UNIVERZITET U ZENICI

PEDAGOKI FAKULTET
B/H/S JEZIK I KNJIEVNOST

DRUGOST U DRAMAMA AHMEDA

MURADBEGOVIA
(seminarski rad iz predmeta Bosanskohercegovaka knjievnost izmeu dva svjetska rata)

SADRAJ

1.1. Uvod3
1.2. Odnos prema drugom/Drugom...4
2.2. Odnos prema drugom......................................................................................................5
3.2. Odnos prema Drugom.....................................................................................................7
1.3. Struktura drame "Pomrina krvi".........................................................................................9
1.4. Struktura drame "Bijesno pseto"........................................................................................12
1.5. Zakljuak...15
1.6. Literatura...16

1.1. Uvod
2

Tema ovog rada jeste posmatranje drugosti u dramama Ahmeda Muradbegovia, a drugost u
knjievnosti najjasnije moemo razmotriti sa gledita postkolonijalne teorije. Ovaj rad e biti
koncipiran iz dva dijela. U prvom dijelu ovog rada bit e napravljena distinkcija izmeu dva
pojma, na kojima je veim dijelom i zasnovan ovaj rad, to je razlika izmeu drugog, sa malim
"d" i Drugog, sa velikm "d", odnosno, kako pojedinac stvara sliku o sebi po ugledu na
pojedinca ili u odnosu na drutvo. Naravno, sve to treba istraiti u tri drame Muradbegovia:
"Bijesno pseto", "Pomrina krvi" i "Na boijem putu". Drugi dio ovog rada e biti struktura
dvije drame "Bjesno pseto" i "Pomrina krvi.
Identitet subjekta zasnovan na sloenim relacijama koje on zauzima prema drugima oko sebe,
ideja o drugima kao o odrazu u kojem, gledajui druge, moemo vidjeti sebe postala je bitan
sastavni dio moderne, odnosnno, postmoderne kritike svijesti. Naime, po uvenim
Lacanovim rijeima, "drugi su mjesto s kojeg se pred subjekta postavlja pitanje njegovog
postojanja1. ljudi su oduvijek govorili o sebi i o drugima, i pri tome su uvijek uspostavljali
istu antitetinu poziciju, u kojoj mi predstavljamo mjeru svih stvari, jer se prema nama
odreuje ono to je normalno, uobiajeno i ispravno, dok oni, samim tim to su drugi,
zauzimaju mjesto izvan sistema usvojenih normi, jer su drukiji od nas, pa kao takvi
predstavljaju odstupanje od normalnog, uobiajenog i ispravnog. Pri tome svaki dio vidi sebe
kao normu, a one druge kao odstupanje od norme. A taj stav nije pitanje izbora ve
podsvijesti.

1.2. Odnos prema drugom/Drugom

1 Jacques Lacan, etiri temeljna pojma psihoanalize, Zagreb, 1986.g, str. 25.
3

Kao to smo napomenuli u uvodu ovog rada moramo napraviti distinkciju izmeu drugog sa
malim "d" i Drugog sa velikim "d". Prema Lacanovoj teoriji kada se govori o pojmu Drugog
onda se misli na drutvo i pravila koje ono propisuje, a kada se spominje drugo sa malim d
misli se na drugog ovjeka u kojem se Ja zrcali. To zapaamo u drami "Bjesno pseto" u
odnosu Joke i Petra, kako Petrovo Ja sebe izgrauje u polju Drugog, odnosno drugog. U
drami "Pomrina krvi" to posmatramo u liku Ekrembega koji potresen ratnim zbivanjima
stvara gradi svoj identitet na temeljima Druog. Ovaj odnos je svakako i u drami "Na boijem
putu", a ogleda se u sukobu izmeu novog i starog, odnosno modernog i tradicionalnog.

2.2. Odnos prema drugom

Zanimljivo je pogledati kako odnos prema drugom funkcionira u "Bijesnome psetu" kada je u
pitanju taj in u kojem se dogaa silovanje voljene Dese od strane Petra Stania. Silovanje
ene je obiteljsko naslijee, ujedno i jak motiv naturalistike dramaturgije. Petar siluje svoju
ljubav kako je to uinio i njegov otac s njegovom majkom. Kada je rije o voljenoj eni kao
drugome koja ga vodi do ruba propadanja, ali unato tome Petar Stani izjavljuje za Desu:
"Ona je moj raspeti Gospod i ja ne znam drugoga boga osim nje 2!" Petar, proet oajem
odbaenog mukarca, pribjegava sredstvima privole ponienjem i pritom rauna na duboko
ukorijenjeno tumaenje "gubitka asti" ene kao gubitka asti itave plemenske zajednice.
U ovoj drami Petar poistovjeuje Joku sa samim sobom. Drugi, u ovom sluaju Joka postaje
mjesto odakle je subjekt, dakle, Petar govoren, drugi postaje "subjektovo transcendentalno
mjesto"3. Petar, prema Lakanu, postaje oznaitelj, Joka oznaeno, odnosno slika Petra, a slika
koju Petar vidi u Joki kao svome ogledalu postaje znaenje njega samog.
Utvara! Utvara! Vrhunac samog mene! Moja slikaMoje ogledalo!...Jer ti si ista kao i ja.
Misli mesom, govori mesom4

2 Ahmed Muradbegovi, Drame, Bosanska rije, 2009.g., str. 67.

3 Terry Eagleton,

Knjievne teorije, Beograd, str.220.

4 Ahmed Muradbegovi, Drame, Bosanska rije, 2009.g., str. 74.

4

Petar se u Joki samoreflektuje. Lakan ovaj pojam definira kao zrcalni obrat ka nama samima,
gdje ne samo da postoji drugi od drugoga, nego smo mi sami tako rei zrcalno jedinstvo nas
samih i drugoga, odsjaj nas samih u nama samima.

Ovom emom moemo donekle pribliiti kako je Petar Stani izgraivao svoj identitet u
odnosu na ostale likove u ovoj drami.
U drami "Pomrina krvi" Ekrembeg i njgova ena Lebiba su bili noeni svojim uvjerenjima,
nisu poputali jedno drugome, ona je radila suprotno ono to on eli, a i isto tako i Ekrmbeg
se vodio svojim principima i uvjerenjima. kada bi ona pokuala da njemu pokae ogorenje i
pakost zbog onoga to je on uradio i Ekrembeg bi uzvraao Lebibi na isti nain. Tagedija je na
kraju bila neizbjena, Ekrembeg izvrava edomorstvo, "rasprsnuo kao zapaljeni barut" i
stiao najzad ispranjen i klonuo u jedinoj jo elji za halalom. I Lebiba da je moda bila
popustljivija prema svome muu, on moda i ne bi uradio taj gnusni zloin, jer uvijek jedna
strana mora poputati za zajedniko dobro.

U drami "Na boijem putu" kada se beg vraa sa puta, nadajui da e sve zatei onako kako je
ostavio, razoaran saznanjem da se njgova kerka udala, on jednostavnon gubi samokontrolu i
eli ubiti sve one koji su ga iznevjerili, a svako na prvom mjestu je njgova kerka Lejla koja
se udala bez njegovog doputnja. Beg se urazumio onoga trenutka kada je vidio svoga unuka,
dakle, ponovo dolazimo do Lakanove terije zrcalnog obrata. Beg vidi sebe u liku svoga
unuka.
BEG: (s primjesom malog ganua): Unue ...moje... (Uzima dijete od Lejle i gleda u njega
dugo, zadivljeno) Da, istina je, istina... Lik mu je sasvim moj... (Blaeno) Moje unue, zar ne?
Da, da, da.5

3.2. Odnos prema Drugom

Kada govorimo o polju Drugog, vano je spomenuti Freudov mit o Totemu i tabuu.
Simbolnom kastracijom, odnosno oevom zabranom incesta nastaje ono to mi danas zovemo
savjest, potivanje zakona, drutvenih i vjerskih normi. Mitski in ubistva oca i njegovog jo
snanijeg oivljavanja u vidu zakona dovodi do socijalizacije, drutvenog ivota i to je neka
vrsta drutvenog pakta. Drutvo je, u pravilu, podreeno konvencijama i normama na
kojima poiva. Drugi, kultura i ljudi oko subjekta, jesu jedan lanac oznaitelja koji upravlja
svim onim to e subjekta uprisutniti, to je polje tog ivog bia, polje gdje se subjekt ima
pojaviti ( Lacan,J.: 1986.) Ako govorimo o Petru Staniu govorimo o ovjeku koji se nalazi u
potpunom neskladu sa svijetom koji ga okruuje. Njegovi zahtjevi i sutina njegovog bia ne
podlijeu drutvenim normama. Zbog nemogunosti komunikacije on je osuen na samou,
odnosno on je otuen od drutva. Petar predstavlja ovjeka koji je izgubljen u drutvu,
ovjeka koji nailazi samo na nerazumijevanje istog. Njemu se drutvo gadi, poistovjeuje ga
sa retardiranom Jokom:
5 Ahmed Muradbegovi, Drame, Bosanska rije, 2009.g., str. 97.
6

Oh prokleto ovjeanstvo! Kao da se je sva mizerija, sva nitavilost i sva siunost toga
bezimenog delepa sabrala u to jadno, glupo i nitavno stvorenje
ovjeanstvo!ovjeanstvoPomuene oi, glupa lubanja, bijeli mozak! To je
ovjeanstvo! U tim se oima sve oi sjedinile, a u toj lubanji svi se mozgovi utoili!6
Mrnja Petra i drutva je obostrana. On ne eli da se povinuje drutvenim normama, a drutvo
mu uzvraa tako to ga je izoliralo i svoga kruga, proglasilo nesnosnim i opasnim. Iz naina
na koji je Petar proglaen izoliranim, vidimo i sudbinu svih onih kojih su imalo drukiji, koji
odudaraju od drutvenih, kulturnih, vjerskihnormi. Oni su marginalizirani, proglaeni
udnim, izoliraniili u najgorem sluaju prestaju biti gledani kao ljudi. Takoer, tu je i
injenica da se privatnost vie ne smije odravati odvojeno od javne egzistencije i uprkos njoj,
sloboda pojedinca i cjeline moe se moda pomiriti putem ope volje to se pojavljuje u
obliku ustanova koje se usmjeravaju protiv individualnih potreba ( Marcuse,H.: 1985.). To
moemo vidjeti na mjestu gdje komije i roditelji ele silom provesti pravdu kada su saznali
da je Desa silovana. Oni krive nju i ele je protiv njene volje udati za Petra jer to tako treba
biti.
U drami "Pomrina krvi" Lebiba se pokuava emancipovati, odnosno, ne eli da bude tlaena
od strane svoga mua, a njena svekrva Kaduna to pokuava objasniti kao utjecaj mode na
Lebibu.
KADUNA: "Nju je iskvarila moda i nekakva enska ravnopravnost... Ah, sve su to, keri,
izmislili nai dumani, da nas ubiju i u naoj kui, kao to su nas i u svijetu ubili. Sve nam je
propalo: i ast i imetak i ime, i sve to su nam djedovi ostavili, pa sad nam, eto, hoe i krov
nad glavom da razruju.7
Jasno nam je, i danas, da neki ljudi ne uspijevaju da se prilagode vremenu u kojem ive, ne
mogu da shvate ono to novo vrijeme donosi, pa im to stvara probleme u ivotu, a neki,
naalost, zavravaju i tragino.
U drami "Na boijem putu", realistinog karaktera, pirkazana je borba izmeu staroga i
novoga, izmeu starije i mlae generacije, izmeu duhovnog i materijalnog, izmeu Istoka i
Zapada. itav taj kompleks sukoba prelama se kroz staru begovsku porodicu koja funkcionira
na begovskoj poslunosti svih ukuana ocu, glavi porodice, Omer-begu Idrizoviu. Nasuprot
6 Ahmed Muradbegovi, Drame, Bosanska rije, 2009.g., str.145.
7 Ahmed Muradbegovi, Drame, Bosanska rije, 2009.g., str. 178.
7

njemu stoji amil-beg Kusturica, koji zastupa kult novog doba , stvara evropske navike i trai
sreu na ovom svijetu, dakle, Omer-beg Idrizovi svoj identitet ne eli da mijenja, odnosno i
dalje ga gradi prema tradicinalnom nainu ivljenja dok je amil-beg Kusturica zastupnik
novih drutvenih i kulturnih prilika. Samim tim dolazi do sukoba genaracija i to je
jednostavno prirodno za jedno drutvo kako kae Edward Said "Svako razdoblje i drutvo
iznova stvaraju svoju drugost".

1.4. Struktura drame "Pomrina krvi"

OSOBE:
ZIJAHBEG, plemi
KADUNA, njegova ena
EKRMBEG, njegov sin
LEBIBA, njegova ena
ASIM njihova djeca

LEJLA, njihova djeca

ESMA, slukinja
OBIKUA
I JENIJA osoba iz Lejlinih svatova
II JENIJA osoba iz Lejlinih svatova

Ova drama ima tri ina, prvi in ima sedam prizora, drugi in osam prizora i trei in ima
osam prizora.
KOMPOZICIJA DRAME:
Uvod: Ekrembeg je doao sa ratita. Na ratitu se bio oenio nekom vabicom.
Zaplet: Lebiba, ena od Ekrembega ne eli da ga slui. alje kunu pomonicu da mu pomae
u onome to mu treba. Lebiba mu govori da ona uopte ne eli da zna za njega, a on joj govori
da pripazi na svoje ponaanje jer e je zadesiti neto strano. Ekrembeg obeava svoju kerku
udati za naelnika Ibrahimagu koji je mnogo stariji od Lejle. Lejla uopte nije spremna za
udaju. To smo mogli zakljuiti iz razgovora Lejlinih bake i djeda, Zijahbega i Kadune.
Svatovi dolaze, majka brani tu udaju, Ekrembeg je zakljuava u podrum. Oevom voljom
Lejla se udaje za Ibrahimbega. Od tog trenutka Lebiba se brine samo za svoga
etverogodinjeg sina Asima. Ekrembeg ga pokuava ubiti, spaava ga njegova majka. Da bi
njgova ena bila uz njega Ekrembeg hoe da Asima preda dadilji da se ona brine za njega.
Lebiba ga moli da Asim ostane kod njega i u tome uspijeva. Kada su trebali da spavaju
zajedno, u trenutku poude, Asim poinje plakati.
Vrhunac: Ekrembeg odlazi u sobu i ubija svoga sina. Vraa se, klonuo i slomljen i govori
svojoj eni da je ubio svoga sina.
Peripetija: Od svoje ene trai halala, da mu oprosti jer je ubio njihovog sina.
Rasplet: Zijahbeg i Kaduna tjee Lebibu, a Ekrembegu govore da ide iz njihove kue.
Kraj: Ekrembe odlazi.
LIKOVI:
9

Ekrembeg: Otac dvoje djece, Lejle i Asima. Na ratitu se eni. Kada je doao ima problema sa
porodicom. Asima ne eli ni pogledati. Boluje od postratnog sindroma.
Lebiba: Njegova ena, ne eli sluiti svoga mua zbog sramote koju joj je uinio. Stalno mu
se suprostavlja i ne eli pasti pod njegovu kontrolu.
Zijahbeg i Kaduna: Otac i majka od Ekrema. Razmiljaju vrlo moderno. Pokuavaju da
ouvaju porodicu ali im to ne uspijeva
DIJALOG:
EKREMBEG: Ubio sam dijete!
ZIJAHBEG: (zaprepateno) Ubio dijete?
KADUNA: (vrisne): Majka mi moja! Kako...?
ZIJAHBEG: Nesretnie, ta si uradio!
MONOLOG:
ZIJAHBEG: Je l' to konac svijeta, pa da su se ljudi ovako izopaili? Zar se moe ovjek u
tako malo vremena prtvoriti u toliku zvijer. Ni etiri godine gotovo nisu prole, a sve se tumbe
okrenulo...
DIDASKALIJE: Dio teksta koji se obino nalazi u zagradama a slui za vizuelno akustiki
aspekat radnje. Takoer slui kako bi se to vjernije prikazala drama i to manje se odstupalo
od prvobitne zamisli samog autora drame.
TEMA: edomorstvo oca koji ubija svoga sina.
IDEJA: U braku neko mora poputati, samo tako porodica moe uspjeti.

10

1.5. Struktura drame "Bijesno pseto"

OSOBE:
To je pomoni tekst koji olakava itanje ili scensko usvajanje. On je nuan itaocu,
glumcima, teatru, gledaocu.
PETAR STANI
STAVRO, bogata

11

MILADIN, njegov sin

DESA, njegova, tek vjenana, ena
IKA PERO, njezin otac
JELA, njezina mati
JOKSIM, starac
STANA, njegova ena
JOKA, idiotkinja, njihova ki
Drama u est slika

KOMPOZICIJA DRAME:
Uvod: Opisuje dvorite, kuu i Petra ispred kue
Zaplet: Razgovara sa ocem koji je mislio da je mrtav. Govori mu da mu se zarunica Desa
udala za Miladina. Petar eli da se osveti. Sree se sa Stavrom, Miladinovim ocem, govori da
je Desa njegova svaaju se. Takoer, uvodi lik Joke. Poinje proslava povodom zaruka. Petar
sree pomajku kojoj govori da je nesretan i da su svi ljudi osim njegove porodice loi. Petar
dolazi na zabavu i ubija Miladina. Odlazi u zatvor na etiri godine.
Kulminacija: Petar je postao lud, uporeuje sebe sa premeenom Jokom, siluje Desu
Peripetija: roditelji ele nasilu udati Desu za Petra. On je prihvata, ali je nakon svae tjera.
Rasplet: hvata ga ludilo, poinje kidati sam sebe
Kraj: Odvodi Joku sa sobom

DIJALOG: Prema Volkentajnu, dramski dijalog se konstruie kao smjenjivanje voljnih

napora i protivnapora, odnosno kao ispitivanje- skrivanje, izbjegavanje odgovora, odgovor ili
ustupak tuoj volji, i kao prinuivanje, odnosno otpor, pokuaj skretanja panje na drugu
stranu ili ustupak...zatim, napad, udarac, protivudarac. Dijalog je osnovni oblik u kojem se
razvija dramska radnja.
JOKSIM: Ko je to ?

12

PETAR: Ja.
JOKSIM: Oh Boe!
PETAR: Ne boj se! Neu ti nita!
MONOLOG:
Monolog je produeni govor jedne linosti. Monolog u drami ima dvije osnovne funkcije:
prvo da jedna linost izrazi svoja osjeanja i svoje tenje ili da jedna linost izvijesti o onome
to se dogodilo.
PETAR (SAM)
PETAR (dotri iz mraka): Vidio sam ih! Vidio! Ljubili su se, grlili...Ostavljen sam!
Osramoen!...Izigran!...
DIDASKALIJE:
Pojavljuje se kao organski momenat dramskog djela (Volkentajn,V.:1966.). Ona:
1. Pokazuje kome je upuena replika
2. Pokazuje spoljnu, fiziku radnju, ponekad praenu replikom, a ponekad utanjem
3. Pokazuje dinamiki karakter replike
4. Instrukcije koje ukazuju na dogaaje koje spolja upadaju u dramsku borbu i utiu na
njen razvoj ( npr. munja, pucanj )
5. Dekoracije

1. STAVRO (mladencima): Vratite goste! Zovite svirae!

2. STANA (zakri mu put): Petre...
PETAR: Ne prilazi mi! Mrak mi je pred oima!...
3. PETAR ( skoi sa stolice ): Ti1...Oh, ti!...
4. SVI: U kolo! U kolo! ( Igraju. Prvi strani grom udari u blizini kue. Sve uas zastane.
Pauza.)
5. ETVRTA SLIKA
...Sa svih strana kose stepenice, iz gornjih dijelova mjesta. Kue, s nagnutim krovovima.
TEMA: Osveta koju vodi nagon
13

IDEJA: Svi mi nekada mislimo krvlju, a rjeavamo probleme miicama.

1.5. Zakljuak
U ovom seminarskom radu analizirali smo glavne likove iz tri drame Ahmeda
Muradbegovia: Bijesno pseto", "Pomrina krvi" i "Na boijem putu", odnosno analizirali
smo to kako su oni gradili svoj identitet u odnosu na pojedinca i u odnosu na drutvo.
Analizirali smo njihova psihika stanja, njihove nagone. Kada uemo duboko u svijest
ovih likova, kada ispitamo njihov odnos prema nekim likovima, ali i odnos drutva i
pojedinca prema njima, ne znamo na kraju da li da ih alimo ili da ih osuujemo. Znamo
da se tragedija dogodi iz principa, nekada iz osvete, a nekada ni sami ne znamo zato su to

14

uradili. Odreujui strukturu drame moemo zapaziti da je neke kompozicine elemente

drame veoma teko odrediti i jasno razgraniiti.

1.6. Literatura

1. Ahmed Muradbegovi, Drame, Bosanska rije, 2009.g.

2. Jacques Lacan, etiri temeljna pojma psihoanalize, Zagreb, 1986.g
3. Terry Eagleton, Knjievne teorije, Beograd
15

4. Lei, Z., Kapidi-Osmanagi, H., Katni-Bakari, M., Kulenovi, T.; Suvremena

tumaenja knjievnosti I knjievnokritiko naslijee xx stoljea, Sarajevo Publishing,
Sarajevo, 2006

16