BAROK U EUROPSKOJ KNJIŽEVNOSTI

Barok u europskoj književnosti

TRAJANJE:

od 16.st. do
sredine 18.st.

ISHODIŠTE:
Italija, Španjolska
Naziv barok
NAZIV: znači biser
nepravilnog oblika i
portugalski barocco i nevelike vrijednosti
španjolski baruecco
(  time se htjelo
upozoriti na
neprirodnost i
bezvrijednost novoga
stila).
POVIJESNE PRILIKE:

REFORMACIJA  PROTUREFORMACIJA
=
polazeći od želje da ili Katolička obnova =
reformira Katoličku mjere Katoličke crkve
crkvu, Martin protiv reformacije i
Luther stvara novu protestantizma.
vjeru –
protestantizam.
Martin Luther
BAROKNA SLIKA SVIJETA:
Razbija se
renesansno ustrojstvo
svijeta kao logičke,
dobro organizirane
tvorevine s čovjekom
u središtu; raspada se
ravnoteža između
čovjeka i prirode.
BAROKNA SLIKA SVIJETA:
Često se kaže da je
RENESANSA glatko
i čisto ogledalo, a da
je BAROK razbijeno
ogledalo.
USPOREDBA RENESANSE I
BAROKA

BAROK RENESANSA
nemir i podvojenost ličnosti staloženost duha

unutrašnje nezadovoljstvo, sigurnost pred svijetom i

razmišljanja o smrti, životom, optimizam
nesigurnost, pesimizam
misao o prolaznosti svega vjera u vrijednosti
ovozemaljskih dobara, u ljubav
USPOREDBA RENESANSE I
BAROKA

BAROK RENESANSA

neumjerena raskoš i kićenost jasnoća izraza, smisao za

mjeru, harmoniju, jednostavan
renesansni izraz

umjetnost radi užitka odgojna namjena umjetnosti

USPOREDBA RENESANSE I
BAROKA

BAROK RENESANSA
BAROKNI ČOVJEK želi RENESANSNI ČOVJEK je
posjedovati i uživati u optimističan, aktivan, kritičan,
prolaznoj i promjenjivoj vjeruje u svoju snagu i
zbilji, ali je nemoćan sposobnosti; HOMO
uspostaviti nekadašnji UNIVERZALIS
optimistični sklad. U potrazi
za kratkotrajnim užicima
osjeća samo gorčinu i kajanje
u ništavnosti ovozemaljskog
života.
USPOREDBA RENESANSE I
BAROKA

BAROK RENESANSA
TEME  u književnost TEME  svjetovne – ljubav,
ponovno prodiru religijske čovjek, priroda
teme; naglašena je
refleksivnost, a osobito
razmišljanja o prolaznosti
života.
STIL  temeljne značajke STIL  oponaša se antička
baroknog stila je kićenost – umjetnost.
gomilanje stilskih sredstava.
BAROK je:

1. ) vladajući književni 2.) razdoblje u europskoj

stil 17.st., obilježen književnosti između
gustom uporabom renesanse i klasicizma
stilskih figura (/ s nizom književnih
metafora, usporedbi, tendencija ili pravaca:
antiteza i sl.); ◦ MANIRIZAM
◦ BAROK
◦ GONGORIZAM /
KULTERANIZAM
◦ ROKOKO i dr.
MANIRIZAM
međurazdoblje Začetnik i glavni
između renesanse i predstavnik je
baroka. Giambattista
U manirizam se često Marino.
ubrajaju i veliki pisci
s kraja renesanse
( Shakespeare,
Cervantes,
Baraković).
KARAKTERISTIKE MANIRIZMA:
◦ sklonost pisaca da u svojim djelima komentiraju
svoj rad ( tzv. autoreferencijalnost)

◦ poigravanje razinama književne fikcije ( npr.

pripovijest u pripovijesti, teatar u teatru i sl. )

◦ sklonost naglašenom ukrašavanju

◦ izraz pun neobičnih metafora i zvučnih efekata,

stilski izrađen do virtuoznosti, ali lirski
nedoživljen.
BAROK
u usporedbi s
manirizmom,
tematski je
jednostavnija
književnost, ali s
naglašenijom
sklonošću stilskim
efektima temeljenim
na gustoj uporabi
figura.
KARAKTERISTIKE BAROKA:

◦ nemir i podvojenost pjesničke ličnosti, nestalnost i privid

života

◦ renesansna jasnoća izraza i smisao za mjeru pretvaraju se u

neumjerenu raskoš i kićenost

◦ CONCETTO  najpopularnija stilska figura koja se temelji

na vještini pronalaženja sličnosti između potpuno različitih
predmeta i pojava. Njegova bit je duhovitost. Najčešći oblici
concetta su antiteza, paradoks i hiperbola.

◦ barokni pisci su toliko zaokupljeni književnim izrazom tako

da izražajna virtuoznost postaje sama sebi svrhom.

 Silazak s Križa
Krist na Križu

Barokno slikarstvo
Peter Paul Rubens
KULTERANIZAM
 ( cultio = učen )

Karakteriziraga
smiona metaforika i
mitološka simbolika.

Nepristupačan je
nedovoljno
obrazovanom
čitatelju.
KULTERANIZAM
Glavni predstavnik je
Luis de Gongora y
Argote, a pravac je
kasnije po njegovim
sljedbenicima nazvan
GONGORIZMOM
PREGLED PO
KNJIŽEVNIM
RODOVIMA
Lirika
Lirika
Česte teme i motivi Ističese misao o
barokne poezije su izgubljenosti
smrt i spoznaja o pojedinca u
prolaznosti svijeta, nesigurnom svijetu i
života i čovjeka. osjećaji napetosti,
nemira,
Pjesnici daju tragičnu grozničavosti.
viziju vremena u
kojem žive.
Lirika
Pjesnik želi čitatelja Stilska pretjerivanja,
začuditi – služi se neprirodnost i
neobičnim, čudnim afektiranje
metaforama, igrama narušavaju kvalitetu
riječi, zvučnim barokne poezije.
učincima riječi.
Epika

Rembrandt van Rijn; Autoportret

Epika
U epovima Pjesnici se okreću
prevladava zanimanje temama iz
za povijesne teme. nacionalnih povijesti,
a uzor im je Vergilije
sa svojom
nacionalnom
epopejom «Eneida».
Epika
Ep je morao biti poučan, s
jasnim porukama u duhu
kršćanstva, što nije čudno
jer 16.st. je vrijeme kada
vlada katolička cenzura, a
nemilosrdna i sumnjičava
inkvizicija na lomaču
osuđuje i djela klasika, od
Dantea do Boccaccia.
Drama
Drama
U doba baroka Cilj predstava bio je
kazalište je izuzetno zabaviti gledatelja pa
popularno. pisci miješaju
komično i tragično,
suze i smijeh, pjesmu
i ples pa tako
komedija i tragedija
nisu shvaćene kao
dvije različite
dramske vrste.
Osnovno obilježje dramskog djela je
dinamička radnja puna iznenađenja i
stilski vrlo kićena.
Drama
Isprepleću se 3 bitna osjećaja:

RELIGIOZNI u duhu protureformacije

MORALISTIČKI - poštovanje kraljeve
ličnosti na prvome je mjestu, on se u
drami pojavljuje kao konačan sudac i
nositelj pravde
OSJEĆAJ ČASTI sadrži stroge kodekse
koje valja poštovati.
Drama
DRAMSKE VRSTE:
barok pokazuje
sklonost ka operi,
melodrami, kraćim
glazbenim
komadima, komediji
i farsi.
Drame
TEME:

mističnost,
religioznost,
razapetost između
duše i tijela.
PREDSTAVNICI
Italija

GIAMBATTISTA talijanski pjesnik,

MARINO poznat po osobitom
( 1569.-1625.) doživljaju ljubavi i
prirode te po raskoši
jezika i pjesničkih
slika.
Italija
GIMAMBATTISTA Smatra se
MARINO začetnikom i
predstavnikom
Njegova je poezija stilskog pravca koji
siromašna osjećajima je po njemu dobio
koji su potisnuti u naziv MANIRIZAM.
drugi plan, a u prvom
su planu maštovitost,
virtuoznost izraza i
bogatstvo metafora i
ostalih stilskih figura.
Italija
TORQUATO autorbaroknog epa
TASSO «Oslobođeni
( 1544.-1595.) Jeruzalem».
Španjolska
 LUIS DE GONGORA
Y ARGOTE
( 1561.-1627.) –
najznačajniji španjolski
pjesnik, zbog neobičnih
metafora njegova je
poezija često
nerazumljiva
nedovoljno
obrazovanim
čitateljima.
Španjolska
 LUIS DE
GONGORA Y
ARGOTE
jedan od glavnih
predstavnika
KULTERANIZMA
( prema cultio = učen )
– stila u kojemu
prevladava uporaba
učenih i
novostvorenih riječi.
Španjolska
LUIS
DE
GONGORA Y
ARGOTE

Kulteranizam je
kasnije po
Gongorinim
epigonima nazvan
GONGORIZMOM.
Španjolska
PEDRO
CALDERON DE
LA BARCA
( 1600.-1681.) –
dramatičar,

autor drame «Život je

san».
Španjolska
 PEDRO CALDERON
DE LA BARCA

U toj drami pisac iznosi

univerzalne teme –
uloga odgoja u
ljudskom životu,
čovjekova sudbina,
snaga razuma i
slobodne volje, san i
realnost, život i smrt.
Španjolska
LOPE DE VEGA,
dramatičar i
reformator
španjolskog
kazališta.
Španjolska
LOPE DE VEGA
Kazališnu reformu provodi tako da
klasičnu dramu od 5 činova svodi na 3
čina, odbacuje aristotelovsko pravilo o
trima jedinstvima, miješa tragično i
komično, važnija mu je dinamika i zaplet
od misaonosti i psihološke karakterizacije
likova, te uvodi ličnost lakrdijaša i stvara
komedije po ukusu publike.
Portugal
LUIS DE CAMOES

– autor je epa
«Luzitanci».