, r

,POVIJEST
v

KNJIZEVNIH TEORIJA
(od antike do kraja devetnaestog stoljeća)

'

Izbor tekstova i povijesni uvod

MIROSLAV BEKER

'
SVEUčiLISNA NAKLADA LIBER
l
Direktor . tJ
Slavko Goldstein

Glavni urednik
Milan Mirić
SNL
ZAGREB 1979.
•

RENESANSA I KLASICIZAM
•
frr. , l ..~_' i ' •'

/
(',''
\
(' ',

l.
Da bismo moglLbolje shvatiti kako i zaŠto je došlo do pokreta koji na·
zivamo renesansom, potrebno je da ga stavimo u širi okvir, tj. da ga. uspore·
dima sa srednjim vijekom, uz poseban kratak osvrt na područje estetike. Pri
tome smo naravno skloni da na slijed između srednjeg vijeka i renesanse
gledamo. kao na promjenu .između noći .i dana, znaka plus. i minus, kao na
tezu i antitezu itd. I nema sumnje da za razliku od renesansne afirmacije ovo-
zemaljske ljepote i životne punine srednji vijek znači askezu, pogled usmje-
ren u nebo, Tako je sv. Ber-
tvrclio aaj~~Boi;r·

upotre-~·
su da je sjaj neka vrsta božjegbj.Oa~. .-
U likovnoj umjetnosti ta se estetsb:norma:tia.iiasniJe odražavala u viso-
kom postotku zlatne i azurnoplave boje na ikonama ,i u drugom srE>rh1irovi.~­
kovnom slikarstvU, dok

l
l ~~X
god u
(npr. shvaćanje
l
l' uz:aja.mJ>iho·ctncosa između dijelova i cjeline), te misli o lijepom
,j
neprihvatljiva je za svaku svjetovno orijentiranu estetiku. U tome se sastoji
i bitna razlika između estetike srednjeg vijeka i kasnijeg vremena: ako ~J
sap.sna estetika ima ijedan zajednički- nazivnik, onda je to njezina antygpo-
centrična orijentacija .. Zbog toga je i razumljivo da su veliki Jl,!:!'flstavnici 1
@esanse žefjeli....Preskočiti• srednji vijek i potražiti :::r.ll u antici .. To ·je ~1
ocha već u prvog velikog predstavnika novog doba, .u .!rf>ncesca httarJs:e iz -J
~~---------· ' ·- --- - . '

111
 ,l

u Firenci~ a pod naslovom In librum Aristotelis de arte poetica explica-

tibnes. Qpćen.dto bismo mogli reći da renesansni komentatori n:i~u samo htjeli
objasruiti i ·komentirati grčki original, nego su njihove ambicije bile veće i
uključivale pokušaje ispravljanja i nadopunjavanja učitelja.
Jedna od !'

(1484- ·-
1558), koji, u s visokim ne •samo kamen. ' ,,

•)

j
ta torom grčkog Jiilozofa, nego i njegovim takmacem. Ni Scaligero se ne zadovo·
ljaVa tezom da je pjesnik. tek uspješan imitator, nego tvrdi da je on drngj bog,
_qlter peu~: s_tva~alay dn me styarpgsti i Rtiffde k42j~ nudi_ lieBšn_ ?Hkp gppga
J
'l š osto 1 kao 1 shku ono a što ne Tvrditi da je pjesmk Imitator
1[
', značilo bi, po Sea- geru, re uc1ra!li sposobnost pjesn;ka na nešto što je 5voj-
stveno daleko većem broju ljudi od pjesnika. Ako se već radi o oponašanju,
onda pjesnici ne .;_reb"i!I opona~~ti prirodu, ne~o_d~rirodu, to jest ideal·
nog pjesml<a';pi1je sveg'ii'Vergilija.
§rw' inom šesnaestog stoHeća iStiče se u to· debati o svrsi i m· estu zi e
u ljudskom društvu renesansno svestrani · Ir o J m o J
(.!478- 1553)- učenjak, liječnik, filozof i pjesm . racastoro je, među osta-~

~~~~~~~~~tl~~~~~d~o~k~~~~~~~~t~e~o~rJijiostaozapažen U dijalogu sud-

obojica dobri pozna-
vaoci antičke kulture. Oni rasprayJiaj' a ci1h!.Boezjje, a počinju od teze da je
1

pjesnikov zadatak pružiti čitaocu EdQ](§lj_stvo jer, kao što kaže jedan disku-
tan!, počelo se najprije grubom i seljačKom pjesmom, no kad su ljudi otkrili
da u pjevanju uživaju, unosili su u tu djelatnost više truda i pažnje te se s
vremenom razvila umjetnost. Navaggero, međutim, smatra da je to nedovo ..
ljno specifičan razlog i cilj za pjesnika, koji provodi dane i noći u prouča11artju
on uvijek mora~~~j~~~~
od nje: •Nju ·su pjesnici u svoje struke.~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
rade ·oni_idu njenim tStoj>ama<c.2
ili'ri'-t~~·odc;: širi naš spoznajni krug. Na dodaje da i
Me~~ uzorim'a _-t~H~. xeriestms~ih teoretičara ~ema ·najvećeg 3ntjčkt;>g povijest vrši tu funkciju pa prema tome pjesnikov cilj mora biti i nešto što
'" autoriteta··· -Aristotela. Vidovite misli iz njegove Poetike o umjetnosti kao
oponašanju; o ta6uh, () njezinu raZvoju kroz peripetiju i rasplet, o tragičnoj nije ni puka zabava a ni korist, nego nešto što 1e vece 1 JOŠ bolje, »a s~
-; krivici junaka te o katarzi, bile su nepqzn;lte u !taliji sve do po. tka šesnae· ' može i da zabavlja i da koristi«.3 Bardulone tada podsjeća ikako Aristotel uči
stog stoljeća. .. II:.Q • Aristo va.ut'e · čin'e · · '1, da· se pjesnik razlikuje od drugih ljudi time što gleda pa opće, dok historičar
· 'en-la· nakon če' a 'e sli'edilo nekolilko·rttw-i · dart'a i _,f promatra ono. što je posebno. Riesnik dakle prikazuje »jedngstaynn jdeju za-
~omentani. Među,kgmeritptqrima- i5tiče se--.~ o. k ji Je- obja:.
1 _QQ.jenntu ljepotama« (str. 2'9"6, l. sv.) - simplex idea pulchritudinibus ves tita.
vio kritičko izdanje grčkog originala uz vla ti latil1si(Cpr<ijev ·,i omentar, No, budući da takva apstraktna ljepota budi sumnju drugog diskutanta, oba-
J

112 8 - Povijest književnih teorjja 113

•
 •l
jica se slažu da je ~~~':"3~Y~~~~§l~~~~~~~~~~~t=r~e7b~l~·a~v.a
nailjepše stvari
i kontekstu. -
Ovdje Fracastoro modificira Aristotelovu tezu o hnitaciji, unoseći element].
platonizma i ističući da pJeSnik pnkazuje ideju nečega. izrečenu na nailiepši
~n.-.. FraCastoro se ne zadržava na toj platonističkoj tvrdnji, on ne govori o
božanskom nadahnuću pjesnika, nego tvrdi da je uzrok pjesnikova zanosa
to je »odista sa1na 1nuz1ka, puna .Izvesnog netrzmernog
više
smisao. Ono što
u svom di' alagu dotiče cio niz roblema koji su oduvijek zani-
mali :ditičare i teoretičare književnosti. ovori, tako reći, o impersonalnom
pjesničkom stvaranju, ističe jedinstvenu važnost jezika u pjesničkoJ umJet-
nosti, govori U univerzalnom, iJ. bUnmn. na što upućuje pjesnik, i raspravlja
na način koJi mposto mJe dalek od modernih kritičkih teorija, o posebnoj
senzibilnosti pjesnika, bez ko/·e bi svijet ostao gluh i slijep za ljepote koJe u
sebi kriJe. \ sveučilištu kao ugledan profesor i filozof. Premda porijeklom H.l'Y.,.t, piše i <jj e-
( . . Slijedeće važno poglavliJI u razvoju književnoteoretske misli renesanse
predstavlja L o d o v i e o e a s t e l v e_tl>o (1505- 1571), filolog i knjižmni teo::J
l retičar. NjegOva biografija također svjedoči o nemirnom vremenu u Italiji šes-
/ stoljeća. Inkvizicija je eastelvetera sumnjlčlla da je heretik, što ga je
' nagnalo bježi i potraži utočište u malom selu na švicarSJko-tali-
./ Pa-e111da njegova ~,spxava .iz 1570. ima naslov
(Poetica d' AFis to tele volgarizzata ed
njegovo
epu mora
one trebaju biti iz davnine, ili u ruku ne SffilJU biti
.dobro poznate ..Kad bi cijela radnja bila poznata, ništa ne bi preostalo za rad
· pjesnioke mašte. Z~~!lovoljsltvo koje proizlazi iz tragedije nas1taje putem
k.atarze i e.astel.ve.tr.o. pruža.. prilično komplicirano tumačenje. što bi )<atar;~ .
trebala značiti. Po njemu l. g~i ~npsjećamg s tragičnom sudbinom junaka, 2.
S!J:t.oatr_amo da smo dobri __ ~zbog toga što snosjećan1o s nesrećom drugih ljudi,
3'. j:O-..lmjQqnj~ l]&un .prt'Qjl;nrlie Zf.!rlpyolistvo. Na taj način kat~~e indirek-
too z@d-s~Mistu~, ili, kako ga zove Castelvetro, piacere obltquo.
Ne vjerujem da će danas itko osobito cijeniti eastelvetra kad sazna da ·e
.o_ d o konačnu formulaciju pravila o trima ·edinstvima u drami. Nama 'se
to danas, s posve pnro n11 raz oga, 1 1 nepn va_· ]Ivom ogmom 1 gotovo naj-
114
očitijim dokazom uskogrudnosti klasicističke poetike, no kad pratimo eastel·
vetrova izlaganja, ne možemo mu poreći određenu logiku. On se prije svega
osvrće na prilike u te ističe kako j e pa
su zbog toga
mora o tome
ga dva-tri sata trajanja drame- ne
sposobnošću gledalaca tražeći od njih da se saz1ve s radnjom koja obuhvaća
katkada i tjedne i mjesece . .Jz toga eastelvetro i izvodi zaključak da je u dra-
mi moguća\samo jedna fabula, radnja, jer kako bi autor u tako kratak vre-
-menski raspOn mogao ».Strpa~ti« dvije ili više radnja? Premda je povijest dra·
me od eastelvetra do našeg vremena pružila dovoljno dokaza o toj neoklasi-
cističkoj zabludi, zanimljivo je razmisliti u čemu je bit te zablude, jer na
razini svog razmišljanja eastelvetro ima pravo. No radi se o tome da ~­
vetru ne možemo priznati upravo razinu na kojoj rezonira, a to je razina sva~
kodnevnog realizma primjenjenog na drmnu·. CastelvetroJ 1neđutim, ne uviđa
da je umjetnost (pa tako i drama) uvijek i konvencija, da konvencija odstupa
od svakodnevne stvarnosti i da je neimaginativno, uskogrudno, pa prema to-
ille i krivo na kazališne komade okušati rhni"eniti načela realistično rezoni-
ranja. ~--
. DaljnJi-zaokret u 2-!J'Oru i reakciji protiv Aristotela predstavlja teoretsko
djelo Fran j v p e tr J G H (1520 -1597), s kojim, -kao što i,stiče Miroslav Pan"=:J
tić, »U' lJSitOnJU renesansne ,poetike po prvi put !krupno zaJkoračuje ·Čovek sa na-
šega tla«.5 R()qen_ na__ Cresu, kao vanbračno. _9-ijete, Petrić se školuje u Italiji,
mnogo putuje 'i mijenja svoje boravište, a pred kraj života djeluje.na.rimskom
lUje na talijmSkom i latinskmn, pod imenon1.1§Jrtf@sce Pw+rjzzi/ Svoj~
pt;ema A~1stotelu Jskazuje riječima: »A pošto smo mi božjom mi·lošću oslobo-
đeni robovanja autoritetima. odbacivši svaki, ispitaćerno u ovome što je pred~
loženo i postojanost aristotelovske doktrine, kao i same činjence, i razloge
činjenica, i činjenice razloga.«o Petrić ističe kako Aristqtel pema prmm ·kada·-,
tu:di-da:-P.Qezija_nastaje kao rezultat lindskog instinkta .zg oponašanjem. J
Pjesnici su_ prije pro_roci negg jmjtatgrj oni djeluju u božanskom zanosu i
entuzijazmu pa je stoga besmisleno vjerovati u moć učenja i pjesničke vj:šti- _
Tie. Adstotelavo· ori"i o m·i"eklu poezije kao izrazu nagona za: oponašan em
Petrtć-pre!P_ostaviJa obj",šn"en e rc o .. . 0~1 e u azbe.
Po Teofrastu, tri su g avna uzroka za to pon1eklo: bol. veselJe 1 odušev Jen te
dakle bn Aristotelovoj iTitatiynoi teqrjij suprotstavlja Teofras-tovu ekspe-
shmu t!?pju·. Međt;- o~talin1 pri~ov~ra Aristote!~ š_to gaP;;?;~ "i{?e 7 'V oppnaša-
n ·e, a smno o onasan e obuhv· ii tlO.--·-· ao sto su npr.
P atonov:i dijalozi. U drugu ruku,.·po Aristotelu oponašatelj je samo onaj ko-
ji navodi druge da govore, a budući da sam Homer u Iilijadi govori u svoje
vlastiro ime u - kako je Petrić 'točno izračunao - 8474 stiha, njemu bi, po
Aristotelovoj definiciji poezije, trebalo odreći ime pjesnika!
Petrić naposljetku dolazi do vlastite definicije 2ojesngŠoll :m~tka k~P.
~edita_tivngg načina Rrikazivania _j o.p,QllaWJ.ja istine. sud In1 \ti Z lvan]a, a
samim tim ta !ljelmuos.t .m::l.IŽa....:;lušapcima zadovolj!l.t.V..Q.. U zaključku Petrić
još jednom sažima svoje prigovore Aristotelu: njegova je teza o porijeklu po-
ezije netočna. Vara se kad vjeruje da se epopeja može izraziti u prozi, govori
neistinu kad tvrdi da su sklad i ritam. u potpunosti instrumenti pjesničkog
oponašanja, itd. Ukratko, Petrićeva teorija znači· odlučnu reakciju protiv
--···--.
115
 r • l
( l
Aristotelove poetike i predstavlja završnu fazu talijanske renesansne književ- govoru trebalo odlučiti da li ćemo upotrijebiti neku riječ ili ne. Iz toga slijedi
llot~oretske n1isli šesnaestog steljgča - zaključak da ! da nam se takav
\e.·,'· Književnim teorijama u Italiji šesnaestog stoljeća nema premca u Evropi i
način možda ga je Malherbe -
.. ,._ tog vremena. Osim toga tali]ail.ska Je kritika imala širi teoretski karakter od 'l koji nije bio snažna pjesnička ličnost - doslovno i tako shvaćao. No, kao
·,\:;·,- :~.\ književne misli u drugim sredinama,;·,-~~~ ~:~~~J što ističe Philippe van Tiegherh: »Utjeca· te misli bio je golem; njoj dobrim
.\ ·--~ že-xna teqrjja bila usko _;ezMa uz .dijelom naša poezija duguje svoju iznimnu bliskost prozi, OJU Je za rzala sve
. 'v tzy. francusku J2.lejadu. <>redinom šesnaestog stoljeća javlja se u do otprilike 1880.«'
književnosfi nekoliko značajnih imena sa zajedničkim i&alima. Među (j~\

i' .) n ·;ževnicima osobito se Jstiču J o a e h i m d u B e l J 3..ll (1522 - 1560) i ~j :·. . -t;r~

- __;-----..._ •,_-·_.,.Ođ~-\V --~
.. _"·;: ,.,. --;-· 2.
1-? '\lj 1r o n s rd 1524- 1585). Kao o brojni talijanski teoretičari, pr~stav:....,.,
' i ' (_._,:;nici Ple'ade wwwe B §Vetolll:, gotovo božans.kqm kaqtteru pjesnika. A kako sti:J Kao vjerojatno i u svako dmgo dob•h uvjeti za stvaranje i razvoj klasi-
• .'~' .. pjesnici i poezija uzilignuti gotovo do razine religije, trebalo je ustanoviti ritual,
1 9istjčky teoriže . začetnilspm koje smatramo A4a 1herhei _bili su slože'ni te--
određena pravila po1mšanja. Tako sredinom šesna.estog stoljeća dolazi do stva4 ih u okviru ovog uvoda ne n1ožemo analizirati. Zadržat ćemo se samo na shva-
ninja ideala piesni[a. kao nekog ..maga. te pjesnika ,koji već zbog uzvišenostLJ ćanju mašte kod istaknutih filozofa novog doba. ·~.rggoj zra1anske·
svog zadatka treba odano njegovati svoj poziv. ·
e: Istovremeno s uzdizanjem poezije pjesnici otkrivaju Iiepotu antičke um~
j~ ističu .da·.. ari majstori trebaju postati uzori i učitelji. I francuska
;književnost treba. a učini ono što su Rin1ljani učinili ·za rhnsku književnost.
p_. Ereypsuski pjesnik treba od alltike naslije~iti književne rodove kao što su npr.
~;_oda. elegija, ~a.tira i sonet (talii_anski petrarkizam bio je također među uzo-
-J·
."··-~· dok srydni?Yiekovne yrste, kao što su balada, rondo i druge~-.
; ' pustiti. Pri preuzimanju antičkih uzora pjesnik treba držati na umu da ne -
iznevjeri u~j~tničko savršenstvo koje je karakteristično za te pjesničke vrste .
S.ve je to najjasnije izraženo u Obrani i slavi francuskog jezika (1549) Joachi']
~na
. du Bellaya . .za_ koju smatramo da znači početak novije francuske književ-·
ne teorije. kao što već sam naslov sugerira, radi se o obrani francuskog jezi-
ka te o uputmna kako se francuski 1nože usavršiti. Po du Bellayu francuski će
jel:ik to savršenstvo i dostojanstvo najsigurnije postići imjtjraniem grčkog i
_latinskoga. I h_o što su VergiHje i Cjceran usavršili latinski imitirajući grčki,
francuski se može uljepšati imitacijom grčkog, latinskog i talijanskog, tj. jezi-
k" koji su već postigli idealan stupanj savršenstva. Drugi je način da fra'!-
cuski stekne dostojanstvo, puninu i ugled obogaćivanjem provincijalizmima.
( arhaizmima i neologizmima. Upravo se u toj tezi o obogaćivanju francuskog
_-·j
.:----~s više stxana kr-i1la 1Sl3.bost koju je otkrio i kasnije iskoristio ~-ran e; o i-~- d e
~fnre-rb e (1555- 1628). Nije on za sobom osta"lo ntkaikav manif~t Ih teo- _1
riJU {nJiŽevnosti, no njegov utjecaj na književne norme njegova d ka,snijeg vre-
mena ipak. ~e bio vri~ _sn~an. Smat:ao je da pje:nik pUe ni kakv~ ~d Boga
dj!hpntq hwe, a uoezuu ]e uspoređivao. s plesom, dok proza nahčl na običan
na-·l
hod- ona je utilitaristi(\ka i jedina joj je svrha da dođe do svog cilj'\.Nasup- ,
·rot 1ome u poeziji su-važni sa1ni pokreti i zbog toga pjesnik mora biti· majstor_.._,
tih pokreta. Ta je usporedba bogata sugestijama i nije čudo da ju je u našem
stoljeću preuzeo Paul Valery, pjesnik i kritičar sličnih nazora.
~., .; Malherbe se oštro razlikovao od Plejade i shvaćanjem pjesničkog jezika.
Nije prihvaćao tezu da se pjesnik treba služiti arhaičnim i biranim -~.
nego je pnzn~vao kao jedini ritetij za pJespički jezik žPri ggyor. Kad se
radilo o ·kriteriju da li je neka riječ dobra za poeziju, Malherbe je rekao da
bi valjalo pitati običnog radnika da· li tu riječ poznaje pa bi prema njegovu od- l

116 ·l l
117

· . ~o uvJ.erenju klasicista r.iN~E !mb· i% rayna'0]kesnik@\1l; j k[itičarom, l~
1
h10 1e ppJP- SVbffft ragm. _!:, _ _.__Y--~-1 _e razum_ Ifi Jš ___ I_a, pjeSlllk Ce
postići ono što su klaslcisti najviše cijenili u umjetnosti, a to je bila vjerojat- ')
._!lOSt, bliskost istilli. na francuskom vraisemblance. Po Chapelainu ta bhskost
istrni značila je zapravo ono obično i rosječno u životu, a isključivala je iz- '1
nimno 1 neo 1cno. umJetnosti je bliskost 1st1nr znaci a poCludaranJe s pvnlrn
,' opcim mišljen~em. Zb~g toga kla.si~~s~ički ~;it!ča~! i nisu. oso~ito. cij~_nili
'.-povijesnu, tk:·rono~ošku isrtN1U, sm.atraJUCI Je tek CinJemcnom, ah ne 1 opcevnJed-
nom istinom. U tome se sastojao i prigovor Cornei!levu Cidu, za kojega su
tv.rdili da se doduše zasniva na povijesniln činjeri.ka:rria ali da nema dostojan-
stvo opće istine.
Razum je nalagao da se pjesnik u svom djelu pridržava načela , ~V
što- su Francuzi zvali b-iensf.tinCe, a Englezi decorum
a također i
se
Tako se u sedamnaestom stoljeću~
?lllll'~di kako je Shakespeare mogao prikazati-Desdemonu zaljub1je'lm''l'f'bffi~
'koji je bio Mavar! A još većim- neoprostivim - grijehom je smatrao da Je
taj Mavar mogao postati venecijanskim vojskovođom. U drugu ruku Rymer
nije mogao shvatiti kako je Shakespeare mogao Jaga prikazivati kao monstru-
ma podlosti i intrige. Ta Jago je vojnik, a vojnici ~u od vajkada bili prikazani
kao otvoreni i otresiti. Ni Shakespeareov jezik nije zadovoljio kriterije prim-
jerenosti. Macbethovi završni stihovi kako je'-~iVot samo put prema »dusty
death« Sir Wiliam d'Avenant »ispravJja« u »eternal homes«, a 1to je bio samo
jedan od brojnih pokušaja »korekture« Shakespeareova jezika. Kasnije je na- : l
~o .grimjerenosti i u engleSkoj i francuskoj poeziji dovelo do ~psurdnihperV ,l
, __
118
frastičnih izraj;8._(npr. konj nije bio »l].orse« nego »fiery couvser« itd.), oil j kojih_].\
·e biO da se IZ jegne banalnost svak'Oclii:eVnog govora. ·- ,
- S time u vezi su bila i trj iedjnstya n Qpami,-usvojena u Francuskoj- i639 !~~
!lakon polemike u kojoj su sudjelovali i Chapelain i Corneille. No Jforprme. __,.\ \.
se ni· e u ot unasti omirio s ide· on1 o tim ·edinstvima te se zalagao da
radn"a v • • • • .., i smatrao je da se od odre enim uv·e-
tilna .it wjestQ...I:~dnje IJlQŽe rn~enjati. Iasicisti su također ocekivali da drama
sačuva ,Wdinstvo tona pa su z og toga .xaz.iralLo_clJJtiiešanih rodova kao što su
npr. tragikomedija, herojska idila i drugi.
Koliko god su
znali da samo
zbivanje te se zadržava na ukrasin1a, na samom kako je nešto prikaz~
no ili iznesenO. No to cudesno 1nora također biti u okviru v· · , jer
ako između čudesnog i razumskog pos,toji su o , razums-ko mora imati pred-
noSt. . .
Doktrina klasicista već je bila izrađena - otprilike onako kao što smo
je ovdje prikazati- u .doba kad je N i e o las -B o i 1e au D e s p r f aux 1674:j
objavio svoju ~t pot!fique {Pjesničko umijeće). Opravdano je stoga piJt:anje u
čemu je znaČaJ ~toga djela ako se radilo o već, manje-više, poznatim književno·
teoretskim idejama. Za odgovor poslužit će nam citat iz studije Slobodana Vita.
novića o francuskom klasicizinu: »Boaloova glavna i jedina značaina zasluga
bila bi što je ob sye rastyrepe jdrie sakupio ug jeQpg mesto ( što im ie 4fto
yeoma upečatljivu fgrmu stiha. od kojih su 1nnogi pravi aforizmi i Iako se
uče napamet.«a
Toj darovitosti i smislU da kritičke ideje izrazi na jednostavan i lapidaran
način Boileau zahvaljuje i sud mnogih kritičari da je on glavni predstavnik
i savjest klasicizma. Njegovo Pjesničko umijeće (koje se sastoji od četiriju .:J
pjevanja s ukupno oko 1100 stilloVa) počini e isticanjem m1žnpsti nactahppća i.-,
pottrebe da pieg~ik _dolz>ro pozna svoi=rzrtxm. On se obara. ~a precioz~?·~t, na ..J
barokna zastranJenJa 1 burlesku te vehca Malherbea, kOJI treba sluzi!I kao
uzor pjesnicima. Daje _kraćj pregled povijeS'i francuskog pjesništva te ističe
otrebu ustrai.nog_ t~;l_~} dotieriyanja-4j~a. .-z..
U drugom pjevanju .gqygri_9--n1anHn1 književnim rodoylma kao što su
_?il_?J elegija. oda sonet i dr.~ pjevanie je vjeroJatno najvažnije; Boileau 7~,
ovdje r~Eravlja o velikim kniižeyniw rod mti ma Ba *elv kojjh sto ii tragedija. _j
Od Aristotela preuzima opis tra. e · · zalaže se za tri jedinstva. ističe potrebu]·.
v'er--.- ,te aJe ratki p9Jlijesni pregled tragedije od početa:ka do SofoKla.'
Zatim govori 9 epu upozoravajući na veću širinu radnje nego u tragediji, te
kao uzore pnje svega uzima Hmnera l VergiliJa. NI taliJanski ni francuski
epovi nisu dostigli vrijednost antičkih djela te vrste. On ne dopušta miješanje
antičke mitologije i kršćanstva te zbog toga ni Tasso nj Ariosto ne zadovolja-
·l
.Yil.iu njegove kriterije. I u komediji Boileau se prije svega osvrće na antičke -
uzore te tvrdi kako kome_dija treba.p.!ikazivati ljudsku narav, navodeći nas da .
119
 se srni jerno na račun tuđih mana. Autor se mora kloniti svake neukusnosti pa
i ovdje treb;t razum biti umjetnikov apsolutni vodič.
U č · · · · ravilima ističe j)Otrebu razboritosti -,
J m te upozorava da j)Oezija ne trpi prosječnost. Na kraju svog spjeva -l
Boileau hvali kralia_~i ne dopušta da talenti propadaju, a o svojoj vlastitoj
BILJE SKE
1 Prema Istoriji estetike, Gilbert i Kun, »Kultura«, Beograd, 1969, preveu
Dušan Puhalo. Poglavlje o- srednovjekovnoj estetici. ·
2 Poetika humanizma i renesanse, Izabrao :i uredio Miroslav Pantić, Beograd,

ulozi izrazava \se vrlo skr01nno. 1963, sv. I, str. 215.

3 Ibid., str. 295.
U Englesk~j je glavni predstavnik (1688 ·]ih 4 Ibid, str. 298.
5 Ibid., str. 133.
S'toljeća bio 6
Ibid., sv. II, str. 193.
naći i u 7 Philippe van Tieghem, Les grandes doctrines litteraires en France, Paris,
1946, str. 16.
a Slobodan VitanoW.ć, Poetika Nikole Boaloa i francuski klasicizam, Beograd,

•'j \
l 1971, str. 76.

J \~
je upravo u
bio pod oštrim udarom v lik cuske kn ·iževn s ti kao što su J
D1derot 1 Kousseau. o za postojanost klasicizma na francuskom tlu valja .
tražiti uzroke u vanjskim faktorima. Naime nakon francuske revolucije uskoro ':
dolazi do restauracije rnonarhiie, a s time~-~ do sluzberiih napora za stvara-
njem dojam dostojanstva, čvrstoće i stabllnosti. Dakako, ta je politička težnja
redovito imala kao popratnu pojavu potporu klasicističkim tendencijama u
umjetnosti.
Boileauovo teoretska summa

~~R'~n~ire:iii~ ras-
vremenima kao da ih dije·
cijele generacije. Boileau doduše spominje i roman kao književnu vrstu,
a1i se njegove primjedbe odnose na pastoralu i galantni roman, koji je bio
proizvod puke mašte.
Bertrand Russell u svojoj Povijesti zapadne književnosti ističe da jtAris·
totelova filozofija, a posebno njegova teorija o postanku i prirodi kozmosa,
imala vrlo negativan efekt na kasniji razvoj znanosti o porijeklu svijeta. U
srednjem vijeku crkva je zasnivala svoje učenje na Aristotelovoj filozofiji te
je odlučno odbijala svaku ideju koja bi dovodila u sumnju već »dovoljno ob·
jašnjeno« porijeklo svijeta. Na taj način zatvoren i prividno dobro obrazložen
sistem djeluje kao zapreka prirodnom napretku i širenju znanja. Tu tvrdnju
mogli bismo primijeniti i na Boi~eauovo Pjesničko umije~ koje je svojom
jasnoćom, uvjerljivošću i spretnim načinom izražavanja iz generaciie u gene~
rapiju. sprečavalo da književna teorija krene naprijed i adekvatnije tumači
.promjene i pruži njihovo sistematsko obrazloženje.

o 0 n oo

120 121
•

Lodovico Castelvetro

PREVEDENA I PROTUMAČENA
ARISTOTELOV A POETIKA
(Izbor)

Lodo':ico Castelvetro (Vidi str. 114) talijanski filolog, kritičar i pisac poetike,
predstavlJ_a Zf!a~ajno pog!avlje u neobično živoj talijanskoj renesansnoj književno·
teoretskoJ mtslt. Obrađuje problematiku Aristotelove Poetike ali uz vlastite modi-
tikacije. Poz:zat je po svojoj fo;.mull!ciii_potrebe tr.iju jedinstdva u drami koja nisu ~
tzgubzla svoJ (često sputavaJucz) utJeCaJ sve do romantizma.
124
POEZIJA I ISTORIJA. - ... Istina je prirodno prethodila verovatnoći
i ·stvar koja se prikazuje prirodno je prethodila stvari koja prikazuje. I s ob·
zirom da verovatnoća u potpunosti zavisi od istine, i u njoj se ogleda, a da
stvar koja prikazuje u potpunosti zavisi od stvari koja se prikazuje, i u njoj
se ogleda, vidi ~ s obziro1n· da se ne 1nogu spoznati prethodno i direktno stvari
koje su zavisne i koje se n drugima ogledaju ako se najprije ne spoznaju one
od kojih one zavise i u kojima se ogledaju, to je nužno da se u potpunosti i
pomoću razuma spoznaju prvo istina i stvar koja se prikazuje, a ne verovat-
noća i stvar koja prikazuje, ako se hoće steći mogućnost da se u potpunosti
i pravilno prosuđuje imaju li ili nemaju verovatnoću i stvar koja prikazuje ono
što njima odgovara, i priliče Ii O_!!e ili ne. priliče, u potpunosti ili delimično,
istini ili stvari koja se prikazuje.lOtuda, kako istorija prema istini pripoveda:
značajna ljud~ka dela koja su se zbila, a kako poezija prema vervatnoći pripo- i ( _
veda značajna ljudska dela koja se mogu zbiti, po čemu je, dakle, istor_iE:
stvar koja se predstavlja a oezi"a stvar ko"a redstavl"a (...) ne može se':l
imati sav ·ena 1 odgovarajuća spoznaja pesničke veštine (. ..) ako se prethod- :r
~o nema potpuna i posebna spoznaja istorijske veštine... ·
[MATERIJA POEZIJE.] - Poezija je slična istoriji ili joj podražava.
I kao što se istorija deli na dva glavna dela, to jest na materiju i na reči, tako
se i poezija deli na dva glavna dela, koja su, slično tome, materija i reči. Ali
se baš u ta dva dela istorija i poezija i razlikuju između sebe. Jer~j:orija ne·
ma materiju koju je pripravio istoričarev duh, nego ju je pripravio tok zbi-
vanja svetskih stvari, ili javno ili skriveno h tenje Boga; ona, istina, upotreblja-
va reči koje je pripravio istoričar, ali takve kakve se upotrebljavaju llraZgovo-1·'
_:ru. A oez1ja ima svoju materi'u ko"u ·e iznašao i iz1nisUo duh esnikov i ne
upotrebljava t ve reči koje se upotrebljavaju u razgovoru, jer nije uobičajeno
među ljudima da se govon u stihovima, nego reči koje su delatnošću pesniko-
vA_Sl_uha složene u izmerenim stihovima. 1\.tateriJa poeZIJe, dakle, treba da bu-
de slična materiji istorije i mora biti nalik na nju. Ali ne srne biti ista: jer
akO bi bila ista, ne bi joj bila sruno slična, i ne bi smno naličila na nju; a Wko
ne bi bila slična, ili ne bi bila nalik na nju, pesnik se, što se tiče pomenute
materije, uopšte ne bi trudio, niti bi pokazivao oštrinu duha pronalazeći je,
pa zato ne bi ni zasluživao pohvalu, a naročito ne bi zasluživao takvu hvalu,
zbog koje 'Se •smatra da je on pre nešto božansko nego ljudsko zato što ma
da uredi neku istoriju koju je sam izmislio i ona se ~sastoji od 1stvari koje ne
postoje, i to tako da to nije ni manje prijatno, ni manje verovatno od onoga
što stvaraju tok ljudskih zbivanja, ili beskrajna promisao božja, javna ili
125

skrivena .. Zato, d.akle, pesn~k k~ji uzima materiju istorije, to jest stvari koje
su se vec dogodtle, ne ulaze nikakav napor, pa se stoga ne vidi da li je on
d~?ar !li .lo.š pesnik,. to jest da li ~:m zna ili ne zna da valjano pronađe stvari
she~: tst~n.I 1 da ovtm.a bu?e nahk; zato i ne može biti pohvaljen, nego će,
štavtse, bt·t·I ,prekoren, 1 sudtće se o njemu kao da hna vrlo malo zdravog razu-
~a k~~ TIIJe n;togao to d~ s~zna! ili će s~ stnatrati da je obdaren prestupnom
l va_rlJivom.!'nrodom ~OJa Je htjela da ljuskama i bojama pesničkih reči, kao
da J~ pesntcka I~latenJa sadržani u njima, obtnane čitaoce ili slušaoce, i da
post1g~e nezasluzenu hvalu. I zato Lukan,t Silije Italik• i Đirolamo Frakastoro
sa SV?J'~ d~}om Gzosepho~ s punim pravom treba da budu isključeni iz redova
pesnika 1 hsent slavnog 1n1ena poezije, jer su u svojim spisima obrađivali
materiju koju su prethodno obrađivali istoričari, pa čak i da je istoričari nisu
prvi. obradi_li, dosta ~e to što~~ ona bila prethodno dogodila i što je nisu oni
1Zm1~~111. I. •.z ovoga Je razumlJIVO da nauka ili veština ne mogu biti građa za
poeZIJU: mti. se on~ mogu s pohvalom uključiti u pesmu. A to je stoga što
nauke 1 :vešttne ko~e su,. ~rema razlozin1a nužnosti i verovatnosti, a i prema
~rug~~ !skust~u, f.llozoh 1 umetnici već razmatrali i obuhvatili, igraju ulogu
I~tonJev·I stvan ~OJe su ~e već z~~le, u odnosu na pesnika, koji samo pesnič­
klm re~1;na p~knv~ ovaJ već _ramJe yronađen i od drugoga obrađen predmet
nau~e 1h vesh?a, 1 od koga Je, moze se reći, već sastavljena istorija, pa tu
pesmk nema mkakvog udela, zbog koga bi se mogao hvaliti da je pesnik. Za-
to se ne treba čudit~ ako stihotvorci kao što su Empedokle,• Lukrecije,s Ni-
kanda;.• Serenus,' Đtrolamo Frakastoro u svom delu Sifilis,' Arat,• Manilije,"
Đ_ovam .Po':'ta':'o u delu Uranija, 11 Hesiod .i VergHije u delima o obradi polja12
m_su pn~ljem u _s~up pesnika jer ni pod pretpostavkom da su oni razmišlja·
;t! em prv! pr~:mash n~ku .na':'ku ili veštinu, i da nju dotada nije nijedan filozof
th umetmk m uzeo m obJaVIO u stihovima, ipak ne bi mogli zbog toga biti naz-
vani pesnicima, zato što bi, ako su raznlišljanjem našli istinu te nauke ili vešti-
n7, 'pronašH o~o što jeste i što će zanavek bi1ti u pr.irodi stvari oko 1kojih se stvo-
nla ta na':ka 1 obr~v~1a ta veština, .i što su tu obavili posao dobrog filozofa i
dobrog vestaka, ah ne 1 dobrog pesmka. A J?_Q.S_ap dobrog pesnika sastoji se u
1?~'"-'!-zmišljanjem_podraža\'lL.is_tinu burnih dogodovština ljudskih i da
t~~-P~9f~~-~y~~j~~l-~.uža sl~š~ocima ~ž~:vanje, a da prepusti iznalaženje skri-
~~ne tstme_.P.nrodmh r.slučaJmh stvan filozofu i veštaku, koji imaju svoj na·
c~n da Pr:u';aJU .zadovolJstvo i da koriste, a koji je veoma dalek od načina pes·
j' ?l.ko~og. ~h. osnn ov~ga~ materija nauke i veštine ne može biti predmet poezije
, 1 IZ Jednog drugog, c':'hma j~š o~iglednij.eg razloga. A taj_i":__ što je poezija
fProna~n. ~ sam.o da b1 zabavlJala 1 uveselJavala, podvlačim, da hrzabavljala i
J
\ ~~~~J~Y~~:~~!I-~<?.~~:.~~-?~e~-~~ s~etin7 ·običnOg piik.i )a)ji_· s-e ·ne- niiiiine u
l . \ razl?ge •. m .u pod~~e, m u predmete koJi su tanani i koji su daleko od prakse
"-nek~h lJud~, a koJima se služe filozofi u traženju istine rveštaci piiusiroja-
v~nJ~-~~Š,~~~~; a pošto se u njih ne razume,· onda kad neko o njima govori,
mora osetiti 1 ~elagodnost, pošto nam je, sasvim prirodno, krajnje neprijatno
kada ko govon tako da ga ne možemo razumeti. I zato, kad bismo dopustili
1
O Lukanu v. nap. 5. uz tekstove Filipa Sidnija.
O Siliju Italiku v. nap. 8. uz tekstove Đambatiste Điraldija.
2
' Đirolamo Frakastoro (1478 -1553)
. , Bilješ~e 4-12 su _izostavljene jer se odnose na druge tekstove iz knjige M. Pan-
tica, Poettka humamzma i renesanse.
126
----------
da materija I)auke i veština može da bude predmet poezije, dopustili bismo
također i to da poezija ili nije bila pronađena da bi zabavljala, ili da nije
pronađena za neobrazovani. sVet, ,nego, naprotiv, da bi poučavala, i za osobe
prefinjene !književnošću i raspravljanjima, što je, kako će ,se još videti, pogreš-
no (...) Da.kle, budući da je poezija, kako sam rekao, ronađena da bi zabavlja-oi
la i razonođivala rostl , ona mora da za predmet ima one stvari koJe- taj (
pu moze a s vati i koje, a a· n s vtl n1o a a razvese e. o su stva- _._
fil<oje se svakodnevno dešavaju, o kojima se u narodu pripoveda, kao što su, · --~
na primer, stvari slične novosthna sveta i -istorijama. I iz ovog razloga, im.ajuw -
ći u vidu materiju, t~dimo da je ·poeZija slična istori'i ili 'o' odražava. A
budući da je ta materija s tenost, ona ne smno da pronalazača čini slavnim i
ne samo da ga pravi i ustanovljuje pesnikom, nego i zabavlja, i to zabavlja
mnogo više nego što je to kadra istorija sa stvarima koje su se već zbile ...
[IMITACIJA I INVENCIJA.] -,-- ... Kao što prema Hesiodu postoje na
svetu dve vrste ljudi, jedna koja mne da donosi odluke sama, a druga koja
to ne zna, nego se pridržava odluka drugih (...) tako postoje i dve vrste ljudi
koji se bave veštinama: jedna koja je sama sposobna da pronađe veštinu i
da se svojim učenjem i primerom nmnetne drugilna kao vođa, i d,ruga vr.sta,
.koja sama nije u stanju da pronađe bilo šta u veštini oko koje se trudi, nego
sledi pouke i primere· drugih. Ovo se naročito vidi u poeziji, jer neki pesnici,
ne obazirući se nimalo na druge, otkrivaju nešto novo i u pogledu materije i
u pogledu slikovitog govora, dok drugi .ne umeju da se odvoje od izmišljaja
materije koja je već bila pronađena, niti od obrta reči kojima su se služili
drugi. O ovim dvema vrstama govori Frančesko Petrarka kad u jednom svom
pismu, upućenom nekom svom prijatelju Tomi iz Mesine, piše, da li iz skrom-
nosti iV iz nečeg drugog, kako on pripada ovoj drugoj grupi. A ta se druga gru-
pa, po mome mišljenju; ne srne trpeti ni za šta na svetu (...) Ali je Petrarka
drugog mišljenja. On smatra da ovu .drugu.grupu ne samo što treba trpeti,
nego je i treba preporučivati, n1ada u mnogo manjoj meri nego onu prvu. I
da bi potvrdio to svoje mišljenje, iznosi nam za primer svilenu bubu, koja
svoj posao vrši smna od sebe, ne uzimajući spolja ni od koga ništa, čime želi
da prikaže onu prvu grupu pesnika, -a zatim nam kao primer- iznosi pčelu,
koja svoj posao obavlja uzhnajući tu i tamo sa ·cvetova rosu i vosak, pa bi
hteo da je rtakva ono druga gmpa pesnika. Ali kao što sam rekao, ja ne mogu
da hvalim ovu drugu grupu pesnika, kojoj priznajem da je veoma slična de-
čacima i. neobrazovanim ljudima, koji se trude da rade ono što vide da čine
drugi ljudi i uče· mio što Uče ne razumom, nego ne znajući razlog za to, to jest
iz podražavanja koje prati navika. Iz ovo malo 1nojih reči mogu se ustanoviti
neki zaključci veoma daleki od Aristotelove misli. Prvi zaključak će biti ovaj:
nije istina da je podražavanje jedan od uzroka poezije, jer Aristotel smatra
za podražavanje ono što se čini.bez razuma, kakvo je podražavanje ono koje
je ljudima urođeno od djetinjstva, nego se čini zato što neko vidi da se tako
čini, ili što se ranije tako činilo. Iz toga proizlazi da pesnik ne može 'SastaviH
priču koju je već sastavio neki pesnik, jer bi to bila ili istorija ili krađa; kad
bi neko hteo da u jednoj priči iznese kako je Orest ubio svoju majku, ne bi
mu priličilo da se pridržava ma kakve istorije o nekom sinu koji je ubio svo-
ju majku i načina·na koji je on to učinio, niti, pak; da se pridržava priče o to·
me, koju su sastavili Eshil, ili Evripid, ili Sofokle - nego bi morao da ostavi
po strani svako, bilo istorijsko ili pesničko, podražavanje i da do tančina raz-
127
 radi i sopstvei1im duhom iznađe neki drugi način na koji ·bi se taj događaj
mogao odigrati, i koji još nilro nije upotrebio u pripovijedanju ili pisanju, kao
što su to, uostalom, i pomenuti pesnici uradili. Isto tako ne treba da u pod·
ražavanju upotrebljava obrte reči koje su upotrebljavali drugi, kao što su
metafore i ostale figure, jer bismo ga zbog toga smatrali ili lopovom ili neo·
tesap.cem. Iz ovog prvog zaključka rađa se drugi: da nije istina kako je pod·
ražavanje kakvo se traži u poeziji urođeno čoveku (...) Odatle proizlazi i
treći zaključak: da nije istina kako je poezija pronađena bez razmišljanja i
iznebuha. Ovo se može potvrditi sledećim razlogom. Kad bi se sastavljanje
priča i stvaranje stihova vršilo prirodno i bez napora, čak i kad svako ne bi
bio u potpunosti sposoban da to uradi, ostali se ne bi divili poeziji, niti bi je
držali na takvoj ceni na kakvoj je drže, jer se mi ne čudimo kad drugi čini
ono što i mi znamo ili možemo da učinimo, ili sn1o sposobni da učinimo, čak
ako i ne činimo tako dobro u svemu (...) Može se, dakle, (...) zaključiti da
je ono podražavanje koje je urođeno svima jedino, a ono podražavanje koje se
zahteva u poeziji sasvim drugo, jer podražavanje koje je u prirodi ljndi, koje
je njima urođeno od detinjstva, i pomoću koga oni uče ono što najpre uče,
· podražavanje kome su oni skloni više nego ostala živa bića i, sledstveno, zbog
koga se oni, čineći ga, raduju, nije ništa drugo do ugledanje na primer drugoga
i vršenje iste stvari koju i drugi radi, bez shvatanja razloga zbog koga se tako
radi.\A podražavanje koje se traži u poeziji ne samo što .se ne drži primera koji
~j drugi:"pružaju:išt()~~-radi !~tl! stvar koja je yeć urađe!Ul: b~z znanja ~z~oga
· \ -zašun<nakci r"di~n~g!'.. ~tyaranešto š_to se !'.otpuno r~hk~Je od stvan 1zo:r·
Sefiillclo_ ~__ to.·ga d"n"_i c:l..r:u.g~.!'~.l'.'.2glo b; se re~I,_P9~!aV1Ja__l'rn~er:da se_ na nJe·
\. gaugl~daju. U tom podrazavanJU pesnik treba vrlo dobro da zna razlog zbog
' li.oga radi ono što radi, i treba da utroši vreme na razmišljanje i usavršavanje,
ta. ko da se sa sigurnošću može tvrditi kako PJJ_dražavanje koje se traži u poe· i
l zi ji nije niti se srne, a niti se može zvati u ravo i u u
JžaVanjem, nego je, ili tre a, ili se može nazvati pesnikovim takmičenjem ...
· :eči-POd.ra*-'
(B_IT POEZIJE- IZMišUAJ.)- Neizvesne stvari, dakle, i stvari koje se~
mogu dogoditi, za koje kažemo da predstavljaju pesničku građu, ne samo što
ne treba da su se ikad dogodile, nego ne treba takođe ni da su ikada nađene
ili napisane od ijednog drugog pjesnika. Radi toga, ništa ne znači ako su se
one dogodile, ili, ako se i nisu dogodile, ali su već izmišljene od nekog drugog,
pošto onaj koji ih preuzima ne ulaže nikakav napor da bi ih pronašao, pa ako
ih taj prenosi u drugi jezik sa jezika na kome ih je pronalazač napisao, spada
u prevodioce, a ako ih ponovo, ali drugim rečima, piše na istom jeziku, spada
u lopove, a i u jednom je i u drugom je slučaju prosto stihotvorac. Ali, stvari
neizvesne i koje se nisu dogodile još nisu dovoljne da budu pesnikov predmet.
J er se fabula tragedije i epopeje ne može obrazovati od ičega drugog do od
stvari koje su se dogodile i koje su poznate, budući da to zahteva kraljevski
položaj (ličnosti) na kojima su one sagrađene. A te stvari koje su se zbile mo·
raju, ipak, b1ti poznate samo površno, kako bi pesnik mogao da primeni i po·
kaže svoj duh i da iznađe pojedinosti i sredstva pomoću kojih je ona radnja
bila privedena kraju. To je zato što kad bi radnja bila poznata i u celini i u
pojedinostima, ona ne bi mogla predstavljati pesničku materiju, budući da
pesnik ne bi mogao da piše stvari koje se od nje razlikuju, jer bi ga inače pre·
koreJi kao falsifikatora istorije i očigledne istine, a ne bi mogao da opisuje
ni same te stvari, jer bi ga korili kao lopova, koji piše o onome o čemu je već
128
pisano, i .kao varalicu koji bi, pišući u stihu, hteo da stavi do znanja drugima
da ta materija predstavlja stvari koje bi se mogle do,goditi, ali se nisu dogo-
dile (...) Ove reči treba shvatiti razborito, to jest ako se dogodi da pesnik, ne
znajući da su se stvari zbile i sn1atr~jući da ih je sam izmislio, unese te stvari
u •svoju pesmu, ipak će b]ti pesnik ISto onako kao da se one nikada nisu zbile,
jer je on uložio napor kojim se zaslužuje naziv pesnika; ali ako bi radije znao
da su se one zbile, ne bi uložio nikakav napor da ih sam pronađe, ne bi bio
pesnik, kao što iz istog razloga nije pesnik ni onaj koji stvari opisane kod
Herodota prenosi u stihove. Isti onaj razlog, dakle, koji pesniku zabranjuje.
da uzima stvari koje su se već dogodile, zabranjuje mu i da uzima stvari koje
je napisao i pronašao neki drugi pesnik, iako se nisu dogodile. Zato što on, u
tom slučaju, ulaže vrlo malo napora uzimajući stvari koje su napisali drugi
pesnici, kao što se dešava i kad uzima stvari koje su se dogodile. I izgleda da
je to krađa koja zaslužuje veću osudu onda kada se ukrade ono što je prona· ~
šao neki čovek, i što je njegova svojina, nego kad se ukrade ono što je stvorio \
sam buran tok sveta, i što izgleda da je na neki način svačije i ničije (...) Ali, j
ako ijedan kradljivac tuđih zamisli treba da bude ismejan i kažnjen, onda to . J.
tre.ba da bude pesnik kradljivac, jer se suština pesnika sastoji u iznalaženju, l(",
i bez tog iznalaženja on i nije pe'smk. A ipak ima mnogo veoma slavnih pe· ILJ
snika koji su ili IZ 1stonje, 1h IZ drugih pesnika pokrali jedan deo ili pak čitav ·
izmišljaj u svojim pe_smama, i nailaze na takve smetenjake i takve neznalice
da im se dive i da ih preporučuju zbog onoga zbog čega bi trebalo da ih pre·
korevaju i preziru. Tako je, na primer, Đovani Bokačo u noveli o grofu od
Anvera stavio ljubav u Đaketovu prema Đaneti, koju je preuzeo iz istorije
Antiohove ljubavi prema maćehi. I Lodoviko Ariosta, uzimajući sad jedan deo
iz Ovidija, sad opet drugi iz Stacija, onda neki drugi od Marula, a ostale od
drugih, ispunjava svog Besnog Orlanda, naročito kradući bez ikakve izmene
priču o Zerbinu od Henrika, basnopisca cara Henrika Cetvrtoga. Ni Petrarka
se nije ustezao da od latinskili i narodnih pesnika ukrade zamisao mnogih
svojih soneta, a zamisao soneta O cameretta gia fosti un porto (O sobice, što
si bila zaklon divan) od Plinija Nepota ...
·.
(POEZIJA I PROZA.) - Svaka veština ima za predmet nešto posebno i
različito od predmeta drugih veština. Veština istorije ima za predmet stvari
koje su se dogodile, a te su stvari, bez obzira na to da li se obelodanjuju u
prozi ili stihu, ipak uvek stvari koje su se dogodile; prema tome, pošto proza
ili stih ne menjaju predmet, ne predstavljaju ni neku bitnu razliku. Još je
Aristotel, uzimajući predmet poezije kao sredstvo da to pokaže, mogao da
ovako dokazuje. Pesnička veština ima za predmet stvari koje se mogu dogo-
diti, a nisu se dogodile; one, bilo da se objave u prozi ili stihu, uvek ostaju
iste stvari koje se mogu dogoditi, pa, prema tome, proza ili stih, pošto ne utiču
na predmet, ne predstavljaju nikakvu bitnu razliku. Ali, iako se razlika između
poezije i istorije ne sastoji u stihu i prozi, poeziju ipak prati i ukrašava stih,
• a istoriju proza, kao odeća koja im bolje pristoji. Istorija ne srne i ne može
bez zamerke da uzme oblik stiha, niti pak poezija oblik proze, baš kao što
žene ne smeju i ne mogu da upotrebe odela muškaraca, niti muškarci odela
žena (...) Svaki od navedenih načina (tj. stihovi i proza) ima po neki svoj ne-
dostatak, kao što je, na primer, snižavanje glasa vezano za prozu, što ovu čini
u potpunosti nekorisnom, jer narod ne može da čuje takav razgovor, pa prema
tome ne može ni da ga razume. Stoga, ako bi se htelo da razgovorima u prozi
9- Povijest književnih teoPija~ 129
damo njihovo savršep.stvo, onda bi ih trebalo iznet~ na pozorni~u, .an ako. ?i
n~ njoj govorile U prozi dve ili tri OSObe, onevne bi.lTIOg!e.pOdlZ':ltl glas Vl~~
nego što je to neophodno da bi jedna d~~gu cule,. Jer b1 mače. IZ?ledale 1h
a]uve ili lude ako budu vikale tako da b1 ih okolm svet mogao.cut1. Ove nez·
~ode 'nema u 'govorima koji su dati u sti~ovima, j~r stih ~am sobom donosi
podizanje ·glasa, a da čovek drugome ne Izgled~ m .?luv m !':~· Iz o~oga se
može dakle zaključiti koliko su za pohvalu ont kOJI su u nastm danima sa~
stavljali tragedije ili komedije u prozi. A nedostatak drugog načina je dvojak,
to jest on je u maloj verodostojnosti i u taštosti.
· greske zapada iz sreće u bedu. Ali bi neko.. .!llogao ~p•t.a:_• kakv.o Je t_o zado-
(FABULA JE GLAVNI ELEMENAT POEZIJE.)- Nije istina da ljudi koje
poezija podražava podražavaju ljude koji su angažovani u nekoj akciji da bi
se otkrili karakteri, kao što očigledno izgleda. da Aristotelove reči žele da oz·
nače. Ovi karakteri su vidljivi i slami pratioci onih koji delaju i omogućuju
nam poznavanje dobrili i zlih ljudi, Zato, ako bi to bila istina, poezija bi u
prvom redu bila podražavanje karaktera, kako dobrih tako i loših, a to Ari·
stote! ne želi ni po koju cenu(...) Poezija je, međutim, podražavanje onih koji 1 •
delaju, to jest podražavanje neke fabuie koja je slična kakvoJ znaČaJnoj isto· i l
riJI koJa se DIJe dogodila; ah se ze do odtti. I akva poezija se deli na razne
vrste, ne prema o roti m prema opakosti običaja osoba koje je pesnik izab-
rao da podr~žava,- nego prema njihovom položaju: kraljevskom-, građanskom
m seljačkom. I s obzirom na ove ličnosti, bira ·u se uglavpom fabule koje
odgovaraJU njihovom položajuiKOJe lllSU drugo O ra me OJe se nisu dO·
g'octlie, ah se mogu do oditi ne da bi se otknli karakteri, m dobrota m o a·>
kO~ n~go a bi, novinom slučaja u najvećoj meri za av Ja e običan svet koji':,i
je· za to sposoban 1 koJi u_tome u naivećoi men uŽiva. A ne uživa u doktrini,
illu razotknvanJU običaja; ili u·poukama koje pripadaju veštinama ili nauci,
ili u ·Stvarima koje se upo.trebljavaju u slične svrhe ...
(LlčNOSTI,U TRAGEDIJAMA I KOMEDIJAMA.)- Jedna su lica trage·
dije; a druga lica komedije. Ličnosti tragedi"e su kral'evi, one ima·u uz išen''i U
duh, ponosne su i žele strasllo ono to oće, a ako im je nanesena nepravda
iiiaR.o ont misle da im je nepravda nanesena, one ne ido. na sud da se žale na
čovjeka koji im je uvredu naneo, niti nepravdu strpljivo podnose, nego sami
sebi pripravljaju zadovoljenje, prema tome kako im njihova želja to diktira,
i ubijaju iz osvete i nesrodnike i srodnike po krvi, a katkada iz očajanja ne
samo rođake po krvi nego i same sebe. Takvim osobama, pošto su one u kra-
ljevskom položaju, koji se sinatra vrhuncem ljudske sreće, i pošto su u moći
da se osvete za ·uvrede koje su im _načinjene, ne nanose se ni sramota ni tek
neka beznačajna poruga, ni!.!.?jima škode sitnice, niti im priliči da uvećavaju
svoju radost bilo svadbama bilo ispunjenjem lJubavnih žudnji, pošto one bo-
rave, _može se uistinu reći, u stalnom svadbovanju i u neprekidni,m ljubavnim
4
uživanjima, tako da, ako se. želi izazvati zadovoljstvo ( u publici), treba da se
njihova sreća umanji ili da bar one padnu u očiglednu opasnost da im sreća
bude smanjena, a ako se želi da izazove tuga, trebalo bi da se one nmogo te·
:Žim padom survaju u bedu i nizine. 1-ličnosti iz komedije su siromašnog duha
i naviknute su da slušaju vlasti- i da žive po zakonima, da podnose ne ravde i
s tete, a se obracaJu s uz eniCima i a 1 n1o e da im na osnovu uredaba- po~
Y.E_ate, nJihovu cast, Ih nadokriađe stetu; one ne pnbavlJaJU same sebi pravdu
i ne pnbegava]U ubijanJU rođaka, ili samoubistvu, ili ubijanju drugih ličnosti,
130
iz razloga zbog kojih to čine kraljevi. Kako se one nalaze· u jadnom i bednom
stanju, to nije potrebno smanjivat! njihov'! ~r':~u ·da bi se stvot!-lo veselje, j_er
one mogu napredovati postupno 1 zahva!JUJUCI nekom osrednJem događaJU,
kao što su željene svadbe i slične stvari, a s druge strane, opet, štete ili osred·
nj a poruga mogu u njhna izazvati žalost ...
(ZADOVOLJSTVO KOJE DAJE. TRAG EDI~A.)_....,.. P~av? zadovoljstvo odj,j.
tragedije je dakle ono koje proizlazi. iz straha .1 _.s~al enJa tzazv~nih reobQ- r-
za]~m OJI nasta · ~ ~o ra 1 z~a zbo O· :.l 1
vOljstvo koJe se dobija· kad se gleda kako Jedan valJani covek IZ srece neza-
služeno zapada u bedu, jer je to stvar u koj?j se u.istinu .ne mo.že u~ivati, nego
se mora osetiti nezadovoljstvo. No nema mkakve sunmJe da Je Anstotel pod
rečju 1]oov1]v podrazumevao očišćenje i isteriva':je ,str:>h:' .i s~alje'.'ja -iz ljud·
skih duša pomoću tih istih strasti (...) A za to ocišcenJe 1 IstenvanJe, uz pret·
postavku da proističu, kako on tvrqi, iz istih strasti: treb~ :Vid.~ti u~oliko se ~
pravom smislu mogu nazvati 1]ov1], to jest zadovolJstvo, 1h uziVanJe, P?š.to b1
se morali zapravo nazvati korišću, i.er je to :;;dravlje.duše steče'.'o m:d•.cm_o~
koja je prilično gorka. !Zato smo m1 zadovo!JSI':o koJe ~e rađa IZ s.azalJenJa 1
straha, i koje je zaista zadovoljstvo (...) nazvah nepravi~ z:'dovol}s;vom. To:!
se dešava kada, osećajući se neprijatno zbog bede u kOJU Je neki covek. ne-;
pravedno zapao, uviđamo da smo dobri zato što nam se nepravdene stvar.I ne l :J (
sviđaju, a to uviđanje, zbog prirodne ljubavi koju nosi.mo pre".'a s~b~ sam1".'a, .
pričinjava nam najveće zadovoljstvo. ?~om zado':o!JSI';U pndniZUJe se JOŠ
iedno, koje nikako nije maleno: kad vidimo nevolJe koJe su n.epravedn,o za·
·desile druge, i koje mogu da.zad~se .i nas same i. dr~ge. nama ~hčne, precutn~
i na skriven način bivmno ,poducent -kako smo tzlozeni mnogim nesrećama I,
kako se ne treba pouzdati u miran tok događaja: u svetu, što nam stvar~ za:
dovolj stvo mnogo veće od onoga koje ?ismo imali ka.d bi nas ne~o kao učitelJ
i otvoreno o tom istom poučavao rečnna. Jer nan1 I~kustvo steceno na stva 4
·,
rima koje su se dogodile više utiskuje u dušu nauku nego što to č~i. jedn~·
stavna reč učenjaka, i više se radujemo onom InalC?m što· smo naucth sami:.
nego mnogim stvarima koje smo naučili od drugoga ...
(JEDINSTVO VREMENA I MESTA.) - Tr~gedij~ ni j~ primi!~ o~ ep?peje
dužinu fabule, to jest ona nije ,primila radnJU koJ~ b1 prev~zllaZila Jedan
sunčani krug, niti je mogla da je primi, prerr~a nač~ln~a moll':'~eg. No, yo~to
je tragedija najpre bila primila dužinu epopeJe, pa JU Je kasn~Je odbacila ~er
se uverila da joj ona kao nešto nemoguće ne odgovara, to Anstotel naroč1~0
aovori /o tome koliko vretnena tragedija najviše može da zahvati, i određuJe
Jedan obrtaj sunca, dok vreme epopeJe ni j.e ograni~en~. J.er ep?Beja, koja k.a· .
zuje samim rečima, može bez ikakvili ne nkladh npovedat1 Jednu radnJU
koja se dešavala n toku mnog11 godina i na raznim mestima, ?udući da reči il
pfikazu1u nasem razun:u st~an koJe su razdv? ene. prostor~m 1 vremenom. A
to ragediJa ne 1noze, Jer nJOJ o govara radnJa koJa se desava u malom pro 4
Sioru i u malom vremenskom raztnaku, to jest na Onom mestu i u onom vre 4
~enu gde. i kad borave izvođači zauzeti radnjom, a ne na drugom mestu, niti
~ drugo-vreme. I kao što je pozornica ograničeni prostor,_ tako je ~graniče~o
i ono vreme koje gledaoci mogu udobno da provedu sedeći u pozonstu, a koJe
ja ne vidim da može preći jedan sunčev obrtaj, to jest dvanaest sati, kao što
131
kaže Aristotel. Jer zbog telesnih potreba kakve su: jelo, piće, izbacivanje suvi-
šnih težina stomaka i bešike, spavanje, i ostalih potreba, svet ne bi mogao
da nastavi svoj boravak u pozorištu iznad rečene granice. Niti je moguće sta-
viti mu do znanja da je prošlo više dana i noći, kad on čulima saznaje da je
prošlo samo nekoliko časova; prevari ne može biti mesta u njima, pošto je
čula ipak raspoznaju.
jednu tako značajnu fabulu. I isto tako iz jednog Odisejevog dela, to jest iz
povratk'! njegovog od Kalipse u domovinu, satkao drugu fabulu koja nije ma-
nje čudesna. Iz svega toga treba, dakle, zaključiti daj'_~_bula tragedije i kome- i
dije po nužnosti treba da sadrži jednu radnju jedne jedine ličnosti ili dve ~
~eđusobno zavisne a fabula epopeje Lieba da sađrz1 Jednu radnJu edne Ii- l
čn6.Sd; ne po nužnosti, nego a 1 se p a Izvrsnost pesn1 a . . . 1

(JEDINSTVO RADNJE.) - Dakle, treba razborito osmotriti i shvatiti ono »Prevedena i protumačena Ari-
što o jedinstvenosti fabule i, sledstveno, o jedinstvenosti radnje raspravlja stotelova Poetika«, Basel, 1576;
Aristotel. Jer u svakoj tragedijU komediji, koja je dobro uređena i koja je u str. 28-30, 66-68, 211, 215-216,
stanju da nam pričini veće zadovoljstvo, nalazimo ne samo jednu, nego dve 190, 23, 35, 222, 109, 174, 178-179;
radnje, koje ponekad izgledaju kao da ne zavise u potpunosti jedna od druge preveo Albin Vilhar
prema nužnosti, ili verovatnoći koju bi trebalo da imaju, tako da bi se, u slu-
čaju potrebe, mogle izvoditi svaka za sebe. Istina je da jedna od ovih radnji (Poetika humanizma i renesanse,
izgleda glavna a druga sporedna i čini se da sporedna služi glavnoj da bi se Izabrao i uredio Miroslav Pantić,
ili sreća ili nesreća učinila većom. I mada bi se to moglo pokazati mnogim Beograd, 1963, sv. Il)
primerima,_ mi ćemo se zadovoljiti time da to pokažemo sa dva primera, to
jest primerom iz fabule Evripidove ili Senekine tragedije Besni Herakle, i
primerom fabule iz Terencijeve komedije Andrija (...) Pa ipak, Aristotel i
ovde i na drugim mestima uporno određuje da fabula koja ispunjava radnju
bude jedna, ,; o jednoj osobi, ili, ako ipak ima više radnji, da tada jedna zav;si
od druge; no za to ne navodi nikakav razlog niti dokaz, osim primera tragičkih
pesnika i Homera, koji su se pri sastavljanju fabule pridržavali jedinstva rad-
nje jedne osobe. Ali se može lepo uočiti da i u tragediji i u komediji fabula
sadrži samo jednu radnju, ili dve, koje se zbog međusobne zavisnosti mogu
smatrati jednom, i to pre radnju jedne osobe nego jednog naroda, ne zato što
fabula ne bi bila u stanju da sadrl:i~~i§.!'__r_adnji,,.ill'go zato što vreme od__naj,
ViSeavanaest sati, za koje se radnja predstavlja, ne dOZVoljava mnoštvo rad-
nji, Iir radnJu celog je<lnog naroda, štaviše često ne dozvoljava caK' ni Jednu
potpunu radnju ako je ona suviše dugačka. To je glavni i neophodni razlog
zbog koga fabula tragedije i komedije treba da bude jedna, to jest da sadrži
samo jednu radnju jedne osobe, ili pak dve radnje, ali koje se zbog međusobne •
zavisnosti smatraju jednom. Taj razlog o ograničenosti vremena i mesta nije
mogao uticati na Homera da uzme jednu jedinu radnju jedne jedine osobe u
epopeji, koja može da priča ne samo o jednoj radnji, nego o mnogima i veoma
dugim i koje su se dogodile u raznim zeniijama. Zato treba reći da je on u
vezi sa jedinstvom radnje imao druge obzire, to jest da je on smatrao da će
fabula biti lepša a on više cenjen ako uzme samo jednu radnju jedne jedine
osobe. Zato se ne treba ni najmanje čuditi ako bi nas više radnji jedne osobe,
ili jedna radnja nekog naroda, ili više radnji više osoba zabavljale i načinile
sklonim da slušamo, pošto fabula mnoštvom radnji, šarenilom, novim zbiva-
njima i mnoštvom osoba i naroda donosi i zadovoljstvo, i veličinu, i veličan­
stvenost. A u takvom pripovedanju, pošto ono tak reći samo po sebi postiže
cilj poezije, pesnikov duh ne pokazuje toliko izvrsnosti. Ali upripovedanju o
jednoj radnji jedne jedine osobe, koja na prvi pogled ne izgleda da može da
privuče duhove da sa zadovoljstvom slušaju, otkriva se razboritost i marlji-
vost pesnika, pošto on jednom radnjom jedne jedine ličnosti postiže ono što
drugi s mukom mogu postići mnogim radnjama mnogih ličnosti. Otuda treba
u najvećoj meri pohvaliti Homera koji je iz jednog jedinog Ahilovog dela, i to
jednog koje nije bilo od njegovih najvećih, to jest iz srdžbe, znao da satka

132 133
 Franjo Petrić

DEKADA U KOJOJ SE DISKUTIRA

O POETICI
(Izbor)

l
/

Yranjo.-Petrić (Vidi str. 115) renesansni filozof i književni teoretičar hrvatskog
porijekla djelovao pod imenom Francesco Patrizzi, znači još jedan korak dalje u
udaljavanju /Jd Aristotela. U prešutno j polemici s Castelvetrom, Petri6 gradi svoju
ekspresivn14 teoriju poezije, oštrica koje je uperena protiv shvaćanja pjesničkog
stvaranja "ao imitativnog djelovanja. Zadatak je pjesnika, ističe Petrić, oponašati~
istinu sud·binskih ljudskih z/Jivanja i time pružati ljudima uživanje;
l,.,·,,_---
1 - -...._ __
136
/
(O PESNičKOM ZANOSU.)- Mnogobrojnim svedočanstvima iz starih i
plemenitih autora, mi smo u prvoj knjizi, o istoriji poezije,' pokazali da je
postanje grčke poezije bilo iz Apolonovog duha, koji je najprije ušao u Femo-
neju i Olena i blagodareći kome su i ona i on počeli da pevaju proročanstva
u heksametrima.• Na taj početak nadovezala se zatim čitava pesnička veština
onim načinom na koji je to prikazano. Ovo nadahnuće Grci nazivaju rečima
svog jezika entuzijazam a takođe i manija, a osobe koje su njim obuzete ili
njim ispunjene, zovu entuzijastičnim, entuzijaSitima i manicima, manijom za·
hvaćenima, a isto tako i entejima, kao da je u njima bio bog; Latini su, pak,
za to nadahnuće govor1!i inspiracija, ili božansko zadahnuće a poneki i ma-
hnitost (furor), dok su ljude koje je on dodirnuo zvali zadahnutim božanskim
duhom( ...)
Ovaj pesnički zanos, koji je prigrlila čitava antika i za koji je smatrano
da se nahodio u mnogobrojnim pesnicima i da je u njima počinio čuda, jedan
od modernih tumača Aristotelove Poetike usudio se da porekne, i živo je
uznastojao da u svemu poništi ovo toliko staro uverenje i da ga prikaže kao
isprazno.' A pošto je opazio da su mu oprečne i Aristotelove reči i veliki i
mnogostrani Platonov autoritet, izmislio je način da im se izmigolji iz ruku.
Aristotelove reči, koje glase: »Stoga poezija potiče ili od onoga u kome je
eufija, ili od onoga u kome je manija•' to jest ili od obdarenog od strane
prirode ili od obuzetog pomamom, udesio je i razdesio po svojoj ćudi i izveo
da se onde gde se kaže »ili od obuzetog pomamom« ili zameni sa a ne, i da se
tako čitavoj misli dade negativan smisao: »Stoga poezija potiče od obdarenog
od strane prirode, a ne od obuzetog pomamom«. Za takav svoj postupak on
je hteo da pruži razloge govoreći da je tako učinio stoga da Aristotel ne bi
protivrečio samome sebi, pošto je ovaj bio rekao da su oba uzroka iz kojih
se rodila poezija bila prirodna• (...)
No bilo bi zaista od velikog značaja potražiti uzroke od kojih pesnički
entuzijazam potiče, i kako on silazi u pesnike, i kako u njima dejstvuje, kao
i ostale sporne stvari koje su gore spomenute. O svemu tome nije ni malo, a
ni beznačajno neslaganje istih onih autora koji su nam dosada, u prethodnim
pitanjima, služili kao svedoci. Ukoliko smo uspeli da shvatimo, oni su taj en-
tuzijazam pripisali trima uzrocima, koji su među sobom različiti i od kojih
su dva izvan nas. Jedan je: nekakav bog; drugi je: neko podzemno ushićenje;
a treći je u nama i to je: melanholična žuč koja gospoduje u telesnoj toploti
proroka ili pesnika (...)
Sabirajući misao iz više Platonovih i Plutarhovih spisa, može se zaključiti
, da bi entuzijazam uglavnom bio jedno uzbuđenje duše, prirodno i izazvano
priviđenjima nastalim iz svetlosti koju u dušu utiskuje nekakvo božanstvo,
137
ili kakav duh, ili neki demon; to uzbuđenje dejstvuje u saglasnosti s princi-
pom (svrhom, idejom) koju svetlost prima, pri čemu onaj koji je njom oba-
sjan ne zna ono što čini ili govori (...)
Pomenuta dva uzroka poezije (tj. prirodni dar i božanski zanos) Platon i
Aristotel su razdvojili, tako da je, po njima, neko mogao da peva po svom
prirodnom daru, a drugi po zanosu. Plutarh ih je povezao ujedno u onom
svom pokretu složenom iz prirode i sile.
Iz gore navedenoga može se jasno zaključiti da kao što je Demokrit jedan
pored drugog stavio tri glavna uzroka poezije - duh, to jest prirodu, veštim!
i ludilo, to jest zanos - tako su sva tri uzroka priznali i Platon i Aristotel.
Za Platona je jasno da jegovorio o sva t~i, ali je o veštini držao da je bez ika-
kve vrednosti, nego je uzimao u obzir prirodni dar i zanos.· A Aristotel se sa~
glasio sa ta dva uZroka, all i s Veštinćnn takOđe,_pišući: »Međutim, Homer, ·kaO
što Se i u sven1u ostalom ističe, čini se da je i tu imao izvanredno unietničko
shvatanje, bilo po razvijenom razumevanju umetnosti, bilo po urođenoj geni-
jalnosti<<6 Time je hteo da kaže kako veština u građenju poezije ima ne malu
ulogu. Za tri su, dakle, uzroka poezije znali Demokrit, Platon i Aristotel: za- 1
nos, prirodni dar i veština. Međutim, kako. sa tom stvari stoji? Ako je Demo-......1
krit bio prvi koji je pisao o pesničkoj veštini, i to više od· devetsto godina
posle rađanja poezije među Grcima, i petsto pedeset godina posle Homera,
kako je Homer mogao pevati na osnovu veštine? I kakva je veština bila u onih
bezmalo tri stotine pesnika koji su se proslavili pre Demokrita i među kojima
je bilo pesnika velikog imena i reputacije? Kažem, dakle, kako stoji stvar s
tom veštinom, ako su toliki, i najtananiji pesniCi pevali bez veštihe? (...) Pa
ako su bez ijednog propisa veštme pevali najveći pesnici, i u tako zamašnom
broju, izgleda da se može tvrditi kako je veština za poeziju ili potpuno izlišna
ili kako joj jeod male pomoći, i da pesnik može i bez nje da ostvarf svoja
dela (...)
Moglo bi se; zatini, reći da je 'ova dva prvobitn:;t uzroka poezije, zarios i
prirodnu sklonost, unapredila jedna treća njihova drugarica, a to je znanje.
Njime su, to se vidi, bili snabdeveni Lin,7 Orfej, Musej,• Melampo,• Eumolp,"
Hesiod i neki drugi, na kojima bi se potvrdila Horacijeva reč: »Znati je prvi
početak i izvor pisanja«.11 Ali to bi se moglo kada Platon ne bi, kao što smo
videli, pesnicirrm koji su Obuzeti ·zanosom odriC8.o Z:O.anje. To se, međutim,
protivi jednoj drugoj njegovoj reči u Lisidu, u ovome' smislu: »Jer ovi su za
nas kao oci mudrosti i kao vođe«, I Strabon tvrdi da je stara poezija bila filO·
zofija (...) A Plutarh se potrudio da pokaže kako su sve sekte filozofa od
Homera preuzele pvincipe svoje filozofije. Odatle se po nužnosti dolazi do zak-
ljučka da .su najveći pesnici potomcima uistinu bili oci i vođe il svakoj mudros-
ti. A kako se drugome ne može dati ono što se nema, neizbežna .je trebalo da
budu opskrbljeni onim znanjem-koje je potom razvijeno u njihovim spisima i
po njima rasuto. Oni su, prema tOme, suprotno Sokra:tovom Zaključku, znali
ono što su govorili.
Da bi se ova· protivrečnos~ razrešila, čini mi se kako se mora praviti raz-
J
lika: neke je pesnicini.a činilo z1ianje; neke· zanos i božansko prosvetljenje; a
neke prirodna sklonost. Za ovu je Aristotel rekao da je u početku porodila
poeziju. Neke je pesnicima napravila veština izmišljanja, građenja stihova,
slaganja onoga što se iznašlo i takvoga izlaganja svega toga da je .pesničko
delo ispadalo ko neko potpuno dovršeno telo. 1 mada se o pesničkoj veštini
pre Demokrita nije pisalo, pesnici su se ipak na nju oslanjali utoliko ukoliko
138
im ju je prirodno rasuđivanje, potpomognuto znanjem, obrazovala u dušama
pa otuda i u delima. Odatle je posle Demokrit, izvlačeći i prikupljajući, ofor:
1nio svoju veštinu i sastavio propise.12
Moglo bi se istraživati, i stari su pisci, kao i pisci moderni, zaista i istra-
živali, koji je od ta tri uzroka najviše kadar da pesniku bude od pomoći. Ali
su i jedni i drugi pitanje vezivali samo za veštinu i za prirodni dar, a po strani
·su ostavljali ostala dva uzroka, zanos i znanje.
Odista, kako nam nedostaju bezmalo sva stara pesnička dela i kako sada
ne znamo koje je od njih diktirao zanos, a kako opet ona gore spomenuta
koja je porodila znanje pokazuju samo izvesne malobrojne svoje tragove, to
ne može biti dovoljno da se ona odrede kako valja. Samo nam se čini da je
moguće reći da je zanos, koji je nadahnulo kakvo dobro božanstvo, bio u sta-
nju i da pokrene prirodu i da ispuni dušu, kao i pesničko delo, i da ga ukrasi,
i da obrazuje savršenu veštinu. Takva su, n1ožda, bila dela onih koji su najveći
pesnici (...) ~l! ostavljajući to po strani, kao nešto što ne poznajemo u pot-
punosti, da Vidimo kako stvar stoji između veštine i prirode (pri čemu znanje
služi bilo jednoj ili drugoj), iz kojih se obrazuje pesničko delo. Idući za Demo-
kritovim mišljenjem, ts Horacije je u već navedenim stihovima pokazao da su
pogodniji priroda i duh, nego veština, i da prema tonw oni više od veštine
koriste pevanju. Ali on posle toga po sopstvenoj pameti pitanje razrešava na
drugi način, to jest da jedno ne može bez drugoga da uradi ništa dobro. On
ovako peva: »Na pitanje da li je dobru pesmu stvorila priroda ili veština, od-
govaram: Ja ne vidim da rad koristi bez bogatog talenta, niti (pak) sirov
talenat (bez rada); tako ište jedna stvar od druge pomoć, i s njome se prija-
teljski slaže«.a
No već više puta navođeni _tumač, dodirujući istu sumnju, kaže da Hora-
cije i Kvintilijan u Besedničkom obrazovanju raspravljaju o onome u šta se
malo razumeju:
»Jer veština nije nešto što se od prirode razlikuje, i ne može izaći izvan
okvira prirode; ona i nastOji da čini ono isto što i priroda čini. Zato se ona
svetlost znanja koja je po prirodnome daru rasuta ovde i onde, i koja se po-
javljuje kod raznih ljudi sa1kuplja na raznhn 1nestima i u razna vremena, i
slaže se ujedno u veštini, i pokazuje se, i u kratkmn razmaku vremena njoj se
podučavaju ljudi osrednjega duha i obdareni razumom. Ta svetlost u celini,
ili u svom većem delu, nikada se ne nahodi u jednom čoveku. I da bi se s ta-
čnošću reši•lo pomenuto ,piatnje, treba s jedne :strane postarviti savršenu pri-
rodu, koliko god se ona više može naći u čoveku, a s druge strane i u drugome
čoveku ~reba postaviti što je moguće savršeniju vešcinu. Kada se to pretpo-
stavi, treba odgovoriti prema razumu da će onaj koji poseduje savršenu ve-
štinu pevati mnogo bolje od onoga u koga je savršena priroda. Ali ne stoga
što bi veština mogla da prevaziđe savršenstvo prirode i da čoveka više poduči
no ona, nego stoga što se lakše može naučiti veštini čovek koji nije sasvim si-
rov, nego što bi se mogao naći čovek obdaren svim darovima prirode, koji
nikada ne zapadaju pojedincu. Tako je radi lakoće i radi mnoštva, poduka ve-
ština od veće koristi pri pevanju, no priroda.<<
, Iako ovako određivanje stvari može, možda, da bude prilično cenjeno
zbog pitanja koje pokreće na osnovu shvatanja koje ima o prirodi i veštini,
mi, međutim, držimo da ono ne odgovara pitanju koje je Horacije postavio.
U pomenutim stihovima ne izgleda da je Horacije tražio išta u vezi s
nekakvom prirodnom svetlošću, niti pak u vezi s podučavanjem, jednim, mno-
139
gim m svima, koja bi bila u jednom čoveku m u više njih, nego je postavljao
pitanje samo o onoj prirodi koju izvesni ljudi nose sa sobom iz pelena, o iz-
vesnoj sposobnosti i lakoći da pevaju. A ona se sastoji kako u tome da se
lako nađe pesnički predmet i iznađu pesnički načini i ukrasi, tako i u tome
da se s lakoćom grade stihovi. I o njima dvema, kao i o uzrocima nastanka
poezije, govorio je Aristotel, re'kavši, ili želeći da kaže, da su obe bile prirodne.
A uistinu ima izvesnih duhova koji izazivaju čuđenje kada se slušaju stvari
koje oni izmaštaju, mogućne ili nemogućne~ istinite ili lažne, i koje slažu
zajedno s toliko lakoće i bez ikakve pomoći od strane nauke ili veštine, dok
do tih stvari drugi, i kada su vcmna obrazovni, i s najvećim nastojanjem ne
bi mogli dospeti. Takvi su ljudi oni »prirodom obdareni« (eufij, eucpv"l]Q koje
Aristotel pominje na dva mesta.
DA LI JE POEZIJA NASTALA IZ ONIH RAZLOGA KOJE ARISTOTEL
NAZNAčUJE? - O postanku poezije ima među Grcima različitih mišljenja
(...) Platon piše mistički u drugoj knjizi Zakona da su nam bogovi, dirnuti
sažaljenjem prema nama zbog teških napora i jada koje u ovom životu pod-
nosimo, dali poeziju i muziku kao lek i utehu, da bismo o njihovim prazni-
cima, u društvu Baha, Apolona i Muza, uz žrtvene svečanosti, pesme, muziku
i igru, osetili olakšanje od naših tegoba i bar neka zadovoljstva u tolikim ne-
voljama. u
Aristotel je nastojao da ovo poreklo svede na prirodne uzroke i kazao je
da je"t1li--iiZroka bilo dva i da su obadva prirodna. Ali, on nije rekao koji su
to uzroci. Nego, umesto da to kaže, on je pokušao da dokaže kako je pos\ra-
žavanje ljudima urođeno, pa je time svojim tumačima dao povoda da misle
kako je jedan od !Ih uzroka podražavanje, u čemu su se svi složili. Ali, u dru-
gom uzroku su se svi razmimoilazili, jer su neki govorili da je drugi uzrok
~ivanje koje se rađa iz podražavanja; neki, opet, da je to stih, a neki, naj-
zad, da su to Muzika, čiji je deo harmonija, i Ritam, čiji je deo stih (...)
Ali ovo Aristotelovo učenje, načinjeno da dokaže kako je podražavanje
prirodna stvar u ljudi, izgleda da je palo pred onim što je Horacije pisao:
»Kad je počela da se stvara, bila je to amfora, zašto onda izlazi krčag sa točka
koji se okreće?« 16 ( ••• )
No ako i ·este odražavan· e na toliko načina rirodno urođeno svim lj u·
dima, ili pak-"ljudima mnogobrojnim ili malobrojnim, opet iz toga ne prmz azi
kao posledica da je, budući da je podražavanje prirodno urođeno, 1sto tako· i
poezija prirodno urođena. No najpre je trebalo dokazati da je podražavanje
stvorilo poeziju. A to stoga što je takva bila postavka. A i stoga što ni prema
onome što je samo po sebi poznato i jasno, a još manje po onome što je do-
kazano i u ovoj i u drugoj knjizi, podražavanje nije rodilo poeziju. Mi smo o
njenom rođenju dokazali i pomoću istorije pokazali sasvim druge stvari. Uz
to, delom je tom istom istorijom pokazano, a delom će se uskoro pokazati i
očigledno, da je poezija rođena više od sedam stotioa šezdeset godina pre
nego što je u nju ušlo podražavanje. Nije, dakle, podražavanje porodilo po-
eziju, nego je poezija u sebi samoj i u svojoj utrobi proizvela pesničko podra-
žavanje (...)
Zaključujući, dakle, ovo ovako dugo raspravljanje, reći ćemo da nas, pre-
ma onome što smo pokazali, Aristotel ničemu nije naučio, niti je pak naveo
direktne dokaze, u vezi s prvim uzrokom iz koga je nastala poezija. A osim
toga, nije iskazao ni ovaj ni drugi uzrok. Prema tome, njegovo učenje ne sa-
140
drži nikakvu istinu, ni kad je u pitanju podela poezije na različite vrste, ni
kad je reč o dvema vrstama starih pesnika, pesnicima jampskim i pesnicima
herojskim, niti u pogledu na njihovo preobražavanje u pisce komedija i pisce
tragedija, niti što se tiče onoga da pisci tragedija zaslužuju veće i časnije
uvaženje no pisci kmnedija. Nikakve istine, najposle, nema ni u njegovom
učenju o prerastanju ove dve vrste pesama, jedne iz faličkih pesama, a druge
iz ditiramba. I tako, nijedna vrsta poezije nije ni nastala, niti se poboljšala,
niti se proširila iz razloga koje je Arstotel naveo.
Mnogo je bliže istini ono što su o poreklu poezi" e na isali Teofron i,
ugle0a]uc1 se na Jega, eo ras . · avu eo rastavu misao, koju u prvoj
·KnJIZi dela Razgovort na gozbama (Symposiaca) citira Plutarh, možemo i mi
ovde navesti. ·ona glas~:
»Teofron kaže (a to je napisao Teofrast u knjizi o muzici) da postoje tri -=r
uzroKa za ostanak muzike: bol, veselje i oduševl"en·e. Svaki od ova tri vuče _j
na svoju tuđe navike, menjajući glas. er olovi imaju u sebi žalobnog i plač
koji polako prelazi u pesmu. Zato govornici u epilozima, i glumci u jadikovka-
ma malo-pomalo prelaze n melodiju, podižući glas. A velike duševne radosti
onih čija je narav najblaža pokreću na igru celo telo i mame ljude da se
kreću po ritmu, a ako ne mogu da igraju, oni onda pljeskaju rukama. I kao
što kaže Pindar: »I ludosti prave, pokrećući uzdignuti vrat«.ts Međutim, blaga
talasanja ove strasti pokreću samo glas na pesmu, na glasni govor i na
stvaranje melodije. Ali oduševljenje odvlači ponajviše, ono menja kako -telo
tako i glas, u odnosu na ono što je svakodnevno i uobičajeno. Zato se Bahant-
kinje služe ritmom da bi pevale proročanstva koja su u stihu napisali Ente-
azomeni. I, još više, među pobesnelima opaža se mali broj onih koj'i buncaju
bez pesme«.
~Ova tri glavna principa poezije, koja je bila deo m·uziike, .stvarno se vide
u istoriji pes!i1Ka. Zato Je preko Femoneje i O!ena oduševljenje podstaklo
_prvo rođenje poezije. 19 Veselje ju je kasnije u svetkmzinarna-u:veća.J.o....A...Lin-iz
E~~~_ju je svojim tugovanU.ma učinio još većom poka?.avši istinitost onog
lšt~. ~~-~__yeć
. . rekh, da tuga, neosetno, vodi ljude pesmi.2o
.
DA LI JE POEZIJA PODRAžAVANJE?- Aristotel je podražavanje ne
samo postavio ili je želeo da postavi kao jedan od dva uzroka koji su porodili
poeziju, nego je također rekao da su epopeja, tragedija, komedija, ditirambi-
ka i jednom reči sve ili skoro sve druge pesničke vrste bile podražavanja.••
Ta njegova postavka, ispisana bez ijednog dokaza i bez izjašnjavanja i jasne
definicije o tome šta bi podražavanje bilo, nas je vazda navodila na sumnju.
A to stoga što smo mi uvek bili osobito skloni i priviknuti da verujemo u sa-
me činjenice ili pak u razloge koji su iz činjenica izvedeni. Radi toga upravo
navedeno učenje ne može nam u1niriti dušu, jer nmn se čini da ono sobom
donosi mnoge sumnje i mnoge zaključke suprotne činjenicama (...) Kod Aris-
totela ja nalazim ništa manje od šest značenja za naziv podražavanje, i sva
su ona različita među \Sobom i različita i od onoga što je iz njih izvedeno.
Naime, u trećoj knjizi Retorike on je napisao ove reči: »Jer imena su podra-
žavanja«. To je učenje izvađano iz Platonovog Kratila, u kome se upravo ras-
pravlja o tvorbi imena- kako su ona podražavanja, imitacije" simboli, znaci,
sličenja, slike, figure i iskazi (...) Drugo značenje podražavanja Aristotel stav-
lja u ove reči 1i,z pomenute treće knjige: »Enargija je podražavanje«. Pod enar-
gijom on je podrazumevao onu govornu figuru koju su neki Latini nazivali
141
očiglednošću. Njenu moć izrazio je sledećim rečima: »Stvaranje ili stavljanje
pred očima«. Na osnovu toga on je prepisivao u Poetici: )>Pesnik treba da
predstavi sebi događaje u svoj njihovoj živosti, pa da se onda preda sastavlja·
nju priče i izrađivanja govora«.22 Treće je značenje podražavarija fabula o
kojoj je on pisao na ovaj način: »Fabula je podražavanje neke radnje«."
četvrto njegovo značenje je ono na osnovu koga je rekao da su podražavanje
i tragedija i komedija: »Tragedija, je dakle, podražavanje ozbiljne radnje ... «
Peto je značenje ono po kome je Aristotel rekao da su podražavanje epopeja i
ditiramb, koji se ne iznose na scenu. Najposle, šesta je ona imitacija po ~ojoj
on tvrdi da su podražavanje: najveći deo auletike i kitaristike, zatim pastirska
i horska poezija (ako, to jest, njih u poeziju treba ubrajati), ili, mesto njih,
enkomije, hhnne, satire, nmni i druge koje on zatim pominje (...) Međutim,
ako kažemo da je poezija, koja je načinjena od reči, zato podražavanje što
je od reči načinjena, reći će1no čudnu stvar, jer će poezija biti svaki govor,
svaki filozofski spis i sve drugo, zato što su sačinjeni od reči, koje su podra·
žavanja. I iz istih razloga: da su pesnici svi koji govore i svi koji pišu, jer
upotrebljavaju reči i njihova podražavanja. Ako bi ikada to moglo da bude
istina, takvo podražavanje reči, imena i glagola svakako ne bi bilo i pesničko
podražavanje, koje je u pitanju, niti bi ono poeziji davalo oblik i suštinu. Da
se to, kao stvar isuviše očigledna, dokaže nije potrebno više trošiti reči. ..
(Ni enargija to jest figura očiglednosti, ne predstavlja suštinu poezije). Mi
ćemo reći da se u spevovima nalaze n1nogi i mnOgi delovi koji Ove očiglednosti
nemaju, niti bi je s razlogom mogli da imaju( ...) Prema tome, ako ova figura
očiglednosti daje autentičnost i savršenstvo čitavoj poeziji, onda bi ili svi
delovi nekog pesničkog sastava bili suvišni ili bi samo malobrojni, u kojima
je očiglednost prisutna, bili poezija, a mnogi, u kojhna nje nema, ne bi bili
poezija. I taj pesnički sastav bio bi očigledno podeljen na savršenstvo i nesa·
vršenstvo, čak i na poeziju i nepoeziju. A Homer bi bio više nesavršen, nego
savršen (...) Ako se prihvati treće značenje, po kome je rečeno da je fabula
podražavanje radnje, iz toga bi proizašle dve stvari, koje su međusobno veoma
različite. Jedna: da bi svaka fabula bila poezija. A druga: da bi svaka poezija
bila fabula. Nijedna od tih dveju stvari nije apsolutno istinita (...) Budući da
je podražavanje fabule stvar koja je zajednička piscima, istoričarima i filo·
zofima, onda .sofistima, pa sastavljačima dijaloga, povesnih spisa i novela, to
nije bilo, niti jeste, svojstveno samo onim malobrojnim pesničkim vrstama
u kojima fabule in1a, nego svima redom. Prelazimo, stoga, na četvrto značenje
podražavanja, to jest na ono o tragediji i o drugim pesničkim vrstama koje
se iznose na pozornicu. Ako i priznamo da se one, dok su na pozornici, izvode
uz pomoć podražavanja, opet to podražavanje nije nešto generalno što određu·
je suštinu svake poezije, pošto ima tolikih drugih njenih vrsta koje se na
scenu ne iznose, niti se 1nogu izneti. Za to je sam Aristotel dao primer u
Hektorovom bekstvu, koje bi, izneto na scenu, bilo prema njegovoj reči, pre
smešno no zabavno. Pre1na tome, ovo je jedno naročito podražavanje, kojim
se uobličuju naročite scenske pesničke vrste, a ne druge. Po njemu poezija ne
bi bila aristotelovska epopeja, ni ditiramb, niti .ijedna druga, ·koja se tvori ili
posrnatra izvan scene. I zathn, to je podražavanje, kao i drugo, zajedničko i
za sastave koji poezija nisu, kakvi su bili Platonovi dijalozi, za koje Plutarh
pripoveda da je bio običaj da ih prikazuje na sceni (...) Povrh toga, to je
podražavanje isto tako zajedničko i za komedije koje se u naše dane pišu u
prozi (. ; .) što se tiče petog značenja podražavanja, onoga o epopeji, reći Će·
142
mo .~a ono ·u odnosu na Hmnera i. ila ·druge epske pesnlke donosi više nezgoda
no, IJeddno od .':'adpr':d spomenutih. A ·to zato što ono uzrokuje da Homer u
vec:e~ ~u 1 11~Ja e 1 u. ne n:alom ~elu Odiseje ne bude pesnik (...) To proiz·
laz1
. rz ovrh. Anstotel9v1h. rečr, u. kOJima se Homer hvali·. )>Kao 1• u mnogtm · d ru·
g1m. stvam':'~· Homer Je dostoJa;t. d~ bude ,poh~aljen i u tome što on jedini
rneđu pesnrcrma pouzdano
. . zna sta . .• Pesnik.• nai·me, v·eomamao
.., .rrna da radi 1
s':'~ sam. d a govon, !er. ne podr~ava onda kada tako postupa. Dok ostali pes·
nr_cr kroz . .celu :popeJU Iz~aze sa·m~ na pOzornicu, a san1o Inalo i retko daju pra·
vo
T kpodrazavanJe,
k d Homer posle kratkog ·· .· uvoda odmah uvod1·· J·unaka, · I·1·I zenu
•
I I . a vu :Ugu. figur~, i nije~na, n~je ?t;z. karakt~ra, ~ego svaka ima određeni
karakt~r.«.2 _u tim. recrma treba .zapaztti pešta _što je osnOv za ovo šio govori·
mo. A. t_o Je da ~nstotel nar.eđuJ~ .da peshik govori malo u svoje ime, i za to
navod~ 1 razlog: Jer u tome sto sam govori pesnik nije podražavalac. Podraža.
;-~lac Je, m.eđutim, kada uvodi dr':'ge da govore, bilo da je to čovek, ili žena,
Il~. ko dru~'· Prema ovome tvrđenju,. Homer posigurno u većem delu !lijiade
mJe P.odrazavalac. I.slc;dst~;no, u to~ delu nije ni pesnik. Jer on u svoje ime
govon (a~o me ?roJ.anJe n~Je prevari!o) u 8474 stiha, a pušta da drugi govore
u 72~6 st1ho~a, sto .~e manJe za 1188 stihova. Pa ako je istina to da tamo gde
pes~uk ~ovor.t, on nrJ_e podražavalac, -a gde nije podra~avalac, da nije.ni pesnik,
prmzla~~lo .b' da. Homer u 8474 stiha svoje Ilijade, pošto nije podražavalac,
neće bit~ m p_esn~~· Ta~o u veće:U: de~u ovo~.a istoga speva on neće biti pesnik,
a u m~Jem e~ .bl!ti. A 1 samo. OVaJ spJeV vec1m delom ne·će biti spev, a manjim
delo.~ ce to ?'ti.(...) Pr~':"a tome, šest vrsta podražavanja imaju među sobom
razhc1ta z~acenJa ..Od nJ~ neka uz P?~ziju ne pristaju, neka su zajednička i
z~ os:_~le ~Isce, ~ _nLsu. SVOJStvena pesniCrma. Neka, opet, sastave pojedinih pes·
n~~ca crne.~ poeztJo_m 1 nepoezijom, a neka ih u potpuno·sti čine nepoezijom: A
lliJedna niJe dovolJna da odredi rod svakoj vrsti poezije. . ··.
DA ~I SE !OEZIJA MOžE STVARATI U PROZI?- Pošto je u dvema
p~ethodmm knJigama u dovoljnoj meri pokazano da podražavanje, uzeto u
~~lo kom o~. sv.ojih m_nogobrojnih značenja, he može biti ni oblik ni priroda
e~ tave ~oeztJe,_ 1 da u Jednu reč poezija nije podraža:vanje u većOj meri nO što
~~ ~o .~u~ kaka~ ~nu· drag~ drugi. sastav, pisani i~i usmeni, da vidimo u kojim
]e ....J~Zicknll obhctma~ pesntk obavezat~ da primeni snage svoga zanosa, duha ili
ve~~tne. Kako ~os~oJe, uglavnmn, dva n~čina pričanja _i izražavanja pojmova
~~c1~a, proza 1 sti~, veroval~ se dugi niz Vekova da je stih, a _ne proza, Ono
sto Je osobeno SVOJStvo pesmkovog g9vora. ·
. Ali, u naš~ doba pojavili su se ljudi ne baš malog znanja, koji su imali
to bk~. smelosti da kažu i napišu kako stih nije bitna, nego sporedna stvar u
poeZIJI. I kako se pesme mogu sastavljati isto tako dobro u prozi kao i u
stihu. Oni su to neobično učenje izgradili na osnovu četiri Aristotelo;a odlom-
ka koje su primili kao proročimstiro (...) Prvo mesto nije daleko od početka
Poetike. Ono glasi: · . .
,>Sve podražavaju _.ritmom, govormn ..i harmonijo~<<,
. I u n::sta~ku go~ora ~ tome kojima se od tih elemenata, bilo pojedinačnim,
bilo udruzemm, sluze poJed;ne umetnosti, do,daje:
>)A epopeja (podražava) samo govoro1n, nevezanim ili u metrima« ...
A malo dalje stoje ove reči:
143
 »Ničeg zajedničkog nemaju Homer i Empedokle, ?sim ~tiha. Stoga je pr~­
rodno da prvoga zovemo pesnikom, a drugoga pre pnrodnJakom nego pesm-
kom«. · ~ceni ulogu stiha pri stvaranju p-oezi · , · ovo koje sledi: »Između Homera 1
Osim tih mesta, malo napred je i četvrto, gde piše ovo:
»Pesnik treba da pokaže svoju stvaralačku snagu više u radnji, nego u
stihovima«." Ovim kao da je hteo da kaže kako pesnik samo treba da opiše
radnju, a da ništa, ili vrlo malo, znači da li je ona opisana u stihovima (...)
Na osnovu velikog autoriteta Aristotelovog i ne malog autoriteta Platono-
vog, na osnovu onoga što je uobičajeno u poeziji koju su obojica pominjali,
na osnovu običaja sv:ih onih koje su stari pesnicima nazivali, i na osnovu opšteg
mnenja celog grčkog naroda, treba smatrati čvrstim zaključak da je stih tako
svojstven poeziji i da je za nju tako.bitan, kao što joj je neophodno potreban.
Da se, prema tome, pesme ne mogu stvarati, niti mogu biti bez stiha. Stih je
mera pevanja. Poezija je i nastala pevanjem, ona se pevanjem stalno stvarala,
radi pevanja je i stvorena, i za pevanje je bila pogodna.
A proza, međutim, koja je po svojoj prirodi protivna stihu, nastala je
mnogo posle njega, bila je lišena pevanja i za pevanje nije bila nimalo pogodna
pa zato ni u kom pogledu ne može biti poezija.
Sa tih uzroka je u velikoj zabludi bio onaj tumač Aristotelov koji se usu-
dio da napiše kako stih za poeziju nije ni neophodan, ni bitan, jer, m<>sto nje-
ga, u tu svrhu može da posluži i proza(...) Iz toga što je rečeno, pokazalo se
očigledno da je neistina da su sokratovski dijalozi poezija. I otuda je isto toli-
ko neistinito da su Ciceronovi i Lukijanovi dijalozi poezija." Podjednako je
neistina, zatim, da poezijom treba smatrati proze i izmišljaje Heliodora, Ahi-
lesa, Apuleja i mnogih drugih."
I reći ćemo da pošto su stih i proza dva međusobno suprotna oblika govo·
ra, .to jest jedan je slobodan i jednostavan, a drugi je vezan po 'izvesnim za-
konima, ako bi neka priča napisana u prozi mogla biti poezija, ta ista priča
napisana u stihu, koji je suprotan prozi, ne bi mogla biti poezija. Jer ni priro-
da ni razum ne podnose sastav izražen na dva potpuno suprotna načina
bude isti i iste suštine. · U vezi s tim izgleda da mogu nastati trojake sumnje, sve vrlo značajne.
Povrh toga, reći ćemo i to da, kao što je istina da ovde, među nama, ne
može biti ničega što nije sastal.'ljeno iz delova koji sačinjavju nje~vu suštniu,
tako je isto istina da ako bi se poezija mogla stvarati bez stiha, onda on ne
bi nipošto predstavljao njenu suštinu.
I slično: ako se poezija može sastavljati bez proze, ona nikako ne bi bila
za nju bitna.
Međutim, kako je već pokazano istorijom da se kroz vekove, za šest sto·
tina i dvadeset godina, poezija uvek stvarala bez proze, a nikad bez stiha, stvar
je jasna da proza nije bitna za poeziju. · Na ove tri sumnje, koje, čini mi se, mogu da očekuju istu sudbinu pošto
Isto tako je stvar veoma jasna da je, ako se tokom tako dugog niza veko- .-
_l
va oezi ·a nikad nije stvarala niti se mo la stvarati bez stiha oeZlJI stih svoj-
stven, i da pre stav Ja njenu su tinu.
A ako je to bila istina tokom tolikih stotina godina, zašto ne bismo rekli
da je to isto bilo 'kasnije, kad je počela da se upotrebljava proza? I zašto isto
ne bi bilo i danas? I zar neće tako morati da ostane i u buduće?
Poezija se, dakle, nipošto ne može stvarati bez stiha. I sledstveno tome,
d
ona se ne može stvarati u prozL( ...)
144
=....,.,ILI VEći PESNIK OD HOMERA?
- ... J edno od četiri mesta ko"- ristoteia, po kojima bi se reklo da on malo. :=-r
~
Empedokla nema ničeg zaJedničkog osim stilm; zato' je pravo da prvoga
zovemo pesnikom, a drugoga više prirodnjakom nego pesnikom«.28 Te reči
kao da bi htele da kažu: budući da je Empodokle pre prirodnjak no pesnik,
nikakvog značaja nema, i ne može ga učiniti pesnikom, to što on kao zajednič-
kO s Homerom ima stihove, kad nema podražavanja.
Na osnovu tog mesta neki mnogoglasni komentatori doneli su presudu i iz
kraljevstva poezije prognali mnogobrojni svet Visokog duha i plemen;t. Emopo-
doklu su oni za drugove u ovom prognanstvu dali Grka Hesioda, Arata i Nikan-
dra,2o a od Latina Lukrecija, Varona~ao Vergilija u Georgikama, Serena,a 1 Ma-
nilija,32 Pantana u Uraniji,33 Fracastora u SifilisuM i •Sve ostale koji su o stva-
rima prirode raspravljali u stihovima. Njima su pridodali još i one druge
koji su u stihovima pisali o stvarima koje spadaju u neku nauku ili veštinu.
Osim njih, rekli su da Lukan," da Silije Italik" i da Frac~storo u Josifu, zaje-
dno s mnogim drugim, Latinima i Grcima, nisu dostojni imena pesnika pošto
su istoriju opevali u stihovima. A onome koji im potraži razloge za tako svire-
pu osudu, odgovaraju da to čine oslanjajući se na dva aristotelovska zaključ­
ka o koje se ovaj svet ogrešio i za koje zaključke oni kažu da očigledno prois-
tiču iz Aristotelovih reči: »Jedan je od tih zaključaka u tome da nikakva nau-
ka ni veština ne mogu biti materija prikladna za poeziju, niti je treba tuma-
čiti stihovima, a drugi je da istorija onih stvari koje su se dogodile ne može
pružiti poeziji prikladnu materiju«.
U vezi s tako smelim, ·i tako strogim tvrđenjem neka bude dozvoljeno
napomenuti da ti komentatori mnogo pre zaslužuju prekore zbog tolike svoje
drskosti, kojom oni uzimaju da tako oholo prosuđuju, suprotstavljajući se
s neosnovanim i bezvrednim razlozima, i sveopštem mnenju, kao i mnenju
najplemenitijih pisaca, i čitavog sveta koji se u poeziju razume, i suprotstav-
ljajući se i opštoj praksi pesnika, pa i samim Aristotelovim rečima.
One su u ovome. Prvo, da li nekakav spev, koji je njegov autor najprije napi-
sao u stihu, ostaje kao i ranije spev ako ga neko drugi prenese u prozu?
Druga je sumnja ova: da li je neka fabula, koja je ponajpre obrađena u pro-
zi, a zatim prenesena u stihove, bila i prethodno, u prozi, poezija isto onako
kao što je to postala posle, u stihu? A treća: da li predstavlja poeziju, ili pak
samo govor, komedije, ako je, to jest, neka od njih u staro doba napisana u
prozi, kao što se danas mnoge pišu tako, isto tako da li to predstavljaju pas-
torale?
spadaju u stvari već dokazane, treba odgovoriti da komedije i pastorale, kad
su napisane u p·rozi, kOja je protivna stihu, a on je svojstven pesniku, nisu
poezija. Niti pak sama poezija koja je najpre oblikovana u stihu može da
ostane poezija kada stiha bude lišena. Prema tome Ilijada, i Argonautika i
· Eneida prestaju da budu poezija i preobražavaju se jednostavno u govor čim
se prevedu u prozu. To je potvrdio i Platon kada je u Gorgiji napisao sledeće
reči: »Ako neko iz celine poezije izuzme melodiju, ritam i stih, šta će ostati
drugo do govor?« Po· snazi te dogme, dakle, prva sumnja se razrešava na ovaj
10 - Povi1est književnih teorija 145

nacm: i sama Homerova Ilijada koju bi Demosten Trakijski preneo u prozu
sasvim bi prestala da bude poezija (...)
Iz istih razloga, što se tiče druge sumnje, sokratovski, Lukijanovi i Ci-
ceronovi Dijalozi, pa Heliodorova Etiopijska povest (Etiopika), Apulejev Ma-
garac i njegove Psihe, zatim Bokačove novele i ostale fikcije drugih njegovih
knjiga, kao i viteški romani na španskom, francuskom ili kom drugom jeziku
dokle god ostaju u prozi, bez sumnje ne mogu biti poezija (...) Zaključujući,
dakle, ovaj dugi niz pitanja, izgleda nam da smo, uz pomoć mnogobrojnih,
i snažnih, i jasnih razloga, pokazali da proza ni na koji način ne može da se
prilagodi ni epopej.i, ni bilo kojoj drugoj vrsti poezije. A isto tako i to da je
stih do te mere svojstven i tako bitan za svaku vrstu poezije, da bez stiha. ni·
jedno delo ne može, i ne treba da bude, poezija. Tolike su mogućnosti stihova.
što se tiče prave stvari, oni priznaju da Aristotel >>ne kaže jednostavno kaM
ko Empodokle nije pesnik, nego kaže da je pre pričalac stvari iz prirode, a to je
kao da kaže: zaista on nipošto nije pesnik, ali ne treba sporiti da on ima
izvesna svojstva pesnika, kao što je vuk koji obnče jagnjeću kožu uistinu vuk,
iako se može reći da ima ponešto od jagnjeta; time je, kako ja vjerujem, Aris-
totel hteo da kaže da stih, koji Empedokle ima kao i Homer, čini da je u
njemu prisutno izvesno svojstvo pesnika, kao što je jagnjeća koža; ali što se
tiče materije i samog predmeta, koja je vuk, on nije pesnik, jer Aristotel kaže
da je on pre p.ričalac "Stvari :iz prirode, no pesnik«.
A taj Aristotel, iako (kao što se ovde kaže) u svetu uživa glas istinskog filozo-
fa kome se ne može protivurečiti a da čovek ne pokaže da je slabouman, ne
izgleda da se mora na osnovu samoga autoriteta pretpostavljati u stvarima
poezije trostrukom autoritetu Cicerona, Horacija i Kvintilijana. Prvi od ove
trojice Empedoklovo delo naziva »izvrsnim spevom« (egregium poema), a
drugi ga zove »sicilijanskim pesnikom« (poeta ciciliano), mada ·sva trojica
pokazuju da nisu videli ovo Aristotelova mesto. To mesto, međutim, ne važi
za ·onako istinito kakvim ga p omenu ti komentator drži kod onih koji o ovome
imaju mišljenje kao· citirana· trojica (...) Ali nastavimo da važemo Aristotelovu
reč, i to ne pomoću autoriteta~ nego na osnovu razloga, a zatim pogledajmo i
ostale stvari koje se u vezi sa tim imaju uzeti u obzir.
Reći ćemo najprije da aristotelovska zaključivanje. da se Empedokle ima
. pre zvati· fi~iologom no pesnikam ne proizlazi ni iz jedne od ovih stvari koje
su prethodno postavljene i dokazane. I onda, ako je rekao da je epopeja po-
dražavanje, on, međutim, nije pokazao da je Homer bio epski pesnik, a da
Empedokle nije to bio, niti da je prvi podražavalac, a da drugi to nije.
što se tiče Homera, niti je po sebi očigledno da je on bio podražavalac, niti
je to Aristotel bilo kakvim razlogom dokazao. A što se Empedokla tiče, ništa
nije rekao o tome da ovaj nije bio podražavalac. štaviše, on ni na ·koji način,
po verovatnoći ili naučno,· nije dokazao da bi svaka vrsta poezije bila imitacija,
nego je samo na osnovu gologa autoriteta u početku svoje knjige izrekao i
stavio unapred takvo tvrđenje. Još je pak manje definisao, opisao ili na
koji drugi način odredio šta bi to imitacija imala da bude (...)A pošto smo mi
božjom milošću oslobođeni robovanja autoritetima, odbacivši svaki, ispitaćemo
u ovome što je predložno i postojanost aristotelovske doktrine, kao i same
činjenice, i razloge činjenica i činjenice razloga. Pomoću svega toga nadamo
se da ćemo bolje i istini bliže no na osnovu pukog tuđeg autoriteta razrešiti
146
•
sve ove teškoće. A ko dozvoljava da mu tuđi autoritet bude gospodar, mnogo
više, mi držimo, pravi budalu od sebe no onaj koji slobodno istražuje razloge
koji se potvrđuje na činjenicama i od strane činjenica (...) I što se još tiče
Empedokla, reći ćemo da ako Aristotel ovde poriče da je on bio pesnik ili da
je bio potpun i dobar pesnik, u drugim svojim spisima više od jednom ili dva
puta priznaje mu da pesnik jeste, i to skoro onoliki koliki je pesnik bio Ho-
mer: »Isto je tako smešno kada neko, pošto je rekao da je more znoj zemlje,
uobražava da je rekao nešto jasno, kao na primer Empodokle, jer je u pogledu
poezije možda dovoljno kada se tako kaže. Jer metafora je pesnička stvar«.
Drugo je mesto u trećoj knjizi Retorike: »Jer takvi govore u poeziji ove stvarci,
kao na primer Empodokle« .. Očigledno je da na ta· dva mesta Aristotel zove
poezijom Empodoklovo delo, i to ono o prirodi (...) Otuda i njegov tvorac
nužno treba da se nazove pesnikom (...) Ako, dakle, Aristotel Empedoklove
spise naziva poezijom, neizbežna će posledica biti da je po njemu i njihov
autor pesnik. I ako ga je on u knjizi o pesnicima stavio među druge pesnike,
i ako mu je pridodao pesnička obeležja i nazvao ga homerskim, nema sum-
nje da ga je pesnlkom i držao. A pošto su to Aristotelovi tumači složno porica·
li, !ko ne vidi da oni nisu razumeli učenje svoga učitelja? Time ~u pokazali da
se nisu mnogo starali da utvrde kakvo je on mnenje imao u tome. A pokazali
su još i to da su mnogo manje pazili šta je od dvoga, materija ili forma u
stanju da stvarima dade suštinu i naziv.
Sasvim izvesno, po mišljenju Aristotela i najboljih pripadnika njegove
škole, kao i po mišljenju Platona i, uostalom, svih filozofa, u prvom redu
forma, a ne materija, određuje biće i ime stvari, kojega mu drago one roda
bile, i po njoj se one razlikuju jedna od druge. I zbog toga, ako po slučaju nji·
hov učitelj u ov01ne i misli kao oni, oni zajedno s njim krupno greše :sudeći
da Empodokle, po materiji, nije pesnik, budući da bi to ime trebalo da dobije
po formi, koja je, međutim, stih.
A ako oni, dopuštajući da je stih jedna od formi speva, to jest ona koja je
spoljna i koja je izložena čulima, i da je skoro (kao što reče jedan od nJih)
jagnjeća koža stavljena na vuka, a forma unutrašnja, suštinska, i ako kažu da
ova druga i u tvoru u dostojanstvu treba da drži prvo mesto, i da je to prlča
(fabula), koje kod Homera ima, a kod Empedokla je nema, mi ćemo odgovoriti
najpre da se treba setiti da su se proslavile mnoge pesme koje za predmet
nisu imale nikakvu priču (fabulu) (...) A na drugom ćemo mestu reći da je i s
obzirom na priču (fabulu) Empedokle ne samo pesnik, nego i pesnik ništa
manji od Homera, jer on u svom spevu o prirodi nema manje priča no što ih
Homer ima u svojim spevovima (...)
Na osnovu svega toga pokazano je očigledno da Empedokla nipošto ne
treba nazivati pre prirodnjakom nego pesnikom, nego, naprotiv, pre pesnikom
no prirodnjakom, i da je on pesnik ne manji od Homera, nego pesnik njemu
ravan i čak pesnik i veći (...)
A sada da vidimo, za Boga, kakvi su razlozi pokrenuli najpre ostale, a
zatim dosetljivog komentatora, da izreknu tako nepravičnu i toliko ·svirepu
presudu protiv Empedokla i protiv svih drugih koji su o stvarima iz prirode
pevali u svojim spevovima. Ti su razlozi uglavnom sledeći:
»Prvo pošto su nauke i veštine već razmatrali filozofi. i umetnici, s razlo-
zima nužnim, i verodostojnim, i uočenim dugotrajnim iskustvom, i pošto su
oni o njima _pisali, one su već zauzele mesto koje imaju istorija i stvari koje
147

. su se dogodile. I zato one pesniku koji ih samo prepo~riv_a pe~ničkim_Tečima
ne ostavljaju nijedan delić zbog koga se on može hvahsa~1 da .Je pes~Ik:< !· -_)
Drugi je njihov ra~log ovakav: »A;ko ~ uzmetn? da .su .~nl Pr:'t,· r~zmiŠ.lJaJU~l,
iznašli neku nauku ili kakvu veštmu 1 da su Je obJavih u stihovima, Ipak Ih
zbog toga ne treba zvati pesn.icima. Jer su oni nalazeći razmi~ljanjem istinu
ove nauke ili pak ove veštine obavljali posao d~brog filozofa ~ dobrog urne~·
. nika, ali ne i posao dobrog pesnika. A zadatak Je dobrog pesmka da, razmi·
šljajući, podražava istinu.~ud~inskih zbivanja. ljudskih i. d~ tim .!?.odražava·
njem slušaocima pruži UZIVanJe« (...) A treĆI dokaz, naJOČigledmJI za čula,
kažu da bi bio: »Jer je poezija pronađena jedino da bi u njoj uživale i da bi
se njoffi razonođivale duše neobrazovane,svetine, koja se ne razume u razloge,
ni u razlikovanja, ni u dokazivanja koja su tanana i koja su daleko_od navika
neznalica; a ne razumevajući ih, ona ih neizbežna sluša s dosadom 1 s nezado·
voljstvom« (...) Iz tih razloga oni izvlače kao k?ru;ekvencu ~~ pesn_ik treba
da pazi i da Illi na jednom mestu speva ne upotreb, ~Ikakav dehc IZ ov1h.~~uka
ili veština. »U toj stvari kažu da su posebno, a bez Ikakve potrebe, _gr~sib Lu·
kan, i Dante u Komediji, koji su prema astrologiji pokazivllli godiŠnJa doba
i časove dana i noći. A Homer, i Vergilije u Eneidi, nikada nisu zapali u tu
pogrešku« (...)
Ova tri razloga (...) prividno izgledaju gigantska, a u stvari su pigmejska.
Jer glavna postavka prvoga razloga očigledno je pogrešna. Po njihovom uve-
renju, naime, kao i po uverenju svačijem, Homer je bio pesnik. A nje~ova
Ilijada i njegova Odiseja su bez ikakve sumnje poezija. A ipak ~u pre nJega
llijadu pisali mnogi drugi: Palamed, Korin, Daret (...) Homer Je, dakle, ne
samo predmet svoje Ilijade uzeo iz istorije, nego je isto tako svoj spev sagra·
· dio na predmetu koji su drugi već bili u poeziji obradili. Stoga, ako bi bilo
tačno da nije pesnik onaj koji obrađuje u stihu stvari koje su drugi iznašli
ili opisali, Homer u llijadi ne bi bio pesnik. A on je, m_eđutim, u nj~j pe~nik.
Pren:a tome, neko m_o~e biti pesnik i sa stvarima koje .J~ neko pre ':'Jega Izna~
šao i opisao (...) Prvi Je razlog, dakle, oboren kao u cehm pogrešan 1 kao malo
promišljen; Nije od njega jači _ni drugi; i on je pogre~'.' kao i P':"i u svotoj
osnovnoj postavci. Budući da Je napred pokazano da mJedan načm podraza·
vanja ili imitovanja nije svojstven pesniku niti predstavlja suštinu poezije,
. neće biti ,istina da onaj koji ne podražava ne vrši funkciju pesnika. A zatim,
. ako podražava onaj koji stvara fabule, neće biti istinita ni sporedna postavka
po kojoj Empedokle nije podražavao, jer je on sačinio veliku fabulu (...)
Treći od tih razloga; po kome je poezija pronađena da bi donosila uživanja
prostoj svetini, nije manje smešan no što je bez dokaza i bez ikakve potvrde.
Jer ako ga neko·osporava, kao što ga osporavamo mi, kako će ga dokazati ili
potvrditi dosjetljivi komentator, m neko drugi umesto njega. On na to ne daje
nikakav argument i nijedan dokaz. A mi smo pokazali da je po istoriji po·
stanje poezije bilo sasvim drugojačije od onoga kako ga je on prikazao. To
jest da je ona rođena u proročištu, na mestu koje se poštovalo i gde čovek iz
redova svetine nije imao pristupa. I da himne koje su stvarali Olen, Melanipid,
, Ante, Tamira, Orfej, Musej Panfos" i drugi, koji su mnogo unapredili poeziju,
nisu bile stvari koje su služile .za uživanje neuglađenome svetu. A i da druge
božanstvene pesme, koje su u ovom prvom veku bile mnogobrojne, .i koje su
. se pevale pri. prinošenju žrtava i u božanskim misterij;~ma, nisu težile da za-
bave neobrawvanu svetinu, već. da je navedu da poštuje bogove i da s.e divi
148
•
njihovom božanstvu. I da tolika proročanstva koja su pravile Pitije i Sibile
u ovo najranije doba nisu bila stvari koje· je mogao da razume običan svet i
da u tome razumevanju uživa. Nego da su bila stvari koje su uvijene u mnogo- ·
brojne velove, koje su otkrivene tek puno vekova kasnije, i s velikom mukom.
A da je ostatak poezije Linove, Orfejeve, Eumolpove i Eritrejine bio većim
delom o stvarima iz· prirode ili .iz pojedinih veština, koje su ti prvi i poštova·
nja dostojni očevi poezije načinili da bi njim~ P?du~:'vali. a >;e da bi i:lllagali
dosadi, ako ne neobrazovan puk, a ono bar ljudi kOJI su Imali duh sposoban
da najpre oseti divljenje za velike i tajanstvene stvari ovoga sveta (...)
DA LI SE POEZIJA MOžE TVORITI OD ISTORIJE? -Nijednu od triju
tačaka o zadatku pesnika Aristotel nije nikakvim razlozima dokazao niti pak
pokušao da dokaže. A i kada bi pokušao da ih dokaže, njegovi razlozi ne bi bili
istiniti, nego samo prividni, jer bi im protivurečila čivata pesnička praksa (; ..)
I time što se kaže da se pesnik od istoričara razlikuje utoliko ukoliko ovaj
pripoveda o stvarima koje su se dogo~ile, a on o stvarima k~je s?. imale ili su
mogle da se dogode, ne dokazuje se rupošto da ~erodotov~ Ist<;>nJa pretočen~
u stihove ne bi postala poezija. Radi toga se to 1 ne zaklJUČUJe, kao što bi
trebalo, nego se zaključuje da bi oni ostali istorija. A to mi i ne poričemo, nego
samo kažemo da bi ona, obrađena na pesnički način i preneta u stihove, ostala
istorija i u isti mah postala poezij.~ (.. -~ Pes~ može da_ op~~a st':ari i. doga-
đaje koji su se odigrali (...) MatenJ~ kOJU ~esm~ obrađuje mJe, ,naime, Jedno·
stavna i od jedne iste vrste. NaprotiV:, o~a ;e, za~s~a_, u svom ;~e~ delu, sve-
opšta: ili je čitava istinita ili čitava IZmiŠlJena, 1h Je delom. IStl'_'I.ta, a delom
izmišljena. Pa zbog toga, ili je ~itava iznađena d':hom pesmka, Il~ se del'?~
zbila a delom je iznađena njegovim d~om: I to rm kažemo za on~ Istu ~~ZIJU
u kojoj dolaze ljudski postupci, u kOJU ms': ll:metnut:' del.~ pn~'?de Ih ~?·
gova (...) Otuda, pitanje da Ii pohvalu zasluzuJe. pesmk koJ.' se mJe pomuc10
da iznađe materiju spada u jedno drugo poglavlJe, ne ono, Jednostavno, o pe·
sniku, nego u ono o pesniku boljem ili gorem. A to ne leži toliko u materiji:
a ni u tome da se ona iznađe ili ne iznađe, koliko u tome da se ona obradi
na specifično pes11ički način (...) ~~t.,~ija preuzeta iz nauka, ili iz veština ili
iz ~sttorije može da bude prikladan predmet poez11e 1 .spevova, 1Sa!II10 da~
poetski obrađena ...
(ZAKUUčNA REč U RAZMATRANJU ARI_STOTEL?.~E »POE!!_!<~«:!
- Sa svim ovim što je napred rečeno i raspravlJeno zavrs1cemo zaklJUCUJUCI
ukratko da smo pokazali dosta jasno kako ~'!j()pštija. aristotelovska učenja,
kao i ona koja važe kao unapred postavljeni pr.incipi pesničke veštine, nisu
istiniti ni u pogledu njenoga postanka uopšte, ni u pogledu na mnoge poseb~e
vrste. A nisu istiniti takođe, niti odgovaraju stvari, ni u pogledu onoga što Je
~no da ·e čitava poezija podražavanje, i da je svaki pesnik bilo ili. jeste
podražavalac. Nije ona istinita, za 1m, n1 ad tvrdi da se epopeja može ~astaviti
u .prozi. Još manje, kad uzima da je fabula više svojstvena pesničkom poslu
od pravljenja stihova. Isto tako, ona nije istinita ni_ u pogle.du ":'ate~iie koj~
se pesniku pridaje i koja, tobož,...!!e može da bude m o stvanma 1z pnrode, m
iz istorije niti iz kakve druge nauke ili veštine. Niti je pak ,istina da su har·
monija i ;itarn u potpunosti biii oruđa pesmčkog podražavanja. Nije, najpo-
sle, m o recima podrazavanJa Anstotel raspravljao iscrpno i tačno. Među tim "
149

opštim raspravljanjima još mnogobrojna druga su se pokazala, i više no ona
posebna, da ni ona, ni pomenuti generalni aristotelovski propisi, nisu ni istiniti,
ni poeziji svojstveni, niti pak dovoljni.
»Dekada u kojoj se dliskutuje o
·
poetici«, Ferara, 1586, str 2-4, 15,
23-29, 33-36, 57-58, 59----{)1, 63----{)6,
68----{)9, 74, 94--95, 118--120, 137-C
143, 146, 148-149, 151-152, 164, 167,
174, 209; prevodi A. Vilhara i M.
Pantića
(Poetika humanizma i renesanse)
Izabrao i uredio Miroslav Pantić,
Beograd, 1936.
BIUESKE
1 Petrićeva Poetika ima dva dela, od kojih svaki sadrži po deset glava ili, kako
je on to govorio, po deset knjiga; zato je te delove po ugledu na Tita Livija1. koj~
je tako zvao delove svoje istorije, nazvao dekadama. U prvoj, to jest u istOriJSkOJ
dekadi (DeUa Poetica di Francesco Patrizzi la deca istoriale), govori se »O -poreklu
i napretku poezije«, o antičkim pesnicima, grčkim i rimskim, o podeli antičke
pqezije, o agonu, pevanju, harmoniji, ritmu, horovima u antičkoj poeziji i sl.
2 O Femoneji Petrić je u pomenutom prvom delu svoje Poetike pisao, oslanja-
jući se na Klimenta Aleksandrijskog, na Hesioda, Strabona, Pausaniju i druge
antičke autoritete, da je to najstarija delf.ijska proročica i da je ona pronašla hek-
sametar; za Olena je, međutim, pisao da je »bio bar drugi grčki pesnik, ako nije
bio prvi«, a da kao pesnik ~roni 1?-esumnjivo._ima prima~. Po Pet!ićevom uverenj~
dalje, Apolon, bog proroka 1. pesmka, obJaVlJIVao Je svoJa prorocanstva na usta 1
preko stihova ovih prvih pesnika.
3 Jedan od modernih tumača Aristotelove Poetike je italijanski pisac i mislilac
LudovicO Castelvetro (v. izvode iz njegovog dela u ovoj knjizi) .s kojim Petrić ne-
prekidno polemiše, ne pominjujući ga nikad po imenu.
4 Te Aristotelove reči, koje je Petrić ponešto slobodno preneo, nalaze se u
Poetici (XVII, 1455 a). U prevodu Miloša Đurića one glase:_ »Zato je pesništvo za
onoga ko je veoma obdaren -ili i za onoga ko je strasno temperamentan«.
5 Petrić ovde ima u vidu sledeća mesta iz Aristotelove Poetike: »Uopšte čini se
pesničku umetnost donela su dva, i to u ljudskoj prirodi zasnovana, uzroka«. (Prvi
je uzrok:)' »Podražavanje je čoveku urođeno još od detinjstva ... « (IV) i: »D.:dde,
ep i tragedija, zatim komedija i ditir~mb,, i .~ajveći deo aulet.ike. i kitarist_i~e, sve
te umetnosti u celini prikazuju podrazavaJUCl ...« (1). (Prevodi Miloša Đunca).
6 Poetika, gl. VIII, prevod M. Đurića. ~
7 O pevaču Linu v. nap. 2. uz tc:;~st Pie~ra Ron_sarda. pp ..
i ..Linovu.sačuvaJ?U pe:
srnu, koja u preyo~u f\ugusta Mu~ICa _glasi: »_0 Lme,_ ·koJega c::aste SVI '?ogov1, tebi
su dali te si prvi lJudima glasom Jasmm zapjevao pJesmu; ah Feb te Je .~d gneva
ubio, a Muze te žale«.
6 O Orfeju i Museju v. nap. 9. uz tekst Đulija čezara Skaliđera.
9 O ovom mitskom pes_I!iku, tobožnjem savremepiku Orfej~ i. Her~~la, Pe~ri~
piše na str. 24. svoje IstonJske dekade: »Melampo Je, dakle, biO 1 vehkl pes~ I
veliki ·prorok; ali ostavljajući po strani njegovo prorokovanje, o kome se pnpo·
vedaju mnoge stvari, reći ćemo nešto o njegovim pesmama. Među njima nalazim
jednu o Saturnovim delima, nazvanU Kroni ja, ·jednu drugu o grabljenju Prozer·
pine i o Cererinom plaču i žrtvama ... «
to O Eumolpu od Pierra Ronsarda.
11 Poslanica Pizonima (O pesničkoj veštini), stih 309.
12 Veliki grčki naučnik i filozof Demokrit (rođen oko god. 460 pre n. e., a umro
u dubokoj starosti)nije u svojoj skoro neizmernoj i enciklopedijskoj delatnosti
zaobišao ni teorijska razmatranja o poeziji. Tako je, prema popisu njegovih dela
150
•
koji daje Diogen Laertski, glasoviti antički materijalista pisao »O ritmovima i har-
moniji«, »0 pesništvu«. »O lepoti reči« i dr. ali su i od tih, kao i od drugih njegovih
SJ?isa, ostali tek neznatni fragmetni i citati, i prikazi u tekstovima kasnijih antičkih
pisaca.
13 Po Demokritu: »Što god pesnik piše sa zanosom i svetim nadahnućem, to je
zacelo lepo, a što piše bez toga, nevredno« (prevod Nika Majnarića).
14
Poslanica Pizonima (O pesničkoj veštini), stihovi 408- 411; prevod Mladena
S. Atanasijevića.
15
Platon, Zakoni, II knjiga: »Ali bogovi se ražališe nad ljudskim rodom, koji
je od prirode izložen nevoljama, te ljudima odrediše kao odmor od nevolja izmje·
nične svetkovine u čast bogova i dadoše im kao drugove u svetkovanju Muze, Apo-
lona, vođu Muza i Dionisa (Gortanov komentar: Ta su božanstva obdarila ljude
darovima, koji im uljepšavaju život, pjesmom, plesom i vinom), da popravljaju
svoje odgajanje, a to se uz pomoć bogova zbiva na svetkovinama ... Nama ... su ...
isti bogovi ... (koji) su nam dani za drugove u plesu ulili osjećaj ritma i sklada
uz nasladu, pa... nas time pokreću i vode pri korskom plesu ...<< (prevod Veljka
Gortana).
16 O pesničkoj umetnosti, stih. 21 -22.
17
Teofrast- stari grčki filozof sa Lezbosa (oko 372-287. pre n. e.). Pravo mu
je ime Tirtam, a Teofrast, što znači »božanski govornik«, je nadimak koji mu je
dao Aristotel zbog njegove rečitosti. Od njegovih spisa, kojih je nekada bilo mnogo,
sačuvala su se dva naučna (Sistematika bilja i Fiziologija bilja) i jedan moralistički
(Karakteri).
18
Te Pindarove reči, koje su sigurno uzete iz pesme Danas Dionisa slave, glase,
u prevodu Tona Smerdela, nešto drukčije: »One u zanosu strasti i srca zabacuju
glave ... «
Bilješka 19 kao :i 29-36 odnose se na druge tekstove iz knj.ige M. Pantića Po-
etika humanizma i renesanse.
20 Up. napomenu 7.
21
Ta je Aristotelova tvrdnja na samom početku njegove Poetike.
2
~ Poetika, gl. XVII, preveo Miloš Đurić.
23 I sto, gl. VI.
24
I sto, gl. XXIV.
25
Svi ovi navodi iz Aristotelove Poetike, kao i ostali, na drugim mestima, daju
se prema prevodu Miloša Đurića.
26 Znameniti rimski pisac Marko Tulije Ciceron (10643. god pre n. e.) napisao
je ceo jedan niz svojih dela u obliku dijaloga: O besedniku (De ot·atore), Brut ili o
slavnim besednicima (Brutus de claris oratoribus), Katan Stariji, ili o starosti
(Cato Maior sive de senectute), Lelije, ili o prijateljstvu (Laelius sive de amicitia).
Dijalog je takođe literarni oblik koji je za većinu svojih brojnih filozofsko-satirič­
kih dela izabrao Lukijan iz Samosate (123 -190 n. e.).
27
HeliodOr- autor opsežnog grčkog romana Etiopijska povest (Etiopika), koji
za predmet ima zgode i nezgode dvojice ljubavnika; živeo je i radio u III veku n.
e. Ahiles Tatios, iz Aleksandrije, sa početka III v. n. e., takođe je pisac jednog
ovakvog romana. Po svome romanu Metamorfoze slavan je, u prvom redu i više
no po drugim svojim spisima, -latinski retor i filozof neoplatonističke orijentacije
L,ucije Apulej, iz Madaure. U tom romanu na najzanimljiviji način mešaju se rea-
lizam i satira sa fantastikom i fikcijom.
28
Poetika, gl. l, prevod M. Đurića.
ovakvog romana. Po svome romanu Metamorfoze slavan je, u prvom redu i vise
no po drugim svojim spisima, latinski retor i filozof neoplationističke orijentacije
37
O Olenu v. nap. 2. Pod imenom Melanipida poznata su dva helenska pesnika,
jedan Stariji (iz V v. pre n. e.) i drugi Mlađi; obadvojica su pisali ditirambe. Prema
Petrićevoj Istorijskoj dekadi (str. 12) pesnik Ante pomenut je, u Plutarhovim spi-
sima, kao pesnik himni. Mitski je i pesnik pod imenom Tamira, Tračanin, koji je,
po priči, bio tako vrstan svirač i pevač da se, slavoljub i hvalisav, počeo razmetati
da slađe peva i svira od Muza; za osvetu, one -mu oduzmu vid i liše ga veštine svi-
ranja u kitaru.
151
 •

Pierre Corneille

RASPRA VA O TRIMA JEDINSTVIMA


~>Zaplet« ·se, po Aristotelu •sastoji djemo 1ce o onoga sto se o go ilo..!
Pierre Corneille ·(1606-1684), čuve11i francuski dramatičar (Cid, Horace, Cinna, 4
Sm.rt Pompejeva i dr.), predstavnik klasicizma. U svojoj raspravi o trima jedilt· --"
stvima u drami on pokušava ta jedinstva elastično tumačiti. Vrlo su karakteri·
stične posljednje riječi njegove rasprave kojima ističe da je lako teoretičarima
proglasiti jasna i »Čista<< pravila, no praktičar, čovjek koji stvara umjetnička djela,
zna kako je teško pridržavati se uskih i nametnutih okvira.
154
•
Tvrdim dakle, i već sam to rekao, da se jedil}stvo radnje u komediii sa-,-]
stoji od jedinstva intrige, ili od teškoća koje stoje na putu ostvarenja namjera
glavnih likov<t; a u tragediJI Jedmstvo se sastoJi od jedinstva opasnosti, bez
obzira da li junak podlegne ili izbjegne opasnosti. Ne tvrdim da ne može biti
više intriga i prepreka u prvoj, ili više opasnoSII:i u potonjoj, pod uvjetom da
svaka nužno završi u drugoj. Jer tada nestanak prve opasnosti ne čini radnju
cjelovitom, nego vodi u drugu; a rješenje jedne intrige ne ostavlja glumce
besposlenim budući da ih opterećuje drugom intrigom ...
U drugu ruku termin »jedinstvo radnje« ne znači da treba biti samo jedna-
radnja u drami. Ono što pjesmk odab1re za svoj predmet treba imati očetakd.
sredinu i kraj; ali svaki od tih di'elova može sadržati · 'ko di'elova u \
sličnoJ ov1snosti. MOra: pos OJati Jedna cfelovita radnja koja gledaočevu svijest __ •
ostavlja smirenomjAli ona možeoiti jedino rezultat nekoliko necjelovitih di· J
jelova koji pr-idonose napretku cjeline te drže gledaoca u napetosti. Potrebno
je da pisac na kraju svakog čina vodi posebnog računa da radnja bude konti-
nuirana.
~povezanost prizora liaison des scenes ~Jjedi-njJJjP 5'7P ll_lojedjne rad-
1
_nje svakog čina, jednu s drugom, a o kojoj sam govorio u svom eseju Suivan-
teJ važan je ukras p1esme1 te uvelike pomaže da stvori kontinuitet radnje time
što pruža kontinuitet prikazivanja. No u krajnjoj liniji to je samo ukras, a
ne pravilo. Stari to nisu uvijek poštivali, premda se većina njihovih činova
sastojala od dvaju ili triju prizora, pa je njima bilo mnogo lakše nego nama
koji katkada imamo i 9 ili 10 prizora ...
Premda radnja dramske pjesme treba imati jedinstvo, moramo smatrati---:-1-
kao da ima dva· <i}ementa: stvar n· za leta ili komplikaciju i denouement,
:a;
početka
azališta prije radnje ... a ostatak pripada raspletu ... « Zaplet
ov,isi u potpunosti o izboru i sjajnoj mašti pjesnika; i čovjek ne može za to
dati neka pravila osim da sve bude raspoređeno prema vjerojatnosti ili nužno-
sti ...
U ~Jililli! smatramo da treba izbjegavati dvije stvari - je~avan
preokret u liku i upotrebu deusa ex machina. Nije potrebna posebna umje-
Šnost da se završi pjesma kada ono što predstavlja teškoću planovima glavnih
likova u tijeku četiriju činova jednostavno prestaje postojati u petom činu bez
1
Pod terminom >>pjesma« Corneille ovdje misli na dramsku pjesmu, tragediju
odnosno kazališni komad u stihu. To se odnosi i na ostailu upotrebu rijeći »pjesma«
u ovoj raspravi (MB).
155
 •

ikakva posebnog razloga koji ga je usmjerio u tom pravcu... ~iti upot.reba Kako bi se na neki način ispravila ta promjena mjesta, kada je ona neiz-
stroja pokazuje više umješnosti kada služi tome da se bog spusti kako br sve bježiva, predložio bih dvije stvari: prvo, da 2:.Y.t9! njkada ne miienia miesto
zaključio kada glumci više ne znaju kako da srede stvari . . . . prizora u istom činu, nego samo od jednog čina do drugog. kao u .prva tri čina
Cinne. Drugi je pnjltdlog da oba mJesta ne bi smjela imati specifična imena,
S predmeta radnje prelazim na podjelu drame na činove, od kojih syak~
nego da budu opće mjesto u kojem su oba mjesta sadržana, kao Pariz, Rim,
treba sadržati dio, ali ne tako ravnopravno da autor ne bi trebao rezervrratr
Lion, Carigrad i slično. To će zavesti gledaoca koji, ne vidjevši ništa što samo
više za posljednji čin od ostalih te pružiti manje u prvom nego u drugim či-
po sebi nosi razliku mjesta, ne postaje toga svjestan; u najmanju ruku on neće
novima ... Aristotel ne propisuje broj činova. Horacije ograničuje broj činova
primijetiti razliku na zloban i kritičan način ... budući da se većina zagrijala
na pet .. .
za radnju, koja je prikazana ...
Broj prizora u svakom činu ne potpada ni pod kakvo pravilo. Ali kako Mnoga moja djela bit će nedostatna ako čovjek ne želi priznati promjenu
svaki čin treba imati određen broj stihova, zbog kojeg je dužina ista kao u /jedinstva mjesta/, čime ću se ja u budućnosti zadovoljiti kada ne mogu udo-
drugi'm činovima, autor može ubaciti više ili manje prizora, ovisno o tome da voljiti svoj strogosti pravila ... Lako je teoretskim kritičarima biti strogi. No
li su kraći ili duži, kako bi se ispunilo vrijeme koje svaki čin treba ispuniti ... kad bi oni htjeli pružiti publici deset ili dvanaest takvih pjesama, oni bi možda
Pravilo o jedinstvu vremena ima svoju osnovu u Aristotelovoj izjavi da proširili pravila još više nego što sam ·to ja učinio, čim bi iskustvom došli do
»trait!diji treba ograni~itt svoJu duzn~u radule u.nutar Jedn,?g okr~ta. sun~~: spoznaje koliko ograničenja unosi strogo poštivanje tih pravila, te koliko je
ili da je mnogo ne JJremaši«. Ta primjedba dala Je povoda cuvenoJ drskustjl lijepih stvari time istjerana iz kazališta. Bilo kako bilo, ovo su moji pogledi
da:-!Cse to odnosi na prirodni dan od dvadeset četiri sata iii na umjetni dan od ili, ako želite, moji heretički stavovi o glavnim problemima ove umjetnosti ...
dvanaest sati ... Sa svoje strane nalazim da ima tema koje vrlo teško mogu
biti obuhvaćene u tako malo vremena, tako da 'ja te teme neću samo ograniČiti Preveo M. Beker
·na dvadeset četiri sata, nego ću se poslužiti slobodom koju pruža filozof da (Discours sur les trois unit es, Paris)
ih malo premašim te ću bez grižnje savjesti produžiti radnju na trideset sati ...
Mnogi dižu svoj glas protiv tog pravila te ga zovu tiranskim; oni bi za to
imali razloga kad bi se zasnivalo samo na Aristotelovu autoritetu. Ali ono zbog
čega to pravilo treba prihvatiti jest prirodni uzrok. Dramska pjesma je opo:
našanje~_ili.JJolje·-rcčeue, prikaZ .ljudskih radnjaj i nema sumnie da su PrlkllZl
b01j1ako naliče na original. Prikazivanje traje dva sata; originalu bi savrseno
odgovaralo kada radnja koju prikazuje ne bi zahtijevalaauze vremena nego
s~~-oQ.gnasan~. Zb_~~ toga se. nemOJ~O z~ustav1b ,na ~~anaest ili d~ad:set ·
četrri sata. No ogramcrmo radnJU na naJkrace moguce VriJeme kako br pnka- l
ziv:anje bilo što slicniJC 1 savrseniJC.... . · . . .. · . -·
što se tiče j dinstva mjesta, ne nalazhn nikakvo .pravilo ni u Aristotelu,
ni u Horaciju. To je navelo ne e kritičare da povjeruju kako je do tog pravila
došlo jedino kao rezultat jedinstva vremena te su stekli uvjerenje da jedinstvo
vremena može biti prošireno tako da uključi bilo koje mjesto kamo covjek
mut"e sUci 1 vratih se u roku od dvadeset eetiJ;I sata. lQ Je pomalo slobodno
olJjašn 1enJe, Pa bi llwJe strane kaz::dišta, kada 61 _autor pnkaz1vao glumca
Jahača, mogle predstavljati Pariz i Rouen ...
O antrcr, gdje kraljevi govore na javnim mjestima, lako je u tragedijama
strogo pridržavanje jedinstva mjesta. No Sofokla' nije poštivao to jedinstvo u
A.jaksu, koji napušta kazalište kako bi našao samotno mjesto da izvrši samo-
ubojstvo te se ubija pred .gledaocima ... Mi ne možemo svojatati istu slobodu
time što bismo izvukli kraljeve i princeze iz njihovih odaja. Osim toga, kako
razlike i suprotnosti interesa onih koji se nalaze na jednom mjestu često do-
puštaju da se povjeravaju i otkrivaju tajne samo u svojim sobam~, treba
potražiti neki drugi način da se postigne jedinstvo mjesta ako ga žehmo za,
držati u svim našim pjesmama._ ..
. Zbog toga tvrdim da to jedinstvo treba biti tako strogo kako je sa.mo ~o­
guće. No kako se ono ne prilagođuje svakoj vrsti teme, vrlo rado pnznaJem
da što god se dogodilo u jednom gradu ima jedinstvo mjesta. Ne da j~ želi~
da kazalište predstavlja cijeli grad; to bi bila odviše prostrana pozox;mca; ah
pozornica može prikazivati samo dva ili tri posebna mjesta unutar zrdova ...

l "'7
J,
156
 •

Nicolas Boileau

PJESNIČKO UMIJEĆE
Treće pjevanje
 •

Ne postoji z1nija, niti izrod strašan,-

što se neće svidjet, vještq oponašan;
jerbo kist istančan u ljupkoj vještini
najružnije stvari prikladnima čini.
Da ushHi plačna Tragedija stoga s
'pafiije ·nam Edipa reče krvavoga,
Oresta, što majku ubi, kaza stanje
i izmami plač nam kao olakšanje.
~ -··

Vi, u kojim plamti. žar za kazalište,

što versima sjajnim _ slavu steći Ište, 10
na sceni prikazat hoćete li djelo,
kom pljeska! općinstvo Pariza će cijelo,
koje će sve ljepše što je više znano,
do dvadeset ljeta još bit zahtijevano,
nek zbor prožet,žarki)Il: strastima ·vam bude; 15
neka one srce zagrijU, uzbude. .
Ako divnog čuvstva žestina nas_mna: -
slatkim je trepetom rijetko ispunila,
ako ljupku s].lćut-nije proizvela,
učena zalud izvodite djela; 20
mudrovanja će vam ohladi! najčešće.
gledatelja vazda prelijena da plješće;
što, praznim patosom zamoren posve~a,,
__s punim opravdanjem grdi vas il prijema.
\§vidjet se i ganut u tom .tajne 1eže: _!). 25
LJznađite sredstvo što m1i .poror veže.-. _
35
rf -{-prvim versim < adnj . pripravljena mora
• u pre met nas uvest g at o ez napoFa_.. _ __;
, \.rl
\ \)\1(;\J-CV)-' ~" . Glumac zbora sporog smijeh u mep.i budi,
Nicolas Boileau ~1636-1711) (zapravo Nicolas Despreaux) (Vidi str. 119), francu- što ne zna Od prve reći ono .. štg_ žudi, 30
ski pjesnik i kritičar, predstavljen je ovdje trećim dijelom (pjevanjem) svoga Pje- što, razvijuć loše zaple(aj još gori,
snič,kog umijeća (~j_e_se-sastoji __ QJ;J_i;..~t_iJjil!_pjevq.JJJg)._ Treće pjevanje govori,o__ tzyc.!- mješte da zabavi samo me_umoJ:i ..
--~~li~i!!J:.,knj~že_1!_ni1J:l___I_.?_~9.'~l!JJJ!,-)~:_Q..}!_~gedifC!epl!· .. Kao i u _Horacij_evu ·stuččiju, Da tek ime veli, bilo bi mi draže,
danaSn]eg čttaoca mazda zbunJUJe što serađt. o/{ntfl'Kom naptsu u stzhu, no kako
1

»Ja sam Agamemnon "il·Orest« .da··kaže, .

bisiho ~~ što bolje upoznali s književnim teorijama iz prošlosti, dobro je da ih
susrećeJzo u obliku koji je što bliži načinu izraza (dakle samom mediju) originala. neg da zbrkanošću pustih čudo:višta · 35
Ta sličnost originalu posebno je uspjela u Tomasovićevu prijevodu Boileauova sluh zagluši duhu ne kazavši p.išta..
djela koji je zadržao i rimovani dvostih (aleksandrinac) izvornog teksta. j Predmet nikad nije istumačen rang._.

160 ll - PovLjest k-nj-ikvnih teori.ja l!H


· · ''
l Nek je mjesto radnje
Onkraj PireD:e}a stanovit poeta
sveđ čvrsto
i znano. "l
-
na sceni sažimlje u dan jedan lJeta-.
'~ Tamo JUnak često, u Jadnom komadu,
\ ~lad u prvom činu, najzad ima bradu.
~~(jje ur:fra zakonitost VriJedi~
tražimo da radnja svud umješno slijedi;
_j~dna radnja, u dan jednog događaja ':
puno kazalište nek drži do kraJa.
J?avat nečnyeno ništa se ne smije: __)
'stinit tkad-v'ero'atno-ni"e.------ ---
Nerazložno čudo nema za Ine čari:
---._duh _nsr ~zbuđuju nemagpće st_vari.
, cy što se vidJet ne sm'je valja opisati:
•'•'G ono što se gleda to se bolje shvati;
ima stvari što ih pametno umijeće
ponudit će uhu ali oku neće.
Nek zaplet, rastući kroz prizorje svako,
·• ' stigavši vrhuncu razriješi se lako.
\ Duh nam ništa tako živo ne pogodi
neg kad u predmetu, što ga zaplet vodi,
spoznana istina tajne mahomice
sve mijenja, svem daje neslućena lice.
Tragedija, gruba u početku svojem,
bl kor prost gdje svatko plesom bi i pojem
bogu vinograda hvale prinoseći,
nastojao berbu što plodniju steći.
Kad bi vino, radost duh im ugrijali,
najboljem bi pojcu jarca za dar dali.
Tespis prvi, pošto sriješa na se metnu,
pronese tu ludost kroz sajmišta sretnu;
glumce, uz loš nakit, navrh kola stavi,
namjernike novom predstavom zabavi.
Eshil je osobe u kor ubacio,
doličnijom krinkom lica im je skrio,
na daske teatra, javno izgrađene,
izveo je glumce čudno obuvene.
>·, _Sofoklo je, najzad, daru maha dao,
· ;;-<_ ,"~\-,umnožio sjaj je, sklad je uvećao,
,-, --''' 'Koru bl u radnji dana važnost jača,
izražajnost versa hrapavih uglača,
dovevši kod Grka božanskom je visu,
kom slabi Latini nikad stigli nisu.
~h ' . nam.prec1. teatar }Jrezreše;
ll!)<Lozni
on užitak neznan dugo u nas bješe.
-Neukih romata družba, kažu, davno
prva u Parizu-davala ga javno;
162
•
i glupo revnosna, s bogočašća svoga
predstavljaše svece, Djevicu i Boga. . ~
85
40
;
l. Rastjerav neukost, naposljetku znanje ,,
! l!
sudi nesmotrenim tako revnovanje;
progna bogoslovce bespravne tog soja;
tad uskrsnu Hektor, Andromaha, Troja. 90
Samo, glumci krinke ne nošahu više,
45 violine glazbu i kor zamijeniše.
Smjesta ljubav, puna nježnih osjećaja,
teatar i roman stade da osvaja.
Cutljivo slikanje tog u nama žara 95
put najsigurniji do srca ·otvara.
Slilkajlte -ljuvene junake, u redu;
nek se u pastire umilne ne svedu:
da ne ljubi Ahil ko Tircis, Phillma;
od Kira nemojte pravit Artamlmea; 100
i nek ljubav, koju grizodušje muči,
55 prije se za slabost.neg za snagu luči.
Izb· e nite sitnu ličnost u roman
nek vam hrabar 1 a 1ma ne anu.
:J '·(\
Bez žestine nece Ahilej se svidjet: 105
60 gdje uvrijeđen plače ja ga volim vidjet.
Drobna slabost· vješto kad slikana biva,
duh naš u njoj narav s užitkoni 'otkriva.
Stoga postupajte u spisu ovako: ·
nek je Agamemnon tašt, samoživ jako;
Enej sveđ bogove revno mora častit. 110
65 sačuvajte svakom njegov značaj vlastit;
Proučite ćudi u vijeku i kraju: ·
podneblja naravi različite daju.
Nemojte stog pridat, kao u »Ci<lliji«, 115
70 duh, izgled francuski drevnoj Italiji;
nit s rimskim imenoni risat naše ljude,
pa da Katon otmjen, a Brut kicoš bude.
Romanu nevažnom sve se lako prašta;
dosta da s njim brzo zabavlja se mašta; 120
75 pretjerana strogost neumjesna tu je;
teatar međutim točnost iziskuje;
u njem nužna tijesna sukladnost je zato.
Ako_ izmišljate lice nepoznato,
nek dosljedno sebi u svakom je dijelu,
,- r-·
125
- ·!
80 neka Je na SVI S1 kao na početu.
To ne misleć pisci, sebe ljubit skloni,
tvore lica često kao što su oni;
u Gaskonjca ima sve gaskonjsku boj:u:
CalprenCde i Juba istim glasom poju .. 130
163

..• Narav sve mudrijim, ·različn1jim·_·s.tvara;
svakom čuvstvu drugi jezik odgovara;
gnjev je bahat, riječi nabusite traži,
očaj objašnjuju izričaji blaži.
Nek Hekuba tužna pred 'frojom što gori
tužbalicu odveć kitnjastu ne zbori, ·
nek ne riše sred kog divljega se kraja
»Sedmoušć Euksin s Tanaisom spaja.«
Te svečane hrpe rječitosti gole
krasnoslovci, u.riječ zaljubljeni, vole.
.•, _._
_
Valjda da ste smjerni kada ste u tuzi,
~--...-
trebate vi plakat eda drugi sUzi.
Sve te krupne riječi što ih glumci zbore
ne idu iz srca koje jadi more. ' neke šture priCe pOVJesniiC Clos~dni.
Prosudba teatra oštra je i stroga,
pa je u nas područje on opasno stoga.
Piscu s njime slavu nije lako dobit;
usta će vijek spravna· na zviždanje skobi t.
Svak reć smije da je on nevježa glupi:
to je pravo što ga na· ulasku kupi.
,. Da se svidi, mora stO načina· naći;
čas se mora snizit, čas mora· uzaći;
plemenitim čuvstvom mora vijek bit p1odan;
svagda tečan, snažan, dubok i ugodan;
mora neobičnim svud nam pozor budit;
iz slilia nas u shh stalrio nečim čudit;
,,_ .. frl mora 61t ~amtljivo sve ono što veli;
ako trajan spomen ostaviti želi.
Ta!Co trageolja oj ela, Rloet !~ec,·
. ~ Dok EJ2~ko J2Jesništvo, ~o :i:amahu veće;
/ \, roz EOtanki opis radnrle znatno šire, _
:~ i 210
: mašta cillYlliJje. priČa · odupire: :
Sve u službu stavlja, 'da b{ nas zanijelo;
sve postaje duša, duh, lice i tijelo: ·
U njemu božanstvo· svaka biva. krei!os't:
Minerva je mudrost, ,a Venera lijepost;
U.i iz oblaka munja više se· ne rađa,
to oružjem Zeus, plašeć zeniljti, gađa;
u oku mornara n~vrUeme ·naj_gQre ·
biva Neptun srdit što lizdiže more;
a jeka zvuk nije koji zrakom kruži .
E~.~
već se Nimfa plačuć na N<)r'tiSl\ tuži. ..·
Kroz mnoštvo divota, Što· ih· stvara maš'ta;
pjesnik nas zaba\"!ja iznala.Zet svašta, ...
sve goji, u!jepša,>I<itf:i uveća,.
nahodi se svuda usred svježeg c:v.ijeća.:
Kad Ene ju s lađom vjetrovi udl\lje, .
•,':.
kad bura k obali afričkoj ga šalje, , · ~·
f64
•
to tek je događaj mnogim drugim sličan, _s
udarac sudbine potpuno običan. 180
Ali kad Junona .stalno, s mržnje svoje,
proganja na moru preostatke Troje; · ·
135 kad im Eo! ne da stić do· Italije,·. ·
puštajuć iz uza vihor Eolije;
kada Neptun srdit iz mora zaječi, .. 185
smiri vale i zrak samo jednom riječi,
oslobađa lađe, iz Sirte ih vadi,
140 to zapanji, plijeni, čudi, iznenadi_. ·
Stih bez tih ukrasa mlohavo se niže,
ljesniŠtvo Je mrtvo, Il-Dez-snage gmiže, 190
'pjesniK taO: 61va IeK goVOrniK IilaCim;
145 Stog se grdno vara onaj pisac slabi;
što te prihvaćene ukrase ne rabi,
predstavljajuć Boga, proroke i svete 195
ko boštva rođena u glavi poete;
sliku pakla nudi čitatelju svuda,
Ištar, Lucifera, Belzebuba huda ...
Veleslavne tajne kršćanskoga spasa
ne smiju bit predmet takovih ukrasa. 200
Iz Evanđelja se objavljuje ilama
· 155 zaslužena patnja i pokora sama;
u vašeg maštanja grešnoj mješavinL
njegova istina čak se bajkom čini.
i kakav to prizor našem oku nudi · 205
sotona što nebo glasno stalno kudi,
što čast vam junaka hoće da obori,
što se često s Bogom 'za pobjedu spori!
160
Tasso, kažu, u tom uspješan je bio.
S njim se ovdje ne bih parničiti htio:
ipak, vijek naš što god o slav.i mu reko,
spjev mu Italiji ne bi slavu steko,
da mu junak mudar, moleć stalno Boga,
samo opameti najzad đavla zloga,
da Rinaldo, Argant i s dragom Tancredi 215
nisu razvedrili taj sadržaj blijedi.
Ne znači da hvalim ~isca što opjeva
170 17f01e poganske sred kršćanskog ·spjeva.
Ali kroz svjetovno i za6avn!) _štwo
irl.jegavat mitske shke bojazl]!vo; 220
In tone tz carstva vodenoga_ gnati; .
Panu frulu, škare Parkam otimati;
175 spriječiti Harona, sudbinskog lađara :, :
da vozi jednako pastira i cara:
znači grizodušjem glupo sebe mučit, · 225
-.. htjet uspjeh opisom bez .čaripolučit:
165

Da se Mudrost slika branit će na kraju,
da Temidi povez i vaga se daju,
da se Rat predstavlja sa brončanim likom,
ili -izmičuće Vrijeme s pješčanikom;
i ko neznaboštvo progonit će svuda
sve Alegorije njina revnost luda.
Pobožnom zabludom nek se oni diče:
suvišna bojazan nek se nas ne tiče,
nemojmo, kršćani, bajkama se bavit,
od Boga istine boga laži pravit.
Mit tisuće stvari duhu pokazuje;
[ rođeno za verse svako ime tu je,
Uhks, Agamemnon, Orest. Idon1enej,
Helena, MenelaJ, Pariz, Hektor, EneJ ...
Neukog pjesnika smiješnoga Ii hira,
što kod tih junaka Hildebranda bira!
Ako ime prizvuk tvrd i čudan ima,
l sav-spJev ne~to grubo il smiješno poprima.
želite li tra ·no Mti zaniml'ivi?
,~
. Uzmite junaka kadr 1vi,
6 ·Istave hrabrosti, kreposti viteške;
l nek herojsko bude sve mu. čak i greške;
nek mu djelo bude vrijedno da se diči;
nek Louisu, Cezaru, Aleksandru sliči,
a ne Poliniku i hudom mu bratu:
ne plješčemo kakvom niskom poduhvatu.
J Preveć događaja spis imat ne smije.
( Zar, Qol)ro opJevan, gnJev Ahilov nije
ispunio sasma cijelu Ilijadu:
obilja razvodni! često građu znadu.
{
1
l! pričanju
da ste živi, siloviti;
)J opis pak vam n1ora bogat. kiCen biti.
' Kroz to se otm ·enost versa treba javljat;
slika IJete koje trči, s a e, VJ.ce
Ne slijedite !Udu što, kad more riše,
i sred rastvorena valovlja štoviše
Hebrejca spašena iz ropstva i bijede,
stavlja na prozore ribe da' ga glede;
i
.proste zgode nigda nemojte predstavljat.
»I radosno majci nosi kamenčiće.«
To biva kad pogled nevažnom se svrati.
Pravi opseg djelu vi morate dati.
Naravno i Iako treba započeti.
iz sveg glasa vikat čitatelju svojem:
Nemojte od prve, Pegazom ponijeti,
•Pobjednika sviju pobjednika pojem.«
•
r~
Sto će slijedit nakon takve grmljavine?
Rodi miš se mali, tresle se planine.
j Mnogo više volim mudre pisce one,
što se takvih krupnih obećanja klone,
275
230
l
j
zboreć riječju tečnom, skladnom, jednostavnom:
»Pjevam o borbama i o mužu slavnom,
što k Auzoniji, vođen iz Frigije,
najprvi na polja stupi Lavinije!« 280
235 Muza im dohodeć sve ognjem ne pali,
obećaju malo da bi mnogo dali;
vidjet ćete brzo gdje stvara čudesa,
gdje tijek prorokuje Latinskog udesa,
gdje slika Aheront i Stiks, mračne vode, 285
i Cezare kako Elizejem hode. /
240 Đgw;ama mnozim uljepšajte djelo; '
nek za ocr bude vedra sUka CIJelo:
svečan se 1 lJubak moze brt pn tomu, ~l
290
mrzim uzvišenost dosadnu i tromu.
Smiješne su mi priče Ariosta draže
od spjeva kog pisac hladno, sjetno slaže,
245 za čiju bi čamu valjda bilo sramno,
da Gracije čelo razvedre mu tamno.
Homer je Veneri, kad se svidjet htjeo,
pas, vođen prirodom, kažu, oduzeo.
295
250 Riznica mu čari bjehu pjesmotvori:
sve što je taknuo u zlato pretvori;
u sve novu lijepost ruka mu usadi;
bez priprave u sve Iako nas uvodi; 300
Zbor mu sveđ pokreće ushićenje neko;
255 nipošto ne luta od priče daleko.
Premda ne robuje sustavnomu redu,
predmet se u skladnom sam razvija slijedu;
vazda je zabavan, nigda ne dosadi. 305
stih svaki, riječ svaka događaju vodi.
Istinskom ljubavlju ljubite mu djela;
260 znat ih godit dobit za svakog je vela.
Neka pjesma vrsna gdje sve slijedi, teče,
iz trenutnog hira prorstecr neće: 310
traz1 trud 1 vrijeme; plod je mučnog rada
265 1 đack1 zadatak ne bJeŠe nikada .
"AI cesto nas Jedan pjesnik bez vještine,
kom slučajno kadšto nadalmuće sine,
duha nestvarnoga, iz taštine puke 315
gordo epsku trublju uzimlje u ruke.
Bludeć versim n1uza ta neredna, brza,
ako se i digne, propinje se, trza;
270 bez smisla i štenja jer se vatra njena,
nemajući hrane, gasi svakog trena. 320
167

Prezrevši ga odmah,. općinstvo badava
zasluge mu lažne sporit poku§ava:
dijelić škrtom daru pljesak obiJati,
on si pali tamjan kqg .mu drugi krati;·
Vergil nema mašte;.akd" s·njim_-se sravni;
otmjen bit uopće n~ zn·a Homer slavni ... ~-.
Vijek naš tu presudu ako ne prihvaća,
on se odmah sudu potomstva obraća,
ali čekajući dok nmn: razum zdravi,
knjige mu pobjedno svijetu ne ·objavi,.
one u skladištu mračnom- naslagane
tužno se od crv:i i prašine brane.
Pustimo ih nek se._ bore u samoći, -
Mi pak, bez lutanja, dalje ćemo· poći.
r Tragičkih prizora iz procvata slavna
/ nasta u Ateni Komediia davna.
Njom Grk podrugljiv, u stovrsnoj šali,
žuč svojih pokudnih žalaca iskali.
Drskim napadima, obijesnomu. smijehu
mudrost, duh i krepost izvrgnuti bjehu.
Od općinstva jedan poeta priznati
izrugujuć vrijednost, .čak se obogati;
u zboru oblaka naSokrata pače
on hajku prostačke gomile potače.
Naumiše takvu slobodu da spriječe:
vlasti najzad zakon u pomoć ·priteče,
službenim ukazom pisce .opameti
da ne smiju ime i lica iznijeti.
Prijašnje jarosti u teatru nesta;
komedija smijehom ogorčavat presta,
bez otrova, jeda, učit, kudit stade,
s Menandrom se versima nedužnim dopade .
. Svak se tom zrcalU, risan vješto, smije,
' gleda se s užitkom il mni da tu nije:
prvo se škrtica nasmija škrtici
vjerno naslikanom po njegovoj slici;
. tisuć puta glupan 'l,ješto obiikovan,
1
ne prepozna portret baš po njemu skovan.
/' Samo će vain··narav dat pouku pravu,
,
1
pisct;""zei]ni Steći !kOmediJe slava. . ..
Tko, s dubokrm duhom, ]Jude dobro pozna, ·
srž mnogih srdaca sakrivenih spo?:na;
tko zna dobro što su škrci; rasipnici, .
~\ (; otmjeni, čudaci, lude,. zavidnici··
'; m~že ih prikazat sret.no kroz komade
da pred nama žive, govore i rade.
Stvarnom slikom svatko nek bude opisan; -:J
najživljim bojama nek Je svugdJe nsan ..
168
•
Narav, likovima čudnim vrlo--plOdna;
u svakoj se duši javlja raznOrodna; 370
sam mig je otkrije, trica posvjedoči.:
AI duh svaki nema da je. nazre oči.
325 Vrijeme sve mijenjajuć ·d .ćud našu mijenja;
svako doba ima .svoj. duh, ukus, htijenja.
Mladići,vijek kipe~ ·u svojemu hiru, 375
dojmu se poroka teško odupiru;
· govorom naduti, željoin jogunasti, ..
330 ne trpe prijekore, luduju ti slasti.
Muževnost zrelija, mudrije izgleda,
gura se k rrioćnhna, nametnut se gleda, 380
udaru se kobi teži oduprijeti,
pogled iz sadašnjeg k budućem joj leti.
Mrzovoljna starost štedi neprestano;
335 čuva, ne za sebe, blago natrpana;
svi su joj naumi polagani, kruti; 385
dok prošlost veliča, sadašnjost je ljuti;
nevična nasladam, u kim mladost bludi,
zadovoljstva, što ih dob joj krati, kudi.
340 Nek glumac nasumce ne zbori nikada, (
mladi poput stara, stari poput wlada. 390
· Upoznajte Život i grada i dVQffi.: .-
jedan su i drugi prepuni uzora. _/
DaJUC SJaJ sprsima Moliere kod toga
345 možda digo vrijednost umijeća bi svoga,
u slikanju mudru da puku sklon manje, 395
ne nametne liku često cerekanje,
da rad lakrdije vrsnost ne naruži,
sramno Terrencija s Tabarinom zci.rtrni.
350 U toj smiješnoj vreći gdje se Scapin krije,
tvorac »Mizantropa« prepoznatljiv nije. 400
Komedije s plačem, suzam nespojive, (
ne trpe nipošto verse žalostive; .
al im dužnost nqe na trgovim javnim
355 '?ivat _prostom riječju svjetini zabavnim.
Nek im glumac šalit otmjeno se trsi; 405
nek čvor, dobro spravljen, lako se odmrsi;
nek radnja, razumom upravlja svuda,
prlzonma praznim n1g4Je ne vrluda;
nek slog je smjeran gdje treba ponese;
360 nek zbor, što ga mnoge riječi sretne rese, 410
ispunjaju strasti vrsno obrađene,
i nek su međ sobom povezane scene.
Prot zdrava razu:rria šale se ne vode:
ne treba daleko otić od prirode.
365 Divite se kako Terencije zbori, 415
kako otac sina zaljubljena kori;
kako ukor .sluša taj ljubavnik vrli,
kako dragoj, da ga zaboravi, hrli.
169

To pak nije slika, prikaz sličan niti,
to je sin, ljubavnik, otac istiniti.
Volim spisatelja prijatna na sceni,
što se kod općinstva ne gubeć na cijeni, ~
sviđa tek razumom, kom ne proturječi. 'l
Al zabavljač lažm, s grubom igrom nječi,
što mi za smjeh pruža proste bedastoće,
ko sajmišni glumac neka, ako hoće,
pošto blezgarijam Most-Novi nasladi,
svoje maskarade igra služinčadi.
0 0 o.;,CY
Preveo M. Tomasović
(Nicolas Boileau, Pjesničko umijeće, Zagreb, 1976)
BIUESKE
Stih 2: Misao o oponašanja kao bitnoj kategoriji umjetnosti susrećemo već u Ari-
stotela. Preuzeli su je mnogi renesansni teoretici književnosti. Prvi stihovi
ovog pjevanja mogu se dovesti u svezu sa slijedećim mjestoin u Hora-
cija: ... Ta slikari ko i poete mogli su poletom smjelim vijek slobodno
stvarati djela. Pjesničko umijeće, 9-10
6-7: Aluzija na poznatu Sofoklovu tragediju Kralj Edip. Orest je, da bi osve-
tio oca Agamemnona, ubio majku Klitemnestru, zbog čega su ga progonite
Eumenide. Mit o Orestu također su scenski obradili veliki grčki tragedio-
grafi.
10: Podsjećaj na javno natjecanje dramatika u drevnoj Heladi.
14: Homcije:
... d:r:amartski spjev, koji tražđ. se rado i ponovo gleda.
... ova se sviđa jedanput, a ova će se i deset puta.
Pjesničko umijeće, 190, 365
16: Horacije:
meni se čini da može po napetom užetu hodat
59: Vjerojatno se odnosi na zaplet u Sofoklovu Kralju Edipu kad Edip otkriva
svoju tragičnu krivnju.
61: Kratak opis historiđata tragedije, koji otpočinje ovim stihom, temelji se
ponajvećma na Horaciju.
66: Od Horacija Boileau preuzimlje i neke netočnosti poput ove: jarac se
prinosio bogu Dionizu kao žrtva, a nije se dodjeljivao za nagradu. Valja
propomenuti da nisu samo Boileau i klasicizam clijeliili tu zabludu. Nakon
prikazivanja prve »UČene« francuske tragedije Cltiopdtre captive (1553)
njezinu su tvorcu Jodelleu svečano podarili ovjenčanog jarca. Tomu je
pridonio i jedan etimološki razlog: u bukvalnom prijevodu tragedija
znači jarcospjev.~
Horacije:
Tko se tragičkom pjesmom za neznatnog takmio jarca
izvede razgaljene Satire tad seoske pred svijet:
okuša jetkom se šalom, s ozbiljnošću pravom, jer poslije
svršene žrtve je nova, primamljtiva morala ig:m
gledaoca privući, kad pijan i van zakona bješe.
Pjesničko umijeće, 220·224
67: Tespis (VI. stoljeće prlje n. e.) ulazi u povije-st kazališta po tome što je
uveo »prvog glumca«, tj. što je iz ditirampskog kora izdvojio jednog pri-
170
•
kazivača, koji je s korom odmjenjivao replike. To se zbilo po tradiciji
420 534, u okviru »velikih Dionizija<< u Ateni.
68: Uz sajmišta Boileau u bilješci pridomeće atič.ka; riječ je, dakle o tzv. ra·
noj atičkoj tragediji. '
Horacije:
Neznanu pjesničku vrstu, po tragičkoj nazvanu Muzi,
našao je Tespis, što kažu, i kolima vozio pjesme:
425 namazani da dropom prikazuju uz pjev ih glumci, ·
Pjesničko umijeće, 275·277
11·80: Eshil (525456) ..i"-. v-:ć omogućio !'!ramski dijalog pridodavši i drugog
glumca a razdiJehvšr kor na dva drJela; kod Sofokla (495405) kor poprima
veću funkciju u radnji, i iz njeg se izdvaja još jedan, treći, glumac.
Naznake o ulozi dvaju ponajslavnijih antičkih tragediografa crpljene su
iz Aristotela (Sofoklo), odnosno Horacija (Eshil):
Za njim obretnik maske i p:ile čašćene Eshil
pozornicu je prvi od skromnih podigo greda,
k tome je besjedu snažnu on uveo kao i koturn.
Pjesničko umijeće, 278·280
81: Površno i nedostatno Boileauovo poznavanje srednovjekovne književnosti
očituje se i u pogledu teatra. Ne samo da njegovi preci nisu zazirali od
glumišta, nego su ga i dosta rano prigrlili. Riječ je, istina, o specifiči::Lim
medijevalnim dramskim predstavama, koje su u Francuskoj bile veoma
popularne od početka XIII. pa do sredine XVI. stoljeća. Ta tradicija
razvila je i dosta širok raspon scenskih oblika od religioznih do komičkih.
83: Auktor, po svemu sudeći, apostrofira Les Contreres de la Passion (Bratov-
ština Muke Isukrstove). Međutim, to nije bila nikakva družina hodoča­
snika, već udruženje glumaca amatera. Oni su 1402. dobili službeno dopu-
štenje za djelatnost, ali se ta godina ne može držati za početak
prikazivanja javnih komada u Parizu.
86-89: Spomenuta je Bratovština ponajviše izvodila misterije. Godine 1584. bila
je raspuštena, a religiozni teatar zabranjen. iZabrana nije uslijedila zbog
napretka znanosti, nego zbog općega pooštravanja crkvene cenzure u po-
sttridentinsko vrijeme.
90: To jest: pojaviše se tragedije po uzoru na antiku i s junacima iz grčkih
mitova.
93: Riječ je vjerojatno, što se teatra tiče, o Jodelleovoj Kleopatri i Hardyjevoj
Didoni (1603). Uspjehu galantnih romana prethode prijevodi Montemayo-
rove Dijane (1578), Cervantesove Galateje (1584), Tassove Aminte (1581) i
Guarinijeva Vjernog pastira (1585). Utjecaj i odjek Urfeova pastoralnog
romana Astree (1607-1627) bio je golem.
99: Tircis i Philene su omiljena imena pastira iz romana i ekloga.
100: Madeleine de Scudery (1607-1671) napisala je roman u deset svezaka Arta·
mene ou le Grand Cyrus (1649-1653), tipičan po tome što se u njemu jedna
povijesna ličnost ponaša i izražava kao zaljubljeni junak njezina doba.
105: Horacije:
... Ako možda prikazuješ Ahila časnog,
neka je djelatan, ljut, nepristupačan k tome i žestok,
za nj neka z·akon ne vrijedi, sve samo nek oružjem traži.
Pjesničko umijeće, 120·122
106: ... Tada Ahilej
zaplače, sjedne na strani od svojih sam prijatelja.
Ilijada, I, 348·349, preveo T. Maretić
115: Riječ je ponovno o jednom poznatom romanu M. de Scudery (7316 stra·
nica).
122-123: Po Boileauovoj koncepciji, dramska umjetnost kao oponašanje života
· zahtijeva mnogo veću vjerojatnost od romana, koji proishodi iz imagina-
cije.
124-126: To jest: "ko uvodite ličnost koja nije ni povijesna ni mitološka.
Horacije:
171

Ako je- neznano doSad ·što daješ na scenu pa ·smjelo
novu osobu stvaraš, nek do kraja ostane takva,.·
. kak~ već prvi je iznio ~in,· i dosljedna sebi. , . · - ·
pjesitič~o um.iie4e, 125-127
130: Gautier de Costes La Calprenede (1610-1663), dramski pisac i romansijer.
U golemu romanu Kleopatra (1647•1658) Juba,.kralj Mauritanije, kojeg je
Cezar pobijedio, ima važnu ulogu. · , . · · Klota je tkala nit života, Laheza je okretala i čuvala,. Atropa je ·presijecala
133-134: Horacije:
. . . Turobnu licu
tužne pristaju riječi, a srdito kazuje prijetnje,
nestašne vrijede za šalu, ozbiljnost se strogosti hoće.
Pjesničko umijeće, 105-107
135-138: Kritika Seneke:
... Et qui frigidum
Septena Tanaim ora pandentem bibit.
Troades, I, 8-9
Lucije Anej Seneka (umro 65. poslije n. e.), filozof i najbolji predstavnik
rimske tragedio'grafije, o kojoj Boileau nije imao visoko mišljenje (vidi
III, 80); u citiranoj je drami Hekuba, Prijamova žena, -jedna od-junakinja.
Antički je naziv za Crno more Pontus Euxinus, a Tanais je rijeka Don.
139-140: Opet aluzija na Corneillea.
142: Horacije:
S nasmijanim smijehom, ·a s rasplakanim plačem
lica se odraze ljudima. -Da ja rasplačerri, tebe
najprije treba da boli ...
Pjesničko umijeće, 101-103
150: Gledatelji su u ·xvii stoljeću izražavali nezadovoljstvo zviždanjem, a zviž·
dalika se mogla kupiti na ulazu u kazalište. U odnosu na XVI stoljeće to
je bio stanovit napredak, jer su tada glumce gađali kamenicama i gnjilim
voćem.
160-162: Prema definiciji Akademijinog rječnika (1694) ep je »Veliki sastav u stiho·
vima gdje pjesnik pripovijeda kakvu herojsku radnju, koju uljepša.ie
epizodama maštom i čudesnim događajima<<. To uljepšavanie, prema Boi-
leauu, treba se temeljiti na mitološkim zbivanjima {priča) i čudnovatim
zgodama (mašta).
171: Nimfa se Eho nesretno zaljubila u ljepotana Narcisa.
177-187: Reminiscencije na prvo pjevanje VergiHjeve Eneide i na mržnju Junone
prema Trojancima. Carstvo se Eola nalazilo na sjeveroistoku ~icilije. Sir~
te su zaljevi u Africi, sinonim pogibelji za moreplovce.
193-204: Dosadašnji su stibovi u epskoj poeziji pod dojmom onodobnih polemi~a
o mitološkim elementima kao pjesničkom ukrasu, uljepšavanju. OvdJe
· pak Boileau ulazi u prepoznat-ljivu izravnu aluziju. Onaj pisac· slabi za-
pravo je Jean Desmarets de Salnt-Sorlin (1595-1676), koji je u drugoj fazi
djelatnosti postao kršćanski revnitelj i okomio se na cjel<:?kupnu pog~?­
sku kulturu, niječući joj bilo kak~ vrije~J?.OSt. Desl!lare~s J~ čak ?~t~IO
zbog bezboštva Boileauo':'u Po~?anzcu o prt]elf:Lzu.Ratne_, Je!-" .1~ -u.nJOJ )?do
mitoloških alegorija. On Je traz1o da se ukrast UZl!UlJU IZ b1bh]~~nh kn]t~a,
što Boileau odbacuje s argumentom da to dovodi do profanaci]e »svetih((
istina. On pak inzistira na mitologiji kao na vrelu. inspiracije i pomagalu
poetskog ·oblikovanja. Pri tome pogrešno drži da su Homer i drugi pje-
snici (stih 195) tvorci mitologije.
Ištar (Astarta), se:rhitska feriička boginja plodnosti,. materinstva i ostalog,
glavno je za:padnosemitsko božanstvo. štovala se s bogom Ba~Iom. ~el­
zebub, 'idol Filistejaca, u Novom je zavjetu knez đavola,' dok Je Lu.ctfer
prvak pobunjenih anđela, bačenih u pakao.
.206: Prema Boileauovoj bilješci. ·riječ je o Tassovu· spjevu Oslobođeni Jeruza-
lem (1575), u kojem zaista đavao ima znatnu ulogu. Taj je spjev u Fran-
cuskoj imao veliki uspjeh. Boileau mu kritizira samo interpretaciju
kršćanskog mita, tj. intervencije sotone i njegove ))dijaloge(( s Bogom.
213: Junak mudar: Gotfrid Bouillonski.
172
•
215: Likovi iz Tassova spjeva. ·
216: To jest: apostrofirana borbu Boga i vraga.
218: Kako pripominje sam autor, oštrica je uperena protiv Ariostova Mahntra
Orlanda (1516) gdje taJi:ođer ima mitološkib primjesa.
221-224: Navodi se nekoliko -mitoloških bića, koja često susrećemo u ondašnjoj
poeziji. Tritoni su morska božanstva; Parke (Moire) tri sestre suđenice: v1
škarama; Haron je prevozio· mrtvace preko rijeke Stiska u ·podzeman
svijet .
227: Temida, božica pravde, :Predstavljena je sa zavezanim očima i vagom u q
rukama.
233: Alegorije, tj. sve personifikacije apstraktnih ideja. ~
235·236: Iznovice se potcrtava da se kršćanske dogme ne smiju miješati s fikci·
jama.
239-240: Znamenite osobe iz ·trojanskog rata. Enej je protagonist Vergilijeva spje-
va, koji je Boileau već s udivljenjem evocirao u ovom pjevanju (177-187).
242: Care! de Sainte-Garde (1620-1684) napisao je spjev pod naslovom Hildeb·
rand (1666). To je ime toliko šokantno djelovalo da ga je autor poslije
morao promijeniti. · .
251: Polinik i .Eteoklo, sinovi Jokastini i Edipovi, posvađali su se oko teban-J
skog ·pdjestola i poginuli. u međusobnom boju. Temu je obradio Eshil,
Stacije, na kojeg Boileau cilja, .i Racine.
254: Srdžbu mi, boljinjo, pjevaj Ahlleja Peleju sina.
. ·. Ilijada, I, 1, preveo T. Maretić
Uistinu je Ahilov gnjev okosnica cjelokupnog Homerova spjeva.
261-266: Opetovana aluzija na Saint-Amantov spjev (v. bilješku uz I, 21·26).
271: Horacije:
Ne ćeš ni početi stibom, ko negdašnji kiklički pisac:
''Prijamovu sudbinu ja pjevat ću i slavnu voJnu,,;
što li će donijeti vrijedno taj hvališa zijevnuv toliko?
Velja nabreknut će brda,-no smiješan se roditi- mišić.
Koliko točnije ovaj, što neskladno ne gradi ništa:
»KažJ mi,· Muza, junaka, što nakon .propasti Troje
mnogih je ljudi spoznao ćud, k tome gradoVe njine<.,.
Ne sprema. dim iza blijeska, već svjetlost da iz dima .bljesne;
kako hi poslije toga čudesa ispričao divna, ,
Pjesničko umijeće, 136-144
272: Ponovo je izrugan jedan stih iz' Scuderyjeva Alarietr (v. bilješku· I, 56).
278-280: Parafraza početka Eneide:
Bojeve pjevam .i onog junaka, što prvi je došao
· od· kraja Troj anskih _gonjen sudbinom u Italsku zemlju,
i to ·na ·LavinSke žale;
. I, 1·3, preveo T. Maretić
Frigija je oblast gdje je ležala Troja, a Lavinija je Enejina žena, ·po kojoj
je. on nazvao prvi grad utemeljen u Laciju. Auzonija je kraj uz Tirensko
-more( ovdje smegdohom označuje Italiju).
· 284-286: Prisjećaj na VI pjevanje Eneide; kada· je Enej sišao u podzemni svijet.
· Tamo ·mu ·otac Anhiz prOrokuje sudbinu potomstva i evocira velike osob-
. nosti rimske povijesti. Stiks su i Aheront rijeke·. iz podzemnog svijeta, a
Elizej -ili Elizejska polja dio su tog sVijeta namijenjen pravednim dušama.
295-296: Aluzija na XIV pjevanje Ilijade kad Afrodita (Venera) daje Heri svoj
pojas: .. ·
Reče i onda od ·_prsi ·izveze:~i .šareni pojas
otpaše, u kom su sv~ ušivene njezine čini;
214-215, prev~o T. Maretić
306: Horacije:
vazda se žuri _svršetku: i Prenosi pOmnog slušača
Usred· Zbivatija samog, baš kao da poznato sve je,
..pi"elazi sve što bi moglo u pričanju zasJati slabo,
Pjesni~ko umijeće, 14S-1SO
173
 •

308: Slična je ona slavna Kvintilijanova o Ciceronu: prije obj~vljivanja. Isti su motiv varirali R6gnier ·Vauquelin de ta Fre-
Ille se profecisse sciat cui Cicero valde placebit. snay, Delille. •
Inst. orat., I, l 391: Ovom naznakom Boileau! kao_i d~gi kritici XVII stoljeća, isključuje puk
(Nek onaj kom će se živo svidjeti Ciceron znade da je zado"~io korist). .J kao pr~d~e~ scens~?ga 'l .umJetmčkog UOJ?Će prikazđ.vanja. Otuda su proi-
313: Ponovo je na nišanu Desmarets Saint-Sorlin. stekl~ 1 ·kntike Moherea, 1 to ne samo Bmleauove nego i Fenelonove i La
325-328: Spomenuti je književnik u spisu Usporedba francuskog jezika i pjesništva Bruyereove.
s latinskim i grčkim napadao Vergilija i Homera, ističući da će potomstvo 393-400: B,oilealf, inače c~jeneći Molierea, proskribira elemente lakrdije i farse u
dati pravo njegovim sudovima. Nekoliko dana nakon objave Boileauova nJe&OVIm komadi~.a. Kao _potvrdu tog~ izvlači scenu s vrećom iz poznate
Pjesničkog umtjeća, Desmarets je publicirao Obranu herojske poeme u M;olii!n:;ove komediJe Scaptnove vragoliJe (1671). MoHere se za tu komediju
kojoj tvrdi da je Sveto pismo bogatije ljepotama od antičkih priča. Ra- dJelomič~o. :poslužio ·Terencij_evim (195-159) Formionom. (Sto se tiče Taba-
spra Boileau-Desmarets daje zamah sukobu starih i modernih. nna, v:.bl~Ješk~ uz I, 86.) M.tzpntrop .da.tira iz 1666. Nije začudno da je ta
332: Horacije: komediJa IZdvojen~ k.ao pozitivan prnn]er Molierova stvarateljstva. Pored
ili ćeš postati šutke nebrižljivim moljcima hraria. tog~ što pr~dstavlJ~ ~edno o_? najsloženijih i najboljih Moliereovih ostva-
Epistula svojoj knjizi, 12 rf?nJa, ona )e tadasnjem »ucenom<< ukusu odgovarala i kao uzorak tzv.
visoke komike.
333: Ironično: Desmaretsove se knjige bore s moljcima i prašinom.
401402: Eksp!icitna, karakteristična distinkcija rodova
336: Horacije: _. Horacije: ·
Komedija je stara i slavljena došla iza njih: Ne da komička radnja, da zbori se tragički u njoj.
Pjesničko umijeće, 281
Boileauova (Horacijeva) netočnost: komedija je nastala na Siciliji, a ra--i) Pjesničko umijeće, 89
zvijala se usporedice s tragedijom. Neke značajke predstavljanja, koje je ' 415-41-8: Kako napominje Boileau, riječ je o Simonu u Terencijevoj komediji
Boileau pripisao tragediji (III, 67-70), više bi pak odgovarale komediji. And~anka i o Demeji u Braći, te o KLitifonu iz Covjeka koji sam sebe
mučz.
341-344: Odnosi se poglavito na Aristofana, koji je stvarao između 427. i 393. prije Horacije:
:n. e. U komediji Zabe ( 405) izrugao je Euripida, a u Oblacima (423) že- ... Promotri, na koji to način
stoko se oborio na sofističku obuku. Nositelj je takve obuke Sokrat, ulogu provodi Plaut za ljubavnika mladića,
glavni predmet komičkog prikazivanja u komediji, pa se Aristofanu im- kako za pažljiva oca, za podvodnika spletkaša;
putiralo da je potaknuo proces protiv Sokrata.
347-348: Takav je ukaz izdan 417. i 404. Epistula Augustu, 170-173
Horacije: 428: Maskarade, pokladni komadi talijanskog podrijetla, spadaju za Boileaua u
... Zabolje ljude, kad o njih onaj kemički žanr kojim se uveseljavalo šire i prosto općinstvo na pozna-
krvav se zadjenu zub, a i netaknutima ruglom tomu pariškom mostu.
javi se skrb za spas od skupnog zla: još je pače donesen
zakon, a i s njim kazna, da nikog ne izvrgnu ruglu
pogrdni spjev.
Epistula Augustu, 150-154
ali se njena sloboda u nasilje izvrže. samo;
trebaše zakonski lijek, a kad već je prihvaćen zakon,
umuknu kor, izgubivši pravo da grdeći škodi.
Pjesničko umijeće 282-284
Staru komediju, koja je po Boileauovu ukusu imala odveć satiričke slo·
bode i obijesti, zamjenjuje nova, blaža i posvećena ismijavanju -običaja
i ljudskih karaktera.
352: Menandar (342-292) je Boileauu bio uglavnom poznat po Terehcijevim
Plautovim preradbama. Glavni je predstavnik nove atičke komedije.
359: Horacije:
Pozvat ću pjesnika znalca, na savršen životni uzor
da svrne gled, i da otud za nj izvire navještaj živ.
Pjesničko umijeće, 317-318
Za Boileaua su pojmovi narav (la nature) i razum (la raison), koji se kao
što smo vidjeli često akcentiraju, zapravo sinonimi. Boileauovom raCio-
nalističkom poimanju naravi posebice su se suprotstavljali romantici.
Ovdje narav označuje ljudsko srce, dušu, a istinitost osjećaja biva pred~
metom umjetnosti.
366: Horacije:
Tko je spoznao dug svoj ište ga dom, što prijašin,
kakve je ljubavi vrijedan i otac i brat mu i gost,
što je senatoru dužnost, što sucu, i koja je vođi
uloga ·poslanom u rat: on znade svaku zacijelo
ocrtati ličnost, sve kako već pristaje komu.
Pjesničko umijeće, 312-316
373-390: Ovi stihovi, poznati pod imenom Doba, inspirirani su Aristot~lom, odno·
sno Horacijem (Pjesničko umijeće, 156-178). Kralj ih je dva pj.J.ta pročitao

174 175
 •

\ Alexander Pope

ESEJ O KRITICI
(Izbor)
 •

• ••
J.':r;'irodu nadasve slijedi j svoj sud
_IJ> niezinoj normi kroii. jer ona je uvijek ~sta:
Nepogrešiva priroda, još uvJjek .božanski sjajna
To jasno, stalno i općeljudsko svjetlo,
život, snagu i ljepotu mora _sVima davat,
Taj izvor. svrha j ispit svake umjetnosti.
Iz tog izvora umjetnost stj.eJ;e pravu građu;
Djeluje bez razmetanja i vlada bez lažnog sjaja:
U lijepom tijelu tako ta duša oblikuje, ·
Hrani duhom, 1spunja cjelinu, .
Svaki pokret vodi,_ podržava živčanu snagu,
Sama nevidljiva, no po učinku očita;
Neki, prema 'kojima je nebo duhom darežljivo,
Trebaju štošta drugo da bi ga primijenili,
Jer duh i sud često su u kavzi, ·
Premda bi od pomoći, poput muža i žene, trebali biti.
Više treba vodit' ne · ' uzina kon· a,
O uzdati njegov bijes, a ne potpimvati brzinu:
Krilati Pegaz, kao moćni konj
Najbolji je kad obuzdaš njegov kas. .
Ova pravila, otkrivena a ne stvorena u davnini,
Još UVIJek pnrodna su, ah pnroda sustematlzir
a, ao s o o a ograniC~na je
Istim zakonima koje je odredila.
čuj kako učena Grčka svoja pravila piše,
Kada valja obuzdat', a kada hrabriti maštin let:
Visoko na Parnasu pokazala je si~ove ~voje,
Upozorila na tegobne staze kojim kročiše,
Držeći besmrtnu slavu iz daljine, visoko,
Te hrabreći druge da se istim. putem popnu.
Pravi uzori na temelju velikih pmmjera,
Ona je od njih naučila što su oni dobili s neba.
širokogrudni kritik potpirio je pjesnikov plamen
Alexander Pope (1688-1714), engleski pjesnik i kritičar, poznat po komičnom -1 I naučio svijet da se opravdano divi.
epu Krađa uvojka, izrazit je predstavnik klasicizma. U svom ranom stihovanom J Tada se pokazalo da je kritika pomoćnica Muze
Eseju o kritici (1711) iznosi pravila poezije i kritike kako su ih shvaćali klasicisti,
a pod utjecajem Horacija i Boileaua. Za ovu antologiju izabrali smo iz Popeova Da ulj~pša njene čari i učini- je· sv.ima milom:
Eseja o kritici (koji iznosi 732 stiha) dio u kojem on govori o potrebi pjesnika da No kasniji mudrijaši krenuše s toga puta,
slijedi prirodu (kako su je shvaćali klasicisti), da uvijek zadrži osjećaj mjere te da Ne osvojivši samti gospu udvaraše njenoj pomoćnici,
nikada ne zaboravi nedvojbeni antičkih pjesnika. Popeova poezija redovito sadrži Protiv pjesnika okrenuše svoje oružje,
satiričkih i duhovitih aluzija na račun suvremenika i na račun ljudskih slabosti, no ·Mrzeći najviše one od kojih su
učili.
ta strana njegove poezije dobrim je dijelom izgubljena u ovom približnom prije- Tako moderni ljekarnici učiniše unrijeće
vodu njegovih stihova. Po liječničkim uputama <!a igraju se doktora.

178 179
 Smjelo primjenjujući kniva pravila,
Propisujući, primjenjujući i nazivajući svoje učitelje ludama.
Neki vrebaju na listove starih pisaca,
Pa ni vrijeme, ni moljci ne mogu tol'ko upropastiti,
Neki suho i ružno, bez pon1oći mašte.
Pišu dosadne recepte kako sastavljati pjesme,
Ovi ostavljaju smisao i učenost da se pokaže,
A oni istjeraše smisao iz svojih stihova.
Vi, čiji sud će krenuti pravin1 putem,
Znajte do!J_r_o bit svakog pisca iz starine:
N"egovu priču, redmet, domet na svakoj strani;
Vjeru, zemlju, dušu n·e ova o a:
A_ ~ Inače će kritik nastupiti bez okolišanja,
Zanovijetalo da, al' kritik nikada nećeš biti.
Homera proučavaj i njemu se raduj • .:J
lJanJU ga Cii!aJ, a po noc1 o nJemu razmišljaj,
Odande crpi sudove svoje, odande nek' su ti maksime
Pa slijedi Muze sve do izvora njina, ' Promatrani pojedinačno, ili iz prevelike blizine,
Još uvijek u_spoređuj s time, njegov tekst čitaj,
Te neka tVOJ komentar bude mantovanska muza.•
Kad je mladi Maron• svojim svjetskim umom
Zacrtao djelo trajnije od besmrtnog Rima,
Cinilo se da je iznad zakona kritike,
Te da prezire sve osim zakona prirode,
No kad je počeo ispitivati svaki dio,
Otkrio je da su priroda i Homer isto.
Uvjeren, zbunjen, on provjerava sn1jeli uzorak,
I pravila stroga njegovo djelo su omeđila
Kao da je Stagiranin• nagledao svaki stih.
Iz toga se nauči oštivati ra r -·Ja
er oponasat prirodu znači niih oponašati.
No ~a neke ljepote upute se ne mogu izreći,
Jer .Ima 1 sreće pored vehke pažnje.
Glazba _je poput pjesme, u jednoj i drugoj
BezbroJne su· čari koje nijedna metoda ne uči,
Akoje će postići samo majstorske ruke.
Ako tamo gdJe pravda nisu dosta široka
(Jer pravila tu su samo da pospješe svoje ciljeve),
Neka sretna sloboda u potpunosti zadovoljava,
Nakon što je namjera izložena, tu sloboda je prava,
Tako Pegaz, da pođe kraćom stazom
Može smisaO SkrenUti s utrtog Puta:
Veliki duhovi Jcartkada mogu kršiti pravila
Te podići se do grešaka koje pravi kritici neće ispravljati.
Od surovih ograda kloni se smionim kaosom
1 Misli se na slavnog rimskog pjesnika Vergilija, prema talijanskom gradu
Mantua. . Preveo M. Beker
2 Maran je Vergilijevo obiteljsko ime.
3
Aluzija na Aristotela prema njegOvu rodnom mjestu Stagira (M.B.).
180
I ugrabi čar izvan dosega umjetnosti,
Koja, a da ne prolazi kroz raŠuđivanje, osvaja
Srce, te odmah dostiže svoj cijeli cilj.
Tako u perspektivi, neki predmeti nam se sviđaju,
Koji se izdižu iz općeg reda prirode,
Bezoblična smjena, Ui strmi ponor.
Pa premda stari tako pravila krše,
(Kao što kraljevi odbacuju vlastite zakone)
Suvremenici moji, oprez, te ako morate kršiti
Upute, nikada ne kršite niihČ>v smisao;
Nek' to bude riJetko, i tek pod jasnom pnisilom;
Imajte barem njihov uzor za svoj priziv.
Zgrabit' vašu slavu te svojim zakonima dati oduška.
Znam da ih ima za čije ohole misli se
Te slobodnije ljepote čak i u njih samih čine pogrešnim.
Neki likovi čine se rugobnim i iznakaženim,
KoJi 'se izdižu iz općeg reda prirode,
Odstojanje ih pomiruje s formom i ljepotom.
Oprezni vladar ne mora uvijek pokazivati
Svoje moći na isti način i u pravmn poretku,
Nego se prilagođuje prema pnilici i mjestu,
Sakriva svoju snagu i katkada se čini da leti.
Taktički zahvati to su a čine se pogreškama,
I ne klima glavom Homer, nego mi to tek sanjamo.
Još uvijek zelen s lovorom stoji svaki stani oltar,
Izvan dosega svetogrdnih ruku;
Siguran od vatre, od ubojnog bijesa zavisti,
Rušilačkog rata i sverušilačke starosti.
Gle, kako iz svake klime učeni donose svoj tamjan!
Slušaj kako na svim jelOicima himne odzvanjaju!
Tako pravednoj pohvali neka priključi se svaki glas,
I ispuni opći zbor čovječanstva.
Zdravo, trijumfalni bardi! rođeni u sretnije dane;
Besmrtni nasljednici općeljudske hvale!
čije časti rastu s prolazom dobi,
Kao rijeke što teku povećavajući se u toku
U j~~ nerođenim narodd!ma :vaša imena će odzvanjait'
I 'SVIJetovi povlađivati ono što otkriveno još· nije!
O, neka iskra vašeg nebeskog plama,
Posljednjeg, najnižeg vašeg sina nadahne
(Kojd slabim krilima, iz daljine, slijedi vaš let,
Krijesi se dok čita, ali drhće kad piše),
Učiti tašte mudrijaše slabo znanu znanost
Da se divi smisLu uzvišenom i u svoj vlastiti :sumnja!
***
(Alexander Pope, Collected Works,
London, 1956).
181
Gotthold Ephraim Lessing

HAMBURŠKA DRAMA TUR GIJA


: ._;.
<Gl?tthold Ephraim Lessing (1729-1781); čuveni njemački dramatičar, (Miss Sara ·_j
Sampson, Mmna von B""avnfielm, EmiUa Galotti i dr.) kritičar t ]Uolog. Kao kritičar
izrazit je predstavnik rađansko prosvjetitel'stva. Poznat po raspravi~
u kojoj govori o nužnostz veze i e i" a orme i sad v ·a u umJe nos t.
Tako mora postojati razlika između poezije s jedne stra11e i likovnih umjetnosti s
druge. Medij poezije je jezik, za koji je specifično da se riječi nižu u vremenskom
slijedu (dakle sukcesivno), medij likovnih umjetnosti su boje, koje se nalaze u
prostoru. Predočivanje je likovnih umjetnosti dakle simultano i statično. I z toga
slijedi specifičnost izraza u raznim granama umjetnosti.
U ovoj antologiji Lessinga predstavljamo dvama tzv. pismima iz njegove Ham-
burške dramaturgije (zapravo zbirke kazališnih kritika) u kojima on _usta; e protiv
francuskog utjecaja na njemačku književnost i posebno na kazalište. U tim dvama
pismima ctl1 }e Lessingove kritike Carneille, koji dokazuje svoju osrednjost traže-
njem zapletenoSti i duhovitosti za razliku od genija kojega je bit jednostavnost i
logičnost. Lessing također uvjerljivo prigovara tezi da vodeći likovi u tragediji
mogu biti samo kraljevi ili plemići.
184
čETRNAESTO PISMO
16. lipnja 1767.
t Građanska je .tragedija našla vrlo razložnog branioca2 u onom francuskom
kritičaru koji je :svoj narod upoznao sa )>Sarom<<.3 Inače Francuzi rijetko odob-
ravaju ono od čega nemaju kod sebe po neki uzorak.
Imena knezova i junaka mogu nekom komadu dati sjaj i veličajnost, ali
ništa: ne doprinose dirljivosti. Po prirodi stvari mora se naše duše dojmiti
nesreća onih čije su prilike naj sličnije našima. Osjetimo Ii samilost sa kralje-
vhna, onda je imamo ,g njima kao ljudima, a ne kao vladarima. Ukoliko već
nj,ihov. stalež češće čini njihove nezgode važnijima, on ih zato ne čini zanim-
ljivijima. Sve ako su i cijeLi narodi umiješani u te nevolje, na~!! simpatija zah-
tijeva _pojedinačni objekt, dok je država odviše apstraktan poiam za naše !/
o.,;jećaje.
»Ljudskmn se srcu čini krivo«, veli i Marmontel,4 i pogrešno 'Se shvaća
priroda ako drž.imo da ona treba zvučnih naslova da bi potresla i dirnula.
Posvećena imena prijatelja, oca, ljubavnika, muža, sina, majke, uopće čovjeka,
patetičnija su od svega ostaloga. Ona će uvijek i vječno zadržati svoja prava.
Zar je važan stalež, ime roda i podrijetlo nesretnika kojega je susretljivost
prema nedostojnim prdjateljima i zamamni primjer zapleo u igru u kojoj je
pfoigl"ao i imetak i čast, pa sad uzc_liše u tamnici, slomljen stidom i kajanjem?s
Ako me netko upita tko je to, reći ću mu: bio je čestit čovjek, a na svoju je
nesreću muž i otac. Njegova žena, koju ljubi d koja njega ljubi, životari u naj-
većoj bijedi. Djeci, koja traže kruha, ne može dati ništa osim suza. Pokažite mi
u povijesti heroja dirljiviju, moralniju, jednom 11iječju: tragičniju situaciju! I
kad se taj llesretnik konačno otruje, pa nakon što se otrovao, doznaje da ga
je nebo ipak htjelo spasti: što bi se još moglo dodati tim bolnim i užasnim
časovima, u ko}ima se strahoti smrti pridružuju bolne predodžbe ka!ko je sret-
no mogao živjeti? Pitmn, čega još nedostaje, dostojno tragedije? »Ono neobič­
no<c, odgovorit će mi netko. Kako? Zar u nenadanom prelazu iz časti u sramo-
tu, iz neyinosti u zločin, iz naJslađeg mira u očaj, ukratko, u najstrašnijoj
nesreći, -nastaloj ·samo iz čiste slabosti, nema dovoljno »neobičnoga«?
Koliko god Francuzima njihovi Dideroti i Marmonteli utuvljivali ova raz-
matranja, ipak se ne čini da će se kod njih zbog toga naročito razviti građan-
ska tragedija. Francuska je nacija .odviše tašta, odviše zaljubljena u naslove
i druge vanjske prednoSII:i. Svaki, pa i najprostiji, čovjek želi ~e družiti s ot-
mjenijim od sebe, a· ravnopravno društvo slovi kao loše društvo. Sretan genij -
može doduše mnogo utjecati na svoj narod. Priroda se nigdje nije odrekla j·
185
 svojih prava, pa možda i ·ondje očekuje samo pjesnika koji će je umjeti pri-
kazati u pm10j njenoj nepatvorenosti i snazi. Pokušaj što ga je neki neznanac
učinio svojom dran1om, davši joj naslov »Slika oskudnosti<< ,6 ima već velikih
ljepota i dok se Francuzi ne zagriju za nju, valjalo bi da je mi adaptiramo za
naše kazalište.
Nije bez osnova što naprijed spomenuti kritičar prigovara njemačkoj
»Sari«. No ipak smatram da će pisac radije zadržati svoje mane, nego da se
možda podvrgne nesretnoj muci potpune prerade komada. Sjetit će se onoga
što je Voltaire' jednom rekao u sličnoj prilici: »Ne može se uvijek sve ono
izvesti što nam naši prijatelji savjetuju. Ima i nužnih pogrešaka. Kad bismo
grbavcu željeli izliječiti grbu, morali bismo mu odužeti život. Moje je dijete
grbavo, ali se inače osjeća posve dobro.«
Dvanaeste večeri (u četvr.tak, 7. svibnja) izveden je Regnardov »Kartaš«.•
Nema .smnnje da je ovo najbolji komad što ga je Regnard ,stvorio. Ali
Ri~viere Dufresny,9 koji je malo zatim također iznio na pozornicu svog »Kar-
taša«, obi jedio ga je da mu je oteo ideju. Potužio se da mu je Regnard ukrao
osnovu i nekoliko prizora. Regnard je odbio optužbu, no ova nas je prepirka
ipak uvjerila da je jedan od te dvojice bio plagijator. Ukoliko je to bio Reg-
nard, trebalo bi da mu sc još posebno zahvalimo što je imao snage zlorabiti
. povjerljivost svog prijatelja. On se samo nama na korist domogao materijala
za koji je pred..,idio da će biti pokvaren. Da je bio savjesniji imali bismo sa-
mo jednog bijednog »Kartaša«. No on je trebao priznati svoje djelo i time
prepustiti siromašnom Dufresnyju dio na taj način stečene slave.
Trinaeste večeri (u petak, 8 svibnja) ponovljen je »Oženjeni filozof«, a
večer je zaključena komadom »Ljubavnik kao pisac i sluga«.
Autor tog malog zgodnog komada zove se Cerou. Studirao je pravo kad
ga je 1740. povjerio Talijanskom10 kazalištu u Parizu da ga izvede. Djelo je
vrlo dobro uspjelo.
četrnaeste večeri (u ponedjeljak, ll. svibnja) izvedeni su »Koketna majk~«
od Quinaultau i »Odvjetnik Patelin«.12
»Koketnu majku« ubrajaju poznavaoci među najbolje komade, koj,i su
se na francuskoj pozomici uzdržali još iz prošlog stoljeća. U njemu imade
zaista mnogo uspjele komike, koje se ni Moliere ne bi trebao stidjeti. Ali peti
čin i cijeli rasplet mogli bi biti daleko bolji. Stari se rob, kojeg spominju u
ranijim činovima, uopće ne pojavljuje. Komad se završava hladnim pričanjem,
dok smo očekivali teatralna akciju. U povijesti francuskog kazališta ova je ko-
medija i zato neobična, jer je u njoj prJkazani smiješni markiz prvi svoje
vrste. »Koketna majka« nije pravi naslov, pa je Quinault mogao ostati kod dru-
gog naslova, »Nesložni zaljubljenici<<.
»Odvjetnik Patelin« je zapravo stara lakrdija iz petnaestog stoljeća, koja
je svojedobno nailazila na silno odobravanje. Ona ga je i zaslužila zbog neo-
bične veselosti i dobre komike, koja proizlazi iz same radnje i situacija u koje
z~p.adaj~ l!ca: a ne .o~niva. se tek na doskočicama. Brueys" je Iakrdij,i moder-
nlZlrao Jezik I dao JOJ oblik u kome se danas izvodi. Gospodin Ekhof izvrsno
glumi Patelina.
Petnaeste večeri (u utorak, 12. svibnja) izveden je Lessingov »Slobodoum-
nik«.14 · ·
Ovdje je taj komad poznat pod naslovom »Posramljeni slobodoumnik«
jer su ga htjeli razlučiti od tragedije gospodina v. Brawea" koja ·ima jednakl
186
naslov. ~~p~av~ ~e ne bi mogi? reći ~a j~ O"';aj posramljen tko se popravlja.
Adrast mJe Jedim slobodomnmk, već lica unaJU udjela u tom karakteru. Tašta
nepromišljena Henrieta, Lisidor, ravnodušan prema istini i zabludi, te .lukavi
Joh!Uln, sv~ su to vrste slobodoumnih koji zajedno upotpunjuju naslov drame.
No kome Je stalo do naslova? Dovoljno je da je predstava zavrijedila puno
hvale. Uloge su bez iznimke dobro raspodijeljene. Naročito dobro igra gospo-
d.i_n Bock :reofana, iznoseći ga svom onom ljubaznom uglađenošću što je zah-
tiJeva ovaJ karakter, kako bi jasnije došla do izražaja sva ona nevoljkost zbog
upornosti kojom ga Adrast krivo prosuđuje i na kojoj se osniva cijela katas-
trofa.
Večer je zaključena pastirskom igrom g. Pfeffela" »Blago«.
Osim ovim milim komadom postao je pjesnik poznat i po drugom tako-
vom ·komadu, pod naslovom »Eremit«. Pokušao je da u »Blago« unese više za-
nimljiv<;>sti no što je ?bično imaju naše pa~tirske igre, iko jima je cio sadržaj ko-
ketna ljubav. Međutun se često odviše izvještačeno i dotjerana i~ražava, čime
ionako istančani osjećaji poprimaju nešto naučena, postajući samo ledenim
ig_r~čkam~ ~uhovitosti. -r:~ u prvom redu vrijedi za njegovog »Eremita«, koji
b_I Imao biti m~la tragediJa, pogodna da se njome zaključi večer nakon dirlji-
VIh drama, umJesto da se u tu svrhu upotrijebe odviše vesele stvari. Nakana
mu je vrlo dobra, ali mi iz plača volimo prelaziti u smijeh nego u zijevanje .
TRIDESETO PISMO
11. koiovoza 1767.
Povij_esna KleoJ?atra _urnori svoga muža, strelicom ubije sina i nastoji
dr~gog. s;~a o!ro;>ati. N_en_>~ sumnje da je jedan zločin posljedica drugoga i da --
SVI u b1t1 rma]u Jedan ISti :Izvor. Barem se dade s vjerojatnošću pretpostaviti _J
da je jedino ljubomor.mogao razbješnjela ženu pretvoriti u isto tako razbješ-
njela majku. Vidjeti da je uza nju postavljna druga žena i da s njome mora
dijeliti ljubav svoga muža i veličanstvo svog položaja, Iako je moglo osjetljivo
1 ponosno srce dovesti do odluke da radije ne posjeduje ono što ne može sama
posjedovati. Demetrije ne smije živjeti, jer ne želi živjeti samo za Kleopatru.
Krivac suprug pada, ali u njem pada i otac, koji ostavlja sinove osvetnike. U
vatri svoje strasti nije majka na njih ni mislila ili u njima gledala samo s v o-
j e sinove, uvjerena u njihovu odanost ili u to da bi se u svojoj djetinjskoj gor-
ljivosti, kad bi imala birati između roditelja, morala odlučiti za uvrijeđenu
majku. Ali stvar se nije tako razvila. Sin joj je postao kraljem, a kralj nije u
Kleopatri vidio majku, nego kraljevog ubojicu. Morala se bojati najgorega: a
od toga se trena i on morao od nje nadati najgorem. U njenom je srcu još
uvijek kuhao ljubomor. Nevjemi je suprug živio u svojim sinovima. Počela
je mrziti na sve ono što ju je podsjećalo na to da ga je jednom ljubila. Nagon
za samoodržanjem pojačao je tu mržnju. Majka je bila odlučnija nego sin,
uvrediteljica odlučnija nego uvrijeđeni. Počinila je drugo umorstvo da bi
prvo ostalo nekažnjeno. Počinila ga je na vlastitom sinu i mnirila se predoču­
jući si da ga počinja na čovjeku koji je zaključio njenu vlastitu propast i da
ona zapravo ne ubija, već samo S,Prečava da je ne ubiju. Mlađi bi sin doživio
sudbinu starijeg, ali ovaj je bio brži ili sretniji. Prisilio je majku da popije
187
 otrov što ga je pripremila za njega. Jedna nečovječnost osvećuje drugu, te je
samo do okolnosti na kojoj ćemo strani osjetiti više odvratnosti ili više sami-
losti.
Ovo je trostruko umorstvo zapravo jedno jedincata nedjelo, koje rekbi
svoj početak,- sredinu i konac vuče iz iste strasti jedne iste osobe.
što dakle još manjka za gradivo tragedije? Genijalflom pjesniku ne manj-
ka ništa, šeprtlji sve. Tu nema ljubavi, nema zapletaja, nema prepoznavanja,
nema neo-čekivanog čudesnog preokreta. Sve se ovdje ~ija svojim naravnimtrr
tokom. Taj naravni tok podržava rođenog pjesnika, a odbiJa seprtl]u. Genij ' '
mogu za13avit1 samo do ađa'i koji logički proizlaze jedan iz drugoga;samo
I ac uzro a 1 pos Je Ica. Iz je 1 za JU Iti na ruge, Je e vagnu 1 s ru-_
gtma, (posvuda ·rskl]O.Cih slucajlloSTI;I a sve što se dešava pustiti da se događa_,
onako kako se drugačije ne bi moglo desiti: eto, to je područje genija, ukoliko
radi na povijesnom polju, pretvarajući nekorisno blago sjećanja u hranu duha.
Duhovitost naprotiv koja ne obraća pažnju na ono što se osniva jedno na dru-
gom, već se bavi samo sličnostima ili raznol.ikostima, ako se odvaži na djela
koja bi morala ostati područjem samo rođenog pjesnika, zadržat će se kod
zbivanja koja nemaju ništa zajedničko,osim da se istodobno događaju. Pove-
zati ove međusobno, njihove niti tako ispreplesti i zamrsiti da svaki čas iz-
gubimo jednu ispod druge i da iz jednog zaprepaštenja zapadnemo u drugo, to
može duhovit čovjek i samo to. Iz stalnog križanja ovakovih raznobojnih niti
nastaje tkanina koja je u umjetnosti isto što se u tkalačkom zanatu zove
changeant: tkanina za koju možemo reći da li je modra ili crvena, zelena ili
žuta; koja je i jedno i drugo, pa se s jedne strane čini ovakovom, s druge ona-
kovom, igračka mode, varavi ukras za djecu.
Sad prosudimo da li je veliki Corneille obradio svoje gradivo više kao
~~ili kao duhovit čovjeK. Da br se to ustanovilo treba rimi' niti rečenicu
-u ROju nitko nesumnJa: gem je vo l je nostavnost, duhovitost zapletaje. :J
-:Kleopatra ubija u povijesti svog muža iz ljubomora. »Iz ljubomora?« po-
mislio je Corneille. »Pa to bi bila posve banalna žena. Ne, moja Kleopatra
mora biti junakinja, koja bi se doduše mogla složiti s time da izgubi muža, ali
nipošto nebi željela izgubiti prijestolje. Cinjenica da njen muž ljubi Rodogunu
ne mora je toliko boljeti koliko je boli da će Rodoguna isto tako biti kraljica
kao i ona sama. To je mnogo uzvišenije::.~
Posve pravo: n1nogo u~višenije - i mnogo nenaravnije. Jer u prvom je
redu ponos uopće mnogo nenaravnija, ishitrenija mana nego ljubomor. Nadalje
je ženin ponos još nmogo nenaravniji od muškarčevog. Priroda je ženski -spol
opremila za ljubav a ne za nasilja. Snaga žene morala bi biti samo u njezinim-T
čarima. Ona bi samo m:ilovanjiJ.na moralavlada~ti i ne bi smjela ovladati više
nego što može uživati. žena kojoj se vladanje sviđa zbog vlasti koja je sve
J
nagone podredila taštini koja ne poznaje druge sreće osim zapovijedanja,
tiraniziranja .i stavljanja noge na šiju cijelili naroda: ovakova je žena mogla
jednom zbilja postojati, pa čak i više nego jednom, ali ona je bez obzira na to
iznimka, a tko prikazuje iznimku, prikazuje bez sumnje nešto što nije posve
naravno.
Corneillova Kleopatra je ovakova žena. Da ·zadovolji svoje vlastohleplje,
svoj povrijeđeni ponos, počinja sve zločine, razbacujući se machiavellističkim
krilaticama. Ona je neman svoga spola i Medeja je prema njoj kreposna i lju-
bazna. J er Medeja čini sve okrutnosti samo ,iz ljubomora.Nježnoj ljubomornoj
188
ženi mogao bih sve oprostiti. Ona je ono što bi imala biti, 5amo odviše žestoko.-=:~
Ali 'svim srcem se čovjek buni protiv žene koja počinja zločine iz hladnog po--
nosa, iz promišljenog častohleplja. Ovakovu nam ženu ne može ni sva pjesni-
kova umjetnost učiniti zanimljivom. Cudimo joj se kao što bismo se čudili
nekoj nemani, a nakon što smo utažili našu znatiželju, zahvaljujemo :riebu da
priroda samo svakili hiljadu godina počini ovakovu pogrešku, i ljutima se
na pjesnika koji želi da ovakova neuspjela čudovišta smatramo ljudima čije
bi nam poznavanje moglo biti od koristi.
Prođimo cijelu povijest. Od pedeset žena koje su svoje muževe srušile s
prijestolja i umorile ih, jedva da postoji i jedna za koju ne bismo mogli doka-
zati da ju je na taj korak nagnala 5amo povrujeđena .!jubav. Teško da •se •i jed-
na toliko ogriješila iz same zavisti što drugi vlada, iz čistog ponosa da sama
nosi žezlo što ga je dotad držao muž, vezan uz nju vezama ljubavi. Istina je
da su mnoge, nakon što su kao povrijeđene supruge prigrabile vlast, kasnije
punim muškaračkim ponosom upravljale državom. One su uz svoje hladne,
zlovoljne i nevjerne muževe odviše dobro upoznale svoje uvrede, što ili povla-
či za sobom podložnost, a da im ne bi kasnije tim vrednija bila samostalnost,
stečena krajnjom opasnošću. Ali sigurno nije nijedna od njih o sebi pomislila
ili za sebe osjetila ono što Corneillova Kleopatra veli sama o sebi: najbesmisle-
nije bravade opačine. I najgori se zločinac umije sam pred sobom opravdati.
On pokušava sam sebe uvjeriti da zločin što počinja nije tako velik, ili da ga
neodoljiva potreba sili da ga počini. Protivi se samoj prirodi da se netko hva-
liše opačinom kao takovom, pa valja najoštrije osuditi pjesnika koji, u želji
da izrekne nešto sjajnoga i snažnoga, tako krivo prikazuje ljudsko srce, kao
da su njegove iskonske sklonosti usmjerene prema zlu zbog samog zla.
Ni kod jednog se pjesnika tako često ne nalaze ovakovi ružno ocrtani
katakteri i ovako jezovite tirade kao kod Corneillea. Lako je moguće da se nje-
gov nadimak »veliki« djelomično osniva baš na tome. Istina je da kod njega
sve odiše heroizmom, pa i ono što zaista ne bi smjelo biti, a i zaista nije spo-
sobno heroizma, a to je opačina. Trebalo ga je nazvati orijaškim ili gigantskim,
ali ne velikim. J er ništa nije veliko što nije istinitoJ
Preveo V. Sarić
(W. E. Lessing, H amburška
dramaturgija, Zagreb, 1950.)
189
BILJESKE

1
»Građanska tragedija« nastala je u znaku protesta protiv visoke tragedije i
nazora da su sadržaj tragedije samo patnje kraljeva i juna·ka, komedije poroci i
ludosti ostalog čovječanstva. Kao da kraljevi ne mogu imati smiješnih slabosti i
kao da se i u nižem, osobito građanskom staležu ne bi našlo tragičkih doživljaja.
Niti u Engleskoj od 16. stoljeća dalje, a ni u Spanjolskoj nisu se više držali prin·
cipa visoke tragedije. Važan korak naprijed učinio je Englez Richardson (18. st.)
sa svojim građanskim romanima (Pamela 1740, Klarisa 1748, Grandison 1753).
Njega su slijedili Francuzi Marivaux i Nivelle de la Chaussee, stvaralac tzv. »come.
die Iarmoyante« (attendrissante). Zvali su je i »tragicomedie«, lat. »comedia com-
movens« (ganutljiva k.). Nivelleovi tada vrlo cijenjeni komadi »Melanida«, »Škola
majki<(, »Pamela«. Nivelle je pridržao stih aleksandrinac i tipičke karaktere. Oso-
bito je volio ganutljive prizore. Komadi su mu bez ikakve komike. U istoj razvoj- Samuel Johnson
noj liniji je i Lessingova »Miss Sara«, ali fabula je tragička. Realan je jezik i realni
su karakteri, zato je u prozi. Odmah iza »Miss Sare« stvorio je Diderot »drame
bourgeois ou domestique« (građansku ili domaću tragecli1u).
2 Denis Diderot (1713·84), franc. filozof, enciklopedist, preteča franc. revolucije.
»Le neveu de Rameau«.
3 Ili Arnaud ili Diderot kritizirao je 1761. u ·»Journal etranger« »Miss Saru«.
Kritika govori o Lessingu s najvećim poštovanjem, samo prigovara predugim dija-
lozima.
PREDGOVOR SHAKESPEAREU
4 Jean Fran~ois Mar:montel (1723-99) u svojoj »Poetique« iza kritike LiHova
komada »Londonski trgovac«. (Izbor)
6 Aluzija na »Kartaša« od Moorea.
6 »L'humani. te ou le tableau de l'indigence« možda od Diderota. Nevolja fami-
lije natjera nekog oficira da počini razbojstvo. Biva pomilovan.
7
Voltaire u J?ismu gosp. Bergeru (1736), koji je bio Voltairea predložio neke
promjene u Alzin.
8 Jean Fr. Regnard (1656 -1709), franc. komediograf.

' Charles Riviere Dufresny (1648-1721) surađivao na nekdm Regnardovim

komedijama.
1?' »Theatre italien«.

it Philippe Quinault (1635·88) pisao opere i komedije.

12 »Maistre Pierre Patelin«, spjevan 1470, do 1600. g. 25 puta štampan; remek·
-djelo svoje vrsti, najbolja komedija srednjega vijeka.
13
David Augustin de Brueys (1640 -1723) obradio Patelina 1700. g. u prozi.
14 Lessingov »Slobodoumnik« (»Freigeist«) štampan 1749.
15 Joachim Wilhelm v. Brawe (1738·58), vrlo talentiran dramatik, [ljegov »Slo·
bodoumnik« izašao 1758.
16 Gottlieb Konrad Pfeffel (1736 -1809). Inače pisao basne.

190
l
 Da bezrazložno i pretjerano hvalimo mrtve te da se čast ikoja pripada samo ,
odličnosti priznaje starhli, najvjerojatnija je pritužba onih J<oji se, budući da
1

'• - .
l drugi test ne možemo primijeniti doli dužinu trajanja i postojanost ugleda.
je Thomas
pojam prirode od pojma _običaja_ i naviK:a.
Kritičko mu je_ re"!~]<d!i.•LQ.}>_!]jige_i;jy_.Q!Lpjesn]J<'!- .. (1770 -1781) fe predgqJ!or .
....~fl.rJn.}U-_~_f!ii!{jfKiiM:!:i9i~1:LJ!J§J_g,~'f5:oji donosimo. u izvacima u ovoj antologiji. Dfi.
tspravno ocijenimo Johnsonov predgovor Shakespeareu, potrebno je da ga gledamo
u kontekstu klasicističke doktrine kao što je vidimo npr. u Rymerovim prigovo-
rima Shakespeareu (v. str. 118). Johnsonov se stil sastoji od drugih, >>svečanih<( i
donekle ukočenih rečenica, što se osjeća i u prijevodu.
su sami nesposobni da nešto dodaju istini, nadaju ugledu kao rezultat krivo- J ·,, ..
vjerstva paradoklsa;illi onih koji su razočaranjem prisiljeni da traže i!llaz u -urt:·
jesi te su skloni da se nadaju kako će od kasnijih pokoljenja dobiti ono što
im je vlastito doba uskratilo, te sami sebi laskaju da će poštovanje koje im ·
uskraćeno zbog zavisti ,naposljetku ·ipak uslijediti.
Starina, koja poput svib drugih svojstava koja pnivlače pažnju čovječan·
stva, sigurno ima svoje obožavatelj e koji je poštuju, ne s razlogom, nego zbog
predrasuda. Neki kao da se dive bez osjećaja razlikovanja svemu što je dugo
uščuvano a da pri tome ne uzimaju u obzir da je vrijeme katkada surađivalo
sa srećom; svi su možda sklonjj,i da odaju počast prošloj nego sadašnjoj od-
ličnosti; i svijest gleda na genija kroz sjene vijekova, kao što promatra sunce
kroz umjetnu neprozirnost. Prijeporna je točka kritike da pronalazi pogreške
kod modernih autora, a ljepote kod staril1. Dok je pisac još lbiv, mi osjećamo
njegove sposobnosti po njegovu najlošijem djelu, a kad je mrtav, ocjenjujemo
ga po najboljem.
No na djela kojih odličnost nije apsolutna ni konačna, nego postupna i
usporedna; na djela koja nisu nastala na načelima koja se mogn dokazati znan-
stveno, nego koja se u cjelini zasnivaju na promatranju d iskustvlJ., nikakav
Ono što čovječanstvo posjeduje duže vremena često je predmet ispitivanja i
usporedbe, te ako je posrijedi stalno poštovanje nekog djela, to je zbog toga
što su česte usporedbe dokazale sudove u prilog tog djela. I kao što u prirodi
čovjek ne može s pravom nazvati neku rijeku dubokom a planinu vi,sokom ako
nije poznat s brojnim rijekama ili planinama; tako i u djelima genija ne može·
mo nazvati odličninl bez usporedbe s drugim djelima isrte vvsti. Realni pr.i-
kaz"odmah pokazuje snagn takovog djela te ne postoji nikakova nada niti boja·
zan od tijeka vremena; ali pokusna i eksperimentalna djela moraju biti oci·
jenjena u razmjeru s općom i kolektivnom sposobnošću čovjeka, kako se ona
otkriva u dugom nizu pothvata. O prvoj zgradi koja je bila podignuta možemo
sa sigurnošću reći da je bila četverouglasta, okrugla ili kvadratna; a1i da Ii je
bila prostrana ili visoka, stvar je suda vremena. Odmah se otkrilo da je pita·
gorejska skala brojeva savršena; no za Homerove pjesme još uvijek znamo
da ne premašuju opće granice ljudske inteligencije os.im što možemo primi·
jeti ti da narod za narodom, stoljeće za stoljećem, jedva da može nešto dodati
osim da presadi njegove događaje, da nanovo imenuje njegove likove i parafra-
zira njegove osjećaje.

192 13 - ·Povdjest ·književnih teor-~ja 193


Poštovanje prema djelima koja su se dugo održala ne nastaje kap rezul-
tat naivnog pouzdanja u nadmoćnu mudrost prošlih vremena, dli zbog tužnog
uvjerenja o degeneracij,i čovječanstva, nego je posljedica priznatih i nedvoj-
benih uvjerenja da je ono što je najduže poznato bilo najviše raz·matrano te
da je ono što je najviše razmatrano najbolje shvaćeno.
Pjesnik kojega sam djelo uzeo u razmatranje možda sada poprima dos-
tojanstvo starog pisca s pretpostavkom privdlegija utvrđene slave i propisanog
poštovanja. On je dugo nadživio svoje stoljeće, rok koji je općenito postavljen
kao test književne vrijednosti. Kakve god je možda svojevremeno imao koristi
od osobnih aluzija, lokalnih običaja dli privremenih mišljenja, one su već mno-
go godina izgubljene i svaka lakomislena aluzija ili tužni motiv koje su pru-
žale razne vrsti umjetnog života, sada još samo čine nerazumljd.vim prizore
koje su nekada osvjetljavali. Učinak usluge i suparništva stvar je prošlosti, tra-
dicija njegovih prijateljstava i neprijateljstava je nestala; njegova djela ne
podržavaju s argumentima nikakvo mdšljenje, niti neku frakciju obasipaju
uvredama; ona ne mogu udovoljiti taštini, niti zadovoljiti zlobu; čitamo ih
bez ikakvih drugih razloga osim želje za zadovoljstvom te dh hvalimo tek uko-
liko iz njih stječemo zadovoljstvo, no bez podrške interesa ili strasti; ona su
prošla kroz varijante ukusa i promjene" ljudskih običaja te su, kako su se
razvijala od jednog pokoljenja do drugog, stjecala nove počasti pri svakom
prenošenju.
Ali kako ljudski sud, iako postupno postaje sigurniji, nikada ne postaje
nepogrešiv; povlađivanje, premda postojano, ipak može biti povlađivanje kao
rezultat predrasude ili mode; na mjestu je da dspitamo kojim je svojstvima
odličnosti Shakespeare stekao i zadržao sklonost svoj,ih zemljaka.
Ništa ne može pružati zadovoljstvo 1nnogima, i pružati zadovoljstvo duže
vre~ena,osim ispravnih prikaza opće prirode. Posebni ljudski običaji mogu
bitLpoznati malobrojnim te zbog toga samo malobrojni mogu suditi kako su
vjerno takvi običaji prikazana.
Iznimni spojevi hirovite maštovitosti mogu pružiti zadovoljstvo na neko
vrijeme novošću za kojon1 nas zajednička zasićenost životom tjera u potragu,
no zadovoljlsltvo nenadanog čuđenja brzo se iscrpljuje i svijes-t se jedino mo-
že zaustaviti na postojanosti istine.
(Sha~e iznad svih pisaca, barem iznad svih modernih pisaca, pjes-
nik pnrode; pjesnik koji svojim čitaocima vjerno drži ogledalo ljudslkih običa..-,
ja i života. Njegovi likovi nisu izmijenjeni običajima određenih mjesta koji su ,...l
u ostalom svijetu neuobičajeni; prednostima studija ili zvanja 1koja su poznata
samo malom broju ljudi; ili slučajnostima prolaznih hirova i pnivremenih mi-
šljenja: oni su pravi potomci općeg čovječanstva kakve će život uvijek stva-
rati i ljudsko zapažanje uvijek pronaći. Njegovo likovi djeluju i govore podJ
',_J utjecajem onih općih strasti i načela koja
l. sistem zivota u po retu. ]e 1ma ost
Je UJU 1
p]esrn a J
e SV!Jes u li
1 1 Je prečesto ek 11
;:
lJ; poje(finac: u Shakespearov1m dJelima on je obteno ljudska vrsta.
1
'
Mnoštvo pouke proizlazi upravo iz tog širokog spektra. To ispunja Shake-
spearove draine praktičnhn aksiomhna i domaćom mudrošću. Za Euripida se
govorilo da je svaki stih pouka, a za Shakespearea bi se moglo reći da bi se iz
njegovih djela mogao sastaviti sistem građanske j' ekonomske mudrosti. No
njegova rava snaga nije u sjaju o"edinih odlomaka, nego u razvoju njegove )=»j
pdče--te u sadržaju njegovi dijaloga:. onaj kOJI ga preporučuje ,iza ramm ci- _J
-
194
- -
•
J<!.tl111a imat će isto toliko uspjeha kao pedant u Hieroklu koji "e, nudeći svoju
kuću na pro aJu; nosio u zepu Je nu ope u ao uzora .
-·'fi:ško je zamisliti koliko se Shakespeare ističe prilagođavanjem svojih
osjećaja· stvarno,m životu osim ako ga uspoređujemo s. drugim autorima. Za
stare škole/lleklamiranja zaključilo se da su đaci, što su ih revnije pohađali,
bili nesposobniji 'zaž.ivot, jer tamo nisu našli ono na što bi naišli bilo gdje
drugdje. Istu primjedbu mogli bismo primijeniti za svaku drugu pozornicu
osim Shakespeareove. Kazalište, kad je pod bilo kojim drugim vodstvom, na-
pučeno je likovima kakve inače nigdje ne vidimo, služeći se jezikom koji inače
nigdje ne čujemo, i o temama do kojdh nikada nećemo doći u ljudskom sao-
braćaju. Međutim, dijalog ovog autora često je tako očito određen događajem
koji ga je proizveo te je izveden s tolikom lakoćom i jednostavnošću da go-
tovo ne djeluje kao plod mašte, nego više izgleda kao rezultat marljivoga iz-
bora iz obična razgovora i običnih događaja.
Na svakoj drugoj pozornici opći je pokretač radnje ljubav, čijom je sna-
gom podijeljeno sve zlo i dobro, i svaka je radnja ubrzana ili usporena. Do-
vesti ljubavnika, damu i suparnika na poprište radnje; uplesti ih u kontra-
diktorne obaveze, zbuniti ih suprotnostima interesa, niučiti ih silov.itošću želja
koje su nedosljedne jedna prema drugoj; ispuniti njihova usta pretjeranim
veseljem ili uvredljivom tugom; rastužiti ih kao što ništa ljudsko ne može
rastužiti; izručiti ih kao što•ništa ljudsko nikada nije bdio ·izručeno, to je posao
modernog dramatičara. Da bi se to postiglo, vjernost je bila prekršena, život
krivo pnikazan, a jezik pokvaren. A ljubav je tek jedna od mnogih strasti; te
kako nen1a velikog utjecaja na cjelinu života, ona nema mnogo prostora za
djelovanje u dramama pjesnika koji je svoje ideale uzeo iz života svijeta te
pokazivao samo ono što je vidio pred sobom. On je znao da je bilo koja druga
strast, bilo da je ispravna ili pretjerana,· uzrok sreći ili nesreći.
Tako široke i općenite likove nije bilo .)ako razlikovati ili sačuvati, no
možda ni jedan drugi pjesnik nije nikada pravio tako jasne razlike između
jednog i drugog lika. Neću reći zajedno s Popeom da svaki govor možemo pri-
pisivitti samo pravom govorniku, jer ima -mnogo govora koji nemaju ništa
karakteristično; no možđa ~e; premda neke možemo prilagoditi svakoj osobi,
biti teško otkriti da bilo koji govor može biti pripisan drugoj osobi, a ne nje-
govu govorniku. Izbor je .ispravan kad postoji razlog za izbor.
Drugi__ 4ra.ma:t~G-~rLprivlače __paŽJ].ju ~Rr~tj~~pJ~p._jJ._i J~težanim _likovima,_ ča·
rbbriO.m ili_ nezamišljivom o. ~ično~ću v~li pokv~renoš.ć?-, kao .što su pis~i bar~ j
barskih romanca razvedravali svoJe c1taoce d1vom 1h patuljkom; te b1 onaJ ,
koji je stvarao svoja iščekivanja o ljudskom životu prema drami, ili prema \(
p~iči, _bio jedna~o prev~ren. ~pe';;_" n~':'ah"~()ilt;_~j_<;~o_~e yri_zo:_'"-.ispu, i!
-~l.'~VaJU samo !Judi kOJI .glu~e. 1 go~?E.".'l<1'~ ..š1:<:> ČJta~a_c 'n.~~~ dabt. on s~
govorio, i!U!.i~QY.'!()Jlt.'!l;:YQJ ~JtU<Otf.IJI;.ga~"'--' tam~ gaJe 1!:.~~~"-'--i!oJ.~l()va~~a
iiadnaravan, dijalog je ravan životu. Drug1 ce piSCi zakraoul]Jtl naJprirodniJe
strasti i najčešće događaje, tako da č1talac taloove knjige neće prepoznati
na svijetu: Shakes:e!'.f!!:!'_ l:J!i!J.1i~-~.Y3'~\'9[lij."~()_išh>i~'o'<!esl1o bliskim; _c1ogađaj
koji predstaVI"]aileće se dogoditi, ali da je (takav događaj) moguć, učinci b1
bili onakvi kakve im on pripisuje, ·pa bi se moglo reći da on nije prnkazao 7i1
ljudsku rirodu kako ona d"eluje u stvarniml<nzama ne o kakva bi bila u !J_\
ušnjama kojima ne može biti iz ozena-. · --:--=--
U tom se sastoji pohvala Shakespearea ·da je n· e ova drama· ogledalo .'-- 1
života!(la onaJ CIJa Je m
,.....,...,____
unJena s J]ediv 1 antome koJe rug1 piSCI pred __j
195

njime dižu, ovdje može biti izliječen od svojih ekstremnih ekstaza, čitajući
ljudske osjećaje na ljudskom jeziku, s prizorima iz kojih pustinjak može pro-
cjenjivati radnje ovog svijeta, a ispovjednik može proreći razvoj strasti.
/'__.----~ - izabere najbolje.
/'" ~ ***
'l 1,
(!.ff t. _
• ~hakespeare'}Jz odlike ima i svojih nedostataka\ i to nedostataka dovolj- - --,
nih da zamrace i nadvladaju bilo koju prednost:-Prlkazat ću ih redoslijedom- l
kakvim se ti nedostaci meni čine i bez zlobe ili praznovjernog poštovanja._ Ni
j~dno_ pitanje ne može biti bezazleniji predmet rasprave od pretenzija mrtvog
pJesmka na slavu; pa (zbog toga) malo pažnje valja pokazati za licemjerje
koje otvorenost pretpostavlja istini.
Njegov pr1/i_~edostatak je onaj kojemu se može pripisati najviše zla u ·
~l knj-igama iliu ljudima:-onžrtvuje krepost zato što mu to odgovara•, i mnogo,-··- . prekidima. Za Shakespearea je to bio teret i on se, umjesto da ga olakša krat-
~~ mu je više stalo da pruži zadovo!· stvo ne o da oduči a se čini da iše bez f
Uil<a va mora nog Cl Ja. z njegovih dJela može se sastaviti sistem društvenih-
dužnosti, ali njegovi savjeti i aksiomi izlaze jz njega nekako usput; on ne pravi
1 · Njegovi recitali ili govori obično su hladni i slabi jer je njegova snaga bila
raspodjelu dobra i zla, niti pazi da u krepostima prikaže negodovanje nad
zlom; on svoje likove vodi indiferentno kroz dobro i zlo te ih na kraju odba-
cuje bez mnogo muke i ostavlja da njihovi primjeri slučajno djeluju. Barbar-
stvo njegova vremena ne može biti olakotna okolnost za taj nedostatak, jer
je uvijek piščeva dužnost da svijet učini boljill'l..! ;t pravda je vrlina neovisna i;\
o vremenu ili mjestu. ..._.
-- Fabule su mu često tako neuredno oblikovane da ih već m o ažn · ože-4ik
popraviti, ·!_!~ . .o su povr no razrađene da se čini kao da on sam nije shvatio ~J
svoju vlastitu ideju vodilJu.• On propušta priLike da podučava ili pruža zado-
VOTJstvo na koJe ga tok njegove priče prisiljava te, kao što se čini, odbija one
postupke koji bi bili djelotvorniji za volju onih koji su lakši.
•. _1\{ože,mo također primijetiti da je u njegovim brojnim djelima drugi dio~
OCJ.tQ_~anemare.n. Ka~a se našao b1izu kraJa svoga djela, te je na obzoru već ..J.
bila nagrada, on je skratio rad kako bi ugrabio ko~ist. On zbog toga odgađa
napore tamo gdje bi oni trebali biti najenergičniji, a njegova je katastrofa__
nevjerojatno izvedena iLi nesavršeno prikazana. -'-· l
- Nije p_gkazivao pažn'e za razlike u vremenu i mjestu pa pri isu'e jednom ,·
dobu ili narodu bez grižnje savjesti obi aJe, ustanove 1 nu Jenja drugog, lJ
~a_~iin rte samo vjernosb nego 11 mo@Cnosn. le pogreške je Pope pokuSao, s
. više. mara nego prinicljivosti, pripisati njegovim zamišljenim korektorima. Ne
trebamo se čuditi da Hektor' citira Aristotela ili kada vidimo da je ljubav
Tezeja i Hipolite vezana uz gotsku vilinsku mitologiju. Shakespeare nije bio
jed>ni ·koji je kršio kronologiju, jer je u isto doba Sidney•, kojemu nisu nedo-
,stajale prednosti učenosti, u svojoj Arkadiji pomiješao pastoralu s feudalnim
vremenima, dane nevinosti, tišine d sigurnosti s onima previranja, nasilja i
pustolovine.
~ U svojim ,l<omičnim prizorima on je rijetko vrlo uspješan kada mu likovi
izmjenjuju oštroumne upadice i natječu se u sarkazmu; ~ihove šale su obično tl
(, vulgarne, a laskanja i dosjetke razuzdan~; ni njegova gospoda ni dame nemaju
- . -.~iri.oće, nit1 se ]?Q hnl]em ponasanju razlikuju od nJegovih clownova. Da h Je on
prikazao stvarni razgovor svog vremena, teško je reći; za Elizabetinu vlada-
196
•
vinu obično smatramo da je bila vrijeme dostojanstva, formalnosti i rezer-
viranosti, ali možda odstupanja od te strogosti nisu bila osobito elegantna.
Uvijek mora da bi bilo vrsta veselja koje su bolje od drugih, a na plscu je da
ll_tragediji je njegova uspješnost slabija što više ulaže truda. Izljevi stra-
s~ na kOle navođ1 knilcn1 golozat uglavnom sn snažm 1 energični; no kad god
Oil napinje svoju invenciju jli na reže svoje s osobnosti, lod 'e n'e ovih o· d
l~ođajlllh muka om astiCnost us ~ · ne· asnoća. · .-
U-prlpovijedanju pokazuje nerazm 'emu svečanost dikcije i muko tr ne ! /
Qj----za-o~ · · ·: esavršeno 1 s mnogo riječi '"'·
~-bi oni jasniie mogli biti izrečeni s malo riieči. Pripov~Je anJe Je u ram-
skoj poeziji naravno dosadno, budući da je neo'ilivlj!mo ' nedjelatno te spre-
čava razvoJ radnJe; zbog toga bi ono uvijek trebalo biti brzo i oživljeno čestim
. koćom, trudio da ga poboljša dostojanstvom d sjajem.
snaga prirode; kad se on potrudio kao· drugi tragični autori da iskoristi mo-
gućnosti proširivanja te umjesto da ispita što prilika iziskuje, da pokaže ko-
liko njegovo znanje može pružiti, on obično izaziva samilost ili zamjerke
čUaoca.
Događa mu se da se tu i tamo uplete u neki nezgrapni osjećaj koji se ne
može dobro izraziti a ne želi ga ni odbiti; on se s time neko vrijeme bori i,
ako se osjećaj pokaže upornim, obuhvaća ga riječima koje se tu nađu te os-
tavlja da ga raspletu i razviju oni kojiimaju \Oiše dokolice da se time bave.
Nije uvijek u slučajevima gdje je jezik zakučast misao profinjena; ili da
je sljka uwjek velika gdje je stih glomazan; razmjer između riječi i stvari
često je zanemaren, a beznačajni osjećaji i vulgarne n1isli iznevjerit će pažnju
na koju upućuju zvučni epiteti i bombastične figure.
Ali obožavatelji ovog velikog pjesnika imaju najviše razloga da se tuže
kada se on približi vrhu svoje odličnosti te kao da je tada odlučio da jeod-
baci. u očaju pa umekšava nje~nim čuvstvima, padom veličine, opasnošću ne-
vinosti m ljubavnim patnjama. Ono što on najbolje radi on uskoro i prestaje
raditi. On nije nježan i patetičan bez neke suvišne kićene figure i prezira vri-
jedne dvomislenosti. On, tek što se počne kretati, počinje i djelovati u suprot-
nom pravcu; te su na taj način strah i samilost, kako se dižu u svijesti, osuje-
ć · i raspršeni nenadanom hladnoćom.
- , ~~ Shakespeareu je ono što su svijetleće pare putniku: on lihYj--\
slijedi pod s.vaku cijenu; one ga sigurno odvode :s njegova puta te ga uval}Uj); ' _
uolato. (Igra rijeeima }-Ima neku z!oćudnu moc nad nJegovom SVIJeSCU l nJe·
( zina je zasljepljujuća moć neodoljdva. Kakvo god bilo dostojanstvo ili dubina
njegove rasprave, bez obzira da li on proširuje znanje ili uzdiže osjećaje, da
'
li zabavlja pažnju događajima ili je čvrsto drži napetošću, neka se pred njime
javi neka dgra riječhna, on će ostaviti svoj posao nedovršenim. Igr_a riječima
je zlatna jabuka zbog koje će se on uvijek udaljiti od svog pos\a ili vratiti sa
svoje visine. Igra riječima, siromašna iLi jalova, kakva ona bila; pružala mu
je takvu radost da je on bio sretan da je ugrabi i uz žrtvu razuma, primjere-
nosti i istine. Igra niječima za njega je sudbonosna Kleopatra za koju je iz-
' gubio svijet i bio zadovoljan da ga izgubi.
\
197
 •

••• Među ovim kandidatima za slavu niže vrsti ja sada stojim pred sudom
javnosti te bih želio da mogu napisati komentar dostojan ohrabrenja koje sam
Bilješke su često potrebne, ali su nužno zlo. Neka onaj kojemu Shake- ;::::r imao čast primiti. Svako je djelo te vrsm po samoj svojoj prirodi nedovoljno
speareova snaga nije poznata a koji žeLi osjetiti najviše zadovoljstvo što ga te neću imati nikakvill prigovora sudu ako ga budu izrekli okretni i učeni
drama pruža, pročita svaku njegovu dramu, od prvog do pa'iljednjeg stiha, · ljudi.
a da pri tome zanemari sve njegove komentatore. Kad je njegova maštovitost Preveo M. Beker
jednom na visinama, neka se ona rie spusti zbog korektura ili objašnjenja .. Kad (Selections from Samuel Johnson
London, 1962).
je njegova pažnja snažno zaokupljena, neka podjednako osjeti pre:oir prema
imenima kao što su Theobald i Pope.5 Neka čitalac čita kroz svijetlo i tamu,
kroz poštenje i pokvarenqst; neka on sačuva svoje razumijevanje dijaloga i ooooo
interes u fabuli. A kad su prestala zadovoljstva novosti, neka se on tada obrani
egzaktnosti te čita komentatore.
Pojedini odlomci su razjašnjeni bilješkama, ali opći učinak djela je oslab· BILJESKE
ljen. Svijest je zaleđena prekidima; misli se odvraćaju od glavnog predmeta;
čitalac je umoran i on ne sluti zašto; on naposljetku odbacuje knjigu koju je 1 Engleski original glasi: »He sacrifices virtue to convenience«. Za ))conveni-
odviš~_l])Jlrljivo proučavao. ence« rječnik navodi prijevod »Udobnost«, »Zgodnost<<, »praktičnost«, »korisnost«
Dijelove ne valja proučavati dok cjelina ni'e sagledana; )potrebna je nekaJ (MB).
vrs · e ua e u Jenos 1 za s va anje bilo koJe ve 1 e Jige u sv 2 Johnsonov termin je ovdje »design«, no u kontekstu mi se učinio najbolji
'prijevod »ideja vodilja« (MB).
ni:ezmom osnovnom planu i u pravim razmJerima; bliski. pristup pokazuje 3 Hektor iz Homerove Ilijade, dakle četiri do pet stoljeća prije Aristotela (MB).
mallJe odlike, ah lJepotu cjeline VilŠe ne razaznajemo. ' 4 Sir Plillip Sidney (1554-86), autor čuvene engleske pastorale Arcadia (MB)
Nije osobito zaliValno razmatrati kako je niz urednika malo dodao moći 5 Lewis Theobald (1688 -1744) i Alexander Pope (1688 -1744), pjesnici i kri-
ovog autora da pruži zadovoljstvo. Njega su čitali, njemu su se divili, prou· tičari Shakespearea s klasicističkih stajališta (MB).
čavali su ga .i oponašali dok je još bio isknivljen svim nepriklađnostima• koje e Postojala su razna iskvarena izdanja Shakespeareovih djela, a bilo je i broj·
su se neznanjem i zaboravom mogle nakupiti; dok još čitanje nije bilo isprav- nih pokušaja da se njegova djela »poprave<< i prilagode ukusu drugih vremena
•ljano, a njegove aluzije bile neshvaćene; no on<;Ia je :Q.zyden7 izi<tv.iQ d'!_j!'_Sha· (MB).
7 John Dryden (1631-1700), engleski pjesnik i kritičar (MB).
kespeare čovjek koji, od svih. modernih, a možd'! i stann pj~snika, ima naj-
v~i,,najšim dušu. Sve slike prirode bile su mu· ]oš pms'tiipačh<n~on..ih-je···
stjeca'o ne mukom, neg(flakOćOnl; .lf.?JL_on~J;t~~t9......QP~~~~~da to više nego da
vidi!~•.to onda i osjećate. Oni koji ga optužuj.!!..§a mu je nedostaJala uč~nost
time ga još više- hvale: ort Je b!O.prirodno učen;l njemu nije trebalo da kroz']
naočale knjiga čita prirodu; on JU Je gledao 1ziiiitra i tamo je našao. Ne mogu
reći da je on svagdje jednak; da je on takav, učinio bili mu nepravdu uspo-
ređujući ga s najvećima u čovječanstvu. On je često puta plosnat i neukusan,
njegova komična duhovitost se izrodi u doskočice, njegova ozbiljna hiperbola
u bombastičnost. No on 'je uvijek velik kada je suočen s velikom zgodom;
nitko ne može reći da je on imao odgovarajući predmet za svoj duh a da se
onda nije uzdigao visoko iznad ostalih pjesnika:
Quantum lenta solent inter wbuin~ ~upressi.
(Kao što se čempresi dižu u visine iznad žbunja).
Valja žaliti što je takvom piscu potreban komentar; što mu jezik zastari-
jeva a osjećaji postaju nejasni; No jalovo je uzdizati želje .iznad ljudskih mo-
gućnosti; ono što se svima mora dogoditi, dogodilo se i Shakespeareu zbog
okolnosti i vremena; te više nego što je pretrpio bilo kojd drugi pisac otkako
su primijenjena slova, on je pretrpio vlastitim nemarom za slavu ili možda
onom superiornošću svijesti koja· je pre:oirala vlastita djela kada ih je uspore-
đivala s vlastitim snagama te smatrala da ta djela nisu dostojna da ih se sa-
čuva, a za koja su .se kritičari .kasnijih vremena takmičili za slavu povratka
u 2\ivot i objašnjavanja.

198 199
 •

Friedrich Schiller

O ESTETSKOM ODGOJU COVJEKA


~irem značenju;
(f_riedrich SchiiJ!;l (1759 -1805), njemački pjesnik, dramatičar (Razbojnici, -:;T
SpletKa t ljubav, Don Carlos, Wallensteinov tabor, Maria Stuart, Wilhelm Tell i
dr). filozof i književni teoretičar. U mladosti piše u duhu predromantičarskog po-
kreta Sturm und Dran~ Na području književne teorije poznat po raspravi o nalV·
noj i sentimentalnoj poeziji (Vidi str. 214). U ovoj antologiji Schiller je predstav-
ljen dvama tzv. pismima iz svoga djela O estetskom odgoju čovjeka (1795). Schiller
tu razvija teoriju o umjetnosti kao o izrazu tzv. 11agona za igrom (Spieltrieb) koji .
J · tRealitiit) i oblika, slučaja i nužde, trpljenja i slobode, dovršava pojam Čo·
posreduje između nagona za sadržajem (odnos čovjeka prema pojavnom svijetu u
svakodnevnom životu) i nagona za formom (težnja za nametanjem ljudske volje i
forme). Tu igru nipošto ne smijemo shvatiti kao frivolno igranje u smislu traće-J
nja vremena i zabave, ne_,ga .kao "!ajviši. izraz čovječn?_sti koja se t~'!le izdig~a· iznad
puke borbe za samoodrzan}em z. vlasttte reprodukct}e. Tom teort}om Schtller na-·~
misli e.
· u našem pa tako
uspoređuje poeziju s p:~~~~.,~k,~ijk;retanie koje nema neki neposredni ut;flitnn,;
cilj), Mukafovsky (estetska cilja, ona je kao takva »prazna«, for-
malna), a Andre Gide piše tek kroz acte gratuit (nepotrebni, suvišni
čin koji je sam sebi svrha), postaje i izdiže se iznad biološke nužnosti.
202
•
PETNAESTO PISMO
***
Predmet nagona za .sa~~ izražen općim pojmom zove se život u naj-
pojam 1roji znači sav 1naterijalni bitak i svu nepbsrednu sa-
aašnjost u osjetiLima. Predmet nagona za formom izražen općim pojmom zove
se 9blik (Gestalt), kako u posrednom tako i u neposrednom značenju; pojam
koji sva formalna svojstva stvari i sve njihove odnose svodi na misaone snage.
Predmet nagona za igrom, predstavljen općenitom shemom, .možemO_ nazivati
živom formom; pojam koji služi kao opis svih estetskih svojstava i, jednom
riječju, onoga što se u najširem značenju zove ljepotom.
Ovim objašnjenjem, ako je ono to zaista, 1jepota se ne rostire na ci· elo
područje živoga ali nije ni zatvorena u to podrucJe. mnad mramora premda
jesf l ostaje bez života, može postati ~VOlU formom pu iem a!"hitekta i -kipara;
čovjek; koliko god on živi i ima oblik, još dugo nije živ oblik. Tome pripada
i to da njegov oblik ima 2Jivot a njegov život oblile Koliko god samo mislimo
o njegovu obliku, to je bezživotna, prazna apstrakcija; dok njegov život tek
osjećamo, on je bez oblika, puka impresija. Tek ako njegov oblik živi u na·
šem osjećaju te se njegov život oblikuje u našem razumu, on je živ obhlk i to
će svagdje biti slučaj kada o njemu sudimo kao o lijepom ..
Time što znamo navesti sastavne dijelove koji u svom jedinstvu iznose
ljepotu, geneza ljepote nije ni na koji način objašnjena; jer za to bi bilo po·
trebno da shvatimo ono jedinstvo koje, kao općenito svako međusobno dje·
lovanje između konačnog i beskonačnog, ostaje neistraživo. Um postavlja taj
zahtjev iz transcendentalnih razloga: to treba biti zajedništvo između nagona
za oblikom i sadržajem, tj. nagona za igrom, jer jedino jedinstvo stvarnosti
vječanstva. (Um) mora postaviti taj zahtjev jer je on um - jer on po svojoj
prirodi teži prema završenosti i udaljavanju svih ograda, svake djelatnosti
koja bi isključila jedan ili drugi nagon te time ostavila ljudsku pr.irodu ne·
dov.ršenu i osnovala u njoj neke ograde.- Tek što um ističe da čovječanstvo
treba postojati, on postavlja i zakon: treba postojati ljepota. Iskustvo nam
može odgovOriti da je to ljepota, a mi ćemo to ·znati čim nas pouči da Ii
je to čovječanstvo. Ali kako može. postati ljepota, te kako je moguće čovje·
čanstva, ne može nas poučiti ni um ni iskustvo.
Kao što znamo, čovjek nije ni isključivo materija ni isključivo duh. Lje·
pata, kao konsumacija njegove I"uds os 1 a .moze 1 1 m 1 1s lj~
203

objektom nagona za sadržajem, tj. običan život, kao što su tvrdili oštroumni
promatrači koji su se držaLi odvise tocno Iskaza iskustva, i kamo bi ih ukus
vremena rado htio odvesti, niti može biti ,isključivo predmetom nagona za
oblikom. :iskliučive forme, kiLo što .su sud11i spekulativni mislioci koji su se
'držali na preveliku odstojanja od iskustva, ili fdlozofirajući umjetnici ·koji su
se u izjavama o tome odviše dali voditi potrebama umjetnosti•: ona je zajed-
nički predmet obaju nagona, tj. nagona za igrom. Jezična upotreba u potpuno-
sti opravdava ovaj naziv, jer jez1cna upotreba .sve ono što nije ni subjektivno
ni objektivno slučajno, a ipak ni izvana ni iznutra nužno, naziva riječju dgra.
Kako se duša (Gemiit) pri pogledu na lijepo nalazi u sretnoj sredini između
zakona i potrebe, ona se upravo zbog toga što se dijeli između obojega, izmiče
pritisku jednoga i drugoga. I nagonu za sadržajem i nagonu za oblikom ti su
zahtjevi vrlo važni, jer se jedan kod spoznaje odnosi na stvarnost, a drugi na
nužnost stvari; dok je pri djelovanju jedan usmjeren prema održavanju života,
a drugi prema očuvanju dostojanstva, oba su nagona dakle usmjerena prema
istdni i cjelovitosti. Ali život postaje ravnodušniji kako se dostojanstvo upleće,
a dužnost više ne prisiljava čim privlači sklonost: isto tako duša prihvaća is-
tinu stvari, materJjalnu istinu, slobodnije i mirnije, čim ova dolazi do formalR
ne istine, do zakona nužde te se više ne osjeća napeta (angespannt) apstrak-
cijom čim je može pratiti neposredno promatranje. Jednom riječju: čim dolazi
u zajedništvo s idejama, sve stvarno gubi svoju ozbiljnost jer postaje maleno,
a kada se susreće s osjećajem, nužno odlaže svoje jer postaje Iako.
Ali nije Ii, moglo bi mi se već odavno suprotstaviti, nije Ii lijepo, time
što postaje pukom igrom, poniženo i dzjednačeno s frivolnim pr~dmeth~a koj~
su oduvijek bili u posjedu toga imena? Nije Ii to u protuslov!JU s poJmom 1
dostojanstvom ljepote koju smatramo instrumentom kulture, da je suzimo
na puku igru, i zar to ne protuslovi dskustvenom pojmu igre koja može posto-
jati i uz potpuno isključenje svakog ukusa, da to sve ograničimo na ljepotu?
Ali što znači puka igra, kada znamo da se čovjek igra pod svim uvjetima
te da je samo igra ono što ga čind potpunim te njegovu dvostruku prirodu
najednom otvara? Ono što vi, po vlastitoj predodžbi, zovete ograničenjem, to
ja po svom uvjerenju zovem proširenjem. Zbog toga bih bio sklon da kažem
upravo suprotno: s ugodnim, s dobrim, sa savršenim čov·e oz · ·n · i ali
s ljepotom se igra.'Niu'avno a pn tome ne smijemo misliti na igre iz stvar-
nog Života, koje se obično odnose na vrlo materijalne predmete; ali u stvar-
nom životu uzalud bismo tražili i ljepotu o kojoj je ovdje riječ. Stvarno pr-i-
sutna ljepota vrijedna je stvarnog nagona za igrom, ali putem ideala ljepote
. koji postavlja uin predložen je ideal nagona za· igru .. koji čovjek tr~ ba u s~i~
svojim igrama drzati pred ocima. Prema tome da h se nagon za ugru pnbh-
žava nagonu za sadržajem ili nagonu za oblikom, lijepo će graničiti ili s pukim
životom ili s pukom formom, te se nećemo nikada prevariti ak · · te
neko čov"eka tražimo na putu gd"eOn za vo av svo· na on · rom. Ako
grčke narodnosti · u es rvnim natjecanjima snage, brzine, spretnosti
i u plemenitijim natjecanjima talenata, a rimski narod nalazi užitak u svla-
dana gladijatoru ili u njegovu libijskom protivniku, postaje nam iz toga jed-
nog pnimjera shvatljivo zašto idealne oblike jedne Venere, Junone, Apolona,
ne trebamo tražiti u Rimu nego u Grčkoj.• No sada ima riječ um: lijepo ne
treba biti puki život ili puki oblik, nego živd oblik, tj. ljepota; time što ČOVJeku
dtktira dvostruklt zakon apsolutnog formihzma 1 apsolutne stvarnosti. Tđme
oll tznost 1 tzreku: nagon za Igrom ne treba bttt samo nagon za sadržajem i
204
•
ne samo nagon za oblikom, nego oboje u dsto vrijeme, tj. nagon za igrom.
~rug;im r.iječima: čovjek se treba
s ljepotom samo igrati i samo s ljepotom~
~-
Jer, da konačno najednom to
.
kažemo, čovjek se samo tamo igra gdje je .
-
u punom značenju riječi čovjek i on..je_samO'til!no7i5iijftk gdje se tgra. Ta re- ::J
čenica, koja se u ovom trenutku možda čdni paradoksahlom, steći će veliko i
duboko značenje kad budemo došli do toga da je primijenimo u dvostrukoj
ozbiljnosti dužnosti i sudbine; ona će, ja to obećajem, nositi cijelu zgradu
estetike umjetnosti a još teže životne umjetnosti. A1i ta rečenica samo je u
znanosti neočekivana; ona je odavno živjela i djelovala u umjetnosti i u osje-
ćajima Grka, njihoviii najistaknutijih majstora; S,!\lllO što su premjestdli na
Olim ono što je trebalo biti izvedeno na ze !'i. Povedeni istinom te rečendce,
dopustili su om a, a o ozbiljnost i rad, koji su dzbrazdali obraze smrtnika,
tako i ništava radost, od koje se sjaji prazno lice, nestanu s čela blaženih bo-
gova, oslobodili su vječno zadovoljne od okova svake svrhe, svake dužnosti,
svake bnige te su učinili od dokolice i ravnodušnosti zavidnu sudbinu staleža
bogova: tlek čovječanskije dme za najslobodniji i najplemenitiji bitak. I ma-
terijalni pritisak prirodnih zakona i duhovni pnitisak morahlih zakona izgubio
se u njihovu višem pojmu nužde, koji je u isti čas objedinio oba svijeta te je
iz jedinstva obiju nužnosti tek proizašla prava sloboda. Nadahnuti tim duhom,
isključili su oni iz profila svoga ideala zajedno sa sklonošću također i sve tra-
gove volje, ili bolje, obje su učiniLi neprepoznatljivim jer su znali povezati
obje u najužem savezništu. Nije ni milost ni dostojanstvo ono što nam govori
iz krasnog lica jedne Junone Ludovisi; nije ni jedno od toga jer je u isti čas
oboje. Dok ženski Bog u nama izaziva obožavanje, raspaljuje bogolika žena u
nama ljubav; ali dok se otpušteno predajemo nebeskoj blagosti, odvraćamo
se u strahu od toga zbog nebeske čednosti. U samoj sebi miruje d prebiva
ci~ ela pojava, potpuno zatvorena tvorevina, kao da je s onu stranu prostora,
bez otpuštanja, bez otpora; tu nema snage koja bi se borila sa snagama, ni-
kakva praznina gdje bi ,prolazno vrijeme moglo prodrijeti. Onim neodoljivo
obuzeti i privučeni, ovim držani na odstojanju, nalazimo se u istd čas u stanju
najvišeg mira i najvišeg kretanja, te nastaje ono čudesno ganuće za koje ra·
zum nema pojam ni jezik limena.
SESNAESTO PISMO
Vidjeli sm.Q_l<;ako nastaje lijepo, iz uzajamnog djelovanja dvaju suprotnih
nagona i iz s oja dvaju su rotmh naceia koJega naJVIŠI Ideal val a t Žlti -
šio savrsenijem savezu i r ..... · varnosti i oblika. No ta ravno-
. tež!t1IVijel< ostaje samo ideja koja se u stvarnosti nikada ne može postići. U
stvarnosti uvijek preteže jedan element nad drugim i najviše što iskustvo
može produžiti jest kolebanje između obaju načela, gdje sada preteže stvar-
nost, a onda opet oblik. Ljepota u ideji vječno je zbog toga samo jedna ne·
djeljiva, jer može postojati samo jedna ravnoteža; nasuprot tome ljepota u
iskustvu vječno je dvostruka, jer kolebanje može prestupiti iz ravnoteže na
jednu ili drugu stranu.
Naveo sam u jednom od prethodnih pisama, a osim toga se može sa
strogom nužnošću izvesti iz povezanosti onoga što je prethodilo, da od lijepoga
--- ..,
205
 •
r
tnožemo očekivati d"elovanje otpuštanja i napetosti: _.>!jelovanje otpuštanja i da oba_ dijel~ tvrd<; o cijeloj vrs_ti ono št_o sv~ može dokazati samo o jednoj
ako bi se na on za sa drža· em 1 nagon za o 1 om održali u grame ama· dj e- posebn"OJ ~rsti. To Je J?r?tuslovlJe uklonJeno, c1m razlikujemo dvostruku po-
lo.xanj_e napetosti kaka bj se oba održala na snaz1. o te dvije vrste djelatno- t~ebu_ COVJe~anstva kOJOJ" odgovara ona dvostruka ljepota. Oba dijela bit će
sti ljepota trebaju, po samoj ideji, predstavljati samo jednu jedinu. Ona treba VJeroJatno Ispravno zadrzana kada se međusobno slože o tome kakvu vrst
otpuštati time Šito obje prirode jednolično dovodi do napetosti, a treba dovodi- ljepote i kakav oblik čovječanstva imaju na umu.
ti do napetosti time -što obje prirode jednolično otpuša. Time što u isti čas s
nagonom za sadržaj pokreće nagon za oblik ona drži oba unutar njihov,ih grani- ***
ca; time što oba drži zajedno isprepletena, dala je oban1a odgovarajuću slobo- Preveo M. Beker
OOOo (Schillers siimtliche Werke,
du. To već slijedi iz pojma uzajrum1og djelovanja, pomoću Jooj ega oba dijela ]e-
Elfter Band, Miinchen und
dan drugoga podjednako nužno uvjetuju te su međusobno uvjetovani, a nj.ihov Leipz-ig, 1913)
je najčišći proizvod ljepota. No iskustvo nam ne pruža ni jedan primjer tako
potpunog međusobnog djelovanja, nego manje-više pokazuje da veća težina
stvara nedostatak a nedostatak veću težinu. Ono što u idealno lijepom razli-
kujemo samo u predodžbi, to je u lijepom jz iskustva drugačije po samoj
egzistenciji. Idealno lijepo, premda nedjeljivo i jedinstveno, pokazuje u dru-
gom odnosu kako ljepotu koja rastapa tako i onu koja aktivira. Tako je to i BILJE SKE
tako će biti u svim slučajevima.gdje je apsolutno stavljena granica vremena
te ideje uma trebaju biti ostvarene u čovječanstvu. Tako reflektirajući čovjek 1
Shillerov terll}~ je 8_achtrieb. U~~nil~ .m~ s~. . da je u kontekstu najbolji prije-
ZaiUišlja kreposti, istinu, osjećaj blaženstva; ali čovjek koji djeluje samo će vod. nagon za sa~rza]em, Jer time naJJaSmJe ISticemo opoziciju prema nagonu za
vršiti krepost, Jstine tek obuhvatiti, samo uživati u sretnim danima. Svesti obllkom, po Schilleru Formtrieb (M. B.).
.B1:1rke u svoj_i!U filov~ofskim is~raživ~jima o pojmovima uzvišenog i lijepog
2
ove na one- na mjesto ćudoređa-moral, na tnjesto znanja spoznaju, na-mje-~
n.alazi lJep~~u. u ?bicnom ZI~'o.tu. Koliko nu Je poznato, svaki pripadnik dogmatskog
sto sreće osjećaj blaženstva, posao je fizičkog i moralnog obrazovanja; od Sistema k?JI Je. Ikada dao IZJavu o tome problemu, nalazi ljepotu u nekoj formi.
ljepota učiniti ljepotu zadatak je estetskog (obrazovanja). Međt;t umJetmcim~ Rafael Mengs u svojim mislima o ukusu u slikarstvu· a da 0
Aktivna ljepota može čovjeka isto tako malo očuvati od određenog ostatka · d.rug1ma ne g?vonmo. ~~? i drugdje, kritička je filozofija i na tom podruČju otvo-
nla put te pnvela empiriJU na načela, a spekulaciju na iskustvo.
div-lj;ne i tv,rdoće ikao što mstapajuća može štititi od -nekog 1stupnja ženskosti
Postoji igr_a, kartama ~Kartenspiel) i tragedija (Trauerspiel), ali očito je igra
3
i mlitavosti. Jer kako je djelovanje prve vrsti da dušu u fizičkom i moralnom kartama preozbiiJna za to rme.
smislu/dovede u stanje napetosti te da poveća njezinu brzinu reakcije, tako 4
Kada (da ostaJ?.emo u novij~m svijetu) međusf?bpo uspoređujemo natjecanja
se isto lako događa da otpor temperamenta j· karaktera smanjuje pdjemlji- u Lon~c;>nu, ~or~e ~~kov_a .u Madndu, spektakle u bivsem Parizu, utrke gondola u
vost/za dojmove tako da nježnija čovječnost doživljava potiskivanje koje bi VeneCIJI~_ dr~enJa ZIVO~Ja u Beču i bezbrižni korzo u Rimu, nije teško među­
trebalo pogoditi samo sirovu prirodu te da sirova priroda sudjeluje u dobitku sobno IDJan~Ir'!-11 uk~~ tih ;naroda. ~o među ~a.~odni~. igrama .u tim zemljama ima
daleko ~anJe. Je~?hcnosti nego u Igrama fimJeg SVIJeta u tim zemljama, što se
snage koji bi se trebao odnositi samo na slobodnu osobu; zbog toga nalazimo lako moze obJasmti.
n vremenima snage i punoće ono što je istinski veliko u ljudskoj predodžbi
povezano s onim što je divovsko i pustolovno, a ono što je uzvišeno ljudskim
osjećajima vezano uz strašne ispade strasti; zbog toga u vremenima pravila i
forme nailazimo na prirodu koja je isto tako često potisnuta i svladana kao
što je povrijeđena i premašena. A kako je djelovanje ljepote koja rastapa da
dušu u moralnom i fizičkom smislu razriješi, isto tako lako ćemo naići na slu-
čajeve da uz snagu požuda i energija osjećaja bude ugušena te da i karakter
ima udjela u gubitku snage koji bi trebao pogoditi samo strast: zbog toga
ćemo u tzv. profinjenim vremenhna vidjeti da se mekoća često izrodi u sla-
bunjavost, površina u površnost, pravilnost u prazninu, slobodoumnost u
proizvoljnost, lakoća u frivolnost, mir u apatiju te da najprezrivija karikatura
graniči s najljepšom čovječnošću. čovjeku pod pritiskom ili materije ili ob-
lika potrebna je rastapajuća ljepota, jer je veličinom i snagom već odavno
dirnut, a prije nego što je počeo biti osjetljiv za sklad i ljupkost. čovjeku bla-
ga ukusa potrebna je energična ljepota, jer će on u stanju profinjenosti odviše
lako proigrati snagu koju je donio iz stanja divljine. ·
.I sada je, nadan1 se, razjašnjeno i riješeno ono protuslovlje koje se jaVlja
u sudovima ljudi o utjecaju lijepoga te o priznavanju estetske kulture; To je
·protuslovlje objašnjeno, čim se sjetimo· da u iskustvu postoji dvovrsna·ljepota

206 207
 •

ROMANTIZAM I KASNIJE