Nakladnik: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Zagreb, Strossmayerov trg 2

. VESNA ZEEVI

Urednik: Antun ojat

Recenzenti: Mijo Lonari

Mira Menac-Mihali

Tehniko ureenje: Petar Tadi HRVATSKI DIJALEKTI

Naslovna strana: Inventa studio design
U KONTAKTU

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb

UDK 8 11.163 .4 2 '282

ZEEVI, Vesna
Hr vatski dijalekti u kontaktu / Vesna Zeevi.
- Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
2000.
ISBN 953 -6637-05 -7
400602039

Tiskanje knjige financijski je pomoglo Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Zagreb, 2000.
 PREDGOVOR

Hrvatsko je jezino podruje dijale

katski vrlo razgTanato. U okviru tri narjeja - akavsko
ga, kajkavskoga i tokavskoga - mnotvo je dijalekata i
mjesnih govora, to sve predstavlja ogToman lingvistiki
rudnik s nizom jedinstvenih autohtonih sustava te prije
laznih i mijeanih podruja.
U mnogim se dosadanjim dijalektolokim radovima,
naroito u onima s novijom gTaom s terena, esto sreu
podaci o inovacijama na svim jezinim razinama i lingvist
se nuno pita o njihovu podrijetlu i uzrokovanosti. U
objanjavanju inovacija lingvist esto pribjegava pojmu
posuivanja u razliitim situacijama jezinoga kontakta.
Svakaje kontaktna situacija prvenstveno izvanjezina
pojava koja ima sociolingvistiki karakter. Ona se odreu
je u prvome redu prema drutvenim vezama i odnosima
pripadnika govora u kontaktu i prema odnosu strukture
i elemenata te strukture samih govora u kontaktu. Za
situaciju jezinoga kontakta pojam okoline, u smislu i
drutvene i lingvistike aktivnosti, kao i suodnos tih ak
tivnosti, jo je znaajniji nego za normalan jezini razvoj.
Kad se u ovoj knjizi govori o dijalekatskom mijeanju,
onda se ne misli na one pojave i promjene u govoru koje
se dogaaju svakodnevno i spontano pod utjecajem stan
dardnogajezika preko kole, dnevnog tiska, televizije i sl.,
nego na mijeanje organskih idioma (mjesnih govora, a
preko njih i dijalekata) u situacijama gTaninoga i areal-

5
noga jezinoga kontakta. Na hrvatskom dijalekatskom
prostoru mnogo je takvih situacija, koje su do danas ili
neistraene ili su samo djelomino istraene. U tom je
smislu ova knjiga prilog upoznavanju nekih kontaktnih
situacija u Hrvatskoj, i to dviju situacija graninoga kon
takta i dviju situacija arealnoga kontakta. Granini se
kontakt odnosi na one situacije u kojimajedna kompaktna
govorna cjelina granii s drugom ili je njome okruena
(oaze). Takvi su govori u knjizi govor Hrvatskoga Sela kraj
Topuskoga (kajkavsko-tokavskikontakt) i govor kajkavskih
ikavaca u kutu izmeu Save i Sutle te u Horvatima, Zdenini
i Lijevom Sredikom (akavsko-kajkavski kontakt). GOVOR HRVATSKOGA
Arealni kontakt u knjizi predstavlja situacija u azmi
(kajkavsko-tokavski kontakt) i u Senju (akavsko-to SELA'
kavski kontakt). U tim je situacijama arealnoga kontakta
rije o zajednici pripadnika razliitih dijalekatskih idioma
Ckajkavsko-tokavski kontakt)
koji zbog zajednitva komunikacijske sredine polako mi
jenjaju svoju fizionomiju, i to u azmi u razvijanju mije
anoga sustava kao organskoga idioma cijele zajednice s
integriranim elementima iz govora koji su u kontaktu, a
u Senju u smjeru sustava koji koegzistiraju, ali ne vie u
svom prvotnom obliku. Istraivanja na temelju kojih su
nastali radovi u ovoj knjizi obavljena su u razdoblju od
1975. do 1988. godine.
Na kraju elim na:eomenuti da su radovi o govoru u
Hrvatskom Selu i u Cazmi svojevrstan povijesni doku
ment o situaciji na opisivanim podrujima prije domovin
skoga rata 1991-1995, koji nije samo promijenio struk
turu stanovnitva na tim prostorima, nego je naselje
Hrvatsko Selo kraj Topuskoga potpuno unitio i njegovi
se stanovnici zasada nalaze u drugim mjestima Hrvatske.

Vesna Zeevi

6
 PRVI DIO

UVOD
Svaki je ljudski idiom, u svom osnovnom smislu, navi
ka, skup onih crta i osobina koje su svojstvene jednoj
zajednici. Kao i svaka druga navika, i ljudski se idiomi kao
navike mogu mijenjati, samo je pitanje razloga zbog kojih
dolazi do mijenjanja tih ustaljenih navika. Jedna od situ
acija u kojoj dolazi do takvih promjena je djelovanje i
utjecaj jednoga idioma na drugi. Zbog jezinih i izvanje
zinih razloga, svaki lanjedne zajednice, pa i cijela zajed
nica koja se slui odreenim idiomom, mogu djelovati ili
kao obrazac za promjenu navika druge zajednice ili kao
imitator, a katkada istodobno i kao jedno i kao drugo.
Privilegirane grupe, a naroito veijezini kolektivi, ee
su obrasci za oponaanje, a predstavnici najsiromanijih
klasa i stanovnici na jezinoj periferiji1 ee su u ulozi
imitatora.
Polazei s ovoga stanovita pristupit emo analizi i
prikazu govora koji se geografskom izolacijom nalazi u
ulozi imitatora. Hrvatsko Selo je dijalekatska oaza kojoj
je, geografski gledano, prekinuta veza s matinim terito
rijem, a izoliranaje u tokavskom kraju. Od asa odvajanja
buduih stanovnika Hrvatskoga Sela s turopoljskoga po-

l izoglose inovacija i izoglose relikata u takvim se idiomima ispre

pleu.

9
druja, turopoljski kajkavski govori slijede jednu liniju
razvoja, a kajkavski govor Hrvatskoga Sela drugu. U ovom
je radu vano utvrditi, na primjeru govora Hrvatskoga
Sela kakvu ulogu u razvojujednoga dijalekta ili mjesnoga
govra ima njegovo odvajanje od matinoga govora i kakve
su posljedice njegova dodira s drugim dijalektom ili mje
snim govorom.
1. DOSADANJI PODACI O VEEM
UTJECAJU TOKAVSKOGA DIJALEKTA
NA AKAVSKI I KAJKAVSKI DIJALEKAT
Migracije stanovnitva i mijeanje dijalekata i govora
esta su pojava na hrvatskom jezinom podrujU. Rezultat
takvih mijeanja i migracija su akavizirani, kajkavizirani
ili tokavizirani govori, koji su pod utjecajem drugoga
dijalekta ili govora vie ili manje promijenili svojl!; fiziono
miju. Npr. govori na obali u zoni Splita, Trogira, Sibenika
i Zadra, koji imaju izrazito akavsku osnovicu, ali su pod
naletom migracija bili podvrgnuti tokavizaciji. Jugoza
padni istarski dijalekat mjeavina je akavskog i tokav
skog dijalekta, a donjosutlanski je dijalekat kajkaviziran
govor akavskih doseljenika. Uzajamnost utjecaja opaa
se u gotovo svim dijalektima i govorima, kojihje sve manje
istih u pravom smislu rijei. Naroito je' est utjecaj
standardnog jezika uvjetovan najee izvanlingvistikim
razlozima.
S obzirom na to da se predmet ove radnje odnosi na
utjecaj jednog tokavskog govora na jedan kajkavski, pr
venstveno nas zanimaju oni radovi koji nas upoznaju,
posredno ili neposredno, s posljedicama ili rezultatima
utjecaja tokavskoga dijalekta (novotokavskoga), bez ob
zira na to radi li se o organskom idiomu (mjesni govor) ili
o neorganskom (standardni jezik). Spomenut u neke
10
radove: B. Finka i A. ojat: Karlovaki govor (1973),
dijalektoloka istraivanja S. Teaka: 0 rezultatima di
jalektolokih istraivanja u okolici Karlovca ( 1957) i
Kajkavci na razmeu (1970). S obzirom na akavski
dijalekat, rad B. Finke i A. ojata: Govor otoka irja
(1986}.2 U tim radovima ima primjera naruavanjajezine
strukture akavske i kajkavske osnove. Potrebno je i
zanimljivo spomenuti one inovacijske elemente koji su
zajedniki svim gore spomenutim govorima, a nalaze se,
pored mnogih drugih, i u govoru Hrvatskoga Sela:
a) tokavski tip redukcije: vY;dla, prelazmo (irje), vY;dla,
prekY;nl, lisca, 'enca (Karlovac) ;
b) kajkavski odnos: lei > lei u svim slogovima (uz mo
gunost diftonkog izgovora u dugim slogovima), za
mijenjen je odnosom kratko lei > Ijel, dugo lei > liel
(diftonko) (Karlovac);
e) inovacije padenih morfema: sinkretizam dativa-Io
kativa-instrumentala pl. (-ima) (irje), genitiv pl. -i
(m.), -a (irje), -i (m.) (Karlovac), mogunost reali
zacije mnoinskoga proirenja -oV-, -ev- (irje, Kar
lovac).
U sg. nema znatnijih morfolokih odstupanja od knji
evne norme (Karlovac);
d) komparacija pridjeva pribliila se tokavskoj, vie u
karlovakim govorima nego na irju, gdje je distribu-
cija tvorbenih morfema neto drugaija;
e) futur I ('l3liveni) : naemo, padae (Karlovac);,
D tenja ka tokavizaciji akcentuacije i na Zirju i u
karlovakim govorima odnosi se na pomicanje po
2 U radu M. Mogua Dananji senjski govor (1966) takoer se
spominje tokavski prodor i noviji nanosi (naroito u fonetici, mjestu
akcenta i sintaksi), ali tamo tokavski utjecaj nije ni izdaleka toliko jak
kao u spomenutim govorima,
11
 pravilu novotokavske akcentuacije, ali bez novoto
kavskoga akcenatskog inventara. U karlovakim se
govorima moe uti i vrsta tokavoidnih akcenata na
mjestu novotokavskih akcenata ' i " a fakultativno
se mogu ostvariti i ti novotokavski uzlazni akcenti.
Te inovacijske pojave konstatirane su i prikazane unu
tar opisa pojedinoga govora, to je i bio glavni zadatak
svakog od navedenih radova. Problem ove radnje je dru
gaijega karaktera jer se prikazu jednoga mjesnog idioma
prilazi iskljuivo sa stanovita mijeanja dijalekata, odno
sno govora. Zato je u opisu tog mjesnog idioma teite na
onim elementima njegove supstancije i strukture koji su
bitni za prikaz procesa meudijalekatskoga mijeanja.
2. GEOGRAFSKO POVIJESNI OKVIR
Hrvatsko Selo se nalazi na udaljenosti od 1,5 km sjeve
roistono od Topuskog. Stanovnici su okolnih sela kato
like i pravoslavne vjere, a govor im je novotokavski. S
june je strane okrueno tokavskim selima Velikom i
Malom Vranovinom, a sa sjeverne, takoer tokavskim
selom - Greanima. Podatke o dolasku stanovnika Hr
vatskoga Sela na ovo podruje nalazimo u nekoliko povi
jesnih izvora. U Danici zagrebakoj za leto 1847. spominje
se zagrebaki preput Matija Bruman, koji je, kad je bio
unaprijeen za zagrebakoga biskupa 1558. godine, ispo
slovao kod kralja Ferdinanda da opatija Topusko za
naveke z zagrebakum bikupium bude zdruena. Sta
novnici tih krajeva bili su tada kmetovi Zagrebake bisku
pije, ije se imanje prostiralo od Bovia do Topuskog. To
je bio velik kompleks zemlje koji je traio novu radnu
snagu. O naseljavanju tih krajeva, a posebno mjesta oko
Topuskog, ostavio je zapis i R. Lopai: U Hruevcu 1699.
12
julija 18. Nadstojnik imanja Ambroz Kuzmi izvjeuje
biskupa vStjepana Selievia o naseljavanju Hrvata i Vla
ha oko Cemernice, Topuske i Peme: ... Za ovim mestom
pri sami Topuski do Blatue i Lukavca, Petrovia mesto
dal sam jednom Posavcu, Jakopu Domitroviu, samo pet
najstom ki mi se je obeal dopeljati vie pedeset hi, a
more se Ih nastaniti ovdi okol sto hi ... .3 Uz vremensko
odreenje naseljavanja, ovaj nas zapis upuuje i na smjer
u kojem se vrilo preseljavanje ljudi u ovaj dio Krajine, a
taj je bio Posavina - okolica Topuskog. Julije Kempf
ostavlja izravan zapis o naseljavanju Hrvatskoga Sela:
Godine 1700. i 1701. naselioje zagrebaki biskup Stjepan
Selievi hrvatskim katolikim ivljem Hrvatsko Selo tik
do Topuskog.4 Naselje Hrvatsko Selo prvi put se spomi
nje 1771. godine u kaptolskim kanonskim vizitacijama, uz
.
susjedna sela: Greane, Veliku i Malu Vranovinu i Poni
kvare.
Na osnovi tih nekoliko zapisa moe se zakljuiti da je
Hrvatsko Selo poelo nastajati oko 1700. godine za nase
ljavanja ovih krajeva, i to iz smjera Posavine. Na taj smjer
upuuju i lingvistiki razlozi, jer govor Hrvatskoga Sela
pripada, ili bolje, pripadao je Ivievoj 1II2 grupi turopolj
sko-posavskih kajkavskih govora,5 to sve zajedno ini
zaokruenu sliku o porijeklu ove malobrojne kajkavske
naseobine na ovm prostoru.
3 Usp. Lopai (1889, 153).
4 Usp. Kempf (1929, 32).
5 Usp. Ivi (1936, 81).
13
 3. EKONOMSKE I DRUTVENO SOCIJALNE
KARAKTERISTIKE6
Po socijalnoj strukturi stanovnitva, po nainu privre
ivanja, po broju i obliku institucija, obiajima i navikama
ovo je nerazvijen seljaki kraj. Stanovnitvo se bavi isklju
ivo zemljoradnjom, a obradaje sve donedavna bila na vrlo
niskom stupnju tako daje bilo gotovo nemogue osigurati
minimalne drutveno-ekonomske uvjete za ivot. Sve je
to prisiljavalo ljude da potrae slubu u gradskim i indu
strijskim centrima kojima ovo podruje gravitira: Zagreb,
Karlovac, Sisak i, u sluaju Hrvatskoga Sela, Topusko.
Vrlo je rairena i pojava emigracije, a Amerika i Francu
ska najee su obeane zemlje. Takav se nain ivota mnogo pridonose mnogobrojni mjeoviti brakovi izmeu
odrazio na broju stanovnika, kojih je, prema podacima iz
matica upe Topusko od 1771. do 1907, u Hrvatskom Selu
bilo 985 u 205 domainstava, a prema popisu 1967. god. 7
u selu je bilo 619 stanovnika u 142 domainstva. Sigurno
je da tim tendencijama kretanja nije jedini uzrok, iako
najpresudniji, nemogunost suvremenije i bolje organiza
cije ivota u domaoj sredini. Sve veom industrijaliza
cijom i urbanizacijom zemlje privlanost urbano-indu
strijskog naina ivota postaje sve vie nuna i zakonita
posljedica.
U Hrvatskom Selu nema nijedne javne ili drutvene
institucije, opskrbnog centra8 ili crkve. Na svim podruji
ma ivota Hrvatsko Selo je neraskidivo vezano i upueno
6 Podaci o suvremenom stanju u Hrvatskom Selu odnose se na godinu
1972, kadaje govor istraivan.
7 Prilikom terenskoga istraivanja u Hrvatskom Selu popisala sam sve
stanovnike i njihova domainstva.
8 Tek je 1969. g. otvoren duan mjeovitom robom. Namjetenik je
mjetanin.
14
na Topusko, a naroito su este i enidbene veze stanov
nika Hrvatskoga Sela s pripadnicima okolnih sela.
Uvjeti stanovanja u Hrvatskom Selu dosta su teki.
Kue su trone i veinom izgraene od drveta, uz one
malobrojne zidane. Tek se u posljednjih nekoliko godina
ee "grade zidane kue, a veina kua u selu jo uvijek
ima zemljane podove. Sve su kue vrlo slabo opremljene.
Po vjeroispovijesti svi su katolici.
Promet izmeu Hrvatskoga Sela i Topuskog obavlja se
cestom koja vodi od Topuskog do kamenoloma na jugoi
stonoj strani sela. Tom se cestom ljudi pjeice sputaju u
Topusko i odavde putuju dalje eljeznicom ili autobusom.
Povezanosti Hrvatskoga Sela s okolnim selima naroito
mladia domorodaca i djevojaka iz Greana i Velike i Male
Vranovine. Prema tome, mnoga djeca u Hrvatskom Selu
rastu u obiteljima u kojima svaki roditelj govori svojim
dijalektom, a djeca oba dijalekta prihvaaju simultano.
Kako se to isprepletanje dvaju kodova ostvaruje u govoru
Hrvatskoga Sela, pokazat e se u ovom radu.
4. IZVANJEZINI RAZLOZI
MEUDIJALEKATSKOGA MIJEANJA
Uzroci jezinoga ili dijalekatskoga mijeanja uvijek su
u prvom redu drutveni. U razvoju govora Hrvatskoga
Sela oni su ovisili: 1. o nainu naseljavanja Hrvatskoga
Sela, kako {zato je dolo do naseljavanja i iz kojeg smjera,
2. o brojanim i drutvenim odnosima doseljenika i staro
sjedilaca na novonaseljenu podruju - mala grupa kme
tova upuena na drutveno-ekonomski razvijenu sredinu
(Topusko), i 3. o stupnju homogenosti naseljenika.
Da bi se bolje razumjela vanost tih imbenika za
meudijalekatsko mijeanje, potrebno ih je malo ire ra
15
zraditi i upoznati sredinu koja je najjae utjecala na govor
stanovnika Hrvatskoga Sela.
Topusko kao ljeilite ima staru i bogatu tradiciju.
Svemoni rimski imperij ostavio je u tim krajevima jake
brazde svog kulturnog ivota. Mnogobrojni kameni spo
menici naeni u Topuskom, kao i uzidani natpisi kod
najstarijeg vrela, svjedoe da su i stari Rimljani i druga
plemena znali za te starodrevne toplice. Kroz Topusko je
prolazila stara rimska cesta od Vake na Dravi, preko
Panonije, Siska, Topuskog do Bihaa i dalje do Knina i
Splita. Tim starim vojnim putem prolazili su kraljevi i
vojskovoe od 12. do 14. stoljea navraajui u Topusko. zamjenjujui tokavskima. Vraajui se kui, on nastavlja
Za taj su kraj vezani i znameniti dogaaji iz hrvatske
povijesti: smrt posljednjeg hrvatskog kralja iz narodne
dinastije - Petra Svaia na Petrovoj gori i sredovjeni
grad Zrin knezova ubia-Zrinskih na Zrinskoj gori. Ve
od 13. st. Topusko kao cistercitska Opatija, sa svojim
samostanima i crkvama, vri snaan kulturno-socijalni
utjecaj na cijeli kraj u podruju Petrove i Zrinske gore.
Topusko je dalo nekoliko imena hrvatske kulturne prolo
sti, 9 a u najnovije vrijeme za narodne revolucije ono je bilo
jedan od najvanijih politikih sredita u ovom dijelu
Hrvatske.10 Sve je to uvjetovalo da je Topusko bilo od
najranijih dana drutveno-politiko sredite podruja ko
je mu gravitira (to su sela: Bjeljevina, emernica, Grea
ni, Hrvatsko Selo, Katinovac, Perna, Petrova Gora, Poni
kvari, Staro Selo, Velika i Mala Vranovina, Vrginmost i
Talionica) .
9 To su: I. Kuelj, Milan i Ljubomir Marakovi, V. Treec (v. Kempf,
1929.)
10 Za vrijeme NOB-e u njemu su boravili glavni politiki i vojni forumi
NOP-a Hrvatske: ZAVNOH, CK KPH, GS NOV i POH, saveznike vojne
misije i dr. 8-9. V. 1944. u njemu je odrano historijsko 3. zasjedanje
ZAVNOH-a.
16
U odnosu na govor Hrvatskoga Sela jezik ove drutveno
i ekonomski nadmonije sredine dobiva veu drutvenu
vrijednost i u njihovim uzajamnim odnosimadjeluje kao
jezik veega prestia. Osim toga, u svijesti stanovnika
Hrvatskoga Sela vrlo je nejasna predodba o razlozima
njihova postojanja na ovom terenu. Oni ne znaju odakle
su doli, kada i zato u ovaj kraj, to je u ljudima stvaralo
osjeaj nesigurnosti i nemogunosti obrane od vanjskih
utjecaja. Stanovnik Hrvatskoga Sela"dolazei u Topusko
nastoji izbjegavati one oblike svojih domaih rijei koji
izazivaju nesporazum i podsmijeh, prilagoujui ih ili
upotrebljavati neto od tih novih rijei i novoga izraa:va
nja i susjedi ga poinju oponaati, jer znadu gdje im je izvor
i to im je uzrok. Budui da je govor Topuskog i okolice
novotokavski, 1 1 blizak hrvatskom jezinom standardu,
koji je i jezik kole, njegov je autoritet jo vei. Stanovnik
Hrvatskoga Sela bio je tako motiviran i stimuliran da
mijenja nain svog dosadanjeg izraavanja.
Geografska izolacija je, prema tome, u sluaju govora
Hrvatskoga Sela, djelovala negativno na njegovu stabil
nost, jer su vanjski uzroci poremetili njegovu ravnoteu.
Pojavi nejednake nestabilnosti u izraavanju pridoni
jeli su i razlozi unutar samoga sela. Ti su razlozi geograf
ske prirode, a odnose se na stupanj povezanosti pojedinih
zaselaka Hrvatskoga Sela sa susjedima tokavcima ovisno
o njihovoj udaljenosti, odnosno blizini. Zaseoci Gornje
Selo, Petrinja, Buak i donekle Bilo,1 2 nalaze se na viso-
1 1 Istonohercegovaki dijalekat.
12 Bilo je najistoniji zaselak, koji je unato svojoj povezanosti (relativ
no maloj) sa susjednom Velikom Vranovinom, po jezinim osobinama
blii grupi A nego grupi B. Pridola snaha iz Velike Vranovine podeava
svoj govor prema govoru stanovnika Hrvatskoga Sela.
ravni okruenoj umarcima i poljima i prema svojim su
sjedima tokavcima predstavljaju zatvoreniju cjelinu s
manje jezinih odstupanja, ali s vie nesigurnosti u izra
avanju (u daljem radu grupa A). U toj grupi ivi oko 80%
stanovnika Hrvatskoga Sela. Preostalih 20% stanovnika
smjestilo se u udolini koja se odvaja od gornjega dijela sela
i sputa do ceste Topusko-Glina, i malo preko nje, u
neposrednu blizinu susjednog sela Greana. Tu su zaseoci
MakovIjani (ili Makovo Selo) i Likarevii, u kojima e se
nai malo autohtonih stanovnika Hrvatskoga Sela. Njiho
va je povezanost s Greanima vrlo jaka, a naroito su
enidbene vez s njima promijenile strukturu ovoga dijela
sela, i to ne sada, u mlae generacije, ve i otprije. 13 To je
razlog da je govor ovoga dijela sela u svom razvoju preao
u dalju prijelaznu fazu meudijalekatskoga mijeanja i na
taj se nain jo vie pribliio susjednom tokavskom govo
ru (u daljem radu grupa B). Meusustavni utjecaji nisu,
dakle, podjednako snani na cijelom podruju govora Hr
vatskoga Sela. To je razlog da grupa A ostaje u veoj mjeri
vjerna tradicijama u odnosu na grupu B, u kojoj su snage
meudijalekatskih utjecaja, ojaane vezama meu ljudi
ma, gotovo prevladale snagu tradicije. To potvruje vea
estota inovacijskih pojava u toj grupi.
Nehomogenost stanovnika Hrvatskoga Sela uvjetovala
je i nehomogenost njegova govora i stvorila tako nevidljive
granice unutar njegova podruja prema jezinim pojava
ma zastupljenima u grupi A i grupi B.
13 U gornjem dijelu sela (grupa A) gotovo je pravilo da se stanovnici
ene meusobno, tj. unutar sela, i tako stvaraju manje mogunosti
vanjskih utjecaja.
18
5. JEZINI POTICAJI ZA
MEUDIJALEKATSKa MIJEANJE
Jezine poticaje u procesu meudijalekatskoga mijea
I}ja predstavljaju strukturne razlike izmeu dijalekata.
Sto su te razlike vee, vei je i broj inovacija u strukturi
dijalekta imitatora. U ovom je radu rije o dijalekatskom
posuivanju unutar iste aree, tj. iz jednoga dijalekta u
drugi. Te dijalekte ne karakteriziraju meusobno velike
strukturne razlike te je zato broj inovacija u dijalektu
imitatoru manji u odnosu na posuivanje iz tipoloki
mnogo razliitijeg dijalekta. U tijeku meudijalekatskoga
mijeanja dijalekti se nastoje to vie prilagoditi jedan
drugome da bi se osigurala ekonomija u sporazumijevanju
i sve manja potreba prelaenja iz jednoga koda u drugi. U
tom nastojanju kajkavskom govorniku Hrvatskoga Sela
pomae i injenica to se potrebi za ekonomijom u spora
zumijevanju, a s time i u jezinom izraavanju, ne suprot
stavljaju nikakvi izvanjezini razlozi ekonomske, drutve
no-politike, etike ili kakve druge prirode.
6. METODA RADA
6.1. PRIKUPLJANJE MATERIJALA
Zadatak je ovoga istraivanja vie-manje teoretske pri
rode: promatranje procesa meudijalekatskoga mijeanja
izmeu dvaju dijalekata na primjeru stanja u jednom
mjesnom idiomu. Polazei s tog stajalita trebalo je utvr
diti u kolikoj se mjeri kajkavski govor naseljenika Hrvat
skoga Sela ouvao u tokavskoj sredini, tj. istraiti posto
janje kajkavskih elemenata i inovacijskih pojava, njihovu
estotu, kao i uzrok pojave upravo takvih inovacija.
Razlike i slinosti prema naslijeenom kajkavskom
sustavu i susjednom tokavskom ugraene su u strukturu
19
govora Hrvatskoga Sela. Da bi se vidjelo kakva im je
funkcionalnost u toj strukturi, treba prikazati model go
vora Hrvatskoga Sela s obzirom na te razlike i slino
sti. Materijal je prikupljen u selu od izvornih govornika, i
to:
a) biljeenjem govora izvornih govornika koji su odgo
varali na pitanja unaprijed sastavljenog upitnika. U
davanju dvostrukih odgovora ispitanici su uvijek
isticali da se to moe i tako rei , a da se ne protivi
njihovu jezinom osjeaju;
b) biljeenjem slobodnog pripovijedanja izvornih go
vornika;
c) magnetofonskim snimanjem govora.
U istraivanju su sudjelovali izvorni govornici s cijeloga
podruja Hrvatskoga Sela i manje grupe ili pojedinci kao
predstavnici govora Topuskog, Greana i Velike Vrano
vine.
Da bi se utvrdila interferencija, potrebno je poznavati
i usporediti sustav jezika koji je obrazac za oponaanje i
sustav jezika imitatora, tj. sustav tokavskoga govora
Topuskog i okolice i sustav turopoljskih kajkavskih govo
ra. Kao osnova za upoznavanje sustava turopoljskih kaj
kavskih govora posluila je radnja A. ojata: Turopoljski
govori (1982). Za upoznavanje sustava tokavskoga go
vora Topuskog i okolice posluila je graa iz Upitnika za
hrvatski dijalektoloki atlas, koju je u proljee 1967. god.
sakupio dr. P. imunovi, kao i moja biljeenja i snimanja
toga govora.
Pri utvrivanju sustava govora Hrvatskoga Sela primi
jenjena je metoda komparacije:
1. turopoljski kajkavski govori govor Hrvatskoga Se
la,
20
2. govor Hrvatskoga Sela tokavski govor Topuskoga
i okolice.
Rezultat prvoga odnosa pokazao je da su turopoljski
kajkavski govori i kajkavski govor Hrvatskoga Sela u
prolosti inili jednu cjelinu, odakle i njihova dananja
genetska srodnost. Rezultat je drugoga odnosa pokazao
izrazitu tendenciju poveavanja broja ekvivalentnih jedi
nica i pojava u sustavu govora imitatora u odnosu na
tokavski uzor. Taj govor postaje na taj nain tipoloki
srodniji svom tokavskom susjedu zbog njihova dodira i
ulaska tokavskih jezinih elemenata u govor Hrvatskoga
Sela. Koje zajednike ili podudarne crte u jezinoj organi
zaciji govora Hrvatskoga Sela predstavljaju genetsku, a
koje tipoloku srodnost, pokazat e jezina analiza.
I pored velikog lingvistikog znaenja strukturnih oso
bina, one ne mogu biti osnovni i jedini kriterij pri odrei
vanju bliskosti jezinih ili govornih tipova. U tom pogledu
sredinje mjesto pripada statistikom mjerilu, tj. zbroju
konkretnih srodnosti i razlika u samom materijalu od
kojeg je jezik ili govor sagraen. Rezultati su takvih mje
renja (a vrena su na primjerima govora izvornih govor
nika) pokazali da je zbroj srodnosti i razlika, tj. kajkavskih
osobina i inovacijskih pojava u prosjeku 50% : 50%, to
govori o govoru Hrvatskoga Sela kao o mijeanu govoru.
6.2. KLASIF IKACIJA MATERIJALA
Govor Hrvatskoga Sela je dijalekatska oaza. Odijeljen
je od svog matinog podruja i opkoljen tuim. Potrebno
je utvrditi koje su genetske arhaine, genetske inovacij
ske, strukturne arhaine i strukturne inovacijske speci
finosti te oaze. U tu je svrhu jezini materijal klasificiran
prema jezinim razinama promatrajui paralelno stupanj
21
otpornosti pojedinih razina i njihovih elemenata prema DRUGI DIO
utjecajima izvana.
U opisu govora Hrvatskoga Sela polazi se s gledita
dvaju dijalekata u dodiru. Pri tome se u obzir uzimaju
samo one crte koje su po estoti najkarakteristinije za
promjenu kajkavskoga sustava govora Hrvatskoga Sela, i
to na fonolokoj, akcenatskoj i morfolokoj razini. U obra
di grae sauvana je tradicionalna podjela upravo iz razlo
ga preglednosti i jasnoe, jer se radi o govoru izloenom 1. FONOLOKA RAZINA
okolnim utjecajima, velikim dijelom dezintegriranom, ne
sigurnom i ne.dosljednom. U takvu je sluaju pregled i 1.1. VOKAL SKI SUSTAV
inventarizacija jezinoga materijala nuna i osnovna pre U procesu meudijalekatskoga mijeanja fonoloka
dradnja za bilo kakvu studiju o genezi i evoluciji ovoga adaptacija obuhvaa: a) fonemski inventar, b) distribuciju
govora. fonerna i njihovih skupova, c) prozodijska obiljeija (akce
nat, intonaciju, kvantitetu).
Matini turopoljsko-posavski govorni tip teritorijalno
obuhvaa sela koja su prema jezinim osobitostima podi
jeljena na centralnu, istonu i zapadnu grupu govora. U
centralnoj i istonoj grupi vokalski sustav ima sedam
fonerna, a u zapadnoj est:
Centralna i istona grupa Zapadna grupa
u u
<:> e o
o a
a

Uz takav inventar vokalskih fonerna na cijelom su

podruju brojne njihove alofonske realizacije monofton
kog i diftonkog karaktera. Tako u centralnoj i istonoj
grupi: [e, 6, it, li, lit, a] i [/ilO, U/il] prema [/il], zatim [uQ, QU]
prema /Q/, [ie] prema //, a u zapadnoj grupi: [, /il, Q, it, o,
li, a] i/ili [ie; /ilO, u/il, UQ, QU]. S obzirom na diftonke

22 23
realizacije treba rei da su one ili dubletne realizacije
odgovarajuih fonema ili alofona ili se pak ostvaruju pre
teno samo u starije generacije izvornih govornika. Govor
HS14 ima est vokalskih fonema li, e, , a, o, ul uz napo
menu da je fonem II fakultativan fonem koji se vrlo
rijetko pojavljuje, jer je na njegovu mjestu gotovo uvijek
fonem lei. Radi se, dakle, o jednosmjernoj opoziciji: II f-
le/. 1 5
Vokalski fonemi utvreni su metodom komutacije:
kza: kaa e led: lad pkla (pridj. rad. . r.):
fica: taca pena: puna pekla (G sg. odpekel).
o k'Oen: kUen II zub: zob
potka: patka mul: mal
1.1.1. Izgovor vokalskih fonema, osim fakultativnoga fo
nema I/, u naglaenu poloaju odgovara izgovoru stan
dardnih tokavskih glasova i, e, a, 0, u: Zito, pena, val, vol,
mul. Izgovor fonema II razlikuje se od izgovora istoga
fonema u Tu, jer mu je u govoru HS raspon otvorenosti
izgovora jako smanjen.
Lepeza alofonskih realizacija u odnosu na naslijeeni
sustav mnogo je manja, jer su se sasvim izgubile i difton
ke realizacije vokala stranjega reda, tj. [a, 6, li; lilO, ulil;
U<;l, <;lu]. Prema tome, u govoru HS moe se ostvariti pet
alofona: rie, , a, lil, <;l]. Od tih su pet alofona samo dvoglasni
alofon rie] i alofon [a] (va vokal) kombinatorne, pozicijski
uvjetovane varijable. Dvoglasni alofon rie] pozicijska je
14 U daljem radu kratice su: HS Hrvatsko Selo, To Topusko i
= =
okolica, Tu turopoljski kajkavski govori.
=
1 5 Svaki se fonein II moe zamijeniti fonemom lei, ali ne i obratno (usp.
Brozovi 1972, 7).
24
varijabla fonema lei i ostvaruje se uvijek kada je rezultat
odnosa e =.[ie]. 16 Distribucija pozicijske varijable [a]
odnosi se na realizaciju fonema li, e, a, o, ul u slogu izvan
naglaska, i to najee u poloaju iza njega zbog oslabljene
artikulacije, npr.: [jabaka, nogaca, vabaca] (usp. t. 1. 1.2).
Distribucija alofona [, lil, <;l] ista je kao i u naslijeenu
sustavu: u dugom naglaenom slogu fonemi le, a, oi imaju
zatvoreniji izgovor i ostvaruju se kao alofoni [, lil, <;l]:
[grda, srdni; (Jrjemo, m(Jj; okpamo, tka]. Meutim, u
tim istim pozicijama ostvaruju se, i to mnogo ee, umje
sto alofona [, lil, <;l] fonemi le, a, oi. Na taj je nain i na
alofonskoj razini sustav govora HS naruen dubletnim
realizacijama. Alofoni su [, lil, <;l] slobodne varijable ija je
estota mala, ali moe biti i vea i ovisi o tome u kolikoj je
mjeri pojedini izvorni govornik promijenio svoje izgovorne
navike. Nestalo je pozicijske uvjetovanosti ostvaraja vo
kalskih fonema i veine alofona, a i tamo gdje se oni
ostvaruju kao i u naslijeenu sustavu, ostatak su govornih
navika i imaju karakter individualnih varijanata. Proces
je razumljiv, jer se govor HS razvija prema svom to
kavskom uzoru. U tom su procesu, u tenji za pojedno
stavljenjem vokalskoga inventara, najprije nestajale one
opozicije po kvaliteti i ogranienja u distribuciji koja su
predstavljala najvee razlike jer ih u sustavu tokavskoga
govora nema.
U odnosu na naslijeeni inventar, vokalski sustav go
vora HS nij obogaen posuivanjem, ve je promijenjen,
osiromaen oponaanjem.
Gledano na psiholokoj razini, psiholingvistiki, taj je
proces razumljiv, jer se izvorni govornik tee odrie i
zaboravlja one, fizioloki uvjetovane, fonetske moguno-
1 6 Odnos /ll > riel ostvaruje se samo u pojedinanim leksemima u
finalnom skupu ir: [krupmier, papier, tanierl- mir, pir, miran, dirati.
25
sti realizacija koje su postojale u njegovu sustavu, nego to
ui, oponaa i usvaja novo.
Lingvistiki pak gledano, tenja k pojednostavljivanju
inventara vokalskih fonema, s obzirom na tokavski uzor,
zahvatila je najprije obiljeene jedinice vokalskoga su
stava. Na taj se nain smanjio broj opozicija (otvorenost :
zatvorenost : standardni tokavski izgovor), a proirila se
distribucija neobiljeenih vokalskih fonema standar
dnog tokavskog izgovora. 1 7 Ta fonetska karakteristika
govora RS zastupljena je i u grupi A i u grupi B.
Na osnovi iznesene analize moemo pretpostaviti da su
prastanovnici RS doli ili iz zapadnog dijela turopoljskoga
govornog tipa, zbog slinosti sustava, ili postoji njihova
podudarnost u razvoju. Moda je prihvatljivija pretpostav
ka da su doli iz zapadnoga turopoljskoga govornog po
druja, jer imaju istu osnovnu fonetsku i fonoloku struk
turu. Meutim, govor RS, zbog specifinih uvjeta razvoja
u tokavskoj sredini, danas ima promijenjenu tu naslije
enu strukturu, ali individualne varijante pokazuju trag
prolosti.
1. 1.2. Izgovor je vokalskih fonema u nenaglaenu poloaju
oslabljen i posljedica su redukcije vokala u razliitim
ostvarajima, koje ine prijelazne stupnjeve od punog izgo
vora do njihova potpunog iezavanja.
1 7 Tennini obiljeen/neobiljeen upotrijebljeni su u smislu pozna
tih tennina moderne lingvistike: u Nijemaca merkmalhaltig/mer
kmallos, a Englezamarked/unmarked , u Francuzamarque/non
marque. Pojam obiljeenog odnosi se na onog lana opozicije koji je
jasan kaziva odreene oznake te za svoju pojavu pretpostavlja specifine
uvjete, on je naknadno dodan (npr. komparativ u odnosu na pozitiv).
Pojam neobiljeenog odnosi se na drugog lana opozicije koji ne izraava
nazonost oznake sadrane u semantici obiljeenog lana. On je, prema
tome, po smislu openitiji i ima iru distribuciju. Mogu se razlikovati po
obliku i po funkciji, a katkada i po jednom i po drugom (usp. Lyons, 1968.
i Golovin 1962, 29).
26
Govor RS ima tri stupnja ili tri tipa redukcije kratkih
nenaglaenih vokala.
I. tip
Vokal zadrava svoju individualnost, ali mu je izgovor
oslabljen, a reducirani je vokal krai od normalnog vokala.
Taj tip redukcije zahvaa vokale /a/, /e/ u sufiksima: -ek/
ak, -ec/-ac, -en/-an, -el!-al i s1.: 18 [voisek/voisak, vre-
bee/vra bac, gMen/gadan, tageVtaga!J.
- -
II. tip
Vokal ve gubi svoju boju zbog vrlo oslabljena izgovora i
praktiki se svi vokali izjednauju i pribliavaju jednom
nezaokruenom glasu tipa va [a], koji tvori slog. Taj se
tip redukcije ostvaruje u skupovima konsonant-vokal
konsonant (CVC) u kojima nijedan od suglasnika nije
sonant. Istraivanja su pokazala da reducirani glasovi
postoje u svijesti izvornih govornika, to je razlog da ne
dolazi do asimilacije: [nogaca, jiibaka, vabaea, priakaj,
vozat]. 19
III. tip.
Vokal jednostavno ispadne pri emu rije gubi jedan slog:
men, teb, dost, odvi, rad. Taj tip tzv. moderne vokalske
redukcije u govOru RS sustavno se ostvaruje u kategoriji
innnitiva, esto praen sinkopom: [molt
o " donest dovest,
OI
18 Oba se sufiksa ravnopravno uju u govoru HS, u grupi A ee sufiksi
s vokalom -e-, a u grupi B s vokalom -a-o
19 Ako se u skupu eve nau dva jednaka suglasnika, uju se oba:
[zafaIala se, pofaIala ser Kad su to eksplozivni suglasnici, od prvog se
uje implozija, od drugog eksplozija, a meu njima opaljiva retencija, za
koje se izgubi i zvunost prvoga glasa (ako je zvuan): [pustati, platati,
ratati] - pustiti, platiti, raditi).
27
gont, spoment, sut, kost]. Primjeri pokazuju da
. tom tipu
redukcije podlijeu vokali na kraju rijei.
Redukcije su I. i III. tipa kvantitativne redukcije s
rasponom od skraivanja vokala do njegova potpunog
nestajanja.
Redukcija II. tipa ima karakteristike kvalitativne reduk
cije. Reducirani vokal gubi svoju kvalitativnu odreenost
tako da se u njemu ne raspoznaju vie osobine bilo kojeg
nereduciranog vokala, a zalihosni elementi, u prvom redu
kontekst, pomau njihovu raspoznavanju.
Uz spomenute redukcije esta je i pojava sinkope i gublje
nja vokala u sandhi-pojavama.
Sinkopa se pojavljuje u onim skupovima eve u kojima je
jedan od suglasnika sonant, koji se vokalizira nakon is
padanja vokala, ili u onim skupovima eve koji su se
nakon ispadanja vokala, u kategoriji infinitiva nali u
finalnom poloaju, a nisu teki za izgovor ili nisu strani
jezinom osjeaju izvornih govornika: [molt, trIca, zeI.,lca,
vilca, nedJa; sut, kost, prost].
Gubljenje vokala u sandhi-pojavama najee je u enkli
tikim oblicima zamjenica i glagola, kao i u enklitikom
li: [Neka -s ti mladt. Da-m bu lake. A tO-t ja mogu.
Kolko- ja ivst? Men- ini. - .]'e-l? Moe-l? Oe-l?]
Pojave redukcije i gubljenja vokala vezane su, s jedne
strane, za brzi govorni ritam, a s druge strane, za jaanje
intenziteta izgovora akcentiranih vokala uz istodobno
slabljenje vokala, naroito iza akcenata. Redukcije II. i III.
tipa obina su pojava i u. susjednom tokavskom govoru,
kao i u mnogim drugim tokavskim govorima, 20 naroito,
s obzirom na geografsku blizinu, u srednjobosanskim
20 Posebno treba spomenuti rad S. Ivia, Dananji posavski govor
1913.
28
govorima;21 Govori li zapadnom dijelu Hrvatske, na po
druju izmeu Karlovca, Ogulina i Gorskoga kotara, u
kojima se ukrtaju elementi akavsko-kajkavske baze sa
tokavskim elementima, takoer poznaju taj tip redukcije
i gubljenja vokala. 22
Budui da se dodir izmeu tih dvaju govora ostvarivao
uglavnom usmenim putem i budui da su redukcije vrlo
snaan elemenat u akustikom dojmu tokavskoga govo
ra, vjerovati je da je upravo to razlog da je akustikim
oponaanjem ta karakteristika tokavskoga govora Topu
skog ula u govor HS.
1. 1.3. Distribuciju vokalskih fonerna, kao i njihovih alofo
na, nije mogue odrediti potpuno egzaktno. Mogue je
pokazati sustav u kojem se ukrtavaju osobine kajkavskog
i tokavskog dijalekta.
Ulazak osobina susjednog tokavskog govora promije
nio je strukturu kajkavskoga govora HS. Nastale su pro
mjene ili sustavno provedene (npr. kontrakcija vokala u
glagolskom pridjevu radnom u grupi B), ili se paralelno
ostvaruju naslijeeni i inovacijski likovi, ak i kod istog
izvornog govornika:Jjzik - jezik, me - male, st(nec -
stolac] i sl.
U sustavu govora HS svi se vokalski fonerni mogu
nalaziti na svim mjestima u rijei, mogu nositi akcenat
bilo koji od postojeih, 23 a kvantitetu samo iza akcenta:
Iii p'lce, sedim, pi:taju, s'irket, sa svilom, sjedi
lei jelen, zec, ugletie, selo, solenka, u vode
21 Usp. Lastavica 1905, Brabec 1955, Brozovi 1956, Pavei 1960.
22 Usp. Ivi, P. 1961, Finka, ojat 1973. U svim se tim radovima navode
primjeri kao: vidla, velka, tolko ...
23 Ogranienje u distribuciji je dezoksitoneza.
29
 la! najdar, nahri, preladi se, tanur, vrala
loloar j,
lul vuzel, zub, vi1zeh, runfh; rubac.
1. 1.4. U turopoljskim kajkavskim govorima ostvaruje se
odnos: Ibl /bl = lei > lei s mogunou monoftonke i
=
diftonke realizacije. U vokalskom sustavu govora RS
dolo je do diferencijacije unutar toga odnosa na odnose:
a) /hl = /bl > lei b) II > lei, Ijel
/hl =, /bl > la! II > liel (diftonka realizacija).
a) Utjecaj tokavskoga dijalekta najsnanije je zahvatio
primarne i medijalne slogove rijei u kojima se vie ne
ostvaruje odnos: Ibl /hl> lei nego odnos: /bl /hl> la!:
= =
magla, snaja, staklo, lagan, sajam, zalva (RS) mgla,
snja, st blo, lgek, sjem, z lv a (Tu). U Tu se odnos: /bl
= /hl> la! ostvaruje u samo nekoliko leksema: [l;%, l;%em,
Ian, IM, v;%n].
Realizacija starijega odnosa Ibl = /bl> lei u medijalnim
slogovima zabiljeena je u nekoliko leksema u grupi A:
steblo, desk a. Dubletne su realizacije uope i na svim
razinama jezine strukture, normalna pojava u govoru RS
u ovoj fazi njegova razvoja.
Za razliku od primarnih i medijalnih slogova, sufiksalni
se slogovi jae odupiru utjecaju izvana. I u njima ima
kolebanja u realizacijama ovih dvaju odnosa, ali se ipak
primjeuje da odnos: /bl = /bl> lei prevladava u grupi A,
a odnos: Ibl = /bl > la! u grupi B: cucek, popek , vrabec
cucak, papak, vrabac.
Razvojnu liniju tih odnosa pokazuju i vlastita imena
zapisana u starim upskim maticama od 1771. do 1907.
god. u odnosu na njihov dananji lik:
30
Kapec -;. Kapac
Malinec -;. Malinac
Terdina -;. Trdina
Vuhinovec -;. Vuhinovac
Sherbin -;. Shrbin.
b) Realizacija odnosa lei> M (prema Tu) ovisi o kvan
titeti ll/. U grupi A je prema dugom jatu odnos: /el> liel,
osim u naknadno produenim slogovima (s kanovakim
akcentom): [mlieko, vienac, ciela z decum].
Prema kratkom jatu je odnos: II> lei. Rezultat je manje
ili vie otvoreno lei, slino tokavskom: pena, teme, v'id eti,
delamo.24
U grupi B uz diftonku realizaciju dugoga jata (kao i u
grupi A) prema kratkom jatu gotovo je uvijek odnos: II>
ljel: tjeme, sjeme, povjesmo, v'idjeti, djeca.25
Takva distribucija realizacije jata sustavno se ostvaruje
u obje grupe, s napomenom da se u grupi A ve osjea
tendencija realizacije odnosa: II> Ijel (seme i sjeme). 26
U govoru RS ivi i nekoliko ikavskih leksema, npr.:
sik ira, dv i, dv'isto. Za razliku od ikavske realizacije odno
sa: II> 1f}1> Iii u Tu (na istoku pod akcentom -): [mlikf},
riva, drimlf}], to je posljedica jakog zatvaranja artikula
cije, ti su ikavizmi drugaijega tipa. Vjerovati je da su oni,
kao ikavski refleks jata, u govoru RS posljedica meudi
jalekatskoga odnosa, u kojem se izoglosa ikavizama s
podruja tokavskoga govora Topuskog i okolice proirila
24 Promjena kvantitete akcenta povlai i promjenu kvantitete jata:
[dinamo - dielamo].
25 Odnosi l-gl > liel i II > Ijel sustavna su pojava i susjednog tokavskog
govora.
26 Fakultativno se jo i u grupi B moe ostvariti odnos: II > lei: sen i
sjeno
31
i u govor RS. estota njihove upotrebe podjednaka je u Kontrakcija vokala provodi se u skupovima:
obje grupe, samo je u grupi A mogua i dvojaka realizacija
a) --ao-<>-ii: laga (B) -lagal (A)
leksema: dv ie i dvL .
da (B) -dal (A)
1. 1.5. Pojava protetskoga Ivi ispred vokala lul fakultativ tea (B) -leal (A)
nog je karaktera. Distribucija vokala lu! na poetku rijei b) -eo-<>-{j: uzo (B) -uzel (A)
bez protetskoga Ivi esta je i obina pojava, to govori o e) -uo-<>-{j: dano (B) danul
- (A)
postepenom nestajanju proteze kao sustavne pojave: ug odano (B) -odanul (A).
len, umrel, ugel, UVO, nau6il, u6ite/ - v ue, v ugel, v uzel, U skupu -io nema kontrakcije vokala, a hijat se uklanja
v ugorek itd. tako da se izmeu dva vokala razvija sonantno Ijl [il: letio,
1.1.6. Vokalske promjene nosio, upravo [letiio, nosiio] (B) - letl, nasl (A).
1.1.6.1. Govor RS karakterizira izostanak vokalskih za 1.2. KONSONAN TSKI SUSTAV
mjena, kojih je u Tu vrlo mnogo zbog velike mogunosti
U konsonantskom sustavu govora RS razlikuju se e-
zamjenjivanja vokala na svim mjestima u rijei. Npr.:
tiri skupine fonema:
Tu [leslea, klir1tli, kllkli] a) zatvorni: lb, p, d, t, g, k!
RS [lisaea, korlto/korto, koko]. b) tjesnani: If, s, , Z, , I
Iz ovih se nekoliko primjera vidi da jedni te isti leksemi u e) sonantni: lj, l, l, n, n, m, r, vl
govoru RS uz promjenu akcenta, ili samo njegova mjesta, d) afrikate: lc, , 3/.
i uz redukciju drugaijeg tipa gube svoj kajkavski lik i
Uz postojea 22 konsonantska fonema ostvaruje se i ne
gotovo poprimaju tokavski.
koliko fonetskih varijanata, koje su pozicijski uvjetovane:
Sustavno je provedena samo zamjena vokala lol-/el u [1)] u slijedu Ini + !k/, Ini + Ig/: [tal)ko, rajl)gla];
prijedlogu pro-: prebUdla se, prepada kia, prederu,
[3] realizacija fonema Icl u sandhi-pojavama pred
pregutnit, prenajt, prebolo. zvunim suglasnicima: [strl3uga je pital];
Ostale promjene ili zamjene vokala zastupljene su u
pojedinanim leksemima i za problematiku ovoga rada [3] realizlJ.cija fonema II u sandhi-pojavama pred
nisu bitne ni karakteristine. zvunim suglasnicima: Iklu3ubi donesel];
[s'] realizacija fonema ll u skupu l/: [lis'e, ld's'en];
1. 1.6.2. Meu vokalskim pojavama, a za novu fizionomiju [z'] realizacija fonema ll u skupu I3/: [gr6z'3e, rU.z'3i
govora RS, najkarakteristinija je kontrakcija vokala, ko
na].
ja se pod utjecajem susjednog tokavskog govora uklopila
u sustav govora grupe B. U grupi A mogu se uti i kontra 1.2.1. Konsonantski fonemi (zatvorni, tjesnani i sonan
hirani likovi, ali su malobrojni i izvan sustava su. tni) po artikulacijsko-akustikim osobinama svojih reali-

32 33
zacija isti su kao u standardnom jeziku, ali im je broj
manji.
Suglasnik /h/nije u sustavu govora RS, kao ni u Tu.
Supstituira se fonemima: Ij/, /fl (u skupu /hv/) , Ivi ili
fonemom iki u skupu /htl ili ispada:
h roiicki, rastav, '-'Jada; plata; trbu, kril
j ma6aja, kijati, oraj
f fal6ina, fala
v vrpca; glilv; kuva, uva, juva
k drktati, nariktama.
Sporadiki i nesustavno moe se suglasnik /hl i ostvariti,
pa se uju primjeri kao: juha i juva, hrvack i i rvaek i,
plaM no Nesustavnost pojave suglasnika /hl osobina je i
susjednih tokavskih govora, pa u njih, kao i u govor RS,
suglasnik /hl prodire iz standardnog jezika. Kada se /hl
javlja, ostvaruje se ili kao jai dah ili priblino kao u
standardnom jeziku.
Na razini fonologije sloga sonant Iri ima dvije alofonske
realizacije: neslogotvorno [r] u poziciji RV-, 27_VR i VRV,
i slogotvorno [r] u poziciji RC, -CR, CRC: ['r3a, re, vl'1ia].
Realizacija fonema Ivi kao rezultata supstitucije, prilino
je labava, pa se mogu uti paralelno primjeri sa supstitu
iranim elementom i bez supstituiranoga elementa: [trbuv,
kriJ.V] [trbu, krU].
1.2.2. Sustav afrikata u govoru RS isti je kao u Tu. Sveden
je na jedan par afrikata srednje vrijednosti: I/, 13f . Izgovor
je tih afrikata vrlo esto znatno umekan i u pojedinih se
izvornih govornika moe ostvariti samo dubletni par: [],
[;3].
27 R = r, V = vokal, e = konsonant.
34
tokavska izoglosa najnovijeg jotovanja ula je u
govor RS i na taj se nain poveala estota afrikata' i to
narocIto u gruPI B, dok se u grupi A pojavljuju tek pojedi-
v .
nani leksemi s najnovijim jotovanjem:
jed, .jeca, jever, je, mejed, neje, 6je; priJ6eram, 'rati.
1.2.3. U govoru RS uz odnos Idjl > Ijl (preja, meja) para
leIn? postoji, i u istim leksemima, i odnos Idjl > 131 (preja,
meja). Prema estoti ti su odnosi polarizirani unutar
podrua govora RS. U pi A prevladava prvi, a u grupi
B drugI odnos. Moe se pretpostaviti da je uzrok razgra
nienju tih odnosa i veoj estoti odnosa Idjl > 131 u grupi
B jai tokavski utjecaj u toj grupi.
1 .2.4. Prefigirani oblici glagola iti imaju nepromijenjene
skupove Ijt/, Ijdl (najti, zajti, d6jti; najdi, zajdi, d6jd i),
osim kategorije prezenta, u kojoj su likovi sa Ijl (najem,
dajem, pajem).28 .
1.2.5. N a mjestu suglasnika 13/, za razliku od tokavskoga
govora Topuskog i okolice, uvijek je suglasnik l/: ep'
svjedoba.
1.2.6. Na cijelom se podruju jednako ostvaruju odnosi:
Istj/, /skjl > lI i /zdj/, Izgjl > l3l: dv orite, kos'fe, kren,
guar; ru3ina, g;r83e.
1.2.7. Jedna tld karakteristika distribucije fonema u turo
poljskim kajkavskim govorima, kao i u kajkavskim govo-
28 Istu pojavu spominje A. ojat u zapadnim turopoljskim govorima S.
Teak u oz jskom govoru, D. Brozovi u govoru u dolini rijeke Fojnice,
A. Peco u sJevernohercegovakom govoru i P. Ivi openito za istono
hercegovaki dijalekat (usp. ojat 1982, Teak 1981, Brozovi 1966, Peco
1968, 243-249, Ivi, P. 1956).
35
rima openito, obezvuenje zvunih suglasnika na kraju
rijei,uva se i u govoru RS: [zfIp,rup,n6,pluk] i sl.
Suglasnik Ivi kada je rezultat supstitucije /h/-!vI na
kraju izgovorne cjeline,ostvaruje se s oslabljenom artiku
lacijom: [gifIV,trbuV,kruV],a intervokalno kao poluvokal:
[kruva].
1.2.8. estota konsonantskih skupova u finalnom poloa
ju poveana je uvoenjem stranih rijei (uglavnom nje
makih),koje se unose najee u njihovu izvornu obliku:
1.2.9. Inventar promjena i zamjena konsonanata unutar
pojedinih leksema bogat je, ali ogranien uglavnom na
pojedinane primjere ili na dubletne likove pojedinih lek
sema. To je,u stvari,razbijanje sustava,koje uvijek poi
nje od pojedinanog i pokazuje lepezu mogunosti prila
godbe. Ni za jednu se promjenu ne moe rei da se provodi
dosljedno i sustavno, jer je mogua realizacija s odree
nom promjenom i bez nje, npr. s depalatalizacijom i bez
nje,prema estoti polarizirano na grupu A i B: {tv a, uge/,
agen, (B) sliva, uglen, 6gen (A).
-

k ramp, lajt, kmt, v angl, rafunk . U tenji za prilagoava Iako su primjeri s depalatalizacijom ei u grupi A,
njem i uklapanjem u sustav, razbijaju se takvi finalni podrobnija analiza pokazuje da oni ni unutar te grupe nisu
konsonantski skupovi umetanjem sekundarnoga vokala vie sustavna pojava, jer su sasvim obini i likovi bez
lei ili ak itavoga novoga skupa I-ini: c6ke/, erajzlin, depalatalizacije: k/un, po/e, rog/e, k ude/a, k/ut itd.
k rLglin.
Prema tome moemo rei da depalatalizacija kao kaj
Dok se, s jedne strane, poveava broj konsonantskih
kavska osobina nije vie karakteristina za sustav ovoga
skupova u finalnom poloaju,s druge strane,kao i u Tu,
govora.
pojavljuju se leksemi s rastereenim konsonantskim sku
povima. Npr.: 1.2.10. Razbijanje kajkavskoga sustava govora RS poka
a) u inicijalnom poloaju: zuje i nesustavnost pojave skupa lrl, s popratnim voka
pt-t fica, tice lom i bez njega,koja je,gledano na irem planu,takoer
polarizirana na grupu A i B:
p- 6ela, 6elnik (i 6elfnak)
.J
p- enca A cerep, ceresne, crv,
.... .J ""V " .J ....

k- 6er B criep, tri}ne, crv.

svr-sr, r sraka, raka
zgl-l lcwek (i zglavek); 1.2. 11. Jotoanje tipa: dlan, donek le, parcela, e/i1dec za
stupljeno je u istim leksemima u obje grupe podjednako.
b) u medijalnom poloaju:
pojednako 1.2.12. Zamjene konsonanata u konsonantskim skupovi
dn-n pane; ma i pojedinano,zastupljene su u pojedinanim leksemi
c) u primjerima s pojavom najnovijega jotovanja: ma i u grupi A i u grupi B podjednako:
e-re morete (analoki i morda)
me3ed, ne3e, 63e, 3'e, jed, 3eCa, 3'ever; pro6eram, cerati. p-v sMv6i, skCw6alca

36 37
 zn --+ zI zlamenka
mn --+ vn guvno
m --+ v plaven, grovata, praven.
1.2.13. U pojedinanim leksemima ostvaruje se metateza
tipa: lijda, opajnk i, k6jnsk i, uz pojavu paralelnih likova:
laja, opmik i, k Msk i.
Izvrena je metateza Ivsi > /sv/ u zamjenici sav i njenim
izvedenicama: sva, sve, svega.
2. AKCENATSKA RAZINA
2.0. Istraivanje sinkronoga stanja akcentuacije u jednom
mjesnom govoru nastoji utvrditi sustavne pojave u struk
turi toga govora,zanemarujui elemente koji kao zaliho
sni prate razvoj svakoga govora.
Govor Hrvatskoga Sela uzet kao model na kojem se
promatraju osnovni smjerovi kretanja utjecaja njegove
tokavske okoline, zahtijeva unaprijed i strogo odreen
kriterij za analizu i prikaz njegova akcenatskog stanja. Taj
se kriterij sastoji: 1. u utvrivanju sudbine izolirane kaj
kavske akcentuacije u dodiru s novotokavskom (to obu
hvaa opis sinkronog stanja akcentuacije govora HS), i 2.
u utvrivanju glavnih tendencija u razvoju kajkavske
akcentuacije govora HS uvjetovanih djelovanjem i naslje
dovanjem njima nove i drugaije novotokavske akcenat
ske strukture. 29 Podjela govora HS na grupu A i grupu B
izvrena je upravo prema drugom kriteriju,kao i za ostala
podruja govora,jer su tendencije u razvoju kajkavske
akcentuacije prema novotokavskom uzoru frekventnije i
izrazitije u grupi B. Razlozi za to ve su navedeni u ranijim
29 Glavnih tendencija zato to je utvrivanje jednog i jedinstvenog
sustava u mijeanu govoru nemogue. To je aksiom koji treba stalno
imati na umu.
38
poglavljima, a odnose ' se na veu ili manju povezanost
pripadnika pojedine grupe sa tokavskom okolinom.
2.i. INVENTAR AKCENATSKIH SREDSTAVA
Prema klasifikaciji profesora Ivia,30 govor HS pripa
dao je turopoljsko-posavskoj UI 2 grupi kajkavskih govora.
To su revolucionarni kajkavski govori s metataksom tipa:
posek el -posekli i bez oksitoneze: ena, leti,sua. Kada
bi se zanemarile akcenatske inovacije koje su ule u sustav
govora HS, moglo bi se ustvrditi da je akcenatski sustav
ostao nepromijenjen u odnosu na metataksu: posekel -
posek li, a grupa UI 2 da je zamijenjena grupom UI3 : ena,
leti, sua. Meutim, danas se u govoru HS pored akcenata:
zena, leti, sua uju i akcenti: ena, leti, sua. Frekvencija
i statistika analiza pokazuju da su ovi drugi akcenti kod
mnogih izvornih govornika ak ei. To govori da je
naruen naslijeeni akcenatski sustav i da su otvoreni
putovi akcenatskim inovacijama,za koje, teoretski, u sva
kom govoru postoje mogunosti njihove pojave.
Akcenatska sredstva u govoru HS obuhvaaju danas
inventar od pet akcenata, i to s obzirom na:
a) kvantitetu - kratki/dugi: , I " ,
b) intonaciju - silazni/uzlazni: I
" ' ,
c) kretanje tona - ravan!lomljen: 31 , , I - "
2. 2. F IZIOLOKE OSOBINE AKCENATA
.
Osnovne fizioloke osobine kajkavskih akcenata, u od
nosu na tokavske, poznate su iz radova S. Ivia, a za
30 Usp. Ivi (1936. 81).
3 1 Inventar od pet akcenata (" - , , - ) navodi i S. Ivi za posavske
govore u kojima je takoer starija akcentuacija pod utjecajem novoto
kavske (usp. Ivi, 1913).
39
turopoljske kajkavske govore posebno iz monografije A.
ojata s preciznim grafikim prikazom turopoljskih akce
nata. Da se ne bi ponavljale ve poznate injenice, u opisu
fiziolokih osobina akcenata u govoru HS ograniit emo
se na njihov prikaz danas, na fiziologiju i realizaciju sva
kog pojedinog akcenta u novonastalim uvjetima.
Opa je karakteristika fiziologije akcenata u govoru HS
danas u tome da je njezin razvoj krenuo u smjeru novo
tokavske realizacije akcenata. Posljedica takva njezina
razvoja je dananji sustav realizacija akcenata u govoru
HS, u kojem se ispreplee sustav naslijeenih realizacija
(u znatnoj manjini) i sustav novotokavskih realizacija
akcenata s jakom tendencijom potpunog prevladavanja.
a) Kratkosilazni akcenat " najee se ostvaruje kao
tokavski akcenat " s kratkim udarom i naglim padom
intonacije. Akcenat " moe katkada zadrati i karakteri
stike kajkavskoga izgovora, tj. moe biti dulji i manje
energian nego u tokavskom. Kada je " akcenat rezultat
metatakse s krajnjih slogova na prethodni kratak slog,
fakultativno se moe ostvariti i kao tromi akcenat [N]:
[te1e, pero, daska].
b) Kratkouzlazni akcenat ' po svojim fiziolokim oso
binama odgovara tokavskom akcentu ' . Ravne je uzlazne
intonacije, koja poinje niskim uzlaznim tonom, za razliku
od " akcenta, koji poinje visokim silaznim, ravnim to
nom. Ekspiratorna snaga podjednako je podijeljena na
slog pod akcentom i na idui slog. Kretanje tona akcenta
" i ' predstavlja spektogram 1, a akcenta ' i spektogram 2.
c) Dugosilazni akcenat izrazite je silazne intonacije u
dugim slogovima, koja ostavlja dojam lomljenoga tona.
Ton se najprije malo podigne, a zatim, slabljenjem jaine
zrane struje, opada i visina tona. Kretanje tona moe se
40
predstaviti ovako: Po intenzitetu je jai nego u Tu i
.
odgovara tokavskom akcentu, iako se katkada moe
ostvariti i slabije, kao u Tu. U nekim govornim situacija
ma izvorni govornik moe, zbog slabije izraajnosti ovoga
akcenta, ostvariti akcenat gotovo ravnoga tona, ili ak
uzlazno: Onda sam m,alo pomalo prik up/al graju i piesek:
Onda tu i graju treba tesat, pripremat (v. spektrogram 2).
d) Dugouzlazni akcenat ' uzlazne je intonacije u dugim
slogovima s ravnim kretanjem tona. Budui da se u govoru
HS ostvaruje i akutska intonacija (dugouzlazna intonacija
lomljena tona), dugouzlazna e se intonacija novotokav
skoga tipa, koja je novi elemenat u akcenatskoj strukturi
govora HS, katkada ostvariti s malim oscilacijama, naro
ito u svom zavrnom dijelu, koji je tada obino ravan.
Kretanje tona akcenta - i ' vidi se na spektogramima 3, 5,
5a i 6, koji prikazuju mogunosti ostvaraja dugih uzlaznih
akcenata u govoru HS, uz paralelan prikaz tipinog kaj
kavskog akuta i novotokavskog dugouzlaznog akcenta.
e) Akcenat - karakterizira uzlazna lomljena intonacija.
Kajkavski akcenat - krai je od istog akcenta u tokav
skom3 2 i akavskom33 narjeju, a visinski interval izmeu
njegova nieg i vieg dijela manji je u govoru HS ne samo
u odnosu na tokavski (posavski) akut nego i u odnosu na
kajkavski akut. To je vjerojatno rezultat podeavanja,
svjesnog ili nesvjsnog, njegova izgovora izgovoru novo
tokavskog uzlaznog akcenta U nekih izvornih govorni
'.
ka, naroito'u grupi B, realizacije akcenata - i ' toliko su
3 2 Usp. Ivi 1913.
33 Usp. Finka 1960.
34 Zbog toga se u cijelom radu akcenti - i ' biljee s obzirom na
distinktivnost mjesta, jer se, sinkrono gledajui, njihove realizacije ne
sustavno isprepleu, a u mnogih je izvornih govornika akcenat - ak i
ei na mjestu akcenta '.
41
se pribliile da je esto distinktivno samo mjesto na kojem
se ostvaruju.34 Obje se uzlazne intonacije tada ostvaruju
samo dizanjem tona iza kojega slijedi ravnina. Grafiki
prikaz realizacije kajkavskog akuta (selo Domagovi, Do),
preko moguih realizacija u HS, do realizacije akcenta '
(Topusko, To) dan je na slici 1, prema autentinim snim
cima izvornih govornika svakoga pojedinoga govora.35

A.To 1..H5 (&) 4,/)0

f) Rezultat kolebanja u podeavanju mjesta akcenta je
podijeljen, a s time i oslabljen udar na dva vokala u rijei.
Govornik je kombinirao dvije mogunosti nesvjesno zapo
evi prvom (da prenese akcenat), a zavrivi drugom (da
zadri akcenat na starom mjestu): v ina, znate. Pojavu
takvog dvoslogovnog akcenta zabiljeila sam samo u
govoru jednog izvornog govornika.
g) Zanaglasne duine su u govoru HS inovacijska poja
va ula u sustav pod utjecajem susjednog tokavskog Spektogram 1
govora. Ostvaruju se: 1. kao rezultat novotokavskoga
prenoenja akcenata, i 2. u padenim i tvorbenim morfe
mima. Duine su iza kratkih akcenata tonski vie ili
manje silazne, a iza dugih ravne ili ak malo uzlazne.
Duine su u govoru HS openito krae nego u tokavskih
govornika, iako i ta osobina moe varirati od pojedinca do
pojedinca. Duine se mogu i ne ostvariti, ee iza dugih
nego iza kratkih akcenata i ee iza silaznih nego iza
uzlaznih akcenata. Prednaglasnih duina nema.

35 Snimanja su obavljena prilikom terenskih istraivanja tih govora, a

zatim je izvrena spektografska analiza prema spektogramima snimlje
nim u Zavodu za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

42 43
 Spektogram 2

Spektogram 3 prikazuje akcenat - u RS, u grupi A.

44 45

,\
 Spektogram 4 prikazuje tipian kajkavski akut snimljen u
selu Domagoviu (po lviu grupa l, starija kiijkavska).

Spektogrami S i Sa prikazuju mogunosti ostvaraja ulaznih

akcenata u RS C- i ').
Na spektogramu S akut se na svom mjestu ostvario kao
, akcenat.
Na spektogramu Sa na mjestu ' akcenta ostvario se akut.

46 47

\\
Spektogram 6 prikazuje ostvaraj , akcenta u RS, u grupi B.

Spektogram 7 prikazuje ' akcenat snimljen u To.

48 49
 h) Opa je karakteristika svih akcenata u gpvoru HS
povean potroak govorne energije pri njihovoj realizaciji,
i to s obzirom na Tu. Ta poveana silina izgovora akcenata
moe biti jedan od uzroka estim redukcijama vokala u
zanaglasnom poloaju, jer gube na svojoj ujnosti.
prethodni slog lake prima akcenat nego kratki: Tu pitala
> pitala : sukalo HS.
) U uvjetima mijeanja troakcenatskog kajkavskog
sustava ( - ) i etveroakcenatskog tokavskog sustava
"

(" '), akcenat - , a s obzirom na njegovo ponaanje u

' -

razvoju hrvatske akcentuacije, najdue uva mogunost

2.3. DISTRIBUCIJA I PONAANJE AKCENTSKIH
SREDSTAVA
Razvoj akcentuacije u govoru HS nije slijedio osnovne
tendencije raz.voja hrvatske akcentuacije. Od troakcenat
skog sustava e - - ) razvoj nije krenuo u smjeru dvoakce
natskog neutralizacijom - = - , jer se govor HS naao u
specifinim uvjetima razvoja pod snanim utjecajem no
votokavske akcentuacije. U tim je novim uvjetima govor
HS iskoritavao u prvom redu vlastita akcenatska sred
svoje realizacije, i s obzirom na fiziologiju i s obzirom na
distribuciju: k olena (nom. pl.), piem, stari, ensk i, stOti.
a) Akcenat " u govoru HS moe biti u svim slogovima
izgovorne cjeline, osim u otvorenoj ultimi. U zatvorenoj
ultimi obino u rijeima stranoga porijekla.
Akcenat " odgovara praslavenskom akcentu uzlazne i
silazne intonacije, a rezultat je i metatakse akcenta " i
metatonijskog Pojava akcenta " kao rezultata metatak
.

stva, podeavajui ih tokavskom uzoru, i prihvaao nova se veje dobrano potisnuta inovacijskim likovima s akcen
(' i ' akcenat i zanaglasnu duinu). tom ' u grupi B (usp. t. 2. 3.), kao to se vidi na tablici l. 36
Distribucija akcenatskih sredstava pokazuje da u govo
ru HS paralelno supostoje dva akcenatska sustava, koji se Tablica 1
meusobno isprepleu. estota kajkavske i tokavske dis Akcenat
Mjesto akcenta Postanje akcenta
tribucije odraava: a) neke ope zakonitosti u ponaanju
"
-!>

i pomlaivanju akcentuacije u novotokavskom smjeru, i - -=---- ----=---- >

) neke specifinosti razvoja u uvjetima dodira s novoto Govorna stari -=---- .::.. >
" -

-
- - -
" " "
- - - - - - -

grupa ,J.. akut -=---- ----=---- - >

" -

kavskom akcentuacijom.
- -

" -
- - -

a) Akcenat ' razvio se na kratkim vokalima, i to prije 'Ok lopata paradajs tipa tele sVlfLak
A
ispred kratkih vokala (ispred starijeg ") nego ispred dugih nebo drati komunlst aba srebro 'nini
vokala (ispred starijeg ) : voda, noga, tele, stolac : stoji, ako lopata paradajs ll'pa tele svifLiik
B
sedi, lei. Krajnji zatvoreni slogovi s - akcentom i sredinji nebo drati komunlst aba srebro enini
s " i - akcentom tee gube akcenat, pa su u tim poloajima
ei nego inovacijski likovi s novotokavskim pomica Podaci na tablicama obuhvaaju ono to je tipino u govoru HS, ono
36
njem: kopiji, junak; koprT;va, lopata : sestra, jezik . Dugi to ima veu estotu u svakoj pojedinoj grupi.

50 51
 b) Akcenat moe biti u svim slogovima u rijei, a po
postanju je ili iskonski, i tada ne podlijee metatoniji, ili
metatonijski. Metatonijski akcenat odgovara novom
akutu u ultimi i djelomino penultimi, i tokavskom ak
centu " ispred dugog sloga starijeg ili mlaeg postanja. Na
tablici 2 dan je pregled osnovnih pojavnih situacija akcen
ta s obzirom na postanje, a podrobnija e distribucija,
uglavnom morfoloki uvjetovana,biti prikazana u poglav
lju o morfologiji. To vrijedi i za ostale akcente.
Tablica 2
kajkavskom,mjestu (grUpa A), uz mogunost pojave istih
primjera i kategorija s novotokavskim .akcentima (u pr
vom redu s novotokavskim mjestom akcenta). Metatoni
ja akcenta - --l> u dugoj penultimi, kao rezultat daljeg
procesa prelaenja akcenta - --l> ,zahvatila je u ovom asu
razvoja govora HS najvie kategoriju imenica, a najmanje
kategoriju glagola:
lfte, groje, perje, grob/e, ze/e (uz grob/e, ze/e) (AB) - pita,
lUp/e, tfp/e (grupa A) i pita, lUpa, tipa (grupa B).

Akcenat Iskonski Metatonijski c) Akcenat - u govoru HS odgovara novom akutu u

-
tok " - dugim slogovima (osim u imenica gdje je - --l> ) i novom
- - metat akutu u kratkim slogovima. Pojava akcenta - openito,
- instr. gen. prez. ptc. -> -u
Govorna
sg. pl. akt. prikazana je na tablici 3.
grupa t odreenih
pridieva Tablica 3

meso, letf koum jabuk vfdim spekli sredrii Novi

pet lef 'rnenum ruek mfsli plakal Akcenat akut Novi akut
-
est nog dugi kratki vokali
glavu en vokali
A
ruku, (gen. Govorna ispred
grad pl.) grupa glagoli N. pl. n. G pl. m. f. pridjevi brojevi son.
(akuz. t skupa
sg.)
piem sela lanec novi sedmi grobje
meso, leti koom jabuka v"idim spekli sredrii umivam reeta kOnec vuzek osmi kletva
pet lei menom kruaka m"isli plakal
A divanim kolena ues kratak stoti enski
est noga uzeti drveta sestri kOjnski
glavu ena .
B pfem sela lonaca novi sedmi grob/e
ruku,
umivam reeta kOnaca uzak osmi kletva
grad B
divanim ko/ena uiju kratak stati enski
(akuz.
uzeti drveta sestara kOriski
se-.)

Osnovne smjernice pojavljivanja akcenta u govoru HS Iz priloene se tablice vidi da je pojava akuta esta u
pokazuju da on dolazi ili samo u prvim dugim slogovima, govoru HS, i to u opekajkavskoj distribuciji. Naruavanje
kao u standardnom jeziku (grupa B), ili na svom starom, kajkavskoga sustava pokazuje postojanje dvostrukih liko-

52 53
va, od kojih nijedan nije manje ili vie obavijestan. Jedni D Duine u govoru RS dolaze:
se likovi nameu svojim stvarnim postojanjem, a drugi 1. u primjerima s novotokavskim pomicanjem akcena
svojim postojanjem kao tendencija, i jedni i drugi su tako ta, iako ih i u tim poloajima moe i ne biti, npr.:
u strukturi govora RS.
Akcenat moe biti i na apsolutnom kraju izgovorne

thiak i tmak, vOiJar i vocar, ceZar i ceZar,
cjeline. U tom je poloaju njegova pojava uvjetovana ree
ninom intonacijom, npr.: ne delaju, pri nas, do toga. 2. u primjerima s inovacijskim gramatikim morfemi
ma, npr.:
d) Akcenat ' dolazi u primjerima s novotokavskim
pomicanjem akcenta u kratke slogove, to se vidi iz tablice vode (G D L sg.) sjMi (3 l. sg. prez.)
1, 2 i 3. estota akcenta ' pokazuje da je tendencija dana (G pl.) peru (3 l. pl. prez.).
prihvaanja nvotokavskoga pomicanja akcenta u govo
ru RS vrlo jaka, i to po principu navedenom u t. 2. 3. g) Pomicanje akcenata na prijedlog ne moe se prika
zati sustavno i egzaktno, kao to se to ne moe uiniti ni
e) Akcenat ' dolazi u primjerima s novotokavskim
za jednu pojavu u ovoj fazi razvoja govora RS. Odrediti se
pomicanjem akcenta " u duge slogove, a u kratke slogove
i prikazati mogu samo glavne smjernice u ponaanju
kao kanovako duljenje . Nesustavnost druge pojave po
akcenata s obzirom na njihovo pomicanje na prijedlog,
tvruju isti primjeri s nekoliko akcenata, to pokazuje
izvan kojih ostaju mnoga kolebanja i dubletne realizacije.
tablica 4.
U naslijeenu kajkavskom sustavu govora RS pomica
Tablica 4
nje akcenta na prijedlog u pravilu se nije provodilo. Pomi
Akcenat canje se vrilo samo u primjerima s metataksom metato
-=- ..::... > - --=-- ..::... > - Dublete
,
--i>
nijskog akcenta : vidimo "" ne v idimo, ujemo ne tujemo,

Govorna grupa -!-

delamo ne delamo, u primjerima zamjenike sintagme:

zastor p6sel ' posel i posel prI nami, pred me, i u nekoliko ustaljenih primjera prokli
krilo 6blak oblak i oblak
A glava sestra sestra i sestra
ze: na pae, na pole. Takav sustav doao je u dodir s
predemo z decum z decom i s novotokavsJcim govorom Topuskog i okolice, koji ima
djecom pomicanje akcenta na prijedlog, iako katkada nesustavno.
zastor Rezultat dodira tih dvaju sustava je vrlo jaka tendencija
posa
krilo
oblak prihvaanja novotokavskoga pomicanja akcenata na pri
B glava - -
jedlog u govoru RS; s jedne strane, dok s druge strane jo
sestra
predema
s djecom uvijek postoji kajkavsko pomicanje, odnosno nepornicanje
akcenata na prijedlog. Na tablici 5 prikazan je takav
sustav pomicanja akcenata na prijedlog:

54 55
 Tablica 5 i uz alternacije fl novim akcenatskim mogunosti
A ,

Zamjenike Turopoljska ma),3 7

Nepomicanje Novo pomicanje
sintagme metataksa c) istovjetnost tendencija i smjerova evolucije (broj si
na stol pred liu ne delamo ii kutu, kod mene laznih akcenata u sredini i na kraju izgovorne cjeli
u zemlu pred se ne vidimo na pau, za Iiima ne, osim u otvorenoj ultimi, pada u razmjeru s pri
hvaanjem novotokavske akcentuacije).38
ii mlin, ii liega

po polu pred Iii ne cuJemo
" ,J

na glavu pr/' nami ne mislimo ii kolu 2.4.2. Prema mjestu akcenta, to je prvi uvjet u akcenat
u rol ii rol skoj klasifikaciji, u govoru RS paralelno postoji sustav
novije i nove akcentuacije. 39 Razlog je takvu stanju u tome
to se govor RS nalazi u prijelaznoj fazi od kajkavskog
sustava prema novotokavskom. Rezultati akcenatskih
2.4. KARAKTERISTIKE AKCENTUACIJ E GOVORA
istraivanja pokazuju da grupa A ima sustav novije akcen
HRVATSKOGA SELA
tuacije, jer se nije izvrila zadnja sustavna promjena ak
Akcentuacija govora RS nalazi se u prijelaznoj fazi cenatskog mjesta:
svoga razvoja, koji je uvjetovan mijeanjem raznorodnih kf2i!a sestra glava lopata
elemenata, kajkavskog i novotokavskog. Na podruju ,-,
meso stoji glave nagrnac.
govora RS dodiruju se dva akcenatska sustava i oekivati
je da e akcenatski sustav govora imitatora biti naruen. e Grupa B ima sustav nove akcentuacije, bez obzira na
Prikaz akcentuacije govora RS pokazuje da je naslijeeni rezultate koji su se dogodili u pogledu vrste akcenata, jer
akcenatski sustav promijenjen usvajanjem novih akcenat je izvrena zadnja sustavna promjena akcenatskog mje
skih sredstava i njihove distribucije. Neautohtonost novih sta:
akcenatskih sredstava nije toliko bitna za njegovu struk
turu, koliko je to njihova uklopljenost u tu strukturu i kf2i!a sestra glava lopata
funkcionalnost u njoj. Zbog toga se i pored mnogih dublet meso stoji glave nagrniii!.
nih realizacija istih primjera i pored mnogih kolebanja u Osobine novije akcentuacije, u kojoj ima vie relikata
odreivanju mjesta i vrste akcenta, u akcentuaciji govora naslijeena ustava, a manje inovacijskih likova, pokazuju
RS moe nai i odrediti sustav. genetsku povezanost govora RS s turopoljskim kajkav-
Taj sustav karakterizira:
a) osnovni akcenatski inventar (5 akcenata: " ), A , '
37 Kod mnogih se izvOl:nih govornika dobiva utisak da je ve dobrano
zastupljena novotokavska akcentuacija, naroito u grupi B.
b) istovjetnost akcenatskoga ponaanja (uvanje i upo
treba akuta- novog i metatonijskog, pojava metato 38 Istu situaciju prikazao je D. Brozovi za govor u dolini rijeke Fojnice,
koji poprima hercegovaku fizionomiju (usp. Brozovi 1966).
nijskog akcenta i provoenje metatakse akcenta "
A 39 Usp. Mogu 1967.

56 57
skim govorima, dok osobine nove akcentuacije, s VIse
inovacijskih likova nego relikata, upuuju na sve veu
tipoloku srodnost govora RS i govora Topuskog s okoli
com.
Odnos novije i nove akcentuacije u govoru RS s obzirom
na genetske i tipoloke veze, moe se grafiki prikazati na
sljedei nain:
3. MORFOLOKA RAZINA
3.0. Morfoloki sustav svakoga govora, dijalekta ili jezika
predstavlja spoj, jedinstvo inventara i distribucije morfo
lokih kategorija i morfolokih sredstava. Slijedei osnov
nu koncepciju ovoga istraivanja, prikaz morfolokog su
stava govora RS rezultirat e podacima o strukturnim
razlikama i slinostima izmeu kajkavskog supstrata s
jedne strane, i tokavskog adstrata s druge strane, prema
sinkronom morfolokom sustavu govora RS.
Kao to se s vremenom u odreenim uvjetima mijenjaju
artikulacijske navike, mijenjaju se i gramatiki oblici rije
i, tj. gramatiki morfemi. Kao i promjene artikulacijskih
navika, i promjene su u morfologiji rezultat nasljedovanja
uzora, pretpostavljajui svijest i razumijevanje odnosa
koji oblike meusobno povezuju. Posljedica takvih pro
mjena u govoru RS je naruavanje njegova naslijeena
morfolokog sustava u kojem se danas isprepleu naslije
eni i inovacijski gramatiki morfemi, uz mogunost po
jave dubleta u ostvarivanju gramatikih morfema za istu
kategoriju.

3.0.1. Inventar kategorija u promjeni dekliniranih rijei

obuhvaa:
Legenda: a) broj padea p. sg. i pl.,
I - novija akcentuacija HS h - nova akcentuacija HS b) postojanje sinkretizma odreenih padea,
II - akcenatske osobine Tu Ih - akcenatske osobine To c) izostajanje kojega padea.
III - akcenatske osobine govora lIh akcenatske osobine govora
-
Morfoloki sustav govora RS razlikuje sedam padea u
HS kojih nema u govoru Tu HS kojih nema u govoru To
sg. i sedam padea u pl.
Taj grafiki prikaz, iako raen na osnovi akcenatskih Izostanak naslijeenih kajkavskih gramatikih morfe
osobina govora RS, vjerno ilustrira odnos i svih ostalih ma za dativ, lokativ i instrumental pl. i preuzimanje
osobina govora RS s obzirom na naslijeeni sustav i tokavskih -ima, -ama, uvjetuje potpuni sinkretizam tih
susjedni tokavski govor. padea. Djelomini sinkretizam genitiva sg. s akuzativom

58 59
sg. imenica mukoga roda za neivo postupno prestaje biti
sustavna pojava, a zamjenjuje ga djelomini sinkretizam
nominativa i akuzativa sg. Djelomini sinkretizam postoji
i izmeu dativa i lokativa sg. u svakoj deklinacijskoj vrsti.
3.0.2. Distribucija kategorija u deklinaciji odnosi se uglav
nom na:
a) mogunost kombiniranja pojedinih padea s odree
nim prijedlozima,
b) semantiko-sintaktiku granicu izmeu odreenog
i neodreenog oblika pridjeva, i
c) pitanje s kojim se brojevima kombinira oblik za
brojne konstrukcije.
S obzirom na toku a) ograniit emo se samo na
najkarakteristiniju mogunost u pogledu koje i postoje
najkrupnije razlike meu govorima i dijalektima. To je
mogunost vezivanja lokativa s prijedlozima na i u i in
strumentala s prijedlozima meu, nad, pod i pred, koja se
u govoru HS upravo tako i ostvaruje. Takvaje distribucija
zajednika i turopoljskoj kajkavskoj bazi i susjednom to
kavskom govoru.
b) Budui da u govoru HS ne postoji semantika razlika
izmeu odreenosti i neodreenosti pridjeva, ne dolazi u
obzir ni pitanje semantiko-sintaktike granIce meu nji
ma.
c) Kao i u veini tokavskih govora, dualni oblik za
brojne konstrukcije ide s brojevima koji zavravaju na 2,
3, 4: dv i vola, tri sina, ifetri st6lca.
U turopoljskim kajkavskim govorima imenice dolaze u
pluralu uz te brojeve, i to u onom padeu u kojem bi bile
da nema pred njima brojeva (dv i voli, tri sine, etiri
rone).
60
3.1. Najvei dio dekliniranih rijei svrstava se u dvije
osnovne kategorije morfoloki jasno diferencirane:
a) rijei s imenikom deklinacijom (imenice), i
b) rijei s pridjevsko-zamjenikom deklinacijom (pri-
djevi, veina zamjenica i mnogi brojevi).
Osim tih kategorija prisutna je jo i kategorija linih
zamjenica i nekih glavnih brojeva (broja 2 i 3).
3. 1.0. Unutar imenike deklinacije razlikuju se tri dekli
nacijske vrste prema tipu padenih nastavaka, i to prema
nastavku za gen. sg., koji je jedini dosljedno razliit u
svakoj od tri vrste, a istodobno dosljedno isti u svih ime
nica dane vrste :
I. vrsta - imenice mukoga i srednjega roda s nastav
kom -a u gen. sg.
II. vrsta - imenice mukoga i enskoga roda s nastav
kom -e u gen. sg.
III. vrsta ---;- imenice enskoga roda s nastavkom -i u
gen. sg.
3.1.1. Morfoloka sredstva i njihova distribucija u imeni
koj deklinaciji
Pregled inventara morfolokih sredstava u promjeni
dekliniranih rijei donosi se u distribuciji po padeima, a
unutar svakoga padea po deklinacijskim vrstama. Takav
nain omoguuje pregledan prikaz isprepletanja naslije
enih i inovacijskih padenih morfema u svakom padeu
odreene deldinacijske vrste.
Nominativ sg.:
---(ij, -o, -e (I. vrsta); --a (II. vrsta); ---(ij (III. vrsta):
mu, dtm; ako, pate; vOda; kost.
Genitiv sg.:
--a (I. vrsta), -e (II. vrsta), -i (III. vrsta):
mua, ima, 'Oka, pata; vode, sluge; kasti, eri.
61
 Dativ sg.:
-u (I. vrsta), --e/-i (II. vrsta), -i (III. vrsta):
muu, dimu, oku, poju; sluge/vodi, slugi; kosti, ceri.
U imenica II. vrste inovacijski je morfem -i, ispred kojega
se ne provodi asimilacija suglasnika. estota muje vea u
grupi B.
Akuzativ sg.:
-fJ/ --a, -<I, -e (I. vrsta), -u (II. vrsta), -fJ (III. vrsta):
--a,
mua, di",,/ima, oko, poje; vodu, slugu; kost, ter.
Djelomini sinkretizam gen. s akuz. u imenica I. vrste m.
r. za neivo prestaje biti sustavna pojava, a zamjenjuje ga
sinkretizam nom.-akuz.
Vokativ sg.:
-u (I. vrsta), -<I (II. vrsta), -i (III. vrsta):
muu, elimu; eno, sestro; kosti, ceri.
Posebnog oblika za vokativ nema u turopoljskim kajkav
skim govorima, kao ni u kajkavskom nrujeju openito. U
slubi vokativa uvijek se upotrebljava oblik nominativa.
Ako se kada i pojavi poseban oblik za vokativ, tada on ima
posebnu stilistiku funkciju. Pod utjecajem susjednog to
kavskog govora, kategorija vokativa postepeno se restitu
ira u sustavu govora HS, iako mu je estota jo uvijek
mala.
Lokativ sg.:
-u (I. vrsta), --e/-i (II. vrsta), -i (III. vrsta):
muu, dimu, oku, poju; vode, ene/vodi, eni; kOsti, ceri.
U Tuje u lok. sg. nastavak ---f , a nastavak -u pojavljuje se
sporadino.
62
U govoru HS osjea se sve jaa tendencija upotrebe na
stavka -i u II. deklinacijskoj vrsti.
Instrumental sg. :
-<lm/-em (I. vrsta), -um/-<lm (II. vrsta), -um/-jum/-i (III.
vrsta):
muiem/elimom; Okom/pojem; vodum, enum/vodom, enom;
radotum, kostjum/radosti, kosti, terum/cerjum/ceri.
"
Distrihucija je morfolokih alternanata -om/-em dosljed-
na s obzirom na palatalnost krajnjeg suglasnika osnove.
Naizmjenina i nesustavna upotreba nastavaka -um/-om,
-um/-jum/-i rezultat je interferencije i mijeanog karak
tera ovoga govora i nisu morfoloke varijante koje se
meusobno iskljuuju.
Nominativ pl.:
-i, -<lvi/-evi, --a (I. vrsta), -e (II. vrsta), -i (III. vrsta):
jeleni, kani, noi, kjui; oi, ui, telii, driebii;
vukovi, stolovi/noevi, kjuevi; poja, kolena;
ruke, noge, slUge; kosti, ceri.
Kratka mnoina i neprovoenje asimilacije suglasnika
ispred nastavka -i opekajkavska su karakteristika. U
govoru HS, a pod utjecajem susjednog tokavskog govora,
ima i duge mnoine. Mnoinsko proirenje -ov/-ev vee se
uglavnom uz jednoslone rijei u distribuciji uvjetovanoj
palatalnou krajnjega suglasnika osnove.
Sustavnost pojave kratke mnoine naruena je pojavom
inovacijskih oblika duge mnoine. Njihova je distribucija
jo prilino labava, pa se esto pojavljuje i kratka i duga
mnoina u istih imenica m. r., ili pak duga mnoina u
distribuciji neobinoj i za kajkavske i za tokavske govore
npr.:
noi/noevi, stali/stOlovi; zecovi, kMevi.
63
 Imenice sr. r. koje sadre semantiko obiljeje mlado od
ivotinja , mijenjaju u pluralu oblik i rod (m. r.) :
tele - teliti, driebe - driebiti.
Imenica uho pored pluralnog oblika ui ima kadto i stariji
oblik: uesa bez semantike izdiferenciranosti.
Genitiv pl.:
-fl,-ov/-ev, -{)va/-eva, -ii, -i, -iju (I. vrsta), -fl, -ii (lI. vrsta),
-i (III. vrsta):
j
reet, imen; elenov, kanev, telitev; vukova, stolova, n6eva,
kIMeva; k61ia, pola, imena; lakti, palci, ati, ui; atiju, uiju; .
rilk, nog, jabuk, slUg; ruka, n6ga, sestara; kosti, teri.
Veliki broj nastavaka u gen. pl. rezultat je postojanja
naslijeenih gramatikih morfema -fiJ, -ov, -i i inovacij
skih dubleta: 6va, -eva, --a, -i, -iju. Inovacijski gramatiki
morfemi nisu jo sasvim potisnuli naslijeene pa je mogu
a pojava i jednih i drugih u istih imenica unutar jedne
deklinacijske vrste, kao i prijelaz pojedinih morfema iz
jednog imenikog tipa u drugi, npr.: lak ti, palci; Mi, ui;
, ruka, n6ga .
Distribucija tvrdih i mekih nastavaka uvjetovana je
palatalnou zavrnoga suglasnika osnove i dosljedno se
provodi.
Dativ, lokativ, instrumental pl.:
-ima (I. i III. vrsta),
-ama (II. vrsta):
jelenima, n6evima/n6ima; reetima, polima;
kOstima, terima;
rukama, sestrama, nogama.
64
Rezultat sustavne ukljuenosti morfema -ima, -ama u
deklinacijski sustav govora HS je potpuni sinkretizam
dat.-Iok.-instr. pl.
Naslijeeni morfem -ami u instr. pojavljuje se u poje
dinanim primjerima imenica koje imaju samo plur:
rog/e, late - rog/ami, latami.
Akuzativ pl.:
-e, -a, -ove/-eve (I. vrsta), -e (II. vrsta), -i (III. vrsta):
jelene, kOne; telite, driebite;
jezera, pola, imena;
mueve, n6eve, rogove;
rilke, sestre, noge;
kOsti, teri, radosti.
Oblici akuzativa plurala ni u emu ne odstupaju od istih
oblika u susjednom tokavskom govoru, jer je prevladala
distribucija kratke i duge mnoine prema tokavskom.
Vokativ pl. : V = N (I. vrsta), V = N = A (II, III. vrsta):
muevi! kOIii! ati!
rilke! matere! slUge!
kosti! teri!
Razvojne tendencije u svakom govoru ili dijalektu oituju
se u tenji za relativnim pojednostavljenjem i redukcijom
inventara morfolokih sredstava. Postojanje mnogih mor
femskih ino;'acijskih dubleta u deklinacijskom sustavu
govora HS govori o suprotnom procesu, ali koji je u prije
laznoj fazi razvoja jednoga govora normalna posljedica
mijeanja raznorodnih elemenata. Takve dublete neko
vrijeme supostoje, zatim jedni oblici istiskuju druge (u
govoru HS inovacijski istiskuju naslijeene), a mogu se
stvoriti i morfoloke varijante vezane uz odreeni tip
65
semanterna i na taj nain oteretiti i pojednostaviti inven govoru RS poao je prirodnim putem razvoja sa starijeg
tar morfolokih sredstava. na mlae stanje. U tom razvoju neobiljeene padene
Odnos naslijeenih i inovacijskih morfema prikazanje na kategorije doputaju vei broj nastavaka, zbog vee razli
tablici 6.40 kovnosti, dok su obiljeene teile ka pojednostavljenju ili
izjednaenju svojih nastavaka. U tom je procesu dativ
Tablica 6
najotporniji prema utjecaju izvana, pa teko mijenja svoj
Sg. Pl. oblik. Tako su npr. u im. II. vrste u cijeloj paradigmi
N 4 -O, -o, -e, -a N 5 -i, -a, -e, -ovi, -evi41 najee noviji padeni nastavci, ak i li instr. --om umjesto
G 3 -a, -e, -i G 8 -O, ov -ev, -Ova, -eva, -ii,
- ,
-um, a dativ i lokativ uvaju. stari nastavak -e s inovacij
-f, -iju skom duinom (vode). Postojanje dubleta, tj. mogunosti
D 2 -ima, -ama
pojave i naslijeenih i inovacijskih padenih nastavaka u
D 3 -u, -e, -i
kosim padeima, poveava u njima broj nastavaka u od
A 5 --0, -a, -o, -e, -u A 5 -e, -a, -i, -ove, -eve nosu i na naslijeeni sustav i na susjedni tokavski, to je
V 3 -u, -o, -i V 5 -i, -a, -e, -ovi, -evi normalna posljedica interferencije. Ipak se, prema estoti
L 3 -u, -e, -i L 2 -ima, -ama padenih nastavaka, dade nazrijeti rezultat u korist pre
I 5 -om -em, -um, -jum, -i I 2 -ima, -ama.
,
vladavanja tokavskih padenih nastavaka, to potvruje
i ve sasvim usvojen potpuni sinkretizam DL! pl. prema
Na tablici se vidi da je broj inovacijskih pojava, u koje tokavskom s nastavcima -ima, -ama.42 Na tablici 7 pri
spadaju nastavci i palataine realizacije ve postojeih na kazanaje distribucija naslijeenih i inovacijskih morfolo
stavaka, vei u kosim padeima i sg. i pl., nego u direktni kih sredstava prema padenim kategorijama i deklinacij
ma, dakle u onima u kojima su bili razvojno stariji padeni skim vrstama, a odvaja ih kosa crta.
nastavci. Takvu distribuciju inovacijskih pojava u sustavu Isti, razvojno mlai, inovacijski padeni morfemi u
morfolokih sredstava uvjetovali su sami odnosi unutar istim padeima i u istim deklinacijskim vrstama,43 pojav
paradigme, odnosi direktnih - neobiljeenih padea (no ljuju se fakultativno i u Tu i u RS. Iako su razlozi njihovoj
minativ-akuzativ-genitiv) prema kosim - obiljeenim pojavi u oba sluaja isti (utjecaj standardnog jezika i
(dativ-Iokativ-instrumental). Naime, pod utjecajem su novotokavskog govora), inovacijski padeni morfemi u
sjednog tokavskog govora razvoj morfolokog sustava u govoru RS nISU ti isti naslijeeni iz turopoljskog matinog
govora, jer je to u oba govora mlaa pojava, a njihovo
40 Kurzivirani su inovacijski padeni nastavci, kao i palatalne realiza teritorijalno odvajanje dogodilo se davno, prije punih 200
cije tvrdih nastavaka. Nekurzivirane su realizacije naslijeenih pade
nih nastavaka.
41 Nastavak -ovi/-evi uzimamo kao poseban nastavak, jer u naslije 42 U Tuje: u dat. pl. -em, ---am, -fm , u lok. pl. -f, ---a, -i, u instr. pl. -i,
enom kajkavskom sustaVu nema mnoinskoga proirenja -ov/-ev. U -mi, ---ami.
njemu se u gen. pl. -ov/-ev ponaa kao padeni nastavak. 43 D sg. f. -i, A sg. f. -u, L sg. m. -u, I sg. m. -em, f. -om.

66 67
godina. Isti razlozi dali su iste rezultate, ali teritorijalno i Osnovnaje karakteristika akcentuacije u govoru HS da
vremenski potpuno neovisno. estota pojave inovacijskih je mijeanoga karaktera, to se oituje i sustavnim i nesu
padenih morfema vea je u govoru HS zbog svestrane stavnim pomicanjem akcenata u pojedinim deklinacij
upuenosti na susjedne novotokavce. skim akcenatskim tipovima, npr. u imenica II. vrste s
Tablica 7 pomicanjem akcenta tipa ena, voda, gen. pL, uz likove
Pade ena, v6da, mogu biti i stariji likovi: en, v od. S obzirom
I. vrsta II. vrsta III. vrsta na takav karakter akcentuacije, koji ukljuuje mnoge
. r. . r.
paralelne realizacije akcenata prema kajkavskom akce
Sg. N -!il -o, -e -a -a
natskom sustavu i prema akcenatskom sustavu susjednog
-!il
tokavskog govora, nuno je donijeti akcenatske tipove i
G -a -a -e -e
prema jednom i prema drugom sustavu. Ti e akcenatski
-1

D -u -u -e/-i -e/-i -i tipovi obuhvaati one imenice u kojih se poelo vriti

A -!il , -a -o, -e -u -u -!il novotokavsko pomicanje akcenata i koje prema tome
V -!il/-u -o, -e -a/-o -a/-o -!il/-i imaju i kajkavski i tokavski akcent. Zanimljivo je spome
L -u -u -e/-i -e/-i -i nuti da nijedan tip imenica nema vie akcente prema
om/-en -um/-jum/-i kajkavskom sustavu, dok se npr. imenice tipa voda, noga,
I -om/-em -um/-om -um/-om
sestra,jezik voda, noga, sestra,jez'tk ) pojavljuju gotovo
-il-ovi, jedino u oblicima s novotokavskim akcentom.
Pl. N -a -e -e -1
-evi Akcenatski tipovi imenica prema kajkavskom i prema
-ov, -!il/-a, -!il/-a -!il/-a -l tokavskom akcenatskom sustavu razgranieni su na gru
G -ev/-6va , -l, -iju pu A i B prema estoti njihove pojave. Osnovno mjerilo pri
-eva , a 1
odreivanju akcenatskih tipova jesu akcenatski odnosi u
- , -

D -ima -ima -ama -ama -ima

svim padeima sg. i pL bez obzira na broj slogova u
-e/-ove, imenice. Pregled akcenatskih tipova u imenica ne daje
A -a -e -e -i
-eve
sustavan pregled 'Svih akcenatskih tipova u deklinaciji,
V V=N V=N V=N=A V=N=A V=N=A ve pregled onovnih i bitnih akcenatskih ponaanja unu
L -ima -ima -ama -ama -ima tar obraivane problematike. Taj e pregled obuhvatiti
I -ima -ima -ama -ama -ima akcenatske tipove u svakoj deklinacijskoj vrsti. Unutar
svake vrste donose se akcenatski tipovi za a) imenice s
3.1.2. Akcenatsk i odnosi u dek linaciji
jednom akcenatskom mogunou, i b) imenice s dvije
Akcenatski odnosi u deklinaciji donose se prema osnov akcenatske mogunosti. U svih imenica prevladava nepo
nim smjerovima P9riaanja akcenata, kako je to izneseno mini akcenat, osim u imenica L vrste tipa: ivot, iv ota,
u toki 2. 3. koje imaju pomini akcenat.

68 69
Imenice L vrste IV. tip - odnos
a) imenice sjednom akcenatskom mogunou
I. tip - odnos ' : ' - (u gen. pl.) . (A)

.
. '
. (B)
a) kolumnalni akcenat
sg. N momak pl. N momci A B
GA momka G momaka sg. NA no pl. N n6i sg. A = B pl. N n6evi
DL momku DLI momcima
G n6a G n6ev G n6eva
I momkom A momke
DL n6u DLI n6ima DLI n6evima
Tako i: kOsac, prosac, otac; bedro, staklo, telo, pero itd. I n6em A n6e A n6eve
b) pomini akcenat
sg. NA ivot pl. N ivoti
Tako i: k/ut, kut, put, stric, klip itd.
G ivOta G iv6ta b) imenice s dvije akcenatske mogunosti
DL ivotu DLI ivotima a) imenice s inovacijskim akcenatskim likom kao rezul
I ivotom A ivote tatom usvajanja novotokavske akcentuacije
Tako i: kNol. I. tip - odnos
II. tip - odnos " : - (gen. pl.) (A)
sg. NA mesto pl. NA mesta (B)
G mesta G mesta (rijetko: mest)
DLI mestima A B
DL mestu
I mestom sg. N junak pl. NAjunaki sg. N junak pl. N junaci
GAjuna7w G junalwv GAjunaka Gjunaka
Tako i: sUo, kOlo, ti2do, jelo.
DLjuna7m DLIjunaJdma DLjunaku DLIjunacima
III. tip - odnos : (gen. pl.)
-

Ijuna7wm Ajunalle Ijunalwm Ajunake

sg. NA meso pl. NA mesa
G mesa G mesa
DL mesu DLI mesima Tako i: kopat, orat, rav nat, sijat, nagrnat itd.
I mesom II. tip - odnos

Tako i: mare, sice, sunce, z16Io, piv o, lite, zdrav/e. (A)

(B)

70 71
A B II. tip - akcenat (u svim padeima sg. i pl.) (A)
sg. NA koleno pl. NA kolena sg. NA kOjeno pl. N kojena odnos
: " - - : " (B)

G kolena G kolen G kojena G kojena A B

DL kolenu DL! kolenima DL kOjenu DL! kojenima sg. N sin pl. N sini sg. A = B pl. N s'/;novi
I kolenom I kojenom GA sina G sinov G s'/;nova
DL sinu DL! sinima DL! s'/;novima
Tako i: kor'ito, sukalo, reeto itd. i imenica uho s pluralnim
I sinom A sine A s'/;nove
likom: uesa, ues...: uesa, uesa, uesima.
III. tip - akcenat (u svim padeima sg i pl.) (A) Tako i: mu, v uk, zec, list, zid itd.
odnos
III. tip - odnos
(B)
"
:

:" (B) (A)

(B)
A B
A B
sg. N palec pl. N palci sg. N palac pl. N palci
sg. NA nos pl. N nosi sg. A = B pl. N nosovi
GA palca G palcov GA palca G palaca
G nosa G nosov G nosova
DL palcu DLIpalcima DL palcu DL! palcima
DL nosu DL! nosima DL! nosovima
I palcom A palce I palcom A palce A nosove
I nosom A nose
Tako i: starec (tj. starac)
Tako i: rog, dom, bOj, gnoj itd.
IV. tip - akcenat ' (kanovaki) u svim padeima sg. i pl.
IV. tip - odnos
(A)
odnos ' : ' - - (B) (A)
. (B)
A B
,... ... . "' - -

sg. NA 6raj pl. N 6raji sg. N oraj pl. N oraji A B

G 6raja G 6rajev G oraja G oraja sg. N snop pl. N snopi sg. A = B pl. N snopovi
DL 6raju DLI 6rajima DL oraju DL! orajima GA snopa G snopov GT snopova
I 6rajem A 6raje l orajem A oraje DL snopu DLI snopima DLI snopovima

Tako i: p6sel, 6blok, 6gen, dei5ko, sestra itd. I snopom A snope A snopove

72 73
Tako i: grob, rok, rak, mak, mz itd. Imenice: kM, drvo, Tako i: ena, nOna, kOia, muva, bUva, 6ela itd. U gen. pL
pole u gen. pL grupe B imaju akcenat: korili, drva, pola. . moe biti, iako rijetko, i stariji oblik: en, muv, buv ...
Imenice II. vrste V. tip. - odnos : -

a) imenice s jednom akcenatskom mogunou sg. N sua pl. NA sue

I. tip - odnos " : - GDL sue G sua (rijetko: su)
A suu DLI suama
sg. N uma pl. NA ume I suom
GDL ume G uma
A umu DLI umama Tako i: ia, graja, straa, liiJa, larma, crkva, kletva itd.
I umom VI. tip - odnos ' : ' -

sg. N brazda pl. NA brazde

Tako i: paa, ku6a, kOa, kOra, lOpta, mrea, ri,va itd.
GDL brazde G brazda
II. tip - odnos " : " - A brazdu DLI brazdama
sg. N guska I brazdom
pl. NA guske
GDL guske G gusaka Tako i: duga, glina, rana, 6erka, sluga, luka, trava itd.
A gusku DLI guskama VII. tip - odnos ' : : ' -
I guskom
sg. N greda pl. NA grede
Tako i: bUkva, kOp6a, kruka, ma6ka, patka, jabuka itd. GDL grede G greda
III. tip - odnos ' : ' - : " : ' - A gredu DLI gredama
I gredom
sg. N vOda pl. NA vode
Tako i: strana, glava, grana, klupa, ruka, vojska, zima itd.
GDL vOde G voda (rijetko: vod) .
b) imenice s dvije akcenatske mogunosti
A vodu DLI vodama
I. tip - odnos
I vodom
(A)
Tako i: noga, kOsa, magla, staza, metla itd. (B)
IV. tip - odnos ' : ' - : ' -
A B
sg. N sestra pl. NA sestre sg. N lapeIla pl. NA lopate sg. N lopata pl. NA lopate
GDL sestre G sestara
GDL lopate G lopat G lopate G lOpata
A sestru DLI sestrama
I sestrom A lopatu DLI lopatama DL lopati DLI lopatama

74 75
 I lopcdum A lopatu DLI radostima

I lopatam Tako i: kOrist, b'Olest; mladost, p'Omot, starost, alost itd.

III. tip - odnos - : : -
Tako i: kopriva, kob'ila, obMa, praina, podnlca, sto'ina,
' '

OSOVlna itd. sg. NA stvar pl. NA stvari

II. tip - odnos GDLI stvari G stvarf
DLI stvarima
(A)
(B) Tako i: misel, mast, vlast, tast itd. Sve imenice III. vrste
A
mogu imati i stariji oblik instr. sg., ali vrlo rijetko: kost
B
jilm, radotum, stvarjum.
sg. N vruina pl. NA vrui!ine sg. N vrui!ina pl. NA vrui!ine
Razvoj akcentuacije naslijeenoga sustava u novona
GDL vrui!ine G vrui!fn G vrui!ine G vrui!inii stalim uvjetima i paralelna mogunost pojave novotokav
A vrui!inu DLI vrui!inama DL vrui!ini DLI vruinama skoga tipa akcentuacije uvjetovali su pojavu akcenatskih
I vrui!inum A vrui!inu alternacija u paradigmi, tj. razlika meu oblicima iste
paradigme s obzirom na mjesto i prirodu akcenta, prae
I vrui!in6m
nih alternacijama osnove. Npr. supostojanje tipova kao:
Tako i: tist6ta, pei!enka, kozitka itd. Imenice: slobOda,
Nsg. Gsg. Npl. Nsg Gsg. Npl.
visina, du/ina, dubina, kocJ,nca zabiljeene su samo u tom
.

liku, to pokazuje prevladavanje tokavskoga akcenat junak : junaka : junaki junak : junaka : junaci
skog sustava. lopata : lopate : lopate lopata : lopate : lopate
Imenice III. vrste 6raj : 6raja : 6raji oraj : oraja : oraji.
I. tip - odnos - : " : : -
Akcenatski tipovi imenica pokazuju da su umnogome
' '

sg. NA kost pl. NA kosti zastupljeni i inveptar akcenata i akcenatski odnosi prema
GDLI kosti G kosfi novotokavskom deklinacijskom sustavu sa stupanim
DLI kOstima tipom akcenatskih paradigmi i s analokim akcentom u
svim padeima singulara.
Tako i: ter, krv, not, la, ra, zob, a 'Oh i ui (samo u pl.)
itd. , 3.2. PRIDJEVSKO-ZAMJ ENIKA DEKLINACIJA
II. tip - odnos " : "
Pridjevsko-zamjenika deklinacija obuhvaa pridjeve i
- -

sg. NA radost pl. NA radosti zamjenice mukoga i srednjega roda i veinu brojeva, dok
GDLI radosti G radastf se enski rod pridjeva, zamjenica i brojeva u sg. mijenja

76 77
po imenikoj deklinaciji. Inventar i distribuciju padenih mrki. Kao i u TU,jo se donekle uva opozicija odreenosti
morfema u deklinaciji zamjenica, pridjeva i brojeva prika i neodreenosti u akcentu: star-stari, ut-uti, mliid-mla
zuje tablica 8: di, ali pod utjecajem tokavske akcentuacije ta se opozicija
Tablica 8
sve vie gubi. Promjena je pridjevsko-zamjenika za oba
lika, samo to se uz brojeve dva, tri, 6etri javlja neodreeni
Pade m.sg. n.sg. m. pl. n. pl. f. sg. f. pl.
lik: dva mlada mua, tri velika oka, 6etri vesela de6ka.
N -, -i -o -i -a -a -e
Kvantiteta nastavka --og/-eg te --oga/-ega ovisi o afektiv
G -oga/-ega -e
nim razlozima, o tempu govora i sl.
-ih -ih
D -omu/-emu -ima -e (-oj) -ima
V dat. i lok. sg. nema kajkavskoga izjednaivanja na
A A = N ili G -e -a -u -e stavaka pridjevsko-zamjenike deklinacije s nastavcima
L -omul.-emu -zma -e (-oj) -ima imenike deklinacije. Rekcija se ostvaruje unutar iste
I -ima -ima -um -om -ima deklinacije, ili s naslijeenim morfemima ili s inovacijski
ma: na velike kUie i na velikoj ku6i, a ne na veliki ku6i
Deklinacija je u sg. i pl. (osim sg. f.) ista kao u standar (Tu).
dnom jeziku: razlikuje 6 padea u sg. i 6 u pl., a ako se
uzme u obzir sinkretizam dat. i lok. sg. i dat.-Iok.-instr. 3.2.1.1. Tvorba komparativa i superlativa u govoru HS u
pl. i nepostojanje vokativa, konaan broj iznaosi 5 padea potpunosti odgovara tvorbi u standardnom jeziku i s ob
u sg. i 4 u pl. Promjene u odnosu na naslijeeni sustav zirom na morfeme za tvorbu komparativa i s obzirom na
pokazuju kurzivirani morfemi. Kao i u imenikoj deklina njihovu distribuciju.
ciji, inovacijski su padeni morfemi u onim kategorijama
Morfemi za tvorbu komparativa su: -i, -ji, -iji:
u kojima su zamijenili njihove starije likove. Iznimku
predstavlja dat. i lok. sg. f. u kojima se tek rijetko javlja
a) -i: lagan-laki, mekan-meki, lep-lepi,
morfem --oj prema tokavskom, to je sluaj s istim pade b) -ji: jak-ja6i, drag-drai, kratek-kra6i, sladek-sla3i,
ima i u imenikoj deklinaciji. vLsok-v'ti,
Distribucija tvrdih i mekih padenih morfema do e) -iji: topel-topliji, star-stariji, masten-masniji / topli-
sljedno je provedena prema palatalnosti zavrnoga sugla ji, stariji, masniji.
.
snika osnove. Djelomini je sinkretizam izmeu D-L i Samo dva za},iljeena pridjeva mogu prema pozitivu sirok
A-N ili A-G u sg. m. n. i D-L f. u sg., N-A sg. n. f., a potpuni i za[ (ili zao) imati komparativ kao u kajkavskom: mrji,
izmeu D-L-I pl. sva tri roda. gorji. Supletivne oblike u komparativu imaju pridjevi:
e

3.2. 1. U nom. sg. m. pridjevi mogu imati odreeni i neo dober-bo/i, zal, zao-gorji, velik-ve6i, mali-mani.
dreeni lik, i to oni pridjevi koji i u standardnom jeziku S obzirom na komparaciju pridjeva u Tu, razlike se u
imaju dva lika, ali samo kao lik, bez semantike izdife prvom redu odnose na distribuciju komparativnih morfe
renciranosti: sladek-sl'atki, vesel-veseli, svet-sveti, mrk- ma -ji, -i i na izostanak morfema -eji, -ei u HS:

78 79
Tu dober-boli trt-t''fdei, trdji, tfji visok, -a, --o visoki, -a, --o
j{ik-jaki bOgat, -a, --o bOgati, -a, --o.
zlotest-gori
velik-veki lfP-lpi Novotokavsko pomicanje akcenta naroito je zahvatilo
m{ili-mni krr;itek-kreji pridjeve na -ski, -ki: zema/ski, nebeski, vojni6ki,jilnii6ki,
crn--crnei, crneji, itd. starinski. U svim primjerima novo tokavskoga pomicanja
duine se ostvaruju slabije, a mogu se i ne ostvariti.
U govoru HS izostaje i opisna tvorba komparativa, Isti akcenat u neodreenom i odreenom liku pridjeva
karakteristina za kajkavske govore uope, npr. bOljeftin, imaju, pored naprijed spomenutog tipa, i pridjevi tipa:
bOle ej?n, bOljk (Tu).
Superlativ s,e izraava opisno, i to prefiksacijom rijece a) gliw - glilvi (gluva, gluvo)
naj komparativu: najvzi, najbO/i, najstariji, najmcuii, pliiv - plavi (plava, plavo)
najZrji. siv - sivi (siva, sivo)
3.2.1.2. Akcenat pridjeva tup - tupi (tupa, tupo)
b) plitek -plitki (-a, --o)
Kao i u ostalim kategorijama rijei, i u pridjeva se osjea kratek - kratki
pomlaivanje akcentuacije u odnosu na naslijeeni su vuzek - vuski
stav. Najizrazitija je pojava izostajanje akuta u pridjeva teek - teki
tipa zelen-zeleni (Tu), koji u govoru HS (u grupi A) glasi: e) tiesen - tiesni (-a, --o)
zelen - zeleni (-a, --o) vrieden - vriedni
cNen - cNeni gladen - gladni.
vesel - veseli
v'tsok - v'tsoki Analoki akcenat imaju i posvojni pridjevi prema nom.
sirak - siroki sg. osnovne imenice:
bOgat - bOgati
dubok - duboki. mUji, guskin, tetkin, ma-6kin, krcwin, sestrin, susedin,
pievtev, cukov, bratov, usterav, m[inarov, 3eVerOV.
S druge je strane (naroito u grupi B) pomlaivanje
krenulo u novotokavskom smjeru, pa novotokavski ak Sloeni pridjevi s prefiksom pre- gotovo uvijek imaju
cenat imaju oni pridjevi koji takav akcenat imaju i u akcenat na prefiksu: preirok,'predebel, preglup uz mnogo
standardnom jeziku: :rjee: presirok, predebel...
irok, -a, --o iroki, -a, --o U promjeni se obino zadrava akcenat nom. sg. m. r.
dubok, -a, --o duboki, -a, --o u svim rodovima, brojevima i padeima:

80 81
sg. N zdrav, zdravo, zdrava pl.
G zdravoga zdrave
D zdravomu zdrave (--<Jj)
A zdravoga zdravu
L zdravomu zdrave (--<Jj)
I zdravim zdravom.
N zdravi, zdrava, zdrave imenica - lica, ljede stvari. Ta ih svojstva pribliavaju
imenicama i njihovoj deklinaciji.
Morfoloke razlike koje odvajaju line zamjenice i po
vratnu zamjenicu sebe od pridjevsko-zamjenike deklina
cije odnose se:
a) na iroko razvijen supletivizam oblika (ja : men, mi :
nas) ,
b) na prisutnost enklitikih oblika u nekim padeima, i

3.2.1.3. U komparativu dvoslonih pridjeva akcenat je " e) na drugaije nastavke u. deklinaciji (s izuzetkom za
mjenice za 3. 1. m. n. sg. koja ima pridjevsko-zamje
uvijek u prvom slogu: v'ii, kra6i, dui, mla3i. U troslonih
niku deklinaciju).
i vieslonih pridjeva akcenat je u treem slogu od kraja,
a po svojoj prirodi moe biti prema kajkavskom i prema N ja ti ona mi vi
novotokavskom akcenatskom sustavu:
G mene, me tebe, te ne, je nas vas sebe
star - stariji i stariji D mene, mi tebe, ti ne, je nami, nam vami, vam sebe, si
bOgat - bogatiji i bogatiji
A mene, me tebe, te nU, ju nas vas sebe, se
gaden -gadniji i gadniji
masten - masniji i masniji. L mene tebe ne nami vami sebe
I menom tebom nom nami vami sebam
Superlativ gotovo uvijek ima dvostruki akcenat, i to
menom tebom sebam
akcenat rijece naj i akcenat komparativa pridjeva:

najv!i, najdrai, najbogatiji, najlepi. on ono oni

3.2.1.4. Pregled kategorije pridjeva pokazuje da, isto kao nega, ga nih, ih
i u imenica, prevladava analoki akcenat u oblicima, s nemu, mu ntma, im
jedne strane, dok s druge strane i tvorba i akcenat kom ' nega, ga nih, ih
parativa otkrivaju slabiju otpornost komparativa, kao iz
vedene, obiljeene kategorije, prema utjecaju izvana u nemu ntma
odnosu na pozitiv, koji je osnovna gramatika kategorija, nim n!ma.
a time i neobiljeena .

3.2.2. Kategorija linih zamjenica, po svojim semantikim

i funkcionalnim svojstvima oznaava isto to i kategorija

82 83
Deklinaciju linih zamjenica i povratne zamjenice karak ataj Oto ota Mi, Ota, ote
terizira jedinstven sustav padenih morfema bez dublet
Otoga Ote Mih
nih realizacija. Dok u imenikoj deklinaciji supostoji su
stav naslijeenih i inovacijskih morfema, meusobno se atome ote (ataj) Mim
isprepleui, u deklinaciji je linih zamjenica bastardni otoga oto otii ote, ota, ote
sustav naslijeenih i inovacijskih morfema (u instr. sg.,44 Otome ote Mim
dat.-Iok.-inst. pl.). Taj nas podatak moe navesti na dva
Mim otom ot'im
zakljuka: 1. da su u sg. instrumental, a u pl. dativ, lokativ
i instrumental kao morfoloke kategorije u deklinaciji Pridjevske zamjenice obinije su u njihovu kajkavskom
najotvorenije utjecaju izvana zbog visokog stupnja seman liku: kakov, takov, ovakov uz kakav, takav, ovakav.
tike obiljeenQsti, i 2. daje kategorija linih zamjenica, i
povratna zamjenica, zatvorenija cjelina prema utjecaju 3.2.2.2. Kategorija je zamjenica u cjelini umnogome pro
izvana nego kategorija imenica. To samo potvruje inje mijenjena u odnosu na naslijeeni sustav, zadravajui
nicu da jezino oponaanje i posuivanje uvijek znai kajkavske karakteristike u promjeni i akcentu. U promje
materijalnu superiornost, a budui da su imenice materi ni se te karakteristike jo dobro uvaju, bez mogunosti
jalna baza, to e se i promjene dogoditi prvenstveno unu dubletnih realizacija naslijeenih gramatikih morfema.
tar njihove kategorije. U akcentu je sustav pokoleban i pomicanje akcenta u prvi
3.2.2. 1. Od ostalih zamjenica, koje uglavnom odgovaraju slog ima za posljedicu realizaciju s akcentom " i s akcen
tokavskima, potrebno je rei da upitno-odnosna zamje tom ' :
nica u govoru HS glasi iskljuivo to, s promjenom: ega,
Tu RS
emu, to, temu, tim (ime).
men, mnf mene, o mene, o mene
Posvojne zamjenice moj, tvoj, svoj nemaju kontrahira
pred nami pred nami, pred nami
nih likova (ma, tva, sva), obinih u Tu. Plural posvojne
mojega (mojeg) majega, mojega
zamjenice za 3. l. glasi: liJev, liJeva, liJevo.
mojem (pl.) majima, mojima
Pokazna zamjenica pored obinijega lika taj, ta, to ima negov, -{j, -o negov, -a, -o, negov, a, -o
i lik ataj, ota, oto, prema susjednom tokavskom govoru, zovemi (pl.) s 'Ovima, s ovima .
s promjenom:
Pomicanje akcenta na prijedlog moe biti i prema kaj
kavskom i prema tokavskom sustavu pomicanja:
44 Usvajanje novog padenog morfema nije povuklo za sobom i cijeli
oblik instrumentala, ve se i dalje ostvaruju oblici sa -e- umjesto temat
skog -0-: menom / menom, tebom / tebom, sebom / sebom. To je vjerojatno kad mene i kod mene na tome i na tome
uvjetovalo i due zadravanje metatonijskoga akcenta u tom padeu. u nega i il nega o ne i o ne (o noj).

84 85
 3.2.3. Deklinaciju glavnih brojeva karakterizira potpu enski rod broja dva gotovo je uvijek dvi,45 rijetko dve
na promjenjivost brojajedan, znatno manja brojeva dva i (ili dvie), pa su i ostali oblici u skladu s nominativom.
tri i najmanja broja &tri, sa samo jednim oblikom za dativ Brojevi stotina i 't/ada mijenjaju se po imenikoj dekli
i oblikom nom.-akuz. za kose padee. Brojevi 5-20 nepro naciji II. vrste.
mjenjivi su. Od broja 21 takav se odnos ponavlja. 3.2.3. 1. Po fonetskim i akcenatskim osobinama neki su
Za razliku od ostalih brojeva, koji se mijenjaju po pri redni brojevi blii njihovim tokavskim nego kajkavskim
djevsko-zamjenikoj deklinaciji, glavni brojevi 2, 3, 4 (ta likovima: prvi, drugi, treti, tetvrti, peti, esti, sedmi, osmi,
ko i obadva, obadve), ine posebnu kategoriju s drugaijim deveti, dvanijsti, stoti.
oblicima u nizu padea: Brojne imenice sr. roda dvoje, troje, petero ne mijenjaju
se, a od brojnih pridjeva zabiljeenje samo oblik za enski
a) sg. N jedan, jedno /jedan, jedno, jedna!jedna i srednji rod uz plur. tantum: dvoje late, petera kOla. Ti se
G jednoga jedne brojevi mogu mijenjati u sluaju potrebe, ali vrlo rijetko:
D jednomu jedne na dvojim latama, s peterim kOlima. Mnogo je obinija
upotreba glavnih brojeva: na pet kol, dal sem jest &tri
A jednoga jednu
krave.
L jednomu jedne Brojni su prilozi : jedamp ut, dvaput, triput.
I jednim jednom
3.3. KATEGORIJE U KONJ UGACIJI
pl. N jedni, jedna, jedne /jedni, jedna, jedne
Inventar morfolokih kategorija u konjugaciji obuhva
G jednih a est jednostavnih kategorija i etiri sloene kategorije.
D jednima Jednostavne su kategorije: infinitiv, supin, prezent,
A jedne, jedna, jedne imperativ, aorist i glagolski participi.
Sloene su kategorije: perfekt, futur I, futur II i kondi
L jednima
cional.
I jednima U prikazu glagolskih kategorija cilj je da se istaknu one
b) N dva dvf, dve trf ifetr promjene k{)je su promijenile sustav glagolskih oblika u
G govoru HS u odnosu na naslijeeni sustav,46 a postoje ili
dvaju/dvaju dVlju/dviju triju/trij u ifetri/6etri
kao ostvarenje ili kao tendencija.
D dvama dv'f;ma tr'f;ma ifetrima
A dva dvf, dve trf 45 Jedan od nekoliko ikavizama preuzet od katolikih tokavskih su
L dvama dv'f;ma trima ifetri sjeda. Tako i dvIsto.
46 Inventar kategorija u konjugaciji u Tu obuhvaa devet kategorija,
I dva dv/;ma trima pet jednostavnih i etiri sloene. Jednostavne su: infinitiv, supin, pre-

86 87
3.3.1. Infinitiv (na -ti, -6i) u naslijeenu se sustavu u
pravilu razlikuje od supina (na -t, -6). Njihovaje distribu-
cija jasno odreena. Supin dolazi tamo gdje infinitiv ne
moe, tj. iza glagola kretanja i takvih koji pretpostavljaju
njihovo postojanje: treba 'it, zval je delat. Meutim, pod
utjecajem susjednog tokavskog govora, u kojem nema
supina, nego samo infinitiv na -ti i -t, -i i -, gubi se
znaenjska razlika izmeu inifinitiva i supina i proiruje
se distribucija infinitiva, pa se on pojavljuje i uz one
glagole uz koje je u naslijeenu sustavu mogao biti samo
supin:
ne morete prenijt : ne moremo najti,
moram delat : ne moram delati,
ldem prekrent vam jastuke : ldem vas umlti,
nisam mogel jesti nit spavat,
p0i5elje gnU i nlta mu nije moglo pomaci,
ldem kopat : ldem miesti.
Novotokavsko pomicanje akcenta u kategoriji infiniti
va, a naroito inovacijski likovi s vokalskim redukcijama
pojave su koje su danas potpuno ukljuene u sustav govora
RS. Reducirani likovi infinitiva (iskat, pitat, kost, molt)
zatiru postepeno i morfoloku razliku izmeu supina i
infinitiva u naslijeenu sustavu govora RS. Pregled jed
nih i drugih likova infinitiva donosi se u poglavlju o
akcentu infinitiva.
3.3.1.1. Inventar akcenata infinitiva obuhvaa sve akcen
te, dakle i one prema naslijeenom sustavu i one prema
susjednom tokavskom, bez obzira na estotu. Supin,
zent, imperativ i glagolski particip. Sloene su: perfekt, pluskvamper
fekt, futur II. i kondicional.
88
kada se moe raspoznati, gotovo uvijek ima akcenat infi
nitiva: delati : delat; kUvati : kuvat; pitati : pitat.
Inventar akcenata infinitiva donosi se prema glagol
skim vrstama.
1. vrsta: a) dovesti, donesti, pomoti; leti, peti, rei; vuti,
. tui...
b) dovesti / dovest, donesti / donest, pomoi / po
mo; le, pet, ret; rast, v11t, t116. ..
2. vrsta: a) povenuti, tonuti, viknuti, nagrnuti, spomenuti ...
b) povenuti /povent, tonuti / tonut, viknuti / viknut,
nagrnti / nagrnt, spomenti / spoment.. .
3. vrsta: a) drati, leati, sedeti, beati, kleati.. .
b) drati / drat, leati / leat, sedeti / sedet, beati
/ beat, kleati / kleat...
4. vrsta: a) voz'iti, kup'iti, platiti, moriti, kos'iti...
b) voziti / vozit, kupiti / kupit, platiti / platit, kOsiti
/ kOst...
5 . vrsta: a) iskati, lagati, pitati, senati; delati, kuvati ...
b) iskati / iskat, lagati / lagat, pitati / pitat, senati
/ senat, delati / delat, kuvati / kuvat...
6. vrsta: a) kupovati, putovati ...
b) kupovati / kupovat, putovati / putovat ...
Infinitiv i supin glagola ii moe glasiti: iti, 'it, pored
inovacijskih likova infinitiva: iti/i6.
3.3.2. Lini se morfemi u tvorbi prezenta ne razlikuju od
tokavskih:47
47 U Tu je taj inventar neto drugaiji zbog drugaije realizacije nekih
fonema:
L -m 1. mo ( mu, -me)
- -
2. - 2. -te
3. -0 3. -9, -j9 (-u, -du).
89
 1. -m 1. -mo
2. -te
S obzirom na estotu nema bitnih razlika izmeu jed
2. -
3 . -{ii 3. -e, -u, -ju, --du.
nih i drugih likova.

Distribucija morfema za 3. l. pl. -e, -u, -ju vezana je uz
glagolske vrste, dok je morfem -du dubleta za nastavke
-u, -ju.
Morfem -e dolazi u glagola 3. i 4. vrste: vide, stoje;
uplate, nose; i u nepravilnoga glagola: teti, o6e/o6edu.
Morfemi -u, -ju dolaze u glagola 1, 2, 5. i 6. vrste i u
glagola ivsti -3. vrste u ovom govoru:
1 . vrsta: dadu / dajedu, vuku / vu6edu, popiju / popijedu,
mogu / moredu,
2. vrsta: spomenu / spomenedu, zagrnu / zagfnedu ...
5. vrsta: zmaju / zmadu, kOpaju / kOpadu, piu / piedu ...
6. vrsta: kupuju / kupujedu, putuju / putujedu ...
ivsti: ivu / ivedu.
Glagol mo6i u prezentu ima infiks -re- -e-): morem,
more, more; moremo, morete, moredu / mogu (tokavska
inovacija).
Prezent je glagola gledeti prema 3. vrsti:
gledim, gledi, gledi / gledi; gledimo, gledite, glede, uz
paralelnu mogunost tokavskih likova: gledam, gleda,
gleda ...
Svreni prezent glagola bUi u svim licima sg. i pl. ima
dubletne likove: bUm i bUdem, a tako je i u mnogih
atematskih glagola, npr.:
dati: dam/dadem jesti: '1;jem!jedem
znati: znam/znadem iti, iti: samo '1;dem.48
48 Turopoljski govori poznaju samo oblike kao: bUi -bOm, dati - dam,
znati - znam, i:ti - pem (pored !dem), jesti - Nm (pored jedem
rijetko).
3.3.2.1. Oblici prezenta dobro uvaju naslijeeni akcenat
ski sustav s akcenatskim osobitostima iznesenima u po
glavlju o akcentuaciji openito. Zbog inovacijskih akcenat
skih pojava, svako lice sg. i pl. ima dubletne likove, kako
je to i u drugim morfolokim kategorijama.
Osnovne su akcenatske pojave i ponaanje akcenata u
prezentu s obzirom na naslijeeni sustav sljedee:
a) pojava metatonijskoga akcenta " i akcenta " kao
rezultata metatakse metatonijskog akcenta : mis
lim, nosim, poznam / mzslim, nosim, poznam: prepa
da, prestavja, prenosim, obesim / prepada, prestavja,
prenosim, objesim,
b) pojava akcenta u sg. i 3. l. pl., a akcenta - u 1. i 2. l.
pl. glagola 3. i 4. vrste tipa: beati, sedeti, leati,
stajati... beim - bee, sedim - sede, leim - lee,
stojim - stoje / bjeim, sjedim, leim, stojim; beimo,
sedimo, leimo/bjeimo, sjedimo, leimo,
e) pojava akcenta - u svim licima sg. i pl. glagola 4. vrste
tipa: kupUi, putiti, blejati . .. , 5. vrste tipa: pitati, 6ip
ati, pisati... kupim, putim, blejim...; pitam, 6ipam,
piem / pitam, 6ipam, piem ...
Iako dvostruke mogunosti, ipak se prema estoti osjea
tendencija prevladavanja inovacija prema novotokav
skom akceriatskom sustavu, prema kojem su i svi ostali
akcenatski tipovi glagola. Duine se u inovacijskim liko
vima esto. gube, ee iza silaznih nego iza uzlaznih
akcenata. Pomicanje akcenata na prijedlog dvojako je: na
kajkavski i na tokavski nain:
_
ne pazim, ne morate, ne radi, ne mora, ne delaju / ne morem,
ne morete, ne dam, ne treba, ne vjeruje.

90 91
3.3.3. Imperativ ima poseban oblik samo u 2. l. sg. ili 2. L
pl., a za ostala se lica zapovijed ili poticanje izrie opisno:
za 1. l. pl. esto odgovarajuim oblikom glagola iti i supi
nom ili infinitivom glagola koji se spree Cidemo delat /
delati), a za 3. 1. sg. i pl. rijecom nek i prezentom glagola
koji se spree (nek dela).
3.3.3.1. Morfemi za tvorbu imperativa isti su kao i u
standardnom jeziku, a tako je i u Tu (uz neke fonetske
osobitosti):
1. -i, -ima, -ite (rasti, odani, rezi, plati, bUdi)
2. -j, -jmo, -jte (daj, staj, delaj, kupiij, plu,j)
3. -ji, -jimo, -jite (podoji, strui, vici, meci).
Imperativ glagola iti glasi:
ajde
nek "tde
ajmo
ajte
nek "tdu.
3.3.3.2.
a) Akcenat imperativa jednak je akcentu imperativa u
standardnom jeziku kada ima akcenat " ili " - (tada
se ne javlja kajkavski metatonijski akcenat - kao u
Tu): klekni-kleknite, aigni-aignite; 't'grij-}'grijte, de
lij-delijte.
b) Akcenat " stoji i prema knjievnom " : bacaj-hacajte,
-
kUpuj-kupujte, daruj-darujte, ali mnogi govornici
mogu imati i oblike s novotokavskim akcentom:
Mcij-hacijte, kupuj-kupujte, daruj-darujte.
e) Akcenat ' i - imaju u imperativu distribuciju kao i u
knjievnom jeziku, tj. prema opem pravilu da, 1.
glagoli kojima se 2. l. sg. imperativa zavrava na -i,
92
imaju obino akcenat infinitiva, i 2. glagoli kojima se
2. l. sg. imperativa zavrava na -j imaju akcenat
prezenta: rasti-rastite, tresi-tresite, plati-platite, pri
mi-primite; pitaj..:.p
. itajte, i5ipaj-i5ipajte, 6-uvaj
i5uvajte, spavaj-spavajte.
S obzirom na naslijeeni sustav, koji u imperativu
najee ima: metatonijski akcenat - (kuvaj-kuvajte),
akut (pitaj-pitajte), akcenat " u ultimi (u enklizi) i izvan
nje (red mu; bOdi-hodete), utjecaj susjednog tokavskog
govora u ovoj je kategoriji vrlo jak. Slaba otpornost impe
rativa prema utjecajima izvana uvjetovana je njegovim
karakterom obiljeene kategorije, u odnosu na ostale
kategorije u konjugaciji, i imperativ se danas u govoru HS
gotovo vie ne razlikuje od imperativa u standardnom
jeziku.
3.3.4. Naslijeeni kajkavski sustav nema aorista. O posto
janju aorista u sustavu vremenskih kategorija u govoru
HS jo je teko govoriti, jer je zabiljeeno tek nekoliko
primjera upotrebe aorista u pripovijedanju izvornih go
vornika (L l. sg. reko, 3. 1. sg. 'ispade, }'zgnete, 3. 1. pl. odoe).
Ako odbacimo mogunost sluajne upotrebe, pokazuje se
zanimljiv podatak o funkcioniranju sustava obiljeenih
vremenskih kategorija - aorista i imperfekta. Proces
redukcije jednogGl sustava ne zahvaa istodobno i imper
fekt i aorist. Najprije nestaje imperfekt, kao najspecifini
ja kategorijll (zbog momenta oivljavanja radnje), a zatim
aorist, koji je blii od imperfekta ostalim vremenskim
kategorijama (oznaavajui prolost). 49 Ako se taj proces
promatra u obratnom smjeru, u smjeru usvajanja vremen
skih kategorija koje ive u sujednom tokavskom govoru,
49 Usp. Ivi M. 1958.
93
onda mogunost pojave aorista, a ne i imperfekta, moe
biti normalna posljedica dodira tih dvaju govora.
3.3.5. Od glagolskih priloga govor HS ima samo glagolski
prilog sadanji, vrlo rijetko, samo u primjerima kao: le
e6ki, stoje6ki, kle6e6ki.
Od glagolskih pridjeva ima glagolski pridjev radni i
trpni. Morfemi za tvorbu pridjeva radnog su: -l, -la, -lo,
apridjeva trpnog: -en, -ena, -eno; -n, -na, -no; -t, -ta, -to.
Pod utjecajem susjednog tokavskog govora paralelno se
javljaju i inovacijski likovi za pridjev radni m. s morfemi
ma: -aa, -eo :..a, -6 :
pridjev radni:
dal, dala, dalo / da, dala, dalo
leal, leala, lealo / lea, leala, -o
uzel, uzela, uzelo / uzo, uzela, -o
rasel, rasla, raslo / rasta, rasla, -o
pridjev trpni:
izva3en, izva3ena, izva3eno
prevoen, prevoena, prevoeno
pobran, pobrana, pobrano
uzet, uzeta, uzeto.
3.3.5.1. Inventar i distribucija akcenata u glagolskih pri
djeva u svojoj se osnovi, s jedne strane, podudara s nasli
jeenim sustavom, dok se, s druge strane, taj sustav
pomlauje u dva smjera. Jednom se pomlauje u nenovo
tokavskom smjeru i tada obuhvaa pomicanje i promjenu
akcenta, ili samo pomicanje prema poetku rijei, a drugi
put u novotokavskom smjeru. Pomlaivanje u nenovo
tokavskom smjeru odnosi se uglavnom na akcenat . r.
pridjeva, koji u govoru HS tei ka analokom ujednaiva-
94
nju s m. r. (npr. u Tu: zama6en, zama6ena / zama6en
. ,
zamti6ena u HS).
Pomlaivanje u novotokavskom smjeru odnosi se na
likove s novotokavskim pomicanjem akcenta (npr.: tonul,
-a, -o, zimoval, -a, -o).
Distribucija glagola po vrstama pokazuje da:
a) glagoli 1. vrste s akcentom " u kratkoj penultirni i s
akcentom ' u dugoj penultirni zadravaju akcenat infini
tiva u sva tri roda sg. i pl. pridjeva radnog. U inovacijskim
se likovima razlikuje akcenat m. r. sg., a akcenat pl. slae
se s akcentom . i sr. r. sg., kako je to i u veine ostalih
glagola:
aa) dovezel, dovezla, -o
pekel, pekla, -o
pomogel, pomogla, -o
bb) rasel, rasla, -o / rasta, rasla, raslo, rasli
vukel, vukla, -o / vuka, vukla, vuklo, vukli,
tresel, tresla, -o / tresa, tresla, treslo, tresli.
Glagoli navedeni pod a) imaju u pridjevu trpnom akcenat
" uz paralelnu mogunost inovacijskih likova s akcen
tom ' :
dovezen, -a, -o / dvezen, -a, -o
peen, -a, -o / peen, -a, -o,
pomognut, -a, -o / pomognut, -a, -o
vuen, ---p, -o / vuen, -a, -o
tresen, -a, -o / tresen, -a, -o.
Atematski glagoli Ci glagol bUi u pridjevu radnom) imaju
isti akcenatski odnos (- : ') i u pridjevu radnom i u pridjevu
trpnom:
dal, dala, dalo - dan, dana, dano,
bral, brala, brala - bran, brana, brano,
95
 pil, pila, pilo -pit, pita, pito,
bil, bila, bilo.
Glagoli tipa: uzeti, po6eti, umriti imaju u pridjevu rad
nom i trpnom akcenat " :
uzel, -a, ---o - uzet, -a, ---o
potel, -a, ---o -potet, -a, ---o
umrel, -a, ---o (nema pridjeva trpnogjer je glagol neprelazan),
poel, -a, ---o - poet, -a, ---o .
Oblici . r. sg. kao uzela, po6ela, umriela, poela
. vrlo su
rijetki i ostaci su naslijeena sustava.
b) glagoli 2. vrste aa) tipa: tonuti, povenuti, odanuti
imaju u glagolskim pridjevima akcenat ", pored inovacij
skih likova s akcentom ' :
tonul, -a, ---o -potonut, -a, ---o / tonul, -a, ---o
povenul, -a, ---o -povenut, -a, ---o / povenul, -a,
-a, ---o ,
di'gnul, -a, ---o - dfgnut, -a, ---o / (bez promjene akcenta);
bb) tipa: viknuti, nagrnuti, spomenuti imaju u glagol
skim pridjevima akcenatski odnos ' : :
viknul, -a, ---o - viknut, -a ---o / viknut, -a, -p
nagrnul, -a, ---o - nagrnut, -a, ---o / nagrnut, -a, ---o
spomenul, -a, ---o - spomenut, -a, ---o / spomenut, -a,
c) glagoli 3. vrste aa) tipa: kovati, sijati, drati, leati
imaju u glagolskim pridjevima akcenat " :
kOval, -a, ---o / kOva, kovala, kovalo - kavan, -a, ---o
s'ljal, -a, ---o / sl)a, sijala, sijalo - sl)an, -a, ---o ,
dral, -a, ---o / dra, drala, dralo - dran, -a, ---o ,
leal, -a, ---o / lea, leala, lealo - odlean, -a, ---o .
96
Kao ostatak naslijeena sustava, . r. sg. pridjeva radnog
moe imati i metatonijski akcenat : kovala, sijala,
drala, leala;
bb) tipa: trpeti, klet'ati, blefati i glagol ivsti imaju u oba
glagolska pridjeva akcenatski odnos ' : uz mogunost
realizacije inovacijskih likova:
tfpel, -a, ---o / trpio, trpila, trpilo - tfp/en, -a, ---o
kletal, -a, ---o / kleta, kletala, kletalo - prekletan, -a, -i /
prekletan
blejal, -a, ---o / ivio, ivjela, ivjelo - preiv/en, -a, ---o /
prel:v/en.
d) glagoli 4. vrste
aa) tipa: voz'iti, mouti, kos'iti, gon'iti, um'iti imaju akce
nat " u pridjevu radnom i trpnom. Kao ostatak naslijeena
sustava mogu, iako rijetko, imati i metatonijski akcenat
---o -povenut, u . r. sg. (molila, kosila), a kao inovacijske likove s
novotokavskim pomicanjem akcenta:
vozil, -a, ---o / vozio, vozila, vozilo - voen, -a, ---o ,
molil, -a, ---o - molio, molila, molilo - izma/en, -a, ---o /
izma/en, -a, ---o ,
kOsil, -a, ---o / kOsio, kosila, kOsilo -pokoen, -a, ---o /pokoen,
-a, ---o ,
gonil, -a, ---o / gonio, gonila, gonilo - gonen, -a, ---o ;
---o .
bb) tipa: kttp'iti, platiti, saditi u oba pridjeva sva tri roda
sg. i pl. imaju akcenatski odnos ' : :
kUpil / kUpio, -la, -lo - kup/en, -a, ---o ,
platil / platio, -la, -lo -pliiten, -a, ---o ,
sadil / sadio, -la, -lo - siiten, -a, ---o .
97
 e) glagoli 5. vrste
. aa) tipa: pitati, pisati, morati, vezati imaju akcenatski
odnos ' : u oba glagolska pridjeva, uz mogunost meta
tonijskog akcenta u . r. pridjeva radnog u sg. (rijetko):
pitala, i inovacijske likove:
pital / pita, pitala, pitalo -pitan, -a, -o,
pisal /pisa, pisala, pisalo -pisan, -a, -o,
vezal / veza, vezala, vezalo - vezan, -a, -o .
Glagoli s prefiksacijom imaju u pridjevu trpnom obino ili
likove s akcentom - ili s novotokavskim pomicanjem,
npr. :
ispitan / ispitan
napisan / napfsan
povezan / povezan.
bb) tipa: iskati, lagati, skopati, 6itati i tipa: aelati,
slUati kuvati, plakati imaju u oba pridjeva akcenat " :
,
lskal, -a, -o - lskan, -a, -o,
lagal / laga, lagala, lagao - lagan, -a, -o,
skOpal / skOpa, skOpala, skopalo - skOpan, -a, -o ,
eftal / etta, ettala, ettalo - ettan, -a, -o ,
delal / dela, delala, delalo - delan, -a, -o,
kuval / kUva, kuvala, kUvalo - kuvan, -a , :...o .
f) glagoli 6. vrste tipa: kupovati, putovati, zimovati
imaju u oba pridjeva akcenat " , uz inovacijske likove s
akcentom ' :
kupoval / kupoval / kupova, -la, -lo - kupovan, -a, -o
putoval / putoval / putova, -la, -lo (nemaju pridjeva trpnog
jer su neprelazni)
zlmoval / zimoval / zimovli, -la, -lo (nemaju pridjeva trpnog
jer su neprelazni).
98
g) u prefigiranih je glagola, bez obzira na glagoisku
vrstu kojoj glagol pripada, gotovo redovito akcenat " u
prvom slogu:
osuil, podigel, dockala, ostavla, promislim, prevozil;
osuen, podignut, dockan, ostavjen, prevoen, promijen.
Akcenatski sustav glagolskih pridjeva, prikazan na
osnovi akcenatskih osobina koje imaju najveu estotu,
pokazuje tendenciju naglaival'lja poetnih slogova rijei.
Jednom je rezultat takve tendencije prema kajkavskom
akcenatskom sustavu, a drugi put prema novotokav
skom. U primjerima s novotokavskim pomicanjem ak
centa zanaglasne se duine rijetko ili nikako ostvaruju,
osim u primjerima s kontrakcijom vokala tipa: kOpa, lea,
doa. Ta tendencija naglaivanja poetnih slogova u gla
golskih pridjeva grafiki prikazana izgleda ovako:
1. delal 1. kUpil
leal kUpio
2. leal pital
lea pitala
2. pita.
3.3.6. Sloena vremenska kategorija za izricanje prolosti
je perfekt. Tvori se kao i u standardnom jeziku: prezentom
glagola biti i'pridjevom radnim glagola koji se spree:
ja sam cul, ja sam podigel, metil sem /ja sam podigli, metio
sam, mi smo delali, lmali smo / imali smo,
oni su to prenali, poeli su / oni su to pronali, poeli su.
Redukcije su vrlo karakteristina pojava u svim sloe-
nim vremenskim kategorijama, dajui na taj nain novi i
drugaiji ritam govoru HS u odnosno na Tu. Najea je
99
redukcija III. tipa (tj. vokal ispada) i uvijek je zahvaen nostavljen. Sva se lica sg. i pl. tvore oblikom oi, koji gotovo
glagol biti, koji moe i sasvim izostati: uvijek podlijee redukciji, uz glagolski pridjev radni gla
a)
gola koji se spree:
[ja z ga masierala] b) ja imala, ja dOla
[to z bila dva sIna] on io, ml leali. [ja b fvla, zat ne b dali, vl b to prodali, to b se znalo].

3.3.7. Sloene vremenske kategorije za izricanje budue Kondiconal II. nije zabiljeen.
radnje su futur 1. i futur II. Naslijeeni kajkavski sustav
ne poznaje futura I. za izricanje budunosti i taje katego 3.3.9. Pasiv se upotrebljava kao u standarnom jeziku:
rija inovacijska pojava u govoru RS. Ona je potpuno
Bile su jako prebite.
integrirana u sustav, to dokazuje distribucija futura II. i
Sva su pota poeta.
futura I. s odnbsom: predbudua radnja budua radnja:

Kani su nariineni.
[ja se hOrt dok bum mogla].
S obzirom na tvorbu, futur I. moe imati sloeni i 3.3.10. tokavski utjecaj bio je vrlo snaan u kategoriji
sliveni lik, ovisno o poloaju pomonoga glagola, je li on nepromjenjivih rijei, tako da one umnogome daju druga
ispred ili iza glagola koji se spree: iju fizionomiju ovom kajkavskom govoru, pogotovo zato
[danas u dobro delat [pae, ostae, sipae, to je njihova estota u govoru velika.
ja u k veere spe imaemo, dau,
3.3.10.1. Prilozi:
onda ete lt ima pol penzije]. a) vremena: dok, dosada, kad, n'lgda, odma I nama I
jo e priekat]. utama, onda I unda, opet Ijope l ape, pred, pr'lje, prvo,
Futur II. moe imati inovacijski lik svrenoga prezenta rano, stalno, vaik I uvjek, ve6...
glagola biti i krai, kajkavski lik: b) mjesta: amo, da/e, do/e, gore, je, 'lspod, 'lzme;3u, iz
bUdem mogel / bUm mogel bUdemo mogli / bUmo mogli
nutra, neje, Otkud, podaleko, tamo, tu I tuj, van, voje
bUde mogel / bU mogel bUdete mogli / bUte mogli I voj, zad...
bUde mogel / bU mogel bUdu mogli / bUju mogli. e) naina: bO/e bre, jako, jednako, lako, loo, nako
(onakoj, radi I rad (rado) sporo, zajedno...
Po estoti nema razlike u upotrebi jednoga i drugoga lika; d) koliine: 6udo I puno, dosta I dost, jo, kOlko, malo,
njihovo je mijeanje, ak i u istoga izvornog govornika,
malo pomalo, odvi v'le...
obina pojava, to je razumljivo u ovoj fazi razvoja govora
e) prilozi koji oznaavaju vremenski odnos meu dani
RS.
ma: k ve6ere (veeras), no6as, jil6e, preku6e, s'lno6,
3.3.S. Sloena glagolska kategorija za izricanje pogodbe je preksino, ujtro (sutra), preko pojtre (prekosutra),
kondicional. Kao i u Tu, kondicional je morfoloki pojed- lani ...
100 101
3.3. 11. Slaganje prijedloga s padeima isto je kao
. u stan- TREI DIO
dardnom jeziku:
a) s genitivom: iz kuruza . prez konev
do kolena u nega
od lana kOd mene
sa slive
b) s dativom: k ve6ere
suprot ume 1. ZAKLJUAK
e) s akuzativom: po vodu
u tacu 1.0. Izloena analiza pokazuje da je govor HS neobino
strukturiran mjesni idiom. Na njegovu se podruju ispre
na sice
pleu izoglose od kojih ga jedne, starije, veu za kajkavsku
za sina bazu, a druge, inovacijske, za tokavsku okolinu. Njihova
d) s lokativom: na stanu naizmjenina i paralelna mogunost realizacije stvara pri
u bOlnice ispitivanju velike tekoe, jer se pred opisivaem ne nalazi
ob rogu jedinstven govor, ve govor koji se u prvi mah ini kao
o zubu mjeavina nepristupana analizi.
pri mene Znaenje i vrijednost analize takva mjesnog idioma u
e) s instrumentalom: sa peglom prvom je redu teoretske prirode i izlazi iz injenice da je
med nami / med nami kajkavski govor HS doao u dodir s govorom novotokav
zap6slom skoga tipa, a u meudijalekatskom mijeanju s govorom
pred sinom HS djeluje kao jezik davalac prema jeziku primaocu.
pod prozorom. Analizirajui tijek i rezultate toga mijeanja pred nama
su bili zanimljivi podaci o redoslijedu razvojnih promjena
na fonolokoj, morfolokoj i akcenatskoj razini. Ti podaci
pokazuju da se u govoru HS, koji se razvija u skladu s
novotokavskom tendencijom razvoja, ostvaruje, ne anar
hinost, nego sustavnost promjena i da govor imitator
prihvaa one strukturne elemente govora davaoca koji
odgovaraju tendenijama njegova razvoja.
Sustavnost promjena promatrana je na planu obilje
enih i neobiljeenih jezinih elemenata, pojava i ka
tegorija. Dobiveni podaci pokazuju tri vane zakonitosti:

102 103
a) potvruju injenicu da je sve ono to ima karakter
obiljeenog u jeziku manje otporno prema utjecaji
ma izvana i prije podlijee inovacijskim promjenama,
b) da obiljeeni<; jezini elementi, pojave i kategorije,
koji su zahvaeni inovacijskim promjenama, i imaju
dvostruke realizacije, predstavljaju, s jedne strane,
genetsku srodnost s naslijeenim sustavom, a s druge
strane, tipoloku srodnost sa susjednim tokavskim
govorom,
e) daje neobiljeeno u jeziku ono to ima iri, openi
tiji karaker, pa prema tome i iru distribuciju, a u
sluaju dodira dvaju dijalekata istoga jezika to je ono
to imje uglavnom zajedniko i zbog toga ne podlijee
promjenama.
Promatrajui promjene na tom planu namee se sam
od sebe odgovor na prije postavljena pitanja: to je uzrok
pojavi upravo takvih inovacija kakve nalazimo u govoru
HS, i to je karakteristino u njegovoj genezi, a to opet
za njegovu evoluciju.
1.1. Strukturni elementi koji imaju karakter obiljee
nog i neobiljeenog u jeziku, dakle oni koji, s jedne
strane, upuuju na genetsku srodnost govora HS s turo
poljskim kajkavskim govorima i na tipoloku srodnost
govora HS sa susjednim tokavskim govorom, i oni koji, s
druge strane, upuuju na genetsku srodnost dvaju dijale
kata (kajkavskog i tokavskog) unutar istoga jezika, iz
dvojeni su iz cjelokupna prikaza i predstavljeni sintetski
prema jezinim razinama.
1.2. Na fonolokoj se razini rezultati meudijalekatskoga
mijeanja odraavaju vrlo intenzivno. Naruenje fonetski
i fonoloki model naslijeena sustava koji se u svom ra
zvoju pribliava svom tokavskom uzoru.
104
Analiza na planu obiljeenog i neobiljeenog na
fonolokoj razini pokazuje:
a) da je tenja k pojednostavljivanju inventara vokal
skih fonema, s obzirom na tokavski uzor, zahvatila
najprije obiljeene jedinice vokalskoga sustava. Na
taj su nain najprije nestajale one opozicije po kvali
teti i ona ogranienja u distribuciji koji su predstav
ljali najvee razlike jer ih u sustavu tokavskoga
govora nema. Individualne, slobodne varijable fone
ma, kao i fakultativni fonem I/, koji pokazuje trag u
prolost, dokaz su kako se izvorni govornik teko
odrie i zaboravlja one fizioloki uvjetovane, naslije
ene fonetske mogunosti realizacije fonema. Reali
zacija fonema lei kao rezultata odnosa I 1=1 1>/el i
odnosa I 1= lei, zbog svoje funkcionalne obiljeenosti,
postaje nesigurna, jer pod utjecajem susjednog to
kavskog govora sve vie prodire drukiji rezultat tih
odnosa, tj. I 1=1 1>/a/, I 1>/je/,
b) da su redukcije II. i III. tipa inovacijska pojava, a
reducirani oblici obiljeeni prema punim oblicima
- neobiljeenima . Pojava reduciranog oblika uvje
tovana je mjestom grupe eve u rijei i mjestom
vokala u poloaju iza akcenta:
N sg [nogaca] : nog'ica G pl.
gont : gonUi (inovacijski lik infinitiva : kajkavskom)
sut : su'iti (inovacijski lik infinitiva : kajkavskom),
e) da su depalatalizacija (kZU), neprovoenje asimilaci
je (ruki, junaki), pojava skupa Irl (fv, rena) i
metateza (lajda, Mjnski) obiljeene pojave kao ra
zvojno starije u govoru HS ili kao dijalekatske i za
mjenjuju se razvojno mlaima i u duhu standardnoga
jezika (k/iI', ruci, junaci, trena, crv, zaja, kMski).
105
1.3. Analiza na akcenatskoj razini pokazuje:
a) da je razvoj fiziologije akcenata usmjeren prema no
votokavskim realizacijama akcenata s izrazito pove
anom govornom energijom pri njihovoj realizaciji,
b) da se u kratkim naglaenim slogovima pojavljuje ino
vacijska opozicija po intonaciji: silazna (naslijeena)
- uzlazna (inovacijska), tj. akcenat " : ' akcentu,
e) da se u dugim naglaenim slogovima pojavljuje ino
vacijska opozicija po kretanju tona: dugouzlazni lo
mljeni ton (naslijeen) - dugouzlazni ravni ton (ino
vacijski), tj. akcenat - : ' akcentu,
d) da su inovacijske uzlazne intonacije, uz zanaglasnu
duinu, rezultat novotokavskoga pomicanja akce
nata.
Prihvaanje novotokavskoga pomicanja akcenata i za
dravanje akutske intonacije moglo bi se shvatiti djelova
njem odnosa: obiljeeno - neobiljeeno . Prema tom
odnosu, uzlazne intonacije i duina zanaglasnoga sloga u
rezultatu novotokavskoga pomicanja imaju karakter
obiljeenog pretpostavljajui za svoju pojavu tono odre
ene uvjete, to nije sluaj s akcentom - , koji se u kajkav
skoj akcentuaciji moe pojaviti iz vie razloga (novi akut,
metatonijski -), a ne samo kao rezultat tono odreenih
akcenatskih situacija s obzirom na mjesto i prirodu ak
centa.
Drugi razlog koji je takoer mogao djelovati da razvoj
akcentuacije krene upravo u tom smjeru, a koji zapravo
uvjetuje navedenu pojavu, moe potjecati od odluujue
uloge koju u razvoju hrvatske akcentuacije ima tendencija
pomicanja akcenata prema poetku izgovorne cjeline.
Zbog toga zavrni i sredinji slogovi nuno gube ili mije
njaju akcenat (ena ena, lopata lopata, nagniai5
naghii(5), dok poetni slogovi, u kojima je danas najee
106
akcenat - u govoru HS, ostaju nepromijenjeni: piem, sela
(N pl.), lonec (G pl.), novi, sedmi, kletva itd.
Da je razvoj akcentuacije mogao ii tim redom, dokazuje
vea estota primjera s novotokavskim pomicanjem u
odnosu na primjere s akcentom - i njihove realizacije
prema novotokavskom akcenatskom sustavu,
e) daje novotokavsko pomicanje akcenata na prijedlog
pojava kojaje od svih inovacijskih akcenatskih pojava
najslabije integrirana u sustav, to bi se moglo obja
sniti razvojnom fazom govora HS u kojoj je pomicanje
zahvatilo uglavnom zavrne slogove, a djelomino i
sredinje:
pred nu / pred nu
pred ni / pred ni:
u ral / il roi
u mlin / il mlin
na gldvu, u zemlu / il ku6u, na pau,
. i
I D da je prema distribuciji strukturnih elemenata na
akcenatskoj razini, s obzirom na genetsku i tipoloku
I
srodnost, u govoru HS s jedne strane sustav s osobi
! tostima novije akcentuacije, s vie relikata naslijee
na sustava, a manje inovacijskih (akcenat - , novi i
metatonijski, metatonijski - i akcenat " kao rezultat
metatakse akcenta " i -), podrazumijevajui pomla
ivanje u novotokavskom smjeru. S druge strane,
ostvaruje se sustav s osobinama nove akcentuacije
podrazumijevajui pomlaivanje u smjeru novoto
kavskog akcenatskog sustava. Npr.:
Tu HS
kramper krumpier / krilmpier
penf6ni enini / enini
107
iroki iroki / iroki tar njih ovisno o njihovoj otpornosti prema utjecajima
izvana. To znai:
zelni zeleni / zeleni
aa) prije u instrumentalu sg. nego u dativu sg. (i loka
jednajst jedanajst /jedaniijst tivu, koji se po nastavku vee uz dativ), i
devetnajst devetnajst / devetniijst bb) prije u kategoriji imenica nego u kategoriji linih
podojen, podoHna, --o podojen, -a, --o / podojen, -a, --o
zamjenica,
b) daje u genitivu, neobiljeenom , najopijem padeu
poet, pota, --o poet, -a, --o / pOet, -a, -:-o,
po znaenju i upotrebi unutar padenog mjesnog
g) da u paradigmi dekliniranih rijei prevladava tenden sustava, inventar morfema najvei, jer jo ima starijih
cija stupanog tipa s analokim akcentom u svim morfema (u pl. ---fJ, -ov / -ev ) , a prodiru i inovacijski
padeima.singulara i plurala (osim u gen. pl.), (-Ova / -eva, -ii, -L, -ijii),
h) daje artikulacijsko-akustiki dojam, sluajui razgo e) da se u pridjevsko-zamjenikoj deklinaciji inovacijski
vore izvornih govornika HS, preteno tokavski, iako padeni morfemi odnose na palatalne realizacije na
se osjea kajkavska baza. slijeenih morfema -oga, -omu / -ega, -emu, koje su
obiljeene zbog ovisnosti svoje pojave o palatalnosti
1.4. Morfolokaje razina openito vrlo zatvorena i konzer zavrnog suglasnika osnove,
vativna cjelina prema utjecajima izvana. Meutim, kada d) daje oblik komparativa pridjeva inovacijska pojava s
se radi o govorima iz istoga jezinoga areala, tj. o dva obzirom na naslijeeni sustav, jer se komparativ pre
dijalekta istoga jezika, njihova bliskost uvjetuje prodira ma pozitivu odnosi kao izvedena, obiljeena kate
nje elemenata morfolokog sustava iz jednoga dijalekta u gorija prema osnovnoj, neobiljeenoj i zato je otvo
rena utjecaju izvana,
drugi. Budui da postoji niz elemenata koji su zajedniki
e) daje u inventaru morfolokih kategorija u konjugaciji
(npr. nastavci u deklinaciji i konjugaciji), preuzimanje
utjecaj izvana najjae zahvatio kategoriju supina
onih koji su razliiti gotovo je neosjetno, a izvorni govornik
( obiljeenu u odnosu na infinitiv) i kategoriju im
moe ak izgubiti mjerilo za razlikovanje. To je vjerojatno
perativa ( obiljeenu u odnosu na ostale kategorije
jedan od razloga to mijeani karakter imaju due govori
u konjugaciji), s jedne strane, kao kategorije seman
kada je rije o mijeanju dijalekata istoga jezika nego u tiki obi.ljeene, uvodei, s druge strane, kategoriju
sluajevima mijeanja dvaju dijalekata razliitih jezika ili aorista i futura I. po principu ulaska obiljeenih ka
ak izmeu dva razliita jezika. tegorija (aorist : imperfektu i futur I. : futuru II).

1.4. 1. Analiza na planu obiljeenog i neobiljeenog na 1.5. Prema izloenim rezultatima izlazi da se u govoru HS
morfolokoj razini pokazuje: ukrtaju snopovi izoglosa pojava razliitih karakteristika:
a) da u imenikoj deklinaciji inovacijski padeni morfe a) izoglose naslijeenih pojava i donesenih na novo po
mi dolaze u kosim padeima, obiljeenima , a unu- druje,

108 109
b) izoglose pojava koje su se razvile pod istim utjecajima Govor Hrvatskoga Sela pokazuje veliko bogatstvo pri
(novotokavska razvojna tendencija i standardni je jelaznih nijansi i predstavlja most izmeu kajkavskog i
zik) i s istim rezultatom, ali teritorijalno i vremenski . novotokavskog dijalekta. Mnoina njegovih oblika u od
izolirano i pod drugim uvjetima nego u Tu (svestrana nosu: genetsko - tipoloko i obiljeenost - neobilje
upuenost na susjedni tokavski govor), enost jezinoga znaka ili pojave prua nevjerojatno bo
e) izoglose pojava koje su posljedica meudijalekatskih gatstvo podataka za prouavanje dijalekatskih idioma u
dodira, a kojih u Tu nema. kontaktu, kojih je vrlo mnogo na svim dijalekatskim me
U sluaju geografske izoliranosti govor HS zadrao je ama i unutar dijalekatskoga pejzaa svih naih dijaleka
odreen broj osobina koje svjedoe o njegovoj srodnosti s ta, a takvihje istraivanja u naoj dijalektologiji, na alost,
turopoljskim kajkavskim govorima i koje u njegovu razvo jo uvijek premalo.
ju poprimaju nove karakteristike, drugaije od onih u Tu.
U govoru HS takve pojave imaju karakter kompromisnih
replika u kojima se jezino preklapanje dvaju sustava
ogleda kao tokavska nadgradnja kajkavske baze, npr. u
dat.-Iok. sg. im. i zamj. . r.: vode, moje, ote (s analokom
duinom prema gen. sg.), ili u instr. sg. im., zamj. i
pridjeva: s vodum, enum; s ovum; mokrum, gdje je akce
nat tokavska nadgradnja kajkavske baze s naslijeenim
morfemima. Ili npr. isti leksemi s redukcijom i bez nje: u
grupi A - vUica, zenica - vilca, zenca u grupi B. tokavski
tip redukcije s novonastalim sonantnim skupom uvjetuje
djelovanje kajkavske metatonije -;. .
"

Treba imati na umu da se pri takvoj promjeni govora

pod utjecajem susjeda ne mijenja odjednom govor svih
pripadnika HS, ak ni govor jedne generaCije, ve govor
svakog pojedinca posebno. Zato je u onih pojedinaca koji
ive u HS, a rade u Topuskom ili u njegovoj okolici, taj
proces odmakao najdalje. Da bi se i na osnovi takva stanja
u govoru HS moglo rei koje osobine preteu, da li one koje
ga odreuju kao kajkavski ili one koje ga odreuju kao
tokavski govor, trebalo bi izvriti podrobnu i strojnu
statistiku analizu svih jezinih razina, dakle i onih koje
nisu uzete u obzir u ovom istraivanju, a posebno leksiku
razinu.

110 111
 ETVRTI DIO
PRIMJERI GOVORA
Radi usporedbe s turopoljskim kajkavskim govorima i
tokavskim govorom Topuskog i okolice, donosi se po
jedan primjer govora Tu50 u fonolokoj transkripciji i
nekoliko primjera govora To i HS u fonetskoj transkrip
ciji.
Tu
Zadruga
[Bilo je tu dru'ine etrdeset osm kam sm ja dola.
Jen ie etrdest osm nas e bilo. To SQ ble samo dv ie, vratim ku, 'idem kuvat ruak. KrU miesim, samoune
jena vea nek ova moja sat, bilo je PQst1 mort dvanajst.
Tu smo spali. Po clom SQ dvor'i imli, saka famIlija,
kakti mQ i ena, pak svoju, kOmaru se govorilo, svoju iu
malu. Kat se 'ilo na 6bt, to e bil domai 6bt, ondar se
zvalo: Ojte jst. Toga e bilo p(Jno i pono ke so jli.
GospodarIca b'ila je jedna koja e to kuvala, a sneja j je
prinaala, kak i kat sem ja dola zamu onda sem j ja
prinaala - sneja je prinaala. Najvie se jlo zlje, pa
krampr, baul, makariine smu govorile, tstenin, meso
se jlo. Meso se jlo v'ie puta u tijenu, samo Mj ve negda
50 Primjer je zabiljeen li ojat 1982.
1 12
n'igdo n volel ba jstisvinsko meso, ovako d'imavo, nek
se nedlujla govedina, to SQ rajijli. Kokoije saki, kakti
fam'ilija 'imela svoje, on si je to ve prirdil za veeru, a
dru'ina je 'imala samo 6bt i r(Jk (kej smu mi govorili
jutro r(Jek, znaste, a 6bt smu govorili o pol dan). Jutro
so b'ih ganci zljem, 'ili juva zrurigana.]
(Galekovi Bara, 70 god.)
HS
Razgovor 1.
[l a uuiutru kadtuse ustanem naij)r'lie 'idem doiit kravu
uukablicu, ondaukadt podoiim kravu 'idem loit vatru,
kadtunhloim vatru metnem mliko kuvati iuda}e pore-
3uiem tota. Djecu budim dauseuustaiu d'idu u kolu,
tedna 'ide u kolu, tedna na pau. Fri:ttikaiu iusvakza
svoiim p6slom. l flusve poredim, sv'ine naranim i 'idem
kopat kri:tmpier, uzmem motku iu'idem kOpat. Kadtuse
svaki dan. KrUusi 'idem umiest paunekuseulzlazi do
ukuveere, puuonda kuveere spe<':. Naij)r'iie presi
iem brano na sice, tu dodam vode iukvas paumiesim
uunavicama pauostavim dauseulzlazi dokujaudo3em
ku suposla. Kadt d03em kui, ondauga jope 'idem miesti
iustavimugfl uutacu dauseulzlazi malo, onda u roI iupe
euse. Peglamousa peglum, sauarom. Imamo ravna
iulopar'icu. Onda nariktamo naustol, ponda offemo
nonaj ravna iusaulopar'icom gonimo tamo amo dok
uniie liepo. Touieunam d6bro.]
(ugaj Mara, 32 godine, Bilo, grupa AJ
113
 Razgovor 2.
[U pro!eu vozimo 3ubar, (Jriemo, sieemo brazdu, br
namo, naumainu s'iiemo kuruze. Zavkrumpiere rovi
amo, oneurovie dilamo nauPlUk. Krumpir tu po
miemo, ondauga zagrnemo. Kadt van iza3e, onda
opamo. OkOpamo krumpiere motkom. Kuruze prelazi
mo kopaem naukOnu, ondauopet motkom poprav!amo
zavn'im. Imamo nagrna pavgaunagrnemo naukMu.
Kuruze 'isto nagrnemo nagrnaem naukMu. lzriedimo
uga, 3ubar PQsip!emo iunagrnaem nagrnemo.
KUlJ.amo napoi iuranimo svine. Krumpiere kopamo
van. Sadtui budemo opet birali, nosli nautrap, opetui
zgrnali uuzem!u iutu budu zimovali.]
(Kireta Bara, 46 godina, Bilo, grupa AJ
Razgovor 3.
[Kupilusamuto joupredt par godin. Ondausam malo
pomalo prikup!al gra3u iupiesek. Delaliusmo blokove,
miukaemo elmente, neki kau blokove. Tui p6sla puno,
pomauumi ludi. akusamui plaal za()oveUblokove
kOumiuie delal.
N8.iprvo teme!use iskopa, zbetoniravse, paugore pos
tavimo teublokove. Teme! moraubit sedamdeset n8.i
mane. Ondautuui gra3u treba tesat, pripremat. Sad.t-
usmo tri dana agali sutraktorom iupreko cikulara.
Cigle, crvene, onoumaIo, auovousu blokovi. Nazi3euse
naukant, oblaeuse sut'im. Cigla naukant. Touseupos
tav!a, ondause ostavi iznutra up!e takouda nema vlage.
114
Eto, !udius to pronali d8.ueuto bOle. lustviirnouie puno
bOle, neumoe kue sadt.]
(Biljan Ilija, 49 godina, Gornji kraj, grupa AJ
Razgovor 4.
[Blluie bOlestan jako navtrbuv. Blluie vub6lnice 'isto
iunl mu n'it vub6lnice pomogo. luondauon dolutu
,
ku, 3eugodek kouveli: - umrie. Nemu nemauve spa
sa. Ivan mene puti. Svaki dan tiunega tako, modauon
teb ostane. luiautak iesam. l auzuga masierala svaki dan
iuonda nemu bilo bOle. Kae! ie imal. Metalausam odt-
uvina ono tonoupane naudno, onai sirketuka, kadtuse
ve iuznate stoil, onai vina, vinouse popiie, onouse
kauusirketi, touostane naudnu, onoukauodt vina.
lesam bome dugo dana metala. la usam spavala
nauzem!e iunega vaik slula. Kadt se pone metat, mo
ravse struno metat, znate, dokuneupoie naubo!e. luia
onda metala navglavu iunaunoge iunavprsa.
lutakoumuuie bIlo onda bOle.
Ondausu doli uusnobOke. Povenaliuse iudoli amo.
Bilausu petera kola, svatovi nisu bili prevelki. Bilauiel..}u
druga kua, drvena. Dobraue bila, nova iu..?na. 3e
verubilutu, neg?Vf brat. Tous bila dva na. Ondausu
napravliutamunovu kuu, kakusu mogli. Ondausamuia
sama dola, ovoga sina rOdla. Nevesta nama vikala,
iubrac , k8.kueuse podilt. Daviav'imam sIna dauona
nema. Ona imala dvi cure. SIna imala, aluieuumrel. Posle
niie imala, negourodia uuSisku jo er. Ondauie imala
etri eri.]
(Kapac Jana, 65 godina, Buak, grupa AJ
115
 Razgovor 5
odunegk, ondauvam iIeemo mo pomoi. Ausauied
[Bllu sam mladt onda. io sukonima naupau. Bi nim ete mo dobrouio ivst. - Pauou kadtuse mora.
lo nas v'ie, uupO!e, pounoi. Aunasuie velko vrime A, ko, takoumeuie stra teuoperaciie, reko, kadt,

u tlo. Grm!evnaiuk'ia velka, aumiunismo znali kone biUme eli puat malo dauodmorim. Au6n veli: -
najti, a to pOdaleko dole uupo!u. Miune moremo kone 'Aite vi ku mesec dana. Zaumesec danse iavte
naiti, moremo ku presukonevf dokuseuto saum itabum, odma ravno uub6lnicu kunami
ne smiri vrime. Miuleali nako uuvode. Voda ispod- suotim.
ns, p!lisek iunevrieme bilo iuia na livu stranu lea. Al dobro bilo. Tolkousamubil zadovo!en suopera
tJutomeuie
iusvanlo. Kadtusam doel . ku,
C
ciiom ustrp!iv dauiaun'ita iskal nisam odunih podvor
ise presvUem, sveunse }H1l.J.O, leem nkrevet, be.
mee uvatIo naububregu. Upalu dobI, odma upalu
D8.umiuie lako, znate, daune moram delti teega
bubrega.
" posla, kondaumi niie izva;3en. Finouiause oseam.]
Iuondausamuia dugo . "godina sutime patI. Ondaumi
. .
n'ita nii moglo pomoi. Ielusamu!a d"ktoru lUd"ktor
veli, dllumi neku mast dauiaumai pouonome mestu (Marikovi Ivan, 63 godine, Budak, grupa AJ
;3e me bOli. Onda kadtumiuie doktor dal mast, neupo
mie, auiauvelim babe, jouie onda mlada bila, reko, Razgovor 6.
at ti krpu smo paunauplatke meti, nauparet. Mokra
a pseudobro upari, ugriie jako, auonda dvi krpe,
[Kadtusam kodtukue ranim svine, krave doiim
nauP6dne, jutru, vee, tri puta naudan. KUl.J.am sv'ina,
pauiedna nbubregu, jedna nparetu, paubre ,
minaiuto. ranim kokoi 'isto, pilie. KUl.J.am krumpiere, masirace,
, juhu kakvu kuruznu dauzametem sv'ini. Kokoi iedu
Tako dva sata trateuto, onda prestanu bOlovi. Onauga
vruina ,nekako udri. Takusamuia :eatiiouse dugo vre enicu, kuruze. Koni iedu sieno, otavu, negdaui travu
kadtuse pokosi. Skosom. Poput sfpie, samoutoue
mena. Ondausam oal uuSisak uuZe!ezaru nauposel.
Tamousam osam godina radiio, autliusam est gOdina dula. Zoveuse kosie, kos'ie. Krave 'idu npau. Kadt
uukupatluubio kupe!ar. Pual vodu iuredi kabine. Ni d6;3U kui, lee, k'idause, nastireuse. Kadtus mleko
podoii, ciediuse uulonac iuk'isause ius'irluse. Ul.J.atIuse
ie mi se svi;3al0utu, uukupatlu, prenaporno, nisam m
oglje nikako, pauseuosuil kat drvo. Auiostavim t3.! vrna. Siruse dela kadtuse ukisa.
poso p'idem uuSisak uuZe!ezaru. Uukui prestiremo, '"peremo iumetemo saumet1om.
Doktor veli: - Miusmo prenali viumorate dat bub Okapamo sumotikom. Cer 'ima etvero diece.]
regk operirat. Akouoete, akouviuneete, viuneumora
te. AI, kae, biloub potrebno. Akouseuotruie iudrugi
(Likarevi Mara, 60 godina, Likarevii, grupa BJ
116
117
 Razgovor 7.
[Nauvratimaue rIiik, paret douvrata, pokrovac
iuku1,J.aa zaumieat. Imaui lOnaca. Stolac, stolaaj solen
ka zsol, sat, flaa, politra, kaba. IzSutrne vadimo
vodu. Klupa ispodtupr6zora. Toue krevet. Imam strou,
blaznu iuvankue iupoplun zaupokrituse. Toue r8.idaa.
Tu spava ova mala cura. Toue odturastovi dasaka sve
sastav!eno. TOumi velimo greda. Miuvelimo odulana.
Toue lan to s'iiemo, pgauri!amo, paugaumeemo
uuvodu, pauausuimo, paugautuemo, ptaremo,
grebenamo naugreben, paupredemo, pauku1,J.amo,
pautkamo, ponda tekar nosimo. TOumi neuradimo .
veudavno.
,TMan, dva, tri, etri, pet, samou'ima est alusedam
ziedamputuse spremt. E, aluto treba svake ned!e dru
go iuvaki dan drugo dokusmoumiuto nosli. Toue: po
doblaak, kouta, zastor, vabaca. Sveuie sausvilom sva
koiake fele. Nauglavi nosim rubac. Dokuse nisam udala
'idem stalno razvezana, undause rubac nosi iukapa
iup'ice.]
(Butina Mara, 32 godine, Makovljani, grupa B)
Razgovor 8.
[Ilausam uumlin. Niie mIlo mIln. Dolausam kui,
ostavlsarr:, t6rbuutamo iuondsam ila k'idat talu
,
iunastirat. Ondausam ila odbacivat 3ubar izautale.
Vuem drva, nosim granu oduSkele. Juerusam ila
nliupau, krumpireusam metala uuzemlu iubrala,
ondausmo zzimu trapili. Zagreuse motkama.]
(Likarevi Milka, 13 godina, Likarevii, grupa B)
118
To
_
Razgovor 1.
[Kadtudo3U topli dani voziuse nn'ivu 3ubar. Za
timus.e ore zaukukuruze. Kadtuse ku:r:.:u zi posiiu,
znekoliko tiedana, tadause okopavaiu. Onda dolazi
nagrtane. Kadause oni nagrnu, tadause oni na3ubre
iuposiku, saumotikom iliu0grtaem. Penicause zatim
ane. Onauie poiiana uuiesen. Kadtuse penica poane,
ondause vri. Zaneuse ssrpom. Rukamause vee
iustavlse uubabure. Zatlmuse voze kui. Kadtudo3e
ma'ina, ondause maina. Dobiiemo isto zrne. Slamause
posebno odviiia. Touslaemo uustogk. P!evu stav!amo
uutalu zaunastirane.]
(Uenik, 14 godina, Topusko)
Razgovor 2.
[Uu!etiuse poima dauseukoi sieno. Tada ludi kose
saukosilicama iusaukosama. Oniuto sue naun'ivi
pounekoliko dana. Kadauseuto osui, ondauoniuto voze
uukolima. Kada dovezu kui, oniuto stavlaju uuli!er.
Tadauto slui zauranene blaga. Vozeui penicu, kuku
ruz. Kosause sastoii 0udfka iuotrca zkosene. Kosi
licauie stroi.koiega vUku kOrii.]
(Uenik, 14 godina, Velika Vranovina)
Razgovor 3.
[Vuavliiiumi imamo kokai, kokainac, svinac iutalu,
kua ie malo dale odusela. K'okai svuda skau
119
pouavliii iunesu iata uukriolima starim uni tousu tamo
namieteni.
IuatrIie vuemo vodu iunapaiamo kone, krave,
zausviIie posebno. Koni pIiu izSukorta. Uuavliiuse
JO nalaze dr:ya, ieruih ne spremamo poto ie vrue iune
pada sniegk Ondse ona tamo nalaze. Preagansu
.,

sauagom Ondause vUe amo tamo surUkama iuonda

.

ona aga drva.]

(Uenik, 14 godina, Greani)

120

AZMANSKI GOVOR
(kajkavska-tokavski kontakt)
UVOD
0.1. Na dijalekatskim kartama azma se nalazi na rubu
kajkavskoga podruja prema poveoj tokavskoj oazi, koju
ini dvadesetak sela na potezu od Ivani-Grada do azme
i koja su sa svih strana okruena kajkavcima. Granini
poloaj azme i njezina govora izmeu tokavskih i kaj
kavskih govora na tom podruju treba shvatiti kao jedan
tip govora, od kojega se prema istoku, sjeveroistoku, jugu
i jugoistoku nastavljaju govori s jaom kajkavskom ba
zom, a sa sjeverozapadne i zapadne strane govori s jaom
tokavskom bazom. Takav je terenski nalaz zanimljiv za
svakog dijalektologa, jer se pokazalo da ono to je na karti
kajkavskoga narjeja obiljeeno kao tokavska oaza i kao
kajkavski govori, na terenu ini mozaik od istih elemenata
razliito strukturiranih govora. To je podruje kajkavsko
ga narjeja koje je Ivi svrstao u IV. grupu kajkavskih
govora, dok se tek krajnja juna toka tokavske oaze
dodiruje s nJegovom III. grupom, ija sjeverna granica
prolazi negdje od Garenice na istoku, zatim nedaleko od
Kria prema Ivani-Gradu i na sjeveru gotovo do Dugog
Sela. Unutar toga podruja interpolirala su se sela koja
ine prostor oznaen na dijalekatskim kartama kao po
druje koje pripada tipu istonohercegovakoga dijalekta,
to znai da su govornici toga podruja novotokavci ije
kavci.
123
 0.2. S povijesnoga gledita, to je podruje imalo zanimljivu
povijest s obzirom na njegovo naseljavanje , to je onda i
na jezinom planu uzrokovalo isprepletanje razliitih di-
jalekatskih sustava. . pred Turcima, ostavivi zemlju pustu. Jedan je dio staro
S obzirom na strukturu stanovnitva, bitne su etiri
etape u mijeni stanovnitva, a zapravo tri migracijska
naslojavanja, jer je prva etapa vrijeme starosjedilaca Hr
vata kajkavaca (doturski period). U drugoj etapi, u vrijeme
formiranja Slavonske vojne krajine (polovica 16. stoljea),
tu su srpski stanovnici tokavci, koji su se bjeei s istoka
iz Slavonije, ovdje sklonili pred Turcima i obavljali grani
arsku slubu. Nakon pada tih krajeva pod Turke (trea
etapa), zemlja je pusta, a Turci naseljavaju raseljeno i
naputeno zemljite, i to Hrvatima katolicima iz drugih
slavonskih upa, koji su poli na novi ivotni prostor i
s:?ski pravoslavnim stanovnitvom stoarske orijenta
CIJe, kOJe su doveli iz osvojenihjunih krajeva oko Neretve
Pive i Tare. U etvrtoj se etapi, nakon odlaska Turaka : lekta, a s druge strane Srbi - Vlaji (kako se takoer sami
?otadanjim naseljenicima pridruuju i novi, koji dolaze
IZ Hrvatskoga zagOlja, Gorskoga kotara i Like. Svi se oni
danas nalaze u razliitim omjerima na podruju te tokav
se oaze, kao i u kajkavskim selima u najbliem krugu oko
nje.
0.3. U predmigracijskom periodu podruje kajkavskoga
a:rj eja sezo je jo dosta istonije od njegove dananje
v
Istocne gramce, sve tamo do crte koja bi se povukla od
Bara na maarskoj granici do Save zapadno od Nove
Gradike. Stjecajem razliitih povijesnih okolnosti a na
rito zbog seba u vrijeme prodiranja Turaka i oslije
nJIh, ta se gramca pomicala sve vie prema zapadu i u nju
se kao klin (sve do Krievaca) uvuklo podruje novonase
ljenih novotokavaca ijekavaca. Prema tome je i podruje
124
azme i podruje tokavske oaze izmeu Ivani-Grada i
azme bilo kajkavsko.
Za vrijeme turskoga prodora starosjedioci su pobjegli
sjedilaca ipak ostao u ve tada utvrenim gradiima, u
Cazmi Ivani-Gradu, Klotru Ivaniu i Kriu. Kada su
kanije naseljavani tokavci, u prvom naletu naseljavanja,
u Cazmi su naili na stari, iako malobrojan kajkavski
supstrat, dok su se zapadno od azme naselili u kompakt
noj tokavskoj masi u dvadesetak sela (Bosiljevo, Caginec,
Cerina, Dapci, Dejanovac, Dereza, Dereani, Dragievci,
Grabe:rje, Grabovnica, Lipovani, Marani, Marinkovac,
Milaevac, Mostari, Palanani, Pobjenik, Prkos, Prnjaro
vac, Suhaja, arampov Donji i Gornji, ovani, umeani).
S obzirom na to da su stanovnici toga podruja u drugoj
:eolovici 16. st. i u 17. stoljeu s jedne strane Hrvati -
Sokci (kako se sami nazivaju) govornici slavonskoga dija
nazivaju) govornici istonohercegovakoga dijalekta, na
tom su se podruju ukrtale osobine tih dvaju dijalekata,
uz mali, ali ipak prisutan utjecaj malobrojnih starosjedi
laca kajkavaca. Na podruju najistonijih sela njima se
pridruuju i osobine kajkavskoga dijalekta.
Prema povijesnim izvorima, a to potvruju i dananje
njihove jezine osobine, govornici su istonohercegova
koga dijalekta bili srpski doseljenici iz junih i istonih
krajeva (kasnije i iz Like), kako je ve ranije spomenuto.
Govornici slavonskoga dijalekta, iako uvijek nisu morali
biti u manjini, pod jakim su utjecajem govora srpskih
doseljenika poeli govoriti ijekavski i s novom akcentua
cijom, ali je i u govor srpskih doseljenika u novoj sredini
ulazilo i ulo dosta elemenata slavonskoga dijalekta, a u
oba se govora osjea utjecaj kajkavaca.
125
0.4. Terensko istraivanje govora opisanoga podruja i
analiza prikupljenoga materijala pokzali sU da je zbog
takva koegzistiranja razliitih idioma u zajednikoj komu
nikacijskoj sredini unutar toga podruja rije o jednom
tipu areaZnoga kontakta, jer su se stoljeima proimali
razliiti sustavi, ije su se strukture uzajamno mijenjale,
a taj proces traje i dalje.
U prolosti su u nekim selima brojano prevladavali
pravoslavni stanovnici. U vrijeme ovoga istraivanja mno
go ihje manje i njihov broj varira od sela do sela. Openito
se moe rei daje ranija struktura tih sela prilino promi
jenjena. Mnogo je vremena prolo otkako su na ovo po
druje (u vezi s turskim osvajanjima) dole dvije struje
stanovnika, ijih potomaka ima jo i danas, ali je ve vrlo
mnogo naseljenika iz razliitih krajeva (Hrvatsko zagorje,
Lika, Gorski kotar, Bosna), koji su naseljavali i jo uvijek
naseljavaju ovo lijepo i bogato moslavako podruje.
Za dananji bi se govor i pravoslavnih i katolika u
selima spomenute tokavske oaze, s tako mozaino struk
turiranim stanovnitvom, moglo rei da imaju jedan za
jedniki novotokavski idiom, koji s jedne strane karakte
riziraju: A) zajednike dijalekatske osobine, koje su po
svojoj naravi ili sustavu imanentne ili su kontaktnog
porijekla, bez obzira na to jesu li one rezultat kajkavskoga
utjecaja u govoru i katolika i pravoslavaca ili su rezultat
uzajamnoga djelovanja njihovih organskih idioma, i B)
osobine koje su drukije u pravoslavnih i katolika.
Neke su od vanijih osobina prve skupine:
- dva para afrikata (fcl - 13/, II - 13/),
- periferni fonem 131 (be3govna, r'03ga, m'03ak),
- nepostojanje /hl (lid, .vr, kruv, kujna),
126
- suglasnik ll! umjesto (Jj u nekim, uvijek istim lekse
mima (guva, uva),
- redukcija vokala Iii (lisca, godna, brant, nost),
-131 ( < Idj/) u nekim, uvijek istim leksemima (je, gje,
v'f;jet : djever, djevojka),
- II ( < ltji) u glagolu htjeti (teti, io, tela),
- zamjenjivanje suglasnika u nekim suglasnikim
skupovima (glieto, mekZa, guvno),
- pojednostavljivanje poetnih suglasnikih skupova
(enca, tica, ter, lis, Zakno),
- gubitak zanaglasnih duina,
- u pluralu sinkretizam DLI (-ma, -am) (zubma, vuv-
ma, mustatma, ustma, otma, tema, debeZma; enam,
rukam, nogam, stjenam),
- G pl. pridjevsko-zamjenike deklinacije na -ije 1 -ija
1 -iju (tije, domatija, svakija 'Osam dana, iz drugiju
sela),
- pridjev radni na -o -ao, -eo, -uo) (imo, ito, uzo,
dano),
- upitno-odnosna zamjenica ta, neodreena neta,
- ijekavski izgovor i novotokavska akcentuacija.
U drugoj su skupini osobine koje su i danas drukije u
govoru katolikih i pravoslavnih tokavaea. To su one
osobine koje su ili' donijeli sa sobom ili su se, samo u govoru
katolika, ravile pod kajkavskim utjecajem na tom novom
podruju. Neke su od tih osobina sljedee:
- K5 1 protetsko Ivi u nekim, uvijek istim leksemima:
vular, vuvo,
P ular, UVO
51 K = katolici, P = pravoslavni
127
 - K suglasniki skupovi Ipj/, /bj/, Ivjl : snopje, grobje,
dlvji,
.
P snopte, groble, divli,
- K lI Istji, Iskj/), p Iti : rodili6e, pro6ene,
p rodilite, protene,
- K u 3. l. pl. prezenta ee imaju nastavak -iju, -eju
nego -e, -u, P samo -e, -u : jedeju I jedu, vUi5eju I
vuku, pustiju I puste, driju I dre,
- K ee imaju jedan futur, koji se tvori skraenim
oblicima svrenoga prezenta glagola biti i pridjevom
radnim glagola koji se spree, P uz futur I. imaju i
futur II. s tvorbom budem, bude, bude... + ptc. akt.
: Kja bum trla, P ja 6u tN, ako bUdem trla,
- K komparativ tvore na kajkavski nain: je{tinee,
spretnee,
p jeftinije, spretnije,
- razlika u pojedinim leksemima, npr.
K zuba6e, P grable
K lanetna, p pUije (hladetina )
K smo, P vamo,
K maa, P sluba.
Meutim, istraivano podruje na kojem je koncentra
cija govornika tokavskoga idioma najvea ipak ima ka
rakter oaze u odnosu na iru okolinu, tj. na kajkavsko
nmjeje. Slina su podruja arealnoga kontakta u nas ali
nemaju karakter oaze: podruje oko Samobora, jugza
padna Istra, pokupski govori, zadarsko zalee i jo neka,
dakle sva ona podruja gdje su migracije stvorile pravi
:ingvistiki mozaik.
128
0.5. Rezultate i tendencije tokavsko-kajkavske interfe
rencije zabiljeio je ve Milan Reetar u svom radu Der
tokavische Dialekt (WIEN 1907) u odjeljku o tok/lv
sko-kajkavskim mijeanim govorima. Kao tokavizme u
preteno kajkavskim selima navodi u prvom redu akcent:
ena, oni, otec, daleko (BUKovica), jeden, pojeli, trgovec,
deca (Buetina), denes, krumper (Topolovac), kukuruz
(Vagovina), kao i druge osobine, npr. dao; ubio, pito, reko,
zLto (Buetina). Kao kajkavizme u preteno tokavskim
selima navodi: kulko, nastavak -ju u 3. l. pl. prezenta:
pieju, odeju (Virovitica), zatim nemrem, pOteriij, ognfe
(Vukosavljevica), avel, rena, ne razmem (Raa), ne bu
(Dapci), ne pe (Mostari), slaviek, kominec (Draica) ' ne
v
pedu (Curlovac), zutra, vura, vuil se, ne bum (Stara
Ploica), to si rekel, steklo, pekel i pakel (Veliko Troj
stvo), vura, med Vlajima (Poveli). Prema podacima Mije
Lonaria slini se kajkavizmi uju u Vakoj i u abnu. U
tim su kajkavizmima zastupljene sve tri jezine razine, i
fonoloka i morfoloka i leksika, to upuuje na jako
isprepletanje supostojeih sustava u navedenim selima.
GOVOR U AZMI
azma se nalazi na granici podruja arealnoga kontak
ta, koji zapravo ni,ovdje ne prestaje ve oslabljenih silnica
zadire i dublje u okolno kajkavsko podruje (zbog razno
vrsnih migra'Cijskih kretanja u selima i Moslavine i Slavo
nije, kao i na sjeveru na kalniko-bilogorskom podruju).
Zbog takva svog poloaja azmanski je govor tip govora
koji prema prvome dojmu neemo svrstati u kajkavski, a
upoznajui ga bit emo u jo veoj dilemi o njegovoj fizio
nomiji, i to ponajvie zato to je meu stanovnicima az
me istodobno jako osjeanje da su tokavci, uz isticanje
129
odreenih kajkavskih jezinih pojava kao starijih u odno
su na njihove tokavske likove, koji su po svom obliku il!
kontaktnoga porijekla ili su se razvili pod utjecajem stan-
dardnog jezika. . druge strane, iz govora adstrata ili je upotrijebljeni izraz
Struktura j e stanovnika u azmi vrlo raznolika. Ima tu
novotokavaca ijekavaca katolika i pravoslavnih (slavon
skog i istonohercegovakog tipa), zatim govornika Ivi standardnom jeziku.
evih grupa III. i IV, 52 doseljenih kajkavaca iz Hrvatskoga
zagorja, kao yi pojedinanih porodica iz drugih krajeva.
Osim toga, Cazma je i drtveno-privredno sredite po
druja koje gravitira prema njoj pa su i utjecaji govornika,
meu kojima ima Hrvata novotokavaca, Srba novotoka
vaca, Liana, Bosanaca, Zagoraca, koji zbog slube dnevno
borave u azmi, vrlo snani i znaajni u tom isprepletanju
razliitih idioma.
Govor azme opisan je na osnovi ispitivanjaygovora
autohtonih azmanaca i onih koji dugo ive u Cazmi i
kojima je materinski idiom azmanski kajkavski. U svih
se ostalih stanovnika azme, govornika razliitih idioma,
osjea nastojanje da svoj govor prilagode dananjem obli
ku azmanskoga govora.
Za fizionomiju i formiranje azmanskoga govora bitna
su tri parametra:
a) postojanje kajkavskoga supstrata (starosjedilaki
govor),
b) utjecaj superstrata, i to u prvom redu novotokavaca
istonohercegovakoga i slavonskoga tipa, i
c) utjecaj adstrata - standardni jezik.
Rezultat je djelovanja tih parametara kvalitetno druk
ija, promijenjenajezina struktura kajkavskoga supstra
ta u kojoj uz postojanje ve integriranih inovacijskih ele-
52 Usp. Ivi 1936.
130
menata proces interferencije jo traje. Zbog toga za mnoge
sadraje postoje dvije mogunosti izraza, ovisno o tome
bira li govornik iz govora supstrata, s jedne strane, ili, s
superstratno-adstratnoga porijekla, to znai da se takav
izraz ostvaruje i u govoru novotokavskih susjeda i u
S tog su gledita prikazana jezina sredstva azman
skoga govora.
1. FONOLOKA RAZINA
1.1. SAMOGLASNIKI SUSTAV
Samoglasniki sustav govora azme ima pet kratkih i
pet dugih fonema. To su: li e a o ul, fi e il 6 ul (sUo, slezena,
svadba, kOlac, ruba6a; vilca, ozepst, viil, more, cucak).
Takav se inventar u azmanskom govoru razlikuje od
esterovokalskog ili sedmerovokalskog sustava kakav
imaju susjedni kajkavski govori i kakav je vjerojatno bio
nekada i u azmi. Pod utjecajem tokavaea taj je inventar
smanjen zbog toga to se izgubila fonoloka vrijednost
kvalitete vokala (otvorenost i zatvorenost), a i alofonske
se vrijednosti vokala iz kajkavskih sustava (npr. [l:l <;>])
ostvaruju vrlo labavo ili ih uglavnom uope nema (npr. u
kajkavskom selu Martincu, istono od Cazme: [gr9bje,
zdrvje] prema [gr6bje, zdravje] u azmi). Izgovor se
samoglasnikih fonema u azmanskom govoru pribliio,
prema tome, izgovoru standardnih tokavskih glasova [i
e a o u] . Ponajvie upravo zbog te osobine, kao i zbog
promijenjene akeenatske strukture', azmanski govor os
tavlja dojam tokavskoga govora.
Funkciju silabema imaju jo i fonemi Ir rl, a u nenagla
enom poloaju i alofoni [1 :g] (npr. [en, brv, emek, crv,
131
nr3a, hrva, vi"; nauI, bOrI, jaI, u.sJ"lca, erajzlJ"l, para
ajzlJ"l]).
1.1.1. U sustavu se azmanskoga govora svi samoglasniki
fonemi mogu nalaziti na svim mjestima u rijei, mogu
imati bilo koji od postojeih akcenata,53 a kvantitetu, kada
se ona ostvaruje, samo iza akcenta:
aivji, ruenik, zbaea, kijim, troIir
e ena, trest, tepih, merim, dre
a kraj, IMnak, tavan, gl{wa, vrnak
o 'Oko, gr8bje, ponava, pr6zor, kostjom
u eun, pastuh, duvan, ruka, dasku.
1.1.2. S obzirom na kajkavske odnose /a/ = /e/ > M i ta/ =
re/ > /ie/, koji postoje na podruju Ivieve IV. grupe
kajkavskih govora, u azmanskom je govoru dolo do
diferencijacije unutar tih odnosa na odnose:
b)
a) lal > la! lei > lei
lal > lei II > liel
U distribuciji odnosa pod a) postoji odreena sustav
nost: u korijenskim je morfemima odnos /a/ > /a1 (zabilje
eno je samo nekoliko leksema s odnosom /a/ > /e/: mea,
be3govna, i uvijek samo sem, jesem), a u sufiksalnima
odnos /a/ > /e/, uz mogunost i odnosa/a/ > /a1 (npr. stablo,
magla, san, dan, daska, snaha, tast; lakat, nakat, rueak,
gladan, ravan, marac, svekar, kOlac, cucak, ud6vac, ru
bac: lalivec, alec, eunek, daber, posel, lavee).
53 Ogranienje u distribuciji je dezoksitoneza.
132
Osim toga, odnos je la/ > /e/ bezizniman u glagolskom
pridjevu radnom (npr. magel, v'idel, pomogel, tegel, rekel,
'iel, rasel).
Odnosi pod b) dosljedno se tako i ostvaruju, samo to
se u kratkom slogu moe ponekad ostvariti i odnos /e/ >
/je/, a u dugom odnos re/ > /e/ (npr. sena, pena, deca,
bUbreg, teme, mrea, sedet, zatim beal i bjeo, sedel i
sjedio, pradjed, cjepanca, mjena, stjenca, odsjeeena i
odseeena, rasjee, sjeme i seme, mjesec, leto, pro/eee, mjesto
i mesto; tielo, umrieti, adiela, tiesan, c.riep, lieb, dielima,
obielt, sieno, pievec, gniezdo, zvier, kriesavca, cviet pored
ree, sreda, zvezda, sneg, stena i stiena, breg i brieg).
Vokal /i/ na mjestu jata zabiljeen je u dva leksema:
skira, arati.
1.1.3. Pojava je protetskoga /v/ ispred vokala /u/ fakulta
tivnoga karaktera, jer se gubi ogranienje u distribuciji
inicijalnoga /u/. Njegova je pojava bez protetskoga /v/ ak
ea i obinija (npr. usta, uIca, usnca, uCte/: vular, vujo,
vuvo).
1.1.4. Vrlo snaan element u akustikom dojmu susjednih
tokavskih govora je redukcija vokala /i/ i ta se izoglosa
ve vrlo proirila,i na okolno kajkavsko podruje. Vokala
/i/ tako nema u azmanskom govoru u istim onim katego
rijama u kojima ga nema ni u susjednih tokavaca, kao ni
u onih susjednih kajkavaca u kojih je ta izoglosa ve
potpuno integrirana (npr. u Velikom Grevcu, Martincu).
Te su kategorije:
54 U glagola ija osnova zavrava suglasnikom /II u govoru se dva /II
ostvaruju geminirano (to se obiljeava dvotojem), npr. [popal:i, op
kol:i].
133
 infinitiv: zrint, vui!, napravt, divant, prost, prevart, osut,
obielt, brat, zrut;
imperativ: dr, fed, ran pored .,jidi, kUpi, potri!i;
pridjev radni glagola IV. vrste: bOrl, depl, bacl, nosl, pogazl,
naMI, jal, vozl, zabOrav la, dobla, gorli, ubli, naui!li, pustli,
otpremli;54
imenice: usnca, mjena, osovna, godna, stanca, enca, karto,
vodenea, 6rnce,japka,paprka, ui!tej, bdtna, cMlo, lisca, kObla,
stona, erajzln, paradajzln, crvi!;
ostale vrste rijei: pece, prevelka, velko, tulko, tOlko.
L1.5. Kontrakcija vokala u skupu laol > 161 (/01) pojavljuje
se u glagolskom pridjevu radnom (npr. zmo - zmo, mogo
- mogo, d:lgo - aiga, doneso - doneso) . Integriranost te
pojave nije potpuna i paralelno s likovima s kontrakcijom
supostoje i kajkavski likovi (npr. zmal, mogel, aigel, done
sel).
U skupu liol nema kontrakcije (npr. pustio, letio, bacio),
a izgovara se s poluvokalnim Iii Cio] : [pustio, letio, bacio].
U glagola IV. vrste takoer supostoje i kajkavski likovi,
s krajnjim /ll, ali se u njih uglavnom sprovodi ve spome
nuta redukcija Iii (npr. pustl, letl, bacl).
Nije zabiljeena pojava skupova leol, luol. Postoje samo
kajkavski likovi sa skupovima lell, luli (npr. uzel, danul).
1.2. SUGLASNIKI SUSTAV
Inventar suglasnikih fonemaje sljedei:
a) pregradni: b, p, d, t, g, k,
b) polupregradni: e, , 3, 3,
c) tjesnani: h, f, s, , z, ,
d) sonantni: j, l, t, n, n, m, r, v.
Pozicijski je uvjetovan alofon [1]] u slijedu ln! + iki, Ig/:
[tal]ko, rajl]gla, arel]ga].
134
1.2.1. Kajkavski sustav azmanskoga govora nema sugla
snika /hl, kao ni susjedni tokavski govori (npr. kruv,
buva, duvan, vuvo, kuvana; lad, vr, mauna, gra, tratr;
oraj). Pod utjecajem standardnoga jezika /hl se sve ee
uje i pojavljuje se tamo gdje mu je mjesto (npr. bUha,
kuhano, plahta, tepih, kuhna, mehur). Osim toga, /hl se
pojavlj"lije i u primjerima kao hr-3a, hrva.
1.2.1.1. Kao i u kajkavskom sustavu, ima primjera s /ll
umjesto /lj, npr. griva, posle, cHen, larivec uz kOuta,
ostavten, prijatet, dopetali, bOte, kao u tokavskom.
1.2.1.2. Isti je odnos i u vezi sa skupovima Ipjl, /bj/, Ivjl,
npr. snapje, grabje, aivji uz grab/e, divti.
1.2.2. Sustav polupregradnih suglasnika s dva para afri
kata: Icl -13/, II - /j/, imaju i svi okolni kajkavski govori,
kao i susjedi novotokavci katolici i pravoslavni. U az
manskom je govoru izgovor para II - 131 znatno meki
nego u govoru okolnih kajkavaca.
Pored lika htela, zabiljeen je i lik ela (npr. ela sem
dizat). Prilog gdje ostvaruje se u liku Je (npr. Je su oni
spavali).
1.2.3. Prefigirani oblici glagola iti imaju nepromijenjene
skupove Ijtl, Ijdl (npr. dojt, d6jdi, najt).
1.2.4. Zvuni'" suglasnici u finalnom poloaju ostvaruju se
uglavnom zvuno, kao i u tokavaca (npr. zub, bUbreg, no,
napad, grad).
1 .2.5. U azmanskom je govoru znatno poveana estota
suglasnikih skupova u medijalnom, a naroito u final
nom poloaju zbog redukcije vokala Iii, kao i u stranim
rijeima (npr. godna, ulca, stanca, batna, 6rnce, osovna,
135
velki, pa,prka, vedrca, otel; znnt, obielt, bOrI, depl, bacl,
pustI, nautl, pozdravI, nosI, enI, dobI, erajzln, fundo
ment, gank).
1.2.5.1. U inicijalnim suglasnikim skupovima zabiljeeno
je otpadanje suglasnika u leksemima u kojima se ti sku
povi rastereuju i u svim okolnim govorima (i kajkavskima
i tokavskima) (npr. tica, tela, ter, las, lakno).
1.2.5.2. Zamjene suglasnika pojedinano i u skupovima
zabiljeene su u primjerima:
e --'i> re more (pored moe)
dl --'i> gl glieto
mn --'i> vn guvno.
1.2.6. Metateza je zabiljeena u leksemu sajnke pored
kOnski.
1 .3. AKCENATSKI SUSTAV
Kao i na fonemskoj razini (ak moda i vie) tako je i
na akcenatskoj vrlo prisutno naruavanje primarnih od
osa, k?lebje u njihovim realizacijama i zamjenjivanje
Izbora IZ kajkavskoga sustava izborom iz tokavskoga,
odnosno novotokavskoga sustava bilo susjeda bilo stan
dardnoga jezika. Pri tome su dvostruke mogunosti naj
ea stvarnost, uz neke pojedinane pojave, koje su ve
potpuno integrirane prema tokavskom sustavu (npr. pri
mjeri s redukcijom vokala Iii uvijek imaju naglasak ' :
osovna, srtanca).
1.3.1. Akcentuaija kajkavskoga supstrata u azmi ima
osobine troakcenatskoga sustava s akcentima: (npr.
" -
ena, leti, otac, lopata; kOa, sua, kopat; vtno, glava).
136
Pored takve akcentuacije supostoji i sustav tipa: ena,
leto, Otac, lopata, kOa, sua, kOpat, vino, glava prema
novotokavskom sustavu.
Supostojanje i isprepletanje tih dvaju sustava u az
manskom govoru daje mu karakter mijeanoga govora i s
obzirom na inventar akcenatskih sredstava i s obzirom na
njihovU fiziologiju i distribuciju.
1.3.2. S obzirom na fiziologiju akcenata, u azmanskomje
govoru vrlo jaka tendencija novotokavske realizacije ak
cenata.
a) U primjerima s novotokavskim pomicanjem akcena
ta uzlazni su akcenti(' ') novotokavskoga tipa.
b) Narav kajkavskoga kratkoga akcenta ili se dobro
uva ili se on u govoru produljuje i ostvaruje kao
tromi akcenat [N] (npr. [k6lac, snena, k6leno, vlilar,
siremak]) ili prelazi u ' akcenat (npr. [jetra, gUsenca,
lenak; nosnce, ornce, bogactvo, plesnivoa]).
e) Akcenat izrazite je silazne intonacije.
1.3.3. Akcenatska sredstva u azmanskom govoru imaju i
kajkavsku i novotokavsku distribuciju. Usporedba esto
te jedne i druge distribucije pokazuje znatno pomlaivanje
akcentuacije azmanskoga govora u novotokavskom
smjeru, a to znai eu pojavu akcenata ' i ' u rezultatu
novotokavskoga pomicanja akcenata.
a) Akcenat ' dolazi u kratkim slogovima (osim u za
dnjem)" vieslonih rijei, ee ispred kratkih nego
ispred dugih vokala (npr. telo, sestra, jezik, potok,
obluk, zibata, Mrka, kObla; duvan - duvan, kOpat -
kOpat, ovtar ovtar, pastr - pastir). Isti primjeri
imaju akcenat i prema kajkavskoj distribuciji, osim
primjera s redukcijom vokala Iii, koji uvijek imaju
akcenat ' (npr. noga, bedro, kO/eno, avada; v ular,
137
 slavuj, krumpir, ali i: pastuh, rutnik, oglavnik oz
epst, zapucava i samo mjena, kOrto, tillko, zabora-
vla). . va (npr. cutji, velki). Odstupaju primjeri kao mlinar,
b) Akcenat ' dolazi u dugim slogovima u rezultatu novo
tokavskoga pomicanja akcenta (npr. pismo" glieto
lakno, driebac, divant, merim).
e) Akcenat " moe biti u svim slogovima izgovorne cje
line, osim u otvorenoj ultimi (npr. nutiti, dodrtal,
sten'ica, kOe). U zatvorenoj ultimi obino u rijeima
stranoga porijekla (npr. bandit, fundoment' pa-
radajz). .
d) Akcenat moe biti u svim slogovima u rijei, osim u
otvorenoj ultimi (npr. ltisi, lesite se, istrest se, fn).
e) Zanaglasna duina dolazi u primjerima s novotokav
skim pomicanjem akcenata (iako je esto i nema kao
ni u susjednim tokavskim govorima i pravoslavnih i
katolika) (npr. vrnak i vrnak, enskar i enskar
past'ir i pastir; svrb'i i svrbi, bje'i i bjei, dre i dre, ;
Otom i z Otom).
U azmat;tsk?m. se ovoru akcenat pomie na prijedlog
samo u zamJemckim v smtagmama, to je integrirana poja
va pod adstratno-superstratnim utjecajem (npr. il nas, za
eb:' od nl" kOd ne pored u grad, u glavu, na ceste, po kUte,
" za slivu).
lZ stale,
1.3.4. Troakcenatski sustav kajkavskoga supstrata u az
mi karakterizira metataksa kratkoga akcenta s ultime
(ena, otac, v'ino, glava) i dugosilazni akcenat u primjeri
ma kao: sua, grobje, novi, sedmi, osmi.
1.3.4. 1.
.
etatonijski
akcenat ostaje nepromijenjen u
tegorlJama u kojima se ostvaruje: u prezentu (npr.
lsplahniva, prodajem, ogMamo, obetiva); u nominativu
138
plurala im; sr. roda (npr. vuva, rebra, sita); u imenica (npr.
koa, kora, vUca, enska, ruka, latnak,jastreb); u pridje
r'ibar, babin, kravje.
1.3.4.2: Prema navedenim osobinama kajkavski se sup
strat u azmi ne moe uvrstiti ni u jednu grupu kajkav
skih govora prema Ivievoj klasifikaciji. Najblia mu je
grupa IV4 . Meutim, karakteristina metatonija akcenata
i - (dakle > - , - > ) u azmanskom se govoru provodi
samo djelomino: - > ali ne i > . Na podruju cijele
-
IV. grupe ima mjesta iji govori imaju takoer samo me
55
tatoniju - akcenta. Takve je govore Mijo Lonari svr
stao u novu (>N,,) grupu kajkavskih govora u koju bi se,
prema tome, mogao uvrstiti i kajkavski supstrat azman
skoga govora. U svojoj klasifikaciji Ivi te grupe nema, ali
takav tip navodi u govoru Donjih Mosti: U ovom pogledu
nije obuhvaen npr. govor u D. Mostima (na jugozapadu
od Podravskoga Novigrada), koji je nalik na tip IV4 bez
metatonije akcenta .56
2. MORFOLOKA RAZINA
Prema ranije navedenim parametrima se vidi da u
formiranju dananjega azmanskoga govora uzajamno
djeluju idioII1i istoga dijasistema, to znai da meu njima
ima mnogo podudarnosti pa u njihovu uzajamnu djelova
nju ono to im je isto i ostaje isto. Zbog toga emo prikazati
one osobine koje su i na morfolokoj razini razliite s
obzirom na odnos supstrat-adstrat-superstrat.
55 Usp. Lonari 1982.
56 Usp. Ivi 1936, 81.
139
2.1. U rijeI s deklinacijom (to su rijei s imenikom
deklinacijom -imenice, i rijei s pridjevsko-zamjenikom
deklinacijom - pridjevi, veina zamjenica i neki brojevi)
ima padenih kategorija koje imaju dva gramatika mor
fema-supstratni i adstratno-superstratni, prema tome
koji se izbor vri.
To su u imenica enskoga roda dativ i lokativ sg. i
genitiv pl.
U kajkavskom sustavu dativ i lokativ sg. imaju morfem
-e, a prema tokavskom sustavu ima (mnogo rjee) i
likova s mor-femom -i (npr. guske i guski, daske i daski,
brate i brati; it te mamine kute).
Genitiv pl. ima morfem -o prema kajkavskom sustavu
ili morfem -a (bez duine) prema tokavskom sustavu (u
susjednih tokavaca zanaglasne duine takoer nema,
npr. tic, muv, eur, asie, ruk pored tica, muva, cura, asiea,
ruka.
U imenica mukoga roda alterniraju u nominativu pl.
oblici kratke mnoine s morfemom -i i oblici duge mnoi
ne s morfemima -ovi I -evi (npr. bregi, uti; bregovi,
u{evi).
U genitivu pl. imenica mukoga i srednjega roda alter
niraju morfemi , -ovi -ev, prema kajkavskom sustavu, i
morfemi -oval -eva, -a, -i prema tokavskom sustavu
(npr. reet, sel, vrtov, mravcev pored vrtova, n6eva,jezika,
crvi, zubi).
2.1.1. U pridjevsko-zamjenikoj deklinaciji alterniraju u
dativu i lokativu sg. morfemi -e (prema kajkavskom su
stavu) i -oj (prema tokavskom sustavu) (npr. ad k mene,
k nezne majke, it te 'mamine kUte, o vae lepe reti ,' dal .sem
sestrinoj deci, u naoj ulci).
140
U genitivu pl. su samo integrirani dubletni morfemi
-ija, -ije (npr. onija kUt, nJa naija 'Ogradi; puno malije
janita, od mrtvije {udi, na malije nog, do ovije vrat). 57
ei je lik pokazne zamjenice ataj, ota, oto, pored
rijetkoga lika taj, ta, to.
Upitna i neodreena zamjenica takoer imaju dva lika
podjednake estote: kaj - ta, nekaj - neta.
2.1.2. Zabiljeena je pojava razlikovanja neodreenog i
odreenog lika pridjeva: gladan -gladni, garak - gorki.
2.1.3. Tvorba komparativa ima dvije mogunosti: prema
kajkavskom sustavu (npr. sUnei, jeftnei, spretnei) i
prema standardu (npr. titi, deb{i, bO/i).
2:2. Inventar morfolokih kategorija u konjugaciji obu
hvaa osam kategorija: pet jednostavnih (infinitiv, pre
zent, imperativ, aorist, glagolski participi) i tri sloene
(perfekt, futur i kondicional).
2.2.1. Supin je kategorija kajkavskoga sustava, alije zbog
redukcije vokala Iii u infinitivu dolo do neutralizacije
infinitiva i supina (npr. 'lelje zakapat; ona mene pomogla
i graha brat, htela je v'ldet, patela je jako smrdet) .
57 Morfeme -ija, -ije u gen. pl. poznaju novotokavski govori jednoga
tipa istonoher<;egovakog dijalekta. Navode ih mnogi autori na podru
jima autohtonih tokavaca ili tokavaca naseljenih u vrijeme migracija:
Reetar (1907) za Crnu Goru (kao i kasnije Ivi, P. 1958) i u Bjelovaru i
okolici: ovija, dobrija; Popovi 1938: udnija, Judi, dobrija, ruku ; Kai,
J. 1963: sivija, zreloga; Finka - ojat 1973: (jn se bOji fije Judi; Finka
1977: kdkvije pet, od naije; Peco 1975. u Busovai: tija, ovija, i 1978. u
likomjekavskom govoru: mukije, starije, te u Bukovici: dobrije, naije;
Petrovi 1978: raznije, ovije, a u mjestima untiu i Grabovcu: tija,
dobrija.
141
2.2.2. Lini su morfemi u tvorbi prezenta:
sg. 1. -m pl. 1. -mo
2. - 2 . -te
3. -fb 3. -ju, el-iju, -ul-eju.
Distribucija je nastavaka -e I-'-iju, -ul -eju u 3. l. pl.
vezana uz izbor sustava. Svi su ti nastavci u sustavu
azmanskoga govora s time to nastavci -iju, -eju alterni
raju s nastavcima -e, -u i pripadaju kajkavskom sustavu
i sustavu susjednih tokavaca katolika (npr. pustiju I
puste, driju I dre,jedeju Ijedu, vuteju / vuku).
U susjednih pravoslavnih tokavaca, kao i u standar
dnom jeziku, nastavci -e, -u ne alterniraju s nastavcima
-iju, -eju (npr. puste, dre, jedu, vuku).
2.2.3. Imperativ ima likove s redukcijom vokala Iii i bez
nje (npr. dr - drmo, jed -jedmo, ran - r<inmo; bjei,
v'idi, potrti, kUpi, si - sij, pi -p ij, iaj, gledaj, diraj).
2.2.4. Kajkavski supstrat u pravilu nema aorista. U pripo
vijedanju izvornih govornika zabiljeeno je nekoliko pri
mjera upotrebe aorista i ako odbacimo mogunost sluaj
ne upotrebe, moemo rei da kategorija aorista ulazi u
sustav azmanskoga govora i tako poveava broj vremen
skih kategorija (npr. 1. 1. sg. reko, 3. l. sg.- dope/a, 3. l. pl.
odoe).
2.2.5. O glagolskom pridjevu radnom bilo je ve rijei u
vezi s prikazom kontrakcije vokala. Ovdje nas ta pojava
zanima s drugoga gledita, jer je rije o tvorbi pridjeva
radnog. Morfemi su za njegovu tvorbu (ee) -l, -la, -lo
uz paralelan inovacijski morfem za m. rod -O, -la, -lo (v.
toku 1. 1. 5):
142
bOrl, bOrla, bOrZo "'imo, imala, imalo
v"'idel, v"'idla, v"'idlo aigo, aigla, dt'glo
diral, dirala, diralo Mcio, Mela, Melo
sazrel i sazrio kUpio, kUpla, kUplo.
Glagolski pridjev trpni tvori se morfemima: -n, -na,
-no (npr. 'iskopan, 'iskopana, 'iskopano; zidan, zidana,
zidano), -en, -ena, -eno (npr. spaen, spaena, spaeno,
puten, putena, puteno) i -t, -ta, -to (npr. potet, poteta,
poteto, poet, poeta, poeta).
2.2.6. Sloena vremenska kategorija za izricanje prolosti
- perfekt, tvori se prezentom glagola biti i pridjevom
radnim glagola koji se spree:ja sem ostala, v'idelje, naMl
se, ranli smo, ubli su ga.
2.2.7. Budua radnja izrie se futurom, koji se tvori skra
enim oblikom svrenog prezenta glagola biti i pridjevom
radnim glagola koji se spree:
bUm znal bUmo znali
bU znal bUte znali
bU znal bUju I bUdu znali
ili u reenici, npr. Dok 'ima moj brat,
bUm ijo' imala. Je l'
bum poludela. Samo u nekoliko primjera zabiljeena je
pojava futura I: o'tit tu, utet tu.
2.2.8. Kondicional je morfoloki pojednostavljen. Sva se
lia jednine i mnoine tvore reduciranim oblikom b i
pridjevom radnim glagola koji se spree: ja b strgal, mi b
skrUi, vi b tuli.
2.3. Na kraju donosimo nekoliko reenica koje su izva<!ene
iz slobodnoga pripovijedanja izvornoga govornika u Caz-
143
mi i ovako izolirane djeluju kao dajedne pripadaju kajkav
skom govorniku, a druge tokavskom: .
1. Prodajem s'tre. Mui su se skrUi. Z jednog kraja kut.
Mam nam je sinlo. D'Ok sem 'Opal strgal sem. To sem
6ul.
Zutra kaj bum znal. On nije mDgel jest kak je to sve
v'tdel.
2. Ja b sad tela. Z otm blagom. Rodl sejesem. Ovde je
ova druga kU6a. Na oti stranu. Ja sem kOla tela aizat
van.
Okolo su oklopli i straara ubli.
3. ZAKLJUAK
Osobine azmanskoga govora ne moemo promatrati
kao osobine veine organskih idioma koji ive uglavnom
svojim samostalnim, zatvorenim ivotom, s malim pro
mjenama u svojoj strukturi, koje nastaju uglavnom pod
utjecajem standardnoga jezika.
U svojoj povijesti azma je imala znaajne politiko tendencija, i to prema izborima iz susjednih organskih
gospodarske funkcije. Na podruju izmeu Save i Drave,
pa i preko tih granica, imala je vanu i crkvenu i u
izvjesnom smislu upravnu funkciju. Bila je izmeu osta
loga i sjedite azmanskoga kaptola i nalazila se na vioj
ljestvici u hijerarhiji sredinjih mjesta u Hrvatskoj.
Najvee su se promjene u strukturi njezina stanovni
tva dogaale nakon ukidanja Vojne krajine (1871). Novi
su stanovnici doli iz Hrvatskog zagoIja, Like, Gorskog
kotara. Polovicom 20. st. broj se stanovnika u azmi
poveao zbog razvoja industrije, uslunih djelatnosti i
mogunosti zaposlenja u administraciji, uz paralelnu po
javu emigriranja mlaeg stanovnitva iz azme u gradska
sredita, ponajvie u Zagreb i Bjelovar. azma je, osim
144
toa, i vrlo povezana sa svojom okolicom iz koje na posao
u Cazmu dolazi 1/3 ukupno zaposlenih, i to ponajvie iz
naselja juno i istono od azme.
Godine 1977. azma je prela broj od 2000 stanovnika
i zbog mnogih elemenata gradskoga karaktera ona je,
prema vaeim klasifikacijama naselja, gradsko naselje.
Zbog svega toga azma u odreenom smislu proivlja
va sudbinu bilo koje (vee ili marije) urbane sredine kroz
koju prolaze i u kojoj borave pripadnici razliitih govornih
baza i razliitih drutvenih slojeva i obrazovanja. U takvoj
se sredini i za njezine potrebe stvara jezik koji bi trebao
biti komunikacijsko sredstvo za sve koji se nau u azmi.
Stvara se jedan oblik zajednikoga jezika-koine, ije bi
glavne osobine bile: nepostojanje najizrazitijih fonetsko
fonolokih kajkavskih osobina i ukljuivanje osobina dru
gih nekajkavskih organskih idioma i standardnogajezika.
Sve je to u znatnoj mjeri promijenilo sliku nekadanje
ga kajkavskoga govora azme.
Analiza je pokazala i one osobine koje postoje tek kao
idioma i iz standardnoga jezika. Osim toga, navedene su
osobine govora katolikog i pravoslavnog stanovnitva u
okolici azme pokazale koliko je zajednikih dijalekatskih
osobina u njihovu i azmanskom govoru, bilo da su one
organskog bilo kQntaktnog porijekla. Prema tendencija
ma koje se u njemu javljaju, azmanski se govor poneto i
razlikuje od vojih susjeda: zbog drutvenoga konteksta u
kojem ivi i ije je komunikacijsko sredstvo sve se vie
osjea tendencija izbjegavanja dijalektizama i njihova za
mjena oblicima iz standardnoga jezika. To je razlog zbog
ega se azmanski govornici danas osjeaju tokavcima,
dok ih tokavska, upravo takavska okolina, jo uvijek
smatra kajkavcima. Istinaje, kao i uvijek, negdje u sredi-
145
ni, odnosno u integraciji i interferenciji. Kod svih je govor-
nika oito nastojanje da ovladaju standardnimjezikom, da 1
govore po knjievno , a ne po seljaki . U rezultatu
procesa toga nastojanja nastaje mijeani idiom u kojem
mnogi sadraji imaju dvije mogunosti izraza. 58

58 U literatu ri Re (ponajvie ruskoj i njemakoj) takve strukture nazi

vaju poludjjalekt - prijelazna struktura u fazi prestrukturiranja lt
kojoj supostoje j ezini elementi dijalekta i knjievnog jezika.

146

KAJKAVCI IKAVCI
(akavsko-kajkavski kontakt)
Ll. Naziv kajkavci ikavci odnosi se na akavce ikavce
doseljene u dvadesetak sela u kutu to ga ine Sava i Sutla
(Bobovec, Brdovec, Bijela Gorica, Celinje, Drinje, Harmi
ca, Hrastina, Hrebina, Klju, Kraj Donji, Kraj Gornji,
Ladu, Marija Magdalena, Marija Gorica, Oplaznik, po
log, Prigorje, Prudnice, enkovac, ibice, Trstenik, Vuko
vo Selo, Zdenci, libac) i u tri oaze juno od Save (Horvati,
Zdenina, Lijevo Srediko). Stjepan Ivi meu kajkavce
ikavce svrstava i govore u kutu Sava - Bregana, ali sam
kae da su ti ikavci s odreenim ekavizmirna po pravilu
Jakubinskog. 59
U dosadanjim radovima u kojima se govori o kajkav
cima ikavcima60 izneseni su podaci o njihovu doseljenju
na dananje podruje i opisane su u glavnim crtama
osobine njihova govora. Svi se dosadanji istraivai kaj
kavskih ikavaca uglavnom slau u tome da je govor kaj
kavskih ikavaca i po fonoloko-morfolokim osobinama i
po leksiku drukijega tipa od akavsko-kajkavskih i kaj
kavsko-akavskih ikavsko-ekavskih govora juno od Sa
ve, jer su kajkavci ikavci doli iz drugoga smjera, s podru
ja zapadne Bosne, njezina sjevernijeg ijunijeg dijela, dok
59 Usp. Ivi 1936, 74.
60 Ibid.; Brabec 1961, 1966, 1969; ojat 1972, 1973 a, 1973 b; Teak
1970, 1976, 1979, 1981; Upitnici za hrvatski dijalektoloki atlas: A. ojat,
Brdovec, Horvati, Marija Gorica, Zdenina; V. Zeevi, Lijevo Srediko.
149
su govori u jugozapadnom dijelu kajkavskoga narjeja od
ozaljskoga govora, Gorskog kotara, Like do Kvarnera, dio
neprekinutog lanca s osobinama primorskoga tipa govora, -
ijih tragova ima jo i danas . .
1.2. Analiza provedena u ovome radu drukije je prirode
u odnosu na dosadanje prikaze pojedinanih govora iz
skupine kajkavaca ikavaca. Govor se kajkavaca ikavaca
istrauje s gledita dijalekatskoga kontakta, to znai da
kontakt oznaava situaciju u kojoj se nalaze istraivani
govori i u kojoj nas i teoretski i praktino zanima rezultat
dugogodinjeg kontakta akavaca ikavaca i okolnih kajka
vaca. Zbog toga se govor u kutu Sava - Sutla, u ovom
radu govor sela Brdovca i Marije Gorice, i govori u Horva
tima, Zdenini i Lijevom Sredikom, promatraju kao mi
krosustavi akavskoga makrosustava u dodiru s mikro su
stavima kajkavskoga makro sustava. Takav pristup
omoguuje sagledavanje problema kajkavaca ikavaca ka
kvo ne omoguuju pojedinani dijalektoloki opisi, jer im
je i svrha istraivanja drukija.61
Polazni i osnovni pojam u istraivanju govora kajkava
ca ikavaca u situaciji kontakta su meudijalekatski odnosi
koji stvarno djeluju u vremenu i prostoru. Najvaniji oblik
tih odnosa u situaciji kontakta je meudijalekatska veza,
osnovni praktini pojam koji se temelji na zajednitvu
komunikacijskoga podruja: nekadanji su akavci promi
jenivi drutvenu sredinu i naselivi se na dananje pro
store promijenili i komunikacijsko podruje pa je nemi
novno poelo njihovo jae naslanjanje na susjedne govore
61 Korpus na kojem je provedena analiza bio je materijal dosadanjih
istraivaa tih govora (v. biljeku 2) i vlastita istraivanja i snimanja tih
govora.
150
kajkavske jezgre. Meudijalekatski odnosi u situaciji kon
takta promatraju se sa sociolingvistikoga aspekta i u
takvim je odnosima prisutnost/odsutnost ili promjenajed-
nih inilaca uvjet prisutnosti/odsutnosti ili promjeni dru
gih. 62 Upravo se na osnovi takvih odnosa moe osvijetliti
karakter promjena koje se ne mogu objasniti na osnovi
djelovanja unutarnjih zakonitosti razvoja.
1.3. U sluaju kajkavaca ikavaca meudijalekatske su
veze izmeu pripadnika govora razliitih narjeja - a
kavskog i kajkavskog. Ve se iz dosadanjih opisa pojedi
nanih govora iz grupe kajkavaca ikavaca63 vidjelo da je
struktura tih nekadanjih akavskih govora znatno pro
mijenjena i da su to sve primjeri mijeanih govora. Takva
kvalifikacija tih govora temelji se na injenici da u njima
neki genetski i strukturno relevantni odnosi imaju dublet
ne mogunosti. Upravo dubletne realizacije mogu biti vrlo
korisne u prouavanju meudijalekatskih veza akavaca
i kajkavaca na ovom prostoru. Zbog toga nam se i inilo
najdjelotvornijim analizirati govor kajkavaca ikavaca s
gledita kontakta upravo prema tim genetsko-struktur
nim odnosima kao pokazateljima koji su u danoj situaciji
kontakta i za sliku suvremenoga stanja u tim govorima
vrlo tipini. Zbog toga emo ih i zvati tipinim pokazate
ljima. Na izabranim tipinim pokazateljima promatra se
meudijalekatska interferencija i proces jezinoga posu-
ivanja.
1.4. U sluajuje kajkavaca ikavaca rije o neposrednom
kontaktu,64 tj. o neposrednoj komunikaciji pripadnika
govora s akavskom osnovicom i pripadnika kajkavskih
62 Usp. luktenko 1974, 11; Fishman 1978.
63 Usp. biljeku 2.
64 Usp. Filipovi 1976, 49.
151
govora (ije veze ne ostaju .bez posljedica i u samim kaj
kavskim govorima). Analiza se takve komunikacije tie i
govora i jezika pa su kao tipini pokazatelji izabrani neki
genetsko-strukturni odnosi u fonetsko-fonolokoj struk
turi susjednih kajkavskih govora.
Na fonolokom su planu tipini pokazatelji: kajkavski
odnos lei = lei ( > I/) (genetski kriterij) i karakteristini
naglasni odnosi: kajkavska distribucija akuta i cirkum
fleksa (metatonijskog) i ujednaen naglasni tip: 1. s krat
kim oksitoninim naglaskom i dugom penultimom: selo,
vino za Brdoec i Mariju Goricu, i 2. tip selo (selo), vino za
Horvate, Zdeninu i Lijevo Srediko (strukturni kriterij).
Na fonetskom je planu tipini pokazatelj realizacija
vokalskih fonema u dugim slogovima, odnosno pojava
zatvaranja dugih vokala le, a, oi. S obzirom na istu pojavu
i u mnogim akavskim govorima, treba rei da se u govoru
kajkavaca ikavaca moe smatrati inovacijom, jer danas u
njihovu govoru ima primjetnih pomaka prema zatvoreno
sti izgovora vokala, uz dubletne realizacije bez tih po
maka.
U analizi se kontaktnih situacija prema tipinim poka
zateljima ne zanemaruju ostale karakteristike svakoga
pojedinoga govora bile one genetske arhaine, genetske
inovacijske, strukturne arhaine ili strukturne inovacij
ske. Te bismo karakteristike u analizi ove vrste mogli
nazvati dodatnim pokazateljima koji popunjavaju moza
inu sliku koju u ovakvim situacijama ine sustavne pro
mjene i tendencije. Pri tome se za opu fizionomiju govora
uzimaju u obzir i one inovacijske pojave koje su u govoru
kajkavaca ikavaca u kutu Sava - Sutla drukijega porije
kla (s obzirom na blizinu slovenskoga jezika). Jedino
poznavanje svih osobina jednoga govora omoguuje upo
znavanje njegove prave fizionomije, kao i tipinih pokaza
telja. Analizaje prema tipinim pokazateljima samo jedan
152
od naina u opisu kontaktne situacije. U ovom istraiva
nju na jezinom planu nisu se gubili iz vida izvanjezini
imbenici za svaki govor, kao to su: povezanost govornika
sa susjedima, njihova upuenost na susjede, utjecaj knji
evnog jezika, kole, dnevnoga tiska, radija i televizije,
ivotni standard u svakom selu, odnos stariji govornici -
mlai govornici i odnos susjeda prema njima - podruguju
im se ili ne.
Na jezinom planu predmet istraivanja zahtijevao je
sloenu analizu na ijem se samom poetku nametalo
pitanje strukture govora kajkavaca ikavaca openito: ine
li oni cjelinu ili se u emu meusobno razlikuju. Da bi se
odgovorilo na to sloeno pitanje, .analizirani su tipini
pokazatelji: 1. u svakom pojedinom govoru, 2. uspored
bom govora meusobno s obzirom na kajkavski utjecaj,
to je pokazalo i odnos svakoga govora prema kajkavskom
susjedstvu.
2.1. U situacijama jezinih dodira dolazi do uzajamnog
djelovanja fonolokih sustava i u inventaru jedinica i u
njihovoj distribuciji. Govori kajkavaca ikavaca promatra
ju se kao jezik primalac u odnosu na jezik davalac svoje
kajkavske okoline i zbog toga e u tim govorima biti
neusporedivo vie inovacijskih pojava kontaktnoga karak
tera nego u okolnim kajkavskim govorima. Inovacijske
pojave imaju karakter obiljeenosti u govoru kajkavaca
ikavaca jer ih ne oekujemo u govorima akavskoga tipa.
U tom bismo.smislu za kajkavce ikavce mogli openito rei
da predstavljaju situaciju koja je dijalektoloki obiljee
na . 65
2.2. Izabrani tipini pokazatelj koji se odnosi na vokalski
inventar je kajkavski odnos lei = lei ( > I/), elemenat
65 Usp. Ivi 1960, 88.
153
jezika davaoca (u daljem tekstu Sl), ija se adaptacija u
jeziku primaocu (u daljem tekstu S2) promatra u odnosu
na akavski odnos lal > lal i lei > Iii. akavski se i
kajkavski sustav u mnogim elementima na svim razinama
poklapaju, jer je rije o dijalektima istoga jezika, a ono to
pokazati da te dvije skupine, osim zajednikoga akavskog
porijekla povezuje i dananja situacija u govoru Marije
Gorice iz prve skupine i u govoru Lijevoga Sredikog iz
druge skupine, i to s obzirom na sudbinu akavskoga
odnosa lal > lal u kontaktu s kajkavskim odnosom lal =

je razliito prema Sl prepoznaje se u govoru kajkavaca lei ( > I/). U taje dva govora i danas fonem lal kontinuanta
ikavaca kao inovacijska pojava, jer se meudijalekatskim lal, dok je u ostala tri govora voka1 e-tipa: u Brdovcu lei,
vezama proirila distribucija kajkavskih izoglosa i na po a u Horvatima i Zdenini I/. U sva tri govora moe se uti
druje tih u osnovi akavskih govora. Odrediti stupanj i pokoji primjer s vokalom lal. Tako u Brdovcu npr: starac,
koncentracije kajkavskih izoglosa u govoru kajkavaca ika jarac, maa, u Horvatima: apnuti, tast, stablo, i u Zden
vaca nije lako upravo zbog mnogih podudarnosti izmeu ini: apnuti, zatnkana.
Sl i S2. Da se neka pojava koja moe pripadati i Sl i S2, a
Prema realizaciji navedenih odnosa situacija je kao u
moda je i tipinija za Sb ne bi proglasila inovacijskom
Mariji Gorici ista i u naseljima npr. Laduu, Vukovu Selu,
prema Sl, glavni su kriteriji bile dublete na fonetsko-fo
Mariji Magdaleni, Gornjem Kraju, a kao u Brdovcu npr. u
nolokom planu. Dublete su, naime, u situaciji kontakta,
Hrebini. Negdje izmeu situacije u Mariji Gorici i u Br
kada doe do interferencije dvaju sustava, nune u pri
dovcu su naselja sa situacijom u kojoj se s gotovo podjed
jelaznom razdoblju. Na primjeru se dubleta mogu s rela
nakom estotomjavlja i fonem lei uz lal, kao u primjerima:
tivnom sigurnou prepoznati one inovacijske pojave koje
magla - megla, cucak - cucek, st6lec - rubac. To su
su posljedica prostornoga isprepletanja dvaju sustava. Za
naselja npr. PrigoIje, Harmica, Trstenik, libac. Njihov
takve je dublete teko dokazati da se oba lana u svakom
geografski razmjetaj s obzirom na susjedne kajkavske
paru dubleta mogu istodobno uklopiti u isti sustav, kao
govore s fonemom M lal = le/) vidi se na priloenoj
to se dublete koje su posljedica vremenskoga isprepleta
karti.
nja moglo shvatiti kao preoblike istoga polaznoga oblika.. 66
3.1. Brdovec i Marija Gorica nalaze se gotovo na periferiji
3.0. Analizirajui svaki od pet mjesnih idioma posebno
kajkavskoga narjeja, u podruju koje je vrlo blizu sloven
(Brdovec, Mariju Goricu, Horvate, Zdeninu i Lijevo Sre
skoj granici. Jezina bi situacija u tih kajkavaca ikavaca s
diko) pokazalo se da kajkavci ikavci jezino nisu homo
gena cjelina s ujednaenom fizionomijom te emo zbog
toga, prema njihovoj opoj fizionomiji, promatrati govor
Brdovca i Marije Gorice kao jednu skupinu, a govor Hor
vata, Zdenine i Lijevoga Sredikog kao drugu. Analiza e

66 Usp. Junkovi 1972, 44.

154 155
 aspekta kontakta i prema tipinom pokazateiju lal lei =

( > 1f)/) u odnosu na akavski odnos lal > la! i le! > Iii, bila
sljedea:

B67 lei - Iii II M (tj. lei < lal, Iii < le/)
MG lal - Iii II lal - 1f)1 (tj. la! < lal, Iii < le/).

Realizacije tipinoga pokazatelja oznaavaju izbore ko

je vre govornici Brdovca i Marije Gorice i predstavljaju
nain adaptacije modela (tipinog pokazatelja) u jezik
primalac. Na prvom su mjestu izbori koji su u veini i
BO BOVEC mogu se smatrati sustavnom pojavom, a s njima alterni
e / a l!' I raju izbori koji se tek nameu kao tendencija. Sustavne,
veinske realizacije pokazuju u svakom govoru drukiji
oblik kompromisne replike: u Brdovcu lei - Iii, u Mariji
Gorici la! - Iii, a prema alternativnim, dubletnim reali
zacijama, koje se nameu kao tendencija, moe se pretpo
staviti i u budunosti razliit put adaptacije modela: u
govoru Brdovca u replici 1f)1 za oba odnosa prema S2 , a u
Mariji Gorici u kompromisnoj replici la! - M (/al > la! iz
S2 i le! > M iz Sl). Npr. Brdovec: stol'ec, dUe, Marija Gorica
stol'i'Lc, dite, a u budunosti moda u Brdovcu stf#c, dWe,
u Mariji Gorici stolac, dte. Takav razliit put adaptacije
modela u jezik primalac moda se moe razumjeti iz
injenice to Brdovec u potpunosti gravitira prema Za
preiu, Samoboru, Zagrebu, dakle prema istoku, prema
kajkavskoj sredini, dokje Marija Gorica, smjetena zapad
nije, umnogome povezana sa zapadnim susjedima, govor
nicima slovenskoga jezinog podruja i moda je svijest o
pripadnosti drugom jeziku bila razlog da se sauva neto
od svoje posebnosti. Meutim, tom se razlogu moe prigo-

67 B = Brdovec, MG = Marija Gorica

156 157
voriti, jer istodobno u oba govora ima elemenata
. koji
upuuju na utjecaj slovenskoga jezika.
Iz analize prema ovom tipinom pokazateiju proizlazi
da fonem M iz Sl jo nije integriran u sustav govora
Brdovca i Marije Gorice pa ti govori imaju peterovokalski
sustav u kratkim i dugim slogovima li e a o ul ( + Iri).
Na fonetskoj razini vokali pokazuju tenju sustava
prema zatvaranju dugih vokala la oi, koji se tada ostvaruju
kao [ Q], npr. [zjec, svrba, glva, m9Hk, ruk9m]. Kva ena, gori, sua. Za kajkavski je kod openito, pa tako i za
liteta toga pomaka nije ista kao u Sb jer dugi vokali u
Brdovcu i Mariji Gorici nisu zatvoreni kao isti vokali u Sl
(okolni kajkavski govori), ve samo neto zatvoreniji u
odnosu na iste vokale u S2. Maksimalnije inventar vokala
prema tome:
dugi naglaeni (i nenaglaeni) slog: [i e a o Q u]
kratki naglaeni (i nenaglaeni) slog: [i e a o u].
Taj maksimalni vokalski inventar sadri i dubletne,
inovacijske realizacije fonerna koje pokazuju zasada jo
samo tendenciju prema mijenjanju artikulacijske baze
govora Brdovca i Marije Gorice. U odnosu najezik davalac
(Sl) i s obzirom na distribuciju tih realizacija u govoru
Brdovca i Marije Gorice, moemo pretpostaviti i njihovu
dalju sudbinu - potpunu integraciju elemenata jezika
davaoca: fonerna II i kombinatornih varijanata [ Q] u
fonoloki sustav govora Brdovca i Marije Gorice.
3.2. Tipini pokazatelji na planu naglasne strukture go
vora kajkavaca ikavaca su kajkavska distribucija naglasa
ka - i - (metatonijskog) i ujednaen naglasni tip s kratkim
oksitoninim naglaskom i dugom penultimom (tj. ukida
nje opreke " ;I:. " li jeziku primaocu). Izabrani su upravo
- -
ti pokazatelji jer analiza prema njima pokazuje glavne
158
promjene ili tendencije odreenih pojava u jeziku prima
ocu.
Sustavi Sl i S2 imaju isti akcenatski inventar: tri nagla
ska -jedan kratki (" )68 i dva duga (- - ) . Prema distribuciji
tih naglasaka u oba se sustava ostvaruje uglavnom nepre
nesena akcentuacija.
Sl prema Ivievoj podjeli69 pripada I. grupi kajkavskih
govora s naglasnim tipom posekel -posekli i s podtipom
Sl, karakteristino: 1. pojaana metatonija (odnosno vei
broj kategorija s metatonijskim cirkumfleksom), i druki
ja distribucija naglaska - u odreenim morfolokim i
leksikim kategorijama, i 2. za konkretni Sl i neutraliza
cija prednaglasne duine u tipovima sestra, ena glava,
vino, koji su ujednaeni u tipu sestra, ena, glava, vino.
S2 (za Brdovec i Mariju Goricu) ima osobine Ivieve II.
grupe kajkavskih govora s naglasnim tipom poslkal -
poslkli. S obzirom na oksitonezu, za S2 je relevantna
akavska osnovica pa unutar te grupe za njega treba
pretpostaviti podtip ena, gori, sua. Svrstavanje Brdovca
u Iviev podtip II2: ena, gori, sua, 70 odraz je mlae faze
njihovih naglasnih sustava u kojoj je akut u Brdovcu
metatoniran u ultimi u silazni naglasak, to potvruje
mogunost njihova alterniranja i danas u istih govornika
i u istom poloaju. (u enklizi je uvijek akut).
68 Z a kajkavske govore kratki naglasak biljeimo kako gaje biljeio S.
Ivi (1936), a moe se ostvariti kao " " .
-
69 Usp. Ivi 1936, 80
70 Usp. Ivi 1936, 80. U Mariji Gorici je jo uvijek tako i prema toj
relevantnoj naglasnoj osobini Marija Gorica bi mogla biti posebna, 3.
grupa unutar podjele kajkavaca ikavaca.
1 59
3.3. S obzirom na odabrane tipine pokazatelje u govoru ista u oba sustava, u Sl i S2 , paje tako i u Brdovcu i Mariji
se Brdovca i Marije Gorice jedna tendencija oituje u veoj Gorici: sua, ze/e, grobje; stari, novi, iroki; treti, sedmi,
zastupljenosti metatonijskoga naglaska i akuta u kaj
osmi.
kavskoj distribuciji pod utjecajem Sl, a druga u pojavi Prema analizi prikupljenog materijala izlazi da je u
duljenja kratke penultime u tipu ena. Brdovcu vea zastupljenost metatonijskog naglaska ne
go u Mariji Gorici, dokje u Mariji Gorici vea zastupljenost
3.3.1. Kada se govori o distribuciji naglaska u govoru
Brdovca i Marije Gorice prema Sl, treba naglasiti da je naglaska - u kajkavskoj distribuciji. Razlog takvom razli
pojava toga naglaska u prvom redu vezana uz lekseme itom intenzitetu utjecaja jezika davaoca s obzirom na te
preuzete zajedno s takvim naglaskom iz Sl (npr. mela, naglaske treba, moda, prije svega traiti u strukturi
svakoga govora posebno. Naime, ako se usporedi govor
svora). Meutim, taj se naglasak pojavljuje i u nekim od
Brdovca i Marije Gorice s obzirom na distribuciju nagla
onih kategorija za koje je u Sl taj naglasak tipian, a u svih
saka i - , pokazuje se da naglaska - u poloajima u kojima
je kajkavskih ikavaca jo vezan uz odreene lekseme.
se on pojavljuje u Mariji Gorici, u Brdovcu uglavnom
Tako je u prezentu jednine u Brdovcu uz v'tdim, kupuje,
nema, jer je ili metatoniran u naglasak (primjeri pod a)
zfili i kaple, u glagolskom pridjevu radnom pored drala,
ili se ostvaruju drukiji naglasni odnosi: -=- ..2:... jo nije ....:...
smijala i govorila, vidla, u pridjevu pored babin i krafsko,
-: (primjeri pod b)
telete. U istim kategorijama (prema zabi1jeenom materi
jalu) u Mariji Gorici nema dubletnih mogunosti. B MG
Manja estota naglaska u Mariji Gorici uope vidi se a) sprie, cejiik a) sprie, cejak
iz analize pojedinanih leksema koji se po naglasku razli sns, scap
.... v v .J ....
sri, hCap
kuju u Brdovcu i Mariji Gorici, npr. u Brdovcu kora, koa, mejii, pastir meja, pastir
gavran, paul, strlivec, grincajk, u Mariji Gorici kOra, triimnik, oglaunik tramnik, oglaunik
koa, gavran, baul, strauvae, gr'tncek. Prema tome, kaj
kavska distribucija naglaska u Brdovcu je kao dubletna b) steblo, jela b) stablo, jela
u fazi nezavrene integracije, dok u govor Marije Gorice gaclja gacija
taj elemenat jezika davaoca jo nije uao. . eja... eja. . .
Naglasak - u distribuciji prema Sl pojavljuje se, uz
mogunost dubletnih realizacija, u kategorijama: N pl. 3.3.2. Druga se tendencija odnosi na pojavu duljenja krat
imenica sr. r., npr. siHa, rebra, ramena uz reeta, LI pl. ke penultime u tipu ena. U S2 prednaglasna duina ima
imenica m. i . r., npr. (s) voli, (s) kOli, (s) kOji uz (s) kojL razlikovnu funkciju pa se razlikuje naglasni tip selO i vino.
u Brdovcu. U Sl ti naglasni tipovi nisu u opreci po prednaglasnoj
U primjerima kao sua, ze/e, grob/e, u odreenom obli duini pa postoji samo jedan tip: selo, vino. S obzirom na
ku pridjeva i u rednih brojeva distribucija je naglaska - taj tipini pokazatelj, u govoru Brdovca i Marije Gorice

1 60 1 61
prevladava S2 (dakle selO, vino), ali se, iako rijetko, moe
pojaviti kao dubletni i tip selo, vino, blitvo, duina;
Govor Brdovca i Marije Gorice moe imati i tip selo,
vino, koji bi prema tipu selo, vino iz Sl mogao biti sekun
darna promjena kao posljedica unutarnjega razvoja u
jeziku primaocu. Budui da se govor Brdovca i Marije
Gorice nalazi na podruju kajkavskih govora koji imaju
oksitonezu, navedeni bi razvojni put, ukoliko se s vreme
nom u njihovu govoru pokae prevladavanje tipa selo,
vino, mogao pokazati kako promjene odreenih odnosa u
jeziku prima'Ocu mogu biti potaknute izvana, iz jezika
davaoca (tip selO, vino), a onda se u jeziku primaocu
pomicanjem naglaska prema naprijed u dugoj penultirni
razvio - naglasak, kako je to danas i u Horvatima (v. toku
4.3.2.). Takvaje pretpostavka mogua zbog toga to okolni
kajkavski govori nemaju taj naglasni tip (Ivieva I. gru
pa). Za te je govore karakteristina oksitoneza s produlje
nom ili neproduljenom kratkom penultimom, a tek u
udaljenijim kajkavskim govorima, koji nisu mogli nepo
sredno utjecati na govor Brdovca i Marije Gorice, u takvim
primjerima nema oksitoneze, a u dugoj je penultirni akut.
Takve primjere navodi Oblak u Sv. Martinu u Meimmju,
Ivi u nekim govorima svoje IV. grupe kajkavskih ovora,
Teak u nekim selima izmeu Kupe i Dobre i Sojat u
nekim govorima Turopolja. 71 Pod pretpostavkom da je
takav naglasak rezultat naruavanja unutarnjih odnosa
nekog naglasnog sustava izvana, moglo bi se isto tako
shvatiti i razvijailje sekundarne duine u kratkoj penulti
rni a ispred naglaska " (npr. ena). Takav je naglasni tip
bio ve u vrijeme Ivieva opisa kajkavskih govora sustav-
71 usp. Ivi ibid., 80; Oblak 1896, 45-66; Teak 1958, 423; ojat 1982,
368.
1 62
na pojava u govorima s podtipom 12 i 13 , kao to je to danas
sluaj u Horvatima i djelomino u Zdenini, gdje supostoje
izbori ena - zena, ena - ena (v. toku 4.3.2.). Kao to
emo kasnije vidjeti, pojavu je akuta u kratkoj penultirni
u Zdenini lake razumjeti u odnosu na Brdovec i Mariju
GoriCl.i jer je to osobina i okolnih turopoljskih govora.
4.0. U odnosu na Brdovec i Mariju Goricu, koji se nalaze
na podruju kompaktnije mase kajkavaca ikavaca (oko
20-ak sela), Horvati, Zdenina i Lijevo Srediko su oaze,
otoci kajkavaca ikavaca na podruju kajkavskoga narjeja.
Horvati i Zdenina se geografski nalaze juno od Save,
blizu ceste Zagreb - Karlovac, dok se Lijevo Srediko
nalazi junije, na samoj Kupi. Za Lijevo Srediko bi se
moglo rei da se nalazi na kajkavskoj periferiji, gotovo na
granici prema tokavskom narjeju. Vjerojatno je takav
njegov poloaj uzrok onim pojavama u njegovu govoru
prema kojima bi govor Lijevoga Sredikog mogao pred
stavljati podtip unutar grupe Horvati - Zdenina -
Lijevo Srediko, to e se vidjeti iz analize koja slijedi.
4.1. Jezina situacija kajkavaca ikavaca u grupi H - Z
LS72 s aspekta jezinoga dodira i prema tipinom pokaza
teiju na fonoloko-fonetskom planu (Sl lal = lei > M
prema S2 lal > la!, lei > Iii), kako je to uinjeno za Brdovec
i Mariju Goricu, Qila bi:
HZ M (tj. M < lal le/) LS la! - II (tj. la! < lal, M <
=
le/).
Realizacije tipinoga pokazatelja pokazuju da se u ovoj
skupini kajkavaca ikavaca dogodilo ono to smo za skupi
nu u kojoj su Brdovec i Marija Gorica tek pretpostavili da
72 H = Horvati, Z = Zdenina, LS = Lijevo Srediko.
1 63
e se dogoditi prema sadanjim tendencijama: u Horvati
ma i Zdenini fonem I/, kao rezultat odnosa lal lei ( >
=
I/), predstavlja repliku, a la! - M u Lijevom Sredikom,
kao rezultat odnosa lal > la! i lei > I/, kompromisnu
repliku s elementom Sl i S2 . Navedena situacija i u ova tri
govora odraava glavne tendencije u pojavi izbora prema
Sl ili S2, koje su u odreenom govoru ili u odreenim
jezinim kategorijama ve postale sustavna pojava. Prema
veinskim realizacijama meusobno se razlikuju isto kao
i Brdovec i Marija Gorica, to bi se moglo razumjeti iz
istoga odnos,a prema poloaju koji zauzimaju meu kaj
kavcima: Brdovec, Horvati i Zdenina blie kajkavcima, a
Marija Gorica i Lijevo Srediko ve pomalo na periferiji'-,
jedan blie slovenskim govorima, a drugi tokavskima.
Kad smo ranije rekli da je odnos lei > M sustavna
pojava u sva tri govora, mislili smo na integriranost fone
ma II u fonoloke sustave svakoga od tih govora. Meu
tim, integriranost fonema II u tih kajkavskih govora
nikako ne znai postojanje iskljuivo odnosa lei > II
prema Sl, jer se pojavljuje i odnos lei > Iii prema S2, samo
s razliitom estotom u sva tri govora. Kako pokazuje
analiza, ti se odnosi ne pojavljuju anarhino, bez reda.
Najveaje estota odnosa le; > 1/ u Horvatima, gotovo se
moe rei da je u potpunosti integriran elemenat jezika
davaoca, i to u svim kategorijama rijei i bez obzira na
kvantitetu sloga. Odnos lei > li! pojavljuje se samo spora
dino, u pojedinanim leksemima, a zabiljeeni su primje
ri kao dUe, bubr'tg, rit. Mnoina imenice dUe glasi samo
dca, a uz prilog d uje se i dt, kaai.
U Zdenini i Lijevom Sredikom izbor prema Sl (lei >
I/) ovisi o kategoriji rijei i o kvantiteti sloga, to se u
Zdenini provodi mnogo dosljednije nego u Lijevom Sre
dikom. U Lijevom Sredikom u istim situacijama gotovo
1 64
uvijek moe biti i izbor prema S2 (jel > Iii). S obzirom na
kategorije rijei pokazuje se da je izbor M najei u
imenica, mnogo manje ga ima u glagola, a najmanje u
pridjeva, brojeva, priloga i prijedloga. Unutar svake od tih
kategorija rijei izbor je M uvjetovan kvantitetom sloga.
Beziznimno se pojavljuje u kratkim slogovima svih kate
gorija rijei (ako se zanemari nekoliko pojedinanih pri
mjera s odnosom lei > Iii: bUbrig, tirati, tribati uz kad, d
i kacli, dt) . Distribucija je fonema M, prema tome, s
obzirom na njegovu integriranost u ovih kajkavaca ikava
ca ograniena, ali pojava dubletnih realizacija u dugim
slogovima (odnosa lei > II i odnosa lei > li!) pokazuje ipak
tendenciju prevladavanja elementa jezika davaoca, tj. od
nosa lei > II i u dugim slogovima. Na osnovi takve
situacije moe se rei da kajkavski ikavci u ovoj skupini
imaju esterovokalski sustav u kratkim i dugim slogovima
li e a o ul ( + Iri).
4.2. Razliit intenzitet utjecaja Sl u svakom od tri opisana
govora, koji se odraava u stupnju integriranosti u njima
elemenatajezika davaoca, pokazuje i fonetski plan svako
ga od istraivanih govora. Potpuna ili djelomina integri
ranost fonema //, odnosno odnosa !e! > I/, kako je napri
jed izneseno za svaki govor posebno, ima paralelu na
fonetskom planu ..Taj se paralelizam oituje u istom odno
su izmeu integriranosti fonemaM i integriranosti vokal
skih varijanta. U Horvatima je tendencija prema razli
kovanju izgovora kratkih i dugih vokala le a oi najjaa,
gotovo da je postala sustavnom pojavom, slabija je u
Zdenini, a najslabija u Lijevom Sredikom. Najizrazitija
je pojava zatvaranja vokala le a oi u slogu s naglaskom .
Svim j e tim govorima, za razliku od govora u Brdovcu i
Mariji Gorici, zajednika pojava otvorenijeg izgovora vo-
1 65
kala lei u kratkim naglaenim i nenaglaenim slogovi
ma, a najvie u zadnjem otvorenom nenaglaenoin slogu
i naknadno produenim slogovima (naglaenim i nena
glaenim), npr. [lic, ram, zemit; orien, p, mlin;
jzlk, pena, sstra; reto, p:rje, tri].
Prema iznesenim karakteristikama vokalskoga susta
va govora Horvata, Zdenine i Lijevoga Sredikog izlazi
da je s obzirom na mijenjanje artikulacijske baze tih
govora njihov maksimalni vokalski inventar sljedei (ima
jui na umu njegove karakteristike za svaki govor poseb
no):
dugi slog (naglaeni i nenaglaeni): [i, , e, , a, l;l, o, 9, u]
kratki slog (naglaeni i nenaglaeni): [i e a o u].
4.3. Tipini su pokazatelji na planu naglasne strukture,
da ponovimo: kajkavska distribucija naglasaka - i - (me
tatonijskog) i naglasni tip ena (zena), glava.
Poemo li od Sl i S2 za ovu grupu kajkavskih ikavaca,
dakle od kajkavskog i akavskog naglasnog modela, treba
rei da im je inventar naglasaka isti (kao i u skupini
Brdovec - Marija Gorica): tri naglaska -jedan kratki (")
i dva duga C- - ) .
S l pripada Ivievoj III. grupi kajkavskj.h revolucionar
nih govora s naglasnim tipom posekel -posekli i s podti
pom ena (zena), leti, s ua . 73 Za Sl je, u odnosu na S2,
karakteristino i:
1. pojaana metatonija i drukija distribucija naglaska
- u odreenim morfolokim i leksikim kategorijama, i 2.
nemogunost ostvarivanja naglaska " u ultimi u tipovima
ena "* glava, koji se ostvaruju kao ena (zena), gliiva.
73 Usp. Ivi ibid., 81.
1 66
S2 (za Horvate, Zdeninu i Lijevo Srediko) pripada II.
grupi kajkavskih govora s naglasnim tipom pos!kal -
pos!kli, a za podtip bi moda trebalo pretpostaviti II2 (kao
za Brdovec): ena, gori, sua, a analiza e pokazati da
prema sadanjoj situaciji u tim govorima samo govor u
Lijevom Sredikom ima podtip II5 , kako je Ivi naznaio
za sva tri govora.74
4.3.1. Metatonijski se naglasak - pojavljuje u govoru Hor
vata, Zdenine i Lijevoga Sredikog u nekima od onih
kategorija koje su tipine za Sl (ali vezan uz odreene
lekseme), uvijek uz mogunost dubletnih likova prema S2 '
Tako je u prezentu jednine u Horvatima i Zdenini uz
likove kupujem, v!dim i prepada, u glagolskom pridjevu
radnom u sva tri govora, pored drala u Horvatima,
drala u Lijevom Sredikom i sm!jala u Zdenini, vidla,
vn6ala, gle#la, u glagolskom pridjevu trpnom pored
ostav/en u Lijevom Sredikom i ostav/en u Horvatima i
Zdenini, u I mnoine imenice . r. pored enami u Zden
ini, zenami u Lijevom Sredikom i enami u Horvatima
i kostjami u Lijevom Sredikom, u pridjeva pored babin,
kravje u Lijevom Sredikom i babin, kravsko u Horvatima
i Zdenini. Prema zabiljeenom materijalu estota je me
tatonijskog - naglaska najmanja u Lijevom Sredikom. To
potvruje i analiz,a pojedinanih leksema, npr. u Horvati
ma i Zdenini: elUdf;c, paul, plita, zivka, karvan, koa,
vora, lotra;"mlinar, vuvo, ribar prema plata, paul, vuvo,
vora ali elUdac, gavran, koa, latra, mtinar, r!bar u
Lijevom Sredikom.
74 Usp. Ivi ibid., 80
1 67
 Naglasak u distribuciji prema Sl pojavljuje se s po
. djednakom estotom u sva tri govora; i to: u N pl. imenica
sr. r. sela, rebra, reeta, u LIp!. imenica m. i sr. r. (s) voli,
(s) k81ii pored (s) kMi u Lijevom Sredikom, (s) kOli.
U primjerima kao sua, zete, grob/e u odreenom obliku
ridjeva i u ednih brojeva distribucija je naglaska - ista
u Sl i S2, pa je tako i u ova tri govora: sua, ze/e, grob/e
(pored grob/e u Zdenini); dobri, novi, iroki; treti (trejti u
Horvatima), sedmi, osmi.
Analiza 'adaptacije modela kajkavske distribucije na
glasaka - (metatonijskog) i - pokazuje da je u ova tri
govora situacija gotovo ista kao i u Brdovcu: dubletni
naglasni tipovi predstavljaju jo nezavrenu integraciju, a
estota im je vea nego u Brdovcu.
4.3.2. U naglasnom je sustavu drugi tipin,i pokazatelj za
ovu skupinu kajkavaca ikavaca naglasni tip ena (ena),
glava. S obzirom na jezik primalac s naglasnim tipovima
ena, glava, govor se Lijevoga Sredikog izdvaja unutar
ove skupine, jer su u njemu drukiji naglasni odnosi.
Naime, naglaska " nema u ultimi, pa su umjesto tipova
ena, glava tipovi ena, glava. U vieslonih je rijei taj
naglasak na starome mjestu i kvantitetske su opreke samo
u srednjim slogovima, npr. evlca, enlca, ogledalo;
posuaiti,presajati, radili. Zbog vrlo jake tendencije regre
sivnoga pomicanja naglaska " za jedan i za dva sloga, i u
vieslonih je rijei taj naglasak esto u prvom slogu, npr.
zgotoviti, oblijala, lsuilo, dovrila, lzrodilo, podojila, po
erala, otrovala, pOklonil.
U Horvatima i Zdenini se razlikovna funkcija predna
glasne duine u tipu ena ;t. glava izgubila, a tragovi joj se
1 68
nalaze u rijetkim dubletama (u Zdenini), kada uz likove
npr. deska, otec supostoje i likovi deska, otec.
U Zdenini su najei likovi deska, otec, ali i deska, otec
(pored ranije spomenutih deska, otec). U Horvatima je u
vieslonih rijei stanje isto: zbog sekundarne duine u
kratkoj penultimi dva su naglasna tipa iz jezika primaoca
neutralizirana u jednom tipu: sedeti = kipeti. U Zdenini
je ta neutralizacija ila u drugom smjeru: duga se penul
tima pokratila: sedeti = kipeti.
Prema najjaoj i glavnoj tendenciji u ponaanju nagla
saka u odnosu na tipini pokazatelj ena (ena), glava
moe se rei, prema izloenoj situaciji u navedena tri
govora, da je u govoru Horvata odnos ena = glava, u
govoru Zdenine dubletna mogunost istoga odnosa: ena
= glava i ena = glava i, ljee ena ;t. glava, koji je kao
jedini u Lijevom Sredikom.
Evo nekoliko primjera:
Horvati Zdenina Lijevo Srediko
jeZik, glava jezik, pismo (glava) jezik, glava
rebro, ruka rebro, vapno (ruka) rebro, ruka
metla, tice metla (metla), lice metla, lice.
okno, stablo
agen, rudo
Na osnovi toga bi se moglo rei da su danas za te govore
unutar II. Ivieve grupe tipini podtipovi: za Horvate
ena, leti, sua, za Zdeninu ena /ena/ ena, leti, sua, za
Lijevo Srediko ena, leti, sua. Ako se usporede navedeni
podtipovi s podtipovima koje za te govore navodi S. Ivi,
pokazuje se da samo govor Lijevog Sredikog odgovara
podtipu 115 , dok se govor Horvata i Zdenine prema glav-
1 69
nim tendencijama u ponaanju naglasaka ne bi mogao
uvrstiti ni u jedan od navedenih pet podtipova unutar II.
grupe. Razlog su tome naglasne promjene koje su nastale
kao .posljedica meudijalekatskih veza izmeu govora s
akavskom osnovicom i okolnih kajkavskih govora. Utje
caj Sl naruio je ranije naglasne odnose u tipovima ena *
glava, a navedeni novi naglasni podtipovi pokazuju vrstu
promjena i smjer u kojem one idu. U Horvatima je, u
odnosu na Zdeninu i Lijevo Srediko, u veoj mjeri stara
alrcentuacija. Nerna kolebanja pri izboru tipova kao to su
glava i glava. Uvijek je samo tip glava, to je vjerojatno
razlog usustavljene inovacijske pojave neutralizacije toga
tipa i tipa s kratkom penultimom koja se produljila (ena,
glava). Duljenje kratke penultime ispred naglaska " u
Horvatima je vjerojatno posljedica utjecaja Sl s tipom
ena: u procesu adaptacije toga tipa moglo se doi do pola
puta pa bi tip ena predstavljao kompromisnu repliku. U
Zdenini je taj proces odmakao dalje pa supostoje tipovi
ena - glava i ena - glava.
U Lijevom Sredikom je prevladao izbor iz Sl pa tip
zena - glava ve predstavlja repliku. Lijevo Srediko se,
naime, nalazi junije od Horvata i Zdenine, na samoj
Kupi, vrlo blizu tokavske granice i takav je izbor tipian
za kajkavske govore na tom podruju (npr. u Pisarovini).
4.4. Ve smo na poetku rada unutar govora kajkavaca
ikavaca izdvojili govor Brdovca i Marije Gorice u jednu
grupu, a govor Horvata, Zdenine i Lijevoga Sredikog u
drugu. Uinili smo to usporedivi ih meusobno prema
njihovoj opoj fizionomiji, koju odreuju sve osobine govo
ra. To je bila nuna predradnja za organiziraniju i nepo
sredniju analizu prema tipinim pokazateljima u ovom
radu. U toj je analizi na fonetsko-fonolokom planu dan
1 70
za svaki govor inventar fonerna i maksimalni vokalski
inventar, koji ukljuuje i dubletne realizacije izabranih
relevantnih genetskih odnosa, kao i inventar naglasaka s
relevantnim za danu situaciju kontakta strukturnim pro
mjenama u njihovoj distribuciji, bilo da su izvrene ili
postoje kao tendencija. Za nove smo glasovne i naglasne
tipove nastojali odrediti i status kakav imaju u jeziku
primaocu.
S obzirom na pitanje postavljeno na poetku: kakva je
struktura govora kajkavaca ikavaca kao jezika primaoca,
pokazalo se daje stupanj koncentracije kajkavskih izoglo
sa prema njihovoj integriraranosti u sustav tih govora vei
u grupi Horvati, Zdenina, Lijevo Srediko nego u grupi
Brdovec, Marija Gorica. Realizacije genetsko-strukturnih
odnosa kao tipinih pokazatelja u grupi Brdovec, Marija
Gorica pokazuju tek tendenciju prema mijenjanju i ar
tikulacijske baze i odreenih odnosa u naglasnom susta
vu, a u grupi Horvati, Zdenina, Lijevo Srediko stupanj
integracije fonemsko-alofonskih inovacijskih elemenata
u svakom govoru, kao i inovacijskih odnosa u naglasnom
sustavu svakoga govora posebno.
Stjepan Ivi je o kajkavskim ikavcima govorio kao o
akavsko-kajkavskim govorima unutar kajkavskih govo
ra, Mate Hraste ih svrstava prema strukturnom kriteriju
u kajkavske, a avle Ivi, prema genetskom kriteriju, u
akavske govore. Prema genetsko-strukturnim kriteriji
ma Dalibol" Brozovi smatra da je opa fizionomija tih
govora danas izrazito kajkavska. 75
Izabrani tipini pokazatelji kombinacija su genetsko
strukturnih kriterija na osnovi kojih se, pratei samo neke
genetske i neke strukturne odnose, eljelo pokazati to se
75 Usp. Brozovi 1960, 79.
1 71
dogaa u govoru kajkavaca ikavaca i na planu govora i na
planu jezika. U neposrednoj komunikaciji nosilaca akav-:
skoga i kajkavskoga koda uzajamno djeluju funkcionalno
ravnopravne ili gotovo ravnopravne jedinice, to znai da
se oba sustava koriste u istim ili gotovo istim funkcijama.
Postojanje je takve ravnopravne funkcionalnosti jedinica
obaju sustava rezultat upravo konkretne situacije. Naime,
realizacije tipinih pokazatelja, bez obzira je li rije o
kompromisnim replikama ili replikama, pokazuju da se u
govoru kajkavaca ikavaca supostojanjem dvaju kodova, Sl
i S2, u svijesti njegovih govornika obrazuje jedan sustav
kategorija u kojem jedinice S2 imaju svoje ekvivalente u
Sl. U stvarnosti se takav sustav jezika primaoca moe
nazvati mijeanim govorom, jer u sebi ukljuuje osobine i
Sl i S2 , a pristup njegovoj analizi nuno pretpostavlja
usporedan opis plana izraza i plana sadraja obaju supo
stojeih sustava. Takav smo opis nastojali dati u analizi
govora odabranih naselja unutar grupe kajkavaca ikava
ca. Izabrani tipini pokzatelji, koji su sami po sebi unu
tarnje zakonitosti odreenih odnosa, predstavljaju jedini
ce plana sadraja, kojima na planu izraza odgovaraju
njihove konkretne realizacije u govoru, a one su u govoru
kajkavaca ikavaca najee dvostruke, dubletne. Prema
tome bismo mogli rei da pojava mnogih dubleta, bez
obzira na njihov status u govoru kajkavaca ikavaca (repli
ka, kompromisna replika, vlastita inovacija potruu:uta
izvana), govori o izjednaivanju jedinica plana sadraja Sl
i S2, koje na planu izraza u ovakvim govorima imaju
dvostruke mogunosti. U sluaju replika integracija je
modela u jezik primalac izvrena u potpunosti.
Prestrukturiranje je govora akavskih govornika u ne
posrednoj komunikaciji s kajkavskim govornicima sloen
i dinamian proces u kojem dolazi do prijenosa osobina i
1 72
pravila izjezika davaoca ujezik primalac. Imajui na umu
S2 s osobinama junog ikavskog govora76 i usporedivi ga
sa sustavom govora kajkavskih ikavaca, potvrdio se nje
gov kajkavski karakter, a oni se i sami osjeaju kajkavci
ma.
FiZIonomiju kajkavskih ikavaca odreuju vrsta i stu
panj jezinih podudarnosti i razlika izmeujezika davaoca
i jezika primaoca i drutveno-ekonomski i geografski uv
jeti u kojima dolazi do kontakta, pa se prema tim parame
trima i razlikuju dvije analizirane grupe (Brdovec, Marija
Gorica : Horvati, Zdenina, Lijevo Srediko). Unutar tih
parametara nekoliko je temeljnih inilaca njihova razliko
vanja:
1. utjecaj kajkavskog supstrata na kompaktno podruje
(grupa Brdovec, Marija Gorica s dvadesetak sela) i
utjecaj kajkavskog supstrata na oaze (grupa Horvati,
Zdenina, Lijevo Srediko),
2. poloaj grupe Brdovec, Marija Gorica gotovo na peri
feriji kajkavskog nrujeja, prema poloaju grupe Hor
vati, Zdenina, Lijevo Srediko u sredinjem ijunom
dijelu zapadnih turopoljsko-pokupskih govora i, pre
ma tom poloaju
3. drukija komunikacijska sredina: za grupu Brdovec,
Marija Gorica to su zagorski kajkavski govori i slo
venskijezik, 'za Horvate i Zdeninu zapadni turopolj
ski gov9ri, a za Lijevo Srediko jo i pokupski i to
kavski govori.
Prema tim imbenicima rezultati analize pokazuju:
76 Tako govor kajkavaca ikavaca svrstava i L Brabee prema njihovu
porijeklu iz zapadne Bosne (usp. Brabee 1971), a to potvruje i izostaja
nje onih naglasnih izoglosa u govoru kajkavskih ikavaca koje su svojstve
ne akavskom sjeveru (usp. Hraste, 1959).
1 73
1. da je utjecaj jezika davaoca (Sl) na kompaktno
. po-
druje slabiji nego na oaze,
2. da se odnos periferija : sredinja area oituje u odnosu
vea stabilnost S2 u skupini Brdovec, Marija Gorica
prema manjoj stabilnosti S2 u skupini Horvati, Zden
ina, Lijevo Srediko. Isti odnos prema poloaju na
selja unutar same skupine, a s obzirom na tipini
pokazatelj /a/ = /e/, povezuje govor Marije Gorice iz
prve skupine s govorom Lijevog Sredikog iz druge
skupine, i
3. manje pr:omjena u inventaru jedinica i reorganizaciji
strukture u skupini Brdovec, Marija Gorica nego u
skupini Horvati, Zdenina, Lijevo Srediko.
Jezini je kontakt dinamian proces i dijakronijski gle
dano na govor kajkavskih ikavaca pratimo taj proces kroz
etape koje se meusobno razlikuju prema tipovima reali
zacija: od Sl i S2 u poetnoj fazi uspostavljanja komunika
cije (bez rezultata jezinog dodira), preko situacije u vri
jeme Ivieva istraivanja tih govora do one u novije
vrijeme. Rezultati su analize, na primjeru realizacija oda
branih tipinih pokazatelja, u skladu s miljenjem da
jezini i izvanjezini imbenici svaku situaciju kontakta
ine originalnom i zbog toga se pri utvrivanju kontaktne
srodnosti dvaju ili vie govora moe predvidjeti samo
smjer adaptacije, ali ne i njezin stupanj.

1 74
 1. akavsko-tokavski koritakt u Senju podrazumijeva
zajedniki ivot dvaju, u konkretnom sluaju dominan
tnih idioma - senjske akavtine i bunjevake novoto
AKAVSKO-TOKAVSKI kavtine u istoj arei - u gradu Senju. Pitanje je kako oba
idioma funkcioniraju u dvojezinom drutvu, kako se pri
KONTAKT U SENJU padnici takva drutva odnose prema oba idioma i kakvi su
njihovi meusobni utjecaji.
U vezi s podacima o tokavskom utjecaju na senjsku
akavtinu treba rei da u vrijeme ovoga istraivanja
posebnoga rada o tom problemu nije bilo. Najdetaljnijeje
i najobuhvatnije taj problem obradio Milan Mogu (1966)
dijakronijski analizirajui mogunost ili nemogunost po
stojanja tokavskih elemenata u senjskoj akavtini uop
e, uz prikaz njihova postojanja u dananjem senjskom
govoru.
O tome je li neka pojava u senjskom govoru autohtona
ili je vanjski utje<;aj, import, raspravljali su i drugi autori.
Poznatiji su meu njima: A. Bellt, V. Jaki-Cestari, M.
Hraste, S. Ivi. Pojave u Senju analizirali su uvijek unu
tar obrade nekog drugog govora ili dijalekta, ili nekog
pitanja iz akcentuacije, klasifikacije i tome slino.
Zadatak je ovoga istraivanja drugaije prirode. U nje
mu se senjskom sluaju prilazi s aspekta jezinoga do
dira. Da bi se odgovorilo na u poetku postavljeno pitanje,
bilo je potrebno u analizi sakupljenog materijala uzeti u

1 77
obzir i analizirati cjelokupnu postojeu jezinu problema
tiku u Senju, koja je vrlo sloena i obuhvaa:
a) senjski srednjoakavski dijalekt
b) bunjevaki novotokavski ikavski dijalekt
c) utjecaj senjskoga na bunjevaki
d) utjecaj bunjevakoga na senjski
e) utjecaj standardnoga jezika na senjski
f) utjecaj standardnoga jezika na bunjevaki.
Analiza bi tog jezinog mozaika trebala pokazati kako
se on ostvaruje na sinkronom planu, zato se ostvaruje
upravo tako i kakvi su rezultati ili barem putovi.
2. DRUTVENO-POVIJESNI OKVIR
Po svom je poloaju grad Senj imao strateku vanost
ve od 13. stoljea. Onje bio vana luka na Mediteranu za
izvoz drva, a u unutranjost se preko njega otpremalo ulje,
vino, sol u zamjenu za stoku, kou i sl. Izgradnjom like i
rijeke eljeznike pruge (1873. i 1925. god.) njegovo se
gravitacijsko podruje suzuje na lokalno sredite velebit
skoga Podgorja. Prema podacima iz popisa stanovnitva
1910. i 1971. godine vidi se znatno smanjenje broja sta
novnika 1971. god. u cijeloj senjskoj opini, a poveanje u
samom Senju. Razlozi su bili I. i II. svjetski rat i pomanj
kanje osnovnih sredstava egzistencije, to je dovelo do
ekonomske migracije mlaih osoba. Nakon II. svjetskog
rata stanovnitvo se u Senju naglo poveava zbog pobolj
anih uvjeta ivota to su ih stvorili prije svega novoizgra
eni industrijski objekti (drvna i tekstilna industrija te
HE Senj ) , a u novije vrijeme i mogunost zarade u
turizmu preko kune radinosti.
Senj je u prolosti bio centar glagoljake kulture s
vlastitom biskupijom i vrlo razvijenim kulturno-drutve-
1 78
nim ivotom. Od 1960. god. radi Gradski muzej te Narod
no sveuilite.
Doseljavanje tokavaca u senjsko zalee povezano je s
opim povlaenjem naega ivlja na akavsko podruje
pred turskom ekspanzijom od 16. stoljea naovamo. Mno
gi su se od doseljenih tokavaca (Bunjevaca) sputali u
Senj, ali je njihov broj u odnosu na Senjane bio uvijek
daleko manji. Poslije I. svjetskog rata Bunjevci se sve ee
sputaju u Senj da bi u njemu i ostali, i za vrijeme pred II.
svjetski rat senjski povjesniar Tijan pie: U posljednjih
30-ak godina toliko se izmijenilo senjsko stanovnitvo da
je od starih Senjana sada samo neznatan dio, moda samo
jedna treina . U zadnjih 20-30 godina doseljavanje Bu
njevaca u Senj vrlo je intenzivno. To se dobro vidi prema
popisima stanovnitva, koji pokazuju stalno poveanje
broja stanovnika u samom Senju, a opadanje u ostalim
mjestima opine (npr. prema popisu 1857. god. u Senju je
bilo 2.953 stanovnika, a u ostalim mjestima opine 10.310,
god. 1961. u Senju 3.903 prema 8.322 u ostalim mjestima,
a 1971. god. 4.905 u Senju i 5.472 u ostalim mjestima).
3. IZVANJEZINI RAZLOZI
MEUDIJALEKATSKOGA MIJEANJA
Od izvanjezinih razloga meudijalekatskoga mijea
nja najvaniji su ' oni drutveno-psiholoke prirode. U
senjskom sluaju razvojni put jezinih promjena ovisi:
1. o nainu oseljavanja Bunjevaca u Senj, tj. zato su doli
i iz kojega smjera, 2. o brojanim i drutvenim odnosima
doseljenih Bunjevaca i starosjedilaca Senjana, i 3. o stup
nju homogenosti doseljenika.
Bunjevci su se u Senj spustili iz senjskoga zalea kamo
su doli iz svoje june postojbine Hercegovine, donijevi
sa sobom novotokavski ikavski govor. Rekli smo i to da
179
su se ovamo sklonili pred Turcima traei u ovim krajevi
ma svoj novi ivotni prostor. Oni koji su se spustili ak do
Senja nailaze na novu, drukiju sredinu s kojom stupaju
u odreene odnose, koji su uvjetovani dnevnim ivotnim
potrebama, nudom koja ljude tjera da se udruuju sa sebi
slinima, bez obzira na jezik (tokavski : akavski) ili na
neke druge drutvene razlike (seljak : graanin i sl.).
Bunjevci su u Senju migracijski superstrat za koji je jezik
supstrata bio jezik prestia, a to je i jedan od razloga to
se tako malobrojna senjska akavtinajo uvijek relativno
dobro uva (njezin se utjecaj osjea i u leksiku onih Bunje
vaca koji ive u zaleu, a povremeno. silaze u Senj). Meu
tim, brojani se odnos izmeu doseljenika i starosjedilaca
mijenjao u tijeku naseljavanja Senja. Broj doseljenih Bu
njevaca stalno se poveavao, to je posebno mijenjalo
njihov odnos prema Senjanima na jezinom planu. Zbog
toga senjski tip bilingvalnog drutva ima danas specifine
karakteristike, jer su i Senjani i Bunjevci ravnopravno
integrirani dijelovi drutva.
4. JEZINI POTICAJI ZA
ME UDIJALEKATSKO MIJEANJE
U Senju ive u neposrednom i tijesnom dodiru srednjo
akavci (Senjani) i novotokavci ikavci (Bunjevci). akav
ski i tokavski su dijalekti istoga, hrvatskoga jezika pa
prema tome i njihove osobine nisu suvie idiomatske, tj.
nisu strogo karakteristine za svaki od njih. Zbog toga i
komunikacija izmeu pripadnika jednoga i drugoga dija
lekta u Senju nije oteana u onom smislu kao daje rije o
dva jezika ili o dijalektima dvaju razliitih jezika. Ipak, u
uvjetima zajednikoga ivota uvijek postoji tenja, svjesna
ili nesvjesna, da bude to manje buke u kanalu , da .se
sporazumijevanje odvija to obavijesnije i sa to manje
180
napora. Izlaz je iz takve situacije gotovo uvijek kompro
mis. Kakav e to biti kompromis, to znai: koji e se od
ta dva dijalekta prilagoditi drugome, prestrukturirati, ili
e se to dogoditi s oba, zavisi uglavnom o situaciji kontak
ta. Taj kompromis u Senju ima vrlo specifine karakteri
stike zbog, kako smo vidjeli, sociolingvistikih okolnosti
koje ga uvjetuju. S obzirom na te okolnosti mogli bismo
rei da kompromis u Senju ima osobine konvergentne
reorganizacije obaju idioma uz njihovo istodobno koegzi
stiranje. Ta proturjenost je to samo na prvi pogled, jer se
iz ranije navedene jezine problematike u Senju vidi da su
u komunikaciju ukljuena jezino dva tipa u tri sloja. To
je tip senjske akavtine (supstrata) i novotokavski tip
govora Bunjevaca (superstrata) i standardnog jezika (ad
strata). Iako su bunjevaki i standardni jezik sustavi
novotokavskoga tipa, govor se superstrata prema govoru
adstrata odnosi kao dijalekat prema standardnom jeziku,
pa se zbog toga u govoru superstrata (Bunjevaca) vide
posljedice prestinoga utjecaja adstrata (standardnog je
zika). Iste je prirode i odnos govora supstrata i adstrata,
samo to je u tom sluaju prepoznavanje posljedica utje
caja adstrata (standardnog jezika) na supstrat (senjsku
akavtinu) oteano injenicom to su i superstrat i ad
strat novotokavskoga tipa. Zbog toga bi se ista inovacij
ska pojava u senjskom govoru mogla protumaiti trojako:
ili kao utjecaj superstrata, Hikao utjecaj adstrata, i kona
no bi to mogao biti unutarnji razvoj (kako je to za neke
pojave pokazao u svom radu Mogu, 1966). Analiza je
senjskoga govora pokazala da se, s obzirom na navedene
tri situacije, sa sigurnou moe rei sljedee: inovacijske
pojave u senjskom govoru nemaju osobine dijalekatske
obiljeenosti bunjevakoga govora. To znai da su se mo
gle razvijati pod utjecajem i standarda i bunjevakoga
181
govora (iz fonda osobina koje su tim idiomima zajednik),
ali nikako ne samo pod utjecajem bunjevakoga govorajer
ne pripadaju onom fondu osobina koje su karakteristine
samo za bunjevaki tip govora.
Budui da je izmeu senjskoga i bunjevakoga govora
najvie razlika na akcenatskoj razini, proces se jezinoga
mijeanja najvie osjea u naruavanju akcenatskoga su
stava bunjevakoga govora. Analizirajui utjecaj standar
dnoga jezika na senjski pokazuje se da je proces isti, dok
e se utjecaj standardnoga jezika na bunjevaki osjetiti
vie na drugim jezinim razinama, jer imje sustav akcen
tuacije gotovo isti.
5. RAZVOJ UZAJAMNIH JEZINIH ODNOSA
Izgovor su navike koje se mogu mijenjati. Njihovo mi
jenjanje ovisi o unutarnjim, psiholoki, idiualni
imbenicima i o vanjskima. Od unutarnJIh, mdIVIdualmh
imbenika spomenut emo samo neke. Prvo, ovjekova
dob: u mlaim se godinama navike lake stjeu pa se
primjeuje da djeca iz mjeovitih brakov, roer:a
Senju, mogu biti ak i trilingvi. Ovladavaju I senjskim I
bunjevakim i standardnim, iako im nijedan sustav nije
ist . Drugo je prirodna nadarenost i sluh. Primijeeno
je da dvije osobe, priblino iste dobi, jednake duir:e o
ravka u Senju, obje u mjeovitom braku (suprug Senjanm)
razliito mijenjaju svoj govor pod utjecajem senjskoga.
Ona u koje je bolji sluh u mnogo je veoj mjeri ovladala
senjskim nego druga. Kao trei imbenik moe se spome
nuti motiviranost pojedinca da govori drugim dijalektom.
I taj je imbenik vrlo individualne prirode i varira od
pojedinca do pojedinca, a esto je u vezi sa situcij o, to
. . .
ve spada u vanjske imbenike. Bunjevac senjski UCI na
ulici, u drutvu, spontano i automatski. Isto se tako spon-
182
tano i automatski njime slui (prema tome koliko ga je
svladao) onda kada mu se on nametne s obzirom na temu
razgovora, publiku ili sugovornika, jer se interferencija u
govoru moda najvie aktivira u takvim odreenim situa
cijama (npr. kad Bunjevac govori o ribolovu, Senjanin o
politici, kulturi ili oba u uredu ili na sastanku ). To su
situacije s kojimaje u njihovoj svijesti povezana upotreba
drugoga dijalekta ili standardnog jezika. Teoretski je to
jezik odjeka, koji je u danoj situaciji najjednostavnije i
najbre sredstvo komunikacije. Senjski se i bunjevaki,
prema tome, u Senju ne iskljuuju, nego koegzistiraju.
5.1. Navedeni elementi uvjetuju i odreuju prirodu i in
tenzivnost jezinih pojava i promjena pa se prema tome u
Senju razlikuje nekoliko kategorija ili stupnjeva u usvaja
nju senjskoga u Bunjevaca i standardnoga u Senjana i
Bunjevaca. Svaka od tih kategorija ima neka obiljeja koja
kvantitativno i kvalitativno upuuju na udio koji su neki
od navedenih elemenata imali u govoru bilo Senjana bilo
Bunjevaca.
I. a) Bunjevci u istim brakovima (kada su oba suprunika
Bunjevci) uglavnom ne mijenjaju govor u pravcu senjsko
ga, ve u pravcu standardnoga jezika. Nestaje npr. zatvo
renosti dugih vokala la!, 10/, pokrauju se zanaglasne
duine, naroito e pokrauju dugi akcenti, mijenjaju se
oblici pridjea radnog itd. U reenici je npr. Ja samfedua
ekao taj dan i napokon sam doeka nekoliko takvih
inovacijskih pojava. To su:
a. fonetska inovacija: srednje la! umjesto zatvorenog
dugog la! (taj, dan),
b. prozodijska inovacija : kratki zanaglasni slog umje
sto dugoga (doeka), i
183
 c. morfoloka inovacija: oblik pridjeva radnog na -aa
umjesto na -a (ekao).
U bunjevakom bi govoru ta reenica glasila: [J san
jedva eka tj d i napokon san doeka]. Inovacijska je
pojava i gubitak ogranienja u distribuciji fonema Iml na
kraju rijei (sam).
b) Djeca Bunjevaca iz istih brakova uglavnom ne mi
jenjaju govor, barem ne do 15-e godine ivota. Ako ga .
mijenjaju, onda u pravcu standardnoga jezika. U ranom
djetinjstvu oni poinju usvajati senjski govor (npr. daj mi
vode), ali ih roditelji uporno ispravljaju istiui kako treba
govoriti knjievno.
II. a) Odrasli Bunjevci koji ive u mjeovitim brakovima
mijeaju oba govora. U njihovu se govoru razlikuju bnje:
vaki oblici, senjski, prijelazni ili kompromisne rephke l
oblici prema standardnom jeziku koje su morali nauiti,
jer u bunjevakom glase drukije.
Frekvencija pojedinih oblika varira od pojedinca do
pojedinca. S obzirom na komprois? replike teba e
da ih je najvie na akcenatskoj razmI, Jer Je na tOJ razmI l
najvea razlika izmeu ta dva govora. Kompromisne re
plike uvijek imaju brzi akcenat ("). U Bunjevaca }e on
rezultat pokolebanosti akcenatskoga sustava u dodIru sa
senjskom akcentuacijom, a pojavljuje se uvijek na istom
. ako je majka Bunjevka, koja nije promijenila svoj govor, l
mjestu na kojem je akcenat i u bunjevakom. U Senjana
je on takoer rezultat pokolebanosti akcenatskoga susta
va pod utjecajem bunjevakoga (u braku) i standarnoga
jezika, ali akcenat nije vie na starom, nego na novom
mjestu.
Evo nekoliko primjera:
Bunjevka u Senju: petnajst, {olka, pomjeani, kupim,
gotovo, pnmamo prema petnest, tUka, pomfani, kupim,
gOtovo, primamo u izvornom bunjevakom govoru.
- priajui senjski o karnevalu, isto dijete najednom ima
184
Senjanin: kOpat, sv'ta, faka, posla (gen. sg.), izvrio
prema kopal, svfa, tako, posla, izvril -u izvornom
senjskom govoru.
U odraslih se i Senjana i Bunjevaca (kao i u njihove
djece) uju i rijei s dva akcenta, npr. slab!ja, takO, upozn
ala, Otac, sestra, ran'Ue; plesala, razgovarali, kUpU, mu
njesiralo se. Pojava je dvostrukoga akcenta u Senjana
posljedica tendencije novotokavskoga pomicanja akcenta
uz zadravanje staroga akcenta, dok je u Bunjevaca po
sljedica usvajanja akavskoga sustava naglaavanja pa se
uz novotokavski akcent ostvaruje i akavski na starom
mjestu.
Kako po prilici izgleda taj kompromisni jezik u govor
nika u mjeovitim brakovima, pokazat emo na primjeru
dviju reenica.
Bunjevac: Uvatije je puno rib prema Uvatije je puno
riba u izvornom bunjevakom.
-
Senjanin: ta si rekal prema a si rekal - u izvornom
senjskom.
b) Djeca iz mjeovitih brakova gotovo u pravilu poznaju
oba govora, iako ne podjednako dobro, i to bolje bunjeva
ako ih odgaja baka Bunjevka, i obratno. Pri izborujednoga
koda uvijek se primjeuju tragovi utjecaja drugoga. Tako
je npr. u reenici djeteta u kojeg preyladava akavski kod:
Mici se probudil daposlUa nekakove umove uvant Izbor
uvan! kompromisna je replika prema bunjevakom uvani
i senjskom vant esto se uje i itava reenica u kojoj sve
rijei imaju oblik kompromisne replike, jer je naruen i
pokoleban osnovni sustav akavskoga naglaavanja. Npr.
185
ovakvu reenicu: Hili su poknvatelji Studio i Arena i openito rei da se primjeuje slabljenje utjecaja senjske
drugi veoma citani listovi nae zemlje, u kojoj se ta poko akavtine na bunjevaki u mlae generacije, uz istodob
lebanost akcenatskoga sustava oituje u pomicanju nagla no jaanje utjecaja standardnoga jezika na oba govora.
saka prema poetku rijei i u pojavi brzoga naglaska u Takav se proces moe razumjeti ako se zna daje danas u
gotovo svim rijeima. U koli sva djeca i Senjana i Bunje Senju broj Bunjevaca vei nego Senjana i ta im njihova
vaca nastoje govoriti standardnim jezikom. velika veina omoguuje veu homogenost i rezistenciju u
odnosu na senjski akavski. S druge se strane osjea jai
III. a) Najstariji Senjani uglavnom uvaju svoj govor, iako utjecaj standardnoga jezika i na senjski i na bunjevaki,
se on moe poneto mijenjati prema situaciji ili prema jer je postao jezik prestia za oba govora.
sugovorniku.
b) U srednje se generacije potkrade koji noviji oblik.
Npr. Vrate se pod stare dane, naprave vkendicu ili obnove
kam su imali u gradu kod matere i oca, ali naselili su se
sv drugi, Senjani najmanje.
c) U mlade generacije, naroito u kolske djece, osjea
se ve sustavan utjecaj standardnogajezika. Npr. (uenik
VII. razreda): Bilaje tiha ljetna no. Ial sam do rive. U
taj as se na horizontu pojave svjetla. Znal sam odma da
to gre kOar. Pristal je uz rivu. Razgledal sam ga sa svh
strana. Bil je sav crn i blatan, a njegove mree zaudarale
su po morskim dubnama. U kantunu se vdilo par rib.
Jarbolje ve bil starpa se ljulal pri najmanjem dodiru. Iz
oblika se s inovacijskim pojavama vidi tendencija zamje
njivanja ikavsko-ekavskih likova ijekavskima (ljetna, svj
etla, mrea) i tendencija novotokavskoga tipa pomicanja
naglasaka (bila, strana, njegove, zaudarale, kantunu, lju
lal).
Svi ispitanici Senjani istiu svoj napor da govore isto
senjski i stalno se ispriavaju kako oni senjski vie ne
znaju jer je na alost izumro.
Dijalekatski je kontakt u Senju primjer arealnoga kon
takta u kojemjezini kodovi nisu vie tako vrsti i stabilni.
Pratei govor Bunjevaca po generacijama moglo bi se

186 187
 LITERATURA

Aleksi, R. 1937: Prilozi istoriji kajkavskoga dijalekta, Junoslovenski

Karta Hrvatske s istraivana etiri podruja
filolog 16
Babi, S. 1963: O odnosu samoglasnika u staroslavenskom i hrvatsko
srpskom knjievnomjeziku, Radovi Zavoda za slavensku filologiju 5
Barac-Grum, V., Zeevi, V. 1977: Problematika dijalekatskog mijea
nja, Rasprave Zavoda zajezik 3
Barac-Grum, V., Zeevi, V. 1979: Arealni i granini dijalekatski
kontakt, Rasprave Zavoda zajezik 4-5
Beli, A. 1905: Dijalekti Istone i June Srbije, Srpski dijalektoloki
zbornik 1
Beli, A. 1951-52: Iz srpskohrvatske akcentologije i dijalektologije,
Junoslovenski filolog 19
Beli, A. 1951: Savremeni srpskohrvatskijezik, Beograd
Beli, A. 1958: O jezinoj prirodi i jezinom razvitku, Beograd
Beli, A 1960: Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika (tiskano kao
rukopis), Beograd
Brabec, I. 1955: Govor Tuzle i okolice (disertacija), Zagreb
Brabec, I. 1961: Izvjetaj o istraivanju govora u Pokuplju, Ljetopis
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 65
Brabec, I. 1966: Sjeveroistoni akavci, Ljetopis Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti 71
Brabee, I. 1969: Sutlanski ikavci, Kaj 5
Brabee, 1., Hraste, M., ivkovi, S. 1958: Gramatika hrvatskog ili
srpskogjezika, Zagreb
Brozovi, D. 1960: O strukturalnim i genetskim kriterijima u klasifika
ciji hrvatskosrpskih dijalekata, Zbornik za filologiju i lingvistiku 3
Brozovi, D. 1961a: O jednom problemu nae historijske dijalektologije,
Zbornik radova za filologiju i lingvistiku 4-5
Brozovi, D. 1961b: Mjesto hrvatskosrpskogjezika u slavenskojjezinoj
porodici, Radovi Akademije nauka i umjetnosti BiH 35
Brozovi, D. 1963: O fonetskoj transkripciji u srpskohrvatskom
dijalektolokom atlasu, Zbornik za filologiju i lingvistiku 6

188 189
Brozovi, D. 1966: O problemu ijekavskoakavskog dijalekta, Hrvatski
dijalektoloki zbornik 2
Brozovi, D. 1970: Standardnijezik, Zagreb
Brozovi, D .1972: O alofonskoj problematici u hrvatskoj ortoepiji,
.
Radovi Filozofskog fakulteta Zadar 9
Danii, . 1896: Akcenti u glagola, Djela Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti 17
Danii, . 1913: Akcenti u imenica i pridjeva, Djela Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti 24
Filipovi, R. 1958: Thephonetic compromise, Studia romanica et anglica
zagrabiensia 5
Filipovi, R. 1959: Consonantal innovations in the phonological system
as a consequence of linguistic borrowing, Studia romanica et anglica
zagrabiensia 7
Filipovi, R. 1960a: Phonemic importation, Studia romanica et anglica
zagrabiensia 9-10
Filipovi, R. 1960b: The phonemic analysis of english loan-words in
croatian, Zagreb
Filipovi, R. 1961: The morphological adaptation of english loan-words
in serbo--croat, Studia romanica et anglica zagrabiensia 11
Filipovi, R. 1966a: The english element in the main european language,
Studia romanica et anglica zagrabiensia 21-22
Filipovi, R. 1966b: Principi lingvistikogposuivanja, Filoloki pregled
4, 1-2
Filipovi, R. 1986: Teorijajezika u kontaktu, Zagreb
Finka, B. 1958: Dugootoki akavski govori, Hrvatski dijalektoloki
zbornik 4
Finka, B. 1967: Prilog akcenatskoj tipologiji imenica, Jezik 5
Finka, B. 1968: akavsko narjeje, Bochum
Finka, B. 1977: tokavski ijekavski govori u Gorskom kotaru, Zbornik
za filologiju i lingvistiku 20
Finka, B., Pavei, S. 1968: Rad na prouavanju akavskog govora u
Brinju i okolici, Rasprave Instituta zajezik 1
Finka, B., ojat, A. 1968: Govor otoka irja, Rasprave Zavoda za jezik 1
Finka, B., ojat, A. 1973: Karlovaki govor, Hrvatski dijalektoloki
zbornik 2
Fishman, J. A. 1978: Sociologijajezika, Sarajevo
Georgijevi, S. 1961-62: Jat (ej u govoru Likog Polja, Junoslovenski
filolog 19
Golovin, B. H. 1962: Zametki o gramatieskom znaenii, Voprosy
jazykoznania 2
1 90
Hamm, J. 1958: Staroslavenska gramatika, Zagreb
Hraste, M. 1944: O govoru grada Siska, Sisak
Hraste, M. 1956: Bibliografija radova iz dijalektologije, antroponimije,
toponimije i hidronimije na podruju hrvatskog ili srpskog jezika,
Hrvatski dijalektoloki zbornik 1
Hraste, M. 1957a: O kanovakom akcentu u Hrvatskoj, Filologija 1
Hraste; M. 1957b: Dvoakcenatski sistem hrvatskosrpskogjezika, Zbornik
za filologiju i lingvistiku 1
Hraste, M. 1958: Znaaj zapadnog tokavskog govora, Junoslovenski
filolog 23
Hraste, M. 1959: Osnovna akcentuacija Biograda na moru i njegove
okolice, Filologija 2
Ivi, A. 1926: Migracije Srba u Slavoniji tokom 16, 17. i 18. st., Srpski
etnografski zbornik 36
Ivi, M. 1953-54: O problemu padene sisteme u vezi sa savremenim
shvatanjima u lingvistikoj nauci, Junoslovenski filolog 20
Ivi, M. 1957: Jedno poglavlje iz gramatike naeg modernog jezika,
Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu 2
Ivi, M. 1958: Sistem linih glagolskih oblika, Godinjak Filozofskog
fakulteta u Novom Sadu 3
Ivi, M. 1963: Pravci u lingvistici, Ljubljana
Ivi, P. 1953-54: Sistem znaenja osnovnih preteritalnih vremena u
govoru Galipoljskih Srba, Junoslovenski filolog 20
Ivi, P. 1956: Dijalektologija srpskohrvatskogjezika, Novi Sad
Ivi, P. 1957a: O govoru Galipoljskih Srba, Srpski dijalektoloki zbornik
12
Ivi, P. 1957b: Dva glavna pravca razvoja konsonantizma u srpskohr
vatskomjeziku, Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu 2
Ivi, P. 1957c: Izvetaj o terenskom dijalektolokom radu u severnoj
Hrvatskoj ijunoj Dalmaciji u leto 1957. god., Godinjak Filozofskog
fakulteta u Novom Sadu 2
Ivi, P. 1958a: Die serbokroatischen Dialekte, 'S-Gravenhage
Ivi, P. 1958b: Osnovnye puti razvitija serbohorvatskogo vokalizma,
Voprosy jazykoznanija 1
Ivi, P. 1958-59: Znaaj lingvistike geografije za uporedno i istorijsko
prouavanjejunoslovenskihjezika i njihovih odnosa prema ostalim
slovenskim jezicima, Junoslovenski filolog 22
Ivi, P. 1959, 1960: O deklinacionim oblicima u srpskohrvatskim
dijalektima, Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu 4, 5
Ivi, P. 1960: Osnovni aspekti strukture dijalekatske diferencijacije,
Makedonski jazik 1-2
191
Ivi, P. 1961: Prilozi poznavanju dijalekatske slike zapadne Hrvatske,
Godinjak Filozofskog fakulteta u NovomSadu 6
Ivi, P. 1963: O klasifikaciji srpskohrvatskih
. dijalekata, Knjievnost i
jezik 1
Ivi, P. 1966: Fonoloki aspekt genetikog odnosa izmeu tokavske,
akavske i kajkavske dijalekatske grupe, Orbis scriptus, Miinchen
Ivi, P. 1968a: Razvoj principa distribucije fonema u srpskohrvatskom
jeziku, Knjievnost i jezik 2
Ivi, P. 1968b: Procesi rastereenja vokalskog sistema u kajkavskim
govorima, Zbornik za filologiju i lingvistiku 11
Ivi, P . , Lehiste, I. 1963, 1965, 1967, 1969: Prilozi ispitivanju fonetske i
fonoloke prirode akcenata u savremenom srpskohrvatskom knjiev
nomjeziku, Zbornik za filologiju i lingvistiku 6, 8, 10, 12
Ivi, S. 1911: Prilog za slavenski akcenat, Rad Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti 187
Ivi, S. 1913: Dananji posavski govor, Rad Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti 196, 197
Ivi, S. 1936: Jezik Hrvata kajkavaca, Ljetopis Jugoslavenske akademi
je znanosti i umjetnosti 48
Ivi, S. 1951: Iz nae akcentuacije i dijalekatske problematike, Zbornik
radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1
Jedvaj, J. 1956: Bednjanski govor, Hrvatski dijalektoloki zbornik 1
Jasperson, O. 1970: ovjeanstvo, narod i pojedinac sa lingvistikog
stanovita, Sarajevo
Junkovi, Z. 1956: Izvjetaj o istraivanju kajkavskog dijalekta u
zagrebakoj okolici, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i
umjetnosti 61
Junkovi, Z. 1972: Jezik A. Vramca i podrijetlo kajkavskog dijalekta,
Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetosti 363
Kai, J. 1963: Ojekavskom govoru Velikog Grevca, selajugoistono od
Bjelovara, Zbornik za filologiju i lingvistiku 6
Kempf, J. 1829: Ljeilite Topusko u Jugoslaviji, Zagreb
Kogotkova, T. S. 1970: Literaturnyjjazyk i dialekty, Moskva
Kuar, M. 1893: Glasovne osobine lastovskog narjeja, Nastavni
vjesnik 1
Lastavica, B. 1906: Koreniki govor, Nastavni vjesnik 14
Lonari, M. 1982: Prilog podjeli kajkavskoga narjeja, Hrvatski
dijalektoloki zbornik 6
Lopai, R. 1899: Spomenici Hrvatske krajine III, Zagreb
Lyons, J. 1968: Introduction to lheoretical linguistics, Cambridge
192
Ljubi, . 1880: Topusko (Ad Fines), Vjesnik Hrvatskog arheolokog
drutva 1, 2
Magner, T. 1966: Zagreb kajkavian dialect, Pennsylvania
Martinet, A. 1955: Economie des changement phonetiques, Bern
Mileti, B. 1933: Izgovor srpskohrvatskih glasova, Srpski dijalektoloki
zbornik 5
Mogu, -M. 1966: Dananji senjski govor, Senjski zbornik 2
Mogu, M. 1967a: O navodnim tokavizmima u sjevernih akavaca,
Filologija 5
Mogu, M. 1967b: Formiranje hrvatskosrpskog vokalizma, Radovi
Zavoda za slavensku filologiju 9
Mogu, M. 1967c: Gubljenje poluglasa kao uzrok nekim posljedicama u
hrvatskosrpskom konsonantizmu, Radovi Zavoda za slavensku
filologiju 9
Mogu, M. 1967d: Za novu akcenatsku klasifikaciju u dijalektologiji,
Zbornik za filologiju i lingvistiku 10
Moskovljevi, M. 1963-64: Ikavski govor u Srbiji, Junoslovenski filolog
26
Moulton, W. G. 1968: Structural dialectology, Language 3
Muljai, . 1963: Suvremena dijalektologija i etimologija, Zbornik za
filologiju i lingvistiku 6
Muljai, . 1964: Strukturalizam i problemi nae dijakronijske
antroponimije, Zbornik za filologiju i lingvistiku 7
Muljai, . 1968: Ortografske i ortofonske primjedbe R. Damanjia u
vezi sa realizacijom fonema (JJ u svjetlu fonoloke analize, Zbornik
za filologiju i lingvistiku 11
Oblak, V. 1896: Neto o megjumurskom narjeju, Zbornik za narodni
ivot i obiaje 1
Pavei, S. 1960: O narodnom govoru u Lepenici u Bosni, Ljetopis
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 64
Pavii, S. 1920: O g@voru u Slavoniji do turskih ratova i velikih seoba
u 16. i 1 7. st., Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
222
Pavii, S. 1970: Govorno stanje u Slavoniji, Zbornik radova prvog
znanstvenog sabora Slavonije i Baranje, Osijek
Pavlovi, M. 1959: Dijalektoloki atlas i problematika srpskohrvatskog
jezika, Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu 4
Peco, A. 1961-62: Mjesto centralnohercegovakih govora meu ostalim
govorima dananje Hercegovine, Junoslovenski filolog 25
Peco, A. 1968: Refleks e u sjevernohercegovakom govoru, Zbornik za
filologiju i lingvistiku 11
193
Peco, A. 1975: Ikavskoakavski govori zapadne Bosne, Bosanskoherce-
govaki zbornik 1
Peco, A. 1978: Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Beograd
Petrovi, D. 1978: Govor Banije i Korduna, Novi Sad
Popovi, M. 1938: umberaki dijalekt, Zagreb
Reetar, M. 1907: Der tokavische Dialekt, Wien
Roi, V. 1893-94: Kajkavski dijalekt u Prigorju, Rad Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti 115, 116, 118
Sakcinski, I. K. 1864: Opatija B. D. Marije u Topuskom, Knjievnik 1
Teak, S. 1970: Kajkavci na razmeu, Kaj 6
Teak, S. 1976: Govori na podruju opine Ozalj, Kaj 9-10
Teak, S. 1979: Sjeverni govori akavsko-kajkavskog meurjeja u
karlovakom etverorjeju, Radovi zavoda za slavensku filologiju 16
Teak, S. 1981: Ozaljski govor, Hrvatski dijalektoloki zbornik 5
Vukovi, J. 1963: Refleksi meujezinih dodira u fonetskim osobinama
bosanskohercegovakih govora, Radovi naunog drutva BiH 20
Weinreich, U. 1953: Languages in contact, New York
Zbornik - azma 1226 1976 azma 1979.
- ,

Saussure, F. 1922: Cours de linguistique generale, Paris Zbornik Moslavine, Kutina 1, 1968.
Zeevi, V.: Lijevo Srediko, Upitnik za hrvatski dijalektoloki atlas
Saussure, F. 1968: Opta lingvistika, Beograd
luktenko, J. A. 1974: Lingvistieskie aspekti dvujazyija, Kiev
Sekere, S. 1966: Govor naikog kraja, Hrvatski dijalektoloki zbornik
2
Sili, J. 1968: Fonemska distribucija i sekundarno a u suvremenom
hrvatskosrpskomjeziku, Jezik 4
Skljarov, M. 1962: O vokativu, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i
umjetnosti 327
Skok, P. 1956: Novi prilozi prouavanju govora umberakih akavaca,
Hrvatski dijalektoloki zbornik 1
Strohal, R. 1901, 1902: Jezine osobine u kotaru karlovakom, Rad
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 146, 148
ojat, A. 1972: O govoru kajkavskih ikavaca u Zdenini i Horvatima,
Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 76
ojat, A. 1973a: Kajkavski ikavci kraj Sutle, Rasprave Instituta zajezik
2
ojat, A. 1973b: Govor u Samoboru i njegovoj okolici, Rasprave Instituta
za jezik 2
ojat, A.: Brdovec, Upitnik za hrvatski dijalektoloki atlas
ojat, A.: Horvati, Upitnik za hrvatski dijalektoloki atlas
ojat, A.: Marija Gorica, Upitnik za hrvatski dijalektoloki atlas
ojat, A.: Zdenina, Upitnik za hrvatski dijalektoloki atlas
ojat, A. 1982: Turopoljski govori, Hrvatski dijalektoloki zbornik 6
ojat, A., Finka, B. 1968: Govor otoka irja, Rasprave Instituta zajezik
1
ojat, A., Finka, B. 1973: Karlovaki govor, Hrvatski dijalektoloki
zbornik 2
Tekali, I. K. 1897: Cistercitski samostan u Topuskom, Vjesnik
Hrvatskog arheolokog drutva 2
Teak, S. 1957: O rezultatu dijalektolokih istraivanja u okolici
Karlovca, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 62

1 94 1 95
 BIBLIOGRAFSKA BILJEKA
Radovi skupljeni u ovoj knjizi ve su
bili objavljeni u sljedeim asopisima i zbornicima:
Govor Hrvatskoga Sela pod naslovom Ogled kajkavsko-tokavskog
dijalekatsl}og kontakta, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i
umjetnosti 368/1975, str. 173-250,
azmanski govor pod naslovom Kajkavsko-tokavska azma, Hrvatski
dijalektoloki zbornik 71/1985, str. 297-316,
Kajkavski ikavci pod naslovom Kajkavski ikavci s gledita jezinoga
kontakta, Rasprave Zavoda zajezik 14/1988, str. 217-231,
akavsko-tokavski kontakt u Senju pod naslovom Dijalekatski kontakt
u Senju, Senjski zbornik 8/1980, str. 293-298.
1 96
BILJEKA O AUTORICI
Vesna Zeevi roenaje u Sisku 14.
travnja 1939. godine. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrila
je u Zagrebu, kao i Filozofski fakultet (jugoslavenske
jezike i knjievnosti). Na tom je fakultetu magistrirala
1972. god. s radnjom Govor Hrvatskoga Sela s gledita
dijalekata u dodiru . Doktorirala je 1990. god. s radnjom
Fonoloke neutralizacije u kajkavskom vokalizmu .
Od 1. 1. 1965 god. radi u Institutu zajezik (sada Institut
za hrvatski jezik i jezikoslovlje), i to veinom na projekti
ma iz dijalektologije i leksikografije. Bavei se dijalektolo
gijom samostalno je terenski istraivala mnoge hrvatske
narodne govore, uglavnom kajkavske, obraivala priku
pljenu grau i objavljivala znanstvene radove s toga po
druja. Posebno se bavila kontaktnim situacijama u hr
vatskim dijalektima, a bavljenje fonologijom rezultiralo je
njezinom opsenom knjigom - disertacijom Fonoloke
neutralizacije u kajkavskom vokalizmu (Zagreb 1993). U
toj je knjizi teoretski i praktino objasnila problematiku
sloenih neutralizacijskih procesa u vokalizrnima veine
kajkavskih govora i time znatno pridonijela raspravi o
razvitku kajkavskoga vokalizrna openito. Ta je knjiga
izuzetan prinos hrvatskoj dijalektologiji, a time i slaven
skoj. U naoj dijalektologiji nema dosad takva prikaza
vokalskih procesa, a nemaju ga ni drugi slavenski jezici.
Na podruju leksikografije Vesna Zeevi je takoer
dala znatne rezultate. Ona je, naime, jedan od autora i
197
jedan od redaktora velikoga Rjenika hrvatskoga kajkav KAZALO
skoga knjievnog jezika (Zagreb 1984-1995, sv. 1-7), a
sadaje njegov glavni redaktor i voditelj izrade.
Bavljenje fonologijom na . razini standardnoga jezika
rezultiralo je fonoloko-fonetskim opisom hrvatskoga
knjievnoga jezika u Prirunoj gramatici hrvatskoga
knjievnog jezika (Zagreb, 1979, 2. izdanje 1990. pod
naslovom Gramatika hrvatskoga knjievnog jezika , 3. Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
preraeno i dopunjeno izdanje 1995. pod naslovom Hr
vatska gramatika , te pod istim naslovom 4. izdanje Govor Hrvatskoga Sela
1997), to je prvi strukturnolingvistiki, moderan opis (kajkavsko-tokavski kontakt) 7
fonologije hrvatskoga jezika u hrvatskim gramatikim azmanski govor
prirunicima. (kajkavsko-tokavski kontakt) 121
Kao tajnica Odbora za dijalektologiju pri Razredu za Kajkavci ikavci
filoloke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjet (akavsko-kajkavski kontakt) 147
nosti aktivno sudjeluje u organiziranju znanstvenih sku
pova o hrvatskim dijalektima (dosada ih je odrano osam) . akavsko-tokavski kontakt u Senju 175
lan je urednitva Rasprava Instituta za hrvatski Literatura . . . . . . . 189
jezik i jezikoslovlje i svojim radovima sudjeluje na mno Bibliografska biljeka 196
gim znanstvenim skupovima.
Biljeka o autorici . . 197

198 1 99