Vucistrah I Zivot Je San Dipl

Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Filozofski fakultet
Marina Markovi
VUISTRAH PETRA KANAVELIA I IVOT JE SAN

CALDERONA DE LA BARCE
Diplomski rad
Mentor: prof. dr. sc. Milovan Tatarin
Osijek, 2015.
1
SADRAJ
SAETAK 3
1. UVOD ... 4
2. BAROK U EUROPSKOJ I HRVATSKOJ KNJIEVNOSTI . 5
2.1. Barok u europskoj knjievnosti .. 5
2.2. Barok u hrvatskoj knjievnosti ... 7
2.3. Petar Kanaveli hrvatski pjesnik i dramatiar ... 10
2.4. panjolski dramatiar Pedro Caldern de la Barca .. 12
3. HRVATSKA DRAMA 17. STOLJEA 14
4. SADRAJ KANAVELIEVA VUISTRAHA . 17
5. SADRAJ CALDERNOVE DRAME IVOT JE SAN ... 19
6. VUISTRAH PETRA KANAVELIA ZATOENITVO I SAN U HRVATSKOJ
KNJIEVNOSTI 21
6.1. Pitanje autorstva ... 21
6.2. Vrijednosnu sudovi povjesniara knjievnosti . 22
6.3. Zatoenitvo i san . 24
7. IVOT JE SAN CALDERNA DE LA BARCE ZATOENITVO I SAN U
PANJOLSKOJ KNJIEVNOSTI . 27
7.1. Vrijednosni sudovi povjesniara knjievnosti .. 27
7.2. Zatoenitvo i san . 28
8. VUISTRAH DVA PREDLOKA .. 33
9. USPOREDBA VUISTRAHA S DRAMOM IVOT JE SAN 36
9.1. Tematske slinosti i razlike .. 36
9.2. Motivske slinosti i razlike .. 36
9.3. Strukturne slinosti i razlike . 40
10. ZAKLJUAK ... 42
11. LITERATURA .. 43
IVOTOPIS 45
2
SAETAK
Predmet su diplomskog rada drame Vuistrah Petra Kanavelia i ivot je san Pedra Calderna
de la Barce. Najprije e biti iznesene osnovne informacije o knjievnom razdoblju u kojem su
drame nastale te o piscima i njihovu knjievnom stvaralatvu. Pokuat e se definirati
hrvatska drama 17. stoljea s obzirom na njezine korijene i osobitosti. Uz kratak sadraj
analiziranih drama, u radu e se navesti i vrijednosni sudovi povjesniara knjievnosti o
navedenim dramama te e se analizirati prisutnost motiva zatoenitva i sna. Takoer e se
analizirati pitanje autorstva Vuistraha te kontaminacije talijanskih predloaka u
Kanavelievoj drami. U radu e naglasak biti stavljen na utvrivanje slinosti i razlika izmeu
drama Vuistrah i ivot je san na tematskoj, motivskoj i strukturnoj razini.
Kljune rijei: barokna drama, Petar Kanaveli, Pedro Caldern de la Barca, Vuistrah, ivot
je san
3
1. UVOD
Drame Vuistrah Petra Kanavelia i ivot je san Pedra Calderna de la Barce nastale su u
razdoblju baroka, a drama ivot je san posluila je Kanaveliu za Vuistraha. Iako bi se danas
Kanavelievo djelo zbog te injenice smatralo plagijatom, neko je bila uobiajena pojava da
jedno knjievno djelo poslui kao predloak nekom drugom, to nuno ne umanjuje
umjetniku vrijednost knjievnog djela koje je nastalo prema tuem predloku. Ponajprije e
se razmotriti ope karakteristike baroka. Zatim e se prikazati ivot i djelo Petra Kanavelia i
panjolskoga dramatiara Pedra Calderna de la Barce te staviti naglasak na drame Vuistrah
i ivot je san. Na temelju analize bit e mogue neto rei o njihovim slinostima i razlikama.
4
2. BAROK U EUROPSKOJ I HRVATSKOJ KNJIEVNOSTI
2.1. Barok u europskoj knjievnosti

Barok je knjievno razdoblje koje se u europskoj i hrvatskoj knjievnosti javlja nakon
renesanse te oznaava umjetniki i estetiki doivljaj bitno razliit od renesansnog. Sama rije
barok potjee od portugalske rijei barocco, koja oznaava neobraeni biser, biser
nepravilnog oblika, odnosno biser manje vrijednosti.1 Rije barok se iz portugalskoga,
panjolskoga i francuskog jezika proirila u druge europske jezike (francuski i engleski
baroque, njemaki Barock, ruski barokko)2 te postala opeprihvaen izraz za knjievno
razdoblje.
Poetak i kraj baroka prilino je teko odrediti te se esto govori o razlici izmeu
baroka sjevernih, protestantskih drava, te onih junih, katolikih. Ipak se okvirno moe
zakljuiti da je barok u povijesti knjievnosti traje izmeu 1570. i 1670. godine. 3 Barok je
nastao u doba katolike obnove koja je bila najavljena Tridentskim koncilom (1545.1563.).4
Najsnanija potpora Crkvi u irenju vjere bio je isusovaki red.
Barokne se forme ponajprije ogledaju u manirizmu. Manirizam se odreuje kao
stvaralaka imitacija, pretjerana upotreba odreenih manira, tj. stilskih postupaka. Manirizam
odlikuje neprirodnost i prenaglaena stilizacija, ali i uvoenje subjektivne perspektive,
naruavanje prirodnih odnosa dijelova i cjeline, jako isticanje detalja te sklonost prema
izvrtanju uobiajenih vrijednosti. U nekim europskim dravama manirizam dobiva ime prema
pojedinim knjievnicima, a u drugima prema knjievnim djelima. U Italiji se naziva
marinizam prema Giambattisti Marinu,5 a u panjolskoj gongorizam prema Gongori.6 U
Engleskoj je manirizam dobio ime euphuism, odnosno eufumizam (kienost, neprirodnost),
1
Milivoj Solar, Povijest svjetske knjievnosti, Golden marketing, Zagreb, 2003, str. 144.
2
Barok, u: Hrvatska enciklopedija, http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6003
(pristupljeno 19. 1. 2015.)
3
Milivoj Solar, nav. dj., str. 146.
4
Mihovil Kombol, Slobodan Prosperov Novak, Povijest hrvatske knjievnosti do narodnog
preporoda, Matica hrvatska, Zagreb, 1961, str. 186.
5
Giambattista Marino (1569.1625.), zaetnik marinizma i jedan od najveih talijanskih baroknih
pjesnika.
6
Luis de Gngora y Argote (1561.1627.), panjolski barokni pjesnik i glavni predstavnik
kulteranizma.
5
prema pripovijesti Euphues Johna Lylyja,7 a u Francuskoj precioznost prema nadimku
dama koje je ismijao Molire8 u komediji Smijene precioze.9
Osim stilskih znaajki, za barok su karakteristini religioznost i misticizam te povratak
srednjovjekovnom alegorizmu, osim to se barok esto povezuje s osobnom simbolikom i s
aluzijama na izravne povijesne dogaaje.10
Dominantna je tema u baroku spoznaja ljudske prolaznosti. Motivi koji se javljaju u
baroknoj knjievnosti jesu motivi sna i labirinta. Svijet i svijest, svijest i savjest, stvarnost i
san postaju osnovnim dvojstvom svjetonazora umjetnika toga doba.11 San je privid, iluzija,
bijeg od svijeta. Umjetnik prvi put izraava svoj nemir pred pojavama, ali i mogunou da u
svojim djelima tim pojavama podlegne ili da im se odupre. 12 Labirint predstavlja nepravilnost
i zbrku, to je karakteristino za to razdoblje. U starim kulturama labirint predstavlja metaforu
za proraunljive i neproraunljive elemente ovog svijeta.13 U baroku je svijet labirint
podvala, neistina privida.14
Knjievni se barok javio u svim knjievnim vrstama, a posebnu raznolikost pokazuje
na podruju dramske knjievnosti. Tako je panjolska barokna knjievnost dala vaan
doprinos svjetskoj knjievnosti u lirici i prozi, ali ipak vaniji u dramskoj umjetnosti.
panjolsku knjievnost 16. i 17. stoljea povjesniari knjievnosti zovu njezinim Zlatnim
vijekom (panj. siglo de oro). panjolski pisci toga razdoblja koristili su teme mistinosti,
religioznosti te razapetosti izmeu due i tijela. Najvei panjolski dramatiari bili su Lope
Felix de Vega Carpio, Tirso de Molina (Gabriel Tellez) te Pedro Caldern de la Barca, a
najvanije dramske vrste crkvena i svjetovna drama. Crkvena drama nazvana je auto
sacramental, a svjetovna drama, odnosno commedia, imala je nekoliko podvrsta od kojih je
najvanija tzv. drama plata i maa,15 nazvana prema opremi glavnog junaka. Predstave su
se odravale na otvorenom prostoru. Gledatelji su bili razmjeteni prema staleima, pa su oni
viih stalea sjedili sa strane i sprijeda, dok su gledatelji iz niih stalea stajali straga.
Scenografija je bila oskudna, ali je kostimografija bila raskona. Publika je sudjelovala u
7
John Lyly (1554.1606.), engleski dramatiar.
8
Molire, pravim imenom Jean-Baptiste Poquelin (1622.1673.), francuski komediograf.
9
10
Ibid., str. 146.147.
11
Zvonimir Mrkonji, Ogledalo mahnitosti, Cekade, Zagreb, 1985, str. 135.
12
Ibid., str. 137.
13
Gustav Rene Hocke, Svijet kao labirint: manira i manija u evropskoj umjetnosti od 1520. do 1650. i
u suvremenosti, August Cesarec, Zagreb, 1991, str. 133.
14
Ibid., str. 135.
15
Komedije plata i maa nastaju u panjolskoj poetkom 16. stoljea. Ljubavni zaplet u komediji
se rjeava viteki, odnosno platom i maem.
6
predstavi, odnosno ponavljala reenice te odobravala ili negodovala. Prizori su bili dojmljivi,
radnja brza i puna preokreta, a dijalozi i monolozi dopadljivi. Puki moralizam i shematizam
(predvidivo ponavljanje s varijacijama) morali su proimati sve drame.16
2.2. Barok u hrvatskoj knjievnosti

Hrvatski knjievni barok knjievno je razdoblje koje je vremenski tee odrediti. Barokne crte
uoljive su jo u prvim desetljeima 17. stoljea pa do polovice 18. stoljea. To razdoblje
hrvatske knjievnosti odlikuje policentrinost kulturnog ivota. Naime, Hrvatska je u 17.
stoljeu bila politiki rascjepkana. Dalmacija je jo od 1499. godine bila pod mletakom
vlau. Jezgru srednjovjekovne Hrvatske, prostor izmeu Kupe i Vrbasa, osvojili su Turci koji
su nakon Mohake bitke potpuno preuzeli i Slavoniju, dok je Banska Hrvatska (pojas od
sjevernog Primorja do maarske granice) sporazumno pripala Habsburkoj Monarhiji 1527.
godine na saboru u Cetinu. Potkraj 16. stoljea Hrvatska je svedena na ostatke ostataka
(reliquiae reliquiarum). Jedino je slobodu sauvala Dubrovaka Republika koja je Turcima
plaala hara, ali je zauzvrat i dalje trgovala po sultanovim zemljama.17 Posljedice takve
podjele bile su mnogostruke, od prihvaanja tuih kultura i obiaja, do nejednakoga
kulturnoga, drutvenoga i ekonomskog razvoja.18
Barok je u sve hrvatske krajeve prodro kao jedan stil, ali su neke okolnosti sprijeile
njegovu ravnomjernu raspodjelu. U doba kada su nastajala barokna knjievna djela na
hrvatskom tlu jo uvijek nije bilo uvjeta za uspostavu ni jedinstvenoga knjievnog ivota, kao
ni koherentnije knjievnopovijesne dinamike. Hrvatska knjievnost se u to doba sastojala od
nekoliko samostalnih regionalnih tradicija koje su se razlikovale po dijalektalnoj osnovi, po
generikim obiljejima svojih tipinih ostvarenja, po ritmu i po tipu razvoja te po poloaju to
su ga imale na liniji izmeu estetikih i pragmatikih interesa. 19 Formiraju se etiri knjievna
kruga: dubrovako-dalmatinski, ozaljski, kajkavski i slavonski. U Dubrovniku i Dalmaciji
istiu se Ivan Gunduli, Ivan Buni Vui, Ignjat urevi, Junije Palmoti, Petar Kanaveli,
Jerolim Kavanjin, Andrija Vitalji te Jakov Palmoti Dionori. Na podruju Banske Hrvatske
stvara se ozaljski knjievni krug, iji su predstavnici Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan,
16
Milivoj Solar, nav. dj., str. 152.153.
17
Marin Franievi, Franjo velec, Rafo Bogii, Povijest hrvatske knjievnosti:od renesanse do
prosvjetiteljstva, knj. 3, Liber, Mladost, Zagreb, 1974, str. 175.
18
Mihovil Kombol, Slobodan Prosperov Novak, nav. dj., str. 185.
19
Zoran Kravar, Varijante hrvatskoga knjievnog baroka, u: Nakon godine MDC: studije o
knjievnom baroku i dodirnim temama, Matica hrvatska, Dubrovnik, 1993, str. 39.
7
Ana Katarina Zrinska te Ivan Belostenec, a zalagali su se za stvaranje jedinstvenoga
hrvatskog jezika. Predstavnik kajkavskoga knjievnoga kruga je Juraj Habdeli, a u Slavoniji
Antun Kanili.20
Za baroknu poetiku sredinji je pojam concetto, ime se u odnos dovode naizgled
razliiti predmeti i pojave.21 Osim toga, u hrvatskoj baroknoj knjievnosti vano je i
protutursko rodoljublje te neki oblici narodne samosvijesti. Iako su se i drugi pisci jo od
Marulievih dana zanosili milju o osloboenju hrvatskih krajeva od Turaka, u 17. stoljeu
takvo to se inilo sve izglednijim, posebno nakon pobjede kod Lepanta 1571. godine, kod
Siska 1593. godine te bitke kod Hoima 1621. godine. Usporedno s milju o osloboenju od
Turaka razvila se i svijest o vlastitoj narodnoj zajednici.22
Za duhovni ivot razjedinjenih hrvatskih krajeva posebno su bile vane posljedice
crkvenih reformi koje su se provodile s ciljem zaustavljanja irenja protestantizma i
nadvladavanja vjerske ravnodunosti renesanse. Prethodno je istaknuto da je protureformacija
zapoela Tridentskim koncilom te da su vanu ulogu u ostvarivanju ciljeva Crkve imali
sveeniki redovi, meu kojima su u hrvatskim krajevima, osim isusovaca, bili i franjevci i
pavlini.23
Meutim, meu etirima knjievnim krugovima hrvatskoga baroka postoje duboke
razlike. Zbog toga Zoran Kravar zakljuuje da nije rije o pravom knjievnom razdoblju,
objektivaciji jednog pogleda na svijet, diktatu jedne estetike ili poetike. Tako se u
dubrovakoj knjievnosti barokno razdoblje datira od prvih desetljea 17. stoljea, odnosno
od knjievne djelatnosti Jurja Barakovia, Stijepa urevia i Oracija Maibradia, do
tridesetih godina 18. stoljea i smrti Ignjata urevia, dok je u slavonskoj knjievnosti barok
potrajao do sredine ili ak do druge treine 18. stoljea, kada je zbog mehanizma autoteline
smjene knjievnih konvencija barok ve postao smijean i nepotreban. U knjievnosti
ozaljskog kruga pojave baroka znaajne su za ezdesete i sedamdesete godine 17. stoljea.24
Nadalje, kompleksnost stila u dubrovako-dalmatinskoj knjievnosti standardno je
visoka, dok u sjevernohrvatskih pisaca opada. U njih se barokne figure primjenjuju
20
Petra Uremovi, Barok u hrvatskoj knjievnosti, http://hrvatskijezik.eu/barok-u-hrvatskoj-
knjizevnosti/ (pristupljeno 14. 4. 2015.)
21
Slobodan Prosperov Novak, Povijest hrvatske knjievnosti: od Gundulieva poroda od tmine do
Kaieva Razgovara ugodnog naroda slovinskoga iz 1756.,knj. 3, Antibarbarus, Zagreb, 1999, str.
74.76.
22
23
Ibid., str. 185.186.
24
Zoran Kravar, nav. dj., str. 41.42.
8
mjestimino ili se jednostrano preferiraju jednostavnije figure, uz iznimku Kanilieve
liturgijske lirike.25
Meutim, samo je u dubrovako-dalmatinskom knjievnom krugu barokna
knjievnost mogla prirodno zastarjeti, izgubiti knjievnu i umjetniku aktualnost te nakon
odreenog razdoblja ustupiti mjesto novim stilovima. Na sjeveru i sjeveroistoku Hrvatske
barokne su tendencije sve osamljenije i sve sluajnije, a tako se moe razmiljati i o baroku
kajkavske knjievnosti. Prema Kravaru, jedino se u djelima slavonskog pisca Antuna
Kanilia mogu nai barokna obiljeja.26
Dubrovako-dalmatinski pisci preuzeli su barokne tendencije od talijanskih
suvremenika te su na srodan nain razvili i recipirali barok te ga primjenjivali, distribuirali i
funkcionalno optereivali na srodan nain. Barok se u dubrovako-dalmatinskoj knjievnosti
afirmirao u temama tipinima za barokna djela, kao to su teme ljubavi i tjelesne ljepote,
idilino-pastoralni motivi, povijesno epska tematika i vjerske teme. Gotovo nijedna knjievna
vrsta u dubrovako-dalmatinskoj knjievnosti nije bila neosjetljiva na barok. Knjievnost
ozaljskoga kruga pokazivala je naklonost popularnim i folklornim vrstama. Djela su s
religioznim temama kao i u dalmatinsko-dubrovakoj knjievnosti, ali su blia vjerskoj
knjievnosti upotrebljivoj u prakticiranju vjere nego artistikim obradama vjerskih sadraja u
dubrovako-dalmatinskoj knjievnosti. U kajkavskoj se knjievnosti pak javljaju iskljuivo
tekstovi uvelike obiljeeni praktinom vjerskom funkcijom, namijenjeni moralnoj pouci,
crkvenom pjevanju ili molitvi.27
Treba imati na umu da je dubrovako-dalmatinska knjievnost radi ogranienosti
svoga knjievnikog potencijala mogla reproducirati aktualno stanje razvoja veih europskih
knjievnosti samo u umanjenom mjerilu. Unato tome, dubrovako-dalmatinska knjievnost
jest objektivizacija knjievnih i kulturnih normi i standarda afirmiranih na europskom
Zapadu. Osim toga, knjievnost dubrovako-dalmatinskoga knjievnog kruga posjedovala je
visok stupanj institucionalne autonomije jer je potrebu za barokom i tendencijama toga
knjievnog razdoblja razvila sama.28
Stoga se moe zakljuiti kako bi se pojam baroka u hrvatskoj knjievnosti 17. i 18.
stoljea mogao ograniiti samo na vrednote koje se u knjievnim djelima ostvaruju povrh
njihovih generikih obiljeja i njihovih drutvenih funkcija.29
25
Ibid., str. 68.69.
26
Zoran Kravar, nav. dj., str. 67.69.
27
Ibid., str. 43.
28
Ibid., str. 49.53.
29
Ibid., str. 45.
9
2.3. Petar Kanaveli hrvatski pjesnik i dramatiar
Petar Kanaveli roen je 1637. godine u Koruli, u obitelji plemia Jakova Kanavelia. Cio je
ivot bio u tijesnom dodiru s dubrovakim knjievnicima. Zanimljivo je napomenuti da je
elio biti sveenik, ali je ipak odustao od tog poziva. enio se dva puta, i to Dubrovkinjama.30
Prvi se put oenio Pavlom Stojkovi, a drugi put Katarinom Anticom. Nije imao djece, barem
ne slubenih potomaka.31 Umro je 1719. godine u Koruli.32
O poetcima Kanavelieva knjievnog rada postoje i dokumenti. Tako Slobodan
Prosperov Novak navodi da postoji dokument koji datira iz 1660. godine u kojem se govori
kako Kanaveliu treba isplatiti dvanaest lira jer je ispjevao pohvalnice u povodu dolaska
providura Cornara. Taj je dokument dokaz prve moderne isplate honorara jednom hrvatskom
knjievniku.33
Kanaveli se okuao u svim knjievnim rodovima, a sva su njegova djela ostala u
rukopisu.34 Druga supruga Katarina nije uspjela sauvati rukopise nakon Kanavelieve smrti,
mnogo toga su uzeli Kanavelievi prijatelji, a neto je njegovih djela dospjelo u knjinice i
arhive na Koruli i izvan Korule. Kako su njegova djela ostala u rukopisima i s vremenom se
izgubila dugo je u hrvatskoj knjievnoj povijesti vladala kanavelievomanija jer se
nagaalo o pojedinim djelima, odnosno je li Kanaveli njihov autor ili nije.35
Kanaveli je pisao ljubavnu poeziju te prigodne pjesme. Meu ljubavnim pjesmama,
koje esto govore o neuslianoj i neuzvraenoj ljubavi, istiu se Boj od cjelova, Zaman se
povrati pramaljetje, Pjesan jednoj mladici koja ree ne umjet cjelivat, Ljubav sjedinjena te
Stojka pokojna. Brojne su prigodne pjesme nastajale prigodom zaruka, vjenanja, proslava itd.
Istie se i prigodnica o Pogibiji hrvatskog bana Petra Zrinskog i Frana Frankopana koji su
stradali 1671. godine u Bekom Novom Mjestu, to je imalo velik odjek u hrvatskim
krajevima.36
30
Slavko Jei, Hrvatska knjievnost od poetka do danas: 1100.1941., A. Valzek, Zagreb, 1944, str.
155.
31
Godine 1697. roen je njegov izvanbrani sin Ferdinand, poslije dominikanac Petar, kojega
Kanaveli nikad nije priznao.
32
Boo Banievi Korulanski pjesnik i komediograf Petar Kanaveli (1637.1719.), Godinjak
grada Korule, 8, 2003, str. 271.274.
33
34
Slavko Jei, nav. dj., str. 155.
35
Dubravko Jeli, Povijest hrvatske knjievnosti: tisuljee od Baanske ploe do postmoderne,
Naklada Pavii, Zagreb, 2004, str. 137.
36
Boo Banievi, nav. dj.,str. 275.
10
Kanavelievo religiozno pjesnitvo obuhvaa oko etrnaest duhovnih pjesama i
molitava (Nemonik na asu smrti, Nije pokoja nego na nebu, ivot Tobije, Molitva Jeremije
proroka, Tuba Jeremije proroka, Molitva sv. patrijarke Domenika, Molitva sv. Antuna od
Padove, Vele litanije, O, Isuse na ljubljeni, O, Jezuse Gospodine ki kraljuje vrh visine), est
prepjeva latinskih himni (Zdravo od mora zvijezdo mila, Vie slave rajske, Magnificat Moja
dua slave poje, Marija, Majko milostiva, Stae Majka boleljiva, Tebe Boga hvalimo), etiri
parafraze Davidovih psalama te prijevod poetka Ivanova evanelja i djelo Korunica
tomaena u slovinski.37
Vei su uspjeh Kanaveliu osigurala epska djela. Napisao je Pjesan slavnom kralju
poljakomu Ivanu Sobieski, Turaka predobitniku i Bea osloboditelja, epsku pjesmu od 516
stihova koju je posvetio Ivanu Sobieskom koji je oslobodio Be od turske opsade 1683.
godine.38 Kanaveli je napisao i Pjesan u pohvalu privedroga Ivana Sobjeskog, kralja
poljakoga. Osim epskih pjesama u slavu Sobieskoga, Kanaveli je pisao i epske pjesme o
tadanjim drutveno-politikim odnosima. Primjer su Dubrovnik sloboen od haraa te
Trstenko pastijer u veselju.39
Zapoeo je pisati ep Kara Mustafa vezijer Azem, ali je odustao, i to, kako se
pretpostavlja, zbog gubitka zanimanja za pisanje o turskim vladarima.40 Najvaniji je
Kanaveliev ep Sveti Ivan biskup trogirski i kralj Koloman u 24 pjevanja koji se temelji na
legendi o trogirskom biskupu Ivanu koji spaava Zadar od osvajanja kralja Kolomana u 12.
stoljeu.41 Taj je ep napisan u osmercima, s izrazitim naslanjanjem na Tassa i Gundulia,42
a ubraja se meu vane povijesne epove.
Kanaveliu se pripisuju sljedea dramska ostvarenja: crkvena drama Muka Gospodina
naega Jezusa Isukrsta, tragikomedije Vuistrah (Krunoslava) i Suanjstvo sreno,
nedovrena tragikomedija Zorislava, pastorala Vjerni pastijer, dramoleteVenere, Kupido,
Marte, Elena i Parid, smjenice43 Andro titikeca i imun Dundurilo. Prema nekim autorima,
pripisuju mu se i komedije Lukrecija, Pijero Muzuvijer, Beno Poplesija, Jerko kripalo te
Ilija Kulja.44
37
Boo Banievi, nav. dj.,str. 276.
38
Davor Duki, Poetike hrvatske epike 18. stoljea, Knjievni krug, Split, 2002, str. 152.
39
Slobodan Prosperov Novak, Petar Kanaveli, u: Petar Kanaveli, Vuistrah, Matica hrvatska,
Zagreb, 2004, str. 160.162.
40
Ibid., str. 163.
41
Boo Banievi, nav. dj., str. 277.
42
Slavko Jei, nav. dj., str. 155.
43
Smjenice su dramski tekstovi koji su nastajali u drugoj polovici 17. stoljea po uzoru na talijansku
komediju dell'arte i komediju ridicolosu.
44
Boo Banievi, nav. dj., str. 278.
11
Kanavelieva tragikomedija Vuistrah izvedena je 1682. godine u Dubrovniku. Rije
je o drami matematiki precizne dramaturke strukture i viteko-romantike tematike koja je
ubrzo postala tadanjom teatarskom uspjenicom.45 Nastala je na temelju talijanskih
predloaka: Orontea Giacinta Andree Cicogninija (1606.1651.) te Cicogninijeve talijanske
preradbe drame ivot je san Calderna de la Barce.46
2.4. panjolski dramatiar Pedro Caldern de la Barca

Pedro Caldern de la Barca najvei je knjievnik panjolskog baroka i ujedno posljednji veliki
dramatiar Zlatnog vijeka. Rodio se 1600. godine u Madridu, gdje je i umro 1681. godine.
Temeljnu je naobrazbu stekao kod madridskih isusovaca. Studirao je teologiju u Salamanki,
ali je nije zavrio. Nakon burne mladosti u poznijim je godinama poloio sveenike zavjete i
postao kapelan panjolskoga kralja Filipa IV. Pisanjem se bavio gotovo usput, posebno za
kraljevsko dvorsko kazalite.47
Iako se brojem djela ne moe usporediti s drugim predstavnicima Zlatnog vijeka,
posebno s Vegom, Caldern je napisao mnogo djela: oko 120 drama i komedija te 80
crkvenih prikazanja.48 Ta su prikazanja jednoinke (autos sacramentales) koje su se izvodile
pod vedrim nebom i u kojima Caldern obrauje motive iz Staroga i Novog zavjeta.49 U
svojim djelima postigao je visok stupanj sklada izmeu scenskih efekata i stiliziranoga
pjesnikoga govora. Njegovi monolozi esto su vrhunska pjesnika ostvarenja, dok dijaloge
redovito proima neka unutarnja napetost, koja se ne moe do kraja razrijeiti, a to je
odstupanje od baroknog alegorizma.50
Caldernova najbolja knjievna djela proima pesimizam. Vrlo su stilizirana i
okrenuta prema unutarnjem ivotu likova. Poruke njegovih drama odgovaraju baroknom
svjetonazoru i potvruju svojevrsnu obnovu religioznosti.51 U dramama Caldern radnju gradi
na hiperbolinom potenciranju osjeaja i strasti, na suprotnostima, iskrivljenoj stvarnosti, pa
45
Nikola Batui, Drama i kazalite, http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/Batusic_drama_i_kazaliste.pdf
(pristupljeno 24. 1. 2015.)
46
47
Caldern de la Barca, Pedro, u: Dunja Detoni-Dujmi, Leksikon svjetske knjievnosti: pisci,
kolska knjiga, Zagreb, 2005, str. 180.
48
49
Nikola Milievi, Izmeu sna i jave, u: Pedro Caldern de la Barca, ivot je san, Hena com,
Zagreb, 1998, str. 12.
50
51
Ibidem
12
se realnost pretvara u puku stilizaciju. Caldern sistematizira drutvene odnose te naglaava
tradicijske vrijednosti.52
Njegov je stil takoer karakteristian za barok i hladan, kruto intelektualistiki
sraunat, autor virtuozno gomila verbalne figure i druga stilska sredstva tipina za razdoblje
baroka. Time postie kompliciran izraz, teatralnu muzikalnost i poetinost.53
Poznate su dvije njegove komedije plata i maa: ena vampir i Teko je nadzirati
kuu s dvojim vratima. Za njega su tipine i psiholoke (Lijenik svoje asti, Najvee
udovite na svijetu) te religiozne drame (Odanost kriu, Postojani princ, istilite svetog
Patrika).54
Meutim, Caldernova najbolja djela su drame Zalamejski sudac (El alcalde de
Zalamea) te ivot je san (La vida es sueno). Zalamejski sudac je tragina drama s temom
ljubomore i asti iz 1643. godine. Tema je realistina, a problemi se rjeavaju na ovozemaljski
nain. Okvir drame je puki, a likovi su seljaci i vojnici, to nije uobiajeno za Caldernova
djela.55
Djelo koje je proslavilo Calderna de la Barcu jest poetsko-filozofska i simbolina
drama ivot je san objavljena 1635. godine. Caldern razmilja o ulozi odgoja u ljudskom
ivotu, o ovjekovoj sudbini, o snazi razuma i slobodne volje te o snu i stvarnosti, prikazujui
nestvarnu legendu i nestvarne likove simbolima.56 Upravo je ta drama preko Giacinta Andree
Cicogninija utjecala na Petra Kanavelia i tragikomediju Vuistrah.
52
Caldern de la Barca, Pedro, u: Leksikon svjetske knjievnosti: pisci, str. 181.
53
Ibidem
54
Mate Zori, Povijest svjetske knjievnosti u osam knjiga: Talijanska, panjolska, portugalska,
brazilska, katalonska, baskijska knjievnost i knjievnost na ladino jeziku: hispano-amerika i
retoromanske knjievnosti, knj. 4, Mladost, Zagreb, 1974, str. 270.
55
56
Ibid., str. 158.
13
3. HRVATSKA DRAMA 17. STOLJEA
Dubrovakom teatru 17. stoljea svojstveni su tragikomini komadi sa sloenim zapletima i

sretnim zavretkom. Najvie ih je napisao Junije Palmoti.57 U hrvatskoj baroknoj drami
uglavnom se obrauju mitoloke i povijesne teme.
Na dubrovaku je dramu uvelike utjecala talijanska opera i njezina libretistika (Ottavio
Rinuccini, Benedetto Ferrari itd.). Kao svojevrsni Gesamtkunstwerk opera je povezala
knjievne, glazbene i likovno-umjetnike tendencije toga razdoblja i posredovala meu
njima.58 Slobodan Prosperov Novak navodi da postoje tri razvojna stupnja libretistike:
firentinska, rimska i venecijanska libretistika.59
Talijani koriste termin melodrama, za koji Slobodan Prosperov Novak smatra da je za
nae prilike neprikladan i neprecizan, pa rabi termin tragikomedija jer u Dubrovniku u prvoj
polovici 17. stoljea nisu nastajala djela koja su podrazumijevala dramski tekst pisan uz ve
postojeu glazbenu partituru, to je definicija melodrame.60
Pod melodramom talijanski povjesniari knjievnosti misle iskljuivo na operni
libreto. S druge strane, u francuskoj i angloamerikoj tradiciji melodrama ima sasvim
drugaiji sadraj koji obuhvaa drame u kojima se rijei i glazba, umjesto da idu zajedno, uju
alternativno i u kojoj se govor nagovjetava i priprema glazbenim frazama. U oba je sluaja
pojam odreen s povijesnog aspekta. Suvremeniji pristupi melodramu sagledavaju
psihoanalitiki, govorei ponajprije o melodramatinosti kao kvaliteti knjievnog svijeta, a
zatim i o melodrami kao dramskom obliku.61
Libretistike drame u Dubrovniku su pisali Pasko Primovi, Ivan Gunduli, Junije
Palmoti, Antun Gleevi.62 Slobodan Prosperov Novak navodi da su hrvatski barokni
knjievnici stvorili tip tragikomedije koji je libretistiki zasnovan te koji u hrvatskoj
knjievnosti traje od 1617. godine, kada se jedan libreto prvi put ponaio u Dubrovniku, pa
sve do duboko u 18. stoljee kada umire Franatica Sorkoevi, posljednji Dubrovanin kojeg
je inspirirala apeninska libretistika.63
57
Nikola Batui, Drama i kazalite, nav. dj.
58
Barok, u: Hrvatska enciklopedija, nav. dj.
59
Slobodan Prosperov Novak, Vuistrah i dubrovaka tragikomedija, Knjievni krug, Split, 1979, str.
97.98.
60
Ibid., str. 109.
61
Ibid., str. 96.
62
Barok, u: Hrvatska enciklopedija, nav. dj.
63
Slobodan Prosperov Novak, Vuistrah i dubrovaka tragikomedija, str. 97.
14
Tri prethodno spomenuta stupnja talijanske libretistike odrazila su se u hrvatskoj
baroknoj knjievnosti u prvih nekoliko desetljea 17. stoljea. Dubrovaki knjievnici
lateralno prevode firentinske libretistike predloke. Tako Pasko Primovi prevodi
Rinuccinijevu64 Euridice 1617. godine, Ivan Gunduli takoer prevodi Rinuccinijev libreto
Ariadna i objavljuje je 1633. godine. Prijevodi talijanskih libreta raeni su prema
dubrovakom obiaju: dubrovaki su knjievnici preuzimali pojedine reenice i smisaone
cjeline, ali pri tome nisu obraali pozornost na svaku pojedinu rije, ve su preuzetu misao
nastojali s manje ili vie uspjeha izraziti kroz izraajne klieje iz dubrovakog pjesnikog
arsenala.65 Vano je istaknuti da su hrvatski barokni dramatiari svoje prijevode talijanskih
libreta namijenili itanju i izvoenju na pozornici, ali redovito uz nefunkcionalnu glazbu, kao
i to da se nisu trudili zadrati metriku talijanskih predloaka.66
Do 1653. izvedene su brojne Palmotieve libretistiki zasnovane drame, meu kojima
su Pavlimir, Akile, Elena ugrabljena, Danica, Alina i Lavinija, dok nije poznato jesu li ikada
prikazane Armida, Andromeda, Gosti grada Dubrovnika i Kolombo.67
Junije Palmoti i njegovi sljedbenici poinju uspostavljati nov odnos prema
talijanskim libretima koji se odraava u preuzimanju mitolokog sadraja. Palmotievi
sljedbenici ostvaruju i znatniju fabulativnu shematiziranost te sloenost nekad plonijih
tekstova. Nadalje, u firentinskim libretima javljaju se motivi iz renesanse epike. Dubrovani
su u takvo konstruiranje prie ukljuili i matrimonijalizaciju. Uz pomo talijanskih predloaka
novi je model 1652. godine prvi put upotrijebio Palmoti u Captislavi.68
Rimsku libretistiku fazu predstavljaju Stefano Landi, pisac libreta La morte di Orfeo,
Loretto Vittori, pisac Galatee, Fulvije Testi, autor drame Isola dAlcina, Giulio Rospigliosi,
autor libreta s mitolokim i pobonim sadrajima i izgubljene Sofronije. Osobina rimske
libretistike faze jo je uvijek scenska velianstvenost libreta, ubrzanije konstruiranje scenskih
promjena, plona i ne odve zaokruena tvorba radnje te snana alegorizacija.69
U Veneciji je kazalini ivot sa svoje institucionalne strane od 1637. godine mnogo
razvedeniji, pa se u libretistikom stvaralatvu otilo i dalje. Melodramska povijest u Veneciji
zapoela je izvedbom Ferrarijeve70Andromede, mitoloki zasnovane drame. Palmotieva
Andromeda slabo se razlikuje od Ferrarijeva originala, ali izmeu ta dva teksta nije mogue
64
Ottavio Rinuccini (1562.1621.), talijanski libretist i pjesnik.
65
66
Ibidem
67
Nikola Batui, Drama i kazalite, nav. dj.
68
69
Ibid., str. 101.
70
Benedetto Ferrari (oko 1603. 1681.), talijanski kompozitor i libretist.
15
otkriti izravne dodire. Slobodan Prosperov Novak istie da je dva teksta povezivala mitoloka
tema i batinjenje kombinacije firentinskih i rimskih libretnih nadahnua, zbog ega su
tekstovi slini.71
Posljednja libretistika faza vana je jer se etrdesetih godina 17. stoljea naputaju
mitoloke, ali i epske teme, to se poslije dogaa i u Dubrovniku. Venecijanski se libretisti
otvaraju prema sloenijim zapletima i intrigama te scenskom zgunjavanju prvotne tekstovne
razvuenosti. Primjeri su Ferrarijeva drama Maga fulminata te Palmotieva Captislava. Novi
tip venecijanskih libreta utjecao je na hrvatsku dramsku knjievnost druge polovice 17.
stoljea. Raskid s ukljuivanjem mitolokih bia u radnju, osim kod Palmotia, bio je prisutan
i u djelima Vicka Pucia (Ljubica) i ika Gundulia (Sunanica). Meutim, dramaturka
zgunjavanja, koja su prisutna u tim dramama, do posljednje su konzekvence sprovedena u
Vuistrahu Petra Kanavelia.72
Odlazak u bitno tragikomini, prozni, Kanaveliev teatar vodi nas do teze da
Dubrovani u drugoj polovini 17. stoljea, nakon potresa, za razliku od Talijana koji u
libretistici odlaze iz knjievnosti u glazbu, ine korak natrag (ili naprijed) prema teatru u
kojem e dominirati prozna rije i pseudohistorijska tematika.73
71
72
Ibid., str. 106.108.
73
Ibid., str. 109.
16
4. SADRAJ KANAVELIEVA VUISTRAHA
Vuistraha je prvi put izvela kazalina druina Nedobitni 5. veljae 1682. godine na otvorenju
prvoga javnog teatra Orsana u Dubrovniku. Vuistrah je nastao kontaminacijom drame
Orontea Andree Cicogninija te drame ivot je san Pedra Calderna de la Barce. Tekst drame
sauvao se u nekoliko rukopisa, kadto pod nazivom Krunoslava, prema glavnom enskom
liku. Prvi je put tekst Vuistraha objavljen 1922. godine, kada ga je priredio Milan Reetar, a
prema najstarijem sauvanom prijepisu tiskan je ponovno 1983. godine, kada ga je priredio
Slobodan Prosperov Novak. U razliitim prijepisima su uz tragikomediju sauvana dva
prologa, jedan prozni (Kazan od druine Nedobitni iz 1682. godine) te jedan u stihu (Kazan
od druine Razborni iz 1699. godine).74
U tragikomediji se dramatizira dvostruka ljubavna pria izmeu ugarske kraljice
Krunoslave i slikara Miroslava nepoznata podrijetla s jedne strane, te bojnice Danice i
Miroslava s druge strane. Krunoslava je kraljica samo zbog injenice to je njezin brat
Vuistrah, koji je trebao biti kralj, zatoen u pilji i potpuno izoliran od vanjskog svijeta zbog
svoje zle i naprasite naravi te proroanstva o looj vladavini. Ona se ne eli udati i imati
djecu, sve dok se ne zaljubi u slikara Miroslava koji dolazi na njezin dvor. Miroslav je bjeao
od Danice, keri bosanskoga kralja, koja mu se eli osvetiti zbog neuzvraene ljubavi.
Krunoslavina sestra Sunanica ljubi kneza Lazara o ijem se podrijetlu na dvoru nita
ne zna, dok je knez Lazar zaljubljen u Krunoslavu. Sunaniina dvorkinja Bisernica na
prevaru uspijeva saznati od Radoslava da je knez Lazar zapravo Lau, sin ekoga kralja.
Vjerujui da je ne moe odbiti jer zna tajnu njegova podrijetla, Sunanica izjavljuje Lauu
ljubav, a iz istoga razloga Lau hini da joj je ljubav uzvraena. Kada Sunanica sazna da
Krunoslava ljubi stranca Miroslava odluuje ga vidjeti te se zaljubljuje u njega.
U meuvremenu gospoda, kraljevi i banovi odluuju vratiti Vuistraha na prijestolje
zbog toga to Krunoslava eli brak sa strancem koji nije kraljevskoga podrijetla. Odlueno je
da e Vuistrah biti doveden na prijestolje dok je u dubokom snu, a ako se pokae da je
proroanstvo tono Vuistrah e na isti nain biti vraen u pilju. Nakon to se Vuistrah
probudio na prijestolju, Radimir ga je uvjerio da je njegov prijanji ivot u pilji samo san te
da je cio ivot vladar.
74
Vuistrah, u: Dunja Detoni-Dujmi, Leksikon hrvatske knjievnosti: djela, kolska knjiga,
Zagreb, 2008, str. 953.
17
S obzirom na novonastalu situaciju, Miroslav izjavljuje ljubav Sunanici. Kako joj u
novoj ljubavnoj situaciji Lazar stvara smetnju, Sunanica mu istie da je tajna njegova
podrijetla otkrivena te da mora bjeati, ali Lau ne moe otii bez Krunoslave.
Ipak, Vuistrah se pokae kao opak i nasilan vladar, zbog ega je vraen u pilju gdje
ga Radimir uvjerava da je njegova vladavina bila samo san. Miroslav se vraa Krunoslavi jer
je ponovno postala kraljica, ali ona ga odbija prozrevi njegovu prevrtljivu narav. Krunoslava
i Lau izjavljuju jedno drugome ljubav, a on joj otkriva tajnu o svojem podrijetlu.
Nakon toga se Vuistrah ponovno vraa na prijestolje. Drama zavrava sretno,
odnosno matrimonijalizacijom. Vuistrah je objavio Krunoslavine i Lauove zaruke. Na dvor
dolazi Danica da bi se osvetila Miroslavu. Kako bi dokazala da je ona zaista ki bosanskoga
kralja ukazuje na zvijezdu na ruci s kojom se raaju svi u njezinoj obitelji, a Miroslav istie
da on ima istu zvijezdu. Kako ne zna nita o svome podrijetlu, Vojslava objanjava da je
njezin peti mu bio gusar koji je oteo Miroslava dok je bio dijete. U njemu Danica prepoznaje
nestaloga brata Vladimira, bosanskoga kraljevia. Vuistrah objavljuje zaruke s Danicom te
najavljuje Sunaniin i Miroslavov brak. Zaruke su takoer najavili Bisernica i ban Uro, koji
su se voljeli od poetka tragikomedije.
Kanavelieva tragikomedija Vuistrah scenski je najkoncentriranija drama svoga
doba.75 Unato sloenoj radnji, Vuistrah je kod publike izazvao naklonost. Uz prethodno
spomenutu praizvedbu, drama je izvedena jo dvaput, i to najvjerojatnije 1696. i 1699.
godine, to je prava rijetkost za barokno kazalite.76
75
Slobodan Prosperov Novak, Petar Kanaveli, str. 153.
76
Miljenko Foreti, anrovska raznolikost dramskog i kazalinog djela Petra Kanavelia, u:
Krleini dani u Osijeku: anrovi u hrvatskoj dramskoj knjievnosti i struke u hrvatskom kazalitu, ur.
Branko Heimovi, Zavod za povijest hrvatske knjievnosti, kazalita i glazbe HAZU, Zagreb, Odsjek
za povijest hrvatskog kazalita Hrvatsko narodno kazalite u Osijeku Pedagoki fakultet, Osijek,
2003, str. 62.63.
18
5. SADRAJ CALDERONOVE DRAME IVOT JE SAN
ivot je san najpoznatija je drama i vrhunac dramskog opusa Pedra Calderna de la Barce.77
To je poetsko-filozofska i simbolika drama u tri ina iz 1635. godine u kojoj se iznose
razmiljanja o ulozi odgoja u ljudskom ivotu, sudbini koja visi nad ovjekom, snazi razuma i
slobodne volje koji se mogu suprotstaviti sudbini, snu i stvarnosti te prolaznosti i nestalnosti
svega.78 Radnja je smjetena na poljski dvor, nedaleku tvravu i polje. Likovi u drami su
poljski kralj Bazilije, njegov sin Sigismund, moskovski knez Astolfo, starac Klotaldo,
lakrdija Klarin, princeza Stela, Rosaura te ostali vojnici i dvorjanici.
Poljskom kralju Baziliju, koji je i astrolog, rodio se sin Sigismund. U zvijezdama je
Bazilije vidio da e Sigismund biti okrutan vladar koji e upropastiti kraljevstvo. Stoga je sina
dao zatvoriti u tvravu, gdje ga je potpuno odvojenog od svijeta odgajao starac Klotaldo.
Nemir unosi Rosaura, djevojka preruena u mukarca, koja je sa slugom Klarinom
stigla u Poljsku s ciljem da se osveti knezu Astolfu koji ju je ostavio radi princeze Stele.
Razmiljajui o vlastitoj tekoj sudbini, ula je Sigismundove jadikovke, to je u njoj izazvalo
osjeaj samilosti. Njezin razgovor sa Sigismundom prekida Klotaldo.Vidjevi Rosaurin ma
Klotaldo se prisjea kako je davno poklonio ma djevojci Violanti. Klotaldo shvaa da je
Rosaura njegova ki, ali joj to ne otkriva.
S vremenom je kralj poeo sumnjati u istinitost proroanstva. Bazilije nije imao drugih
nasljednika, pa je odluio iskuati Sigismunda i rei mu istinu. Ako se Sigismund pokae
dobrim vladarom, dat e mu vlast, a ako se pokae loim, vratit e ga u tamnicu. U tom e
sluaju Bazilije predati vlast neacima, moskovskom knezu Astolfu i njegovoj princezi Steli.
Bazilije je dao uspavati Sigismunda te ga dovesti na dvor gdje su mu rekli istinu o njegovu
podrijetlu i poloaju. Kad je uo cijelu istinu, Sigismund se razbjesnio i htio je ubiti Klotalda,
ali ga je spasio knez Astolfo. Ubrzo je Sigismund bacio slugu s balkona u jezero jer mu je
dosaivao. Zbog takvih Sigismundovih postupaka Bazilije se pobojao da se proroanstvo ipak
ostvaruje, ponovno ga je uspavao te vratio u zatoenitvo. Kad se probudio, Klotaldo ga je
uvjerio da je sve samo sanjao, ali ga upozorava da i u snu treba initi dobro. Sigismund vie
77
ivot je san, u: Dunja Detoni-Dujmi, Leksikon svjetske knjievnosti: djela, kolska knjiga,
Zagreb, 2004, str. 743.
78
Nikola Milievi, nav. dj., str. 12.
19
nije znao to je san, a to java. Tada su se u njemu javile sumnje i razmiljanja sa zakljukom
da je ivot samo san i da e se tek u smrti probuditi. Zato treba pobijediti sebe i zlo u sebi.79
U to se vrijeme u kraljevstvu narod pobunio protiv kralja Bazilija. Vojnici su
oslobodili Sigismunda kako bi im bio voa i kralj. Sigismund je ponovno poeo sumnjati u
sve, ne znajui sanja li ili se to zbilja dogaa. Ipak, odluio je prihvatiti poziv vojnika i
nastaviti dalje sanjati, ali spreman da se moe svakoga trenutka probuditi i da tada moe sve
nestati.
U meuvremenu Klotaldo nije uspio ispuniti obeanje koje je dao Rosauri da e
ispuniti njezinu osvetu jer mu je Astolfo spasio ivot. Stoga Rosaura moli Sigismunda za
pomo.
Sigismund uz podrku vojske pobjeuje oca Bazilija. Iako su svi smatrali da e
Sigismund postati tiranski vladar, on se pokazao kao plemenit i velikoduan, oprostivi ocu
sve zlo koje mu je nanio. Sigismund trai od Astolfa da oeni Rosauru, ali on to odbija jer ne
zna njezino podrijetlo. Tada Klotaldo otkriva da je Rosaura njegova ki i da je asnog roda,
nakon ega je Astolfo pristaje oeniti. Kako Stela ne bi ostala sama, Sigismund ju je odluio
zaprositi. Time Sigismund dokazuje da moe razborito rjeavati probleme i biti dobar i
plemenit vladar. Svi se dive Sigismundovoj dobroti i velikodunosti, na to im Sigismund
odvraa da se ne moraju uditi jer je imao najboljeg uitelja, to je bio san. Jedino ega se jo u
tom trenutku bojao jest povratak u zarobljenitvo jer je sve u ivotu prolazno poput sna.
Njegova unutarnja dvojba ipak je ostala jer je moda i njegova vladavina samo san.
79
Mate Zori, nav. dj.,str. 272.
20
6. VUISTRAH PETRA KANAVELIA ZATOENITVO I SAN U HRVATSKOJ
KNJIEVNOSTI
6.1. Pitanje autorstva

Neki su knjievni povjesniari smatrali da Kanaveli nije autor Vuistraha. Meu njima je
Branko Vodnik koji je, u radu tiskanom u Jugoslavenskoj njivi kao prikaz Reetarova izdanja
Vuistraha, izloio tezu da je nemogue da bi isti autor mogao napisati Vuistraha te tri
komedije koje prethode Vuistrahu u Reetarovu izdanju: Jerko kripalo, Pijero Muzuvijer te
Beno Poplesija.80 Meutim, Vodnik se nije mogao odluiti je li Kanaveli autor triju komedija
ili je autor Vuistraha. U svakom sluaju, njegovo je miljenje da sva ta djela Kanaveli
nikako nije mogao napisati.81 Vuistrah po svome duhu, tendenciji i stilu predstavlja otru
borbu protiv suvremene renesansne komedije, pa ba zato Vuistrah morao je napisati jedan
odluni protivnik autora spomenutih komedija.82
Godine 1931. javio se Franjo Fancev, prema ijem miljenju Kanaveli uope nije
komediograf, pa samim time ni autor Vuistraha. Fancev smatra da se Kanaveliev knjievni
rad oitovao u drugim knjievnim vrstama s idejnim znaajkama, razliitima od onih u
komedijama, zbog ega Kanaveli nikako ne moe biti autor komedija.83 Pero Portolan istie
da je Fancev oito Kanavelia smatrao ovjekom protureformacije, to on svakako nije bio, za
to kao primjer navodi Kanavelieve ljubavne stihove i zainke u kojima se izraava
slobodno, a to je u suprotnosti s Kanavelievom nabonom lirikom.84
Franievi, velec i Bogii istiu da je teko prihvatiti tezu da je Kanaveli autor
Vuistraha jer neposrednih dokaza o autorstvu nema, ali postoje slinosti izmeu drame i
Kanavelieva epa.85
Najznaajniji zagovornici teze da je Kanaveli autor Vuistraha bili su Petar Kolendi
i Vinko Radatovi. Kolendi je bez ikakvih dokaza istaknuo da je Kanaveli autor vie drama,
meu kojima je i Vuistrah, dok je Radatovi kao dokaze da je Vuistrah Kanavelieva drama
navodio podudarnosti u Vuistrahu i Andri titikeci. Meutim, Slobodan Prosperov Novak
80
Jaka Ravli, Rasprave iz starije hrvatske knjievnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1970, str. 152.
81
Slobodan Prosperov Novak, Fragmenti o Vuistrahu, u: Dani Hvarskog kazalita: eseji i graa o
hrvatskoj drami i teatru: XVII stoljee, sv. 4. (ur. Marko Fotez), akavski sabor, Split, 1977, str. 159.
82
Jaka Ravli, nav dj., str. 158.
83
Pero Portolan, Uvodna rije o Petru Kanaveliu, u: Zbornik otoka Korule: Zbornik radova o
Petru Kanaveliu, ur. Marinko Gjivoje, sv. 3., 1973, Vlastita naklada, Korula, str. 12.
84
Ibidem
85
Marin Franievi, Franjo velec, Rafo Bogii, nav. dj., str. 278.
21
prigovara Radatoviu da je zaboravio kako u malim sredinama kao to je Dubrovnik esto
moe doi do izrazitih podudaranja.86
Da je Vuistrah Kanavelieva drama, kao i preostale tri drame koje je priredio Reetar
1922. godine, zakljuio je Jaka Ravli jer su sve etiri drame sauvane u jednom rukopisu i
jer su sve prikazivane 1699. godine. Ravli ne zna kome drugome bi se te drame mogle
pripisati jer je u drugoj polovici 17. stoljea Kanaveli pisao drame u prozi, a te etiri drame
su iz toga doba.87
Da je Vuistrah Kanavelieva drama istie i Slobodan Prosperov Novak. Na osnovi
biografskih podataka o Petru Kanaveliu Novak dolazi do zakljuka da je Kanaveli ipak
najvjerojatnije autor tragikomedije. Naime, u pismima koje je pronaao Miroslav Panti u
Veneciji, a koja spominju neke kazaline predstave u Splitu 1667. godine, navodi se da je
izvjesni Kanaveli (vjerojatno Petar) akter u jednoj predstavi, i to ni vie ni manje nego u
komediji Andree Cigogninija. Novak kae da se tvrdnja da je Kanaveli autor Vuistraha
moe uzeti sa sigurnou bez obzira na to to je Matej Kapor 1827. godine zapisao da je
Kanaveli autor dvadesetak drama, a u biljeci iz 1815. godine, koja je poslije pronaena, da
je Kanaveli autor Vuistraha jer je mnogo vaniji dokaz koji izlazi iz biografije Petra
Kanavelia, nego iz pera njegova biografa.88 Kao dokaz koji podupire njegovu tezu Novak
istie podatak da je u doba kada se Vuistrah postavljao u Dubrovniku Kanaveli tamo
boravio, to za Novaka svakako nije i ne moe biti sluajnost.89
6.2. Vrijednosni sudovi povjesniara knjievnosti

Za Vuistaha Armin Pavi kae da je znamenita komedija, ali da su karakteri neizvedeni.90
Slobodan Prosperov Novak postavlja pitanje zato Pavi u isti mah hvali dramu i tvrdi da ima
mnogo pogreaka u dramskoj fakturi i psihologiji. Zakljuuje da je Pavi, vidjevi nedostatke
tragikomedije, iz svoje tehnicistike vizure, po kojoj je napredak dramske povijesti u stvari
napredak dramske tehnike, svrstao dramu duboko u 18. stoljee.91
Milan Reetar prvi je koji oznaava Kanavelievo djelo kao tragikomediju. Reetar
uoava da je drama sastavljena od dva dijela: jednog u kojem dominira fantastina i strana
86
87
Jaka Ravli, nav. dj., str. 154.
88
Slobodan Prosperov Novak, Zato se Euridika osvrnula: feljtoni, Znanje, Zagreb, 1981, str. 136.
89
90
91
Ibidem
22
pria o kraljeviu Vuistrahu, te drugog dijela o ugarskoj kraljici. Oba se dijela na kraju
spajaju razliitim vjenanjima po uzoru na Palmotieve drame Bisernica i Captislava.92 Moe
se postaviti pitanje zato upravo te Palmotieve drame nisu posluile Kanaveliu kao
predloak za Vuistraha. Slobodan Prosperov Novak odgovara da je razlog u tome to je
Kanaveli elio sloeniju i razvedeniju dramu.93
Branko Vodnik Vuistraha smatra romantinom tragikomedijom. Taj autor uoava
isprepletanje dviju stilskih ravnina: jedna je naravska, slabo potencirana, a druga visoka
maniristika.94 Petar Kolendi istie da tragikomedija nema osobitu vrijednost, ali je
svojedobno bila cijenjena. Smatra da je pozadina drame u talijanskoj tragediji avvilupata, to
se oituje brojem likova i njihovim karakteristikama, to Kolendia nije oduevilo.95
Mihovil Kombol istie da Vuistrah ide u liniju dubrovakih drama od Didone, preko
Sofronije, Ljubice, Sunanice, Suanjstva srenog i Otona. Slae se s odreenjem Vuistraha
kao tragikomedije. Kombol nema razumijevanja za znaajke knjievnoga razdoblja, jer istie
da je u Vuistrahu prisutna melodramatska ablonska fabula s psiholoko neuvjerljivim
zapletom, preoblaenjima, zaljubljenim kraljeviima koji ive pod krivim imenima na tuim
dvorovima, s lakrdijanjem nieg reda to prate osnovnu radnju.96
Miroslav Panti tvrdi da je tragikomedija moderna, svjea i dobra. Barokna je po
svojim karakteristikama. Panti meutim smatra da je Vuistrah teko itljiv u dananje
doba.97
Franievi, velec i Bogii smatraju da je Vuistrah slabo djelo koje bezbrojnim
preruavanjem, vitekim dvobojima, kraljevskim sinovima i kerima, nabujalim, pretrpanim
izrazom, sentimentalnim razglabanjem o vjernosti i hiperbolikom metaforikom upuuje na
prezreli barok dvorskih krugova, u kojem se bez tih bombastinosti nije moglo proi.98
Svjestan vrijednosnih sudova svojih prethodnika o Vuistrahu, Slobodan Prosperov
Novak navodi da je tragikomediju potrebno kritiki sagledati kroz komparativni uvid u
talijanske izvore te iz toga uvida dobiti tloris njegove dramske fakture, a postaviti ga prema
dramskom stvaranju njegova vremena u Dubrovniku.99 Novak je jedini koji izrazitu pozornost
posveuje pitanju kontaminacije talijanskih predloaka u Vuistrahu.
92
Ibid., str. 36.
93
Slobodan Prosperov Novak, Fragmenti o Vuistrahu, str. 151.
94
95
Ibid., str. 37.
96
Ibid., str. 38.
97
98
Marin Franievi, Franjo velec, Rafo Bogii, nav. dj., str. 279.
99
23
6.3. Zatoenitvo i san
U Vuistrahu istoimeni lik gubi pojam o realnosti i svijetu na temelju izmjena sna i jave. Isto
se dogaa u drami ivot je san glavnom liku Sigismundu. Zbog proroanstva o looj vladavini
Vuistraha je otac dao zatvoriti u pilju protiv njegove volje:
Znam veoma dobro da ne samo kralj, moj ajko, nu i sva ugarska gospoda poznae
joter u djetinjstvu brata moga Vuistraha ud opaku i nemilu priviee mudro da, ako
bi igda dolo vladanje u njegove ruke, u malo bi iskorijepio dana svukoliku svoju
kraljevinu. Zato zatvorie u pustoi u jednu spilu njega i postavie pod strau bana
Radomira ko najvjernoga i najuzdanijega gopodiia i viteza, neka bi on malo pomalo
nastojao kripostim iskorijepiti iz njegova srca nemilos i vrlinu naravsku, tajei njemu
da je sin kraljevski. Ali je sve to zamani, zato s goditima, uzrasla je i ud opaka na
taki nain, da je potrebno bilo u ivac kami zakovati ga tekijem okovim.100
Meutim, u odrasloj je dobi Vuistrah stavljen na kunju. Iz dubokoga sna budi se na

prijestolju, a njegov ga uitelj i straar Radimir uvjerava da je zatoenitvo u pilji bilo samo
san te da je oduvijek bio vladar:
Vuistrah: to je ovo, Radomire? Koje su veliine? a gdje je pusto, a gdje je spila?

Radomir: Koja pusto, koja spila? Tebi se zaisto neto njelo! Ovo je tvoj dvor rodni, ti
si kralj!
Vuistrah: Dvor rodni! kralj! Otkuda?
Radomir: Odi si se rodio; ovo je tvoje; ti ima vladati i zapovijedati.
Vuistrah: Vladat i zapovijedati! Kako to?
Radomir: Onako: dobrijeh astiti, zalijeh pedepsati, pravdu svakomu initi, tue ne
uzeti, svoje ne pustiti, brzo dostojnijem uzdarje podati, neharnijem pedepsu prodiljiti i u
dobrijem djelijem proslaviti se po svijetu za vrijedna i pravedna kralja.
Vuistrah: Da ko me je u ovo obuko? gdje su verige, gdje su kostreti?
Radomir: Sam si se obuko ko se za tebe pristoji; a to ti e verige, to kostreti? (str. 60)
S obzirom na injenicu da je cio ivot zatvoren u pilji i da nije usvojio pravila

ponaanja te da nikada nije osjetio ljubav i milost, Vuistrah ne poznaje nita drugo osim
okrutnosti i nasilja, pa je takva i njegova vladavina. Ipak, Vuistrah uoava vlastitu pogreku:
Koliko je lijepo biti kralj: onoga zamlatiti rukom, ovoga udriti nogom, onoga ve niz
prozor na ulicu, a strah staviti na svakoga! Neka te se svak boji (...) Nu to velim?! Da
kad bih ovo uinio, a od esa bih bio kralj! Nije gospar, ko neima komu zapovijedat;
100
Petar Kanaveli, Vuistrah, Matica hrvatska, Zagreb, 2004, str. 15. Svi navodi iz drame bit e
doneseni po tom izdanju.
24
nije kralj ko podlonika neima. Pravo ban Radomir govori da se hoe narav blaga,
misao svijesna, ud mila ko zapovijedati hoe i u kraljevstvu se utvrditi i u razaznanju
bitja svaijega astiti ko je asti dostojan, ljubiti ko ljubav umije, dotei, i onaki nain
drati kako se moe pritegnuti ljudstvo svekoliko pod vlast tvoju, a ne da od tvoga
samosilja bie puci cijeli ispod tvoje zapovijedi. Si, Vuistrae, da se promijeni ud i da
se nastoji utvrditi se u gospostvu! (str. 80)
Vuistrah je shvatio kako se treba ponaati kao vladar, ali tada je ve bilo kasno da
drugima ukae na promjene. Naime, uvidjevi da je odluka o postavljanju Vuistraha na
prijestolje pogrena, Radimir ga ponovno zatvara u pilju gdje se Vuistrah jo jednom budi iz
dubokoga sna. Kada pita za prijestolje, Radimir ga uvjerava da je samo sanjao te ga
upozorava da ak i u snu treba biti dobar vladar:
Vuistrah: Jesam li ja Vuistrah?

Radomir: Da, ko si?
Vuistrah: Da jesam li ja oni Vuistrah, kralj ugarski koji maloprije u velianstvu
sjedei drah oblas od kraljevstva u ruci?
Radomir: Jesi li spo?
Vuistrah: Spo sam do sada.
Radomir: Da, tebi se neto snjelo zaisto.
Vuistrah: Ako mi se ono snjelo, ne mogu rijeti negoli da je san jedna lijepa stvar.
Radomir: Nego reci da ovi na ivot nije nita drugo negoli jedan san, koji u as doe i
u as proe.
Vuistrah: Trebuje tako rijeti zaisto, zato su se meni udnovite i zamjerene stvari
prikazale.
Radomir: Ma to si vidio? Reci mi.
Vuistrah: injae mi se da sam se u jedan as nao na prijestolju kraljevstva
ugarskoga, da mi se svak klanja, da me se svak boji; neg to ti samo davae mi korisne i
mudre nauke od vladanja.
Radomir: Da, kako si te nauke u djelo postavio?
Vuistrah: Zlo, zato sam popleso svakoga nainijem od nemilosti.
Radomir: Vidi da tvoja ud opaka ne moe ni u snu blagodarna se ukazati! Vara se,
Vuistrae: ko zna da su nebesa htjela kuati tebe za vidjet bi li ti dolo od ruke
kraljevstvom vladati; a poslije da te su, ko huda i opaka, u tvomu bitju ostavili.
Vuistrah: Ali sam pozno da moja vrlina i nemilos morae mene na zlo veliko privesti;
zato bih vee odluio promijeniti ud i, ispotovati protenje uvrienijeh, utvrditi se
ljubavim i mirom u kraljevstvu. Utoliko opeta zaspah, i kad se probudih, naoh se u
spili.
Radomir: Da, poi opeta u spilu, nastoj slijediti vrijedna i kreposna injenja, kako si
bio zamislio; ko zna na to te srea zove. (str. 100101)
Nakon toga Vuistrah ponovno dolazi na prijestolje, ali budan. Pokazao se kao
razuman vladar koji ima razumijevanja za probleme podanika i koji je sposoban pronai
najbolje rjeenje za te probleme.
25
Na kraju tragikomedije Vuistrahu je nejasno to je bio san, a to java. Meutim, san
je u drami simbol bijega iz tekih ivotnih prilika nakon ega ipak dolazi java u
Vuistrahovu sluaju dolazi do sretnog zavretka i pobjede nad nepravdom, za to je zasluna
njegova pobjeda nad samim sobom i nad vlastitom udi.
26
7. IVOT JE SAN CALDERONA DE LA BARCE ZATOENITVO I SAN U
PANJOLSKOJ KNJIEVNOSTI
7. 1. Vrijednosni sudovi povjesniara knjievnosti

Pedro Caldern de la Barca u drami ivot je san tumai i produbljuje ideje koje su u
suprotnosti s predrasudama da bi umjetnost trebala vjerno reproducirati stvarnost. Glavni lik
nije izvuen iz stvarnosti, ve je simbol, oivotvorena ideja. Takva apstraktna simbolika ne
potie Sigismundovu ljudskost, ali se, zahvaljujui dramskoj tehnici, proces Sigismundova
sazrijevanja u drami podudara s prirodnim, intelektualnim i moralnim razvojem.101
Drama Pedra Calderna de la Barce obiluje baroknim elementima. Dunja Detoni-
Dujmi istie da je drama obavijena gustom koprenom metafora, baroknih slika, u kojima se
kriaju konceptistika dosjetka i kulteranistika precioznost. U verbalnom arenilu niu se
suprotnosti: izmeu pesimizma i vjere, astrolokog fatalizma i kranske promiljenosti;
stilske dekorativne raskoi i konceptualne krutosti asketskog pojmovnika; pretjerane rjeitosti
i koncizne ideoloke discipline; traginosti zapleta i pojedinih aljivih upadica.102
Caldern je u drami postavio mnoga pitanja. Tako Nikola Milievi navodi da su
mnoge sumnje koje je Caldern nametao u drami stajale pred njim kao utvare koje su ga
muile. I on se svojom milju i prodornom imaginacijom kao kakav vjetak poigravao njima,
sluei se raskonom baroknom kienou: uzdizao se i padao i zapletao u gorkom pesimizmu
i izgubljenosti. Borio se s utvarama, ali se borio snagom dostojnom velika pjesnika. 103 Zbog
toga Milievi Caldernovu dramu ubraja meu najvea djela europske dramske knjievnosti.
Zvonimir Mrkonji pak navodi da Caldern premouje ozraje nestalnosti i mijene
pomirenjem s traginom sudbinom koja nastaje iz sukoba karaktera sa stanjem svijeta.
Caldernovi se karakteri podinjavaju traginosti te su osueni na djelovanje kojim bi izborili
odnos ivota i sna koji je njihova egzistencija.104
Carlos Alvar, Jose-Carlos Mainer i Rosa Navarro istiu da je drama savren spoj sjajne
dramske sloenosti. Navode da drama povezuje ljubavnu te politiku i egzistencijalnu
tematiku.105
101
ivot je san, nav. dj., str. 743.
102
Ibidem
103
104
Zvonimir, Mrkonji, nav. dj., str. 138.
105
Carlos Alvar, Jose-Carlos Mainer, Rosa Navarro, Kratka povijest panjolske knjievnosti,Demetra,
Zagreb, 2005, str. 299.
27
7.2. Zatoenitvo i san
Sredinji zaplet drame vezan je uz Sigismunda koji iz tamnice ide prema neoekivanoj slavi,
iz ivota u san, mislei da moe initi to god hoe baciti slugu kroz prozor, obeastiti
Rosauru, ubiti Klotalda.106 Sigismundovo necivilizirano ponaanje i okrutno vladanje nije
nimalo udno jer je Sigismund cio ivot proveo u tamnici. Naime, Sigismunda je njegov otac
Bazilije zatvorio u tamnicu zbog proroanstva o Sigismundovoj looj vladavini. Bazilije
izjednaava Sigismunda s riovkom za koju se vjerovalo da ugiba nakon to donese mlade na
svijet. Nesretni Sigismund odmah je dao znakove svoje jadne udi, jer je ubio svoju
majku.107 Zbog tih snova baen je u kulu koja oznaava neotvoreni svijet:
A ja vam tada, u tom jadu,

pribjegoh svojim naukama
i na temelju svega vidjeh
da e Sigismund jednom biti
najdrskiji od sviju ljudi,
najgori od sviju kraljevia,
najnepravedniji od vladara,
i da e stoga kraljevstvo mu
bit rasuto i razdijeljeno,
i da e ono biti kola
pokvarenosti i izdaja,
akademija svih zala.
Jo k tome, da e u svom bijesu,
opijen srdbom i zloinom,
i mene sama pogaziti...(str. 4445)
Na samom poetku drame istie se glasovit Sigismundov monolog:
Jao meni, nesretniku!

Kad me bijes va tako slama,
o nebesa, znati hou,
rodivi se kakvu zlou
ja pokazah prema vama?
No ve time to sam roen,
znam kakvim sam zlom pogoen.
Zato dobar razlog vodi
vau strogost moram rei
106
Carlos Alvar, Jose-Carlos Mainer, Rosa Navarro, nav. dj.,str. 300.
Pedro Caldern de la Barca, ivot je san, Hena com, Zagreb, 1998, str. 45. Navodi iz drame bit e
107
doneseni po tom izdanju.
28
jer ovjekov grijeh najvei
u tome je to se rodi. (str. 21)
Nevidljivom boanstvu nesretni Sigismund upuuje pitanje o krivnji to je toliko

zgrijeio da ga prati takva nevolja, je li njegova krivnja u tome to je roen? I druga su bia
roena jednako kao i on, ptice, zvijeri i ribe, ali njih prate dobra koja njemu nisu dana. I
Bazilije je tjeskoban zbog Sigismunda:
Jo prije nego na svijet doe

iz utrobe, iz iva groba
(kaem vam tako, jer roenje
sasvim je slino umiranju),
njegova mati bezbroj puta
kroz rune slike snova vidje
kako joj neko udovite
u ljudskom liku trbuh para
i kako je u lokvi krvi
ubija, dok je poraala
riovku ljudsku naeg vijeka.(str. 44)
Nikola Milievi istie da je bitno pitanje drame pitanje o ljudskom pravu na slobodu:
smije li ovjek (u ovom sluaju kralj) upotrijebiti svoju slobodu da bi oduzeo slobodu drugom
ovjeku (Sigismundu)? Zatim se postavlja pitanje ljudske sudbine: je li ovjek zaista nemoan
pred onim to mu vie sile dosude? Mora li zaista biti rob one mrane kobi koju nosi u sebi ili
moda ipak snagom volje moe nadvladati sudbinu i svoj ivot usmjeriti drugaije?108
Caldern na to pitanje odgovara na dva naina. Tako kada lakrdija Klarin, koji misli
da se moe izrugivati smrti (i smrt me nee lako nai, i zato, evo, ipak smrti!, str. 148) na
kraju pogine, autor e rei da je nemogue umaknuti sudbini:
Nigdje na svijetu nema puta

koji bi mogo da nas spasi
od zle sudbine i udesa. (str. 150)
Ipak, na drugom mjestu u drami istie da se ovjek svojom razboritou moe

suprotstaviti sudbini:
...ipak se sudba ne svladava

osveivanjem i nepravdom,
108
29
ak se jo vie izaziva;
tako, tko hoe da pobijedi
svoju sudbinu, mora biti
vrlo razuman i umjeren. (str. 154)
S obzirom na to da Bazilije nije imao drugih nasljednika, poela ga je progoniti savjest

i sumnja, odluio je dovesti sina na dvor i rei mu istinu, pa ako se pokae dobar vladar, ostat
e na prijestolju, a ako se pokae zlim, vratit e ga u tamnicu. Sigismund se dolaskom na
prijestolje pokazao kao okrutan vladar. Meutim, suoen s prolaznou ivota i shvaanjem
da je ivot samo san, Sigismund je odluio postupati dobro:
...initi treba dobra djela,

ako je stvarnost, zbog stvarnosti;
ako to nije, onda zato
da bismo stekli prijatelje
za poslije, kad se probudim. (str. 123)
Ipak, prije nego to uspije pokazati da se promijenio, ponovno su ga uspavali i vratili u

tamnicu. Kada se Sigismund probudio, Klotaldo ga je uvjerio da je to bio samo san, ali mu je
rekao da i u snu valja initi dobro. Tada se u Sigismundu javljaju sumnje, pa zakljuuje da je
ivot samo san i da e se tek nakon smrti probuditi. Sigismundovi stihovi s kraja drugog ina,
nakon povratka u tamnicu, navode se kao svojevrsno geslo Caldernove drame i njegova
cjelokupnoga stvaralatva, a ponekad i kao karakteristian izraz knjievnosti epohe baroka:109
I ja sanjam da sam tu,

sputan u tom kutu bijednom,
a snio sam da sam jednom
uivao sreu svu.
to je ivot? Mahnitanje.
to je ivot? Puste sanje,
prazna sjena to nas ovi.
O, malen je dar nam dan.
Jer sav ivot to je san,
a san su i sami snovi. (str. 111)
Ti stihovi pokazuju isprepletanje sna i jave. Sigismund se gubi u svojim doivljajima

te poinje misliti kako je sve u ivotu san, pa i sam ivot takoer. Romantiari, koji su
posebno cijenili dramu, prepoznali su u tome nemo u odjeljivanju sna od jave, iluzije od
109
Milivoj Solar, nav dj., str. 158.
30
zbilje.110 Nakon to se vojnici pobunili protiv Bazilija i odluili dovesti Sigismunda na vlast,
on se ponovno pita je li sve samo san:
Zar, evo, opet (o nebesa!),

opet hoete da prosanjam raskonu slavu i veselje,
koje e vrijeme rasplinuti.
Opet hoete da imam nejasne i mrane slike
kako nemili vjetar nosi
sjaj veliine i bogatstva.
Opet hoete da okuam
alosnu varku i opasnost
pred kojom sva se ljudska snaga
raa ponizna, ivi slaba. (str. 118)
Na kraju je drame Sigismund prevario nesretnu sudbinu pobijedivi samoga sebe.

Sigismund je prepustio Rosauru Astolfu koji, saznavi da je Rosaura plemenitoga roda, odlui
ispuniti svoje obeanje. Postao je plemenit i velikoduan vladar. ak je dao zatvoriti vojnika
koji je pokrenuo pobunu protiv kralja Bazilija, jer nije bio vjeran svome kralju. Sigismund na
kraju svima istie da se zbog njegovih postupaka ne trebaju uditi jer je sve u ivotu poput sna
i on se moe lako ponovno nai zatvoren u kuli. Strah od vraanja u kulu ostaje i dalje
prisutan. Kula ostaje simbol buenja i otrenjenja nita nije vjeno.111 Sigismund se pita je li
to opet samo san, nova iluzija, obmana. Spoznao je da je sve na ovom svijetu prolazno, da je
slava kratkotrajna, da je ivot zapravo samo san koji se brzo raspline i zato, umjesto
ovozemaljskih, treba traiti trajnije i dublje duhovne vrijednosti.112 Prihvaa ivot kao san,
imajui u vidu da se i taj san jednom mora raspriti:
emu divljenje i uenje?

Zar ne vidite sasvim jasno
da je san bio moj uitelj
i da jo uvijek, evo, strepim
da u se opet probuditi
i opet doi u tamnicu?
Pa kad i ne bi bilo tako,
samo sanjati ve je dosta,
jer sanjajui spoznao sam
da svaka srea ovjekova
nestaje kao pusti snovi.(str. 158)
110
Ibidem
111
Zvonimir, Mrkonji, nav. dj., str. 139.
112
31
Na kraju je ostala nerazrijeeno glavno pitanje drame da ako je sve samo san, a ovjek
ne moe vladati vlastitim snovima, nije jasno na emu bi se mogla zasnovati njegova
odgovornost. Jer ako je ivot samo san, odnosno ako je ivot prolazan, kao to smatra
Sigismund, tada ovjekova djela i moralne posljedice ne moraju biti nuno pozitivne i moda
ovjek nije odgovoran za vlastita djela s obzirom da se iz sna moe probuditi u sekundi. Stoga
Sigismundovi postupci na kraju drame ne odgovaraju nerazrijeenoj dvojbi. Meutim, Solar
istie da Caldern nije napisao dramu da rijei problem odnosa sna i jave, iluzije i zbilje,
istine i privida nego da taj problem na neki nain postavi i time uini predmetom ili
graom za raznolika mogua tumaenja.113 Caldern de la Barca uvjerljivo je prikazao
ovjeka u svoj njegovoj slojevitosti, ovjeka koji nije ni prirodno dobar ni prirodno zao, nego
je obdaren sposobnou da od sebe uini ono to eli, s potpunom svijeu o vlastitoj
prolaznosti.
113
32
8. VUISTRAH DVA PREDLOKA
Kanaveliev Vuistrah nastao je na temelju Cicogninijeve drame Orontea i njegove preradbe

drame ivot je san Pedra Calderna de la Barce. Kanaveli je bio upoznat s Cicogninijevim,
ali tek posredno s Caldernovim radom. Unato tome, izmeu drama Vuistrah i ivot je san
postoje slinosti.
Pitanje kontaminacije talijanskih dramskih predloaka u Vuistrahu, kao i panjolskog
originala, povjesniari knjievnosti dugo su ignorirali. Prvi je na vezu Kanavelieve drame i
talijanskih dramskih predloaka uputio Mihovil Kombol u asopisu Kolo 1949. godine, ali
Kombol nije u rukama imao talijanske drame, pa je istaknuo kako bi njihov meusobni odnos
trebalo detaljnije ispitati.114 Kombol je prepoznao i neke slinosti sudbine Kanavelieva
Vuistraha i Caldernova Sigismunda, jer kao to u Caldernovoj drami uvaju u jednoj
spilji Sigismunda, tako u naoj drami uvaju u jednoj spilji Vuistraha radi njegove naprasite
udi.115 Kombol je primijetio i slinosti izmeu naina na koji su ugarski velikai na
prijestolje doveli Vuistraha, naina na koji je Bazilije Sigismunda doveo na prijestolje te
naina na koji su oba glavna lika uklonjena s prijestolja.116 Primijetio je i reenicu u kojoj se u
Vuistrahu istie kako ivot nije nita drugo nego san, kao i u Caldernovoj drami.117
Meutim, Slobodan Prosperov Novak istie da je slinost izmeu Vuistraha i
panjolske drame ograniena jer se preuzimanje fabularnog tijeka iz Caldernove drame u
Vuistrahu iscrpljuje u rijetkim scenama u kojima se u Kanavelievoj drami pojavljuje
Vuistrah.118 Dvorski dio zapleta Vuistraha uglavnom je preuzet iz Orontee.119 Novak odbija
pretpostavku da je Kanaveli negdje uo sadraj Caldernove drame jer je oito da ono to u
nau dramu stie iz svijeta Caldernovog upravo niti ne postoji kod Calderna, ve je rezultat
vrlo barbarske talijanske preradbe.120 Primjerice, scene u kojima kralj, nakon to ga vrate na
prijestolje, prima dostojanstvenike, da bi ih potom izrugivao, postoje u Vuistrahu i Orontei,
ali ih nema u panjolskom originalu.121 Zakljuuje da je Kombolova slutnja o paralelama
izmeu drama Vuistrah i ivot je san bila ispravna te da su panjolski motivi nedvojbeno
114
Slobodan Prosperov Novak, Zato se Euridika osvrnula: feljtoni, str. 134.
115
116
Ibidem
117
118
119
120
121
33
prisutni u Kanavelievoj drami, to je vidljivo na temelju motivacijskih i fabulativnih
paralela, ali da su motivi u dramu Vuistrah iz panjolskog originala uli posredno.122
Cicogninijeva Orontea izravno je utjecala na Vuistraha. Drama je prvi put izvedena
1649. godine u Veneciji, a u njoj se dramatizira ljubav zaljubljenoga slikara i hirovite kraljice,
kao i u Vuistrahu.123 O podudarnosti hrvatske i talijanske drame svjedoi prvih pet scena
koje je Kanaveli s talijanskoga slobodno preveo na hrvatski jezik, to upuuje na to da je
pred sobom imao tekst Orontee. Kanaveli iz Orontee preuzima prizore s poetka, a da u
njih gotovo ne intervenira. Oni mu daju incijalni zaplet u koji on potom ne uvlai svoj
kalderonovski motivacijski sklop s kraljeviem Vuistrahom.124 Meutim, Orontea je drama
u stihu, a Vuistrah drama u prozi. Fabulativni sklop to ga je preuzeo iz Orontee Kanavelia
nije mogao zadovoljiti, pa ga je proirio kalderonovskim motivima.125
Pitanje kontaminacije moe se promotriti i kroz izgradnju likova. Kanaveli je lik
Danice izgradio na temelju Giacinte iz drame Orontea te Rosaure iz drame ivot je san.126
Iako izmeu Danice i Rosaure postoje slinosti (obje su bojnice, obje na scenu stiu radi
osvete i zbog oskvrnuta djevianstva), one su vrlo razliite, to se oituje u odnosima s
drugim likovima.127 Osnovna poluga kontaminacije u Vuistrahu upravo lei u ukljuivanju
nepostojeih odnosa meu protagonistima. 128
Sigismund se zaruio s Estrellom, a ne s
Rosaurom, a Vuistrah se odluio za Danicu. Razlozi Kanavelieva odstupanja od panjolske
fabule vidljivi su u likovima prema kojima su postavljene Danica i Estrella. Estrella se eli
osvetiti Astolfu, a Danica Miroslavu. Prema tome, lik prema kojem mrnju usmjerava Danica
uope nije iz kalderonovskoga kruga. Iako je Miroslav kao i Astolfo odbacio svoju ljubav
te iako ga ta ljubav progoni, njegov lik Kanaveli nije radio po uzoru na Astolfa.129
Miroslav je izgraen po uzoru na Alidora, ranjenog slikara u kojeg se zaljubljuje kraljica
Orontea. Danica i Giacinta imaju razliite ciljeve i razloge u odnosu prema ljubavniku, ali ga
obje ranjavaju te su obje predmet udvaranja slikareve majke, starice Aristee koja je u
Kanavelievoj drami postala starica Vojslava. Meutim, iako u odnosu sa staricom za Danicu
uzima Giacintin lik bez ostatka, Kanaveli u sparivanju razdvojenih tijekova drame postupa
po obiaju dubrovake drame palmotievskog tipa, pa e se na koncu ustanoviti kako je
122
123
124
125
126
Ibid., str. 154.
127
128
129
34
Danica Miroslavova sestra te da za njihovo brano povezivanje nema razloga.130
Podudarnost je vidljiva i izmeu likova Krunoslave iz Vuistraha te kraljice iz Orontee.
Meutim, Krunoslava, za razliku od Orontee, ima brata Vuistraha, ime je zacrtana njezina
nova uvjetovanost u fakturi kontaminacije. Zbog uvoenja Vuistraha kao Krunoslavina brata
njezino prijestolje postaje ozbiljnije ugroeno, dok Oronteino nikada nije bilo. Osim toga,
Krunoslava se na kraju ne povezuje sa slikarom, za razliku od Orontee. 131 Novak zakljuuje
da su svi likovi preuzeti izravno iz drame Orontea pretrpjeli bitnije promjene osim lika starice
Vojslave.132
Kontaminacija dvaju talijanskih predloaka moe se promotriti i u sceni s portretom.
U Vuistrahu Miroslav slika Sunaniin portret, a scena je prisutna i u dramskim predlocima.
Ipak, Novak ne sumnja da je scena preuzeta iz Orontee te da odgovara prizoru Silandre i
Alidora, a ne Caldernovoj sceni u kojoj Astolfo poput Miroslava ima neprilika s portretom.
U Caldernovoj drami portret je pokreta intriga, dok je u Orontei i Vuistrahu samo prilika
za izgovaranje niza baroknih metafora. Osim toga, Kanaveli posredno iz Caldernove drame
preuzima scene vezane uz Vuistraha, a on ne sudjeluje u sceni s portretom.133
Moe se zakljuiti da je Caldernova drama ivot je san za Kanavelievu dramu
Vuistrah bila tek literarna reminiscencija, dok je Kanaveli, piui Vuistraha, pred sobom
imao tekst Cicogninijeve drame Orontea te da je iz njega mnogo i obilno uzimao
prilagoavajui preuzeto novom dramskom korpusu koji je pod inspiracijom i pritiskom
Calderna zamislio i kojeg je od prvih zahvata u novu dramsku strukturu bio posve
svjestan.134 Kanaveli je iz Orontee izravno preuzeo treinu svoga teksta, a iz Caldernove
drame ivot je san znatno manje, tek nekoliko posrednih relacija. Sve ostalo je Kanaveli
stvorio sam, no i taj dio njegove drame, koji obiluje maevanjima, farsinim dodatcima i
klieiziranim razgovorima, treba sagledati u odnosu prema dubrovakoj produkciji toga
vremena.135
130
131
Ibid., str. 65.
132
Ibid., str. 67.
133
Ibid., str. 66.
134
Ibid., str. 67.
135
Slobodan Prosperov Novak, Fragmenti o Vuistrahu, str. 149.150.
35
9. USPOREDBA VUISTRAHA S DRAMOM IVOT JE SAN
9.1. Tematske slinosti i razlike

Izmeu drama Vuistrah i ivot je san postoje tematske podudarnosti koje je primijetio jo
Mihovil Kombol. On je uoio da su i Vuistrah i Sigismund izolirani od svijeta jedan u
pilji, a drugi u kuli.136
Tema Kanavelieve drame Vuistrah jest dvostruka ljubavna pria izmeu ugarske
kraljice Krunoslave i slikara Miroslava nepoznata podrijetla s jedne strane, te bojnice Danice i
Miroslava s druge strane. Vuistrahova sestra Krunoslava je kraljica samo zbog injenice to
je Vuistrah, koji je trebao biti kralj, zatoen u pilji i potpuno izoliran od vanjskog svijeta
zbog svoje zle i naprasite naravi te proroanstva o looj vladavini.
Tema Caldernove drame ivot je san jest pria o poljskom kraljeviu Sigismundu
koji je zatvoren u kulu zbog proroanstva o zloj naravi i looj vladavini. Kao i u Vuistrahu, u
Caldernovoj se drami tematizira nestabilnost i prolaznost ivota te odnos izmeu sna i
stvarnosti. Razlika je u tome to je u drami ivot je san prisutna tek jedna fabula, dok u
Vuistrahu teku dvije usporedne fabule. Tematske slinosti izmeu dviju drama vezane su uz
radnju oko Vuistraha i Sigismunda, dok se ljubavna pria kraljice Krunoslave i slikara
Miroslava u Vuistrahu u potpunosti oslanja na Oronteu.
9.2. Motivske slinosti i razlike

U Kanavelievoj su drami Vuistraha uspavali napitkom da bi kratko doao na ugarsko
prijestolje, a u Caldernovoj su drami isto uinili Sigismundu da bi nakratko zavladao
Poljskom. Pri povratku u kulu u drami ivot je san Sigismund izgovara slavne rijei o ivotu i
snovima (O, malen je dar nam dan. Jer sav ivot to je san, a san su i sami snovi, str. 111),
dok u Vuistrahu te rijei izgovara ban Radomir (Nego reci da ovi na ivot nije nita drugo
negoli jedan san, koji u as doe i u as proe, str. 100).
Motivi koje je Kombol primijetio openito su prisutni u poeziji i drami 17. stoljea.137
Rije je o motivima ispraznosti i prolaznosti ivota, otuenosti te usporedbi ivota i sna koje
Kanaveli nije nuno preuzeo iz Caldernove drame. Isti motivi su prisutni kod Boccaccia,
136
137
36
Petrarce, Lope de Vege, Marca Pola ili Lasce. No, sveukupnost nabrojanih motiva prisutna je
samo u Caldernovoj i Kanavelievoj drami.138
O motivima Vuistrahova zatoenitva progovara se ve na samom poetku drame. O
tome govori njegova sestra Krunoslava:
Znam veomi dobro da ne samo kralj, moj ajko, nu i sva ugarska gospoda poznae
jeter u djetinjstvu brata moga Vuistraha ud opaku i nemilu i prividjee mudro da,
ako bi igda dolo vladanje u njegove ruke, umalo bi iskorijepio dana svukuliku svoju
kraljevinu. Zato zatvorie u pustoi u jednu spilu njega i postavie pod strau bana
Radomira ko najvjernoga i najuzdanijega gospodiia i viteza. (str. 15)
Gotovo identino o sudbini poljskoga kraljevia Sigismunda progovara kralj Bazilije

na poetku Caldernove drame:
...i na temelju svega vidjeh

da e Sigismund jednom biti
najdrskiji od sviju ljudi,
najgori od sviju kraljevia,
najnepravedniji od vladara,
i da e stoga kraljevstvo mu
bit rasuto i razdijeljeno,
i da e ono biti kola
pokvarenosti i izdaja,
akademija svih zala.
Jo k tome, da e u svom bijesu,
opijen srdbom i zloinom,
i mene sama pogaziti... (str. 4445)
Slinost je uoljiva i u opisu susreta Sigismunda i Rosaure te Vuistraha i Danice.

Vuistrah i Sigismund napadaju Danicu, odnosno Rosauru, ali ipak iz razliitih razloga:
Vuistrah zbog potrebe za enom, a Sigismund jer se boji otkrivanja tajne. Obje ene e od
napadaa obraniti Klotaldo i Radomir, uvari zatoenika.139
U obje drame uoava se i slinost u odlukama dovoenja Vuistraha i Sigismunda u
dvor te vraanju u zatoenitvo. U obje drame kraljevii se prije dovoenja na dvor trebaju
uspavati kako ne bi bili niega svjesni. Ako se pokau kao dobri vladari ostat e na prijestolju,
a u suprotnom e biti vraeni u zatoenitvo. U Vuistrahu Selomir istie:
138
Ibidem, str. 46.
139
37
Rijeti u da si ti spravna pridati mu oblas od kraljevstva i poznati ga za kralja i
gospara; nu u jote napomenuti da nije pravo uzdati se u njegovu ud opaku, negoli da
po ruke bana Radomira, njegova straanina, uiniti da jako zaspi, i tako da ga na spei
dovedemo u dvor i postavimo na pristolje. Ako bude mirno i kreposno vladati, da se
uzdri to ili ne, da se opeta jestojskom istom zadrijemlje i povede u spilu, neka, ako bi
se spomenuo, ini mu se da je san snio. (str. 52)
U drami ivot je san kralj Bazilije razmilja:
Sutra u odmah Sigismunda,

a da i ne zna da je sin moj,
ni kralj va, dakle, sutra u ga
tu na prijestolje postaviti.
(...)
Prvo: ako se on pokae
plemenit, mudar i razborit,
i ako tako opovrgne
sva ona loa predvianja
to je o njemu sudbina rekla,
vi ete tada u njem nai
svog zakonitog kraljevia.
(...)
Drugo: ako li bude nadmen,
svojeglav, drzak i okrutan,
i ako pusti uzde strasti,
tada u, kao dobar otac,
dunosti svoje izvriti. (str. 4849)
Nakon dolaska na prijestolje oba se kraljevia pitaju to je san, a to java. Tada slijede
slavne rijei o snu i mahnitanju naspram stvarnosti koje izgovaraju oba lika. Razlika je u tome
to Vuistrah razgovara o tome s Radomirom, a Sigismund svoje razmiljanje iznosi
monoloki:
Vuistrah: to je ovo, Radomire? Koje su ovo veliine? A gdje je pusto, a gdje spilja?
Radomir: Koja pusto, koja spila? Tebi se zaista neto njelo! Ovo je tvoj rodni dvor, ti
si kralj!(str. 60)
Sline nejasnoe javljaju se i u Sigismundovu monologu:
O, sveto nebo, to to gledam!

I ne plaim se svega toga,
ali teko je vjerovati.
Ja, u blistavim dvorovima?
Ja, sav u svili i brokatu?
38
Ja, od tolikih slugu dvoren,
s tolikom panjom i brzinom?
Ja, da se iz sna svega budim
u tako sjajnim posteljama?
Ja, posred takve mase svijeta, koja me redi i oblai?
Ne mogu rei da su snovi,
jer dobro vidim da sam budan.
Jesam Sigismund ili nisam?
Objasnite mi, o nebesa!
Recite, to se dogodilo
za vrijeme sna u mojoj mati,
te sebe sad najednom vidim
u ovom sjaju i obilju? (str. 68)
Nakon toga slijedi scena primanja dvorjanika. Vuistrah prima bana Mikleua. Na
Mikleuovo iskazivanje potovanja Vuistrah se smije jer nita ne razumije. I Sigismund
prima podanike, meu kojima je prvi Astolfo. Nakon toga oba kraljevia izbacuju po jednog
slugu nakon replika koje su po njihovu miljenju bile nepriline. Sigismund je neto uljudniji
od Vuistraha, ali daljnji tijek Kanavelieve drame gotovo je identian u Caldernovoj drami,
kao da je rije o prijevodu.140
U obje se drame kraljevii suoavaju s prolaznou ivota te shvaaju da je ivot samo
san, pa odluuju postupati dobro. Vuistrah zakljuuje:
Pravo ban Radomir govori da se hoe narav blaga, misao svijesna, ud mila ko
zapovijedati hoe i u kraljevstvu se utvrditi i u razaznanju bitja svaijega astiti ko je
asti dostojan, ljubiti ko ljubav umije, dotei, i onaki nain drati kako se moe
pritegnuti ljudstvo svekoliko pod vlast tvoju, a ne da od tvoga samosilja bie puci cijeli
ispod tvoje zapovijedi. Si, Vuistrae, da se promijeni ud i da se nastoji utvrditi se u
gospostvu! (str. 80)
Sigismund je takoer odluio postupati dobro:
...initi treba dobra djela,

ako je stvarnost, zbog stvarnosti;
ako to nije, onda zato
da bismo stekli prijatelje
za poslije, kad se probudim. (str. 123)
Meutim, prije nego to su uspjeli pokazati promjenu u ponaanju obojica su vraena

u zatoenitvo te se nakon buenja ponovno pitaju to je san, a to java. Meutim, razlika je u
140
Slobodan Prosperov Novak, Vuistrah i dubrovaka tragikomedija, str. 51.52.
39
tome to u Vuistrahu Radomir istie da i u snu treba biti plemenit, a isto u drami ivot je san
zakljuuje Sigismund:
Kaem da sanjam i da elim

initi dobro, jer i u snu
moramo biti plemeniti. (str. 122)
U Vuistrahu se javlja motiv sestre Krunoslave kojoj je u drami posveena velika

pozornost, i to u tolikoj mjeri da se Kanavelieva drama kadto naziva Krunoslava. U
panjolskoj je drami pak motiv sestre nepoznat. Osim toga, u panjolskoj se drami ne moe
pronai paralela za slikara Miroslava iz Vuistraha.141
Razlikuje se zavretak drama, odnosno biranje supruge. Sigismund ne razmilja o
vjenanju s bojnicom, ve o vjenanju s plahom damom. Tu Kanaveli mijenja fabulu.142 U
Caldernovoj drami Sigismund za enu bira dvorsku damu Estrellu, lik koji nema paralelu
kod Kanavelia, a u Kanavelievoj se drami Vuistrah odluuje za bojnicu Danicu.143
Kanaveli se na kraju drame pribliava domaem modelu u kojem se pojavljuje neoekivani
dokaz o visokom podrijetlu dotad potitena ovjeka, na temelju ega se utvruje da su
Miroslav i Danica brat i sestra. Matrimonijalizacija na kraju Vuistraha u Palmotievuje stilu
jer se u njegovim dramama javlja model kome se pridaje anagnorisis brata i sestre.144
9.3. Strukturne slinosti i razlike

U strukturi drama Vuistrah i ivot je san uoava se vie razlika nego u tematici i motivima.
Iako jedna i druga drama imaju tri ina, drama Vuistrah ima dvije fabule, a drama ivot je
san jednu, pa se drame ne mogu podijeliti na jednake faze. U zbivanjima Kanavelieve drame
sudjeluje velik broj likova, od kojih su dva glavna: Vuistrah i Krunoslava. Naime, uz
Kanavelieve likove kojima se moe nai paralela s Caldernovim likovima javljaju se i
likovi kojima se paralela moe pronai jedino u Orontei. U Caldernovoj drami sudjeluje
manji broj likova nego u Vuistrahu te se istie jedan glavni lik Sigismund.
Osim toga, Kanaveli je Vuistraha napisao u prozi, dok je Caldern ivot je san
napisao u stihu. Samim time struktura dviju drama bitno je drugaija.
141
142
Ibid., str. 54.
143
Ibid., str. 53.
144
Ibid., str. 55.
40
Drama Vuistrah ima tri ina od kojih je prvi podijeljen u dvanaest prizora, drugi u
sedamnaest, a trei u ak trideset dva prizora. Drama ivot je san podijeljena je u tri ina. Prvi
in ima sedam, drugi devetnaest, a trei etrnaest prizora.
Ako se u Kanavelievoj drami prati fabula vezana uz Vuistraha te se usporedi s
Caldernovom dramom zakljuuje se da se u prvom inu obje drame konkretizira tema te se
istie sudbina obaju kraljevia. Takoer se najavljuje dovoenje kraljevia na prijestolje. U
drugom se inu kraljevii bude na prijestolju nesvjesni to je san, a to java. Oba se kraljevia
ponaaju okrutno prema podanicima, ali ipak uviaju da trebaju initi dobro te biti plemeniti
vladari. Meutim, Vuistrah se ponovno budi u zatoenitvu tek u treem inu, dok se
Sigismund vraa u zatoenitvo na kraju drugog ina. U treem inu kraljevii ponovno
dolaze na vlast te se pokazuju kao dobri i plemeniti vladari. Obje drame zavravaju
matrimonijalizacijom.
41
10. ZAKLJUAK
Dok su Cicogninijeva drama Orontea te njegova preradba Caldernove drame ivot je san
izravno utjecale na Kanavelieva Vuistraha, drama ivot je san bila je Kanaveliu
neposredan izvor. Ipak, meu dramama Vuistrah i ivot je san postoje slinosti na tematskoj,
motivskoj i strukturnoj razini, ali i razlike.
Na tematskoj razini obje drame prikazuju spoznaju ljudske prolaznosti. Osim toga,
Kanavelieva drama Vuistrah i Caldernova drama ivot je san donose tematske inovacije,
jer uz egzistencijalnu, uvode ljubavnu te politiku tematiku. Tematske slinosti izmeu dvije
drame vezane su uz radnju oko Vuistraha i Sigismunda, dok se ljubavna pria kraljice
Krunoslave i slikara Miroslava u Vuistrahu u potpunosti oslanja na Oronteu.
Na motivskoj razini uoljivi su motivi sna, zatoenitva i otuenosti tipini za baroknu
knjievnost. Vuistrah i Sigismund su zatoeni iz istoga razloga te otueni od drutva. Na isti
su nain dovedeni i odvedeni s prijestolja te su obojica prvotno okrutni vladari, ali shvaaju
da trebaju biti plemeniti. Oba lika mijeaju san i javu zbog svega to im se dogodilo te
shvaaju da je ivot prolazan kao san i da se sve moe brzo promijeniti. Razlike na motivskoj
razini meu drama oituju se u motivu sestre Krunoslave koja je prisutna u Vuistrahu u
tolikoj mjeri da je njezina ljubavna pria paralelna s Vuistrahovom, kao i u motivu slikara
Miroslava prisutnog u Vuistrahu za kojeg se ne moe pronai paralela u drami ivot je san.
Razlikuje se i zavretak drama, odnosno biranje supruge, gdje se Kanaveli pribliava
domaem modelu i matrimonijalizacijiu Palmotievu stilu.
Na strukturnoj je razini manje slinosti meu dramama. Obje drame imaju tri ina,
zajedniko im je konkretiziranje teme u prvom inu, buenje kraljevia na prijestolju u
drugom inu te njihov ponovni dolazak na vlast u treem inu. Drama Vuistrah pisana je u
prozi te ima dvije fabule, a drama ivot je san pisana je u stihu te sadri jednu fabulu. U
zbivanjima koje tematizira Vuistrah sudjeluje veliki broj likova, od kojih su dva glavna lika:
Vuistrah i Krunoslava. U drami ivot je san sudjeluje manji broj likova te je Sigismund
glavni lik.
42
11. LITERATURA
Primarna literatura:
1. Pedro Caldern de la Barca, ivot je san, Hena com, Zagreb, 1998.
2. Petar Kanaveli, Vuistrah, Matica hrvatska, Zagreb, 2004.
Sekundarna literatura:
1. Barok, u: Hrvatska enciklopedija,
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6003 (pristupljeno 19. 1. 2015.)
2. Boo Banievi, Korulanski pjesnik i komediograf Petar Kanaveli (1637.1719.),
Godinjak grada Korule, 8, 2003, str. 265.281.
3. Caldern de la Barca, Pedro, u: Dunja Detoni-Dujmi, Leksikon svjetske
knjievnosti: pisci, kolska knjiga, Zagreb, 2005, str. 180.181.
4. Nikola Batui, Drama i kazalite,
http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/Batusic_drama_i_kazaliste.pdf (pristupljeno 24. 1. 2015.)
5. Davor Duki, Poetike hrvatske epike 18. stoljea, Knjievni krug, Split, 2002.
6. Miljenko Foreti, anrovska raznolikost dramskog i kazalinog djela Petra
Kanavelia, u: Krleini dani u Osijeku: anrovi u hrvatskoj dramskoj knjievnosti i
struke u hrvatskom kazalitu, ur. Branko Heimovi, Zavod za povijest hrvatske
knjievnosti, kazalita i glazbe HAZU, Zagreb, Odsjek za povijest hrvatskog kazalita
Hrvatsko narodno kazalite u Osijeku Pedagoki fakultet, Osijek, 2003, str. 60.
67.
7. Marin Franievi, Franjo velec, Rafo Bogii, Povijest hrvatske knjievnosti: od
renesanse do prosvjetiteljstva, knj. 3, Liber, Mladost, Zagreb, 1974.
8. Gustav Rene Hocke, Svijet kao labirint: manira i manija u evropskoj umjetnosti od
1520. do 1650. i u suvremenosti, August Cesarec, Zagreb, 1991.
9. Dubravko Jeli, Povijest hrvatske knjievnosti: tisuljee od Baanske ploe do
postmoderne, Naklada Pavii, Zagreb, 2004.
10. Slavko Jei, Hrvatska knjievnost od poetka do danas: 1100.1941., A. Valzek,
Zagreb, 1944.
11. Zoran Kravar, Varijante hrvatskoga knjievnog baroka, u: Nakon godine MDC:
studije o knjievnom baroku i dodirnim temama, Matica hrvatska, Dubrovnik, 1993,
str. 39.69.
43
12. Nikola Milievi, Izmeu san i jave, u: Pedro Caldern de la Barca, ivot je san,
Hena com, Zagreb, 1998, str. 5.14.
13. Zvonimir Mrkonji, Ogledalo mahnitosti, Cekade, Zagreb, 1985.
14. Pero Portolan, Uvodna rije o Petru Kanaveliu, u: Zbornik otoka Korule: Zbornik
radova o Petru Kanaveliu, ur. Marinko Gjivoje, sv. 3., 1973, Vlastita
naklada,Korula, str. 5.14.
15. Slobodan Prosperov Novak, Fragmenti o Vuistrahu, u: Dani Hvarskog kazalita:
eseji i graa o hrvatskoj drami i teatru: XVII stoljee, sv. 4. (ur. Marko Fotez),
akavski sabor, Split, 1977, str. 143.163.
16. Slobodan Prosperov Novak, Petar Kanaveli u: Petar Kanaveli, Vuistrah, Matica
hrvatska, Zagreb, 2004, str. 145.167.
17. Slobodan Prosperov Novak, Povijest hrvatske knjievnosti: od Gundulieva poroda od
tmine do Kaieva Razgovara ugodnog naroda slovinskoga iz 1756., knj. 3,
Antibarbarus, Zagreb, 1999.
18. Slobodan Prosperov Novak, Vuistrah i dubrovaka tragikomedija, Knjievni krug,
Split, 1979.
19. Slobodan Prosperov Novak, Zato se Euridika osvrnula: feljtoni, Znanje, Zagreb,
1981.
20. Jaka Ravli, Rasprave iz starije hrvatske knjievnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1970.
21. Milivoj Solar, Povijest svjetske knjievnosti, Golden marketing, Zagreb, 2003.
22. Petra Uremovi, Barok u hrvatskoj knjievnosti,
http://hrvatskijezik.eu/barok-u-hrvatskoj-knjizevnosti/ (pristupljeno 14. 4. 2015.)
23. Vuistrah, u: Dunja Detoni-Dujmi, Leksikon hrvatske knjievnosti: djela, kolska
knjiga, Zagreb, 2008, str. 953.
24. Mate Zori, Povijest svjetske knjievnosti u osam knjiga: Talijanska, panjolska,
portugalska, brazilska, katalonska, baskijska knjievnost i knjievnost na ladino
jeziku: hispano-amerika i retoromanske knjievnosti, knj. 4, Mladost, Zagreb, 1974.
25. ivot je san, u: Dunja Detoni-Dujmi, Leksikon svjetske knjievnosti: djela, kolska
knjiga, Zagreb, 2004, str. 743.
44
IVOTOPIS
Roena sam 9. travnja 1990. godine. U lipnju 2009. godine zavrila sam Opu gimnaziju Fra
Martina Nedia u Oraju u Bosni i Hercegovini. Godine 2012. postala sam sveuilina
prvostupnica (baccalaurea) hrvatskoga jezika i knjievnosti na Filozofskom fakultetu u
Osijeku, a 2014. na istom fakultetu zavrila sam jednopredmetni diplomski nastavniki studij
Hrvatski jezik i knjievnost.
45

Vucistrah I Zivot Je San Dipl

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Vucistrah I Zivot Je San Dipl

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

VUISTRAH PETRA KANAVELIA I IVOT JE SAN

Mentor: prof. dr. sc. Milovan Tatarin

2.1. Barok u europskoj knjievnosti

2.2. Barok u hrvatskoj knjievnosti

2.4. panjolski dramatiar Pedro Caldern de la Barca

Dubrovakom teatru 17. stoljea svojstveni su tragikomini komadi sa sloenim zapletima i

6.1. Pitanje autorstva

6.2. Vrijednosni sudovi povjesniara knjievnosti

Meutim, u odrasloj je dobi Vuistrah stavljen na kunju. Iz dubokoga sna budi se na

Vuistrah: to je ovo, Radomire? Koje su veliine? a gdje je pusto, a gdje je spila?

S obzirom na injenicu da je cio ivot zatvoren u pilji i da nije usvojio pravila

Vuistrah: Jesam li ja Vuistrah?

7. 1. Vrijednosni sudovi povjesniara knjievnosti

A ja vam tada, u tom jadu,

Na samom poetku drame istie se glasovit Sigismundov monolog:

Jao meni, nesretniku!

doneseni po tom izdanju.

Nevidljivom boanstvu nesretni Sigismund upuuje pitanje o krivnji to je toliko

Jo prije nego na svijet doe

Nigdje na svijetu nema puta

Ipak, na drugom mjestu u drami istie da se ovjek svojom razboritou moe

...ipak se sudba ne svladava

S obzirom na to da Bazilije nije imao drugih nasljednika, poela ga je progoniti savjest

...initi treba dobra djela,

Ipak, prije nego to uspije pokazati da se promijenio, ponovno su ga uspavali i vratili u

I ja sanjam da sam tu,

Ti stihovi pokazuju isprepletanje sna i jave. Sigismund se gubi u svojim doivljajima

Zar, evo, opet (o nebesa!),

Na kraju je drame Sigismund prevario nesretnu sudbinu pobijedivi samoga sebe.

emu divljenje i uenje?

Kanaveliev Vuistrah nastao je na temelju Cicogninijeve drame Orontea i njegove preradbe

9.1. Tematske slinosti i razlike

9.2. Motivske slinosti i razlike

Gotovo identino o sudbini poljskoga kraljevia Sigismunda progovara kralj Bazilije

...i na temelju svega vidjeh

Slinost je uoljiva i u opisu susreta Sigismunda i Rosaure te Vuistraha i Danice.

U drami ivot je san kralj Bazilije razmilja:

Sutra u odmah Sigismunda,

Sline nejasnoe javljaju se i u Sigismundovu monologu:

O, sveto nebo, to to gledam!

Sigismund je takoer odluio postupati dobro:

...initi treba dobra djela,

Meutim, prije nego to su uspjeli pokazati promjenu u ponaanju obojica su vraena

Kaem da sanjam i da elim

U Vuistrahu se javlja motiv sestre Krunoslave kojoj je u drami posveena velika

9.3. Strukturne slinosti i razlike

You might also like