1

SADRAJ

Sadraj ....................................................................................................................................... 1

1. UVOD ................................................................................................................................... 2

2. IMPRESIONIZAM U KNJIEVNOSTI .......................................................................... 3

2.1. POZICIJA I STATUS KNJIEVNOG IMPRESIONIZMA ............................................. 3

2.2. OSNOVNA OBILJEJA .................................................................................................. 6

2.2.1. Tematsko-motivski sklop ............................................................................................... 7

2.2.2. Pitanje lirskoga subjekta ................................................................................................ 8

2.2.3. Stil ................................................................................................................................. 10

2.2.4. Forma (knjievne vrste u optici impresionizma) .......................................................... 12

3. DOMJANIEV IMPRESIONIZAM .............................................................................. 13

3.1. STILSKI SASTAV I GRANICE OPUSA ....................................................................... 13

3.2. ELEMENTI IMPRESIONIZMA U PJESNITVU DRAGUTINA DOMJANIA ........ 16

3.2.1. Impresionizam na razini tema i motiva ......................................................................... 16

3.2.2. Impresionistiki lirski subjekt(i) ................................................................................... 23

3.2.3. Stilske impresionistike preferencije ............................................................................ 27

3.2.4. Impresionizam forme ................................................................................................ 33

4. ZAKLJUAK ................................................................................................................... 37

PRILOZI ................................................................................................................................. 39

LITERATURA ....................................................................................................................... 54












2
IMPRESIONIZAM U POEZIJI DRAGUTINA DOMJANIA

1. UVOD

Povijest knjievnosti i (likovne) umjetnosti povijest je konstantnih ukrtavanja.
Izuzme li se injenica kadto i znaajnijih oscilacija u sinkronicitetu njihova razvoja u
postantikim razdobljima, knjievnost i umjetnost, poznato je, oduvijek su dijelile ne samo
stilske pretenzije, ve i tematsko-motivski repertoar. Iako se rezultate interakcija dviju
sestrinskih umjetnosti
1
ve odavno promatra s jakom primjesom kriticizma (pa i
skepticizma)
2
, spomenuti se elementi slinosti prilikom knjievno- (ili umjetniko-)
povijesnih istraivanja iskazuju kao vrlo snana i nipoto zanemariva mjesta. Poetak epohe
modernizma namee tek jednu od brojnih takvih toaka preklapanja.
Pojava impresionizma u francuskome slikarstvu ezdesetih godina pretprologa
stoljea signirala je, naime, ne samo otar okret od dotad dominantnih likovnoumjetnikih
strujanja, ve i reviziju odnosa izmeu knjievnosti i umjetnosti. Paralelno s ignoriranjem
svojevrsne izvorine (tematske) uloge pisane rijei za likovno djelo
3
, nova se tendencija
4

mnogobrojnim piscima (ali i napose pjesnicima) druge polovine 19. i poetka 20. stoljea
nametnula kao uzor u traenju preteno motivsko-stilskih rjeenja kojima se eljelo prekinuti
s veinom prozno-realistikom i, donekle, naturalistikom, te poetsko-romantiarskom
poetikom. Budui da se impresionizam niti u knjievnosti nigdje nije izrazio kao vrsto
ustrojena (stilska) formacija, njegov je zaetniki karakter ostao poprilino zamuen ne
samo mijeanjem s postupno iezavajuim realistikim i naturalistikim strukturama, ve i
kasnijim, esteticistikim tendencijama kojima je bio nekom vrstom evokatora.
Premda e izuzee koherentne poetike i koegzistencija s mnogobrojnim susjednim
stilskoparadigmatskim strujanjima figurirati kao kljuni razlozi injenici to e tek u rijetkim
sluajevima obiljeja impresionizma preuzeti dominantniju ulogu u strukturi djela, u opusima

1
Sister arts (usp. Jesse Matz: Literary Impressionism and Modernist Aesthetics, Cambridge University Press,
Cambridge, 2001., str. 45).
2
Pokuavajui preispitati one pristupe koji polaze od traenja analogija sa slikarskim impresionizmom, Jesse
Matz u spomenutoj knjizi kao pionirski pokuaj labavljenja veza izmeu umjetnosti i knjievnosti istie esej
Ren Welleka The Parallelism Between Literature and the Arts iz 1941. (usp. Jesse Matz: nav. djelo, str. 256).
3
Dodue, impresionizam je, uopeno reeno, traio preispitivanje odnosa izmeu svih podruja pisane rijei
(kako knjievnosti, tako i religije, povijesti, mitologije itd.) i slikarstva, doim u knjievnosti, kao to e biti
pokazano, iziskuje on dokidanje aluzivnih, implicitnih znaenja i apsolutno posveivanje eksternom trenutnom.
4
Budui da se terminom tendencija oznaava tenja (sklonost), usmjerenost, te latentna misao koja se provlai
kroz neko djelo (usp. V. Ani, I. Goldstein: Rjenik stranih rijei, Novi Liber i Europapress holding, Zagreb,
2007., str 575), ponajbolje e on oznaiti umjetniku strukturu pojedina razdoblja kojoj istodobno i nedostaje
koherentnosti po pitanju povezanosti skupine umjetnika zajednikom poetikom, ali i ne izostaje prepoznatljiv
krug ponajvema tema i motiva, ali i stilsko-formalne preferencije u pozadini kojih je mogue iitati
jedinstvenu temeljnu ideju vodilju koja je, ak i, kao u sluaju knjievnosti, pored preklapanja s drugim
(slinim) tendencijama, prilino jasno individualizira. Upravo stoga impresionizam e se i kao knjievna pojava
u ovome radu drati tendencijom.
3
pojedinih e navlastito pjesnika esteticistike faze modernizma
5
nagnua impresionistike
tendencije ipak zaivjeti u poneto izraenijim tonovima pokazujui kako je njezin znaaj u
sloenoj konstelaciji pluralizma izama
6
fin de siclea uvelike premaivao ulogu tek
dezorganizirane prijelazne faze u svjetlu kakve je suvremen(ij)i prouavatelji uporno kuaju
prikazati. Ono to je, primjerice, Liliencronova lirika znaila njemakoj knjievnosti kraja
stoljea, Symonsova engleskoj, te, samo dijelom, Verlaineova francuskoj, to je hrvatskoj
knjievnosti moderne, uz nekolicinu iih tekstova Matoa i Vidria, ponajvie znailo
poetsko djelo Dragutina Domjania. Domjanievo pjesnitvo, kako kajkavsko, tako i ono
tokavsko, premda, kvantitativno, impresionistiko tek (naj)manjim svojim dijelom, u
potpunosti je premreeno ne samo tipinim tematsko-motivskim, ve i stilskim
preokupacijama knjievnoga impresionizma prezentiranima najee u formi lirske
minijature. Detektiranje spomenutih preokupacija i njihovo postavljanje u ire kontekstualne
okvire Domjanieva opusa, hrvatske moderne, ali i europskoga esteticizma bit e primarni cilj
ovoga rada.

2. IMPRESIONIZAM U KNJIEVNOSTI

2.1. POZICIJA I STATUS KNJIEVNOG IMPRESIONIZMA

Golem utjecaj kojim je rezultirala evokacija impresionistikih preokupacija u
slikarstvu najjasniju je svoju potvrdu ponajprije zadobio u protenosti elemenata nove
tendencije ak i na sferu glazbe, te napose knjievnosti. Egzistirajui u vremenu kada starije

5
Pojam esteticizam kao oznaka za prvu, doavangardnu fazu modernizma, u naoj je znanosti o knjievnosti
inauguriran jo 1969. godine zahvaljujui Viktoru megau (usp. Uvod u knjievnost, ur. F. Petr i Z. kreb,
Zagreb, 1969., str. 536). Premda su megaevom terminu pokatkad bili upuivani i prigovori poradi uskoe,
odnosno, nemogunosti da se njime obuhvati cjelina stilsko-tendencijskog pluralizma prve faze modernizma
(primjerice, Aleksandar Flaker e u Stilskim formacijama prigovoriti kako pojam oznauje samo jedno od
moguih umjetnikih htijenja u ovom razdoblju; usp. Aleksandar Flaker: Stilske formacije, Liber, Zagreb,
1976., str. 84), Milivoj Solar u najrecentnijoj e povijesti svjetske knjievnosti upravo megaevski
upotrijebiti termin esteticizam upozoravajui kako je najprikladnije razdijeliti epohu modernizma na etiri
temeljna razdoblja: esteticizam, avangardu, kasni modernizam i postmodernizam (usp. Milivoj Solar: Povijest
svjetske knjievnosti kratki pregled, Golden marketing, Zagreb, 2003., str. 269/270). U netom citiranome
znaenju kao prva faza modernizma koja obuhvaa splet stilova i tendencija kraja 19. i poetka 20. stoljea
termin esteticizam koristit e se i ovdje.
6
Sintagmu pluralizam izama kao alternativu najee koritenom izrazu stilski pluralizam za razdoblje
hrvatske moderne predlae Zlatko Posavac u eseju Moderna kao interpretativna tema problem pluralizama
izama (Republika, god. 36, br. 6, Zagreb, 1980., str. 540-555). Polazei od injenice da se gotovo niti jedna
tendencija prisutna u razdoblju hrvatske moderne, poradi nedovrenosti, ne moe podvesti pod oznaku stila,
Posavac e pojmom izam definirati svako strujanje u sferi umjetnikog stvaranja stanovitog razdoblja
odnosno epohe (ovdje Moderne), koje se ne mora nuno manifestirati kao jednoznano determiniran stil, grupa
ili pravac, a da ipak u svom duhovnom i prije svega stvaralakom usmjerenju pokazuje izdiferenciranost,
analitiku razluenost relativno kohezionih kompleksa poetiko-estetiki relevantnih svojstava, ne svagda
efikasno, ali u naelu ili barem intencijom (ponekad samo prividno, als ob) stilogenih; znaenjem vie od
stilskih crta i stilskih kompleksa, a manje od stila kao epohe ili formacije, pretpostavljajui relativnu
subjektivnu, individualnu slobodu izbora i pristanka, uvjerenje protagonista (isto, str. 551/552). Budui
da pluralizam izama nije bio specifinost samo hrvatske knjievnosti ranoga modernizma, sintagma je u
tekstu aplicirana na situaciju u europskoj knjievnosti spomenutoga razdoblja u cijelosti.
4
formacije jo uvijek nisu nadvladane, a mnoge se novije
7
ili razvijaju paralelno, ili nalaze tek
u povojima, knjievni impresionizam nuno ulazi u sloene meuodnose kako, s jedne
strane, polagano iezavajuom realistiko-naturalistikom paradigmom, tako i, iz njegove
perspektive, suvremenim simbolistiko-secesionistikim strujanjima u formiranju kojih je i
sam (a napose odnosi se to na simbolizam) odigrao nezanemarivu ulogu ponudivi im, prije
svega, ve gotova sadrajna, a donekle i izraajna rjeenja (labavljenje, primjerice, forme,
uvelike je otvorilo vrata i simbolistikoj udnji za slobodnim stihom). Neovisno od
injenice to su poneto neupueniji prouavatelji zbog takve situacije impresionizmu skloni
odricati ikakav status vii od tek tehnike imanentne simbolizmu
8
ili gotovo blizanaki ga
vezati uz mimetika stremljenja realizma i naturalizma
9
, preklapanja ne samo starijih i
suvremenijih, ve poesto i meusobna sljubljivanja elemenata vie od dvaju novijih
stremljenja ukazala su se kao moda i najvaniji segment svojevrsne nepisane poetike itavog
esteticistikog razdoblja o emu e najbolje svjedoiti primjer knjievnosti nae moderne koja
je spomenute tenje jednim dijelom derivirala iz beke moderne
10
, a dijelom i iz njemake
knjievnosti ranoga modernizma u kontekstu koje je gotovo nemogue tekstovima konkretna
autora pristupiti kao makar veim dijelom istim manifestacijama odreena strujanja
11
. Novija
e, s druge strane, istraivanja upozoravati i na brojna dosad previana zajednika obiljeja
naturalizma i esteticizma problematizirajui desetljeima ponavljanu tezu o njihovoj

7
Podjela na starije i novije tendencije i formacije (odnosno, rei e autor, izme) preuzeta je iz rasprave
Moderna kao interpretativna tema problem pluralizama izama u kojoj Zlatko Posavac starijim izmima
klasificira, pored realizma i naturalizma, i sva ona esteticizmu inherentna strujanja to e teiti evokaciji
elemenata predrealistikih formacija poput neoromantizma, neoklasicizma, neobaroka, neorokokoa itd. Novim
izmima, prema Posavcu, valja drati impresionizam, simbolizam, secesija, artizam, dekadentizam i,
zanimljivo, esteticizam koji je shvaen kao jedan od naina odnoenja spram ivota i umjetnosti same,
umjetnosti u cjelini, spram njenih glavnih kategorija i oblikotvornih konstituensa (usp. Zlatko Posavac: nav.
djelo, str. 553-555). Poneto e razraeniju (ali ne i cjelovitu budui da zaobilazi stare stilske formacije
realizma i naturalizma) tipologiju razviti Malcolm Bradbury i James McFarlane koji, pak, tendencije fin de
siclea kategoriziraju u tri grupe: one koje potvruju afinitete spram ranijih razdoblja (neoromantizam,
neoklasicizam, neorokoko), one koje se razvijaju iz likovne umjetnosti (primjerice, impresionizam), te,
naposlijetku, one koje su nastale u okviru kola i pokreta poput njemakog Jugendstila, odnosno, secesije (usp.
Malcolm Bradbury, James McFarlane: Movements, Magazines and Manifestos; u: Modernism 1890-1930, prir.
M. Bradbury i J. McFarlane, Penguin Books, London, 1991., str. 199/200). Brojnost stilova i tendencija pri
pokuajima se iznalaenja krovnoga termina za itavo razdoblje vrlo esto ispostavljala kao kamen
spoticanja budui da se ni jedan od naziva spomenutih tendencija (Gjurgjan, primjerice, pobrojava sedam
takvih naziva esto koritenih u spomenutu svrhu nadreivanja simbolizam, neoromantizam, secesija,
moderna, dekadencija, artizam i impresionizam; usp. Ljiljana Ina Gjurgjan: Mit, nacija i knjievnost kraja
stoljea: Vladimir Nazor i William Butler Yeats, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1995., str. 15-20)
nije ukazao dovoljno obuhvatnim kako bi znaenjem dospio saeti ideje svih preostalih strujanja svoga
vremena. Poradi toga mega uvozi termin esteticizam, a sama Gjurgjan se, pak, odluuje za pojam fin de
sicle koji oznaavajui vremensko razdoblje u kojem se pravac javlja, funkcionira kao metonimijska tropa
(imenujui vrijeme on evocira i duh te epohe) (isto, str. 20).
8
Usp. Nina Aleksandrov-Poganik: Znanost o knjievnosti u razdoblju moderne, Croatica, god. 22, sv. 35-36,
Zagreb, 1991., str. 87.
9
Izmeu ostalih, primjera radi mogue je navesti tek gledite Wyliea Syphera koji odluno ustvruje kako su
impresionisti bili realisti iz razloga realizmu bliskoga objektivizma (usp. Wylie Sypher: Rococo to Cubism in
Art and Literature, Random House, New York, 1960., str. 72).
10
Usp. Povijest svjetske knjievnosti, knjiga 5, ur. V. mega, Liber i Mladost, Zagreb, 1974., str. 190.
11
Isto, str. 175.
5
fundamentalnoj razliitosti, a time istobodno i labavei povijesno ionako poprilino meku
granicu izmeu njih
12
.
Razlog takvoj sloenoj konstelaciji uvelike e, meutim, poivati onkraj samih
unutarknjievnih imbenika ukotvljujui se, pokazat e Bradbury i McFarlane, u iroj
sociokulturnoj situaciji razdoblja kraja stoljea kada dolazi do snanoga ubrzanja
intelektualnih razmjena meu narodima, pri emu nerijetko nazivi pojedinih tendencija i
stilova u odreenu kulturu ulaze i prije samih njihovih elemenata
13
. Povee li se ova injenica
s nejednakostima u razvojnim putanjama nacionalnih knjievnosti, ali i neskladnou
smjenjivanja stilova pa ak i unutar zamiljenih granica knjievnosti odreena naroda, postat
e bjelodano zato e, primjerice, hrvatska knjievnost ve poetkom 20. stoljea prisustvom
najnovijih stilova istovremeno i participirati u iroj, europskoj knjievnoj
stilskoparadigmatskoj situaciji, ali i odmicati se od nje jo uvijek vrlo snanom didaktiko-
utilitarnom funkcijom jednoga svog romantiko-realistiko-naturalistikog dijela.
Omjeri li se impresionizam ne samo temporalnim (injenicom uspona upravo pri
svretku 19. i poetkom 20. stoljea), ve i idejnim svojim obiljejima o naturalizam i
realizam s jedne, te esteticizam s druge strane, neospornim e se ukazati zakljuak kako je ne
samo odbacivanjem drutvene funkcije (odbijanjem sluenja viim ciljevima) i kauzalnosti,
ve i ustolienjem individualizma i subjektivizma
14
kudikamo on blii paradigmi umjetnosti
zbog umjetnosti nego onoj umjetnosti poradi angamana. Argument vie ponudit e i
etimologija rijei estetsko koja, upozorit e Viktor mega, ne znai, kao to je uopeno
tvrditi, lijepo ve upravo ulno
15
, ime se ideja impresionistike utilnosti implicitno
upisuje i u sam naziv esteticizma.
Imajui na umu kako je, prije svega, i u knjievnosti samo realizacija neformulirana
programa
16
, netonima se ukazuju i svi oni pokuaji koji impresionizam tee prikazati u
optici pokreta, pravca, te posebice kole. Premda razvivi, doskora e biti pokazano, i
specifian krug tema i motiva, kao i pojedine formalne i stilske preferencije, poneto tonija
bi se odrednica impresionizma kao stila morala problematizirati drugou stilskih u odnosu
na obiljeja sadraja, te ve utvrenom injenicom kako se u heterogenoj situaciji kraja

12
Usp. primjerice studije Ljiljane Ine Gjurgjan (Mit, nacija i knjievnost kraja stoljea: Vladimir Nazor i
William Butler Yeats, str. 12) gdje autorica podcrtava vremensku nemogunost odvajanja naturalizma od
esteticizma, ali i Viktora megaa koji, pak, detektira esto previane analogije izmeu dviju epoha
neselektivnost u sadrajnom pogledu (usp. Viktor mega: Teita modernizma, Sveuilina naklada Liber,
Zagreb, 1986., str. 52), te makar implicitnu tenju za izricanjem osude drutvu i pasivan stav prema ivotu
(Knjievni sustavi i knjievni pokreti; u: Uvod u knjievnost, prir. Z. kreb i A. Stama, Nakladni zavod Globus,
Zagreb, 1998., str. 512).
13
Usp. Malcolm Bradbury, James McFarlane: Movements, Magazines and Manifestos, str. 200.
14
Usp. Ljiljana Ina Gjurgjan: nav. djelo, str. 21-41 i Viktor mega: Teita modernizma, str. 9 i dalje.
15
Usp. Viktor mega: Krleini evropski obzori, Znanje, Zagreb, 1986., str. 114.
16
Usp. Michael Winkler: Impressionism; u: The New Princeton Encyclopedia of Poetry and Poetics, ur. A.
Preminger i T. V. F. Brogan, MJF Books, New York, 1993., str. 579.
6
stoljea on nuno mijea s komponentama ostalih tendencija rijetko ostvarivi stilski
jasnija ostvarenja. Kritiku otricu mogla bi tako izdrati tek strukturna odrednica
tendencije, koja, prihvati li se u svome znaenju lienom povijesne ponovljivosti
17
, ponajbolje
moe opisati ne samo usmjerenost impresionizma spram esteticistikih postulata vezanih uz
samodostatnost umjetnosti, dokidanja (realistikoga, objektivnoga) mimetizma i utilitarizma,
te napose konstrukcije subjekta kao atomizirane, disperzirane osobnosti, ve i latentno
prisutne sadrajno-izraajne preferencije koje veim dijelom, dodue, nipoto ne predstavljaju
specifinost knjievnoga impresionizma
18
kao takvoga, ali slijeenjem kojih e, pa ak i
pored nepostojanja jedinstvena programa i preklapanja sa susjednim tendencijama
esteticizma, pojedini autori itekako iskazivati privrenost (i) impresionistikom tipu stvaranja.

2.2. OSNOVNA OBILJEJA

Analogno ulozi odigranoj u likovnoj umjetnosti, impresionizam je i u knjievnosti
oznaio poetni trenutak knjievnoga modernizma
19
. Pored zaetnikoga znaaja, meutim,
od svoga je likovnog parnjaka gotovo u cijelosti on preuzeo i inventar preokupacija neznatno
prilagodivi pojedine iskljuivo likovne (tehnike) elemente (primjerice, tehnika kratkih
poteza kistom supstituirana je stilom kratkih i jednostavnih sintaktikih struktura) leksikim,
odnosno, stilsko-formalnim mogunostima umjetnosti rijei. Neovisno, ipak, od ovakvih i
slinih izraajnih aplikacija, stupanj e zastupljenosti njegovih obiljeja u pojedinome
knjievnome tekstu (a odnosi se to navlastito na lirsku pjesmu) prije svega ipak ovisiti o
brojnosti koritenih specifino impresionistikih tematsko-motivskih preokupacija, a tek
potom, nuno veui se uz njih, i stilsko-formalnih posebnosti. Premda se takav zakljuak
namee kao dijelom oprean situaciji u slikarstvu, neosporna je injenica kako su i
impresionisti Monetova kruga na svojim platnima primarno izraavali (subjektivnu,
emotivnu) fascinaciju mijenama svjetlosti i boja koja je i dovela do kreiranja sasvim nove
likovne tehnike reenih kratkih i brzih poteza kistom (tzv. brushstrokes)
20
. To e rei kako su
upravo sadrajni momenti inicirali one izraajne, a nipoto suprotno, ime se nimalo ne

17
O znaenju termina tendencija v. fusnotu 4.
18
Izuzev motiva sjeanja (odnosno, Matzovim rjenikom, motiva impresije kao posrednika izmeu senzacije i
mentalnih sadraja; usp. Jesse Matz: nav. djelo, str. 49), gotovo sve su tematsko-motivske preokupacije
knjievne inaice derivirane iz likovnoga impresionizma, kao i zaokupljenost svjetlosnim efektima i koloritom,
doim stilska obiljeja nisu iskljuivo imanentna impresionistikom tipu pisanja, ve je, prije svega, rije o
pojedinim stilskim preferencijama koje pripadnost knjievnom impresionizmu duguju vezivanju uz spomenuti
krug tema i motiva, a nipoto vlastitoj samodostatnosti. Slino je i s formalnim obiljejima, tonije
impresionistikom zaokupljenou kraim formama i tenji za formalnom neistoom, odnosno, poestim
ubacivanjima elemenata lirskoga modusa u proznu i dramsku strukturu to se normom ukazivalo jo u
romantikoj poetici naruavanja tradicionalnih generikih distinkcija.
19
Usp. Peter Stowell: Literary Impressionism: James and Chekhov, University of Georgia Press, Athens, 1980.,
str. 9.
20
Usp. Meyer Schapiro: Impressionism. Reflections and Perceptions, George Brazillier, New York, 1997., str.
60.
7
umanjuje (interpretativna) vanost potonjih, ve ih se postavlja u svojevrstan zavisniki
odnos spram sadrajnoga plana implicirajui pritom i skladnu koegzistenciju oba sloja na
likovnim djelima izrazitih impresionista. Sekundarnost stilskih i formalnih obiljeja
impresionizma u knjievnosti je otvorila opciju samodostatnosti sadrajnih imbenika, pri
emu teme i motivi zadobivaju slobodu penetriranja i u, veinom stilski gledano,
neimpresionistike tekstove prinosei im i sasvim nove kvalitete, no tada bez mogunosti
ostvarivanja cjelovitijeg iskustva impresionistike kreacije
21
. Takva su osamostaljivanja
tematsko-motivskoga rekvizitarija i najea na podruju lirske produkcije kraja 19. i poetka
20. stoljea u sklopu koje se impresionizam u vrlo rijetkim sluajevima pojavljuje kao
cjelovita sadrajno-stilsko-formalna konstrukcija.

2.2.1. Tematsko-motivski sklop

Preuzimljui osnovnu zaokupljenost svjetlosno-koloristikim problemima iz likovnih
uzora, i knjievni e impresionisti stremiti onim prostorima u ijim e kvalitetama efekti
mijene svjetla i boje, odnosno, vizualnih, ali sada dijelom i ostalih osjetilno-receptivnih
senzacija (akustikih, taktilnih, gustativnih, njunih itd.) biti dovedeni do to veega
intenziteta. Evokacija e se impresija, konkretno, i u knjievnosti traiti kako u spektaklu
gradskoga ambijenta, tako i u (napose u lirskoj produkciji hrvatske moderne) onome prostora
prirode ne samo one naizgled netaknute, ve i u eksterijetima parkova, perivoja i vrtova.
Analognost prikazivanja gradskoga i prirodnog okolia, ljudi i isto prirodnih elemenata bila
je, ekvivalentno slikarstvu, podcrtavana ne samo reenim isticanjem kvalitativnih (primarno
vizualnih, ponajee luminozno-koloristikih) obiljeja reprezentiranoga, ve i shvaanjem
partikularnosti odreenoga prostora u odnosu na mnogo iri kontekst okolia, bez obzira je
li rije o isto civilizacijskome ili veim dijelom prirodnome krajoliku. Upravo zato u
impresionistikim se pjesmama vrlo esto forsiraju mjesni prilozi kojima se ograniavaju
mogunosti dohvaanja senzacija ime se omeuje prizor koji bi u ranijim nainima
reprezentacije pejzaa (ponajvema onome romantiarskom) teio produljenju u
beskonanost. Pojednostavljeno reeno, impresionistiki subjekt prenijet e impresije
pobuene samo onim senzacijama prikupljenima iz prostora kojega je mogue obuhvatiti
pogledom, oslunuti do odreene frekvencijske granice ili omirisati putem neposredno
prisutnih mirisa, ime se izbjegava impresionizmu vrlo mrska navika domiljanja pejzaa i
impliciranja protege u beskonanost, ali i njegova artificijeliziranja (emu e teiti secesija)
ili, pak, simboliziranja (bliskog, dakako, simbolizmu). Iz toga e razloga u Vidrievom

21
Dakako da je mogua i obrnuta situacija u sluajevima kada u sadrajem i izrazom impresionistiki lirski
tekst ulaze (takoer veinom tematsko-motivska) obiljeja drugih izama fin de siclea poput, primjerice,
secesije ili simbolizma. I jedan i drugi tip pretapanja bit e posebno vidljiv u mnogobrojnim lirskim uratcima
Dragutina Domjania o emu napose u iduem poglavlju rada.
8
Pejzau I. opservacija i biti prekinuta zlatnim poljem ije granice seu onkraj subjektova
vidokruga (Prilog 16, str. 45), u Matoevom Notturnu eljeznicu e progutati daljina tek
poto iezne i posljednji njezin zvuk (Prilog 17, str. 46), doim e se u Liliencronovoj pjesmi
In einer groen Stadt (U jednom velikom gradu) prostor (tonije, objekti) opservacije iriti
ovisno o pomicanju subjektova poloaja na ulici, pri emu jedino dovoljno snaan zvuk
verglaeve melodije ostaje konstantna senzacija u sve tri strofe (Prilog 9, str. 43).
Isprepletenost prirodnoga i civilizacijskoga ambijenta kuat e se, konkretno,
sugerirati slikarstvu ekvivalentnim nainima, to e rei ne samo zapaanjem vjene
prolaznosti trenutaka konotirane svjetlosnim ili atmosferskim mijenama, ve i prisutnou
isto prirodnih motiva unutar gradskoga prostora kao i kulturalnih motiva (pa i samoga
ovjeka) u prirodnome krajoliku. Ono to e, primjerice, u Wildeovoj minijaturi Symphony in
Yellow (Simfonija u utom) oznaavati motivi rijeke, magle, utoga lia i utoga sijena u
londonskom ambijentu (Prilog 7, str. 42) ili motivi neba, drvea i jezera u jednoj od rijetkih (i)
impresionistikih upanievih pjesama Veer v pristanu
22
(Prilog 13, str. 45), to e
signirati i motivi putnika i puteva u Georgeovoj pjesmi Der hgel wo wir wandeln
(Breuljak na je, evo, ve u tmini; Prilog 10, str. 43). Motivsko preklapanje dviju do
impresionizma vrsto odvojenih sfera jedan je od posljedaka impresionistike tzv.
ekvivalentne opservacije, odnosno, njezine neselektivnosti
23
koja, premda nudi gotovo
beskrajan dijapazon tematsko-motivskih varijacija, istom subjekta postavlja pred imperativ
detektiranja svjetlosnih efekata i koloristikih nijansa
24
, a tek potom i dohvaanja ostalih
senzacija. Stoga je i oprostorenje spomenutih senzacija gotovo izlino pitanje promatrau
iji e ih receptivni aparat dohvaati i u spektaklima (vele)gradskih eksterijera i interijera
25
,
ali i vizualno-akustikome spektaklu ranoproljetnoga dana provedenog u prirodi
26
.

2.2.2. Pitanje lirskoga subjekta

Ekvivalentno slikarstvu, i pjesnitvom e impresionizma dominirati ideja pasivne, u
potpunosti perceptivne, te poesto i hotimice prikrivene pozicije impresionistikoga lirskoga
subjekta kojemu su naelno strani kako deduktivan sud tako ikakav drugi komentar koji bi

22
Nije naodmet primjetiti kako je u obje pjesme rije o pristanitima, odnosno, mjestima u kojima je dodir
prirode i civilizacije neizbjean.
23
Usp. Viktor mega: Duh impresionizma i secesije, ZAZNOK, Zagreb, 1993., str. 24/25.
24
Istraivanje koloristikih e efekata postati jednom od temeljnih preokupacija moda i ponajboljeg (a svakako
najustrajnijeg) europskog impresionistikog pjesnika Arthura Symonsa koji e u sklopu svoje lirske zbirke
London Nights (Londonske noi) iz 1896. jedan od ciklusa prozvati Studijama boja. Iz navedenoga se
ciklusa u Prilogu 5 (str. 41) donosi pjesma At Dieppe (Dieppe) u kojoj presudnu ulogu vre upravo uinci
odsjaja, nijansiranja i mijena boje ovisno o kutu pada svjetlosti.
25
Dok e, primjerice, poetski subjekt u pjesmi Das Karussell (u srpskome prijevodu Vrteka; Prilog 11, str.
44) iz rane Rilkeove faze u impresionistiko-simbolistikome kljuu primjeivati mijenjanje nijansa boje i
svjetlosti uslijed vrtnje vrtuljka, dotle e subjekta Symonsove pjesme Javanese Dancers (Javanske plesaice;
Prilog 4, str. 40) fascinirati ekvivalentni efekti koje stvaraju plesaiine kretnje.
26
Aludira se na pjesmu Detleva von Liliencrona Mrztag (Martovski dan; Prilog 8, str. 42).
9
nagovjetavao stajalite nekoga svemu nadreenoga inteligibilnoga motrilita
27
. Latentnost
subjekta (promatraa) bit e usmjerena nunou osjetilnoga stapanja s promatranim
objektom pri emu potonji istovremeno i zadrava, i gubi autonomnost vlastitoga bivanja koja
svojim kvalitativnim aspektom sada postaje iskljuivo posredovana emocionalnim
subjektovim angamanom, a nipoto predoena stremei mimetikoj objektivnosti realistiko-
naturalistikoga tipa. Iako je impresionistika knjievna tehnologija, upozorit e Milanja,
imanentnom logikom paradigme maksimalno neutralizirala poziciju lirskoga subjekta, a
istakla poziciju lirskoga kazivaa, pa je, dakle, i lirski autobiografizam i subjektivizam
odsutan
28
, sam subjektivitet nikada ne iezava iz lirske pjesme, ve u takvim sluajevima
pripada pjesminoj trans-strukturnoj (nad-pojavnoj) dimenziji
29
.
Subjekta i njegovu poziciju unutar impresionistike e poezije tako, osim samih
promatranih objekata i naina njihova opserviranja, vrlo eksplicitno moi osvijetliti i
gramatiko-stilski elementi poput koritenja pokazne zamjenice
30
ili kvalifikativnih i
vrijednosnih pridjeva to e inicirati komentatorska mjesta i interpretacijske, a ne samo
opisne vrijednosti koje legitimiraju emotivnu i aksioloku poziciju lirskoga subjekta i
lirskoga kazivaa
31
, a korak dalje predstavljali bi, pak, oni tekstovi u kojima lirski kaziva
zamjenicom ili bilo kojim drugim deiktikom prvoga lica jednine (glagolskim ili prilokim
oblicima) transformira svoju pojavnost u eksplicitnu subjektivnost (lirsko ja) ostajui
emotivno i dalje zaokupljen prenoenjem impresija evociranih odreenim prizorom.
Transformacija kazivaa u subjekta nerijetko moe rezultirati i otrim odvajanjem dvaju
subjektovih naina realiziranja (promatra / subjekt), i to u onim sluajevima kada tekst
paralelno nudi dvije klase detalja senzorne i sentimentalne i gdje se subjektivno
vrednovanje nadreuje senzornoj opisnosti pruajui potonjoj, prema Matzovu tumaenju,
neku vrstu mentalne nadgradnje koju e, dakako, posredovati sama impresija
32
.
Podatan primjer ponudit e iskazivaka slika Liliencronove pjesme Mrztag
(Martovski dan, Prilog 8, str. 42) koje e posljednja strofa donijeti ne samo jasnu
egzistencijalnu potvrdu lirskoga subjekta putem glagolskih deiktikih konstrukcija (u

27
Usp. Viktor mega: Duh impresionizma i secesije, str. 49.
28
Usp. Cvjetko Milanja: Vidrievo pjesnitvo izmeu impresionizma i secesionizma, Umjetnost rijei, god. 42,
br. 3-4, Zagreb, 1998., str. 193.
29
Usp. Josip Uarevi: Vladimir Vidri i njegove Pjesme, Disput, Zagreb, 2009., str. 75. Uarevi e,
analizirajui Vidriev Pejza I. (Prilog 16, str. 45), dovitljivo zakljuiti kako su ak i u pjesmi takvoga tipa u
kojoj je sve podreeno deskripciji krajolika cvjetovi (...) uti za nekoga tko ih gleda, a pele zuje za nekoga tko
ih uje (isto, str. 75).
30
Ponovno na primjeru Vidrieva Pejzaa I. Josip e Uarevi zakljuiti kako pokazna zamjenica u stihu Za
sjenatim onim stablima vodi recipijenta, ako krenemo u pravcu suprotnom od stabla, do neijega ispruena (ali
u danome sluaju nevidljiva) prsta (usp. Josip Uarevi: nav. djelo, str. 75).
31
Usp. Cvjetko Milanja: Vidrievo pjesnitvo izmeu impresionizma i secesionizma, str. 194. Spomenuta
komentatorska mjesta mogue je primjetiti u, primjerice, Rilkeovoj pjesmi Das Karussell (u srpskome prepjevu
Vrteka; Prilog 11, str. 44) gdje je egzistencija i pozicija lirskoga subjekta evocirana ne samo vrijednosnim
pridjevima s intencijama komentara (sran izraz, ludo leto), ve i prilogom mjesta (ovamo).
32
Usp. Jesse Matz: nav. djelo, str. 49/50.
10
prijevodu: htedoh, morah), ve i prekid s dotadanjim kazivaevim registriranjem
vizualno-akustikih podraaja iz okolia refleksijom o iskustvu prolaznosti (ljubavne) sree
koja se, dodue, vee uz bijeg oblaka, ali svojom ozbiljnou istovremeno nadrasta
prolaznost trenutaka u prirodnome ambijentu. Subjektova se (auto)refleksija, drugim rijeima,
otro suprotstavila kazivaevoj istoj (impresionistikoj) deskriptivnosti nadredivi
pejzaistikoj sliici emotivno subjektovo stanje iji uzrok see onkraj zbivanja na koja je
emotivnou odgovarao lirski kaziva. Senzorna usmjerenost kazivaa tako je zadobila status
drugog u odnosu na sentimentalizaciju koje glas zastupa lirsko ja
33
.

2.2.3. Stil

S razloga konstatirana ve nepostojanja jedinstvene poetike, tonije, tendencioznosti
knjievnoga impresionizma, nuno je govoriti iskljuivo o razliitim preferencijama stila,
sintakse i stilskih figura (...) oitima u impresionistikome pismu
34
koje se vezuju uz
maloas opisane tematsko-motivske preokupacije, a nipoto impresionistinost pojedinoga
teksta sugeriraju postojanjem per se. Takav zakljuak proizlazi iz mogunosti upoljavanja
spomenutih stilskih obiljeja i u kontekstima drugih tendencija, pravaca ili formacija, pri
emu svaka od njih datim elementima implementira intencije ovisno o potrebama nadreene
joj poetike
35
. Stilski elementi tako kotiraju tek kao svojevrsno vezivno tkivo primarnim
sadrajnim komponentama impresionistikih djela, a ne kljuni i presudni imbenici.
I dok e Luise Thon u knjizi Die Sprache des deutschen Impressionismus
36
(Jezik
njemakoga impresionizma) iz 1928. preferirani jezino-stilski repertoar impresionizma
pisane rijei kuati kategorizirati preko etiri temeljna obiljeja: preciznost (primjerenost),
pasivnost, labavost spojeva, te zamuenje, pri emu preciznost ponajprije podrazumijeva
jezinu tonost i sklonost koritenju epiteta (s razloga mogunosti kvalitativne konkretizacije
prikazanog), pasivnost receptivnu poziciju subjekta konotiranu obilnijom uporabom imenica i
pridjeva nego glagola, labavost spojeva odricanje vrste sintaktike grae uz sklonost
slobodnim nizanjima i parataktikim konstrukcijama, a zamuenje preferiranje nejasne
sintakse i figura poput sinestezije (kojom se postie stapanje mnoine osjeta) i oksimorona
37
,
Hartmut Marhold u vie od pola stoljea mlaoj studiji Impressionismus in der deutschen

33
Jo e uvjerljiviji e primjer udvajanja lirskih svijesti unutar iste pjesme podastrijeti i jedna od dijelom i
impresionizmu vrlo bliskih pjesama Paula Verlainea Simple fresque (Jednostavna freska, Prilog 3, str. 39)
u kojoj e lirsko ja evocirano u posljednjoj, treoj stofi privienjem proglasiti dotadanju kazivaevu
impresionistiku opservaciju okolia (koloristiko nijansiranje, efekti pada svjetlosti i odsjaja, zamuena
atmosfera, akustike senzacije itd.) usmjerujui panju na vlastito boleivo psihofiziko stanje.
34
Usp. Beverly Jean Gibbs: Impressionism as a Literary Movement, The Modern Language Journal, god. 36,
br. 4, 1952., str. 178.
35
Usp. Hartmut Marhold: Impressionismus in der deutschen Dichtung, Peter Lang, Frankfurt, 1985., str. 205.
36
Mnchen, 1928. Zakljuci iz spomenute studije donose se prema prikazu Viktora megaa u knjizi Duh
impresionizma i secesije (posebno str. 34-39).
37
Opirnije u spomenutoj megaevoj knjizi, str. 34-39.
11
Dichtung
38
(Impresionizam u njemakom pjesnitvu) postavlja naglasak na detektiranje
mogunosti jezina asimiliranja inae isto slikarskih tehnika, putem tzv. leksikih
nijansiranja kojima su impresionistiki pjesnici kuali imitirati strategije likovnih uzora.
Osnovu leksikih nijansiranja predstavljala je ponajprije dinamina valorizacija
uslijed koje se punoznanost pojedine rijei dobiva tek uklapanjem u pojedini kontekst (poput
konkretne boje koja je svoju krajnju vrijednost na impresionistikoj slici zadobivala ne vie
samostalnom kvalitetom, ve tek mijeanjem s okolnim koloritom) visoku nijansiranost
kojega su, rei e Marhold, impresionistiki pjesnici postizali prvenstveno poticanjem
uporabe pridjeva u svrhu konkretiziranja (individualiziranja) imenice i labavljenja njezine
iskljuivo pojmovne osnove i dinamiziranja
39
. Aluzija trenutnosti i iste receptivnosti subjekta
uspostavljala se, pak, preferiranjem glagola u prezentu ija je razmjerna neodreenost
40

pogodovala spomenutoj atemporalnosti (tj. vjenoj sadanjosti osjetilnog opaanja) ali i, na
sintaktikome planu, forsiranjem jednostavnih
41
izjavnih reenica. Tenja konotiranja brzine
nastajanja impresionistikoga teksta iskazivala se parataktikim konstrukcijama, nominalnim
stilom (paralelizmima i nabrajanjima) i prividom govorne rijei ime se teilo evocirati
spontanost promatraa uvjetovanu pisanjem u nestalnom plen-aireu.
Oksimoronu, sinesteziji i epitetu o kojima je pisala ve Thon, Marhold e pribrojiti jo
i aliteraciju, paronomaziju i poliptoton kao figure kojima se ostvaruju primarno fonoloki
uinci
42
, iako e tenja jednostavnosti i kvalitativnosti opisanoga ponajee u knjievnome
impresionizmu inicirati uporabu epiteta, jednostavne poredbe, onomatopeje, asonance i
aliteracije, a neto rjee sinestezije
43
i paronomazije i poliptotona, dok e metaforike i
oksimoronske strukture kotirati kao svojevrsni apsolutni rariteti.
Noviji e pristupi stilskim impresionistikim preferencijama, pored gramatiko-
sintaktikih specifinosti poput uklanjanja lanova, veznika i drugih alata reenine
hijerarhizacije, detektirati jo i dotad poesto previane interpunkcijske posebnosti nekih
sastavaka u kojima e se, pored trotoja (gdjegdje i trocrtija) kao poesta naina

38
Peter Lang, Frankfurt, 1985. Kratki je prikaz Marholdovih opservacija takoer mogue pronai u
megaevom radu Duh impresionizma i secesije (napose str. 39-43).
39
Prema Marholdu, imenica je vrsto, stabilno jedinstvo koje tek pomou pripajanja kratkoronih, prolaznih
obiljeja koja nosi pridjev moe, u skladu s impresionistikom poetikom prolaznosti, zadobiti kvalitetu
dinaminosti (usp. Hartmut Marhold: nav. djelo, str. 172/173).
40
Usp. Viktor mega: Duh impresionizma i secesije, str. 40.
41
Impresionistike se reenice ponajee sastoje tek od subjekta, predikata i prilone oznake ili atributa kao to
je to sluaj u, primjerice, Vidrievom Pejzau I. (usp. Prilog 16, str. 45).
42
Usp. Hartmut Marhold: nav. djelo, str. 202/203.
43
Pored tipino impresionistikih motiva blistanja, zrcaljenja, sjene, vizualno-akustikih dojmova, te, u
stilskome pogledu, glagola u prezentu, upeatljivu e sinesteziju (tendre apaisement, odnosno, u Domjanievu
prepjevu, njeni pokoj ili, u Milievievom, meka tiina) podastrijeti Paul Verlaine u jednoj od svojih
impresionistiko-simbolistikih minijatura La lune blanche (Blijedi mjesec; Prilog 2, str. 39).
12
zavravanja ili fragmentiranja impresionistikoga teksta
44
, forsiranjem znaka toka-zarez (;)
istodobno postizati i izolacija navedenih fenomena, ali i omoguivati nesmetan tok svijesti
koji bi se tradicionalnim rjeenjem u obliku prekida reenice tokom prikazao kao
rascjepkan
45
. Lirske primjere mogu ponuditi moda i najimpresionistikiji sonet
knjievnosti hrvatske moderne Notturno A. G. Matoa (Prilog 17, str. 46) u kojem se
tokom-zarezom istodobno evocira i rasprena mnoina dojmova, i kontinuitet percepcije
pasivnoga lirskoga subjekta, kao i minijatura L'heure du berger Paula Verlainea (Prilog 1, str.
39) u sklopu koje ak pet toki-zareza proizvodi identine efekte razdvajajua sljubljivanja
senzacija s razliitih izvora (mahom vizualnih i akustikih).

2.2.4. Forma (knjievne vrste u optici impresionizma)

Kratkoa (prolaznoga) trenutka i nunost brzoga biljeenja impresije
46
i od
knjievnoga e impresionizma iziskivati realizaciju sadrajno-stilskih preokupacija unutar to
kraih, ali i tradicijom to manje determiniranih formi. Paralelno e, meutim, s porastom
interesa za vrstu opsegom najbliu interesima impresionizma lirsku pjesmu, tei i proces
apliciranja proznoga i dramskoga diskurza istim pretenzijama uslijed kojih e naslijeeni
tekstovni imbenici poput sveznajuega pripovjedaa (u 3. licu), uzronosti zbivanja
(motiviranosti), te vrsto strukturiranog glavnog junaka biti nadomjeteni mnogo
nekonvencionalnijim kategorijama poput nemotiviranoga fabulativnoga tijeka, umnoenih
perspektiva, pretezanja deskripcije nad naracijom itd. Premda ostvaren i u romanima, pa ak i
romanesknim ciklusima (Proust), impresionizam e do posebne popularnosti dovesti prozni
anr crtice (veinom u knjievnosti beke moderne u kojoj se kristalizira kao dominantna
prozna vrsta
47
), doim e, u okvirima dramskoga roda, formu vieinke u pravilu mijenjati
onom lirski intonirane jednoinke
48
bez vrste radnje i plonim junacima. Dulje prozne forme
uslijed raspada e realistiko-naturalistike zaokruenosti tipino impresionistiku energiju
skice poesto prizivati i pribliavanjem dnevniko-memoarskom diskurzu
49
u sreditu kojega

44
Usp. Viktor mega: Beka moderna. Portret jedne kulture, Matica hrvatska, Zagreb, 1998., str. 146, kao i
Meyer Schapiro: Impressionism. Reflections and Perceptions, str. 286.
45
Usp. Clive Scott: Symbolism, Decadence and Impressionism; u: Modernism 1890-1930, prir. M. Bradbury i J.
McFarlane, Penguin Books, London, 1991., str. 222.
46
I knjievni se impresionizam, shodno tome, konstruira kao umjetnost tipino gradskoga ovjeka iju
percepciju, a samim time i formalne preferencije, uvjetuje skokovit nain openja u ivotnim oblicima
velegrada, odnosno, iskustvo nemira, lutanja misli i opaanja, diskontinuiteta (usp. Viktor mega: Beka
moderna. Portret jedne kulture, str. 27/28).
47
Isto, str. 27.
48
Poput proze i impresionistika e dramska struktura iskazivati dominaciju dubokih oseanja, raspoloenja,
atmosfere i lirizma nad radnjom svedenom na minimum (usp. Arnold Hauser: nav. djelo, str. 413). Primarna
usmerenost na prikazivanje iseaka i stvaranja sugestivne atmosfere (usp. Tanja Popovi: Renik knjievnih
termina, Logos Art, Beograd, 2007., str. 286) uvjetovat e nemotiviranost radnje, brz tempo zbivanja, plonost
likova, a pokatkad i samo odsustvo glavnoga junaka kao u primjeru ehovljevih Triju sestara.
49
Usp. Maria Elisabeth Kronegger: Literary Impressionism, College & University Press, New Haven, 1973., str.
51.
13
e veinom biti prikazani pasivni junaci, mahom umjetnici ili umjetniki senzibilne prirode,
likovi koji gotovo boleivom osjetljivou reagiraju na dojmove iz vanjskoga svijeta
50
.
Minijatura-skica kao omiljena je impresionistika forma svoj sinonim ipak iznala u
lirskoj poeziji koja je idealno odgovarala kako subjektovoj percepciji i prezentaciji u
jednome dahu, tako i recipijentovoj obuhvatnosti kreacije jednim pogledom. Na djelu je i u
lirici, meutim, rastakanje tradicionalnih formi (vrlo su rijetki primjeri gotovo istih
impresionistikih lirskih uradaka u, primjerice, sonetnoj formi kao to je to sluaj s ve
spominjanim Matoevim Notturnom), tenja oneiavanju rime, polimetriji, a pokatkad i
slobodnome stihu (poput razbarueno impresionistika Osijeka Julija Beneia
51
ili
pojedinih impresionizmu bliskijih pjesama Juana Ramna Jimneza
52
). I dok e jedan
odvjetak knjievnih impresionista oponirajui tradicionalizmu lirizacijom proze i
djelominim prozaiziranjem lirike dospjeti i do granica hibridnih anrova poput pjesme u
prozi
53
, drugi e u tenji za pokraivanjem lirskoga diskurza ne samo reduciranjem broja
stihova, ve i njihove duljine i stopnoga sastava istih, te forsiranjem preteno mukih
zavretaka
54
dospjeti ostvariti minijaturistiko impresionistiko pjesnitvo par excellence
55
.

3. DOMJANIEV IMPRESIONIZAM

3.1. STILSKI SASTAV I GRANICE OPUSA

Vremenska protenost (lirsko)pjesnikoga korpusa
56
Dragutina Domjania (1875.-
1933.) zagraena je 1892., odnosno, 1933. godinom. Ve kao sedamnaestogodinjaku, naime,
Domjaniu e u listu Brljan, a pod pseudonimom Milivoj Seljan, biti objelodanjen lirski

50
Usp. Viktor mega: Impresionizam; u: Renik knjievnih termina, ur. D. ivkovi, Nolit, Beograd, str. 265.
51
Beneiev Osijek u cijelosti je donesen u Prilogu 18, str. 46.
52
Premda je slobodni stih u Jimnezovoj poeziji gotovo iskljuivo produkt simbolistikih nagnua, poradi
neospornih impresionistikih elemenata (disperzije svjetlosti, kolorita, motiva sjene, motiva vode i odraza,
enumeracije epiteta, poredaba, tenje minijaturistikoj formi itd.) nipoto nije naodmet promotriti njegovu
pjesmu u slobodnome stihu Luz y agua (Svjetlost i voda; Prilog 12, str. 45).
53
Prema megau, spomenuti su autori: u Francuskoj Baudelaireovi sljedbenici, u Engleskoj Wilde, u bekoj
moderni Altenberg (usp. Viktor mega: Duh impresionizma i secesije, str. 43).
54
Usp. Franc Zadravec: Elementi slovenske moderne knjievnosti, Pomurska zaloba, Murska Sobota, 1980., str.
109-115.
55
Svakako valja navlastito obratiti panju na mnogobrojne lirske sastavke Arthura Symonsa (primjerice, On
Craig Dhu, Craig Dhu, Prilog 6, str. 41) i Josipa Aleksandrova Murna (Nebo, nebo, Prilog 14, str. 45; te Ob
Rabeljskem jezeru, Prilog 15, str. 45) u kojima je, izuzev tenje kratkoi, primjetna i mjestimina neistoa rima,
ali i, napose u Murnovoj pjesmi Nebo, nebo, napadna polimetrija i hotimina nesreenost strofike.
56
Iako je Dragutina Domjania uopeno promatrati kao iskljuivo (lirskog) pjesnika, nije naodmet podsjetiti
kako se njegovo stvaralatvo protee kroz gotovo sve knjievne rodove, pa je, izuzev izvornoga i prepjevnoga
pjesnitva, u njemu mogue iznai ak i jedan dramski tekst (igrokaz Petrica Kerempuh i spametni osel
objelodanjen pod pseudonimom Vujec Grga), ali i, rei e nepotpisani biograf u pogovoru prvoj Domjanievoj
zbirci pjesama, dosta knjievnih prikaza, najvie iz slovenske i srpske knjievnosti, pod imenom, poetnim
slovima ili pod imenom Dragutin Zelinski, a osim toga desetak crtica, razasutih po asopisima i pod
pseudonimima, n. pr. Protenjare (Savremenik 1908.), pod pseudonimom Valja P. Batjanov, Grijeh na
svakidanji pod imenom Milivoj Z. Lenski (Savremenik 1909.), pod slovima M. D. crticu Zijevanje (1916.)
(usp. Dragutin M. Domjani (pogovor); u: Dragutin M. Domjani: Pjesme, drugo izdanje, Drutvo hrvatskih
knjievnika, Zagreb, 1917., str. 145).
14
uradak Ljubav k domovini ispisan u maniri tada dominantnog harambaievskog
domoljubnog stila
57
. Posljednja godina donosi, pak, simboliko ujedinjenje poesto otro
razgraniavanog tokavskog i kajkavskoga jezinog pola Domjanieva poetskog
stvaralatva izlaskom iz tiska hrvatskoj javnosti gotovo nepoznatih Pjesama
58
na tokavtini,
te, nekoliko mjeseci nakon pjesnikove smrti, kajkavske zbirke Po dragomu kraju. Izmeu
(tokavske) ljubavi spram domovine i posljednjih (kajkavskih) iskaza udivljenosti ljepotama
zaviajnoga pejzaa smjestile su se, izlazei naizmjence, jo dvije knjige tokavskih i dvije
kajkavskih stihova Pjesme (1909.), Kipci i popevke (1917.), Izabrane pjesme (1924.), te V
suncu i senci (1927.). Izuzmu li se u zbirke nikad uvrteni pjesniki tekstovi objavljivani u
periodici, vie puta pretiskavane pjesme (veinom u tokavskim zbirkama
59
), stihovi
uklopljeni u kajkavski igrokaz Petrica Kerempuh i spametni osel (1921.), te lirskopjesnika
rukopisna ostavtina i mnogobrojni prepjevi, Dragutin Domjani svojim je knjigama poezije
obuhvatio neto manje od etiristotinjak lirskih tekstova od kojih e tek dvadesetak postati
jezgrom ovog pristupa Domjanievom impresionizmu.
Podugim glorifikacijama kajkavskoga dijela korpusa utemeljenima na injenici kako
je upravo Domjani prvi umio jednom naoko neivotnom idiomu vratiti izraajnost
60
,
odnosno (zanemari li se Matoev izlet u prostor dijalektalne knjievnosti pjesmom
Hrastovaki nokturno
61
), kako je kajkavskom zbirkom Kipci i popevke (1917.) oznaio
slubeni poetak dijalektalizma u hrvatskome pjesnitvu, uspjeno e dospjeti oponirati tek
recentniji prikazi ohrabreni djelominim revalorizacijama cjelovitoga pjesnikova djela
konstatiravi ne samo produbljenost i vii stupanj refleksivnosti
62
, ve i poradi uskraenosti za
puko-folkloristika simplificiranja
63
mnogo veu snagu Domjanieve tokavtine. Zadatak
ojaavanja statusa Domjanieve tokavice pokrenut je primarno s ciljem podcrtavanja istosti
dvaju do sada otro razgraniavanih polja jednoga kreacijskoga konstrukta koja je, iako
relativno davno ve primjeena, do novijih otkria djelomice bila kontaminirana reenim

57
Usp. Cvjetko Milanja: Ljetopis Dragutina Domjania; u: Dragutin Domjani: Izbor pjesama, prir. C. Milanja,
Matica hrvatska, Zagreb, 2000., str. 31.
58
Zbirka je tiskana irilinim pismom i objavljena u Beogradu u izdanju Srpske knjievne zadruge.
59
Primjerice, pedesetak pjesama iz prve e Domjanieve tokavske zbirke (Pjesme, 1909.) biti nanovo uvrteno
u knjigu Izabrane pjesme (1924.), a jo e dvije iz Pjesama Glicinije i U prozorje svoje mjesto nai, pak, u
posljednjoj tokavskoj zbirci (Pjesme, 1933.).
60
Usp. Branimir Donat: Dragutin Domjani; u: Vladimir Vidri, Dragutin Domjani, Mihovil Nikoli: Pjesme,
prir. A. oljan i B. Donat, PSHK 74, Zora i Matica hrvatska, Zagreb, 1970., str. 91.
61
Matoev Hrastovaki nokturno objavljen je kao integralan dio pripovijesti Nekad bilo sad se spominjalo u
zbirci Novo iverje iz 1900., ali, kao to istie Ivan Slamnig u studiji Stih hrvatske i srpske moderne, Mato se
kajkavskim stihovima sluio citatno, on ne ide za tim da stvori kajkavski pjesniki izraz, a citatno se slui i
tokavskim govorima (usp. Ivan Slamnig: Stih hrvatske i srpske moderne; u: Zbornik radova sa znanstvenog
skupa Komparativno prouavanje jugoslavenskih/junoslavenskih knjievnosti, ur. E. Fier i F. Grevi,
Varteks tiskara, Zagreb-Varadin, 1987., str. 53), to e rei kako je sasvim pogreno upravo njegov pokuaj
drati pionirskim u sferi dijalektalne hrvatske poezije. Naprotiv, taj epitet, upozorit e Slamnig u nastavku,
pripada upravo Domjaniu (isto, str. 53 i dalje).
62
Usp. Miroslav icel: Pisci i kritiari, Naklada Ljevak, Zagreb, 2003., str. 175-185.
63
Usp. Cvjetko Milanja: Domjanievo tokavsko i kajkavsko pjesnitvo, Umjetnost rijei, god. 43, br. 1,
Zagreb, 1999., str. 1.
15
prvenstvom kajkavske lirike poradi ije je proienosti ranija, nedotjeranija tokavska
poezija fungirala kao predigra, tonije, prostor eksperimentiranja sadrajno-izraajnim
rjeenjima koja e kasnije biti uposlena u drugome idiomu
64
. Tek rijetki prikazi u sklopu kojih
je kuano dokazati kako su Domjanieva kajkavska i tokavska jedna te ista poezija
65

poradi ega je mogue jasno pratiti kontinuitet njegova razvoja
66
dobili su svoju potvrdu
ponajprije u Pavliievim i Milanjinim studijama u kojima je uoeno kako Domjani upravo u
tokavskim pjesmama saima svoju poetiku
67
, drugim rijeima, kako je upravo pjesnitvo iz
zbirke Pjesme (1909.) instaliralo njegovu poetiku, koja se (...) nee puno mijenjati
68
.
(Stilsko)poetika istost jezino dvaju razdijeljenih modusa opredmeenja lirske ideje
Dragutina Domjania samo se, ipak, uvjetno moe zamisliti kao cjelina ima li se na umu
pluralistika uslonjenost europskoga, a time i hrvatskoga ranog modernizma koja je od
autora iziskivala prilagoavanje mnotvu supostojeih tendencijskih (izamskih) varijeteta
kroz, ponajee, istodobno upijanje nekolicine njih u okvire istoga teksta s ciljem
ispisivanja specifinih stilskih kodova, ali i naglaavanja njihove dubinske (esteticistike)
slinosti koja je takvim mijeanjima uvelike i rukovodila. Sklonost oblikovnim principima
esteticizma u lirici e Domjania, prije svega, potvrdu tako zadobiti u priklanjanju trima
najekspolatiranijim esteticistikim stilsko-tendencijskim strujanjima impresionizmu,
simbolizmu, te secesiji
69
u kontekstu kojih su, pored vrlo jakih romantiarskih izraaja, a u
kasnijemu dijelu stvaralatva ak i protoekspresionistikih rjeenja
70
, nerijetko bili
upoljavani i, veinom, motivsko-tematski elementi kako revitalizirajuih tendencija poput

64
Od Bareve tvrdnje o tome kako je Domjani samo prenosio u kajkavtinu one teme koje su u njemu ve bile
dozrele na tokavtini (usp. Antun Barac: O knjievnosti, prir. M. icel, kolska knjiga, Zagreb, 1986., str. 110),
pa sve do icelova zakljuka o tokavskoj lirici kao mjestu konstruiranja prostora za onu kajkavsku (usp.
Miroslav icel: Poezija Dragutina Domjania; u: Miroslav icel, Dunja Detoni- Dujmi, Josip Lisac: Poezija
Dragutina Domjania, Z mojih bregov Frana Galovia, Ognji i roe Ivana Gorana Kovaia, kolska
knjiga, Zagreb, 1996., str. 14/15), tokavski se dio Domjanieva opusa uporno proglaavao ne samo manje
vrijednim, ve i svojevrsnim akim vjebanjem za onaj na zaviajnom idiomu.
65
Usp. Marin Franievi: Eseji i rasprave, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1986., str. 324.
66
Usp. Ivo Hergei: Domai i strani, Ex libris, Zagreb, 2005., str. 128.
67
Usp. Pavao Pavlii: Moderna hrvatska lirika, Matica hrvatska, Zagreb, 1999., str. 40.
68
Usp. Cvjetko Milanja: Domjanievo tokavsko i kajkavsko pjesnitvo, str. 2.
69
O trima dominantnim stilovima simbolizmu, secesionizmu i impresionizmu Domjanieva pjesnikog
stvaralatva pie Cvjetko Milanja u spomenutoj studiji (str. 2 i dalje).
70
Potaknuti, konkretno, ne samo biobibliografskim injenicama, ve i, posebno u tokavskoj lirici Izabranih
pjesama (1924.) i Pjesama (1933.), porastom zanimanja za suvremeno-socijalnu tematiku (pa ak i naziranjem
njemu toliko strane crte socijalnog protesta) i sivilo velegradskih eksterijera (usp. Usp. Luko Paljetak: Uviaji
iz starije i novije hrvatske knjievnosti, Dubrovnik, Dubrovnik, 1990., str. 128/129), ritmikim pomacima
prema reeninom govoru koji e oznaiti (...) iskorak prema ritmikim rjeenjima slobodnoga stiha (usp.
Zvonko Kova: Meuknjievna tumaenja, Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb, 2005., str. 166), te forsiranjem
plave boje kojom se pribliava, rei e Paljetak, Traklovoj uporabi snanoga kolorita (usp. Usp. Luko Paljetak:
Hrvatske teme, Matica hrvatska, Dubrovnik, 1999., str. 251), povjesnici su kanili argumentirati prodor
ekspresionistikih elemenata u Domjanievo poetsko djelo. Budui da je, meutim, pogled Domjanieva
lirskoga subjekta naelno uvijek lien elje za protestom ili krikom (on je samo recipijent pojedinoga prizora,
te, povremeno, ironini komentator vienoga), rimovana polimetrija (a poesto i jednakonaglasni princip
istoakcenatskog stiha) stalno mjesto korpusa, slobodni stih nepoznanica Domjaniu, a plava boja ve
definirana kao jedna najtipinijih strategija simbolistike poetike, ini se kako je primjeenim
(proto)ekspresionistikim obiljejima itekako potrebna dodatna provjera koju, dakako, valja potkrijepiti ulaskom
u cjelinu djela Domjania, a nipoto putem fragmentarnih uvida u isto.
16
neobaroka i neorokokoa (iako veim dijelom u okvirima secesionistikih strategija), tako i
onih dekadentistiko-artistikih, dok se formalnom, pak, razinom Domjani, po mnogima,
dospio pribliiti ak i francuskim Parnasovcima
71
.
Premda je impresionizam, ponajee razgraen do razine motivskih preferencija, u
pjesnitvu Dragutina Domjania protkan kroz oba njegova idiomski razdvojena dijela,
ranomodernistika e norma stilsko-tendencijske kombinatorike, vezujui se i uz ipak
zamjetno razliitu idejno-sadrajnu (a pokatkad i formalnu) usmjerenost tokavske, odnosno,
kajkavske poezije, rezultirati i djelomice drugaijim omjerom snaga u kojoj e sam
impresionizam, bez obzira na prikaze koji ne nudei uvjerljivijih argumenata proklamiraju
kajkavski opus kao preteno impresionistiki
72
, jaim sjajem (pored secesionizma) zabljesnuti
u tokavskoj, a zamjetnije samo u ciklusu Kipci (slike) zbirke Kipci i popevke u kajkavskoj
poeziji. Nipoto, dakako, ne eli se time implicirati nepostojanje impresionistikih nagnua
u Domjanievoj kajkavtini, ve, naprotiv, sugerirati vea njihova fragmentarnost i svojevrsna
zamaknutost spram u njoj preteuega secesijski-simbolistikog aranmana
73
podcrtanog i
veom simbolistikom pjevnom obiljeenou (kako versifikacijskim rjeenjima, tako i
pribliavanjem formi puke popijevke) toga dijela lirskog korpusa.

3.2. ELEMENTI IMPRESIONIZMA U PJESNITVU DRAGUTINA DOMJANIA

3.2.1. Impresionizam na razini tema i motiva

Ostavljajui postrance mogunosti dubljega zadiranja u motivske i tematske strukture
secesijskih, simbolistiko-dekadentistikih ili romantiarsko-ljubavnih i inih interesno-stilskih
podruja, vrijedi zamijetiti kako e ponajvema unutar lirike pejzaa koji kotira kao
najvrjednija Domjanieva tema
74
biti locirana ona motivika imanentna napose
impresionistikom stvaralakom modusu slikarsko-pleneristiki usmjerena promatraa koji
opservira efekte i mijene svjetlosti (veinom sunca kao majstora Domjanieve rasvjete
75
)

71
Ve 1933. slovenski kritiar Boidar Borko u prikazu njegove lirike primjeuje kako Domjani stih potuje
poput Parnasovaca (Usp. Boidar Borko: Dragutin M. Domjani skica (1933.); u: Alojz Jembrih: Hrvatsko-
slovenske knjievno-jezine veze, Zrinski, akovec, 1991., str. 259), a potom e njegovu tvrdnju o parnasovskoj
kao jednoj od mnotva gradbenih poetika (pored impresionistike i simbolistike) Domjanieva pjesnitva
perpetuirati, primjerice, Joa Skok (usp. Joa Skok: Arkadijska obzorja kajkavskog pjesnitva Dragutina
Domjania; u: Domjanieva arkadija, ur. I. Kalinski, Kajkavsko spravie, Zagreb, 1983., str. 6), Ivo Kalinski
(usp. Ivo Kalinski: Poetika i jezik kajkavskih pjesama Dragutina Domjania, Kajkavsko spravie, Zagreb,
1988., str. 72), te Luko Paljetak (u: Hrvatske teme, Matica hrvatska, Dubrovnik, 1999., str. 245), dok o
Domjaniu kao zakanjelom, naivnom Parnasovcu pie i Branimir Donat (u: Dragutin Domjani, str. 90/91).
72
Primjerice, Slobodan Prosperov Novak (u: Povijest hrvatske knjievnosti, svezak II. Izmeu Pete, Bea i
Beograda, Marjan tisak, Split, 2004., str. 194), te Miroslav icel (u: Pisci i kritiari) zakljuit e kako je
Domjani ponajvie kajkavski impresionist, odnosno, kako je u sklopu tokavske poezije ionako vie
naglaavao misaonu komponentu od impresionistike (usp. Miroslav icel: nav. djelo, str. 180).
73
Usp. Cvjetko Milanja: Domjanievo tokavsko i kajkavsko pjesnitvo, str. 1-12.
74
Usp. Miroslav icel: Povijest hrvatske knjievnosti knjiga III. (Moderna), Naklada Ljevak, Zagreb, 2005.,
str. 124.
75
Usp. Zvonko Kova: Meuknjievna tumaenja, str. 168.
17
to utjeu na trenutnost bogatoga okolinog kolorita
76
. Iako e, meutim, tema krajolika na
sebe uistinu skrenuti ponajvie sveukupnih izraaja impresionizma (kako onih Domjanievih,
tako i veega dijela domae poezije ranog modernizma), prepustit e ona nezanemariv njihov
dio i onim interesnim sferama koje je mogue promatrati kao svojevrstan ekvivalent
slikarskim anrovskim preokupacijama. Uz pejzaizam gotovo u razini onog Symonsovog,
Liliencronovog ili Murnovog (primjerice, u pjesmi U predveerje, Pjesme, 1909.
77
),
Domjaniev lirski subjekt impresionistiki pristupa i temi skupine ljudi zdruene odreenim
(sveanim) dogaajem (Svatovi, Pjesme, 1909.
78
), prati poigravanja svjetlosti u rokokoovski
ureenome interijeru (Figurice, Kipci i popevke, 1917.) ili opservira vizualno-akustike
efekte u artificijelno-prirodnome eksterijeru (Kaj vrt si senja, V suncu i senci, 1927.
79
), a
nerijetko recipiranim podraajem evocira sjeanje na pojedini doivljaj ili konkretnoga
adresata (Ti) (Kaj to tak tiho dii, Po dragomu kraju, 1933.
80
).
Ekvivalentno slikarstvu, i sadrajni e se interesi (Domjanieva) knjievnog
impresionizma orijentirati mahom prema golim okom (te, neto rjee, drugim osjetilima)
prijemljivih vanjskih osobina reprezentiranoga objekta, ponajprije kolorita i svjetlosno-
reflektirajuih efekata, doim ona njegova svojstva do kojih je nuno doi spoznajnim,
kognitivnim procesom (poniranjem u njegovu bit) bivaju uvelike potisnuta u pozadinu.
Iskljuiva ili makar preteua vanjskost, pa ak i u smislu optike varke kao to je sluaj u
ponajvie secesionistikim Figuricama (Zgasile se oi, / Ni ve smeha bilo / To je samo
sunce / Za bosket se skrilo), na djelu je i u svih pet navedenih poetskih Domjanievih
primjera, pa topografija terena koju opisuje sputanje mraka u minijaturi U predveerje,
odzrcaljivanje suneve svjetlosti na odijelima uzvanika u Svatovima, treperenje sunca i cvjetni
aranman vrta u simbolizmom obiljeenoj Kaj vrt si senja, odnosno, zaokupljenost mirisom
koji evocira uspomenu u Kaj to tak tiho dii predstavljaju tipina eksterna obiljeja objekata u
promatranim prizorima dohvaena receptornim aparatom subjekta-pasivnoga promatraa.
Premda zagovarajui neselektivnu opservaciju, impresionizam e djelomice ipak
hijerarhijski pristupati elementima vizualnog doivljaja okolia postavljajui u prvi plan
upravo svjetlost kao kljuni faktor kvalitativnosti percipiranog namijenivi joj centralnu ulogu
indikatora prolaznosti vidljivih svojstava opserviranoga. S obzirom da se takvom strategijom
svjetlosti pridaje zadaa primarnog moderatora dinamizacije ocrtanoga statinog prizora
(ime, zapravo, biva ona ustoliena kao njegov glavni junak), centar slike (vie) ne zauzima

76
O Domjanievu koloristikom nijansiranju i kromatizacijskim efektima u: Mladen Kuzmanovi: Dragutin
Domjani; u: Dragutin Domjani: Izabrane pjesme, prir. M. Kuzmanovi, Matica hrvatska, Zagreb, 1998., str.
86, te Ivo Kalinski: Poetika i jezik kajkavskih pjesama Dragutina Domjania, str. 88 i dalje.
77
Pjesma U predveerje donosi se u Prilogu 21, str. 48.
78
Prilog 20, str. 48.
79
Pjesma se nalazi u Prilogu 29, str. 50.
80
Prilog 36, str. 53.
18
odreen jak dogaaj naglih mijena kojem statini prizor slui kao pozadina
81
, ve je
pozornost u potpunosti preputena konstatno bjeeim trenucima ijom metonimijom postaju
varijacije svjetla i uope kvaliteta (ponajvie boje) sjajem (ili sjenom) zahvaenih predmeta.
Ne smije stoga iznenaditi inzistiranje na luminoznim efektima u pjesnitvu europskih (i)
impresionista (u Verlaineovoj, primjerice, La lune blanche svjetlucaju mjesec, zvijezde i
odraz u bari
82
, dok u Murnovoj Ob rabeljskem jezeru trepere valovi na jezerskoj povrini i
daljina
83
) kao niti pomalo opsesivna Domjanieva intencija isticanja kako izvorinih
svjetlosnih efekata poput razlijevanja i slijevanja (primjerice u pjesmi Inje iz zbirke Kipci i
popevke Sunce je lipe zalejalo, / Dvor je pozlatilo star), drobljenja (sunce se drobi na
provi, S mora, Pjesme, 1933.) ili sipanja suneva sjaja (Sunce zlato rasipava, Mrtvi grad,
Po dragomu kraju, 1933.), tako i onih posrednikih (vezanih uz osvijetljene objekte) u
rasponu od titranja, svjetlucanja i reflektiranja kao u primjeru pjesme Zlato
84
u cijelosti
posveene pobrojanim uincima svjetlosti sunca na objekte u seoskome krajoliku.
Iznimno podatnim za istraivanje posrednikoga svjetlosnog efekta svjetlucanja i
zrcaljenja u dijelu Domjanieva se stvaralatva namee motiv vode koji e ponajee vriti
impresionistiku funkciju atomizacije, razbijanja svjetlosti reflektirajui je u uzbibanim
valovima (Daleko tamo u dnu hiti talas plah / ko itko srebro, cakli se i mreka, Vjetar,
Pjesme, 1909.), a gdjekad, iskazat e primjer pjesme Plitvice (Po dragomu kraju, 1933.),
ak i rasprivanjem u spektar duginih boja:
Slap se leskee,
v suncu trepee,
voda se v duge drobi.

U vodi jezera, rijeke ili potoka, izuzev sunca, odraavat e se ne samo cjelina pejzaa
(Topli letni dan je videt / Z vode kak z zrcala, Ribii, Kipci i popevke, 1917.), pojedini
prirodni objekti poput drvea (Bjelkast brezik u modrini tone, Vjetar, Pjesme, 1909.) ili
neba (i nebo bez oblaka jednog / i sve se u jezeru gleda, Smieh, Pjesme, 1909.), ve i
artificijelni artefakti poput pagode od porculana i mramorna satira u Smiehu prve
tokavske zbirke, ali i sami ljudi (Snaica po brvi hodi, / V vodu se gledi, Brvica ez potok
vodi..., Kipci i popevke, 1917.) sugerirajui tek jedan od naina implementiranja ljudskog (i
umjetnog) u prirodne ambijente s konanim impresionistikim ciljem brisanja (kvalitativnih)
razlika izmeu neukroena i civilizacijskog prostora (tzv. ekvivalentna opservacija).

81
Aludira se na predimpresionistiko, romantiarsko lirsko eksploatiranje prirodnih motiva (i uope teme
pejzaa) koji, ostane li se na podruju domae knjievne situacije, slue ili, u preporodnome kljuu, kao
metonimija domovine i naroda, ili, u kasnijoj fazi romantizma, kao podloga pomalo genijski oblikovanome
subjektu koji prirodu priziva iskljuivo kao element odraza stanja vlastite psihe. Ukratko, dok romantiarski
subjekt nuno polazi od personalnoga stanja nalazei njegovu kopiju u prirodnim ambijentima,
impresionistiki recepcijom senzacija iz prirode evocira vlastite reakcije na promatrano.
82
Verlaineova pjesma u prepjevu Domjania nalazi se u Prilogu 2, str. 39.
83
Pjesma je u Prilogu 15, str. 45.
84
Pjesma Zlato objavljena je u knjizi V suncu i senci, a ovdje je navedena u Prilogu 31, str. 51.
19
Ograniavanje rasapa svjetlosti motivom sjene bilo kojeg izvora jedna je od takoer
efektivnih impresionistikih strategija ne samo kvalitativne aktivizacije statinih prizora
smjenjivanjem svjetlijih i tamnijih ploha, ve i, shodno tome, svjetlijih i tamnijih koloristikih
nijansi, doim u knjievnosti sjena nerijetko konotora i taktilne kvalitete (hlad, svjeina) u
opoziciji prema onima dohvaenim pod sunevom svjetlou (toplina). Gotovo slikarska
preokupacija sjenom koja se provlai kroz grane stabala fragmentarno prispjevajui do tla ili
povrine vode zgodimice e nai svoje mjesto i u pjesnitvu Domjania. U pjesmama Ljeto
85

(sunca se zlato kroz lisnate kronje / sipa na travu i duboke sjene), Ljetno podne (Pjesme,
1909.) i Ciklame, krvave ciklame (Tam sunce je trusilo zlato / ez listje na preprut i na me,
Kipci i popevke, 1917.) prate se efekti razbijanja suneva sjaja u dodiru s liem drvea, pri
emu u Ljetnome podnevu, povrh toga, njegovi otoii koji dolaze do povrine morske vode
zadobivaju jo i maloas istraivanu kvalitetu svjetlucanja (Rukovet sjajnih sunanih zraka /
guste kroz masline s vod se cakli) ime je svjetlost dvostruko atomizirana rasapom u
dodiru sa stablom, te dodatnim rasapom na valovima.
Neogranienost i jednakomjernost (suneva) osvijetljenja dodatno e, pored
prijeeih objekata, kompromitirati i atmosferski (meteoroloki) uvjeti. Dinamizacija
svjetlosti koju provode prilike u kojima oblani sloj, magla ili izmaglica u potpunosti ili
djelomice zaprjeuju svjetlo sunca u lirici je Domjania jedan od svakako najoitijih
pokazatelja uklopljenosti u struju europskoga impresionizma. Od jasnih, bistrih perspektiva
(nebo je bistro ko nekad u proljet, Opet glicinije cvatu..., Pjesme, 1933.), preko
svjedoenja jesenjem blijeenju suneva svjetla (Nisko je i tmurno nebo, / ko da nebo nije. /
Sunce bljee, ko da gasne, / ne sije nit grije, Laste, Pjesme, 1933.) i zatamnjenju pejzaa
(Vse su preplavile / Sence i zavile / V kmicu, Jesen, Kipci i popevke, 1917.
86
), pa sve do
tmurne, umorne svjetlosti kinoga dana (Sivi suton, mutna okna / neizvjesna polutama, Kia
(Claude Debussy), Pjesme, 1933.) Domjaniev e lirski subjekt impresionistikom
osjetljivou vjerno ocrtati gotovo sve svjetlosne nijanse moderirane atmosferskim uvjetima.
Impresionistiki vizualni doivljaj kojega oblikuju ponajprije svjetlosne senzacije
drugo e veliko svoje interesno podruje opisati bojama, tonije, koloritom i koloristikim
nijansiranjima koji, premda u umjetnosti pisane rijei umnogome manje konotiraju
uvjetovanost svjetlou, pojedinim ipak (stilskim) strategijama (konkretno,
oglagoljivanjima pridjevski izrazljivih kvaliteta o kojima e doskora biti rijei) zadobivaju
kako fluidan, tako i nepostojan, mijenjajui karakter. Domjaniev poetski kolorit mogue je
razdijeliti, ovisno o stupnju njegova intenziteta, u tri kategorije, pri emu bi prvu zapremali
motivi osnovnih (jakih) boja eksploatiranih veinom u simbolistikome (a, shodno pojedinim

85
Pjesma Ljeto u cijelosti se donosi u Prilogu 22, str. 48.
86
Pjesma Jesen donesena je u cijelosti u Prilogu 23, str. 48.
20
tumaima, ak i ekspresionistikome
87
) kljuu, drugu ne odvie este (no impresionizmu
najblie) koloristike nijanse i preljevi, doim bi trea skupina obuhvaala motive onih
reflektirajuih boja ovisnih od svjetlosti, a to su srebrna, te, napose, boja zlata kao jedna od
onih kojima je upravo knjievnost impresionizma irom otvorila vrata
88
. Ekvivalentno
svjetlosnim motivima, u Domjanievoj impresionistikoj optici nee biti rijei o boji kao
identifikatoru (izuzev, dijelom, simbolistikog upoljavanja kolorita), ve, upravo suprotno,
kao nainu izraavanja (kvalitativna trajanja u trenutku) samoga objekta
89
.
Osnovne boje koje Domjaniu preteno slue u svrhu isticanja aluzivnih, simbolikih
kvaliteta pojedinih objekata, prizora i herbarija (valja se prisjetiti moda i najznamenitije
Domjanieve herbarijsko-koloristike simbolistike pjesme Bele roe iz zbirke Kipci i
popevke, 1917.) veinom su bijela, uta, crna i, napose, plava. Bijelom e tako biti obojene,
izuzev cvijea (rue, jasmin, bazga, bagrem, lipe), u najveem broju sluajeva staze
(sugerirajui istotnost i nevinost ivotnoga, ali i literarnoga puta) i oblaci, utom pokatkad
sunce, pojedino cvijee (jaglac) i voe (dunja), crna je boja tame i nekih sjena, zemlje,
gdjekad i ptijih jata (lastavica, vrana), te ljudskom rukom injenih predmeta (zid, kamin),
dok je u domjanievskom svijetu plava kako boja segmenata pejzaa (planina, neba,
vodenih ploha, te daljina) i vremenskih odsjeaka (plava jutra u ve spomenutim Belim
roama), tako i cvijea (gotovo opsesivno isticanih glicinija, pokatkad lana i jorgovana),
leptira, dima, ali nerijetko i secesijskih dekorativnih predmeta (sag, svila). Iako, bez
sumnje, Domjani u najveem broju sluajeva jake boje upoljava s razloga konstatiranih
simbolikih kvaliteta, u impresionistikome su kljuu one djelomice ipak presudne s obzirom
da je upravo cvijee (premda koriteno mahom u simbolistikim i secesionistikim
intencijama), u kontekstu kojeg je takva vrsta boje najee i evocirana, jedan od omiljenih
motiva slikarskoga uzora radi otvaranja prostora eksperimentiranju koloritom
90
.
U usporedbi s reenim situacijama upoljavanja motiva osnovnih (jakih) boja, one u
kojima e Domjani stremiti ka kreiranju mjeavina, tonije, koloristikih nijansi znatno su
skromnijega broja. Metodom labavljenja jakih boja Domjani se najoitije posluio u
pjesmi Vjetar (Pjesme, 1909.) koje e drugi stih prve strofe (gdje bjelkast brezik u modrini
tone) vrlo jasno naznaiti intenciju koloristikoga pretapanja, no tek fazu u kojoj
razblaena bijela boja dolazi u koliziju s tamnom modrinom jezera, ime se implicira i
nunost razbijanja jake modre boje vodene plohe bjelkastou brezika. Slinu e

87
Prema Paljetku, Domjanievo, primjerice, upoljavanje plave boje navlastito u pjesmi Ulica posljednje
tokavske zbirke neodoljivo priziva Traklova Plavog jahaa (usp. Luko Paljetak: Hrvatske teme, str. 251).
88
Usp. Cvijeta Pavlovi: Modernizam naturalizam ili impresionizam: Zola i Kumii; u: Komparativna
povijest hrvatske knjievnosti, zbornik radova XII Istodobnost raznodobnog. Tekst i povijesni ritmovi, ur. C.
Pavlovi, V. Gluni-Buani i A. Meyer-Fraatz, Knjievni krug i Odsjek za komparativnu knjievnost
Filozofskoga fakulteta, Split Zagreb, 2010., str. 154.
89
Usp. Clive Scott: Symbolism, Decadence and Impressionism, str. 219.
90
Usp. Germain Bazin: Impresionizam, prev. K. Ambrozi, Jugoslavija, Beograd, 1966., str. 86.
21
blagost mahom plavih tonova Domjaniev lirski subjekt primjeivati i u kajkavskome
korpusu bojei plavkastom bojom ribnjak u prepjevu izvorno Nadsonove pjesme (Senjal
sem, Kipci i popevke, 1917.), potom dim (V snegu, Po dragomu kraju, 1933.), te rue,
odnosno, jezike vatre koja bukti u kaminu (elja, Po dragomu kraju, 1933.).
Gotove, tovie, uvrijeene koloristike nijanse u znatno e veoj koliini biti
implementirani u Domjanieve lirske sastavke, pri emu je rije kako o standardnim
(apstraktnijim) mjeavinama poput ruiaste (jaganjci s ruinim vrpcama / po svilenoj pasu
se travi, Ljeto, Pjesme, 1909.
91
) i sive (tj. olovne) boje, tako i o onima poneto
konkretnijim purpurnoj (Na purpurnom zapadu oblaci krupni, Na purpurnom zapadu,
Izabrane pjesme, 1924.), sedefnoj (drhtaji vala u sedefnoj ari, Nirvana, Pjesme,
1933.), grimiznoj (Grimizni rub nad gorama modrim, Silueta, Pjesme, 1933.) te
smaragdnoj nijansi (vsigde smaragd je vse sam, Plitvice, Po dragomu kraju, 1933.).
Involviranje svjetlosnih svojstava u osnovne ili mijeane tonove kolorita, s druge strane,
podrazumijevat e osvjetljivanje (blijeenje) ili zatamnjivanje odreene nijanse u cilju
dodatna isticanja vezanosti uz efekte (suneva) sjaja ili svjetlosti openito kao u blijedo
ruinoj magli obojenoj sutonskim koloritom pjesme U magli (Izabrane pjesme, 1924.).
Bojama zlata i srebra (kao, dakako, derivatima koloristikih svojstava istoimenih
metala) u konfrontaciji s jakim bojama i netom istraivanim nijansama, a ponajvie zbog
injenice imanentnog im i neodvojivog obiljeja svjetlucanja, dodatna su dokazivanja
svjetlosnosti (reenim, primjerice, sugeriranjem svjetle ili tamne nijanse) u potpunosti izlina.
Domjani e obimno tako eksploatirati kolorit zlata i srebra opisujui, primjerice, sunevo
pozlaivanje stola u blagovaonici hie iz subjektova djetinjstva (I sunce je dolo za
nami, / Pozlatilo stol nam je celi, Deca, Kipci i popevke, 1917.) ili, pak, aktivnu
(oglagoljenu) boju zrele zobi (zob se uzbibana srebri na ravni, Ljeto, Pjesme, 1909.).
Neprestanim postavljanjem vizualnosti u prvi plan uvelike se zanemaruje bitnost
neoptikih dojmova u pjesnitvu obiljeenom i preokupacijama impresionizma, iako valja
istaknuti kako primat pogleda vrlo rijetko biva smijenjen dominacijom drugoizvornih
senzacija (kao to je to sluaj s napose simbolistikoj paradigmi omiljenom akustinou u
znatnim dijelom impresionistikoj Verlaineovoj pjesmi La lune blanche
92
ili, pak, Notturnu
93

Matoa gdje (po)noni nedostatak svjetlosti iziskuje od subjekta povjeravanje nevizualnim
senzorima u svrhu ispisivanja timunga nokturalne atmosfere). Premda su oni okosnica
njegove slike svijeta, lirski impresionizam uvelike tei dohvaanju izvanoptikih osjeta ne
samo kao supstituta dominantnim optikim motivima, ve navlastito radi dodatne nadgradnje

91
Prvo Ljeto Domjanievih Pjesama iz 1909. u Prilogu je 19, str. 47.
92
Prilog 2, str. 39.
93
Matoev sonet donesen je u Prilogu 17, str. 46.
22
okom recipiranoga i podcrtavanja subjektove prijemljivosti za sve eksterne karakteristike.
Novost je to u odnosu na slikarski impresionizam koji takve dojmove na platnima nije mogao
prikazati, ali i logika nadgradnja u knjievnome mediju koju je omoguila pisana rije.
I u Domjanievu je pjesnitvu kvantitativno nezanemariv stupanj zastupljenosti
senzacija kolektiranih uhom, nosom ili povrinom koe, pri emu prednjae upravo one
akustike ponajvie s ve nekoliko puta isticana razloga vrlo vrste njegove ukorijenjenosti i u
tlo simbolistike paradigme koja, izmeu ostalog, forsira ne samo eksperimentiranje
formom i njezinom muzikalnou, ve i melodijskim potencijalima stila (zvunim figurama
poput asonance, aliteracije, onomatopeje itd.), pa i upoljavanjem motiva glazbena porijekla
(kako samih instrumenata, tako i oznaka glazbenoga tempa kao u primjeru pjesme indikativna
naslova Scherzo druge tokavske knjige ili drugotnih muzikalnih motiva poput evokacije
pjevnosti (Popevke) pjesama drugoga dijela zbirke Kipci i popevke). Navlastito, ipak, u
impresionizmu najnaklonjenijim pejzanim pjesmama Domjani slune senzacije priziva
ponajvie kako radi podravanja preteue optinosti kao u U predveerju (Pjesme, 1909.)
gdje je utnja daljina izravan produkt veernjeg zamraenja pejzaa, tako i zbog preciznosti
doaravanja bogatstva eksternih kvaliteta gledanoga kao u primjeru uborenja uurbanog
potoka i pomalo secesionistikog aptanja mirisne paprati u Ljetu (Pjesme, 1909.)
94
.
Dominantnosti slunih pridruuju se i izuzetno este njune senzacije, ponajvema
prikupljene s isto prirodnih objekata poput jagoda u Sa Sljemena (Pjesme, 1933.),
pokoena sijena u maloas spomenutom Ljetu ili mirte u Zlatnoj cesti (Pjesme, 1933.)
95
,
kao i one taktilne takoer veinom evocirane prirodnim efektima poput reminiscencije na
vruinu netom svrena ljetnog dana u pjesmi Zdrava Marija (Dugi taj dan je bil vru,
Kipci i popevke, 1917.) ili osjeta (veernjega) povjetarca kojeg e ugodnost (u opreci spram
topline) percipirati govornik pjesme Narcise pod Golicom (I nosi ga vjetar to elo nam
hladi, Pjesme, 1933.). Poneto rjee gustativne su senzacije koje u malobrojnim svojim
pojavnim primjerima konotiraju tek kvalitetu opserviranoga, ali ne i izravno (trenutno)
okuenoga poput sladkog, rlenog grozdeka u pjesmi Grozdje zreli (Kipci i popevke,
1917.) ili slatkih jabuica u tekstu Jabuke (Po dragomu kraju, 1933.) to kazivaa
podsjeaju na okus usana uena adresata:

(...) tak i vusta tvoja mala
vsu bi slast mi dala.

Jabuke su tu rlene,
sunca ar za mene,
tu ja najdem vsu sladkou,
tak ih kunut hou.
96


94
Pjesma Ljeto donosi se u Prilogu 22, str. 48.
95
Prilog 34, str. 52.
96
Jabuke se u cijelosti donose u Prilogu 35, str. 53.
23
Navedenoj brojnosti spomenutih ne-vizualnih motiva usprkos, neoboriva je injenica
kako tek poprilino malen broj Domjanievih deskriptivno-impresionistikih lirskih tekstova
ne jednome prostoru objedinjuje vie od dvije senzacije (u pjesmi Sa Sljemena
97
, na primjer,
donose se tako samo vizualne i njune, a u Pod veer
98
vizualne i akustike), to ipak ne
govori u prilog minornosti pjesama s pretenim obiljejima impresionizma s obzirom da je
upravo vizualno s potanko opisanim mehanizmima biljeenja svjetlosnih efekata i nijansa
boja temelj ne samo svih takvih kreacija, ve i najveega dijela korpusa Domjania uope.

3.2.2. Impresionistiki lirski subjekt(i)

Orijentiranost impresionistikih (poetskih) kreacija spram vanjskih kvalitativnih
obiljeja tematiziranog priziva i poseban tip lirske persone podatne za realizaciju to
prisnijega (emotivnog) kontakta s recipiranim, konkretnije, osposobljenog za dohvaanje i
impresijsku individualizaciju optikih i maloas pobrojanih drugoizvornih senzacija. Mahom
je to pasivan lirski subjekt koji, dokinuvi granicu izmeu manifestacija eksternog
spektakla i vlastitoga (psihikog) odgovora na njih, naelno utke i voen hirovitou
(nestalnou) pojava i vlastita promatralakoga raspoloenja prikuplja impresije
konfrontirajui njihovu fluidnost i neorganiziranost naelima selektivne i hijerarhijske
opservacije koja e ponajvie karakterizirati, primjerice, secesijske kreacije gladne
stilizacijskog artificijeliziranja eksterijera i interijera. Samo naelno, hotimice je istaknuto,
ini on to utke s obzirom da je apsolutno svaki lirski tekst iskaz odreenoga, pa makar i
neekspliciranog, kazivaa u sklopu kojeg je i konkretni predmet i/ili njegovo obiljeje
zapaeno neijim okom i prokazano, rei e Josip Uarevi
99
, vrkom prsta onog koji na
njih svraa pozornost implicitna itatelja ili jasno naznaena adresata.
Glorificirajui vizualne senzacije kao one temeljne, subjekt-promatra finih osjeanja
za fluide, za pritajeno treperenje samoe i tame
100
pejzau pristupa ili kao objektu prebrisavi
granice izmeu eksternih dojmova i internih impresija, ili, pak, teei za emotivnim
poistovjeenjem pri emu impresije pobuene slikom krajolika stvaraju most spram
mentalnih sadraja veinom u obliku trenutnih psihiko-emotivnih stanja
101
. S toga e razloga
u impresionizam dublje uronjene Domjanieve kreacije manifestirati tri osnovna stupnja
izraaja lirskih subjekata: impersonalni, impersonalno-refleksivni i onaj lirskoga ja, pri
emu e varijacije u ovim razinama predstavljati izuzee adresata ili izravno mu obraanje,
singularni ili pluralni (kolektivni) nain govornikove perceptibilnosti, naini subjektove

97
Pjesma Sa Sljemena navedena je u Prilogu 32, str. 51.
98
Prilog 24, str. 49.
99
Usp. Josip Uarevi: Vladimir Vidri i njegove pjesme, str. 75.
100
Usp. Nikola Milievi: Rije u vremenu, Mladost, Zagreb, 1981., str. 62.
101
O dvjema razinama Domjanieva pejzaa podrobnije u: Miroslav icel: Poezija Dragutina Domjania, str.
23-25.
24
preutne (impersonalne) egzistencije u pjesmi
102
, te priroda refleksivnog dijela ija pojavnost
moe biti isto komentatorska, impresionistiko sukladna (koja pokatkad zalazi i u
impresijom potaknuto sjeanje) ili disparatna kada je, konkretno, rije o modusu
konfrontiranja pasivno (i impersonalno) recipiranoj ugoajnosti prvoga dijela pjesme.
Tek jedan (manji) dio pjesnitva Dragutina Domjania izgraen je na iskljuivoj
podlozi lirskoga subjekta koji stoji izvan pjesme, on je oko koje gleda
103
, no pojedini e,
ipak, ii primjeri poput onih u U predveerju (Pjesme, 1909.) i Ribiima (Kipci i
popevke, 1917.)
104
prilino jasno ukazivati na usidrenost u, rei e knjievni povjesnici
105
, za
impresionistiku liriku paradigmatskoj iskazivakoj situaciji koja tendira ka maksimalnoj
pasivnosti i neutralnosti subjekta
106
iz razloga njegova preputanja dojmovima evociranima
izvanjskim kvalitetama vienog. U veini, meutim, impresionizmu bliskijih tekstova jasno
konstruirani impersonalni dijelovi streme ka metamorfozi u refleksiju o vienom, tonije, u
njima se pasivni opservator (kaziva) pri samome koncu pjesme transformira u eksplicitno
izraena (zamjenicom ja ili, nerijetko, mi) lirskog subjekta koji prvome dijelu teksta
suprotstavlja ili supostavlja refleksiju u obliku komentara ili, pak, kroz emocionalnu
konfrontaciju ili impresijsko sljubljivanje ugoaja recipiranog i samoga kazivaeva
psihikoga stanja izravno time oponirajui utljivome promatrau ranijega dijela pjesme koji
je odbijao pojavnost stei eksplicitnim (zamjenikim) pozivanjem na prisustvo unutar prizora.
Prva skupina pjesama potonjega promatrako-refleksivnog tipa ona je u kojima
govornikom situacijom legitimirana subjekta obiljeen (auto)refleksivni dio razvija
komentatorsku poziciju, tonije, gdje (veinom pasivna) opservacija biva prekinuta kako bi se
svemu dotad opisanome podastrijela odreena subjektivna misaona nadgradnja koja vrlo
rijetko uspostavlja konekciju s emocijama subjekta kao to e to biti sluaj u emocionalno-
sup(r)o(t)stavljajuim pjesmama. U zavrnim komentarom obiljeenim Domjanievim lirskim
tekstovima legitimirani e subjekt, u pravilu, ostati tek na podruju (racionalne) spoznajnosti
opirui se bilo kakvim pokuajima punjenja promatraevim diskursom iznesenih prizora
dodatnim smislom u obliku metaforizacije i/ili metonimizacije, simbolizacije ili ikakve
drugotne aluzivnosti, no za razliku od njegova prethodnika koji je bio osjetljiv i otvoren
prema svim impresijama bez uplitanja ikakvih moralnih sudova
107
, subjekt e hotimice

102
I o tome je ve bilo rijei u preliminarnom pristupu problematici lirskoga subjekta (u poglavlju o obiljejima
impresionizma), pa valja tek podsjetiti kako su, pored neselektivne opservacije u sklopu koje subjekt odabire
nain iznoenja objekata i same objektove kvalitete, to jo i pokazna zamjenica, te vrijednosni pridjevi koji
nesumnjivo odaju prisustvo motrilake svijesti.
103
Usp. Branimir Donat: Dragutin Domjani, str. 98.
104
Usp. Prilog 27, str. 50.
105
Vanost subjekta kao iskljuiva promatraa podcrtavaju Louise Thon (usp. Viktor mega: Duh
impresionizma i secesije, str. 37), kao i Cvjetko Milanja (u: Vidrievo pjesnitvo izmeu impresionizma i
secesionizma, str. 193/194).
106
Usp. Belinda Thomson: Impressionism. Origins, Practice, Reception, Thames & Hudson, London, str. 149.
107
Usp. Maria Elizabeth Kronegger: Literary Impressionism, str. 67.
25
zapadati u svojevrsna gdjekad i moralistika razmatranja vienog poput onoga pjesme Svatovi
(Pjesme, 1909.) koji, potaknut glasinama (kau), prizore povorke to prati udaju omiljele
mu ene promatra s dijelom nacionalistikog (strana ena), ali i ideoloko-moralnog
aspekta kako bi kroz kritiku otmjenosti (noblesa) uzvanika podcrtao i vlastitu (nepatvoreno
aristokratsku) poziciju osjetljivu na lane manifestacije drutvenog statusa:

Kau da ljubljah tu stranu enu
i da su svatovi njeni ovo.
Moda. Al emu ta lana noblesa,
sve je to skupo, al odvie novo.

Za razliku od netom tumaenih tekstova koji uspostavivi lirski subjekt prvim licem
otvaraju prostor za komentatorsko preusmjeravanje ranijih veinom impresionistikih opisa
utemeljenih na akumulaciji istih osjetilnih dojmova neeksplicirana kazivaa, pjesme s
emocionalnim sadrajima lirsko ja kreiraju kao personu emocijama (a ne vie misaono
obiljeenom replikom) konvergentnu ili divergentnu prethodeim senzorno kolektiranim
utiscima. U ovakvim se Domjanievim radovima s udvojenim govornicima (neovisno o
prirodi autorefleksivnog punjenja subjektova dijela teksta), upravo iz razloga kasnije
osjeajne intervencije, pretpostavlja i svojevrsna emocionalna usmjerenost opisivana
pejzaa, to e rei kako senzorno-impresijskom deskripcijom zahvaeni okolini objekti,
pokatkad i u simbolistikome kljuu, zadobivaju auru pozitivnih ili negativnih raspoloenja
to prelaze granice izvanjski recipirana ugoaja (timunga). Vjernost ugoajnosti koju e
iskazati primarni pasivni promatra bit e tako ponajee transformirana u raspoloenje
promatranog s kojim se poistovjeuje ili od kojeg se odmie legitimirani subjekt, ega
ponajbolji primjer moe podastrijeti pjesma Pod veer (Kipci i popevke, 1917.) koje se
opisana atmosfera smiraja predveernjeg pejzaa u dvije posljednje strofe preobraava u
(nasluene) osjeaje suuti pobuene nesreom sunarodnjaka zahvaenih ratnim zbivanjima
(Morti za te vnoge / V boju ljude boge / Negdo moli to). Jasno je kako forsiranje
emocionalnog postava pjesama ove kategorije nipoto ne izuzima ve primjeeno osjeajno
apeliranje i u tekstovima komentatorske skupine (poput, primjerice, upisivanja tuge u
zagorski pejza predoen u pjesmi Sa Sljemena ili alostnog zvuka zvona u Proeciji), no
ono u tim i takvim uratcima igra sporednu ulogu ponajvie s ve istaknutih razloga
distanciranosti, odnosno, emocionalne ispranjenosti samih subjektovih spoznajnih
reagiranja na prizore koje je uoio receptor. S obzirom da je za emotivno supostavljajue
impersonalno-refleksivne pjesme promatraeva osjetilnost otponac za izraavanje
ekvivalentnih osjeajnih poriva lirskoga ja, ovi e Domjanievi tekstovi, pored onih
ispisanih u matrici impersonalne subjektove pojavnosti, moda i ponajvie izraziti ideju
26
impresionizma koja poiva ne samo na kvalitativnom, ve velikim dijelom i emocionalnom
utapanju u okoli, tonije, ilustraciji raspoloenja kao osnovnoj zadai
108
.
Za razliku od opisane emocionalne podskupine pjesama koja je tendirala ka
osjeajno-sadrajnom pribliavanju promatraa i lirskog ja, susjedni e, no idejno
kontrastni korpus tekstova Domjania obuhvaati, pak, sve one uratke iji je cilj i emotivno (a
ne samo drugaije oblikovanom perceptibilnou) konfrontirati eksplicirana subjekta
raspoloenjima i sadrajima koji svoju egzistenciju duguju pasivnome receptoru. Ukoliko su,
konkretno, pjesme prethodnoga tipa eljele kreirati emocionalno supostavljanje, ove e
emocijama promatrakoga dijela pjesme suprotstavljati one sasvim drugaijega osjeajnoga
registra, pa dok primatelj podnevnoga svjetlosnoga spektakla suneva sjaja u pjesmi Gorice
v suncu (V suncu i senci, 1927.)
109
, uvelike ve i zaavi onkraj granica (impresionistike)
pasivne uloge pukoga sakupljaa utisaka, jasno sugerira (ponovno, dijelom, i u simbolistikoj
stretegiji) radost podjednako prirodnih, civilizacijskih (krovi od kletih, na bregih kapele) i
prirodno-civilizacijskih (vinograd, puti po klanjcih) komponenata okolia zahvaenih
svjetlou (I vse je veselja tak puno, / I vse kak da sreno se smeje), otkriveni lirski
subjekt u zavrna dva e stiha srei pejzaa konfrontirati personalnu nesreu ocrtavi je
motivom oaloena srca kao tradicionalne metafore sredita duboke ljudske osjeajnosti:

A kaj samo v mojem je srcu
Vse alosti puno i kmice?!

Posljednju grupu impresionizmu bliih e Domjanievih lirskopjesnikih uradaka
obiljeiti personalno jasno izgraen modus kazivaeva obraanja, odnosno, dominacija
instancije lirskoga subjekta (lirskog ja ili lirskog mi). Premda u pjesmama ovakva tipa,
budui da je od samoga poetka rije o (zamjeniki) jasno istaknutoj osobi ili nekolicini njih,
ne dolazi vie do transformacije promatraa u (auto)legitimirana refleksijama zaokupljenoga
govornika i vrstih razgranienja njihovim glasovima obiljeenih dionica teksta, lirsko ja
(mi) istodobno se profilira i kao pasivni kolektor eksternih senzacija i ugoaja, ali i kao
njihov kognitivno-emotivni preraiva, pri emu u prvi plan nikada ne bivaju postavljeni
niti komentar, niti osjeajno sup(r)o(t)stavljajue nadgradnje samoga kazivaa. Problemi u
obliku (pre)kasnoga trenutka subjektova otkria i/ili nedovoljno jasne (idejne) razdvojenosti
od impersonalno oblikovana gledatelja spektakla kakav je bio prisutan u dvije prethodne
kategorije Domjanievih uradaka nipoto, stoga, nee nagovijestiti realnu pripadnost ovakvih
pjesama bilo kojoj od analiziranih grupa tekstova, tim vie to se veem stupnju refleksivnosti
(transparentno iskazanoj svijesti o sebi i mjestu u svijetu pjesme), odnosno, koliinski veoj
zastupljenosti modusa legitimirana subjekta u odnosu na onaj (sada njemu pripadan)

108
Isto, str. 61.
109
Prilog 30, str. 51.
27
promatraki, pridruuje jo i znaajnija obiljeenost ja ili mi komunikacijskim frazama
koja vie nije rezervirana tek za ekeftivnu poantu kao u bisubjektnim pjesmama, ve to
konstantno zamjeniko potvrivanje subjekta forsira sama unutarnja logika iznoenja. Reeno
e ponajbolje oprimjeriti sastavak elja (Pjesme, 1933.) kaziva koje se ve prvim stihom
legitimira kao lirsko ja da bi u nastavku ostao u sferi gotovo impersonalne deskripcije:

Ja vidim: sad valovi k obali hite,
i amori pijesak, kad opet se vrate,
i od neba prozirna silazi cesta
do ala, a rubovi dru se zlate.

Sva cesta je pusta, tek oblaka sjena
na puini prola, ve posljednji amac
tik kraja se stisnu, i vinuv se s krikom,
u tamu je galeb zaronio samac.

3.2.3. Stilske impresionistike preferencije

Stilistiki pristupi (a napose onaj Louise Thon
110
) koji osnovu svojih interpretacija
postavljaju na mahom gramatike kategorije, podudarat e se, izmeu ostalog, u zapaanju
impresionistike nesklonosti glagolu (argumentirane dokidanjem upeatljivijih zbivanja u
svrhu biljeenja dojmova potaknutih ne akcijama, ve eksternim svojstvima percipiranog) ili
njegova zamagljivanja dominacijom pridjeva kao vrste rijei mnogo nunije u analizi
percepcije
111
. Meutim, upravo e spomenutim ve oglagoljivanjima uobiajeno pridjevski
izrazljivih pojedinih dohvaenih kvaliteta koja je mogue uoiti ne samo unutar pjesnikoga
opusa Domjania, ve i u fakturama citiranih pojedinih uradaka bliskih impresionistikoj
paradigmi (kao u primjeru Vidrieva Pejzaa I.) takve opservacije uvelike biti mogue dovesti
pod znak pitanja. Minorizaciji njihove uloge suprotstavit e se tako injenice utemeljene na
nerijetkim prebacivanjima obiljeja uvjetovanih svjetlosnim efektima, ali i ponajvie onima
koloristikim (glagoli boja) pojavnostima u glagolske konstrukte koji e u mnogo veoj mjeri
moi figurirati kao strategija bliska impresionistikoj sugestiji blage dinamike prolaznosti,
odnosno, konstantne promjenjivosti okolinih uvjeta, a time i samih kvalitativnih aura to
prekrivaju dane objekte. Protonost koju oglagoljivanjima Domjani pridaje ponajprije
luminoznim efektima od suneva sjaja do svjetlosnih reflektiranja zamjetna je kako u
tokavskim uratcima poput Svatova (Proljetno sunce indiskretno / blieti nad povorkom
punom sjaja) i U predveerje prve zbirke iz 1909. (a krvavi jo poar sja), tako i onima s
drugoga idioma poput Pod veer (Srebro se blisie) ili Zlato (Vsigdi blisie se sunece)

110
Louise Thon (u knjizi Die Sprache des deutschen Impressionismus) upozorava kako se u impresionistikim
tekstovima mahom gube glagoli, doim ih neki od njih izbjegavaju putem nabrajanja (usp. Viktor mega: Duh
impresionizma i secesije, str. 37).
111
Pridjev je, vie no imenica, nuniji u analizi kompleksne percepcije (usp. Hartmut Marhold:
Impressionismus in der deutschen Dichtung, str. 171).
28
prvih dviju kajkavskih knjiga, no u jo veoj mjeri koristit e ih i poradi doaravanja
nestalnosti kvaliteta kolorita percipiranih elemenata okolia koja na prostoru jedne
lirskopejzane sliice nerijetko bivaju ulanana kao u pjesmi Ljeto (Pjesme, 1909.) gdje
kaziva oglagoljuje boju zobi (zob se uzbibana srebri), jagoda (pod njom se jagode sitne
rumene) te, taktilno-vizualnim oglagoljenjem, djelomice i cvjetove maka (makovo cviee se
njie i gori), doim dvije boje krovova u Sa Sljemena (Pjesme, 1933.) proizlaze iz
razliitih gradbenih materijala (ute se slamnati krovovi, / rijetki se crijepom rumene).
Oglagoljena ili, moda je s(p)retnije rei, uglagoljena kvaliteta u svakom e od
navedenih tekstova podjednako ukazivati na nekonzistentnost objektima pripadajueg bilo
luminoznog, bilo obiljeja boje, pa ak i u sluaju maloas spomenuta motiva krovova u Sa
Sljemena kojih ovako oblikovana perspektiva umjetnu trajnost konfrontira nestalnosti
koloristikih svojstava to u impresionistikom poimanju ovise od sama osvijetljenja (ili
atmosferskih uvjeta uope) povlaenjem kojeg e, mogue je domisliti, ieznuti i sama
boja. Takva strategija stoga moe (i mora) kotirati kao mnogo jai indikator prisustva
impresionizma od toliko puta isticana zatajivanja glagola ima li se na umu da se njome, pa
ak i injenici to se glagoli boja u gramatikim pogledima klasificiraju kao glagoli stanja
112

usprkos, uvelike umanjuje statinost i perzistentnost koja bi bila postignuta pridjevskim
predoenjem kvalitete (uti ili crveni krovovi, bez obzira na opisnu individualizaciju
imenice koju pridjevi postiu, oigledno aludiraju i na konstantnost dvaju obiljeja krovova).
Ekvivalentno kvalitativnim glagolima, i oni (po estotnosti koritenja u Domjanievu
opusu) e susjedni pasivni glagoli zbivanja svoju pojavnost usidriti u konstantnosti
ublaenih inidaba koje vie ne moraju nuno implicirati mijenu u obiljejima (sama
kvaliteta nije u njihovoj osnovici), ve iskljuivo vlastitu stalnost (ili makar ne fiksnu i lako
izmjerljivu vremensku protenost) i nezaustavljivost, a ponajee i one se pojavljuju
ulanane, i to s osnovnim ciljem postizanja to veeg stupnja aluzije paralelnosti dinamike
koja iziskuje atomiziranu panju receptora podlonu brzim variranjima motrilita, a ne vie
usmjerenu tek na pojedinu okolinu komponentu. Istodobnost polaganih, veinom luminoznih
mijena u pejzau iznesenom u sklopu minijature U predveerje situira se oko osnovne su-igre
iezavajue suneve svjetlosti i sve dublje tame koja se iri s podnoja bregova, no pasivni
glagoli zbivanja osim njezinih rezultata (skuplja se mrak, travnjaci tonu u noi, krvavi
poar sja) prate jo i konstantnu akciju pruanja bregova do zapada, kao i gubljenje
kraja u daljinama koji toliko i ne ovise od same primarne svjetlosnosti.
Prilino indikativna zapaanja pruit e i istraivanje vremenskoga aspekta glagola
obaju dosad detektiranih tipova. Sklonost impresionistikom prezentu
113
koju u stilskim

112
Usp. Eugenija Bari i suradnici: Hrvatska gramatika, kolska knjiga, Zagreb, 1995., str. 223.
113
Usp. Viktor mega: Duh impresionizma i secesije, str. 67.
29
pristupima istiu ve Thon, a potom i Marhold, nadasve je uoljiva i u Domjania, to ipak ne
dokazuje i njezinu apsolutnu prevagu. tovie, budui da u korpusu onih tekstova
114

apostrofiranih kao dominantno ili makar uvelike impresionistikih poprilian izazov
predstavlja iznalaenje uradaka kojih je glagolska situacija u potpunosti izgraena na
koritenju sadanjeg vremena, nuno je sa zadrkom govoriti o glorifikaciji prezentske
trenutnosti, a time i osjetilne stvarnosti ovdje i sada
115
u Domjanievoj lirici. Iskljuivom
tako prezentu pjesama Kaj vrt si senja, Gorice v suncu i Zlato (V suncu i senci, 1927.) koji
istodobno sugerira trenutnu procesualnost pojedinoga dogaanja, ali i sadanjosnost
opservacije, mogue je, djelomice, pridruiti tekstove s uvelike dominantnim prezentom
poput U predveerje (Pjesme, 1909.), Zlatna cesta (Pjesme, 1933.), te, donekle, Pod
veer i Ribii (Kipci i popevke, 1917.) imajui na umu egzistenciju i drugotnih vremenskih
perspektiva, i to ponajee perfekta, u njihovih lirskim fakturama koja je uvelike sposobna
djelomice potkopati impersonalnu kolekciju dojmova, navlastito preuzme li primat.
Strategija oglagoljivanja pridjevskih kvaliteta mogla bi moda pogreno anticipirati
kako je upravo njezinom pretenou u poeziji Domjania smijenjena uobiajena
impresionistika dominantnost pridjeva kao tipa rijei najpodatnijeg u svrhu predoavanja
osjetilna angamana spram izvanjskih kvalitativnih podraaja. Pa ipak, istih je pridjeva, i
to veinom onih perceptivno dohvatljivih obiljeja, sveukupno neusporedivo vie od
spomenute kategorije glagola, to navlastito potvruje potrebu da se upravo upoljavanjem
pridjeva kao osnovnoga alata detaljizacije i individualizacije imenica
116
podcrta
uhvaenost prizora, tonije, da se mijenjajua njegova vanjtina uhvati putem fiksna
svojstva kojeg nisu mogli jamiti kvalitativni glagoli implikacijom stalne promjenjivosti.
Bez obzira na stilistiko poimanje pridjeva kao jedina kljua dinamizatora imenice kroz
funkciju pridavanja kratkoronih, prolaznih obiljeja
117
, pridjevski konstrukti ne mogu
nadoknaditi protonost koju pojedinoj sliici mogu jamiti glagoli, neovisno od
partikularnosti to je pridaju konkretnoj imenici obiljeavajui je odreenim obiljejem i tako
izdvajajui od identinih joj pojmova. Odatle u Domjania nerijetko vea udnja za
pasivnim glagolima kvaliteta koji su u mogunosti predoenome i na stilskoj razini pridati
svojstvo protonosti, napose kada je rije o prizorima koji tematsko-motivskom usmjerenou
to iziskuju. Nanovo stoga valja evocirati pjesmu U predveerje (Pjesme, 1909.) baziranu
u potpunosti na ideji sutonskoga mraenja krajolika i polaganoga ieznua suneva sjaja
u sklopu koje omjer pridjeva i glagola 2:7 u korist potonjih
118
jasno ukazuje na potrebu ak i

114
Vidjeti Domjanieve pjesme u Prilogu ovome radu.
115
Usp. Hartmut Marhold: Impressionismus in der deutschen Dichtung, str. 202.
116
Isto, str. 172.
117
Isto, str. 172.
118
Usp. pjesmu U predveerje u Prilogu 21, str. 48.
30
stilskoga predoavanja blage, neuhvatljive akcije u veernjemu pejzau, a gotovo identian
je zakljuak izvodiv i promotri li se kajkavski njen parnjak tekst Pod veer (Kipci i
popevke, 1917.)
119
u kojemu poneto ublaeniji omjer (7 pridjeva : 15 glagola) takoer
skree pozornost na procesualnost mnogobrojnih zbivanja u prirodnome eksterijeru
zahvaenome mraeom luminoznom atmosferom ranojesenjeg predveerja.
I nadreenija e sintaktika razina iskristalizirati nekolicinu nezaobilaznih
stilskih komponenata ustolienih ponajvie poradi impresionistike sugestije ubrzane
kolekcije i reprezentacije dojmova u kreativnoj situaciji knjievnog plenerizma koja
zahtijeva atomizaciju osjetilne, a time i lirskoiskazne svijesti. Prema Marholdu gotovo
paradigmatska sklonost izjavnim reenicama koju iziskuje impresionistika intencija ka
deskriptivnosti, odnosno, reprezentaciji same percepcije
120
oigledna je i u stvaralatvu
Domjania gdje nerijetko zadobiva i dodatnu jo nadgradnju u obliku krajnje reenine
jednostavnosti uslijed koje, pored temeljnih elemenata poput subjekta i predikata, sintaktika
konstrukcija nerijetko ostaje na tek jo pojedinom dodatku, ponajee prilokoj oznaci ili
atributu. Forsiranje jednostavnih reenica u Domjanievoj e (impresionistikoj) poeziji
nerijetko rezultirati i uratcima baziranima na gotovo nultoj sintaktikoj razini kojih se
reenice (i stihovi) sastoje od tek subjekta i predikata poput onih u Pod veer (Kipci i
popevke, 1917.) koje e poetak prve (Srebro se blisie, / Ribica se hie, / Reka si umi) i
tree strofe (ume se gubiju, / Bregi se plaviju) obiljeiti upravo takva situacija koja, iako
utemeljena na nizanju slika, dijelom poneto degradira kvalitativno nagnue impresionizma
usmjerujui se tek na ono to se u krajoliku zbiva, a manje na svojstva zbivajueg.
Sintaktika jednostavnost koja saetou nudi mogunost reeninih ukorjenjivanja
ak i u granice vrlo kratkih stihova, istodobno irom otvara i vrata parataktiki ustrojenim
lirskim kompozicijama kojih su reenini dijelovi povezani semantiki, a ne logiki
121
ime
se, pored konstatirane brzine biljeenja, sugerira jo i paralelna protonost pojedinih
kvalitativnou obiljeenih zbivanja u zamijeenom eksterijeru to atomiziranosti i
rapidnosti percepcije (i deskripcije) pridaje time moda i najimpresionistikiji obiljeenu
pozadinu. Strukturiranje poetskoga teksta prema matrici jedan stih-jedna reenica
locirano je ve u pjesmi Pod veer (Kipci i popevke, 1917.) koje se parataktika slika
sastoji od mahom najjednostavnijih reenica to kreiraju konstrukciju koja neopisivo podsjea
i na nizanje slika teksta Jesen iste zbirke (Sence se zbiraju, / Oi zapiraju, / Nekaj alostno se
sluti). Parataktiki tip biljeenja aludirat e svojom kratkom poentiranou ponajvema,
dakako, okolinu procesualnost koja poradi neprestane promjenjivosti uvjeta trai i hitrosti

119
Pjesma se nalazi u Prilogu 24, str. 49.
120
Usp. Hartmut Marhold: Impressionismus in der deutschen Dichtung, str. 186.
121
Usp. Viktor mega: Duh impresionizma i secesije, str. 38.
31
mijena prilagoena pleneristikoga receptora-deskriptora, a time i sintaktikim dodacima
to manje oteanu zapisanu reenicu koja e gotovo metonimijski upuivati na
kratkotrajnost koncentracije na pojedini aspekt prizora.
Istraivanje stilskih posebnosti impresionistikoga dijela pjesnitva Dragutina
Domjania nezamislivo je privesti kraju bez pogleda u situaciju stilskih figura.
Stilskofiguralne preferencije lirike zahvaene utjecajem impresionizma kreu se, valja
ponoviti, u rasponu od oksimorona, sinestezije, epiteta, asonance i aliteracije, sve do
paronomazije, poliptotona, onomatopeje i poredbe, no odstupanja Domjanieva pjesnitva u
odnosu na iznesenu e figuralnu sliku otvoriti nunost preispitivanja uklopivosti veine njih
u idejne koordinate impresionistikoga pjesnitva prvenstveno stoga to velik dio njih poput
sinestezije, usporedbe, poliptotona i paronomazije, te, dakako, asonance, aliteracije i,
nerijetko, onomatopeje i personifikacije eksploatiraju veinom ne-impresionistiki angamani
ili poradi kreiranja efekta kognitivnosti, ili u pogledu prizivanja zvunosti izraza. Neovisno
o vanosti koju stilski pristupi postavljaju i na zvukovnu funkciju impresionistikih djela
122
(a
koja, radi temeljnih njegovih vizualnih pretenzija, poprilino jasno govori o nemogunosti
spomenutih teoretiara da impresionizam promotre u poneto destiliranijoj varijanti, tj. ne
veui ga uz simbolistike orijentacije), dominantna tenja sadrajne, a navlastito izraajne
melodioznosti ve je itekako znak bliskosti konkretnih tekstova simbolistikim stremljenjima
utemeljenima u ideji akustinosti, to je napose vidljivo u gomilanju asonantsko-aliteracijskih
i onomatopejskih fraza kojih krug djelovanja takve ideje stilski moda i ponajbolje podrava.
I dok, primjerice, personifikacija antropomorfizacijom ne-ljudskih ivih bia, pojava
ili uope neivih segmenata krajolika gotovo u pravilu tei paradigmatski konkretnoj,
secesionistikoj ideji vitalizacije, a nerijetko i morbidnoga zamjenjivanja ivoga i
mrtvoga
123
(nije naodmet prisjetiti se potoka koji ubore zbori (Ljeto, Pjesme, 1909.),
vjetra koji je umro (Samoa, Izabrane pjesme, 1924.
124
) ili jeseni koja gledi pri obloku
(Jesen, Kipci i popevke, 1917.)), usporedba, s druge strane, potrebom prispodobljivanja
(karakteristika) opservirana predmeta onima nekoga drugotnoga (nuno odsutnoga) uvelike
naruava iskljuivu opisnost koja poiva na ubiranju senzacija time to trai izlazak iz
trenutno opserviranoga i psihiko-intelektualistiki angaman u obliku sama usporeivanja.
Odatle i jasno poredbeno prokazivanje receptora (ak i prije eventualnih komentatorskih,
subjektovih dijelova) kao u primjeru pjesama Svatovi (drvee golo jo ukoeno / stoji u

122
I dok tako, primjerice, Maria Elizabeth Kronegger istie kako je boja tona bazina (...) u svakoj
impresionistikoj kreaciji (usp. Literary Impressionism, str. 77), Hartmut Marhold slijedei takve tradicionalne
opaaje u svojoj studiji Impressionismus in der deutschen Dichtung upozorit e kako impresionisti koriste
pojedine figure (konkretno, paronomaziju, aliteraciju i asonancu) poradi iskljuivo tonskih, fonolokih
kvaliteta (usp. nav. djelo, str. 202/203).
123
Usp. Ante Stama: Passim, Logos, Split, 1989., str. 91.
124
Samoa je navedena u Prilogu 28, str. 50.
32
parku ko eta lakaja) i U predveerje (Bregova niz do zapada / ko valovlje se mrtvo prua)
to vrlo izriito ukazuju na vanost usporedbe ne samo kao mehanizma legitimizacije
latentnih govornika, ve i preciznijeg ocrtavanja gledanog.
Nekolicina primjera koja u Domjania ukazuje i na moebitnu pretenu smjetenost
sinestezije u impresionistiki dio njezina korpusa (iako sinestetinost nagovjetava ve i
vizualno-taktilna fraza vunasto oblaje pjesme Ljeto prve zbirke, gotovo paradigmatske
sinestezije razvit e pjesme Samoa Izabranih pjesama iz 1924. hladno cakli, ali i
nekolicina iz posljednje knjige tokavskih stihova primjerice, zvon plavih zvonia u
Kroz no) bit e na koncu negirana mnogo ekstenzivnijim simbolistikim sinestezijskim
upotrebama poput onih u ve naslovnom glazbenom analoginou obiljeenoj Scherzo
(Izabrane pjesme, 1924.) gdje se govori o sjenatom zatiju mekom, te napose u
kajkavskome dijelu stvaralatva koje e ve i svojom eksplicitnom popevnou zasluiti
epitet simbolizmu moda i najbliskijeg
125
(zbog ega ne zauuju i dodatna sinestezijska
uvrivanja poput sladko rlenih jabuka u Deci ili aptanih sladkih i bogatih rei u Za
zbogom prve zbirke). Pored sinestezije, sklonost istoj idejnoj potci u Domjanievome e
pjesnitvu stilski definitivno najjae biti istaknuta prizivanjem upravo zvukovnih figura poput
asonance i aliteracije koje e tako veinom sluiti kao najoitiji indikatori vrlo snane stilsko-
sadrajne simbolistike ukorijenjenosti konkretna teksta (cviee je ake ve sklopilo / i
mirisne molitve moli..., No Pjesme, 1909., ist. V. B.), a tek zgodimice kao dodatna
stilska, no nuno minorna, akustika pozadina dominantnoj vizualnoj kolekciji senzacija
poput aliteracije u Zlatnoj cesti (mjesec nad mirima plovi) Pjesama iz 1933.
Mnogo pomirljivija u stilskim e se odnosima impresionizma i simbolizma
ispostaviti figura onomatopeje koja, injenici aliteraciji i asonanci gotovo ekvivalentnog
isticanja tona
126
usprkos, evociranoj melodiji rijei nadreuje onu samoga (prirodnoga)
prizora, te time predstavlja pozitivan pomak spram impresionistikih stremljenja. Dok
asonanca i aliteracija proizvode glazbu rijei putem iskljuivo artificijelnih mehanizama
(forsiranjem pojedinih samoglasnika ili suglasnika), onomatopeja pojedinom rijeju ili frazom
kua imitirati izvorno prirodni zvuk (poput protiue vode koju u Ribiima Domjani konotira
pridjevom umna prizvavi muziku ponajprije suglasnikom ) kreirajui time i
impresionizmu bliskiju jezinu ovisnost pojedine fraze spram prirodnoga, eksternoga izvora.
Paronomaziju i poliptoton koje, prema Marholdu, impresionistiki autori takoer
evociraju ponajprije poradi produkcije glazbenih uinaka
127
takva bi idejna uporabna

125
to, valja podsjetiti, istie ve i Cvjetko Milanja u prikazu Domjanieva pjesnitva zakljuivi kako je
kajkavski njegov dio, pored dominantna secesionizma, uvelike ukorijenjen u simbolistikim nagnuima (Usp.
Cvjetko Milanja: Domjanievo tokavsko i kajkavsko pjesnitvo, str. 9-11).
126
Usp. Maria Elisabeth Kronegger: Literary Impressionism, str. 16.
127
Usp. Hartmut Marhold: Impressionismus in der deutschen Dichtung, 202/203.
33
pozadina takoer valjala svrstati uz bok muzikalnoj aliteraciji i asonanci iji je djelokrug
mnogo imanentniji simbolistikoj no impresionistikoj neispisanoj poetici. Ove, meutim,
figure, kotirat e kao poprilini rariteti u Domjanievu pjesnitvu razlog emu treba ponajprije
traiti u spomenutoj njihovoj intelektualistikoj usmjerenosti spram leksikih poigravanja
kojima Domjani, ak ni u simbolistikome dijelu korpusa, nije bio pretjerano sklon.
Proieniju sliku nudi pitanje epiteta (ukrasnoga pridjeva) kao, u istoopisnome
impresionizmu, temeljnoga, te stoga i najvanijega osiguravatelja kvalitativnih informacija
o promatranome deriviranih iz samoga opserviranog, tonije, kroz opaaj pripadajuih mu
svojstava. Impresionistika potreba ostajanja na povrini putem strategije dohvaanja
eksternih obiljeja promatranog u epitetu kao najsnanijem individualizatoru prizora nalazi
upravo najpogodnije svoje stilsko rjeenje ime vrst argument stjee i figuralna situacija
ne samo Domjanieve impresionistike lirike, ve i poetskoga njegova opusa u cjelini koji se
stilski upravo ponajvie utemeljuje u mogunostima otvorenima epitetskim eksploatiranjima.
Epiteti poput uzbibana (zob) (Ljeto; Pjesme, 1909.), nisko (grmlje) (Samoa; Izabrane
pjesme, 1924.) i rumeni (vrijes) (Kroz no; Pjesme, 1933.
128
) tokavskoga dijela,
odnosno, onih kajkavskih poput tenke (megle) (Pod veer), beli i debeli (oblak) (Ribii,
Kipci i popevke, 1917.) ili cvetui (grozdek) u Kaj to tak tiho dii knjige Po dragomu
kraju (1933.) dokazuju vrstu poziciju lirike Domjania u okvirima impresionizma.

3.2.4. Impresionizam forme

Preteua minijaturnost, djelomina fragmentarnost, te uope neistoa i nepravilnost
mnogobrojnih aspekata (rime, stiha, strofike) karakteristike su koje obiljeavaju posljednje
interesno podruje (knjievnu razinu) impresionistikoga pjesnitva podruje forme. Bez
obzira to je ve naglaavana sklonost impresionizma ka kontaminaciji rodovskih znaajki
vrlo vidljiva i na podruju lirike, nanovo je potrebno istaknuti kako je specifino
impresionistika forma ili makar normom obiljeen skup tipino impresionistikih
formalnih pretenzija tek iluzija, to e rei da je njegovo problematiziranje (i) tradicionalnih
determinanti lirske forme tek dio preferencija koje kotiraju iskljuivo kao sekundaran tekstni
sloj, te, poput lociranih nagnua stilske razine, ovise u potpunosti o dominaciji semantikih
usmjerenja motivskih i tematskih preokupacija, a to je i krucijalnim razlogom to u kontekstu
formalnih konstrukcija valja govoriti o impresionizmu. Ba kao to impresionistiki pisac
nikada ne trai idealnu realizaciju nekoga knjievnog roda
129
, ne iziskuje niti uniformnost
formalnih imbenika (tovie, pristupi e impresionizmu snano naglaavati upravo

128
Pjesma je u cijelosti navedena u Prilogu 33, str. 51.
129
Usp. Hartmut Marhold: Impressionismus in der deutschen Dichtung, str. 203.
34
subjektivnu obiljeenost njegovih knjievnih zakonitosti
130
), pa e ne samo ta odsutnost
poetikih normiranja, ve i, iznad svega, otpornost tipino impresionistikih motiva koji i
bez formalnih i/ili stilskih rjeenja dovoljno samostalno mogu kotirati kao indikatori
impresionizma, predstavljati temeljne kontraargumente ikakvim pokuajima upisivanja
formalnih zakonitosti prvome esteticistikom strujanju, i to s gotovo stogodinjim odmakom.
Poevi od preispitivanja opsega teksta i strofike segmentiranosti kao primarnih
evokatora impresionistike sklonosti kraim kreacijama, ponajprije valja primjetiti da se
minijaturi, kao najprepoznatljivijoj (i svakako najeksploatiranijoj) impresionistikoj lirskoj
formi (prvenstveno radi aludiranja na brzinu hvatanja kratkotrajne eskterne senzacije koja ne
samo to ne omoguuje dugoroniju temporalnu podlogu kreiranju proirenije formalne
realizacije odreena sadraja, ve hotimice eli proizvesti efekt sluajne nabaenosti teei
nalikovati skici), uvelike priklanja i Domjani kojega e od dvadesetak impresionistikih
pjesama dvadeset ili manje od dvadeset stihova brojiti njih ak etrnaest, a budui da je
pritom izmeu njih mogue opaziti i one koje svojom krajnjom reeninom jednostavnou
(poput Sa Sljemena ili napose kajkavske Jeseni) i stilistiki mogu upotpunjivati konstatiranu
formalnu vezanost uz aspekte kreiranja privida govorne rijei, mogue je sumirati kako i
Domjanievim impresionizmu bliskim pjesnitvom dominiraju kratki uratci. U prilog tomu
govori i relativna kratkoa strofa (veim dijelom katreni), te njihov broj unutar pojedinih
tekstova. Dvanaest komponenata jedne od najduljih kreacija Kroz no nipoto tako ne
odraava koliinsku raspodjelu strofikih kompozicija, pa se izmeu trostrofnih tokavskih
Svatova i U predveerje i kajkavskih Jeseni i Jabuka, te sedmostrofne Zlatne ceste i Ribia
ponajvema rasprostiru kompozicije od etiri (5 pjesama) i pet strofa (5 pjesama), doim su
tek Ljeto i Megle estostrofni tekstovi.
Stihika e, pak, paleta ukazati kako su, neovisno o primjetnoj dominaciji
deseterakih i nad-deseterakih (napose jedanaesterca) stihovnih struktura u tokavskome
korpusu, odnosno, onih do-desetarakih (od peteraca do deveteraca) u kajkavskome, oba
dijela Domjanieva korpusa obiljeena prilino irokim versifikacijskim rasponom
131
tek
rijetko, kao u primjeru pjesme Kroz no sastavljene od redaka u okvirima od esterakih do
deveterakih, itljiva ak i unutar granica pojedina teksta. Djelomina, meutim, pogrenost
uopavanja ovakva silabikoga (slogovnog) naina mjerenja duine stihovnih redaka proizlazi
iz nerijetko manifestirane Domjanieve sklonosti istoakcenatskom stihu u kojem broj
slogova (a ponajee i naglaenost ili nenaglaenost poetnoga sloga) postaje nevanim

130
Usp. Symposium on Literary Impressionism, Yearbook of Comparative and General Literature, br. 17,
1968., str. 62.
131
Za podrobnije informacije o stihikome se sastavu lirike Domjania itatelja upuuje na jedine dvije
postojee podrobnije versifikacijske analize Domjanieva pjesnitva one Marina Franievia u knjigama Eseji i
rasprave, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1986.(str. 301 i dalje) i Rasprave o stihu, akavski sabor,
Split, 1979. (str. 173 i dalje).
35
indikatorom, a kao kljuna se norma postizanja ekvivalentnosti ustoliuje (identian) broj
naglaenih jedinica, to je versifikacijsko obiljeje koje Domjani dijeli sa suvremenicima
popularno prozvanima pjesnikim trolistom hrvatske moderne (dakle, jo Vidriem i
Nikoliem), a koje datira, pokazat e u analizi Slaven Juri, jo od pojedinih lirika hrvatskoga
kasnog romantizma
132
. Upravo se akcenatskim stihom pokatkad moe opravdati i podatak
kako je u Domjania malo pjesama sloenih od stihova istog tipa odnosno varijante
133
, pa
e tako vrlo ivahnu prividnu polimetriju impresionistike minijature Svatovi valjati
(pro)tumaiti prisustvom etveroiktina stiha koji nadilazi deveterako-deseterake, ali i
jedanaesterake (zanemare li se sinalefike spojnice) stihovne varijacije.
Znaaj akcenatskoga stiha u Domjanievoj poeziji ne smije, meutim, natkriliti i
mnogo dominantnije prisustvo stihova silabiko-akcenatskoga versifikacijskog sustava koji se
zasnivaju podjednako na broju slogova i naglasaka, pri emu posebno valja istaknuti kako
tekstovi slinoga polimetrijskoga tipa netom versifikacijski interpretiranim Svatovima ne
smiju biti zamijenjeni s onima novoga sustava u kojima dolazi do pravilno smjenjujuih
katalektikih ili hiperkatalektikih oduljivanja ili pokraivanja osnovnoga stiha (u najveem
broju sluajeva, onoga vezanog rimom) ime se kreiraju i polimetrijski efekti. U pjesmi Sa
Sljemena (Pjesme, 1933.) osnovni e se daktilski osmerac u neparnim (nerimovanim)
stihovima produljiti za jedan nenaglaeni slog u hiperkatalektinu svoju varijantu, pa bi se
versifikacijska shema prve strofe (Proplanci miriu jagodom, / ume se rue put ravni, / k
poljima ispod breuljaka / pokraj sjenokoa travni') mogla predoiti ovako:

U U U U U U
U U U U U
U U U U U U
U U U U U

Vrlo slinu mogunost pogrena zamjenjivanja za troiktini istoakcenatski stih nudi i
kajkavska pjesma Pod veer (Kipci i popevke, 1917.) koje se etiri estostiha sainjena od
peteraca koji slijede dva esterca takoer doimaju kao polimetrina konstrukcija pomirljiva
tek isticanjem trostrukih naglasaka u svakome retku. Doim je prethodni primjer nudio sluaj
hiperkatalektina stiha, u Pod veer interpretator dolazi u dodir s katalektikim stihovima, i to
petercima pozicioniranima u trei i esti redak svake strofe kojih je posljednji trohej
umanjen za nenaglaeni slog inei katalektiku verziju trohejskoga esterca.
Umnogome malobrojniji izometrini Domjanievi lirski uratci, za razliku od
pobrojanih istoakcenatskih i polimetrinih silabiko-akcenatskih tekstova, prouavatelju
e impresionistikih odstupanja podastrijeti moda i najmanje materijala u poslu lociranja

132
Usp. Slaven Juri: istoakcenatski stih u hrvatskoj moderni; u: Komparativna povijest hrvatske knjievnosti,
zbornik II. Moderna, ur. M. Tomasovi i V. Gluni-Buani, Knjievni krug Split, 2000., str. 115-122.
133
Usp. Marin Franievi: Rasprave o stihu, str. 187.
36
eventualnih versifikacijskih odstupanja od vrstih metrikih shema, premda ne treba
zanemariti kako je u izometrinu stihiku strukturu ukalupljeno tek pet impresionizmu
bliih pjesama, i to tri tokavske deveteraka No, daktilsko jedanaesterako (5+6) drugo
Ljeto, te osmeraka (3+5), takoer daktilska, Zlatna cesta, kao i jo dvije kajkavske
amfibrako-esteraka Kaj vrt si senja, te amfibrako-deveterake Gorice v suncu.
Interpretacija rimovnih pojavnosti i njihova rasporeda u pjesnikim tekstovima koji
tendiraju ostvarivanju (i) mogunosti impresionizma utvrdit e, prije svega, golemu
pretenost ukrtena tipa (xAxA; xBxB itd.) spajanja parnih stihova pojedinih katrena.
Malobrojni su dosljedno rimovani tekstovima koji rimom vezuju sve stihovne svretke poput
tokavskoga Kroz no, te kajkavskih Jesen, Pod veer, Jabuke i Kaj to tak tiho dii, a
raspored rima u njima varirat e od potpuno ukrtenih (ABAB) kao u Kaj to tak tiho dii,
preko parno-ukrtenih (kao u sestinskoj shemi AABAAB pjesama Jesen) ili isto parnih
(AABB) u Jabukama, sve do isprekidanih rima kakve njeguje formalno najsloenija pjesma
Kroz no. Izostankom vrsta rimovna rasporeda upravo bi tekst pjesme Kroz no mogao
kotirati i kao najzapaenija realizacija impresionistike tenje za dokidanjem (organiziranijih)
tradiciji bliskih formalnih normi, pa tako i onih izraenih vrstom shemom rimovanja
ekvivalentnom netom pobrojanima. U, stilskoparadigmatski promatrano, susjednim
kreacijama Domjania osnovicu rimovnih destabilizacija ine povremene varijacije u
istoi, pravilnosti i napose klauzulama, kao i povremena sklonost kratkim, mukim rimama.
Potonje zapaanje valjat e uistinu perzistentno apostrofirati kao povremeno s
razloga, dakako, priline malobrojnosti jednoslonih (mukih) podudaranja kako u
impresionistikome, tako i u cjelokupnome lirskom stvaralatvu Domjania. Usmjeri li se,
meutim, panja na prvonavedene, bit e mogue konstatirati tek neto vie od petnaestak
jednoslonih rimovnih parova koji se, s iznimkom tekstova Mrak
134
i Ide no
135
vezanih
iskljuivo mukim rimama u parnim stihovima, situiraju veinom kao izdvojeni ili makar
pretenosti drugovrsnih rima inferiorni sluajevi. U pjesmi Kroz no tako egzistiraju tri
(sja/sna/sva; vlak/zrak; mak/vlak), a u Kaj to tak tiho dii sveukupno tri muke rimovne
spone (spi/dii; znal/mal; pak/tak) koje alteriraju s jednakim brojem enskih rima
postavljenih u neparne stihove. Dominacija upravo dvoslonih rima i bit e osnovnim
razlogom dokazane minornosti mukih, to je situacija koja na uzorku od dvadesetak
impresionizmu bliih uradaka potvruje pravilo oba dijela Domjanieva pjesnitva.
Neovisno od, prema Marholdu, tipino impresionistike tenje ka oneiavanju
rime
136
, dvadesetak e frekventnih lirskih tekstova Domjania, iznova kao i cjelokupni

134
Pjesma se donosi u Prilogu 25, str. 49.
135
Prilog 26, str. 49.
136
Usp. Hartmut Marhold: Impressionismus in der deutschen Dichtung, str. 202.
37
prostor njegova poetskog stvaralatva, ukazati na pretenost kako istih, tako i pravilnih rima.
Mjestimine kompromitacije takve e norme ponuditi tek neprave rime poput
drobtine/daljine (Zlato) i zigrava/ziskava (Kaj to tak tiho dii), kao i one neiste kakvima je
mogue okarakterizirati parove umi/ni i vse/vre (Pod veer), trepee/vlee (Ribii),
splie/prie (No), te sja/sna/sva (Kroz no). istoi i pravilnosti usprkos, element kojim
Domjani uvelike kompromitira gotovo besprijekornu kvalitetu rimovnih stihovnih doetaka
klauzulske su nepodudarnosti. Bez obzira na identine e pozicije naglasaka stihovni svreci
tako biti obiljeeni ne samo jednoslonom (razlikom, primjerice, izmeu muke i enske
klauzule u Mraku prek/navek), ve ponajee dvoslonom distinkcijom (kao u sluaju
podudaranja etveroslonice i dvoslonice u enskoj rimi Ljeta piramide/ide) koja namjeri
ista i pravilna ukrtavanja, bez obzira na prihvaanje takve konvencije u hrvatskome
pjesnitvu, itekako oponira svojom nepravilnou.
Naelno minijaturistiki opseg veeg dijela impresionistikih pjesama, esto odbijanje
perpetuiranja jednoga (ili makar istovrsnoga) stiha kroz itavo tekstno tijelo pjesme,
nezanemariva utemeljenost jednoga dijela opusa u okvirima istoakcenatskog stiha koji
(prividno) takoer omoguuje egzistenciju oveeg raspona (silabikih) stihova, kao i netom
utvrene pretenzije rime ka, neto rjee, mukim i/ili kvalitativno slabije izraenim rimama,
te napose neskladnostima u preklapajuim klauzulama moi e se apostrofirati vrlo jasnim,
iako (veinom) iznimno rijetkim, impresionistikim putokazima koji neoborivo
dominantnoj katrenskoj strofikoj, akcenatskoj ili silabiko-akcenatskoj stihikoj i
visokokvalitativnoj i shematski vrstoj ensko-rimovnoj normi kontrastiraju stranputicu
kratke i, tradicijski motreno, umnogome manje rafinirane formalne devijacije.

4. ZAKLJUAK

Nezanemariv dio pjesnitva e Dragutina Domjania, teio je dokazati ovaj rad,
iskazivati vrlo jasnu usidrenost u koordinatama impresionizma zastupajui, prije svega, ideju
svijeta koja se uzda u osobnu domovnu preraevinu
137
, odnosno, izraavajui dominaciju
prolaznosti nad stalnim kvalitetama ivota
138
. Ukazavi na takve temeljne (dubinske)
impresionistike koncepcije i, pokazano je, ponajvie na sadrajnome, a potom i stilskome, te,
dijelom, formalnome planu, Domjani se legitimirao kao neosporni (i, nadasve,
visokoindividualizirani) impresionist, bez obzira to je, ve je konstatirano, kao dominantno
takav odista kotirao tek u najmanjemu broju svojih uradaka preputajui vei manevarski
prostor ne samo istraivanju brojnih simbolistikih aspekata muzikalnosti poezije, ve i

137
Usp. Cvjetko Milanja: Hrvatsko pjesnitvo 1900.-1950. Pjesnitvo hrvatske moderne, Altagama, Zagreb,
2010., str. 54.
138
Usp. Maria Elizabeth Kronegger: Literary Impressionism, str. 88.
38
dopisujui (secesijsku) smisaonost promatranome pejzau to, pribroji li se vrlo estim
ljubavno-domoljubno-lokalpatriotskim romantiarskim pretenzijama, sveukupno predstavlja
dominantni stilski dio slike njegova pjesnitva. Uinjen posao detektiranja obiljeja
impresionizma na svim razinama lirskopjesnike knjievne strukture primarno stoga moe
posluiti iskljuivo u poslu registriranja odjeka koje je njegova ideja vodilja sposobna
proizvesti unutar pojedinih djela, a nipoto kao pokuaj ispisivanja jo jedne (i, dakako,
izuzetno manjkave) poetike impresionizma.
Sumiraju li se navedena upozorenja, nee biti izlino istaknuti kako je revizija
ustaljenih i zastarjelih knjievnopovijesnih postavki na kojima poiva prouavanje
impresionizma ne samo nuna, ve predstavlja i obavezu suvremene znanosti o knjievnosti
to je, pored podizanja senzibiliteta za moda i najzapostavljaniju, premda i iznimno
zanimljivu (poetnu) esteticistiku tendenciju, bio i temeljni cilj ovoga rada. Apostrofirajui
impresionizam visokovarijabilnim strujanjem, jedino to e se uistinu moi zahvatiti njegova
je temeljna bit koja ukazuje tek na nepostojanost pojedinoga spleta izvanjskih obiljeja
realizirajui se, u poneto ekstenzivnoj interpretaciji, i u samoj knjievnoj strukturi koje su
manifestacijske mogunosti, zbrojene i na svim razinama, vrlo fluidne i nepodvodive pod
zajedniki normativni nazivnik. Razliitosti kvaliteta, ali i razliitosti na njih utjeuih
imbenika na koje su eljeli inicirati i rasuti njegovi knjievni predstavnici zatekavi se u
do krajnosti atomiziranoj esteticistikoj situaciji svojom se sadrajno-izraajnom
autohtonom slinou pridruuju i Domjanieve kreacije svjesne ne samo jednokratnosti
pojedina takva knjikog izraaja i potrebe kreiranja uvijek razliitih kodova, ve i
kratkotrajnosti pojedinih njima predoenih kvaliteta obiljeenih pokatkad efektima v suncu,
a pokatkad i onima v senci.













39
PRILOZI
PRILOG 1
Paul Verlaine: L'heure du berger
La lune est rouge au brumeux horizon;
Dans un brouillard qui danse, la prairie
S'endort fumeuse, et la grenouille crie
Par les joncs verts o circule un frisson;

Les fleurs des eaux referment leurs corolles;
Des peupliers profilent aux lointains,
Droits et serrs, leurs spectres incertains;
Vers les buissons errent les lucioles;

Les chats-huants s'veillent, et sans bruit
Rament l'air noir avec leurs ailes lourdes,
Et le znith s'emplit de lueurs sourdes.
Blanche, Vnus merge, et c'est la Nuit.

(Pomes saturniens, 1866.)


Paul Verlaine: Pastirev as
S obzora tmurna sjaje mjesec uti;
u magli, koja plee, isparuje
livada snena, cik se zabe uje
kroz zelen evar gdje se jeza uti;

sklapa se vjeni vodenomu cvijeu;
nejasno skelet ocrtaju vita
topole stabla, daljinama skrita;
krijesnice prema ibljacima lijeu;

sova se budi, teko krilo svoje
neujno zrakom ko veslo razvlai,
a zenit gluhim svjetlucanjem zrai;
Venera bijela izranja. No to je.

(prepjev: M. Tomasovi)
















PRILOG 2
Paul Verlaine: La Lune blanche
La lune blanche
Luit dans les bois;
De chaque branche
Part une voix
Sous la rame...

O bien-aime.

L'tang reflte,
Profond miroir.
La silhouette
Du saule noir
O le vent pleure...

Rvons, c'est l'heure,

Un vaste et tendre
Apaisement
Semble descendre
Du firmament
Que l'astre irise...

C'est l'heure exquise.

(La Bonne chanson, 1870.)


Paul Verlaine: Blijedi mjesec
Blijedi se lije
Mjeseev sjaj,
S grane se vije
Svake niz gaj
Glas ispred hvoja...

Ljubavi moja.

U ribnjak gleda
Dubok i snen,
Zrcalo blijedo
Vrbe se sjen,
Gdje vjetar plak...

Sniva se tako.

Pokoj se neki
Sputa kroz sne
Njeni daleki
S neba, gdje sve
Duge su boje...

as divan to je.
(prepjev: D. Domjani)
40
PRILOG 3
Paul Verlaine: Simple fresque
La fuite est verdtre et rose
Des collines et des rampes
Dans un demi-jour de lampes
Que vient brouiller toute chose.

L'or sur les humbles abmes,
Tout doucement s'ensanglante.
Des petits arbres sans cimes
O quelque oiseau faible chante.

Triste peine tant s'effacent
Ces apparences d'automne,
Toutes mes langueurs rvassent,
Que berce l'air monotone.

(Romances sans paroles, 1874.)


Paul Verlaine: Jednostavna freska
Zeleno-rujna pozadina
od ograda i breuljaka
u polutami svjetiljaka
i od tog mutna okolina.

Zlato na blagim ponorima
polagano u krvi sijeva.
Tu jo stabalce koje ima
na kom pokoja ptica pjeva.

Sva ta jesenska privianja
kroz ovu tugu ve se briu,
sniju sva moja bolna stanja
dok ih napjevi tromi njiu.

(prepjev: N. Milievi)



















PRILOG 4
Arthur Symons: Javanese Dancers
Twitched strings, the clang of metal, beaten drums,
Dull, shrill, continuous, disquieting;
And now the stealthy dancer comes
Undulantly with cat-like steps that cling;

Smiling between her painted lids a smile,
Motionless, unintelligible, she twines
Her finger into mazy lines,
The scarves across her fingers twine the while.

One, two, three, four glide forth, and, to and fro,
Delicately and imperceptibly,
Now swaying gently in a row,
Now interthreading slow and rhythmically,

Still, with fix eyes, monotonously still,
Mysteriously, with smiles inanimate,
With lingering feet that undulate,
With sinuous fingers, spectral hands that thrill

In measure while the gnants of music whirr,
The little amber-coloured dancers move,
Like painted idols seen to stir
By the idolators in a magic grove.

(Silhouettes, 1892.)

Arthur Symons: Javanske plesaice
Trzanje struna, zveket metala, zvuk bubnjeva,
Tup, prodoran, neprekidan, nemiran;
A sada prikrada se plesaica
Poput vala majim koracima neujnim;

Kesei se izmeu naminkanih kapaka smijehom
Nepokretnim, nerazaznatljivim, ispreplie
Prste u krivudave linije,
askom i maramu splie oko prstiju.

Jedna, dvije, tri, etiri klize naprijed i, amo-tamo,
Fino i neprimjetno,
Sad njeno njiu se u nizu,
Sad se izvijaju polako i ritmino,

Mirno, uperenih pogleda, monotono mirno,
Zagonetno, beivotnih smijeaka,
Vukui stopala to se prelijevaju,
Krivudajui prstima jezovitih ruku

U taktu dok glazbene muice zuje,
Male jantarno obojene plesaice pleu,
Poput naslikanih idola uznemirenih
Idolopoklonicima u arobnoj umi.

(doslovni prijevod: V. Budiak)
41
PRILOG 5
Arthur Symons: At Dieppe
The grey-green stretch of sandy grass,
Indefinitely desolate;
A sea of lead, a sky of slate;
Already autumn in the air, alas!

One stark monotony of stone,
The long hotel, acutely white,
Against the after-sunset light
Withers grey-green, and takes the grass's tone.

Listless and endless it outlies,
And means, to you and me, no more
Than any pebble on the shore,
Or this indifferent moment as it dies.

(London Nights, 1895.)


Arthur Symons: Dieppe
Sivo-zelena ploha pustinjske trave,
Neodreena pusto;
More olova, nebo od kriljevca;
Ve jesen je u zraku, jao!

Jedna jednolino gola stijena,
Prostran hotel, bljetavo bijel,
Nasuprot svjetlosti iza sutona
Vene u sivo-zelenoj boji trave.

Mlitav i beskrajan se prua
I znai, tebi i meni, ne vie
Od kojeg oblutka na alu
Ili obina ovog trena dok mrije.

(doslovni prijevod: V. Budiak)



















PRILOG 6
Arthur Symons: On Craig Dhu
The sky through the leaves of the bracken,
Tenderly, pallidly blue,
Nothing but sky as I lie on the mountain-top.
Hark! for the wind as it blew,

Rustling the tufts of my bracken above me,
Brought from below
Into the silence the sound of the water.
Hark! for the oxen low,

Sheep are bleating, a dog
Barks at a farm in the vale:
Blue, through the bracken, softly enveloping,
Silence, a veil.

(London Nights, 1895.)


Arthur Symons: Craig Dhu
Nebo kroz lie paprati,
Njeno, blijedoplavo,
Nita osim neba dok na planinskome vrhuncu leim.
uj! Vjetar to pue,

uti u pramenu paprati nada mnom,
Donijevi s nizine
Zvuk vode u tiinu.
uj! Vol iz dubine,

Ovca bleji, pas
Laje na farmi u dolini:
Plavo, kroz paprat, njeno omatajui,
Tiina, veo.

(doslovni prijevod: V. Budiak)



















42
PRILOG 7
Oscar Wilde: Symphony in Yellow
An omnibus across the bridge
Crawls like a yellow butterfly,
And, here and there, a passer-by
Shows like a little restless midge.

Big barges full of yellow hay
Are moved against the shadowy wharf,
And, like a yellow silken scarf,
The thick fog hangs along the quay.

The yellow leaves begin to fade
And flutter from the Temple elms,
And at my feet the pale green Thames
Lies like a rod of rippled jade.

(Poems, 1881.)


Oscar Wilde: Simfonija u utom
Omnibus preko mosta lijeno
Mie se kao leptir ut
I prolaznik, ko kukac, eno,
Pokae se po koji put.

Njiu se pokraj doka psta
lepovi puni sijena uta
I poput utog vela, kruta
Nad kejom visi magla gusta.

I uto lie vene sada
I s brijestova u Templu bjei,
I Temza mi do nogu lei
Zelenskasta ko prut od ada.

(prepjev: L. Paljetak)



















PRILOG 8
Detlev von Liliencron: Mrztag
Wolfenschatten fliehen ber Felder,
Blau umdunstet stehen ferne Wlder.

Kraniche, die hoch die Luft durchpflgen,
Kommen schreiend an in Wanderzgen.

Lerchen steigen schon in lanten Schwrmen,
berall ein erstes Frhlingslrmen.

Lustig flattern, Mdchen, deine Bnder;
Kurzes Glck trumt durch die weiten Lnder.

Kurzes Glck schwamm mit den Wolfenmassen;
Wollt es halten, mut es schwimmen laffen.

(Prosa und Dichtung, 1937.)


Detlev von Liliencron: Martovski dan
Oblaci i senke preko polj bee,
u plavkastoj magli daljne ume lee.

dralovi, to vazduh brazdaju visoko,
povorkama stiu, kriui estoko.

Glasnih eva jato ve pod nebom peva,
svud prolena prva galama i vreva.

Vetar te, devojko, veselo celiva,
kroz prostrane ravni kratka srea sniva.

Kratka srea minu s oblacima gustim.
Htedoh je zadrat, morah da je pustim.

(srpski prepjev B. ivojinovia)



















43
PRILOG 9
Detlev von Liliencron: In einer groen
Stadt

Es treibt vorber mir im Meer der Stadt
Bald der, bald jener, einer nach dem andern.
Ein Blick ins Unge, und vorber schon.
Der Orgelbreher breht sein Lied.

Es tropft vorber mir ins Meer des Nichts
Bald der, bald jener, einer nach dem andern.
Ein Blick auf seinen Sarg, vorber schon.
Der Orgelbreher breht sein Lied.

Es schwimmt ein Leichenzug im Meer der Stadt,
Ouerweg die Menschen, einer nach dem andern.
Ein Blick auf meinen Sarg, vorber schon.
Der Orgelbreher breht sein Lied.

(Prosa und Dichtung, 1937.)


Detlev von Liliencron: U jednom velikom
gradu

U moru grada prolaze kraj mene
bezbrojni ljudi, jedan iza drugog.
Pogled u oko, jedan tren, pa dalje...
Okree vergla napev svoj.

U more nieg kaplju pored mene
bezbrojni ljudi, jedan iza drugog.
Pogled na koveg, jedan tren, pa dalje...
Okree vergla napev svoj.

Po moru grada pliva jedan sprovod.
Na putu ljudi, jedan iza drugog.
Pogled na koveg moj, za tren, pa dalje...
Okree vergla napev svoj.

(srpski prepjev B. ivojinovia)

















PRILOG 10
Stefan George: Der hgel wo wir wandeln

Der hgel wo wir wandeln liegt im schatten.
Indes der drben noch im lichte webt.
Der mond auf seinen zarten grnen matten
Nur erst als kleine weisse wolke schwebt.

Die strassen weithin-deutend werden blasser.
Den wandrern bietet ein gelispel halt.
Ist es vom berg ein unsichtbares wasser
Ist es ein vogel der sein schlaflied lallt?

Der dunkelfalter zwei die sich verfrhten
Verfolgen sich von halm zu halm im scherz...
Der rain bereitet aus gestruch und blten
Den duft des abends fr gedmpften schmerz.

(Das Jahr der Seele, 1897.)


Stefan George: Breuljak na je, evo, ve
u tmini...

Breuljak na je, evo, ve u tmini,
dok onaj prko jo se sav rumeni.
Mesec sred svojih nenih i zelenih
polja k beli oblaak se ini.

Putevi blede putnici daleki.
Namernik staje, ganut umorenjem.
Je l' to nevidljiv potok me kamenjem
il' uspavanke ptije uor meki?

Dva rana nona leptiria sleu
na travke, vedro gone se po krugu.
Rudina spravlja u bunju i cveu
veernji miris blag za tihu tugu.

(srpski prepjev B. ivojinovia)











44
PRILOG 11
Rainer Maria Rilke: Das Karussell
Jardin du Luxembourg

Mit einem Dach und seinem Schatten dreht
sich eine kleine Weile der Bestand
von bunten Pferden, alle aus dem Land,
des lange zgert, eh es untergeht.
Zwar manche sind an Wagen angespannt,
doch alle haben Mut in ihren Mienen;
ein bser roter Lwe geht mit ihnen
und dann und wann ein weier Elefant.

Sogar ein Hirsch ist da, ganz wie im Wald,
nur da er einen Sattel trgt und drber
ein kleines blaues Mdchen aufgeschnallt.

Und auf dem Lwen reitet wei ein Junge
und hlt sich mit der klainen heien Hand,
dieweil der Lwe Zhne zeigt und Zunge.

Und dann und wann ein weier Elefant.

Und auf den Pferden kommen sie vorber,
auch Mdchen, helle, diesem Pferdesprunge
fast schon entwachsen; mitten in dem Schwunge
schauen sie auf, irgendwohin herber

Und dann und wann ein weier Elefant.

Und das geht hin und eilt sich, da es endet,
und kreist und dreht sich nur und hat kein Ziel.
Ein Rot, ein Grn, ein Grau vorbeigesendet,
ein kleines kaum begonnenes Profil .
Und manchesmal ein Lcheln, hergewendet,
ein seliges, das blendet und verschwendet
an dieses atemlose blinde Spiel...

(Neue Gedichte, 1907.)




















Rainer Maria Rilke: Vrteka Jardin du
Luxembourg

S krovom i senkom njegovom se vrti
opor arenih konja to se gone
trenutak jedan, svi iz zemlje one
koja toliko okleva pre smrti.
Nekih u kola upregnutih ima
al' je u sviju izraz sran sav;
jedan je ljuti i crveni lav
i katkad jedan beli slon sa njima.

ak i jelena jednog tamo eno
potpuno istog kao usred gore,
samo to nosi sedlo, i odgore
devoje jedno plavo prideveno.

A lava jae jedno mome belo
i dri belom ruicom dizgine,
dok zube lav pokazuje i drelo.

I katkad beli slon promine.

Promiu vedre devojke nekamo,
ve skoro nepristale igri toj;
usred ludog leta one svoj
podiu pogled, nekuda, ovamo...

I katkad beli slon promine.

I sve to ide, svom se kraju uri,
vrti se, krui, a bez cilja svog.
Poneki pramen crven, zelen, suri,
jedva zapoet profil lica kog,
i katkad osmeh, ovamo obraen,
blaen i bljetav i uludo straen
sred zadihanog slepog kola tog.

(srpski prepjev B. ivojinovia)


















45
PRILOG 12
Juan Ramn Jimnez: Luz y agua
La luz arriba oro, naranja, verde ,
entre las nubes vagas.

Ay, rboles sin hojas;
races en el agua,
ramajes en la luz!

Abajo, el agua verde, naranja, oro ,
entre la vaga bruma.

... Entre la bruma vaga, entre las vagas nubes,
luz y agua - qu mjicas! se van.

(Eternidades, 1918.)


Juan Ramn Jimnez: Svjetlost i voda
Svjetlost stie
(zlatna, naranasta, zelena)
meu oblake skitnice.

(Oh, ogoljena stabla;
korijenje u vodi,
granje se u svjetlu kupa!)

Ispod, voda
(zelena, naranasta, zlatna)
izmeu skitnice malge.

... Izmeu magle skitnice, oblaka skitnica,
svjetlost i voda (kakve magije!) promiu.

(prepjev: J. Jeli)


PRILOG 13
Oton upani: Veer v pristanu
Elektrika, plin, rdei, zeleni signali
kot bi se onglerji s slepeimi noi igrali,
vse meajo, meejo sem ter tja jezera vali.

Kar parnik z lopatami ves ta nemir e vznemiri,
ugasne odsvit, spet plasne, v elipsah se iri,
z verigami zvonci, pialke z rogovi v prepiri.

Naval na mostie, pozdravi sprejema, slovesa,
in petje in vzkliki, in tajna solz iz oesa,
in dim in zastave fantastina v vihri drevesa.

A dvigni oko: tam, po vsemirja dvori
mirno razstavljeni nebeki kori.

(1910.)
PRILOG 14
Josip A. Murn: Nebo, nebo
Nebo, nebo
in neskonna, brezmejna ravan!

Pijano oko
ari in iskri
in vpija ta svet prostran.

Horizont moli.
Od neba sem mrak hiti...
le e tam iz daljave
v te proste irjave
brezmejno prost negdo bei.

(Pesmi in romance, 1903.)


PRILOG 15
Josip A. Murn: Ob Rabeljskem jezeru
Glej, tiho, mirno in pokojno
pred mano jezero lei,
trepeejo le drobni valki,
kot da srebrni de rosi.

Nebo preisto je in jasno
in od toplote mi zveni
v srcu mojem vsa bliina,
daljava vsa spet v srcu zablei.

(Pesmi in romance, 1903.)


PRILOG 16
Vladimir Vidri: Pejza I.
U travi se ute cvjetovi
I zuje zlaane pele,
Za sjenatim onim stablima
Krupni se oblaci bijele.

I nebo se plavi visoko
Kud neujno laste plove;
Pod brijegom iz crvenih krovova
Podnevno zvono zove.

A dalje iza tih krovova
Zlatno se polje stere
Valovito, mirno i spokojno
I s huma se k humu vere...

(Pjesme, 1907.)



46
PRILOG 17
Antun Gustav Mato: Notturno
Mlana no; u selu lave; kasan
uk il netopir;
Ljubav cvijea miris jak i strasan
Slavi tajni pir.

Sitni cvrak sjetno cvri, jasan
Kao srebren vir;
Teke oi sklapaju se n san,
S neba rosi mir.

S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visin;

Kroz samou, muk,
Sve je tii huk:
eljeznicu guta ve daljina.

(Savremenik, 1914.)


PRILOG 18
Julije Benei: Osijek
Tada sam mislio o dalekom svijetu,
o gradu, to sam ga zidao nou
naslonivi djeaku glavu
na jastuke hladne i bijele.
Kraj Dunava negdje, ne, na otoku,
na malenoj adi iljasta crkva,
mostovi, palae, ulice, tramway,
i vodoskoci.
Onda sam poeo eznut za dalekim gradom,
za bukom, glazbom, Parizom,
za Indijom, za divnim Ceylonom,
koji je na mapi crven
ko golemi komad rubina.
A sada sam opet doao k tebi,
djeaki, nevini grade,
i gledam te, vidim te oima onim,
dok sam tu traio ono, ega i nema,
oima onim djeaka od trinaest godina,
gledam i otkrivam ona udesa,
gajeve, parkove i edrvane,
mostove, palae, zidove stare,
kasarne ute, tornjeve vitke,
gledam i itam iz tvoga lica,
iz moga srca iste jo sne.
Tu si.

Jutro je. Ista aleja:
vidim gdje vjetar trese rusomai njen ridikil,
capsella bursa pastoris,
zelena mirisna tokasta hitra
cicindella campestris,
grimizna, mousna cvilidreta,
radosna draguljna vinova pipa,
kokica, metalno modra, u svili ko gospa,
zeleni blitavi opojni babak,
dazulja vitkih rogova, skrivena u hladu,
vodoljub, crni podmorski amac,
bezbrojne neke dugokrake muhe,
tihe bjelouke na crnome panju,
veliko lie ko umske lepeze,
mljeike, paprat i kopito konjsko,
tussilago farfara,
kojemu koren mirii po nekom
dalekom kraju, po Indiji, Javi.
itat je iza nasipa silnog,
golemog tada poput planine,
skrivao tajne vod i vrb,
skriva l' ih sad jo? Vodi li put jo
tamo uz potok u zavoja dva?

Zeleno ito, vlano, sa srebrnim sjajem,
a nad njim eve.
Mokra je zemlja.
Tri prosna dana.
Exaudi, exaudi, exaudi,
Domine, preces nostras.

O, kupine, guste, krvave, crne,
uz trsku i putove zelenog Waldla!
Zdravo, stara skelo na Dravi!

U ovoj aleji jo osjeam miris
nekih kaputa i usana mlijenih,
jo uzvike ujem i razgovor dugi,
pun vatre i rijei, rijei, rijei,
praznih po smislu, al punih po snazi,
po vjeri i nadi, i nadi, i nadi.
Od njih ne osta ni enja, ni tuga,
One su tu, jo su tu, tu, u meni,
u ovoj aleji, tu, pokraj klupe,
i tamo kraj klupe, jo deset koraka,
al klupe tu nema. Pa nita, nek nema,
ja ju jo vidim i itam jo na njoj
magina svoja slova S. W. U. D.,
rezana noem i itana esto,
ekana, ekana mnogo popodne
S. W. U. D.

Nevini grade!

Frau Sachs, Dana, Olja, Justina, Nataa,
Frau Stuhlhofer Theres stara.
Ich wnsche wohl gespeit zu haben.

I ti, ime ti je sveto, ne u da ga spomenem,
i vidio te nisam dvadeset ljeta i ne u
da te vidim.
I lipa, po kojoj su tada padale kapljice kie,
i ljuljaka neka za ogradom sivom.
47
No je.
I iste one moje zvijezde od trinaest godina,
dvostruke negda na gukeru starom,
cvjetovi hladni nebeski, Kastor i Poluks,
Rigel i Sirius strani.
Nita nisam znao, bez enje i elje
gledao sve sam
ko djeak od trinaest godina;
danas sam sve to upozno
i gledam bez enje i elje
ko djeak od trinaest godina.
Nevini grade!

Sve je tu. Ljubim te, grade,
ne osjeam tvoga ivota
i ne vidim ljude, te tvoje ljude...
Nema ih.
itam sa firme stara imena,
kojih i nema,
gledam za smedjom kapijom drvo
posve u cvijetu blijedomodrom;
kraj njega bunar,
i tanka lijeha mauhica,
tkanih od crnog i utog baruna.
Prolazim tiho, ko da me nema.
Gledam na smedju kapiju, pazim,
ne, nije sad smedja, ve siva,
ne, ona je smedja, smedja je, ista
kao i onda; juer il' lani?
Za mene sve je to veliko danas.
Prolazim, opet polazim natrag,
idem sve lake, tu sam, kraj vrata.
Napolak stoje otvorena.
Jao! drveta nema, nema bunara,
neka se crna zidina digla,
Nema? Zar nema?
Okreem glavu i zaklapam oi
i ne vidim plavu glavu to s okna
u mene gleda.
Frau Stuhlhofer Theres stara.
Ich wnsche wohl gespeit zu haben.
Nema bunara ni plavoga cvijeta
na raljastoj visokoj kronji.
Oi zaklapam. Ono je tu jo,
granato drvo, i obru toka
i veliki kb
i tamo su negdje jo jagode zrele
i bobice ogrozda tvrde i bijele,
i prekrasni afran,
sjenica trona od vinjage stare,
dragoljub crven, dragoljub crven,
sve je jo tu.
Nevini grade!
Nosim te, tu si mi skriven
kao u plavoj kaseti,
tu, gdje se ne zna,
da ima zakon,
po kojem zemlja godine gradi,
po kojem kosa postaje sijeda,
po kojem postoji prostor i vrijeme,
tu si mi vjean.

(Istrgnuti listovi, 1922.)


PRILOG 19
Dragutin Domjani: Ljeto
Bieli se jaganjci sigraju
niz nebeski travnik plavi,
jaganjci s ruinim vrpcama
po svilenoj pasu se travi.

Sunce se razli po nasadih
ko praina zlatna i arka;
areni leptiri roje se
ko letee cviee sred parka.

Hite sa rua i sjedaju
na satira, to se krije
utljiv u grmlju od imira,
i tuno se mramorno smije.

Lipe su guste se skupile,
ko zelene piramide,
sipaju mirisne cjelove,
kud moja vladarica ide

tiho, da se jedva strunio
i praak sa bielog chignona.
Najljepa slika Watteau-ova
oivjela to vam je ona!

Usta su slatka ko jagode,
i na njih joj leptir sjeda,
s usne je satira doao,
drzak je: prognat se ne da!

(Pjesme, 1909.)












48
PRILOG 20
Dragutin Domjani: Svatovi
Sve u livreje zakopano,
mnogo dragulja, zlata, baruna,
svagdje na koiji, ormi i biu
areni grb, il srebrena kruna.

Proljetno sunce indiskretno
blieti nad povorkom punom sjaja,
drvee golo jo ukoeno
stoji u parku ko eta lakaja.

Kau, da ljubljah tu stranu enu
i da su svatovi njeni ovo.
Moda. Al emu ta lana noblesa,
sve je to skupo, al odvie novo.

(Pjesme, 1909.)


PRILOG 21
Dragutin Domjani: U predveerje
Uz obronke se skuplja mrak,
ve travnici u noi tonu,
a krvavi jo poar sja
na zapadu na nebosklonu.

Bregova niz do zapada
ko valovlje se mrtvo prua,
rumenilo im posu vrh
ko latice od tisu rua.

Tek oblaci su nad njima,
sve zlato ih i grimiz rubi,
a dalje se daljinam kraj
u beskraju i utnji gubi.

(Pjesme, 1909.)












PRILOG 22
Dragutin Domjani: Ljeto
Mirie sieno, uz zgrbljene vrbe
potok se uri i ubore zbori,
zob se uzbibana srebri na ravni,
makovo cviee se njie i gori.

uma se uspinje gusta i mrana,
stoljetne dubove brljan sve ovi,
nad njima modrom po prozirnom nebu
visoko vunasto oblaje plovi.

Zaapta paprat i miris se razli,
pod njom se jagode sitne rumene,
sunca se zlato kroz lisnate kronje
sipa na travu i duboke sjene.

Moda je nekad u cjelovu ovdje
nikao ivot zaboravljen davno,
kolika ljeta su minula zatim,
prola bez traga niz polje to ravno.

Mnoga e stoljea minut iza nas
i mnogi narataji nestati novi,
ali i nekad e ploviti mirno
na nebu oblaci isti ko ovi.

(Pjesme, 1909.)


PRILOG 23
Dragutin Domjani: Jesen
Sence se zbiraju,
Oi zapiraju,
Nekaj alostno se sluti,
Kaj nam to skrivaju,
S rnim prekrivaju,
Kaj nam tajiju ti kuti?

Je li kaj minulo,
Stiha poginulo,
Morti nam drago i sveto?
Il za planinami
I za daljinami
Cvetno povehnulo leto?

Vse su preplavile
Sence i zavile
V kmicu. I v naem je oku.
Nebo se zmutilo,
Listje poutilo,
Jesen gledi pri obloku.

(Kipci i popevke, 1917.)


49
PRILOG 24
Dragutin Domjani: Pod veer
Srebro se blisie,
Ribica se hie,
Reka si umi,
Nekaj pripoveda,
Kaj se razmet ne da,
K emu reih n.

Tenke su se megle
Na vrbike legle,
Na poljane vse,
I kak senja bela,
Skrile dol i sela,
Drema im se vre.

ume se gubiju,
Bregi se plaviju,
Dale su nam zmir,
Nebo je kak zlato,
Tiho, udnovato,
Kak molitve mir.

Tiha nam i dua,
Samo vse poslua,
Kak da epe gdo.
Morti za te vnoge
V boju ljude bge
Negdo moli to.

(Kipci i popevke, 1917.)

PRILOG 25
Dragutin Domjani: Mrak
Bele su breze tak blede,
Trusi po strni se mak,
Plave planine zastira
S rnimi kreljutmi mrak.

Steza se skriva pod preprut,
Grmje se stisnulo v kraj,
Kakti da ekaju nekaj
Doli, daljine i gaj.

Breze posluaju blede,
Veter zatajil je dah,
Tajno kak rosa prek trave
Preel je trepet i strah.

Ti je bez glasa preletel
K noi za breze tam prek.
Bog moj, kad zaspat bum moral,
Bum li ja spal za navek?...

(Kipci i popevke, 1917.)
PRILOG 26
Dragutin Domjani: Ide no...
Nebo je vu samom zlatu,
rni jablani pred njim,
S travnikov se ravnih zdie
Tenki plavi dim.

I aleja v dol odhaja,
Zrak je miren i tak ist,
Kak narisana se vidi
Vsaka svr i list.

V mutnu meglu grad se zavil,
Samo dalki um je ut,
List za listom tiho pada,
Put je pust i ut.

Pak je nebo sada bledo,
Zgasilo se zlato tam,
Plavi je metulj doprhal,
Zginul v nebo mam.

Spomen mi je dragi doel,
Ali taki zginul pro,
Jesen ti je v mojoj dui,
Ide, ide no...

(Kipci i popevke, 1917.)



















50
PRILOG 27
Dragutin Domjani: Ribii
Stara se nagiblje vrba,
Kakti da bi spala,
Topli letni dan je videt
Z vode kak z zrcala.

Oblak plava jen za drugim
Beli i debeli,
A na bregu mirni ljudi
V travu su se seli.

Dremlje voda, samo onde
Gde je kraj rukava,
Svetli val prek vala skae,
Tee umna Sava.

Preel poldan, greje sunce,
Voda vse trepee,
Negdo je na bregu rekel:
Sada kak da vlee.

Vsaki as na vedrom nebu
Kri se zdigne vesel,
Ribi-ti kak bela strela,
Ribu je odnesel.

Sunce tone isto nisko,
V vodi je vre kmica,
Vse je duga senca vrbe,
Vse su duga lica.

Nebo je vu jednom ognju,
Tii su po prudih,
A pred nebom silhuete
rnih tihih ljudih.

(Kipci i popevke, 1917.)













PRILOG 28
Dragutin Domjani: Samoa
Staza s bregova vijuga i hiti,
U dolu sred duboke trave je nesta,
I bespue svuda, a na nebu mirnom
Nedosena zvjezdana zasjala cesta.

Grmlje sve nisko i nemono lei,
Sred ikarja jablan, to strijela srubi.
Ni ptica jo nema, a vjetar je umro,
Sad posljednji dah mu u au se gubi.

Prestale kie, sa slomljenih hvoja
Na suvarje katkad jo kapljica kane.
Ko tajnih da zmija se prenulo leglo
Iz gutare puzaju sjene pod grane.

U dnu doline se skupila voda,
Tek gdjegdje su vlati je probile trave,
I ko da tu vodu, to hladno se cakli
Uzbibae drhtaji noi i strave.

(Izabrane pjesme, 1924.)


PRILOG 29
Dragutin Domjani: Kaj vrt si senja
Vuz steze vu roah
Rondele diee,
Ves vrt je pun sunca,
Da zrak vse trepee.

Oblaek po nebu
Si stiha putuje
A z trave jo samo
urica se uje.

I roe su teke,
I lilije blede,
I jena kraj druge
Vre spiju rezede.

A ober rondelah
I roah gizdavih
Tak udni su kipci
Vu kuglah tih plavih.

Vse nekak je malo,
Vse nekak se menja.
To valjda je videt,
Kaj vrt si senja.

(V suncu i senci, 1927.)



51
PRILOG 30
Dragutin Domjani: Gorice v suncu
Vse sunca je zlatoga puno:
I gusti v goricah vsi grozdi
I puti po klanjcih glibokih
I dalki i rudasti gozdi.

I krovi od kletih rleni
I svetle na bregih kapele
I travniki plavi po nebu
I oblakov ovice bele.

I vse je veselja tak puno,
I vse kak da sreno se smeje,
Da sunece, boja ta roa,
Zlati ih i draga i greje.

I kak da ga tiho pozdravlja
I gora i gozd i gorice.
A kaj samo v mojem je srcu
Vse alosti puno i kmice?!

(V suncu i senci, 1927.)


PRILOG 31
Dragutin Domjani: Zlato
Sunca se traki rasipani
V zlatne drobiju drobtine,
Puni su lugi i puti ih,
Selo i dol i daljine.

Vali se ita razlevaju.
Zlatno je zrno do zrna,
Zlatom je istim posipana
Senca vu dubravi rna.

Krovi slamnati i skosmani
Kak da vu iskrah su samih,
Vsigdi blisie se sunece
ak na zakadjenih tramih.

Kak bi sad tel se nasmejati,
V suncu na sence pozabit,
Ruke rairiti obodve,
njimi vu zlato zagrabit.

Glavicu jednu nakiniti,
Lasek pozlatiti vsaki.
Ali bi videl: na glavi toj
Jesu vre suneni traki.

(V suncu i senci, 1927.)



PRILOG 32
Dragutin Domjani: Sa Sljemena
Proplanci miriu jagodom,
ume se rue put ravni,
k poljima ispod breuljaka
pokraj sjenokoa travni'.

ute se slamnati krovovi,
rijetki se crijepom rumene.
Vinograd k suncu se pruio,
prolaze oblaka sjene.

Kao da tuga je pokrila
Zagorje pitomo moje.
Zar se ta polja i bregovi
leda, il ega li boje?

Tvrd je tu kruh, al i ljudi su.
Stradati svako je vik.
Slaba je zemlja, al naa je.
Jo je ne pokori niko!

(Pjesme, 1933.)


PRILOG 33
Dragutin Domjani: Kroz no
Kroz sutjeske kupi se tmina,
u dolu sve titra i sja,
sve puno je srebra i sna,
svud lije se mjeseina,
i mirna je krajina sva.

Tek nestani lahor jo stresa
u umi sa rumenog vrijesa
i s trave na poljima rosu
to gusta se prosu.

I on preko rijeke i vala
k nam donio miris ciklame
to prva u lugu je cvala,
i jagoda okus iz tame
to sazrele slatke pod granjem.
I drskim ti milovanjem
zamrsio rudaste prame.

I juri sve dalje vlak.

Al udno je drhtav taj zrak,
pun njenosti, enje i tuge!

I niu se slike kraj pruge,
fantastino tihe i nove,
u srebrenoj maglici plove
i minu u hitrome letu.

52
A ondje u procvalom spletu
od divljih i crvenih rua,
malena se kuica javi,
i vrti se pred njom prua,
i lipa se nad njom savi.
I sve je u cvijetu.

Al ume nas zastrlo hvoje,
zazvonili zvonii plavi,
i negdje gdje staza se sputa,
u prodoli paprat zauta.

I dalje je jurio vlak.

Zar moda pod skromnim tim krovom
i naa bi procvala srea?
Zar moda za kuicom ovom
ve eznulo davno nas dvoje,
al sve kao san samo nesta.
Ko ikad e nai je moi?

Me lugove zala i cesta,
pod rosom se sagnuo mak,
sve usnu u mjeseevoj noi.

I dalje je jurio vlak...

(Pjesme, 1933.)



















PRILOG 34
Dragutin Domjani: Zlatna cesta
Stijenje se strgano penje
s puine tamne i plave,
po njem ko svijenjaci cvjetni
rasute cvatu agave.

Giba se more i biba,
mirte sa otoka diu,
mjesec nad mirima plovi
u no sve crnju i tiu.

Cesta se prostrla zlatna,
sve se u drhtaju cakli.
Ne zna da l' odmie cesta,
il' se tek talasi makli.

A more umi i pria
na dnu kod drevnoga zida,
ko da je priguen smijeh,
ili ko nemono rida.

Katkad iz tihe te tame
zaplovi amac i sine,
drhtavim zlatom sav posut,
i opet u no on mine.

Sablasno s amcem i ljudi
ko siluete se gube.
Kao da nemaju srca
kojim i trpe i ljube.

Zlatna se odmie cesta
u ono bespue neko,
pusto i tajno ko ivot,
nekud daleko, daleko...

(Pjesme, 1933.)
















53
PRILOG 35
Dragutin Domjani: Jabuke
Jabuke se rleniju
v suncu se ariju,
gladke, sladke jabuice,
kak i tvoje lice.

Tam, gde suncu jesu blie
sunce ih zaie,
tak i vusta tvoja mala
vsu bi slast mi dala.

Jabuke su tu rlene,
sunca ar za mene,
tu ja najdem vsu sladkou,
tak ih kunut hou.

(Po dragomu kraju, 1933.)

























PRILOG 36
Dragutin Domjani: Kaj to tak tiho dii
Veter se igra, zigrava
s travom, kaj isto jo spi,
veter po trsju ziskava,
kaj to tak tiho dii?

Dalko je joe do branja,
trs je al senjat ga znal:
on si vre z listjem zaklanja
grozdek cvetui i mal.

Kad su gorice vu cvetu
na te se zmislim ja pak,
rad bi ti dragati lasi,
tiho diiju mi tak.

(Po dragomu kraju, 1933.)




































54
LITERATURA

PRIMARNA
1. Domjani, Dragutin M.: Izabrane pjesme, Matica hrvatska, Zagreb, 1924.
2. Domjani, Dragutin M.: Kipci i popevke, Drutvo hrvatskih knjievnika, Zagreb, 1917.
3. Domjani, Dragutin M.: Pjesme, Drutvo hrvatskih knjievnika, Zagreb, 1909.
4. Domjani, Dragutin M.: Pjesme, drugo izdanje, Drutvo hrvatskih knjievnika, Zagreb,
1917.
5. Domjani, Dragutin M.: Pjesme, Savremenik Srpske knjievne zadruge, Beograd, 1933.
6. Domjani, Dragutin M.: Po dragomu kraju, Zaklada tiskare Narodnih novina, Zagreb,
1933.
7. Domjani, Dragutin M.: V suncu i senci, vlastita naklada, Zagreb, 1927.


SEKUNDARNA
1. Aleksandrov-Poganik, Nina: Znanost o knjievnosti u razdoblju moderne, Croatica,
god. 22, sv. 35-36, Zagreb, 1991.
2. Andri, Ivo: D. Domjani, Kipci i popevke; u: M. Domjani: Za zbogom, izabrane pjesme,
prir. B. Donat, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1972.
3. Ani, Vladimir Goldstein, Ivo: Rjenik stranih rijei, Europapress holding i Novi liber,
Zagreb, 2007.
4. Barac, Antun: O knjievnosti, prir. M. icel, kolska knjiga, Zagreb, 1986.
5. Bari, Eugenija i suradnici: Hrvatska gramatika, kolska knjiga, Zagreb, 1995.
6. Batui, Nikola; Kravar, Zoran; mega, Viktor: Knjievni protusvjetovi, Matica hrvatska,
Zagreb, 2001.
7. Bazin, Germain: Impresionizam, prev. K. Ambrozi, Jugoslavija, Beograd, 1966.
8. Begovi, Milan: Domjanieve Izabrane pjesme; u: isti: Studije i kritike, Sabrana djela
Milana Begovia, svezak sedamnaesti, ur. T. Matrovi, Naklada Ljevak, Zagreb, 2003.
9. Begovi, Milan: Dragutin Domjani; u: isti: Studije i kritike, Sabrana djela Milana
Begovia, svezak sedamnaesti, ur. T. Matrovi, Naklada Ljevak, Zagreb, 2003.
10. Bradbury, Malcolm; McFarlane, James: Movements, Magazines and Manifestos; u:
Modernism 1890-1930, prir. M. Bradbury i J. McFarlane, Penguin Books, London, 1991.
11. Brozovi, Dalja: Uz Pjesme i popevke Dragutina Domjania, Krugovi, br. 3-4, Zagreb,
1955.
12. Corelj Zurl, Josip: Od Domjania do kajkaviane, Udruga umjetnika August enoa,
Zagreb, 2007.
55
13. Donat, Branimir: Dragutin Domjani; u: Vladimir Vidri, Dragutin Domjani, Mihovil
Nikoli: Pjesme, prir. A. oljan i B. Donat, PSHK 74, Zora i Matica hrvatska, Zagreb,
1970.
14. Dragutin M. Domjani (pogovor); u: Dragutin Domjani: Pjesme, Drutvo hrvatskih
knjievnika, Zagreb, 1909.
15. Dragutin M. Domjani (pogovor); u: Dragutin M. Domjani: Pjesme, drugo izdanje,
Drutvo hrvatskih knjievnika, Zagreb, 1917.
16. Flaker, Aleksandar: Stilske formacije, Liber, Zagreb, 1976.
17. Frange, Ivo: Povijest hrvatske knjievnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske i Cankarjeva
zaloba, Zagreb-Ljubljana, 1987.
18. Franievi, Marin: Eseji i rasprave, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1986.
19. Franievi, Marin: Rasprave o stihu, akavski sabor, Split, 1979.
20. Gibbs, Beverly Jean: Impressionism as a Literary Movement, The Modern Language
Journal, god. 36, br. 4, 1952.
21. Gjurgjan, Ljiljana Ina: Mit, nacija i knjievnost kraja stoljea: Vladimir Nazor i
William Butler Yeats, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1995.
22. Hauzer, Arnold (Arnold Hauser): Socijalna istorija umetnosti i knjievnosti, 2. svezak,
prev. K. Anastasijevi, Kultura, Beograd, 1966.
23. Hergei, Ivo: Domai i strani, Ex libris, Zagreb, 2005.
24. Jeli, Dubravko: Povijest hrvatske knjievnosti, 2. izdanje, Naklada Pavii, Zagreb,
2004.
25. Jembrih, Alojz: Hrvatsko-slovenske knjievno-jezine veze, Zrinski, akovec, 1991.
26. Jei, Slavko: Hrvatska knjievnost od poetaka do danas 1100-1941., Grafiki zavod
Hrvatske, Zagreb, 1993.
27. Juri, Slaven: istoakcenatski stih u hrvatskoj moderni; u: Komparativna povijest
hrvatske knjievnosti, zbornik radova II. Moderna, ur. M. Tomasovi i V. Gluni-
Buani, Knjievni krug, Split, 2000.
28. Kalinski, Ivo: Adamoveki i donjozelinski govor i jezik Domjanievih kajkavskih pjesama,
Kaj, god. 36, br. 6, Zagreb, 2003.
29. Kalinski, Ivo: Poetika i jezik kajkavskih pjesama Dragutina Domjania, Kajkavsko
spravie, Zagreb, 1988.
30. Kalinski, Ivo: Sukladnost i kontrasti Galovieve i Domjanieve kajkavske poetike, Kaj,
god. 36, br. 1-2, Zagreb, 2003.
31. Kolar, Slavko: Dragutin Domjani, Pjesme i popevke; u: Dragutin Domjani: Pjesme i
popevke, prir. S. Kolar, Epoha, Zagreb, 1955.
32. Kova, Zvonko: Meuknjievna tumaenja, Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb, 2005.
56
33. Kravar, Zoran; Orai-Toli, Dubravka: Lirika i proza Antuna Gustava Matoa, kolska
knjiga, Zagreb, 1996.
34. Krklec, Gustav: Domjani: V suncu i senci; u: Dragutin M. Domjani: Za zbogom,
izabrane pjesme, prir. B. Donat, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1972.
35. Krlea, Miroslav: Dragutin Domjani; u: isti: Evropa danas, Zora, Zagreb, 1956.
36. Krlea, Miroslav: Panorama pogleda, pojava i dojmova, prir. A. Malinar, Osloboenje,
Sarajevo, 1975.
37. Kronegger, Maria Elisabeth: Literary Impressionism, College & University Press, New
Haven, 1973.
38. Kuzmanovi, Mladen: Dragutin Domjani; u: Dragutin Domjani: Izabrane pjesme, prir.
M. Kuzmanovi, Matica hrvatska, Zagreb, 1998.
39. Kuzmanovi, Mladen: Predgovor; u: Dragutin Domjani: Pjesme, prir. M. Kuzmanovi,
Rije, Vinkovci, 1998.
40. Livadi, Branimir: Svijet Domjanievih pjesama, Hrvatska revija, god. 9, Zagreb, 1936.
41. Lunaek, Vladimir: Predgovor; u: Dragutin M. Domjani: Izabrane pjesme, Matica
hrvatska, Zagreb, 1924.
42. Marhold, Hartmut: Impressionismus in der deutschen Dichtung, Peter Lang, Frankfurt,
1985.
43. Marot, Danijela: Hrvatsko-slovenske knjievne veze u doba moderne, Fluminensia, god.
18, br. 1, 2006.
44. Mato, Antun Gustav: Jedan od posljednjih (D. M. Domjani: Pjesme); u: isti: Kritike,
prikazi i polemike iz hrvatske i srpske knjievnosti i plastinih umjetnosti (1905-1909),
Sabrana djela A. G. Matoa, knjiga XVI, ur. J. Benei, Binoza, Zagreb, 1940.
45. Mato, Antun Gustav: Pjesme Dragutina M. Domjania; u: isti: Ogledi; Vidici i putovi;
Nai ljudi i krajevi, Sabrana djela A. G. Matoa, svezak 3, prir. D. Tadijanovi, JAZU,
Zagreb, 1955.
46. Matz, Jesse: Literary Impressionism and Modernist Aesthetics, Cambridge University
Press, Cambridge, 2001.
47. Milanja, Cvjetko: Domjanievo tokavsko i kajkavsko pjesnitvo, Umjetnost rijei, god.
43, br. 1, Zagreb, 1999.
48. Milanja, Cvjetko: Hrvatsko pjesnitvo 1900.-1950. Novosimbolizam. Dijalektalno
pjesnitvo, Jerki tiskara, Zagreb, 2008.
49. Milanja, Cvjetko: Hrvatsko pjesnitvo 1900.-1950. Pjesnitvo hrvatske moderne,
Altagama, Zagreb, 2010.
50. Milanja, Cvjetko: Ljetopis Dragutina Domjania; u: Dragutin Domjani: Izbor pjesama,
prir. C. Milanja, Matica hrvatska, Zagreb, 2000.
57
51. Milanja, Cvjetko: Vidrievo pjesnitvo izmeu impresionizma i secesionizma, Umjetnost
rijei, god. 42., br. 3-4, Zagreb, 1998.
52. Milievi, Nikola: Rije u vremenu, Mladost, Zagreb, 1981.
53. Paljetak, Luko: Hrvatske teme, Matica hrvatska, Dubrovnik, 1999.
54. Paljetak, Luko: Uviaji iz starije i novije hrvatske knjievnosti, Dubrovnik, Dubrovnik,
1990.
55. Panorama hrvatske knjievnosti XX. stoljea, prir. V. Pavleti, Stvarnost, Zagreb, 1965.
56. Pavlii, Pavao: Lirika i etika; u: Dani hvarskoga kazalita Nazbilj i nahvao: etike
suprotnosti u hrvatskoj knjievnosti i kazalitu od Marina Dria do dananjih dana, ur.
Nikola Batui i sur., HAZU i Knjievni krug, Zagreb-Split, 2009.
57. Pavlii, Pavao: Mala tipologija moderne hrvatske lirike, Matica hrvatska, Zagreb, 2008.
58. Pavlii, Pavao: Moderna hrvatska lirika, Matica hrvatska, Zagreb, 1999.
59. Pavlii, Pavao: to je danas hrvatska moderna?; u: Dani hvarskog kazalita
Knjievnost i kazalite hrvatske moderne bilanca stoljea II, HAZU i Knjievni krug,
Zagreb-Split, 2002.
60. Pavlovi, Cvijeta: Modernizam naturalizam ili impresionizam: Zola i Kumii; u:
Komparativna povijest hrvatske knjievnosti, zbornik radova XII Istodobnost
raznodobnog. Tekst i povijesni ritmovi, ur. C. Pavlovi, V. Gluni-Buani i A.
Meyer-Fraatz, Knjievni krug i Odsjek za komparativnu knjievnost Filozofskoga
fakulteta, Split Zagreb, 2010.
61. Poganik, Joe: Hrvatska moderna i knjievnosti zapadnoeuropskog kruga, Croatica,
god. 22, sv. 35-36, Zagreb, 1991.
62. Popovi, Vladimir: Pjesma buduima (sabrani radovi), Prosvjeta, Zagreb, 1998.
63. Posavac, Zlatko: Moderna kao interpretativna tema problem pluralizama izama,
Republika, god. 36, br. 6, Zagreb, 1980.
64. Povijest svjetske knjievnosti, knjiga 3, ur. G. Vidan, Liber i Mladost, Zagreb, 1982.
65. Povijest svjetske knjievnosti, knjiga 5, ur. V. mega, Liber i Mladost, Zagreb, 1974.
66. Povijest svjetske knjievnosti, knjiga 6, ur. B. Kogoj-Kapetani i I. Vidan, Liber i Mladost,
Zagreb, 1976.
67. Prosperov Novak, Slobodan: Povijest hrvatske knjievnosti, svezak II. Izmeu Pete,
Bea i Beograda, Marjan tisak, Split, 2004.
68. Schapiro, Meyer: Impressionism. Reflections and Perceptions, George Brazillier, New
York, 1997.
69. Scott, Clive: Symbolism, Decadence and Impressionism; u: Modernism 1890-1930, prir.
M. Bradbury i J. McFarlane, Penguin Books, London, 1991.
58
70. Skok, Joa: Arkadijska obzorja kajkavskog pjesnitva Dragutina Domjania; u:
Domjanieva arkadija, ur. I. Kalinski, Kajkavsko spravie, Zagreb, 1983.
71. Skok, Joa: Kajkavski kontekst hrvatske knjievnosti, Zrinski, akovec, 1985.
72. Slamnig, Ivan: Sedam pristupa pjesmi, Izdavaki centar, Rijeka, 1986.
73. Slamnig, Ivan: Stih hrvatske i srpske moderne; u: Zbornik radova sa znanstvenog skupa
Komparativno prouavanje jugoslavenskih/junoslavenskih knjievnosti, ur. E. Fier i
F. Grevi, Varteks tiskara, Zagreb-Varadin, 1987.
74. Solar, Milivoj: Povijest svjetske knjievnosti kratki pregled, Golden marketing, Zagreb,
2003.
75. Stama, Ante: Passim, Logos, Split, 1989.
76. Stowell, Peter: Literary Impressionism: James and Chekhov, University of Georgia Press,
Athens, 1980.
77. Symposium on Literary Impressionism, Yearbook of Comparative and General
Literature, br. 17, 1968.
78. Sypher, Wylie: Rococo to Cubism in Art and Literature, Random House, New York,
1960.
79. icel, Miroslav: Dragutin Domjani (predgovor); u: Dragutin Domjani: Inje i rue,
Mladinska knjiga, Ljubljana Zagreb, 1990.
80. icel, Miroslav: Knjievna kritika o Dragutinu Domjaniu, Kaj, god. 28, br. 4-5,
Zagreb, 1995.
81. icel, Miroslav: Pisci i kritiari, Naklada Ljevak, Zagreb, 2003.
82. icel, Miroslav: Poezija Dragutina Domjania; u: Miroslav icel, Dunja Detoni-Dujmi,
Josip Lisac: Poezija Dragutina Domjania, Z mojih bregov Frana Galovia, Ognji i
roe Ivana Gorana Kovaia, kolska knjiga, Zagreb, 1996.
83. icel, Miroslav: Povijest hrvatske knjievnosti knjiga III.: Moderna, Naklada Ljevak,
Zagreb, 2005.
84. imi, Antun Branko: Lirika Domjania; u: isti: Pjesme i proza, prir. J. Katelan, PSHK
99, Matica hrvatska i Zora, Zagreb, 1963.
85. imi, Antun Branko: Na impresionizam; u: isti: Pjesme i proza, prir. J. Katelan, PSHK
99, Matica hrvatska i Zora, Zagreb, 1963.
86. Teak, Stjepko: Jezine mijene i prijelomi u hrvatskoj umjetnosti rijei, Tipex, Zagreb,
2002.
87. The New Princeton Encyclopedia of Poetry and Poetics, ur. A. Preminger i T. V. F.
Brogan, MJF Books, New York, 1993.
88. Thomson, Belinda: Impressionism. Origins, Practice, Reception, Thames & Hudson,
London, 2000.
59
89. Uarevi, Josip: Vladimir Vidri i njegove Pjesme, Disput, Zagreb, 2009.
90. Wenzelides, Arsen: Knjievne studije, autorova naklada, Sarajevo, 1917.
91. Zadravec, Franc: Elementi slovenske moderne knjievnosti, Pomurska zaloba, Murska
Sobota, 1980.
92. imbrek, Ladislav: Dragutin M. Domjani, Hrvatsko kolo, knjiga 11, Zagreb, 1930.
93. mega, Viktor: Beka moderna. Portret jedne kulture, Matica hrvatska, Zagreb, 1998.
94. mega, Viktor: Duh impresionizma i secesije. Hrvatska moderna, ZAZNOK, Zagreb,
1993.
95. mega, Viktor: Duh impresionizma i secesije, drugo, proireno izdanje, ZAZNOK,
Zagreb, 1997.
96. mega, Viktor: Impresionizam; u: Renik knjievnih termina, ur. D. ivkovi, Nolit,
Beograd, 1986.
97. mega, Viktor: Krleini evropski obzori, Znanje, Zagreb, 1986.
98. mega, Viktor: Teita modernizma, Sveuilina naklada Liber, Zagreb, 1986.