Univerzitet u Zenici

Filozofski fakultet
Odsjek za b/h/s jezik i knjievnost

JEZIKI IZRAZ USMENOG STVARALATVA BONJAKA

(Seminarski iz predmeta Historija jezika II)

Mentor: doc.dr. Alen Kalajdija

Studentica: Sumejja Durmi

Zenica, maj, 2015. godina

UVOD

U ovom seminarskom radu bavit emo se jezikom usmenog stvaralatva bonjaka kojim se
detaljnije Lejla Naka i ija e nam studija biti osnov ovog rada.
Bosanski jezik je i danas komplikovan kada su u pitanju neki njegovi elementi, npr. refleks
jata, odnosno ikavizam i ijekavizam, problem afrikata itd. Svi ovi problemi datiraju jo iz stare
bonjake usmene tradicije koju emo mi u okviru ovog seminarskog rada razraditi. Pored
usmene bonjake tradicije pisat emo i o epskoj i lirskoj tradiciji i njihovim karakteristikama.
Cilj ovog rada jeste da nas dovede u blisku vezu sa bonjakom tradicijom i da nas uputi na
promjene koje su se deavale u bonjakom izrazu od starog doba do savremenog.

2. JEZIKI IZRAZ BONJAKA

Knjievnojeziki izraz Bonjaka moe se podijeliti u etiri faze koje su bile zastupljene u
turskom periodu. Od te etiri faze, usmena faza je najvie doprinijela razvitku jezika i njegovog
izraza i ima puni status podstandardnog idioma.
Iz divanske knjievnosti u jezikom izrazu Bonjaka nasljeuje se mitoloki i duhovni prostor,
stilogenost osobnih imena i simbolika orijentalne poetske leksike.
Alhamijado knjievnost utjecala je na stih i rime koje su bile drugaije od narodnih formi.
Krajinika pisma su bila bliska srednjovjekovnoj diplomatskoj tradiciji i otvorio put inovativnoj
i bogatoj sufiksaciji ime se iri leksika domaeg jezika a smanjuje se broj orijentalnih jezikih
izraza.
Preokret u jezikom izrazu Bonjaka poinje nakon odstupanja od alhamijado izraza, koji je bio
ikavsko-ijekavski, i knjievnih izraza na orijentalnim jezicima.
Prva djela koja su mogu nazvati modernistikim bila su djela Baagia koji odstupa od
zastarjelog alhamijado izraza.
Usmeno stvaralatvo ima svoje korijene iz predturskog perioda to se dokazuje velikim brojem
slinosti izmeu izraza Bonjaka, Srba i Hrvata. Usmeni izraz stvaralatva je omoguio
Bonjakom narodu ouvanje identiteta. Taj je izraz dio novotokavske folklorne tradicije koja se
oblikovala na irem epsko-lirskom novotokavskom podruju.
Jezik pjesama ima karakteristine odlike autohtonog govora (ikavizam/ijekavizam,
takavizam/akavizam), ali i naddijalekatske odlike koje svjedoe o novotokavskoj folklornoj
koini. U bonjakoj epici zapaena su dva suprostavljena tipa pjesama, juni i zapadni i u oba se
smjenjuju elementi suprotnog.

2.1. POSEBNOST BONJAKE USMENE POEZIJE

3

Razvijena bonjaka epska tradicija posjedovala je sve elemente tokavskog narjeja, ali i
odlike koje su karakteristine smao za nju.
Odreeni autori su je tumaili kao odraz starine i arhainosti, a ne kao istonjakog
pretjerivanja. Albert Lord je njene mitske elemente muslimanske islamske tradicije smatrao
kao najdragocijenije na Balkanu jer su one sauvale i razvile mitske uzore bolje kranske
tradicije koja je krenula ka hajdukim i historijskim pjesmama.
Sr jedne epske tradicije u pjesmama se zasniva na mitskim uzorima vie nego na historiji.
Muslimanska tradicijaosigurala je osnovni kontinunent s dalekom prolou i pomogla da se iz
prastarog materijala razvije poetska struktura koja zasluuje ime epike.
Drugi autori su osudili osporavanje autonomnosti bonjake epike u sklopu junoslavenske
injenim isticanjem identinosti sa srpskim i hrvatskim pjesnitvom. Pri tome se zanemarivala
injenica da su u Vukovoj zbirci muslimansku usmenu tradiciju prenosili kranski pjevai koji
su posuivali odreene elemente iz tih pjesama ( sie, motive ili sadrajne slinosti) kao i cijele
pjesme.
Istraivanjima su utvrena dva tipa bonjake epike: hercegovaki i krajinski. Hercegovaki
tip se vie pribliava kranskoj nego krajinskoj epici po obliku pjesme. Krajinska epika je
nastala kao rezultat njenog graninog poloaja u 16. i 17. Stoljeu, odakle je naslijedila poseban
peat herojstva o kojem je pisano po srednjovjekovnim oblicima pjevanja i epski ton begovskog
patosa u sjeanju na staru slavu. Tu se javlja i plemiko-staleka cenzura gdje su mecene dvorova
dovodili pjesnike i itali i sluali njihove pjesme pritom ih i kritikovali.
Krajinska epika se odlikuje bogatim unoenjem kulturnohistorijske grae u kojoj se pokazuje
mo i gospodstvo na moderniji nain, obuhvatanjem obimnije radnje sa veim brojem lica,
pohodi masa, romantini-avanturistika zbivanja sa mnogo zapleta i preokreta. Sve to je bilo
razlog epske opirnosti u okviru krajinske epike. Ep je vie bio izvjetaj sloene radnje sa
jednosmjernim voenjem iste i retrospekcijom na neka od prethodnih izlaganja.
Posebnost bonjake usmene tradicije na leksikom planu ogleda se u velikom broju
orijentalizama koji su koriteni u kulturi toga vremena. Porijeklo tih orijentalizama ima porijeklo
od orijentalne arhitekture (kula, ardak, avlija, pender), religije (sabah, akam, damija),
feudalnih drutvenih uloga (sultan, vezir, beg). Posljedna vrsta orijentalizama, feudalne titule, je
u radnji proizvodila dramatinost samim tim nadreenim i podreenim poloajima.
Jedna od osobitosti bonjake epike jeste i pisanje pisma jer je ono obuhvatalo mnotvo
turskih izraza (divit, hartija) kao i ceremoniju prilikom koje sultan poziva svoga pisar kada eli
nekome neto poruiti.
Posebnost usmenog bonjakog jezikog izraza treba da nam prikae pravce ujednaavanja
zapadnih i arhainijih crta samog izraza. Jezike crte koje imaju udio u tom ujednaavanju
nazivaju se poetizmi i prihvataju se kao epski jeziki manir po kome se poznjr epska umjetnina.
4

2.2. IKAVIZMI I IJEKAVIZMI U LIRICI I BALADI

Refleks jata predstavlja se kao vaan element prilikom istraivanja jezike bonjake usmene
poezije, osobito kad su u pitanju ikavizmi i ijekavizmi. Ova dva refleksa jata bitna su za
deseterac koji je bitan za bonjaku liriku. Shodno tome da li je potrebno skratiti stih ili ga
produiti, kako bi bio deseterac, upravo je refleks jata doprinio tom prilagoavanju. injenica,
koje je ostala zapaena, je ta da bonjake epske pjesme usvajaju ijekavsku osnovu, ali se
pojavljuje i nekolicina ikavizma koji su moda predstavljali stilsku obiljeenost odreenog
podruja.
Nije rijetka pojava da se u nekoj epskoj pjesmi javlja i ikavski i ijekavski refleks jata, npr.
Ilijinoj ruci poletjela; sjedi straa na studenoj stini.
Rijei koje se esto javljaju u oba oblika, ikavskom i ijekavskom, su; dite, vrime, bilog,
divojka i msatra se da ovi ikavizmi u epiku dopiru iz lirike. Oni su ei u usmenoj lirici gdje
mogu djelovatii kao poetizmi.
Usmen poezija je utjecala na na jeziki izraz druge koine koja se paralelno razvijala u
turskom periodu, alhamijado knjievnosti, koja je, bez obzira na ijekavizam u usmenom
bonjalkom izrazu, u potpunosti ostala ikavska.
Jedno od moguih objanjenja za sam proces nastajanja ijekavizama nalazi se u postojanju
epskih formula graneih pomou leksema takvog fonemskog sastava. Samtra se i da su ikavske
forme tipinog lirskog sadraja (bilo lie), nakon to su se ustlile u lirici, prenijele i na usmenu
epiku.
Hasanaginica je jedna od nejistraenijih balada kada se govori o refleksima jata. Fortis navodi
da je Hasanaginica nastala na ikavsko zapadnotokavskom terenu, i to ne samo nastala nego je
tu i zapisana. On je zapisao njene prve stihove na tri pisma (glagoljicom, irilicom i kurzivnom
irilicom) to je veoma bitno za odgonetanje izvornog jezika Hasanaginice.
Fortis je, biljeenjem tih stihova, uoio da je kurzivna irilica izvorno pismo Hasanaginice, ne
samo po refleksu jata, ikavskog, ve i po rijei labutovi i po karakteristinom ov za proirenje
osnove. Zapazio je i da junjakinja prilikom zapleta koristi veliki broj ikavizama to ukazuje na
njeno izvorno narjeje.

2.3. POETSKA GRAMATIKA USMENOG PJESNITVA

Naddijalekatska priroda ove poezija posljedica je tenje pjevaa da ujednae izraz, odnosno
da jeziki izraz u umjetnikoj funkciji bude prihvatljiviji na irem prostoru. Ovdje se pjevaima
moe prikazati romantina uloga u ouvanju jezikog jedinstva. Osnovne karakteristike jezikog
izraza nastale su vjetinama kojima se oblikovala epska forma, odnosno kao umjee kojim su
pjesnici ispunjavali prostor ili vrijeme koje je ostajalo slobodno u pjesmi ili za vrijeme njenog
izvoenja.
Da je jeziko ujednaavanje posljedica sistema obrazaca uoava se i u razlikama starih
padenih oblika za mnoinu imenica, kao i u ikavskoj osnovi zapadnobosanskih pjesama. Ovdje
moemo govoriti o novotokavskom usmenoj koini, kao i o bonjakoj usmenoj koini. Primjeri
arhainih padea prisutni su u oba oblika epike kao stilski elementi, zapadnoj i junoj, ali i u
srpskoj koini.
Da bi pisali pjesmu svi lanovi kolektivnog stvaralatva morali su znati, prvo, kako se pravi
pjesma. Ukoliko vlasnik pjesme poznaje dobro sve elemente epskog umjetnikog stila on mora
znati i prenijeti to narodu ili na osnovu neke pjesme napraviti i novu.
Gramatika ove poezije je gramatika koja iziskuje versifikaciju, odnosno umjetnost stvaranja
obrazaca koji omoguavaju podeavanje fraze i stvaranje fraza putem nalaogije. Usmena epika
posjeduje skupine rijei koje se redovno koriste pod istim metrikim uslovima da izrazi datu
osnovnu ideju. Sve te formule i obrasci ne spreavaju pjevaa da u odreenoj formuli zamijeni
neku rije drugom, preoblikuje stare i stvara nove fraze.
Koritenjem fromula i obrazaca, ustaljenih, se uva tradicija i sazvuje sa dalekom prolou
jer veina njih pripada zajednikoj zalihi formula iz zajednike tradicije.

2.4. POETSKA GRAMATIKA U SKLADU SA METRIKOM

Elementi poetske gramatike omoguavaju pjevau da poveava i smanjuje broj slogova u

stihu i veoma su korisni pri tom procesu. U narodnoj poeziji prisutna su sredstva koja
omoguavaju postojanje dvaju sinonimnih leksema, morfolokih oblika ili sintaksikih
konstrukcija koje se ne razlikuju po sadraju, ali imaju razliit broj slogova.
Neke od karakteristinih gramatikih osobina su:
1.

Mogunost ostvarivanje napostojanog a u prefiksu-prijedlogu je karakteristina za

narodnu poeziju (savede, savezati, razavile, sakovanu), ali se javljaju i sinonimne
lekseme (svede, svezao, razvi, skovo)

2. Morfolokog karaktera su primjeri raspanula, prepanuo, pobjegnuti, ostanuti, koji

predstavljaju izrazitu osobinu narodne poezije, kako poetsku tako i stilsku. Naravno,
ekvivalentno ovim primjerima pronalazimo i pobjegao, prepao, propala, ostao, stale.
3. Kratki oblici mnoine za jenoslone imenice mukog roda (kljue, krste, bezi, ati), ali se
iste ove rijei, ponekad u istoj pjesmi, javljaju i sa dugom mnoinom (begovi, svatovi)
4. U mnoini pridjevskih rijei u oblicima genitiva, dativa, instrumentala i lokativa prisutni
su nastavci ijeh, -ijem, a rjei su ih, -im (ljutijeh, zelenijem, bjelijem, ljutih, mrkim)
5. iva upotreba neodreenog vida kao i odreenog vida, ali bez pokretnog vokala
(mahnita putalja, nejaka Omera, polju zelenu, suhu zlatu, suhomu zlatu)
6. Slaganje pridjeva enskog roda uz imenice prirodnog mukog, a gramatkog enskog
(hitru knjigonou, dvije mendandije, dvije serhatlije, kaurska atlija)
7. Sintaksiki obrasci omoguavaju promjenu reda rijei u pjesmi i drugaiju upotrebu
padenih oblika. Jedna od njih je pojava mukog imena u vokativu umjesto u
nominativu (To bijae Ahmed Velagiu.), kao i upotreba genitiva umjesto akuzativa,
dativa uz glagole
8. Izraavanje atributskog znaenja kombinacijom dvaju imenica u istom padeu pomou
sastavnog veznika (sila i ordija-silna ordija, moru i limanu-morskom pristanitu)
9. Atributski obrazac nastao uklapanjem orijentalnog pridjeva izvedenog od imenice sa
sufiksom li (srmali katije, srali pendere, ohali fereda)
10. Atributski obrazac nastao uklapanjem orijentalne imenice u polusloenicu (alajli
bajraka>alaj-bajraka, sedefli nanule>sedef-tamburu)
Bitnu ulogu u organizaciji jezikih obrazaca svojstvenih bonjakoj poeziji ima cenzura
koja je nepogreivo postavljena iza etvrtog sloga. S tenjom uspostavljanja cenzura, javljau se i
neuobiajan redoslijed rijei, npr. rastavljanje atributa od imenice (Carevu je zatvorio dadu).
7

Razdvajanje pomonog glagola, koji se nalazi na u prvom, od glagolskog radnog pridjeva,

koji se nalazi na kraju drugog polustiha (...jer smo udna zmaja ufatili).
Za bonjaku poeziju karakteristino je i simetrino ponavljanje i suprostavljanje gramatikih
znaenja, povezanost razliitost morfolokih klasa i sintaksikih konstrukcija. Suprostavljanje
glagolskih oblika stvara obrasce za nizove stihova, gdje se obino suprostavljaju glagoli u prvom
licu, perfekt i aorist imperativu.
Troji su me svati isprosili,
A troji me svati odvodili,
...razbij svate, tuci uvegiju.
Upotrebljavanje aorista i imperfekta ima arhainu funkciju u poeziji, ali i u stvaranju
ravnotee gdje se jedan glagol javlja na poetku idueg stiha, ali esto se i isti glagol javlja samo
u drugom obliku. Imperfekat ponekad dobije fuknkciju prezenta i svjedoi o eufonijskom skladu
ili orekidu radnje. Perfektom se esto izraava utnju u naratorovom pripovijedanju.

2.5. SPECIFINA LEKSIKA USMENOG STVARALATVA

U naoj tradiciji leksika je izrastala iz enje za ispunjenjem metrikih obrazaca. Vremenom
su se razvijale ritmiki uvjetovane ustaljenje konstrukcije sa izvedenim rijeima pomou ega
danas leksemu dovodimo do rijei koja ju je u ritmikom obrascu pratila.
Neke od tih kategorija su:
1. Demunitivi i hipokoristici (bilim licem u zemlju udarila, ve to ima sedam godinica)
2. Pridjevi su izvedeni sa sufiksima koju omoguuju slog vie (silovitu, kamenitu, straiva)
3. Imena u funkciji ekspresivnih predikata (Zadrikapa, Hrnjovina, Ubilica)
4. Imenice koje prate vile i fantastina bia a djeluju kao stalni epiteti (nagorkinja vila)
5. Arhaine rijei svojstvene narodnoj poeziji (potjer uinie, sinje moresigurah dorina)

3. ZAKLJUAK

Poetska gramatika i leksika usmenog stvaralatva su obiljeile izraz prvih evropskih

orijentalnih bonjakih pisaca, to proizilazi iz njihove romantiarske ideje.
U seminarskom radu mogli smo uvidjeti da je usmena poezija jedina u potpunosti pruala
model izraza na narodnom jeziku. Takoer, ova poezija je bila iva i prisutna u pamenju i ona se
lahko pamtila.
Epska forma je u sebi sadravala sjeanja na prolost u Bosni i Hercegovini, ali ne samo
formom ve i sadrajem, odnosno mitskim jezikom.
Narodna epika i lirika odigrala je kod Bonjaka naroitu ulogu u ouvanju kontinuiteta
stvaralatva na maternjem jeziku. Bonjaki pisci na orijentalnim jezicima, takoer, su cijenili
usmenu tradiciju.
Nadam se da sam u ovom seminarskom radu uspjela da ostavrim ciljeve koje su navedeni u
uvodnom dijelu.

4. SADRAJ

1. Uvod

2. Jeziki izraz Bonjaka

2.1. Posebnost Bonjake usmene poezije

2.2.
2.3.
2.4.
2.5.

5
6
7
8

Ikavizmi i ijekavizmi u lirici i baladi

Poetska gramatika usmenog pjesnitva
Poetska gramatika u skladu s metrikom
Specifina leksika usmenog stvaralatva

3. Zakljuak

5.LITERATURA
1. Naka, Lejla, hrestomatija i historije knjievnoga jezika II dio

10