Ljubav na odru (1876)

Mala gostionica u jednoj od tijesnih rimskih ulica; tu se skupljaju ruski umjetnici. Meu umjetnicima je i Vasilij Hvostov koji se, studirajui medicinu u Berlinu, zaljubio u pariku pjevaicu Adelaidu koja se pak udala za bogatog bankara i umrla pri porodu. Nakon smrti svoje ivotne i neprealjene ljubavi, V. odlazi u Italiju i tamo se posveti slikarstvu s jedinom eljom da naslika svoju ljubav na odru. Nakon nekoliko godina studija i mnotvo skica, V. jo nije naslikao svoju sliku. Jedne veeri u gostionicu ulaze prekrasna osamnaestogodinja djevojka s guslama i njezin slijepi, mlai brat s gitarom; oni oduevljavaju umjetnike svojom izvedbom, osobito tunim pjesmama. Sve vrijeme V. je u svome svijetu, nesvjestan pogleda koji djevojka gotovo ne skida s njega; primjeujue je tek na odlasku i izbezumi se koliko ona nalikuje njegovoj mrtvoj ljubavi. Odlazi za njom u no, trai je i napokon se zaustavi pred straarom kojoj su prozori zaklonjeni samo krpama, pa prislukuje staru alkoholiarku kako grdi svoju ker to joj nije zaradila dovoljno novaca sviranjem; u trenutku vjetar odgrne zastore i on ugleda udo na krevetu, sastavljenom od nekoliko starih krinja, koje bijahu pokrivene velikim pokrivalom od crna baruna, leae djevojka iz gostionice uz svjetlost svijea. On zaziva djevojku i nagovara je da mu postane model te joj pria povijest svoje ljubavi i muku s nedovrenom slikom koju ima, jer njegova mu Adelaida ivi jasno u pameti, no kad eli kistom naslikati crte njezina lica, ona mu izmie i on ne moe dalje. Obeaje djevojci, Anelini, da e joj pomoi i dati joj dovoljno novca za majku. Anelina, iako u poetku nevoljko, pristaje mu pozirati na odru. V. slika Anelinu koja je za to vrijeme usnula on je budi i ona mu pria svoj san u kojemu su njih dvoje leali u grobu, a iz srdaca su im niknula dva mirtina busena s crnim cvijeem. Anelina i V. provode i dane zajedno, u etnjama i druenju van ateljea; ona mu povjerava svoju ivotnu priu, zbliavaju se prisno, a Anelina se i zaljubljuje u Vasilija. Anelina poinje pobolijevati i slabiti, a V. je pri kraju sike; vie ga ni ne vara slika fantazije jer takva, ispijena i blijeda Anelina bijae prava ljubav na odru. V. obznanjuje Anelini da je slika pri kraju te da se on skoro vraa u domovinu, no ona tuguje; on sluti neto strano; u tren i pomisli o ostanku s njom, no brzo se prekori da tako neto je nemogue. Bijae ve pao mrak kad se je Hvostov probudio iz svojih sanja. im je otvorio oi, trgne se unazad, pred njim bijae ono za im bijae toliko arko teio, to je mislio da nee nikada vie nai. Na odru leae, ne Anelina, ve prava pravcata Adelaida onako kako je leala prije nekoliko godina u Antwerpenu u kui bankirevoj. Votanice to su stajale na velikim svijenjacima kraj odra, plamtile su onim istim tihim, tugujuim svjetlom i obasjavale blijedi enski lik s upalim oima, po kojima su pale tamne, duge trepavice; u suhim rukama stajao je krii s dijamantima, i ovi se u opreci prema ostalom odsijevahu kao prve suze radosti... V. nalazi Anelinino oprotajno pismo koja kae da umire blaena jer umire u njegovoj blizini te kako mu svojom smru donosi rtvu koja e mu pomoi da izvede svoju uzvienu elju do kraja: O, da mogu mrtva sasvim nalikovati vaem idealu! (...) Dok se probudite, stajat e pred vama najistinitiji model ljubavi na odru. V. se srui do odra, votanice padnu sa svijenjaka i zapale barun izgorjeli su oboje, kao i Ljubav na odru...

Stella Raiva
Da ima u mene dara za crtanje ljudi, pisanje pripovijedaka, vjerujte mi sad bih bacio gusle i gudalo u kraj, latio se pera, pa da vidite nova Dekamerona! > Tako poinje pria, a govori ravnatelj orkestra na to mu odgovara pisac neka samo pria, a on e njegovo prianje sitno ispisati i dati debelo tampati. Starac pak odgovara piscu da e mu priati o dogaaju koji mu se osobito utisnuo u pamenje, a zbio se 185*, kad je u Zg dola talijanska opera. Gostujua pjevaica (Stella) odmah je oarala grad i to prvenstveno svojom zagonetnom, egzotinom ljepotom budui da je bila rodom Indijka. Stellu su stalno zamarali udvarai koje je ona redom odbijala, no s maestrom uspostavlja prisno prijateljstvo i on je jedini redovito posjeuje te zajedno veerima ispijaju aj uz ugodne razgovore. Jedne veeri on zatekne Stellu uplakanu i ona mu govori neka samo ostane uz nju do ponoi kada e mu otkriti svoju tajnu. Maestro iekuje s nelagodom, osjea da nisu sami u sobi, sluti prisustvo duha, sablasti...U pono Stella iznosi iz ormara crnu kutiju i na stolu je otvara, a u njoj su zlatom okovan bode i ljudska lubanja; potom ona pripovijeda: na konzervatoriju u Milanu upoznala je svoju ljubav, Hrvata Emerica Horvata, no on, nakon nekoliko mjeseci njihova druenja pri kojemu nijedno nije razotkrilo to osjea prema drugome, obavjetava Stellu da mora u domovinu na neko vrijeme; po njegovu odlasku Stella u oaju krene za njim, no vrati se ubrzo shvativi koliko je to prenagljeno i pomislivi kako bi to moglo utjecati na njega; usred noi iznenada se pojavljuje Emerico na njezinim vratima otkrivi joj kako nije mogao otputovati zbog ljubavi prema njoj, a i nudu putovanja zapravo je izmislio htijui se udaljiti od nje kad je shvatio da i ona njega voli, jer on je samo siromani student koji osim svoga talenta nita drugo nema; Stella ga uvjerava u svoju ljubav i govori mu da joj je njegova neimatina nebitna i oni otada ive kao zarunici; Stellu poziva stric da hitno doe u Pariz, a na odlasku je prati Emerico koji izgleda bolesno; ve trei dan njezina boravka u Parizu dolazi joj pismo da je Emerico treba jer je jako loe, no po njenom povratku on je ve pokopan; Stella ne moe podnijeti pomisao da njeno voljeno bie pokriva crna zemlja pa hrli na groblje pokuavi nagovoriti grobara da otvori grob, no ovaj uasnut nee pa Stella odlazi do naelnika Milana iznijevi mu svoju priu te ovaj obeaje da e joj u tajnosti pomoi te dati mig grobaru; Stella usred noi ponovno dolazi na grob s najmljena dva ovjeka, grobar iskopa lijes, a kad se lijes otvori ona razabere crve koji mile po njenom dragom; ona moli najmljenike da skinu glavu s leine te da e ih obilato nagraditi, no oni toga ne ele uiniti pa napokon ona sama uzima zlatom okovani bode to ga je ponijela, odsijeca glavu te je, vrativi se kui, jedva prisebna, oisti i opere nakon ega je svlada vruica na nekoliko tjedana...Stella zavri priu i izljubi lubanju, a maestro se uputi prema izlazu, no ona ga zadrava te mu govori da ga je upravo danas pozvala k sebi jer danas je Emericov smrtni dan, on je tono o ponoi ispustio duu. Potom govori Stella maestru neka uri se sad jer umah e Emericova sjena stii, evo je, ve je tu...! Maestro zavrava priu opaskom kako je odmah potom potraio stan veseljaka prijatelja te da se te noi nije usudio sam noiti kod kue.