BENEDIKT DE SPINOZA

ETIKA
DOKAZANA GEOMETRIJSKIM REDOM

O Bogu
O naravi i izvoru duha
O izvoru i naravi strasti
O ljudskom ropstvu ili o silama strasti
O moći razuma ili o ljudskoj slobodi

BILINGVALNO IZDANJE

DEMETRA
Filosofska biblioteka
Dimitrija Savića
 Goethe: ostati uzor. Sistem slobode - ali u jednako
velikim potezima, jednako jednostavan,
( ... ) Duh koji je tako odlučujuće djelo-
kao savršena protivnost Spinozinu - bio bi
vao na mene, i koji je imao toliki utjecaj
zapravo ono najviše. Zato spinozizam, bez
na cijeli moj način mišljenja, bio je Spino-
obzira na mnoge napade na njega i na
za. Naime, onda kad sam uzalud po cije-
mnoga tobožnja pobijanja, nikada nije po-
lom svijetu tražio izvjesno obrazovno sred-
stao istinskom prošlošću, nikada dosad ni-
stvo za moje čudno biće, naišao sam na
je bio zbiljski prevladani nitko se ne može
Etiku ovoga čovjeka. Što sam ja iz toga dje-
nadati napredovanju prema onome istini-
la iščitao, što sam u njemu pročitao, o to-
tom i dovršenom u filozofiji ako nije ba-
me ne bih znao položiti račun; dovoljno je rem jednom u svojem životu uronio u po-
kada kažem da sam tu našao smiraj mojim
nor spinozizma. Svatko tko svoje uvjere-
strastima, i da mi se činilo kao da mi se
nje želi utemeljiti sam morao bi pročitati
otvorio širok i slobodan pogled na osjetil-
Spinozina glavno djelo, njegovu Etiku (jer
ni i moralni svijet ( ... ). Ova Spinozina ved-
on je svoj sistem iznosio pod tim ime-
rina, koja sve smiruje, prava je suprotnost
nom), kao što i svakoga kojemu je ozbilj-
moj oj nemirnoj naravi ( ... )
no stalo do obrazovanja ne želim potak-
nuti samo na vlastiti marljiv studij, koji ne
Schelling: može nadomjestiti nijedan učitelj, nego
ujedno i na najveću savjesnost i oprez u iz-
( „.) Zato se spinozizmu svakako može
boru onoga što čita. Među neprolazne pis-
pripisati onaj umirujući učinak koji je me-
ce osobito pripada i Spinoza. On je velik u
đu ostalime na njemu hvalio Goethe; spi-
nozizam je odista nauk koji smiruje miš- uzvišenoj jednostavnosti svojih misli i svo-
jega stila, velik je u svojem odmaku od sve
ljenje, dovodi ga u potpunu kvijescenciju,
skolastike kao i, na drugoj strani, od sva-
a u svojim je najvišim posljecima sistem
dovršenog teorijskog i praktičkog kvije- kog lažnog nakita ili gizdanja u govoru.
tizma koji se može pokazati blagotvornim
među olujama nikad mirujućeg, uvijek po-
kretljivog mišljenja, kao što stanje takvog
mira opisuje Lukrecije (II, 1.2.): Suave,
mari magno, slatko je s daleke obale pro-
matrati nevolju drugih na uzburkanom mo-
ru - magnum alterius spectare laborem, ne
da bi se veselilo tuđoj nesreći, nego zato
što se sam osjeća slobodnim od te stiske.
Neprijeporna je da osobito ta tišina i mir
Spinozina sistema proizvode predodžbu
njegove dubine i da su oni skrivenom ali
'
neodoljivom draži privukli tolike duše. Spi-
nozin će sistem u stanovitom smislu uvijek
SPINOZA• ETIKA
 Izvornik:

SPINOZA
OPERA • WERKE
LATEINISCH UND DEUTSCH
Zweiter Band
Herausgegeben von
KONRAD BLUMENSTOCK
Wissenschaftliche Buchgesellschaft
Darmstadt 1980

•I
I

II
I

Editor:
© DEMETRA d.o.o., Zeleni trg 2/XVII, lOOOOZagreb
Tel. ( +385-1) 65-222-96 i tel/fax. 61-993-47
E-mail: dimitrije.savic@zg.tel.hr
Sva prava pridržana
Spinoza. Anonimna rezbarija. Bibl. Nationale, Pariz.
 BENEDIKT DE SPINOZA

Nema nikakve druge filozofije doli filozofije Spinozine ... Ako bi me

ETIKA
po nekome trebalo nazvati, ja ne znam drugog „. Ortodoksni pojmovi DOKAZANA GEOMETRIJSKIM REDOM
o božanstvu nisu više za mene; ne mogu ih više prihvatiti. 'Ev Kai
Iltiv. Ja ne znam ništa drugo.
Lessing
Preveo
OZRENŽUNEC

Spinoza je glavna točka modeme filozofije: ili spinozizam ili filo-

zofije nema ... Ako se otpočinje filozofirati, tada se isprva mora biti
spinozist. Duša se mora okupati u tome eteru jedne supstancije u ko-
joj se utopilo sve što je čovjek smatrao istinitim.
Hegel

DEMETRA
Filosofska biblioteka
· Dimitrija Savića
 SADRŽAJ

DEMETRA
FILOSOFSKA BIBLIOTEKA Skraćenice i oznake ................................................. . 1
DIM/TRIJA SAVIĆA
Svezak 49 Ethica Ordine Geometrico Demonstrata I Etika dokazana
geometrijskim redom .............................................. . 2

Pars Prima I Prvi dio

ISBN 953-6093-76-6
DEDEO/OBOGU ................................................ . 4
Definitiones I Definicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
Axiomata I Aksiomi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
Propositio I-XXXVI I Poučak 1.-36. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

Pars Secunda I Drugi dio

~~ ' ' SUPPORTEO BY
~ CEU PRESS
"•, • BUOAPEST DE NATURA, ET ORIGINE MENTIS I O NARAVI I IZVO-
· · · · · · · · ·-· · -· · -· · -· · · · · -·-· --- - ·-·.-.·-.-. ·-1
UZ POTPORU ~
RU DUHA ............................................................ 78
:.<~>'~

[
INSTITUTA
OTVORENO DRUŠTVO -
HRVATSKA .
.. Definitiones I Definicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
····-··-·····-··················„--·-···-·------·· Axiomata I Aksiomi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
Propositio I-XIII I Poučak 1.-13. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
Axiomata, Lemmata, Postulata I Aksiomi, Pomoćni stavci, Za-
htjevi ................................................... ; . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
Propositio XIV-XLIX I Poučak 14.-49. ........... ......... .. . ..... 110

Pars Tertia I Treći dio

Grafička priprema
MALEKOCI DE ORIGINE, ET NATURA AFFECTUUM I O IZVORU I
birotehničke usluge d. o. o.
NARAVI STRASTI .................................................. 174
Zagreb, Trnsko 21e
Definitiones I Definicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
Postulata I Zahtjevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
Likovna oprema korica Propositio I- LIX I Poučak 1.-59. . ................... „ .••••••••. „ 178
Miroslav Ozmec - EPROMA Affectuum Definitiones I Definicija strasti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 270
Affectuum Generalis Definitio I Opća definicija strasti . . . . . . . . . . 294

VII
 Pars Quarta I Četvrti dio
DE SERVITUTE HUMANA, SEU DE AFFECTUUM VIRI-
BUS I O LJUDSKOM ROPSTVU ILI O SILAMA STRASTI . . . 298
Praefatio I Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 298
Definitiones I Definicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 304
Axioma I Aksiom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 306
Propositio I-LXXIII I Poučak 1.-73. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 308
Appendix I Dometak ....................... : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 404

Pars Quinta I Peti dio

DE POTENTIA INTELLECTUS, SEU DE LIBERTATE HU-
MANA I O MOĆI RAZUMA ILI O LJUDSKOJ SLOBODI . . . . 422
Praefatio I Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 422
Axiomata I Aksiomi ................................................... 428
Propositio I-XLII I Poučak 1.-42. „ „ „ „ „ . „ „ „ . „ „ „ „ „ „ „ „ 428

Napomena uz ovo izdanje i prijevod Etike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 479

Ozren Žunec: Benedikt de Spinoza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 485
Oznake i način navođenja Spinozinih djela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 525
Bibliografski dodatak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 529

VIII
 Skraćenice i oznake

o Opera Posthuma
Sph. Corr. Sphalmata Corrigenda (ispravci uz O)
N Nagelate Schriften
Nm inačice u N potvrđene latinskim prijevodom na mar-
gini u istom izdanju
<> u tekst uključeni dodaci iz N (izostavljena su nak-
nadna prevođenja sa staronizozemskog na latinski
koja Bl. navodi)
edd. dodaci kasnijih izdavača
add. umetak
om. izostavljanje
del. brisanje
Bl. Blumenstock
St. Stern
op. Bl., St. opaska Blumenstocka, Sterna itd.
op. prev. opaska prevoditelja ovog izdanja
op. Spinoze Spinozina opaska

Napomene uz korištenje skraćenica i oznaka. Latinski tekst slijedi Blu-

menstockovo izdanje iz 1967. godine. Navođenje inačica, izostavljanja i
brisanja dijelova teksta označeni su u bilješkama kritičkog aparata tako
da se navede inačica ili tekst koji se izostavlja ili briše i potom odgovara-
juća oznaka (npr.: ili o sili strasti om. N.). U kritičkom aparatu hrvatskog
teksta izostavljen je prijevod inačica samo u slučaju da se u latinskom
tekstu radi o sinonimima ili oblicima koje je u prijevodu nemoguće ili je
teško razlikovati (npr. ratione - modo: na način). Kritički je aparat u
hrvatskom tekstu dan u bilješkama koje su označene arapskim brojevima
(1) jednako kao i opaske prevoditelja ovog izdanja i drugih prevoditelja
te nekih izdavača teksta, dok su Spinozine bilješke označene zvjezdi-
com(*).
 ETHICA ETIKA
Ordine Geometrico Demonstrata, dokazana geometrijskim redom
ET TE
In quinqe Partes distincta, u pet dijelova razlučena,
in quibus agitur, u kojima se razmatra:

I. De Deo. I. O Bogu
II. De Natura et Origine Mentis. II. O naravi i izvoru duha1
III. De Origine et Natm.~ Affectuum. III. O izvoru i naravi strasti
IV. De servitute Humana, seu de Affectuum Viribus. IV. O ljudskom ropstvu ili o silama strasti2
V. De Potentia Intellectus, seu de Libertate Humana. V. O moći razuma ili o ljudskoj slobodi3

7 II. Van de Menschelijke ZIEL. N

9 seu d. A. V. om. N
1
10 De P. I., seu om. N II. O ljudskom duhu N
2
ili o silama strasti om. N.
3
O moći razuma ili om. N.

2 3
 ETHICES
Pars Prima,
DE DEO.
Definitiones.
I. Per causam sui intelligo id, cujus essentia involvit existen- s
tiam; sive id, cujus natura non potest concipi, nisi existens.
II. Ea res dicitur in suo genere finita, quoo alia ejusdem naturoo
terminari potest. Ex. gr. corpus dicitur finitum, quia aliud semper
majus concipimus. Sic cogitatio alia cogitatione terminatur. At
corpus non terminatur cogitatione, nec cogitatio corpore.
III. Per substantiam intelligo id, quod in se est, et per se
concipitur: hoc est id, cujus conceptus non indiget conceptu
alterius rei, a quo formari debeat.
IV. Per attributum intelligo id, quod intellectus de substantia
percipit, tanquam ejusdem essentiam constituens.
V. Per modum intelligo substantioo affectiones, sive id, quod
in alio est, per quod etiam concipitur.
VI. Per Deum intelligo ens absolute infinitum, hoc est, sub-
stantiam constantem infinitis attributis, quorum unumquodque
ooternam, et infinitam essentiam exprimit. j
Explica tio. Dico absolute infinitum, non autem in suo
genere; quicquid enim in suo genere tantum infinitum est,
infinita de eo att.ributa negare possumus ((dat is, men kan
4 5
ETIKE
Prvi dio:
O BOGU
Definicije
I. Pod uzrokom sama sebe razumijem ono čija bit uključuje opstanak,
ili ono čija se narav ne može pojmiti drukčije no kao opstojeća.
II. Konačnim u svojem rodu naziva se ono što može biti ograničeno
drugom stvari iste naravi. Na primjer, tijelo se naziva ograničenim jer
uvijek zamišljamo neko veće tijelo. Tako je i mišljenje drugim mišljenjem
ograničeno. Ali tijelo ne može biti ograničeno mišljenjem, niti mišljenje
10 tijelom.
III. Pod supstancijom razumijem ono što jest u sebi i što se sobom
poima: to jest ono čiji pojam ne treba pojam druge stvari da bi iz njega
bio stvoren.
IV. Pod atributom razumijem ono što razum opaža na supstanciji tako
1s da čini njenu bit.
V. Pod modusom razumijem stanja supstancije ili ono što jest u dru-
gome kojim se tek poima.
VI. Pod Bogom razumijem na svaki način beskonačno biće, to jest
supstanciju koja se sastoji iz beskonačnih atributa od kojih svaki izražava
20 vječnu i beskonačnu bit.
O b j a š nj e n j e : Kažem na svaki način beskonačno, a ne beskonač-·
no u svojem rodu; jer ako je nešto beskonačno samo u svoj~m rodu, to-
me možemo zanijekati beskonačne atribute < vo jest) mogu se pojmiti
DEDEO [2-46/3-47]
oneindige toeeigeningen bevatten, die tot des zelfs natuur niet
behoren)); quod autem absolute infinitum est, ad ejus essen-
tiam pertinet, quicquid essentiam exprimit, et negationem
nullam involvit.
VII. Ea res libera dicitur, qure ex sola sure naturre necessitate s naravi i od same je sebe određena za djelovanje. Nužnom ili pače pri-
existit, eta se sola ad agendum determinatur: Necessaria autem,
vel potius coacta, qure ab alio determinatur ad existendum, et
operandum certa, ac determinata ratione.
VIII. Per reternitatem intelligo ipsam existentiam, quatenus
ex sola rei reternre definitione necessario sequi concipitur. 10
Explicatio. Talis enim existentia, ut reterna veritas,
sicut rei essentia, concipitur, proptereaque per durationem,
aut tempus explicari non potest, tametsi duratio principio,
et fine carere concipiatur.
Axiomata 15
I. Omnia, qure sunt, vel in se, vel in alio sunt.
II. Id, quod per aliud non potest concipi, per se concipi debet.
III. Ex data causa determinata necessario sequitur effectus,
et contra, si nulla detur determinata causa, impossibile est, ut
effectus sequatur. 20
IV. Effectus cognitio a cognitione causre dependet, et eandem
involvit.
V. Qure nihil commune cum se invicem habent, etiam per se
invicem intelligi non possunt, sive conceptus unius alterius con-
ceptum non involvit. I 25
VI. Idea vera debet cum suo ideato convenire.
VII. Quicquid, ut non existens, potest concipi, ejus essentia
non involvit existentiam.
Propositio 1. Subst,antia prior est natura suis affectionibus.
Demonstratio. Patet ex De.finitione 3. et 5. 30
Propositio II. Dure subst,antim, diversa aUribut,a habentes,
nihil inter se commune habent.
Demonstratio. Patet etiam ex Defin. 3. Unaqureque.enim
in se debet esse, et per se debet concipi, sive conceptus unius
conceptum alterius non involvit. 35
Pro po s i ti o I I I . Qum res nihil commune inter se h.abent,
5 dicitur N dicetur O 8 ratione O modo Nm
6 7.
O BOGU
beskonačni atributi koji ne pripadaju istoj naravi)>; biti onoga pak što
je na svaki način beskonačno pripada sve što izražava bit i ne uključu­
je nikakvo nijekanje.
VII. Slobodnom naziva se 1 stvar koja opstoji nužnošću same svoje
siljenom naziva se stvar koja je od drugoga određena da opstoji i djeluje,
i to na izvjestan i određeni način.
VIII. Pod vječnošću razumijem sam opstanak ukoliko se on razumije
onako kako nužno slijedi iz same definicije vječne stvari. 1
Obj ašnj enj e: Naime, takav opstanak, kao vječna istina, shvaća
se kao bit stvari, i stoga se ne može shvatiti iz trajanja ili vremena, pa
makar se trajanje shvatilo kao da nema početka ni kraja.
Aksiomi
I. Sve što jest, jest ili u sebi ili u nečemu drugome.
II. Ono što se drugim ne može pojmiti, mora se pojmiti samo sobom.
III. Iz danoga određenog uzroka nužno slijedi posljedica, i obratno,
ako nema nikakvoga određena uzroka nemoguće je da uslijedi poslje-
dica.
IV. Spoznaja posljedice ovisi o spoznaji uzroka i uključuje je u sebi.
V. Ono što međusobno nema ništa zajedničkog, to se međusobno ne
može razumjeti, ili, pojam jednog ne uključuje pojam drugog.
VI. Istinita predstava treba se slagati s onim što predstavlja.
VII. Ono što se može pojmiti kao neopstojeće, njegova bit ne uključu-
je opstanak.
Poučak 1 . Supstancija po naravi prethodi svojim stanjima.
Dok a z . Očigledan je iz definicije III. i definicije V.
Poučak 2 . Dvije supstancije koje imaju različite atribute nemaju me-
đusobno ništa zajedničko.
Dokaz. I ovo je očevidno iz definicije III. Jer, svaka mora biti u sebi
i sobom mora biti pojmljena, ili pojam jedne ne uključuje pojam druge.
Poučak 3 . Stvari koje međusobno nemaju ništa zajedničkog ne mogu
1
naziva se N, nazvat će se O
DEDEO [3-47 /4-48]
earum una alterius causa esse non potest.
Demonstratio. Si nihil commune cum se invicem habent,
ergo (per Axiom 5.) nec per se invicem possunt intelligi, ade6que
(per Axiom. 4.) una alterius causa esse non potest. Q. E. D.
Propositio IV. Dum, aut plures res distinctre, vel inter se
distinguuntur ex diversitate attributorum substantiarum, vel ex di-
versitate earundum affectionum.
Dem on strati o. Omnia, qure sunt, vel in se, vel in alio sunt,
(per Axiom. 1.) hoc est (per Defin 3. et 5.) extra intellectum
nihil datur prreter substantias earumque affectiones. Nihil ergo to
extra intellectum datur, per quod plures res distingui inter se
possunt prreter substantias, sive quod I idem est (per De;fin. 4.)
earum attributa, earumque affectiones. Q. E. D.
Pro po s i ti o V. I n reru.m natura non possunt dari dure, aut
plures su.bstantire ejusdem naturre, sive attributi.
D e mo n strati o. Si darentur pl ures distinctre, de berent in ter
se distingui, vel ex diversitate attributorum, vel ex diversitate
affectionum. (per Prop. prreced.) Si tantum ex diversitate attri-
butorum, concedetur ergo, non dari, nisi unam ejusdem attributi.
At si ex diversitate affectionum, cum substantia sit prior natura
suis affectionibus, (per Prop. 1) depositis ergo affectionibus, et in
se considerata, hoc est (per De;fin. 3. et Axiom. 6.) vere considerata,
non poterit concipi ab alia distingui, hoc est (per Prop. prreced.)
non poterunt dari plures, sed tantum una. Q. E. D.
Pro po s i ti o V I. U na substantia non potest produci ab alia
substa.ntia..
Demonstratio. In rerum natura non possunt dari dure sub-
stantire ejusdem attributi, (per Prop. prreced.) hoc est, (per Prop.
2.) qure aliquid inter se commune habent. Ade6que (per Prop. 3.)
una alterius causa esse nequit: sive ab alia non potest produci.
Q.E.D.
Corollari um. Hine sequitur substantiam ab alio produci non
posse. Nam in rerum natura nihil datur prreter substantias,
10 earumque N ejusque O
12 Defin edd. Axiom ON
22 Axiom. add. edd.
8 9
O BOGU
jedna drugoj biti uzrok.
Dok a z. Ako međusobno nemaju ništa zajedničkog, onda se (prema
aksiomu V.) ne mogu naizmjence međusobno razumjeti i stoga (prema
aksiomu IV.) jedna ne može biti uzrok druge, što je i trebalo dokazati.
s
Poučak 4 . Dvije ili više različitih stvari razlikuju se međusobno prema
različitosti atributa supstancija ili prema različitosti njihovih stanja.
Dokaz. Sve što jest, jest ili u sebi ili u nečemu drugome (prema aksi-
omu I.), to jest (prema definiciji III. i definiciji V.) osim razuma ničeg
nema do supstancija i njihovih 1 stanja. Dakle, osim razuma ne postoji
ništa čime bi se više stvari moglo međusobno razlikovati doli supstanci-
jama ili, što je isto (prema definiciji 2 IV.), njihovim atributima i stanjima,
što je i trebalo dokazati.
Poučak 5 . U naravi stvari ne mogu biti dvije ili više supstancija iste
l5 naravi ili atributa.
Dok a z. Ima li više različitih, mora ih se međusobno razlikovati ili pre-
ma različitosti atributa ili iz različitosti stanja (prema prethodnom pouč­
ku). Kada bi se razlikovale samo prema različitosti atributa, time bi se
dopustilo da postoji samo jedna supstancija s istim atributom. Ako se pak
20
razlikuju prema različitosti stanja, onda, budući da supstancija po naravi
prethodi svojim stanjima (prema poučku 1), ako se promatra bez svojih
stanja i po sebi, a to znači (prema definiciji III. i prema aksiomu VI. 3) da
se istinito promatra, nju se neće moći pojmiti kao različitu od druge, to
jest (prema prethodnom poučku), ne može biti više supstancija nego sa-
mo jedna, što je i trebalo dokazati.
25
Poučak 6. Jedna supstancija ne može biti proizvedena od druge sup-
stancije.
Dok a z. U naravi stvari ne mogu biti dvije supstancije istog atributa
30
(prema prethodnom poučku), to jest (prema poučku 2) koje međusobno
imaju nešto zajedničkoga. Stoga (prema poučku 3) jedna ne može biti
uzrok druge, ili biti proizvedena od druge, što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Iz ovoga slijedi da supstancija ne može biti proizvedena iz
nečega drugog. Jer u naravi stvari ničeg nema osim supstancije i njenih
1
njihovih N, njegovih O
2
definiciji edd., aksiomu ON
3
aksiomu add. edd.
DEDEO [4-48/5-49]
earumque affectiones, ut patet ex Axiom. 1. et Defin. 3. et 5. Atqui
a substantia produci non potest. (per prmcecl. Prop.) Ergo sub-
stantia absolute ab alio produci non potest. Q. E. D.
Aliter. Demonstratur hoc etiam facilius ex absurdo contra-
dictorio. Nam si substantia ab alio posset produci, ejus cognitio a s
cognitione sure causre deberet pendere; (per Axiom. 4.) ade6que
(per Dejin. 3.) non esset substantia.
Propositio VII. Ad naturam substantiae pertinet existere.
Demonstratio. Substantia non potest produci ab alio, (per
Coroll. Prop. prmced.) erit itaque causa sui, id est (per Dejin. 1.)
ipsius essentia involvit necessario existentiam, sive ad ejus
naturam pertinet existere. Q. E. D.
Propositio VIII. Omnis substantia est necessarw infinita.
Demonstratio. Substantia unius attributi non, nisi unica,
existit, (per Prop. 5.) et ad ipsius naturam pertinet existere. (per 1s
Prop. 7.) Erit ergo de ipsius natura, vel finita vel infinita existere.
At non fini ta. Nam (per Defin. 2.) deberet terminari ab alia ejusdem
naturoo, qure etiam necessario deberet existere; (per Prop. 7.)
ade6que darentur dure substantire ejusdem attributi, quod est
absurdum. (per Prop. 5.) Existit ergo infinita. Q. E. D.
S ch o 1i um I. Cum finitum esse revera sit ex parte negatio,
et infinitum absoluta affirmatio existentire alicujus naturre, se-
quitur ergo ex sola 7. Prop. omnem substantiam debere esse in-
finitam. (Want indien men de zelfstandigheit eindig stelde, zo
zou men in haar natuur ten deel het wezentlijk te zijn IExistere I 2s
ontkennen INegarel; 't welk (volgens de gezeide l'oorstelling) ~m­
gerijmt is.)
Scholium II. Non dubito, quin omnibus, qui de rebus con-
fuse judicant, nec res per primas suas causas noscere consueverunt,
difficile sit, demonstrationem 7. Prop. concipere; nimirum quia non 30
distinguunt inter modificationes substantiarum, et ipsas substan-
tias, neque sciunt, quomodo res producuntur. Unde fit, ut princi-
pium, quod res naturales habere vident, substantiis affingant ;. qui
enim veras rerum causas ignorant, omnia confundnnt, et sine ulla
mentis repugnantia tam arbores, quam homines, loquentes fin- 35
31 modificationes O Modi Nm
10
O BOGU
stanja, kako je očevidno iz aksioma I., definicije III. i definicije V. A od
supstancije ne može biti proizvedena (prema prethodnom poučku).
Dakle supstancija se ni na koji način ne može proizvesti iz drugoga, što
je i trebalo dokazati.
Drugačiji dokaz. Ovo je još lakše dokazati neizravno, iz nesklapnosti
tome suprotnoga. Kada bi se supstancija mogla proizvesti iz nečega dru-
goga, onda bi spoznaja supstancije ovisila o spoznaji njenog uzroka (pre-
ma aksiomu IV.); no tada (prema definiciji III.) ona ne bi bila supstan-
CIJa.
Poučak 7. Naravi supstancije pripada opstojanje.
10
Dok a z. Supstancija ne može biti proizvedena iz nečega drugoga (pre-
ma dodatku uz prethodni poučak); dakle ona će biti uzrok same sebe
(prema definiciji I.), to jest, njena bit nužno uključuje opstanak, odnosno
njenoj naravi pripada opstojanje, što je i trebalo dokazati.
Poučak 8 . Svaka je supstancija nužno beskonačna.
Dok a z. Opstoji samo jedna supstancija istog atributa (prema poučku
5), a njenoj naravi pripada opstojanje (prema poučku 7). Dakle ona će
prema svojoj naravi morati opstojati ili kao konačna ili kao beskonačna.
Ali ne kao konačna; jer (prema definiciji II.) tada bi morala biti ogra-
ničena drugom supstancijom iste naravi koja bi isto tako nužno morala
20 opstojati (prema poučku 7); dakle bi postojale dvije supstancije s istim
atributom, što je nesklapna (prema poučku 5). Dakle opstoji kao bes-
konačna, što je i trebalo dokazati.
Primjedba 1. Kako "biti konačan" jest zapravo djelomično nijeka-
nje, a "biti beskonačan" pak jest na svaki način potvrđivanje opstanka
neke naravi, već iz samog poučka 7. slijedi da svaka supstancija mora biti
beskonačna. <Jer shvati li se supstancija konačnom, onda bi se njenoj
naravi nijekao /nijekanje/ opstanak /opstojanje/, što je (prema navede-
nom poučku) nesklapno. >
Primjedba 2. Nemam nikakvih dvojbi da će svima onima koji o
stvarima sude zbrkano i koji nisu navikli da stvari spoznaju po njihovim
prvim uzrocima, biti teško pojmiti dokaz poučka 7, jer oni naime ne
razlikuju između modifikacija 1 supstancija i same supstancije niti znaju
kako su stvari proizvedene. Odavde dolazi da oni supstanciji pripisuju
početak koji vide kod naravnih stvari. Jer oni koji ne znaju istinske
uzroke stvari, sve brkaju i bez opiranja svog duhadozvoljavaju da drveće
1
modifikacija O, modusa Nm
11
DEDEO [5-49/6-50]
gunt, et homines tam ex lapidibus, quam ex semine, formari, et,
quascunque formas in alias quascunque mutari, imaginantur. Sic
etiam, qui naturam divinam cum humana confundunt, facile Deo
affectus humanos tribuunt, proosertim quamdiu etiam ignorant,
quomodo afjfectus in mente producuntur. Si autem homines ad s
naturam substantioo attenderent, minime de veritate 7. Prop.
dubitarent; imo hooc Proc. omnibus axioma esset, et inter notiones
communes numeraretur. Nam per substantiam intelligcrent id,
quod in se est, et per se concipitur, hoc est, id, cujus cognitio non
indiget cognitione alterius rei. Per modificationes autem id, quod 10
in alio est, et guarum conceptus a conceptu rei, in qua sunt, for-
matur: quocirca modificationum non existentium veras ideas pos-
sumus habere; quandoquidem, quamvis non ex~stant actu extra in-
tellectum, earum tamen essentia ita in alio comprehenditur, ut per
idem concipi possint. Verum substantiarum veritas extra intcllec- t5
tum non est, nisi in se ipsis, quia per se concipiuntur. Si quis ergo
diceret, se claram, et distinctam, hoc est, veram ideam substantire
habere, et nihilominus dubitare, num talis substantia existat,
idem hercle esset, ac si diceret, se veram habere ideam, et nihilo-
minus dubi tare, num falsa sit, (ut satis attendenti fit manifestum) 20
vel, si quis statuat, substantiam creari, simul statuit, ideam
falsam factam esse veram, quo sane nihil absurdius concipi potest;
ade6que fatendum necessario est, substantice existentiam, sicut
ejus essentiam, ooternam esse veritatem. Atque hine alio modo
concludere possumus, non dari, nisi unicam, ejusdem naturre, 25
quod hic ostendere, operoo pretium esse duxi. Ut autem hoc
ordine faciam, notandum est, I. veram uniuscujusque rei defini-
tionem nihil involvere, neque exprimere prreter rei definitre
naturam. Ex quo sequitur hoc II. nempe nullam definitionem
certum aliquem numerum x individuorum involvere, neque ex- 30
primere, quandoquidem nihil aliud exprimit, quam naturam rei
definitre. Ex. gr. definitio trianguli nihil aliud exprimit, quam
(x By ondeeligen worden de bezonderen verstaan, die onder een
geslacht behoren.)
4 affectus O Affectiones J..y m
12
O BOGU
govori poput ljudi i da ljudi nastaju iz kamenja kao i iz sjemena, te si
uobražavaju da se svaki oblik može prometnuti u bilo koje druge ob-
like. Tako i oni, koji božansku narav brkaju s ljudskom, Bogu olako
pripisuju ljudske strasti\ osobito dok ne znaju na koji način strasti
nastaju u duhu. Naprotiv, kad bi ljudi pazili na narav supstancije, ta-
da ni najmanje ne bi dvojili o istini poučka 7; štoviše, ovaj bi poučak
svakome važio kao aksiom i ubrajao bi se u opće pojmove. Jer, pod
supstancijom razumjeli bi ono što jest u sebi i što se sobom poima, to
jest ono za spoznaju čega nije potrebna spoznaja nikakve druge stva-
ri; pod modifikacijama pak razumjeli bi ono što je u nečem drugom i
čiji se pojam tvori od pojma stvari u kojoj jesu. Odatle bismo mogli
imati i istinite predstave o modifikacijama koje ne opstoje, jer, nai-
me, iako one zbiljski ne opstoje izvan razuma, njihova bit sadržana je
u drugome tako da one kroz to mogu biti pojmljene. Zapravo, istina
supstancija izvan razuma samo je u njima samima, jer se njih može
poimati iz njih samih. Ako bi tko kazao da ima jasnu i određenu, to
jest istinitu predstavu supstancije, ali da ipak dvoji opstoji li takva
supstancija, to bi bilo isto kao da tko kaže da ima istinitu predstavu
ali da ipak dvoji nije li ona lažna (kako je jasno onome kome tko obrati
dovoljno pozornosti); ili, ako bi tko tvrdio da je supstancija stvorena,
istodobno bi tvrdio da je lažna predstava istinita, od čega se ništa
nesklapnije ne može zamisliti; zato se mora nužno priznati da opsta-
nak supstancije, kao i njena bit, jest vječna istina. Odatle možemo i
na drugi način zaključiti da može biti samo jedna supstancija jedne i
iste naravi, što mi se čini vrijednim daljnjeg izlaganja. Da bih to re-
dom izveo, treba primijetiti sljedeće: prvo, da istinita definicija stvari
ne sadrži u sebi i ne izražava ništa do narav definirane stvari. Iz toga
slijedi, drugo, da nijedna definicija u sebi ne sadrži i ne izražava neki
određeni broj pojedinačnih stvari jer ona ništa drugo i ne izražava
nego narav definirane stvari 2 • Na primjer, definicija trokuta ne izraža-
1
strasti O, stanja Nm
2
<Pod pojedinačnima razumiju se pojedinačne stvari koje pripadaju jednom rodu.>
13
DEDEO (6-50/7-51]
simplicem naturam trianguli; at non certum aliquem triangu-
lorum numerum. III. N otandum, dari necessario uniuscujusque
rei existentis certam aliquam causam, propter quam existit. IV.
Denique notandum, hane causam, propter quam aliqua res existit,
vel debere contineri in ipsa natura, et definitione rei existentis,
(nimiru.m quOd ad ipsius naturam pertinet existere) vel debere extra
ipsam dari. His positis sequitur, quod, si in natura certus aliquis
numerus individuorum existat, debeat necessario dari causa, cur
illa individua, et cur non plura, nec I pauciora existunt. Si ex. gr.
in rerum natura 20 homines existant (quos, majoris perspicuiwtis
causa, suppono simul existere, nec alios antea in natura. exstitisse),
non satis erit, (ut scilicet rationem red<lamus, cur 20 lwmines exi-
stant) causam naturre humanre in genere ostendere, sed insuper
necesse erit, causam ostendere, cur non plures, nec pauciores,
quam 20 existant; quandoquidem (per III. Nowm) uniuscujusque
debet necessario dari causa, cur exist.at. At hrec ca.usa (per N otam
II. et III.) non potest in ipsa natura humana contineri, quando-
quidem vera hominis definitio numerum vicenarium non involvit;
ade6que (per N otam IV.) causa, cur hi viginti homines existunt,
et consequenter cur unusquisque existit, debet necessario extra
unumquemque dari, et proterea absolute concludendum, omne
id, cujus naturro plura individua existcre possunt, debere neces-
sario, ut existant, causam externam hebere. J am quoniam ad
naturam substantire (per jam ostensa in hoc Schol.) pertinet exi-
stere, debet ejus definitio necessariam existentiam involvere, et
consequenter ex sola ejus definitione debet ipsius existentia con-
cludi. At ex ipsius definitione (ut jam ex Notđ II et III. ostendimus)
non potest sequi plurium substantiarum existentia; sequitur ergo
ex ea necessario, unicam tantum ejusdem naturro existere, ut
proponebatur.
Propositio IX. Qua plus realitatis, aut esse unaquwque res
habet, eo plura attributa ipsi'. competunt.
Demonstratio. Patet ex Defin. 4.
Propositio X. Unumquodque unius substantire aUributum
pe-r se concipi debet.
3 certam aliquam causam O een stellige oorzaak I Causa ·positiva I N
14
O BOGU
va ništa drugo do jednostavnu narav trokuta, a ne neki određeni broj
trokuta. Treće, valja primijetiti da nužno jest neki određeni uzrok 1
svake opstojeće stvari, zbog kojeg ona opstoji. Četvrto i posljednje, va-
lja primijetiti da ovaj uzrok zbog kojeg neka stvar opstoji mora ili biti
5
sadržan u samoj naravi i u definiciji opstojeće stvari (jer, naime, op-
stanak pripada njenoj naravi) ili ovaj uzrok mora biti izvan nje. Iz ovo-
ga slijedi da, ukoliko u naravi opstoji neki određeni broj pojedinačnih
stvari, nužno mora biti uzrok zbog kojega opstoje baš one pojedinačne
10 stvari, a ne ni manje ni više njih. Ako bi u naravi stvari opstojalo 20 ljudi
(za koje, veće jasnoće radi, uzimam da postoje istodobno i da prije njih u
naravi nisu postojali nikakvi ljudi), onda (da bismo dali razlog zašto op-
stoji 20 ljudi) ne bi bilo dostatno pokazati uzrok ljudske naravi općenito,
nego bi osim toga bilo nužno pokazati uzrok zašto ne opstoji ni više ni
15 manje nego 20 ljudi, budući da (prema trećoj točki) za svaku stvar mora
biti razlog zbog čega opstoji. Ovaj uzrok pak (prema drugoj i trećoj točki)
ne može biti u samoj ljudskoj naravi, jer istinita definicija čovjeka ne
uključuje u sebi broj dvadeset; dakle (prema četvrtoj točki) uzrok zbog
20
kojega opstoji ovih 20 ljudi, pa onda i zašto svaki pojedini od njih
opstoji, mora nužno biti izvan svakoga od njih, te je stoga na svaki način
nužno zaključiti da sve ono od čije naravi može postojati više pojedinaca
nužno mora imati izvanjski uzrok za svoj opstanak. Kako već naravi
supstancije (kako je u ovoj primjedbi već pokazano) pripada opstajanje,
25 njena definicija mora sadržavati nužni opstanak, te prema tome mora iz
same njene definicije biti zaključeno o njenom opstanku. Iz njene defi-
nicije (kako smo već pokazali drugom i trećom točkom) ne može slijediti
opstanak više supstancija; slijedi dakle nužno iz toga da opstoji samo je-
dna s istom naravi, kako se i tvrdilo.
30
P o u čak 9 . Što više stvarnosti ili bitka ima neka stvar, to joj više atri-
buta pripada.
Dokaz. Očigledan je iz definicije IV.
Poučak 1 O. Svaki atribut jedne supstancije mora se pojmiti samim
35 sobom.
1
neki određeni uzrok O, neki određeni uzrok /pozitivni uzrok/ N
15
DEDEO [7-51/9-53]
Demonstratio. Attributum enim est id, quod intellectus de
substantia percipit, tanquam ejus essentiam constituens, (per
Defin. 4.) ade6que (per Defin. 3.) per se concipi debet. Q. E. D. I
Scholi um. Ex his a.pparet, quod, quamvis duo attributa rea-
liter distincta concipiantur, hoc est, unum sine ope alterius, non s
possumus tamen inde concludere, ipsa duo entia, sive duas di-
versas substantias constituere; id enim est de natura substantire,
ut unumquodque ejus attributorum per se concipiatur; quando-
quidem omnia, qure habet, attributa simul in ipsa semper fuerunt,
nec unum ab alio produci potuit; sed unumquodque realitatem, 10
sive esse substantire exprimit. Longe ergo abest, ut absurdum sit,
uni substantire plura attributa tribuere; quin nihil in natura
clarius, quam quod unumquodque ens suh aliquo attributo debeat
concipi, et, quo plus realitatis, aut esse habeat, eo plura attributa,
qure et necessitatem, sive ooternitatem, et infinitatem exprimunt, 1s
habeat; et consequenter nihil etiam clarius, quam quod ens
absolute infinitum necessario sit definiendum (u.t Defin. 6. tradidi-
mus) ens, quod constat infinitis attributis, quorum unumquodque
reternam, et infinitaim certam essentiam exprimit. Si quis autem
jam qurerit, ex quo ergo signo diversitatem substantiarum poteri- 20
mus dignoscere, legat sequentes Propositiones, qure ostendunt in
rerum natura non, nisi unicam substantiam, existere, eamque
absolute infinitam esse, quapropter id signum frustra qurereretur.
Pro po s i ti o X I. Deus, sive substantia constans infinitis attri-
bu.tis, qu.orum unu.mquodque reternam, et infinitam essentiam ex-
primit, necessario existit.
Demonstratio. Si negas, concipe, si fieri potest, Deum non
existere. Ergo (per Axiom. 7.) ejus essentia non involvit existen-
tiam. Atqui hoc (per Proposit. 7.) est absurdum: Ergo Deus
necessario existit. Q. E. D.
Aliter. Cujuscunque rei assignari debet causa, seu ratio, tam
cur existit, quam cur non existit. Ex. gr. si triangulus existit,
ratio, seu causa dari debet, cur existit; si autem non existit, ratio
etiam, seu causa I <lari debet, quoo impedit, quominus existat,
sive qure ejus existentiam tollat. Hrec vero ratio, seu causa, vel in
16
O BOGU
Dok a·z. Atribut je naime ono što razum opaža na supstanciji tako da
tvori njenu bit (prema definiciji IV.) te dakle {prema definiciji III.) mora
se pojmiti samim sobom, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Iz ovog je jasno da, ako se dva atributa i pojme kao stvar-
no različiti, to jest jedan bez pomoći drugoga, ipak iz toga ne možemo
zaključiti da oni tvore dva bića ili dvije različite supstancije. Jer, naravi
supstancije pripada da svaki od njenih atributa bude pojmljen samim
sobom, budući da su svi atributi koje ima uvijek u njoj bili istodobno i je-
dan nije mogao biti proizveden od drugoga, nego svaki posebno izražava
stvarnost ili bitak supstancije. Daleko dakle od toga da bi bilo nesklapna
jednoj supstanciji pridavati više atributa; ništa u naravi nije jasnije nego
to da svako biće mora biti pojmljena pod nekim atributom i da ono, što
više stvarnosti ili bitka ima, ima i to veći broj atributa koji izražavaju i
nužnost, odnosno vječnost, i beskonačnost; i, prema tome, ništa nije jas-
nije od toga da na svaki način beskonačno biće nužno treba definirati
(kako smo učinili u definiciji VI.) kao biće koje se sastoji od beskonačnih
atributa od kojih svaki izražava određenu vječnu i beskonačnu bit. Ako
bi sad tko upitao po kome bismo znaku mogli razaznati različitost sup-
stancija, neka pročita poučke koji slijede i koji pokazuju da u naravi
stvari ne opstoji ništa do samo jedna supstancija i da je ona na svaki na-
čin beskonačna; zato bi se taj znak uzaludno tražio.
Poučak 11 . Bog, ili supstancija koja se sastoji iz beskonačnih atributa
od kojih svaki izražava vječnu i beskonačnu bit, nužno opstoji.
2s
Dokaz. Ako bi se to nijekalo, neka se pretpostavi, ako se može, da
Bog ne opstoji. Dakle (prema aksiomu VII.) njegova bit ne uključuje op-
stanak. A to je pak (prema poučku 7) nesklapna. Dakle Bog nužno op-
stoji, što je i trebalo dokazati.
30
Drugačiji dokaz. Za svaku stvar treba dati uzrok, ili razlog, kako onaj
zašto ona opstoji tako i onaj zašto ona ne opstoji. Ako, na primjer, op-
stoji trokut, onda se mora dati razlog ili uzrok zašto opstoji; ako pak ne
opstoji, treba dati razlog ili uzrok koji priječi da on opstoji ili koji ukida
35 njegov opstanak. Ovaj razlog ili uzrok mora biti sadržan ili u naravi stvari
17
DEDEO [9-53]
natura rei contineri debet, vel extra ipsam. Ex. gr. rationem, cur
circulus quadratus non existat, ipsa ejus natura indicat; nimirum,
quia contradictionem involvit. Cur autem contra substantia
existat, ex sola etiam ejus natura sequitur, quia scilicet existen-
tiam involvit. (vide Prop. 7.) At ratio, cur circulus, vel triangulum
existit, vel cur non existit, ex eorum natura non sequitur, sed ex
ordine universre naturre corporere; ex eo enim sequi debet, vel
jam triangulum necessario existere, vel impossibile esse, ut jam
existat. Atque hrec per se manifesta sunt. Ex quibus sequitur, id
necessario existere, cujus nulla ratio, nec causa datur, qure
impedit, quominus existat. Si itaque nulla ratio, nec causa dari
possit, qure impedit, quominus Deus existat, vel qure ejus existen-
tiam tollat, omnino concludendum est, eundem necessario existere.
At si talis ratio, seu causa daretur, ea, vel in ispa Dei natura, vel
extra ipsam dari deberet, hoc est, in alia substantia alterius
naturre. Nam si ejusdem naturre esset, eo ipso concederetur dari
Deum. At substantia, qure a.lterius esset naturre (dan de godde-
lijke), nihil cum Deo commune habere, (per 2. Prop.) ade6que
neque ejus existentiam ponere, neque tollere posset. Cum igitur
ratio, seu causa, qure divinam existentiam tollat, extra divinam
na.turam dari non possit; debebit necessario dari, siquidem non
existit, in ipsa ejus natura, qure propterea (volgens onz tweede
Foorbeelt /Exemplum/) contradictionem involveret. Atqui hoc de
Ente absolute infinito, et summe perfecto affirmare, absurdum
est; ergo nec in Deo, nec extra Deum ulla causa, seu ratio datur,
qure ejus existentiam tollat, ac proinde Deus necessario existit.
Q.E.D.
Aliter. Posse non existere impotentia est, et contra posse
existere potentia est. (ut per se notum) Si itaque id, quod jam
necessario existit, non nisi entia finita sunt, sunt ergo entia finita Jo
potentiora Ente absolute infinito: atque hoc (ut per se notttm)
absurdum est; ergo vel nihil existit, vel Ens absolute infinitum
necessario etiam existit. Atqui nos, vel in nobis, vel in alio, quod
necessario existit, existimus. (vid. Axiom. 1. et Prop. 7.) Ergo Ens
absolute infinitum, hoc est (per Dejin. 6.) Deus necessario existit. Js
Q.E.D. I
4 quia Sph. corr. quae a.._v
16 dari O existere 1Ym
21-22 dari, siquidem ... natura O dic:i ... natura esse S
23 Atqui N Atque O
18
O BOGU
ili biti izvan nje. Razlog zašto, na primjer, ne opstoji četvrtasti krug na-
značuje sama njegova narav, jer to u sebi sadrži proturječnost. Zašto
pak, naprotiv, supstancija opstoji, to slijedi iz same njene naravi jer1 nai-
me u sebi sadrži opstanak (vidi poučak 7). Razlog, pak, zašto krug ili tro-
s
kut opstoje ili ne opstoje ne slijedi iz njihove naravi, nego iz poretka cje-
lokupne tjelesne naravi; jer iz toga mora slijediti je li ovaj trokut nužno
već opstoji ili je pak nemoguće da bi opstajao. To je pak jasno samo po
sebi. Iz toga slijedi da nužno opstoji ono za što nema nikakvog razloga i
io nikakvog uzroka koji bi ga priječili da opstoji. Ako dakle ne može biti
nikakva razloga niti uzroka koji bi priječili da Bog opstoji, ili bi dokidali
njegov opstanak, onda iz toga nužno slijedi da on nužno opstoji. Ako bi
bilo takva razloga ili uzroka, onda bi on ležao ili u Božjoj naravi ili izvan
nje, to jest u nekoj drugoj supstanciji drugačije naravi. Ako bi bilo iste
is naravi, time bi se već priznalo da Boga ima2 • Međutim, supstancija koja
bi bila drugačije naravi <od božanske>, ne bi imala ništa zajedničkog s
Bogom (prema poučku 2) pa ne bi njegov opstanak mogla ni potvrđivati
ni ukidati. Kako razloga ili uzroka koji bi ukidao božanski opstanak ne
20
može biti izvan božanske naravi, on će nužno, ako Bog ne opstoji, biti u
njegovoj naravi 3 , što onda <prema našem drugom primjeru> uključuje
proturječnost. Tvrditi pak4 tako nešto o na svaki način beskonačnom i
najsavršenijem Biću jest nesklapna; stoga dakle ne postoji ni u Bogu ni
izvan njega onaj uzrok ili razlog koji bi ukidao njegov opstanak, pa pre-
2s ma tome Bog nužno opstoji, što je i trebalo dokazati.
Drugačiji dokaz. Moći ne opstojati je nemoć, i obratno, moći opstojati
je moć (što je samo po sebi jasno). Ako dakle ono što već nužno opstoji
ne bi bilo ništa drugo do konačna bića, konačna bića bila bi dakle moćni­
ja od na svaki način beskonačnog Bića: a to je (kako je samo po sebi ja-
sno) nesklapna; prema tome ili ništa ne opstoji ili nužno opstoji na svaki
način beskonačno Biće. A mi opstojimo ili u samima sebi ili u drugome
koje nužno opstoji (vidi aksiom I. i poučak 7). Dakle, na svaki način bes-
konačno Biće, to jest (prema definiciji VI) Bog nužno opstoji, što je i
trebalo dokazati.
1
jer Sph. corr., koja N
2
da Boga ima O, da Bog opstoji Nm
3
nužno„.biti u njegovoj naravi O, nužno„. će biti reći da mu je to narav N
4
pakN, k tome O
19.
 [10-54]
DEDEO
Scholium. In hac ultima demonstratione Dei existentiam a
posteriori ostendere volui, nt demonstratio facilius perciperetur;
non autem propterea, quod ex hoc eodem fundamento Dei exi-
stentia a priori non sequatur. Nam, cum posse existere potentia
sit, sequitur, quo plus realitatis alicujus rei naturre competit, eo s
plus virium a se habere, ut existat; ade6que Ens absolute infini-
tum, sive Deum infinitam absolute potentiam existendi a se
habere, qui propterea absolute existit. Multi tamen forsan non
facile hujus demonstrationis evidentiam videre poterunt, quia
assueti sunt, eas solummodo res contemplari, qure a causis 10
externis fluunt; et ex his, qure cito fiunt, hoc est, qure existunt,
eas etiam facile perire vident, et contra eas res factu difficiliores
judicant, hoc est, ad existendum non adeo faciles, ad quas plura
pertinere concipiunt. Verum, ut ab his prrejudiciis liberentur,
non opus habeo hlc ostendere, qua ratione hoc enunciatum, quod 1s
citd fit, cito perit, verum, sit, nec etiam, an respectu totius naturre
omnia reque facilia sint, an secus. Sed hoc tantum notare sufficit,
me hic non loqui de rebus, qure a causis externis fiunt, sed de
solis substantiis, quro (per Prop. 6.) a nulla causa externa produci
possunt. Res enim, qure a causis externis fiunt, sive ere nrnltis 20
partibus constent, sive paucis, quicquid perfectionis, sive
realitatis habent, id omne virtuti causre externre debetur,
ade6que earum existentia ex sola perfectione causre externre,
non autem sure oritur. Contra,· quicquid substantia perfectionis
habet, nulli causre externre debetur; quare ejus etiam existentia 2s
ex sola ejus natura sequi debet, qure proinde nihil aliud est,
quam ejus essentia. Perfectio igitur rei existentiam non tollit,
sed centra ponit; imperfectio autem contra eandem tollit, ade6-
que de nullius rei existentia certiores esse possumus, quam de
existentia Entis absolute infiniti, seu perfecti, hoc est, Dei. Nam 30
quandoquidem ejus essentia omnem imperfectionem secludit,
absolutamque perfectionem involvit, eo ipso omnem causam
dubitandi de ipsius existentia tollit, summamque de eadem certi-
tudinem dat, quod mediocriter attendenti perspicuum fore credo. I
20
O BOGU
Primjedba. U ovom posljednjem dokazu htio sam opstanak Boga
dokazati aposteriori kako bi se dokaz moglo lakše shvatiti, a ne pak zato
što opstanak Boga ne bi iz istog temelja slijedio i a priori. Jer, kako moći
opstojati jest moć, onda slijedi da što više stvarnosti pripada naravi neke
stvari, to ona iz sebe ima više sile da opstoji te stoga Biće na svaki način
beskonačno, ili Bog, ima iz sebe na svaki način beskonačnu moć opsto-
janja i zato na svaki način opstoji. Mnogi možda neće lako uvidjeti oče­
vidnost ovog dokaza zato jer su navikli da misle samo o onim stvarima
koje izviru iz vanjskih uzroka te vide kako ono što ~rzo postaje, to jest
opstoji, isto tako lako i propada, te, nasuprot tome, misle da teže posta-
je, odnosno da ne opstoji tako lako ono za koje je više toga potrebno. Da
bih ih oslobodio ovih predrasuda, nije neophodno da ovdje pokažem
koliko je istinit stav što brzo nastaje brzo i propada, niti da pokazujem da
li je u odnosu na cijelu narav sve podjednako lako ili nije; dostaje napro-
tiv primijetiti samo to da ovdje ne govorim o stvarima koje postaju iz
vanjskih uzroka, nego samo o supstancijama koje (prema poučku 6) ne
mogu biti proizvedene ni od kojeg vanjskog uzroka. Stvari koje postaju iz
vanjskih uzroka, sastojale se one iz mnogo ili iz malo dijelova, svako sa-
vršenstvo i stvarnost koje imaju duguju snazi vanjskog uzroka pa njihov
opstanak proizlazi iz samog savršenstva vanjskog uzroka, a ne iz njihova.
Naprotiv, sve savršenstvo koje ima supstancija ona ne duguje nikakvom
vanjskom uzroku; stoga i njen opstanak slijedi iz same njene naravi, koja
opet nije ništa drugo do njena bit. Savršenstvo dakle ne dokida opstanak
stvari, nego ga, naprotiv, potvrđuje; nesavršenstvo ga naprotiv dokida i
stoga ne možemo biti sigurniji u opstanak nijedne stvari nego u opstanak
Bića na svaki način beskonačnog, ili savršenog, a to je Bog. Jer, kako nje-
gova bit isključuje svako nesavršenstvo i uključuje potpuno savršenstvo,
ona samim tim dokida uzrok svake dvojbe o njegovom opstanku i daje
najveću sigurnost o onome što je, kako vjerujem, jasno i uz obraćanje
osrednje pozornosti.
21,
DEDEO [11-55/12-56]
Pro po s i ti o X I I. N ullum subswntire attributum potest vere
concipi, ex quo sequatur, substantiam posse divid1'..
Demonstratio. Partes enim, in quas substantia, sic con-
cepta, divideretur, vel naturam substantire retinebunt, vel non.
Si primum, (namelijk dat zy de natuur van de zelfstandigheit s
behouden,) tum (per 8. Prop.) unaqureque pars debebit esse
infinita, et (per Prop. 6.) causa sui, et (per Prop. 5.) constare
debebit ex diverso attributo, ade6que ex una substantia plures
constitui poterunt, quod (per Prop. 6.) est absurdum. Adde, quod
partes (per Prop. 2.) nihil commune cum suo toto haberent, et 10
totum (per Defin. 4. et Prop. 10.) absque suis partibus, et esse, et
concipi posset, quod absurdum esse, nemo dubitare poterit. Si
autem secundum ponatur, quod scilicet partes naturam substan-
tire non retinebunt; ergo, cum tota substantia in requales partes
esset divisa, naturam substantire amitteret, et esse desineret, i.s
quod (per Propositio 7.) est absurdum.
Pro po s i ti o X I I I. Substantia absolute infinita est indivisibilis.
Demonstratio. Si enim divisibilis esset, partes, in quas
divideretur, vel naturam substantioo absolute infinitre retinebunt,
vel non. Si primum, dabuntur ergo plures substantire ejusdem
naturre, quod (per Prop. 5.) est absurdum. Si secundum ponatur,
ergo (ut supra) poterit substantia absolute infinita desinere esse,
quod (per Prop. 11.) est etiam absurdum.
Corollarium. Ex his sequitur, nullam substantiam, et con-
sequenter nullam substantiam corpoream, quatenus substantia
est, esse divisibilem.
Scholium. Quod substantia sit indivisibilis, simplicius ex
hoc solo intelligitur, quod natura substantioo non potest conciµi,
nisi infinita, et quod per partem su bstantire nihil ali ud intelligi
potest, quam sublstantia finita, quod (per Prop. 8.) manifestam
contradictionem implicat.
Propositio XIV. Prreter Deum nulla. dari, neque concipi
potest substantia.
Demonstra tio. Cilm Deus sit ens absolute infinitum, de
quo nullum attributum, quod essentiam substantioo exprimit,
negari potest, (per D~fin. 6.) isque necessario existat (per Prop. 11.)
si aliqua substantia prroter Deum daretur, ea explicari deberet
22
O BOGU
Poučak 12. Ne može se istinski pojmiti nijedan atribut supstancije iz
kojega bi slijedilo da se supstancija može dijeliti.
Dokaz. Jer, dijelovi na koje bi ovako pojmljena supstancija bila podi-
jeljena ili bi zadržali narav supstancije ili ne bi. Ako bi ono prvo bilo slu-
čaj, <da naime zadrže narav supstancije,> onda bi (prema poučku 8)
svaki dio morao biti beskonačan i (prema poučku 6) uzrok sama sebe te
bi se (prema poučku 5) morao sastojati iz različitog atributa pa bi se
onda iz jedne supstancije moglo stvoriti njih više, što je (prema poučku
6) nesklapno. Dodaj tome da dijelovi (prema poučku 2) ne bi imali ništa
zajed_ničkog sa svojom cjelinom i da bi cjelina (prema definiciji IV. i
poučku 10) bez svojih dijelova mogla biti i da bi je se moglo zamisliti; da
je to nesklapno nitko ne može dvojiti. Ako se pak pretpostavi da je ono
drugo slučaj, da naime dijelovi ne zadržavaju narav supstancije, onda bi,
kad bi cijela supstancija bila podijeljena u jednake dijelove, ona izgubila
narav supstancije i prestala biti, što je (prema poučku 7) nesklapno.
Poučak 13. Na svaki način beskonačna supstancija jest nedjeljiva.
Dok a z. Ako bi naime bila djeljiva, dijelovi u koje bi bila podijeljena
bi ili zadržali narav na svaki način beskonačne supstancije ili ne bi. Ako
20 bi ono prvo bilo slučaj, bilo bi više supstancija iste naravi, što je (prema
poučku 5) nesklapno. Ako se pak pretpostavi da je ono drugo slučaj,
onda bi (kao gore) na svaki način beskonačna supstancija mogla prestati
biti, što je (prema poučku 11) jednako nesklapno.
Dodatak. Iz ovoga slijedi da nijedna supstancija, pa onda ni tjeles-
2.s
na supstancija, ukoliko je supstancija, nije djeljiva.
Primjedba. Da je supstancija nedjeljiva, jednostavnije se razumije
već samo iz toga što se narav supstancije i ne može pojmiti do besko-
načnom i što se pod dijelom supstancije ne može razumjeti ništa drugo
30 do konačna supstancija, što (prema poučku 8) uključuje jasno protu-
rječje.
Poučak 14. Osim Boga supstancije niti ima niti se može pojmiti.
Dok a z. Budući da je Bog na svaki način beskonačno biće kojemu se
ne može zanijekati nijedan atribut koji izražava bit supstancije (prema
35
definiciji VI.), te budući da on nužno opstoji (prema poučku 11 ), ka-
da bi bilo neke supstancije osim Boga, ona bi se morala objasniti nekim
23,
DEDEO [12-56/13-57]
per aliquod attributum Dei, sicque dure substantire ejusdem
attributi existerent, quod (per Prop. 5.) est absurdum; ade6-
que nulla substantia extra Deum dari potest, et consequenter
non etiam concipi. Nam si posset concipi; de beret necessario con-
ci pi, ut existens; atqni hoc (per primam partem hujus Demonst.) est s
absurdum. Ergo extra Deum nulla dari, neque concipi potest sub-
stantia. Q. E. D.
Corollarium I. Hine clarissime sequitur 1°. Deum esse
unicum, hoc est (per Defin. 6.) in rerum natura non, nisi unam
substantiam, dari, eamque absolute infinitam esse, ut in Scholio 10
Prop. 10. jam innuimus.
C o r o 11 ari um I I. Sequitur II 0 • rem extensam, et rem cogi-
tantem, vel Dei attributa esse, vel (per Axiom. l.) affectiones
attributorum Dei.
Pro po s i ti o X V. Quicquid est, in Deo est, et nihil sine Deo
esse, neque concipi potest.
Demonstratio. Prooter Deum nulla datur, neque concipi
potest substantia, (per 14. Prop.) hoc est (per D~fi·n. 3.) res, qure
in se est, et per se concipitur. Modi autem (per Defin. 5.) sine
substantia nec esse, nec concipi possunt; quare hi in sola divina 20
natura esse, et per ipsam solam concipi possunt. Atqui prreter
substantias, et modos nil datur. \ (per Axiom. 1.) Ergo nihil sine
Deo esse, neque concipi potest. Q. E. D.
S ch o 1i um. Sunt, qui Deum instar hominis corpore, et
mente constantem, atque passionibus obnoxium fingunt; sed, 2s
quam longe hi a vera Dei cognitione aberrent, satis ex jam
demonstratis constat. Sed hos mitto: nam omnes, qui naturam
divinam aliquo modo contemplati sunt, Deum esse corporeum,
negant. Quod etiam optime probant ex eo, quod per corpus
intelligimus quamcunque quantitatem, longam, latam, et profun- 30
dam, certa aliqua figura terminatam, quo nihil absurdius de
Deo, ente scilicct absolute infinito, dici potest. Attamen interim
aliis rationibus, quibus hoc idem demonstrare conantur, clare
ostendunt, se substantiam ipsam corpoream, sive extensam a
a
natura omnino divina removere, atque ipsam Deo creatam statu- 35
unt. Ex quaautem divina potentiacreari potuerit, prorsus ignorant;
quod clare ostendit, illos id, quod ipsimet dicunt, non intelligere.
24
O BOGU
atributom Boga, pa bi tako opstojale dvije supstancije istih atributa što je
(prema poučku 5) nesklapno; dakle, osim Boga nikakve supstancije ne-
ma i ne može je se, prema tome, ni pojmiti. Jer kad bi je se moglo poj-
miti, onda bi se je moralo pojmiti kao opstojeću, a to je pak (prema pr-
vom dijelu ovog dokaza) nesklapno. Dakle, osim Boga nema nikakve
supstancije niti se ona može pojmiti, što je i trebalo dokazati.
Dodatak 1 . Iz ovoga potpuno jasno slijedi: Prvo, Bog je jedinstven,
to jest (prema definiciji VI.) u naravi stvari ima samo jedna supstancija
koja je na svaki način beskonačna, kako smo u dodatku uz poučak 10 već
naznačili.
Dodatak 2. Slijedi drugo: protežna stvar i mišljena stvar jesu ili atri-
buti Božji ili su stanja Božjih atributa.
Poučak 15 . Što god jest, jest u Bogu i bez Boga ništa nije niti se može
15
pojmiti.
Dokaz. Osim Boga nijedna supstancija nije niti se može zamisliti
(prema poučku 14), to jest (prema definiciji III.) stvari koje jesu u sebi
sobom se poimaju. Modusi pak (prema definiciji V.) bez supstancije niti
mogu biti niti se mogu pojmiti; zato oni jesu u samoj božanskoj naravi i
samo se njome mogu pojmiti. Stoga ničeg nema osim supstancije i mo-
dusa (prema aksiomu I). Dakle, ništa nije niti se može pojmiti bez Boga,
što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Ima ih koji izmišljaju da se Bog, slično čovjeku, sastoji od
tijela i od duha, te da je podložan patnjama; da su oni daleko skrenuli od
istinske spoznaje Boga dovoljno je jasno iz već dokazanoga. Ali njih pu-
štam po strani: naime, svi koji su o božanskoj naravi bar na neki način
mislili, niječu da je Bog tjelesan. Oni to najbolje pokazuju time što pod
tijelom razumijemo neku veličinu, dugu, široku i duboku, te ograničenu
nekim određenim likom; od ovoga ničeg nesklapnijeg nema što bi se
moglo kazati o Bogu, na svaki način odista beskonačnom biću. Međutim,
oni daju i druge razloge kojima ovo pokušavaju dokazati, te jasno poka-
zuju da ovu tjelesnu ili protežnu supstanciju posve udaljuju od božanske
naravi i tvrde da je ona od Boga stvorena. Iz koje bi ona pak božanske
moći bila stvorena uopće ne znaju; to jasno pokazuje da ne.razumiju ono
25
DEDEO [13-57 /14-58]
Ego saltem satis clare, meo quidem judicio, demonstravi (vide
Coroll. Prop. 6. et 8chol. 2. Prop. B.) nullam substantiam ab alio
posse produci, vel creari. Porro Prop. 14. ostendimus, prreter
Deum nullam dari, neque concipi posse substantiam; atque
hine ( (in de tweede Toegi/t /Corollarium/ van de zelfde V oorstelling s
in dit deel)) conclusimus, substantiam extensam unum ex infinitis
Dei attributis esse. Verum, ad pleniorem explicationem, adversa-
riorum argumenta refutabo, qure omnia huc redeunt. Primo,
quod substantia corporea, quatenus substantia, constat, ut pu-
tant, partibus; et ideo eandem infinitam posse esse, et conse- 10
quenter, ad Deum pertinere posse, negant. Atque hoc multis
exemplis explicant, ex quibus unum, aut alterum afferam. Si
substantia corporea, ajunt, est infinita, concipiatur in duas
partes dividi; erit unaqureque pars, vel finita, vel infinita. Si illud,
componitur ergo infinitum ex duabus partibus finitis, quod est 15
absurdum. Si hoc, (te weten dat yder deel oneindig is,) da tur
ergo infinitum duplo majus alio infinito, quod etiam est absurdum.
Porro, si quantitas infinita mensuratur partibus pedes requanti-
bus, infinitis talibus partibus constare debebit, ~t et, si partibus
mensuretur digitos requantibus; ac propterea unus numerus infini- 20
tus erit ciuodecies major alio infinito ( ;'t welk niet minder
ongerijmt is). Denique, si ex uno puncto infinitre cujusldam
quantitatis concipiatur, duas lineas, ut AB, AC, certa, ac deter-
minata in initio distantia in infinitum protendi; certum est,
distantiam inter B et C continuo augeri, et tandem ex determi- 25
nata indeterminabilem fore. Cum igitur hrec absurda sequantur,
ut putant, ex eo, quod quantitas infinita supponitur: inde
concludunt, substantiam corpoream debere esse finitam, et con-
sequenter ad Dei essentiam non pertinere. Secundum argumen-
tum petitur etiam a summa Dei perfectione. Deus enim, inquiunt, 30
cum sit ens summe perfectum, pati non potest: atqui substantia
corporea, quandoquidem divisibilis est, pati potest; sequitur ergo,
ipsam ad Dei essentiam non pertinere. Hrec sunt, qure apud
scriptores invenio argumenta, quibus ostendere conantur ~ sub-
stantiam corpoream divina natura indignam esse, nec ad eandem 35
26
O BOGU
što sami govore. Ja sam, barem po svom mišljenju, dovoljno jasno doka-
zao (vidi dodatak poučku 8 i primjedbu 2 uz poučak 8) da se nijedna
supstancija ne može iz druge ni proizvesti ni stvoriti. Nadalje smo (pou-
čak 14) pokazali da osim Boga niti može biti supstancije niti se ona može
pojmiti; iz toga smo pak <u drugom dodatku uz isti poučak ovoga dije-
la> zaključili da je protežna supstancija jedan od beskonačnih atributa
Boga. Ali, za potpunije objašnjenje pobit ću argumente protivnika koji se
svi sastoji od sljedećeg. Prvo, da se tjelesna supstancija, kao supstancija,
sastoji od, kako misle, dijelova; stoga niječu da može biti beskonačna te,
prema tome, da može pripadati Bogu. Oni to objašnjavaju mnogim pri-
mjerima od kojih ću navesti jedan ili dva. Ako je tjelesna supstancija,
kako kažu, beskonačna, zamislimo onda da je podijeljena u dva dijela;
svaki će dio tada biti ili konačan ili beskonačan. Ako je ono prvo slučaj,
složit ćemo onda ono beskonačno od dva konačna dijela, što je nesklap-
no. Ako je pak ono drugo slučaj <da je, naime, svaki dio beskonačan>,
ono beskonačno bit će dvostruko veće od drugog beskonačnog, što je
nesklapno. Nadalje, ako beskonačnu veličinu mjerimo dijelovima koji su
jednaki stopi, morat će se sastojati od beskonačnog broja ovih dijelova,
kao i ako je mjerimo dijelovima koji su jednaki palcima; prema tome bi
jedan beskonačni broj bio dvanaest puta veći od drugog beskonačnog
broja 1 <što nije ništa manje nesklapno>. Naposljetku: pojmimo li da su
iz jedne točke izvedene dvije crte beskonačne veličine, poput AB i AC,
<
B koje imaju izvjesnu i određenu početnu udaljenost na
početku te se nastavljaju u beskonačnost, sigurno je da će
c se udaljenost između B i C stalno povećavati i tako od
određene postati neodređenom. Budući da ove nesklap-
nosti, kako oni misle, slijede iz toga što se pretpostavlja neodređena
veličina, onda zaključuju da tjelesna supstancija mora biti konačna i da
prema tome ne pripada biti Boga. Drugi argument uzima se iz potpu-
nog savršenstva Božjeg. Bog naime, kažu oni, budući da je potpuno
savršeno biće, ne može trpjeti: tjelesna supstancija pak, budući da je
djeljiva, može trpjeti; prema tome, dakle, ona ne pripada biti Boga. To
su argumenti koje nalazim kod pisaca i kojima se nastoji pokazati da je
tjelesna supstancija nedostojna božanske naravi i da joj ne može pripa-
1
Stopa = 12 palaca, op. prev.
27
DEDEO [14-58/15-59]
posse pertinere. Verumenimvero, si quis recte attendat, me ad
hrec jam respondisse comperiet; quandoquidem hrec argumenta
in eo tantum fundantur, quod substantiam corpoream ex parti-
bus componi supponunt, quod jam (Prop. 12. cum Coroll. Prop.
13.) absurdum esse ostendi. Deinde si quis rem recte perpendere s
velit, videbit, omnia illa absurda (siquidem omnia absurda sunt,
de quo jam non disputo) ex quibus concludere volunt, substantiam
extensam finitam esse, minime ex eo sequi, quod quantitas
infinita supponatur: sed quod quantitatem infinitam mensura-
bilem, et ex partibus finitis confiari supponunt; quare ex absurdis, 10
qure inde sequuntur, nihil aliud concludere possunt, quam quod
quantitas infinita non sit mensurabilis, et quod ex partibus
finitis confl.ari non possit. Atque hoc idem est, quod nos supra
(Proposit. 12. etc.) jam demonstravimus. Quare telum, quod in
nos intendunt, in se ipsos revera conjiciunt. Si igitur'" ipsi ex suo 1s
hoc absurdo concludere tamen volunt, substantiam extensam
debere esse finitam, nihil aliud hercle faciunt, quam si quis ex eo,
quod finxit circulum quadrati proprietates habere, concludit,
circulum non habere centrum, ex quo omnes ad circumferentiam
ductre linere sunt requales. Nam substantiam corpoream, qure non 20
nisi infinita, non nisi unica, et I non nisi indivisibilis potest con-
cipi, (vid. Prop. 8. 5. et 12.) eam ipsi ad concludendum, eandem
esse finitam, ex partibus finitis confl.ari, et multiplicem esse, et
divisibilem, concipiunt. Sic etiam alii, postquam fingunt, lineam
ex punctis componi, multa sciunt invenire argumenta, quibus 2s
ostendant, lineam non posse in infinitum dividi. Et profecto, non
minus absurdum est ponere, quod substantia corporea ex corpori-
bus, sive partibus componatur, quam quod corpus ex superficiebus,
superficies ex lineis, linere denique ex punctis componantur.
Atque hoc omnes, qui claram rationem infallibilem esse sciunt, 30
fateri debent, et imprimis ii, qui negant, dari vacuum. Nam si
substantia corporea ita posset dividi, ut ejus partes realiter
distinctre essent; cur ergo una pars non posset annihilari, manen-
tibus reliquis, ut ante, inter se connexis? Et cur omnes ita aptari
28
O BOGU
dati. Međutim, obrati li tko bolje pozornost, uvidjet će da sam na to
već odgovorio; jer ovi argumenti temelje se samo na pretpostavci da
tjelesna supstancija može biti složena iz dijelova, za što sam već (po-
učak 12 s dodatkom poučku 13) pokazao da je nesklapno. Nadalje,
hoće li tko stvar točno prosuditi, vidjet će da sve nesklapnosti (ukoliko
sve to jesu nesklapnosti, o čemu sada ne raspravljam) iz kojih oni žele
zaključiti da je protežna supstancija konačna, uopće ne proizlaze iz
pretpostavke beskonačne veličine: nego iz toga što pretpostavljaju bes-
konačnu veličinu koja je mjerljiva i sastavljena iz konačnih dijelova;
stoga se iz nesklapnosti koje iz toga slijede ništa drugo ne može zaklju-
čiti nego da beskonačna veličina nije mjerljiva i da se ne može sastojati
od konačnih dijelova. Ali to je baš ono što smo ranije (poučak 12 itd.)
već dokazali. Strijela koju odapinju na mene pogađa zato uistinu njih
same. Ako pak oni žele iz te svoje nesklapnosti zaključiti da bi pro-
težna supstancija morala biti konačna, onda zaista ne čine ništa drugo
nego ako bi tko zamišljao da krug ima svojstva kvadrata te zaključio da
krug nema središta iz kojeg bi sve prema obodu povučene crte bile
jednake. Naime, tjelesnu supstanciju koju se može pojmiti samo kao
beskonačnu, jedinstvenu i nedjeljivu (vidi poučke 8, 5 i 12), oni poi-
maju kao konačnu, sastavljenu iz konačnih dijelova i mnoštvenu, kako
bi zaključili da je konačna. Tako i drugi, nakon što su izmislili da se
crta sastoji od točaka, znaju pronaći mnoge argumente koji pokazuju
da se crta ne može beskonačno dijeliti. I doista, tvrditi da se tjelesna
supstancija sastoji iz tijela ili iz dijelova nije manje nesklapno nego
tvrditi da se tijelo sastoji od površina, površine od crta a crte na kraju
od točaka. Svi koji znaju da je jasan um nepogrješiv moraju to priznati,
a navlastito oni koji niječu da ima praznine. Jer, ako bi se tjelesnu sup-
stanciju moglo podijeliti tako da njeni dijelovi budu stvarno različiti,
zašto onda jedan dio ne bi mogao biti uništen tako da ostali dijelovi
ostanu međusobno povezani kao i ranije? I zašto se moraju tako skla-
29
DEDEO [15-59/16-60]
debent, ne detur vacuum 1 Sane rerum, qure realiter ab invicem
distinctre sunt, una sine alia esse, et in suo statu manere potest.
Cum igitur vacuum in natura non detur (de quo alias) sed omnes
partes ita concurrere debent, ne detur vacuum; sequitur hine
etiam, easdem non posse realiter dinstingui, hoc est, substantiam s
corpoream, quatenus substantia est, non posse dividi. Si qujs
tamen jam qurerat, cur nos ex natura ita propensi simus ad divi-
dendam quantitatem ~ ei respondeo, quod quantitas duobus
modis a nobis concipitur, abstracte scilicet, sive superficialiter,
prout nempe ipsam (gemenelijk) imaginamur, vel ut substantia, 10
quod a solo intellectu (zonder behulp van d'inbeelding IImagi-
natio I> fit. Si itaque ad quantitatem attendimus, prout in
imaginatione est, quod srope, et facilius a nobis fit, reperietur
fini ta, divisibilis, et ex partibus conflata; si autem ad ipsam,
prout in intellectu est, attendimus, et eam, quatenus substantia 1s
est, concipimus, quod difficillime fit, tum, ut jam sati~ demon-
stravimus, infinita, unica, et indivisibilis reperietur. Quod omni-
bus, qui inter imaginationem, et intellectum distinguere sciverint,
satis manifestum erit: Prrecipue si ad hoc etiam attendatur,
quod materia ubique eadem est, nec partes in eadem distingu- 20
untur, nisi quatenus materiam diversimode affectam esse conci-
pimus, unde ejus partes modaliter tantum distinguunter, non
autem realiter. Ex. gr. aquam, quajtenus aqua est, dividi conci-
pimus, ejusć1ue partes ab invicem separari; at non, quatenus
substantia est corporea; eatenus enim neque separatur, neque 25
dividitur. Porro aqua, quatenus aqua, generatur, et corrumpitur;
at, quatenus substantia, nec generatur, nec corrumpitur. Atque
his me ad secundum argumentum etiam respondisse puto:
quandoquidem id in eo etiam fundatur, quod matcria, quatenus
substantia, divisibilis sit, et ex partibus confletur. Et quamvis 30
hoc non esset, nescio, cur divina natura indigna esset: quando-
quidem (pet Prop. 14.) extra Deum nulla substantia dari potest,
a qua ipsa pateretur. Omnia, inquam, in Deo snnt, et omnia, quro
fiunt, per solas leges infinitm Dei naturm fiunt, et ex necessitate
ejus essenti~ (nt mox ostendam) sequuntur; quare nulla ratione 35
<lici potest, Denm ab alio pati, aut substantiam extcnsam divina
9 abstracta scilicct a muteria S omi.<?so sive superficialiter
30
O BOGU
pati da nema praznine? Među stvarima koje su stvarno među sobom
različite jedna može biti bez drugih i može ostati u svome stanju. Ka-
ko opet praznine nema u naravi (o tome drugdje), nego svi dijelovi
moraju biti tako složeni da nema praznine, iz toga slijedi i to da nisu
stvarno različiti, odnosno, da tjelesna supstancija, ukoliko je supstan-
cija, ne može biti podijeljena. Ako bi tko pitao zašto srno po naravi
toliko skloni dijeliti veličinu, odgovorio bih mu da mi veličinu poima-
mo dvojako, naime apstraktno 1 ili površno, već kako je <obično>
prispodabljamo, ili kao supstanciju, a što se čini samo razumom <bez
pomoći mašte>. Ako tako obratimo pozornost na veličinu onako ka-
ko je to u mašti, a što nam se često i lako događa, iznaći ćemo da je
konačna, djeljiva i složena iz dijelova; ako pak obratimo na nju po-
zornost onako kako je to u razumu, te je pojmimo kao supstanciju, a
što se vrlo teško događa, onda ćemo, kako srno već dostatno doka-
zali, iznaći da je beskonačna, jedinstvena i nedjeljiva. To će svima ko-
ji znaju razlikovati maštu od razuma biti dovoljno očevidno: osobito
pak ako obrati pozornost na to da je tvar posvuda ista i da se dijelovi
u njoj mogu razlikovati samo ako tvar pojmimo kao aficiranu na raz-
ne načine; stoga njene dijelove samo po načinu razlikujerno, a ne i
stvarno. Na primjer, vodu, ukoliko je voda, poimamo kao djeljivu, a
njene dijelove poimamo kao međusobno odvojive, ali ne i ukoliko je
tjelesna supstancija; kao takvu je ne možemo odvajati niti dijeliti.
Nadalje, voda, kao voda, postaje i propada; ali kao supstancija niti
postaje niti propada. Ovime mislim da sam odgovorio i na drugi ar-
gument: on se naime temelji na tome da je materija, ukoliko je sup-
stancija, djeljiva i da se sastoji od dijelova. A i da nije tako, ne znam
zašto bi to bilo nedostojno božanske naravi, budući da (prema pouč­
ku 14) osim Boga ne može biti druge supstancije od koje bi ona trp-
jela. Sve, velim, jest u Bogu i sve što biva, biva samo prema zakonima
beskonačne Božje naravi i slijedi iz nužnosti njegove biti (što ću do-
rnala pokazati); zato se ni na koji način ne može reći da Bog trpi od
drugoga, ili da je protežna supstancija nedostojna božanske naravi, sve
1
naime odvojeno od materije N omisso ili površno
31
DEDEO [16-60/17-61]
natura indignam esse; tametsi divisibilis supponatur, dummodo
reterna, et infinita concedatur. Sed de his imprresentiarum satis.
Propositio XVI. Ex necessitate divinre naturre, infinita
injinitis modis (hoc est, omnia, qure sub intellectum injinitum
cadere possunt) sequi debent. · s
Dem on strati o . Hrec Propositio unicuique manifesta esse
debet, si modo ad hoc attendat, quOd ex data cujuscunque rei
definitione plures proprietates intellectus concludit, qure revera
ex eadem (hoc est, ipsa rei essentia) necessario sequuntur, et eo
plures, quo plus realitatis rei definitio exprimit, hoc est, quo plus 10
realitatis rei definitre essentia involvit. Cum autem natura divina
infinita absolute attributa habeat, (per Dejin. 6.) quorum etiam
unumquodque infinitam essentiam in suo genere exprimit, ex
ejusdem erga necessitate infinita infinitis modis (hoc est, omnia,
qure sub intellectum infinitum cadere possunt) necessario sequi is
debent. Q. E. D.
C o r o 11 ari um I . Hine sequitur, Deum omnium rerum, qure
sub intellectum infinitum cadere possunt, esse causam efficientem. j
Corollari um II. Sequitur II Deum causam esse per se,
0
•
non vero per accidens. 20
Corollari um I II. Sequitur III Deum esse absolute cau-
0
•
sam primam.
pro po s i ti o X V I I . Deus ex solis SUC13 naturre legibus' et a
nemine coactus agit.
Demonstratio. Ex sola divinre naturre necessitate, vel
(quod idem est) ex solis ejusdem naturre legibus, infinita absolute
sequi, modo Prop. 16. ostendimus; et Prop. 15. demonstravimus,
nihil sine Deo esse, nec concipi posse; sed omnia in Deo esse;
quare nihil extra ipsum esse potest, a quo ad agendum deter-
minetur, vel cogatur, atque adeo Deus ex solis sure naturre
legibus, et a nemine coactus agit. Q. E. D.
Corollarium I. Hine sequitur I nullam dari causam, qure
0
•
Deum extrinsece, vel intrinsece, prreter ipsius naturre perfectio-
nem, incitet ad agendum (, maar dat hy uit kracht van zijn
volmaaktheit alleen een werkende oorzaak JCausa efficiens· J is).
Oo r o 11 ari um II. Sequitur II 0 • sol um Deum esse causam
libcrarn. Deus enim solus ex sola sure naturre necessitate existit
33 prroter •.• perfectionem om. N
32
O BOGU
ako se pretpostavi i da je djeljiva, ako se samo prizna da je vječna i bes-
konačna. Ali za sada o tome dosta.
Poučak l 6 . Iz nužnosti božanske naravi mora slijediti beskonačno
mnogo na beskonačno mnogo načina (to jest, sve što može biti shvaćena
besfsonačnim razumom).
Do ka z. Ovaj poučak mora biti očevidan svakome tko samo obrati
pozornost na to da razum iz dane definicije bilo koje stvari zaključuje o
mnogim svojstvima koja uistinu iz nje (to jest, iz biti same stvari) nužno
proizlaze i to utoliko više koliko više stvarnosti izražava definicija stvari,
to jest, ukoliko bit definirane stvari uključuje više stvarnosti. Kako bo-
žanska narav ima na svaki način beskonačno mnogo atributa (prema de-
finiciji VI.) od kojih svaki ujedno izražava beskonačnu bit u svojem rodu,
onda dakle iz njene nužnosti mora slijediti beskonačno mnogo na bes-
konačno mnogo načina (to jest, sve što može biti shvaćena beskonačnim
razumom), što je i trebalo dokazati.
Dodatak 1. Iz ovog slijedi da je Bog djelatni uzrok svih stvari koje
mogu biti shvaćene beskonačnim razumom.
Dodatak 2. Slijedi, drugo, da je Bog uzrok po sebi, a ne slučajem.
Dodatak 3. Slijedi, treće, da je Bog na svaki način prvi uzrok.
Poučak 1 7 . Bog djeluje samo iz zakona svoje naravi i ni od koga pri-
nuđen.
2s Dok a z. Da samo iz nužnosti božanske naravi ili (što je isto) samo iz
zakona njegove naravi proizlazi na svaki način beskonačno mnogo, poka-
zali smo u poučku 16; a u poučku 15 dokazali smo da ništa nije i da ne
može biti pojmljena bez Boga, nego da je sve u Bogu; zato osim njega ne
može biti ničeg što bi ga odredilo ili prinudila na djelovanje, pa stoga
30 Bog djeluje samo iz zakona svoje naravi i ni od koga prinuđen, što je i
trebalo dokazati.
Dodatak 1 . Iz ovog slijedi, prvo, da nema nikakvog uzroka koji Bo-
ga izvanjski ili unutrašnje navodi na djelovanje, osim savršenstva njegove
naravi1 <, nego je djelatni uzrok samo zahvaljujući svojem savršenstvu>.
35
Dodatak 2. Slijedi, drugo, daje samo Bog slobodni uzrok. Bog nai-
me opstoji samo iz nužnosti svoje naravi (prema poučku 11 i prema do-
1
osim savršenstva njegove naravi om. N
33
DEDEO [17-61/18-62]
(per Prop. 11. et Coroll. Prop. 14.) et ex sola sure naturre necessi-
tate agit, (per Prop. prwced.) Ade6que (per Defin. 7.) solus est
causa libera. Q. E. D.
Scholium. Alii putant, Deum esse causam liberam, propte-
rea quod potest, ut putant, efficere, ut ea, qure ex ejus natura s
sequi diximus, hoc est, qure in ejus potestate sunt, non fiant, sive
ut ab ipso non producantur. Sed hoc idem est, ac si dicerent,
quod Deus potest efficere, ut ex natura trianguli non sequatur,
ejus tres angulos requales esse duobus rectis; sive ut ex da ta
causa non se!quatur effectus, quod est absurdum. Porro infra 10
absque ope hujus Propositionis ostendam, ad Dei naturam neque
intellectum, neque voluntatem pertinere. Scio equidem plures
esse, qui putant, se posse demonstrare, ad Dei naturam summum
intellectum, et liberam voluntatem pertinere; nihil enim perfec-
tius cognoscere sese ajunt, quod Deo tribuere possunt, quam id, 1s
quod in nobis summa est perfectio. Porro, tametsi Deum actu
summe intelligentem concipiant, non tamen credunt, eum posse
omnia, qure actu intelligit, efficere, ut existant; nam se eo modo
Dei potentiam destruere putant. Si omnia, inquiunt, qure in ejus
intellectu sunt, creavisset, nihil tum amplius creare potuisset, 20
quod credunt Dei omnipotentire repugnare; ide6que maluerunt
Deum ad omnia indifferentem statuere, nec aliud creantem
prreter id, quod absoluta quadam voluntate decrevit creare.
Verum ego me satis clare ostendisse puto (vid. Prop. 16.) a
summa Dei potentia, sive infinita natura infinita infinitis modis, 2s
hoc est, omnia necessario efluxisse, vel semper eadem necessitate
sequi, eodem modo, ac ex natura trianguli ab reterno, et in
roternum sequitur, ejus tres angulos requari duobus rectis.
Quare Dei omnipotentia actu ab reterno fuit, et in roternum in
eadem actualitate manebit. Et hoc modo Dei omnipotentia longe, 30
meo quidem judicio, perfectior statuitur. Imo adversarii Dei
omnipotentiam (liceat aperte loqui) negare videntur. Coguntur
enim fateri, Deum infinita creabilia intelligere, qure tamen nun-
quam creare poterit. Nam alias, si scilicet omnia, qure intelligit,
34
O BOGU
datku 1 uz poučak 14) i djeluje samo iz zakona svoje naravi (prema
prethodnom poučku). Zato je (prema definiciji VII.) jedino on slobodni
uzrok, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Drugi misle da je Bog slobodni uzrok zato jer može,
kako misle, učiniti da ono, o čemu sam kazao da slijedi iz njegove na-
ravi, tj. ono što je u njegovoj moći, ne bude, odnosno da ne bude pro-
izvedeno od njega. Ali to je isto kao da bi kazali da Bog može učiniti
da iz naravi trokuta ne slijedi da su njegova tri kuta jednaka dvama
pravim kutovima, odnosno da iz danog uzroka ne slijedi posljedica,
što je nesklapna. Nadalje ću niže bez pomoći ovog poučka pokazati
da naravi Božjoj ne pripadaju ni razum ni volja. Znam doduše da
mnogi misle kako je moguće dokazati da naravi Božjoj pripadaju naj-
viši razum i slobodna volja; jer vele da ne znaju ništa savršenije što bi·
pridali Bogu nego ono što je i kod nas najviše savršenstvo. Nadalje,
iako Boga poimaju zbiljski najviše razumnim, ipak ne vjeruju da on
može učiniti da bude sve ono što zbiljski spoznaje; misle da bi na taj
način uništili Božju moć. Da je Bog, kažu oni, stvorio sve što je u nje-
govu razumu, onda više ništa ne bi mogao stvoriti i to prema njiho-
vom mišljenju razara Božju moć; stoga radije tvrde da je Bog ravno-
dušan prema svemu i da stvara samo ono što je u nekakvoj apsolutnoj
volji odlučio stvoriti. Mislim da sam ipak dovoljno jasno pokazao
(vidi poučak 16) da iz najviše moći Božje ili iz njegove beskonačne
naravi beskonačno mnogo i na beskonačno mnogo načina proizlazi, a
to znači da je sve nužno proizašlo ili da stalno slijedi jednakom nuž-
nošću, kao što iz naravi trokuta od vječnosti naovamo i od ovamo u
vječnost slijedi da su njegova tri kuta jednaka dvama pravim kuto-
vima. Na ovaj je način Božja svemoć od vječnosti naovamo bila zbilj-
ska i u vječnost će ostati jednako zbiljska. Na ovaj je način, ba:em
prema mojem sudu, Božja svemoć daleko savršenije određena. Cini
se da protivnici - neka mi bude dopušteno govoriti otvoreno - za-
pravo niječu Božju svemoć. Prisiljeni su naime priznati da Bog spo-
znaje beskonačno mnogo onoga što je stvorljivo, ali to ipak neće ni-
kada moći stvoriti. Jer, inače, kad bi stvorio sve što spoznaje, onda bj,
35
DEDEO (18-62/19-63]
crearet, suam, juxta ipsos, exhauriret omnipotentiam, et se
imperfectum redderet. Ut igitur Deum perfectum statuant, eo
rediguntur, ut simul statuere debeant, ipsum non posse omnia
efficere, ad qure ejus potentia se extendit, quo absurdius, aut
Dei omnipotentire magis repugnans, non video, quid fingi possit. s
Porro, 11,t de intellectu, et voluntate, quos Deo communiter
tribuimus, hic etiam aliquid dicam; si ad reternam Dei essentia.m,
intellectus scilicet, et voluntas pertinent, aliud sane per utrumque
hoc attributum intelligendum est, quam quod vulgo solent homi-
nes. Nam intellectus, et voluntas, qui Dei essentiam constituerent, 10
a nastro intellectu, et voluntalte, toto crelo differre deberent,
nec in ulla re, prreterquam in nomine, convenire possent; non
aliter scilicet, quam inter se conveniunt canis, signum cooleste, et
canis, animal latrans. Quod sic demonstrabo. Si intellectus ad
divinam naturam pertinet, non poterit, uti noster intellectus, 1s
posterior, (ut plerisque placet) vel simul natura esse cum rebus
intellectis, quandoquidem Deus omnibus rebus prior est causali-
tate, (per Coroll. 1. Prop. 16.) sed centra veritas, et formalis
rerum essentia ideo talis est, quia talis in Dei intellectu existit
objective. Quare Dei intellectus, quatenus Dei essentiam con- 20
stituere concipitur, est revera causa rerum, tam earum essentire,
quam earum existentire; quod ab iis videtur etiam fuisse animad-
versum, qui Dei intellectum, voluntatem, et potentiam unum et
idem esse asseruerunt. Cum itaque Dei intellectus sit unica rerum
causa, videlicet (ut ostendimus) tam earum essentire, quam 25
earum existentire, debet ipse necessario ab iisdem differre, tam
ratione essentire, quam ratione existentire. Nam causatum differt
a sua causa prrecise in eo, quod a causa habet (, daarom het een
gewrocht IEffectus \van zulk een oorzaak gezegt word). Ex. gr.
homo est causa existentire, non vero essentire alterius hominis; 30
est enim hrec reterna veritas: et ideo secundum essentiam prorsus
convenire possunt; in existendo autem differre debent; et pro-
pterea, si unius existentia pereat, non ideo alterius peribit; sed, si
unius essentia destrui posset, et fieri falsa, destrueretur etiam
alterius essentia. Quapropter res, qure et essentire, et existentire, 35
36
O BOGU
prema njima, iscrpio svoju svemoć i time postao nesavršen. Da bi,
dakle, Boga postavili kao savršenog, dolaze do toga da istodobno
moraju tvrditi da Bog ne može učiniti sve na što se razastrire njegova
moć. Ja ne mogu zamisliti ništa nesklapni je i išta što bi bilo u jačoj
protivnosti s Božjom svemoći. Nadalje, rekao bih nešto o razumu i
volji koje obično pripisujemo Bogu. Ako vječnoj biti Boga pripadaju
razum i volja, onda pod ovim atributima treba biti shvaćena nešto
drugo od onog što ljudi pod time obično shvaćaju. Jer, razum i volja
koji sačinjavaju Božju bit moraju se za cijelo jedno nebo razlikovati
od našeg razuma i volje i ne mogu se poklapati ničim drugim do ime-
nom, jednako kako se poklapa zviježđe Psa sa psom, životinjom koja
laje. To ću dokazati ovako. Ako razum pripada božanskoj biti, onda
on neće, kao naš razum, moći po naravi biti kasnije (kako mnogi tvr-
de) ili istodobno sa stvarima razuma, dočim je Bog prvotniji od svih
stvari po uzročnosti (prema dodatku 1 uz poučak 16); nego, naprotiv,
istina i formalna bit stvari jesu takve kakve jesu zato jer upravo kao
takve objektivno opstoje u Božjem razumu. Zato je Božji razum, uko-
liko se pojmi tako da sačinjava Božju bit, zapravo uzrok stvari, kako
njihove biti tako i njihova opstanka; to je izgleda prihvaćena i od
onih koji tvrde da su Božji razum, volja i moć jedno te isto. Kako je
Božji razum jedini uzrok stvari, i to (što smo pokazali) kako njihove
biti tako i njihova opstanka, onda se nužno mora razlikovati od njih,
kako u pogledu biti tako i u pogledu opstanka. Jer, ono što je uzroko-
vano od svojeg se uzroka razlikuje upravo onime što ima od uzroka
<,zbog čega je nazvana posljedicom jednog takvog uzroka>. Na pri-
mjer, čovjek je uzrok opstanka drugog čovjeka, ali ne i njegove biti;
jer to je vječna istina: stoga se oni prema biti mogu potpuno pokla-
pati; u opstanku se pak moraju razlikovati; stoga: ako jednome opsta-
nak prestane, ne prestaje zato opstanak drugoga; no kada bi se uni-
štila ili bi se lažnom pokazala bit jednoga, onda bi se uništila i bit dru-
goga. Zbog toga se stvar koja je uzrok biti i opstanka neke posljedice
37.
DEDEO [ 19-63 /20-64]
alicujus effectus est causa, a tali effectu differre debet, tam
ratione essentire, quam ratione existentire. Atqui Dei intellectus
est et essentire, et existentire nostri intellectus causa: ergo Dei
intellectus, quatenus divinam essentiam constituere concipitur,
a nastro intellectu, tam ratione essentire, quam ratione existentire
differt, nec in ulla re, preterquam in nomine, cum eo convenire
potest, ut volebamus. Circa voluntatem eodem modo proceditur,
u t facile unusquisque videre potest.
Pro po s i ti o X V I I I . Deus e,st omnium rerum oousa imrna-
nens; non vero transiens.1
Demonstratio. Omnia, qure sunt, in Deo sunt, et per
Deum concipi debent, (per Prop. 15.) ade6que (per Coroll. l.
Prop. 16. hujus) Deus rerum, quro in ipso sunt, est causa, quod
est primum. Deinde extra Deum nulla potest dari substantia,
(per Prop. 14.) hoc est, (per Defi.n. 3.) res, qure extra Deum in se
sit, quod erat secundum. Deus ergo est omnium rerum causa
immanens; non vero transiens. Q. E. D.
Propositio XIX. Deus, sive omnia Dei attributa sttnt mterna.
Demonstratio. Deus enim (per De.fin. 6.) est substantia,
qure (per Prop. 11.) necessario existit, hoc est, (per Prop. 7.) ad
cujus naturam pertinet existere, sive (quod idem est) ex cujus
definitione sequitur ipsum existere, ade6que (per De.fin. 8) est
reternus. Deinde per Dei attributa intelligendum est id, quod
(per De.fin. 4.) Divinre substantire essentiam exprimit, hoc est, id,
quod ad substantiam pertinet: id ipsum, inquam, ipsa attributa
involvere debent. Atqui ad naturam substantire (ut jam ex P.rop. 7.
demonstravi) pertinet reternitas. Ergo unumquodque attribu-
torum reternitatem involvere debet, ade6que omnia sunt reterna.
Q.E.D.
S ch o 1i um. Hrec Propositio quam clarissime etiam patet ex
modo, quo (Prop. ll.) Dei existentiam demonstravi; ex ea,
inquam, demonst.ratione constat, Dei existentiam, sicut ejus
essentiam, reternam esse veritatem. Deinde (Prop. 19. Princi-
piorum Cartesii) alio etiam modo Dei reternitatem demonstravi,
nec opus est eum hic repetere. · 35
Pro po s i ti o X X. Dei existentia, ejusque essentia unum ef.
idem su.nt.
13 Prop. 16 N Prop. 6 O
38
O BOGU
mora od te posljedice razlikovati kako u pogledu biti tako i u pogledu
opstanka. Božji razum je uzrok i biti i opstanka našeg razuma: dakle
se Božji razum, ukoliko je shvaćen tako da sačinjava božansku bit,
razlikuje od našeg razuma kako u pogledu biti tako i u pogledu op-
s
stanka te se ne može s njime ni u čemu poklapati do imenom, kako
smo zaključili. Glede volje postupilo bi se na isti način, kako svatko
može lako uvidjeti.
Poučak 18. Bog je trajni (unutarnji), a ne prolazni (izvanjski) uzrok
10 svih stvari.
Dok a z. Sve što jest jest u Bogu i mora biti shvaćena pomoću Boga
(prema poučku 15); stoga je (prema dodatku 1 uz poučak 161 ovog dije-
la) Bog uzrok stvari koje su u njemu, i to je ono prvo. Nadalje, ne može
biti nikakve supstancije osim Boga (prema poučku 14), to jest, (prema
1~
definiciji III.), stvari koja bi izvan Boga bila u sebi, i to je bilo ono drugo.
Bog je dakle trajni (unutarnji), a ne prolazni (izvanjski) uzrok svih stvari,
što je i trebalo dokazati.
Poučak 1 9 . Bog ili svi Božji atributi jesu vječni.
20 Dokaz. Bog je naime (prema definiciji VI.) supstancija koja (prema
poučku 11) nužno opstoji, to jest (prema poučku 7) čijoj naravi pripada
opstojanje, ili (što je isto) iz čije definicije slijedi da nužno opstoji; stoga
je (prema definiciji VIII.) vječan. Nadalje, pod atributima Boga treba
razumjeti ono što (prema definieiji IV.) izražava bit božanske supstan-
25 cije, to jest ono što pripada supstanciji: to samo, kažem, moraju uklju-
čivati sami atributi. Stoga naravi supstancije (kako sam već dokazao iz
poučka 7) pripada vječnost. Dakle, svaki od atributa mora u sebi uklju-
čivati vječnost, pa su stoga dakle svi vječni, što je i trebalo dokazati.
30
Primjedba. Ovaj poučak još je jasniji iz načina na koji sam (poučak
11) dokazao opstanak Boga; iz tog dokaza, kažem, proizlazi da je opsta-
nak Boga, kao i njegova bit, vječna istina. Nadalje sam (poučak 19 Karte-
zijevih načela) vječnost Boga dokazao i na jedan drugi način pa to ovdje
nije nužno ponavljati.
Poučak 2 O. Opstanak Boga i njegova bit jedno su te isto.
1
poučak 16 N, poučak 6 O
39
DEDEO [20-64 /2 l -65]
Demonstratio. Deus (per anteced. Prop.) ejusque omnia
attributa sunt reterna, hoc est, (per D~fin. 8.) unumquodque ejus
attributorum existentiam exprimit. Eadem ergo Dei attribut.a,
qure (per Dejin. 4.) Dei reternam essentiam explicant, ejus simul
reternam existentiam explicant, hoc est, illud ipsum, quod
essentiam Dei constituit, constiituit simul ipsius existentiam,
ade6que hrec, et ipsius essentia unum et idem sunt. Q. E. D.
C o r o 11 ari um I. Hine sequitur I Dei existentiam, sicu t
0
•
·""'
eJUS essentiam, . .
reternam esse veritatem.
Corollari um II. Sequitur Il 0 • Deum, sive omnia Dei
attributa esse immutabilia. Nam, si ratione existentire mutarentur,
deberent etiam, (per Prop. prreced.) ratione essentire mutari, hoc
est (ut per se notum) ex veris falsa fieri, quod est absurdum.
Pro po s i ti o X X I. Omnia, quCl3 ex absoluw natura alicujus
attributi Dei sequuntur, semper, et injinita existere debuerunt, sive
per idem attributum Cl3terna, et injinita sunt. 1s
Demonstratio. Concipe, si fieri potest, (siquidem neges)
aliquid in aliquo Dei attributo ex ipsius absoluta natura sequi,
quod finitum sit, et determinatam habeat existentiam, sive
durationem, ex. gr. ideam Dei in cogitatione. At cogitatio, quando-
quidem Dei attributum supponitur, est necessario (per Prop. 11.)
sua natura infinita. Verum, quatenus ipsa ideam Dei habet,
finita supponitur. At (per D~fin. 2.) finita concipi non potest, nisi
per ipsam cogitationem determinetur. Sed non per ipsam cogi-
tationem, quatenus ideam Dei constituit, eatenus enim finita
supponitur esse: Ergo per cogitationem, quatenus ideam Dei non
constituit, qure tamen (per Prop. ll.) necessario existere debet:
Datur igitur cogitatio non constituens ideam Dei, ac propterea
ex ejus natura, quatenus est absoluta cogitatio, non seguitur
necessario idea Dei. (Concipitur enim ideam Dei constituens, et
non constituens.) Quod est contra hypothesin. Quare si idea Dei
in cogitatione, aut aliquid (perinde est, quicquid sumatur,
quandoquidem demonstratio universalis est) in aliquo Dei attri-
buto ex necessitate absolutre naturre ipsius attributi sequatur,
id debet necessario esse infinitum; quod erat primum.
40
O BOGU
Dokaz. Bog (prema prethodnom poučku) i svi njegovi atributi jesu
vječni,to jest (prema definiciji VIII.) svaki od njegovih atributa izražava
opstanak. Ovi Božji atributi koji, dakle, (prema definiciji IV.), objašnja-
vaju vječnu bit Boga ujedno objašnjavaju njegov vječni opstanak, to jest,
s upravo ono što sačinjava bit Boga, sačinjava ujedno njegov opstanak, pa
su dakle to i njegova bit jedno te isto, što je i trebalo dokazati.
Dodatak 1 . Iz ovoga slijedi, prvo, da je opstanak Boga, kao i njego-
va bit, vječna istina.
10
Dodatak 2. Slijedi, drugo, da Bog i svi njegovi atributi jesu nepro-
mjenjivi. Jer, ako se oni promijene u odnosu na opstanak, moraju se ta-
kođer (prema prethodnom poučku) promijeniti i u odnosu na bit, a to
znači (kako je samo po sebi jasno) da bi iz istinitih postali lažni, što je
nesklapno.
Poučak 21 . Sve što slijedi iz na svaki način neograničene naravi ne-
kog Božjeg atributa, morat će uvijek i beskonačno opstojati, ili je prema is-
tom atributu vječno i beskonačno.
Dokaz. Ako to niječeš, zamisli da je moguće da u nekom Božjem
atributu iz njegove na svaki način neograničene naravi uslijedi nešto što
20 je konačno i ima određeni opstanak ili trajanje, na primjer predstavu
Boga u mišljenju. Mišljenje pak, ako ga uzimamo kao Božji atribut, nuž-
no je (prema poučku 11) beskonačno po svojoj naravi. Ako pak mišljenje
ima predstavu Boga uzima se kao konačno. Međutim (po definiciji II.),
konačnim se može pojmiti samo ako je ograničeno samim mišljenjem.
2s Ali ne samim mišljenjem ukoliko ono sačinjava predstavu Boga, jer se
utoliko uzima kao konačno, nego mišljenjem ako ono ne sačinjava pred-
stavu Boga a koje (prema poučku 11) nužno mora opstojati: ima dakle
neko mišljenje koje ne sačinjava predstavu Boga, zato jer iz njegove
naravi, ukoliko je apsolutno mišljenje, ne slijedi nužno predstava Boga.
JO (Poimamo naime mišljenje koje sačinjava i ne sačinjava predstavu Boga.)
A to je protivno pretpostavci. Dakle, ako predstava Boga u mišljenju ili
nešto drugo (svejedno je što se uzme jer dokaz vrijedi općenito) u ne-
kom Božjem atributu slijedi iz nužnosti beskonačne naravi atributa sa-
mog, onda nužno mora biti beskonačno. To je bilo prvo.
41
DEDEO [21-65/23-67)
Deinde id, quod ex necessitate naturre alicujus attributi ita
sequijtur, non potest determinatam habere (existentiam ~ive)
durationem. Nam, si neges, supponatur res, qure ex necess1tate
naturre alicujus attributi sequitur, dari in aliquo Dei attributo, ex.
gr. idea Dei in cogitatione, eaque supponatur aliquando non
exstitisse, vel non exstitura. Curo autem cogitatio Dei attributum
supponatur, debet et necessario, et immutabilis existere (per
Prop. 11. et Coroll. 2. Prop. 20.) Quare ultra limites durationis
idere Dei (supponitur enim aliquando non exstitisse, aut non
exstitura) cogitatio sine idea. Dei existere debebit; atqui hoc est
contra hypothesin; supponitur enim, ex data cogitatione necessa-
rio sequi ideam Dei. Ergo idea Dei in cogitatione, aut aliquid,
quod necessario ex absoluta natura alicujus attributi Dei sequitur,
non potest determinatam habere durationem; sed per idem attri-
butum reternum est, quod erat secundum. N ota, hoc idem esse
affirmandum de quacnnque re, qure in aliquo Dei attributo ex
Dei absoluta natura necessario sequitur.
Pro po s i ti o X X I I . Quicquid ex aliquo Dei attributo, quatenus
modificatum est tali modificatione, qiuE et necessario, et infinita
per idem existit, sequitur, debet quoque et necessario, et infinitum
existere.
Demonstratio. Hujus Propositionis demonstratio procedit
eodem modo, ac demonstratio prrecedentis.
Propositio XXIII. Omnis modus, qui et necessario, et
infinitus, existit, necessario sequi debuit, vel ex absolutđ natura
alicujus a.ttributi Dei, vel ex aliquo attributo modificato modiftcatione,
qučE et necessario, et infinita ex·istit.
Demonstratio. Modus enim in alio est, per quod concipi
debet, (per D~fin. 5.) hoc est (per Prop. 15.) in solo Deo est, et per
solum Deum concipi I potest. Si ergo modus concipitur necessario
42
O BOGU
Nadalje, ono što ovako slijedi iz nužnosti naravi nekog atributa ne
može imati ograničeni <opstanak ili> ograničeno trajanje. Jer, ako to
niječeš, pretpostavi onda da u nekom atributu Boga ima neka stvar koja
slijedi iz nužne naravi atributa, na primjer predstavu Boga, i za nju pret-
5
postavi da jednom nije opstojala ili da neće opstojati. Kako se mišljenje
uzima kao atribut Boga, ono mora nužno i nepromjenjivo opstojati (pre-
ma poučku 11 i prema dodatku 2 uz poučak 20). Zato bi preko granica
trajanja predstave Boga (budući da je pretpostavljeno da jednom nije
10 opstojala, odnosno da neće opstojati) mišljenje morala opstojati bez
predstave Boga; a to je protivno pretpostavci, jer se naime pretpostavila
da iz danog mišljenja nužno slijedi predstava Boga. Dakle, predstava
Boga u mišljenju, ili nešto što nužno slijedi iz apsolutne naravi nekog
atributa Boga ne može imati ograničeno trajanje, nego je prema tom
15
atributu vječno, i to je bilo ono drugo. Zamijetiti treba da se ovo može
kazati i o bilo kojoj stvari koja u nekom Božjem atributu nužno slijedi iz
apsolutne naravi Boga.
Poučak 2 2 . Sve što slijedi iz nekog Božjeg atributa, ukoliko je modifi-
20 cirana takvom modifikacijom koja prema istome i nužno i beskonačno op-
stoji, mora isto tako opstojati i nužno i beskonačno.
Dok a z . Dokaz ovog poučka izvodi se na isti način kao i kod pret-
hodnog poučka.
25 Poučak 2 3 . Svaki modus koji opstoji i nužno i beskonačno mora nuž-
no slijediti ili iz apsolutry,e naravi nekog Božjeg atributa ili iz nekog atributa
modificiranog modifikacijom koja opstoji i nužno i beskonačno.
Dok a z. Modus je naime u nečem drugom čime se mora poimati (pre-
ma definiciji V.), to jest (prema poučku 15) on je u samom Bogu i
30
samo se Bogom može pojmiti. Ako se modus poima da opstoji nužno
43
DEDEO [23-67 /24-68]
existere, et infinitus esse, utrumque hoc debet necessario concludi,
sive percipi per aliquod Dei attributum, quatenus idem concipitur
infinitatem, et necessitatem existentiro, sive (quod per Defin. 8.
idem est) reternitatem exprimere, hoc est, (per Defin. 6 et Prop. 19.)
quatenus absolute consideratur. Modus ergo, qui et necessario, et
infinitus existit, ex absoluta natura alicujus Dei attributi sequi
debuit; hocque vel immediate, (de quo Prop. 21.) vel mediante
aliqua modificatione, qure ex ejus absoluta natura sequitur, hoc
est, (per Prop. prmced.) qure et necessario, et infinita existit.
Q. E.D.
Pro po s i ti o X X I V. Rerum a Deo productarum essentia non
invol·vit existentiam.
Demonstratio. Patet ex Definitione I. Id ~nim, cujus
natura (in se scilicet considerata) involvit existentiam, causa est
sui, et ex sola sure naturre necessitate existit.
Corollari um. Hine sequitur, Deum non tantum esse causam,
ut res incipiant existere; sed etiam, ut in existendo perseverent,
sive (ut termino Scholastico utar) Deum esse causam essendi
rerum. Nam, sive res existant, sive non existant, quotiescunque
ad earum essentiam attendimus, eandem nex existentiam, nec
-durationem involvere comperimus; ade6que earum essentia
neque sure existentire, neque sure durationis potest esse causa;
sed tantum Deus, ad cujus solam naturam pertinet existere.
(per Coroll. 1. Prop. 14.)
Pro po s i ti o X X V. Deus non tantum est causa ef.ficiens
rerum existentim; sed etiam essentim.
Demonstratio. Si negas, ergo rerum essentire Deus non
est. causa; ade6que (per Axiom. 4.) potest rerum essentia sine Deo
concipi: atqui hoc I (per Prop. 15.) est absurdum. Ergo rerum
etiam essentire Deus cst causa. Q. E. D.
Scholium. Hrec Propositio clarius sequitur ex Propositione
16. Ex ea enim sequitur, quod ex data natura. divina, tam rerum
essentia, quam existentia debeat necessario concludi; et, ut verbo
dicam, eo sensu, quo Deus dicitur causa sui, etiam omnium
rerum causa dicendus est, quod adhuc clarius ex sequenti
Corollario constabit.
18-19 N om. sive ... rerum
44
O BOGU
i da je beskonačan, onda to oboje nužno treba zaključiti ili opaziti iz ne-
kog Božjeg atributa, ukoliko je on shvaćen tako da izražava beskonač­
nost i nužnost opstanka ili vječnost (što je prema definiciji VIII. isto); to
jest (prema definiciji VI. i poučku 19) ukoliko se razmatra apsolutno.
s Dakle, modus koji opstoji i nužno i kao beskonačan mora slijediti iz ap-
solutne naravi nekog Božjeg atributa, i to ili neposredno (o tome u pouč­
ku 21) ili posredstvom neke modifikacije, koja slijedi iz njegove apso-
lutne naravi, to jest (prema prethodnom poučku) koja opstoji i nužno i
10
kao beskonačna, što je i trebalo dokazati.
Poučak 2 4. Bit stvari proizvedenih od Boga ne uključuje opstanak.
Dokaz. Razumije se iz definicije I. Jer ono čija narav (motrena nai-
me u sebi) uključuje opstanak jest uzrok sama sebe i iz same svoje naravi
nužno opstoji.
1s
Dodatak. Iz ovog slijedi da Bog nije samo uzrok da stv~ri počnu op-
stojati, nego i za to da ustrajavaju u opstanku, ili (da uporabim skolastič­
ki termin) Bog je uzrok bivanja stvari 1• Jer, opstojale stvari ili ne opstoja-
le, kadgod obratimo pozornost na njihovu bit nalazimo da ona u sebi ne
20
uključuje ni opstanak ni trajanje; zato njihova bit ne može biti uzrok niti
njihova opstanka niti njihova trajanja, nego je to samo Bog čijoj jedinoj
naravi pripada opstojanje.
Poučak 2 5 . Bog nije samo djelatni uzrok opstanka stvari nego i njiho-
2s ve biti.
Dok a z. Ako to niječeš, onda Bog nije uzrok biti stvari; dakle bi se
(prema aksiomu IV.) bit stvari mogla pojmiti bez Boga, što je (prema
poučku 15) nesklapna. Dakle, Bog je uzrok i biti stvari, što je i trebalo
dokazati.
30
Primjedba. Ovaj poučak jasnije slijedi iz poučka 16. Iz njega naime
slijedi da iz dane božanske naravi treba nužno zaključiti bit i opstanak
stvari; i, u jednu riječ, u istom onom smislu po kojem se kaže da je Bog
uzrok sama sebe tako treba kazati da je on uzrok svih stvari, što će biti
35
još jasnije iz sljedećeg dodatka.
1
N om. ili ... stvari
45
DEDEO [24-68/25-69]
Corollarium. Res particulares nihil sunt, nisi Dei attri-
butorum affectiones, sive modi, quibus Dei attributa certo, .et
determinato modo exprimuntur. Demonstratio patet ex Propo-
sitione 15., et Defi.nitione 5.
Propositio XXVI. Res, qum ad aliquid operandum deter-
a a
minata est, Deo necessario sic fuit delerminata; et, quce Deo non
est determinat,a., non potest se ipsam ad operandum determinare.
Demonstratio. Id, per quod res determinatre ad aliquid
operandum dicuntur, necessario quid positivum est; (ut per se
notum) Ade6que, tam ejus essentire, quam existentire, Deus ex
necessitate sure naturre est causa effi.ciens; (per Prop. 25. et 16.)
quod erat primum. Ex quo etiam, quod secundo proponitur,
clarissime sequitur. Nam si res, qure a Deo determinata non est,
se ipsam determinare posset, prima pars hujus falsa esset, quod
est absurdum, ut ostendimus.
Propositio XXVII. Res, quce aDeo ad aliquid operand.um
determinata est, se ipsam indeterminatam reildere non potest.
Demonstratio. Hrec Propositio patet ex Axiomate tertio.
Pro po s i ti o X X V I I I. Quodcunque, singulare, sive qumvis
res, quce finita est, et determinatam habet existentiam, non potest
existere, neo ad operandum determinari, nisi ad existendum, et
operandum determinetur ab ali.a causa, quce etiam finita est, et
determinatam habet existentiam: Et rursus hcec causa non potest
etia.m existere, neque ad operandum determina.r·i, nisi ab ali.a, quce
etiam .finita est, et determinatam habet existentiam, determinetur ad,
existendum, et operandum, et sic in infinitum.
Demonstratio. Quicquid determinatum est ad existendum,
et operand um, a Deo sic determinatum est: (per Prop. 26. et
Ooroll. Prop. 24.) At id, quod fi.nitum est, et determinatam habet
existentiam, ab absoluta natura alicujus Dei attributi produci
non potuit; quicquid enim ex absoluta natura alicujus Dei
attributi sequitur, id infinitum, et reternum est. (per Prop. 21)
Debuit ergo ex Deo, vel aliquo ejus attributo sequi, quatenus
aliquo modo affectum consideratur; prreter enim substantiam,
et modos nil datur, \per Axio-m. l. et Defin. 3. et 5.) et modi
46
O BOGU
Dodatak. Posebne stvari nisu drugo do stanja Božjih atributa ili mo-
dusi kojima su Božji atributi na točan i određen način izraženi. Dokaz je
očigledan iz poučka 15 i definicije V.
Poučak 2 6 . Stvar koja je određena da nešto čini nužno je tako odre-
s đena od Boga; a, ako nije od Boga određena, samu sebe ne može odrediti
da čini.
Dok a z. Ono čime su stvari određene da nešto čine, nužno je nešto
pozitivno (kao što je jasno samo po sebi); zato je Bog iz nužnosti svoje
10 naravi djelatni uzrok i njihove biti i njihova opstanka (prema poučku 25 i
poučku 16); i to je bilo prvo. Iz toga najjasnije proizlazi i drugi dio stava.
Jer, kad bi stvar koja nije određena od Boga mogla samu sebe odrediti,
prvi dio ovog poučka bio bi lažan, a to je nesklapno, kao što smo poka-
zali.
15
Poučak 2 7 . Stvar koja je od Boga određena da nešto čini, ne može sebe
samu učiniti neodređenom.
I Dok a z. Ovaj poučak očigledan je iz trećeg aksioma.
Poučak 2 8. Svaka pojedinačna stvar ili svaka stvar koja je konačna i
20
koja ima određeni opstanak može opstojati i može biti određena da čini
samo ako je određena da opstoji i da čini od drugog uzroka koji je također
konačan i ima određeni opstanak: a ovaj opet uzrok može opstojati i može
biti određen da čini samo od drugog uzroka koji je također konačan, ima
2s određeni opstanak i određen je da opstoji i da čini, i tako u beskraj.
Dok a z. Što je određeno da opstoji i da čini, određeno je za to od
Boga (prema poučku 26 i dodatku uz poučak 24). A ono što je konačno i
što ima određeni opstanak ne može biti proizvedeno iz apsolutne naravi
30 nekog Božjeg atributa; jer sve što slijedi iz apsolutne naravi nekog Bož-
jeg atributa jest beskonačno i vječno (prema poučku 21 ). Dakle, moral o
bi slijediti iz Boga ili iz nekog njegovog atributa, ukoliko se promatra kao
aficiran nekim modusom; osim supstancije i modusa nema naime ničega
(prema aksiomu I. i prema definicijama III. i V.), a modusi (prema do-
35
47
DEDEO [25-69/26-70]
(per Coroll. Prop. 25.) nihil sunt, nisi Dei attributorum affectiones.
At ex Deo, vel aliquo ejus attributo, quatenus affectum est modi-
ficatione, qme reterna, et infinita est, sequi etiam non potuit. (per
Prop. 22.) Debuit ergo sequi, vel ad existendum, et operandum
determinari a Deo, vel aliquo ejus attributo, quatenus modi-
ficatum est modificatione, qure finita est, et determinatam habet
existentiam. Quod erat primum. Deinde hrec rursus causa, sive
hic modus (per eandem rationem, qua primam partem hujus jam
iam demonstravimus) debuit etiam determinari ab alia, qure
etiam finita est, et determinatam habet existentiam, et rursus
hrec ultima (per eandem rationem) ab alia, et sic semper (per ean-
dem rationem) in infinitum. Q. E. D. I
Scholium. Cum quredam a Deo immediate produci debu-
erunt, videlicet ea, qure ex absoluta ejus natura necessario
sequuntur, et alia mediantibus his primis, qure tamen sine Deo
nec esse, nec concipi possunt; hine sequitur I quod Deus sit
0
• može pojmiti, iz toga slijedi, prvo, da je Bog najbliži uzrok neposredno
rerum immediate ab ipso productarum causa absolute proxima;
(lk zeg volstrektelijk de naaste oorzaak,) non vero in suo genere,
ut ajunt. Nam Dei effectus, sine sua causa, nec esse, nec concipi
0 roka niti mogu biti niti se mogu pojmiti2 (prema poučku 15 i dodatku uz
possunt. (per Prop. 15. et Coroll. Prop. 24.) Sequitur II quod
Deus non potest proprie dici causa esse remota rerum singularium,
nisi forte ea de causa, ut scilicet has ab iis, quas immediate
produxit, vel potius, qme ex absoluta ejus natura sequuntur,
distinguamus. Nam per causam remotam talem intelligimus,
qure cum effectu nullo modo conjuncta est. At omnia, qure sunt,
in Deo sunt, et a Deo ita dependent, nt sine ipso nec esse, nec
concipi possint.
Pro po s i ti o X X I X. ln rerum natura nullum dat'ur contin-
gens, sed omnia ex necessitate divinre naturre determinata sunt ad
certo modo existendum, et operandum.
Demonstratio. Quicquid est, in Deo est: (per Prop. 15.)
Deus autem non potest dici res contingens. Nam (per Prop. 11.)
necessario, non vero contingenter existit. Modi deinde divinre
naturro ex eadem etiam necessario; non vero contingenter secuti
sunt, (per Prop. 16.) idque, vel quatenus divina natura absolute,
li) et alia add. edd. ex N
19--20 om dat Gods gewiechtcn Effcctus I in dier voegen in hem blijven,
J
cn van hem afhangen IDependere I. dat hun oorzaak ICausa I geensins zonder
God kan wezen, noch verstaan ,.,.·orden. N om. Nam ... possunt.
48
O BOGU
datku uz poučak 25) samo su stanja Božjih atributa. Ali iz Boga ili iz
nekog njegovog atributa, ukoliko je aficiran modifikacijom koja je vječna
i beskonačna, također nije moglo uslijediti (prema poučku 22). Dakle je
moralo uslijediti ili biti određeno da opstoji ili da čini od Boga ili od ne-
s
kog njegovog atributa, ukoliko je modificiran modifikacijom koja je ko-
načna i ima određeni opstanak. To je bilo prvo. Onda bi opet ovaj uzrok
ili ovaj modus (na isti način kako smo već dokazali prvi dio ovog poučka)
trebao biti određen nečim drugim što je konačno i što ima određeni op-
10 stanak, i onda opet ovaj posljednji (na isti način) drugim, i tako uvijek
(prema istom razlogu) u beskraj, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Budući da je nešto trebalo biti proizvedeno neposredno
od Boga, naime ono što nužno slijedi iz njegove apsolutne naravi, a po-
1s sredstvom ovog prvog nešto drugo 1 što bez Boga niti može biti niti se
od njega proizvedenih stvari <velim: u potpunosti najbliži uzrok>, a ne,
kako kažu, najbliži uzrok u svojoj vrsti. Jer, Božji učinci bez njihova uz-
• 20
poučak 24). Slijedi, drugo, da se Boga zapravo ne može nazvati udalje-
nim uzrokom pojedinačnih stvari, osim možda zato da bismo ove raz-
likovali od onih koje je neposredno proizveo, ili štoviše od onih koje sli-
jede iz njegove apsolutne naravi. Jer, pod udaljenim uzrokom razumije-
2s mo onaj što s učinkom ni na koji način nije povezan. A sve što jest, jest u
Bogu i od Boga ovisi tako da bez njega niti može biti niti se može poj-
miti.
Poučak 2 9 . U naravi stvari nema ničeg slučajnog,
nego je sve određe­
30 no iz nužnosti božanske naravi da na određeni način opstoji i čini.
Dok a z. Štogod jest, jest u Bogu (prema poučku 15): za Boga se me-
đutim ne može reći daje slučajna stvar. Jer (prema poučku 11) on opsto-
ji nužno a ne slučajem. Modusi Božje naravi pak uslijedili su iz nje nuž-
35
nim načinom, a ne slučajem (prema poučku 16), i to ili ukoliko se božan-
1
nešto drugo add. edd. ex N
2
jer Božji učinci toliko ostaju u njemu i o njemu ovise, da njegov uzrok bez Boga niti
može biti niti se može pojmiti. N om . Jer .„ pojmiti.
49
DEDEO [26-70/27-71]
(per Prop. 21.) vel quatenus certo modo ad agendum determinata
consideratur. (per Prop. 27.) Porro horum modorum Deus non
tantum est causa, quatenus simpliciter existunt; (per Coroll.
Prop. 24) sed etiam, (per Prop. 26.) quatenusad aliquidoperandum
determinati considerantur. Quod si a Deo (per eand. Prop.)
determinati non sint, impossibile, non vero contingens est, ut se
ipsos determinent; et contra (per Prop. 27.) si a Deo determinati
sint, impossibile; non vero contingens est, ut se ipsos indetermina-
tos reddant. Quare I omnia ex necessitate divinre naturre deter-
minata sunt, non tantum ad existendum; sed etiam ad certo
modo existendum, et operandum, nullumque datur contingens.
Q.E.D.
Scholium. Antequam ulterius pergam, hic, quid nobis per
Naturam naturantem, et quid per Naturam naturatam intelli-
gendum sit, explicare volo, vel potius monere. Nam ex anteceden-
tibus jam constare existimo, nempe, quod per Naturam naturan-
tem nobis intelligendum est id, quod in se est, et per se concipitur,
sive talia substantire attributa, qure reternam, et infinitam essen-
tiam exprimunt, hoc est, (per Coroll. I. Prop. 14. et Coroll. 2.
Prop. 17) Deus, quatenus, ut causa libera, consideratur. Per
naturatam a.utem intelligo id omne, quod ex necessitate Dei
naturoo, sive uniuscujusque Dei attributorum sequitur, hoc est,
omnes Dei attributorum modos, quatenus considerantur, ut res,
qure in Deo sunt, et qure sine Deo nec esse, nec concipi possunt.
Proposi tio XXX. Intellectus actu finitus, aut actu infinitus 2s
Dei attributa, Deique a:ffectiones comprehendere dehet, et nihil
aliud.
Demonstratio. Idea vera debet convenire cmn suo ideato,
(per Axiom. 6.) hoc est (ut per se notum) id, quod in intellectu
objective continetur, debet necessario in natura dari: atqui in 30
natura (per Coroll. 1. Prop. 14.) non nisi una substantia datur,
nempe Deus, nec ullre alire affectiones, (per Prop. 15.) quam qure
in Deo sunt, et qure (per eandem Prop.) sine Deo nec esse, nec
concipi possunt; ergo intellectus actu finitus, aut actu infiilitus
Dei attributa, Deique affectiones comprehendere debet, et nihil Js
aliud. Q. E. D.
Propositio XXXI. Intellectus actu, sive is finitus si'.t, sive
50
O BOGU
ska narav na svaki način (prema poučku 21) ili ukoliko se na određeni
način shvaća kao određena da čini (prema poučku 27). Nadalje, Bog nije
uzrok ovih modusa ukoliko oni naprosto opstoje (prema dodatku uz po-
učak 24 ), nego, naprotiv (prema poučku 26), ukoliko se shvaćaju kao da
s su određeni da nešto čine. Ako nisu određeni od Boga (prema istom
poučku), nemoguće je, a ne slučajno da budu sami od sebe određeni; i
obratno (prema poučku 27), ako su od Boga određeni, nemoguće je, a
ne slučajno, da sami od sebe budu neodređeni. Zato je sve određeno iz
10 nužnosti božanske naravi, a ne samo da opstoji, nego da na određeni na-
čin opstoji i da čini, te ničeg slučajnog nema, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Prije no krenem dalje, ovdje želim objasniti što trebamo
razumjeti pod tvorećom naravi a što pod stvorenom naravi, ili barem na
1s
to upozoriti. Jer, držim da je iz prethodnog već utvrđeno, naime, da mi
pod tvorećom prirodom razumijemo ono što jest u sebi i sobom se poi-
ma, odnosno takve atribute supstancije koji izražavaju vječnu i beskonač­
nu bit, to jest (prema dodatku 1 uz poučak 14 i prema dodatku 2 uz pou-
čak 17) Boga ukoliko se on promatra kao slobodni uzrok. Pod stvore-
20 nom pak razumijem sve što proizlazi iz nužnosti Božje naravi, ili što slije-
di iz bilo kojeg Božjeg atributa, to jest sve moduse Božjih atributa, ukoli-
ko se shvaćaju kao stvari koje su u Bogu i koje bez Boga niti mogu biti
niti se mogu pojmiti.
Poučak 3 O. Razum, zbiljski konačan ili zbiljski beskonača, treba shva-
ćati Božje atribute i Božja stanja i ništa drugo.
Dok a z. Istinita predstava treba se slagati s onim što predstavlja (pre-
ma aksiomu VI.) to jest (kako je po sebi jasno), ono što je objektivno sa-
držano u razumu mora nužno biti i u naravi: jer u naravi (prema dodatku
1 uz poučak 14) ima samo jedna supstancija, naime Bog, i nikakva druga
stanja (prema poučku 15) osim onih koja su u Bogu i koja (prema istom
poučku) bez Boga ne mogu biti niti se mogu pojmiti; dakle, razum, zbilj-
ski konačan ili zbiljski beskonačan, treba shvaćati Božje atribute i Božja
stanja i ništa drugo, što je i trebalo dokazati.
Poučak 3 1 . Zbiljski razum, bio on konačan ili beskonačan, kao i vo-
51
DEDEO [27-71/29-73]
in.finitus, ut et voluntas, cupiditas, amor etc. ad N aturam natura-
tam; non vero ad natu.rantem referri debent. I
Demonstratio. Per intellectum enim (ut per se notum) non
intelligimus absolutam cogitationem; sed certum tantum modum
cogitandi, qui modus ab aliis, scilicet cupiditate, amore, etc.
differt, adeoque (per De.fin. 5.) per absolutam cogitationem
concipi debet, nempe (per Prop. 15. et Defin. 6.) per aliquod Dei
attributum, quod reternam, et infinitam cogitationis essentiam
exprimit, ita concipi debet, ut sine ipso nec esse, nec concipi pos-
sit; ac propterea (per Scholl. Prop. 29.) ad Naturam naturatam;
non vero naturantem referri debet, ut etiam reliqui modi cogi-
tandi. Q. E. D.
Scholium. Ratio, cur hic loquar de intellectu actu, non est,
quia concedo, ullum dari intellectum potentia; sed, quia omnem
confusionem vitare cupio, nolui loqui, nisi de re nobis quam
clarissime percepta, de ipsa scilicet intellectione, qua nihil nobis
clarius percipitur. Nihil enim intelligere possumus, quod ad
perfectiorem intellectionis cognitionem non conducat.
Proposi tio XXXII. Voluntas non potest vocari causa
libera; sed tanturn necessaria.
Demonstratio. Voluntas certus tantum cogitandi modus
est, sicuti intellectus; ade6que (per Prop. 28.) unaqureque volitio
non potest existere, neque ad operandum determinari, nisi ab
alia causa determinetur, et hrec rursus ab alia, et sic porro in
infinitum. Quod si voluntas fofinita supponatur, debet etiam ad
existendum, et operandum determinari a Deo, non quatenus
substantia absolute infinita est; sed quatenns attributum habet,
quod infinitam, et reternam cogitat.ionis essentiam exprimit. (per
Prop. 23.) Quocumque igitur modo, sive fini ta, sive infinita
concipiatur, causam requirit., a qua ad existendum, et operandum
determinetur; ade6que. (per Defin. 7.) non potest dici causa
libera; sed tantum necessaria, vel coacta. Q. E. D. I
C o r o 11 ari um I. Hine sequitur I 0 • Deum non operan ex
libertate voluntatis.
52
O BOGU
lja, požuda, ljubav itd., trebaju biti pripisani stvorenoj naravi, a ne pak
tvorećoj.
Dok a z. Pod razumom ne razumijemo (kako je jasno samo po sebi)
apsolutno mišljenje, nego samo neki modus mišljenja koji se razlikuje od
s drugih, naime od požude, ljubavi itd., te zato (prema definiciji V.) mora
biti pojmljen prema apsolutnom mišljenju, naime (prema poučku 15 i
definiciji VI.) prema nekom Božjem atributu koji izražava vječnu i bes-
konačnu bit mišljenja, tako da bez njega niti može biti niti se može poj-
miti; zbog toga (prema primjedbi uz poučak 29) treba biti pripisan stvo-
10
renoj naravi, a ne tvorećoj, kao i ostali modusi mišljenja, što je i trebalo
dokazati.
Primjedba. Razlog zašto ovdje govorim o zbiljskom razumu nije u
tome što priznajem da bi postajao mogući razum; nego, budući da želim
15 izbjeći svaku zbrku, želim govoriti samo o stvari koju mi najjasnije shva-
ćamo, naime o razumijevanju samom od kojeg ništa drugo ne shvaćamo
jasnije. Ništa naime ne možemo razumjeti što ne bi vadilo savršenijoj
spoznaji razumijevanja.
Poučak 3 2. Volja se ne može zvati slobodnim, nego samo nužnim uz-
20
rokom.
Dokaz. Volja je samo određeni modus mišljenja, kao razum; zato
(prema poučku 28) svaki čin volje može opstojati i biti određen da čini
samo ako je određen od drugog uzroka, ovaj pak od drugog uzroka, i
25 tako dalje u beskraj. Ako se pretpostavi beskonačna volja, i ona mora
biti od Boga određena da opstoji i da čini, i to ne ukoliko je on na svaki
način beskonačna supstancija, nego ako ima neki atribut koji izražava
beskonačnu i vječnu bit mišljenja (prema poučku 23). Na ovaj način, bila
pojmljena kao konačna ili kao beskonačna, njoj treba uzrok koji će je
30
odrediti da opstoji i čini; stoga (prema definiciji VII.) ne može je se zvati
slobodnim uzrokom, nego samo nužnim ili prinuđenim, što je i trebalo
dokazati.
Dodatak 1. Iz ovog slijedi, prvo, da Bog ne čini iz slobodne volje.
53.
DEDEO [29-73/30-74]
Corollarium II. Sequitur II 0 • voluntatem, et intellectum
ad Dei naturam ita sese habere, ut motus, et quies; et absolute,
ut omnia naturalia, qure (per Prop. 29.) a Deo ad existendum, et
operandum certo modo determinari debent. Nam voluntas, ut
reliqua omnia, causa indiget, a qua ad existendum, et operandum
certo modo determinetur. Et, quamvis ex datfi. voluntate, sive
intellectu infinita sequantur, non tamen propterea Deus magis
dici potest ex libertate voluntatis agere, quam propter ea, qure
ex motu, et quiete sequuntur, (infinita enim ex his etiam sequun-
tur) <lici potest ex libertate motus, et quietis agere. Quare voluntas
ad Dei na turam non magis pertinet, quam reliqua natnralia; sed
ad ipsam eodem modo sese habet, ut motus, et quies, et omnia
reliqua, qure ostendimus ex necessitate divinre naturre sequi, et
ah eadem ad existendum, et operandum certo modo determinari.
Propositio XXXIII. Res nullo alio modo, neque alio ordine 1s
aDeo 1>roduci potuerunt, qurim productm sunt.
Demonstra tio. Res enim omnes ex data Dei natura neces-
sario sequutre sunt, (per P.rop. 16.) et ex necessitate naturre Dei
determinatre sunt ad certo modo existendum, et operandum. (per
Prop. 29.) Si itaque res alterius naturre potuissent esse, vel alio 20
modo ad operand um determinari, ut naturre ordo alius esset;
ergo Dei etiam natura alia posset esse, quam jam est; ac proinde
(per Prop. 11.) illa etiam deberet existere, et consequenter duo,
vel plures possent dari Dii, quod (per Coroll. 1. Prop. 14.) est
absurdum. Quapropter res nullo alio modo, neque alio ordine, etc. 2s
Q.E.D.I
Scholium I. Quoniam his luce meridiana clarius ostendi,
nihil absolute in rebus dari, propter quod contingentes dicantur,
explicare jam paucis volo, quid nobis per contingens erit intelli-
gendum; sed prius, quid per necessarium, et impossible. Res
aliqua nccessaria dicitur, vel ratione SUU}, csscntiCB vel i'atione
causre. Rei enim alicujus existentia vel ex ipsius essentia, et defmi-
54
O BOGU
Dodatak 2. Slijedi, drugo, da se volja i razum prema naravi Boga
odnose kao kretanje i mirovanje, i na svaki način kao sve naravno što
(prema poučku 29) od Boga mora biti određeno da na određeni način
opstoji i djeluje. Volja naime, kao i sve ostalo, treba uzrok koji će je od-
5
rediti da na određeni način opstoji f čini. I, koliko god iz neke dane volje
ili razuma slijedi beskonačno mnogo toga, ne može se kazati da Bog
djeluje iz slobodne volje, isto kao što ne možemo kazati da ono što slije-
di iz kretanja i mirovanja (jer i iz toga slijedi beskonačno mnogo toga)
slijedi iz slobode kretanja ili mirovanja. Zato volja ne pripada Božjoj
10 naravi više nego ostale naravnosti; nego on se prema njoj odnosi na isti
način kao kretanje i mirovanje i sve ostalo za što smo pokazali da nužno
slijedi iz božanske naravi i od nje je određeno da na određeni način bude
i čini.
Poučak 3 3 . Stvari nisu mogle od Boga biti proizvedene ni na koji dru-
gi način ni drugim redom nego kako su proizvedene.
Dok a z. Jer sve su stvari nužno proizašle iz dane Božje naravi (prema
poučku 16) i određene su da na određeni način opstoje i čine (prema
poučku 29). Kad bi dakle stvari mogle biti druge naravi, ili biti na drugi
način određene da čine tako da i red naravi bude drugi, onda bi i narav
Božja morala moći biti drukčijom nego što već jest; tada bi pak (prema
poučku 11) trebala opstojati i ona druga, pa bi prema tome morala biti
dva Boga ili više njih, što je (prema dodatku 1 uz poučak 14) nesklapno.
Prema tome, stvari nisu mogle od Boga biti proizvedene ni na koji drugi
način, ni drugim redom itd., što je i trebalo dokazati.
Pri m j e db a 1 . Budući da sam ovime jasnije od podnevnog svjetla po-
kazao da ničeg ni na koji način nema u stvarima zbog čega bi ih se moglo
zvati slučajnima, sada želim ukratko objasniti što trebamo razumjeti pod
slučajnim, a još prije toga što pod nužnim i nemogućim. Za neku se stvar
30 kaže da je nužna ili u pogledu njene biti ili u pogledu uzroka. Opstanak
neke stvari nužno proizlazi ili iz njene biti i definicije ili iz danog djelat-
55
DEDEO [30-74/31-75]
tione, vel ex data causa efficiente necessario sequitur. Deinde his
etiam de causis res aliqua impossibilis dicitur; nimirum quia vel
ipsius essentia, seu definitio contradictionem involvit, vel quia nul-
la causa externa datur, ad talem rem producendam determinata.
.At res aliqua nulla alia de causa contingens dicitur, nisi respectu s
defectf1s nostrre cognitionis. Res enim, cujus essentiam contra-
dictionem involvere ignoramus, vel de qua probe scimus, eandem
nnllam contradictionem involvere, et tamen de ipsius existentia
nihil certo affirmare possumus, propterea quod ordo causarum
nos latet, ea nnnquam, nec ut necessaria, nec ut impossibilis 10
videri nobis potest, ide6que eandem vel contingentem, vel possi-
bilem vocamus.
Scholium II. Ex prrecedentibus clare sequitur, res summa
perfectione a Deo fuisse productas: quandoquidem ex da ta per-
fectissima natura necessario secutre sunt. N eque hoc Deum ullius 1s
arguit impe.rfectionis; ipsius enim perfectio hoc nos affirmare
coegit. Imo ex hujus contrario clare sequeret.ur, (ut modo ostendi)
Deum non esse summe perfectum; nimirum quia, sire.s alio modo
fuissent productre, Deo alia natura esset tribuenda, diversa ab ea.,
quam ex consideratione Entis perfectissimi coacti sumns ei 20
trihuere. Veri1m non dubito, quin multi hane sententiam, ut
absurdam, explodant, nec animum ad ea.ndem perpendendam
instituere velint; idque nulla alia de causa, quam quia Deo aliam
libertatem assueti sunt tribuere, longe diversam ah illa, qure a
nobis (D~fin. 7.) tradita est; videlicet, absolutam voluntatem. 2s
Verum neque etiam dubito, si rem meditari vellent, nostrarum-
que demonstrationum seriem recte secum perpendere, quin
tandem talem libertatem, Iqualem jam Deo tribuunt, non tantum,
ut nugatoriam; sed, nt magnum scientire obstacnlum, plane
rej ician t. N ec opus est, ut ea, qure in Scholio Propositionis 17. 30
dicta sunt, hlc repetam. Attamen in eorum gratiam adhuc osten-
darn, quod, quamvis concedatur, voluntatem ad Dei essentiam
pertinere, ex ejus perfectione nihilominus sequatur, res nullo alio
potuisse modo, neque ordine a Deo creari; quod facile erit osten-
2ii l>Ptin. 7. nld. J>efin. () ON
56
O BOGU
nog uzroka. Nadalje, za neku se stvar kaže da je nemoguća iz ovih
razloga: naime ili zato jer njena bit ili definicija uključuju proturječje
ili zato jer nema nikakva vanjskog uzroka koji bi bio određen da tak-
vu stvar proizvede. A iz nikakvog drugog uzroka neće se neka stvar
zvati slučajnom nego samo s obzirom na manjkavost naše spoznaje.
Jer stvar za koju ne znamo da li njena bit sadrži proturječje ili o kojoj
dobro znamo da ne sadrži nikakvo proturječje, pa ipak o njenom op-
stanku ne možemo potvrditi ništa određeno jer nam nije poznat red
uzroka, neće izgledati za nas ni nužna ni nemoguća, i zato je zovemo
ili slučajnom ili mogućom.
Primjedba 2. Iz prethodnog jasno slijedi da su stvari bile proiz-
vedene od Boga u najvišem savršenstvu, budući da su nužno uslijedile
iz dane najsavršenije naravi. A time se Boga ne krivi ni za kakvo ne-
savršenstvo; jer upravo nas njegovo savršenstvo sili da to ustvrdimo.
Iz suprotnog bi štoviše proizlazilo (kako sam pokazao) da Bog nije
najvećma savršen; jer naime da su stvari bile na drugi način proizve-
dene, Bogu bi trebalo pripisati drugu narav, različitu od one koju
smo mu prisiljeni pridati iz razmatranja najsavršenijeg Bića. No, ja ne
sumnjam da mnogi ovu tvrdnju odbacuju kao nesklapnu i ne žele je
podrobnije promotriti, i to ni iz kojeg drugog uzroka nego zato što su
navikli Bogu pridavati drugu slobodu, od one koju smo mu mi dali (u
definiciji VII. 1) znatno različitu, naime apsolutnu volju. Ne sumnjam
ni u to da bi oni, samo kad bi htjeli promisliti stvar i točno preispitati
slijed naših dokaza, sami na kraju posve odbacili ovakvu slobodu
kakvu pripisuju Bogu, i to ne samo kao nešto glupavo nego i kao veli-
ku smetnju znanju. Ovdje ne treba ponavljati ono što je kazano u do-
datku uz poučak 17. Pa ipak ću radi njih još pokazati da, ako se prih-
vati da volja pripada Božjoj biti, iz njegova savršenstva slijedi da stva-
ri od Boga ne mogu biti stvorene na drugi način ili drugim redom; to
1
definicije VII. edd, definicije VI. O, N
57.
DEDEO [31-75/32-76]
dere, si prius consideremus id, quod ipsimet concedunt, videlicet
ex solo Dei decreto, et voluntate pendere, ut unaqureque res id,
quod est, sit. Nam alias Deus omnium rerum causa non esset.
Deinde quod omnia Dei decreta ab reterno ab ipso Deo sancita
fuerunt. Nam alias imperfectionis, et inconstantire argueretur. s
At cum in reterno non detur quando, ante, nec post: hine, ex sola
scilicet Dei perfectione, sequitur, Deum aliud decernere nunquam
posse, nec unquam potuisse; sive Deum ante sua decreta non
fuisse, nec sine ipsis esse posse. At dicent, quod, quamvis sup-
poneretur, quod Deus aliam rerum naturam fecisset, vel quod ab 10
reterno aliud de natura, ejusque ordine decrevisset, nulla inde in
Deo sequeretur imperfectio. Verum si hoc dicant, concedent simul,
Deum posse sua mutare decreta. Nam si Deus de natura, ejusque
ordine aliud, quam decrevit, decrevisset, hoc est, ut aliud de
natura voluisset, et concepisset, alium necessario, quam jam 1s
habet intellectum, et aliam, quam jam habet, voluntatem habuis-
set. Et si Deo alium intellectum, aliamque voluntatem tribuere
licet, absque ulla ejus essentire, ejusque perfectionis mutatione,
quid causre est, cur jam non possit sua de rebus creatis decreta
mutare, et nihilominus reque perfectus manere? Ejus enim intel- 20
lectus, et voluntas circa res creatas, et earum ordinem in respectu
sure essentire, et perfectionis, perinde est, quomodocunque conci-
piatur. Deinde omnes, quos vidi, Philosophi concedunt, nullum
in Deo dari intellectum potentia, sed tantum actu; cum autem et
ejus intellectus, et ejus voluntas ab ejusdem essentia non distin- 2s
guantur, ut etiam omnes concedunt; sequitur ergo hine etiam,
quod, si Deus alium intellectum actu habuisset, et aliam volun-
tatem, ejus etiam essentia alia necessario esset; ac proinde (ut a
principio Iconclusi) si aliter res, quam jam sunt, a Deo productre
essent, Dei intellectus, ejusque voluntas, hoc est (ut conceditur) 30
ejns essentia alia esse deberet, quod est absurdum.
Cum itaque res nullo alio modo, nec ordine a .Deo produci
potuerint, et, hoc vernm esse, ex summa Dei perfectione sequatur;
9 dicent .ZV dicunt O
58
O BOGU
će biti lako pokazati ako prije toga razmotrimo ono što oni sami prizna-
ju, naime da od Božje odluke i volje ovisi da će neka stvar biti ono
što ona jest. Jer, Bog inače ne bi bio uzrok svih stvari. Nadalje, da su
sve odluke Božje od vječnosti bile potvrđene od samog Boga. Jer ina-
če bi Boga krivili za nesavršenstvo i za nepostojanost. A budući da u
vječnosti nema kada, prije i poslije: onda iz samog Božjeg savršenstva
slijedi da Bog ne može nikada odlučiti nešto drugo, niti je ikada mo-
gao; ili da Bog prije svojih odluka nije bio, niti bez njih može biti.
Jer, kazat će1, ako se i pretpostavi da je Bog mogao stvoriti drugu
narav stvari, ili da je od vječnosti mogao o naravi i njenom redu nešto
drugo odlučiti, iz toga ipak ne bi slijedilo nikakvo nesavršenstvo Bo-
ga. Ako bi to kazali, priznali bi istodobno da Bog može mijenjati svo-
je odluke. Jer, ako bi Bog o naravi i o njenom redu odredio drukčije
no što je odredio, to jest ako bi od naravi htio ili pojmio nešto drugo,
onda bi nužno imao razum drukčiji od onog kojeg već ima i volju druk-
čiju od one koju ima. A ako bi se Bogu moglo pripisati drugi razum i
drugu volju bez promjene njegove biti i njegovog savršenstva, koji bi
to onda razlog bio da Bog sada ne promijeni svoje odluke o stvore-
nim stvarima i ujedno ostane jednako savršen? Jer u pogledu njegove
biti i savršenstva svejedno je kako se poimaju njegov razum i njegova
volja o stvorenim stvarima. Jer, kako sam vidio, svi filozofi priznaju
da u Boga nema mogućeg razuma, nego samo zbiljskog; budući da se
njegov razum i njegova volja ne razlikuju od njegove biti, što svi pri-
znaju, slijedi dakle i to da, ako bi Bog imao zbiljski drugi razum i
zbiljski drugu volju, onda bi i njegova bit nužno bila druga; te dalje
(kako sam na početku zaključio), kada bi stvari bile od Boga proiz-
vedene drukčijima nego što već jesu, Božji um i njegova volja, a to
znači (kako priznaju) i njegova bit, morali bi biti drukčiji, što je nes-
klapno.
Budući da stvari nisu mogle biti od Boga proizvedene na drukčiji na-
čin niti drugim redom, a ta istina proizlazi iz najvišeg Božjeg savršenstva,
1
kazat će N, kažu O
59
DEDEO [32-76/33-77]
nulla profecto sana ratio persuadere nobis potest, ut credamus,
quod Deus noluerit omnia, qure in suo intellectu sunt, eadem illa
perfectione, qua ipsa intelligit, crear.e. At dicent~ in rebus .nu~lai:n
esse perfectionem, neque imperfect1onem; sed 1d, quod m 1ps1s
est, propter quod perfectre sunt, aut irnperfectre; et bonre au~
malre dicuntur, a Dei tantum voluntate pendere; atque adeo, Sl
Deus voluisset, potuisset efficere, ut id, quod jam perfectio est,
summa esset imperfectio, et contra (dat het geen, 't welk nu in
de dingen een onvolmaaktheit is, het volmaaktste geweest zou
zijn). Verum quid hoc aliud esset, quam aperte affirmare, quod
Deus, qui id, quod vult, necessario intelligit, sua voluntate efficere
potest, ut res, alio modo, quam intelligit, intelligat, quod (~t ~odo
ostendi) magnum est absurdum. Quare argumentum m ipsos
retorquere possum, hoc modo. Omnia a Dei potestate pendent.
Ut res itaque aliter se habere possint, Dei necessario voluntas
aliter se habere etiam deberet; atqui Dei voluntas aliter se habere
nequit. (ut modo ex Dei perfectione evidentissime ostendimus)
Ergo neque res aliter se habere possunt. Fateor, hane opinionem,
qure omnia indifferenti cuidam Dei voluntati subjicit, et ab ipsius
beneplacito omnia pendere statuit, minus a vero aberrare, quam
illorum, qui statuunt, Deum omnia sub ratione boni agere. Nam
hi aliquid extra Deum videntur ponere, quod a Deo non dependet,
ad quod Deus, tanquam ad exemplar, in operando attendit, vel
ad quod, tanquam ad certum scopum, collimat. Quod profecto
nihil aliud est, quam Deum fato subjicere, quo nihil de Deo ab-
surdius statui potest, quem ostendimus tam omnium rerum
essentire, quam earum existentire primam, et unicam causam
esse. Quare non est, ut in hoc absurdo refutando tempus con-
sumam.
Propositio XXXIV. Dei potentia est ipsa ipsius essentia. I
Demonstratio. Ex sola enim necessitate Dei essentire se-
quitur, Deum esse causam sui, (per Prop. 11.) et (per Prop. 16.
ejusq·ue Coroll.) omnium rerum. Ergo potentia Dei, qua ipse, et
omnia sunt, et agunt, est ipsa ipsius essentia. Q. E. D.
8 N am. contra
60
O BOGU
onda nas nijedan zdravi um zasigurno ne može uvjeriti da povjerujemo
da Bog nije htio stvoriti sve što je u njegovu razumu, i to onim savršen-
stvom kojim to razumije. Ali, reći će, u stvarima nema nikakva savršen-
stva ni nesavršenstva, nego da ono što jest u njima i zbog čega se nazi-
5 vaju savršenima ili nesavršenima, te dobrima ili lošima, ovisi samo o
Božjoj volji; te da je stoga Bog, da je htio, mogao učiniti da ono što je
sada savršenstvo bude najviše nesavršenstvo i obratno 1 <da ono što je
sada nesavršeno u stvarima može biti ono najsavršenije >. Ali što bi to
10
zapravo bilo drugo nego otvoreno tvrditi da Bog, koji nužno razumije
ono što hoće, svojom voljom može učiniti da stvar razumije drukčije ne-
go je razumije, što je (kako sam pokazao) velika nesklapnost. Zato nji-
hov argument mogu upraviti protiv njih samih, i to ovako. Sve ovisi o
moći Božjoj. Da bi stvare mogle biti drukčije, morala bi i Božja volja
t5 nužno biti drukčija; međutim, Božja volja ne može biti drukčija (kao što
smo najjasnije pokazali iz Božjeg savršenstva). Dakle, ne mogu ni stvari
biti drukčije. Priznajem da mnijenje koje sve podčinjava nekoj ravno-
dušnoj Božjoj volji i tvrdi da sve ovisi o njegovoj dobrohotnosti zastra-
20
njuje od istine manje nego mnijenja koja drže da Bog sve čini u odnosu
na dobro. Jer izgleda da ova mnijenja pretpostavljaju nešto izvan Boga
što od Boga ne ovisi i što si Bog u činjenju uzima kao uzor ili nešto čemu
on smjera kao određenom cilju. To nije ništa drugo do podvrći Boga
sudbini, od čega ničeg nesklapnijeg nema što bi se moglo izreći o Bogu
2s za koga smo pokazali da je prvi i jedini slobodni uzrok kako biti svih
stvari tako i njihova opstanka. Zato nije potrebno da na opovrgavanje
ove nesklapnosti trošim vrijeme.
Poučak 3 4 . Božja moć je sama njegova bit.
30
Dok a z. Iz same nužnosti Božje biti slijedi da je Bog uzrok sebe (pre-
ma poučku 11) i (prema poučku 16 i dodatku uz njega) svih stvari.
Dakle, moć Boga, kojom on i sve jest i djeluje, jest sama njegova bit, što
je i trebalo dokazati.
1
N om. obratno
61
DEDEO [33-77 /34-78]
Pro po s i ti o X X X V: Quicquid concipimus in Dei potest.ate
esse, id necessa.rio est.
Demonstratio. Quicquid enim in Dei potestate est, id (per
Prop. prreced.) in ejus essentia ita debet comprehendi, ut ex ea
necessario sequatur, ade6que necessario est. Q. E. D.
Pro po s i ti o X X X V I. N ihil existit, ex cujus natura aliquis
effectus non sequatur.
Demonstratio. Quicquid existit, Dei naturam, sive essen-
tiam certo, et determinato modo exprimit, (per Coroll. Prop. 25.)
hoc est, (per Prop. 34.) quicquid existit, Dei potentiam, qme
omnium rerum causa est, certo, et determinato modo exprimit,
ade6que (per Prop. 16.) ex eo aliquis effectus sequi debet. Q. E. D.
Appendix. His Dei naturam, ejusque proprietates explicui,
ut, quod necessario existit; quod sit unicus; quod ex sola suro
naturro necessitate sit, et agat; quod sit omnium rerum causa
libera, et quomodo; quod omnia in Deo sint, et ah ipso ita
pendeant, ut sine ipso nec esse, nec concipi possint; et denique
quod omnia a Deo fuerint prredeterminata, non quidem ex
libertate voluntatis, sive absoluto beneplacito; sed ex absoluta
Dei natura, sive infinita potentia. Porro ubicunque data fuit
occa.sio, prrejudicia, quro impedire poterant, quorninus mere de-
monstrationes perciperentur, amovere cura vi; sed quia non
pauca adhuc restant prrejudicia, qure etiam, imo maxime impedire
poterant, et possunt, quorninus homines rerum concatenationem
eo, quo ipsam explicui, modo amplecti possint, eadem hic ad
examen ra.tionis vocare opelrre pretium duxi. Et quoniam
omnia~ grne hlc indica.re suscipio, prrojudicia pendent ab hoc uno,
quod scilicet communiter supponant homines, omnes res natura-
les, ut ipsos, propter finem agere; imo, ipsum Deum omnia ad
certum aliquem finem dirigere, pro certo statuant: dicunt enim,
Deum omnia propter hominem fecisse, hominem autem, ut ipsum
coleret. Hoc igitur unum prius considerabo, qmerendo scilicet,
19 Coroll. N om. O
62
O BOGU
Poučak 3 5 . Sve što poimamo da jest u Božjoj moći jest nužno.
Dok a z. Jer sve što je u Božjoj moći, to (prema prethodnom poučku)
treba biti pojmljeno u njegovoj biti tako da iz nje nužno slijedi, pa je sto-
5
ga nužno, što je i trebalo dokazati.
Poučak 3 6 . Ništa ne opstoji iz čije naravi ne bi slijedio neki učinak.
Dok a z . Štogod opstoji, izražava Božju narav ili bit na točan i odre-
đen način (prema dodatku uz1 poučak 25), to jest (prema poučku 34)
štogod opstoji, izražava Božju moć, koja je uzrok svih stvari, na točan i
10
određen način, pa stoga (prema poučku 16) iz svega mora slijediti neki
učinak, što je i trebalo dokazati.
Dometak. Ovime sam objasnio Božju narav i njegova svojstva, nai-
me da Bog nužno opstoji, da je jedini, da samo iz nužnosti svoje na-
15 ravi jest i da djeluje; da je slobodni uzrok svih stvari i na koji način,
da sve jest u Bogu i da o njemu ovisi tako da bez njega niti može biti
niti se može pojmiti, te naposljetku da je sve od Boga predodređeno,
i to ne iz slobodne volje ili iz apsolutne dobrohotnosti, nego iz apso-
lutne Božje naravi ili beskonačne moći. Nadalje, gdje god mi se uka-
20
zala prilika trsio sam se da uklonim predrasude koje su mogle sprije-
čiti shvaćanje mojih dokaza; no, kako je još nemalo predrasuda osta-
lo koje su najviše mogle i mogu spriječiti da ljudi shvate svezu stvari
onako kako sam ih objasnio, smatrao sam vrijednim truda podvrći ih
25 ovdje ispitivanju uma. A sve predrasude za koje uzimam na sebe da
ih ovdje naznačim ovise o samo jednoj, naime da ljudi općenito pret-
postavljaju da sve naravne stvari djeluju radi neke svrhe kao i oni sa-
mi, pa čak štoviše tvrde kao nešto sasvim izvjesno da Bog sve upravlja
prema nekom određenom cilju, jer vele da je Bog sve stvorio radi čo­
30
vjeka, a čovjeka pak da bi ga štovao. Želim dakle ponajprije razmo-
triti jednu predrasudu, tako što ću, prvo, iznaći uzrok zbog kojeg se ve-
1
dodatku uz N, om. O
63.
DEDEO [34--78/35-79]
prirno causam, cur plerique hoc in prrejudicio acquiescant, et
omnes natura adeo propensi sint ad idem amplectendum. Deinde
ejusdem falsitatem ostendam, et tandern, quomodo ex hoc orta
sint prrej udicia de bono et rnalo, merito et peccato, laude et vituperio,
ord-ine et confusione, pulchritudine et deformitate, et de aliis lmjus
generis. Verum, hrec ab humanre mentis natura deducere, non est
hujus loci: Satis hic erit, si pro fundamento id capiam, quod apud
omnes debet esse in confesso; nempe hoc, quod omnes homines
rerum causarum ignari nascuntur, et quod omnes appetitum
habent sunm utile qmerendi, cujus rei sunt conscii. Ex his enim
sequitur, primo, qnod homines, se liberos esse, opinentur, quando-
quidem suarum volitionum, suique appetitus sunt conscii, et de
causis, a quibus disponuntur ad a.ppetendum, et volendum, quia
earum sunt ignari, nec per somnium cogitant. Sequitur secundo,
homines omnia propter finem agere; videlicet propter utile, quod
appetunt; unde fit, ut semper rerum peractarnm causas finales
tantum scire expetant, et, ubi ipsas audiverint, quiescant;
nimirt1m, quia nullam habent causam ulterit1s du bitandi. Sin
autem easdem ex alio audire nequeant, nihil iis restat, nisi ut ad
semet se convertant, et ad fines, a quibus ipsi ad similia deter-
minari solent, reflectant, et sic ex suo ingenio ingenium alterius
necessario judicant. Porro cum in se, et extra se non pauca repe-
riant media, qme, ad suum utile assequendum, non parum con-
d ncant, ut ex. gr. oculos ad videndum, dentes ad masticandum,
herbas, et animantia ad alimentnm, solem ad illuminandum,
mare ad alendum pisces, etc. (en dus byna met alle andere
dingen, van welker naturelijke oorzaaken zy geen oorzaak om te
twijffelen hebben ;) hine factum, ut omnia naturalia, tanquam ad
suurn utile media, considerent; et quia illa media ab ipsis invcnta,
non autem parata esse sciunt; hine causam credendi habuerunt,
aliquem alium esse, gni illa media in eorum usum paraverit. Nam
postquam res, Iut mcdia, consideraverunt, credere non potuerunt,
casdem se ipsas fccisse; sed ex mediis, quro sibi ipsi parare solent,
conclnderc <lPhucmnt, dari aliquem, vel aliquos natura' rcctores,
hnrnanft pneditos libcrtatc, qni ipsis omnia curaverint, et in
14 nce edd. ne O
64
O BOGU
ćina ljudi zadovoljava ovom predrasudom i zašto su svi po naravi to-
liko skloni da je prihvate. Nadalje, pokazat ću njenu lažnost i, napo-
kon, kako su iz nje stvorene predrasude o dobru i zlu, zasluzi i grijehu,
pohvali i pokudi, redu i zbrci, ljepoti i nakaznosti, te o drugome ove vr-
5
ste. Ovdje ipak nije mjesto da se to izvede iz naravi ljudskog duha,
nego će biti dostatno ako za temelj uzmem ono što bi svi trebali pri-
znati, naime to da se ljudi rađaju ne znajući uzroke stvari i da svi
imaju poriv da traže ono što im je korisno te da su toga svjesni. Iz to-
10
ga slijedi, prvo, da ljudi drže da su slobodni jer su svjesni svojih
htijenja i svojih poriva te ni 1 u snu ne pomišljaju na uzroke koji ih
navode na porive i htijenja, zato jer ih ne poznaju. Slijedi, drugo, da
ljudi sve čine prema nekoj svrsi, naime zbog koristi kojoj teže; stoga
15 uvijek žele znati samo svršne uzroke zgotovljenih stvari te su zado-
voljni kad ih doznaju, jer nemaju nikakva povoda da bi dalje dvojili.
Ako za te svršne uzroke ne doznaju od drugoga, ne preostaje im dru-
go nego obratiti se sebi i razmišljati o svrhama kojima su navikli biti
20 određeni za nešto slično, i tako o značaju drugoga nužno sude prema
svome značaju. Nadalje, kako u sebi i izvan sebe nalaze mnoga sred-
stva koja uvelike pridonose postizanju njihovih koristi, kao npr. oči
za vid, zubi za žvakanje, biljke i životinje za hranu, sunce za rasvjetu,
25 more za uzgoj riba itd. <i tako gotovo u svim stvarima o čijim narav-
nim uzrocima nemaju nikakva povoda dvojiti>, onda je to dovelo do
toga da sve naravno smatraju kao sredstva za svoju korist; a kako
znaju da su ta sredstva pronašli, ali da ih nisu sami napravili, onda
imaju povoda vjerovati da je netko drugi ova sredstva pripravio za
30
njhovu uporabu. Jer nakon što su stvari držali za sredstva, nisu mogli
vjerovati da su se one same stvorile; nego su iz sredstava koja su
navikli sebi pripravljati morali zaključiti da ima jedan ili više ljud-
skom slobodom obdarenih upravitelja prirode, koji im priskrbljuju sve i
35
1
te ni edd., da ni O
65
DEDEO [35-79 /36-80]
eorum usum omnia. fecerint. Atque horum etiam ingenium,
quandoquidem de eo nunquam quid audiverant, ex suo judicare
debuerunt, atque hine statuerunt, Deos omnia in hominum usum
dirigere, ut homines sibi devinciant, et in summo ab iisdem
honore habeantur; unde factum, ut unusquisque diversos Deum s
colendi modos ex suo ingenio excogitaverit, ut Deus eos supra
reliquos diligeret, et totam naturam in usum crecre illorum cupi-
ditatis, et insatiabilis avaritire dirigeret. Atque ita hoc prrejudi-
cium in superstitionem versum, et altas in mentibus egit radices;
quod in causa fuit, ut unusquisque maximo conatu omnium rerum 10
causas finales intelligere, easque explicare studeret. Sed dum
qurosiverunt ostendere, naturam nihil frustra (hoc est, quod in
usum hominum non sit) agere, nihil aliud videntur ostendisse,
qnam naturam, Deosque reque, ac homines, delirare. Vide qureso,
quo res tandem evasit ! Inter tot naturro commoda non pauca 1s
reperire debuerunt incommoda, tempestates scilicet, terrre motus,
morbos etc. atque hroc statuerunt propterea evenire, quod Dii
(( die zy van een zelfde aart als de hunne oordeelen)) irati essent
ob injurias, sibi ah hominibus factas, sive ob peccata in suo cultu
commissa; et quamvis experientia indies reclamaret, ac infinitis 20
exemplis ostenderet, commoda, atque incommoda piis reque, ac
impiis promiscue evenire, non ideo ab inveterato prrejudicio de-
stiterunt: facilius enim iis fuit, hoc inter alia incognita, quorum
usum ignorabant, ponere, et sic prresentem suum et innatum
statum ignorantire retinere, quam totam illam fabricam destruere, 25
et novam excogitare. Unde pro certo statuerunt, Deorum judicia
humanum captum longissime superare: qure sane unica fuisset
causa, ut veritas humanum genus in roternum lateret; nisi
Mathesis~ quff' non circa fines, sed tantum circa figurarum essen-
tias, et proprietates versatur, aliam veritatis normam hominibus 30
ostendisset, et pr~ter Mathesin alire etiam adsignari possunt
caus~, (quas hic enumerare supervacaneum est) a quibus fieri
potuit, ut homines ((doch zeer weinig, ten opzicht van 't geheel
menschelijk gcslacht)) communia h~c prrejudicia I animadver-
terent, et in veram rerum cognitionem ducerentur.
66
O BOGU
koji su sve načinili za njihovu korist. A i njihove značajeve, jer o njima
nisu nikad ništa saznali, morali su suditi prema svojem značaju, te
stoga tvrde da bogovi svime upravljaju u korist čovjeka, kako bi ljude
obvezali i kako bi ih ovi držali u najvišoj časti; stoga se dogodilo da je
svaki iz svoga značaja izmislio različite načine štovanja Boga, kako bi
Bog njega više volio nego druge i kako bi cijelom naravi upravljao u
korist njihove slijepe požude i nezasitne pohlepe. I zato se ova pred-
rasuda pretvorila u praznovjerje te pustila duboko korijenje u duho-
vima, i to je bio uzrok zašto se svatko najvećma trsio da razumije svrš-
ne uzroke svih stvari i da ih objasni. No, dok su oni nastojali poka-
zati da narav ništa ne čini uzalud (to jest, ono što nije korisno za lju-
đe ), čini mi se da su pokazali samo to da narav i bogovi luduju jedna-
ko kao i ljudi. Pogledaj, molim te, kamo je ta stvar na kraju odvela!
Među tolikim pogodnim stvarima u naravi morali su zamijetiti ništa
manje nepogodnih stvari, kao što su oluje, potresi, bolesti itd„ te su
kazali da one dolaze otuda što se bogovi <(za koje drže da su im po
vrsti jednaki)> ljute zbog uvreda koje su im nanijeli ljudi ili zbog gri-
jeha počinjenih u njihovoj službi; pa iako iskustvo svakodnevno tome
proturječi i bezbrojnim primjerima pokazuje da se pogodne i nepo-
godne stvari naizmjence događaju pobožnima i bezbožnicima, oni
ipak nisu odustali od te ukorijenjene predrasude: lakšim im se učinilo
da sve to pripišu ostalim nepoznatim stvarima čiju korist ne znaju te
da tako ustraju u svojem sadašnjem i prirođenom stanju neznanja
nego da cijelu konstrukciju sruše i izmisle novu. Zato su uzimali kao
sigurno da prosudbe bogova daleko nadilaze ljudsko shvaćanje; to je
pak svakako moglo biti jedinim razlogom da istina ljudskom rodu os-
tane u vječnosti skrivena; da nije matematika, koja se ne bavi svrha-
ma nego samo s bi'ti i sa svojstvima brojeva, pokazala ljudima drugo
mjerilo istine; a osim matematike mogu se navesti i drugi uzroci (na-
brajanje kojih bi ovdje bilo izlišna) koji su ljude <(vrlo malobrojne u
odnosu na cijeli ljudski rod)> upozorili na ove opće predrasude i do-
35
veli ih do istinske spoznaje stvari.
67
DEDEO [36-80]
His satis explicui id, quod primo loco promisi. Ut jam autem
ostendam, naturam finem nullum sibi proofixum habere, et omnes
causas finales nihil, nisi humana esse figmenta, non opus est mul-
tis. Credo enim id jam satis constare, tam ex fundamentis, et cau-
sis, unde hoc proojudicium originem suam traxisse ostendi, quam
ex Propositione 16. et Corollariis Propositionis 32. et prooterea ex
iis omnibus, quibus ostendi, omnia naturoo ooterna quadam ne-
cessitate, summaque perfectione procedere. Hoc tamen adhuc ad-
dam, nempe, hane de fine doctrinam naturam omnino evertere.
Nam id, quod revera causa est, ut effectum considerat, et centra
(het geen als een oorzaak, 't welk een gewrocht is). Deinde id,
quod natura prius est, facit posterius. Et denique id, quod
supremum, et perfectissimum est, reddit imperfectissimum. Nam
(duobus prioribus omissis, quia per se manifesta sunt) ut ex
Propositionibus 21. 22. et 23. constat, ille effectus perfectissimus
est, qui a Deo immediate producitur, et quo aliquid pluribus
causis intermediis indiget, ut producatur, eo imperfectius est. At
si res, quoo immediate a Deo productoo sunt, ea de causa factoo
essent, ut Deus finem assequeretur suum, tum necessario ultimoo,
quarum de causa priores factoo sunt, omnium proostantissimoo
essent. Deinde hooc doctrina Dei perfectionem tollit: Nam, si Deus
propter finem agit, aliquid necessario appetit, quo caret. Et,
quamvis Theologi, et Metaphysici distinguant inter finem indi-
gentioo, et finem assimilationis, fatentur tamen Deum omnia pro-
pter se; non vero propter res creandas egisse; quia nihil ante crea-
tionem prooter Deum assignare possunt, propter quod Deus age-
ret; ade6que necessario fateri coguntur, Deum iis, propter quoo
media parare voluit, caruisse, eaque cupivisse, ut per se clarum.
Nec hic prootereundum est, quod hujus doctrinoo Sectatores, qui
in assignandis rerum finibus suum ingenium ostentare voluerunt,
ad hane suam doctrinam probandam, novum attulerunt modum
argumentandi, reducendo scilicet, non ad impossibile; sed ad
ignorantiam; quod ostendit nullum aliud fuisse huic doctrinoo
6 Corollariis edd. Corollario ON
68
O BOGU
Time sam dovoljno objasnio ono što sam obećao na prvom mjestu.
A da bi se sada pak pokazalo da si narav nije propisala nikakve svrhe
i da su svi svršni uzroci ljudske izmišljotine, za to nije potrebno mno-
go. Jer, vjerujem da je to već dovoljno utvrđeno, kako iz temelja i uz-
5 roka iz kojih sam izveo iskon ove predrasude tako i iz poučka 16 i iz
dodataka 1 uz poučak 32, a osim toga i iz svih onih u kojima sam po-
kazao da sve u naravi postupa po nekoj vječnoj nužnosti i najvišem
savršenstvu. Hoću međutim tome dodati i to da ovaj nauk o svrsi pri-
. rodu okreće sasvim naopako. Jer, učinkom smatra ono što je zapravo
10
uzrok i obratno <uzrokom ono što je posljedica>. Zatim, jer ono što
je po naravi prvo čini kasnijim. I na kraju, ono što je najviše i najsa-
vršenije čini najnesavršenijim. Jer (ispuštajući prve dvije stvari koje
su jasne same po sebi), kako proizlazi iz poučaka 21, 22 i 23, naj-
15 savršeniji je onaj učinak koji je neposredno proizveden od Boga, i što
više posrednih uzroka neka stvar treba da bi bila proizvedena to je
ona nesavršenija. Ako bi sada stvari koje su neposredno proizvedene
· od Boga bile stvorene iz tog uzroka da Bog postigne svoju svrhu,
onda bi nužno one posljednje, radi kojih su one prve stvorene, bile
20
najizvrsnije. Nadalje, ovaj nauk uništava Božje savršenstvo: jer ako
Bog djeluje radi svrhe, onda nužno teži nečemu što mu nedostaje. I
premda teolozi i metafizičari razlikuju cilj potrebe i cilj izjednačava­
nja, ipak priznaju da Bog sve čini zbog sebe, a ne zbog stvari koje tre-
25
ba stvoriti, jer prije stvoridbe osim Boga ne mogu navesti ništa radi
čega bi Bog djelovao; zbog toga moraju nužno priznati da Bog ono
radi čega je htio pripraviti sredstva nije imao i da je za time žudio,
što je samo po sebi jasno. Ne treba ovdje prijeći preko toga da su
sljedbenici ovog nauka, koji su pripisavanjem svrha stvarima htjeli
30 pokazati svoj značaj, kako bi svoje učenje učinili valjanim, uveli novi
način dokazivanja, naime svođenje ne na nemoguće nego na nezna-
nje, što pokazuje da nisu imali nikakvo drugo sredstvo za dokazivanje
1
dodataka edd., dodatka O, N
69
DEDEO [36-80/37-81]
argumentandi medium. Nam si ex. gr. ex culmine aliquo lapis in
alicujus caput ceciderit, eumque interfecerit, hoc modo demon-
strabunt, lapidem ad hominem interficiendum cecidisse. Ni enim
eum in finem, I Deo id volente, ceciderit, quomodo tot circum-
stan tire (srepe enim multre simul concurrunt) casu concurrere s
potuerunt? Respondebis fortasse, id ex eo, quod ventus flavit, et
quod homo illac iter habebat, evenisse. At instabunt, cur ventus
illo tempore flavit? cur homo illo eodemque tempore illac iter
habebat? Si iterum respondeas, ventum tum ortum, quia mare
prrecedenti die, tempore adhuc tranquillo, agi tari inceperat; et 10
quod homo ab amico invitatus fuerat; instabunt iterum, quia
nullus rogandi finis, cur autem mare agitabatur? cur homo in
illud tempus invitatus fuit? et sic porro causarum causas rogare
non cessabunt, donec ad Dei voluntatem, hoc est, ignorantire
asylum confugeris. Sic etiam, ubi corporis humani fabricam 1s
vident, stupescunt, et ex eo, quod tantre artis causas ignorant,.
concludunt, eandem non mechanica; sed divina, vel supernaturali
arte fabricari, talique modo constitui, ut una pars alteram non
lredat. Atque hine fit, ut qui miraculorum causas veras qurerit,
quique res naturales, ut doctus, intelligere; non autem, ut stultus, 20
admirari studet, passim pro hreretico, et impio habeatur, et pro-
clametur ab iis, quos vulgus, tanquam naturre, Deorumque inter-
pretes, adorat. Nam sciunt, qubd, sublata ignorantia, (of liever
botheit,) stupor, hoc est, unicum argumentandi, tuendreque sure
auctoritatis medium, quod habent, tollitur. (Doch ik geef aan hen 25
zelven t' oordeelen wat kracht in zodanig redeneren jArgumen-
tari I is.) Sed hrec relinquo, et ad id, quod tertio loco hic agere
constitui, pergo.
Postquam homines sibi persuaserunt, omnia, quro fiunt, pro-
pter ipsos fieri; id in unaquaque re prrecipuum judicare debuerunt, 30
quod ipsis utilissimum, et illa omnia prrestantissima restimare, a
quibus optime afficiebantur. Unde ha.s formare debuerunt notio-
nes, quibus rerum naturas explicarent, scilicet, Bonum, M alum,
Ordinem, Con/usionern, Calidum, Frigidum, P.ulchritudinem, et
17 concludunt edd. N concludent O
70
O BOGU
ovog nauka. Jer ako nekome, primjerice, s krova na glavu padne ka-
men i ubije ga, onda oni na ovaj način dokazuju da je kamen pao ka-
ko bi ubio čovjeka. Jer da kamen nije pao upravo u ovu svrhu po volji
Boga, kako bi se onda tolike okolnosti stekle slučajem (jer često se
mnoge stječu)? Možeš odgovoriti da se to dogodilo jer je vjetar pu-
hao i jer je čovjek upravo tamo prolazio. Onda oni opet pitaju: a
zašto je vjetar puhao u tom času? Zašto je čovjek baš u to vrijeme baš
tamo prolazio? Ako sad odgovoriš da je vjetar počeo puhati tada jer
je more nekoliko dana ranije pri mirnom vremenu već bilo uzbur-
kano te da je čovjek tada i tamo prolazio jer ga je pozvao prijatelj,
onda oni, budući da pitanjima nemaju kraja, opet navale: Zašto se
more uzburkalo? Zašto je čovjek tada pozvan? I tako ni nadalje neće
prestati pitati o uzrocima, sve dok ne dođeš do Božje volje, tog pri-
bježišta neznanja. Jednako se tako čude kada vide građu ljudskog
tijela i iz toga zaključuju\ budući da ne znaju uzroke ove vještine, da
ono nije izgrađeno mehaničkom, nego božanskom ili nadnaravnom
vještinom, i da je složeno na takav način da nijedan dio ne ozljeđuje
drugi. Stoga se događa da onaj tko traži istinske uzroke čuda i tko
nastoji naravne stvari razumjeti kao učenjak, umjesto da im se kao
budala divi, često biva smatran heretikom i bezbožnikom i na njega
se izvikuju oni koje svjetina obožava kao tumače naravi i bogova. Jer
oni znaju da zajedno s neznanjem <ili bolje s ravnodušnošću> nesta-
je i udivljenje, naime jedino sredstvo koje imaju za dokazivanje i za
održavanje ugleda. <Ali neka oni sami prosude koliko ima snage u
takvom dokazivanju.> Ali ovo ostavljam i prelazim na ono što sam
obećao na trećem mjestu.
Nakon što su ljudi sebe uvjerili da se sve što se događa događa
radi njih, morali su na svakoj stvari kao glavno držati ono što je za
njih najkorisnije i kao najizvrsnije cijeniti ono što je na njih najbolje
djelovalo. Stoga su morali stvoriti pojmove koji izražavaju naravi
stvari, kao što su Dobro, Zlo, Red, Zbrka, Toplo, Hladno, Ljepota i Na-
1
zaključuju edd. N, zaključit će O
71,
DEDEO [37-81/38-82]
Deformitatem: et quia se liberos existimant, inde hre notiones
ortre sunt, scilicet, Laus, et Vituperium, Peccatum, et Meritum;
sed has infra, postquam de natura humana egero, illas a.utem hic
breviter explicabo. N empe id omne, quod ad valetudinem, et
Dei cultum conducit, Bonum; quod autem iis contrarium est,
Malum vocaverunt. Et quia ii, qui rerum naturam non intelligunt,
sed res tantummodo imaginantur, nihil de rebus affirmant; ct
imaginatiol nem pro intellectu capiunt, ideo ordinem in rebus
esse firmi ter credunt, rerum, sureque natnrre ignari. Nam cum ita
sint dispositre, ut, cum nobis per sensus reprresentantur, eas facile
imaginari, et consequenter earum facile recordari possimus, eas-
dem bene ordinatas; si vero contra, ipsas male ordinatas, sive
confusas esse dicimus. Et quoniam ea nobis prre creteris grata
sunt, qure facile imaginari possumus, ideo homines ordinem con-
fusioni prreferunt; quasi ordo aliquicl in natura prreter respectum
ad nostram imaginationem esset; dicuntque Deum omnia ordine
creasse, et hoc modo ipsi nescientes Deo imaginationem tribuunt;
nisi velint forte, Deum, humanre imaginationi providentem, res
omnes eo disposuisse modo, quo ipsas facillime imaginari possent;
nec moram forsan iis injiciet, quod infinita reperiantur, qure
nostram imaginationem longe superant, et plurima, qure ipsam,
propter ejus imbecillitatem, confundunt. Sed de hac re satis.
Creterre deinde notiones etiam prreter imaginandi modos, quibus
imaginatio diversimode afficitur, nihil sunt, et tamen ab ignaris,
tanquam prrecipua rerum attributa, considerantur; quia, ut jam
diximus, res omnes propter ipsos factas esse, credunt; et rei
alicujus naturam bonam, vel malam, sanam, vel putridam, et
corruptam dicunt, prout ab eadem afficiuntur. Ex. gr. si motus,
quem nervi ab objectis, per oculos reprresentatis, accipiunt, vale-
tudini conducat, objecta, a quibus causatur, pulchra dicuntur,
qure autem contrarium motum cient, deformia. ·Qure deinde per
nares sensum movent, odorifera, vel fretida vocant, qure per
linguam, dulcia, aut amara.; sapida aut insipida, etc. Qure autem
7-9 post intelligent: maar de dingen alleen inbeelden en in deze
iubeelding rusten, en haar voor verstand nemen omisso nihil de rebus
affirmant N
72
O BOGU
kaznost, a kako su se držali slobodnima, nastali su iz toga pojmovi
kao Pohvala i Pokuda, Grijeh i Zasluga; ove potonje ću tek kasnije
objasniti kada budem govorio o ljudskoj naravi; one prve ću ovdje
ukratko objasniti. Sve ono što pridonosi zdravlju i što vodi štovanju
5
Boga nazvali su dobrim, a ono što je tome suprotno zlim. A kako oni
koji ne razumiju 1 narav stvari, nego si stvari samo prispodabljaju,
ništa ne tvrde o stvarima i maštu uzimaju kao razum, onda, ne zna-
jući narav stvari i svoju vlastitu narav, čvrsto vjeruju da opstoji red u
10
stvarima. Jer kad su stvari tako poredane da ih mi, kad si ih prika-
zujemo preko ćutila, lako predstavljamo u mašti te ih se, prema to-
me, lako prisjećamo, onda ih nazivamo dobro poredanima, u protiv-
nom slučaju nazivamo ih loše poredanima ili zbrkanima. A kako nam
je posebno ugodno ono što možemo lako predstaviti u mašti, ljudi
15 zato red pretpostavljaju zbrci, kao da je red nešto što osim u pogledu
na našu maštu opstoji i u prirodi; kažu još da je Bog sve stvorio pre-
ma redu, te tako, i ne znajući, pripisuju Bogu maštu, osim ako možda
ne misle da je Bog razmjestio sve stvari na onaj način na koji ih ljudi
20
mogu najlakše predstaviti; neće ih vjerojatno stišati niti to da se na-
lazi beskonačno mnogo toga što našu maštu daleko nadilazi, te mno-
go toga što je zbunjuje zbog njene slabosti. Ali dosta o tome. Pa ni
ostali pojmovi nisu drugo do modusi mašte kojima je mašta aficirana
na razne načine, ali ih neznalice drže za glavne atribute stvari, zato
25 jer, kako smo već kazali, oni vjeruju da su sve stvari stvorene radi
njih, te narav neke stvari nazivaju dobrom ili lošom, zdravom ili tru-
lom i pokvarenom, već prema tome kako su od njih aficirani. Primje-
rice, ako kretanje koje živci primaju od predmeta opaženih očima vo-
30
di zdravlju, objekti od kojih je to uzrokovano nazivaju se lijepima, a
nakaznima oni koji izazivaju tome suprotno kretanje. Ono što ćutila
pokreće preko nosa naziva se mirišavim ili smrdljivim, a preko jezika
slatkim ili gorkim, ukusnim ili bljutavim itd., preko opipa tvrdim ili nekim,
1
post razumjet će: nego si stvari predstavljaju samo u mašti i s tom se maštom
zadovoljavaju i smatraju je razumom;.omisso ni~ta ne tvrde o stvarima N
73
DEDEO [38-82 /39-83]
per tactum, dura, aut mollia; aspera, aut lrevia, etc. Et qure
denique aures movent, strepitum, sonum, vel harmoniam edere
dicuntur, quorum postremum homines adeo dementavit, ut
Deum etiam harmonia delectari crederent. Nec desunt Philosophi,
qui sibi persuaserint, motus crelestes harmoniam componere. s
Quoo omnia satis ostendunt, unumquemque pro dispositione
cerebri de rebus judicasse, vel potius imaginationis affectiones
pro rebus accepisse. Quare non mirum est, (ut hoc etiam obiter
notemus) quod inter homines tot, quot experimur, controversire
ortre sint, ex quibus tandem Scepticismus. Nam, quamvis 10
humana corpora in multis conveniant; in plurimis tarrien dis- I
crepant, et ideo id, quod uni bonum, alteri malum videtur; quod
uni ordinatum, alteri confusum; quod uni gratum, alteri ingratum
est, et sic de creteris, quibus hic supersedeo, cum quia hujus loci
non est de his ex professo agere, tum quia hoc omnes satis experti t5
sunt. Omnibus enim in ore est, quot capita, tot sensus, suo
quemque sensu abundare, non minora cerebrorum, quam pala-
torum esse discrimina: qure sententire satis ostendunt, homines
pro dispositione cerebri de reb:us judicare, resque potius imaginari,
quam intelligere. Res enim si intellexissent, illre omnes, teste 20
Mathesi, si non allicerent, ad minimum convincerent.
Videmus itaque omnes notiones, quibus vulgus solet naturam
explicare, modos esse tantummodo imaginandi, nec ullius rei
na turam; sed tantum imaginationis constitutionem indicare; et
quia nomina habent, quasi essent entium, extra imaginationem 25
existentium, eadem entia, non rationis, sed imaginationis voco,
atque adeo omnia argumenta, qure contra nos ex similibus notio-
nibus petuntur, facile propulsari possunt. Solent enim multi sic
argumentari. Si omnia ex necessitate perfectissimre Dei naturre
sunt consecuta, unde ergo tot imperfectiones in natura ortre 1 30
Videlicet, rerum corruptio ad fretorem usque, rerum deformitas,
qure nauseam moveat, confusio, malum, peccatum etc. Sed, ut
22 notiones edd. Nrn rationes O
74
O BOGU
hrapavim ili glatkim. Za ono što pokreće uši kaže se da stvara šum,
zvuk ili harmoniju; ova potonja je ljude toliko zaludjela da su vjero-
vali da i Bog uživa u harmoniji. Ima i filozofa koji su sebe uvjerili da
kretanja nebeskih tijela tvore harmoniju. Sve to dostatno pokazuje da
svatko o stvarima sudi prema stanju svog mozga, ili, štoviše, da stanja
mašte uzima kao stvari. Nije stoga čudno (da i to u prolazu spomene-
mo) da je među ljudima došlo do tolikih sporova, kako znamo iz is-
kustva, a na kraju i do skepticizma. Jer, iako se ljudska tijela umno-
gim stvarima poklapaju, ipak se u mnogome i razlikuju, pa se zato
ono što se nekima čini dobrim drugima čini lošim; što se nekima čini
uređenim drugima se čini zbrkanim, što je nekima ugodno drugima je
neugodno, i tako o svemu ostalom u što neću ulaziti jer ovo nije mje-
sto na kojem bi se o tome iscrpno poradilo, a s druge strane svi o to-
me imaju dovoljno iskustva. Jer, svima je na ustima: "koliko ljudi, to-
liko ćudi", "svakome je njegovo mišljenje dovoljno" i "mozgovi nisu
manje različiti nego nepca"; sve te poslovice dostatno pokazuju da
ljudi o stvarima sude prema stanju svog mozga, te da stvari radije
predstavljaju u mašti nego da ih razumiju. Da su stvari razumjeli, bile
bi ih one sve, kako dokazuje matematika, ako već ne pridobile, a ono
svakako barem uvjerile.
Vidimo dakle da svi pojmovi 1 kojima svjetina hoće objasniti narav
jesu samo modusi prispodabljanja, a ne naravi stvari, te samo nazna-
čavaju stanje mašte; a kako imaju imena kao da su bića koja opstoje
izvan mašte, zovem ih bićima mašte a ne razuma, te se svi argumenti
kojima se na nas navalilo iz sličnosti pojmova lako mogu odbaciti.
Jer, mnogi argumentiraju ovako: Ako sve proizlazi iz nužnosti najsa-
vršenije naravi Boga, odakle onda dolaze tolike nesavršenosti u nara-
vi? Naime propadanje stvari do smrada, nakaznost stvari koja nago-
ni na povraćanje, zbrka, zlo, grijeh itd. Ali, kako sam rekao, ovo je lako
1
pojmovi edd. Nm, razlozi O
75
DEDEO [39-83]
modo dixi, facile confutantur, Nam rerum perfectio ex sola earum
natura, et potentia est restimanda, nec ideo res magis, aut minus
perfectre sunt, propterea quod hominum sensum delectant, vel
offendunt; quod humanre naturre conducunt, vel quod eidem
repugnant. Iis autem, qui qurerunt, cur Deus omnes homines non s
ita creavit, ut solo rationis duetu gubernarentur 1 nihil aliud
respondeo, quam quia ei non defuit materia ad omnia, ex summo
nimirum ad infimum perfectionis gradum, creanda; vel magis
proprie loquendo, quia ipsius naturre leges adeo amplre fuerunt,
ut sufficerent ad omnia, qure ab aliquo infinito intellectu concipi 10
possunt, producenda, ut Propositione 16. demonstravi. Hrec sunt,
qure hic notare suscepi, prrejudicia. Si quredam hujus farinre adhuc
restant, poterunt eadem ab unoquoque mediocri meditatione
emendari (: en dieshalven vind ik geen reden om op deze dingen
langer te blijven, enz. ). 1s
Finis Partis Primre.
76
O BOGU
odbaciti. Jer savršenstvo stvari treba procijeniti iz njihove vlastite naravi i
moći, i nisu stvari ništa ni više ni manje savršene zbog toga što ljudsko
ćutilo vesele ili vrijeđaju, ili što ljudskoj naravi koriste ili su joj odbojni.
Onima pak koji pitaju zašto Bog nije sve ljude stvorio tako da budu
upravljani samo od uma odgovaram samo ovo: zato jer mu nije nedo-
stajalo tvari da stvori sve, od najvišeg do najnižeg stupnja savršenstva, ili,
daleko točnije govoreći, jer su zakoni njegove naravi tako široki da do-
staju za proizvodnju svega što jedan ograničeni razum može pojmiti, ka-
ko sam dokazao u poučku 16. Ovo su predrasude koje sam ovdje htio
navesti. Ako ih je pak ostalo još od ove vrste, svatko ih može ispraviti uz
malo razmišljanja <; i stoga ne nalazim razloga da se zadržavam kod
ovih stvari, itd.>.
Kraj prvog dijela
77
 ETHICES
Pars Secunda,
DE
Natura, et Origine
ME NT I S. s
Transeo jam ad ea explicanda, qure ex Dei, sive Entis reterni, et
infiniti essentia necessario debuerunt sequi. N on quidem omnia;
infinita enim injinitis modis ex ipsa debere sequi Prop. 16. Part. I.
demonstravimus: sed ea solummodO, qure nos ad M entis humanre,
ejusque summre beatitudinis cognitionem, quasi manu, ducere 10
possunt.
Defini tiones.
I. Per corpus intelligo modum, qui Dei essentiam, quatenus,
ut res extensa, consideratur, certo, et de.terminato modo expri-
mit; vid Coroll. Prop, 25. p. I. 15
II. Ad essentiam alicujus rei id pertinere dico, quo dato res
necessario ponitur, et quo sublato res necessario tollitur; vel id,
sine quo res, et vice versa quod sine re nec esse, nec concipi potest.
III. Per ideam intelligo Mentis conceptum, quem Mens
format, propterea quod res est cogitans. 20
Explicatio. Dico potius conceptum, quam perceptionem,
quia perceptionis I nomen indicare videtur, M entem ab objecto
pati. At conceptus actionem Mentis exprimere videtur.
78
ETiKE
Drugi dio:
o
naravi i izvoru
DUHA
Prelazim sada na objašnjenje onoga što nužno mora slijediti iz biti Boga ili
vječnog i beskonačnog Bića. Ali neću sve objašnjavati - jer iz nje mora slije-
diti beskonačno mnogo na beskonačno mnogo načina, kako smo dokazali u
poučku 16 prvog dijela - nego samo ono što nas, kao rukom, može odvesti
do spoznaje ljudskog duha i njegove najveće sreće.
Definicije
I. Pod tijelom razumijem modus koji na točan i određen način izraža-
va Božju bit, ukoliko se on razmatra kao protežna_ stvar; vidi dodatak uz
poučak 25 prvog dijela.
II. Kažem da biti neke stvari pripada ono čime, kad je dano, stvar
bude nužno stavljena, i čime, kad se ukine, i stvar bude ukinuta, odnos-
no ono bez čega stvar, i obratno, što bez stvari niti može biti niti se može
pojmiti.
III. Pod predstavom razumijem pojam duha koji duh oblikuje jer je
misleća stvar.
Obj ašnj enj e. Radije kažem pojam nego opažaj, jer riječ opažaj kao
da naznačuje da duh trpi od predmeta. A pojam kao da izražava djelatnost
duha.
79
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS (41-85/42-86]
IV. Per ideam adrequatam intelligo ideam, qure, quatenus in
se sine relatione ad objectum consideratur, omnes verre idere
proprietates, sive denominationes intrinsecas habet.
Explicatio. Dico intrinsecas, ut illam seclu.dam, quce
extrinseca est, nempe convenientiam idece cum suo ideato.
V. Duratio est indefinita existendi continuatio.
Ex p 1i c at i o. Dico indefinitam, quia per ipsam rei existentis
naturam determinari nequaquam potest, neque etiam a causa
efficiente, quce scilicet rei existentiam necessario ponit, non
autem tollit.
VI. Per realitatem, et perfectionem idem intelligo.
VII. Per res singulares intelligo res, qure finitre sunt, et
determinatam habent existentiam. Quod si plura Individua (of
bezonderen ISingularial) in una actione ita concurrant, ut omnia
simul unius effectus sint causa, eadem omnia eatenus, ut unam
rem singularem, considero.
Axiomata.
I. Hominis essentia non involvit necessariam existentiam
' može se dogoditi da ovaj ili onaj čovjek opstoji ali i da ne opstoji.
hoc est, ex naturre ordine, tam fieri potest, ut hic, et ille homo
existat, quam ut non existat.
II. Homo cogitat (; of anders, wy weten dat wy denken).
III. Modi cogitandi, ut amor, cupiditas, vel quicunque nomine
affectus animi insigniuntur, non dantur, I nisi in eodem Individua
detur idea rei amatre, desideratre, etc. At idea dari potest, quam-
vis nullus alius detur cogitandi modus.
IV. Nos corpus nostrum multis modis affici sentimus.
V. Nullas res singulares (of niets van de genatuurde natuur
!natura naturata I> prreter corpora, et cogitandi modos, sentimus,
nec percipimus.
Postulata vide post 13. Proposit·ionem.
Propositio I. Cogitatio attributum Dei est, si11e Deus est ·res
cogitans.
Demonstratio. Singulares cogitationes, sive hrec, et illa
26 nostrum Bl. ex N quoddam O
80
O NARAVI I IZVORU DUHA
IV. Pod odgovarajućom predstavom razumijem predstavu koja, uko-
liko je se razmatra u sebi bez odnosa spram predmeta, ima sva svojstva
odnosno unutrašnje oznake istinite predstave.
5
O b j a š n j e n j e . Kažem unutrašnje kako bih isključio ono što je iz-
vanjsko, naime poklapanje predstave s njenim predmetom.
V. Trajanje je neodređeni nastavak opstanka.
O b j a š n j e n j e . Kažem neodređeni, jer ne može biti određen od sa-
10
me naravi opstojeće stvari, a također niti od djelatnog uzroka, jer on do-
duše nužno stavlja opstanak stvari, ali ga ne ukida.
VI. Pod stvarnošću i savršenstvom razumijem jedno te isto.
VII. Pod pojedinačnim stvarima razumijem stvari koje su konačne i
15
koje imaju određeni opstanak. Ako se više individua <ili zasebnih stva-
ri> stekne u jednoj djelatnosti, tako da su sve istodobno jedan djelatni
uzrok, onda ih utoliko sve smatram jednom pojedinačnom stvari.
Aksiomi
I. Bit čovjeka ne uključuje nužni opstanak, to jest prema redu naravi
20 II. Čovjek misli<; ili drugačije: mi znamo da mislimo>.
III. Modusi mišljenja, kao što su ljubav, požuda ili koji god drugi koji
su označeni kao strasti duše, postoje samo ako je u istome individuumu
dana predstava stvari koju se ljubi, želi itd. Predstava pak može postojati
25 čak i kad ne bi postajao nikakav drugi modus mišljenja.
IV. Mi osjećamo da je naše1 tijelo aficirano na mnoge načine.
V. Osim tijela i modusa mišljenja mi ne osjećamo i ne opažamo nijed-
nu pojedinačnu stvar <ili nešto od stvorene naravi>.
30 Zahtjeve vidi nakon poučka 13.
Poučak 1 . Mišljenje je atribut Boga, ili Bog je misleća stvar.
Dok a z. Pojedinačne misli, odnosno ova ili ona misao, jesu modusi ko-
1
naše Bl. prema N, neko O
81
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [42-86/43-87]
cogitatio modi snnt, qui Dei naturam certo, et determinato modo
exprimunt. (per Ooroll. Prop. 25. p. 1) Competit ergo Deo (per
Defin. 5. p. 1) attributum, cujus conceptum singulares omnes
cogitationes involvunt, per quod etiam concipiuntur. Est igitur
Cogitatio unum ex infinitis Dei attributis, quod Dei reternam, s
et infinitam essentiam exprimit, (vid. Defin. 6 p. 1) sive Deus est
res cogitans. Q. E. D.
S ch o 1i um. Patet etiam hrec Propositio ex hoc, quod nos
possumus ens cogitans infinitum concipere. Nam quo plura ens
cogitans potest cogitare, eo plus realitatis, sive perfectionis idem 10
continere concipimus; ergo ens, quod infinita infinitis modis
cogitare potest, est necessario virtute cogitandi infinitum. Ci1m
itaque, ad solam cogitationem attendo, Ens infinitum concipiamus,
est necessario (per D~fin. 4 et 6. p. 1.) Cogitatio unum ex infinitis
Dei attributis, ut volebamus. 1s
Proposi tio I I. Extensio attributum Dei est, sive Deus est res
extensa.I
Demonstratio. Hujus eodem modo procedit, ac demon-
stratio prrecedentis Propositionis.
Propositio III. In Deo datur necessario idea, tarn ejus
essentice, quam omnium, q11re ex 1'.psius essentia necessan'.o sequuntur.
Demonstratio. Deus enim (per Prop. 1. hujus) infinita
infinitis modis cogitare, sive (quod idem est, per Prop. 16. p. 1.)
ideam sure essentire, et omnium, qure necessario ex ea sequuntur,
formare potest. Atqui omne id, quod in Dei potestate est,
necessario est; (per Prop. 35. p. 1.) ergo datur necessario talis
idea, et (per Prop. 15. p. 1.) non nisi in Deo. Q. E. D.
Se hol i um. Vulgus per Dei potentiam intelligit Dei liberam
voluntatem, et jus in omnia, qure sunt, qureque propterea corr..mn-
niter, ut contingentia, considerantur. Deum enim potestatem
omnia destruendi ha bere dicunt, et in nihilum redigendi. Dei
porro potentiam cum potentia Regum srepissime comparant. Sed
hoc in Corollario 1. et 2. Propositionis 32. partis 1. rcfutavimus,
et Propositione 16. partis 1. ostendimus, Deum eadem necessi-
tate agere qua. seipsum intelligit, hoc est sicuti ex necessitate
divin& naturm sequitur, (sicut omnes nno ore statnunt) nt Den8
12 excogitare Sm
82
O NARAVI I IZVORU DUHA
ji Božju narav izražavaju točno i na određeni način (prema dodatku uz
poučak 25 prvog dijela). Bogu dakle (prema definiciji V. prvog dijela)
pripada atribut čiji pojam uključuje sve pojedinačne misli i pomoću koje-
ga se one poimaju. Dakle je mišljenje jedan od beskonačnih atributa Bo-
ga koji izražava vječnu i beskonačnu bit (vidi definiciju VI. prvog dijela),
odnosno Bog je misleća stvar, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Ovaj je poučak
jasan i iz toga što mi možemo pojmiti
beskonačno misleće biće. Jer što misleće biće može više misliti, toliko
poimamo da sadrži više stvarnosti ili savršenstva; dakle biće koje može
misliti 1 beskonačno na beskonačne načine nužno jest snagom mišljenja
beskonačno. Budući da mi također, obratimo li pozornost samo na miš-
ljenje, poimamo beskonačno Biće, mišljenje je nužno (prema definici-
jama IV. i VI. prvog dijela) jedan od beskonačnih Božjih atributa, kako
smo i tvrdili.
Poučak 2 . Protežnost je atribut Boga, ili Bog je protežna stvar.
Dok a z . Izvodi se na isti način kao i dokaz prethodnog poučka.
20
Poučak 3 . U Bogu nužno jest predstava kako njegove biti tako i svega
što iz njegove biti nužno slijedi.
Dok a z . Bog naime (prema poučku 1 ovog dijela) može misliti besko-
načno na beskonačne načine, odnosno (što je isto, prema poučku 16
prvog dijela) on može obrazovati predstavu svoje biti i svega što iz nje
25
nužno slijedi. A sve ono što je u božjoj moći jest nužno (prema poučku
35 prvog dijela), pa stoga takva predstava nužno jest i (prema poučku 15
prvog dijela) jest samo u Bogu, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Pod Božjom moći svjetina razumije Božju slobodnu
30
volju i pravo na sve što jest, a koje se stoga općenito smatra slučajnim.
Oni vele da Bog ima moć da sve uništi i pretvori ni u šta. Nadalje se
Božja moć najčešće uspoređuje s kraljevskom moći. Ali mi smo to pobili
u dodacima 1 i 2 uz poučak 32 prvog dijela te smo u poučku 16 prvog
35 dijela pokazali da Bog djeluje istom nužnošću kojom sebe shvaća, to jest
kao što iz nužnosti božanske naravi slijedi (što svi jednoglasno prihva.-
1
izmisliti Nm
83.
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [43-87 /44-88]
seipsum intelligat, eadem etiam necessitate sequitur, ut Deus
infinita infinitis modis agat. Deinde Propositione 34. partis 1.
ostendimus, Dei potentiam nihil esse, prreterquam Dei actuosam
essentiam; ade6que tam no bis impossibile est concipere, Deum
non agere, quam Deum non esse. Porro si hrec ulterius persequi
liberet, possem hic etiam ostendere potentiam illam, quam vulgus
Deo affingit, non tantum humanam esse; (quod ostendit Deum
hominem, vel instar hominis a vulgo concipi) sed etiam impoten-
tiam involvere. Sed nolo de eadem re toties sermonem instituere.
Lectorem solum !modo iterum atque iterum rogo, ut, qure in
prima parte, ex Propositione 16. usque ad finem de hac re dicta
sunt, semel, atque iterum perpendat. Nam nemo ea, quro volo,
percipere recte poterit, nisi magnopere caveat, ne Dei potentiam
cum humana Regum potentia, vel jure confundat.
Propositio IV. ldea Dei, ex qua in.finita in.finitis modis
sequuntur, unica tantum esse potest.
Demonstratio. Intellectus infinitus nihil, prreter Dei
attributa, ejusque affectiones, comprehendit. (per Prop. 30. p. 1.)
Atqui Deus est unicns. (per Coroll. 1. Prop. 14. p. 1.) Ergo idea
Dei, ex qua infinita infinitis modis sequuntur, unica tantum
esse potest. Q. E. D.
Pro po s i ti o V . Esse f ormale idearum Deum, quatenus tan-
turn, ut res cogitans, consideratur, pro causa agnoscit, et non,
quatenus alio attributo explica.tur. Hoc est, tam Dei attribu.torum,
quam rerum singularium idere non ipsa ideata, sive res perceptas
pro causa el.ficiente agnosc·unt, sed ipsum Deum, quatenus est res
cogitans.
Demonstratio. Patet quidem ex Propositione 3. hujus.
Ibi enim concludebamus, Deum ideam sure essentire, et omnium,
qure ex ea necessario sequuntur, formare posse ex hoc solo,
nempe, quod Deus est res cogitans, et non ex eo, quod sit sure
idere objectum. Quare esse formale idearum Deum, quatenus est
res cogitans, pro causa agnoscit. Sed aliter hoc modo demonstra-
6 etiam edd. ex N pro ulterius O
10 Lect.orem ... rogo O Doch ik wil ... u allenlijk ... bidden, dat
gy ... overweegt N
84
O NARAVI I IZVORU DUHA
ćaju)da Bog sebe shvaća, tako istom nužnošću slijedi da Bog djeh.ije besko-
načno na beskonačne načine. Nadalje smo u poučku 34 prvog dijela po-
kazali da Božja moć nije drugo do djelatna Božja bit; stoga nam je isto
tako nemoguće pojmiti da Bog ne djeluje kao i da nije. Kad bih ovo mo-
s gao dalje slijediti, mogao bih isto tako 1 pokazati da ona moć koju svje-
tina pridaje Bogu ne samo da je ljudska (što pokazuje da svjetina Boga
poima kao čovjeka ili kao slična čovjeku), nego čak i da uključuje ne-
moć. Ali ne želim o istoj stvari toliko puta govoriti. Čitatelja samo opet
10 molim2 da stalno i uvijek iznova promišlja ono što je o ovoj stvari kazana
u prvom dijelu od poučka 16 pa sve do kraja. Ono što ja želim nitko nai-
me neće moći točno shvatiti ne bude li posebno pazio da Božju moć ne po-
brka s ljudskom moći ili pravom kraljeva.
Poučak 4 . Predstava Boga iz koje beskonačno na beskonačne načine
1s
slijedi može biti samo jedna jedina.
Dok a z. Beskonačni razum ne shvaća ništa osim Božjih atributa i
njegovih stanja (prema poučku 30 prvog dijela). Zato je Bog jedan jedini
(prema dodatku 1 uz poučak 14 prvog dijela). Dakle, predstava Boga iz
20
koje beskonačno na beskonačne načine slijedi može biti samo jedna jedi-.
na, što je i trebalo dokazati.
Poučak 5. Formalni bitak predstava spoznaje Boga kao uzrok samo
ako ga shvaća kao misleću stvar, a ne ukoliko je objašnjen nekim drugim
2s atributom. To znači da predstave - kako atributa Boga tako i pojedinačnih
stvari - ne spoznaju svoj predmet ili opažene stvari kao djelatni uzrok, nego
Boga samog ukoliko je misleća stvar.
Dok a z. Jasan je iz poučka 3 ovog dijela. Tamo smo naime zaključili
30 da Bog može predstavu svoje biti i svega što iz nje nužno slijedi obrazovati
samo iz toga što je Bog misleća stvar, a ne iz toga što je on predmet svoje
predstave. Zato formalni bitak predstava spoznaje Boga kao uzrok,
ukoliko je misleća stvar. Ovaj stav može biti dokazan i na drugi način.
1
isto tako edd. iz N prije dalje
2
Čitatelja ... molim O, Ipak vas sve.želim zamoliti N
85.
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS (44-88/46-90]
tur. Esse formale idearum modus est cogitandi, (itt per se notum)
hoc est (per Coroll. Prop. 25. p. 1.) modus, qui Dei naturam,
quatenus est res cogitans, eerto modo exprimit, ade6que (per
Prop. 10. p. 1.) nullius alterius attributi Dei eoneeptum involvit,
et eonsequenter (per Ax. 4. p. 1.) nullius alterius attributi, nisi s
eogitationis, est effeetus: ade6que esse I formale idearum Deum,
quatenus tantum, ut res eogitans, eonsideratur, ete. Q. E. D.
Proposi tio VI. CuJ°uscunque attributi modi Deum, quatenus
tantum sub illo ,attributo, cujus modi sunt; et non, quatenus sub
ullo alio consideratur, pro causa habent.
Demonstratio. Unumquodque enim attributum per se
absque alio eoncipitur. (per Prop. 10. p. 1.) Quare uniuseujusque
attributi modi eoneeptum sui attributi; non autem alterius invol-
vunt; ade6que (per Axiom. 4. p. 1.) Deum, quatenus tantum sub
illo attributo, eujus modi sunt; et non, quatenus sub ullo alio
consideratur, pro eausa habent. Q. E. D.
Corollarium. Hine sequitur, quod esse formale rerum, qure
modi non sunt eogitandi, non sequitur ideo ex divina natura,
quia res prius eognovit; sed eodem modo, eademque necessitate
res ideatre ex suis attributis eonsequuntur, et eoncluduntur, ac
ideas ex attributo Cogitationis consequi ostendimus.
Propositio VII. Ordo, et connexio idearum idem est, ac
ordo, et connexio rerum.
Demonstratio. Patet ex Ax. 4. p. 1. Nam eujuscunque
causati idea a eognitione eausre, eujus est effectus, dependet.
Corollarium. Hine sequitur, quod Dei cogitandi potentia
requalis est ipsius aetuali agendi potentire. Hoc est, quicquid ex
infinita Dei natura sequitur formaliter, id omne ex Dei idea
eodem ordinc, eademque eonnexione sequitur in Deo objeetive. I
S ch o 1i um. Hic, antequam ulterius pergamus, revocandum
no bis in memoriam est id, quod supra ostendimus; nempe, quod
quiequid ab infinito intellectu percipi potest, tanquam substantire
86
O NARAVI I IZVORU DUHA
Formalni bitak predstava je modus mišljenja (kako je samo po sebi jasno),
to jest (prema dodatku uz poučak 25 prvog dijela), modus koji narav Bo-
ga, ukoliko je misleća stvar, izražava na točan način (prema poučku 10
prvog dijela) i ·tako ne uključuje nijedan drugi Božji atribut, pa stoga
(prema aksiomu IV. prvog dijela) nije posljedica nijednog drugog atribu-
ta osim mišljenja; stoga formalni bitak predstava spoznaje Boga kao uz-
rok samo ukoliko ga shvaća kao misleću stvar itd., što je i trebalo doka-
zati.
Poučak 6. Modusi kojeg god Božjeg atributa imaju Boga kao uzrok
samo utoliko ukoliko se on promatra pod onim atributom čiji su oni modu-
10
si, a ne i ako se promatraju pod nekim drugim atributom.
Dok a z. Svaki se naime atribut poima sobom a ne drugim (prema
poučku 10 prvog dijela). Zato modusi jednog atributa uključuju pojam
svog atributa, ali ne i drugog atributa; stoga (prema aksiomu IV. prvog
1s dijela) imaju Boga kao uzrok samo ukoliko ga se razmatra pod onim
atributom čiji su oni modusi, a ne pod nekim drugim, što je i trebalo do-
kazati.
Dodatak. Iz ovoga slijedi da formalni bitak stvari koje nisu modusi
mišljenja ne slijedi iz božanske naravi zato jer je ona stvari ranije spo-
20 znala, nego predstavljene stvari slijede i zaključuju se iz njegovih atributa
na isti način i istom nužnošću kao što smo pokazali da predstave slijede
iz atributa mišljenja.
Poučak 7 . Red i sveza predstava jednaki su redu i svezi stvari.
Dokaz. Jasan je iz aksioma IV. prvog dijela. Jer predstava nečeg što
2s je uzrokovano ovisi o spoznaji uzroka čija je ono posljedica.
Dodatak. Iz ovoga slijedi da je Božja moć mišljenja jednaka njego-
voj zbiljskoj moći djelovanja. To jest: sve što formalno slijedi iz besko-
načne Božje naravi, to sve u Bogu objektivno slijedi iz ideje Boga istim re-
dom i u istoj svezi.
30
Primjedba. Prije nego nastavimo, moramo u pamćenje prizvati ono
što smo ranije pokazali, naime da sve ono što od beskonačnog razuma
može biti opaženo kao da sačinjava bit supstancije, pripada samo jednoj je-
87.
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [46-90/47-91]
essentiam constituens, id omne ad unicam tantum substantiam
pertinet, et consequenter quod suhstantia cogitans, et substantia
extensa una, eademque est substantia, qme jam suh hoc, jam
sub illo attributo comprehenditur. Sic etiam modus extensionis,
et idea illius modi 1ma, eademque est res, sed duohus modis
expressa; quod quidam Hebrreorum quasi per nebulam vidisse
videntur, qui scilicet statuunt, Deum, Dei intellectum, resque
ab ipso intellectas unum, et idem esse. Ex. gr. circulus in natura
existens, et idea circuli existentis, qure etiam in Deo est, una,
eademque est res, qure per diversa attributa explicatur; et ideo 10
sive naturam suh attributo Extensionis, sive sub attributo
Cogitationis, sive suh alio quocunque concipiamus, unum, eun-
demque ordinem, sive unam, eandemque causarum connexionem,
hoc est, easdem res invicem sequi reperiemus. N ec ulla alia de
causa (te voren) dixi, quod Deus sit causa idere ex. gr. circuli, 1s
quatenus tantum est res cogitans, et circuli, quatenus tantum
est res extensa; nisi quia esse formale idere circuli non, nisi per
alium cogitandi modum, tanquam causam proximam, et ille
iterum per alium, et sic in infinitum, potest percipi, ita ut,
quamdiu res, ut cogitandi modi considerantur, ordinem totius 20
naturre, sive causarum connexionem, per solum Cogitationis
attributum explicare debemus, et quatenus, ut modi Extensionis,
considerantur, ordo etiam totius naturre per solum Extensionis
attrihutum explicari dehet, et idem de aliis attributis intelligo.
Quare rerum, ut in se sunt, Deus revera est causa, quatenus 2s
infinitis constat a.ttributis; nec imprresentiarum hrec clarius pos-
sum explicare.
Pro po s i ti o V I I I . I dem rerum singularium, sive modormn
non existentium ita debent comprehendi in Dei i~nfinita ideU., ac
rerum singulariitm, sive modorum essentice formales in Dei attributis
continentur. I
Dem on strati o. Hrec Propositio patet ex prrecedenti, sed
intelligitur clarius ex prrecedenti Scholio.
Corollarium. Hine sequitur, quod, quamdiu res singulares
88
O NARAVI I IZVORU DUHA
dinoj supstanciji te da prema tome misleća supstancija i protežna sup-
stancija jesu jedna te ista supstancija koja se sad shvaća pod ovim, a sad
pod onim atributom. Tako je modus protežnosti i predstava tog modusa
jedna te ista stvar, ali izražena u dva modusa; to su, čini se, neki Hebreji
vidjeli kao kroz maglu tvrdeći da su Bog, Božji razum i stvari spoznate
od njegova uma jedno te isto. Na primjer, krug koji opstoji u naravi te
ideja opstojećeg kruga koja je također u Bogu, jest jedna te ista stvar
koja se objašnjava različitim atributima; pojmili mi stoga narav pod atri-
butom protežnosti ili pod atributom mišljenja ili pod kojim god drugim,
iznaći ćemo jedan te isti red ili jednu te istu svezu uzroka, to jest iste
stvari koje izmjenice slijede. Da je Bog uzrok predstave na primjer kruga
ukoliko je misleća stvar, ili kruga ukoliko je protežna stvar, nisam rekao
ni iz kojeg drugog razloga <prije> nego zbog toga jer formalni bitak
predstave kruga može biti pojmljen samo drugim modusom mišljenja kao
bližim uzrokom, a ova opet nekim drugim i tako u beskonačnost. Dokle
se god stvari razmatraju kao modusi mišljenja, red cijele naravi odnosno
svezu uzroka moramo objasniti samo atributom mišljenja, a ako se raz-
matraju kao modusi protežnosti red cijele naravi moramo objasniti samo
atributom protežnosti, a isto to razumijem i za ostale atribute. Zato je
Bog ukoliko se sastoji od beskonačnih atributa zaista uzrok stvari kakve
one po sebi jesu; jasnije to sada ne mogu objasniti.
Poučak 8 . Predstave neopstojećih pojedinačnih stvari ili neopstojećih
modusa moraju u Božjoj beskonačnoj predstavi biti sadržane onako kako su
formalne bitf pojedinačnih stvari ili modusa sadržane u Božjim atributima.
30
Dok a z. Ovaj poučak jasan je iz prethodnoga, ali će se jasnije razum-
jeti iz prethodne primjedbe.
Dodatak. Iz ovoga slijedi da dok pojedinačne stvari opstoje samo ako
89
DE NATURA ET ORI GINE MENTIS [47-9 l /48-92]
non existunt, nisi quatenus in Dei attributis comprehenduntur,
earum esse objectivum, sive idere non existunt., nisi quatenus
infinita Dei idea existit; et ubi res singulares dicuntur existere,
non tantum quatenus in Dei attributis comprehenduntur; sed
quatenus etiam durare dicuntur, earum idere etiam existentiam, s
.per quam durare dicuntur, involvent.
Scholium. Si quis ad uberiorem hujus rei explicationem
exemplum desideret, nullum sane dare potero, quod rem, de
qua hic loquor, utpote unicam, adrequate explicet; conabor
tamen rem, ut fieri potest, illustrare. Nempe circulus talis est lO
naturre, nt omnium linearum rectarum, in eodem sese invicem
secantium, rectangula sub segmentis sint inter se requalia; quare
in circulo infinita inter se requalia rectangula continentur: a.tta-
men nullum eorum potest dici existere, nisi quatenus circulus
existit, nec etiam alicujus horum rectangulorum idea potest dici 15
existere, nisi quatenus in circuli idea comprehenditur. Conci-
piantur jam ex infinitis illis duo tantum, nempe E et D existere.
Sane eorum etiam idere jam non tantum existunt, quatenus
solummodo in circuli idea comprehenduntur; sed etiam, quatenus
illorum rectangulorum existentiam involvunt, quo fit, ut a 20
reliquis reliquorum rectangulorum ideis distinguantur.
Proposi tio I X. ldea rei s1"ngulan~s, actu ex·istentis, Deum
po causa. habet, non qv..a.tenus infinitus est; sed quatenus aliđ rei
singularis actu I existenti's idea affectus consideratur, cujus etiam
Deus est causa, quatenus alia tertia affecti1s est, et sic in infinitmn. 2s
Dem on strati o. Idea rei singularis, actu existentis, modus
singularis cogitandi est, et a reliquis distinctus; (per Coroll. et
Schol. Prop. 8. hujus) ade6que (per Prop. 6. hujus) Deum,
quatenus est tantum res cogitans, pro causa habet. At non, (per
90
O NARAVI I IZVORU DUHA
se razumiju u Božjim atributima, njihov objektivni bitak ili predstave
opstoje samo ukoliko opstoji beskonačna predstava Boga; a kad se o po-
jedinačnim stvarima kaže ne samo da opstoje ako se razumiju u Božjim
atributima, nego i ukoliko se kaže da imaju trajanje, onda njihove ideje
uključuju opstanak po kojem se i kaže da traju.
Primjedba. Ako bi tko za opširnije objašnjenje ove stvari želio pri-
mjer, ne bih mogao dati nijedan koji bi stvar o kojoj ovdje govorim odgo-
varajuće objasnio budući da je ona jedinstvena; no ipak ću pokušati rasvi-
jetliti stvar koliko je moguće. Krug je naime takve naravi da svi pravi ku-
tovi koje tvore dijelovi crta koje se unutar njega sijeku jesu međusobno
jednaki1, stoga krug sadrži beskonačno mnogo pravih kutova koji su me-
đusobno jednaki. Pa ipak, ni za jedan od njih ne može se reći da opstoji
osim ako ne opstoji krug, a ni za predstavu kojeg god od ovih pravih kuto-
va ne može se reći da opstoji osim ako nije shva-
ćena u predstavi kruga. Od beskonačno mnogo
njih uzmimo da opstoje samo dva, naime E i D.
Dakako, njihove predstave sad ne opstoje samo
ukoliko su shvaćene jedino u predstavi kruga nego ,
i ukoliko uključuju opstanak onih pravih kutova
čime se one razlikuju od drugih predstava drugih
pravih kutova.
Poučak 9 . Predstava zbiljski opstojeće pojedinačne stvari ima kao uz-
rok Boga, ne ukoliko je on beskonačan, nego ukoliko ga se razmatra kao
aficiranog predstavom neke druge pojedinačne stvari koja zbiljski opstoji a
kojoj je uzrok opet Bog ukoliko je aficiran nekom trećom, i tako dalje u bes-
konačnost.
Dokaz. Predstava zbiljski opstojeće pojedinačne stvari je pojedi-
načni i od drugih različiti modus mišljenja (prema dodatku i primjedbi
uz poučak 8 ovog dijela), stoga (prema poučku 6 ovog dijela) ima kao
uzrok Boga samo ukoliko je on misleća stvar. Ali ne (prema poučku 28
1
V. Euklidove Elemente, III, 35. Bl
91
DE NATURA ET ORI GINE MENTIS [48-92/49-93]
Prop. 28. p. 1.) quatenus est res absolute cogitans; sed quatenus
alio (definitio) cogitandi modo affectus consideratur, et hujus
etiam (Deus est causa), quatenus alio (definito cogitandi modo)
a:ffectus est, et sic in infinitum. Atqui ordo, et connexio idearum
(per Prop. 7. hujus) idem est, ac ordo, et connexio causarum; ergo
unius singularis idere alia idea, sive Deus, quatenus alia idea
affectus consideratur, est causa, et hujus etiam, quatenus alia
affectus est, et sic in infinitum. Q. E. D.
Corollarium. Quicquid in singulari cujuscunque idere ob-
jecto contingit, ejus datur in Deo cognitio, quatenus tantum
ejusdem objecti ideam habet.
Demonstratio. Quicquid in objecto cujuscunque idere con-
tingit, ejus datur in Deo idea, (per Prop. 3. hujus) non, quatenus
infinitus est; sed quatenus alia rei singularis idea affectus consi-
deratur; (per prreced. Prop.) sed (per Prop. 7. hujus) ordo, et
connexio idearum idem est, ac ordo, et connexio rerum; erit ergo
cognitio ejus, quod in singulari aliquo objecto contingit, in Deo,
quat~nus tantum ejusdem objecti habet ideam. Q. E. D.
Pro po s i ti o X. Ad e.ssentiam hominis non pertinet esse sub-
stantire, sive substantia formam hominis non constititit.
Demonstratio. Esse enim substantioo involvit necessariam
existentiam. (per Prop. 7. p. 1.) Si igitur ad hominis essentiam
pertineret esse substantire, data ergo substantia, daretur neces-
sario homo, (per D~fin. 2. hujus) et I consequenter homo neces-
sario existeret, quod (per Ax. 1. hujus) est absurdum. Ergo etc.
Q.E.D.
Scholium. Demonst.ratur etiam hrec Propositio ex Propo-
sitione 5. p. 1. nempe, quod dure ejusdem naturre substantire non
dentur. Cum autem plures homines existere possint; ergo id,
quod hominis formam constituit, non est esse substantire. Patet
prreterea hrec Propositio ex reliquis substantire proprietatibus,
videlicet, quod substantia sit sua natura infinita, immutabilis,
indivisibilis etc., ut facile unusquisque videre potest.
23 pertineret edd. pertinet ON
92
O NARAVI I IZVORU DUHA
prvog dijela) ukoliko je on apsolutno misleća stvar nego ukoliko se raz-
matra kao aficiranog drugim <određenim> modusom mišljenja, a ovoga
pak <uzrok je Bog> ukoliko je drugim <određenim modusom mišlje-
nja> aficiran, i tako u beskonačnost. Red i sveza predstava (prema
poučku 7 ovog dijela) isti su pak kao red i sveza uzroka; dakle je uzrok
5
jedne pojedinačne predstave druga predstava ili Bog ukoliko ga se raz-
matra kao aficiranog drugom predstavom, a uzrok te predstave je opet
on ukoliko je aficiran drugom, i tako u beskonačnost, što je i trebalo do-
kazati.
10
Dodatak. O svemu što se zbiva u pojedinačnom predmetu koje god
predstave, o tome ima u Bogu spoznaja samo ukoliko on ima predstavu
tog predmeta.
Dok a z. O 'svemu što se zbiva u predmetu koje god predstave ima u
Bogu predstava (prema poučku 3 ovog dijela) ne ukoliko je on beskona-
15 čan, nego ukoliko ga razmatra kao aficiranog drugom predstavom neke
pojedinačne stvari (prema prethodnom poučku), pa su (prema poučku 7
ovog dijela) red i sveza predstava iste kao red i sveza stvari; dakle će spo-
znaja onoga što se zbiva u nekom pojedinačnom predmetu biti u Bogu
samo ukoliko on ima predstavu tog predmeta, što je i trebalo dokazati.
20 Poučak 1 O. Biti čovjeka ne pripada bitak supstancije, ili supstancija
ne sačinjava oblik čovjeka.
Dok a z. Bitak supstancije naime uključuje nužni opstanak (prema
poučku 7 prvog dijela). Ako će dakle biti čovjeka pripadati1 bitak sup-
stancije, onda će, kad je dana supstancija, nužno biti dan i čovjek (prema
25 definiciji II. ovog dijela) i slijedom toga će čovjek nužno opstojati, što je
(prema aksiomu I. ovog dijela) nesklapna. Dakle itd., što je i trebalo do-
kazati.
Pri m j e db a. Ovaj se poučak dokazuje i iz poučka 5 prvog dijela,
prema kojemu naime nema dvije supstancije iste naravi. Budući da op-
30 stojati može više ljudi onda ono što sačinjava oblik čovjeka nije bitak sup-
stancije. Osim toga ovaj je poučak jasan i iz drugih svojstava supstancije,
naime da je supstancija po svojoj naravi beskonačna, nepromjenjiva, ne-
djeljiva itd., a što svatko može lako uvidjeti.
1
će ... pripadati edd., pripada ON.
93
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [49-93/50-94]
C o r o 11 ari um. Hine sequitur essentiam hominis constitui a
certis Dei attributorum modificationibus. Nam esse substantire
(per Prop. prmced.) ad essentiam hominis non pertinet. Est ergo
(per Prop. 15. p. 1.) aliquid, quod in Deo est, et quod sine Deo nec
esse, nec concipi potest, sive (per Coroll. Prop. 25. p. 1.) affectio,
sive modus, qui Dei naturam certo, et determinato modo expri-
mit.
Scholium. Omnes sane concedere debent, nihil sine Deo
esse, neque concipi posse. Nam apud omnes in confesso est, quod
Deus omnium rerum, tam earum essentire, quam earum existen-
tire, unica est causa, hoc est, Deus non tantum est causa rerum
secundum fieri, ut ajunt; sed etiam secundum esse. At interim
plerique id ad essentiam alicujus rei pertinere dicunt, sine quo
res nec esse, nec concipi potest; ade6que vel naturam Dei ad
essentiam rerum creatarum pertinere, vel res creatas sine Deo vel
esse, vel concipi posse credunt, vel, quod certius est, sibi non
satis constant. Cujus rei causam fuisse credo, quod ordinem Philo-
sophandi non tenuerint. Nam naturam divinam, quam ante om-
nia contemplari debebant, quia tam cognitione, quam natura
prior est, ordine cognit.ionis ultimam, et res, qure sensuum
objecta vocantur, omnibus priores esse crediderunt; unde factum
est, ut, dum res naturales contemplati sunt, de nulla re minus
cogitaverint, quam de divina natura, et, curo postea animum ad
divinam naturam I contemplandum appulerint, de nulla re minus
·cogitare potuerint, quam de primis suis figmentis, quibus rerum
naturalium cognitionem superstruxerant; utpote qure ad cogni-
tionem divinre naturre nihil juvare poterant; ade6que nihil
mirum, si sibi passim contradixerint. Sed hoc mitto. Nam meum
intentum hic tantum fuit, (niet zo zeer hen tegen te spreken, als
wel) causam reddere, cur non dixerim, id ad essentiam alicujus
rei pertinere, sine quo res nec esse, nec concipi potest; nimirum,
quia res singulares non possunt sine Deo esse, nec concipi; et
tamen Deus ad earum essentiam non pertinet; sed id necessario
essentiam alicujus rei constituere dixi, quo dato res ponitur, et
2 Demonstratio eta linea post modificationibus N
20 interpunctio sec. N cognitionis, O
94
O NARAVI I IZVOR UD UHA
Dodatak. Iz ovoga slijedi da se bit čovjeka sastoji od određenih mo-
difikacija Božjih atributa.
Dok a z 1• Jer bitak supstancije (prema prethodnom poučku) ne pri-
pada biti čovjeka. Dakle je (prema poučku 15 prvog dijela) ona nešto što
5
je u Bogu i što bez boga ne može biti niti se može pojmiti, odnosno (pre-
ma dodatku uz poučak 25 prvog dijela) stanje ili modus koji Božju narav
izražava na točan i određen način.
Pri m j e db a. Svi doista moraju prihvatiti da ništa bez Boga ne mo-
10
že biti niti se može pojmiti. Jer svi priznaju da je Bog jedini uzrok svih
stvari, kako njihove biti, tako i njihova opstanka, to jest, Bog nije samo
uzrok stvari u pogledu postajanja, kako se kaže, nego i u pogledu bitka.
Pri tome mnogi kažu da biti neke stvari pripada ono bez čega stvar niti
15 može biti niti se može pojmiti; pri tome vjeruju ili da Božja narav pripa-
da biti stvorenih stvari ili da stvorene stvari bez Boga mogu biti ili da se
mogu pojmiti ili, što je sigurnije, nisu dosljedni. Za to mislim da je uzrok
što se nisu držali reda filozofiranja. Jer za božansku narav koju treba mi-
sliti prije svega drugoga, budući da je ona kako po spoznaji tako i po na-
20
ravi prva, oni vjeruju da je po redu spoznaje posljednja te da su stvari
koje nazivaju predmetima ćutila od svih prvotnije. Tako je došlo do toga
da dok motre naravne stvari ne misle ni na šta manje od božanske nara-
vi, pa kad poslije toga pozornost obrate na motrenje božanske naravi, ne
25 mogu misliti ni na što manje nego na svoje prve izmišljaje na kojima su
izgradili spoznaju naravnih stvari koja im ništa nije mogla pomoći pri
spoznaji božanske naravi; stoga ne čudi da si stalno proturječe. Ali ostav-
ljam to po strani. Moja je namjera ovdje bila samo to <manje da im pro-
turječim koliko> da dam razlog zašto nisam kazao da biti neke stvari
30
pripada ono bez čega ona ne može ni biti niti se može pojmiti: naime
zato jer pojedinačne stvari bez Boga ne mogu ni biti niti se mogu pojmiti,
a ipak Bog ne pripada njihovoj biti. Nego sam kazao da bit neke stvari nuž-
no tvori ono čime, kad je dano, stvar bude stavljena, a kad se ukine, i stvar
1 Dokaz N St izdvajaju kao posebni stavak
95
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [50-94/51-95]
quo sublato res tollitur: vel id, sine quo res, et vice versa id,
quod sine re nec esse, nec concipi potest.
Pro po s i ti o X I . Primum, quod actuale M entis humanm esse
constituit, nihil aliud est, quam idea rei alicuius singularis actu
existentis.
Demonstratio. Essentia hominis (per Coroll. prmced. Prop.)
a certis Dei attributorum modis constituitur; nempe (per Axioma
2. huius) a modis cogitandi, quorum omnium (per Axiom. 3.
huius) idea natura prior est, et, ea da ta, reliqui modi (quibus
scilicet idea natura prior est) in eodem debent esse individuo. (per
Axiom. 3. hujus) Atque adeo idea primum est, quod humanre
Mentis esse constituit. At non idea rei non existentis. Nam tum
(per Coroll. Prop. 8. hujus) ipsa idea non posset dici existere; erit
ergo idea rei actu existentis. At non rei infinitre. Res namque
infinita (per Prop. 21. et 22. p. 1.) debet semper necessario existere;
atqui hoc (per Axiom. 1. huius) est absurdum; ergo primum,
quod esse humanre Mentis actuale constituit, est idea rei singularis
actu existentis. Q. E. D.
Corollarium. Hine sequitur Mentem humanam partem
esse infiniti intellectus Dei; ac proinde cum dicimus, Mentem
humanam hoc, vel illud percipere, nihil aliud dicimus, quam
quod Deus, non quatenus infinitus est, sed quatenus per natu-
ram humanre Mentis exjplicatur, sive quatenus humanre Mentis
essentiam constituit, hane, vel illam habet ideam; et curo dicimus
Deum hane, vel illam ideam habere, non tantum, quatenus
naturam humanre Mentis constituit; sed quatenus simul cum
Mente humana alterius rei etiam habet ideam, tum dicimus
Mentem humanam rem ex parte, sive inadrequate percipere.
Scholi um. Hic sine dubio Lectores hrerebunt, multaque
comminiscentur, qure moram injiciant, et hac de causa ipsos rogo,
ut lento gradu mecum pergant, nec de his judicium ferant, donec
omnia perlegerint.
21 Axiom. :t edd. 4. ON
25 22. edd. 23. ON
96
O NARAVI I IZVORU DUHA
bude ukinuta, odnosno ono bez čega stvar, i obratno, što bez stvari ne
može biti niti se može pojmiti.
Poučak 11 . Prvo što čini zbiljski bitak ljudskog duha nije drugo do
5
predstava neke druge zbiljski opstojeće pojedinačne stvari.
Dokaz. Bit čovjeka (prema dodatku uz prethodni poučak) sastoji se
od određenih modusa Božjih atributa, naime (prema aksiomu II. ovog
dijela) od modusa mišljenja od kojih je svih (prema aksiomu III. ovog
dijela) predstava po naravi prva, a kad je ona dana, ostali modusi (kojima
10
je naime predstava po naravi prva) moraju biti u istom indviduumu (pre-
ma aksiomu IIl. 1 ovog dijela). Prema tome je predstava ono prvo što čini
bitak ljudskog duha. Ali ne predstava stvari koja ne opstoji. Jer tad (pre-
ma dodatku uz poučak 8 ovog dijela) za ovu se predstavu ne bi moglo
15 kazati da opstoji; bit će dakle predstava zbiljski opstojeće stvari. Ali ne
beskonačne stvari. Jer bekonačna stvar (prema poučcima 21 i 222 prvog
dijela) mora nužno uvijek opstojati, a to je (prema aksiomu I. ovog dije-
la) nesklapno. Dakle, prvo što čini zbiljski bitak ljudskog duha jest pred-
stava zbiljski opstoj eće pojedinačne stvari.
20
Dodatak. Iz ovoga slijedi da je ljudski duh dio beskonačnog Božjeg
razuma. Kad potom kažemo da ljudski duh opaža ovo ili ono, onda ne
kažemo drugo nego da Bog, ne ukoliko je beskonačan, nego ukoliko je
objašnjen pomoću naravi ljudskog duha ili ukoliko čini bit ljudskog duha,
25 ima ovu ili onu predstavu. A kad kažemo da Bog ima ovu ili onu pred-
stavu ne samo ukoliko čini narav ljudskog duha nego ukoliko, istodobno
s ljudskim duhom, ima predstavu druge neke stvari, tada kažemo da ljud-
ski duh stvar opaža djelomično ili neodgovarajuće.
30
Primjedba. Ovdje će čitatelji bez dvojbe zastati i na pamet će im
doći mnogo toga što priječi napredovanje. Zato ih molim da nastave sa
mnom laganim korakom i da ne daju sud prije nego sve pročitaju.
1
aksiomu III. edd., IV. ON
2
22 edd., 23 ON
97
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS (51-95/52-96]
Propositio XII. Quicquid in objecto idew, humanam Men-
tem constituentis, contingit, id ab humana Mente debet percipi, sive
ejus rei d,abitur in Mente necessario idea: Hoc est, si objectum idew,
humanam Mentem constituentis, sit corpus, nihil in eo corpore
poterit contingere, quod a M ente non percipiatur <, o/ zonder d,at s
d,aar a I een denkbeelt inde ziel is).
Demonstratio. Quicquid enim in objecto cujtiscunque
idere contingit, ejus rei datur necessario in Deo cognitio, (per
Coroll. Prop. 9. hujus) quatenus ejusdem objecti idea affectus
consideratur, hoc est, (per Prop. 11. hujus) quatenus mentem 10
alicujus rei constituit. Quicquid igitur in objecto idere, humanam
Mentem constituentis, contingit, ejus datur necessario in Deo
cognitio, quatenus naturam humanre Mentis constituit, hoc est,
(per Coroll. Prop. 11. hujus) ejus rei cognitio erit necessario in
Mente, sive Mens id percipit. Q. E. D.
Scholi um. Hrec Propositio patet etiam, et clarius intelli-
gitur ex Schol. Prop. 7. hujus, quod vide. I
Pro po s i ti o X I II. Objectum idere, humanam M entem con-
stituentis, est Corpus, sive certus Extensionis modus actu existens,
et nihil aliud.
Demonstratio. Si enim Corpus non esset humanre Mentis
objectum, idere affectionum Corporis non essent in Deo, (per
Coroll. Prop. 9. h.uju.s) quatenus Mentem nostram; sed quatenus
alterius rei mentem constitueret, hoc est, (per Coroll. Prop. 11.
hujus) idere affectionum Corporis non essent in nostra Mente;
atqui (per Axiom. 4-. hujus) ideas affectionum corporis habemus.
Ergo objectum idere, humanam Mentem constituentis, est C0rpus,
idque (per Prop. 11. hujus) actu existens. Deinde, si prreter Corpus
etiam aliud esset Mentis objectum, cum nihil (per Prop. 36. p. 1.)
existat, ex quo aliquis effectus non sequatur, deberet (per Prop. 12.
hujus) necessario alicujus ejus effectus idea in l\lente nostra dari;
atqui (per Axiom. 5. hujus) nulla ejus idea datur. Ergo objectum
30 12. N li. O
98
O NARAVI I IZVOR U DUHA
Poučak 12. Sve što se zbiva u predmetu predstave koja čini ljudski
duh mora biti opaženo od ljudskog duha, ili u ljudskom duhu nužno postoji
predstava te stvari. To jest, ako je tijelo predmet predstave koja čini ljudski
duh, onda se u tom tijelu ne može zbivati ništa što duh ne bi opazio <, ili da
o tome u duhu nema predstave>.
Dok a z. Jer štogod da se zbiva u predmetu koje god predstave, o
tome nužno mora biti mišljenje u Bogu (prema dodatku uz poučak 9
ovog dijela) ukoliko ga se razmatra kao aficiranog predstavom predme-
ta, to jest (prema poučku 11 ovog dijela) ukoliko čini duh neke stvari. Što-
god da se zbiva u predmetu predstave koja čini ljudski duh, o tome u
Bogu nužno mora biti mišljenje ukoliko on čini narav ljudskog duha, to
jest (prema dodatku uz poučak 11 ovog dijela) spoznaja te stvari bit će
nužno u duhu, ili je duh opaža, što je i trebalo dokazati.
t.5
Primjedba. Ovaj poučak objašnjava se i jasnije se razumije iz pri-
mjedbe uz poučak 7 ovog dijela; v. gore.
Poučak 13 . Predmet predstave koja čini ljudski duh je tijelo, ili odre-
đeni zbiljski opstojeći modus protežnosti i ništa drugo.
20 Dok a z. Jer kad tijelo ne bi bilo predmet ljudskog duha, predstave
stanja tijela ne bi bile u Bogu (prema dodatku uz poučak 9 ovog dijela)
ukoliko on čini naš duh, nego ukoliko čini duh neke druge stvari, to
jest (prema dodatku poučku 11 ovog dijela), predstave stanja tijela ne
bi bile u našem duhu. Ali (prema aksiomu IV. ovog dijela) mi imamo
2s predstave stanja tijela. Dakle, predmet predstave koja čini ljudski duh
jest tijelo i to (prema poučku 11 ovog dijela) zbiljski opstojeće. Na-
dalje, ako bi osim tijela bio još neki drugi predmet duha onda bi, bu-
dući da ništa (prema poučku 36 prvog dijela) ne opstoji iz čega ne bi
slijedila neka posljedica, u našem duhu (prema poučku 121 ovog dijela)
Jo
nužno morala biti predstava njegove posljedice. Ali (prema aksiomu V.
ovog dijela) takve ideje nema. Dakle, predmet našeg duha je opstojeće
1
12N, 11 O
99
DE NATURA ET ORI GINE MENTIS [52-96/53-97]
nostrre Mentis est Corpus existens, et nihil aliud. Q. E. D.
Oo r o 11 ari um. Hine sequitur hominem Mente, et Corpore
constare, et Corpus humanum, prout ipsum sentimus, existere.
Scholium. Ex his non tantum intelligimus, Mentem huma-
nam unitam esse Corpori; sed etiam, quid per Mentis, et Corporis s
unionem intelligendum sit. Verum ipsam adrequate, sive distincte
intelligere nemo poterit, nisi prius nostri Corporis naturam ad-
requate cognoscat. Nam ea, qme hucusque ostendimus, admodi1m
communia sunt, nec magis ad homines, quam ad reliqua indivi-
dua pertinent, quoo omnia, quamvis diversis gradibus, animata ta- 10
men sunt. Nam cujuscunque rei da tur necessario in Deo idea, cujus
Deus est causa, eodem modo, ac humani Corporis idere: atque adeo,
quicquid de idea humani Corporis diximus, id de cujuscunque rei
idea necessario dicendum est. Attamen nec etiam negare possu-
mus, ideas I inter se, ut ipsa objecta, differre, unamque alia 1s
prrestantiorem esse, plusque realitatis continere, prout objectum
unius objecto alterius prrestantius est, _plusque realitatis continet;
ac propterea ad determinandum, quid Mens humana reliquis
intersit, quidque reliquis prrestet, necesse nobis est, ejus objecti,
ut diximus, hoc est, Corporis humani naturam cognoscere. Eam 20
autem hic explicare nec possum, nec id ad ea, quoo demonstrare
vola, necesse est. Hoc tamen in genere dico, quo Corpus aliquod
reliquis aptius est ad plura simul agendum, vel patiendum, eo
ejus Mens reliquis aptior est ad plura simul percipiendum; et
quo unius corporis actiones magis ab ipso solo pendent, et quo 2s
minus alia corpora cum eodem in agendo concurrunt, eo ejus mens
aptior est ad distincte intelligendum. Atque ex his prrestantiam
unius mentis proo aliis cognoscere possnmus: deinde causam
etiam videre, cur nostri Corporis non, nisi admodum confusam,
habeamus cognitionem, et alia plura, quoo in sequentibus ex his 30
deducam. Qua de causa operoo pretium esse duxi, hrec ipsa
accuratius explicare, et demonstrare, ad quod necesse est, pauca
de natura corporum proornittere.
12 idcae edd. „\"' ide a O
100
O NARAVI I IZVORU DUHA
tijelo i ništa drugo, što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Iz ovoga slijedi da se čovjek sastoji od duha i tijela te da
opstoji ljudsko tijelo, onako kako ga ćutimo.
Primjedba. Iz ovoga ne razumijemo samo da je ljudski duh sjedi-
njen s tijelom, nego i ono što valja razumjeti pod jednotom duha i tijela.
Ali tu jednotu nitko zaista neće moći odgovarajuće ili razgovijetno razum-
jeti ako prije toga ne spozna na odgovarajući način narav našeg tijela. Jer
ono što smo do sada o tome ustvrdili jest posve općenito i ne pristaje čo­
vjeku ništa više nego ostalim pojedinačnostima koje sve, premda u razli-
čitim stupnjevima, imaju dušu. Jer o svakoj stvari ima nužno u Bogu pred-
stava kojoj je Bog uzrok, na isti način kao što je on uzrok predstave 1
ljudskog tijela; stoga se sve što smo kazali o predstavi ljudskog tijela mo-
ra nužno reći i o predstavi koje god stvari. No ipak ne možemo nijekati
da se predstave među sobom ne razlikuju kao i sami predmeti i da su
neke izvrsnije od drugih i da imaju više stvarnosti, već prema tome je li
predmet jedne izvrsniji od predmeta druge i sadrži li više stvarnosti. Da
bi se stoga odredilo čime se ljudski duh razlikuje od drugih i čime je od
drugih izvrsniji, prinuđeni smo, kako smo rekli, spoznati narav tog pred-
meta, to jest ljudskog tijela. Nju pak ovdje ne mogu objasniti niti je to
nužno za ono što želim dokazati. Ali općenito kažem ovo: što je tijelo u
odnosu na druge sposobnije više stvari činiti ili trpjeti istodobno, to je i
njegov duh u odnosu na druge sposobniji da istodobno više opaža; te,
nadalje, što više djela nekog tijela ovise o njemu samome i što manje
druga tijela sudjeluju s njim u djelovanju, to je njegov duh sposobniji da
razgovijetno razumije. Iz ovoga možemo spoznati izvrsnost jednog duha
nad drugim, a onda i vidjeti uzrok zašto o našem tijelu imamo samo neku
jako zbrkanu spoznaju i mnogo drugog što ću iz toga izvesti u onome što
slijedi. Zato mi se činilo vrijednim truda da upravo ove stavove točnije
objasnim i dokažem. Za to je nužno nešto kazati o naravi tije:ta.
1
predstave edd. N, predstava O
101
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [ 53-97 / 54-98]
Axioma I.
Omnia corpora vel moventur, vel quiescunt.
Axioma II.
Unumquodque corpus jam tardius, jam celerius movetur.
Lemma I.
Corpora ratione motus, et quietis; celeritatis, et tarditatis, et non
mtione substantim ab invicem distinguuntur.
Demonstratio. Primam partem hujus per se notam sup-
pono. At, quod ratione substantire non distinguantur corpora,
pa tet, tam ex Prop. 5. quam 8. p. 1. Sed clarius ex iis, qure in
Schol. Prop. 15. p. 1. dicta sunt. I
Lemma II.
Omnia corpora in quibusdam conveniunt.
Demonstra tio. ln his enim omnia corpora conveniunt,
quod unius, ejusdemque attributi conceptum involvunt. (per 1s
Defin. 1. hujus) Deinde, quod jam tardius, jam celerius, et absolute
jam moveri, jam quiescere possunt.
Lemma III.
Corpus motum, vel quiescens ad motum, vel qu,ietem determinari
debuit ab alio corpore, quod etiam ad motum, vel quietem deter-
minatum fuit ab alio, et illud iteritm ab alio, et sic in infinitum.
Demonstra tio. Corpora (per Defin. 1. hujus) res singulares
sunt, qure (per Lemma 1.) ratione motus, et quietis ab invicem
distinguuntur; ade6que (per Prop. 28. p. 1.) unumquodque ad
motum, vel quietem necessario determinari debuit ab alia re
singulari, nempe (per Prop. 6. hujus) ab alio corpore, quod (per
Axiom. 1.) etiam vel movetur, vel quiescit. At hoc etiam (per
eandem rationern) moveri, vel quiescere non potuit, nisi ab alio
ad motum, vel quietem determinatum fuisset, et hoc iterum (per
eandem rationem) ab alio, et sic in infinitum. Q. E. D.
Corollarium. Hine sequitur corpus motum tamdiu m·overi,
donec ab alio corpore ad quiescendum determinetur; et corpus
quiescens tamdiu etiam quiescere; donec ab alio ad motum
determinetur. Quod etiam per se notum est. Nam, cum suppono,
corpus ex. gr. A quiescere, nec ad alia corpora mota attendo,
102
O NARAVI I IZVORU DUHA
Aksiom I.
Sva se tijela kreću ili miruju.
Aksiom II.
Svako se tijelo kreće sad sporije, sad brže.
5 Pomoćni stavak I.
Tijela se međusobno razlikuju glede kretanja i mirovanja, brzine i sporo-
sti, a ne glede supstancije.
Dok a z. Smatram da je prvi dio ovog stavka sam po sebi poznat. Da
se tijela ne razlikuju glede supstancije, jasno je kako iz poučka 5 tako i iz
10 poučka 8 prvog dijela. Još je jasnije iz onoga što je kazano u primjedbi uz
poučak 15 prvog dijela.
Pomoćni stavak II.
Sva se tijela u nečemu međusobno slažu.
Dokaz. Jer sva se tijela međusobno slažu u tome da sadrže pojam
jednog te istog atributa (prema definiciji I. ovog dijela). Dalje u tome da
su sad sporija, a sad brža, te u tome da se općenito mogu sad kretati, a
sad mirovati.
Pomoćni stavak III.
Tijelo koje se kreće ili miruje moralo je za kretanje ili mirovanje biti od-
ređeno od drugog tijela koje je za kretanje ili mirovanje bilo određeno od
20 drugog, ovo opet od drugog i tako u beskonačnost.
Dok a z. Tijela (prema definiciji I. ovog dijela) jesu pojedinačne stva-
ri koje se (prema pomoćnom stavku I.) međusobno razlikuju glede kre-
tanja i mirovanja. Tako je (prema poučku 28 prvog dijela) svako nužno
moralo biti određeno za kretanje ili mirovanje od druge pojedinačne stva-
25
ri, naime (prema poučku 6 ovog dijela) od drugog tijela koje se (prema
aksiomu I.) također ili kreće ili miruje. A ovo opet (iz istog razloga) ne
može se kretati ili mirovati osim ako nije od drugog određeno zakreta-
nje ili mirovanje, ovo pak opet (iz istog razloga) od drugog i tako u bes-
konačnost, što je i trebalo dokazati.
30
Dodatak. Iz ovoga slijedi da se pokrenuto tijelo tako duge kreće dok
ne bude od drugog tijela određeno za mirovanje, te da mirujuće tijelo
miruje dotle dok ne bude od drugog tijela određeno za kretanje. To je
poznato i samo po sebi. Jer ako pretpostavim da neko tijelo, na primjer
A, miruje, te ako ne pazim na druga tijela koja se kreću, onda ću o tijelu A
35
103
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [54-98/56-100]
nihil de corpore A dicere potero, ms1 quod quiescat. Quod si
postea contingat, ut corpus A moveatur, id sane evenire non
potuit ex eo, quod quiescebat; ex eo enim nil aliud sequi poterat,
quam ut corpus A quiesce!ret. Si contra supponatur A moveri,
quotiescunque ad A tantum attendimus, nihil de eodem affirmare
poterimus, nisi quod moveatur. Quod si postea cont.ingat, ut A
quiescat, id sane evenire etiam non potuit ex motu, quem habe-
bat; ex motu enim nihil aliud sequi poterat, quam ut A movere-
tur: contingit itaque a re, qure non erat in A, nempe causa a
externa, a qua (Corpus motum A) ad quiescendum determinatum
fuit.
Axioma I.
Omnes modi, quibus corpus aliquod ab alio afficitur corpore
ex natura corporis affecti, et simul ex natura corporis afficientis
sequuntur; ita ut umun, idemque corpus diversimode moveatur
pro diversitate naturre corporum moventium, et contra ut diversa
corpora ab uno, eodemque corpore diversimode moveantur.
Axioma II.
Cum corpus motum alteri quiescenti, quod dimovere nequit,
impingit, refl.ectitur, ut moveri pergat, et angulus linere motus
refl.ectionis cum plano corporis quiescentis, cui impegit, requalis
erit angulo, quem linea motus incidentire cum eodem plano
efficit.
Atque hrec de corporibus simplicissimis, qure scilicet solo
motu, et quiete, celeritate, et tarditat.e ab invicem distin-
guuntur: jam ad composita ascendamus.
D e fin i ti o . Cum corpora aliquot ejusdem, aut diversre magni-
a
tudinis reliquis ita coercentur' ut invicem incumbant, vel si eodem,
aut I diversis celeritatis gradibus moventur, ut motus suos invicern
certa quadam rat'ione communicent, illa corpora inv·icem unita
dicemus, et omnia simul unum corpus, sive Individuum compon.ere,
a
quod reliquis per hane corporum unionem distinguitur.
Axioma III.
Quo partes Individui, vel corporis compositi secundum majo-
104
O NARAVI I IZVORU DUHA
moći kazati samo to da miruje. Ako se kasnije zgodi da se tijelo A
pokrene, onda se to očito nije moglo zbiti zato što je ono mirovalo; iz to-
ga naime nije moglo uslijediti ništa osim da tijelo A miruje. Ako naprotiv
pretpostavimo da se tijelo A kreće, onda ćemo, ako pazimo samo na A,
s moći kazati samo to da se kreće. Ako se kasnije zgodi da A miruje, onda
se to očito nije moglo zbiti iz kretanja koje je imalo; iz kretanja naime
nije moglo slijediti ništa drugo osim toga da se A kretalo. Dakle, to se
zbilo od stvari koja nije bila u A, naime od izvanjskog uzroka od kojeg je
<pokrenuto tijelo A> bilo određeno da miruje.
10
Aksiom I.
Svi načini kojima neko tijelo biva aficirano od nekog drugog tijela sli-
jede iz naravi aficiranog tijela i istodobno iz naravi tijela koje aficira, ta-
ko da se jedno te isto tijelo na različite načine kreće, već prema različito­
sti naravi tijela koje pokreću i obratno, tako da različita tijela budu od
is jednog te istog tijela pokrenuta na različite načine.
Aksiom II.
Kad jedno pokrenuto tijelo udari o drugo koje
miruje i koje ne može dalje pokrenuti, ono se od-
bija kako bi nastavilo kretanje, a kut koji crta od-
20 bijenog kretanja čini s površinom mirujućeg tijela
o koje je udarilo, bit će jednak kutu koji crta upad-
nog kretanja čini s istom površinom.
Toliko o najjednostavnijim tijelima koja se jedna od drugih razli-
2s
kuju samo kretanjem i mirovanjem, brzinom i sporošću; sad prelazi-
mo na složena.
Def ini ci j a . Ako nekoliko tijela iste ili različite veličine budu od ostalih
tako zbijena da naliježu jedna na druga, ili ako se kreću istim ili različitim
stupnjevima brzine tako da si međusobno predaju kretanja u nekom određe­
nom odnosu, onda kažemo da su sva ta tijela međusobno sjedinjena ili da sva
30
istodobno čine jedno tijelo ili individuum koji se od ostalih razlikuje ovom
jednotom tijela.
Aksiom III.
Već prema tome naliježu li dijelovi individuuma ili složenog tijela jedni
105
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [56-1()()/57-1o1]
res, vel minore~ superficies sibi invicem incumbunt, eo difficilius,
vel facilius cogi possunt, ut situm suum mutent, et consequenter
eo difficilius, vel facilius effici potest, ut ipsum Individuum aliam
figuram induat. Atque hine corpora, quorum partes secundum
magnas superfi.cies invicem incumbunt, dura; quorum autem
partes secundum parvas, mollia; et quorum denique partes inter
se moventur, fluida vocabo.
Lemma IV.
Si corporis, sive Individui, quod ex pluribus corporibus com-
ponitur, quCl3dam corpora segregentur, et simul totidem alia ejusdem
naturC/3 eorum loco succedant, retinebit Individuum suam naturam,
uti antea, absque ulld ejus f ormC/3 mutatione.
D emonstra tio. Corpora enim (per Lem. 1.) ratione sub-
stantire non distinguuntur; id autem, quod formam Individui
constituit, in corporum unione (per De.fin. prC13c.) (alleenlijk)
consistit; atqui hrec, (per Hypothesin) tametsi corporum con-
tinua fiat mut.atio, retinetur: retinebit ergo Individuum, tam
ratione substantire, quam modi, suam naturam, uti ante. Q. E. D.
Lemma V.
Si partes, Individuum componentes, majores, minoresve I eva-
dant, ea tamen proportione, ut omnes eandem, ut antea, ad invicem
motUs, et quietis rationem servent, retinebit itidem Individuum
suam naturam, ut antea, absque uUa f ormC/3 mutatione.
Demonstra tio. Hujus eadem est, ac prrecedentis Lemmatis.
Lemma VI.
Si corpora quCl3dam, I ndfoiduum componentia, motum, quem
versus unam partern habent, aliam versm .fiectere cogantur, at ita,
Ut motus S'llOS continuare possint, atque invicem eadam, qua. antea,
ratione commwnicare, retinebit itidem Individuum suam naturam,
absque ulld formC/3 mutatione.
Demonstratio. Per se patet. Id enim omne retinere suppo-
nitur, quod in ejusdem definitione formam ipsius constituere
diximus. (Bezie de Bepaling voor't vierde Voorbewijs.) · siom prije četvrtog pomoćnog stavka.>
3 diff. v. fac N fac. v. diff. O
106
O NARAVI I IZVORU DUHA
na druge većomili manjom površinom, utoliko teže ili lakše mogu biti
prinuđeni da promijene svoje mjesto i utoliko teže ili lakše 1 može se po-
stići to da ovaj individuum dobije drugi oblik. Stoga tijela čiji dijelovi me-
đusobno naliježu velikim površinama nazivat ću tvrdima, a ona čiji dije-
s lovi međusobno naliježu malim površinama mekima; tekućima na kraju
ona čiji se dijelovi _međusobno kreću.
Pomoćni stavak IV.
Ako se od tijela koje je složena od više tijela, odnosno od individuuma,
odvoje neka tijela i istodobno isto toliko tijela iste naravi zauzme njihovo
10 mjesto, individuum će zadržati svoju raniju narav bez promjene svojeg oblika.
Dok a z . Tijela se naime (prema pomoćnom stavku I.) ne razlikuju gle-
de supstancije; ono pak što sačinjava oblik individuuma sastoji se ujed-
noti tijela (prema prethodnoj definiciji) <samo>; ova se pak (prema pret-
15
postavci) zadržava usprkos stalnoj promjeni tijela. Dakle će individuum
zadržati svoju raniju narav kako glede supstancije tako i glede modusa,
što je i trebalo dokazati.
Pomoćni stavak V.
Ako dijelovi koji sačinjavaju individuum postaju veći ili manji, ali u tak-
20 vom razmjeru da svi zadržavaju raniji međuosobni odnos kretanja i mirova-
nja, onda će taj individuum isto tako zadržati svoju raniju narav, bez ikakve
promjene oblika.
Dok a z. Isti je kao kod prethodnog pomoćnog stavka.
Pomoćni stavak VI.
25
Ako neka tijela, koja sačinjavaju individuum, budu prinuđena da kreta-
nje koje je upravijeno u jednom smjeru prekrenu u drugi smjer, ali tako da
mogu. nastaviti svoja kretanja i da ta kretanja jedna drugom predaju u istom
odnosu kao ranije, onda će individuum isto tako zadržati svoju narav, bez
JO
ikakve promjene oblika.
Dokaz. Jasan je sam po sebi. Jer se pretpostavlja da će zadržati sve
za što smo u njegovoj definiciji rekli da sačinjava njegov oblik. <Vidi ak-
1
teže ili lakše N, lakše ili teže O
107
DE NATURA ET ORI GINE MENTIS
[57-101/58-102]
Lemma VII.
Retinet prmterea Individuum, sic compositum, suam naturam,
sive id secundum totum moveatur, sive quiescat, sive versits hane,
sive versus illam partem moveatur, dummodo unaqumque pars
motum suum retineat, eumque, uti antea, reliquis communicet.
Demonstra tio. Patet (ook) ex ipsius definitione, quam
vide ante Lem. 4.
Scholium. His itaque videmus, qua ratione Individuum
compositum possit multis modis affici, ejus nihilominus natura
servata. Atque hucusque Individuum concepimus, quod non, 10
nisi ex corporibus, qure solo motu, et quiete, celeritate, et tardi-
tate inter se distinguuntur, hoc est, quod ex corporibus simpli-
cissimis I componitur. Quod si jam aliud concipiamus, ex pluribus
diversre naturre I ndividuis compositum, idem pluribus aliis modis
posse affici, reperiemus, ipsius nihilominus natura servata. Nam 1s
quandoquidem ejus unaqureque pars ex pluribus corporibus est
composita, poterit ergo (per Lem. prmced.) unaqureque pars,
absque ulla ipsius naturre mutatione jam tardii1s, jam celerius
moveri, et consequenter motus suos citius, vel tardius reliquis
communicare. Quod si prreterea tertium Individuorum genus, ex 20
his secundis compositum, concipiamus, idem multis aliis rnodis
affici posse, reperiemus, absque ulla ejus formre mutatione. Et si
sic porro in infinitum pergamus, facile concipiemus, totam natu-
ram unum esse Individuum, cujus pa.rtes, hoc est, omnia corpora
infinitis modis variant, absque ulla totius Individui mutatione. 2s
Atque hrec, si animus fuisset, (van de stoffe of) de corpore ex
professo agere, prolixius explicare, et demonstrare debuissem. Sed
jam dixi me aliud velle, nec alia de causa hrec adferre, quam
quia ex ipsis ea, qure demonstrare constitui, facile possum
deducere.
Postulata.
I. Corpus humanum componitur ex plurimis (diversre naturro)
individuis, quorum unumquodque valde compositum est.
108
O NARAVI I IZVORU DUHA
Pomoćni stavak VII.
Osim toga, kretao se on u odnosu na cjelinu ili mirovao, kretao se u ovom
ili u onom pravcu, individuum ili ono složeno zadržava svoju narav ako
samo svaki dio zadržava svoje kretanje te ga predaje drugima kao i ranije.
s Dokaz. Ovo je <također> jasno iz njegove definicije, koju vidi prije
pomoćnogstavka IV.
Pri m j e db a . Iz ovoga vidimo na koji način složeni individuum može
na mnoge načine biti aficiran a da pri tome isto tako zadrži svoju narav.
A do sada smo pod individuumom pojmili ono što se sastoji samo od ti-
jela koja se međusobno razlikuju pukim kretanjem i mirovanjem te brzi-
nom i sporošću, dakle ono što je složeno iz najjednostavnijih tijela. Ako
sad pojmimo neko drugo koje je složeno iz mnogih individua različite
naravi, opazit ćemo da ono može biti aficirano na još više načina, a da
samo isto tako zadržava narav. Jer budući da je svaki njegov dio složen iz
mnogih tijela, onda će se (prema prethodnom pomoćnom stavku) svaki
njegov dio bez ikakve promjene svoje naravi moći kretati sad brže i sad
sporije te, prema tome, brže ili sporije predati drugima svoja kretanja.
Ako zatim pojmimo treći rod individua, složen od ovih drugih, opazit će­
mo da on može biti aficiran na još mnogo više načina bez ikakve promje-
ne svojeg oblika. I ako sad dalje nastavimo u beskonačnost, lako ćemo
pojmiti da je cijela narav jedan individuum, čiji se dijelovi, to jest sva tije-
la, razlikuju na beskonačne načine bez ikakve promjene cijelog individu-
uma. Da mi je bila namjera natanko raspravljati <o tvari ili> o tijelu, tre-
bao sam to opširnije objasniti i dokazati. Ali, već sam kazao da želim nešto
drugo i da ovo navodim samo zato jer iz toga mogu lako izvesti ono što
sam si zacrtao dokazati.
30
Zahtjevi
I. Ljudsko tijelo složeno je iz više individua (različite naravi), od kojih
je svaki silno složen.
109
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [58-102 /59-103]
II. Individuorum, ex quibus Corpus humanum componitur,
quredam fluida, quredam mollia, et quredam denique dura sunt.
III. Individua, Corpus humanum componentia, et conse-
quenter ipsum humanum Corpus a corporibus externis plurimis
modis afficitur. s
IV. Corpus humanum indiget, ut conservetur, plurimis aliis
corporibus, a quibus continuo quasi regeneratur.
V. Cum Corporis humani pars fluida a corpore ex !temo
determinatur, ut in aliam mollem srepe impingat, ejus planum
muta.t, et veluti quredam corporis externi impellentis vestigia 10
eidem imprimit.
VI. Corpus humanum potest corpora externa plurimis modis
movere, plurimisque modis disponere.
Propositio XIV. Mens humana apt,a est ad plurima
percipiendum, et eo aptior, quo ejus Corpus pluribus modis disponi
(o/ aangedaan worden) potest.
Demonstratio. Corpus enim h.umanum (per Post. 3. et 6.)
plurimis modis a corporibus externis afficitur, disponiturque ad
corpora externa plurimis modis afficiendum. At omnia, qure
in Corpore humano contingunt, (per Prop. 12. hujus) Mens
humana percipere debet; est ergo Mens humana apta ad plu-
rima percipiendum, et eo aptior, etc. (als het menschelijk lig-
haam ICorpus humanumlbequamer is.) Q. E. D.
Pro po s i ti o X V. I dea, quce esse formale huma'YU.E M entis
constitui'.t, non est simplex; seil ex plurimis ideis composita.
Dem on strati o. Idea, qure esse formale humanre Mentis
const.ituit, est idea corporis, (per Prop. 13. hujus) quod (per
Post. 1.) ex plurimis valde compositis Individuis componitur. At
cujuscunque Individui, corpus componentis, datur necessario
(per Coroll. Prop. 8. hujits} in Deo idea; ergo (per Prop. 7. hujus)
idea Corporis humani ex plurimis hisce partium componentium
ideis est composita. Q. E. D.
Propositio XVI. ldea cujuscunque mod·i, quo Corpus
humanum a corporibus externis afficitur' involvere debet naturam
110
O NARAVI I IZVORU DUHA
II. Od individua od kojih je složeno ljudsko tijelo, neka su tekuća, neka
meka, a neka opet tvrda.
III. Individue koje tvore ljudsko tijelo, a slijedom toga i samo ljudsko
tijelo, aficirane su od izvanjskih tijela na mnoge načine.
IV. Da bi se očuvalo, ljudsko tijelo potrebuje mnoga druga tijela od
kojih kao da se neprekidno preporađa.
V. Ako je tekući dio ljudskog tijela od nekog izvanjskog tijela odre-
đen da često udara o drugi meki dio, onda će on promijeniti njegovu po-
vršinu i utisnut će u njega nešto poput tragova udarajućeg izvanjskog tijela.
VI. Ljudsko tijelo može izvanjska tijela pokretati na mnoge načine i
njima na mnoge načine raspolagati.
Poučak 14. Ljudski je duh sposoban za opažanje mnogoga te je to
lS sposobniji na što više načina njegovo tijelo može biti raspoloživo <ili afi-
cirano >.
Dokaz. Jer ljudsko tijelo (prema poučcima 3 i 6) može od izvanjskih
tijela biti aficirano na više načina i sklono je izvanjska tijela aficirati na više
načina. Sve pak što se zbiva u ljudskom tijelu (prema poučku 12 ovog
20
dijela) ljudski duh mora opaziti; dakle je ljudski duh sposoban opažati
mnogo toga te je to sposobniji itd. <što je ljudsko tijelo sposobnije>, što
je i trebalo dokazati.
Poučak 15 . Predstava koja sačinjava formalni bitak ljudskog duha nije
2s jednostavna, nego je složena iz vrlo mnogo predstava.
Dok a z. Predstava koja sačinjava formalni bitak ljudskog duha je pred-
stava tijela (prema poučku 13 ovog dijela) koje je (prema zahtjevu I.)
složeno od mnogih silno složenih individua. A o svakom individuumu koji
sačinjava tijelo nužno ima (prema dodatku uz poučak 8 ovog dijela) pred-
JO
stava u Bogu; dakle (prema poučku 7 ovog dijela), predstava ljudskog tije-
la je složena iz silno mnogo ovakvih predstava dijelova koji ga sačinjava­
ju, što je i trebalo dokazati.
Poučak 1 6 . Predstava svakog modusa kojim je ljudsko tijelo afici-
rano od izvanjskih tijela, mora uključivati narav ljudskog tijela i istodobno
111
DE NATURA ET ORI GINE MENTIS [59-103/61-105]
Oorporis humani, et simul naturam corporis externi. I narav izvanjskog tijela.
Dem on strati o. Omnes enim modi, quibus corpus aliquod
afficitur, ex natura corporis a:ffecti, et simul ex natura corporis
afficientis sequuntur; (per Axiom. 1. post Ooroll. Lem. 3.) quare
eorum idea (per Axiom. 4. p. 1.) utriusque corporis naturam s
necessario involvet; ade6que idea cujuscunque modi, quo Corpus
humanum acorpore externo afficitur, Corporis humani, et corpo-
ris externi naturam involvit. Q. E. D.
Oo r o 11 ari um I . Hine sequi tur primo Mentem humanam plu-
rimorum corporum naturam una cum sui corporis natura perci- 10
pere.
Corollari um I I. Sequitur secundo, quod ideoo, quas corpo-
rum externorum habemus, magis nostri corporis constitutionem,
quam corporum externorum naturam indicant; quod in Appen-
dice partis primre multis exemplis explicui. 1s
Propositio XVII. Si humanum Oorpus affectum est modo,
qui naturam Oorporis alicujus externi involvit, M ens humana idem
corpus externum, ut actu existens, vel ut sibi prwsens, contemplabitur,
donec Oorpus a/.ficiatur affectu, qui ejusdem corporis existentiam, ·vel
prcesentiam secludat.
Demonstratio. Patet. Nam quamdiu Corpus humanum sic
a:ffectum est, tamdiu Mens humana (per Prop. 12. hujus) hane
corporis a:ffectionem contemplabitur, hoc est, (per Prop. prceced.)
ideam habebit modi, actu existentis, qm.e naturam corporis ex-
terni involvit, hoc est, ideam, qure existentiam, vel prresentiam 2s
naturre corporis externi non secludit; sed ponit, ade6que Mens
(per Ooroll. 1. prceced.) corpus externum, ut actu existens, vel nt
proosens, contemplabitur, donec afficiatur, etc. Q. E. D. I
Oo r o 11 ari um . Mens corpora externa, a quibus Corpus huma-
n um semel a:ffectum fuit, quamvis non existant, nec prresentia 30
sint, contemplari tamen poterit, velut prresentia essent.
Dem on strati o. Dum corpora. externa Corporis humani par-
tes fluida.sita determinant, ut in molliores srepe impingant, earum
plana (per Post. 5.) mutant, unde fit (vide Axiom. 2. post Coroll.
112
O NARAVI I IZVORU DUHA
Dokaz. Jer svi modusi kojima je neko tijelo aficirano slijede iz nara-
vi aficiranog tijela i istodobno iz naravi tijela koje aficira (prema aksio-
mu I. poslije dodatka uz pomoćni stavak III.); stoga će njihova predstava
(prema aksiomu IV. prvog dijela) nužno uključivati narav obaju tijela.
Tako predstava svakog modusa kojim je ljudsko tijelo aficirano od izvanj-
skog tijela uključuje narav ljudskog tijela i narav izvanjskog tijela, što je i
trebalo dokazati.
Dodatak 1 . Iz ovoga slijedi, prvo, da ljudski duh narav mnogih tije-
la opaža istodobno s naravi vlastitoga tijela.
Dodatak 2. Slijedi, drugo, da predstave koje imamo o izvanjskim
tijelima više pokazuju ustroj našeg tijela nego narav izvanjskih tijela, što
sam u dometku prvom dijelu objasnio na mnogim primjerima.
Poučak 1 7 . Ako je ljudsko tijelo aficirano modusom koji uključuje
narav nekog izvanjskog tijela, onda će ljudski duh motriti izvanjsko tijelo
kao zbiljski opstojeće ili kao sebi nazočno, sve dok tijelo ne bude aficirano
stanjem koje isključuje opstanak ili nazočnost onog tijela.
20
Dokaz. Jasan je. Jer dok je ljudsko tijelo tako aficirano, dotle će ljud-
ski duh (prema poučku 12 ovog dijela) motriti afekciju ovog tijela, to jest
(prema prethodnom poučku ), imat će predstavu zbiljski opstojećeg mo-
dusa koja uključuje narav izvanjskog tijela, to jest, predstavu koja ne is-
ključuje nego stavlja opstanak ili nazočnost izvanjskog tijela. Stoga će
duh (prema dodatku 1 uz prethodni pučak) motriti izvanjsko tijelo kao
zbiljski opstojeće ili nazočno sve dok je aficirano itd., što je i trebalo do-
kazati.
Dodatak. Duh ipak može izvanjska tijela koja su ljudsko tijelo jed-
nom aficirala, čak i kad više ne opstoje i nisu nazočna, motriti kao da
jesu nazočna.
Dok a z. Ako izvanjska tijela tekuće dijelove ljudskog tijela određuju
da često udaraju o meke dijelove, oni će (prema zahtjevu V.) izmijeniti
površinu. Odatle dolazi (vidi aksiom II. poslije dodatka uz pomoćni sta-
113
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [61-105/62-106]
Lem. 3.) ut inde alio modo re:flectantur, quam antea solebant, et
ut etiam postea, iisdem novis planis spontaneo suo motu occur-
rendo, eodem modo reflectantur, ac cum a corporibus externis ver-
sus illa plana impulsre sunt, et consequenter, ut Corpus humanum,
dum sic reftexre moveri pergunt, eodem modo af:ficiant, de quo s
Mens (per Prop. 12. hujus) iterum cogitabit, hoc est, (per Prop. 17.
hujus) Mens iterum corpus externum, ut prresens, contemplabitur;
et hoc toties, quoties Corporis humani partes fluidre spontaneo
suo motu iisdem planis occurrent. Quare, quamvis corpora externa,
a quibus Corpus humanum affectum semel fuit, non existant, Mens 10
tamen eadem toties, ut prresentia, contemplabitur, quoties hrec
corporis actio repetetur. Q. E. D.
S ch o 1i um. Videmus itaque, qui :fieri potest, ut ea, qure non
sunt, veluti prresentia contemplemur, ut srepe :fit. Et fi.eri potest,
ut hoc aliis de causis contingat; sed mihi hic sufficit ostendisse 15
unam, per quarn rem sic possim explicare, ac si ipsam per veram
causam ostendissem; nec tamen credo, me a vera longe aberrare,
quandoquidem omnia illa, qure sumpsi, postulata vix quicquam
continent, quod non constet experientia, de qua nobis non licet
dubitare, postquam ostendimus Corpus humanum, prout ipsum 20
sentimus, existere. (vide Coroll. post Prop. 13. hujus) Prreterea
(ex Coroll. prceced. et Coroll. 2. Prop. 16. hujus) clare intelligimus,
qurenam sit differentia inter ideam ex. gr. Petri, qure essentiam
Mentis ipsius Petri constituit, et inter ideam ipsius Petri, qure in
alio homine, puta in Paulo, est. Illa enim essentiam Corporis ipsius 25
Petri directe explicat, nec I existentiam involvit, nisi quamdiu
Petrus existit; hrec autem magis constitutionem corporis Pauli,
quam Petri naturam indicat (bezie de tweede Toegift /Corollarium/
van de zestiende l'oorstelling /Propositio/ in dat deel), et ideo,
durante illa corporis Pauli constitutione, Mens Pauli, quamvis Jo
Petrus non existat, ipsum tamen, ut sibi prresentem contem-
plabitur. Porro, ut verba usitata retineamus, Corporis humani
affectiones, quarum idere Corpora externa, velut nobis prresentia
reprresentant, rerum imagines vocabimus, tametsi rerum :figuras
16 possim edd. N possem O
114
O NARAVI I IZVORU DUHA
vak III.) da se oni od tamo odbijaju različito od ranijeg načina, te da se i
kasnije, ako na te iste nove površine udare u svom samostalnom kreta-
nju, na isti način odbijaju kao i onda kad su od izvanjskih tijela bili tjera-
ni prema onim površinama; te da oni ljudsko tijelo aficiraju na isti način
ako odbijajući se nastavljaju kretanje. O tome će duh (prema poučku 12
ovog dijela) opet misliti, to jest (prema poučku 17 ovog dijela), duh će
izvanjsko tijelo motriti kao nazočno i to kad god tekući dijelovi ljudskog
tijela u svom samostalnom kretanju budu udarali o one površine. Zato,
ako izvanjska tijela koja su ljudsko tijelo jednom aficirala više ne opstoje,
duh će njih ipak motriti kao nazočna dokle god se ponavlja ovo djelo-
vanje tijela, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Odatle vidimo kako je moguće ono što nije promatra-
mo kao nazočno, kao što se često događa. Može biti da se to zbiva iz
drugih uzroka; no meni je ovdje dostatno da pokažem jedan kojim bih
stvar mogao 1 tako objasniti kao da sam je objasnio njenim istinitim uzro-
kom. Pa ipak, ne vjerujem da sam se od istinitog mnogo udaljio, budući
da svi oni zahtjevi koje sam postavio jedva da sadrže nešto što se ne bi
potvrdilo iskustvom o kojem ne smijemo dvojiti nakon što smo pokazali
da ljudsko tijelo opstoji onako kako ga ćutimo (vidi dodatak nakon po-
učka 13 ovog dijela). Osim toga (prema dodatku uz prethodni poučak i
prema dodatku 2 uz poučak 16 ovog dijela) jasno razumijemo koja je
razlika između predstave, recimo Petra, koja sačinjava bit duha samog
Petra, te predstave samog Petra koja je u drugom čovjeku, recimo Pavlu.
Jer ona izravno izražava bit tijela samog Petra te uključuje opstanak
samo dok Petar opstoji; ova pak više naznačuje ustroj Pavlova tijela nego
Petrovu narav <vidi dodatak poslije poučka 16 ovog dijela>, pa će
odatle, dok traje onaj ustroj Pavlova tijela, Pavlov duh motriti Petra kao
sebi nazočnog sve ako Petar više ne opstoji. Dalje, da bismo sačuvali uo-
bičajene izraze, stanja ljudskog tijela čije nam predstave izvanjska tijela
prikazuju kao nama nazočna zvat ćemo prispodobama stvari iako one ne
1
bih .„ mogao edd. N, bih bio „. mogao O
115
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [62-106/63-107]
non referunt. Et cum Mens hac ratione contemplatur corpora,
eandem imaginari dicemus. Atque hic, ut, quid sit error, indicare
incipiam, notetis velim, Mentis imaginationes in se spectatas,
nihil erroris continere, sive Mentem ex eo, quod imaginatur, non
errare; sed tantum, quatenus consideratur, carere idea, qure
existentiam illarum rerum, quas sibi prresentes imaginatur, seclu-
dat. Nam si Mens, dum res non existentes, ut sibi prresentes,
imaginatur, simul sciret, res illas revera non existere, hane sane
imaginandi potentiam virtuti sure naturre, non vitio tribueret;
prresertim si hrec imaginandi facultas a sola sua natura penderet,
hoc est (per Defin. 7. p. 1.) si hrec Mentis imaginandi facultas
libera esset.
Propositio XVIII. Si Corpus humanum a duobus, vel
pluribus corporibus simul a.ffectum fuerit semel, ubi M ens postea
eorum aliquod imaginabitur, st,atim et aliorum recordabitur.
Demonstratio. Mens (per Coroll. prreced.) corpus aliquod
ea de causa imaginatur, quia scilicet humanum Corpus a corporis
externi vestigiis eodem modo afficitur, disponiturque, ac affectum
est, cum quredam ejus partes ab ipso corpore externo fuerunt
impulsre: sed (per h.ypothesin) Corpus tum ita fuit dispositum, 20
ut Mens duo simul corpora imaginaretur; ergo jam etiam duo
simul imaginabitur, atque Mens ubi alterutrum imaginabitur,
statim et alterius recordabitur. Q. E. D.
Scholium. Hine dare intelligimus, quid sit Memoria. Est
enim nihil aliud, Iquam quredam concatenatio idearum, naturam 2s
rerum, qure extra Corpus humanum sunt, involventium, qure in
Mente fit secundum ordinem, et concatenationem affectionum
Corporis humani. Dico primo concatenationem esse illarum tan-
tum idearum, qure naturam rerum, quro extra Corpus humanum
sunt, involvunt; non autem idearum, qure earundem rerum 30
116
O NARAVI I IZVORU DUHA
donose obličja stvari. Kad duh motri tijela na ovaj način reći ćemo da on
mašta. Ovdje bih htio, kako bih počeo objašnjavati što je pogreška, upo-
zoriti na to da prispodobe duha, gledane po sebi, ne sadrže nikakvu po-
grešku, odnosno da duh u onome što prispodobljava ne griješi, nego sa-
s mo ukoliko ga se promatra kako mu nedostaje predstava koja isključuje
opstanak onih stvari koje prispodobljuje kao sebi nazočne. Jer ako bi
duh dok prispodobljuje kao sebi nazočne stvari koje ne opstoje istodob-
no znao da one stvari uistinu ne opstoje, onda bi on ovu moć prispodab-
ljanja pripisao prednosti a ne nedostatku svoje naravi, osobito ako ova
10 sposobnost prispodabljanja ovisi o njegovoj vlastitoj naravi, to jest (pre-
ma definiciji VII. prvog dijela), ako je ova sposobnost duha da mašta slo-
bodna.
Poučak 18. Ako je ljudsko tijelo jednom bilo istodobno aficirano od
dva ili više tijela, onda će se duh, kad kasnije prispodobi jedno od njih, od-
1s
mah sjetiti i drugih.
Dok a z . Duh (prema dodatku uz prehodni poučak) prispodobljuje
neko tijelo zato jer je ljudsko tijelo tragovima izvanjskih tijela na isti na-
čin aficirano i raspoloženo kao što je aficirano kad neki od njegovih dije-
lova dobiju udar od izvanjskog tijela. Ali (prema pretpostavci), tada je
tijelo bilo tako raspoloženo da je duh istodobno prispodobio dva tijela.
Dakle, i sad će oba prispodobiti, te će se duh, čim prispodobi jednog od
njih, odmah sjetiti i drugoga.
Primjedba. Time jasno razumijemo što je pamćenje. Ono nije nai-
me ništa drugo do neko ulančanje predstava koje uključuju narav stvari
koje su izvan ljudskog tijela. To ulančanje nastaje u duhu prema redu i
ulančanju stanja ljudskog tijela. Kažem, prvo, da je to ulančanje samo
onih predstava koje uključuju narav stvari koje su izvan ljudskog tijela,
a ne pak predstava koje objašnjavaju narav tih stvari. Jer one su uistinu
117'
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS (63-107 /64-108]
naturam explicant. Sunt enim revera (per Prop. 16. hujus) idere
affectionum Corporis humani, qure tam hujus, quarn corporum
externorum naturam involvunt. Dico securuld hane concatena-
tionem fieri secundum ordinem, et concatenationern affectionurn
Corporis humani, ut ipsam distinguerem a concatenatione idea- s
rum, qure fit secundum ordinern intellectus, quo res per primas
suas causas Mens percipit, et qui in omnibus hominibus idem
est. Atque hine porro clare intelligimus, cur Mens ex cogitatione
unius rei statim in alterius rei cogitationem incidat, qure nullam
cum priore habet similitudinem; ut, ex. gr. ex cogitatione vocis io
pomi homo Romanus statim in cogitationem fructus incidet, qui
nullam curo articulato illo sono habet similitudinem, nec aliquid
commune, nisi quod ejusdem hominis Corpus ab his duobus
affe.ctum srepe fuit, hoc est, quod ipse homo srepe vocem pomum
audivit, dum ipsum fructum videret, et sic unusquisque ex una 15
in aliam cogitationem incidet, prout rerum imagines uniuscujus-
que consuetudo in corpore ordinavit. Nam miles ex. gr. visis in
arena equi vestigiis statim ex cogitatione equi in cogitationem
equitis, et inde in cogitationem belli, etc. incidet. At Rusticus ex
cogitatione equi in cogitationem aratri, agri, etc. incidet, et sic 20
unusquisque, prout rerum imagines consuevit hoc, vel alio modo
jungere, et concatenare, ex una in hane, vel in aliam incidet
cogitationem.
Propositio XIX. Mens humana ipsum humanum Corpus
non cognoscit, nec ipsum existere scit, nisi per ideas affectionum,
quibus Corpus afjicitur ·I
Demonstra tio. Mens enim humana est ipsa idea, sive
cognitio Corporis humani, (per Prop. 13. hujus) qure (per Prop. 9.
hujiis) in Deo quidem est, quatenus alia rei singularis idea affectus
consideratur; vel quia (per Post. 4.) Corpus humanum plurimis
corporibus indiget, a quibus continuo quasi regeneratur; et ordo,
et connexio idearum idem est, (per Prop. 7. hujus) ac ordo, et
connexio causarum; erit hrec idea in Deo, quatenus plurimarum
11 incid~t edd. N incidit O
33 causarum O der dingen N
118
O NARAVI I IZVORU DUHA
(prema poučku 16 ovog dijela) predstave stanja ljudskog tijela koje
uključuju kako njegovu tako i narav izvanjskih tijela. Kažem, drugo, da
ovo ulančanje nastaje prema redu i ulančanju stanja ljudskog tijela kako
bih ih razlikovao od ulančanja predstava koje nastaju prema redu razu-
ma a kojima duh shvaća stvari prema njihovim prvim uzrocima, a što je u
svih ljudi isto. Iz ovoga dalje jasno razumijemo zašto duh iz mišljenja
jedne stvari odmah prelazi u mišljenje druge stvari koja s onom ranijom
nema nikakve sličnosti. Na primjer, iz mišljenja o riječi jabuka Rimljanin
će odmah prijeći1 u mišljenje o voću, što nikakve sličnosti nema s onim
oblikovanim zvukom niti išta zajedničko osim što je tijelo tog čovjeka
bilo često aficirano od ovog obojeg, odnosno što je isti čovjek često čuo
riječ jabuka kad bi vidio taj voćni plod. I tako svatko iz mišljenja jednog
prelazi u mišljenje drugog, već kako je njegova navika poredala prispo-
dobe u tijelu. Vojnik će, na primjer, od tragova konja u pijesku odmah iz
mišljenja konja prijeći na mišljenje konjanika, a odatle na mišljenje rata
itd. A seljak će pak iz mišljenja konja prijeći u mišljenje pluga, njive itd„
te će tako svatko već prema tome kako je svikao prispodobe stvari vezati
ili lančati na ovaj ili onaj način, prelazeći iz jednog mišljenja u ovo ili ono
mišljenje.
Poučak 19. Ljudski duh ne spoznaje ljudsko tijelo i ne zna da ono op-
stoji, osim pomoću ideja stanja koja aficiraju tijelo.
25
Dok a z. Ljudski je naime duh ona sama predstava ili spoznaja ljud-
skog tijela (prema poučku 13 ovog dijela) koja (prema poučku 9 ovog
dijela) jest u Bogu ukoliko ga se razmatra aficiranim nekom drugom pred-
stavom pojedinačne stvari. Ili, budući da (prema zahtjevu IV.) ljudsko
30
tijelo treba mnoga tijela od kojih kao da se neprekidno preporađa te da
su red i sveza pojmova isti (prema poučku 7 ovog dijela) kao red i sveza
uzroka 2 , onda će ova predstava biti u Bogu ukoliko se on razmatra kao
1
će .„ prijeći edd. N, prelazi O
2
uzroka O, stvari N
119
DE NATURA ET ORI GINE MENTIS [64-108/65-109]
rerum singularium ideis affectus consideratur. Deus itaque ideam
Corporis humani habet, sive Corpus humanum cognoscit, quate-
nus plurimis aliis ideis affectus est, et non quatenus naturam
humanre Mentis constituit, hoc est (per Coroll. Prop. 11. hujus)
Mens humana Corpus humanum non cognoscit. At idere affectio-
num Corporis in Deo sunt, quatenus humanre Mentis naturam
constituit, sive Mens humana easdem affectiones percipit, (per
Prop. 12. hujus) et consequenter (per Prop. 16. hujus) ipsum Cor-
pus humanum, idque, (per Prop. 17. hujus) ut actu existens;
percipit ergo eatenus tantum Mens humana ipsum humanum
Corpus. Q. E. D.
Pro po s i ti o X X . M entis huma nm datur etiam in Deo idea,
sive cognitio, qua in Deo eodem modo sequitur, et ad Deum eodem
modo ref ertur, ac idea sive cognitio Corporis humani.
. Demonstratio. Cogitatio attributum Dei est, (per Prop. 1.
hujus) ade6que (per Prop. 3. hujus) tam ejus, quam omnium ejus
affectionum, et consequenter (per Prop. 11. kuju.s) Mentis etiam
humanre debet necessario in Deo dari idea. Deinde hrec Mentis
idea, sive cognitio non sequitur in Deo dari, quatenus infinitus;
sed quatenus alia rei singularis idea affectus est. (per Prop. 9.
hujus) Sed ordo, et connexio idearum idem est, ac ordo, et con-
nexio causarum; (per Prop. 1. hu,jus) sequitur ergo hrec Mentis
idea, sive cognitio in Deo, et ad Deum eode.m modo refertur, ac
idea, sive cognitio Corporis. Q. E. D. I
Propositio XXI. Hmc Mentis idea eodem modo unita est
M enti, ac ipsa M ens unita est Corpori.
Demonstratio. Mentem unitam esse Corpori ex eo osten-
dimus, quod scilicet Corpus Mentis sit obje.ctum: (vide Prop. 12.
et 13. hujus) ade6que per eandem illam rationem idea Mentis cum
suo objecto, hoc est, cum ipsa Mente eodem modo unita esse debet,
ac ipsa Mens unita est Corpori. Q. E. D.
22 causarum O der dingen N
120
O NARAVI I IZVORU DUHA
aficiran predstavama više pojedinačnih stvari. Bog stoga ima predstavu
ljudskog tijela odnosno zna ljudsko tijelo ukoliko je aficiran s više drugih
predstava a ne ukoliko čini narav ljudskog duha, to jest (prema dodatku
5
uz poučak 11 ovog dijela), ljudski duh ne poznaje ljudsko tijelo. Ali pred-
stave stanja tijela jesu u Bogu ukoliko on čini narav ljudskog duha, odno-
sno ljudski duh opaža ova stanja (prema poučku 12 ovog dijela) te slije-
dom toga (prema poučku 16 ovog dijela) opaža to tijelo i to (prema po-
učku 17 ovog dijela) kao zbiljski opstojeće. Dakle samo utoliko ljudski
10 duh opaža ljudsko dijelo, što je i trebalo dokazati.
Poučak 20. U Bogu ima predstava ljudskog duha ili spoznaja koja u
Bogu slijedi na isti način i spram Boga se na isti način odnosi kao i pred-
stava ili spoznaja ljudskog tijela.
15
Dokaz. Mišljenje je atribut Boga (prema poučku 1 ovog dijela) te
slijedom toga (prema poučku 3 ovog dijela) mora u Bogu nužno biti
predstava svih njegovih stanja te, prema tome (prema poučku 11 ovog
dijela) i ljudskog duha. Ne slijedi pak da u Bogu ima predstava ovog du-
ha ili spoznaja ukoliko je beskonačan, nego ukoliko je aficiran predsta-
20 vom drugih pojedinačnih stvari (prema poučku 9 ovog dijela). Ali red i
sveza predstava isti su kao red i sveza uzroka 1 (prema poučku 7 ovog
dijela), stoga u Bogu slijedi predstava duha ili spoznaja te se spram Boga
odnosi na isti način kao predstava ili spoznaja tijela, što je i trebalo do-
kazati.
25
Poučak 21 . Predstava ovog duha sjedinjena je s duhom na isti način
kao što je sam duh sjedinjen s tijelom.
Dok a z. Da je duh sjedinjen s tijelom pokazali smo iz toga što je tije-
lo predmet duha (vidi poučke 12 i 13 ovog dijela). Iz istog tog razloga
30 predstava duha sa svojim predmetom, to jest s duhom, mora biti sjedi-
njena na isti način kao što je duh sjedinjen s tijelom, što je i trebalo do-
kazati.
1
uzroka O, stvari N
121
DE NATURA ET ORI GINE MENTIS [65-109/66-110]
Scholium. Hrec Propositio longe clarius intelligitur ex
dictis in Schol. Prop. 7. hujus; ihi enim ostendimus Corporis
ideam, et Corpus, hoc est (per Prop. 13. hujus) Mentem, et Corpus
unum, et idem esse Individuum, quod jam suh Cogitationis, jam
sub Extensionis attributo concipitur; quare Mentis idea, et
ipsa Mens una, eademque est res, qure suh uno, eodemque attri-
buto, nempe Cogitationis, concipitur. Mentis, inquam, idea, et
ipsa Mens in Deo eadem necessitate ex eadem cogitandi potentia
sequuntur dari. Nam revera idea Mentis, hoc est, idea idere nihil
aliud est, quam forma idere, quatenus hrec, ut modus cogitandi,
absque relatione ad ohjectum consideratur; simulac enim quis
aliquid scit, eo ipso scit, se id scire, et simul scit, se scire, quod
scit, et sic in infinitum. Sed de his postea.
Pro po s i ti o X X II . M ens humana non tantum Corpor1'.s
affectiones; sed etiam harum affectionum ideas percipit.
Demonstratio. Affectionum idearum idere in Deo eodem
modo sequuntur, et ad Deum eodem modo referuntur, ac ipsre
affectionum idere; quod eodem modo demonstratur, ac Propo-
sitio 20. hujus. At idere affectionum Corporis in Mente humana
sunt, (per Prop. 12. Ihujus) hoc est, (per Coroll. Prop. 11. hujus) in 20
Deo, quatenus humanre Mentis essentiam constituit; ergo harum
idearum idere in Deo erunt, quatenus humanre Mentis cognitio-
nem, sive ideam hahet, hoc est (per Prop. 21. hujus) in ipsa Mente
humana, qure propterea non tantum Corporis affectiones, sed
earum etiam ideas percipit. Q. E. D.
Propositio XXIII. Mens se ipsam non cognoscit, nisi
quatenus Corporis a,ffectionum ideas percipit.
Dem on strati o. Mentis idea, sive cognitio (per Prop. 20.
h.ujus) in Deo eodem modo sequitur, et ad Deum eodem modo
refertur, ac corporis idea, sive cognitio. At quoniam (per Prop. 19.
hujus) Mens humana ipsum humanum Corpus non cognoscit, hoc
5 idea O Cogitatio Nm
122
O NARAVI I IZVORU DUHA
Primjedba. Ova poučak se može daleko jasnije razumjeti iz onoga
što je kazano u primjedbi uz poučak 7 ovog dijela. Tamo smo pokazali
da predstava tijela i tijelo, a to znači (prema poučku 13 ovog dijela), duh
i tijelo, jesu jedan te isti individuum koji se poima sad pod atributom
s mišljenja, sad pod atributom protežnosti. Zato su predstava 1 duha i sam
duh jedna te ista stvar koja se poima pod jednim te istim atributom, nai-
me mišljenja. Slijedi, kažem, da su predstava duha i duh sam u Bogu
dani istom nužnošću iz iste moći mišljenja. Jer, predstava duha, to jest
predstava predstave, nije drugo do oblik predstave ukoliko je se razma-
10
tra kao modus mišljenja bez odnosa spram predmeta. Jer čim netko ne-
što zna, on samim time zna da zna, i odmah zna da zna ono što zna, i
tako u beskonačnost. No, o tome kasnije.
Poučak 22. Ljudski duh ne opaža samo stanja tijela nego i predstave
1s tih stanja.
Do ka z . Predstave predstava stanja slijede u Bogu na isti način i spram
Boga se na isti način odnose, kao i same predstave stanja. To se doka-
zuje na isti način kao poučak 20 ovog dijela. Ali predstave stanja tijela
jesu u ljudskom duhu (prema poučku 12 ovog dijela), to jest (prema
dodatku uz poučak 11 ovog dijela), u Bogu ukoliko on čini bit ljudskog
duha. Dakle predstave onih predstava bit će u Bogu ukoliko on ima
spoznaju ljudskog duha ili predstavu, to jest (prema poučku 21 ovog
dijela), u samom ljudskom duhu koji zato ne opaža samo stanja tijela
nego i njihove predstave, što je i trebalo dokazati.
2s
Poučak 2 3 . Duh sama sebe spoznaje samo ukoliko opaža predstave
stanja tijela.
Dokaz. Predstava ili spoznaja duha (prema poučku 20 ovog dijela) u
Bogu slijedi na isti način i spram Boga se na isti način odnosi kao pred-
30 stava ili spoznaja tijela. A kako (prema poučku 19 ovog dijela) ljudski
duh samo ljudsko tijelo ne spoznaje, to jest (prema dodatku uz poučak 11
1
predstava O, mišljenje Nm
123
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [66-110/67-111]
est, (per Coroll. Prop. 11. hujus) quoniam cognitio Corporis
humani ad Deum non refertur, quatenus humanre Mentis natu-
ram constituit; ergo nec cognitio Mentis ad Deum refertur, qua-
tenus essentiam Mentis humanre constituit; atque ad~o (per
idem Coroll. Prop. 11. hujus) Mens humana eatenus se ipsam non 5
cognoscit. Deinde affectionum, quibus Corpus afficitur, idere natu-
ram ipsius Corporis humani involvunt, (per Prop. 16. hujus)
hoc est (per Prop. 13. hujus) cum natura Mentis conveniunt;
quare harum idearum cognitio cognitionem Mentis necessario
involvet: at (per Prop. prreced.) harum idearum cognitio in ipsa io
humana Mente est; ergo Mens humana eatenus tantum se ipsam
novit. Q. E. D.
Propositio XXIV. Mens humana partium, Corpus huma-
num componentium, adrequatam cognitionem non involvit.
Demonstratio. Partes, Corpus bumanum componentes, ad
essentiam ipsius Corporis non pertinent, nisi quatenus motfts
suos certa quadam ratione invicem communicant, (vide De.fin
post Coroll. Lemmat. 3.) I et non quatenus, ut Individua, absque
relatione ad humanum Corpus considerari possunt. Sunt enim
partes humani Corporis (per Post. 1.) valde composita Individua,
quorum partes (per Lem. 4.) a Corpore humano, servata omnino
ejusdem natura, et forma, segregari possunt, motusque suos
(vide Axiom. 1. post Lem. 3.) aliis corporibus alia ratione commu-
nicare; ade6que (per Prop. 3. hujus) cujuscunque partis idea, sive
cognitio in Deo erit, et quidem, (per Prop. 9. hujus) quatenus
affectus consideratur alia idea rei singularis, qure res singularis
ipsa parte, ordine naturre, prior est. (per Prop. 7. hu,jus) Quod idem
prreterea etiam de quacunque parte ipsius Individui, Corpus
humanum componentis, est dicendum; ade6que cujuscunque par-
tis, Corpus humanum componentis, cognitio in Deo est, quatenus
plurimis rerum ideis affectus est, et non quatenus Corporis humani
tantum habet ideam, hoc est (per Prop. 13. hujus) ideam, qure
humanre Mentis na turam constituit; atque adeo (per Coroll.
23 Axiom. 1. edd. .Axiom. 2. ON
124
O NARAVI I IZVORU DUHA
ovog dijela), budući da se spoznaja ljudskog tijela ne odnosi spram Boga
ukoliko on čini narav ljudskog duha, onda se ni spoznaja duha ne odnosi
spram Boga ukoliko on čini bit ljudskog duha. Slijedom toga (prema is-
tom dodatku uz poučak 11 ovog dijela), utoliko ni ljudski duh sebe sama
ne spoznaje. Nadalje, predstave stanja koja aficiraju tijelo uključuju
narav samog ljudskog tijela (prema poučku 16 ovog dijela), to jest (pre-
ma poučku 13 ovog dijela), poklapaju se s naravi duha; stoga će spoznaja
ovih predstava nužno uključivati spoznaju duha. Ali (prema prethodnom
poučku), spoznaja ovih predstava je u samom ljudskom duhu. Dakle,
ljudski duh sebe sama spoznaje samo utoliko, što je i trebalo dokazati.
Poučak 2 4 . Ljudski duh ne uključuje odgovarajuću spoznaju dijelova
koji sačinjavaju ljudsko tijelo.
15 Dokaz. Dijelovi koji sačinjavaju ljudsko tijelo pripadaju biti samog
tijela samo ukoliko svoja kretanja međusobno na neki način predaju
(vidi definiciju poslije dodatka uz pomoćni stavak III.), a ne ukoliko se
mogu razmatrati kao individue bez odnosa spram ljudskog tijela. Jer
dijelovi ljudskog tijela su (prema zahtjevu I.) silno složene individue
20 čiji dijelovi (prema pomoćnom stavku IV.) mogu biti odvojeni od ljud-
skog tijela a da ono posve zadrži svoju narav i oblik, i koje svoja kre-
tanja (vidi aksiom 1. 1 poslije pomoćnog stavka III.) drugim tijelima
predaju na druge načine. I tako će (prema poučku 3 ovog dijela) pred-
25
stava kojeg god dijela ili spoznaja biti u Bogu, i to (prema poučku 9
ovog dijela) ukoliko se razmatra kao aficiran nekom drugom predsta-
vom pojedinačne stvari, a koja je pojedinačna stvar po redu naravi ra-
nija od samog dijela (prema poučku 7 ovog dijela). To isto tako treba
reći i o bilo kojem dijelu samog individuuma koji sačinjava ljudsko ti-
30 jelo; stoga je spoznaja kojeg god dijela koje sačinjava ljudsko tijelo u
Bogu ukoliko je aficiran mnogim predstavama stvari a ne ukoliko ima
samo predstavu ljudskog tijela, to jest (prema poučku 13 ovog dijela),
onu ideju koja čini narav ljudskog duha. Stoga (prema dodatku uz pou-
1
aksiom I. edd„ aksiom II. ON
125
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS (67-111/68-112]
Prop. 11. hufus) humana Mens partium, Corpus humanum com-
ponentium, adrequatam cognitionem non involvit. Q. E. D.
Propositio XXV. ldea cufuscunque a:ffectionis Oorporis
humani adcequatam corporis externi cognitionem non involvit.
Demonstratio. Ideam affectionis Corporis humani eatenus
corporis externi naturam involvere ostendimus, (vide Prop. 16.
hufus) quatenus externum ipsum humanum Corpus certo quodam
modo determinat. At quatenus externum corpus Individuum est,
quod ad Corpus humanum non refertur, ejus idea, sive cognitio
in Deo est, (per Prop. 9. hufus) quatenus Deus affectus consi-
deratur alterius rei idea, qure (per Prop. 7. hujus) ipso corpore
externo prior est natura. Quare corporis externi adrequata
cognitio in Deo non est, quatenus ideam affectionis humani
Corporis habet, sive idea affectionis Corporis humani adrequatan
corporis externi cognitionem non involvit. Q. E. D. I
Pro po s i ti o X X V I. M ens humana nullum corpus externum,
ut actu existens, percipit, nisi per idea.s affectionu.m sui Oorporis.
Demonstratio. Si a corpore aliquo externo Corpus huma-
num nullo modo affectum est; ergo (per Prop. 7. hufus) nec idea
Corporis humani, hoc est, (per Prop. 13. hujus) nec Mens humana
idea existentire illius corporis ullo etiam modo affecta est, sive
existentiam illius corporis externi ullo modo percipit. At quatenus
Corpus humanum a corpore aliquo externo aliquo modo afficitur,
eatenus (per Prop. 16. hujus cum Ooroll. ejusdem) corpus externum
percipit. Q. E. D.
Corollarium. Quatenus Mens humana corpus externum
imaginatur, eatenus adrequatam ejus cognitionem non habet.
Demonstratio. Cum Mens humana per ideas affectionum
sui Corporis corpora externa contemplatur, eandem tum imagi-
nari dicimus; (vide Schol. Prop. 17. hufus) nec Mens alia ratione
(per Prop. prceced.) corpora externa, ut actu existentia, imaginari
potest. Atque adeo (per Prop. 25. hufus) quatenus Mens corpora
126
O NARAVI I IZVORU DUHA
čak 11 ovog dijela) ljudski duh ne uključuje odgovarajuću spoznaju dije-
lova koji sačinjavaju ljudsko tijelo, što je i trebalo dokazati.
Poučak 2 5 . Predstava kojeg god stanja ljudskog tijela ne uključuje
odgovarajuću spoznaju izvanjskog tijela.
5 Dok a z. Pokazali smo da predstava stanja ljudskog tijela u sebi uto-
liko uključuje narav izvanjskog tijela (vidi poučak 16 ovog dijela) ukoliko
ovo izvanjsko određuje samo ljudsko tijelo na neki određeni način. Ali,
ukoliko je izvanjsko tijelo individuum koji se ne odnosi spram ljudskog
tijela, onda je njegova predstava ili spoznaja u Bogu (prema poučku 9
10 ovog dijela) ukoliko se Bog razmatra kao aficiran predstavom druge stva-
ri koja (prema poučku 7 ovog dijela) po naravi prethodi samom izvanj-
skom tijelu. Zato odgovarajuća spoznaja izvanjskog tijela nije u Bogu
ukoliko on ima predstavu stanja ljudskog tijela, odnosno predstava sta-
nja ljudskog tijela ne uključuje odgovarajuću spoznaju izvanjskog tijela,
15 što je i trebalo dokazati.
Poučak 2 6 . Ljudski duh izvanjsko tijelo opaža kao zbiljski opstojeće
samo predstavama stanja svog tijela.
Dok a z. Ako ljudsko tijelo od nekog izvanjskog tijela nije ni na koji
način aficirano, onda (prema poučku 7 ovog dijela) ni predstava ljudskog
20
tijela, to jest (prema poučku 13 ovog dijela), ljudski duh nije ni na koji
način aficiran predstavom tog tijela, odnosno ni na koji način ne opaža
opstanak tog izvanjskog tijela. Ali ukoliko je ljudsko tijelo od nekog
izvanjskog tijela na neki način aficirano, utoliko (prema poučku 16 ovog
25
dijela i dodatku uz njega) opaža izvanjsko tijelo, što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Ukoliko ljudski duh prispodobljuje izvanjsko tijelo u maš-
ti, utoliko o njemu nema odgovarajuću spoznaju.
Dok a z. Ako ljudski duh motri izvanjska tijela predstavama stanja
svojeg tijela, onda kažemo da prispodobljuje u mašti (vidi dodatak uz
Jo poučak 17 ovog dijela). No duh si može i na drugi način (prema pret-
hodnom poučku) prispodobiti izvanjska tijela kao zbiljski opstojeća.
Odatle (prema poučku 25 ovog dijela) ukoliko duh izvanjska tijela pri-
127
DE NATURA ET ORI GINE MENTIS [68-112/69-113]
externa imaginatur, eorum a.droquatam cognitionem non habet.
Q.E.D.
Propositio XXVII. ldea cujuscunque affectionis Corporis
humani admquatam ipsiu,s humani Corporis cognitionem non
involvit.
Demonstratio. Quoolibet idea cujuscunque affectionis hu-
mani Corporis eatenus naturam Corporis humani involvit, qua-
tenus ipsum humanum Corpus certo quodam modo affici conside-
ratur. (vide Prop. 16. hujits) At quatenus Corpus humanum Indi-
viduum est, quod mulltis aliis modis affici potest, ejus idea, etc.
Vid. Demonst. Prop. 25. hujus.
Pro po s i ti o X X V I I I . I dem affectionum Corporis humani,
quatenus ad humanam Mentem tantum refer·untur, non sunt clarm,
et distinctm; sed confusm.
Demonstratio. Idere enim affectionum Corporis humani,
tam corporum externorum, quam ipsius humani Corporis naturam
involvunt, (per ProJJ. 16. hujus) nec tantinn Corporis humani, sed
ejus etiam partium naturam involvere debent; affectiones namque
modi sunt, (per Post. 3.) quibus partes Corporis humani, et conse-
quenter totum Corpus afficitur. At (per Prop. 24. et 25. hujus) cor-
porum externorum adrequata cognitio, ut et partium, Corpus
humanum componentium, in Deo non est, quatenus humana
Mente, sed quatenus aliis ideis affectus consideratur(: dat is,
(volgens de dartiende V oorstelling van dit deel) deeze Kennis is niet
in God, voor zo veel hy de natuur van de menschelijke ziel IMens
humana I stelt). Sunt ergo hre affectionum ideoo, quatenus ad so-
lam humanam Mentem referuntur, veluti consequentioo absque
proomissis, hoc est, (ut per se notum) idere confusre. Q. E. D.
Scholium. Idea, qure naturam Mentis humanoo constituit,
demonstratur eodem modo non esse, in se sola considerata, clara,
et distincta; ut etiam idea Mentis humanre, et idere idearum affe-
ctionum Corporis humani, (te weten dat zy verwart !Confusre I
zijn,) quatenus ad solam Mentem referuntur, quod unusquisque
facile videre potest.
Propositio XXIX. Idea idem cujuscunque affectionis Cor-
128
O NARAVI I IZVORU DUHA
spodobljuje u mašti, on o njima nema odgovarajuću spoznaju, što je i
trebalo dokazati.
Poučak 27. Predstava kojeg god stanja ljudskog tijela ne uključuje od-
govarajuću spoznaju !iimog ljudskog tijela.
Dokaz. Svaka prestava bilo kojeg stanja ljudskog tijela utoliko uklju-
čuje narav ljudskog tijela ukoliko se samo ljudsko tijelo razmatra kao
aficirano na neki određeni način (vidi poučak 16 ovog dijela). Ukoliko je
ljudsko tijelo individuum koji može biti aficiran na mnoge druge načine,
10 njegova predstava itd. Vidi dokaz poučka 25 ovog dijela.
Poučak 28. Predstave stanja ljudskog tijela ukoliko se odnose samo
spram ljudskog duha nisu jasne i razgovijetne, nego zbrkane.
Dokaz. Jer predstave stanja ljudskog tijela uključuju narav kako iz-
t5 vanjskih tijela tako i samog ljudskog tijela (prema poučku 16 ovog dijela)
i ne smiju uključivati samo narav ljudskog tijela, nego i narav njegovih
dijelova. Stanja su naime modusi (prema zahtjevu III.) kojima su aficira-
ni dijelovi ljudskog tijela te prema tome. i cijelo tijelo. No (prema pouč­
cima 24 i 25 ovog dijela), odgovarajuća spoznaja izvanjskih tijela i dije-
20
lova koje tvore ljudsko tijelo nije u Bogu ukoliko ga se razmatra kao afi-
ciranog ljudskim duhom, nego ukoliko ga se razmatra kao aficiranog dru-
gim predstavama <: to jest (prema poučku trinaest ovog dijela) ova
spoznaja nije u Bogu ukoliko on čini narav ljudskog duha>. Dakle ove
25 predstave stanja, ukoliko se odnose samo na ljudski duh, jesu poput kon-
kluzija bez premisa, to jest (kako je samo po sebi jasno) zbrkane pred-
stave, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Da predstava koja sačinjava narav ljudskog duha, raz-
30
motrena po sebi samoj, nije jasna i razgovijetna dokazat će se na isti na-
čin, a isto tako ni predstava ljudskog duha ni predstave predstava stanja
ljudskog tijela, <naime su zbrkane,> ukoliko se odnose samo spram du-
ha, što će svatko lako uvidjeti.
Poučak 29. Predstava predstave kojeg god stanja ljudskog tijela ne
35
129
DE NATURA ET ORI GINE MENTIS [69-113/71-115]
poris humani admquawm humanm M entis cognitionem non involvit.
Demonstratio. Idea enim affectionis Corporis humani (per
Prop. 27. hujus) adrequatam ipsius Corporis cognitionem non in-
volvit, sive ejus nalturam adrequate non exprimit, hoc est, (per
Prop. 13. hujus) cum natura Mentis non convenit adrequate;
ade6que (per Axiom. 6. p. l.} hujus idere idea adrequate humanre
Mentis naturam non exprimit, sive adroquatam ejus cognitionem
non involvit. Q. E. D.
Corollarium. Hine sequitur, Mentem humanam, quoties ex
communi naturre ordine res percipit, nec sui ipsius, nec sui 10
Corporis, nec corporum externorum adroquatam; sed confusam
tantum, et mutilatam habere cognitionem. Nam Mens se ipsam
non cognoscit, nisi quatenus ideas affectionum corporis percipit.
(per Prop. 23. hujus) Corpus autem suum (per Prop. 19. hujus}
non percipit, nisi per ipsas affectionum ideas, per quas etiam ts
tantum (per Prop. 26. hujus) corpora externa percipit; atque
adeo, quatenus eas habet, nec sui ipsius, (per Prop. 29. hujus} nec
sui Corporis, (per Prop. 27. hujus) nec corporum externorum (per
Prop. 25. hujus) habet adrequatam cognitionem; sed tantum
(per Prop. 28. hujus cum ejus Schol.) mutilatam, et confusam. 20
Q.E.D.
Scholium. Dico expresse, quod Mens nec sui ipsius, nec sui
Corporis, nec corporum externorum adroquatam, sed confusam
tantum, (et mutilatam) cognitionem habeat, quoties ex communi
naturre ordine res percipit, hoc est, quoties externe, ex rerum 2s
nempe fortuito occursu, determinatur ad hoc, vel illud contem-
plandum, et non quoties interne, ex eo scilicet, quod res plures
simul contemplatur, determinatur ad. earundem convenientias,
differentias, et oppugnantias intelligendum; quoties enim hoc,
vel alio modo interne disponitur, tum res clare, et distincte con- Jo
templatur, ut infra ostendam.
Pro po s i ti o X X X. Nos de duratione nostri Corporis nullam,
nisi admodum inadmquatarn cognitionem habere possumus.
Demonstratio. Nostri corporis duratio ab ejus essentia non
dependet, (per I Ax. 1. hujus) nec etiam ah absoluta Dei natura.
(per Prop. 21. p. 1.) Sed (per Prop. 28. p. 1.) ad existendum, et
130
O NARAVI I IZVORU DUHA
uključuje odgovarajuću spoznaju ljudskog duha.
Dok a z . Jer predstava stanja ljudskog tijela (prema poučku 27 ovog
dijela) ne uključuje odgovarajuću spoznaju samog tijela, odnosno, njego-
vu narav odgovarajuće ne izražava, to jest (prema poučku 13 ovog dije-
s la), s naravi duha odgovarajuće se ne poklapa, stoga (prema aksiomu VI.
prvog dijela) predstava ove predstave ne izražava odgovarajuće narav
ljudskog duha, ili ne uključuje njegovu odgovarajuću spoznaju, što je i
trebalo dokazati.
Dodatak. Iz ovoga slijedi da ljudski duh, kadgod opaža stvari pre-
ma općem redu naravi, ni o sebi, ni o svome tijelu ni o izvanjskim tijeli-
ma nema odgovarajuću spoznaju, nego zbrkanu i krnju. Naime duh sebe
sama ne spoznaje, osim ukoliko opaža stanja tijela (prema poučku 23
ovog dijela). Svoje pak tijelo (prema poučku 19 ovog dijela) opaža samo
pomoću predstava tih stanja, kojima naime jedino (prema poučku 26
ovog dijela) opaža izvanjska tijela. Tako, ukoliko njih ima, nema ni o se-
bi samome (prema poučku 29 ovog dijela), ni o svome tijelu (prema po-
učku 27 ovog dijela), ni o izvanjskim tijelima (prema poučku 25 ovog di-
jela) odgovarajuću spoznaju, nego samo (prema poučku 28 ovog dijela,
zajedno s primjedbom uz njega) krnju i zbrkanu, što je i trebalo doka-
zati.
Pri m j e db a . Izričito kažem da duh ni o sebi samome, ni o svome
tijelu, ni o izvanjskim tijelima nema odgovarajuću nego samo zbrkanu <i
krnju> spoznaju kadgod opaža stvari prema općem redu naravi, to jest,
kadgod je izvanjski, naime kako na stvari slučajem nailazi, određen da
motri ovo ili ono, a ne kad je unutrašnje, naime time da više stvari motri
istodobno, određen da razumije njihova poklapanja, razlike i suprot-
nosti. Jer kadgod je na ovaj ili drugi način unutrašnje raspoložen, tada
stvari motri jasno i razgovijetno, kao što ću dolje pokazati.
Poučak 3 O. Mi o trajanju svojeg tijela možemo imati samo najvećma
neodgovarajuću spoznaju.
Dok a z. Trajanje našeg tijela ne ovisi o njegovoj biti (prema aksiomu
JS I. ovog dijela), ali ni o apsolutnoj Božjoj naravi (prema poučku 21 prvog
dijela). Naprotiv (prema poučku 28 prvog dijela), ono je određeno da op-
131
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [71-115/72-116]
operandum determinatur a talibus (andere) causis, qure etiam
ab aliis determinatre sunt ad existendum, et operandum certa,
ac determinata ratione, et hre iterum ab aliis, et sic in infinitum.
N ostri igitur Corporis duratio a communi naturre ordine, et rerum
constitutione pendet. Qua autem ratione constitutre sint, ejus rei
adrequata cognitio datur in Deo, quatenus e~rum omnium ideas,
et non quatenus tantum humani Corporis ideam habet, (per
Ooroll. Prop. 9. hujus) quare cognitio durationis nostri Corporis
est in Deo admodum inadrequata, quatenus tantum naturam
Mentis humanre constituere consideratur, hoc est, (per Ooroll.
Prop. 11. hujus) hrec cognitio est in nostra Mente admodum
inadrequata. Q. E. D.
Pro po s i ti o X X X I . Nos de duratione rerum singularium,
qure extra nos sunt, nullam, nisi admod'um inadrequat,am cogni-
tionem habere possumus.
Demonstratio. Unaqureque enim res singularis, sicuti
humanum Corpus, ab alia re singulari determinari debet ad
existendum, et operand um certa, ac determinata ratione; et hrec
iterum ab alia, et sic in in:fi.nitum. (per Prop. 28. p. 1.) Cu.m
autem ex hac communi rerum singularium proprietate in prrece-
denti Prop. demonstraverimus, nos de duratione nostri Corporis
non, nisi admodum inadrequatam cognitionem habere; ergo hoc
idem de rerum singularium duratione erit concludendum, quod
scilicet ejus non, nisi admodum inadrequatam cognitionem habere
possumus. Q. E. D.
Corollari um. Hine sequitur, omnes res particulares contin-
gentes, et corruptibiles esse. Nam de earum duratione nullam
adrequatam cognitionem habere possumus, (per Prop. prreced.)
et hoc est id, quod per rerum contingentiam et corruptionis
possibilitatem I nobis est intelligendum, (vide Schol. 1. Prop. 33.
p. 1.) Nam (per Prop. 29. p. 1.) prreter hoc nullum da tur contingens.
Pro po s i ti o X X X II . Omnes idere, quatenus ad Deum
referuntur, verre sunt.
Dem on strati o . Omnes enim idere, qure in Deo sun t, cum
suis (Objectis et) ideatis omnino conveniunt, (per Ooroll. Prop. 7.
hujus) ade6que (per Ax. 6. p. 1.) omnes verre sunt. Q. E. D.
Propositio XXXIII. Nihil in ideis positivum est, propter
quod f alsre dicuntur.
132
O NARAVI I IZVORU DUHA
stoji i djeluje od takvih <drugih> uzroka koji su opet od drugih odre-
đeni da na točan i određen način opstoje i djeluju, a ovi opet od drugih, i
tako u beskonačnost. Dakle, trajanje našeg tijela ovisi o općem redu na-
ravi i o ustroju stvari. Na koji su pak način stvari ustrojene, o tome ima
s odgovarajuća spoznaja u Bogu ukoliko on ima predstave svih njih, a ne
samo predstavu ljudskog tijela (prema dodatku uz poučak 9 ovog dijela).
Zato je spoznaja trajanja našeg tijela u Bogu najvećma neodgovarajuća,
ukoliko se on razmatra kao da čini samo narav ljudskog duha, to jest
10 (prema dodatku uz poučak 11 ovog dijela), ova spoznaja je u našem duhu
najvećma neodgovarajuća, što je i trebalo dokazati.
Poučak 31. Mi o trajanju pojedinačnih stvari koje su izvan nas može-
mo imati samo najvećma neodgovarajuću spoznaju.
is
Dok a z. Bilo koja pojedinačna stvar, poput ljudskog tijela, mora od
druge pojedinačne stvari biti na točan i određeni način određena da op-
stoji i djeluje, ova opet od druge i tako u beskonačnost (prema poučku
28 prvog dijela). Budući da smo u prethodnom poučku iz ovih općih
svojstava stvari dokazali da mi o trajanju svojeg tijela imamo samo naj-
20 većma neodgovarajuću spoznaju, onda će dakle trebati isto zaključiti o
trajanju pojedinačnih stvari, naime da o tome možemo imati samo naj-
većma neodgovarajuću spoznaju, što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Iz ovoga slijedi da su sve zasebne stvari slučajne i propad-
2s ljive. O njihovom naime trajanju ne možemo imati nikakvu odgovarajuću
spoznaju (prema prethodnom poučku), a to je ono što trebamo razum-
jeti pod slučajnošću i propadljivošću stvari (vidi primjedbu 1 uz poučak
33 prvog dijela). Jer (prema poučku 29 prvog dijela), osim ovog nema
ničeg slučajnog.
30
Poučak 3 2. Sve predstave, ukoliko se odnose spram Boga, jesu istinite.
Dokaz. Jer sve predstave koje su u Bogu sa svojim se <objektima
i> predmetima potpuno poklapaju (prema dodatku uz poučak 7 ovog
dijela), prema tome (prema aksiomu VI. prvog dijela) sve su istinite, što
35 je i trebalo dokazati.
Poučak 3 3 . U predstavama nije ništa pozitivno zbog čega bi ih se mo-
glo zvati lažnima.
133
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS (72-116/73-117]
Demonstratio. Si negas, concipe, si fieri potest, modum
positivum cogitandi, qui formam erroris, sive falsitatis constituat.
Hic cogitandi modus non potest esse in Deo; (per Prop. prreced.)
extra Deum autem etiam nec esse, nec concipi potest. (per Prop.
15. p. 1.) Atque adeo nihil potest dari positivum in ideis, propter
quod fals::e dicuntur. Q. E. D.
Propositio XXXIV. Omnis idea, qure in nobis est absoluta,
sive adrequata, et perfecta, vera est.
Demonstratio. Cum dicimus, dari in nobis ideam adrequa-
tam, et perfectam, nihil aliud dicimus, (per Coroll. Prop. 11.
hujus) quam quod in Deo, quatenus nostrre Mentis essentiam
constituit, detur idea adrequata, et perfecta, et consequenter,
(per Pro_p. 32. kujus) nihil aliud dicimus, quam quod talis idea
sit vera. Q. E. D.
Propositio XXXV. Falsitas consistit in cognitionis priva-
tione, quam idero inadrequatre, sive mutilatre, et confusm involvunt. I
Demonstratio. Nihil in ideis positivum datur, quod falsi-
tatis formam constituat; (per Prop. 33. hufus) at falsitas in
absoluta privatione (van kennis) consistere nequit, (Mentes
enim, non Corpora errare, nec falli dicuntur) neque etiam in
absoluta ignorantia; diversa enim sunt, ignorare, et errare;
quare in cognitionis privatione, quam rerum inadrequata cog-
nitio, sive idere inadrequatre, et confusre involvunt, consistit.
Q.E.D.
Scholium. In Scholio Prop. 17. hujus Partis explicui, qua
ratione error in cognitionis privatione consistit; sed ad uberiorem
hujus rei explicationem exemplum dabo; nempe: Falluntur
homines, quod se liberos esse putant, (dat is, zy acften dat zy
vrywilliglijk iets konnen doen, of laten) qure opinio in hoc solo
consistit, quod suarum actionum sint conscii, et ignari causarum,
a quibus determinantur. Hrec ergo est eorum libertatis idea, quOd
suarum actionum nullam cognoscant causam. Nam quod ajunt,
humanas actiones a voluntate pendere, verba sunt, quorum
nullam habent ideam. Quid enim voluntas sit, et quomodo moveat
Corpus, ignorant omnes; qui aliud jactant, et animre sedes, et
35 et animae N animae O
134
O NARAVI I IZVORU DUHA
Dok a z. Ako to niječeš, pojmi može li biti pozitivnog modusa mišlje-
nja koji bi činio oblik greške ili lažnosti. Taj modus mišljenja ne bi mo-
gao biti u Bogu (prema prethodnom poučku). Izvan Boga pak ne može
biti niti se može pojmiti (prema poučku 15 prvog dijela). Dakle, u pred-
s
stavama nema ničeg pozitivnog zbog čega se mogu nazvati lažnima, što
je i trebalo dokazati.
Poučak 3 4 . Svaka predstava koja je u nama apsolutna ili odgovaraju-
ća i savršena jest istinita.
10 Dokaz. Ako kažemo da u nama ima odgovarajuća i savršena pred-
stava, ne kažemo ništa drugo (prema dodatku uz poučak 11 ovog dijela)
nego da u Bogu, ukoliko on čini bit našeg duha, ima odgovarajuća i sa-
vršena predstava, te, slijedom toga (prema poučku 32 ovog dijela), ne
kažemo ništa drugo nego da je ta predstava istinita, što je i trebalo do-
is
kazati.
Poučak 3 5 . Lažnost se sastoji u nedostatku spoznaje koji u sebi uklju-
čuju neodgovarajuće ili krnje i zbrkane predstave.
Dok a z. U predstavama nema ničeg pozitivnog što bi činilo oblik laž-
20
nosti (prema poučku 33 ovog dijela). U apsolutnom nedostatku <spo-
znaje> lažnost se ne može sastojati Ger samo se za duh, naime, a ne i za
tijelo kaže da čini greške i da se vara) niti pak u apsolutnom neznanju,
jer su ne znati i griješiti različite stvari. Dakle, sastoji se u nedostatku
25
spoznaje koji u sebi uključuju neodgovarajuća spoznaja stvari, ili neod-
govarajuće i zbrkane prestave, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. U primjedbi uz poučak 17 ovog dijela objasnio sam na
koji se način greška sastoji u nedostatku spoznaje; no za bolje objašnje-
nje ove stvari dat ću primjer. Naime, ljudi se varaju kad vjeruju da su
30
slobodni, <to jest, vjeruju da nešto dragovoljno mogu učiniti ili trpjeti>
a koje se uvjerenje sastoji samo u tome što su-svjesni svojih čina ali ne
znaju uzroke od kojih su određeni. To je, dakle, predstava njihove slo-
bode: da ne znaju uzrok svojih čina. Jer to što kažu da ljudski čini ovise
35 o volji, samo su riječi koje nemaju nikakvu predstavu. Što je naime vo-
lja te na koji način pokreće tijela, ne zna nitko; oni pak koji drugo navod~
135
DE NATURA ET ORI GINE MENTIS [73-ll 7/74-118]
habitacula fingunt, vel risum, vel nauseam movere solent. Sic
cum solem intuemur, eum ducentos circiter pedes a nobis distare
imaginamur, qui error in hac sola imaginatione non consistit;
sed in eo, quod dum ipsum sic imaginamur, veram ejus distantiam,
et hujus imaginationis causa.m ignoramus. Nam tametsi postea s
cognoscamus, eundem ultra 600 terrre diametros a nobis distare,
ipsum nihilominus prope adesse imaginabimur; non enim solem
adeo propinquum imaginamur, propterea quod veram ejus
distantiam ignoramus; sed propterea, quod affectio nostri cor-
poris essentiam solis involvit, quatenus ipsum corpus ab eodem 10
afficitur.
Pro po s i ti o X X X V I. I dem inadmquatm, et con/usm eadem
necessitate consequuntur, ac admquatm, sive clarm, ac distinctm
idem. I
Demonstratio. Idere omnes in Deo sunt; (per Prop. 15.
p. 1) et, quatenus ad Deum referuntur, sunt verre, (per Prop. 32.
hujus) et (per Ooroll. Prop. 7. hu.fus) adrequatre; ade6que nullre
inadroquatre, nec confusre sunt; nisi quatenus ad singularem ali-
cujus Mentem referuntur: (qua de re 'Vide Prop. 24. et 28. hujus)
ade6que omnes tam adrequatre, quam inadrequatro eadem necessi-
tate (per Ooroll. Prop. 6. hujus) consequuntur. Q. E. D.
Propositio XXXVII. Id, quod omnibus commune, (de his
vide supra Lemma 2.) quodque mque in parte, ac in t.oto est, nullius
rei singularis essentiam constituit.
Dem on strati o. Si negas, concipe, si fieri potest, id essen-
tiam alicujus rei singularis constituere; nempe, essentiam B.
Ergo (per Defin. 2. h ujus) id sine B non poterit esse, neque con-
1
cipi; atqui hoc est contra Hypothesin: Ergo id ad essentiam B
non pertinet, nec alterius rei singularis essentiam constituit.
Q.E.D.
Propositio XXXVIII. Illa, quce omnibus communia,
quCPque ceque in parte, a.c in toto sunt, non possunt concipi, nisi
adcequate.
Demonstratio. Sit A aliquid, quod omnibus corporibus
136
O NARAVI I IZVORU DUHA
pa izmišljaju i sjedište 1 i boravište duše, izazivaju time ili podsmijeh ili
odvratnost. Isto tako, kad gledamo Sunce, prispodabljamo u mašti da je
od nas udaljeno oko dvije stotine stopa, koja se greška ne sastoji samo u
prispodabljanju nego u tome da mi, dok ga tako prispodabljamo u mašti,
ne znamo njegovu istinsku udaljenost ni uzrok ove prispodobe. Jer i kad
kasnije spoznamo da je ono udaljeno od nas više od 600 dužina priječni­
ka Zemlje, ipak ćemo si prispodabljati da je blizu. Jer, mi si Sunce pri-
spodabljamo kao blisko ne zato što ne znamo njegovu istinitu -udaljenost,
nego zato jer stanje našeg tijela uključuje bit Sunca ukoliko je samo tije-
lo od njega aficirano.
Poučak 3 6. Neodgovarajuće i zbrkane predstave slijede istom nužnoš-
ću kao odgovarajuće ili jasne i razgovijetne predstave.
Dok a z. Sve su predstave u Bogu (prema poučku 15 prvog dijela) te
15 su, ukoliko se odnose spram Boga, istinite (prema poučku 32 ovog dije-
la) i (prema dodatku uz poučak 7 ovog dijela) odgovarajuće. Stoga su
one neodgovarajuće i zbrkane samo ukoliko se odnose spram nečijeg
pojedinačnog duha (o čemu vidi poučke 24 i 28 ovog dijela): stoga sve,
kako odgovarajuće tako i neodgovarajuće, slijede istom nužnošću (prema
20
dodatku uz poučak 6 ovog dijela), što je i trebalo dokazati.
Poučak 3 7 . Ono što je svima zajedničko (o tome vidi gore, pomoćni
stavak II.), i što je podjednako u dijelu i u cjeloti, ne čini bit nijedne pojedi-
načne stvari.
25 Dok a z. Ako to niječeš, pojmi, ako je moguće, da to2 čini bit neke
pojedinačne stvari, naime bit B. Dakle (prema definiciji II. ovog dijela),
to bez B ne bi moglo biti niti bi se moglo pojmiti, a to je suprotno pret-
postavci. Dakle, to ne pripada biti B i ne čini bit neke pojedinačne stvari,
što je i trebalo dokazati.
~
Poučak 3 8 . Ona što su svima zajednička, i što su podjednako u dijelu
i u cjeloti, mogu se samo odgovarajuće pojmiti.
Dokaz. Neka je A nešto što je svim tijelima zajedničko i što je pod-
1
i sjedište .„ duše N, sjedište „. duše O
2
Se. "ono što je svima zajedničko„.", op. prev.
137
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [7 4-118 /7 5-119)
commune, quodque reque in parte cujuscunque corporis, ac in
toto est. Dico A non posse concipi, nisi adrequate. Nam ejus idea
(per Coroll. Prop. 1. hujus) erit necessario in Deo adrequata, tam
quatenus ideam Corporis humani, quam quatenus ideas habet
ejusdem a:ffectionum, quro (per Prop. 16. 25. et 27. hujus) tam s
Corporis humani, quam corporum externorum naturam ex parte
involvunt, hoc est, (per Prop. 12. et 13. hujus) hrec idea erit neces-
sario in Deo adrequata,, quatenus Mentem humanam constituit,
sive quatenus ideas habet, I qure in Mente humana sunt; Mens
igitur (per Coroll. Prop. 11. hujus) A necessario adrequate percipit, 10
idque tam quatenus se, quam quatenus suum, vel quodcunque
externum corpus percipit, nec A alio modo potest concipi.
Q.E.D.
C o r o 11 ari um. Hine sequitur, dari quasdam ideas, sive
notiones omnibus hominibus communes. Nam (per Lem. 2.) om- 1s
nia corpora in quibusdam conveniunt, qure (per Prop. prreced.)
ab omnibus debent adrequate, sive clare, et distincte percipi.
Propositio XXXIX. ld, quod Oorpori humano, et quibus-
dam corporibus externis, a quibus Corpus humanum affici solet,
commune est, et proJYfium, quodque in cujuscunque horum parte 20
reque, ac in toto est, ejus etiam idea erit in Mente adrequata.
Demonstratio. Sit A id, quod Corpori humano, et quibus-
dam corporibus externis commune est, et proprium, quodque
reque in humano Corpore, ac in iisdem corporibus externis, et
quod denique reque in cujuscunque corporis externi parte, ac in 2s
toto est. Ipsius A dabitur inDeo idea adrequata, (per Ooroll. Prop.
7. hujus) tam quatenus ideam Corporis humani, quam quatenus
positorum corporum externorum ideas habet. Ponatur jari hu-
manum Cotpus a corpore externo affici per id, quod cum eo habet
commune, hoc est, ab A, hujus a:ffectionis idea proprietatem A 30
involvet, (per Prop. 16. hujus) atque adeo (per idem Ooroll. Prop. 7.
hujus) idea hujus a:ffectionis, quatenus proprietatem A involvit,
20-21 c. e. et pr. pn.'lt solet edd. N post toto om. est O
138
O NARAVI I IZVORU DUHA
jednako u dijelu kojeg god tijela kao i u cjeloti. Kažem da se A može poj-
miti samo odgovarajuće. Naime će njegova predstava (prema dodatku uz
poučak 7 ovog dijela) nužno biti odgovarajuća u Bogu, jednako ukoliko
on ima predstavu ljudskog tijela, kao i ukoliko ima predstave njegovih
stanja koje (prema poučcima 16, 25 i 27 ovog dijela) uključuju narav ka-
ko ljudskog tijela tako djelomično i izvanjskih tijela, to jest (prema pouč­
cima 12 i 13 ovog dijela), ova će predstava nužno biti odgovarajuća u Bo-
gu ukoliko on čini ljudski duh ili ukoliko ima predstave koje su u ljud-
skom duhu. Duh dakle (prema dodatku uz poučak 11 ovog dijela) shvaća
A nužno odgovarajuće i to kako ukoliko shvaća sebe kao i ukoliko shva-
ća svoje ili bilo koje izvanjsko tijelo; na drugi način A se ne može pojmiti,
što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Iz ovoga slijedi da ima nekih predstava ili pojmova koji su
zajednički svim ljudima. Naime (prema pomoćnom stavku II.), sva se
tijela u ponečem poklapaju, što (prema prethodnom poučku) svi trebaju
odgovarajuće, ili jasno i razgovijetno pojmiti.
P 6 u čak 3 9 . O onome što je ljudskom tijelu i nekim izvanjskim tijeli-
ma, kojima je ljudsko tijelo po običaju aficirano, zajedničko i osobito1, i što
je u dijelu svakoga podjednako kao i u cjeloti, bit će u duhu odgovarajuća
2
predstava.
Dokaz. Neka je A ono što je ljudskom tijelu i nekim izvanjskim tije-
lima zajedničko i osobito i što je podjednako u ljudskom tijelu kao i u
~nim izvanjskim tijelima te što je, konačno, podjednako u bilo kojem di-
jelu izvanjskih tijela i u cjeloti. O tome A bit će u Bogu odgovarajuća
predstava (prema dodatku uz poučak 7 ovog dijela) kako ukoliko ima
predstavu ljudskog tijela tako i ukoliko ima predstave pretpostavljenih
izvanjskih tijela. Stavimo sad da je ljudsko tijelo od izvanjskog tijela afici-
rano onim što mu je s njime zajedničko, to jest, od A Tada će predstava
ovog stanja uključivati osobitost A (prema poučku 16 ovog dijela). Odat-
le će (prema istom dodatku uz poučak 7 ovog dijela) predstava ovog sta-
nja, ukoliko isključuje osobinu A, biti u Bogu odgovarajuća, ukoliko je on
1
zajedničko i osobito poslije po običaju aficirano edd. N
2
jest om. O . .
139
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [75-119/76-120]
erit in Deo adrequata, quatenus idea Corporis humani affectus est,
hoc est, (per Prop. 13. hujus) quatenus Mentis humanre naturam
constituit; ade6que (per Caroll. Prop. 11. hujus) hrec idea est
etiam in Mente humana adrequata. Q. E. D.
Corollarium. Hine sequitur, quod Mens eo aptior est ad
plura adrequate perlcipiendum, quo ejus Corpus plura habet cum
aliis corporibus communia.
Pro po s i ti o XL . Qumcunque idem in M ente sequuntur ex
ideis, qum in ipsa. sunt admquatm, sunt etiam admquatm.
Demonstratio. Patet. Nam cum dicimus, in Mente humana to
ideam sequi ex ideis, qure in ipsa sunt adrequatre, nihil aliud
dicimus, (per Caroll. Prop. 11. hujus) quam quod in ipso Divino
intellectu detur idea, cujus Deus est causa, non quatenus infini-
tus est, nec quatenus plurimarum rerum singularium ideis affec-
tus est; sed quatenus tantum humanre Mentis essentiam constituit 15
(; en dieshalven moet het evenmatig !Adaequata l wezen).
Scholium I. His causam notionum, qure Communes vocan-
tur, qureque ratiocinii nostri fundamenta sunt, explicui. Sed alire.
quorundam axiomatum, sive notionum causre dantur, quas hac
nostra methodo explicare e re foret; ex iis namque constaret, 20
qurenam notiones prre reliquis utiliores, qurenam vero vix ullius
usus essent. Deinde qurenam communes, et qurenam iis tantum,
qui prrejudiciis non laborant, clarro, et distinctre, et qurenam
denique male fundatre sint. Prreterea constaret, unde notiones
illre, quas Secundas vocant, et consequenter axiomata, qure in 25
iisdem fundantur, suam duxerunt originem, et alia, qure circa
hrec aliquando meditatus sum. Sed quoniam hrec alii dicavi
Tractatui, et etiam, ne propter nimiam hujus rei prolixitatem,
fastidium crearem, hac re hic supersedere decrevi. Attamen ne
quid horum omittam, quod scitu necessarium sit, causas breviter Jo
addam, ex quibus termini, Transcendenta.les dicti, suam duxerunt
originem, ut Ens, Res, aliquid. Hi termini ex hoc oriuntur, quod
scilicet humanum Corpus, quandoquidem limitatum est, tantum
est capax certi imaginum numeri (quid imago sit, explicui in
Schol. Prop. 17. hujus) in se distincte simul formandi, qui si 35
13-14 finitus Nm
17 I. add. edd.
140
O NARAVI I IZVORU DUHA
aficiran od predstave ljudskog tijela, to jest (prema poučku 13 ovog dije-
la) ukoliko čini narav ljudskog duha. Dakle (prema dodatku uz poučak
11 ovog dijela), ova je je predstava i u ljudskom duhu odgovarajuća, što
je i trebalo dokazati.
5
Dodatak. Iz ovoga slijedi da je duh to sposobniji na mnoge. načine
odgovarajuće opažati, što njegovo tijelo ima više zajedničkog s drugim
tijelima.
Poučak 4 O. Sve predstave što u duhu slijede iz predstava koje su odgo-
varajuće jesu isto tako odgovarajuće.
Dokaz. Jasno je. Jer kad kažemo da u ljudskom duhu predstava sli-
jedi iz predstava koje su u njemu odgovarajuće, kažemo samo to (prema
dodatku uz poučak 11 ovog dijela) da u samom Božjem razumu ima
1
predstava kojoj je Bog uzrok, ne ukoliko je beskonačan niti ukoliko je
aficiran predstavama mnogih pojedinačnih stvari, nego samo ukoliko čini
bit ljudskog duha <te stoga mora biti odgovarajuća>.
Primjedba 1 2 • Time sam objasnio uzroke pojmova koji se nazivaju
općima i koji su temelj našeg zaključivanja. Ima međutim i drugih uzroka
nekih aksioma i pojmova koje bi bilo korisno objasniti našom metodom
jer bi se iz njih naime pokazalo koji su pojmovi korisniji od drugih a koji
nisu ni od kakve koristi, pa zatim koji su opći, koji su jasni i razgovijetni
samo onima koji ne pate od predrasuda te, na kraju, koji su loše uteme-
ljeni. Osim toga bi se pokazalo odakle izviru pojmovi koji se nazivaju dru-
gotnima a slijedom toga i aksiomi koji se na njima temelje, a i drugo o
čemu sam već ranije razmišljao. No, budući da sam to namijenio za dru-
gu raspravu a i zato da opširnošću ove stvari ne izazovem nezadovoljstvo,
odlučio sam se od toga sustegnuti. Ali da ne preskočim ono što se nužno
mora znati, ukratko ću dodati uzroke iz kojih izviru izrazi koji se naziva-
ju transcendentalnima, kao što su "biće", "stvar", "nešto". Ovi izrazi na-
staju iz toga što je ljudsko tijelo, budući da je ograničeno, kadra u sebi
istodobno razgovijetno oblikovati samo određeni broj prispodoba (što je
prispodoba objasnio sam u primjedbi uz poučak 17 ovog dijela). Ako se taj
1
konačan Nm
2
1. add. edd.
141
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [76-120/77-121]
excedatur, hre imagines confundi incipient, et si hic imaginum
numerus, quarum Corpus est capax, ut eas in se simul I distincte
formet, longe excedatur, omnes inter se plane confundentur. Cum
hoc ita se haheat, patet ex Coroll. Prop. 17. et Prop. 18. hujus,
quod Mens humana tot corpora distincte simul imaginari poterit, s
quot in ipsius corpore imagines possunt siinul formari. At, uhi
imagines in corpore plane confunduntur, Mens etiam omnia cor-
pora confuse sine ulla distinctione imaginahitur, et quasi suh
uno attrihuto comprehendet. nempe suh attrihuto Entis, Rei, etc.
Potest hoc etiam ex eo deduci, quod imagines non semper reque 10
vigeant, et ex aliis causis his analogis, quas hic explicare non est
opus; nam ad nostrum, ad quem colliinamus, scopum unam tan-
tum suffi.cit considerare. Nam omnes huc redeunt, quod hi
termini ideas significent summo gradu confusas. Ex similihus
deinde causis ortre sunt notiones illre, quas Universales vocant, 15
ut Homo, Equus, Canis, etc. videlicet, quia in Corpore humano
tot imagines, ex gr. hominum formantur simul, ut vim imaginan-
di, non quidem penitus; sed eo usque tamen superent, ut singu-
lorum parvas differentias, (videlicet uniuscujusque colorem, mag-
nitudinem, etc.) eorumque determinatum numerum Mens ima- 20
ginari nequeat, et id tantum, in quo omnes, quatenus corpus ah
iisdem affi.citur, conveniunt, distincte imaginetur; nam ah eo
corpus maxime, scilicet ab unoquoque singulari, affectum fuit;
atque hoc nomine hominis exprimit, hocque de infi.nitis singulari-
hus prredicat. Nam singularium determinatum numerum, ut 25
diximus, imaginari nequit. Sed notandum, has notiones non ah
omnihus eodem modo formari; sed apud unumquemque variare
pro ratione rei, a qua corpus affectum srepius fuit, quamque
facilius Mens imaginatur, vel recordatur. Ex. gr. qui srepius
cum admiratione hominum staturam contemplati sunt, suh nomi- JO
ne hominis intelligent animal erectre staturre; qui vero aliud
assueti sunt contemplari, aliam hominum communem imaginem
142
O NARAVI I IZVORU DUHA
broj prekorači, ove se prispodobe počinju brkati, a ako se broj prispodo-
ba koje je tijelo kadro u sebi istodobno razgovijetno oblikovati znatno
prekorači, onda će se sve međusobno pobrkati. Budući da je tome tako,
iz dodatka uz poučak 17 i iz poučka 18 ovog dijela jasno je da ljudski duh
može istodobno razgovijetno prispodabljati u mašti toliko tijela koliko se
prispodoba u njegovom tijelu može istodobno oblikovati. Ako se pak
prispodobe u tijelu potpuno pobrkaju, duh će u tijelu sva tijela potpuno
zbrkano prispodabljati bez ikakve razlike i shvaćati ih kao da su pod
jednim atributom, naime pod atributom bića, stvari itd. To se se može
izvesti iz toga što prispodobe nisu uvijek podjednako krepke, ali i iz dru-
gih analognih uzroka koje ovdje ne treba objašnjavati; no za naš cilj koje-
mu težimo dovoljno je razmotriti samo jedno. Sve naime vodi tome da
ovi izrazi označavaju predstave koje su u najvišem stupnju zbrkane. Iz
sličnih su uzroka nastali i pojmovi koji se nazivaju univerzalnima, kao što
su "čovjek", "konj", "pas" itd. jer u ljudskom tijelu nastaje naime odjed-
nom toliko prispodoba, na primjer ljudi, da one nadmašuju moć prispo-
dabljanj a, doduše ne u potpunosti, ali ipak u tolikoj mjeri da duh male
razlike između pojedinih (naime nečiju boju, veličinu itd.) i njihov odre-
đeni broj ne može prispodobiti te tako razgovijetno prispodablja samo
ono u čemu se sve one - ukoliko je tijelo od njih aficirano - slažu. Jer
time je tijelo bilo najvećma aficirano, naime od svakog pojedinačnog, a
to on izražava riječju čovjek te je pririče beskonačnim pojedincima. Jer,
on ne može, kako smo već rekli, prispodobiti određeni broj pojedinaca.
Valja pak primijetiti da ovi pojmovi nisu od svih oblikovani na isti način,
nego kod svakoga drugačije, već prema stvari kojom je tijelo češće
aficirano i što duh lakše prispodablja ili pamti. Na primjer, oni koji češće
s udivljenjem motre držanje čovjeka, pod riječju čovjek razumjet će živo
biće uspravnog držanja. Oni koji su svikli nešto drugo motriti, oblikovat
143
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [77-121/78-122]
formabunt, nempe, hominem esse animal risibile, animal bipes,
sine plumis, animal rationale; et sic de reliquis unusquisque pro
dispositione sui corporis rerum universales imagines formabit.
Quare non mirum est, quod inter Philosophos, qui res naturales
per solas rerum imagines explicare voluerunt, tot sint ortre s
controversire. I
Scholi um II. Ex omnibus supra dictis clare apparet, nos
multa percipere, et notiones universales formare 1°. Ex singu-
laribus, nobis per sensus mutilate, confuse, et sine ordine ad intel-
lectum reprresentatis: (vide Ooroll. Prop. 29. hujus) et ideo tales 10
perceptiones cognitionem ab experientia vaga vocare consuevi.
II Ex signis, ex. gr. ex eo, quod auditis, aut lectis quibusdam
0
•
verbis rerum recordemur, et earum quasdam ideas formemus
similes iis, per quas res imaginamur. (vide Schol. Prop. 18. hujus)
Utrumque hunc res contemplandi modum cognitionem primi 15
generis, opinionem, vel imaginationem in posterum vocabo. III 0
•
Denique ex eo, quod notiones communes, rerumque proprietatum
ideas adrequatas habemus; (vide Ooroll. Prop. 38. et 39. cum ejus
Ooroll. et Prop. 40. hujus) atque hunc rationem, et secundi generis
cognitionem vocabo. Prreter hrec duo cognitionis genera datur, ut 20
in sequentibus ostendam, aliud tertium, quod scientiam intui-
tivam vocabimus. Atque hoc cognoscendi genus procedit ab
adrequata idea essentire formalis quorundam Dei attributorum
ad adrequatam cognitionem essentire rerum. Hrec omnia unius
rei exemplo explicabo. Dantur ex. gr. tres numeri, ad quartum 2s
obtinendum, qui sit ad tertium, ut secundus ad primum. Non
dubitant mercatores secundum in tertium ducere, et productum
per primum dividere; quia scilicet ea, qure a magistra absque
ulla demonstratione audiverunt, nondum tradiderunt oblivioni,
vel quia id srepe in numeris simplicissimis experti sunt, vel ex vi JO
Demonstrationis Prop. 19. lib. 7. Euclid„ nempe ex communi
proprietate proportionalium. At in numeris simplicissimis nihil
horum opus est. Ex. gr. datis numeris 1. 2. 3. nema non videt,
17 communes O universales Nm
144
O NARAVI I IZVORU DUHA
će drugu opću prispodobu čovjeka, naime da je čovjek živo biće koje se
može smijati, dvonožno živo biće, živo biće bez perja, umno živo biće; i
tako će i o ostalima svatko prema raspoloženju vlastitog tijela oblikovati
univerzalne prispodobe stvari. Stoga nije čudo da među filozofima koji
su naravne stvari htjeli objasniti samo prispodobama stvari ima toliko
protivština.
Primjedba 2. Iz svega što je gore rečeno jasno je da mi opažamo
mnogo toga i da univerzalne pojmove tvorimo: Prvo, iz pojedinačnosti
koje nam se preko ćutila razumu prikazuju kao krnje, zbrkane i bez reda
(vidi dodatak uz poučak 29 ovog dijela); stoga sam uobičajio ovakve opa-
žaje nazivati spoznajom iz neodređenog iskustva. Drngo, iz znakova, na
primjer iz toga što se pri slušanju ili čitanju nekih riječi prisjećamo stvari
i o njima oblikujemo prispodobe slične onima kojima stvari prispodab-
ljamo (vidi primjedbu uz poučak 18 ovog dijela). Ova dva načina motre-
nja stvari zvat ću u onome što slijedi spoznajom prve vrste, mnijenjem ili
prispodabljanjem u mašti. Treće, naposlijetku, iz toga što imamo opće 1
pojmove i odgovarajuće predstave osobina stvari (vidi dodatak uz pou-
čak 38 i poučak 39 zajedno s dodatkom uz njega te poučak 40 ovog dije-
la), a što ću zvati umom ili spoznajom druge vrste. Osim ove dvije vrste
spoznaje ima, kako ću u onome što slijedi pokazati, i treća, koju ćemo
nazvati intuitivnim znanjem. Ova vrsta spoznaje ide od odgovarajuće
predstave formalne biti nekog Božjeg atributa prema odgovarajućoj
spoznaji biti stvari. Sve to objasnit ću jednim primjerom. Neka su dana,
na primjer, tri broja kako bi se dobio četvrti koji se prema trećem odnosi
kao drugi prema prvom. Trgovci će bez oklijevanja drugi pomnožiti s
trećim i umnožak podijeliti s prvim, zato jer nisu vrgli u zaborav ono što
su od učitelja čuli bez dokaza, ili zato što su to često iskušali na jedno-
stavnim brojevima, ili pak znaju temeljem dokaza poučka 19 u VII. knjizi
Euklidovoj, naime iz općih osobina razmjera. No u najjednostavnijim
brojevima ne treba ništa takvo. Na primjer, ako su dani brojevi 1, 2 i 3
1
opće O, univerzalne Nm
145
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [78-122/79-123]
quartum numerum proportionalem esse 6. atque hoc multo
clarius, quia ex ipsa ratione, quam primum ad secundum habere
uno intuitu videmus, ipsum quartum concludimus.
Pro po s i ti o XL I. Oognitio primi generis itnica est falsitatis
causa, securuii autem, et tertii est necessarw vera. I s ge i treće pak je nužno istinita.
Dem on strati o. Ad primi generis cognitionem illas omnes
ideas diximus in prooced. Schol. pertinere, qure sunt inadrequatoo,
et confusre; atque adeo (per Prop. 35. hujus) hrec cognitio unica
est falsitatis causa. Deinde ad cognitionem secundi, et tertii illas
pertinere diximus, qure sunt adrequatoo; ade6que (per Prop. 34. 10
hujus) est necessario vera. Q. E. D.
Propositio XLII. Securuii, et tertii; et non primi generis
cognitio docet nos verum afalso distinguere.
Dem on strati o. Hrec Propositio per se patet. Qui enim
inter verum, et falsum scit distinguere, debet adrequatam veri, 1s
et falsi habere ideam, hoc est (per 2. Schol. Prop. 40. hujus) verum,
et falsum secundo, aut tertio cognitionis genere cognoscere.
Pro po s i ti o XL I I I . Qui veram habet ideam, simul scit se
1
veram habere ideam, nec de rei veritate potest dubita.re.
Demonstratio. Idea vera in nobis est illa, qure in Deo,
quatenus per naturam Mentis humanre explicatur, est adrequata.
(per Coroll. Prop. 11. hujus) Ponamus itaque, dari in Deo, quate-
nus per naturam Mentis humanre explicatur, ideam adrequatam
A. Hujus idere debet necessario dari etiam in Deo idea, qure ad
Deum eodem modo refertur, ac idea A. (per Prop. 20. hujus,
cujus Demonstratio universalis est (, en tot alle denkbeel<len toegepast
kan worden)) At idea A ad Deum referri supponitur, quatenus
per naturam Mentis humanre explicatur; ergo etiam idea idere
A ad Deum eodem modo debet referri, hoc est, (per idem Ooroll.
Prop. 11. hujus) hrec adrequata idea idere A erit in ipsa Mente, qure
ideam adrequatum A habet; ade6que qui adrequatam habet ideam,
sive (per Prop. 34. hujus) qui vere rem cognoscit, debet simul ·sure I
1-3 en dit zo veel te klarelijker, om dat wy alleenlijk op de bezondere
reden der twee eerste getallen, en niet op d'algemene eigenschap der
evenredige getallen behoeven te denken N
146
O NARAVI I IZVORU DUHA
svatko vidi da je četvrti razmjerni broj 6, i to mnogo jasnije jer iz razmje-
ra prvog broja spram drugog, koji uočavamo na prvi pogled, zaključuje­
mo na četvrti 1 .
Poučak 4 1 . Spoznaja prve vrste jedini je uzrok lažnosti, spoznaja dru-
Dok a z. U prethodnoj smo primjedbi kazali da prvoj vrsti spoznaje
pripadaju sve one predstave koje su neodgovarajuće i zbrkane; stoga je
(prema poučku 35 ovog dijela) ova spoznaja jedini uzrok lažnosti. Dalje
smo kazali da spoznaji druge i treće 2 pripadaju one koje su odgovaraju-
će, stoga su (prema poučku 34 ovog dijela) nužno istinite, što je i trebalo
dokazati.
Poučak 4 2. Spoznaja druge i treće, a ne prve vrste, uči nas razlikovati
ono istinito od onog lažnog.
Dokaz. Ovaj je poučak jasan sam po sebi. Naime, onaj tko ono isti-
nito zna razlikovati od onog lažnog, taj mora imati odgovarajuće pred-
stave onog istinitog i onog lažnog, to jest (prema primjedbi 2 uz poučak
40 ovog dijela), znati ono istinito i ono lažno drugom ili trećom vrstom
spoznaje.
Poučak 4 3 . Onaj tko ima istinitu predstavu, taj istodobno zna da ima
istinitu predstavu i o istini stvari ne može dvojiti.
20
Dokaz. Istinita predstava u nama je ona koja je odgovarajuća u Bo-
gu ukoliko se on objašnjava pomoću naravi ljudskog duha (prema do-
datku uz poučak 11 ovog dijela). Stavimo dakle da u Bogu, ukoliko se on
objašnjava pomoću naravi ljudskog duha, ima odgovarajuća predstava A
O toj predstavi mora nužno u Bogu biti predstava koja se spram Boga
2s odnosi na isti način kao predstava A (prema poučku 20 ovog dijela čiji je
dokaz univerzalan <te može biti primijenjen na sve predstave>). Ali, za
predstavu A pretpostavilo se da se odnosi spram Boga ukoliko se on ob-
jašnjava pomoću naravi ljudskog duha; dakle, predstava predstave A
spram Boga se mora odnositi na isti način, to jest (prema istom dodatku
30 uz poučak 11 ovog dijela), ova odgovarajuća predstava predstave A bit
će u onom duhu koji ima odgovarajuću predstavu A Stoga onaj tko ima
odgovarajuću predstavu odnosno (prema poučku 34 ovog dijela) tko isti-
nito spoznaje stvar, mora istodobno imati odgovarajuću predstavu svoje
1
i to utoliko jasnije budući da mi moramo misliti na posebni odnos prva dva broja a
ne na opće osobine razmjernih brojeva N
2
Se. vrste op. pre~.
147
DE NATURA ET ORI GINE MENTIS [80-124]
cognitionis adrequatam habere ideam, sive veram cognitionem,
hoc est, (ut per se mani/estum) debet simul esse certus. Q. E. D.
Scholium. In Scholio Propositionis 21. hujus Partis ex-
plicui, quid sit idea idere; sed notandum, prrecedentem Propo-
sitionem per se satis esse manifestam. Nam nemo, qui veram
habet ideam, ignorat veram ideam summam certitudinem invol-
vere; veram namque habere ideam, nihil aliud significat, quam
perfecte, sive optime rem cognoscere; nec sane aliquis de hac re
dubitare potest, nisi putet, ideam quid mutum instar picturre in
tabula, et non modum cogitandi esse, nempe ipsum intelligere;
et qureso, quis scire potest, se rem aliquam intelligere, nisi prius
rem intelligat 1 hoc est, quis potest scire, se de aliqua re certum
esse, nisi prius de ea re certus sit 1 Deinde quid idea vera clarius,
et certius dari potest, quod norma sit veritatis 1 Sane sicut lux
seipsam, et tenebras manifestat, sic veritas norma sui, et falsi est.
Atque his me ad has qurestiones respondisse puto; nempe, si
idea vera, (niet voor zo veel 't een wijze van denken jModus
cogitandi j, m.aar) quatenus tantum dicitur cum suo ideato con-
venire, a falsa distinguitur, nihil ergo realitatis, aut perfectionis
idea vera habet prre falsa., (quandoquidem per solam denominatio-
nem extrinsecam ( en niet door d'innerlijke afnoeming jlnterna
denominatio I) distinguuntur) et consequenter neque etiam homo
(of menschelijke ziel), qui veras, prro illo, qui falsas tantum ideas
habet 1 Deinde unde fit, ut homines falsas habeant ideas 1 Et
denique, unde aliquis certo scire potest, se ideas habere, qure cum
suis (voorwerpen IObjecta I of) ideatis conveniant 1 Ad has,
inquam, qurestiones me jam respondisse puto. Nam quod ad
differentiam inter ideam veram, et falsam attinet, constat ex
Propositione 35. hujus, illam ad hane sese habere, ut ens ad non ens.
Falsitatis autem causas a Propositione 19. usque ad 35. cum ejus
Scholio clarissime ostendi. Ex quibus etiam apparet, quid homo,
qui veras habet ideas, homini, qui non nisi falsas habet, intersit.
Quod denique ultimum attinet; nempe, undenam homo scire
potest se habere ideam, qure (met zijn voorwerp IObjectum !,
of) cum suo ideato conveniat, id modo satis superque ostendi ex
24 habet? edd. habet. ON
26 conveniant? edd. conveniant. ON
148
O NARAVI I IZVOR U DUHA
spoznaje ili istinitu spoznaju, to jest (što je po sebi bjelodano) mora isto-
dobno biti siguran, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. U primjedbi uz poučak 21 ovog dijela objasnio sam što
je predstava predstave; valja ipak primijetiti da je prethodni poučak sam
5
po sebi bjelodan. Naime, svatko tko ima istinitu predstavu zna da istinita
predstava uključuje najvišu izvjesnost. Imati istinitu predstavu ne znači
ništa drugo do znati stvar savršeno ili najbolje. O tome pak ne može
nitko dvojiti osim ako ne misli da je predstava nijema poput slike na
10 ploči, a ne modus mišljenja, naime razumijevanje samo. Pitam: tko bi
inače mogao znati razumije li neku stvar a da je prije nije razumio? To
jest, tko bi mogao znati ima li izvjesnost o nekoj stvari a da prije nije
imao izvjesnost o njoj? Čega bi, nadalje, jasnijeg i izvjesnijeg moglo biti
od istinite predstave kao mjerila istine? Zaista, kao što svjetlo otkriva
15
sama sebe i tminu, tako je i istina mjerilo same sebe i onog lažnog. Vje-
rujem da sam na ova pitanja odgovorio; naime, ako se istinita od lažne
predstave razlikuje <ne ukoliko je modus mišljenja nego> time što se
samo poklapa sa svojim predmetom, onda istinita ideja nema ni više
20
stvarnosti ni više savršenstva od lažne (budući da se samo izvanjskim
određenjem <a ne unutrašnjim određenjem> razlikuju); nadalje, ni
čovjek <ili ljudski duh> koji ima istinite predstave ne bi imao nikakvih
prednosti pred onim koji ima samo lažne predstave 1• Odakle, nadalje,
dolazi to da ljudi imaju lažne predstave? I, naposlijetku, odakle bi ne-
25 tko mogao izvjesno znati da ima predstave koje se sa svojim <objek-
tima ili> predmetima poklapaju2 ? Mislim da sam na ova pitanja, velim,
odgovorio. Što se pak tiče razlike između istinite predstave i lažne pred-
stave, iz poučka 35 ovog dijela proizlazi da se one jedna prema drugoj
odnose poput bića i nebića. Uzroke pak lažnosti najjasnije sam poka-
30
zao od 3 poučka 19 do poučka 35 zajedno s primjedbom uz njega. Iz
ovoga je jasno u čemu se čovjek koji ima istinite predstave razlikuje od
čovjeka koji ima samo lažne. Što se pak tiče posljednjeg: naime, odakle
bi čovjek mogao znati da ima predstavu koja se <sa svojim objektom
35 ili> sa svojim predmetom poklapa, i to sam to dovoljno i više nego do-
1
predstave? edd. predstave. ON
2
poklapaju? edd., poklapaju. ON
3
Se. u dijelu teksta od op prev.
149
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [80-124/82-126]
hoc solo oriri, quod ideam habet, qure (met zijn voorwerp, of)
cum suo ideato convenit, sive quod veritas sui sit norma. His
adde, I qnod Mens nostra, quatenus res vere percipit, pars est
infiniti Dei intellectUs; (per Coroll. Prop. 11. hujus) ade6que tam
necesse est, ut Mentis clarre, et distinctre idere verre sint, ac Dei s
idere.
Pro po s i ti o XL I V . De na.tura Ratiom:s non est res, ut
contingentes; sed, ut necessarias, contemplari.
Demonstratio. De natura rationis est res vere percipere,
(per Prop. 41. hujus) nempe (per Ax. 6. p. 1.) ut in se sunt, hoc
est, (per Prop. 29. p. 1.) non ut contingentes, sed ut necessarias.
Q.E.D.
Corollarium I. Hine sequitur, a sola imaginatione pen-
dere, quod res tam respectu prreteriti, quam futuri, ut contingen-
tes contemplemur.
Scholium. Qua autem ratione hoc fiat, paucis explicabo.
Ostendimus supra (Prop. 17. hujus cum ejus Coroll.) Mentem,
quamvis res non existant, eas tamen semper, ut sibi prresentes,
imaginari, nisi causre occurrant, qure earum prrosentem existen-
tiam secludant. Deinde (Prop. 18. hujus) ostendimus, quod, si
Corpus humanum semel a duobus corporibus externis simul
affectum fuit, ubi Mens postea eorum alterutrum imaginabitur,
statim et alterius recordabitur, hoc est, ambo, ut sibi prresentia,
contemplabitur, nisi causre occurrant, qure eorum prresentem exi-
stentiam secludant. Prreterea nemo dubitat, quin etiam tempus
imaginemur, nempe, ex eo, quod corpora alia aliis tardius, vel cele-
ri U.s vel reque celeriter moveri imaginemur. Ponamus itaque pue-
rum, qui heri prima vice hora matutina viderit Petrum, meridiana
autem Paulum, et vespertina Simeonem, atque hodie iterum ma-
tutina hora Petrum. Ex Propositione 18. hujus patet, quod simulac
matutinam lucem videt, illico solem eandem creli, quam die
prrecedenti viderit, partem percurrentem, sive diem integrum,
et simul cum tempore matutino Petrum, cum meridiano autem
Paulum, et I cum vespertino Simeonem imaginabitur, hoc est,
Pauli, et Simeonis existentiam cum relatione ad futurum tempus
150
O NARAVI I IZVORU DUHA
voljno pokazao da to potječe samo otuda što on ima predstavu koja se
<sa svojim objektom ili> sa svojim predmetom poklapa, ili da je istina
mjerilo sebe same. Tome dodaj da je naš duh, ukoliko opaža stvar, is-
tinski dio beskonačnog Božjeg razuma (prema dodatku uz poučak 11.
ovog dijela), stoga je nužno da jasne i razgovijetne predstave jesu istinite
kao i Božje predstave.
Poučak 4 4 . U naravi je uma da stvari ne motri kao slučajne nego kao
nužne.
10 Dokaz. U naravi je uma da stvari opaža istinito (prema poučku 41
ovog dijela), naime (prema aksiomu VI. prvog dijela) kakve su po sebi,
to jest (prema poučku 29 prvog dijela), ne kao slučajne, nego kao nužne,
što je i trebalo dokazati.
Dodatak 1. Iz ovoga slijedi da samo o prispodabljanju maštom ovi-
15
si da stvari, kako s obzirom na prošlost tako i na budućnost, motrimo kao
slučajne.
Pri m j e db a. Ukratko ću objasniti na koji to način biva. Gore smo
pokazali (poučak 17 ovog dijela zajedno s njegovim dodatkom) da duh
20 stvari, čak i kad ne opstoje, uvijek prispodablja kao da su mu nazočne
ukoliko se ne pojave uzroci koji isključuju njihov nazočni opstanak. Na-
dalje smo (poučak 18 ovog dijela) pokazali da ako je ljudsko tijelo isto-
dobno aficirano od dva izvanjska tijela, duh će se, ako si kasnije prispo-
dobi jednog od njih, odmah prisjetiti i drugoga, to jest oba će motriti kao
25
sebi nazočna, osim ako se ne pojave uzroci koji isključuju njihov nazočni
opstanak. Osim toga nitko ne dvoji da si mi prispodabljamo i vrijeme, što
dolazi od toga što si mi neka tijela prispodabljamo kako se kreću sporije
od drugih, brže od drugih ili pak podjednako brzo. Pretpostavimo nekog
dječaka koji je jučer ujutro prvi puta vidio Petra, u podne pak Pavla i
30
uvečer Šimuna, a danas ujutro opet Petra. Iz poučka 18 ovog dijela jasno
je da će on čim ugleda jutarnje svjetlo isto tako prispodobiti Sunce kako
hodi istom nebeskom putanjom kao i dan ranije, da će prispodobiti čitav
dan, a istodobno s jutarnjim dobom Petra, s podnevnim pak Pavla i s ve-
35 černjim Šimuna, to jest, opstanak Pavla i Šimuna prispodobit će u odnosu
151
DE NATURA ET ORI GINE MENTIS [82-126/83-127]
imaginabitur; et contra, si hora vespertina Simeonem videat,
Paulum, et Petrum ad tempus prreteritum referet, eosdem scilicet
simul cum tempore prreterito imaginando; atque hrec eo con-
stantius, quo srepius eos eodem hoc ordine viderit. Quod si ali-
quando contingat, ut alia quadam vespera loco Simeonis, Jaco- 5
bum videat, tum sequenti mane cum tempore vespertino jam
Simeonem, jam Jacobum, non vero ambos simul imaginahitur.
Nam alterutrum tantum, non autem ambos simul tempore
vespertino vidisse supponitur. Fluctuabitur itaque ejus imagi-
natio, et cum futuro tempore vespertino jam hunc, jam illum io
imaginabitur, hoc est, neutrum certo, sed utrumque contingenter
futurum contemplabitur. Atque hrec imaginationis fluctuatio
eadem erit, si imaginatio rerum sit, quas eodem modo cum rela-
tione ad tempus prreteritum, vel prresens contemplamur, et conse-
quenter res tam ad tempus prresens, quam ad prreteritum, vel is
futurum relata.s, ut contingentes, imaginabimur.
Corollarium II. De natura Rationis est res suh quadam
reternitatis specie percipere.
Demonstratio. De natura enim Rationis est res, ut neces-
sarias, et non, ut contingentes, contemplari. (per Prop. prmced.) 20
Hane autem rerum necessitatem (per Prop. 41. hujus) vere, hoc
est, (per Axiom. 6. p. 1.) ut in se est, percipit. Sed (per Prop. 16.
p. I.) hrec rerum necessitas est ipsa Dei reternre naturre necessitas;
ergo de natura Rationis est res suh hac reternitatis specie con-
templari. Adde, quod fundamenta Rationis notiones sint, (per 25
Prop. 38. hujus) qure illa explicant, qure omnibus communia sunt,
qureć1ue (per Prop. 37. hujns) nullius rei singularis essentiam expli-
cant; quroque propterea absque ulla temporis relatione, sed suh
quadam reternitatis specie debent concipi. Q. E. D. j
Pro po s i ti o XL V. Unaqumque cujuscunque corporis, vel rei
singularis, actu existentis, idea Dei mternam, et infinit,am essentiam
necessario involvit.
Dem on strati o. Idea rei singularis, actu existentis, ipsius rei
tam essentiam, quam existentiam necessario involvit: (per
Coroll. Prop. 8. hujus) At res singulares (per Prop. 15. p. 1.) non
152
O NARAVI I IZVORU DUHA
na buduće vrijeme; i obratno, ako u večernje doba vidi Šimuna, povezat
će Pavla i Petra s prošlim vremenom ukoliko ih naime prispodablja s
prošlim vremenom i to utoliko postojanije što ih je češće vidio tim re-
dom. Sluči li se sad .da neke večeri umjesto Šimuna vidi J akova, onda će
si sljedećeg jutra prispodabljati uz večer čas Šimuna, čas Jakova, ali ne
obojicu zajedno jer smo pretpostavili da je večerom vidio samo jednog
od njih, a ne obojicu. Njegova će se prispodoba dakle kolebati, te će on
uz buduće večernje vrijeme prispodabljati sad ovog, sad onog, to jest, ni-
jednog neće motriti kao izvjesnog nego obojicu kao buduće slučajne. A
ovo kolebanje prispodabljanja u mašti bit će isto odnosi li se prispodoba
na stvari koje motrimo na isti način u odnosu spram prošlog ili sadašnjeg
vremena, pa ćemo si slijedom toga stvari koje se odnose kako na sadaš-
nje vrijemo tako i na prošlo ili na buduće prispodabljati kao slučajne.
Dodatak 2. U naravi je uma da stvari opaža pod nekim vidom vječ­
nosti.
Dok a z. U naravi je naime uma da stvari promatra kao nužne, a ne
kao slučajne (prema prethodnom poučku). Ovu pak nužnost stvari on
opaža (prema poučku 41 ovog dijela) istinito, to jest (prema aksiomu VI.
prvog dijela), kako je po sebi. Ali (prema poučku 16 prvog dijela) ova
nužnost stvari je nužnost vječne naravi Boga samog. Dakle, u naravi je
uma da stvari motri pod ovim vidom vječnosti. Dodaj tome da su temelji
uma pojmovi (prema poučku 38 ovog dijela) koji objašnjavaju ono što je
svim zajedničko i koji (prema poučku 37 ovog dijela) ne objašnjavaju bit
nijedne pojedinačne stvari. Stoga oni moraju biti pojmljeni bez odnosa
spram nekog vremena, nego pod nekim vidom vječnosti, što je i trebalo
dokazati.
30 Poučak 4 5 . Svaka predstava kojeg god zbiljski opstojećeg tijela ili po-
jedinačne stvari nužno uključuje predstavu vječne i beskonačne biti Boga.
Dok a z. Predstava zbiljski opstojeće pojedinačne stvari nužno uklju-
čuje kako bit tako i opstanak same te stvari (prema dodatku uz poučak 8
35 ovog dijela). Ali, pojedinačne stvari (prema poučku 15 prvog dijela) n,e
153
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [83-127 /84-128]
possunt sine Deo concipi; sed, quia (per Prop. 6. hujus) Deum pro
causa habent, quatenus sub attributo consideratur, cujus res
ipsre modi sunt, debent necessario earum idere (per Axiom. 4. p. 1.)
ipsarum attributi conceptum, hoc est, (per Defin. 6. p. 1.) Dei
reternam, et infinitam essentiam involvere. Q. E. D. s prvog dijela) vječnu i beskonačnu bit Božju, što je i trebalo dokazati.
S ch o li um. Hic per existentiam non intelligo durationem,
hoc est, existentiam, quatenus abstracte concipitur, et tanquam
quredam quantitatis species. Nam loquor de ipsa natura existen-
tire, qure rebus singularibus tribuitur, propterea quod ex reterna
necessitate Dei naturre infi.nita infi.nitis modis sequuntur. (vide 10
Prop. 16. p. 1.) Loquor inquam, de ipsa existentia rerum singu-
larium, quatenus in Deo sunt. Nam, etsi unaqureque ab alia re
singulari determinetur ad certo modo existendum, vis tamen,
qua unaqureque in existendo perseverat, ex reterna necessitate
naturre Dei sequitur. Qua dere vide Coroll. Prop. 24. p. 1. 15
Pro po s i ti o XL V I. Cognitio ceternce, et infinitce essentice
Dei, quam unaquceque idea involvit, est adcequata, et perfecta.
Dem on strati o. Demonstratio prrecedentis Propositionis
Universalis est, et, sive res, ut pars, sive, ut totum, consideretur,
ejus idea, sive totius sit, sive partis, (per Prop. pceced,.) Dei
reternam, et infinitam essentiam involvet. Quare id, quod cogni-
tionem reternre, et infinitre essentire IDei dat, omnibus commune,
et reque in parte, ac in toto est, ade6que (per Prop. 38. hujus)
erit hrec cognitio adrequata. Q. E. D.
Propositio XL VII. Mens humana adcequatam habet cogni-
tionem mternce, et infi,nitce essentice Dei.
Demonstratio. Mens humana ideas habet, (per Prop. 22.
hujus) ex quibus (per Prop. 23. hujus) se, suumque Corpus, (per
Prop. 19. hujus) et (per Coroll. Prop. 16. et per Prop. 17. hujus)
corpora externa, ut actu existentia, percipit; ade6que (per Prop.
45. et 46. hujus) cognitionem reternre, et infinitre essentire Dei
habet adrequatam. Q. E. D.
S ch o 1i um. Hine videmus, Dei infinitam essentiam, ejusque
154
O NARAVI I IZVORU DUHA
mogu se pojmiti bez Boga; nego, budući da (prema poučku 6 ovog dijela)
one imaju Boga kao uzrok, ukoliko ga se razmatra pod atributom čiji
modusi jesu te stvari, moraju nužno njihove predstave (prema aksiomu
IV. prvog dijela) uključivati pojam atributa, to jest (prema definiciji VI.
Pri m j e db a . Ovdje pod opstankom ne razumijem trajanje, to jest op-
stanak ukoliko se poima apstraktno i ujedno kao neka prilika kolikoće.
Govorim naime o samoj naravi opstanka koji je pridan pojedinačnim stva-
rima stoga što iz vječne naravi Boga nužno slijedi beskonačno mnogo na
beskonačno mnogo načina (vidi poučak 16 prvog dijela). Govorim, ka-
žem, o samom opstanku pojedinačnih stvari ukoliko su u Bogu. Jer iako
je svaka od druge pojedinačne stvari određena da na određeni načim op-
stoji, sila pak kojom svaka od njih ustrajava u opstajanju slijedi nužno iz
vječne naravi Boga. O tome vidi dodatak uz poučak 24 prvog dijela.
Poučak 4 6. Spoznaja vječne i beskonačne biti Boga koju sadrži svaka
predstava jest odgovarajuća i savršena.
Dokaz. Dokaz prethodnog poučka je univerzalan. Bila stvar razma-
trana kao dio ili kao cjelota, njena predstava, bila ona predstava cjeline
20 ili dijela, uključuje (prema prethodnom poučku) vječnu i beskonačnu bit
Božju. Zato je ono što daje spoznaju vječne i beskonačne biti Boga svima
zajedničko i jednako u dijelu i u cjeloti; stoga će (prema poučku 38 ovog
dijela) ova spoznaja biti odgovarajuća, što je i trebalo dokazati.
Poučak 4 7 . Ljudski duh ima odgovarajuću spoznaju vječne i besko-
25
načne biti Boga.
Dok a z . Ljudski duh ima predstave (prema poučku 22 ovog dijela) iz
kojih (prema poučku 23 ovog dijela) sebe i svoje tijelo (prema poučku 19
ovog dijela) te (prema dodatku uz poučak 16 i prema poučku 17 ovog di-
30
jela) opaža izvanjska tijela kao zbiljski opstoJeća. Time (prema poučcima
45 i 46 ovog dijela) ima odgovarajuću spoznaju vječne i beskonačne biti
Boga, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Iz ovoga vidimo da su beskonačna bit Boga i njegova
155
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [84-128/85-129]
reternitatem omnibus esse notam. Cum autem omnia in Deo sint,
et per Deum concipiantur, sequitur, nos ex cognitione hac plurima
posse deducere, qure adooquate cognoscamus, atque adeo tertium
illud cognitionis genus formare, de quo diximus in Scholio 2. Pro-
positionis 40. hujus Partis, et de cujus prrestantia et utilitate in s
Quinta Parte erit nobis dicendi locus. Quod autem homines non
ooque claram Dei, ac notionum communium habeant cognitionem,
inde fit, quod Deum imaginari nequeant, ut corpora, et quod
nomen Deus junxerunt imaginibus rerum, quas videre solent;
quod homines vix vitare possunt, quia continuo a corporibus 10
externis afficiuntur. Et profecto plerique errores in hoc solo
consistunt, quod scilicet nomina rebus non recte applicamus. Cum
enim aliquis ait, lineas, quoo ex centro circuli ad ejusdem circum-
ferentiam ducuntur, esse inrequales, ille sane aliud, tum saltem,
per circulum intelligit, quam Mathematici. Sic cum homines in 1s
calculo errant, alios numeros in mente, alios in charta habent.
Quare si ipsorum Mentem spectes, non errant sane; videntur
tamen errare, quia ipsos in mente putamus habere numeros, qui
in charta sunt. Si hoc non essent, nihil eosdem errare crederemus;
ut non credidi quendam errare ((hoewel zijn woorden ongerijmt 20
waren) ), quem nuper a udivi clamantem, suum a tri um l volasse in
gallinam vicini, quia scilicet ipsius mens satis perspecta mihi
videbatur. Atque hine plerreque oriuntur controversioo, nempe,
quia homines mentem suam non recte explicant, vel quia alterius
mentem male interpretantur. Nam revera, dum sibi maxime 2s
contradicunt, vel eadem, vel diversa cogitant, ita ut, quos in alio
errores, et absurda esse putant, non sint.
Propositio XLVIII. In Mente nulla est absoluta, sive
libera voluntas; sed Mens ad hoc, vel illud volendum determinatur
acausa, quce etiam ab a.lia determinata est, et hcec iterum ab alia, et
sic in infinitum.
D emonstra tio. Mens certus, et determinatus modus cogi-
tandi est, (per Prop. 11. hujus) ade6que (per Coroll. 2. Prop_. 17.
156
O NARAVI I IZVORU DUHA
vječnost svima poznati. Kako pak sve jest u Bogu i Bogom se poima,
slijedi da iz ove spoznaje možemo izvesti mnogo toga što odgovarajuće
spoznajemo te tako oblikujemo onu treću vrstu spoznaje o kojoj smo
govorili u primjedbi 2 uz poučak 40 ovog dijela, a o čijoj će izvrsnosti i
korisnosti biti prigode govoriti u petom dijelu. Da ljudi nemaju spo-
znaju Boga isto tako jasnu kao što imaju spoznaju općih pojmova dola-
zi odatle što Boga ne mogu prispodobiti kao tijelo i odatle što riječ Bog
povezuju s prispodobama stvari koje su svikli vidjeti - što ljudi jedva da
mogu izbjeći jer su neprestance aficirani izvanjskim tijelima. I zaista ·se
najviše grešaka sastoji samo u tome što stvarima krivo pridajemo ime-
na. Jer ako netko, na primjer, kaže da su crte koje iz središta kruga vo-
de k njegovu obodu nejednake, onda on, barem tad, pod krugom razu-
mije nešto drugo nego matematičari. Tako i ljudi, kad griješe u računu,
imaju jedne brojeve u duhu, a druge na papiru. Gleda li se njihov duh
'Oni očito ne griješe, ali izgleda kao da griješe jer mi mislimo da u duhu
imaju iste brojeve kao i na papiru. Kad to ne bi bio slučaj mi ne bismo
mislili da griješe; jednako tako nisam ni ja mi~lio da čovjek griješi <ia-
ko su njegove riječi bile besmislene> kad sam ga nedavno čuo kako
viče da mu je dvorište odletjelo na susjedova pijetla, zato jer sam do-
bro razumio što misli. A iz toga nastaje najviše protivnosti, naime zato
jer ljudi svoje misli ne objašnjavaju točno ili zato jer tuđe misli krivo
tumače. Odista, kad si najvećma proturječe, oni misle ili isto ili različi­
to, pa tako ono što kod drugoga drže za greške i nesklapnosti zapravo
ne postoji.
Poučak 4 8 . U duhu nema apsolutne ili slobodne volje, nego je duh u
htijenju ovoga ili onoga određen od uzroka, koji je pak određen od drugoga,
30 a ovaj opet od drugoga i tako u beskonačnost.
Dok a z. Duh je izvjestan i određen modus mišljenja (prema poučku
11 ovog dijela), stoga (prema dodatku 2 uz poučak 17 prvog dijela) ne mo-
157
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [85-129/86-130]
p. 1.) suarum actionum non potest esse causa libera, sive absolu-
tam facultatem volendi, et nolendi habere non potest; sed ad
hoc, vel illud volendum (per Prop. 28. p. 1.) determinari debet
a causa, qure etiam ab alia determinata est, et hrec iterum ab alia,
etc. Q. E. D.
Scholium. Eodem hoc modo demonstratur in Mente nul-
lam dari facultatem absolutam intelligendi, cupiendi, amandi,
etc. Unde sequitur, has, et similes facultates, vel prorsus fictitias,
vel nihil esse, prreter entia Metaphysica, sive universalia, qure ex
particularibus formare solemus. Adeo ut intellectus, et voluntas 10
ad hane, et illam ideam, vel ad hane, et illam volitionem eodem
modo sese habeant, ac lapideitas ad hunc, et illum lapidem, vel
ut homo ad Petrum, et Paulum. Causam autem, cur homines se
liberos esse putent, explicuimus in Appendice Partis Primre.
V erum, antequam ulterius pergam, venit hlc notandum, me per ts
voluntatem affirmandi, et negandi facultatem; non autem cupidi-
tatem intelligere; facultatem, inquam, intelligo, qua Mens, quid
verum, Iquidve falsum sit, affirmat, vel negat, et non cupiditatem,
qua Mens res appetit, vel aversatur. At postquam demonstravi-
mus, has facultates notiones esse universales, qure a singularibus, 20
ex quibus easdem formamus, non distinguuntur, inquirendum
jam est, an ipsre volitiones aliquid sint, prreter ipsas rerum ideas.
Inquirendum, inquam, est, anin Mente alia affirmatio, et negatio
detur prreter illam, quam idea, quatenus idea est, involvit, qua
de re vide sequentem Propositionem; ut et Definitionem 3. hujus, 25
ne cogitatio in picturas incidat. Non enim per ideas imagines,
quales in fundo oculi, et, si placet, in medio cere bro formantur;
sed Cogitationis conceptus intelligo (, of het voorwerpelijk wezen
IEsse objectivum I van een zaak, voor zo veel 't alleenlijk in
denkin.g bestaat).
Propositio XLIX. ln Mente nulla datur volitio, sive
affirmatio, et negatio prreter illam, quam idea, quatenus idea est,
involvit.
Demonstratio. In Mente (per Prop. prreced.) nulla datur
absoluta facultas volendi, et nolendi; sed tantum singulare~ voli-
tiones, nempe hrec, et illa affirmatio, et hrec, et illa negatio.
25 ut et O doch eerst en te voren N
158
O NARAVI I IZVORUDUHA
že biti slobodni uzrok svojih čina, odnosno, ne može imati apsolutnu
sposobnost htijenja i nehtijenja, nego on mora za htijenje ovoga ili onoga
biti određen od uzroka koji je pak određen od drugog, a ovaj opet od
drugog itd„ što je i trebalo dokazati.
s
Primjedba. Upravo se na ovaj način dokazuje da u duhu nema ap-
solutne sposobnosti razumijevanja, žudnje, ljubavi itd. Iz toga slijedi da
ove i slične sposobnosti jesu ili čiste utvare ili ništa drugo do metafizička
ili univerzalna bića koja smo svikli oblikovati iz posebnosti. Dakle se
razum i volja spram ove ili one predstave, odnosno spram ovog ili onog
htijenja, odnose kao kamenstvo spram ovog ili onog kamena ili kao čo­
vjek spram Petra i Pavla. Uzrok pak zbog kojeg se ljudi smatraju slobod-
nima naveo sam u dometku prvog dijela. Međutim, prije no što nastavim,
moram ovdje primijetiti da pod voljom razumijem sposobnost potvrđiva­
nja i nijekanja, a ne žudnju; pod time, velim, razumijem sposobnost ko-
jom duh potvrđuje ili niječe ono što je istinito ili lažno, a ne žudnju ko-
jom duh za stvarima teži ili se od njih odvraća. Nakon što smo pak doka-
zali da su ove sposobnosti opći pojmovi koje se od pojedinačnosti, od
kojih ih oblikujemo, ne razlikuju, sad valja ispitati da li su ona htijenja
išta drugo do predstave stvari. Istražiti valja, velim, ima li u duhu još ne-
ko drugo potvrđivanje ili nijekanje osim onoga koje uključuje predstava,
ukoliko je predstava. O tome vidi sljedeći poučak, kao i1 definiciju III.
ovog dijela, kako mišljenje ne bi zapalo u slike. Jer pod predstavama ne
razumijem slike koje se oblikuju u fundusu oka ili, ako se tako hoće, u
sredini mozga, nego pojam mišljenja <ili objektivni bitak neke stvari
ukoliko se sastoji samo u mišljenju>.
30
Poučak 49. U duhu nema nikakva htijenja, ili potvrđivanja i nijeka-
nja, osim onog koji uključuje predstavu ukoliko je predstava.
Dokaz. U duhu (prema prethodnom poučku) nema nikakve apsolut-
ne sposobnosti htijenja i nehtijenja, nego samo pojedinačni činovi volje
35
htijenja, naime ovo ili ono potvrđivanje i ovo ili ono nijekanje. Pojmimo
1
kao i O, prvo i prije N
159
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [86-130/87-131]
Concipiamus itaque singularem aliquam volitionem, nempe
modum cogitandi, quo Mens affirmat, tres angulos trianguli
requales esse duobus rectis. Hrec affirmatio conceptum, sive
ideam trianguli involvit, hoc est, sine idea trianguli non potest
concipi. Idem enim est, si dicam, quod A conceptum B debeat s
involvere, ac quod A sine B non possit concipi. Deinde hrec
affirmatio (per Axiom. 3. hujus) non potest etiam sine idea
trianguli esse. Hrec ergo affirmatio sine idea trianguli nec esse,
nec concipi potest. Porro hrec trianguli idea, hane eandem
affirmationem involvere debet, nempe, quod tres ejus anguli 10
requentur duobus rectis. Quare et vice versa hrec trianguli idea,
sine hac affirmatione nec esse, nec concipi potest, ade6que (per
Defin. 2. hufus) hrec affirmatio ad essentiam idere trianguli perti-
net, nec aliud prreter ipsam est. Et quod de hac volitione diximus,
(quandoquidem eam ad libitum sumpsimus) dicendum etiam 15
est de qu3.cunque volitione, nempe, quod prreter ideam nihil sit.
Q.E.D. I
Corollarium. Voluntas, et intellectus unum, et idem sunt.
Demonstratio. Voluntas, et intellectus nihil prreter ipsas
singulares volitiones, et ideas sunt. (per Prop. 48. h-ujus, et ejus- 20
dem Schol.) At singularis volitio, et idea (per Prop. prceced.)
unum, et idem sunt, e-rgo voluntas, et intellectus unum, et idem
sunt. Q. E. D.
Scholium. His causam, qure communiter erroris esse statui-
tur, sustulimus. Supra autem ostendimus, falsitatem in sola priva- 2s
tione, quam idere mutilatre, et confusre involvunt, consistere.
Quare idea falsa, quatenus falsa est, certitudinem non involvit.
Cum itaque dicimus, hominem in falsis acquiescere, nec de iis
dubitare, non ideo ipsum certum esse; sed tantum non dubitare
dicimus, vel quod in falsis acquiescit, quia nulloo causre dantur, 30
qure efficiant, ut ipsius imaginatio fl.uctuetur (, of die hem daar af
doen twijffelen). Qua de re vide Scholium Propositionis 44. hujus
Partis. Quantumvis igitur homo fa.lsis adhrerere supponatur
(,dat men hem geensins daar aan kan doen twijffelen), nunquam
tamen ipsum certum esse dicemus. Nam per certitudinem quid 35
positivum intelligimus; (vide Prop. 43. hujus cum ejusdem Schol.)
31 fluctuetur edd. fl.uctuatur O
160
O NARAVI I IZVORUDUHA
stoga neki pojedinačni čin volje, naime modus mišljenja, kojim duh po-
tvrđuje da su tri kuta u trokutu jednaki dvama pravim. Ovo potvrđivanje
uključuje pojam ili predstavu trokuta, to jest, ono bez predstave trokuta
ne može biti pojmljeno. Jer isto je, naime, ako kažem da A mora sadr-
žavati pojam Bili da se A ne može pojmiti bez B. Nadalje, ovo potvrđi­
vanje (prema aksiomu III. ovog dijela) ne može biti ni bez predstave tro-
kuta. Dakle, ovo potvrđivanje bez predstave trokuta niti može biti niti se
može pojmiti. Dalje mora predstava trokuta uključivati upravo to potvr-
đivanje, naime da su tri njegova kuta jednaka dvama pravima. I obratno,
stoga, ova predstava trokuta bez ovog potvrđivanja niti može biti niti se
može pojmiti, pa zato (prema definiciji II. ovog dijela) ovo potvrđivanje
pripada biti predstave trokuta i nije ništa drugo do ona sama. Ono što
smo kazali o ovom činu volje (koji smo proizvoljno pretpostavili) valja
reći o svakom činu volje, naime da nije drugo do predstava, što je i tre-
balo dokazati.
Dodatak. Volja i razum su jedno te isto.
Dokaz. Volja i razum nisu drugo do pojedinačni činovi volje i pred-
stave (prema poučku 48 ovog dijela i primjedbi uz njega). Pojedinačni
čin volje i predstava (prema prethodnom poučku) jedno su te isto; dakle
su volja i razum jedno te isto, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Time smo uklonili uzrok koji se općenito smatra uzro-
kom greške. Gore smo pak dokazali da se lažnost sastoji samo u nedo-
statku koji krnje i zbrkane predstave uključuju 1 • Zato lažna predstava,
ukoliko je lažna, ne uključuje izvjesnost. Kad stoga kažemo da se čovjek
zadovoljava s lažnim i da o njemu ne dvoji, onda ne kažemo da on ima
izvjesnost nego samo da ne dvoji i da se zadovoljava lažnim jer nema ni-
kakva uzroka koji bi polučio da se njegova mašta koleba2 <ili koji bi ga
naveo da dvoji>. O tome vidi primjedbu uz poučak 44 ovog dijela. Koli-
kogod da se čovjek prilijepio uz ono lažno <, tako da ga se ni na koji
način ne može navesti da dvoji>, nećemo ipak kazati da ima izvjesnost.
Jer pod izvjesnošću razumijemo nešto pozitivno (vidi poučak 43 ovog di-
1
Se. u sebi op. prev.
2
se („.) koleba O, ko le bat će se edd.
161
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [87-131/88-132]
non vero dubitationis privationem. At per certitudinis privatio-
nem falsitatem intelligimus. Sed ad uberiorem explicationem
prrecedentis Propositionis quredam monenda supersunt. Superest
deinde, ut ad objectiones, qure in nostram hane doctrinam objici
possunt, respondeam; et denique, ut omnem amoveam scrupulum, s
operre pretium esse duxi, hujus doctrinre quasdam utilitates
indicare. Quasdam, inquam; nam prrecipure ex iis, qure in Quinta
Parte dicemus, melius intelligentur.
Incipio igitur a primo, Lectoresque moneo, ut accurate
distinguant inter ideam, sive Mentis conceptum, et inter imagines 10
rerum, quas imaginamur. Deinde necesse est, ut distinguant
inter ideas, et verba, quibus res significamus. Nam quia hrec
tria, imagines scilicet, verba, et idere a multis vel plane confun-
duntur, I vel non satis accurate, vel denique non satis caute
. distinguuntur, ideo hane de voluntate doctrinam, scitu prorsus 15
necessariam, tam ad speculationem, (en van de wetenschappen,)
quam ad vitam sapienter instituendam, plane ignorarunt.
Quippe, qui putant ideas consistere in imaginibus, qure in nobis
ex corporum ( externorum) occursu formantur, si bi persuadent,
ideas illas rerum, (die geen speur in onze harssenen konnen 20
maken, of) quarum similem nullam imaginem formare possumus,
non esse ideas; sed tantum figmenta, qure ex libero voluntatis
arbitrio fingimus; ideas igitur, veluti picturas in ta bula mutas,
aspiciunt, et, hoc prrejudicio prreoccupati, non vident, ideam,
quatenus idea est, affirmationem, aut negationem involvere. 25
Deinde, qui verba confundunt cum idea, vel cum ipsa affirmatione,
quam idea involvit, putant se posse contra id, quod sentiunt,
velle; quando aliquid solis verbis contra id, quod sentiunt,
affirmant, aut negant. Hrec autem prrejudicia exuere fadle is
poterit, qui ad naturam cogitationis attendit, qure extensionis 30
conceptum minime involvit; atque adeo clare intelliget, idea~
(quandoquidem modus cogitandi est) neque in rei alicujus ima-
gine, neque in verbis consistere. Verborum namque, et imaginum
essentia a solis motibus corporeis constituitur, qui cogitationis
conceptum minime involvunt.
21 similem om. N
162
O NARAVI I IZVORUDUHA
jela i primjedbu uz njega), a ne nedostatak dvojbe. Pod nedostatkom iz-
vjesnosti razumijemo pak lažnost. Ali da bismo prethodni poučak bolje
objasnili preostaje podsjetiti na nešto. Preostaje isto tako da odgovorimo
na prigovore koji bi se mogli postaviti ovom našem nauku. Na kraju, ka-
ko bih otklonio sve sumnje, držim vrijednim truda navesti neke koristi
ovog nauka. Neke, velim, jer one najvažnije bolje će se razumjeti iz ono-
ga što ćemo kazati u petom dijelu.
Počinjem dakle s prvim i opominjem čitatelje da odgovarajuće razli-
kuju predstavu, ili pojam duha, od prispodoba stvari koje prispodablja-
mo u mašti. Nadalje je nužno razlikovati predstave od riječi kojima ozna-
čavamo stvari. Budući da ovo troje, naime prispodobe, riječi i predstave,
mnogi ili posve brkaju ili ih ne razlikuju dovoljno oštro ili, na kraju, ne
razlikuju dovoljno pozorno, onda im ovaj nauk o volji koji im je pak
upravo nužan kako bi mudrije ustrojili kako spekulaciju <i znanosti,>
tako i život, ostaje posve nepoznat. Oni naime koji misle da se predstave
sastoje od prispodoba koje se u nama oblikuju u susretu s <izvanjskim>
tijelima, uvjeravaju sebe da one predstave stvari, <koje u našem mozgu
ne mogu ostaviti traga ili> o kojima ne možemo oblikovati nikakvu slič­
nu 1 prispodobu, i nisu predstave, nego samo izmišljotine koje stvaramo
iz slobodne prosudbe volje, te zato oni stoga na predstave gledaju kao na
nijeme slike na ploči pa, obuzeti ovom predrasudom, ne vide da predsta-
va, ukoliko je predstava, uključuje potvrđivanje ili nijekanje. Nadalje, oni
koji riječi brkaju s predstavom ili sa samim potvrđivanjem koje predstava
uključuje, misle da mogu htjeti nešto što je protivno onome što ćute, jer
ono što je suprotno onome što ćute potvrđuju ili niječu pukim riječima.
Ove predrasude lako može pobiti onaj koji je pozoran na narav mišlje-
nja, a koja uopće ne uključuje pojam protežnosti, i koji stoga jasno
razumije da se predstava (budući da je modus mišljenja) ne sastoji ni od
prispodobe neke stvari ni od riječi. Bit riječi i prispodoba stvara se samo
35
iz kretanja tijela koja uopće ne uključuju pojam mišljenja.
1
sličnu om. N
163
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [88-132/89-133]
Atque hrec pauca de his monuisse sufficiat, quare ad prredictas
objectiones transeo. Harum prima est, quod constare putant,
voluntatem latius se extendere, quam intellectum; atque adeo
ab eodem diversam esse. Ratio autem, cur putant, voluntatem
latius se extendere, quam intellectum, est, quia se experiri ajunt,
se non majore assentiendi, sive affirmandi, et negandi facultate
indigere ad infinitis aliis rebus, quas non percipimus, assentien-
dum, quam jam habemus; at quidem majore facultate intelli-
gendi. Distinguitur ergo voluntas ab intellectu, quod finitus hic
sit; illa autem infinita. Secundo no bis objici potest, quod expe-
rientia nihil clarius videatur docere, quam quod nostrum judi-
cium possumus suspendere, ne rebus, quas percipimus, assentia-
mur; quod hine etiam confirmatur, quod nemo dicitur decipi,
quatenus aliquid percipit, sed tantum, quatenus assentitur, aut
dissentitur. Ex. gr. qui equum alatum fingit, non ideo concedit
dari equum I alatum, hoc est, non ideo decipitur, nisi simul con-
cedat, dari equum alatum; nihil igitur clarius videtur docere
experientia, quam quod voluntas, sive facultas assentiendi libera
sit, et a facultate intelligendi diversa. Tertio objici potest, quod
una affirmatio non plus realitatis videtur continere, quam alia,
hoc est, non majore potentia indigere videmur ad affirmandum,
verum esse id, quod verum est, quam ad aliquid, quod falsum est,
verum esse affirmandum; at (met de denkbeelden IIdeae I is 't
anders gestelt: want) unam ideam plus realitatis, sive perfectiontis,
quam aliam habere percipimus; quantum enim objecta alia aliis,
prrestantiora, tantum etiam eorum idere alire aliis perfectiores sunt;
ex quibus etiam constare videtur differentia inter voluntatem, et
intellectum. Quarto objici potest, si homo non operatur ex liber-
tate voluntatis, quid ergo fiet, si in requilibrio sit, ut Buridani asi-
na 1 Famene, et siti peribit 1 Quod si concedam, viderer asinam,
vel hominis statuam, non hominem concipere; si autem negem,
ergo seipsum determinabit, et consequenter eundi facultatem, et
faciendi quicquid velit, habet. Prreter hrec alia forsan possunt ob-
164
O NARAVI I IZVOR U DUHA
Ovo malo opomena o tome je dostatno; stoga sad prelazim na spo-
menute prigovore. Prvi je da se neprestance misli kako se volja prostire
dalje od razuma, te da je zbog toga od njega različita. Razlog pak zašto
misle da se volja prostire dalje od razuma je u tome što kažu da iskustvo
5 govori da nam za pristajanje na beskonačno mnogo drugih stvari koje ne
opažamo nije potrebna veća sposobnost pristajanja, odnosno potvrđiva­
nja ili nijekanja, od one koju već imamo, nego da nam treba veća moć
razumijevanja. Dakle se volja razlikuje od razuma time što je on ogra-
ničen a ona neograničena. Drugo što bi nam se moglo prigovoriti jest da
10
izgleda da iskustvo ni o čemu jasnije ne poučava nego o tome da se mo-
žemo suzdržati od suda kako ne bismo pristali na stvari koje opažamo.
To je potvrđeno time što se ne kaže da se prevario onaj koji nešto opaža,
nego samo ako pristaje ili ne pristaje. Ako tko, na primjer, izmisli krilata
15
konja, onda on još time ne pristaje na to da krilati konj postoji; to jest,
on se ne vara osim ako istodobno ne tvrdi da krilati konj postoji. Dakle,
iskustvo ni o čemu jasnije ne poučava nego o tome da je volja, ili sposob-
nost pristajanja, slobodna i da je različita od sposobnosti razumijevanja.
Treće što bi nam se moglo prigovoriti jest da izgleda da jedno potvr-
20 đivanje ne sadrži više stvarnosti od drugoga, to jest da nam za potvrdu da
je istinito nešto što je istinito ne treba nikakva veća sposobnost nego za
potvrdu da je istinito nešto što je lažno. Ali <s predstavama se odnosi
drugačije jer> mi opažamo da jedna predstava ima više stvarnosti i savr-
šenstva od druge, jer što su predmeti jedni od drugih izvrsniji to su i
25
njihove predstave jedne od drugih savršenije, pa i iz toga izgleda da pro-
izlazi razlika između volje i razuma. Četvrto što bi se moglo prigovoriti
jest da ako čovjek ne djeluje iz slobode volje, što će se dogoditi ako se,
poput Buridanova magarca 1, nađe u ravnoteži? Hoće li propasti od gladi
30 ili žeđi? Ako to prihvatim, onda kao da poimam magarca ili kip čovjeka,
a ne čovjeka; ako pak odbijem, onda čovjek sama sebe određuje, a slije-
dom toga ima onu sposobnost da ide kamo ga volja i da čini što ga je vo-
lja. Osim ovoga mogli bi se navesti i drugi prigovori; ali, kako nisam ob-
1
Aluzija na znameniti problem magarca koji, postavljen na jednaku udaljenost iz-
među dvije jednako velike hrpe sijena, mora umrijeti od gladi budući da ne može prona-
ći razlog da se odluči za jednu od njih. Problem je, možda s nepravom, pripisan francus-
kom skolastičaru Jeanu Buridanu (1300.-1358.). Op. prev.
165
DE NATURA ET ORI GINE MENTIS [89-133/90-134]
jici; sed quia inculcare non teneor, quid unusquisque somniare po-
test, ad has objectiones tantum respondere curabo, idque quam
potero breviter. Et quidem ad primam dico, me concedere, volun-
tatem latius se extendere, quam intellectum, si per intellectum
claras tantummodo, et distinctas ideas intelligant; sed nego s
voluntatem latius se extendere, quam perceptiones, sive conci-
piendi facultatem; nec sane video, cur facultas volendi potius
dicenda est infinita, quam sentiendi facultas; sicut enim infinita
(unum tamen post aliud; nam infinita simul affirmare non possu-
mus) eadem volendi facultate possumus affirmare, sic etiam 10
infinita corpora (unum nempe post aliud (, en niet te gelijk,
't welk onmogelijk is)) eadem sentiendi facultate possumus sentire,
sive percipere. Quod si dicant, infinita dari, qure percipere non
possumus ~ regero, nos ea ipsa nulla cogitatione, et consequenter
nulla volendi facultate posse assequi. At dicunt, si Deus vellet 1.s
efficere, ut ea etiam perciperemus, majorem quidem facultatem
percipiendi deberet nobis dare; sed non majorem, quam dedit,
volendi facultatem; quod idem est, ac si dicerent, quod si Deus
velit efficere, ut infi Inita alia entia intelligeremus, necesse qui-
dem esset, ut no bis daret maj orem intellectum; sed non univer- 20
saliorem entis ideam, quam dedit, ad eadem infinita entia amplec-
tendum. Ostendimus enim voluntatem ens esse universale, sive
ideam, qua omnes singulares volitiones, hoc est, id, quod iis
omnibus commune est, explicamus. Cum itaque hane omnium
volitionum communem, sive universalem ideam facultatem esse 2s
credant, minime mirum, si hane facultatem ultra limites intellec-
tus in infinitum se extendere dicant. Universale enim reque de
uno, ac de pluribus, ac de infinitis individuis dicitur. Ad secun-
dam objectionem respondeo negando, nos liberam habere potesta-
tem judicium suspendendi. Nam cum dicimus, aliquem judicium 30
suspendere, nihil aliud dicimus, quam quod videt, se rem non
adrequate percipere. Est igitur judicii suspensio revera perceptio,
et non libera voluntas. Quod ut clare intelligatur, concipiamus
puerum, equum alatum imaginantem, nec aliud quicquam perci-
24-26 Cum itaque hane omnium rerum volitionem universalem, sive
voluntatis universalem ideam quasi facultatem nostrae mentis esse
credant, ... N
27 Universale O algemeen ondeelig ( = Universale individuum) N
34 alatum add. wd.
166
O NARAVI I IZVORU DUHA
vezan utrpavati sve što nekom može u snu pasti na pa,met, potrudit ću se
odgovoriti samo na ove prigovore i to što god kraće mogu. A što se pr-
vog tiče, kažem da prihvaćam da se volja prostire dalje od razuma ako
pod razumom razumijemo samo jasne i razgovijetne predstave; ali odbi-
jam da se volja prostire dalje od opažaja ili sposobnosti poimanja. Zaista
ne vidim zašto bi se za sposobnost htijenja više moglo reći da je besko-
načna nego za sposobnost osjećanja. Jer kao što mi beskonačno mnogo
(ipak samo jedno za drugim, jer mi beskonačno mnogo ne možemo isto-
dobno potvrditi) možemo potvrditi istom sposobnošću htijenja, tako bes-
končno mnogo tijela (jedno naime za drugim <, a ne istodobno što je
nemoguće>) možemo osjetiti ili opaziti istom sposobnošću osjećanja.
Kažu li pak da ima beskonačno mnogo onog što ne možemo opaziti, od-
govaram da mi to ne možemo dokučiti nikakvim mišljenjem, pa prema
tome niti ikakvom sposobnošću htijenja. Kažu li pak da bi nam Bog, kad
bi htio učiniti da mi i to opazimo, morao dati neku veću sposobnost opa-
žanja, ali ne i veću sposobnost htijenja od one koju je dao, to je isto kao
da kažu da bi, kad bi Bog htio učiniti da mi razumijemo i beskonačno
mnoga druga bića, bilo doduše nužno da nam da veći razum, ali ne i uni-
verzalniju predstavu bića nego što nam je dao kako bismo obuhvatili bes-
konačno mnoga bića. Jer pokazao sam da je volja univerzalno biće ili
predstava kojom objašnjavamo sve pojedinačne činove volje, to jest ono
što je svima njima zajedničko. Budući da se ono što je svim činovima vo-
lje zajedničko ili univerzalnu predstavu drži sposobnošću1, nimalo ne ču­
di ako se kaže da se ova sposobnost proteže u beskonačnost onkraj gra-
nica razuma. Jer ono univerzalno2 se podjednako pripisuje kako jednoj
tako i mnogim i beskonačno mnogim individuama. Na drugi prigovor od-
govaram nijekanjem da imamo slobodnu moć da se suzdržimo od suda.
Jer ako kažemo da se netko suzdržao od suda, onda ne kažemo drugo do
samo to da on vidi da stvar nije odgovarajuće opazio. Dakle je suzdrža-
vanje od suda zapravo opažaj, a ne slobodna volja. Da bismo to jasnije
razumjeli, pojmimo dječaka koji prispodablja krilata' konja, ali ne opaža
1 Budući da se ono što je svim činovima volje univerzalno ili univerzalnu predstavu
volje drži takorekuć za neku sposobnost našeg duha, „. N
2 univerzalno O, pojedinačno univerzalno N
3
krilata add. edd.
167
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [90-134/91-135]
pientem. Quandoquidem hrec imaginatio equi existentiam invol-
vit, (per Coroll. Prop. 17. hujus) nec puer quicquam percipit,
quod equi existentiam tollat, ille necessario equum, ut prresentem,
contemplabitur; nec de ejus existentia poterit dubitare, quamvis
de eadem non sit certus. Atque hoc quotidie in somnis experimur, s
nec credo aliquem esse, qui putet, se, dum somniat, liberam
habere potestatem suspendendi de iis, qure somniat, judicium,
efficiendique, ut ea, qure se videre somniat, non somniet; et
nibilominus contingit, ut etiam in somnis judicium suspendamus,
nempe cum somniamus, nos somniare. Porro 'concedo neminem 10
decipi, quatenus percipit, hoc est, Mentis imaginationes, in se
consideratas, nihil erroris involvere concedo; (vide Schol. Prop.
17. hujus) sed nego, hominem nihil affirmare, quatenus percipit.
Nam quid aliud est equum alatum percipere, quam alas de equo
affirmare ~ Si enim Mens prreter equum alatum nihil aliud perci- 1s
peret, eundem sibi prresentem contemplaretur, nec causam habe-
ret ullam dubitandi de ejusdem existentia, nec ullam dissentiendi
facultatem, nisi imaginatio equi alati juncta sit idere, qure
existentiam ejusdem equi tollit, vel quod percipit, ideam equi
alati, quam habet, esse inadrequatam, atque tum vel ejusdem 20
equi existentiam necessario negabit, vel de eadem necessario
dubitabit. I Atque bis puto me ad tertiam etiam objectionem
respondisse, nempe, quod voluntas universale quid sit, quod de
omnibus ideis prredicatur; quodque id tantum significat, quod
omnibus ideis commune est, nempe affirmationem, cujus propte- 25
rea adrequata essentia, quatenus sic abstracte concipitur, debet
esse in unaquaque idea, et hac ratione tantum in omnibus eadem;
(gelijk de bepaling IDefinitio Ivan de mensch geheel en gelijkelijk
aan yder bezonder mensch toegepast moet worden. Op deze wijze
dan konnen wy bevatten dat de wil IVoluntas I altijt in alle denk- Jo
beelden IIdeae Ide zelfde is,) sed non quatenus consideratur essen-
tiam idere constituere; nam eatenus singulares affirmationes
reque inter se differunt, ac ipsre idere. Ex. gr. affirmatio, quam
idea circuli ab illa, quam idea trianguli involvit, reque differt, ac
idea circuli ab idea trianguli. Deinde absolute nego, nos requali 35
3 tollat O secludat Nm
168
O NARAVI I IZVORUDUHA
ništa drugo. Budući da ova prispodoba konja u mašti uključuje opstanak
(prema dodatku uz poučak 17 ovog dijela), a dječak ništa drugo ne opa-
ža što bi opstanak ukidalo\ onda će on nužno konja motriti kao nazoč­
nog i neće moći dvojiti o njegovu opstanku iako o tome nema izvjesnost.
To dnevno iskušavamo u snovima i ja ne vjerujem da netko drži da dok
sanja ima slobodnu moć da se o onome što sanja suzdrži od suda i tako
učini da ne sanja ono što sanja da vidi. No ipak se događa da se i u snu
suzdržimo od suda, naime kad sanjamo da sanjamo. Nadalje prihvaćam
da se nitko ne vara ukoliko opaža, to jest, prihvaćam da prispodobe du-
ha, razmotrene po sebi, ne uključuju nikakvu grešku (vidi primjedbu uz
poučak 17 ovog dijela), ali odbijam da čovjek ništa ne potvrđuje ukoliko
opaža. Jer što inače znači opaziti krilatog konja nego potvrditi da konj
ima krila? Jer ako duh osim krilata konja ne bi ništa opazio, onda će ga
motriti kao sebi nazočnog te neće imati nikakva uzroka da dvoji o njego-
vu opstanku niti će imati sposobnost da se ne složi, osim ako prispodoba
krilata konja nije povezana s predstavom koja ukida opstanak tog konja
ili ako opazi da je predstava krilata konja, koju on ima, neodgovarajuća.
U tom će slučaju ili nužno nijekati opstanak tog konja ili će o njemu nuž-
no dvojiti. Vjerujem da sam ovime odgovorio i na treći prigovor, naime
da je volja ono univerzalno što se izriče o svim predstavama i ono što
označava samo ono što je svim predstavama zajedničko, naime potvrđi­
vanje čija odgovarajuća bit, ukoliko se poima ovako apstraktno, mora
biti u svakoj predstavi te tako u svima na isti način <; kao što se defi-
nicija čovjeka u potpunosti i podjednako mora moći primijeniti na svako-
ga pojedinačnog čovjeka. Na taj način možemo razumjeti da je volja
uvijek u svim predstavama jednaka,> ali ne ukoliko se promatra kao da
čini bit predstave jer se pojedinačna potvrđivanja međusobno razlikuju
koliko i same predstave. Na primjer, potvrđivanje koje u sebi sadrži
predstava kruga razlikuje se od onog koje u sebi sadrži predstava trokuta
jednako kao predstava kruga od predstave trokuta. Nadalje, na svaki na-
1
ukidalo O, isključivalo Nm
169
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS [91-135/92-136]
cogitandi potentia indigere ad affirmandum, verum esse id, quod
verum est, quam ad affirmandum, verum esse id, quod falsum
est. Nam hre dure affirmationes, si (alleenlijk) mentem (en niet
op de worden) spectes, se habent ad invicem, ut ens ad non-ens;
nihil enim in ideis positivum est, quod falsitatis formam consti- s
tuit. (vide Prop. 35. hujus cum ejus Schol. et Schol. Prop. 47. hujus)
Quare hic apprime venit notandum, quam facile decipimur,
quando universalia cum singularibus, et entia rationis, et ab-
stracta cum realibus confundimus. Quod denique ad quartam
objectionem attinet, dico, me omnino concedere, quod homo in 10
tali requilibrio positus, (nempe qui nihil aliud percipit, quam
sitim, et famem, talem cibum, et talem potum, qui reque ab eo
distant) fame, et siti peribit. Si me rogant, an talis homo non
potius asinus, quam homo sit restimandus ~ dico me nescire, ut
etiam nescio, quanti restimandus sit ille, qui se pensilem facit, 1s
et quanti restimandi sint pueri, stulti, vesani, etc.
Superest tandem indicare, quantum hujus doctrinre cognitio
ad usum vitre conferat, quod facile ex his animadvertemus. Nempe
I Quatenus docet nos ex solo Dei nutu agere, divinreque naturre
0
•
esse participes, et eo magis, quo perfectiores actiones agimus, et 20
quo magis magisque Deum intelligimus. Hrec ergo doctrina,
prreterquam quod animum omnimode quietum reddit, hoc etiam
habet, quod nos docet, in quo nostra summa felicitas, sive beatitu-1
do consistit, nempe in sola Dei cognitione, ex qua ad ea tantum
agenda inducimur, qure amor, et pietas suadent. Unde clare 2s
intelligimus, quantum illi a vera virtutis restimatione aberrant,
qui pro virtute, et optimis actionibus, tanquam pro summa
servitute, summis prremiis a Deo decorari exspectant, quasi ipsa
virtus, Deique servitus non esset ipsa felicitas, et summa libertas.
II 0 • Quatenus docet, quomodo circa res fortunre, sive qure in 30
nostra potestate non sunt, hoc est, circa res, qure ex nostra natura
non sequuntur, nos gerere debeamus; nempe utramque fortunre
faciem requo animo exspectare, et ferre: nimirum, quia omnia ab
reterno Dei decreto eadem necessitate sequuntur, ac ex essentia
170
O NARAVI I IZVORU DUHA
čin odbijam da trebamo imati istu moć mišljenja za potvrđivanje da je
istinito ono što je istinito kao i za potvrđivanje da je istinito ono što je
lažno. Jer ova se dva potvrđivanja, ako gledaš <samo> na duh <a ne i
na riječi>, međusobno odnose kao biće i nebiće. Jer u predstavama ne-
ma ničeg pozitivnog što bi činilo oblik lažnosti (vidi poučak 35 ovog dije-
la i primjedbu uz njega te primjedbu uz poučak 47 ovog dijela). Stoga
ovdje treba naročitu pozornost obratiti na to da se lako varamo kad se
ono univerzalno brka s pojedinačnim, kad se ono što jest brka s razlo-
zima, a ono apstraktno s onim stvarnim. Što se pak tiče četvrtog prigovo-
ra, u potpunosti prihvaćam da će čovjek, stavljen u takvu ravnotežu (koji
dakle ništa drugo ne opaža nego samo žeđ i glad te samo jelo i piće koji
su jednako od njega udaljeni) poginuti od gladi i žeđi. Ako me pitate ne
treba li takva čovjeka zbog toga držati magarcem a ne čovjekom, odgo-
vorit ću da ne znam kao što ne znam ni kakvim treba držati čovjeka koji
se objesio, i kakvima treba držati djecu, luđake, mahnite itd.
Preostaje naznačiti koliko spoznaja ovog nauka koristi u životu, a što
ćemo lako uvidjeti iz ovoga. Naime, prvo, on podučava da djelujemo sa-
mo prema zapovijedi Božjoj te da sudjelujemo u božanskoj naravi i to
utoliko više ukoliko djelujemo savršenijim djelima i što više i više razu-
mijemo Boga. U ovom je nauku, pored toga što u potpunosti umiruje ras-
položenje, dobro i to što nas podučava u čemu se sastoji naša najviša
sreća ili blaženstvo, naime samo u spoznaji Boga kojom smo navedeni da
činimo samo ono što nalažu ljubav i pobožnost. Iz ovoga jasno razumi-
jemo koliko su od istinite procjene vrline udaljeni oni koji za vrlinu i
najbolja djela, kao i za najteže službe, očekuju od Boga najveće nagrade,
kao da vrlina i služenje Bogu nisu sami po sebi sreća i vrhunska sloboda.
Drugo, on nas podučava kako se moramo držati spram sudbine ili onoga
što nije u našoj moći, to jest spram stvari koje ne slijede iz naše naravi,
naime: oba lica sudbine treba očekivati s jednakim raspoloženjem i pod-
nositi jer sve slijedi iz vječne odluke Boga jednakom nužnošću kao što iz
171
DE NATURA ET ORIGINE MENTIS (92-136]
trianguli sequitur, quod tres ejus anguli sunt requales duobus
rectis. III 0 • Confert hrec doctrina ad vitam socialem, quatenus
docet neminem odio habere, contemnere, irridere, nemini irasci,
' . . .
invidere. Prreterea quatenus docet, ut unusqmsque sms sit con-
tentus, et proximo auxilio; non ex muliebri misericordia, partiali- s
tate, neque superstitione; sed ex solo rationis duetu, prout
scilicet tempus, et res postulat, ut in Quarta Parte ostendam.
IV 0 • Denique confert etiam hrec doctrina non parum ad com:
munem societatem: quatenus docet, qua ratione cives gubernand1
sint, et ducendi, nempe non ut serviant; sed ut libere ea, qu~ 10
optima sunt, agant. Atque his,. qure in hoc Schol. age:~ consti-
tueram, absolvi, et eo fi.nem hmc nostrre Secundre Parti impono,
in qua puto me naturam Mentis humanre, ejusque prop~iet~tes
satis prolixe, et quantum rei difficultas fert, clare e~p~1cm~~e,
atque talia tradidisse, ex quibus multa prrecla:a, max1me ut.1ha, 1s
et cognitu necessaria concludi possunt, ut partim ex sequentibus
constabit.
Finis Secundw Partis.
7 Quarta e.dd. TertiA ON
172
O NARAVI I IZVORUDUHA
naravi trokuta slijedi da su tri kuta jednaka dvama pravim kutovima.
Treće, ovaj nauk pridonosi društvenom životu jer podučava da ne treba
nikoga mrziti, prezirati, ismijavati, da se ne treba ni na koga ljutiti i niko-
me ne zavidjeti; osim toga, utoliko što dalje podučava da se svatko treba
zadovoljiti s onim što ima, te da bližnjemu pomaže i to ne iz ženske sla-
bosti, iz pristranosti ili iz praznovjerja, nego samo prema vođenju uma
kako to nalažu vrijeme i prilike, a što ću pokazati u četvrtom 1 dijelu.
Četvrto, ovaj nauk na kraju ništa manje ne pridonosi ni društvenoj zajed-
nici utoliko što podučava na koji način valja upravljati građanima i voditi
ih, naime tako da oni ne slušaju robovski nego da slobodno čine ono što
je najbolje. Time sam razriješio ono što sam odlučio učiniti u ovoj pri-
mjedbi, te time zaključujem ovaj naš drugi dio. U njemu vjerujem da sam
narav ljudskog duha i njegove osobitosti dao dovoljno iscrpno te, koliko
je to dopuštala težina stvari, jasno objasnio i postavio ono iz čega se mo-
že zaključiti mnogo toga sjajnog, najkorisnijeg i za spoznaju nužnoga, kao
što će se djelomično nadati iz onoga što slijedi.
Kraj drugog dijela
1
četvrtom edd., trećem ON
173
 ETHICES
Para Tertia,
DE
Origine, et Natura
AFFECTUUM.
Plerique, qui de Affectibus, et hominum vivendi ratione scrip-
serunt, videntur, non de rebus naturalibus, qure communes naturre
leges sequuntur; sed de rebus, qure extra naturam sunt, agere. Ima
hominem in natura, veluti imperium in imperio, concipere videntur.
Nam hominem naturre ordinem magis perturbare, quam sequi, 10
ipsumque in suas actiones absolutam habere potentiam, nec aliunde,
quam a. se ipso determinari, credunt.- H umanre deinde impotentire,
et inconstantire causam non communi naturre potentire, sed, nescio
cui naturre humanre vitio, tribuunt, quam propterea ftent, rident,
contemnunt, vel, quod plerumque fit, detestantur; et, qui humanre 1s
M entis impotentiam eloquentius, vel argutiU.S carpere novit, veluti
Divinus habetur. N on defuerunt tamen viri prrestantissimi, ( quorum
l,abori, et industrire nos multum debere fatemur) qui de recta vivendi
ratione prrecl,ara multa scripserint, et plena prudentire consilia
mortalibus dederint; verum Affectuum naturam, et vires, et- quid 20
contra Mens in iisdem moderandis possit, nemo, quod sciam,
determinavit. Scio equidem celeberrimum Cartesium, licet etiam
crediderit, M entem I in suas actiones absolutam habere potentiam;
Affectus tamen humanos per primas suas causas explicnre, simulque
viam ostendere studuisse, qua Mens in AffectU8 absolutum habere 2s
174
ETIKE
Treći dio:
o
izvoru i naravi
STRASTI
s
Izgleda 1 da se većina onih koji su pisali o strastima i o načinu čovjekova ži-
vota ne bavi naravnim stvarima koje slijede opće zakone naravi, nego stvari-
ma koje su izvan naravi. Štoviše, izgleda da čovjeka u naravi poimaju kao
državu u državi. Oni naime vjeruju da čovjek više narušava red naravi no što
ga slijedi i da u svojim činima ima apsolutnu moć te da nije određen ni od če­
ga drugoga nego od sama sebe. Nadalje, oni uzrok ljudske nemoći i nestal-
nosti ne pripisuju općoj moći naravi nego ne znam kojoj ljudskoj mani koju
zbog toga oplakuju, ismijavaju, preziru, ili, što je najčešće, proklinju, a ono-
ga tko rječitije i domišljatije zna izružiti ljudsku nemoć drži se božanskim.
Nije nedostalo najizvrsnijih muževa (priznajem da mnogo dugujem njiho-
vom trudu i maru) koji su o pravom načinu života napisali mnogošto izvrs-
no i koji su smrtnicima dali mnogi, savjet pun mudrosti. Međutim, narav i sile
strasti te što duh može kako bi ih umjerio nije, koliko znam, nitko odredio.
Znam doduše da je preslavni Kartezije 2, iako je vjerovao da duh u svojim
činima ima apsolutnu moć, ipak ljudske strasti objasnio njihovim prvim
uzrocima te ujedno nastajao pokazati put kojim duh može postići apsolutnu
1
Ispred ovog odjeljka naslov Predgovor add. St„ op. prev.
2
Rene Descartes (1596.-1650.), racionalistički filozof, op. prev.
175
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [94-138 /95-139]
possit imperium; sed, mea quidem sententiđ, nihil pmter magni
sui ingenii acumen ostendit, ut suo loco demonstrabo. Nam ad illos
revertere volo, qui hominum Affectus, et actiones detestari, vel
ridere malunt, quam intelligere. H is sine dubio mirum videbitur,
quod hominum vitia, et ineptias more Geometrico tractare aggrediar,
et certa ratione demonstrare velim ea, quw rationi repugnare,
quce<jue vana, absurda, et horrenda esse clamitant. Sed mea hmc
est ratio. Nihil in natura fit, quod ipsius vitio possit tribui; est
namque natura semper eadem, et ubique una, eademque ejus virtus,
et agendi potentia, hoc est, naturw leges, et regulm, secundum quas
omnia fiunt, et ex unis formis in alias mutantur, sunt ubique, et
semper emdem, atque adeo una, eademque etiam debet esse ratio
rerum qualiumcunque naturam intelligendi, nempe per leges, et
regulas naturw universales. Affectits itaque odii, irce, invidim etc.
in se considerati ex eadem naturm necessitate, et virtute consequuntur,
ac reliqua singularia; ac proinde certas causas agnoscunt, per quas
intelliguntur, certasque propietates habent, cognitione nostra mqu,e
dignas, ac popietates cujuscunque alterius rei, cujus sola contem-
platione delectamur. De Affectuum itaque natura, et viribus, ac
Mentis in eosdem potentia eadem Methodo agam, quđ in prmcedenti-
bus de Deo, et Mente egi, et humanas actiones, atque appetitu.s
considerabo perinde, ac si Qumstio de lineis, planis, aut de corpori-
bus esset. I
D efini tiones.
I. Causam adrequatam appello eam, cujus effectus potest
clare, et distincte per eandem percipi. Inadrequatam autem, seu
partialem illam voco, cujus effectus per ipsam solam intelligi
nequit.
II. Nos tum agere dico, cum aliquid in nobis, aut extra nos
fit, cujus adrequata sumus causa, boe est (per D~fin. prceced.) cum
ex nostra natura aliquid in nobis, aut extra nos sequitur, quod
per eandem solam potest clare, et distincte intelligi. At contra nos
8 m. G. O more Mathematicorum N
176
O IZVOR U I NARAVI STRAS1i
vlast nad strastima; on međutim, barem po mojem mnijenju, osim oštroum-
lja svog velikog duha nije pokazao ništa drugo, kako ću dokazati na određe­
nom mjestu. No, želim se vratiti onima koji ljudske strasti i njihove činove
radije proklinju nego razumiju. Njima će nedvojbeno izgledati čudno što ras-
5
pravi o ljudskim manama i ludorijama pristupam na geometrijski način 1 te
što na pouzdan način želim dokazati ono za što oni viču da je protivno umu
te da je ništetno, nesklapna i grozljivo. No moj je razlog ovaj. U naravi ne
biva ništa što bi joj se moglo pripisati u manu, jer narav je uvijek i svugdje
10 jedna te ista, a njena sila i moć djelovanja, to jest zakoni i pravila naravi po
kojima sve biva i iz jednog se oblika mijenja u drugi, svugdje su i uvijek iste.
Stoga mora postojati i jedan te isti način na koji valja razumjeti narav bilo
koje među stvarima, naime prema općim zakonima i pravilima naravi. Stra-
sti mržnje, bijesa, zavisti itd., razmatrane po sebi, slijede iz iste nužnosti i sile
15 naravi kao i sve druge pojedinačne stvari. Po tome one pokazuju na odre-
đene uzroke kojima ih se može razumjeti, te da imaju određene osobine koje
su naše spoznaje jednako dostojne kao i osobine bilo koje druge stvari koja
nas raduje kad je motrimo. Dakle, o naravi i snazi strasti raspravit ću istom
20
metodom kao što sam u prethodnim dijelovima raspravio o Bogu i duhu, te
ću ljudske čine i porive razmotriti kao da su u pitanju crte, plohe ili tijela.
Definicije
I. Odgovarajućim uzrokom nazivam onaj čiji se učinak može jasno i
25 razgovijetno opaziti pomoću njega samoga. Neodgovarajućim, pak, ili
djelomičnim, zovem onaj čiji se učinak ne može razumjeti pomoću njega
samoga.
II. Kažem da djelujemo kad u nama ili izvan nas biva nešto čemu smo
30 mi odgovarajući uzrok, to jest (prema prethodnoj definiciji), kad iz naše
naravi slijedi nešto u nama ili izvan nas što se pomoću njega samoga mo-
že jasno i razgovijetno razumjeti. I obratno, kažem da trpimo kad u na-
1
na geometrijski način O, na način matematičara N
177
DE ORIGINE ET NATURA AFFECTUUM [95-139/96-140]
pati dico, cum in nobis aliquid fit, vel ex nostra natura aliquid
sequitur, cujus nos non, nisi partialis, sumus causa.
III. Per Affectum intelligo Corporis affectiones, quibus
ipsius Corporis agendi potentia augetur, vel minuitur, juvatur,
vel coercetur, et simul harum affectionum ideas. s ovih stanja.
Si itaq_ue alicujus harum affectionum admquata possimus esse
causa, tum per Affectum actionern intelligo; ali<i.s passionem.
Postulata.
I. Corpus humanum potest multis affi.ci modis, quibus ipsius
agendi potentia augetur, vel minuitur, et etiam aliis, qui ejusdem 10
agendi potentiam nec majorem, nec minorem reddunt.
Hoc Postulatum, seu Axioma nititur Postulato I. et Lemmat. 5.
et 7., qum vide post Prop. 13. p. 2.
II. Corpus humanum multas pati potest mutationes, et nihilo-
minus retinere objectorum impressiones, seu velstigia, (de qui- 1s
bus vide Post. 5. p. 2.) et consequenter easdem rerum imagines;
quarum Defin. vide Sclwl. Prop-. 17. p. 2.
Pro po s i ti o I. M ens nostra qumdem agit, qumdam vero
patitur, nempe quatenus a<lmquatas habet ideas, eatenus qumdam
necessario agit, et quatenus ideas habet inadmquatas, eatenus 20
necessario qumdam patitur.
Demonstra tio. Cujuscunque humanre Mentis idere alire
adrequatro sunt, alire autem mutilatre, et confusre. (per Schol.
Prop. 40. p. 2.) ldere autem, qure in alicujus Mente sunt adre-
quatre, sunt in Deo adrequatre, quatenus ejusdem Mentis e.ssen- 2s
tiam constituit, (per Ooroll. Prop. 11. p. 2.) et qure deinde inadre-
quatre sunt in Mente, sunt etiam in Deo (per idem Ooroll.) adre-
quatre, non quatenus ejusdem solummodo Mentis essentiam; sed
etiam quatenus aliarum rerum Mentes in se simul continet.
Deinde ex data quacunque idea aliquis effectus sequi necessario 30
debet, (per Prop. 36. p. 1.) cujus effectus Deus causa est adre-
quata, (vid. Dejin. 1. hujus) non quatenus infi.nitus est; sed quate-
178
O IZVORU I NARAVI STRASTI
ma biva nešto ili kad iz naše naravi slijedi nešto čemu smo mi samo dje-
lomični uzrok.
III. Pod strašću razumijem stanja tijela kojima se moć djelovanja tog
tijela povećava ili smanjuje, potiče ili suspriježe, te ujedno i predstave
Ako mi, dakle, možemo biti odgovarajući uzrok ovih stanja, onda pod
strašću razumijem djelovanje, a u drugom slučaju trpnju.
Zahtjevi
I. Ljudsko tijelo može biti aficirano na mnoge načine kojima se njego-
va moć djelovanja povećava ili smanjuje, ali i na druge načine koji njego-
vu moć djelovanja ne čine ni većom ni manjom.
Ovaj zahtjev ili aksiom oslanja se na zahtjev I. i pomoćne stavove V. i
VII. koje vidi nakon poučka 13 drugog dijela.
II. Ljudsko tijelo može trpjeti mnoge promjene i pri tome ipak zadr-
žati utiske ili tragove (o kojima vidi poučak 5 drugog dijela) pa slijedom
toga i iste prispodobe tih stvari (za njihovu definiciju vidi primjedbu uz
poučak 17 drugog dijela).
Poučak 1. Naš duh nešto čini, a nešto trpi. Naime, ima li odgovaraju-
će predstave utoliko nešto nužno čini, a ima li neodgovarajuće predstave
utoliko nešto nužno trpi.
Dok a z. U bilo kojem ljudskom duhu jedne su predstave odgovaraju-
će, a druge krnje i zbrkane (prema primjedbi uz poučak 40 drugog dijela).
Predstave, pak, koje su u nečijem duhu odgovarajuće, odgovarajuće su u
Bogu, ukoliko on čini bit toga duha (prema dodatku uz poučak 11 dru-
gog dijela), a one koje, nadalje, jesu u duhu neodgovarajuće, u Bogu su
pak (prema istom dodatku) odgovarajuće, ne ukoliko on čini bit samo
ovog duha, nego ukoliko on u sebi istodobno sadrži duhove drugih stvari.
Nadalje, iz svake dane predstave mora nužno uslijediti neki učinak (pre-
ma poučku 36 prvog dijela), kojem je učinku odgovarajući uzrok Bog (vi-
di definiciju I. ovog dijela) ne ukoliko je beskonačan, nego ukoliko se raz-
179
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [96-140 /97-141]
nus data illa idea affectus consideratur. (vid. Prop. 9. p. 2.) At
ejus effectfi.s, cujus Deus est causa, quatenus affectus est idea,
qure in alicujus Mente est adrequata, illa eadem Mens est causa
adrequata. (per Coroll. Prop. 11. p. 2.) Ergo Mens nostra (per
Defin. 2. hujus) quatenus ideas habet adrequatas, quredam s
necessario agit, quod erat primum. Deinde quicquid necessario
sequitur ex idea, qure in Deo est adrequata, non quatenus Mentem
unius hominis tantum, sed quatenus aliarum rerum Mentes simul
cum ejusdem hominis Mente in se habet, ejus (per idem Coroll.
Prop. 11. p. 2.) illius hominis Mens non est causa adrequata; sed 10
partialis, ac proinde (per Defin. 2. hujus) Mens quatenus ideas
inadrequatas habet, quredam necessario patitur. Quod erat secun-
dum. Ergo Mens nostra, etc. Q. E. D. I
Corollarium. Hine sequitur Mentem eo pluribus passioni-
bus esse obnoxiam, quo plures ideas inadrequatas habet, et contra lS
eo plura agere, quo plures habet adrequatas.
Pro po s i ti o II. N ec Corpus M entem ad, cogitandum, nec
M ens Corpus ad, motum, neque ad quietem, nec ad, aliquid (si quid
est) aliud determinare potest.
Demonstratio. Omnes cogitandi modi Deum, quatenus 20
res est cogitans, et non quatenus alio attributo explicatur, pro
causa habent; (per Prop. 6. p. 2.) id ergo, quod Mentem ad
cogitandum determinat, modus cogitandi est, et non Extensionis,
hoc est, (per Defin. 1. p. 2.) non est Corpus: Quod erat primum.
Corporis deinde motus, et quies ab alio oriri debet corpore, quod 2s
etiam ad motum, vel quietem determinatum fuit ab alio, et
absolute, quicquid in corpore oritur, id aDeo oriri debuit, quate-
nus aliquo Extensionis modo, et non quatenus aliquo cogitandi
modo affectus consideratur, (per eand. Prop. 6. p. 2.) hoc est, a
Mente, qure (per Prop. 11. p. 2.) modus cogitandi est, oriri non 30
potest: Quod erat secundum. Ergo nec Corpus Mentem etc.
Q.E.D.
Scholium. Hrec clarius intelliguntur ex iis, qure in Scholio
Propositionis 7. Partis 2. dicta sunt, quod scilicet Mens, et Corpus
una, eademque res sit, qure jam sub Cogitationis, jam suh Exten-
sionis attributo concipitur. Unde fit, ut ordo, sive rerum conca-
180
O IZVORU I NARAVI STRASTI
matra kao aficiran tom danom predstavom (vidi poučak 9 drugog dijela).
Ali, ovom učinku kojem je uzrok Bog ukoliko je aficiran predstavom
koja je u nečijem duhu odgovarajuća, odgovarajući uzrok je ovaj duh
(prema dodatku uz poučak 11 drugog dijela). Dakle, naš duh (prema
definiciji II. ovog dijela), ukoliko ima odgovarajuće predstave, nešto nuž-
no čini, što je bilo ono prvo. Onome što, nadalje, nužno slijedi iz pred-
stave koja je odgovarajuća u Bogu, ne ukoliko ima samo duh jednog čo­
vjeka, nego ukoliko i duhove drugih stvari ima u sebi istodobno s duhom
tog čovjeka, tome (prema istom dodatku uz poučak 11 drugog dijela)
duh ovog čovjeka nije odgovarajući uzrok nego djelomični, pa odatle
(prema definiciji II. ovog dijela) nešto nužno trpi. To je bilo ono drugo.
Dakle, naš duh itd., što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Iz ovoga slijedi da je duh to više podložan trpnji što ima
više neodgovarajućih predstava, i obratno, da toliko više čini što ima više
odgovarajućih predstava.
Poučak 2. Tijelo ne može duh odrediti da misli, niti duh može tijelo
odrediti da se kreće ili da miruje, ili nešto drugo (ako takvog čega ima).
Dok a z. Svim modusima mišljenja uzrok je Bog ukoliko je on misleća
stvar, a ne ukoliko ga se objašnjava nekim drugim atributom (prema po-
učku 6 drugog dijela). Dakle, ono što duh određuje da misli, jest modus
mišljenja a ne protežnosti, to jest (prema definiciji I. drugog dijela), to
nije tijelo. To je bilo ono prvo. Nadalje, kretanje i mirovanje tijela mora
početi od drugog tijela koje je opet od drugog tijela određeno da se
kreće ili da miruje; općenito sve što se u tijelu započinje, mora početi od
Boga ukoliko ga se razmatra pod nekim modusom protežnosti, a ne
ukoliko ga se razmatra aficiranim nekim modusom mišljenja (prema
istom poučku 6 drugog dijela), to jest, od duha koji je (prema poučku 11
drugog dijela) modus mišljenja, ne može izvirati, i to je bilo ono drugo.
Dakle tijelo ne može duh itd., što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Ovo ćemo jasnije razumjeti iz onoga što je kazano u
primjedbi uz poučak 7 drugog dijela, da su naime duh i tijelo jedna te
ista stvar koja se razmatra čas pod atributom mišljenja, čas pod atribu-
35
tom protežnosti. Odatle proizlazi da su red ili ulančanje stvari isti, poi-,
181.
DE ORI GINE ET NATURA AFFECIUUM [97-141/98-142]
tenatio una sit, sive natura suh hoc, sive suh illo attrihuto
concipiatur, consequenter ut ordo actionum, et passionum Cor-
poris nostri simul sit natura cum ordine actionum, et passionum
Mentis: Quod etiam patet ex modo, quo Propositionem 12.
Partis 2. demonstravimus. At, quamvis hrec ita se haheant, ut
nulla dubitandi ratio supersit, vix tamen credo, nisi rem experien-
tia comprohajvero, homines induci posse ad hroc requo animo
perpendendum, adeo firmiter persuasi sunt, Corpus ex solo
Mentis nutu jam moveri, jam quiescere, plurimaque agere, qure
a sola Mentis voluntate, et excogitandi arte pendent. Etenim,
quid Corpus possit, nemo hucusque determinavit, hoc est, nemi-
nem hucusque experientia docuit, quid Corpus ex solis 1egibus
naturre, quatenus corporea tantum consideratur, possit agere, et
quid non possit, nisi a Mente determinetur. Nam nemo hucusque
Corporis fahricam taro accurate novit, ut omnes ejus functiones
potuerit explicare, ut jam taceam, quod in Brutis plura observen-
tur, qure humanam sagacitatem longe superant, et quod somnam-
huli in somnis plurima agant, qure vigilando non auderent; quod
satis ostendit, ipsum Corpus ex solis sure naturre legihus multa
posse, qure ipsius Mens admiratur. Deinde nemo scit, qua ratione,
quihusve mediis Mens moveat corpus, neque quot motus gradfi.s
possit corpori tribuere, quantaque cum celeritate idem movere
queat. Unde sequitur, cum homines dicunt, hane, vel illam actio-
nem Corporis oriri a Mente, qure imperium in Corpus hahet, eos
nescire, quid dicant, nec aliud agere, quam speciosis verhis fateri,
se veram illius actionis causam ahsque admiratione ignorare. At
dicent, sive sciant, sive nesciant, quihus mediis Mens moveat
Corpus, se tamen experiri, quod, nisi Mens humana apta esset ad
excogitandum, Corpus iners esset. Deinde se experiri, in sola
Mentis potestate esse, tam loqui, quam tacere, et alia multa, qure
proinde a Mentis decreto pendere credunt. Sed, quod ad primum
182
O IZVORU I NARAVI STRASTI
mala se narav pod ovim ili pod onim atributom, te slijedom toga i red
djelovanja i trpnji našeg tijela jest po naravi istodoban s redom djelo-
vanja i trpnji duha. To je jasno iz načina na koji smo dokazali poučak
12 drugog dijela. No iako stvari stoje tako i premda nema nikakva raz-
5
loga za dvojbu, ja ipak jedva vjerujem da bi se ljude moglo navesti da o
ovome prosude nepristrano ako se to ne bi moglo potvrditi iskustvom;
jer oni su čvrsto uvjereni da se tijelo samo na mig duha može pokrenuti
ili zaustaviti te može učiniti još mnogo toga što ovisi samo o volji duha
10 i umijeću izmišljanja. Jer što tijelo može to još nitko nije odredio, to jest,
nikoga još iskustvo nije podučilo što tijelo, kad od duha nije određeno,
može učiniti samo iz zakona naravi, ukoliko se ona promatra samo kao
tjelesna, a što iz zakona naravi ne može učiniti. Jer do sada nitko nije o
ustroju tijela stekao tako odgovarajuće znanje da bi mogao objasniti sve
15
njegove funkcije, a da ne govorimo o tome da se u zvjeradi opaža mno-
go toga što daleko nadilazi ljudsku domišljatost te da mjesečari u snu
čine mnoge stvari koje se budni ne bi usudili. To dostatno dokazuje da
tijelo samo iz zakona svoje naravi može činiti mnogo toga čemu se duh
20 divi. Nitko, nadalje, ne zna na koji način i kojim sredstvima duh pokre-
će tijelo, a niti koliko stupnjeva kretanja on može tijelu pridati i koli-
kom ga brzinom može pokretati. Iz toga slijedi da ljudi ne znaju što go-
vore kad kažu da ovo ili ono djelovanje tijela potječe iz duha koji ima
vlast nad tijelom, te samo uzvišenim riječima priznaju da ne znaju istini-
25
ti uzrok tog djelovanja i tome se ne čude. Ali oni će kazati da, bez obzi-
ra na to znalo se ili ne znalo kojim sredstvima duh pokreće tijelo, ima-
mo iskustvo da bi tijelo bilo nepokretno kad duh ne bi bio sposoban
izmišljati. Nadalje, postoji iskustvo da je isključivo u moći duha da se
Jo govori ili šuti i mnogo toga drugoga za što se onda vjeruje da ovisi o
odluci duha. Što se prvog tiče, pitam ja njih ne podučava li iskustvo isto
183
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [98-142/99-143]
attinet, ipsos rogo, num experientia non etiam doceat, quod si
contra Corpus iners sit, Mens simul ad cogitandum sit inepta?
Nam cum Corpus somno quiescit, Mens simul cum ipso sopita
manet, nec potestatem habet, veluti cum vigilat, excogitandi.
Deinde omnes expertos esse credo, Mentem non semper reque s
aptam esse ad cogitandum de eodem objecto; sed, prout Corpus
aptius est, ut in eo hujus, vel illius objecti imago excitetur, ita
Mentem aptiorem esse ad hoc, vel illud objectum contemplan-
dum. At dicent ex solis legibus naturre, quatenus corporea tantum
consideratur, fi.eri non posse, ut causre redificiorum, picturarum, io
rerumque hujusjmodi, qure sola humana arte fi.unt, possint
deduci, nec Corpus humanum, nisi a Mente determinaretur,
ducereturque, pote esset ad templum aliquod redifi.candum.
Verum ego jam ostendi, ipsos nescire, quid Corpus possit, quidve
ex sola ipsius naturre contemplatione possit deduci, ipsosque 1s
plurima experiri ex solis naturre legibus fieri, qure nunquam credi-
dissent posse fieri, nisi ex Mentis directione, ut sunt ea, qure
somnambuli in somnis agunt, qureque ipsi, dum vigilant, admi-
rantur. Addo hic ipsam Corporis humani fabricam, qure artificio
longissime superat omnes, qure humana arte fabricatoo sunt, ut 20
jam taceam, quod supra ostenderim, ex natura, suh quovis
attributo considerata, infinita sequi. Quod porro ad secundum
attinet, sane longe felicius sese res humanoo haberent, si ooque in
hominis potestate esset tam tacere, quam loqui. At experientia
satis superque docet, homines nihil minus in potestate habere, 2s
quam linguam, nec minus posse, quam appetitus moderari suos;
unde factum, ut plerique credant, nos ea tantum libere agere,
quoo leviter petimus, quia earum rerum appetitus facile contrahi
potest memoria alterius rei, cujus frequenter recordamur; sed
illa minime, quoo magno cum affectu petimus, et qui alterius rei 30
memoria sedari nequit. Verumenimvero nisi experti essemus, nos
plura agere, quorum postea poonitet, nosque soope, quando se.
6 objecto edd. N subjecto O
31 essemus Auerbach N essent O
184
O IZVORU I NARAVI STRASTI
tako tome da ako je, naprotiv, tijelo nepokretno, da onda ni duh nije
sposoban misliti? Jer kad tijelo u snu miruje, duh je s njim istodobno
utonuo u san i nema moći da izmišlja kao kad je budan. Nadalje držim
da su svi stekli iskustvo da duh nije uvijek podjednako sposoban misliti
o istom predmetu\ nego, što je tijelo to sposobnije u sebi izazvati pri-
spodobu ovog ili onog predmeta, to je i duh sposobniji motriti ovaj ili
onaj predmet. No, kazat će oni, samo iz zakona naravi, ukoliko je se raz-
matra kao tjelesnu, nije moguće izvesti uzroke zgrada, slika i svih tak-
vih stvari koje nastaju samo ljudskim umijećem, a ljudsko tijelo da nije
određeno i vođeno duhom ne bi moglo izgraditi hram. Ali ja sam već
pokazao da oni ne znaju što tijelo može i što se samo iz motrenja nje-
gove narave može izvesti te da su oni sami iskusili da samo iz zakona
naravi može mnogo toga nastati za što nisu nikad vjerovali da bi moglo
nastati bez vodstva duha, poput onoga što mjesečari čine u snu a čemu
se i sami čude kad su budni. Dodajem tome ustroj ljudskog tijela koje
kao umjetnina daleko nadilazi sve što je izrađeno ljudskim umijećem, a
da i ne govorim o tome kako iz naravi, pod kojom god da se ono raz-
matralo, slijedi beskonačno mnogo, kao što sam gore pokazao. Što se
pak tiče onog drugog, ljudski bi svijet bio daleko sretniji kad bi u moći
ljudi bilo da šute kao što je da govore. Jer iskustvo nas dovoljno podu-
čava da ljudi ničim manje ne vladaju nego jezikom te da im je sve lakše
nego umjeriti svoje porive. Odatle dolazi da mnogi vjeruju da mi slobod-
no činimo samo ono čemu jako ne težimo budući da poriv za ovakvim
stvarima lako može biti zauzdan sjećanjem na neku drugu stvar koje se
često spominjemo; no ne djelujemo slobodno glede onoga čemu teži-
mo uz jaku strast jer ona ne može biti stišana sjećanjem na drugu stvar.
Ali kad ne bismo imali2 iskustvo da mi mnogo toga činimo zbog čega se
kasnije kajemo, te da često, kad se sukobljavamo s proturječnim stra-
1
predmetu edd. N, subjektu O
2
ne bismo imali Auerbach N, ne bi. O
185
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [99-143/100-144]
contra riis - affectibus conflictamur, meliora videre, et deteriora
sequi, nihil impediret, quominus crederemus, nos omnia libere
agere. Sic infans, se lac libere appetere credit, puer autem iratus
vindictam velle, et timidus fugam. Ebrius deinde credit, se ex
libero Mentis decreto ea loqui, qure postea sobrius vellet tacuisse: s
sic delirans, garrula, puer, et hujus farinre plurimi ex libero Mentis
decreto credunt loqui; cum tamen loquendi impetum, quem
habent, continere nequeant, ita ut ipsa experientia non minus
clare, quam ratio doceat, quod homines ea sola de causa liberos
se esse credant, quia suarum actionum sunt conscii, et causarum, 10
a quibus determinantur, ignari; et prreterea quod Mentis decreta
nihil sint prreter ipsos appetitus, qure propterea varia sunt pro
varia Corporis dispositione. Nam unusquisque ex suo affectu
omnia moderatur, et qui prreterea contralriis affectibus con-
flictantur, quid velint, nesciunt; qui autem nullo, fa.cili momento 15
huc, atque illuc pelluntur. Qure omnia profecto clare ostendunt,
Mentis tam decretum, quam appetitum, et Corporis determina-
tionem simul esse natura, vel potius unam, eandemque rem,
quam, quando sub Cogitationis attributo consideratur, et per
ipsum explicatur, decretum appellamus, et quando suh Exten- 20
sionis attributo consideratur, et ex legibus motus, et quietis
deducitur, determinationem vocamus; quod adhuc clarius ex jam
dicendis patebit. Nam aliud est, quod hic apprime notari vellem,
nempe, quod nos nihil ex Mentis decreto agere possumus, nisi
ejus recordemur. Ex. gr. non possumus verbum loqui, nisi ejus- 2.s
dem recordemur. Deinde in libera Mentis potestate non est rei
alicujus recordari, vel ejusdem oblivisci. Quare hoc tantum in
Mentis potestate esse creditur, quod rem, cujus recordamur, vel
tacere, vel loqui ex solo Mentis decreto possumus. Verum cum
nos loqui somniamus, credimus nos ex libero Mentis decreto loqui, 30
nec tamen loquimur, vel, si loquimur, id ex Corporis spontaneo
motu fit. Somniamus deinde, nos quredam homines celare, idque
2 crederemus Auerbach N crederent O
5 Mentis om. N
186
O IZVORU I NARAVI STRASTI
stima, vidimo ono što je bolje, a ipak idemo za onim što je gore, onda
ništa ne bi priječilo da vjerujemo 1 da sve činimo slobodno. Tako dijete
vjeruje da slobodno žudi za mlijekom, razbješnjeni dječak da slobodno
želi osvetu a bojažljivac da slobodno želi pobjeći. Pa i pijanac vjeruje
da iz slobodne odluke duha govori ono što će, kad se kasnije rastrije-
zni, najradije prešutjeti. Tako i luđak, i blebetuša, i dječak i mnogi ta-
kva soja misle da govore iz slobodne odluke duha 2 , dočim zapravo ne
znaju zauzdati poriv za govorenjem koji imaju. Tako nas iskustvo ništa
manje jasno nego um podučava da se ljudi slobodnima drže samo iz
tog uzroka što su svjesni svojih čina, ali ne znaju uzroke koji ih određu­
ju, a osim toga i to da odluke duha nisu drugo do sami ti porivi koji su
različiti prema različitim raspoloženjima tijela. Jer svatko sve po svojoj
strasti odmjerava. Oni koji se sukobljavaju s proturječnim strastima ne
znaju što žele, a oni što su bez ikakvih bit će i najmanjim povodom go-
njeni ovamo i onamo. Sve to doista jasno pokazuje da su kako odluka
duha tako i poriv duha te određenje tijela po naravi skupa, štoviše je-
dna su te ista stvar koju mi, kad je razmatramo pod atributom mišlje-
nja i njime objašnjavamo, nazivamo odlukom, a kad je razmatramo pod
atributom protežnosti i izvodimo iz zakona kretanja i mirovanja onda
je zovemo određenjem. To će iz onog što ubrzo slijedi biti još jasnije.
Jer pozornost bih ovdje posebno želio obratiti na nešto drugo, na to da
mi naime ne možemo ništa učiniti iz odluke uma ako se toga ne sjeća­
mo. Na primjer, ne možemo izreći riječ ako je se ne sjećamo. Dalje, u
slobodnoj moći uma nije da se on neke stvari spominje ili da je zabo-
ravi. Stoga se vjeruje da je u duhu moć da o stvari, koje se spominjemo,
iz same odluke duha možemo šutjeti ili govoriti. Ali kad sanjamo da
govorimo, vjerujemo da govorimo iz slobodne odluke duha premda ne
govorimo, a ako govorimo, onda to slijedi iz samostalnog kretanja tije-
la. Sanjamo nadalje da nekome nešto prešućujemo i to istom odlukom
1
vjerujemo Auerbach N, vjeruju O
2
duhaom. N
187
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [100-144/101-145]
eodem Mentis decreto, quo, dum vigilamus, ea, qme scimus, tace-
mus. Somniamus denique, nos ex Mentis decreto quredam agere,
qure, dum vigilamus, non audemus, atque adeo pervelim scire,
an in Mente duo decretorum genera dentur, Phantasticorum
unum, et Liberorum alterum ? Quod si eo usque insanire non s
libet, necessario concedendum est, hoc Mentis decretum, quod
liberum esse creditur, ab ipsa imaginatione, sive memoria non
distingui, nec aliud esse prreter illam affirmationem, quam idea,
quatenus idea est, necessario involvit. (vide Pr. 49. p. 2.) Atque
adeo hrec Mentis decreta eadem necessitate in Mente oriuntur, ac 10
idere rerum actu existentium. Qui igitur credunt, se ex libero
Mentis decreto loqui, vel tacere, vel quicquam agere, oculis apertis
somniant.
Pro po s i ti o I I I . M entis actiones ex solis ideis ad,mqu,atis
oriuntur; passiones autem a solis inadmqu,atis pendent. I
Demonstratio. Primum, quod Mentis essentiam constituit,
nihil aliud est, quam idea Corporis actu existentis, (per Prop. 11.
et 13. p. 2.) qme (per Prop. 15. p. 2.) ex multis aliis componitur,
quarum quredam (per Coroll. Prop. 38. p. 2.) sunt adrequatre,
quredam autem inadrequatre. (per Coroll. Prop. 29. p. 2.) Quicquid
ergo ex Mentis natura sequitur, et cujus Mens causa est proxima,
per quam id debet intelligi, necessario ex idea adrequata, vcl
inadrequata sequi debet. At quatenus Mens (per Prop. 1. hujus)
ideas habet inadrequatas, eatenus necessario patitur; ergo Mentis
actiones ex solis ideis adrequatis sequuntur, et Mens propterea
tantum patitur, quia ideas habet inadrequatas. Q. E. D.
S ch o 1i um. Videmus itaque passiones ad Mentem non
referri, nisi quatenus aliquid habet, quod negationem involvit,
sive quatenus consideratur ut naturre pars, qure per se absque
aliis non potest clare, et distincte percipi; et hac ratione ostendere
possem, passiones eodem modo ad res singulares, ac ad Mentem
referri, nec alia ratione posse percipi; sed meum institutum est,
de sola Mente humana agere.
29 ut a,dd. edd.
188
O IZVORU I NARAVI STRASTI
duha kojom kad srno budni prešućujemo ono što znamo. Sanjamo na
kraju da iz odluke duha činimo nešto što se budni ne bismo odvažili
učiniti, pa bih stoga volio znati da nisu u duhu dviju vrste odluka, jedne
fantastične a druge slobodne? Onaj tko od ovoga ne želi sići s urna mora
prihvatiti da se ova odluka duha, koju se drži slobodnom, ne razlikuje od
same prispodobe u mašti ili pamćenja i nije ništa drugo do ono potvr-
đivanje koje predstava, ukoliko je predstava, nužno uključuje (vidi pou-
čak 49 drugog dijela). Dakle ove odluke duha nastaju u duhu istom nuž-
nošću kao i predstave zbiljski opstojećih stvari. Oni koji pak misle da iz
slobodne odluke duha govore, šute ili da nešto čine, ti sanjaju otvorenih
očiju.
Poučak 3 . Djelovanja duha izviru samo iz odgovarajućih predstava;
trpnje pak ovise samo o neodgovarajućima.
1s
Dok a z. Ono prvo što čini bit duha nije drugo do predstava zbiljski
opstojećeg tijela (prema poučcima 11 i 13 drugog dijela) koja se (prema
poučku 15 drugog dijela) slaže iz mnogih drugih od kojih su neke (prema
dodatku uz poučak 38 drugog dijela) odgovarajuće, a druge pak neodgo-
20 varajuće (prema dodatku uz poučak 29 drugog dijela). Dakle, sve što
slijedi iz naravi duha i čemu je duh najbliži uzrok kojime ono mora biti
razumljeno, nužno mora slijediti iz odgovarajuće ili neodgovarajuće pred-
stave. Ukoliko pak duh (prema poučku 1 ovog dijela) ima neodgovaraju-
će predstave, utoliko on nužno trpi; dakle, djelovanja duha slijede samo
2s
iz odgovarajućih predstava, a duh trpi samo zato što ima neodgovarajuće
predstave, što je i trebalo dokazati.
Pri rnj e db a. Vidimo dakle da se trpnje ne odnose spram duha osim
ukoliko on nema nešto što uključuje nijekanje, ili ukoliko ga se razmatra
30
kao dio naravi koji se sam za sebe bez drugih ne može jasno i razgovi-
jetno opaziti. Isto bih tako mogao pokazati da se trpnje spram pojedi-
načnih stvari odnose na isti način kao spram duha i da na drugi način ne
mogu biti opažene; no moja je nakana raspraviti samo ljudski duh.
189
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM (101-145/102-146]
Pro po s i ti o I V. N ulla res, nisi acausa externa, potest destrui.
Dem on strati o. Hrec Propositio per se patet; definitio enim
cujuscunque rei ipsius rei essentiam affirmat, sed non negat; sive
rei essentiam ponit, sed non tollit. Dum itaque ad rem ipsam
tantum; non autem ad causas externas attendimus, nihil in eadem s
poterimus invenire, quod ipsam possit destruere. Q. E. D.
Pro po s i ti o V. Res eatenus contrariw sunt naturw, hoc est,
eatenus in eodem subjecto esse nequeunt, quatenus u.na alteram potest
destruere. I
Demonstratio. Si enim inter se convenire, vel in eodem
subjecto simul esse possent, posset ergo in eodem subjecto aliquid
dari, quod ipsum posset destruere, quod (per Prop. prwced.) est
absurdum. Ergo res etc. Q. E. D.
Pro po s i ti o V I . U naqttwque res, quantum in se est, in suo
esse perseverare conatur.
Demonstratio. Res enim singulares modi sunt, quibus Dei
attributa certo, et determinato modo exprimuntur, (per Coroll.
Prop. 25. p. 1.) hoc ~st (per Prop. 34. p. 1.) res, qure Dei potentiam,
qua Deus est, et agit, certo, et determinato modo exprimunt;
neque ulla res aliquid in se habet, a quo possit destrui, sive quod 20
ejus existentiam tollat; (per Prop. 4. hujus) sed contra ei omni,
quod ejusdem existentiam potest tollere, opponitur; (per Prop.
prwced.) ade6que quantum potest, et in se est, in suo esse perse-
verare conatur. Q. E. D.
Propositio VII. Conatus, quo unaquwque res in suo esse
perseverare conatur, nihil est prwter ipsius rei actualem essentiam.
Demonstratio. Ex data cujuscunque rei essentia quredam
necessario sequuntur, (per Prop. 36. p. 1.) nec res aliud possunt,
quam id, quod ex determinata earum natura necessario sequitur;
(71er Prop. 29. p. 1.) quare cujuscunque rei potentia, sive conatus,
quo ipsa vel sola, vel cum aliis quidquam agit, vel agere conatur,
hoc est (per Prop. 6. hujus) potentia, sive conatus, quo in suo esse
perseverare conatur, nihil est prreter ipsius rei datam, sive actua-
lem essentiam. Q. E. D. I
190
O IZVORU I NARAVI STRASTI
Poučak 4 . Nijedna stvar ne može biti uništena osim od izvanjskog
uzroka.
Dokaz. Ovaj je poučak jasan sam po sebi; jer definicija svake stvari
potvrđuje, a ne niječe bit te stvari, ona postavlja bit stvari, a ne ukida je.
Dok dakle pozornost obraćamo samo na tu stvar a ne i na izvanjske uz-
roke, nećemo u njoj iznaći ništa što bi je moglo uništiti, što je i trebalo
dokazati.
P o u čak 5 . Stvari su utoliko protivnih naravi, to jest one utoliko ne mo-
gu biti u istom.subjektu, ukoliko jedna drugu može uništiti.
10
Dok a z. Jer kad se one između sebe slažu, ili kad mogu zajedno biti
u istom subjektu, onda dakle u tom subjektu može biti.nečeg što bi ga
moglo uništiti, a to je (prema prethodnom poučku) nesklapno. Dakle,
stvari su itd., što je i trebalo dokazati.
is Poučak 6 . Svaka stvar, koliko je do nje, nastoji istrajati u svom bitku.
Dok a z. Pojedinačne su stvari modusi koji Božje atribute izražavaju
na točan i određen način (prema dodatku uz poučak 25 prvog dijela), to
jest (prema poučku 34 prvog dijela), stvari koje Božju moć, kojom Bog
jest i kojom djeluje, izražavaju na točan i određen način. Nijedna pak
stvar nema u sebi ništa čime bi mogla biti uništena ili što bi ukinulo njen
opstanak (prema poučku 4 ovog dijela), nego se, naprotiv, suprotstavlja
svemu što bi njen opstanak moglo ukinuti (prema prethodnom poučku);
stoga, koliko može i koliko je do nje, nastoji istrajati u svom bitku, što je
i trebalo dokazati.
2s
Poučak 7. Nagon kojim svaka stvar nastoji istrajati u svom bitku nije
ništa drugo do zbiljska bit same stvari.
Dok a z. Iz dane biti bilo koje stvari nešto nužno slijedi (prema pouč­
ku 36 prvog dijela) te stvari ne mogu drugo osim onog što nužno slijedi
30 iz njihove određene naravi (prema poučku 29 prvog dijela). Zato moć
bilo koje stvari, ili nagon kojim ona ili sama ili s drugima nešto čini ili
nastoji činiti, to jest (prema poučku 6 ovog dijela), moć ili nagon kojim
nastoji istrajati u svom bitku, nije ništa drugo nego dana ili zbiljska bit
same stvari, što je i trebalo dokazati.
191
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [103-147 /104-148]
Propositio VIII. Conatus, quo unaquceque res in suo esse
perseverare conatur, nullum tempus.finitum; sed ind~finitum involvit.
Demonstratio. Si enim tempus limitatum involveret, quod
rei durationem determinaret, tum ex sola ipsa potentia, qua res
existit, sequeretur, quod res post limitatum illud tempus non s
posset existere; sed quod deberet destrui; atqui hoc (per Prop. 4.
hujus) est absurdum: ergo conatus, quo res existit, nullam tem-
pus definitum involvit; sed contra, quoniam, (per eandem Prop. 4.
hujus) si a nulla externa causa destruatur, eadem potentia, qua
jam existit, existere perget semper; ergo hic conatus tempus 10
indefinitum involvit. Q. E. D.
Propositio IX. Mens tam quatenus claras, et distinctas,
quam qitatenus confusas habet ideas, conatur in suo esse perseverare
inde.finita quadam duratione, et hu.jus sui conatus est conscia.
Demonstratio. Mentis essentia ex ideis adrequatis, et 1s
inadrequatis constituitur, (ut in Prop. 3. hujus ostendimus)
ade6que (per Prop. 7. hujus) tam quatenus has, quam quatenus
illas habet, in suo esse perseverare conatur; idque (per Prop. 8.
hufus) indefinita quadam duratione. Cum autem Mens (per Prop.
23. p. 2.) per ideas affectionum Corporis necessarib sui sit conscia, 20
est ergo (per Prop. 7. hujus) Mens sui conatus conscia. Q. E. D.
Scholium. Hic conatus, cum ad Mentem solam refertur,
Voluntas appellatur; sed curo ad Mentem, et Corpus simul
refertur, vocatur Appetitus, qui proinde nihil aliud est, quam
ipsa hominis essentia, ex cujus natura ea, qure ipsius conservationi 2s
inserviunt, necessario sequuntur; atque adeo homo ad eadem agen-
dum determinatus I est. Deinde inter appetitum, et cupiditatem
nulla est differentia, nisi quod cupiditas ad homines plerumque
referatur, quatenus sui appetitus sunt conscii, et propterea sic ·
definiri potest, nempe, Cupiditas est appetitus cum ejitsdem JO
conscientia. Constant itaque ex his omnibus, nihil nos conari,
velle, appetere, neque cupere, quia id bonum esse judicamus; sed
contra nos propterea, aliquid bonum esse, judicare, quia id cona-
mur, volumus, appetimus, atque cupimus.
Pro po s i ti o X . I dea, quce Corporis nostri existentiam secludit,
192
O IZVORU I NARAVI STRASTI
Poučak 8. Nagon kojim svaka stvar nastoji istrajati u svom bitku ne
uključuje nikakvo ograničeno, nego neodređeno· vrijeme.
Dokaz. Jer ako bi uključivao ograničeno vrijeme koje određuje tra-
janje stvari, onda bi iz same te moći kojom stvar opstoji slijedilo da stvar
poslije tog ograničenog vremena ne bi mogla opstojati nego bi trebala
biti uni.~tena, a to je (prema poučku 4 ovog dijela) nesklapna. Dakle, na-
gon ~OJim stvar opstoji ne uključuje nikakvo određeno vrijeme nego, na-
~rotr:, ako (prema istom poučku 4 ovog dijela) nije uništena ni od kojeg
1zvan1skog uzroka, onda onom moći kojom već opstoji nastavlja uvijek
opstojati. Dakle, ovaj nagon uključuje neodređeno vrijeme, što je i treba-
lo dokazati.
Poučak 9 . Duh, imao on kako jasne i razgovijetne tako i zbrkane pred-
stave, n~stoji u svom bitku istrajati u neodređenom trajanju i tog je svog na-
gona sv1estan.
Dok a z. Bit duha sastoji se iz odgovarajućih i neodgovarajućih pred-
stava (kako smo pokazali u poučku 3 ovog dijela). Stoga (prema poučku
7 ovog dijela), imao on ove ili one 1, nastoji istrajati u svom bitku i to
(prema poučku 8 ovog dijela) u neodređenom trajanju. Budući da je duh
(prema poučku 23 drugog dijela) pomoću predstava stanja tijela sebe
svjestan, onda je dakle (prema poučku 7 ovog dijela) duh svjestan svog
nagona, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Ovaj nagon, kad se odnosi samo na duh naziva se vo-
. '
lJ~m, a kad se odnosi na duh skupa s tijelom naziva se porivom koji nije
msta drugo do sama bit čovjeka iz čije naravi nužno slijedi ono što služi
njegovu očuvanju; odatle je čovjek određen da to čini. Nadalje, između
poriva i požude nema nikakve razlike osim što se požuda uglavnom od-
nosi na ljude ukoliko su svjesni svojih poriva pa se stoga može definirati
ovako, naime: Požuda je poriv sa svijesti o njemu. Iz svega toga proizlazi
da mi ni oko čega ne nastojimo, ništa nećemo, ni za čim nemamo poriv i
ni za čim ne žudimo zato jer to sudimo kao dobro, nego, naprotiv, nešto
sudimo kao dobro zato jer oko toga nastojimo, to hoćemo, za tim imamo
poriv i za tim žudimo.
Poučak 1 O. Predstava koja isključuje opstanak našeg tijela ne može
3s
1
Se. odgovarajuće ili neodgovarajuće predstave op. prev.
193
DE ORI GINE ET NATURA AFFECIUUM [104-148/105-149]
in nostra M ente dari nequit; sed eidem est contrar-ia.
Dem on strati o. Quicquid Corpus nostrum potest destruere,
in eodem dari nequit, (per Prop. 5. hujus) ade6que neque ejus rei
idea potest in Deo dari, quatenus nostri Corporis ideam habet,
(per Coroll. Prop. 9. p. 2.) hoc est, (per Prop. 11. et 13. p. 2.) s
ejus rei idea in nostra Mente dari nequit; sed contra, quoniam
(per Prop. 11. et 13. p. 2.) primum, quod Mentis essentiam consti-
tuit, est idea corporis actu existentis, primum, et prrecipuum
nostroo Mentis conatus est, (per Prop. 7. hujus) Corporis nostri
existentiam affirmare; atque adeo idea, qure Corporis nostri 10
existentiam negat, nostrre Menti est contraria etc. Q. E. D.
Propositio XI. Quicquid Corporis nostri agendi potentiam
auget, vel minuit, juvat, vel coercet, ejusdem rei idea Mentis
nostrre cogitandi potentiam auget, vel minuit, juvat, vel coercet.
Dem on strati o. Hrec Propositio pa.tet ex Propositione 7.
Partis 2., vel etiam ex Propositione 14. Partis 2.
Scholium. Videmus itaque Mentem magnas posse pati
mutationes, et jam ad majorem, jam autem ad minorem perfec-
tionem transire, qure I quidem passiones nobis explicant affectus
Lootitire et Tristitire. Per Lretitiam itaque in sequentibus intelligam
passionem, qua Mens ad, majorem perfectionem transit. Per Tristi-
tiam autem passionem, qua ipsa ad minorem transit perf~ctionem.
Porro affectum Lretitim, ad, M entem, et Corpus simul relatum,
Titillationem, vel H ilariwtem voco; Tristitire autem Dolorem, vel
Melancholiam. Sed notandum, Titillationem, et Dolorem ad ho-
minem referri, quando una ejus pars prre reliquis est affecta;
Hilaritatem autem, et Me.lancholiam, quando omnes pariter sunt
affectre. Quid deinde Cupiditas sit, in Scholio Propositionis 9.
hujus Partis explicui, et prreter hos tres nullum alium agnosco
affectum primarium: nam reliquos ex his tribus oriri in seqq.
ostendam. Sed antequam ulterius pergam, lubet hic fusius Propo-
sitionem 10. hujus Partis explicare, ut clarius intelligatur, qua
194
O IZVORU I NARAVI STRASTI
biti u našem umu, nego mu je protivna.
Dokaz. Ono što može uništiti naše tijelo to u njemu ne može biti
(prema poučku 5 ovog dijela). Dakle ni predstava te stvari ne može biti u
Bogu ukoliko on ima predstavu našeg tijela (prema dodatku uz poučak 9
drugog dijela), to jest (prema poučcima 11 i 13 drugog dijela), predstava
te stvari ne može biti u našem duhu, nego, naprotiv, budući da (prema
poučcima 11 i 13 drugog dijela) ono prvo što čini bit duha jest predstava
zbiljski opstojećeg tijela, onda je prvi i glavni nagon našeg duha (prema
poučku 7 ovog dijela) potvrditi opstanak našeg tijela. Odatle je predstava
koja niječe opstanak našeg tijela protivna našem duhu itd., što je i trebalo
dokazati.
Poučak 11. Sve ono što moć djelovanja našeg tijela povećava ili sma-
njuje, potiče ili suspriježe, njegova predstava moć mišljenja našeg duha po-
s
1
većava ili smanjuje, potiče ili suspriježe.
Dokaz. Ovaj je poučak jasan iz poučka 7 drugog dijela ili pak iz pouč­
ka 14 drugog dijela.
Primjedba. Vidimo dakle da duh može trpjeti razne promjene i
20
prelaziti čas u veće a čas u manje savršenstvo. Ove nam trpnje objašnja-
vaju strasti ugode i neugode. U onome što slijedi pod ugodom razumijem
trpnju kojom duh prelazi u veće savršenstvo. Pod neugodom pak trpnju ko-
jom on prelazi u manje savršenstvo. Nadalje, strast ugode koja se odnosi na
2s duh skupa s tijelom zovem nasladom ili vedrinom, a neugode pak bolom ili
sjetom. Valja ipak primijetiti da se naslada i bol odnose na čovjeka onda
kad je jedan njegov dio aficiran više od drugih, a vedrina i sjeta kad su svi
jednako aficirani. Što je požuda objasnio sam u primjedbi uz poučak 9
ovog dijela, a osim ove tri ne priznajem nikakve duge prvotne strasti; u
Jo
onome što slijedi pokazat ću da ostale proizviru iz ovih triju. No, prije
nego nastavim, rado bih opširnije objasnio poučak 10 ovog dijela, kako
195
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM (105-149/106-150]
ra tione idea idere sit contraria.
In. Scholio Propositionis 17. Partis 2. ostendimus, ideam, qure
Mentis essentiam constituit, Corporis existentiam tamdiu involve-
re, quamdiu ipsum Corpus existit. Deinde ex iis, qure in Coroll.
Prop. 8. Part. 2. et in ejusdem Schol. ostendimus, sequitur,
prresentem nostrre Mentis existentiam ab hoc solo pendere, quod
se. Mens actualem Corporis existentiam involvit. Denique Mentis
potentiam, qua ipsa res imaginatur, earumque recordatur, ab
hoc etiam pendere ostendimus, (vid. Prop. 17. et 18. p. 2. cum ejus
Scholio) quod ipsa actualem Corporis existentiam involvit. Ex
quibus sequitur, Mentis prresentem existentiam, ejusque imagi-
nandi potentiam tolli, simulatque Mens prresentem Corporis
existentiam affirmare desinit. At causa, cur Mens hane Corporis
existentiam affirmare desinit, non potest esse ipsa Mens, (per Prop.
2. hujus) nec etiam, quod Corpus esse desinit. Nam (per Prop. 6.
p. 2.) causa, cur Mens Corporis existentiam affirmat, non est, quia
Corpus existere incepit: quare, per eandem rationem, nec ipsius
Corporis existentiam affirmare desinit, quia Corpus esse desinit;
sed (per Prop. 8. p. 2.) hoc ab alia idea oritur, qure nostri Corpo-
ris, et consequenter nostrre Mentis, prresentem existentiam seclu-
dit, qureque adeo idero, qure nostrre Mentis essentiam constituit,
est contraria. I
Pro po s i ti o X I I . M ens, quantum potest, ea imaginari cona-
tur, qure Corporis agendi potentiam augent, vel juvant.
Demonstratio. Quamdiu humanum Corpus affectum est
modo, qui naturam corporis alicujus externi involvit, tamdiu
Mens humana idem corpus, ut prresens, contemplabitur, (per
Prop. 17. p. 2.) et consequenter (per Prop. 7. p. 2.) quamdiu Mens
humana aliquod externum corpus, ut prresens, contemplatur,
hoc est, (per ejusdem Prop. 17. Schol.) imaginatur, tamdiu huma-
num Corpus affectum est modo, qui naturam ejusdem corporis
externi involvit; atque adeo, quamdiu Mens ea imaginatur, qure
15 2. Auerbach 4. ON
30 17. add. edd.
196
O IZVORU I NARAVI STRASTI
bi se jasnije razumjelo na koji je način predstava protivna predstavi.
U primjedbi uz poučak 17 drugog dijela pokazali smo da predstava,
koja čini bit duha, sadrži opstanak tijela tako dugo dok to tijelo opstoji.
5 Nadalje, iz onoga što smo pokazali u dodatku uz poučak 8 drugog dijela
te u primjedbi uz njega slijedi da nazočni opstanak našeg duha ovisi
samo o tome da duh uključuje zbiljski opstanak tijela. Na koncu smo po-
kazali da moć duha kojom prispodobljuje same stvari te ih se sjeća ovisi
isto tako o tome (vidi poučak 17 i poučak 18 drugog dijela te primjedbu
io
uz potonjega) da ona uključuje zbiljski opstanak tijela. Iz čega slijedi da
duh nazočni opstanak i moć njenog prispodabljanja ukida čim duh pre-
stane potvrđivati nazočni opstanak tijela. Uzrok pak zašto duh prestaje
potvrđivati opstanak ovog tijela ne može biti sam duh (prema poučku 2
15 ovog dijela), a isto tako ni to što tijelo prestaje biti. Jer (prema poučku 6
drugog1 dijela) uzrok zašto duh potvrđuje opstanak tijela nije to što je
tijelo počelo opstojati; zato, iz istog razloga, on ne prestaje potvrđivati
opstanak tijela zato jer tijelo prestaje biti, nego (prema poučku 8 drugog
20
dijela) ovo proizlazi iz druge predstave koja isključuje nazočni opstanak
našeg tijela pa prema tome i našeg duha i koja je protivna predstavi koja
čini opstanak našeg duha.
Poučak 12. Duh nastoji, koliko može, prispodabljati ono što moć dje-
lovanja tijela povećava ili potiče.
25
Dok a z. Dok je ljudsko tijelo aficirano načinom koji uključuje narav
nekog izvanjskog tijela, tako dugo ljudski duh isto tijelo motri kao nazoč­
no (prema poučku 17 drugog dijela) te prema tome (prema poučku 7
drugog dijela) dok ljudski duh motri neko izvanjsko tijelo kao nazočno,
30 to jest (prema dodatku istom poučku 172) prispodablja, tako dugo je
ljudsko tijelo aficirano načinom koji uključuje narav tog izvanjskog tijela.
Dok si dakle duh prispodablja ono što moć djelovanja našeg tijela pove-
1
drugogAuerbach, četvrtog ON
2
17 add. edd.
197
DEORIGINEETNATURAAFFECfUUM [106-150/107-151]
corporis nostri agendi potentiam augent, vel juvant, tamdiu
Corpus affectum est modis, qui ejusdem agendi potentiam augent,
vel juvant; (vid. Post. 1. kujus) et consequenter (per Prop. 11.
hujus) tamdiu Mentis cogitandi potentia augetur, vel juvatur; ac
proinde (per Prop. 6. vel 9. hujus) Mens, quantum potest, eadem s
imaginari conatur. Q. E. D.
Pro po s i ti o X I I I . Cum M ens ea imaginatur, qum Corporis
agendi potentiam minuunt, vel coercent, conatur, quantum potest,
rerum recordari, qum horum existentiam secludunt.
Demonstratio. Quamdiu Mens quicquam tale imaginatur,
tamdiu Mentis, et Corporis potentia minuitur, vel coercetur, (ut
in prmced. Prop. demonstravirnus) et nihilominus id tamdiu irriagi-
nabitur, donec Mens aliud imaginetur, quod hujns prresentem
existentiam secludat, (per Prop. 17. p. 2.) hoc est, ·(ut modo
ostendimus) Mentis, et Corporis potentia tamdiu minuitur, vel
coercetur, donec Mens aliud imaginetur, quod hujus existentiam
secludit, quodque adeo Mens, (per Prop. 9. hujus) quantum
potest, imaginari, vel recordari conabitur. Q. E. D. I
Corollarium. Hine sequitur, quod Mens ea imaginari
aversatur, qure ipsius, et Corporis potentiam minuunt, vel
coercent.
S ch o 1i um. Ex his clare intelligimus, quid Amor, quidque
Odi um sit. Nempe Amor nihil ali ud est, quam Lretitia, concomi-
tante idea causm externm ; et Odium nihil aliud, quam Tristitia,
concomitante ideđ causm externm. Videmus deinde, quod ille, qui
amat, necessario conatur rem, quam amat, prresentem habere, et
conservare; et contra, qui odit, rem, quam odio habet, amovere,
et destruere conatur. Sed de his omnibus in seqq. prolixius.
Pro po s i ti o X I V. Si M ens duobus affectibus simul affecta
semel /uit, ubi postea eorum alterutro a/ficietur, ajficietur etiam
altero.
198
O IZVORU I NARAVI STRASTI
ćava ili potiče, tako dugo je tijelo aficirano načinima koji njegovu moć
djelovanja povećavaju ili potiču (vidi poučak 1 ovog dijela) te se prema
tome (prema poučku 11 ovog dijela) tako dugo moć mišljenja duha
povećava ili potiče. Slijedom toga (prema poučku 6 ili poučku 9 ovog
dijela) duh to nastoji prispodabljati koliko može, što je i trebalo doka-
zati.
Poučak 13. Kad prispodabija ono što moć djelovanja tijela smanjuje
ili suspriježe, duh nastoji, koliko može, sjetiti se stvari koje opstanak toga is-
10 ključuju.
Dok a z. Dok duh prispodablja nešto takvo, dotle se moć duha i tijela
smanjuju ili je priječena (kako smo dokazali u prethodnom poučku ). Pa
ipak, duh će to tako dugo prispodabljati dok nešto drugo ne prispodobi
što isključuje nazočni opstanak toga (prema poučku 17 drugog dijela), to
1s
jest (kako smo upravo pokazali), moć duha i tijela tako će se dugo sma-
njivati ili biti priječene dok duh ne prispodobi nešto drugo koje opstanak
toga isključuje i što stoga duh (prema poučku 9 ovog dijela), koliko mo-
že, nastoji prispodobiti ili prizvati u sjećanje, što je i trebalo dokazati.
20 Dodatak. Iz ovoga slijedi da je duh odvraćen od prispodabljanja
onoga što njegovu moć i moć tijela smanjuje ili suspriježe.
Primjedba. Iz ovoga jasno razumijemo što je ljubav i što je mržnja.
Ljubav naime nije ništa drugo do ugoda praćena predstavom izvanjskog
uzroka, a mtžnja ništa drugo do neugoda praćena predstavom izvanjskog
2s
uzroka. Vidimo nadalje da onaj koji ljubi nužno nastoji stvar koju ljubi
imati nazočnom te je sačuvati; naprotiv, onaj tko mrzi nastoji omrznutu
stvar ukloniti i uništiti. Ali o svemu tome opširnije u onome što slijedi.
Poučak 14. Ako je duh jednom bio aficiran s dvije strasti istodobno,
30 onda će on, kad poslije bude aficiran s jednom od njih, biti aficiran i dru-
gom.
199
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [107-151/108-152]
Demonstratio. Si Corpus humanum a duobus corporibus
simul affectum semel fuit, ubi Mens postea eorum alterutrum
imaginatur, statim et alterius recordabitur. (per Prop. 18. p. 2.)
At Mentis imaginationes magis nostri Corporis affectus, quam
corporum externorum na turam indicant: (per Coroll. 2. Prop. 16.
p. 2.) ergo si Corpus, et consequenter Mens (vid. D~fin. 3. hujus)
duobus affectibus semel affecta fuit, ubi postea eorum alterutro
afficietur, afficietur etiam altero. Q. E. D.
Proposi tio XV. Res qumcunque potest esse per accidens
caitsa Lmtitim, Tristitim, vel Cupiditatis.
Dem on strati o. Ponatur Mens duobus affectibus simul
affici, uno scilicet, qui ejus agendi potentiam neque auget, neque
minuit, et altero, qui eandem vel auget, vel minuit. (vid. Post. 1.
hujus) Ex prrecedenti Propositione patet, quod ubi Mens postea
mo a. sua vera causa, qure I(per hypothesin) per se ejus cogitandi is
potentiam nec auget, nec minuit, afficietur, statim et hoc altero,
qui ipsius cogitandi potentiam auget, vel minuit., hoc est (per
Schol. Prop. 11. hujus) Lretitia, vel Tristitia afficietur; atque adeo,
illa res non per se, sed per accidens causa erit Lretitire, vel Tristitire.
Atque hac eadem via facile ostendi potest, rem illam posse per 20
accidens causam esse Cupiditatis. Q. E. D.
Corollarium. Ex eo solo, quod rem aliquam affectu Lootitire,
vel Tristitire, cujus ipsa non est causa efficiens, contemplati sumus,
eandem amare, vel odio habere possumus.
Demonstratio. Nam ex hoc solo fit, (per Prop. 14. hujus) 2s
ut Mens hane rem postea imaginando, affectu Lretiti.re, vel
Tristitire afficiatur, hoc est, (per Schol. Prop. 11. hu.jus) ut Mentis,
et Corporis potentia augeatur, vel minuatur, etc. Et consequenter
(per Prop. 12. hujus) ut Mens eandem imaginari cupiat, vel (per
Coroll. Prop. 13. hujus) aversetur, hoc est, (per Schol. Prop. 13. 30
hujus) ut eandem amet, vel odio habeat. Q. E. D.
S ch o 1i um. Hine intelligimus, qui fieri potest, ut quredam
amemus, vel odio habeamus, absque ulla causa no bis cognita; sed
tantum ex Sympathia (ut ajunt) et Antipathia. Atque huc ·refe-
4 affectus O constitutionem Nm
200
O IZVORU I NARAVI STRASTI
Dok a z. Ako je ljudsko tijelo jednom bilo aficirano s dva tijela isto-
dobno, kad duh kasnije prispodobi jedno od njih, odmah se prisjeća i
drugog (prema poučku 18 drugog dijela). Ali prispodobe duha više
pokazuju strasti 1 našeg tijela nego što naznačavaju narav izvanjskih tijela
s (prema dodatku 2 uz poučak 16 drugog dijela), dakle, ako je tijelo, pa
prema tome i duh (vidi defniciju 3 ovog dijela), bilo aficirano s dvije
strasti istodobno, onda će ono, kad poslije bude aficirano s jednom od
njih, biti aficirano i s drugom, što je i trebalo dokazati.
Poučak 15 . Svaka stvar može slučajem biti uzrok ugode, neugode ili
10 požude.
Dok a z. Pretpostavimo li da j~ duh aficiran s dvije strasti istodobno,
jednom koja njegovu moć djelovanja niti povećava niti smanjuje, te dru-
gom koja je ili povećava ili smanjuje (vidi zahtjev 1 ovog dijela). Iz pret-
hodnog je poučka jasno da kad duh kasnije bude aficiran od one prve
strasti kao svog pravog uzroka, koja (prema pretpostavci) po sebi niti po-
većava niti smanjuje njegovu moć mišljenja, odmah će biti aficiran i od
ove druge koja moć mišljenja povećava ili smanjuje, to jest (prema do-
datku uz poučak 11 ovog dijela), bit će aficiran ugodom ili neugodom.
Tako ona prva stvar neće po sebi, nego slučajem biti uzrok ugode ili neu-
gode. A ovim putem lako možemo pokazati kako ona stvar može sluča­
jem biti uzrok požude, što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Već samo zato što smo je motrili strašću ugode ili ne-
ugode, kojima ona nije djelatni uzrok, mi neku stvar možemo voljeti ili
mrziti.
Dokaz. Jer samo odatle dolazi (prema poučku 14 ovog dijela) da
duh, kad poslije ovu stvar prispodobljuje, biva aficiran strašću ugode ili
neugode, to jest (prema dodatku uz poučak 11 ovog dijela), da se moć
duha i tijela povećava ili smanjuje itd. A iz toga slijedi (prema poučku 12
ovog dijela) da duh žudi ili se (prema dodatku uz poučak 13 ovog dijela)
odvraća od toga da to prispodobi, to jest (prema primjedbi uz poučak 13
ovog dijela), da on to ljubi ili mrzi, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Iz ovoga razumijemo kako se može zbiti da nešto Iju".
bimo ili mrzimo bez nekog nama poznata uzroka, nego samo iz simpatije
(kako se kaže) i antipatije. Ovamo spadaju i oni predmeti koji nas afici-
1
strast O, ustroj Nm
201
DE ORIGINE ET NATURA AFFECTUUM [108-152/109-153]
renda etiam ea objecta, qure nos Lrotitia, vel Tristitia afficiunt
ex eo solo, quod aliquid simile habent objectis, qure nos iisdem
affectibus afficere solent, ut in seq. Prop. ostendam. Scio equidem
Auctores, qui primi hrec nomina Sympathire, et Antipathire
introduxerunt, significare iisdem voluisse rerum occultas quas-
dam qualitates; sed nihilominus credo nobis licere, per eadem
notas, vel manifestas etiam qualitates intelligere.
Pro po s i ti o X V I . Ex eo solo, quad rem aliquam aliquid
habere imaginamur simile objecto, quod M entem Lmtitia, vel
Tristitia a/jicere solet; I quamvis id, in quo res objecto est similis,
non sit horum affectuum e/ficiens causa; eam tamen amabimus,
vel odio habebimus.
Demonstratio. Id, quod simile est objecto, in ipso objecto
(per hypothesin) cum affectu Lretitire, vel Tristitire contemplati
sumus; atque adeo, (per Prop. 14. hujus) cum Mens ejus imagine
afficietur, statim etiam hoc, vel illo afficietur affectu, et conse-
quenter res, quam hoc idem habere percipimus, erit (per Prop. 15.
hujus) per accidens Lretitire, vel Tristitire causa; ade6que, (per
yrmc. Coroll.) quamvis id, in quo objecto est similis, non sit horum
affectuum causa efficiens, eam tamen amabimus, vel odio habe-
bimus. Q. E. D.
Pro po s i ti o X V I I . Si rem, qum nos Tristitim affectu a/ficere
solet, aliquid habere imaginamur simile alteri, qum nos mque magno
Lmtitim affectu solet afjicere, eandem odio habebimus, et simul
amabimus.
Dem on strati o. Est enim (per hypothesin) hrec res per se
Tristitire causa, et (per Schol. Prop. 13. hujus) quatenus eandem
hoc affectu imaginamur, eandem odio habemus: et quatenus
prreterea aliquid habere imaginamur simile alteri, qure nos reque
magno Lretitire affectu afficere solet, reque magno Lretitire cona-
mine amabimus; (per Prop. prmc.) atque adeo eandem odio habe-
bimus, et simul amabimus. Q. E. D.
Scholium. Hrec Mentis constitutio, qum scilicet ex duobus
contrariis ~ffectibus oritur, animi vocatur fluctuatio, qure proinde
affectum respicit, ut dubitatio imaginationem; (vid. Schol. Prop.
44. p. 2.) nec animi fluctuatio, et dubitatio inter se di:fferunt, nisi
22 rem edd. N res O
202
O IZVORU I NARAVI STRASTI
raju ugodom ili neugodom samo zato što imaju neku sličnost s objektima
koji nas obično aficiraju tim istim strastima, kao što ću pokazati u sljede-
ćem poučku. Znam doduše da su autori, koji su prvi uveli ove riječi sim-
patija i antipatija, njima htjeli označiti neka skrivena svojstva stvari; no
s vjerujem da nam ništa ne priječi da pod time razumijemo i poznata ili oče­
vidna svojstva.
Poučak 1 6 . Već samo zato što prispodabljamo da neka stvar ima ne-
ku sličnost s objektom koji duh obično aficira ugodom ili neugodom, mi ćemo
10 je ljubiti ili mrziti, sve ako ono čime je stvar slična s objektom nije djelatni
uzrok ovih strasti.
Dokaz. Ono što je slično objektu mi smo u samom objektu (prema
pretpostavci) motrili sa strašću ugode ili neugode. Ako dakle (prema po-
učku 14 ovog dijela) duh bude aficiran njegovom prispodobom, odmah
1s
će biti aficiran i ovom ili onom strašću pa će, prema tome, stvar na kojoj
opažamo to isto (prema poučku 15 ovog dijela) biti slučajem uzrok ugo-
de ili neugode. Stoga (prema prethodnom dodatku) mi ćemo je ljubiti ili
mrziti, čak i ako ono čime je slična predmetu nije djelatni uzrok ovih
20 strasti, što je i trebalo dokazati.
Poučak 1 7. Ako prispodabljamo da je stvar koja nas obično aficira
strašćuneugode u nečemu slična nekoj drugoj stvari koja nas obično aficira
jednako snažnom strašću ugode, onda ćemo je ujedno mrziti i ljubiti.
25
Dok a z. Jer (prema pretpostavci) ova je stvar po sebi uzrok ugode te
ćemo je (prema primjedbi uz poučak 13 ovog dijela) ukoliko je prispo-
dabljamo s tom strašću utoliko i mrziti; a ako osim toga prispodabljamo
da ona ima nešto slično s drugom koja nas obično aficira jednako snaž-
nom strašću ugode, onda ćemo je ljubiti jednako snažnom pobudom ugo-
30 de (prema prethodnom poučku). Stoga ćemo je mrziti i ujedno ljubiti,
što je i trebalo dokazati.
Pri m j e db a . Ovaj ustroj duha, koji naime proizvire iz dvije protivne stra-
sti, nazivam kolebanjem duše, koji se prema strastima odnosi kao dvojba
35 spram prispodoba (vidi primjedbu uz poučak 44 drugog dijela). Koleba-
nje duše i dvojba međusobno se razlikuju samo s obzirom na više ili ma-
203
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [109-153/110-154]
secundum majus et minus. Sed notandum, me in Propositione
prrecedenti has animi fluctuationes ex causis deduxisse, qure per
se unius, et per accidens alterius affectus sunt causa; quod ideo
feci, quia sic facilius ex prrecedentibus deduci poterant; at non,
quod negem, animi flulctuationes plerumque oriri ab objecto, s
quod utriusque affectus sit effi.ciens causa. Nam Corpus huma-
num (per Post. 1. p. 2.) ex plurimis diversre naturre individuis
componitur, atque adeo (per Ax. 1. post. Lem. 3„ quod vide post
Prop. 13. p. 2.) ab uno, eodemque corpore plurimis, diversisque
modis potest affici; et contra, quia una, eademque res multis 10
modis potest affici; multis ergo etiam, diversisque modis unam,
eandemque corporis partem afficere poterit. Ex quibus facile
concipere possumus, unum, idemque objectum posse esse causam
multorum, contrariorumque affectuum.
Propositio XVIII. Homo ex imagine rei prceteritce, aut
futurm eodem Lmtitim, et Tristitim affectu afjicitur, ac ex imagine
rei prresentis.
Demonstratio. Quamdiu homo rei alicujus imagine affec-
tus est, rem ut prresentem, tametsi non existat, contemplabitur,
(per Prop. 17. p. 2. cum ejusdem Coroll.) nec ipsam ut prreteritam,
aut futuram imaginatur; nisi quatenus ejus imago juncta est
imagini temporis prreteriti, aut futuri. (vid. Schol. Prop. 44.
p. 2.) Quare rei imago, ·in se sola considerata, eadem est, sive
ad tempus futurum, vel prreteritum, sive ad prresens referatur,
hoc est, (per Coroll. 2. Prop. 16. p. 2.) Corporis constitutio, seu
affectus idem est, sive imago sit rei prreteritre, vel futurre, sive
proosentis; atque adeo affectus Lootitioo et Tristitire idem est, sive
imago sit rei prreteritoo, aut futurre, sive prresentis. Q. E. D.
Scholium I. Rem eatenus prreteritam, aut futuram hic
voco, quatenus ab eadem affecti fuimus, aut afficiemur. Ex. gr.
quatenus ipsam vidimus, aut videbimus, nos refecit, aut reficiet,
nos lresit, aut loodet, etc. Quatenus enim eandem sic imaginamur,
29 I add. edd. ex N
204
O IZVORU I NARAVI STRASTI
nje. Valja ipak primijetiti da sam u prethodnom poučku ova kolebanja
duše izveo iz uzroka koji su po sebi uzrok jedne strasti, a slučajem druge;
to sam učinio zato jer se ovako dadu lakše izvesti iz onoga prethodnoga,
a ne zato što bih želio nijekati da kolebanje duše izvire najčešće iz pred-
meta koji je djelatni uzrok obiju strasti. Jer ljudsko tijelo (prema zahtje-
vu I. drugog dijela) složena je iz više individua različite naravi, te stoga
(prema aksiomu I. poslije pomoćnog stavka III., što vidi nakon poučka
13 drugog dijela) može od jednog te istog tijela biti aficiran na mnoge i
različite načine. A i obratno, budući jedna te ista stvar može biti aficira-
na na mnoge načine, onda će i jedan te isti dio tijela biti aficiran na mno-
ge i različite načine. Iz čega jasno možemo pojmiti da jedan te isti pred-
met može biti uzrok mnogih i protivnih strasti.
Poučak 1 8 . Prispodobom buduće
ili prošle stvari čovjek će biti afici-
1s
ran istom strasti ugode i neugode kao i od prispodobe nazočne stvari.
Dok a z. Dok je čovjek aficiran prispodobom neke stvari, on stvar
motri kao nazočnu, čak i ako ona ne opstoji (prema poučku 17 drugog
dijela i dodatku uz njega) i prispodablja je kao prošlu ili kao buduću sa-
20 mo ako je njena prispodoba povezana s prispodobom prošlog ili budućeg
vremena (vidi primjedbu uz poučak 44 drugog dijela). Zato je prispo-
doba, razmotrena sama po sebi, ista, odnosila se ona na buduće vrijeme ili
prošlo ili nazočno, to jest (prema dodatku 2 uz poučak 16 drugog dijela),
2s
ustroj tijela je isti bila to prispodoba prošle stvari ili buduće ili nazočne.
Prema tome, strast ugode i neugode jest ista, bila to prispodoba prošle
stvari ili buduće ili nazočne, što je i trebalo dokazati.
Pri m j e db a 1 1• Stvar ovdje zovem utoliko prošlom ili budućom uko-
liko smo od nje bili aficirani ili ćemo biti aficirani, na primjer, ukoliko
30
smo je vidjeli ili ćemo je vidjeti, ukoliko smo se okrijepili ili će nas okri-
jepiti, ukoliko nas je povrijedila ili će nas povrijediti itd. Jer ukoliko je
1
1. add. edd. prema N
205
DE ORIGINE ET NATURA AFFECTUUM [110-154/ l ll-155]
eatenus ejus existentiam affirmamus, hoc est, Corpus nullo
affectu afficitur, qui rei existentiam secludat; atque adeo (per
Prop. 17. p. 2.) Corpus ejusdem rei imagine eodem modo afficitur,
ac si res ipsa prresens adesset. Verumenimvero, quia plerumque
fit, ut ii, qui plura sunt experti, ftuctuent, quamdiu rem, ut s
futuram, vel prreteritam conltemplantur, deque rei eventu ut
plurimum dubitent, (vid Schol. Prop. 44. p. 2.) hine fi.t, ut affectus,
qui ex similibus rerum imaginibus oriuntur, non sint adeo con-
stantes, sed ut plerumque aliarum rerum imaginibus perturben-
tur, donec homines de rei eventu certiores fi.ant. io
Scholium II. Ex modo dictis intelligimus, quid sit Spes,
Metus, Securitas, Desperatio, Gaudium, et Conscientire morsus.
Spes namque nihil aliud est, quam inconstans Lretitia, orta ex
ima.gine rei futu.rre, vel prreteritre, de cujus eventu dubitamus.
Metus contra inconstans Tristitia, ex rei dubire ima.gine etiam orta. 1s
Porro si horum affectuum dubitatio tollatur, ex Spe fi.t S-ecuritas,
et ex Metu Desperatio; nempe Lretitia, vel Tristitia, orta ex imagine
rei, quam metuimus, vel speravimus. Gaudium deinde est Lretitia,
orta ex imagine rei prreteritre, de cujus eventu dubitavimus. Oon-
scientire denique morsus est tristitia, opposita gaudio. 20
Pro po s i ti o X I X. Qui id, qu.od arnat, destrui imaginatur,
contristabitur; si au.tem conservari, lretabitur.
Dem on strati o. Mens, quantum potest,· ea imaginari cona-
tur, qure Corporis agendi potentiam augent, vel juvant, (per
Prop. 12. hujus) hoc est, (per Schol. Prop. 13. hujus) ea, qure
amat. At imaginatio ab iis juvatur, qure rei existentiam ponunt,
et contra coercetur iis, qure rei existentiam secludunt; (per Prop.
17. p. 2.) ergo rerum imagines, qure rei amatro existentiam ponunt,
Mentis conatum, quo rem amatam imaginari conatur, juvant, hoc
est, (per Schol. Prop. 11. hujus) L~titia Mentem afficiunt; et qure
25 Prop. 13. hujus edd. ejusdem Prop. ON
206
O IZVORU I NARAVI STRASTI
tako prispodabljamo, toliko potvrđujemo njen opstanak, to jest, tijelo
nije aficirano nikakvom strašću koja isključuje opstanak stvari, zato je
(prema poučku 17 drugog dijela) tijelo prispodobom stvari aficirano na
isti način kao da je stvar bila nazočna. Kako vrlo često biva da se oni koji
imaju mnogo iskustva kolebaju kad stvar motre kao buduću ili prošlu te
o ishodu stvari vrlo često dvoje (vidi primjedbu uz poučak 44 drugog
dijela), onda biva i da strasti, koje proizviru iz prispodoba sličnih stvari,
nisu stalne, nego budu često pomućene prispodobama drugih stvari, sve
dok ljudi ne steknu čvršću izvjesnost o ishodu stvari.
Primjedba 2. Iz ovog što je upravo kazano razumijemo što su na-
da, strah, pouzdanje, očaj, radost i grizodušje. Nada naime nije drugo do
nestalna ugoda proizišla iz prispodobe buduće ili prošle stvari o čijem ishodu
dvojimo. Strah je naprotiv nestalna neugoda proizašla iz prispodobe dvojbe-
ne stvari. Ako se sad ovim strastima ukine dvojba, onda iz nade nastaje
pouzdanje, a iz straha nastaje očaj, naime ugoda ili neugoda proizašla iz
prispodobe stvari od koje smo strahovali ili smo joj se nadali. Radost je
onda ugoda proizašla iz prispodobe prošle stvari o čijem smo ishodu dvojili.
Grizodušje je na kraju neugoda suprotna radosti
Poučak 1 9 . Tko ono što ljubi prispodablja kao uništeno, osjetit će ne-
ugodu; a ako kao očuvano, osjetit će ugodu.
Dok a z. Duh nastoji, koliko može, prispodabljati ono što moć djelo-
vanja tijela povećava ili potiče (prema poučku 12 ovog dijela), to jest
2s (prema primjedbi uz poučak 13 ovog dijela1) ono što ljubi. Prispodablja-
nje u mašti pak je poticano onim što potvrđuje opstanak, a priječeno je
onim što isključuje opstanak stvari (prema poučku 17 drugog dijela). Da-
kle, prispodobe stvari koje potvrđuju opstanak ljubljene stvari potiču
nagon duha kojim on teži prispodobiti ljubljenu stvar, to jest (prema
30 primjedbi uz poučak 11 ovog dijela), duh aficiraju ugodom. A one koje,
1
poučak 13 ovog dijela edd., isti poučak ON
207
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [111-155/112-156]
contra rei amatro existentiam secludunt, eundem Mentis conatum
coercent, hoc est, (per idem Schol.) Tristitia Mentem afficiunt.
Qui itaque id, quod amat, destrui imaginatur, contristabitur,
etc. Q. E. D. I
Propositio XX. Qui id, quod odio habet, destrui imaginatur,
lmtabitur.
Demonstratio. Mens (per 13. Prop. hu.jus) ea imaginari
conatur, quro rerum existentiam, quibus Corporis agendi potentia
minuitur, vel coercetur, secludunt, hoc est, (per Schol. ejusdem
Prop.) ea imaginari conatur, quro rerum, quas odio habet, to
existentiam secludunt; atque adeo rei imago, quro existentiam
ejus, quod Mens odio habet, secludit, hunc Mentis conatum juvat,
hoc est, (per Schol. Prop. 11. hujus) Mentem Lrotitia afficit. Qui
itaque id, quod odio habet, destrui imaginatur, lrotabitur. Q. E. D.
Pro po s i ti o X X I . Qui id, quod amat, Lmtitia, vel Tristitia 1s
ajfectum imaginatur, Lmtitia etiam, vel Tristitia a/.ficietur; et
uterque hic affectus major, aut minor erit in amante, prout uterque
major, aut minor est in re amata.
Demonstratio. Rerum imagines, (ut in Prop. 19. hujus
demonstravimus) quro rei amatro existentiam ponunt, Mentis 20
conatum, quo ipsam rem amatam imaginari conatur, juvant.
Sed Lrotitia existentiam rei lrotro ponit, et eo magis, quo Lrotitiro
affectus major est: est enim (per Schol. Prop. 11. hujus) transitio
ad maj orem perfectionem: ergo imago Lrotitiro rei amatro in
amante ipsius Mentis conatum juvat, hoc est, (per Schol. Prop. 11.
hujus) amantem Lrotitia afficit, et eo majori, quo major hic
affectus in re amata fuerit. Quod erat primum. Deinde quatenus
res aliqua Tristitia afficitur, eatenus destruitur, et eo magis, quo
majori afficitur Tristitia; (per idem Schol. Prop. 11. hujus) ade6que
(per Prop. 19. hujus) qui id, quod amat, Tristitia affici imaginatur,
208
O IZVORU I NARAVI STRASTI
naprotiv, isključuju opstanak ljubljene stvari, priječe taj nagon duha, to
jest (prema istoj primjedbi) duh aficiraju neugodom. Dakle, onaj tko ono
što ljubi prispodablja kao uništeno, osjetit će neugodu itd., što je i tre-
balo dokazati.
s Poučak 2 O. Tko ono što mrzi prispodablja kao uništeno, osjetit će
ugodu.
Dok a z. Duh (prema poučku 13 ovog dijela) nastoji prispodobiti ono
što isključuje opstanak stvari kojima se moć djelovanja tijela smanjuje ili
suspriježe, to jest (prema primjedbi uz isti poučak), nastoji prispodobiti
ono što isključuje opstanak stvari koje mrzi. Stoga prispodoba stvari koja
isključuje opstanak onoga što duh mrzi, potiče tako nagon duha, to jest
(prema primjedbi uz poučak 11 ovog dijela), duh aficira ugodom. Dakle,
onaj tko ono što mrzi prispodablja kao uništeno, osjetit će ugodu, što je i
trebalo dokazati.
Poučak 21 . Tko ono što ljubi prispodablja kao aficirano ugodom ili
neugodom, bit će sam aficiran ugodom ili neugodom; i svaka od ove dvije
strasti bit će u onome koji ljubi veća ili manja, već prema tome jesu li obje
strasti u ljubljenoj stvari veće ili manje.
Dokaz. Prispodobe stvari (kako smo dokazali u poučku 19 ovog di-
jela) koje potvrđuju opstanak ljubljene stvari, potiču nagon duha kojim
on nastoji prispodobiti samu ljubljenu stvar. Ali ugoda potvrđuje opsta-
nak ugodne stvari i to utoliko više što je strast ugode veća; jer ona je (pre-
ma aodatku uz poučak 11 ovog dijela) prijelaz u veće savršenstvo. Dakle,
prispodoba ugode ljubljene stvari u onome koji ljubi potiče nagon samog
2s duha, to jest (prema primjedbi uz poučak 11 ovog dijela), ona aficira ono-
ga koji ljubi ugodom i to utoliko više koliko je veća bila ova strast u ljub-
ljenoj stvari. To je bilo ono prvo. Nadalje, ukoliko je jedna stvar aficirana
neugodom, bit će uništena i to utoliko više što je većom neugodom bila
aficirana (prema istoj primjedbi uz poučak 11 ovog dijela). Dakle će
30
(prema poučku 19 ovog dijela) onaj koji ono što ljubi prispodablja kao afi-
209
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM
[112-156/113-157]
Tristitia etiam afficietur, et eo majori, quo major hic a:ffectus in
re amata fuerit. Q. E. D. I
Pro po s i ti o X X I I . Si aliquem imaginamur Lcetitiđ
afficere
rem, quam amamus, Amore erga eum afjiciemur. Si contra eundem
imaginamur Tristitiđ eandem afficere; econtra Odio etiam contra
ipsum afficiemur.
Demonstratio. Qui rem, quam amamus, Lretitia, vel Tri-
stitia afficit, ille nos Lretitia, vel Tristitia etiam afficit, si nimi-
rum rem amatam Lretitia illa, vel Tristitia affectam imagina-
mur. (per prcece<l. Prop.) At hrec Lretitia, vel Tristitia in nobis
supponitur dari, concomitante idea causre externre; erga, (per
Schol. Prop. 13. hujus) si aliquem imaginamur Lretitia, vel Tri-
stitia afficere rem, quam amamus, erga eundem Amore, vel Odio
afficiemur. Q. E. D.
Scholium. Propositio 21. nobis explicat, quid sit Commi-
seratio, quam definire possumus, quod sit Tristitia orta ex alterius
damno. Quo autem nomine appellanda sit Lretit.ia, qure ex
alterius bono oritur, nescio. Porro A morem erga illum, qui a.lteri
bene f ecit, Favorem, et contra Odium erga illum, qui alteri male
fecit, Indignationem appellabimus. Denique notandum, nos non
tantum misereri rei, quam amavimus; (ut in Prop. 21. ostendimus)
sed etiam ejus, quam antea nullo a:ffectu prosecuti sumus; modo
eam nobis similem judicemus. (ut infra ostendam) Atque adeo
ei etiam favere, qui simili bene fecit, et contra in eum indignari,
qui simili damnum intulit.
Propositio XXIII. Qui id, quod odio habet, Tristitiđ
affe-
ctum imaginatur, lcetabitur; si contra idem Lcetitiđ affectu.m esse
imaginetur, contristabitur; et uterque hic affectus major, aut minor
210
O IZVORU I NARAVI STRASTI
cirano neugodom i sam biti aficiran neugodom i to utoliko više što je
veća ova strast u ljubljenoj stvari, što je i trebalo dokazati.
Poučak 22. Ako prispodobimo da netko ugodom aficira stvar koju
ljubimo, bit ćemo aficirani ljubavlju spram njega. Ako, naprotiv, prispo-
5 dobimo da je aficira nelagodom, bit ćemo, obratno, aficirani mržnjom na
njega.
Dok a z . Onaj tko stvar koju ljubimo aficira ugodom ili neugodom, taj i
nas aficira ugodom ili neugodom ako mi, naime, ljubljenu stvar prispo-
dabljamo kao aficiranu s tom ugodom ili neugodom (prema prethodnom
10 poučku). Ali, pretpostavlja se da je ova ugoda ili neugoda dana u nama i
da je praćena predstavom izvanjskog uzroka. Dakle (prema primjedbi uz
poučak 13 ovog dijela), ako prispodabljamo kako netko ugodom ili neu-
godom aficira stvar koju ljubimo, bit ćemo aficirani ljubavlju spram njega
ili mržnjom na njega, što je i trebalo dokazati.
15
Primjedba. Poučak 21 objašnjava nam što je sažaljenje, koje može-
mo definirati kao neugodu proisteklu iz nečijeg gubitka. Ne znam kako bi
se pak nazvala ugoda koja proizlazi iz nečijeg boljitka. Nadalje ćemo lju-
bav spram onoga koji drugome čini dobro nazvati naklonost, a mržnju, na-
20 protiv, na onoga tko drugome čini zlo nazvat ćemo ogorčenjem. Na kraju
valja primijetiti da se nećemo sažaliti samo na stvar koju smo ljubili (ka-
ko smo pokazali u poučku 21) nego i na onu za koju ranije nismo bili
obuzeti nikakvom strašću, samo ako prosudimo da nam je slična (kako
ću dolje pokazati). Stoga mi smo nakloni i onome koji sličnome dobro
25 čini, a ogorčeni smo na onoga tko sličnome donosi gubitak.
Poučak 2 3 . Tko ono što mrzi prispodobljuje kao aficirano neugo-
dom, osjetit će ugodu; ako naprotiv to prispodobi kao aficirano ugodom,
osjetit će neugodu, i svaka od ove dvije strasti bit će veća ili manja već pre-
211
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [113-157/115-159]
erit, prout ejus contrarius major, aut minor est in eo, quod odio
habet. I
Demonstratio. Quatenus res odiosa Tristitia afficitur,
eatenus destruitur, et eo magis, quo majori Tristitia afficitur. (per
Schol. Prop. 11. hujus) Qui igitur (per Prop. 20. hujus) rem,
quam odio habet, Tristitia af:fici imaginatur, Lretitia contra
af:ficietur; et eo majori, quo majori Tristitia rem odiosam affe-
ctam esse imaginatur; quod erat primum. Deinde Lretitia existen-
tiam rei lretre ponit, (per idem Schol. Prop. 11. hujus) et eo magis,
quo major Lretitia concipitur. Si quis eum, quem odio habet,
Lretitia affectum imaginatur, hooc imaginatio (per Prop. 13
hujus) ejusdem conatum coercebit, hoc est, (per Schol. Prop. 11.
hujus) is, qui odio habet, Tristitia afficietur, etc. Q. E. D.
Scholium. Hrec Lretitia vix solida, et absque ullo animi
conflictu esse potest. Nam (ut statim in Propositione 27. hujus
ostendam) quatenus rem sibi similem Tristitire affectu affici
imaginatur, eatenus contristari debet; et contra, si eandem Lretitia
affici imaginetur. Sed hic ad solum Odium attendimus.
Pro po s i ti o X X I V . Si aliquem irnaginamur Lmtitia afjicere
rem, quam odio habemus, Odio etiam erga eum afficiemur. Si
contra eundem imaginamur Tristitia eandem rem afficere, A more
erga ipsum afficiemur.
Demonstratio. Demonstratur eodem modo hrec Propositio,
ac Propositio 22. hujus, quam vide.
Scholium. Hi, et similes Odii affectf1s ad lnvidiam referun-
tur, qure propterea nihil aliud est, quam ipsum Odium, quatenus
id consideratur hominem ita disponere, ut malo alterius gaudeat,
et contra ut ejusdem bono contristetur. I
Propositio XXV. ld omne de nobis, deque re amatđ
affirmare conamur, quod nos, vel rem amatam Lmtitia afficere,
imaginamur; et contra id omne negare, quod nos, vel rem amatam
212
O IZVORU I NARAVI STRASTI
ma tome koliko je ona suprotna strast veća ili manja u onome koji mrzi.
Dok a z. Ukoliko je omrznuta stvar aficirana neugodom, utoliko je
uništena i to utoliko više što je većom neugodom aficirana (prema pri-
mjedbi uz poučak 11 ovog dijela). Tko stoga (prema poučku 20 ovog di-
5
jela) stvar koju mrzi prispodablja kao aficiranu neugodom, bit će, napro-
tiv, aficiran ugodom i to utoliko više što je veća nelagoda kojom prispo-
dablja da je aficirana omrznuta stvar. Ako tko ono što mrzi prispodobljuje
kao aficirano ugodom, ova prispodoba (prema poučku 13 ovog dijela) sus-
10
prijezat će njegov nagon, to jest (prema primjedbi uz poučak 11 ovog dije-
la), onaj tko mrzi bit će aficiran neugodom itd., što je i trebalo dokazati.
' i Primjedba. Ova ugoda jedva da je postojana i jedva može proći bez
duševnog sukoba. Jer (kako ću odmah pokazati u poučku 27 ovog dijela)
ukoliko si netko prispodablja da je nešto njemu slično aficirano strašću
15
neugode, utoliko mora osjetiti neugodu; i obratno od toga, ako to pris-
podabalja kao aficirano neugodom. No ipak ovdje mislimo samo na mrž-
nju.
Poučak 2 4 . Ako prispodobimo da netko ugodom aficira stvar koju
20
mrzimo, bit ćemo aficirani mlŽnjom na njega. Ako, naprotiv, prispodobimo
da tu stvar aficira neugodom, bit ćemo aficirani ljubavlju spram njega.
Dok a z . Ovaj se poučak dokazuje istim načinom kao i poučak 22 ovog
dijela, što vidi.
25
Primjedba. Ove i slične strasti mržnje odnose se na zavist koja sto-
ga nije ništa drugo nego ona mlŽnja ako se smatra da ona čovjekom tako
raspolaže da se on raduje nesreći drugoga, a da ga sreća drugoga ispunja ne-
ugodom.
Poučak 2 5 . Mi u sebi i u ljubljenim stvarima nastojimo potvrditi
30 sve što prispodabljamo kako nas ili ljubljene stvari aficira ugodom, te,
obratno, nijekati sve što prispodabljamo kako nas ili ljubljene stvari afi-
213.
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [115-159/116-160]
Tristitia afficere, imaginamur . .
Dem on strati o. Quod rem amatam Lretitia, vel Tristitia
afficere imaginamur, id nos Lretitia, vel Tristitia afficit. (per
Prop. 21. hujus) At Mens (per Prop. 12. hujus) ea, qure nos Lretitia
afficiunt, quantum potest, conatur imaginari, hoc est, (per Prop. s
17. p. 2. et ejus Coroll.) ut prresentia contemplari; et contra, (per
Prop. 13. hujus) qure nos Tristitia afficiunt, eorum existentiam
secludere; ergo id omne de nobis, deque re amata affirmare
conamur, quod nos, vel rem amatam Lretitia afficere, imaginamur,
et contra. Q. E. D.
Propositio XXVI. ld omne de re, quam odio habemus,
affirmare conamur, quod ipsam Tristitiđ afficere imaginamur, et
id contra negare, quod ipsam Lmtitia afficere imaginamur.
Demonstratio. Sequitur hrec Propositio ex Propositione
23. ut prrecedens ex Propositione 21. hujus. 1s
Scholium. His videmus, facile contingere, ut homo dese,
deque re amata plus justo, et contra de re, quam odit, mini1s
justo sentiat, qure quidem imaginatio, quando ipsum hominem
respicit, qui de se plus justo sentit, Superbia vocatur, et species
Delirii est, quia homo oculis apertis somniat, se omnia illa posse, 20
qure sola imaginatione assequitur, qureque propterea, veluti realia,
contemplatur, iisque exultat, quamdiu ea imaginari non potest,
qure horum existentiam secludunt, et ipsius agendi potentiam
determinant. Est igitur Superbia Lmtitia ex eo orta, qudd homo de
se plus justo sentit. I Deinde Lmtitia, qum ex eo oritur, qu0d homo 2s
de alio plus justo sentit, Existirnatio vocatur; et illa denique
Despectus, qum ex eo oritur, quod de alio minus justo sentit.
Propositio XXVII. Ex eo, quod rem nobis similem, et
quam nullo affectu prosecu.ti sumus, aliquo affectu affici imagina-
214
O IZVORU I NARAVI STRASTI
cira neugodom.
Dok a z. Ono što prispodabljamo kako ljubljenu stvar aficira ugodom
ili neugodom, to nas aficira ugodom ili neugodom (prema poučku 21
ovog dijela). Duh pak (prema poučku 12 ovog dijela) nastoji, koliko
može, prispodobiti ono što nas aficira ugodom, to jest (prema poučku 17
drugog dijela i dodatku uz njega) motriti to kao nazočno, a isključiti op-
stanak onome, naprotiv (prema poučku 13 ovog dijela), što nas aficira
neugodom. Dakle, mi u sebi i u ljubljenim stvarima nastojimo potvrditi
sve što prispodabljamo kako nas ili ljubljene stvari aficira ugodom te ob-
10
ratno itd., što je i trebalo dokazati.
Poučak 2 6 . Mi nastojimo u stvari koju mnimo potvrditi sve što pri-
spodabljamo da je aficira neugodom, te obratno, nijekati ono što prispodab-
ljamo da je aficira ugodom.
Dok a z. Ovaj poučak slijedi iz poučka 23 kao što prethodni slijedi iz
poučka 21 ovog dijela.
Primjedba. Ovdje vidimo kako se lako može slučiti da čovjek o sebi
i ljubljenoj stvari ima bolje mišljenje no što je opravdano, te obratno,
kako o stvari koju mrzi može imati lošije mišljenje no što je opravdano.
Ova prispodoba, kad se odnosi spram samog čovjeka koji o sebi ima bolje
mišljenje no što je to opravdano, naziva se oholost i vrsta je ludila budući
da taj čovjek otvorenih očiju sanja da je kadar postići sve ono što postiže
jedino maštom te jer to motri kao stvarno i time se hvali sve dok ne mo-
že prispodobiti ono što isključuje opstanak toga i što određuje njegovu
moć djelovanja. Dakle oholost je ugoda koja proizlazi iz toga što čovjek o
sebi misli bolje no što je opravdano. Nadalje, ugoda koja proizlazi iz toga
što čovjek o drugome misli bolje no što je opravdano naziva se precjenjiva-
nje, a ona, na kraju, koja proizlazi iz toga što se o drugome misli lošije no
što je opravdano - podcjenjivanje.
Poučak 2 7 . Ako neku sebi sličnu stvar, za koju nismo obuzeti nikak-
vom strašću, prispodabljamo kao aficiranu nekom strašću, onda ćemo sa-
21,5
DE ORIGINE ET NATURA AFFECTUUM [116-160/117-161]
mur, eo ipso simili·affectu afficimur.
Dem on strati o. Rerum imagines sunt Corporis humani
affectiones, quarum idere corpora externa, veluti nobis prresentia,
reproosentant, (per Schol. Prop. 17. p. 2.) hoc est, (per Prop. 16.
p. 2.) quarum ideoo na turam nostri Corporis, et simul proosentem s
externi corporis naturam involvunt. Si igitur corporis externi
natura similis sit naturre nostri Corporis, tum idea corporis
externi, quod imaginamur, affectionem nostri Corporis involvet
similem affectioni corporis externi; et consequenter, si aliquem
nobis similem aliquo affectu affectum imaginamur, hooc imagi- 10
natio affectionem nostri Corpus huic affectui similem exprimet;
ade6que ex hoc, quod rem aliquam nobis similem aliquo affectu
affici imaginamur, simili cum ipsa affectu afficimur. Quod si rem
nobis similem odio habeamus, eatenus (per Prop. 23. hujus)
contrario affectu cum ipsa afficiemur, non autem simili. Q. E. D. 1s
S ch o 1i um. Hooc affectuum imitatio, quando ad Tristitiam
refertur, vocatur Commiseratio; (de qua vide Schol. p. 22. hujus)
sed ad Cupiditatem relata Aemula.tio, quoo proinde nihil aliud
est, quam alicujus rei Cupiditas, qum in nobis ingeneratur ex eo,
quod alios nobis similes eandem Cupiditatem habere imaginamur.
Corollarium I. Si aliquem, quem nullo affectu prosecuti
sumus, imaginamur Lretitia afficere rem nobis similem, Amore
erga eundem afficiemur. Si contra eundem imaginamur eandem
Tristitia afficere, Odio erga ipsum afficiemur. I
Dem on strati o. Hoc eodem modo ex Propositione prrece-
dente demonstratur, ac Propositio 22. hujus ex Propositione 21.
Corollarium II. Rem, cujus nos miseret, odio habere non
possumus ex eo, quod ipsius miseria nos Tristitia afficit.
Demonstratio. Si enim ex eo nos eandem odio habere
possemus, tum (per Prop. 23. hujus) ex ipsius Tristitia lretaremur,
quod est contra Hypothesin.
25 Hoc edd. Haec O
216
O IZVORU I NARAVI STRASTI
mim tim biti aficirani sličnom strašću.
Dokaz. Prispodobe stvari su stanja ljudskog tijela čije predstave
predstavljaju izvanjska tijela kao nama nazočna (prema primjedbi uz
poučak 17 drugog dijela); to jest (prema poučku 16 drugog dijela), čije
predstave uključuju narav našeg tijela skupa s nazočnom naravi izvanj-
skog tijela. Ako je dakle narav izvanjskog tijela slična naravi našeg tijela,
onda će predstava izvanjskog tijela koje prispodabljamo uključivati sta-
nje našeg tijela koje je slično stanju izvanjskog tijela. Slijedom toga, ako
pak prispodabljamo da je netko nama sličan aficiran drugom strašću, on-
da će ova prispodoba izraziti stanje našeg tijela koje je slično ovoj strasti.
Time dakle što neku nama sličnu stvar prispodabljamo kao aficiranu
nekom strašću mi i sebe aficiramo sličnom strašću. Jer ako mrzimo sebi
sličnu stvar, utoliko ćemo (prema poučku 23 ovog dijela) biti aficirani
strašću suprotnom od njene, a ne sličnom, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Kad se odnosi na neugodu ovo oponašanje strasti nazi-
va se sažaljenje (o čemu vidi primjedbu uz poučak 22 ovog dijela), a kad
se odnosi na požudu naziva se nadmetanje koje stoga nije drugo do po-
žuda za nekom stvari koja se u nama stvara tako što prispodabljamo da
drugi, koji su nama slični imaju istu požudu
20 Dodatak 1 . Ako nekoga za koga nismo obuzeti nikakvom strašću
prispodabljamo kako nešto nama slično aficira ugodom, onda ćemo biti
aficirani ljubavlju spram njega. Ako naprotiv prispodobimo da to aficira
neugodom, bit ćemo aficirani mržnjom na njega.
Dok a z. Ovo 1 se dokazuje iz prethodnog poučka, na isti način kao i
2s
poučak 22 ovog dijela iz poučka 21.
Dodatak 2. Stvar na koju smo se sažalili ne možemo mrziti zbog
toga što nas njena nevolja aficira neugodom.
Dokaz. Ako bismo je naime zbog toga mogli mrziti, onda bismo
JO (prema poučku 23 ovog dijela) osjećali ugodu nad njenom neugodom,
što je protivno pretpostavci.
1
Ovo edd., ova O (se. ovaj, op. pre.v.)
217
DEORIGINEETNATURAAFFECTUUM [ll 7-161/ll8-162]
Corollarium III. Rem, cujus nos miseret, a miseria,
quantum possumus, liberare conabimur.
Demonstratio. Id, quod rem, cujus nos miseret, Tristitia
afficit, nos simili etiam Tristitia afficit; (per Prop. prreceil.)
ade6que omne id, quod ejus rei existentiam tollit, sive quod rem s
destruit, comminisci conabimur, (per Prop. 13. hujus) hoc est
(per Schol. Prop. 9. hujus) id destruere appetemus, sive ad id
destruendum determinabimur; atque adeo rem, cujus miseremur,
a sua miseria liberare conabimur. Q. E. D.
Scholium. Hrec voluntas, sive appetitus benefaciendi, qui 10
ex eo oritur, quod rei, in quam beneficium conferre volumus, nos
miseret, Benevolentia vocatur, qure proinde nihil aliud est, quam
Cupiditas ex commiseratione orta. Creterum de Amore, et Odio
erga illum, qui rei, quam nobis similem esse imaginamur, bene,
aut male fecit, vide Schol. Prop. 22. hujus. 1s
Propositio XXVIII. ld omne, quod ad Lretitiam condu-
cere ima.ginamur, conamur promovere, ut fiat,; quod vero eidem
repugnare, sive ad Tristitiam conducere ima.ginamur, arnovere, vel
destruere conamur. I
Demonstratio. Quod ad Lretitiam conducere imaginamur,
quantum possumus, imaginari conamur, (per Prop. 12. hujus)
hoc est, (per Prop. 17. p. 2.) id, quantum possumus, conabimur
ut prresens, sive ut actu existens contemplari. Sed Mentis conatus,
seu potentia in cogitando requalis, et simul natura est cum Cor-
poris conatu, seu potentia in agendo: (ut clare sequitur ex Coroll.
Prop. 7. et Coroll. Prop. 11. p. 2.) ergo, ut id existat, absolute
conamur, sive (quod per Schol. Prop. 9. hujus idem est) appetimus,
et intendimus; quod erat primum. Deinde si id, quod Tristitire
causam esse credimus, hoc est, (per Schol. Prop. 13. hujus) si id,
quod odio habemus, destrui imaginamur, lretabimur, (per Prop.
20. hujus) ade6que idem (per primam hujus partern) conabimur
destruere, sive (per Prop. 13. hujus) a nobis amovere, ne ipsum,
ut prresens contemplemur; quod erat secundum. Ergo id omne,
quod ad Lretitiam, etc. Q. E. D.
218
O IZVORU I NARAVI STRASTI
Dodatak 3 . Stvar na koju smo se sažalili nastojat ćemo, koliko mo-
žemo, osloboditi nevolje.
Dok a z . Ono što stvar na koju smo se sažalili aficira neugodom, to i
nas aficira sličnom neugodom (prema prethodnom poučku); nastojat će­
mo stoga sjetiti se svega onoga što ukida opstanak stvari ili je uništava
(prema poučku 13 ovog dijela), to jest (prema primjedbi uz poučak 9
ovog dijela) težit ćemo da to uništimo ili ćemo biti određeni da to uništi-
mo. Tako ćemo stvar na koju smo se bili sažalili nastojati osloboditi nje-
ne nevolje, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Ova volja ili poriv za dobročinjenjem što proizviru iz
toga što smo se sažalili na stvar kojoj želimo ukazati dobročinstvo, naziva
se dobrohotnost koja nije ništa drugo do požuda proizišla iz sažaljenja.
Ostalo o ljubavi i mržnji spram onoga koji čini dobro ili zlo stvari koju
prispodabljamo kao sebi sličnu vidi u primjedbi uz poučak 22 ovog dijela.
Poučak 28. Sve ono što prispodabljamo kako pridonosi ugodi nasto-
jimo promicati kako bi nastala; ono pak što se tome opire ili što prispodab-
ljamo kako pridonosi neugodi nastojimo ukloniti ili uništiti.
Dokaz. Ono što prispodabljamo kako pridonosi ugodi mi nastojimo,
20 koliko možemo, prispodabljati (prema poučku 12 ovog dijela), to jest (pre-
ma poučku 17 drugog dijela), mi to nastojimo, koliko možemo, motriti
kao nazočno ili kao zbiljski opstojeće. No nagon duha ili moć koja je u
mišljenju po naravi je jednaka i istodobna s nagonom tijela ili moću u
djelovanju (što jasnije slijedi iz dodatka uz poučak 7 i iz dodatka uz pou-
2s čak 11 drugog dijela); dakle, mi na svaki način nastojimo da to opstoji,
odnosno (što je prema primjedbi uz poučak 9 ovog dijela isto) tome
težimo i tome se upinjemo. To je bilo ono prvo. Nadalje, ako ono za što
vjerujemo da je uzrok neugode, to jest (prema primjedbi uz poučak 13
ovog dijela) ono što mrzimo, prispodobimo kao uništeno, osjetit ćemo
30 ugodu (prema poučku 20 ovog dijela). Dakle ćemo (prema prvom dijelu
ovog dokaza) nastojati uništiti ili (prema poučku 13 ovog dijela) od sebe
otkloniti kako ga ne bismo motrili kao nazočnog. I to je bilo ono drugo.
Dakle, sve ono što prispodabljamo kako pridonosi ugodi itd„ što je i tre-
balo dokazati.
219
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [118-162/119-163]
Propositio XXIX. Nos id omne etiam agere conabim·ur,
quod * homines cum Lretitia aspicere imaginamur, et contra id
agere aversabimur, quod homines aversari imaginamur.
Demonstratio. Ex eo, quod imaginamur homines aliquid
amare, vel odio habere, nos idem amabimus, vel odio habebimus,
(per Prop. 27. hujus) hoc est, (per Schol. Prop. 13. hujus) eo ipso
ejus rei prresentia lretabimur, vel contristabimur; ade6que (per
prmc. Prop.) id omne, quod homines amare, sive cum Lootitia
aspicere imaginamur, conabimur agere, etc. Q. E. D.
Scholi um. Hic conatus aliquid agendi, et etiam omittendi,
ea sola de causa, ut hominibus placeamus, vocatur Ambitio,
prresertim quando adeo impense vulgo placere conamur, ut cum
nastro, aut alterius damno qurodam agamus, vel omittamus;
alias Humanitas appel llari solet. Deinde Lretitiam, qua alterius
actionem, qua nos conatus est delectari, imaginamur, Laudem
voco; Tristitiam vero, qua contra ejusdem actionem aversamur,
Vituperium voco.
Pro po s i ti o X X X. Si quis aliquid egit, quod reliquos Lreti-
tia af.ficere imagina.tur, is Lretitia, concomitante idea sui, tanquam
causa, af.ficietur; sive se ipsum cum Lretitia contemplabitur. Si
contra aliquid egit, quod reliquos Tristitia af.ficere imaginatur, se
ipsum cum Tristitia contra contemplabitur.
Dem on strati o. Qui se reliquos Lretitia, vel Tristitia afficere
imaginatur, eo ipso (per Prop. 27. hujus) Lootitia, vel Tristitia
afficietur. Cum autem homo (per Prop. 19. et 23. p. 2.) sui sit
conscius per affectiones, quibus ad agendum determinatur; ergo,
qui aliquid egit, quod ipse imaginatur, reliquos Lootitia afficere,
* N.B. lntellige Me, et in seqq. homines, quos nullo affectu prosequuti
sumus.
220
O IZVORU I NARAVI STRASTI
Poučak 2 9. Mi nastojimo učiniti sve ono za što prispodabljamo da
ljudi* gledaju s ugodom, te se naprotiv odvraćamo od toga da učinimo ono
za što prispodabljamo da ljude odvraća.
Dokaz. Time što nešto prispodabljamo kao voljena ili omrznuto od
5 ljudi, mi sami to ćemo ljubiti ili mrziti (prema poučku 27 ovog dijela), to
jest (prema primjedbi uz poučak 13 ovog dijela), upravo time ćemo zbog
nazočnosti stvari osjećati ugodu ili neugodu. Stoga (prema prethodnom
poučku) nastojat ćemo učiniti sve ono što prispodabljamo da ljudi ljube
ili da na to gledaju s ugodom itd., što je i trebalo dokazati.
10 Pri m j e db a . Ovaj nagon da se učini ili pak da se propusti nešto sa-
mo iz razloga kako bismo se ljudima svidjeli naziva se častohleplje, oso-
bito kad se svjetini toliko nastojimo dopasti da činimo ili propuštamo ono
što je nama ili drugima nauštrb; inače se naziva čovjekoljubivost. Nada-
lje, ugodu s kojom prispodabljamo nečije djelovanje s kojim nas on na-
15 stoji razveseliti nazivam pohvalom, a neugodu kojom se odvraćamo od
nečijeg djelovanja zovem pokudom.
Poučak 3 O. Ako je tko učinio nešto za što u mašti prispodablja da će
druge aficirati ugodom, bit će i sam aficiran ugodom praćenom predstavom
njega samoga kao uzroka; odnosno, on će sebe motriti s ugodom. Ako je,
20
naprotiv, učinio nešto za što u mašti prispodablja da će druge aficirati neu-
godom, onda će i sebe motriti s neugodom.
Dok a z. Onaj tko sebe prispodobljuje kao da druge aficira ugodom
ili neugodom taj će samim tim (prema poučku 27 ovog dijela) biti afici-
ran ugodom ili neugodom. Budući da je čovjek (prema poučcima 19 i 23
25
drugog dijela) sebe svjestan preko stanja koja ga određuju da djeluje,
onda će onaj, koji je učinio nešto što sam prispodablja da druge aficira
ugodom, sam biti aficiran ugodom sa sviješću o samome sebi kao uzro-
• Pazi: ovdje i u onome što slijedi valja podrazumijevati ljude za koje nismo obuzeti
nikakvom strašću (op. Spinoze).
221
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [U9-163/120-164]
Lretitia cum conscientia sui, tanquam causa, afficietur, sive seip-
sum cum Lretitia contemplabitur, et contra. Q. E. D.
Scholi um. Cum Amor (per Schol. Prop. 13. hujus) sit
Lrotitia, concomitante idea causre externre, et Odium Tristitia
concomitante etiam idea causre externre; erit ergo hrec Lretitia, et s
Tristitia Amoris, et Odii species. Sed quia Amor, et Odium ad
objecta externa referuntur, ideo hos Affectils aliis nominibus
significabimus; nempe Lretitiam, concomitante idea causre in-
ternre, Gloriam, et Tristitiam huic contrariam Pudorem appella-
bimus: Intellige, quando Lretitia, vel Tristitia ex eo oritur, quod 10
homo, se laudari, vel vituperari credit; alias Lretitiam, conco-
mitante idea causre internre, Acquiescentiam in se ipso, Tristitiam
vero eidem contrariam Prenitentiam vocabo. Deinde quia (per
Coroll. Prop. 17. p. 2.) fieri potest, ut Lretitia, qua aliquis se reli-
quos afficere imaginatur, imaginaria tantum sit, et (per Prop. 25. 1s
hujus) unusquisque de se id omne conatur imaginari, quod se
Lretitia afficere imagina!tur; facile ergo fieri potest, ut gloriosus
superbus sit, et se omnibus gratum esse imaginetut, quando
omnibus molestus est.
Pro po s i ti o X X X I . Si aliquem imaginamur amare, vel 20
cupere, vel odio habere aliqu.id, quod i psi am.amus, cupimus, vel
odio habemus, eo ipso rem constantius amabimus, etc. Si autem id,
quod a.mamus, eum aversari imaginamur, 'Vel contra, (dat hy't geen
bemint, 't welk wy haten,) tum animi fluctuationem patiemur.
Dem on strati o. Ex eo solo, quod aliquem aliquid amare 2s
imaginamur, eo ipso idem amabimus. (per Prop. 27. hujus) At
sine hoc nos idem amare supponimus; accedit ergo Amori nova
causa, a qua fovetur; atque adeo id, quod amamus, hoc ipso
constantius amabimus. Deinde ex eo, quod aliquem aliquid
aversari imaginamur, idem aversabimur. (per eandem Prop.) At 30
si supponamus, nos eodem tempore id ipsum amare, eodem ergo
tempore hoc idem amabimus, et .aversabimur, sive (vid. Schol.
Prop. 17. hujus) animi fl.uctuationem patiemur. Q. E. D.
8-9 + 12 internae edd. N externae O
27 supponimus ON ... mur Sph. Corr.
222
O IZVOR U I NARAVI STRAS1i
kom, odnosne sebe sama motrit će s ugodom, i obratno, što je i trebalo
dokazati.
Primjedba. Budući daje ljubav (prema dodatku uz poučak 13 ovog
dijela) ugoda praćena predstavom izvanjskog uzroka, a mržnja neugoda
isto tako praćena predstavom izvanjskog uzroka, onda će stoga i ova
ugoda i neugoda biti vrste ljubavi i mržnje. No kako se ljubav i mržnja
odnose spram izvanjskih predmeta, onda ćemo ove strasti označiti dru-
gim imenima. Naime, ugodu praćenu s predstavom unutarnjeg1 uzroka
nazvat ćemo ponosom, a tome protivnu neugodu sramom. Ovdje podra-
zumijevam slučajeve kad ugoda ili neugoda proizviru iz toga što čovjek
vjeruje da je hvaljen ili kuđen; u drugim ću slučajevima ugodu praćenu
predstavom unutarnjeg2 uzroka nazivati zadovoljstvom sa samim sobom,
a njoj protivnu neugodu kajanjem. Budući da se, nadalje (prema dodat-
ku uz poučak 17 drugog dijela), može zbiti da ugoda za koju netko pred-
stavlja da njome aficira druge, bude samo izmišljena, te da (prema pouč­
ku 25 ovog dijela) svatko nastoji o sebipretpostavljati sve ono što se pris-
podablja kao aficirano ugodom, onda se dakle lako može zbiti da onaj
tko je slavoljubiv bude ohol, i da sebe prispodablja kao svima prijatnog,
dok je svima na teret.
Poučak 3 1 . Ako prispodabljamo da netko ljubi ili žudi ili mrzi nešto
što i mi sami ljubimo, žudimo ili mrzimo, onda ćemo samim tim postojanije
ljubiti itd. Ako naprotiv prispodobimo da se netko odvraća od stvari koju mi
ljubimo ili obratno, <da ljubi ono što mi mrzimo, > onda ćemo trpjeti kole-
banje duše.
Dok a z. Samo iz toga što prispodabljamo da netko nešto ljubi i mi
ćemo ljubiti to isto (prema poučku 27 ovog dijela). No pretpostavimo1 da
bismo ljubili i bez toga; nastupa dakle novi uzrok ljubavi kojim se ona
hrani. Stoga ćemo ono što ljubimo samim tim ljubiti postojanije. Nada-
lje, time što prispodabljamo da se netko od nečeg odvraća i sami ćemo se
od toga odvraćati (prema istom poučku). Ali ako pretpostavimo da mi to
u isto vrijeme ljubimo, onda ćemo u isto vrijeme to ljubiti i od toga se
odvraćati, odnosno (vidi primjedbu uz poučak 17 ovog dijela), trpjet će­
mo kolebanje duše, što je i trebalo dokazati.
1
unutarnjeg edd. N, izvanjskog O
2
unutarnjeg edd. N, izvanjskog O
1
pretpostavimo ON, pretpostavlja se Sph. corr.
223
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [120-164/121-165]
Corollarium. Hine, et ex Prop. 28. hujus sequitur, unum-
quemque, quantum potest, conari, ut unusquisque id, quod ipse
amat, amet, et quod ipse odit, odio etiam habeat; unde illud
Poetoo:
Speremus pariter, pariter metuamus arnantes;
F erreus est, si quis, quod sinit alter, amat.
Scholi um. Hic conatus efficiendi, ut unusquisque probet
id, quod ipse amat, vel odio habet, revera est Ambitio; (vid.
Schol. Prop. 29. hujus) atque adeo videmus, unumquemque ex
natura appetere, ut reliqui ex ipsius ingenio vivant, quod dum
omnes pariter appetunt, pariter sibi impedimento, et dum omnes
ab omnibus laudari, seu amari volunt, odio invicem sunt. I
Proposi tio XXXII. Si aliquem re aliqua, quđ unus solus
potiri potest, gaudere im.agina.mur, conabimur elficere, ne ille illđ
re potiatur.
Demonstratio. Ex eo solo, quod aliquem re aliqua gaudere
imaginamur, (per Prop. 27. hujus cum ejusdem 1. Coroll.) rem
illam amabimus, eaque gaudere cupiemus. At (per Hypothesin)
huic Lootitioo obstare imaginamur, quod ille endem hac re gau-
deat; ergo, (per Prop. 28. hujus) ne ille eadem potiatur, conabi-
mur. Q.E. D.
S ch o 1i um. Videmus itaque, cum hominum natura plerumque
ita comparatum esse, ut eorum, quibus male est, misereantur, et
quibus bene est, invideant, et (per Prop. prmc.) eo majore odio,
quo rem, qua alium potiri imaginantur, magis amant. Videmus
deinde, ex eadem naturoo humanoo proprietate, ex qua sequitur,
homines esse misericordes, sequi etiam eosdem esse invidos, et
ambitiosos. Denique, si ipsam experientiam consulere velimus,
ipsam hooc omnia docere experiemur; prresertim si ad priores
nostroo ootatis annos attenderimus. Nam pueros, quia eorum
corpus continuo veluti in ooquilibrio est, ex hoc solo ridere, vel
224
O IZVORU I NARAVI STRASTI
Dodatak. Iz ovoga kao i iz poučka 28 ovog dijela slijedi da svatko
nastoji, koliko može, da svi ljube ono što on sam ljubi i da svi mrze ono
što on sam mrzi; zato kaže pjesnik:2:
5 Istodobno se nadamo i istodobno se bojimo mi koji ljubimo;
Od željeza je onaj koji ljubi ono što drugi, ostavlja.
Primjedba. Ovaj nagon da se postigne to da svatko povlađuje ono-
me što on voli ili mrzi zapravo je častohleplje (vidi primjedbu uz poučak
29 ovog dijela). Odatle vidimo da svatko po naravi teži tome da drugi
10 žive prema njegovom nahođenju. Kad tome svi podjednako teže, onda si
i podjednako smetaju, te tako dok svi od svih hoće biti hvaljeni i ljub-
ljeni, svi se uzajamno mrze.
Poučak 3 2. Ako prispodobimo da se netko raduje nekoj stvari koju
samo jedan može posjedovati, onda ćemo nastojati postići da se on toga ne
15
domogne.
Dokaz. Već samo iz toga što u mašti prispodabljamo kako se netko
raduje nekoj stvari, mi ćemo (prema poučku 27 ovog dijela i prema do-
datku 1 uz njega) ljubiti tu stvar i žudjeti da joj se radujemo. Ali (prema
pretpostavci) kao prepreku ovoj ugodi prispodobit ćemo to da se onaj
20 raduje upravo toj stvari; dakle (prema poučku 28 ovog dijela) nastojat
ćemo da je se on ne domogne, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Vidimo dakle da je narav čovjeka ponajvećma tako
spravljena da se one kojima ide loše sažaljeva, a zavidi onima kojima ide
dobro, i to (prema prethodnom poučku) utoliko više što se više ljubi
25 stvar za koju prispodabljamo da je netko drugi posjeduje. Vidimo dalje
da iz iste osobine ljudske naravi iz koje slijedi da su ljudi milosrdni, sli-
jedi isto tako da su zavidni i častohlepni. Ako na kraju hoćemo propi-
tati naše iskustvo, spoznat ćemo da i ono podučava svemu ovome, oso-
bito ako pozornost obratimo na rane godine svoga života. Iskustvo nas
30
podučava da se djeca, budući da se njihovo tijelo postojano nalazi u rav-
2
Ovidije Ljubavne pjesme, knj. 2, 19. elegija~ 5-4
22.5
DE ORI GINE ET NATURA AFFECfUUM (121-165/122 -166]
flere experimur, quod alios ridere, vel fiere vident; et quicquid
prreterea vident alios facere, id imitari statim cupiunt, et omnia
denique sibi cupiunt, quibus alios delectari imaginantur; nimirum
~ quia rerum imagines, uti diximus, sunt ipsre humani Corporis
affectiones, sive modi, quibus Corpus humanum a causis externis s
affi.citur, disponiturque ad hoc, vel illud agendum.
Propositio XXXIII. Oum rem nobi,s similem amamus,
conamur, quantum possumus, efjicere, ut nos contra amet.
Demonstratio. Rem, quam amamus, prre reliquis, quan-
tum possumus, imaginari conamur. (per Prop. 12. hujus) Si igitur
res nobis sit similis, Iipsam prre reliquis Lretitia afficere conabimur
(per Prop. 29. hujus) sive conabimur, quantum possumus, efficere,
ut res amata Lretitia afficiatur, concomitante idea nostri, hoc est,
(per Schol. Prop. 13. hujus) ut nos contra amet. Q. E. D.
Propositio XXXIV. Qu0 majori affect.u rem amatam erga ts
nos affectam e.sse imaginamur, e0 magis gloriabi,mur.
Demonstratio. Nos (per Prop. prceced.) conamur, quantum
possumus, ut res amata nos contra amet, hoc est, (per Schol.
Prop. 13. hujus) ut res amata Lretitia afficiatur, concomitante
idea nostri. Quo itaque rem amatam majori Lootitia nostra de
causa affectam esse imaginamur, eo magis hic conatus juvatur,
hoc est, (per Prop. 11. hujus cum eju.s Schol.) eo majore Lretitia
afficimur. At cum ex eo lretemur, quod alium nobis similem
Lretitia affecimus, tum nosmet cum Lretitia contemplamur: (per
Prop. 30. kuju.s) ergo quo majori affectu rem amata.m erga nos
affectam esse imaginamur, eo majori Lretitia nosmet contemrlabi-
mur, sive (per Schol. Prop. 30. hujus) eo magis gloriabimur.
Q.E.D.
Pro po s i ti o X X X V. Si quis imaginatu.r rem arnatam eodem,
vel arctiore mnculo Amicitim, quo ipse eđdem solus potiebatur,
alium sibi, jungere, Odio erga ipsam rem amatam afficietur, et illi
226
O IZVORU I NARAVI STRASTI
novjesju, smiju ili plaču već i samo zato što vide da se drugi smiju ili
plaču; osim toga, što vide da drugi čine to isto tako odmah žude opo-
našati i za sebe žude za svime za što prispodabljaju da druge raduje, bu-
dući da su prispodobe stvari, kako smo rekli, stanja samog ljudskog tijela
ili modusi kojima je ljudsko tijelo aficirano od izvanjskih uzroka i raspo-
loženo da čini ovo ili ono.
Poučak 3 3 . Kad ljubimo stvar koja nam je slična, mi nastojimo, koli-
ko je moguće, postići to da i ona nas ljubi.
Dok a z . Stvar koju ljubimo nastojimo, koliko je moguće, prispodobiti
10 prije nego druge stvari (prema poučku 12 ovog dijela). Ako je dakle ta
stvar nama slična, onda ćemo nastojati da je aficiramo ugodom prije
nego druge stvari (prema poučku 29 ovog dijela) ili nastojati, koliko mo-
žemo, postići to da je ljubljena stvar aficirana ugodom praćenom pred-
stavom nas samih; to jest (prema primjedbi uz poučak 13 ovog dijela) da
i ona nas ljubi, što je i trebalo dokazati.
Poučak 3 4 . Što si prispodabljamo da je ljubljena stvar aficirana ve-
ćom strasti prema nama, to se više ponosimo.
Dok a z . Mi (prema prethodnom poučku) težimo, koliko možemo, da
ljubljena stvar i nas ljubi, to jest (prema primjedbi uz poučak 13 ovog
20 dijela), da liubljena stvar bude aficirana ugodom praćenom predstavom
nas samih. Sto u mašti prispodabljamo da je veća ugoda kojom je ljub-
ljena stvar aficirana zbog nas, to će se više ovo nastojanje poticati, to jest
(prema poučku 11 ovog dijela i prema primjedbi uz njega), bit ćemo afi-
cirani to većom ugodom. A kada ugodu osjećamo zato što smo drugog,
2s nama sličnog, aficirali ugodom, onda i same sebe motrimo s ugodom
(prema poučku 30 ovog dijela). Dakle, što većom prispodabljamo strast
kojom je ljubljena stvar od nas aficirana, to ćemo većom ugodom pro-
matrati i same sebe, ili (prema poučku 30 ovog dijela) to ćemo se više
ponositi, što je i trebalo dokazati.
30 Poučak 3 5 . Ako netko prispodobi da se ljubljena stvar s nekim dru-
gim vezuje istom ili tješnjom vezom prijateljstva od one kojom se on nje
domogao, onda će on biti aficiran mržnjom na ljubljenu stvar i zavidjet će
227

DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [122-166/123-167]
alteri invidebit.
Demonstratio. Quo quis majore amore rem amatam erga
se affectam esse imaginatur, eo magis gloriabitur, (per prceceJl.
Prop.) hoc est, (per Sch. Prop. 30. hujus) lretabitur; ade6que (per
Prop. 28. hujus) conabitur, quantum potest, imaginari, rem ama-
tam ipsi quam arctissime devinctam, qui quidem conatus, sive
appetitus fomentatur, si alium idem sibi cupere imaginatur. (per
Prop. 31. hujus) jAt hic conatus, sive appetitus ab ipsius rei
amatre imagine, concomitante imagine illius, quem res amata
sibi jungit, coerceri supponitur; ergo (per Schol. Prop. 11 hujus)
eo ipso Tristitia afficietur, concomitante idea rei amatre, tanquam
causa, et simul imagine alterius, hoc est, (per Schol. Prop. 13.
hujus) odio erga rem amatam afficietur, et simul erga illum
alterum, (per Coroll. Prop. 15. hujus) cui propterea (per Prop. 23.
hujus) quod re amata delectatur, invidebit. Q. E. D.
S ch o 1i um. Hoc Odium erga rem amatam Invidiru junctum
Zelotypia vocatur, qure proinde nihil aliud est, quam animi
fiuctuatio orta ex Amme, et Odio simul, concomitante idea
alterius, cui invidetur. Prreterea hoc Odium erga rem amatam
majus erit pro ratione Lretitire, qua Zelotypus ex reciproco rei
amatre Amore solebat affici, et etiam pro ratione affectus, quo
erga illum, quem sibi rem amatam jungere imaginatur, affectus
erat. Nam si eum oderat, eo ipso rem amatam (per Prop. 24.
hujus) odio habebit, quia ipsam id, quod ipse odio habet, Lretitia
afficere imaginatur; et etiam (per Coroll. Prop. 15. hujus) ex eo,
quod rei amatre imaginem imagini ejus, quem odit, jungere cogi-
tur, qure ratio plerumque locum habet in Amore erga freminam;
qui enim imaginatur mulierem, quam amat, alteri sese prostituere,
non solUm ex eo, quod ipsius appetitus coercetur, contristabitur;
228
O IZVOR U I NARAVI STRASTI
onom drugom.
Dok a z. Što netko prispodobljuje da je od ljubljene stvari aficiran ve-
ćom ljubavi spram sebe, to se više ponosi (prema prethodnom poučku),
to jest (prema primjedbi uz poučak 30 ovog dijela), osjeća 1 ugodu; te
5 tako (prema poučku 28 ovog dijela) nastoji, koliko može, prispodabljati
da je ljubljena stvar s njime najuže povezana. Ovaj se nagon, ili poriv,
povećava prispodobi li se da i netko drugi žudi za tim istim (prema po-
učku 31 prvog dijela). Pretpostavlja se pak da je ovaj nagon ili poriv
ograničen prispodobom same ljubljene stvari koju prati prispodoba ono-
10
ga koji je ljubljenu stvar vezao uz sebe; dakle će (prema dodatku uz pou-
čak 11 ovog dijela) biti aficiran neugodom praćenom predstavom ljublje-
ne stvari kao uzroka skupa s prispodobom drugoga, to jest (prema pri-
mjedbi uz poučak 13 ovog dijela), bit će aficiran mržnjom na ljubljenu
stvar i ujedno na onoga drugoga (prema dodatku uz poučak 15 ovog di-
jela) kojem će (prema poučku 23 ovog dijela), upravo zato što ga ljub-
15
ljena stvar raduje, zavidjeti, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Ova mržnja na ljubljenu stvar povezana sa zavišću na-
ziva se ljubomora koja stoga nije ništa drugo do kolebanje duše prois-
teklo istodobno iz ljubavi i mržnje i praćeno predstavom drugoga kome
20 se zavidi. Osim toga, mržnja na ljubljenu stvar bit će veća u odnosu na
ugodu kojom je ljubomornik bio svikao biti aficiran od uzvratne ljubavi
ljubljene stvari, kao i u odnosu na strast kojom je bio aficiran spram ono-
ga koga prispodablja da je uz sebe vezao ljubljenu stvar. Jer ako ga je
mrzio, onda će samim tim mrziti (prema poučku 24 ovog dijela) i ljub-
25
ljenu stvar jer prispodablja da je ono što on sam mrzi aficirano ugodom,
kao i zato (prema dodatku uz poučak 15 ovog dijela) jer je prinuđen da s
prispodobom ljubljene stvari poveže prispodobu onoga koga mrzi. Ovo
se često zbiva u ljubavi spram žena; jer tko prispodablja da se žena koju
ljubi predaje drugome, osjetit će neugodu ne samo zato što je njegov poriv
1
Se. osjeća to veću op. prev.
229·
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [123-167 /124-168]
sed etiam, quia rei amatre imaginem pudendis, et excrementis
alterius jungere cogitur, eandem aversatur; ad quod denique
accedit, quod Zelotypus non eodem vultu, quem res amata ei
prrebere solebat, ab eadem excipiatur, qua etiam de causa amans
contristatur, ut jam ostendam.
Propositio XXXVI. Qui rei, qua semel delectatus est,
recordatur, cupit eđdem cum iisdem potiri circumsui.ntiis, ac cum
primd ipsa delectatus est.
Demonstratio. Quicquid homo simul cum re, qure ipsum
delectavit, vidit, id omne (per Prop. 15. hujits) erit per accidens 10
I . .ootitire causa; ade6!que (per Prop. 28. hujus) omni eo simul
cum re, qure ipsum delectavit, potiri cupiet, sive re cum omnibus
iisdem circumstantiis potiri cupiet, ac cum primo eadem delecta-
tus est. Q. E. D.
Co r o 11 ari um. Si itaque unam ex iis circumstantiis deficere 1s
compererit, amans contristabitur.
Demonstratio. Nam quatenus aliquam circumstantiam
deficere comperit, eatenus aliquid imaginatur, quod ejus rei
existentiam secludit. Cum autem ejus rei, sive circumstantioo
(per Prop. prrec.) sit prre amore cupidus; ergo, (per Prop. 19. hujus) 20
quatenus eandem deficere imaginatur, contristabitur. Q. E. D.
Scholium. Hrec Tristitia, quatenus absentiam ejus, quod
amamus, respicit, Desiderium vocatur.
Proposi tio XXX VI I. Cupiditas, qure prre Tristitia, vel
Lretitid, prreque Odio, vel Amore oritur, e0 est major, quo affectus
major est.
Demonstratio. Tristitia hominis agendi potentiam (per
Schol. Prop. 11. hujus) minuit, vel coercet, hoc est, (per Prop. 7.
hujus) conatum, quo homo in suo esse perseverare conatur, minuit,
vel coercet; ade6que (per Prop. 5. huius) huic conatui est contraria;
et quicquid homo Tristitia affectus conatur, est Tristitiam amo-
vere. At (per Tristitire Defin.) quo Tristitia major est, eo majori
parti hominis agendi potentire necesse est opponi; ergo quo·major
Tristitia est, eo majore agendi potentia conabitur homo contra
230
O IZVORU I NARAVI S1RASTI
zapriječen, nego se od nje odvraća i zato što uz ljubljenu stvar mora ve-
zati prispodobe stidnih dijelova i izlučevina onoga drugoga. Tome ko-
načno pridolazi i to da ljubomornik od ljubljene stvari nije više dočeki­
van istim izrazom lica kako je ranije svikao biti dočekivan pa i zato onaj
s koji ljubi osjeća .neugodu, kao što ću sad pokazati.
Poučak 3 6 . Tko se sjeti stvari koja ga je jednom obradovala, žudi je se
domoći pod istim okolnostima pod kojima joj se prvi puta obradovao.
Dokaz. Što god čovjek vidi skupa sa stvari koja ga je obradovala, to
sve (prema poučku 15 ovog dijela) bit će slučajem uzrok ugode; dakle će
(prema poučku 28 ovog dijela) žudjeti domoći se svega toga zajedno sa
stvari koja ga je obradovala, odnosno, on će žudjeti domoći se stvari pod
istim okolnostima pod kojima joj je se prvi put obradovao, što je i tre-
balo dokazati.
Dodatak. Ako dakle opazi da nedostaje jedna od ovih okolnosti,
onaj koji ljubi osjetit će neugodu.
Dok a z. Ukoliko naime opazi da neka okolnost nedostaje, utoliko će
prispodobiti nešto što isključuje opstanak te stvari. Kako on ovu stvar ili
ovu okolnost (prema prethodnom poučku) žudi iz ljubavi, onda će (pre-
ma poučku 19 ovog dijela), ako prispodobi da ona nedostaje, osjetiti ne-
ugodu, što je i trebalo dokazati.
~·
Primjedba. Ova neugoda koja se odnosi na odsustvo onoga što lju-
bimo naziva se čežnja.
Poučak 3 7 . Požuda koja proizvire iz neugode ili ugode, ili iz mržnje ili
2s
ljubavi, jest to veća što je veća strast.
Dokaz. Neugoda smanjuje ljudsku moć djelovanja (prema primjedbi
uz poučak 11 ovog dijela) ili je suspriježe, to jest (prema poučku 7 ovog
dijela), smanjuje ili suspriježe nagon kojim čovjek nastoji istrajati u svom
Jo
bitku. Stoga je ona (prema poučku 5 ovog dijela) protivna ovom nagonu,
a sve što neugodom aficirani čovjek nastoji jest ukloniti neugodu. Što je
(prema definiciji neugode) neugoda veća, to se ona nužno suprotstavlja
to većem dijelu ljudske moći djelovanja; dakle, što je neugoda veća, to će
većom moći djelovanja čovjek nastojati da ukloni neugodu, to jest (prema
23i
DE ORIGINE ET NATURA AFFECTUUM [124-168/125-169]
Tristitiam amovere, hoc est, (per Schol. Prop. 9. hujus) eo majore
cupiditate, sive appetitu conabitur Tristitiam amovere. Deinde,
quoniam Lrotitia (per idem Schol. Prop. 11. hujus) hominis agendi
potentiam auget, vel juvat, facile eadem via demonstratur, quod
homo, Lretitia affectus, nihil aliud cupit, quam eandem conservare,
idque eo majore I Cupiditate, quo Lretitia major erit. Denique,
quoniam Odium, et Amor sunt ipsi Tristitire, vel Lretitire affectfi.s,
sequitur eodem modo, quod conatus, appetitus, sive Cupiditas,
quro prre Odio, vel Amore oritur, major erit pro ratione Odii,
et Amoris Q. E. D.
Propositio XXXVIII. Si quis rem amatam odio habere
inceperit, ita ut Arnor plane aboleatur, eandem majore odio, ex
pari causa, prosequetur' qiuim si ipsam nunquam amavisset, et eO
major1'., quo Amor antea nia.jor fuerat.
Demonstratio. Nam si quis rem, quam amat, odio habere
incipit, plures ejus appetitus coercentur, quam si eandem non
amavisset. Amor namque Lretitia est, (per Schol. Prop. 13. hujus)
quam homo, quantum potest (per Prop. 28. hujus) conservare
conatur; idque (per ·idem Schol.) rem amatam, ut prresentem,
contemplando, eandemque (per P.rop. 21. hujus) Lretitia, quantum
potest, afficiendo, qui quidem conatus (per Prop. prmc.) eo est
major, quo amor major est, ut et conatus efficiendi, ut res amata
ipsum contra amet. (vid. Prop. 33. hujus) At hi conatus odio erga
rem amatam coercentur; (per Coroll. Prop. 13. et per Prop. 23.
hujus) ergo amans (per Sch.ol. Prop. 11. hujus) hac etiam de causa
Tristitia afficietur, et eo majori, quo Amor major fuerat, hoc est,
prreter Tristitiam, qure Odii fuit causa, alia ex eo oritur, quod rem
amavit; et consequenter majore Tristitire affectu rem amatam
contemplabitur, hoc est, (per Schol. Prop. 13. hujus) majori odio
prosequetur, quam si eandem non amavisset, et eo majori, quo
amor major fuerat. Q. E. D.
Propositio XXXIX. Qui aliquem Odio habet, ei malum
inferre conabitur, nisi ex eo majus sibi malum oriri timeat; et
7 Tr., v. L. aff. edd. N L., v. Tr. aff. O
232
O IZVORU I NARAVI STRASTI
primjedbi uz poučak 9 ovog dijela), to će većom požudom ili porivom
nastojati ukloniti neugodu. Nadalje, kako pak ugoda (prema istoj pri-
mjedbi uz poučak 11 ovog dijela) povećava ili potiče ljudsku moć djelo-
vanja, onda se tim putem lako dokazuje da čovjek, aficiran ugodom, ne
5 žudi ništa drugo do sačuvati je i to utoliko većom požudom što je i ugoda
veća. Na kraju, budući. da su mržnja i ljubav strasti same neugode i
ugode 1, na isti način slijedi da će nagon, poriv ili požuda koji proizlaze iz
mržnje ili ljubavi biti veći prema mjeri mržnje i ljubavi, što je i trebalo
dokazati.
10
Poučak 3 8 . Ako je tko počeo
mrziti ljubljenu stvar tako da ljubav
bude posve zatrta, onda će je on, pri jednakom uzroku, goniti većom mrž-
njom nego da je nikad nije ljubio, i to utoliko većom što je ranije ljubav bila
veća.
Dokaz. Jer, kad tko počne mrziti stvar koju je ljubio, onda se u
15
njega zapriječuje više poriva nego ako je nije ljubio. Jer ljubav je ugoda
(prema primjedbi uz poučak 13 ovog dijela) koju čovjek nastoji, koliko
može (prema poučku 28 ovog dijela), sačuvati; i to (prema istoj primjed-
bi) time što ljubljenu stvar motri kao nazočnu i što nju (prema poučku 21
ovog dijela), koliko može, aficira ugodom. Ovaj nagon (prema prethod-
20
nom poučku) je utoliko veći što je veća ljubav i što je veće nastojanje da
se postigne da ljubljena stvar i njega 1 uzvratno ljubi (vidi poučak 33 ovog
dijela). Ali, ove nagone zapriječuje mržnja upravljena na ljubljenu stvar
(prema dodatku uz poučak 13 i prema poučku 23 ovog dijela); dakle,
onaj koji ljubi (prema primjedbi uz poučak 11 ovog dijela) isto je tako iz
25
ovog uzroka aficiran neugodom i to toliko većom, što je bila veća ljubav
kojom je ljubio stvar, to jest, osim neugode koja je bila uzrok mržnje, još
jedna neugoda izvire iz toga što je stvar ljubio. Prema tome on će ljub-
ljenu stvar motriti većom strašću neugode, to jest (prema primjedbi uz
poučak 13 ovog dijela), gonit će je većom mržnjom nego da je nije bio
30
ljubio i to utoliko većom što je i ljubav bila veća, što je i trebalo dokazati.
Poučak 3 9 . Tko nekoga mrzi nastojat će mu nanijeti zlo, osim ako se
ne boji da iz toga neće proizaći veće zlo po njega samoga; te obratno, tko ne-
1
strasti same neugode i ugode edd. N, strasti same ugode i neugode O
1
Se. čovjeka op. prev.
233
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [125-169/126-170]
contra, qui aliquem arnat, ei eddem kge benefacere conabitur. !
Demonstratio. Aliquem odio habere est (per Schol. Prop.
13. hujus) aliquem, ut Tristitire causam, imaginari; ade6que (per
Prop. 28. hujus) is, qui aliquem odio habet, eundem amovere, vel
destruere conabitur. Sed si inde aliquid tristius, sive (quod idem 5
est) majus malum sjbi timeat, idque se vitare posse credit, non
inferendo ei, quem odit, malum, quod meditabatur, a malo
inferendo (per eandem Prop. 28. hujus) abstinere cupiet; idque
(per Prop. 37. hujus) majore conatu, quam quo tenebatur infe-
rendi malum, qui propterea prrevalebit, ut volebamus. Secundre io
partis demonstratio eodem modo procedit. Ergo qui aliquem
odio habet, etc. Q. E. D.
Scholium. Per bonum hic intelligo omne genus Lretitire, et
quicquid porro ad eandem conducit, et prrecipue id, quod desi-
derio, qualecunque illud sit, satisfacit. Per malum autem omne 15
Tristitire genus, et prrecipue id, quod desiderium frustratur.
Supra enim (in Schol. Prop. 9. hujus) ostendimus, nos nihil
cupere, quia id bonum esse judicamus, sed contra id bonum voca-
mus, quod cupimus; et consequenter id, quod aversamur, malum
appellamus; quare unusquisque ex suo affectu judicat, seu 20
restimat, quid bonum, quid malum, quid melius, quid pejus, et
quid denique optimum, quidve pessimum sit. Sic Avarus argenti
copiam optimum, ejus autem inopiam pessimum judicat. Ambi-
tiosus autem nihil reque, ac Gloriam cupit, et contra nihil reque,
ac Pudorem, reformidat. Invido deinde nihil jucundius, quam 25
alterius infelicitas, et nihil molestius, quam aliena felicitas; ac
sic unusquisque ex suo affectu rem aliquam bonam, aut malam;
utilem, aut inutilem esse judicat. Creterum hic affectus, quo
homo ita disponitur, ut id, quod vult, nolit, vel ut id, quod non
vult, velit; Timor, -vocatur, qui proinde nihil aliud est, quam Jo
metus, quatenus homo ab eodem disponitur, ad malum, quod futu,-
rum judicat, minore vitandum. (vid. Prop. 28. hujus) Sed si malum,
quod timet, Pudor, sit, tum Timor appellatur Verecundia.
Denique si cupiditas malum futurum vitandi coercetur_ Ti- l
234
O IZVOR U I NARAVI STRASTI
koga ljubi, prema istom će mu zakonu nastojati učiniti dobro.
Dok a z. Mrziti nekoga znači (prema primjedbi uz poučak 13 ovog
dijela) prispodobiti nekoga kao uzrok neugode. Stoga onaj (prema pouč­
ku 28 ovog dijela) tko nekoga mrzi nastoji ga ukloniti ili uništiti. Ako se
pak boji da će iz toga za njega samoga proizaći nešto još neugodnije ili
neko (što je isto) veće zlo za koje vjeruje da ga može izbjeći ako ga ne
nanese onome koga mrzi, onda će se od nanošenja zla (prema istom
poučku 28 ovog dijela) žudjeti suzdržati i to (prema poučku 37 ovog di-
jela) s nastojanjem većim od onoga koje ga je gonilo da onome nanese
zlo te će ono zato i nadjačati kako smo i tvrdili. Drugi dio dokaza izvodi
se na isti način. Dakle, tko nekoga mrzi itd., što je i trebalo dokazati.
Pri m j e db. a . Pod dobrom ovdje razumijem svaku vrstu ugode te osim
toga i sve ono što joj pridonosi, a poglavito ono što zadovoljava čežnju,
kakva god ona bila. Pod zlom pak svaku vrstu neugode, a poglavito ono
što osujećuje čežnju. Jer gore smo (u primjedbi uz poučak 9 ovog dijela)
pokazali da mi ne žudimo za nečim zato jer to prosuđujemo kao dobro,
nego, naprotiv, dobrim zovemo ono za čim žudimo; isto tako, zlom na-
zivamo ono od čega se odvraćamo. Odatle svatko po svojoj strasti prosu-
đuje ili procjenuje što je dobro, a što zlo, što je bolje, a što gore, te, na
koncu, što je najbolje, a što pak najgore. Škrtac najboljim prosuđuje go-
milu novaca, a najgorim njegov nedostatak. Častohlepnik ni za čim ne
žudi kao za ponosom, i ničega se ne žaca kao srama. Zavidniku opet
ništa nije milije od nečije nesreće i ništa mu nije mučnije od tuđe sreće; i
tako svatko po svojoj strasti prosuđuje da je neka stvar dobra ili loša, ko-
risna ili beskorisna. Uostalom, ova se strast koja čovjeka tako određuje
da hoće ono što neće ili da neće ono što hoće, naziva zabrinutost koja
odatle nije ništa drugo do strah ukoliko je čovjek njime raspoložen tako da
zlo koje drži za buduće izbjegava manjim (vidi poučak 28 ovog dijela).
Ako je sram ono zlo zbog kojeg se zabrinjava, onda se zabrinutost naziva
bojažljivošću. Konačno, ako se požuda da se izbjegne buduće zlo potisne
235
 /
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [127-171/128-172]
more alterius mali, ita ut quid potius velit, nesciat, tum Metus
vocatur Consternatio, prrocipue si utrumque malum, quod time-
tur, ex maximis sit.
Pro po s i ti o XL. Qui se odio haberi ab aliquo imaginatur, nec
se ullam odii causam illi dedisse credit, eitndem odio contra habebit. s
Demonstratio. Qui aliquem odio affectum imaginatur, eo
ipso etiam odio afficietur, (per Prop. 27. hujus) hoc est, (per
Schol. Prop. 13. hujus) Tristitia, concomitante idea causre ex-
ternre. At ipse (per Hypothesin) nullam hujus Tristitire causam
imaginatur prreter illum, qui ipsum odio habet; ergo ex hoc, to
quod se odio haberi ab. aliquo imaginatur, Tristitia afficietur,
concomitante idea ejus, qui ipsum odio habet, sive (per idem
Schol.) eundem odio habebit. Q. E. D.
Scholium. Quod si se justam Odii causam prrebuisse ima-
ginatur, tum (per Prop. 30. httjus et ejusdem Schol.) Pudore afficie- is
tur. Sed hoc (per Prop. 25. hujus) raro contingit. Prreterea hrec
Odii reciprocatio oriri etiam potest ex eo, quod Odium sequatur
conatus malum inferendi ei, qui odio habetur. (per Prop. 39.
hujus) Qui igitur se odio haberi ab aliquo imaginatur, eundem
alicujus mali, sive Tristitire causam imaginabitur; atque adeo 20
Tristitia afficietur, seu Metu, concomitante idea ejus, qui ipsum
odio habet, tanquam causa, hoc est, odio contra afficietur, ut
supra.
Oo r o 11 ari um I . Qui, quem amat, odio erga se affectum
imaginatur, Odio, et Amore simul confiictabitur. Nam quatenus 2s
imaginatur, ab eodem se odio haberi, determinatur, (per Prop.
prwced.) ad eundem contra odio habendum. At (per Hypothesin)
ipsum nihilominus amat: ergo Odio, et Amore simul conflicta-
bitur. I
Corollari um II. Si aliquis imaginatur, ab aliquo, quem 30
antea nullo affectu prosecutus est, malum aliquod prre Odio sibi
illatum esse, statim idem malum eidem referre conabitur.
236
O IZVORU I NARAVI STRASTI
zabrinutošću zbog drugog zla tako da se više ne zna što se hoće, onda se
strah naziva prepast, osobito ako su i jedno i drugo zlo koje zabrinjavaju
među najvećima.
Poučak 4 O. Tko si u mašti prispodabija da ga drugi mrzi a vjeruje da
mu nije dao nikakav uzrok za mržnju, mrzit će i on njega zauzvrat.
Dokaz. Ako tko nekoga prispodablja kako mrzi, bit će time i sam
aficiran mržnjom (prema poučku 27 ovog dijela), to jest (prema primjed-
bi uz poučak 13 ovog dijela), neugodom praćenom predstavom izvanj-
skog uzroka. Ali on (prema pretpostavci) ne prispodablja nikakav drugi
uzrok ove neugode do onoga koji ga mrzi; dakle, time što si u mašti pri-
spodablja da ga drugi mrzi on je aficiran neugodom praćenom predsta-
vom onoga koji ga mrzi, odnosno (prema istoj primjedbi) on će ga mrzi-
ti, što je i trebalo dokazati.
Pri m j e db a . Ako si tko prispodablj a da je dao opravdani uzrok mrž-
nje, onda će on (prema poučku 30 ovog dijela i primjedbi uz njega) biti
aficiran sramom. Ali to (prema poučku 25 ovog dijela) biva rijetko.
Uostalom, ova uzvratna mržnja može izvirati iz toga što iz mržnje slijedi
nagon da se nanese zlo onome koga se mrzi (prema poučku 39 ovog dije-
la). Tko si dakle prispodablja da ga netko mrzi on će si ga prispodobiti
kao uzrok zla ili neugode. Stoga će biti aficiran neugodom ili strahom
praćenim predstavom onoga koji ga mrzi kao uzroka, to jest bit će afi-
ciran uzvratnom mržnjom, kao i gore.
Dodatak 1 . Tko prispodobi da je onaj koga on ljubi aficiran mrž-
njom na njega, bit će istodobno udaran mržnjom i ljubavlju. Jer ukoliko
prispodablja da ga ovaj mrzi, bit će određen (prema prethodnom pouč­
ku) da ga mrzi zauzvrat. Ali on ga (prema pretpostavci) bez obzira na to
ljubi; dakle, bit će istodobno udaran mržnjom i ljubavlju.
Dodatak 2. Ako tko prispodobi da mu je netko, za koga ranije nije
bio obuzet nikakvom strašću, iz mržnje nanio neko zlo, onda će nastojati
da mu odmah nanese isto zlo.
237
 [128-172/129-173]
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM
Dem on strati o. Qui aliquem Odio erga se affectum esse
imaginatur, eum contra (per prmced. Prop.) odio habebit, et (per
Prop. 26. hujus) id omne comminisci conabitur, quod eun~em
possit Tristitia afficere, atque id eidem (per Prop. 39. hu1us)
inferre studebit. At (per Hypothesin) primum, quod hujusmodi s
imaginatur, est malum sibi illatum; ergo idem statim eidem inferre
conabitur. Q. E. D.
Scholium. Conatus malum inferendi ei, quem odimus, lra
vocatur; conatus autem malum no bis illatum referendi Vindicta
10
appellatur.
Pro po s i ti o XL I . Si quis ab aliquo se amari irnaginatur, nec
se ullam ad id causam dedisse credit, (quod per Coroll. Prop. 15.
et per Prop. 16. hujus fieri potest) eundem contra amabit.
Demonstratio. Hrec Propositio eadem via demonstratur,
ac prrecedens. Cujus etiam Scholium vide.
Scholium. Quod si se justam Amoris causam prrebuisse
crediderit, gloriabitur, (per Prop. 30. hujus cum ejusdem Schol.)
quod quidem (per Prop. 25. hujus) frequ~nti~s conti~git, et cuj~s
contrarium evenire diximus, quando ahqms ah ahquo se od10
haberi imaginatur. (vide Schol. Prop. prmced.) Porro hic recipro- 20
cus Amor, et consequenter (per Prop. 39. hujus) conatus hene-
faciendi ei, qui nos amat, quique (per eandem Prop. 39. hujus)
nohis benefacere conatur, Gratia, seu Gratitudo vocatur; atque
adeo apparet, homines longe paratiores esse ad Vindictam,
quam ad referendum beneficium. I . . . 2s
Corollarium. Qui ab eo, quem odio habet, se amar1 ima-
ginatur, Odio, et Amore simul conflictahitur. Quod eadem via,
qua primum Propositionis prrecedentis Coroll. demonstratur.
Scholium. Quod si Odium prrevaluerit, ei, a quo amatur,
malum inferre conabitur, qui quidem affectus Crudelitas appella- 30
tur, prrecipue si illum, qui amat, nullam Odii communem causam
prrehuisse creditur.
Propositio XLII. Qui in aliqttem, Amore, aut spe Glorim
motus, beneficium contulit, contristabitur, si viderit, beneficium
ingrato animo accipi.
Demonstratio. Qui rem aliquam sihi similem amat, cona-
tur, quantum potest, efficere, nt ah ipsa contra ametur. (per
28 Propositionis add. edd. N
238
O IZVORU I NARAVI STRASTI
Dok a z. Tko prispodobi da je netko aficiran mržnjom na njega, njega
će zauzvrat (prema prethodnom poučku) mrziti te će (prema poučku 26
ovog dijela) nastojati smisliti sve što bi ovoga moglo aficirati neugodom i
stoga će se (prema poučku 39 ovog dijela) potruditi da mu to i učini. Ali
(prema pretpostavci) prvo što ovako prispodablja jest zlo koje mu je na-
nesena; dakle će nastojati da mu odmah nanese isto, što je i trebalo do-
kazati.
Primjedba. Nagon da se zlo nanese onome koga mrzimo zove se
bijes; nagon pak da uzvratimo zlo koje nam je nanesena naziva se osveta.
Poučak 41 . Ako tko prispodablja da je ljubljen od drugoga a vjeruje
da mu nije za to dao uzrok (što može biti prema dodatku uz poučak 15 i
prema poučku 16 ovog dijela), ljubit će njega zauzvrat.
Dok a z. Ovaj se poučak dokazuje istim putem kao i prethodni. Vidi i
ts primjedbu uz njega.
Pri m j e db a. Ako pak prispodoblj a da je onome dao opravdani uz-
rok da ga taj ljubi onda će biti ponosan (prema poučku 30 ovog dijela i
primjedbi uz taj poučak). To se (prema poučku 25 ovog dijela) češće slu-
čuje, a suprotno tome događa se, kako smo rekli, kad netko prispodablja
da je od drugoga omrznut (vidi primjedbu uz prethodni poučak). Ova
uzvratna ljubav, a slijedom toga (prema poučku 39 ovog dijela) nagon za
dobročinjenjem onome koji nas voli i koji (prema istom poučku 39 ovog
dijela) nastoji i nama dobročiniti, naziva se hvala ili zahvalnost; iz toga je
jasno da su ljudi mnogo spremniji na osvetu nego na uzvratno dobroči­
njenje.
Dodatak. Tko prispodablja da ga ljubi onaj koga on mrzi, bit će
istodobno udaran mržnjom i ljubavlju. To se dokazuje istim putem kao i
prvi dodatak uz prethodni poučak 1 •
Primjedba. Prevlada li mržnja, onda će onome od koga je ljubljen
nastojati nanijeti zlo, koju strast nazivamo okrutnost, posebice kad se vje-
ruje da onaj koji ljubi nije dao nikakav uobičajeni uzrok mržnje.
Poučak 4 2. Tko drugome učini dobro iz ljubavi ili u nadi da će se po-
nositi, osjetit će neugodu ako vidi da je dobročinstvo nezahvalno primljeno.
3S
Dok a z. Tko ljubi neku stvar sličnu .sebi, on nastoji, koliko može, po-
stići da od nje bude ljubljen zauzvrat (prema poučku 33 ovog dijela). Tko
1
poučak add. edd. N
239
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [129-173/130-174]
Prop. 33. hujus) Qui igitur prre amore in aliquem beneficium con-
tulit, id facit desiderio, quo tenetur, ut contra ametur, hoc est,
(per Prop. 34. hujus) spe Glorire, sive (per Schol. Prop. 30. hujus)
Lretitire; ade6que (per Prop. 12. hujus) hane Glorire causam,
quantum potest, imaginari, sive ut actu existentem contem-
plari conabitur. At (per Hypothesin) aliud imaginatur, quod
ejusdem causre existentiam secludit: ergo (per Prop. 19. hufu..~)
eo ipso contristabitur. Q. E. D.
Pro po s i ti o XL I I I . Odium reciproco odio augetur, et A more
contra deleri potest.
Demonstratio. Qui eum, quem odit, Odio contra erga se
affectum esse imaginatur, eo ipso (per Prop. 40. hujus) novum
Odium oritur, durante (per Hypothesin) adhuc primo. Sed si
contra eundem amore erga se affectum esse imaginetur, quatenus
hoc imaginatur, eatenus (per Prop. 30. hujus) se ipsum cum
Lretitia contemplatur, et I eatenus (per Prop. 29. hujus) eidem
placere conabitur, hoc est, (per P.rop. 41. hujus) eatenus conatur
ipsum odio non habere, nullaque Tristitia afficere; qui quidem
conatus (per Prop. 37. hujus) major, vel minor erit, pro ratione
affectus, ex quo oritur; atque adeo si major fuerit illo, qui ex
odio oritur, et quo rem, quam odit (per Prop. 26. hujus) Tristitia
afficere conatur, ei prrevalebit, et Odium ex animo delebit.
Q.E.D.
Propositio XLIV. Odium, quod Amore plane vincitur, in
Amorem transit; et Amor propterea major est, quam si Odium non
prrecessisset.
Dem on strati o . Eodem modo procedit, ac Propositionis
38. hujus. Nam qui rem, quam odit, sive quam cum Tristitia
contemplari solebat, amare incipit, eo ipso, quod amat, lretatur,
et huic Lretitire, quam Amor involvit (vide ejus Defin. in Schol.
Prop. 13. hujus) illa etiam accedit, qure ex eo oritur, quod cona-
tus amovendi Tristitiam, quam odium involvit (ut in Prop. 37.
hujus ostendirnus) prorsus juvatur, concomitante idea ejus, quem
odio habuit, tanquam causa.
17 41. edd. 40. ON
240
O IZVORU I NARAVI STRASTI
pak iz ljubavi nekome učini dobro, taj to čini vođen čežnjom da bude
voljen zauzvrat, to jest (prema poučku 34 ovog dijela) radi nade da će se
ponositi ili (prema primjedbi uz poučak 30 ovog dijela) osjećati ugodu.
Odatle će on (prema poučku 12 ovog dijela) uzrok ovog ponosa prispo-
5
dabljati, koliko može, kao zbiljski opstojeći, odnosno nastojat će ga mo-
triti kao zbiljski opstojeći. Međutim (prema pretpostavci) on prispodab-
lja drugo što isključuje opstanak tog uzroka; stoga će (prema poučku 19
ovog dijela) osjetiti neugodu, što je i trebalo dokazati.
Poučak 4 3 . Mržnja se uzvratnom mržnjom povećava, a ljubavlju može
10
biti naprotiv zatrta.
Dokaz. Ako tko prispodablja da je onaj koga on mrzi aficiran mrž-
njom na njega, iz toga (prema poučku 40 ovog dijela) proizvire nova
mržnja dok prva (prema pretpostavci) sveudilj traje. Ako si on sad na-
15 protiv prispodobi tog istoga kako je aficiran ljubavlju spram njega, uko-
liko to prispodablja utoliko će (prema poučku 30 ovog dijela) sebe sama
motriti s ugodom, te će utoliko (prema poučku 29 ovog dijela) nastojati
da se onome dopadne, to jest (prema poučku 41 2 ovog dijela) utoliko će
nastojati da onoga ne mrzi i da ga ne aficira ikakvom neugodom. Ovaj će
20 nagon (prema poučku 37 ovog dijela) biti veći ili manji, u srazmjeru sa
strašću iz koje proizvire; ako je veći od onoga što proizvire iz mržnje a
prema čemu stvar koju mrzi (prema poučku 26 ovog dijela) nastoji afi-
cirati neugodom, onda će on nadvladati i zatrti u duši mržnju, što je i tre-
balo dokazati.
25
Poučak 4 4 . Mržnja, koju ljubav posve pobijedi, prelazi u ljubav, pa je
ljubav stoga veća nego da mržnja nije prethodila.
Dok a z. Izvodi se na isti način kao i dokaz poučka 38 ovog dijela.
Naime, onaj tko počne ljubiti stvar koju mrzi ili koju je uobičajio motriti
30 s neugodom, samim tim što ljubi osjeća ugodu. Ovoj ugodi koju uključu­
je ljubav (vidi njenu definiciju u primjedbi uz poučak 13 ovog dijela) pri-
dolazi također i ono koje izvire iz toga što se nagon za uklanjanjem neu-
gode koju sadrži mržnja (kako smo pokazali u poučku 37 ovog dijela) do
kraja potiče, praćeno predstavom onoga koga se mrzila kao uzroka.
2
41 edd., 40 ON
241
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [130-174/131-175]
Scholi um. Quamvis res ita se habeat, nemo tamen conabitur
rem aliquam odio habere~ vel Tristitia affici, ut majori hac
Lretitia fruatur; hoc est, nemo spe damnum recuperandi, dam-
num sibi inferri cupiet, nec regrotare desiderabit spe convales-
cendi. Nam unusquisque suum esse conservare, et Tristitiam, s
quantum potest, amovere semper conabitur. Quod si contra
concipi posset, hominem posse cupere aliquem odio habere, ut
euro postea majori amore prosequatur, tum eundem odio habere
semper desiderabit. Nam quo Odium majus fuerit, eo Amor erit
major, atque adeo desiderabit semper, ut Odium magis magisque 10
augeatur, et eadem de causa homo magis ac magis regrotare
conabitur, ut majori Lretitia ex restauranda valetudine postea
fruatur; atque adeo setnper regrotare conabitur, quod (per Prop.
6. hujus) est absurdum. I
Pro po s i ti o XL V. Si quis aliquem sibi similem Odio in rem
sibi similem, quam amat, affectum esse imaginatur, eum odio
habebit.
Demonstratio. Nam res amata euro, qui ipsam odit, odio
contra habet: (per Prop. 40. hujus) ade6que amans, qui aliquem
imaginatur rem amatam odio habere, eo ipso rem amatam Odio,
hoc est, (per Schol. Prop. 13. hujus) Tristitia affecta~ esse imagi-
natur, et consequenter (per Prop. 21. hujus) contristatur, idque
concomitante idea ejus, qui rem amatam odit, tanquam causa,
hoc est, (per Schol. Prop. 13. hujus) ipsum odio habebit. Q. E. D.
Pro po s i ti o XL V I . Si quis ab aliquo cujusdam nlassis, s1'.ve 2s
nationis a sua. diversre, Lretitiđ, vel Tristitiđ affectus fuerit, conco-
mitante ejus ideđ, sub nomine universali classis, vel nationis, tan-
quam oousđ: is non tantum illum, sed omnes ejusdem classis, vel
nationis amabit, vel odio habebit.
Demonstratio. Hujus rei demonstratio patet ex Propo- 30
sitione 16. hujus Partis.
Pro po s i ti o X LV I I . Lretitia, qure ex eo oritur, qudd scilicet
rem, quam odimu.fi, destrui, aut alio malo affici imaginamur,. non
25 cujusdam O .r;ec. Sph. Corr. ejusdem Sph. Corr. N
242
O IZVORU I NARAVI STRASTI
Primjedba. Iako stvari stoje ovako, ipak nitko neće nastojati mrziti
neku stvar ili biti aficiran neugodom kako bi uživao ovu veću ugodu; to
jest, nitko u nadi da će šteta biti nadoknađena neće nastojati sebi nanije-
ti štetu niti će tko čeznuti za tim da oboli nadajući se ozdravljenju. Sva-
tko naime nastoji sačuvati svoj bitak i uvijek nastoji, koliko je moguće,
ukloniti neugodu. Jer kad bi se moglo pojmiti tome suprotno, da čovjek
može žudjeti za mržnjom kako bi kasnije bio obuzet većom ljubavi, onda
bi utoliko uvijek čeznuo mrziti. Što naime mržnja bude veća, to će i lju-
bav biti veća, pa će stoga stalno čeznuti da se mržnja sve više i više uve-
ćava. Iz istog bi uzroka čovjek nastojao biti sve bolesniji i bolesniji kako
bi poslije uživao u većoj ugodi koja proizlazi iz ozdravljenja, pa bi dakle
uvijek nastojao biti bolestan, što je (prema poučku 6 ovog dijela) nes-
klapno.
Poučak 4 5 . Ako tko prispodobi da netko njemu sličan mrzi stvar koja
1s
mu je također slična, a on je ljubi, onda će ovoga mrziti.
Dok a z. Naime, ljubljena stvar uzvratno mrzi onoga koji nju mrzi
(prema poučku 40 ovog dijela). Stoga onaj koji ljubi a koji drugoga pris-
podablja da mrzi ljubljenu stvar, samim tim prispodablja da je ljubljena
20 stvar aficirana mržnjom, to jest (prema primjedbi uz poučak 13 ovog di-
jela) neugodom, pa slijedom toga osjeća (prema poučku 21 ovog dijela)
neugodu i to praćenu predstavom onoga, koji ljubljenu stvar mrzi, kao
uzroka, to jest (prema primjedbi uz poučak 13 ovog dijela), on će ovoga
mrziti, što je i trebalo dokazati.
Poučak 4 6 . Ako je netko od nekog drugog tko pripada nekom 1 staležu
ili narodu različitom od svojeg aficiran ugodom ili neugodom praćenom
predstavom tog drugog kao uzroka i to pod općim imenom njegov<!g staleža
ili naroda, onda će on ljubiti ili mrziti ne samo ovoga nego sve koji pripa-
daju tom staležu ili narodu.
D o k a z . Dokaz ove stvari jasan je iz poučka 16 ovog dijela.
Poučak 4 7 . Ugoda koja izvire iz toga što prispodabljamo da je stvar
koju mrzimo uništena ili aficirana nekim drugim zlom, ne izvire bez neke
1
nekom O sec. Sph. Corr., istom Sph. Corr. N
243
DE ORIGINE ET NATURA AFFECTUUM [131-175/132-176]
oritur absque urla animi Tristitia.
Demonstratio. Patet ex Prop. 27. hujus. Nam quatenus
rem nobis similem Tristitia affi.ci imaginamur, eatenus con-
tristamur.
Scholium. Potest hrec Propositio etiam demonstrari ex s
Corollario Propositionis 17. Partis 2. Quoties enim rei recordamur,
quamvis I ipsa actu non existat, eandem tamen ut prresentem
contemplamur, Corpusque eodem modo afficitur; quare quatenus
rei memoria viget, eatenus homo determinatur, ad eandem cum
Tristitia contemplandum, qure determinatio, manente adhuc rei 10
imagine, coercetur quidem memoria illarum rerum, qure hujus
existentiam secludunt; sed non tollitur: atque adeo homo eatenus
tantum lretatur, quatenus hrec determinatio coercetur; et hine
fit, ut hrec Lretitia, qure ex rei, quam odimus, malo oritur, toties
repetatur, quoties ejusdem rei recordamur. Nam, uti diximus, is
quando ej usdem rei imago excita tur; quia hrec ipsius rei existen-
tiam involvit, hominem determinat, ad rem cum eadem Tristitia
contemplandum, qua eandem contemplari solebat, cum ipsa
existeret. Sed quia ejusdem rei imagini alias junxit, qure ejusdem
existentiam seclndunt, ideo hrec ad Tristitiam determinatio statim 20
coercetur, ct homo de novo lretatur, et hoc toties, quoties hrec
repetitio fit. Atque hrec eadem est causa, cur homines lretantur,
quoties alicujus jam prreteriti mali recordantur, et cur pericula,
a quibus liberati sunt, narrare gaudeant. Nam ubi aliquod peri-
culum imaginantur, idem veluti adhuc futurum contemplantur, 2s
et ad id metuendum determinantur, qure determinatio de novo
coercetur idea libertatis, quam hujus periculi idere junxerunt, cum
ab eodem liberati sunt, qureque eos de novo securos reddit, atque
adeo de novo lretantur.
Propositio XLVIII. Amor, et Odium, ex. gr. erga Petrum
destruitur, si Tristitia, quam hoc, et Lretitia, quam ille involvit,
idere alterius causre jungatur; et eatenus uterque diminuitur, quate-
7 tamen edd. N tantum O
244
O IZVORU I NARAVI STRASTI
neugode duše.
Dokaz. Jasan je iz poučka 27 ovog dijela. Jer ukoliko prispodablja-
mo da je nama slična stvar aficirana neugodom, utoliko ćemo osjetiti ne-
ugodu.
Primjedba. Ovaj se poučak može dokazati i iz dodatka uz poučak
17 drugog dijela. Jer koliko god se puta prisjetimo neke stvari, čak i ako
ona zbiljski ne opstoji, motrimo je ipak1 kao nazočnu, a i tijelo je na isti
način aficirano. Ukoliko je sjećanje na stvar živo, utoliko će čovjek biti
određen da je motri s neugodom. Ovo će određenje, dok se god prispo-
doba održava, biti pamćenjem onih stvari koje isključuju njen opstanak
priječeno, ali ne i ukinuto. Stoga čovjek utoliko osjeća ugodu ukoliko je
ovo određenje priječeno. Odatle dolazi da se ugoda koja proizvire iz zla
stvari koju mrzimo toliko puta ponavlja koliko se puta sjetimo te stvari.
Jer, kako smo rekli, čim se dozove prispodoba te stvari, ona, budući da
uključuje opstanak te stvari, određuje čovjeka da stvar motri s istom
ugodom kao što je bio svikao motriti je dok je ona opstojala. No kako je
prispodobi te stvari dodao druge koje isključuju njen opstanak, onda se
ovo određenje za neugodu odmah suspriježe i čovjek iznova osjeća ugo-
du i tako onoliko puta koliko puta se to ponavlja. A to je i uzrok zašto
ljudi osjećaju ugodu kad god se sjete nekog prošlog zla i zašto ih raduje
pripovijedati o pogibeljima kojima su izmakli. Jer kad prispodobe neku
pogibelj, promatraju je kao buduću i određeni su da je se boje; ovo odre-
đenje opet se suspriježe predstavom oslobođenja koju su povezali s pred-
stavom pogibelji kad su od nje oslobođeni i koja ih ponovno čini sigur-
nima, pa stoga opet osjećaju ugodu.
30 Poučak 4 8 . Ljubav i mdnja, na primjer spram Petra, bit će uništene
ako neugoda koju u sebi saddi ova, ili ugoda koju u sebi saddi ona prva
budu povezane s predstavom drugog uzroka te su obje smanjene utoliko uko-
1
ipak edd. N, toliko O
245
DEORIGINEETNATURAAFFECTUUM [132-176/134-178]
nus imaginamur Petrum non solum fuisse alterutrius causam.
Demonstratio. Patet ex sola Amoris, et Odii definitione;
quam vide in Schol. Prop. 13. hujus. Nam propter hoc. solum
Lretitia vocatur Amor, et Tristitia Odium erga Petrum, quia
scilicet Petrus hujus, vel illius affectus causa esse consideratur.
Hoc itaque prorsus, vel I ex parte sublato, affectus quoque erga
Petrum prorsus, vel ex parte diminuitur. Q. E. D.
Propositio XLIX. Amor, et Odium erga rem, quam liberam
esse imaginamur, major ex pari causa uterque debet esse, quam
erga necessariam.
Demonstratio. Res, quam liberam esse imaginamur, debet
(per Defin. 7. p. 1.) per se absque aliis percipi. Si igitur eandem
Lretitire, vel Tristitire causam esse imaginemur, eo ipso (per
Schol. Prop. 13. hujus) eandem amabimus, vel odio habebimus,
idque (per Prop. prceced.) summo Amore, vel Odio, qui ex dato
affectu oriri potest. Sed si rem, qure ejusdem affectus est causa,
ut necessariam imaginemur, tum (per eandem Defin. 7. p. 1.)
ipsam non solam, sed curo aliis ejusdem affectus causam esse
imaginabimur, atque adeo (per Prop. prcec.) Amor, et Odium
erga ipsam minor erit. Q. E. D.
Scholium. Hine sequitur, homines, quia se liberos esse
existimant, majore Amore, vel Odio se invicem prosequi, quam
alia; ad quod accedit affectuum imitatio, de qua vide Prop. 27.
34. 40. et 43. hujus.
Propositio L. Res qucecunque potest esse per acci<lens Spei,
aut M etus causa.
Demonstratio. Hrec Propositio eadem via demonstratur,
qua Propositio 15. hujus, quam vide una cum Schol. Propositionis
18. hujus.
Sch olium. Res, qureper accidensSpei, autMetus suntcausre,
bona, aut mala omina vocantur. Deinde quatenus hrec eadem
omina sunt Spei, aut Metlis causa, eatenus (per Defin. Spei et
Metus, quam vid. in Schol. 2. Prop. 18. hujus) Lretitiro, aut Tristi-
tire sunt causa, et I consequenter (per Ooroll. Prop. 15. hujus)
5 affectus edd. Nm effectfts O
246
O IZVORU I NARAVI STRASTI
liko prispodabljamo da nije samo Petar bio uzrok jedne ili druge.
Dok a z. Jasan je iz same definicije ljubavi i mržnje, što vidi u prim-
jedbi uz poučak 13 ovog dijela. Jer ugoda se ljubavlju spram Petra a rieu-
goda mržnjom na njega zove samo zato što se Petra promatra kao uzrok
s
ove ili one strasti1. Ako je sad to posve ili dijelom ukinuto, onda će se i
strast spram Petra posve ili dijelom smanjiti, što je i trebalo dokazati.
Poučak 49. Ljubav i mržnja spram stvari koju prispodabljamo kao
slobodnu, moraju pri jednakom uzroku biti veće nego spram nužne.
10
Dokaz. Stvar koju prispodabljamo kao slobodnu, mora (prema defi-
niciji VII. prvog dijela) biti opažena po sebi, bez drugoga. Ako je pak mi
prispodabljamo kao uzrok ugode ili neugode, samim tim (prema prim-
jedbi uz poučak 13 ovog dijela) ćemo je ljubiti ili mrziti, i to (prema pret-
ts hodnom poučku) najvišom ljubavi ili mržnjom koje iz dane strasti mogu
proizaći. Ako pak stvar koja je uzrok ove strasti prispodobimo kao nuž-
nu, onda ćemo je (prema istoj definiciji VII. prvog dijela) prispodobiti
ne kao da je sama, nego kao da je s drugima uzrok ove strasti. Dakle će
(prema prethodnom poučku) ljubav i mržnja spram nje biti manje, što je
20 i trebalo dokazati.
Primjedba. Iz ovoga slijedi da su ljudi, budući da cijene da su slo-
bodni, obuzeti većom ljubavi ili mržnjom jedni spram drugih nego spram
ostaloga; tome još pridolazi oponašanje strasti o čemu vidi poučke 27,
34, 40 i 43 ovog dijela.
2s
Poučak 5 O. Svaka stvar može slučajem biti uzrok nade ili straha.
Dok a z . Ovaj se poučak dokazuje istim putem kao i poučak 15 ovog
dijela, koji vidi zajedno s primjedbom uz poučak 18 ovog dijela.
30 P r i m j e db a . Stvari koje su slučajem uzroci nade ili straha nazivaju
se dobrim ili lošim predznacima. Nadalje, ukoliko su ovi predznaci uzro-
ci nade ili straha, utoliko su (prema definiciji nade i straha, koju vidi u
primjedbi 2 uz poučak 18 ovog dijela) uzroci ugode ili neugode, pa ih on-
da (prema dodatku uz poučak 15 ovog dijela) utoliko ljubimo ili mrzimo
1
strasti edd. Nm, posljedice O
24,7
DE ORIGINE ET NATURA AFFECTUUM [134-178/135-179]
eatenus eadem amamus, vel odio habemus, et (per Prop. 28. hujus)
tanquam media ad ea, qure speramus, adhibere, vel tanquam
obstacula, aut Metus causas amovere conamur. Prreterea ex
Propositione 25. hujus sequitur nos natura ita esse constitutos,
ut ea, qure speramus, facile, qure autem timemus, difficile creda-
mus, et ut de iis plus, minusve justo sentiamus. Atque ex his
ortre sunt Superstitiones, quibus homines, ubique conflictan-
tur. Creterum non puto operre esse pretium, animi hic ostendere
fluctuationes, qure ex Spe, et Metu oriuntur; quandoquidem ex
sola horum affectuum definitione sequitur, non dari Spem sine 10
Metu, neque Metum sine Spe; (ut fusius suo loco explicabimus)
et prreterea quandoquidem quatenus aliquid speramus, aut
metuimus, eatenus idem amamus, vel odio habemus; atque adeo
quicquid de Amore, et Odio diximus, facile unusquisque Spei,
et Metui a pplicare poterit. 1s
Pro po s i ti o LI. Diversi homines ab uno, eodemque objecto
diversimode afjici possunt, et unus, idemque homo ab uno, eodemque
objecto potest diversis temporibus diversimode afjici.
Demonstratio. Corpus humanum (per Post. 3. p. 2.) a
corporibus externis plurimis modis afficitur. Possunt igitur eodem
tempore duo homines diversimode esse affecti; atque adeo (per
Axiom. 1. quod est post Lemma 3., quod vide post Prop. 13. p. 2.)
ab uno, eodemque objecto possunt diversimode affici. Deinde
(per idem Postul.) Corpus humanum potest jam hoc, jam alio
modo esse affectum; et consequenter (per idem Axiom.) ab uno,
eodemque objecto diversis temporibus diversimode affici. Q. E. D.
Scho.Iium. Videmus itaque fieri posse, ut quod hic amat,
alter odio habeat; et quod hic metuit, alter non metuat; et ut
unus, idemque homo, jam amet, quod antea oderit, et ut jam
audeat, quod antea timuit, etc. Deinde, quia unusquisque ex suo
affectu judi lcat, quid bonum, quid malum, quid melius, et
quid pejus sit, (vide Schol. Prop. 39. hujus) sequitur homines tam
judicio, quam affectu variare * posse; et hine fit, ut cum alios aliis
* N.B. Posse hoc fieri, tametsi M ens humana pars esset divini intellect11s,
ostendimu8 in Schol. Prop. 13. p. 2.
35 13. edd. 17. ON
248
O IZVORU I NARAVI STRASTI
te ih (prema poučku 28 ovog dijela) nastojimo uporabiti kao sredstva za
ono čemu se nadamo ili ukloniti ih kao prepreke ili uzroke straha. Osim
toga, iz poučka 25 ovog dijela slijedi da smo mi po naravi tako ustrojeni
da lako vjerujemo u ono čemu se nadamo, a teško vjerujemo u ono čega
se plašimo i da do jednog držimo više a do drugog manje no što je oprav-
dano. A iz toga proizviru praznovjerja koja ljude svugdje more. Ovdje
uostalom ne držim vrijednim pokazati kolebanja duše koja proizviru iz
nade i straha, budući da samo iz definicije ovih strasti proizlazi da nema
nade bez straha niti straha bez nade (kako ćemo opširnije objasniti na
pogodnom mjestu) te da osim toga mi nešto ljubimo ili mrzimo ukoliko
se tome nadamo ili se toga plašimo. Zato se sve ono što smo kazali o lju-
bavi i mržnji lako može primijeniti na nadu i na strah.
Poučak 5 1 . Različiti ljudi mogu od jednog te istog predmeta biti afici-
rani na različite načine, a jedan te isti čovjek može od jednog te istog pred-
meta u različita vremena biti aficiran na različite načine.
Dokaz. Ljudsko je tijelo (prema zahtjevu III. drugog dijela) izvanj-
skim tijelima aficirano na mnoge načine. Dakle, dva čovjeka mogu u isto
20 vrijeme biti aficirani na razne načine, te onda (prema aksiomu I. poslije
pomoćnog stavka III., što vidi nakon poučka 13 drugog dijela) od jednog
te istog predmeta mogu biti aficirani na različite načine. Nadalje (prema
istom zahtjevu), ljudsko tijelo može sad na ovaj a sad na onaj način biti
aficirano; slijedom toga (prema istom aksiomu) može od jednog te istog
2s
predmeta u različita vremena biti aficiran na različite načine, što je i
trebalo dokazati.
pri m j e db a. Vidimo iz toga kako se može zbiti da ono što jedan lju-
bi drugi mrzi i da se jedan plaši onoga čega se drugi ne plaši, te da jedan te
30 isti čovjek sad ljubi ono što je ranije mrzio te da se sad usudi ono čega se
ranije bajao itd. Nadalje, budući da svatko iz svoje strasti sudi što je dobro,
što loše, što bolje a što gore (vidi primjedbu uz poučak 39 ovog dijela), onda
slijedi da se ljudi mogu razlikovati kako glede prosudbe tako i glede strasti*;
; N.B. Da se to može zbiti, iako je ljudski duh dio božanskog razuma, pokazali srno u
primjedbi uz poučak 13 drugog dijela (op. Spinoze).
249
DEORIGINEETNATURAAFFECTUUM [135-179/136-180]
comparamus, ex sola affectuum differentia a nobis distinguantur,
et ut alios intrepidos, alios timidos, alios denique alio nomine
appellemus. Ex. gr. illum ego intrepidum vocabo, qui malum
contemnit, quod ego timere soleo; et si prreterea ad hoc attendam,
quod ejus Cupiditas malum inferendi ei, quem odit, et benefacien- s
di ei, quem amat, non coercetur timore mali, a quo ego contineri
soleo, ipsum audacem appellabo. Deinde ille mihi timidus vide-
bitur, qui malum timet, quod ego contemnere soleo, et si insuper
ad hoc attendam, quod ejus Cupiditas coercetur timore mali,
quod me continere nequit, ipsum pusillanimem esse dicam, et sic 10
unusquisque judicabit. Denique ex hac hominis natura, et judicii
inconstantia, ut et quod homo srepe ex solo affectu de rebus
judicat, et quod res, quas ad Lretitiam, vel Tristitiam facere
credit, quasque propterea, (per Prop. 28. huf'us) ut fiant, promo-
vere, vel amovere conatur, srepe non nisi imaginarire sint, ut jam 15
taceam alia, qure in 2. Parte ostendimus, de rerum incertitudine,
facile concipimus hominem posse srepe in causa esse, tam ut
contristetur, quam ut lootetur, sive ut tam Tristitia, quam
Lretitia afficiatur, concomitante idea sui, tanquam causa; atque
adeo facile intelligimus, quid Pamitentia, et quid Acquiescentia 20
in se ipso sit. Nempe Pcenitentia est Tristitia, concomitante idea
sui, et Acquiescentia in se ipso est La:titia, concornitante idea sui,
tanquam causa, et hi affectus vehementissimi sunt, quia homines
se liberos esse credunt. (Vid. Prop. 49. hujus.)
Pro po s i ti o LI I . Objecturn, quod simul cum aliis antea
vidimus, vel quod nihil habere im,aginarnur, nisi quod commune est
pluribus, non tamdiu contemplabimur, ac illud, quod aliquid s1:ngu-
lare habere imaginamur. I
Demonstra tio. Simulatque objectum, quod cum aliis vidi-
mus, imaginamur, statim et aliorum recordamur, (per Prop. 18.
p. 2., cujus etiarn Schol. vide) et sic ex unius contemplatione sta-
21 ipso edd. ipsa O
250
O IZVORU I NARAVI STRASTI
a odatle dolazi da kad jedne uspoređujemo s drugima onda ih razlikujemo
samo po razlikama strasti pa onda jedne zovemo neustrašivima, druge bo-
jažljivima i ostale opet nekim drugim imenom. Na primjer, neustrašivim
zvat ću onoga koji prezire zlo kojeg se ja obično bojim; ako pak još obra-
tim pozornost i na to da njegova požuda da onome koga mrzi nanese zlo i
da onome koga ljubi učini dobro nije zapriječena strahom od zla koje
mene zna zadržati, onda ću ga zvati hrabrim. Nadalje, bojažljivim će mi
se činiti onaj koji se plaši zla koje ja prezirem; pa ako povrh toga obratim
pozornost na to da je njegova požuda zapriječena strahom od zla koje
mene ne može zadržati, onda ću za njega reći da je malodušan i tako će
suditi svatko. Iz ove naravi čovjeka i iz nestalnosti njegove prosudbe, a
isto i zato jer čovjek često samo iz strasti sudi o stvarima, te jer stvari za
koje on vjeruje da čine ugodu ili neugodu, te ih stoga nastoji ili promicati
ili ukloniti, često su samo utvarne - da sad prešutim ono drugo što smo o
neizvjesnosti stvari pokazali u drugom dijelu - lako ćemo pojmiti kako
čovjek često može biti uzrokom toga da sad osjeća neugodu a sad ugodu
ili da bude aficiran sad neugodom a sad ugodom praćenom predstavom
njega samoga kao uzroka; stoga ćemo lako razumjeti što su kajanje i za-
dovoljstvo samim sobom 1• Naime, kajanje je neugoda praćena predstavom
sebe samoga, a zadovoljstvo sobom samim je ugoda praćena predstavom
sebe samoga kao uzroka; ove strasti su najžešće zato jer ljudi vjeruju da su
slobodni (vidi poučak 49 ovog dijela).
Poučak 5 2. Predmet koji smo ranije vidjeli zajedno s drugima ili za
25
koji prispodabljamo da nema ništa što mu nije zajedničko s mnogima, neće­
mo motriti tako dugo kao drugi za koji prispodabljamo da ima neku poseb-
nost.
Dokaz. Čim prispodobimo predmet koji smo vidjeli s drugima, od-
30 mah se sjetimo i drugih (prema poučku 18 drugog dijela, a vidi i primjed-
bu uz njega) te tako iz motrenja jednog odmah prelazimo na motrenje
1
samim sobom edd., samo po sebi O
251

DE ORIGINE ET NATURA AFFECTUUM (136-180/137-181]
tim in contemplationem alterius incidimus. Atque eadem est
ratio qbjecti, quod nihil habere imaginamur, nisi quod commune
est pluribus. Nam eo ipso supponimus, nos nihil in eo contemplari,
quod antea cum aliis non viderimus. Verum cum supponimus,
nos in objecto aliquo aliquid singulare, quod antea nunquam 5
vidimus, imaginari, nihil aliud dicimus, quam quod Mens, dum
illud objectum contemplatur, nullum aliud in se habeat, in cujus
contemplationem ex contemplatione illius incidere potest; atque
adeo ad illud solum contemplandum determinata est. Ergo
objectum, etc. Q. E. D.
Scholi um. Hrec Mentis a:ffectio, sive rei singularis imaginatio,
quatenus sola in Mente versatur, vocatur Admiratio, qure si ab
objecto, quod timemus, moveatur, Consternatio dicitur, quia
mali Admiratio hominem suspensum in sola sui contemplatione
ita tenet, ut de aliis cogitare non valeat, quibus illud malum 1s
vitare posset. Sed si id, quod admiramur, sit hominis alicujus
prudentia, industria, vel aliquid hujusmodi, quia eo ipso homi-
nem nobis longe antecellere contemplamur, tum Admiratio voca-
tur Veneratio; alias Horror, si hominis iram, invidiam, etc.
admiramur. Deinde, si hominis, quem amamus, prudentiam, 20
industriam, etc. admiramur, Amor eo ipso, (per Prop. 12. hujus)
major erit, et hunc Amorem Admirationi, sive Venerationi
junctum Devotionem vocamus. Et ad hunc modum concipere
etiam possumus, Odium, Spem, Securitatem, et alios Affectus
Admirationi junctos; atque adeo plures Affectus deducere poteri- 25
mus, quam qui receptis vocabulis indicari solent. Unde apparet,
Affectuum nomina inventa esse magis ex eorum vulgari usu,
quam ex eorundem accurata cognitione.
Admirationi opponitur Contemptus, cujus tamen causa hrec
pl~rui:ique est, quod se. ex eo, quod aliquem rem aliquam ad- I 30
miran, amare, metuere etc. videmus, vel ex eo, quod res aliqua
primo aspectu apparet similis rebus, quas admiramur, amamus,
metuimus etc. (per Prop. 15. cum ejus Ooroll. et Prop. 27. hujus)
determinamur ad eandem rem admirandum, amandum, metuen-
dum etc. Sed si ex ipsius rei prresentia, vel accuratiore contem- 35
252
O IZVORU I NARAVI STRASTI
drugoga. A isto je s predmetom za koji prispodabljamo da nema ništa što
mu nije zajedničko s mnogima drugima. Jer samim tim pretpostavljamo
da na njemu ne motrimo ništa što već nismo vidjeli na drugima. No ako
pak pretpostavimo da mi na jednom predmetu prispodabljamo nešto
posebno što ranije nikad nismo vidjeli, nećemo reći ništa drugo do to da
duh dok motri taj predmet u sebi nema ništa na motrenje čega bi mogao
prijeći s motrenja ovog predmeta. I tako je on određen da samo njega
motri. Dakle, predmet itd., što je i trebalo dokazati.
10 Primjedba. Ovo stanje duha ili prispodoba jedne posebne stvari
ukoliko se kreće samo u duhu naziva se čuđenje; ako je pak pokrenuto
od predmeta kojeg se bojimo, zove se prepast jer čuđenje nad zlom čo­
vjeka drži u napetosti već i pri samom motrenju tako da on nema snage
misliti o nečemu drugome čime bi ovo zlo mogao izbjeći. ~o je ono če­
mu se čudimo nečija razboritost, marljivost ili nešto tome slično i zbog
čega mi tog čovjeka motrimo kao da nas nadaleko nadmašuje, onda se
čuđenje naziva divljenje; u drugom slučaju, ako se čudimo nečijem bije-
su, zavisti itd. naziva se zgražanje. Nadalje, ako se čudimo razboritosti,
marljivosti itd. čovjeka koga ljubimo, ljubav će samim tim (prema pouč­
ku 12 ovog dijela) biti veća, pa onda s ljubavlju povezan o čuđenje ili div-
ljenje zovemo odanošću. A na ovaj bismo načim mogli pojmiti i mržnju,
nadu, pouzdanost i druge strasti povezane sa čuđenjem i tako bismo mo-
gli izvesti više strasti nego što se običava naznačiti usvojenim riječima.
Odatle je jasno da su imena strasti više izmišljena iz njihove svakodnevne
uporabe nego iz njihove točne spoznaje.
Čuđenju je suprotan prezir, uzrok kojega leži ponajvećma u ovome:
Ako vidimo naime da se netko čudi nekoj stvari, ljubi je, boji je se itd., ili
ako neka stvar na prvi pogled izgleda slična stvarima kojima se divimo,
koje ljubimo, kojih se plašimo itd., onda smo (prema poučku 15 i prim-
jedbi uz njega te prema poučku 27 ovog dijela) određeni i da se toj stva-
ri čudimo, da je volimo, da je se plašimo itd. Ako smo sad zbog nazočno-
253
DE ORIGINE ET NATURA AFFECTUUM [137-181/138-182]
platione, id omne de eadem negare cogamur, quod causa Admira-
tionis, Amoris, Metus etc. esse potest, tum Mens ex ipsa rei
prresentia magis ad ea cogitandum, qure in objecto non sunt,
quam qure in ipso sunt, determinata manet; cum tamen contra
ex objecti prresentia id prrecipue cogitare soleat, quod in objecto s
est. Porro sicut Devotio ex rei, quam amamus, Admiratione, sic
Irrisio ex rei, quam odimus, vel metuimus, Contemptu oritur, et
Dedignatio ex stultitire Contemptu, sicuti Veneratio ex Admira-
tione prudentire. Possumus denique Amorem, Spem, Gloriam, et
alios Affectus junctos Contemptui concipere, atque inde alios 10
prreterea Affectus deducere, quos etiam nullo singulari vocabulo
ab aliis distinguere solemus.
Propositio LIII. Cum Mens se ipsam, suamque agendi
potentiam contemplatur, lmtatur, et eo magis, qu0 se, suam<jue
agendi potentiam distinctius imaginatur. 1s
Dem on strati o. Homo se ipsum non cognoscit, nisi per
affectiones sui Corporis, earumque ideas. (per Prop. 19. et 23.
p. 2.) Cum ergo fit, ut Mens se ipsam possit contemplari, eo ipso
ad majorem perfectionem transire, hoc est, (per Schol. Prop. 11.
hujus) lretitia affici supponitur, et eo majori, quo se, suamque 20
agendi potentiam distinctius imaginari potest. Q. E. D.
Corollarium. Hrec Lretitia magis magisque fovetur, quo
magis homo se ab aliis laudari imaginatur. Nam quo magis se ab
aliis laudari imaginatur, eo majori Lretitia alios ab ipso affici
imaginatur, idque I concomitante idea sui; (per Schol. Prop. 29. 2s
hujus) atque adeo (per Prop. 27. hujus) ipse majore Lretitia,
concomitante idea sui, afficitur. Q. E. D.
Propositio LIV. Mens ea tantum imaginari conatur, qum
ipsius agendi potentiam ponunt.
Demonstra tio. Mentis conatus, sive potentia est ipsa ipsius Jo
Mentis essentia; (per Prop. 7. hujus) Mentis autem essentia (ut
per se notum) id tantum, quod Mens est, et potest, affirma.t; at
254
O IZVORU I NARAVI STRASTI
sti te stvari ili zbog točnijeg promatranja prinuđeni zanijekati o njoj sve
ono što može biti uzrok čuđenja, ljubavi straha itd., onda duh zbog na-
zočnosti te stvari biva određen da više misli o onome čega u predmetu
nema, nego o .onome čega ima, dočim inače zbog nazočnosti predmeta
obično misli uglavnom o onome što u predmetu jest. Kao što sad odanost
izvire iz čuđenja stvari koju ljubimo, tako i podrugivanje proizvire iz pre-
zira spram stvari koju mrzimo ili se je plašimo, a podcjenjivanje iz prezi-
ra spram gluposti, kao što divljenje proizvire iz čuđenja nad razboritošću.
Na kraju možemo pojmiti ljubav, nadu, ponos i druge strasti povezane s
prezirom te iz toga izvesti još i druge strasti koje se posebnim imenima
ne običava razlikovati od drugih.
Poučak 5 3 . Kad duh motri sebe sama i svoju moć djelovanja, on osje-
ća ugodu i to utoliko veću što razgovijetnije prispodablja sebe i svoju moć
djelovanja.
Dok a z. Čovjek sebe ne spoznaje osim pomoću stanja svojeg tijela i
njegovih predstava (prema poučcima 19 i 23 drugog dijela). Dakle, kad
dođe do toga da duh sebe može motriti, pretpostavlja se da on samim
tim prelazi u veće savršenstvo, to jest (prema primjedbi uz poučak 11
ovog dijela), da je aficiran ugodom; i to utoliko više što razgovijetnije
može prispodobiti svoju moć djelovanja, što je i trebalo dokazati.
Dodat a k. Ova se ugoda pothranjuje sve više i više što čovjek više
prispodablja da ga drugi hvale. Jer što više prispodablja da ga drugi hva-
le, to on više prispodablja ugodu kojom su drugi od njega aficirani i to je
popraćeno predstavom njega (prema primjedbi uz poučak 29 ovog dije-
la). Stoga je on (prema poučku 27 ovog dijela) aficiran još većom ugodom
praćenom predstavom sebe, što je i trebalo dokazati.
Poučak 5 4 . Duh nastoji prispodobiti samo ono što stavlja njegovu moć
djelovanja.
Dok a z. Nagon ili moć duha jest sama bit samog duha (prema pouč­
ku 7 ovog dijela). No, bit duha (kako je samo po sebi jasno) potvrđuje
samo ono što duh jest i što može, a ne ono što nije i što ne može. Prema
255
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [138-182I139-183]
non id, quod non est, neque potest; ade6que id tantum imaginari
conatur, quod ipsius agendi potentiam affirmat, sive ponit.
Q.E.D.
Pro po s i ti o LV. Cum M ens suam impotentiam imaginatur,
eo ipso contristatur.
Dem on strati o. Mentis essentia id tantum, quod Mens est,
et potest, affirmat, sive de natura Mentis est ea tantummodo
imaginari, qure ipsius agendi potentiam ponunt. (per Prop.
prceced.) Cum itaque dicimus, quod Mens, dum se ipsam contem-
platur, suam imaginatur impotentiam, nihil aliud dicimus, quam 10
quod, dum Mens aliquid imaginari conatur, quod ipsius agendi
potentiam ponit, hic ejus conatus coercetur, sive (per Schol.
Prop. 11. hujus) quod ipsa contristatur. Q. E. D.
C o r o 11 ari um . Hrec Tristitia magis ac magis fovetur, si se
ab aliis vituperari imaginatur; quod eodem modo demonstratur, 15
ac Coroll. Prop. 53. hujus.
Scholi um. Hrec Tristitia, concomitante idea nostrre imbecil-
litatis, Humilitas appellatur; Lretitia autem, qure ex contem-
platione nostri I oritur, Philautia, vel Acquiescentia in se ipso
vocatur. Et quoniam hrec toties repetitur, quoties homo suas 20
virtutes, sive suam agendi potentiam contemplatur, hine ergo
etiam fit, ut unusquisque facta sua narrare, suique tam corporis,
quam animi vires ostentare gestiat, et ut homines hac de causa
sibi invicem molesti sint. Ex quibus iterum sequitur, homines
natura esse invidos, (vid. Schol. Prop. 24. et Schol. Prop. 32. hujus) 25
sive ob suorum requalium imbecillitatem gaudere, et contra
propter eorundem virtutem contristari. Nam quoties unusquisque
suas actiones imaginatur, toties Lretitia (per Prop. 53. hujus)
afficitur, et eo majore, quo actiones plus perfectionis exprimere,
et easdem distinctius imaginatur, hoc est, (per illa, quce in Schol. 1. 30
Prop. 40. p. 2. dicta sunt) quo magis easdem ab aliis distinguere,
et ut res singulares contemplari potest. Quare unusquisque ex
contemplatione sui tune maxime gaudebit, quando aliquid in se
contemplatur, quod de reliquis negat. Sed si id, quod dese- affir-
mat, ad universalem hominis, vel animalis ideam refert, non 35
tantopere gaudebit; et contra contristabitur, si suas, ad aliorum
256
O IZVORU I NARAVI STRASTI
tome on nastoji prispodobiti samo ono što potvrđuje njegovu ili stavlja
moć djelovanja, što je i trebalo dokazati.
Poučak 5 5 . Kad duh prispodabija svoju nemoć, on samim tim osjeća
neugodu.
s
Dok a z. Bit duha potvrđuje samo ono što duh jest i što može, ili u
naravi je duha da prispodablja samo ono što stavlja njegovu moć djelo-
vanja (prema prethodnom poučku). Dakle, kad kažemo da duh, dok
motri sama sebe, prispodablja svoju nemoć, ne kažemo ništa drugo do to
da se suspriježe nagon duha dok on nastoji prispodobiti nešto što stavlja
njegovu moć djelovanja, ili (prema primjedbi uz poučak 11 ovog dijela)
da osjeća neugodu, što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Ova se neugoda pothranjuje sve više i više ako on prispo-
dablja da ga drugi kude, što se dokazuje na isti način kao dodatak uz po-
učak 53 ovog dijela.
Pri m j e db a . Ova neugoda praćena predstavom naše slaboće naziva
se pokunjenost; ugoda pak koja proizvire iz motrenja nas samih naziva
se sebeljublje ili zadovoljstvo samim sobom. A kako se to ponavlja ono-
liko često koliko često čovjek motri svoje vrline ili svoju moć djelovanja,
odatle biva da svatko toliko pripovijeda o onome što je učinio i toliko žu-
di pokazivati svoje tjelesne i duševne krijeposti da ljudi na kraju jedni
drugima postaju breme. Iz čega opet slijedi da su ljudi po naravi zavidni
(vidi primjedbu uz poučak 24 i primjedbu uz poučak 32 ovog dijela) ili
da se raduju slaboći onih koji su im jednaki te da, obratno, osjećaju neu-
godu zbog tuđih vrlina. Jer kako često netko prispodablja svoja djela,
tako često je aficiran ugodom (prema poučku 53 ovog dijela), i to utoliko
više što djela izražavaju veće savršenstvo i što ih on razgovijetnije prispo-
dablja, to jest (prema onome što je rečeno u primjedbi 1 uz poučak 40
drugog dijela), što ih više može razlikovati od drugih i što ih više može
motriti kao stvari koje su nešto posebno. Zato se svatko pri motrenju
sebe najvećma raduje onda kad na sebi motri nešto što drugima odriče.
Ali ako se ono što tvrdi o sebi odnosi na univerzalnu predstavu čovjeka
ili živog bića, onda se neće toliko radovati; i obratno, osjetit će neugodu
257
DE ORIGINE ET NATURA AFFECTUUM [139-183/140-184]
actiones comparatas, inbecilliores esse imaginetur, quam quidem
Tristitiam (per Prop. 28. huius) amovere conabitur, idque suorum
requalium actiones perperam interpretando, vel suas, quantum
potest adornando. Apparet igitur homines natura proclives esse
ad Odium, et Invidiam, ad quam accedit ipsa educatio. Nam
parentes solo Honoris et Invidire stimulo liberos ad virtutem
concitare solent. Sed scrupulus forsan remanet, quod non raro
hominum virtutes admiremur, eosque veneremur. Hunc ergo
ut amoveam, sequens addam Corollarium.
Corollari um. Nemo virtutem alicui, nisi requali, invidet.
Demonstratio. Invidia est ipsum Odium, (vid Schol. Prop.
24. hujus) sive (per Schol. Prop. 13. hujus) Tristitia, hoc est (per
Schol. Prop. 11. hujus) affectio, qua hominis agendi potentia, seu
conatus coercetur. At homo (per Schol. Prop. 9. hujus) nihil agere
conatur, neque cupit, nisi quod ex data sua natura sequi potest;
ergo homo nul llam de se agendi potentiam, seu (quod idem est)
virtutem prredicari cupiet, qure naturre alterius est propria, et
sure aliena; ade6que ejus Cupiditas coerceri, hoc est (per Schol.
Prop. 11. hujus) ipse contristari nequit ex eo, quod aliquam
virtutem in aliquo ipsi dissimili contemplatur, et consequenter
neque ei invidere poterit. At quidem suo roquali, qui cum ipso
ejusdem naturre supponitur. Q. E. D.
Scholium. Cum igitur supra in Scholio Propositionis 52.
hujus Partis, dixerimus, nos hominem venerari ex eo, quod
ipsius prudentiam, fortitudinem, etc. admiramur, id fit, (ut ex
ipsa Prop. patet) quia has virtutes ei singulariter inesse, et non
ut nostrre naturre communes imaginamur, adeoque easdem ipsi
non magis invidebimus, quam arboribus altitudinem, et leonibus
fortitudinem, etc.
Propositio LVI. Lmtitire, Tristitim, et Cupiditatis, el conse-
quenter uniuscujusque affectus, qui ex his componitur, ut ani mi
fluctuationis, vel qui ab his derivatur, nernpe Arnoris, Odii, Spei,
M etus, etc. tot species dantur, quot sunt species objectorum, a
258
O IZVORU I NARAVI STRASTI
ako svoja djela uspoređujući ih s djelima drugih prispodablja kao slabaš-
na. Ovu će neugodu (prema poučku 28 ovog dijela) nastojati ukloniti i to
tako da djela sebi jednakih naopako tumači ili da svoja kiti. Iz toga je
jasno da su ljudi po naravi skloni mržnji i zavisti, a što pojačava i obrazo-
5 vanje. Jer roditelji običavaju djecu na vrlinu podbadati samo čašću i za-
višću. No tu još preostaje sumnja da se mi nerijetka čudimo vrlinama lju-
di i da im se divimo. Da bih to otklonio, nadovezujem ovaj dodatak.
Dodatak. Na vrlini se zavidi samo sebijednakome.
10 Dok a z. Zavist je sama mržnja (vidi primjedbu uz poučak 24 ovog
dijela) ili (prema primjedbi uz poučak 13 ovog dijela) neugoda, to jest
(prema primjedbi uz poučak 11 ovog dijela) stanje kojim se suspriježe
čovjekova moć djelovanja ili nagon. Ali čovjek (prema primjedbi uz pou-
čak 9 ovog dijela) nastoji činiti i žudi samo ono što može proizaći iz nje-
15
gove dane naravi. Dakle čovjek neće žudjeti da mu se prirekne moć dje-
lovanja ili (što je isto) vrlina koja je osobita za narav drugoga a njegovoj
je strana. Slijedom toga njegova požuda ne može biti zapriječena, to jest
(prema primjedbi uz poučak 11 ovog dijela) on neće osjetiti neugodu zato
20 što neku vrlinu motri u nekoga različitog od sebe, pa slijedom toga ne
može ni zavidjeti. Ali može sebi jednakom koji prema pretpostavci ima
jednaku narav kao i on, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Kad smo dakle gore, u primjedbi uz poučak 52 ovog
25
dijela, bili rekli da se nekom čovjeku divimo zato što se čudimo njegovoj
razboritosti, snazi itd., onda to biva stoga što (kao što je jasno iz samog
poučka) prispodabljamo da su te vrline za njega osobite a ne da su zajed-
ničke našim naravima, pa mu prema tome nećemo zavidjeti više nego što
drveću zavidimo na visini, lavovima na snazi itd.
30
Poučak 5 6 . Ima toliko vrsta strasti ugode, neugode i požude, a slije-
dom toga i svih drugih od njih složenih strasti kao što je kolebanje duše, ili
od njih izvedenih strasti, naime ljubavi, mržnje, nade, straha itd., koliko ima
259
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [ 140-184/ 141-185]
quibus afficimur.
Demonstratio. Lretitia, et Tristitia, et consequenter affec-
tus, qui ex his componuntur, vel ex his derivantur, passiones
sunt; (per Schol. Prop. 11. hujus) nos autem (per Prop. 1. hujus)
necessario patimur, quatenus ideas habemus inadrequatas; et 5
quatenus easdem habemus, (per Prop. 3. hujus) eatenus tantum
patimur, hoc est, (vid. Schol. Prop. 40. p. 2.) eatenus tantum
necessario patimur, quatenus imaginamur, sive (vid. Prop. 17.
p. 2. cum ejus Schol. ). quatenus afficimur affectu, qui na turam
nostri Corporis, et na turam corporis externi involvit. Natura 10
igitur uniuscujusque passionis ita necessario debet explicari, ut
objecti, a quo afficimur, natura exprimatur. Nempe Lretitia,
qure ex objecto, ex. gr. A oritur, naturam ipsius I objecti A, et
Lretitia, qure ex objecto B oritur, ipsius objecti B naturam invol-
vit; atque adeo hi duo Lretitire affectus natura sunt diversi, quia 15
ex causis diversre naturre oriuntur. Sic etiam Tristitire affectus,
qui ex uno objecto oritur, diversus natura est a Tristitia, qure ab
alia causa ori tur; quod etiam de Amore, Odio, Spe, Metu, animi
Fluctuatione, etc. intelligendum est: ac proinde Lretitire, Tristi-
tire, Amoris, Odii, etc. tot species necessario dantur, quot sunt 20
species objectorum, a quibus afficimur. At Cupiditas est ipsa
uniuscujusque essentia, seu natura, quatenus ex data quacunque
ejus constitutione determinata concipitur ad aliquid agendum;
(vid. Schol. Prop. 9. hujus) ergo, prout unusquisque a causis ex-
ternis hac, aut illa Lretitire, Tristitire, Amoris, Odii, etc. specie 25
afficitur, hoc est, prout ejus natura hoc, aut alio modo consti-
tuitur, ita ejus Cupiditas alia, atque alia esse, et natura unius a
natura alterius Cupiditatis tantum differre necesse est, quantum
affectus, a quibus unaqureque oritur, inter se differunt. Dantur
itaque tot species Cupiditatis, quot sunt species Lretitire, Tristitire, 30
Amoris, etc. et consequenter (per jam ostensa) quot sunt objecto-
rum species, a quibus afficimur. Q. E. D.
Scholi um. Inter affectuum species, qure (per Prop. prrec.)
260
O IZVOR U I NARAVI STRASTI
vrsta predmeta kojima smo aficirani.
Dokaz. Ugoda i neugoda a slijedom toga i strasti koje se iz njih sla-
žu ili iz njih izvode jesu trpnje (prema primjedbi uz poučak 11 ovog dije-
la). Jer mi (prema poučku 1 ovog dijela) nužno trpimo, ukoliko imamo
neodgovarajuće predstave i trpimo samo ukoliko ih imamo (prema po-
učku 3 ovog dijela), to jest (vidi primjedbu uz poučak 40 drugog dijela),
samo utoliko nužno patimo ukoliko prispodabljamo, ili (vidi poučak 17
drugog dijela i primjedbu uz njega) ukoliko smo aficirani strašću koja
uključuje narav našeg tijela kao i narav izvanjskog tijela. Narav bilo koje
trpnje mora nužno biti objašnjena tako da izrazi narav predmeta koji nas
aficira. Ugoda, naime, koja proizvire iz nekog predmeta, na primjer
predmeta A, uključuje narav tog predmeta A, a ugoda koja proizvire iz
predmeta B, uključuje narav tog predmeta B. Stoga su obe ove strasti
ugode po naravi različite jer one proizviru iz uzroka različitih naravi.
Tako je i strast neugode koja proizvire iz jednog predmeta različite nara-
vi od neugode koja prizvire iz drugog uzroka; isto treba razumjeti i za
ljubav, mržnju, nadu, strah, kolebanje duše itd. Dakle ugode, neugode,
ljubavi, mržnje itd. ima nužno onoliko vrsta koliko ima vrsta predmeta
koji nas aficiraju. Požuda je pak sama bit ili narav svakoga ukoliko je se
poima kao da je iz nekog svog danog ustroja određena da nešto učini
(vidi primjedbu uz poučak 9 ovog dijela). Dakle, prema tome kako je
svatko od izvanjskih uzroka aficiran ovom ili onom vrstom ugode, neugo-
de, ljubavi, mržnje itd., to jest, prema tome je li njegova narav ustrojena
na ovaj ili na onaj način, tako i njegova požuda mora uvijek biti drugačija
a narav jedne i narav druge požude nužno treba razlikovati koliko se i
strasti, iz kojih one proizviru, razlikuju međusobno. Ima dakle onoliko
vrsta požude koliko ima vrsta ugode, neugode, ljubavi itd., te slijedom
toga (prema onom već pokazanom) i onoliko koliko ima vrsta predmeta
koji nas aficiraju, što je i trebalo dokazati.
Pri m j e db a . Među vrstama strasti koje (prema prethodnom poučku)
261
DE ORIGINE ET NATURA AFFECTUUM [141-185/142-186]
perplurimre esse debent, insignes sunt Luxuria, Ebrietas, Libido,
Avaritia, et Ambitio, qure non nisi Amoris, vel Cupiditatis sunt
notiones; qure hujus utriusque affectus naturam explicant per
objecta, ad qure referuntur. Nam per Luxuriam, Ebrietatem,
Libidinem, Avaritiam, et Ambitionem nihil aliud intelligimus,
quam convivandi, potandi, coeundi, divitiarum, et glorire immo-
deratum Amorem vel Cupiditatem. Prreterea hi a:ffectfi.s, qua-
tenus eos per solum objectum, ad quod referuntur, ab aliis
distinguimus, contrarios non habent. Nam Temperantia, quam
Luxurire, et Sobrietas, quam Ebrietati, et denique Castitas,
quam Libidini opponere solemus, affectfi.s, seu passiones non
sunt; sed animi indicant potentiam, qure hos affectfi.s moderatur.
Creterum reliquas affectuum species hic explicare nec possum,
(quia tot sunt, quot objectorum species) nec, si possem, necesse
est. Nam ad id, quod intendimus, nempe I ad a:ffectuum vires, et
Mentis in eosdem potentiam determinandum, nobis sufficit,
uniuscujusque a:ffectfi.s generalem habere definitionem. Sufficit,
inquam, nobis affectuum, et Mentis communes proprietates
intelligere, ut determinare possimus, qualis, et quanta sit Mentis
potentia in moderandis, et coercendis a:ffectibus. Quamvis itaque
magna sit differentia inter hunc, et illum Amoris, Odii, vel Cupi-
d.itatis a:ffectum, ex. gr. inter Amorem erga libe.ros, et inter Amo-
rem erga uxorem, nobis tamen has differentias cognoscere, et
affectuum naturam, et originem ulterius indagare, non est opus.
Propositio LVII. Quilibet uniuscujusque individui affectus
ab affectu alteriu.s tantum discrepat, quantum essentia unius ab
essentia alterius differt.
Demonstratio. Hrec Propositio patet ex Axiom. 1., quod
vide post Lem. 3. Schol. Prop. 13. p. 2. At nihilominus eandem
ex trium primitivorum affectuum definitionibus demonstrabimus.
Omnes affectus ad Cupiditatem, Lretitiam, vel Tristitiam
referuntur, ut eorum, quas dedimus definitiones ostendunt. At
Cupiditas est ipsa uniuscujusque natura, seu essentia; (vide ejus
Defin. in Schol. Prop. 9. hujus) ergo uniuscujusque individui
262
O IZVORU I NARAVI STRASTI
moraju biti vrlo brojne, osobite jesu: raskalašenost, pijanstvo, pohota,
škrtost i častohleplje. One su samo pojmovi ljubavi ili požude koji narav
ovih dviju strasti objašnjavaju pomoću predmeta na koje se odnose. Pod
raskalašenošću, pijanstvom, pohotom, škrtošću i častohlepljem ne razu-
5
mijemo ništa drugo ~o neodmjerenu ljubav ili požudu za gošćenjem, opi-
janjem, putenošću, bogatstvom i za častima. Uostalom, ove strasti ukoli-
ko ih od drugih razlikujemo samo u odnosu spram predmeta na koje se
odnose, nemaju suprotne strasti. Jer odmjerenost koju smo svikli suprot-
10
stavljati raskalašenosti, trezvenost pijanstvu i nasposlijetku čednost po-
hoti, nisu strasti ni trpnje nego naznačuju moć duše kojom se ove strasti
umjeravaju. Ostale vrste strasti nisam ovdje mogao objasniti (budući da
ih ima onoliko koliko ima vrsta predmeta), a i da sam mogao to ne bi
15
bilo nužno. Jer za ono što kanim, naime za određenje sila strasti i moći
duha nad njima, dostaje nam imati opću definiciju strasti. Dostaje nam,
velim, razumjeti zajednička svojstva strasti i duha da bismo mogli odre-
diti kakva je i kolika moć duha da umjerava i suspriježe strasti. Iako sto-
20
ga postoji velika razlika između ove i one strasti ljubavi, mržnje i požude,
na primjer između ljubavi spram djece i ljubavi spram žene, nije nam
nužno poznavati te razlike i dalje istraživati narav i izvor strasti.
Poučak 5 7 . Koja god strast bilo kojeg pojedinca razlikuje se od strasti
25
dmgoga koliko se bit jednoga razlikuje od biti drugoga.
Dokaz. Ovaj je poučak jasan iz aksioma I. koji vidi poslije pomoć­
nog stavka III., nakon primjedbe uz poučak 13 drugog dijela. Mi ćemo
ga ipak dokazati iz definicije triju iskonskih strasti.
Jo
Sve se strasti odnose spram požude, ugode i neugode, kako pokazuju
njihove definicije koje smo dali. Požuda je sama narav ili bit svakoga (vi-
di njenu definiciju u primjedbi uz poučak 9 ovog dijela). Dakle se bilo čija
263
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [142-186/143-187]
Cupiditas, a Cupiditate alterius tantum discrepat, quantum
natura, seu essentia unius ab essentia alterius differt. Lrotitia
deinde, et Tristitia passiones sunt, quibus uniuscujusque potentia,
seu conatus in suo esse perseverandi augetur, vel minuitur, juva-
tur, vel coercetur. (per Prop. 11. hufus et efus Schol.) At per s
conatum in suo esse perseverandi, quatenus ad Mentem, et Corpus
simul refertur, Appetitum, et Cupiditatem intelligimus; (vide
Schol. Prop. 9. hujus) ergo Lretitia, et Tristitia est ipsa Cupiditas,
sive Appetitus, quatenus a causis externis augetur, vel minuitur,
juvatur, vel coercetur, hoc est, (per idem Sclzol.) est ipsa cujusque 10
natura; atque adeo uniuscujusque Lretitia, vel Tristitia, aLretitia,
vel Tri Istitia alterius tantum etiam discrepat, quantum natura,
seu essentia unius ab essentia alterius differt, et consequenter
quilibet uniuscujusque individui affectus ab affectu alterius
tantum discrepat, etc. Q. E. D.
Scholip.m. Hine sequitur affectus animalium, qure irratio-
nalia dicuntur (bruta enim sentire nequaquam dubitare possumus,
postquam Mentis novimus originem) ah affectibus hominum
tantum differre, quantum eorum natura a natura humana differt.
Fertur quidem equus, et homo Libidine procreandi; at ille Libi- 20
dine equina„ hic autem humana. Sic etiam Libidines, et Appetitus
Insectorum, piscium, et avium alii atque alii esse debent. Quam-
vis itaque unumquodque individuum sua, qua constat natura,
contentum vivat, eaque gaudeat; vita tamen illa, qua unum-
quodque e.st contentum, et gaudium nihil aliud est, quam idea, 25
seu anima ejusdem individui, atque adeo gaudium unius a gaudio
alterius tantum natura discrepat, quantum essentia unius ab
essentia. alterius differt. Denique ex prrecedenti Propositione
sequitur, non parum etiam interesse, inter gaudium, quo ebrius
ex. gr. ducitur, et inter gaudium, quo potitur Philosophus, quod JO
hic in transitu monere volui. Atque hrec de affectibus, qui ad
hominem referuntur, quatenus patitur. Superest, ut pauca addam
de iis, qui ad eundem referuntur, quatenus agit.
264
O IZVORU I NARAVI STRASTI
požuda razlikuje od požude drugoga toliko koliko se njegova narav ili bit
razlikuje od biti drugoga. U goda i neugoda nadalje su trpnje kojima se
bilo čija moć ili nagon istrajavanja u njegovu bitku povećava ili smanjuje,
potiče ili suspriježe (prema poučku 11 ovog djela i prema primjedbi uz
njega). Pod nagonom istrajavanja u svojem bitku ukoliko se on odnosi na
duh i na tijelo istovremeno, razumijemo poriv i požudu (vidi primjedbu
uz poučak 9 ovog dijela). Dakle, ugoda i neugoda su sama požuda ili po-
riv ukoliko se od izvanjskih uzroka povećava ili smanjuje, potiče ili su-
spriježe, to jest (prema istoj primjedbi), one su sama narav svakoga1• Ta-
ko se onda i bilo čija ugoda ili neugoda razlikuje od ugode i neugode
drugoga samo utoliko koliko se narav ili bit jednoga razlikuje od biti dru-
goga, a slijedom toga toliko se razlikuje i svaka bilo čija strast od strasti
15 drugoga itd., što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Iz ovoga slijedi da se strasti živih bića koja se nazivaju
neumnima (da zvijeri osjećaju ne možemo nipošto dvojiti nakon što smo
spoznali izvor duha) od ljudskih strasti razlikuju samo onoliko koliko se
njihova narav razlikuje od ljudske naravi. Konj i čovjek su nošeni poho-
tom rađanja; ali onaj konjskom pohotom a ovaj ljudskom. Tako i pohote
ili porivi kukaca, riba i ptica moraju među njima biti različite. Iako stoga
svaki individuum živi zadovoljan svojom naravi u kojoj postojano bivate
joj se raduje, ipak ovaj život s kojim je svak zadovoljan i kojem se raduje
nije ništa drugo nego predstava ili duša tog individuuma te se stoga ra-
dost jednoga po naravi razlikuje od radosti drugoga onoliko koliko se bit
jednoga razlikuje od biti drugoga. Iz prethodnog poučka na kraju slijedi
da nemala razlika leži između radosti koja vodi, na primjer, pijanca, i
radosti koju uživa filozof, što sam ovdje htio primijetiti samo u prolazu.
Toliko o strastima koje se odnose spram čovjeka ukoliko on trpi. Preo-
staje još nešto dodati o onome što se odnosi spram njega ukoliko djeluje.
1
Se. bilo kojeg čovjeka, svih ljudi op. prev.
265
DE ORI GINE ET NATURA AFFECT'UUM [143-187 /144-188]
Pro po s i ti o LV I I I . Prmter Lmtitiam, et Cupiditatem, qum
passiones sunt, alii Lmtitim, et Cupiditatis affectUs dantur, qui ad
nos, quatenus ag·imus, re/eruntur.
Demonstratio. Cum Mens se ipsam, suamque agendi
potentiam concipit, lretatur: (per Prop. 53. hujus) Mens autem se
ipsam necessario contemplatur, quando veram, sive adrequatam
ideam concipit. (per Prop. 43. p. 2.) At Mens quasdam ideas
adrequatas concipit: (per Scltol. 2. Prop. 40. p. 2.) Ergo eatenus
etiam lretatur, quajtenus ideas adrequatas concipit, hoc est.,
(per Prop. 1. hujus) quatenus agit. Deinde Mens tam quatenus
c]aras, et distinctas, quam quatenus confusas habet ideas, in suo
esse perseverare conatur: (per Prop. 9. hujus) At per conatum
Cupiditatem intelligimus; (per ejusdem Schol.) ergo Cupiditas ad
nos refertur, etiam quatenus intelligimus, sive (per Prop. 1. hujus)
quatenus agimus. Q. E. D.
Propositio LIX. lnter omnes affectus, qui ad Mentem,
quatenus agit, referuntur, nulli sunt, quam qui ad Lcetitiam, vel
Cupiditatem referuntur.
Demonstratio. Omnes affectus ad Cupiditatem, Lretitiam,
vel Tristitiam referuntur, ut eorum, quas dedimus, definitiones
ostendunt. Per Tristitiam autem intelligimus, quod Mentis
cogitandi potentiam minuit, vel coercet; (per Prop. 11. hujus et
eius Schol.) ade6que Mens, quatenus contristatur, eatenus ejus
intelligendi, hoc est, ejus agendi potentia (per Prop. 1. hujus)
minuitur, vel coercetur; ade6que nulli Tristitire affectus ad Men-
tem referri possunt, quatenus agit; sed tantum affectus Lretitire,
et Cupiditatis, qui (per Prop. prmc.) eatenus etiam ad Mentem
referuntur. Q. E. D.
Scholium. Omnes actiones, qure sequuntur ex affectibus,
qui ad Mentem referuntur, quatenus intelligit, ad Fortitudinem
refero, quam in Animositatem, et Generositatem distinguo. Nam
per Animositatem intelligo Cupiditatem, qua u.nusquisque conatur
suum esse ex solo rationis dictamine conservare. Per Generositatem
autem Oupiditatem intelligo, qua unusquisque ex solo rat.ionis
dictamine conatur reliquos hornines ju.vare, et sibi amicitia 'jungere.
Eas itaque actiones, qure solum agentis utile intendunt, ad Animo-
22 potentiam minuit, vel coercet edd. (Caillois) N potentia minuitur,
vel coercetur O
266
O IZVORU I NARAVI STRASTI
Poučak 5 8 . Osim ugode i požude koje su trpnje, ima i drugih ugoda i
požuda koje se odnose na nas ukoliko djelujemo.
Dok a z. Duh osjeća ugodu kad poima sebe sama i svoju moć djelova-
5 nja (prema poučku 53 ovog dijela). Duh pak sebe nužno motri kad poi-
ma istinitu ili odgovarajuću predstavu (prema poučku 43 drugog dijela).
Ali duh poima neke odgovarajuće predstave (prema primjedbi 2 uz
poučak 40 drugog dijela). Dakle, on utoliko osjeća ugodu ukoliko poima
odgovarajuće predstave, to jest (prema poučku 1 ovog dijela), ukoliko
10
djeluje. Duh nadalje nastoji istrajati u svom bitku i kad ima jasne i razgo-
vijetne i kad ima zbrkane predstave (prema poučku 9 ovog dijela). Pod
nagonom pak razumijemo požudu (prema istoj primjedbi), dakle se po-
žuda odnosi spram nas i ukoliko razumijemo ili (prema poučku 1 ovog
15
dijela) ukoliko djelujemo, što je i trebalo dokazati.
Poučak 5 9 . Među svim strastima koje se odnose na duh ukoliko on
djeluje, nema nij"edne koja se ne odnosi na ugodu ili požudu.
Dok a z. Sve se strasti odnose spram požude, ugode i neugode, kako
20
pokazuju njihove definicije koje smo dali. Pod neugodom pak razumije-
mo ono što smanjuje ili suspriježe moć 1 mišljenja duha (prema poučku
11 ovog dijela i prema primjedbi uz njega). Stoga ukoliko duh osjeća ne-
ugodu utoliko se njegova moć razumijevanja, to jest moć djelovanja
25
(prema poučku 1 ovog dijela) smanjuje ili suspriježe; stoga se nijedna
strast neugode ne može odnositi spram duha ukoliko on djeluje, nego sa-
mo strasti ugode i požude koje se (prema prethodnom poučku) utoliko
odnose i spram duha, što je i trebalo dokazati.
30
Primjedba. Sva djelovanja koja slijede iz strasti koje se odnose
spram duha ukoliko on razumijeva ubrajam u jakost koju dalje lučim u
srčanost i plemenitost. Jer pod srčanošću razumijem požudu kojom bilo
tko nastoji sačuvati svoj bitak samo po zapovijedi uma. Pod plemenitošću
35 pak razumijem požudu kojom bilo tko samo po zapovijedi duha nastoji po-
ticati druge ljude i povezati se prijateljstvom. Dakle, ona djelovanja koja
1
smanjuje ili suspriježe moć edd.. (Caillois), moć se smanjuje ili suspriježe O
267
DE ORIGINE ET NATURA AFFECTUUM [144-188/145-189]
sitatem, et qure alterius etiam utile intendunt, ad Generositatem
refero. Temperantia igitur, Sobrietas, et animi in periculis prre-
sentia, etc. Animositatis sunt species; Modestia autem, Clementia
etc. spe Icies Generositatis sunt. Atque his puto me prrecipuos
affectus, animique fluctuationes, qure. ex compositione trium
primitivorum affectuum, nempe Cupiditatis, Lretitire, et Tristitire
oriuntur, explicuisse, perque primas suas causas ostendisse. Ex
quibus apparet, nos a causis externis multis modis agitari, nosque,
perinde ut maris undre, a contrariis ventis agitatre, fluctuari,
nostri eventus, atque fati inscios. At dixi, me prrecipuos tantum
(hartstochten), non omnes, qui dari possunt, animi conflictus
ostendisse. Nam eadem via, qua supra, procedendo facile possu-
mus ostendere Amorem esse junctum Prenitentire, Dedignationi,
Pudori, etc. Imo unicuique ex jam dictis clare constare credo,
affectus tot modis alii cum aliis posse componi, indeque tot
variationes oriri, ut nullo numero definiri queant. Sed ad meum
institutum proocipuos tantum enumeravisse sufficit; nam reliqui,
quos omisi, plus curiositatis, quam utilitatis haberent. Attamen
de Amore hoc notandum restat, quod scilicet srepissime contin-
git, dum re, quam appetebamus, fruimur, ut Corpus ex ea. frui-
tione novam acquirat constitutionem, a qua aliter determinatur,
et alire rerum imagines in eo excitantur, et simul Mens alia
imaginari, aliaque cupere incipit. Ex. gr. cum aliquid, quod nos
sapore delectare. solet, imaginamur, eodem frui, nempe comedere
cupimus. At quamdiu eodem sic fruimur, stomachus adimpletur,
Corpusque aliter constituitur. Si igitur Corpore jam aliter disposito,
ejusdem cibi imago, quia ipse prresens adest, fomentetur, et
consequenter conatus etiam, sive Cupiditas eundem comedendi,
huic Cupiditati, seu conatui nova illa constitutio repugnabit, et
consequenter cibi, quem appetebamus, prresentia odiosa erit, et
hoc est, quod Fastidium, et Tredium vocamus. Creterum Corporis
affectiones externas, qure in affectibus observantur, ut sunt
tremor, livor, singultus, risus etc. neglexi, quia ad solum Corpus
268
O IZVORU I NARAVI STRASTI
smjeraju koristi onoga koji djeluje ubrajam u srčanost, a ona koja pak
smjeraju koristi drugoga ubrajam u plemenitost. Odmjerenost, trezve-
nost i pribranost u pogibelji itd. jesu vrste srčanosti; skromnost pak, bla-
gost itd. jesu vrste plemenitosti. Vjerujem da sam time objasnio pogla-
5
vite strasti i kolebanja duše koje izviru iz složaja triju iskonskih strasti,
naime požude, ugode i neugode, te da sam ih pokazao prema njihovim
prvim uzrocima. Iz toga je jasno da smo mi od izvanjskih uzroka pokre-
nuti na mnoge načine, te da se klatimo poput morskih valova koje udara-
10 ju suprotni vjetrovi, ne znajući ni kakav nam je ishod ni sudbina. Kao što
rekoh, pokazao sam samo poglavite <strasti>, a ne sva kolebanja duše
kojih može biti. Jer istim putem koji je već gore prijeđen lako bismo mo-
gli nastaviti i pokazati da je ljubav povezana s kajanjem, podcjenjiva-
njem, sramom itd. Dapače, vjerujem da će se svakome iz onog što je već
15 rečeno jasno pokazati da se strasti na toliko načina mogu jedne s drugi-
ma slagati i da odatle proizvire toliko inačica da nema broja kojim bi se
to moglo odrediti. No za moju namjeru dostaje samo pobrojati one po-
glavite, jer sve one preostale koje sam izostavio više bi zadovoljavale
znatiželju no što bi bile od koristi. No o ljubavi preostaje primijetiti to da
20
se vrlo često slučuje da kad užijemo stvar kojoj smo težili tijelo ovim
uživanjem stekne novi ustroj kojim biva drugačije određen te se u njemu
pobuđuju prispodobe drugih stvari a duh istovremeno počinje drugo
prispodabljati i za drugim žudjeti. Ako, na primjer, prispodobimo u ma-
25 šti nešto što nas svojim okusom obično veseli, onda žudimo to užiti, nai-
me pojesti. No dok to uživamo punimo želudac i tijelo se drugačije ustro-
java. Ako se sad, kad je tijelo u tom drugom raspoloženju, prispodoba
onog jela održava jer je ono nazočno, a slijedom toga i nagon ili požuda
da se to pojede, onda će se novi ustroj opirati ovoj požudi ili nagonu te
30 će slijedom toga nazočnost jela kojem težimo postati mrska, a to je ono
što zovemo gađenjem i dodijalošću. Uostalom, zanemario sam izvanjska
stanja tijela koja se opažaju u strastima, kao što su drhtanje, blijedilo,
jecanje, smijeh itd„ jer se ona odnose samo spram tijela i ne odnose se
269
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [145-189/146-190]
absque ulla ad Mentem relatione referuntur. Denique de affec-
tuum definitionibus quredam notanda sunt, quas propterea hic
ordine repetam, et quid in unaquaque observandum est, iisdem
interponam. I
Affectuum Definitiones
I. Cupiditas est ipsa hominis essentia, quatenus ex data
quacunque ejus affectione determinata concipitur ad aliquid
agendum.
Ex p 1i c at i o. Diximus supra in Scholio Propositionis 9.
hujus Partis, Cupiditatem esse appetitum cum ejusdem con- 10
scientia; appetitum autem esse ipsam hominis essentiam,
quatenus determinata est ad ea agendum, qure ipsius conser-
vationi inserviunt. Sed in eodem Scholio etiam monui, me
revera inter humanum appetitum, et Cupiditatell!- nullam
agnoscere differentiam. Nam sive homo sui appetitus sit 1s
conscius, sive non sit, manet tamen appetitus unus, idemque;
atque adeo, ne tautologiam committere viderer, Cupiditatem
per appetitum explicare nolui; sed eandem ita definire studui,
ut omnes humanre naturre conatus, quos nomine appetitus,
voluntatis, cupiditatis, vel impetus significamus, una com- 20
prehenderem. Potueram enim dicere, Cupiditatem esse ipsam
hominis essentiam, quatenus determinata concipitur ad ali-
quid agendum; sed ex hac definitione (per Prop. 23. p. 2.) non
sequeretur, quod Mens possit sure Cupiditatis, sive appetitus
esse conscia. Igitur, ut hujus conscientire causam involverem, 2s
necesse fuit (per eandem Prop.) addere, quatenus ex dat.a
quđcunque ejus affectione determinata etc. Nam per affectionem
humanre essentire quamcunque ejusdem essentire constitutio-
nem intelligimus, sive ea sit innata, (of van buiten aan-
gekomen,) sive quod ipsa per solum Cogitationis, sive per 30
solum Extensionis attributum concipiatur, sive denique quod
ad utrumque simul referatur. Hic igitur Cupiditatis nomine
intelligo hominis quoscunque conatus, impetus appetitus, et
volitiones, qui pro varia ejusdem hominis constitutione varii,
et non raro adeo sibi invicem oppositi sunt, ut homo diver- 3s
simode trahatur, et, quo se vertat, nesciat. I
270
O IZVORU I NARAVI STRASTI
spram duha ni na koji način. Na koncu još nešto valja primijetiti o de-
finicijama strasti. Zato ću ih ovdje redom ponoviti i dodati ono na što u
svakoj od njih valja pripaziti.
s Definicije strasti
I. Požuda je sama bit čovjeka ukoliko se poima kao određena za dje-
lovanje iz svakog svog stanja.
O b j a š n j e n j e . Gore smo u primjedbi uz poučak 9 ovog dijela
rekli da je požuda poriv sa sviješću o njemu; poriv je pak sama bit
čovjeka ukoliko je određena da učini ono što služi njegovu očuvanju.
Ali u istoj sam primjedbi upozorio i na to da ja zapravo ne znam ni za
kakvu razliku između ljudskog poriva i požude. Jer bio čovjek svjestan
svog poriva ili ne, ovaj poriv ostaje jedan te isti. Stoga, kako bih iz-
bjegao tautologiju, nisam htio požudu objasniti porivom, nego sam
se trudio da je definiram tako da sva nastojanja ljudske naravi, koje
označavamo imenima poriva, volje, požude ili nagnuća, budu sabrana
u jedno. Jer bio sam mogao kazati da je požuda sama ljudska bit
ukoliko se poima kao određena da nešto učini; ali iz takve definicije
(prema poučku 23 drugog dijela) ne bi slijedilo da duh može biti svje-
stan svoje požude ili poriva. Stoga je, kako bih uključio uzrok ove svi-
jesti, bilo nužno (prema istom poučku) dodati 1 ukoliko je iz svakog
svog stanja određena itd. Jer pod stanjem ljudske biti razumijemo sva-
ki ustroj njegove biti, bio on urođen, <ili stečen,> ili bio pojmljen sa-
mo pod atributom mišljenja ili samo pod atributom protežnosti, ili da
se na koncu istovremeno odnosi spram obaju. Ovdje dakle pod riječju
požuda razumijem sve ljudske nagone, nagnuća, porive i htijenja, koji
se razlikuju prema različitim ustrojima čovjeka te su nerijetko među­
sobno suprotstavljeni pa je čovjek vučen na razne strane i ne zna ka-
mo da se okrene.
1
Se. riječi op. prev.
271
DE ORIGINE ET NATURA AFFECTUUM [147-191]
II. Lretitia est hominis transitio a minore ad majorem perfe-
ctionem.
III. Tristitia est hominis transitio a majore ad minorem perfe-
ctionem.
Explica tio. Dico transitionem. Nam Lretit.ia non est ipsa s
perfectio. Si enim homo cum perfectione, ad quam transit,
nasceretur, ejusdem absque Lretitire affectu compos esset;
quod clarius apparet ex Tristitire affectu, qui huic est contra-
rius. Nam quod Tristitia in transitione ad minorem perfectio-
nem consistit, non autem in ipsa minore perfectione, nemo 10
negare potest, quandoquidem homo eatenus contristari
nequit, quatenus alicujus perfectionis est particeps. N ec
dicere possumus, quod Tristitia in privatione majoris perfe-
ctionis consistat; nam privatio nihil est; Tristitire autem
affectus actus est, qui propterea nullus alius esse potest, 1s
quam actus transeundi ad minorem perfectionem, hoc est,
actus quo hominis agendi potentia minuitur, vel coercetur.
(vide Schol. Prop. 11. hujus) Creterum definitiones Hilaritatis,
Titillationis, Melancholire, et Doloris omitto, quia ad Corpus
potissimum referuntur, et non nisi Lretitire, aut Tristitire sunt 20
Species.
IV. Admiratio est rei alicujus imaginatio, in qua Mens
defixa propterea manet, quia hrec singularis imaginatio nullam
cum reliquis habet connexionem. Vide Prop. 52. hujus cum ejusd.
Se hol.
Ex p lica ti o. In Scholio Propositionis 18. Partis 2. osten-
dimus, qurenam sit causa, cur Mens, ex contemplatione unius
rei, statim in alterius rei cogitationem incidat, videlicet, quia
earum rerum imagines invicem concatenatre, et ita ordinatre
sunt, ut alia aliam sequatur, quod quidem concipi nequit,
quando rei imago nova est; sed Mens in ejusdem rei contem-
platione detinebitur, donec ab aliis causis ad alia cogitandum
272
O-IZVORU I NARAVI STRASTI
II. Ugoda je prijelaz čovjeka iz manjeg u veće savršenstvo.
III. Neugoda je prijelaz čovjeka iz većeg u manje savršenstvo.
Obj ašnj enj e. Kažem: prijelaz. Jer ugoda sama nije savršenstvo.
Kad bi čovjek bio rođen sa savršenstvom u koje prelazi, onda ne bi
imao strast ugode, što je jasnije iz strasti neugode koja je onoj suprot-
na. Jer da se neugoda sastoji u prijelazu u manje savršenstvo, a ne u
manjem savršenstvu samome, nitko ne može nijekati budući da čovjek
neće osjetiti neugodu ukoliko sudjeluje u nekom savršenstvu. Niti bi-
smo mogli kazati da se neugoda sastoji u nedostatku većeg savršen-
stva. Nedostatak je ništa, a strast neugode je čin koji upravo zato ne
može biti ništa drugo nego čin prelaženja u manje savršenstvo, to jest
čin kojim se ljudska moć djelovanja smanjuje ili suspriježe (vidi pri-
mjedbu uz poučak 11 ovog dijela). Uostalom, ispuštam definicije ved-
rine, naslade, sjete i boli budući da se one uglavnom odnose spram
tijela i samo su vrste ugode i neugode.
IV. Čuđenje je prispodabljanje nečega za što duh ostaje prikovan zbog
toga što ova pojedinačna prispodoba nema nikakve sveze s ostalima.
Vidi poučak 52 ovog dijela i primjedbu uz njega1•
Obj ašnj enj e. U primjedbi uz poučak 18 drugog dijela pokazali
2s
smo koji je uzrok zašto duh iz motrenja jedne stvari odmah prelazi na
motrenje druge stvari, naime zato jer su prispodobe stvari međusobno
ulančane i tako poredane da jedna drugu slijede. To se međutim ne
može pojmiti kad je prispodoba stvari nova, nego će se tada duh za-
30 držati na motrenju te stvari sve dok od drugih uzroka ne bude određen
1
Vidi... add. Sph. Corr. N
273
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [ 147 - l 9 l / l 49-193]
determinetur. Rei itaque novre imaginatio in se considerata
ejusdem naturoo est, ac reliqure, et hac de causa ego Admi- I
rationem inter affectus non numero, nec causam video, cur id
facerem, quandoquidem hrec Mentis distractio ex nulla causa
positiva, qure Mentem ab aliis distrahat, oritur; sed tantum
ex eo, quod causa, cur Mens ex unius rei contemplatione ad
alia cogitandum determinatur, deficit. Tres igitur (ut in
Schol. Prop. 11. hujus monui) tantum affectus primitivos, seu
primarios agnosco; nempe, Lootitioo, Tristitire, et Cupiditatis,
nec alia de causa verba de Admiratione feci, quam quia usu
factum est, ut quidam affectf1s, qui ex tribus primitivis deri-
vantur, aliis nominibus indicari soleant, quando ad objecta,
qure admiramur, referuntur; quoo quidem ratio me ex requo
movet, ut etiam Contemptus definitionem his adjungam.
V. Contemptus est rei alicujus imaginatio, quoo Mentem adeo
parum tangit, ut ipsa Mens ex rei prresentia magis moveatur
ad ea imaginandum, qure in ipsa re non sunt, quam qure in ipsa
sunt. Vid. Schol. Prop. 52. hujus.
Definitiones Venerationis, et Dedignationis missas hic
facio, quia nulli, quod sciam, affectf1s ex his nomen trahunt.
VI. Amor est Lootitia, concomitante idea causoo externre.
Explicatio. Hooc Definitio satis clare Amoris essentiam
explicat; illa veroAuctorum, qui definiuntAmoremesse volunta-
tem amantis se jungendi rei ama.tm, non Amoris essentiam; sed
ejus proprietatem exprimit, et, quia Amoris essentia non satis
ab Auctoribus perspecta fuit, ideo neque ejus proprietatis
ullum clarum conceptum habere potuerunt, et hine factum,
ut eorum definitionem admodum obscuram esse omnes judica-
verint. Verum notandum, cum dico, proprietatem esse in
amante, se voluntate jungere rei amatre, me per voluntatem
non intelligere consensum, vel animi deliberationem, seu
liberum decretum, (nam hoc fictitium esse demonstravimus
Propositione 48. Partis 2.) nec etiam Cupiditatem sese jun-
gendi I rei amatre, quando abest, vel perseverandi in ipsius
prresentia, quando adest; potest namque amor absque· hac,
aut illa Cupiditate concipi: sed per Yoluntatem me Acquies-
centiam intelligere, qure est in amante ob rei amatre prresen-
tiam, aqua Lrotitia amantis corroboratur, aut saltem fovetur.
274
O IZVORU I NARAVI STRASTI
da misli drugo. Prispodoba nove stvari razmotrena po sebi je iste
naravi kao i druge, i zato ja čuđenje ne ubrajam u strasti, a ni ne vi-
dim uzrok zbog kojeg bih to učinio budući da ovo lučenje ne proizvire
ni iz kakvog pozitivnog uzroka kojim se duh luči od drugih, nego sa-
5
mo iz toga što nedostaje uzrok koji bi duh iz promatranja jedne stva-
rio odredio da misli druge. Poznajem dakle samo tri iskonske strasti
(kako sam upozorio u primjedbi uz poučak 11 ovog dijela), naime
ugodu, neugodu i požudu, a o čuđenju sam bio ponukan govoriti sa-
10 mo stoga što se uobičajilo da se neke strasti, koje se izvode iz tri is-
konske, označava drugim imenima kad se odnose spram predmeta
kojima se čudimo. Isti me je razlog potakao da ovome dodam i de-
finiciju prezira.
15
V. Prezir je prispodoba neke stvari koja se duha tako malo tičeda je
sam duh nazočnošću stvari više ponukan da prispodobljuje ono što u toj
stvari nije nego ono što u njoj jest. Vidi primjedbu uz poučak 52 ovog dijela.
Definicije divljenja i podcjenjivanja ostavljam ovdje po strani jer,
koliko znam, po njima nijedna strast ne dobiva ime.
20
VI. Ljubav je ugoda praćena predstavom izvanjskog uzroka.
O b ja š nje nje. Ova definicija dovoljno jasno objašnjava bit ljuba-
vi, a definicija u pisaca koji ljubav definiraju kao volju onoga koji ljubi
25
da se spoji s ljubljenom stvari ne daje bit ljubavi nego opisuje njenu
osobinu. Budući da u ovih pisaca bit ljubavi nije bila dovoljno prou-
čena, onda oni nisu mogli imati ni jasan pojam njene osobine te je iz
toga proizašlo da njihovu definiciju svi drže posve nejasnom. Ako ka-
žem da je osobina onog koji ljubi da ima volju spojiti se s ljubljenom
30 stvari, onda treba primijetiti da ja pod voljom ne razumijem pristanak
ili odlučivanje duše ili slobodnu odluku (da je ovo izmišljotina doka-
zali smo u poučku 48 drugog dijela). Pod time ne mislim ni požudu da
se spoji s ljubljenom stvari kad je ona odsutna, a niti istrajavanje u
njezinoj nazočnosti kad je prisutna; jer ljubav može biti pojmljena i
35
bez ove ili one požude. Ja pak pod voljom razumijem zadovoljstvo ko-
je je·u onome koji ljubi zbog nazočnosti ljubljene stvari a koje se ugo-
dom onoga koji ljubi pojačava ili barem pothranjuje.
275
DE ORIGINE ET NATURA AFFECTUUM [149-193/150-194]
VII. Odium est Tristitia, concomitante idea causre externre.
Ex p 1i c at i o. Qure hic notanda sunt, ex dictis in prrece-
dentis Definitionis Explicatione facile percipiuntur. V ide
prmterea Schol. Prop. 13. hujus.
VIII. Propensio est Lretitia, concomitante idea alicujus rei, s
qure per accidens causa est Lretitire.
IX. Aversio est Tristitia, concomitante idea alicujus rei, qure
per accidens causa est Tristitire. De lzis vide Schol. Prop. 15. hujus.
X. Devotio est Amor erga eum, quem admiramur.
Explicatio. Admirationem oriri ex rei novitate, osten- io
dimus Propositione 52. hujus. Si igitur contingat, ut id, quod
admiramur, srepe imaginemur, idem admirari desinemus;
atque adeo videmus, Devotionis affectum facile in simplicem
Amorem degenerare.
XI. Irrisio est Lretitia orta ex eo, quod aliquid, qnod contem- 1-s
nimus, in re, quam odimus, inesse imaginamur.
Explica tio. Quatenus rem, quam odimus, contemnimus,
eatenus de eadem existentiam negamus, (vide Schol. Prop. 52.
hujus) et eatenus (per Prop. 20. hujus) lretamur. Sed quoniam
supponimus, hominem id, quod irridet, odio tamen habere, 20
sequitur, hane Lretitiam solidam non esse. Vid. Schol. Prop.
47. hujus. I
XII. Spes est inconstans Lretitia, orta ex idea rei futurre, vel
prreteritre, de cujus eventu aliquatenus dubitamus.
XIII. Metus est inconstans Tristitia, orta ex idea rei futurre, 2s
vel prreteritre, de cujus eventu aliquatenus dubitamus. Vide de
his Schol. 2. Prop. 18. hufus.
Explicatio. Ex his definitionibus sequitur, non dari
Spem sine Metu, neque Metum sine Spe. Qui enim Spe pendet,
et de rei eventu dubitat, is aliquid imaginari supponitur, quod 30
rei futurre existentiam secludit; atque adeo eatenus con-
tristari, (per Prop.19. hujus) et consequenter, dum Spe pendet,
metuere, ut res eveniat. Qui autem contra in Metu est, hoc
4 13. e.dd. ll. ON
12 imaginemur e.dd. imaginamur O
16 ei inesse O edd. del. ei add. virgulam
276
O IZVORU I NARAVI STRASTI
VII. Mržnja je neugoda praćena predstavom izvanjskog uzroka.
Obj ašnj enj e. Ono što ovdje treba primijetiti lako se može opa-
ziti iz onoga što je rečeno u objašnjenju prethodne definicije. Vidi
osim toga primjedbu uz poučak 131 ovog dijela.
VIII. Sklonost je ugoda praćena predstavom neke stvari koja je sluča­
jem uzrok ugode.
IX. Odbojnost je neugoda praćena predstavom neke stvari koja je slu-
čajno uzrok neugode. O ovima vidi primjedbu uz poučak 15 ovog dijela.
X. Odanost je ljubav spram onoga kome se čudimo.
O bj a šnj enj e. Da čuđenje izvire iz novosti stvari pokazali smo u
poučku 52 ovog dijela. Sluči li se da mi ono čemu se čudimo često pri-
spodabljamo2 onda se time prestajemo čuditi. Iz toga vidimo da se
strast odanosti lako izrođava u običnu ljubav.
XI. Podrugivanje je ugoda koja izvire iz toga što prispodabljamo da se
nešto što preziremo nalazi 3 u stvari koju mrzimo.
Obj ašnj enj e. Ukoliko preziremo stvar koju mrzimo, utoliko joj
odričemo opstanak (vidi primjedbu uz poučak 52 ovog dijela) i utoli-
ko (prema poučku 20 ovog dijela) osjećamo ugodu. No kako pretpo-
stavljamo da čovjek mrzi ono čemu se ruga, iz toga slijedi da ova ugo-
da nije stalna. Vidi primjedbu iz poučak 47 ovog dijela.
XII. Nada je nestalna ugoda koja izvire iz predstave buduće ili prošle
stvari a o čijem ishodu unekoliko dvojimo.
XIII. Strah je nestalna neugoda koja izvire iz predstave buduće ili
prošle stvari a o čijem ishodu unekoliko dvojimo. Vidi o njima primjed-
bu 2 uz poučak 18 ovog dijela.
Objašnjenje. Iz ovih definicija slijedi da nema nade bez straha
ni straha bez nade. Za nekoga tko lebdi u nadi i dvoji o ishodu stvari,
pretpostavlja se da prispodablja nešto što isključuje opstanak buduće
stvari i zato on utoliko osjeća neugodu (prema poučku 19 ovoga dije-
la), a slijedom toga, dok lebdi u nadi strahuje kako će stvar ispasti.
1
13 edd., 11 ON
2
prispodabljamo O, prispodabljat ćemo edd.
3
u njoj nalazi O, edd. del. u njoj add. zarez
277,
DE ORIGINE ET NATURA AFFEC"''TUUM [150-194/151-195]
est, de rei, quam odit, eventu dubitat, aliquid etiam imagina-
tur, quod ejusdem rei existentiam secludit; atque adeo (per
Prop. 20. hujus) lretatur, et consequenter eatenus Spem ha-
bet, ne eveniat.
XIV. Securitas est Lootitia, orta ex idea rei futurre, vel prre- s
teritre, de qua dubitandi causa sublata est.
XV. Desperatio est Tristitia, orta ex idea rei futurre, vel
prooteritre, de qua dubitandi causa sublata est.
Explica tio. Oritur itaque ex Spe Securitas, et ex Metu
Desperatio, quando de rei eventu dubitandi causa tollitur, 10
quod fit, quia homo rem prooteritam, vel futuram adesse
imaginatur, et ut prresentem contemplatur; vel quia·alia ima-
ginatur, qure existentiam earum rerum secludunt, qure ipsi
dubium injiciebant. Nam tametsi de rerum singularium eventu
(per Coroll. Prop. 31. p. 2.) nunquam possumus esse certi; is
fieri tamen potest, ut de earum eventu non dubitemus. Aliud
enim esse ostendimus (vide Schol. Prop. 49. p. 2.) de re non
dubitare, aliud rei certitudinem habere; atque adeo fieri po-
test, ut ex imagine rei prreteritre, aut futurre, eodem Lretitire,
vel Tristitire I affectu afficiamur, ac ex rei prresentis imagine, 20
ut in Propositione 18. hujus demonstravimus, quam cum
ejusdem Scholio vide.
XVI. Gaudium est Lretitia, concomitante idea rei prreteritre,
qure prreter Spem evenit.
XVII. Conscientire morsus est Tristitia, concomitante idea 2s
rei prreteritre, qure prreter Spem evenit.
XVIII. Commiseratio est Tristitia, concomitante idea mali,
quod alteri, quem nobis similem esse imaginamur, evenit. Vid.
Schol. Prop. 22. et Schol. Prop. 27 hujus.
Explicatio. Inter Commiserationem et Misericordiam 30
nulla videt.ur esse differentia, nisi forte, quod Commiseratio
singularem a:ffectum respiciat, Misericordia autem ejus habi-
tum.
XIX. Favor est Amor erga aliquem, qui alter1 benefecit.
278
O IZVORU I NARAVI STRASTI
Tko je pak, obratno, u strahu, to jest dvoji o ishodu stvari koju mrzi, on
će prispodabljati nešto što isključuje opstanak stvari; stoga će (prema
poučku 20 ovog dijela) osjetiti ugodu, a slijedom toga utoliko će imati
nadu da se neće dogoditi.
XIV. Pouzdanje je ugoda koja izvire iz predstave buduće ili prošle
stvari kod koje je uzrok dvojbe nestao.
XV. Očaj je neugoda koja izvire iz predstave buduće ili prošle stvari
kod koje je uzrok dvojbe nestao.
O b j a š n j e n j e . Iz nade izvire pouzdanje a iz straha očaj kad se
ukine uzrok dvojbe oko ishoda stvari do čega dolazi ili kad čovjek
prošlu ili buduću stvar prispodablja kao bivstvujuću i motri je kao
nazočnu ili jer prispodablja nešto drugo što isključuje opstanak stvari
koje u njemu potiču dvojbu. Jer iako mi o ishodu pojedinačnih stvari
(prema dodatku uz poučak 31 prvog dijela) nikad ne možemo imati
izvjesnost, ipak može biti da o njihovom ishodu ne dvojimo. Jer, po-
kazali smo (vidi primjedbu uz poučak 49 drugog dijela) da je jedno ne
dvojiti o stvari, a drugo o stvari imati izvjesnost. Stoga je moguće da
mi prispodobom prošle ili buduće stvari budemo aficirani istom stra-
sti ugode ili neugode kao i prispodobom nazočne stvari, kako smo do-
kazali u poučku 18 ovog dijela, što vidi zajedno s primjedbom uz njega.
XVI. Radost je ugoda praćena predstavom prošle stvari koja se do-
godila nenadano.
XVII. Grizodušje je neugoda praćena predstavom prošle stvari koja
se dogodila nenadano.
XVIII. Sažaljenje je neugoda praćena predstavom zla koje se dogo-
dilo drugome koga prispodabljamo kao sebi sličnog. Vidi primjedbu uz
poučak 22 i primjedbu uz poučak 27 ovog dijela.
Objašnjenje. Između sažaljenja i milosrđa izgleda da nema ni-
kakve razlike, osim možda te da sažaljenje označava pojedinačnu strast,
a milosrđe sklonost za nju.
XIX. Naklonost je ljubav spram nekoga tko je drugome učinio dobro.
279
DE ORIGINE ET NATURA AFFECTUUM [151-195/152-196]
XX. Indignatio est Odium erga aliquem, qui alteri malefecit.
Explica tio. Hrec nomina ex communi usu aliud signi-
ficare scio. Sed meum institutum non est, verborum significa-
tionem, sed rerum naturam explicare, easque iis vocabulis indi-
care, quorum significatio, quam ex usu habent, asignificatione,
qua eadem usurpare volo, non omnino abhorret, quod semel
monuisse sufficiat. Creterum horum affectuum causam vide
in Corollario 1. Propositionis 27. et Scholio Propositionis 22.
hujus Partis.
XXI. Existimatio est de aliquo prre Amore plus justo sentire.
XXII. Despectus est de aliquo prre Odio minus justo sentire. I
Ex p 1i c at i o. Est itaque Existimatio Amoris, et Despectus
Odii effectus, sive proprietas; atque adeo potest Existimatio
etiam definiri, quod sit Amor, quatenus hominem ita afficit, ut
de re amata pli'ts 1'usto sentiat, et contra Despectus, quod sit
Odium, quatenus hominem itd afficit, ut de eo, quem odio habet,
minus justo senti'at. Vide de his Schol. Prop. 26. hujus.
XXIII. Invidia est Odium, quatenus hominem ita afficit,
ut ex alterius felicitate contristetur, et contra, ut ex alterius malo
gaudeat.
Explica tio. Invidire opponitur communiter Miseri-
cordia, quoo proinde, invita vocabuli significatione, sic
definiri potest.
XXIV. Misericordia est Amor, quatenus hominem ita afficit,
ut ex bono alterius gaudeat, et centra ut ex alterius malo con-
tristetur.
Explica tio. Creterum de Invidia vide Schol. Prop. 24. et
Schol. Prop. 32. hujus. Atque hi affectus Lootitire et Tristitire
sunt, quos idea rei externre comitatur, tanquam causa per se,
vel per accidens. Hine ad alios transeo, quos idea rei internre
comitatur, tanquam causa.
XXV. Acquiescentia in se ipso est Lootitia, orta ex eo: quod
8 Scholio edd. N Scholiis O
280
O IZVORU I NARAVI STRASTI
XX. Ogorčenje je mržnja na nekoga tko je drugome nanio zlo.
Obj ašnj enj e. Znam da ove riječi u svakodnevnoj porabi imaju
drugo značenje. Ali moja namjera nije objasniti značenje riječi nego
narav stvari i označiti ih takvim riječima čije uporabno značenje ne
5
odstupa sasvim od onoga u kojem ih ja uporabljujem, što dostaje pri-
mijetiti jednom za svagda. O uzroku ovih strasti vidi u dodatku uz po-
učak 27 i u primjedbi1 uz poučak 22 ovog dijela.
XXI. Precjenjivanje je do nekoga zbog ljubavi držati više no što je op-
10
ravdano.
XXII. Podcjenjivanje je do nekoga zbog mržnje držati manje no što je
opravdano.
O b ja š nje nje. Dakle je precjenjivanje posljedica ili osobina lju-
bavi, a podcjenjivanje posljedica ili osobina mržnje. Stoga se precjenji-
15 vanje može definirati kao ljubav ukoliko čovjeka tako aficira da on do
ljubljene stvari drži više no što je opravdano, a podcjenjivanje, obratno,
kao mržnja ukoliko čovjeka aficira tako da do onoga što mrzi drži manje
mišljenje no što je opravdano. Vidi o tome primjedbu uz poučak 26 ovog
dijela.
20
XXIII. Zavist je mržnja ukoliko čovjeka tako aficira da zbog sreće dru-
gog čovjeka osjeća neugodu, i, obratno, zbog tuđeg zla osjeća ugodu.
O b j a š n j e n j e . Obično se zavisti suprostavlj a milosrđe koje stoga,
usuprot uobičajenoj uporabi riječi, može biti definirano ovako:
25 XXIV. Milosrđe je ljubav ukoliko čovjeka tako aficira da se raduje
zbog tuđeg dobra i, obratno, zbog tuđeg zla osjeća neugodu.
Objašnjenje. Uostalom, o zavisti vidi primjedbu uz poučak 24 i
primjedbu uz poučak 32 ovog dijela. To su strasti ugode i neugode
koje su praćene predstavom izvanjske stvari kao uzroka bilo po sebi,
30
bilo slučajem. Sad prelazim na druge koje su praćene predstavom
unutrašnje stvari kao uzroka.
XXV. Zadovoljstvo sobom samim je ugoda koja izvire iz toga što
1
primjedbi edd. N, primjedbama O
281
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [152-196/154-198]
homo se ipsum, suamque agendi potentiam contemplatur.
XXVI. Humilitas est Tristitia, orta ex eo, quOd homo suam
impotentiam, sive imbecillitatem contemplatur.
Explicatio. Acquiescentia in se ipso Humilitati oppo-
nitur, quatenus per Ieandem intelligimus Lrotitiam, qure ex eo
oritur, quod nostram agendi potentiam contemplamur; sed
quatenus per ipsam etiam intelligimus Lrotitiam, concomitante
idea alicujus facti, quod nos ex Mentis libero decreto fecisse
credimus, tum Prenitentire opponitur, qure a nobis sic defini-
tur.
XXVII. Pcenitentia est Tristitia, concomitante idea alicujus
facti, quod nos ex libero Mentis decreto fecisse credimus.
Explica tio. Horum affectuum causas ostendimus in
Schol. Prop. 51. hujus, et Prop. 53. 54. et 55. hujus, ejusque
Schol. De libero autem Mentis decreto vide Schol. Prop. 35. p. 2.
Sed hic prreterea notandum venit, mirum non esse, quod omnes
omnino actus, qui ex consuetudine pravi voca.ntur, sequatur
Tristitia, et illos, qui recti dicuntur, Lretitia. Nam hoc ab
educatione potissimum pendere, facile ex supra dictis intelli-
gimus. Parentes nimirum, illos exprobrando, liberosque prop-
ter eosdem srepe objurgando; hos contra suadendo, et lau-
dando, effecerunt, ut Tristitire commotiones illis; Lret.itire
vero his jungerentur. Quod ipsa etiam experientia compro-
batur. Nam consuetudo, et Religio non est omnibus eadem;
sed contra quro apud alios sacra, apud alios profana, et qure
apud alios honesta, apud alios turpia sunt. Prout igitur unus·
quisque educatus est, ita facti alicujus pcenitet, vel eodem
gloriatur.
XXVIII. Superbia est de se prre amore sui plus justo sentire.
Explica tio. Differt igitur Superbia ab Existimatione,
quod hrec ad objectum externum, Superbia autem ad ipsum
hominem, de se plus justo sentientem, referatur. Croterum,
ut Existimatio Amoris, sic Superbia Philautire effectus, vel
proprietas est, qure propterea etiam definiri potest, quod sit
A mor sui, sive Acqui:escent,ia in se ipso, quatenus hominern ita
a/jicit, ut dese plus justo sentiat (vid. l Schol. Prop. 26. hujus).
282
O IZVORU I NARAVI STRASTI
čovjek motri sebe sama i svoju moć djelovanja.
XXVI. Pokunjenost je neugoda koja izvire iz toga što čovjek motri svo-
ju nemoć ili slaboću.
Obj ašnj enj e. Zadovoljstvo sobom samim suprotstavlja se poku-
5
njenosti ukoliko pod prvom razumijemo ugodu koja izvire iz toga što
motrimo našu moć djelovanja; no ukoliko pod tim razumijemo i ugo-
du praćenu predstavom nečeg učinjenog za što vjerujemo da smo
učinili iz slobodne odluke duha, onda se ono suprotstavlja kajanju,
koje ovako definiramo:
10
XXVII. Kajanje je neugoda praćena predstavom nečeg učinjenog za
što vjerujemo da smo učinili iz slobodne odluke duha
O b j a š n j e n j e . Uzroke ovih strasti pokazali smo u primjedbi uz
poučak 51 ovog dijela i u poučcima 53, 54 te 55 ovog dijela, zajedno s
15 primjedbom uz njega. O slobodnoj odluci duha vidi primjedbu uz po-
učak 35 drugog dijela. Ovdje ipak valja primijetiti da se ne treba čudi­
ti što sva djela koja se po navici nazivaju lošima prati neugoda, a sva
djela koja se nazivaju ispravnima prati ugoda. Ali to ponajvećma ovisi
o odgoju, što možemo lako razumjeti iz onoga što je gore rečeno. Ro-
20 ditelji su naime time što su prigovarali onim prvim djelima i zbog njih
djecu često korili, a ove druge preporučivali i hvalili, postigli to da se s
prvima povezuju podražaji neugode, a s drugima ugode. To potvrđuje
i samo iskustvo. Običaji i religija nisu u svih isti, nego što je kod nekih
sveto, to je kod drugih nesveto, a što je kod jednih časno kod drugih
25 je sramno. Dakle, kako je tko odgojen tako se i zbog učinjenog kaje ili
se njime ponosi.
XXVIII. Oholost je zbog ljubavi spram sebe držati do sebe više no što
je opravdano.
JO Obj ašnj enj e. Dakle se oholost razlikuje od precjenjivanja u tome
što se ova odnosi spram izvanjskog objekta, a oholost pak spram čovje­
ka koji do sebe drži više no što je opravdano. Uostalom, kao što je pre-
cjenjivanje posljedica ili osobina ljubavi, tako je oholost posljedica ili
osobina sebeljublja. Može je se dakle definirati kao da je ljubav spram
35 sebe, ili zadovoljstvo sobom samim, ukoliko čovjeka tako aficira da do se-
be drži više no što je opravdano (vidi primjedbu uz poučak 26 ovog di-
283
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [154-198]
Huic affectui non datur contrarius. Nam nemo de se, prro
odio sui, minus justo sentit; imo nemo de se minus justo sentit,
quatenus imaginatur, se hoc, vel illud non posse. Nam quic-
quid homo imaginatur se non posse, id necessario imaginatur,
et hac imaginatione ita disponitur, ut id agere revera non s
possit, quod se non posse imaginatur. Quamdiu enim imagi-
natur se hoc, vel illud non posse, tamdiu ad agendum non est
determinatus; et consequenter tamdiu impossibile ei est, ut
id agat. Verumenimvero si ad illa attendamus, quro a sola
opinione pendent, concipere poterimus fi.eri posse, ut homo to
de se minus justo sentiat; fi.eri enim potest, ut aliquis, dum
tristis imbecillitatem contemplatur suam, imaginetur, se ab
omnibus contemni, idque dum reliqui nihil minus cogitant,
quam ipsum contemnere. Potest prroterea homo de se minus
justo sentire, si aliquid de se in prrosenti neget cum relatione is
ad futurum tempus, cujus est incertus; ut quod neget, se
nihil certi posse concipere, nihilque nisi prava, vel turpia
posse cupere, vel agere, etc. Possumus deinde dicere, aliquem
de se minus justo sentire, cum videmus, ipsum ex nimio pu-
doris metu, ea non audere, quro alii ipsi roquales audent. 20
Hunc igitur affectum possumus Superbiro opponere, quem
Abjectionem vocabo, nam ut ex Acquiescentia in se ipso
Superbia, sic ex Humilitate Abjectio oritur, quro proinde a
nobis sic defi.nitur.
XXIX. Abjectio est de se prre Tristitia minus justo sentire. 25
Explica tio. Solemus tamen srope Superbire Humilitatem
opponere; sed tum magis ad utriusque effectus, quam natu-
ram attendimus. ·Solemus namque illum superbum vocare,
qui nimis gloriatur, (vide Schol. Prop. 30. hufus) qui non nisi
virtutes suas, et aliorum non nisi vitia narrat, qui omnibus 30
prreferri vult, et qui denique ea gravitate et ornatu incedit,
quo solent alii, qui longe supra ipsum sunt positi. Contra
illum humilem vocamus, qui srepius erubescit, qui sua vitia
fatetur, et aliorum virtutes narrat, qui omnibus cedit, et
qui denique submisso capite ambulat, et se omare negligit. 35
284
O IZVORU I NARAVI STRASTI
jela). Ova strast nema suprotnost. Nitko naime zbog mržnje na sebe
ne drži do sebe manje no što je opravdano, štoviše, nitko do sebe ne
drži manje niti ukoliko prispodablja da ovo ili ono ne može. Jer kad si
čovjek prispodablja da nešto ne može, onda nužno prispodablja, i ta
prispodoba raspolaže njime tako da zaista ne može učiniti ono što
prispodablja da ne može učiniti. Sve dok prispodobljuje da ovo ili ono
ne može, tako dugo nije određen za djelovanje; slijedom toga tako
mu je dugo nemoguće da to učini. Obratimo li pozornost zapravo na
ono što ovisi samo o mnijenju, onda ćemo moći pojmiti da može biti
da čovjek do sebe drži manje no što je opravdano. Moguće je da netko,
dok motri svoju nemoć, prispodobljuje kako ga svi preziru, iako ostali
i ne pomišljaju na to da bi ga prezirali. Osim toga, čovjek može o sebi
držati manje no što je opravdano ako si u sadašnjosti nešto odriče u
odnosu spram budućnosti o kojoj nema izvjesnosti; kao kad si odriče
da ništa ne može sa izvjesnošću pojmiti, da ništa ne može žudjeti ili
učiniti nego samo nešto loše i sramotno itd. Možemo nadalje reći da
netko drugi o sebi drži manje no što je opravdano kad vidimo da se
on u prevelikom strahu od srama ne usudi ono što se usude drugi,
njemu jednaki. Ovu bismo strast mogli dakle suprotstaviti oholosti, pa
ću je zvati malodušnošću. Jer kao što iz zadovoljstva samim sobom
izvire oholost, tako iz pokunjenosti izvire malodušnost koju ćemo sto-
ga ovako definirati:
XXIX. Malodušnost je zbog neugode držati do sebe manje no što je
opravdano.
O b ja š nje nje. Često običavamo oholosti suprotstaviti pokunje-
nost; ali tada više pozornosti obraćamo na posljedice ovih strasti nego
na njihovu narav. Jer, mi običavamo oholim zvati nekog tko se previše
ponosi (vidi primjedbu uz poučak 30 ovog dijela), nekog tko govori
samo o svojim vrlinama i samo o tuđim manama, nekog tko hoće ima-
ti prednost u svemu, te nekog tko nastupa s takvom veličajnošću i tako
kićeno kako priliči drugima koji su daleko iznad njega. Pokunjenim,
obratno, zovemo nekog tko često pocrveni, nekog tko priznaje svoje
mane i govori o tuđim vrlinama, tko pred svima uzmiče te na kraju ne-
285
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [154-198/156--200]
Crelterum hi affectus, nempe Humilitas, et Abjectio,
rarissimi sunt. Nam natura humana, in se considerata, contra
eosdem, quantum potest, nititur; (vide Prop. 13. et 54. hujus)
et ideo, qui maxime creduntur abjecti, et humiles esse,
maxime plerumque ambitiosi, et invidi sunt.
XXX. Gloria est Lretitia, concomitante idea alicujus nostrre
actionis, quam alios laudare imaginamur.
XXXI. Pudor est Tristitia, concomitante idea alicujus actio-
nis, quam alios vituperare imaginamur.
Explicatio. De his vide Scholium Propositionis 30. hujus 10
Partis. Sed hic notanda est differentia, qure est inter Pudorem,
et Verecundiam. Est enim Pudor Tristitia, qure sequitur
factum, cujus pudet. Verecundia autem est Metus, seu Timor
Pudoris, quo homo continetur, ne aliquid turpe committat.
Verecundire opponi solet Impudentia, qure revera affectus 1s
non est, ut suo loco ostendam: sed affectuum nomina (ut
jam monui) magis eorum usum, quam naturam respiciunt.
Atque his Lretitire, et Tristitire affectus, quos explicare pro-
posueram, absolvi. Pergo itaque ad illos, quos ad Cupidita-
tem refero.
XXXII. Des1dermm est Cup1d1tas, sive Appetitus re aliqua
potiundi, qure ejusdem rei memoria fovetur, et simul aliarum
rerum memoria, qure ejusdem rei appetendre existentiam seclu-
dunt, coercetur.
Explicatio. Cum alicujus rei recordamur, ut jam srope 2s
diximus, eo ipso disponimur, ad eandem eodem affectu con-
templandum, ac si rea prresens adesset; sed hrec dispositio,
seu conatus, dum vigilamus, plerumque cohibetur ab imagi-
nibus rerum, qure existentiam ejus, cujus recordamur, seclu-
dunt. Quando itaque rei meminimus, qure nos aliquo Lretitire 30
genere afficit, eo ipso conamur eandem, cum I eodem Lretitire
affectu, ut prresentem contemplari, qui quidem conatus sta-
tim cohibetur memoria rerum, qure illius existentiam seclu-
dunt. Quare desiderium revera Tristitia est, qure Lretitire oppo-
nitur illi, qure ex absentia rei, quam odimus, oritur, de qua 35
vide Scholium Propositionis 47. hujus Pa!tis. Sed quia
3 13. et 54. edd. 15. et 54. ON
286
O IZVORU I NARAVI STRASTI
kog tko hoda pognute glave i neće se nakititi. Uostalom, ove strasti,
naime pokunjenost i malodušnost, iznimno su rijetke. Jer ljudska na-
rav, razmotrena po sebi, upire se protiv njih koliko god može (vidi po-
učke 13 i 54 1 ovog dijela). Stoga su oni koje se drži za najmalodušnije
s i najpokunjenije zapravo najčastohlepniji i najzavidniji.
XXX. Ponos je ugoda praćena predstavom nekog našeg čina za koji
prispodabljamo da ga drugi hvale.
XXXI. Sram je neugoda praćena predstavom nekog čina za koji pris-
podabljamo da ga drugi kude.
Obj ašnj enj e. O ovima vidi primjedbu uz poučak 30 ovog dijela.
Ovdje treba primijetiti razliku između srama i bojažljivosti. Sram je
neugoda koja slijedi iz onog što je učinjeno a čega se sramimo. Bo-
jažljivost pak je strah od srama ili zabrinutost zbog srama koji čovjeka
ustavlja da učini nešto sramotno. Bojažljivosti je suprotna besramnost
koja zapravo nije strast kako ću i pokazati na odgovarajućem mjestu;
ali (kako sam već upozorio) nazivi strasti više se odnose spram upora-
be nego spram naravi. Time sam razriješio strasti ugode i neugode
20 koje sam poduzeo objasniti. Prelazim sada na one koje dovodim u
svezu s požudom.
XXXII. Čežnja je požuda ili poriv da se nešto posjeduje koja se pot-
hranjuje sjećanjem na stvar, ali je istovremeno priječena sjećanjem na
druge stvari koje isključuju opstanak stvari za kojom se teži.
O b j a š n j e n j e . Ako se sjećamo neke stvari, kako smo već mnogo
puta rekli, samim tim smo raspoloženi da je motrimo istom strasti kao
da je stvar nazočna; ali ovo raspoloženje, ili nagon, bit će dok smo bud-
ni višestruko zauzdano prispodobama stvari koje isključuju opstanak
stvari koje se sjećamo. Kad se dakle sjetimo neke stvari koja nas afi-
cira nekom vrstom ugode, samim tim je nastojimo motriti istom stras-
ti ugode kao da je nazočna; ovaj nagon pak je odmah zauzdan sjeća­
njem na stvari koje isključuju njen opstanak. Zato je čežnja zapravo
neugoda koja je suprotna onoj ugodi koja izvire iz odustnosti stvari
koju mrzimo, a o čemu vidi primjedbu uz poučak 47 ovog dijela. Ali
1
13 i 54 edd., 15 i 54 ON
287
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [156-200/157-201]
nomen desiderium Cupiditatem respicere videtur, ideo hunc
affectum ad Cupiditatis affectus refero.
XXXIII. lEmulatio est alicujus rei Cupiditas, qure nobis
ingeneratur ex eo, quod alios eandem Cupiditatem habere ima-
gmamur.
Ex p I i c at i o. Qui fugit, quia alios fugere, vel qui timet,
quia alios timere videt, vel etiam ille, qui ex eo, quOd aliquem
manum suam combussisse videt, manum ad se contrahit,
corpusque movet, quasi ipsius manus combureretur, eum
imitari quidem alterius affectum; sed non eundem remulari
dicemus; non quia aliam remulationis, aliam imitationis
novimus causam; sed quia usu factum est, ut illum tantum
vocemus remulum, qui id, quod honestum, utile, vel jucundum
esse judicamus, imitatur. Creterum de 1Emulationis causa
vide Propositionem 27. hujus Partis cum ejus Scholio. Cur
autem huic affectui plernmque juncta sit Invidia, de eo vide
Propositionem 32. hujus cum ejusdem Scholio.
XXXIV. Gratia, seu Gratitudo est Cupiditas, seu Amoris
studium, quo ei benefacere conamur, qui in nos pari amoris
affectu beneficium contulit. Vide Prop. 39. cum Schol. Prop. 41.
hujus.
XXXV. Benevolentia est Cupiditas benefaciendi ei, cujus
nos miseret. Vide Schol. Prop. 27. hujus.
XXXVI. Ira est Cupiditas, qua ex Odio incitamur ad illi,
quem odimus, malum inferendum. Vide Prop. 39. hujus. I
XXXVII. Vindicta est Cupiditas, qua ex reciproco Odio
concitamur ad malum inferendum ei, qui nobis pari affectu dam-
num intulit. Vide 2. Ooroll. Prop. 40. hujus cum ejusdem Schol.
XXXVIII. Crudelitas, seu Srevitia est Cupiditas, qua aliquis
concitatur ad malum inferendum ei, quem amamus, vel cujus
nos miseret.
Explicatio. Crudelitati opponitur Clementia, qure passio
non est; sed animi potentia, qua homo iram, et vindictam
moderatur.
XXXIX. Timor est Cupiditas majus, quod metuimus, malum
minore vitandi. Vide Schol. Prop. 39. hujus.
XL. Audacia est Cupiditas, qua aliquis incitatur ad aliquid
288
O IZVORU I NARAVI STRASTI
kako izgleda da se riječ čežnja odnosi spram požude, onda ovu strast
ubrajam u strasti požude.
XXXIII. Nadmetanje je požuda za nekom stvari koja u nama nastaje
zato što prispodabljamo da drugi imaju istu požudu.
5
Obj ašnj enj e. Tko bježi zato jer vidi kako drugi bježe, ili koji se
boji jer vidi da se drugi boje, ili pak onaj tko zato što je vidio kako je
netko opekao ruku povlači i svoju ruku i čini kretnju tijelom kao da je
sam opekao ruku, za njega ćemo kazati da oponaša strasti drugih, ali
10 ne i da se s njima nadmeće, ne zato što bismo znali da je uzrok nad-
metanja različit od uzroka oponašanja, nego zato što se uobičajilo da
se za nekog kaže da se nadmeće samo ako oponaša ono što držimo da
je časno, korisno ili prijatno. Uostalom, o uzroku nadmetanja vidi po-
učak 27 ovog dijela i primjedbu uz njega. Zašto je pak s ovom strasti
15 ponajčešće povezana zavist, o tome vidi poučak 32 ovog dijela i prim-
jedbu uz njega.
XXXIV. Hvala ili zahvalnost je požuda ili težnja ljubavi kojom nas-
tojimo dobročiniti onome koji je nama iz iste strasti ljubavi učinio dobro.
20
Vidi poučak 39 i primjedbu uz poučak 41 ovog dijela.
XXXV. Dobrohotnost je požuda da se dobro djelo učini onome tko
nam se sažalio. Vidi primjedbu uz poučak 27 ovog dijela.
XXXVI. Bijes je požuda kojom smo iz mržnje potaknuti da nanese-
mo zlo onome koga mrzimo. Vidi poučak 39 ovog dijela.
25
XXXVII. Osveta je požuda kojom smo iz uzvratne mržnje potaknuti
da nanesemo zlo onome koji nam je iz mržnje nanio zlo. Vidi dodatak uz
poučak 40 ovog dijela i primjedbu uz njega.
XXXVIII. Okrutnost ili surovost je požuda kojom je netko potaknut
30
da nanese zlo onome koga ljubimo ili tko nam se sažalio.
Objašnjenje. Okrutnosti je suprotna blagost koja nije trpnja
nego moć duše kojom čovjek umjerava bijes i osvetu.
XXXIX. Zabrinutost je požuda da veće zlo kojeg se bojimo izbjegne-
35 mo manjim. Vidi primjedbu uz poučak 39 ovog dijela.
XL. Hrabrost je požuda koja nekog potiče da učini nešto usprkos po,-
289
DE ORIGINE ET NATURA AFFECTIJUM (157-201 /158-202]
agendum cum periculo, quod ejus requales subire metuunt.
XLI. Pusillanimitas dicitur de eo, cujus Cupiditas coercetur
timore periculi, ·quod ejus roquales subire audent.
Ex p lica ti o. Est igitur Pusillanimitas nihil aliud, quam
Metus alicujus mali, quod plerique non solent metuere; s
quare ipsam ad Cupiditatis affectf1s non refero. Eandem
tamen hic explicare volui, quia quatenus ad Cupiditatem
attendimus, affectui Audacire revera opponitur.
XLII. Consternatio dicitur de eo, cujus Cupiditas malum .,
vitandi coercetur admiratione mali, quod timet.
Ex p 1i c at i o . Est itaque Consternatio Pusillanimitatis spe-
cies. Sed quia Consternatio ex duplici Timore oritur, ideo com-
modius definiri potest, quod sitMetus, qui hominem stupefactum,
aut fluctuantem ita I continet, ut is malum amovere non possit.
Dico stupefactum, quatenus ejus Cupiditatem malum amo-
vendi admiratione coerceri intelligimus. Fluctuantem autem
dico, quatenus concipimus eandem Cupiditatem coerceri
Timore alterius mali, quod ipsum reque cruciat: unde fit, ut
quodnam ex duobus avertat, nesciat. De his vide Schol. Prop.
39. et Schol. Prop. 52. hujus. Creterum de Pusillanimitate, et
Audacia vide Schol. Prop. 51. hujus.
XLIII. Humanitas, seu Modestia est Cupiditas ea faciendi,
qure hominibus placent, et omittendi, quro displicent.
XLIV. Ambitio est immodica gloriro Cupiditas.
Explicatio. Ambitio estCupiditas, qua omnes affectus
(per Prop. 27. et 31. hujus) foventur, et corroborantur; et
ideo hic affectus vix superari potest. Nam quamdiu homo
aliqua Cupiditate tenetur, hac simul necessario tenetur. Opt1:-
mus quisque, inquit Cicero, maxime gloriđ ducitur. Philosoph.i
etiam libris, quos de contemnendđ gloriđ scribunt, nomen
suum inscribunt, etc.
XLV. Luxuria est immoderata convivandi Cupiditas, vel
etiam Amor.
XLVI. Ebrietas est immoderata potandi Cupiditas, et Amor.
XL VII. Avaritia est immoderata divitiarum Cupiditas, et
290
O IZVORU I NARAVI STRASTI
gibelji koje se drugi, njemu jednaki, boje.
XLI. Malodušnost se pririče onome čija je požuda zapriječena stra-
hom od pogibelji koje se drugi, njemu jednaki, ne boje.
Obj ašnj enj e. Dakle malodušnost nije ništa drugo do strah od
nekog zla kojeg se većina obično ne boji; zato je ne ubrajam u strasti
požude. No ipak sam je ovdje htio objasniti jer je ona, ako se bavimo
požudom, zapravo suprotna hrabrosti.
XLII. Prepast se pririče onome čija je požuda izbjegavanja zla zapri-
10
ječena čuđenjem zlu kojeg se boji.
Obj ašnj enj e. Dakle je prepast vrsta malodušnosti. Ali kako pre-
past izvire iz dvostruke zabrinutosti, onda bi zgodnije bilo definirati je
kao strah koji preneraženog i uskolebanog čovjeka tako obuzima da on
15 ne može ukloniti zlo. Kažem preneraženog ukoliko prispodobimo da je
njegova požuda izbjegavanja zla zapriječena čuđenjem. Kažem uskole-
banog ukoliko pojmimo da je ova požuda zapriječena strahom od dru-
gog zla koje ga isto tako plaši, odakle biva to da zna od kojeg bi se od
ova dva zla odvratio. O tome vidi primjedbu uz poučak 39 i primjedbu
20 uz poučak 52 ovog dijela. O ostalome o malodušnosti i hrabrosti vidi
primjedbu uz poučak 51 ovog dijela.
XLIII. Čovjekoljubivost ili skromnost je požuda da se čini ono što se
ljudima dopada i da se propusti ono što im se ne dopada.
XLIV. Častohleplje je neumjerena požuda za ponosom.
25 Obj ašnj enj e. Častohleplje je požuda kojom se sve strasti (pre-
ma poučcima 27 i 31 ovog dijela) pothranjuju i pojačavaju; stoga je
ovu strast skoro nemoguće svladati. Jer čim čovjeka obuzme neka po-
žuda, obuzme ga istovremeno nužno i ova. "Upravo su oni najbolji",
kazao je Ciceron, "ponajvećma vođeni ponosom. Tako i filozofi na knji-
30
ge u kojima osuđuju ponos stavljaju svoje ime' 1, itd.
XLV. Raskalašenost je neumjerena požuda za gošćenjem, ili ljubav za
tim.
XLVI. Pijanstvo je neumjerena požuda za pićem, i ljubav.
35
XLVII. Škrtost je neumjerena požuda za bogatstvom, i ljubav.
1
Ciceron, govor ProArchia, 11.
291
DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [158-202/159-203]
Amor.
XLVIII. Libido est etiam Cupiditas, et Amor in commiscen-
dis corporibus.
Explicatio. Sive hrec coeundi Cupiditas moderata sit,
sive non sit, Libido appellari solet. Porro hi quinque affectfls (ut s
in Schol. Prop. 56 hujus. monui) contrarios non habent. Nam
Modestia species est Ambitionis, de qua vide Schol. Prop. 29.
hujus, Temperantiam deinde, I Sobrietatem, et Castitatem
Mentis potentiam, non autem passionem indicare, jam etiam
monui. Et tametsi fieri potest, ut homo avarus, ambitiosus, 10
vel timidus a nimio cibo, potu, et coitu abstineat; Avaritia
tamen, Ambitio et Timor luxuriro, ebrietati, vel libidini non sunt
contrarii. Nam avarus in cibum, et potum alienum se ingur-
gitare plerumque desiderat. Ambitiosus autem, modo speret
fore clam, in nulla re sibi temperabit, etsi inter ebrios vivat, et 1s
libidinosos, ideo quia ambitiosus est, proclivior erit ad eadem
Yitia. Timidus denique id, quod non vult, facit. Nam quamvis
mortis vitandre causa divitias in mare projiciat, manet tamen
a varus; et si libidinosus tristis est, quod sibi morem gerere
nequeat, non desinit propterea libidinosus esse. Et absolute 20
hi affectus non tam ipsos actus convivandi, potandi etc.
respiciunt, quam ipsum Appetitum et Amorem. Nihil igitur
his affectibus opponi potest, prreter Generositatem et Animo-
sitatem, de quibus in seqq.
Definitiones Zelotypioo et reliquarum animi fluctuationum 25
silentio prretermitto, tam quia ex compositione affectuum,
quos jam definivimus, oriuntur, quam quia plerreque nomina
non habent, quod ostendit ad usum vitre sufficere, easdem
in genere tantummodo noscere. Creterum ex Definitionibus
affectuum, quos explicuimus, liquet, eos omnes a Cupiditate, Jo
Lretitia, vel Tristitia oriri, seu potius nihil prreter hos tres
esse, quorum unusquisque variis nominibus appellari solet
propter varias eorum relationes, et denominationes extrinse-
cas. Si jam ad hos primitivos, et ad ea, qure de natura Mentis
supra diximus, attendere velimus, affectus, quatenus ad 35
solam Mentem referuntur, sic definire poterimus.
12 libidini edd. castitati ON
13 se 00.d. edd.
292
O IZVOR U I NARAVI STRASTI
XLVIII. Pohota je požuda i ljubav za tjelesnim miješanjem.
Objašnjenje. Ovu se putenu požudu, bila ona umjerena ili ne-
odmjerena, obično naziva pohotom. Nadalje, ovih pet strasti (kako
sam upozorio u primjedbi uz poučak 56 ovog dijela) nema suprotnih.
Jer skromnost je vrsta častohleplja, o čemu vidi primjedbu uz poučak
29 ovog dijela, dok odmjerenost, trezvenost i čednost označavaju moć
duha a ne pak strasti, kao što sam već upozorio. Iako se može zbiti da
se škrt, častohlepan ili bojažljiv čovjek suzdrži od prekomjernog jela,
pića i spolnog općenja, ipak škrtost, častohleplje i bojažljivost nisu
suprotne raskalašenosti, pijanstvu ili pohoti 2 • Jer škrtac ponajviše želi
ožderati se i oblokati tuđim jelima i pićima; častohlepan čovjek, pak,
samo ako se može nadati da će to ostati skriveno, ni u jednoj stvari
neće biti odmjeren; pa ako živi među pijanicama ili pohotnicima onda
će, baš zato što je častohlepan, biti još skloniji ovim manama. Bo-
jažljivac pak, na koncu, čini ono što neće. Jer sve ako škrtac i baci u
more svoje blago kako bi izbjegao smrt, on ipak ostaje škrtac; sve ako
je pohotniku neugodno što se ne može odavati svojim navikama, on
ipak zato ne prestaje biti pohotan. Općenito se ove strasti ne odnose
spram zbiljskog gošćenja, pijančevanja itd., nego više na poriv i na lju-
bav. Ništa se dakle ovim strastima ne može suprotstaviti, osim pleme-
nitosti i srčanosti, o kojima pak u onome što slijedi.
Preko definicija ljubomore i drugih kolebanja duše prelazim bez
riječi,dijelom zato što one izviru iz povezivanja strasti koje smo već
definirali, a dijelom zato što mnoge od njih nemaju imena, što poka-
zuje da je za korištenje u svakodnevnom životu dovoljno poznavati ih
samo općenito. Uostalom iz definicija strasti koje smo objasnili jasno
je da sve izviru iz požude, ugode ili neugode, odnosno, štoviše, da
osim ovih triju nema drugih; svaka od njih naziva se različitim ime-
nom zbog njihovih mnogostrukih odnosa i zbog izvanjskih obilježja.
Želimo li sad obratiti pozornost na ove iskonske strasti kao i na ono
što smo gore rekli o naravi duha, onda strasti, ukoliko se odnose sa-
mo spram duha, možemo definirati ovako:
2
pohoti edd., čednosti ON
293·

DE ORI GINE ET NATURA AFFECTUUM [159-203/160-204]
Affectuum Generalis Definitio
A:ffectus, qui animi Patherna dicitur, est confusa idea, qua
Mens majorem, vel minorem sui Corporis, vel alicujus ejus partis
existendi vim, quam antea, affirmat, et qua data ipsa Mens ad hoc
potius, quam ad illud cogitandum determinatur. I
Explicatio. Dico primo A:ffectum, seu passionem animi
esse confusam ideam. Nam Mentem eatenus tantum pati,
ostendimus, (i,ide Prop. 3. hujus) quatenus ideas inadrequatas,
sive confusas habet. Dico deinde, quđ mens majoreni, vel
minorem sui corporis, vel alicujus ejus partis existendi vim, 10
quam antea, affirmat. Omnes enim corporum idere, quas
habemus, magis nostri Corporis actualem constitutionem,
(per Coroll. 2. Prop. 16. p. 2.) quam corporis externi naturam
indicant; at hrec, qure affectus formam constituit, Corporis,
vel alicujus ejus partis constitutionem indicare, vel exprimere 1s
debet, quam ipsum Corpus, vel aliqua ejus pars habet, ex
eo, quod ipsius agendi potentia, sive existendi vis augetur,
vel minuitur, juvatur, vel coercetur. Sed notandum, cum
dico, majorem, vel minorem existendi vim, quam antea, me
non intelligere, quod Mens prresentem Corporis constitutio- 20
nem cum prreterita comparat; sed quod idea, qure affectus
formam constituit, aliquid de corpore affirmat, quod plus,
minusve realitatis revera involvit, quam antea: Et quia
essentia Mentis in hoc consistit, (per Prop. 11. et 13. p. 2.)
quod sui Corporis actualem existentiam affirmat; etnos per 2s
perfectionem ipsam rei essentiam intelligimus; sequitur ergo,
quod Mens ad majorem, minoremve petfectionem transit,
quando ei aliquid de suo corpore, vel aliqua ejus parte affir-
mare contingit, quod plus, minusve realitatis involvit, quam
antea. Cum igitur supra dixerim, Mentis cogitandi potentiam 3~
augeri, vel minui, nihil aliud intelligere volui, quam quod
Mens ideam sui Corporis, vel alicujus ejus partis formaverit,
qure plus rriinusve realitatis exprimit, quam de suo Corpore
294
O IZVORU I NARAVI STRASTI
Opća definicija strasti
Strast, koja se naziva i trpnjom duše, jest zbrkana predstava kojom
duh potvrđuje u odnosu na ranije veću ili manju silu opstojanja svoga
tijela ili kojeg od njegovih dijelova, i čijom je danošću sam duh određen
s da nešto misli više nego nešto drugo.
Obj ašnj enj e. Prvo kažem da je strast, ili trpnja duše, zbrkana
predstava. Jer pokazali smo da duh utoliko trpi (vidi poučak 3 ovog di-
jela) ukoliko ima neodgovarajuće ili zbrkane predstave. Kažem onda
kojom duh potvrđuje u odnosu na ranije veću ili manju silu opstojanja
svoga tijela ili kojeg od njegovih dijelova. Jer sve predstave tijela koje
imamo više pokazuju zbiljski ustroj našeg tijela (prema dodatku 2 uz
poučak 16 drugog dijela) nego narav izvanjskog tijela; ona pak koja
čini oblik strasti, mora pokazati ili izraziti ustroj tijela ili nekog od
njegovih dijelova koji to tijelo ili koji od njegovih dijelova ima od
onoga što njegovu moć djelovanja ili silu opstojanja povećava ili
smanjuje, potiče ili suspriježe. No valja primijetiti da kad kažem u
odnosu na ranije veću ili manju silu opstojanja da pritom ne razumijem
to da duh nazočni ustroj duha uspoređuje s prošlim, nego da predsta-
va koja čini oblik strasti potvrđuje o tijelu nešto što zapravo uključuje
više ili manje stvarnosti nego ranije. A kako se bit duha sastoji u tome
da (prema poučcima 11 i 13 drugog dijela) potvrđuje zbiljski opstanak
svog tijela te kako mi pod savršenstvom razumijemo bit neke stvari,
onda slijedi da duh prelazi u veće ili manje savršenstvo kad se dogodi
da o svom tijelu, ili o kojem od njegovih dijelova, može potvrditi ne-
što što uključuje više ili manje stvarnosti u odnosu na ranije. Kad sam
dakle gore kazao da se moć mišljenja duha povećava ili smanjuje, on-
da nisam htio kazati ništa drugo do to da je duh oblikovao predstavu
svojeg tijela ili kojeg od njegovih dijelova a koja izražava više ili manje
295
DE ORIGINE ET NATURA AFFECTUUM [160-204]
affirmaverat. Nam idearum prrestantia, et actualis cogitandi
potentia ex objecti prrestantia restimatur. Addidi denique,
et qua datđ ipsa M en.s ad hoc potiu.s, quam ad aliud cogitandum
determinatur, ut prreter Lretitire, et Tristitire naturam, quam
prima definitionis pars explicat, Cupiditatis etiam naturam s
expr1merem.
Finis Tertice Partis.
296
O IZVORU I NARAVI STRASTI
stvarnosti nego što je o svome tijelu potvrđivao. Jer izvrsnost predsta-
va i zbiljska moć mišljenja prosuđuju se po izvrsnosti predmeta. Do-
dao sam na kraju i čijom je danošću sam duh određen da nešto misli vi-
še nego nešto drugo kako bih, osim naravi ugode i neugode, koju objaš-
njava prvi dio definicije, izrazio i narav požude.
Kraj trećeg dijela
297
 ETHICES
Pars Quarta,
DE SERVITUTE HUMANA,
seu de
AFFECTUUM VIRIBUS.
Prrefatio.
H unianam impotentiam in moderandis, et coercendis affectibus
Servitutem voco; Jwmo enim affectibus obnoxius sui juris non est,
sed fortun<:E, in cujus potestate ita est, ut s<:Epe coiictus sit, quanquam
meliora sibi videat, deteriora tamen sequi. H ujus rei causam, et 1o
quid pr<:Eterea affectUs borii, vel mali habent, in hac Pa.rte dema.n-
strare proposui. Sed antequam incipiam, pauca de perfectione, et
imperfectione, deque bono, et malo prrefari lubet.
Qui rem aliquam facere coristituit, eamque perfecit, reni suam
perfectam esse, nori tantum ipse; sed etiam unusquisque, qui men- .,
tem Auctoris illius operis, et scopum recte noverit, aut se novisse
crediderit, dicet. Ex. gr. si quis aliqu.od opus ( quod supporio nori-
dum esse peractum) viderit, noveritque scopum A uctoris illius
operis esse domum redificare, is domum imperfectam esse dicet, et
contra perfectam, simulatque opus adfinem, quem ejus Auctor eidem 20
dare constituerat, perductum viderit. V erum si quis opus aliquod
videt, cujus simile nunquam viderat, nec rnentem opificis novit, is
sane scire non poterit, opus Ine illud perfectum, an imperfectum sit.
298
ETIKE
Četvrti dio:
O LJUDSKOM ROPSTVU
ili o
5
SILAMA STRASTI
Predgovor
Ljudsku nemoć da se strasti obuzdaju i zapriječe nazivam ropstvom; jer
čovjek podložan strastima nije svoj gospodar već je u rukama sudbine i to
tako da pod njenom vlašću često biva prinuđen slijediti ono lošije unatoč
tome što vidi ono što je za njega bolje. U ovom dijelu dokazat ću koji je to-
me uzrok, a osim toga i koje dobro ili zlo strasti imaju. No prije nego poč­
nem, želim unaprijed nešto ukratko reći o savršenstvu i nesavršenstvu te o
dobru i o zlu.
Ako se netko poduhvati da nešto napravi te da to dovrši, onda neće samo
on reći da je njegova stvar savršena, nego i svatko tko točno zna ili vjeruje da
zna duh i cilj autora tog djela. Na primjer, ako netko vidi neko djelo (za koje
pretpostavljam da nije dovršeno) te zna da je cilj autora tog djela bio sagra-
diti kuću, onda će reći da kuća nije dovršena, te, obratno, da je dovršena čim
vidi da je djelo dovedeno do svrhe koju joj autor nakanio dati. Ako pak ne-
tko vidi djelo kojem ništa slično nikad nije vidio, te ne poznaje ni duh tvori-
telja, onda zasigurno neće moći znati je li djelo dovršeno ili je nedovršeno.
299
DE SER VITUTE HUMANA [162-206/163-207]
Atque hrec videtur prima fuisse horum vocabulorum significatio. Sed
postquam homines ideas universales /ormare, et domuum, cedificio-
rum, turrium, etc. exernplaria excogitare, et alia rerum exemplaria
aliis prceferre inceperunt, factum est, ut unusquisque id perfectum
vocaret, quod cum universali ideđ, quam ejusmodi rei formaverat, s
videret convenire, et id contra imperfectum, quod cum concepro su.o
exemplari minits convenire videret, quanquam ex opificis sententia
consummatum plane esset. N ec alia videtur esse ratio, cur res
na.turales etiam, quce scilicet humana manu non sunt factce, per-
f ectas, aut imperfectas vulgo appellent; solent narnque h.omines tam 10
rerum naturalium, quam artificialium ideas /ormare universales,
quas rerum veluti exempw.ria. habent, et quas naturam ( quam nihil
nisi alicujus finis oousa agere existimant) intueri crrount, sibique
exemplaria proponere. Cum itaque aliquid in natura fieri vident,
quod cum concepro exemplari, quod rei ejusmodi habent, min-US 1s
convenit, ipsam naturam tum de/ecisse, vel peccavisse, remque
illam imperfectam reliquisse, credunt. V idemus itaque homines
consuevisse, res naturales perfectas, aut imperfectas vocare, magis
ex pcejudicio, quam ex earum vera cognitione. Ostendimus enim
in Prima Partis Appendice N aturam tpropter finem non agere; 20
ceternum namque illud, et infinitum Ens, quod Deum, seu Naturam
appellamus, eđdem, qu.đ existit, necessitate agit. Ex qua enim naturce
necessitate existit, ex eđdem ipsum agere ostendimus (Prop. 16. p. 1.)
Ratio igitur, seu. causa, cur Deus, seu Natura agit, et cur existit,
una, eadernque est. Ut ergo nullius I finis causa existit, nullius 2s
etiam jinis causđ agit; sed ut existendi, sic et agendi principium,
vel finem habet nullum. Causa autem, quce .finalis dicitur, niht'.l est
pceter ipsum humanum appetitum, quatenus is alicujus rei velttti
pincipium, seu causa 1wimaria consideratur. Ex. gr. cum dicimus
habitationem ca.usam fuisse finalem hujus, aut illius domus, 30
6 videret edd. N videra.t O
11 artificialium O d.ie met de ha.nd gemaakt zyn N
21 + 24 seu Natura(m) om. N
300
O LJUDSKOM ROPSTVU
To izgleda da je prvo značenje ovih riječi. No nakon što su ljudi oblikovali
univerzalne predstave, te domislili uzore kuća, zgrada, tornjeva itd., i onda
jedne uzore stvari počeli pretpostavljati drugim uzorima, došlo je do toga
da svatko savršenim naziva ono što izgleda da se slaže s univerzalnom
predstavom koja se na ovaj način oblikovala, a nesavršenim naprotiv ono
što izgleda da se manje slaže s pojmog svog uzora, čak i ako je prema mi-
šljenju tvoritelja potpuno dovršeno. Izgleda da nema drugog razloga zašto
se i naravne stvari, naime one koje nisu stvorene ljudskom rukom, obično
nazivaju savršenima ili nesavršenima. Jer ljudi i za naravne stvari, kao i za
umjetne\ oblikuju univerzalne predstave koje ujedno drže za uzore stva-
rima te vjeruju da narav (za koju drže da ništa ne čini bez neke svrhe) upi-
re oči u njih i uzima ih si kao uzore. Kako onda vide da je u naravi nasta-
la nešto što se manje slaže s pojmom uzora koji o toj stvari imaju, onda
vjeruju da je sama narav pogriješila ili zabludjela i ostavila onu stvar ne-
dovršenom. Vidimo dakle da su se ljudi svikli da naravne stvari zovu savr-
šenima ili nesavršenima više iz predrasude nego iz istinske spoznaje. U
dometku uz prvi dio pokazali smo da narav ne djeluje radi svrhe; vječno
naime i beskonačno Biće koje nazivamo Bogom ili naravlju 2 djeluje istom
nužnošću kojom i opstoji. Jer pokazali smo da djeluje iz iste nužnosti na-
ravi iz koje i opstoji (poučak 16 prvog dijela). Razlog dakle ili uzrok zašto
Bog, ili narav 3, djeluje te zašto opstoji jedan je te isti. A kako on ne opstoji
nikakve svrhe radi, onda ni ne djeluje radi neke svrhe; jer on kako za svoje
opstojanje tako i za svoje djelovanje nema nikakav početak ni nikakvu svr-
hu4. Uzrok pak koji se naziva svršnim nije ništa drugo do sam ljudski poriv
ukoliko se on razmatra ili kao početak neke stvari ili prvotni uzrok. Ako, na
primjer, kažemo da je stanovanje bilo svršnim uzrokom ove ili one kuće, onda
1
umjetne O, one koje su napravljene rukom N
2
ili naravlju om. N
3
ili narav om. N
4
Lat. ''principium" znači ''početak" i ''počelo", a ''finis" pak "kraj" i "svrhu", op. prev.
301

DE SER VITUTE HUMANA [163-207 /164-208]
nihil ti'tm sane intelli,gimus aliu.d, quam quod homo ex eo. qudd vitm
domesticw commoda imaginatus est, appetitum habuit wdificaruli
dom um. Quare habitatio, quatenits ut finalis causa consideratur, nihil
est prwter kune singularem appetitum, qui revera causa est efficiens,
quw ut prima consideratur, . quia homines suorum appetituum s
causas communiter ignorant. Sunt namque, ut jam swpe dixi,
suarum quidem actionum, et appetituum conscii, sed ignari cau-
sarum, a quibus ad aliquid appetendum determinantur. Qudd
prwterea vul,go ajunt, N aturam aliquando dejicere, vel peccare,
resque imperfectas producere, inter commenta numero, de quibus in to
Appendice Partis Primw e,gi. Per/ectio igitur, et imper/ectio revera
modi solummodo cogitandi sunt, nempe notiones, quas fingere
solemus ex eo, qudd ejusdem speciei, aut generis individua ad invi-
cem comparamus: et Me de causa supra (Defi.n. 6. p. 2.) dixi me per
realitatem, et perfectionem idem intelligere; solemus enim omnia 1s
Naturw individua ad unum genus, quod generalissimum appellatur,
revocare; nempe ad notionem entis, quw ad omnia absolute N aiurw
individua pertinet. Quatenus itaque N aittrw individua ad hoc genus
revocamus, et ad invicem comparamus, et alia plus entita.tis, seu
realitatis, quam alia habere comperimus, eatenus alia aliis perfec- 20
tiora esse dicimus; et quatenus iisdem aliquid tribuimu.s, quod
negationem involvit, ut termilnus, finis, impotentia, etc. eatenus
ipsa imperfecta appellamus, quia nostram Mentem non wque
afficiun.t, ac illa, quw perfecta vocamus, et non qu<ld ipsis aliquid,
quod suum sit, deficiat, vel qu<ld Natura peccaverit. N ihil enim 2s
naturw alicujus rei competit, nisi id, quod ex necessitate naturw
causw e/ficientis seqm'.tur, et quicquid ex necessitate naturw causw
e/jicientis seqititur, id necessariO fit.
Bonum, et rnalum quod aUinet, nihil etiam positivum in rebus,
in se scilicet. consideratis, indicant, nec aliu.d sunt, prwter cogitandi 30
modos, seu notiones, quas /ormamus ex eo, quOd res ad inuicem
comparamus. Nam una, eademque res potest eodem tempore bona,
et mala, et etiam indifferens esse. Ex. gr. Musica bona est Melancho-
lico, mala lugenti; surdo autem neque bona, neque mala. V eritm,
302
O LJUDSKOM ROPSTVU
pri tome zasigurno ne razumijemo ništa drugo do to da je čovjek, dok je pri-
spodobljavao udobnosti kućnog života, imao poriv da izgradi kuću. Odatle
stanovanje, ukoliko se razmatra kao svršni uzrok, nije ništa drugo do taj
pojedinačni poriv, koji je zapravo djelatni uzrok, a koji se razmatra kao prvi
jer ljudi općenito ne znaju uzroke svojih poriva. Jer oni su naime, kako sam
već često puta rekao, svjesni svojih djela i poriva, ali ne znaju uzroke kojima
su određeni da za nečim teže. To što se priprosto kaže da je narav u nečemu
pogriješila ili da je zabludjela te da proizvodi nesavršene stvari, ubrajam u
izmišljotine o kojima sam govorio u dometku uz prvi dio. Savršenstvo i ne-
savršenstvo zapravo su samo modusi mišljenja, naime pojmovi, koje običa­
vamo stvoriti tako da individue iste vrste ili roda međusobno uspoređujemo.
I zbog toga sam gore (definicija VI. drugog dijela) kazao da pod stvarnošću i
savršenstvom razumijem isto. Jer mi običavamo sve individue u naravi svesti
na jedan rod koji nazivamo najopćenitijim, naime na pojam bića koje se na
svaki način odnosi na sve individue u naravi. Ukoliko pak individue u na-
ravi svedemo na ovaj rod i međusobno usporedimo, te opazimo da neke
imaju više bivstva ili stvarnosti od drugih, onda kažemo da su jedne sa-
vršenije od drugih; a ukoliko im pridamo nešto što uključuje nijekanje, kao
što je granica, kraj, nemoć itd., onda ih nazivamo nesavršenima zato jer naš
duh ne aficiraju na isti način kao one koje nazivamo savršenima a ne zato
što bi im nedostajalo nešto što im pripada ili zato što je narav zabludjela. Jer
ništa ne pridolazi nijednoj stvari naravi osim onoga što slijedi iz nužnosti
naravi djelatnog uzroka, a sve što slijedi iz nužnosti naravi djelatnog uzroka
zbiva se nužno.
Što se tiče dobra i zla, ni oni ne označavaju ništa pozitivno u stvarima
razmatranima po sebi, i nisu drugo do modusi mišljenja ili pojmovi koje
oblikujemo iz toga što stvari međusobno uspoređujemo. Jer, jedna te ista
stvar može u isto vrijeme biti dobra i loša, a isto tako i ravnodušna. Na pri-
mjer, glazba je dobra za sjetnoga, ali je loša za onoga tko žaluje; za gluhog
nije ni dobra ni loša. No, iako stvari tako stoje, ipak moramo zadržati ove
303
DE SER VITUTE HUMANA [164-208/165-209]
quamvis se res ita habeat, nobis tamen hrec vocabula retinenda sunt.
Nam quia ideam hominis tanquam naturre humanre exem1Jlar,
quod intueamur, /ormare cupimu.s, nobis ex usu erit, hrec eadem
vocabula eo, quo dixi, sensu retinere. Per bonum itaque in seqq.
intelligam id, quod certO scimus medium esse, ut ad exemplar
humanre naturre, quod nobis proponimus, magis magisque acce-
damus. Per malum autem id, quod certO scimus impedire, quominus
idem exemplar referamus. Deinde homines per/ectiores, aut imper-
/ectiores dicemus, quatenus ad hoc idem exemplar rnagis, aut minus
accedunt. Nam apprime notandum est, ci'tm dico, aliquem a minore
ad majorem per/ectionem transire, et contra, me non intelligere,
qu0d ex una essentiđ, seu /orrnli in aliam mutatur. Equits namque
ex. gr. tam destruitur, si in hominem, quam si in insectum mutetur:
sed quod ejus agendi potentiam, quatenus hrec per ipsius naturam
intelligitur, augeri, vel milniti concipimus. Denique per per/ectio-
nem in genere realitatem,. uti dixi, intelligam, hoc est, rei citjus-
cunque essentiam, quatenus certo modo existit, et operatur, nullđ
ipsius durationis habitđ ratione. Nam nitlla res singularis potest
ideo dici per/ectior, qu.ia plus temporis in existendo perseveravit;
quippe rerum duratio ex earum essentia determinari nequit; quan-
doquidem rerum essentia nullimi certum, et determinatum existendi
tempus involvit; sed res qurecunque, sive ea per/ectior sit, sive minus,
eđdem vi, quđ existere incipit, semper in existendo perseverare
poterit, ita ut omnes hiic in re mqual.es sint.
Definitiones.
I. Per bonum id intelligam, quod certo scimus nobis esse utile.
II. Per malum autem id, quod certo scimus impedire, quo-
minus boni alicujus simus compotes.
De his prrecedentem vide prrefationem snb finem.
III. Res singulares voco contingentes, quatenus, dum ad
304
O LJUDSKOM ROPSTVU
riječi.Jer zato što želimo oblikovati predstavu čovjeka koja bi bila uzor ljud-
ske naravi u koji bismo se ugledali, bit će nam od koristi da ove riječi zadr-
žimo u smislu koji sam kazao. U onome što slijedi pod dobrim ću stoga ra-
zumjeti ono za što s izvjesnošću znamo da je sredstvo kojim se uzoru ljudske
s
naravi, koji sebi postavljamo, sve više približavamo. Pod zlom pak ono za
što sa izvjesnošću znamo da nas spriječava da se po tom uzoru ravnamo.
Nadalje, ljude ćemo zvati savršenijima ili nesavršenijima ukoliko se ovom
uzoru više ili manje približavaju. Jer posebno se mora naglasiti ovo: Kad
10 kažem da netko prelazi iz manjeg u veće savršenstvo ili obratno, onda pri
tome ne razumijem kao da se on iz jedne biti, ili oblika, mijenja u drugu -
konj je, na primjer, uništen prometne li se on u čovjeka ili u kukca - nego
ako njegovu moć djelovanja, ukoliko je razumijemo iz njegove naravi, poi-
mamo kako se povećava ili smanjuje. Na koncu, kako sam rekao, pod savr-
1s
šenstvom ću općenito razumjeti stvarnost, to jest bit neke stvari ukoliko na
točan način opstoji i djeluje, bez obzira na njena trajanje. Jer nijedna po-
jedinačna stvar ne može se zvati savršenijom zato što više vremena istrajava
u opstajanju, budući da trajanje stvari ne može biti određeno iz njhove biti
20 jer bit stvari ne uključuje nikakvo točno i određeno vrijeme opstajanja. Nego
svaka stvar, bila ona više ili manje savršena, istom onom silom kojom poči­
nje opstojati može uvijek istrajati u opstajanju, tako da su glede toga sve
stvari jednake.
Definicije
2S I. Pod dobrim razumijem ono za što točno znamo da nam je korisno.
II. Pod zlim pak ono za što točno znamo da nas spriječava da posta-
nemo dionici nekog dobra.
O prethodnom vidi kraj predgovora.
30 III. Pojedinačne stvari zovem slučajnima ukoliko, pazimo li samo na
305
DE SERVITUTE HUMANA [ 165-209 /l 66-210]
earum solam essentiam attendimus, nihil invenimus, quod earum
existentiam necessario ponat, vel quod ipsam necessario secludat.
IV. Easdem res singulares voco possibiles, quatenus, dum ad
causas, ex quibus produci debent, attendimus, nescimus, an ipsre
determinatre sint ad easdem producendum.
In Schol. 1. Prop. 33. p. 1. inter possibile, et contingens
nullam feci differentiam, quia ibi non opus erat hrec accurate
distinguere.
V. Per contrarios affectus in seqq. intelligam eos, qui I homi-
nem diversum trahunt, quamvis ejusdem sint generis, ut luxuries, 10
et avaritia, quoo amoris sunt species; nec natura; sed per accidens
sunt con trarii.
VI. Quid per affectum erga rem futuram, prresentem, et
prreteritam intelligam, explicui in Schol. 1. et 2. Prop. 18. p. 3.
quod vide.
Sed venit hic prooterea notandum, quod ut loci, sic etiam
temporis distantiam non, nisi usque ad certum quendam
limitem, possumus distincte imaginari; hoc est, sicut omnia
illa objecta, qure ultra ducentos pedes a nobis distant, seu
quorum distantia a loco, in quo sumus, illam superat, quam 20
distincte imaginamur, reque longe a nobis distare, et perinde,
ac si in eodem plano essent, imaginari solemus; sic etiam
objecta, quorum existendi tempus longiore a prresenti inter-
vallo abesse imaginamur, quam quod distincte imaginari
solemus, omnia reque longe a prresenti distare imaginamur, 25
et ad unum quasi temporis momentum referimus.
VII. Per finem, cujus causa aliquid facimus, appetitum
intelligo.
VIII. Per virtutem, et potentiam idem intelligo, hoc est (per
Prop. 7. p. 3.) virtus, quatenus ad hominem refertur, est ipsa 30
hominis essentia, seu natura, quatenus potestatem habet, qure-
dam efficiendi, qure per solas ipsius naturre leges possunt intelligi.
Axioma.
Nulla res singularis in rerum natura datur, qua potentior, et
fortior non detur alia. Sed quacunque data datur alia potentior, Js
21 longe add. edd. N
306
O LJUDSKOM ROPSTVU
njihovu bit, ne nalazimo ništa što bi njihov opstanak nužno stavljalo niti
što bi ga nužno isključivalo.
IV. Mogućima zovem one pojedinačne stvari kod kojih, ukoliko pazi-
mo na uzroke iz kojih bi trebale biti proizvedene, ne znamo jesu li oni
s određeni da ih proizvedu.
U primjedbi 1 uz poučak 33 prvog dijela između mogućeg i slučaj­
nog nisam činio razliku jer na tom mjestu to nije bilo potrebno odgo-
varajuće razlikovati.
V. U onome što slijedi pod suprotstavljenim strastima razumjet ću
one koje ljude vuku na razne strane, premda pripadaju istoj vrsti, kao
raskalašenost i škrtost koje su vrste ljubavi i nisu po naravi nego slučajem
suprotstavljene.
1s
VI. Što razumijem pod strasti spram budućih, sadašnjih i prošlih stva-
ri, objasnio sam u primjedbama 1 i 2 uz poučak 18 trećeg dijela, što vidi.
No, valja osim toga upozoriti da si mi kako prostornu tako i vre-
mensku udaljenost možemo razgovijetno prispodobiti samo do neke
granice, to jest, kao što si sve one predmete koji su od nas udaljeni
više od dvije stotina stopa, ili one čija udaljenost od mjesta na kojem
se nalazimo nadilazi ono što možemo razgovijetno prispodobiti, obi-
čno prispodabljamo kao da su jednako udaljeni 1 od nas i kao da se na-
laze na istoj ravni, tako i predmete čije vrijeme opstojanja prispodab-
ljamo kao dulje od onoga što smo svikli razgovijetno prispodobiti,
prispodabljamo kao da su jednako udaljeni od sadašnjosti i povezu-
jemo s takoreći jednim trenutkom vremena.
VII. Pod svrhom radi koje nešto činimo razumijem poriv.
VIIII. Pod vrlinom i moći razumijem isto, to jest (prema poučku 7
trećeg dijela), vrlina ukoliko se odnosi spram čovjeka jest sama ljudska
bit ili narav ukoliko ima moć da poluči nešto što se može razumjeti po-
moću samih zakona njegove naravi.
Aksiom
U naravi stvari nema niti jedne pojedinačne stvari od koje ne bi bilo
druge moćnije ili snažnije. Nego od dane stvari uvijek ima druga moćni-
1
udaljeni add. edd. N
307
DE SERVITUTE HUMANA [166-210/168--212]
a qua illa data potest destrui.
Pro po s i ti o I . N ihil, quod idea /alsa. positivum habet, tollitur
prcesentiđ veri, quatenus verum.
Demonstratio. Falsitas in sola privatione cognitionis,
quam idere inadrequatre involvunt, consistit, (per Prop. 3.5. p. 2.) s
nec ipsre aliquid habent positivum, propter quod falsre d1cuntur;
(per Prop. 33. 1>. 2.) sed contra, quatenus ad Deum referuntur,
verre sunt. (per Prop. 32. p. 2.) Si igitur id, quod idea falsa positi-
vum habet, prresentia veri, quatenus verum est, tolleretur, tolle-
retur ergo idea vera a se ipsa, quod (per Prop. 4. p. 3.) est absur- 10
dum. Ergo Nihil, quod idea, etc. Q. E. D.
Scholium. Intelligitur hrec Propositio clarius ex 2. Coroll.
Prop. 16. p. 2. Nam imaginatio idea est, qure magis Corporis
humani prresentem constitutionem, quam corporis externi natu-
ram indicat, non quidem distincte; sed confuse; unde fit, ut Mens ts
errare dicatur. Ex. gr. cum solem intuemur, eundem ducentos
circiter pedes a no bis distare imaginamur; in quo tamdiu falli-
mur, quamdiu veram ejus distantiam ignoramus; sed cognita
ejusdem distantia tollitur quidem error; sed non imaginatio,. hoc
est, idea solis, qure ejusdem naturam eatenus tantum explicat, 20
quatenus Corpus ab eodem afficitur; ade6que, quamvis veram
ejusdem distantiam noscamus'. ipsum nihilominus prop~ ~obis
adesse imaginabimur. Nam ut m Schol. Prop. 35. p. 2. dix1mus,
non ea de causa solem adeo propinquum imaginamur' quia ejus
veram distantiam ignoramus; sed quia Mens eatenus magnitu- 2s
dinem solis concipit, quatenus Corpus ab eodem afficitur. Sic
cum solis radii, aqure superficiei incidentes, ad nostros oculos
refiectuntur, eundem perinde, ac si in aqua esset, imaginamur;
tametsi verum ejus locum noverimus, et sic reliqure imaginationes,
quibus Mens fallitur, sive ere natu~alem Cor~oris co~st~t~ti~nem, JO
sive, quod ejusdem agendi potentiam auger1, vel mmm md1cant,
vero non Isunt contrariro, nec ejusdem prresentia evanescunt. Fit
308
O LJUDSKOM ROPSTVU
ja, od koje ona dana može biti uništena.
Poučak 1 . Ništa od onoga pozitivnoga što ima lažna predstava ne mo-
že biti ukinuto nazočnošću istinitoga ukoliko je istinito.
Dok a z. Neistini tost se sastoji samo u nedostatku spoznaje koju sadr-
že neodgovarajuće predstave (prema poučku 35 drugog dijela); one ne-
maju ništa pozitivnog radi čega bi se zvale lažne (prema poučku 33 dru-
gog dijela), nego, obratno, ukoliko se odnose spram Boga, jesu istinite
(prema poučku 32 drugog dijela). Ako bi dakle ono pozitivno što ima
lažna predstava bilo ukinuto nazočnošću istinitoga ukoliko je istinito,
onda bi stoga od sebe same bila ukinuta i istinita predstava, što je (pre-
ma poučku 4 trećeg dijela) nesklapne. Dakle ništa od onog itd., što je i
trebalo dokazati.
Primjedba. Ovaj se poučak jasnije razumije iz dodatka 2 uz poučak
16 drugog dijela. Jer prispodoba je predstava koja više naznačava nazo-
čni ustroj ljudskog tijela nego narav izvanjskog tijela, ali ne razgovijetno
nego zbrkane; odatle dolazi da se kaže kako duh griješi. Na primjer, ako
gledamo Sunce, onda prispodabljamo da je od nas udaljeno kojih dvije
stotine stopa i u tome se tako dugo varamo dok ne znamo njegovu pravu
udaljenost. Ali poznavanje njegove udaljenosti ukida doduše ovu zablu-
du, ali ne i prispodobu, to jest, predstavu Sunca koja njegovu narav samo
toliko objašnjava koliko je tijelo aficirano od njega. Mi ćemo ga dakle
čak i ako znamo istinsku udaljenost ipak prispodabljati kao da je blizu.
Jer kao što smo rekli u primjedbi uz poučak 35 drugog dijela, mi si Sunce
ne prispodabljamo kao blisko zato što ne znamo njegovu istinsku udalje-
nost, nego jer duh utoliko poima veličinu Sunca ukoliko je tijelo od njega
aficirano. Tako i kad se sunčeve zrake koje padaju na površinu vode od-
bijaju u naše oči mi jednako prispodabljamo da su u vodi, premda znamo
njihovo istinsko mjesto. A jednako tako i druge prispodobe kojima je
duh obmanjen, naznačavale one naravni ustroj tijela ili ono što uvećava
ili smanjuje njegovu moć djelovanja, nisu istinitome suprotstavljene niti
njegovom nazočnošću nestaju. Događa se doduše da kad se bojimo nekog
309
DE SERVITUTE HUMANA [168-212 / l 69--213]
quidem, cum falso aliquod malum timemus, ut timor evanescat,
audito vero nuntio; sed contra etiam fit, cum malum, quod certe
venturum est, timemus, ut timor etiam evanescat, audito falso
nuntio; atque adeo imaginationes non prresentia veri, quatenus
verum, evanescunt; sed quia alire occurrunt, iis fortiores, qure
rerum, quas imaginamur, prresentem existentiam secludunt, ut
Prop. 17. p. 2. ostendimus.
Propositio II. Nos eatenus patimur, quatenus Naturm su-
mus pars, qum per se absque al·iis non pot.est concipi.
Demonstratio. Nos tum pati dicimur, cum aliquid in nohis
oritur, cujus non nisi partialis sumus causa, (per Defin. 2. p. 3.)
hoc est, (per Defin. 1. p. 3.) aliquid, quod ex solis legibus nostrre
naturre deduci nequit. Patimur igitur, quatenus Naturre sumus
pars, quro per se absque aliis nequit concipi. Q. E. D.
Propositio III. Vis, quđ homo in existendo perse-verat,
limitata est, et a potentia. causarum externarum infinitl, superatur.
Demonstra tio. Patet ex Axiomate hujus. Nam dato homine
datur aliquid aliud, puta A potentius, et dato A datur deinde
aliud, puta B, ipso A potentius, et hoc in infinitum; ac proinde
potentia hominis potentia alterius rei definitur, et a potentia
causarum externarum infinite superatur. Q. E. D.
Propositio IV. Fierinonpotest, uthomo nonsitNaturce pars,
ct ut nullas possit pati m'ittationes, nisi, qure per solam suam na-
turam possint intelligi, quarurnque a<lrequata. sit causa. I
Demonstratio. Potentia, qua res singulares, et consequen-
ter homo suum esse conservat, est ipsa Dei, sive Naturro potentia,
(per Coroll. Prop. 24. p. 1.) non quatenus infinita est; sed quate-
nus per humanam actualem essentiam explicari potest. (per
Prop. 7. p. 3.) Potentia itaque hominis, quatenus per ipsius
27 p. 1. edd. p. 2. ON
310
O l.JUDSKOM ROPSTVU
lažnog zla strah nestane čim čujemo istinitu vijest, ali biva i obratno da
kad se plašimo zla koje će zasigurno nastupiti strah nestane kad čujemo
lažnu vijest. Prispodobe dakle ne nestaju nazočnošću istinitoga ukoliko
je istinito, nego kad se pojave druge, jače od njih, a koje isključuju sa-
s dašnji opstanak prispodobljenih stvari, kao što smo pokazali u poučku 17
drugog dijela.
Poučak 2. Mi utoliko trpimo ukoliko smo dio naravi koji se sam so-
bom, bez drugih, ne može pojmiti.
Dok a z . Da trpimo kaže se onda kad u nama nešto izvire čemu smo
10
tek djelomični uzrok (prema definiciji II. trećeg dijela), to jest (prema
definiciji I. trećeg dijela) nešto što se ne može izvesti samo iz zakona na-
še naravi. Trpimo dakle ukoliko smo dio naravi koji se sam sobom, bez
drugih, ne može pojmiti, što je i trebalo dokazati.
1s Poučak 3 . Sila kojom čovjek istrajava u opstajanju jest ograničena i
od moći izvanjskih uzroka je beskonačno nadmašena.
Dok a z. Jasan je iz aksioma ovog dijela. Ako je dan čovjek dano je i
nešto drugo, neko A, koje je moćnije, a ako je dano A, onda je ima i ne-
što drugo, neko B, koje je opet moćnije od onog A i tako u beskonač­
20
nost. A stoga je moć čovjeka ograničena s moći druge stvari i od moći
izvanjskih uzroka beskonačno je nadmašena, što je i trebalo dokazati.
Poučak 4 . Nije moguće da čovjek ne bude dio naravi i da može trpjeti
samo promjene koje se mogu razumjeti samo njegovom naravi i kojima bi
on bio odgovarajući uzrok.
2s
Dok a z. Moć kojom pojedinačne stvari, a slijedom toga i čovjek, ču­
vaju svoj bitak, jest moć samog Boga ili naravi (prema dodatku uz po-
učak 24 prvog dijela 1) ne ukoliko je beskonačna, nego ukoliko se može
objasniti zbiljskom ljudskom biti (prema poučku 7 trećeg dijela). Dakle,
čovjekova moć, ako se objašnjava njegovom zbiljskom biti, dio je bes-
1
prvog dijela edd., drugog dijela ON
31.1
DE SER VITUTE HUMANA [169-213/170-214]
aetualem essentiam explicatur, pars est infinitre Dei, seu
Naturre potentire, hoc est, (per Prop. 34. p. 1.) essentire. Quod
erat primum. Deinde si fieri posset, ut homo nullas posset pati
mutationes, nisi, qure per solam ipsius hominis naturam possint
intelligi, sequeretur, (per Prop. 4. et 6. p. 3.) ut non posset perire, s
sed ut sempe:r necessario existeret; atque hoe sequi deberet ex
causa, cujus potentia finita, aut infinita sit, nempe vel ex sola
hominis potentia, qui scilicet potis esset, ut a se removeret reli-
quas mutationes, qure a causis externis oriri possent, vel infinita
Naturre potentia, a qua omnia singularia ita dirigerentur, ut 10
homo nullas alias posset pati mutationes, nisi qure ipsius conser-
vationi inserviunt. At primum (per Prop. prreced., cujus demon-
stratio universalis est, et ad omnes res singulares applicari potest)
est absurdum; ergo si fieri posset, ut homo nullas pateretur muta-
tiones, nisi qure per solam ipsius hominis naturam possent intelli- 1s
gi; et consequenter (sicut jam ostendimus) ut semper necessario
existeret, id sequi dcberet ex Dei infinita potentia: et consequen-
ter (per Prop. 16. p. 1.) ex necessitate divinre naturre, quatenus ali-
cujus hominis idea affectus consideratur, totius N aturre ordo,
quatenus ipsa suh Extensionis, et Cogitationis attributis conci- 20
pitur, deduci deberet; atque adeo (per Prop. 21. p. 1.) sequeretur,
ut homo esset infinitus, quod (per 1. part. hujus Demonstrationis)
est absurdum. Fieri itaque nequit, ut homo nullas alias patiatur
mutationes, nisi quarum ipse adrequata sit causa. Q. E. D.
Corollarium. Hine sequitur, hominem necessario passioni- 2s
bus esse semper obnoxium, communemque Naturre ordinem
sequi, et eidem parere, seseque eidem, quantum rerum natura
exigit, accommodare. I
Propositio V. Vis, et incrementum cujuscunque passionis,
eju.sque in existendo perseverantia non definitur potentia, quđ nos
in existendo persei,erare conamur; sed causre externre pote.ntia cum
nostra comparatđ.
3 + 5 posset edd. possit O
21 p. 1. edd. p. 2. ON
312
O LJUDSKOM ROPSTVU
konačne moći Boga ili naravi, to jest (prema poučku 34 prvog dijela), biti.
Što je bilo ono prvo. Dalje, ako bi bilo moguće da čovjek ne trpi nikakve
promjene osim onih koje bi se mogle razumjeti samo pomoću čovjekove
naravi, slijedilo bi (prema poučcima 4 i 6 trećeg dijela) da on ne može
propasti, nego bi uvijek nužno opstajao. A to bi osim toga moralo slije-
diti iz uzroka čija je moć konačna ili beskonačna, naime ili iz same moći
čovjeka koji bi onda mogao od sebe otkloniti sve promjene koje bi mogle
proizaći iz izvanjskih uzroka, ili iz beskonačne moći naravi koja bi svim
pojedinačnostima tako upravljala da bi čovjek mogao trpjeti samo pro-
mjene koje služe njegovu očuvanju. Ali ono prvo (prema prethodnom
poučku čiji je dokaz univerzalan i može se primijeniti na sve pojedinačne
stvari) jest nesklapna; dakle, kad bi bilo moguće da čovjek ne trpi nika-
kve promjene osim onih koje bi se mogle razumjeti samo pomoću čovje­
kove naravi, te da nadalje (kako smo već pokazali) uvijek nužno opstoji,
to bi moralo slijediti iz beskonačne Božje moći. Slijedom toga (prema
poučku 16 prvog dijela), iz nužnosti božanske naravi ukoliko se ona raz-
matra kao aficirana predstavom čovjeka, morao bi se izvesti red cijele
naravi ukoliko se ona poima pod atributima protežnosti i mišljenja. A
odatle bi (prema poučku 21 prvog dijela 1) slijedilo da je čovjek beskona-
čan, što je (prema prvom dijelu ovog dokaza) nesklapna. Dakle je nemo-
guće da čovjek ne bi mogao trpjeti druge promjene osim onih kojima je
sam odgovarajući uzrok, što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Iz ovoga slijedi da je čovjek nužno uvijek podvrgnut trp-
njama i da slijedi opći red naravi i da mu se pokorava te da mu se, koliko
to narav stvari zahtijeva, prilagođava.
30 Poučak 5 . Sila i porast bilo koje trpnje te njena istrajavanje u opstaja-
nju ne određuju se moći kojom mi nastojimo istrajati u opstajanju, nego mo-
ći izvanjskog uzroka uspoređene s našom.
1
prvog dijela edd., drugog dijela ON
313
DE SER VITUTE HUMANA [170-214/171-215]
Demonstratio. Passionis essentia non potest per solam
nostram essentiam explicari, (per Dejin. I. et 2. p. 3.) hoc est, (per
Prop. 7. p. 3) passionis potentia definiri nequit potentia, qua in
nostro esse perseverare conamur; sed (ut Prop. 16. p. 2. ostensum
est) definiri necessario debet potentia causre externre cum nostra
comparata. Q. E. D.
Pro po s i ti o V I . Vis alicujus passionis, seu affectus reliquas
hominis acti:ones, seu potentiam superare potest, ita ut affectus perti-
naciter komini adhcereat.
Demonstratio. Vis, et incrementum cujuscunque passionis,
ejusque in existendo perseverantia definitur potentia causre
externre cum nostra comparata; (per Prop. prcrc.) ade6que (per
Prop. 3. hujus) hominis potentiam superare potest, etc. Q. E. D.
Propositio VII. Affectus nec coerceri, nec tolli potest, nisi
per ajfectum contrariitm, et fortiorem a:ffectu coercendo. 1s
Dem on strati o. Affectus, quaten us ad Men tem refertur,
est idea, qua Mens majorem, vel minorem sui corporis existendi
vim, quam antea, affirmat. (per generalem A.ffectuum Definiti'.onem,
qum reperitur sub .finem Tertim Partis) Cum igitur l\Iens aliquo
affectu conflictatur, Corpus afficitur simul affectione, qua ejus 20
agendi potentia augeltur, vel minuitur. Porro hrec Corporis
a:ffectio (per Prop. 5. hujus) vim a sna causa accipit perseverandi
in suo esse; qure proinde nec coerceri, nec tolli potest, nisi a
causa corporea, (per Prop. 6. p. 2.) qure Corpus afficiat affectione
illi contraria, (per Prop. 5. p. 3.) et fortiore: (per Axiom. hujus) 2s
atque adeo (per Prop. 12. p. 2.) Mens afficietur idea affectionis
fortioris, et contrarire priori, hoc est (per general. Affectuum
Defin.) Mens afficietur affectu fortiori, et contrario priori,
qui scilicet prioris existentiam secludet, vel tollet; ac proinde
affectus nec tolli, nec coerceri potest, nisi per affectum contrarium, JO
et fortiorem. Q. E. D.
Corollarium. Affectus, quatenus ad Mentem refertur, nec
14 nec coerceri eild. N coerceri O
26 afficietur eild. N afficitur O
314
O LJUDSKOM ROPSTVU
Dokaz. Bit trpnje ne može se objasniti samo našom biti (prema de-
finicijama I. i II. trećeg dijela), to jest (prema poučku 7 trećeg dijela),
moć trpnje ne da se odrediti moći kojom mi nastojimo istrajati u svom
bitku, nego se (kako je pokazana u poučku 16 drugog dijela) mora nužno
s odrediti moći izvanjskog uzroka uspoređene s našom, što je i trebalo do-
kazati.
Poučak 6 . Sila neke trpnje ili strasti može ostala čovjekova djelovanja
ili moć toliko nadmašiti da strast ustrajno prianja uz čovjeka.
10
Dokaz. Sila i porast neke trpnje kao i njena istrajavanje u opstajanju
određujese moći izvanjskog uzroka uspoređene s našom (prema pret-
hodnom poučku), stoga (prema poučku 3 ovog dijela) čovjekovu moć
može nadmašiti itd., što je i trebalo dokazati.
P o u č a k 7 . Strast se ne može ničim ni suspregnuti1 ni ukinuti osim stra-
sti koja je onoj koja se treba suspregnuti suprotna i od nje jača.
Dok a z. Strast, ukoliko se odnosi spram duha, jest predstava kojom
duh potvrđuje silu opstojanja svoga tijela koja je u odnosu na ranije veća
ili manja (prema općoj definiciji strasti koja se nalazi na kraju trećeg
dijela). Ako se dakle duh sukobi s nekom strasti, tijelo se istovremeno
aficira stanjem koje njegovu moć djelovanja povećava ili smanjuje. Dalje,
ovo stanje tijela (prema poučku 5 ovog dijela) dobiva od svojeg uzroka
silu ustrajavanja u svom bitku; zato ne može biti niti suspregnuta niti
ukinuto ničim do tjelesnim uzrokom (prema poučku 6 drugog dijela)
kojim je tijelo aficirano stanjem koje je onome suprotno (prema poučku
5 trećeg dijela) i od njega jače (prema aksiomu ovog dijela). Dakle će
duh (prema poučku 12 drugog dijela) biti aficiran predstavom stanja ko-
je je jače i suprotno prijašnjemu, to jest (prema općoj definiciji strasti),
duh će biti aficiran 2 strasti jačom i suprotnom prijašnjoj i koja kao da
isključuje ili ukida opstanak prijašnje; stoga se strast ničim ne može uki-
nuti ili suspregnuti, nego samo suprotnom i jačom strasti, što je i trebalo
dokazati.
Dodatak. Strast ukoliko se odnosi na duh, ne može se suspregnuti ni
1
ni suspregnuti edd. N, suspregnuti O
2
će biti aficiran edd. N, je aficiran O
315
DE SER VITUTE HUMANA [171-215/172-216]
coerceri, nec tolli potest, ms1 per ideam Corporis affectionis
contrarire, et fortioris affectione, qua patimur. Nam affectus,
quo patimur, nec coerceri, nec tolli potest, nisi per affectum
eodem fortiorem, eique contra.rium, (per Prop. prmc.) hoc est (per
gener. A,ffect. D~fin.) nisi per ideam Corporis affectionis fortioris,
et contrarire affectioni, qua patimur.
Propositio VIII. Cognitio boni, et mali nihil aliud est,
quam Lwtitim, vel Tristitim affectus, quatenus ejus su.mus conscii.
Demonstratio. Id bonum, aut malum vocamus, quod
nostro esse conservando prodest, vel obest, (per Defin. 1. et 2.
hujus) hoc est, (per Prop. 7. p. 3.) quod nostram agendi potentiam
auget, vel minuit, juvat, vel coercet. Quatenus itaque (per D~fin.
Lmtitim, et Tristitim, quas vide in Schol. Prop. 11. p. 3.) rem aliquam
nos Lretitia, vel Tristitia afficere percipimus, eandem bonarn, aut
malam vocamus; atque adeo boni, et mali cognitio, nihil aliud
est, quam Lretitire, vel Tristitire idea, quoo ex ipso Lrotitire, vel
Tristitire affectu necessario sequitur. (per Prop. 22. p. 2.) At hrec
idea eodem modo unita est affectui, ac 1\Iens unita est Corpori,
(per Prop. 21. p. 2.) hoc est, (ut in. Schol. ejusdem Prop. ostensum)
hrec idea ab ipso afjfectu, sive (per gen. A,ffect. Defin.) ab idea
Corporis affe.ctionis revera non distinguitur, nisi solo conceptu;
ergo hrec cognitio boni, et mali nihil est aliud, quam ipse affectus,
quatenus ejusdem sumus conscii. Q. E. D.
Pro po s i ti o I X. Affectits, cujus causam in prcesenti nobis
adesse imaginamur, fortior est, quam s·i eandem non adesse imagi-
naremur.
Demonsttat.io. Imaginatio. est idea, qua Mens rem ut
prresentem contemplatur, (vide ejus Defin. in Schol. Pr. 17. p. 2.)
5 affectionis ON affectione Sph. corr.
316
O LJUDSKOM ROPSTVU
ukinuti ničim do predstavom stanja tijela koje je suprotno i jače od sta-
nja od kojeg trpimo. Jer strast kojom trpimo ne može se ni suspregnuti
ni ukinuti osim strašću koja je od ove jača i njoj suprotna (prema pret-
hodnom poučku), to jest (prema općoj definiciji strasti), ničim drugim
5 do predstavom stanja 1 tijela koje je jače i suprotno stanju od kojeg trpi-
mo.
Poučak 8. Spoznaja dobra i zla nije ništa drugo do strast ugode ili ne-
ugode, ukoliko smo je svijesni.
10
Dok a z . Dobrim ili lošim zovemo ono što koristi ili što odmaže oču­
vanju našeg bitka (prema definicijama I. i II. ovog dijela), to jest (prema
poučku 7 trećeg dijela), ono što našu moć djelovanja povećava ili sma-
njuje, potiče ili suspriježe. Ukoliko dakle (prema definicijama ugode i
neugode koje vidi u primjedbi uz poučak 11 trećeg dijela) opažamo da
15 nas neka stvar aficira ugodom ili neugodom, zovemo je dobrom ili lo-
šom. Stoga spoznaja dobrog ili lošeg nije ništa drugo do predstava ugode
ili neugode koja nužno slijedi iz strasti ugode i neugode (prema poučku
22 drugog dijela). Ova je predstava pak na isti način sjedinjena sa strašću
kao što je duh sjedinjen s tijelom (prema poučku 21 drugog dijela), to
20 jest (kako je pokazano u primjedbi uz isti taj poučak), ova se predstava
od te strasti, ili (prema općoj definiciji strasti) od predstave stanja tijela
zapravo razlikuje samo pojmom. Dakle, ova spoznaja dobrog i lošeg nije
ništa drugo do ta strast ukoliko smo je svjesni, što je i trebalo dokazati.
Poučak 9 . Strast čiji si uzrok prispodabljamo kao nazočno prisutan
25
jača je nego ako prispodabljamo da nije prisutan.
Dok a z. Prispodoba je predstava kojom duh motri stvar kao nazočnu
(vidi njenu definiciju u primjedbi uz poučak 17 drugog dijela) no koja više
1
stanja ON, stanjem Sph. corr.
317
DE SER VITUTE HUMANA [172-216/173-217]
qure tamen magis Corporis humani constitutionem, quam rei
exterme naturam indicat. (per Ooroll. 2. Prop. 16. p. 2.) Est igitur
affectus (per gen. Affect. Defin.) imaginatio, quatenus corporis
constitutionem indicat. At imaginatio (per Prop. 17. p. 2.)
intensior est, quamdiu nihil imaginamur, quod rei externre s
prresentem existentiam secludit; ergo etiam a:ffectus, cujus cau-
sam in prresenti nobis adesse imaginamur, intensior, seu fortior
est, quam si ea.ndem non adesse imaginaremur. Q. E. D.
Scholi um. Cum supra in Propositione 18. Partis 3. dixerim,
nos ex rei futurre, vel prreteritre imagine eodem affectu affici, ac si 10
res, quam imaginamur, prresens esset, expresse monui id verum
esse, quatenus ad solam ipsius rei imaginem attendimus; est
enim ejusdem naturre, sive res imaginati simus, sive non simus:
sed non negavi eandem debiliorem reddi, quando alias res nobis
prresentes contemplamur, qure rei futurre prresentem existentiam 1s
secludunt, quod tum monere neglexi, quia in hac Parte de affec-
tuum viribus agere constitueram.
Corollarium. Imago rei futurre, vel prreteritre, hoc est, rei,
quam curo relatione ad tempus futurum, vel prreteritum secluso
prresenti contemplamur, creteris pa.ribus, debilior est imagine 20
rei prresentis, et con Isequenter affectus erga rem futuram, vel
prreteritam, creteris paribus, remissior est affectu erga rem prre-
sen tem.
Pro po s i ti o X. Erga rem futuram, quam citO affuturam ima-
ginamur, intensiits afficimur, quam si ejus existendi tempus longiits. 2s
a prmsenti distare imaginaremur; et memoria rei, quam non diu
prmteriisse imaginamur, intensius etiam afficirnur, ·quam si eandem
diu prmteriisse imaginaremur.
Demonstratio. Quatenus enim rem cito affuturam, vel
non diu prreteriisse imaginamur, eo ipso aliquid imaginamur, 30
quod rei prresentiam minus secludit, quam si ejusdem futurum
e.xistendi tempus longius a pr~senti distare, vel quod dudum prre-
terierit, imaginaremur; (ut per se not·um) ade6que (per prmced.
Prop.) eatenus intensius erga eandem afficiemur. Q. E. D.
13 sive ... sive non simus O 't zy d'ingebeelde zaak tegenwoordig is,
of niet N
318
O LJUDSKOM ROPSTVU
naznačuje ustroj ljudskog tijela nego narav izvanjske stvari (prema do-
datku 2 uz poučak 16 drugog dijela). Dakle je strast (prema općoj defi-
niciji strasti) prispodoba ukoliko naznačuje ustroj tijela. Prispodoba je
pak (prema poučku 17 drugog dijela) krepkija dok ne prispodabljamo
ništa što isključuje nazočn! opstanak izvanjske stvari; dakle je i strast čiji
si uzrok prispodabljamo kao nazočno prisutan krepkija ili jača nego ako
ga prispodabljamo da nije prisutan, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Kad sam gore u poučku 18 drugog dijela kazao da nas
prispodoba buduće ili prošle stvari aficira istom strasti kao da je stvar
koju prispodabljamo nazočna, izričito sam upozorio da je to istinitito
ukoliko pazimo samo na prispodobu te stvari; jer iste je naravi prispo-
dobili mi stvar ili je ne prispodobili 1• Ali nisam nijekao da ona postaje
slabijom kada kao nama nazočne motrimo druge stvari koje isključuju
nazočni opstanak buduće stvari. Tada sam to propustio istaći jer sam sile
strasti htio obraditi u ovom dijelu.
Dodatak. Prispodoba buduće ili prošle stvari, to jest stvari koju mo-
trimo u odnosu spram budućeg ili prošlog vremena isključujući sadašnje,
pod jednakim je uvjetima slabija od prispodobe nazočne stvari i slijedom
toga je strast spram buduće ili prošle stvari pod jednakim uvjetima blaža
od strasti spram nazočne stvari.
Poučak 1 O. Spram buduće stvari za koju prispodabljamo da će brzo
nadoći krepkije smo aficirani nego ako si vrijeme njenog opstajanja prispo-
dobimo da je udaljenije od sadašnjeg; a sjećanjem stvari za koju prispodab-
ljamo da nije davno prošla bit ćemo krepkije aficirani nego ako je prispoda-
bljamo kao davno prošlu.
Dok a z. Ukoliko prispodabljamo stvar koja će brzo nadoći ili koja
nije davno prošla, samim tim prispodabljamo nešto što nazočnost stvari
manje isključuje nego ako si njeno buduće vrijeme opstajanja prispodo-
bimo kao udaljenije od sadašnjeg ili kao davno prošlo (što je samo po se-
bi jasno), stoga ćemo (prema prethodnom poučku) utoliku biti krepkije
aficirani spram nje, što je i trebalo dokazati.
1
prispodobili mi stvar ili je ne prispodobili O, bilo da je stvar koju prispodabljamo
nazočna, bilo da to nije slučaj N
319
DE SER VITUTE HUMANA [173-217 /174-218]
Scholium. Ex iis, qure ad Definitionem 6. hujus Partis
notavimus, sequitur, nos erga objecta, quro a prresenti longiori
temporis intervallo distant, quam quod imaginando determinare
possumus, quamvis ab invicem longo temporis intervallo distare
intelligamus, roque tamen remisse affici.
Propositio XI. Affectus erga rem, quam ut necessariam
imaginamur, cmteris paribus, intensior est, quam erga possibilem,
vel contingentem, sive non necessariam.
Demonstratio. Quatenus rem aliquam necessariam esse
imaginamur, eatenus ejus existentiam affirmamus, et contra rei
existentiam negamus, quatenus eandem non necessariam esse
imaginamur; (per Schol. 1. Prop. 33. p. 1.) ac proinde (per Prop. 9.
hujus) affectus erga I rem necessariam, creteris paribus, intensior
est, quam erga non neeessariam. Q. E. D.
Propositio XII. Affectus erga rern, quam scimus in prm-
senti non existere, et quam ut possibilem imaginamur, cmteris
paribus, intensior est, quam erga contingentem.
Demonstratio. Quatenus rem ut contingentem imagina-
mur, nulla alterius rei imagine afficimur, qure rei existentiam
ponat: (per Defin. 3. hujus) sed contra (secundum Hypothesin)
qurodam imaginamur, qure ejusdem prresentem existentiam seclu-
dunt. At quatenus rem in futurum possibilem esse imaginamur,
eatenus quredam imaginamur, qure ejusdem existentiam ponunt,
(per Defin. 4. hujus) hoc est, (per Prop. 18. p. 3.) quro Spem, vel
Metum fovent; atque adeo affectus erga rem possibilem vehemen-
tior est. Q. E. D.
Corollarium. Affectus erga rem, quam scimus in prrosenti
non existere, et quam ut contingentem imaginamur, multo remis-
sior est, quam si rem in prresenti nobis adesse imaginaremur.
Dem on strati o. Affectus erga rem, quam in prresenti
existere imaginamur, intensior est, quam si eandem ut futuram
imaginaremur, (per Coroll. Prop. 9. hujus) et multo vehementior
320
O LJUDSKOM ROPSTVU
Primjedba. Iz onoga što smo primijetili uz definiciju VI. ovog dije-
la slijedi da smo mi spram predmeta koji su od sadašnjeg vremena uda-
ljeni većim međuvremenom nego što to prispodabljajući možemo odre-
diti, jednako blago aficirani premda razumijemo da su oni međusobno
s udaljeni dugim međuvremenom.
Poučak 11 . Strast spram stvari koju prispodabljamo kao nužnu pod
jednakim je uvjetima krepkija od one spram moguće ili slučajne stvari, od-
nosno nenužne.
Dok a z. Ukoliko neku stvar prispodabljamo kao nužnu, utoliko po-
10
tvrđujemo njen opstanak, i obratno, niječemo opstanak stvari ukoliko je
prispodabljamo kao nenužnu (prema primjedbi 1 uz poučak 33 prvog di-
jela), a time je (prema poučku 9 ovog dijela) strast spram nužne stvari
pod jednakim uvjetima krepkija od one spram nenužne, što je i trebalo
dokazati.
1s
Poučak 1 2. Strast spram stvari za koju znamo da u sadašnjosti ne op-
stoji i koju prispodabljamo kao moguću krepkija je pod jednakim uvjetima
od strasti spram slučajne.
Dokaz. Ukoliko stvar prispodabljamo kao slučajnu nećemo biti afi-
cirani prispodobom druge stvari koja stavlja opstanak stvari (prema defi-
20
niciji III. ovog dijela), nego, obratno (prema pretpostavci), prispodablja-
mo nešto što isključuje njen nazočni opstanak. A ukoliko stvar prispo-
dabljamo kao moguću u budućnosti, utoliko prispodabljamo nešto što
stavlja njen opstanak (prema definiciji IV. ovog dijela), to jest (prema
poučku 18 trećeg dijela), nešto što pothranjuje nadu ili strah; stoga će
25
strast spram moguće stvari biti žešća, što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Strast spram stvari za koju znamo da u sadašnjosti ne op-
stoji i koju prispodabljamo kao slučajnu mnogo je blaža nego ako stvar
prispodabljamo da nam je nazočno prisutna.
30 Dok a z . Strast spram stvari koju prispodabljamo kao da opstoji u sa-
dašnjosti krepkija je nego ako je prispodabljamo kao buduću (prema do-
datku uz poučak 9 ovog dijela) i mnogo žešća nego ako 1 njeno buduće
1
nego ako add. edd.
321
DE SERVITUTE HUMANA [174-218/175-219]
est, quam si tempus futurum a prresenti multu.m distare imagina-
remur. (per Prop. 10. hujus) Est itaque affectus erga rem, cujus
existendi tempus longe a prresenti distare imaginamur, multo
remissior, quam si eandem ut prresentem imaginaremur, et nihilo-
minus (per Prop. prrec.) intensior est, quam si eandem rem ut
contingentem imaginaremur; atque adeo affectus erga rem con-
tingentem multo remissior erit, quam si rem in prresenti nobis
adesse imaginaremur. Q. E. D. I
Propositio XIII. Affectus erga rem contingentem, quam
scimus in prresenti non existere, cceteris paribus remissior est,
quam affectus erga rem prreteritam.
Demonstratio. Quatenus rem ut contingentem imagina-
mur, nulla alterius rei imagine afficimur, qure rei existentiam
ponat. (per Defin. 3. hujus) Sed contra (secundu.m Hypothesin)
quredam imaginamur, qure ejusdem prresentem existentiam seclu-
dunt. Verum quatenus eandem curn relatione ad tempus prreter-
itum imaginamur, eatenus aliquid imaginari supponimur, quod
ipsam ad memoriam redigit, sive quod rei imaginem excitat, (vide
Prop. 18. p. 2. cum ejusdem Schol.) ac proinde eatenus efficit, ut
ipsam, ac si prresens esset, contemplemur: (per Coroll. Prop. 17.
p. 2.) Atque adeo (per Prop. 9. hujus) affectus erga rem contin-
gentem, quam scimus in prresenti non existere, creteris paribus,
remissior erit, quam affectus erga rem prreteritam. Q. E. D.
Pro po s i ti o X I V. V era boni, et mali cognitio, quatenus vera,
nullum affectum coercere potest; sed tantum, quatenus ut affectus 2s
consideratur.
Demonstratio. Affectus est idea, qua Mens majorem, vel
minorem sui Corporis existendi vim, quam antea, affirmat; (per
gen. Aff. Defin.) atque adeo (per Prop. 1. hujus) nihil positivum
habet, quod prresentia veri tolli possit, et consequenter vera boni, 30
et mali cognitio, quatenus vera, nullum affectum coercere potest.
At quatenus affectus est, (vide Prop. 8. hujus) si fortior affectu
1 quam add. edd.
1 multum edd. N non multum ON corr.
322
O LJUDSKOM ROPS1VU
vrijeme opstajanja prispodobimo kao mnogo 1 udaljeno od sadašnjeg
(prema poučku 10 ovog dijela). Dakle je strast spram stvari čije vrijeme
opstajanja prispodabljamo kao vrlo udaljeno od nazočnog mnogo blaža
nego ako je prispodabljamo kao nazočnu te je isto tako (prema prethod-
s nom poučku) krepkija nego ako tu stvar prispodabljamo kao slučajnu.
Stoga će strast spram slučajne stvari biti mnogo blaža nego ako stvar pri-
spodabljamo kao da nam je nazočno prisutna, što je i trebalo dokazati.
Poučak 13 . Strast spram slučajne stvari za koju znamo da u sadaš-
njosti ne opstoji, pod jednakim je uvjetima slabija od strasti prema prošloj
10 stvari.
Dok a z. Ukoliko stvar prispodabljamo kao slučajnu, nismo aficirani
prispodobom nijedne druge stvari koja bi stavljala opstanak stvari (pre-
ma definiciji 3 ovog dijela). Nego, obratno (prema pretpostavci), prispo-
1s
dabljamo nešto što isključuje njen nazočni opstanak. A ukoliko je prispo-
dabljamo u odnosu na prošlo vrijeme, utoliko pretpostavljamo da prispo-
dabljamo nešto što priziva stvar u sjećanje ili što pobuđuje prispodobu
stvari (vidi poučak 18 drugog dijela zajedno s primjedbom uz njega) i
utoliko polučuje da je motrimo kao da je nazočna (prema dodatku uz
20 poučak 17 drugog dijela). Stoga će (prema poučku 9 ovog dijela) strast
spram slučajne stvari za koju znamo da u sadašnjosti ne opstoji biti pod
jednakim uvjetima slabija nego strast spram prošle stvari, što je i trebalo
dokazati.
Poučak 14 . Istinita spoznaja dobra i zla ne može, ukoliko je istinita,
suspregnuti nikakvu strast nego samo ako se razmatra kao strast.
Dok a z. Strast je predstava kojom duh potvrđuje veću ili manju ne-
go ranije silu opstojanja tijela (prema općoj definiciji strasti), stoga on
nema (prema poučku 1 ovog dijela) ništa pozitivno što bi nazočnost isti-
nitoga moglo ukinuti pa slijedom toga istinita spoznaja dobra ili zla, uko-
liko je istinita, ne može suspregnuti nijednu strast. A ukoliko je strast
(vidi poučak 8 ovog dijela) ona će, ako je jača od strasti koju treba sus-
1
mnogo edd. N, ne mnogo ON corr.
323
 (175-219/177-221]
DE SERVITUTE HUMANA
coercendo sit, eatenus tantum (per Prop. 7. hujus) a:ffectum
coercere poterit. Q. E. D. I
Propositio XV. Cupiditas, quce ex vera boni, et mali cogni-
tione oritur, multis aliis Oupiditatibus, quce ex affectibus, quibus
cor1;ftictam ur: oriuntur, restingui, vel coerceri potest.
1
s kojima se sukobljavamo.
Demonstratio. Ex vera boni, et mali cognitione, quatenus
hooc (per Prop. 8. hujus) affectus est, oritur necessario Cupiditas,
(per 1. affect. Def.) quoo eo est major, quo affectus, ex quo oritur,
major est: (per Prop. 37. p. 3.) Sed quia hooc Cupiditas (per
Hypothesin) ex eo, quod aliquid vere intelligimus, oritur, sequitur
ergo ipsa in nobis, quatenus agimus; (per Prop. 3. p. 3.) atque
adeo per solam nostram essentiam debet intelligi; (per Defin. 2.
p. 3.) et consequenter (per Prop. 7. p. 3.) ejus vis, et incrementum
sola humana potentia definiri debet. Porro Cupiditates, quoo ex
affectibus, quibus conflictamur, oriuntur, eo etiam majores sunt,
quo hi affectus vehementiores erunt; atque adeo earum vis, et
incrementum (per Prop. 5. hujus) potentia causarum externarum
definiri debet, quoo, si cum nostra comparetur, nostram potentiam
indefinite superat: (per Prop. 3. hujus) atque adeo Cupiditates,
quoo ex similibus affectibus oriuntur, vehementiores esse possunt
illa, quoo ex vera boni, et mali cognitione ori tur, ac proinde (per
Prop. 7. hujus) eandem coercere, vel restinguere poterunt. Q. E. D.
Pro po si tio X VI. Cupiditas, quce ex cognitione boni, et
mali, quatenus hcec cognitio /uturum respicit, oritur, faciliits rerum
Cupiditate, qum in prcesentia suaves sunt, coerceri, vel restingui 2s
potest. . .
Demonstratio. Affectus erga rem, quam futuram 1mag1-
namur, remissior est, quam erga prrosentem. (per Coroll. Prop. 9.
ku.jus) At Cupiditas, quoo ex vera boni, et mali cognitione oritur;
tametsi hrec cognitio circa res, quoo in prresentia bonoo sunt,
versetur, restingui, vel I coerceri potest aliqua temeraria Cupidi-
tate; (per Prop. prc.eced., cujus dem. universalis est) ergo Cupiditas,
quoo ex eadem cognitione, quatenus hrec futurum respicit, oritur,
324
O LJUDSKOM ROPSTVU
pregnuti, samo utoliko (prema poučku 7 ovog dijela) moći suspregnuti
strast, što je i trebalo dokazati.
Poučak 15 . Požuda koja izvire iz istinite spoznaje dobra i zla može biti
ublažena ili suspregnuta mnogim drugim požudama koje izviru iz strasti s
Dok a z. Iz istinite spoznaje dobra i zla, ukoliko je ona (prema pouč­
ku 8 ovog dijela) strast, nužno izvire požuda (prema definiciji strasti I.)
koja je to veća što je veća strast iz koje izvire (prema poučku 37 trećeg
10 dijela). Ali kako ova požuda (prema pretpostavci) izvire iz toga što nešto
istinski razumijemo, onda ona slijedi u nama ukoliko djelujemo (prema
poučku 3 trećeg dijela), stoga je treba razumjeti samo pomoću naše biti
(prema definiciji II. trećeg dijela) i slijedom toga (prema poučku 7
trećeg dijela) njena sila i porast moraju se odrediti samo ljudskom moći.
1s
Nadalje, požude koje izviru iz strasti s kojima se sukobljavamo to su veće
što će žešće biti ove strasti, stoga njihova sila i porast (prema poučku 5
ovog dijela) moraju biti određeni pomoću moći izvanjskih uzroka koja,
ako je usporedimo s našom, našu moć beskonačno nadmašuje (prema
20 poučku 3 ovog dijela). Stoga požude koje izviru iz sličnih strasti mogu
biti žešće od onih koje izviru iz istinite spoznaje dobra i zla, te će ih stoga
(prema poučku 7 ovog dijela) moći suspregnuti ili ublažiti, što je i tre-
balo dokazati.
Poučak 1 6 . Požuda koja izvire iz spoznaje dobra i zla, ukoliko se ta
spoznaja odnosi na ono buduće, može biti lakše suspregnuta ili ublažena
požudom za stvarima koje su ugodne u nazočnosti.
Dokaz. Strast prema stvari koju prispodabljamo kao buduću blaža je
nego spram nazočne stvari (prema poučku 9 ovog dijela). Požuda pak
30
koja izvire iz istinite spoznaje dobra i zla može, čak i kad se ova spoznaja
vrti oko stvari koje su u nazočnosti dobre, biti ublažena ili suspregnuta
nekom nepromišljenom požudom (prema prethodnom poučku čiji je
dokaz univezalan); dakle požuda koja izvire iz one spoznaje ukoliko se on<l:
325.
DE SERVITUTE HUMANA [177-221/178-222]
facilius coerceri, vel restingui poterit, etc. Q. E . .D.
Propositio XVII. Cupiditas, qure oritur ex vera boni, et
mali cognitione, quatenus hrec circa res contingentes versatur, mulW
adhuc faciliits coerceri potest, Cupiditate rerum, qure prresentes sunt.
Demonstra tio. Propositio hrec eodem modo, ac Prop. s
prreced. demonstratur ex Coroll. Prop. 12. hujus.
Scholium. Ris me causam ostendisse credo, cur homines
opinione magis, quam vera ratione commoveantur, et cur vera
boni, et mali cognitio animi commotiones excitet, et srope omni
libidinis generi cedat; unde illud Poetre natum: Video meliora, 10
proboque, deteriora sequor. Quod idem etiam Ecclesiastes in mente
habuisse videtur, cum dixit: Qui auget scientiam, auget dolorem.
Atque hrec non eum in finem dico, ut inde concludam, prrestabilius
esse ignorare, quam scire, vel quod stulto intelligens in moderan-
dis affectibus nihil intersit; sed ideo quia necesse est, nostrre is
naturre tam potentiam, quam impotentiam noscere, ut deter-
minare possimus, quid ratio in moderandis affectibus possit, et
quid non possit; et in hac Parte de sola humana impotentia me
acturum dixi. Nam de Rationis in affectus potentia separatim
agere constitui. 20
Pro po s i ti o X V I I I . Cupiditas, ex Lretitia oritur, cmteris
q?J,(B
paribus, fortior est Cupiditate, qum ex Tristitia oritur.
Demonstratio. Cupiditas est ipsa hominis essentia, (per
1. Affect. Defi.) hoc est, (per Prop. 7. p. 3.) conatus, quo homo
in suo esse perseverare co lnatur. Quare Cupiditas, qure ex 2s
326
O LJUDSKOM ROPSTVU
odnosi na ono buduće, može se lakše suspregnuti ili ublažiti itd., što je i
trebalo dokazati.
Poučak 1 7 . Požuda koja izvire iz spoznaje dobra i zla, ukoliko se vrti
oko slučajnih stvari, može se još daleko lakše suspregnuti požudom za stva-
rima koje su nazočne.
Dok a z. Ovaj se poučak dokazuje istim načinom kao što se prethodni
poučak dokazuje iz dodatka uz poučak 12 ovog dijela.
Pri m j e db a . Ovime mislim da sam pokazao zašto se ljudi više povo-
de za mnijenjem nego za istinskim umom te zašto istinita spoznaja dobra
i zla izaziva u duši podražaje te često dopušta sve vrste pohote; odatle je
nastalo ono pjesnikovo: Vidim ono bolje i hvalim ga, ali slijedim ono loši-
je1. To je, kako izgleda, na umu imao i Propovjednik kad je kazao: Što
više znanja, to više boli2. To ne kažem na kraju zato kako bih zaključio da
je izvrsnije ne znati nego znati ili da pri umjeravanju strasti nema nikak-
ve razlike između glupana i onog koji razumije, nego da je nužno po-
znavati kako moć naše naravi tako i njenu nemoć da bismo mogli odre-
diti što um u umjeravanju strasti može a što ne može. Rekao sam da ću u
ovom dijelu raspraviti samo ljudsku nemoć. O moći uma nad strastima
namjerio sam raspraviti posebno.
Poučak 1 8 . Požuda koja izvire iz ugode jača je, pod jednakim uvjeti-
ma, od požude koja izvire iz neugode.
Dokaz. Požuda je sama bit čovjekova (prema definiciji strasti I.), to
jest (prema poučku 7 trećeg dijela) nagon kojim čovjek nastoji istrajati u
svom bitku. Zato će požuda koja izvire iz ugode samu strast ugode (pre-
1
Ovidije Metamorfoze VII., 20-21 op. BI.
2
Propovjednik l, 18 op. BI.
327
DE SER VITUTE HUMANA [178-222/179-223]
Lretitia oritur, ipso Lretitire a:ffectu (per Dejin. Lmtitim, quam vide
in Schol. Prop. 11. p. 3.) juvatur, vel augetur; qure autem contra
ex Tristitia oritur, ipso Tristitire a:ffectu (per idem Schol.) minuitur,
vel coercetur; atque adeo vis Cupiditatis, qure ex Lretitia oritur,
potentia humana, simul et potentia causre externre; qure autem s
ex Tristitia, sola humana potentia definiri debet, ac proinde hac
illa fortior est. Q. E. D.
Scholium. Ris paucis humanre impotentire, et inconstantire
causas, et cur homines rationis prrecepta non servent, explicui.
Superest jam, ut ostendam, quid id sit, quod ratio nobis prrescri- 10
bit, et quinam a:ffectus cum rationis humanre regulis conveniant;
quinam coritra iisdem contrarii sint. Sed antequam hrec prolixo
nostro Geometrico ordine demonstrare incipiam, lubet ipsa ratio-
nis dictamina hic prius breviter ostendere, ut ea, quro sentio,
facilius ab unoquoque percipiantur. Cum ratio nihil contra natu- 15
ram postulet, postulat ergo ipsa, ut unusquisque seipsum amet,
suum utile, quod revera utile est, qurerat, et id omne, quod ho-
minem ad majorem perfectionem revera ducit, appetat, et abso-
lute, ut unusquisque suum esse, quantum in se est, conservare
conetur. Quod quidem tam necessario verum est, quam, quod to- 20
tum sit sua parte majus. (vide Prop. 4. p. 3.) Deinde quando-
quidem virtus (per Dejin. 8. huJ°us) nihil aliud est, quam ex legibus
proprire naturoo agere, et nemo suum esse (per Prop. 7. p. 3.) con-
servare conetur, nisi ex proprire sure naturre legibus; hine sequitur
primo, virtutis fundamentum esse ipsum conatum proprium 2s
esse conservandi, et felicitatem·in eo consistere, quod homo suum
esse conservare potest. SecundO sequitur, virtutem propter se esse
appetendam, nec quicquam, quod ipsa prrestabilius, aut quod
utilius nobis sit, dari, cujus causa deberet appeti. Tertio denique
sequitur, eos, qui se interficiunt, animo esse impotentes, eosque Jo
a cansis externis, sure naturre repugnantibus, prorsus vinci. Porro
ex Postulata 4. Partis 2. sequitur, nos efficere nunquam posse, ut
nihil extra nos indigeamus ad nostrum esse conservandum, et ut
ita vivamus, ut nullum commerlcium cum rebus, qme extra nos
sunt, habeamus; et, si prreterea nostram Mentem spectemus, 35
328
O LJUDSKOM ROPSTVU
ma definiciji ugode koju vidi u primjedbi uz poučak 11 trećeg dijela) po-
ticati ili uvećavati; ona pak koja, obratno, izvire iz neugode, samu će
strast neugode (prema istoj primjedbi) smanjivati ili susprezati. Prema
tome sila požude koja izvire iz ugode mora biti određena ljudskom moći
skupa s moći izvanjskog uzroka; ona pak što izvire iz neugode mora biti
određena samo ljudskom moći, pa je dakle ona jača od ove, što je i treba-
lo dokazati.
Primjedba. U malo riječi time sam objasnio uzroke ljudske nemoći
i nestalnosti te zašto se ljudi ne drže propisa uma. Sad preostaje pokazati
što je to što nam um propisuje te koje su strasti s pravilima ljudskog uma
sukladne,_ a koje su im pak suprotne. No prije nego to započnem opširni-
je dokazivati našim geometrijskim redom, volio bih ove zapovijedi uma
ovdje unaprijed ukratko pokazati, kako bi svatko ono što mislim mogao
lakše opaziti. Budući da um ne zahtijeva ništa protivno naravi, onda on
zahtijeva da svatko sebe ljubi te da ište ono što mu je korisno, što je odi-
sta korisno, te da teži za onim što čovjeka zaista vodi u veće savršenstvo
te da svatko na svaki način nastoji, koliko je do njega, sačuvati svoj bitak.
Ovo je istinito istom nužnošću kao što je istinito da je cjelina veća od
svog dijela (vidi poučak 4 trećeg dijela). Budući da, nadalje, svaka vrlina
(prema definiciji VIII. ovog dijela) nije ništa drugo do djelovanje prema
zakonima vlastite naravi te kako nitko svoj bitak (prema poučku 7 trećeg
dijela) ne nastoji sačuvati nego samo iz zakona svoje vlastite naravi, onda
slijedi, prvo, da je temelj vrline teženje da se sačuva vlastiti bitak, a sreća
se sastoji u tome da čovjek može svoj bitak sačuvati. Drugo što slijedi jest
da vrlini treba težiti nje same radi jer ničega nema što bi od nje bilo iz-
vrsnije ili za nas korisnije i radi čega bi se trebalo težiti. Treće što na kra-
ju slijedi jest da su samoubojice maloumni i da su obvladani izvanjskim
uzrocima koji su suprotni njihovoj naravi. Nadalje, iz poučka 4 drugog
dijela slijedi da nikad ne možemo postići to da ništa izvan nas ne potre-
bujemo za očuvanje našeg bitka te da živimo tako da nemamo nikakve
razmjene sa stvarima koje su izvan nas. A ako uz to pogledamo naš duh,
329
DE SER VITUTE HUMANA [179-223/180-224]
sane noster intellectus imperfectior esset, si Mens sola esset, nec
quicqua.m prreter se ipsam intelligeret. Multa igitur extra nos
dantur, qure nobis utilia, qureque propterea appetenda sunt. Ex
bis nulla prrestantiora excogitari possunt, quam ea, qure cum
nostra natura prorsus conveniunt. Si enim duo ex. gr. ejusdem 5
prorsus naturoo individua invicem junguntur, individuum com-
ponunt singulo duplo potentius. Homini igitur nihil homine uti-
lius; nihil, inquam, homines proosta.ntius ad suum esse conser-
vandum, optare possunt, quam quod omnes in omnibus ita
conveniant, ut omnium Mentes et Corpora unam quasi Mentem, io
unumque Corpus componant, et omnes simul, quantum possunt,
suum esse conservare conentur, omnesque simul omnium com-
mune utile sibi qurerant; ex quibus sequitur, homines, qui ratione
gubernantur, hoc est, homines, qui ex duetu rationis suum utile
qurerunt, nihil sibi appetere, quod reliquis hominibus non 15
cupiant, atqne adeo eosdem justos, fldos, atque honestos esse.
Hrec illa rationis dictamina sunt, qure hic paucis ostendere
proposueram, antequam eadem prolixiori ordine demonstrare
inciperem, quod ea de causa feci, ut, si fieri posset, eorum atten-
tionem mihi conciliarem, qui credunt, hoc principium, quod 20
scilicet unusquisque suum utile qurerere tenetur, impietatis; non
autem virtutis, et pietatis esse fundamentum. Postquam igitur
rem sese contra habere breviter ostenderim, pergo ad eandem
eadem via, qua huc usque progressi sumus, demonstrandum.
Pro po s i ti o X I X . I d unusquisque ex legibus sure naturm
necessario appetit, vel aversatur, quod bonum, vel malum esse judi-
cat.
Dem on strati o. Boni, et mali cognitio est (per Prop. 8.
hujus) ipse Lretitire, vel Tristitire affectus, quatenus ejusdem
sumus conscii; ac proinde (per Prop. 28. p. 3.) id unusquisque
necessario appetit, quod I bonum, et contra id aversatur, quod
malum esse judicat. Sed hic appetitus nihil aliud est, quam ipsa
hominis essentia, SP.U natura. (per Defin. App., quam 'l.'ide in
Schol. Prop. 9. p. 3. et l. A.ff. Dejin.) Ergo unusquisque ex· solis
sure naturre legibus id necessario appetit, vel aversatur, etc.
Q.E.D.
330
O LJUDSKOM ROPSTVU
onda će naš razum biti svakako nesavršeniji ako bi duh bio sam i ne bi
razumio ništa osim sama sebe. Ima dakle mnogo toga izvan nas što je za
nas korisno i čemu zbog toga treba težiti. Između toga ne da se izmisliti
ništa izvrsnije od onoga što se potpuno slaže s našom naravi. Kad su, na
primjer, međusobno povezane dvije individue koje imaju posve istu na-
rav, onda tvore jedinstveni individuum koji je dvostruko moćniji. Dakle,
čovjeku ništa nije korisnije nego čovjek; ništa, velim, izvrsnijeg ljudi ne
mogu željeti za očuvanje svog bitka nego to da se svi u svemu tako slažu
da svi duhovi i sva tijela tvore gotovo jedan duh i jedno tijelo te da svi
istovremeno nastoje, koliko mogu, sačuvati svoj bitak, te da svi za sebe
istovremeno ištu ono što je općenito korisno za sve. Iz toga slijedi da
ljudi koji su upravljani umom, to jest ljudi koji pod vodstvom uma ištu
ono što im je korisno, ne žude za sebe ničemu što ne bi željeli i drugim
ljudima, te su pravedni, vjerni i pošteni.
To su te zapovijedi uma koje sam ovdje htio ukratko pokazati, prije
no što ih počnem prikazivati iscrpnijim redom; to sam učinio zato da pri-
vučem, koliko mogu, pozornost onih koji vjeruju da je ovo načelo - da
svatko treba iskati ono što mu je korisno - temelj bezvjerja a ne vrline i
pobožnosti. Pošto sam ukratko pokazao da stvari stoje obratno, prelazim
na to da to dokažem istim onim putem kojim smo i do sada išli.
2s Poučak 1 9 . Svatko iz zakona svoje naravi nužno teži za onim, ili se
odvraća od onoga što sudi da je dobro ili da je zlo.
Dokaz. Spoznaja dobra i zla je (prema poučku 8 ovog dijela) strast
ugode ili neugode, ukoliko smo je svjesni; stoga (prema poučku 28 trećeg
30 dijela) svatko nužno teži onome što sudi da je dobro i, obratno, odvraća
se od onog što sudi da je zlo. Ali ovaj poriv nije ništa drugo do sama bit
ili narav čovjeka (prema definiciji poriva koju vidi u primjedbi uz poučak
9 trećeg dijela i u definiciji strasti I.). Dakle, svatko samo iz zakona svoje
35 naravi teži za onim, ili se odvraća itd., što je i trebalo dokazati.
331
DE SER VITUTE HUMANA [180-224/181-225]
Propositio XX. Qw3 magis unusquisque suum utile qucerere,
hoc est, swum esse conservare conatur, et potest, e0 magis virtute
prreditus est; et cont,ra quatenus unusquisque suum utile, hoc est,
suum esse conservare ne,gligit, eatenus est impotens.
Demonstratio. Virtus est ipsa humana potentia, quoo sola s
hominis essentia defi.nitur, (per Defin. 8. hujus) hoc est, (per Prop.
7. p. 3.) quoo solo conatu, quo homo in suo esse perseverare cona-
tur, definitur. Quo ergo unusquisque magis suum esse conservare
conatur, et potest, eo magis virtute prreditus est, et consequen-
ter, (per Prop. 4. et 6. p. 3.) quatenus aliquis suum esse conservare io
negligit, eatenus est impotens. Q. E. D.
Scholium. Nemo igitur, nisi a causis externis, et sure naturre
contrariis victus, suum utile appetere, sive suum esse conservare
negligit. Nemo, inquam, ex necessitate suro naturre; sed a causis
externis coactus alimenta aversatur, vel se ipsum interfi.cit, quod ts
multis modis fieri potest; nempe interficit aliquis se ipsum
coactus ab alio, qui ejus dexteram, qua ensem casu prehenderat,
contorquet, et cogit versus cor ipsum gladium dirigere; vel quod
ex mandato Tyranni, ut Seneca, cogatur venas aperire suas, hoc
est, majus malum minore vitare cupiat; vel denique ex eo, quod 20
causre latentes externre ejus imaginationem ita disponunt, et
Corpus ita afficiunt, ut id aliam naturam priori contrariam
induat, et cujus idea in Mente dari nequit. (per Prop. 10. p. 3.)
At quod homo ex necessitate sure naturre conetur non existere,
vel in aliam formam mutari, tam est Iimpossibile, quam quod ex 2s
nihilo aliquid fiat, ut unusquisque mediocri meditatione videre
potest.
Propositio XXI. Nemo potest cupere beatum esse, bene
agere, et bene vivere, qui simul non cup-iat, esse, agere, et vivere, hoc
est, actu existere.
Demonstra tio. Hujus Propositionis Demonstratio, seu
potius res ipsa per se patet, et etiam ex Cupiditatis definitione. Est
enim Cupiditas (per 1. Aff. Defin.) beate, seu bene vivendi,
332
O LJUDSKOM ROPSTVU
Poučak 2 O. Što više netko ište ono sebi korisno, to jest, nastoji i može
sačuvati svoj bitak, to je više obdaren vrlinom; te, obratno, ukoliko netko za-
nemaruje ono sebi korisno, to jest, zanemaruje očuvati svoj bitak, utoliko je
nemoćan.
Dokaz. Vrlina je sama ljudska moć koja se određuje iz same ljudske
biti (prema definiciji VIII. ovog dijela), to jest (prema poučku 7 trećeg
dijela), koja se određuje iz samog nagona kojim čovjek nastoji ustrajati u
svom bitku. Što, dakle, netko više nastoji i može sačuvati svoj bitak, to je
obdaren većom vrlinom, a slijedom toga (prema poučcima 4 i 6 trećeg
dijela) ukoliko netko zanemaruje sačuvati svoj bitak, utoliko je nemoćan,
što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Nitko, dakle, tko nije obvladan od izvanjskih uzroka
koji su suprotni njegovoj naravi, neće zanemariti težiti za onim što mu je
korisno ili zanemariti sačuvati svoj bitak. Nitko, velim, neće odbiti hranu
ili sebe ubiti iz nužnosti svoje naravi nego prinuđen izvanjskim uzrocima,
a to se može zbiti na razne načine. Netko naime sebe ubije prinuđen od
drugoga koji mu zakrene desnu ruku u kojoj on drži mač i okrene ga
prema svome srcu; ili pak bude silnikovom zapoviješću, poput Seneke,
prinuđen otvoriti svoje vene, to jest, nastojeći manjim zlom izbjeći veće;
ili pak, na koncu, kad izvanjski skriveni uzroci tako raspolaže nečije pris-
podabljanje i tako aficiraju njegovo tijelo da ono poprimi drugu narav,
suprotnu prijašnjoj a o kojoj u duhu nema predstave (prema poučku 10
trećeg dijela). Da bi pak čovjek iz nužnosti svoje naravi nastajao ne op-
stojati ili se promijeniti u neki drugi oblik, to je isto tako nemoguće kao
što je nemoguće da ni iz čega nešto nastane, a što svatko može uvidjeti
uz malo razmišljanja.
Poučak 21 . Nitko ne može žudjeti da bude blažen, da dobro djeluje i
da dobro živi tko istovremeno ne žudi da jest, da djeluje i da živi, to jest, da
30
zbiljski opstoji.
Dok a z. Dokaz ovog poučka, ili štoviše sama stvar jasna je po sebi te
i iz definicije požude. Požuda naime (prema definiciji strasti I.) da se živi
333
DE SERVITUTE HUMANA [181-225/182-226]
agendi, etc. ipsa hominis essentia, hoc est, (per Prop. 7. p. 3.)
conatus, quo unusquisque suum. esse conservare conatur. Ergo
nemo potest cupere, etc. Q. E. D.
Propositio XXII. Nulla virtus potest prior hđc (nempe
conatu sese conservan<li) concipi. s na
Demonstratio. Conatus sese conservan'di est ipsa rei
essentia. (per Prop. 7. p. 3.) Si igitur aliqua virtus posset hac,
nempe hoc conatu, prior concipi, conciperetur ergo (per Dejin. 8.
hujus) ipsa rei essentia se ipsa prior, quod (ut per se notum) est
absurdum.. Ergo nulla virtus, etc. Q. E. D. io
Corollarium. Conatus sese conservandi primum., et unicum
virtutis est fundamentum. Nam hoc principio nullum aliud potest
priU.s concipi, (per Prop. prmc.) et absque ipso (per Prop. 21.
hujus) nulla virtus potest concipi.
Propositio XXIII. Homo, quatenus ad aliquid agendum 1s
determinatur ex eo, qood ideas habet inadmquatas, non potest abso-
lute dici, ex virtute agere; seil tantum, quatenus determinatur ex eo,
quod intelligit. I
Demonstratio. Quatenus homo ad agendum determinatur
ex eo, quod inadrequatas habet ideas, eatenus (per Prop. I. p. 3.) 20
patitur, hoc est, (per Dejin. 1. et 2. p. 3.) aliquid agit, quod per
solam ejus essentiam non potest percipi, hoc est, (per Dejin. 8.
hujus) quod ex ipsius virtute non sequitur. At quatenus ad aliquid
agendum determinatur ex eo, quod intelligit, eatenus (per eandem
Prop. 1. p. 3.) agit, hoc est, (per Dejin. 2. p. 3.) aliquid agit, quod 2s
per solam ipsius essentiam percipitur, sive (per Dejin. 8. hujus)
quod ex ipsius virtute adrequati sequitur. Q. E. D.
Propositio XXIV. Ex virtute absolute agere nihil aliud in
nobis est, quam ex duetu rationis agere, vivere, suum esse conservare
( hmc tria idem significant) idque ex fun<lamento proprium util,e
qumrendi.
Demonstratio. Ex virtute absolute agere, nihil aliud est,
(per De.fin. 8. hujus) quam ex legibus proprire naturre agere .. At
nos eatenus tantummodo agimus, quatenus intelligimus. (per
Prop. 3. p. 3.) Ergo ex virtute agere, nihil aliud in no bis est,
quam ex duetu rationis agere, vivere, suum esse conservare,
30 idque add. edd. N om. O
334
O LJUDSKOM ROPSTVU
blaženo ili dobro, da se djeluje itd. jest sama čovjekova bit, to jest (pre-
ma poučku 7 trećeg dijela), nagon kojim svatko nastoji sačuvati svoj bi-
tak. Dakle, nitko ne može žudjeti itd., što je i trebalo dokazati.
Poučak 2 2. Nijedna se vrlina ne može pojmiti prije ove (naime nago-
očuvanja sebe).
Dok a z. Nagon očuvanja sebe jest sama bit stvari (prema poučku 7
trećeg dijela). Kad bi se dakle neka druga vrlina mogla pojmiti prije ove,
naime ovog nagona, onda bi se dakle (prema definiciji VIII. ovog dijela)
sama bit stvari pojmila prije nje same, što je (kako je jasno samo po sebi)
nesklapna. Dakle, nijedna se vrlina itd., što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Nagon očuvanja sebe je prvi i jedini temelj vrline. Jer
prije ovog načela nijedno se drugo ne može pojmiti (prema prethodnom
poučku) a bez njega se (prema poučku 21 ovog dijela) nijedna vrlina ne
može pojmiti.
Poučak 2 3 . Ukoliko je čovjek određen da nešto učini time što ima ne-
odgovarajuće predstave, onda se za njega ne može na svaki način reći da
djeluje iz vrline; nego samo toliko koliko je određen onime što razumije.
Dokaz. Ukoliko je čovjek određen da čini time što ima neodgovara-
juće predstave, utoliko (prema poučku 1 trećeg dijela) trpi, to jest (pre-
ma definicijama I. i II. trećeg dijela), čini nešto što se ne može pojmiti
samo njegovom biti, to jest (prema definiciji VIII. ovog dijela) čini nešto
što ne slijedi iz njegove vrline. Ali ako je netko da nešto učini određen
onime što razumije, on utoliko (prema istom poučku 1 trećeg dijela) dje-
luje, to jest (prema definiciji II. trećeg dijela), čini nešto što se opaža sa-
mo njegovom biti, ili (prema definiciji VIII. ovog dijela) nešto što odgo-
varajuće slijedi iz njegove vrline, što je i trebalo dokazati.
Poučak 24. Na svaki način iz vrline djelovati nije u nas ništa drugo do
pod vodstvom uma djelovati, živjeti, svoj bitak sačuvati (to troje označava
30
isto) i to 1 temeljem iskanja vlastite koristi.
Dokaz. Na svaki način iz vrline djelovati nije ništa drugo (prema
definiciji VIII. ovog dijela) do djelovati iz zakona vlastite naravi. A mi
utoliko djelujemo na taj način ukoliko razumijemo (prema poučku 3 tre-
ćeg dijela). Dakle, djelovati iz vrline nije u nama ništa drugo do pod vod-
Js
stvom uma djelovati, živjeti, svoj bitak sačuvati, i to (prema dodatku uz po·-
1
i to add. edd. N, om. O
335
DE SER VITUTE HUMANA [182-226/183-227]
idque (per Coroll. Prop. 22. hujus) ex fundamento suum utile
qurerendi. Q. E. D.
Propositio XXV. Nemo suum esse alterius rei causđ
conservare conatur.
Demonstratio. Conatus, quo unaqureque res in suo esse
perseverare conatur, sola ipsius rei essentia defi.nitur, (per Prop. 7.
p. 3.) eaque sola data, non autem ex alterius rei essentia neces-
sario sequitur, (per Prop. 6. p. 3.) ut unusquisque suum esse con-
servare conetur. Patet prreterea hrec Propositio ex Coroll. Prop.
22. hujus Partis. Nam si homo alterius rei causa suum esse con-
servare conaretur, tum res illa primum Iesset virtutis fundamen-
tum, (ut per se notum) quod (per prredictum Coroll.) est absurdum.
Ergo nemo suum esse etc. Q. E. D.
Propositio XXVI. Quicquid ex ratione conamur, nihil
aliud est, quam intelligere; nec Mens, quatenus ratione utitur, 1s
aliud sibi utile esse judicat, nisi id, quod ad intelligendum conducit.
D e mo n strati o . Conatus sese conservandi nihil est prreter
ipsius rei essentiam, (per Prop. 7. p. 3.) qure quatenus talis existit,
vim habere concipitur ad perseverandum in existendo, (per Prop.
6. p. 3.) et ea agendum, qure ex data sua natura necessario sequun- 20
tur. (vide Defin. Appetitus in Schol. Prop. 9. p. 3.) At rationis
essentia nihil aliud est, quam Mens nostra, quatenus clare, et
distincte intelligit: (vide ejus Defin. in 2. Schol. Prop. 40. p. 2.)
Ergo (per Prop. 40. p. 2.) quicquid ex ratione conamur, nihil
aliud est, quam intelligere. Deinde quoniam hic Mentis conatus, 2s
quo Mens, quatenus ratiocinatur, suum esse conatur conservare,
nihil aliud est, quam intelligere; (per primam partem kujus) est
ergo hic intelligendi conatus (per Coroll. Prop. 22. hu.jus) primum,
et unicum virtutis fundamentum, nec alicujus finis causa (per
Prop. 25. hujus) res intelligere conabimur; sed contra Mens, qua- 30
tenus ratiocina.tur, nihil sibi bonum esse concipere poterit, nisi
id, quod ad intelligendum conducit. (per Defin. 1. hujus) Q. E. D.
Propositio XXVII. Nihil certO scimus bonum, aut malurn
esse, nisi id, quod ad intelligendum revera conducit, vel quod impe-
336
O LJUDSKOM ROPSTVU
učak 22 ovog dijela) temeljem iskanja vlastite koristi, što je i trebalo do-
kazati.
Poučak 2 5 . Nitko ne nastoji očuvati svoj bitak radi druge stvari.
Dokaz. Nagon kojim svaka stvar nastoji istrajati u svom bitku odre-
s đena je samo iz biti same stvari (prema poučku 7 trećeg dijela), te samo
iz toga da je ona dana, a ne iz biti druge stvari, nužno slijedi (prema po-
učku 6 trećeg dijela) da svatko nastoji sačuvati svoj bitak. Osim toga,
ovaj je poučak jasan iz dodatka uz poučak 22 ovog dijela. Jer ako bi
čovjek nastojao sačuvati svoj bitak radi neke druge stvari, tad bi ta stvar
10 bila prvi temelj vrline (kako je samo po sebi jasno), što je (prema spome-
nutom dodatku) nesklapno. Dakle, nitko ne nastoji itd., što je i trebalo
dokazati.
Poučak 2 6 . Ono za čime nastojimo vođeni umom nije ništa drugo do
razumijevanje; a duh, ukoliko se služi umom, sudi da je za njega korisno sa-
mo ono što vodi razumijevanju.
Dokaz. Nagon očuvanja sebe nije ništa nego bit same stvari (prema
poučku 7 trećeg dijela) koja je, ukoliko kao takva opstoji, pojmljena tako
da ima silu ustrajavanja u opstajanju (prema poučku 6 trećeg dijela) te
da čini ono što iz njene dane naravi nužno slijedi (vidi definiciju poriva u
primjedbi uz poučak 9 trećeg dijela). Bit uma nije ništa drugo do naš duh
ukoliko jasno i razgovijetno razumije (vidi njegovu definiciju u primjedbi
2 uz poučak 40 drugog dijela). Dakle (prema poučku 40 drugog dijela),
ono za čime nastojimo vođeni umom nije ništa drugo do razumijevanje.
Nadalje, kako ovaj nagon duha kojim duh, ukoliko promišlja, nastoji oču­
vati svoj bitak, nije ništa drugo nego razumijevanje (prema prvom dijelu
ovog poučka), onda je ovaj nagon za razumijevanjem (prema dodatku uz
poučak 22 ovog dijela) prvi i jedini temelj vrline, a mi ne nastojimo (pre-
ma poučku 25 ovog dijela) razumjeti radi neke druge stvari, nego, obrat-
no, duh će, ukoliko promišlja, kao dobro za sebe moći pojmiti samo ono
što vodi razumijevanju (prema definiciji I. ovog dijela), što je i trebalo
dokazati.
Poučak 2 7 . Ni o čemu pouzdano ne znamo da je dobro ili loše, osim
o onome što zaista vodi razumijevanju ili o onome što nas u razumijevanju
337
DE SER VITUTE HUMANA [183-227/185-229]
dire potest, quominus intelligamus.
Demonstratio. Mens, quatenus ratiocinatur, nihil aliud
appetit, quam intelligere, nec aliud sibi utile esse judicat, nisi id,
quod ad intelligendum conducit. (per Prop. prrec.) At Mens (per
Prop. 41. et 43. p. 2., I cujus etiam Schol. vide) rerum certitudinerrt, s
non habet, nisi quatenus ideas habet adrequatas, sive (quod per,
Schol. Prop. 40. p. 2. idem est) quatenus ratiocinatur; ergo nihil
certo scimus bonum esse, nisi id, quod ad intelligendum revera
conducit; et contra id malum, quod impedire potest, quominus
intelligamus. Q. E. D.
Propositio XXVIII. SummumMentis bonum est Dei cog-
nitio, et summa Mentis virtus Deum cognoscere.
Demonstratio. Summum, quod Mens intelligere potest,
Deus est, hoc est, (per Defin. 6. p. 1.) Ens absolute infinitum, et
sine quo (per Prop. 15. p. 1.) nihil esse, neque concipi potest;
ade6que (per Prop. 26. et 27. hujus) summum Mentis utile, sive
(per Defin. 1. hujus) bonum est Dei cognitio. Deinde Mens,
quatenus intelligit, eatenus tantum agit, (per Prop. 1. et 3. p. 3.)
et eatenus tanti1m (per Prop. 23. hujus) potest absolute dici, quod
ex virtute agit. Est igitur Mentis absoluta virtus intelligere. At
summum, quod Mens intelligere potest, Deus est: (ut jam jam
demonstravimus) Ergo Mentis summa virtus est Deum intelligere,
seu cognoscere. Q. E. D.
Propositio XXIX. Res qumcunque singularis, cujus nature
a nostra prorsU.S est diversa, nostram agendi potentiam nec jut>are, 2s
nec coercere potest, et absolute res nulla potest nobis bona., aut mala
esse, nisi commune aliquid nobiscum habeat.
Demonstratio. Cujuscunque rei singularis, et consequenter
(per Coroll. Prop. 10. p. 2.) hominis potentia, qua existit, et
operatur, non determinatur nisi ab alia re singulari, (per Prop. 28. 30
p. 1.) cujus natura (per Prop. 6. p. 2.) per idem attributum debet
intelligi, per quod I natura humana concipitur. Nostra igitur
agendi potentia, quomodocunque ea concipiatur, determinari, et
338
O LJUDSKOM ROPSTVU
može priječiti.
Dok a z . Duh, ukoliko promišlj a, ne teži ni za čim nego za razumije-
vanjem, niti sudi da mu je korisno išta osim onoga što vodi razumijeva-
nju (prema prethodnom poučku). Ali duh (prema poučcima 41 i 43 dru-
gog dijela, vidi i primjedbe uz njih) izvjesnost o stvarima ima samo ukoli-
ko ima odgovarajuće predstave ili (što je prema primjedbi uz poučak 40
drugog dijela isto) ukoliko promišlja; dakle ni o čemu pouzdano ne zna-
mo da je dobro osim o onome što zaista vodi razumijevanju, i, obratno,
da je loše, osim o onome što nas može priječiti u razumijevanju, što je i
10
trebalo dokazati.
Poučak 2 8. Najviše dobro duha je spoznaja Boga, a najviša vrlina du-
ha jest spoznati Boga.
Dok a z. Ono najviše što duh može razumjeti jest Bog, to jest (prema
1s definiciji VI. prvog dijela), Biće na svaki način beskonačno, bez kojega
(prema poučku 15 prvog dijela) ništa nije niti se može pojmiti. Stoga (pre-
ma poučcima 26 i 27 ovog dijela) najviša korist duha ili (prema definiciji
I. ovog dijela) dobro jest spoznaja Boga. Nadalje, duh djeluje samo uko-
liko razumije (prema poučcima 1 i 3 trećeg dijela) i samo utoliko (prema
20 poučku 23 ovog dijela) može se reći da na svaki način djeluje iz vrline.
Dakle je razumijevanje apsolutna. vrlina duha. A ono najviše što duh mo-
že razumjeti jest Bog (kako smo upravo dokazali). Dakle najviša vrlina
duha je razumijevanje ili spoznavanje Boga, što je i trebalo dokazati.
Poučak 29. Bilo koja pojedinačna stvar čija je narav od naše posve
različita ne možu našu moć djelovanja ni poticati ni suspregnuti, i uopće ni-
jedna stvar nije za nas dobra ili loša ako nema nešto zajedničko s nama.
Dokaz. Moć bilo koje pojedinačne stvari, a slijedom toga (prema
dodatku uz poučak 10 drugog dijela) i moć čovjeka kojom on opstoji i
djeluje, određena je samo od one druge pojedinačne stvari (prema pouč­
ku 28 prvog dijela) čiju se narav (prema poučku 6 drugog dijela) treba
razumijeti istim atributom pod kojim se poima i ljudska narav. Dakle,
naša moć djelovanja, kako god da se poima, može se odrediti a slijedom
339
DE SER VITUTE HUMANA (185-229/186-230]
consequenter juvari, vel coerceri potest potentia alterius rei
singularis, qure aliquid commune nobiscum habet, et non potentia
rei, cujus natura a nostra prorsus est diversa; et quia id bonum,
aut malum vocamus, quod causa est Lretitire, aut Tristitire, (per
Prop. 8. hujus) hoc est, (per Schol. Prop. Il. p. 3.) quod nostram
agendi potentiam auget, vel minuit, juvat, vel coercet; ergo res,
cujus natura a nostra prorsus est diversa, nobis neque bona,
neque mala esse potest. Q. E. D.
Propositio XXX. Res nuUa per id, quod cum nostra
natura commune habet, potest esse ma'la; sed quatenus nobis ma'la
est, eatenus est nobis contraria.
Demonstratio. Id malum vocamus, quod causa est Tristi-
tire, (per Prop. 8. kuju~) hoc est, (per ejus Defin., quam vide in
Schol. Prop. I I. p. 3.) quod nostram agendi potentiam minuit,
vel coercet. Si igitur res aliqua per id, quod nobiscum habet
commune, nobis esset mala; posset ergo res id ipsum, quod
nobiscum commune habet, minuere, vel coercere, quod (per Prop.
4. p. 3.) est absurdum. Nulla igitur res per id, quod nobiscum
commune habet, potest no bis esse mala; sed contra quatenus
mala est, hoc est, (ut jam jam ostendimus) quatenus nostram
agendi potentiam minuere, vel coercere potest, eatenus (per
Prop. 5. p. 3.) nobis est contraria. Q. E. D.
Pro po s i ti o X X X I . Quatenus res aliqua cum nostra natura
·convenit, eatenus n.ecessario bona est.
Demonstratio. Quatenus enim res aliqua cum nostra
natura convenit, non potest. (per Prop. prcec.) esse mala. Erit
ergo necessario vel bona, vel I indifferens. Si hoc ponatur,
nempe, quod neque bona sit, neque mala; nihil ergo (per Axiom.
3. hujus) ex ipsius natura sequetur, quod nostrre naturre con-
servationi inservit, hoc est, (per Hypothesin) quod ipsius rei
naturre conservationi inservit; sed hoc est absurdum; (per Prop. 6.
p. 3.) erit ergo, quatenus cum nostra natura convenit, necessario
bona. Q. E. D.
Corollarium. Hincsequitur, quOd, quo res aliqua magis cum
nostra natura convenit, eo nobis est utilior, seu magis bona, et
contra quo res aliqua nobis est utilior, eatenus cum nostra natura
magis convenit. Nam quatenus cum nostra natura non convenit,
28-29 Axiom. 3 -in editionibus nostris deest, ab auctore omissum.
340
O LJUDSKOM ROPSTVU
toga i poticati ili suspregnuti moći neke druge pojedinačne stvari koja
ima nešto zajedničko s nama, a ne moći stvari čija je narav posve različita
od naše. A kako mi dobrim ili lošim zovemo ono što je uzrok ugode ili
neugode (prema poučku 8 ovog dijela), to jest (prema primjedbi uz pou-
s čak 11 trećeg dijela) ono što našu moć djelovanja povećava ili smanjuje,
potiče ili suspriježe, onda stvar čija je narav posve različita od naše za nas
ne može biti ni dobra ni loša, što je i trebalo dokazati.
Poučak 3 O. Onime što joj je zajedničko s našom naravi nijedna stvar
10
ne može biti loša; nego, ukoliko je za nas loša, utoliko nam je suprotna.
Dok a z. Lošim zovemo ono što je uzrok neugode (prema poučku 8
ovog dijela), to jest (prema njenoj definiciji koju vidi u primjedbi uz po-
učak 11 trećeg dijela) ono što našu moć djelovanja smanjuje ili priječi.
Ako bi dakle neka stvar onim što joj je s nama zajedničko bila za nas lo-
1s
ša, onda bi stvar mogla smanjivati ili priječiti ono što joj je s nama zajed-
ničko, a to je (prema poučku 4 trećeg dijela) nesklapno. Dakle, nijedna
stvar ne može onim što joj je s nama zajedničko, biti za nas loša, nego,
obratno, ukoliko je loša, to jest (kao što smo već pokazali) ukoliko može
20 smanjivati ili priječiti našu moć djelovanja, utoliko je (prema poučku 5
trećeg dijela) nama suprotna, što je i trebalo dokazati.
Poučak 3 1 . Ukoliko se neka stvar slaže s našom naravi, utoliko je nu-
žno dobra.
Dok a z. Ukoliko se neka stvar slaže s našom naravi, ona ne može
25
(prema prethodnom poučku) biti loša. Bit će dakle nužno ili dobra ili rav-
nodušna. Pretpostavi li se da je ovo posljednje, naime ni dobra ni loša,
onda (prema aksiomu III. ovog dijela1) iz njene naravi neće slijediti ništa
što bi poslužilo očuvanju naše naravi, to jest (prema pretpostavci) što bi
30 poslužilo očuvanju naravi same stvari; ali to je nesklapno (prema poučku
6 trećeg dijela); dakle će, ukoliko se slaže s našom naravi, nužno biti do-
bra, što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Iz ovoga slijedi da što se više neka stvar slaže s našom na-
35
ravi to je ona nama korisnija ili više dobra, te, obratno, što nam je stvar
korisnija to se više slaže s našom naravi. Jer ukoliko se ne slaže s našom
1
Aksiom III. četvrtog dijela autor je izostavio i on ne postoji u nama dostupnim izda-
njima, BI.
341
DE SERVITUTE HUMANA [186-230/187-231]
erit necessario a nostra natura diversa, vel eidem contraria. Si
diversa, tum (per Prop. 29. hujus) neque bona, neque mala esse
poterit; si autem contraria, erit ergo etiam ei contraria, qure
cum nostra natura convenit, hoc est, (per Prop. prreced.) contraria
bono, seu mala. Nihil igitur, nisi quatenus cum nostra natura s
convenit, potest esse bonum, atque adeo, quo res aliqua magis
cum nostra natura convenit, eo est utilior, et contra. Q. E. D.
Propositio XXXII. Quatenus homines passionibus sunt
obnoxii, non possunt eatenus dici, qitod natura conveniant.
Demonstratio. Qure natura convenire dicuntur, potentia
convenire intelliguntur; (per Prop. 7. p. 3.) non autem impotentia,
seu negatione, et consequenter (vide Schol. Prop. 3. p. 3.) neque
etiam passione; quare homines, quatenus passionibus sunt ob-
noxii, non possunt dici, quod natura conveniant. Q. E. D.
Scholium. Res etiam per se patet; qui enim ait, ~lbum, et
nigrum in eo solummodo convenire, quod neutrum sit rubrum, is
absolute affirmat album, et nigrum nulla in re convenire. Sic
etiam si quis ait, lapidem, et hominem in hoc tantum convcmire,
quod u ter Ique sit finitus, impotens, vel quod ex necessitate sure
naturre non existit, ve.l denique quod a potentia causarum exter-
narum indefinite su pera.tur; is omnino affirmat, lapidem, et
hominem nulla in re convenire; qure enim in sola negatione, sive
in eo, quod non habent, conveniunt, ea revera nulla in re con-
veniunt.
Pro po s i ti o X X X I I I . H omines natura discrepare possunt,
quatenus affectibus, qui passiones sun.t, confiictantur, et eatenus
etiam unus, idemque homo variits est, et inconstans.
Demonstratio. Affectuum nature~, seu essentia non potest
per solam nostram essentiam, seu naturam explicari; (per Defin. 1.
et 2. p. 3.) sed potentia, hoc est, (per Prop. 7. p. 3.) natura cau-
sarum externarum, cum nostra com para ta, definiri debet; unde
12 p. 3. edd. N p. 2. O
342
O LJUDSKOM ROPSTVU
naravi, onda će nužno biti različita od naše naravi, ili njoj suprotna. Ako
je različita, onda (prema poučku 29 ovog dijela) ne može biti ni dobra ni
loša; ako je suprotna onda će biti suprotna onome što se slaže s našom
naravi, to jest (prema prethodnom poučku) suprotna dobru ili loša.
Dakle, ništa ne može biti dobro osim onoga što se slaže s našom naravi.
Stoga, što se neka stvar više slaže s našom naravi to je korisnija i obrat-
no, što je i trebalo dokazati.
Poučak 3 2. Ukoliko su ljudi podložni trpnjama utoliko se za njih ne
može reći da se po naravi slažu.
10
Dok a z. Kad se kaže da se po naravi slažu pod time se razumije da se
slažu po moći (prema poučku 7 trećeg dijela), a ne po nemoći ili po ni-
jekanju, a slijedom toga (vidi primjedbu uz poučak 3 trećeg dijela 1) niti
po strasti; zato se za ljude kad su podložni trpnjama ne može reći da se
slažu po naravi, što je i trebalo dokazati.
1s
Primjedba. Stvar je i sama po sebi jasna; ako tko kaže da se bijelo i
crno slažu samo time što nijedno od njih nije crveno, onda on na svaki
način potvrđuje da se bijelo i crno ni u čemu ne slažu. Isto tako, ako ne-
tko kaže da se čovjek i kamen slažu samo u tome što su jedan i drugi ko-
20 načni, ili nemoćni, ili u tome što ne opstoje iz nužnosti svoje naravi, ili na
kraju u tome što su od moći izvanjskih uzroka beskonačno nadmašeni,
onda on na svaki način potvrđuje da se kamen i čovjek ne slažu ni uče­
mu. One stvari što se slažu samo po odricanju ili po onome što nemaju,
te se zaista ne slažu ni po čemu.
2s Poučak 3 3 . Ljudi se po naravi mogu razlikovati ukoliko se sukobija-
vaju sa strastima koje su trpnje, i utoliko je i jedan te isti čovjek promjenjiv i
nestalan.
Dokaz. Narav ili bit strasti ne može se objasniti samo našom biti ili
naravi (prema definicijama I. i II. trećeg dijela) nego se mora odrediti po-
Jo moću moći, to jest (prema poučku 7 trećeg dijela), prema naravi izvanj-
skih uzroka uspoređenom s našom. Odatle biva da ima toliko vrsta svake
1
trećeg dijela edd. N, drugog dijela O
343
DE SER VITUTE HUMANA [187-231/188-223]
fit, ut uniuscujusque affectus tot species dentur, quot sunt species
objectorum, a quibus afficimur; (vide Prop. 56. p. 3.) et ut homi-
nes ab uno, eodemque objecto diversimode afficiantur; (vide
Prop. 51. p. 3.) atque eatenus natura discrepent, et denique ut
unus, idemque homo (per earulem Prop. 51. p. 3.) erga idem
objectum diversimode afficiatur, atque eatenus varius sit, etc.
Q.E.D.
Pro po s i ti o X X X I V. Quatenus Jwmines affectibus, qui
passiones sunt, conflictantur, possunt invicem esse contrarii.
Demonstratio. Homo ex. gr. Petrus potest esse causa, ut
Paulus contristetur, propterea quod aliquid habet simile rei,
quam Paulus odit; (per Prop. 16. p. 3.) vel propterea quod Petrus
solus re aliqua potitur, quam ipse Paulus etiam amat, (vide Prop.
32. p. 3. cum ejusdem Schol.) vel ob alias causas; (harum prcecipuas
vide in Schol. Prop. 55. p. 3.) atque adeo inde fiet, (per Defin. 7.
affect.) ut Paulus Petrum odio habeat, et consequenter facile fiet,
(per Prop. 40. p. 3. I cum ejus Schol.), ut Petrus Paulum contra
odio habeat, atque adeo (per Prop. 39. p. 3.) ut invicem malum
inferre conentur, hoc est, (per Prop. 30. hujus) ut invicem sint
contrarii. At affectus Tristitire semper passio est; (per Prop. 59.
p. 3.) ergo homines, quatenus conflictantur affectibus, qui
passiones sunt, possunt invicem esse contrarii. Q. E. D.
Scholium. Dixi, quod Paulus odio Petrum habeat, quia
imaginatur, id eundem possidere, quod ipse Paulus etiam amat;
unde prima fronte videtur sequi, quod hi duo ex eo, quod idem
amant, et consequenter ex eo, quod natura conveniunt, sibi
invicem damno sint; atque adeo, si hoc verum est, falsoo essent
Propositio 30. et 31. hujus Partis. Sed si rem requa lance exami-
nare velimus, hrec omnia convenire omnino videbimus. Nam hi duo
non sunt invicem molesti, quatenus natura conveniunt, hoc est,
quatenus uterque idem amat, sed quatenus ab invicem discre.;
pant. Nam quatenus uterque idem amat, eo ipso utriusque amor
fovetur, (per Prop. 31. p. 3.) hoc est, (per Defin. 6. Affect.) eo ipso
utriusque Lretitia fovetur. Quare longe abest, ut quatenus idem
amant, et natura conveniunt, invicem molesti sint. Sed hujus rei
344
O LJUDSKOM ROPSTVU
strasti koliko ima vrsta predmeta kojima smo aficirani (vidi poučak 56
trećeg dijela) te da ljudi mogu od jednog te istog predmeta biti aficirani
na razne načine (vidi poučak 51 trećeg dijela) te da se utoliko razlikuju
po naravi te da je, na koncu, jedan te isti čovjek (prema istom poučku 51
5 trećeg dijela) spram istog predmeta aficiran na razne načine te je utoliko
promjenjiv itd., što je i trebalo dokazati.
Poučak 3 4 . Ukoliko se ljudi sukobijavaju sa strastima koje su trpnje,
oni mogu biti međusobno suprotstavljeni.
10
Dokaz. Čovjek neki, na primjer Petar, može biti uzrok zašto Pavao
osjeća neugodu, bilo zato jer ima sličnost s nečim što Pavao mrzi (prema
poučku 16 trećeg dijela) ili zato što Petar sam posjeduje nešto što i Pavao
ljubi (vide poučak 32 trećeg dijela zajedno s primjedbom uz njega) ili iz
drugih uzroka (najvažnije od njih vidi u primjedbi uz poučak 55 trećeg
15 dijela), a odatle dolazi (prema definiciji strasti VII.) da Pavao mrzi Petra,
a slijedom toga može lako doći do toga (prema poučku 40 trećeg dijela i
primjedbi uz njega) da Petar mrzi Pavla, pa će stoga oni (prema poučku
39 trećeg dijela) nastojati međusobno nanijeti si zlo, to jest (prema pouč­
ku 30 ovog dijela) bit će međusobno suprotstavljeni. Strast neugode uvi-
20 jek je trpnja (prema poučku 59 trećeg dijela); dakle ljudi, ukoliko se su-
kobljavaju sa strastima koje su trpnje, mogu međusobno biti suprotstav-
ljeni, što je i trebalo dokazati.
Pri m j e db a. Rekao sam da Pavao mrzi Petra zato jer prispodablja
25
da ovaj ima nešto što i Pavao ljubi; na prvi pogled izgleda kako iz toga
slijedi da ova dvojica jedan drugome štete zato što ljube istu stvar a sli-
jedom toga i zato što se slažu po naravi. Ako bi to bilo istinito, onda bi
poučci 30 i 31 ovog dijela bili lažni. No, ako želimo stvar ispitati nepri-
strano vidjet ćemo da se sve potpuno slaže. Jer ova dvojica međusobno si
30 nisu breme ukoliko se slažu po naravi, to jest ukoliko obojica ljube isto,
nego ukoliko se međusobno razlikuju. Jer ukoliko obojica ljube isto, sa-
mim tim se ljubav svakog od njih pothranjuje (prema poučku 31 trećeg
dijela), to jest (prema definiciji strasti VI.) samim tim se pothranjuje ugo-
da svakog od njih. Zato je to daleko od toga da su si oni međusobno
35 breme ukoliko ljube isto i slažu se po naravi. Nego uzrok ove stvari, kako
345
DE SERVITUTE HUMANA [188-232/189-233]
causa, ut dixi, nulla alia est, quam quia natura discrepare suppo-
nuntur. Supponimus namque Petrum ideam habere rei amatre
jam possessre, et Paulum contra ideam rei amatre amissre. Unde
fit, ut hic Tristitia et ille contra Lretitia afficiatur; atque eatenus
invicem contrarii sint. Et ad hunc modum ostendere facile
possumus reliquas odii causas ab hoc solo pendere, quod homines
natura discrepant, et non ab eo, in quo conveniunt.
Propositio XXXV. Quatenus homines ex duetu rationis
vivunt, eatenus tantum natura semper necessario conveniunt.
Demonstratio. Quatenus homines affectibus, qui passiones 10
sunt, conflictantur, possunt esse natura diversi, (per Prop. 33.
hujus) et invicem con ltrarii. (per Prop. prmced.) Sed eatenus
homines tantum agere dicuntur, quatenus ex duetu rationis
vivunt, (per Prop. 3. p. 3.) atque adeo quicquid ex humana
natura, quatenus ratione definitur, sequitur, id (per Dejin. 2. 15
p. 3.) per solam humanam naturam, tanquam per proximam
suam causam, debet intelligi. Sed quia unusquisque ex sure
naturre legibus id appetit, quod bonum, et id amovere conatur,
quod malum esse judicat; (per Prop. 19. hujus) et cum prreterea
id, quod ex dictamine rationis bonum, aut malum esse judicamus, 20
necessario bonum, aut malum sit; (per Prop. 41. p. 2.) ergo
homines, quatenus ex duetu rationis vivunt, eatenus tantum
ea necessario agunt, qure humanre naturre, et consequenter .
unicuique homini necessario bona sunt, hoc est, (per Coroll. Prop.
31. hujus), qure cum natura uniuscujusque hominis conveniunt; 25
atque adeo homines etiam inter se, quatenus ex duetu rationis
vivunt, necessario semper conveniunt. Q. E. D.
Corollarium I. Nihil singulare in rerum natura datur,
quod homini sit utilius, quam homo, qui ex duetu rationis vivit.
Nam id homini utilissimum est, quod cum sua natura maxime 30
convenit, (per Coroll. Prop. 31. hujus) hoc est, (ut per se notum)
homo. At homo ex legibus sure naturre absolute agit, quando ex
duetu rationis vivit, (per Defin. 2. p. 3.) et eatenus tantum cum
346
O LJUDSKOM ROPSTVU
sam rekao, nije drugo do to da se pretpostavlja da su po naravi različiti.
Pretpostavimo naime da Petar ima predstavu ljubljene stvari koju već
posjeduje, a Pavao naprotiv predstavu ljubljene stvari koju ne podsjedu-
je. Odatle dolazi da je ovaj aficiran neugodom, a onaj ugodom, te su uto-
5 liko oni međusobno suprotstavljeni. Na ovaj bismo način mogli lako po-
kazati da svi ostali uzroci mržnje ovise samo o tome u čemu se ljudi po
naravi razlikuju a ne o onome u čemu se slažu.
Poučak 3 5 . Ukoliko ljudi žive pod vodstvom uma samo se utoliko nu-
žno slažu po naravi.
Dokaz. Ukoliko se ljudi sukobljavaju sa strastima koje su trpnje, oni
mogu biti po naravi različiti (prema poučku 33 ovog dijela) i međusobno
suprotstavljeni (prema prethodnom poučku). No za ljude se utoliko kaže
da djeluju ukoliko žive pod vodstvom uma (prema poučku 3 trećeg dije-
la). Dakle, štogod slijedi iz ljudske naravi, ukoliko je određena umom, to
(prema definiciji II. trećeg dijela) treba razumjeti samo pomoću ljudske
naravi kao njegovim bližim uzrokom. Ali kako svatko iz zakona svoje
naravi teži za onim što sudi da je dobro i nastoji ukloniti ono što sudi da
je loše (prema poučku 19 ovog dijela), i kako je osim toga ono što pod
vodstvom uma sudimo kao dobro ili loše nužno dobro ili loše (prema po-
učku 41 drugog dijela), onda ljudi samo ukoliko žive pod vodstvom uma
utoliko nužno čine ono što je ljudskoj naravi, a slijedom toga i svakom
čovjeku, nužno dobro, to jest (prema dodatku uz poučak 31 ovog dijela),
ono što se se slaže s naravi bilo kojeg čovjeka; stoga se ljudi među so-
bom, ukoliko žive pod vodstvom uma, nužno uvijek slažu, što je i trebalo
dokazati.
Dodatak I . U naravi stvari nema ničeg pojedinačnog što bi čovjeku
bilo korisnije od čovjeka koji živi pod vodstvom uma. Jer čovjeku je naj-
korisnije ono što se s njegovom naravi najviše slaže (prema dodatku uz
poučak 31 ovog dijela), to jest (kako je samo po sebi jasno) čovjek. Čo­
vjek pak djeluje na svaki način iz zakona svoje naravi kad živi pod vod-
stvom uma (prema definiciji II. trećeg dijela) i samo utoliko se uvijek nu-
347
DE SER VITUTE HUMANA [189-233/190-234]
natura alterius hominis necessario semper convenit; (per Prop.
prmced.) ergo homini nihil inter res singulares utilius datur, quam
homo, etc. Q. E. D.
Co r o 11 ari um II. Cum maxime unusquisque homo suum
sibi utile qurerit, tum maxime homines sunt sibi invicem utiles.
Nam quo magis unusquisque suum utile qurerit, et se conservare
eonatur, eo magis virtute prreditus est, (per Prop. 20. hujus) sive
quod idem est, (per Defin. 8. hujus) eo majore potentia prreditus
est ad agendum ex sure naturre legibus, hoc est, (per Prop. 3. p. 3.)
ad vivendum ex duetu rationis. At homines tum maxime natura
eonveniunt, eum ex duetu rationis vivunt; (per Prop. prmced.)
ergo (per prmc. Coroll.) tum maxime homines erunt sibi invicem
utiles, cum maxime unusquisque suum utile sibi qurerit. Q. E. D. I
S ch o 1i um. Qure modo ostendimus, ipsa etiam experientia
quotidie tot, tamque luculentis testimoniis testatur, ut omnibus
fere in ore sit: hominem homini Deum esse. Fit tamen raro, ut
homines ex duetu rationis vivant; sed cum iis ita comparatum
est, ut plerumque invidi, atque invicem molesti sint. At nihilo-
minus vitam solitariam vix transigere queunt, ita ut plerisque
illa definitio, quod homo sit animal sociale, valde arriserit; et
revera res ita se habet, ut ex hominum communi societate multo
plura commoda oriantur, quam damna. Rideant igitur, quantum
velint, res humanas Satyrici, easque detestentur Theologi, et
laudent, quantum possunt, Melancholici vitam incultam, et
agrestem, hominesque contemnant, et admirentur bruta; expe-
rientur tamen homines mutuo auxilio ea, quibus indigent, multo
facilius sibi parare, et non nisi junctis viribus perieula, qure
ubique imminent, vitare posse; ut jam taceam, quod multo
prrestabilius sit, et cognitione nostra magis dignum, hominum,
quam brutorum facta contemplari. Sed de his alias prolixius.
Propositio XXXVI. Summum bonum eorum, qui virtu-
tem sectantur, omnibus commune est, eoque omnes mque gaude-re
possunt.
348
O LJUDSKOM ROPSTVU
žno slaže s naravi drugog čovjeka (prema prethodnom poučku). Dakle
nema za čovjeka među pojedinačnim stvarima ničeg korisnijeg od čovje­
ka, što je i trebalo dokazati.
Dodatak I I. Kad svaki čovjek najvećma ište ono što mu je korisno,
5
tad su si ljudi najvećma međusobno korisni. Jer što više svatko ište ono
sebi korisno i nastoji se sačuvati, to je on obdaren s više vrline (prema
poučku 20 ovog dijela), ili, što je isto (prema definiciji VIII. ovog dijela),
to je obdaren većom moći djelovanja iz zakona svoje naravi, to jest (pre-
10 ma poučku 3 trećeg dijela) življenja prema vodstvu uma. Ljudi se pak
najvećma slažu s naravi kad žive prema vodstvu uma (prema prethod-
nom poučku), dakle (prema prethodnom dodatku) ljudi će si najvećma
biti sebi međusobno korisni onda kad svatko najvećma ište ono sebi ko-
risno, što je i trebalo dokazati.
t5
Pri m j e db a. Ono što smo ovako pokazali to potvrđuje i svakodnev-
no iskustvo mnogim svjedočanstvima tako da je gotovo svima na ustima:
Čovjek je čovjeku Bog. No rijetko biva da ljudi žive pod vodstvom uma;
nego stvari s njima stoje tako da su najčešće zavidni i da su si međusobno
20
breme. Isto tako oni su jedva kadri voditi samotni život tako da se ona
definicija da je čovjek društveno živo biće većini dopada. I zaista stvari
stoje tako da iz zajedničkog društva ljudi izvire mnogo više probitačnosti
nego štete. Satiričari se mogu rugati ljudskim stvarima koliko god žele,
teolozi ih mogu prezirati, a melankolici mogu iz petnih žila hvaliti neu-
25 ređeni i seljački život, prezirući ljude i diveći se životinjama, ali će oni
ipak iskusiti da si ljudi međusobnom pomoći daleko lakše pribavljaju
ono što im je potrebno te da sjedinjenim snagama mogu izbjeći pogibelji
koje posvuda prijete, a da ni riječ ne kažem o tome kako je daleko izvrs-
nije i naše spoznaje mnogo dostojnije motriti čovjekova djela nego živo-
30 tinjska. Ali o tome opširnije na drugom mjestu.
Poučak 3 6. Najviše dobro onih koji slijede vrlinu svima je zajedničko,
i svi se tomu mogu jednako radovati.
349
DE SERVITUTE HUMANA [190-234/191-235]
Demonstratio. Ex virtute agere est ex duetu rationis
agere, (per Prop. 24. hujus) et quicquid ex ratione conamur agere,
est intelligere; (per Prop. 26. hujus) atque adeo (per Prop. 28.
hujus) summum bonum eorum, qui virtutem sectantur, est Deum
cognoscere, hoc est, (per Prop. 47. p. 2. et ejusdem Schol.) bonum, s
quod omnibus hominibus commune est, et ah omnibus homini-
bus, quatenus ejusdem sunt naturre, possideri reque potest.
Q.E.D.
Scholi um. Si quis autem roget, quid si summum bonum
eorum, qui virtutem sectantur, non esset omnibus commune? 10
an non inde, ut I supra (vide Prop. 34. hujus) sequeretur, quod
homines, qui ex duetu rationis vivunt, hoc est, (per Prop. 35.
hujus) homines, quatenus natura conveniunt, essent invicem
contrarii ? Is hoc sibi responsum habeat, non ex accidenti; sed
ex ipsa natura rationis oriri, ut hominis summum bonum omni- 15
bus sit commune, nimirum, quia ex ipsa humana essentia,
quatenus ratione definitur, deducitur; et quia homo nec esse, nec
concipi posset, si potestatem non haberet gaudendi hoc summo
bono. Pertinet namque (per Prop. 47. p. 2.) ad Mentis humanre
essentiam, adrequatam habere cognitionem reternre, et infinitre 20
essentire Dei.
Propositio XXXVII. Bonum, quod unusquisque, qui secta-
tur virtutem, sibi appetit, reliquis hominibus etiam cupiet, et e0
magis, qu0 majorem Dei habuerit cognitionem.
Demonstratio. Homines, quatenus ex duetu rationis
vivunt, sunt homini utilissimi, (per Coroll. 1. Prop. 35. hujus)
atque adeo (per Prop. 19. hujus) ex duetu rationis conabimur
necessario efficere, ut homines ex duetu rationis vivant. At bo-
num, quod unusquisque, qui ex rationis dictamine vivit, hoc est,
(per Prop. 24. hujus) qui virtutem sectatur, sivi appetit, est
intelligere; (per Prop. 26. hujus) ergo bonum, quod unusquisque,
qui virtutem sectatur, sibi appetit, reliquis hominibus etiam
cupiet. Deinde Cupiditas, quatenus ad Mentem refertur, est ipsa
Mentis essentia; (per 1. Affect. De.fin.) Mentis autem essentia in
cognitione consistit, (per Prop. 11. p. 2.) qure Dei cognitionem
involvit, (per Prop. 47. p. 2.) et sine qua (per Prop. 15. p. 1.) nec
350
O LJUDSKOM ROPSTVU
Dok a z. Djelovati iz vrline jest djelovati pod vodstvom uma (prema
poučku 24 ovog dijela), i štogod nastojimo učiniti iz uma jest razumijeva-
nje (prema poučku 26 ovog dijela). Stoga (prema poučku 28 ovog dijela)
najviše dobro onih koji slijede vrlinu jest spoznati Boga, to jest (prema
poučku 47 drugog dijela i primjedbi uz njega) dobro koje je svim ljudima
zajedničko i koje svi ljudi, ukoliko su jednake naravi, mogu podjednako
posjedovati, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Ako bi tko pak upitao: Što ako najviše dobro nije svima
onima koji slijede vrlinu zajedničko? Neće li onda iz toga, kao i gore
(vidi poučak 34 ovog dijela), slijediti da će ljudi koji žive pod vodstvom
uma, to jest (prema poučku 35 ovog dijela) ljudi ukoliko im se narav sla-
že, biti međusobno suprotstavljeni? Kao odgovor neka mu posluži da to
nije slučajno nego da iz same naravi uma izvire da je najviše čovjekovo
dobro svima zajedničko, naime zato jer se ono izvodi iz same ljudske biti
ukoliko je određena umom; te da čovjek ne bi mogao ni biti niti bi se mo-
gao pojmiti ako ne bi imao moć da se raduje ovom najvišem dobru. Na-
ime (prema poučku 47 drugog dijela), biti ljudskog duhu pripada da ima
odgovarajuće spoznaje vječne i beskonačne biti Boga.
Poučak 3 7 . Dobro kojemu svatko tko slijedi vrlinu teži za sebe, žudjet
će i za druge ljude, i to utoliko više što ima veću spoznaju Boga.
Dok a z. Ljudi, ukoliko žive pod vodstvom uma, jesu ljudima najko-
25
risniji (prema dodatku I. uz poučak 35 ovog dijela), stoga ćemo (prema
poučku 19 ovog dijela), pod vodstvom uma nužno nastojati postići dalju-
di žive pod vodstvom uma. Dobro pak koje svatko tko živi pod vodstvom
uma, to jest (prema poučku 24 ovog dijela) tko slijedi vrlinu, želi za sebe
30 jest razumijevanje (prema poučku 26 ovog dijela), dakle dobro koje sva-
tko tko slijedi vrlinu želi za sebe, on žudi i za druge ljude. Nadalje je po-
žuda, ukoliko se odnosi spram duha, sama bit duha (prema definiciji
strasti I.); bit pak duha sastoji se u spoznaji (prema poučku 11 drugog
dijela) koja uključuje spoznaju Boga (prema poučku 47 drugog dijela) a
35
bez koje (prema poučku 15 prvog dijela) ne može biti niti se može poj-
351
DE SER VITUTE HUMANA [191-235/192-236]
esse, nec concipi potest; ade6que quo Mentis essentia maj orem
Dei cognitionem involvit, eo Cupiditas, qua is, qui virtutem
sectatur, bonum, quod sibi appetit, alteri cupit, etiam major
erit. Q. E. D.
Aliter. Bonum, quod homo sibi appetit, et amat, constantius
amabit, I si viderit, alios idem amare; (per Prop. 31. p. 3.) atque
adeo (per Coroll. ejusdem Prop.) conabitur, ut reliqui idem ament;
et quia hoc bonum (per Prop. prmc.) omnibus commune est,
eoque omnes gaudere possunt; conabitur ergo, (per eandem
rationem) ut omnes eodem gaudeant, et (per Prop. 37. p. 3.) eo
magis, quo hoc bono magis fruetur. Q. E. D.
Scholium I. Qui ex solo affectu conatur, ut reliqui ament,
quod ipse amat, et ut reliqui ex ipsius ingenio vivant, solo impetu
agit, et ideo odiosus est, proocipue iis, quibus alia placent, quique
propterea etiam student, et eodem impetu conantur, ut reliqui
contra ex ipsorum ingenio vivant. Deinde quoniam summum,
quod homines ex affectu appetunt, bonum soope tale est, ut unus
tantum ejus possit esse compos, hine fit, ut qui amant, mente sibi
non constent, et dum laudes rei, quam amant, narrare gaudent,
timeant credi. At qui reliquos conatur ratione ducere, non impetu;
sed humaniter, et benigne agit, et sibi mente maxime constat.
Porro quicquid cupimus, et ·agimus, cujus causa sumus, quatenus
Dei habemus ideam, sive quatenus Deum cognoscimus, ad Reli-
gionem refero. Cupiditatem autem bene faciendi, quoo eo inge-
neratur, quod ex rationis duetu vivimus, Pietatem voco. Cupi-
ditatem deinde, qua homo, qui ex duetu rationis vivit, tenetur,
ut reliquos sibi amicitia jungat, Honestatem voco, et id honestum,
quod homines, qui ex duetu rationis vivunt, laudant, et id contra
turpe, quod conciliandoo amicitire repugnat. Prooter hroc, eivitatis
etiam quoonam sint fundamenta ostendi. Differentia deinde inter
veram virtutem, et impotentiam facile ex supra dictis percipitur;
nempe quod vera virtus nihil aliud sit, quam ex solo rationis duetu
22 causa edd. N causa O
352
O LJUDSKOM ROPSTVU
miti. Dakle, što bit duha uključuje veću spoznaju Boga, to će veća biti i
požuda kojom dobro kojem teži za sebe žudi za druge onaj koji slijedi vr-
linu, što je i trebalo dokazati.
Drugačiji dokaz. Dobro kojem čovjek teži za sebe i koje ljubi, ljubit će
5
ustrajnije ako vidi da to i drugi ljube (prema poučku 31 trećeg dijela) te
će (prema dodatku uz taj isti poučak) nastojati da to i drugi ljube. Kako
je ovo dobro (prema prethodnom poučku) svima zajedničko, onda mu se
svi mogu radovati; dakle će žudjeti (iz istog razloga) da mu se raduju i to
10 (prema poučku 37 trećeg dijela) utoliko više što više uživa to dobro, što
je i trebalo dokazati.
Pri m j e db a 1 . Tko samo iz strasti nastoji da drugi ljube ono što on
ljubi te da drugi žive po njegovom nahođenju, taj djeluje samo žestinom
15
zbog koje je omrznut, osobito od onih kojima se druge stvari dopadaju i
koji se zbog toga trude i istom žestinom nastoje da i drugi žive prema nji-
hovu nahođenju. Budući da je, nadalje, najviše dobro kojem ljudi teže iz
strasti često takvo da samo jedan može biti njegovim dionikom, onda iz
toga dolazi da se oni koji ljube ne slažu sa svojim duhom te se dok uživa-
20
ju pričati pohvale o stvari koju ljube plaše da će im se povjerovati. Tko
pak nastoji druge voditi umom, taj ne djeluje žestinom nego uljudno i
dobrohotno, i sa svojim se duhom najvećma slaže. Nadalje, sve čemu žudi-
mo i što činimo, a čiji smo mi uzrok 1 ukoliko imamo predstavu Boga ili
25 ukoliko spoznajemo Boga, ubrajam u religiju. Požudu da se čini dobro
koja nastaje iz toga što živimo pod vodstvom uma nazivam osjećajem duž-
nosti. Požudu pak kojom je čovjek koji živi pod vodstvom uma naveden
da se s ostalima poveže prijateljstvom nazivam čestitošću, čestitim ono što
hvale ljudi koji žive pod vodstvom uma, a besramnim, obratno, ono što
30
odbija prijateljsko povezivanje. Osim toga, pokazao sam koji su temelji
države. Nadalje, razlika između istinite vrline i nemoći lako se opaža iz
onoga što je gore rečeno, naime da istinita vrlina nije ništa drugo do živjeti
1
uzrok edd. N, čijim smo uzrokom O
353
DE SER VITUTE HUMANA [192-236/193-237]
vivere; atque adeo impotentia in hoc solo consistit, quod homo
a rebus, qure extra ipsum sunt, duci se patiatur, et ah iisrad ea
agendum determinetur, qure rerum externarum communis con-
stitutio; non autem ea, qure ipsa ipsius natura, in se sola con-
siderata, postulat. Atque hrec illa sunt, qure in Scholio Propo-
sitionis 18. hujus Partis demonstrare promisi, ex quibus apparet
legem illam de non mactandis brutis, magis vana superstitione,
et muliebri misericordia, quam I sana ratione fundatam esse.
Docet quidem ratio nostrum utile qurerendi, necessitudinem
cum hominibus jungere; sed non cum brutis, aut rebus, quarum
natura a natura humana est diversa; sed idem jus, quod illa in
nos habent, nos in ea habere. Imo quia uniuscujusque jus virtute,
seu potentia uniuscujusque definitur, longe majus homines in
bruta, quam hrec in homines jus habent. Nec tamen nego bruta
sentire; sed nego, quod propterea non liceat nostrre utilitati
consulere, et iisdem ad libitum uti, eademque tracta.re, prout
no bis magis convenit; quandoquidem nobiscum natura non
conveniunt, et eorum affectus ah affectibus humanis sunt natura
diversi. (vide Schol. Prop. 57. p. 3.) Superest, ut explicem, quid
justum, quid injustum, quid peccatum, et quid denique meritum
sit. Sed de his vide seq. Scholium.
Scholi um II. In Appendice Partis Primre explicare promisi,
quid laus, et vituperium, quid meritum, et peccatum, quid justum,
et injustum sit. Laudem, et vituperium quod attinet, in Scholio
Propositionis 29. Partis 3. explicui; de reliquis autem hic jam
erit dicendi locus. Sed prius pauca de statu hominis naturali, et
civili dicenda sunt.
Existit unusquisque summo naturre jure, et consequenter
summo naturre jure unusquisque ea agit, qure ex sure naturre
necessitate sequuntur; atque adeo summo naturro jure unusquis-
que judicat, quid bonum, quid malum sit, sureque utilitati ex suo
ingenio consulit, (vide Prop. 19. et 20. hujus) seseque vindicat,
(vide Coroll. 2. Prop. 40. p. 3.) et id, quod amat, conservare, et id,
quod odio habet, destruere conatur. (vide Prop. 28. p. 3.) Quod
9 virgulam post quaerendi add. edd.
354
O LJUDSKOM ROPSTVU
samo prema vodstvu uma, dok se nemoć sastoji samo u tome što čovjek
pušta da ga vode stvari koje su izvan njega i da ga određuju da čini ono
što zahtijeva opći ustroj izvanjskih stvari a ne ono što zahtijeva njegova
vlastita narav, razmatrana po sebi. To je ono što sam u primjedbi uz po-
5
učak 18 ovog dijela obećao dokazati. Iz toga proizlazi da zakon koji bra-
ni ubijanje životinja više proizlazi iz jalova praznovjerja i ženskog milosr-
đa nego što je utemeljen u zdravom umu. Um nas doduše podučava da
se u iskanju onoga što nam je korisno nužno moramo povezati s ljudima,
10 ali ne i sa životinjama ili stvarima čija je narav različita od ljudske naravi;
nego, isto pravo koje imaju one na nas imamo i mi na njih. A kako se ne-
čije pravo određuje njegovom vrlinom ili moći, onda ljudi imaju daleko
veće pravo na životinje nego što one imaju na ljude. Ja ne niječem da
životinje osjećaju, ali niječem da bi zbog toga trebalo biti zabranjena da
15
ih uživamo za našu korist i da ih po volji koristimo i s njima postupamo
kako nam najviše odgovara; jer one se ne slažu s našom naravi i njihove
strasti se po naravi razlikuju od ljudskih strasti (vidi primjedbu uz pou-
čak 57 trećeg dijela). Preostaje da objasnim što je pravedno, što nepra-
20 vedno, što grijeh i što je na koncu zasluga. Ali o tome vidi sljedeću pri-
mjedbu.
Primjedba 2. U dometku uz prvi dio obećao sam objasniti što su
pohvala i pokuda, što zasluga i grijeh, što pravedno i nepravedno. Što se
25 tiče pohvale i pokude, to sam objasnio u primjedbi uz poučak 29 trećeg
dijela; o ostalima progovoriti ovdje je pravo mjesto. No prije toga samo
nekoliko riječi o naravnom i građanskom stanju čovjekovu.
Svatko opstoji po najvišem naravnom pravu i slijedom najvišeg narav-
nog prava čini ono što nužno slijedi iz njegove naravi. Stoga svatko po
30
najvišem naravnom pravu sudi što je dobro, a što je zlo, te po svom na-
hođenju nastoji oko svojih koristi (vidi poučke 19 i 20 ovog dijela), osve-
ćuje se (vidi dodatak 2 uz poučak 40 trećeg dijela), a ono što ljubi nastoji
očuvati dok ono što mrzi nastoji uništiti (vidi poučak 28 trećeg dijela).
355
DE SERVITUTE HUMANA [193-237 /194-238]
si homines ex duetu rationis viverent, potiretur unusquisque (per
Coroll. 1. Prop. 35. hujus) hoc suo jure absque ullo alterius damno.
Sed quia affectibus sunt obnoxii, (per Coroll. Prop. 4. hujus) qui
potentiam, seu virtutem humanam longe superant, (per Prop. 6.
hujus) ideo srepe diversi trahuntur, (per Prop. 33. hujus) atque s
sibi invicem sunt contrarii, (per Prop. 34. hujus) mutno dum
auxilio indigent. (per Schol. Prop. 35. hujus) Ut igitur homines
concorditer vivere, et sibi auxilio esse possint, necesse est, ut jure
suo na !turali cedant, et se invicem securos reddant, se nihil
acturos, quod possit in alterius damnum cedere. Qua autem ratio- 10
ne hoc fieri possit, ut scilicet homines, qui affectibus necessario
sunt obnoxii, (per Coroll. Prop. 4. hujus) atque inconstantes, et
varii, (per Prop. 33. hujus) possint se invicem securos reddere, et
fidem invicem habere, patet ex Propositione 7. hujus Partis et
Propositione 39. Partis 3. Nempe quod nullus affectus coerceri t5
potest, nisi affectu fortiore, et contrario affectui coercendo, et
quod unusquisque ab inferendo damno abstinet timore majoris
damni. Hac igitur lege Societas firmari poterit, si modo ipsa sibi
vindicet jus, quod unusquisque habet, sese vindicandi, et de
bono, et malo judicandi; qureque adeo potestatem habeat 20
communem vivendi rationem prrescribendi, legesque ferendi,
easque non ratione, qure affectus coercere nequit; (per Schol.
Prop. 17. hujus) sed minis firmandi. Hroc autem Societas, legibus,
et potestate sese conservandi firmata, Civitas appellatur, et, qui
ipsius jure defenduntur, Cives; ex quibus facile intelligimus, nihil 25
in statu naturali dari, quod ex omnium consensu bonum, aut
malum sit; quandoquidem unusquisque, qui in statu est naturali,
sure tantummodo utilitati consulit, et ex suo ingenio, et quatenus
sure utilitatis tantum habet rationem, quid bonum, quidve malum
sit, decernit, et nemini, nisi sibi soli, obtemperare lege ulla tenetur; 30
atque adeo in statu naturali peccatum concipi nequit. At quidem
in sta.tu Civili, ubi et communi consensu decernitur, quid bonum,
quidve malum sit, et unusquisque Civitati obtemperare tenetur.
356
O LJUDSKOM ROPSTVU
Kad bi ljudi živjeli samo pod vodstvom uma, svatko bi mogao (prema do-
datku 1 uz poučak 35 ovog dijela) uživati svoje pravo bez štete po drugo-
ga. Ali kako su podvrgnuti strastima (prema dodatku uz poučak 4 ovog
dijela) koje ljudsku moć ili vrlinu daleko nadmašuju (prema poučku 6
ovog dijela) onda su često vučeni na različite strane (prema poučku 33
ovog dijela) i međusobno su si suprotstavljeni (prema poučku 34 ovog
dijela) iako trebaju pomoć jedan drugoga (prema primjedbi uz poučak
35 ovog dijela). Da bi ljudi složno živjeli i da bi si mogli biti od pomoći,
nužno je da odustanu od svog naravnog prava i da si međusobno zajamče
da neće učiniti ništa što bi drugome moglo štetiti. Iz kojeg pak razloga
može doći do toga da ljudi, koji su nužno podvrgnuti strastima (prema
dodatku uz poučak 4 ovog dijela) te nestalni i promjenjivi (prema pouč­
ku 33 ovog dijela), mogu jedni drugima jamčiti i međusobno imati po-
vjerenje, jasno je iz poučka 7 ovog dijela i iz poučka 39 trećeg dijela. Nai-
me, iz toga što se nijedna strast ne može suspregnuti ničim osim jačom
strašću koja je suprotna onoj koju treba suspregnuti, te iz toga što se sva-
tko suzdržava drugome nanijeti štetu zbog straha od veće nevolje. Na
ovom se zakonu može utemeljiti društvo ako ono za sebe pridrži pravo
osvete koje svatko ima, te pravo da sudi što je dobro i zlo. Ono mora
imati ovlasti da propisuje opći način življenja, da donosi zakone te. da ih
osnažuje i to ne umom koji ne može suspregnuti strasti (prema primjed-
bi uz poučak 17 ovog dijela) nego prijetnjama. Ovo se pak društvo, osna-
ženo zakonima i ovlastima da sebe očuva, naziva državom, a oni koji su
tim pravom zaštićeni nazivaju se građanima. Iz toga lako razumijemo da
u naravnom stanju nema ničega što bi po općopj suglasnosti bilo dobro
ili loše, budući da svatko tko se nalazi u naravnom stanju skrbi samo za
svoju korist te po svom nahođenju, i to samo ako se obazire na svoju ko-
rist, odlučuje što je dobro a što zlo te nikakvim zakonom nije obvezan da
sluša ikoga do sama sebe. Dakle, u naravnom stanju grijeh se ne može
pojmiti, ali može u građanskom stanju gdje se po općoj suglasnosti odlu-
čuje što je dobro, što pak zlo a svatko je obvezan slušati državu. Dakle,
357
DE SERVITUTE HUMANA [194-238/195-239]
Est itaque peccatum nihil aliud, quam inobedientia, qure prop-
terea solo Civitatis jure punitur, et contra obedientia Civi meri-
tum ducitur, quia eo ipso dignus judicatur, qui Civitatis commo'"
dis gaudeat. Deinde in statu naturali nemo ex communi consensu
alicujus rei est Dominus, nec in Natura aliquid datur, quod s
possit dici hujus hominis esse, et non illius; sed omnia omnium
sunt; ac proinde in statu naturali nulla potest concipi voluntas
unicuique suum tribuendi, aut alicui id, quod ejus sit, eripiendi,
hoc est, in statu naturali nihil fit, quod justum, aut injustum
possit dici; at quidem in statu civili, ubi ex communi consensu 10
decernitur, I quid hujus, quidve illius sit. Ex quibus apparet,
justum, et injustum, peccatum, et meritum notiones esse extrinse-
cas, non autem attributa, qure Mentis naturam explicent. Sed de
his satis.
Propositio XXXVIII. ld, quod Corpus humanum itd
disponit, ut pluribus modis possit afjici, vel quod idem aptum reddit
ad Corpora externa pluribus modis afficiendum, komini est utile;
et e0 ittilius, qu0 Corpus ab eo aptius redditur, ut pluribus modis
afjiciatur, aliaque corpora afjiciat, et contra id noxium est, quod
Corpus ad hrec minU.S aptum reddit.
Dem on strati o. Quo Corpus ad hrec a ptius redditur, eo
Mens aptior ad percipiendum redditur; (per Prop. 14. p. 2.)
ade6que id, quod Corpus hac ratione disponit, aptumque ad hrec
reddit, est necessario bonum, seu utile, (per Prop. 26. et 27. hujus)
et eo utilius, quo Corpus ad hrec aptius potest reddere, et contra
(per eandem Prop. 14. p. 2. inversam, et Prop. 26. et 27. hujus)
noxium, si corpus ad hrec minus aptum reddat. Q. E. D.
Pro po s i ti o X X X I X . Qure efficiunt, ut motUs, et quietis
ratio, quam Corporis humani partes ad invicem habent, conservetur,
bona sunt; et ea contra mala, qure el.ficiunt, ut Corporis humani
358
O LJUDSKOM ROPSTVU
grijeh nije ništa drugo nego neposlušnost koju samo država ima pravo
kažnjavati, dočim se, obratno, poslušnost građaninu pripisuje kao zaslu-
ga budući da se prosuđuje da je samim tim dostojan radovati se pogod-
nostima države. Nadalje, u naravnom stanju nitko prema općoj suglas-
nosti nije gospodar stvari niti ima u naravi ičega za što bi se moglo reći
da pripada ovom, a ne onom čovjeku, nego je sve svačije. Zato se u na-
ravnom stanju ne može pojmiti nikakva volja da se nekome da ono što je
njegovo ili da se nekome uzme ono što je njegovo, to jest, u naravnom
stanju nema ničega što bi se moglo zvati pravednim ili nepravednim, ali
ima u građanskom stanju gdje se prema općoj suglasnosti odlučuje što
pripada ovome a što onome. Iz čega je jasno da pravedno i nepravedno,
grijeh i zasluga jesu izvanjski pojmovi a ne atributi koji objašnjavaju narav
duha. Ali dosta o tome.
t5 Poučak 3 8 . Ono što ljudsko tijelo raspolaže tako da ono može biti
aficirano na mnoge načine ili što ga čini sposobnim da vanjska tijela aficira
na više načina, korisno je za čovjeka i to toliko korisnije koliko je tijelo uči­
njeno sposobnijim da bude aficirano na više načina i da na više načina afici-
ra druga tijela; a štetno je, obratno, ono što tijelo čini manje sposobnim za to.
20
Dok a z. Što je tijelo učinjeno sposobnijim za ovo, to je duh učinjen
sposobnijim za opažanje (prema poučku 14 drugog dijela), stoga je ono
što na ovaj način raspolaže tijelo nužno dobro ili korisno (prema pouč­
cima 26 i 27) i to toliko korisnije što se tijelo za ovo može učiniti sposob-
25 nijim, te, obratno (prema istom ali obrnutom poučku 14 drugog dijela i
prema poučcima 26 i 27 ovog dijela), štetno ako tijelo čini manje sposob-
nim za ovo, što je i trebalo dokazati.
Poučak 3 9 . Ono što polučuje da se očuva srazmjer kretanja i miro-
vanja koja dijelovi ljudskog tijela imaju međusobno jest dobro; a loše je, na-
30
protiv, ono što polučuje da dijelovi ljudskog tijela imaju međusobno drugi
359
DE SERVITUTE HUMANA (195-239/196-240]
partis aliam ad invicem motus, et quietis habeant rationem.
Demonstratio. Corpus humanum indiget, ut conservetur,
plurimis aliis corporibus. (per Postul. 4. p. 2.) At id, quod formam
humani Corporis constituit, in hoc consistit, quod ejus Partes
motus suos certa quadam ratione sibi invicem communicent. (per
Dejin. ante Lem. 4., quam vide post Prop. 13. p. 2.) Ergo qure
ef:ficiunt, ut motus, et I quietis ratio, quam Corporis humani
Partes ad invicem habent, conservetur, eadem humani Corporis
formam conservant, et consequenter efficiunt, (per Post. 3. et
6. p. 2.) ut Corpus humanum multis modis af:fici, et ut idem
corpora externa multis modis af:ficere possit; ade6que (per Prop.
prrec.) bona sunt. Deinde, qure efficiunt, ut Corporis humani
partes aliam motus, et quietis rationem obtineant, eadem (per
eandem Defin. p. 2.) efficiunt, ut Corpus humanum aliam formam
induat, hoc est, (ut per se notum, et infine prrefationis, hujus partis
monuimus) ut Corpus humanum destruatur, et consequenter ut
omnino ineptum reddatur, ne possit pluribus modis affici, ac
proinde (per Prop. prrec.) mala sunt. Q. E. D.
Scholium. Quantum hrec Menti obesse, vel prodesse pos-
sunt, in Quinta Parte explicabitur. Sed hic notandum, quod
Corpus tum mortem obire intelligam, quando ejus partes ita
disponuntur, ut aliam motus, et quietis rationem ad invicem
obtineant. Nam negare non audeo Corpus humanum, retenta
sanguinis circulatione, et aliis, propter qure Corpus vivere existi-
matur, posse nihilominus in aliam naturam a sua prorsus diver-
sam mutari. Nam nulla ratio me cogit, ut statuam Corpus non
mori, nisi mutetur in cadaver; quin ipsa experientia aliud suadere
videtur. Fit namque aliquando, ut homo tales patiatur mutatio-
nes, ut non facile eundem illum esse dixerim, ut de quodam His-
p~no Poeta narrare audivi, qui morbo correptus fuerat, et quam-
vis ex eo convaluerit, mansit tamen prreteritre sure vitre tam
oblitus, ut Fabulas, et Tragredias, quas fecerat, suas non credi-
derit esse, et sane pro infante adulto haberi potuisset, si vernacu-
360
O LJUDSKOM ROPSTVU
odnos kretanja i mirovanja.
Dok a z. Da bi bilo sačuvano ljudsko tijelo potrebuje mnoga druga
tijela (prema zahtjevu IV. drugog dijela). A ono što čini oblik ljudskog ti-
jela sastoji se u tome da si njegovi dijelovi međusobno predaju kretanje
5 na neki određeni način (prema definiciji koja se nalazi ispred pomoćnog
stavka IV. koji vidi poslije poučka 13 drugog dijela). Ono dakle što
polučuje da srazmjer kretanja i mirovanja koja dijelovi tijela međusobno
imaju bude sačuvan, to čuva oblik ljudskog tijela te slijedom toga poluču­
je (prema zahtjevima III. i VI. drugog dijela) da ljudsko tijelo može biti
10
aficirano na mnoge načine i da ono može izvanjska tijela aficirati na
mnoge načine; zato je to (prema prethodnom poučku) dobro. Nadalje,
ono što polučuje da dijelovi tijela dobivaju drugi odnos kretanja i miro-
vanja, to (prema istoj definiciji drugog dijela) polučuje da ljudsko tijelo
15
poprima drugi oblik, to jest (kako je jasno po sebi i kako smo upozorili
na koncu predgovora ovom dijelu), da ljudsko tijelo bude uništeno, a sli-
jedom toga da je učinjeno posve nesposobnim da bude aficirano na razne
načine, te je stoga (prema prethodnom poučku) loše, što je i trebalo do-
kazati.
20 Primjedba. Koliko ovo duhu može štetiti ili koristiti objasnit ćemo
u petom dijelu. Ali ovdje valja upozoriti da po mom razumijevanju tijelo
umire onda kad su njegovi dijelovi tako raspoloženi da dobivaju drugi
srazmjer međusobnog kretanja i mirovanja. Ne usuđujem se nijekati da
se ljudsko tijelo, čak i kad zadrži kolanje krvi i drugo temeljem čega se
25
procjenjuje da tijelo živi, može ipak promijeniti u drugu narav, različitu
od svoje. Nikakav me razlog ne sili da ustvrdim da tijelo umire samo ako
se pretvori u leš. Čini se da nas i samo iskustvo uvjerava u nešto drugo.
Događa se ponekad da čovjek protrpi takve promjene da nije lako reći
30
da je to on, kako sam svojedobno čuo da se priča o nekom španjolskom
pjesniku koji se bio razbolio, a premda je ozdravio zaboravio je svoj pret-
hodni život u toj mjeri da je vjerovao da pripovijesti i tragedije koje je
napisao nisu njegove te bi ga se bilo moglo smatrati odraslim djetetom
361
DE SERVITUTE HUMANA [196-240/198-242]
lre etiam lingure fuisset oblitus. Et si hoc incredibile videtur, quid
de infantibus dicemus? Quorum naturam homo provectre retatis
a sua taro diversam esse credit, ut persuaderi non posset, se
unquam infantem fuisse, nisi ex aliis de se conjecturam faceret.
Sed ne superstitiosis materiam suppeditem movendi novas
qurestiones, malo hrec in medio relinquere. I
Propositio XL. Quce ad hominum commu11em Societatem
conducunt, sive quce efficiunt, ut homines concorditer vivant, utilia
sunt; et illa contra mala, quce discordiam in Civitatem inducunt.
Demonstratio. Nam qure efficiunt, ut homines concorditer
vivant, simul efficiunt, ut ex duetu rationis vivant, (per Prop. 35.
hujus) atque adeo (per Prop. 26. et 27. huj'us) bona sunt, et (per
eandem rationem) illa contra mala sunt, qure discordias concitant.
Q.E.D.
Pro po s i ti o XL I . Lcetitia directe mala non est, sed bona;
Tristitia autem contra directe est mala.
Demonstratio. Lretitia (per Prop. 11. p. 3. cum ejusdem
Schol.) est affectus, quo corporis agendi potentia augetur, vel
jµvatur; Tristitia autem contra est affectus, quo corporis agendi
potentia minuitur, vel coercetur; ade6que (per Prop. 38. hujus)
Lretitia directe bona est, etc. Q. E. D.
Propositio XLII. Hilaritas excessum habere nequit, sed
semper bona est, et contra M elancholia semper mala.
Demonstratio. Hilaritas (vide ejus Defin. in Schol. Prop. 11.
p. 3.) est Lretitia, qme, quatenus ad Corpus refertur, in hoc
consistit, quod Corporis omnes partes pariter sint affectre, hoc
est, (per Prop. 11. p. 3.) quod Corporis agendi potentia augetur,
vel juvatur, ita ut omnes ejus partes eandem ad invicem motfls,
et quietis rationem obtineant; atque adeo (per Prop. 39. hujus)
Hilaritas semper est bona, nec excessum habere potest. At
Melancholia (cujus etiam. I Defin. 'Vide in eodem Schol. Prop. 11.
p. 3.) est Tristitia, qure, quatenus ad Corpus refertur, in· hoc
consistit, quod Corporis agendi potentia absolute minuitur, vel
coercetur; ade6que (per Prop. 38. hujus) semper est mala.
Q. E. D.
362
O LJUDSKOM ROPSTVU
da je zaboravio još i svoj jezik. Ako to izgleda nevjerojatno, što bi onda
valjalo reći o djeci čiju narav čovjek poodmakle dobi drži za tako razli-
čitu od svoje da ga se ne bi moglo uvjeriti da je ikada bio dijete kad ne bi
od drugih mogao zaključiti na sebe. Kako praznovjernima ne bih dao
s materijala da postavljajuju nova pitanja, radije ću to ovdje prekinuti.
Poučak 4 O. Ono što vodi zajedničkom društvu ljudi ili što postiže da
ljudi složno žive, jest korisno; a ono što, obratno, uvodi neslogu u državu,
jest loše.
10
Dokaz. Jer ono što polučuje da ljudi složno žive to istovremeno po-
lučuje da oni žive pod vodstvom uma (prema poučku 35 ovog dijela),
stoga (prema poučcima 26 i 27 ovog dijela) to je dobro, a (iz istog razlo-
ga) loše je, obratno, ono što potiče neslogu, što je i trebalo dokazati.
Poučak 4 1 . Ugoda nije izravno loša, nego dobra; neugoda je, obratno,
t5 izravno loša.
Dokaz. Ugoda (prema poučku 11 trećeg dijela zajedno s primjed-
bom uz njega) je strast koja moć djelovanja tijela povećava ili potiče;
neugoda je, obratno, strast koja moć djelovanja tijela smanjuje ili suspri-
20
ježe; stoga (prema poučku 38 ovog dijela) ugoda je izravno dobra itd.,
što je i trebalo dokazati.
Poučak 4 2 . Vedrina ne može biti prekomjerna nego je uvijek dobra;
sjeta je, obratno, uvijek loša.
Dok a z. Vedrina (vidi njenu definiciju u primjedbi uz poučak 11 tre-
25
ćeg dijela) je ugoda koja se, ukoliko se odnosi spram tijela, sastoji u tome
da su svi dijelovi tijela podjednako aficirani, to jest (prema poučku 11
trećeg dijela), da se moć djelovanja tijela povećava ili potiče tako da svi
njegovi dijelovi dobivaju isti odnos međusobnog kretanja i mirovanja.
30
Zato je (prema poučku 39 ovog dijela) vedrina uvijek dobra i ne može biti
prekomjerna. Sjeta pak (čiju definiciju vidi također u istoj primjedbi uz
poučak 11 trećeg dijela) je neugoda koja se, ukoliko se odnosi spram ti-
jela, sastoji u tome da se moć djelovanja tijela na svaki način smanjuje ili
suspriježe: stoga je (prema poučku 38 ovog dijela) uvijek loša, što je i
35 trebalo dokazati.
3.63
DE SERVITUTE HUMANA [198-242/199-243]
Pro po s i ti o XL I I I . Titillatio excessum habere potest, et
ma"la esse; Dolar autem eatenus potest esse bonus, quatenus Titil"latio,
seu Lmtitia est ma"la.
Demonstratio. Titillatio est Lretitia, qure, quatenus ad
Corpus refertur, in hoc consistit, quod una, vel aliquot ejus partes s
prre reliquis afficiuntur, (vide ejus De.fin. in Schol. Prop. 11. p. 3.)
cujus affectus potentia tanta esse potest, ut reliquas Corporis
actiones superet, (per Prop. 6. hujus) eique pertinaciter adhrereat,
atque adeo impediat, quominus Corpus aptum sit, ut plurimis
aliis modis affi.ciatur, ade6que (per Prop. 38. hujus) mala esse io
potest. Deinde Dolor, qui contra Tristitia est, in se solo conside-
ratus, non potest esse bonus. (per Prop. 41. hujus) Verum quia
ejus vis, et incrementum defi.nitur potentia causre externre cum
nostra comparata, (per Prop. 5. hujus) possumus ergo hujus
affectus infi.nitos virium concipere gradus, et modos; (per Prop. 3. is
hujus) atque adeo eundem talem concipere, qui Titillationem
possit coercere, ut excessum non habeat, et eatenus (per primam
partem Prop. hujus) efficere, ne corpus minus aptum reddatur, ac
proinde eatenus erit bonus. Q. E. D.
Propositio XLIV. Amor, et Oupiditas excessum habere
possunt.
Demonstratio. Amor est Lretitia, (per Dejin. 6. Affect.)
concomitante idea causre externre: Titillatio igitur, (per Schol.
Prop. 11. p. 3.) concomitante idea causre externre Amor est;
atque adeo Amor (per Prop. prrec.) excessum habere potest. 2s
Deinde Cupiditas eo est major, quo I affectus, ex quo oritur,
major est. (per Prop. 37. p. 3.) Quare ut affectus (per Prop. 6.
hujus) reliquas hominis actiones superare potest; sic etiam Cupi-
ditas, qure ex eodem affectu oritur, reliquas Cupiditates superare,
ac proinde eundem excessum habere poterit, quem in prrecedenti 30
Propositione Titillationem habere ostendimus; Q. E. D.
Scholium. Hilaritas, quam bonam esse dixi, concipitur
facilius, quam observatur. Nam affectus, quibus quotidie con-
flictamur, referuntur plerumque ad aliquam Corporis partem,
qure prre reliquis afficitur, ac proinde affectus ut plurimum 35
excessum habent, et Mentem in sola unius objecti contemplatione
364
O LJUDSKOM ROPSTVU
Poučak 43. Naslada može biti prekomjerna i može biti loša; bol može
utoliko biti dobra koliko su naslada ili ugoda loše.
Dokaz. Naslada je ugoda koja se, ukoliko se odnosi spram tijela, sa-
stoji u tome da su ovaj ili onaj njegov dio aficirani prije ostalih (vidi nje-
nu definiciju u primjedbi uz poučak 11 trećeg dijela). Moć ove strasti
može biti tolika da nadmaši sva ostala djelovanja tijela (prema poučku 6
ovog dijela) i da ustrajno_prianja uz njega te stoga utječe na sposobnost
tijela da aficira na mnoge načine. Stoga (prema poučku 38 ovog dijela)
može biti loša. Nadalje, bol koja je, obratno, neugoda, razmotrena po
sebi, ne može biti dobra (prema poučku 41 ovog dijela). No kako se nje-
na sila i njen porast određuju moći izvanjskog uzroka uspoređene s na-
šom (prema poučku 5 ovog dijela), onda možemo pojmiti beskonačne
stupnjeve i moduse sile ove strasti (prema poučku 3 ovog dijela), te je
možemo pojmiti takvom da može suspregnuti da naslada ima prekomjer-
nost te utoliko (prema prvom dijelu ovog poučka) polučiti da tijelo ne
bude učinjeno manje sposobnim; utoliko će time biti dobra, što je i tre-
balo dokazati.
20
Poučak 4 4 . Ljubav i požuda mogu biti prekomjerne.
Dokaz. Ljubav je ugoda (prema definiciji strasti VI.) praćena pred-
stavom izvanjskog uzroka; naslada pak (prema primjedbi uz poučak 11
trećeg dijela) praćena predstavom izvanjskog uzroka jest ljubav. Stoga
ljubav (prema prethodnom poučku) može biti prekomjerna. Nadalje, po-
žuda je to veća što je veća strast iz koje izvire (prema poučku 37 trećeg
dijela). Kao što strast (prema poučku 6 ovog dijela) može nadmašiti osta-
la čovjekova djelovanja, tako isto i požuda, koja izvire iz iste strasti, mo-
že nadmašiti ostale požude i može stoga biti prekomjerna kao i naslada,
kao što smo pokazali u prethodnom poučku, što je i trebalo dokazati.
Pri m j e db a. Vedrina, za koju sam rekao da je dobra, lakše se poima
nego što se opaža. Jer strasti s kojima se svakodnevno sukobljavamo od-
nose se najvećma na neki dio tijela koji je aficiran prije drugih, te zato
strasti imaju više prekomjernosti i drže duh u motrenju samo jednog pred-
365
DE SER VITUIB HUMANA [l99-243/200-244]
ita detinent, ut de aliis cogitare nequeat; et quamvis homines
pluribus a:ffectibus obnoxii sint, atque adeo rari reperiantur, qui
semper uno, eodemque a:ffectu confl.ictentur, non desunt tamen,
quibus unus, idemque a:ffectus pertinaciter adhrereat. Videmus
enim homines aliquando ab uno objecto ita affi.ci, ut quamvis
prresens non sit, ipsum tamen coram habere credant, quod quando
homini non dormienti accidit, eundem delirare dicimus, vel in-
sanire; nec minus insanire creduntur, qui Amore ardent, quique
noctes, atque dies solam amasiam, vel meretricem somniant, quia
risum movere solent. At cum avarus de nulla alia re, quam de
lucro, vel de nummis cogitet, et ambitiosus de gloria, etc. hi non
creduntur delirare, quia molesti solent esse, et Odio digni rosti-
mantur. Sed revera Avaritia, Ambitio, Libido, etc. delirii species
sunt, quamvis inter morbos non numerentur.
Propositio XL V. Odium nunqua.m potest esse bonum. 1s
Demonstratio. Hominem, quam odimus, destruere cona-
mur, (per Prop. 39. p. 3.) hoc est, (per Prop. 37. hujus) aliquid
conamur, quod malum est. Ergo etc. Q. E. D. I
Scholium. Nota, me hic, et in seqq. per Odium illud tantum
intelligere, quod est erga homines. 20
Corollari um I. Invidia, Irrisio, Contemptus, Ira, Vin-
dicta, et reliqui a:ffectus, qui ad Odium referuntur, vel ex eodem
oriuntur, mali sunt, quod etiam ex Prop. 39. p. 3. et Prop. 37.
hujus patet.
Corollarium II. Quicquid ex eo, quod odio affecti sumus, 25
appetimus, turpe, et in Civitate injustum est. Quod etiam patet
ex Prop. 39. p. 3. et ex Defin. turpis, et injusti, quas vide in
Schol. Prop. 37. hujus.
Scholium. Inter Irrisionem, (quam in 1. Coroll. malam esse
dixi) et risum magnam agnosco differentiam. Nam risus, ut et 30
jocus mera est Lretitia; ade6que, modo excessum non habeat,
per se bonus est. (per Prop. 41. hufus) Nihil profecto nisi torva,
et tristis superstitio delectari prohibet. Nam qui magis decet
famem, et sitim extinguere, quam melancholiam expellere 1 Mea
hooc est ratio, et sic animum induxi meum. Nullum numen, nec 35
alius, nisi invidus, mea impotentia, et incommodo delectatur' nec
366
O LJUDSKOM ROPSTVU
meta tako prikovana da ne može misliti o drugima; pa iako su ljudi pod-
vrgnuti mnogim strastima te se stoga rijetko uočava da se netko sukob-
ljava stalno s jednom te istom strasti, ne nedostaje ipak onih uz koje
jedna te ista strast uporno prianja. Jer mi vidimo da su ljudi ponekad
5 nekim predmetom tako aficirani da, premda predmet nije nazočan, vje-
ruju da je pred njima. Kad se to dogodi čovjeku koji ne spava, onda ka-
žemo da ima priviđenja ili da je poludio; ništa manje ludima ne držimo
one koji uspaljeni ljubavlju i danju i noću sanjaju samo milosnicu ili
ljubovcu, jer obično izazivaju podsmijeh. Ali kad škrtac ne misli ni na što
io drugo do na novac, a častohlepnik samo na ponos, onda se ne smatra da
su poludjeli budući da predstavljaju teret te ih se drži vrijednima mržnje.
Ali škrtost, častohleplje, pohota itd. zapravo su vrste ludila premda ih ne
ubrajamo među bolesti.
Poučak 4 5 . Mržnja nikad ne može biti dobra.
Dok a z. Čovjeka koga mrzimo nastojimo uništiti (prema poučku 39
trećeg dijela), to jest (prema poučku 37 ovog dijela), nastojimo nešto što
je zlo. Dakle itd., što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Obrati pozornost na to da ovdje i u onome što slijedi
pod mržnjom razumijem samo mržnju na čovjeka.
Dodatak 1 . Zavist, podrugivanje, prezir, bijes, osveta i druge strasti
koje se odnose spram mržnje ili iz nje izviru, jesu loše, što je jasno i iz
poučka 39 trećeg dijela te iz poučka 37 ovog dijela.
Dodatak 2. Sve za čim težimo zato jer smo aficirani mržnjom, jest
besramno, a u državi nepravedno. To je isto tako jasno iz poučka 39 tre-
ćeg dijela i iz definicija besramnog i nepravednog koje vidi u primjedba-
ma uz poučak 37 ovog dijela.
Primjedba. Između podrugivanja (za koje sam u dodatku 1 kazao
da je loše) i smijeha nalazim veliku razliku. Jer smijeh, kao i šala, čista je
ugoda; stoga, ako nije prekomjeran, dobar je po sebi (prema poučku 41
ovog dijela). Odista, samo jedno mračno i žalosno paznovjerje zabranju-
je veselje. Jer zašto bi utoliti glad i utažiti žeđ bilo doličnije nego odag-
nati sjetu? Ja mislim ovako i držim se ovoga: Nijedno božanstvo i nitko
osim zavidnika ne naslađuje se mojom nemoći i nevoljom, niti nam suze,
367
DE SER VITUTE HUMANA [200-244/201-245]
nobis lacrimas, singultus, metum, et alia hujusmodi, qure animi
impotentis sunt signa, virtuti ducit; sed contra, quo majori
Lretitia affi.cimur, eo ad majorem perfectionem transimus, hoc
est, eo nos magis de natura divina participare necesse est. Rebus
itaque uti, et iis, quantum fieri potest, .delectari (non quidem ad s
nauseam usque, nam hoc delectari non est) viri est sapientis.
Viri, inquam, sapientis est, moderato, et suavi cibo, et potu se
reficere, et recreare, ut et odoribus, plantarum virentium amreni-
tate, ornatu, musica, ludis exercitatoriis, theatris, et aliis hujus-
modi, quibus unusquisque absque ullo alterius damno uti potest. 10
Corpus namque humanum ex plurimis diversre naturre partibus
componitur, qure continuo novo alimento indigent, et vario, ut
totum Corpus ad omnia, qure ex ipsius natura sequi possunt,
reque aptum, sit, et I consequenter ut Mens etiam reque apta sit
ad plura simul intelligendum. Hoc itaque vivendi institutum et 1s
cum nostris principiis, et cum communi praxi optime convenit;
quare, si qure alia, hrec vivendi ratio optima est, et omnibus modis
commendanda, nec opus est, de his clarius, neque prolixius agere.
Propositio XL VI. Qui ex duetu rationis vivit, quantum
potest, conatur alterius in ipsum Odium, lram, Contemptum, etc.
Arnore contra, sive Generositate compensare.
Demonstratio. Omnes Odii affectus mali sunt; (per Coroll.
1. 'P"rec. Prop.) ade6que, qui ex duetu rationis vivit, quantum
potest, conabitur efficere, ne Odii affectibus conflictetur, (per
Prop. 19. hujus) et consequenter (per Prop. 37. hujus) conabitur,
ne etiam alius eosdem patiatur affectf1s. At Odium Odio reciproco
augetur, et Amore contra extingui potest, (per Prop. 43. p. 3.)
ita ut Odium in Amorem transeat. (per Prop. 44. p. 3.) Ergo qui ex
duetu rationis vivit, alterius Odium etc. Amore contra compen-
sare conabitur, hoc est, Generositate. (cujus Dejin. vide in Schol.
Prop. 59. p. 3.) Q. E. D.
S ch o 1i um. Qui injurias reciproco Odio vindicare vult,
misere profecto vivit. At qui contra studet Odium Amore. expu-
368
O LJUDSKOM ROPSTVU
jecanje, strah i sve takovo što je znak nemoći ćudi ubraja u vrline; nego,
obratno, što smo većom ugodom aficirani, to u veće savršenstvo prelazi-
mo, to jest, toliko više nužno sudjelujemo u božanskoj naravi. Mudar
čovjek treba uživati stvari i naslađivati se njima koliko može (ali ne do
gađenja, jer gađenje nije naslađivanje). Mudar, velim, čovjek treba se od-
mjereno osvježavati i krijepiti slasnim jelima i pićima, jednako kao i miri-
sima, ljepotom zazelenjenih biljaka, nakitom, glazbom, vježbanjem, ka-
zalištem i svime tome sličnom što svatko može uživati bez štete po dru-
goga. Ljudsko je tijelo složeno iz više dijelova različite naravi koji stalno
potrebuju novu i različitu hranu kako bi cijelo tijelo bilo jednako sposob-
no za ono što može slijediti iz njegove naravi, a slijedom toga kako bi i
duh bio isto sposoban da više toga istovremeno razumije. Ovakvo usta-
novljavanje života potpuno se poklapa s našim načelima i s općom prak-
som; stoga, ako ikoji, onda je ovaj način života najbolji i na svaki način
preporučljiv te nije potrebno o tome govoriti još jasnije i opširnije.
Poučak 4 6 . Onaj tko živi pod vodstvom uma nastoji, koliko može, da
na tuđu mržnju, bijes, prezir itd. spram sebe uzvrati ljubavlju ili plemenito-
šću.
20
Dok a z. Sve strasti mržnje su loše (prema dodatku 1 ·uz prethodni
poučak); stoga onaj tko živi pod vodstvom uma nastoji, koliko može, po-
lučiti da se ne sukobljava sa strastima mržnje (prema poučku 19 ovog di-
jela), te slijedom toga (prema poučku 37 ovog dijela) nastojati da ni dru-
25 gi ne trpe te strasti. Mržnja se pak uzvratnom mržnjom uvećava, a ljubav
je, obratno, može ugasiti (prema poučku 43 trećeg dijela) tako da mržnja
prijeđe u ljubav (prema poučku 44 trećeg dijela). Dakle, onaj tko živi
pod vodstvom uma, nastojat će na tuđu mržnju uzvratiti ljubavlju, to jest,
plemenitošću (definiciju koje vidi u primjedbi uz poučak 59 trećeg dije-
3o la), što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Onaj tko se za nepravdu hoće osvetiti uzvratnom mrž-
njom odistajadno živi. A onaj tko se, obratno, trudi da mržnju nadvlada
369
DE SER VITUTE HUMANA [201-245/202-246]
gnare, ille sane lretus, et secure pugnat; reque facile uni homini,
ac pluribus resistit, et fortunre auxilio quam minime indiget.
Quos vero vincit, ii lreti cedunt, non quidem ex defectu; sed ex
incremento virium; qure omnia adeo clare ex solis Amoris, et
intellectus definitionibus sequuntur, ut opus non sit eadem sigilla-
tim demonstrare.
Propositio XL VII. Spei, et Metus affectUs non possunt
esse per se boni. I
Dem on strati o. Spei, et Metus affectus sine Tristitia non
dantur. Nam Metus est (per 13. Affect. Defin.) Tristitia; et Spes
(vitle Explicationem 12. et 13. Affect. Defin.) non datur sine Metu,
ac proinde (per Prop. 41. hujus) hi affectus non possunt esse per
se boni; sed tantum quatenus Lretitire excessum coercere possunt.
(per Prop. 43. hujus) Q. E. D.
Scholium. Huc accedit, quod hi affectus cognitionis defe-
ctum, et Mentis impotentiam indicant; et hac de causa etiam
Securitas, Desperatio, Gaudium, et Conscientire morsus animi
impotentis sunt signa. Nam, quamvis Securitas, et Gaudium
affectus sint Lretitire, Tristitiam tamen eosdem prrecessisse suppo-
nunt, nempe Spem, et Metum. Quo itaque magis ex duetu rationis
vivere conamur, eo magis Spe minus pendcre, et Metu nosmet
liberare, et fortunre, quantum possumus, imperare conamur,
nostrasque a.ctiones certo rationis consilio dirigere.
Propositio XL VIII. AffectUs Existimationis, et Despectus
semper mali sunt.
Demonstratio. Hi enim affectf1s (per 21. et 22. Affect.
Defin.) rationi repugnant; ade6que (per Prop. 26. et 27. hujus)
mali sunt. Q. E. D.
Proposi tio XL IX. Existimatio facile hominem, qui existi-
matur, superbum reddit.
Demonstratio. Si videmus, -aliquem de nobis plus justo
prre amore sentire, facile gloriabimur, (per Schol. Prop. 41. p. 3.)
sive Lretitia afficiemur; (per 30. Affect. D~fin.) et id boni, _quod
de no bis prredicari audimus, facile credemus; (per Prop. 25. p. 3.)
atque adeo de nobis prre amore nostri plus justo sentiemus, hoc
1 pluribus hominibus, ac uni N in corrigendis
13 excessum e,dd. N excessus O
33 30. edd. 29. ON
370
O LJUDSKOM ROPSTVU
ljubavlju, taj se bori posve vedar i s pouzdanjem; on se od jednoga istom
lakoćom brani kao i od mnogih 1 i najmanje mu treba pomoć sreće. Oni
koje on pobijedi rado se predaju i to ne iz manjka, nego iz porasta sila.
Sve to tako jasno slijedi iz definicija ljubavi i razuma, da nema potrebe do-
5
kazivati to u pojedinostima.
P o u čak 4 7 . Strasti nade i straha ne mogu po sebi biti dobre.
Dokaz. Nema strasti nade i straha bez neugode. Jer strah je (prema
definiciji strasti XIII.) neugoda, a nade (vidi objašnjenje uz definicije
10
strasti XII. i XIII.) nema bez straha. Zato (prema poučku 41 ovog dijela)
ove strasti ne mogu biti dobre po sebi, nego samo ukoliko mogu suspreg-
nuti prekomjernost2 ugode (prema poučku 43 ovog dijela), što je i treba-
lo dokazati.
15 Pri m j e db a . Ovome pridolazi da ove strasti naznačavaju manjak spo-
znaje i nemoć duha, a iz istog uzroka su i pouzdanje, očaj, radost i grizo-
dušje znakovi nemoći. Jer, premda su pouzdanje i radost strasti ugode,
oni ipak pretpostavljaju da im prethodi neugoda, naime nada i strah.
Dakle, što više nastojimo živjeti pod vodstvom uma to više nastojimo da
20
što manje ovisimo o nadi, da se oslobodimo straha, da ovladamo, koliko
možemo, srećom te da svojim djelovanjima upravljamo prema točnim na-
putcima uma.
25
Poučak 4 8. Strasti precjenjivanja i podcjenjivanja su uvijek loše.
Dokaz. Jer ove se strasti (prema definicijama strasti XXI. i XXII.)
suprotstavljaju umu; stoga su (prema poučcima 26 i 27 ovog dijela) loše,
što je i trebalo dokazati.
Poučak 4 9 . Precjenjivanje lako uzoholi čovjeka koji je precijenjen.
30
Dok a z. Vidimo li da netko iz ljubavi više drži do nas nego je to oprav-
dano, lako ćemo postati ponosni (prema primjedbi uz poučak 41 trećeg
dijela), odnosno bit ćemo aficirani ugodom (prema definiciji strasti :XXX.3)
i lako ćemo povjerovati u ono dobro što čujemo da nam se pririče (pre-
35 ma poučku 25 trećeg dijela). Dakle ćemo iz ljubavi spram sebe držati do
1
od mnogih i od jednoga N u ispravcima
2
mogu suspregnuti prekomjernost edd. N, može prekomjernost suspregnuti O
3
XXX. edd., XXIX. ON
371
DE SER VITUTE HUMANA [202-246 /204-248]
est, (per Def. 28. Affect.) facile superbiemus. Q. E. D. I
Propositio L. Commiseratio in komine, qui ex duetu rationis
vivit, per se mala, et inmil·is est.
Demonstratio. Commiseratio enim (per 18. Affect. Defin.)
Tristitia est; ac proinde (per Prop. 41. hujus) per se mala; s
bonum autem, quod ex ea sequitur, quod scilicet hominem, cujus
nos miseret, a miseria liberare conamur, (per Coroll. 3. Prop. 27.
p. 3.) ex solo rationis dictamine facere cupimus, (per Prop. 37. hu-
jus) nec nisi ex solo rationis dictamine aliquid, quod certo scimus
bonum esse, agere possumus; (per Prop. 27. hujus) atque adeo 10
commiseratio in homine, qui ex duetu rationis vivit, per se mala
est, et inutilis. Q. E. D.
Corollarium. Hine sequitur, quod homo, qui ex dictamine
rationis vivit, conatur, quantum potest, efficere, ne commiserati-
one tangatur. 1s
Scholium. Qui recte novit omnia ex naturre divinre neces-
sitate sequi, et secund11m reternas naturre leges, et regulas fieri,
is sane nihil reperiet, quod Odio, Risu, aut Contemptu dignum
sit, nec cujusquam miserebitur; sed, quantum humana fert virt~s,
conabitur bene agere, ut ajunt, et lretari. Huc accedit, quod is, 20
qui Commiserationis affectu facile tangitur, et alterius miseria,
vel lacrimis movetur, srepe aliquid agit, cujus postea ipsum
pamitet; tam quia ex affectu nihil agimus, quod certo scimus
bonum esse, quam quia facile falsis lacrimis decipimur. Atque hic
expresse loquor de homine, qui ex duetu rationis vivit. Nam, qui 2s
nec ratione nec commisel'atione movetur, ut aliis auxilio sit, is
recte inhur:ianus appellatur. Nam (per Prop. 27. p. 3.) homini
dissimilis esse videtur (of alle menschelijkheit uitgetrokken te
hebben). I
Propositio LI. Favor rationi non repu.gnat; sed cum eđdem
convenire, et ab eddem oriri potest.
Demonstratio. Est enim Favor Amor erga illum, qui alteri
benefecit, (per 19. Affect. Defin.) atque adeo ad Mentem referri
potest, quatenus hroc agere dicit.ur, (per Prop. 59. p. 3.) hoc est,
1 28. edd. 27. ON
372
O LJUDSKOM ROPSTVU
sebe više nego je to opravdano, to jest (prema definiciji strasti XXVIII. 1),
lako ćemo se uzoholiti, što je i trebalo dokazati.
Poučak 5 O. Za čovjeka koji živi pod vodstvom uma sažaljenje je po
sebi loše te beskorisna.
Dok a z. Jer sažaljenje (prema definiciji strasti XVIII.) jest neugoda,
stoga (prema poučku 41 ovog dijela) po sebi loše. Do~ro pak koje ~z. nje-
ga slijedi, da naime čovjeka kojeg sažaljevamo nastojimo oslobod11I ne-
volje (prema dodatku 3 uz poučak 27 trećeg dijela), žudimo učiniti s~m~
po zapovijedi uma (prema poučku 37 ovog dijela); a samo po zapOVIjed1
uma možemo učiniti ono za što sa izvjesnošću znamo da je dobro (prema
poučku 27 ovog dijela). Stoga je sažaljenje za čovjeka koji živi pod vod-
stvom uma po sebi loše te beskorisna, što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Iz ovoga slijedi da čovjek koji živi po zapovijedima uma
nastoji, koliko može, polučiti da ga sažaljenje ne dira.
Pri m j e db a. Onaj tko točno zna da sve slijedi iz nužnosti božanske
naravi i da sve biva prema vječnim zakonima i pravilima prirode, on ja-
mačno neće zamijetiti ništa što bi bilo vrijedno mržnje, ismijavanja ili
prijezira, te nikoga ne sažaljeva; nego nastoji, koliko to ljudska vrlina do:
pušta, dobro činiti, kako kažu, i veseliti se. Tome pridolazi i ~o d~ ?naj
koga strast sažaljenja lako dira i tko je pokrenut tuđom nevoljom 1h su-
zama, često učini nešto zbog čega se sam kasnije kaje, kako zato što iz
strasti ne činimo ništa za što bismo točno znali da je dobro, tako i zato
što smo bili obmanuti lažnim suzama. Ovdje izričito govorim o čovjeku
koji živi pod vodstvom uma. Jer onaj koji se ni umom ni sažaljenjem ne
da navesti da drugima pomogne, tog je opravdano zvati nečovjekom. Jer
(prema poučku 27 trećeg dijela) taj nema s čovjekom nikakave sličnosti
<ilije ostao bez ikakve ljudskosti>.
30 Poučak 51. Naklonost se umu ne suprotstavlja, nego se može s njime
slagati i iz njega izvirati.
Dok a z. Naklonost je ljubav spram nekoga tko je drugome učinio do-
bro (prema definiciji strasti XIX.), stoga se može odnositi .~pram d~ha
ukoliko se o njemu kaže da djeluje (prema poučku 59 trećeg dijela), to jest
1
XXVIII. edd., XXVII. ON
373
DE SER VITUTE HUMANA (204-248 /205-249]
(per Prop. 3. p. 3.) quatenus intelligit, ac proinde cum ratione
convenit, etc. Q. E. D.
Aliter. Qui ex duetu rationis vivit, bonum, quod sibi appetit,
alteri etiam cupit; (per Prop. 37. hujus) quare ex eo, quod ipse
aliquem videt alteri benefacere, ipsius benefaciendi conatus juva-
tur, hoc est, (per Schol. Prop. 11. p. 3.) lretabitur, idque (ex
Hypothesi) concomitante idea illius, qui alteri benefecit, ac pro-
inde (per 19. Affect. Defin.) ei favet. Q. E. D.
Scholium. Indignatio, prout ipsa a nobis definitur, (vide
20. Affect. Defin.) est necessario mala; (per Prop. 45. hujus) sed
notandum, quod quando summa potestas desiderio, quo tenetur,
tutandre pacis civem punit, qui alteri injuriam fecit, eandem civi
indignari non dico, quia non Odio percita ad perdendum civem,
sed pietate mota eundem punit.
Pro po s i ti o L II . A cquiescentia in se ip so ex ratione oriri
potest, et ea sola acquiescentia, qum ex ratione orititr, surnma est,
quce potest da.ri.
Demonstra tio. Acquiescentia in se ipso est Lretitia orta ex
eo, quod homo se ipsum, suamque agendi potentiam contempla-
tur. (per 25. Affect. Defin.) At vera hominis agendi potentia, seu
virtus est ipsa ratio, (per Prop. 3. p. 3.) quam homo clare, et
distincte contemplatur. I (per Prop. 40. et 43. p. 2.) Ergo acquie-
scentia in se ipso ex ratione oritur. Deinde nihil homo, dum se
ipsum contemplatur, clare et distincte, sive adrequate percipit,
nisi ea, quoo ex ipsius agendi potentia sequuntur, (per Defin. 2. p.
3.) hoc est, (per Prop. 3. p. 3.) quoo ex ipsius intelligendi potentia
sequuntur; ade6que ex sola hac contemplatione summa, quoo
dari potest, acquiescentia oritur. Q. E. D.
Scholium. Est revera Acquiescentia in se ipso summum,
quod sperare possumus. Nam (ut Prop. 25. hujus ostendimus)
nemo suum esse alicujus finis causa conservare conatur, et quia
hrec Acquiescentia magis magisque fovetur, et corroboratur
laudibus, (per Coroll. Prop. 53. p. 3.) et contra (per Coroll. Prop.
6 Schol. add. edd.
374
O LJUDSKOM ROPSTVU
(prema poučku 3 trećeg dijela) ukoliko razumije te se slaže utoliko s
umom, što je i trebalo dokazati.
Drugačiji dokaz. Onaj tko živi pod vodstvom uma, dobro kojem teži za
sebe žudi i za drugoga (prema poučku 37 ovog dijela). Zato će se time
5 što vidi nekoga kako drugome čini dobro potaći i njegov nagon da čini
dobro, to jest (prema primjedbi uz 1 poučak 11 trećeg dijela) osjetit će
ugodu, i to (prema pretpostavci) praćenu predstavom onoga koji dru-
gome čini dobro, te će mu stoga (prema definiciji strasti XIX.) biti na-
klon, što je i trebalo dokazati.
10
Primjedba. Ogorčenje, kako smo ga mi definirali (vidi definiciju
strasti XX.), nužno je loše (prema poučku 45 ovog dijela). Primijetiti
ipak valja da se, kad najviša vlast u nakani da osigura mir kazni građani­
na koji je drugome nanio nepravdu, ne kaže da se ona na tog građanina
ogorčila, jer ona ne uništava građanina zato što je razdražena mržnjom,
15
nego ga kažnjava vođena osjećajem dužnosti.
Poučak 5 2. Zadovoljstvo sobom samim može izvirati iz uma i upravo
je zadovoljstvo koje izvire iz uma ono najviše što uopće može biti dana.
Dok a z. Zadovoljstvo sobom samim je ugoda proizišla iz toga što čo­
20 vjek motri sama sebe i svoju moć djelovanja (prema definiciji strasti
XXV.). A istinita čovjekova moć djelovanja ili vrlina je sam um (prema
poučku 3 trećeg dijela) kojim čovjek motri jasno i razgovijetno (prema
poučcima 40 i 43 drugog dijela). Dakle, zadovoljstvo sobom samim izvire
iz uma. Nadalje, dok sebe motri, čovjek ništa jasno i razgovijetno ili od-
25 govarajuće ne opaža osim onoga što slijedi iz njegove moći djelovanja
(prema definiciji II. trećeg dijela), to jest (prema poučku 3 trećeg dijela),
ono što slijedi iz njegove moći razumijevanja; stoga samo iz ovog mo-
trenja izvire najviše zadovoljstvo koje uopće može biti dano, što je i tre-
balo dokazati.
30
Primjedba. Zadovoljstvo sobom samim po sebi je zapravo ono naj-
više čemu se možemo nadati. Jer (kako smo pokazali u poučku 25 ovog
dijela) nitko ne nastoji svoj bitak sačuvati radi neke druge svrhe, a bu-
dući da se zadovoljstvo sve više i više pothranjuje i ojačava pohvalama
(prema dodatku uz poučak 53 trećeg dijela), te da, obratno (prema dodat-
1
primjedbi uz add. edd.
375
DE SERVITUTE HUMANA [205-249 /206-250]
55. p. 3.) vituperio magis magisque turbatur; ideo gloria maxime
ducimur, et vitam cum probro vix ferre possumus.
Pro po s i ti o LI I I . H umilitas virtus non est, sive ex ratione
non oritur.
Demonstratio. Humilitas est Tristitia, qure ex eo oritur,
quod homo suam impotentiam contemplatur. (per 26. Affect.
Defin.) Quatenus autem homo se ipsum vera ratione cognoscit,
eatenus suam essentiam intelligere supponitur, hoc est, (per
Prop. 7. p. 3.) suam potentiam. Quare si homo, dum se ipsum
contemplatur, aliquam suam impotentiam percipit, id non ex eo
est, quod se intelligit; sed (ut Prop. 55. p. 3. ostendimus) ex eo,
quod ipsius agendi potentia coercetur. Quod si supponamus,
hominem suam impotentiam concipere ex eo, quod aliquid se
potentius intelligit, cujus cognitione suam agendi potentiam
determinat, tum nihil aliud concipimus, quam quod homo se
ipsum distincte intelligit, sive (per Prop. 26. hujus) quod ipsius
agendi potentia juvatur. Quare Humilitas, seu Tristitia, qure ex
eo oritur, quod homo suam impotentiam contemplatur, non ex
vera con templatione, seu ratione oritur, nec virtus; sed passio
est. Q. E. D. I
Propositio LIV. Pamitentia virtus non est, sive ex ratione
non oritur; sed is, quem facti pamitet, bis rniser, seu impotens est.
Demonstratio. Hujus prima pars demonstratur, ut prreced.
Propositio. Secunda autem ex sola hujus affectus Definitione,
(vide 27. A.ffect. Defin.) patet. Nam primo prava Cupiditate, dein
Trist.itia vinci se patitur.
Scholium. Quia homines raro ex dictamine rationis vivunt,
ideo hi duo affectus, nempe Humilitas, et Pcenitentia, et prreter
hos Spes, et Metus plus utilitatis, quam damni afferunt; atque
adeo, quandoquidem peccandum est, in istam partem potius
peccandum. Nam, si homines animo impotentes reque omnes
superbirent, nullius rei ipsos puderet, nec ipsi quicquam metu-
erent, qui vinculis conjungi, constringique possent? terret vulgus,
nisi metuat; quare non mirum, quod Prophetre, qui non pau-
corum; sed communi utilitati consuluerunt, tantopere Hum.ili-
16 sive add. edd. N
33 qui edd. quo O met welke banden N
376
O LJUDSKOM ROPSTVU
ku uz poučak 55 trećeg dijela), pokudama sve više i više slabi, zato smo
najvećma vođeni ponosom i zato život u sramoti jedva možemo izdržati.
Poučak 5 3 . Potištenost nije vrlina ili ne izvire iz uma.
5
Do ka z . Potištenost je neugoda kaj a izvire iz toga što čovjek motri
svoju nemoć (prema definiciji strasti XXVI.). Ukoliko čovjek sebe sama
zna istinskim umnim načinom, utoliko se pretpostavlja da on razumije
svoju bit, to jest (prema poučku 7 trećeg dijela) svoju moć. Ako pak čo­
10 vjek dok sebe motri opazi neku svoju nemoć, onda to ne dolazi odatle
što sebe razumije, nego (kako smo pokazali u poučku 55 trećeg dijela)
odatle što je njegova moć djelovanja suspregnuta. Pretpostavimo li pak
da čovjek svoju nemoć poima time što razumije nešto od sebe moćnije i
15 spoznajom čega on određuje svoju moć djelovanja, onda ne poimamo
ništa drugo do to da čovjek sebe razgovijetno razumije ili 1 (prema pouč­
ku 26 ovog dijela) da je njegova moć djelovanja podstaknuta. Zato potiš-
tenost ili neugoda koja izvire iz toga što čovjek motri svoju nemoć ne
izvire iz istinskog motrenja ili uma, a nije ni vrlina, nego je trpnja, što je i
20
trebalo dokazati.
Poučak 5 4 . Kajanje nije vrlina ili ne izvire iz uma; nego je onaj koji se
kaje zbog učinjenoga dvostruko nevoljan ili nemoćan.
25
Dok a z. Njegov prvi dio dokazuje se kao i prethodni poučak. Drugi pak
dio jasan je iz same definicije ove strasti (vidi definiciju strasti XXVII.).
Jer prvo se potpadne pod obratnu požudu, a potom pod neugodu.
Primjedba. Budući da ljudi rijetko žive po zapovijedi uma, onda
30
ove dvije strasti, naime potištenost i kajanje, a osim njih i nada i strah,
donose više koristi nego štete; pa ako treba u nečemu zgriješiti, onda je
bolje griješiti na ovu stranu. Jer kad bi ljudi nemoćne ćudi bili svi jed-
nako oholi i kad se ne bi niti ičega stidjeli niti ičega bojali, kako2 bi ih se
moglo spojiti vezama i zauzdati? Svjetina je strašna kad se ne boji. Zato
35
nije čudno što su proroci koji nisu skrbili o koristi nekih nego o općoj ko-
1
ili add. edd. N
2
kako edd., kojim (se. vezama, op. prev.) O,.kojim vezama N
377
DE SER VITUTE HUMANA (206-250/207-251]
tatem, Pcenitentiam, et Reverentiam commendaverint. Et revera,
qui hisce affectibus sunt obnoxii, multo facilius, quam alii, duci
possunt, ut tandem ex duetu rationis vivant, hoc est, ut liberi
sint, et beatorum vita fruantur.
Propositio LV. Maxima SuperlJia, vel Abjectio est maxima s
sui i,gnorantia.
Demonstratio. Patet ex Defin. 28. et 29. Affect.
Propositio LVI. Maxima Superbia, vel Abjectio maximam
animi impotentiam indicat. I Dok a z. Prvi temelj vrline jest sačuvati svoj bitak (prema dodatku uz
Demonstratio. Primum virtutis fundamentum est suum
esse conservare, (per Coroll. Prop. 22. hujus) idque ex duetu
rationis. (per Prop. 24. hujus) Qui igitur se ipsum ignorat, om-
nium virtutum fundamentum, et consequenter omnes virtutes
ignorat. Deinde ex virtute agere nihil aliud est, quam ex duetu
rationis agere, (per Prop. 24. hujus) et qui ex duetu rationis agit,
scire necessario debet se ex duetu rationis agere; (per Prop. 43.
p. 2) qui itaque se ipsum, et consequenter (ut jam jam ostendimus)
omnes virtutes maxime ignorat, is minime ex virtute agit, hoc
est, (ut ex Defin. 8. hujus patet) maxime animo est impotens; al-
que adeo (per Prop. prmc.) maxirna superbia, vel abjectio maxi-
mam animi impotentiam indicat. Q. E. D.
Corollarium. Hine clarissime sequitur, superbos, et abjectos
maxime a:ffectibus esse obnoxios.
S ch o I i um. Abj ectio tamen facilius corrigi potest, quam
superbia, quandoquidem hrec Lretitire, illa autem Tristitire est
affectus; atque adeo (per Prop. 18. hujus) hrec illa fmtior est.
Propositio LVII. Superbus parasitorum, seu adulatorum
prmsentiam amat, generosorum autem odit.
Dem on strati o. Superbia est Lretitia orta ex eo, quod homo
dese plus justo sent.it, (per Defin. 28. et 6. Affect.) quam opinionem
homo superbus, quantum potest, fovere conabitur; (m'de Schol.
Prop. 13. p. 3.) ade6que parasitorum, vel adulatorum (horum
Defi.nitiones omisi, quia nimis noti sunt) prresentiam amabit., et
generosorum, qui de ipso, ut par est, sentiunt, fugiet. Q. E. D. I
26 haec illa edd. N Me illa O
32 adeoque superbi Nm
33-34 amabit ... ipso ... fugiet ecld. amabant ... ipsis .•. fugient
ON
378
O LJUDSKOM ROPSTVU
risti toliko preporučivali potištenost, kajanje i smjernost. I zaista će oni
koji su podložni ovim strastima mnogo lakše nego drugi moći biti na-
vedeni na to da žive pod vodstvom uma, to jest, biti slobodni i uživati ži-
vot blaženih.
Poučak 5 5. Najviša oholost ili malodušnost jest najviše nepoznavanje
sebe.
Dok a z . Jasan je iz definicija strasti 28 i 29.
Poučak 5 6 . Najviša oholost ili malodušnost naznačuju najvišu nemoć
ćudi.
10
poučak 22 ovog dijela), i to pod vodstvom uma (prema poučku 24 ovog
dijela). Onaj pak koji sebe ne poznaje, ne poznaje ni temelj svih vrlina, a
slijedom toga ne poznaje ni vrline same. Nadalje, djelovati prema vrlini
nije ništa drugo nego djelovati pod vodstvom uma (prema poučku 24
ovog dijela), a tko djeluje pod vodstvom uma taj nužno mora znati da
15
djeluje pod vodstvom uma (prema poučku 43 drugog dijela). Onaj tko
dakle sebe, a slijedom toga (kako smo već pokazali) i vrline uopće ne po-
znaje, taj uopće ne djeluje iz vrline, to jest (kako je jasno iz definicije
VIII. ovog dijela) i posve je u ćudi nemoćan; stoga (prema prethodnom
poučku) najviša oholost ili malodušnost naznačuju najveću nemoć ćudi,
20
što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Iz ovoga najjasnije slijedi da su oholi i malodušni najviše
podvrgnuti strastima.
Primjedba. Malodušnost je ipak lakše ispraviti nego oholost jer je
25 ova potonja strast ugode, a ona prva neugode; stoga je (prema poučku
18 ovog dijela) ova od one1 jača.
Poučak 5 7 . Oholi ljubi nazočnost čankoliza i udvorica, a nazočnost
plemenitih mrzi.
Dokaz. Oholost je ugoda koja izvire iz toga što čovjek drži do sebe
30 više no što je opravdano (prema definicijama strasti 28 i 6). Oholi čovjek
nastoji, koliko može, ovo mnijenje pothranjivati (vidi primjedbu uz po-
učak 13 trećeg dijela) pa će stoga2 on nazočnost čankoliza i udvorica (nji-
hove definicije ispuštam jer su poznate) ljubiti, a izbjegavati nazočnost ple-
menitih koji do njega3 drže koliko je opravdano, što je i trebalo dokazati.
1
ova od one edd. N, ona od ove O
2
stoga oholi Nm
3
ljubiti, a izbjegavati... koji do njega edd., ljubiti, a izbjegavati... koji do njih ON
379
DE SERVITUTE HUMANA [208-252]
Scholium. Nimis longum foret, hic omnia Superbire mala
enumerare, quandoquidem omnibus affectibus obnoxii sunt super-
bi; sed nullis minus, quam affectibus Amoris, et Misericordire.
Sed hic minime tacendum est, quod ille etiam superbus vocetur,
qui de reliquis minus justo sentit, atque adeo hoc sensu Superbia s
definienda est, quod sit Lretitia orta ex falsa opinione, quod homo
se supra reliquos esse putat. Et Abjectio huic Superbire contraria
definienda esset Tristitia orta ex falsa opinione, quod homo se
infra reliquos esse credit. At hoc posito facile concipimus, super-
bum necessario esse invidum, (vide Schol. Prop. 55. p. 3.) et eos 10
maxime odio habere, qui maxime ob virtutes laudantur, nec
facile eorum Odium Amore, aut beneficio vinci, (vide Schol. Prop.
41. p. 3.) et eorum tantummodo prresentia delectari, qui animo
ejus impotenti morem gerunt, et ex stulto insanum faciunt.. Ab-
jectio quamvis Superbire sit contraria, est tamen abjectus superbo 1s
proximus. Nam, qua.ndoquidem ejus Tristitia ex eo oritur, quod
suam impotentiam ex aliorum potentia, seu virtute judicat, leva-
bitur ergo ejus Tristitia, hoc est, lretabitur, si ejus imaginatio in
alienis vitiis contemplandis occupetur, unde illud proverbium
natum: solamen miseris socios habuisse malorum, et contra eo 20
magis contristabitur, quo se magis infra reliquos esse crediderit;
unde fit, ut nulli magis ad Invidiam sint proni, quam abjecti; et
ut isti maxime hominum facta observare conentur ad carpendum
magis, quam ad eadem corrigendum, et ut tandem solam Ab-
jectionem laudent, eaque glorientur; sed ita, ut tamen abjecti 25
videantur. Atque hrec ex hoc affectu tam necessario sequuntur,
quam ex natura trianguli, quod ejus tres anguli requales sint
duobus rectis; et jam dixi me hos, et similes affectus malos vocare,
quatenus ad solam humanam utilitatem attendo. Sed naturre leges
communem naturre ordinem, cujus homo pars est, respiciunt; 30
quod hic in transitu monere ·vo]ui, ne quis putaret me hic homi-
22 magis add. edd. N
380
O UUDSKOM ROPSTVU
Primjedba. Predaleko bi odvelo kad bih ovdje nabrojio sva zla
oholosti budući da su oholi podložni svim strastima, ali nijednoj manje
nego strastima ljubavi i milosrđa. Ali ne treba prešutjeti da se oholim
naziva i onoga koji o drugima drži manje no što je opravdano, pa stoga u
tom smislu oholost treba definirati kao ugodu koja izvire iz lažnog mni-
jenja kojim čovjek sebe drži višim od ostalih. A oholosti suprotnu malo-
dušnost pak valja definirati kao neugodu koja izvire iz lažnog mnijenja
kojim čovjek sebe drži nižim od drugih. Kad se to postavi, lako poimamo
da je oholi nužno zavidan (vidi primjedbu uz poučak 55 trećeg dijela) te
da najvećma mrzi one koji su hvaljeni zbog svojih vrlina, a njegova mrž-
nja na njih neće biti lako pobijeđena ljubavlju ili dobročinstvom (vidi pri-
mjedbu uz poučak 41 trećeg dijela). On uživa u nazočnosti samo onih
koji ugađaju njegovoj nemoćnoj ćudi i koji ga od budale pretvaraju u
luđaka. Iako je malodušnost suprotna oholosti, ipak je malodušnik blizak
oholome. Jer budući da njegova neugoda izvire iz toga što on svoju ne-
moć prosuđuje prema moći ili vrlini drugih, onda se njegova neugoda
ublažuje, to jest, on osjeća ugodu, ako se njegovo prispodabljanje u mašti
pozabavi motrenjem grijeha drugih, iz čega je potekla i ona poslovica: u
nevolji je utjeha imati drugove u nesreći. I obratno, on će to veću neugodu
osjećati što bude više vjerovao da je ispod drugih; odatle dolazi da zavisti
nitko nije više 1 sklon od malodušnika, da oni osobito nastoje promat-
rati ljudska djela, više kako bi ih izružili a ne da ih poprave, te da na
koncu samo malodušnost slave i njom se ponose, ali tako da i u tome is-
padnu malodušni. To iz ove strasti slijedi istom nužnošću kao što iz na-
ravi trokuta slijedi da je zbroj njegova tri kuta jednak dvama pravima.
Već sam rekao da ove i slične strasti nazivam lošima ukoliko se oba-
zirem samo na ljudsku korist. Zakoni naravi odnose se pak na opći red
naravi koje je čovjek dio. Ovo sam htio usputno napomenuti kako se ne bi
1
više add. edd. N
381
DE SERVITUTE HUMANA [208-252 /209-253]
num vitia, et absurda facta narrare, non autem rerum naturam,
et proprietates demonstrare voluisse. Nam, ut in Prrefatione
Partis Tertire I dixi, humanos affectus, eorumque proprieta.tes
·perinde considero, ac reliqua naturalia. Et sane humani affectus,
si non humanam, naturre saltem potentiam, et artificium non s
minus indicant, quam multa alia, qure admiramur, quorumque
contemplatione delectamur. Sed pergo de affectibus ea notare,
qure hominibus utilitatem adferunt, vel qure iisdem damnum
inferunt.
Propositio LVIII. Gloria rationi non repugnat,, sed, ab eđ 10
oriri potest.
Demonstratio. Patet ex 30. Affect. Defi.n. et ex defi.nitione
Honesti, quam vide in Schol. 1. Prop. 37. hujus.
Scholium. Vana, quro dicitur, gloria est acquiescentia in se
ipso, qure sola vulgi opinione fovetur, eaque cessante, cessat ipsa 1s
acquiescentia, hoc est, (per Schol. Prop. 52 hujus) summum
bonum, quod unusquisque amat; unde fi.t, ut qui vulgi opinione
gloriatur, quotidiana cura anxius nitatur, faciat, experiatur, ut
famam conservet. Est namque vulgus varius, et inconstans, atque
adeo, nisi conservetur fama, cito abolescit, imo; quia omnes vulgi 20
captare applausus cupiunt, facile unusquisque alterius famam
reprimit, ex quo, quandoquidem de summo, quod restimatur, bono
certatur, ingens libido oritur se invicem quocunque modo oppri-
mendi, et qui tandem victor evadit, gloriatur magis, quod alteri
obfuit, quam quod sibi profuit. Est igitur hrec gloria, seu ac- 2s
quiescentia revera vana, quia nulla est.
Qure de Pudore notanda sunt, colliguntur facile ex iis, qure
de Misericordia, et Pamitentia diximus. Hoc tantum addo, quod
ut Commiseratio, sic etiam Pudor, quamvis non sit virtus, bonus
tamen est, quatenus indicat, homini, qui Pudore suffunditur, 30
cupiditatem inesse honeste vivendi, sicut dolor, qui eatenus bonus
dicitur, quatenus indicat, pa.rtem lresam nondum esse putre-
factam; quare, quamvis homo, quem facti alicujus pudet, re- I
382
O LJUDSKOM ROPSTVU
držalo da sam ovdje htio navoditi ljudske zablude i nesklapna djela, a ne
pak dokazati narav i osobine stvari. Jer kao što sam rekao u predgovoru
trećem dijelu, ja ljudske strasti i njihove osobine razmatram kao i druge
naravne stvari. A ljudske strasti zaista ništa manje ne naznačuju moć i
umješnost, ako već ne čovjeka onda barem naravi, nego mnoge druge
stvari kojima se divimo i čije nam je motrenje ugodno. Ali nastavljam is-
ticati na strastima ono što ljudima donosi korist i ono što im donosi štetu.
Poučak 5 8. Ponos se ne suprotstavlja umu, nego iz njega može iz-
virati.
Dokaz. Jasan je iz definicije strasti XXX. i iz definicije čestitosti
koju vidi u primjedbi 1 uz poučak 37 ovog dijela.
Primjedba. Ono što se naziva taštim ponosom jest zadovoljstvo sa-
mim sobom koje se pothranjuje samo mnijenjem svjetine, pa kad ono iz-
ostane, izostane i samo zadovoljstvo samim sobom, to jest (prema pri-
mjedbi uz poučak 52 ovog dijela) najviše dobro koje svatko ljubi. Odatle
biva da se svatko tko se ponosi mnijenjem svjetine svakodnevno tjesko-
bno upire, trsi se i nada se da će održati glas. Svjetina je naime promje-
njiva i nestalna, pa stoga glas, ako nije očuvan, brzo nestaje. A kako svi
žude zadobiti odobravanje svjetine, onda svatko lako potiskuje glas dru-
goga. Iz ovoga, budući da se radi o natjecanju oko onoga što se predmi-
jeva kao najviše dobro, izvire neizmjerna pohota da jedan drugoga na
svaki način potisne, pa tko iz toga izađe kao pobjednik više se ponosi ti-
me što je druge maknuo s puta, nego što je našao svoj. Ovaj ponos ili za-
dovoljstvo odista je isprazan, zato jer nije nikakav.
Ono što valja primijetiti o sramu lako se može pribrati iz onoga što
smo rekli o milosrđu i kajanju. Tome dodajem samo to da sram, kao i
mifosrđe, iako nije vrlina, ipak jest dobar, ukoliko naznačuje da čovjek koji
osjeća sram ima požudu da živi čestito, kao što i bol nazivamo dobrom
ukoliko naznačuje da ozlijeđeni dio još nije istrunuo. Iako čovjek koji se
383
DE SER VITUTE HUMANA [210-254/211-255]
vera sit tristis, est tamen perfectior impudenti, qui nullam habet
honeste vivendi cupiditatem.
Atque hrec sunt, qure de a:ffectibus Lretitire, et Tristitire
notare susceperam. Ad cupiditates quod attinet, hre sane bonre,
aut malre sunt, quatenus ex bonis, aut malis a:ffectibus oriuntur. s
Sed omnes revera, quatenus ex a:ffectibus, qui passiones sunt, in
nobis ingenerantur, crecre sunt, (ut fa.cile colligitu,r ex iis, qum in
Schol. Prop. 44. hujus diximus) nec ullius usus essent, si homines
facile duci possent, ut ex Rolo rationis dictamine viverent, ut jam
paucis ostendam. 10
Pro po s i ti o LI X. Ad omnes actiones, ad quas ex affectu, qui
passio est, determinamur' possumus absque eo aratione determinari.
Demonstratio. Ex ratione agere nihil aliud est, (per Prop.
3. et Defin. 2. p. 3.) qua.m ea agere, qure ex necessitate nostrre natu-
rre, in se sola consideratre, sequuntur. At Tristitia eatenus mala
est, quatenus hane agendi potentiam minuit, vel coercet; (per
Prop. 41. hujus) ergo ex hoc a:ffectu ad nullam actionem possumus
determinari, quam non possemus agere, si ratione duceremur.
Prreterea Lretitia eatenus tantum mala est, quatenus impedit,
quominus homo ad agendum sit aptus; (per Prop. 41. et 43. hujus)
atque adeo eatenus etiam ad nullam actionem determinari possu-
mus, quam non possemus agere, si ratione duceremur. Denique
quatenus Lretitia bona est, eatenus cum ratione convenit, (con-
sistit enim in eo, quod hominis agendi potentia augetur, vel
juvatur) nec passio est, nisi quatenus hominis agendi potentia
non eo usque augetur, ut se, suasque actiones adrequate concipiat.
(per Prop. 3. p. 3. cum ejus Schol.) Quare si homo Lretitia a:ffectus
ad tantam perfectionem duceretur, ut se, suasque actiones ad-
requate conciperet, ad easdem actiones, ad quas jam ex a:ffectibus,
qui passiones sunt, determinatur, aptus, imo aptior esset. At
omnes a:ffectus ad Lrotitiam, Tristitiam, vel Cupiditatem referun-
tur, (vide explicationem quartre I Aff. Dejin.) et Cupiditas (per 1.
Affect. Defin.) nihil aliud est, quam ipse agendi conatus; ergo ad
omnes actiones, ad quas ex a:ffectu, qui passio est, determinamur,
384
O LJUDSKOM ROPSTVU
srami nečeg učinjenog zapravo osjeća neugodu, on je savršeniji od be-
sramnika koji nema nikakvu požudu da živi čestita.
To je ono što sam odlučio primijetiti o strastima ugode i neugode. Što
se pak tiče požuda, one su ili dobre ili loše, ukoliko izviru iz dobrih ili lo-
ših strasti. No ipak sve one, ukoliko se u nama rađaju iz strasti koje su
trpnje, jesu odista slijepe (kako se može lako pribrati iz onoga što smo
rekli u primjedbi uz poučak 44 ovog dijela) i bile bi beskorisne kad bi se
ljude moglo lako navesti da žive samo po zapovijedi uma, kako ću sad
ukratko pokazati.
Poučak 5 9 . Za svaku radnju za koju smo određeni strašću koja je trp-
nja, možemo i bez nje biti određeni umom.
Dok a z. Djelovati prema umu nije ništa drugo (prema poučku 3 i
definiciji II. trećeg dijela) nego učiniti ono što proizlazi iz nužnosti naše
15
naravi, razmotrene po sebi. Jer neugoda je utoliko loša, ukoliko našu moć
djelovanja smanjuje ili suspriježe (prema poučku 41 ovog dijela), dakle iz
te strasti ne možemo biti određeni ni na koji čin koji ne bismo mogli
učiniti kad bismo bili vođeni umom. Osim toga, ugoda je utoliko loša uko-
20 liko priječi sposobnost čovjeka za djelovanje (prema poučcima 41 i 43
ovog dijela), stoga ni utoliko ne možemo biti određeni za neki čin koji ne
bismo mogli učiniti kad bismo bili vođeni umom. Na koncu, ukoliko je
ugoda dobra, utoliko se slaže s umom Qer se sastoji u tome što čovjeko­
vu moć djelovanja povećava ili potiče), a trpnja je samo ukoliko čovjeko­
2s
vu moć djelovanja ne povećava do te mjere da on sebe i svoje čine odgo-
varajuće poima (prema poučku 3 trećeg dijela i primjedbi uz njega).
Zato ako je čovjek koji je aficiran ugodom doveden do takvog savršen-
stva da sebe i svoje čine odgovarajuće poima, onda će biti sposoban, pa
30 čak i sposobniji, za iste čine za koje je sada određen iz strasti koje su
trpnje. A kako se sve strasti odnose spram ugode, neugode ili požude
(vidi objašnjenje četvrte definicije strasti), a požuda (prema definiciji
strasti I.) nije drugo do sam nagon za djelovanjem, onda na sve čine za
koje smo određeni iz strasti koja je trpnja možemo biti određeni i bez nje,
385
DE SER VITUTE HUMANA [211-255/212-256]
possumus absque eo sola ratione duci. Q. E. D.
Aliter. Actio qurecunque eatenus dicitur mala, quatenus ex
eo oritur, quod Odio, aut aliquo malo affectu affecti sumus. (vide
Coroll. 1. Prop. 45. hujus) At nulla actio, in se sola considerata,
bona, aut mala est: (ut in Prr.efatione hujus ostendimus) sed una,
eademque actio jam bona, jam mala est; ergo ad eandcm actio-
nem, qure jam mala est, sive qure ex aliquo malo affectu oritur,
ratione duci possumus. (per Prop. 19. hujus) Q. E. D.
Scholium. Explicantur hrec clarius exemplo. Nempe verbe-
randi actio, quatenus physice consideratur, et ad hoc tantum
attendimus, quod homo brachium tollit, manum claudit, totum-
que brachium vi deorsum movet, virtus est, qure ex Corporis
humani fabrica concipitur. Si itaque homo, Ira, vel Odio commo-
tus, determinatur ad claudendam manum, vel brachium moven-
dum, id, ut in Parte Secunda ostendimus, fit, quia una, eademque
actio potest jungi quibuscunque rerum imaginibus; atque adeo
tam ex iis imaginibus rerum, quas confuse, quam quas clare, et
distincte concipimus, ad unam, eandemque actionem determinari
possumus. Apparet itaque, quod omnis Cupiditas, qure ex affectu,
qui passio est, oritur, nullius esset usus, si homines ratione duci
possent. Videamus jam, cur Cupiditas, quEE ex affectu, qui passio
est, oritur, creca a nobis appelletur.
Propositio LX. Cupiditas, qur.e oritur ex Lr.etitid, vel Tri-
stitia, qur.e ad una.m, vel ad aliquot, non autem ad omnes Corporis
partes refertur, rationem utilitatis totius hominis non habet. I
Demonstratio. Ponatur ex. gr. Corporis pars A vi alicujus
causre externre ita corroborari, ut reliquis prrevaleat, (per Prop. 6.
hujus) hrec pa.rs vires suas amittere propterea non conabitur, ut
reliqure Corporis partes suo fungantur officio. Deberet enim vim,
386
O LJUDSKOM ROPSTVU
samo umom, što je i trebalo dokazati.
Drugačiji dokaz. Neki se činutoliko naziva lošim ukoliko iz njega izvi-
re to da smo aficirani mržnjom ili nekom drugom lošom strasti (vidi do-
datak 1 uz poučak 45 ovog dijela). No svaki čin, razmotren po sebi, nije
5
ni dobar ni loš (kako smo pokazali u predgovoru ovom dijelu), nego je-
dan te isti čin sad je dobar a sad loš; dakle, na isti čin koji je sad loš ili
koji izvire iz neke loše strasti, možemo biti navedeni umom (prema pouč­
ku 19 ovog dijela), što je i trebalo dokazati.
10 Primjedba. Ovo se jasnije objašnjava primjerom. Čin udaranja, uko-
liko se razmatra samo fizikalno, te ako pozornost obratimo samo na to da
čovjek diže ruku, steže šaku, te cijelu ruku spušta svom snagom nadolje,
jest vrlina koja se poima iz sklopa ljudskog tijela. Ako je pak čovjek, po-
krenut bijesom ili mržnjom, određen da stisne šaku ili da zamahne ru-
15 kom, onda to biva zato, kako smo pokazali u drugom dijelu, jer jedan te
isti čin može biti povezan s prispodom bilo koje stvari. Stoga za jedan te
isti čin možemo biti određeni prispodobama stvari koje poimamo kako
zbrkano tako i jasno i razgovijetno. Dakle je jasno da bi svaka požuda
koja izvire iz strasti koja je trpnja bila beskorisna kad bi ljudi mogli biti
20
vođeni umom. Pogledajmo sad zašto požudu koja izvire iz strasti koja je
trpnja nazivamo slijepom.
Poučak 6 O. Požuda koja izvire iz ugode ili neugode, a koja se odnosi
na jedan ili neke ali ne i na sve dijelove tijela, nema nikakvu korist za cijelog
čovjeka.
25
Dok a z. Pretpostavimo, na primjer, da je dio A tijela nekim izvanj-
skim uzrokom tako ojačan, da je drugima nadmoćan (prema poučku 6
ovog dijela), onda taj dio neće nastojati izgubiti svoje sile kako bi ostali
dijelovi tijela mogli izvršiti svoj posao. On bi naime trebao imati silu ili
387
DE SER VITUTE HUMANA [212-256/213-257]
seu potentiam habere vires suas amittendi, quod (per Prop. 6.
p. 3.) est absurdum. Conabitur itaque illa pars, et consequenter
(per Prop. 1. et 12. p. 3.) Mens etiam illum statum conservare;
ade6que Cupiditas, qure ex tali affectu Lretitire oritur, rationem
totius non habet. Quod si contra supponatur pars A coerceri, ut s
reliqure prrevaleant, eodem modo demonstratur, quod nec Cupidi-
tas, qure ex Tristitia oritur, ratiouem totius habeat. Q. E. D.
Scholium. Cum itaque Lretitia plerumque (per Schol. Prop.
44~ hufus) ad unam Corporis partem referatur, cupimus ergo
plerumque nostrum esse conservare, nulla habita ratione integrre 10
nostrre valetudinis: ad quod accedit, quod Cupiditates, quibus
maxime tenemur, (per Coroll. Prop. 9. hujus) temporis tantiim
prresentis, non autem futuri habent rationem.
Pro po s i ti o LX I . Cupiditas, qure ex ratione oritur, excessum
habere nequit. 15
Demonstratio. Cupiditas, (per 1. Affect. Def.) absolute
considerata, est ipsa hominis essentia, quatenus quocumque modo
determinata concipitur ad aliquid agendum; ade6que Cupiditas,
quro ex ratione oritur, hoc est, (per Prop. 3. p. 3.) qure in nobis
ingeneratur, quatenus agimus, est ipsa hominis essentia, seu 20
natura, quatenus determinata concipitur ad agendum ea, qure
per solam hominis essentiam adrequate concipiuntur: (per De.fin.
2. p. 3.) si itaque hrec Cupiditas excessum habere posset, posset
ergo humana natura, in se sola considerata, se ipsam excedere,
sive plus posset, quam potest, quod manifesta est contradictio; 2s
ac proinde hrec Cupiditas excessum habere nequit. Q. E. D. I
Pro po s i ti o LX II . Quatenus M ens ex rationis dictamine res
concipit, mque af.ficitur, sive idea sit rei futu.rm, vel prmteritm, sive
prmsentis.
D emonstra tio. Quicquid Mens ducente ratione concipit,
id omne sub eadem reternitatis, seu necessitatis specie concipit,
(per Coroll. 2. Prop. 44. p. 2.) eademque certitudine afficitur. (per
Prop. 43. p. 2. et ejus Schol.) Quare, sive idea sit rei futuroo, vel
prreteritre, sive prresentis, Mens eadem necessitate rem concipit,
eademque certitudine afficitur, et, sive idea sit rei futurre, vel
prreteritre, sive prresentis, erit nihilominus reque vera, (per Prop.
41. p. 2.) hoc est, (per Defin. 4. p. 2.) habebit nihilominus semper
388
O LJUDSKOM ROPSTVU
moć da izgubi svoje sile, što je (prema poučku 6 trećeg dijela) nesklapna.
Dakle će ovaj dio, a slijedom toga (prema poučcima 7 i 12 trećeg dijela) i
duh nastojati očuvati to stanje; stoga se požuda koja izvire iz takve strasti
ugode ne odnosi spram cjeline. Pretpostavi li se, obratno, da je dio A sus-
pregnut tako da ostali budu nadmoćni, onda se na isti način dokazuje da
se ni po_žuda koje izvire iz neugode ne odnosi spram cjeline, što je i tre-
balo dokazati.
Primjedba. Kako se ugoda najvećma (prema primjedbi uz poučak
44 ovog dijela) odnosi spram jednog dijela tijela, onda mi ponajvećma
žudimo svoj bitak očuvati bez odnosa spram našeg ukupnog boljitka.
Tome pridolazi i to da se požude koje nas najviše drže (prema dodatku
uz poučak 9 ovog dijela) odnose samo spram sadašnjeg, a ne pak spram
budućeg vremena.
Poučak 61 . Požuda koja izvire iz uma ne može biti prekomjerna.
Dokaz. Požuda (prema definiciji strasti I.) na svaki način razmatra-
na jest sama bit čovjeka ukoliko se poima kao da je određena za neki čin;
stoga požuda koja izvire iz uma, to jest (prema poučku 3 trećeg dijela)
koja nastaje u nama ukoliko djelujemo, jest sama čovjekova bit ili narav
ukoliko se poima kao da je određena za činjenje onog što samo ljudskom
biti odgovarajuće poimamo (prema definiciji II. trećeg dijela). Ako pak
ova požuda može biti prekomjerna, onda bi i ljudska narav, razmotrena
po sebi, mogla biti prekomjerna u odnosu spram same sebe ili bi mogla
moći više nego što može, što je jasno protuslovlje; zato ova požuda ne
može biti prekomjerna, što je i trebalo dokazati.
Poučak 6 2. Ukoliko duh poima stvari prema zapovijedi uma on je
podjednako aficiran, radilo se o predstavi buduće stvari ili prošle ili sadaš-
nje.
30 Dokaz. Štogod duh vođen umom poima, to on poima pod istim vi-
dom vječnosti ili nužnosti (prema dodatku 2 uz poučak 44 drugog dijela)
i aficiran je istom izvjesnošću (prema poučku 43 drugog dijela i primjed-
bi uz njega). Zato, radilo se o predstavi buduće stvari ili prošle ili sadaš-
nje, duh poima stvar istom nužnošću i istom je izvjesnošću aficiran, te ć~
35
predstava, radilo se o budućoj stvari ili prošloj ili sadašnjoj, biti isto tako
istinita (prema poučku 41 drugog dijela), to jest (prema definiciji IV.
389
DE SERVITUTE HUMANA [213-257 /214-258]
easdem idere adrequatre proprietates; atque adeo quatenus Mens
ex rationis dictamine res concipit, eodem modo afficitur, sive
idea sit rei futurre, vel prreteritre, sive prresentis. Q. E. D.
Scholium. Si nos de rerum duratione adrequatam cognitio-
nem habere, earumque existendi tempora ratione determinare s
possemus, eodem affectu res futuras, ac prresentes contemplare-
mur, et bonum, quod Mens ut futurum conciperet, perinde, ac
prresens, appeteret, et consequenter bonum prresens minus pro
majori bono futuro necessario negligeret, et quod in prrosenti
bonum esset, sed causa futuri alicujus mali, minime appeteret, rn
ut mox demonstrabimus. Sed nos de duratione rerum (per Prop.
31. p. 2.) non nisi admodum inadrequatam cognitionem habere
possumus, et rerum existendi tempora (per Schol. P.rop. 44. p. 2.)
sola imaginatione determinamus, qure non reque afficitur imagine
mali rei prresentis, ac futurre; unde fit, ut vera boni, et mali 1s
cognitio, quam habemus, non nisi abstracta, sive universalis sit, et
judicium, quod de rerum ordine, et causarum nexu facimus, ut
determinare possimus, quid no bis in prresenti bonum, aut malum
sit, sit potius imaginarium, quam reale; atque adeo rnirum non
est, si Cupiditas, qure Iex boni, et mali cognitione, quatenus hrec 20
futurum prospicit, oritur, facilius rerum Cupiditate, qure in prre-
sentia suaves sunt, coerceri potest, de quo vide Propositionem
16. hujus Partis.
Propositio LXIII. Qui Metu du.citur, et bonum, ut rnalu,m
vitet, agit, is ratione non ducitur. 2s
Demonstra tio. Omnes affectf1s, qui ad Mentem, quatenus
agit, hoc est, (per Prop. 3. p. 3.) qui ad rationem referuntur, nulli
alii sunt, quam affectus Lretitire, et Cupiditatis; (per Prop. 59.
p. 3.) atque adeo (per 13. A,ffect. Defin.) qui Metu ducitur, et
bonum timore mali agit, is ratione non ducitur. Q. E. D. 30
Scholium. Superstitiosi, qui vitia exprobrare magis, quam
virtutes docere norunt, et qui homines non ratione ducere, sed
Metu ita continere student, ut malum potius fugiant, quam
23 16. edd. 18. ON
390
O LJUDSKOM ROPSTVU
drugog dijela) imat će uvijek ista svojstva odgovarajuće predstave. Stoga
ukoliko duh poima stvari prema zapovijedi uma, bit će na isti način afici-
ran radilo se o budućoj, prošloj ili sadašnjoj stvari, što je i trebalo doka-
zati.
Primjedba. Ako bismo imali odgovarajuću spoznaju trajanja stvari
te ako možemo njihovo vrijeme opstojanja odrediti umom, onda bismo
buduće stvari motrili istom strašću kao i sadašnje, a duh bi dobru koje
poima kao buduće težio isto kao i sadašnjem, a slijedom toga bi sadašnje
manje dobro zanemario radi budućeg većeg te onome što je u sadašnjosti
dobro, ali bi u budućnosti moglo biti uzrok zla, ne bi težio, kao što ćemo
uskoro dokazati. Ali mi o trajanju stvari (prema poučku 31 drugog dije-
la) možemo imati samo vrlo neodgovarajuću spoznaju te vremena op-
stanka stvari (prema primjedbi uz poučak 44 drugog dijela) određujemo
samo prispodabljanjem u mašti koja ne može biti podjednako aficirana
prispodobom sadašnje i buduće stvari; odakle biva da istinska spoznaja
dobra i zla koju imamo može biti samo apstraktna ili univerzalna, a sud
koji dajemo o redu stvari i svezi uzroka kako bismo mogli odrediti što je
za nas u sadašnjosti dobro ili zlo, više je stvar mašte nego što je stvaran;
stoga nije nikakvo čudo da se požudu, koja izvire iz spoznaje dobra i zla,
ukoliko se odnosi na budućnost, može razmjerno lako suspregnuti požu-
dom za stvarima koje su ugodne u sadašnjosti, o čemu vidi poučak 161
ovog dijela.
Poučak 6 3 . Onaj tko je vođen strahom te čini dobro kako bi izbjegao
zlo, taj nije vođen umom.
Dok a z. Sve strasti koje se odnose spram duha ukoliko on djeluje, to
jest (prema poučku 3 trećeg dijela) spram uma, nisu d~go do strasti. ~g?.:
de i požude (prema poučku 59 trećeg dijela), stoga ona] (prema defm1c111
strasti XIII.) tko je vođen strahom te dobro čini iz zabrinutosti zbog zla,
nije vođen umom, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Praznovjerni koji bolje znaju kuditi mane nego podu-
čavati
vrlini i koji se ne trude da ljude vodi um nego ih nastoje strahom
obuzdati tako da više bježe od zla nego što ljube vrline, smjeraju samo
1
16 edd., 18 ON
391
DE SERVITUTE HUMANA [214-258/215-259]
virtutes ament, nil aliud intendunt, quam ut reliqni reque, ac ipsi,
fiant miseri, et ideo non mirum, si plerumque molesti, et odiosi
sint hominibus.
Corollari um. Cupiditate, qure ex ratione oritur, bonum
directe sequimur, et malum indirecte fugimus. s Dokaz. Jer požuda koja izvire iz uma može izvirati samo iz strasti
Demonstratio. Nam Cupiditas, qure ex ratione oritur, ex
solo Lretitire affectu, qure passio non est, oriri potest, (per Prop.
59. p. 3.) hoc est, ex Lretitia, qure excessum habere nequit; (per
Prop. 61. hujus) non autem ex Tristitia., ac proinde hrec Cupiditas
(per Prop. 8. hujus) ex cognitione boni; non autem mali oritur; io
atque adeo ex duetu rationis bonum directe appetimus, et eatenus
tantum malum fugimus. Q. E. D.
Scholium. Explicatur hoc Corollarium exemplo regri, et
sani. Comedit reger id, quod aversatur, timore mortis; sanus
autem cibo gau jdet, et vita sic melius fruitur, quam si mortem 15
timeret, eamque directe vitare cuperet. Sic judex, qui non Odio,
aut Ira, etc.; sed solo Amore salutis publicre reum mortis damnat,
sola ratione ducitur.
Propositio LXIV. Cognitio mali cognitio est inadwquata.
Demonstratio. Cognitio mali (per Prop. 8. hujus) est ipsa
Tristitia, quatenus ejusdem sumus conscii. Tristitia autem est
transitio ad minorem perfectionem, (per 3. Affect. Defin.) qure
propterea per ipsam hominis essentiam intelligi nequit; (per Prop.
6. et 7. p. 3.) ac proincte (per Defin. 2. p. 3.) passio est, qure (per
Prop. 3. p. 3.) ab ideis inadrequatis pendet, et consequenter (per
Prop. 29. p. 2.) ejus cognitio, nempe mali cognitio, est inadrequata.
Q.E.D.
Corollarium. Hine sequitur, quod si Mens humana non,
nisi adrequatas, haberet idea.s, nullam mali formaret notionem.
Propesitio LXV. De duobus bonis majus, et de duobus
malis minus ex rationis duetu sequemur.
Demonstratio. Bonum, quod impedit, quominus majore
392
O LJUDSKOM ROPSTVU
tome da su i drugi nevoljni podjednako kao i oni sami, pa zato nije čudo
kad su oni ljudima ponajvećma breme i da su im omraženi.
Dodatak. Požudom koja izvire iz uma izravno slijedimo dobro, a
zlo neizravno izbjegavamo.
ugode koja nije trpnja (prema poučku 59 trećeg dijela), to jest iz ugode
koja ne može biti prekomjerna (prema poučku 61 ovog dijela), ali ne iz
neugode pa stoga ova požuda (prema poučku 8 ovog dijela) izvire iz spo-
znaje dobra a ne pak zla; stoga pod vodstvom uma dobru težimo izravno,
te samo utoliko izbjegavamo zlo, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Ovaj se dodatak objašnjava primjerom bolesnika i zdra-
vog čovjeka. Bolesnik u stvarima koje su mu odvratne uživa zbog straha
od smrti; zdrav se čovjek raduje hrani i tako više uživa život nego kad bi
se plašio smrti i nju upravo htio izbjeći. Tako je samo umom vođen i su-
dac koji krivca osuđuje na smrt ne iz mržnje ili bijesa itd., nego samo iz
ljubavi prema općem dobru.
Poučak 6 4 . Spoznaja zla je neodgovarajuća spoznaja.
Dokaz. Spoznaja zla (prema poučku 8 ovog dijela) je sama neugo-
20 da ukoliko smo je svjesni. Neugoda je pak prijelaz u manje savršenstvo
(prema definiciji strasti III.) koje se zato ne može razumjeti pomoću
same ljudske biti (prema poučcima 6 i 7 trećeg dijela) te je zato (prema
definiciji II. trećeg dijela) trpnja koja (prema poučku 3 trećeg dijela)
ovisi o neodgovarajućim predstavama i slijedom toga (prema poučku 29
25 drugog dijela) spoznaja njega, naime spoznaja zla, jest neodgovarajuća,
što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Iz ovoga slijedi da ljudski duh, ako ima samo odgovaraju-
će predstave, ne može oblikovati pojam zla.
Poučak 6 5 . Pod vodstvom uma od dva dobra slijedimo veće, a od dva
30
zla manje.
Dokaz. Dobro koje priječi da uživamo u većem dobru uistinu je zlo;
393
DE SERVITUTE HUMANA [215-259/216-260]
bono fruamur, est revera malum; malum enim, et bonum (ut in
Prrefat. hujus ostendimus) de rebus dicitur, quatenus easdem ad
invieem comparamus, et (per eandem rationem) malum minus
revera bonum est, quare (per Coroll. Prop. 63. kujus) ex rationis
duetu bonum tantum majus, et malum .minus appetemus, seu s
sequemur. Q. E. D.
Corollarium. Malum minus pro majore bono ex rationis
duetu sequemur, et bonum minus, quod causa est majoris mali,
negligemus. Nam malum, quod hic dicitur minus, revera bonum
est, et bonum I contra malum, quare (per Coroll. Prop. 63. huju.s) 10
illud appetemus, et hoc negligemus. Q. E. D. ·
Propositio LXVI. Bonum majus futurum prre minore
prresenti'., et malum prresens minus prre ma.jari futuro ex rationis
duetu appetemus.
Demonstra tio. Si Mens rei futurre adrequatam posset
habere cognitionem, eodem affectu erga rem futuram, ac erga
prresentem afficeretur; (per Prop. 62. hujus) quare quatenus ad
ipsam rationem attendimus, ut in hae Propositione nos faeere
supponimus, res eadem est, sive majus bonum, vel malum futu-
rum, sive prresens supponatur; ac proinde (per Prop. 65. hujus)
bonum futurum majus prre minore prresenti etc. appetemus.
Q.E.D.
Corollari um. Malum prresens minus, quod est causa majoris
futuri boni, ex rationis duetu appetemus, et bonum prresens
minus, quod causa est majoris futuri mali, negligemus. Hoc
Coroll. se habet ad prreced. Prop. ut Coroll. Prop. 65. ad ipsam
Prop. 65.
S ch o 1i um. Si igitur hrec cum iis eonferantur, qure in hac
Parte usque ad Propositionem 18. de affectuum viribus ostendi-
mus, facile videbimus, quid homo, qui solo affectu, seu opinione,
homini, qui ratione ducitur, inter~it. Ille enim, velit nolit, ea,
qure maxime ignorat, agit; hic autem nemini, nisi sibi, morem
gerit, et ea tantum agit, qure in vita prima esse novit, qureque
4 + 10 Prop. 63. edd. Prop. praec. ON
13 prae majori futura edd. quod causa est futuri alicujus mali O alicujus
majoris boni N
394
O LJUDSKOM ROPSTVU
zlo i dobro pak (kao što smo pokazali u predgovoru ovom dijelu) pririču
se stvarima ukoliko jednu s drugom uspoređujemo, te je (iz istog raz-
loga) manje zlo uistinu dobro, pa ćemo (prema dodatku uz poučak 63 1
ovog dijela) pod vodstvom uma težiti odnosno slijediti samo veće dobro i
manje zlo, što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Pod vodstvom uma slijedimo manje zlo radi većeg dobra,
a manje dobro koje je uzrok većeg zla ćemo zanemariti. Jer zlo, koje se
ovdje naziva manjim, uistinu je dobro, a dobro, obratno, zlo, zbog čega
(prema dodatku uz poučak 6Y ovog dijela) onome težimo a ovog zane-
marujemo, što je i trebalo dokazati.
Poučak 6 6 . Pod vodstvom uma težit ćemo većem budućem dobru
umjesto manjem sadašnjem3, a manjem sadašnjem umjesto većem budućem.
15
Dok a z . Kad bi duh mogao imati odgovarajuću spoznaju budućih stva-
ri, onda bi spram buduće stvari bio aficiran jednakom strašću kao i spram
sadašnje (prema poučku 62 ovog dijela). Stoga, ukoliko obratimo pozor-
nost spram uma samoga, kao što u ovom poučku i pretpostavljamo da
20 činimo, ista je stvar pretpostavljamo li veće dobro i zlo kao buduće ili
kao sadašnje; odatle ćemo (prema poučku 65 ovog dijela) težiti većem
budućem dobru umjesto manjem sadašnjem itd., što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Pod vodstvom uma težimo manjem sadašnjem zlu koje je
25 uzrok većeg budućeg dobra, te zanemarujemo manje sadašnje dobro ko-
je je uzrok većeg budućeg zla. Ovaj se dodatak spram prethodnog pouč­
ka odnosi na isti način kao dodatak uz poučak 65 spram istog poučka 65.
Primjedba. Usporedimo li ovo s onim što smo u ovom dijelu, za-
30 ključno s poučkom 18, pokazali o silama strasti, lako ćemo uvidjeti čime
se čovjek koji djeluje samo iz strasti ili mnijenja razlikuje od čovjeka koji je
vođen umom. Onaj naime, htio ili ne htio, čini ono što uopće ne zna; ovaj
pak nikome ne ugađa osim sebi i čini samo ono što je u životu spoznao kao
1
poučak
63 edd„ prethodni poučak ON
2
poučak
63 edd., prethodni poučak ON
3
umjesto manjem sadašnjem edd., koje je uzrok nekog budućeg zla O, nekog većeg
dobraN
395
DE SERVITUTE HUMANA [216-260/218-262]
propterea maxime cupit, et ideo illum servum, hunc autem libe-
rum voco, de cujus ingenio, et vivendi ratione pauca adhuc
notare libet. I
Propositio LXVII. Homo liber de nulla re minus, quam
de rnorte oogitat, et ejus sapientia non mortis, sed vitm meditatio est. s
Demonstratio. Homo liber, hoc est, qui ex solo rationis
dictamine vivit, mortis Metu non ducitur; (per Prop. 63. hujus)
sed bonum directe cupit, (per Coroll. ejusdem Prop.) hoc est, (per
Prop. 24. hujus) agere, vivere, sunm esse conservare ex fundamen-
to proprium utile qurerendi; atque adeo nihil minus, quam de lO
morte cogitat; sed ejus sapientia vitre est meditatio. Q. E. D.
Pro po s i ti o LX V I I I . Si homines liberi nascerentur, nullum
boni, et mali formarent conceptum, quarndiu liberi essent.
Dem on strati o. Illum liberum esse dixi, qui sola ducitur
ratione; qui itaque liber nascitur, et liber manet, non nisi adre- 15
quatas ideas habet, ac proinde mali conceptum habet nullum,
(per Coroll. Prop. 64. hujus) et consequenter (nam bonum, et
malum correlata sunt) neque boni. Q. E. D.
Scholium. Hujus Propositionis Hypothesin falsam esse,
nec posse concipi, nisi quatenus ad solam naturam humanam, 20
seu potius ad Deum attendimus, non quatenus infinitus; sed
quatenus tantummodo causa est, cur homo existat, patet ex
4. Propositione hujus Partis. Atque hoc, et alia, qure jam demon-
stravimus, videntur a Mose significari in illa primi hominis histo-
ria. In ea enim nulla alia Dei potentia concipitur, quam illa, qua 2s
hominem creavit, hoc est, potentia, qua hominis solummodo
utilitati consuluit, atque eatenus narratur, quod Deus homini
libero prohibuerit, ne de arbore cognitionis boni, et mali come-
deret, et quod, simulac de ea comederet, statim mortem metueret
potius, quam vivere cuperet. I Deinde, quod inventa ab homine 30
uxore, qure cum sua natura prorsus conveniebat, cognovit nihil
posse in natura dari, quod ipsi posset illa esse utilius; sed quod,
postquam bruta sibi similia esse credidit, statim eorum affectus
396
O l.JUDSKOM ROPSTVU
ono prvotne i koje zbog toga najvećma žudi; te onoga zovem robom, a
ovoga pak slobodnim i o njegovoj ću ćudi i načinu života dati još samo
nekoliko primjedbi.
Poučak 6 7 . Slobodan čovjek ni o čemu ne misli manje nego o smrti, a
njegova mudrost nije promišljanje smrti, nego promišljanje života.
Dokaz. Slobodan čovjek, to jest onaj koji živi samo po zapovijedi
uma, nije vođen strahom od smrti (prema poučku 63 ovog dijela) nego
žudi izravno za dobrim (prema dodatku uz isti poučak), to jest (prema
poučku 24 ovog dijela), djelovati, živjeti, svoj bitak sačuvati temeljem
toga da ište ono što mu je korisno; stoga ni o čemu ne misli manje do o
smrti; a njegova je mudrost promišljanje života, što je i trebalo dokazati.
Poučak 6 8 . Kad bi se ljudi rađali slobodni, ne bi oblikovali nikakav
pojam dobra i zla dokle god su slobodni.
Dok a z . Da je slobodan rekli smo za onoga tko je vođen samo umom;
tko se dakle slobodan rađa i slobodan ostaje može imati samo odgovara-
juće predstave, pa stoga ne može imati nikakav pojam zla (prema doda-
tku uz poučak 64 ovog dijela) te slijedom toga (jer dobro i zlo su suklad-
ni) ni dobra, što je i trebalo dokazati.
Pri m j e db a. Da je pretpostavka ovog poučka lažna i da se ne može
pojmiti osim ukoliko obratimo pozornost samo na ljudsku narav, a pogo-
tovo na Boga ne ukoliko je beskončan nego samo ukoliko je uzrok zašto
čovjek opstoji, jasno je iz 4. poučka ovog dijela. Ovo i drugo što smo već
dokazali, izgleda da je naznačio Mojsije u onoj priči o prvom čovjeku.
Jer u njoj se ne poima nikakva druga Božja moć osim one kojom je stvo-
rio čovjeka, to jest moć kojom je poskrbio isključivo za ljudske koristi, te
se utoliko pripovijeda da je Bog slobodnom čovjeku zabranio da uzima s
drveta spoznaje dobra i zla te da će se, čim bude s njega okusio ploda,
odmah više bojati smrti nego što će žudjeti živjeti. Nadalje, da je, kad je
pronašao ženu koja se potpuno slagala s njegovom naravi, spoznao da
ničeg u naravi ne može biti što bi mu od nje bilo korisnije; ali da je, bu-
dući da je vjerovao da su mu zvijeri slične, odmah počeo oponašati njihoye
397
DE SER VITUTE HUMANA [218-262/219-263]
im i tari inceperit, (vide Prop. 27. p. 3.) et libertatem suam amittere,
quam Patriarchre postea recuperaverunt, dueti Spiritu Christi,
hoc est, Dei idea, a qua sola pendet, ut homo liber sit, et ut bo-
n um, quod sibi cupit, reliquis hominibus cupiat, ut supra (per
Prop. 37. hujus) demonstravimus.
Proposi tio LXIX. Hominis liberi virtus ceque rnagna cerni-
tur in declinandis, quam in superandis periculis.
Dem on strati o . Affectus coerceri, nec tolli potest, nisi
affectu contrario, et fortiore affectu coercendo. (per Prop. 7.
h.ujus) At creca Audacia et Metus affectfts sunt, qui reque magni
possunt concipi: (per Prop. 5. et 3. hujus) Ergo reque magna animi
virtus, seu fortitudo (hujus Definitionem mde in Schol. Prop. 59.
p. 3.) requiritur ad Audaciam, quam ad Metum coercendum, hoc
est, (per Defin. 40: et 41. Affect.) homo liber eadem animi virtute
pericula declinat, qua eadem superare tentat. Q. E. D.
Corollarium. Homini igitur libero reque magnre Animo-
sitati fuga in tempore, ac pugna ducitur: sive homo liber eadem
Animositate, seu animi prresentia, qua certamen, fugam eligit.
Scholium. Quid Animositas sit, vel quid per ipsam intelli-
gam, in Scholio Prop. 59. p. 3. explicui. Per periculum autem id
omne intelligo, quod potest esse causa alicujus mali, nempe
Tristitire, Odii, Discordiro, etc.
Pro po s i ti o LX X . Homo liber, qui inter ignaros vivit,
eoru.m, quantitm potest, beneficia declinare studet. I
Demonstratio. Unusquisque ex suo ingenio judicat, quid
bonum sit; (vide Schol. Prop. 39. p. 3.) ignarus igitur, qui in
aliquem beneficium contulit, id ex suo ingenio restimabit, et si
minoris ab eo, cui datum est, restimari videt, contristabitur. (per
Prop. 42. p. 3.) At homo liber reliquos homines amicitia sibi
jungere, (per Prop. 37. hujus) nec paria hominibus beneficia ex
eorum affectu referre; sed se, et reliquos libero rationis judicio
ducere, et ea tantum agere studet, qure ipse prima esse novit:
ergo homo liber, ne ignaris odio sit, et ne eorum appetitui,· sed
9 Prop. 7. edd. Prop. 9. ON
398
O LJUDSKOM ROPSTVU
strasti (vidi poučak 27 trećeg dijela) i gubiti svoju slobodu, što su patri-
jarsi kasnije ispravili, vođeni duhom Kristovim, to jest predstavom Boga
o kojoj jedinoj ovisi hoće li čovjek biti slobodan i hoće li dobro koje žudi
za sebe žudjeti i za druge ljude, kako smo gore (u poučku 37 ovog dijela)
5 dokazali.
Poučak 6 9 . Vrlina slobodnog čovjeka razabire se kao podjednako ve-
lika u otklanjanju i u svladavanju pogibelji.
Dok a z . Strast se ne može suspregnuti ili ukinuti nego samo suprot-
nom strasti i to jačom od one koju treba suspregnuti (prema poučku 71
10 ovog dijela). A slijepa hrabrost i strah su strasti koje se mogu pojmiti
podjednako velikima (prema poučcima 5 i 3 ovog dijela). Dakle se jedna-
ko velika vrlina ili jakost ćudi (čiju definiciju vidi u primjedbi uz poučak
59 trećeg dijela) zahtijeva za susprezanje hrabrosti i straha, to jest
(prema definicijama strasti XL. i XLI.) slobodan čovjek jednakom vrli-
15 nom svoje ćudi nastoji otkloniti pogibelj kolikom je nastoji i svladati, što
je i trebalo dokazati.
Dodatak. Slobodnom se čovjeku bijeg u pravi čas uračunava u pod-
jednako veliku srčanost kao i borba; ili: slobodni čovjek istom srčanošću
ili pribranošću izabire boj kao i bijeg.
20 Primjedba. Što je srčanost ili što pod njom razumijem, objasnio
sam u primjedbi uz poučak 59 trećeg dijela. Pod pogibelji pak razumi-
jem sve ono što može biti uzrok nekog zla, naime neugode, mržnje, ne-
sloge itd.
Poučak 7 O. Slobodan čovjek koji živi među neznalicama trudi se, ko-
25 liko može, izbjeći njihova dobročinstva.
Dodatak. Svatko prema svojoj ćudi sudi što je dobro (vidi primjed-
bu uz poučak 39 trećeg dijela); neznalica, dakle, koji nekome ukaže do-
bročinstvo, sudit će o tome prema svojoj ćudi, pa bude li vidio da onaj
kome je ukazano to manje cijeni, osjetit će neugodu (prema poučku 42
30 trećeg dijela). Slobodni čovjek smjera tome da druge ljude uz sebe pove-
že prijateljstvom (prema poučku 37 ovog dijela) a ne da ljudima uzvraća
dobročinstvima koja su, prema njihovim strastima, jednaka; nego se tru-
di da sebe i druge vodi slobodnim sudom uma i da čini samo ono što je
spoznao kao ono prvotno. Stoga će slobodni čovjek, kako ga neznalica ne
1
poučku 7 edd., poučku 9 ON
399
DE SERVITUTE HUMANA [219-263/220-264]
soli rationi obsequatur, eorum beneficia, quantum potest, decli-
nare conabitur. Q. E. D.
Scholium. Dico quantu.m potest. Nam quamvis homines
ignari sint, sunt tamen homines, qui in necessitatibus humanum
auxilium, quo nullum prrestabilius est, adferre queunt; atque
adeo srepe fit, ut necesse sit ah iisdem beneficium accipere, et
consequenter iisdem contra ex eorum ingenio congratulari; ad
quod accedit, quod etiam in declinandis beneficiis cautio esse
debet, ne videamur eosdem contemnere, vel prre Avaritia
remunerationem timere, atque ita dum eorum Odium fugimus,
eo ipso in eorum offensionem incurramus. Quare in declinandis
beneficiis ratio utilis, et honesti habenda est.
Pro po s i ti o LX X I . Soli hom.ines liben'. erga se invicem
gratissimi sunt.
Demonstratio. Soli homines liberi sibi invicem utilissimi 15
sunt, et maxima amicitire necessitudine invicem junguntur, (per
Prop. 35. hujus, et 1. ejus Coroll.) parique amoris studio sibi
invicem benefacere conantur; (per Prop. 37. hujus) ade6que
(per 34. A.ffect. Defin.) soli homines liberi erga se invicem gratissi-
mi sunt. Q. E. D.
Scholium. Gratia, quam homines, qui creca Cupiditate
ducuntur, invi lcem habent, mercatura, seu aucupium potius,
quam gratia plerumque est. Porro ingratitudo affectus non est.
Est tamen ingratitudo turpis, quia plerumque hominem nimio
Odio, Ira, vel Superbia, vel Avaritia etc. affectum esse indicat. Nam 25
qui prre stultitia dona compensare nescit, ingratus non est, et ·
multo minus ille, qui donis non movetur meretricis, ut ipsius libi-
dini inserviat, nec furis, ut ipsius furta celet, vel alterius similis.
Nam hic contra animum habere constantem ostendit, qui scilicet
se nullis donis ad suam, vel .communem perniciem patitur cor- 30
rumpi.
Propos i tio LXX I I. Hcmo liber nunquam dolo malo.; sed
semper cum fide ag1:t.
Dem on strati o. Si lib~r homo quicquam dolo malo, quatenus
liber est, ageret, id ex dictamine rationis ageret: (nam eatenus tan-
ti.im liber a nobis appellatur) atque adeo dolo malo agere virtus
400
O LJUDSKOM ROPSTVU
bi mrzio i da ne slijedi njihov poriv nego samo um, nastojati, koliko
može, otkloniti njihova dobročinstva, što je i trebalo dokazati.
Pri m j e db a . Kažem: koliko može. Jer kolikogod su ljudi neznalice,
oni su ipak ljudi koji onda kad je nužno mogu pružiti ljudsku pomoć od
5
koje ništa nije izvrsnije; stoga često biva da je nužno da se od njih primi
dobročinstvo i da se slijedom toga njima uzvratno zahvali prema njihovoj
ćudi. Tome pridolazi i to da pri otklanjanju dobročinstava treba biti
oprezan kako ne bi izgledalo da ih preziremo ili da se iz škrtosti bojimo
uzvraćanja te tako, dok bježimo od njihove mržnje, samim tim stupamo s
10
njima u neprijateljstvo. Zato se u otklanjanju dobročinstva mora uzeti u
obzir ono što je korisno i čestita.
Poučak 71 . Samo slobodni ljudi su jedni drugima međusobno vrlo za-
hvalni.
Dok a z. Samo slobodni ljudi međusobno jesu vrlo korisni i povezuju
se međusobno najvećom nužnošću prijateljstva (prema poučku 35 ovog
dijela i dodatku 1 uz njega) pa jednakim trudom ljubavi nastoje među­
sobno dobročiniti (prema poučku 37 ovog dijela). Stoga su (prema defi-
niciji strasti XXXIV.) samo slobodni ljud jedni drugima i međusobno
20
vrlo zahvalni.
Primjedba. Hvala koju ljudi koji su vođeni slijepom požudom me-
đusobno osjećaju obično je više trgovina ili mamac nego hvala. Nadalje,
nezahvalnost nije strast. Nezahvalnost jest doduše besramna, jer obično
naznačava da je čovjek aficiran mržnjom, bijesom ili ohološću ili škrtošću
itd. Jer onaj tko iz gluposti ne zna uzvratiti darove nije nezahvalan, a još
je manje nezahvalan onaj koga darovi milosnice ne mogu nagnati da
služi njenoj pohoti, niti darovi lopova da njegove lopovluke zataji i drugo
tome slično. Nego, obratno, pribranost pokazuje onaj tko se nikakvim
darovima ne da potkupiti na svoju ili opću štetu.
Poučak 7 2. Slobodan čovjek nikad ne djeluje podmuklo nego uvijek
iskreno.
Dok a z. Ako bi slobodan čovjek djelovao podmuklo, ukoliko je slo-
35 bodan čovjek, onda bi djelovao prema zapovijedi uma (samo utoliko ga
mi zovemo slobodnim); prema tome bi podmuklo djelovanje bila vrlina
401
DE SER VITUTE HUMANA (220-264/221-265)
esset, (per Prop. 24. hujus) et consequenter (per eandem Prop.)
unicuique ad suum esse conservandum consultius esset, dolo malo
agere, hoc est, (ut per se notum) hominibus consultius esset verbis
solummodo convenire, re autem invicem esse contrarios, quod
(per Coroll. Prop. 31. hujus) est absurdum. Ergo homo liber etc.
Q.E.D.
Scholi um. Si jam qureratur, quid si homo se perfidia a proo-
senti mortis periculo posset liberare, an non ratio suum esse con-
servandi omnino suadet, ut perfidus sit? Respondebitur e<>dem
modo, quod si ratio id suadeat, suadet ergo id omnibus hominibus,
atque adeo ratio omnino suadet hominibus, ne nisi dolo malo
paciscantur, vires conjungere, et jura habere communia, hoc est,
ne revera jura habeant communia, quod est absurdum.
Pro po s i ti o LX X II I. Homo qui ratione ducitur, rnagis in
civi'.tate, ubi ex communi decreto vivit, quarn in solitudine, ubi sibi
soli obtemperat, liber est. I
Demonstratio. Homo, qui ratione ducitur, non ducitur
Metu ad obtemperandum; (per Prop. 63. hujus) sed quatenus
suum esse ex rationis dictamine conservare conatur, hoc est, (per
Schol. Prop. 66. hujus) quatenus libere vivere conatur, communis
vitre, et utilitatis rationem tenere, (per Prop. 37. hujus) et conse-
quenter (ut in Schol. 2. Prop. 37. hujus ostendimus) ex communi
civitatis decreto vivere cupit. Cupit ergo homo, qui ratione duci-
tur, ut liberius vivat, communia civitatis jura tenere. Q. E. D.
S ch o 1i um. Hrec, et similia, qure de vera hominis libertate
ostendimus, ad Fortitudinem, hoc est (per 8chol. Prop. 59. p. 3.)
ad Animositatem, et Generositatem referuntur. Nec operre
pretium duco, omnes Fortitudinis proprietates hic separatim
demonstrare, et mrilto minus, quod vir fortis neminem odio habe-
at, nemini irascatur, invideat, indignetur, neminem despiciat,
minimeque superbiat. Nam hroc, et omnia., qure ad veram
vitam, et Religionem spectant, facile ex Propositione 37. et 46.
hujus Partis convincuntur; nempe quod Odium Amore contra
vincendum sit, et quod unusquisque, qui ratione ducitur, borium,
quod sibi appetit, reliquis etiam ut sit, cupiat. Ad quod accedit
402
O LJUDSKOM ROPSTVU
(prema poučku 24 ovog dijela) a slijedom toga (prema istom poučku)
svakome bi za očuvanje vlastita bitka bilo pametnije da djeluje podmu-
klo, to jest (kako je samo po sebi jasno), ljudima bi bilo pametnije da se
slažu samo na riječima, a da su u stvari suprotstavljeni, što je (prema
5 dodatku uz poučak 31 ovog dijela) nesklapno. Dakle, slobodan čovjek
itd., što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Postavi li se pitanje - Ako se čovjek može vjerolom-
stvom osloboditi nazočne smrtne pogibelji, neće li ga um općenito savje-
10 tovati da bude vjeroloman kako bi sačuvao svoj bitak? - odgovorit će se
na isti način: kad bi to um savjetovao, savjetovao bi svim ljudima, te bi
tako um općenito savjetovao ljudima da podmuklo sklapaju ugovore, sje-
dinjuju sile i imaju zajednička prava, to jest, da uistinu nemaju zajednič­
ka prava, što je nesklapno.
t5
Poučak 7 3 . Čovjek koji je vođen umom slobodniji je u državi gdje živi
prema općoj zapovijedi nego u samoći gdje se samo sebi pokorava.
Dok a z. Čovjek koji je vođen umom nije strahom naveden na pokor-
nost (prema poučku 63 ovog dijela), nego ukoliko nastoji sačuvati svoj
20 bitak prema zapovijedi uma, to jest (prema primjedbi uz poučak 66 ovog
dijela), ukoliko nastoji živjeti slobodno, on žudi držati se zajedničkog
života i koristi (prema poučku 37 ovog dijela), a slijedom toga (kako smo
pokazali u primjedbi 2 uz poučak 37 ovog dijela), on žudi živjeti prema
općoj odluci. Dakle, da bi živio slobodnije, čovjek koji je vođen umom
25
žudi držati se općeg prava države, što je i trebalo dokazati.
Pri m j e db a . Ovo i tome slično što smo pokazali o istinskoj ljudskoj
slobodi, pripada jakosti, to jest (prema primjedbi uz poučak 59 trećeg di-
jela) srčanosti i plemenitosti. Ne držim truda vrijednim ovdje napose do-
30
kazivati sve osobine jakosti, a još manje to da jaki čovjek nikoga ne mrzi,
da se ni na koga ne ljuti, da ne zavidi, da nije ni na koga ogorčen, da ni-
koga ne prezire i da se nimalo ne oholi. Jer to i sve što se odnosi na isti-
niti život i na vjeru lako se dokazuje iz poučaka 37 i 46 ovog dijela, da,
35
naime, mržnju treba nadvladati ljubavlju, te da svatko koga vodi um žudi
za druge dobro kojem teži za sebe. Tome pridolazi i ono što smo primi:..
403
DE SERVITUTE HUMANA [22 l-265 /222-266]
id, quod in Scholio Propositionis 50. hujus Partis, et aliis in
locis notavimus, quod scilicet vir fortis hoc apprime consideret,
nempe quod omnia ex necessitate divinre naturre sequantur, ac
proinde quicquid molestum, et malum esse cogitat, et quicquid
prreterea impium, horrendum, injustum, et turpe videtur, ex
eo oritur, quod res ipsas perturbate, mutila te, et confuse concipit;
et hac de causa apprime conatur res, ut in se sunt, concipere, et
verre cognitionis impedimenta amovere, ut sunt Odium, Ira,
Invidia, Irrisio, Superbia, et reliqua hujusmodi, qure in prrece-
dentibus notavimus; atque adeo, quantum potest, conatur, uti
diximus, bene agere, et lretari. Quousque autem humana· virtus
ad h~c consequenda se extendat, et quid possit, in sequenti
Parte demonstrabo. I
APPENDIX.
Qum in hćlc Parte de recta vivendi ratione tradidi, non sunt ita
a
d·isposita, ut uno aspectu videri possint; sed disperse me demon-
strata su.nt, prout scilicet unum ex alio faciliU.~ deducere potuerim.
Eadem igitur hlc recolli,gere, et ad summa capita redi,gere proposui.
Caput I.
Omnes nostri conatus, seu Cupiditates ex necessitate nostrre
naturre ita sequuntur, ut vel per ipsam solam, tanquam per
proximam suam causam, possint intelligi, vel quatenus naturre
sumus pars, qure per se absque aliis individuis non potest adre-
quate concipi.
Caput II.
Cupiditates, qure ex nostra. natura ita sequuntur, ut per
ipsam solam possint intelligi, sunt illro, qure ad Mentem referuntur,
quatenus hroc ideis adrequatis constare concipitur; reliqure vero
Cupiditates ad Mentem non referuntur, nisi quatenus res inadro-
404
O LJUDSKOM ROPSTVU
jetili u primjedbi uz poučak 50 ovog dijela i na drugim mjestima, da nai-
me jaki čovjek razmatra osobito to da sve slijedi iz nužnosti božanske
naravi, te da nadalje sve za što se misli da je neprilično i loše i što još
osim toga izgleda kao bezbožno, užasno, nepravedno i besramno izvire iz
5 toga što on same stvari poima kao nesređene, krnje i zbrkane; i osobito
iz toga uzroka nastoji on stvar pojmiti onakvom kakva je po sebi i
ukloniti prepreke za istinsku spoznaju kao što su mržnja, bijes, zavist,
podrugivanje, oholost i druge ove vrste a o kojima smo u prethodnom
već govorili; stoga on - kako smo rekli - nastoji, koliko može, dobro
10
djelovati i osjećati ugodu. Dokle ljudska vrlina seže da bi se to postiglo i
što ona može, dokazat ću u sljedećem dijelu.
DO METAK
Preporuke za pravi život koje sam dao u ovom dijelu nisu bile tako ras-
15 poređene da bi se dale obuhvatiti jednim pogledom, nego sam ih dokazivao
raštrkana, naime prema tome kako sam ih lakše mogao izvoditi jednu iz
druge. Sad ih kanim ovdje ponovno sabrati i svesti na najvažnije članke.
Članak I.
Svi naši nagoni ili požude tako slijede iz nužde naše naravi da ih mo-
20
žemo pojmiti ili preko nje same kao njihovog najbližeg uzroka ili ukoliko
smo dio naravi koji se po sebi, bez drugih individua, ne može odgovara-
juće pojmiti.
25
Članak II.
Požude koje iz naše naravi slijede tako da se mogu pojmiti samo pre-
ko nje same, jesu one koje se odnose spram duha ukoliko ga se poima
kao da se sastoji od odgovarajućih predstava; ostale se požude uistinu
odnose spram duha samo ukoliko on stvari neodgovarajuće poima, a nji-
405
DE SER VITUTE HUMANA [222-266/224-268]
quate concipit, et earum vis, et incrementum non humana; sed
rerum, qure extra nos sunt, potentia definiri debet; et ideo ilire
recte actiones, hre autem passiones vocantur; ilire namque
nostram potentiam semper indicant, et hre contra nostram impo-
tentiam, et mutilatam cognitionem. s
Caput III.
Nostrre actiones, hoc est, Cupiditates ilire, qure hominis
potentia, seu ratione definiuntur, semper bonre sunt, reliqure
autem tam bonro, quam malre. possunt esse. I
Caput IV.
In vita itaque apprime utile est, intellectum, seu rationem,
quantum possumus, perficere, et in hoc uno summa hominis
felicitas, seu beatitudo consistit; quippe beatitudo nihil aliud est,
quam ipsa animi acquiescentia, qure ex Dei intuitiva cognitione
oritur: at intellectum perficere nihil etiam aliud est, quam
Deum, Deique attributa, et actiones, qure ex ipsius naturre
necessitate consequuntur, intelligere. Quare hominis, qui ratione
ducitur, finis ultimus, hoc est, summa Cupiditas, qua reliquas
omnes rnoderari studet, est illa, qua fertur ad se, resque omnes,
quro suh ipsius intelligentiam cadere possunt, adrequate conci-
piendum.
Caput V.
Nulla igitur vita rationalis est sine intelligentia, et res eatenus
tantum bonre sunt, quatenus hominem juvant, ut Mentis vita
fruatur, qure intelligentia definitur. Qure autem contra impediunt,
quominus homo rationem perficere, et rationali vita frui possit,
eas solummodo malas esse dicimus.
Caput VI.
Sed quia omnia illa, quorum homo efficiens est causa, neces-
sario bona sunt; nihil ergo mali homini evenire potest, nisi a
causis cxternis; nempe quatenus pars est totius naturre, cujus
legibus humana natura obtemperare, et cui infinitis modis pene
sese accommodare cogitur. I
Caput VII.
Nec fieri potest, ut homo non sit naturre pars, et communem
1 earum edd. quarum ON
406
O LJUDSKOM ROPSTVU
hova 1 sila i porast ne mogu se odrediti ljudskom moći nego moći stvari
koje su izvan nas; i zato se one prve točno nazivaju djelovanjima, a ove
potonje trpnjama; jer one uvijek naznačuju našu moć, a ove, obratno, našu
nemoć i krnju spoznaju.
Članak III.
Naša djelovanja, to jest, one požude koje su određene ljudskom moći
ili umom, uvijek su dobre, a ostale mogu biti sad dobre, a sad loše.
Članak IV.
10
Za život je stoga osobito korisno usavršavati, koliko možemo, razum
ili um i jedino u tome sastoji se najviša čovjekova sreća ili blaženstvo;·
stoga blaženstvo nije ništa drugo do zadovoljstvo ćudi koja izvire iz intui-
tivne spoznaje Boga; usavršavati razum nije ništa drugo do razumjeti
Boga, Božje atribute i djelovanja koji iz njegove naravi nužno slijede.
15
Zato za čovjeka koji je vođen umom krajnja svrha, to jest najviša požuda
kojom se on trudi umjeriti sve ostale, jest ona kojom je doveden do toga
da sebe i sve stvari koje mogu potpasti pod njegovo razumijevanje odgo-
varajuće pojmi.
20
Članak V.
Nema stoga umnog života bez razumijevanja te su stvari utoliko
dobre ukoliko čovjeka potiču da uživa život duha koji je određen razumi-
jevanjem. Lošim zovemo pak jedino ono što čovjeka naprotiv priječi da
2s usavrši um i da može uživati umni život.
Članak VI.
Budući da sve ono čemu je čovjek djelatni uzrok nužno jest dobro,
čovjeku se nikakvo zlo ne može dogoditi osim iz izvanjskih uzroka, ukoli-
30 ko je naime dio cjelotne naravi čijim se zakonima ljudska narav mora po-
koravati i prilagođavati se na gotovo beskonačne načine.
Članak VII.
Ne može biti da čovjek ne bude dio naravi i da ne slijedi njen opći red;
3S
1
njihova edd., čija ON
407
DE SERVITUTE HUMANA [224-268/225-269]
ejus ordinem non sequatur; sed si inter talia individua versetur,
qure cum ipsius hominis natura conveniunt, eo ipso hominis
agendi potentia juvabitur, et fovebitur. At si contra inter talia
sit, qure cum ipsius natura minime conveniunt, vix absque
magna ipsius mutatione iisdem sese accommodare poterit.
Caput VIII.
Quicquid in rerum natura datur, quod judicamus malum
esse, sive posse impedire, quominus existere, et vita rationali frui
queamus, ida nobis removere ea via, qure securior videtur, licet,
et quicquid contra datur, quod judicamus bonum, sive utile esse
ad nostrum esse conservandum, et vita rationali fruendum, id
ad nostrum usum capere, et eo quocumque modo uti nobis licet;
et absolute id unicuique summo naturre jure facere licet, quod ad
ipsius utilitatem conferre judicat.
Caput IX.
Nihil magis cum natura alicujus rei convenire potest,
quam reliqua ejusdem speciei individua; ade6que (per Caput, 7.)
nihil homini ad suum esse conservandum, et vita rationali
fruendum utilius datur, quam homo, qui ratione ducitur. Deinde
quia inter res singulares nihil novimus, quod homine, qui ratione
ducitur, sit prrestantius, nulla ergo re magis potest unusquisque
ostendere, quan Itum arte, et ingenio valeat, quam in hominibus
ita educandis, ut tandem ex proprio rationis imperio vivant.
Caput X.
Quatenus homines Invidia, aut aliquo Odii affectu in se invi- 2s
cem feruntur, eatenus invicem contrarii sunt, et consequenter
eo magis timendi, quo plus possunt, quam reliqua naturre
individua.
Caput XI.
Animi tamen non armis, sed Amore, et Generositate vincun- 30
tur.
Caput XII.
Hominibus apprime utile est, consuetudines jungere, seseque
iis vinculis astringere, quibus aptius dese omnibus unum efficiant,
408
O LJUDSKOM ROPSTVU
nego, ako se kreće između takvih individua koje se slažu sa samom nara-
vi čovjeka, samim je tim čovjekova moć djelovanja poticana i pothranji-
vana. Ako se pak, obratno, kreće među takvima koji se uopće ne slažu s
njegovom naravi, on će jedva uspjeti prilagoditi im se bez velike promje-
s ne sebe sama.
Članak VIII.
Sve ono čega ima u naravi stvari i za što sudimo da je loše ili da može
spriječitida možemo opstojati i uživati umni život, sve to možemo od nas
otkloniti na način koji nam se čini sigurnijim, a ono, naprotiv, čega ima i
10
za što sudimo da je dobro ili korisno za očuvanje našeg bitka i za uživa-
nje umnog života, sve to možemo uzeti i koristiti na bilo koji način; i sva-
tko po najvišem pravu naravi može na svaki način činiti ono za što sudi
da pridonosi njegovoj koristi.
Članak IX.
15
Ništa se s naravi neke stvari ne može slagati više od drugih individua
iste vrste; stoga (prema članku VII.) nema ničega što bi čovjeku za oču­
vanje njegova bitka i za uživanje umnog života bilo korisnije od čovjeka
koji je vođen umom. Budući da, nadalje, među pojedinačnim stvarima ne
znamo ni za jednu koja bi bila izvrsnija od čovjeka vodenog umom, onda
20
nitko ničim ne može više pokazati koliko vrijedi po umješnosti i značaju
nego tako da ljude obrazuje kako bi napokon živjeli pod vlašću svog vlas-
titog uma.
Članak X.
Ukoliko su ljudi u svojim međusobnim odnosima nošeni zavišću ili
nekom strašću mržnje, utoliko su si suprotni, te ih se slijedom toga treba
to više bojati što su moćniji od ostalih individua naravi.
Članak XI.
Srca se ne pobjeđuju oružjem nego ljubavlju i plemenitošću.
Članak XII.
Ljudima je osobito korisno povezati se odnosima i spojiti se takvim
vezama kojima će biti sposobniji polučiti to da budu jedno i na svaki način
409
DE SER VITUTE HUMANA [225-269 /227-27 l]
et absolute ea agere, qure firmandis amicitiis inserviunt.
Caput XIII.
Sed ad hrec ars, et vigilantia requiritur. Sunt enim homines
varii, (nam rari sunt, qui ex rationis prrescripto vivunt) et tamen
plerumque invidi, et magis ad vindictam, quam ad Misericordiam s
proclives. Unumquemque igitur ex ipsius ingenio ferre, et sese
continere, ne eorum affectus imitetur, singularis animi potentire
opus est. At qui contra homines carpere, et vitia potius expro-
brare, quam virtutes docere, et hominum animos non firmare;
sed frangere norunt, ii et si bi, et reliquis molesti sunt; unde multi lO
prre nimia scilicet animi impatientia, falsoque I religionis studio,
inter bruta potius, quam inter homines vivere maluerunt; ut
pueri, vel adolescentes, qui parentum jurgia requo animo ferre
nequeunt, militatum confugiunt, et incommoda belli, et imperium
tyrranidis prre domesticis commodis, et paternis admonitionibus 15
eligunt, et quidvis oneris sibi imponi patiuntur, dummodo
parentes ulciscantur.
Caput XIV.
Quamvis igitur homines omnia plerumque ex sua libidine
moderentur, ex eorum tamen communi societate multo plura
commoda, quam damna sequuntur. Quare satius est eorum
injurias requo animo ferre, et studium iis adhibere, qure concor-
dire, et amicitire conciliandre inserviunt.
Caput XV.
Qure concordiam gignunt, sunt illa, qure ad justitiam, requi-
tatem, et honestatem referuntur. Nam homines prroter id, quod
injustum, et iniquum est, etiam regre ferunt, quod turpe habetur,
sive quod aliquis receptos civitatis mores aspernatur. Amori
autem conciliando illa apprime necessaria sunt, quro ad Reli-
gionem, et Pietatem spectant. De quibus vide Schol. 1. et 2.
Prop. 37. et Schol. Prop. 46. et Schol. Prop. 73. p. 4.
Caput XVI.
Solet prroterea concordia ex Metu plerumque gigni, sed sine
fide. Adde, quod Metus ex animi impotentia ori !tur, et propterea
410
O LJUDSKOM ROPSTVU
činiti ono što služi potvrđivanju prijateljstava.
Članak XIII.
Ali za to treba umijeća i budnosti. Ljudi su promjenjivi (rijetki su oni
koji žive prema naputcima uma) i najvećma zavidni te su više skloni os-
veti nego milosrđu. Da bi se svakog podnijelo kakav mu god značaj mo-
gao biti i pritom ne oponašati njegove strasti, za to je potrebna posebna
moć ćudi. A oni koji naprotiv ljude ruže te im radije predbacuju mane
nego što ih podučavaju vrlinama i radije slamaju njihovu ćud nego što je
učvršćuju, ti su breme sebi i drugima. Tako mnogi iz prevelike nestrplji-
vosti duše i iz lažne vjerske revnosti više žele živjeti među zvijerima nego
među ljudima, kao što dječaci ili mladići koji ne mogu ravnodušno pod-
nijeti prijekore roditelja pobjegnu u vojsku te radije izabiru ratne neprili-
ke i tiransku vlast nego udobnost doma i roditeljske savjete, te se daju
opteretiti svakim bremenom samo da se osvete roditeljima.
Članak XIV.
Iako si ljudi sve uređuju ponajvećma po vlastitom nahođenju, ipak iz
njihova zajedničkog druženja slijedi mnogo više pogodnosti nego šteta.
20
Zato je bolje ravnodušno podnositi njihove nepravde i revno nastojati
oko onoga što služi slozi i prijateljstvu.
Članak XV.
Sloga izrasta iz onog što pripada pravdi, poštenju i čestitosti. Jer osim
25 onoga što je nepravedno i neprilično, ljudi također teško podnose ono
što drže besramnim ili kad netko ne mari za prihvaćene običaje u državi.
Da bi se zadobila ljubav, osobito je nužno ono što spada u vjeru i u
osjećaj dužnosti. O tome vidi primjedbe 1i2 uz poučak 37, primjedbu uz
poučak 46 i primjedbu uz poučak 73 četvrtog dijela.
30
Članak XVI.
Osim toga, sloga običava izrasti iz straha, ali bez povjerenja. Dodaj
tome da strah izvire iz nemoći ćudi i stoga ne spada u uporabu uma, kao
411
DE SER VITUTE HUMANA [227-27 l /228-272]
a.d rationis usum non pertinet; ut nec Commiseratio, quamvis
Pietatis speciem prre se ferre videatur.
Caput XVII.
Vincuntur prreterea homines etiam largitate, prrecipue ii,
qui non habent, unde comparare possint illa, qure ad vitam susten-
tandam necessaria sunt. Attamen unicuique indigenti auxilium
ferre, vires et utilitatem viri privati longe superat. Divitire nam-
que viri privati longe impares sunt ad id suppeditandum. Unius
prreterea viri facultas limitatior est, quam ut omnes sibi possit
a.micitia jungere; quare pauperum cura integrre societati incum-
bit, et ad communem tantum utilitatem spectat.
Caput XVIII.
In beneficiis accipiendis, et gratia referenda alia prorsus debet
esse cura, de qua vide Schol. Pr. 70. et Sch. Pr. 71. p. 4.
Caput XIX.
Amor prreterea meretricius, hoc est, generandi libido, qure ex
forma oritur, et absolute omnis Amor, qui aliam causam prreter
animi libertatem agnoscit, facile in Odium transit, nisi, quod
pejus est, species delirii sit, atque tum magis discordia, quam
concordia fovetur. Vid. Coroll. Prop. 31. p. 3.
Caput XX.
Ad matrimonium quod attinet, certum est, ipsum cum
ratione convenire, si Cupiditas miscendi corpora non ex I sola
forma; sed etiam ex Amore liberos procreandi, et sapienter
educandi, ingeneretur; et prreterea, si utriusque, viri scilicet et
f reminre, Amor, non solam formam; sed animi prrecipue liber-
tatem pro causa ha beat.
Caput XXI.
Gignit prreterea adulatio concordiam; sed fredo servitutis
crimine, vel perfidia; nulli quippe magis adulatione capiuntur,
quam superbi, qui primi esse volunt, nec sunt.
Caput XXII.
Abjectioni falsa pietatis, et religionis species inest. Et quam-
vis Abjectio Superbire sit contraria, est tamen abjectus superbo
9 facultas ingenii O ingenii del. Sph. Gorr. N
412
O LJUDSKOM ROPSTVU
ni sažaljenje iako ono izgleda kao da je vrsta osjećaja dužnosti.
Članak XVII.
Ljude se osim toga pridobiva i darežljivošću, poglavito one koji nema-
ju odakle dobaviti ono što im je nužno za održavanje života. No dati po-
5 moć svakome potrebitom nadaleko nadilazi snagu i korist čovjeka privat-
nika. Bogatstva čovjeka privatnika daleko su nedostatna da se to posti-
gne. Osim toga, sposobnost 1 jednog čovjeka je isuviše ograničena da bi se
on prijateljstvom mogao sa svima povezati; stoga je skrb za siromahe
obveza cijelog društva ispada samo u opće dobro.
10
Članak XVIII.
U primanju dobročinstava i u uzvraćanju hvalom naša skrb mora biti
posve drugačija, o čemu vidi primjedbu uz poučak 70 i primjedbu uz po-
učak 71 četvrtog dijela.
15 Članak XIX.
Ljubav spram milosnice, to jest, pohota za rađanjem koja izvire iz ob-
lika, pa i općenito svaka ljubav koja priznaje i drugi uzrok osim slobode
ćudi, lako prelazi u mržnju, osim ako, što je još gore, nije jedna vrsta lu-
dila i onda se više pothranjuje neslogom nego slogom. Vidi dodatak uz
20 poučak 31 trećeg dijela.
Članak XX.
Što se braka tiče, tu je izvjesno da se on slaže s umom ako požuda za
spajanjem tijela ne nastaje samo iz oblika nego i iz ljubavi spram rađa­
nja djece te njihovog mudrog odgajanja; osim toga i ako ljubav njih obo-
25
je, naime muža i žene, kao uzrok nema samo oblik nego ponajprije slo-
bodu ćudi.
Članak XXI.
Iz udvorištva isto tako izrasta sloga, ali gnjusnim zločinom ropstva ili
Jo vjerolomstvom; jer nitko neće biti zarobljen udvorištvom više od oholih
koji žele biti prvi, a nisu.
Članak XXII.
U malodušnosti je neka vrsta lažnog osjećaja dužnosti i vjere. Pa iaJrn
je malodušnost suprotna oholosti, ipak je malodušnik najbliži oholome.
1
sposobnost ćudi O, ćudi def. Sph. Corr. N.
413
DE SERVITUTE HUMANA [228-272/229-273]
proximus. Vide Schol. Prop. 57. p. 4.
Caput XXIII.
Confert prreterea concordire Pudor in iis tantilln, qme .celari
non possunt. Deinde, quia ipse Pudor species est Tristitire, ad
rationis usum non spectat.
Caput XXIV.
Creteri Tristitiro erga homines affectus directe justitire, requi-
tati, honestati, pietati, et religioni opponuntur, et, quamvis
lndignatio requitatis speciem prre se ferre videatur, ibi tamen sine
lege vivitur, ubi unicuique de factis alterius judicium ferre, et
suum, vel alterius jus vindicare licet.
Caput XXV.
Modestia, hoc est, Cupiditas hominibus placendi, qure I ex
ratione determinatur, ad Pietatem (ut in Schol. Prop. 37. p. 4.
diximus) refertur. Sed, si ex affectu oriatur, Ambitio est, sive 1s
Cupiditas, qua homines falsa Pietatis imagine plerumque dis-
cordias, et seditiones concitant. Nam qui reliquos consilio, aut
re juvare cupit, ut simul summo fruantur bona, is apprime
studebit, eorum sibi Amorem conciliare; non autem eos in admira-
tionem traducere, ut disciplina ex ipso habeat vocabulum, nec 20
ullas absolute lnvidire causas dare. ln communibus deinde collo-
quiis cavebit ·hominum vitia referre, et de humana impotentia
non nisi parce loqui curabit: at largiter de humana virtute, seu
potentia, et qua via possit perlici, ut sic homines, non ex Metu,
aut aversione, sed solo Lretitire affectu moti, ex rationis prre- 2s
scripto, quantum in se est, conentur vivere.
Caput XXVI.
Prooter homines nihil singulare in natura novimus, cujus
Mente gaudere, et quod nobis amicitia, aut aliquo consuetudinis
genere jungere possumus; ade6que quicquid in rerum natura
extra homines datur, id nostrre utilitatis ratio conservare. non
postulat; sed pro ejus vario usu conservare, destruere, vel
14 Schol. O Schol. I N
414
O LJUDSKOM ROPSTVU
Vidi primjedbu uz poučak 57 četvrtog dijela.
Članak XXIII.
Osim toga, sram može slozi doprinositi samo u onome što se ne može
sakriti. Budući da je, nadalje, sram vrsta neugode, onda on ne spada u
s uporabu uma.
Članak XXIV.
Ostale strasti neugode spram ljudi izravno su oprečne pravdi, pošte-
nju, čestitosti, osjećaju dužnosti i vjeri te, iako ogorčenje izgleda kao neka
10
vrsta poštenja, ipak se živi u bezakonju tamo gdje je svakome dopušteno
suditi o onome što su drugi učinili te si prisvaja svoje ili tuđe pravo.
Članak XXV.
Skromnost, to jest požuda dopadanja ljudima koja je određena umom,
spada u osjećaj dužnosti (kako smo rekli u primjedbi 1 uz poučak 37
četvrtog dijela). Ali ako izvire iz strasti, ona je častohleplje ili požuda ko-
jom ljudi lažnom prispodobom osjećaja dužnosti izazivaju najvećma ne-
slogu i bune. Jer onaj tko druge žudi potaći savjetom ili djelom kako bi
skupa uživali najviše dobro, taj se osobito trudi da zadobije njihovu lju-
bav; on ih pri tome neće navesti na čuđenje kako bi njegov pauk dobio
njegovo ime niti će im na bilo koji način dati uzroke zavisti. Cak će se i u
običnim razgovorima kloniti toga da navodi ljudske mane i o ljudskoj će
nemoći nastojati govoriti samo ukratko, ali zato naširoko o ljudskoj vrlini
ili o moći, te na koji se način može usavršiti kako bi ljudi, potaknuti ne
strahom ili nesklonošću, nego samo strašću ugode, nastojali živjeti, ko-
liko je do njih, prema naputcima uma.
Članak XXVI.
Osim ljudi u naravi ne poznajemo ništa pojedinačno čijem bismo se
duhu radovali i s čime bismo se mogli povezati prijateljstvom ili dru-
3<> gom vrstom odnosa; stoga, štogod osim ljudi u naravi postoji, to um ne
zahtijeva da se to sačuva s obzirom na našu korist, nego podučava da
se to za naše različite uporabe sačuva, uništi ili na bilo koji način prila-
1
primjedbi O, primjedbi· 1 N
415
DE SERVITUTE HUMANA [229-273/231-275]
quocunque modo ad nostrum usum adaptare nos docet.
Caput XXVII.
Utilitas, q~am ex rebus, qure extra nos sunt, capimus, est
prreter experientiam, et cogni.tionem, quam acquirimus ex eo,
quod easdem observamus, et ex his for jmis in alias mutamus,
prrecipua corporis conservatio; et hac ratione res illre imprimis
utiles sunt, qure Corpus ita alere, et nutrire possunt, ut ejus
omnes partes officio suo recte fungi queant. Nam quo Corpus
aptius est, ut pluribu~ modis possit affici, et corpora externa
pluribus modis afficere, eo Mens ad cogitandum est aptior.
(vide Prop. 38. et 39. p. 4.) At hujus notre perpauca in natura
esse videntur, quare ad Corpus, ut requiritur, nutriendum necesse
est multis naturoo diversre alimentis uti. Quippe humanum Corpus
ex plurimis diversre naturre partibus componitur, quro continuo
alimento indigent, et vario, ut totum Corpus ad omnia, qure ex
ipsius natura sequi possunt, reque aptum sit, et consequenter ut
Mens etiam reque apta sit ad plura concipiendum.
Caput XXVIII.
Ad hrec autem comparandum vix uniuscujusque vires suffi-
cerent, nisi homines operas mutuas traderent. Verum omnium
rerum compendium pecunia attulit, unde factum, ut ejus imago
Mentem vulgi maxime occupare soleat; qui vix ullam Lretitire
speciem imaginari possunt, nisi concomitante nummorum idea,
tanquam causa.
Caput XXIX.
Sed hoc viti.um eorum tantum est, qui non ex indigentia, nec
propter necessitates nummos qurerunt; sed quia lucri artes
didicerunt, quibus se magniffice efferunt. Creterum corpus ex
consuetudine pascunt; sed parce, quia tan jtum de suis bonis se
perdere credunt, quantum sui Corporis conservationi impendunt.
At qui verum nummorum usum norunt, et divitiarum modum
ex sola indigentia moderantur, paucis contenti vivunt.
416
O LJUDSKOM ROPSTVU
godi za našu uporabu.
Članak XXVII.
Korist koju izvlačimo iz stvari koje su izvan nas, osim u iskustvu i spq-
znaji koju stičemo tako što ih promatramo i što ih mijenjamo iz njhovih
s oblika u druge, sastoji se uglavnom u očuvanju tijela; u tom pogledu na-
ročito su korisne one stvari koje tijelo tako mogu krijepiti i hraniti da
svaki od njegovih dijelova može točno izvršiti svoju zadaću. Jer što je ti-
jelo sposobnije da na više načina bude aficirano i da izvanjska tijela afici-
ra na više načina, to je i duh sposobniji za mišljenje (vidi poučke 38 i 39
io
četvrtog dijela). No izgleda da takvih ima u naravi vrlo malo, pa stoga da
bi se tijelo ishranilo kako valja nužno je uporabiti mnoge jestvine različi­
tih naravi. Jer ljudsko je tijelo složeno iz mnogih dijelova različitih naravi
koje zahtijevaju stalno i različito hranjenje kako bi cijelo tijelo bilo jed-
1s nako sposobno za sve ono što može slijediti iz njegove naravi te da slije-
dom toga i duh bude jednako sposoban da mnogo misli.
Članak XXVIII.
Da bi se to postiglo jedva da bi dostajale sile svakog pojedinog, kad si
ljudi ne bi međusobno pomagali. Odista je novac postao mjerilo svih
20
stvari, odakle dolazi da njegova prispodoba obično najvećma obuzima
duh svjetine, jer si svjetina jedva može prispodobiti ikakvu vrstu ugode a
da ona ne bude praćena predstavom novca kao uzroka.
25 Članak XXIX.
Mana je to pak samo kod onih koji novac ne ištu zbog potrebitosti niti
radi onoga što je neophodno, nego zato jer su izučili umijeće stjecanja
kojime se naveliko razmeću. Uostalom oni tijelo njeguju prema običaju,
ali oskudno, jer se boje da će od svojih dobara izgubiti ono što im treba
30
za očuvanje vlastitoga tijela. No onaj tko zna pravu uporabu novca i koli-
činu bogatstva određuje samo po potrebama, taj živi i s malim zadovoljan.
417
DE SER VITUTE HUMANA [231-275/232-276]
Caput XXX.
Cum igitur res illro sint bome, qme Corporis partes juvant,
ut suo officio fungantur, et Lretitia in eo consistat, quod hominis
potentia, quatenus Mente et Corpore constat, juvatur, vel au-
getur; sunt ergo illa omnia, qure Lrotitiam afferunt, bona. Atta- s
men, quoniam contra non eum in finem res agunt, ut nos Lretitia
afficiant, nec earum agendi potentia ex nostra utilitate tempe-
ratur, et denique, quoniam Lrotitia plerumque ad unam Corporis
partera potissimum refertur; habent ergo plerumque Lretitire
affectus, (nisi ratio, et vigilantia adsit) et consequenter Cupidi- 10
tates etiam, qure ex iisdem generantur, excessum; ad quod acce-
dit, quod ex affectu id primum habeamus, quod in prresenti
suave est, nec futura requali animi affectu restimare possumus.
Vide Schol. Pr. 44. et Schol. Pr. 60. p. 4.
Caput XXXI.
At superstitio id contra videtur statuere bonum esse, quod
Tristitiam, et id contra malum, quod Lretitiam affert. Sed, ut
jam diximus, (vide Schol. Prop. 45. p. 4.) nemo, nisi invidus, mea
impotentia, et incommodo delectatur. Nam quo majori Lretitia
afficimur, eo ad majorem perfectionem transimus; et conse-
quenter eo magis de natura divina participamus, nec Lretitia
unquarn mala I esse potest, quarn nostrro utilitatis vera ratio
moderatur. At qui contra Metu ducitur, et bonum, ut malum
vitet, agit, is ratione non ducitur.
Caput XXXII.
Sed humana potentia admodurn limitata est, et a potentia
causarum externarum infinite su pera tur; atque adeo potestatem
absolutam non habemus, res, qure extra nos sunt, ad nostrum
usum aptandi. Attamen ea, qure nobis eveniunt contra id, quod
nostrre utilitatis ra.tio postulat, requo animo feremus, si conscii
simus nos functos nostro officio fuisse, et potentiam, quam habe-
mus, non potuisse se eo usque extendere, ut eadem vitare posse-
mus, nosque partem totius naturre esse, cujus ordinem sequimur.
Quod si clare, et distincte intelligamus, pars illa nostri, · qure
intelligentia definitur, hoc est, pars melior nostri in eo plane
14 p. 4 N p. 3 O
418
O LJUDSKOM ROPSTVU
Članak XXX.
Budući da su dakle dobre one stvari koje potiču dijelove tijela da iz-
vrše svoju zadaću i kako se ugoda sastoji u tome da se čovjekova moć,
ukoliko se on sastoji od duha i tijela, potiče ili uvećava, onda je dakle sve
ono što donosi ugodu dobro. No kako stvari, naprotiv, ne djeluju sa svr-
hom da nas aficiraju ugodom, niti se njihova moć djelovanja određuje
prema našoj koristi te, na kraju, budući da se ugoda najvećma odnosi
uglavnom spram jednog dijela tijela, onda strasti ugode (osim ako su tu
um i budnost) a slijedom toga i požude koje iz njih nastaju jesu ponaj-
većma prekomjerne. Tome pridolazi i to da mi iz strasti najviše cijenimo
ono što je ugodno u sadašnjosti a da ono buduće ne možemo cijeniti
istom strasti. Vidi primjedbu uz poučak 44 i primjedbu uz poučak 60 če­
tvrtog1 dijela.
IS
Članak XXXI.
Praznovjerje pak izgleda da tvrdi kako je dobro naprotiv ono što donosi
neugodu, a zlo naprotiv ono što donosi ugodu. Ali, kao što smo već rekli
(vidi primjedbu uz poučak 45 četvrtog dijela), osim zavidnika nitko se ne
20 veseli mojoj nemoći i nevolji. Jer što smo većom ugodom aficirani, to u
veće savršenstvo prelazimo te slijedom toga to više sudjelujemo u božan-
skoj naravi; a ugoda nikad ne može biti loša ako je istinski odmjerena s
obzirom na našu korist. A onaj tko je, naprotiv, vođen strahom te čini
dobro kako bi izbjegao zlo, taj nije vođen umom.
2S
Članak XXXII.
Ljudska je moć pak vrlo ograničena te je moćima izvanjskih uzroka
beskonačno nadmašena, pa zato nemamo neograničenu vlast da stvari
koje su izvan nas prilagodimo za našu uporabu. No ipak ćemo sve što
30 nam se dogodi a što je suprotno onome što se zahtjeva s obzirom na na-
šu korist ravnodušno podnijeti ako smo svjesni da smo izvršili svoju za-
daću i da se moć koju imamo ne može protezati dotle da to možemo
izbjeći te da smo dio cijele naravi čiji red slijedimo. Ako to jasno i raz-
govijetno razumijemo, onda će onaj dio nas koji se određuje kao spozna-
35 vanje, to jest onaj bolji dio nas, biti potpuno zadovoljan i nastojat će is-
1
četvrtog N, trećeg O
419
DE SER VITUTE HUMANA [232-276] O LJUDSKOM ROPSTVU

acquiescet, et in ea acquiescentia perseverare conabitur. Nam,
quatenus intelligimus, nihil appetere, nisi id, quod necessarium
est, nec absolute, nisi in veris acquiescere possumus; ade6que
quatenus hrec recte intelligimus, eatenus conatus melioris partis
nostri cum ordine totius naturre convenit.
Finis Quartm Partis.
trajati u tom zadovoljstvu. Jer, ukoliko razumijemo, ničemu ne težimo
osim onome što je nužno i općenito se možemo zadovoljiti samo istinom.
Stoga, ukoliko to pravo razumijemo utoliko se i nagon onog boljeg dijela
nas slaže s redom cijele naravi.
s
Kraj četvrtog dijela

420 421
 ETHICES
Pars Quinta
DE POTENTIA INTELLECTUS,
seu de
LIBERTATE HUMANA. s LJUDSKOJ SLOBODI
Prrefatio.
Transeo tandem ad alteram Ethices Partem, qum est de modo,
sive via, qum ad Libertatem dum'.t. I n hdc ergo de potentia rationis
agam, ostendens, quid ipsa ratio in affectUs possit, et deinde, quid
]}Jentis Libertas seu beatitudo sit, ex quibus videbimus, qttantum 10
sapiens potior sit ignaro. QuomodO autem, et qua via debeat intellectus
perjici, et qua deinde arte Corpus sit curandum, ut possit suo officio
recte fungi, huc non pertinet; hoc enim ad M e<licinam, illud autem
ad Logicam spectat. H~c igitur, ut dixi, de sol,d Mentis, seu rationis
potentia agam, et ante omnia, quantum, et quale imperium in affectUs is
habeat, ad eosdem coercendum, et moderandum, ostendam. Nam nos
in ipsos imperium absolutum non habere, jam supra demonstravimus.
Stoici tamen putdrunt, eosdem a nostra voluntate absolute pendere,
nosque iis absolute imperare posse. Attamen ab experientia recla-
mante, non vero ex suis principiis coacti su nt f ateri, usum, et studium 20
non parv'Um requiri ad ·eosdem coercendum, et moderandum; quod
' quidam exemplo duorum canum, (si recte memini) unius scilicet do-
me ls~ici, alterius venatici, conatus est ostendere; nempe quia usu ef.fi-
cere tandem potuit, ut domesticus venari, venaticus contra a leporibus
sectand,is abstinere assuesceret. H uic opinioni non pari'tm favet 2s
Cartesius. Nam statuit A nimam, seu M entem unitam prmcipue esse
422
ETIKE
Peti dio:
O MOĆI RAZUMA
ili o
Predgovor
Prelazim konačno na sljedeći dio Etike - o načinu ili putu koji vodi do
slobode. Ovdje ću dakle raspraviti o moći uma, pokazujući što sam um
može protiv strasti, te nadalje što je sloboda duha ili blaženstvo, iz čega
ćemo vidjeti koliko je mudrac moćniji od neznalice. Kako pak i kojim pu-
tem treba usavršiti razum, te kojim umijećem valja skrbiti za tijelo kako bi
moglo točno izvršavati svoje zadaće, ovamo ne spada; ovo potonje naime
spada u medicinu, a ono prvo u logiku. Ovdje ću dakle, kako sam rekao,
raspraviti samo o moći duha ili uma, te ću prije svega pokazati koliku i
kakvu vlast ima nad strastima da ih suspregne i umjeri. Jer mi nad njima ne
možemo imati potpunu vlast, kako smo gore već pokazali. Stoici su pak dr-
žali da one na svaki način ovise o našoj volji, pa da i mi njima možemo na
svaki način vladati. Ali, iskustvo koje se tome protivilo, a ne toliko njihova
vlastita načela, prinudila ih je da kažu da je nemala vježbe i napora potre-
bno za susprezanje i umjeravanje strasti, a što je netko nastajao pokazati na
primjeru· dva psa (ako se točno sjećam), jednog kućnog i drugog lovačkog~
kad je vježbom uspio postići da se kućni pas navikne na lov, a lovački,
obratno, da se sustegne od ganjanja zečeva. Ovom se mnijenju isto tako pri-
klanja i Kartezije. Jer on drži da je duša ili duh sjedinjena uglavnom s jednim
423
DE POTENTIA INTELLECTUS [234-278/235-279]
cuidam parti cerebri, glandulm scilicet pineali dictm, cujus ope M ens
motus omnes, qui in corpore excitantur, et objecta externa sentit,
quamque M ens eo solo, quod vult, varie rnovere potest. H anc glandu-
la~ in r;tedio cerebri itd suspensam esse statuit, ut minimo spirituum
ani~lium. ~tu p~ssit moveri. Deinde. statuit, qudd hmc glans tot s
va~iis mo~is in medi~ cerebro suspendatur, quot variis modis spiritus
a~im,ale~ in e~ndem impingunt, et qudd prmterea tot varia vestigia in
ea~em imprirr:antur, quot varia objecta externa ipsos spiritus
anir:iales versus eandem propellunt, unde fit, ut si glans postea ab
Animm voluntate, illam diversimode movente, hoc, aut illo modo 10
suspendatur, quo semel fuit suspensa a spiritibus, hoc, aut illo
modo agitatis, tum ipsa glans ipsos spiritus animales eodem modo
a
propel~et, et deterrninabit, ac antea simili glandulm suspensione
repulsi fuerant. Prmterea statuit, unamquamque M entis volunta-
tem natura esse unitam certo cuidam glandi'.s motui. Ex. gr. si quis 1s
volunta~em ~bet objectum remotum intuendi, hrec voluntas efficiet,
ut pup.illa_ dilat~tur; sed si de solđ dilatanda pupillđ cogitet, nihil
proderit e1us rei habere voluntatem, quia natura non junxit motum
glandis, qui ir:servit .frnpellendis spiritibus versU.S nervum Opticum
modo conveniente dilatandm, vel .contrahendm pupillm cum volun- 20
tate eandem dilatandi, vel contraheruli; sed demum cum voluntate
intuend~ objecta remota, vel proxima. Denique statuit, qudd, etsi
unusquisqu_e mo.tus hujus ~landulm videatur connexus esse I per
naturam singulis ex nostris cogitationibus ab initio nostrm vitm
aliis tamen per habitum possunt jungi, quod probare conatur art: 25
50. p. 1. de Pass. Animm. Ex his concludit, nullam esse tam irn-
becillem Animam, qum non possit, cum bene dirigitur, acquirere
p~testatem absolutam .in suas Passiones. Nam hm, ut ab eo defi-
niuntur, sunt percept1ones, aut sensus, aut commotiones animre,
qure ad eam speciatim referuntur, qureque NB. producuntur, 30
424
O MOĆI RAZUMA
dijelom mozga koji se naziva hipofiza kojom duh osjeća sva kretanja koja se
pobuđuju u tijelu te izvanjska tijela, a koju duh može na razne načine po-
kretati samim tim što to hoće. On drži da ova žlijezda tako visi u sredini
mozga da se može pokrenuti i najmanjim pokretom životnih duhova. Na-
dalje drži da ova žlijezda visi u mozgu na toliko različitih načina na koliko
načina o nju udaraju životni duhovi, te da oni toliko različitih tragova u nju
utisnu koliko ima različitih izvanjskih predmeta koji te životne duhove pre-
ma njoj tjeraju. Odatle biva da ako je potom žlijezda voljom duše, koja je
pokreće na razne načine, dovedena u ovo ili ono lebdeće stanje, onda će i
sama žlijezda tjerati i određivati životne duhove na isti način kao što su prije
bili tjerani od sličnog lebdenja žlijezde. Osim toga on drži da je svaki voljni
čin duha po naravi sjedinjen s nekim određenim pokretom žlijezde. Na
primjer, ako netko ima volju da osmotri udaljeni predmet, onda se ova volja
izvršava tako da se zjenica raširi. No ako on misli samo na širenje zjenice,
onda mu tu neće ništa koristiti to što ima volju jer kretanje žlijezde koje služi
tome da se životni duhovi pokrenu prema vidnom živcu na taj način da se
zjenica raširi ili suzi narav nije povezala s voljom širenja ili sužavanja zjenice
nego upravo s voljom da se motre udaljeni ili bliski predmeti. Na kraju tvrdi
da iako izgleda da je svaki pokret ove žlijezde već od početka našeg života po
naravi povezan s pojedinim našim mislima, ipak se navikom može povezati
i s drugima, što nastoji dokazati u članku 50 prvog dijela Strast! duše 1• Iz
čega on zaključuje da nema tako slabe duše koja ne bi mogla,. ako je dobro
upravljana, zadobiti potpunu vlast nad svojim strastima. Jer one su, kako ih
on definira, "opažaji ili osjeti ili gibanja duše koji se posebno odnose
spram nje i koji su" - dobro pazi!- "proizvedeni, sačuvani i pojačani nekim
1
Descartesovo djelo Les Passions de l'ame (prvi puta izdano u Amsterdamu i Parizu,
1649.). - Spinoza razlikuje strast (affectus) i trpnju (passio); op. prev.
42S
DE POTENTIA INTELLECTUS [235-279 /236-280]
conservantur, et corroborantur, per aliquem motum spirituum.
(vide art. 27. p. 1. Pa.ss. Anim.) At quandoquidem euilibet volun-
tati possumus jungere motum quemcunque glarulis, et eonseq'llentur
a
spirituurn; et determinatio voluntatis solđ nostr<1 potestate pendet;
si igitur nostram voluntatem eertis, et firmis judiciis, secundum s
qum nostrm vitle aetiones dirigere t'olumus, determinernus, et motus
passionum, quas habere volumus, hisee judiciis jungamus, im-
perium acquiremus absolutum in nostras Passiones. H me est elarissi-
mi huf'us Viri sententia, ( quantttm ex ipsius . verbis conjicio)
qua.m ego vix credidissem a tanto V iro prolatam esse, s·i mini'ts io
acuta fuisset. ProfeetO mirari satis non possum, quad vir Philosophus,
qui firmiter statuerat, nihil dedueere, nisi ex principiis per se notis,
et nihil affirmare, nisi quod elare, et distinere perciperet, et qui
toties Seholastieos repreltenderat, qu<ld per occultas qualitates res
obseuras voluerint explicare, H ypothesin snmat omni occulta i s
qualitate occultiorem. Quid qumso, per M entis, et Corporis unionem
intelligit? quem, inquam, elarum, et distinetum conceptum habet
eogitationis arctissime unitm cuidam quantitatis portiunculm? V el-
lern sane, ut hane unionem per proxirnarn suam causam explicuisset.
Sed I ille M entern a Corpore adeo distinctam eonceperat, ut nee 20
hujus unionis, nee. ipsius M entis ullam singularem causam assi-
gnare potuerit; sed neeesse ips·i fuerit, ad eausam totius Universi,
hoc est, ad Deurn reeurrere. Deinde pervelim scire, quot motU.S
gradus potest glandulm isti pineali M ens tribuere, et quanta eum
vi eandem suspensam tenere potest. Nam nescio, an hme glans 2s
a a
tardiU8, vel celerius Mente circurnagatur, quam spiritibus ani-
malibus, etan motU.S Passionum, quos firmis fudieiis arete junximus,
a
non possint ab iisdem iterurn causis corporeis disjungi, ex quo
sequeretur, ut, quamvis M ens .firmiter proposuerit contra pericula
ire, atque huic decreto motU.S audaei'.m junxerit, viso tamen periculo, 30
426
O MOĆI RAZUMA
kretanjem duhova" (vidi članak 27 prvog dijela Strasti duše 1). A budući da
mi s bilo kojom voljom možemo povezati bilo koje gibanje žlijezde a slije-
dom toga i duhova, te kako određenje volje ovisi samo o našoj vlasti, onda
ćemo, samo ako svoju volju odredimo prema pouzdanim i čvrstim sudovi-
ma prema kojima želimo upravljati djelima u svom životu, te ako kretanja
strasti koje želimo imati poveženo s ovim sudovima, zadobiti potpunu vlast
nad svojim strastima. To je gledanje ovog preslavnog čovjeka (koliko ja mo-
gu zaključiti iz njegovih riječi). Jedva bih povjerovao da potječe od tako
velikog čovjeka kad bi bilo manje oštroumno. Zaista se ne mogu dovoljno
načuditi da je jedan pravi filozof koji je čvrsto tvrdio da ništa neće izvoditi
osim iz načela koja su sama po sebi jasna i da ništa neće tvrditi što nije
jasno i razgovijetno opazio i koji je skolasticima toliko prigovarao da nejas-
nim svojstvima hoće objasniti nejasne stvari, i sam daje postavku koja je
nejasnija od svakog nejasnog svojstva. Pitam se: što on razumije pod jedin-
stvom duha i tijela? Koji on, velim, jasan i razgovijetan pojam ima o mi-
šljenju najuže povezanom s djelićem neke mase? Zaista bih želio da je ovo
jedinstvo objasnio njegovim bliskim uzrokom. Jer on je duh pojmio kao
toliko odvojen od tijela da ne može navesti neki pojedinačni uzrok niti tog
jedinstva niti samog duha, nego mu je bilo nužno pribjeći uzroku cijelog sve-
mira, to jest Bogu. Nadalje bih posebno volio znati koliko stupnjeva kretanja
može duh pridati samoj hipofizi te kolikom je silom može održati u lebde-
nju. Jer, ne znam okreće li duh ovu žlijezdu ili sporije od životnih duhova te
ne mogu li kretanja strasti koja smo povezali sa čvrstim sudovima najuže
biti opet od njih odriješena izvanjskim uzrocima iz čega bi slijedilo da, čak
ukoliko je duh čvrsto naumio da ide u susret pogibeljima i što je s tom
odlukom povezao pokrete hrabrosti, žlijezda kad se suoči s pogibelji lebdi tako
1
Spinoza vrlo precizno prevodi Descartesovu definiciju strasti koja u izvorniku gla~i:
"Des perceptions, ou des sentiments, ou de emotions de I'ame, qu'on raporte particulie-
rement a elle, & qui sont causees, entretenues et fortifiees par quelque mouvement des
esprits" (Descartes: Les Passions de l'ame. Paris: Vrin, 1964.), op. prev.
2
pravi filozof O, takav filozof N
427
DE POTENTIA INTELLECTUS [236-280 /237-281]
glans ita suspendatur, ut Mens non, nisi de fuga, possit cogitare;
et sane, cum nulla detur ratio voluntatis ad motum, nulla etiam
d.atur comparatio inter M entis, et Corporis potentiam, seu vires;
et consequenter hujus vires nequaquam viribus illius determinari
possunt. His adde, qu.Od nec hcec glans ita in m.edio cerebro sita s
reperiatur, ut tam facile, totque modis circumagi possit, et qu.Od non
omnes nervi ad cavitates usque cerebri protendantur. Denique
omnia, quce de voluntate, ejusque libertate asserit, omitto, quando-
quidem hcec falsa esse, satis superque ostenderim. Igitur quia Mentis
potentia, ut supra ostendi, sola intelli,gentia dejinitur, affectuum 10
remedia, quce omnes experiri quidem; sed non accurate observare,
nec distincte videre credo, sola Mentis cognitione determinabimus,
et ex eđdem illa omnia, quce ad ipsius beat-itudinem spectant,
deducemus. I
Axiomata.
I. Si in eodem subjecto dure contrarire actiones excitentur,
debebit necessario vel in utraque, vel in una sola mutatio fieri,
donec desinant contrarire esse.
II. Effectus potentia definitur potentia ipsius causre, qua-
tenus ejus essentia per ipsius causre essentiam explicatur, vel
definitur.
Patet hoc Axioma ex Prop. 7. Part. 3.
. Pro po s i ti o I . Prout cogitationes, rerumque idece ordinantur,
et concatenamur in Mente, ita corporis affectiones, seu rerum ima-
gines ad amussim ordinantur, et concatenantur in Corpore.
Dem on strati o. Ordo, et connexio idearum idem est, (per
Prop. 7. p. 2.) ac ordo, et connexio rerum, et vice versa, ordo, et
connexio rerum idem est, (per Coroll. Prop. 6. et 7. p. 2.) ac ordo,
et connexio idearum. Quare sicuti ordo, et connexio idearum in
Mente fit secundum ordinem, concatenationem affectionum Cor- 30
poris, (per Prop. 18. p. 2.) sic vice versa (per Prop. 2. p. 3.) ordo, et
connexio affectionum Corporis fit, prout cogitationes, rerumque
idere ordinantur, et concatenantur in Mente. Q. E. D.
428
O MOĆI RAZUMA
da duh ni o čemu ne može misliti nego o bijegu; te odista, kako nema
nikakva odnosa između volje i kretanja, onda nema ni nikakve usporedbe
između moći ili sila duha i tijela; a slijedom toga sile ovoga ne mogu biti
određene nikakvim silama onoga. Tome doda} i to da se ova žlijezda ne na-
lazi u sredini mozga tako da može biti okretana tako lako i na toliko mnogo
načina, te da se svi živci ne protežu do šupljina mozga. Na koncu, sve što on
kaže o volji i o njenoj slobodi ja izostavljam, budući da je to lažno, kako
sam već gore dostatno pokazao. Budući da se moć duha, kako sam gore po-
kazao, definira samo razumijevanjem, lijekove za strasti - za koje vjerujem
da ih svi ljudi na sebi iskušavaju ali ih ne opažaju na odgovarajući način i
razgovijetno - odredit ćemo samo spoznajom duha, a iz toga ćemo izvesti
sve ono što spada u njegovo blaženstvo.
Aksiomi
lS
I. Ako se u istom subjektu pobude dva suprotna djelovanja, onda će
nužno nastati promjena ili u oba ili samo u jednom, dok ne prestanu biti
suprotna.
II. Moć učinka definira se pomoću moći samog uzroka, ukoliko se
20 njena bit objašnjava ili određuje pomoću biti uzroka.
Ovaj je aksiom jasan iz poučka 7 trećeg dijela.
Poučak 1 . Onako kako se misli i predstave stvari redaju i ulančavaju
u duhu, upravo tako se stanja tijela ili predstave stvari redaju i ulančavaju u
tijelu.
2s
Dok a z. Red i sveza predstava isti su (prema poučku 7 drugog dijela)
kao red i sveza stvari te obratno, red i sveza stvari isti su (prema dodatku
uz poučak 6 i počku 7 drugog dijela) kao red i sveza predstava. Stoga,
kao što red i sveza predstava nastaju prema redu i ulančavanju stanja
tijela (prema poučku 18 drugog dijela), onda isto tako obratno (prema
poučku 2 trećeg dijela) red i sveza stanja tijela nastaju prema tome kako
se misli i predstave stvari redaju i ulančavaju u duhu, što je i trebalo do-
kazati.
429
DE POTENTIA INTELLECTUS [237-28 l /239-283]
Pro po s i ti o I I . Si animi commotionem, seu affectum acausce
externce cogitatione amoveamus, et aliis jungamus cogitationibus,
tum A mor, seu Odium erga causam externam, ut et animi fluctua-
tiones, quw ex his affectibus oriuntur, destruentur. I
Dem on strati o. Id enim, quod formam Amoris, vel Odii s
constituit, est Lretitia, vel Tristitia, concomitante idea causre
externre; (per Defin. 6. et 7. Affect.) hac igitur sublata, Amoris,
vel Odii forma simul tollitur; ade6que hi affectus, et qui ex his
oriuntur, destruuntur. Q. E. D.
Propositio III. Affectus, qui passio est, desinit esse passio,
simulatque ejus claram, et distinctam formamus ideam.
Demonstra tio. Affectus, qui passio est, idea est confusn..
(per gener. Affect. Defin.) Si itaque ipsius affectus claram, et
distinctam formemus ideam, hrec idea ab ipso affectu, quatenus
ad solam Mentem refertur, non nisi ratione distinguet·ur; (per
Prop. 21. p. 2. cum ejusdem Schol.) ade6que (per Prop. 3. p. 3.)
affectus desinet esse passio. Q. E. D.
Corollarium. Affectus igitur eo magis in nostra potestate
est, et Mens ab eo minus patitur, quo nobis est notior.
Propositio IV. Nulla est Corporis affectio, cujus aliquem
clarum, et dist·inctum non possumus /ormare conceptum.
Demonstratio. Qure omnibus communia sunt, non possunt
concipi nisi adrequate; (per Prop. 38. p. 2.) ade6que (per Prop. 12.
et Lemma 2. quod habetu.r post Schol. Prop. 13. p. 2.) nulla est
Corporis affectio, cujus aliquem clarum, et distinctum non possu-
mus formare conceptum. Q. E. D.
Corollarium. Hine sequitur, nullum esse affectum, cujus
non possumus aliquem clarum, et distinctum formare conceptum.
Est namque aflfectus Corporis affectionis idea, (per gen. Affect.
Defin.) qure propterea (per Prop. prroc.) aliquem clarum, et
distinctum involvere debet conceptum.
Scholium. Quandoquidem nihil datur, ex quo aliquis effe-
ctus non sequatur, (per Prop. 36. p. 1.) et quicquid ex idea, qure
in nobis est adrequata, sequitur, id omne clare, et distincte intelli-
gimus; (per Prop. 40. p. 2.) hine sequitur, unumquemque potesta-
430
O MOĆI RAZUMA
Poučak 2. Ako gibanje duše ili strast odvojimo od misli vanjskog
uzroka, te povežemo s drugim mislima, onda će ljubav i mržnja spram vanj-
skih uzroka, kao i kolebanja duše koja izviru iz ovih strasti, biti uništeni.
Dok a z. Ono pak što čini oblik ljubavi ili mržnje jest ugoda ili neu-
goda, praćena predstavom izvanjskog uzroka (prema definicijama strasti
VI. i VII.); kad se ova ukloni, istovremeno se ukida oblik ljubavi i mrž-
nje; stoga će ove strasti, kao i ono iz čega one izviru, biti uništene, što je i
trebalo dokazati.
Poučak 3 . Strast koja je trpnja prestaje biti trpnja čim oblikujemo nje-
10 nu jasnu i razgovijetnu predstavu.
Dokaz. Strast koja je trpnjajest zbrkana predstava (prema općoj de-
finiciji strasti). Ako pak oblikujemo jasnu i razgovijetnu predstavu te
strasti, onda će se ova predstava od same strasti, ukoliko se ona odnosi
samo na duh, razlikovati samo odnosom (prema poučku 21 drugog dijela
1s
i primjedbi uz njega); stoga (prema poučku 3 trećeg dijela) strast presta-
je biti trpnja, što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Strast je dakle to više u našoj vlasti, a duh to manje od
nje trpi, što je bolje poznajemo.
20 Poučak 4 . Nema stanja tijela o kojem ne bismo mogli oblikovati jasan
i razgovijetan pojam.
Dok a z. Ono što je svima zajedničko ne može se pojmiti drugačije
nego odgovarajuće (prema poučku 38 drugog dijela), stoga (prema pouč­
ku 12 i pomoćnom stavku II. koji dolazi poslije primjedbe uz poučak 13
2s drugog dijela) nema stanja tijela o kojem ne bismo mogli oblikovati neki
jasan i razgovijetan pojam, što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Iz ovoga slijedi da nema strasti o kojoj ne bismo mogli
oblikovati neki jasan i razgovijetan pojam. Jer strast je predstava stanja
30
tijela (prema općoj definiciji strasti) koja stoga mora uključivati jasan i
razgovijetan pojam.
Primjedba. Budući da nema ničeg iz čega ne bi slijedila neka po-
sljedica (prema poučku 36 prvog dijela) te kako mi sve ono što slijedi iz
predstave koja je u nama odgovarajuća razumijemo jasno i razgovijetno
(prema poučku 40 drugog dijela), iz toga slijedi da svatko, ima vlast nad
431
DE POTENTIA INTELLECTUS [239-283 /240-284]
tem habere se, suosque affectus, si non absolute, ex parte saltem
clare, et distincte intelligendi, et consequenter efficiendi, ut ab
iisdem minus patiatur. Huic igitur rei prrecipue danda est opera,
ut unumquemque affectum, quantum fieri potest, clare, et
distincte cognoscamus, ut sic Mens ex affectu ad illa cogitandum
determinetur, quro clare, et distincte percipit, et in quibus plane
acquiescit; atque adeo, ut ipse affectus a cogitatione causre
externre separetur, et veris jungatur cogitationibus; ex quo fiet,
ut non tantum Amor, Odium, etc. destruantur; (per Prop. 2.
hujus) sed ut etiam appetitus, seu Cupiditates, qure ex tali affectu
oriri solent, excessum habere nequeant. (per Prop. 61. p. 4.) Nam
apprime notandum est, unum, eundemque esse appetitum, per
quem homo tam agere, quam pati dicitur. Ex. gr. cum natura
humana ita comparatum esse ostendimus, ut unusquisque appe-
tat, ut reliqui ex ipsius ingenio vivant; (vide Ooroll. Prop. 31. p. 3.)
qui quidem appetitus in homine, qui ratione non ducitur, passio
est, qure Ambitio vocatur, nec multum a Superbia discrepat; et
contra in homine, qui ex rationis dictamine vivit, actio, seu
virtus est, qme Pietas appellatur. (vide Schol. 1. Prop. 37. p. 4.
et 2. Demonstrat. ejusdem Prop.) Et hoc modo omnes appetitus,
seu Cupiditates eatenus tantum passiones sunt, quatenus ex
ideis inadrequatis oriuntur; atque eredem virtuti accensentur,
quando ab ideis adrequatis excitantur, vel generantur. Nam
omnes Cupiditates, quibus ad aliquid agendum determinamur,
tam oriri possunt ab adrequatis, quam ab inadrequatis ideis.
(vide Prop. 59. p. 4.) Atque hoc (ut eo, unde digressus sum,
revertar) affectuum remedio, quod scilicet in eorum vera cogni-
tione consistit, nullum prrestantius aliud, quod a nostra Ipotestate
pendeat, excogitari potest, quandoquidem nulla alia Mentis
potentia datur, quam cogitandi, et adrequatas ideas formandi,
ut supra (per Prop. 3. p. 3.) ostendimus.
Propositio V. Affectus erga rem, quam simpliciter, et non
ut necessariam, neque ut possibilem, neque ut contingentem ima-
ginamur, cmteris paribus, omnium est maximus.
11 61. edd. 62. ON
15 Coroll. edd. Schol. ON
432
O MOĆI RAZUMA
time da sebe i svoje strasti, ako već ne u potpunosti, a ono barem djelo-
mično jasno i razgovijetno razumije te da slijedom toga postigne to da od
njih manje trpi. Stoga je naša osobita zadaća da svaku strast spoznamo
jasno i razgovijetno, koliko god je to moguće, kako bi duh pomoću strasti
5
bio određen da misli ono što jasno i razgovijetno opaža i u čemu se pot-
puno zadovoljava, kako bi se samu strast odvojilo od mišljenja izvanj-
skog uzroka i povezalo je se s istinitim mislima; iz toga bi trebalo doći do
toga da nisu uništene samo ljubav, mržnja itd. (prema poučku 2 ovog
10 dijela), nego da ni poriv ili požuda, koji iz takve strasti obično izviru, ne
mogu biti prekomjerni (prema poučku 61 1 četvrtog dijela). Jer osobito
treba primijetiti da se radi o jednom te istom porivu zbog kojeg se kaže
da čovjek sad djeluje, a sad trpi. Na primjer, ako smo pokazali da je ljud-
ska narav tako sastavljena da svatko teži tome da i drugi žive prema
15
njegovom nahođenju (vidi dodatak2 uz poučak 31 trećeg dijela), onda taj
poriv u čovjeka koji nije vođen umom jest trpnja koja se naziva často­
hleplje i koja se mnogo ne razlikuje od oholosti; obratno, pak, u čovjeka
koji živi po zapovijedi uma, to je djelovanje ili vrlina koja se naziva osje-
20 ćajem dužnosti (vidi primjedbu 1 uz poučak 37 četvrtog dijela i drugi do-
kaz istog poučka). Na ovaj način svi porivi ili požude jesu samo utoliko
trpnje ukoliko izviru iz neodgovarajućih predstava, ali se ubrajaju u vrli-
nu ako su pobuđeni ili stvoreni odgovarajućim predstavama. Jer sve po-
žude kojima smo određeni da nešto učinimo mogu izvirati kako iz odgo-
25
varajućih tako i neodgovarajućih predstava (vidi poučak 59 četvrtog dije-
la). A kao lijek za strasti (da se vratim na ono od čega sam se udaljio)
koji bi bio u našoj vlasti ne može se izmisliti nijedan izvrsniji od onoga
koji se sastoji od naše istinite spoznaje, budući da nema nikakvih drugih
30 moći duha osim moći mišljenja i oblikovanja odgovarajućih predstava,
kako smo gore (prema poučku 3 trećeg dijela) pokazali.
Poučak 5 . Strast spram stvari koju prispodabljamo jednostavno, a ne
ni kao nužnu ni kao moguću ni kao slučajnu, pod jednakim je uvjetima naj-
veća strast među svima.
1
61edd.,62 ON
2
dodatak edd., primjedbu ON
433
DE POTENTIA INTELLECTUS [240-284/241-285]
Dem on strati o. Affectus erga rem, quam liberam esse ima-
ginamur, major est, quam erga necessariam, (per Prop. 49. p. 3.)
et consequenter adhuc major, quam erga illam, quam ut possi-
bilem, vel contingentem imaginamur. (per Prop. 11. p. 4.) At rem
aliquam ut liberam imaginari nihil aliud esse potest, quam quod
rem simpliciter imaginamur, dum causas, a quibus ipsa ad agen-
dum determinata fuit, ignoramus; (per illa, qum in Schol. Prop. 35.
p. 2. ostendimus) ergo affectus erga rem, quam simpliciter ima-
ginamur, creteris paribus major est, quam erga necessariam,
possibilem, vel contingentem, et consequenter maximus. Q. E. D.
Proposi tio VI. Quatenus Mens res omnes, ut necessarias
intelli,git, eatenus majorem in affectUs potentiam habet, seu minits
ab iisdem patitur.
Demonstra tio. -Mens res omnes necessarias esse intelligit,
(per Prop. 29. p. 1.) et infmito causarum nexu determinari ad
existendum, et operandum; (per Prop. 28. p. 1.) ade6que (per
Prop. prcec.) eatenus efficit, ut ah affectibus, qui ex iis oriuntur,
minus patiatur, et (per Prop. 48. p. 3.) minus erga ipsas afficiatur.
Q.E.D.
Scholium. Quo hrec cognitio, quod scilicet res necessarire
sint, magis circa I res singulares, quas distinctius, et magis
vivide imaginamur, versatur, eo hrec Mentis in affectus potentia
major est, quod ipsa etiam experientia testatur. Videmus enim
Tristitiam boni alicujus, quod periit, mitigari, simulac homo, qui
id perdidit, considerat bonum illud servari nulla ratione potuisse.
Sic etiam videmus, quod nemo miseretur infantis, propterea
qubd nescit loqui, ambulare, ratiocinari, et quod denique tot
annos quasi sui inscius vivat. At si plerique adulti, et unus, aut
alter infans nascerentur, tum unumquemque misereret infantum;
quia tum ipsam infantiam, non ut rem naturalern, et necessariam,
sed ut naturre viti um, seu peccatum consideraret; et ad hunc
modum plura alia notare possemus.
Propositio VII. Affectus, qui ex ratione oriuntur, vel
excitantur, si rati~o ternporis habeatur, potentiores sunt iis, qtti ad
434
O MOĆI RAZUMA
Dok a z . Strast spram stvari koju prispodabljamo kao slobodnu veća
je od strasti spram nužne stvari (prema poučku 49 trećeg dijela), a slije-
dom toga veća i od strasti spram stvari koju prispodabljamo kao moguću
ili slučajnu (prema poučku 11 četvrtog dijela). A prispodobiti stvar kao
5 slobodnu ne može biti ništa drugo do prispodobiti je jednostavno, tako
da ne poznajemo uzroke od kojih je ona bila određena djelovati (prema
onome što smo pokazali u primjedbi uz poučak 35 drugog dijela), pa je
dakle strast spram stvari koju prispodabljamo jednostavno pod jednakim
uvjetima veća od strasti spram nužne, moguće ili slučajne stvari, a slije-
10
dom toga i najveća, što je i trebalo dokazati.
Poučak 6 . Ukoliko duh sve stvari razumije kao nužne, utoliko će imati
veću moć nad strastima, odnosno manje će od njih trpjeti.
Dok a z. Duh sve stvari razumije kao nužne (prema poučku 29 prvog
15 dijela) i kao beskonačnom svezom uzroka određene za opstajanje i dje-
lovanje (prema poučku 28 prvog dijela), stoga (prema prethodnom po-
učku) utoliko polučuje da od strasti koje iz njih izviru manje trpi te je
(prema poučku 48 trećeg dijela) manje spram njih aficiran, što je i treba-
lo dokazati.
20
Pri m j e db a . Što se ova spoznaja, da su naime stvari nužne, više pro-
teže na pojedinačne stvari koje razgovijetnije i življe prispodabljamo, to
je veća i ova moć duha nad strastima, kako nam svjedoči i samo iskustvo.
Jer mi vidimo da je neugoda zbog propala dobra ublažena čim čovjek,
25
kojemu je dobro propalo, promisli kako to dobro ni na koji način nije ni
mogao sačuvati. Isto tako vidimo da se nitko ne sažaljeva nad djetetom
zato što ne zna govoriti, hodati i zaključivati te što na koncu sve te godi-
ne živi gotovo nesvjesno sebe. No kad bi se većina rađala odrasla, a tek
30
poneki tu i tamo kao dijete, onda bi se svatko sažaljevao nad djetetom,
jer bi svatko djetinjstvo shvaćao ne kao naravnu i nužnu stvar nego kao
manu ili pogrešku prirode; a takvih bismo stvari mogli još navesti.
Poučak 7. Strasti koje izviru, ili su pobuđene iz uma, jesu, ako se od-
nose spram vremena, moćnije od onih koje se odnose spram stvari koje
435
DE POTENTIA INTELLECTUS [241-285 /242-286]
res singulares re/eruntur, quas ut absentes contemplamur.
Demonstratio. Rem aliquam ut absentem non contem-
plamur ex affectu, quo eandem imaginamur; sed ex eo, quod
Corpus alio afficitur affectu, qui ejusdem rei existentiam secludit.
(per Prop. 17. p. 2.) Quare affectus, qui ad rem, quam ut absentem s
contemplamur, refertur, ejus naturre non est, ut reliquas hominis
actiones, et potentiam superet; (de quibus vide Prop. 6. p. 4.) sed
contra ejus naturro est, ut ab iis affectionibus, qure existentiam
externre ejus causro secludunt, coerceri aliquo modo possit. (per
Prop. 9. p. 4.) At affectus, qui ex ratione oritur, refertur necessa- 10
rio ad communes rerum proprietates, (vide rationis Dejin. in 2.
Schol. Prop. 40. p. 2.) quas semper ut prresentes contemplamur,
(nam nihil dari potest, quod earum prresentem existentiam seclu-
dat) et quas semper eodem modo imaginamur: (per Prop. 38.
p. 2.) Quare talis affectus idem semper manet, et consequenter 15
(per Ax. 1. hujus) affectus, qui eidem sunt contrarii, quique a
suis causis externis non foventur, eidem magis magisque sese
accomodare debebunt, I donec non amplius sint contrarii, et
eatenus affectus, qui ex ratione oritur, est potentior. Q. E. D.
Pro po s i ti o V I I I . Quo affectus aliquis a pluribus causis
simul concurrentibus excitatur, eo major est.
Demonstratio. Plures causre simul plus possunt, quam si
pauciores essent: (per Prop. 7. p. 3.) ade6que, (per Prop. 5. p. 4.)
quo affectus aliquis a pluribus causis simul excitatur, eo fortior
est. Q. E. D.
Scholium. Hrec Propositio patet etiam ex Axiomate 2.
hujus Partis.
Proposi tio IX. Affectus, qui ad plures, et diversas causas
re/ertur, quas Mens citm ipso affectu simul contemplatur, minus
noxi'.us est, et minits per ipsum patimur, et erga unamquamque
causam minits a.fficimur, quam alius mque rna,gnus affectus, qui ad
unam solam, vel pauciores causas refertur.
Demonstratio. Affectus eatenus tantum malus, seu no-xius
est, quatenus Mens ah eo impeditur, quominus possit cogitare:
(per Prop. 26. et 27. p. 4.) ade6que ille affectus, a quo Mens ad
436
O MOĆI RAZUMA
motrimo kao odsutne.
Dok a z. Neku stvar ne motrimo kao odsutnu pomoću strasti kojom
je prispodabljamo, nego time da je tijelo aficirano strašću koja isključuje
opstanak te stvari (prema poučku 17 drugog dijela). Zato strast koja se
odnosi spram stvari koju motrimo kao odsutnu nije takve naravi da bi
nadmašila druga čovjekova djelovanja i moći (o čemu vidi poučak 6 če­
tvrtog dijela), nego je, obratno, takve naravi, da onim stanjima koja is-
ključuju opstanak njenog izvanjskog uzroka na neki način može biti sus-
pregnuta (prema poučku 9 četvrtog dijela). Strast pak koja izvire iz uma
nužno se odnosi spram općih osobina stvari (vidi definiciju uma u pri-
mjedbi 2 uz poučak 40 drugog dijela) koje uvijek motrimo kao nazočne
(jer ne može biti ničeg što bi isključivalo njihov nazočni opstanak) i koje
prispodabljamo na uvijek isti način (prema poučku 38 drugog dijela).
Zato takva strast ostaje uvijek ista a slijedom toga (prema aksiomu I. ovog
dijela) strasti koje su joj suprotne i koje se ne pothranjuju njenim izvanj-
skim uzrocima, moraju joj se sve više i više prilagoditi sve dok joj uopće
nisu suprotne, te je utoliko strast koja izvire iz uma jača, što je i trebalo
dokazati.
Poučak 8 . Što je neka strast pobuđena od više uzroka koji se istovre-
20
meno zajedno stječu, to je ona veća.
Dok a z. Više istovremenih uzroka može više toga nego manje njih
(prema poučku 7 trećeg dijela), stoga (prema poučku 5 četvrtog dijela)
što je neka strast pobuđena istovremeno od više uzroka, to je jača, što je
25 i trebalo dokazati.
Primjedba. Ovaj poučak jasan je i iz aksioma II. ovog dijela.
Poučak 9 . Strast koja se odnosi spram više i to različitih uzroka koje
duh motri istovremeno s tom strašću, manje je štetan i manje od njega trpi-
mo i spram pojedinog uzroka smo manje aficirani nego od neke druge jed-
30
nako jake strasti koja se odnosi spram samo jednog ili spram manjeg broja
uzroka.
Dok a z. Strast je samo utoliko loša ili štetna ukoliko se njome priječi
duh da može misliti (prema poučcima 26 i 27 četvrtog dijela); stoga je
35
ona strast kojom je duh određen da misli više predmeta istovremeno ma-
437
DE POTENTIA INTELLECTUS [242-286/243-287]
plura simul objecta contemplandum determinatur, minus noxius
est, quam alius reque magnus affectus, qui Mentem in sola unius,
aut pauciorum objectorum contemplatione ita detinet, ut de
aliis cogitare nequeat, quod erat primum. Deinde, quia Mentis
essentia, hoc est, (per Prop. 7. p. 3.) potentia in sola cogitatione s
consistit; (per Prop. 11. p. 2.) ergo Mens per affectum, a quo ad
plura simul contemplandum determinatur, minus patitur, quam
per reque magnum affectum, qui Mentem in sola unius, aut pau- ·
ciorum objectorum contemplatione occupatum tenet, quod erat
secundum. Denique I hic affectus, (per Prop. 48. p. 3.) quatenus 10
ad plures causas externas refertur, est etiam erga unamquamque
minor. Q. E. D.
Propositio X. Quamdiu affectibus, qui nostrre naturre sunt
contrarii, non conflictamur, tamdiu potestatem hahemus ordinandi,
et concatenandi Corporis affectiones secundum ordinem ad intel"lec- 1s
tum.
Demonstratio. Affectfrs, qui nostrre naturre sunt contrarii,
hoc est, (per Prop. 30. p. 4.) qui mali sunt, eatenus mali sunt,
quatenus impediunt, quorninus Mens intelligat. (per Prop. 27.
p. 4.) Quamdiu igitur affectibus, qui nostrre naturre contrarii :o
sunt, non con:fiictarnur, tamdiu Mentis potentia, qua res intelli-
gere conatur, (per Prop. 26. p. 4.) non irnpeditur, atque adeo
t.arndiu potestatem habet claras, et distinctas ideas formandi, et
alias ex aliis deducendi; (vide 2. Schol. Prop. 40. et Schol. Prop. 47.
p. 2.) et consequenter, (per Prop. 1. hujus) tamdiu potestatem 2s
habemus ordinandi, et concatenandi affectiones Corporis secun-
dum ordinem ad intellectum. Q. E. D.
S ch o 1i um. Hac po testate recte ordinandi, et concatenandi
Corporis affectiones efficere possumus, ut non facile malis affecti-
bus afficiamur. Nam (per Prop. 7. hujus) major vis requiritur ad 30
Affectus, secundum ordinem ad intellectum ordinatos, et conca-
tena tos coercendum, quam incertos, et vagos. Optimum igitur,
quod efficere possumus, quamdiu nostrorum affectuum perfectam
cognitionem non habemus, est rectam vivendi rationem, seu
certa vitre dogmata concipere, eaque memorire mandare, et rebus Js
particularibus, in vita frequenter obviis, continuo applicare, ut
sic nostra imaginatio late iisdem afficiatur, et nobis in promptu
2 in edd. N vi O
6 p. 2 edd. p. 3 ON
438
O MOĆI RAZUMA
nje štetna od one jednako velike strasti koja duh zadržava u 1 mišljenju
samo jednog ili manjeg broja predmeta tako da druge ne može misliti; i
to je bilo ono prvo. Nadalje, budući da se bit duha, to jest (prema pouč­
ku 7 trećeg dijela) moć, sastoji samo u mišljenju (prema poučku 11 dru-
gog2 dijela), onda duh od strasti, kojom je određen da više toga istovre-
meno misli, manje trpi nego od jednako velike strasti koja duh drži zao-
kupljenim mišljenjem samo jednog ili manjeg broja predmeta; a to je bi-
1? ono drugo. Na koncu, ova strast (prema poučku 48 trećeg dijela), uko-
liko se odnosi spram više izvanjskih uzroka, jest spram svakog od njih
manja, što je i trebalo dokazati.
Poučak 1 O. Tako dugo dok se ne sukobljavamo sa strastima koje su
suprotne našoj naravi, mi imamo vlast nad redanjem i ulančavanjem stanja
tijela prema redu sukladnom razumu.
Dok a z. Strasti koje su suprotne našoj naravi, to jest (prema poučku
30 četvrtog dijela) one koje su loše, loše su utoliko ukoliko priječe da
duh razumije (prema poučku 27 četvrtog dijela). Tako dugo dok se ne
sukobljavamo sa strastima koje su suprotne našoj naravi, moć duha ko-
jo1:1_1 vnastoji razumjeti stv~ri (prema poučku 26 četvrtog dijela) nije
pnJecena, stoga tako dugo imamo vlast nad oblikovanjem jasnih i razgo-
vijetnih predstava te nad izvođenjem jednih iz drugih (vidi primjedbu 2
uz poučak 40 i primjedbu uz poučak 47 drugog dijela), te slijedom toga
(prema poučku 1 ovog dijela), tako dugo imamo vlast nad redanjem i
ulančavanjem stanja tijela prema redu sukladnom razumu, što je i tre-
balo dokazati.
Primjedba. Ovom vlašću nad točnim redanjem i ulančavanjem sta-
nja tijela možemo polučiti to da ne budemo lako aficirani lošim strasti-
ma. Jer (prema poučku 7 ovog dijela) veća je sila potrebna da bi se prije-
čile strasti poredane i ulančane prema redu sukladnom razumu, nego
one neizvjesne i rasijane. Najbolje, dakle, što možemo polučiti tako dugo
dok nemamo savršeno znanje naših strasti, jest da pojmimo pravilan na-
čin života ili pouzdana pravila života, da ih utisnemo u pamćenje te da ih
u pojedinačnim slučajevima, koji se u životu često sreću, stalno primje-
njujemo, kako bismo naše prispodabljanje potpuno njima proželi i da su
1
u edd. N, silom O
2
drugog edd„ trećeg ON
439.
DE POTENTIA INTELLECTUS [243-287 /244-288]
sint semper. Ex. gr. inter vitre dogmata posuimus, (vide Prop. 46.
p. 4. cum ejusdem Schol.) Odium Amore, seu Generositate vincen-
dum, non autem reciproco Odio compensandum. Ut autem hoc
rationis prrescri lptum semper in promptu habeamus, ubi usus
erit, cogitandre, et srepe meditandre sunt communes hominum
injurire, et quomodo, et qua via Generositate optime propulsentur;
sic enim imaginem injurioo imaginationi hujus dogmatis junge-
mus, et nobis (per Prop. 18. p. 2.) in promptu semper erit, ubi
nobis injuria afferetur. Quod si etiam in promptu habuerimus
rationem nostri veri utilis, ac etiam boni, quod ex mutua ami-
citia, et communi societate sequitur, et prreterea quod ex recta
vivendi ratione summa animi acquiescentia oriatur, (per Prop. 52.
p. 4.) et quod homines, ut reliqua, ex naturre necessitate agant:
tum injuria, sive Odium, quod ex eadem oriri solet, minimam
imaginationis partem occupabit, et facile superabitur; vel si Ira,
qure ex maximis injuriis oriri solet, non adeo facile superetur,
superabitur tamen, quamvis non sine animi fluctuatione, longe
minore temporis spatio, quam si hroc non ita prremeditata· habuis-
semus, ut patet ex Propositione 6. 7. et 8. hujus Partis. De Animo-
sitate ad Metum deponendum eodem modo cogitandum est;
enumeranda scilicet sunt, et srepe imaginanda communia vitro
pericula, et quomodo animi prresentia, et fortitudine optime
vitari, et superari possunt. Sed notandum, quod nobis in ordi-
nandis nostris cogitationibus, et imaginibus semper attendendum
est (per Coroll. Prop. 63. p. 4. et Prop. 59. p. 3.) ad illa, qure in
unaquaque re bona sunt, ut sic semper ex Lretitiro affectu ad
agendum determinemur. Ex. gr. si quis videt, se nimis gloriam
sectari, de ejus recto usu cogitet, et in quem finem sectanda sit,
et quibus mediis acquiri possit; sed non de ipsius a busu, et
vanitate, et hominum inconstantia, vel aliis hujusmodi, de qni-
bus nemo, nisi ex animi regritudine, cogitat; talibus enim cogi-
tationibus maxime ambitiosi se maxime afflictant, quando de
440
O MOĆI RAZUMA
nam uvijek u pripravi. Na primjer, među pravila života stavili smo (vidi
poučak 46 četvrtog dijela i primjedbu uz njega) da mržnju treba pobije-
diti ljubavlju ili plemenitošću, a da na nju ne valja odgovarati uzvratnom
mržnjom. Kako bismo ove propise uma imali uvijek u pripravi kad god je
5
potrebno, mi moramo misliti i često razmišljati o nepravdama koje si lju-
di obično čine te kako ih i na koji način možemo odbiti plemenitošću; jer
tako prispodobu nepravde povezujemo s prispodobom ovog pravila te će
nam ono (prema poučku 18 drugog dijela) uvijek biti pri ruci kad nam
10 bude učinjena nepravda. Pa ako pred očima imamo i odnos spram naše
istinske koristi te spram dobra koje slijedi iz obostrana prijateljstva i za-
jedničkog društva, te osim toga da iz pravilnog načina života izvire najvi-
še zadovoljstvo duše (prema poučku 52 četvrtog dijela), kao i to da ljudi
kao i sve drugo djeluju iz nužde naravi - onda će nepravda ili mržnja ko-
15 ja iz nje obično izvire zaokupiti najmanji dio našeg prispodabljanja u ma-
šti i bit će lako svladana; ili ako bijes, koji obično izvire iz najvećih ne-
pravdi, nije baš lako svladati, on će ipak biti svladan, premda ne bez ko-
lebanja duše, u daleko manjem vremenu nego da ranije o tome nismo na
taj način razmišljali, kako je jasno iz poučaka 6, 7 i 8 ovog dijela. Na isti
20
način treba misliti i o srčanosti kako bismo izbjegli strah; pobrojiti treba i
često prispodabljati pogibelji koje se općenito događaju u životu te kako
ih se pribranošću i jakošću može najbolje izbjeći i svladati. Primijetiti
ipak treba da mi pri redanju naših misli i prispodoba uvijek moramo pri-
25
paziti (prema dodatku uz poučak 63 četvrtog dijela i prema poučku 59
trećeg dijela) na ono što je u svakoj stvari dobro tako da na djelovanje
budemo uvijek određeni od strasti ugode. Ako netko, na primjer, vidi da
previše hlepi za časti, onda on treba misliti o njenoj pravoj uporabi, u ko-
ju svrhu za njom treba ići i kojim se sredstvima ona može postići, a ne
30 njenoj zlouporabi te o taštini i ljudskoj nestalnosti ili o bilo čemu takvom
o čemu ne misli nitko osim duševno bolesnih; takvim se razmišljanjima
ponajvećma izjedaju oni najčastohlepniji kad zdvajaju hoće li postići čast
441
DE POTENTIA INTELLECTUS [244-288/245-289]
assequendo honore, quem ambiunt, desperant; et, dum Iram
evomunt, sapientes videri volunt. Quare certum est, eos glorire
maxime esse cupidos, qui de ipsius abusu, et mundi vanitate
maxime clamant. N ec hoc ambitiosis proprium, sed omnibus
commune est, quibus fortuna est adversa, et qui animo impoten- 5
tes sunt. Nam pauper etiam avarus de abusu pecunire, et divitum
vitiis non cessat loqui; quo nihil aliud effi.cit, quam se affiictare,
et aliis ostendere, se non tantum paupertatem suam; I sed etiam
aliorum divitias iniquo animo ferre. Sic etiam, qui male ab
amasia excepti sunt, nihil cogitant, quam de mulierum incon- 10
stantia, et fallaci animo, et reliquis earundem decantatis vitiis,
qure omnia statim oblivioni tradunt, simulac ab amasia iterum
recipiuntur. Qui itaque suos affectus, et appetitus ex solo Liber-
tatis amore moderari studet, is, quantum potest, nitetur, virtutes,
earumque causas noscere, et animum gaudio, quod ex earum · 15
vera cognitione oritur, implere; at minime hominum vitia con-
templari, hominesque obtrectare, et falsa libertatis specie gaudere.
Atque hrec qui diligenter observabit, (neque enim difficilia sunt)
et exercebit, nro ille brevi temporis spatio actiones suas ex rationis
imperio plerumque dirigere poterit.
Propositio XI. Quo imago aliqua ad plures res refertur, e0
frequentior est, seu srepiils viget, et M entem magis occupat.
Demonstratio. Quo enim imago, seu affectus ad plures
res refertur, eo plures dantur causre, a quibus excitari, et foveri
potest, quas omnes Mens (per H ypothesin) ex ipso affectu simul
contemplatur; atque adeo affectus eo frequentior est, seu srepius
viget, et (per Prop. 8. hujus) Mentem magis occupat. Q. E. D.
Pro po s i ti o X I I . Rerum imagines facilius imaginibus, qure
ad res referuntur, quas clare, et distincte intelligimus, iunguntur,
quam aliis.
Dem on strati o. Res, quas clare, et distincte intelligimus, vel
rerum communes proprietates sunt, vel qure ex iis deducuntur,
5 qui add. edd.
8 observabit edd. N observavit O
442
O MOĆI RAZUMA
kojoj teže, te dok daju oduška svome bijesu žele izgledati mudrima. Zato
je pouzdano da su ponosa najžudniji oni koji najviše viču o njegovoj zlo-
uporabi i o taštini koja vlada svijetom. Ali to nije svojstveno samo často­
hlepnima, nego je zajedničko svima kojima sreća nije sklona i koji 1 su u
duši nemoćni. Jer ni siromašni škrtac ne prestaje govoriti o zlouporabi
novca i o manama bogataša čime postiže samo to da sebe izjeda a drugi-
ma pokazuje kako je ogorčen ne samo na svoje siromaštvo nego i na bo-
gatstvo drugih. Tako i oni koje je ljubavnica loše primila ne misle ni o
čemu do o ženskoj prevrtljivosti, njihovoj prevamoj ćudi te o drugim nji-
hovim razvikanim manama, ali to zaborave istog časa kad ih ljubavnica ·
opet primi. Dakle, onaj koji se samo iz ljubavi prema slobodi trudi umje-
riti svoje strasti i svoje porive taj će se, koliko god može, upirati da spo-
zna vrline i njihove uzroke i da dušu ispuni radošću koja izvire iz njihove
istinite spoznaje, a neće razmišljati o manama ljudi i ljude opadati te se
veseliti lažnim vrstama slobode. Tko će marljivo na to paziti2 (jer to nije
teško) i u tome se vježbati, zasigurno će u kratko vrijeme svoja djelova-
nja moći upravljati ponajvećma prema zapovijedima uma.
20
P o u č a k 11 . Spram što više stvari se neka prispodoba odnosi, to je ona
učestalija i to će češće oživjeti i više će zaokupljati duh.
Dok a z . Jer što se prispodoba ili strast odnose spram više stvari, to
ima više uzroka kojima mogu biti pobuđene i pothranjivane, a sve to duh
(prema pretpostavci) istovremeno misli pomoću te strasti. Stoga je strast
25
to učestalija ili to češće oživljava te (prema poučku 8 ovog dijela) to više
zaokuplja duh, što je i trebalo dokazati.
Poučak 12. Prispodobe stvari lakše se povezuju s prispodobama koje
se odnose spram stvari koje jasno i razgovijetno razumijemo, nego s dru-
30 gima.
Dokaz. Stvari koje jasno i razgovijetno razumijemo jesu ili opće oso-
bine stvari ili ono što se iz njih izvodi (vidi definiciju uma u primjedbi 2 uz
1
koji add. edd.
2
će.„ paziti edd. N, je„.pazio O
443
DE POTENTIA INTELLECTUS [255-289/247-291]
(vide rationis De.fin. in 2. Schol. Prop. 40. p. 2.) et consequenter
srepius (per Prop. prcec.) in nobis excitantur; ade6que facilius
fieri potest, ut res alias simul cum his, quam cum aliis contem-
plemur, et conse jquenter (per Prop. 18. p. 2.) ut facilius cum
his, quam cum aliis, jungantur. Q. E. D.
Pro po s i ti o X I I I . Qu0 imago aliqua pluribus aliis juncta
est, eo scepius viget.
Demonstratio. Nam, quo imago aliqua pluribus aliis
juncta est, eo (per Prop. 18. p. 2.) plures causre dantur, a quibus
excitari potest. Q. E. D.
Pro po s i ti o X I V. M ens efficere potest, ut omnes Corporis
affectiones, seu rerum imagines ad Dei idearn re/erantur.
Demonstratio. Nulla est Corporis affectio, cujus aliquem
clarum, et distinctum non possit l\iens formare conceptum; (per
Prop. 4. hujus) ade6que efficere potest, (per Prop. 15. p. 1.) ut 1s
omnes ad Dei ideam referantur. Q. E. D.
Proposi tio X V. Qui se, suosque affectUs clare, et distincte
intelligit, Deum amat, et eo magis, quo se, suosque a.ffectus magis
intelligit.
Demonstratio. Qui se, suosque affectfi.s clare, et distincte
intelligit, lretatur, (per Prop. 53. p. 3.) idque concomitante idea
Dei; (per Prop. prceced.) atque adeo (per 6. Affect. De.fin.) Deum
amat, et (per eandem rationem) eo magis, quo se, suosque affectus
magis intelligit. Q. E. D.
Propositio XVI. Hic erga Deum Amor Mentem maxime
occupare debet.
Demonstra tio. Est enim hic Amor junctus omnibus
Corporis affectionibus, I (per Prop. 14. hujus) quibus omnibus
fovetur; (per Prop. 15. hujus) atque adeo (per Prop. 11. hujus)
Mentem maxime occupare debet. Q. E. D.
Propositio XVII. Deus expers est passionum, nec ullo
Lmtitfr.E, aut Tristitice ajfectu a/ficitur.
Demonstra tio. Idere omnes, quatenus ad Deum referuntur,
vene sunt, (per Prop. 32. p. 2.) hoc est, (per Defin. 4. ·p. 2.)
adrequatre; atque adeo (per Affect. gen. Defin.) Deus expers est
passionum. Deinde Deus neque ad majorem, neque ad minorem
perfectionem transire potest; (per 2. Coroll. Prop. 20. p. 1.)
eo add, edd, aliquod o o ern. edd.
7 13 aliquem edd. 16 referuntur
444
O MOĆI RAZUMA
poučak 40 drugog dijela), te se slijedom toga
češće (prema prethodnom
poučku) u nama pobuđuju; stoga se lakše može dogoditi da stvari misli-
mo skupa s ovima nego s drugima, a slijedom toga da se (prema poučku
18 drugog dijela) lakše povezuju s ovima nego s drugima, što je i trebalo
5 dokazati.
Poučak 1 3 . Što je neka prispodoba više vezana s drugima, to 1 će češće
oživjeti.
Dok a z . Jer, što je neka prispodoba više vezana s drugima, to (prema
poučku 18 drugog dijela) ima više uzroka koji je mogu pobuditi, što je i
10
trebalo dokazati.
Poučak 14. Duh može polučiti da se sva stanja tijela ili prispodobe
stvari odnose spram predstave Boga.
Dok a z. Nema stanja tijela o kojem duh ne bi mogao oblikovati neki 2
jasan i razgovijetan pojam (prema poučku 4 ovog dijela), te tako može
polučiti (prema poučku 15 prvog dijela) da se sva odnose spram pred-
stave Boga, što je i trebalo dokazati.
Poučak 15 . Onaj tko sebe i svoje strati jasno i razgovijetno razumije,
ljubi Boga i to toliko više koliko više razumije sebe i svoje strasti.
20 Dok a z . Onaj tko sebe i svoje strasti jasno i razgovijetno razumije,
osjeća ugodu (prema poučku 53 trećeg dijela) i to praćenu predstavom
Boga (prema prethodnom poučku ), stoga (prema definiciji strasti VI.)
ljubi Boga i to (iz istog razloga) toliko više koliko sebe i svoje strasti više
razumije, što je i trebalo dokazati.
25
Poučak 1 6 . Ova ljubav spram Boga mora duh najviše zaokupljati.
Dok a z. Jer ova je ljubav povezana sa svim stanjima tijela (prema
poučku 14 ovog dijela) koja je sva pothranjuju (prema poučku 15 ovog
dijela); stoga (prema poučku 11 ovog dijela) mora duh najviše zaokupljati.
30 Poučak 1 7. Bog nema udjela u trpnjama niti je aficiran ikojom strasti
ugode ili neugode.
Dok a z. Sve predstave, ukoliko se odnose spram Boga, jesu istinite
(prema poučku 32 drugog dijela), to jest (prema definiciji IV. drugog
dijela) odgovarajuće; stoga je (prema općoj definiciji strasti) Bog bez
35 udjela u trpnjama. Nadalje, Bog ne može prijeći ni u veće ni u manje sa-
vršenstvo (prema dodatku 2 uz poučak 20 prvog dijela), stoga (prema defi~
1 2
to add. edd. neki edd., neko O
445
DE POTENTIA INTELLECTUS [247-291/248-292]
ade6que (per 2. et 3. Affect. Defin.) nullo Lretitire, neque Tristitire
affectu afficitur. Q. E. D.
Corollari um. Deus proprie loquendo neminem amat, neque
odio habet. Nam Deus (per Prop, prrec.) nullo Lretitire, neque
Tristitire affectu afficitur, et consequenter (per 6. et 7. Affect.
Defin.) neminem etiam amat, neque odio habet.
Pro po s i ti o X V II I. N emo potest Deum odio habere.
Demonstra tio. Idea Dei, qure in nobis est, est adrequata,
et perfecta; (per Prop. 46. et 47. p. 2.) ade6que quatenus Deum
contemplamur, eatenus agimus, (per Prop. 3. p. 3.) et conse-
quenter (per Prop. 59. p. 3.) nulla potest dari Tristitia concomi-
tante idea Dei; hoc est, (per 7. Affect. Defin.) nemo Deum odio
habere potest. Q. E. D.
C o r o 11 ari um. Amor erga Deum in odium verti nequit.
Scholium. At objici potest, quod dum Deum omnium
rerum causam in jtelligimus, eo ipso Deum Tristitire causam
consideramus. Sed ad hoc respondeo, quod quatenus Tristitire
causas intelligimus, eatenus (per Prop. 3. hujus) ipsa desinit esse
passio, hoc est, (per Prop. 59. p. 3.) eatenus desinit esse Tristitia;
atque adeo, quatenus Deum Tristitire causam esse intelligimus,
eatenus lretamur.
Propositio XIX. Qui Deum amat, conari non potest, ut
Deus ipsum contra amet.
Demonstratio. Si homo id conaretur, cuperet ergo, (per
Coroll. Prop. 17. huju,s) ut Deus, quem amat, non esset Deus, et
consequenter, (per Prop. 19. p. 3.) contristari cuperet, quod (per
Prop. 28. p. 3.) est absurdum. Ergo, qui Deum amat, etc. Q. E. D.
Propositio XX. Hic erga Deum Amor, neque Invidire,
neque Zelotypire affectu inquinari potest; sed eo rnagis /ovetur, qua
plures homines eodem Amoris vinculo cum Deo junctos imaginamur.
Demonstratio. Hic erga Deum Amor summum bonum est,
quod ex dictamine rationis appetere possumus, (per Prop. 28.
p. 4.) et omnibus hominibus commune est, (per Prnp. 36. p. 4.) et
omncs, ut eodem gaudeant, cupimus; (per Prop. 37. p. 4.) atque
adeo (per 23. Aff. Defin.) Invidire affectu maculari nequit, neque
etiam (per Prop. 18. hujus, et D~fin. Zelotypire, quam vide in
446
O MOĆI RAZUMA
nicijama strasti II. i III.) ne može biti aficiran ikojom strasti ugode ni
neugode, što je i trebalo dokazati.
Dodatak. U zapravom smislu govoreći, Bog nikoga ne ljubi ni ne
mrzi. Jer Bog (prema prethodnom poučku) ne može biti aficiran niko-
s jom strasti ugode ni neugode, te slijedom toga (prema definicijama stra-
sti VI. i VII.) nikoga ni ne ljubi niti ne mrzi.
Poučak 1 8 . Nitko ne može mrziti Boga.
Dokaz. Predstava Boga koja je u nama jest odgovarajuća i savršena
(prema poučcima 46 i 47 drugog dijela), stoga ukoliko motrimo Boga
10
utoliko djelujemo (prema poučku 3 trećeg dijela) te slijedom toga (pre-
ma poučku 59 trećeg dijela) ne može biti nikakve neugode praćene pred-
stavom Boga; to jest (prema definiciji strasti VII.) nitko ne može mrziti
Boga, što je i trebalo dokazati.
Dodatak . Ljubav spram Boga ne može se prometnuti u mržnju.
ts
Primjedba. Može se prigovoriti da kad Boga razumijemo kao uz-
rok svih stvari samim tim ga smatramo uzrokom neugode. Na to među­
tim odgovaram da ukoliko razumijemo uzroke neugode, utoliko (prema
poučku 3 ovog dijela) ona prestaje biti trpnja, to jest (prema poučku 59
20 trećeg dijela) utoliko prestaje biti neugoda; stoga, ukoliko Boga razumi-
jemo kao uzrok neugode utoliko osjećamo ugodu.
Poučak 19. Onaj tko ljubi Boga ne može nastojati da ga Bog uzvratno
ljubi.
Dokaz. Ako bi čovjek to nastojao, onda bi žudio (prema dodatku uz
2s poučak 17 ovog dijela) da Bog, koga ljubi, ne bude Bog, te bi slijedom
toga (prema poučku 19 trećeg dijela) žudio osjećati neugodu, što je (pre-
ma poučku 28 trećeg dijela) nesklapno. Dakle, onaj tko ljubi Boga itd.,
što je i trebalo dokazati.
Poučak 2 O. Ova ljubav spram Boga ne može biti ukaljana strašću za-
30 visti niti ljubomore, nego se ona to više pothranjuje što više ljudi prispodab-
ljamo kako su vezani istom vezom ljubavi spram Boga.
Dokaz. Ova je ljubav spram Boga najviše dobro kojem pod zapovi-
jedi uma možemo težiti (prema poučku 28 četvrtog dijela) i svim je lj~­
dima zajedničko (prema poučku 36 četvrtog dijela) te žudimo da mu se
35 svi raduju (prema poučku 37 četvrtog dijela), stoga (prema definiciji strasti
XXIII.) ne može biti uprljana strašću zavisti niti (prema poučku 18 ovog
447
DE POTENTIA INTELLECTUS [248-292 /249-293]
Schol. Prop. 35. p. 3.) Zelotypire affectu; sed contra (per Prop. 31.
p. 3.) eo magis foveri debet, quo plures homines eodem gaudere
imaginamur. Q. E. D.
Scholi um. Possumus hoc eodem modo ostendere, nullum
dari affectum, qui huic Amori directe sit contrarius, a quo hic
ipse Amor possit destrui; atque adeo concludere possumus, hunc
erga Deum Amo jrem omnium affectuum esse constantissimum,
nec, quatenus ad Corpus refertur, posse destrui, nisi cum ipso
Corpore. Cujus autem naturre sit, quatenus ad solam Mentem
refertur, postea videbimus. Atque his omnia affectuum remedia,
sive id omne, quod Mens, in se sola considerata, adversus affectus
potest, comprehendi; ex quibus apparet, Mentis in affectus
potentiam consistere: I In ipsa affectuum cognitione. (vide
0
•
Schol. Prop. 4. hujus) II In eo, quod affectf1s a cogitacione causre
0
•
externre, quam confuse imaginamur, separat. (vide Prop. 2. cum
eodem Schol. Prop. 4. huJ°us) III 0 • In tempore, quo affectiones, qum
ad res, quas intelligimus, referuntur, illas superant, qure ad res
referuntur, quas confuse, seu mutilate concipimus. (v·ide Prop. 7.
hujus) IV In multitudine causarum, a quibus affectiones, qure
0
• se odnose spram stvari koje poimamo zbrkano i krnje (vidi poučak 7
ad rerum communes proprietates, vel ad Deum referuntur,
f?ventur. (vide Prop. 9. et 11. hujus) V Denique in ordine, quo
0
• se odnose spram općih osobina stvari ili spram Boga (vidi poučke 9 i 11
Mens suos affectus ordinare, et invicem concatenare potest. ('vide
Schol. Prop. 10. et insuper Prop. 12. 13. et 14. huJ°us) Sed ut hrec
Mentis in affectus potentia melius intelligatur, venit apprime
notandum, quod affectus a nobis ma.gni appellantur, quando
unius hominis affectum cum affectu alterius comparamus, et
unum magis, quam alium eodem affectu conflictari videmus; vel
quando unius, ejusdemque ·hominis affectus ad invicem compara-
mus, eundemque uno affectu magis, quam alio affici, sive moveri
comperimus. Nam (per Prop. 5. p. 4.) vis cujuscunque affectf1s
definitur potentia causre externre cum nostra comparata. At
.Mentis potentia sola cognitione definitur; impotentia autem, seu
passio a sola cognitionis privatione, hoc est, ab eo, per quod idere
14 Prop. 4. edd. N et Prop. 4. O
448
O MOĆI RAZUMA
dijela i prema definiciji ljubomore koju vidi u primjedbi uz poučak 35
trećeg dijela) strašću ljubomore, nego, obratno (prema poučku 31 trećeg
dijela), to se više mora pothranjivati što više ljudi prispodabljamo kako
joj se raduju, što je i trebalo dokazati.
Pri m j e db a . Na ovaj način možemo pokazati da nema nikakve stra-
sti koja bi ovoj ljubavi bila izravno protivna, a kojom bi ona mogla biti
uništena; iz toga možemo zaključiti da je ova ljubav spram Boga najstal-
nija te da, ukoliko se odnosi spram tijela, može biti uništena samo zaje-
10 dno s tim tijelom. Kakve je naravi ukoliko se odnosi samo spram duha
vidjet ćemo kasnije. Time sam obuhvatio sve lijekove za strasti ili sve ono
što duh, razmotren po sebi, protiv strasti može; iz toga je jasno da se moć
duha nad strastima sastoji u ovome: Prvo, u samoj spoznaji strasti (vidi
primjedbu uz poučak 41 ovog dijela). Drugo, u tome što strasti odvaja od
15
mišljenja izvanjskih uzroka koje zbrkano prispodabljamo (vidi poučak 2 i
navedenu primjedbu uz poučak 4 ovog dijela). Treće, u vremenu kojim
stanja koja se odnose spram stvari koje razumijemo nadmašuju ona koja
20 ovog dijela). Četvrto, u mnoštvu uzroka kojima se pothranjuju stanja koja
ovog dijela). Peto, na koncu, u redu kojim duh može redati svoje strasti
te ih međusobno ulančavati (vidi primjedbu uz poučak 10, a povrh toga i
poučke 12, 13 i 14 ovog dijela). No da bi se ova moć duha nad strastima
25
bolje razumjela, osobito je potrebno primijetiti da mi strasti nazivamo
velikim kada strast jednog čovjeka usporedimo sa strašću drugoga te
vidimo da se jedan s istom strašću sukobljava više nego drugi, ili kad me-
đusobno usporedimo strasti jednog te istog čovjeka pa vidimo da je jed-
30 nom strasti više aficiran ili njome pokrenut nego drugom. Jer (prema po-
učku 5 četvrtog dijela) sila neke strasti određuje se usporedbom moći
izvanjskog uzroka i naše moći. Moć duha određuje se samo spoznajom;
nemoć pak, ili trpnja, procjenjuje se samo nedostatkom spoznaje, to jest
1
primjedbu uz poučak 4 edd. N, primjedbu i poučak 4 O
449
DE POTENTIA INTELLECTUS [249-293/250-294]
dicuntur inadrequatre, restimatur; ex quo sequitur, Mentem illam
maxime pati, cujus maximam partem idere inadrequatre consti-
tuunt, ita ut magis per id, quod patitur, quam per id, quod agit,
dignoscatur; et illam contra maxime agere, cujus maximam
partem idere adrequatre constituunt, ita ut, quamvis huic tot 5
inadrequatre idere, quam illi insint, magis tamen per illas, qure
humanre virtuti tribuuntur, quam per has, qure humanam impo-
tentiam arguunt, dignoscatur. Deinde notandum, animi regritu-
dines, et infortunia I potissimum originem trahere ex nimio
Amore erga rem, qure multis variationibus est obnoxia, et cujus io
nunquam compotes esse possumus. Nam nemo de re ulla, nisi
quam amat, sollicitus, anxiusve est, neque injurioo, suspiciones,
inimicitire, etc. oriuntur, nisi ex Amore erga res, quarum nemo
potest revera esse compos. Ex his itaque facile concipimus, quid
clara, et distincta cognitio, et prrecipue tertium illud cognitionis 15
genus, (de quo vide Schol. Prop. 47. p. 2.) cujus fundamentum est
ipsa Dei cognitio, in affectus potest, quos nempe, quatenus passio-
nes sunt, si non absolute tollit, (vide Prop. 3. cum Schol. Prop. 4.
hujus) saltem efficit, ut minimam Mentis partem constituant.
(vide Prop. 14. hujus) Deinde Amorem gignit erga rem immuta- 20
bilem, et reternam, (vide Prop. 15. hujus) et cujus revera sumus
compotes, (vide Prop. 45. p. 2.) qui propterea nullis vitiis, quro
in communi Amore insunt, inquinari; sed semper major, ac
major esse potest., (per Prop. 15. hujus) et Mentis maximam
partem occupare: (per Prop. 16. hujus) late{1ue afficere. Atque 25
his omnia, qure proosentem hane vitam spectant, absolvi. N atn
quod in hujus Scholii principio dixi, me his paucis omnia affec-
tuum remedia amplexum esse, facile poterit unusquisque videre,
qui ad hrec, quoo in hoc Scholio diximus, et simul ad Mentis,
ejusque affectuum definitiones, et denique ad Propositiones 1. 30
et 3. Partis 3. attenderit. Tempus igitur jam est, ut ad illa trans-
eam, qure ad Mentis durationem sine relatione ad Corpus
pertinent.
Propositio XXI. frfons nihil imaginari potest, neque
rerum prreteritarum recordari, nisi durante Corpore.
22 qui edd. N et O
23 sed semper edd. sed qui semper O
450
O MOĆI RAZUMA
onim zbog čega se predstave nazivaju neodgovarajućima; iz čega slijedi
da najviše trpi onaj duh čiji najveći dio čine neodgovarajuće predstave
tako da je prepoznatljiv više po onome što trpi nego po onome što čini; a
onaj, obratno, djeluje najviše čiji najveći dio čine odgovarajuće predstave
tako da ga se - čak i kad u njemu ima isto toliko neodgovarajućih ideja
kao u onome prvome - više prepoznaje po onima koje pridonose ljud-
skoj vrlini nego po onima koje pokazuju ljudsku nemoć. Nadalje valja
primijetiti da duševni jadi i nesreće najčešće vuku podrijetlo iz prevelike
ljubavi spram stvari koja je podvrgnuta mnogim promjenama i čiji gospo-
dari nikad ne možemo biti. Jer nitko ne brine i ne zdvaja nego samo oko
stvari koju ljubi, a nepravde, sumnje, neprijateljstva itd. izviru samo iz
ljubavi spram stvari kojima nitko zapravo ne može zagospodariti. Iz čega
lako poimamo što jasna i razgovijetna spoznaja, a osobito ona treća vrsta
spoznaje (o kojoj vidi primjedbu uz poučak 47 drugog dijela) čiji je te-
melj spoznaja samog Boga, nad strastima može, to, naime, da ako ih već
utoliko što su trpnje ne može posve ukinuti (vidi poučak 3 zajedno s
primjedbom uz poučak 4 ovog dijela), a onda barem može postići to da
one čine najmanji dio duha (vidi poučak 14 ovog dijela). Nadalje, ona
stvara ljubav spram nepromjenjive i vječne stvari (vidi poučak 15 ovog
dijela) čiji smo odista gospodari (vidi poučak 45 drugog dijela), i koja
stoga ne može biti ukaljana nikakvim manama koje se nalaze u običnoj
ljubavi, nego uvijek1 može biti sve veća i veća (prema poučku 15 ovog
dijela) i osvojiti najveći dio duha (prema poučku 16 ovog dijela) i posve
ga aficirati. Time sam razriješio sve što se tiče ovog, nazočnog života. Jer
sam, kako sam bio rekao na početku ove primjedbe, u ovo malo riječi
obuhvatio sve lijekove za strasti, što će svatko moći lako vidjeti tko je
pripazio na ono što smo kazali u ovoj primjedbi te istovremeno na defi-
nicije duha i njegove strasti te, na koncu, na poučke 1 i 3 trećeg dijela.
Sad je čas da pređem na ono što se tiče trajanja duha bez odnosa spram
tijela.
Poučak 21 . Duh može prispodabljati i sjećati se prošlih stvari samo
35
dok tijelo traje.
1
nego uvijek edd., nego koja uvijek O
451
DE POTENTIA INTELLECTUS [250-294/252-296]
Dem on strati o . Mens actualem sui Corporis existentiam
non exprimit, neque etiam Corporis affectiones, ut actuales,
concipit, nisi durante Corpore, (per Coroll. Prop. 8. p. 2.) et con-
sequenter (per Prop. 26. p. 2.) nullum corpus, ut actu existens,
concipit, nisi durante suo Corpore, ac proinde nihil imaginari,
(vide lmaginat. De.fin. in Schol. IPr. 17. p. 2.) neque rerum prooteri-
tarum recordari potest, nisi durante Corpore. (videDe.fin. lJ!Iemorire
in Schol. Prop. 18. p. 2.) Q. E. D.
Pro po s i ti o X X I I . I n Deo tamen datur necessario idea,
quae hujus, et illius Corporis humani essentiam sub reternitatis
specie exprimit.
Demonstratio. Deus non tantum est causa hujus, et illius
Corporis humani existentioo; sed etiam essentioo, (per Prop. 25.
1.) quoo propterea per ipsam Dei essentiam necessario debet
concipi, (per Axiom. 4. p. 1.) idque ooterna quadam necessitate, 1s
(per Prop. 16. p. 1.) qui quidem conceptus necessario in Deo
dari debet. (per Prop. 3. p. 2.) Q. E. D.
Pro po s i ti o X X I II. M ens humana non potest cum Corpore
absolute destrui; sed ejus aliqu·~d remanet, quod retern·um est.
Dem on strati o. In Deo da tur necessario conceptus, seu
idea, quoo Corporis humani essentiam exprimit, (per Prop. prrec.)
quoo propterea aliquid necessario est, quod ad essentiam Mentis
humanoo pertinet. (per Prop. 13. p. 2.) Sed Menti humanoo nullam
durationem, quoo tempore definiri potest, tribuimus, nisi quatenus
Corporis actualem existentiam, quoo per durationem explicatur,
et tempore definiri potest, exprimit, hoc est, (per Coroll. Prop. 8.
p. 2.) ipsi durationem non tribuimus, nisi durante Corpore. Cum
tamen aliquid nihilominus sit id, quod ooterna quadam necessitate
per ipsam Dei essentiam concipitur, (per Prop. prrec.) erit
necessario hoc aliquid, quod ad Mentis essentiam pertinet, ooter-
num. Q. E. D.
SchoE um. Est, uti diximus, hooc idea, quoo Corporis essen-
tiam suh specie ooternitatis exprimit, certus cogitandi ·modus,
qui ad Mentis essentiam pertinet, quique necessario ooternus
est. Nec tamen fieri I potest, ut recordemur nos ante Corpus
exstitisse, quandoquidem nec in corpore ulla ejus vestigia dari,
nec ooternitas tempore definiri, nec ullam ad tempus relationem
452
O MOĆI RAZUMA
Dokaz. Duh izražava zbiljski opstanak svog tijela i poima stanja
tijela kao zbiljska samo dok tijelo traje (prema dodatku uz poučak 8 dru-
gog dijela), te slijedom toga (prema poučku 26 drugog dijela) svako tije-
lo poima kao zbiljski opstojeće samo dok opstoji njegovo tijelo te ne
s može ništa prispodabljati (vidi definiciju prispodabljanja u primjedbi uz
poučak 17 drugog dijela) i ne može sjećati se prošlih stvari nego samo
dok tijelo traje (vidi definiciju pamćenja u primjedbi uz poučak 18 dru-
gog dijela), što je i trebalo dokazati.
Poučak 2 2. U Bogu je ipak nužno dana predstava koja bit ovog ili
10
onog ljudskog tijela izražava pod vidom vječnosti.
Dokaz. Bog nije samo uzrok opstanka ovog ili onog ljudskog tijela,
nego i njegove biti (prema poučku 25 prvog dijela) koja stoga mora biti
nužno pojmljena pomoću biti samog Boga (prema aksiomu IV. prvog
dijela) i to nekom vječnom nužnošću (prema poučku 16 prvog dijela),
koji pojam mora nužno biti dan u Bogu (prema poučku 3 drugog dijela),
što je i trebalo dokazati.
Poučak 2 3 . Ljudski duh ne može biti posve uništen zajedno s tijelom,
20
nego od njega ostaje nešto što je vječno.
Dok a z. U Bogu je nužno dan pojam ili predstava koja izražava bit
ljudskog tijela (prema prethodnom poučku) i koja zato nužno jest nešto
što pripada biti ljudskog duha (prema poučku 13 drugog dijela). Ali ljud-
skom duhu pridajemo neko trajanje koje bi se moglo odrediti vremenom
2s
samo ako izražava zbiljski opstanak tijela koji se može izraziti trajanjem i
odrediti vremenom, to jest (prema dodatku uz poučak 8 drugog dijela),
pridajemo mu trajanje samo dok tijelo traje. Budući da ipak isto tako
ima nečeg što se nekom vječnom nužnošću poima pomoću same Božje
30 biti (prema prethodnom poučku), bit će nužno i ovo neko nešto, koje pri-
pada biti duha, vječno, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Kako smo rekli, ova predstava, koja izražava bit tijela
pod vidom vječnosti, jest izvjesni modus mišljenja koji pripada biti duha i
koji je nužno vječan. Stoga je nemoguće da bismo se sebe sjećali prije no
35
što je tijelo opstojala budući da u tijelu ne postoje nikakvi tragovi toga,
niti vječnost može biti određena vremenom niti može spram vremena ima-
453
DE POTENTIA INTELLECTUS [252-296 /253-297]
habere potest. At nihilominus sentimus, experimurque, nos
reternos esse. Nam Mens non minus res illas sentit, quas intelli-
gendo concipit, quam quas in memoria habet. Mentis enim oculi,
quibus res videt, observatque, sunt ipsre demonstrationes. Quam-
vis itaque non recordemur nos ante Corpus exstitisse, sentimus s
tamen Mentem nostram, quatenus Corporis essentiam sub reterni-
tatis specie involvit, reternam esse, et hane ejus existentiam tem-
pore definiri, sive per durationem explicari non posse. Mens igitur
nostra eatenus tantum potest dici durare, ejusque existentia certo
tempore definiri potest, quatenus actualem Corporis existentiam 10
involvit, et eatenus tantum potentiarn. habet rerum existentiam
tern.pore determinandi, easque sub duratione concipiendi.
Pro po s i ti o X X I V. Quo magis res singulares intelligimus,
eo magis Deurn intelligirnus (of meer 'Verstant van God hebben).
Demonstratio. Patet ex Coroll. Prop. 25. p. 1.
Propositio XXV. Summus Mentis conatus, summaque
virtus est res intelligere tertio cognitionis genere.
Demonstra tio. Tertium cognitionis genus procedit ab
adrequata idea quorumdam Dei attributorum ad adrequatam
cognitionem essentire rerum; (vide hujus Defin. in 2. Scltol. Prop.
40. p. 2.) et quo magis hoc modo res intelligimus, eo magis (per
Prop. pra:c.) Deum intelligimus, ac proinde (per Prop. 28. p. 4.)
summa Mentis virtus, hoc est, (per D~fin. 8. p. 4.) Ment.is potentia,
seu natura, sive (per Prop. 7. p. 3.) summus conatus est res intelli-
gere tertio cognitionis genere. Q. E. D. !
Propositio XXVI. Quo Mens apt·ior est ad res tertio
cognitionis genere intelligendum, ed magis cupi"t, res eodem hOc
cognitionis genere intelligere.
Demonstratio. Patet. Nam quatenus concipimus Mentem
aptam esse ad res hoc cognitionis genere intelligendum, eatenus
eandem determina tam concipimus ad res eodem cognitionis
genere intelligendum, et consequenter, (per 1. Affect. Defin.) quo
Mens ad hoc aptior est, eo magis hoc cupit. Q. E. D.
Proposi tio XX VI I. Ex hoc tertio cognitionis genere summa,
454
O MOĆI RAZUMA
ti ikakav odnos. Pa ipak mi ništa manje ne ćutimo i ne iskušavamo da
smo vječni. Jer duh ne ćuti manje one stvari koje razumijevajući poima
od onih koje ima u pamćenju. Jer oči duha kojima on vidi i promatra
stvari jesu dokazi za to. Pa iako se mi sebe ne sjećamo prije nego što je
tijelo opstojala, ćutimo ipak da je naš duh vječan, ukoliko uključuje bit
tijela pod vidom vječnosti, te da se taj njegov opstanak ne može odrediti
vremenom niti se može objasniti trajanjem. Dakle se za naš duh samo
utoliko može reći da traje koliko se njegov opstanak može odrediti odre-
đenim vremenom, ukoliko uključuje zbiljski opstanak tijela, te samo uto-
liko ima moć da opstanak stvari odredi vremenom i da ih poima pod vi-
dom trajanja.
Poučak 2 4 . Što više razumijemo pojedinačne stvari, to više razumi-
jemo Boga <ili imamo više uvida u Boga>.
15 Dokaz. Jasan je iz dodatka uz poučak 25 prvog dijela.
Poučak 25. Najviši nagon i najviša vrlina duha jest razumijeti stvari
trećom vrstom spoznaje.
Dok a z. Treća vrsta spoznaje ide od odgovarajuće predstave nekih
Božjih atributa prema odgovarajućoj spoznaji biti stvari (vidi njenu defi-
20
niciju u primjedbi 2 uz poučak 40 drugog dijela) te što više razumijemo
stvari na ovaj način, to više (prema prethodnom poučku) razumijemo
Boga, te stoga (prema poučku 28 četvrtog dijela) najviša vrlina duha, to
jest (prema definiciji VIII. četvrtog dijela) moć ili narav duha, odnosno
25
(prema poučku 7 trećeg dijela) najviši nagon jest razumjeti stvar trećom
vrstom spoznaje, što je i trebalo dokazati.
Poučak 2 6 . Što je duh sposobniji razumjeti stvari trećom vrstom spo-
znaje, to više žudi razumjeti stvari ovom vrstom spoznaje.·
Dokaz. Jasan je. Jer ukoliko poimamo duh kao· sposoban da razumi-
30
je stvari ovom vrstom spoznaje, utoliko ga poimamo određenim da stvari
razumije ovom vrstom spoznaje, te slijedom toga (prema definiciji strasti
I.) što je duh za to sposobniji, to on to više žudi, što je i trebalo dokazati.
Poučak 2 7 . Iz ove treće vrste spoznaje izvire najveće zadovoljstvo du-
455
DE POTENTIA INTELLECTUS [253-297 /254-298]
qure dari potest, M entis acquiescentia oritur.
Demonstratio. Summa Mentis virtus est Deum cognoscere,
(per Prop. 28. p. 4.) sive res tertio cognitionis genere intelligere;
(per Prop. 25. hujus) qme quidem virtus eo major est, quo Mens
hoc cognitionis genere magis res cognoscit; (per Prop. 24. hujus)
ade6que qui res hoc cognitionis genere cognoscit, is ad summam
humanam perfectionem transit, et consequenter, (per 2. Affect.
Defin.) summa Lretitia afficitur, idque (per Prop. 43. p. 2.)
concomitante idea sui, sureque virtutis, ac proinde (per 25.
Affect. Defin.) ex hoc cognitionis genere summa, qure dari potest,
oritur acquiescentia. Q. E. D.
Propositio XXVIII. Conatus, seu Cupiditas cognoscendi
res tertio cognitionis genere, oriri non potest ex primo; at quidem ex
secundo cognitionis genere.
Demonstratio. Hrec Propositio per se patet. Nam quic-
quid clare, et distincte I intelligimus, id vel per se, vel per aliud,
quod per se concipitur, intelligimus, hoc est, idere, quoo in nobis
clarre, et distinctre sunt, sive qure ad tertium cognitionis genus
referuntur, (vide 2. Schol. Prop. 40. p. 2.) non possunt sequi ex
ideis mutilatis, et confusis, qure (per idem Schol.) ad primum
cognitionis genus referuntur; sed ex ideis adrequatis, sive (per
idem Schol.) ex secundo, et tertio cognitionis genere; ac pro inde
(per 1. Affect. Defin.) Cupiditas cognoscendi res tertio cognitionis
genere non potest oriri ex primo, at quidem ex secundo. Q. E. D.
Pro po s i ti o X X I X . Qu.icquid M ens sub specie retern itatis
intelligit, id ex eo non intelligit, quod Corporis prresentem actualem
existentiam concipit; sed ex eo, quod Corporis essentiarn concipit
sub specie reternitatis.
Demonstratio. Quatenus Mens prresentem sui Corporis
existentiam concipit, eatenus durationem concipit, qure tempore
determinari potest, et eatenus tantum potentiam habet conci-
piendi res cum relatione ad tempus. (per Prop. 21. hujus et
Prop. 26. p. 2.) At ooternitas per durationem explicari nequit. (per
Dejin. 8. p. 1. et ipsius explication.) Ergo Mens eatenus potestatem
456
O MOĆI RAZUMA
ha koje može biti.
Dokaz. Najviša vrlina duha jest spoznati Boga (prema poučku 28
četvrtog dijela) ili stvari razumjeti trećom vrstom spoznaje (prema po-
učku 25 ovog dijela); ta je vrlina to veća što više duh stvari spoznaje ovom
5
vrstom spoznaje (prema poučku 24 ovog dijel~); stoga onaj tko stvari spo-
znaje ovom vrstom spoznaje taj prelazi u najviše ljudsko savršenstvo, te
je slijedom toga (prema definiciji strasti II.) aficiran najvišom ugodom i
to (prema poučku 43 drugog dijela) praćenom predstavom sebe i svojih
10 vrlina, te stoga (prema definiciji strasti XXV.) iz ove vrste spoznaje izvi-
re najviše zadovoljstvo koje može biti, što je i trebalo dokazati.
Poučak 2 8 . Nagon ili požuda za razumijevanjem stvari trećom vrstom
spoznaje ne može izvirati iz prve vrste spoznaje, ali može iz druge.
15 Dokaz. Ovaj je poučak sam po sebi jasan. Jer sve što jasno i razgo-
vijetno razumijemo to razumijemo samo po sebi ili po drugome što se
sobom poima, to jest, predstave koje su u nama jasne i razgovijetne, ili se
odnose spram treće vrste spoznaje (vidi primjedbu 2 uz poučak 40 dru-
20
gog dijela), ne mogu slijediti iz krnjih i zbrkanih predstava koje se (prema
istoj primjedbi) odnose spram prve vrste spoznaje; nego iz odgovarajućih
predstava ili (prema istoj primjedbi) iz druge i treće vrste spoznaje; te
stoga (prema definiciji strasti I.) požuda za razumijevanjem stvari tre-
ćom vrstom spoznaje ne može izvirati iz prve, ali može iz druge, što je i
trebalo dokazati.
25
Poučak 29. Štogod duh razumije pod vidom vječnosti on ne razumije
iz toga što poima nazočni zbiljski opstanak tijela, nego iz toga što bit tijela
poima pod vidom vječnosti.
30 Dok a z . Ukoliko duh poima nazočni opstanak svoga tijela utoliko poi-
ma trajanje koje se može odrediti vremenom i samo utoliko ima moć poi-
manja stvari u odnosu spram vremena (prema poučku 21 ovog dijela i
prema poučku 26 drugog dijela). Ali vječnost ne može biti objašnjena
trajanjem (prema definiciji VIII. prvog dijela i njenom objašnjenju). Da-
457
DE POTENTIA INTELLECTUS [254-298 /255-299]
non hahet concipiendi res suh specie reternitatis; sed quia de
natura rationis est res suh specie reternitatis concipere, (per 2.
Coroll. Prop. 44. p. 2.) et ad Mentis naturam etiam pertinet Corpo-
ris essentiam suh specie reternitatis concipere, (per Prop. 23.
hujus) et prreter hrec duo nihil aliud ad Mentis essentiam pertinet;
(per Prop. 13. p. 2.) ergo hrec potentia concipiendi res suh specie
reternitatis ad Mentem non pertinet, nisi quatenus Corporis
essentiam suh specie reternitatis concipit. Q. E. D.
Scholium. Res duohus modis a nohis ut actuales conci-
piuntur, vel quatenus easdem cum relatione ad certum tempus,
et locum existere, vel quatenus ipsas in Deo contineri, et ex
naturre divinre necessitate I consequi concipimus. Qure autem hoc
secundo modo ut verre, seu reales concipiuntur, eas suh reterni-
tatis specie concipimus, et earum idere reternam, et infinitam Dei
essentiam involvunt, ut Propositione 45. Partis 2. ostendimus,
cujus etiam Scholium vide.
Propositio XXX. Mens nostra, quatenus se, et Oorpus
sub ceternitatis specie cognoscit, eatenus Dei cognitionem necessario
habet, scitque se in Deo esse, et per Deum concipi.
Dem on strati o. .lEternitas est ipsa Dei essentia, quatenus
hrec necessariam involvit existentiam. (per Defin. 8. p. 1.) Res
igitur sub specie reternitatis concipere, est res concipere, quatenus
per Dei essentiam, ut entia realia, concipiuntur, sive quatenus
per Dei essentiam involvunt existentiam; ade6que Mens nostra,
quatenus se, et Corpus suh specie reternitatis concipit, eatenus Dei
cognitionern necessario hahet, scitque etc. Q. E. D.
Propositio XXXI. Tertium cognitionis genu.s pendet a
Mente, tanquam a formali causđ, quatenus Mens ipsa ceterna est.
Demonstratio. Mens nihil suh reternitatis specie concipit,
nisi quatenus sui Corporis essentiam suh reternitatis specie con-
cipit, (per Prop. 29. hujus) hoc est, (per Prop. 21. et 23. hujus)
nisi quatenus reterna est; ade6que (per Prop, prcec.) quatenus
reterna est, Dei habet cognitionem, qure quidem cognitio est
necessario adrequata, (per Prop: 46. p. 2.) ac proinde Mens, quate-
nus reterna est, ad illa omnia cognoscendum est apta, qure ex
5; N . O
458
O MOĆI RAZUMA
kle, duh utoliko nema moć poimanja stvari pod vidom vječnosti, nego
zato što je u naravi uma da stvari poima pod vidom vječnosti (prema do-
datku 2 poučku 44 drugog dijela) te zato što i naravi duha pripada da poi-
ma bit tijela pod vidom vječnosti (prema poučku 23 ovog dijela), a osim
5 toga dvojeg ništa drugo ne pripada biti duha (prema poučku 13 drugog
dijela); 1 dakle, ova moć poimanja pod vidom vječnosti pripada duhu sa-
mo ukoliko bit tijela poima pod vidom vječnosti, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Mi stvari kao zbiljske poimamo na dva načina: ili uko-
10 liko ih poimamo da opstoje u odnosu na određepo vrijeme i mjesto, ili
ukoliko ih poimamo da su sadržane u Bogu i da slijede iz nužnosti bo-
žanske naravi. One pak koje su na ovaj drugi način pojmljene kao istinite
ili stvarne, njih poimamo pod vidom vječnosti a njihove predstave uklju-
čuju vječnu i beskonačnu Božju bit, kako smo pokazali u poučku 45 dru-
15
gog dijela, a vidi i primjedbu uz njega.
Poučak 3 O. Naš duh ukoliko spoznaje sebe i tijelo pod vidom vječno­
sti utoliko nužno ima spoznaju Boga, i za sebe zna da jest u Bogu i da se
Bogom poima.
20
Dokaz. Vječnost je sama Božja bit ukoliko ona uključuje nužni op-
stanak (prema definiciji VIII. prvog dijela). Pojmiti stvari pod vidom
vječnosti jest pojmiti stvari ukoliko se pomoću Božje biti poimaju kao
stvarna bića ili ukoliko pomoću Božje biti uključuju opstanak; stoga naš
25 duh, ukoliko sebe i tijelo poima pod vidom vječnosti utoliko nužno ima
spoznaju Boga i za sebe zna itd., što je i trebalo dokazati.
Poučak 3 1 . Treća vrsta spoznaje ovisi o duhu kao oblikovnom uzroku
ukoliko je sam duh vječan.
30
Dok a z . Duh pod vidom vječnosti poima samo ukoliko poima bit svo-
jeg tijela pod vidom vječnosti (prema poučku 29 ovog dijela), to jest (pre-
ma poučcima 21 i 23 ovog dijela), ukoliko je vječan; stoga (prema prethod-
nom poučku), ukoliko je vječan, ima spoznaju Boga koja je pak spoznaja
nužno odgovarajuća (prema poučku 46 drugog dijela) te je stoga duh, uko-
35 liko je vječan, sposoban spoznati sve ono što iz ove dane spoznaje Boga
459
DE POTENTIA INTELLECTUS (255-299/257-301]
data hac Dei cognitione consequi possunt, (per Prop. 40. p. 2.)
hoc est, ad res tertio cognitionis genere cognoscendum, (vide
hujus Defin. in 2. Schol. Prop. 40. p. 2.) cujus propterea Mens,
(per Defin. l. p. 3.) quatenus reterna est, causa est adrequata, seu
formalis. Q. E. D. I s
Scholium. Quo igitur unusquisque hoc cognitionis genere
plus pollet, eo melius sui, et Dei conscius est, hoc est, eo est
perfectior, et beatior, quod adhuc clarius ex seqq. patebit. Sed
hic notandum, quod, tametsi jam certi sumus, Mentem reter-
nam esse, quatenus res suh reternitatis specie concipit, nos tamen, 10
ut ea, qure ostendere volumus, facilius explicentur, et melius
intelligantur, ipsam, tanquam jam inciperet esse, et res suh
roternitatis specie intelligere jam inciperet, considerabimus, ut
huc usque fecimus; quod no bis absque ullo erroris periculo facere
licet, modo nobis cautio sit nihil concludere, nisi ex perspicuis ts
prrem1ss1s.
Pro po s i ti o X X X I I . Quicquid intelligimus tertio cogni-
tionis genere, eo delectarnur, et quidem concom.itante idea Dei,
tanquam causa.
Dem on strati o. Ex hoc cognitionis genere summa, qure 20
dari potest, Mentis acquiescentia, hoc est, (per 25. Affect. Defin.),
Lretitia oritur, eaque concomitante idea sui, (per Prop. 27. huius)
et consequenter (per Prop. 30. hujus) concomitante etiam idea
Dei, tanquam causa. Q. E. D.
C o r o 11 ari um . Ex tertio cognitionis genere oritur necessario 2s
Amor Dei intellectualis. Nam ex hoc cognitionis genere oritur
(Fer Prop. prrec.) Lretitia concomitante idea Dei, tanquam causa,
hoc est, (per 6. Affect. Defin.) Amor Dei, non quatenus ipsum
ut prresentem imaginamur; (per Prop. 29. kujus) sed quatenus
Deum reternum esse intelligimus, et hoc est, quod amorem Dei JO
intellectualem voco.
Pro po s i ti o X X X I II . A mor Dei intellectualis, qui ex tertio
cognitionis genere oritur, est reternus. I
Dem on strati o. Tertium enim cognitionis genus (per Prop.
31. huius, et Ax·iom. 3. p. 1.) est reternum; ade6que (per idem
Axiom. p. 1.) Amor, qui ex eodem oritur, est etiam necessario
ooternus. Q. E. D.
460
O MOĆI RAZUMA
može slijediti (prema poučku 40 drugog dijela), to jest, za spoznaju stvari
trećom vrstom spoznaje (vidi njenu definiciju u primjedbi 2 uz poučak 40
drugog dijela) kojoj je upravo duh, ukoliko je vječan, odgovarajući ili ob-
likovni uzrok, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Što je dakle netko jači u ovoj vrsti spoznaje, to je on
jače svjestan sebe i Boga, to jest, to je savršeniji i blaženiji; to će biti još
jasnije iz onog što slijedi. No valja primijetiti da ćemo mi, premda smo
sada sigurni da je duh vječan ukoliko stvari poima pod vidom vječnosti,
duh ipak, kako bismo jasnije objasnili i bolje razumjeli ono što želimo
pokazati, razmotriti kao da sad počinje biti i kao da sad počinje razumi-
jevati stvari pod vidom vječnosti, kao što smo i do sada činili; to možemo
učiniti bez opasnosti da učinimo pogrešku ako pri tome pazimo da zaklju-
čujemo samo iz očevidnih premisa.
Poučak 3 2. Štogod razumijemo trećom vrstom spoznaje time se na-
slađujemo i to je praćeno predstavom Boga kao uzroka.
Dokaz. Iz ove vrste spoznaje izvire najviše zadovoljstvo duha koje
može biti, to jest (prema definiciji strasti XXV.) ugoda i to praćena pred-
stavom njega (prema poučku 27 ovog dijela), a slijedom toga (prema po-
učku 30 ovog dijela) praćena i predstavom Boga kao uzroka.
Dodatak. Iz treće vrste spoznaje nužno izvire razumska ljubav spram
Boga. Jer iz ove vrste spoznaje izvire (prema prethodnom poučku) ugo-
da praćena predstavom Boga kao uzroka, to jest (prema definiciji strasti
VI.) ljubav Boga ne ukoliko ga prispodabljamo kao nazočnog (prema
poučku 29 ovog dijela) nego ukoliko ga razumijemo kao vječnog, a to je
ono što nazivam razumskom ljubavi Boga.
Poučak 3 3 . Razumska ljubav Boga, koja izvire iz treće vrste spoznaje,
jest vječna.
Dokaz. Jer treća vrsta spoznaje (prema poučku 31 ovog dijela i ak-
35
siomu III. prvog dijela) jest vječna; stoga (prema istom aksiomu prvog
dijela) ljubav koja iz nje izvire jest isto nužno vječna, što je i trebalo do-
kazati.
461
DE POTENTIA INTELLECTUS [257-301 /258-302]
Scholium. Quamvis hic erga Deum Amor principium non
habuerit, (per Prop. prcec.) habet tamen omnes Amoris perfe-
ctiones, perinde ac si ortus fuisset, sicut in Coroll. Prop. prrec.
finximus. Nec ulla hic est differentia, nisi quod Mens easdem has
perfectiones, quas eidem jam accedere finximus, reternas habu- s
erit, idque concomitante idea Dei tanquam causa reterna. Quod si
Lretitia in transitione ad majorem perfection.em consistit, beati-
tudo sane in eo consistere debet, quod Mens ipsa perfectione sit
prredita.
Propositio XXXIV. Mens non nisi durante corpore
obnoxia est affectibus, qui ad. passiones referuntur.
Dem on strati o. lmaginatio est idea, qua Mens rem ali-
quam ut prresentem contemplatur, (vide efus D~fin. in Schol.
Prop. 17. p. 2.) qure tamen magis Corporis humani prresentem
constitutionem, quam rei externre naturam indicat. '(per 2.
Coroll. Prop. 16. p. 2.) Est igitur affectus (per gen. Affect. Defin.)
imaginatio, quatenus Corporis prresentem constitutionem indicat;
atque adeo (per Prop. 21. hujus) Mens non nisi durante corpore
obnoxia est affectibus, qui ad passiones referuntur. Q. E. D.
Corollarium. Hine sequitur nullum Amorem prreter Amo;.
rem intellectualem esse reternum.
Scholium. Si ad hominum communem opionem attenda-
mus, videbimus, eos sure Mentis reternitatis esse quidem conscios;
sed ipsos eandem I cum duratione confundere, eamque imagina-
tioni, seu memorire tribuere, quam post mortem remanere credunt.
Propositio XXXV. Deus se ipsum Amore intellectuali
infinito amat.
Demonstratio. Deus est absolute infinitus, (per Defin. 6.
p. 1.) hoc est, (per Defin. 6. p. 2.) Dei natura gaudet infinita
perfectione, idque (per Prop. 3. p. 2.) concomitante idea sui, hoc
est, (per Prop. 11. et Defin. 1. p. 1.) idea sure causre, et hoc est,
quod in Coroll. Prop. 32. hujus Amorem intellectualem esse dixi-
mus.
Propositio XXXVI. Mentis Amor intellectualis erga
Deurn est ipse Dei A mor, quo Deus se ipsum amat, non quatenit.s
infinitus est, sed quatenus per essentiam humanre M entis, sub
31 Defin. 1. edd. Axiom I. ON
462
O MOĆI RAZUMA
Primjedba. Iako ova ljubav spram Boga nije imala početka (prema
prethodnom poučku), ona ipak ima sva savršenstva ljubavi kao da je na-
stala onako kako smo pretpostavili u dodatku prethodnom poučku. Ne-
ma tu nikakve razlike, osim što je duh ista savršenstva, za koja smo pret-
postavili da ih duh tek sad dobiva, vječno imao i to praćena predstavom
Boga kao vječnog uzroka. Ako se ugoda sastoji u prelazu u veće savršen-
stvo, onda se blaženstvo svakako mora sastojati u tome da je duh obda-
ren samim savršenstvom.
Poučak 3 4 . Duh je podložan strastima koje spadaju u trpnje samo dok
10
tijelo traje.
Dokaz. Prispodabljanje je predstava kojom duh neku stvar motri
kao nazočnu (vidi njegovu definiciju u primjedbi uz poučak 17 drugog
dijela) koja više naznačuje nazočni ljudski ustroj nego narav izvanjske
15 stvari (prema dodatku 2 uz poučak 16 drugog dijela). Dakle je strast (pre-
ma općoj definicji strasti) prispodabljanje ukoliko naznačava nazočni
ustroj tijela; stoga (prema poučku 21 ovog dijela) duh je podložan stra-
stima koje spadaju u trpnje samo dok tijelo traje, što je i trebalo dokazati.
20 Dodatak. Iz ovoga slijedi da nijedna ljubav osim razumske ljubavi
nije vječna.
Primjedba. Obratimo li pozornost na opće ljudsko mnijenje vidjet
ćemo da su ljudi doduše svjesni vječnosti svog duha, ali je ipak brkaju s
trajanjem i pridaju ga prispodabljanju i pamćenju za koje vjeruju da po-
2s
slije smrti ostaje.
Poučak 3 5 . Bog sebe ljubi beskonačnom razumskom ljubavi.
Dok a z. Bog je na svaki način beskonačan (prema definiciji VI. prvog
dijela), to jest (prema definiciji VI. drugog dijela), Božja narav raduje se
30 beskonačnim savršenstvom i to (prema poučku 3 prvog dijela) praćeno
predstavom sama sebe, to jest (prema poučku 11 i definiciji 1 I. prvog di-
jela) predstavom svoga uzroka, a to je ono za što smo u dodatku uz pou-
čak 32 ovog dijela rekli da je razumska ljubav.
Poučak 3 6 . Razumska ljubav duha spram Boga je sama ljubav Božja
35
kojom Bog ljubi sama sebe, ne ukoliko je beskonačan, nego ukoliko se može
1
definiciji edd., aksiomu ON
463
DE POTENTIA INTELLECTUS [258-302 I259-303]
specie reternitatis consideratam, explicari potest, hoc est, M entis
erga Deum Amor intellectualis pars est infiniti amoris, quo Deus se
ipsum amat.
Demonstratio. Hic Mentis Amor ad Mentis actiones referri
debet, (per Coroll. Prop. 32. hujus, et per Prop. 3. p. 3.) qui s
proinde actio est, qua Mens se ipsam contemplatur, concomitante
idea Dei tanquam causa, (per Prop. 32. hujus, et ejus Coroll.) hoc
est, (per Coroll. Prop. 25. p. 1. et Coroll. Prop. 11. p. 2.) actio,
qua Deus, quatenus per Mentem humanam explicari potest,
seipsum contemplatur, concomitante idea sui; atque adeo (per 10
P.rop. prec.) hic Mentis Amor pars est infiniti amoris, quo Deus
seipsum amat. Q. E. D.
Corollarium. Hine sequitur, quod Deus, quatenus seipsu_m
amat, homines amat, et consequenter quod amor Dei erga homi-
nes, et Mentis erga Deum Amor intellectualis unum, et idem sit. I 15
Scholi um. Ex his clare intelligimus, qua in re nostra salus,
seu beatitudo, seu Libertas consistit, nempe in constanti, et
reterno erga Deum Amore, sive in Amore Dei erga homines. Atque
hic Amor, seu beatitudo in Sacris codicibus Gloria appellatur, nec
immerito. Nam sive hic Amor ad Deum referatur~ sive ad Mentem, 20
recte animi acquiescentia, quro revera a Gloria (per 25. et 30.
Aff. Defin.) non distinguitur, appellari potest. Nam quatenus ad
Deum refertur, est (per Prop. 35. hujus) Lootitia, liceat hoc adhuc
vocabulo uti, concomitante idea sui, ut et quatenus ad Mentem
refertur. (per Prop. 27. hujus) Deinde quia nostrre Mentis essentia 2s
in sola cognitione consistit, cujus principium, et fundamentum
Deus est: (per Prop. 15. p. 1. et Schol. Prop. 47. p. 2.) hine per-
spicuum nobis fit, quomodo, et qua ratione Mens nostra secun-
dum essentiam, et existentiam ex natura divina sequatur, et
continuo a Deo pendeat; quod hic notare operro pretium duxi, 30
ut hoc exemplo ostenderem, quantum rerum singularium co-
gnitio, quam intuitivam, sive tertii generis appellavi, (vide 2.
Schol. Prop. 40. p. 2.) polleat, potiorque sit cognitione universali,
quam secundi generis esse dixi. Nam quamvis in Prima Parte
464
O MOĆI RAZUMA
objasniti pomoću biti ljudskog duha razmatrane pod vidom vječnosti, to jest,
razumska ljubav duha spram Boga dio je beskonačne ljubavi kojom Bog
sebe ljubi.
Dokaz. Ova ljubav duha mora spadati u djelovanja duha (prema do-
datku uz poučak 32 ovog dijela i prema poučku 3 trećeg dijela), te je dje-
lovanje kojim duh motri sama sebe praćeno predstavom Boga kao uzro-
ka (prema poučku 32 ovog dijela i dodatku uz njega), to jest (prema do-
datku uz poučak 25 prvog dijela i dodatku uz poučak 11 drugog dijela)
djelovanje kojim Bog, ukoliko se može objasniti pomoću ljudskog uma,
motri sama sebe praćeno predstavom sebe; stoga (prema prethodnom
poučku) ova ljubav duha dio je beskonačne ljubavi kojom Bog sebe sama
ljubi, što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Iz ovoga slijedi da Bog, ukoliko sebe sama ljubi, ljubi lju-
de te slijedom toga da ljubav Boga spram ljudi i razumska ljubav duha
spram Boga jesu jedno te isto.
Primjedba. Iz ovoga jasno razumijemo u čemu se sastoji naš spas
ili blaženstvo ili sloboda, naime u stalnoj i vječnoj ljubavi spram Boga ili
u ljubavi Božjoj spram ljudi. A ova ljubav ili blaženstvo u svetim se knji-
gama naziva slava 1, i to ne s nepravom. Jer odnosila se ova ljubav spram
Boga ili spram duha, može se točno nazvati zadovoljstvom duše koje se
od ponosa (prema definiciji strasti XXV. i XXX.) zaista ne razlikuje. Jer
ukoliko se odnosi spram Boga, ona je (prema poučku 35 ovog dijela)
ugoda, ako je dopušteno da ovdje uporabim ovu riječ, praćena predsta-
vom sebe, kao i ako se odnosi spram duha (prema poučku 27 ovog dije-
la). Nadalje, budući da se bit našeg duha sastoji samo u spoznaji čiji je
početak i temelj Bog (prema poučku 15 prvog dijela i prema primjedbi
uz poučak 47 drugog dijela), onda nam je iz toga očevidno kako i na koji
način naš duh prema svojoj biti i svom opstanku slijedi iz božanske nara-
vi i neprekidno ovisi o Bogu. Smatrao sam da je vrijedno to ovdje primi-
jetiti kako bih na primjeru pokazao što može spoznaja pojedinačnih stva-
ri koju sam nazvao intuitivnom ili spoznajom treće vrste (vidi primjedbu
2 uz poučak 40 drugog dijela) i koliko je moćnija od univerzalne spozna-
je koju sam nazvao spoznajom druge vrste. Jer iako sam u prvom dijelu
1
Prema mojem mišljenju Spinoza ovdje u ima vidu riječ "chabod" ('„,.:J ") koja se
kao atribut Boga u literaturi Starog zavjeta pojavljuje vrlo često i u raznim značenjima, a
koja obično znači "čast" (ili "slava"), op. St.
465
DE POTENTIA INTELLECTUS [259-303/260-3041
generaliter ostenderim, omnia (et consequenter Mentem etiam
humanam) a Deo secundum essentiam, et existentiam pendere;
illa tamen demonstratio, tametsi legitima sit, et extra dubitationis
aleam posita, non ita tamen Mentem nostram afficit, quam
quando id ipsum ex ipsa essentia rei cujuscunque singularis,
quam a Deo pendere dicimus, concluditur.
Propositio XXXVII. Nihil in natura datur, quod huic
A mori intellectuali sit contrarium, sive quod ipsum possit wllere.
Dem on strati o. Hic intellectualis Amor ex Mentis natura
necessario sequitur, quatenus ipsa, ut ooterna veritas, per Dei
naturam consideratur. (per Prop. 33. et 29. hujus) Siquid erga
daretur, quod huic Amori esset contrarium, id contrarium esset
vero, et consequenter id, I quod hunc Amorem posset tollere,
efficeret, ut id, quod verum est, falsum esset, quod (ut per se
notum) est absurdum. Ergo nihil in natura datur, etc. Q. E. D.
S ch o 1i um. Partis Quartoo Axioma res singnlares respicit,
quatenus cum relatione ad certum tempus, et locum eonsideran-
tnr, de quo neminem dubitare credo.
Propositio XXXVIII. Quo plures res secundo, et tertio
cognitionis genere M ens intelligit,eo minus ipsa ab affectibus, qui
mali sunt, patitur, et nwrtem mi'.nits timet.
Dem on strati o. Mentis essentia in cognitione consistit;
(per Prop. 11. p. 2.) quo igitur Mens plures res cognoscit secun<lo,
et tertio cognitionis genere, eo major ejus pars remanet, (J>P.r
Prop. 23. et 29. lwjus) et consequenter (per Prop. prCEc.) eo major
ejus pars non tangitur ah affectibus, qui nostrre natur~ sunt
contrarii, hoc est, (per Prop. 30. p. 4.) qui mali sunt. Quo itaque
Mens plures res secundo, et tertio cognitionis genere intelligit, eo
major ejus pars illrosa manet et consequenter minus ah affectibus
patitur, etc. Q. E. D.
Sch ol i um. Hine intelligimus id, quod in Schol. Prop. 39.
p. 4. attigi, et quod in hac Pa.rte exp]ica.re promisi; nempe, quod
mors eo mini1s est noxia, quo Mentis clara., et distincta cognitio
major est, et conseque.nter, quo Mens magis Deum amat. D~inde,
quia (per Prop. 27. huJ"us) ex tertio cognitionis genere summa, qua:
466
O MOĆI RAZUMA
općenito pokazao da sve (a slijedom toga i ljudski duh) prema biti i op-
stanku ovisi o Bogu, ipak se ovaj dokaz, premda je posve legitiman i on-
kraj svake dvojbe, ne tiče našeg duha jednako kao kad bi se to isto za-
ključivala iz same biti neke pojedinačne stvari za koju kažemo da ovisi o
5
Bogu.
Poučak 3 7 . U naravi nije dano ništa što bi ovoj razumskoj ljubavi bilo
suprotno ili što bi je moglo ukinuti.
Dok a z. Ova razumska ljubav nužno slijedi iz naravi duha ukoliko se
10 ona, kao vječna istina, razmatra pomoću Božje naravi (prema poučcima
33 i 29 ovog dijela). Kad bi dakle bilo dana nešto što bi ovoj ljubavi bilo
suprotno, onda bi to bilo suprotno istinitome, a slijedom toga bi ono što
može ovu ljubav ukinuti moglo polučiti i to da ono istinito bude lažno,
što je (kako je samo po sebi jasno) nesklapna. Dakle, u naravi nije dana
15 ništa itd., što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Aksiom četvrtog dijela tiče se pojedinačnih stvari uko-
liko se razmatraju u odnosu na neko određeno vrijeme i mjesto, o čemu
vjerujem da nitko ne može dvojiti.
Poučak 3 8 . Što više duh spoznaje stvari drugom i trećom vrstom spo-
20
znaje, to manje trpi od strasti koje su loše i manje se plaši smrti.
Dok a z. Bit duha sastoji se u spoznaji (prema poučku 11 drugog dije-
la). Stoga što više duh stvari spoznaje drugom i trećom vrstom spoznaje,
to veći njegov dio preostaje (prema poučcima 23 i 29 ovog dijela) a slije-
25 dom toga (prema prethodnom poučku) to veći njegov dio nije dotican
strastima koje su suprotne našoj naravi, to jest (prema poučku 30 četvr­
tog dijela) loše. Dakle, što više duh spoznaje stvari drugom i trećom vr-
stom spoznaje to veći njegov dio ostaje neozlijeđeni slijedom toga manje
trpi od strasti itd., što je i trebalo dokazati.
3o
Primjedba. Iz ovoga razumijemo ono što sam dotakao u primjedbi
uz poučak 39 četvrtog dijela i što sam obećao objasniti u ovom dijelu; na-
ime, da je smrt to manje štetna što je veća jasna i razgovijetna spoznaja
duha, a slijedom toga i što duh više ljubi Boga. Nadalje, budući da (pre-
35
ma poučku 27 ovog dijela) iz spoznaje treće vrste izvire najviše zadovolj-
467
DE POTENTIA INTELLECTUS [260-304/261-305]
dari potest, oritur acquiescentia, hine sequitur Mentem humanam
posse ejus naturre esse, ut id, quod ejus cum corpore perire osten-
dimus, (vide Prop. 21. hujus) in respectu ad id, quod ipsius
remanet, nullius sit momenti. Sed de his mox prolixius.
Propositio XXXIX. Qui Corpus ad plurima aptum s
habet, is Mentem habet, cujus maxima pars est ceterna. I
Demonstratio. Qui Corpus ad plurima agendum aptum
habet, is minime affectibus, qui mali sunt, conflictatur, (per Prop.
38. p. 4.) hoc est, (per Prop. 30. p. 4.) affectibus, qui naturre
nostrre sunt contrarii, atque adeo (per Prop. 10. hujus) potestatem 10
habet ordinandi, et concatenandi Corporis affectiones secundum
ordinem ad intellectum, et consequenter efficiendi, (per Prop. 14.
hujus) ut omnes Corporis affectiones ad Dei ideam referantur, ex
quo fiet (per Prop. 15. hujus) ut erga Deum afficiatur Amore, qui
(per Prop. 16. hujus) Mentis maximam partem occupare, sive 15
constituere debet, ac proinde (per Prop. 33. hujus) Mentem habet,
cujus maxima pars est reterna. Q. E. D.
Scholium. Quia Corpora humana ad plurima apta sunt,
non dubium est, quin ejus naturre possint esse, ut ad Mentes
referantur, qure magnam sui, et Dei habeant cognitionem, et 20
quarum maxima, seu prrocipua pars est reterna, atque adeo ut
mortem vix timeant. Sed ut hrec clarius intelligantur, animad-
vertendum hic est, quod nos in continua vivimus variatione, et
prout in melius, sive in pejus mutamur, eo felices, aut infelices
dicimur. Qui enim ex infante, vel puero in cadaver transiit, 25
infelix dicitur, et contra id felicitati tribuitur, quod totum vitre
spatium Mente sana in Corpore sano percurrere potuerimus. Et
revera qui Corpus habet, ut infans, vel puer, ad paucissima aptum,
et maxime pendens a causis externis, Mentem habet, qure in se
sola considerata nihil fere sui, nec Dei, nec rerum sit conscia; 30
et contra, qui Corpus habet ad plurima aptum, Mentem habet,
qure in se sola considerata multum sui, et Dei, et rerum sit conscia.
In hac vita igitur apprime conamur, ut Corpus infantire in aliud,
468
O MOĆI RAZUMA
stvo koje može biti, onda iz toga slijedi da ljudski duh može biti takve na-
ravi da ono za što smo pokazali da propada s tijelom (vidi poučak 21
ovog dijela) nije ni od kakve važnosti u usporedbi s onim što od njega
preostaje. No o tome odmah opširnije.
Poučak 3 9 . Onaj tko ima tijelo sposobno za više stvari, taj ima duh
čiji je najveći dio besmrtan.
Dokaz. Onaj tko ima tijelo sposobno za mnoga djelovanja, taj se
najmanje sukobljava sa strastima koje su loše (prema poučku 38 četvrtog
dijela), to jest (prema poučku 30 četvrtog dijela) sa strastima koje su su-
protne našoj naravi, te stoga ima moć redanja i ulančavanja stanja tijela
prema razumskom redu te slijedom toga moć polučivanja (prema pouč­
ku 14 ovog dijela) da se sva stanja tijela odnose spram predstave Boga iz
čega biva to (prema poučku 15 ovog dijela) da je aficiran ljubavi spram
Boga koja (prema poučku 16 ovog dijela) mora zaokupljati ili ustrojavati
najveći dio duha, pa stoga (prema poučku 33 ovog dijela) ima duh čiji je
najveći dio vječan, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Budući da su ljudska tijela sposobna za mnoge stvari,
nema dvojbe da ona mogu biti takve naravi da pripadaju duhovima koji
o sebi i o Bogu imaju veliku spoznaju i čiji je najveći ili izvrsni dio vječan,
te se stoga smrti jedva boji. Da bi se to jasnije razumjelo, valja zapaziti
da mi živimo u stalnoj mijeni te da se prema tome mijenjamo li se na bo-
lje ili na gore nazivamo sretnima ili nesretnima. Jer onaj tko kao dojenče
ili kao dijete prelazi u leš naziva se nesretnim, a sreća se, obratno, prida-
je ako cijelim prostorom života možemo protrčati krepka duha u zdravu
tijelu. I odista onaj tko ima tijelo koje je poput dojenčeta ili djeteta za
malo što sposobno i koje ponajvećma ovisi o izvanjskim uzrocima, taj
ima duh koji, razmotren po sebi, nema nikakve svijesti o sebi, ni o Bogu,
ni o stvarima; a, naprotiv, tko ima tijelo sposobno za mnoge stvari, taj
ima duh koji razmotren po sebi ima mnogo svijesti o sebi i o Bogu i o
stvarima. U ovome životu uglavnom nastojimo da se dječje tijelo, koliko to
469

DE POTENTIA INTELLECTUS [261-305/262-306]
quantum ejus natura patitur, eique conducit, mutetur, quod ad
plurima aptum sit, quodque ad Mentem referatur, qure sui, et
Dei, et rerum plurimum sit conscia; atque ita ut id omne, quod
ad ipsius memoriam, vel imaginationem refertur, in respectu ad
intellectum vix alicujus sit momenti, ut in Schol. Prop. prreced.
jam dixi. I
Propositio XL. Quo unaqureque res plus perfectionis habet,
e0 magis agit, et rninits patitur, et contra, qu0 magis agit, e0 perfe-
ctior est.
Demonstratio. Quo unaqureque rea perfectior est, eo plus
habet realitatis, (per Defin. 6. p. 2.) et consequenter (per Prop. 3.
p. 3. cum ejus Schol.) eo magis agit, et minus patitur; qure qui-
dem Demonstratio inverso ordine eodem modo procedi~, ex quo
sequitur, ut res contra eo sit perfectior, quo magis agit. Q. E. D.
Corollarium. Hine sequitur partem Mentis, qure remanet,
quantacunque ea sit, perfectiorem esse reliqua. Nam para
Mentis reterna, (per Prop. 23. et 29. hujus) est intellectus, per
quem solum nos agere dicimur; (per Prop. 3. p. 3.) illa autem,
quam perire ostendimus, est ipsa imaginatio, (per Prop. 21.
hujus) per quam solam dicimur pati; (per Prop. 3. p. 3. et gen.
A.ffect. Defin.) atque adeo (per Prop. prrec.) illa, quantacunque ea
sit, hac est perfectior. Q. E. D.
Scholium. Hrec sunt, qure de Mente, quatenus sine relatione
ad Corporis existentiam consideratur, ostendere constitueram;
ex quibus, et simul ex Prop. 21. p. 1. et aliis apparet, quod Mens
nostra, quatenus intelligit, roternus cogitandi modus sit, qui alio
reterno cogitandi modo determinatur, et hic iterum ab alio, et
sic in infinitum; ita ut omnes simul Dei reternum, et infinitum
intellectum constituant.
Proposi tio XLI. Quamvis nescirernus, Mentem nostram
reternam esse, Pietatem tamen, et Religionem, et absolute omnia,
qu,re ad Animositatem, et Generositatem referri ostendimus in
Quarta Parte, prima haberemus.
Demonstra tio. Primum, et unicum virtutis, seu recte
vivendi rationis fundamentum, (per Coroll. Prop. 22. et per ·Prop.
11 Defin. 6. e,dd. Axiom. 6. ON
470
O MOĆI RAZUMA
njegova narav dopušta i koliko joj koristi, promijeni u nešto što je spo-
sobno za mnoge stvari i što pripada duhu koji je sebe i Boga i stvari
umnogome svjestan, i to tako da sve ono što pripada njegovu pamćenju i
njegovu prispodabljanju nije ni od kakve važnosti u usporedbi s razu-
5 mom, kako sam u primjedbi uz prethodni poučak već rekao.
Poučak 4 O. Što više savršenstva neka stvar ima, to ona više djeluje i
manje trpi, i obratno, što više djeluje, to je savršenija.
Dok a z. Što je neka stvar savršenija, to ima više stvarnosti (prema
10 definiciji 1 VI. drugog dijela) te slijedom toga (prema poučku 3 trećeg
dijela i primjedbi uz njega) to više djeluje i manje trpi; ovaj se dokaz istim
načinom izvodi u obrnutom slijedu, iz čega slijedi da je stvar, obratno, to
savršenija što više djeluje, što je i trebalo dokazati.
Dodatak. Iz ovoga slijedi da onaj dio duha koji preostaje, koje god
15
da je veličine, jest od drugih savršeniji. Jer vječni dio duha (prema pouč­
cima 23 i 29 ovog dijela) jest razum i samo po njemu kaže se da djeluje-
mo (prema poučku 3 trećeg dijela); onaj pak za koga smo pokazali da
propada jest samo prispodabljanje (prema poučku 21 ovog dijela) i samo
20 po njemu kaže se da trpimo (prema poučku 3 trećeg dijela i općoj deifni-
ciji strasti), stoga (prema prethodnom poučku) onaj dio, koje god da je
veličine, od ovog je savršeniji, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. To je ono što sam nakanio pokazati o duhu ukoliko se
25 razmatra bez odnosa spram tijela; iz ovoga zajedno s onim iz poučka 21
prvog dijela i iz drugih jasno je da naš duh, ukoliko razumije, jest vječan
· modus mišljenja koji je određen od drugog vječnog modusa mišljenja,
ovaj pak od drugoga i tako u beskonačnost, tako da svi čine vječni i bes-
konačni Božji razum.
30
Poučak 4 1 . I kad ne bismo znali da je naš duh vječan,
ipak bismo
osjećaj dužnosti, vjeru i sve ono što smo u četvrtom dijelu pokazali da na
svaki način spada u srčanost i plemenitost, držali za ono najvažnije.
Dokaz. Prva i jedina vrlina ili temelj pravilnog života prema umu
35 (prema dodatku uz poučak 22 i prema poučku 24 četvrto ga dijela) jest
1
definiciji edd., aksiomu ON
471
DE POTENTIA INTELLECTUS [262-306/263-307]
24. p. 4.) est suum utile qurerere. Ad illa autem determinandum,
qure ratio utilia esse dictat, nullam rationem habuimus Mentis
reternitatis, quam de lmum in hac Quinta Parte novimus.
Quamvis igitur tum temporis ignoraverimus, Mentem esse reter-
nam, illa tamen, qure ad Animositatem, et Generositatem referri s
ostendimus, prima habuimus; atque adeo, quamvis etiam nunc
hoc ipsum ignoraremus, eadem tamen rationis prroscripta prima
haberemus. Q. E. D.
Scholium. Communis vulgi persuasio alia videtur esse.
Nam plerique videntur credere, se eatenus liberos esse, quatenus 10
libidini parere licet, et eatenus de suo jure cedere, quatenus ex
legis divinre prrescripto vivere tenentur. Pietatem igitur, et
Religionem, et absolute omnia, qure ad animi Fortitudinem
referuntur, onera esse credunt, qure post mortem deponere, et
pretium servitutis, nempe Pietatis, et Religionis accipere sperant; ts
nec hac spe sola; sed etiam, et prrecipue metu, ne diris scilicet
suppliciis post mortem puniantur, inducuntur, ut ex legis divinre
prrescripto, quantum eorum fert tenuitas, et impotens animus,
vivant; et nisi hrec Spes, et Metus hominibus inessent, at contra
si crederent, mentes cum corpore interire, nec restare miseris, 20
Pietatis onerc confectis, vivere longius, ad ingenium redirent, et
ex libidine omnia moderari, et fortunre potius, quam sibi parere,
vellent. Qure mihi non minus absurda videntur, quam si quis
propterea, quod non credit, se posse bonis alimentis corpus in
reternum nutrire, venenis potius, et lethiferis se exsaturare vellet; 2s
vel quia videt Mentem non esse roternam, seu immortalem, ideo
amens mavult esse, et sine ratione vivere: qure adeo absurda
sunt, ut vix recenseri mereantur.
Pro po s i ti o XL I I . Beatitudo non est virtutis prremium; scd
ipsa virtus; nec eđdem gaudemus, quia lib1:dines coercemus; sed 30
contra quia eadem gaudemus, ide0 libidines coercere possumus.
12-13 Pietatem ... Religionem edd. Pietas ... Religio O
472
O MOĆI RAZUMA
iskati vlastitu korist. Pri određivanju ondg što nam um propisuje kao
korisno nismo uzeli u obzir vječnost duha o kojoj smo saznali tek u
petom dijelu. Premda dakle tada nismo znali da je duh vječan, ipak smo
ono za što smo pokazali da pripada srčanosti i plemenitosti držali za ono
najvažnije; stoga, kad ni sada ne bismo za to znali, ipak bismo propise
uma držali za ono najvažnije, što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Čini se da je opće uvjerenje svjetine drugačije. Većina
izgleda da vjeruje da su slobodni ukoliko se pokoravaju željama te da se
odriču svog prava ukoliko ih se obvezuje da žive prema propisima božan-
skih zakona. Osjećaj dužnosti i vjeru i na svaki način sve što se ubraja u
jakost duše drže bremenom za koje se nadaju da će ih se riješiti nakon
smrti i dobiti nagradu za ropstvo, naime za osjećaj dužnosti i vjeru; no ne
samo nada, nego osobito strah da će nakon smrti biti kažnjeni užasnim
mukama potiče ih da, koliko im to dopuštaju oskudnost i nemoć duše,
žive prema propisima božanskih zakona; pa kad u ljudima ne bi bilo ove
nade i straha i kad bi, štoviše, vjerovali da duh propada zajedno s tijelom
te da nevoljnima koji su posve iscrpljeni od bremena dužnosti ne pred-
stoji nikakav daljnji život, vratili bi se svojoj ćudi i sve bi usmjeravali po
svojim željama i više bi se htjeli pokoravati sudbini nego sebi. To meni
ne izgleda nimalo manje nesklapno nego kad bi se netko zato što ne vje-
ruje da svoje tijelo može vječno hraniti dobrim jestvinama, radije najeo
smrtonosnog otrova; ili da zato što vidi da duh nije vječan ili besmrtan
radije želi živjeti bez duha i bez uma: to je tako nesklapno da jedva vrije-
di pobijati.
Poučak 4 2 . Blaženstvo nije nagrada za vrlinu nego vrlina sama; mi
mu se ne radujemo zato što susprežemo želje, nego, obratno, budući da mu
se radujemo, zato možemo suspregnuti želje.
473
DE POTENTIAINTELLECTUS [263-307 /264-308]
Demonstratio. Beatitudo in Amore erga Deum consistit,
(per Prop. 36. hujus, et ejus Schol.) qui quidem Amor ex tertio
cognitionis genere oritur; I (per Coroll. Prop. 32. hujus) atque
adeo hic Amor (per Prop. 59. et 3. p. 3.) ad Mentem, quatenus
agit, referri debet; ac proinde (per D~fin. 8. p. 4.) ipsa virtus est, s
quod erat primum. Deinde quo Mens . hoc Amore divini, seu
beatitudine magis gaudet, eo plus intelligit, (per Prop. 32. hujus)
hoc est, (per Coroll. p. 3. hujus) eo majorem in affectus habet
potentiam, et (per Prop. 38. hujus) eo minus ab a:ffectibus, qui
mali sunt, pati tur; atque adeo ex eo, quod Mens hoc Amore divino, 10
seu beatitudine gaudet, potestatem habet libidines coercendi;
et quia humana potentia ad coercendos a:ffectus in solo intellectu
consistit; erga nemo beatitudine gaudet, quia affectus coercuit;
sed contra potestas libidines coercendi ex ipsa beatitudine oritur.
Q. E. D. ts
Scholium. Ris omnia, qure de mentis in affectus potentia,
qureque de Mentis Libertate ostendere volueram, absolvi. Ex qui-
bus apparet, quantum Sapiens polleat, potiorque sit ignaro, qui
sola libidine agitur. Ignarus enim, prreterquam quod a causis ex-
ternis, multis modis agitatur, nec unquam vera animi acquiescen- 20
tia potitur, vivit ·prreterea sui, et Dei, et rerum quasi inscius, et
simulac pati desinit, simul etiam esse desinit. Cum contra sapiens,
quatenus ut talis consideratur, vix animo movetur; sed sui, et Dei,
et rerum reterna quadam necessitate conscius, nunquam esse de-
sinit, sed semper vera animi acquiescentia potitur. Si jam via, 2s
quam ad hrec ducere ostendi, perardua videatur, inveniri tamen
potest. Et sane arduum debet esse, quod adeo raro reperitur. Qu1
enim posset fieri, si salus in promptu esset, et sine magno lahore
reperiri posset, ut ab omnibus fere negligeretur ~ Sed omnia prre-
clara tam difficilia, quam rara sunt. 30
FINI S.
19 quOd add. edd.
474
O MOĆI RAZUMA
Dok a z. Blaženstvo se sastoji u ljubavi spram Boga (prema poučku
36 ovog dijela i primjedbi uz njega), a ta ljubav izvire iz spoznaje treće
vrste (prema dodatku uz poučak 32 ovog dijela), stoga ova ljubav (prema
poučcima 59 i 3 trećeg dijela) mora pripadati duhu ukoliko djeluje; stoga
(prema definiciji VIII. četvrtog dijela) ona je vrlina sama, što je bilo ono
prvo. Nadalje, što se duh više raduje ovoj božanskoj ljubavi ili blažen-
stvu, to više razumije (prema poučku 32 ovog dijela), to jest (prema do-
datku uz poučak 3 ovog dijela 1) ima to veću moć nad strastima te (prema
poučku 38 ovog dijela) to manje trpi od strasti koje su loše; stoga duh ti-
me što se raduje ovoj božanskoj ljubavi ili blaženstvu, ima moć suspreza-
nja želja; a budući da se ljudska moć susprezanj}strasti sastoji samo u
razumu, onda se nitko ne može radovati blaženstvu jer je suspregnuo
strasti, nego, obratno, moć susprezanja želja izvire iz samog blaženstva,
što je i trebalo dokazati.
Primjedba. Time sam razriješio sve što sam želio pokazati o moći
duha nad strastima i o slobodi duha. Iz toga je jasno što mudrac može i
koliko je moćniji od neznalice koji djeluje samo prema želji. Neznalica
naime, osim toga što 2 je na mnoge načine pokretan od izvanjskih uzroka
te ne može posjedovati istinsko zadovoljstvo duše, živi uz to tako kao da
sebe, Boga i stvari nije svjestan, te čim prestane trpjeti, prestaje i biti.
Mudrac, obratno, ukoliko se kao takav razmatra, jedva da je uznemiren,
te je sebe, Boga i stvari svjestan nekom vječnom nužnošću i nikad ne pre-
staje biti, nego uvijek posjeduje istinsko zadovoljstvo duše. Pa premda se
put za koji sam pokazao da tome vodi čini preteškim, ipak ga se može
naći. Dakako da ono što se rijetko nalazi mora biti vrlo teško. Jer da je
spas pri ruci i da ga se može naći bez velikog truda, kako bi bilo moguće
da ga svi zanemaruju? Nego, koliko je sve izvrsno teško toliko je i rijetko.
KRAJ
1
prema dodatku trećeg dijela ovog dijela Bl. prema dodatku uz poučak 3 ovog dijela St.
2
što add. edd.
475
Spinozina kuća u Haagu.
 NAPOMENA UZ OVO IZDANJE I PRIJEVOD ETIKE

Ovo prvo hrvatsko izdanje i prijevod cjelovitog teksta Spinozine Etike

rađeno je temeljem izdanja Spinoza: Opera - Werke. Lateinisch und
Deutsch. Zweiter Band. Herausgegeben von Konrad Blumenstock. Darm-
stadt: Wissenschaftliche Buchgesellschaft, 1967., koje se, u odsustvu opće
prihvaćenog kritičkog izdanja koje bi definitivno etabliralo tekst ove
značajne i dugo osporavane knjige, i danas smatra najboljim.

Latinski tekst svojeg izdanja Blumenstock je zasnovao na prvom izda-

nju Spinozinih djela koja su bez naznake punog imena autora filozofovi
prijatelji izdali u Amsterdamu, kod tiskara Jan Rieuwertsza, 1677. go-
dine, neposredno nakon Spiniozine smrti (B. d. S.: Opera posthuma, quo-
rum series post praefationem exhibitur. S. 1., s. t.). Pri etabliranju latinskog
teksta, Blumenstock je međutim posegnuo i za 1677. ili 1678. godine iz-
danim prijevodom Spinozinih djela na holandski jezik (De Nagelaten
Schriften van B. D. S. als Zedekunst, Staatkunde, Verbetering van 't Vers-
tant, Brieven en Antwoorden. Uit verscheide Talen in het Nederlandsche
gebragt) koji bi mogao potjecati iz pera Jana Hendrika Glazemakera.
Holandski prijevod, koji je Spinoza vjerojatno vidio, Blumenstocku je
poslužio za ispravljanje niza pogrešaka koje su se potkrale u latinskom
izdanju Opera posthuma ali i kao izvor niza inačica i dodataka koje se
može smatrati autentičnima. Blumenstock je u kritički aparat uvrstio sve
inačice koje za čitatelja mogu biti od ikakova značenja i one su, uz neke
izuzetke (v. supra, Napomene uz korištenje skraćenica i oznaka), dane i u
hrvatskome prijevodu. Isto tako, na hrvatski su prevedene inačice i doda-
ci na holandskome jeziku iz Nagelate Schriften koje je Blumenstock uvrs-
tio u tekst ili u aparat.
Spinozina kuća u Rhijnsburgu. U latinskom tekstu Blumenstock je uglavnom zadržao izvorni pravo-
pis latinskog izdanja teksta s time da nije izostavio oznake naglaska koji
olakšavaju praćenje teksta i razlikovanje između riječi istog oblika ali
različita značenja (v. Pregled!.). U vrijeme objavljivanja prvotiska Etike
ovakvo označavanje naglasaka bilo je uobičajeno. Blumenstock je zad~­
žao i starinsku, obilnu interpunkciju iz izvornika.

479
NAPOMENA NAPOMENA

Pregled I. Pregled II.

Značenje naglasaka u latinskom tekstu Neke tiskarske pogreške u Blumenstockovu redakciju latinskog teksta
Etike
Naglasak Označava
Stranica, redak (Bl.) Stoji Treba
"" (cirkumfleks) 1. Ablativ I. deklinacije 126,20 nex nec
2. Genitiv jednine te nominativ i akuzativ množine IV.
deklinacije 136,31 suae, existentiae suae existentiae,
3. Prilozi koji imaju isti oblik kao neki oblici zamjenica 174,2 <definitio> <definito>
(npr. hic, qui)
178 in apparatu 21 Axiom 3. edd. 4. ON 11 Axiom 3. edd. 4. ON
' (gravis na 1. Prilozi koji imaju isti oblik kao neki oblici pridjeva
178 in apparatu 25 22. edd. 23 ON 15 22. edd. 23 ON
posljednjem (npr. vero-vero, longius - longius, verum-verum)
slogu) 2. Veznike koji imaju isti oblik kao neki oblici zamjenica 208,14 adaequatan adaequatam
( quam-quam, quod - quod)
382,23 ostendimus ostendimus
3. Veznik cum za razliku prijedloga istog oblika (cum)
432,30 sivi sibi
/ (akut) Veznik - que za razliku od završetka riječi istog oblika
458,19 con templatione contemplatione
472,14-15 imagine mali rei imagine rei

Na gornjoj margini stranice latinskog teksta reproducirani su brojevi 524 in apparatu 8 observabit 18 observabit
stranica izvornog latinskog izdanja Etike iz Opera posthuma, a pored njih 556,8 per Coroll. p. 3 hujus per Corrol. Prop. 3. hujus
navedeni su brojevi stranica drugog sveska Gebhardtova izdanja (Spino-
za: Opera. Im Auftrag der Heidelberger Akademie der Wissenschaften
hg. von Carl Gebhardt. 4 sv. Heidelberg: Winter, 1924ss i kasniji pretis-
Uz ovdje i u bilješkama ispod teksta naznačene izuzetke, hrvatski pri-
ci). Početak nove stranice u Gebhardtovu izdanju označen je s I·
jevod slijedi Blumenstockovu redakciju latinskog teksta Etike, s time da
Prilikom rada na prijevodu uočene su neke tiskarske pogreške u Blu- su u dvojbenim slučajevima konzultirani njemački prijevodi Bertholda
menstockovom izdanju koje treba imati u vidu prilikom čitanja latinskog Auerbacha iz Blumenstockova izdanja i Jakoba Sterna iz njegova vlastita
teksta (v. Pregled II.). Budući da je latinski tekst Blumenstockova izdanja u izdanja, kao i stariji, razmjerno slobodniji engleski prijevod R. H. M. El-
ovoj knjizi reproduciran bez izmjena, u njega nisu unesene niti ispravke wesa iz 1883. godine. Uz hrvatski su prijevod zgodimice dodane i bilješke
uočenih tiskarskih pogrešaka. U prijevodu su dodane neke inačice i na- prevoditelja, neophodne za razumijevanje teksta, a zbog ograničenosti
pomene iz drugih izdanja, navlastito Sternova (Spinoza, Benedictus de: prostora u ovom se izdanju odustalo od komentara koji ostaje dezidera-
Ethik. Lateinisch und Deutsch. Revidierte Obersetzug von J akob Stern. tom i prešnom zadaćom spinozističkih studija u Hrvatskoj.
Nachwort Bernhard Lakebrink. Suttgart: Philipp Redam Jun. 1970.) i
Cailloisova (Spinoza: Euvres completes. Texte nouvellement traduit ou
revu presente et annote par R. Caillois, M. Frances et R. Misrahi. Paris,
1954.).

480 481
Wallerant Vaillant: Spinoza, oko 1673. g.
 · Ozren Žunec

BENEDIKT DE SPINOZA1

Prvi prijevod Spinozine Etike na hrvatski jezik priređen je u nakani

poticanja živoga filozofijskog dijaloga s ovim značajnim filozofom XVII.
stoljeća. Za pristupe Spinozinoj filozofiji karakteristično je, naime, da ih
više odlikuje naslućivanje njenog smisla nego odrešitije misaona pronica-
nje njenih krajnjih dometa; ona općenito više izaziva iskreno štovanje i
udivljenje pred svojom očiglednom veličajnošću nego što mislioce i tu-
mače navodi na pokušaje su-mišljenja na njenom tragu. Od početka po-
vijesti recepcije pa do danas Spinoza nije imao ni pravih učenika, ni nas-
tavljača pa čak ni mjerodavnih i barem epohalna definitivnijih interpre-
tacija, kao što je slučaj sa svim velikim filozofima njegova doba i kasnijih
naraštaja pa je njegov nominalni utjecaj na razvoj potonje filozofije pot-
puno nesumjerljiv s, primjerice, utjecajem jednog Descartesa, Kanta ili
čak Humea. Samozatajna kao i život i javna djelatnost svog tvorca, Spi-
nozina je filozofija trajno ostala jednom od najznamenitijih pojava u po-
vijesti filozofije te je kao takva uvijek imala istaknuto mjesto u svim naj-
uglednijim priručnicima i pregledima; međutim, za živo filozofiranje ona
je uglavnom smatrana tek ponajboljom propedeutikom. Hegel je tako
držao da "onaj tko počinje filozofirati, mora najprvo biti spinozistom",
gotovo do riječi jednako kao i Schelling koji je smatrao da se "nitko tko
se bar jednom u životu nije bacio u ponor spinozizma ne može nadati da
će doprijeti do istinitog i savršenog u filozofiji". Kako ovakvo neophod-
no, ali u biti prolazno iskustvo mišljenja koje se priprema za filozofira-
nje, nije moglo iscrpiti njegovu naslućenu dalekosežnost i dubinu, pro-
mišljanje "spinozizma" prepuštano je budućnosti. Schelling, koji je oso-
bito u svojoj poznoj filozofiji objave bio blizak nekim tematskim krugovi-
ma Spinozine filozofije, ali je ipak radije odabrao druge inspiracije, dr-
žao je tako da Spinoza nikad nije postao "istinska prošlost".

Hendrik van der Spyck: Spinoza. Po strani od učenih akademskih studija i sekundarnih komentara, Spi-
Slika s jedne stare fotografije.
nozina filozofija kroz tri je stoljeća ostala neuhvatljivom, takoreći čaro­
lijom i čudom na dohvatu mišljenja, ali se za njom nije posezalo. Najbliži
dodir jednog velikog filozofa i Spinoze svakako je Nietzscheovo iskustvo:

1
Izmijenjeni tekst studije koja je izvorno objavljena u petom svesku Hrestomatije
filozofije kao uvod u izabrane prijevode iz Spinozina djela (Barbarić, Damir: Filozofija
racionalizma. Zagreb, Školska knjiga, 1997„ str. 1.89-232).

485.
OZREN Ž:UNEC
"Potpuno sam zadivljen i očarani Imam prethodnika, i to kakvog!
Spinozu nisam gotovo uopće poznavao: da me je sada njemu privuk-
lo, to je instinktivni čin. Ne samo da je njegovo ukupno nastojanje jed-
nako mojem - spoznaju učiniti najsnažnijom strasti - nego i u pet glav-
nih točaka njegova nauka nalazim sebe; ovaj najneobičniji i najusam-
ljeniji mislilac upravo mi je u ovim stvarima najbliži: on niječe slobo-
du volje, svrhe, ćudoredni poredak u svijetu, ono neegoistično, zlo„.
In summa: moja usamljenost koja mi je, kao na najvišim vrhuncima,
često, prečesto oduzimala dah i pokretala cirkulaciju, sada je u naj-
manju ruku usamljenost u dvoje" (iz pisma F. Overbecku, 30. srpnja
1881.).
Ova dramatična i, kao što je znana svakom poznavatelju Nietzsche-
ove filozofije, vrlo rezonirana i "utemeljena" zadivljenost i očaranost os-
tala je, međutim, samo trenutkom.
Sudbina Spinozine filozofije, koja je izložena u jednom od opsegom
najmanjih opusa u novovjekom filozofiranju, oscilira tako između priprav-
nog iskustva za filozofiranje i priprave nekog budućeg mišljenja, oboje
podjednako više naslućujućih no zbiljskih. U tome poklonici ove filozo-
fije kao da ostaju u moći Spinozina rijeka da "u naravi uma jest opažati
stvari pod nekim vidom vječnosti" (E II, P44, C2) 2 i primjenjuju ga na
Spinozinu filozofiju. Jer, kao što je vječnost na neki način iskusiva umom
u svakom trenutku ali uvijek ostaje izvan vremena, tako je i Spinozina fi-
lozofija sve do naših dana primana i promišljana kao u svakom trenutku
samo naslućujuće iskusiva, ali nikad nije zbiljski prisutna u konačnom i
konkretnom vremenu mišljenja. Kao što "u vječnosti nema kada, prije i
poslije" (E I, P33, S2) i kao što je čovjeku nemoguće biti odnosno živjeti i
misliti u vječnosti, nego samo u vremenu, tako i Spinozina filozofija u po-
vijesti nema svoje kada, prije i poslije, nego je, kao i vječnost, uvijek samo
neuhvatljiva prisutna. Možda zbog tog razloga ne samo da njena vrijeme
nije nikada došlo, nego možda nikad i neće moći doći. Tome u prilog kao
da govore sve bitne okolnosti prisustva Spinozina mišljenja u novijoj filo-
zofiji: udivljenje je prosječni odnos, ali Spinoza nije imao pa ni danas ne-
ma ni učenika ni nastavljača. Najveći filozofi ovu su filozofiju bitno zao-
bilazili i izbjegavali bitniji dijalog s njom, do danas nema standardnog kri-
tičkog izdanja cjelokupnog opusa, stanje istraživanja iznimno je prekarno,
čak i najznamenitije studije o ovoj filozofiji zapravo su samo širi uvodi, a
2
Objašnjenja oznaka pri citiranju Spinozinih djela dana su na str. 525.
486
BENEDIKT DE SPINOZA
umjesto na promišljanju filozofema vrlo se često insistira na biografskim
elementima i Spinozinim karakternim crtama koje ga prikazuju kao mu-
čenika i gotovo kao sveca (Helmut Seidel nedavno je upozorio na karak-
terističan stav ·Bertranda Russella da su od Spinoze "po pameti mnogi
bili nadmoćniji, ali je on bio najviši u etičkom pogledu", i s punim ga
pravom odbacio). Krećući se nužno unutar spleta ovih okolnosti i ova je
studija samo jedan od uvoda u Spinozinu filozofiju; da bismo ih barem
na trenutak nadvladali i pripravili se za eventualno buduće su-mišljenje,
uz neophodan referat o temeljnim pojmovima i izvodima nastojat ćemo
prikazati naznake njenih mogućnosti odnosno, Spinozinim rječnikom ka-
zana, njezinu moć (potentia) za današnje mišljenje.
I. Podrijetlo i mladost
Spinoza je rođen u Amsterdamu, 24. studenog 1632. godine, u ugled-
noj i dobro stojećoj židovskoj trgovačkoj obitelji. Na rođenju je dobio
ime (ili nadimak) Bento (latinski oblik: Benedictus), dočim mu je hebrej-
sko ime bilo Baruch3 • Koncem prethodnog stoljeća njegov otac Michael
došao je u Nizozemsku iz južnog Portugala bježeći, zajedno s mnogim dru-
gim Židovima, pred progonima inkvizicije. U Nizozemskoj, zahvaljujući
toleranciji, pokršteni iberijski Židovi ponovno su mogli ispovijedati svoju
pravu vjeru pa je u Amsterdamu već 1597. godine izgrađena prva sinago-
ga u kojoj je Michael obnašao značajne dužnosti, a osnovani su i pro-
svjetno društvo kao i vjerska škola koju je polazio i dječak Spinoza, ste-
kavši solidno obrazovanje u hebrejskoj vjerskoj literaturi. Negdje do svo-
je sedamnaeste ili osamnaeste godine, Spinoza je polazio školu Ješiva u
3
Imena Bento, Benedictus (Benedikt) i Baruch znače isto: "blagoslovljeni". "Bento"
je Spinozino svjetovno ime i sam ga je rabio u odgovarajućim prilikama; na jednoj biljež-
ničkoj ispravi iz 1655. godine ime svoje i bratovljeve amsterdamske tvrtke vlastoručno je
potpisao kao "Bento y Gabriel Despinoza". "Baruch" je bilo "ime za porabu u sinagogi"
koje Spinoza nije rabio nakon isključenja iz židovske zajednice; otada koristi latinizirano
ime "Benedictus". Prezirne je imalo različite grafije: osim Despinoza, u dokumentima se
rabe i Despinosa, de Spinoza, d'Espinoza, Spinoza i dr. Obzirom na to-da filozofijska
djelatnost Spinozina pada u vrijeme poslije isključenja iz židovske zajednice, smatramo
da je ime Benedikt (u hrvatskom obliku zbog pravila hrvatskog pravopisa o kroatizaciji
latinskih imena) primjerenije nego Baruch koje se također rabi u literaturi (usp. npr.
Vries 1970). Veća učestalost grafije prezimena uz česticu "de", kao i činjenice da je Spi-
noza na svom pečatu imao inicijale "B. D. S." čini nam se razlogom smatrati da puno
ime i prezirne glasi "Benedikt de Spinoza". Kada navodimo samo prezirne, radi jedno-
stavnosti koristimo samo "Spinoza".
487
OZRENŽUNEC
kojoj je tradicionalni studij Talmuda i drugih vjerskih spisa te komentara
bio po svemu sudeći kombiniran i s upoznavanjem sa spisima o kaba.lis-
tici, simbolima, mistici brojeva, demonologiji i drugim sličnim temama.
Spinozina obitelj i značajan dio amsterdamske židovske zajednice bili su
razmjerno liberalno i slobodoumno nastrojeni, pa je mladi Spinoza zara-
na upoznao spise Mosesa ben Maimona (Maimonides) koji su, kako se
vjeruje, ostavili traga u njegovoj sklonosti prema matematici i izoštrili nje-
govu kritičnost spram svetih knjiga. U razmjerno sigurne duhovne utje-
caje na Spinozu iz vremena odrastanja valja ubrojiti i radove liječnika i
fizičara Josepha Salomo Delmediga koji su, nakon okapanja s cenzurom
i s ortodoksnim strujanjima u zajednici, objavljeni u Amsterdamu kod ži-
dovskog izdavača Samuela Menasse(h) ben Israela; preko tih spisa Spi-
noza se upoznao s duhom renesansne znanosti i njenim otkrićima (Ko-
pernik, Kepler, Galilej) i vjerojatno ozbiljno uzeo kako njegovu kritiku
praznovjerja tako i savjet da se umjesto hebrejskog jezika, radi što veće
jasnoće i preciznosti izvoda i dokaza, u znanstvenim raspravama rabi la-
tinski.
Nekako s krajem formalnog školovanja, zbog peripetija u obitelji, Spi-
noza je već ušao u očevu tvrtku koja je trgovala južnim voćem i orijental-
nim proizvodima. Usprkos poslovima, Spinoza nastavlja svoje obrazova-
nje i to uglavnom kao samouk. U skupini amsterdamskih trgovaca miro-
dijama i kolonijalnom robom s kojima se susretao na Burzi, Spinoza nala-
zi ne samo svoje najbolje prijatelje do kraja života (Jarig Jelles, Simon
J oosten de Vries, Peter Balling - prvi će napisati predgovor Spinozinim
spisima iz ostavštine), nego i krug antiklerikalnih mislilaca koji su se uz
kritički studij Biblije, kako se vjeruje, posebno bavili Descartesovom
filozofijom. Njihova studijska razmjena bila je vrlo intenzivna, obostrano
korisna (Spinozino poznavanje hebrejskog) i utemeljena na velikom me-
đusobnom povjerenju; preko ovog kruga Spinoza je došao u doticaj i s
Janom Rieuwertszom, čija je knjižara bila stjecište slobodoumnih mis-
lilaca i koji će biti jedan od najodanijih Spinozinih prijatelja i njegov
izdavač. Židovske, ali i kršćanske, vjerske dogme ubrzo gube za njega
svaku intelektualnu privlačnost i smislenost te Spinoza, sam i potican od
prijatelja, studira matematiku, prirodne znanosti i osobito noviju filozo-
fiju, u kojoj, uz Campanellu, Francisa Bacona, Machiavellija, Hobbesa i
drugih, posebno mjesto zauzima Descartes čiji je utjecaj tih godina u Ni-
zozemskoj bio iznimno živ i o čijoj su se filozofiji vodile žučne rasprave
488
BENEDIKT DE SPINOZA
(Descartes je dvadesetak godina, sve do pred smrt 1650. godine živio u
Nizozemskoj, ali nije vjerojatno da se susreo sa Spinozom).
Bilo bi pretjerano kazati da su sredina i autodidaktički konzumirana
lektira koji su dvadesetogodišnjeg ili dvadesetdvogodišnjeg Spinozu otrg-
li iz tradicionalnih, na objavi i vjeri zasnovanih, nazora i otvorili ga za
prihvaćanje renesansne scienza nuova i racionalizma, bitno odredili stva-
ranje i oblikovanje kasnijeg Spinozinog filozofijskog sustava, jer je u to-
me odlučujući bio ipak i prije svega genij njenog tvorca; međutim, neki
elementi, koji će igrati doduše "pozadinsku" ulogu u razvijenu Spinozinu
filozofiranju, svakako su zadobiveni već u ovoj ranoj fazi intelektualnoga
formiranja. To se odnosi ponajprije na nazor da je cjelina svega što jest
zapravo lanac uzroka i učinaka te da je otvorena i jedino dostupna znan-
stvenom istraživanju, nezavisnom od autoriteta objave i istina vjere; um
(ili razum, jer se ove dvije funkcije jasno još ne razlikuju) pri tome je
jedini iskon i temelj svake spoznaje i logike, a matematika i geometrija
najbolje sredstvo dokazivanja i tumačenja. Druga strana ovog uvida je
dakako kritika ideologije, odnosno navikom, socijalnim poretkom, pogreš-
kama zaključivanja i na druge načine stvorenih i podržavanih predstava
koje iskrivljuju bit stvari i naopako djeluju na vođenje života; s time je
povezano i epohalno odvajanje morala od politike te uspon ideje prirod-
nog prava. Samo se po sebi razumije da je teologijsko utemeljenje polo-
žaja čovjeka moralo ustupiti mjesto novim shvaćanjima i da je nauk ute-
meljen na objavi, kao i sam autoritet objave, izgubio snagu, smisao i uvjer-
ljivost.
Istraživači Spinozine biografije slažu se da su kruna njegova filozofij-
skog obrazovanja i ujedno početak razvoja vlastitoga sustava povezani s
polaženjem neke vrste privatne škole u kući F. van den Endena, bivšeg
isusovca i dobrog poznavatelja medicine, prava, klasičnih jezika i osobito
filozofije. Spinoza ga je morao susresti u krugu oko Rieuwertszove knji-
žare, vjerojatno 1654./1655. godine. Osim usavršavanja u latinskom jezi-
ku, Spinoza se ovdje cjelovito upoznaje s poviješću filozofije, grčk~, sre~~
njovjekovne i moderne. Od značenja će biti studij stoika, kao 1 studIJ
moderne filozofije i teorije politike i prava te suvremene filozofije (uz
Descartesa tu su još i Gassendi i niz talijanskih filozofa). U kući van den
Endena Spinoza se upoznaje i s klasičnom književnošću i uči zanat bru-
šenja leća.
489
OZRENŽUNEC
Otac mu umire 1654. godine i Spinoza s bratom Gabrijelom vodi biv-
šu očevu tvrtku. Spinozini odnosi s obitelji i sa židovskom zajednicom kva-
re se do te mjere da u srpnju 1656. godine, iz razloga i povoda koji danas
nisu u svim podrobnostima poznati, dolazi do Spinozina izopćenja iz ži-
dovske zajednice. Uz za današnje pojmove makabrični ritual u sinagogi,
Spinoza je proklet pred cijelom zajednicom a svako druženje i općenje s
njim je zabranjena. Iako je Spinoza bio "osuđen" na treći, najviši stupanj
izopćenja ("velika anatema", Cherem ili Schammatha) koji bi, prema tra-
diciji, trebao završiti kamenovanjem izopćenika, liberalne prilike u Nizo-
zemskoj tog doba onemogućile su izvođenje svih sastavina kazne, te se
ona svela na uskratu pomoći zajednice i božanske naklonosti. Među broj-
nim legendama i pretjeranim tumačenjima raznih epizoda iz Spinozina
životopisa, ekskomunikacija zauzima posebno mjesto, ali se njena pravo
i realno značenje može svesti na to da je Spinozi zapravo samo onemo-
gućena vođenje tvrtke i bavljenje poslovima, što njemu, po naravi potpu-
no nezainteresiranom za svjetovne probitke i materijalne koristi, ionako
nije morala teško pasti, pogotovo ako se zna da je svojim novonaučenim
zanatom brusača leća te uz pomoć prijatelja i zaštitnika mogao i dalje ži-
vjeti skromno ali sigurno. Četiri godine nakon ekskomunikacije Spinoza
je, nastojanjem rabina, izgnan i iz Amsterdama, ali ni ta okolnost se ne
može uzeti kao bitno otežavanje njegova života jer je Spinoza sam čez­
nuo za osamom i mirom koje u Amsterdamu nije mogao imati, a koji su
mu bili nužni za filozofiranje. Izvanjske peripetije i prisila, da ne kažemo
nužda, tako su se slili u jedno sa Spinozinom vlastitom naravi i na njoj
zasnovanim izborom o čemu će refleksivno zapisati:
"Napokon odlučih: jer ne čini se uputnim radi jedne neizvjesne stva-
ri napustiti izvjesnu. Vidjeh naime prednosti koje se stječu iz časti i
bogatstava i da ću morati odustati od stjecanja ako se hoću posvetiti
drugome, novome; pa ako bi najviša sreća u onima ležala, vidjeh da ću
se morati toga odreći, no da pak, ako ne leži u njima, a ja si truda oko
njih zadam, da se odričem najviše sreće (summa felicitas)" (TIE 2).
Radije nego mučeništva, Spinoza je u ekskomunikaciji, prokletstvu i iz-
gonu vrlo rano iskusio i proživio svoj vlastiti nauk o nužnosti kao djelo-
vanju iz vlastite naravi.
490
BENEDIKT DE SPINOZA
II. Zrelo doba života i smrt
Nakon odlaska iz Amsterdama Spinoza živi u raznim mjestima Nizo-
zemske (Ouwekerk, Rijnsburg, Voorburg, Haag), osamljeno i povučeno,
ali ipak u živom dodiru sa starim prijateljima i u intenzivnoj prepisci s
nekoliko znamenitih ljudi svojeg vremena. Njegov filozofijski sustav uob-
ličuje se još u Amsterdamu, u van den Endenovoj kući; do kraja pedese-
tih godina piše (ili diktira) i Kratku raspravu o Bogu, čovjeku i njegovu
blaženstvu (Korte Verhandeling van God, de Mensch en deszelfs Welstand)
koja već sadrži temelje nauka koji će kasnije biti izložen u Etici (ova ras-
prava, za koju se ne zna je li izvorno pisana na holandskom ili na latin-
skom jeziku, nije objavljena za Spinozina života i bila je zagubljena do
XIX. stoljeća). U Rijnsburgu piše i nedovršenu i tek posthumno objav-
ljenu Raspravu o poboljšanju razuma (Tractatus de intellectus emendati-
one ), a već od 1661. godine radi, s prekidima, na svom glavnom djelu,
Etici dokazanoj geometrijskim redom (Ethica Ordine Geometrico demon-
strata ). Nekoliko djela Spinoza je napisao na nagovor prijatelja; na pr-
vom mjestu to je objektivni rekonstrukcijski sažetak Descartesove filozo-
fije pod naslovom Načela filozofije Renea des Cartesa, prikazana na geome-
trijski način, prvi i drugi dio (Renati des Cartes principiorum philosophiae
Pars I et II, More Geometrico demonstratae, objavljena na latinskom 1663.
godine kod Rieuwertsza te 1664. godine u holandskom prijevodu) uz koji
Spilloza objavljuje i Metafizičke misli (Cogitata Metaphysica) u kojima uz
pregled osnovnih filozofijskih pitanja epohe daje i neke stavove koji mo-
gu pripomoći u razumijevanju njegove vlastite filozofije.
Iz šireg prijateljskog kruga vjerojatno potječe i nagovor na pisanje Te-
ološko-političke rasprave (Tractatus theologico-politicus) koja je anonimno
objavljena 1670. godine i koja je izazvala žučljive rasprave i naposlijetku
zabranu (1674.). U podnaslovu djela već je naznačeno da se u raspravi
"pokazuje kako se sloboda filozofiranja može dopustiti ne samo bez šte-
te po vjeru i po mir Republike, nego da se štoviše ne može oduzeti, a da
se ne unište mir u Republici i njena vjera". Već od vremena objavljivanja
ovog djela smatralo se da je nastala pod utjecajem J ana de Witta, dugo-
godišnjeg liberalnog regenta (zapravo kancelara) Nizozemske i Spinozi-
na, po svemu sudeći, dobrog znanca i zaštitnika ako ne i prijatelja. Ovim
se djelom Spinoza izravno upleo u političko-vjerske borbe liberala i orto-
doksnih kalvinista, iako u politici sam nije izravno sudjelovao. Legenda,
koju je posvjedočio Leibniz, tvrdi da je Spinoza, na vijest da je svjetina
491
OZRENŽUNEC
umorila de Witta (1672.), kanio istrčati na ulicu i na mjesto ubojstva po-
staviti natpis Ultimi barbarorum (Najgori barbari), ali ga je u tome sprije-
čio stanodavac, zaključavši vrata kuće. Velom misterije obavijena je i neo-
bična Spinozina diplomatska misija kada je otputovao u Utrecht na raz-
govore s francuskim vojskovođom princom Condeom čije su trupe nava-
ljivale na Nizozemsku; nejasno je u koju je svrhu poduzeto i s kakvim je
rezultatom završilo ovo putovanje, ali, prema nekim starijim zapisima,
po povratku se Spinoza od napada i objeda, da je paktirao s neprijate-
ljem, navodno branio time da "mnogi u vlasti znaju razloge zbog kojih
sam išao u Utrecht". Kako je u to vrijeme (1673.) na vlasti već bila pro-
tuwittska stranka na čelu s princom Vilimom III., čitava epizoda u kojoj
je Spinoza osoba od povjerenja za tajne i važne diplomatske zadaće osta-
je nejasnom.
U Rijnsburugu, Voorburgu i Haagu Spinoza je živio skromno i nasto-
jao biti povučen kako bi se mogao predati svojoj filozofiji te se često ža-
lio kako mu posjetitelji ne daju mira i da zbog njih "nije svoj gospodar"
(Ep. 13). Uzdržavao se uglavnom od svog zanata brusača leća u kojem je
navodno postigao iznimnu vještinu te se smatra da je preko toga stupio u
dodir sa značajnim znanstvenicima svoga vremena (npr. s Huygensom).
Kao što svjedoči sačuvana korespondencija (veliki dio pisama je uništen
poslije njegove smrti), Spinoza se dopisivao sa značajnim brojem ljudi,
od kojih su neki bili tek Spinoizini prisni prijatelji, zainteresirani za filo-
zofijska pitanja, a neki onovremeni znanstvenici na drugim poljima (npr.
H. Oldenburg u Londonu), političari, vjerski pisci i filozofi (npr. Leib-
niz). Kako su u to doba pisma imala i funkciju članaka (zato su često i
prepisivana i umnožavana), neki dijelovi Spinozine korespondencije pred-
stavljaju dragocjena objašnjenja njegovih filozofijskih misli. Godine 1673.
Spinozi je ponuđena redovna profesura na sveučilištu u Heidelbergu s
"najširom slobodom filozofiranja (cum Philosophandi libertate amplissi-
ma )",ali je on to učtivo odbio svojim karakterističnim načinom:
"Moja je prva bojazan da bih morao odustati od daljnje gradnje fi-
lozofije ako bih se htio posvetiti poduci mladeži. Dalje, imam slutnju
da ne znam u koje granice valja smjestiti slobodu filozofiranja a da ne
pobudim mnijenje kako želim omesti javno priznatu religiju; jer, su-
kobi ne nastaju toliko iz vatrene religijske predanosti koliko iz razlike
ljudskih afekata ili iz strasti za suprotstavljanjem koje sve, čak i ono
što je točno kazana, obično izvrću i odbacuju. Kao što sam već iskusio
u svom privatnom i samotnom životu, to bih se više toga imao bojati
492
BENEDIKT DE SPINOZA
ako bih se uspeo na ovu čast. Vidite, dakle („.), da ne oklijevam iz na-
de u veću sreću; nego bih, iz ljubavi prema miru za koji ne vjerujem
da ga drukčije mogu osigurati, rado odustao od javnih predavanja„."
(Ep. 48).
Kao i u ostalim Spinozinim životnim odlukama i ovdje se pokazalo da
slijediti vlastitu narav nije tek karakterna crta, nego da može biti i probi-
tačno: već slijedeće godine Francuzi su ušli u Heidelberg, sveučilište je
zatvoreno, a nesretni profesor Fabritius, koji je Spinozi u ime vladara Pfal-
za bio ponudio profesuru, potom je dvadesetak godina lutao Europom„.
Ne dovršivši Političku raspravu (Tractatus Politicus), omanje djelo u
kojem je kanio dati pregled najboljih uređenja za pojedine oblike vlada-
vine (spis se prekida na početku razmatranja demokracije), posljednjih
godina svoga života Spinoza je osim na Etici koja je dovršena u proljeće
1675. godine, radio na spisu o dugi i na pregledu hebrejske gramatike
koji će biti izdani u ostavštini i koji su bez značenja za filozofiju. Kada su
se pronijele glasine da kani tiskati djelo u kojem da se tvrdi da Bog ne
opstoji, raznovrsne intrige i napadi na Spinozu su učestali i on odgađa
tiskanje Etike iako je rukopis već bio u tiskari.
Preko zajedničkog poznanika grofa E. W. von Tschirnhausa u Parizu
je Leibniz, tada tridesetogodišnjak, doznao za Spinozino glavno djelo i
nastajao dobaviti rukopis; Spinoza je međutim oklijevao da to dopusti i
ostao je podozriv. U pismu Tschirnhausu sudi da je "Lijbniz", kojeg po-
znaje samo iz pisama (Spinoza i Leibniz dopisivali su se od 1671. godi-
ne), "čovjek slobodna duha i iskusan u svakoj znanosti" ali dodaje: "ipak
ne držim da je uputno povjeriti mu moje spise tako brzo" (Ep. 72). Do
susreta je došlo 1676. godine ali se između dvojice filozofa nije razvilo
prijateljstvo. Leibniz je kasnije, kada se pokrenuo val napada i optužbi
na Spinozu zbog ateizma i svake moguće bogohule, nijekao da se s njime
susretao, tvrdeći da ga je jednom samo "vidio", i to u većem društvu.
Spinozino se zdravlje urušavalo godinama zbog sušice, bolesti od koje
je 1638. godine umrla i njegova majka Hanna Debora; stanje se pogor-
šavalo i uslijed brušenja leća. Razmjerno iznenada, Spinoza umire 21.
veljače 1677. godine, u 45. godini života. Prijatelji su smjesta dohrlili i
preuzeli rukopise te su domah počele pripreme za izdavanje djela na la-
tinskom (Opera postuma) i na holandskom jeziku (Nagelaten Schriften)
koja u malom broju primjeraka izlaze još u godini Spinozirre smrti (v. in-
fra, Bibliografski dodatak). Izdavači su autora oprezno skrili iza inicijala
493
OZRENŽUNEC
"B. d. S.". Ova prva izdanja bila su puna pogrešaka proisteklih iz brzine
priprave rukopisa za tisak, tako da je holandski prijevod dragocjen za
etabliranje teksta.
Nizozemske države Holandija i Zapadna Frizija već su 25. lipnja 1678.
zabranile Opera postuma. "Našli smo", stajala je na službenom plakatu
zabrane, "da je ova knjiga nesveta, ateistička i bogohulna". Istovremeno
počinje niz nevjerojatno brojnih napada na djelo i na autora koji neće je-
njati ni kroz narednih tridesetak godina. Diskusije nisu usredotočene na
filozofijski smisao Spinozina djela nego na njegov pretpostavljeni protu-
kršćanski i uopće protuvjerski značaj, tako da se u njima razrađuju i po-
navljaju uglavnom iste optužbe koje su iznesene u zabrani. U nekim od
ovih napada Spinoza je demoniziran i prikazan kao intelektualno čudo­
vište; tako će Pierre Bayle u Povijesnom i kritičkom rječniku iz 1702. godi-
ne napisati da je Spinozina djelo "najnevjerojatnija hipoteza koja se mo-
že zamisliti, najbesmislenija i najdijametralnije suprotstavljena najjasni-
jim pojmovima nešeg duha". Veliki broj spisa natjecao se u uvredljivosti
pa je jedan od napadača skovao i fiktivni epitaf za Spinozin grob:
Pljuni na ovaj grob. Ovdje leži Spinoza.
Da je bar tu i njegov nauk pokopan!
Kako nije imao učenika koji bi mogli ne samo obraniti učiteljev nauk,
nego ga i nastaviti, Spinozina je filozofija u potpunosti zaboravljena kad
je iscrpljena snaga mržnje koja je ključala u bezbrojnim pamfletima koji
su bez prestanka izlazili nakon filozofove smrti. Tek koncem XVIII. sto-
ljeća bit će Spinoza nanovo otkriven; Lessing, Herder, Jacobi, Fichte,
osobito pak Goethe i Hegel (ova su dvojica sudjelovala na Paulusovu iz-
danju Spinozinih djela iz 1802. godine, v. infra, Bibliografski dodatak) te
Schelling, bit će ne samo njegovi poštovatelji nego će, pogotovo kad je ri-
ječ o filozofima njemačkog idealizma, svaki za sebe proći barem kroz kup-
ku spinozizma prije nego postanu ono što ih i danas čini najvećima.
III. Filozofov karakter
Filozofi su oduvijek živjeli pomalo neobično, drukčije nego ·ostali lju-
di, svjedočeći time u svakodnevici posebnost filozofijskog mišljenja. Na-
suprot starijim vremenima u kojima se od toga pleo veliki dio mjerodav-
ne "povijesti" filozofije (treba se prisjetiti samo Diogena Laertija), način
života i ljudski značajevi filozofa u modernom dobu postali su nebitni za-
494
BENEDIKT DE SPINOZA
hvaljujući ne samo općoj nivelaciji načina života u modernom masovnom
društvu nego, između ostalog, i tome što je filozofiranje postala samo
jedna među mnogim profesijama za koje vrijede isti društveni standardi
ponašanja i građanske egzistencije. Spinoza je posljednji filozof u povije-
sti oko čijeg su neobičnog načina života i naročitog karaktera ispredane
priče i legende na spomenuti, starinski način: s njim u povijesti filozofije
završava epoha filozofa koje se nastojalo razumjeti i tumačiti ne samo
preko i iz njihovih spisa, nego i iz načina njihova egzistencijalnog svjedo-
čenja mišljenja u svakodnevici. Prilično je stoga prisjetiti se nekih legendi
o Spinozi, ne samo zato što je on u tom pogledu posljednji filozof, nego i
zato što su mnoge Spinozine osporavatelje i kuditelje njegov neobičan ži-
vot i poseban karakter zbunjivali i uznemiravali budući da su snažno pro-
turječili paušalnim optužbama za ateizam i radikalni imoralizam.
Najkarakterističnije i najpoznatije Spinozine crte svakako su sklonost
samotnom, povučenom i skromnom životu. Napustio je Amsterdam iz-
među ostalog i zato da ga nitko ne ometa u radu; zanesen studijem i raz-
mišljanjem i po tri mjeseca ne bi izlazio iz kuće a danima ni iz sobe, jer
je, kako će u istraživanjima o filozofovu životu naći i spomenuti Bayle,
"ćutio takvu strast za traženjem istine da je na neki način odustao od svi-
jeta ne bi li se bolje pozabavio tim istraživanjem". I legendarna skrom-
nost Spinozina bila je, kako svi priznaju, u funkciji vođenja smirena živo-
ta. Otkako je napustio Amsterdam, živio je u iznajmljenim sobama; hra-
nio se jednostavno i jedan bi dan, kako pokazuju sačuvani računi, uzeo
samo juhu od mlijeka i čašu piva a drugi dan kašu s maslacem i grožđica­
ma. Pio bi pintu ili dvije pinte (oko pola do jedne litre) vina mjesečno.
Svoje je male rashode komentirao ovako: "Ja sam kao zmija koja je usti-
ma uhvatila rep; koncem godine nastojim nemati ništa više do koliko je
potrebno za pristojan sprovod." Na odjeću je pazio samo da bude ured-
na; odbio je novi haljetak riječima: "Hoću li tada biti drugi čovjek? Loše
je ako je vreća bolja nego meso iznutra." U glavnom ništa nije želio i od-
bijao je darove i pomoć. Njegov bogati prijatelj Simon de Vries htio mu
je pokloniti 2000 guldena kako bi mu poboljšao život, ali je to Spinoza
otklonio rekavši da mu ništa ne treba: "Priroda je s malim zadovoljna",
rekao je, "pa kad je ona zadovoljna, onda sam i ja." De Vries ga je onda
htio učiniti svojim nasljednikom, ali ga je Spinoza nagovorio da sve osta-
vi svome bratu; dogovorena je ipak da Spinoza dobije godišnju penziju
od 500 guldena, ali i to je Spinoza onda snizio i uzeo samo 200 ili 300. Dok
je imao novaca posuđivao je drugima koji su bili potrebiti, kao da sam
495
OZRENŽUNEC
živi u izobilju. Jednom je čuo kako je bankrotirao čovjek kojem je bio po-
sudio 200 guldena, ali se nije uzbudio, nego se nasmijao i rekao: "Moram
štedjeti na svoj način da bih izravnao ovaj mali gubitak; po toj cijeni ku-
puje se ravnodušnost." Isto se tako nije uzbudio ni kad su mu de Wittovi
nasljednici kazali da neće dobiti penziju od 200 guldena koju mu je po-
kojnik zavještao; međutim, Spinozin nezainteresirani način tako ih je dir-
nuo da su promijenili mišljenje. Kada mu je obitelj nakon smrti oca os-
poravala nasljedstvo, uzeo je samo jedan krevet. Kako je opazio njegov
rani biograf Lucas, svima bi sve prepuštao jer nije htio razmišljati opre-
varama i svoj mir žrtvovati neizvjesnim nadama.
Kao što ga nisu uzbuđivale materijalne neprilike, tako je nastajao biti
miran i u najnepovoljnijim obratima sudbine. Kada je svjetina na ulici
zatukla njegovog prijatelja i zaštitnika, regenta Jana de Witta, plakao je i
zgražao se, ali se brzo sabrao i rekao: "Što bi nam koristila mudrost kad
ne bismo imali dovoljno snage da se - izvrgnuti požudama puka - sami
od sebe ponovno ne uzdignemo?" Bolovao je od rane mladosti, ali se nije
žalio; držao je naime da je znak neznanja smatrati da je zlo manje ako ga
dijelimo s drugima te da zajedništvo u patnjama ne treba ubrajati u nači­
ne utjehe. Kao njegov temeljni stav prema životu može se uzeti ono što
je napisao jednom poznaniku: "Ja uživam i nastojim svoj život provesti
ne u suzama i jecanju, nego u miru, radosti i vedrini" (Ep. 21). I u filozo-
firanju i u odnosu spram događaja života smatrao je da se sve zbiva nuž-
no pa da se čovjek ne smije ni zbog čega ispunjavati besplodnim emoci-
jama. U vrijeme krvavog rata svoje domovine s Engleskom piše Olden-
burgu u London: "Ovi meteži ne pokreću me ni na smijanje ni naplaka-
nje, nego ponajvećma na filozofiranje i bolje opažanje ljudske naravi. Dr-
žim da nije pravo rugati se naravi, a još mnogo manje nad njom žaliti..."
(Ep. 30). Znao bi povremeno potražiti nekoliko pauka i pustiti ih da se
bore ili bi uhvatio nekoliko muha, bacio ih u paukovu mrežu i gledao tu
borbu sa zanimanjem, smijući se glasno.
Iako bi uglavnom sjedio u svojoj sobi i radio, Spinoza bi znao sići me-
đu ukućane i razgovarati s njima o svakodnevnim sitnicama. Pri tome je
pazio da ne povrijedi ničije osjećaje, osobito vjerske, jer je znao· da su nje-
gov nauk i stavovi podložni krivim tumačenjima koji bi mogli oneras-
položiti i uznemiriti bližnje. Iako je u jednom pismu otvoreno kazao:
"Priznajem slobodno i bez okolišanja da Sveto Pismo ne razumijem iako
sam se njime bavio niz godina" (Ep. 21), oklijevao je uvijek da svoje raš-
496
BENEDIKT DE SPINOZA
člambe o osjetljivim pitanjima vjere izlaže među ljudima za koje nije bio
siguran hoće li ga dobro razumjeti. Slobodnije je govorio samo u užem
krugu, a i onda bi prethodno zapitao nazočne može li se takva sloboda
podnijeti. Premda je smatrao da je molitva nepotrebna, rekavši, prema
jednoj legendi, da "svime vlada sudbina", ipak je svojoj gazdarici, na nje-
na pitanje hoće li ona steći blaženstvo u svojoj vjeri odgovorio: "Vaša je
vjera dobra; ne trebate tražiti drugu da biste bili blaženi ako vodite mi-
ran i Bogu predan život." Kao jednu od svojih glavnih zad,aća u životu
smatrao je obranu "slobode da se filozofira i da se rekne ono što se mis-
li", pa premda je u svojem filozofiranju razarao uvriježene predrasude
ne libeći se da među njih uvrsti i temeljne pojmove kao što su dobro i
zlo, lijepo i ružno i druge, bio je tolerantan i svakome je ostavljao pravo
na predrasude: "Puštam svakome da živi po svojoj pameti i tko hoće ne-
ka umre za svoju sreću, ako ja smijem živjeti za ono istinito" (Ep. 30). Da
bi izbjegao trvenja i razmirice, nije se priključio nijednoj stranci ili školi
mišljenja. Štoviše, nesklon tome da učini bilošto što bi se ljudima svidjelo
ili čemu bi se divili, zahtijevao je da mu se ime ne stavi na Etiku, govoreći
da je težnja slavi nedostojna filozofa.
I na samrtnoj postelji Spinoza je još jednom posvjedočio stalnost i čvrs­
tinu svog neobičnog karaktera. Navodno je nekoliko puta uzdahnuo "O,
Bože!"; kad je onda upitan priznaje li time opstojnost Božju, odgovorio
je oprezno i obazrivo da mu u takvu času Božje ime na jezik stavlja navi-
ka. Posljednjeg dana života zamolio je gazdaricu da ne pušta k njemu ni-
kakva duhovnika, rekavši, prema legendi, da želi umrijeti mimo i "bez pre-
pirke".
IV. Motiv filozofiranja
U nečuvenim i najtežim optužbama zbog ateizma, bogohule i odbaci-
vanja kršćanstva, kojima je Spinoza bio izvrgavan za života pa sve do na-
ših dana, jednako kao i u vrlo čestim religijska-filozofijskim pa i soterio-
loškim interpretacijama njegove filozofije, posredno je naznačen najširi
duhovni, povijesni i egzistencijalni motiv Spinozina filozofiranja. Općeni­
to i tradicionalno govoreći, filozofija je teorijska promišljanje i dokučiva­
nje pratemelja svega što jest, odnosno prvih počela i uzroka. Budući da
to "sve što jest" ne može imati čas ove a čas one prve uzroke i prva poče­
la, jer bi se u tom slučaju postulirala posvemašnja neutemeljenost svega i
497
OZRENŽUNEC
bitna nemogućnost svakog filozofiranja, povijest filozofije i evidentne raz-
like između pojedinih filozofiranja koji je tvore mogu biti objašnjeni iz
razlika mogućih misaonih iskustava "predmeta" filozofije u pojedinim
epohama. Obzirom na bitnu i nužnu istotu svih filozofija, koja se sastoji
u promišljanju istog "predmeta" i koja je pretpostavka svih i svakog po-
jedinog filozofiranja, pojedine su filozofije međusobno vrlo bliske jer na-
čelno misle uvijek jedno. Novost i drugost neke filozofije proizlazi pak iz
toga što svako izvorno filozofirajuće mišljenje počinje iz "potrebe filozo-
firanja" (Hegel) koja nastaje uvidom u nedostatnost dotadašnjih promiš-
ljanja i gubitak njihove smislenosti u novoj epohalnoj duhovnoj i povijes-
noj situaciji. Platonova filozofiranje počinje iskustvom epohalne nemo-
gućnosti utemeljenja znanja i života, a osobito politike, u mišljenju pred-
sokratika i sofistike, Hegelovo potrebom sinteze i u filozofiji i u povijesti
razdvojenih segmenata svijeta (subjektiviteta i objektiviteta, uma i zbilje,
kršćanstva i suvremene politike), a Nietzscheovo iskustvom nihilizma od-
nosno sloma svih tradicionalnih vrednota.
Za razliku od ove trojice - kao i mnogih drugih - filozofa koji su u svo-
jim radovima i bezbrojnim refleksijama motiv ili potrebu vlastitog filozo-
firanja dokumentirali iznimno iscrpno, smatrajući pri tome nerijetko da
im, temeljem zapaženih nedostatnosti tradicije i njene jalovosti i nemoći
u suvremenosti, pripada ujedno i misija novog utemljenja epohe, Spino-
za se o motivima svog filozofiranja kao i o njegovim krajnjim svrhama iz-
ražavao vrlo oprezno i samozatajna. O Descartesu, svom neposrednom
prethodniku kako u kronologijskom tako i u metodologijskom pogledu,
Spinoza je napisao objektivnu i neuobičajena odmjerenu interpretaciju
ne smatrajući sebe ni učenikom ni prevladavateljem. U njegovim će se
glavnim spisima i pismima naći doduše kritike na račun nikad imenova-
nih "mnogih" (multi), "drugih" (alii) te onih koji "ne razumiju narav stva-
ri nego si stvari samo uobražavaju" (E I, App) i koji tvrde suprotno od
njega, ali osim hladnog i sabranog logičkog odbacivanja njihovih argu-
menata neće biti nikakvih jasnih i samosvjesnoizrečenih naznaka da Spi-
noza filozofira iz potrebe da razriješi neku epohalnu krizu mišljenja i ži-
vota, a još manje da mu je nakana dati utemeljenje nove epohe. Njegovi
deklarirarni motivi i nakane daleko su općenitiji i gotovo nadvremenski.
Svrha kojoj on teži, zapisat će u ranoj Raspravi o poboljšanju razuma, jest
gotovo posve tradicionalistička privođenje "znanosti jednoj svrsi i jednom
cilju: postizanju najvišeg ljudskog savršenstva (summa humana peifec-
tio)" (TIE 16). Međutim, čak i "najviše dobro (summum bonum)" koje se
498
BENEDIKT DE SPINOZA
mišljenjem ima postići jest za Spinozu tek "sredstvo (medium)" za posti-
zanje ljudske "naravi (natura)" a koja je definirana kao "spoznaja jedin-
stva koji duh ima s cijelom naravi (cognitio unionis, quam mens cum tota
Natura habet)" (TIE 13). Ljudska je narav dakle bitno spoznaja i u tome
Spinoza slijedi ne samo opći stav epohe racionalizma, nego i gotovo cije-
log filozofiranja uopće, ali s jednom odlučnom razlikom: nije spoznaja
kao takva tvorac ljudske naravi i ne nastaje čovjek tako da se njegov tje-
lesni i biološki supstrat providi "dodatkom" spoznaje koja ga razlikuje
od svega ostalog (kako je, primjerice, implicirana u klasičnoj definiciji
čovjeka kao animal rationale), već je spoznaja sredstvo pronicanja u na-
rav čovjeka kao dijela jedinstva svega što jest ("cijele naravi"). Zato cilj i
nije svaka, bilo koja spoznaja ili spoznaja kao takva, nego upravo i jedino
samo ona spoznaja koja je pogodna za pronicanje ovako shvaćene i po-
stavljene ljudske naravi, a njene osnovne značajke i sredstva imaju biti:
"I. Našu prirodu, koju žudimo usavršiti, moramo točno znati, a is-
tovremeno o naravi stvari znati koliko je nužno,
II. kako bismo iz toga mogli točno izvesti razlike, podudarnosti i
suprotnosti stvari;
III. kako bismo točno pojmili što one podnose a što ne;
IV. kako bismo to usporedili s naravi i moći (potentia) čovjeka. A
iz toga će se lako pripremiti ono najviše savršenstvo do kojeg čovjek
može doći" (TIE 25).
"Program" Spinozina filozofiranja određen je dakle ukrug: spoznaja
vlastite čovjekove naravi i neka ograničena spoznaja svih stvari ima za
konačni cilj "pripravu" najvišeg savršenstva čovjeka koje se sastoji upra-
vo u toj istoj spoznaji vlastite čovjekove naravi u jedinstvenom okružju
svih stvari. Upadljiva cirkularnost "programa" podrazumijeva međutim i
to da je narav barem ovog prvog "predmeta" filozofiranja, čovjeka, ima-
nentna i da njegovo savršenstvo nema izvanjskog uzroka. Na taj način
spoznaja imanentne čovjekove naravi - odnosno "točna" spoznaja sebe
sama u vlastitoj takovosti i u određenjima vlastite naravi - znači doseza-
nje najvišeg čovjeku dostupnog savršenstva. Žudnja za savršenstvom jest
žudnja da se bude ono što se jest. Za savršenstvo nema nikakvih vanjskih
kriterija ni dodatnih uvjeta osim onih koji se spoznajom otkrivaju u vlas-
titoj naravi.
Kako je dakle moguće da se protiv ovako motiviranog nauka u kojem
tražena "nova ustanova (novum institutum)" (TIE 3), odnosno novo mi-
499.
OZRENŽUNEC
saono iskustvo, nije drugo do uvid u imanentne odlike onog što jest, po-
diglo toliko ogorčenih optužbi za u povijesti europskog mišljenja tradicio-
nalno najteži filozofski zločin - radikalnu bogohulu i krajnji ateizam?
Spinoza naoko ne ruši stara i ne postavlja nikakva nova načela, ne traži i
ne predlaže nikakvu promjenu - u svome će glavnom djelu reći čak i to
da je nemoguće da "čovjek nuždom svoje naravi teži da ne opstoji ili da
se u drugi oblik preobrati, nemoguće isto tako kao i da iz ničega nastane
nešto" (E IV, P20, S) - pa ipak će biti smatran rušiteljem svih temelja na
kojima počiva svijet i na kojima se zasniva opstanak čovjeka. Znameniti
filozofi kao Voltaire, Berkeley i Hume držat će ga naprosto bezvjercem,
a neznatniji kritičari razmetat će se još težim optužbama; tako će pukov-
nik J.-B. Stouppe, osobni poznanik Spinozin, u svom pamfletu Religi,ja Ho-
lanđana, objavljenom u Parizu 1673. godine, kao glavni cilj Spinozina fi-
lozofiranja navesti destrukciju svih religija, posebice judaizma i kršćan­
stva, te uvođenje svake vrste libertinstva i ateizma; teoretičar prava S. Pu-
fendorf za Spinozu će reći da je "ismjehivač ljudi i bogova (deorum ho-
minumque irrisor)", F. Burman napisat će da je "Spinoza najveći nevjer-
nik među ateistima koje je svijet ikada vidio", a Fellerus će ovu filozofi-
ju nazvati "najkužnijim zametkom". Ima li se u vidu da je Spinoza u svo-
joj prirođenoj obazrivosti gotovo prekomjerno nastajao da svoje stavove
i mišljenje kamuflira kako ne bi izazvao sukobe (u svoje regulae vivendi
ubraja i pravilo da valja "govoriti prema moći shvaćanja svjetine i učiniti
sve ono što ne postavlja prepreku za postizanje našeg cilja", TIE 17), neo-
bično je da je naoko benigna ideja o postizanju čovjekova savršenstva spo-
znajom njegove imanentne naravi izazvala tolike optužbe koje su težinom,
opsegom, trajanjem i tonom besprimjerne u cijeloj povijesti filozofije.
Iako su u filozofijskom pogledu zapravo posve irelevantne, optužbe
zbog ateizma ipak indirektno pogađaju osnovni motiv Spinozina filozo-
firanja. Otkako je filozofije, stalni i najčešći prigovor koji joj je upućivan
odnosio se na njena pretpostavljeno bezbožništvo, kako pokazuje bez-
broj osuda pa i smrtnih kazni koje počinju još od vremena Anaksagore i
Sokrata; međutim, filozofi obično ne niječu opstojnost Božju, nego se kri-
tički odnose spram epohalna uvriježenih religijskih i teologijskih vjerova-
nja, tumačenja i postavki te iz njih izvedenih zdravorazumskih zaključaka
na kojima su utemeljeni socijalno obvezujući načini mišljenja i djelova-
nja. Spinoza u tome nije izuzetak; jedna ranafacts finding mission koju je
u Nizozemskoj poduzeo Nijemac G. Stolle 1704. godine, našla je dovolj-
no svjedoka koji su potvrdili da Spinoza "nikad nije tvrdio da Bog ne op-
500
BENEDIKT DE SPINOZA
stoji", a i sam je Spinoza, pogotovo u korespondenciji, izrijekom odbijao
da bi bio ateist (v. npr. Ep. 30 i Ep. 43). Prijepor leži u Spinozinom miš-
ljenju biti Boga te u iz toga izvedenoj kritici prosječno prihvaćenih reli-
gijskih istina. O temeljnim crtama tog prijepora Spinoza je imao posve
jasnu sliku. U pismu Blyenberghu iz 1665. godine, kojem se razočarano
obraća kao čovjeku za kojeg je mislio da je "jedan čisti filozof koji nika-
kav drugi kriterij istine nema do naravnog razuma, a ne teologiju", Spi-
noza će svoj nauk, koliko se tiče uobičajenih vjerovanja, orisati u iznim-
no oštrim crtama:
"Jer, dok teologija Boga stalno i ne bez razloga predstavlja kao sa-
vršenog čovjeka, onda je primjereno da se u teologiji kaže da Bog ne-
što želi, da Bog osjeća nevoljkost nad djelima bezbožnika i da se ra-
duje djelima pobožnih. U filozofiji pak jasno se spoznaje da se oni atri-
buti koji čovjeka čine savršenim ne mogu pripisati i podmetnuti Bogu,
isto kao da bi se ono što slona i magarca čini savršenim htjelo pripisa-
ti čovjeku; ovdje takve i slične riječi nemaju mjesta i ne mogu biti upo-
rabljene a da ne dođe do potpune zbrke pojmova. Da bi se govorilo
filozofijski, ne smije se reći da Bog od nekoga nešto traži i da mu se
nešto dopada ili da mu je ugodno. Sve su to ljudski atributi koji kod
Boga nemaju mjesta" (Ep. 23).
Filozofijska kritika antropomorfističkih crta religije stara je koliko i
sama filozofija. Već pred dvije i pol tisuće godina, Ksenofan iz Kolofona
prigovorio je da "smrtnici misle da se bogovi rađaju kao i oni i da imaju
haljine, govor i izgled njihov" te da bi i "volovi i konji i lavovi", kad bi
mogli slikati i izrađivati kipove, "likove bogova na svoju slikali sliku, ko-
nji konjima slične, a volovi volu podobne". Spinoza ovaj motiv gotovo
doslovce ponavlja, rabeći doduše prispodobe prilagođene vremenu uspo-
na znanosti:
"„. Kad bi trokut mogao govoriti onda bi govorio upravo to da je
Bog eminentno trokutan, a kružnica /bi govorila/ da je Božja narav u
eminentnom smislu kružna i na taj način svak bi svoje atribute pripi-
sivao Bogu i Boga sebi činio sličnim, a sve ostalo bi mu se pokazivalo
kao ružno" (Ep. 56).
Međutim, budući svaka filozofijska kritika onakve biti Boga kakva se
pojavljuje u prihvaćenim predodžbama govori ponajprije o konkretnoj
epohalnoj krizi same religije, u Spinozinu ponavljanju Ksenofanova mo-
tiva krije se mnogo više od standardnog racionalističkog prigovora pro-
sječnom tumačenju objave. Antropomorfizam religije sam po sebi znači
501
OZRENŽUNEC
bliskost bogova ili Boga i ljudi, njihovu načelnu usporedivost, a daje i ši-
roke mogućnosti za izgradnju i legitimaciju morala i vrednota ljudske za-
jednice budući da se osnovne odredbe ljudskog života mogu uvijek shva-
titi kao utemeljene u božanskom poretku ili u Božjoj volji.
Osobito je kršćanstvo, sa svojom središnjom dogmom o Bogu koji je
postao čovjek, cijeli svoj nauk i spas čovjeka položilo upravo na ovaj pre-
dodžbeni i sudbinski (mada ne i logički) identitet Boga i čovjeka. Spino-
zina kritika religije stoga neće biti tek kritika antropomorfizma, naime
kritika oblika Boga u prikazima (slike, vjerske predodžbe), nego kritika
antroposupstancijalizma religije: Bog i čovjek moraju se logički i ontolo-
gijski razdvojiti. U ključnom pismu Oldenburgu iz 1675. godine Spinoza
ističe:
"„. Ja o Bogu i o naravi imam sasvim drukčije mišljenje od onog
koje obično zastupaju moderni kršćani. Ja, naime, Boga shvaćam kao
imanentni, a ne izvanjski uzrok svih stvari. Tvrdim čak da sve u Bogu
živi, upravo kao Pavle i možda također svi antički filozofi, iako na
drugi način, te, usuđujem se reći čak i to, kao i svi stari Hebreji, koli-
ko se o tome može zaključiti iz nekih, doduše višestruko iskvarenih,
predaja. („.) Kada, uostalom, neke crkve dalje tvrde da je Bog popri-
mio ljudsku narav, izričito sam napomenuo da ne znam što time žele
reći. Da, otvoreno priznajem kako mi se ono što oni kažu čini jednako
besmislenim kao kada bi tko htio reći da je kružnica poprimila narav
kvadrata" (Ep. 73).
U ovim je stavovima neobično oštro, dakle na način koji je za Spinozu
potpuno nekarakterističan, pa čak i bez bojazni od posljedica (na kraju
pisma Oldenburgu Spinoza domeće: "hoće li se to dopasti kršćanima ko-
je poznajete, to ćete vi bolje moći procijeniti"), izrečena najveća razlika
Spinozinih i kršćanskih shvaćanja te središnja misao Spinozina filozofira-
nja: Bog nije biće izvan svijeta i nije njegov izvanjski uzrok. Jednako kao
što je pogrešno predočavati Boga antropomorfistički, kao apsolutizira-
nog čovjeka, tako je isto pogrešno temeljem kršćanske doktrinarne po-
stavke o Božjem čovjekopostajanju zaključivati o utemeljenju čovjekove
biti i opstanka u Bogu shvaćenom kao izvanjski uzrok.
Ova središnja misao Spinozina filozofiranja stoji tako u skrajnjoj opre-
ci s epohalno prevladavajućim teološkim predodžbama i shvaćanjima te
niječe sve iz njih izvedene i obvezujuće religijske, filozofijske, moralne i
političke zasade i "istine". Motiv ove filozofije, stvaranje "nove ustano-
502
BENEDIKT DE SPINOZA
ve" kojoj je cilj postizanje "najvišeg ljudskog savršenstva" utemeljenog
na novoj spoznaji Boga, čovjeka i svijeta, uperen je tako protiv središnjih
stavova epohe pa nečuvene optužbe za ateizam, premda nominalno pro-
mašene jer Spinoza ne niječe Boga, nisu zapravo ni pretjerane.
V. Bog i čovjek
U potrazi za novim osloncem i smislom, Spinoza je doista, što impli-
citno što eksplicitno, podvrgao kritici sve izvedenice stava o Bogu kao iz-
vanjskom uzroku. Na prvom mjestu, a to je i središnji motiv Spinozina
nauka, čovjek će svoju bit i svoj opstanak morati utemeljiti u nečem dru-
gom od do tada jedino mu poznatog i samorazumljivog poretka i smisla
stvari. Teologija, religija, pače i proroci i Biblija, bit će ovdje podvrgnuti
kritici koja je dijelom filozofijska, dijelom psihologijska, a dijelom, oso-
bito u dokazivanju i primjerima, dostiže uvide tri stoljeća mlađe sociolo-
gije znanja.
Najveći dio svih tradicionalnih vjerovanja Spinoza drži naprosto praz-
novjerjima. Razlog je nestalnost ljudskog života i slabost ljudske naravi.
Već u predgovoru Teološka-političkoj raspravi (objavljena 1670. izabra-
njena 1674. godine) čovjekovo grčevito posizanje za iluzijama o vlastitom
stanju i načinu izbavljenja Spinoza tumači potpuno psihologijski. Kada bi
ljudi u svakoj zgodi bili gospodari i upravljači svojih prilika i sudbina ili
kad bi im se sreća vazda smiješila, praznovjerja ne bi ni bilo; međutim,
kako čovjek često zapada u situacije kad pravila ne pomažu i kad duh,
ostavljen od sreće, "pluta između nade i straha", ljudi su onda, zaključu­
je Spinoza, većinom lakovjerni; iako je ljudski razum inače ohol, samou-
vjeren i tašt, te u vremenima blagostanja svaki pokušaj davanja savjeta
doživljava kao uvredu, u času kad se za gospodstvo nad njim bore nada i
strah i kad ne zna što da počne, traži od svakoga bilo kakav savjet i tada
"nijedan plan nije dovoljno uzaludan, nemoguć i besmislen da ga ljudi ne
bi prihvatili" (TTP Praef.). Sve ono što u strahu podsjeća na neko prošlo
dobro ili zlo, ljudi uzimaju kao naviještanje povoljnog ili nepovoljnog is-
hoda i tako kao dobar ili loš znak, te, zamjenjujući vjeru praznovjerjem,
smatraju da je čin pobožnosti pokušati zlo odvratiti molitvom i žrtvom.
Budući da su strahu i nadama najpodložniji ljudi koji žude za nestalnim
probicima, odnosno oni koji su najčešće u nemogućnosti da vladaju pri-
likama i sudbinom, onda upravo u okružju svakodnevne prakse nastaju
najtvrdokornija praznovjerja. Snažne emocije straha i nade nemaju nikak-
503
 OZRENŽUNEC
vu stalnost i neprestano se traže uvijek novi znakovi i nova čuda, pa iz
toga nastaju i ratovi i revolucije koji idu za promjenjivim ciljevima, jer
masa, vođena nestalnim strastima, svoje vladare čas drži za bogove a čas
ih se odriče i mrzi ih.
Religija u svojoj prosječnoj ovosvjetskoj primjeni sustav je ovakvih vje-
rovanja i ujedno proizvod ogromnih napora da se uspostavi barem neka-
kav čvršći poredak, relativno neosjetljiv na ove prevrate. Međutim, u ko-
lopletu raznih emocijama poticanih praznovjerica i cijeli se ustroj svijeta
pričinja kao posvemašnja slučajnost i splet slijepih proizvoljnosti:
"Znakove i čuda ove vrste ljudi stalno prizivaju tako da bi se mog-
lo pomisliti da je narav luda kao i oni, budući da je tumače na tako
fantastičan način" (TTP Praef.).
Na koji način emocije i mašta stvaraju sustave obvezujućih vjerovanja
kojima se nastoje objasniti svjetska zbivanja pokazuje Spinoza u Teološka-
-političkoj raspravi na primjeru proroštava i proroka odnosno Biblije. Za-
jedničko je svim prorocima da su Božju objavu primili pomoću mašte; što-
više, dokazuje Spinoza, proroci i jesu ljudi obdareni ponajprije razvije-
nom maštom, a ne oštrim umom. Kako se riječima i znakovima može iz-
raziti mnogo više nego načelima i pojmovima koji su temelj razumskog
. znanja, mašta je prorocima omogućila da percipiraju mnogo toga što je
onkraj granica razuma. Valjanost proroštva dobivenog pomoću mašte da-
na je vanjskim znakom Božje nazočnosti, a ne matematičkim dokazom;
kako je znak Božji prilagođen značaju i mnijenjima pojedinog proroka,
ovaj je znak u svakom pojedinom slučaju različit i nije univerzalan, a na isti
je način individualnim značajevima proroka prilagođen i sadržaj objave.
U stvarima teorije, kada nije riječ o milosti i moralu, proroci su stoga ne-
znalice i u njih ne treba tražiti znanje ni o naravnim ni o duhovnim feno-
menina (usp. TTP I-II).
U ovoj ranoj raspravi, koja je izazvala glavninu optužbi protiv njenog
autora i koja je dostajala da mu priskrbi naslov najvećeg ateista, Spinoza
je, premda se u njoj nije bavio eminentno filozofijskim pitanjima, dao
naslutiti ne samo razmjere svog kasnijeg filozofijskog pothvata nego je
izrekao i njegov središnji stav. Stara je teologija mjerodavno" postavila
Boga izvan svijeta, kao apsolutno biće s potpunom slobodom. O Bogu
ovisi svako zbivanje; ljudi, požudni za probicima, zbog slabosti svoje na-
ravi i osobito zbog slabosti razuma, ne razumiju pravu narav i uzroke zbi-
vanja te ga nastoje objasniti maštom stvorenim i emocijama pogonjenim
504
BENEDIKT DE SPINOZA
zbrkanim predožbama o poretku svijeta, pri čemu se mnogo više oslanja-
ju na znakove i naviještanja, nego na dokaze koji bi proizlazili iz jasnih i
razgovijetnih pojmova i načela. Kako je religija samo sustav raznih praz-
novjerica, odgovor na pitanje o tome kako čovjek treba živjeti i razumjeti
svijet i sebe treba potražiti u jednom novom i drugačije utemeljenom zna-
nju. Spinoza će odbaciti sve povezana s religijom i tradicijom te će se u
stvaranju "nove ustanove", u skladu s matičnim strujanjima epohe, okre-
nuti zanosti odnosno konstrukciji svijeta iz razuma. Paradoks spram op-
tužbi zbog ateizma jest činjenica da će ovako motivirani filozofijski sustav,
koji čovjeku pokušava povratiti od teologije uskraćenu mogućnost samo-
razumijevanja i samoodređenja, čitav svoj deduktivni izvod početi i do
kraja izvesti upravo iz pojma Boga. U Teološka-političkoj raspravi o tome
je već dana sasvim jasna naznaka i program:
"Sve se zbiva iz moći Božje. Sama narav je moć Božja pod drugim
imenom, a naše neznanje o moći Boga je paralelno s našim nezna-
njem naravi. Potpuno je stoga nesklapna pripisati neki događaj Božjoj
moći ako ne znamo njegov naravni uzrok, a on je moć Božja" (I'IE I).
Naslov glavnog Spinozina djela - Etika, dokazana geometrijskim redom
- također ilustrira kako se sve najvažnije točke programa sabiru u jedin-
stveni sklop. Ponajprije, cijelo filozofiranje prikazuje se prvenstveno kao
etička, usmjereno na spoznaju čovjekove naravi i njegova najvišeg dobra,
i praktička, usmjereno na razumijevanje konkretnog opstanka čovjekova
i mogućnosti postizanja savršene ljudske naravi. Metafizički, ontologijski
i gnoseologijski dijelovi u funkciji su etičkog interesa filozofiranja i nisu
cilj po sebi; oni daju raščlambu zbiljskog konteksta opstanka čovjeka i
sredstava za čovjekovo sebepostizanje. Geometrijska metoda je apsolut-
na dedukcija koja iz općih definicija i aksioma izvodi postulate pa, kako
svaka definicija pretpostavlja viši pojam, sama metoda također pretpo-
stavlja početak u širem okružju od onog što ima biti definirano te prvi dio
Etike govori o Bogu. S druge strane, geometrijska metoda pruža novu iz-
vjesnost istine; ona pouzdano nadomješta maštu, čuda i proroštva koji su
kao izvor istine epohalna iscrpljeni. Budući da geometrijska metoda omo-
gućava znanstvenu izvjesnost etike, narav, položaj pa i djelovanje čovjeka
mogu sada biti određeni točnošću znanstvenog dokazivanja. Geometrij-
ska metoda, kao i svaka znanost, pretpostavlja nadalje univerzalnost i
ona mora moći biti primjenjiva na sve moguće predmete spoznaje. Bit i
narav Boga zato su također načelno spoznatljivi istom metodom i Spino-
za neće oklijevati da i spoznaju Boga načelno izjednači sa spoznajom geo-
505
OZRENŽUNEC
metrijskih pojmova, jednačeći ujedno i njihovu izvjesnost. Još u Raspravi
o poboljšanju razuma zapisao je:
"Kad o Bogu imamo takvu spoznaju kakvu imamo o trokutu, tada
nestaje svaka dvojba. I kao što do takve spoznaje trokuta možemo do-
ći iako nismo sigurni da nas ne obmanjuje neki vrhovni varalica (sum-
mus deceptor), na isti način možemo doći i do takve spoznaje Boga ia-
ko zasigurno ne znamo ne postoji li takav vrhovni varalica; i kad spo-
znaju imamo na taj način, to je dostatno da se, kao što sam već rekao,
ukloni svaka dvojba koju bismo mogli imati o jasnim i razgovijetnim
idejama" (TIE 79).
Jedno desetljeće i pol kasnije Spinoza u pismu Hugu Boxelu 1674. go-
dine potvrđuje svoje trajno pouzdanje u ovakvu "geometrijsku" spoznaju
Boga i ocrtava njene rezultate:
"Na vaše pitanje imam li o Bogu tako jasnu ideju kao o trokutu,
odgovaram: da. Pitate li me imam li o Bogu tako jasnu predodžbu kao
o trokutu, odgovaram: ne. Jer, Boga ne možemo predočiti, ali ga mo-
žemo spoznati. („.) Ne velim da Boga spoznajem savršeno, već samo
da spoznajem neke njegove atribute, ali ne sve i ne najveći dio njih;
izvjesno je, međutim, da me neznanje većine ne priječi da o nekima
imam znanje" (Ep. 56).
Ne mijenjajući nikad svoje temeljne pretpostavke i motive, Spinozino
filozofiranje nema nikakvih spektakularnih obrata pa ni razlučivih faza.
Razvijajući se tek koliko je potrebno da bi se uspostavilo kao čvrsti i do-
kazani sustav kojim su Bog i svijet izjednačeni kako bi se svijetu i čovjeku
otkrio sigurni temelj, Spinozino filozofiranje svoju racionalističku, "geo-
metrijsku" metodu razvija samo do granice zadovoljenja ovog svog pri-
marnog interesa. U toj okolnosti držimo da leži i temeljna poteškoća svih
interpretacija ove filozofije: ona je odgovor na specifičnu potrebu mišlje-
nja i života i u tom je sklopu dovršena i "dokazana", a preko tog intere-
sa ona je skeptična i bitno agnostična.
VI. Ontologijske postavke
Umjesto dvije supstancije u Descartesovoj filozofiji, naime misleće i
protežne stvari (res cogitans, extensa), Spinoza postavlja samo jednu sup-
stanciju: Bog ili narav (Deus sive natura) jest ono što jest i to je ujedno naj-
čuvenija i najspornija sintagma ovog apsolutnog monizma. Kako na po-
506
BENEDIKT DE SPINOZA
četku prvog dijela Etike, naslovljenom "O Bogu", Spinoza daje osam de-
finicija svojih temeljnih "ontologijskih" pojmova te njima u bitnim crta-
ma određuje i sklapa cijeli sustav, svako razumijevanje ove filozofije mo-
ra početi od pitanja što jesu i što kazuju ove definicije. Što se tiče mjesta
definicija u sustavu, one, premda se izrijekom doimaju kao nominalne
definicije koje ne govore ništa o zbilji onoga što definiraju, iniaju funk-
ciju neposrednog misaonog uvida u ono što jest. Opet za razliku od Des-
cartesove filozofije, koja otpočinje metodologijskom dvojbom o tome što
jest i pronalazi sigurne oslonce u samom činu dvojećeg mišljenja te u po-
stojanju ideje beskonačnog bića (Boga) u mišljenju konačnog bića (čo­
vjeka), Spinoza oslonac pronalazi u definicijama kao formi mišljenja ko-
ja izražava bit stvari i njena bitna svojstva, uključujući i opstojnost stvari.
Prvom se definicijom određuje bespretpostavno počelo svega što jest.
Kako ono prvo ne može biti ni od čega stvoreno, jer bi u protivnom ima-
lo uzrok izvan sebe, onda se ono naziva "uzrok sama sebe (causa sui)" i
definira kao "ono čija bit (essentia) uključuje opstanak (existentia)" (E I,
Def 1). Međutim, ova izmijenjena inačica ontologijskog dokaza za op-
stojnost Božju kako ga je postavio još Anselmo Canterburyjski (umro
1109. godine) nije postavljanje izvanjskog i od svijeta različitog načela,
nego svijeta samog. Kako je ovo "prvo" ujedno i sve što uopće jest, ono
se definira i kao "supstancija" pod kojom Spinoza razumije "ono što jest
u sebi i što se sobom poima: to jest ono čiji pojam ne treba pojam druge
stvari da bi iz njega bio stvoren" (E I, Def 3). Pod trećim vidom svijet je
Bog kojeg Spinoza definira kao "na svaki način beskonačno biće, to jest
supstanciju koja se sastoji iz beskonačnih atributa od kojih svaki izražava
vječnu i beskonačnu bit" (E I, Def 6). Ova cjelota svega što jest, jedna
jedina bitno beskonačna supstancija koja je sama sebi uzrok, koja ne mo-
že biti ni mišljena ni opstojeća zahvaljujući nečemu izvan nje, ujedno je i
slobodna stvar "koja opstoji iz same svoje naravi i od same je sebe odre-
đena za djelovanje" (E I, Def 7). Dijelovi ove beskonačne cjelote jesu
konačna bića, dakle ona koja mogu biti "ograničena drugom stvari iste
naravi" (E I, Def 2). Uposebljavanje supstancije u konačna bića ima dva
oblika. Jedan je "atribut" ili uvid razuma u biti supstancije (usp. E I, Def
4), a drugi je "modus", definiran kao "stanje supstancije" odnosno kao
ono "što jest u drugome kojime se tek poima" (E I, Def 5), dakle ono što
je na svaki način ontologijski razlikovano od supstancije.
Nekih tristotinjak riječi kojima su iskazane definicije prvog dijela Eti-
ke pokazuju osnovni oris Spinozina ontologijskog utemeljenja "nove usta-
507
OZRENŽUNEC
nove" mišljenja i života. Cjelota svega što jest samostvoreni je sustav koji
nema nikakva uzroka izvan sebe i koji je stoga bitno slobodan, kako u
svom nastanku, tako i u svom daljnjem opstanku. U ovoj slobodi nije me-
đutim dana proizvoljnost ili slučajnost svijeta i njegova postanka i op-
stanka; naprotiv, sloboda je postojanje ili djelovanje prema vlastitoj na-
ravi. Budući da se cjelota onog što jest - svijet shvaćen pod raznim vido-
vima kao Bog, supstancija i uzrok sama sebe - ne može pojmiti drukčije
nego kao opstojeća, naime tako da iz njene biti za mišljenje proizlazi i
opstojnost, sloboda je nužna kvaliteta svijeta koja proizlazi iz same nje-
gove opstojnosti kako je ona postavljana u definicijama. Iako se ovome
ne može ne prigovoriti određena cirkularnost, ona je neophodna jer je
samostvorenost svijeta zapravo pretpostavlja. S druge strane, kako cjelo-
ta svega što jest nema nikakvog uzroka izvan sebe, svijet nema i ne može
imati ni nikakvu svrhu izvan sebe već je sam sebi svrha.
Same definicije donose, dakle, radikalan prevrat u odnosu na način
mišljenja kakav se uvriježio u dotadašnjoj filozofiji i osobito u teologiji.
Iako je gotovo sva filozofija prije i poslije Spinoze pretpostavljala neko
od konačnog bića različito i uglavnom izvanjsko počelo, temeljem kojeg
ono uopće jest, posebnost Spinozina mišljenja je u tome što, iako oštro
razlikuje beskonačnu supstanciju i konačne moduse, postavlja imanen-
ciju supstancije u svakom uposebljenju: apsolut je sve što jest a konačno­
sti su uposebljenja ovog apsoluta. Posebno oštro ova je novost vidljiva,
primjerice, u Spinozinu odrješitom stavu da Bog nije mogao stvoriti tje-
lesni svijet jer bi u tom slučaju jedna supstancija nastala od druge, što je
prema definicijama nemoguće, čime je zanijekana svaka kreacionistička
pretpostavka transcendentnog stvoritelja "ovog svijeta". Drugi, potvrdni
dio ovog stava jest da "što god jest, jest u Bogu i bez Boga ništa nije niti
se može pojmiti" (E I, P15), što znači da se nijedno biće ili modus, pa
čak ni atribut, ne mogu zamišljati i ne mogu opstojati bez misaonog ili
realnog odnosa spram supstancije: u svakom biću pokazuje se bitak. Na-
ročito zaoštreni oblik ovog osnovnog stava je Spinozin mnogosmisleni i
jedva prevodivi rijek da je "Bog trajni (unutarnji, imanentni), a ne pro-
lazni (izvanjski, transientni) uzrok svih stvari" (E I, P18): sve što jest jest
modus ili uposebljenje supstancije koja je unutrašnji i stalno nazočni i
djelatni (a ne izvanjski i prolazni) uzrok u svim i svakoj od njenih modifi-
kacija.
Tek radi ovlašnog upozorenja na kasniju i današnju filozofijsku rele-
vanciju Spinozina nauka, može se bez velikog pretjeravanja i primjetiti
508
BENEDIKT DE SPINOZA
da je ovim i sličnim stavovima pripremljeno i naslućene nekoliko daleko-
sežnih prevrata u filozofiji. Ponajprije to vrijedi za Hegelovu dijalektičku
filozofiju identiteta u kojoj je svijet mišljen kao samorazvoj apsoluta i u
kojoj su svi "predmeti" identitet umnog i zbiljskog, naime bića u kojima je
djelatne i prisutno od njih neodvojive stvaralačko počelo. Hegelov "pan-
logizam", iako je svojom monumentalnošću i sveobuhvatnošću te osobito
dijalektičnom povijesnošću doduše posve neusporediv sa znatno skrom-
nijim Spinozinim sustavom, ipak u temeljnim crtama obnavlja neke glav-
ne teme Spinozine filozofije kao što je jedna jedina supstancija, spoznaja
nužde koja je temelj razvoja kao pretpostavka čovjekova samorazumije-
vanja, te osobito imanentnost apsoluta. Osim Nietzscheove filozofije, o
čijem je "srodstvu" sa Spinozinim mišljenjem sam Nietzsche dao najmje-
rodavniju ocjenu (v. supra ), Spinozina filozofija koja je u potpunosti ori-
jentirana na razumijevanje načina opstanka čovjeka kao bitno konačnog
bića kojem je iskustvo apsoluta, ili bitka, neophodno da bi opstojala u
punini svoje konačnosti, a osobito stav da je iskustvo bitka, odnosno spo-
znaja Boga ili supstancije, uvjet za razumijevanje i htijenje vlastite ko-
načnosti, samo što izričito ne navješćuje egzistencijalnu analitiku opstan-
ka u mišljenju Martina Heideggera.
Bog kao supstancija i causa sui suprotnost je tradicionalnim antropo-
morfiziranim predodžbama Boga; i Spinoza odlučno odbija da bi Bog bio
obdaren razumom i voljom (usp. E I, P16, Cl) tako da sloboda nije pos-
ljedica slobode volje ili odlučivanja. Opovrgavanjem transcendentnosti
Boga svijet je, kao i Bog, slobodan; narav ove slobode nije drugo nego
autonomna nužnost svijeta. Međutim, iako je Bog jedini slobodni uzrok
(causa libera ), u moći te slobode nije da učini da nešto što jest ne bude.
Ako je naime dan uzrok dan je nužno i učinak te iz narave svake stvari
nužno proizlaze učinci njene naravi tako da niti Bog ne može učiniti "da
iz naravi trokuta ne slijedi da su njegova tri kuta jednaka dvama pravim
kutovima" (E I, Pl 7, S). Drugim riječima, svijet je slobodan da bude ono
što jest, a to što on jest, odnosno ono što nalaže njegova narav, mora on-
da iz njega odnosno iz njegove naravi nužno i uslijediti. Spinozin sustav
slobode cjeline svega što jest pretpostavlja dakle da dijelovi cjelote, ko-
načna odnosno pojedinačna bića ili "stvari (res)", nužno budu ono i ona-
ko kakvima su određena od Boga. Pojedinačna stvar određena je od Bo-
ga i ne može sama sebe odrediti niti da nešto učini niti da ne učini te ta-
ko "u naravi stvari nema ničeg slučajnog nego je sve odr:eđeno iz nuž-
nosti božanske naravi da na određeni način opstoji i čini" (E I, P29).
509
OZRENŽUNEC
Opstanak svake stvari i takovost tog opstanka proizlazi iz nužnosti naravi
i zato "stvari nisu mogle od Boga biti proizvedene ni na koji drugi način
ni drugim redom nego kako su proizvedene" (E I, P33). Iz nužnosti Bož"'."
je naravi, postulira Spinoza, "mora slijediti beskonačno mnogo na besko-
načno mnogo načina" (E I, P16), a kako "sve ( ... )jest u Bogu i sve što
biva biva samo prema zakonima beskonačne Božje naravi i slijedi iz nuž-
nosti njegove biti" (E I, P15, S), Bog je "djelatni uzrok (causa efficiens)"
(E I, P16, Cl), "uzrok bivanja (causa essendi)" (E I, P24, C) i "apsolutno
najbliži uzrok (causa absolute proxima )" (E I, P28, S) te sve biva prema
nepromjenjivu "redu naravi (ordo naturae )" (E I, P33, Dm; usp. "vječni
red i izvjesne zakone naravi", TIE 12). Koliko je "nesloboda" konačnih
bića bitna za uspostavu cijelog sustava pokazuje Spinozina dokazivanje
da bi, "kad bi (... )stvari mogle biti druge naravi ili biti na drugi način od-
ređene da čine tako da i red naravi bude drugi, onda bi i narav Božja
morala moći biti drukčijom nego što već jest" te bi onda "morala biti dva
Boga ili više njih" (E I, P33, Dm), a to bi u potpunosti oborilo središnji
dio cijelog nauka o jednoj jedinoj supstanciji.
Sustav apsolutne slobode cjelote, ili Boga, i apsolutne nužnosti svega
pojedinačnoga i konačnoga doima se u prvi čas kao proturječje, a Spino-
zina filozofija kao fatalizam i apsolutni determinizam koji konačnim bići­
ma ne dopušta nikakvu vlastitost ni samoodređenje. Međutim, već smo
vidjeli da Božja sloboda nije voljno odlučivanje, nego je djelovanje pre-
ma "zakonima njegove naravi" (E I, Pl 7). Činjenicu da Bog nije podvrg-
nut nikakvoj nužnosti ne treba tumačiti onako kako to tumači "svjetina"
koja "pod Božjom moći razumije Božju slobodnu volju i pravo na sve što
jest i koje se stoga smatra slučajnim; jer, kaže se da Bog ima moć sve
uništiti i sve pretvoriti ni u što" (E II, P3, S), nego Boga valja uzeti kao
nužnost samu koja ne može izmijeniti nužne posljedice uzroka odnosno
ono što slijedi iz njegove naravi. Gledano sa stanovišta konačnog bića,
ono u djelovanju Boga prema vlastitoj naravi ima jamstvo ne samo da
neće biti proizvoljno uništeno, nego ni da neće biti podvrgnuto proiz-
voljnoj i stoga potpuno nepredvidivoj i neshvatljivoj sudbini. Nužda koja
proizlazi iz Božje moći za konačno biće znači jamstvo da će ono opstojati
onako kako je za njega prema njegovoj biti određeno. Otklanjajući mo-
gućnost Božje slobodne volje, koju vidi kao "veliku prepreku znanosti
(magnum scientiae obstaculum)" (E I, P33, S2), Spinoza zapravo spašava
mogućnost pouzdanog znanja; jer, kada bi se pretpostavila slobodna Bož-
ja volja tada bi iz te "apsolutne volje" proizlazile potpune proizvoljnosti i
510
BENEDIKT DE SPINOZA
sve bi moglo biti drukčije nego što jest. Nemogućnost Boga da izmijeni
odluke o stvorenim stvarima - u protivnom bi Bog bio nestalan, prevrt-
ljiv i od sebe uvijek drugi i različit - u konačnom biću korelativna je s "po-
rivom ustrajavanja u vlastitom bitku (conatus in suo esse perseverandi)"
(E III, P6; usp. P7 i P8 te CM I,7; v. infra, Izbor iz djela) koji je "bit svake
zbiljske stvari" (E III, P7). Koncepciju ovog imanentnog poriva konačnih
bića da budu ono što jesu te da neograničeno vrijeme opstoje prema
vlastitoj biti, Spinoza je preuzeo od renesansnih filozofa Bernardina Te-
lesia (1508.-1588.) i Tommasa Campanelle (1568.-1639.). No, dok u ok-
viru njihovih dinamističkih i aktivističkih filozofija "održavanje svojeg
bitka (suum esse conservare)" predstavlja tek temeljni poriv novodobnog
čovjeka u svim njegovim djelatnostima usmjerenim na moć nad priro-
dom, u Spinoze je poriv za ustrajavanjem u vlastitom bitku i vlastitoj biti
ne samo univerzalno prisutan u konačnim bićima, nego je i jedno od
glavnih uporišta cijelog sustava. Za konačna bića ili stvari Spinoza naime
postulira da mogu biti uništene samo od nekog izvanjskog uzroka, kako
je jasno već iz toga da njihove definicije potvrđuju i određuju a ne niječu
i ne ukidaju njihove biti (usp. E III, P4). Stvar je ono što jest i ima poriv
da to zauvijek bude; njena uništenje ne može dakle proizaći iz nje same
nego samo iz druge, njoj suprotne stvari.
Ovih nekoliko ključnih propozicija Etike daju razmjerno jasan oris
neobičnog Spinozina ontologijskog sustava. Jest jedna jedina supstancija
(ono čija bit uključuje opstanak, Bog ili uzrok sama sebe), beskonačna i s
beskonačno mnogo atributa koji izražavaju vječni i beskonačni bitak, a
od kojih čovjek može spoznati samo dva: mišljenje i protežnost. Sve ko-
načno proizlazi iz nužnosti supstancije i ne može ni biti niti se može mis-
liti odvojeno od nje. Supstancija, odnosno Bog, uzrok je kako biti tako i
opstanka onoga čija bit ne uključuje opstanak, odnosno konačnih, poje-
dinačnih bića (usp. E I, P25). U odnosu na konačna bića supstanciju se
može shvatiti i kao "tvoreću narav (natura naturans)" a stvari, naime mo-
dusi, nisu drugo do uposebljene afekcije supstancije ili modifikacije atri-
buta supstancije, odnosno "stvorena narav (natura naturata)" (E I, P29,
S). Iako konačna bića, ili modusi, nužno proizlaze iz nužnosti Božje na-
ravi, jednom stvorena i proizvedena bića ne mogu biti nestvorena jer,
kako smo već vidjeli, ni Bog ne može učiniti da ne bude ono što nužno
jest. Koliko je do supstancije ili Boga, konačno biće opstoji nužno. Ova
nužnost konačnog bića da bude u samom se konačnom bićujskazuje kao
njegov poriv da bude to što jest te u tom smislu konačno biće i "subjek-
511
OZRENŽUNEC
tivno" potvrđuje nužnost svog opstanka. Dokidanje opstanka konačnog
bića (bit konačnog bića je nužna jer bi u protivnom i Bog morao biti dru-
gi) ne proizlazi iz supstancije, pa onda ni iz samog konačnog bića koje u
sebi nema nikakvu suprotnost, nego samo iz drugih konačnih bića. To
znači da nasuprot supstanciji, ili "tvorećoj naravi" iz koje nužnim nači­
nom proizlazi sve što jest i koje onda ne može biti drukčije nego onakvo
kakvo jest, opstoji i "stvorena narav", cjelota svih nužno opstojećih bića,
koja su u raznim međusobnim odnosima, uključujući i međusobnu sup-
rotnost, naime moć stvari da jedna drugu unište (usp. E III, P5). Nasup-
rot apstraktnoj, beskonačnoj supstanciji opstoji dakle beskrajno mnogo
konačnih bića koja su jedna drugima uzrok propasti i uništenja.
Činjenica da konačna bića nisu drugo nego uposebljenja jedne jedine
supstancije, odnosno da iz Boga (uzroka sama sebe, "tvoreće naravi")
proizlaze konačna bića, modusi, koji nisu drugo do modifikacije Boga
("posebne stvari nisu drugo do stanja Božjih atributa ili modusi kojima
su Božji atributi točno i određeno izraženi" kaže Spinoza u E I, P25, C),
dala je Pierre Bayleu povoda za ironičnu opasku, koju je poslije citirao i
Hegel, da Bog, modificiran na jednoj strani u Turke, a na drugoj u Aus-
trij ance, sam sa sobom vodi rat. Prosječnoj teološkoj, a osobito religij-
skoj predožbi Boga ovakva konsekvencija Spinozina nauka može odista
biti skrajnje zazornom i odbojnom. Pokušaj da ona bude ublažena dodat-
no je otežan upornim Spinozinim dokazivanjem da su modusi nužne tvor-
be, naime da ničeg slučajnog nema i da Bog ne može izmijeniti "red na-
ravi" a da ne izmijeni sebe: Bog ne samo da jest "u ratu" sa samim sobom
nego je nužno u tom stanju. U ovoj na prvi pogled bizarnoj posljedici
Spinozina filozofiranja krije se jedna od njenih mnogobrojnih potencija
za današnje i buduće mišljenje: Spinoza naime utemeljuje ontologiju u
kojoj pojam svrhe gubi svaki smisao. Sve što jest proizlazi iz istog iskona i
izvora i nema međusobno nikakvu prednost te se ništa ne može pozivati
na posebno metafizička i ontologijska pravo. U ovom pogledu Spinozina
filozofija se neobično bliži svim onim filozofijama koje zbivanje bitka
sagledavaju prije kao igru nego kao ostvarenje svrhovitog plana i koje su
najznačajnije obilježile suvremeno mišljenje (Friedrich Nietzsche, Mar-
tin Heidegger i učenici, osobito Eugen Fink).
512
BENEDIKT DE SPINOZA
VII. Razum i tijelo
U skladu s temeljnom zadaćom "nove ustanove" filozofije, dedukcija
konačnog svijeta u Spinoze ne ide na sve strane već se usredotočuje na
čovjeka i znanje ljudskog svijeta, ostavljajući izvan svog motrišta sve os-
tale "sfere" realnog svijeta (npr. prirodu i prirodnu znanost). Nakon
svog prvog dijela, naslovljenog "O Bogu", u kojem će biti dani temelji
ontologije, slijedeći dijelovi Etike bit će postepeno tematski sužavani pre-
ko gnoseologije na filozofijsku psihologiju i antropologiju ("O naravi i
izvoru duha", "O izvoru i naravi strasti", "O ljudskom ropstvu ili o silama
strasti", "O moći razuma ili o ljudskoj slobodi"). Stav da "razum, zbiljski
konačan ili zbiljski beskonačan, treba shvaćati Božje atribute i Božja
stanja i ništa drugo" (E I, P30), odnosno da je "u naravi uma da stvari
opaža pod nekim vidom vječnosti (sub quadam aeternitatis specie)" (E II,
P44, C2), ne treba razumjeti kao ograničavanje mišljenja na teološke isti-
ne, već kao određivanje ontologijskog okvira kao pretpostavke za razu-
mijevanje opstanka čovjeka: da bi razumio sebe, čovjek mora misliti bi-
tak. Stanje čovjeka može se misliti samo pod pretpostavkom mišljenja
bitka (Boga, supstancije, vječnosti). I u ovoj stvari Spinozina filozofija
daleko nadmašuje svoje vrijeme jer se njeno tumačenje čovjeka kao mo-
dusa supstancije predstavlja kao preteča filozofije egzistencije i njenog
središnjeg stava da je čovjek biće iskustva bitka. Što čovjek jest i kako
opstoji može se odčitati tek iz poznavanja načina kako sve iz supstancije
zapravo proizlazi, a ne iz metafizičkih iluzija koje nastaju iz neznanja: da
bi se bilo čovjekom potrebno je imati misaona iskustvo i znanje Boga.
Spinoza čovjeka misli kao različitog od supstancije, u nekoj vrsti onto-
logijske diferencije: "Biti čovjeka ne pripada bitak supstancije" (E II, PlO).
Međutim, čovjek je ipak bitno povezan sa supstancijom: "Bit čovjeka sa-
stoji se iz određenih modifikacija Božjih atributa" (E II, PlO, C). Obzi-
rom da za ljudsku spoznaju postoje samo dva Božja atributa, naime mišlje-
nje i protežnost, i čovjek je, kao modifikacija tih atributa, duhovno i tje-
lesno biće (usp. E II, P13, C). Međutim, kao što ni među atributima Bož-
jim nema nikakva prvenstva, tako isto ni duhovnost ni tjelesnost u čovje­
ka nemaju nikakav vrijednosni poredak već se radi o dva različita aspek-
ta istog bića, čovjeka. Ljudski duh (mens humana) je naime ponajprije
konstituiran predstavom (idea) neke pojedinačne, zbiljski opstojeće stva-
ri (usp. E II, Pll ), a njegov je primarni objekt zbiljska tijelo (usp. E II,
Pl3) čija različita i mnogostruka stanja duh shvaća· (usp. E II, P16-19).
513
OZRENŽUNEC
Kada pak duh misli sama sebe, odnosno kada ima predstavu duha, ova je
ideja duha sjedinjena (unita) sa samim duhom kao što je duh sjedinjen s
tijelom (usp. E II, P20). To znači da su duh i tijelo međusobno istorodni
i toliko povezani da će i duh biti jači i istančaniji što se tijelo više i na više
načina aficira: "Ljudski je duh kadar shvatiti mnoge stvari, i utoliko je više
kadar što se njegovo tijelo može na više načina odrediti" (E II, P14). Ili:
"Onaj tko ima tijelo koje je za mnogo toga kadro, taj ima i duh koji je
većim dijelom besmrtan" (E V, P38). Na taj način bogatstvo tjelesnosti
utječe na bogatstvo duhovnosti; čovjek je utoliko duhovniji što je više tje-
lesan i što njegovo tijelo ima raznorodnije afekcije.
Spoznaja za Spinozu nije djelatnost za sebe, nego joj je osnovna svr-
ha, kako smo vidjeli već u raspravi o temeljnoj potrebi ove filozofije, da
čovjek otkrije sebe te da misli i djeluje u skladu s ordo naturae. Duhu va-
lja znati što više i što bolje, i svoju moć i red naravi, kako bi sebe bolje
upravljao i đavao sebi pravila (usp. TIE 40). Spinoza će postaviti klasičnu
teoriju adekvacije tvrdnjom da su "red i sveza ideja isti kao i red i sveza
stvari" (E II, P7) i nemali će trud posvetiti razlikovanju raznih oblika i
rangova spoznaja te će razlikovati spoznaju koja proizlazi iz pojedinač­
nih stvari, naime onih koje se iskustvom zbrkano i bez reda prikazuju
umu, spoznaju iz znakova i prisjećanja, odnosno mnijenje ili uobrazilju,
potom spoznaju iz općih pojmova i adekvatnih ideja o svojstvima stvari
ili umsku spoznaju (usp. E II, P40, S2; TIE 19). Uz ove tri vrste spoznaje
postavlja Spinoza i četvrtu4, "intuitivno znanje (scientia intuitiva)" koja
"ide od adekvatne predstave formalne biti nekih Božjih atributa do ade-
kvatne spoznaje biti stvari" (E II, P40, S2) i koja je ujedno "najviši poriv i
najviša vrlina duha" (E V, P25).
Imajuću u vidu ciljeve, metodu i cjelokupni sklop Etike, ne može se ne
primijetiti da je usprkos "geometrizaciji" izlaganja, koja bi sugerirala pre-
težno umsku spoznaju, Spinozino filozofiranje u bitnom smislu ova če­
tvrta vrsta spoznaje. Krajnje postignuće gotovo svake vrste spoznaje jest
da se spoznajom pojedinačnih stvari spoznaje Boga (usp. E V, P24): spo-
znaja bića jest spoznaja bitka, a ono što čovjek spoznaje o sebi ujedno je
spoznaja iskona. Intuitivna spoznaja međutim ima tu posebnost da iz nje,
budući da se njom postiže izravni uvid u počelo svega što jest i u vlastitu
4
U tekstu Etike intuitivna spoznaja naziva se "trećom vrstom" zbog toga što Spinoza
u vrste spoznaje ne ubraja spoznaju iz pojedinačnih stvari, budući da joj niječe spoznaj-
nu vrijednost.
514
BENEDIKT DE SPINOZA
povezanost s njim, proizlazi i jedno posebno afektivno stanje spoznaju-
ćeg čovjeka, a to su radost i ljubav. Naime, onome što spoznajemo intui-
tivnom spoznajom "radujemo se" jer je ostvareni uvid "popraćen idejom
Boga kao uzroka" (E V, P32). Ovu radost spoznaje Spinoza zove "raz-
umskom ljubavi Boga (amor Dei intellectualis)" (E V, P32, C). Prema
zadaći formuliranoj u razlozima potrebe za "novom ustanovom", svaka
spoznaja oslobađa praznovjerja i iluzija koje u čovjeka izazivaju strahove
i bojazni, intuitivna spoznaja s izravnim uvidom u počelo koje je svemu
uzrok izaziva afekat radosti i ljubavi spram onoga što jest: spram bitka i
bića.
VIII. Upravljanje strastima
Odvajkada je filozofija obećavala blaženstvo i ugodu u činu spoznaje.
Valja samo podsjetiti na klasični Aristotelov stav da je teorijska ili
"motreća" spoznaja, ona koja je radi same spoznaje, "najviše ili potpuno
blaženstvo (ri 't"e/..efo ofi euom.µovfo)"; razlog leži u božanskosti motreće
i od sveg ljudskog i smrtnog slobodne spoznaje pa za čovjeka život u
uvidima uma znači koliko i "obesmrtiti se ( al1cxvcx1:"((ei v)" (Nikomahova
etika, X,7). I pored sve nominalne sličnosti, Spinozin nauk o povezanosti
radosti i ljubavi sa spoznajom počiva na pretpostavkama koje su suprot-
ne ovim klasičnim naziranjima. U njegovoj filozofiji "ugoda" koju daje
spoznaja ne proizlazi iz nadmašivanja ljudske konačnosti, nego je njeno
radosno prihvaćanje i ljubav spram "poretka naravi".
Središnji etički nauk Spinozine filozofije koncentriran je na strasti ili
afekte. Spinoza čovjeka misli kao biće puno strasti koje ga pogone na či­
ne i na misli. Afekti se korijene u porivu da se istraje u vlastitom bitku;
kako smo već istakli, ovaj poriv posljedica je nužnosti supstancije i nuž-
nosti opstanka njenih tvorbi te je subjektivna predstava nužnosti vlasti-
tog opstanka. Ako se odnosi n~ duh, ovaj poriv postaje volja (voluntas), a
ako se odnosi istovremeno na duh i na tijelo, on se oblikuje kao teženje
(appetitus), odnosno, kada uz njega pridolazi i svijest o njemu, kao požu-
da (cupiditas); Spinoza izrijekom kaže kako su ovo duhovno-tjelesno te-
ženje i požuda zapravo "bit čovjeka (esssentia hominis)" (E III, P9; E III,
DAl ). Strasti su ujedno i izvor čovjekovih pogrešaka jer iz njih proizlaze
najveće iluzije koje ga priječe da postigne "najviše ljudsko savršenstvo",
koje je cilj "nove ustanove". Međutim, za razliku od Descartesa, u kojega
515·

OZRENŽUNEC
nauk o strastima uključuje njihovo svladavanje umom i slobodnom voljom,
Spinoza ne drži da ljudske iluzije i na njima utemeljene pogreške proiz-
laze iz strasti kao takvih; strasti naime nužno proizlaze iz supstancije i
nisu kao takve temelj i izraz ljudskog nesavršenstva, jer narav ne čini ni-
šta nesavršeno. S druge strane, jednako kao što su strasti nužne, tako je
nemoguće tvrditi da bi čovjek mogao raspolagati svojim radnjama teme-
ljem neke "slobodne volje" kojom bi mogao izmijeniti svoju bit, svoj op-
stanak i onda, u krajnjoj konsekvenciji, Boga.
Osnovni čovjekov problem nije dakle u strastima kao takvima, nego u
njihovom nerazumijevanju. Strasti naime svojom jačinom mogu prikriti
prave uzroke i čovjek vrlo lako može povjerovati da slobodno čini ono
što jako žudi. Ljudi vjeruju da su slobodni jer su svjesni svojih požuda i
radnji, ali ne i njihovih pravih i osobito krajnjih uzroka: dijete drži da
slobodno želi mlijeko, pijani čovjek da govori iz slobodnog odlučivanja
svog duha (usp. E III, P2, S); u jednoj za njegov stil tipičnoj dosjetci
Spinoza će kazati da bi kamen koji pada, kada bi toga bio svjestan, mislio
da pada iz svoje slobodne volje i da "ustrajava u svom kretanju samo za-
to jer tako hoće" (Ep. 58). Strasti su nužne i uvijek imaju uzrok i Spinoza
ih zato definira kao "stanja tijela koja moć djelovanja tijela uvećavaju ili
smanjuju, podupiru ili zauzdavaju, te ujedno predstave tih stanja" (E III,
Def 3). Čovjek naime "nije država u državi (imperium in imperio )" (E III,
Praef), već je povezan sa cjelotom svega što jest i kao tvorba "tvoreće
naravi" i kao pojedinačnost u sustavu konačnih bića ili "stvorene naravi".
Strasti su dakle refleks pojedinačnosti, jer čovjek kao "dio naravi" jest
"uvijek podvrgnut trpnjama i slijedi zajednički red naravi i njemu je po-
slušan" (E IV, P4, C). One mogu imati povoljno, uvećavajuće i podupi-
ruće ili pak nepovoljno, smanjujuće i zauzdavajuće djelovanje na čovjeka,
a ta razlika jest u tome da li djelujemo ili trpimo, odnosno da li smo ade-
kvatni ili neadekvatni uzrok zbivanja u nama ili izvan nas (usp. E III, Def
2). Sve je dakle na tome da budemo svjesni adekvatnog uzroka naših stra-
sti; one strasti koje uvećavaju i podupiru naše moći jesu povoljne i njima
znamo adekvatni uzrok, a one strasti zbog kojih trpimo i zbog kojih nismo
adekvatni - naime jasno i razgovijetno spoznati - uzrok jesu nepovoljne i
ograničavajuće. Spoznaja ne uklanja strasti; međutim, spoznavajući nji-
hov uzrok postajemo adekvatnim uzrokom vlastitih čina.
Bit Spinozina nauka o strastima i uopće etičkog nauka stoga je uprav-
ljanje strastima, a ne njihovo poništavanje, izbjegavanje i prevladavanje.
516
BENEDIKT DE SPINOZA
Snage i moći razuma, spoznaja i zaključivanje ne mogu se "izigrati" pro-
tiv strasti i pokušati se s njima nadmetati; naprotiv, "strast može biti obuz-
dana ili dokinuta samo suprotnom strasti koja je spram strasti koju treba
obuzdati suprotna i od nje jača" (E IV, P7). Temeljni način upravljanja
strastima je stoga traženje i nalaženje većih strasti od onih koje nas tre-
nutno pogone, a praktično pravilo traži da se veće buduće dobro pretpo-
stavi manjem sadašnjem dobru (usp. E IV, P66). Čovjek dakle može ži-
vjeti trpno, u vlasti strasti i vođen mnijenjima o njima, pri čemu, ne zna-
jući adekvatni uzrok, ne može iznaći veću i jaču strast kojom bi potisnuo
slabiju od koje trpi, ili može "u svemu slijediti sebe i činiti samo što je
spoznao kao najvažnije u životu i što zato najviše žudi" (E IV, P66, S) i
što je stoga najjača strast. Ovo umsko upravljanje strastima ponajprije je
oslobođenje od straha (usp. E IV, P63), te je u tom smislu - i samo u
tom smislu - čovjek "slobodan (liberus)" (usp. E IV, P66, S). Kako se
najjačim strastima kojima se zna adekvatni uzrok, odnosno djelatnim stra-
stima, potvrđuje vlastita moć djelovanja, njima se potvrđuju, uvećavaju i
podupiru vlastita egzistencija i život te zato
"slobodni čovjek, tj. onaj koji živi samo pod zapovijedi uma, neće
biti vođen strahom od smrti, nego dobro izravno žudi, to jest, traži da
djeluje, živi, sačuva svoj bitak na temelju vlastite koristi" (E IV, P67,
Dm).
U svijetu u kojem je sve nužno, na jedini mogući način slobodan čo­
vjek je dakle onaj koji živi u punini svojih mogućnosti, koji se ne plaši
vlastite konačnosti i koji živi u najvećoj žudnji sebe sama. Ocrtavajući u
tom nauku gotovo sve glavne teme velikog Nietzscheova misaonog podu-
hvata, Spinoza ovog svog "nadčovjeka" koji zna svoju narav i najjačim i
najvećim strastima radosno žudi život naziva "snažni čovjek (vir fortis)"
(E IV, P73).
U posebno filozofijski dramatične stranice Spinozine Etike svakako
treba ubrojiti njegovu kritiku morala u narativnom dometku prvom dije-
lu. Iz temeljne ontologijske postave prema kojoj iz Boga odnosno sup-
stancije sve nužno slijedi, kao i iz toga izvedena stava da među konačnim
bićima, stvorenim prema nužnosti jednakoj za sve, ne može biti nikakvih
svrha ni za svijet u cjelini ni za pojedinačnosti, Spinoza izvodi zaključak
da sve ljudske predrasude počivaju zapravo na pretpostavci da svrhe op"'.
stoje. Ljudi se rađaju nesvjesni uzroka stvari i svi imaju teženje da traže
ono njima korisno; znajući samo svoje teženje a ne i njegov uzrok, drže
se slobodnima. Kako sve stvari koje trebaju vide kao sredstva (res ut me-
517,
OZRENŽUNEC
dia), drže da je te stvari netko stvorio te da opstoje "upravljači naravi
(rectores naturae)" koji su sve stvorili za ljude; iz toga potječu kult i re-
ligija, naime štovanje bogova, za koje se vjeruje da neke vole više od dru-
gih i da su stvorili cijelu narav tako da bi mogla poslužiti za ljudske požu-
de i nezasitne pohlepe. Nasuprot tome, Spinoza svojom ontologijom pos-
tavlja apsolutnu nužnost i tvoreće i stvorene naravi te sve svršne uzroke
oglašava za posljedicu neznanja i ljudske izmišljotine. Ove izmišljene svr-
he onda su i izvor sveg dosadašnjeg morala i njegovih temeljnih pojmova:
"Nakon što su ljudi sebe uvjerili da se sve što se događa događa ra-
di njih, morali su na svakoj stvari kao glavno držati ono što je za njih
najkorisnije i kao najizvrsnije cijeniti ono što je na njih najbolje djelo-
vala. Stoga su morali stvoriti pojmove koji izražavaju narav stvari, kao
što su Dobro, Zlo, Red, Zbrka, Toplo, Hladno, Ljepota i Nakaznost, a
kako su se držali slobodnima, nastali su iz toga pojmovi kao Pohvala i
Pokuda, Grijeh i Zasluga„.(.„) Sve ono što doprinosi zdravlju i što vo-
di štovanju Boga nazvali su dobrim, a ono što je tome suprotno zlim"
(E I, App).
Iako "snažni čovjek" ima "moralnih kvaliteta" kao što su odsustvo
mržnje, zavisti, očajanja, prezira, oholosti (usp. E IV, P73, S), vrlina nije
drugo do "pod vodstvom uma djelovati, živjeti i sačuvati svoj bitak (ovo
troje znači istu stvar), na temelju toga da se traži vlastita korist" (E IV,
P24). Moral koji Spinoza odbacuje temelji se na ovome suprotnom drža-
nju, na strahu i na odbijanju da se bude sobom, a izvire iz nepoznavanja
svijeta i čovjeka i temeljem toga stvorenim fikcijama i iluzijama.
"Razumska ljubav Boga" sabire u jedno sve elemente Spinozine filo-
zofije: ontologiju, gnoseologiju i etički nauk. Bog, supstancija ili uzrok
sama sebe, odnosno "tvoreća narav", izvor je i uzrok svega što jest i iz če­
ga sve proizlazi apsolutnom nužnošću. U konačnom biću ova se nužnost
opstanka ''subjektivna" otkriva i predstavlja kao "poriv ustrajavanja u
vlastitom bitku". Spoznaja je otkrivanje i znanje pravih uzroka; svaka
spoznaja, budući da smjera na uzroke, zapravo otkriva i konačni uzrok
svega, Boga, a ponajviše intuitivna spoznaja koja je neposredni uvid u taj
prvi uzrok svega što jest. Poznavanje vlastitih uzroka i upravljanje stra-
stima, kako bi se u što većoj mjeri i u što većoj punini zadovoljio "poriv
ustrajavanja u vlastitom bitku" - naime žudnju da se živi i opstoji tako da
se bude ono što se jest, izaziva ugodu (laetitia), naime afekt izazvan prije-
lazom čovjeka iz manjeg u veće savršenstvo (usp. E III, DA2) - najveće
518
BENEDIKT DE SPINOZA
je ako se izravno spozna konačni uzrok sebe i svoje biti: Boga. Onaj tko
tako spoznaje postiže najveće savršenstvo i njegova je radost najveća jer
najmanje trpi od afekata koje ne poznaje i živi bez straha, posebno stra-
ha od smrti (usp. E V, P38). "Razumska ljubav Boga" upravo je spo-
znaja tog posljednjeg uzroka i ujedno spoznaja uzroka svojih afekata kao
pretpostavka njihova upravljanja: "Tko sebe i svoje strasti jasno i razgo-
vijetno spoznaje, ljubi Boga, i to utoliko više ga ljubi koliko više spoznaje
sebe i svoje strasti" (E V, P15). Čovjekova "razumska ljubav Boga",
Boga koji apsolutno nužno jest i koji stoga sebe ljubi apsolutnom, "bez-
graničnom razumskom ljubavi" (E V, P35), koju treba razumjeti kao po-
riv supstancije da ustrajava u svojem bitku, zapravo je refleks Božje lju-
bavi spram sama sebe:
"Razumska ljubav duha spram Boga (Mentis Amor intellectualis erga
Deum) je sama ljubav Božja kojom Bog ljubi sama sebe, ne ukoliko je
beskonačan, nego ukoliko se može objasniti pomoću biti ljudskog du-
ha razmatrane pod vidom vječnosti, to jest, razumska ljubav spram
Boga dio je beskonačne ljubavi kojom Bog sebe ljubi" (E V, P36).
Strasti u čovjeku jesu dakle ljudskim duhom reflektirane strasti samog
Boga ili supstancije. Najdublje čovjekova iskustvo bitka za Spinozu je
dakle refleksija strasti bitka da bude. Na tom svom završnom mjestu i u
svom najvišem dometu Spinozina filozofija radikalno se odvaja od tradi-
cije tracionalizma sedamnaestog stoljeća u koji, prema neophodnim pe-
riodizacijama povijesti filozofije, historijski spada. Koristeći se "geome-
trijskom metodom" u postavljanju i dokazivanju svog ontologijskog sus-
tava te dijeleći u tome racionalističko povjerenje u umsku spoznaju, Spi-
noza dopire naposlijetku do spoznaje koja nadmašuje svaku umsku spo-
znaju i koja je najdublja strast. U toj strasti, strasti bitka prema sebi samo-
me, vidi Spinoza krajnji smisao i cilj svake spoznaje, pa i opstanka samog.
IX. Recepcija Spinozina filozofiranja
Teško je ne složiti se s mišljenjem Wolfganga Cramera da je "Spinoza
u svojoj potenciji više nego što je izveo" (Cramer 1966:66), ali to još više
vrijedi za recepciju njegovog filozofiranja. Ostavljajući ovdje po strani
sve napade, kojima je za života i cijelo stoljeće nakon smrti bio izlagaJ?.
(v. supra ), filozofijski utjecaj Spinozin je daleko manji nego što bi se mo-
glo očekivati imajući u vidu sve nagovještaje brojnih kasnijih filozofijskih
tema koji se pojavljuju u Etici. Nakon dugog vremena napada i prešući-
519.
OZRENŽUNEC BENEDIKT DE SPINOZA

vanja (Christian Wolff /1679. -1754./ "opovrgao" je tako Spinozin etički Razloge za općenito slabu recepciju Spinozine filozofije možda naj-
nauk ne spominjući pri tome Spinozino ime), otkrio ga je Lessing, da bi bolje izražavaju riječi kojima završava Etika: "Sed omnia praeclara tam
se potom njime oduševljavali njemački romantičari i idealisti, Goethe, difficilia, quam rara sunt: koliko je sve izvrsno teško toliko je i rijetko" (E
Herder, Jacobi, Fichte, Hegel i Schelling; međutim, ni kod jednog od njih V, P42, S).
Spinoza nije izazvao mnogo više od iskrenog divljenja i dubokog štovanja
(v. supra ), a Hegelov nauk o razvoju duha zapravo je izravna suprotnost
Spinozinoj filozofiji te na neki način predstavlja kolosalnu hipostazu svih
"predrasuda" i "iluzija" koje je Spinoza svojim naukom nastojao odstra-
niti iz ljudskog mišljenja i života. U drugoj polovici XIX. stoljeća i u XX.
stoljeću utjecaj Spinozin na živo filozofiranje i na najveće filozofe gotovo
je jednako neznatan kao i u prethodnoj epohi; osim u okviru marksizma,
u kojem se povremeno eksploatirao navodni Spinozin "materijalizam"
(Deborin), značajni filozofi samo su povremeno naslućivali potencijale
ove filozofije ali ih, kao što je posebno dobro vidljivo iz Nietzscheova
slučaja (v. supra), nisu razvijali. Isto vrijedi i za najvećeg filozofa XX. sto-
ljeća, Martina Heideggera, koji sa Spinozom nije poveo dijalog iako je za
to u okviru filozofije egzistencije, kao mišljenja konačnosti i iskustva bit-
ka te epohalnog protesta protiv svevlasti znanosti, bilo mnogo osnova, pa
i potrebe.

Ni u drugim znanostima, kojima je filozofija polazište ili barem bliski

referentni okvir, Spinoza nije imao jačeg odjeka, osim ponešto u psiholo-
giji, u kojoj ga neki istraživači afekata, zbog njegova nauka o njihovoj biti
i upravljanju afektima, smatraju prethodnikom.

Nasuprot relativnoj neutjecajnosti u potonjoj povijesti filozofiranja,

Spinoza je imao značajan broj svojih učenih tumača i istraživača, osobito
u Nizozemskoj i u Njemačkoj, gdje su izdavana, prevođena i tumačena
njegova djela (najpoznatiji istraživač svakako je Carl Gebhardt kojem
dugujemo veliki broj izdanja). Dolaskom nacionalsocijalista na vlast u
Njemačkoj (1933. godine), istraživanja Spinozine filozofije su prekinuta,
da bi se obnovila tek šezdesetih godina. Ovakvo stanje stvari razlog je
zašto ni najvažnije Spinozino djelo, Etika, ni danas nema pouzdano etab-
lirani tekst. U najnovije vrijeme poraslo je zanimanje za Spinozine poli-
tičke teorije sadržane u Teološko-političkoj raspravi i u Političkoj raspravi.

U Hrvatskoj je Spinoza imao neznatnu recepciju, izuzme li se vrijed-

no ali danas već zastarjelo djelo Pavla Vuk-Pavlovića Spinozina nauka
(1938.), apologetsko i pisano s tradicionalnog kršćanskog stajališta.

520 521
Baruch (Bento) de Spinoza. Anonimni slikar.
 OZNAKE I NAČIN NAVOĐENJA SPINOZINIH DJELA

CM Cogiiata Metaphysica (navođeno prema standardnoj raščlambi na

glave i paragrafe)
E Ethica. Rimski broj iza E označava dio (I-V). Ostali dijelovi tek-
sta označeni su slijedećim skraćenicama prema kojima su i navo-
đeni: Def= definicija (definitio); E = objašnjenje (explicatio); A=
aksiom (axioma); P = poučak (propositio); Dm = dokaz (demon-
stratio); C = dodatak (corollarium); S = primjedba (scholium),
App = dometak (appendix), DA = definicije strasti (affectuum
definitiones, dodatak III. dijelu), Praef = predgovor (praefatio)

Ep. Epistolae (broj iza skraćenice označava broj pisma prema stan-
dardnoj numeraciji koju rabi, primjerice, Gebhardtovo izdanje Pi-
sama iz 1914. godine)

TIE Tractatus de Intellectus Emendatione (navođeno prema standard-

noj Gebhardtovoj raščlambi na paragrafe)
TTP Tractatus Theologi,co-Politicus (navođeno prema standardnoj po-
djeli na poglavlja)

P. J. Arendzen: Spinoza. Bakropis, 1883. g.

Prema slici s prethodne stranice.

525
Slika iz »Opera Posthuma«, 1677. g.
 BIBLIOGRAFSKI DODATAK

Izdanja i prijevodi djela (kronološkim redom)

Zaživotna i rana posthumna izdanja

Spinoza, Benedictus de (1663): Renati des Cartes principiorum philosophi-

ae Pars I et II, More Geometrico demonstratae per Benedictum de
Spinoza Amstelodamensem. Accesserunt Ejusdem Cog#ata Me-
taphysica, In quibus difficiliores, quae tam in parte Metaphysices
generali, quam speciali occurunt, quaestiones breviter explican-
tur. Amstelodami, Apud Johannnem Riewerts, in vico vulgo dic-
to, de Dirk van Assensteeg, sub signo Martyrologii. - Nizozemski
prijevod, vjerojatno iz pera Pietera Ballinga (1664): Renatus Des
Cartes Begi,nzelen der Wysbegeerte, I en II Deel, Nade Meetkonstige
wijze beweezen door Benedictus de Spinoza Amsterdammer. Mit-
sgaders des zelfs Overnatuurkundige Gedachten, In welke de zwa-
arste geschillen, die zoo in 't algemeen, als in 't byzonder deel der
Overnatuurkunde ontmoeten, kortelijk werden verklaart. Alles
uit 't Latijn vertaalt door P. B. 't Amsterdam, By Jan Rieuwertsz.
Boekverkooper in de Dirk van Assensteegh, in 't Martelaars-Boek.

*** (1670) Tractatus theologi,co-politicus Continens Dissetartiones ali-

Spinozin spomenik u Haagu.
quot, Quibus ostenditur Libertatem Philosophandi non tantum
salva Pietate, & Reipublicae Pace posse concedi: sed eandem,
nisi cum Pace Reipublicae, ipsaque Pietate tolli non posse. Jo-
hann: Epist: I. Cap: IV. vers XIII. Per hoc cognoscimus quod in
Deo manemus, & Deus manet in nobis, quod de Spiritu suo de-
dit nobis. Hamburgi, Apud Henricum Kiinrath. (Mjesto izdanja i
ime izdavača fiktivni; zapravo: Amsterdam: Jan Rieuwertsz). -
Nizozemski prijevod, vjerojatno iz pera Jana Hendrika Glazema-
kera (1693): De Rechtzinnige Theologant, of Godgeleerde Staat-
kundige Verhandelige. Uit het Latijn vertaalt. Te Hamburg, By
Henricus Koenraad. (Mjesto izdanja i ime izdavača fiktivni kao i
kod latinskog izdanja.)

529
BIBLIOGRAFSKI DODATAK
B. d. S. (1677) Opera postuma, quorum series post praefationem exhibitur.
S. 1., s. t. (Amsterdam: Jan Rieuwertsz). (Sadrži: "Praefatio", koji
je na holandskom napisao vjerojatno Jarig Jelles, a na latinski
preveo vjerojatno Lodewijk Meyer, te Spinozine spise Ethica,
Tractatus Politicus, Tractatus de intellectus emendatione, Epistolae i
Compendium grammatices linguae Hebraeae)
B. d. S. (1678) De Nagelaten Schriften van B. D. S. als Zedekunst, Staat-
kunde, Verbetering van 't Verstant, Brieven en Antwoorden. Uit ver-
scheide Talen in het Nederlandsche gebragt. S. 1., s.t. (Prijevod
vjerojatno iz pera Jana Hendrika Glazemakera.)
*** (1678) Stelkonstige reeckening van den Regenboog, dienende tot nae-
dere samenknoping der Natuurkunde met de Wiskonsten. In 's Gra-
venhage, Ter Druckerye van Levyn van Dick. (Sadrži i kraću ras-
pravu Reeckening van Kanssen.)
Kasnija izdanja i prijevodi (izbor)
Benedicti de Spinoza (1802-1803) Opera quae supersunt omnia. 2 sv. Jenae:
Henr. Ebrh. Gottlob Paulus.
Spinoza, B. v. (1841) Spinoza's si:imtliche Werke. Aus dem Lateinischen
mit dem Lebens Spinoza's v. Berthold Auerbach. 5 sv. Stuttgart.
Benedicti de Spinoza (1843-1846) Opera quae supersunt omnia. Ex editi-
onibus princibus denuo edidit et praefatus est Carolus Herman-
nus Bruder. 3 sv. Lipsiae.
Benedicti de Spinoza (1882-1883; 21895; 31914) Opera quotquot reperta
sunt. Recognoverunt J. van Vloten et J. P. N. Land. 2 sv. Hagae
Comitum. (Kasnija izdanja u više svezaka.)
Spinoza, Baruch de (1922) Si:imtliche Werke. In Verbindung mit O. Baensch
und A Buchenau hrsg. und mit Einleitungen, Anmerkungen und
Registern versehen v. Carl Gebhardt. 3. sv. Leipzig.
Gebhardt, Carl (ur.) (1924ss i kasniji pretisci) /Spinoza:/ Opera. Im Auf-
trag der Heidelberger Akademie der Wissenschaften hg. von Carl
Gebhardt. 4 sv. Heidelberg: Winter.
530
BIBLIOGRAFSKI DODATAK
Spinoza, Benedict de (1951; 11883) The Chief Works of Benedict de
Spinoza. Translated from the Latin With an lntroduction by R.
H. M. Elwes. With a Bibliographical Note by Francesco Cor-
dasco. 2 sv. New York: Dover. - Elwesov prijevod Etike dostupan
je i na internetu (http://www.erols.com/jyselman/elelwes.txt).
Spinoza (1954) CEuvres completes. Texte nouvellement traduit ou revu
presente et annote par R. Callois, M. Frances et R. Misrahi. Paris.
Spinoza, Benedict de (1955) Die Ethik nach geometr. Methode dargestellt.
Ubersetzung, Anmerkungen und Register von O. Baensch. Ein-
leitung von Rudolf Schottlander. Hamburg.
Spinoza, B. de (1955) Theologisch-politischer Traktat. Ubertragen und ein-
geleitet nebst Anmerkungen und Registern von Carl Gebhardt.
Hamburg
Spinoza, Baruch de (1957) Teološka politički traktat. Prev. Branko B.
Gavela; predgovor Ante Fiamengo. Beograd: Kultura.
Spinoza (1959) Kurze Abhandlung von Gott, dem Menschen und seinem
Glilck. Hrsg. von Carl Gebhardt. Hamburg.
Blumenstock, Komad (ur.) (1967) /Spinoza:/ Opera - Werke. Darmstadt:
Wissenschaftliche Buchgesellschaft.
Spinoza, Baruch de (1970, 1l934)Etika. Prev. Ksenija Atanasijević. Beo-
grad: Kultura.
Spinoza, Benedictus de (1970) Ethik. Lateinisch und Deutsch. Revidierte
Ubersetzug von Jakob Stern. Nachwort Bernhard Lakebrink. Sut-
tgart: Philipp Redam Jun.
Pisma, svjedočanstva i životopisi
Freudenthal, J. (ur.) (1899) Lebensgeschichte Spinoza's in Quellenschrif-
ten, Urkunden und Nichtamtlichen Nachrichten Leipzig.
Gebhardt, Carl (ur.) (1914) Spinoza: Briefwechsel. Ubertragen und mit
Einleitung, Anmerkungen und Register versehen von Carl Geb-
hardt. Leipzig: Felix Meiner.
531
BIBLIOGRAFSKI DODATAK
Gebhardt, Carl (ur.) (1914) Spinoza: Lebensbeschreibungen und Gespra-
che. Ubertragen und herausgegen von Carl Gebhardt. Leipzig:
Felix Meiner.
Bluwstein, I. (ur.) (1916) Spinozas Briefwechsel und andere Dokumente.
Ausgewahlt und tibertragen von I. Bluwstein. Leipzig: Insel-Verlag.
Spinoza (1977) Lebensbeschreibungen und Gesprache. Einleitung, Uber-
setzung und Anmerkungen von Carl Gebhardt. Hamburg.
Bibliografije, pomagala i specijalizirana periodika
Cahiers Spinoza. Paris. 1977-.
Chronicon Spinozanum Den Haag (Societas Spinozana). 1921-1927.
Catalogus van de bibliotheek der vereinging Het Spinozahuis te Rijnsburg.
Leiden. 1965.
Giancotti Boscherini, E. (1970) Lexicon Spinozanum. 2 sv. Den Haag.
Mededelingen vanwege het Spinozahuis. Leiden 1934-.
Naess, A. (s.a.) Equivalent Terms and Notions in Spinoza's Ethics Oslo.
Oko, A. S. (1964) The Spinoza Bibliography. Boston, MA.
Richter, G. Th. (1913) Spinozas philosophische Terminologie Leipzig.
Runes, D. D. (1951) Spinoza's Dictionary. Toronto.
Spinozistisch Bulletin. 2 sv. Den Haag 1938-1940.
Wetlesen, J. (1968; 2 1971) A Spinoza Bibliography. Particularly on the Pe-
riod 1940-1967. Oslo.
Izabrani opći pregledi
Dunin Borkowski, Stanislavvon (1933-1936) Spinoza. 4 sv. Mtin_ster i. W.
Fischer, K. (1909; 11898) Spinozas Leben, Werke und Lehre. (= Geschichte
der neuren Philosophie, sv. 2. ). Heidelberg.
Freudenthal, J. - C. Gebhardt (1927) Spinozas Leben und Lehre. 2 sv. Hei-
delberg.
532
BIBLIOGRAFSKI DODATAK
Gebhardt, C. (1932) Spinoza. Leipzig.
Hubbeling, Hubertus G. (1978) Spinoza. Freiburg-Miinchen: Verlag Karl
Alber.
Meyer, W. (1915) Spinoza, En levensbeeld Amsterdam.
Moreau, J. (1971) Spinoza et le Spinozisme. Paris.
Moreau, P. F. (1975) Spinoza. Paris.
Seidel, Helmut (1994) Spinoza zur Einfiihrung. Hamburg: Junius.
Vries, Theun de (1970) Baruch de Spinoza in Selbstzeugnissen und Bilddo-
kumenten. Reinbek bei Hamburg: Rowohlt.
Walter, M. (1971) Metaphysik als Anti-Theologie. Die Philosophie Spinozas
im Zusammenhang der religionsphilosophischen Problematik. Ham-
burg.
Izabrane studije
Bartuschat, Wolfgang (1992) Spinozas Theorie des Menschen. Hamburg:
Felix Meiner.
Cramer, Wolfgang (1966) Spinozas Philosophie des Absoluten. Frankfurt
am Main: Vittorio Klostermann.
Deleuze, Gilles (1968) Spinoza et le probleme de l'expression. Paris: Les
Editions de Minuit. - Njemački prijevod: Deleuze, Gilles (1993)
Spinoza und das Problem des Ausdrucks in der Philosphie. Mtin-
chen: Fink.
Gueroult, M. (1968) Spinoza, Dieu (Ethique, 1). Paris.
Gueroult, M. (1974) Spinoza, L'Ame (Ethique, 2). Paris.
Joachim, H. H. (1901; pretisak 1964) A Study o the Ethics of Spinoza (Et-
hica Ordine Geometrico Demonstrata). Oxford (pretisak: New
York).
Jung, G. (1927) "Die Affektenlehre Spinozas, ihre Verflechtung mit dem
System und ihre Verbindung mit der Uberlieferung." U: Spinoza-
-Festschrift, Kantstudien Bd. 32, Heft 1, 85-150.
533
BIBLIOGRAFSKI DODATAK

Lachieze-Rey, Pierre (1950) Les Origines Cartesiennes du Dieu de Spinoza.

Paris: J. Vrin.
Macherey, Pierre (1979) Hegel ou Spinoza. Paris: Frangois Maspero.
McShea, R. J. (1968) The Political Philosophy of Spinoza. New York-Lon-
don.
Meinsma, K. O. (1896) Spinoza en zijn kring. Historisch-kritische studien
over Hollandsche vrijgeesten. Den Haag. - Njemački prijevod
(1909): Spinoza und sein Kreis. Berlin.
Robinson, L. (1928) Kommentar zu Spinozas Ethik. Einleitung, Kommentar
zum ersten und zweiten Teil der Ethik Leipzig.
Straus, L. (1930) Die Religionskritik Spinozas, Berlin: Akademie - Verlag.
Šajković, R. (1974) Filosofija Baruha de Spinoze, Beograd: FDS.
Walther, Manfred (1971) Metaphysik als Anti-Theologie. Die Philosophie
Spinozas im Zusammenhang der religionsphilosophischen Proble-
matik. Hamburg: Felix Meiner.
Wolfson, H. A (1934) The Philosophy of Spinoza. Unfolding the Latent
Processes of his Reasoning. Cambridge, MA

Spinoza u Hrvatskoj

Vuk-Pavlović, Pavao (1938) Spinozina nauka. Zagreb: Tipografija.

534
 DEMETRA

A. Filosofska biblioteka Dimitrija Savića

- Branko Despot: SITNICE. 23 član­ -Branko Despot: FILOZOFIRANJE?

ka. 1991. 171 str. 1 ilustracija, ISBN 86- - Filozofija u potrazi za samom sobom.
-901161-1-7. 1995. 283 str. 1 portret i 1 "sebevid" te
5 kolor reprodukcija slikarskih djela
- Platon: POLITEIA - Knjiga VI. i VI.
Branka Despota. ISBN 953-6093-11-1.
Preveo Damir Barbarić. Bilingv. izd.
1991. 248 str. 1 ilustracija. ISBN 86- - Emile M. Cioran: VOUA K NEMO-
-81877-1-1. ĆI. Dvije knjige: Historija i utopija. Pad
u vrijeme. Prevela Gordana V. Popo-
- Damir Barbarić: VARIA PHILOSO-
vić. 1995. 256 str. 1 portret Emila Cio-
PHI CA. 11 studija. 1992. 202 str. 1 ilu-
rana i 32 reprodukcije duboreza Albre-
stracija. ISBN 86-81877-5-4.
chta Diirera. ISBN 953-6093-09-X.
- Rene Descartes: METAFIZIČKE _ Damir Barbarić: IDEJA DOBRA.
MEDITACIJE. Preveo Tomislav Ladan. PLATONOVA POLITE/A VI I VII.
Bilingv. izd. 1993. 206 str. 5 ilustracija. Bilingv. izd. Prijevod s filološkim i filo-
ISBN 86-81877-4-6-I. zofskim komentarom. 1995. 304 str. 1
- F. W. J. Schelling: MINHENSKA reprodukcija Platonova lika. ISBN 953-
PROPEDEUTIKA. Tri spisa: O povi- -6093-25-1.
jesti novije filozofije .. Prikaz filozofskog - Platon: EROS I FILIA. Simpozij ili O
empirizma. Prvo predavanje u Munche- ljubavi. Lisis ili O prijateljstvu. Bilingv.
nu. Preveo Kiril Miladinov. 1993. 256 izd. Preveo Zdeslav Dukat. 1996. 247
str. 1 ilustracija ISBN 953-6093-00-6. str. 10 reprodukcija, 4 u koloru. ISBN
- Vanja Sutlić: UVOD UPOVIJESNO 953-6093-10-3.
MIŠLJENJE (HEGEL-MARX). 1994. - Zdeslav Dukat: GRČKA TRAGE-
193 str. 4 faksimila i portret autora. DIJA. Eshil. Sofoklo. Euripid. 1996.
ISBN 86-81877-02-X. 288. str. 13 reprodukcija, od toga dvije
- Albertus Magnus: PHILOSOPHIA u koloru. ISBN 953-6093-26-X.
REALIS. Svezak prvi: Uvod. O petna- - F. W. J. Schelling: BERLINSKA
est problema. Ulomci o alkemiji, kozmo- PROPEDEUTIKA. Tri spisa: Uvod u
grafiji i geografiji. Albert Veliki u tri doku- filozofiju objave ili utemeljenje pozitivne
menta. Bibliografija. Priredio i preveo filozofije. Druga dedukcija principa pozi-
Tomo Vereš. Bilingv. izd. 1994. 243 str. tivne filozofije. Prvo predavanje u Berli-
17 autografa, minijatura, crteža i slika nu. Preveo Kiril Miladinov. 1996. 201
Alberta Velikoga. ISBN 953-6093-05-7. str. 2 ilustracije. ISBN 953-6093-07-3.
_ Milan Galović: SOCIJALNA FILO-
ZOFIJA - Društvenost i povijesnost čo­
vjeka u razdoblju kraja moderne. 1996.
356 str. 1 portret autora i 10 reproduk-
cija likova filozofa. ISBN 953-6093-
-27-8.
_ Toma Akvinski: OPUSCULA PHI-
LOSOPHICA. Svezak prvi: O jednosti
uma. o odijeljenim bivstvima. O ~ibanju
srca. Bilingv. izd. Preveo Augustm Pav-
lović. 1995. 401 str. 3 Tomina autogra-
fa i 13 reprodukcija Tomina lika od
velikih majstora evropskog slikarstva.
ISBN 953-6093-19-7.
_ Toma Akvinski: OPUSCULA PHI-
LOSOPHICA. Svezak drugi: O počeli­
ma naravi. o spajanju prapočela. O po-
čelu pojedinjenja. O tajnovitim r~dnj~­
ma naravi. O rasuđivanju pomocu zvi-
jezda. o ždrijebanju. O biću u bfti. O
'sedmicama'. Bilingv. izd. Preveo Au-
gustin Pavlović. 1996. 452 str. ~ Tomin
lik s bakroreza Philippa Galla I 31 gra-
vira Otta Van Veena o životu sv. Tome
Akvinskog. ISBN 953-6093-20-0.
_ M. T. Ciceron: LIBRI POLITIC~.
Svezak prvi: O državi (knjiga I-VI). Bi-
lingv. izd. Preveo Daniel Nečas Hraste.
l995. 264 str. 12 rimskih portreta, 6
ukrasnih reprodukcija i fiksimil 4 lista
Države. ISBN 953-6093-13-8.
_ M. T. Ciceron: LIBRI POLITICI. Sve-
zak drugi: O zakonima (knjiga I-III).
Bilingv. izd. Preveo Daniel Nečas Hraste
l996. 224 str. 15 reprodukcija iz života
Rimljana i Karta svijeta rimskog kozmo-
grafa Castorijusa. ISBN 953-6093-14-6.
_ Ernst Cassirer: DESCAR TES. Osno-
vni problemi kartezijanstva. Descartes i
i njegovo stoljeće. Preveo Kiril Miladi-
nov. 1997. 238 str. 1 portret autora i 10
reprodukcija Descartesa i njegovih su-
vremenika. ISBN 953-6093-28-6.
_ Hans Kramer: PLATONOVO UTE-
MELJENJE METAFIZIKE - Studija
o Platonovu nepisanom učenju i teoriji
počela. Bilingv. izd. Priredio ~e s nj~­
mačkog i s grčkog preveo Bonslav M1~
kulić. 1997. 454 str. 1 portret autora I
11 reprodukcija likova filozofa. ISBN
953-6093-30-8.
_ Damir Barbarić: S PUTA MIŠLJE-
NJA. Knjiga duge. Susreti. Osvrti. K vla-
stitoj stvari. 1997. 480 str. 2 kolor repro-
dukcije. ISBN 953-6093-29-4.
_ Anselmo Canterburyjski: QUOD VE-
RE SIT DEUS. Svezak prvi: Uvod. Mo-
nologion. Proslogion. Bilingv. izd. Prire-
dila i prevela Marina Miladinov. 1997.
327 str. 1 portret autora, 4 faksimila, 2
kolor reprodukcije. ISBN 953-6093-
-33-2.
_ Anselmo Canterburyjski: QUOD VE-
RE SIT DEUS. Svezak drugi: O istini.
0 slobodi volje. o padu đavla. Poslanica
0 utjelovljenju riječi. Komentar. Bi~in~.
izd. Priredila i prevela Marina M1lad1-
nov. 1999. 336 str. 5 ilustracija, 2 kolor
reprodukcije. ISBN 953-6093-73-1.
_ Ivan Duns Škot: RASPRAV A O PR-
VOM PRINCIPU. Uvod i komentar
Wolfgang Kluxen. Bilingv. izd. S l.~tin­
skog i njemačkog preveo te studIJU o
Škotu napisao Mile Babić. 1997. 41 ~str.
9 ilustracija iz života i djela Dunsa Sko-
ta, 1 slika u koloru. ISBN 953-6093-
-32-4.
- F. W. J. Schelling: FILOZOFIJA stracija i 10 crno-bijelih reprodukcija s
MITOLOGIJE. Svezak prvi: Prva knji- Augustinovim likom. ISBN 953-6093-
ga: Monoteizam (predavanja 1-6). Dru- -54-5.
ga knjiga: Mitologija (predavanja 7-13).
- Michel de Montaigne: ESEJI. Prva
Preveo Damir Barbarić. 1997. 241 str.
knjiga: Uvod i 57 eseja. Prevela Gorda-
1 Schellingov portret. ISBN 953-6093-
-38-3. na V. Popović. Priredio Dimitrije Sa-
vić. 1998. 544 str. 10 ilustracija. ISBN
- Kiril Miladinov: AUTOPSIJA AP- 953-6093-52-9.
SOLUTNOGA - Schellingov nedovrše-
ni projekt. 1998. 177 str. 1 kolor ilustra- -M. T. Ciceron: LIBRI THEOLOGICI.
cija. ISBN 953-6093-41-3. Svezak prvi: O prirodi bogova (knjiga I-
-III). Bilingv. izd. Preveo Daniel Nečas
- Oskar Becker: VELIČINA I GRA- Hraste. Priredio Dimitrije Savić. 1999.
NICA MATEMATIČKOG NAČINA 328 str. 2 kolor ilustracije i 13 crno-
MIŠLJENJA. Preveo Kiril Miladinov. -bijelih reprodukcija. ISBN 953-6093-
Priredio Damir Barbarić. 1998. 180 str. -56-1.
ISBN 953-6093-46-4.
- J. G. Fichte: O ODNOSU LOGIKE
- S0fen Kierkagaard: FILOZOFIJ-
PREMA FILOZOFIJI ILI TRANS-
SKO TR UNJE. Priredio i preveo Ozren
CENDENTALNA FILOZOFIJA. Pri-
Žunec. 1998. 168 str. ISBN 953-6093-
-45-6. redio i preveo Kiril Miladinov. 1999.
272 str. 1 ilustracija s Fichteovim li-
- Ernst Cassirer: UZ EINSTEINOVU kom. ISBN 953-6093-59-6.
TEORIJU RELATIVNOSTI. Preveo
- Damir Barbarić: ŽIVO OGLEDALO
Dario Škarica. Priredio Damir Barbarić.
1998. 162 str. ISBN 953-6093-47-2. BESKONAČNOG. LEIBNIZOVA MO-
NADOLOGIJA. 1999. 184 str. 8 crno-
- Oswald Spengler: PROPAST ZAPA- -bijelih reprodukcija. ISBN 953-6093-
DA. Svezak prvi: Oblik i zbiljnost. Pre- -62-6.
veo Nerkez Smailagić. Priredio i prije-
vod redigirao Dimitrije Savić. 1998. - G. W. F. Hegel: PREDAVANJA O
510 str. 11 ilustracija. ISBN 953-6093- PLATONU (1825-1826). Izdao, napi-
-35-9. sao uvod i popratio napomenama Jean-
-Louis Viellard-Baron. Priredio i preveo
- Oswald Spengler: PROPAST ZAPA-
Damir Barbarić. 1999. 172 str. 7 crno-bi-
DA Svezak drugi: Svjetsko-historijske
jelih reprodukcija. ISBN 953-6093-63-4.
perspektive. Preveo Nerkez Smailagić.
Priredio i prijevod redigirao Dimitrije - Eugen Fink: IGRA KAO SIMBOL
Savić. 1998. 520 str. 9 ilustracija. ISBN SVIJETA. Prevela Darija Domić. Prire-
dio Damir Barbarić. 1999. 304 str. ISBN
953-6093-36-7.
953-6093-68-5.
- Aurelije Augustin: O SLOBODI VO- _ Al-Farabi': KNJIGA O SLOVIMA.
LJE. Uvod. De libero arbitrio. Preispi- Priredio i preveo Daniel Bučan. 1999.
tivanja. Analitičko kazalo. Odakle teodi- 316 str., 2 kolor ilustracije i 1 crno-bijela
ceja. Bilingv. izd. Priredio i preveo Stje- reprodukcije. ISBN 953~6093-74-X.
pan Kušar. 1998. 448 str., 1 kolor ilu-
 - Ibn Sina (Avicenna): KNJIGA NA- -Branko Despot: FILOZOFIJA?-Filo- C. Filološka biblioteka Dimitrija Savića
PUTAKA I OPASAKA. Priredio i pre- zofija u HJVatskoj od osnutka Sveučilišta.
veo Daniel Bučan. 1999. 371 str., 1 ko- Filozofija Gjure Amolda. Albert Bazala.
lor ilustracija i 4 crno-bijele reproduk- Filozofiranje Vladimira Dvomikovića. Fi- - Slavomir Sambunjak: GRAMATO- - Plutarh: DREVNE IZREKE. Izreke
cije. ISBN 953-6093-69-3. lozofi kao profesori u bespuću. 2000. 420 ZOFIJA KONSTANTINA FILOZO- kraljeva i vojskovođa. Izreke Spartana-
F A SOLUNSKOGA. Hipoteza o po- ca. Drevni običaji Lakedemonjana. Izre-
- Blaise Pascal: MISLI I PENSEES. Pre- str. 4 portreta i 1 kolor ilustracija. ISBN stanku i značenju glagoljice. 1998. 480 ke Spartanki. Bilingv. izd. Preveo Zdes-
ma izdanju J acquesa Chevaliera. Svezak 953-6093-75-8. str. 51 kolor i 50 crno-bijelih repro- lav Dukat. Priredio Dimitrije Savić.
prvi: Uvod u Pascala (str. 1-182.). Misli - Moses Mendelssohn: OPERA SE- dukcija. ISBN 953-6093-48-0. 1999. 404 str. 8 ilustracija. ISBN 953-
(str. 183-425). Prevela Rada Zdjelar. LECTA. Svezak treći: Pisma o osjećaji­
-6093-60-X.
Priredio Dimitrije Savić. 2000. 448 str., ma. Rapsodija. O temeljnim načelima li-
2 Pascalova portraita u koloru i 14 crno- jepih umjetnosti i znanosti. Manje raspra-
-bijelih ilustracija. ISBN 953-6093-71-5. ve filozofskog i estetskog sadržaja. Pre-
- Benedikt de Spinoza: ETIKA. Bilingv. vela Marija Kalenić. 2000. 370. str. 5 D. Sibyllinska biblioteka Dimitrija Savića
izd. Prijevod i pogovor Ozren Žunec. portreta i 4 ilustracije. ISBN 953-6093-
2000. 552 str. 1 Spinozin kolor portret - 78-2.
i 6 crno-bijelih ilustracija. ISBN 953- - Biserka Witte: POETESA. 1998. 120 - F. G. Lorca: LUNA I SMRT. Prire-
-6093-76-6. str. 3 kolor reprodukcije. ISBN 953- dio i preveo Jordan Jelić. 1998. 272 str.
-6093-42-1. 20 Lorcinih i 2 Jelićeva crteža. ISBN
- Zvjezdana Cagalj Utrobičić: NEGDJE
V 953-6093-58-8.
B. Faustovska biblioteka Dimitrija Savića
IZMEĐU. 1999. 152 str. 6 kolor re-
produkcija. ISBN 953-6093-55-3.
- E. T. A. Hoffmann: DVIJE BAJKE, - 1001 NOĆ. Svezak prvi: Od 1. do 31.
JEDNA ČUDNA I JEDNA PORNO- noći. Preveo Antun Slavka Kalenić.
GRAFSKA PRIČA (Majstor Buha. Ma- 1998. 432 str. 2 ilustracije. ISBN 953-
li Zaches zvan Zinnober. Datura fastu- -6093-44-8.
osa. Sestra Monika.). Preveo Antun Slav- - 1001 NOĆ. Svezak drugi: Od 31. do
ka Kalenić. 1998. 493 str. 6 ilustracija. 106. noći. Preveo Antun Slavka Kale-
ISBN 953-6093-40-5. nić. 1998. 526 str. 4 ilustracije. ISBN

- J ack London: PUSTOLOVINA. Ro- 953-6093-45-6.

man sa Salamunskih Otoka. Preveo An- - 1001 NOĆ. Svezak treći: Od 107. do
tun Slavka Kalenić. 1999. 1 Londonov 169. noći. Preveo Antun Slavka Kale-
portret u boji i Život Jacka Londona u nić. 1998. 456 str. 3 ilustracije. ISBN
36 crno-bijelih slika i dvije mape. ISBN 953-6093-50-2.
•.1.,1
953-6093-64-2. - 1001 NOĆ. Svezak četvrti: Od 170.
!~I
'
do 270. noći. Preveo Antun Slavka Ka-
- Thomas Mann: KRALJEVSKA VI-
!i
:1·; lenić. 1998. 629 str. 119 ilustracija. ISBN
SOST. Roman. Preveo Antun Slavka
953-6093-15-4.
Kalenić. 2000. 366. str. 1 Mannov por-
: i

[:11 tret u boji i Život Thomasa Manna u 36 - 1001 NOĆ. Svezak peti: Od 271. do
crno-bijelih slika. ISBN 953-6093-21-9 371. noći. Preveo Antun Slavka Kale-
nić. 1999. 528 str. 116 ilustracije. ISBN
li
1.1··,·.·,li.

953-6093-16-2.
I

li

I
l