Hidrotehnicke Gradjevine I - Petar Stojic PDF

SVEUČiLIŠTE U SPLITU
GRAĐEVINSKI FAKULTET
Prof dr. Petar Stojić, dipl. ing. građ.
HIDROTEHNIČKE GRAĐEVINE
kn.iiga l.
SPLI T, 1997.
Nakladnik:
Građevinski fakultet Sveučilišta u Splitu
Uređnik:
Prof. dr. sc. Jure Margeta, dipl. ing. građ.
Recenzenti:
Prof. dr. sc. Blaž Gotovac, dipL ing. građ.
Gradevinski fakultet Sveučilišta u Splitu
Doc. dr. sc. Josip Rupčić, dipL ing. građ.
Građevinski fakultet Sveučilišta II Zagrebu
Lektor:
Josip Jelić, prof.
Tehnički urednik:
Boris Trogrlić,dipl. ing. grad.
Naklada: 500 primjeraka
.. ., ........,..-.~
Tisak: Tiskara "Poljica" Dugi Rat
Naslovna stranica:
Rijeka Trebišnjica, podnožno vodno kolo za natapanje
Objavljivanje ovog udžbenika odobreno je odlukom Sveučilišta II Splitu

br. 04-327/3-97 od 03.06.1997. god.
CIP - Katalogizacija LJ publikaciji

Sveučilišna knjižnica u Splitu
UDK 627.4 (075.8)
Stojić, Petar
Hidrotehničke gradevine 1 Petar Stojić - Split: Građevinski fakultet
Sveučilišta
u Splitu, 1997. 3 sv. ; 25 cm. - (Udžbenici Sveučilišta II Splitu =
Manualia Universitatis studiorum Spalatensis) .
ISBN 953-6116-08-1 (cjelina)
Knjiga L - 1997. III, 481 str. : 590 illIstr. : 19 tabl.
Predgovor: str. 5-8. Bibliografija str. 467-481.
ISBN 953-6116-09-X (knj. 1)
ISBN 953-6116-08-1 (cjelina)

ISBN 953-6116-09-X (knj. n
Engineering University
Prof dr. Petar Stojić, dipl. ing. građ.
redoviti profesor Građevinskogfakulteta

Sveučilišta u Splitu
knjiga I.
Split, 1997.
Posveta!
Mojim unučicama Anamariji i Petri sa

željom da produže obiteljsku tradiciju
graditelja.
Poticajem kolega s Građevinskog fakulteta Split, a naročito

podrškom koju je dao prodekan za nastavu Prof dr. sc. Jure
Margeta, autorizirana predavanja iz predmeta Hidrotehničke
građevine, 1, ll. i Ill. dio, prerađena su i dopunjena kao
udžbenik.
Autor udžbenika, kao i svaki autor, bio je opterećen dvojbom

kako i na koji način obraditi raspoloživi materijal. koji je
prikupljen dugogodišnjim radom u području hidrotehnike
konzalting uslugama u tuzemstvu i inozemstvu.
Poglavlja koja su obrađena u inozemnoj stručnoj literaturi

često čine sadržaj jedne knjige. Autor je nastojao čitatelju
prikazati kontinuitet razvoja stručne i znanstvene misli u
pojedinim područjima ove tehničke discipline, koja nam
dolazi iz daleke prošlosti.
Čitatelji će se uvjeriti da kod hidrotehničkih građevina nema

razlike u kvaliteti problema koje treba riješiti. Razlika između
malih i velikih hidrotehničkih objekata je samo u geometrijskim
odnosima.
Knjiga je tiskana uz financijsku pomoć Građevinskog

fakulteta - Split, JVP Hrvatske vode - Zagreb i Poduzeća za
projektiranje i građevinarstvo CONEX - Zagreb, na što im
autor svesrdno zahvaljuje.
Autor posebnu zahvalost duguje recezentima Prof dr. sc. Blažu

Gotovcu. Prof dr.sc. Josipu Rupčiću, i lektoru Josipu Joviću,
prof na uloženom trudu i prvim čitateljima knjige u pripremi
Borisu Trogrliću, dipl. ing. i Natali Stojić, dipl. ing.
J W. Goethe:
"Ništa nije opasnije od neznanja koje postaje aktivno!"
A lrl:llb... ,I"",1" b ... .tJ CI ~o ... ~~ fc,,. CI ,.,.,on .. nd ,J .. ,",oI rn"''''~ ,1$ r ......... ~f,.,w:flo .... ( ' r ........... " .•
throf hou~e w~uch h(" h <ll 'S b .... dt colf ... pse ond ca .. ,,~ thl' c;f"rtl~ <.JI jhll! t,.",,,,,,,,.. ".'
the h.o-...s.1!'l' If-oo' bu, ld er' s.holl be pvt tc> d~ a t h
l3 ff it ';:O"t;r: .t,e deal;" of" tnc !Son of the Own~1' ot Ir,~ .,OUs.e th~r .)hoJl p .... t
to dea th a so., or thol bOllde..-
C. If if Cous« the d~ath of all s4đW'e ot Hit! ~.. "er of the nouS." t'Je $ha(/ ~, ... e f(>
th. o_ . u~,. J th.! .,o,,'~ đ; .slave of e.~\lol 'ViJl,)_
1) Ir.t drs.foy prop!!r'." he 'hot! reJ"'ore _hote ... e.r lt de st,..oy-td ,(md b"<:I;1O,'~e
;'t dH. not ",oke thc novs,. _"uch hC' b ... df f,r.,", a#'ld ,t (;oIlQP"e d. h~ thor!
t'.build ~~ no ... u: _"u,n collapsr4 at },,1, {)Wn e'!-,cf"Ise

E_Ir tl i:".. dd.r bvild Q ho ..a,e IV,- oi .... on und do .... "" ",Qk. jfS <01').1 ... ,,<:1 101"1 m_.t
th. ,...jJ.,·~'"f!,.'s O,.". _dU Fait tn. that b ... ,;;t&r ,h.fi sj r-&t19thff" .~e
Tn",.lol,d "r
il I'. Harpf!!r
"'rJ, #; 1'I,ff1nfvl"V.1l>r'" , 4'.1- St!f
Engleski prijevod Hammurabijeva zakona, starog oko 3700 godina

Prof dr. sc. Blaž Gotovac, dipl. ing. građ.
..... "Autor prof dr. sc. Petar Stojić u ovoj knjizi daje sveobuhvatan pregled s
različitih aspekata izgradnje brana od početka do danas. Brana je veoma
kompleksna građevina za čiju realizaciju je potrebno raspolagati postojećim
saznanjima iz širokog područja tehničkih znanosti, ali i drugih. Dobro projektiran
objekt podrazumijeva usklađenost s prirodnim okruženjem kako u estetskom, tako
i u funkcionalnom smislu. Ova konstatacija u potpunom je skladu s autorovim
zalaganjem tijekom realizacije niza projekata, kojima je bio voditelj, za timski
interdisciplinarni rad.
Iz navedenog proizlazi osnovni stav za koji se s pravom zalaže autor: samo timskim
radom uvažavajući sva dosadašnja dostignuća moguće je realizirati novi projekt
koji će biti originalan, jedinstven i usklađen s prirodnim okruženjem u svim ili
barem u što većem broju elemenata.
Kniiga prof dr. sc. Petra Stojića "Hidrotehničke građevine" 1. dio s pravom se
može promatrati u više dimenzija. Osnovna namjena knjige je za studente kao
udžbenik, zatim za inženjere u praksi kao veoma koristan priručnik, a za sve
ostale enciklopedijski prikaz brana kao izuzetnih i u pravilu lijepih građevina. "
Doc. dr. sc. Josip Rupčić, dipl. ing. građ.
..... "Autor prof dr. sc. Petar Stojić u ovoj knjizi upućuje čitatelja najedini ispravan
tretman brana kao kompleksnih građevina za čiju je uspješnu realizaciju nužno
potreban multidisciplinirani pristup i timski rad specijalista iz gotovo svih područja
tehničkih znanosti. Kroz čitav tekst knjige autor ukazuje na temeljnu karakteristiku
ovih građevina, a ta je, da elementi prirode i inženjerske intervencije u prirodni
okoliš, koje su nephodne za njihovu realizaciju, moraju biti međusobno usklađeni,
da bi planirana građevina bila kako s funkcionalnog tako i s graditeljskog aspekta
uspješan objekt.
Ovo je od izuzetnog edukativnog značaja kako za studente tako i za građevinske

inženjere koji se bave ovom problematikom. Naime, pristup koncipiranju pojedinih
građ'evina može biti jednak, ali konačna rješenja ovisit će o prirodnim uvjetima
{!oiedine konkretne lokacije, tako da preslikavanje pojedinih elemenata ili čak
(jelokupnih rješenja s jedne građevine na drugu nije moguć, pa niti uputan.
Knjiga prof dr. sc. Petra Stojića "Hidrotehničke građevine H 1. dio, predstavlja
izuzetno značajan doprinos hidrotehničkoj literaturi i to ne samo kao udžbenik
k<~ii će biti od velike koristi za studente, već i za sve one građevinske inženjere
koii se bave ovim izuzetnim građevinama. "
Hidrotehničke građevine
Sadržaj
Knjiga L
UVOD,BRANE
I. UVOD
1. PREDGOVOR ................................................................................ 5
2. IsTRAžNI RADOVI ..............................................,......................... 9
2,1 Inženjerskogeološke i hidrogeološke podloge , .. ," 9
2,2 Daljinska detekcija .... .... ,.............. ,.. , .... , '"'''''''''''''''''''''''''' 21
2.3 Geofizička istraživanja kod hidrotehničkih objekata ,.. ,' 25
2.4 Statička ispitivanja kod hidrotehničkih objekata .. ".,................. 47
3. TEMElJENJE IllDROTEHNIČKlH GRAĐEVINA .......................... 77
3.1Uvod ....... ,.................................. ,.. ,.. " .... " .. ,." .. " ..... " ......... ,.... 77
3,2Nosivost temelja ..... ".................................................................... 78
3,3Deformabilnost temelja .............. , ........ , .. , .. , .... ,.... ,............. 86
3.4Vodopropusnost temelja ............... ,........ , ..... " ..... ,............. 101
35 Stabilnost temelja .......... ,.......................................... ,... ,................ ,. 124
3.6 Visoke brane i temelji, .............. , ...... ,..... ...,.............. 132
37 Priprema temelja ..... ,......................... , .. , .. , .... ,................. 136
ll. BRANE
1.1JVOD............................................................................................ 145
1.1. Povijesni i statistički podaci obranama .. ", .. ,........ ................ 145
1.2. Male brane .. ",,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,, ... ,....................................... 155
p, Stojić Hidrotehničke građevine

jj Sadržaj
13. Velike brane ................................................................................... 165

1.4. Računske metode pri projektiranju brana, općenito ................ 171
2. NASlJTE BRANE ............................................................................ 173
2.1. Uvod ................................................................................................. 173
2.2. Propusnost ....................................................................................... 178
2.3. Nosivost i stabilnost brane ............................................................ 185
2.4. Stišljivost - deformacije brane i temelja ...................................... 198
2.5. Geometrijske i konstruktivne karakteristike ............................... 203
3. GRAVITACQSKE BRANE .............................................................. 227
3.1. Uvod ................................................................................................. 227
3.2. Opterećenje brane ......................................................................... 240
3.3. Geometrijske i konstruktivne karakteristike ............... ................ 269
4. OlAKŠANE GRAVITACQSKE BRANE........................................... 277
4.1 Osnovne karakteristike razvoja.. .... ........... ............. .... ........ ....... .... 277
5. BRANE S KONTRAFORIMA - RAŠČlANJENE BRANE .................. 283
5.1 Uvjeti stabilnosti .................................................................... 283
6. LUČNE BRANE .............................................................................. 301
6.1 Povijesni razvoj dimenzioniranja brana .... .................. ... ....... ..... 301
6.2. Suvremene numeričke metode ..................................................... 323
6.3. Eksperimentalne metode projektiranja ....... ................ .... ....... ..... 329
6.4. Tankostjene lučne brane ............... .............................................. 337
6.5. Temelji lučnih brana ............................................................... 338
6.7 Izgradnja brana .............................................................................. 352
7. VIŠELUČNE BRANE ...................................................................... 358
7.1 Općenito ...................................................................... 360
7.2. Geometrijske i konstruktivne karakteristike ............................. 365
7.3. Kriteriji proračuna višelučnih brana ................................... 369
8. R1JEČNE POKRETNE PREGRADE ................................................ 372
9. USTAVE......................................................................................... 394
10. RUŠENJE BRANA .......................................................................... 417
11. PROMATRANJE BRANA................................................................ 436

11.1 Mehaničke i optičke metode promatranja............................... 438
11.2. Električne i elektro-akustične metode promatranja. ............... 445
P. Stojić - Hidrotehnićke građevine

Sadržaj jjj
11.3. Električni instrumenti za mjerenja pomjeranja,

deformacija i naprezanja u stijeni ......................................... ..... 451
11.4. Specijalne fizičke metode promatranja .......... ...... ....... ............ ... 457
11.5. Meteorološka i druga mjerenja ................................................... 458
11.6. Geodetske metode promatranja............... ................................ 458
12. TEHNIČKA DUAGNOSTIKA HIDROTEHNIČKIH GRAĐEVINA.. 462
BIBLIOGRAFUA............................................................................ 467
Knjiga Il. (u pripremi)
III. OBJEKTI ZA EVAKUACUU VELIKIH VODA
1. PRElJEVI
l l Preljevi, brzotoci, slapišta
1.2. Spajanje preljevnog mlaza s donjom vodom
1.3. Beton otporan na hidrodinamičke utjecaje
1.4. Ustave i zatvarači - kontrolirani i potopljeni preljevi
1.5. Utjecaj slapišta na sigurnost brane
2. SREDNJI I TEMElJI I ISPUSTI

2.1. Općenito
2.2. Izuzetna tehnička rješenja srednjih i temeljnih ispusta
2.3. Ulazne gradevine i slapišta
2.4. Zatvarači
3. ZAŠTITA GRADIllŠTA OD VEUKIH VODA
IV. HIDROTEHNIČKE GRAĐEVINE ZA TRANSPORT VODE

1. HIDROTEHNIČKI KANAL
1.1. Općenito
1.2. Oteretni kanali, kanali za natapanje i odvodnju
1.3. Plovni kanali i prevodnice za brodove
1.4. Derivacijski kanali
1.5. Akvadukti i sifoni
1.6. Kanaiske prevodnice za ribe
2. HIDROTEHNIČKI TUNEU
2.1. Tuneli sa slobodnim vodnim licem
2.2. Tuneli pod tlakom
2.3. Plovni tuneli
3. TlAČNI CJEVOVODI
3.1. Nadzemni cjevovodi
3.2. Podzemni cjevovodi
P. Stojić - Hidrotehničke građevine

iv Sadržaj
3.3. Cjevovodi na iIi u tijelu brane

3.4. Podmorski cjevovodi
BmUOGRAFIJA
Knjiga IlL
V. mDROTEHNIČKE GRAĐEVINE ZA ZAHVAT VODE, VODNE KOMORE,

VODOSPREMA I VODOTORNJEVI, POMORSKE GRAĐEVINE
1. HIDROTEHNIČKE GRAĐEVINE ZA ZAHVAT VODE· ULAZNE GRAĐEVINE
Ll. Ulazne gradevine na branama
1.2. Ulazne građevine na derivacijama sa slQbodnim vodnim licem
1.3. Ulazne gradevine na derivacijama pod tlakom
1.4. Selektivne ulazne građevine
2. VODNE KOMORE
3. VODOSPREMA I VODOTORNJEVI
4. POMORSKE GRAĐEVINE
5. EKSPERIMENTALNA MODEISKA ISPITIVANJA
VI. STROJARNICE ZA HIDROELEKTRANE, CRPNA POSTROJENJA, PODZEMNE

1. STROJARNICE
l. l. Nadzemne strojarnice
L2. Podzemne strojarnice
1.3. Pribranske strojarnice
1.4. Strojarnice s reverzibilnim agregatima
1.5. Konstruktivni elementi strojarnica
1.6. Hidroagregati, sile, temeljenje
2. CRPNA POSTROJENJA
3. PODZEMNE HIDROTENIČKE GRAĐEVINE
VII. TEMPERA1lJRNI U1JECAJI, ASEIZMIČKO PROJEKTIRANJE, MODELSKA

ISPITIVAl'U'A
1. HIDROTEHNIČKE GRAĐEVINE I TEMPERATIJRNl UTJECAJI
2. ASEIZMIČKO PROjEKTIRAl'OE HIDROTEHNIČKIH GRAĐEVINA
3. EKSPERIMENTALNA MODEISKA ISPITIVANJA
BmUOGRAFIJA

I. Uvod
1. PREDGOVOR
Klasične građevinske konstrukcije, u koje spadaju i hidrotehničke građevine,

koriste materijale od kojih su neki poznati i više od dvije tisuće godina.
Tehnološki napredak u 60-tim godinama ovog stoljeća omogućio je primjenu
novih, do tada nepoznatih, građevinskih materijala i postupaka, kao:
superplastificirani beton, bez upotrebe vode za miješanje,
plastične folije na bazi PVC, neoprena, najlona, polietilena velike
gustoće (HDP) itd. (geomembrane fleksibilne sintetičke mem-
brane, vodonepropusni ekrani), geotekstil (linijske iravninske
drenaže),
geomreže (plastične mreže za osiguranje padina, nasipa i kosina
kanala),
čelična i plastična vlakna;
epoxi premazi (zaštita od kavitacije),
kemijske injek cijske smjese,
sidra za stijenu od staklenih vlakana,
podzemni iskop stijene bez primjene eksploZiva (rotacijski strojevi),
razaranje stijene primjenom hidromonitora (visoki pritisci vodenog
mlaza) ili primjenom specijalnih ekspandirajućih smjesa (razaranje
bubrenjem),

6 l. Uvod
upotreba lasera i robota,

korištenje akustičnih emisija, elektromagnetskih valova i radara.
itd.
Za buduće građevinske inženjere poseban je izazov svemir i njihova obuka za
izgradnju konstrukcija u svemiru i osiguranje kvaliteta života u svemirskim
stanicama i na drugim planetima. The American Society of Civil Engineers podržava
nastavu iz "High Technology in Civil Engineering" ACI (American Concrete
Institute) Committee 125 osnovan je da proučava "LUNAR CONCRETE". Njegov
program obuhvaća slijedeća područja (ACI, Structural Journal, July - August 1991.);
1. Što bi svaki gradevinski inženjer trebao znati o gravitaciji i teoriji
relativnosti,
2. Vezni materijali koji se mogu dobiti iz resursa,
3. Optimalizacija betona na Mjesecu,
4. Dugoročna svojstva morta izloženog vakuumu,
5. Postupci izrade i ugradnje betona na Mjesecu,
6. Naponi u betonskim panelima koji su izloženi Suncu u uvjetima
koji vladaju na Mjesecu,
7. Betonske konstrukcije na Mjesecu uvjetuju nove postupke, sustave
i koncepcije,
8. Astronomski uvjeti koji vladaju na mjesečevoj površini, novi izazov
za građevinske inženjere,
9. Program obuke i trening građevinskih inženjera za svemir,
10. Mjesečeva baza bLl: simulacija baze na Mjesecu u Floridi,
11. Realizacija baze na Mjesecu.
U SAD-u i Rusiji građevinski inženjeri se teoretski i eksperimentalno školuju
za primjenu atomske energije kod iskopa dugačkih hidrotehničkih kanala, velikih
podzemnih prostorija i izgradnje brana.
Tehnološki napredak i općenito tehnički napredak u području hidrotehničkih
građevina uVjetuje timski rad inženjera specijalista, koji se osniva na četri bitna
elementa:
zajedničkom radu u prijeteljskoj atmosferi,
sposobnosti i volji,
autoritetu i odgovornosti.
znanju i tehničkoj vještini.
U timskom radu bitna je svijest o samom sebi, o svom odnosu prema
suradnicima i promatranom objektu. Taj nedostatak vodi nesporazumima, često
s teškim posljedicama.
Tehnički napredak (evolucija) je stohastički proces. Skepticizam je srž znanosti.
Inženjer mora općom i tehničkom naobrazbom, a na osnovi zdravog razuma,
iskustvom i moči rasuđivanja, dati točan odgovor, ali isto tako mora znati postaviti
i pravo pitanje. Mora biti svjestan činjenice da je istina samo jedna, ali su brojne
mogućnosti interpretacije.

l. Predgovor 7
Rad inženjera, kao svaki ljudski rad, prate greške koje mogu biti:
greške zbog propusta,
dimenzionalne, kvantitativne greške,
greške zbog nepredviđenih okolnosti,
greške uslijed ekstrapolacije,
ocijenjene ili predviđene greške,
greške uVjetovane osobnim znanjem,
greške projekta, loša interpretacija rezultata istraživanja,
greške uvjetovane stanjem znanosti,
greške uslijed nesporazuma.
Prirodni jezik pun je asocijacija, nepreciznosti, dvosmisla, ironije i drugih

nejasnoća za čije je razumijevanje potrebno obrazovanje i inteligencija. U području
hidrotehnike riječi u prirodnom jeziku mogu imati drugo značenje.
Hidrotehnički objekti mogu se uVjetno podijeliti na; riječne, jezerske i morske,
a prema karakteru djelovanja na: usporne (pragovi, pregrade, brane), na
regulacijske (naperi, valobrani, ledorezi itd.) i na hidrotehničke objekte za transport
vode (kanali, tuneli, cjevovodi).
Djelovanje vode na objekte može biti mehaničko (statičko i dinamičko), fizičko
- kemijsko (toplinske struje, kavitacija, korozija, nuklearni otpaci, trajna
kontaminacija vode i dr.) i biološko (bakteriološka korozija i slično).
Metode kojima se služe hidrotehnički inženjeri su; teoretska istraŽivanja,
eksperimentalna laboratorijska ispitivanja (modeliranje objekata i konstrukcija),
eksperimentalna istraživanja "in situ", to jest u prirodnim uvjetima, varijantno
projektiranje i metoda analogije (proučavanje povijesnih rješenja), kod koje prijeti
opasnost od konzervativnog prilaza problemu.
Eksperimentalne laboratorijske metode su neka vrsta sinteze, ako empirijske
i analitičke (matematički put) metode ne mogu dati odgovor i riješiti problem.
Za projektiranje hidrotehničkih objekata potrebno je znanje iz hidrologije i
hidraulike. Međutim, neophodna su i znanja iz inženjerske geologije i
hidrogeologije, mehanike, otpornosti materijala, statike i dinamike konstrukcija,
mehanike tla i mehanike stijena, inženjerske seizmologije, građevinskih materijala
i tehnologije građenja.
Veliki hidrotehnički projekti često nose elemente destrukcije u timskom radu,
koji se ogledaju u početnom oduševljenu suradnika, gubljenju iluzija tijekom
vremena, pometnji, traženju krivaca, kažnjavanju nevinih inagrađivanju
nezaslužnih.
Ponašanje hidrotehničkih objekata i građeVina ovisi o kvalitetu izvedenih
radova, na koji utječe i poslovna politika izvođača, koja se temelji na tehnici,
povjerenju, pouzdanosti, odgovornosti, razumijevanju, incijativi, oštroumnosti,
poslovnosti i gospodarenju, programu, novcu (redovita isplata izvedenih radova)
i poštenju.

Pri projektiranju i izgradnji hidrotehničkih objekata koriste se sva raspoloživa
sredstva za stjecanje informacija i znanja, kao što je istaknuto, od jednostavnih
laboratorijskih ispitivanja do složenih istraživanja u prirodi.
Prema namjeni, veličini i geometrijskim oblicima, u stalnom dodiru s vodom,
neprekidno izloženi kompleksnim silama prirode, hidrotehnički objekti po mnogim
elementima izlaze izvan okvira klasičnih tehničkih rješenja i svaki izvedeni objekt
nosi u sebi određeni stupanj originalnosti.
Hidrotehnički objekti se nalaze pod djelovanjem prirodnih procesa koji imaju
stohastički karakter s veoma značajnim varijacijama u vremenu.
Kod hidrotehničkih konstrukcija u suvremenom načinu projektiranja mora se
računati s neizvjesnostima koje mogu biti uvjetovane:
L Nepotpunim informacijama: geološkim, hidrološkim, hidraulučkim,
geotehničkim, seizmološkim itd.;
2. Deterministički nepredvidivim pojavama: zemljotresima, velikim

vodama;
3. Tehnologijom građenja: hidrotehnički objekti se gotovo nikada
ne mogu ·izvesti prema izvedbenom projektu. Nužne su korekcije
i odstupanja. Kontrola tijekom građenja smanjuje stupanj
neizvjesnosti, ali ga ne može potpuno otkloniti.
Spomenute neizvjesnosti dovode do toga da je realna situacija UVijek različita
od predviđene. .
Odstupanjima od realnosti daju svoj doprinos još dva elementa:
modeli kojima se simulira fizika fenomena: geometrijske sheme i
matematičke jednadžbe,
tehnika proračuna, konkretna računska metoda: metoda granične
ravnoteže, metode na osnovi teorije elastičnosti, analogni model,
metoda konačnih razlika, metoda konačnih elemenata itd.
S praktičnoggledišta fizičke neizvjesnosti i greške uVjetovane tehnikom
proračuna u suštini su identične; one dovode do nedovoljno pouzdanih rezultata.
Međutim, greške proračuna mogu se kvantitativno procijeniti, dok se utjecaj grešaka
zbog shematizacije fizike fenomena mnogo teže procjenjuju.
U području ove građevinske diScipline determinističke metode projektiranja u
većini slučajeva se osnivaju na statističkim pokazateljima koji su predmet
stohastičke analize.
U procesu projektiranja i izgradnje hidrotehnički inženjer mora surađivati s
velikim brojem raznih specijalista, koji se često izražavaju na način njemu
nedovoljno razumljiv (nesporazumi). Zbog toga je potrebno dati kratak osvrt na
neke osnove koje su predmet drugih tehničkih disciplina.

2. [stražni radovi 9
2. ISTRAŽNI RADOVI
2.1 INŽENJERSKOGEOLOŠKE I HIDROGEOLOŠKE PODLOGE
Stabilnost, sigurnost i dugovječnost hidrotehničkih građevina ovise, između

ostaloga, od uvjeta temeljenja, kOji se prognoziraju i ocjenjuju na osnovi istraživanja
i proučavanja problema koji u osnovi mogu biti: geološki, hidraulički i mehanički.
Svaki tehnički zahvat ustijenskom masivu, kao duboki temelji kod izgradnje
visokih brana, dovodni i odvodni organi velike dužine i omočene površine,
podzemne strojarnice itd., može djelovati na dva načina:
poremećajem prirodne geološke i hidrogeološke ravnoteže koja
je postojala prije tehničkog zahvata,
stvaranjem novih hidrogeoloških i hidrauličkih uVjeta tijekom
građenja i eksploatacije putem injektiranja tekućine u podzemlje,
akumuliranja vode, odnosno djelovanjem vode pod utjecajem
gravitacije ili umjetno izazvanih sila.
Ti utjecaji vezani su za hidrauličke karakteristike podzemlja, koji u aluvijalnim

tlima izgledaju nešto jasniji. U stijenskim masivima ovise o strukturnim
diskontinuitetima, koji su mnogo više rašireni blizu površine, ali koji mogu biti
duboki i nekoliko kilometara. Takvi diskontinuiteti utječu na fiZičko mehanička
svojstva stijena i stijenskih masiva, naročito na fenomene koji uzrokuju transport
zraka, vode i pare kroz prostor. Istraživanja ukazuju da dominantan utjecaj imaju
pukotine. Prema nekim autorima pukotine su zatvorene pod utjecajem litostatičkih
pritisaka na dubinama 2 - 4 km, arasjedi . na dubinama 4 12 km. Znači,
hidrotehnički objekti temelje se u područjima Zemljine kore gdje su diskontinuiteti
uglavnom još otvoreni.
Filtracija u ispucalom stijenskom masivu razlikuje se od filtracije u tlu, tako da
je danas u razvoju specijalna znanstvena diSciplina "Hidraulika stijena".
S tog stajališta javljaju se dva problema i to:
znaca) prirodnih hidrauličkih karakteristika podzemlja i njihov
utjecaj na hidrotehnički objekt, .
utjecaj hidrotehničkog objekta na izmjenu prirodnih hidrauličkih
karakteristika podzemlja, imajući u vidu učinak faktora vrijeme.

U Zemljinoj kori voda se javlja u tri agregatna stanja: u tekućem (fizički
vezana i slobodna), u plinovitom (vodena para) i čvrstom (ledeni proslojci, ledene
leće, sitni kristali leda). Granična dubina za podzemne vode u tekućem stanju
smatra se da je 12 km (kritična teperatura 364 °C). Na većim dubinama postoji
samo vodena para.
Fizička i kemijska svojstva podzemnih voda vrlo su promjenjiva. Zavise od
geoloških uvjeta, kemijskog sastava i temperature stijenskih masiva u kojima su
one akumulira ne ili kroz koje protječu.
Za hidrotehničkog inženjera je od značaja poznavanje ponašanja stijena u
vodi. Terzaghi je klasificirao stijene u 7 grupa:
l. u dodiru s vodom stijene ostaju nepromjenjene,
IL stijene kod višestrukog potapanja i sušenja se odvajaju na
komade,
III. stijene pri prvom dodiru s vodom se rasipaju,
IV. stijene nakon prvog sušenje su čvrste, ali pri ponovnom
potapanju se rasipaju,
V. nevezane stijene (pijesak, šljunak, drobina),
VL stijene poslije potapanja i sušenja bubre i skupljaju se,
VII. organske stijene, pri potapanju se raspadaju.
U izučavanju ovih svojstava stijenskih masiva uloga geologije, odnosno

inženjerske geologije i hidrogeologije, koje koriste pomoć raznih tehničkih
disciplina kao što su istražna bušenja, geofizička istraživanja, daljinska detekCija,
od bitnog su značaja kod rješavanja problema vezanih za projektiranje, izgradnju
i eksploataciju hidrotehničkih objekata i građevina.
Uvjeti izvođenja hidrotehničkih građevina odlikuju se raznovrsnošću koja je
posljedica razlika u geološkoj građi, inženjerskogeološkoj strukturi i hidrogeološkim
osobinama stijenskog masiva.
Geološke karakteristike koje utječu na svojstva stjenovitih masiva su:
kompozicija stijene, pukotine, dijaklaze, rasjedi, alternacije, anizotopija, unutarnji
naponi, faktor vrijeme.
Inženjerskogeološke karakteristike su:
struktura: sastav površine, rasčlanjenost geološkog profila (sedimentne stijene
slojevitost, metamorfne stijene slojevitost, magmatske stijene - lučenje),
unutrašnja građa geoloških etaža;
strukturno mehaničke karakteristike: pukotine i površine odvajanja, kontakt
između elementarnih dijelova stijene itd.;
mehaničke karakteristike: p, čvrstoća ~, E, D, G, K, ll, stabilnost, <p, e, dinamičke
karakteristike Edyn ' Ildyn' To, itd.

2. IstraŽIli radovi 11
Hidrogeološke karakteristike uvjetovane su građom terena (filtracija u tlu,

filtracija u stijeni), strukturnim odnosima i tektonikom.
Kod toga razlikujemo: hidrogeološke kolektore u funkciji vodoprovodnika
intergranularne poroznosti, pukotinske poroznosti i pukotinsko - kaveronozne
proznosti (krš), hidrogeološke izolatore (u funkciji hidrogeoloških barijera) i
hidrogeološke barijere.
U krškim terenima oborine se direktno infiltriraju u podzemlje i gravitiraju
razrađenim podzemnim kanalima prema zonama istjecanja. Za hidrotehničke
objekte u kršu od posebnog značaja je da se utvrde
1. Prirodne hidrogeološke karakteristike:
- nivo podemnih voda (jedan ili više);
- kretanje podzemnih voda, veze ponora, izvora i estavela;
- dubina okršenosti;
2. Poremećaj prirodnih hidrogeoloških odnosa uvjetovan izgradnjom
(duboki temelji, injekcijske zavjese, dovod ni i odvodni tuneli,
itd);
3. Stvaranje novih hidrogeoloških odnosa i hidrauličkih uvjeta ot jecanja
duž krških kanala, posljedice potapanja ponora, izvora (izvori r.
Trebišnjice izgradnjom brane Grančarevo potopljeni cca 77 m).
Hidrogeološki se uvjeti mogu gotovo radikalno izmijeniti sredstvima inženjerske

tehnike: sniženje nivoa podzemne vode crpljenjem, dreniranjem, utjecajem
injekcijskih zavjesa itd.
Međutim, geološku strukturu stijenskih masa treba smatrati kao najpostojaniju
inženjerskogeološku karakteristiku stijenskog masiva, koja se ne može bitno
izmjeniti, a od koje zavise osobine i karakteristike hidrotehničkog objekta.
Od najvećeg značaja za hidrotehničkog inženjera jest da se upozna s
poremećajima u Zemljinoj kori. Naime, od trenutka nastanka stijene su izložene
naprezanjima: zbog pritiska, savijanja, istezanja, uvijanja itd. Kao rezultat toga
javljaju se poremećaji u stijenskoj masi. Treba razlikovati lokalne poremećaje
pukotine i poremećaje koji zahvaćaju veće oblasti - rasjedi. Pukotine mogu biti
različite veličine, nevidljive do dužine nekoliko kilometara. Mogu biti otvorene
ili zatvorene, a prema obliku i veličini imaju razne naZive, kao na primjer dijaklaze
- pukotine koje presijecaju po dubini veći broj slojeva.
Nužno je detaljno poznavanje prostornih geometrijskih karakteristika slojeva
i pukotina u ispucalim stjenovitim masivima, jer se na tim karakteristikama, osim
ostaloga, osniva izučavanje stabilnosti na klizanje i smicanje. Zbog tektonskih
pokreta u kori Zemlje slojevi, pukotine i rasjedi mogu biti, kao što je već istaknuto,
blago ili vrlo nagnuti; slojevi raznovrsno izuvijani na kratkom prostoru, a pukotine

12 L Uvod
i rasjedi orijentirani u raznim pravcima. Slobodno se može reći da najveći značaj

u hidrotehničkoj inženjerskoj praksi imaju lokalni poremećaji - pukotine,
Da bi se u prostoru točno odredile njihove karakteristike potrebno je poznavati:
pravac pada,
pravac pružanja,
padni kut.
Poznavanje i proučavanje nag-
nutosti i pravca pružanja slojeva
i pUkotinskih sustava od poseb-
nog je značaja ne samo za
inženjersku geodinamiku (stabil-
nost padina u akumulacijama),
nego i za stabilnost hidro-
tehničkih građevina i prijenos sila
s objekta na temelje. Slika 1.2.1 Pravac pada i pravac pružanja
Na geološkim podlogama karakteristike nagnutosti i pružanja prikazane su
grafički i brojčano, na primjer:
145 / 40 pravac ptužanja

pravac pada
1450 v - kut koji pravac pada zatvara s azimutom (pravac N - S),
40 0 ct - kut pada.
Pravac pružanja s azimutom zatvara

kut 145° - 90 0 ili 145° + 90°.
Registrirani podaCi na osnovi
terenskoga geološkog snimanja i
kartiranja pojedinih područja,
potrebnih za projekte građevine ili
tehničkog zahvata, prikazuju se
grafički korištenjem ekvatorijalne ili
polarne projekcije (mreže) "položajne"
ili "referentne" lopte (sfere).
U grafičkom prikazu snimljenog
diskontinuiteta koristi se položajna ili
referentna polulopta. Na slijedećoj slici
prikazan je transfer snimljenog diskon-
tinuiteta u položajnu ili referentnu
Slika 1.2.2 Geometrijske poluloptu.
karakteristike (v, a)
P. Stojić Hidrotehničke građevine

1. Istražni radovi 13
Slika 1.2.3. Polarna (streografski

tloris) - 1 i ekvatorijalna mreža - 2
kao projekcija položajne lopte (sfere)
Slika 1.2.4. Snimljena pukotina u
položajnoj poluloptj
N
lill/O
Slika 1.2.5. Dva diskontinuiteta u položajnoj polulopti i odgovarajućoj

polarnoj mreži

Kod projektiranja hidrotehničkih
objekata najviše se koristi polarna
mreža u kojoj su točkasto prikazani
prodori pola ravnine pada, snimljenih
diskontinuiteta, kroz položajnu
poluloptu. Na taj način grafički je
odreden azimut (kut - v) i pad (kut
a) ravnine diskontinuiteta.
Statistička obrada "familije" diskon-

tinuiteta u polarnoj mreži, poznatoj
kao Schmidtov točkasti dijagram
(Walter Schmidt 1925,), omogućuje,
na osnovi konturnog dijagrama
familije pukotina i krivulja razdiobe
(distribucije), primjenom teorije
vjerojatnosti, izbor karakterističnih
geometrijskih elemenata "statističkog
skupa" za geostatičke i geodinamičke
Slika 1.2.6. Diskontinuitet u položajno} proračune.
polu/optj s p%m ravnine pada (P).

trasom ravnine u polarnoj mreži,
azimutom, padnim kutom
f V
,
!
f - učesta/ost
210
W
Slika 1.2.7. Stah'stička obrada grupe diskontinuiteta (prema Wittke, W.)

Utjecaj geometrije diskontinuiteta na prijenos sila s hidrotehničke građevine

na temelje, na sigurnost, stabilnost i ponašanje građevine u tijeku vremena predmet
je suvremenih znanstvenih istraživanja. Prva istraživanja temelje se na ispitivanjima
ispucaloga stijenskog masiva na fizikalnim modelima malog razmjera.
Dvodimenzionalni model lijevog oslonca lučne brane Grančarevo (Krsmanović,
1966).
Slika 1.2.8. Tlačne linije i rezultirajuće sile za različita opterećenja temelja
Model a)-prve pukotine pojavile su se kod opterećenja p 0.3 MN/m 2 , a lom

modela kod opterećenja P[om=O.336 MN/m2 Model b) pukotine i lom modela
nastao je kod opterećenja Plom-0.27 MN/mz. Za maksimalnu razinu vode u
akumulaciji opterećenje temelja je za odabrani luk p-0.06 MN/mz.
Na slijedećemu jednostavnom dvodimenzionalnom modelu ispucalog stijenskog
bloka (blokovi I, II i III) prikazan je raspored pukotina uzrokovanih opterećenjem,
kod različite orijentacije i položaja tlačnih naprezanja (Jj i (J3' i kod različitoga
njihova odnosa: u stupcu "a" (J/(Jj=O u stupcu "b" (J/(Jj#oO.
Prijenos sila, rasprostiranje tlačnih naprezanja po dubini i oblik izostata (izostate
- linije naprezanja, izobare linije tlakova) ovisno o nagibu slojeva jasno prikazuje
slika u nastavku. Ovaj jednostavan primjer modelskog ispitivanja u laboratoriju
vrio dobra je ilustracija problema fundiranja složenih hidrotehničkih objekata i
konstrukcija.

I
Slika 1.2.9 Ispitivanja na fizikalnom modelu malog razmjera za

a) a/aj=O, b) a3/al~
homogeno Poznata je Činjenica da je do rušenja

velikih hidrotehničkih objekta, u najvećem
broju slučajeva, dolazilo zbog nedovoljnih
i neodgovarajućih istraživanja, i podloga
za projektiranje. Isto tako, ne samo jedan
put, pred sam početak radova bilo je
nužno odustati od projektiranog tipa
objekta. Tako npr. projektirana lučna
brana Sklope morala se tijekom iskopa
temelja zamijeniti nasutom branom od
kamenog nabačaja s glinenom jezgrom.
To je uvjetovalo izmjenu organizacije
građenja s velikim materijalnim štetama i
zakašnjenjem izgradnje toga značajnog
objekta i hidroenergetskog postrojenja. Ti
primjeri jasno ukaZUJU da se početni uvjeti
temeljenja mogu pogoršati nepovoljnim
Slika 1.2.10 Ispitivanja na fizikalnom prijenosom sila s hidrotehničke konstruk-
modelu utjecaja pada diskontinuiteta cije na uslojenu stijenu u temeljima.
na prenos sila, Gaziev 1971.
Treba istaći da su neodgovarajući

istražni radovi, u velikom broju 4
slučajeva u svjetskoj praksi, bili uzrok
poskupljenja investicijskih objekata. 3
Kao školski primjer prikazan je 2

(realan slučaj iz prakse) utjecaja 1
slojevitosti na stabilnost padine, na
iskop i stabinost temelja jedne lučne
brane.
Za i1ustaciju problema utjecaja
rasjeda prikazan je slučaj lučne brane
Frayle (Francuska). Uslijed prenosa
sila na desnom osloncu došlo je do
pokretanja stijene duž postojećeg
rasjeda kojemu se u tijeku građenja
nije davao veći značaj. Stabilnost
brane osigurana je složenom
Slika 1.2.1 l. Utjecaj nagnutih slojeva na
konstrukcijom kontrafora.
stabilnost padine i iskop temelja brane
Položaj osovine tunela u odnosu l. zeleni škriljac
na pravac pružanja i pada slojeva ima 2. tinjčasti škriljac
utjecaj na probleme koji se mogu 3. vapno vito tinjčasti škriljac
javiti tijekom iskopa. 4. filitni vapnovito tinjčasti škriljac .....,,?!s~-
~~\\l KII':~
'l...'"
t'1r-
4"61"'.,..\
---------------------------------------------------------------~~~~ ~-I!.
'BU
P. Stojić Hidrotehničke građevine ~ • OTEKA ,,;./'
~ SJ)
·~(h.... . ",,..'0;/
401~
l4 010
·1
<~'lOOO
I
~39\lO
-,
l. /A+:..
~
.......
!:'!'':HIO
3960
4010
4000
3990
:3980
3970
3960
3950
Slika 1.2.12. Lučna brana Frayle
Na slijedećoj
slici su prikazana tri karakteristična položaja tunela. U prvom
slučaju (1)može se očekivati odvaljivanje II tjemenu tunela, a u drugom slučaju
(2) u bokovima tjemenog luka; II oba slučaja geotehnički uvijeti su nepromjenjivi
duž osi tunela, ali se javljaju teškoće prilikom iskopa primjenom eksploziva.

2. Istrabri radovi 19
1 2 4
Slika 1.2.13. Utjecaj karakteristika slojevitosti na iskop temelja
U trećem slučaju (3) geotehnički uvjeti su promjenjivi duž osi tunela, ali su
uvjeti stabilnosti (odvala stijene najmanja), kao i uvjeti iskopa miniranjem povoljniji.
To je najidealniji slučaj. Četvrti slučaj uvjetuje posebne mjere osiguranja iskopa.
Kod velikih podzemnih dvorana na stabilnost tjemenog svoda i bokova također
veliki utjecaj imaju karakteristike pada i pružanja slojeva (sediment ne i metamorfne
stijene) i pukotina, odnosno karakteristike ispucalosti stijenskog masiva (eruptivne
stijene kaotičan sustav pukotina),
~Xk
'7~-~)t
>
><
~y--. ~ ><7-,
Podzemna strojarnica, kaotičan sustav pukotina
Slika 1.2.14. Utjecaj slojevitosti na podzemne strojarnice, slojeVi s padnim kutom

a 90° i paralelni s uzdužnom osi

20 L Uvod
Posebno treba istaći

utjecaj rasjeda i rasjednih zona na sigurnost i sigurnost
hidrotehničkih građevina koje zauzimaju velike površine i dužine. Naime, u slučaju
jakih seizmičkih udara duž aktivnih ili aktiviranih rasjeda u Zemljinoj kori javljaju
se zone vlaka i tlaka. Pojava tih zona utječe na ponašanje hidrotehničkih građevina.
Primarna svojstva stijena i sekundarne pojave u kori Zemlje, o kojima je bilo
riječi, utječu na reološke osobine stijenskih masiva Jasno, poznavanje samo
inženjerskogeoloških i hidrogeoloških karakteristika ispucalog stjenovitog masiva
nije dovoljno za inženjersku praksu i tehnička rješenja. Moraju se istražiti i izučiti
ostale fizičke osobine stijena i tla: čvrstoća fl, karakteristike otpornosti lP i c;
statičke deformacijske karakteristike: E, D, ll; dinamičke karakteristike: Edyn ' I1dyn'
Vp, Vs' To, G, K,. To su područja koja pripadaju znanstvenim disciplinama
geotehnike (mehanike tla i mehanike stijena) i zemljotresnog inženjerstva.
Izučavanje stijena na uzorcima građevinskog materijala pripada disciplini o
građevinskim materijalima.
Na hidrotehničkim objektima primjenjuje se preko 120 istražnih postupaka i
metoda: topografski, geološki (inženjerskogeološki, hidrogeološkO, geotehnički,
hidrološki, hidraulički, kemijski, biološki, daljinska detekcija itd.
Bit će istaknute samo tri grupe istraživanja bez čijeg bi poznavanja bilo teško
shvati složenost hidrotehničkog prOjektiranja i građenja, i to:
daljinska detekcija,
geofizička istraživanja,
statička ispitivanja deformacijskih karakteristika karakteristika
otpornosti "in situ".

2.2. DALJINSKA DETEKCIJA
Posebnu paznJu tijekom istražnih radova mora se posvetiti akumulacijskim

prostorima, gdje se općenito ističu:
problemi vododrživosti,
problemi potapanja velikih površina, obradivih područja, naselja,
komunikacija,
hidrološke, hidrauličke i meteorološke promjene,
geološka degradacija, rizik od padinske erozije, ugrožavanje
stabilnosti padina radi učestale i stalne promjene razine vode u
akumulaciji (rizik od klizanja i smicanja),
rizik od fIUVijaine dinamike, mogućnost formiranja i pojave
nepredviđenih velikih vodnih valova,
taloženje nanosa,
hidrogeološke pojave (monitoring - vidi tablicu 1.2.1),
inducirane seizmičke pojave.
U najnovije vrijeme primjenjuju se nove metode istraživanja i kontrole
realiziranih hidrotehničkih objekata. Te su metode metode daljinske detekcije
- razvijene korištenjem zrakoplova i satelita.
Površina aerosnimaka do 25 km X 25 km ograničena je karakteristikama
suvremenih turbomlaznih zrakoplova i visinom njihova leta od 3 do 24 km. Iznad
visine od 24 km koriste se sateliti, čiji snimci pokrivaju površinu i do 200 km X
200 km (vidi tablicu 1.2.2).
Mnoštvo je novih znanstvenih spoznaja do kojih se ne bi moglo doći bez
satelita, korištenjem daljinske detekcije. Kada se izuzmu vojni sateliti
(fotoistraživanje, špijunaža, utvrdivanje eksplozija nuklearnog oružja, otkrivanje
skloništa raketa i sD,veći broj satelita, svemirskih laboratorija i sondi služi u
miroljubive svrhe.
To su:
znanstveni sateliti za istraživanje Zemljina bliskog prostora,
astronomski sateliti,
sateliti za geološka istraživanja,
biosateliti (eksperimenti s biljkama i životinjama),
meteorološki sateliti,
sateliti za ispitivanje i proučavanje Zemlje: rudnog blaga,
poljoprivrede, vodnih površina, zagađivanja itd.,
mjerni sateliti: monitoring akumulacija, brana itd.,
sateliti za ispitivanje novih sustava (primjenjena tehnologija),
telekomunikacijski sateliti,
navigacijski sateliti.

Ističu se slijedeće metode daljinske detekcije:
Multispektralna daljinska detekcija osniva se na činjenici da svaki predmet na
zemlji ima određeni intenzitet zračenja u spektrainoj skali i na različite načine
upija, odražava i prelama svjetlost.
Elektromagnetska radijacija omogućuje izlazak iz uskih granica vidljivog spektra
(val na dužina 1.,=0.4-0.75 !lm, 4x4·1Q-7_75·10-7 m). Svaki snimak sadrži oko 250
tonova i potrebni su posebni elektronski uređaji za interpretaciju snimaka. Svaki
ton predstavlja odredenu geološku formaciju ili prepoznatljivu pojavu i neku
drugu karakteristiku Zemljine kore ili površine. Osobine elektromagnetskih valova
ovise o njihovoj valnoj dužini i frekvenciji.
Infracrvena termografija koristi činjenicu da tijela različite temperature različito
zrače u infracrvenom dijelu spektra. Tehnika satelitskog snimanja temperaturnog
zračenja osniva se na posebnom aparatu (skeneru) koji je osjetljiv na promjene
temperature od samo 0.20 C.
Tablica l 2 l Vrste senzora i primjenjivost
,.--.....
~~-~
:~
:~ g>
u
.,!s
~ .-
PRIMJENJIVOST U
ISTRAŽIVANJU
e
::I
.,!s
E '" ~'Ef'"
::I
.l4
~ .l4g>
.; ,-.. '" ci
~
o
N
"c::
.''"c::"
l~ 'i",.8:§
'~'[ :~
'J::
" ::I
~.$l
::I .-
3 t
~
§
N
~
~
~
VRSTA o
-'" ~j '" E
c:: .- b
'l'!"
.~
~ '"
.- o.{§ ';::
::I
SENZORA o.. !il N o o:ff
'"
:Sh !!
a ~
'" o ~
~.t= .i;2 <::.,!S
0'-' 8 '" ~E
'6 o.. ~
'" g-.9-
<Il
.9 .l4
.g El ~
'"
'iii B
o
1 o '" i:< "' .... "'-'"
ni
00::1
-' "" E ~ E elE N",
""
SH'
<.fl
METRIK KAMERA @ • • ·• ..
·•
PANORAMSKA KAMERA @
S • I • • ·• •
ULTRA-OSJETLJIVA KAMERA @ s • • • • • ·• ·
·• :t.i · ·
Višekaoalna
MULTIBAND KAMERA ..... kamera @ s • •
I--
·1=. ••
RADARSKA PREDSTAVA TERENA • •
I--
INFRACRVENI SKENER
INFRACRVENI SPEKTROMETAR
@ (s)
@
•
•
·• •
•
• •
•
•
?
•
ULTRAlJUBIĆASTA KAMERA ? ? ? ?
.
@
MIKROVALNI SNIMAK @ • ·
MIKROVALNI SPEKTROMETAR
" - IZ zrakoplova; s -
@
IZ
?
satelIta
.0 · (s) .. ugrađen u novI LANDSAT
·
.. postoje uvjeti da se primijeni određeni senzor
P. Stojić Hidrotehničke građeVine

Tablica 1.2.2 Zrakoplovni satelitski snimci
Landstat sistem
Ulazni podaci
Teoretska analiza
informacija koje
ovise o elektroma-
gnetskoj radija ciji.
- valne dužine
- temperature
- karakteristike mat.
(stijena, voda)

Slika 1.2.15. Satelitski snimak
Južna Hrvatska, Istočna Hercegovina, Zapadna Crna Gora: more, rijeke i jezera

2.3. GEOFIZIČKA ISTRAŽIVANJA KOD HIDROTEHNIČKIH

OBJEKATA
Albert Einstein: "Nijedna znanstvena spoznaja nije tako uzvišena

da je u jednostavnom obliku, bez znanstvenih okvira, ne bi mogli
razumjeti i neupućeni".
Afirmacija geofizičkih
metoda u qesavanju problema iz hidrotehničkog
građevinarstva nije bila nimalo laka. Veliki i delikatni zahtjevi koje postavljaju
hidrotehnički inženjeri u oblasti inženjerskogeološke, hidrogeološke i geotehničke
problematike, kao i potreba da se postavljeni problemi brzo i efikasno rješavaju,
uvjetovali su sve intenzivniju primjenu geofizičkih metoda.
Geofizičke metode same po sebi nisu dovoljne i nemaju univerzalni karakter.
Njihova puna vrijednost i efikasnost može se očekivati samo u integraciji s ostalim
istaživačkim metodama i postupcima. Međutim, bitno je da geofizičke metode u
hidrotehniCi postaju neophodne.
U prošlosti, istražni radovi u području hidrotehnike nisu bili mnogo zastupljeni.
Gradilo se dosta sporo, a projektirala "na sigurno", tj. izbjegavale su se manje
povoljne lokacije. Težnja da se u kratkom vremenu, i uz relativno nisku cijenu,
dobijU potrebni i dovoljno pouzdani podaci za projektiranje, uVjetovali su između
ostaloga, i razvoj geofizičkih metoda istraživanja. Tako se stvorila nova disciplina
Inženjerska geofizika.
Inženjersku geofiziku treba tretirati kao oblast geoloških znanosti koja proučava
karakteristike zemljine kore i to njenih gornjih horizonata u vezi s inženjerskom
djelatnošću.
Tabelarno su prikazane metode geofizičkog istraživanja i karakteristike koje

se mjere.
Metoda Karakteristike koje se mjere
Gravitacijska gravitacijsko polje
Magnetska stalno ili inducirano magnetsko polje
Seizmička brzina seizmičkih valova
Radiometrijska spontana ili izazvana deZintegracija
Električnog potencijala razlika električnog potencijala
Specifičnog el. otpora razlika eL potencijala i jačina struje
Elektromagnetska prostiranje elektromagnetskih valova
Termalna razlika temperature
Sonična brzina zvučnih valova

Gravitadjska metoda
Ova metoda temelji se na mjerenju elemenata polja sile teže koji su posljedica
određenog rasporeda podzemnih stjenovitih masa ili geoloških struktura različite
gustoće, s ciljem otkrivanja većih pukotina i kaverni uslijed deficita mase u
stijenskom masivu. Metoda se koristi kod izgradnje derivacijskih hidroenergetkih
objekata s dovodnim tlačnim tunelima, u cilju otkrivanja kaverni i pećina u blizini
iskopanog tunela.
Magnetska metoda
Ova metoda nema veću prtmJenu u qesavanju inženjerskogeoloških i
hidrogeoloških problema. Koristi se za otkrivanje metalnih konstrukcija, cjevovoda
itd.
Radiometrijska metoda
Razlikuje se prirodni intenzitet gama zračenja, koji je proporcionalan sadržaju
radioaktivnih elemenata u stijeni i inducirana radijacija, koja zauzima važno mjesto
u hidrogeološkim istraživanjima, prilikom praćenja i označavanja podzemnih
vodenih tokova i veza. To se izvodi primjenom radioaktivnih indikatora. Oni su
mnogo pouzdaniji od primjene i upotrebe boje, soli ili drugih sredstva za praćenje,
koja su jako podložna utjecaju difuzije, što kod radioaktivnih indikatora nije
slučaj.
Elektromagnetska metoda
Ova metoda nalazi rijetku primjenu u krškim terenima, gdje se koristi za
otkrivanje većih podzemnih pukotina i kanala ispunjenih vodom, ali u slučajevima
kada su oni dosta blizu površine terena.
Termalna metoda
Metoda se temelji na mjerenju temperature tla ili temperature u istražnoj bušotini.
Stijene, zavisno od svojih nekih svojstava, kao i od svoga rasporeda u zemljinoj
kori, različito provode toplinu. Prisustvo podzemne vode u nekim vrstama stijena
manifestira se preko znatnih temperaturnih promjena. Ima primjera gdje je
primjenom termalne metode točno utvrđen položaj rasjedne zone, zahvaljujući
intenzivnoj cirkulaciji tople vode.
Iz tabelarnog prikaza metoda koje se primjenjuju u inženjerskoj geofizici
najopsežniju primjenu imaju električne i seizmičke metode istraŽivanja.
Električne metode istraživanja
Električna istraživanja predstavljaju jednu od najbitnih geofizičkih metoda u
cilju proučavanja geološke građe gornjih dijelova Zemljine kore, kao i mnogih
fizikalnih osobina stijene i sredine koja se istražuje. Po broju postupaka i širokoj
mogućnosti rješavanja raznovrsnih problema električna istraživanja spadaju među
najuniverzalnija u geofizici. Oni se široko koriste za geološko kartiranje pokrivenih
površina, za istraživanje rudnih ležišta i naftonosnih struktura, a naročito za
rješavanje mnogobrojnih problema inženjerske geologije i hidrogeologije.
P. Stojić - Hidrotehničke građeVine

Primjena električnih metoda istraživanja osniva se na razlikama električnih i

donekle magnetskih osobina stijena. Pored toga, neka geološka tijela kada se
nadu u odredenim uvjetima stvaraju vlastito električno polje. Električna i magnetska
svojstva su:
Električna vodljivost y i njena obrnuta veličina, specifični otpor p,
Dielektrična konstanta E (svojstva izolatora s obzirom na ponašanje
u električnom polju),
Magnetska propustljivost <ll.
Na temelju izmjerenih i interpretiranih mjerenja na površini Zemlje stvaraju se,
do izvjesnog stupnja, zaključci o geološkoj gradi terena, osobinama stijena i dr.
Metoda vlastitog električnog potencijala koristi prirodna potencijalna polja (tzv.
direktna metoda). Karakteristike ovog polja mjere se s površine terena. Medutim,
prirodno električno polje mora biti takve jačine da je mjerljivo standardnim
geofizičkim instrumentima. Metoda se koristi za otkrivanje podzemne vode ispod
nanosa, za otkrivanje i praćenje starih riječnih korita i dolina. U krškim terenima,
ako se podzemni tok ne nalazi duboko ispod površine, može se odrediti položaj
i pravac toka.
Mjerilo:
za tlocrt
za dijagrame
Slika 1.2.16 Podzemni tok utvrđen na osnovi anizotropije vlastitoga električnog polja
CD - dijagram vlastitoga električnog potencijala pojedinih točaka,

~ oblast podzemnog toka,
r - izvor vode na površini.
Mjerenjem vlastitog potencijala duž istražne bušotine mogu se dobiti podaci
o hidrogeološkirn karakteristikama, kao što su mjesta poroznih i propust\jivih
stijena, kao i mjesta dot jecanja i ot jecanja vode.
Metoda specifičnoga električnog otpora temelji se na činjenici da stijene u
različitom stupnju provode električnu struju, što je uvjetovano veličinom
specifičnoga električnog otpora. Električna otpornost stijena mijenja se u širokim
granicama od dijelova 1 ohma do milijuna ohma.

VRS
GLIHA
B.W. Bočala voda

-"'""IIS.W. Slana voda
PIJESAK
PIJE~ČAR
POROZNI
DOLOIo4ITI I
KREČNJACI
Slika 1.2.17. Specifični električni otpor stijena (SED)

Specifični otpor je najizraženija karakteristika stijena te se najveći broj metoda
istraživanja osniva na mjerenju tog parametra Ondirektna metoda istraživanja).
Pogodnim rasporedom transmisijskih - napajajućih (A i B) i potencijalnih - prijemnih
(M i N) elektroda stvara se električno polje u trodimenzionalnom poluprostoru -
u stijenama.
I
1----11 111111 - - - - - - - - - - - ,
Slika 1.2.18. Simetričan raspored elektroda kod metode SED
jačina struje koja se predaje elektrodama A i B,

V - električni potencijal,
il.V - razlika potencijala između elektroda M i N.
t;.v
p =-K
p I
Pp - električna otpornost homogene izotropne sredine, koju u

prirodnim uvjetima rijetko nalazimo. Stijene su obično
heterogene i anizotropne, te je p p prividna vrijednost specifične
električne otpornosti.
K - koeficijent koji ovisi o rasporedu elektroda.

Slika 1.2.19. Strujne linije u tlu: PP Pl

U okviru ove metode razvila su se dva samostalna načina ispitivanja i to: metoda
električnogkartiranja (profiliranje)-EK i metoda električnog
sondiranja-ES.
Metoda električnog kartiranja ili profiliranja koristi
jedan konstantan raspored elektrodnog sustava koji se
pomiče duž izabranog profila ispitivanja. Potencijalne
elektrode M i N nalaze se u središnjem dijelu dužine
AB koja je jednaka 1/3 AB. Na taj način obuhvaćen je uvijek jedan konstantan
volumen stijene. Da bi se došlo do nekog sloja, razmak strujnih elektroda treba
da je 4 - 5 puta veće od te dubine.
Ova metoda pogodna je za određivanje promjena po horizontali, a može se
koristiti za:
1. proučavanje geoloških struktura: antilklinala, sinklinala, depresija,
bora itd.
2. otkrivanje i praćenje tektonskih i drugih oštećenih zona,
3. determiniranje litološkog kompleksa,
4. pronalaženje i ograničavanje vodonosnih slojeva,
5. određivanje morfologije i litološkog sastava starih dolina, krških
polja itd.
Slika 1.2.20. Tok strujnih linija: a) u humogenoj sredini Pl b) unehomogenoj

sredini P2<PI j e) u nehomogenoj sredini P2>PI

30 l. Uvod
~ t(B'
I~ --........ AB
A~ B' "-l..J
......l..- _ _ _ _ _
./-
.~
~-++-++tt-++
~<f2
Slika 1.2.21. Dijagrami električnog kartiranja različitih geoloških profila
Metoda električnog
sondiranja je jedna od najčešće primjenjivanih metoda
električnog istraživanja. Tom metodom proučava se promjena električne otpornosti
po dubini i crta se geolektrični profil. Od geološkog profila razlikuje se po tome
što se izdvajaju slojevi istih ili sličnih električnih otpornosti. Granice između tih
slojeva ne moraju se poklapati sa stratigrafskim ili litološkim.
Metoda električnog sondiranja se sastoji u slijedećemu: ne mijenja se položaj
centra elektrodnog sustava, tj. položaj prijemnih elektroda M i N, ali se povećava
rastojanje elektroda A i B, te se time povećava i dubina prodiranja struje u zemlju
pa na električnu otpornost utječu i stijene koje se nalaze na većim dubinama.
-
Ca) A M N B- Postoji više rasporeda elektrodnog
sustava, ali se ističe samo simetrični i
troelektrodni raspored. Tip električnog
sondiranja bira se u zavisnosti od
Simetrični raspored elektroda topografskih uvjeta.
OOB:i.
Cb) ~N
M
U simetričnom rasporedu udaljenost
prijemnih elektroda M i N (1+1) ostaje
~
nepromijenjena, a udaljenost napajajućih
ABI2! elektroda AB12 jednako se mijenja.
Troelektrodni raspored
Primjena ove metode veoma je široka i raznovrsna u mnogim oblastima

geološke problematike, a posebno u cilju rješavanja inženjerskogeoloških
hidrogeoloških problema, kao što su:
1. određivanje podzemnih bazena i kanala (zapunjenih kvartarnim
ili tercijarnim vodonosnim sedimentima),
2. određivanje podzemnih strukturnih barijera koje utječu na
podzemne tokove i raspodjelu vode,
3. određivanje rasjeda i rasjednih zona,
4. određivanje granice između slatke i slane vode u priobalnim
morskim područjima,
5. određivanje dubine "bedrocka" (osnovne stijene) na mjestima
izgradnje brana itd.

6. ocjenjivanje osobina i karakteristika stijena duž trase projektiranih

hidrotehničkih tunela,
7. pronalaženje mjesta s pogodnim građevinskim materijalom u što
bližoj okolini objekta (nasute brane),
8. ispitivanje stabilnosti obala, ponašanja i vododrživosti akumulacijskih
bazena, kontrola hidroenergetskih objekata,
9. određivanje dubine okršenosti stijena i pravca okršenosti.
u
<
z
~ H... '4t-'-,.-JI,...-'--l!1'/
i~
Slika 1.2.22. Dijagram električnog Slika 1.2.23. Nekoliko karakterističnih
sondiranja geoloških profila s odgovrajućim
dijagramima električnog sondiranja
Karotaž bušotina
U prethoddnim izlaganjima opisane su metode geofizičkih israživanja kod
kojih se koriste podaci mjerenja s površine trerena (tzv. površinska prospekcija)
Međutim široku primjenu imaju i metode mjerenja ispod površine terena u istražnim
bušotinama. Taj način mjerenja poznat je kao karotaž bušotina.
Ovom metodom geofizičkog istraživanja mogu se odrediti: dubina i prostiranje
vodonosnog sloja, njegov kontinuitet, poroznost, vodopropustljivost, stupanj
zasićenosti, struktura, kemijske karakteristike vode, dimenzije prirodnih otvora
uzduž bušotine, itd. Postupci koji se primjenjuju:
električna otpornost stijena,
vlastiti električni potencijal,
prirodni intenzitet gama zračenja,
inducirana radioaktivnost (neutron i gama),
temperaturni gradijent,
električna provodljivost vode u bušotini,
sonični impulsi.

Metoda naeiektriziranog tijela
Ovom metodom proučava se
umjetno električno polje uvjetovano
1001---+-:>0.-\---1---
tijelom dobre provodljivosti koje
istražujemo (vodeni tok), a u koji je
uvedena električna struja - jedna
elektroda u tijelo, a druga u
"beskonačnost". Ova metoda se s
uspjehom primjenjuje za određivanje
0,1 I--+---I--~--+--~-l
pravca i brzine kretanja podzemnog
toka vode i to samo na osnovu jedne
0.001 0.01 O~ 10
istražne bušotine.
Slika J.2.24. Ovisnost električnog
otpora vode od sadržaja NaCl
Slika ].2.25. Određivanja pravca i

brzine kretanja podzemne vode
primjenom metode naelektriziranog
tijela (koncentrirani rastvor
tt 2 4 II 8 lOm
kuhinjske soli - NaCl)
Krivulja potencijala do uvođenja elektrolita

Krivulja potencijala nakon 1h i 20 minuta nakon uvođenja elektrolita
Krivulja potencijala nakon 3 h i 10 minuta nakon uvođenja elektrolita
II, III Položaj težišta odgovarajućih krivulja potencijala
- - - - Radijusi na kojima je registrirana promjena potencijala
o M Mjesto uzemljenja potencijalne elektrode M
A, B Strujne elektrode

Seizmičke metode istraživanja
U mnogim oblasima ove metode su postale neophodne i nezamjenjive. Nekad
se koriste kao osnovne i samostalne, ali u većini slučajeva su u integraciji s
geotehničkim metodama istraživanja.
Seizmička istraživanja temelje se na postojanju korelacijske ovisnosti između
prostiranja elastičnih valova u pojedinim sredinama s litostratigrafskim svojstvima
te sredine. Ova ovisnost je naročito izražena kod sedimentnih stijena koje se
odlikuju slojevitošću.
Kao osnova seimičkih metoda istraživanja služi teorija elastičnosti, jer većina
realnih geoloških tijela slijedi s dovoljnom točnošću, pri djelovanju naprezanja
koja ne prelaze granicu elastičnosti, Hookov zakon: ako se postupno povećava
opterećenje, onda naprezanja i deformacije rastu proporcionalno opterećenju.
Za ispitivanje se koriste elastični valovi koji su rezultat udara ili eksplozije
(stacionarni seizmički izvorno Kao rezultat transformirane energije udara ili
eksplozije, u geološkoj sredini javljaju se dva vida zapreminskih elastičnih valova:
longitudinalni - L i tranzverzalni - T. Kod longitudinalnog vala čestice su izložene
naponu tlaka i vlaka u pravcu rasprostiranja vala, a kod tanzverzalnoga čestice su
izložene osciliranju u pravcu okomitom na pravac rasprostiranja vala. Valovi L i
T prelaze iste putanje, ali oni se registriraju u različitim trenucima, jer je brzina
longitudinalnog vala L (ili primarnog - P vala) veća od brzine tranzverzalnog T
(ili sekundarnog S vala). Amplitude L valova su u pravilu manje od amplituda
T valova. Kad longitudinalni val udari u granicu elastičnog diskontinuiteta on se
rastavlja na:
1. Odbijeni (reflektirani): longitudinalni i tranzverzalni,
2. Prelomljeni (refraktirani): longitudinalni tranzverzalni
Slika ].2.26. Upadni

longitudinalni - L val
(po J.J.Jakosky)
·x +X

SMJER ŠiRENJA VALA
Smjer širpnja vala -

p ..-.-0--. _ ..... , ....._ ..... tl •••..-. .•
s t ffi\'l~t lJJ)lfifTf~~1I1'\Jj Il:.v11f1Tt~

l a b
Udaljenost od a do b - dužina vata
jAmplihtda
Vrijeme trajarjaod a dob-period vala
Slika 1.2.27. Smjer širenja P i S valova i poremećaj čestica

2. IstraŽili radovi 35
Na tim principima temelje se osnovne metode seizmičkog ispitivanja to:

L Refleksivne seizmičke metode, ~----------Xk---------~
2. Refrakcione seizmičke metode. X/2
E - mjesto predaje
energetskog impulsa,
Gk geofon
"l
Slika 1.2.28. Seizmički zraci u slučaju dva horizontala elastična sloja
E-Gk direktni seizmički val, E-B-G k reflektiran val, E-A-C-Gk refraktiran val
Seizmički valovi u slučaju dva horizontalna elastična sloja s većim brojem
geofona uzduž profila koji se istražuje.
O.'f--~--+~
0.51----+---+
1----;~~···:A---jT.l_+--~t_--_l
v,
I
I
I Yl'1 LI limit
Slika 1.2.29. Hodohrone elastičnih valova u slučaju dva horizontalna sloja

Napomena! Geofoni su instrumenti koji transformiraju valovno kretanje u
električneimpulse, koje prenose do seizmičke aparature gdje se pojačavaju i
snimaju na fotopapir.
Refleksivna metoda istraživanja
Primjena ove metode ima niz prednosti, ali se malo koristiti u građevinarstvu,
gdje su dubine istraživanja često ispod 30 m. Ova metoda ima veliku primjenu
kod istraživanja naftnih polja,
gdje je dubina istraživanja veli-
ka. Kod većih dubina javljaju se
također poteškoće kod interpre-
tacije zbog efekta "multiple refle-
ctions" na kontaktu elastičnih
slojeva.
U hidro tehnici refleksna me-
toda se uspješno primjenjuje kod
istraživanja taloženja u akumu-
lacijama i u istraživanju podmor-
ja. Općenito, kod istraživanja
Slika 1.2.30. Shematski dijagram primjene
ispod vodene površine.
refleksivne metode kod "offshore" istraživanja
podmorja
Refrakcijska seizmička metoda
Mnogi se problemi inženjerske geologije, geotehnike i hidrotehničkih objekata
mogu djelomično ili potpuno riješiti njenom primjenom, kao na primjer:
određivanje tektonskih poremećaja, rasjeda, okršenih zona,
Iitoloških osobina, nekontrolirano istjecanje vode iz akumulacija,
itd.;
otkrivanje većih podzemni šupljina i peĆina, određivanje dubina
osnovne stijene, otkrivanje starih riječnih korita, starih jezerskih
dolina, itd.;
izbor dubine fundiranja na osnovu dinamičkih elastičnih karakte-
ristika stijene "in situ" i kontrola tih karakteristika tijekom
izgradnje i eksploatacije;
ispitivanje i kontrola dinamičkih elastičnih karakteristika betona
u građevini.
Određivanje dinamičkih elastičnih karakteristika stijene jedan je od najviše
primjenjivanih postupaka u izgradnji hidrotehničkih objekata, naročito brana i
tunela.
Za ispravno projektiranje i kontrolu ponašanja naročito betonskih brana i
tunela neophodno je poznavati realne uvjete fundiranja i međusobno djelovanje
kompleksa hidrotehnička građevina - brdo. Za utvrđivanje tih osobina postoje
dvije metode: dinamička i statička. Svaka od njih dijeli se na ispitivanja "in situ"
i u laboratoriju.

Dinamička laboratorijska metoda ispitivanja elastičnih osobina stijena

(ultrazvučna metoda) izvodi se na uzorcima stijene. Rezultati tih ispitivanja nemaju
neku širu praktičnu primjenu, osim za uspoređenje i ocjenu degradacije stijene:
Edyn (in situ) : Edyn (na uzorku).
Treba napomenuti da u suvremenim istraživanjima nalazi primjenu i metoda
"Sonic integrity test". Princip ispitivanja također se osniva na širenju elastičnog
vala (kOji se izaziva impulsom - instrumentiranim čekićem), koji se djelomično ili
potpuno reflektira u širokom frekvencijskom spektru kada nailazi na bilo koju
fizičku prepreku. Metoda uvjetuje korištenje računara posljedne konfiguracije. Za
sada veću primjenu ova sonička istraživanja nalaze u kontroli betonskih
hidrotehničkih građevina, kao što su betonske obloge derivacijskih tunela pod
tlakom (debljina izvedene obloge, defekati i prekidi u oblozi, nehomogenost i
degradacija, kontakt stijena - betonska obloga, modul elastičnosti).
Terenske metode ispitivanja elastičnih karakteristika stijena na osnovi širenja.
elastičnih seizmičkih valova pružaju pouzdane podatke za praktičnu primjenu.
Osnovne prednosti dinamičkih seizmičkih impulsnih metoda nalaze se u
mogućnosti da se obuhvati veliki volumen stijenske mase i dobiju prosječne
vrijednosti modula elastičnosti stijenskog masiva (E dyn ) i druge elastične
karakteristike uzduž odabrananih pravaca i profila.
150
~ 100 X,
Xz
--
::;)
w
:::i
w
....,
ci: 1200 mIs Vo
>
~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~
Slika 1.2.31. Shema direktnog i refraktiranih seizmičkih valova za slučaj s tri

horizontalna sloja, hodohrona brzina i geološki profil

38 l. Uvod
Prvi valovi koji nailaze na geofone blizu točke izvora energije (eksplozija ili
udar) su direktni. Oni stižu brže od refraktiranih koji putuju po dužim putanjama,
ali na određenoj točki refraktirani će stići brže zbog veće brzine.
a)
D40
r-
'#
.03 5
03 o -
w .02S :., .l-I- r-
:E )Ck - f- ~ S ~ i-"'"
..,w .02S
.()'I 5 lb?
ii2 !/
,Ar
> .010
.1-.......
oo
MOM. EKSPl.
20 30 40 50 60 70 80 90 100
RA S T O J A N J E (ml
b)
J
,
2 l
3 MOM. E KS'Pl .
l ~7UC
lo'foJc.
I I I I
r014 ue.
n JI
11 IO\6~Je.
. ~
J 4:
S i ko's.k. I
I
,l.
6·
7' I'
~.,
~II
sec.
!
r II
8;
9, \ ~~.
I I I
sec.
I I I
t
m
:18 MC. I
IT ~'~ I I
He.
I U' l
I!I 1&:111
Slika 1.2.32. Dvoslojni elastični horizontalni profil kod istraživanja refrakeljskom

seizmičkom metodom: aj hodohrona brzina, bj seizmogram, ej geološki profil s
putanjama elastičnih valova

2 Istratni radovi 39
Pomoću hodohrone lako se računaju brzine prostiranja longitudinalnih valova

u raznim elastičnimsredinama:
T 1 vremenski interval: trenutak eksplOZije - kritična točka,

T 2 - vremenski interval: kritična točka posljedni geofon,
Xk i XI - razmaci koji odgovaraju vremenskim intervalima Tl
Na osnovi tako određenih brzina i poznatog kritičnog rastojanja Xk (udaljenost
geofona u kojem direktan i refrakcijski val nailaze u isti trenutak) jednostavno se
određuje dubina do druge elastične sredine - H, za slučaj da je granična elastična
ravnina paralelna s površinom terena:
H=~
2
Za slučaj prikazan na prethodnoj slici dubina H=10.4 m.

Ukoliko se želi utvrditi da li je u pitanju horizontalni ili kosi slučaj potrebno
je postaviti reverzne profile istraživanja i interpretacija je nešto složenija.
Primjenom refrakcijske seizmičke metode mogu se odrediti 2- 3 elastične granice,
odnosno izdvojiti i do 4 sredine različitih elastičnih osobina (vidi sl. 1.2.34. -
brana Grančarevo).
Pogodnim razmještajem statičkih ispitivanja "in situ" mogu se utvrditi korelacijski
odnosi, tako da se dobije jasna slika elastičnih i deformacijskih karakteristika
cijelog kompleksa.
Brzine elastičnih valova VL i VT zavise od modula Younga - modula elastičnosti,
Poissonova koeficijenta i gustoće materijala. Te vrijednosti kreću se u širokim
granicama, kako za pojedine vrste tla i stijena, tako isto unutar jedne te iste vrste
tla i stijena. Razlog ovome nalazi se u činjenici da sastav, poraznost, ispucalost
i sadržaj vode znatno utječu na brzine elastičnih valova:
Na osnovi brzine longitudinainih - podužnih VL i tranzverzalnih - poprečnih

VT valova mogu se proračunati slijedeće karakteristike:

Tablica /,2,3. VL i I1dyn za različite geološke formacije i stijene
Geološka formacija stijena VL (km/s) ~dyn
Površinski rastresiti materijal 0,20 - 0,60 0,23 - 0.33

ŠIjunak-;<irOb ina, pije.sa:k(S-u~h~)---11~~,="'~C:-::~'" --+---cOc-,71O 0,24
~ Sljunak i pijesak (mokri) 0.44-::().49-- .
Les 0.38 - 0.40
Voda----- 1.43 1.68
---"-+---::1-;.46 - 1.53
-2.60 ~S.30 0.19 0,23
0.24
--~, ----c- --;--~
Vapnenci kompaktni, jedri 0,26 - 0.32

Vapnenci jako U~L~~'"ll1
5.90
t--~~--=--""~--~--"'~--'-+-'C:'2-:C,80~_-;'4--=,2-=-0-1----·'---:c--=,2-=-3 ....., - ·1
0
Anhidit 5,00 -
Serpentin 0,33
O < ~dyn < 0.5
2 l+~dyn
K = PVL ( ) . modulobujmene deformacije (Lame)
3 l-~dyn
modul smicanja (Lame)

2 ( l+~dyn )
p - gustoća (kg/m;)
Vl brzina longitudinalnog vala (m/s)
V T = brzina tranzverzalnog vala Cm/s)
Za modulobujmene deformacije u literaturi mogu se naći nazivi: modul
kompresibiliteta, sferični modul, "bulk" modul, modul "obemnoga sžatija",
~ > 0.5 ne može biti jer bi to značilo da materijali kod vlačnog
naprezanja smanjuju obujam,
~ = 0,5 odgovara materijalima postojanog obujma koji pri deformaciji
mijenjaju svoj oblik, ali ne i obujam (voda),
Za slučaj da je ~dyn::; 0,25 može se usvojiti da je k= 1:
E~yn pVl, 1
-".-~--- ..... _ , --------------------

p, StQjić Hidrotehničke građevine
2. Istraf.ni radovi 41
Na osnovi iskustva na italijanskim Tablica 1.2.4. Klasifikacija ing. Semenze

branama inženjer Semen za je 1955.
godine predložio decimaInu Edyn 10 4 MN/m 2 stijena
klasifikaciju stijena. Vrijednosti
dinamičkog modula elastičnosti (na < 2.5 loša
osnovi podužnog seizmičnog vala) i 2.6 5.0 dobra
klasifikacija stijene, za temeljenje 5.1 7.5 vrlo dobra
visokih brana u vapnencima i
7.6 -10.0 odlična
dolomitima, prikazane su tabelarno.
Na osnovi gornje iskustvene klasifikacie odredena je dubina fundiranja za
lučnu branu Grančarevo 0958.) Ovaj postupak našao je široku primjenu u praksi
fundiranja visokih brana (vidi priložene slike za branu Grančarevo).
Japanski profesor Onodera predložio je klasifikaciju stijena usporedenjem brzina
prostiranja elastičnog vala - VL ustijenskom masivu i na uzorku (ultrasonic metoda) vu'
Tablica 1.2.5. Klasifikacija prof Onodere
Stupanj Kvalitet dyn dyn
VL/vu EL /E u
gradacije stijenskog masiva
A odličan 0.90 - 1.00 0.75 - 1.00
B vrlo dobar 0.75 - 0.90 0.50 0.75
....
e zadovoljavajući I 0.65 - 0.75 0.35 - 0.50
D defektan 0.50 - 0.65 0.20 0.35
----E loš < 0.50 < 0.20
Deer je 1968. godine predložio ocjenu kvaliteta stijenskog masiva na osnovi
ovisnosti RQD pokazatelja (rock quality designation), indeksa pukotina, odnosa
VJv u i faktora mase.
Tablica 1.2.6. Klasifikacija Deera

Kvaliteta RQD Indeks Faktor mase
stijenskog masiva pukotina
jako loš < 25 > 15

25 - 50 15 - 8 < 0.2
. prihvatljiv 8 5
dobar---+ 5 -1
izvanredan .- < 0.8 1.0
Ova klasifikacija veću primjenu ima kod projektiranja i izgradnje hidrotehničkih
tunela.
Kineski znanstvenoistraživački institut Yangtze u Wuhanu, na osnovi istraživanja
za projekt The Three Gorges na rijeci Yangtze, na pregradnom profilu Sandouping,
za temeljenje velikih brana predložio je slijedeću klasifikaciju:

Tablica 1.2.7. Klasifikacija znanstvenoistraživačlwg instituta u Wuhanu
Karakteristike Klasa Rc n d RQD Kv
stijenske mase
Integralna i masivna I 110-85 1-3 > 50 > 83 0.82
struktura ......
Površinski slabo oštećena, II 85=75 3 50~30 83 0.75
sub-masivna struktura .....
Površinski slibo oštećena, III 75=40 3-4 30=20 75 0.69
mozaična struktura
Površinska zona slabo IV 40=20 > 3 > 20 29 0.50
oštećena, klastična struktura
Jako i potpuno V <: 20 - < 20 < 0.50
oštećene zone
Rc - jednoaksijalna čvrstoća vlažnog uzorka MN/mZ,

n - broj pukotina u seriji,
d - prosječan razmak pukotina (cm),
Kv = [V pm/Vpr] 2
Vpm- brzina podužnog vala u stijenskoj masi (km/s),
Vpr brzina podužnog vala na uzorku stijene (krn/ s).
Korištenje prethodnih empiričkih pokazatelja uvjetuje interdisciplinarnu
suradnju, temeljito poznavanje problema fundiranja hidrotehničkih građevina i
visokih brana, zakonitost prijenosa sila s brane na temeljnu plohu i brdski masiv.
Refrakeijska seizmička metoda ima široku primjenu, ali treba skrenuti pažnju
da! ima i nedostataka u njenoj primjeni. U slučaju kada niže ležeći elastični sloj
ima lošije elastične karakteristike od sloja iznad njega, primjenom te metode
ispitivanja s površine terena takav sloj neće biti otkriven.
l, izvor energije
p_vaIO~
2. Okidač
. ~. 3. Registracija
instrument
.. i \/. '., .•'........
• .;!)-~ -;;
.. T
.. --------~~~ ........ ~
Slika 1.2.33. "Cross hole" metode istraživanja

Zbog toga je potrebno primijeniti seizmički karotaž bušotina primjenom "cross

hole" ili "down hole" seizmičke metode ispitivanja.
"Cross hole" seizmička metoda ispitivanja elastičnih osobina stijene između
dvije istražne bušotine pogodan je i za polarni rapored geofona u odnosu na
izvor pobude seizmičkog vala. "Down hole" seirničkom metodom ispituju se
promjene brzine seizmičkog vala uzduž pravca koji je zadan istražnom bušotinom.
Dinamičke vrijednosti modula elastičnosti Edyn kao što je istaknuto, mogu se
dobiti relativno brzo primjenom dinamičkih metoda istraživanja. Na osnovi tih
istraživanja mogu se ustanoviti dinamičke karakteristike elastičnosti na velikim
prostranstvima i za stjenovite mase velikog obujma. Pogodnim izborom uzdučnih
i poprečnih profila za ispitivanja s površine terena, i odgovarajućim rasporedom
istražnih bušotina za ispitivanja "cross hole" i "down hole" seizmičkom metodom,
može se utvrditi i anizotropija elastičnosti u pojedinim područjima koja se istražuju.
Slika 1.2.34. Pregradni profil Grančarevo, 1960.

Vrijednosti modula elastičnosti Edyn i klasifikacija stijenskog masiva
Korištenjem matematičke statistike utvrđena je korelacijska veza između

dinamičkih vrijednosti modula elastičnosti u vertikalnom pravcu Edyn i paralelno
s temeljnom plohom E~yn'
Naime, nakon iskopa temelja za branu Grančarevo izvršena su ispitivanja
dinamičkih vrijednosti modula elastičnosti paralelno s temeljnom plohom E~yn
(slojevi vapnenca blago nagnuti od lijeve prema desnoj obali). Ispitivanja su
ponovljena nakon izvršenoga konsolidacijskog injektiranja. Rezultati tih istraživanja
prikazani su izolinijama elastičnosti na slijedećoj slici.
Na osnovu prethodne stohastičke veze za anizatropiju bilo je moguće
matematički definirati elipsu elastičnosti za svaki karakteristični poprečni profil
temeljne plohe do dubine 30 m.

I<OREt.AOtJ8KA VUA liMEtlU E~if\ u VEATU(ALHOM PRAVCU I E_ini I U
PIltAVC\J PRUtAHJ" TEMElJNE PLOHE (f:'1'I1
• PClrovi "a duMi obali

+ Parcwl 1'18 lijevoj obalI
r .. 0.725 • dobra koreracija
Slika 1.2.35. Pregradni profil Grančarevo - anizotropija elastičnosti
RA,ZVIJEHJ PJtQFll
IZOllNUE DIN....'eMIH VRIJEONOS!I MOOUi.A E~i.
O~ l.G.
~~~================~===================7~~
It.oIlnlJ_ Ed)'l':'l oakon .*-Opa, _prile

kO"lIolidaciJakog Inja"tiranja ~
IzotInije nakon kon.olla_cljskog
lt'lj.ktintt'lja
StQtiUtG itpithl'o.njo
n tlGb\im jalhdcom
Ilo!!nlj8 nakon tc;ontolid.ci!.kog
Injeklir.oja prognozirane n_
osnovu atoha,lick. ve%e varijabli
Slika 1.2.36. Brana Grančarevo - izolinije elastičnosti
Međutim, za projektiranje brane i kontrolu njenog ponašanja u tijeku

eksploatacije, kao i drugih hidrotehničkih objekata, potrebno je poznavati statičke
vrijednosti modula elastičnosti E i modula deformacija - D.
Veći broj istraživača predložio je empirijske izraze za utvrđivanje veze
dinamičkih Edyn i statičkih karakteristika elastičnosti - E. U nekim slučajevima
dat je i grafički prikaz tih veza.

~
Temelji brane Grančarevo (Ing. P. Stojić)
2 Opća korelacija za krečnjake (Prof. B Kujundžić)
250 3 ODvodni tunel - HE Dubrovnik (Ing. P. Stojić) • CD
4 Korelacija modula elastičnosti (lng. Masuda Hideo)'
B200 • Dato radilIustracije
t
.,.
<ll
:-'d
150
§
<Jj 100
50
o 100 200 300 400 500 600

Dinamičkevrijednosti
Slika 1.2.37. Empirička korelacija E = f (Edy ,.)

Tomografija
U zadnjim godinama kvaliteta obrade podataka koji su dobiveni seizmičkim i
soničnim postupcima istraživanja znatno je poboljšana primjenom kompjutorizirane
tomografije. koja je najprije našla primjenu u kliničkoj medicinskoj dijagnostici.
TOMOGRAPHIC TPl-l
TPl-l
p - wave velocitjes F;'UtT
Slika 1.2.38. HE Lešće, pregradni profil, lijevi bok, seizmička ispltlvanja,

p - primarni elastični valovi (tomografski prikaz - MOHO. Zagreb)

46 L Uvod
Kompjutorizirana tomografija čini vidljivim raspored primarnih elastičnih valova

u odabranim ravninama unutar stijenskog masiva. Seizmička tomografija omogućila
je da se izbjegnu neka ograničenja koja su karakteristična za tradicionalnu seizmičku
tehnologiju istraživanja u stjenovitim masivima.
SLANO
Slika 1.2.39. Slano, izvor Paiata, ispitivanja s električnim otporom

(MOHO - Zagreb)

2.4. STA TIČKA ISPITIVANJA DEFORMACIJSKIH

KARAKTERISTKA STIJENE I DRUGA ISPITIVANJA "IN
SITU" - (u prirodi)
2.4.1. Statička ispitivanja deformacijskih karaktetistika stijene "in situ"

Dio ovih ispitivanja pripada znanstvenoj disciplini mehanike stijena; razvoj te
discipline bio je u uskoj vezi s razvojem u području hidrotehničkih građevina
nakon Drugoga svjetskog rata. U okviru ovog poglavlja bit će istaknute samo one
metode i karakteristike koje su od značaja za hidrotehničke objekte.
Hidraulički dačni jastuk

Autor tlačnog jastuka je Eugene Freyssinet i upotrijebljen je najprije kod
prednaprezanja konstrukcija kao "Freyssinet jack". Prvi put, kod nas, upotrijebljen
je 1951. god. na izgradnji HE Vinodol; od tada je upotrijebljen nekoliko stotina
puta, gotovo na svim gradilištima hidroenergetskih objekta.
Ispitivanja s tlačnim jastukom su relativno jeftina pa zbog toga ispitivanja se
mogu vršiti u više odabranih točaka i s tlakom do 100 bara. Međutim, ispitivanjima
je obuhvaćen mali obujam stijene i ispitivanja su jako ovisna o lokalnim
karakteristikama stijene. To uvjetuje posebnu pažnju kod izbora mjernog mjesta.
PRESJEK 9'B
e
YOOOKAZNA
HIORAUlIĆI<I JASTUKr+~_ _~
PRESJEK e:-e:
•• C'><> 1
Slika 1.2.40. Hidraulički tlačni jastuk

48 L Uvod
Na mjernom mjestu u stijeni se pažljivo iskopa specijalni prorez u koji se

postavi limeni jastuk promjera 2 m, a međuprostor između stijene i jastuka ispuni
se betonom. Prorez u stijeni orijentira se prema tome pod kojim se kutem u
odnosu na slojevitost ili ispucalost stijene želi izazvati opterećenje. Treba
napomenuti da se dijametar hidrauličkog jastuka može izabrati prema namjeni.
Mjerenje deformacija vrši se pomoću deformetara koji se postave po obodu ili
obujmenim principom. Naime, specijalna vodokazna cijev, koja je priključena na
tlačni jastuk ispunjen vodom, puni se vodom do nulte oznake. Pomoću ručne
pumpe voda se iz vodokazne cijevi tlači u limeni jastuk i na taj način se izaziva
hidrostatički pritisak u tlačnom jastuku, koji se preko betonske ispune (oslonaca)
prenosi na stijenu.
Stijena se pod djelovanjem hidrostatičkog tlaka deformira, uslijed čega se
povećava obujam jastuka. Povećanje obujma jastuka izaziva spuštanje razine vode
u vodokaznoj djevi. Na osnovi razmjere na vodokazno; djevi zna se obujam
tlačene vode, a na osnovi poznate površine poprečnog presjeka jastuka može se
izračunati prosječna deformacija stijene kod primijenjenog tlaka.
Pored mjerenja deformacija na obujmenom principu, po pravilu mjere se i

obodne deformacije pomoću deformetara koji su postavljeni po obodu tlačnog
jastuka; kod primjenjenog tlaka proračuna se artimetička sredina izmjerenih
deformacija. Ovim postupkom sračunate vrijednosti modula E i D su nešto veće
od onih koje su .proračunate volumetrijskim mjerenjima deformacija.
Za proračun modula elastičnosti - E i modula deformacija D koristi se
Boussinesqovo rješenje za elastični polu prostor. Proračun se osniva na dijagramu
deformaCija, gdje je prikazan odnos tlaka - p (MPa) i deformacija L1.1 (mm) ili
specifičnih deformacija t = L1.l/ l.
Proces mjerenja je jedostavan i očigledan, te se lako može grafički predstaViti,

kao što je prikazano na slikama.
b)
p
trajna deformacija
(plastična);
ee- povratna
(elastična);
eu-ukupna (e p + lOe)
~~~-~....-
*-.... -~~~
Eu ..........._~J~
....-~
fo4- Ee3
Slika 1.2.41. Dijagrami E f (p)

a) dijagram deformacija od kratkotrajnog opterećenja i rasterećenja
b) dijagram deformacija od opetovanih ciklusa kratkotrajnih opterećenja
rasterećenja
P. 'Stojić - Hidrotehničke građevine

2. Istra!ni radovi 49
Kod istog tlaka opterećenja općenito vrijedi odnos:

e pl > e p2 > €p3 eel < €e2 < ee3
U svakom konkretnom slučaju, ovisno o inženjerskogeološkim karakteristikama
i karakteristikama hidrotehničkog objekta, treba utvrditi program ispitivanja.
Predodžbe stvorene na rezultatima neodgovarajućih programa ispitivanja mogu
biti u osnovi pogrešne. Programom ispitivanja treba propisati visinu tlaka za
svaki ciklus opterećenja i rasterećenja, vrijeme trajanja svakog ciklusa, broj ciklusa
maksimalni tlak.
Ispitivanje može biti izvedeno većim brojem kratkotrajnih opetovanih ciklusa,
što je uobičajeno u svjetskoj praksi, ili s manjim brojem ciklusa ali s dugotrajnim
održavanjem pritisaka. Takva ispitivanja su prvi put provedena na brani Grančarevo
(1960.). Primjeri jednoga i drugog načina ispitivanja prikazani su na priloženim slikama.
LEGENDA
~ Vapnenac finozrni bankovit i kompaktan
~ T anko slojevit crni krećojak s glinovito

~ laporovitim vapnencima
6-'~-1 Masivni vapnenac
p ·Veća pukotina smicanja

,. __ •• Prisustvo gline u pukoUni
~ Kavema duž pUKotine smicanja
Slika 1.2.42. Brana Grančarevo. tlačni jastuk na desnoj obali - 363.5 m n.m.
~" i!!
! !
.
'" .
'"Jtl
~, ·c
a.
S va
.oti
Slika 1.2.43. Kratkotrajni ciklusi opterećenja rasterećenja
P. Stojić Hidrotehničke f!rtU[e'vinle

50 L Uvod
II. Fazo
/-- -
60
'0 l'
.l·f
/ .
50
I f
i f
40 j
j
deformacije III mm
tO 20
Slika 1.2.44. Dugotrajni ciklusi opterećenja i rasterećenja
Ispitivanja s kratkotrajnim ciklusima opterećenja i rasterećenja (8 ciklusa), u

trajanju od 31 sata, izvedena su nakon iskopa temelja i prije konsolidacijskog
injektiranja. Ispitivanja s dugotrajnim ciklusima opterećenja i rasterećenja (3 faze),
u trajanju od 22.5 dana, izvedena su nakon konsolidacijskog injektiranja, u tom
području temelja, do dubine 15 m. Utjecaj eventualnog preopterećenja temelja
brane, u oba slučaja, ispitan je s hidrostatičkim tlakom od 60 bara, koji je za cca
50% veći od proračunatih maksimalnih tlačnih naprezanja u temeljnoj plohi.
Rezultati su prikazani tabelamo:
Tablica 1.2.B. Kratkotrajni ciklusi opterećenja i rasterećenja
Tlak E-Modul D-Modul Dinamičke VL

(bara) elastičnosti deformacija vrijednosti (km/s)
(MN/m 2) (MN/m 2) Edvn (MN/m 2)
0.0 - - 25500 3.4
20.0 15200 12320 27800 3.5
40.0 17320 13400 33600 3.9
60.0 17700 14780 29000 3.7

Tablica 1.2.9. Dugotrajni ciklusi opterećenja i rasterećenja

Faza Tlak E-Modul D-Modul Dinamičke VL
(bara) elastičnosti deformacija vrijednosti (km/s)
(MN/m 2) (MN/m 2) Edyn (MN/m 2)
- 0.0 - - 43000 4.4
I 40.0 16750 12080 - -
II 40.0 17270 12010 - -
III 60.0 15710 12210 - -
Uspoređenjem rezultata statičkih ispitivanja prije i poslije konsolidacije stječe

se dojam da nije bilo uspjeha s konsolidacijskim injektiranjem stjenovitog masiva.
To nije točno, jer rezultati dinamičkih ispitivanja daju suprotnu sliku.
Rezultati ispitivanja s dugotrajnim održavanjem opterećenja ukazujU da su se
trajne deformacije većim dijelom odigrale (80%) u prvoj fazi ispitivanja koja je
trajala 16.5 dana. Druga faza ispitivanja, koja je trajala 3 dana, odigrala se potpuno
u elastičnom području. Treća faza ispitivanja, s opterećenjem koje je bilo veće za
50%, dala je samo 20% od ukupnih trajnih deformacija
Prva faza ispitivanja u trajanju od 16.5 dana odgovara izgradnji brane i prvom
punjenju akumulacije do ograničene razine vode u akumulaciji, druga faza
eksploataciji akumulacije, a treća faza eventualnom preopterećenju temelja.
Na osnovi takvih ispitivanja određen je program opterećenja brane Grančarevo
u tri ciklusa opterećenja i rasterećenja s postupnim dostizanjem normalne kote
uspora - 400 m n.m. Ispitivanja su pokazala da je najkritičniji prvi ciklus opterećenja
i rasterećenja brane. Zato je razina vode u prvom ciklusu opterećenja usvojena
niže od normalne kote uspora. Postupak kontroliranoga i postupnog punjenja
akumulacuje našao je potvrdu u svjetskoj praksi izgradnje brana (ICOLD, Istanbul,
1976.).
Iako je program ispitivanja s dugotrajnim održavanjem pritisaka, odnosno
opterećenja stijene u ovom slučaju idealiziran, jer se sile koje se prenose na tlo,
masa stijene koja sudjeluje u preuzimanju realnog opterećenja i vrijeme porasta
i trajanja opterećenja, ne mogu iz praktičnih razloga u potrebnim granicama
realizirati, on ipak ukazuje na neke elemente od značaja za projekte i kontrolu
ponašanja brana. Ta ispitivanja pokazuju da uobičajeni program ispitivanja s
opetovanim ciklusima kratkotrajnog opterećenja i rasterećenja, u slučajevima
ispucalih vapnenaca, ne daje dovoljno pouzdane i realne podatke za proračun.
Profesor B. Kujundžić, na osnovi velikog broja dinamičkih i statičkih ispitivanja,
predložio je empirijski iza raz za proračun statičkih vrijednosti modula E, kada su
poznate dinamičke vrijednosti Edyn :
Edyn
E=---=E--
5.3-~
20000

Za određivanje modula deformacija
- D, kada je poznata statička vrijednost
modula elastičnosti E, predložio je
empirijski odnos (slika 1.2.45).
D ~ 9.25 . 10- 2 . E1.189
Kada su poznate statičke i dinamičke

vrijednosti modula elastičnosti također
je predložio i empirijski izraz za ocjenu
100 "
ispuca losti stijenske mase i nazvao ga
koeficijentom ispucalosti - K: lO
E
K 1--- so \OCJ 1S0 ~ no '00 ISO &oO . u:o
Edyn
Slika 1.2.45. Veza između E i D
Tablica 1.2.10. Koeficijent ispuca/osti i kvalitet stijene

K Kvalitet stijene
> 0.25 izvrstan
0.25 - 0.50 dobar
loš
Prethodni korelacijski odnosi mogu poslužiti za fazu idejnog projekta. Međutim

za izvedbeni projekt ti se odnosi moraju istraživanjima utvrditi.
Naime, na osnovi opsežnih istraživanja za branu Grančarevo utvrdeno je da se
povećanjem brzine podužnoga seizmičog vala VL i odgovarajućeg dinamičkog
modula elastičnosti Edyn osjetno smanjuje odnos između dinamičkih - Edyn i
statičkih vrijednosti E \.tablica 1.2.11).
Statička
i dinamička ispItivanja u temeljima brane i na pregradnom profilu
Grančarevo izvedena su uslojevitom vapnencu (40 60 cm), s blagim nagibom
prema desnoj obali, i to:
statička, 4 tlačna jastuka, 2 na lijevoj i 2 na desnoj obali, i probna
komora na lijevoj obali cca 50 m ispod temelja;
dinamička, refrakcijska seizmička s površine terena, uzduž temeljne
plohe i oko tlačnih jastuka;
"cross' hale" i "down hole" u 6 istražnih bušotina u profilu brane
i u 4 bušotine nizvodno oko 100 m od pregradnog profila.

Na osnovi rezultata tih istraživanja Tablica 1.2.11. E dyn ' D, Edy/D

predložena je prethodno prikazana empirijska
krivulja korelacijskih odnosa statičkih i D
dinamičkih vrijednosti modula elastičnosti za
pregradni profil i temelje brane Grančarevo,
Ispitivanje statičkih vrijednosti deformacija
stjenovitih masiva pomoću tlačnog jastuka
treba smatrati ispitivanjem deformacija u
jednoj točki prostora, Zbog toga je nužno da 30000
se ta ispitivanja izvode zajedno geofizičkim 35000
ispitivanjima koja pokrivaju taj prostor,
40000
45000 2.90
50000 2,)3 .
U stjenovitim masivima, koji se karakteriziraju slojevitošću, od naročitog značaja

je utvrditi anizotropiju elastičnosti, odnosno deformabilnosti. Odgovarajućim
rasporedom tlačnih jastuka i kombinacijom statičkih i dinamičkih ispitivanja moguće
je utvrditi anizotropiju elastičnosti, odnosno deformabilnosti putem izmjerenih
deformacija.
U ravnini kada su deformacije Ex=Ey (u
pravokutnim koordinatama) anizotropija
deformacija prikazuje se krugom s radijusom
1; u slojevitim i ispucalim stjenovitim to je
vrlo rijetko.
Kada su deformaCije Ex;o:':Ey, tada se prikazuju
elipsom koja je definirana izrazom:
=1
Kada su poznate vrijednosti deformacija,

korištenjem matematičkih obrazaca mogu se
proračunati vrijednosti modula elastičnosti -
E i modula deformacija - D. U ravnini te se
vrijednosti grafički prikazu ju krugom: Ex = Ey,
Dx=Dy ili elipsom: Dx;o:':Dy; u prostoru
geometrijskim tijelom: kuglom E
Dx=Dy=D z ili elipsoidom ako je "'_""I:.,,""L~,
Dx;o:':Dy;o:':D z, ili nekim drugim geometri skim Slika 1.2.46. Elipse elastičnosti
tijelom.
Suvremena eksperimentalna istraživanja mehaničkih karakteristika stijenskih
masa, za temeljenje hidrotehničkih građevina na površini, usmjerena su u
utvrđivanju anizotropije elastičnosti i anizotropije čvrstoće, Istraživanjima u
Portugalu, za hidroelektranu Funcho, u pješčenjaku i škriljcima, dobiveni su
prikazani elipsoidi anizotropije,

54 l. Uvod
Pješčenjak
-:--
l-
,/'Z
t:/'
/11.1\
1·I
'I' 10
1:\
\! '-'g__..J.....c-
\\
~
200
0,'I, 'Ii ! II/
ZOO \~
, \ ,.}- ~ J,
ZOO :r ~,~\ l/J:;

y ,,~;;Z"//\ y
a b
Slika 1.2.44. Elipsoidi anizotropije - pješčenjak
a) elipsiod anizotropije elastičnosti J02 (MN/m2)

b) elipsoid anizotropije čvrstoće JO-l (MN/m2)
Škriljci
•
~{5
25 x
Slika 1.2.48. Okruglo bikonveksno tijelo (disk) anizotropije elastičnosti (102 MN/m 2)
U literaturi se susreću razni koeficijenti anizotropije, kao na primjer: koeficijent

anizotropije povrsme, koeficijent anizotropije stjenovite mase, koeficijent opće
anizotropije itd.

2. Istraini radovi 55
Vodna komora
Metoda vodne komore je najstarija metoda istraživanja deformabilnosti stijenskih
masa "in situ". Prvi put je primijenjena u Švicarskoj 1925. godine, kod istražnih
radova za dovodni tunel HE Amsteg. Kod nas prvi put je primjenjena kod ispitivanja
stijenske mase u dovodnom tunelu HE Vinodol 1951. (prof. B. Kujundžić).
Za ispitivanja vodnom komorom koriste se tuneli kružnoga poprečnog presjeka
i malog dijarnetra, obično 2 3 m, i dužine do 5 m. Ispitivanja se vrše na stijeni
bez oblaganja ili s betonskom oblogom. Mjerenje deformacija stijene po obodu
iskopa ili betonske obloge, u radijainim profilima, vrši se pomoću specijalnih
električnih instrumenata s daljinskim prijenosom izmjerenih vrijednosti deformacija.
Metoda vodne komore primjenjuje se, osim za ispitivanje deformabilnosti

hidrotehničkih
tunela, i za okna pod tlakom.
Ispitivanja vodnom komorom manje su podložna lokalnim utjecajima, ali
hidrostatički tlakovi koji se mogu primijeniti tijekom ispitivanja praktično su niski
i rijetko prelaze 10 bara. Ispitivanje kod neobložene vodne komore ujedno je
pokazatelj vodopropusnosti stijene, jer se u tom slučaju preko specijalnih vodomjera
mjere prot jecaji i na osnovi poznatog obujma komore izračuna vodopropusnost.
PReSJeK e-a
: .r""" e
PReSJEKC-C
RASPORED INSTRUMENATA
U MJERNOM PROFILU
Slika 1.2.50. Probna komora

l. cijev za zrak. 2. manometar, 3. termometar. 4. cijevi za kablove, 5. vodokazna
cijev, 6. cijev za dovod i odvod vode. 7. Thompsonov preljev. 8. nosači za
instrumenate. 9. elektroakustični ili električni ekstenzometri. JO. izolacija

Deformacije po obodu u stijeni mogu biti različite, jer ovise o
inženjerskogeološkim i geotehničkim karakteristikama. Da bi se utvrdile realne
vrijednosti deformacija u ovisnosti položaja i pritiska po obodu, u svakom
radijalnom mjernom profilu (obično 2 mjerna profila) postavljaju se 4 instrumenta
u 4 odabrana pravca, pod kutem od 45°.
Izmjerena radijalna deformacija U x (mm) je ukupna promjena dužine dijametra
probne komore na mjernom pravcu. Na osnovi izmjerenih radijainih deformacija
crtaju se linije obodnih deformacija, koje su ujedno pokazatelji anizotropije.
Anizotropija deformacija može se prikazati odnosom:
Ul : Uz : u 3 : u4
ili stupnjem anizotropije:
1: ~:~
Ul Ul Ul
Slika 1.2.49. HE Jablanica, ispitivanja Slika 1.2.50 HE Gojak, ispitivanja

1952. Polarni dijagram deformacija u 1956. Polarni dijagram deformacija
ispucalim škriljcima u slojevitim kompaktnim vapnencima
(B. e - mjerni profili)
Suvremenim istraživanjima nastoji se utvrditi raspored polja deformacija u
dubini stijenskog masiva po perimetru probne komore. Za ta ispitivanja koriste
se bušotine u koje se postavljaju višestruki stijenski ekstenzometri. Rezultati takvih
istraživanja prikazani su na priloženoj slici. Ova ispitivanja daju potpuniji uvid u
anizatropiju stijenskog masiva.

TLAK (bara)
YhH+1f-H---- 0.8
~!P'+ifiO~,)~ ~t-H~---1.6
.:-++'t\-----2,4
.<+~----3,2
~-----t.,O
':'.------1.,8
;-""------5.2
Slika 1.2.51. Deformacije po obodu vodne komore, ISMES

Prethodni rezultati postignuti su istraživanjima u vodnoj komori ISMES (Istituto
Sperimentaie Modelli e Strutture, Bergamo - Italija).
A-A
Slika 1.2.52. Vodna
Za proračun modula elastičnosti E, na osnovi elastične deformacije - ue i modul
deformacija - D, na osnovi ukupne deformacije - u, koriste se izrazi Lamea.
P. Stojić - Hidrotehnic7re građevine

Radijalna presa
Metoda radijalne prese pnmJenJuJe se kada se ne želi ili ne može pnmlJenttl
metoda vodne komore. Ima više postupaka koji se u praksi primjenjuju. Pritisak
na stijenu se prenosi preko specijalne čelične ploče ili maloga tlačnog jastuka, Za
stvaranje pritiska koristi se hidraulička uljna presa. Izbor ovisi o prostoru za
ispitivanje i deformacijama koje se moraju mjeriti da bi se odredile elastične
karakteristike. Deformacije se mjere u zadanom pravcu, koji se kod nekih postupaka
može mjenjati. Korištenjem bušotina deformacije se, u ovisnosti zadanih pritisaka,
mogu mjeriti i po dubini. I.I7m
Slika 1.2.53. Radijalna presa s Radijalne prese s tlačnim jastucima

čeličnom pločom
a..
" a..
CI &
::lE ::lE ::lE
"'1""" ~
::.::
:5I-
~
E 60
.....E
60
<{
~ .40
~
20
DUBINA BUŠOTINE (cijevi)
O
u..
w
cl o 25 50 75 100 200 cm
Slika 1,2.54, Radijalna presa (ISMES)

1. istražni radovi 59
Sondažni dilatometar za stijenu

Dilatometar služi za ispitivanje deformacijskih karakteristika stijene U funkciji
dubine. Za ispitivanje se koriste bušotine od 75 mm do 300 mm., a dubine i do
200 m (bušotine 300 mm). Prema podacima iz literature izvedene su i istražne
bušotine 0 1000 mm (Kina), ali manjih dubina. U bušotinu se spušta dilatometar
izrađen u obliku cilindra, koji se sukcesivno i na odabranim dubinama hidrostatički
opterećuje s tlakom do 20 MPa, i mjere se radijalne deformacije. Postoji više
tipova deformetara. Ovaj postupak mjerenja deformacijskih karakteristika stijene
nalazi primjenu kod projektiranja vertikalnih tlačnih cjevovoda kod
hidroenergetskih postrojenja. Kod nas je prvi put primijenjen kod izgradnje HE
Dubrovnik u bušotini 0 300 mm uzduž osi vertikalne tlačne cijevi (prof.
Kujundžić).
Na osnovi izmjerenih deformacija ue i u, vrijednosti modula elastičnosti - E

i modula deformacija - D računaju se korištenjem izraza Lamea.
Slika 1.2.55. Sondažni dilatometar za stijenu

2.4.2. Kontrola deformacijskih karakteristika stijene II temeljima tijekom
građenja i eksploatadje
Ponašanje hidrotehničkih građevina tijekom eksploatacije ovisi o interakciji

stijena građevina voda. Odnosno, ovisi o silama koje se prenose na temelje,
u širem značenju te riječi, i deformacijama stijene, na koje utječu slijedeći činioci
deformabilnosti:
1. razni defekti stijene,
2. petrografska struktura stijene,
3. geometrijske karakteristike stjenovite formacije (pravac pada
pružanja),
4. stupanj alternacije i degradacije stijene,
5. elastične, plastične i reološke osobine stijene,
6. stanje unutarnjih napona u stijeni,
7. pravac i magnituda djelujućih sila na stijenu,
8. ciklusi opterećenja i rasterećenja stijene,
9. pukotine ili prsline izazvane upotrebom eksploziva kod iskopa,
ili bušenja u stijeni,
10. seizmički činioci (potresi).
Prema tome, realno ponašanje hidrotehničke građevine u eksploataciji treba
kontrolirati. Ova kontrola je postala uobičajena ne samo kod brana i objekata
temeljenih na povrŠini, nego i kod podzemnih hidrotehničkih građevina.
Primjera radi, prikazat ćemo postupak i rezultate kontrole deformacijskih
karakteristika lučne brane Grančarevo, dvojne zakrivljenosti, visine 123 m i dužine
u kruni oko 450 m. Rješenje koje je prikazano korišteno je kod nekih talijanskih
brana i kod nas prvi put primijenjeno. U većini slučajeva kontrola se vrši u
temeljima centralne konzole.
Naime, u temelju centralne konzole Cblok br. 17) ugrađene su tri naponske
kapSUle (tenzometarske) - membranski mjernici napona tipa Galileo i dva slitometra
(temeljne cijevi "šipke"), usidrene na dubinama 10 i 20 metara ispod temeljne
plohe. Slitometar br.l, dUŽine 10 m, nalazi se u području konsolidiranog dijela
temelja, a slitometar br.2, dužine 20 m, neposredno ispod konsolidiranog dijela
temelja.
Na prvim instrumentima mjerila se promjena naponskog stanja, a na drugim
slijeganje po komponenti Z, translatorno kretanje po komponentama X i Y i
rotacija sidrišnih točaka.
Proračun modula deformacija obavljen je na osnovi izmjerenih vertikalnih
deformacija i napona u odabranim vremenskim periodima do početka punjenja
akumulacije, kako bi se usporedi\e usvojene projektne vrijednosti i vrijednosti do
punjenja akumulacije.
Na osnovi izmjerenih veličina proračunate su vrijednosti modula deformacija
- D, u ovisnosti srednjih vrijednosti naprezanja na temeljnoj plohi i faktora vrijeme.
I
1. lstraf.ni radovi 61
PRESJEK U SREDINI BLOKA 12 PRESJEK U SREDINI 8lOKA 17 PRESJEK U SREDINI kOKA 22:
visina ugrađenog
betonE! u branu
Ox1&' (MN/m')
Slika 1.2.56. Brana Grančarevo, radijalni presjeci krivulje D fra, t)

Dijagrami ukazuju na utjecaj opterećenja i faktora vrijeme na prirast deformacija
tijekom izgradnje brane, odnosno na opadanje vrijednosti modula deformacija -
D s porastom opterećenja.

62 l. Uvod
Već je istaknuto da su istraživanja dinamičkih vrijednosti modula elastičnosti

E dyn vršena u vertikalnom pravcu ("down hole") i paralelno s linijom temelja
("cross hole"). Na osnovu tih istraživanja utvrdena je stohastička veza tih vrijednosti:
Edyn = 0.973 E~yn -15.2 (10 2 MN / m 2 )
Korištenjem toga izraza, a na osnovu empirijskih krivulja korelacije utvrdene

su statičke vrijednosti modula elastičnosti E i modula deformacija - D u području
centralne konzole.
Tablica 1.2.12. Moduli deformacija Dp i Dy
Debljina Modul deformacija Modul deformacija

sloja stijene paralelno s temeljem okomito na temelj
(m) Dp (MN/mz) Dv (MN/m 2)
10 11000 9500
20 13000 11200
30 15400 13000
Kao primjer daju se vrijednosti modula deformacija u temeiju centralne konzole,

koje su odredene (prognozirane) na opisani način.
Tablica 1.2.13. Prognozirani i stvarni moduli deformacija Dy

Debljina Prognozirani modul Stvarni modul
sloja stijene deformacija Dv deformacija Dv
(m) (MN/m 2) (MN/m 2)
10
I-~---.
9500 5700
20 11200 14400
srednja vrij. 10350 10050
Na osnovi tako dobivenih rezultata izraden je drugi geotehnički model brane

razmjera l :80 (u Zavodu za geotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu).
Kao što se iz tablice vidi, postoji u prihvatljivim granicama podudarnost između
stvarnih i prognoziranih srednjih vrijednosti modula deformacija Dv na temelju
provedenih istražnih radova. Treba istaći da je utjecaj sloja stijene od 10 m na
srednju vrijednost deformacija u temeljima iznenađujuće velik.
Sličnu pojavu uočili su i drugi istraživači u inozemstvu. Prvenstvo pripada
talijanskim graditeljima, koji su također upozorili na opadanje vrijednosti modula
elastičnosti u temeljima brana, tijekom korištenja akumulacija i opetovanih ciklusa
opterećenja i rasterećenja; degradacija elastičnih karakteristika stijene registrirana
je i na udaljenostima od temelja brane. Objašnjenje toj pojavi nalazi se u

1. Istra!ni radovi 63
pretpostavci da je ona uvjetovana povećanom poroznoscu stijene, uslijed

prilagođavanjastijenskog masiva novim uvjetima ravnoteže.
Dozvoljeno opterećenje stijene u temeljima ovisi, između ostaloga, o veličini
i toku deformacija, pod utjecajem vode i faktora vrijeme. Ne smije se zanemariti
činjenica da se ovom važnom pitanju od kojeg zavisi sigurnost hidrotehničkih
konstrukcija, naročito brana, u praksi projektiranja i građenja, ne poklanja dovoljna
pozornost. Ocjena dozvoljenog opterećenja stijene, u velikom broju slučajeva,
oslanja se na iskustvo i analogiju, jer su istraživanja dugotrajna i skupa.
2.4.3. Ekperimentalna istraživanja stanja naprezanja "in situ"

Prirodna primarna stanja naprezanja koja vladaju u "netaknutoj" stijenskoj
masi mijenjaju se poslije iskopa i u zoni oko iskopa formiraju se sekundarna
stanja naprezanja (a nakon opterećenja i tercijarna stanja naprezanja).
Kontrola stanja naprezanja naročito je značajna oko podzemnih otvora, kao
što su dovodni i odvodni hidrotehnički tuneli sa slobodnim vodnim licem ili pod
unutarnjim tlakom vode, podzemne strojarnice ili podzemne hidrotehničke
građevine velikih dimenzija kao što su podzemne akumulacije, rezervoari za vodu
itd.
IstraŽivanja stanja naprezanja mogu biti dinamička i statička. Dinamičke metode
o kojima je bilo riječi (sonične i seizmičke impulsne metode) mogu dati uvid u
raspodjelu naprezanja u funkciji udaljenosti od iskopa, ali ne i njihove apsolutne
vrijednosti.
Statičke metode istraživanja omogućuju određivanje apsolutnih vrijednosti
naprezanja neposredno na stijenkama ili u blizini iskopa, posredstvom bušotina.
One se osnivaju na principu djelomičnog oslobadanja naprezanja, potpunog
(totalnog) oslobađanja naprezanja ili na oslobađanju i ponovnom uspostavljanju
naprezanja.
Suvremena istraživanja usmjerena su u ispitivanju "neporemećenog" , odnosno
prirodnog stanja naprezanja u području budućega hidrotehničkog objekta u
podzemlju. Treba napomenuti da su te metode ispitivanja najprije našle primjenu
u istraživanju naponskog stanja u Zemljinoj kori (Južna Afrika, Norveška, Švedska);
za istraživanje se koriste duboke bušotine. U ŠvedskOj, istraživanja u intaktno;
stijeni, u području energetskih objekata, provedena su i na dubinama od SOO m.
U području hidrotehničkih građevina primjenu nalaze tri metode, i to:
1. Mjerenje deformacija opsega bušotine pri vađenju jezgre;
II. Mjerenje deformacija dijametra jezgre;
III. Mjerenje deformacija na stijenkama jezgre centralne bušotine malog
dijametra.

64 l. Uvod
5 6 7
Slika 1.2.57. Švedska metoda mjerenja pomoću duboke bušotine

l. izvođenje bušotine tP 75 mm, 2. jzvođenje bušotine q, 35 mm, 3. ispitivanje i ocjena
jezgra ma/og dijametra, 4. spuštanje sonde s mjernim mehanizmom. 5. spajanja mjerne
opreme za stijenke bušotine q, 35 mm i prvo mjerenje, 6. izv/ačenje sonde, 7. nastavak
bušenja bušotine tP 75 mm i vađenje jezgra, 8. drugo mjerenje.
Mjerenje deformacija vrši se specijalnim deformetrom ili pomoću mjernih vrpca,
koje su raspoređene u obliku "ruže", koja se sastoji od tri vrpce: paralelno s osi,
okomito i pod kutem 45°; 3 "ruže" međusobno zatvaraju kut od 120°
Metoda Oberti (Italija) i US Bureau of Reclamation

To je najstarija statička metoda mjerenja sekundarnog stanja naprezanja, koja
se osniva na djelomičnom ili potpunom oslobađanju napona u stijenskoj masi.
Djelomično oslobađanje napona je ako se prorezi nalaze samo s gornje i donje
strane, a potpuno ako se nalaze na sve četiri strane, Mjerenje se vrši deformetrom
ili mjernim vrpcama, Nulto mjerenje se vrši prije nego što se načine prorezi. Ako
se mjerenje vrši na mjernoj dužini lo prije oslobađanja napona, nakon oslobađanja
dobit će se razlika: M - / - /0'
Jedinična deformacija bit će: e = ~ Illo
Vrijednost naprezanja u zidu iskopa: cr = e E

2. lstrafni radovi 65
Modul elastičnosti sti;enske mase - E

mora se odrediti na jedan od opisanih
načina.
Slika 1.2.58. Metoda prof Obertija

1. prorezi za oslobađanje naprezanja,
2. ležaji za de/ormetar, 3. de/ormetar,
4. stijena, 5. mjerne vrpce (varijanta)
Metoda Hoover (Boulder)

Ova metoda potpunog oslobađanja
napona prvi put je primijenjena na
izgradnji istoimene brane u SAD. Mjerne
vrpce rasporede se u oblike "ruže" i 1
okrugli prorez se izvede rotacijskim
strojem. Ovom metodom mogu se
odrediti minimalna i maksimalna glavna
naprezanja. Potrebno je poznavati
modul elastičnosti - E.
Slika 1.2.59. Metoda Hoover, SAD
l. prorez, 2. mjerne vrpce ("ruža")
Metoda centralne bušotine
Osniva se na djelomičnom oslobađanju napona i prvi put je primijenjena od
strane Electricite de France. Ovom metodom izbjegava se nedostatak prethodnih
metoda kod određivanja modula elastičnosti - E. U ovom slučaju elastične
vrijednosti mjere se na uzorku stijene.
Slika 1.2.60. Metoda centralne bušotine

a) 1. de/ormetar, 2. mjerne vrpce (varijanta), 3. bušotina tP 100 mm
b) 1. mjerne vrpce u "ruži" (rozeti), 2. bušotina tP ~ 100 mm

66 1. Uvod
Mjerenje se vrši u trokutnom rasporedu oko centralne bušotine pomoću

deformetra ili mjernih traka. Centralna bušotina je male dubine da se u zoni
ispitivanja prirodni naponi znatno ne smanje.
Metoda oslobađanja i ponovnog uspostavljanja napona

Metoda je prvi put primijenjena u Lorrainskim rudnicima željezne rude. To je
jedina metoda mjerenja sekundarnih napona gdje nije potrebno poznavati modul
elastičnosti.
U prvoj fazi na nedirnutu stijenu ugrade se elektroakustični ekstenzometri,

čija se početna frekvencija zabilježi.
U drugoj fazi oslobađa se stijena napona jednim ravnim prorezom. Očitanjem
frekvencije elektroakustičnih ekstenzometara se dobije informacija o deformaciji,
odnosno o oslobađanju napona, dakle o elastičnom ponašanju stijene.
U trećoj fazi ugrađuje se limeni tlačni jastuk u kojem se pomoću ručne pumpe
izaziva tlak sve dotle dok elektroakustični ekstenzometri ne pokažu početno
očitanje frekvencije u prvoj fazi. Napon u stjenskoj masi jednak je tlaku u
hidrauličkom jastuku, koji se očita na manometru.
l :
iI 11/ i
0---0 :
IL_____ ~_. ______ J,

I I
L- _______________ ,
Slika 1.2.61. Metoda tlačnog jastuka

1. stljenka iskopa, 2. prorez, 3. elektroakustični ekstenzometri,
4. cementni malter, 5. tlačni limeni jastuk. 6. raspored instrumenata,
7. manometar, 8. priključak za pumpu
Prorezi za tlačni jastuk mogu biti s gornje i donje strane, a mogu se izvesti i
u pravokutnom rasporedu. U praksi se susreću razne modifikacije ove metode.

2. lstrafni radovi 67
Mjerenje s mehaničkim deformetrom

rt"
I pn!sjei< A·A
\5Omtn l!iOmm
j
~ ~
""""m
:+:+
,. - ."-."-I -il
_
, . _m. .
I
,.!
I
•i
I
•j
-
I
~
Slika 1.2.62.
Raspored mjernih pravaca - dva Raspored mjernih pravaca - jedan
tlačna polukružna jastuka tlačni jastuk
Slika 1.2.63. Test deformabilnosti s dva tlačna polukružna jastuka

68 l. Uvod
Slika 1.2.64. Varijante testa dejormabilosti s tlačnim jastucima
Metode oslobadanja naprezanja jezgriranjem kratkih bušotina

Ove metode omogućuju mjerenje naprezanja na raznim udaljenostima od
podzemnog otvora. Na taj način mogu se dobiti linije raspodjele naprezanja u
funkciji udaljenosti. Ove metode nalaze veliku primjenu kod podzemnih
hidrotehničkih objekata velikih dimenzija. kao što su pumpne hidroelektrane s
tri stroja, koje zbog velike dužine osovine i dubine uronjenosti pumpe traže
velike visine podzemnih dvorana.
Ove metode se osnivaju na principu oslobađanja naprezanja i brojna su
varijantna rješenja: mjerne vrpce, tlačni cilindri, fotoelastični materijali i poraliskopi.
...J
Slika 1.2.65. Metoda oslobađanja naprezanja jezgriranjem bušotine (3. mjerne vrpce)
I
I
Slika 1.2.66. Metoda prstenastoga mjernog instrumenta (A)

ZASTITNA CIJEV
Slika 1.2.67. Metoda poraliskopa - !otoelastični premaz (prema Obert-Durall)
2.4.4. Ispitivanje karakteristika otpornosti na smicanje i klizanje

"in situ"
Događaji u području hidrotehničkih građevina ukazuju da otpornost na smicanje
ima veliki značaj, jer se lomovi u stijenskom masama, pod djelovanjem opterećenja
vodom, pretežno odigravaju zbog prekoračenja otpornosti na smicanje. Stabilnost
ovih objekata, često može biti ugrožena uzduž temeljne plohe i kontakta betonska
građevina - stijena.
Ispitivanja otpornosti na smicanje in situ, kod hidrotehničkih građevina, imaju

veliki značaj, jer se takvom vrstom ispitivanja dobivaju osnovne karakteristike
otpornosti: kut trenja q> i kohezija c. Ukoliko se radi o ispitivanjima u osnovnoj
stijeni, govori se o smicanju (kohezijO, a ako se ispitivanja vrše u temeljnoj plohi
na kontaktu beton - stijena, govori se o klizanju (adhezijO.
Naročito je značajno utvrditi karakteristike otpornosti na smicanje duž pukotina,
jer temelji hidrotehničkih građevina mogu biti ugroženi uslijed postojanja pukotina
i na većim udaljenostima od objekta. Istraživanjima treba odrediti najnepovoljniju
kinematički moguću površinu loma i za tu površinu treba poznavati mehaničke
karakteristike otpornosti na smicanje. Treba imati u vidu da.se površina loma
može formirati po postojećim diskontinuitetima, ali isto tako djelomično po
postojećim pukotinama, a djelomično kroz osnovnu stijenu, odnosno kroz mono1it
stijene .
.. ~
l. 2. J. 4.
Slika 1.2.68. Formiranje površina loma
1. stijena izotropna, 2, J i 4. stijena anizotropna

70 l. Uvod
U slučaju 2. površina loma poklapa se s pravcem anizotropije i linijom temelja,

ali u slučaju 3. površina loma udaljena je od linije temelja jer stijenska masa zbog
označenog proslojka ima manju otpornost na smicanje. U slučaju 4. pravac
anizotropije nije nepovoljan, jer stabilnost gradevine ovisi o čvrstoći osnovne
stijene.
Ispitivanjem se trebaju utvrditi otpornosti na smicanje u funkciji pomicanja,
maksimalna otpornost - 'tmax i reziduaina otpornost 't rez '
2
1, stijena krti lom,
hrapava pukotina
2. sipki materijal,
glatka pukotina
Slika 1,2,69. Promjena otpornosti u funkciji pomicanja
Prema materijalima četvrtoga medunarodnog kongresa za mehaniku stijena,

na rezultate ispitivanja znatno utječe ispucalost stijenskog masiva i dimenzije
stjenovitih blokova. Rezultati laboratorijskih ispitivanja utjecaja ispucalosti stijene
na maksimalne i reziduaine otpornosti na smicanje, u ovisnosti pomicanja, prikazani
su na slici.
Treba primijetiti: što su manje dimenzije modela stijenovitih blokova, to su
veće razlike izmedu vrijednosti fmax i 't rez '
Kada se radi o ispitivanju koeficijenta trenja, rezultati ovise o razmjeru uzorka
duž pukotine koja se ispituje; utjecaj razmjera manje utječe na vrijednost kohezije
ili adhezije.
Dimenzije i broj uzoraka ovise o većem broju činitelja kao što su: tip i dimenzije
hidrotehničke grade vine (najčešće brane), pukotinski sustav, karakteristike sustava
i njegov utjecaj na stabilnost i sigurnost objekta, itd.
Problem klizanja i loma adhezije uzduž kontaktne površine temeljne plohe
može se pojaviti kada stijensku masu karakteriziraju visoke vrijednosti parametara
otpornosti <p i c. Iskustvo ukazuje da je nužno izjegavati grube, nagle istupnjevite
lomove u temeljnoj površini.

2. Istrabii radovi 71
Slika 1.2.70. Krivulje -r = f (u), -r (kN/m 2), u (mm)
a) IN
•
Slika 1.2.71. Shema kontakta i pukotine
a) gruba temeljna ploha uzduž ravnine klizanja; b) valovita površina smicanja -
otvaranje pukotine nakon smicanja
Praksa je pokazala da se teško mogu uzeti neporemećeni uzorci za ispitivanja

u geotehničkim laboratorijima i prednost se davala terenskin istraživanjima.
Za ispitivanje otpornosti na smicanje duž pukotina "in situ" obično se koriste
podzemne galerije, dimenzija 2 x 2 m, radi lakšeg osiguranja sila koje se primijenjuju
u istraživanju.

72 L Uvod
Istraživanja su skupa i sve veću primjenu nalaze laboratorijska Ispitivanja na

uzorcima koji su uzeti uzduž pukotina, U novije vrijeme neporemećeni uzorci se
vade jezgriranjem bušotina velikog dijametra, 0 :?: 300 mm. Postoje brojne
laboratorijske metode ispitivanja,
P.l
II j
'I
Slika 1.2.72. Varijante opreme za ispitivanje smicanja

1. Istralni radovi 73
a b
o d
Slika 1.2.73. Podzemna galerija i priprema uzorka za ispitivanje
Potrebno je istaći činjenicu da je tijekom ispitivanja registrirana pojava vlačnih
naprezanja ustijenskom masivu, koji se djelomično prenose i na konstrukciju,
Kao što će se vidjeti, ta je pojava najprije uočena na uzvodnom rubu temelja
brana tijekom eksploatacije, utvrdena fizikalnim ispitivanjima brana na modelima
manje razmjere i kasnije dokazana numeričkim modelima.
,,,,,-_ _ POVR$INA NAPONA ZATEZANJA
• ZOO ·100 OkN/m'

Slika 1.2.74. Vlačnanaprezanja uz diskontinuitet tijekom ispitivanja
na realnom uzorku (W. Wittke)
Ispitivanje zatezanja na uzorku ima eksperimentalni i ilustrativni karakter za
pojavu vlačnih naprezanja, jer ima malu i ograničenu praktičnu primjenu.

2.4.5. Kontrola čvrstoče tla
U hidrotehničkoj praksi nalaze veliku primjenu nasute građevine: kao zagati,
nasute brane, nasipi itd. Te građevine se po pravilu temelje na tlima ili stjeni male
nosivosti. Često za utvrđivanje karakteristika nosivosti nije moguće uzeti
neporemećene uzorke.
Tamo gdje nije moguće uzeti neporemećene uzorke nosivost se ispituje

"presiometrima" . Za ta istraživanja koriste se bušotine odgovarajućeg dijametra.
Nekada zbog obrušavanja materijala bušotine moraju biti zaštićene obložnim
kolonama.
Na slici je prikazan "Menard pressurmeter" koji nalazi veliku pnmJenu na
hidrotehničkim objektima u inozemstvu. Uređaj ima tri ćelije koje se pune vodom,
gornja i donja služe za zaštitu srednje mjerne ćelije. Tlak se izaziva komprimiranim
zrakom.
PLIN POD TLAKOM
---
=}
-
MATERIJAL KOJI
SE ISPITUJE
ZASTITNA ĆELIJA
Slika 1.2.75. Presiometar Menard

Mjere se promjene volumena na svakom stupnju opterećenja i to do stabilizacije

odabranog tlaka. Tlak se mjeri nakon 15, 30, 60 i 120 min.
Ispitivanje se vrši opetovanim opterećenjima (opterećenjem i rasterećenjem) u
elastičnom i plastičnom području, i do loma. .
Na osnovi ispitivanja crta se krivulja promjene volumena u ovisnosti tlaka. Na
krivulji se jasno uočavaju elastična i plastična faza, kao i trenutak početka puzanja
loma.
Krivulja promjene volumena omogućuje da se odnos o' E prikaže dijagramom.
u
- - - - ' ' - - - - - lT"u- - - ------
NEELASTItNO PODRUĆJE
) I
I
I
ELASTltNO PODRUĆJE
I
O-A LINEARNO ELASTltNO
(HOOKOV MATERIJAL)
lIT
AU:
! I
I
I
J
«~
~ DUKTILNO _
PONASANJE
~KOZNA DEFORMACIJA
ELASTIĆNA PLASTIĆNA ILI _
DEFORMACIJA
Slika 1.2.76. Dijagram CT - e (Bell)

2.4.6. Ispitivanje nosivosti ekspanzijskih, adhezijskih, injekcijskih i
prednapregnutih sidara
Uloga i značaj raznih vrsta sidara i sidrenih konstrukcija u hidro tehničkoj
praksi svakim danom su sve veći. Zbog toga je nužno ispitivanje nosivosti sidara
u raznim vrstama stijene kako bi njihov izbor odgovarao namjeni.
Najčešća se ispitivanja vrše pomoću hidrauličke prese, korištenjem
ekstenzometara za kontrolu izduženja do loma.
a) b)
Slika 1.2.77. Oprema za ispitivanje sidara

a) ispitivanje nosivosti sidara kod podzemnih hidrotehničkih objekata
b) ispitivanje nosivosti prednapregnutih sidara (kablova)

3. Temeljenje hidrotehnilkih gra4evina 77
3. TEMELJENJE HIDROTEHNIČKIH
GRAĐEVINA
3.1. UVOD
U ovom poglavlju istaknut je problem temeljenja brana, koji s gledišta

hidrotehničkih građevina predstavlja najsloženiji problem fundiranja i on je
primjeran za ostale hidrotehničke konstrukcije, '
Nijedna hidrotehnička građevina ne prenosi na temelje'sile takvog reda veličine
kao velike brane, niti prijanja za temelje intimno kao brana, tako da brana
stijena u osloncima čine konstruktivnu cjelinu.
Stijena u temeljima brana je dio zemljine kore koji je podložan fizičkim i
kemijskim utjecajima, kao i utjecaju tektonskih sila. Ti fenomeni su potencirani
strmim nagibima gradijenata tlaka vode između gornjeg i donjeg nivoa. Vidljivi
su procesi ispiranja, loma stijene, dekompozicije materijala, pokreta brane i temelja.
Slom temelja brane je rijedak događaj, ali ga prate tragične posljedice.
Osnovni tehnički i ekonomski kriteriji bili bi da fundament, u širem značenju
te riječi,
i brana moraju pružati otpor, silama akumulirane vode, istog reda veličine.
Međutim ovaj kriterij teško je ostvariti, jer je realno teško odrediti realne granice
nosivosti i otpornosti tla i stijene. S druge strane, brana kao umjetno tijelo izgrađuje
se od materijala koji ne mogu biti ispod nekih uvjetnih granica čvrstoće.
Fundiranje visokih brana izgleda da je jedan od najvećih problema suvremenog
građevinarstva, Temelji koji su prikladni za jednu graVitacijsku branu ne moraju
biti prihvatljivi za jednu lučnu branu, i obrnuto. Osim toga najpovoljniji pregradni
profili u pogledu geometrijskih, inženjerskogeoloških, hidrogeoloških i
geotehničkih karakteristika već su iskorišteni.
Osnovne karakteristike temelja brana su:

- nosivost,
deformabilnost,
vodopropusnost,
- stabilnost.
Kao poseban problem javlja se:
- priprema temelja.

Kod fundiranja u kršu (karstu) moramo računati sa:
sufozijom,
rastvaranjem (= 0.5 mm/god.),
- kolmiranjem.
3.2. NOSIVOST TEMELJA
Dokaz nosivosti temelja može se osnivati na:

- determinističkom pristupu,
- probabilističkom pristupu.
Deterministički pristup
Kriterij dopuštenih naprezanja (GalUejeva teorija loma)

Koeficijent sigurnosti dat je kao globalni faktor u odnosu na čvrstoću materijala:
k - koeficijent sigurnosti; ~ - čvrstoća.
Kriterij graničnih stanja (Mohrov kriterij loma)

Osniva se na proračunu one veličine utjecaja (akcije) koja ne smije prekoračiti
zadanu granicu koja definira granično stanje, odnosno:
Ovaj izraz se temelji na formulaciji Coulomba:

't'=C+O' tgq>
Tok determinističkog postupka može biti prikazan na slijedeći način:
J--
Propisi
Opterećenje
(utjecaj, akcija) -----to-
[
Standardi
Autoriteti Nema rizika
ako se poštuju propisi
Formule
Rl!tina
Poštujući postupak konstrukcija se smatra apsolutno sigurnom.

3. Temeljenje hidrotehnilkih građevina 79
Neizvjesnost realnih karakteristika veličina (utjecaja) koje ulaze u proračun,

njihov stohastički karakter, te odstupanja od realnosti uvjetovana fizikalnim i
matematičkim modelima doveli su do postupaka koji se temelje na teoriji
vjerojatnosti i do razvoja probabilističkih postupaka, čija se primjena nalazi u
razvoju.
Probabilističld pristup
Semiprobabilistička metoda
Semiprobabilisička metoda se naziva zbog toga što su njene osnove
probabilističke, ali je način proračuna deterministički.
Ona se osniva na graničnom stanju korištenjem nejednadžbe:
R~U
gdje je:
R - proračunska otpornost
U proračunski utjecaj (akcija)
n
Odnosno: <Il Rn > L 'Yi Qi
1=1
<Il - faktor redukcije čvrstoće,

Rn - normativni (nominalni) kapacitet (nosivost) izračunat prema
propisima i korištenjem propisane čvrstoće materijala.
Desna strana predstavlja sumu različitih opterećenja (utjecaja, akcija) Qj - stalni

teret, dinamička opterećenja, potres i druga, koja su pomnože na odgovarajućim
faktorom opterećenja, odnosno parcijalnim faktorima sigurnosti - 'Yi'
Faktorima opterećenja uzima se u obzir nepovoljna varijacija opterećenja (akcija),
zbog njihovoga slučajnog pojavljivanja i nepouzdanosti odredivanja njihove
veličine. Na primjer, faktor opterećenja za dinamičko opterećenje ili potres treba
biti veći od onoga za stalni teret, jer je neizvjesnost veća u varijaciji njihove
veličine za vrijeme trajanja konstrukcije.
Faktori <Il i 'Yi' određuju se na osnovi vjerojatnosti. Naime sve akcije - U ne

pojavljuju se jednakom vjerojatnošću. Zato se usvajanje veličine akcija - U vrši
"težinskim" koeficijentom pojedinih akcija u ovisnosti o vijeku trajanja hidrotehničke
gradevine (50 - 100 godina).

-
80 l Uvod
ProbabillstIčka metoda
U ovoj metodi koriste se statistički parametri i teorija vjerojatnosti.
Statistički parametri:
Srednja vrijednost: Za svojstvo slučajnih varijabli statističkog skupa da se
gomilaju oko izvjesne vrijednosti karakteristično je nekoliko veličina. Najvažnija
od njih je aritmetička sredina ili prosječna srednja vrijednost:
Vrijednosti: xl' X2 , X3 ................. Xn
Pripadne frekvencije: fl' f 2, f3 .................... fn n
Srednja vrijednost
-x:::: xI·fl+X2·f2+X3·f3+ .... ·.. ·.. +xn·fn
:2>
i=l
i . fi
statističkog skupa: =-=0:_ _
N N
n
gdje je N:::: L fi ukupni broj podataka.
;=1
Na osnovi frekvencija vidi se da se vrijednosti slučajne varijable rasipaju u
izvjesnom području. Veličina toga rasipanja nije u svim skupovima jednaka. Ona
se mjeri veličinom koja se naziva standardna devijacija (srednje kvadratno
odstupanje), koja je definirana izrazom:
Lfj(Xj -xl
N
Artimetička sredina i standardna devijacija predstavljaju dvije najvažnije
karakteristike svakoga statističkog skupa.
Za svaki statistički
skup postoji zakon njegove razdiobe, tj. zakon koji na
određeni način povezuje i određuje razdiobu vrijednosti varijable X unutar područja
rasprostiranja. Najvažnija teoretska razdioba je zakon normalne raspodjele ili Gauss-
ova distribucija. Ona vrijedi za kontinuirane skupove kod kojih slučajna varijabla
može poprimiti bilo koju vrijednost od - oo do + oo, unutar skupa velikog broja
događaja.
Normalna razdioba je simetrična; Vjerojatnost kod normalne razdiobe
koeficijent asimetrije je jednak nuli. U h
pravokutnom koordinatnom sustavu
(X,Y) ova razdioba definirana je izrazom:
I
X_X)2
l --
y = - - e 2 (J
;{
0&
x
Krivulja definirana prethodnom x-cr 'iC x+a
funkcijom ima svojstvo da vrijednost
varijable x poprimi neku vrijednost veću ili jednaku Xl' a manju ili jednaku x 2,
jednaka je površini ispod normalne krivulje, a iznad intervala (Xl - x 2). Površina
ispod čitave krivulje jednaka je 1.

3. Temeljenje hidroteJl1lilkih građevina 81
Tablica 1.3..
1 Standardna devijacija i vjerojatnost
Standardna Vjerojatnost (P x) Vjerojatnost (P'x)
devijacija unutar granica jzvan granica
(t) (%) (%)
cr 68.26 31.74
Zcr 95.44 4.56
3cr 99.73 0.27
4cr 99.994 0.006
Scr 99.99994 0.00006
Prema ·centralnom graničnom teoremu· suma velikog broja nezavisnih varijabli
teži normalnoj razdiobi vjerojatnosti, bez obzira kakve su indivjdualne vrijednosti
pojedinih varijabli. Polazeći od činjenice da su utjecaji (akcije) - U i otpornosti
konstrukcije (ili dijelova konstrukcije) - R stohastičke pojave, može se postaviti
nova razdioba:
1~ F-R-U
F=R-U srednja rezerva sigurnosti (1)
crp
I
p indeks pouzdanosti (2)
Indeks pouzdanosti ukazuje koliko standardnih devijacija cr p od srednje

vrijednosti ji može nastati prije nego kombinacija djelovanja U i R dovede do
lorna konstrukcije.
Odnos otpornosti građeVine - R i utjecaja - U može biti prikazan i kao funkcija:
r'
I
y=-
R
u
y
R
Slom nastaje kada je vjerojatnost U < 1
Odnosno, slom se definira kao slučaj II kojem je otpornost elemenata

konstrukcije ili konstrukcije - R jednaka ili manja od akcije U. Slom nastaje ako je:
P. Stoiić - Hidrotehničke I!rađevine

R- u ~ o
• p(U), peR)
F R-U F~O
R
" faktor sigurnosti (3)
R
koeficijent sigurnosti (4)
U
U,R F = R - U, R - F > U
sigurnosna rezerva (5)
R-US:O
u literaturi se mogu naći i prikazi za asimetričnu razdiobu (Bernoullijeva,

Poissonova i Gama razdioba),
Bez obzira o kojoj krivul;i razdiobe se radi nju treba prilagoditi empiričkim
podacima,
Kod korištenja probabi1ističke metode polazi se od činjenice da "otkazivanje"
konstrukcije ne znači i njeno rušenje. Jasno, kod toga se treba voditi računa o
radnim i ekstremnim uvjetima eksploatacije hidrotehničkih građevina (primjer za
to; miniranje brane Peruća).
Tijek probabilističkog postupka može biti prikazan na slijedeći način;
u - Opterećenje (utjecaji)-----to>.} Statističkf obrada } Prihvatljiv rizik

određene razine
R - Proračunska otpornost -----to> vjerojatnost R> U
Razaranje konstrukcije i temelja može se javiti kao posljedica raznih uzroka

(utjecaja, akcija) kao što su prekoračenje naprezanja, zamor materijala, dugotrajna
dinamička opterećenja, snažni seirnički udari.
Mehanizam procesa razaranja I sloma temelja hidrotehničkih građevina je dosta

složen i ne podliježe shematizaciji. Stijenski masiv sastavljen je od intaktnog
sti;enskog materijala i diskontinuiteta. Svojstva stijenske mase kao sustava definirana
su svojstvima pojedinih elemenata i geometrijom sustava. Kritično stanje I razaranje
nastaje kod najnepovoljnije kombinacije komponenata naprezanja i deformacija,
koje može biti predstavljeno funkcijom:
Istraživanja u stijenskim masivima su jasno ukazala da se prlje sloma javljaju

plastične deformacije. Korištenje suvremenih numeričkih modela ukazuje da
kriteriju loma u ispucalom stijenskom maslvu, za sada, najbolje odgovara Mohr
- Coulombov kriterij loma.
U nastavku bit će kratko opisane teorije sloma koje se praktično koriste u
hidrotehničkoj praksi.

3. Temeljenje hidrotehničkih građevin" 83
Klasične teorije loma:

1. Mehaničke teorije loma
Teorije se osnivaju na podacima ispitivanja naprezanja na uzorcima.
1.1. Prva teorija (Galilei. XVI. stoljeće)
Po toj hipotezi lom u datoj točki nastupa kada maksimalno glavno naprezanje
amal< dostigne graničnu vrijednost otpornosti ak:
amal< ~ ak
1.2. Druga teorija loma (Saint Venant, XVII. stoljeće)
Po tOJ teoriji kriterij loma definira se u odnosu na krajnju deformaciju. Ako su
pokusi na zatezanje i pritisak na uzorcima dali granične vrijednosti -e k i +ek , uvjet je:
- ek :s; el 5 + e k El = i [a l - II (0'2 + 0'3 )]
E2 = i [0'2 -Il (al + 0'3)]

E,. = ~[a~
E . II (al + 0'2)]
Druga teorija loma eksperimentalno nije našla potvrdu za materijale koji nisu
krti.
1.3. Treća teorija loma (Goulomb. XVIII. stoljeće)
Lom u materijalu se pojavljuje kada se prekorači najveća otpornost na smicanje.
Kriterij je prikazan kao odnos naprezanja smicanja i glavnih naprezanja:
'tmax = a max -2 a min

Kriterij prikazan kao odnos smicanja i normalnog naprezanja na plohi loma
(fenomenološki kriterij):
t = C + a tgq>
c - konstanta (kohezija); q> kut trenja
a tgq> - komponenta trenja koja ovisi o normalnom naprezanju
Treća teorija više se primjenjuje za materijale koji pri značajnom djelovanju
statičkog opterećenja prelaze u plastično stanje. Ovaj kriterij dobro simulira čvrstoću
smicanja diskontinuiteta i reziduaInu čvrstoću. Kriterij čvrstoće predstavljen od
strane Coulomba. s principom efektivnih napona, koji je u praksu uveo Terzaghi
30-tih godina ovog stoljeća, sigurno je najvažniji i najčešće primjenjivan kriterij
u praksi.
1.4. Grifithov kriterij loma

Grifith je 1921. postavio kriterij čvrstoće intaktnoga stijenskog materijala na
osnovi triaksijalnih pokusa. Kriterij također pripada području mehaničke teorije

loma. Njegov koncept našao je pnmJenu u proučavanju loma stijene efekta
prslina na uzorku. Kriterij loma dat je zrazom:
2
- 4 O"t (O"n + O"r>
t
Tu je O"r naprezanje vlaka. Kriterij je izveden za slučaj kada su dominantni
tenzijska naprezanja (O"t).
2. Energetska teorija loma (Maxwel, XIX. stoljeće)

Kriterij loma se osniva na činjenici da je potrebno utrošiti energiju (izvršiti
rad> na deformiranju jedinice zapremine. Suglasno teoriji Clapeyrona dat je izraz
za specifičan rad.
Ta teorija polazi od pretpostavke da se lom materijala pojavljuje pri elastičnom
stanju, što je njen nedostatak. Beltrami (1885,), Huber, Mizes, Henki 0913.-1924.)
su proučavali uvjete loma po ovoj teoriji. Ovi zadnji su formulirali i uvjet
plastičnosti.
U području hidrotehničkih građevina nema širu primjenu.
3. Mohrov kriterij loma (1835.-1918.)

Korištenjem formulacija Coulomba, Mohr je postavio teoriju loma uslijed
narušavanja otpornosti materijala uslijed smicanja u ravnini u kojoj djeluje normalna
o" i smičuća naprezanja t, i kada se dostignu granične vrijednosti.
U pravokutnom koordinatnom sustavu (Descartesove ili Cartesiusove
koordinate) Y t i X o" obvojnica Mohrovih krugova je granična krivulja. Svaki
krug koji dodiruje krivulju odgovara jednom od graničnih stanja naprezanja.
e - koheZija; ql kut trenja; o" - normalna naprezanja u ravnini smicanja;
t - smiču če naprezanje u ravnini smicanja
:---.....-----=~--GRANlćNO
STANJE F,'"
STA8iLNO
STANJE F.>1
O'c °2' (12'" (':Jz'" R

(J1 +(J2"
-2-
0'1
1
0'1" 0'1'"
Slika 1.3.1. Mohrov kriterij loma (Mohr - Coulomb)

. .
t = 0"1 - 0"2 sin2CX
2ex 90 o +ql 0"1,0"2 - glavni naponi II
2
e (JJI -0"1
ex 45 0 + !!: O"e = t = 1 2 sin (90+ql)
2 tgql 2
0" -O""
vrij. l: 0'1 +0'2 sinql vrij. 2: c·cosql t= 1 2cosql
2 2

3. Temeljenje hidrotehničkih građevina 85
Uvjet za stabilnost je:

° -°2 ° +0'2
-1- - < -1- - sinq> + c cosq>
2 2
al -az < (al +(2)·sln<p+2c cos<p
al -a2 < (al +a2 + 2 aJ.sln <p

Ovaj kriterij ima veliku primjenu kod analize naprezanja i deformacija
uzrokovanih izgradnjom velikih hidrotehničkih objekata temeljenih na stijeni
(numerička metoda konačnih elemenata).
Kod izgradnje hidrotehničkih objekata u stijeni: tuneli, podzemne strojarnice,

veliki podzemni objekti, otpornost (nosivost) stijenske mase javlja se kao jedan
od osnovnih i ujedno najtežih problema koje treba riješiti.
4. Empirijski kriterij loma

Imajući u vidu teškoće na koje se nailazi u razvoju matematičkih modela kod
definiranja kriterija loma, Murre11 (1965.), Hoek 0968., 1988., 1995.), Hoobs 0970.),
Bienavsky (1974., 1988.), Hoek i Brown (1980. i 1988.), koristeći eksperimentalne
podatke, koji su dobiveni ispitivanjem ispucale stijene kod iskopa u podzemlju,
dali su osnove za empirijski kriterij loma.
Kod toga treba istaći da smicanje po diskontinuitetima, s ispunom ili bez nje,
ovisi o "čvrstoći" diskontinuiteta i materijala ispune, dok je smicanje kroz osnovnu
stijensku masu ovisno o čvrstoći stijenske mase i uvjetno može biti predstavljeno
zakrivljenim plohama.
Pojava loma ustijenskom masivu ovisi i o utjecaju podzemne vode, geometriji
i otvorenosti pukotina, učestalosti prslina i pukotina, slojevitosti i karakteristikama
slojevitosti, kvalitetu stijenskog masiva, vrsti stijene, itd.
Hoek i Brown postavili su empirijski kriterij loma koristeći klasifikacijU stijenskih
masa RQD (Deer), RMR (Bienawsky) i Q (Barton, Lien, Lunde, 1974.), koji glasi:
01 =03+~mO'c'03+S0~
01 - maksimalno glavno naprezanje,
°3
- minimalno glavno naprezanje,
O'c jednoaksijalna tlačna čvrstoća,
m i s - empirijske konstante stijenskog masiva koje ovise od prethodno
opisanih klasifikacija.
Kod projektiranja koriste se analitičke metode, analogne metode simulacije
(fizikalni i fotoelastični mode ID , metode osmatranja i empirijske metode.
Za opis ponašanja stijenske mase treba izmedu ostalog definirati osnovne
karakteristike: čvrstoću, deformabilnost i otpornost uzduž diskontinuiteta.

86 L Uvod
3.3. DEFORMABILNOST TEMELJA
U poglavljima koja se odnose na istražne radove istaknuti su postupci koji se

primjenjuju za utvrdivanje deformacijskih karakteristika temelja hidrotehničkih
građevina.
Fizičko - mehaničke karakteristike (E, D, ~, c, lP), koje karakteriziraju stjenoviti

masiv, su funkcija reda veličine promatranog prostora i strukturnih elemenata:
kontinuum, male pukotine, velike pukotine, rasjedi itd. Ukoliko je promatrano
područje temelja veće, utoliko više kinematičkih mehanizama utječe na ta svojstva.
Nizom eksperimentalnih ispitivanja (Heim 1912., MUller - 1963., Kujundžić -

1974., Wittke 1990,), utvrđeno je da se mehanička svojstva monolita D, ll)
bitno razlikUjU od mehaničkih svojstava stijenske mase u prirodi.
Kod ispucalih, tj. diskontinuiranih stijenskih masa mora se voditi računa o
odnosu monolita stijene i veličine objekta koji se treba temeljiti na ispucaloj
stijenskoj masi ili se graditi u ispucaloj stijenskoj masi.
Na osnovu konceptualnoga trodimenzionalnog modela pukotinskog sustava i
gornjeg odnosa stijenski masiv se promatra kao homogen (Wittke), odnosno kao
kvazikontinuum ili diskontinuum (Kujundžić).
Slika 1.3.2. Stijenski masiv i inženjerski objekti
Na slici su shematski prikazane diskontinuirane sredine. U slučaju (a) dimenzije

diskontinuiteta - d u odnosu na dimenzije inženjerskih objekata - L su male,
P. Stojić HidrQtehničke građevine

odnosno geometrijski odnosi su d « L, i može se smatrati da je sredina, u

pogledu mehaničkih svojstava, statistički prirodno homogena. U slučaju (b) set
pukotina ili diskontinuiteta ima d ~ L; diskontinuiteti imaju velike dimenzije d
u odnosu na dimenije L i moraju se individualno tretirati. Jasno, to generalno
nije slučaj (Wittke).
Na primjeru temeljenja gravitacijske betonske brane na ispucaloj stijenskoj
masi prikazan je slučaj kada se diskontinuirana sredina može smatrati kao
kvazikontinuum ili diskontinuum.
b •
Slika 1.3.3. Stijen ski masiv i gravitacijsko betonska (Kujundžić)
U slučaju (1) dimenzije monolita stijene - b su zanemarivo male i prema prof.

Kujundžiću opravdano je stijenu smatrati kao kvazikontinuum. Slučaj (2) je granično
stanje. U slučaju (3) stijenska masa se mora smatrati kao diskontinuum jer se
dimenzije monolita stijene - b približavaju redu veličine temelja brane.
Stijenska masa je po pravilu anizotropna ne samo u pitanju elastičnosti (E) i
deformabilnosti (D), nego i po ostalim fizičko - mehaničkim karakteristikama,
vodopropustljivosti i provodljivosti topline.
Najznačajniji vid anizotopije stijenskih masa, kod temeljenja hidrotehničkih
objekata, jest anizotropija deformabilnosti. Deformababilnost temelja ovisi o
karakteristikama ispucalosti i slojevitosti, i o načinu prijenosa sila s konstrukcije
na stijenu u temeljima.
Radi ilustracije utjecaja slojevitosti na deformabilnost stijenskog masiva, pod
djelovanjem sila, shematski je prikazana stijenska masa s jednim setom međuslojnih
'pukotina"
p (Pa) u, (mm)
......--
f u, (mm) (l) Dl < D 2, Ul > u 2
li!!!!!!!
(2) D2 > Dl' u 2 < Ul
CD
Slika 1.3.4. Modul deformacije D ovisno o uslojenosti
Modul formacija u smjeru okomitom na slojeve D l
Modul deformacija u smjeru paralelnom sa slojevima - D 2

88 L UVod
U prvom slučaju, ukupnom deformacijom ul obuhvaćena je deformacija koja

nastaje zatvaranjem meduslojnih "pukotina", ili uslijed deformiranja meduslojne
ispune ili interkalacije, U drugom slučaju, ukupna deformacija Uz je deformacija
osnovne kamenite mase.
Na slijedećoj slici prikazan je slučaj hidrotehničkog tunela pod tlakom u
izotropnoj i anizotropnoj sredini.
U prvom slučaju tunelska
obloga, pod djelovanjem
unutarnjeg tlaka vode,
deformirat će se u svim
pravcima jednako. U drugom
slučaju deformacije će biti
različite,
Slojeviti stijenski maslvl

izrazito su anizotropni i u pitanju
smicanja, Ista karakteristika
vrijedi i za neke stijene kao
što su škriljcL
Slika 1.3,5. Shema ispucaloga stijenskog masiva i modul deformacija D

Kinematičko ponašanje temelja (pomjeranje prema nizvodno) pod opterećenjem,
ovisno od slojevitosti i ispucalosti, prikazano je opisno donjom slikom.
Malo Ne veliko Maksimalno Minimalno

Slika 1.3.6. Shema kinematičkog ponašanja temelja gravitacijske brane
Slijedeća slika prikazuje angažiranu deformabilnost stijenskog masiva ovisno
o rezultirajućoj sili i deformacijskim karakteristikama, koja je prikazana elipsom
elastičnosti ovisno o nagnutosti slojeva i krugom za homogenu i izotropnu stijensku
masu.

3. Temeljenje hidrotehničkih gl'llđevina 89
Dijametar kruga: D = 10000 MN/ml

Duža os elipse: D 10000 MN/ml
Kraća os elipse: D 5000 MN/ml
Slika 1.3.7. Angažirane' vrijednosti modula deformacije D - shema
Proračun napona u betonskim branama uvjetuje poznavanja deformabilnosti
temelja. Odnos Eb/Es odnosno Eb/Ds utječe na rezultate naponske analize. Ako
je taj odnos vrlo promjenjiv ili se naglo duž temelja mijenja, raspored napona u
tijelu betonske brane bit će jako poremećen. Praksa pokazuje da je kod odnosa
Eb>20 Ds ugrožena sigurnost betonske brane i usvaja se rješenje s nasutom branom.
Kod podzemnih hidrotehničkih građevina konturni uvjeti i suradnja betonske
ili čelične obloge sa stijenom ovisi o odnosu elastičnih i deformacijskih
karakteristika inženjerskog objekta i stijene.
Deformacijske karakteristike stijene mogu se poboljšati injektiranjem s
injekcijskim smjesama na bazi cementa. Uspjeh injektiranja ovisi o nagnutosti
slojeva, o međuslojnoj ispuni, o ispucalosti stjenovitog masiva, o otvorenosti
ispuni pukotina, itd.
4) .
3)
---~--
1, 2 Dl < D2 < Dk
3 Dl < D z, Dl < Dk < Dz 5.)
4 D < Dk
5 Dl < D z' Dl < Dk < D z
Dk - modul deformacije nakon konsolidacijskog injektiranja
Slika 1.3.B. Konsolidacijsko injektiranje i modul deformacija D

90 l. Uvod
Pogodnim izborom pregradnog profila i orijentacijom uzdužne osi brane, ili

druge hidrotehničke građevine fundirane na površini, može se ublažiti, ako ne
i potpuno ukloniti negativan utjecaj slojeva.
Već je istaknuto da geološku strukturu, s inženjerskog stajališta, treba smatrati
kao najpostojaniju inženjersko geološku karakteristiku stijenskog masiva, koja se
ne može bitno izmijeniti, a od koje zavise osobine i karakteristike hidrotehničkog
objekta. Odnosno, troškovi uvjetovani radovima na izmjeni nepovoljnih
deformacijskih karakteristika mogu biti jako visoki.
Fundiranje lučne brane Grančarevo u uslojenim vapnencima smeđuslojnom
glinovitom ispunom uVjetovalo je da se deformacijske karakteristike stijene u
temeljima poboljšaju. Naime, glinovita ispuna koja je zbog svojstva
vodoneprousnosti bila prihvatljiva, imala je zbog svojih osobina negativan utjecaj
na prosječne deformacijske karakteristike temelja.
Poboljšanje putem ispiranja glinovite ispune pomoću komprimiranog zraka i
vode pod tlakom bilo je uspješno. Isprani prostor zapu njen je cementnom
injekcijskom smjesom. Za ispiranje korištene su grupe od tri bušotine. U prvu je
tlačen komprimirani zrak, U drugu voda, a na trećoj bušotini izlazila je pod
tlakom isprana glina, koja se taložila u posebno pripremljene plitke jame
Volumen stjenovite mase koji je bio obuhvaćen konsolidacijskim injektiranjem
bio je 360.000 m 3 (vidi priloženu sliku).
...........
---......
I"a<or""~tllol
...... w..... ~
_ ..Uda'*-
"*,~_II+r""""'~
".:4
,....~
__ ,......:iIOOcja1
,MoOOOO,.2
"'eUOO<lO'"
"'llIJIl D 1I_. . . . . . . ""*"...~lrIo4S00

uo
~~.tIM ......_ .....,IM ... Cl,..zJ(l(lO!Ji'
- ...
f(OM.ot.llJ.ltl(hli) 1",J(lm.~
..lIfIMd\oI"........ IlIl....hdttr:ojtl ... ~7~
lO
Slika 1.3.9. Konsolidacijsko injektiranje

U slučaju širokih pukotina potrebno je primijeniti ručno čišćenje i ispunjavanje
pukotina s betonom. Na nekim branama za te svrhe korištene su specijalne galerije
i vertikalna okna. Jasno, poduzete mjere ovise o dimenZijama tih pukotina i o
njihovom značaju za sigurnost objekta.

3. Temeljenje hidr()tehničkih građevina 91
Kontrolom deformacijskih karakteristika na branama u eksploataciji utvrdeno

je da su deformacijske karakteristike niže od polaznih, odnosno od vrijednosti
modula elastičnosti i modula deformacija koji su usvojeni u proračunima. S jedne
strane tumačenje se nalazi u povećanoj poroznosti stijene pod opterećenjem i u
destruktivnom utjecaju vode. S druge strane se objašnjenje traži ureološkim
činiocima.
Reologija, posebna znanstvena disciplina, koja proučava vezu izmedu sila

(naprezanja) i deformacija tijekom vremena, posljednjih je godina imala buran
razvitak. Reološke zakonitosti, primjenom složenih i kompleksnh reoloških modela
i upotrebom suvremenih računara, omogućuju da se prouči složeno ponašanje
kompleksa brana - brdo - voda.
Neke pojave u temeljima brana mogu se predstaviti reološkim modelima, koji
mogu biti: osnovni, složeni i kompleksni. Složeni modeli mogu imati serijsku i
paralelnu vezu osnovnih reoloških modela, a kompleksni su kombinacija osnovnih
i složenih reoloških modela s različitim oblicima veze.
Kompleksnost odnosa između napona i deformacija realnog materijala "in
situ" izaziva velike teškoće u računskoj obradi problema. Da bi se problem
pOjednostavnio uobičajeno je da se osobine materijala pojednostavljuju, uopćavaju
i idealiziraju.
Ovisnost između deformacija - lO i napona 0', kao što se Vidjelo, ustanovljava
se ekperimentalnim putem. Medutim, općenito eksperiment se obavlja pod
utjecajem ove ili one teoretske postavke o ponašanju materijala, što utječe na
rezultate istraživanja. Na taj način eksperiment postaje nemoćan da ukaže na
zakonomjernosti o ponašanju materijala pod opterećenjem tijekom vremena.
Dugo vremena se smatralo da je za proračun hidrotehničkih konstrukcija
dovoljno poštovati zakon Hooka, koji je formuliran u XVII. stoljeću. Od istraživanja
se očekivalo da je dovoljno brOjčano odrediti modul elastičnosti - E. Metode
ispitivanja na uzorcima skrivale su stvarnu zavisnost deformacija od naprezanja.
Inkompatibilnost između proračuna i realnog ponašanja hidrotehničke građevine
u eksploataciji uvjetovala je da se istraživanjima "in situ" odredi funkcionalna
zavisnost lO - f (O') u obliku "radnih" dijagrama. Kao što je u prethodnom poglavlju
(Statička ispitivanja kod hidrotehničkih objekata) istaknuto, "radni" dijagram ima
određeni oblik samo ako se poštivala određena metoda istraživanja u pogledu
brzine nanošenja opterećenja, vremena održavanja opterećenja i registracije
deformacija.
Prijelaz na proračun koji uzima u obzir rezultate istraživanja "in situ", na osnovi
"radnog" dijagrama, predstavlja bitni napredak u proračunu hidrotehničkih
građevina. Krajem 60-tih godina ovog stoljeća u proračun se uvodi pojam modula
deformacija - D, kojim se obuhvaćaju i trajne plastične deformaCije, utvrdene
putem "radnog" dijagrama.

Medutim i ovakav proračun nije uzimao u obzir niz bitnih činilaca: brzinu i
karakter opterećenja, razvoj deformacija u vremenu i faktor razmjera.
Treba istaći da se u nizu tehničkih disciplina upotrebljavaju materijali cIJe
deformacije nisu postojane u vremenu, To ispoljava i beton koji se široko
primjenjuje u hidrotehnici. U sadašnje vrijeme postoji veliki broj istraživanja koja
se odnose na deformaciju materijala u zavisnosti opterećenja i vremena,
Zbog potrebe što točnijih proračuna hidrotehničkih objekata, fundiranih na
stijeni ili tlu, korištenjem suvremenih kompjutora i matematičkih numeričkih
modela, mora se imati u vidu razvoJ deformacija tijekom vremena. Funkcionalna
zavisnost između naprezanja, deformacija i vremena prikazana je sa:
F Ce, 0', t) = O
Nadai je 1963, predložio da se gornja zavisnost zamijeni brzinom deformacija,
kao prihvatljiviji oblik veze:
c1l (t, 0', t) == O
Elastični model, kao što je istaknuto, karakterizira idealni materijal s trenutnom

deformacijom pri nanošenju sile, odnosno pri skidanju sile e = f (0'), Kao što
je primjerima prikazano, stjenoviti masiv u temeljima hidrotehničkih građevina ne
pokorava se tom zakonu. Zatvaranje pora, prslina, pukotina, kao i smicanje po
ravninama diskontinuiteta, ukazuje na plastični tok i vremensku zavisnost
deformacija, odnosno na plastičnu i viskoznu komponentu.
Proučavanje toka deformacija stjenovitih masiva u vremenu ima kratku povijest
u odnosu na proučavanje betona i čelika, Osnovno je da je opis deformacija
uslijed naprezanja, koje nije postojano tijekom vremena, više ili manje uspješan
ovisno o idealizaciji svojstava stijenskog masiva, općenito materijala,
Da bi se problem pojednostavnio, osobine stijenskog masiva i materijala se
idealiziraju. Jedan od načina idealizacije stjenovitih masiva sastoji se u njihovom
predstavljanju pomoću kombinacije elastičnih, plastičnih i viskoznih elerrienata,
nizom analognih reoloških modela, koji se prikaZUjU simbolima,
Idealizacija odnosa naprezanja i deformacija, tijekom vremena, realnoga
stijenskog masiva "in situ' izaziva velike teškoće u računskoj obradi problema.
Vremenska zavisnost može se predstaviti reološkim modelima koji su sastavljeni
iz osnovnih elemenata, reoloških modela Hooka, St. Venanta i Newtona,
Treba istaći, prema teoriji reologije: relaksacija je pojava do koje dolazi kada
naprezanje progresivno popušta kod konstantne deformacije; puzanje je pojava
kada je deformacija, kod konstantnog naprezanja, funkcija vremena; tečenje je
slučaj kad se deformacija ne vraća ako se naprezanje anulira.

Osnovni reo1oški analogni modeli

Hookeovo idealno elastično tijelo - opruga je simbol Hookeovog zakona.
o E' E
tga ~=E
E
E,jl E - modul elastičnosti (Youngov)

U prirodi postoje materijali kod
kojih je deformacija povratna, ali
veza e~f(o) nije linearna niti u fazi
opterećenja niti u fazi rasterećenja.
St. Venantovo idealno plastično tijelo - "klizaljka" predstavlja "kruto' trenje

ograničeno apsolutnom vrijednošću naprezanja kao gornjom vrijednošću.
<p,c
E
~- ..~~........~---------~
Ako se naprezanje povećava od O do naprezanja oo' nema deformacije, što

značida se materijal ponaša kao krut. Kada se dostigne naprezanje oo' odnosno
kada se svlada trenje i kohezija (ili adhezija), javlja se nepovratna deformacija.
Naime, kod plastičnog materijala naprezanje nije određeno deformacijom sve dok
se ne postigne naprezanje popuštanja, odnosno slom.
Dok se ne svlada otpor trenja na podlOZi prikazano tijelo neće se pomaknuti,
a kada se dostigne sila veličine trenja ono se kreće jednoličnom brzinom bez
daljnjeg povećanja sile.
Newtonov model idealnog .fluida (idealno
viskozan) perforirani klip, koji se pokreće
u cilindru koji sadrži Newtonovo ulje.
de
° t
=y-
dt
v e=~J Ot dt
i E
Y - koeficijent kinematičkog viskoziteta
I
~
kt
!LiE
., ... . ~
Lit
P.
t
Stojić
°
Naprezanje kao poslijedica brzine
deformacije vodi u Newtonov zakon
Ct) y t(t), koji se karakterizira propor-
- Hidrotehničke građevine
94 L Uvod
cionalnošću između naprezanja - cr i brzine deformacije - E. Brzina deformacije

E de/dt je osnovna reološka veličina, Kod specifične linearne deformacije
1- . 1 dl
10= b rzina pomaka bit će 10=--,
lo dt
Napomena!
Pascalov reološki model tekućine (voda) je tijelo koje se toliko deformira da
se nikakva sila ne suprotstavlja njegovoj deformaciji, osim njegove inercije; njegova
reološka jednadžba je cr = O
Reološka jednadžba Hookovog zakona za poseban slučaj elastičnog tijela kod
smicanja glasi cr G· E, gdje je G modul smicanja (Coulombov).
Složeni i kompleksni reološki modeli nastaju kombinacijom osnovnih reoloških
modela, koji mogu biti sa serijskom, paralelnom (složeni) ili kombiniranom
(kopleksni) vezom,
Elasto - plastični reološki modeli

Elasto plastični reološki modeli omogućuju realnije proučavanje deformacija
prije konačnog plastičnog sloma.
Prandtl - Reusov model

Serijska veza Hookeova i St. Venantova modela predstavlja idealno dasto -
plastično tijelo.
, (j
i
(jo
~'l>~~ ..
M-____~E -------J>I
Paralelna veza Hookeova i St. Venantova modela

Reološki model predstavlja elasto - plastično tijelo s osobinom očvršćavanja
(ojačanja)ili omekšavanja materijalaa pri porastu opterećenja; deformacija E O
dok naprezanje ne svlada otpor trenja.

1'0'
o< (J < (Jo' e= O
cro~'
El
(J = (Jo + E . e, e > O
e,cp E,f.! __
-- --
..
E
~O'
Kompleksni model
"'O'
Paralelna veza Prandtl -
Reusova i Hookeova
reološkog modela predstavlja,
cr elasto - plastčno tijelo s
E
osobinom očvršćavanja
(ojačanja) ili omekšavanja
materijala pri porastu
e,cp opterećenja, ali za prikazanu
zakonitost veze e = f ((J).
(J E· e< (Jo' e < eo

(J = (Jo + El . e. e > eo
Elasto - viskozni reološki modeli

Maxwellov model
Serijska veza Hookeova i Newtonova reološkog modela predstavlja idealno
elasto - viskozno tijelo, kod kojeg se deformacija sastoji od dva dijela; jedan
posve elastičan i drugi posve viskozan.
(JI = E . el' o' t = dt

e= el + e2
P. StOjić - Hidrotehničke građevine

96 L Uvod
Kelvin - Yoigtov model
Paralelna veZa Hookeova i

Newtonova reološkog modela
predstavlja tijelo kod kojeg je
naprezanje zbroj dva člana:
proporcionalnog deformaciji i brzini
deformacije.
(Jk = (JI + (Jt
L- I
O'k
Ek
Kelvin (Thompson)
dEk
=Ek 'Ek +v--
dt
El = E z
Voigtov
..
t model opisuje puzanje!
Kompleksni model
Serijska veza Kelvin - Voigtova i Hookeova reološkog modela predstavlja model
produžene elastičnosti. Hookeov model je simbol trenutne elastičnos!. a Kelvin
- Voigtov model simbol je "zaostale" elastičnosti. Kod tijela sa zaostalim elasticitetom
defonnacija je u isto vrijeme funkcija naprezanja i vremena, ali kada se naprezanje
drži konstantnim dugo vremena, deformacija teži prema beskonačnosti. Kada se
naprezanje poništi, deformacija teži nuli.
~
~'----!. ..
t
E - Ec + A ln t
A ln t deformacija Kelvin - Voigtova reološkog modela, gdje je A konstanta

puzanja odredena eksperimentalnim putem.

3. Temeljenje hidrotehničkih grlIđevinIl 97
Visko - plastični reološki model
Binghamov model
Paralelna veza St. Venant i Newtonova modela prestavlja reološki model s
nepovratnim deformacijama (ireverzibiIne).
Ovaj model također predstavlja idealni
visko plastični fluid, tzv. Binghamovu
tekućinu, koja osim viskoziteta ima i
određenu koheZijU - e, pa ne teče kroz
pukotine dok gradijent tlaka ne postigne
neku graničnu vrijednost. e,(jl v
a < 0'0' t ~ O
a > 0'0' t = fb
e
dt
Kompleksni elasto-visko-plastični reološki model

Ovaj reološki model je serijska veza osnovnoga Hookeova modela i složenoga
Binghamova modela.
0'< 0'0' t < to

a > ao' t fe + tp
e,(jl
v (j
(jo 1-----
lO
Brzina deformacija nepromjenjiva je u vremenu i zavisi od odnosa 0'- 0'0' Kod

-
odnosa (j = (jo = const dijagram f = f (a) poprima oblik Prandtl - Reusova
reološkog modela za idealno elasto - plastičnu sredinu.
Složeni elasto - visko - plastični model može se prikazati i kao paralelna veza
Hookeova, Saint Venantova i Newtonova osnovnog reološlag modela, koji opisuje
P. Stojić - Hidrotelmičke građevine

sredinu kao elasto - viskoznu sredinu v
(Maxwellov modeD kada je 0<0 0 , a kao
idealno e1asto - plastičnu ako je o ~ Oo (Prandtl
- Reusov modeD.
Prethodni primjer jasno pokazuje da u visko - plastičnim sredinama veza između
naprezanja i deformacija može poprimiti različite oblike ovisno o karakteru veze
i opterećenju. U svakom konkretnom slučaju, ovisno o strukturi deformirajuće
sredine mogu se formirati reološki modeli s različitim kombinacijama veze osnovnih
složenih modela. Zbrajajući deformacije sastavnih modela
k k
E = '~>i e(t)= .~>i(t)' gdje je i = 1, 2, 3 .......... k, broj sastavnih modela,
i=l i=l
dobit ćemo odgovarajući reološki model deformirajuće sredine s konačnim brojem
sastavnih modela.
Metoda konačnih elemenata dopušta da se, praktično, svaki element
deformirajuće sredine, obuhvaćene numeričkim modelom, može opisati
odgovarajućim reološkim modelom. Kada je model sastavljen od velikog broja
elasto - viskoznih elemenata, izvođenje diferencijalne veze između deformacija i
naprezanja, na osnovi uvjeta ravnoteže i neprekinutosti, postaje dosta složeno.
Reološka istraživanja, odnosno reološki modeli stijenskih masiva, u području
hidrotehničkih građevina, nalaze se još u fazi teoretskih obrada. Razaranja veza,
deformirajuće stjenovite sredine, pod utjecajem vode u tijeku vremena, ostaje
dalje teško riješiv problem.
Naime, svaki odabrani reološki model OVISIO polaznim hipotezama, koje se
osnivanju na istražnim radovima, te manje iH više realno opisuje deformirajuću
sredinu. Jedino kontrola pomicanja karakterističnih točaka na hidrotehničkoj
građevini i stijeni, u širem području temelja, u tijeku eksploatacije, te njihova
numerička i grafička obrada daju realnu informaciju o ponašanju kompleksa brana
brdo - voda.
Idealizirani dijagram pomicanja
cr (MN/m')
..
kontrolnih točaka na stijeni
O-A zona elasto-plastičnih deformacija,
A-B zona visko-plastičnih deformacija,

I
B-e slom
e
II (mm) +
Istaknute činjenice uVjetovale su stalnu i kontinuiranu kontrolu deformacijskih
karakteristika tijekom vremena kod mnogih hidrotehničkih objekata fundiranih
na ili u stijeni. Na taj način empirijski podaci doprinose razvoju numeričih modela.
Iskustvo je također pokazalo da opterećenje visokih brana treba izvesti postupno
sa što dužim održavanjem dostignute kote uspora u svakom stupnju probnog

punjenja akumulacije do normalne kote uspora. Problem fundiranja velikih brana

posebno je obrađen u poglavlju "Velike brane i temelji",
Problem deformabilnosti osobito dolazi do izražaja kod podzemnih objekata
u stijeni. Naime, kod derivacijskih tunela pod tlakom teškoće se javljaju kod
definiranja statičkih uvjeta "rada" betonske obloge pod unutarnjim tlakom u
kompleksnoj geotehničkoj sredini, koja se mijenja uzduž tunela, i u složenim
pogonskim uvjetima, Zbog uvjeta pogona, obloga tunela izložena je, tijekom
vremena, djelovanju promjenjivih unutarnjih pritisaka vode. Unutarnji tlak vode
stvara uvjete rada objekta fundiranog na stjenovitoj podlozi.
Polazna pretpostavka da je ta stjenovita "podloga", po perimetru tunelske
obloge, elastična daleka je od stvarnosti. Tijekom iskopa i formiranja kružnog
Qtvora u stijeni javljaju se plastične zone oko otvora. Korištenjem matematičkih
postupaka, koji se osnivaju na teoriji elastičnosti, te se zone uvjetno mogu definirati.
Slika 1.3.10. Uvjetne granice neelastićnih deformacija oko otvora tunela

a) A = 1 (ox = p g m, b) A 1/3 (ox - 0.33 P g H)
A - koefiCijent bočnog pritiska
Napomena!
Brojčani podaci dati su za odnos C 1 p g H , gdje je p obujmena gustoća, C
kohezija, H - visina nadsloja. Za A-l ustijenskom masivu vlada hidrostatičko
stanje naprezanja.
Kod podzemnih hidrotehničkih objekata velikih dimenzija kao što su strojarnice,
akumulacije, rezervoari i "skladišta" tekućina, koji često nemaju betonsku oblogu,
problem neelastičnih deformacija oko otvora postaje još značajniji.

100 I. Uvod
e
pgH
cp = 35°
A. = 1/3 (Il = 0.248)
Prethodno prikazani slučajevi su uvjetni, jer se osnivaju na pretpostavci da je

stijenski masiv homogen i izotropan (Ex = Ey = Ezl. Kao što je već istaknuto,
stijenski masiv zbog strukturnih karakteristika u najvećem broju slučajeva je
nehomogen i anizotropan.
Sile koje se prenose podzemnim hidrotehničkim građevinama nisu reda veličine
sila koje se prenose branama. Međutim problem nije manje složen zbog
geotehničkih uvjeta po perimetru betonske obloge derivacijskih tunela pod tlakom.
Stijena po obodu nije homogena niti izotropna, a izložena je kompleksnim
primarnim (prirodnim) i sekundarnim naprezanjima koja su izazvana iskopom.

3.4. VODOPROPUSNOST TEMELJA
Prema hidrogeološkim karakteristikama razlikujemo terene s intergranularnom,

pukotinskom i pukotinsko - kaveronoznom poroznošću, koja je karakteristična za krš.
Tereni se razlikujU po vrsti poroznosti i karakteristikama vodopropusnosti.
Tlo se od stijene razlikuje po stupnju i karakteru vodopropusnosti i lakše ga je
predstaviti kao medij konstantne vodopropusnosti. Naime, propusnost uslijed pora
veoma se razlikuje od propusnosti uslijed pukotina. Veliki broj različitih pravaca
pukotina u stijenama može da uvjetuje vrlo različite vrijednosti procjeđivanja vode u
različitim pravcima, što ovisi o karakteristikama pravca pada i pružanja, o njihovom
"zijevu", o njihovoj otvorenosti i ispuni, o međusobnom razmaku itd. Posebno mjesto
zauzimaju stijene u kršu (karstne stijene), Propusnost ispucale stijenske mase usko je
povezana s vanjskim silama koje djeluju na nju.
Srednja filtracijska brzina u nekoj propusnoj kontinuiranoj i homogenoj sredini
proporcionalna je padu piezometarske linije, a određena je zakonom Darcyja;
V=KH=KI
L
gdje je:
V - brzina kretanja podzemne vode,
H = Hl - H2 - razlika između razine gornje i donje vode,
L - dužina puta oko temelja,
- gradijent, pad piezometarske linije H/L,
K - koeficijent filtracije, konstanta ovisna o stupnju poroznosti sredine.
Koeficijent filtracije (propusnosti) osnovni je pokazatelj transportnih karakteristika

sredine za model kontinuirane i homogene sredine.
Praksa je pokazala da u istoj sredini može postojati razlika koeficijenata filtracije
u horizontalnom i vertikalnom pravcu. Nije rijetka stratifikacija sredine s različitim
koeficijentima filtracije. Znači, da bi se dobio osnovni hidrodinamički model, često se
mora idealizirati tlo kao model kontinuirane sredine i anulirati heterogenost koeficijenata
filtracije osrednjavanjem vrijednosti. Za uvjetno homogenu sredinu u analizi se koristi
konvencionalna mreža prot jecaja. Strujna slika ispod hidrotehničke građevine može se
odrediti matematičkim putem ili grafički.
Suvremeni numerički modeli danas daju odgovor i za kompleksne slučajeve
vodopropusnosti, odnosno omogućuju proučavanje utjecaja heterogenosti i anizotropije
propusnosti.

u hidrotehničkoj praksi koriste se fizički i električni analogni modeli. Ispitivanja na
električnim modelima osnivaju se na postojećoj analogiji izmedu razdiobe električnog
toka u vodiču i hidrauličkog toka u propusno; homogenoj sredini.
Struj nu sliku čine linije jednakog potencijala (ekvipotencijalne linije) i okomito na
njih postavljene strujne linije. Slika je neovisna o stupnju poroznosti. Ekvipotencijalne
linije daju veličinu filtracijskog tlaka vode u točki tla koja se analizira i na temelj
građevine (uzgon), a strujne linije filtracijski prot jecaj u svakoj točki sredine i ukupnu
količinu filtrirane vode.
Kod temeljenja hidrotehničkih građevina na tlu postoji opasnost od kontaktne

dezintegracije tla i iznošenja čestica duž temeljne plohe. To pogoduje pojavi "piping"
efekta, kojim se ugrožava sigurnost i stabilnost objekta, jer dovodi do sloma tla.
M. Grišin dao je kritične gradijente za razne vrste tla:
Ikr - 1.20
Glina
Ilovača
Ikr = 0.65
Šljunak Ikr = 0.45
Pijesak Ikr - 0.29 - 0.38 (ovisno o granulacijil
Da bi se spriječila opasnost od ispiranja i hidraulički slom tla, dužina puta filtracije
mora da zadovolji slijedeći empirijski uvjet:
L>C·H
gdje je;
L dužina puta filtracije,
H - Hl Hz, razlika između nivoa gornje i donje vode,
C - koefiCijent (iskustvena vrijednost).
Tlo ..................... " ................................... C
- mulj i prašinasti pijesak " ..................... 18
sitan pijesak ..................... " ................... 15
- krupno zrni pijesak ............................... 12
- šljunak i šljunkoviti pijesak .................. 9
- šljunak i drobina .................................... 4 6
- glinovito tlo ........................................... 5 -9

3. Temeljenje hidrotehničkih građe"ina lOJ
Korištenjem grafičke konstrukcije strujne mreže, koja se sastoji od linija jednakog

potencijala i strujnih linija, i poštujući pravila konstrukcije mreže, prema slici, mogu
se na osnovu geometrijskih elemenata mreže i koeficijenta filtracije proračunati
filtracijski prot jecaj i filtracijski pritisak.
Slika 1.3.11. Strujna mreža, broj potencijalnih padova - Nd - 11M/,

broj protočnih kanala - Nf - 5L1Q
Prethodna filtracijska površina podijeljena je u

11 ekvipotencijalnih polja - Nd i 5 protočnih kanala
- Nf' Razlika između susjednih ekvipotencijalnih linija
je "b", a između susjednih strujnih linija "a". Kod
konstrukcije, kutovi u čvornim točkama trebaju biti
približno 90 i "a"="b".
Q
AH
Hidraulički gradijent nekog polja je: i
b
Potencijalni pad je: AH = H

Nd
AH H
Brzina filtracije: v=K·i K-=K--
b bNd
Filtracijski prot jecaj za jedan kanal visine "a" = "b" i jedinicu širine objekta bit će:
H H
AQ K--a K-
b Nd Nd
Ukupna filtracijska količina ispod objekta na jedinicu širine dobit će se kada s AQ

pomnoži s ukupnim brojem protočnih kanala:

104 l. Uvod
Filtracijski pritisak koji se prenosi na zrna tla po jedinici obujma bit će:
. MI
Ps J.p.g=p.g.-
b
Proučavanje filtracije vode u stjenovitim masivima svodi se na proučavanje toka
vode duž pukotina i privilegiranih putova. To je hidrodinamički model diskontinuiranih
sredina i anizotropije filtracije.
Stijene se odlikuju sekundarnom poroznošću pukotinska poroznost, kod koje se
može razlikovati lokalna i regionalna ispucalost (rasjedi). Regionalna ispucalost ima
nepravilne prostorne položaje, dok se lokalne pukotine, kao po pravilu, javljaju u
određenim "familijama", koje se izdvajaju na osnovu geneze, istoga prostornog položaja
i istog intenziteta pojavljivanja.
Vrsta ispucalosti određuje se neposrednim geološkim snimanjem na terenu. Lokalna
ispucalost vezana je uglavnom za površinske dijelove kore Zemlje, za razliku od
regionalne koja je prisutna i u velikim dubinama.
Na osnovi snimljenih karakteristika pukotinskih sistema može se napraviti model
ispucalosti.
Slika ].3.12. Model dvodimenzionalnog podzemnog toka (Wittke W.)
Kretanje podzemnih voda u ispucalim stjenovitim masivima dovela je do razvoja

posebne znanstvene discipline: Hidrogeodinamike.

a) b)
r-.r
, t
Slika 1.3.13. Dvodimenzionalni model ispucalosti (istraživanja ruskih znanstvenika)
Prema rezultatima ruskih istraživača na prikazanom modelu ispucalosti b,

koeficijent vodopropusnosti (koeficijent filtracije) prikazanoga pukotinskog sustava
proporcionalan je kvadratu njihove otvorenosti:
K'ti eOr
gdje je e koeficijent proporcionalnosti koji se za praktične svrhe može usvojiti sa:
e = 3 . 10 5 (ms)-l.
Oznakom 'ti označene su grupe pukotina istih geometrijskih karakteristika.
Anizotropija koeficijenata vodopropusnosti u prostoru data je Kx' ~ i Kz, a u uvjetima
ravnine s Kx, Ky'
Za model pukotina - a koje su orijentirane kutevima ai utvrđena je slijedeća
ovisnost:
O 03
.-icos 2 a· -e""
fi fi
K ""K
~ 't'b. ~b.
icos 2 a
I l
1 l l !
gdje je:
Oi - srednja širina otvorenosti pukotina,
b, - srednji razmak izmedu pukotina.
Treba imati u vidu da se gornji izrazi osivaju na rezultatima modelskih ispitivanja

u laboratorijskim uvjetima. Slična znanstvena istraživanja se provode u brojnim
hidrauličkim laboratorijima u inozemstvu.
Kod hidrotehničkih objekata veliki značaj ima "infiltracija" akumuliranih voda u

podzemlje, koja ovisi, osim od hidrogeo!oških karakteristika, o vodenom stupcu i
odnosima nivoa akumulirane i podzemne vode. Problem se javlja kada su akumulirani
nivoi viši.

106 l. Uvod
Posebnu pažnju uvjetuju karbonantne stijene: vapnenci idolomiti. Hidrogeološki

katastar, koji sadrži podatke o vodnim pojavama i prirodnim objektima (izvori, ponori,
estavele) na površini, omogućava uočavanje određenih karakteristika i međusobnih
veza s podzemnom vodom. Taj katastar predstavlja jedan od temeljnih dokumenata
kod ocjene vodopropusnosti pregradnog profila ili lokacije budućih hidrotehničkih
z,ahvata, a naročito podzemnih objekata.
Kod podzemih objekata, kao što su tuneli pod tlakom, osim istraživanja nivoa
podzemne vode postavlja se i pitanje kretanja novoformiranog podzemnog toka oko
tunelske cijevi, jer prostor oko tunelske cijevi u novim uvjetima ima drenažnu funkciju,
kako za prirodne vode tako isto i za procjedne vode kroz tunelsku oblogu.
Treba imati u vidu, da se vodopropusnost stijenskog masiva mora istražiti, radi
upoznavanja dinamike voda u podzemlju i interpretacije sa stajališta:
- dopustive filtracije,
- veličine uzgona, sigurnosti i stabilnosti hidrotehničkih objekata,
- gubitaka vode radi ocjene stupnja i troškova zaptivanja,
- injektibilnosti stjenovitog masiva,
- izbora i utroška injekcijskih smjesa.
Veliki broj istraživača proučavao je propusnost u ispucalim stijenskim masivima
korištenjem istražnih bušotina i ispitivanjem vodopropusnosti u njima, na principu
Lugeonova opita, utiskivanjem vode u nezacjevljenu bušotinu, pod tlakom od O do
10 bara.
Opći teoretski izraz bio bi: Q - e . K . Hn
gdje je:
Q protjecaj,
K - koeficijent vodopropusnosti koji se istraŽUje,
Hn -- neto pritisak ispitivanja,
e koeficijent forme (oblika "šupljine" koja se ispituje -- hipoteza)
41t f
Pretpostavka -- elipsa: e = -..,,---;:,,-
In~~
b
a, b - polu osi elipse,
f -- dužina fokusa
Pretpostavka - krug: e - 4 1t r
Za klasično ispitivanje vodopropusnosti stijene u istražnim bušotinama koriste se
etaže dužine -/ = 5 m i šupljina ima cilindričan oblik dijarnetra - d. Francuski istraživači
su dali slijedeći empirijski izraz za koeficijent forme:
dP--1 K=~ (m/s)

c=~
2.3026 log (/
d
J0)
-+ - - l
d d
(m)
CHn
----------------------------
gdje je:
Q - gubitak vode u bušotini (m3/s),
Hn - neto tlak ispitivanja (m) oČitanje na manometru, uzimajući u obzir gubitke
i nivo podzemne vode prije početka mjerenja.
Kod ispitivanja razloga rušenja brane Malpasset korišten je slijedeći izraz:
gdje je F površina bušotine.

Procjedna voda - filtracija i filtracijski tlak - uzgon kroz stijenski masiv su dvije
uvjetno različite pojave istog uzroka vodopropusnosti, koje mogu ali ne moraju biti
uzajamno ovisne, Praksa je pokazala da i relativno male količine procjedne vode
mogu imati visoke pritiske i obrnuto velike količine vode mogu biti praćene malim
pritisCima.
Potrebno je istaći da kod uzgona postoje dva bitna i sastavna elementa koja
definiraju uzgon, i to:
faktor površine,
- faktor intenziteta.
Vrijednost faktora površine, tj. površina temelja na koji djeluje uzgon, nije se
mogla odrediti ispitivanjima "in situ", iako je činjenica da u većini slučajeva kod
betonskih brana uzgon ne djeluje na cijeloj površini temeljne plohe. Neki autori
dopuštaju da se vrijednost faktora površine kreće u granicama 0.8 1.0. Terzaghi
smatra da i kod stijena treba računati s vrijednosti 1.0. U slučaju dobrog prijanjanja, ako
se na kontaktu beton - stijena u temeljnOj plohi ne pojave vlačna naprezanja na
uzvodnom rubu, u vrijednosti 1.0 krije se kod gravitacijskih brana određena sigurnost.
Što se tiče faktora intenziteta praktično je ostavljena sloboda projektantim:J" koji
svoju odluku temelje na iskustvu, analogiji s drugim objektima u sličnim uvjetima,
inženjersko geološkim karakteristikama i karakteristikama objekta.
Ovo važno pitanje za sigurnost brana mnoge zemlje su regulirale propisima za
projektiranje i izgradnju visokih brana. U prilogu su grafički prikazani norme SAD-a za
gravitaCijske brane više od 50 m i novi talijanski propisi. Dijagram uzgona, u oba
slučaja, može biti korigira n ako u brani postoji kontrolna (drenažna) galerija, iako se
vrši drenaža temelja.

108 L Uvod
b)
B - !irina temeljne sljubnice
SVE GRA VITACIJSKE BRANE

U SAD POSLIJE 1915. IMAJU Jq
DRENAžNE SISTEME
-t:
-I
I
--- --
----
I
I
I
/
ZA UVJET POSTOJANJA
DONJE VODE
Slika 1.3.14. Propisani dijagrami uzgona

a) Američki propisi za gravitacijske betonske brane visine> 50 m
b) Talijanski propisi
gdje je:
Rg visina vodenog stupca na tizvodnom licu brane,
Rd visina vodenog stupca na nizvodnom licu brane.
Treba napomenuti da postoje i drugi

propisi koji za veličinu. uzgona s
uzvodne strane usvajaju w = (0.20 -
1.0) R g , a snizvodne 1 Rd' Naime,
promatranjem u prirodnim uvjetima kontrolna
utvrđene su granice, ovisno o
spomenutim uvjetima, na uzvodnom
rubu temelja brana u granicama w =
0.12 -1.0 i na nizvodnoj w = 0.5 1.0,
r
ovisno o efikasnosti sanacijskih radova
u temeljima, opsega i kvalitete injekci-
jskih radova, efekta drenaže itd.
Uzgon u temeljima .brana treba
stalno i kontinuirano kontrolirati, jer te
se vrijednosti mijenjaju sa starošću
objekta. Svaka promjena u filtracijskim
pritiscima upućuje na oprez, naročito
ako se u tijeku vremena oni povećavaju.
L
Slika 1.3.15. Opći dijagram uzgona

J. Temeljenje hidrotehničkih građevina 109
Na nekim branama je utvrđeno da na

vrijednost uzgona utječu i obilne
uzgon 1964. padavine. Također, svaka promjena
eo boje vode koja se procjeđuje traži
70 maksimalnu pažnju. Promjena boje
60 česta je pojava nakon snažnoga
g50 seizmičkog udara. Tada može
označavati lokalni slom u dubini
l~ temelja.
Procurivanje oko temelja u slučaju
kratkog puta i visokog filtracijskog tlaka
- uzgona može da ugrozi i stabilnost
lučnih brana. Treba istaći primjer brane
Slika 1.3.16. Brana Nepean- Idbar, na istoimenoj desnoj pritoci r.
Australija. povećanje uzgona u Neretve, gdje je veliko procurivanje
periodu od 12 godina kroz ispucali vapnenački masiv na
desnom boku, u prosincu 1959.,
izazvalo veliko odronjavanje uslijed ispiranja međuslojne ispune. To je poremetilo
stabilnost desnog oslonca lučne brane visine 38 m. Rušenje brane je spriječeno hrabrošću
jednog inženjera i radnika, koji su u dnu brane miniranjem načinili veliki otvor i jezero
je tim putem brzo ispražnjeno. Greška se našla u odbijanju invenstitora da uloži
sredstva za injekcijske radove i stavu nekih specijalista da je stijena što se tiče
vodopropusnosti "dobra".
Međutim, drugi primjer praćen je velikim materijalnim štetama i ljudskim žrtvama.
Rušenje brane Malpasset u Francuskoj, 2. prosinca 1959., također je uzrokovano
filtracijom i uzgonom uzduž jedne neotkrivene pukotine u temeljima brane. Nakon
izgradnje brane bilo je dopušteno korištenje akumulacije, iako injekcijski radovi nisu
bili izvedeni (vidi priloženu sliku).
~ 8-8
Slika 1.3.17. Brana Ma/passet, hipoteze loma (prema Bellieru i Londeu)

Promatranjem u prirodi, nakon pražnjenja nekih akumulacija zbog kontrole, utvrđeno
je da se uz uzvodni brid temelja, kod betonskih brana, javlja pukotina u stijeni koja
prati uzvodni brid temelja. Ova pojava uvjetovana je i oblikovanjem temelja. Metodom
konačnih elemenata proučavano je polje naprezanja u temeljnoj stijeni i utvrđena je
pojava zone zatezanja. Kada je svladana vlačna čvrstoća stijenskog masiva, javlja se
pukotina, a Zona zatezanja u stijeni se gubi.
Slika 1.3.18. Brana Clay tor - SAD, dijagram uzgona i vlačna zona
Tlačne sile na nizvodnom rubu temelja zatvaraju postojeće pukotine. Osim statičkog
djelovanja uzgona treba voditi računa i o silama hidrostatičkog potiska na bokovima,
porn im pritiscima i o činjenici da se u uvjetima troosovinskoga hidrostatičkog pritiska
mijenja i čvrstoća stijene (laboratorijski pokusi Gončarova, 1960.) Osim toga prisustvo
vode u pukotinama smanjuje povezanost stijenskog masiva.
VERTIKALNI
PRESJEK
1. injekcijska zavjesa
2. drenažna zavjesa
3. filtracijski tokovi
4. lučna brana
5. tlačna zona
2
Slika 1.3.19. Lučna brana
HORIZONTALNI
PRESJEK

Sile potiska pukotinske vode na bokovima, nizvodno od injekdjske zavjese, rezultat

su pada piezometarske linije i brzinskih pritisaka, koji su posljedica procjedivanja kroz
i oko injekcijske zavjese.
Slika 1.3.20.
a) RH - rezultirajuća sila potiska
pukotinske vode;
b) l. nivo podzemne vode (prirodni ili
umjetno stvoreni),
2. nivo vode zbog djelovanja uzvodne
injekcijske zavjese,
3. nivo vode zbog djelovanja drenaža
u profilu,
4. drenažne bušotine
Veliki je broj primjera u praksi gdje je sigurnost brana bila ugrožena preko stabilnosti
bokova i na relativno velikim udaljenostima od pregradnog profila (brana Prayle).
Uzgon i potisak pukotinske vode su međusobno zavisni s obZirom na svoj postanak.
Stjenovito tijelo omeđeno pukotinama punim vode gubi uslijed uzgona na gustoći
mase (na pr. sa 2.7 t/m3 na 1.7 t/m3 ; znači, zbog uzgona obujmena gustoća mase se
smanjuje za 37 %).
Pukotinska poma voda u
proslojcima ispune s jedne
strane djeluje plastifidrajuće na
materijale ispune, a s druge
strane kad padne tlak
pukotinske vode, pri spuštanju
nivoa vode u akumulaciji, tlak
pome vode ne može se sniziti
istom brzinom zbog male
propusnosti ispune i tada dolazi
do pretlaka pukotinske pome
vode.
A-A
,
,,,, Slika 1.3.21. Shema, gradijent
I
procjedne vode i ispiranje
I međuslojne ispune (Wittke w.)
i
!
--I--
I
:

Ukoliko se prethodnim pojavama pridruži iznenadna promjena stanja naprezanja
u stijeni (vibracije uslijed rada evakuacijskih organa, snažni seizmički udari, eksplozije
itd.), tada može doći do spontanog nestanka trenja u djeliću sekunde, odnosno do
potpunog prestanka trenja, što vodi kolapsu. Na tu činjenicu teoretski je prvi ukazao
prof. Muller.
Prve zidane i betonske brane bile su gravitacijske i njihovi graditelji prvi su uočili
utjecaj uzgona na havariju brana, uslijed smanjenja njihove težine. Opasnost od uzgona
otkrivena je 1882. godine, a 1900. prvi put utjecaj uzgona uzet je u proračun.
Kao zaštitu od uzgona graditelji, nakon 1900. godine, počeli su upotrebljavati
drenaže u temeljima i u tijelu brane. Sve graVitacijske brane u SAD poslije 1915. imaju
efikasne drenažne sustave. Kod lučnih brana utjecaj uzgona se zanemarivao s gledišta
sigurnosti objekta. Utjecaj filtracije razmatrao se uglavnom samo sa stajališta zaštite
temelja od ispiranja (sufozije). Međutim, najnoviji događaji u svijetu visokih brana
ukazali su da sile izazvane filtracijom mogu izazvati havariju konstrukcije. U tom
pogledu najočitiji je primjer brana Maipasset.
Iskustvo je pokazalo da drenaža ne može potpuno eleminirati utjecaj filtracijske
vode. Postupno se počelo shvaćati da kombinacija drenažnih bušotina i injekcijskih
zavjesa može smanjiti te utjecaje na prihvatljivu mjeru.
Naime, postupak injektiranja je veoma star, otkrio ga je jedan faracuski inženjer
1802. godine. On je utiskivanjem plastične gline pomoću pumpe uspio smanjiti
procjeđivanje vode ispod jedne brodske prevodnice.
Prema nekim podacima prva uspješna primjena injektiranja cementom bila je

1907. na gravitacijskoj brani New Croton - SAD, visine 72 m. Međutim, sustavna
primjena injektiranja u svrhu kontrole procjeđivanja i uzgona počela je 1936. na lučnoj
brani Hoover SAD, visine 221 m.
Švicarski geolog Lugeon prije četrdesetak godina je rekao: "Izgraditi jednu branu
znači praviti jedaneksperiment". Iskustvo je pokazalo da svaka brana, s obzirom na
uvjete njenog fundiranja, predstavlja zaseban slučaj.
Injektiranje, koje je u početku svoga razvoja ovisilo o duhovitoj oštroumnosti
praktičara na gradilištu, danas zahtijeva složene istražne radove, koji trebaju omogućiti
usvajanje ispravnog projektnog rješenja, čiju realizaciju treba kontrolirati i eventualno,
ovisno o rezultatima injektiranja, mjestimično korigirati.
Vodonepropusne injekcijske zavjese imaju zadatak da na najmanju moguću mjeru
smanje količinu filtrirane vode i produže put procjeđivanju. Kao posljedica toga smanjuju
se sile uzgona u temeljima brane i hidrostatičke sile smicanja na bokovima uslijed
potiska pukotinske vode. Smanjenjem prot jecaja, pritiska i brzine filtracijskih voda
uklanja se opasnost od mehaničke i kemijske sufozije terena. Pred injekcijsku zavjesu
postavlja se i uvjet eleminiranja gubitaka vode iz akumulacijskih bazena.
Realizacija injekcijskih zavjesa korištenjem empirijskih kriterija, na osnovi prakse
građenja brana i injektiranja, uvjetovala je izvodenje injekcijskih zavjesa velikih površina

ispod temelja brana i na njihovim bokovima. Kod izbora dimenzija injekcijskih zavjesa
one u većini slučajeva nisu analizirane, niti se polazilo sa stajališta ekonomski prihvatljivih
gubitaka, koji ne bi ugrožavali sigurnost odabranog tipa brane i funkcionalnost injekcijske
zavjese.
Poznati kriterij dozvoljene vodopropusnosti, onako kako ga je postavio Lugeon
oko 1920., ili njegove modifikacije često vode neracionalnim dimenZijama zavjese.
Naime, težnja da se zadovolje ti kriteriji, općenito u granicama - od 1 Lu do 5 Lu
(1 Lu 1 l!min/m'/IO bara), često je uVjetovala veliku dubinu injekcijske zavjese i
veliku dužinu njenog prostiranja na bokovima, koje sa stajališta sigurnosti brane nisu
bili opravdane, a troškovi realizacije bili su jako visoki i, sa stajališta gubitaka vode iz
akumulacije, ekonomski neopravdani.
Praksa da se trasa injekcijskih zavjesa, njihov položaj u prostoru i pravac pružanja
odreduju samo na osnovi inženjerskogeoloških i hidrogeoloških podataka, sve više
ustupa mjesto kompleksnim geostatičkim analizama stabilnosti kompleksa brana i
padina na koje se brane oslanjaju.
Injekcijsku zavjesu treba smatrati kao produženje brane u podzemlje, u jednu
diskontinuiranu, anizotropnu, često defektnu i uvijek nedovoljno proučenu sredinu,
nedostupnu ljudskom oku.
~
Injekcijskom zavjesom ne
smiju se pogoršati uvjeti
prenosa sila s hidrotehničkog
----~-----
objekta na oslonce temelje u
širem smislu riječi. Znači, osim
povoljan položaj zavjese hirogeoloških parametara, na
nepovoljan položaj zavjese orjientaciju i položaj injekcionih
zavjesa (pojava vlačnih zona)
--o- povoljan položaj utječu geometrijske i druge
karakteristike hidrotehničke
zavjese
- - - nepovoljan položaj gradevine. Položaj injekcijske
zavjese zavjese i pravci njenog pružanja
moraju se analizirati i sa stajališta
~ ~ vlačna zona
-----r---.. ocjene stabilnosti stjenovitih
oslonaca.
Zavjese velikih povrŠina,
čije se dimenZije i funkci-
onalnost ne mogu jednoznačno
odrediti, mijenjaju i odnos sila
Slika 1.3.22. Povoljan i nepovoljan položaj u području temelja i pregradnog
injekcijske zavjese profila.

CD
Slika 1.3.23. Dijagrami hidrostatičkog opterećenja na injekcijsku zavjesu

(ako se zavjesa promatra kao "zid'?
l. Injekcijska zavjesa izvedena do dubine nepropusnog sloja nema donje vode
2. Injekcijska zavjesa izvedena do dubine nepropusnog sloja - donja voda
3. Injekcijska zavjesa izvedena do ograničene dubine - donja voda
Opterećenje koje se prenosi na zavjesu ovisi o veličini hidrostatičkog optrećenja

na uzvodnoj i nizvodnoj strani te o dubini zavjese. Prof. Muller je za lučnu branu
Kurobe IV. (Japan) visine 186 m dokazao da rezultirajuće veličine opterećenja na
zavjesu mogu dostići kritične vrijednosti za sigurnost brane.
U pravilu treba postaviti slijedeće kriterije, ako ostali činioci to dopuštaju:
1. Injekcijsku zvjesu iz vertikalne ravnine treba usmjeriti prema uzvodno.
Time se postiže povoljan otklon rezultirajuće sile hidrostatičkih pritisaka
na zavjesu i na nizvodni dio stijenskog masiva;
2. Trasu zavjese u bokovima također treba voditi prema uzvodno. Na taj
način produžuje se put vodi, smanjuje uzgon u području oslonaca i
rezultirajuće sile hidrostatičkih pritisaka na zavjesu usmjeravaju se
dublje u brdo;
3. Područje stijen skog masiva nizvodno od zavjese treba odvodnjavati.
Time se smanjuje volumen stjenovite mase koja je pod utjecajem sila
filtracije. Drenaža stjenovitog masiva praktično je vrlo efIkasno sredstvo,
kojim se može utjecati na sigurnost hidrotehničke građevine i
funkcionalnost injekcijske zavjese;
4. Zavjesa mora biti dovoljno vodonepropusna, pravilno u prostoru
postavljena i trajna. Ona mora biti sposobna da preuzme hidrostatičke
sile i kolebanje tih sila tijekom vremena;
5. Broj redova injekcijskih bušotina treba osigurati takve dimenzije zavjese
da je ona sposobna da se suprotstavi svim pritiscima. Povećanjem
gradijenata filtrirajuće vode povećava se opasnost njenog razaranja.
Treba imati u vidu da su gradijenti hidrostatičkih pritisaka najveći uz
uzvodni rub temeljne plohe.
Zavjesa tijekom eksploatacije akumulacije mora sačuvati svoju efikasnost, ne
samo pod agresivnim djelovanjem sufozianHi procesa, nego i pod utjecajem deformacija
uslijed akcije sila nastalih akumuliranom vodom, statičkim i dinamičkim opterećenjem

3. TemeljelIje hidrotehlličkihgrađevma 115
konstrukcije, Pošto ona mora slijediti deformacije temelja, ona ne smije biti previše
kruta, jer prijeti opasnost loma zavjese,
Najnovija istraživanja pokazuju da je teško izvesti potpuno vodonepropusnu zavjesu,
jer to ne zavisi o savršenosti tehnike injektiranja, Injekcijska zavjesa ne može se
smatrati kao nepropustan zid, jer voda prolazi kroz male pore i pukotine, koje nisu
primile injekcijsku smjesu, i gdje se pravac strujanja i pritisak mjenjaju od mjesta do
mjesta, Pore i pukotine koje nisu mogle biti injektirane ovise o veličini otvora i izboru
injekcijske smjese,
~.§
.ll:
..x .ll:
o .ll:
o o
.ll< vl .ll: vl
.x
e o o .!; o ,~
o ::l c: vl
'5.. vl 'a. ::1"- <t
c:
::l ~ '
-'
....
::l CIJ
;='
CL
!2
,~
e ~Jl
Z
=
"II :~
>\II
:o "o
cl.
,-
'+= 'efi :li
<t
>(/)
:.o::l "o
cu 'E ::I CIJ
c: o 'oa::
10
L-
l!) 10,0
t...
tn VELiČiNA 1.0
li: L-
l!)
ZRNA
L.
tn 'li:
0,'
; tn-'
::SU a..
mm
~,O MINIMALNA lp ŠIRIN A 0,' PIJKOTINE
°9' mm
Kalcijum acrylate l Literatura:
Kolcijum ocrylate sa dodatkom koolina "GROUT1NG OF FOUNDATI-
ON SANDS 8 GRAVELS"-
Scalped t'IP III, portland cement (30 mikrona )
Šljaka (sa Na OH )
I Tech, Memo, No, 3-LOB,Wa-
terways Experiment
Komercijolni tip III. portland cement I Station, Vicksbur9
Miss, June 1955
Cement od šljake I
Asfaltno emulz ija Literat u r a :
Kemijske "THE USE OF
Glineno - kemijske CLAY IN PRESSLRE
GROUTlNG"- Krovetz-
Glina
ASCE Paper 1546 I
Glina - cement
Feb.1958
Portland -cement
INJEKTIRANJE PIJESI<DM: PREOPOSTAVIO PISAC-VARIRA ,OVI SI o GRANIJLACIJI PIJESKA
Tablica 1.3.2, Izbor injekcijske s11ifese u ovisnosti granulacije i "zijeva" pukotine
Graditelji starijih generacija su smatrali da uspjeh injektiranja ovisi o tlaku injektiranja,

što je dvojbeno. S druge strane, kod izbora tlaka treba voditi računa o stanju naprezanja
ustijenskom masivu (gravitacijsko i tektonsko polje naprezanja), Neodgovarajući
izbor tlaka injektiranja može dovesti do stvaranja hidrauličkih pukotina i do degradacije
stijene,

Usvajanje dozvoljenog tlaka injektiranja u ovisnosti dubine injekcijskih bušotina
jedan je od najkompleksnijih zadataka koje je potrebno riješiti i od čijeg pravilnog
izbora ovisi uspjeh injektiranja. Najveću opasnost predstavljaju pritisci koji mogu
izazvati proširenje i otvaranje postojećih, ili stvaranja novih pukotina. Najveće otvaranje
pukotina je u blizini same bušotine.
Također postoji opasnost da visoki pritisci injektiranja izazovu izdizanje slojeva koji
su paralelni ili subparalelni s povrŠinom terena.
U praksi postoji više iskustvenih kriterija za izbor tlaka injektiranja, ovisno o dubini
bušotine, kao:
Dozvoljeni tlak se određuje u ovisnosti visine stupca gornje vode.
Ovaj kriterij ne uzima u obzir geotehničke karakteristike pregrađnog
profila;
Dozvoljen tlak se određuje iz uvjeta statičke ravnoteže sila: pritiska
geološkog stupca i pritiska injekcijske smjese. Ovaj kriterij ne uzima
u obzir uklještenost stijene. Površinu i volumen stijenskog masiva na
koji se injekcijski tlak prenosi teško je ođrediti;
Dozvoljen injekcijski tlak treba biti što veći, jer je djelovanje tlaka u
bušotini ograničeno brtvilom. Ovaj kriterij ne vođi računa o
eventualnom poremećaju stijene i izazvanim defektima, koji nisu
dostupni kontroli;
Dozvoljeni tlak je onaj koji omogućava da se u šupljine ubrizga što
veća količina injekcijske smjese. Kod primjene ovog kriterija može
doći do velikog utroška injekcijske smjese i do neopravdanih izdataka;
Minimalni tlak injektiranja mora odgovarati dvostrukom
hidrostatičkom tlaku ako ima nadsloja. Ako nema nadsloja mora
odgovarati pritisku geološkog stupca. Kriterij USA Army, Corps of
Engineers.
Committee on Cement Grouting,
udruženja građevinskih inženjera USA,
predložio je 1963. kriterije prikazane grafički: PU~+-+-+-+-+--+-~T-~
A, B, 3, 4 i 5.
Slika 1.3.24. Tlak injektiranja: A - porast
tlaka I barlim (tz. europski kriterij), B -
porast tlaka I psill ft (0.07 bara10.3048 mj,
kriterij ima široku primjenu u USA, 3. kriterij
koji Komitet predlaže za masivne stijene, 4.
Kriterij za zdravu uslojenu stIjenu, 5. Kriterij
kao za 4. ali injektiranje silaznom metodom
Napomena!
Silazna metoda injektiranja dopušta
primjenu većih tlakova injektiranja.

Kao što se vidi postoji veliki broj kriterija, od kojih su neki i napušteni u suvremenoj
tehnologiji injektiranja. Nedostatak svih spomenutih pravila je u tome što ne uzimaju
u obzir lokalne uvjete stijenskog masiva i karakteristike građevine; samo jedan pomenuti
kriterij uzima u obzir i tehnologiju injektiranja.
Izbor pritisaka ovisi o tehnologiji injektiranja. Razlikuju se:
penetracijsko injektiranje s umjerenim tlakom,
- injektiranje s "raslojavanjem" primjenom visokog tlaka,
injektiranje razaranjem, "split" injektiranje - jako visoki tlak.
Na osnovi ispitivanja vodopropusnosti stjenovitog masiva, u istražnim bušotinama,
i dijagrama Q = f Cp) mogu se uvjetno odrediti odgovarajući tlakovi injektiranja i
izvršiti izbor odgovarajuće injekcijske smjese.
Kao primjer, shematski se daju osnovni tipovi stijenskog masiva s nepromjenjivom
propusnošću (Ewert).
al bI cl
a a
p p p
Slika 1.4.25. Dijagrami vodopropusnosti - Q f(P): a) mala apsorpcija

vode - fine pukotine; b) velika apsorbcija vode - veći broj širokih pukotina;
c) zatvorene pukotine - nema gubitka vode
Izbor smjese za injektiranje treba osigurati dovoljnu gipkost zavjese, kao umjetnog
tijela u jednoj deformabilnoj sredini. Izbor injekcione smjese ovisi o vodopropusnosti
(VDP). Prema općim pokazateljima, ako je VDP > S Lu, tada se upotrebljavju injekcijske
smjese na bazi cementa, a u slučaju da je VDP < S Lu tada prednost treba dati
kemijskim injekcijskim smjesama. Injekcijske smjese na bazi cementa su ekonomski
najprihvatljivije.
Napuštaju se injekcijske smjese velike razrijeđenosti (VIC ~ 3:1> jer se u stijenu

injektira velika količina vode, koja mora biti istisnut a iz injekcione smjese visokim
tlakovima, U protivnom utisnuta cementna smjesa ima malu čvrstoću, nije trajna i
usporena je voda je može s vremenom isprati, jer se nevezan cement taloži u puko tini.
Takva zavjesa postaje vodopropusna (primjer lučno gravitacijska brana Jablanica),

118 I. Uvod
Naime, visokim završnim tlakom ne postiže se željena čvrstoća injekcijske smjese, a

osim toga visoki tlak pogoduje stvaranju hidrauličkih pukotina u blizini injekcijske
bušotine, što utječe na degradaciju zavjese u njenoj "jezgri", Bez obzira na pritisak
injektiranja, često utisnuta injekcijska smjesa na preriferiji zavjese ostaje u obliku gela,
Velika je prednost gustih injekcijskih smjesa (VIC 1:0,7) jer se u podzemlje ne
unosi nepotrebna količina vode koju treba pod visokim tlakom filtrirati.
Iskustvo je pokazalo da primjena stabilnih i gustih suspenzija ima mnoge prednosti
i kvaliteta injekcijske smjese je bolja. Stabilne suspenzije su Binghamove tekućine,
koje osim viskoziteta imaju određenu koheZiju, Newtonove tekUĆine, koje definira
, samo viskozitet, su nestabilne.
• 't
de/dt c
v.
I, /
Jjv
'
de: de:
Newtonova tekućina 1: ~ v dt Binghamova tekućina 1: c+v
dt
Slika 1.3.26. Newtonova i Binghamova tekućina
Prodiranje stabilne Binghamove suspenzije na bazi cementa ograničeno je i ovisno

o tlaku, širini pukotina i koheziji suspenzije.
Suvremena tehnologija injektiranja preporuča guste stabilne suspenzije na bazi
cementa, gdje se odnos VIC u toku injektiranja ne mijenja, a tlak injektiranja se
određuje na osnovu odnosa:
Pmax . qmin ~ p . q = Pmm . qmax

koji se poštuje u tijeku cijelog postupka injektiranja (Lombardi: grouting intensity
number - GIN).
Međutim, treba imati u vidu da injektabilnost takvih injekcijskih smjesa traži upotrebu
visokoturbulentnih miješa !ica i superplastifikatora koji utječu na reološka svojsta
cementne "paste".
Prema broju redova injek cijskih bušotina razlikUjemo jednoredne, dvoredne i
višeredne injekcijske zavjese, a prema dubini "usidrene ili stojeće" injekcijske zavjese
ako idu do nepropusne ili malo propusne stjenovite sredine, te "viseće ili lebdeće" ako
ostaju u propusnoj sredini.
Broj redova injekc ijske zavjese ovisi o većem broju činilaca. Debljina zavjese mora
biti takva da je zavjesa sposobna bez pojave degradacije suprotstaviti se pritisku vode
i filtraciji. U zonama visokih hidrostatičkih pritisaka i velike vodopropusnosti potreban

3. TemeljelIje hidrotehlličkih građevina 119
je veći broj redova. Hidrostatički pritisci i gradijenti filtracijske vode kroz zavjesu
najveći su u blizini temelja, te je u pravilu u području temeljne plohe broj redova veći.
Efikasnost injekcijske zavjese japanski inženjeri

(Yokota brana Kurobe) definiraju izrazom:
gdje je kl koeficijent vodopropusnosti stjenovite mase prije injektiranja, a k2

koeficijent vodopropusnosti nakon injektiranja.
Primjer dvoredne injekcijske zavjese izvedene s površine temelja i terena, nakon
što je izvedeno konsolidacijsko injektiranje, dat je za branu Grančarevo.
\ \\\
+ +
Slika 1.3.27. Brana Grančarevo, situacija, trasa injekcijske zavjese i

raspored bušotina
S<Xl ......
..o
. !oo
,:.G , 1\0
,", I I
DRENA2:NE BU!lOTINE I
ISJI [~,...
INJEKCIJSKA ZAVJESA
Slika 1.3.28. Brana Grančarevo, razvijeni profil, injekcijska drenažna zavjesa

120 L Uvod
Za izvođenje injekcijskih
zavjesa nekada se koriste
kontrolne galerije ubranama,
koje su ujedno i injekcijske,
podzemne galerije na bokovima
i u temeljima, ili kombinacija
injekcijskih galerija u branama i
u podzemlju. Primjeri takvog
osiguranja vodonepropusnosti
prikazani su za lučnu branu
Vajom - Italija CH - 265.5 m) i
lučnu branu Zeuzier - Švicarska
CH 160 m).
U izvjesnim slučajevima u
kombinaciji s injekcijskim
zavjesama primjenjuju se i druge
metode zaptivanja. Kao primjer,
data je gravitacijska brana iz
betonskih blokova s uzvodnom bJ
čeličnom vodonepropusnom
membranom Pian Palu, Italija
CH - 52.5 m). Vodotijesnost
pregradnog profila osigurana je
na desnoj obali injekcijskom
zavjesom, a na lijevoj obali i u
koritu rijeke kombinacijom
betonske dijafragme i injekci-
jskom zavjesom.
Slika 1.3.29. Brana Vaiont, situacija
razvijeni profil
zavjesa
mjerilo
I r
o 20 SO 100
Slika 1.3.30. Brana Zeuzier, razvijeni profil

c:::::::J .. J tIllII
E:::::l~'_/'"
---
s;:s:s;3.lfItI/M
_"44~
Slika 1.3.31. Brana Pian Palu, razvijeni profil
Kao što je već istaknuto, iskustva su ukazala da drenaža ne može potpuno eleminirati
negativni utjecaj filtracije, koja ugrožava sigurnost objekta i stabilnosti padine, uvjetuje
mehaničku i kemijsku sufoziju stijenskog masiva i razara protufiItracijsku zavjesu.
Djelovanje filtracije javlja se u raznim vidovima, koji mogu ali ne moraju biti dostupni
vizualnoj ili instrumentalnoj kontroli. Izgradnja sve viših brana na manje pogodnim
profilima, s lošim karakteristikama stijene, u većini slučajeva ne bi bila moguća bez
izvođenja injekcijskih zavjesa. Ta činjenica, kao i činjenica da se kod lučnih brana nije
uzimao u obzir utjecaj uzgona, doveli su do toga da se počeo zanemarivati pozitivan
efekt drenaža i sve veća prednost se davala injekcijskim zavjesama.
Praksa izvođenja injekcijskih zavjesa pokazala je da je teško izvesti vodonepropusnu
zavjesu i da se smanjenje količine vode koja se procjeđuje i filtracijskih pritisaka ne
postiže uvijek injekcijskom zavjesom, naročito ako dimenzije zavjese nisu pravilno
odabrane.
Casagrande je 1961. godine ponovo ukazao, na temelju iskustva, na važnost drenaža
i njihov pozitivan utjecaj na efikasnost, kontrolu i sigurnost injekcijskih zavjesa, jer je
razaranje injekcijskih zavjesa, mehaničkoga i kemijskog karaktera, stalno prisutno.
Graditelji su počeli shvaćati da kombinacija injekcijske i drenažne zavjese može
umanjiti, ako ne i potpuno eliminirati, sve negativne utjecaje uzrokovane procurivanjem
vode.
Danas se kao protuflltracijska za§tita koriste: injekcijske zavjese, drenažne zavjese
i kombinacije injekcijske i drenažne zavjese.
U svrhu dreniranja danas se primjenjuju drenažne bušotine obično na dnu zaštićene
filtrom, drenažne galerije, drenažna okna i bunari. Kod određivanja položaja, broja i

drugih karakteristika drenažnih objekata treba biti naročito oprezan, jer kod
diskontinuiteta, slojeva i kaverni Cu kršu) s ispunom postoji opasnost od ispiranja i
iznošenja čestica materijala ispune, jer se drenažama povećava brzina vode koja se
drenira. Osnovno je da se pravcem i pružanjem bušotina drenažne zavjese pravilno
usmjere filtracijski tokovi i gradijenti pritiska.
Nepovoljan položaj za Povoljan položaj

date geometrijske
karakteristike slojeva
Slika 1.3.32. Nepovoljan i povoljan položaj drenažnih bušotina na bokovima

pregradnog profila
Primjer vrlo složenog osiguranja vodonepropusnosti i stabilnosti, s drenažnim

bušotinama i galerijama, prikazan je za lijevi bok lučne brane Oymapinar - Turska.
1&1. .00 185.00
POTPORNI
I~~;,-- DRENAŽNA BUŠOTINA
VAPNENAC
ZAVJESA DRENAŽNA BUŠOTINA
Slika 1.3.33. Lučna brana Oymapinar

Kad elementi injekcijske i drenažne zavjese nisu dovoljno pouzdani, može se

primijeniti i etapno izvođenje. Međutim, to povećava troškove.
Treba imati u vidu da se smanjenje filtracijske vode i pritisaka ne postiže uvijek
injekcijskom zavjesom i da se koriste:
- vodonepropusna rubna ili centralno položena vertikalna dijafragma ili
talpe (žmurje),
- uzvodni horizontalni ili blago nagnuti nepropusni zastor, koji se koristi
za niske brane ili za lokalno saniranje okršenih zona visoke površinske
vodopropusnosti,
- razni tipovi točkastih, linijskih iravninskih drenaža,
- razni oblici zaštite zona zatezanja uz uzvodni temeljni rub visokih
brana.
Pošto je svaki slučaj poboljšanja temelja poseban problem, moraju se usvajati one
metode koje najbolje odgovaraju datom slučaju, često i probnim ispitivanjem "in situ".
U tom pogledu lijep školski primjer je gravitacijska brana Jajce II na rijeci Vrbas.
Brana je fundirana na riječnom nanosu. Priložena slika ilustrira problem zaštite od
procjeđivanja i ispiranja materijala. Brana Jajce II kao originalno tehničko rješenje ušla
je u svjetsku stručnu literaturu.
Slika 1.3.34. Gravitacijska brana Jajce II - poprečni presjek kroz glavnu i pomoćnu branu
1. slapište, 2. filtarski slaj, 3. kontrolna galerija, 4. talpe Larsen, 5. glina,
6. betonski zastor, 7. talpe, 8. pomoćna brana, 9. zagat, JO. injekcijska zavjesa
Filtracijska voda i filtracijski pritisak (uzgon) ne ovise samo od odnosa gornje i

donje vode, nego i od položaja injekcijske i drenažne zavjese, od nivoa podzemne
vode na bokovima i o padalinama. Njihove vrijednosti se mijenjaju tijekom godine
zbog čega je neophodna stalna i kontinuirana kontrola.
Obojeni tokovi koji se iznenada pojave mogu biti prvi znak oštećena, loma ili
havarije. Jasno, ne uvijek, ali zahtijevaju poduzimanje i drugih mjera kontrole i
preventivnih mjera sigurnosti.

124 L Uvod
3.S. STABILNOST TEMELJA
Kada se govori o stabilnosti temelja treba razlikovati:

- biološku stabilnost (uvjetno),
fizičku i kemijsku stabilnost,
mehaničku stabilnost.
Biološka stabilnost
Ukoliko se pod pojmom "temelja" podrazumijeva i dio hidrotehničke građevine
uz temeljnu plohu, tada je nužno skrenuti pozornost i na ovaj vid agreSivnosti,
naročito kod betonskih građevina. Biološka agresivnosti ugrožava funkcionalnost
hidrotehničkih objekata, iako do danas nije uočena direkta opasnost za stjenoviti
dio temelja.
Izgradnja hidrotehnički h objekata - hidroelektrana, brana i prevodnica za
brodove na morskoj obali (Francuska, Rusija, SAD) i korištenje morske vode za
pogon reverzibiInih hidroelektrana (Japan) ukazali su na opasnost koja prijeti
hidrotehničkim objektima od biološke agresije.
Funkcionalnost ispusta u temeljima višelučne brane Modrac B i H, bila je

ugrožena napadom i razmnožavanjem školjki koje su smanjivale protjecajni profil
i degradirale kvalitetu čelične obloge.
Dovodni tunel HE Globočica Makedonija, kao i objekte ispusta, 5 6 godina
nakon puštanja u pogon, napale su također školjke. Larve su prenijele ptice s
Kaspijskog jezera u Englesku, iz Engleske prešle su u Njemačku, nakon toga
pojavile su se na objektima u ovim prostorima.
Na nizvodnom licu brane Grančarevo B i H, tijekom izgradnje i hlađenja
betona polijevanjem površina u ljetnim mjesecima, pojavile su se crvenkaste
koje su pokrivale velike površine. Kao podloga za razvoj služila im je pucolanska
komponenta u cementu. Površine betona bile su oštećene i crne nakon što je
obustavljen njihov razvoj u zimskom periodu.
Obloga dovodnog kanala RHE Čapljina B i H (bivše korito r. Trebišnjice) na
dužini cca 70 km izvedena je od mlaznog betona prosječne debljine 5 cm. Uzvodni
dio kanala koji se nalazi u vapnencima napadnut je od vodenog raslinja velike
dužine koje usporava tok vode i svojim korijenjem razara oblogu i stijenu.
Fizička i kemijska stabilost

Opasnost od fizičke abrazione erozije i ispiranja (sufozije) temelja prisutna je
kod rastresitih tala, međuslojne i pukotinske ispune u stjenovitim masivima.
Naročita opasnost prijeti ukoliko se u temeljima nalaze zapunjeni fosilni karstni
kanali (HE Grabovica- R BiH). Njihova pojava uvjetuje posebne tehničke zahvate.
Sufozija, odnosno odnošenje čestica, nastaje pod utjecajem hidrodinamičkih
filtracijskih pritisaka podzemnih ili akumuliranih voda.

Kod iskopa temelja za hidrotehničke gradevine ili općenito kod iskopa u

stijeni treba imati u vidu da se neke stijene, dugo izložene utjecaju atmosferilija,
odnosno djelovanju kiše, mraza, sunca, vjetra i temperaturnih promjena, raspadaju.
Raspadanje može biti fizičko (mehaničko) i kemijsko.
Pri raspadanju stijene se komadaju i drobe u sitnije komade, a da se pri tome
ne mijenja njihov mineraloški i kemijski sastav. Glavni uzroci raspadanju su led
i temeperaturne promjene. Utjecaj smrzavanja dolazi do izražaja kod poroznih
stijena, stijena s prslinama, itd. Temperaturne promjene utječu na stijene složenog
mineraloškog sastava. Tijekom dužeg vremena pod utjecajem mnogobrojnih
temperaturnih promjena, i naprezanja koja te promjene prate, stvaraju se prsline
u koje prodire voda te led ubrzava proces dezintegracije.
Proces kemijskog raspadanja je mnogo složeniji i obično znatno sporiji; neki
od tih procesa odvijaju se u tijeku dugog vremena. Izvjesne kemijske reakcije kao
hidroliza, hidratacija, promjenjiva higroskopija, oksidacija i hidrotermičke
transformacije po dubini razaraju izvjesne stijene i terene. Čista voda rastvara
relativno mali broj minerala i stijena, kao što su sol, anhidrit (CaS04)' gips (CaS04
+ 2H 20). Anhidrit hidratacijom prelazi u gips, pri čemu povećava obujam. Kada
je voda obogaćena ugljičnim dioksidom rastvara vrlo intezivno karbonantne
minerale i stijene, a naročito vapnenac. Proces rastvaranja često zahvaća klas tične
stijene: pješčenjake, konglomerate i breče, ako sadrže veću količinu kalcijum
karbonata kao veziva. Dolomiti su znatno manje rastvorivi u vodi nego vapnenci.
Najčešće je uz hidrataciju prisutna i oksidacija. Neki minerali primanjem kisika
uz prisustvo vode podliježu oksidaciji (pirit).
Na brzinu raspadanja stijena utječu njihove strukturne osobine i način
pojavljivanja. Mnogo brže se raspadaju slojevite (segmentne) i škriljave stijene
(kristalasti škriljci, lapori) nego masivne, magma tske stijene. Prsline i pukotine su
pravci kojima prodire voda u podzemlje i koja je glavni činilac gotovo svim
procesima razaranja.
Mehanička stabilnost
Temelji primaju sile vanjskog opterećenja koje na njih prenosi brana ili neka
druga hidrotehnička građevina, zatim obujmene sile, pritisak vode i dinamičke
sile pobude.
U homogenim materijalima položaj loma nije određen strukturom. U tlu dolazi
do loma po cilindričnoj ili nekoj drugoj matematički definiranoj liniji smicanja.
Međutim u ispucalim stijenskim masivima strukturne karakteristike potpomažu
pojavu loma preko lokalnih ravnina smicanja. Zato je važno da se one otkriju i
prouče. Otpornost na smicanje stijena duž prorodnih diskontinuiteta jedna je od
bitnih karakteristika stabilnosti.
U mehanici tla koeficijent sigurnosti se može odrediti za svaku površinu
smicanja. U mehanici stijena to je znatno složenije zbog geoloških,
inŽenjerskogeoloških, hidrogeoloških, geotehničkih, hidrauličkih, mehaničkih i
geometrijskih osobina.

Problem mehaničke stabilnosti javlja se kako u vrijeme izgradnje tako isto i u
vrijeme eksploatacije hidrotehničke građevine fundirane na površini terena. Tijekom
izgradnje problem mehaničke stabilnosti naročito dolazi do izražaja kod iskopa
za temeljenje velikih brana.
Kod iskopa treba voditi računa o položaju slojeva i rasporedu pukotina. Često
geometrijske karakteristike građevne jame i njen položaj u odnosu na strukturne
inženjerskogeološke karakteristike su nepovoljni. Inženjerskogeološke
karakteristike i pojave u otvorenim građevnim jamama mogu biti i znatno pogoršane
utjecajem aktiViranja eksplozivnih punjenja.
Kosine građevne jame drugo vremena trebaju stajati otvorene. Treba imati u
vidu da ne postoje apsolutno stabilne kosine, jer se one u manjoj ili većoj mjeri
degradiraju. Razlikuju se kosine kratkotrajne i dugotrajne stabilnosti. Bridovi kosina
uz površinu većinom spadaju u kategoriju kratkotrajne stabilnosti i trebaju biti
zaštićeni. "Radne" kosine građevne jame moraju imati dugotrajnu stabilnost.
Masivi čvrstih stijena imaju složenu i razgranatu mrežu oslabljenih površina:

slojevitost, pukotine, škriljavost itd. Te pojave uvjetuju nestabilne kosine ne samo
građevinskih jama, nego i padina uzvodno i nizvodno od pregradnog profila.
Nestabilnost se pojavljuje u obliku klizanja, otkidanja, odvaljivanja i obrušavanja
krupnih kamenih blokova.
Za proučavanje se koriste matematički i fizički geotehnički modeli. Neki
jednostavni geotehnički modeli u ravnini prikazani su u poglavlju:
Inženjerskogeološke i hidrogeološke podloge. U istom poglavlju prikazan je i
slučaj lučne brane Frayle, gdje je do pokretanja stijene na desnom osloncu došlo
u tijeku eksploatacije akumulirane vode.
Slika 1.3.35.
a) Nepovoljan položaj slojeva vapnenca za iskop temelja: 1. vapnenac, 2. lapor
b) Shema otvorene građevne jame: klizanje, odvaljivanje i obrušavanje blokova

J. Temeljenje hidrotehničkih građevina 117
Slika 1.3.36. Odvojeni stjenoviti blokovi na kosini
a) b)
Slika 1.3.37. Računska shema sila koje djeluju na odvojeni stjenoviti blok
Sila smicanja: Wa' sin~ Sila smicanja: Wb' sin~ + H

Sila otpora: Ra = e . A + Wcos~ tg<p Sila otpora: Rb = e . A + (WcosJ3 U) tg<p
Prisustvo vode u pukotini osjetno pogoršava uvjete stabilnosti. Doprinos

adhezije c· A, gdje je A površina kontakta stjenovitog bloka s kosinom, po
pravilu se zanemaruje.
Uvjet za klizanje je da je ~ > <p i b/h > tg<p, ali ako je ~ > q. i b/h < tg<p doći
će do klizanja i prevrtanja, gdje je ~ kut nagiba kosine, a <p kut trenja.
P. Stajić - Hidrotehničke građevine

128 l. Uvod
Havarija na brani Vajont u listopadu

1963., kada je došlo do pokretanja
brdske mase obujma od oko 250
milijuna m 3 , koja se u nekoliko
sekundi brzinom od 25 mis sručila u
akumulaciju, uVjetovala je da se
kinematici i dinamičkom faktoru trenja
kod smicanja i klizanja poklanja sve
veća pozornost. Istraživanja su
potvrdila poznatu činjenicu iz dinamike
kretanja vozila da je dinamički faktor
trenja fd kod klizanja s ubrzanjem
Slika 1.3.38. Idealizirina shema klizanja manji nego statički: faktor fs:
i prevrtanja stjenovitog bloka
fd < fs
Naime, kada tijelo klizi niz kosinu brzinom koja nije prevelika, ubrzanje je
približno jednoliko i
fs = tgcp
Ako tijelo kliže s akceleracijom "a" trenje je umanjeno zbog ubrzanja, taj se
odnos uvjetno može prikazati sa
a
fd =tgcp---
g·coscp
Neki istraživači ispitivali su i utjecaj visokih temperatura na prethodne
karakteristike.
Za stabilnost temelja i oslonaca hidrotehničke građevine fundirane na stijeni
presudni su geometrijski elementi diskontinuiteta, parametri otpornosti po tim
diskontinuitetima, geometrijske karakteristike objekta i odnos sila koje se s objekta
prenose na te diskontinuitete.
Odnos mobiliziranih - angažiranih parametara čvrstoće prema reprezentativnim
vrijednostima, koje se očekuju na diskontinuitetima, na osnovi teoretskih i
laboratorijskih istraživanja, daje sliku o stupnju sigurnosti:
F = tgcp reprezentativni
s tgcp mobilizirani
Primjer:
reprezentativni kut trenja: 40°
mobilizirani (angažirani): 30°
stupanj sigurnosti je: Fs = tg 40° I tg 30° = 1.45.
Sheme bloka za jednu dvodimenzionalnu i trodimenzionalnu matematičku

analizu stabilnosti kompleksa brana oslonci prikazane su na slikama u nastavku.

x-x
Slika 1.3.39. Dvodimenzionalna analiza stabilnosti

R - rezultirajuća sila koja se prenosi s brane na temelj, G - težina stijenskog
masiva koji može biti pokrenut, PV - hidrostatički pritisak na stijenu. U - uzgon.
N - rezultanta normalnih sila. T - rezultanta tangencijainih - smićućih sila
Kod prostornoga matematičkog

modela prvi postupak u proučavanju
stabilnosti jeste definiranje realno
mogućih "klinova" smicanja
stijenskog masiva, koje omeđuju
ravnine diskontinuiteta, i na osnovi
utvrđenih parametara čvrstoće na
smicanje utvrđuju njihove kinematičke
uvjete stabilnosti na smicanje.
Proračunom se moraju obuhvati
sile koje se s branom prenose na
stijenski masiv, težina stjenovitih
"klinova", tlak vode na uzvodni dio
Slika 1.3.40. Trodimenzionalna analiza
"klina" koji se nalazi izvan temelja
stabilnosti
brane i sile uzgona.
O-A-B-C tetraedron određen ravninama P j •
Kod slabe mehaničke otpornosti P2• P3, G - težina, R - rezultirajuća sila
stijenskih blokova omeđenih
koja se prenosi s brane na oslonce, Uj •
pukotinama i rasjedima primjenjuju U2• U3 sile uzgona i pritiska pukotinske
se posebne tehničke mjere za vode na bokovima.
korekciju i usmjeravanje sila, koje se
prenose na stijenu i za povećanje karakteristika otpornosti takvih stjenovitih
blokova. Danas veliku primjenu nalaze prednapregnuta sidra. Prvi put su
primjenjena na brani Vajont - 1960., a na nama bližim prostorima, na brani
Grančarevo - 1965. Pregradni profil Grančarevo nalazi se u slojeVitim vapnencima,
s laporovito - glinovito - ugljevitim proslojcima mjestimično i generalnim pravcem
pada 10°_ 20° od lijeve prema desnoj obali i nešto uzvodno.
U tijeku iskopa temelja na lijevoj obali, iako je bila ograničena upotreba
eksplOZiva, nakon njegova aktiviranja, došlo je do otvaranja registrirane pukotine
na lijevoj obali nizvodno od temelja ispod kote 320.0 na dužini od cca 50.0 m i
do klizanja jednog dijela brdske mase po glinovito-Iaporovitom proslojku (13~15°,

q>= 13°). Jedan dio mase, zahvaćene odronom, krenuo je prema rijeci a drugi
manji u pravcu temelja brane. Odronjena masa u količini od cca 8000 m 3 zamjenjena
je betonom: betom;ki potporni zid i padina iznad odrona privremeno su osigurani
dugačkim perfosidrima.
Geostatičkom analizom je utvrdeno da u kretanje može doći jedan dio padine

na lijevoj obali izmedu strojarnice i brzotoka preljeva. Bilo je nužno osigurati
stabilnost stijenskog bloka upotrebom prednapregnutih sidara. Stabilost je
osigurana armiranobetonskom konstrukcijom u obliku mreže; u čvorove mreže
ugrađeno je 90 prednapregnutih sidara dužine 40 - 60 m, svaki nosivosti 2000 kN.
Zbog elektrokemijske korozije i "napona koraka" (u blizini snažan zvor struje)
poduzete su specijalne mjere zaštite.
Uz prethodne mjere osiguranja stabilnosti padine i dijela oslonaca brane,
uzvodni zid strojarnice, ispod montažnog prostora, dimenzioniran je i izveden
kao masivna, dijelom armiranobetonska razupora izmedu dviju obala.
PREDNAPREGNUTA SIDRA
. " .. ..
Slika 1.3.41. Brana Grančarevo situacija

3. Temeljenje hidro tehničkih građevina 131
d
~~\~
"'~?
Slika 1.3.42. Brana Grančarevo - detalji
(armiranobetonska konstrukcija. prednapregnuta sidra)
U tijeku betoniranja lučne brane Cirkejska
(Dagestan - Rusija), visine 234 m i dužine
u kruni 287 m, došlo je zbog djelomičnog
odrona do pokretanja gotovo cijelog
oslonca i padine na iijevoj obali. Autor je
bio impresioniran (1978.) poduzetim
mjerama osigur.anja tijekom izvodenja, koje
su shematski prikazane na slici.
Slika 1.3.43. Brana Cirkejska

1- tuneli okomito na ravnine pukotina.
2- tuneli paralelni s ravninama pukotina,
3- armirano betonske konstrukcije,
4- paketi horizontalnih prednapregnutih sidara,
5- nagnuta sidra,
6- slojevi .vapnenca s proslojcima gline,
7- pukotine
Lučna brana Ponte Sei (100 km od
Venecije), visine 93 m, izgrađena je 1956.
u uslojenim vapnencima i dolomitima s
nagibom od 30°, od lijeve prema desnoj
obali. Na lijevoj obali u visini krune brane
nalazi se autocesta. U kolovozu 1957,
uočena su oštećenja na oblozi tunela, jer
- ----
se autocesta u profilu brane nalazi u tunelu. ...,.. -""-
Istraživanja su ukazala da se oslonac brane
i padina nalazi u kretanju koje je uvjetovano
pojavom klizne ravnine uslijed djelovanja Slika 1.3.44, Brana Ponte Sei
procjedne vode, l - slojevi vapnenca i dolomita
Kretanje je zaustavljeno i stabilnost je nagnuti od lijeve prema desnoj obali.
osigurana armiranobetonskom konstrukcijom 2 - tunel na autocesti, 3 - klizna
u visini krune brane i armiranobetonskom ravnina, 4 armiranobetonska
razuporom u stopi ravnine smicanja. razupora, 5 - kruna brane,

132 l. Uvod
3.6. VISOKE BRANE I TEMELJI
U dosadašnjim izlaganjima poseban je naglasak dat temeljima brana. Prvo,

radi se o hidrotehničkim gradevinama izuzetnih dimenzija, a drugo, s tim objektima
na temelje se prenosi kompleks determinističkih i stohastičkih sila.
Mnogi činioci utječu na izbor tipa brane, ali temelji su od odlučujućeg značaja,
jer brana i stijena (ili tlo) u temeljima s funkcionalnog gledišta čine jednu cijelinu.
Što je brana viša, to je utjecaj temelja veći. Najdetaljnije i najbrižljivije temelje
zahtijevaju tanke lučne i kupolne betonske brane, jer je kod tih brana koncentracija
vanjskih i hirostatičkih opterećenja, koja se prenose na temelje, najveća.
Kao i kod ostalih gradevina oslonjenih na teren, javlja se problem interakcije
temelja i konstrukcije tijekom vremena, ali kod hidrotehničkih građevina javlja se
i četvrta komponenta voda. U hidrotehničkoj praksi, u najvećem broju slučajeva,
susreću se duboki temelji.
Svako opterećenje izaziva deformacije temelja ispod građevine. U većini

slučajeva kod temeljenja običnih građevina u proračunima se koristi idealizirani
Winklerov model Clinearno deformabilan Winklerov prostor). Prema tom modelu,
slijeganje Cw) u bilo kojoj točki površine proporcionalno je naprezanju (px) u
promatranoj točki i neovisno je o naprezanju izvan te točke: wx=Px I KSY' gdje je
KSY vertikalni koeficijent reakcije tla modul reakcije tla u kN/m 3 i pretpostavlja
se da je on konstanta. Međutim, Terzaghi je eksperimentalno dokazao da KSY nije
konstanta tla, jer ovisi od opterećenja i geometrije opterećene plohe.
Winkle rov prostor samo približno predstavlja deformacijske osobine temelja.
Temeljno tlo, u širem smislu riječi, zamjenjuje se sustavom elastičnih pera.
Opterećenje deformira samo ona pera na kojima leži građeVina. Znači zanemaruju
se pomaci u ravnini izvan \inije .temelja. Pomak točke na površini Winklerova
prostora (modela) linearno je proporcinalan intenzitetu opterećenja (Px)' Treba
istaći da se po Winklerovom modelu s perima deformira i sliježe samo dio
neposredno opterećen silom, a ostala površina se ne deformira.
Nedostatak je Winklerova modela
što ne može realno da opiše ponašanje
angažiranog volumena stijene ili tla u
preuzimanju sila koje su uzrokovane
akumuliranom vodom. Winklerov
model omogućuje pojavu vlačnih sila
na mjestima izdizanja i odvajanja
konstrukcije od temelja. Izdizanje
konstrukcije i djelomično odvajanje od Slika 1.3.45. Shema Winklerova
temeljne plohe smanjuje efektivnu modela

3. Temeljenje hidrolehničkih građevina 133
plohu oslanjanja i promjenu kontaktnog pritiska, a time i veličine slijeganja. Kod

brana (s rijetkim izuzetkom lučnih) nije dopuštena pojava vlačnih naprezanja u
temeljnoj plohi, jer to znači prodor vode u temeljnu plohu.
Relativno jednostavno matematičko rješenje osnovnih jednadžbi čini tu metodu
privlačnom. Mnogi znanstvenici proučavali su uvjete primjene Winklerova modela
za razne vrste temelja i osobine tla, i za razna opterećenja (Terzaghi 1955.,
Sovinc - 1955., Krsmanović - 1965. itd). Nonveiller 1973. dao je rješenje
programirano za računar.
Osobine temelja su poznate u malom broju točaka. Te su osobine stohastički
promjenjive od točke do točke, pa je nužna shematizacija i pripisivanje temeljima
neke vjerojatne prosječne karakteristike. Svaka shematizacija osobina temelja je
u stvari pojednostavljenje i uopćavanje tih osobina koje se unose u proračun.
Rezultati proračuna mogu manje ili više odstupati od stvarne raspodjele naprezanja
na temeljnoj plohi, pa prema tome i deformacije u pojedinim točkama temelja
odstupaju manje ili više od realnog stanja.
Matematičko rješenje problema rasprostiranja naprezanja u homogenoj sredini
dao je Boussinesq. Rješenje se osniva na pretpostavci da je stijena homogena,
elastična i izotropna. Primjena modela
elastičnog polu prostora, Boussinesqova
modela, uvjetuje poznavanje modula
elastičnosti E i Poissonova koeficijenta
!! ! !!
- ll. Napredak je načinjen kada je u
proračun uveden modul deformacija -
D. Računska operacija, koja također
polazi ođ shematizacije osobina temelja
po zonama, i uz takvu pretpostavku,
uVjetovala je složen matematički Slika 1.3.46. Boussinesqov model, elipse
postupak. deformacije u po!uprostoru (Ruppeneit)
Elipse deformacije, za građevinu koja je savitljiva, jasno ukazuju de se utjecaj

opterećenja temelja prenosi uzvodno i nizvodno od temeljne linije gradevine.
Korišetenjem postupaka koji su se također temeljili na teoriji elastičnosti
utvrđeno je da linija deformacija stijene ispod brane, kao krute konstrukcije, ne
može biti drukČija od deformacija temelja brane i da se linija deformaCija ne
završava na uzvodnom i nizvodnom rubu temelja brane. Pomicanja u jednoj točki
utječu na pomicanja u susjednim i okolnim točkama promatranog područja oslonaca
i na znatnim udaljenostima od temelja hidrotehničke građevine. Do te spoznaje
najprije se došlo promatranjem izgrađenih brana.
Realno ponašanje temelja brana ovisi od odnosa (j - e koji je izvan određenih
granica nelinearan, velika je površina temelja, različite su deformacijske
karakteristike i njihove promjene po koordinatama x, y i z, hidrostatičko opterećenje
vodom dijeluje i uzvodno od brane, prisutni su pritisci filtracijske vode itd.

Stijena u temeljima (i tlo u većini slučajeva) je nehomogena i anizotropna
sredina (medij), koju je teško modelirati. Suvremeni razvoJ u ovom području
kreće se u otkrivanju modernijih metoda analize nosivosti temelja korištenjem
numeričkih modela, Najveću primjenu ima metoda konačnih elemenata, U tim
proračunima pošlo se od Winkleroova modela; na osnovi vrijednosti Ksv za
vertikalni smjer odeđivale su se karakteristike elastičnih deformacija u čvorovima
mreže. Slijedeći korak bio je primjena Boussinesqova rješenja za elastičan
poluprostor. Suvremeni numerički postupci omogućuju da se gotovo za svaki
konačni element mreže usvoji odgovarajući ili pretpostavljeni reološki model u
ravnini ili u prostoru temelja,
Na slijedećoj slici prikazana je gravitacijska brana s injekcijskom zavjesom, sa
slojevitom stijenom u temeljima, čije su geometrijske karakteristike označene
kutevima a i ~. Pomicanja po koordinatama x, y, z, uslijed hidrostatičog opterećenja
i filtracionih sila, grafički su prestavljena za različite točke temelja u datoj ravnini.
Za krajnju nizvodnu točku temelja brane pomicanje po koordinatama i vektor
ukupnih pomicanja, prikazani su i numerički. Numerički pseudo-tri-dimenzionalni
model simuliran je s devet vertikalnih ravnina.
POIYlIC.A!:'lJIE \ln...'>1U"".'ANIF I OSLONCA
40'
j'
Slika 1.3,47. Numerički model pomicanja uslijed težine brane,

hidrostatičkog opterećenja i filtraci}skih pritisaka (Wittke w.)
P. StQjić - Hidrotehničke građevine

Uobičajeni tijek postupaka kod numeričke analize temelja, korištenjem

elektroničkih računara, bio bi:
»Geometrija modela temelja:
- opis konačnih elemenata
- koordinate čvorova
- rubni uvjeti
»Karakteristike stijene:
- strukturne karakteristike slojeva
- diskontinuiteti i karakterisike otpornosti <Il i c
- deformacijske karakteristike: E, D i /.l.
»Opterećenje:
- intenzitet
- položaj
- smjer
Kao što se vidi iz opisanog tijeka postupaka, metode proračuna se osnivaju na

modulima elastičnosti i deformacija (E, D), na Poissonovim koefijentima (/.l.), na
krakteristikama otpornosti; <Il i c itd. Kao što se na primjeru brane Claytor vidi
(poglavlje 3.4.) postoji vidljiv utjecaj interakcije na veličinu unutarnjih naprezanja
u tijelu brane.
Treba istaći da su sve metode aproksimativne i osnivaju se na idealizaciji
stvarnog stanja. Ono što se 'današnjim znanstvenim istraživanjima ne može
obuhvatiti to je faktor vrijeme.
Velika deformabilnost terena neizbježno uvjetuje tipove nasutih brana s
prijelaznim zonama. Raznolikost prihvatljivih deformacijskih karakteristika duž
temeljne plohe uvjetuje rješenja s nezavisnim elementima betonskih brana. Lučne
brane vrlo lako se prilagodavaju i premoštavaju anizotropiju i heterogenost temelja
u stijeni, ali samo kod visokih vrijednosti deformacijskih karakteristika stijene: E,
D, odnosno kod niskih odnosa A = Eb/D, gdje je modul elastičnosti betona.
Vodopropusnost terena ima jedino utjecaj na izbor tipa brane ako je nemoguće
povećati njegovu vodonepropusnost ili bi investicijski troškovi bili jako visoki
tako da bi takav tehnički zahvat bio neracionalan (što je rijedak slučaj). Tada se
zbog smanjenja hidrauličkog gradijenta izbjegavaju nasute brane s tankom
glinovitom jezgrom ili s dijafragmom. Betonske gravitacijske brane u takvom
slučaju zahtijevaju posebne mjere zaštite (vidi branu Jajce 1D.
p, Stojić - Hidrotehničke građevine

3.7. PRIPREMA TEMELJA
Talijanski graditelji su utvrdili da u tijeku i nakon iskopa temelja dolazi do

snižavanja elasto deformacijskih vrijednosti stjenovitih masiva i pri tome skrenuli
su pažnju na eventualni utjecaj primjene eksploziva. Polazeći od tih iskustava
provedena su istraživanja utjecaja tehnologije iskopa na deformacijske karakteristike
temelja lučne brane Grančarevo.
Kontrolom dinamičkih
vrijednosti modula elastičnosti prije radova na iskopu
temelja brane Grančarevo
i nakon radova na iskopu temeljne jame, primjenom
ograničene količine eksplozivnog punjenja (talijanska iskustva) utvrdeno je
opadanje prirodnih vrijednosti modula Edyn za 24 % - 51 %.
_ Izolin!Je E . nakOn laleop., •

prlje konllOlklacljakog jnlektl,..nja
~ IlOllnIJe nakon konllolldaeijakog

injakUranj:a
StaUHa ispiti.o.nja
.0 UQčtum jQStukllm
Slika 1.3.48. Brana Grančarevo, razvijeni profil, opadanje prirodnih vrijednosti Edyn
Konso1idacijskim injektiranjem temeljne plohe obuhvaćeno je 360000 m3 stijene

u području oslonaca, ali prirodne vrijednosti Edyn ' prije miniranja i rasterećenja
stijene, dostignute su samo na jednom ograničenom dijelu temelja.
Potrebno je istaći da se uklanjanjem određenog volumena stijene iz temeljne
jame promijenila slika rasporeda prirodnih geoloških naprezanja i nastalo je
rasterećenje za visinu geološkog stupca stijene koji je uklonjen - prosječno 0.4 -
0.6 MN/mZ. Uslijed rasterećenja došlo je do izdizanja kontrolnih točaka u najnižem
dijelu temelja brane. Taj efekt je utvrđen i na nekim branama u inozemstvu, gdje
je izdizanje pratilo i otvaranje pukotina na bokovima, što je utjecalo na stabilnost
iskopa (exavation stability).

3. Temelje.nje hidrotehliičkih grailevina 137
Slika 1.3.49. Iskop temelja - moguća oštećenja
Uočene pojave traže da se graditelji MLAZNICA

moraju upoznati s osnovnim karakteri-
stikama primjene eksploziva i njegovog
utjecaja.
Iskop stijene može se izvoditi na
razne načine:
mehaničkim putem pomoću
specijalnih strojeva ili primjenom
hidromonitora s visokim tlakom
vodenog mlaza,
Slika 1.3.50. Iskop mlazom vode pod
upotrebom eksploziva razne tlakom
brzine detonacije (razaranje),
.~.
- upotrebom kemijskih sredstava,
cijepanje stijene uslijed ekspanzije
specijalnih kemijskih smjesa, od
kojih su neke opasne za vid i čija
je upotreba ograničena kod niskih
temeperatura zimi i kod visokih
SUka 1.3.51. Shema raspodjele toka
ljeti.
energije kod podzemne eksplozije
Inženjeri trebaju biti upoznati s vrstama eksploziva i djelovanjem eksplozije na

stjenovitu sredinu, jer se njihovom upotrebom mogu nepovratno umanjiti prirodne
fizičko - mehaničke karakteristike sredine u kojoj se objekt temelji ili nalazi.
Tehnički zahvati s ciljem da se otklone oštećenja mogu uvjetovati velika financijska
ulaganja.

138 L Uvod
Prilikom detonacije eksplozivnog punjenja dolazi do vrlo brze egzotermičke

kemijske reakcije pri čemu se oslobađa velika količina energije uz nastanak velike
količine plinova. Zbog velike brzine reakcije (brizantnost) i visoke temperature
u ograničenom prostoru naglo se povisuje tlak plinova nastalih eksplozijom,
uslijed čega nastaje tlačni udarni val koji se radijaino širi na sve strane. Pri prolasku
tlačnog udarnog vala u stijeni se javljaju vlačna i tlačna naprezanja uslijed čega
nastaju elastične i trajne deformacije.
U samom centru eksplozije nastaje sabijanje i gnječenje
materijala (zona n. Neposredno uz zonu eksplozije stijena
se drobi i sitni uslijed velikog tlačnog naprezanja (zona
ID. Nešto dalje od te zone zbog vlačnih naprezanja nastaje
sustav radijainih pukotina (zona III).
Pukotine u zoni nI se proširuju djelovanjem tlaka
plinova i ako dopru do slobodne površine može nastati
i odron stijene; to je zona trajnih deformacija.
Izvan zone pukotina, gdje su tlačna i vlač na naprezanja manja od tlačne i
vlačne čvrstoće stijenskog masiva, javljaju se elastične deformacije kao oscilacije
stijenskog masiva, odnosno kao umjetno izazvani (inducirani) potresi.
Eksplozivna punjenja dijelimo na:
- klasična kemijska,
nuklearna.
Prema položajU na:
površinske eksplozije (sve vrste temelja, iskop kanala itd.)
podzemne eksplozije (podzemi objekti: tuneli, strojarnice itd.)
Seizmički valovi, izazvani klasičnim kemijskim eksplozivima, u poređenju s
prirodnim potresnim valovima, prodiru relativno plitko u koru Zemlje. Umjetno
izazvani elastični valovi imaju frekvenciju nekoliko puta veću od frekvencije
prirodnih potresa, koji prodiru do mnogo većih dubina i prelaze velike udaljenosti.
Prodiranje induciranih valova, njihova putanja i brzina ovise o elastičnim osobinama
sredina kroz koje prolaze.
Zemlja je neprekidno izložena malim vibracijama koje ljudi ni ne osjećaju.
Kod prirodnih potresa nastaju oscilacije koje relativno dugo traju i u kojima je
dužina perioda 0.5 - 5 s. Periodi udarnih eksplozivnih valova su mnogo kraći:
0.004 - 0.25 s. To je bitna razlika koja umanjuje vrijednosti brojčanih pokazatelja
osnovanih na iskustvima prirodnih potresa.
Osnovni pokazatelji koje treba poznavati kod upotrebe klasičnih kemijskih
eksploziva su;
prirodna seizmička impedancija VL . Ps
- impedancija odabranog eksplOZiva Vd . Pe
- brzina osciliranja čestica V
odnos V/VL

3. T~'!'.~lJ.enje hidrotehničkih građevina 139
Rezultirajuća brzina osciliranja čestica tla V r je funkvija količine eksploziva Q

aktivirane u jednom intervalu, udaljenosti R i osobina stijenskog masiva:
Vr = f (Q,R)
U Švedskoj i kod nas uspješno se upotrebljava slijedeća formula:
1
T=-
VV=kJR% o fo
gdje je:
vr rezultirajuća brzina osciliranja,
VL -longitudinalna, horizontalna brzina osciliranja, u pravcu minskog polja,
v T - tranzverzalna brzina OSciliranja, okomita na v L'
Vv - vertikalna komponenta brzine OSCiliranja tla (mm/s).
V L - brzina longitudinalnog seizmičkog vala,
Vd - brzina detonacije odabranog eksploziva,
Ps - gustoća stijenskog masiva,
Pe - gustoća odabranog eksploziva.
Q - količina eksploziva u jednom intervalu aktiviranja (kg),
R - udaljenost od mjesta aktiviranja eksplOZiva (m),
k - koeficijent koji treba utvrditi probnim miniranjem "in situ"
't - vrijeme usporenja (aktiviranja ekslozivnih punjenja),
To - prirodni period osciliranja terena,
fo - prirodna frekvencija osciliranja tla.
Mehanizam razaranja ovisi o položaju slobodne povrsme, vrste i količine

eksplOZivnog punjenja i o "točki" izvora energije. Kod aktiviranja eksplOZivnog
punjenja treba posvetiti pažnju i štetnim djelovanjima i to na:
- odbacivanje raspadnutih komada stijene na velike udaljenosti,
- zračni udarni val,
- izazvano seizmičko djelovanje.
Štetna seizmička djelovanja procjenjuju se na osnovi brzine vibracija čestica

terena, koja je izazvana eksplOZijom.
Dozvoljena brzina osciliranja čestica tla, odnosno sigurni vibracijski nivo u
raznim zemljama je različit:
Rusija .............. vr 30 mm/s,
Češka .............. Vr = 25 mm/s,
Njemačka ....... vr = 50 mm/s.
Dozvoljena brzina osciliranja u mnogim zemljama ogra meena je prema vrsti

objekata i stupnju prihvatljivog oštećenja. Brzina v < 10 mm/s uvjetuje se kod
kulturnih i drugih spomenika.

140 l. Uvod
mm/s
JAKA OŠTEČENJA
OZBILJNE
10
PUKOTINE -
9 I PADANJE
MALTERA
8 ,..-
PUKOTINE
O&iEĆENJA I~~BILJNE - 2UO
KOTiNE I
7 -
MALA OSrEĆENJA
6 ISO
FINE PUKOTINE FINE F'Ul<OllNE U
S f-PA04N.E lOŠEO MALTERU.OIIMAN.E
MALTERA
""0 PR E Z 1
TARIH PUKOTINA l
- ,OO
J NE ~1~
zr-lACAJNIH. O
P R E Z O P R E Z
_OŠTEĆENJA
2 f-- SO
SIGURNA SIGURNA
f- GRAN I C A GRANICA
O SIGURNOST o
lange/ors Northwood Bureau
(Švedska I (Kanada) of Mines
(SAD.)
Tablica 1.3.3. Oštećenja ovisna o brzini OSciliranja čestica
Brzina osciliranja čestica ovisi o količini i vrsti eksploziva (brizantnost) i o

razmaku od mjesta miniranja do točke opažanja. Od brzine OSciliranja čestica
terena ovisi i promjena prirodnog stanja naprezanja za vrijednost: ±o=±Edyn(v/V L),
gdje je specifična deformacija: E = v/VL'
Osim za razaranje, eksplozivna punjenja u hidrotehničkoj praksi koriste se i za
gradenje.
Tako na primjer u Rusiji izgraden je Polosovski kanal, 1972., dužine 26.5 km,
aktiViranjem eksploziva u količini od 150 - 200 kg/m' na dionicama dužine 350
- 2100 m. Kanal je izgrađen za 3 mjeseca. Projektirana širina kanala bila je 19 m
i dubina 11.6 m.
Eksplozivna punjenja su postavljena tako da je primjenjena tehnologija

"izbacivanja" materijala u količini od 1 100 000 m 3 .
eksploziv
,
','
Slika 1.3.52. Polosovski kanal - projektirani i realizirani profil

3. Temeljenje hidrotehničkih grailevina 141
Korištenjem tehnologije "obrušavanja" i izbacivanja materijala u bivšem SSSR-

u izgrađeno je 9 nasutih brana, višekratnim aktiviranjem velike količine
eksplozivnog punenja, koji je bio smješten u nekoliko podzemnih komora: brana
Bajpazin, na rijeci Vahš u blizini grada Alma - Ate, visine 60 m, brane: Ah - Su,
Papanska, Burlikija. Mokskoj. Kambaratinska, Terek (1960.) visine 15 m, Vališ i
Međeo, 0967.), visine 84 m, obujma nasipa 2 500 000 m 3, upotrijebljeno 9290
tona eksploziva.
Brana Ah - Su, na istoimenoj rijeci u Dagestanu, u blizini Kaspijskog jezera,
projektirane visine 90 m, realizirana je s visinom 84 m i širinom na razini korita
rijeke 325 m, aktiviranjem 552 t eksploziva. Nasip ima obujam 254 000 m 3.
Projektirana konfiguracija
profila brane
Realizirana konfiguracija
profila brane
Slika 1.3.53. Brana Ah - Su, poprečni profil brane
Projekt brane, prema dostupnoj literaturi, osnivao se na modelskim ispitivanjima

u laboratoriju i "in situ·.
Prema stečenom iskustvu javila su se važna pitanja kao: linija najmanjeg otpora,
granica razaranja, površina terena nakon razaranja i izazvane pukotine, balistika
leta, daljina, granulacija i raspored obrušenog materijala u tijelu brane, izazvani
seizmički efekt i stupanj opasnosti.
Uspjeh ovisi o rasporedu eksplozivnih punjenja, kvaliteti začepljenja komora

i o tehnologiji aktiviranja eksploziva. Na utrošak eksploziva utječe kut nagiba
padine: nagib 40° 45° prosječni utrošak je cca 1 t I 300 m 3, a kod nagiba 60°
utrošak je oko 1 t I 700 m 3.
Brana Papanska, na rijeci Ak Buri, projektirane visine 120 m, realizirana je s
visinom 100 m, s krunom širine 30 m i širinom na razini temelja 540 m. Brana ima
obujam 1 500 000 m 3 . Utrošak eksploziva bio je 2.1 2.3 t/m 3.

....
/'
I'
I
)
Projektirana konfiguracija /
I
profila brane
/-1
/ .I
I
I
Realizirana konfiguracija
profila brane
Slika 1.3.54. Brana Papanska, poprečni presjek s brzinama obrušavanja materijala
m n,m.
W
tfJ.O
IZ20
1200
fl60
ftBO
Slika l. 3.55. Brana Burlikija,
fil,()
visine 50 m i širine u dnu 317 m,
ffZO podužni i poprečni profil
ftOO
l. projektirani profil, 2. realizirani profil, 3. prirodni profil terena,

4. projektirani profil aktiviranja eksploziva, 5, 6, i 7. komore s eksplozivom

Prva poznata primjena eksplOZiva za uspJesno pregrađivanje rijeke bila je u

SAD-u na r. Tennessee, i to prije Drugoga svjetskog rata. Da bi skrenuli rijeku u
obilazni LUnel, na obali rijeke izgrađena je betonska predbrana u vertikalnom
položaju i eksplozivnim punjenjem obrušena U regulirano korito rijeke.
Upotreba eksploziva nalazi primjenu i kod konsolidacije nevezanih vodom
zasićenih tala. Mehanizam konsolidacije upotrebom eksplOZiva se sastoji u razaranju
postojeće strukture tla i sabijanju dinamičkim djelovanjem. Cilj je u tome da se
dirigiranim eksplozijama izazove efekt dopunskih tangencijainih - smičućih i
normalnih naprezanja.
..
-
"
~~
-
- -
- -- -.
~
-
- - -
- . - -
1
~
2 3
Slika 1.3.56. Shema konsolidacije

1. početna Jaza, 2. prijelazna Jaza, 3. završna Jaza
Slika 1.3.57. Eksploziono uklanjarife mekoga, vodom zasićenog materijala ispod nasipa
1 i 2: redoslijed aktiviranja eksplozivnih punjenja
U istraživačkom poligonu Nevade (Death Valley) - SAD, za eksperimentalnu

izgradnju dugačkog kanala primjenjena su nuklearna eksplozivna punjenja.
Nuklearna eksplOZivna punjenja našla su primjenu u SAD-u i Rusiji kod iskopa
velikih podzemnih prostorija.
Kod primjene nuklearnih eksplOZija u podzemlju treba razlikovati četiri faze,
i to;
- fazu nuklearne reakcije, kada se cjelokupna energija oslobađa
kao rezultat cijepanja jezgra atoma i nastaje kao suma energije
brzih neutrona trenutnog zračenja i kinetičke energije pritiska;
- fazu hidromehaničkog djelovanja, koja nastaje taljenjem i
isparavanjem stijene u neposrednoj okolini izvora energije, uslijed
čega se stvara šupljina određenog oblika, koja je uvjetovana i
sabijanjem okolnog materijala;

144 L Uvod
fazu statičkog djelovanja koju karakterizira obrušava nje sa zidova

formirane površine ili izbacivanje ogromnih količina materijala;
fazu termoreaktivnog djelovanja, koju karakterizira radioaktivno
zagađenje atmosfere i materijala koji je razoren. Ispitivanjima je
utvrđeno da je potrebno 6 12 mjeseci da se radioaktivnost smanji
i da daljnji rad bude siguran od zračenja štetnog za zdravlje ljudi.
Mogućnost primjene atomske energije u hidrotehnici ovisi o spoznajama kako

se vrši transmisija oslobođene energije i kako se ta energija razaranja na velikim
udaljenostima transformira u druge oblike energije.
Brzine seizmičkih valova, koji su izazvani eksplozijom, ovise o sredini,
poroznosti, ispucalosti i saturaciji sredine vodom. Eksperimenti i istraživanja
ukazuju da je taj utjecaj znatno veći nego što ukazuju iskustva s klasičnim
eksplozivima. Prvi razlog nalazi se u većoj masi stijene koja je obuhvaćena
eksperimentom, drugi u velikoj promjeni naponskog stanja, koja izaziva promjenu
obujmene mase, plinovite ispune i količinu vode u jedinici obujma stjenovitog
masiva, a treći u visokoj temperaturi.
Problem djelovanja i ponašanja vode, tijekom eksplozije, vezan je za proučavanje
stanja vode pod velikim tlakom (1000 - 14000 MPa) u uvjetima visokih temperatura
(4000 - 10 OOOOC). Istraživanjima se nastoji otkriti ponašanje stjenovitih masiva u
širokim prostorima u trenutku kolapsa stijene u jezgri atomske eksplozije.

IL Brane
1. UVOD
1.1. POVIJESNI I STATISTIČKI PODACIOBRANAMA
Tijekom 5000 godina prije naše ere dolazi do naseljavanja donjih ravnica duž
rijeka Eufrata i Tigrisa i kolonizacije Nila narodima iz prednje Azije. U tim područjima
polja su se mogla uspješno obrađivati pomoću umjetnog natapanja. Znači, trebalo
je riješiti problem zadržavanja vode. U prvo vrijeme to su bili kanali, zatim se kopaju
bazeni koji se pune prilikom poplave i u kojima se zadržava voda, a transportira
kanalima. Nakon toga se rade nasipi od kamena i zemlje kojima se ograđuje prostor
u koji se pušta voda, preko malih otvora u dnu, za vrijeme velikih voda u rijeci i
poplava. Otvori se zatvaraju i postupno otvaraju ispuštanjem akumulirane vode u
kanale. U tim postupcima naziru se počeci prvih brana. Prvi geodetski radovi vezani
su za obnovu imanja nakon poplava.
Građenje brana bilo je poznato i najstarijim narodima, u Egiptu, Perziji, Jemenu,
Indiji, Kini itd. To su bile zidane ili nasute brane, relativno male visine i dužine
u kruni. Takav način izgradnje, primitivan s gledišta suvremenog stupnja razvoja,
zadržao se i danas u raznim dijelovima neraZvijenog svijeta, u svrhu natapanja ili
iskorištavanja snage vode putem vodenica ili mlinova.
Nedvojbeno je da su prvi, prirodni graditelji brana, bili dabrovi!

Najstarija poznata brana,
zidana brana Saad el Ka/ara u
Egiptu, visine 15 m, izgrađena
je 2700. god. prije naše ere za
kontrolu i zaštitu od poplava.
U Sjevernom Jemenu
ponovo je izgrađena 1986.
brana Marib s akumulacijom
obujma 300 milijuna m 3 (godišnje
isparavanje je oko 100 milijuna,
odnosno 2-3 m3/m2), koja je prije
2800 godina bila jedna od
veličanstvenih građevina i
svjedočanstvo kraljice od Sabe
CSabejci-semitska etnička
skupina u južnoj Arabiji. Marib
je bio glavni grad. Najstariji
spomen daje Biblija u vezi s
kraljem Solomonom, koji je sa
Sabom, prema tradiciji, formirao
etiopsku dinastiju). Ta zidana
brana od lave, vapna i pijeska
sagrađena je u VIII. stoljeću
Slika 2.1.1. "Zaista je nisam izgradio, ali se
prije naše ere i služila je za
osniva na mojoj ideji"
Slika 2.1.2. Gradilište "DABAR"

natapanje rubova jedne od najsurovijih pustinja svijeta - Rub al Khali (u prijevodu
- mrtav prostor). Negdje oko 550. godine naše ere ona je bila oštećena i na
njezinoj je obnovi radilo oko 20000 radnika. Oko 570. godine ona se potpuno
srušila i stanovnici Mariba su se raselili i doprinjeli razvoju Meke iMedine.
Najstarija nasuta brana Gukow u Kini, visine 30 m, izgrađena je 240 godina
prije naše ere.
Tehnika izgrađnje brana u Perziji, današnjem Iranu, prema povijesnim podacima,
poznata je više od 3000 godina. Najveći broj starih brana, koje danas postoje i
neke se koriste (oko 60 brana), izgradeno je u preriodu SOO. 1300. godine naše
ere. Istraživanja pokazuju da su graditelji već tada poštovali danas suvremene
principe izbora pregradnih profila kao što su: topografski uvjeti, uvjeti temeljenja,
objekti za evakuciju vode tijekom građenja i velikih voda u tijelm korištenja
akumulacije, selektivne zahvate vode zbog temperaturne stratifikacije, raspoloživi
građevinski materijal. Osnovno, izbor pregradnog profila bio je selektivan. Od
velikog broja brana potrebno je izdvojiti slijedeće:
Gravitacijska zidana brana Saveh, visine 35 m i dužine u kruni 6Sm,
izgrađena je oko 1300. godine za potrebe natapanja. Selektivni zahvat
vode bio je izgrađen u obliku tornja uz uzvodno lice brane. Brana
je imala temeljni ispust i obilazni tunel na lijevoj obali za evakuaciju
vode tijekom građenja. Godine 1989. na istom mjestu nalazila se u
gradnji lučna brana Saveh visine preko 100 m;
Lučna zidana brana Kerit, visine 100 m, izgrađena je oko 1400. godine;
veći dio obujma akumulacije, koja se i danas koristi, zasut je taloženim
materijalom;
Zidana olakšana gravitacijska brana Fariman, s kontraforima, visine
20 m i dužine u kruni 102.3 m, izgrađena je oko 1500. godine.
Treba napomenuti da je 1956. godine ISO

km jugozapadno od Teherana otkrivena lučna
cilindrična zidana brana Kebar, visine 25 i dužine
u kruni SS m, koja je izgrađena u XIII. stoljeću.
Iz tog perioda treba spomenuti i nasutu branu
Diamonike u Japanu, visine 32 m, koja je
izgrađena oko 1128. godine
Znansteno povijesno poglavlje obranama

u Europi počinje u XVI. stoljeću u Španjolskoj,
i to gravitacijskom branom Alicante i lučnim
branama Almanza (visine 20.69 m) i Eiche (visine
23.20 m).
~-33.7----t
Gravitacijska zidana brana Alicante (ili Tibij,
visine 43 m izgrađena je 1580. godine, 280 Slika 2.1.3. Brana Alicante
godina poslije brane Saveh.

148 II Brane
~
I I
I l-t----::::-:::LC:;-------l
I Ot' 'it'
I
~ I
I
I !
o ~1~1~~~~rnm~~r
!i~=-
iif_~HI~~~ti.-
I
9'!ioz
~
..:::
......u
'-tl
<::!
~
...<::I
r:q
~I
~
....;
<'-i
~!. ~
t::5
_l
~J
P_ Stojić - Hidrotehničke građevine

Početkom XVII. stoljeća, točnije 1620., izgrađena je u Italiji zidana lučna brana
Ponte A/to, visine 4.38 m, na potoku Fersina. Brana je služila za zaštitu grada
Trente od poplava. Građenje je počelo 1611., nastavljano lučnim nadvišenjima
šest puta, i to: 1749. (visina 7.3 m), 1752. (visina 12.05 m), 1824. (visina 21.03 m),
1847. (visina 27.08 m), 1850. (visina 34.0 m) i 1887. (visina 39.5 m).
Iako je kanjon vrlo uzak, izgradnja te brane s nadvišenjima ipak karakterizira
smionost graditeljskog duha u pojedinim vremenskim periodima. Prve lučne brane
u Europi su najvjerojatnije bile rezultat intuitivne spoznaje njihovih graditelja i
iskustava koja su prenošen a pokoljenjima.
..;a
W :r~~
\ tt /
lt /
~
Slika 2.1.6. Brana Ponte A/to
Visina od 43 m gravitacijske brane Alicante bila je prekoračena tek 1785.
godine izgradnjom gravitacijske brane Puentes u Španjolskoj, visine 50 m, koja se
srušila 1802., a rekonstruirana 1884. godine. Skrećem pozornost na temeljenje
brane i konsolidaciju tla nizvodno od brane pomoću šipova.
Slika 2.1.7. Brana Puentes

150 H. Brane
U povijesnom pogledu Španjolska u Europi ima prvo mjesto jer je širenje i

usavršavanje sistema za navodnjavanje uVjetovalo i odredeni stupanj razvoja tehnike
građenja brana, koju su Španjolci nasljedili od Arapa, a ovi od svojih prethodnika.
U tijeku XVIII. stoljeća počele su se za brane zanimati i druge zemlje, čiji su

graditelji težili racionalnijim profilima gravitacijskih brana. Naime, kao što se vidi,
brana Alicante ima vrlo neracionalan oblik, u odnosu na branu Puentes i suvremene
brane.
Koncem XIX. stoljeća francuski i talijanski graditelji usavršavaju oblik
gravitacijskih brana i unapređuju tehniku njihovoga građenja. Iz tog perioda
poznate su talijanske brane Corongiu (1863.-1886.), Bunnari (1874.-1879.) i Lago
Lungo (1877.-1901.). Te brane kao da slijede obrnuti oblik štapa jednake čvrstoće.
l..
I
lO'
Slika 2.1.B. Brane Corongiu l, Bunnari i Lago Lungo
Francuski konstruktor Zola, porijeklom Talijan, otac glasovitog pisca Zole,

izgradio je 1843. godine !učnu branu visine 37.7 m i dužine u kruni 62.5 m. Ta
brana, s kojom počinje povijest lučnih brana na Zapadu, dobila je ime Zola u čast
svoga graditelja.

1. Uvod 151
Slika 2,1.9. Brana Zola
Nakon izgradnje te brane slijedi niz drugih, od kojih je potrebno spomenuti

lučnu branu Madruzza, koja se nalazi 75 m nizvodno od brane Ponte Alto. Brana
visine 41.1 m izgrađena je 1883. godine u kanjonu iznenađujućeg oblika. Na toj
brani prvi put se nalaze prolazi za kontrolu brane,
"
l
Slika 2.1.10, Brana Madruzza
P. Stojić • Hidrotehničke građevine

152 II. Brane
Napredak u tehnologiji građevinskog materijala u tijeku XX. stoljeća i težnja

za sve smjelijim i racionalnijim konstrukcijama brana uVjetovali su nagli razvitak
i drugih tipova brana.
Usavršavanje oblika brana i snažni razvoj tehnike njihovog izvođenja uglavnom

su vezani za iskorištavanje snage vode u energetske svrhe, nakon što je dokazana
mogućnost prijenosa električne energije na velike udaljenosti (Nikola Tesla).
Izgradnja brana naglo je porasla nakon Drugoga svjetskog rata. Do konca

1939. bilo je izgrađeno oko 3900 brana visine iznad 15 m. Koncem 1962. broj
izgrađenih brana bio je oko 9000, a 31.12.1986. godine 36276.
U periodu 1800.- 1849. u svijetu su građene 2 brane godišnje, uperodu 1920.-

1939. građene su 94 brane, u periodu 1960. - 1962. oko 257 brana, a u periodu
1962.- 1986. prosječno je građeno 1136 brana godišnje.
Najviše je izgrađeno nasutih brana, i to 29987 ili 83% od ukupno izgrađenih
brana (zemljane 28144, kameni nabačaj - 1843).
Zemlje s visokim brojem i postotokom nasutih brana:
Brazil 100 (70%) 391 (76%) 515

Velika Britanija 330 (87%) 413 (77%) 536
SAD 1017 (66%) 4694 (86%) 5458
Zemlje s visokim brojem i postotokom betonskih brana:
Austrija 26 (850/0) 123 (80%) 154

Španjolska 185 (90%) 586 (80%) 733
Francuska 136 (83%) 310 (66%) 470
Italija 176 (88%) 335 (76%) 441
Švicarska 35 (87%) 116 (80%) 145
Prema istim pokazateljima za 1986. godinu, raspored 32276 brana prema visini
bio je slijedeći;
Visina: 15-30 m 30-59 m 60-99 m lOO-149 m >150 m
Uku pno brana: 28 576 6041 1247 320 90
Prema podacima iz 80 zemalja članica ICOLD-a, 1990. godine bilo je 37000

visokih brana.
Na Međunarodnom kongresu ICOLD-a u Madridu 1973. god. Kinezi su dali
podatak da imaju ukupno 12517 brana, od toga 12006 nasutih brana (zemljane
11877, kameni nabačaj 129) i 511 betonskih brana (gravitacijske - 303,
komraforne - 31 i lučne 177). Brana visine 15 - 30 m imali su II 318, visine 30
60 m 1153 i visine iznad 60 m 46 brana. Ta informacija je primljena s velikom
rezervom.

1. Uvod 153
Predstavnici SAD-a stavili su prigovor jer, navodno, prema klasifikaciji

Međunarodne komisije za visoke brane (ICOLD), sve prikazane brane ne spadaju
u visoke brane. Prema informaciji datoj na istom Kongresu, brana male visine i
male zapremine vode ima u SAD-u oko 100000. Komisija koju je formirala vlada
SAD-a utvrdila je da 9000 takvih brana imaju visoki stupanj hazarda, a 49000
treba staviti pod kontrolu jer su slabo odražavane (prema informaciji radi se o
branama i malim akumulacijama koje koriste farmeri).
Na Međunarodnom kongresu ICOLD-a u Brazilu (Rio de Janeiro) 1988. dat je

podatak da je u Japanu izgrađeno 2236 brana i da 41 brana ima visinu 100 -
149 m, a 6 brana višu od 150 m. U OŽUjku 1987. u izgradnji su bile 163 visoke
brane.
Prema pregledu iz 1992. godine, u Hrvatskoj ima 19 brana viših od 15 m i 6

brana između 10 i 15 m. Najviše ima nasutih brana - 19 brana (kameni nabačaj
5, zemljane 7, kombinirane - 7), betonske gravitacijske - 5 i lučna - 1 brana.
Najviša brana je brana Sklope (kameni nabačaj s glinenom jezgrom) visine 81 m,
a izgrađena je 1967. godine. Do Drugoga svjetskog rata nije bilo brana koje bi
prema klasifikaciji ICO LD-a spadale u visoke brane.
U bivšoj Jugoslaviji 1984. godine bilo je izgrađeno 115 brana i 7 brana bilo je
u gradnji. Najviša brana bila je brana Mmtinje, visine 220 m i dužine u kruni
296 m. Izgrađena je u Crnoj Gori 1977. Druga po visini bila je lučna brana dvostruke
zakrivljenosti Grančarevo, visine 123 m i dužine u kruni 445 m. Izgrađena je 1967.
godine u B i H. Najviša nasuta brana od kamenog nabačaj a s glinenom jezgrom
bila je brana Lazići, visine 131 m. Izgrađena je 1982. godine. Do Drugoga svjetskog
rata bilo je 6 brana, i ·to: u Hercegovini l, u Makedoniji - l, u Sloveniji - 2 i u
Srbiji - 2. Prva brana izgrađena poslije Drugoga svjetskog rata 0948') bila je
b~tonska gravitacijska brana Mariborski Otok u Sloveniji, visine 32 m.
Prva visoka brana izgrađena na području bivše Jugoslavije bila je zidana

gravitacijska brana Klinje, koju su izgradile 1896. austrougarske vlasti, prema
francuskom projektu, za potrebe natapanja Gatačkog polja u Hercegovini. Brana
!učnog oblika ima visinu 23 m i dužinu 142 m. Služi za osiguranje vode, za
hlađenje TE Gacko, koja je s 30% investicija v!asništo i Republike Hrvatske. S
obzirom da se područje bivše Jugoslavije nalazi u poznatom potresnom području,
raspored brana prema intenzitetu potresa po MCS skali bio je slijedeći:
VI - 27 brana; VII - 41 brana; VIII - 30 brana;
IX - II brana; X-l brana (lučna brana Retevska - Makedonija,
visine 52.7 m i dužine u kruni 202 m)
Najviša betonska gravitacijska brana u SVijetu je Grande Dixence u ŠVicarskoj,

visine 284 m, a izgrađena je 1961. godine. Najviša nasuta brana je brana Nurek
u Tadžikistanu, visine 300 m, a izgrađena je 1989. Najviša lučna brana Sayno
Sh ushenskaya, u RuSiji, visine 245 m i dužine u kruni 1066 m., ima obujam betona

154 II. Brane
od 9.6 milijuna m 3; nema podataka kada je izgrađena osim informacije da je

građena u teškim temperaturnim uvjetima na r. Jenisej (Tsr =+10oC, a Tmin=- 42°C).
Najveći nasip od 95 milijuna m 3 ima brana Fort Peck u SAD, visine 76.5 m, a
izgrađena je 1940. Najduža nasuta brana Poechos u Peruu ima dužinu 11 km
(projekt Energoprojekt - Beograd). Najviša olakšano gravitacijska brana visine
176 m i dužine u kruni 1500 m, kao dio kombinirane nasute brane na bokovima,
ukupne dužine 7655 m, nalazi se na r. Parani i ostvaruje akumulaciju za HE
ITAIPU (Brazil-Paragvaj). Jedan od glavnih projektanata tog značajnog postrojenja
bio je ing. D. Carić, iz Zagreba, koji nakon 1955. godine živi u inozemstvu (Brazil).
Prema podacima iz inozemnoga stručnog tiska, u Rusiji se nalazi u gradnji
brana od kamenog nabačaja Rogunska, visine 320 m, koja u temeljima ima, u zoni
rasjeda, sloj soli debljine 20 m, čija je konsolidacija predviđena injektiranjem s
epoxi smolama.
Značaj brana postaje za gospodarstvo svake zemlje sve veći i ako je njihova
izgradnja sve skuplja zbog raznih nepovoljnih činitelja, od kojih se u Europi
ističu ograničeni prostori za akumuliranje vode. Najbolji primjer za to je Francuska:
Period 1945. - 1955. ostvareno 500 m3 vode na 1 m3 betona

Danas 290 m3 vode na 1 m3 betona
Period 1955. - 1965. ostvareno 50 m3 vode na 1 m3 nasipa
Danas 18 m3 vode na 1 m3 nasipa
Na kraju ovog pregleda treba istaći da je u Španjolskoj, u periodu 1983. - 1986.
izgrađeno 56 velikih brana, a njihovom izgradnjom ostvarene su akumulacije
ukupnoga obujma 5X10 9 m 3. Utrošena sredstva su bila 633 OOOOOO USD
(elektroprivreda je uložila 475000000 USD, a vodoprivreda, za natapanje,
158000000 USD).
Prema Međunarodnoj komisiji za velike brane (lCOLD), u čije je članstvo
Republika Hrvatska primljena rujna 1992. godine, u velike (visoke) brane spadaju
sve one brane čija je građevna visina viša od 15 m, kao i one koje su niže
od 15 m, a više od 10 m, ako imaju dužinu krune veću od 500 m ili ostvaruju
akumulaciju veću od 100000 m 3, odnosno ako je maksimalna količina vode na
preljevu veća od 2000 m 3js. Velike brane služe formiranju umjetnih jezera, odnosno
akumulaCijskih bazena za razne gospodarstvene svrhe.
Sve ostale brane spadaju u male (niske) brane. Povijesno gledano to su u biti
i bile prve brane, kao hidrotehnički objekti. Male brane imaju veliki značaj i
danas. One se koriste za skretanje vodenog toka kod izgradnje visokih brana.
Svaka mala brana stvara koncentraciju pada i time omogućuje iskorištavanje snage
vode. One nalaze veliku primjenu u poljoprivredi, za osiguranje vode za industrijU,
rudnike, općenito za osiguranje tehnološke vode. Njima se osigurava voda za
plovne kanale. Također se koriste u borbi s padinskom erozijom i za zadržavanje
nanosa. U mnogim naseljima služe za rekreativne svrhe.
S obzirom na značaj ovih brana za gospodarstvo svake zemlje mnogi graditelji
smatraju da podjelu na velike i male brane treba napustiti.

l. Uvod 155
1.2. MALE BRANE
Nepokretne male brane mogu biti nasute, zidane od kamena u mortu, od

kamena složenog u suho i s uzvodnom vodo nepropusnom zaštitom, od drveta i
kamena, od betona, žičanih korpi ispunjenih kamenjem (gabionD i kombinirane.
Nepokretne male betonske brane ili
pragovi obično imaju oblik preljeva
praktičnog profila s krivolinijskom
konturom (obrisom). Kod toka razlikujemo
nepotopijen i potopljen prag.
Preljev ima zaobljen prijelaz od krune
ll.: na donju plohu, koji je prilagođen profilu
___""'m__ .""'_~Imi!i_itr mlaza koji pada (obično preljevni profil bez
Slika 2.1.11. Nepotopljen prag vakuuma po Creageru).
Kod nepotopijenog praga vodotok
nizvodno od praga ima siloviti tok, što se
~_ _ _ _....." zbog erozije korita želi izbjeći. Preljevni
mlaz spaja se s donjom vodom jednoliko u
~
' r
obliku neprekidne krivulje s postupnim
! hb prijelazom od hc do hb' Najnepovoljniji
slučaj za stabilnost korita i za sigurnost
praga jest ako je skok na donju vodu u
koritu udaljen za dužinu "/". Međutim, nivo
- donje vode ne utječe na prot jecaj preko
Slika 2.1.12. Potopljen prag preljeva. Kod nepotopijenog preljeva
razlikujemo normalan skok hc"- hb i udaljen
skok hb < hc".
U podnožju nepotopijenog praga (brane)
tok ima veliku brzinu pri maloj dubini hc
u tzv. kontrahiranom presjeku (stisnutom).
Ta dubina je UVijek manja od krtitične
dubine h kr . Naime, dubina vodotoka pri
Slika 2. l .13. kojoj specifična energija presjeka Eo za
Nepotopljen normalan skok hc"=hb zadanu protoku postaje minimalna zove se
kritična dubina i označava se sa h kr .
Za dubinu hc=hkr uvijek je moguće, na

osnovi hidrauličkih zakona, odrediti njoj
spregnutu dubinu hc" u presjeku skoka.
Udaljen skok je nepovoljan jer se u
donjoj vodi na dužini "/" odbijanja skoka
obrazuju velike brzine koje iziskuju
Slika 2. 1.14. oblaganje dna korita, jer mogu izazvati
NepotopIjen udaljen skok hb < h/' eroziju ispod praga.

izbjeći
Najčešće vodotok nizvodno od
pregrade ima miran tok hb > hc". U tom
slučaju prijelaz iz silovitog toka pri hc u
miran tok vrši se preko hidrauličkog
L
Prema iskustvu, oblaganje korita mora biti na dužini l > 4hc". Ovo se može
produbljenjem korita, stvaranjem slap išta ili izradom prepreka.
______,.--_ _ __
skoka. Ako je dubina donje vode hb hc - F.:'" """T -
veća od spregnute dubine hc" skoka e/
........ I hb ! hc·
nema, oo je potopljen i nivo donje vode
dolazi do samog praga.
Slika 2.1.15. Potopljen skok - hb>hc"
Ovaj tip je najmanje škodljiv za sigurnost praga, pošto su brzine znatno manje
nego kod oepotopljenog vodnog skoka. Medutim, visoki nivo donje vode
neposredno uz prag, može utjecati na smanjenje prot jecaja preko preljeva.
Mala nasuta brana osigurana gabianima, koji su od erozije preljevnog mlaza
zaštićeniborovim daskama, i sa slapištem od gabiona izgrađena je kod Javorskoga
na r. Savi, u Sloveniji.
Slika 2.1.16. Brana Javorski
Slika 2.1.17. Zaštita slapišta gabionima

1. Uvod 157
Kao privremene hidrotehničke građevine veliku pnmJenu nalaze male brane

od gabiona. U nekim slučajevima, kada se radi o zadržavanju nanosa ne traži se
njihova vodonepropusnost.
Slika 2.1.18. Nasuta brana, žičana mreža i kostur od betonskog željeza

158 II Brane
Y,/h = 0.540°·42.
Y,/h = 1660°.'1
Yp/h = t6600.21
L,/h = 4.300.21
V' q2
E, y,+...L=Y'+--2
2g 2gy,
,,.
LO
Eo =h+%Yc h+%09
o.,
.lE =E o -E,
... dE 1+t500.333 _0.5400.425 _t71OO.'5
...
...
...." Il.OI 0,02 ,... ',l a.zo::::~
gh
0.$
...
,..
o.•
o.•
•..
o.,
2
o
O.DIIl 0,105 0.01 0.02 0.05 0.1 0.2 D=~ D.S
Slika 2.1.19. Mala brana od gabiona s hidrauličkim karakteristikama

b)
s nosačima

1. Uvod 159
Pokretne male brane prezentira riječna "klackalica", ali one mogu biti drvene,
kombinacija drva i čelika, i plivajuće.
G.V.
:<>3 m . ..
0.5 m 0.5 m
.. rc
D.V.
Slika 2.1.21. Riječna "klackalica"
Kombinirane male brane nalaze

široku primjenu. One često, ovisno
o obujmu akumulacije koju stvaraju
ili o maksimalnom prot jecaju na
preljevu, pripadaju području velikih
brana. To su u pravilu pokretne
~-!m
- -~ čelične ustave (zapornice) s
betonskim osloncima.
Lijep primjer ovog tipa jeste
Slika 2.1.22. brana Bentbaša na r. Miljacki u
a) Drvena pokretna pregrada Sarajevu. Na ulazu r. Miljacke u grad
b) Plivajuća pokretna pregrada brana je izgrađena za rekreacijske
svrhe: formirano jezero služilo je za
kupanje. Brana ima jedno preljevno polje širine 20 m s preklopnom ustavom tipa
"riblji trbuh". Betonski prag ima 6 ispusta koji su opremljeni malim segmentnim
zatvaračima koji su služili za propuštanje malih voda u toku montaže preklopne
ustave, a nakon toga služe za potpuno pražnjenje i čišćenje dna akumulacije. Od
podlokavanja zaštićena je slapištem.
Slika 2.1.23. Mala brana Bentbaša

160 IL Brane
Mala preljevna brana u Gusić polju (HE Senj), s ravnom preklopnom ustavom,
temeljena je na šipovima. Ta niska preljevna brana nalazi se u sastavu nasute
brane, čije su konture prikazane na priloženoj slici.
Slika 2.1.24. Preljevna brana Gusić polje
Slika 2.1.25. Male brane spreklopnim krovnim ustavama

Pažnju zaslužuje i brana MeJk u Austriji. na r. Dunavu, koja ima segmentnu
podiznu ustavu u kombinaciji s preklopnom ustavom. Kao zaštitu od procjeđivanja
ima uzvodni betonski zastor i dijafragrnu. Prema svojim karakteristikama pripada
području visokih brana.
1 1 _ 0 1 - - - - - · '1,00-11-
Slika 2.1.26. Brana HE Melk

1. Uvod 161
Fleksibilne male brane mogu biti "vrećaste", napunjene komprimiranim zrakom

ili vodom pod tlakom, ali mogu biti membranske i kombinirane.
Prva fleksibilna "vrećasta" brana realizirana
je 1957. u SAD-u na rijeci Los Angeles. Izrađena
je od neoprenskog platna debljine 3.2 mm s
najlonskim uloškom. Visina brane bila je 1.8 m
i ugrađena je u kanal širine 39 m. Punjenje
vodom traje 25 min., a pražnjenje 10 min.
Isporučilac je garantirao njenu trajnost 15
godina. Troškovi su bili 1/12 cijene preklopne
ustave klasičnog tipa.
Za potrebe TE Pittsburgh, na kanalu Turtle
Creek (Kornjačin potok), 1962. slijedila je Slika 2.1.27. "Vrećasta" brana
ugradnja dviju fleksibilnih brana dužine 29 m
i visine 2.4 m.
U Texasu, na r. Colorado, 1966. ugrađena
je fleksibilna pregrada dužine 70 m i visine
4.0 m. Brana se punila djelomično vodom, a
djelomično komprimiranim zrakom.
U Sloveniji su izgrađene tri niske fleksibilne
brane, i to: za potrebe male HE Sava kod
Kranja, na r. Savi, pregrada ima dužinu 250 m
s 5 protočnih polja, svako širine 50 m. Visina Slika 2.1.2B. Membranska brana
fleksibilnih' brana kreće se od 1.1 m do 1. 3 m.
Oblik korita je pravokutan. Fleksibilne brane bile su izrađene od PVC platna koje
je nakon 4 godine korištenja ozbiljno bilo oštećeno vučenim nanosom (50000 -
70000 m 3/god). Protjecaj u rijeci se kreće od Q rnin = 9 m 3/s do Qrnax= 1100 m 3/s.
Fleksibilne brane od PVC platna 1981. zamijenjene su branama . od Hypalona s
neoprenskim uloškom i armaturom od polyestera (isporučilac Du Pont).
Na potoku Hudinja, lijevoj pritoci Savinje, u Celju, za potrebe Cinkarne ugrađena
je fleksibilna brana dužine 18 m i visine 1.5 m. Korito potoka ima kose obale.
Na rijeci Savinja u Celju, za potrebe rekreacije, ugrađena je fleksibilna brana
s tri protočna polja.
Za potrebe HE Manojlovac 2, na Građevinskom fakultetu Split projektirana je
fleksibilna brana dužine 72 m i visine 6.5 m, koja je temeljena na sedrenom
Bilušića buku (r. Krka).
Prednost ovih brana je u njihovoj maloj težini, lakoj pripremi i malom

opterećenju temelja. Mehanizam za punjenje i pražnjenje je jednostavan. Vrlo
lijepo se uklapaju u prirodu. Lagan je transport i montaža, kao i demontaža.
Cijena izgradnje je niska. Veliku primjenu nalaze kod regulacije prot jecanja kroz
gradove; podižu nivoe minimalnih voda, a vrlo lako se prilagođavaju velikim
vodama, tako da praktično mogu poprimiti svaki hidraulički povoljan oblik između
potpuno punoga i praznog.

162 IL Brane
Najveća im opasnost prijeti od leda, zato se pnmJenJuJe kombinacija s

komprimiranim zrakom. Međutim, u slučaju vandalizma prijeti opasnost od
eksplozije. Tako na primjer u državi Colorado - USA, u naselju Wheat Ridge
(Pšenična brazda), 1979. moralo se hitno iseliti 2000 osoba zbog opasnosti
uzrokovane namjernim oštećenjem ovakve brane.
Slika 2.1.29. Fleksibilna brana na potoku Hudinja
Visoka kvaliteta izrade geomembrana danas osigurava:

- istu vlačnu čvrstoću u svim praVcima,
- visoku otpornost na točkasta opterećenja,
- produljenje pod inicijalnim opterećenjem,
- vodonepropusnost,
- otpornost na kemijska djelovanja,
- otpornost na ultraljubičaste zrake,
- nastavak zavarivanjem, kako bi se izbjeglo preklapanje.
Do lipnja 1986. godine bilo je izgrađeno više od 300 brana, dužine 8 - 125 m.
Ove brane danas imaju široku primjenu i kao preljevne ustave na branama.
Potrebno je istaći da se punjenjem vodom ili kombinirano vodom i zrakom
izazivaju umembrani vlačna naprezanja, koja se suprotstavljaju tlačnim naprezanjima
koja su izazvana vanjskim opterećenjem - vodom.

1. Uvod 163
n.pokretan prelje.
lJ ' , 50 '
Visina
uspora ... ~ l ~
~ ~
;!
.
""3,5 :.. _~ l:is\a šIrina uSPal\~ ..... _~· ~
I polp 'Ill I ',~- ~
• ' I ~::I
3 • :
l" '
.. • I'
I >, I "
," " A
)(
&
,t I
.: : I
2,5 Uslove vreĆ,Qste I & J', ~/
konstrukcIJI! ,. 111<·,' /
2 l.,: ,
,
.,. ..
/
',i, I "
/ I /
1,5
l.
II
• "A'.....
/yv '
...~· .. ČelIčna konstrukcija
li ~I " ..../
1'7:' ,
."
lt
'f ...,~",
. ,"
: .~
,,~~~~
......
0,5
• pokazatelj Investicijskih lro~kova
O~O----~----1-----------+----
5 10 15 20
Slika 2.1.30. Osnovne karakteristike "vrećastih " brana (Inštitut za hidravlične

raziskave - Ljubljana)

164 IL Brane
Kombinirane fleksibilne brane koje su prikazane na slikama predložene su

kao varijantno rješenje za zaštitu Venecije od utjecaja plime,
PRVI SLUČAJ:
pregrada tipa "HARD-TOP": čelično krilo i gumirano platno
PODIGNUTA PREGRADA
,
Cije"; za vodu pod pritiskom
SPUŠTENA PREGR A DA
__ _SZ!. Z:::::::::;;;: ..22UC _ =___ ===: _Z::_lJ!LJLE
-~,!iIrr!n:!~ t H.4'. -f
:
DRUGI SLUČAJ'
. ,..
::'::'~I:a~,::::
PODIGNUTA PREGRADA
Cijevi za vodu pod pritiskom
SPUŠTENA PREGRADA
($11,0lIl,. ex ==.. .
Slika 2,1.31, Kombinirane fleksibilne pregrade
p, Stojić - Hidrotehničke {7,.,,'đ"'';lle

1. Uvod 165
1.3. VELIKE BRANE
Uvod
Projektiranje i građenje velikih brana pripada grupi inženjerskih djelatnosti
koje svojom aktivnošću mogu bitno promijeniti prirodne osobine okoline. Izgradnja
velikih brana je istodobno izazov inženjerskoj djelatnosti jer sadrži rizike od
potapanja podivljalim vodama i prijeti kataklizmom.
Prema podacima ICOLD-a (Međunarodne komiSije za velike brane}
Period 1946. - 1955. izgrađeno 2000 brana, srušilo se 12,
Period 1956. - 1965. izgrađeno 2500 brana, srušilo se 24.
Inženjeri i znanstvenici za neke od srušenih brana nisu mogli otkriti uzroke
oštećenja i havarije. Projektanti i graditelji danas se suočavaju s problemima koji
nisu bili predmet naobrazbe prethodnih generacija.
Problem izgradnje postaje sve težim jer se ovim građevinskim zahvatom bitno
mijenjaju stoljetne navike ljudi. Najbolji primjer za to je uzvodni tok rijeke
Trebišnjice i izgradnja brane Grančarevo. Ljudi su sela organizirali visoko u brdima
bježeći od rijeke i na taj način se štitili od raznih iznenađenja. Izgradnjom brane
Grančarevo nastalo je veliko jezero s razinom vode neposredno ispod njihovih
kuća: seljaci su se susreli s novim, za nijh opasnim elementom. Za starije generacije
nastali su veliki društveni i socijalni problemi. Za mlađe naraštaje, jezero je
omogućilo komunikaciju između obala, rekreaciju, plovidbu i ribarstvo. S tim
problemom susreću se j ostale zemlje To postaje jedan od velih socijalnih problema:
prisutan otpor gradnji velikih brana.
Pri .Izboru tipa brane šest bitnih faktora utječe na odluku:
- geološki, inženjerskogeološki i hidrogeološki,
e geotehničke karakteristike pregradnog profila,
hidrološke i hidrauličke karakteristike (u periodu građenja i eksploatacije),

- klimatološke značajke (izbor materijala za građenje i uvjeti građenja),
- strateški uvjeti,
- troškovi realizacije.
Kod t()ga treba imati u vidu da su brane trodimenzionalni objekti, koji se
računaju kao dvodimenzionalni, što često vodi visokim koeficijentima sigurnosti.
Suvremeni raču nari i numerički modeli pružaju mogućnost i trodimenzionalne
analize.
Postoji više klasifikacija visokih brana. Ističu se samo klasifikacije prema značaju
brana i prema tipu konstrukcije.
Klasifikacija prema značaju:
- s privrednog, odnosno gospođarstvenog gledišta,
- s gledišta ugroženosti nizvodnog područja i obala,
s gledišta strateške važnosti,

- prema visini brane i obujmu akumulacije,
- prema utjecaju na okolinu (mikroklima, potresi itd.)
Klasifikacija brana prema tipu konstrukcije:
- nasute,
- zidane i betonske,
- riječne pokretne pregrade,
- specijalni tipovi.
Nasute brane
Nasute brane koriste prirodna nalazišta materijala i za njih je karakterističan
trapezoidalan poprečni presjek. Razlikuju se:
- zemljane brane od prirodnih materijala homogenog presjeka bez
zaptivnog tijela,
zemljane brane od prirodnih materijala heterogenog presjeka s
nepropusnom glinenom vertikalnom ili kosom jezgrom, ili s jezgrom
od nekog drugog nepropusnog ili slabo propusnog materijala,
brane od kamenog nabačaja s vertikalnom ili kosom nepropusnom
jezgrom od prirodnih materijala,
brane od kamenog nabačaj a s vertikalnom dijafragmom od umjetnih
i pripremljenih materijala,
kombinirani tip brana od kamenog nabačaj a s uzvodnim
nepropusnim ekranom (armiranobetonski, asfalt-betonski. ljevani
asfalt, geomembrana od polypropilena, polyetilena itd.),
poseban tip nasutih brana od refuliranog pijeska hidraulički
nasute brane, flotacijska jalovina, šljaka iz termoelektrana itd.
Napomena! U Italiji je izgrađena brana Paduli 0973. 1974.) visine II m,

prema klasifikaciji ICOLD-a spada u velike brane, ima uzvodni vodonepropusni
ekran od gabiona debljine 15 cm koji su ispunjeni pješčanim asfalt mastiksom.
-~
'/
V injektiranje
Zemljana brana Brana od kamenog Brana od kamenog
homogenog (ili nabačaja s centralnom nabačajas uzvodnim
heterogenog) presjeka jezgrom ekranom
Slika 2.1.32. Nasute brane
Betonske brane
GraVitacijske brane, karakterizira triangularni poprečni presjek,
6fakšane gravitacijske brane karakteristične su po šupljini u tijelu
brana koja se, na primjer, koristi za _~mještai _hidroeleKtrane,

1. Uvod 167
- Lučn~brane, karakterizira lučni oblik

s jednostrukom ili dvostrukom
zakrivljenošću u horizontalnom i
vertikalnom presjeku,
- Višelučne brane karakteristične su po
~. broju lukova skontraforima,
- Brane s kontraforima koje imaju s
uzvočIfie-strane-m-a.sivnu .zakrivljenu
glavu, ' •
:
wfP
I
I
- Brane s armirano betonskim pločama
s~iiZvodne --SiraneF
rasčlanjene brane.
kontrafOrirn.;'-- -
ri
.
!
I
I
I
I
Slika 2.1.33. Gravitacijska brana
Slika 2.1.34. Gravitacijska brana Slika 2.1.35. Olakšano gravitacijska

pribranska HE brana i pribranska HE
Konstantan radijus i Promjenjiv radijus i Promjenjiv radijus i

promjenjiv centralni kut konstantan centralni kut promjenjiv centralni kut
Slika 2.1.36. Lučne brane - osnovni tipovi
P. Stojić· Hidrotehničke građevine

168 ll. Brane
1. Lukovi
2. Temelj
3. Kontrafori s rebrima
4. Rebra
Slika 2.1.37. Višelučne brane
Pogled s nizvodne strane
o
.1.
3.:SSJ:
Detalj centralnog luka Detalj bočnog luka

3.- obilazni tuneli, 4.- betonska ispuna, 5.- temelj centralnog luka, 6.- temelj
lukova, 7.- drenažna galerija, 8. granica drenažne zavjese, 9.- ispust za vodu,
10.- radne reške kontrafora, 11.- radne reške luka
Slika 2.1.38. Višelučna brana Daniel Johnson (Manicougan 5), visine 214 m, Kanada
Godine 1986., kod starosti brane 18 godina, ekstremne niske temperature izazvale
su mnogo pukotina, što je uvjetovalo pražnjenje akumulacije i ozbiljnu reparaciju.
Kontrafori s rebrima i masivnom Kontrafori s preljevnom pločom

zakrivljenom glavom
Slika 2.1.39. Brane skontraforima
P. Stojić -.Hidrotehničke građevine

1. Uvod 169
1. armiranobetonska ploča
2. razupore
, 3. kontrafor
I 4. temelj
I
đ'y o:m:l!lli!![đall!lIlln]đ"y Slika 2.1.40. Brana s
armirano betonskom pločom,
Shema opterećenja kontraforima i razuporama
Rije(!ne pokretne pregrade

To su pregrade koje se rade u širokim riječnim dolinama sastoje se od
pokretnih ustava, betonskih temelja i stupova.
IO.97m
1~'--~~--~'IAL5~~
Slika xx. Brana Scrivener, Australija

170 IL Brane
Specijalni tipovi brana

Kao primjer se ističu slijedeće brane:
Slika 2.1.42. Brana s kontra/orima gdje je uzvodna

fleksibilna membrana od čelika (ruski inženjeri dali
su prijedlog da se primjene i geomembrane)
1. čelična membrana;
2. kontra/ori;
3. betonski sidreni prag
Gravitacijska brana od nezavisnih betonskih blokova s uzvodnom

nepropusnom membranom od čeličnih ploča (tip Marccello),
beton sa 150 kg/m'

pucolanskog cementa
.. ~
-
------~·1:::::::~l~'~"::::::~~::::::~l~'.~.:::::::J~
_ _ _ _ _ _ _ _ l!90 ..j
PRESJEK A·A PRESJEK B·B
Slika 2.1.43. Gravitacijska brana Pozzillo - 1talija

Slika 2.1.44. Gravitacijska brana s hiroelektranom kao sastavnim dijelom tijela
brane (HE Naglu - Afganistan); 5.- evakuacija vode za vrijeme građenja
1.4. RAČUNSKE METODE PRI PROJEKTIRANJU BRANA -

OPĆENITO
Prve brane, kao hidrotehničke gradevine, osnivale su se na intuiciji i iskustvu

u primjeni tada raspoloživih građevinskih materijala. [za Prvoga svjetskog rata
dimenzioniranje se osniva na analizi stanja naprezanja i deformacija i boljem
poznavanju materijala. Ta metoda dopuštenih naprezanja, koja se osniva na
elastičnom ponašanju betona ci čelika) i branu tretira kao idealno elastično
Hookeovo tijelo, još je i danas prisutna.
Eksperimentala istraživanja i promatranje izvedenih brana, pokazuju da se te
betonske konstrukcije ne ponašaju linearno i da idealno elastično tijelo ne može
objasniti ponašanje brana u pojedinim fazama eksploatacije. Stvarni stupanj
sigurnosti brane kao cijeline, prema dopuštenim naprezanjima, je nepoznat.

Eksperimentalna fizikalna istraživanja, na modelima brana malog mjerila, su
ukazala da pukotine i lom pojedinog elementa brane ne mora značiti lom i
havariju cijele konstukcije. Osim toga, promatranja su dokazala da promjena krutosti
zbog plastifikacije u presjecima pojedinih elemenata brane uVjetuje preraspodjelu
statičkih i dinamičkih opterećenja. Znači, mora se računati s reološkim svojstvima
betona pri dugotrajnim i cikličkim opterećenjema uz prisustvo vode. Odnosno
mora se voditi računa o povijesti naprezanja i povijesti betona (starost betona).
Vjerojatnost pojave pojedinih opterećenja (neka imaju stohastički karakter),
njihova kombinacija, i odstupanje mehaničkih karakteristika ugrađenih materijala
od projektiranih vrijednosti, problem čine znatno složenijim. Nakon Drugoga
svjetskog rata samo eksperimentalna modeIska istraživanja davala su odgovor na
pitanja globalne sigurnosti brana.
Brzi razvoj suvremenih numeričkih metoda proračuna, prije svega konačnih
elemenata, u posljednih 10 godina, otvorio je s jedne strane neslućene mogućnosti
u projektiranju i analizi ponašanja brana, a s druge strane i niz dilema u
konvencionalnom pristupu projektiranja brana.
Općenito, cilj suvremenoga hidrotehničkog projektiranja, a velikih brana
posebno, jeste oblikovanje i kreiranje sigurnoga, pouzdanog, funkcionalnog
racionalnog objekta u slučaju pojave opterećenja male vjerojatnosti.
Računske metode u području brana imaju dva temeljna zadatka:
Analizu predloženoga i odabranog rješenja s ciljem utvrđivanja da
li je građevina dovoljno sigurna od loma i da li su moguće
deformacije prihvatljive s gledišta sigurnosti, stabilnosti i
funkcionalnosti hidrotehničkog objekta. Prednost ima ono rješenje
koje je, uz zadovoljenje gornjih uvjeta, prihvatljivije u pitanju
troškova i investicijskih ulaganja;
Analizu i kontrolu ponašanja već izgrađenog objekta na osnovi
podataka prikupljenih promatranjem, radi uspoređenja rezultata
proračuna s realnim ponašanjem konstrukcije u eksploatacijskom
periodu. Na toj osnovi određuju se mjere za eventualnu intervenciju
i ujedno se prikupljeni i interpretirani podaci koriste za unapređenje
tehnike projektiranja i građenja.
Do razvoja metode konačnih elemenata, metoda granične ravnoteže i računski
postupci koji su se temeljili na teoriji elastičnosti predstavljali su osnovu računskih
metoda primjenjivanih u projektiranju brana.

2. Nasllte brane 173
2. NASUTE BRANE
2.1. UVOD
1. brana
2. ulazna građeviQa
3. temeljni ispust
4. sigurnosni zatvarali
5. preljev
6. strojarnica
7. dovodni tunel
8. brzotok
1. kameni nabalisj
2. glinena jezgra
3. drobina i glina
4. dvoslojni filtar
5. troslojn; filtar
- • JO
Slika 2.2.1. Brana Peruća (prije miniranja)

174 II Brane
Praksa izgradnja nasutih brana prati progres civilizacije još od pretpovijesnog

doba i odražava ljudsku ovisnost od vode. U područjima kao što je Europa s
vlažnom klimom i stalnim riječnim tokovima gradska naselja su nastala pored
rijeka i jezera, pa im nisu bile potrebne akumulacije. Nasuprot tome, u suhim
predjelima, kao što su Egipat, Srednji istok, Indija itd. gdje se sezonske padaline
trebaju sačuvati za sušne periode, izgradnja brana bila je neophodna.
U područjima kao Indija u prošlosti su nasute zemljane brane, homogenog
presjeka bez zaptivnog tijela, zauzele značajno mjesto koje imaju i danas.
Prema povijesnim podacima već u 1000. godini naše ere u Nizozemskoj su
podizane "zemljane humke" koje su služile za zaštitu naselja od velikih voda.
Poznato je da se jedan zemljani nasip u blizini Grenobla srušio 1218. godine, 28
godina poslije izgradnje.
Općenito, izgradnja brana u Europi počela je dosta kasno, i to poslije industrijske
revolucije, kada je za razvoj gradova i industrije bilo potrebno sve više vode za
opskrbu.
U Engleskoj, gdje kiše često otežavaju upotrebu gline za izgradnju brana, za
tijelo nasutih brana korišteno je propusna tlo, a uzvodna kosina je oblagana
glinom, prema ranije razvijenim metodama za oblaganje kanala. Rušenje tih brana
uvjetovalo je da se oko 1820. godine primijeni centralna jezgra od gline, koja je
bila tanka ili debela, pa čak i nagnuta nizvodno.
Glina kao materijal u prirodnom ambijentu ne podliježe starenju ili promjenama
svojstava, pa se brana s jezgrom od gline može smatrati trajnom u geološkom
praćenju vremena, ako je glinena jezgra zaštićena od razmočenja. Troškovi
održavanja su zanemarivi.
U SAD~u prije nekih 200 godina rudari su počeli praviti male brane od kamena
s centralnom glinenom jezgrom, negdje su uzvodnu kosinu oblagali drvetom ili
su to bili drveni sanduci ispunjeni kamenom. Koncem 19. stoljeća javlja se nasuta
brana s centralnom betonskom jezgrom ili s uzvodnim betonskim ekranom. Na
mnogim branama dolazilo je do prskanja centralne betonske jezgre ili uzvodnoga
betonskog ekrana radi slijeganja kamene ispune.
U prvo vrijeme vjerovalo se da se najbolje sabijanje kamenog nasipa postiže
polijevanjem stijene u nasipu hidromonitorima. U nOVije vrijeme primjenjuje se
nabijanje u slOjevima, što je dovelo do smanjenja pokretanja uzvodnog betonskog
ekrana u toleratnim granicama i poboljšanja ponašanja ovog tipa brana tijekom
eksploatacije.
Poznato je da je bitumen korišten oko 1300 godina prije naše ere za oblaganje
zidanih brana u Assunu na rijeci Tigrisu u Mezopotamiji. Uzvodni asfaltni ekran
prvi put je primjenjen 1893. II Italiji na brani Code/ago. Nakon 1935. korišten je
na većem broju brana. Na rijeci Uvcu, lijevoj pritoci r. Lima, izgrađena je 1959.
brana Radojna visine 42 m, koja pripada hidrosustavu Kokin brod - Bistrica.
Primjena drvenoga i čeličnog ekrana vrlo je rijetka, dok primjena geomembrana
kao uzvodnih ekrana nalazi sve veću primjenu.

2. Nasute brane 175
Posebno poglavlje u povijesti nasutih brana pripada branama homogenog

presjeka bez zaptivnog tijela, čija se stabilnost osigurava posebnim drenažnim
tijelima. Ovakve brane nalaze primjenu kod manjih visina uspora. Slika prikazuje
jedan homogeni zemljani nasip bez zaptivnog tijela, čija je stabilnost i sigurnost
osigurana subvertikalnim "chimney" i horizontalnim kombiniranim drenažno-
filtarskim slojem. Koeficijent filtracije centralne nagnute subvertikaine "chimney"
kompozicije mora biti manji od 2xlO-5 cm/s, a horizontalog sloja (5 filtarskim
slojevima ako je potrebno) 2xl0-3 crn/s. Položaj i nagib nagnute drenažno -
filtarske kompozije ovisi o materijalu koji se upotrebljava. Kod izbora granulacije
mora se poštovati filtarsko pravilo.
drenažni sloj s filtrima

ako je neophodan
Slika 2.2.2. Nasuta brana homogenog presjeka s drenažom
Najveći broj nezgo-

da nasutih brana homo-
genog presjeka vezan
je za brane s hidra-
uličkom ispunom, tj. za
brane nasute hidrau-
ličkim putem ("naplavne"
brane), koje su se prvo
razvile u SAD. Rušenje
ovih brana pretežno,
od finog r1Jecnog
pijeska, promjera zrna
0.1 - 2 mm, bilo je
praćeno nesrećama, jer
nije bilo alarmnih
uređaja, a u kretanju Slika 2.2.3. Hidraulički nasuta brana
su bile ogromne lavine
a) nasipanja s dvije strane: 1. obrnuti filtri, 2. kamena
blata. Izgradnju ovih
oslonaćka prizma, 3. "pu/povod", 4. mlaznica, 5.
brana unaprijedili su
ruski inženjeri primje- porazni naSip od lomljenog kamena, 6. nasip brane,
nom uzvodnih i 7. jezgro nasipa (glinasta i prašinasta frakcija), 8.
nizvodnih kamenih taložno jezero, 9. drenažni bunar, 10. odvodna cijev.
filtata i drenaža, b) nasipanje sjedne strane: 1. obrnutifiltri, 2. kamena
ugrađenih suhim oslonačka prizma, 3. "pu/povod", 4. porozni nasip
postupkom. od lomljenog kamena

176 ll. Brane
Prema ruskoj literaturi, kojom se autor služio, pIVa brana ovog tipa, koja je
izrađena hidrauličkim nasipanjem, bila je brana Ivanovska na rijeci Volgi, visine
24 m, izgrađena 1936. Brana Ugličskaja, visine 26 m, izgrađena je 1941., ali s
metalnom dijafragmom. Nju slijedi brana Rubinskaja visine 33 m, ali bez posebnog
zaptivnog tijela. U Rusiji je izgrađena 21 brana ovog tipa, visine 16 - 80 m. Najviša
brana Mingečaurskaja, visine 80 m, izgrađena je 1959. Oslonačka kamena prizma
primijenjena je prvi put 1939.
Prema literaturi naročita pažnja mora se posvetiti obliku zrna, koji karakterizira
koeficijent sferičnosti. Brzina naplavljivanja, zbog drenaže, ne smije biti veća od
15 cm dnevno.
Brane heterogenog presjeka (zonirane brane) imaju vertikalnu ili koso - nagnutu
nizvodno-nepropusnu jezgru koja može biti: od gline, pjeskovite ilovače, prašine
i razne granulometrijske kompozicije male vodopropusnosti. Kao što je već u
uvodnom dijelu istaknuto danas se rade vrlo visoke nasute brane heterogenog
presjeka. Stabilnost i sigurnost ovih brana osigurava se vrlo uspješno filtarskim
i drenažnim sustavima.
Slika 2.2.4. Brana Sklope - poprečni presjek

1. uzvodni betonski zaga t; 2. kameni nabačaj; 3. višeslojni filter;
4. glineno jezgro; S.injekcijska galerija; 6. nizvodni zaga t; 7. bolji
kvalitet kamena; 8. lošiji kvalitet kamena
Za razliku od ostalih brana, projektiranje nasutih brana bilo je do prije nekoliko

desetljeća potpuno empirijsko. Projekti su se osnivali uglavnom na stečenom
iskustvu i individualnoj procjeni. Doprinosom Coulomb-a 1773. godine, Darcya
i naročito Terzaghija 1925. utvrđeni su temelji moderne mehanike tla. Sredinom
1930. doprinosom Terzaghija nastaje razvoj racionalnog projektiranja zemljanih i
kamenih brana, koje danas dostižU visinu koja se prije desetak godina smatrala
nemogućom; najviša brana svijeta je nasuta brana Nurek, visine 300 m.

2. Nasute brane 177
Kod nasutih brana inženjer mora raditi sa zemljanim ili stjenovitim materijalom
u vrlo kompleksnoj konstrukciji gdje se osobine materijala mijenjaju od točke do
točke. Često znanje o tom umjetnom tijelu je manjkavo i neadekvatno, jer imati
informaciju, odnosno dovoljno informacija za svaku "točku" nasipa praktično je
nemoguće, a i ekonomski neprihvatljivo.
Znači, na osnovi prikupljenih podataka projekt se mora osnivati na

uopćavanjima i nekim radnim hipotezama. Ako su hipoteze nerealne ili nekorektne,
neugodno iznenađenje, pa i havarija, nije nemoguća. Projekt se osniva na
statističkim informacijama o materijalu koji će biti upotrijebljen za gradnju, koje
imaju stohastički karakter.
Koncepcija projekta mora biti jasna. Međutim, ne smije se zanemariti
komponenta izvođenja. U slučaju tipske nasute brane od kamenog nabačaja npr.
visine 100 m realan broj slojeva iz kojih će ona biti izgrađena bit će oko 200.
Očevidno je da uvjeti izgradnje mogu ugroziti temeljne i polazne postavke projekta,
Kontrolom se moraju provjeravati uvjeti ugradnje. Ako se oni razlikuju od projektom
predviđenih nužna je intervencija ili čak i korekcija projekta,
Kod izbora materijala za nasip, uvjetno za vodonepropusnu jezgru ili uzvodni

nepropusni ekran, filtarske zone i drenažne slojeve, može se poći od optimizacije
problema (optimalan položaj i dimenzije vodozaptivnog tijela, položaj prijelaznih
filtarskih zona, drenaža, itd.) ili eliminacije problema (traži se vodonepropusni
materijal koji nije podložan ispiranju, široka jezgra, veći broj filtarskih zona i veća
širina, itd), Optimizacija problema traži opsežna laboratorijska istraživanja i primjenu
numeričkih metoda većeg stupnja obrade, a eliminacija problema uglavnom je
ekonomska kategorija.
Vrsta i količina materijala kOji su dostupni za nasipanje u blizini brane vrlo
mnogo utječu na izbor tipa nasute brane. Treba na najbolji način iskoristiti ono
što je tehnički dovoljno sigurno i ekonomski prihvatljivo.
Naročito pozorno moraju se proučiti osnovni činitelji koji karakteriziraju
temeljno tlo i tijelo brane, a to su:
1. Propusnost: procjeđivanje vode kroz tijelo brane, temeljno tlo ili
stijenu, i uzduž kontakta temelja brane s tlom ili stijenom;
2. Nosivost i stabilnost kosina: sposobnost brane i temelja (tla ili
stijene) da preuzme opterećenje;
3, Stišljivost: mogućnost nastanka deformacija bez ugrožavanja
sigurnosti i stabilnosti brane.
Prva osobina je karakteristika za hidrauličku stabilnost temelja i brane, a druge
dvije za statičku i dinamičku stabilnost.

178 IL BrlUle
2.2. PROPUSNOST
Nasute brane su, kao i ostale brane, hidrotehničke građevine koje stvaraju
razliku potencijala između uzvodne i nizvodne strane, što rezultira strujanjem
vode kroz tijelo brane i temelje u širem smislu riječi. Znači, treba otkloniti opasnost
od progresivne erozije, odnosno treba osigurati:
- vođonepropusnost temelja,
- vodonepropusnost tijela brane.
Procurivanje vode u temeljima, kao i u tijelu brane, ako nije uprojektiranim
granicama i ako nije kontolirano, često je uzrok proboja i rušenja nasutih brana
("piping" ili "tunnelling" efekt).
Osnovno je odrediti filtracijske karakteristike, analizirati i definirati mrežu
procjeđivanja,
koja se sastoji od ortogonalnih ekvipotencijalnih i strujnih linija za
određene kon turne uvjete.
Početkom 20. stoljeća razrađena je grafička metoda rješenja Laplaceove

jednadžbe za praktične probleme procjeđivanja:
Numeričko rješenje Laplaceove jednadžbe:
omogućila je primjena računala. Primjenom metode konačnih elememata

omogućeno je proučavanje inelinearnog (nestacionarnog) toka vode kroz tijelo
brane i temelje. Neregularni granični uvjeti lako se tretiraju, jer se čvorovi mreže
najčešće tako postavljaju da koincidiraju s tim granicama. Nehomogenost i
anizotropija filtracije ne predstavljaju veće teškoće.
Da bi se zaštitili od hidrauličke erozije, koja ovisi od ukupne količine procjedne
vode i gradijenta tlaka, ugrađujemo zaštitne filtre. Filtarske zone sastoje se od
jednoga ili više filtarskih slojeva. Svrha ugradnje filtarskih slojeva je da spriječe
unutarnju eroziju brane i prenošenje sitnih čestica u smjeru toka vode, uključujući
i slobodne povrŠine na kojima voda izvire. Da bi zadovoljili te zahtjeve, filtarski
slojevi moraju ispunjavati slijedeće UVjete:
- propusnost filtra mora biti znatno veća od propusnosti materijala
iz kojeg voda dotječe,
granulacija filtarskih slojeva mora biti takva da spriječi dalje
prenošenje sitnih čestica kroz filtar,
granulacija materijala filtra ne smije dozvoliti unutrašnju eroziju
filtra.

2. Nasute brane 179
HOMOGENO TLO
NEPROPUSNO TLO
Slika 2.2.5. Strujna mreža - mreža procjeđivanja
Homogeni nasip snizvodnim plošnim filtarskim i drenažnim slojem
a) strujnice - procjedne linije, b) ekvipotencijalne linije
NEPROPUSNO TLO
Slika 2.2.6 Heterogeni nasip, široka centralna jezgra, drenaža

nizvodne kosine u stopi
Raspored dijarnetra zrna u filtarskim slojevima ide od sitnijeg prema krupnijem

poštujući Terzaghijevo filtarsko pravilo, po kojem granula cija mora biti takva da
filtar bude dovoljno propustan i da sa sigurnošću zadrži čestice tla ili jezgre. Ti
su uvjeti dati s težinskim odnosima: i DF IS : DFB I5 > 4 i DF IS ; DFBSS < 4, gdje
15 i 85 predstavijU postotak dijarnetra zrna - D koji prode kroz sito; F je oznaka
za fiitar, a B oznaka za tlo, jezgro ili prethodni filtarski sloj u višeslojnom filtru
FB. Primjer; glina irna DB85 - 0.015 mm, u filtru DF!S mora biti manje od
4xO.015=O.06 mm.
Brojni istraživači
su proučavali uvjete koje moraju zadovoljavati filtri da bi se
spriječila hidraulička erozija. Tako se na primjer u ruskoj literaturi (Za marin)
nalazi kao pokazatelj koeficijent jednoličnosti granulacije Cu = D60 : DIO; dopušteni
izlazni gradijent ovisi od Cu.

180 IL Brane
Slika 2.2.7. Filtri u zonama nasute brane s vertikalnom jezgrom
a -nizvodna granica između jezgre brane i potpornog nasipa,

b -područje nizvodno od jezgre gdje može nastati erozija na granici
između temelja i tijela brane,
e - uzvodna granica u gornjem dijelu jezgre gdje mogu nastati pukotine
u jezgri (paralelne, poprečne i kose),
d -uzvodna granica između jezgre i uzvodnoga potpornog tijela.
Svako od ovih područja treba zaštititi odgovarajućim filtarskim slojevima. Filtri
u zonama a, b i c kritični su za sprečavanje erozije i proboja brane. U zoni d
količina istisnute vode iz pora, zbog snižavanja vodostaja u jezeru, relativno je
mala i gradijent tlaka je mali pa se u uzvodnoj potpornoj zoni ne može pojaviti
erozija.
Regresivna hiraulička erozija započinje na granici filtra i jezgre. Međutim, čest
je slučaj da pukotina u jezgru bude uzrok prenošenju najsitnijih čestica gline iz
jezgre. Pukotina bude erodirana i nastaje prodor vode što vodi do proboja brane.
Primjer za to je rušenje brane Teton 5.6.1976. u državi Idaho - SAD. To je bila
nasuta brana od biranog pijeska, šljunka i kamenog nasipa sa širokim jezgrom
prašinaste gline u sredini presjeka. Brana je bila visine 125 m. Izviranje vode na
nizvodnoJ kosini uzrokovalo je regresivnu eroziju i "tunnelling" efekt i kao
posljedica toga nastalo je urušavanje centralnog dijela nasipa.
i '-- /
~ ...
Pukotine okomite na uzdužnu os brane
...
'~'
"'l\Y
A - A smičuće pukotine, B - e vlačne pukotine
Pukotine paralelne s osi brane

~ Pukotine kose na os brane
Slika 2.2.B. Modeli pukotina u jezgru nasutih brana

2. Nasute brane 181
Koncentrirani prot jecaj vode kroz pukotine koje presijecaju jezgro može izazvati
eroziju veće količine materijala i potpuni proboj brane. U projektu se moraju
predvidjeti mjere koje smanjuju mogućnost nastajanja pukotina i postupci kojima
se nastale pukotine mogu djelovanjem same vode sanirati.
Izviranje vode na nizvodnOj kosini može se spriječiti samo ugradnjom drenažnog
sustava koji može biti linijski i plošni (ravninskj). Drenovi služe za odvodnju
procjedne vode pri malom gradijentu i niskom strujnom tlaku, a rade se s
materijalima velike propusnosti i povoljne granulacije - veličine zrna, kako ne bi
došlo do blokiranja drena uslijed filtracije finih čestica. Za zaštitu drenaža, čija
efikasnost ovisi o izotropiji propusnosti, predvidaju se filtarski slojevi. Prema
podacima iz 1969. (ICOLD - Medunarodna komisija za velike brane) 30 nasutih
brana se srušilo, dok ih je 25 bilo oštećeno, zbog erozije u temeljima, Propusnost
zbijenoga zrnatog materijala može se dosta pouzdano ocijeniti pomoću empirijskog
izraza:
K 0.35xI0· 2 (D 15l2 [mis]
gdje je DI) promjer zrna u mm kojeg u materijalu težinski ima 15%.
drenaža
~ HOMOGENI NASIP
~.
~
,',1\ drenaza
DEBELA CENTRALNA TANKA CENTRALNA

NEPROPUSNA JEZGRA NEPROPUSNA JEZGRA
NAGNUTA JEZGRA
~
UVALJANI KAMENI NABAĆAJ
BETONSKI EKRAN
-~~ ASFAL TNO BETONSKI EKRAN
Slika 2.2.9. Nekoliko primjera osiguranja od vodopropusnosti nasutih brana
Danas primjenu nalaze i sintetički drenovi (geotekstil), Upotreba geotekstila

umjesto filtarskih slojeva od granuliranog materijala dolazi u obzir kada na mjestu
ili u blizini mjesta gradenja nema prikladnih prirodnih materijala ili su oni skupi.

182 Il Brane
Slika 2.2.10. Brana Roquebrune - Nizozemska
Hidrološke prilike u Gusić polju i korištenje akumulirane vode (HE Senj)

uvjetovali su specifičan oblik drenaže nasipa.
Slika 2.2.11. Nasip u Gusić polju
Kod nasutih brana s uzvodnim armirano betonskim vodonepropusnim ekranom

debljina ekrana često puta se određuje na osnovi empirijskih izraza;
od d = (0.3 + O.OOlH) do (0.3 + O.0073H)
gdje je H dubina vode u metrima.
Analiza temelja nasutih brana pokaZUje široki dijapazon različitih mjera kojima
se sprječava, kontrolira i smanjuje erozijsko djelovanje vode koja se procjeđuje
uzduž temeljne plohe i ispod brane.
Vezom brane i temelja mora se osigurati:
- suradnja u preuzimanju hidrostatičkog opterećenja,
- suradnja u preuzimanju dinamičkog opterećenja,
sigurnost u pitanju nastanka deformacija,
- antifiltracijsko djelovanje,
- erozijska sigurnost.
Ako se radi o temeljnom tlu s tankim površinskim pokrivačem nanosnog
porijekla ili reZidualnog materijala, koji je nastao raspadanjem osnovne stijene,
glinena jezgra, smještena u centajnom dijelu presjeka, temelji se na osnovnu
P. Stojić, Hidrotehničke građevine

1. Nasute brane 183
stijenu, Kontinuitet otješnjenja postiže se u tom slučaju izvedbom temeljnog klina

koji zasijeca ili presijeca površinski pokrivač i dovodi jezgru u kontakt s osnovnom
stijenom, tj, s klinom osiguravamo prijenos otješnjenja s jezgre na stijenu ili tlo,
Temeljni klin po materijalu nije različit od materijala protufiltracijske jezgre.
Osnovna je razlika što je jezgro inkorporirano u tijelo brane čije ostale zone
poznajemo i na čije karakteristike možemo utjecati prilikom realizacije.
Djelomični temeljni klin Temeljni klin do nepropusnog sloja

Slika 2,2.12. Otješnjenje temeljnim klinom
Temeljni klin predstavlja podzemni dio jezgre; on postaje sastavni dio prirodne
sredine pune nepoznanica, neizvjesnosti i nepravilnosti.
Temeljni se klin često zamjenjuje dijafragmom ili glinenim zastorom.
Uzvodni glineni zastor Dijafragma

Slika 2.2.13. Uzvodni zastor i dijafragma
Osiguranje vodonepropusnosti temelja injekcijskim zavjesama kod nasutih brana

s vodonepropusnom jezgrom uvjetuje izradu temeljnih ploča s injekcijskim
(kontrolnim) galerijama brana Peruča, ili samo injekcijskih galerija s kontaktnim
(nekad i konsolidacijskim) injektiranjem ispod jezgre brana Sklope.
U praksi se susreću nasute brane samo s temeljnom pločom ili bez temeljne
ploče,ali s prethodno izvedenim kontaktnim injektiranjem po Cijeloj širini jezgra.
aSOm
<D Uvaljani kameni nabačaj u slojevima 1.8 m

@ Uvaljani kameni nabačaj u slojevima 0,9 m
I
Slika 2.2.14. Brana Jindabyne - Australija

184 II. Bl'lUfe
Bez obzira koje se rješenje pnmJenJuJe: klin, dijafragma, injekcijska zavjesa,

kontaktno injektiranje temelja ispod jezgre, sa ili bez temeljne ploče i galerije,
projektom se mora predvidjeti protuerozijska zaštita temelja radi hidrauličke
stabilosti temelja.
91m
CD kameni nabaćaj ugrađen polijevanjem
1112 m vodom i valjanjem u slojevima 0.9 m
® kameni nabaćaj ugrađen nasipanjem
~____~~~________lJL-I032m
Slika 2.2.15. Brana Geehi Australija
Na osnovi datih primjera jasno je da se hidraulička stabilnost brana mora osigurati

zaštitom od nepovoljnog strujanja vode, čije posljedice mogu biti:
- hidraulička nestabilnost tla na mjestu izviranja vode u stopi
nizvodne kosine brane,
- unutrašnja erozija u materijalu nejednolike granulacije ili na
granicama različite granulacije i propusnosti,
ekonomski osjetni gubici.
Mjere zaštite obuhvaćaju:
spriječavanje hidrauličkog sloma tla i regresivne erozije,
- spriječavanje unutrašnje erozije u tijelu brane,
- kontroliranje prot jecaja od procjeđivanja kroz branu, uzduž
temeljne plohe i kroz tlo; ono mora biti u projektom definiranim
i prihvatljivim granicama.
Na kontaktu jezgre s plohom temelja djeluje najveći tlak usporene vode i tu
je gradijent najveći. Tu prijeti najveća opasnost od erozije i proboja jezgre ili
temelja.
Osnovno je pravilo: Treba težiti da
porni tlakovi u jezgri i procjedna linija u
nizvodnom potpornom tijelu snize na
minimum. a procjedne vode treba skupiti na
dnu i preko zaštićenog drenažnog sustava .
izvesti izvan brane. J
injekcijska zavjesa
Kod nasutih brana svodonepropusnim
ekranom (zastorom) na uzvodnoj kosini Slika 2.2.16. Brana s uzvodnim
brane injekcijska zavjesa prati perimetar vodonepropusnim ekranom
uzvodne kosine. injekcijskom zavjesom

Z. Nasute brane 185
2.3. NOSIVOST I STABILNOST BRANA
Hidrostatički pritisak akumulirane vode glavno je opterećenje koje brana, osim

težine, mora sigurno preuzeti i prenijeti na podlogu.
Materijal brane u ravnoteži je na kosinama ako je čvrstoĆa na smicanje materijala
u svim točkama' na kosinama veĆa od napona smicanja - stabilan nagib kosine
brane.
Opterećenja na branu:
1. stalno opterećenje: težina;
2. promjenjiva opterećenja: pritisak akumulirane vode, uzgon (uvjetno),
porni tlak u zonama koje su zasićene vodom, hidrodinamički tlak
u zonama kroz koje struji voda;
3. povremena opterećenja: dinamičke sile izazvane potresom.
Dugo vremena nagibi kosina nasutih brana odabirani su na osnovi promatranja
ponašanja postojećih brana. Pokušaj da se razumije stabilnost zemljanih nasipa
, datira od 1773. kada je Coulomb dokazao da je zakon otpora vezanog zemljišta
na smicanje dat jednadžbom:
.'t = e + cr tgcp
tj. kohezijom (e) i unutarnjim trenjem (cp). U datom izrazu kohezija (e) je konstanta,
a odnos (tgcp) ovisi od normalnog naprezanja (cr) u ravnini smicanja.
Poznavanje otpornosti na smicanje u nasutim branama lagano je napredovalo
do sredine 30-tih godina ovog stoljeća. Pokušaj da se uspostavi korelacija izmedu
podataka stvarnih slomova na nekim branama i čvrstoće zemljanog materijala
koja je izmjerena u laboratoriju, dovodio je do zaključka da se brane nisu trebale
s!\lšiti.
Princip efektivnih napona, koji je dokazao i u praksu uveo Terzaghi, mogao
je objasniti uočene inkompatibilnosti, ali je sporo shvaćen. Za otpor zemljišta on
je dao izraz;
't = e + (cr u) tgcp
gdje je:
u - neutralni napon kod opterećenja (porni tlak)
cr - ukupni napon
cr' - (cr u) - efektivni napon
Napomena:
1. Kod kohezije treba razlikovati pravu i prividnu, zbog djelovanja
kapilarnog napona na čvrste sastOjke,
2. S povećanjem vode u tlu kut trenja se smanjuje.
Uzvodna i nizvodna kosina brane oblikuju se s nagibima koji zadovoljavaju
zahtjev sigurnosti od klizanja. Nagibi kosina nisu stvar konvencija, iako se u
oblikovanju polazi od empirijskih kriterija. Dimenzije presjeka nasute brane ovise
o položaju i debljini jezgre ili o vrsti vodonepropusnog materijala na uzvodnoj
kosini brane. Jezgra može biti široka ili tanka u sredini brane, odnosno tanka ili
široka unutar uzvodnog dijela presjeka brane.

186 II. Brane
Nagnuta jezgra u uzvodnom dijeklu presjeka brane zahtijeva blažu uzvodnu

kosinu, dok nizvodna može biti u prirodnom nagibu materijala (brana Jindabyne).
Neki smatraju da se uzvodna kosina može ublažiti ako se tanka jezgra nalazi
unutar uzvodne kosine brane. Naime, u tankoj jezgri pomi tlak se za vrijeme
izgradnje brže konsolidira, pa ta činjenica navodno dopušta strmiju uzvodnu
kosinu brane; kao dopunsku mjeru zaštite predviđa se nasip na uzvodnoj "stopi"
brane. U pitanju nagnute jezgre unutar uzvodne kosine brane stavovi su dvojbeni;
vjerojatno su prihvatljivi za brane male visine i male denivelacije razine vode u
akumulaciji.
Najstrmiji nagibi uzvodnih kosina uvjetno se postižu kod brana od kamenog
nabačaja s armirano betonskim vodonepropusnim ekranima (prirodni nagib materijala
u nasipu - n ). Prema iskustvu, suvremene geomembrane od HD polyethylena
(polyethylen \'elike gustoće) uvjetuju blaže nagibe uzvodne koSine, m = 1.82.
InI
Slika 2.2.17. Debela jezgra u sredini brane - lp < lpi (idealno)
In2
Slika 2.2.18. Tanka glinena jezgra u uzvodnoj (uvjetnoj) kosini brane lp" lpi
,,
,,
" /
"
//
/:"(\..-./
,>(Y'
/ "
ln3
Slika 2.2.19. Vodonepropusni armiranobetonski ekran na uzvodnoj kosini brane

2. Nasute brane 187
Nagib rezultante hidrostatičkog pritiska: al < a 2 < (1.3

Nizvodno potpo mo tijelo nasipa: InI < In2 < In3
Uvjetan raspored rezultitrajuće sile hidrostatičkog pritiska (prema slici 2.2.19.).
Ako se jezgro promatra kao vodotijesan zid i zanemare kompleksne pojave u
porama jezgre i eventualno u porama nasipa, onda sile pritiska vode preuzima
nizvodno potporno tijelo i prenosi na tlo.
Značajni element kod zemljanih brana je porn i tlak vode u nasipu i u temeljima.
Veliki broj deformacija kosina, pomicanja jezgre i lomova pripisan je pornom
tlaku, kako pri pražnjenju akumulacija, tako isto za vrijeme građenja.
Nagibi uzvodnih i nizvodnih kosina osnivaju se na parametrima osobina
materijala koji se ugrađuju u tijelo brane i koji se utvrđuju na principima znanstvene
discipline mehanike tla.
Treba primijetiti da je napredak teorije mehanike i primjena suvremenih
numeričkih modela omogućila racionalizaciju presjeka suvremenih nasutih brana.
Analize stabilnosti kosina nasutih brana provode se:
- metodom granične ravnoteže,
- metodom teorije plastičnosti,
- metodom konačnih elemenata.
Metoda granične ravnoteže

Više od 50 godina analiza stabilnosti kosina nasutih brana vrši se metodama
koje se osnivaju na uvjetima granične ravnoteže. U primjeni su:
1. Rezultantna metoda Kod ove računske metode pretpostavljena klizna
površina kružnog je oblika ili oblika logaritamske spirale. Klizno tijelo se tretira
kao jedno homogeno tijelo i analizira se cijela masa iznad površine smicanja, kao
kruti monolitni blok (q> i e su nepromjenjive vrijednosti). Razlikuju se:
metoda kruga trenja,
- metoda logaritamske spirale,
- grafička metoda.
2. Metoda lamela - Klizno tijelo se izdijeli na niz vertikalnih elemenata
lamela i analizira se ponašanje svake lamele pojedinačno pod djelovanjem svih
sila na nju. Problem je statički neodređen. Razlikuju se:
- grafička metoda,
- analitička metoda.
Analitička metoda - Švedska metoda momenata (Fellenius 1927.) - kružni oblik
klizne plohe, Bishopova metoda 0955,) za heterogeni presjek - kružni oblik
klizne plohe, i metode s proizvoljnim oblikom klizne plohe: Nonveiller 0965.),
Spencer 0973,); Carter 0971.)
Grafička metoda lamela provodi se tako da za svaku lamelu moraju biti
zadovoljeni uvjeti ravnoteže sila :EX = O i :EY - O, uvjet momenata :EM = O se ne

188 IL Brane
ispituje. Prof. Šuk Ije 1969. predložio je postupak po kojem se i ovaj uvjet može
ispuniti.
Švedska metoda momenata pretpostavlja kružni oblik klizne plohe. Stabilnost
se anlizira na osnovi jednakosti momenata vanjskih aktivnih sila i sila otpora
smicanja tla, koje se sastoje od otpora trenja Ni . tg<p' i otpora kohezije li . c', gdje
su parametri čvrstoće na smicanje <p' i c' u funkciji efektivnog napona cr' = cr u,
gdje je u pomi tlak vode; međusobni utjecaj lamela na vertikalnim stranicama se
poništava.
Bishopova metoda je prva analitička metoda koja uzima u obzir međulameIarne
sile, kod stabilnosti kružnih kliznih površina. Proračun stabilnosti kosine osniva
se kao kod švedske metode na jednakosti vanjskih i unutrašnjih momenata sila.
Ova analitička metoda može se koristiti i za heterogena tla. Proračun se može
provesti i ako se lamela ili njen dio nalazi pod vodom
Da bi se odredila kritična klizna površina, potrebno je odrediti faktore sigurnosti
za veći broj kliznih površina i razne vrijednosti pornog tlaka. Njena uspješna
primjena za proračun koeficijenta 'sigurnosti pomoću elektroničkog računala
omogućuje veći broj analiza stabilnosti s više različitih kliznih krugova i s različitim
parametrima čvrstoće.
Upoređenjem sila otpora i aktivnih sila duž klizne plohe određuje se stupanj
stabilnosti kosine, odnosno koeficijent sigurnosti. Koeficijent sigurnosti se ispituje
za više potencijalnih kliznih površina i usvaja se ona s minimalnim koeficijentom
sigurnosti. Koeficijenti sigurnosti mogu se prikazati u odnosu na mobilizirano
trenje - <Pm i u odnosu na mobiliziranu koheziju cm:
F'I' koeficijent sigurnosti za trenje,

Fc koficijent sigurnosti za koheZiju,
<Pili - "mobilizirano" trenje da održi ravnotežu,
c - "mobilizirana" koheZija.
Odnosno, preko usvojenog koeficijenta sigurnosti Fs možemo odrediti potrebnu
čvrstoću na smicanje 'tp:
1
=-[c'+(cr-u) tg<p']
'tp
Fs
Metoda Nonveillera za proizvoljni oblik povrsme sloma uvjetuje iterativne
postupke da bi se izveo proračun faktora sigurnosti za kosinu.
Po metodi Spencera za proračun stabilnosti kosina koriste se dijagram i stabilnosti
za homogeno tlo i bez tlaka porne vode. Po metodi Cartera ne zadovoljava se
ravnoteža momenata za pojedinačne lamele. Metode se koriste za složene klizne
površine. Potrebno je malo vremena za proračun, posebno ako se koristi program
za elektroničko računalo koji su predložili Najdanović i Obradović 1981.

2. Nasute brane 189
Metoda teorije plastičnosti
Ovom metodom određuje se granično stanje naprezanja, odnosno analiziraju

se uvjeti koji dovode do stvaranja plastičnih deformacija na kosinama. Primjena
teorije plastičnosti osniva se na diferencijalnim jednadžbama ravnoteže u ravnini
i na Coulomb - Mohrovom uvjetu sloma.
Postupak Sokolovskoga računa napone, zanemaruje deformacije i brzine
deformacija, uz linearnu ovisnost efektivnih napona i otpornosti na smicanje.
Numeričko rješenje dato je pomoću metode konačnih razlika. te se na taj način
za plastičnu zonu definira naponsko stanje, kao i mreža linija klizanja. Ovom
metodom ne može se ispitati stabilnost kosine proizvoljnog oblika.
LimUna analiza (Drucher iPrager. 1952.) daje i kinematički moguća rješenja,
za osobine idealno plastičnog tijela. jer se u proračun uvode i brzine deformacija
u plastičnim zonama, uz pretpostavku linearne veze efektivnih napona i otpornosti
na smicanje.
Dr. Sarač, Građevinski fakultet Sarajevo (1976.). dao je metodu proračuna za
stabilnost kosina za nelinearan kriterij loma, odnosno za nelinearnu vezu napona
i deformacija.
Treba napomenuti da se metode teorije plastičnosti znatno manje primjenjuju
u praksi kod analize kosina brana nego metode granične ravnoteže.
Kod analize stabilnosti kosina nasute brane od posebnog značaja je da se
obuhvate i korektno analiziraju svi karakteristični slučajevi opterećenja. Ovisno
o tipu nasute brane: homogena. pješčana. zemljana ili kameni nabačaj s debelom
ili tankom jezgrom; o vrsti temelja: pjeskovito ili šljunkovito tlo, zemlja ili razne
glinovite formacije tla, stijena; o planiranoj dinamici građenja i svojstvima
primijenjenih materijala projektant mora odlučiti. na osnovi iskustva, kojem će
slučaju opterećenja posvetiti najviše pozornosti u analizi.
Općenito se tijek proračuna može prikazati na slijedeći način:
STAN] A
Privremeno Trajno
Totalni naporu Efekdm.i naporu
<p,e <p', c'. u
Prolazno
(Tranzientno)
Treba naglasiti da parametri koji predstavljaju otpornost materijala pri smicanju

moraju biti mjerodavni za slučaj koji se analizira i moraju biti utvrđeni
laboratorijskim triaksijalnim pokusima na nedreniranim i dreniranim uzorcima.

U principu, pri projektiranju nasutih brana treba analizirati slijedeće slučajeve:
- analiza stabilnosti izgrađenog objekta (kraj građenja),
analiza opterećenog objekta (puna akumulacija),
- analiza naglog pražnjenja akumulacije.
Analiza stabilnosti izgrađenog objekta - kraj građenja
Analizira. se stabilnost uzvodne i nizvodne kosine. Kod toga se za <p i c usvajaju
vrijednosti dobivene nekonsolidiranim i nedreniranim pokusima smicanja na
materijalima nasipa. To odgovara privremenom stanju - stanju Ukupnih napona,
odnosno brzom građenju bez promjene vlažnosti u jezgri i nasipu.
Nedrenirani i nekonsolidirani pokus vrši se na vodom zasićenom uzorku tla,
gdje ne postoji mogućnost ot jecanja vode pri povećanom opterećenju na uzorak.
Svako povećanje opterećenja prima voda u porama, tj. povećava se pomi tlak "u".
Za vrijeme pokusa mjeri se pritisak vode u porama "u" i ako se isti oduzme od
ukupnih napona 0'1 i 0'3' dobiju se efektivni naponi al' i 0'3'·
Alternativno vrši se ispitivanje stabilnosti kosina za slučaj sporog građenja, što
je u nekim uvjetima realnije. Tada se usvajaju parametri otpornosti dobiveni
pokusima na konsolidiranim i dreniranim uzorcima <p' i e', uz uvođenje pornih
tlakova "u" odeđenih analizom konsolidacije nasipa ili podloge.
Za ovaj slučaj opterećenja obično se zahtijeva minimalni faktor sigurnosti Ps -15,
ali on u velikoj mjeri ovisi od toga s kolikom pouzdanošću su određeni parametri
otpornosti na smicanje i pomi pritisci.
Analiza opterećenog objekta - puna akumulacija

Analiza se provodi samo za nizvodnu kosinu s prarametrima <p' i e' i pornim
tlakovima koji su određeni iz strujne mreže. Parametri otpornosti na smicanje <p'
i c' određeni su pokusima na dreniranim i konsolidiranim uzorcima,
Kod dreniranog i konsolidiranog pokusa najprije se primijeni bočni pritisak s
dreniranjem do konsolidacije, a zatim vertikalni s dreniranjem do konsolidacije,
Efektivni naponi al' i 0'3' dobiju se bez tlaka vode u porama.
Za ovaj slučaj obično se zahtijeva minimalni faktor sigurnosti
Analiza se provodi za stacionarna stanja procjeđivanja, Treba razlikovati
stacionarno od nestacionarnog - prolaznog stanja,
Naime, u analizi nizvodne kosine treba imati u vidu povećanje neutralnog
napona Au, koje nastaje zbog prolaza vode u porama. Na filtracijski tlak ili tlak
procjeđivanja utječe hidraulički gradijent, koji ovisi o brzini pada razine vode,
porozitetu i koeficijentu vodopropusnosti.
U tijekU sniženja vodostaja strujne linije mijenjaju svoj oblik i tok, tako da
voda teče prema nizvodno i prema uzvodno sve dok se ne uspostavi novo
stacionarno stanje.

2. Nasllte brane 191
_ _ _ _ _ struj nice
prolazna stanja
2
ekvipotencijalne
linije
Slika 2.2.20. Nestacionamo procjeđivanje u homogenom nasipu lwd spuštanja razine vode
a - b: ekvipotencijalna linija za razinu vode I
a - d: ekvipotencijalna linija za razinu vode 2
b c: procjedna - strujna linija za razinu vode l, stacionarno stanje
d - c: procjedna strujna linija za razinu vode 2, stacionarno stanje
Kod nasutih brana od kamenog nabačaja s glinenom jezgrom problem

nestacionarnog strujanja vode je znatno složeniji, jer uzvodna kosina nasipa nije
više ekvipotencijalna linija već slobodna površina te jedan dio vode iz nasipa
počinje teći prema uzvodnoj kosini brane. Ako je materijal propustan i lagano
spuštanje vodostaja prati sniženje razine vode u porama kamenog nasipa, u
uzvodnoj potpornoj zoni iznad razine vode u akumulaciji ne djeluju hidrodinamičke
sile.
Slika 2.2.2 l. Strujna mreža kod naglog spuštanja razine vode do dna
Za slučaj nestacionarnog strujanja uvjetuje se minimalni koeficijent sigurnosti

Fs=1.3.
Analiza naglog pražnjenja akumulacije

Analizira se samo uzvodna kosina s parametrima <p' i c' i određenim pornim
tlakovima u odgovarajućim zonama brane i podloge, koji se određuju mjerenjem
pornog tlaka u toku nedreniranih pokusa s konsolidacijom. Zahtijeva se minimalni
faktor sigurnosti Fs=1.3.
Primjenjuje se nedrenirani pokus s konsolidacijom jer najviše odgovara
prirodnom stanju. Podešavanjem bočnog pritiska u komori triaksijalnog aparata

192 ll. Brane
može se stvoriti naponsko stanje na uzorku koje približno odgovara stanju u

tijelu brane na određenoj dubini. Pri djelovanju vertikalnog pritiska na uzorak
kod konstantne vlažnosti proizvodi se lom uzorka uslijed smicanja isto onako
kako se događa u tijelu nasute brane i tlu pod opterećenjem. Pokus se vrši tako
da se najprije primijeni bočni pritisak i pod ovim pritiskom se dozvoli dreniranje
do konsolidacije, tj. do prestanka bočnih deformacija, a zatim se primijeni vertikalni
pritisak do loma ali bez dreniranja. Mjerenjima se dobiju i efektivni naponi 1' i °
°3' .
Napomena! Istraživanja su ukazala da se proračunata kritična ploha i realna
ploha loma ne moraju podudarati.
Neki propisi uvjetuju koeficijente sigurnosti ovisno o vrsti opterećenja: stalno,
promjenjivo i povremeno, i o visini brane,
Metoda konačnih elemenata

Metode granične ravnoteže i metode teorije plastičnosti, koje se najčešće koriste,
analiziraju ponašanje brane, odnosno stabilnost kosina u fazi nastupa sloma, tj,
kada se područje kosine nalazi u plastičnom stanju.
Metodom konačnih elemenata može se odrediti stanje napona i deformacija,
odnosno tom metodom analizira se raspodjela napona, deformacija i pomaka u
odabranim presjecima tijela brane.
U principu metoda konačnih ele.menata omogućava da se riješi svaki korektno
opisan problem u analizi nasute konstrukcije. Međutim, u praksi su nužna mnoga
pojednostavljenja, pa je za projektanta brane od posebnog značaja da shvati bit
i posljedice tih pojednostavljenja.
Znači, potrebno je inženjersko iskustvo. Pogrešna primjena numeričkih
računskih metoda, kao finijih metoda proračuna, može voditi u propast jednako
tako kao i nedovoljno precizne metode proračuna.
Metodom konačnih elemenata moguće je analizirati branu sa svim njenim
osobinama, kao što su heterogenost, anizotropiju, progresivni lom itd. Ovom
metodom uspješno se analizira kompleks brana i temelj.
Naime, razvoj metode konačnih elemenata, uz nelinearne veze napona i
deformacija, prvi put u povijesti razvoja nasutih brana, omogućio je analizu napona
i deformacija u svakoj promatranoj točki. Suvremena računala omogućavaju
tomografski prikaz naponskog stanja.
Za primjenu ove metode potrebno je definirati: geometriju, rubne uvjete,
opterećenjai svojstva materijala.
Kod geometrijskog opisa postavlja se osnovno pitanje odnosa geometrije
matematičkog modela prema geometriji stvarnog modela.Veoma važno mjesto u
formulaciji metode konačnih elemenata zauzima izbor samoga konačnog elementa.
Poseban problem se javlja kod nasutih brana s vodonepropusnim tijelom od
umjetnog materijala koji ima malu debljinu u odnosu na zone lokalnoga prirodnog
materijala od kojeg je izgrađeno tijelo brane.

2. Nasute brlUle 193
Kod razmatranja opterećenja treba imati u vidu, da je kod nasutih brana osnovno
statičko opterećenje vlastita težina. Za korektnu analizu napona i deformacija
potrebno je izvršiti simulaciju građenja brane s postupnim nanošenjem opterećenja;
analiza se provodi za 8 - 10 slojeva.
Opisivanje realnih osobina materijala najveće je ograničenje u primjeni metode
konačnih elemenata za analiziranje nasutih brana. Osnovna svojsta o kojima se
mora vodi računa su:
- nelinearnost veze napona i deformacija,
zavisnost deformacija od stvarnog toka napona,
zavisnost jednog dijela ukupnih deformacija od vremena:
konsolidacija, puzanje, tečenje,
- anizotropija,
- promjena zapremine pri smičućim deformacijama,
- diferencijalni pomaci različitih materijala na kontaktnim površinama.
Treba imati u vidu da na sva ova pitanja ne mogu dati odgovor laboratorijska
ispitivanja. Deformacijske osobine ugrađenog materijala najbolje se mogu mjeriti
na potpuno izgrađenom objektu. Zbog toga je neophodno objekte opremiti
instrumentima za kontrolu, koji služe i za širenje saznanja o ponašanju nasutih
konstrukcija.
Brana Teton je primjer točnog proračuna metodom konačnih elemenata, ali s
nedovoljno istraženim podacima i loše definiranim rubnim uvjetima. Veliki broj
pukotina koje su se pojavile u temeljima, uvjetovale su ispiranje jezgra na desnoj
obali, nakon čega je slijedio proboj brane; šteta se Cijeni na 400 milijuna USD
(publkacija SAD-a za rCOLD 1988.).
U konstrukcijama kod kojih dolazi do međusobnog kontakta materijala s
različitim deformabilnim osobinama, kao što su nasute brane svodonepropusnim
tijelom, moguća su diferencijalna pomicanja različitih materijala na kontaktnim
povrŠinama. Da bi se analizirao problem interakcije kontaktnih površina, u analizu
je potrebno uvesti takozvani spojni, kontaktni (interface) element koji omogućava
diferencijalne pomake različitih materijala na kontaktnim povrŠinama: ekran -
nasip, glinena jezgra filtarske zone, filtarske zone uzvodno i nizvodno potporno
tijelo.
Treba razlikovati dva stadija: kada na spoju ne dolazi do klizanja, jer nastaju
samo elastične smičuće deformacije i trenutak kada je napon na smicanje dostigao
otpornost spoja protiv smicanja i dolazi do klizanja (e!astoplastični Prandtl
Reussov reološki model). U pravilu mreža konačnih elemenata je gušća u
osjetljivijim dijelovima nasute brane (jezgra, ekran itd.>.
Stabilnost nasutih brana i zemljotresi

U praksi se stabilnost nasutih brana pri utjecaju zemljotresa pretežno analizira
pseudo - statičkim metodama uz uvođenje horizontalne komponente ovisne o
veličini inercijainih sila.

194 ll. Brane
Rezultantne sile mase pojedinih elemenata kliznog segmenta - p . g, iznad

plohe smicanja, ne djeluju vertikalno nego su otklonjene pod kutom li. Ako je
seizmičko ubrzanje a, onda sile gravitacije p . g i inercije a p . g daju rezultantu
s kutom otklona:
+/- li = arctg %
gdje je:
<Pb = ky . <Po - seizmički koeficijent brane,
<Po - seizmički koeficijent područja (K),
ky - faktor povećanja koji ovisi o geometrijskim karakteristikama
brane - visini i visinskom položaju promatranog kliznog
elementa; on se povećava od podnožja prema kruni brane,
Analiza stabilnosti za seizmičko opterećenje se provodi na svim promatranim
i analiziranim površinama smicanja. ..
Tablica 221
Stupanj potresa (MC S) 7 8 9
Seizmički koeficijent 0.025 0.05 0.1
Zahtijeva se minimalni koeficijent sigurnosti Fs=l.l,

Prethodni postupak pretpostavlja da su brane kruta tijela, iako je dosta rano
uočeno da se brane ne ponašaju kao kruti oscilatori. Neki autori smatraju da
branu od kamenog nabačaja, kao i svaki nasip, treba gledati kao kruto plastičan
sustav,
Metoda proračuna s varijacijom horizontalnoga seizmičkog ubrzanja s visinom
brane uvedena je poslije 1959. Slijedeći korak je bio da se komponenta
horizontalnoga seizmičkog ubrzanja temelji na teoriji elastičnosti i dinamičkim
karakteristikama materijala ispune, koristeći zabilježeni spektar ubrzanja (mls 2 )
na pregradnom mjestu ili, ako to nije moguće, onda za cijelo područje.
Međutim, 1965. dokazano je da maksimalno ubrzanje od zemljotresa u brani
ne traje dovoljno dugo da izazove slom, te je predložen proračun potencijalnog
pomjeranja, odnosno klizanja jednog dijela kosine brane, koje je prouzrokovano
seizmičkim opterećenjem - ubrzanjem. Prema Newmarku promatra se klizanje
krutoga kliznog bloka (sliding block analysis), prema donjoj skici. Za veličinu
proračunatog kritičnog (maksimalnog) pomaka povećava se debljina jezgre i
prelaznih filtarskih zona (vidi poglavlje: Aseizmičko projektiranje hidrotehničkih
građevina).
Slika 2.2,22. Kruti klizni blokovi - shema

2. Nasute brane 195
Ponašanje nasutih brana, kao i analiza deformacija, uslijed dinamičkih

opterećenja je vrlo kompleksna i nije linearan problem. Prethodna metoda se
stalno usavršava i upotrebom računala sve više je prisutna u dinamičkoj analizi
ponašanja nasutih brana kod snažnih seizmičkih udara.
Treba istaći da brane od kamenog nabačaja, sa stabilnim uzvodnim inizvodnim
kosinama .. širokom jezgrom i prijelaznim filtarskim zonama, predstavljaju vrlo
povoljan tip brana za preuzimanje seizmičkih sila. Brana i vodonepropusna jezgra
(glinovita) obično se dobro prilagođavaju različitim pomacima bez štete za
stabilnost ivodonepropusnost.
Kada se radi o nasutim branama s vodonepropusnim betonskim ekranima
potreban je oprez, jer prijeti opasnost od diferencijainih pomaka.
Neki autori ističu da nasute zemljane brane imaju nizak modul smicanja (G)
i zbog toga kod njih postoji opasnost od rezonancije između perioda oscilacije
tijala brane i seizmičkog udara.
Prema knjizi: Les barrages en terre, teoretski izraz za period slobodne oscilacije
brane, uz određena pojednostavljenja bio bi:
Ts =261H{f; (s)
gdje je:
H visina brane,
p - gustoća,
G - modul smicanja.
Terzaghi smatra da je s gledišta utjecaja potresa na nasute brane najvažnije da

gustoća nasipa bude veća od kritične gustoće, tj. gustoće pri kojoj su čestice tako
poredane da kod sloma smicanjem ne dolazi do promjene volumena.
Poseban problem kod nasutih brana od sitnozrnih materijala jest tikve/akcija
kod snažnih seizmičkih udara. Proces Iikvefakcije jeste pretvaranje rastresite zrnate
sredine u tekuće agregatno stanje pod utjecajem vibracija (rapid granular
instantaneously flow), uslijed brzog porasta pornog tlaka. Prema literaturi ako je
propusnost pješčanog naSipa veća od 1 cm/s, nema opasnosti od likvefakcije, jer
brže dolazi do disipacije pornog tlaka nego što ga zemljotres može generirati.
Općenito, opasnost od Iikvefakcije prijeti saturiranim nekoherentnim nasipima i
tlima u kojima se može razviti pomi tlak. Primjer likvefakcije tla je brana Eildon.

196 IL Brane
nivo vode na dan potresa
prirodno .:;.tIO;;...c:_ _ _ _ _ _ _ _ _.....
Nakon izgradnje 1927.
tres.
Nakon potresa 1929.
Slika 2.2.23. Brana Eildon - USA, nakon rekonstrukcije
Pri građenju nasutih brana treba voditi računa o tlu na kojem se brana fundira,
jer se izvođenjem više može utjecati na tijelo brana nego na tlo. Što se tiče tala,
ona se mogu podijeliti na manje i više seizmički opasna. Manje seizmički opasne
su: čvrste i zdrave stijene na zemljinoj površini jer one prenose ubrzanje potresa
ravnomjerno. Seizmički opasna tla su rastresita tla sa sposobnošću upijanja vode,
šut, glina, močvarna tla.
Iskustva s oštećenih brana u prošlosti, koja su izazvana potresima, ukazuju na
slijedeće:
- rušenje brana izazvano kretanjem rasjeda u temelju brane,
gubitak visine brane zbog intenzivnog slijeganja,
- gubitak stabilnosti kosina uslijed dinamičkog utjecaja zemljotresa,
- gubitak visine brane zbog lokalnog odronjavanja materijala nasipa
na uzvodnoj i nizvodnoj kOSini,
- klizanje cijele brane u osnovi, .
povećanje filtracije vode kroz pukotine u tijelu brane, koje su
generirane zemljotresom,

2. Nasute brane 197
preljevanje krune brane iazvanim valovima (slatkovodni cunami

valovi ili seiche),
- preljevanje krune brane zbog odronjavanja većih stijenskih masa
na obalama akumulacija,
oštećenje organa za kontrolu i evakuaciju velikih voda (ispusti i
preljevi).
Sve gornje pojave pojedinačno ili u kombinaciji su ujedno kriteriji za istraživanje
seizmičkeotpornosti i stabilnosti.
355 m
347 UZVODNO NIZVODNO
341
335 Pjdčani
329
323
317 =~"""',"",=-."". __
311
3OS~=~;;J.i;;i.~=
-150
Centralni presjek prije potresa 9. veljače 1971.
Centralni presjek nakon potresa 9. veljače 1971.
1.1
Uvaljana
ispu n a
D
Hidrauli~ka
ispuna-Akriljac ispuna
iz temelja
E;j
Hidrauli~ka
-pijesak -
•
Kameni
nabačaj
drena~a
lliII
Glineno
jngro
~
Aluvij
~..
.!.~';
Pije~čani
pok ,;vač
10
-..
.....
•
E
O
'f
J 10
O 5 10 15 seko
Akcelerogram potresa
Slika 2.2.24. Likvefakcija brane Lower San Fernando SAD

198 H. Brane
2.4. STIŠLJIVOST - DEFORMACIJE BRANE I TEMELJA
Materijali ugrađeni u tijelo nasutih brana, bilo da su prirodno taloženi

(hidraulički naplavne brane) ili nasuti i zbijeni, deformiraju se pri opterećenju
kako u vrijeme građenja tako i u vrijeme eksploatacije.
Temeljna karakteristika stišljivosti jeste slijeganje brane, tj. mogućnost nastanka
deformacija tijela brane i temelja bez ugrožavanja stabilnosti i sigurnosti brane.
Kod određivanja konstruktivnih dimenzija nasutih građevina treba analizirati
slijeganje brane i njene podloge, prvenstveno zbog njenoga konstruktivnog
nadvišenja.
Za proračun je potrebno poznavati modulstišljivosti sloja koji se sliježe i
rasprostiranje polja naprezanja. Koristi se teorija Boussinesqua za homogeni i
izotropan elastičan poluprostor. Na osnovi koeficijenta konsolidacije i vremena
trajanja konsolidacije određuje se vremenski tijek slije ganja. Uzimajući u obzir
konsolidaciju koja će se izvršiti u tijeku građenja, proračunava se veličina slijeganja
i za tu vrijednost daje se nadvišenje krune brane s određenim koeficijentom
sigurnosti. Proračunom se trebaju obuhvatiti i sJijeganja u temeljima, koja duž
temelja mogu biti različita zbog heterogenosti i izotropnosti materijala. Kod
sJijeganja brane dolazi do vertikalnih i horizontalnih pomaka pojedinih točaka na
tijelu brane. .
Slijeganje tijela brane ovisi kako o kompresijskim karakteristikama, tj. stišljivosti
nosivih potpornih zona, tako isto i o stišljivosti jezgre.
6. 1 > ~2 > ~3
u realnosti to 'El krivul'a
,fl.
~1 > ~4 > ~5
Presjek brane A A
veće manje
Slika 2.2.25. Vertikalno slijeganje - shema
Napomena: dimenzije de/ormirane

Uzdužni presjek brane
I
A
veći manji
Slika 2.2.26. Horizontalni pomaci - shema
Treba napomenuti da je slijeganje nasutih zemljanih brana veće od slije ganja

kamenog nasipa. Slijeganje brana od zbijenoga kamenog materijala teoretski nije
potpuno riješeno. Mogu se naći razne empirijske formule po kojima se računa
veličina slijeganja kamenog nasipa. Postoji slav da je slijeganje glinene jezgre
mjerodavno za ukupno slijeganje brane. Za svaku branu neophodno je odrediti
njene deformacije za tri karakteristična vremenska razdoblja;
- u periodu građenja,
- za vrijeme prvog punjenja akumulacije,
- u eksploatacijskom periodu.
Kod nasutih brana od kamenog nabačaja grubo se računa da vertikalno slijeganje
iznosi do 2% visine brane u datom presjeku.
Tijekom eksploatacije akumulacije s posebnom pažnjom treba kontrolirati
uzdužne i poprečne diferencijalne pomake odabranih točaka na kruni.
Glinena jezgra
Osnovna karakteristika glinene jezgre je koeficijent filtracije - K i indeks
plastičnosti - Iv Širina - debljina jezgre ovisi o visini brane i izboru materijala za
jezgru (tako na primjer za branu Lazići visine 131 m, odabrana je širina jezgre
0.27 H, gdje H visina uspora).
Posebnu pozornost treba posvetiti kontaktu jezgre s tlom. Poboljšanju kontakta
doprinosi temeljna ploča i blagi nagib temeljne spojnice na uzvodnu stranu.
Temeljna ploča može imati kontrolnu i injekcijsku galeriju, ali ima primjera i bez
galerije ili galerije bez ploče po temeljnoj širini jezgre. Galerije služe za kontrolu
i injektiranje.

100 IL Br(lne
~- . "'*.
.~ •.. . :. .~.·O:· ~ '. "
~
Slika 2.2.27. Temelji jezgre
a • zone smanjene zbijenosti
Slika 2.2.28. Brana Lazići (H - 131 m, 1982.)
Vrijeme konsolidacije glinene jezgre teoretski je beskonačno. Proračun toka

deformacija se vrši na osnovi rezultata edometrijskih pokusa kompresije, na
uzorcima gline koja će se ugraditi u jezgru, sa spriječenim bočnim deformacijama.
Na kontaktnoj površini glinene jezgre s kamenim nasipom dolazi do utjecaja
trenja na granici jezgre, te se tangencijalni naponi na graničnoj plohi "jezgra -
kameni nasip" prenose na nasip i dio težine jezgre preuzimaju potporna tijela.
Međutim, u praksi su registrirane pojave da su susjedne zone "visile" na jezgri.
Kao što se istaklo, deformacije nasutih brana ne manifestiraju se samo

vertikalnim pomacima - slijeganjem, nego i horizontalnim pomacima okomito i u
smjeru uzdužne osi brane. Osim toga, mogu nastati neravnomjerna slijeganja i
diferencijalne deformacije među pojedinim zonama u brani, a tako isto i po
perimetru temelja. Na to utječe, između ostaloga, neravnomjerno zbijanje, neujednačeni
kvalitet materijala u brani i geometrijski oblik pregradnog profila (V ili li oblik).
NajveĆi horizontalni pomaci obično se javljaju tijekom prvoga punjenja
akumulacije, koje mora biti programirano. li pravilu oni su manji od vertikalnih
slijeganja.
Kao posljedica raznih odnosa "potporno tijelo - prelazne zone - jezgra", u
glinenOj jezgri mogu se javiti pukotine, koje su prouzrokovane raznim utjecajima
i zavisno od toga mogu imati različite pravce, i veći ili manji utjecaj na sigurnost
brane.
Proučavanje pukotina, prema pregledano; literaturi, počinje početkom 60-tih
godina (Rajčević - The Engineering of Large Dams, Thomas, H.). Pojavu pukotina
mogu izazvati: neravnomjerno slijeganje, "vješanje" jezgre i razlike uslijeganju
susjednih zona.

2. NllSute brll1Je 201
1. Neravnomjerno slijeganje može biti izazvano aSimetrijom profila, strmim

bokovima, naglim preiomima u temeljnoj spojnici, slijeganjem temelja, uskim
dolinama i slično. Tako se u pojedinim zonama jezgre javljaju naponi zatezanja
ili "zasvođenja" uz nastajanje pukotina.
U ovom slučaju pukotine su orijentirane poprečno na jezgru i praktično
predstavljaju opasnost za objekt. Da bi se izbjegle pukotine treba postići manje
slijeganje jezgre u centralnom dijelu, čime se smanjuju naponi zatezanja u gornjim
zonama jezgre na bokovima. Prema Rajčeviću, preporuča se zoniranje jezgre i
shodno tome u srednjem dijelu se ugrađuje manje deformabilan materijal (na
primjer pjeskovita glina CL - SC), a u zatezne zone na bokovima materijali koji
mogu podnijeti veće deformacije bez pojave pukotina (glina visoke plastičnosti
CH), ili glina s vlagom iznad granice plastičnosti (Nonveiller).
L' U_
"';I
a) _
a - glina visoke plastičnosti l. vlažnost 10% iznad granice plastičnosti

b - pjeskovita glina 2. vlažnost 3% iznad granice plastičnosti
3. zemljani materijal na granici
plastičnosti (prema Rajčeviću)
Slika 2.2.29. Plastične zone u glinenoj jezgri brane
Znači, pri vrhu jezgre, na dijelu bokova, u zoni gdje se prema proračunima
javljaju naponi zatezanja, ugrađuje se visoko plastična glina (slika a). U tom cilju
vrše se i odgovarajuća ispitivanja gline na zatezanje (Maksimović - 1979.). Shodno
prethodnim principima izgrađena je brana Lazići (Sandić 1982.).
Pucanje jezgre nasipa, kao razultat diferencijaInih slijeganja, naročito blizu
strmih bokova, prouzrokovalo je eroziju velikoga broja brana. Ova se erozija
može spriječiti šahtnim (chimney) drenažama i samosanirajućim uzvodnim filtarskim
slojeVima. Primjena Terzaghijeva kriterija, kao što se vidi na str. 179 za dati
primjer, u slučaju fine sitnozrne gline, prvi filtarski sloj uz glinenu jezgru sadrži
mnogo prašinastih čestica pa postaje koherentan kod prolaza procjedne vode, što
bi trebalo izbjegavati kod prvoga nizvodnog filtarskog sloja uz glinu. Takav filtarski
sloj s uzvodne strane (crack stoppef) ima pozitivan utjecaj na samobrtvljenje
pukotina koje mogu nastati u kritičnoj zoni.
Opasnost od diferencijainih deformacija po perimetru temelja naročito prijeti
nasutim branama s uzvodnim betonskim ekranima (brana Rama).
Često kao mjera predostrožnosti osovina nasutih brana izvodi se u luku s
uzvodnom konveksnom zakrivljenošću (brana Peru ća, brana Lazići R = 800 m,
f = 6.8 m), tako da pritisak vode u jezgri izaziva lučno djelovanje, koje teži da
spriječi deformacije u zonama zatezanja i otvaranje poprečnih pukotina u jezgri.

202 II. Brane
2. Veća stišljivost jezgre od susjednih zona sa strane jezgre izaziva "vješanje"

jezgre za ove zone, kod njezina slijeganja. Pukotine su subhorizontalne i također
ugrožavaju sigurnost brane. To se nastoji izbjeći sa zonama smanjene zbijenosti
s uzvodne i nizvodne strane jezgre (brana Lazići). Odnosno, u zoni određene
širine s uzvodne i nizvodne strane ugrađuje se materijal s manjim zbijanjem (npr.
samo prolazom vozila). Osim toga usvajaju se filtarske zone veće širine, kako bi
se pri pojavi pukotina spriječilo ispiranje čestica iz jezgre i omogućilo njezino
samobi1:vljenje, odnosno samozapunjavanje pukotina.
Sličan efekt izaziva i slijeganje u temeljima nasutih brana, kada susjedne zone
"vise" na jezgri, radi većeg slijeganja u temeljima susjednih zona.
"R~ea",ln",a,-,l",in",iJa,-s",-li:l!jeg:l1!'a~n",ja,- _ _ _ / -
Slika 2.2.30. Poprečni presjek - subhorizontalne pukotine u glinenoj jezgri
3. Razlike u slijeganju susjednih zona (prijelaznih ili potpornih) također mogu

prouzročiti približno vertikalne pukotine koje su paralelne s uzdužnom osovinom
brane. Takve pukotine nisu opasne za sigurnost brane iako je vodonepropusna
jezgra oslabljena.
Slika 2.2.31. Subvertikalne pukotine paralelne s osi jezgre

2. Nasute brane 203
2.5. GEOMETRIJSKE I KONSTRUKTIVNE KARAKTERISTIKE
Većina nasutih brana ima os brane u pravcu. Suvremena rješenja usvajaju

konveksno zakrivljenu os brane, koja (eventualno) nešto povećava obujam brane.
Širina krune brane ovisi o r~dnom prostoru kOji je potreban u izvedbi i u
eksploataciji kao prometnica. Širina krune brane osim toga utječe i na sigurnost
od posljedica eventualnog prelijevanja, i to u područjima velike seizmičke
aktivnosti.
Postoji veći broj empirijskih kriterija od kojih se ističu:
US Bureau of Recamation: B liS H + 10 (ft) H najveća visina (ft)

T.T. Knappen: B = 1.65 ..[ii (m)
E.F. Preece: B = 1.10 ..[ii + 1 (m) H - najveća visina (m)
Kada je preko krune brane predviđen javni promet moraju se poštovati postojeći
propisi za projektiranje prometnica.
Visina brane iznad uspora

Izgradnjom evakuacijskih organa ogramcava se razina vode u akumulaciji u
vrijeme velikih vodnih valova. Time se isključuje mogućnost prelijevanja preko
krune brane. Prelijevanje preko brane predstavlja najveću opasnost za ovaj tip
brana.
Proračun slobodne visine brane temelji se na pretpostavci da će se maksimalni
poplavni val dogoditi kod pune akumulacije i da će se u isto vrijeme razviti, zbog
djelovanja vjetra, određene vjerojatnosti pojave, veliki valovi u akumulaciji.
Prema tome slobodna visina brane je funkcija visine vala i hidrodinamičkog
učinka vala na kosini brane, pri maksimalnom vodostajU u akumulaciji.
Da bi se odredila slobodna visina brane (freeboard), mora se poznavati visina
vala, za pojavu vjetra odabrane vjerojatnosti pojave, visina izdizanja nivoa jezera
zbog djelovanja vjetra i visina penjanja valova uz kosinu brane .. Prema američkom
iskustvu treba računati sa stogodišnjim vjetrom.

204 ll. Brane
žlijeb
brijeg dol brijeg

,
.... > - - - - - -......,,.
..- ~----~ .......,.....>---..::....:'---....,
Slika 2.2.32. Osnovne karakteristike vala (Kiselev, Spravočnik)
Visina vala prema Creageru određuje se na osnovi brzine vjetra i dužine

akumulacije izložene vjetru određenih karakteristika; odabire se veća vrijednost
visine vala.
h =_I_. LO.37 ·WO.48 (m)

v 3.41 r
Radi potiskivanja vode prema pregradi dolazi do izdizanja srednje linije vala;
prema istom autoru to izdizanje je dato sa:
W2·L·cosa
hd = 70000D (m)
gdje je:
L - duljina vala (m),
W - brzina vjetra (km/h),
Lr - dužina razgona, dužina na kojoj djeluje vjetar (km),
D dubina jezera (m),
a kut između smjera dominirajućeg vjetra i okomice na uzdužnu
os brane.
U literaturi postoje i druge formule za proračun karakteristika vjetrom izazvanih

valova. Treba imati u vidu da trajanje vjetra također utječe na karakteristike vala;
što vjetar duže puše valovi se brže kreću, a dužina i period vala rastu. U nekim
slučajevima se mora voditi računa o povremenim periodičnim oscilacijama vode
u akumulacijama, koje mogu biti izazvane barometarskim tlakom itd. U stručnoj
literaturi ti su valovi poznati kao stoj ni valovi ili seiche. Obično se usvaja da je
visina tih valova:
Za izbor vjetra koristi se takozvana "ruža vjetrova", (km/h)

2. Nasute brane 205
Slika 2.2.33. Ruža vjetrova ili vjetrulja
Hrvatski nazivi nazivi Međunarodne kratice
o (360) Sjever Tramuntana N (north)

45 Sjeveroistok Grego (Bura) NE (north-east)
90 Istok Levanat E (east)
135 Jugoistok Šilok <Jugo) SE (south-east)
180 Jug Oštro S (south)
225 Jugozapad Lebić SW (south-west)
270 Zapad Pulenat W (west)
315 Sjeverozapad Maestral NW (north-west)
8 smjerova vjetra

206 IL Brane
Slika 2.2.34. Akumulacija i razgon vjetra
Poseban problem kod nasutih brana predstavlja penjanje vala uz uzvodnu

kosinu zbog loma vala. Zalet vala uz kosinu s tečenjem vode niz kosinu ima
erozijsko djelovanje i postoji opasnost stvaranja erozijskog žlijeba. Uzvodna kosina
u tom području mora biti zaštićena.
Prema Crea geru to penjanje vala dato je odnosom:
hz e 1.4 ~
Slika 2.2.35. Penjanje vala uz kosinu i valobran

1. oscilatoma kretanje vala, 2. translatoma kretanje vala,
3. lom vala, 4. Zalet vala
Za visinu penjanja vala uz kosinu postoji više empirijskih izraza.
Prema ruskoj literaturi: hz::O 3.2 k· ~ (m)

m
gdje je:
k - koeficijent hrapavosti: kameni nabačaj - 0.77, beton 1.0,
m koeficijent pokosa, etg a. (tg a. e lim).
Prema američkoj literaturi: hz = 0.29 - 1.87) ~

2. Nasute brane 207
Uslijed penjanja vode uz pokos nastaje uzdužno kretanje vQde uz pokos zbog
čega se mogu pojaviti erozijske brazde ili jame. Zbog toga je potrebno predvidjeti
zaštitu pokosa od erozijskog djelovanja valova; na primjer, pomoću zaštitnog
sloja od grubih kamenih blokova ("rip - rap"), za čije dimenzije (d) postoje razne
empirijske formule i kriteriji, kao:
d=_I_. l+m2 hv (m)

Pk-1 m(m+2)
Pk zapreminska gustoća kamena (t/m 3) ,
m koeficijent pokosa,
a kut pokosa,
hv - visina vala.
Prema istim ruskim kriterijima masa kamena u nasipu mora biti:
Ms = Fs . 11 hv (kg)
gdje je Fs faktor sigurnosti.
Za zaštitu krune brane od djelovanja valova, naročito kada su nesigurni elementi
proračl.ma valova, primjenjuju se zaštitni parapetni zidovi kao valobrani, koji
često imaju i svrhu ukrašavanja, odnosno razbijanja jednolične linije krune nasutih
brana.
Međunarodna komisija za visoke brane - ICOLD propisala je slobodnu visinu
brana (freeboard) iznad maksimalne razine vode u akumulaciji tako da se moraju
odrediti i uzeti u proračun:
visina vala,
- penjanje vala (run up),
- izdizanje srednje visine vala,
- seiche efekat.
Projektiranje i tehnologija izgradnje nasutih brana u stalnom je razvoju, ovisno
i o geografskom području i klimatskim uvjetima. Dugačke zime u Norveškoj
uVjetovale su izgradnju nasutih brana od kamenog nabačaja. Prva brana od
kamenog nabačaja izgrađena je 1924. godine. Od 290 postojećih brana, 174 brane
su nasute, od toga 161 brana je kameni naSip: 111 brana ima nepropusnu jezgru
glečerskog porijekla, 9 brana ima betonsku jezgru, 7 brana je s asfalt - betonskom
jezgrom 0993. dvije brane bile su u gradnji), 4 brane imaju kamen - bitumen
jezgru, 25 brana imaju uzvodni nepropusni ekran betonski, 1 brana asfalt betonski
i 1 brana drveni CH 52 m, L 970 m, volumen nasipa 860000 m 3, izgrađena 1956.
- 1959.)
Najviša izgrađena brana a asfaltbetonskom jezgrom je brana Starvatn, visine
90 m, dužine u kruni 1472 m i obujma nasipa 9.5 milijuna m 3 . Debljina asfalt-
betonskoge jezgre je 0.5 m u kruni i 0.8 m u dnu. Brana je izgrađena u periodu
1981. - 1987.

208 II. Brane
"
- Sc.le
'.1(1f'!1
Betonski prag - detalj
Scale
lD -1-
Slika 2.2.36. Storvatn brana - Norveška
1. asfalt-betonska jezgra, 2. višeslojni filtri. 3. prijelazne zone (drobljenac 0-200 m),

4. kameni nasip kompaktiran vibrovaljcima u slojevima 0.8 m (4a) i 1.6 m (4b)

2. Nasute brane 109
Brana Mica - Kanada, visine 244 m, ima nepropusnu jezgru od glečerskog

materijala.
Slika 2.2.37. Brana Mica

Kanada
l. jezgra od glečerskog
materijala u slojevima od 250
mm, 2. pijesak i šljunak u
slojevima od 300 mm,
3. pijesak i šljunak u slojevim
od 600 mm, 4. krupno kamenje
u slojevima od 600 mm.
Francuski inženjeri (Coyne-Berllier, Soletanche) prvi su predložili branu od
kamenog nabačaj a s vertikalnom injektiranom jezgrom.
zaAtitni zid od valova _ _.1'--....
___...'>..,_.- fina kamena sitnež injektirana

injekcijskom pjenom (cement,
deterdžen~ silikatne soda)
Kameni nabaćaj
InjeKcijska galerija
Slika 2.2.48. Nasuta brana s injektiranom jezgrom
Mnoge nasute brane izgrađene u SAD-u za potrebe rudnika imale su drvene

uzvodne vodonepropusne ekrane, koji su zbog mnogih nezgoda danas napuštene.
Brana Congsvel - SAD, visine 85 m, imala je ekran od betona koji je nanešen
pneumatskim putem, u dnu debljine 60 cm i u vrhu 30 cm. U prosincU 1933. i
siječnju 1934., nakon velikih kiša, došlo je do slijeganja nasipa i betonski ekran
bio je razoren. Mlazni beton je 1934. otklonjen i zamijenjen drvenim ekranom.
Drveni ekran se sastojao od tri sloja dasaka od 50 mm, koje su bile užijebljene
i preklopljene. Površina drvenog ekrana bila je 15000 m 2 Međutim, kod 63 m
visine uspora gubitak vode je bio 3.5 m 3/s.
Brana Salt Springs izgrađena u Kaliforniji 1931., visine 100 m izapremine
nasipa 2.4 milijuna m 3, imala je uzvodni vodonepropusni ekran od armiranog
betona, koji je položen na kosi zid od kamenih blokova u suho, težine do
150 kN.

210 II. Brane
-'-----27Im-----i
Slika 2.2.39. Brana Salt Springs, SAD
l. kameni nabačaj, 2. zid od kamenih blokova, 3. armirano betonski ekran,

Brana Rama, uvaljani kameni nasip s armirano betonskim ekranom, visine 103
m igrađena je 1969. na istoimenoj rijed u Hercegovini. Armirano-betonski ekran
ima horizontalne i vertikalne kontrakcijske spojnice. U tijeku eksploatacije uslijed
slijeganja došlo je do proboja vode na desnom osloncu brane, na kontaktu
armirano-betonskog ekrana i oslonačkog praga (kontrolna galerija).
Slika 2.2.40. Nasuta brana Rama - situacija
l. kruna brane, 2. armirano-betonski ekran, 3. kontrolna galerija i oslonački prag

ekrana, 4. drenažna galerija, 5. temeljni ispust, 6. zatvaračnica, 7. slapište
temeljnog ispusta, 8. preljev. 9. dovodni tunel za HE Rama, 10. zatvaračnim

2. Nasute brane 211
Slika 2.2.41. Nasuta brana Rama. poprečni presjeci
l. armirano-betonski ekran, 2. krupni kamen ručno složen, 3. kameni nasip.

4. kontrolna ga/erija i oslonački prag ekrana, 5. drenažna ga/erija
Poteškoće koje su se javile u eksploataciji nasutih brana ovog tipa, kao i

tehnološki napredak u pripremi i ugradnji materijala, uvjetovali su da se kod
suvremenih rješenja izbjegne veliki broj horizontalnih spojnica. Kao primjer takvog
rješenja prikazana je brana Fonce - Kolumbija. Projekt hidroenergetskog postrojenja
Fonce, Pi - 520 MW, u kršu Južne Amerike, izrađen je 1984. od strane Inginieros
Consultores Ingenieria e Hidrosistemas. Bogota (konzalting. P. Stojić - Split.
W.D. Page - San Francisco, ].H. Mariilo-Caracas). Projekt je dobio Nacionalnu
nagradu Kolumbije.
Slika 2.2.42. Nasuta brana Fonce. H - 105 m, L - 600 m, V - 3.8.106 m 3

212 ll. Brane
Na rijeci Uvcu, desnoj pritoci r. Lima, 1959. izgrađena je nasuta brana Radoinja
s asfalt betonskim ekranom.
:!Ir 812.00
Detalji krune i oslonačkog praga

1. beton
2. porozni beton
3. dva sloja asfalt·betona .
4. zaštitna obloga od armiranog·
betona
5. parapetni zid
6. oslon ački prag
Slika 2.2.43. Brana Radoinja. H - 42 m. L - 361 m, V - 115· ]03 m3

l. asfalt betonski ekran, 2. glinovita ispuna,
3. kamen ručno slagan, 4. kameni nabačaj
Ghrib, brana u Alžiru s asfalt-betonskim ekranom, visine 65 m i dužine u kruni

283 m, izgrađena je 1938; početak gradnje brane bio je 1926., a izgradnja svih
hidrotehničkih objekata završena je 1943. Oštećenja zaštitnoga i dva sloja asfalt-
betona 1953. prijetila su havarijom brane. Obnove i rekonstrukcije 1954, 1963. i
1970. nisu bile uspješne i javljaju se nova znatna oštećenja. Potpunu obnovu
7400 ml vodonepropusnog ekrana, iznad kote 408 m n.m., izvelo je poduzeće
G.P. Melioracija - Split u periodu 1990. 1992., na osnovi projekta Elektroprojekta
- Zagreb.

1. Nasute brane 213
Slika 2.2.44. Brana Ghrib, V - 700· 103 m3 i hidroelektrana, Pi - 2· 5 MW
U Papuanskoj Novoj Gvineji 1963. godine izgrađena je nasuta brana Sirinumu

koja ima čelični ekran od ploča 9.1x9.1 m, debljine 6 mm; čelične ploče su
spojene fleksibinim dilatacijama, koje dopuštaju ekspanziju i kontrakciju uslijed
temperaturnih utjecaja. Čelične ploče leže na pješčanoj podlozi debljine 1.0 m
(4)18 - 37 mm) i sidrene su u nasip (kameni nabačaj, 1OoAJ> 110 mm, 50% > 380 mm).
Podnožje nizvodne kosine, dio ispod berme armiran je čeličnom mrežom (nasip:
50% > 450 mm, min. 150 mm).
5.25m
-1 f-
Slika 2.2.45. Brana Sirinumu, H - 32 m
Nasuta brana Aquada Blanca u Peruu na visini 3671 m n.m., visine 43 m ima
također ekran od čeličnih ploča, koje su fleksibilno spojene. Brana je izgrađena
u kanjonu oblika "U". Opravdanje za primjenu čeličnog ekrana nalaze se u teškim
klimatskim uvjetima i obliku kanjona, jer izgradnju betonske brane nisu dopuštali
klimatski uvjeti.
Izgradnja velikih nasutih brana u Hrvatskoj usko je vezana za djelatnost prof.
Nonveillera. Uz već spomenute brane Peruću i Sklope potrebno je istaći i nasute
brane: Lokvarka (1953): H - 51.5 m, L 276 m, V - 600.10 3 m 3 , Kazaginac (971):

214 II. Brane
H - 19.3, L 2909 m, V - 1700.10 3 m 3, Podgradina (1971): H - 10.0 m, L - 1675 m,

V - 262.10 3 rn 3 . Autor ističe da je svoju inženjersku aktivnost počeo, kao izvođač
(G.P. Hidroelektra Zagreb), na izgradnji brane Lokvarka.
1. ulazna građevina
2. preljev
3. obilazni tunel
4. zatvaraćnica
Slika 2.2.46. Nasuta brana Lokvarka, situacija
Slika 2.2.47. Nasuta brana Lokvarka, poprečni presjek
1. kameni nasip - dolomit, 2. troslojni filtar, 3. glina. 4. injekcijska zavjesa,

5. kameni nasip trošni škiljac. 6. jedri škriljac. 7. drenaža, 8. balast

2. Nasute brane 215
Slika 2.2.48. Nasute brane Kazaginac iPodgradina

1. §ljunak, 2. glina, 3. jiltar, 4. kamena obloga, 5. injekcijskih zavjesa
Izbor velikih vodnih valova za dimenzioniranje preljeva, položaj preljeva i

temeljnih ispusta kod nasutih brana ima veliki značaj za njihovu sigurnost i
sigurnost nizvodnog područja. Hidrotehničke gradevine za evakuaciju velikih
voda, njihovo dimenzioniranje i izbor hidromehaničke opreme obrade ni su u
poglavlju: Objekti za evakuaciju velikih voda, knjiga 2.
Zbog izuzetnog značaja za nasute brane u ovom poglavlju daje se poseban
osvrt. Kod starijih rješenja preljev je po pravilu bio smješten izvan tijela brana s
tunelskim odvodom vode ili brzotokom. Kod toga su se razlikovali bočni, čeoni
i šahtni preljevi. Na nekim branama korišteni su toranj i sifonski preljevi. Za
temeljne ispuste obično se koriste obilazni (optočni) tuneli koji su se koristili za
evakuaciju vode u tijeku gradenja.
1. 2. 3.
Slika 2.2.49. Preljevi s tunelskim odvodom vode Slika 2.2.50. Si/onski preljevi na
1.- bočni, 2.- čeoni, 3.- §ahtni boku i u obliku tornja s
odvodtJm kroz tijelo nasute brane

216 II. Brane
Slika 2.2.51. Nasuta brana Karlos Manuel - Kuba, s čeonim preljevom na

boku i brzo tokom Qp = 3660 m31s
Smionost projektanata, praćena iskustvom, znanjem, rezultatima laboratorijskih

ispitivanja, izborom materijala i tehnologijom ugradnje, te rezultatima promatranja
već izgradenih objekata, postaje sve veća. Danas su relizirane nasute brane s
preljevima, ispustima i hidroelektranama smještenim u nasipu brane.
Slika 2.2.52. Nasuta brana Mangačaurska - Rusija (Qp

2. Nasute brane 217
Slika 2.2.53. Nasuta brana Iri! Emda Alžir (Qp 2500 m3/s)
1. zahvat vode za HE
2. hidreoelektrana
3. kruna šahtnog preljeva
4. pristupna galerija HE
5. odvod vode
6. podnožje brane
7. konstruktivne spojnice
Karakteristike HE:
m
25 MW
45 m 3/s
Slika 2.2.54. Brana i hidroelektrana Djatiluhur - Indonezija

Treba skrenuti pažnju da se prema prikupljenim informacijama prikazano
rješenje ne smatra uspjelim, zbog poteškoća koje su se javile u eksploataciji.
Nasuta brana Chaffey Australija, i prateći hidrotehnički objekti preljeva, zahvata
vode za natapanje i ispusta, primjer je složene hidrotehničke građevine.
Odr dni kana I

Uni~lač enll'gije
Preljev i obilazni tund
PRESJEK A-A
VISINA BRANE ....................................... ," . 54 m
..... DUŽiNA U KRUNI

EiJR!NA U DNU
VOLUMEN NASIPA
H. 420 m
. 200
1 275000 m3
fl'I:
------"'"..----------
Slika 2.2.55. Nasuta brana Chaffey, situacija, poprečni presjeci A-A C-C

Građevina za zahvat vođe u tijelu nasUle brane, prema talijanskoj literaturi
(Mainardis), za jednu hidroelektranu realizirana je u Šveđskoj. Slika se prilaže
kao ilustracija inženjerske smionosti i kreativnog duha.
Slika 2.2.56. Nasuta brana sa zahvatnom građevinom u tijelu brane
Kod prikazanih rješenja najveći problem je bio kako osigurati intiman kontakt
betonske konstrukcije, nasipa i Vodonepropusnog ekrana ili jezgra.
U praksi se susreću kombinirana rješenja betonskih gravitacijskih i kontrafornih
brana s nasutim branama. Kontakt dviju hidrotehničkih građevina različitih
deformabilnih karakteristika mora biti projektiran s posebnom pozornošću. Taj
kontakt ne smije biti put proboja vode.
P. Stojić - Hidrotehničke građli!vine

220 II. Brane
i-
I
I 1 2 1. betonski zid
I strojarnice
II I
'"••••
2. nasuta brana,
pijesak i šljunak
"'8"~'
3 co
ci
4 '. 3. asfalt-betonska
I" .... " dijafragma
I " ,I
, I
4, vertikalno okno
-~
Slika 2.2.57. HE Mostar, kontakt asfalt-betonske dijafragme sa zidom strojarnice
'..
* ••
~' ...
• ,
~.
:.::::~ t;~' ~:. / ""- 5

,'.". ··:o.'.~ ........3~
.0. '.". : _. --........." ,
. .;.'"
, . ... 4 2
.. . '.'::'_y-
.
.. 1 ,,''; /r---
'.0., , ~
I. ..' ..
k
'."
'"O'.
., .. -,
~ .~. ',"
'. Gl ' . " '.
a) b)
Slika 2.2.58. HE Mostar
1. betonski zid, 2. glinena jezgra, l. asfalt-betonska dijafragma,
3. šire filtarske zone, 4. bentonit, 2. betonska dijafragma,
5. nasip 3. armiranobetonske vodilice
a) kontakt glinene jezgre b) kontakt asfalt~betonske
i betonskog zida i betonske dijafragme
Jedan primjer neuspjelog rješenja je nasuta brana Vadi Gathara u Libiji. Za

branu je dat garancijski rok od 2 godine. Treće godine po izgradnji dogodile su
se kiše, akumulacija se napunila i 4.12.1977. nastao je proboj brane u području
tornja za zahvat vode. Na slijedećim slikama prikazan je nizvodni i uzvodni pogled
s tornjem i ostacima prilaznog mosta. Akumulacija je služila za natapanje. (Snimio
ing. Anton (Toni) Akuiović, umro u opkoljenom Sarajevu).

2. Nasute brane 221
Slika 2.2.59. Nasuta brana Vadi Gathara
Promatranje brana i tehnička dijagnostika obrađeni su u posebnim poglavljima.

U poglavlju o nasutim branama potrebno je istaći suvremenu soničnu kolor
tomografiju, čiji je razvoj bio vezan za kliničku dijagnostiku i računala.
Suvremene sonične metode omogućuju putem, izmjerenih vrijednosti brzina,
u realnim uvjetima građenja i ekploatacije, Vizualizaciju rasporeda polja brzina u
ravnim presjecima.
Primjena ove metode prikazana je na jednoj nasutoj zemljanoj brani U Italiji
(ISMES). U ovoj knjizi, reprodukcija kolor tomografije U crno - bijeloj tehnici
uvjetuje da se polje brzina opiše.
Polja najnižih soničnih brzina manjih od 1000 m/s do 1200 m/s nalaze se II
gornjem dijelu nasipa, u području krune brane i u donjem dijelu nizvodne kosine.
Polje brzina od 1400 m/s do 1800 m/s uglavnom se nalazi u središnjem dijelu
naSipa i u blizini kontrolne galerije. Brzine iznad 1800 m/s i veće od 2000 m/s
nalaze se u temeljima i rastu s dubinom.
Raspored polja brzina u tijelu nasute brane nakon izgradnje i prije punjenja
akumulacije, i kod pune akumulacije, pruža mogućnost da se na osnovi njihovih
međusobnih odnosa dobiju informacije o ponašanju pojedinih dijelova i cijelog
nasipa tijekom eksploatacije.
Na žalost, potpunije informacije nisu bile dostupne!

222 II. Brane
(m]
_ 11'5,0
_ 1100
_ \075
(mJ
_ ,t5O
_ 1'25
_ 1100
o
_ .1)50
Slika 2.2.60. Nasuta brana - sonična tomografija

a) mreža tokova brzina, b) polja brzina
Nadvi§enje nasutih brana znatno je jednostavnije nego betonskih brana. U

nekim slučajevima nasute brane korištene su za nadvišenje i betonskih gravitacijskih
brana.
1 - kameni nabačaj
postojeća brana
A - kompaklirani slojevi visine 0.5 m

B • kompaktirani slojevi visine 1.0 m
Slika 2.2.61. Nadvišenje nasutih brana s glinenom jezgrom

2. Nasute brane 113
Slika 2.2.62. Nadvišenje brane Pindari - Australija

Kompaktirani kameni nasip s uzvodnim betonskim ekranom
Slika 2.2.63. Nova brana Exchequer - SAD

Nadvišenje postojeće betonske brane
Kao ilustracija kompleksnog projekta nasute brane, s hidrotehničkim objektima

izvan tijela nasute brane i podzemnom hidroelektra nom s četiri agregata, prikazano
je hidroenergetsko postrojenje Ayvacik (brana Hasan Ugurlu) u TurskOj. Brana je
izgrađena na rijeci Yesilirmak (Zelena rijeka). Akumulacija (V k = 660'10 6 m.3) je
višenamjenska, služi za irigaciju i prozvodnju električne energije E 273'10 6 kWh
godišnje, Pi = 46 MW.

224 ll. Brane
Slika 2.2.64. Situacija hidroenergetskog postrojenja Ayvacik
lOOm
150
100
,--
so
-.-
Slika 2.2.65. Brana Hasan Ugurlu, H - 179 m. L 425 m Vn - 9.6 '106 m3

1. nepropusna jezgra, 2. sitnozrni filtar. 3. krupnozrni filter, 4. prijelazna zona,
5. kameni nabačaj. 6. zaštita uzvodne i nizvodne kosine

2. Nasute brane 225
Na kraju poglavlja, zbog ilustracije primijenjenih tehničkih riješenja, potrebno

je prikazati, kao poticaj budućim graditeljima, slijedeće izgrađene brane:
Pjdčani dio brane nasut

hidmuličkim putem I
Slika 2.2.66. Brana Asuan - Egipat, H-llI m, L 700 m, Vn - 13046 '10 3 m3

1. glineno jezgra, 2. uzvodni glineni zastor, 3. kameni nasip, 4. kontrolne
galerije, 5. višeredna injekcijska zavjesa, 6. stijena, 7. drenaža
Slika 2.2.67. Brana Iriklinska - Rusija, H - 250 m

1. vodonppropusni ekran - pjeskovita ilovača, 2. uzvodni zastor - pjeskovita
ilovača, 3. sloj pijeska, 4. pjeskovito-šljunkovit sloj, 5. zaštitni sloj - krupni
kamen, 6. kameni nasip, 7. aluvij, 8. kamena sitnež, 9. tuf
Slika 2.2.68. Brana Nurek - Tatižikistan, H - 300 m, L - m, Vn - 60000'103 m3

1. jezgra - pjeskovita ilovača, 2. filtarski slojevi, 3. Šljunkovite potporne zone,
4. betonska ploča debljine 16 m, s kontrolnim galerijama, 5. kameni sloj,
6. uzvodni zagat, 7. kontrolne galerije u jezgri,
8. injekcijska zavjesa, 9. kontaktno injektiranje

226 ll. Brane
Slika 2.2.69. Brana Atbašinska - Kirgizija, H - 75 m

1. dijafragma od HD Polyethylena, 2. pjeskovito - šljunkovite potporne zone,
3. filtar, 4, kameni nasip, 5. uzvodni kameni nabačaj, 6. injektira na jezgra i
višeredna injekcijska zavjesa, 7. vapnenac
I na kraju ovoga kratkog prikaza treba istaći specijalni slučaj korištenja ledene
jezgre i ledene zavjese, kao vodonepropusnog elementa nasute brane.
U Rusiji, na krajnjem sjeveru, u području višegodišnjih niskih temperatura do
-40°C i u području stalnog leda, izgrađeno je nekoliko nasutih brana gdje su
osobine leda korištene kao konstruktivni element.
Prva nasuta brana takvog tipa bila je brana Irelah, izgrađena 1964. na istoimenOj
rijeci. Stalna zamr'znutost tla i materijala u tijelu brane iskorišena je kao
vodonepropusni element. Zamrznutost vodonepropusne ledene jezgre i ledene
zavjese održava se i osigurava prirodnim strujanjem hladnog zraka kroz sustav
bušotina i cijevi.
Slika 2.2.70. Brana Irelah, H - 20 m

1. pjeskovita ilovača, 2. sitnozrni prijesak, 3. kameni nabačaj, 4. podloga,
5. sloj treseta, 6. bušotina u stalno smrznutoj jezgri i zavjesi, 7. sloj treseta i
mahovine, 8. mramor, škriljavi mramor, vapnenac i pješčenjak s ledenim lećama

3. Gravitacijske brali e 227
3. GRAVITACIJSKE BRANE
3.1. UVOD
Slika 2.3.1. Gravitacijska brana Klinje (1896.)
Gravitacijske brane su masivne, danas pretežno betonske brane, koje se

djelovanju vanjskih sila suprotstavljaju isključivo svojom težinom. Odatle im i
dolazi naziv. Od prvorazredne važnosti kod ovih brana je stabilnost, koja se
analizira kao kod krutog tijela; čvrstoća materijala po pravilu nikad nije presudna,
jer se dimenzije određuju iz UVjeta da ne dođe do zatezajućih naprezanja.
Gravitacijske brane do konca XVIII. stoljeća predstavljale su konstrukcije manje
- više pravokutnog poprečnog presjeka, kao što je istaknuto U uvodnom dijelu
obranama.

228 II. Brane
a) Brana Klinje - situacija

a) 1. brana, 2. teme/im' ispust, 3. ispust vode za irigaciju, 4. s/obodni preljev
1029
1027
y' 1008.00
CD-~~~~~~~ y' 100360
1.~-!-__ ----+110
-,1=S.7-,,--O
b) Brana Klinje - poprečni presjek (BIH == 0.71)

l. sloj pu co/anskog morta debljine cca 60 cm, 2. zid u puco/anskom mortu
Slika 2.3.2. Gravitacijska brana Klinje - situacija
Klasične metode projektiranja gravitacijskih brana bile su uglavnom empirijske;

brane su bile objekti konvencije. Tako je vladalo mišljenje da je brana stabilna

3. Gravitacijske brane 229
ako zadovoljava slijedeće uvjete vanjske

stabilnosti:
\
- težina brane mora biti dovoljno \
\
velika da postigne sigurnost
protiv okretanja oko jednoga
\
\
,,
zamišljenog centra (nizvodni rub \
\
poprečnog presjeka); \
ista težina mora biti dovoljna da \
\
postigne sigurnost brane na \ ,
klizanje duž temeljne plohe.
Koeficijenti sigurnosti su utvrđivani 100---''''---''''
prema osobnom stavu projektanta. Slika 2.3.3. Zidana brana
Danas se uglavnom grade betonske A lican te Španjolska, 1580.
gravitacijske brane koje se mogu Materijal: kamen i mort od vapna
smatrati čvrstim elastičnim tijelom. napuljskag pucolana
G'U,N[)E DrlCEHJcra:
t1?4.... ~q61
Slika 2.3.4. Gravitacijske brane: Grande Dixence - Švicarska, Hoover (Boulder) -

SAD, Fontana - SAD, Moste - Slovenija
Zidane brane od kamena u cementnom ili drugom mortu mogu se ipak smatrati
objektima prošlosti.
Slijedeći Navierove ideje (1785. - 1836.) francuski graditelji su predložili u
drugoj polovini XIX, stoljeća da se gravitacijske brane računaju kao štap jednake
otpornosti; brane: Corongiu l., Bunnari, Lago Lungo (vidi poglavlje: Povijesni i
statistički podaci obranama).
Austrougarske vlasti 1896. godine, na osnovi francuskog projekta, izgradile su

zidanu gravitacijsku branu KHnje, visine 26.4 m i dužine u kruni 142 m, na rijeci
Mušnici. Brana je izgrađena za potrebe natapanja Gatačkog polja i bila je zaštićena
kao kulturni spomenik. AkumuHrane vode koriste se za hlađenje TE Gacko, koja
je s 30% investicija vlasništvo i Republike Hrvatske.

230 IL Brane
Daljnji korak u razvitku teorije

proračuna gravitacijskih brana
napravio je Rankin, tako što nije
dozvoljavao pojavu vlačnih
naprezanja u tijelu brana i u
temeljima. Uvjet da ne smije biti
vlačnih naprezanja ispunjen je
time što se ne dopušta da rezultanta
svih sila prolazi izvan srednje
trećine vodoravnog presjeka. Slika 2.3.5. Pravilo "srednje trećine"
- uvjet prof WJ.M. Rankina (1872.)
Ovaj uvjet u početku je bio podvrgnut izvjesnoj sumnji, ali je kasnije prihvaćen
kao univerzalni kriterij, i to poslije sloma jedne gravitacijske brane u Francuskoj
- 1895., koja je računata s vlačnim naprezanjima do 0.2 MN/mZ. Za ovaj slom se
vjerovalo da je prouzrokovan naponom zatezanja na uzvodnom licu i tlakom
v.ode (uzgonom) u pukotini koja je nastala. Ispitivanja na materijalu koji pod
opterećenjem postaje fotoaktivan - fotoelastičnost - (ksilonit) potvrdila su da je
slom prouzrokovan zatezanjem, a ne smicanjem duž linije loma u tijelu brane.
Znanstvenim radovima, kontrolom i promatranjem izgrađenih gravitacijskih
brana otkriveni su razni faktori koji djeluju na gravitacijske brane. Na osnovi tih
saznanja usvojeni su kriteriji u suvremenom projektiranju i građenju. Oblik
gravitacijske brane, njen kontakt sa stijenom u temelju i nagib temeljne spojnice
značajni su faktori za stabilnost ove hidrotehničke konstrukcije.
Kao što je već rečeno, gravitacijska brana se svojom težinom suprotstavlja

djelovanju aktivnih vanjskih sila. Drugim riječima, brana bi bila stabilnija i otpornija
što ima veću masu. Međutim, iz ekonomskih razloga teži se da se brana izgradi
uz najmanji utrošak materijala, a da ima garantiranu stabilnost i otpornost.
Prema dokazu koji se ovdje ne prilaže, uz djelovanje težine brane - G,
hidrostatičkogpritiska - H i, ukoliko je uzvodno lice zakošeno, - težine vode -
V, i uzgona U, racionalan oblik brane bio bi s podvjesom. Naime, iz uvjeta da
na uzvodnoj strani ne smije biti vlačnih naprezanja, i izraza
za <>2 - O, dobije se da je:
h
b
Pb (1-n)+n(2-n)-m
Pv

Minimalna širina temelja b bit će ako je izraz ispod korijena maksimalan,

odnosno ako je
Pb - zapreminska gusto~a
~[fu(1-n)+n(2-
betona,
nl-m] =0
dn Pv Pv - zapreminska gustoća vode,
b = nb + O-n)b širina temelja
2
m . Pv uzgon
-fu+ 2- 2n ==O; n
Pv 2
Vidi se da nagib uzvodnog lica

brane ovisi od odnosa zapreminske
gustoće betona i vode. Optimalan
profil se dobiva kod negativnog
nagiba uzvodnog lica brane.
Praktično teško je izgraditi
branu s "podvjesom", a vrijednost
"n" je mala, te se usvaja da je nKO.
Time se dobiva optimalni presjek Slika 2.3.6. Gravitacijska brana - podvjes
brane s vertikalnim uzvodnim Pb = 2.2 - 2.4 t/mj, Pv = 1 t/mj,
licem tzv. "osnovni trokut" brane. n = - (0.10 - 0.20)
Optimalni profil Praktični profili brane

- osnovni trokut brane -
Slika 2.3.7. Optimalni i praktični profil brane
Teoretski optimalni profil

brane nikada se ne upotre-
bljava, nego tzv. praktični 1\ J
/1 A r\l
profil. Radi usporedbe daju se
geometrijski oblici poprečnih
profila koji ispunjavaju uvjete ~-lI
~lL_. J ill U
stabilnosti za 1 m' brane. b(m) 0.67 H H 0.73 H 0.67 H
V(m3Im? 0.33 H2 0.50 Hl 0.37 Hl 0.76 Hl
Slika 2.3.8 Profil brane koji zadovoljava uvjet stabilnosti

Gravitacijsku branu promatramo kao konzolu promjenjive debljine, tj.
promjenjive mase, poprečnog presjeka i momenta inercije.
m = m(y)
F = F(y)
I = I(y)
Slika 2.3.9. Temeljna ploha i sile
Na kontaktnoj površini temelja djeluje moment - M, normalna sila N i

transverzalna sila - T. Uslijed tih sila brana se kao kruto tijelo pomiče translatorno
po koordinatama X i Y i rotacijski - kut zaokreta <p.
U praksi podloga, na kojoj leži brana kao kruto tijelo, smatra se da je elastično
popustljiva u translatornom i rotacijskom smislu.
,
,,
.....
\
-( \
\ I \
.....
\
,,,
..... I \
\ \
\ \
\
\ , \
\
\
\
\
\
~
-
L1cp--,,--.....
-.... \
\
\
A
.1y
Translatorni pomaci: L1x; L1y Rotacija: L1cp

A - zamišljena točka rotacije
Slika 2.3.10. Trans/atomi pomaci i rotacija
Pri tome se polazi od hipoteze o ravnim presjecima, koja u realnosti ne postoji.

Pretpostavljena točka rotacije vrijedi uz uvjet homogene i izotropne stijene.
Geotehnički odnosi u temeljnoj plohi mogu utjecati na njen položaj.
Frederih Vogt, Oslo, Norveška 1925., na osnovi teorije Boussinesqa (1885.),

dao je za prethodni slučaj praktične obrasce i dijagrame za proračun translatornih:
6x, 6y i rotacijskih komponenti pomaka: 6<p.
Kod primjene njegovih matematskih izraza nužna su određena pojednostavljenja.
Naime, razvijenu temeljnu plohu potrebno je pretvoriti u pravokutnik sa stranicama
"a" i "d" prema priloženOj slici.

za M za Y za T
KST
L1(jlz = E b
s
A-A
LL/_>_I_I_ _ _ ~_-r-_--L- ___ \ \ 2. ~ b
q;::__ ~n~ I
lA
Slika 2.3.11. Gravitacijska brana, razvijena povrsma temelja

l. uzdužni presjek po osi brane, 2. presjek A-A, 3. razvijena površina temelja
L1(jl - L1(jll + L1(jl2

L1x = L1xl + L1x z
Članovi L1(jlz i L1x2 obično se zanemaruju jer su mali! U praksi treba uzeti u
obzir i zaokretanje vertikalnog presjeka zbog momenta torzije - Mt:
o':: K4 M2r
Es b
Module elastičnosti stijene Es, u datim izrazima, zamjenjuje se modulom
deformacija stijene D.
Vrijednosti koefiijenata K1, Kz , K3, K4 i K5 dobiju se iz Vogtovih dijagrama za
Poissonov koeficijent II i odnosa geometrijskih elemenata pretpostaljene temeljne
površine a/d, gdje je "a" dimenzija uzduž koje se vrši deformacija, a "d" predstavlja
dužinu temeljne plohe.

234 lL Brane
_ 18
K 1 - -----'---
n 1+0.25~
K2 =(1-/l
2
Vdla
d
Na osnovi prethodnih izraza provjerava se sposobnost brane da preuzme
deformacije uvjetovane silama koje se prenose tijelom brane na stijenu u temeljima.
Međutim, sigurnost brane ovisi i o njenoj otpornosti na klizanje uzduž temeljne
plohe i njene otpornosti, sa stijenom u temeljima, na smicanje.
Otpornost na klizanje brane uzduž temeljne plohe i na smicanje u temeljima,
zavisi od adhezije i kohezije, i kuta trenja na kontaktu beton - stijena, odnosno
kuta trenja koji je utvrđen za materijale u temeljima ili u potencijalnim ravninama
smicanja: pukotine, diskontinuiteti, itd.
Homogena stijena Nehomogena stijena

l. rasjed. 2. glinoviti proslojak
Slika 2.3.12. Homogena nehomogena stijena u temeljima
U homogenoj stijenskoj masi, u temeljima, položaj sloma nije određen

strukturom. U temeljima do sloma dolazi po cilindričnoj, logaritamskoj ili nekoj
drugoj matematički definiranoj liniji sloma. IstraŽivanje linije sloma ili smicanja
zasniva se na teoriji granične ravnoteže (na početku smicanja sve čestice terena
se nalaze u stanju granične ravnoteže) i plastičnosti. Meyerhof je dao matematičko
rješenje, u području teorije granične ravnoteže, za oblik klizne ravnine kod
ekscentričnoga i koso g opterećenja. To znači da se stabilnost brane provjerava,
pretpostavljajući nedeformabi1nost brane i podloge, po kinematički mogućim
ravninama smicanja.
Primjena teorije plastičnosti osniva se na diferencijalnim jednadžbama ravnoteže
u ravnini i na Coulomb Mohrovom uvjetu sloma. Postoji nekoliko radova iz ove
oblasti, od kojih neki uzimaju u obzir brzinu deformacija i neline arnu vezu napona
i deformacija. Medode teorije plastičnosti imaju veću primjenu kod analize
stabilnosti kosina.

3. GravitacVske brane 235
U slučaju ne homogene stijene u temeljima istražuje se geometrijski

najnepovoljnija ravnina smicanja odnosno ravnina diskontinuiteta, sa smanjenim
parametrima otpornosti, ako takva ravnina postoji i može biti aktivirana djelovanjem
brane i akumulacije.
Treba imati u vidu da intaktna stijena dostiže svoju čvrstoću loma pri manjoj
deformaciji od one koja je potrebna ispucalim materijalima da razviju svoje najveće
otpore trenja. Naime, zbog krtosti materijala lom će se javiti pri malim deformacijama
iako se stanje napona nalazi u elastičnom području. Nakon loma nastaje materijal
drugih karakteristika.
vršna otpornost
reziduaina otpornost
Slika 2.3.13. Krivulje t = f (8)

l. intaktna stijena (hrapava pukotina), 2 ispucala stijena (glatka pukotina)
Pomaci koji se mogu dozvoliti u mogućoj ravnini sloma ili smicanja ne smiju
ugroziti stabilnost brane, niti izazvati neprihvatljive koncentacije napona u brani.
Treba imati u vidu da osobine temelja i deformacije prouzrokovane opterećenjem
brane i vode utječu na distribuciju napona u tijelu brane te se mijenjaju odnosi
naprezanja u temeljima. Odziv brane na vanjska opterećenja i deformacije predmet
je suvremenih istraživanja.
Dilatacijske spojnice dijele branu u blokove, svaki blok mora biti autostabilan.
Ako je u temelju značajna pukotina ili rasjed dilataciju treba postaviti iznad njih.
Po pravilu se aktivni i pasivni tlak stijenske mase na ukopanu nizvodnu nožicu
brane zanemaruju.
U uvodnom, L dijelu knjige, istaknuta je važnost strukturnih karakteristika
stijenskih masa na ponašanje hidrotehničkih građevina. Za hidrotehničkog inženjera
od posebnog značaja je razlika između realnoga i prividnog kuta nagiba; prividni
kut nagiba ovisi od presjeka koji se analizira.
P. Stojić - t1ItlrOlremnClre lll"aa,evllle

236 Il Brane
fl
Slika 2.3.14. Slojevitost u odnosu na uzdužnu osovinu gravitacijske brane -

poprečni presjeci (Desio) - crno označeni vodopropusni slojevi
A. položaj slojeva za stabilnost brane povoljan - za vodopropusnost nepovoljan,

B. prividan kut nagiba slojeva za stabilnost brane nepovoljan, realan kut nagiba
povoljan - za vodopropusnost .nepovoljan,
C. položaj slojeva za stabilnost brane nepovoljan - za vodopropusnost povoljan,
D. položaj slojeva za stabilnost brane povoljan - za vodonepropusnost nepovoljan.
Gravitacijske brane, za razliku od drugih tipova betonskih brana, mogu se

graditi i na nevezanim materijalima, a ne samo na vezanim i stjenovitim; primjer
- brana Jajce 2 (vidi poglavlje: Vodopropusnost temelja). Građevna visina takvih
brana je ograničena na 30 - 40 m.
Ukoliko je u tijeku vremena ugrožena stabinost gravitacijskih brana, može se njihova
stabilnost povećati upotrebom prednapregnutih sidara (brana Les Cheuifas - Alžir).
)-t------"<KABLr.:-.-0Vl DRENAžA
!
iSPECIJALNl FILTAR
~~~~~~r·ZRNASTl
~ VAPNENAC
• VAPNENAC
IT.1m
• SITAN SWUNAK .~-.-- BETONSKI ZUB· DIJAFRAGMA
• LAPOR INJEKCIJSKA ZAVJESA

DU8lNA 30 m
o: 10 ~O
. .o .
lO .. ~O"'"
Slika 2.3.15. Brana Les Cheuifas - Alžir Slika 2.3.16. Brana Penzance - Velika Britanija

Sigurnost gravitacijskih brana može bili

povećana i betonskim zubom ili dijafragmom
na uzvodnom licu, koji su sastavni dio tijela
brane (brana Penzance - Velika Britanija). 7000 m'
Efikasnost takvih rješenja je dvojbena.
Kod suvremenih projektnih rješenja
temeljna ploha u poprečnom presjeku nagnuta
je prema uzvodno. U uzdužnom i poprečnim
presjecima treba biti blago stupnjevita bez
naglih promjena oblika. Oštri i nagli lomovi
izazivaju koncentraciju napona, a njihov
utjecaj na karakteristike klizanja i smicanja
nije značajan.
Kod rješenja s betonskim zubom prijeti
opasnost njegova loma, na mjestu koje nije
vidljivo.
Nagle promjene nagiba na uzvodnom i Slika 2.3.17. Brana Mandak
nizvodnom licu brane mogu izazvati (HE Orlovac)
neprihvatljive koncentracije' napona i po
pravilu se izbjegavaju, gdje je to moguće. Naročito treba paziti na oblikovanje
nizvodnog lica brane u području krune brane. Prijelaz na krunu mora biti
krivolinijski (brana Mandak).
Gravitacijska brana Upper

Glendevon u Škotskoj, visine 45
m i dužine u kruni 390 m, s
preljevom u centralnom dijelu
dužine 29 m, izgrađena je 1955.
Kao što se iz poprečog
E
presjeka vidi, brana ima ...
lIJ
temeljni betonski "klin". Nakon

prvoga punjenja akumulacije
uočeni su značajni tokovi vode
u podnožju brane. Nakon
nekoliko intervencija, tek 1960.
ponovljenim injektiranjem
procjeđivanje se uspjelo znatnije
smanjiti. Međutim, uspjeh je bio
kratkotrajan. Nakon nekoliko
intervencija, na zahtijev Slika 2.3. 18. Gravitacijska brana Upper
inspekcije, 1986. nivo vode je Glendevon nalron izgradnje
bio spušten za 2.5 m ispod 1. normalna Irota uspora. 2. cesta, 3. preljev
krune preljeva, a 1989. za 4 m. brzotok, 4. betonski temeljni "klin"

238 II. Brane
Korisna zapremina akumulacije bila je smanjena za 30 %, a sigurnost brane, koja

je bila ugrožena, bila je sve manja. Tijekom 1992. donešena je odluka da se
stabilnost brane poveća izgradnjom potpornog tijela od kamenog nabačaja i
evakuacija velikih vodnih valova novim slobodnim preljevom, na desnom boku,
izvan temelja brane.
Slika 2.3.19. Komponirana betonsko - nasuta Upper Glendevon brana

1. postojeća betonska brana. 2. nova nasuta brana, 3. "Slip" membrana,
4. drenažni sloj, 5. drenaži zastor, 6. normalna kota uspora
Gravitacijska brana Bouzey - Francuska izgrađena je 1880. To je bila zidana

brana visine 22.7 m i dužine u kruni 525 m, s temeljnim "zubom". Akumulacija
obujma 7'106 m 3 postupno je punjena i u ožujku 1884., kod razine vode u
akumulaciji 2.7 m ispod normalne kote uspora, pojavila se pukotina u temeljima
dužine 135 m. Dio brane iznad pukotine nizvodno se pomakao za 35 cm.
Nakon pojave pukotine akumulacija je ispražnjena, 1889. izvršena je
rekonstrukcija j sanacija brane brtvljenjem pukotine s uzvodne strane, ojačanjem
tijela brane i povećanjem otpornosti na klizanje kontraforima s nizvodne strane.
o 10 o 10
Slika 2.3.20. Brana Bouzey nakon Slika 2.3.21. Brana Bouzey nakon
izgradn.je 1880. rekonstrukcije i sanacije, 1889.

J. Gravitacijske brane 239
Nakon rekonstrukcije i sanacije akumulacija je korištena 5 godina bez problema

na brani. Iznenadan slom brane na dužini 180 m, u centralnom dijelu na dubini
od 20 m ispod krune brane, dogodio se 27 travnja 1895. na očigled nekoliko
posjetilaca. Obnova brane izvršena je 1901.-1902. za Jspor niži 6.4 m. Na istom
profilu je 1939. izgrađena nasuta brana od kamenog nabačaja visine 27 m i dužine
u kruni 504 m.
Gravitacijske brane mogu biti nepreljevne i preljevne s preljevom, i pratećim
objektima na tijelu brane. Vrlo često se oba profila nalaze na istoj brani. PO
pravilu kod preljevnih brana, na tijelu brane nalazi se i brzotok preljeva. Na
brzotok se nastavlja slapište koje slUŽi za "disipaciju" energije vodenog toka.
Temeljni ispusti i razni zahvati vode također se smještaju u tijelo brane.
BRANA GORICA
PRESJEK KROZ PRELJEVNO POLJE
BRANA GORICA
KROZ TEMEWNI ISPUST
Slika 2.3.22. GraVitacijska brana Gorica - Hidroenergetski sustav Trebišnjica

140 IL Brane
3.2. OPTEREĆENJE BRANE
Gravitacijske brane se danas, u najvećem broju slučajeva, grade od betona

koji mora zadovoljiti projektne kriterije u pogledu čvrstoće, vodopropusnosti i
trajnosti. Karakteristike betona se mjenjaju s vremenom. One ovise o vrsti cementa,
agregata i drugih dodataka, i o njihovim odnosima u mješavini s vodom.
Da bi se odredila stabilnost brane i stanje naprezanja i deformacija, moraju se
poznavati sile koje djeluju na hidrotehničku konstrukciju. One se mogu podijeliti
u dvije osnovne grupe, i to:
Zapreminske sne
To su sile koje su ovisne o zapremini tijela i pojavljuju se unutar konture
tijela, a ovise o fizikalnim karakteristikama i masi:
- temperatura hidratacije i ambijentalna temperatura,
skupljanje i bubrenje,
- gravitacijske sile (ovise o masi),
- inercijaIne sile (ovise o masi i ubrzanju).
Povriinske sne
To su sile koje djeluju na površini brane i prenose se preko njene konture:
- koncentrirane sile (razna hidromehanička oprema),
- kontinuirane sile (hidrostatičko opterećenje, uzgon).
Druga podjela sila koje djeluju na branu zasniva se na njihovim karakteristikama.
Te sile mogu djelovati pojedinačno ili u raznim kombinacijama, to su:
- statička opterećenja,
- dinamička opterećenja,
- cik lička opterećenja,
- tranzientna opterećenja.
DV
I drenaža
~hDV
mhGV V-
Slika 2.3.23. Shema sila koje djeluju na gravitacijsku branu

1. Hidrostatički
tlak od akumulirane i donje vode
Sile od akumulirane vode (Hl) i donje vode (H 2) odredene su razinom vode
u akumulaciji, koja ovisi od pogonskih uvjeta, i vodostajem donje vode, koji se
određuje krivuljom vodostaja; uobičajeno je u računu stabilnosti nivo vode u
akumulaciji (GV - gornju vodu) usvojiti u razini krune gravitacijske brane. To su
glavna aktivna opterećenja, koja djeluju okomito na dodirne površine i data su
izrazom p = p . g . h (Pa), gdje je h visina vodenog stupca u metrima, a p gustoća
mase vode u kg/m3 , Kod mutnih struja gustoća mase vode veća je od 1000 kg/m 3,
Ukoliko je nizvodno lice zakošeno, treba uzeti u proračun i vertikalnu komponentu
težine vode (V3).
2. Vlastita težina
To je jedina sila (Vl) koja korisno djeluje na stabilnost brane, osim eventualnog
pasivnog tlaka tla koji se po pravilu ne uzima u obzir. Pretpostavlja se da vlastita
težina prenosi verikalno na temelje bez bočnog djelovanja susjednih blokova
(efekat trenja), Za veličinu vlastitog opterećenja uzima se težina betona s
pripadajućom hidromehaničkom opremom.
ukoliko je vertikalno lice brane zakošeno, vertikalna komponenta težine vode

djeluje pozitivno u smislu stabilnosti brane (V3) ,
3. Unutarnji hidrostatički
tlak
Hidrostatički pritisak prouzrokovan tlakom vode iz akumulacije i donje vode,
javlja se unutar brane i temelja, zbog pora, prslina, pukotina, radnih i dilatacijskih
spojnica, Radi toga se razlikuje unutarnji tlak u tijelu brane i unutarnji tlak u
temeljima.
«y=p.g.y
Slika 2.3.24, a) Unutarnji tlak u tijelu brane. b) Unutarnji tlak u temeljima
Unutarnji hidrostatički tlak u tijelu brane raspoređuje se uzduž horizontalnih

presjeka kroz branu i pretpostavlja se da se raporeduje linearno, od punoga
hidrostatičkog tlaka na uzvodnom licu brane do nule, odnosno tlaka donje vode,
na nizvodnom licu brane.
Raspodjela tlaka vode u tijelu brane je vrlo kompleksna i danas se kontrolira
instrumentima. Taj tlak smanjuje vertikalni napon pritiska u betonu u horizontalnim
presjecima kroz branu, što negativno utječe na sigurnost brane,

242 ll. Brane
Često se na gravitacijskim branama, uz uzvodno lice, predvidaju vertikalne

drenaže tijela brane i kontrola raspodjele unutarnjih pritisaka. Efikasnost drenaže
ovisi o razmaku vertikalnih drenažnih cijevnih otvora.
Prodor vode u pukotinu na uzvodnom licu brane može uvjetovati njeno širenje
sve do točke u kojoj su jednaka tlačna naprezanja i unutarnji hidrostatički tlak.
Kod djelovanja potresa, pretpostavlja se da nema porasta hidrostatičkog tlaka
u pukotini, zbog brzoga cikličkog otvaranja i zatvaranja pukotine, i nemogućnosti
da se brzo razvije dodatni hidrostatički tlak uvjetovan potresom.
Unutarnji hidrostatički tlak u temeljima i njegov raspored zavisi o poroznosti
i ispucalosti stijene, efikasnosti injekcijske zavjese, drenaže, utjecaju faktora vrijeme
itd.
Prodor vode u temeljnu plohu uvjetuje negativnu silu (V2) koja smanjuje
koeficijent sigurnosti brane na prevrtanje, utječe na karakteristike otpora na klizanje
i povećava naprezanja na nizvodno; stopi brane.
Povećanje tlaka uzgona kod djelovanja potresa ne uzima se u obzir iz istih
razloga istaknutih u prethodnom slučaju.
4. Temperaturni utjecaji i promjene

Kod gravitacijskih brana razlikujemo dva vida temperaturnih utjecaja, i to:
temperaturne promjene uvjetovane egzotermijom betona i vanjski temperaturni
utjecaji ambijenta.
Temperaturne promjene uvjetovane egr.otermijom betona imaju veliku ulogu
zbog velikih dimenzija gravitacijskih brana. Naime, zbog hidratacije cementa dolazi
do porasta temperature betona u masi, koja se može približno proračunati po formuli:
gdje je:
q hidratacijska toplina cementa (60 - 90 kcal/kg), u
medunarodnom sustavu jedinica O/kg),
c - količina cementa (kg/m 3 ),
Pb - obujmena gustoća betona (kg/m 3),
cl - specifična toplina betona (0.25 kcal/kg °C), odnosno toplinski
kapacitet ]lkg K (1°C = 1 K).
Vidi se da će porast temperature u betonskoj masi biti manji što je manja
količina cementa i što je niža hidratacijska toplina cementa.
Temperatura svježeg betona raste odmah nakon ugradnje i dostiže svoj

maksimum nakon 3 - 7 dana. Znači, proces egzotermije je relativno kratak. Zatim
dolazi do prirodnog odvođenja topline preko kontura betonskog bloka, dok je
u središtu mase betona sniženje temperature neznatno i može trajati godinama.
Uslijed toga na periferijama bloka dolazi do pojave vlačnih naprezanja i do pojave
pukotina, ako je svladana vlačna čvrstoća betona.

Treba istaći da obujmene deformacije zbog temperaturnih promjena i skupljanja

betona, zbog poremećaja hidrometrijske ravnoteže, izazivaju naprezanja prije nego
se konstrukcija optere ti. Pojava naprezanja objašnjava se nejednolikim skupljanjem
betonskog bloka kada se vanjski omotač (ljuska) brže skuplja od jezgre. Posljedice
toga su vlačna naprezanja na površini, a tlačna u jezgri betonskog bloka.
Drugi uzrok naprezanja je nehomogena struktura betona. Svojstvo skupljanja
ima samo cementna "pasta" dok agregat ci armatura ako je ima) sprečavaju to
skupljanje, zbog čega u cementnom "kamenu" nastaju vlačna naprezanja, a u
agregatu tlačna.
Prva pukotina nastaje na mjestu najmanje čvrstoće betona koja je promjenjiva
uzduž površine betonskog bloka. Na mjestu pukotine betonska konstrukcija više
ne prihvaća vlačna naprezanja. Daljnjim skupljanjem rastu vlačne sile u betonskom
elementu - bloku, što kao posljedicu može imati novu pukotinu. Opasnost od
pojave pukotina se smanjuje sa starošću betona zbog porasta čvrstoće betona
tijekom vremena, a može biti i da je kvalitet betona izvan "zone" prve pukotine
nešto veći.
Od velikog značaja su dužina i dubina betonskog bloka koje su zahvaćene
pukotinom, a sa stajališta sanacije i ostale karakteristike kao: otvorenost, hrapavost
površine, orijentacija.
Skupljanje betona je dugotrajan proces, što povoljno utječe na vrijednost
napona. Naime, pri postupnom porastu skupljanja beton se nalazi pod dugotrajnim
djelovanjem sve većeg naprezanja, koje će u betonu izazvati viskozne deformacije
- puzanje, što kao posljedicu ima pad napona vlaka.
Da bi se smanjio utjecaj tih temperaturnih promjena i skupljanja, brane se
prilikom gradnje dijele u vertikalne autostabilne blokove širine 10 - 15 m.
Dilatacijske spojnice blokova, poprečno na uzdužnu os brane, treba osigurati
protiv prodora vode posebnim brtavama s uzvodne i nizvodne strane, koje ujedno
služe i kod injektiranja spojnica nakon što se beton dovoljno ohladio. U praksi
se primjenjuju i specijalne longitudinalne kontrakcione spojnice u samom
betonskom bloku.
Slika 2.3.25. Raspored radnih

dilatacijskih spojnica
1. longitudinalne spojnice,
2. longitudinalne razmaknute
spojnice, koje se naknadno pune
betonom, 3, 5, 6. radne spojnice
različita visina radnih etaža,
4. kose longitudinalne spojnice,
7. longitudinalne spojnice u pravcu
trajektorija maksimalnih glavnih
naprezanja, 8. longitudinalne
spojnice u pravcu trajektorija
minimalnih glavnih naprezanja

244 IL Brime
Visina radnih etaža također se ograničava na uobičajenih 1.5 - Z m i propisuje

se redoslijed betoniranja. Težnja da se smanji broj radnih spojnica kod nekih
brana bio je pokušaj povećanja visine etaža i do 8 m; iskustva su bila negativna.
Za zaštitu od temperatura hidratacije predviđa se ugradnja hladnih betonskih
smjesa, koje su pripremljene s ledenim pahuljicama, ili s vodom temperature SOC,
obilno vlaženje slobodnih površina, umjetno odvođenje topline s hlađenjem očvrsle
betonske smjese pomoću ugrađenih cijevnih "serpentina" na radnim
spojnicama,kroz koje teče hladnija voda, ali temperaturni gradijent ne smije biti
visok.
a)
Slika 2.3.26. Lučno gravitacijska brana Glen Canyon - USA,
H - 213 m, L - 475 m, Vb - 3868132 m 3
a) l, IJ, III i IV zone različitih kriterija hlađenja,
b) cijevne "serpentine"- blokovi 19, 20, 21
Prirodno godišnje odvođenje topline iz betonskog jezgra dosta je nisko, svega

0.5 - Z"C godišnje, ovisno od geografskog položaja.
U mnogim zemljama postoje propisi za dozvoljenu temperaturu hidratacije u
masivnom betonskom bloku gravitacijske brane, koja također ovisi i o petrografsko
mineraloškom sastavu agregata, kao i o klimatskim uvjetima.
Na stanje naprezanja značajan utjecaj ima gradijent između vanjske i unutarnje
temperature:
gdje je:
E - modul elastičnosti betona (MN/mZ),
Ab - koeficijent linearne relativne deformacije (O.OOOOl/oC)
At - temperaturna razlika u cc.
Ako zbog vlačnog naprezanja dode do prekoračenja vlačne čvrstoće betona u

datom trenutku mogu se javiti mikro i makro pukotine. Da bi se one spriječile,
kao što je istaknuto, ograničava se temperatura svježega i ugradenog betona.
...
Tablica 231
Svježi beton Očvrsli Mjere zaštite
t (CO) beton t (CO)
Natkrivanje deponija agregata, bojenje silosa bije-

~ 35 ~ 65 lom bojom, hlađenje opreme i agregata površin-
skim poljevanjem vodom, natkrivanje transportnih
staza, natkrivanje i vlaženje mjesta ugradnje
~ 30 ~ 60 Prethodne mjere i polijeva nj e hladnijom vodom

~.
~ 25 ~ 55 Prethodne mjere, dodavanje kristala leda u vodu i

agregat
Prema iskustvu, i u našim uvjetima, ukoliko je agregat vapnenac ili sVJezl

dolomit, mogu nastati kristalne promjene u agregatu ako su temperature veće od
50 o e, te se temperatura ugrađenog betona ograničava na 45°e.
Vlaženje i polijevanje vodom ugrađenog betona utječe na proces skupljanja
betona, ono se usporava, ali se u ukupnoj vrijednosti ne smanjuje. Taj proces
može trajati jako dugo, iako se u prvoj godini obavi oko 70 %. Skupljanje napreduje
od povrŠine prema unutrašnjosti betonskog bloka.
Skupljanje je specifičan problem betona. Još prilikom vezivanja cementa ono
se može registrirati, ali nema praktičnih posljedica. Problem se javlja kod skupljnja
očvrslog betona; skupljanje počinje stvrdavanjem i nastavlja se, kao što je rečeno
u procesu očvršćavanja. Ono je u početnom periodu intezivno, a zatim se s
vremenom smanjuje. Jasno, uz uvjet da se termo - hidrometrijski uvjeti ne mjenjaju.
r--Skupljanju cementnog kamena suprostavlja se krupni agregat. Uslijed )
J
II sprijećenog skupljanja u cementnom kamenu nastaju vlačna naprezanja, ako oni
prekorače njegovu otpornost na zatezanje (vlak) dolazi do pojave prslina i odvajanja J
L.-.0d krupnog agregata. ---
Iako je fenomen skupljanja dosta složen ipak se može reći da veliku ulogu
ima isparavanje vode iz cementnog "kamena" i pora u betonu. Isparavanje je
neujednačeno, veće je na slobodnim povrŠinama, pa je tu skupljanje veće. To
uzrokuje diferenCijalne deformacije, koje su u početnom periodu očvršćavanja
najveće .. Relativr:uurlaŽO~Lzrl!k~11!kQ<!e..U~:lnač:J.ja9J~kt()r_:l'!.~_k:u.1'fut!lje: što je
ona veća skupljanje je manje. . ..
. Granične deformacije po nekim autorima su 1.10- 5 m/m' cC, tako ako je t= 30°C,
lli = 0.3 mm/m'.
Neki istraživači ističu da treba voditi računa i o bubrenju uslijed vlaženja
betona, jer je utvrđeno da jednostrano vlaženje tankih, u dnu upetih zidova
izaziva deformacije savijanja zida.

246 IL Brane
Skupljanje i bubrenje betona dugo je proučavao Freyssinet i dao je

zadovoljavajuće tumačenje skupljanja termomehaničkom teorijom, koju je dopunio
L'Hermite teorijom kristalizacije Teoretski se skupljanje opisuje diferencijalnim
jednadžbama, koje su slične onima koje se primjenjuju kod proučavanja hlađenja
betona.
značajni faktori kao kod lučnih brana.
Vanjski temperaturni utjecaji nisu tako
Međutim, gravitacijska brana kao betonsko tijelo trpi temperaturne promjene
ambijenta: vode i zraka. Te se temperature stalno mijenjaju.
Temperaturne promjene zraka mogu se opisati hramonijskim funkcijama, dok
temperatura vode ovisi o temperaturnoj stratifikaciji vode. U plitkim akumulacijama
stratifikacija je slaba, dok je u dubokim ona izrazita. U akumulacijama na oscilacije
temperature utječu godišnje doba, oscilacije i promjene razine vode u akumulaciji,
tj. odnos dotjecaj - ot jecaj.
Dnevne temperaturne promjene zraka osjećaju se do dubine od cca 60 cm i od
značajasu samo jer utječu na mjerne instrumente za promatranje i kontrolu brana.
Sezonske temperaturne promjene zraka imaju periodične oscilacije oko srednje
godišnje temperature i utječu na naponsko stanje u tijelu brane, koje nije od
velikog značaja za stanje naprezanja u tijelu gravitacijske brane. Međutim ta
promjena naponskog stanja utječe na otvaranje i zatvaranje dilatacijskih spojnica.
Nakon dužeg perioda godina eksploatacije, na gravitacijskim branama mogu
se izdvojiti dva područja prema termičkim osobinama, i to unutarnje područje s
malim oscilacijama oko srednje godišnje temperature i vanjska aktivna zona pod
utjecajem vanjskih temperatura. (Vidi poglavlje: Hidrotehničke građevine i
temperaturni utjecaji, knjiga 3).
5. Valovi
5.1 Valovi uslijed vjetra
Uslijed kontinuiranog djelovanja tangencijalne komponente vjetra na površinu
vode u akumulaciji mogu se javiti valovi koji izazivaju dodatnu hidrodinamičku
silu, koja ovisi o brzini, trajanju i smjeru vjetra. Vjetar koji traje maksimalni broj
dana je dominirajući vjetar, a vjetar s maksimalnom brzinom je vladajući vjetar.
Praksa je pokazala da veći značaj imaju dominirajući vjetrovi. Hidrodinamička
sila, uz ostalo ovisi i o kutu koji zatvara smjer vjetra i okomica na uzdužnu os
brane.
N 9 bofora: olujan vjetar, W = 75-88 km/h
10 bofora: jaka oluja, W = 89-102 km/h
11 bofora: vihor, W= 103-117 km/h
E 12 bofora: orkan, W= 118-133 km/h
Slika 2.3.27. Ruža vjetrova: smjer,

- - - trajanje (u postocima: dani/god)
s - - - maksim. brzine (m/s)

Kada val naiđe na vertikalnu ili subvertikaInu prepreku (uzvodno lice brane)
okomitu na smjer njegova širenja naglo se zaustavlja i izdiže, pa ako dubina vode
uz branu nije dovoljna (H kr ), nastaje lom vala, vodna količina pada na dno uz
temelje i ispire ih. Ako je dubina veća od kritične dubine - Hkr , onda nastaje tzv.
povratni val ili clapotis. On je rezultat suprepozicije dva vala jednakih dimenzija,
a protivnog smjera pružanja. Visina clapotisa jednaka je dvostrukoj visini svakog
od dva vala od kojih je nastao superponiranjem; 2hy u odnosu na srednji nivo.
U literaturi se mogu naći razni matematički izrazi za visinu 2hy, ovisno o
dužini razgona Lrz i brzine vjetra W.
3 km < Lrz < 30 km
W - brzina vjetra u mis
Za akumulacije s hrapavim dnom Hkr = 4h y, u normalnim okolnostima H kr =2hy
Uz uvjet da je dubina H > H kr , hidrodinamička sila vala (H 4 ) računa se kao
hidrostatički tlak na uzvodno lice brane koji se smanjuje s dubinom vode.
Izdizanje srednje razine vala zbog djelovanja vjetra:
41t· H2 1t·H
hd =- - - cth--
2L L
L - duljina poluvala, 2L - duljina vala (clapotisa)

Kod akumulacija obično vrijedi odnos: 2L/2hy = 8 - 12
2h y
a=---
ch n·H
L
a = O ako je H > (5 - 8) 2hy
Slika 2.3.28. Djelovanje vala na gravitacijsku branu
Hidrodinamička sila (H 4) koja se računa kao hidrostatički pritisak:

248 IL Brane
5.2 Stojni valovi

Povremene periodičke oscilacije uVjetovane barometarskim tlakom, utjecajem
Mjeseca i Sunca na efekte plime i oseke izazivaju stojne valove, čija je brzina
kretanja jednaka nuli, naime čvorovi takvih valova miruju. Oni nastaju
interferencijom (poslije odbijanja) linijskih valova jednakih duljina, jednakih
amplituda, jednakih faza i brzina. Kada se sastane dol s dolom vala i brijeg s
brijegom nastaje val maksimalne amplitude. Kada se sastane dol s brijegom val
se poništava. Znači, to su dva vala iste dužine i amplitude koji se kreću istim
pravcima u suprotnom smjeru .
• •
t=T/4=
t=T/2 • • •
t=3/4T~
• • • • •
Slika 2.3.29. Stojni valovi (seiche)
U velikim jezerima često se javljaju stojni valovi s jednim čvorom, to su valovi

dugih perioda. U akumulaciji Bileča na izvorima r. Trebišnjice, koji su potopljeni
akumulacijom cca 70 m, izmjerena je maksimalna amlituda +10 cm, u isto vrijeme
na brani Grančarevo amplituda je bila 10 cm. Nakon 12 sati vrijednosti su bile
iste ali sa suprotnim predznacima. Dužina akumulacije je 18 km.
5.3. Valovi izavani potresom - prikazani su u dijelu teksta: 8. Zemljotresi
6. Led
Pritisak leda može, na lokacijama gdje su zimske temperature niske i gdje se
stvori relativno debela kora, izazvati značajno opterećenje uzvodnog lica brane.
Pritisak leda nastaje uslijed termičke ekspanzije leda i djelovanja tangencijalne
komponente vjetra na površinu ledene kore. Hvatište sile izazvane pritiskom leda
(Hs) nanosi se u visini maksimalnog uspora. To je kontinuirana sila u MN/m' koja
djeluje u visini krune brane. Pritisak leda se može javiti samo kada je zaleđena
cijela površina pred branom. Pritisak leda prenosi se i na obale.
7. Nanos
Projektant je dužan prikupiti i proučiti sve raspoložive podatke o transportu
nanosa prije nego što odluči je li potrebno uzimati u obzir dodatno opterećenje
od pritiska nanosa (H 3) koji će biti istaložen uz uzvodno lice brane, jasno tijekom
amortizacijskog perioda brane.
Pritisak nanosa (H 3) se računa kao pritisak nanosa kod potpornih zidova:
Pn = Pn g . h n . tg2( 45 <p/2)

Pn - obujmena gustoća potopljenog materijala: Pn = Ps - Pv (l-n),

Ps - obujmena gustoća suhe materije,
Pv - obujmena gustoća vode,
hn - visina nanosa,
cp kut trenja, u slučaju koloidnih čestica suspendiranog materijala,
približava se nuli,
n - relativna poroznost.
Treba imati u vidu da je koeficijynt

tlaka mirovanja Ka- tg2(45-cp/2) veĆi
od koeficijenta aktivnog tlaka.
Proračunati pritisak nanosa treba
dodati hidrostatičkom pritisku.
Povećanje tlaka nanosa zbog
djelovanja zemljotresa, prema
mišljenju nekih istraživača, treba
zanemariti.
Slika 2.3.30. Tlak nanosa
8. Zemljotres
Prilikom zemljotresa dolazi do kretanja i ubrzanja Zemljine kore, i to u
horizontalnom i vertikalnom pravcu. Idealizacija (da nema "filtriranja" energije
zemljotresa kroz teren, zbog sukcesivnog odbijanja i prelamanja seizmičkih valova)
i shematizacija vertikalnih i horizontalnih seizmičkih sila prikazana je vektorski
na donjoj slici; odnos vertikalne i horizontalne komponente ovisi o udaljenosti
od žarišta (hipocentar).
z
I
I
I
I
I
* 1,2,3,4 SEIZMOLOŠKE STANICE

I
I
HIPOCENTAR
Slika 2.3.31. Idealizirana slika djelovanja si/a pobude

250 ll. Brane
Najveći broj zemljotresa su posljedica kretanja zemljine kore javljaju se u

područjima ili duž aktivnih rasjeda.
SEIZloIOlOŠI(A STANICA
Slika 2.3.32. Hipocentar i epicentar zemljotresa
Zbog odbijanja i prelamanja volumenskih elastičnih valova CL ili P i T ili S>,

i postojanja površinskih valova, registracija u seizmološkim stanicama, s udaljenošću
od hipocentra veoma je složena. S udaljenošću od epicentra seizmički valovi
postaju sve duži, a seizmogram postaje sve složeniji.
ZEMLJINA KORA
MEĐUWUSKA
sss
JEZGRA _- ...
/' \
I I
\ ••/ .... .1
ČVRSTI METAL I
TEKUĆI RASTOPWENI L- POVRŠiNSKI VALOVI
METAL
Slika 2.3.33. Idealizirana slika odbijanja i prelamanja seizmičkih valova

Za kontrolu i registraciju seizmičke aktivnosti u seizmološim stanicama obično

se nalazi grupa instrumenata i to najčešće:
Seizmografi za registraciju horizontalnih pomaka po koordinatama
X i Y te vertikalne Z komponente (klatno ima veliku masu, period
vlastitih oscilacija je mnogostruko veći od perioda oscilacija
zemljine površine);
Akcelerografi za registraciju ubrzanja (period vlastitih oscilacija
mnogo puta je manji od perioda oscilacija tla).
'0
1E
:go
~
j .0
Seku",:fe
Slika 2.3.34. Brana Pacoima (lučna) - SAD, H - l l 3 m, L- 195 m, (Akceleragram

i seizmogram registriran na brani, zemljotres San Fernando. 2. rujna 1971.)
[z zapisa pomaka u horizontalnom i vertikalnom pravcu može se ustanoviti

prostorno kretanje promatrane točke. Takvi crteži ukazuju da je priroda kretanja
tla vrlo složena i vrlo je teško to kretanje opisati matematički.
Prvi instrumenti za kontrolu seizmičkih djelovanja potječu iz Kine. Kineski
pjesnik, geograf, astronom i matematičar Chang Heng (139. - 79. p.n.e.) konstruirao
je jedan takav instrument - seizmoskop. U Nakingu je sačuvan muzejski primjerak
seizmoskopa koji se osniva na principu klatna; oslobađanje loptice prikazuje
smjer djelovanja siezmičkog poremećaja. Također je sačuvan i muzejski primjerak
klinometra, iz istog perioda, koji je služio za kontrolu nagiba promatrane točke.

Slika 2.3.35. Chang Heng-ov seizmoskop
Kod zemljotresa koji ima impulsni karakter dolazi do vibracije zemljine površine
aperiodičnog karaktera s promjenjivom amplitudom i frekvencijom. Pomak se
opisuje sumom trigonometrijskih periodičnih funkcija;
II = II (t) =.L.,aoe
"" -E o
t sInO)
. t
gdje je;
u - pomak tla, II - brzina, ii - ubrzanje,
a - početna amplitUda,
E koeficijent prigušenja,
O) kružna frekvencija slobodnog gibanja,
t vrijeme.
Djelovanje zemljotresa na branu bitno je različito od ostalih opterećenja. To
su inercijaine sile pobuđene II vodi i konstrukciji zbog potresnog gibanja tla.
Vibracije su kaotične i iregularne. Pobuda se ne može precizno opisati.
Seizmička stabilnost i otpornost brana na djelovanje potresa istražuje se
- statičkom
metodom, to je kvazistatički konzervativni postupak
korištenjem koeficijenta seizmičnosti,
dinamičkom metodom, to je metoda koja ispituje odgovor građevine
na gibanje tla,
dinamičkim ispitivanjem na fizičkom modelu,
- dinamičkim ispitivanjem brane "in situ u.
U ovom dijelu bit će opisan kvazistatički postupak proračuna. To je
konzervativan i najstariji inženjerski pristup, koji se u praksi pokazao kao potpuno
prihvatljiv. To je metoda ekvivalentnog statičkog opterećenja. Ona se osniva na
parametrima koli djelomično sadrže dinamičke utjecaje. Sile se raspoređuju po
visini konstrukcije bez obzira je li ona kruta ili elastična.
Suvremeni numerički modeli, korištenjem računala, omogućili su primjenu
sofisticiranijih metoda proračuna. Vidi poglavlje; Aseizmičko projektiranje
hidrotehničkih građevina (knjiga 3).

l, Gravitacijske brane 253
Proračun se provodi statičkim ispitivanjem seizmičkog utjecaja na branu, koji

se reflektira na tri načina: povećanim pritiskom vode uslijed inercijainih sila (H 6),
horizontalnim i vertikalnim inercijainim silama u tijelu brane (+/- H7 i +/- V4), i
valovima od potresa.
8.1. Povećani pritisak vode uslijed inercijainih sila

To je hidrodinamički tlak vode koji
se raspoređuje po zakonu parabole date
izrazom:
p(y) = 0.9 Ks . Pv . g . .J'h.Y (Pal
H6 = 0.55 Pv ' g . Ks . h 2 (N/m')

Ks= a/g
Slika 2.3.36 Hidrostatički pritisak vode
Veliku primjenu nalazi postupak Westergaarda, naročito kod brana kod kojih
uzvodno lice nije vertikalno. Tlak izazvan seizmičkom pobudom ovisi o
horizontalnom ubrzanju - ah i mijenja se po zakonu:
p(y) - e . ah . Pv . y (Pa)
e - koeficijent tlaka koji ovisi o nagnutosti napadnute površine
"
'~
~
~~-==--=-8--"il'
"
""-..--. ~
"" j
:h
i
'. - - . ,- :;'.
...•.~-
"
'
'.
~
Pema. ;,~
.. ~ . . . ·~·-···,·,P,"·.n' ~p·o'p·r
«"
': I-
_+_+_+---"_o,...:!
-...
=--+--_-I-_+-PEOS". o •• ,
lipiesn dijegram
,.".i .... •••,
,,"'j
Ilaka presjak
'" : K-·, I I
II
.ii
1
,t
'~
':
'2
!?
I
1- . •• ... koeficijent !laka e

o. .,
Slika 2.3.37 Koeficijent tlaka u osnovici brane c i maksimalni cm' Westergaard

254 II. Brane
8.2 Inercijaine sile u tijelu brane:

Vertikalna komponenta
±V4 = ±Vb . Pb(g ± <Xy>
Vb volumen brane/m'
<Xy = 2/3 ah - vertikalno ubrzanje
Prema nekim autorima vertikalna
komponenta ubrzanja za branu i za
vodu je ista, i ne treba je uzimati u obzir
Horizontalna komponenta b)
HgJ =±K s 'G{1+0.5 :J

Gl Pb ·g·VJ
G=l:G j
hi =ho
± H7 =. ±l:H gi :: ±15 Ks·G
8.3 Valovi od potresa
.!lh = 0.75~K; . h 2
Hr = O.75py· gJK;. h 2 ,h
Betonske gravitacijske brane su
elastična tijela koja u slučaju siezmičkih
poremećaja s visinom mogu povećavati
seizmički utjecaj. U mnogim zemljama Slika 2.3.38. Inercijaine sile u tijelu
poslije 1959. godine, prema propisima, brane (a, b), valovi od potresa (e)
u proračun se uvodi porast ubrzanja s
visinom konstrukcije - dinamički faktor amplifikacije DAF, koji je na nivou stijene
DAF = 1.
ahi = <X t (1 + 0.5 h/ho)
ahi ubrzanje na visini hl iznad temelja,
at - ubrzanje na razini temelja,
ho - udaljenost težišta od temelja.
Brana, kao svako elastično tijelo, počinje oscilirati kada dobije impuls. Potresi
uzrokuju više uzastopnih udara'- impulsa. Ako se dogodi da se vlastita frekvencija

3. GrRvitacijske brR1Je 255
brane podudari sa seizmičkim impulsima, amplituda oscilacija sve vise raste i

vibracije brane mogu dostići takve veličine da objekt bude ugrožen.
Vlastita frekvencija brane, kao svakog betonskog tijela, ovisi o odnosu, veličini
i rasporedu masa u brani. Znači, ovisi od njenog geometrijskog oblika, dimenzija,
materijala ugrađenog u branu i karakteristika stijene na koju se oslanja.
Prema Westergaardu, vrijeme vlastite vibracije gravitacijske betonske brane, s
trajnim modulom elastičnosti betona E -14000 MN/mZ, jest:
H2
T = __b_ (s)
s 610 b
gdje je: Hb visina brane (m), b - osnovica (m).
Osim ubrzanja, od značaja za sigurnost brana jest i pravac kretanja seizmičkog
udara. Kod gravitacijskih brana najnepovoljniji je pravac okomit na podužnu os
brane, odnosno na pravac pružanja krune brane, i kada je udar horizontalan ili
s horizontalom zatvara mali kut.
Kada je akumulacija puna, najnepovoljniji smjer prostiranja seizmičkog
poremećaja je uzvodni, jer inercijaIne sile djeluju nizvodno i izazivaju povećanje
tlačnog naprezanja na nizvodnom licu. U slučaju da je akumulacija prazna,
najnepovoljniji smjer prostiranja udara je nizvodni, jer inercijaIne sile djeluju
uzvodno i izazivaju povećanje tlačnog naprezanja na uzvodnom licu.
Osim toga treba voditi računa o sigurnosti brane protiv prevrtanja, klizanja i
mogućnosti da rezultanta sila izađe iz jezgra i time uvjetuje pojavu vlačnih
naprezanja u temeljima i u tijelu brane.
Prema izloženome, osnovna opterećenja na branu su:
horizontalna: hidrostatička, valovi, led, nanos, inercijaIne sile vode i mase
brane;
vertikalna: gravitacijska sila brane (j opreme), težina stupca vode na
eventualno zakošeno uzvodno lice brane, uzgon i inercijaIne
sile mase brane.
Sile izazvane temperaturnim i volumenskim promjenama tijela brane, uslijed
razvoja i disipacije topline hidratacije, u analizi opterećenja se zanemaruju.
Međutim, termička opterećenja izazvana cikličkim godišnjim temperaturnim
promjenama, ovisno o ekstremnim temperaturnim prilikama, uzimaju se u -obZir
kod analize naprezanja.
Gravitacijske brane moraju se računati za sve odgovarajuće kombinacije
opterećenja:
a) Uobičajene kombinacije opterećenja: normalni uspor, vlastita težina,

uzgon i nanos;
b) Ekstremne kombinacije opterećenja: prethodni utjecaji, maksimalni
uspor, projektni potres i vanjski temperaturni utjecaji;

256 H. Bralre
e) Izuzetno nepovoljne kombinacije opterećenja: prethodni utjecaji,

izuzetno veliki vodni valovi i maksimalni potres; odnosno moraju
se uzeti u obzir pojave male vjerojatnosti;
d) Specijalna opterećenja: kombinacije opterećenja u točkama a, b i
e, ratni uvjeti i incidentni uspori.
Kada je određena visina stupca usporene gornje vode h i uzgon mh vrši se
izbor optimalnoga, odnosno osnovnog trokuta brane.
Za preliminarno oblikovanje brane provjerava se naprezanje u tijelu brane i na
kontaktu brane s temeljem pomoću elementarne metode, uz uvjet da se ne
dopuštaju vlačna naprezanja u tijelu brane i na kontaktu brane s temeljnom plohom.
Za analizu naprezanja na uzvodnom (u) i nizvodnom (n) rubu koristi se izraz:
cr = LN +6 LM
u,n b. 1 - b 2 ·1
Raspodjela naprezanja vrši se po zakonu pravca,
U uvodnom dijelu dat je izraz za širinu temelja b kod racionalnog presjeka
brane s podvjesom, uz uvjet da ne smije biti vlačnih naprezanja:
bz h
EQ.(I- n}+ n(2- n}- ID
JPv
Za optimalni profil brane (vertikalno uzvodno lice) n O
h
b
JPb -m
Pv
U slučaju da nema uzgona, m = O
h
b
rP;;;
V~
U prvom koraku usvaja se da je nivo usporene vode u visini krune brane
jednak visini brane, odnosno h = Hb' Vrijednost uzgona data sa mh.
Kut ~2 koji zatvara nizvodno lice brane s temeljnom plohom, u osnovnom
trokutu brane - optimalni projil, dat je odnosom:
b 1
-= F-ctg~2 < 1
h Pb
--m
Pv

Ako je zadovoljen ovaj kriterij širine temelja brane nema pojave vlačnih
naprezanja! Kao što se vidi, nagib nizvodnog lica brane ovisi o odnosu volumenskih
gustoća betona· Pb i vode· PV ' i o koeficijentu uzgona - m.
Za nagib nizvodnog lica, osim prikazanog kriterija, postoje i kriteriji sabilnosti

na klizanje i prevrtanje.
h-Hu
bez usporene vode
s usporenom vodom (Ju =0
Slika 2.3.39. Optimalni profil - normalna naprezanja na temeljnoj plohi
Oblikovanje praktičnog profila, na osnovi osnovnog trokuta brane, je slijedeći

korak u postupku. Kod izbora realnog profila brane treba imati u vidu sva
opterećenja koja mogu pojedinačno ili skupno djelovati u raznim međusobnim
odnosima, imajuću u vidu također i druge iskustvene činjenice.
Osnovni uvjet koji mora zadovoljiti odabrani profil brane jest uvjet stabilnosti
brane. U analizi se polazi od pretpostavke da brana na temelj djeluje koncentriranim
silama, iako ona u presjeku, koji se razmatra, djeluje linijskim kontinuiranim
opterećenjem.
Za globalnu sigurnost gravitacijske brane moraju biti zadovoljeni slijedeći uvjeti

stabilnosti; sigurnost protiv prevrtanja, sigurnost protiv klizanja i sigurnost protiv
isplivavanja.
Sigurnost protiv prevrtanja:
G·
II =---"'-
p H·e+U·u
za kombinacije opterećenja;
a) IIp - 1.5
b) IIp 1.3
c) IIp - 1.1 ut u
1>~_....!bL...-_-4\>
Slika 2.3.40 Provjera globalne sigurnosti - sile

258 II. Br(l1le
Sigurnost protiv klizanja
f·I:V
llk=--
I:H
a) TJ k = 1.3 I:H suma horizontalnih sila
b) Tik ~ 1.1 I:V suma vertikalnih sila
cl TJ k 1.0 f koeficijent trenja (0.3 - 0.7), <il ~ 17° - 35°
Ako se uzima u obzir i adhezija (prijanjanje) na temeljnoj plohi, onda je:
, f·I:V+c·b
llk = I:H
Stabilnost protiv klizanja vrijednostima,
adhezija se po pravilu z
Sigurnost
G
U
a) TJ i = 1.5
b) Tlj = 1.3
C) TJ, = 1.1
Nakon što je izvršena provjera stabilnosti odabranog poprečnog profila brane

vrši se provjera normalnih naprezanja u tijelu brane i u temeljnoj plohi, za razne
kombinacije opterećenaja, kOrištenjem izraza:
~N ~M· ~M·
cry, =- "-- - +
l 6-"-
- - -l cr"y 6_-"-
__ 1
bi bi b·Z.
I
gdje se oznaka i odnosi na i-ti horizontalni presjek uzimajući u proračun sve sile
iznad tog presjeka.
Za dozvoljena naprezanja u tijelu brane, na osnovi iskustva, donji odnosi se
smatraju prihvatljivim,
0.7 1390 mora biti ispunjen uvjet cry :s; Odop

Ps
a) Fs = 3
bl Fs = 2 1390 - čvrstoća na uzorku nakon 90 dana
e) Fs = 1.1
Elementarnom metodom dobiju se vertikalna naprezanja u svakomu
horizontalnom presjeku brane na uzvodnom i nizvodnom licu, uz pretpostavku
linearne raspodjele normalnih naprezanja. Također se mogu izračunati i glavna
naprezanja na uzvodnom i nizvodnom licu.

Maksimalno glavno naprezanje na

nizvodnom licu javlja se u najnižem
presjeku i bit će manje ukoliko je
kut PZ veći. Maksimalno glavno
naprezanje na uzvodnom licu može
biti pritisak, ali u nekim slučajevinma
može biti i zatezanje. Radi smanjenja
glavnog naprezanja treba težiti da je
kut \3 1 = 90°.
(--_. Pojava vlačnih naprezanja u
I
I
temeljnoj plohi smanjuje površinu
I
kontakta beton - stijena, odnosno
Slika 2.3.41. Usvojeni profil brane
I površinu nalijeganja, uslijed čega se
1,1 povećavaju tlačna naprezanja i u
1 sljubnicu prodire voda,
Vlačna naprezanja se u pravilu izbjegavaju. Taj kriterij uvjetuje, kao što je već
istaknuto, da u svakom horizontalnom presjeku rezultanta djelujućih sila ne smije
izaći iz jezgre presjeka.
Kriterij da se ne dopuštaju vlačna naprezanja na uzvodnom licu brane danas

je izložen kritici, jer se voda filtrira kroz pore u tijelu brane, bez obzira na pojavu
pukotina, Istraživanja su usmjerena u proučavanju pornog tlaka u betonu.
Dopuštena vlačna naprezanja crv kreću se u granicama:
a) crv:::; 1.0 MN/ml
b) crv:::; 1.5 MN/m 2
c) crv:::; 2.0 MN/ml
U proračunima se polazi od pretpostavke
da tijelo ima svojstva neprekinute sredine.
Medutim ta pretpostavka, u slučaju pojave
pukotina, dovodi do krivih zaključaka, jer
pri djelomičnom razdvajanju betonskog
tijela nije moguće realno utvrditi stanje
deformacija i naprezanja, te računske
veličine mogu znatno odstupati od realnih Slika 2.3.42. Shema pukotine
(izmjerenih). Uslijed pojave pukotina nastaje koncentacije naprezanja
koncentracija naprezanja ispred same
pukotine.
Tangencijalna naprezanja: 't', 'til, normalna naprezanja: cr'x' cr"x' glavna normalna
naprezanja na uzvodnom licu: cr'l' cr'2 i nizvodnom licu: cr"l' (f"z' mogu se
proračunati korištenjem ravnoteže sila koje djeluju na elementarnim trokutima uz
uzvodno i nizvodno lice, za slučajeve prikazane slikama 2.3.43 a i b.

260 II. Brane
Slika 2.3.43. Elementarni trokuti na nagnutom uzvodnom i nizvodnom licu

gravitacijske brane
Vrijednosti tangencijainih naprezanja 't' na uzvodnom licu i 't" na nizvodnom

licu. normalnih naprezanja cr'x na uzvodnom i cr"x na nizodnom licu. u presjeku
i, dobiju se korištenjem ravnoteže sila na elmentarnim trokutima koji su prikazani
na slici a) .
.IY = O
Za uzvodno lice:
p. g,y~sinCt.l 't'd.xcotCt.l-cr Ydx == O

Sin ct. t
't' =(p·g·y-cr y) ml
p - volumenska gustoća vode.
ct. l - kut nagiba uzvodnog lica u odnosu na vertikalu,
dx ..: osnovica trokuta.
Za nizvodno lice:
p.g.y O 't" == cry mz
.I:X = O
Za uzvodno lice: cr~ p. g·y-CP· g.y-cr y) mi

Za nizvodno lice: cr; =cry m~
Težina elementarnog trokuta kao mala veličina zanemarena!
Za proračun glavnih normalnih i tangencijainih naprezanja koristi se ravnoteža
sila na elementarnim trokutima koji su prikazani na slici bl.

Očigledno je da je glavno naprezanje 0"2 okomito na uzvodno lice brane i ono

je jednako hidrostatičkom tlaku:
0'2=P·g·y
l:Y = O
tga2 = mz
0'; ..L O'~

Za vertikalno uzvodno lice:
,
az p.g.y
Za nizvodno lice:
0'; =O
l:X = O
0']'dxcosa2 cosa2 -O'ydx = O
0'; cos 2 a2 +sm

. 2 a2 )
( 2
cos a2
0'1 =0';0 +mp

Glavno tangencijalno naprezanje bit će:
0'1 - 0'2
t=---
2
Na nizvodnom licu O'~ bit će to manje što je manji kut a 2 • odnosno što je veći
kut 13 2 : Naprezanje 0';' maksimalno je u nizvodnoj ivici podnožja brane. U tom
području obično se usvaja da je a 2 = O, odnosno da je kut 13 90° (slika 2.3.41.).
2

161 IL Brane
Elementarnom metodom mogu se dobiti glavna naprezanja na uzvodnom i

nizvodnom licu. Za određivanje realnog stanja naprezanja i deformacija unutar
tijela brane, odnosno za proračun normalnih i komponentainih naprezanja, te
glavnih normalnih i glavnih tangencijainih naprezanja koriste se metode teorije
elastičnosti. Problem se svodi na ravninski problem i rješava pomoću Airyeve
funkcije naprezanja - polinom trećeg stupnja koja povezuje komponente
naprezanja i daje komponente naprezanja kao linearne funkcije od x i y.
,+y
x
Promatra se vertikalna konzola -
osnovni trokut brane - koja je
ograničena s dvije vertikalne ravnine na
x
razmaku 1 m. Za opterećenje se usvaja
vlastita težina, hidrostatički tlak i uzgon.
Slika 2,3.44. Osnovni trokut brane
Nepoznati koeficijenti a, b, e i d određuju se iz graničnih uvjeta na uzvodnom

i nizvodnom licu,
Kada se u gornje jednadžbe unesu vrijednosti
konstanti dobiju se naprezanja:
O'x =Pv' g'y

O'y (p.tga-3Pv ,g.tg 3a)x+(p-pv .g.tga)y
'tx,y = Pv' g. tga· y

Horizontalni tlak koji djeluje na vertikalno
uzvodno lice q = Pv' g . y ima predznak minus
jer je, prema gornjoj slici, ordinata y negativna,
Vertikalni tlak je dat izrazom: p = Pb' g - m ' Pv ' g, ~O'y
gdje je m koeficijent uzgona. Kada nema uzgona:
p = Pb' g. '-""!ddlllll!ll: 'tx,y
U svakoj točki na konturi i unutar površine

osnovnog trokuta mogu se izračunati naprezanja Slika 2.3.45, (T>; (Ty j "x,y u
O'x' O'y i 'tx,y' glavna normalna 0'1 i 0'2 itangencijalna
presjeku 'j'
naprezanja 't:

2'txy
Kut smjera glavnih normalnih naprezanja: tg e = - - - ' -
o"x - o"y
Glavni tangencijalni naponi zatvaraju kut od 45° s glavnim normalnim naponima.
Kada se izračunaju glavna normalna i glavna tangencijalna naprezanja u više

točaka brane i kada se odrede njihovi smjerovi mogu se nacrtati trajektorije
glavnih naprezanja koje čine familiju ortogonalnih krivih linija, gdje jedne
odgovaraju napreza njima 0"1' a druge naprezanjima 0"2' Te linije ukaZUJU na tok-
naklon-glavnih naprezanja po cijelom presjeku osnovnog trokuta. Odnosno tangente
.na linije u pojedinim točkama pokazuju jedan od smjerova glavnih naprezanja.
Slika 2.3.46. Trajektorije glavnih normalnih (a) i tangencijainih (b) naprezanja
Izostate nam daju linije jednakih naprezanja, na osnovi kojih se mogu izdvojiti
zone jednakih naprezanja. Odnosno, one omogućuju da se izdvoje zone većih
naprezanja, u koje se može ugraditi kvalitetniji beton.
0.0
L..~-'---'-"':'2.1 MN/m2
Slika 2.3.47. Izostale glavnih normalnih napon: a - akumulacija prazna,

b - akumulacija puna, c - kombinirane izostate (označene zone jednakih naprezanja)
Napomena: Izoldine su linije u čijim točkama ~u smjerovi glavnih naprezanja

jednaki, a izobare linije jednakog tlaka (npr. atmosferskog).

164 II. Brane
Kod proračuna gravitacijskih brana polazi se od slijedećih pretpostavki:

deformacije tijela brane su relativno male,
- postoji linearna ovisnost između deformacija i opterećenja koje
prouzrokuje te deformacije,
tijelo brane ima svojstva neprekinute sredine,
tijelo brane se sastoji od Hookova materijala, tj. ono je homogeno
i izotropno.
Iz prakse se zna da svojstva građevinskih materijala: betona, kamena u
cementnom mortu itd. u manjoj ili većoj mjeri odstupaju od svojstva koja se
pripisuju idealnoj elastičnoj sredini modelu brane. Odstupanja ipak nisu takva
da se utvrđeno stanje deformacija i naprezanja ne bi smjelo prenijeti na realno
tijelo.
U nekim slučajevima, zbog složenijih konturnih uvjeta, problem se nije mogao
riješiti prikazanim postupkom pa se rješenje tražilo pomoću metode konačnih
razlika.
Treba napomenuti da glavna naprezanja nemaju veliki značaj kod gravitacijskih
betonskih brana, naročito kod brana manje visine, jer fizičko mehaničke
karakteristike peto na nisu dovoljno iskorištene.
Naprezanja dobivena prethodno opisanim postupcima opterećena su činjenicom
da u proračunu nisu obuhvaćeni konturni uvjeti deformabilnosti temelja brane.
Naime, polazište je bilo da se stijena (ili tlo) u temeljima deformira samo
uslijed težine brane i hidrostatičkog opterećenja na branu. Na toj osnovi
hidro statičko opterećenje i težina brane uvjetuju na kontaktnoj površini vertikalni
napon - cry i tangencijalni napon 'xy' koji izaziva horizontalna komponenta
rezultirajuće sile opterećenja.
Na osnovi elementarnog trokuta i ravnoteže sila može se izračunati '(xy'
LY=O
h
Slika 2.3.48. Tangencijaina naprezanja na temeljnoj plohi

Da bi se riješio problem nosivosti temelja bilo je potrebno naći naprezanje na

kontaktnoj površini. Iako je problem prostorni on se svodio na površinski. Brana
na temelj ne djeluje koncentričnom silom nego linijskim opterećenjem. Prema
tome, opterećenje na temelj zadano je linearnim trokutnim zakonom zaoy i 'txy'
uz uvjet da je normalno naprezanje Oy na uzvodnom bridu jednako nuli.
Raspored naprezanja u temelju u slučaju trokutnog opterećenja (ekscentričnog)
i određivanje naprezanja u dubini ispod ivičnih" točaka istraživali su brojni
znanstvenici.
Problem naprezanja i deformacija pod branom rješavao se metodom teorije
elastičnosti za homogeni i izotropni polu prostor (Boussinesq), korištenjem Airy-
jevih funkcija. Pomoću složenih matematičkih izraza izračunaju se komponentaina
naprezanja: Ox' OY' 'txy i glavna naprezanja: 01' O2 , 't, te njihovi kutovi djelovanja.
Kada su poznate te vrijednosti mogu se nacrtati trajektorije glavnih normalnih i
tangencijainih naprezanja.
T6lke 0952.) je prvi

ukazao na za visnost
naprezanja na kontaktu
beton - stijena u temeljima
od odnosa modula
elastičnosti betona - Eb i
modula elastičnosti stijene -
Es: A. = Eb/Es'
Za slučaj osnovnog
trokuta brane i djelovanja
samo vlastite težine dobio je
vrijednosti prikazane slikom.
WL!I" 'II
Problem deformacija
temelja ispod brane vrlo je
složen, jer se tlo ispod brane
deformira uslijed težine
brane, hidrostatičkog
opterećenja koje brana ......
prenosi na teren i težine
uzvodnog stupca vode (j Slika 2.3.49. Promjene napona u temeljima brane
eventualno stupca donje u ovisnosti modula elastičnosti brane - Ed i
vode). temelja - Ef (Toike)
Eksperimentalnim istraživanjima i približnim proračunima traženi su odgovori

na pitanje interakcije brane i deformabiInih temelja.
Deformabilnost podloge utječe na raspodjelu naprezanja ne samo u temeljima.
Zbog konturnih uVjeta na podlozi brane, proračun naprezanja u tijelu brane čini
se manje točnim. Naprezanje na kontaktu brana-temelj ovisi od odnosa A.=Eb/D,

266 II. Brime
gdje je D modul deformacija stijene u

temeljima. Taj odnos utječe na veličinu
i dijagram naprezanja na kontaktnoj
površini. Pretpostavka o linearnom
zakonu raspodjele je nerealana.
Do preraspodjele naprezanja dolazi
i u bližoj okolini uzvodnoga i nizvodnog
ruba brane, koja znatno premašuju
naprezanja prema linearnom zakonu Q a)
raspodjele.
Modelskim ispitivanjima, promatra- b)
njem izgrađenih brana, kontrolom
deformacija i naprezanja u tijelu brane,
l1y 1.
na kontaktu beton - stijena, dokazana
je inkompatibilnost rezultata tradici-
~~.___
o •• -. ::::::::::::;t=
onalnih proračuna, realnog stvarnog 2.
stanja "in situ" i ponašanja brana u tijeku Slika 2.3.50. Stanje naprezanja
eksploatacije. Iskustvo je ukazalo na u temeljima
pojavu pukotina uz uzvodni rub temelja, aj Idealizirani slučaj, b) "Realno"
što je utjecalo na efikasnost injekcijskih stanje naprezanja na kontaktnoj površini
zavjesa na nekim izgrađenim branama l. Neder/ormirana linija temelja,
(lučno gravitacijska brana Jablanica). 2. De/armirana linija temelja
Kao dokaz, ističe se graVitacijska brana Ust - I1imska, H -102 m. Brana je

fundirana na slabo deformabilnim dijabazirna. Modeiska ispitivanja izvršena su
na modelu u mjerilu 1:60. Struktura stijenskog
masiva shematizirana je u modelu "blokovima"
3 x 6 cm. Na modelu je utvrđena pojava
pukotina na uzvodnoj liniji kontakta, odnosno
pojava vlačne zone uz uzvodni rub temelja.
Na osnovi toga određen je položaj injekcijske
i drenažne zavjese. Osim toga predložene su
mjere zaštite od prodora vode u pukotine koje
će se pojaviti uz uzvodni rub temelja u tijeku
eksploatacije.
Nesumnjivo, pojava vlačne zone, u I I
temeljima uslijed interakcije brana stijena ci 2.1 .3.
voda), utječe i na preraspodjeliu naprezanja
u tijelu brane, naročito neposredno u
podnožju brane. '. Slika 2.3.51. Bran Ulm - Ilimska
\ (Rusija)
U tijeku posljednjih desetak godina došlo
je do znatnih promjena u proračunu
1. vlačna zona, 2. injekcijska
hidrotehničkih građevina. Tradicionalne
zavjesa, 3. drenažna zavjesa

3. Gravitilcijske brane 267
metode proračuna ustupaju mjesto suvremenim metodama numeričke analize,

koje se osnivaju na primjeni elektroničkih računala. Metoda konačnih elemanata
u proračunu gravitacijskih brana postaje sve značajnija.
Problem deformacija i naprezanja u tijelu brane i temeljima, interakcije voda
- brana - temelji, za složene uVjete temeljenja (različite vrijednosti odnosa A
uzduž temelja, pukotine itd.) danas se uspješno rješava primjenom metode
konačnih elemenata, kojom se obuhvaća tijelo !Jrane i veliko područje temelja.
Problem može biti riješen dvodimenzionalno i prostorno trodimenzionalno
(elementi: heksaedar - "cigle", piramide, trijangularne prizme - klinovi). Obično
se gravitacijska brana tretira kao elastični numerički modeL
Slika 2.3.52. Gravitacijska brana: prostorni (a) i ravninski numerički model (b)
1.- brana, 2.- temelj, 3.- nizvodna padina
Pored elemenata trokutnog ili četverokutnog oblika s konstantnom i linearnom

promjenom polja deformacija primjenjuju se i složeniji elementi višeg reda kod
kojih je promjena deformacija u elementu kvadratnog, kubnog ili višeg reda
(složeni i kompleksni reološki modeli).
Krivolinijski konačni elementi (u ravnini ili prostoru) omogućuju rješavanje
problema i geometrijske nepravilnosti, jer se krivolinijskim elementima može
uspješno aproksimirati svaka kriva kontura. Uvodenjem krivolinijskih elemenata
smanjuje se ukupan broj elemenata, a time i broj nepoznanica u sustavu jednadžbi.
Za trodimenzionalne modele, gdje je ukupan broj nepoznanica redovito jako
velik, ovo smanjenje može biti od posebnog značaja.
Primjenom numeričkih modela matematičkim putem je dokazana pojava vlačne
zone u području uzvodne stope temelja. To je osobito značajno zbog položaja
injekcijske i drenažne zavjese.
Analiza stabilnosti temelja brane može se izvesti na osnovi stanja naprezanja
u svakoj odabranoj točki mreže konačnih elemenata. Naime, kriterij stabilnosti je
ispunjen, ako su naprezanja smicanja manja od graničnih naprezanja. Mohrova

268 IL Brane
kružnica glavnih naprezanja ne smije sjeći u promatranoj točki liniju pos mi čne
čvrstoće;Coulomb Mohrov kriterj loma:
c
o"c =--
tgq>
Konzervativan pristup može tražiti da je uvjet ispunjen u svakoj točki mreže
konačnih elemenata. Medutim, odstupanja u nekim točkama ne znači da uvjet
globalne sigurnosti temelja nije zadovoljen.
Numerički primjer:
q> : 33°, tgq> = 0.65, sinq> : 0.544, c : 1 N/mm2 (10 kp/cm 2)
0"1 = 6.2 N/mm2, 0"2 = -2.7 N/mm2, o"c = 1/0.65 : 1.54 N/mm2,
0"1 - 0"2 = 6.2 - (-2.7) = 8.9 N/mm 2
CO"l + 0"2 + 20"c) sinq> = (6.2 2.7 + 2 . 1.54) 0.544 = 3.58 N/mm 2
8.9 N/mm 2 > 3.6 N/mm2

uvijet granične ravnoteže u promatranoj točki nije zadovoljen.
U principu, metoda konačnih elemenata omogućava da se riješi svaki korektno

opisani problem. Međutim, u praksi su nužna pojednostavljenja, pa je potrebno
shvatiti bit i posljedicu pojednostavljenja. Znači, potrebno je iskustvo. Pogrešna
primjena točnih računskih metoda može voditi u neuspjeh, jednako kao i primjena
nedovoljno preciznih metoda, kod kojih se traži približno rješenje. Osnovno je
da se što bolje predstavi i opiše fizika problema.

Istraživanja na izgrađenim gravitacijskim branama su ukazala da podjela brane,

u tijeku građenja, na vertikalne autostabilne elemente, i oblik dilatacijskih spojnica
(reške, fuge), ima velik utjecaj na raspodjelu hid;ostatičkog opterećenja. Odnosno,
u gravitacijskim branama, ovisno od rasporeda dilatacijskih (kontrakcijskih) spojnica
i njihovog oblika, javlja se izvjesno lučno djelovanje, tako da se dio hidrostatičkog
opterećenja s vertikalnih elemenata - konzola lučnim djelovanjem prenosi na
bOKove.
Slika 2.3.53. Gravitacijska brana

a) raspodjela na blokove. b) dilatacijske spojnice - hidrostatičko opterećenje
l.b - ravne spojnice. ll.b - rebraste spojnice. IIl.b - monolitna brana
Monolitnost gravitacijskih brana postiže se injektiranjem dilatacijskih spojnica,

čija se vodonepropusnost osigurava uzvodnim inizvodnim brtvama različitog
tipa. Sustava za injektiranje ima raznih, od vrlo jednostavnih do vrlo složenih.
U praksi se susreću također razni tipovi uzvodnih i nizvodnih vodonepropusnih
brtv). Uzvodne brtve nekad prate i drenažne bušotine ili drenažna okna.

270 IL Brane
a) b) e)
Slika 2.3.54. Rebrasta spojnica - brana Bratsk (Rusija)

a) vertikalni presjek kroz spojnicu, b) pogled na spojnicu, c) detalj spojnice
1. uzvodna brtava, 2. injekcijski ventil, 3. 7. vodovi za injekcijsku
smjesu i drenažu zraka
a) b) 1 e)
;: { LalJ8f~
:;~:~ :\.f,r a
Slika 2.3.55. Uzvodno /ice gravitacijske brane - specijalni tipovi brtvi
a) ravna dilatacijska spojnica, b) rebrasta dilatacljska spojnica: 1. uzvodno
"konturno " brtvilo, 2. glavno vodonepropusno brtvilo. 3. dopunsko brtvilo s električnim
zagrijavanjem, 4. drenažna bušotina i okno za drenažu i inspekciju.
c) rebrasra dilataciona spojnica: 1. armiranobetonska ploča, 2. bitumenska
ispuna, 3. sidra, 4. bakrena traka, 5. okna za drenažu i penjalice

3, Gravitacijske brane 271
,,'ci;
~g<
......
...
5" • •
......
" ':.'6
,,~.
Slika 2.3.57. Nizvodne brtve (u pravilu imaju manju širinu)
Posebnu pozornost treba posvetiti kontrolnim i injekcijskim galerijama u brani,

koje mogu imati pravokutan i zaobljen oblik.
mTrnTmT.,.."._ 0'"
a) b) e)
Slika 2.3.58. Kontrolne i injekeijske galerije: pravokutni (a), zaobljen (b)

djelomično zaobljen (e) oblik kontrolne galerije

272 IL Brane
Oblik galerije utječe na raspodjelu naprezanja u tijelu brane. Uslijed pojave

vlačnih naprezanja i koncentracije naprezanja uz unutarnji rub, po pravilu galerije
su po obodu armirane. Nekad se galerije postavljaju uza samu temeljnu plohu
radi drenaže i odvoda drenažne vode, što utječe na dijagram uzgona i pravolinijsku
raspodjelu naprezanja. Udaljenost galerije od uzvodnog lica brane obično je dvije
širine galerije
Gravitacijska brana može se prilagoditi svakom geometrijskom obliku pregradnog
profila. Kruna graVitacijske brane, odnosno podužna osovina brane može biti linearna,
bilinearna, multilinearna, krivolinijska, lučna i u obliku obrnutog luka.
Slika 2.3.59. Multilinearna kruna brane - Brana Gaggio, Italija (1017 m n.m.)
Slika 2.3.60. Kruna brane u obliku obrnutog luka - Brana S. Stefano, Italija
Brana je izgrađena 1929., H - 25 m, L - 277 m, Vb - 25 000 m3, Va - 620000 m3
_ .. _ - .. _ - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Preljev s brzotokom, srednji i temeljni ispust u pravilu smještaju se na tijelo"

i u tijelo gravitacijske brane; slapište (bućnica) obično se nalazi u podnožju
gravitacijske brane.
Slika 2.3.61 Brana - Japan, H - 96 m, L 325 m, Vb - 1 000 000 m3,

Va - 66 000 000 m 3

274 IL Brane
Česti pratioci gravitacijskih brana su pribranske hidroelektrane, koje se smještaju

u blizini objekata za evakuaciju velikih voda ili su ti objekti smješteni iznad same
hidroelektrane.
Slika 2.3.62. Brana i HE Lešće. pogled - fotomontaža
j ~ __ ==~~~L-______-+_______-____
l _~~I
=11
~-..,.-+-
Slika 2.3.63. Gravitacijska brana i hidroelektrana Lešće, izvedbeni projekt - IGH. Zagreb
(brana: H 52.5 m, L - 176.5 m, Vb = 76000 m 3; HE: Pi 41 MW, Egod = 106 GWh)

J. GrllVitacVske brane 275
HE SAINT· ETIENNE· CANTALE:; HE CASTELNAU LASSOUTS

I 3 " 22.500 kW J (2x 15.00) I 1 .5650 ltW J
I
HE BORT lES ORGUES HE GENI:;5IAT
( 2 x 7S,00) i 126,000 kW l ( 6" 65.00> kW)
lt:: CllASTAHG na r.
OCmOONE
(lx 85.00>kW )
Slika 2.3.64. Gravitacijske brane i pribranske hidroelektrane - Francuska
Napredak u tehnologiji pripreme i ugradnje betona omogućio je jzgradnju

betonskih brana od valjkom zbijenog betona - RCC (roller compacted concrete).
Betonska mješavina priprema se s malom količinom cementa te je problem
hidratacijske topline ublažen ili potpuno otklonjen. Gravitacijske brane ovog tipa
(RCC brane) izvode se u kontinuiranim slojevima bez poprečnih razdjelnica
kontrakcijskih spojnica ili se te spojnice naknadno izvode vibro-rezačima.
Međutim, pred graditelje se postavljaju uvjeti specijalne zaštite brana od
vodopropusnosti. Sloj betona uz uzvodno lice brane obično se izvodi od
vodonepropusnoga konvencionalnog betona CC) s unutarnjim vibriranjem.
Do danas je u svijetu izgrađeno ili se nalazi u gradnji preko 100 Ree brana.
Prva brana ovog tipa WiIlow Creek - SAD, visine 52 m, izgrađena je 1982. Najviša

276 IL Brane
je Upper Stillwater brana u državi Utah SAD, izgrađena je 1985. 1987. Ima
visinu 90 m, dužinu u kruni 815 m izapreminu RCC betona od 1215315 m 3 .
Općenito, ove brane grade se u radnim slojevima od 30 do 50 cm. Zbijanje
betona ne vrši se unutarnjim vibriranjem svježe mase ugrađenog betona kao kod
klasičnih betonski brana, nego se za zbijanje betona u sVježem stanju koristi
oprema za nasute brane, odnosno vanjsko vibriranje korištenjem vibro valjaka.
Izgradnja betonskih gravitacijskih brana korišten.jem tehnologije izgradnje nasutih
brana rezultira i nižim troškovima.
BRZ010l<
PIXl.IO
DETAlJA
Slika 2.3.65. GraVitacijska RCC brana Suva va, H - 22.8 m, L 77 m,

Vb - 11000 ml (Studija - G.F., Split)
Ruski inženjeri predložili su izgradnju vitkih gravitacijskih brana iz montažnih

elemenata. Stabilnost brane se osigurava dugačkim prednapregnutim sidrima
(kablovima). Uzvodni površinski sloj betona ima visoke fizikalno - mehaničke
karakteristike.
Nadvišenje i rekonstrukcija na već izgrađenim branama također uVjetuje posebne
tehničke zahvate zbog osiguranja stabilnosti i zaštite od procjedne vode na kontaktu
stare i nove konstrukcije.

4. Olak§ane gravitaci;ske brane 277
4. OLAKŠANE GRAVITACIJSKE BRANE
4.1. OSNOVNE KARAKTERISTIKE RAZVOJA
Kontrolne galerije u gravitacijskim branama prvi put su primjenjene kod

izgradnje dviju brana 1895. u Francuskoj i od tada redovito su sastavni dio
gravitacijskih brana. Njihove dimenzije i položaj ovise o njihovoj ulozi i značaju.
U većini slučajeva koriste se za kontrolu filtracijskog pritiska (uzgona) i
procjeđivanja u temeljima brane, za izvođenje injekcijskih i drenažnih zavjesa, i
za prikupljanje procjednih voda.
Da bi skoro potpuno otklonili

opasnost od filtracijskog pritiska i
procjeđivanja počele su se primjenjivati,
kod gravitacijskih brana, na razini
temelja, longitudinalne šupljine
velikih dimenZija. Na taj način
smanjio se i obujam betona u odnosu
na masivnu gravitacijsku branu.
Međutim, povećali su se vertikalna
normalna naprezanja na temeljnoj
plohi i pomakao se centar gravitacije.
U slijedećem koraku razvoja
javljaju se i brane s velikom
šupljinom u tijelu brane. Dimenzije
otvora ovise o namjeni. U većini
primjera služe za smještaj
hidromehaničke opreme za
Slika 2.4.1. Olakšana gravitacijska brana evakuaciju voda ili hidroelektrana.
Grasser - Miildorfersee; Austrija
Šupljina smanjuje vlastitu težinu i zbog toga te brane imaju nagnuto uzvodno
lice i osnovicu znatno širu, odnosno veću od 0.67 H.
Blaži nagib uzvodnog lica i šira osnovica trebaju osigurati stabilnost brane na
prevrtanje i klizanje. Kod analize stabilnosti treba uzeti u proračun i težinu
hidromehaničke, strojarske i elektro opreme.
Hidroelektrana, odnosno sklop turbina - generator, vezan je s jedne strane na

hidraulički
dovodno - odvodni sustav, a s druge strane za elektroenergetski sustav.

278 II. Brillle
Promjene koje se događaju u 111
jednom ili drugom sustavu

pobuđuju dinamička opterećenja
koja mogu biti hidrauličkoga,
mehaničkog električnog
karaktera.
Poseban problem se javlja
uslijed koncentracije naprezanja
oko otvora velikih dimenzija i
pojava zona zatezanja, ne samo
po rubu otvora nego i na
uzvodnom i nizvodnom licu u
Slika 2.4.2 Koncentracija vlačnih naprezanja
podnožju brane.
oko šupljine za strojarnicu (Grishin)
."
, ".'
.. ....... '~
\ / . .
.~ J-o- .
,... .'. l'
Slika 2.4.3. Brana Villa di Chiavenna, temeljni ispust i preljev, Italija
Olakšano gravitacijski dio brane Vii/a di Chiavenna, sa slapištem, fundiran je

na nanosu. Brana sa slap ištem konstruktivno čini cijelinu.
Hidroagregat (turbina i generator) je u radu izložen različitim naprezanjima
kao što su mehanička, električna, termička i vibracijska, uslijed tranzientnih
dinamičkih pobuda.
Brana mora biti tako dimenzionirana da može preuzeti statička i dinamička

opterećenja agregata. Znači, temelji agregata koji su dio gravitacijske brane, zbog
sila koje djeluju, moraju biti armirani.

4. Olakšane gravitacijske brane 279
Slika 2:4.4. Olakšana gravitacijska brana i strojarnica Salakovac (varijanta)
Slika 2:4.5. Olakšana gravitacijska brana j strojarnica Grabovica (varijanta)
Problem dimenzioniranja elemenata olakšane gravitacijske brane, u području

preljeva i ispusta na brani, također je vrlo složen. Nizvodni rub temelja obično
se štiti slapištem (bučnicom) od erozijskoga i vrtložnog djelovanja donje vode. U
pravilu, područje stojarnice u brani zaštićeno je podužnim razdjelnim Zidom, koji
odvaja prostor slapišta od prostora difuzora.

280 ll. Brane
Često se na masivni gravitacijski dio brane nastavlja olakšano gravitacijski dio

s preljevom, ispustom i sa slapištem. U tom slučaju, kod proračuna njene stabilnosti
(brana Gorica), konstrukcija slapišta s branom čini jednu cjelinu.
Kod gravitacijskih brana sa šupljinom u nivou temelja znatno je umanjen
utjecaj uzgona, jer je to u biti veliki drenažni otvor u tijelu brane. Kod tih brana
može se javiti jedino problem stabilnosti na klizanje i isplivavanje, u slučaju
visokog nivoa donje vode.
Daljnji korak u razvoju ovog tipa gravitacijskih brana bio je da se šupljina
ostavlja na kontaktu masivnih betonskih blokova u području dilatacionih spojnica;
to je bio pravac koji je doveo do razvoja brana skontraforima (F. Noetzli - 1930.,
C. Marcello, 1939.)
(a) (b) (c)

=--- .~:'.
W, !":"."O:i.
:.,./~.•::: ;6: ..0 •••• ',j" 6
.' ·.::0·.·.: ·.:.:·...:.;4..:&::
;~~~.:.~~~~..~.::..::~.:.::~.:
:··~·:.··:~~~·::·~~·o~::·~.::~~:
::~:~.~~~ ;::~~·:~~~·~;o:·:1~:
dijagram; uzgo1la
Slika 2.4.6. Razvojni tok olakšana gravitacijskih brana

a) masivna gravitacijska brana.
b) olakšana gravitacijska brana (sa šupljinam).
e) brana s kontra/orima i masivnom glavom.
d) brana s kontra/orima i ravnom pločom
Daljnji razvoj brana s kontraforima bile su višelučne brane skontraforima

(vidi poglavlje 7. Višelučne brane).

4. OlakJane gravitacijske brane 281
~:. O,:,.':; ":"
Slika 2.4.7. Višelučna brana s kontra/orima
Masivne gravitacijske brane, iako imaju prednost zbog jednostavnog projekta

tehnologije građenja ipak imaju i određeni broj nedostataka, kao:
veliki volumen betona u tijelu brane, što povećava troškove,
utjecaj temperature hidratacije i skupljanja na pojavu vlačnih
naprezanja,
stanje naprezanja u podnožju brane i u temeljima, s obzirom na
filtracione pritiske (uzgon), nije dovoljno jasno,
nedovoljno iskorištene fizičko mehaničke karakteristike materijala
u tijelu brane, naročito kod gravitacijskih brana ispod 100 m visine.
Te činjenice potakle su projektante da nađu načina kako poboljšati svojstva
masivnih gravitacijskih brana smanjivanjem njihove težine i troškova. To je dovelo
do razvoja specijalnih tipova i oblika gravitacijskih brana.
U nekim zemljama veću primjenu našle su brane sa šupljinom u području
dilatacijske Ckontrakcijske) spojnice.
(a)
(c)
Slika 2.4.8. Olakšano gravitacijska brana s tzv. "širokom i praznom" spojnicom

a) presjek po spojnici, b) dijagram uzgona u presjeku l-l, c) tlocrt

U Rusiji je 1963. godine
izgrađena brana ovog tipa,
brana Mamanska. visine 58 m i
volumena betona 225000 m 3 .
Brana je izgrađena u području ~~~~~
vječitog mraza gdje je srednja =-_-_
godišnja temperatura -5.8°C.
Nakon izgradnje brane ~_~_~~~
temperatura u šupljinama kreće --- -
se u granicama od Razmak
spojnica u podučju šupljine je
6 m. Brana je fundirana na
bibtitskim škriljcima.
Slika 2.4.9. Brana Mamanska

l. injekcijska zavjesa, 2. drenažne bušotine,
3. brtva i drenaža brane
Brana Bratska. vlsme 126 m,
dužine u kruni 1420 m i
volumena betona 4 800 000 m 3
izgrađena je 1967. Kompleks
strojarnice zauzima 440 m, preljev
s brzotokom 220 m; ostali dio
dužine otpada na nepreljevni dio
brane. Razmak spolntea u
području šupljine u preljevnom
dijelu brane je 4 m, a u
nepreljevnom dijelu 7 m. Brana
je fundirana na dijabazu i
amfibolitima.
Slika 2.4.10. Brana Bratska,

Rusija
l. šupljina između spojnica.
2. kontrolne galerije,

5. Brane skontraforima - rallJanjene brane 283
5. BRANE SKONTRAFORIMA -
RASČLANJENE BRANE
5.1. UVJETI STABILNOSTI
Poprečni presjek
I
Tlocrt i
horizontalni
presjek I
/II' » •• • ! • w
Slika 2.5.J. Brana Ancipa, Italija, H-J 11.5 m, L-563.4 m, Vb-3J8 000 m3 , J952.

284 IL Brane
Slika 2.5.2. Brana Ancipa (tip Marcello) u izgradnji. 20.10.1951.

Brana Ancipa nalazi se na Siciliji u podnožju povremeno aktivnog vulkana
Etne.
Treba napomenuti da je u poglavlju s povijesnim i statističkim podacima o
branama istaknuta brana skontraforima Fariman u Iranu, visine 21 m i dUŽine u
kruni 102.3 m, koja je izgrađena oko 1550. godine. Brana je poprav!jana dva
puta, i to prije 150 i 60 godina. Brana ima selektivne za.hvate i .i~l.l§'~ za vodu.
Konstruktivni detalji ukazuju na visoki stupaii)-a-osfeiIj1vostCl intuitivne spoznaje
graditelja. Brana i akumulacija od 1 milijuna m 3 i danas se koriste.
tlO e RT
POOltD SA NIIVODIlE STRANE
Slika 2.5.3. Brana Fariman. lran, u blizini grada Meshed

5. Brane s kontrolorima - rflŠčlonjene brane 285
Brana Khajoo, u bliZini Esfahana, potječe iz istog perioda, koristi se i danas,

i služi kao most.
Slika 2.5.4. Brana Khajoo, iran
Kao što je već u prethodnom poglavlju prikazano na slici, razlikuju se brane

s kontraforima koje imaju uzvodnu 1l1asi.Yl!g!~!'}!ili ~~~.Jl.dnuplQČUj uzvodna
ploča može biti i lučna, ali te brane pripadaju području višelučnih brana.
Kod ovog tipa brana postoji velika sloboda u izboru i u praksi se susreću
brojna i različita rješenja. Ovaj tip brana pruža hidrotehničkim inženjerima slobodu
oblikovanja. U praksi se susreću razni horizontalni presjeci prikazani slijedećim
slikama.
(a) ( b) (f)
Slika 2.5.5. Horizontalni presjek kontrafora s masivnom glavom

a) zakrivljena glava i jednozidni kontrafor, b) poligonaIna (dijamantna) glava i
jednozidni kontrafor, e - d) ravna glava i jednozidni kontrafor. e) zakrivljena glava
i šuplji ili dvozidni kontrafor. f) poligonalna glava i šuplji ili dvozidni 'kontrafor

186 IL Brane
Stabilnost gravitacijskih brana, kao što je istaknuto, temelji se samo na njihovoj

težini, pa su naprezanja u tim branama uvijek daleko ispod naprezanja koja se
mogu dopustiti kod betonskih hidrotehničkih konstrukcija. Zato se pošlo od
ideje da se prihvati gravitacijsko djelovanje, ali da se što više iskoristi fizičko -
mehaničke karakteristike betona, i to tako da se stvaraju šupljine.
Profil olakšanih gravitacijskih brana u prethodnom poglavljU sličan je pr~fiIu
gravitacijskih brana, često s blažim uzvodnim licem, i širom osnovicom u temeljima.
Praksa je pokazala da se pri tome znatno gubilo na težini i nije se mogla postići
zadovoljavajuća stabilnost. Povećanje osnovice brane s uzvodne strane imalo je
pozitivnu ulogu, jer se time povećala stabilnost na prevrtanje i dobila veća vertikalna
pozitivna komponenta hidrostatičkog pritiska.
Ta činjenica dovela je do ideje da se šupljine u gravitacijskoj brani drukčije
rasporede. : .
A~AfJ\
[Jj
Slika 2.5.6. Gravitacijska brana i brana s kontra/orima ("T" oblik)
Povećanju stabilnosti doprinosi i činjenica da je zbog otvorenih površina u

temeljima uzgon znatno smanjen.
Da bi se izbjegao negativan utjecaj temperaturnih promjena i skupljanja betona,
brana se dijeli dilatacijskim spojnicama na elemente.
Slijedeći korak u razvoju bio je težnja da se izbjegne koncentracija naprezanja
pa se na lomovima rade zaobljenja (a), da bi se izbjegao moment savijanja na
glavi kontrafora, koja djeluje kao konzola, a zbog usmjerenja rezultante
hidrostatičkog pritiska na glavi prema osi kontrafora masivna glava kontrafora
poprima zaobljen oblik (h).
a)
Slika 2.5.7. Kontra/ori sa zaob/jenjima

5. Brane skontraforima - ra§članjene brane 287
Iz "T" oblika kontrafora s konzolnom masivnom glavom razvile su se brane s

masivnom betonskom pločom i kontraforima, s tankom armiranobetonskom
vodonepropusnom pločom i vitkim kontraforima, bez ili sa razupornim
armiranobetonskim gredama (Ambursen brane). Uzvodna vodonepropusna
armiranobetonska ploča može bit riješena kao ploča na dva ležaja, kao kontinuirana
ili konzolna ploča.
a)
b)
fm
aj lrfI
Slika 2.5.8. Ambursen tip: a) masivna betonska ploča,
(I -rr
b) tanka ploča
bj
na dva ležaja
b) Leža' ramazan bitumenom Bakrena ili lastič" brtva
Oebl'ina kontrafora u cm: 30 + 2H

Slika 2.5.9. Brane s armirano betonskim pločama i kontraforima
a) konzalna ploča, b) kontinuirane ploče
Brane s kontraforima razlikuju se od olakšanih gravitacijskih brana sa "širokom
i praznom spojnicom" u tome što je kod brana s kontraforom šupljina znatno
veća i kontaktna spojnica između elemenata brane znatno kraća.
'l~ ')~ e)~
b)~ 0lr===:=j
dl
S
Slika 2.5.10. Kontra/arne brane s ravnom masivnom pločom
~
a, b, c, d, e) brane s jednozidnim kontra/oram, 1) brane s dvozidnim (šupljim) kontraforom
P. Stojić « Hidrotehničke građevine

288 II. Brane
Brane sa sjedinjenim, odnosno s dvozidnim kontraforima, imaju bolju seizmičku

stabilnost i zato se preporučuju useizmičkim rajonima. Brane s kontraforima koji
su odvojeni jedan od drugoga deformacijskim spojnicama (jednozidni kontrafori)
pod opterećenjem imaju veći stupanj slobode da nezavisno "rade" i da se bolje
prilagođavaju neravnomjernim deformacijama temelja.
Da bi se zaštitili od hidratacijske topline u
masivnim glavama kontrafora često se ostavljaju
šupljine radi hlađenja.
Opterećenja ovog tipa brana slična su kao
kod gravitacijskih brana, s napomenom da je
uzgon znatno manji nego kod klasičnih
gravitacijskih ili olakšanih gravitacijskih brana. Slika 2.5.11. Glava kontra/ora sa
Međutim, djelovanje potresa nešto je veće zbog šupljinom za hlađenje
inercijalnog djelovanja stupca vode na
zakošeno uzvodno lice brane.
-----
O.lh
[t~iek A-d
Slika 2.5.12 Brana s kontra/orima, osnovna hidrostatička (HS' VS' U) i seizmička

(Hd' V~ opterećenja
Brane ovog tipa vrlo su osjetljive na utjecaj vanjskih temperatura i na razliku
između temperature vode i zraka. Da bi se zaštitile, često se šupljine između
kontrafora zatvaraju posebnim pregradnim zidovima po cijeloj visini kontrafora,
ukoliko nije konstruktivno drukčije riješeno (slika 2.5.10. e, n.

5. Brane skontraforima - ra§llanjene brane 289
S obzirom na zakošeno uzvodno lice, obično se seizmičke dinamičke sile određuju

matematičkim izrazima, u ovisnosti kuta nagiba - e, koje je dao Westegaard.
Ove brane s kontraforima, kao što je već
istaknuto, znatno su osjetljivije na seizmičke
udare i naročito na ubrzanje paralelno s
krunom brane (okomito na korito rijeke).
Njihova stabilnost se povećava proširenjem
temeljne stope kontrafora, kojom se osigurava
podužni kontakt kontrafora na nivou temelja i
time otpornost konstrukcije na bočni seizmički
udar, brana Ben - Metir, Tunis; kod brana
Omorigawa u Japanu i Kirov u Rusiji prOŠirenje
je načinjeno duž cijeloga nizvodnog lica brane.
Kod brana tipa Ambursen stabilost na
bočni seizmički udar povećava se armirano-
betonskim gredama za ukrućenje (s Slika 2.5.13. Shema ukrućenja,
razu porama) različitog oblika (ravne ili lučne). 1. kontrafor, 2. ploča, 3. ukrućenje
(a)
A-A J8.t,. 1U7 ].0
~~~~
1~
2
~
O 5.0 70.0
Slika 2.5.14. Brana Ben - Metir, H - 60 m, izgrađena 1955.

a) presjeci A-A i B-B kontrafora, I-IV faze izgradnje, b) detalj spojnice,
1. armiranobetonska brtvena "greda ", 2. metalna traka, 3.,4. brtve,
glava kontrafora sa šupljinom za hlađenje

190 II. Brane
NI...,..,;;;:;:::"""""""",.".,.",'; 1-'..1
N
w
I L-S0,9 --~'
i~.~---7W------~
o 10 20 30",
Slika 2.5.15. Brana Kirov Slika 2.5.16. Brana Omorigava,

1. glava kontra/ora, 2. kontra/or, H-77 m, L-197. m, Vb-135 000 m3,
3. nizvodno lice, 4. šupljina, izgrađena 1959.
5. ispust s disperzijskim zatvaračem
Slika 2.5.17. Brana Andizhan, Rusija

a) poprečni presjek kroz ispust za velike I
I
vode- "duboki prelje v pod tlakom ",
b) normalni poprečni presjek, I
1. temeljna ploča, 2. antiseizmička
membrana, 3. rebrasta spojnica

5. Brane s kontrtl{orima - rtIŠi/tlnjene brane 291
o o
:_~~~~_\_'-~~_~l_~~~~~_\_:'~_:" \J \1-
,
'\ " /
....
Slika 2.5.18. Brana s armiranobetonskom pločom i kontra/orima

l. kontra/or, 2. ploča, 3. razuparne grede za ukrućenje
Globalna sigurnost ovog tipa brana provjerava se kao kod klasičnih gravitacijskih
brana: protiv prevrtanja, klizanja i isplivavanja. Uvjet stabilnosti na klizanje najteže
je ispuniti.
U proračunu stabilnosti polazi se od osnovnoga teoretskog trokuta brane:
{j
Slika 2.5.19. Osnovni teoretski trokut brane
Za zadane uvjete uspora treba odabrati osnovne dimenzije autostabilnog

kontrafora. Prema matematičkim izvodima koji se ne prilažu (Čugajev), odnos
biH kontrafora, iz uvjeta koeficijenta sigurnosti na klizanje i uvjeta naprezanja
pod opterećenjem (au ~ O), služi za provjeru osnovnih dimenzija kontrafora.

292 IL Brane
Uvjet stabilnosti na klizanje:
a
~=
b
f =tgcp
gdje je:
d debljina kontrafora u podnožju,
I razmak između osi susjednih kontrafora,
TIk - usvojeni koeficijent sigurnosti,
cp - kut trenja.
Uvjet stanja naprezanja na uzvodnom rubu temelja:
b 1
H - ~t:.(1-~)+(2-~)
Gornji izrazi vrijede za slučaj da nema uzgona niti donje vode.
Statički proračun vrši se:
- elementarnom metodom, kojom se dobiju samo vertikalna
naprezanja vodeći računa o složenoj površini i o momentu inercije
presjeka koji se analizira;
N M
cr =-±x·-
Y F I
-pomoću teorije elastičnosti, kojom se može odrediti stanje
naprezanja i deformacija u svakoj točki promatranog elementa,
koji se rješava kao ravninski problem.
- metodom konačnih elemenata, kojom se dvodimenzionalno
analiziraju deformacije i naprezanja u kontraforu, u temeljima
kompleksno u kontraforu i temeljima kao jednoj cjelini.
Metoda konačnih elemenata unijela je više "svjetla" u ponašanje temelja.

Istraživanja koja je proveo O.C. Zienkiewicz (The finite element method in
engineering science, London 1971.) ukazuJu na pojavu vlačnih zona u temeljima
i uzvodnoj stopi brane uslijed interakcije brana - temelji. Otvaranjem pukotine u
temeljima, uz uzvodni rub brane, eleminira se vlač na zona u tijelu kontrafora.
Postavlja se pitanje do koje granice treba obuhvatiti temelje uzvodno i nizvodno
od brane, i do koje dubine. Prema iskustvu, ono se kreće u granicama (O.8-1.0)H,
gdje je H visina brane.
Od velikog je značaja da se mrežom konačnih elemenata pokriju rasjedne
zone; čvorovi mreže postavljaju se na granice rasjedne zone.

5. Brane skontraforima - rdl/anjene brane 293
Slika 2.5.20. Glavna naprezanja u kontra/oru vlačna zona u temeljima
pretpostavljena granica
Slika 2.5.21. Mreža konačnih elemenata za slučaj rasjedne zone ispunjene

šljunkom i krupnim pijeskom

294 II. Brane
Stabinost brana s armirano betonskom pločom kontrafor ima na klizanje

provjerava se prema slijedećoj shemi:
W1 = O.5Pv' g. h 2
W2 =O.5P v . g. h 2 . [.ctg",
Wu =O.5Pv· g. h 2 ·e·1
-Wu
II k =--'i:.~-'-::':'==-_-=-_'::'" f
W1
Slika 2.5.22. Shema djelujućih si/a na

kontrafor s konzolnom pločom
Shema statičkog proračuna armirano betonske ploče prikazana je slijedećom

slikom. Kontrolom izgrađenih brana utvrđeno je da prijenos rezu!tirajućih sila s
ploče na glavu kontrafora nije dovoljno jasan. U proračunima se pretpostavlja da
se vrši po trokutnOj raspodjeli s djelovanjem sile R u 113 a. Sile uzgona djeluju
samo na temelj ploče.
Slika 2.5.23. Shema statičkog proračuna ploče na dva ležaja
Slika 2.5.24. Shema

rasporeda greda za
ukrućenje i armiranja
ploče i kontrafora
1. ploča, 2. premaz
bitumenom, 3. armatura
ploče i kontrafora,
4. kontrafor

5. Brane skontralorima . ručlanjene brane 295
Prema izvedenim brana ma s kontraforima, koje pripadaju grupi olakšano

gravitacijskih brana, minimalni razmak između osi kontrafora je l = 4.5 - 5.5 m.
Nagib je uzvodne kosine. 'l'u - 45° - 60°, 1.S
nagib nizvodne kosine 'l'n - 60° - 85°. Širina
je kontrafora b - (1.0 - 1.5) H, i ne smije
biti manja od b = H. Debljina kontrafora u
vrhu mora biti d 1.0 m, debljinu kontrafora
u dnu treba odrediti proračunom.
Brana Joirra s masivnom glavom
kontrafora (d - 0.33 l) smatra se vitkom
branom.
U usporedbi s masivnom gravitacijskom
branom ušteda u volumenu betona, kod
brana s kontraforima s masivnim glavama,
kreće se u granicama 20 - 40%, a u
troškovima 15 - 35%. Međutim 1 m 3 betona
kod kontrafornih brana skuplji je za 5 - 10%
zbog oplate i poteškoća izgradnje brana
složenog obUka, ~
Krajnji betonski blokovi (prvi i posljedni)

po pravilu su klasični gravitacijski betonski
blokovi (vidi brane Lago di Trona, Bajina
Bašta). Slika 2.5.25. Brana Jiorra
Slika 2.5.26. Brana Lago di Trona, Italija, situacija (tlocrt)

296 II. Brane
If'f."'<>" ,
·'t1."""_
Slika 2.5.27. Brana Lago di Trona, presjek A-A
Kod brana ovog tipa preljev s brzotokom obično je smješten na tijelu brane
(brana Lago di Trona, Bajina Bašta, Zeia, Omorigawa, itd.).
Da bi eliminirali pojavu pukotina u kontraforima, u tijeku građenja i
eksploatacije predviđaju se kontrakcijske spojnice koje prate trajektorije manjih
ili glavnih naprezanja (brane Ancipa i Possum Kingdom).
Slika 2.5.28. Brana Possum Kingdom, USA, H - 57.8 m

a) preljevni dio, b) nepreljevni dio, 1. kontrakcijske spojnice, 2. radne spojnice
Posebnu pozornost treba posvetiti pripremi temelja. Nekada se za temeljenje

koriste temeljne ploče. Prema literaturi izgradnja olakšanih gravitacijskih brana
ovog tipa moguća je i na nestjenovitim temeljima, ali tada se mora primijeniti
efikasno drenirana temeljna ploča s drenažom i s uzvodnim vodonepropusnim
zastorom.

5. Brane s kontra[orima - raJčlanjene brane 297
Slika 2.5.29. Shema temeljenja brane s

kontraforima na nestjenovitoj podlozi
1. uzvodni zastor, 2. ploča, 3. kontrafor,
4. temeljna ploča, 5. drenaža,
6. dijafragma
Međutim, u pitanju uzgona susreću se individualni stavovi ovisno o tipu

konstrukcije i iskustvu.
Brane s kontraforima lakše "premoštavaju" lokalna defektna mjesta duž temeljne
plohe i različitost deformacijskih karakteristika, jer su elementi brane nezavisni.
Poseban problem predstavljaju dilatacijske (kontrakcijske) spojnice, osiguranje
kontakta između kontrafora, vodonepropusnosti i drenaže vode iz spojnice.
između kontrafora
1-
Slika 2.5.30. Brana s masivnom glavom kontrafora i proširenom "stopom" kontafora

l. kontrolna galerija, 2. drenažni kolektor, 3. brtva
Slika 2.5.31. Dvije varijante brtvljenja i drenaže glave kantraktora

1. uzvodna brtva, 2. bakrena ili plastična (gumena) brtva, 3. spojnica,
4. bitumenski čep s cijevima za zagrijavanje, 5. drenaža, 6. cijev
za napajanje šupljine bitumenom

298 IL Brane
Na kraju ovog poglavlja bit će prikazane brane Zeia Bajina Bašta, koje
osiguravaju vodu za pribranske hidroelektrane.
r r r
rrrrrrrri
rrriirrrrr
r1, r r , r r r r r r r i r r r r
\rrrrrrrr rrrrrr
r>;rrrrrrrrr'rrr r
r ~f r r r r r r r r t"
r r r
r r r r
r r r
Slika 1.5.32. Brana Zeia, Rusija

1. sustav brtvljenja, 1. drenažne bušotine, 3. injekcijska zavjesa, 4. drenažna
zavjesa, 5. sidra, 6. privremeni ispust za vrijeme građenja, 7. konstrukcijske
spojnice širine 1.5 m, 8. tlačni cjevovod - dovod vode na turbinu

5. Brane s kontra[orima • rafč/anjene brane 299
Uzdužni presjek
Kontrafor s instrumentima za promatranje i kontrolu
Slika 2.5.33. Brana Bajina Bašta, J 966., tlocrt, uzdužni presjek, kontrafor
p. Stojić Hidrotehničke građevine

300 II. Brane
Kontrafor s preljevom, slap ištem i temeljnim ispustom
Pi - 348 MW
Qc 4 x 150 m 3/s
Poprečni presjek kroz nepreljevni dio brane, tlačni dovod i strojarnicu
Slika 2.5.34. Brana Bajina Bašta, poprečni presjeci

Brana: H - 89.9 m, L - 461 m, Vb - 995 000 m3, Viskopa - 1 480 000 m3
Brana i strojarnica su fundirane na paleozojskim škriljcima i pješčarima. Preljev

je dimenzioniran na 10600 m 3/s; 4 temeljna ispusta svaki kapaciteta 150 m 3/s.

6. Lučne brane 301
6. LUČNE BRANE
6.1. POVIJESNI RAZVOJ DIMENZIONIRANJA BRANA
HE TREBINJE
e-
ir::--
I:5- ..
.jt~
I
,.- ....
............ ........-
~.~ .... _
! ••• « ••
Slika 2.6.1. Lučna brana Gran ča revo, H - 123 m, L - 445 m
Izgradnja prvih !učnih brana prikazana je u uvodnom povijesnom poglavlju o

branama. One su bile rezultat intuitivne spoznaje njihovih graditelja; građene su
od kamena i često kiklopski.
Lučna brana Kebar u Iranu, visine 25 m, ukupne dužine u kruni 55 m i širine
6 m, izgrađena je prije 700 godina. Brana ima gravitacijske upomjake tako da
lučna konstrukcija ima dužinu u kruni 21 m.

302 II. Brane
~ ~
Slika 2.6.2. Brana Kebar, a) desni oslonac, b) lijevi oslonac
Slika 2.6.3. Brana Kerrit, Iran. H - 100 m, izgrađena prije 400 godina
Vjerojatno su stari graditelji inspiraciju za luk kao konstrukciju nalazili u prirodi.

6. Lučne brane 303
Slika 2.6.4. Rainbow bridge, Arizona. SAD, visina prirodnog luka

iznad korita potoka 93.26 m
Slika 2.6.5. Kameni zidani most, Škotska

Lučnim branama nazivaju se brane čiji je horizontalni presjek krivolinijskog
oblika, u obliku luka, Opterećenje prenose uglavnom na bokove. Sigurnost i
stabilnost konstrukcije ovisi o fizikalno - mehaničkim karakteristikama materijala
u konstrukciji i nosivosti temelja. One su ekonomičnije od gravitacijskih (40% -
60%), brže se grade, ali zahtijevaju bolje uvjete fundiranja, visoko razvijenu
tehnologiju pripreme i ugradnje betona, što ih poskupljuje. Uvjetuju savjestan i
iskusan nadzor i strogu kontrolu u toku građenja i eksploatacije.
Lučna brana može se predstaviti kao pločasti svod, koji je na tri strane oslonjen
(stariji graditelji smatrali su da je "uklješten"). To je statički višestruko neodre-
đena konstrukcija, koja se, da bi se lakše analiZirala, morala podijeliti u elemente
jednostavnih oblika.
Vještina građenja lukova vrlo je stara. Rimljani su koristili lukove polukružnog
oblika pri izgradnji mostova i akvadukata (akvadukt Segovia Španjolska). Mnoge
njihove građevine i danas su izvanredno očuvane. Prema povijesnim podacima,
200. godine n.e. bila je izgrađena lučna cilindrič na zidana brana Baurne, visine
12 m, dužine u kruni 18 m, s radijusom od 14 m, u blizini gradova Nimes i
Marseille; na istom mjestu 1891. izgrađena je nova brana. Izgleda da nije postojala
teorija sigurnog dimenZioniranja; rimski graditelji rukovodili su se empirijskim
pravilima, koja su prenošena s koljena na koljeno.
U srednjem Vijeku u Europi se gradilo vrlo malo mostova i putova, tako da je
vještina lučnih hidrotehničkih građevina pala u zaborav.
Renesansa i napredak europskoga ekonomskog života ponovo potiču vještinu
građenja lukova, U prvo vrijeme dimenzije su određivane po "rimskim empirijskim
pravilima" .
Prvu primjenu statike za rješavanje problema lukova dao je član Francuske
akademije znanosti - Lahire 1695. godine, grafičkom konstrukcijom koja sliči na
verižni poligon.
Ra'zni autori unaprje'đuju ovu metodu analize lukova; Chezy je na osnovi
pravila Lahiera izradio i tablice za izračunavanje debljine lukova.
Coulomb 1773., na osnovi eksperimenta na modelima, dalje razvija teoriju
lukova. Po njegovim praVilima, lučni svod dobro je odabran ako linija pritiska ne
izlazi izvan granica samog svoda. Prema tome dimenzije svoda i oblik svoda
moraju biti takvi da moment savijanja u pojedinim presjecima, izazvan vanjskim
opterećenjem, bude što manji ili da ga uopće nema.
Navier 1826, dokazuje, na osnovi registriranih pojava sloma na lučnim
konstrukCijama, da su dimenzije dobro odabrane, ako se linija pritiska nalazi u
granicama srednje trećine presjeka. Linija pritiska - potporna linija luka određuje
se u svakom presjeku na temelju odnosa e-MIN, gdje je "e" ekscentricitet napadne
sile u istom presjeku (udaljenost od osovine luka u istom presjeku). Naime, ako
se linija nalazi unutar jezgre nema vlačnih naprezanja i ne prijeti opasnost sloma.
Lučna brana Zola. visine 37.7 mi dužine u kruni 62.5 m, izgrađena je 1843"
na osnovi projekta koji je izradio otac poznatog književnika 1839. korištenjem
clindrične- "kotlovske" formule (bezmomentna teorija parnog kotla): cr = Cp . r)/d
i tretirajući horizontalne presjeke kao krute nezavisne lukove složene jedan iznad
drugoga.

6. Lučne blYlne 105
10 20 fl
! !
Slika 2.6.6. Brana Zola, Francuska
p.p
20
(~+
Pl P2
J-o =P
(f2
J
-81
i
s
I
Slika 2.6.7. Shema proračuna luka po cilindričnoj formuli

,n;OO-d O
.~90.-dO
Slika 2.6.8. Shema si/a koje
djeluju na luk
Rezultirajuća sila hidrostatičkog tlaka - R na element luka visine 1 m može biti

proračunata integriranjem tlaka koji djeluje na elementarnu površinu ds = re' du.
gdje je:
IX a a
R= 2J p·cosu·ds 2J p·cosa· re' OO = 2 repJ cosa· oo
lP
O o o
R = 2re ·p·sinuo
R = 2N'sinu o
N re' p
N N
cr=-=--=
(o l·d d
dozvoljeno naprezanje betona,
radijus ekstradosa (uzvodnog lica),
hidrostatički tlak, Slika 2.6.9. Opterećenje i
debljina luka. dijagram i naprezanja
Upotrebom te formule može se odrediti debljina stijenke luka d tako da

naprezanje ne prijeđe dozvoljenu vrijednost. Dozvoljena naprezanja u tijelu brane
mijenjala su se tijekom vremena:
XIX. stoljeće O"doz= 2 3 MN/m 2 (20 - 30 kp/cm2)
oko 1930. 5 MN/m2
O"doz= 4
danas O"doz· 6 8 MN/m2
Brana Tolla, Korzika, izgrađena 1959. godine, visine 85 m i dužine u kruni

200 m, dimenzija d=1.5 - 2.43 m, cr doz =10.5 MN/mZ (vidi sliku - brana Tola).
Proračun naprezanja po teoriji parnog kotla i provjera dimenzija luka po datom
izrazu može se primjeniti, u idejnim rješenjima, za tanke lukove. Za deblje lukove

6. Lučne brane 307
u nižim dijelovima brane mora se primijeniti rješenje koje je dao Lame 1852. za
ravninski problem u polarnim koordinatama:
p=a cr ti = "2 --'::--::-

2
p=b p' b ( 1+2
crte =-2--2
b -a b
J
[ 2)
2 2 a
Zb > b 1+b2"
za tanki luk p=b a r Slika 2.6.8. Shema za proračun po Lame-u
2 22 2 2 2
p·b p·ba r r 2r
crt = + 2 =p--+p--=p--
(b+a)(b-a) p (b+a)(b-a) Zr·d 2r·d Zr·d
'r
cr =
t d
Donji lukovi koji su kratki i relativno debeli (rid < 4 - S) često su izloženi
naponima zatezanja koji prelaze čvrstoću materijala i javljaju se pukotine, koje ne
ugrožavaju nosivost "svoda", jer se u unutrašnjosti prvobitnog realnog svoda
javlja drugi tanji svod koji je više zakrivljen i koji je u stanju oduprijeti se vanjskim
silama. Kod tih lukova neutralna os znatno odstupa od težišne linije presjeka.
Kod proračuna brana prethodno opisanim postupkom zanemarivala se vertikalna
veza izmedu lukova, povoljan utjecaj vlastite težine i uvjeti temeljenja.
Poslije 1920. godine proračun se osniva na teoriji nezavisnih elastičnih
horizontalnih lučnih elemenata, koji su postavljaju jedan iznad drugoga, uzima se
u proračun promjena temperature i pretpostavlja se upetost oslonaca. Proračun se
zasniva na teoretskim radovima Guidija (objavljeni 1918.), koji se koristio
prethodnim radovima Rittera (objavljeni 1907,) i Morscha (objavljeni 1908.).
U tom periodu lučne brane imaju uzvodno lice (ekstrados) vertikalno i
cilindrično.
To su brane s konstantnim radijusom i promjenjivim centralnim kutom.
Općenito se može prva etapa izgradnje lučnih brana, koja je po nekim
autorima trajala do 1930., karakteristična je po cilindričnom uzvodnom licu.

308 IL Brane
Sustav samostalnih lukova je često uobičajen u projektiranju lučnih brana, a

zasniva se na pretpostavci da horizontalni lukovi prenose opterećenja na bokove
potpuno nezavisno. Ova pretpostavka u statičkom smislu predstavlja dezintegraciju
jednoga površinskog sustava na niz nezavisnih linijskih sistema.
Brana se zamjenjuje nizom samostalnih lukova, obično na razmacima 10 fi
visine. Svaki luk visine 1 m ispituje se na hidrostatičko opterećenje i utjecaj
ravnomjerne raspodjele vanjske temperature.
Slika 2.6. l l. Profil brane s konstantnim radijusom
Za geometrijske elemente luka date na slici Guidi je, na osnovi teorije

elastičnosti,
dao slijedeće izraze za proračun naprezanja u tjemenu luka i na
osloncima od hidrostatičkog opterećenja i promjene temperature.
Naprezanja u tjemenu luka (indeks e -

ekstrados luka, i - intrados luka): elastično leži!le
e, Ile' J.li - geometrijski odnosi
p= ,Pe - hidrostatički tlak

r
na ekstradosu
Slika 2.6.12. Geometrijski elementi luka

6. Lučne brane 309
Naprezanja na osloncu:
(j~
I
=_p {~+~[~_
s 6 a
r-f +...!...)]}=-p (~+w)
r 6r ~s I
s= p·r-R
2
a-c s
e=r--' 2 2
a 66·r-s
Statički utjecaj temperature koji je uvjetovan promjenama temperature na

ekstradosu i intradosu luka, analizira se u odnosu na srednju temperaturu:
t = te + tj ; promjena temperature u odnosu na srednju vrijednost mijenja se po

o 2
zakonu pravca koji je na ekstradosu zadan sa , a na intradosu sa

2 2
Ll t _ te - tj .
2 2
Termička naprezanja u tjemenu luka:
crte =+E·a (to~lle ~ (ju =-E·a (t.~llj _~t)

a koeficijent linearne termičke dilatacije
a = 0.00001
Termička naprezanja na osloncu:
Prema iskustvu s izgrađenih brana uslijed elasto-plasto-viskoznih pojava tijekom

eksploatacije i faktora vrijeme, treba za modul elastičnosti betona u brani usvojiti
vrijednost E=15000 MN/m 2 .
Ukupna naprezanja od hidrostatičkog opterećenja i temperaturnih utjecaja
rezultat su sume odgovarajućih vrijednosti.
Radijalni pomak u tjemenu nezavisnog luka od hidrostatičkog opterećenja, u
nizvodnom smjeru, dat je izrazom:
Llf
p
=E. .
E s
..:.)1+~[2.:.-~[1-4J\~)
l a f· r 6r ~
6 4·

Pomak u tjemenu luka od utjecaja temeperature dat je izrazom:
·s
Predznak - označava da je pomak u uzvodnom smjeru ako je to>O, a nizvodno

ako je to<O.
Za centralni kut a = 90°-160° i odnos rls=L5 - 20 tabelamo su dati geometrijski
odnosi i vrijednosti:
-,-,-,-
O'e O'i O'~ al
p p p p
Proračun luka po prethodnoj metodi prihvatljiv je samo u slučaju luka jednake
debljine, geometrijske i geotehničke simetrije,
Godine 1925. Vogt objavljuje svoj rad koji analizira utjecaj deformacija podloge
na naponsko stanje u tijelu brane. Tim radom se kod nezavisnih lukova napušta
kriterij krutih oslonaca. Proračun luka, kao zakrivljenog linijskog nosača visine 1
m, vrši se metodom linijske statike za ravnomjerno radijaino opterećenje i date
konturne uvjete.
Luk, kojem se debljina mijenja (ili ne) po utvrđenom geometrijskom zakonu,
elastično
"ukliješten" na osloncima, tri puta je statički neodređen. Nepoznati su:
moment, normalna i poprečna sila.
Rješenje se postiže tako da se' ovaj sustav
pretvara u statički određen u kojem hiperstatičke
sile figuriraju kao vanjsko opterećenje. Kao
osnovni sustav uzima se zakrivljena konzola
elastično ukliještena u osloncu. Presjek se čini u
tjemenu luka u točki "e". Odbačeni dio luka
zamijenjen je s tri nepoznate sile: Xl' X2, X3
Hiperstatičke sile su:
i + Xl moment savijanja - M
~ + X2 normalna sila - N
-1 + X3 poprečna sila - Q
Ishodište koordinatnog sustava postavlja se u točku e, kako je prikazano na slici:
+x
.+y
Slika 2.6.13. Shema za proračun elastično "ukliještenog" luka

6. Lulne brane 311
Za tako zadani sustav postavlja se kanonski sustav jednadžbi uzimajući u

obzir elastičnu deformaciju temelja. Rješenjem jednadžbi iznalaze se nepoznate
veličine Xl' Xz' X 3 ·
X 10 n + X 20 12 + X 30 13 + Ll<p+Ll 1p = O
X1o Z1 +X20ZZ+X3023+&!:+YcLl<p+Ll2p =0
X 10 31 +X Z0 32 + X 30 33 + Lly + x eLl<p + Ll3P =0
Lučni koeficijenti 0kIll' koji se nalaze uz nepoznate veličine Xl' Xz, X3 i

koeficijenti vanjskog opterećenja Ll kp računaju se prema poznatim izrazima iz
teorije konstrukcija.
Polazeći od uvjeta da je pomak dviju bliskih točaka "a" i "b", u zamišljenom
presjeku "e", u stvari jednak nuli, jer nema prekida između tih dviju točaka, mogu
se definirati veze između nepoznatih veličina Xl' Xz' X3 i pomaka.
Konzola je predstavljena lukom i lučni koeficijenti uz nepoznate 0kIll i Ll kp
imat će izraze s jedan, dva i tri člana. Oni se proračunavaju za uvjete pomaka u
statičkim određenim sustavima. Konzola je predstavljena polovinom luka i kada
je luk simetričan integrira se samo za polovinu luka.
U kanonskim jednadžbama javljaju se i koeficijenti deformacije podloge. U
zadani sustav kanonskih jednadžbi moraju se uvesti i elastične deformacije prema
Vogtu, i to prema datim izrazima:
Zakretanje oslonca uvjetovano momentom savijanja M i poprečnom silom Q:
K1M K5 Q
Ll<p=Ll<p +Ll<p = - - + - -
l 2 E d2 E d
s s
"Popuštanje" oslonca u smjeru normalne sile N:
K2N
Llx=--
Es
"Popuštanje" oslonca uvjetovano djelovanjem poprečne sile Q i momenta M:
Modul elatičnosti stijene Es u datim izrazima zamjenjuje se modulom deformacija D.

Kod jako debelih lukova u podnožju brane mogu se zanemariti vrijednosti
Ll<Pz i LlY2' U tim lukovima uslijed kompleksnog djelovanja sila javlja se aktivni
luk s većim zakrivljenjem, odnosno s manjim radijusom. U literaturi se mogu naći
grafički postupci za konstrukcijU aktivnog luka na osnovi teorije elastičnosti
(Bernoulli, Caqout, Guidi).

U specijalnim slučajevim mogu se primijeniti neka pojednostavljena rješenja.
Na primjer, kod vrlo tankih lukova može se prihvatiti kruto uklještenje, jer
popuštanje oslonaca vrlo malo utječe na stanje naprezanja i deformacije u luku,
pogotovo kod manjeg odnosa A.=Eb/D, odnosno kod visokih vrijednosti modula
deformacija stijene.
Kod simetričnih lukova konstantne debljene (d), kada je u odnosu na os
simetrije luka al=ad , otpadaju članovi X3, jer je 0, te sustav postaje dva puta
statički neodređen.
Proračun se može pojednostaviti, u slučaju geotehničke i geometrijske simetrije,

ako se hiperstatičke sile postave u elastično težište umjesto u tjemeni presjek, jer
svi simetrični članovi postaju jednaki nuli. Odnosno otpada treća jednadžba s X3
i svi faktori u prvoj i drugoj jednadžbi s X3. Koordinate elastičnog težišta određuju
se na osnovi teorije elastičnosti.
Kod lukova s velikom zakrivljenošću Rld<7 umjesto momenta inercije I u
proračuntreba uvesti vrijednost I 1=I+E'S, gdje je S statički moment površine presjeka
u odnosu na neutralnu os, koja se ne poklapa sa središnjom linijom nego je
pomaknuta prema intradosu za vrijednost E.
Utjecaj temperature hidratacije se zanemaruje, jer se veći dio početne
temperature izgubi za vrijeme izgradnje, a prije punjenja akumulacije, ali se zato
u proračun uzima utjecaj vanjskih temperaturnih prilika: zraka i vode.
Pri ispitivanju samostalnih lukova usvaja se razlika u temperaturi između
uzvodnoga i nizvodnog lica brane i pretpostavka da je ravnomjerno raspoređena
po presjeku. Naponi uzrokovani povećanjem temperature (termičko širenje
ekspanzija) protivni su napon ima uslijed djelovanja opterećenja vodom, pa se
proračunom obuhvaća samo pad temperature između ekstradosa i intradosa
(termičko skupljnje - kontrakcija).
Vrijednosti momenata, normalnih i poprečnih sila u bilo kojoj točki luka dobiju
se rješenjem poznatog sustava jednadžbi, a naprezanja na uzvodnom (ekstradosu)
inizvodnom Ontradosu) licu dobiju se na osnovi poznatih izraza:
N 6M
a -
1,2 - b.d b.
za visinu luka b - l m
Kod lukova veće zakrivljenosti i debljine mora se uzeti u obzir da je raspored

naprezanja, između ekstradosa i intradosa luka, po hiperboličnom zakonu i da je
pomicanje neutralne linije prema intradosu.
Proračun deformacija luka obično se vrši za radijalne pomake, i to po pravilu
samo u tjemenu luka jer su oni dominantni. Uz radijalne postoje još tangencijalni
i kutni pomaci.

6. Lučne brane 313
Teoriju proračuna elastično "ukliještenih" nezavisnih lukova unaprijedili su

mnogi autori kao Noetzli, Oberti, Stucky, Ritter, Ippolito, T6lke itd.
U Makedoniji 1930. godine

izgrađena je lučna brana Matka
na rijeci Treski (desna pritoka r.
Vardara uzvodno od Skoplja),
visine 30 m, koja se sastoji od
10 nezavisnih armirano-
betonskih lukova, svaki visine
3 m, Ta brana, projekt prof.
Pećinara, ušla je u svjetsku
literaturu, jer je strogo poštovala
teoretske osnove proračuna
nezavisnih lukova i svojim
dimenzijama lukova 0.6 1.0 m)
bila je inženjerski izazov. Slika 2.6.14. Brana Matka, situacija
l. brana, 2, temeljni ispust, 3. preljev,
4, ulazna građevina i zahvat vode
o 5 lOm
I I I
Slika 2,6.15. Brana Matka, poprečni presjek
l. glineni "čep",2. bakrena traka, 3. bitumenski premaz, 4. zaštitni produžni

mort, 5. asfaltni premaz i tanki pOCinčani lim
P. Stojić - Hidrotehnic'1ce građeVine

314 II. Brane
Kod uskih kanjona, gdje je odnos širine i Vlsme pregradnog profila mali,
pretpostavke nezavisnih lukova mogu se ostvariti. Kod širokih kanjona (pregradnih
profila) to nije slučaj, jer upravo u donjim dijelovima brane, koji su najviše
opterećeni, dolazi do aktiviranja vertikalnih elemenata - konzola, čiji se utjecaj ne
može zanemariti.
U svojim radovima Ritter 1913. prvi put tretira raspodjelu hidrostatičkog
opterećenja na lukove i tjemenu - centralnu konzolu uzimajući u obzir i utjecaj
vertikalnog opterećenja. Tu teoriju dalje razrađuju Noetzli 1921., Tolke 1938. i
drugi. Metodu tjemene konzole u praksu je uveo Stucky (otac) 1922. izgradnjom
brane Monsalvena - Švicarska, visine 55 m i dužine u kruni 115 m.
Mnogi graditelji smatraju da je te godine zapravo počela povijest racionalnih
lučnih hidrotehničkih konstrukcija.
Metoda tjemene - centralne konzole

Za proračun sustava lukovi tjemena
konzola brana se podijeli na niz horizontalnih
lukova, tako da se dobije statički sustav s toliko
nepoznanica koliko ima presječnih točaka
lukova i tjemene konzole. Hidrostatičko
opterećenje na branu se podijeli tako da su
deformacije lukova od pripadajućeg dijela
opterećenja jednake deformacijama konzole od
njoj pripadajućeg opterećenja. Rješenjem sustava
jednadžbi dobiva se raspored hidrostatičkog
opterećenja na lukove i konzole.
Slika 2.6. J 6. Cilindrična brana
U točki "i" radijalni progib luka uslijed
(čvor "i")
hidrostatičkog opterećenja jednak je progibu
konzole: f, - fk
Prema tome u svakom izdVOjenom pojasu bit će:
Na te izdVOjene pojase djeluje hidrostatički tlak:
Pl, P2,·"""" Pj, .... "",Pn
p, Stojić - Hidrotehnićke građevine

Prema torne:
fkl =='l'1(Pk1 , Pk2 ,······· .. Pki ,·,,··· .. ·PkJ
fk2 == 'l'2(Pk1 , PkZ"""""Pki , .......... Pk n)
fk! 'l'l[(Pl Pll}(P2 - PIJ ......... (Pi -PIJ ........ (Pn - Pin)]
fkz == 'l'2[(Pl - Pil }(P2 PIZ } ......... (Pi - Pli } ......... (Pn - Pin)]
<P(f11 )=='l'1[(Pl PIJ(PZ-PIJ ......... (Pi P4} .... ·.... (Pn-Pln )]
<P(fI2) == 'l'2[(Pl - PIJ(P2 - PIJ ......... (Pi - PIJ ........ (Pn - Pin)]
Rješenjem prethodnih jednadžbi dobiju se opterećenja koja pripadaju svakom

luku, a opterećenja na centralnu konzolu odreduju se lako na osnovi poznatih
izraza.

316 II, Brane
Izjednačenjem samo progiba - radijaInih deformacija nije ispunjen uvjet

tangencijaInih i rotacijskih pomaka, što onemogućava proračun transverzalnih i
smičućih sila, odnosno momenta torzije. Lukovi se rješavaju kao nezavisni. Kao
rezultat proračuna dobiju se normalna naprezanja u horizontalnim i centralnom
vertikalnom elementu. Vlastita težina predaje se vertikalnom elementu.
1
I LUK KONZOLA
~
'
"
'~'; y
:,,:. I
I
I "-
""".
,-." '"
.....
=; ••.
I
L_+ __ L __
I I ""
"
:>/,-p/y,j..
..
"
Slika 2.6.17. Raspodjela hidrostatičkog

opterećenja na lukove i tjemenu -
centralnu konzolu
Treba istaći da je napredak u teoretskim

analizama stanja naprezanja lučnih brana pratio
i napredak u geometrijskom oblikovanju brana,
koje postaju sve složenije. Postupno se u praksu
uvode lučne brane s promjenjivim radijusom i
konstantnim centralnim kutom, i brane s
promjenjivim radijusom i promjenjivim centralnim
kutom. Uzvodno lice lučnih brana nije više
vertikalno i brane kao hidrotehničke konstrukcije Slika 2.6.18. Lučna brana s
postaju sve vise asimetrične poštujući konstantnim radijusom
geometrijske odnose pregradnih profila.
J ,..
Slika 2.6.19. Lučna brana s promjenjivim Slika 2.6.20. Lučna brana s promjenjivim
radijusom i konstantnim centralnim kutom radijusom i promjenjivim centralnim kutom

6. Lučne brane 317
Kao što je istaknuto graditelji Q

postupno napuštaju ideju
cilindričnog uzvodnog lica brane, y
i
odnosno konstantan radijus i !
promjenjiv centralni kut i prihvaćaju
geometrijsko oblikovanje brane s
konstantnim centralnim kutom i
promjenjivim radijusom.
Slika 2.6.21. Raspored hidrostatičkog

opterećenja na lukove i tjemenu
centralnu konzolu: a) konstantan
radijus, b) promjenjiv radijus
konstantan centralnu kut
Treba napomenuti da se u literaturi mogu naći matematički izrazi koji daju

približna rješenja za progib luka i centralne konzole, koji ovise o hidrostatičkom
tlaku, radijusu, dužini luka, centralnom kutu, površini poprečnog presjeka,
momentu inercije presjeka, modulu elastičnosti betona i broju pojasova koji se
analiziraju.
Slijedeći korak u razvoju lučnih brana jest oblikovanje brane s promjenjivim
centralnim kutom i promjenjivim radijusom. Napuštanje cilindričnog uzvodnog
lica dovodi do lučnih brana dvostruke zakrivljenosti i do brana sprevjesom .
. .O m
Slika 2.6.22. Lučne brane

1. Važont - Italija (1960.). 2. Mauvoisin Švicarska (1958.). 3. Glen Canyon - SAD
(1964.) 4. Tignes - Francuska (1953.), 5. Valle di Lei - Italija (1960.), 6. Frera -
Italija (1959.), 7. Kariba - Južna Rodezija (1960.). 8. Grančarevo - na r. Trebišnjici
(1967.), 9. Castillon Francuska (1949.). 10. Jablanica na r. Neretvi (1955.), 11.
Enchanet Francuska (1951.) 12. Bočac - na r. Vrbasu (1982.). 13. Gage - Francuska
(1954.), 14. Idbar - na r. Idbar, lijeva pritoka r. Neretve, (1959.)

Brane postaju zakrivljene "ploče" promjenjive debljine u oba pravca. Proračun
se vrši diskretizacijom na međusobno okomite pojasove koji čine jednu složenu
konstrukciju. Za rješenje se koriste jednadžbe savijanja krivih grednih i konzolnih
nosača.
Treba napomenuti da diskretizacija potječe od Eulera 1767. koji je proučavao

membranu sastavljenu od dva sustava okomitih i zategnutih vlakana, J. Bernoulli
1789. proučava ploču sastavljenu od dva sustava međusobno okomitih greda,
Navier 1830. na modelu nerastezljivih konopaca proučava problem ljuski. Njih
slijede Kirchofff 1882., Woogard 1904., Ritter 1913., Guidi, 1922. i drugi.
Houk, LE., Savage, J.L. (Bureau

of Reclamation SAD) objavljuju
1938. godine svoj rad pod nazivom:
Trial Load Method Ana/ysing Arch
Dams. koji se zasniva na sukcesivnoj
raspodjeli hidrostatičkog opterećenja
između više lukova i konzola, kod
čega se probno proračunava njihov
progib, dok se ne dobije približno
ista vrijednost za lukove i konzole u
analiziranim čvorovima. Prvi put je
ova metoda proračuna primijenjena
na lučno - gravitacijskoj brani Hoover
(Bou/der) - USA, visine 221m.
Slika 2.6.23. Model za proračun
metodom više lukova i konzola
Ova metoda izjednačenja radijainih deformacija lukova i konzola u analiziranim

točkama ne predstavlja veliki kvalitativni napredak u odnosu na prethodno opisan
proračun. Kvantitativno on predstavlja proŠirenje broja vertikalnih elemenata uz
eventualno smanjenje horizontalnih elemenata, te daje uvid u stanje naprezanja
u povećanom broju konzola. Osnovno je da raspodjela naprezanja na lukove i
konzole nije jednolika po cijeloj dužini luka. Na osloncima veći dio hidrostatičkog
opterećenja preuzimaju konzole.
Slika 2.6.24. Rapodjela hidrostatičkog opterećenja (P; na luk (Pl; konzolu (Pici

fi. Lučne brane 319
°
Q,OOS" 7
0,004
Deformacije:
proračunate (Trial Load Method)
izmjerene na modelu u mjerilu 1:280
Slika 2.6.25, Brana Hoover (Bauider) - radijalni pomaci
Proračun metodom ljuske - velika većina izgrađenih lučnih brana imaju odnos
diR> 20 i spadaju u srednje debele ljuske. Poslije 1960. godine javljaju se proračuni
brana teorijom tankih elastičnih ljuski kod kojih je odnos diR < 20, koja uz
odredena pojednostavljenja uvjetno daje rješenja prihvatljiva u području lučnih
brana dvostruke zakrivljenosti.
Egzaktna teorija debelih ljuski koja se osniva na diferencijalnim jednadžbama
teorije elastičnosti opterećena je velikim teškoćama i složenošću matematičke
prirode.
Zbog složene geometrije brana, odnosno zbog dvostuke zakrivljenosti većine
lučnih brana, koje se grade, i graničnih uvjeta, H. Ganev je (u svojoj doktorskoj
disertaciji) 1958. predložio da se lučna brana promatra kao dio obrnutoga kružnog
stošca,
- -""'-...........
..
,
--',--'"
~--
y
.;a ,~,
!. N'· "
"v..... \\
; ". \\
I '1;::,.....
........... '. -<'I
~ / ...... ::::::---:;:/......
, - ;
-,
;
;
;
;
;
;
/'
I I.' //
II,' /
If/;
""
Slika 2.6.26. Shema modela ljuske za proračun po metodi Ganeva

320 ll. Brune
Prof. Hajdin publicirao je 1956. metodu proračuna lučnih brana pomoću

cilindrične ljuske promjenjive debljine, koja takoder zanemaruje dvostruku
zakrivljenost većine današnjih lučnih brana. Ljuska je definirana nekom srednjom
površinom koja se s gledišta tehničke prakse može nazvati cilindričnom.
Naime, lučne brane spadaju po svom obliku u kategoriju plitkih ljuski, gdje
je odnos tetive prema strijeli veći od 5 : 1. Srednja površina takve ljuske može se
smjestiti izmedu dvije koaksijalne cilindrične površine. Granični konturni uvjeti
odreduju se obrascima Vogta u zavisnosti modula elastičnosti betona i modula
deformacija stijene. Diferencijalne jednadžbe su vrlo komplicirane i njihovo
rješavanje vrlo je složeno i teško. Proračuni brane Grančarevo tim postupkom
pokazali su, u gornjoj trećini brane, inkompatibilnost s rezultatima proračuna
metodom više lukova i više konzola, kao i s rezultatima statičkih modelskih
isptivanja na fizikalnom modelu u mjerilu l : 80 (ISMES - Italija).
Seizmičke sUe
U svim proračunima seizmičko djelovanje se uzima preko inercijalni h sila vode
koje se prenose na branu. Inercijaine sile vode odreduju se postupkom Westegaarda
i uzimaju se kao pridružene sile hidrostatičkom tlaku vode.
Kod !učnih brana postoji velika rezerva, Istraživanja su t!kazala da je kritičan
udar u smjeru tetive luka na kruni brane, jer uvjetno "zatvara i otvara" luk
Lučna brana Pocoima u Kaliforniji, visine 103 m, na osloncu luka na kruni,
brane imala je ubrzanje a = 1.0 g, ali nije imala oštećenja.
Medutim, treba istaći da prisustvo dilatacijskih spojnica uzrokUje da se
dinamičko ponašanje lučnih brana ipak razlikuje od dinamičkog ponašanja
monolitne konstrukcije.
Napomena: Perimelralna
spojnica unutarnji dio brane čini
simetričnim.
Slika 2.6.27. Brana Grančarevo perimetraina i radija/ne dilatacijske spojnice
Diferencijalne jednadžbe koje opisuju stanje naprezanja brane, odnosno vezu

poprečnih i normalnih sila, momenata savijanja i torzije s naprezanjima i relativnim
deformacijama omogućuju da se opiše povrŠinsko naponsko stanje na uzvodnom
i nizvodnom licu brane: o"' ay i 'C",y' Takoder omogućuju da se odrede glavna
naprezanja al i O 2 i, kao i trajektorije glavnih naprezanja.

6. Lučne brane 321
Trajektorije glavnih naprezanja, koje se generalno raspoređuju u smjeru lukova

(0"1) i smjeru konzola (0"2) čine mrežu ortogonaInih linija.
Glavna naprezanja na nizvodnom licu uslijed hidrostatičkog opterećenja
Slika 2.6.28. Brana Almendra, Španjolska, II 202 m, L - 575 m, 1970.
Trajektorije maksimalnih glavnih naprezanja 0"1 potakle su francuske inženjere

da predlože proračun lučnih brana metodom "tonućeg luka". Trajektorije
minimalnih glavnih naprezanja - (J2' koje su prikazane na donjoj slici, koriste se
za definiranje radijaInih dilatacijskih spojnica betonskih blokova (slika 2.6.27).
Trajektorije glavnih napona "Tonući luk"
, ua
a) Brana Almendra - desna polovina brane, b) "tonući luk"
Kod lučnih brana maksimalna naprezanja javljaju se u ravninama uzvodnoga

nizvodnog lica, uz pretpostavku:
da je brana kao betonska konstrukcija homogeno i izotropno tijelo;
da između napona i deformacija postoji linearna ovisnost, što je s
obzirom na puzanje betona prihvatljivo samo do neke određene
veličine naprezanja;
da je modul elastičnosti kod tlačnih i vlačnih naprezanja jednak.
Zbog toga što se do određenih granica koriste fizikalno-mehaničke karakteristike
betona, moguća je pojava vlačnih naprezanja na nizvodnom (u središnjem dijelu)
i uzvodnom licu brane (na bokovima). Proračunima, i kontrolom izgrađenih lučnih

322 IL Brane
brana dokazano je da se u horizontalnim presjecima (lukovima) uz tlačna

naprezanja javljaju i vlačna (+1 tlačna naprezanja, - vlačna naprezanja).
Ukoliko se stjecajem okolnosti

prekorači vlačna čvrstoćabetona,
naročito u vertikalnim elementima
konzolama, moguća je pojava
horizontalnih ili subhorizontalnih
pukotina na ekstradosu, koje ne
ugrožavaju sigurnost brane, ukoliko je
ona provjerena kao niz nezavisnih
lukova. Jasno, ako je pukotina duboka, 1. Geometrijski lUk
zbog eventualne filtracije vode, može biti 2. Aktivni luk
narušen estetski izgled nizvodnog lica. Slika 2.6.30. Luk shema naprezanja
Stabilnost temelja lučne brane ugroževa postojanje diskontinuiteta u prostoru

temelja na bokovima, iako stijena ima visoke vrijednosti deformacijskih
karakteristika.
Stabilnost temelja se ocjenjuje na osnovi geometrije diskontinuiteta i parametara
otpornosti na smicanje, o čemu je bilo govora u poglavlju: Temeljenje
hidrotehničkih objektata, I. Uvod, poglavlje 3.5.
U većini slučajeva cijeli se problem promatra dvodimenzionalno u horizontalnom

i vertikalnom presjeku. Takva analiza više odgovara slučaju kada se brana
proračunava kao niz nezavisnih lukova.
Q\_.
--
Slika 2.6.31. Shema modela za dvodimenzionalni proračun stabinosti oslonaca

1, 2, 3, 4, i 5 diskontinuiteti u osloncima luka
Napredak u tretiranju temelja lučnih brana načinjen je kada se stabilnost

provjerava preko uvjeta ravnoteže sila koje djeluju na trodimenzionalno stijensko
tijelo opsega tetraedra, koje je ograničeno stvarnim ravninama diskontinuiteta. Za
stijenski tetraedar i podlogu pretpostavlja se da su nedeformabilni. Smičuće
reaktivne sile po stranama tetraedra definiraju se parametrima otpornosti na
smicanje po diskontinuitetima, koji su utvrđeni istražnim radovima,

6. Lučne brane 323
6.2. SUVREMENE NUMERIČKE METODE ANALIZE

NAPREZANJA I DEFORMACIJA LUČNIH BRANA
Lučna brana bilo kojeg tipa reagira na vanjske sile, koje je napadaju, uvijek
kao prostorno tijelo, U stvari radi se o zakrivljenoj ploči promjenjive debljine,
oslonjenoj po obodu i sa slobodnim gornjim rubom. Dakle, radi se o vrlo
kompleksnom slučaju elastičnosti, pa teorijska analiza statičkog ponašanja, i uz
najjednostavnije moguće hipoteze, nailazi na velike analitičke poteškoće.
Kao što je već istaknuto, teorijska rješenja prije Rittera 1913. istraživao je veći
broj znanstvenika, počev od 1767. - Euller. Sve prethodno opisane metode manje
ili više su uvjetne i približne. Razvoju tih metoda proračuna, osim spomenutih,
doprinijeli su: Coyne - Francuska, Oberti Italija, Aredi - Italija, Grishin - Rusija,
Lombardi - Švicarska, Jokanović Građevinski fakultet. Sarajevo i drugi.
Najveću primjenu ima metoda konačnih elemenata i metoda konačnih razlika,
ali ova druga znatno manje. Primjenu ovih metoda omogućili su suvremeni
kompjutori velikih kapaciteta. koji omogućuju dvodimenzionalna i
trodimenzionalna proučavanja i analizu lučnih brana složenih geometrijskih oblika.
Shodno tome broj elemanata, koji čine mrežu konačnih elemenata, mora biti
dovoljan i tako odabran da čvorovi mreže što bolje reprezentiraju konturne uVjete
i distribuciju opterećenja, kako bi se što manje izgubilo na realizmu raspodjele
opterećenja, Za primjenu ove metode potrebno je znanje iskustvo.
a)
Slika 2.6.32. Nekoliko modela mreže konačnih elemenata koji reprezentiraju lučne
brane: a) pravokutni elementi, b) trokutni elementi, e) kubični elementi
Glavna karakteristika metode konačnih elemenata je u tome što se u

algebarskom procesu simultano riješava veliki broj linearnih (nelinearnih) jednadžbi
uzimajući kao nepoznanice pomake točaka konstrukcije, Opterećenje može biti
statičko ili dinamičko, Kod drugih metoda polazi se od sustava diferencijainih
jednadžbi i traži se približno rješenje, dok se kod metode konačnih elemenata
polaZi od približnog modela za koji se traži točno numeričko rješenje.

324 IL Brane
Metoda konačnih
elemenata vodi nas ka spoznaji stvarnosti pomoću
matematičke formulacije fizikalnih pojedinosti. Naime, ona se osniva na
diskretizaciji razmatranog kontinuuma, koji se zamjenjuje diskretnim modelom
medusobno povezanih konačnih elemenata preko čvorova (Clough 1960.,
Zienkiewicz, Cheng 1965., 1970. i drugi).
Potrebno je skrenuti pažnju da je prvu matematičku diskretizaciju kontinuuma
izvršio Arhimed, 287.-212. p.n.e., izračunavanjem broja 7t, pomoću opsega
opisanoga i upisanog poligona jedinične kružnice s konačnim brojem stanja;
gornja i donja granica aproksimacije.
Ovom suvremenom metodom proračuna lučnih brana dobro se aproksimira
odabrani oblik brane i lakše se rješava problem konturnih uvjeta, odnosno utjecaja
temelja postavljanjem granice modela na dovoljnu udaljenost od brane.
Za odgovrajući matematički model mora se definirati slijedeće:
geometrija,
osobine materijala u brani i temeljnom tlu,
opterećenja:
- statička: vlastita težina, hidrostatičko opterećenje, uzgon, led,
pritisci injektiranja;
termička (tranzijentna);
- seizmička (dklička);
- specijalna: ekslpozivni udari, valovi uslijed odrona i slično.
Ova opterećenja mogu biti pojedinačna ili u kombinaciji.
U vezi geometrije jasno je da svaka brana zajedno s temeljima predstavlja
trodimenzionalni zadatak. Metoda konačnih elemenata za praktične potrebe može
se prilagoditi svim oblicima geometrijske idealizacije.
Generalno se primjenjuje dvodimenzionalna (brana Auburn) i tordimenzionalna
varijanta (brana Place Moulin).
Kod brane Auburn primijenjena je dvodimenzionalna analiza centralne konzole
(tjemene) zbog vrlo složenih uVjeta temeljenja.
AMFI60Ll1 CJ
ZONA RASJEDA mm
TALOG c33
lilA TAlKA _
ZONA SMICANJ6.17lZl TLO
Slika 2.6.33.
Brana Auburn - SAD.
centralna konzola

6. Lučne brane 315
Za branu Place Moulin

prikazan je matematički
model za trodimenzionalnu
analizu metodom prostornih
konačnih elemenata za tijelo
brane, za dio oslonaca i za
kompleks brana - oslonci;
stijena je pretpostavljena
kao homogena i izotropna,
Slika 2.6.34. Numerički

model brane Place Moulin
Slika 2.6.35. Brana Place Moulin, Italija, H 146 m, L - 632.50 m, 1969,
p, Stojić· Hidrotehničke građevine

326 IL Brane
Kod tankih lučnih brana, kada se uopćava linijska idealizacija, primjenjuje se

jednoslojni sklop konačnih elemenata za tijelo brane, u protivnom višeslojni
sklop.
Praktično se u matematički model uključuje i dio oko temelja kOrištenjem
trodimenzionalnih elemenata. Time se izbjegavaju komplikacije u vezi s problemom
poluprostora i primjenom koeficijenata Vogta. Konačnim elementima mogu se
povoljno opisati zone promjena u osobinama temelja, kao npr. deformabilnost,
rasjedne zone. Uobičajeno je da se konačnim elementima temelja ne daje vlastita
težina. Kod analize stabilnosti polazi se od uvjeta da linija posmične čvrstoće ne
siječe Mohrov krug naprezanja u analiziranoj točki (Gaussova točka), Coulomb -
Mohrov kriterij loma.
U praksi se primjenjuje površinsko prenošenje hidrostatičkog opterećenja. S
obzirom na filtraciju vode kroz tijelo brane neki smatraju da je to odstupanje od
realnosti, jer da se u realnosti radi i o volumenskim silama, koje su uvjetovane
prisustvom vode u porama i eventualnom filtracijom vode
Optrećenje uzgonom definira se po shemama koje su date propisima ili se
osniva na iskustvu i ocjeni projektanta. Uzgon ima veću ulogu kod gravitacijskih
i lučno-gravitacijskih brana (d/H = 0.35 - 0.65) nego kod lučnih. Međutim, utjecaj
vode koja se procjeđuje ne smije biti zanemaren, jer je utjecaj filtracijskih voda
kod lučnih brana mnogo kompleksniji od idealiziranih računskih shema. Poseban
problem predstavlja interakcija tijela brane, temelja i vode u slučaju seizmičke
pobude. .
Kod termičkih opterećenja potrebno je razlikovati stanje uslijed razvoja i
disipacije hidratacijske topline, i termičke promjene u tijeku eksploatacijskog
perioda konstrukcije. Kao što je već rečeno, prolazno stanje uslijed razvoja i
disipacije topline zanemaruje se u analizi opterećenja brane. Termička opterećenja
izazvana cikličkim godišnjim temperaturnim promjenama uzimaju se u obzir u
analizi naponskog stanja. Termičke promjene kratkog perioda (dnevne promjene)
utječu na površinske slojeve.
Osobine betona kao materijala i njegovo ponašanje u području uobičajenih

dopuštenih naprezanja opravdavaju primjenu linearno elastičnog reološkog
modela. Primjena nekog nelinearnog elastičnog reološkog modela mnogostruko
komplicira proračune.
Na kraju, potrebno je istaknuti važnost utjecaja diskontinuiteta u tijelu brane
(uvjetno dilatacijske spojnice) ili u temeljima brane, bilo da su oni postojeći ili
mogu nastati u tijeku naponske povijesti. Njihovo uvođenje u proračun se osniva
na činjenici da ne mogu prenositi naprezanja zatezanja i da mogu prenositi smičuća
naprezanja ograničena trenjem na diskontinuitetima. Ovo predstavlja značajno
povećanje računskih napora i kod tijela brane ono se u praksi izbjegava. Brana
se tretira kao homogeno i monolitno tijelo.
Oberti, jokanovići neki drugi autori proučavali su raspodjelu hidrostatičkog
optrećenja na lukove i konzole uzimajući u obzir utjecaj torzije vertikalnih
elemenata.

6. Lučne brane 327
@
...,.oo
"MO
..000
6OIl'"
, ...00
...,
"""'" •
\. I B e
B e
A B e
Slika 2.6.36. Brana Almendra
Raspodjela hidrostatičkog optrećenja na lukove (A). konzole (B) i torzijske

elemente (C)
Kao što se vidi iz priloženih dijagrama, za lučnu branu visine 202 m i dužine
u kruni 575 m, znatan je utjecaj torzije vertikalnih elemenata lučne brane na
raspodjelu hidrostatičkog opterećenja na lukove i konzolu.
Suvremeni kriteriji dopuštenih naprezanja kod lučnih brana

Maksimalna dozvoljena tlačna naprezanja:
Uobičajene kombinaCije opterećenja: (joop S; (0.20-0.25) /3 90
Ekstremne kombinacije opterećenja: (jdap S; 0.30 /3 90
/3 90 tlačna čvrstoća betona nakon 90 dana na valjku dimenzija 150 x 350 mm.

328 II. Brane
Naprezanja u luku:
Tlačna:
Bez utjecaja temperature: 6 MN/mZ

S temperaturnim opterećenjem: 7 MN/mZ
Vlačna:
Bez utjecaja temperature: 0.7 MN/m'

Naprezanja u konzoli:
Tlačna:
Bez utjecaja temperature: 6 MN/mZ

Vlačna uzvodno lice:

Max. razina vode bez utjecaja temperature: 0.7 MN/mZ
Max. razina vode s temperaturnim opterećenjem: 1 MN/m'
Rezervoar prazan bez utjecaja temperature: 0.7 MN/m'
Rezervoar prazan sa temperaturnim opterećenjem: 1 MN/mZ
Vlačna - nizvodno lice

Max. razina vode bez utjecaja temperature: 0.7 MN/mZ
Max. razina vode s temperaturnim opterećenjem: 0.7 MN/m'
Rezervoar prazan bez utjecaja temperature: 0.7 MN/m'
Rezervoar prazan s temperaturnim opterećenjem: 1 MN/mZ
Glavna tlačna naprezanja za max. optrećenje: 8 MN/mZ
Odnos između glavnih vlačnih naprezanja na
uzvodnom licu i glavnih tlačnih naprezanja na
nizvodnom licu: ~ 0.35

6. Lučne brane J29
6.3. EKSPERIMENTALNE METODE PROJEKTIRANJA
Miche/o;ngeio 0475-1564.)
"Najbolje potrošen novac, onoga koji hoće graditi, jeste
novac potrošen na modele ".
Matematičkim modelima teško je obuhvatiti složene uvjete temeljenja i do

razvoja numeričkih modela veliku primjenu imala su fizikalna ispitivanja na
modelima manjeg mjerila.
Povijest fizikalnih laboratorijskih modela brana počinje 1926. godine kada je
Guidi na Politehnici u Torinu, u čast Medunarodne izložbe građevinarstva, prikazao
model jedne tanke cilindrične brane; model je imao visinu 3 m i debljinu 15 cm.
Nešto kasnije javljaju se i prva ispitivanja lukova s fotoeleastičnom metodom,
iako je Franz Neumann već 1843. godine ukazao na mogućnost fotoelastične
analize naprezanja.
Poslije Drugoga svjetskog rata statička modelska ispitivanja kod lučnih brana
nalaze veliku primjenu. Zahvaljaujući modelskim ispitivanjima došlo se do saznanja
o ponašanju lučnih 'brana i u složenim geotehničkim uVjetima. Razvoju teorije i
realizacije statičkih, geotehničkih, seirničkih i termičkih modela veliki doprinos
dao je prof. Oberti, bivši asistent prof. Guidija, dugogodišnji direktor instituta
ISMES (Istituto Sperimentale Modelli e Strutture), Bergamo.
Zahvaljujući rezultatima geotehničkih modelskih ispitivanja bilo je moguće
izgraditi 1961. branu Pertusiflo, u Južnoj Italiji, visine 95 m i dužine u kruni
314 m u vrlo složenim geolo šk im i geotehničkim uvjetima, koji su opisani na
priloženoj slici 2.6.37.
Na profilu lučne brane Grančarevo, kao varijantno rješenje bila je projektirana
nasuta brana od kamenog nabačaja, koja je kao konstrukcija bila nešto jeftinija,
ali s obzirom na pribransku hidroelektranu velike instalirane snage,
hidroenergetsko postrojenje je bilo neracionalno. Odluka da se izgradi lučna
brana dvostruke zakrivljenosti, s perirnetrainom fugom i prevjesom od cca 15 m,
naišla je na veliki otpor konzervativnih inženjerskih krugova, koji su koristili
razni stručni i dnevni tisak da ospore njezinu gradnju.
Pregradni profil brane Grančarevo se nalazi u lijaskim litiotiskim vapnencima,
koji su na lijevoj obali do znatne dubine okršeni. Slojevitost tih vapnenaca vrlo
je izražena i debljina slojeva se kreće u granicama od 0.20 do 1.0 m. Slojevi imaju
generalni pravac pada od lijeve prema desnoj dolinskoj strani. Padni kutovi kreću
se od 10° do 20°. U vapnencima se mjestimično javljaju laporovito - glinoviti i
glinovito - ugljeviti proslojci koji na manjim i većim dužinama isklinjavaju.

330 II. Brane
Zahvaljujući pozitivnim rezultatima statičkih, geotehničkih i dinamičkih

modelskih ispitivanja, izgrađena je projektirana lučna brana, čije su prednosti
dokazane u tijeku njezine eksploatacije. U vrijeme snažnog zemljotresa u Boki
Kotorskoj, 19.09.1985., magnitude M 8.1, brana je bila izložena snažnom bočnom
seizmičkom udaru, bez oštećenja.
Na osnovi rezultata ispitivanja na modelu dimenzije brane smanjene za cca 7%.
Slika 2.6.37. Geotehničnki model pregradnog profila brane Pertusillo, Italija

A. lučna brana,
B. meki pješčari s
glinom C. pješčari D. konglomerati E. lapor-glina
J-E's=2500 MN/m 2 J-E's=3500 MN/m 2 Jaaa MN/m 2
-'tE'~=4000 MN/m 2 -'t E':.= 5000 MN/m 2 p = 2.4 t/m 3
p 2.4 t/m 3 p 2.4 t/m 3 cp = 25 0
cp 30° cp 30° e = JaO kN/m 2
Ev= 70000-125000 kP/cm 1 } ...

Eh=180000-250000 kplcml promjenjIvo
Modul elastičnosti uzorka stijene bio je:
Es=48000 MN!m l
Slika 2.6.38. Geotehnički model pregradnog profila brane Grančarevo

6. Lučne brane 331
Slika 2.6.38. Model brane Grančarevo, mjerilo l : 80

Opisani modeli pripadaju grupi geotehničkih modela, koji su u to vrijeme bili
tek u razvoju. Međutim, statički modeli, koji su prethodili kompleksnim
geotehničkim modelima, znatno su utjecali na geometriju i konstruktivne
kakarakteristike lučnih brana.
Napomena! Vidi poglavlje: Eksperimentalna modeiska ispitivanja hidrotehničkih
građevina, knjiga 3.
U ovom poglavlju bit će istaknute brane koje su realizirane na osnovi proračuna
i statičkih modelskih ispitivanja i koje su utjecale na daljnji razvoj lučnih brana!
Paralelno s razvojem teorijske znanstvene misli i modelskih ispitivanja, talijanski

graditelji grade lučne brane s velikom vertikalnom zakrivljenošću. Kod lučnih
brana koje imaju oblik kupole (brana Vodo), luk u kruni oslanjanju na skrivenu
armiranu betonsku lučnu konstrukciju (tzv. elastičnu gredu). Također, graditelji
napuštaju horizontalni luk jednake debljine i linija intradosa je određena različitim
radijusima; zakrivljenost uz oslonce je veća.
Talijanski graditelji (F. Niccolai, M. Scalabrini), uviđajući da je "uklještenje", na
kojemu se osnivao proračun, samo hipoteza koja rijetko odgovara stvarnosti, prvi
put primjenjuju konstruktivnu perimetrainu fugu na brani Osiglietta, koja je izgrađena
1937. 1939.

332 II. Brane
l
Slika 2.6.40. Lukovi promjenjive debljine (razna rješenja)
Slika 2.6.41. Brana Osiglietta, H - 78.8 m, L - 224 m
Iako su u krugu specijalista za brane mišljenja o svrsishodnosti toga

konstruktivnog zahvata bila podijeljena, ponašanje izgrađenih brana pokazalo je
mnoge prednosti perimetraIne fuge. Naime, odvajanje tijela brane od temeljnog
dijela konstrukcije "pulvina" učinilo je mogućom izgradnju brana i u složenim
geotehničkim uvjetima, jer se lako premoštavaju geotehničke razlike uzduž temeljne
plohe. S druge strane eleminira se pojava vlačne zone u temeljima i na brani
neposredno uz temelje.
Nesumnjivo da perimetraIna fuga po cijelom presjeku uvjetuje posebne mjere
tehničke predostrožnosti. Da bi to izbjegli, a zadržali njene prednosti, neki graditelji
realiziraju perimetraInu fugu samo do kontrolne galerije u najnižem dijelu brane

6. Lučne brane 333
i na tom dijelu uz uzvodno lice prekidaju kontinuitet uzvodnog lica brane

(kontinuitet konzole).
Talijanski graditelji, isto tako prvi u svijetu, projektiraju i grade lučne brane u
etapama.
Prva etapa brane Cancano, visine 135 m izgrađena je 1956. U drugoj etapi
izgradnje visina brane bila bi 172 m; zbog spora sa susjednim kantonom Švicarske
druga etapa nije još realizirana. Horizontalni presjeci - lukovi imaju promjenjivu
debljinu, tako luk na kruni brane u osi ima dimenziju d=5.0 m, a na osloncu
d=1O.89 m.
o
o
-o'
p)
temeljni ispust
n t
l1li1 10 .ID",
IWWI !WWI I
Slika 2.6.42. Brana Cancano, Hl - 136 m, L - 290.24 m,1956.

Brana Frera, VlSlfle 138 m izgrade na je u dvije etape (tri faze) 1959. godine.
Za temeljenje te brane bilo je potrebno u koritu rijeke izvršiti iskop do dubine
od 30 m. Volumen betona u tijelu brane bio je Vb= 428000 m 3 , a volumen iskopa
Vi= 400000 m 3 .
[zgradnja brane Frera u više faza, prema podacima njezinoga graditelja
ing. Caratija, nije se pokazala tehnički i ekonomski opravdanom (autor ove
knjige bio je kod ing. Caratija na postdiplomskoj izobrazbi) .
••
"
II J(I 6l1m
....... !
Slika 2.6.43. Brana Frera, H 138 m, L - 251.52 m. 1959.
Brana Vaiont. dugo godina najviša lučna brana na svijetu, visine 261.60 m, ima
četiri (4) subhorizontalne spojnice i brana se po visini sastoji od pet (5) lučnih
dijelova, svaki sa svojim karakteristikama. Smicanjem i pokretanjem brda Toe na
lijevoj obali 9.10.1963. brana je pretrpjela snažan dimamički udar brdske mase u
kretanju. Opterećenje na branu cijeni se da je bilo 5 puta veće od statičkog
opterećenja vodom.

6. Lučne brane 335
ej
Slika 2.6.44. Brana Vaiont, H - 261.52 m, L 154.48 m, 1960.

336 II Brane
Kupolna brana Vodo ima visinu kupole 33.4 m i dužinu tetive luka u kruni
kupole 46.7 m.
Slika 2.6.45. Kupolna brana Vodo, H - 42, O m, L - 79.85 m. 1960.
Napomena!
Treba istaknuti da se kupole javljaju oko 27 godine prije naše ere u Rimu. To je poznati Panteon,
čija betonska kupola ima di/ametar 43.5 m. Izgrađena je za vrijeme Augusta i bila je najveća betonska
konstrukcija na svijetu do konca XIX stoljeća. Kupolu je dao izgraditi rimski vojskovođa Marko
Agripa. zet Augusta. Ono što je također čini izuzetnom to je da se debljina te, i kasnijih "rimskih
kupola". postupno mijenja i povećava prema osloncima. tamo gdje je najpotrebnija. Beton je bio
mješavina agregata, puzzolana i vapna. Rimski graditelji su iskoristili svojstvo vlažnog betona da
poprimi svaki oblik ako je taj oblik moguće izvesti u oplati.

6. Lučne brune 337
6.4. TANKOSTJENE LUČNE BRANE
U cilju pronalaženja što ekonomičnijih konstrukcija, graditelji teže prema sve

smjelijim rješenjima lučnih brana, pa francuski projektanti projektiraju i grade
tankostjene lučne brane. Coyne projektira lučne brane čije karakteristike do danas
nisu nadmašene: brane La Gage (1953.) i Tolla (1958 - 1960.)
Situacija: I. Temeljni ispust, 2. Zahvat vode Razvijeni projil: 1. Temeljni ispust,

2. Proširenje spojnice, 3. Podupore
_§JU
550
_"~J!
-tli-~-----w.------1'1--""~
5.]0
530
510
500
o S 10 lS m
'-'--'-'
470
Poprečni
presjeci: 1Jemena konzola - nova konstrukcija:
I. tjemena konzola, 2. radijus na I. prva brana, 2. nova konstrukcija - ojačanje,
koti 563. 3. potporanj konzola 3. galerije za kontrolu. 4. temeljni ispust
Slika 2.6.46. Brana Tolla. H - 90 m. L - 125 m, situacija, razvijeni projil,
poprečni presjeci, tjemena konzola

338 lJ. Brane
J. prva brana,
2. nova konstrukcija,
3. galerije za kontrolu,
4. aktivni luk,
Slika 2.6.47. Brana Toila, kon-

strukcija ojačanja brane - kota 5J 4
U tijeku prvog punjenja akumulacije registrirana je i prva pojava horizontalnih

pukotina iznad kote 520. U periodu 23.2.1961. - 9.6.196l., kod nivoa vode iznad
kote 536.8, pojava novih horizontalnih i kosih pukotina paralalen.ih s padinom,
u području oslonaca na lijevoj i desnoj obali, između kota 520 i 557, ugrozila je
sigurnost i stabilnost brane.
Tumačenje za pojavu pukotina nalazilo se je uvitoperenju tankostijene lučne
konstrukcije uslijed kombiniranog djelovanja hidrostatičkog opterećenja i utjecaja
vanjskih temperatura. Radi sigurnosti brane izgrađena je nova lučna konstrukcija
prikazanog oblika (4).
6.5. TEMELJI LUČNIH BRANA
Kapacitet nosivosti stijenskog masiva s privilegiranim pravcima diskontinuiteta

može biti manji od nosivosti koju bi imao sitno fragmentirani stijenski masiv.
Poboljšanjem fragmentiranog i ispucaloga stijenskog masiva u temeljima
konsolidacijskim injektiranjem stvara se jedna zona temelja koja se uvjetno može
smatrati kao proširenje temeljne stope. Na prijenos sila s tijela brane na stijenski
masiv sa značajnim diskontinuitetima može se 'utjecati prednapregnutim dugačkim
sidrima.
Računske analize kapaciteta nosivosti oslonaca opterećene su mnogim
dilemama, koje zbog kompleksnosti problema utječu na njihovu realnost i
prihvatljivost.
Iskustvo je pokazalo da su bitni faktori: kut koji zatvara tangenta na os luka
sa izohipsama nizvodno od oslonca luka - (1., kut koji zatvara rezultanta sila s
izohipsom - ~, kut koji zatvara tangenta na os luka s rezultantom sila - ,(, linija
oslonca radijalna, neradijaina ili okomita na rezultantu sila, i geometrijski oblik
temeljne plohe.

6. Lulne brane 339
c'~j~A~
;"
/
Rl /
Slika 2.6.48. Odnos tangente, rezultirajuće sile, radijalna A-B i neradijaina linija
" ~
temelja A-D, A-e linija temelja okomita na rezultirajuću silu R
Nekoliko geometrijskih oblika temeljne plohe dato je na donjoj slici. Oblik

temelja označen slovom "e" u pravilu treba izbjegavati zbog oštrih lomova koji
pogoduju koncentraciji naprezanja i lomu.
~ W 0 ~ ~ D
t.,~ ,r:~,~,:~
Slika 2.6.49. Nekoliko geometrijskih oblika temeljne plohe luka: l. granica stijene nepogodne
za temeljenje. 2. luk; a, b radijalna linija temelja, c - stepenasta linija, d poligonaina
linija, e - lučna linija, J - "grahorasta .. linija (A - proširenje oslonačke stope luka)
Projektanti u raznim zemljama postavili su neke iskustvene kriterije za izbor

dubine fundiranja i za oblik linije oslonaca lučnih brana.
U praksi se razlikuju geometrijski kriteriji i kriteriji rezultirajuće sile.
Kut koji zatvaraju tangente na ekstra- Tangenta u točki presjecišta
dosu, osovini i intradosu luka i paralela osovine luka s izohipsom i izohipsa
s izohipsom mora biti veći od 15°. moraju zatvarati kut veći od 45°.
D
vicarski geometrijski kriterij Slika 2.6.51. Ruski geometrijski kriterij

340 11. Brane
Talijanski geometrijski kriterij uvjetuje odnos dubine ukopavanja - D i širine

D 1
temeljne plohe luka - d jednak ili veći od 112, odnosno da je ~
d 2
s80 0
\ os
\
\
radijalna \ ,
" linija ~\\ I
'",~ 'i
Slika 2.6.52. Američki geometrijski kriteriji: a) poluradijalan oblik, b) neradijalan oblik
Kriterij rezultirajuće sile: Treba istaknuti da je djelovanje

zemljotresa na površini mnogo veće
nego u dubini i da se s dubinom brzo
smanjuje. U seizmičkim područjima, u
principu treba težiti za dubljim
temeljenjem lučnih brana. Prema
literaturi, vlastite vibracije gornjih
slojeva su 2 -3 Hz, u većim dubinama
0.07 Hz. Općenito treba istaći da je kod
lučnih brana najnepovoljnije kada
ubrzanje zemljotresa djeluje u pravcu
Slika 2.6.52. Austrijski kriterij tetive luka na kruni brane.
rezultirajuće sile
U poglavlju o temeljenju vec Je
skrenuta pažnja na ulogu koju mogu
imati položaj, dubina i pravac pružanja
injekcijskih zavjesa na globalnu
sigurnost kompleksa brana - brdo. Zbog
pojave viilčnih zona uz uz.vodni rub
temelja neophodne su konstruktivne
intervencije kako bi se spriječio prodor
vode u eventualno umjetno stvorenu
"-,=::::::..=...::,o",,meljenja ili otvorenu postojeću pukotinu. Zaštita
može biti u obliku uzvodne betonske
zapu ne - "klina" kao kod brane
Slika 2.6.54. Brana GrarlČarevo - "grahorasti" Grančarevo , koji je zapravo prOŠirenje
oblik temeljne plohe s proširenjem oslonačke stope luka.

6. Lučne brane 341
u praksi se pokazalo uspješnije rješenje s glinenim ili bentonitno· cementnom

klinastom zapunom zbog osobina materijala u "klinu".
Zaštita uzvodnog ruba temelja složenim tehničkim zahvatom prikazana je na
slici desno:
a • b: vlačna zona na kontaktu

beton • stijena
Slika 2,6.55. Lučna brana SaJno •

Šušenska, Rusija
1, brana, 2, kontrolna i injekcijska

galerija, 3, duboka injekcijska zavjesa.
4, injektirana zona, 5. armirano betonska
ploča, 6. hidroizolacija, 7. metalna brtva.
8. ptića injekcijska zavjesa
Pojava vlačne
zone u temeljima brane Kolnbrein, Austrija, vlsme 202 m u
području označeno sa brojem 6 na gornjoj slici uzrokovala je pukotine velikih
dimenzija. Brana i temelji su se dugo godina, do rekonstrukcije 1988., štitili
umjetno stvorenim ledenim blokom i ledenom zavjesom.
Slika 2.6.56. Lučna brana Kolnbrein, Austrija, H· 202 m, posjet 2.10.1981.

341 IL Brane
Slika 2.6.57. Brana K6lnbrein, centralna konzola nakon rekonstrukcije
Lučna brana Sottosella, Italija, zbog velike visine aluvija u koritu rijeke fundirana
je na kesonu.
Slika 2.6.58. Brana Sottosella, H 57.75 m, 1939.

6. Lučne brane 343
Pregradni profil lučne brane Barrea, Italija, nalazi se u uskom kanjonu

vapnenačkih stijena s dubokom uzdužnom brazdom - žlijebom, dubine 30 m,
koji je zasut starim i recentnim aluvijalnim naslagama. Lučna brana se sastoji od
dva dijela, i to od lučnog "tampona" u žlijebu visine 29.35 m i lučne nadzemne
konstrukcije visine 33.4 m.
Slika 2.6.59. Lučna brana Barrea. H 62.75 m, 1951.

Sve teži geotehnički uvjeti temeljenja, s obzirom da su najpovoljniji pregradni

profili već iskorišteni, uvjetuju da projektanti postupno napuštaju kružni oblik
horizontalnih lučnih elemenata. Na lučnoj brani Gordon, Australija, prihvaćen je
eliptični oblik kao pogodniji za prijenos sila s brane na oslonce.
'I~ 2.1m
5.2 m
f-
131m
10.2 m
L f-of 17.7
Slika 2.6.60. Lučna brana Gordon, H - 137 m, L - 190 m
Suvremena težnja u izgradnji lučnih brana ide u pravcu istraživanja povoljnijih

oblika. OČigledna je težnja da se, zbog povoljnijeg prijenosa sila na bokove,
napusti kružni oblik horizontalnih geometrijskih elemenata.
Tako na primjer u Japanu je izgrađena 1986. lučna brana Kanai, visine 140 m,
dužine u kruni 320 m i volumena betona 656000 m 3 koja ima paraboličan luk.
Projektanti ističu da su primjenom parabo1ičnog luka izbjegli pojavu vlačnih
naprezanja na nizvodnom licu u blizini krune brane.
U Turskoj 1983. izgradena je lučna brana Oymapinar (prOjekt Coyne - Bellier,
Francuska), visine 185 m, dužine u kruni 360 m, volumena betona 550000 m 3 ,
koja je temeljena na vapnencima. Na lijevom boku lukovi se djelomično oslanjaju
na upornjak. To je uvjetovalo da horizontalni geometrijski elementi imaju oblik
logaritamske spirale (vidi I. dio, poglavlje 3. Temeljenje hidrotehničkih objekata).
Treba istaknuti da posebnu grupu lučnih brana čine lučno - gravitacijske
brane čija osnovica u temeljima ima odnos (0.33 - 0.65) H, gdje je H visina brane.
Zbog velike debljine tih brana one jedan veći dio opterećenja prenose na dno
doline, a manji dio na bokove. Tom tipu brana pripada i lučna brana Jablanica.
Velike vode od 1850 m 3 evakuiraju se preko kontroliranog preljeva sa ski
skokom brane. Preljev s osam protočnih polja (8 x 17.5m) ima dužinu 125.6 m.
Visina preklopne ustave je 4 m, a udaljenost vodenog mlaza od podnožja brane
se kreće između 45 i 55 m ovisno o količini vode koja se evakuira.

i===~=~---"'" ""'..
.... .
,....
.....
........
n ..
:tU,O
"OP
..
'":tU.o
....
-
"0,0
..>,o
mp
tOO,O
Slika 2.6.61. Brana Jablanica, Razvijeni profil i presjek kroz

centralnu konzolu, H 85 m, L 210 m
Francuski graditelji korištenjem osobina takvih brana izgradili su lučno -
gravitacijsku branu Monteynard, visine 155 m s hidroelektranom u tijelu brane.
Velike vode od 2500 m3 evakuiraju se preko krune brane pomoću ski skoka.
Prema usmenoj informaciji, u pogonu su imali velikih poteškoća u radu
hidroelektrane zbog pulzacija nivoa donje vode kod evakuacije vode preko
preljeva.
Kod pribranskih postrojenja s velikim lučnim branama evakuacija velikih voda
vrši se preko bočnih preljeva na kruni brane ili izvan tijela brane, s brzotokom
na padini i slapištem u koritu rijeke, kako bi se ublažio utjecaj vodnog vala, koji
se evakuira preko preljeva, na nivo donje vode hidroelektrane ili zaštitilo korito
od erozije.
Slika 2.6.62. Brana Monteynard, presjek kroz centralnu konzolu

U praksi se susreću različita i specijalna rješenja lučnih brana, ilustrirana
'V
pri!oženom slikom, kao na primjer:
6.
9
2.
12 II
7.
4. 8. :J
.~
9.
Slika 2.6.63. Razna konstruktivna rješenja lučnih brana
1.- brana s perimetrainom Jugom (2 "pulvino n), 2.- brana s nezavisnim lukovima (3
i 4 spojnice), 3.- brana s nepotpunom perimetralnom (5.) i horizontalnom jUgom (6.),
4.- brana s perimetrlnom Jugom u dnu (7.), 5.- brana s "tamponom " u žlijebu korita,
koji nije dio brane (8), 6.- brana s gravitacijskim upornjakom (9) i bočnim krilnim zidom
(JO), 7.- brana s preljevom na kruni (11), dilatacijama (12), niskim vrijednostima
modula E l (13), s perimetrainom Jugom u centralnim konzolama (14), gravitacijskim
upornjacima, u području niskih vrijednosti E l' koji preuzimaju sile lukova idilatacijama
koje nisu injektirane (15), 8.- brana s upornjakom i prednapregnutim sidrima(16), 9.-
brana s rasjedom i pukotinama na boku, stijena slabe kvalitete (13), sanacija pukotine
(17), stijena dobre kvalitete (18), betonska dijaJragma urasjedu (19).

Kao što se vidi, projektanti i graditelji susreću se s brojnim i kompleksnim
problemima, koji ne onemogućuju izgradnju lučnih brana, ukoliko nisu zadovoljeni
prihvatljivi odnosi A ~%,----------------------------.

D
Geometrijski kriteriji oblikovanja 20
lučnih brana su stroži nego kod drugih
tipova brana, jer je lučno djelovanje
ograničeno odnosom LIH dužina u lO
kruni: visina brane. Nekad se smatralo
da se lučna brana ne može izgraditi ako
je odnos LlH>3.5.
O I 1 1 I ------r--
Kao što se iz priloženog grafičkog O 2 3 5 7 8 9 \o
prikaza vidi, najveći postotak izgradenih

lučnih brana ima taj odnos oko 3.
ruŽiNA u KRUNI
VISIlIA /+/
~to je taj odnos veći to je lučna Slika 2.6.64. Odnos LIH za lučne
konstrukcija smjelija! brane visine H > 60 m
Međutim, taj odnos postaje sve veći, tako na primjer:

brana Yatee, Francuska, 1959., LIH 585 ml 60 m 9.75,
brana Span, Švicarska, 1967., (projektant G icot) , LIH 417 m I 47 m = 8.9,
brana Henrick Verwoerd, J. Afrika, 1972., LIH 914 ml 88 m 10.4
Topografski uvjeti i oblik pregradnog profila također igraju veliku ulogu u

oblikovanju brane. Razlikuju se slijedeći oblici: paraboličan, trokutni ili V oblik,
pravokutni ili U oblik, kombinirani U - V, oblik "široka dolina" i složeni oblik .
.pl <35 0
CPI >35 0
0
CP2<35° CP2 > 35
uski široki
Paraboličan oblik Trokutni ili V oblik Pravokutni ili U oblik
Slika 2.6.65. Parabolični, trokutni i pravokutni oblik pregradnog profila

1-----8---
b < 2H b > 2H
4>1 > 15° 4>1 > 35°
4>2 > 15° 4>2 > 35°
Kombinirani V U oblik Široka dolina Složeni oblik sa žlijebom
Slika 2.6.66. Složeni oblici p regra dn og profila
Složeni oblik doline sa žlijebom karakterističan je za široke doline kod kojih,

zbog meandriranja rijeke, postaji uski i skriveni dio korita koji se mora tretirati
neovisno od lučne konstukcije ("tampon", "čep", "klin")'
Raspored hidrostatičkog opterećenja na lukove i konzole ovisi o geometrijskom
obliku pregradnog profila.
Slika 2.6.67. Raspored hidrostatičkog opterećenja

~
konzola
na luk i konzolu
Karakteristike pregradnog profila opisuju se odnosom BIH, faktorom oblika i

faktorom asimetričnosti.
BIH < 3 klinasti oblik; 3 < BIH < 6 uska dolina; BIH > 6 široka dolina
Faktor oblika - K Faktor asimettičnosti

Ac> l, lijeva asimetričnost
b+ H(sec!pl +seC!P2)
K Ac < l, desna asimetričnost
H
Slika 2.6.68. Faktor oblika i faktor asimetričnosti

6. Lučne brane 349
Naročito treba paziti na oblik doline nizvodno od brane. Potrebne su posebne

mjere opreza ako se dolina širi.
F. Contessini 0953.) istraživao je geometrijske i karakteristike europskih (.)
i američkih (o) !učnih brana i rezultate prikazao grafički, gdje svaka točka
predstavlja jednu branu.
_1-·
---
~.,
~
3S
?/ s . .~
30 l I'
J:... 25
S
~O
IS
10
2.5
.lL 2
h
IS 06
0.5
0.4
0.3 ~
h
02
20 40 10 100
Slika 2.6.69. Geometrijske karakteristike lučnih brana s visinom - H većom od 40 m

Kod lučnih brana razlikuju se vitkost konzole, vitkost luka i kutna otvorenost luka.
Vitkost konzole data je odnosom d/H, gdje je d debljina konzole u temelju.
Što je taj odnos manji brana je vitkija i na osnovi tog parametra lučne brane
uVjetno se razlikuju:
d/H::; 0.20 tankostijene,
rIH d/H 0.20 - 0,33 debelostijene,
dlH = 0.33 - 0,65 lučno - gravitacijske,
!
d/H ~ 0,67 gravitacijske.
Vitkost luka data je odnosom rid , gdje je r radijus, Ako je taj odnos r / d =
4 - 5, takvi lukovi se zovu debeli lukovi i kod njih se gubi potpuno lučno
djelovanje po cijeloj duljini luka.
Debljina luka - d se smanjuje povećanjem zakrivljenosti, odnosno smanjenjem
radijusa i povećanjem odnosa Lir, ali do centralnog kuta a=133°, Kada se prekorači
kut od 133 0 više se gubi na dužini luka nego što se dobiva na debljini.
Slika 2.6.70. Vitkost konzole i luka
r 'r 'r
L r'a, eJ= d F L·d d·r·a= r·a
d (J
2
2 a P a
F r ·a, a=r'sin-, F=-·--·a
(J 2 r< 2a
v sin
2
dF
-'70,
da
Pošto je oblik lučne brane jako važan, geometrijski elementi imaju veliku
ulogu u karakteristikama brane. Zato treba imati u vidu slijedeće geometrijske
elemente:
Liniju radijusa osi lukova, ekstradosa i intradosa,
Dijagram debljine lukova (u tjemenu, na desnom i lijevom osloncu),
Dijagram centralnih kutova,

6. Lučne brane 351
·
"~'"
un
I.:
...1
?,
1
'''t··
1
"''"'" t···
Sp.ceh.ri VGllJnt
i't$'1~'''.1 '1~:'S1-'9501
Slika 2.6.71. Grafički prikaz geometrijskih elemenata za 4 lučne brane (Italija)

Re - radijus ekstradosa. R j - radijus intradosa. s - debljina u tjemenu luka
Napomena! Mjerilo je dato za dUŽine.

6.7. IZGRADNJA BRANA
Napredak u izgradnji lučnih brana bio je omogućen i napretkom tehnologije

hidrotehničkog betona, njegove pripreme i ugradnje. Hidrotehnički beton za lučne
brane mora zadovoljavati stroge zahtjeve u pogledu čvrstoće, vodonepropusnosti,
otpornosti na mraz i koroziju. Mora imati povoljne termičke osobine, na koje
utječe izbor cementa povoljnih toplinskih karakteristika.
Razvoj i oslobađanje topline uslijed hidratacije cementa, u betonskoj masi

dugotrajan je proces. Zbog neujednačenih deformacija, uslijed skupljanja,
oslobađanja i odvođenja topline, može doći do pojave prslina i pukotina. Kao što
je istaknuto, ta Činjenica uvjetuje, osim upotrebe specijalnih cemenata niske
kalorične vrijednosti, ugradnju hladnog betona i hlađenje ugrađenog betona.
Na betonskim branama, bez obzira o kojem se tipu radi, potrebno je primjeniti

i određena konstruktivna rješenja. Kod lučnih betonskih brana, bez obzira što je
odnos zapremina betona u lučnoj i gravitacijskoj brani u granicama 1/3- 2/3,
primjenjuju se radijalne, a ponekad i subhorizontalne spojnice ili fuge (vidi brana
Grančarevo i brana Vaiontl.
Slika 2.6.72. Lučna brana Tignes, Francuska, Vb - 632 000 m3, 1952.

6. Lučne brane 353
Brana Tignes izgrađena je za 196 radnih dana, u ljetnim mjesecima 1951. i 1952.
RadijaInim spojnicama lučna se brana, u tijeku građenja, dijeli na više
samostalnih subvertikalnih blokova elemenata, koji moraju biti autostabilni.
Kođ blokova visoko na bokovima, kod brana s promjenjivim radijusom i centralnim
kutom koji često imaju podvjes, stabilnost se mora osigurati betonskim konzolnim
potpornjima (vidi brana ToIla).
Kao što je istaknuto, radijalne đilatacijske spojnice prate trajektorije manjih
glavnih naprezanja. Uobičajena širina blokova na ekstadosu luka, na evropskim
branama, je od 10 do 15 m. Na američkim lučnim branama na uzvodnom licu
dopuštaju razmak između radijaInih spojnica i do 24 m, a na nizvodnom minimalan
razmak uvjetuju sa 7 m. U principu, udaljenost između radijaInih spojnica ne
smije biti prevelika da ne dođe do pucanja betonskog bloka, a niti premala jer
je u tom slučaju skupljanje suviše malo tako da u spojnice ne može ulaziti
injekcijska smjesa. Rapored radijaInih spojnica u jednom luku mora biti takav da
blokovi pružaju otpor protiv smicanja, uz uvjet da spojnice okomito presijecaju
osovinu luka i da se kontaktne ravnine što manje vitopere.
Uobičajene su tri varijante konstrukcije raclijalnih spojnica, i to:
Prva varijanta (la) - Svaki luk u osi podijeli se na unaprijed odabrane jednake
dužine "a", koje odgovaraju budućem razmaku radijaInih spojnica. Centralna točka
"C" radijusa osovine svakog luka spaja se s određenom točkom "A" i "B" na
osovini istog luka i na taj način se dobije pravac radijalne spojnice u luku na
određenoj visini brane. Ova metoda je vrlo jednostavna za konstrukciju spojnica
i proračun koordinata krajnjih točaka blokova na ekstradosu i intradosu luka.
Međutim njen je nedostatak u velikoj nagnutosti blokova prema bokovima
pregradnog profila.
Druga varijanta (lb) - Najviši luk se u osovini podijeli na dijelove jednakih
dužina "a". Centralna točka radijusa osovine pojedinog luka "Cx" spaja se pravcem
Cx - A - Ax, odnosno s pravcem Cx - B - Bx' gdje se točke "A" i "B" nalaze na osi
najvišeg luka. Na taj način dobije se pravac radijalne spojnice u luku na određenoj
visini brane. Blokovi su nagnuti prema osi brane, ali kod visokih brana, gdje je
debljina lukova u dnu mnogostruko veća od debljine luka na kruni, širina blokova
u podnožju brane se znatno povećava.
Treća varijanta (lc) Najviši luk se podijeli na isti način kao u prethodnim
varijantama. Radijainim pravcem spaja se centralna točka radijusa najvišeg luka
"C" s točkama "A" i "B" na osi najvišeg luka i taj se pravac produžava do sjecišta
s osi luka "x". Na taj način određene su točke "Ax" i "Bx" koje se spajaju s
centralnom točkom "Cx" radijusa osi luka "x". Ova varijanta je najteža za
konstrukciju i za proračun krajnjih točaka na ekstradosu i intradosu, ali je
vitoperenje dodirnih radijainih površina blokova najmanje, tako da su blokovi
gotovo vertikalni.

354 II. Brane
'I
, \ l, \
, ,I
I
,' ',I
\
\, \
II
I
...
,'
\"'i
Il ' ,I
" ~ c:<
"'". l
\ 'LI
"
1.b.) "Li e , e.)
Slika 2.6.73. Varijante konstrukcije radijaInih spojnica

dodirnih ravnina radijaInih spojnica
Monolitnost konstrukcije mora se osigurati injektiranjem spoJnica, koje su

prethodno tijekom građenja zaštićene specijalnim uzvodnim inizvodnim brtvama
od PVC mase, ali mogu biti i metalne (bakrene, pocinčani lim). Za zaštitu od
stvaranja makroprslina na ekstradosu, intradosu i bokovima subvertikalnih blokova
često se, kod vitkih lučnih brana, predviđa armaturna mreža,
luk na koti
luk na koti 930. O
"Pulvino"
tl F. 6 ID r.t
Slika 2.6,74, Detalji spojnica - Brana Lumiei, Italija, H - 136,15 m, L -122.75 m

6. Lučne brane 355
Radijalne spojnice kod suvremenih lučnih brana često su rebraste.
~ .J • , ..
IWM IWM .... .. I
Slika 2.6.75. Radijalna spojnica na lučno - gravitacijskoj

brani Valle di Lei. Italija, 1960.
Za efikasno lučno djelovanje hidrotehničke konstrukcije neophodno je da se

osigura njena monolitnost injektiranjem radijainih spojnica. Za injektiranje se
upotrebljava cementna injekcijska smjesa, a uspjeh injektiranja zavisi od
ravnomjerne raspodjele injekcijske smjese na kontaktnoj površini između blokova.
Dodirna površina blokova koja se istovremeno injektira zatvorena je s uzvodne
i nizvodne strane uzdužnim subvertikalnim brtvama, koje oSiguravaju
vodonepropusnost spojnice, i horizontalnim brtavama koje dijele površinu radijalne
spojnice na injekcijske segmente.
Poželjno je da se injektiranje izvodi u vrijeme najnižih temperatura u tijelu
brane. Odnosno, treba nastojati da se injektiranje spojnica izvodi u godišnjem
dobu kada su one najviše otvorene (vidi poglavlje: Hidrotehničke građevine i
temperaturni utjecaji, knjiga 3).
A PRSTENASTI SUSTAV B PODUŽNI SUSTAV

(SUSTAV NA BRANI GRANCAREVO) DOVOD INJEKCIJSKE SMJESE DOVOD INJEKCIJSKE SMJESE
IZ GALERIJE U BRANI S NIZVODNOG LICA
Slika 2.6.76. Razni sustavi injektiranja radijaInih spojnica

LlI
U
o
z
O
O
>
N
:D
Slika 2.6.77. Brana Grančarevo, radijalna spojnica s ravnom površinom

injekcijski ventil tip T
Treba napomenuti da se u praksi izgradnje brana susreću razne konstrukcije

radijainih spojnica, raznovrsni sustavi osiguranja vodonepropusnosti spojnica i
injekcijskih postupaka.
Zbog kontrole ponašanja konstrukcije u tim branama predviđaju se kontrolne
galerije po perimetru brane i horizontalno raspoređene po visini. Ako su to
relativno tanke i vitke brane, onda se na nizvodnom licu ugrađuju "passerelle" .
Često je prisutno jedno i drugo rješenje.
Kontrolne galerije i "passerelle" koriste se za injektiranje radijainih spojnica.

Kod prstenastoga i podužnog injekcijskog sustava, gdje je dovod injekcijske smjese
s nizvodnog lica, koriste se "passerelle".
Velike površine radijainih spojnica, koje se istovremeno injektiraju, ograničavaju
pritiske injektiranja i zahtijevaju posebnu pozornost pri injektiranju. Naime, pritisci
injektiranja, kod relativno velikih površina radijainih spojnica, mogu izazvati
oštećenje konzola, uslijed savijanja konzole u smjeru rezultante pritisaka, tj
uzvodno. Osim toga, pritisci injektiranja mogu izazvati zatvaranje susjednih
radijainih spojnica, koje tako postaju nesposobne primiti injekCijsku smjesu.

Da bi se to spriječilo, nekad se susjedne spojnice drže pod tlakom vode.
U tijeku injektiranja radijainih spojnica njihovo ponašanje mora se kontrolirati,
kako bi se pritisci injektiranja mogli korigirati. Otvaranje i zatvaranje spojnica
kontrolira se deformetrima ili elektroakustičnim dilatometrima, a pritisci injektiranja
samoregistrirajućim manometrima.
Za injektiranje radijainih spojnica normalno se upotrebljavaju injekcijske smjese

na bazi cementa. Cement za injektiranje, zbog sposobnosti penetracije u spojnicu,
mora imati visoku finoću mliva (koloidni cementi). Jedan od glavnih uzroka
slabog prodiranja injekcijske smjese u spojnicu nalazi se u nestabilnosti čestica
cementa u vodenim suspenzijama. Formirani agregati cementa imaju efektivno
veći dijametar nego čestice cementa i ne ulaze u otvore manje od 0.2 mm. Brzina
vezivanja mora biti dovoljno spora, da se injekcijski ventili i vodovi ne bi zatvorili
prije nego što spojnica ne bude potpuno injektirana.
Injekcijski ventili i vodovi moraju biti tako izabrani i projektirani da služe za
višestruko injektiranje, odnosno za ponovno ili dopunsko injektiranje.
Tip T Tip V Tip N
Slika 2.6.78. Nekoliko tipova injekcijskih ventila
Nakon završenog injektiranja treba predVidjeti ispiranje injekcijskih vodova.

7. VIŠELUČNE BRANE
Hidroenergetski sustav Hongrin - Leman, Švicarska
Slika 2.7.1. Dvolučna brana Hongrin, 1972. (posjet 21.1.1974.)

7. Vifelučne brane 359
Hidroenergetski sustav Hongrin Leman
Slika 2,7,2, Dvolučna brana Hongrin. L - 640 m, Vb = 345 000 m 3

l, južna brana visine 95 m. 2, sjeverna brana visine 123 m, 3, centralni kontrafor,
4. ulazna građevina dovodnog tunela. 5. preljev (vertikalni toranj). 6. temeljni ispust.
7. ispust vode. 8. dovodni tunel, 9. drenažne galerije, 10. derivacijski tuneli za
vrijeme građenja, Jl. injekcijske galerije, 12. slapište. 13. predbrane
a) b) c) cl) e)
Slika 2.7.3. Dvolučna brana Hongrin
- južna brana: a konzola s ispustom, b - centralna konzola. c - kontrafor
- sjeverna brana: d - centralna konzola, e - konzola sa zahvatom vode

360 II. Brarte
~.
Slika 2.7.4. Dvolučna brana Hongrin - injekcijska zavjesa, dužine 970 m

/. ispust vode, 2. zahvat vode, 3. temeljni ispust, 4. injekcijske galerije,
5. kontrolne galerije temelja, 6. kontrolne galerije brane
7.1. OPĆENITO
Ostatke olakšani h gravitacijskih brana u Iranu, Shahpour - IV. stoljeće i Amir

- XL stoljeće, koje imaju "lučne" svodove, neki smatraju kao povijesne ostatke
prvih brana ovog tipa. Na zapadu najstarija višelučna brana jest dvolučna brana
Eiche u Španjolskoj, koja je izgrađena u XVI. stoljeću i koja je do danas sačuvana.
@
©
o 50 m .
I
, . . .! = = !......~. . . . . .
...
-~-t--l
® - :,1
'"I
.'T!"t"'r.~~~~'- __ l
o 5 10 m.
~
Slika 2.7.5. Dvolučna brana Eiche, visine 23.2 m

AJ pogled s nizvodne strane, BJ tlocrt. C) centralni presjek
Jedna od najstarijih više!učnih brana, koja je služila za irigaciju, izgrađena je

u Indiji prije više od 100 godina. Brana Meer Al/um visine 12.2 m ima 21 plukružni
luk radijusa 22.5 m, a razmak između osovina kontrafora kreće se od 45 m u
središnjem dijelu do 21.3 m na bokovima brane; njene geometrijske karakteristike
prikazane su na slijedećoj slici.

7. ViJelučne brane ;fbi
......,..E~· ~Jl-!r
2 6111
I
-O 1.5111 .
122m
12.8111 -,6.7111..
presjek A-A presjek B-B

Slika 2.7.6. Višelučna brana Meer Allum
Prema literauri, brane takvog tipa nalazile su primjenu tamo gdje raspoloživog
materijala za gradnju nije bilo i čija je doprema bila jako skupa, a ljudski rad bio
jeftin.
Tehnički i tehnološki napredak utjecao je i na
razvoj tih brana. Danas se grade visoke višelučne
brane od armiranog betona. Prvi prijedlog
primjene armiranog betona dao je Ambursen 1903.
Za osiguranje bočne stabilnosti relativnio tankih
kontrafora primjenjuju se i razupore.
Daljni razvoj bio je izgradnja višelučnih brana
sa šupljim armiranobetonskim kontraforima i
izradom dilatacijskih spojnica, zbog negativnog
utjecaja visokih temperaturnih gradijenata između
uzvodnoga i nizvodnog lica. Tako, na primjer, Slika 2.7.7. Višelučna brana
najviša više lučna brana na svijetu - brana Daniel srazuporama - shema
Johnson (Kanada), koja je prikazana u uvodnom
dijelu o visokim branama, visine 214 m, 18 godina l. lučna ploča. 2. kontrafori.
nakon eksploatacije, odnosno 1986. godine, l razupome grede
morala se sanirati, jer su ekstremno niske
temperature izazvale mnogobrojne pukotine.
Slika 2.7.8. Višelučna brana Pensacola - SAD. sa šupljim kontraforima

362 II. Brane
Posebne mjere zaštite potrebne su

na području veze luka skontraforom.
Veza lukova s kontraforom može biti
slobodna ili kruta. Dilatacijske spojnice
moraju biti zaštićene brtavama i
ponekad su injektirane.
Os krune višelučnih brana u pravilu
je pravac, koji povezuje dvije obale,
ali ima odstupanja. Kod brane Barletf
- SAD, visine 87.5 m, kruna je lučno
oblikovana s radijusom od 420.5 m,
veza lukova s kontraforima je kruta, a
kontrafori su šuplji.
-----_L ______ ______ _

~
Slika 2.7.9. Višelučna brana Barl/et, situacija, pogled s

uzvodne strane i preljev s brzotokom
Slika 2.7.10. Brana Bar/et(,

kontrafor najveće visine
] vertikalne dilatacijske
spojnice kontrafora,
2 - horizontalne radne spojnice,
3. dijafragme u šupljini
kontrafora. 4. linije jednake
debljine kontrafora

7. ViJelučne brane 363
U Norveškoj je izgrađena 1941. višelučna brana Navann, visine 27 m i dužine

u kruni 162 m, s dvojnim kontraforima oblika L na razmaku od 18 m. Debljina
luka je od 31 cm u kruni do 76 cm u dnu. Lukovi i kontrafori su armiranobetonski.
Brana je fundirana na granitu. Lukovi s nizvodne strane zaštićeni su od utjecaja
niskih temperatura i leda drvenim membranama na udaljenosti od 80 cm od
nizvodnog lica luka.
..-.t!
Slika 2.7.11. Brana Navann, situacija, pogled s nizvodne strane i presjeci
Brana Beni Bahdel, u Alžiru, visine 57m i dužine u kruni 320 m, izgrađena
je 1936. Brana se sastoji od II lukova raspona po 20 m, ukupne dužine 220 m.
Na lijevom (65 ) i desnom boku (35 m) brana je gravitacijska. Uzvodno lice je
nagnuto pod kutom od 45 O. U literaturi se ističe da je brana temeljena na pješčarima
slabe nosivosti. Lukovi i kontrafori su armiranobetonski. Lukovi su oblikovani s
radijusom od 17.2 m, debljina luka je od 70 cm u kruni do 133 cm u dnu.
Dimenzije kontrafora se kreću od 3 m u kruni do 4.85 m na dubini od 45 m ispod
krune brane. Bočna stabilnost kontrafora osigurana je razupornim gredama i u
temeljima, na kritičnoj dionici, razupornim zidovima.
Slika 2.7.12. Višelučna brana. Beni - Bah del, pogled s nizvodne strane

364 II Brane
(646)
---
o 5 10 II :lO
.......'lm
1611)
-------------------7~~------------ ____ ~
Slika 2.7.13, Višelučna brana Beni - Bahdel, presjek kroz centralni luk
Bočna stabilnost kontrafora, u smjeru uzdužne osovine brane, ponekad se

osigurava rebrima.
J-J
-------};--;~;-fi------'
~ , .f .,
Slika 2.7.14. Višelučna brana - kontra/ori s rebrima

7. Više/učne brune 365
7.2. GEOMETRIJSKE I KONSTRUKTINE KARAKTERISTIKE
Neke više lučne brane su kombinirane brane, centralni dio je višelučna

konstrukcija, a na bokovima je klasična gravitacijska brana.
Razmak osovina kontrafora kreće se obično u granicama l (10 - 25) m. Kut
koji zatvara uzvodna ivica kontrafora s horizontalnom linijom temelja najčešće se
nalazi u granicama cilI- 40° - 65 0, a kut nagiba nizvodnog ruba cIl z= 60° - 90°.
Lukovi imaju konstantan radijus i konstantan centralni kut u. Centralni kut cl
se krećeu granicama 160° - 180°.
Dimenzije luka i kontrafora povećavaju se prema temelju. Debljina kontrafora
o
u kruni dk (1.5 - 2.0) dl' gdje je dl debljina luka u kruni, a u bazi d k = (1.0 -
1.5) dio gdje je dio debljina luka u bazi. Debljina armirano betonskog luka u kruni
dl (0.25 - 0.75) m, a u teškim klimatskim uvjetima dl = (0.5 - 1.0) m; debljina
betonskog nearmiranog luka u kruni je u granicama dl 0.7 - 2.0) m. U bazi
armiranobetonski i betonski luk imaju debljinu dt
= (0.3 - 3.6) m, obično od
1.3m do 2.0 m.
Vodonepropusnost uzvodnog lica

ponekad se osigurava bitumenskim ili
asfaltnim premazima, ili folijama. Na Selion
brani, u Francuskoj, gdje je luk izuzetno
tanak (ll - 16 cm), uzvodno lice
pokriveno je metalnom membranom. Slika 2.7.15. Varijante oblikovanja
konstrukcije krune brane
Veza luka s kontraforom može biti kruta ili "slobodna", gdje je luk odvojen
od kontrafora spojnicom, koja može biti opremljena sustavom za injektiranje.
(b)
(aj
Slika 2.7./6. Detalji spoja lukova s konta/orima

a) kruta veza, b) "slobodna" veza

Preljev, temeljni ispust i zahvat vode za energetske i vodoprivredne potrebe
mogu biti smješteni na kontrafore i u kontrafore.
Slika 2.7.17. Višelučna brana Modrac, B i H

1. prelje v, 2. temeljni ispusti, 3. zahvatne građevine, 4. kućica zatvarača,
5. ispust, 6. gravitacijski oslonci, 7. serpentin, 8. aluvijalni depozit, 9. serpentinit
U prazan prostor između kontrafora može biti smještena i hidroelektrana.

7. Vile/lične brane 367
Slika 2.7.18. Višelučnabrana Grandval, Francuska, visine 88 m,

razmak osovina kontrafora 50.0 m
a) situacija, b) poprečni presjek, c) strojarnica

l. kontrafori s preljevom, 2. ulazna građevina, 3. tlačna cijev, 4. hidroelektrana,
5. konstrukcijske spojnice, 6. injekcijska zavjesa, 7. lučna predbrana, 8. obilazni tunel
d) spojnice luk kontrafor

1. spojnice, 2. injekcijske cijevi, 3. brtve

368 II. Brane
Karakteristike lukova uvjetuju visoki kvalitet hidrotehničkog betona. Francuski

inženjeri 1962. godine upotrijebili su mlazni beton na izgradnji brane Faux de
Montagne. Francuski inženjeri (projektna i konzalting organizacija Coyne i Bellier)
takoder su predložili izgradnju višelučne brane s lukovima od nerdajućeg čelika
ili od staklenih vlakana.
Slika 2. 7. J 9. Višelučna brana Faux de Montagne, Frari.cuska

7. ViJe/učne brane 369
7.3. KRITERIJI PRORAČUNA VIŠELUČNIH BRANA
Osnovna opterećenja na branu su:

a - komponente vlastite težine betonske konstrukcije.,
b - komponente hidrostatičkog tlaka,
c - temperaturni utjecaji: egzotermija betona i vanjski temperaturni
utjecaji.
Komponente vlastite težine i hidrostatičkog tlaka ovise o nagibu uzvodnog
lica.
Slika 2.7.20. Shema opterećenja ovisna o nagibu uzvodnog lica

S povećanjem nagiba uzvodnog lica smanjuje se težina brane, a povećava
vertikalna komponenta pritiska vode.
Elementi višelučnog ekrana, kod malog razmaka kontrafora, provjeravaju se
primjenom teorije nezavisnih lukova. Ako se radi o velikim rasponima, lučni
elementi provjeravaju se postupkom iZjednačenja deformacija kao kod lučnih
brana. Stabilnost kontrafora i naponsko stanje analiziraju se kao kod olakšanih
gravitacijskih brana. U odnosu na gravitacijske brane, kod brana skontraforima
tlačna čvrstoća betona je od posebnog značaja.
Slika 2.7.21. Shema opterećenja kontra/ora i trajektorije glavnih naprezanja (JI

370 Il Brane
Kod određivanja hidrostatičkog opterećenja na luk treba imati u vidu nejednoliku

raspodjelu hidrostatičkog pritiska zbod nagnutosti luka od tjemena prema osloncu.
Slika 2.7.22. Hidrostatičko opterećenje na luk
Krivolinijski dijagram hidrostatičkog opterećenja, nagnutog luka vlsme 1 m,

određen je površinom a-d-e-f-c-b-a u kojoj se može izdvojiti površina jednakog
hidrostatičkog opterećenja a-a'-e-c'-c-b-a i površina nejednolikog hidrostatičkog
optrećena a'-d-e-f-c', koja se krivolinijski mijenja od O u tjemenu luka do vrijednosti
Po=P·g·(Y2-Yl)=P·g·h o na osloncima luka.
U tjemenu luka tlak je

Pl=P·g·Yl
Na osloncu luka tlak je
P2=P·g·Y2
Nejednoliki hidrostatički tlak
mijenja se po zakonu:
p=p·g·r e·(1-cosl3).cos'!1
Ukupan hidrostatički tlak u
nekom presjeku koji je zadan
kutem p:
P!3=Pl+P
Ujecaj seizmičkog djelovanja
na nagnuto uzvodno lice opisano
je u prethodnim poglavljima.
Slika 2.7.23. Brana Bar/ett - SAD, pogled s
uzvodne strane

7. VIŠelučne brane 371
Slika 2.7.24. Brana Tirso - Italija (Sardinija), H 70 m, L 255 m, 1919. - 1923.
Brana ima 17 lukova, udaljenost između osovine kontrafora je 15 m, nagib

uzvodne ivice je 0.65, anizvodne 0.45. Debljina kontrafora u kruni je 2.5 m i
postupno raste do debljine 8.0 m na dubini 70 m. Debljina luka se kreće od 0.5 m
u kruni do 1.64 u dnu.

8. RIJEČNE POKRETNE PREGRADE
Pogled s nizvodne strane
."1'0
fliJJ;),~!!!1ili! - ------
Situacija
Slika 2.B.1. Riječna pokretna pregrada Markove; - HE Formin, Slovenija

~:~iječne pokretne prepade 373
Slika 2,8,2, Riječna pokretna pregrada Markovci - HE Form in, na rijeci Dravi
(presjek kroz protočno polje i slapište, segmentna podizna ustava s preklopom)
Riječne pokretne brane (gates dams, weirs, barrages mobiles, traverse mobili,
vodoslivnie plotini) grade se u nizinskim dijelovima rijeka, gdje su korita široka,
i pretežno se temelje na nekoherentnim materijalima, Te pokretne pregrade, u
većini slučajeva, nalaze se na plovnim putovima, ali grade se i za potrebe
energetskog iskorištavanja vodotoka (primjer pregrada Markovej),
Riječne pokretne pregrade se sastoje od stabilnoga (čvrstog) i pokretnog dijela
koji dopušta regulaciju razine vode i u slučaju velikih vodnih valova, djelomičnim
ili potpunim otvaranjem, sprječava izdizanje nivoa vode u koritu uzvodno od
pregrade,
Pregrade se sastoje od većeg
broja protočnih polja s ustava ma, koje preuzimaju
hidrostatičko opterećenje, koje prenose na stupove, i stabilnog preljevnog dijela
betonske građevine sa slapištem,
Slika 2,8,3, Shema pokretne

pregrade sa slapištem, dvostruka
pločasta podizna ustava

374 IL Brane
Stabilni betonski dio pregrade čine preljevni prag, slapište, stupovi, most ili
"passerelle" , i eventualno objekti za zaštitu korita nizvodno od slapišta.
Slika 2.8.4. Shema pokretne pregrade s nizvodn'om zaštitom korita

l. uzvodni zastor. 2. dvodjelna pločasta podizna ustava, 3. most,
4. slapište i zaštita korita, 5. dijafragma
GV
Pločasta podiznacrsfava
J/
Slika 2.8.5. Shema pokretne pregrade sa slapištem i nizvodnom zaštitom korita
l. os brane, 2. most, 3. dijafragma. 4. uzvodni zastor
H - visina korisnog uspora, Z - maksimalna visina uspora, e - visina krune preljeva
6
Riječne pregrade u
najvećem broju slučajeva
opremljene su glavnim i
pomoćnim ustavama. koje su
smještene uzvodno i
nizvodno od glavne ustave.
Pomoćne ustave služe za
remont hidromehaničke
opreme i glavne ustave, i za
pregled i održavanje
betonskoga dijela ove
specifične hidrotehničke
građevine.
Slika 2.8.6. Shema - poprečni presjek pregrade s
glavnom ustavom i utorima za pomoćne ustave Napomena! Dimenzije do,
l. pločasta
ustava, 2. utori za gredne ustave, dl' d 3 ovise o visini valova.
3. šinska staza za portalne kranove. 4. kuka ("mačka ") ledu, i o vrsti i dimenzijama
krana, 5. portalni kran. 6. mehanizam za diza1!ie ustave.

8. Riječne pokretne pregrade 375
Neki autori vrše klasifikaciju pokretnih pregrada prema ustava ma koje zatvaraju
otvore na pregradi. Zapomice ustave su u pravilu metalne i relativno lagane.
Pogon ustava može biti mehanički i hidraulički. Ustave u zatvorenom položaju
preuzimaju veliko hidrostatičko i dinamičko opterećenje (zemljotresi), koje u
većini slučajeva prenose na stupove ili na cijelu betonsku konstrukciju (preklopne
ustave). Cijela pregrada ima malu težinu i s obzirom na površinu temelja prenosi
relativno malo specifično opterećenje na tlo.
Dimenzije brane, površina i oblik temeljne plohe moraju biti tako odabrani da
pregrada ima hidrauličku i mehaničku stabilnost. Odnosno, pregrada mora biti
sigurna od isplivavanja i hidrauličkog sloma u temeljima, kada se temelji na
nestjenovitim podlogama, i otporna na klizanje i smicanje.
Naime, od rasporeda dilatacijskih spojnica u preljevnom pragu, slapištu
stupovima ovisi raspored sila, koje treba obuhvatiti proračunom.
Ako iz cijele pregrade izdvojimo jedno protočno polje s preljevnim pragom,
pomoćnim ustavama, slapištem i stupovima prema datoj shemi, za koju se
pretpostavi da je najnepovoljnija varijanta opterećenja, ono može biti predstavljeno
"betonskim blokom", na koji djeluju horizontalne sile - H, okomite sile na temeljnu
plohu - N i sila otpora - T.
Tlocrt Presjek
Slika 2.8.7. Shema protočnog polja i "betonski blok"

l. stup, 2. di/atacija, 3. protočno polje s pomoćnim ustavama
Otpornost "betonskog bloka" na klizanje ovisi o karakteristikama otpornosti

uzduž temeljne plohe, koju karakterizira kut trenja <p, odnosno koeficijent trenja
f = tg <p i kohezija c. Kod temeljenja na nekoherentnoj podlozi utjecaj adhezije se
zanemaruje i za prikazani odnos sila koje djeluju na blok, ako se zanemare bočne
sile koje djeluju na stupove i trenje u dilatacijama, otpornost na klizanje dato je
izrazom:
Uvjet stabilnosti na klizanje je ispunjen ako je:
gdje je TIk koeficijent sigurnosti na klizanje.

376 IL Brane
Ispitivanja klizanja betonskog bloka na pijesku i šljunku, i smicanja u pijesku.

i šljunku su ukazala da je kut trenja, u istom materijalu, veći kod smicanja u tlu,
nego kod klizanja u temeljnoj plohi. Prema tim istraživanjima kut trenja na kontaktu
beton - tlo iznosi 80 100 % unutarnjeg trenja u tlu.
Prema nekim autorima može se računati sa slijedećim vrijednostima trenja:
beton na suhom pijesku; cp = 35, f = 0.70
beton na vlažnom pijesku: cp = 25, f - 0.47
beton na pjeskovitom šljunku; cp - 30, f - 0.58
Takoder je utvrdeno da kut trenja opada s porastom normalnog opterećenja,

povećanjem poroznosti i smanjenjem zbijenosti.
U pitanju kuta trenja i nužnog faktora sigurnosti riječnih pregrada vladaju vrlo
različitamišljenja. Prema pravilniku za temeljenje iz 1974., ako je betonska temeljna
ploha valovita, a visina vala veća od dvostrukog promjera zrna tla, može se
prihvatiti kut unutarnjeg trenja tla.
Međutim, o djelovanju ostalih 1- - -- - - - - - -----,
faktora na veličinu trenja na kontaktu i
beton - tlo, na osnovu dosadašnjih
saznanja, ne može se pouzdano
zaključiti. U svakom slučaju potrebna
su opsežna laboratorijska ispitivanja.
Otpornost brane na klizanje može
se povećati na razne načine: zamjena
materijala u temeljnoj plohi, uzvodni
i nizvodni zastori, sidra, armirano
betonske dijafragme, šipovi, itd.
Temeljnu plohu treba tako o
oblikovati da se klizanje po tlu
premjesti na smicanje u tlu čime se
poveća va otpornost i koeficijent
\
Slika 2.8.8. Oblikovana temeljna ploha
pregrade i shema sila koje djeluju
sigurnosti.
Kao što se iz prikazane sheme vidi oblikovanom temeljnom plohom se postiže

da se otpornost na klizanje pretvara u otpornost na smicanje uzduž nagnute
plohe zadane kutom Ct.
U slučaju da se pregrada temelji na tlima koja imaju koheZiju, koeficijent
sigurnosti na smicanje dat je odnosom:
gdje je b širina temeljne plohe pregrade.

U prethodnim shemama sila koje djeluju na "betonski blok" nije naznačena

sila koja predstavlja težinu glavne ustave i pripadajuće hidromehaničke opreme.
Težina glavne ustave i opreme povećava sile koje, u prikazanom slučaju, pozitivno
djeluju na otpor betonske hidrotehničke građevine.
Konstruktivnim rješenjima u Kružna linija smicanja
temeljima, nizvodno i uzvodno
od pregrade može se postići
dublja linija smicanja u tlu i time
povećati mehaničaka otpornost
i sigurnost pregrade.
Slika 2.8.9. Pregrada snizvodnim

zastorom, shema proračuna
stabilnosti na smicat!ie
Slika 2.8.10. Pregrada sa uzvodnim

zastorom. shema djelujućih sila
Analiza stabilnosti i otpornosti na smicanje pregrade vrši se za razne varijante

opterećenja sa i bez prisustva donje vode.
Pregrada mora biti otporna na prirodnu seizmičku pobudu i dinamičke utjecaje
u slapištu, kod djelomičnoga ili potpuno otvorenog preljevnog polja.
Slika 2.8.11. Shema dinamičkih sila nizvodno od pregrade (Čugajev)

l. uzvodni zastor, 2. pregrada s dijafragmom, 3. slapište, 4. nizvodni zastor. 5. zaštitni
prag, 6. erozijski žlijeb, 7. tok poslije hidrauličkog skoka, 8. područje hidrauličkog
skoka, 9. hidrodinamički tlak (+I-J. u datom trenutku, na ploču slapišta i nizvodnog
zastora. 10. Do - razlika hidrostatičkog i hidrodinamičkog tlaka

Posebna pažnja mora biti posvećena stupovima, kada preuzimaju opterećenje
ustava i prenose na preljevni prag i ploču slapišta. Često se oni ne temelje na tlu
nego na stijeni, korištenjem tehnologije izvođenja pomoću kesona. Temeljenjem
stupova na stijeni ili cijele konstrukcije pregrade povećava se njena stabilnost.
Slika 2.8.12. Hidroelektrana i

pregrada Rupperswil - Auenstein,
r. Aar, Svicarska
Opisanim konstrukivnim rješenjima

osim mehaničke osigurava se i
hidraulička stabilnost pregrade. Naime
proviranje vode može, u slučaju
kratkog puta i velikog uzgona, ugroziti
stabilnost pregrade jer dovodi do
ispiranja čestica i do hidrauličkog sloma
temeljnog tla, pa ga treba spriječiti.
Put procjeđivanja se može najjednostavnije produŽiti na naCIn da se polOŽi

zastor od betona ili gline na uzvodno) strani tijela pregrade. Filtri i drenaže
obično se predviđaju iza nizvodne nožice pregrade. Zaštita protiv procjeđivanja
kod pregrade na stjenovitoj podlozi vrši se injekcijskom zavjesom.
Općenito problem procjeđivanja - filtracije vode ispod riječnih pregrada
fundiranih na nanosu je jedan od najznačajnijih problema jer je prisutna opasnost
od hidrauličkog sloma tla. Hidraulički slom tla i ispiranje čestica tla bili su glavni
uzroci kOji su poremetili stabilnost mnogih hidrotehnički h objekata fundiranih na
pijesku.
Radi velikog gradijenta pri vertikalnom strujanju formira se sila pritiska veća
od težine čestica tla. Odnosno, čim efektivni hidraulički gradijent postane veči
od kritičnog gradijenta za temeljno tlo dolazi do razaranja tla i sloma.
Ruski znanstvenici (Zamarin i dr.) laboratorijskim ispitivanjima su utvrdili tri
stupnja opasnosti ovisno od neujednačenosti dijametra čestica pjeskovita tla i
kritičnog gradijenta, i to za,

B. Riječne pokretne pregrade 379
Cd = D601 D lO
gdje je D60 max. promjer zrna kojeg u tlu ima 60 %, a DlO max. promjer zrna
kojeg u tlu ima 10 %.
cd < 10 hidraulički slom i "ključanje", I > 0.3 - 0.4
10 < cd <.20 hidraulučki slom i erozija čestica, I > 0.2
cd < 20 erozija i iznošenje čestica, I > 0.1
U prvom slučaju dolazi do izdizanja tla - "ključanje" s iznošenjem čestica tla

i javlja se slom tla (pojava poznata pod nazivom "živi pijesak").
Ispiranje materijala kontinuirano se širi duž konture objekta, pri čemu izlazni
gradijenti postaju sve veći i odnošenje sitnih čestica temeljnog tla sve intenzivnije.
Hidraulička regres ivna erozija počinje na nizvodnoj strani i napreduje prema
uzvodno stvarajući kanale (pipes - "piping" efekat) ispod brane. Voda na nizvodnoj
ivici može se javiti u obliku malog izvora i mogu proći godine do pojave mutne
vode u većim količinama. Međutim, kada se ona pojavi slom u temeljima može
nastati za samo nekoliko sati.
Ruski znanstvenici također su uveli u područje pregrada pojam kritičnog
kontrolilarog gradijenta, koji ovisi od realne dužine linije smicanja u presjeku koji
se kontrolira (Grishin).
I kontrol HILprojekt.
Tlo Kriti(!ni kontrolirani gradijent - Ikontrol.

Glina 1.20
Ilovača 0.65
Šljunak, krupni pijesak 0.45
Srednji pijesak 0.38
Sitni pijesak 0.29
Da bi se spiječilo ispiranje (wash - out) i "pip ing" efekat dužina temeljne ploče
uvjetovana je odnosom
L ~ e·H
gdje je e koeficijent koji ovisi o karakteristikama tla, a II visina uspora - stupca
vode uzvodno od pregrade.
TIo e
Mulj, sitni pijesak 18
Srednji pijesak 1S
Krupni pijesak 12
Šljunak S 9
Glina 6 -9
Tucanik, mješavina šljunka i gline 4 - 6

380 IL Brane
Struj na slika ispod građevine može se odrediti matematičkim putem korištenjem

suvremenih numeričkih modela, grafički i na osnovi ispitivanja na hidrauličkom
ili električnomu analognom modelu. Ispitivanja na električnom modelu zasnivaju
se na postojećoj analogiji između razdiobe električnog toka u vodiču i hidrauličkog
toka u propusnoj homogenoj sredini. Strujnu mrežu čine linije jednakog potencijala
- ekvipotencijalne linije i okomito na njih postavljene strujne linije (strujnice) -
trajektorije toka vode. Slika strujne mreže je neovisna o stupnju poroznosti; ona
na svakom mjestu daje veličinu tlaka vode na temelj građevine, što predstavlja
uzgon. Ako je poznat koeficijent filtracije K, koji se utvrđuje istraživanjima na
pregradnom profilu, i razlika potencijala između gornje i donje vode, može se u
svakoj točki mreže proračunati brzina procjeđivanja i količina procjedne vode.
Najjednostavniji je način, u slučaju homogenoga i izotropnog tla, da se mreža
prot jecaja konstruira grafički aproksimacijom i podešavanjem. Prije toga treba
odrediti granične uvjete problema. Uzvodna i nizvodna površina terena
predstavljaju krajnje ekvipotencijaIne linije. Uzvodni i nizvodni brid temelja
predstavljaju najvišu, a površina eventualnoga nepropusnog sloja najnižu liniju
procjeđivanja; ostale linije procjeđivanja nalaze se između te dvije linije i okomite
su na površinu terena. Ekvipotencijalne i strujne linije sijeku se pod pravim
kutom tako da polja budu pravokutne.
Grafičku konstrukcijU strujne mreže, na osnovi Laplaceove jednadžbe za tok
filtrirajuće vode u ravnini, predložio je Terzaghi 1925.
Čertausov je proučavao tok vode u temeljima pregrada i predložiO konstrukciju
hidrodinamičke mreže prot jecaja na osnovi slijedećih zakona:
2 2
Trajektorije toka: __x __ + __ Y__ l, elipsa spoluosi ch1t'l'r i sh1t'l'r
2 2
ch 1t'l' r sh 1t'1f r
Ekvipotencijalne linije: 1, hiperbola spoluosi COS1tq>r

2 2
cos mPr Sin 1t(Pr
Priložene tablice olakšavanju određivanje čvorova mreže za različite slučajeve
temeljenja pregrada.
Hidrodinamička mreža za pregradu s dijafragmom

pregradu sa s[apištem

8. Riječne pokretne Pregrade 381
Slika 2.8.14. Hidrodinamička mreža za pregradu sa s[apištem i s jednom,

odnosno s dvije dijafragme
(u dijagram uzgona, v - krivulja brzine, q - krivulja procjeđivanja
na jedinicu širine temelja)
Poseban hidrodinamički problem se javlja tijekom evakuacije vode preko

preljeva, koji je po pravilu bezvakuumni, i preljevnog praga. Nizvodno od
preljevnog praga nastaje hiraulički skok, koji prate vrtložna strujanja i pulazacije
pritisaka, čije su amplitude kaotične. Nizvodni betonski brid ugrožava kavitacijska
erozija betona i stvaranje erozijskog žlijeba u koritu. Radi različitih visina donje
vode u skoku, u tlu se formira suprotni filtradjski tok, koji pospješuje ispiranje
čestica tla u podnožju praga, radi djelovanja filtracijskog pritiska i snizvodne
strane.
IZ
GV !
!::...<;~:a<="","",~.~_ ._'"
I ..... - - " " " .
I. .J
,I l 12
Slika 2.8.15. Shema sila pritisaka procjedne vode s uzvodne i nizvodne strane
Khoska 1936. i Le1iavski 1965. proučavali su eroziju korita nizvodno od slapišta

i proces ispiranja čestica tla. Na osnovi mreže procjedivanja, koja je konstruirana
metodom kruga, ilustrirali su, za razne dubine erozijskog žlijeba, odnos sila
filtacijskog pritiska - S i efektivne težine uronjenog pijeska W.

381 IL Brane
U radu su koristili izraz koji je Terzaghi dao, na osnovi mreže procjeđivanja,

za silu pritiska filtra cije na jedinicu zapremine:
~h h h
Ps i·p·g=p·g- P'g--,
a Nd·a
gdje je:
i hidraulički gradijent,
h hidrostatički tlak,
Nd ~ broj potencijanih padova,
a ~ duža strana polja u pravcu trajektorije toka.
Proces ispiranja čestica tla ~ pijeska ovisi o silama pritiska filtra cije ~ S (seepage
forces) i efektivne težine uronjenog pijeska W, za koju se pretpostavlja da je
konstantna.
. h Ml h
S=p·g·s =p'g--, s=-=--, ~h
ZI D D zID
gdje je D dijametar kruga na periferiji mreže.
Zbog sigurnosti od uzgona (up lift), ispiranja (wash out) i "piping" efekta
uvode su koeficijent sigurnosti k, koji ovisi o obliku i dimenzijama temeljne
ploče (slapišta) i o granulometrijskom sastavu pijeska
Slika 2.8.16. OdnQs sila S, W i rezultirajuće sile R = W ~ S,

nema erozijskog žlijeba

8. Riječne pok~etne pregrade 383
Slika 1.8.17. Trokut sila S, W i rezultirajuće sile R, plitki erozijski žlijeb
Slika 1.8.18. Trokut si/a S. W i rezultirajuće si/e R. duboki erozijski žlijeb
Kao što se vidi na osnovi odnosa sila, hidraulička stabilnost, koja je postojala
kod korita bez erozije uvjetovane evakuacijom vode preko preljeva, s dubinom
se erozijskog žlijeba ugrožava. Time se povećava opasnost i za statičku stabilnosti
pregrade.
Nizvodno od preljevnog praga pregrade projektiraju se i izvode posebne
hidrotehničke građevine slapišta, koja imaju hidrauličku i statičku funkciju. Kao
što je prikazano, u hidrauličkom smislu slapišta se koriste za formiranje
nepotopijenoga normalnog skoka; za "disipaciju" energije koriste se i posebno
oblikovani deflektori u slapištu, Slapište pozitivno utječe na pritiske i tok filtracije.
Betonska građevina slapišta, ako je i odvojena dilatacijom, u statičkom smislu s
pregradom predstavlja cjelinu, i kao takva uzima se u obzir kod proračuna
otpornosti na klizanje i smicanje pregrade, Problem statičke i dinamičke stabilnosti
samog slapišta obrađeno je u poglavlju preljeva (knjiga 2, III. dio, poglavlje 1.1),
........ - - -.. ~--------------------------

384 11. Brane
Slika 2.8. 19. Pregrada Karlovska, Rusija

l. pregrada. 2. uzvodni zastor, 3. čelične talpe, 4. slap ište.
5. drenaže. 6. ćelijaste metalne talpe
Često slapište nije odvojeno od pregrade dilatacijom nego s pregradom čini

konstruktivnu cjelinu.
Slika 2.8.20. Pregrada Čekobarska. Rusija

l. pregrada, 2. uzvodni zastor. 3. slapište. 4. nizvodni zastor
Te pregrade mogu biti lagane armiranobetonske konstrukcije, ili sastavljene iz

plivajućihmontažnm elemenata, čija je šupljina ispunjena pijeskom.
Slika 2.8.21. Pregrada Votkinska. Rusija

l. uzvodni zastor, 2. olakšana gravitacijska pregrada. 3. slapište s deflektorima,
4. nizvodni zastor. 5. jama slapišta. 6. šjunčana ispuna šupljine. 7. temeljna ploča

le)
Slika 2.B.22. Nekoliko varijanti konstukcije slapišta, oblika preljevne krune i praga
l. drenClŽa, 2. eventualni pokos, 3. filtracijski otvori, 4. prag slapišta.
5. odvod vode iz drenaže
Pregradama ovog tipa, koje su fundirane na pijesku, u slučaju zemljotresa

prijeti opasnost od likvefakcije. Nužna su terenska i laboratorijska ispitivanja da
bi se utvrdio stupanj opasnosti. Likvefakcija ovisi o ubrzanju, trajanju idominirajućoj
frekvenciji potresa. Naročito su opasna saturirana pjeskovita tla (d~O.06-2.0 mm).
Posebna pozornost treba biti posvećena stupovima kada preuzimaju opterećenje
koje se prenosi ustavama. Ćesto se oni ne temelje na tlu nego na stijeni, korištenjem
tehnologije izvođenja pomoću bunara ili kesona. Teme\jenjem stupova na stijeni
povećava se statička i dinamička stabilnost cijele pregrade. Stupovi su, po pravilu,
armirano betonske konstukcije.
Slika 2.B.23. Nekoliko varijanti stupova s utorima za pomoćne uzvodne i nizvodne ustave

386 IL Brane
Riječne pokretne pregrade imaju veliki značaj u širokim riječnim dolinama za

za plovidbu (prevod nice za brodove), u hidroenergetici (izgradnja pribranskih
hidroelektrana u koritu rijeka) i za vodoprivredu (zahvati vode za natapanje).
Zahvati vode za proizvodnju
električne energije na derivacijskim
kanalima sa slobodnim vodnim licem
(derivacijske hidroelektrane) i zahvati
vode za natapanje smještaju se
uzvodno bočno i prikazani su ::''''' .
posebnom poglavlju. Priložena slika "~
HE Formin - pregrada Markovci
prikazuje jedno takvo rješenje.
Slika 2.8.24. Pregrada Citahevi,
Gruzija, H = 7 m
1. Ulazna građevina, zahvat vode s
taložnieom, 2. Ispusti taloga, 3. Pregrada
(c)
Slika 2.8.25. Hiroelektrane u kompleksu pokretnih riječnih pregrada, Rusija
a) Kaplan turbina - vertikalna osovina, b) Cijevna turbina, e) Dijagonaina turbina
l. rotor turbine, 2. di/uzor, 3. temeljni ispust

8. Riječ1Ie pokret1le pregrade 387
Riječna pregrada Đerdap

Uron Gate) po svojim
karakteristikama nalazi se u
vrhu sVjetskih dostignuća u _ _=
području hidrotehničkih
građevina. Na lijevoj i desnoj
obali nalaze se hidroelektrane
i brodske prevodnice. Preljevni
središnji dio brane ima 14
preljevnih polja s kapacitetom
od 10500 m 3/s.
Slika 2.8.26. Pregrada

Đerdap, 1971.
1. obala SRJ,
2. obala Rumunjske,
3. preljev.
4. hidroelektrana.
5. i 6. brodska prevodnicd
Slika 2.8.27. Poprečni presjek kroz preljevno polje i hidroelektranu

Osnovne karakteristike:
brana, H-S9 m, L-1228 m, Vb-3 000 000 m\
hidroelektrana, Q;-8700 mj/s, Pe20SO MW (6 agregata), E-11400 GWh/god.,
preljev: pomoćne pločaste ustave, glavne regulirajuće dvostuke podizne ustave
s kukom,
prevodnica za brodove, 314 m x 34 m, s minimalnom dubinom vode S m.

lBB II. Brane
Kao specifično hidrotehničko rješenje treba istaknuti pregradu i hidroelektranu

Seyssel u Francuskoj. Pregrada je fundirana na sloju aluvija visine cca 22 m pomoću
28 pneumatskih kesona, neki površine 35 m x 13 m. Slapište je ubetonirana
rešetkasta čelična konstukcija oslonjena na uzvodni inizvodni keson. Zaštita od
procjedne vode izvedena je čeličnim talpama po cijeloj visini aluvijalnog sloja. Dva
preljevna polja opremljena su s 20 preklopnih ustava visine 7.9 m i širine 2.26 m.
Slika 2.8.28. Hidroelektrana Seyssel, r. Rhone, Francuska, 1942. - 1945.
f"· -
Slika 2.8.29. Pregrada Seyssel, poprečni presjek

Kada se konstrukcija pregrade sastoji od odvojenih stupova i preljevnih polja,

koji su u stvari masivne ili armirano betonske ploče, tada treba ugraditi, po
perimetru ploče, brtve kako bi se spriječio prodor vode u dilatacijsku spojnicu na
kontaktu ploče (preljevnog praga) i stupa.
Kada se radi o dvojnim stupovima, odnosno kada svako protočno polje ima
svoje stupove, ili kada se zbog velike dužine pregrade, kao i zbog uvjeta u
temeljima, moraju predvidjeti dilatacije, spojnice moraju biti osigurane brtvama.
a) b) e)
Slika 2.8.30. Shema, dilatacijske spojnice
a) preljevna polja odvojena stupom, b) svako preljevno polje ima svoje stupove,
c) više preljevnih polja, armirano betonska ploča, dvojni stupovi, CPI ~ tp2 ~ CP3
l. ustava, 2. dilatacijska spojnica, 3. armiranobetonska ploča
a) diferencijalni pomaci između stupova A i B mogu otežati rukovanje
ustavama. Rješenje više odgovara temeljenju na stijeni gdje je opasnost
od pojave diferencijainih pomaka manja;
b) kod ovog rješenja ne prijeti opasnost od diferencijainih pomaka, ali
postoji mogućnost prodora vode u spojnicu i pojave "unutarnjeg" tlaka
vode na stup, koji se kod dimenzioniranja stupa treba uzeti u obzir;
c) ovo rješenje nalazi primjenu kod temeljenja na tlu s različitim
vrijednostima kuta trenja.
Shematski su prikazane tri osnovne varijante dilatacijskih spojnica. U praksi se

susreću i razne podvarijante. Kod izbora tipa i rasporeda dilatacijskih spojnica
treba imati u vidu dimenzije betonske građevine, egzotermiju betona, vanjske
temperaturne prilike, temeljenje na stijeni ili tlu, tip i rukovanje ustavama,
opterećenja koja se prenose na stup i ploču, i deformacije rezličitog porijekla.
Pokretne riječne pregrade često se grade na rijekama koje su plovne. Izgradnjom
pregrade stvara se uspor i nastaje razlika između razine vode u rijeci uzvodno
(gornja voda GV) i nizvodno od pregrade (donja voda DV).
Brodske prevodnice (brodske splavnice) grade se na rijekama koje su plovne.
Njihov je zadatak da omoguće plovidbu brodova svladavanjem visinske razlike u
vodostajima između gornje i donje vode, koja je stvorena izgradnjom pokretne
riječne pregrade. To su najstarija i ujedno najsigurnija brodska dizala. Mana im je
što mogu dizati samo do određene visine i što trebaju znatne količine vode u
relativno kratkom vremenu.
Leonardo da Vinci (Pavia 1490.) izradio je idejnu skicu jedne
suvremene prevodnice bitno se ne razlikuju od njegove ideje.

390 IL Brr.ure
Brodske splavnice (brodske ustave, ship lacks, navigation locks) i hidrocentrale

po pravilu smještaju se bočno, u odnosu na preljevni dio pregrade, i to tako da
se uz obalu smještaju prevodnice za brodove, a uz preljevni dio pregrade
strojarnice, o kojima će biti riječi u posebnom poglavlju. Brodske prevod nice i
strojarnice s preljevnim dijelom pregrade čine složenu hidrotehničku građevinu
u hidrauličkomu i konstruktivnom smislu.
Brodske prevodnice su hidrotehničke
građevine s komorama ili prevodnicama
koje spajaju dvije vodene površine na
različitim visinama i koje su opremljene
vratima s uzvodne i nizvodne strane. Vrata
služe za ulaz i izlaz brodova, i za izravnanje
razine vode u komori s gornjom i donjom
vodom.
Brodske prevodnice mogu biti
projektirane i izgradene za nepromjenjivu
i promjenjivu razinu gornje vode. Uz
pokretne riječne pregrade, u najvećem
broju slučajeva, predvidene su za izdizanje Slika 2.8.31. Poprečni presjek kroz
ili spuštanje jednog broda, LZv. brodsku prevodnicu i kontakt sa
jednostavne brodske prevodnice. Medutim, zidom strojanice
one mogu biti izgrađene za istovremeno
1. strojarnica, 2. obalni nasip,
manipuliranje s dva broda - složene,
3. brodarska prevodnica
rijede dvojne brodske prevodnice.
Kada je viša razina vode uVijek s uzvodne strane, jednostavne brodske
prevodnice, bez stepenice ili sa stepenicom, imaju obično dvokrilna jednostruka
vrata. Brodske prcvodnice bez stepenice nalaze primjenu kada nema promjene u
nivoima gornje i donje vode, i kod manjih visinskih razlika između nivoa vode
uzvodno i nizvodno od pregrade.
~:=~
~ ~ ifS tr:! li y.JZ;;
Slika 2.8.32. Shema, jednostavna brodska prevodnica bez stepenice, tlocrt i uzdužni presjek
1. uzvodni glavnik, 2. nizvodni glavnik, 3. dvokrilna jednostruka vrata, 4. galerije za
gravitacijski dovod i odvod vode, 5. zasuni na vodovodnim galerijama, 6. komora

Kada se nivoi gornje i donje vode mijenjaju, kod većeg skoka, jednostavne
brodske prevodnice imaju stepenicu.
2
Slika 2.8.33. Jednostavna brodska prevodnica sa stepenicom - uzdužni presjek

1. uzvodni glavnik, 2. zatvorena dvokrila jednostruka vrata, 3. pomoćna ustava za remont,
4. komora dovoda vode, 5. deflektori, 6. nizvodni glavnik, 7. otvorena vrata, 8. zasun
na odvodu, 9. galerija odvoda vode, 10. pomoćna ustava za remont, 11. komora
Za slučaj da nivo donje
vode može biti veći od
minimalnoga nivoa gornje vode
brodske prevodnice moraju
biti opremljene dvokrilnim
dvostrukim vratima. To je
slučaj kod riječnih pregrada i
plimnih elektrana na ušću
rijeka u more (elektrane na
plimu i oseku).
Slika 2.8.34. Jednostavna brodska prevodnica s
dvokrilnim dvostukim vratima
Složene brodske prevodnice koriste se kada je visinska razlika izmedu nivoa

gornje i donje vode preko 12 m. One nastaju kombinacijom dviju ili više
jednostavnih brodskih prevodnica, tako da je donji glavnik gornje prevodnice
ujedno gornji glavnik donje prevodnice.
-F1E---.-3E-----~-· -BJ- _n_--]f------I[
Slika 2.8.35. Složena brodska Slika 2.8.36. Složene brodske

prevodnica kaskadne prevodnice za provođenje
jednoga ili više brodova

392 IL Brane
Na plovnim putovima s
intenzivnim brodarenjem često je
potrebno, zbog bržeg odvijanja L.----,
prometa, da se više brodova .. -.. - .-------;+- ;=..=-..=-._=---=---=-.-)~.-~mJ
-.~--
odjednom digne u gornju vodu ili
spusti u donju vodu. Tada se koriste
it----+------..-_nn""--u)n ----- .----.
dvojne nesimetrične ili simetrične '--I
brodske prevodnice. Dvojne Slika 2.8.37. Nesimetrična dvojna brodska
s imetrične brodske prevodnice prevodnica
omogućuju i pretjecanje brodova.
Dvojna simetrična brodska prevodnica, brodska prevodnica za promjenu smjera

i brodska prevodnica na križanju plovnih putova zauzimaju veliki prostor i ne
nalaze primjenu kod riječnih pokretnih pregrada.
Brodske prevodnice složene konstrukcije vrlo često se susreću na plovnim
kanalima ili na ušću rijeka u more (utjecaj plime i oseke).
Kod projektiranja brodske prevodnice moraju se odrediti:
svijetli otvor glavnika, koji ovisi o sigurnosti broda, širini broda,
valovima, vjetru i o brzini broda, jer radi kormilarenja brod mora
imati određenu brzinu, obično - 2 x (0.3 - 1.0) m,
dužina komore, koja ovisi o dužini broda,
položaj i visina praga, koja ovisi o najvećem uronu uzimajući u
obzir i određenu rezervu 0.3 0.5 m,
- visina vrata, koja moraju biti do 1.5 m iznad vodostaja,
sustav dovoda i odvoda vode (ulazni i ispusni otvori),
statički sustav konstrukcije (određen ili neodređen),
uzgon.
Brodska prevodnica se u principu sastoji od zidova i ploče. Zidovi mogu biti
čelične talpe sa sidrima, masivni nearmirani ili armirano betonski, bez ili s
kontraforima. Zidovi s pločom mogu činiti cjelinu ili mogu biti rasčlanjeni. Ploča
može biti masivna (jednodijelna ili višedijelna) nearmirana ili armirano betonska
konstrukCija, bez ili s rebrima.
~
r--lI2~ty
Slika 2.8.38. Statički sustav od jednog, dva, tri i četiri elementa
Konstrukcija brodskih prevodnicaovisi o temeljima, je li se one fundirajU na

tlu ili stijeni. Kod prevodnica koje se temelje na tIu debljina ploča u pravilu je veća.
Debljina ploča, kao i zidova, ovisi i o sustavu za dovod i odvod vode iz komore.

8. Ri;ečne pokretne pregrade 393
I
-F.=-==- :;;;:e-- -- --- t- - - - - --FR;;;:
I
I
brodskih prevodnica
Kod dimezioniranja, nakon što je usvojen statički sustav konstrukcije brodske
prevodnice, osnovno je odrediti sile pritiska na zid i ploču. Kod toga veliku
ulogu ima podzemna voda, uzgon i eventaualno filtracija podzemne vode. Statički
proračun treba provesti za punu i praznu prevodnicu uzimajući u obzir visinu
valova i dinamičke sile uvjetovane brodom.
O statičkom sustavu konstrukcije ovisi debljina ploče. Na primjer, ako je usvojen
sustav 1-2-3 ili 1-2-3-4, tj. ploča je nezavisna od zidova, njena debljina - d direktno
je ovisna od uzgona: Pu = 1.0 t/m 3, Pb = 2.4 t/m 3, d·I·2.4 = H·I·I.O, cl = H12.4
Vrata služe za ulaz i izlaz broda iz brodske prevodnice. Nekad služe i za
upuštanje vode u prevodnicu. Vrata moraju dobro zatvarati, odolijevati tlaku
vode i lako se otvarati i zatvarati.
Vrata su najčešće dvokrilna s vertikalnom osovinom, ali mogu biti i jednokrilna
s vertikalnom osovinom, dvokrilna segmentna s vertikalnom osovinom, podizna
segmentna ustava, ravna preklopna ustava s horizontalnom osovinom i cilindrična
ustava.
Brod koji se nalazi u komori prevodnice treba čekati tako dugo dok se vodostaji
u smjeru vožnje ne iZjednače. Radi toga je nužno da se upuštanje i ispuštanje
vode pospiješi. Razlikuje se:
a) Upuštanje i ispuštanje vode preko otvora u vratima; ovaj način koristi se kod
manjih brodskih prevodnica. Otvori moraju biti potopljeni. Kod upuštanja
vode može doći do njihanja broda, koje ugrožava i brod i komoru;
h) Upuštanje i ispuštanje vode preko obodnih kanala u zidovima: otvori i
poprečni kanali moraju biti što dublji da se ne bi stvorili virovi kod upuštanja
. vode i uvlačenje zraka kod ispuštanja vode;
e) Upuštanje i ispuštanje vode preko kanala u dnu - ploči: nema opasnosti od
uvlačenja zraka;
d) Upuštanje i ispuštanje vode preko obodnih kanala i kanala u dnu;
e) Upusne - ispusne komore s ustavama za upuštanje i ispuštanje vode.
Napomena! Ove pregrade u širokim dolinama, pošto povezuju lijevu i desnu obalu,
često se koriste za željeznički i cestovni promet.

394 IL Brane
9. USTAVE
Slika 2.9.1. Preklopna ravna ustava
Opći naziv za pokretne relativno lagane drvene i metalne konstrukcije, koje

zatvaraju i otvaraju put vodi, jest zapornice, koje se razlikuju po položaju;
ustave, površinske niskotlačne zapornice koje zatvaraju put vodi
sa slobodnom vodnom razinom,
zatvarači, dubinske visokotlačne zapornice koje zatvaraju put vodi
pod tlakom,
zasuni, zapornice koje zatvaraju put vodi u. cijevima manjeg
dijametra, bez promjene smjera tečenja.
Ustave su glavni konstruktivni elemenat usporavanja na riječnim pokretnim
pregradama, o kojima je bilo riječi u prethodnom poglavlju. Činjenica je da se

9. Ustave 395
ustave mogu smatrati pokretnim "brana ma" malih dimenzija. Za razliku od klasičnih
brana cijela hidrotehnička građevina ima naziv koji je opisan kao "riječne pokretne
pregrade". Sigurnost cijele građevine ovisi o funkcionalnosti ustava. Ne mali broj
registriranih nezgoda i havarija, s materijalnim štetama i ljudskim žrtvama bio je
uvjetovan njihovom lošom kontrolom, zaštitom, održavanjem i rukovanjem.
Veliki problem u vezi s riječnim pokretnim pregradama predstavlja propuštanje
velikih vodnih valova, odnosno velikih voda male vjerojatnosti pojave. Preljevni
dio pregrade mora biti projektiran tako da kod potpune otvorenosti preljevnih
polja omogući njihovu evakuaciju bez štetnih posljedica za ostale hidrotehničke
objekte u sklopu pregrade i nizvodne obale. Zbog toga se preljevni dio smješta
u središnji dio pregrade koji je zaštićen "krilnim" zidovima (vidi sliku 2.8.26.
Pregrada Đerdap).
Postojeće prometnice, naselja i drugi objekti uz rijeku ograOIcavaju VISInU
uspora, tako da se rijetko dopušta veće nadvišenje normalne kote uspora u
vlažnom periodu godine. U tom periodu ustave su djelomično otvorene, zbog
održavanja normalne kote uspora i kontroliranog ispuštanja vode. U međupoložaju,
od potpuno zatvorenoga do potpuno otvorenog, ustave ne smiju vibrirati.
Visina ustave, širina i broj protočnih polja zavise od lokalnih topografskih i
hidroloških uVjeta. Ustave mogu biti raspoređene po cijeloj dužini brane ili samo
na jednom dijelu., obično u srednjem dijelu korita rijeke. Širina jednoga preljevnog
polja može iznositi i SO m kod valjkastih ustava, dok kod drugih tipova obično
ne prelazi 30 m. Najveći broj ustava ne prelaze visinu od 20 m.
Ustave su u pravilu čelične, ali u slučaju manjih raspona i visina kao pomoćne
ustave mogu biti i drvene, ili kombinirane s drvom. Kod malih visina i velikih
širina mogu se upotrijebiti i fleksibilne ustave, o kojima je bilo riječi u poglavlju
2.1.2. Male brane.
Prema konstrukcijskim karakteristikama i uvjetima rukovanja postoje tri osnovna
tipa ustava, i to:
podizne,
preklopne,
specijalne.
Prema eksploatacionim karakteristikama ustave se dijele na:
glavne ili osnovne,
pomoćne: havarijske, remontne i havarijsko remontne,
privremene (za vrijeme građenja).
Na riječnim pregradama, svako protočno polje može biti opremljeno pomoćnim
i glavnim u stavama , ili svako protočno polje ima samo glavne ustave sutorima
za pomoćne gredne ili višedijeine pločaste ustave. Pomoćne ustave služe za
sigurnost, kontrolu i održavanje glavnih ustava i betonskog dijela preljevnih polja.
Glavne ustave su regulacijske; one mogu biti i automatske, s regulacijom pomoću
plovaka, koji su smješteni u specijalne utore na uzvodno; strani stupova.

396 II. Brant!
Rukovanje ustavama može biti mehaničko i hidrauličko. Mehanički pogon

obavlja se ručno ili putem električnog motora, vidova i prijenosa; ručni pogon je
u većini slučajeva pomoćni rezervni pogon. Hidraulički pogon pomoću servomotora
koristi električnu energiju za pokretanje. Oprema za rukovanje ustavama mora
biti smještena iznad preljevnih polja na stupovima sa strane, što je najčešći slučaj.
Širina stupova ovisi o hidrostatičkom i hidrodinamičkom opterećenju koja
preuzimaju ustave i koji se, ovisno o tipu ustave, prenosi preko stupova na
temelje. Dimenzije stupova također ovise o veličini prostora koji je potreban za
smješaj i rukovanje hidromehaničkom opremom i o uvjetima prometa preko ustave.
Sigurnost i funkcionalnost ustava ugrožava:
diferencijalni pomaci uvjetovani nepravilnim rasporedom
dilatacijskih spojnica u betonskom dijelu građevine,
vibracije u medupoložaju,
nedovoljna krutost i otpornost na izvijanje.
defekti u ležajevima,
mutne struje sa suspendiranim nanosom kvarcnog porijekla s
česticama večim od 0.25 mm (ovisi o tipu ustave),
korozija metalnih površina (ovisi o održavanju),
niske temperature i led u sjevernim krajevima (potrebno
zagrijavanje ustava i opreme),
defekti uređaja za pokretanje,
prekid u napajanju električnom energijom (potreban rezervni izvor),
nedovoljno stručna radna snaga,
neodgovorno osoblje na kontroli i održavanju (najveće ljudske
žrtve u povijesti građenja brana izazvane su neodgovornošću
osoblja zaduženog za funkcioniranje ustava).
Podizne ustave
Prema načinu kretanja podizne ustave mogu biti:
s translatornim kretanjem: igličaste, gredne, i pločaste,
s rotacijskim kretanjem oko osovine izvan tijela brane: segmentne
i valjkaste.
Podizne ustave, podizanjem s dna, omogućuju ispiranje taloženog nanosa
koji može djelomično zatrpati akumulacijski prostor i prostor ispred ustava, u
slučaju mutnih struja s vučenim i suspendiranim nanosom.
Igličaste ustave mogu biti izrađene od drveta, cijevi ili ploča i polažu se uspravno,
s nagibom prema nizvodno. Na pripremljeno dno se obično polažu u utor od
če!ičinih U profila, a na površini se oslanjaju na drvenu ili čeličnu grednu
konstrukciju. Zbog uzgona teško se može manipulirati drvenim ustavama debljine
veće od 10 cm i dužine od 5m. Cijevi su obično čelične bešavne i na dnu
zatvorene kako bi se kod polaganja iskoristio efekat uzgona, kOji smanjuje težinu

9. Ustave 397
cijevi. Računaju se kao greda na 2 ležaja. Zbog slabog brtvljenja mora se s uzvodne
strane sipati piljevina ili šljaka. Takve ustave koriste se isijučivo kao privremene.
Gredne ustave se sastoje od horizontalnih drvenih greda, koje takoder mogu
biti i metalne ili kombinacija metalnih i drvenih greda. Drvene grede, obično
hrastove, sve jednakih dimenzija, primjenjuju se kod manjih otvora. Grede se
polažu jedna iznad druge, sa ili bez brtve s uzvodne strane, ili se spajaju na utor
i pero. Metalne grede obično imaju drvene brtve, a kombinirane se obično polažu
jedna iznad druge, da drveni dio grede služi kao brtva. Gredne ustave smještaju
se u posebno izradene bočne utore.
7
Slika 2.9.2. Drvene gredne ustave (J. greda, 2. utor)
Slika 2.9.3. Kombinirane gredne ustave

1. čelični profil, 2. drvena greda. debela daska, drvena brtva
Kombinirane i metalne gredne ustave upotrebljavaju se za veće raspone.

Kombinirane se sastoje od I nosača s umecima od drveta. Za dizanje i spuštanje
koriste se posebno konstruirane hvataljke ("kliješta"). Zbog spore manipulacije
pri dizanju i spuštanju upotrebljavaju se samo na manje važnim objektima ili kao
takozvane pomoćne ustave na većim objektima.
Gredne ustave dimenzioniraju se prema najvećem hidrostatičkom tlaku koji
djeluje na dnu ustave.

398 II. Brane
Pločaste ili tablaste ustave mogu biti:

klizne,
vozne s točkovima,
vozne s valjcima.
Izvode se od drveta ili su
čelične konstrukcije. Od drveta
se izvode za manje raspone i
manje hidrostatičke pritiske;
one nalaze primjenu u
vodoprivredi na kanalima za
natapanje. Ako su rasponi i
dubine veće, a time i a b
opterećenje, ustave se izrađuju
od čeličnih ploča. koje su
brtvene plohe, i čeličnih profila
ili rešetki u slučaju jako velikih Slika 2.9.4. Pločasta ustava
raspona i opterećenja.
l. čelična
brtvena ploha. 2. nosač ležaja,
Pokreću se obično pomoću a) klizni ležaji. b) vozni ležaji, 3. vertikalna
2 zupčaste poluge s pogonom rešetka, 4. horizontalni čelični valjani profili
preko zajedničke osovine.
Pločaste ustave kreću se u žlijebu ili utoru stupova, koji služe kao oslonci u
protočnim poljima. Utori su ujedno vodilice i obloženi su valjanim profilima,
usidrenim u beton stupova.
Slika 2.9.5. Pločasta klizna ustava
H - visina vodenog stupca,

b - širina protočnog polja,
/ - širina ustave
2 l. horizontalni čelični valjani profili, 2. čelični

nosači
kliznih ležaja. 3. zupčaste poluge za
......_ ".:.- B
'-.,t.:::.......l,.-/-...1 g podizanje i spuštanje, 4. vertikalni čelični
rl7Y.//,11'A valjani profili, 5. čelična brtvena ploha. 6.
brtva na pragu. 7. bočne brtve. 8. klizni ležaj
na ustavi, 9. klizni ležaj u vodilici

6 5 6 7 li 7 li ,
I
Z
2 z
9 S
J
1
Slika 2.9.6. Pločasta vozna ustava

l. vozni ležaji. 2. horizontalne rešetke. 3. čelični nosači ležaja. 4. zupčaste poluge,
5. vertikalni čelični profili. 6. vertikalne rešetke, 7. horizontalni čelični profili. 8.
dijagonalno ukrućenje. 9. brtva na pragu, JO. čelična brtvena ploha, ll. bočne brtve
H - visina vodenog stupca. P - rezultirajuća sila hidrostatičkog tlaka.
a, a j. al' e, d - razmak osnovnih nosača,
(/' - kut utvrđen hidrauličkim modelskim ispitivanjima u raznim uvjetima otvorenosti
ustave
Otpor koji treba svladati pri podizanju iznosi:
F - J..l.·P+G
gdje je:
rezultirajuća sila pritiska vode,

2
p = P glH
2
. G - težina ustave,
J..l. koeficijenat trenja pri kretanju, koji je promjenjiv od J..l.=0.1(5°), ako
je ustava vozna, do J..l. = 0.45 (24°) ako kliže hrastovo drvo po čeliku.
Raspored čeličnih profila i rešetki po visini vrši se na osnovi gr:afičke raspodjele
sile hidrostatičkog tlaka na jednake dijelove prema krivulji sila p = f(y),::

2
gdje je y dubina vode, ili na osnovi kružne grafičke raspodjele hidrostatičkog tlaka.
Visina A - B, dijagrama hidrostatičkog tlaka A B C, usvaja se kao dijametar
kruga, koji se dijeli na "n" jednakih dijelova A - b, b - c, C - d, d B. Kroz točke
b, c, d nacrtaju se okomice na liniju A - B, do sjecišta s polukrugom. Iz točke A
s radijusima A bl' A - Cl' A dl opišu se krugovi bl - b z , Cl Cz' dl d 2 . Okomice
b z - b 3, Cz - C3' d 2 - d 3 dijele površinu dijagrama tlaka na jednake dijelove.
Pravilom trećine, duže stranice trapeza, odrede se točke b 4, c4 i d 4. Okomice iz
P. Stojić HidrQtehničke građevine

400 IL Brane
tih točaka na liniju A B A

označavaju položaj težišta u koji
se smještaju horizontalni čelični
nosači.
Kada je određeno opterećenje,

koje je jednako raspoređeno na
horizontalne nosače, proračun
nosača se vrši kao za gredu na
dva ležaja. U slučaju prostorne
t'
konstrukcije, koja se sastoji od
horizontalnih i vertikalnih čeličnih Slika 2.9.7. Grafička raspodjela hidrostatičkog
nosača ili rešetki, raspored tlaka na jednake dijelove pomoću kruga
hidrostatičkog opterećenja znatno
je složeniji.
Zaptivanje mora biti s bočnim brtvljenjem i brtvljenjem na dnu-pragu.
Mehanizam za podizanje mora biti podešen tako da se ustava izdigne min. 0.5 m
iznad razine najviše vode, kako bi ispod nje mogli proći plivajući predmeti.
11111111111111111111
Slika 2.9.8. Pregrada s pločastim ustavama

l. glavna ustava, 2. zupčasta poluga, 3. pomoćna havarijsko - remontna ustava,
4. portalni kran, 5. kranska staza, 6. pomoćne konzole korištene u tijeku
građenja, 7. želježnički most, 8, most za cestovni promet

9. Ustave 401
Ako su vlsme veće, pločaste ustave mogu biti sastavljene iz vise sekcija.
Vodopropusnost na kontaktu sekcija osigurava se specijalno konstruiranim
metalnim brtvama.
U tu grupu spadaju dvostruke pločaste ustave, gdje gornji dio ustave ima
oblik kuke, to su tzv. podizne ustave s kukom. Dvostrukih podiznih pločastih
ustava ima raznih tipova, gdje gornji dio može biti i preklopna ustava (klapna).
Podizne pločaste ustave s kukom ili preklopom dozvoljavaju:
prelijevanje (propuštanje plivajućih predmeta),
- istjecanje (ispiranje taloženog nanosa ispred ustave),
- istovremeno prelijevanje i istjecanje,
- spuštanje gornjeg dijela i potpuno izdizanje ustave.
Slika 2.9.9. Dvostruka podizna pločasta ustava s kukom

l. prelijevanje i isticanje, 2. ustava u potpuno izdignu tom položaju
Slika 2.9.10. Razni tipovi dvostrukih podiznih pločastih ustava

401 IL Brune
Slika 2.9.11. Pregrada s dvostrukom

podiznom pločastom ustavom s kukom
1. glavna ustava, 2. servomotor gornje sekcije -~........._
s kukom. 3. servomotor donje sekcije. 4.
pomoćna havarijsko remontna višedijeina
pločasta ustava. 5. portalni kran s konzolom,
6. kranska staza. 7. most za cestovni promet
Slika 2.9.12. Pločasta ustava s I

klapnom I,
1., 2. pločasta ustava. 3. zglobna
osovina, 4. klapna, 5. vodilica.
6. spuštena klapna. 7. točkovi
Slika 2.9.13. Pregrada III/
Rochemaure, Francuska 7.,01,
Pregrada ima 6 protočnih

polja, svako širine 26 m i
visine 12 m, s dvostukim
pločastim ustavama s kukom.
Težina donjeg dijela ustave ,
je 2000 kN, a gornjeg dijela s,;
L.-'- ________ ~_ ~~_~_ ... _________ ____ -'#.<.-.___ •
1600 kN. i - - - - - -_ _ •• '" _ _ _ _~

9. Ustave 403
Segmentne ustave
Težnja da se izbjegne trenje klizanja ili kotrljanja pri radu s ustavom dovela je
do konstrukcije segmentne ustave (radijalne ustave - SAD) koja se okreće oko
horizontalne osovine, a uspor vrši pomoću kružno ili cilindrično zakrivljenih
ploča s potrebnim ukrućenjima. Tijelo
segmentne ustave naslanja se na dvije
konzolne poluge koje, preko okretnog
zgloba u ležaju, prenose sile na oslonce.
Okretni ležaji segmentne ustave moraju se
nalaziti iznad maksimalnog nivoa vode koja
protječe preko prelij evne krune i praga.
Kako je ustava kružnog oblika,

rezultirajuća sila hidrostatičkog pritiska P
prolazi kroz točku okretanja, čime je
izbjegnut okretni momenat pri podizanju
ustave. Pri podizanju ustave treba svladati Slika 2.9.14. Segmentna ustava
vlastitu težinu ustave i trenje u obrtnoj 1. čelična brtvena ploha,
točki T=f.P, gdje je f koeficijent trenja. 2. horizontalni nosači, 3. rešetka
Slika 2.9.15. Shema sila koje djeluju na običnu segmentnu ustavu

1. čelična brtvena ploha, 2. prostorna nosiva konstrukcija, 3. konzolne poluge,
4. okretni ležaj, 5. noseće konzole ležaja, 6. čeone brtve
Potrebna sila za podizanje ustave manja je za 10 - 20 % od sile za podizanje

pločase ustave za isti otvor prelijevnog polja. Ustava je ekonomičnija za veće
visine uspora; veći broj ovih ustava u eksploataciji ima dužinu i visinu oko 20 m.
Uredaj za pokretanje može biti GaIlov lanac i električni motor, ili hidraulički
servomotor i cijevna poluga; poluga servomotora je zglobna učvršćena za nosač
ustave, a servomotor za ležaj. Ustava zbog sigurnosti može imati i ručni pogon.
Kod manjih pre/ijevnih otvora uredaj za podizanje može biti u sredini ustave, ako

404 II Brane
preko preljeva postoji· uobičajena mosna konstrukcija. Kod većih raspona uređaj
za rukovanje ustavom je dvostruk, odnosno na svakoj strani ustave. Kako bi se
izbjeglo Izvijanje ustave, uredaj za pokretanje mora biti sinhroniziran.
Velika prednost ovih ustava nalazi se u činjenici da su ležajevi smješteni iznad
nivoa vode i uvijek su dostupni, ali su okretni zglobovi jako opterećeni; o njihovoj
nosivosti funkcionalnosti ovisi pogonska sigurnost ustave.
"
Slika 2.9.16. Shema nosača - konzo/nih po/uga segmentne ustave
Na prethođnoj sHcu prikazan je položaj nosača - konzolnih poluga. Nosači

mogu biti okomiti na ustavu ili zakošeni. Ako su nosači ustave zakošeni,
konstrukcija okretnoga nosivog zgloba je znatno složenija.
Ove ustave imaju bočne brtve i brtYU na pragu. Kod suvremenih rješenja
izbjegavaju se utori, jer smanjuju širinu stupova koji preuzimaju sile. Stupovi su
armirani, a vlačne sila koje se prenose sa zglobnih ležaja preuzima armatura, ili
se prijenos sila zatezanja vrši sidrenom konstrukcijom.
Kod podiznih ustava moguća je
automatska regulacija postupnim
otvaranjem, podizanjem. U potpuno
otvorenom položaju moraju biti min
0.5 m iznad maksimalnog nivoa
vode. U međupoložajima ne smije
doći do vibracije ustave.
Također i ove ustave mogu biti
dvojne; gornji dio ustave može biti
s kukom, segmentom ili
preklopom.
Slika 2.9.17. Pregrada sa segmentnom

ustavom s preklopom (k/apnom)
1. glavna ustava, 2. mehanizam za
rukovanje ustavom, 3. pogonska
kabina, 4. pomoćna remontna
višedijeina pločasta ustava,
5. mehanizam za rukovanje s
pomoćnom ustavom, 6. utori za
remontnu ustavu u nivou donje vode

9. Ustave 405
Pregrada Donzere -
Mondragon ima šest
protočnih polja širine
7.5m i visine 8.5 m, sa
segmentnim ustavama s
prelijevnom preklopnom
ustavom - klapnom visine
1.75 m.
524

Donzere - Mondragon,
r. Rhone, Francuska
Pregrada Gamhsheim
ima 6 protočnih polja,
širine 20 m i visine
11.85 m, opremljenih sa
segmentnim ustavama s
preklopnim utavama
tipa "riblji trbuh".

Gambsheim. r. Rajna.
Njemačka
...
<103·..'lfiI---------....SO - - - - - - - - - l
Ozračivanjem donjeg ruba segmentne ustave

poboljšava se njezino hidrauličko djelovanje kod
male visine izdizanja.
Slika 2.9.20. Segmenta ustava sa Slika 2.9.21. Zakošeni nosač ustave -

cijevi za ozračivanje detalj

406 IL Brane
Valjkaste (cilindriče) ustave
Slika 2.9.22. Valjkasta ustava - shema

1. valjkasta cilindrična ustava, 2. Gallov lanac za pokretanje, 3. utor
Te ustave predstavlja šuplji čelični cilindar koji se pokreće po kosoj pruzi.

Cilindar je otporan na torziju pa je dovoljno primijeniti pogonski mehanizam
samo na jednoj strani. Pokretanje se vrši Gallovim ili Manovim lancem pomoću
elektromotora, i ručno.
Cilindrične ustave su
naročito pogodne za velike
otvore izmedu stupova.
Odnosno, primjenjuju se kod
velikih širina protočnih polja
- do 50 m i relativno manjih
visina usporene vode. Te
ustave danas se rijede
upotrebljavaju jer traže veće
dimenzije stupova.
Valjkaste ustave takoder
mogu biti s preklopom.
Suvremene konstrukcije
cilindričnih ustava ne pokreću
se po kosoj pruzi na stupovima
pregrade. nego rotiraju na
prelijevnoj kruni ili pragu
pregrade. Kod ustava takvog
tipa samo je jedna strana
usporna; usporna ploha može Slika 2.9.23. Valjkasta ustava (mehanički
biti uzvodna ili nizvodna. pogon: ručno i električni motor), Italija

9. Ustave 407
1. težište tekućine na dijelu cilindra ABC (uzgon),

O. točka hvatišta mehanizma za izdizanje
Slika 2.9.24. Shema sila koje djeluju na

/ valjkastu ustavu
1. brtveni segment
Slika 2.9.25. Valjkasta - ciUndrična utava s okretanjem na kruni pregrade
Preklopne ustave
Ravne preklopne ustave su čelične konstrukcije s uspornom plohom od čeličnog
lima. Pokreću se s obje strane ili jednostrano, u ležajevima koji su pričvršćeni duž
krune protočnog polja. Pošto su učvršćene duž osovine rotacije, to ih čini
otpornijim na izvijanje. Te ustave se uspravljaju i podižu pod pritiskom vode,
moment raste s trećom potencijom visine uspora, pa se često stavljaju pr.otuutezi,
koji se smještaju u prag ispod ustave ili iznad nivoa vode. Time se smanjuje moment.
-:::7
~L
Slika 2.9.26. Ravne preklopne ustave s protuutegom - shema

408 II Brane
Ustave se pokreću mehaničkim

putem motorima ili hidraulički pomoću
servomotora - uljnih cilindara.
Pregrada Seyssel je izgrađena na -r-
Rhone. Njezinom izgradnjom E:
formiran je kompenzacijski bazen za HE 5:
Genissiat. Pregrada ima 20 protočnih I
I
polja širine 2.16 m i visine 7.9 m -t--e!.w.t=~~
Pogonski mehanizam za izdizanje I
I
ustave može biti smješten u I
prelijevnom pragu. ·1
!I
::ll
·1
I
I
I
I
l
_J_
Slika 2.9.27. Pregrada Seyssel.

Francuska
Ustave tipa "riblji trbuh" dobile

Slika 2.9.28. Servomotor za pokretanje ustave su ime na osnovu svog oblika po
smješten u prelijevnom pragu - shema kojemu se razlikuju od ostalih
preklopnih ustava. Te se ustave
primjenjuju na većim rasponima kad
je pogon jednostran. Naime, zbog
povećanog momenta torzije i
savijanja, cilindrična ukrućenja
ustave, poput "ribljeg trbuha",
povećavaju otpornost ustave.
Ove preklopne ustave mogu se

upotrijebiti za visine preko 6 m.
Često se primjenjuju kao gornji dio
podiznih ustava, cime se
omogućava preljev. Moraju biti tako
konstruirane da se prelij evni mlaz
prevede bez štete za donji dio
konstrukcije.
Pogon je obično pomoću
Gallova lanca i servomotora, koji
su smješteni iznad nivoa vode.

9. Ustave 409
Sektorske ustave (drum gate - SAD) čini kružni dio cilindra koji se okreće oko
pokretne osovine pričvršćene po cijeloj dužini krune preljeva. Ustave se spuštaju
u donji masivni dio pregrade, Pogon im je obično hidraulički.
Ustava ovog tipa slabo je napregnuta savijanjem i torzijom, i u uzdužnom
smjeru ne mora preuzimati velike sile od pritiska vode i vlastite težine, jer se
hidrostatički pritisak prenosi direktno na masivnu podlogu.
Osov'ina može biti smještena s uzvodne i nizvodne strane. Pogodniji je nizvodni

položaj jer su lakši kontrola i održavanje.
Slika 2.9.30. Sektorske ustave-shema (1, sektorska ustava, 2. osovina, 3. prostor ustave)
U dužini su praktično neograničene jer se oslanjaju po cijeloj dužini protočnog

polja, ali nisu pogodne za velike visine uspora, Ovaj tip ustava prvi put je
primijenjen u SAD.
Nisu pogodne na riječnim pregradama gdje voda pronosi mnogo nanosa, jer
im se nedostatak nalazi u zatrpavanju prostora ustave pijeskom. Zbog toga treba
predvidjeti mogućnost ispiranja nanosa, U tom slučaju prostor ustave vezan je za
gornju i donju vodu. Rukovanje ustavama s nizvodnim položajem osovine može
biti i hidrauličkim putem uz korištenje vodova za ispiranje,
Slika 2.9.31. Sektorska ustava s vodovima za

hidrauličko rukovanje i ispiranje - shema
l. zglobna osovina, 2. čelična oplata,

3. čelični nosači, 4. zračni prostor,
5. brtva, 6. j 7. cjevovodi sa zasunima,
8. prostor ustave

410 IL Brane
Slika 2.9.32. Pregrada Treves. r. Moselle. Francuska
Krovna ustava je stvarno dvostruka preklopna

ustava. Ona se sastoji od uzvodne gla;vne ustave
oslonjene na nizvodnu kao potporu.
Slika 2.9.33. Krovna ustava - shema

1. glavna ustava. 2. potporna ustava,
3. uzvodna osovina, 4. nizvodna osovina
Obje ustave pncvrscene su za prag pomoću zglobova. Prostor ispod tako

oblikovanog krova povezan je kanalima s gornjom i donjom vodom, što omogućava
da se putem posebnih zatvarača ustava stavlja u bilo koji željeni položaj. Pogodna
je za niske pragove, jer inače traži velike betonske radove u temeljima. Skuplja
je od preklopne ustave, ali je regulacija lakša.
Slika 2.9.34. Pregrada Courlon. r. Yonne, Francuska

9. Ustave 411
Preklopna balansirajuća ustava

u stvari je automatska preklopna
ustava koja funkcionira na principu
ravnoteže momenta sile hidro-
statičkog tlaka koji djeluje na
ustavu i suprotnog momenta težine
ustave oko iste točke,
Pregrada Clare ima dvije
balansirajuće ustave svaka dužine Slika 2.3.35. Pregrada Clark s preklopnom
15.3 m i visine 4.6 m. balansirajućom ustavom, Australija
Specijalne ustave
Vrata na brodskim prevodnieama moraju odolijevati tlaku vode, dobro brtviti i
s njima se mora lako rukovati (otvarati i zatvarati),
Razlikuju se slijedeće vrste vrata:
jednokrilna pločasta vrata koja se okreću oko vertikalne osovine,
dvokrilna pločasta vrata koja se okreću oko vertikalnih osovina,
dvokrilna segment na vrata koja se okreću oko vertikalnih osovina,
jednokrilna preklopna vrata koja se okreću oko horizontalne
osovine,
pločasta podizna vrata,
pločasta vrata koja se otvaraju teleskopski u utor na boku.
Veliku primjenu nalaze dvokrilna pločasta i segment na vrata s. vertikalnim

osovinama; krila vrata oslanjaju se jedna na druge
Slika 2.3.36, Dvokrilna pločasta vrata

s vertikalnim osovinama - shema

412 II. Brane
Slika 2.3.37. Dvokrilna segmentna vrata s vertikalnim osovinama
Dvokrilna segmentna vrata s vertikalnim osovinama podesna su kao gornja vrata.

Za otvaranje i zatvaranje vrata koriste se nazupčene motke, lanci, čelična
elektromotori, a kod hidrauličkog rukovanja poluge i servmotori.
Plivajućeustave
Autor ovog udžbenika s plivajućim
tipom ustava susreo se u Rusiji i
Gruziji.
Slika 2.3.38. Plivajuća ustava s komorama

l. komore, 2. i 3. otvori za
manipuliranje, 4. položena ustava
Slika 2.3.39. Preklopna plivajuća pontonska ustava

l. brtveni dio ustave, 2. valjkasti ležaji, 3. balast, 4. komore za vodu

9. Ustave 413
Fleksibilne ustave
Razvoj u području geomembrana doveo je do upotrebe fleksibilnih ustava
punjenih vodom, zrakom ili kombinirano vodom i zrakom.
Slika 2.9.40. Fleksibilne ustave, a) ustava punjena vodom, b) ustava punjena zrakom
1. fleksibilna ustava, 2. cjevovod za vodu i zrak, 3. tlak vode u rezervoaru za punjenje
ustave vodom, 4. tlak zraka koji odgovara djelujućem stupcu vode, 5. sidrišne toćke
Vibracija ustava
Na svim ustavama mogu se javiti vibracije uslijed stalnih dinamičkih pobuda
i naprezanja, naročito u tijeku podizanja ili spuštanja, tj. kada se ustava nalazi u
kretanju ili u međupoložaju.
Da bi izbjegli vibracije, između ostalog, ustave moraju biti dobro ozrače ne.
Hidrauličko oblikovanje ustave i težina ustave moraju zadovoljavati dopuštene i
uvjetovane granice, i ustava ne smije doći u područje rezonancije. Često defekti
na brtve nom sklopu mogu biti uzrokom neugodnih vibracija ustava.
Brtvljenje ustava
U svakom slučaju jedan od glavnih problema jeste dobro brtvljenje ustava.
Kod brtvljenja razlikuje se bočno brtvljenje, brtvljenje na pragu, brtvljenje
dvostrukih ustava i brtvljenje vrata.
Za brtve se mogu upotrijebiti razni materijali, kao: drvo, guma, PVC, neopren,
čelični lim, metal, pojedinačno ili u raznim kombinacijama. Postoje razni oblici
brtvi i razne konstrukcije brtvenih sklopova. Osnovni zahtijev za materijal brtve
jeste njegova dugotrajnost, a za tip brtve i konstrukciju brtvenog sklopa mogučnost
kontrole i lake zamjene brtve. Izbor tipa i oblika brtve, i ostalih karakteristika
brtvenog sklopa, ovisi o hidrostatičkom tlaku i tipu ustave; razlikuje se brtvljenje
na boku od brtvljenja na pragu, kao i brtvljenje višedijeinih ustava.
Bočno brtvljenje - Tip i konstrukcija bočnog brtvljenja ovise o tome je li ustava

podizna ili preklopna, i je li se podizna ustava kreče u utoru.

414 IL Brane
Slika 2.9.41. Pločaste ustave u utoru - konstrukcije bočnih brtvenih sklopova

1. čelična trakasta podloga, 2. drvena brtva, 3. nosač brtve,
4. horizontalni čelični profil, 5. čelična brtvena ploha, 6. čelični točak,
7. čelična podloga, 8. metalna brtva (bronca)
GUMA GUMA
GUMA
Slika 2.9.42. Konstrukcije bočnih brtvenih sklopova - horizontalni presjeci
1. čelična podloga brtve, 2. brtva, 3. drvo, 4. nosač brtve, 5. čelična ploha
ustave, 6. veza konstrukcije bočnog brtljenja i ustave, 7. ukrućenje sklopa brtve
Brtvljenje na pragu Brtve na pragu preljeva izložene su djelovanju hidrostatičkih

i hidrodinamičkih sila, one prenose težinu ustave preko čelične konstrukCije na
betonsku podlogu. Najveću pozornost treba posvetiti njihovom izboru, konstrukciji
brtvenog sklopa i kontroli tijekom eksploatacije.

.
9. Ustave 415
DRVO
li
- I'
DRVO
'/':
GUMA GUMA GUMA
METAL METAL METAL
METAL
Slika 2.9.43. Konstrukcije brtvenih sklopova na pragu
l. čelična ploha ustave, 2. drvena brtva, 3. prelijevni prag i čelični profil.
4. gumena j metalna brtva. 5. podloga od "mekog" metala. 6. čelični brtveni dio
Napomena! Prikazani brtveni sklopovi ustava na pokretnim riječnim pregradama.

samo su dio primijenjenih rješenja u praksi. Drvene brtve rijetko se susreću i to
samo kod pomoćnih i privremenih ustava. Pod nazivom "guma" podrazumijevaju
se brtve od prirodne gume i brtve od plastičnih masa, koje se zbog svojih osobina
sve više primjenjuju u praksi.

416 IL Brtult!
Slika 2.9.44. Nekoliko primjera plastičnih brtvi - poprečni presjeci

10. Ru§enje brana 417
10. RUŠENJE BRANA
Razvoj i izgradnju brana pratile su i prate manja ili veća oštećenja (incidents)
i rušenja (failures) zbog: nedostatka istražnih radova, loših teoretskih postavki,
nedopuštenog pojednostavnjenja problema, nekontroliranog ponašanja izgrađenih
brana, pogrešne tehničke dijagnostike uočenih pojava, progresivnog razvoja
oštećenja i loma, nesavjesnog izvođenja, nestručne i nesavjesne kontrole i lošeg
održavanja, često i zbog više sile i terorizma.
Rušenje velike brane smatra se nacionalnom katastrofom. Ono se događa vrlo
brzo i često bez jasnog upozorenja.
Prilikom katastrofe mora se računati s ljudskim faktorom i moralnim aspektom
toga problema. Vrlo često se radi o nedopustivim stavovima koji proizlaze iz
nehata, tvrdoglavosti i ljubomore, častohleplja: "Nitko me neće učiti kako da radim
posao koji znam!", gramzivosti i političkih ambicija. .
Prema nekim podacima, prva velika katastrofa zbog rušenja brane spominje se
2000 godina prije naše ere u Maloj Aziji. Vjerojatno ih je bilo i ranije, jer su
Babilonci imali brane i 3000 godina p.n.e. Najstarija poznata brana, kao što je već
rečeno, je zidana brana Saad eJ Kafara, visine 15 m, u Egiptu, koja je služila za
kontrolu i zaštitu od poplava (2700 B.C.).
Neki povjesničari dopuštaju pretpostavku da je i biblijska priča o potopu
imala vezu s rušenjem neke prirodne brane u Mezopotamiji. Naime, engleski
arheolog Leonardo Voolley 1927. god. u blizini grada Ura, sumerske prijestolnice,
u području ravnice južnog toka r. Eufrata, otkrio je na dubini od 14 m grobnice
sumerskih kraljeva iz 3000. godine p.n.e. Ispod grobnica bio je sloj riječnog mulja
debljine 2.5 m bez tragova ljudskog života. Ispod mulja opet su bili tragovi
nepoznate ljudske civilizacije, ali sasvim drukčiji od onih iznad mulja.
Na osnovi istraŽivanja koja su trajala 12 godina takav raspored slojeva može
se protumačiti samo poplavom velikih razmjera, koja je zahvatila područje dužine
500 km i širine 200 km, s dubinama mulja na nekim mjestima i do 8 m. Prema
otkopan im naplaVinama to nije bila jedina poplava, ali prema posljedicama bila
je najkatastrofalnija, od svih u Mezopotamiji. Pretpostavlja se da se potop dogodio
pri kraju 4000. godine p.n.e.
Znači, potop je povijesna činjenica koju su od Sumerana preuzeli Babilonci i
kasnije Židovi, koji su je kao svoju verZiju u mitskoj priči o Noi unijeli u Stari
zavjet, u Bibliju. Na osnovi toga neki su vjerovali da je potop plod mašte. Neki
istraživači tu katastrofu pripisuju potresu, a neki rušenju neke vodene prepreke
nakon obilnih padavina.

418 II. Brane
Asirska priča o potopu sačuvana je na glinenoj pločici od 15 cm, koja je

otkrivena u Ninivi Ur i čuva se u British Museumu.
Na stupu čuvenog hrama u Tebi - Luxoru, na rijeci Nil, postoji oznaka jedne
takve slične poplave.
U Europi konkretni podaci potječu iz 1219. kada je potopljen Grenoble uslijed
rušenja jedne zemljane brane - nasipa. Međutim, statističko bilježenje rušenja
brana počinje 1802. godine rušenjem spomenute brane Puentes, koja je bila
izgrađena 1785. godine.
Sva rušenja prate manje ili veće katastrofe. Graditelji brana susreću se sa
silama koje se ne mogu točno odrediti, s materijalom čija se svojsta uopćavaju i
geometrijskim oblikom koji se ne može realno analizirati. S druge strane javnost
ne smije sumnjati u hidrotehničku građevinu.
U prvoj polovini ovog stoljeća brane imaju sve veće visine, dužine i volumene,
zahvaljujući fizikalnim modelima, promatranju brana i razumijevanju odnosa voda
- brana - temelj u širem smislu riječi. U drugoj polovini stoljeća, elektronička
računala omogućuju primjenu sofisticiranijih metoda u numeričkoj analizi brana
i temelja, a razvoj tehnologije građenja brana dopušta primjenu novih i bržih
postupaka izgradnje.
U periodu 1946. 1955. izgrađeno je 2000 brana, a srušeno je 12. U periodu
1956. - 1965. izgrađeno je 2500 brana, a srušene su 24 brane. U istom vremenskom
periodu izgrađeno je više od 500 brana, a srušilo se dvostruko više brana. Jedan
od uzroka dvostruko većem broju rušenja brana nalazi se i u činjenici da su
konstrukcije sve smjelije, a pregradni profili geotehnički nepovoljniji.
Kod svake brane moraju se razlikovati:
stupanj rizika, koji predstavlja vjerojatnost da se slom može dogoditi
iz bilo kojeg razloga,
visinu hazarda, koja predstavlja posljedice sloma, ljudske žrtve i
materijalne štete; visina hazarda realno je neprihvatljiva.
Poseban problem se javlja u slučaju "domino efekta", kada na vodotoku postoji

više brana, a havarija se događa na čeonoj brani na početku vodotoka.
Prema statističkim podacima u periodu 1802. - 1960. srušilo se 312 brana,
odnosno prosječno 2 brane godišnje. Ukupan broj ljudskih žrtava bio je 10000,
od toga broja 90 % žrtava bilo je u 10 slučajeva; prosječno godišnje bile su 63
ljudske žrtve.
Najviše se srušilo nasutih zemljanih brana - 163 i gravitacijskih betonskih - 70.
U tom periodu srušile su se samo tri lučne brane: Moyier SAD, visine 29 m,
1925. g.; Lanier SAD, visine 18.6 m, 1929. g.; Malpasset - Francuska, visine
66.5 m, 1959. Višelučna bran Gleno Italija, srušila se 1924. godine nakon
nadvišenja.

10. Rušenje brana 419
Proučavanje i analiza uzroka rušenja brana u tom periodu ukazuje na slijedeće:
lom u temelju ....................................... .40 %,

nedovoljni kapacitet preljeva .............. 23 %,
nedovoljne dimenzije brane ................ 12 %,
neravnomjerno slijeganje ..................... 10 %,
drugi uzroci ............................................ 15 %.
U periodu 1950. 1990. srušeno je 100 brana, i to zbog prelijevanja 41 nasuta

brana, od toga 14 brana za vrijeme građenja (3 visine 15 - 19 m i 11 visine 32
125 ml i 10 gravitacijskih brana.
Graditelje iznenađuje činjenica da se poslije 1990 godine srušilo II betonskih
gravitacijskih brana visine 13 35 m.
Treba primijetiti da statističke podatke u literaturi treba primati s odredenom
rezervom, jer često nije jasno je li se radi o oštećenju ili lomu.
Statistički obrađeni podaci ukazuju slijedeće:
Nasute brane ugrožava:

prelijevanje preko brane,
nekontrolirana filtracija,
slijegenje i deformacija tla,
pukotine u jezgri i uzvodnoj dijafragmi.
Gravitacijske brane ugrožava:
uzgon,
nekontrolirana filtracija,
erozija,
greške u temeljima,
lom temelja.
Lučne brane ugrožava:
bočni potisak vode,
lom stijene u osloncima,
greške u temeljima.
Statistički obrađeni podaci ukazuju na slijedeće:
Tablica 210..
J
Uzrok menja Betonske brane Nasute brane
Temelji 67% 25%

Tijelo brane 30% 50%
Preljev 3% 20%
Nepoznato 5%
100% 100%

420 ll. Brane
Najveći broj žrtava do 1979. bio je 2142. kod rušenja nasute brane Johnstown
SAD, 1899. O tim žrtvama i humanom odnosu "čuvara" brane napisan je roman
i snimljen je film.
Primjeri rušenja brana dati su samo za brane poslije 1959. za koje se pretpostavlja
da mogu biti poučni budućim graditeljima i korisnicima
1. Lučna brana Maipasset, Francuska, havarija 2.12.1959.
500.,
linije
centara radijusa
Slika 2.10.1. Brana Ma/passet, H - 66.5 m, L - 222.66 m, 1954.
Kao što se vidi, to je bila tankostijena lučna brana. U tijeku punjenja akumulacije
vršena je kontrola pomaka točaka na luku na koti 65 m n.m. U srpnju 1959. nivo
vode u akumulaciji bio je na koti 94.1 m n.m., tok deformacija u periodu prosinac
1955. srpanj 1959. prikazan je na slici 2.10.2. Kad je nivo vode gotovo dostigao
krunu preljeva 100.4 m n.m., brana se srušila.

lO, Rušenje brana 421
linije terena
nakon loma
A -prosinac 1955._ niVO 79,7S

fl -srpanj 19:i6. _ nivo 83,8!!
e_srpanj 1958. _nivo 87,30
O_ srpanj 1959. -nivo 94,10
pime?ziie: , 1efor'l'SClje,:
o 10 20", o I Zdili
Slika 2.10.2. Luk na koti 65 m n.m. - linije terena prlje i nakon loma
Prije rušenja brane pojavile su se pukotine u tijelu brane i procurivanje u

temeljima. Inženjeri koji su pozvani da pregledaju branu ta upozorenja nisu shvatili
ozbiljno pa su dali nalog da se otvori temeljni ispust; navodno rad temeljnog
ispusta izazvao je vibracije brane. U području brane odvijala se izgradnja autoceste
pa je u isto vrijeme izvršeno miniranje velikom količinom eksploziva. Stručnjaci
koji su obišli branu umirili su stanovništvo u gradiću nizvodno od brane.
Nije bilo očevidaca rušenja, ali je čuvar brane čuo niz sukcesivnih prasaka i
osjetio snažan vjetar. Poplavni val izazvan rušenjem uzrokovao je ljudske žrtve
160 poginulih, koje su mogle biti izbjegnute da je stanovništvo na vrijeme bilo
upozoreno. Najveći broj ljudi našao je smrt u kinu.
(m) D.O.A 8 e o E G H J K L M N o P o L.O.
Slika 2.10.3. Ostaci brane nakon loma

422 II. Brane
Slika 2./0.4. Brana Malpasset nakon izgradnje i prije sloma
Slika 2.10.6. Brana Malpasset nakon sloma, pogled na lijevi oslonac

(pogled s uzvodne strane)

Projektanti brane Coyne - Bellier, i mnogi drugi znanstvenici, istraživali su

uzroke rušenja. Razlog se našao u prodoru vode u pukotine, u području temelja,
kojima se u tijeku izgradnje nije pridavao značaj, i lomu terena na lijevoj obali,
koji je bio uzrokovan prodorom vode u te pukotine. .
Ostala su otvorena pitanja izazvanih vibracija tijela brane radom temeljnog
ispusta i utjecaj induciranog potresa aktiviranjem velike količine eksploziva.
luk na koti 65 m.n.m
AA ••
Slika 2.10.7. Karakteristični presjeci brane i temelja
2. Lučna brana f/aiont, Italija, havarija 9.10.1963.
Slika 2.10.B. Situacija, akumulacija i brana Vajont, rijeka Piave,

pritoka Važont i gradić .Longarone

424 IL Brane
Lučna brana dvostruke zakrivljenosti visine 265.5 m i dužine u kruni 190.5 m,

bila je najviša lučna brana na sVijetu. Izgrađena je 1960. godine i bila je ponos
talijanskih graditelja. U tijeku izgradnje brane na vrhu brda Toe, na lijevoj obali,
uočena je dugačka i otvorena pukotina. Punjenje rezervoara počelo je u ožujku
1960. godine i tada su zapaženi pokreti stijene na lijevoj obali uzvodno od brane,
koje je pratio manji odron u akumulaciju. Na osnovi istraživanja ocijenjeno je da
je u kretanju oko 700 000 m 3 stijene.
Pojedini stručnjaci su upozoravali na opasnost koja prijeti od odrona većih
količina stijene u slučaju pune akumulacije, ali su bili optuženi zbog "političkih
spekulacija". Ministarsto javnih radova 2 mjeseca prije katastrofe upozorilo je
vlasnika brane na opasnost koja prijeti. Međutim, punjenje akumulacije, uz manje
prekide, je nastavljeno.
Lokalni pokreti stijenske

mase, koji su svakodnevno
bili kontrolirani, kod nivoa
16 m ispod krune preljeva
na koti od 722.5 m n.m.,
koji je dostignut koncem
rujna 1963., upozoravali su
na opasnost koja prijeti, ali
navodno je u akumulaciji
trebao biti osiguran volumen
za prihvaćanje 700 000 m 3
stijene u slučaju odrona.
Relativno lagani pokreti
točaka koje su bile
kontrolirane, 50 100 mm
na dan, 6. listopada 1963.
prešlo je u iznenadno
klizanje stijenske mase u
količini od preko 300.10 6 m 3
s brzinom 25 mis, koja se
srušila u akumulaciju i
naslonila na branu. Vodena
masa u količini od cca
45.106 m 3 bila je istisnuta iz
akumuJacijskog prostora,
prelila se preko brane, izlila
u dolinu rijeke Piave i'
uništila gradić Longarone na'
desnoj obali r. Piave, nešto Slika 2.10.9. Lučna brana Valom nakon katastrofe.
uzvodnije od ušća lijeve pogled s nizvodne strane
pritoke Vaiont. (Vidi sliku u poglavlju: Lučne brane)

10. Rulenje brana 425
Odronjena stjenovita masa ispunila je prostor akumulacije. Brdska masa naslonila

se na branu. Visina vodnog vala na desnoj obali iznosila je oko 120 m, a na
lijevoj oko 90 m iznad krune brane. Nakon katastofe ostale su dva mala volumena
akumulirane vode i to neposredno uz branu i uzvodno od odrona.
Pola sela na desnoj obali, visoko iznad same brane, bilo je zbrisano vodnim
valom. Strahovita eksplozija zraka pod pritiskom pratila je poplavni vaL Seljaci,
koji su u selu ostali živi, mislili su da je došao smak svijeta po biblijskoj priči.
Vodni val na ušću r. Vaiont u Piavu bio je visok oko 70 m i nizvodno na
dužini 1.6 km bilo je sve uništeno. Poginulo je preko 2000 ljudi, najveći broj
žrtava bio je u gradiću Longarone, koji je bio većinom naseljen Hrvatima, iako je
uzbuna pokrenuta nekoliko trenutaka prije formiranja katastrofalnog vala,
Lijepo gradilišno naselje na desnoj obali, u dubravi uzvodno od brane potpuno
je nestalo u brdskoj masi. Poginulo je brojno osoblje koje je vršilo promatranje
brane, a oni koji su bili na brani nestali su u poplavnom valu.
Brana nije pretrpjela ozbiljnija oštećenja iako je bila izložena kombiniranoj
dinamičkOj sili od udara stijenske mase u kretanju, poplavnog vala i vakuuma s
nizvodne strane, i to nekoliko puta iznad računskih pretpostavki i modelom
utvrdenih vrijednosti. Nizvodna konstrukcija mosta s armiranobetonskom cijevi
za dovod vode do HE Sorvenzene bila je potpuno uništena, a pribranska podzemna
hidroelektrana Colomber na lijevom boku s Francis turbinom snage 9 kW, bila je
potpuno razorena; turbina s osovinom izbačena je iz ležaja i zabijena u bočni zid
strojarnice,
Slika 2.10.10. Brana Vaiont, odronjena brdska masa i ostaci akumulacije

426 II. Brane
Očigledno je, da su podaci prikupljeni promatranjem padine brda Toc bili

ispravno protumačeni i prihvaćeni, i da nije bilo spekulacija političke prirode,
mogli su se spasiti ljudski životi i materijalne štete ublažiti.
Projektant i graditelj brane izabrao je smrt kao odgovor na ljudske dvojbe,
iako je javnost bila upoznata da je u tom periodu bio odsutan i da nije dao
suglasnost za punjenje akumulacije. Oni koji su donijeli odluku za punjenje izbjegli
su odgovornost bježanjem iz Italije.
3. NIlsuta brana Teton, SAD, havarija 5.6.1976.
,,
,.......,I....
t
Slika 10.10.11. Brana Teton, fl 125 m,

L - 900 m, Vb - 3.106 m3, situacija
(It)
oC!====.!
50 ____
100 t§O
~!====.! ____100
!
WI
Slika 2.10.12. Brana Teton, poprečni presjek

1. prašinasta glina u slojevima 15 cm, 2. pijesak i šljunak kompaktirani s
buldozerom u slojevima 30 cm, 3. razni materijali kompaktirani s valjkom
(gumeni točkovi) u slojevima 30 cm, 4. pijesak i šljunak kompaktirani s valjkom
(gumeni točkovi) u slojevima 30 cm, 5. kameni blokovi u slojevima visine l m.

Nasuta brana s glineno - prašinastim jezgrom visine 125 m, a od dna korita

89 m, izgrađena je koncem 1975. godine. Punjenje akumulacije bilo je bez
poteškoća sve do 3.6.1976., kada je kod uspora, 11 m ispod krune brane,
primijećeno izviranje bistre vode iz pukotine u stijeni na desnoj obali 400 - 450 m
nizvodno od ruba brane. Stručnjaci tu pojavu nisu smatrali opasnom i dopustili
su da se razina vode u akumulaciji i dalje podiže. Kod uspora 9 m ispod krune
brane, 5. 6. 1976., primjećeno je izviranje mutne vode u blizini nizvodne kosine
i nešto kasnije na nizvodno; kosini s pojavom regresivne erozije (piping). Erodirano
područje brzo se širilo i isti dan nakon pojave pukotine na kruni, brana se u
središnjem dijelu bliže desnoj obali srušila, na očigled inženjera koji su rukovodili
gradnjom i veće grupe posjetilaca i znatiželjnika. Zahvaljujući posjetiocima cijeli
tok rušenja je snimljen.
vJEROJATNO MJESTO
PRODORA VODE
"OD~~~~~~~_-~~
-=iii
(fl) ~
."""
lNJEKCIJSI<E DIONICE
'-'0 100 'sn 700 ',iv Jtl~l_lI

I !eeeeWI l
Slika 2.10.13. Uzdužni profil brane s injekcijs1rom zavjesom. pag/ed s uzvodne strane
Slika 2.10.14. Pojave uočene

prije sloma brane Tetan
I. - 3. lipnja 1996.•
Il. - 5. lipnja u 7 sati,
III. - 5. lipnja jutro.
IV. - 5. lipnja u 10.30 sati,
V. - 5. lipnja u 11 sati.
Napomena: Vl. - 5. lipnja u 11.30 sati
Kote su date u ft
VII. - 5. lipnja u ll. 55 sati
Nakon katastrofe vlasti države Idaho provele su istragu i nakon dužih istraživanja
utvrdili da su greške koje su uzrokovale katastrofu posljedica nesolidne projektne
dokumentacije, slabog nadzora i nekvalitetne ugradnje materijala u jezgru. U
tijeku građenja isticano je da je brana proračunata suvremenim numeričkim
postupkom metodom konačnih elemenata. To su nakon katastrofe neki zlurado
isticali.
Nakon sloma brane. metodom konačnih elemenata analizirana manja glavna
naprezanja, u profilu 13 + 70 koji se smatrao kritičnim za slom brane, bila su reda

428 II. Brane
veličine hidrostatičkog tlaka. Pokusi hidrauličkog cijepanja jezgre na neoštećenom

dijelu brane, koje je provela komisija nezavisnih eksperata, potvrdili su mogućnost
da je hidraulički pritisak, veći od čvrstoće na kidanje materijala jezgre, uzrokovao
stvaranje vertikalnih pukotina (VII.) u području gdje je nastao prodor vode
Akumulacija volumena 355.10 6 m 3 i površine 8.5 km 2 imala je dužinu 28.6 km.
O trenutku sioina akumulacija nije bila na normalnoj koti uspora. Zahvaljujući
mjerama sigurnosti stanovništvo uzduž rijeke Teton, na dužini od cca 160 km,
bilo je evakuirano. Uzbuna putem helikoptera i policajaca na motorkotač ima bila
je data 1 sat prije proboja brane. Poginulo je 11 ljudi, iako je oko 25000 stanovnika
ostalo bez doma. Naročito velike štete su bile u stočnom fondu, jer je izgubljeno
oko 20000 krupne stoke. U nizvodnom području praktično je sve ·uništeno, a
šteta se procijenila na preko milijardu dolara. Širina područja poplave na dužini
od 30 km bila je između 6 i 10 km, a poplavni val kretao se brzinom II km/h.
Slika 2. JO. 15. Brana Teton nakon proboja vode. pogled s uzvodne strane

4. Riječna pregrada Machhu Il, Indija, havarija 11.8.1979.

To je bila zemljana brana relativno male visine s centralnim, od kamena zidanim
preljevom dužine 206 m. Preljevni dio brane imao je 18 protočnih polja, svako
širine 9 m, s ustava ma visine 6 m. Uslijed monsunskih kiša na uzvodnoj brani
Machhu J došlo je do preljeva. Dat je nalog da se ustave na brani Machhu JJ
otvore za 15 cm. Kada se vodostaj u akumulaciji podigao 60 cm iznad nivoa
normalnog uspora naređeno je da se zatvarači potpuno otvore. Međutim, samo
15 ustava je funkcioniralo, iako je prethodno dato uvjeravanje da je kontrolom
utvrdena ispravnost svih ustava. Svi napori da se otvore tri preostale ustave ostali
su uzaludni. Uslijed toga došlo je 11. kolovoza 1979. do izdizanja nivoa 50 cm
iznad krune nasipa, što je prouzrokovalo njegovo rušenje.
Rušenjem brane prouzrokovana je najveća katastrofa u povijesti brana. Poplavni
val pogodio je 68 sela i gradića. Bez krova je ostalo 150000 stanovnika. Uništeno
je 12700 kuća, a oštećeno 6700. Utvrdena je smrt 1540 ljudi, ali je nestalo 16000
ljudi za koje se ocjenjuje da su izgubili život pod talogom mulja.
Iako je uzbuna data, stanovnici II nizvodnom području nisu joj poklonili
dovoljnu pažnju, a mnogi nisu znali o čemu se radi i pružali su otpor policiji.
Utvrdeno je da je katastrofa uvjetovana nemarnim održavanjem objekta i
hidromehaničke opreme, te površnom kontrolom inženjera odgovornog za objekt.
5. Riječna pregrada Krško, listopad 1980.

Za potrebe NE Krško (rashladna voda) na r. Savi izgradena je riječna pregrada
sa šest protočnih polja. Nakon velikih padavina, uzvodno se formirao veliki vodni
val i segmentne ustave su se trebale otvoriti. Tri ustave su se podigle, a na
ostalim ustavama zakazala je oprema za rukovanje ustavama. Uz veliki napor
ustave su podignute do polovine otvora. Posebne mjere su bile poduzete da se
spriječi poplava NE Krško.
6. Nasuta brana Tous, Španjolska, havarija 20.10.1982.

Nasuta brana Tous je kombinirana brana: lijevo od korita rijeke ]ucar brana je
od kamenog nabačaja, a krajnji lijevi i desni dio brane su klasične gravitacijske
građevine. Brana je gradena u dvije faze, s konačnom visinom 115.5 m.
Nasuta brana 1. faze, visine 72.5 m i dužine u kruni oko 300 m, imala je na
desnom boku gravitacijski betonski dio s kontoliranim preljevom (3 segmentne
ustave). U listopadu 1982. godine provincije Valencija, Alikante, Mursia iAlbaseta
doživjele su velike poplave. Naime, u 2 - 3 sata palo je oko 217 l vode po
kvadratnom metru. Grad Alsir, s 20000 stanovnika, bio je poplavljen do trećeg
kata (rijeka ]ucar).
Preljev je bio dimenzioniran na 7000 m 3/s - 500 godišnja velika voda. Panika
je nastala kada je voda preplavila krunu nezavršenog nasipa I faze brane; radovi
na nasipanju I faze brane bili su u završnoj fazi. Betonski dio na desnom boku
bio je izgraden, ustave montirane i spremne za pogon. Tu se krila zamka za
graditelje, jer se ustave u trenutku nailaska velikih vodnih valova nisu mogle
otvoriti i katastrofa je bila neizbježna.
P. Stojić Hidrotehničke gradevine

Slika 2.10.16. Brana Tous, situacija
Slika 2.10.17. Brana Tous, uzdužni presjek

,
.".
..
:
••• ." ," 4
1. betonski blokovi, 2. brana od kamenog nabačaja, 3. prelje v, 4. obilazni tunel
Slika 2.10.18. Brana Tous, poprečni presjek kroz nasuti dio brane
1. I. Jaza izgrdnje, 2. II. Jaza izgradnje, 3. glinena jezgra, 4. filtri,
5. kameni nabačaj, 6. šljunak, 7. profil gravitacijske brane

10. Ru§enje brllnll 431
Kroz nasuti dio brane probijen je erozijski otvor širine 25 m i erodirani materijal
postupno je odnešen nizvodno. Stanovnici u nizvodnom dijelu bili su evakuirani
zahvaljujući činjenici da nije nastao "trenutni" lom brane i da su mjere zaštite
odmah bile poduzete, čim se uočila opasnost od prelijevanja.
Akumulirana voda u količini od oko 52000000 m 3 , koja je prodirala kroz
erozijski žlijeb, uzrokovala je smrt 79 ljudi, unesrećila 200000 stanovnika u
nizvodnom području, porušila 18000 kuća, upropastila prinose na 55 000 hektara
i u oblasti Valencija nanijela štetu u iznosu od 2 milijarde dolara.
Cijelo područje u pet španjolskih provincija istinski je osiromašeno, jer je
uginulo 30000 domaćih životinja, uništeno 90000 stabala limuna itd.
Zahvaljujući slučaju izbjegnuta je nuklearna katastrofa, jer je uz velike napore
spriječen prodor vode u nuklearnu elektranu, U· kojoj se nalazilo oko 114 tona
obogaćenog urana, koji je uvezen iz SAD i bio spreman za polaganje u reaktor.
Zaštiti je pridonijelo i to što se NE Konfrentes nalazi na maloj uzvišici.
Inženjeri koji su bili u obrani izjavili su da je "to bio pravi pakao". Uzbuđeni
kralj Juan Carlos, koji je odmah došao u ugroženo područje, obećao je narodu
"novi i još bolji život". Španjolska čini te napore.
Cijeli tok događaja je snimljen. Na sastanku Međunarodne komisije za velike
brane u Lausanni 20.6.1985., sudionici su imali priliku suočiti se s izuzetno
vrijednom dokumentacijom i činjenicom da su stanovnici na obalama rijeke doživjeli
stravične dane.
7. Akumulacija Dubrava, 19.12.1989.

Vjesnik, 20.12,1989., citat: "U utorak 19.12.1989. u ranim poslijepodnevnim
satima stručnjaci i radnici HE Varaždin i HE Čakovec, a napose HE Dubrava, bili
su u velikom iskušenju. Visoki vodostaj Drave napunio je tlkumulaciju, a u trenutku
kada je zapuhao snažni južni vjetar, preko nasipa lijeve obale akumulacijskog
jezera počele su se prelijevati ogromne količine vode. Prijetila je opasnost da
nasip na nekoliko mjesta bude probijen.
Proglašeno je izvanredno stanje i aktivirani štabovi civilne zaštite u mjestima
uz lijevu obalu akumulacijskog jezera dubravske elektrane. U pomoć su pritekli
i vodoprivredni stručnjaci, a opasnost od poplave otklonjena je pravovremenim
zatvaranjem brane uzvodne HE Čakovec, čime je smanjen dotok u akumulacijsko
jezero HE Dubrava. Oko 14.30 sati razina vode u akumulaciji počela se spuštati.
Pričinjena je znatna materijalna šteta". U stručnom tisku nije bilo informacija o
ovom događajU.
B. Nasuta zemljana brana Belci, Rumunjska, havarija 29.7.199l.

To je bila nasuta zemljana brana s nepropusnom glinenom jezgrom, VIS me
18 m i dužine u kruni 415 m. Centralni dio dužine 55 m bio je graVitacijska

betonska brana s kontroliranim preljevom 4 preklopne ustave 2.5xl1.0 m i dva
temeljna ispusta-2 segmentna zatvarača 2.5xll.0 m. Kapacitet preljeva bio je
Q p =1515 m 3/ s (stogodišnja velika voda), a s temeljnim ispustima kapacitet
evakuacije velikih voda bio je Q u 2450 m 3/s (tisućgodišnja velika voda). Desni
dio nasute brane imao je dužinu u kruni 126 m, a lijevi 234 m.
Akumulacija korisnog volumena 12 700 000 m3 korištena je za proizvodnju
energije u mini hidroelektrani (MHE), snage Pi = 1.1 MW i proizvodnje
električne
E = 3.5 GWh/god.
Noću 28. srpnja, u 23.50 sati, uzvodno od brane palo je 96 149 / vode na mz'
Zbog tehničke greške MHE nije radila. Kada je nivo dostigao 40 cm ispod krune
preklopnih ustava pogonsko osoblje pokušalo je otvoriti ustavu broj 2 na temeljnom
ispustu, ali kada su je podigli cca 40 cm, nestalo je struje. Pokušali su ručno, ali
se voda 29. srpnja u 2.15 sati počela prelijevati preko preklopnih ustava. U 4.10
sati ruši se čuvarska kućica na brani, a 4.50 sati djelomično se ruši lijevo krilo
nasute brane i nastaje prodor vode kroz otvor 6.5x100 m. U 7.50 sati jezero je
bilo potpuno prazno. Cijeni se da je kroz otvor isticalo 2800 3000 m 3/s.
U poplavnom valu život je izgubilo 95 ljudi, 19 ljudi je izgubljeno, 374 kuće
su razorene, uništen je jedan most, telekomunikacijski vodovi, električni dalekovodi
i dio cestovne mreže u n izvodnoj dolini.
9. Nasuta brana Gouhou, Kina, 27.8.1993.

Nasuta brana Gouhou, s centralnom glinenom jezgrom, visine 71 m, izgradena
je na rijeci Qinghai, pritoci Žute (Yellou) rijeke 1988. godine. Kod razine vode
u akumulaciji 1 m ispod normalne kote uspora srušio se centralni dio brane
visine 12 i širine 20 m. Vodni val volumena 3333000 m3 uzrokovao je smrt 1300
ljUdi i razorio 3000 kuća. Prema ocjeni eksperata lom je nastao kao posljedica
loše ugradnje neodogovarajućeg materijala u jezgru.
10. "Domino efekt", Georgia, SAD, 1994.

Nakon obilnih padalina veliki vodni val izazvao je prodor vode i eroziju nasute
brane B/ackshear na dužini od 360 m, na istoimenoj akumulaciji. Nizvodno, na
rijeci Flint, formirani katastrofalni val na dužini od 40 km izazvao je rušenje
nekoliko brana. U ravnici Albany poplavni vodni val bio je visok nekoliko metara.
Poginulo je 15 osoba, a materijalne štete bile su visoke. (Napomena, informacija
iz dnevnog tiska u SAD).
ll. Nasilno rušenje brana

Iskustva iz II. svjetskog rata ukazuju da u slučaju rata postoji opasnost od
nasilnog rušenja brana. Postoje dokumentirane tvrdnje:
Winston Churchill. The Second World War, Volume V., Closing the ring, pg
66. citat: "Znajući koliko presjednik Roosevelt voli susrete s mladim herojima, pozvao

10. Rujenje brana 433
sam i zrakoplovnog potpukovnika Guy Gibsona koji je bio prispjeo poslije izvršenog
zračnog napada prilikom kojeg su uništene brane na rijekama Men i Eder. Ta dva
postrojenja opskrbljivala su energijom rursku industriju i natapala prostrani teren
polja, rijeka i kanala. Za njihovo uništenje pronađen je specijalni tip bombe, ali smo
je morali spuštati noću s visine od oko 20 m. Poslije više mjeseci neprestanih i
intezivnih vježbi 16 "Iancastera " 617. eskadrile Kraljevskog ratnog zrakoplovstva
izvršili su napad noću 16. svibnja 1943. Polovina ih je oborena, alije Gibson istrajao
do kraja i tučen žestokom vatrom neprestano kružio oko cilja rukovodeći eskadrilom.
Nosio je impozantan niz odlikovanja - Viktorijin križ, orden Velike zasluge s lentom,
Zrakoplovni križ prvog reda s lentom - tek toliko. Jedinstveni slučaj. " Potpuno točno:
jedinstveni slučaj!
Međutim, nije točno, kao što se piše u memoarima, da su srušili samo dvije
brane na rijekama Men i Eder. Kao poslijedica toga čina dogodilo se slijedeće:
- Djelomično su srušili, u petom naletu, zidanu gravitacijsku branu
visine 40 m i dužine u kruni 650 m, na rijeci Men. Brana je bila
izgrađena 1912. godine. Akumulacija je imala ukupni volumen
V=135 000 000 m 3. U brani je napravljen otvor širine preko 30 m.
Potpuno su srušili, poslije više naleta, zidanu gravitacijsku branu
visine 48 m na rijeci Eder. Brana je izgrađena 1914. godine i imala
je akumulaciju volumena V = 202000000 m 3. Brana nije bila
branjena.
Potpuno su srušili nasutu branu s betonskim ekranom visine 69 m
na rijeci Sorpi. Brana je izgrađena 1935. godine i imala je
akumulaciju volumena 70000 000 m~.
Zbog razaranja brana, prema službenim izjavama, život je izgubilo 2000 ljudi.
Postoji prigovor da su jedna i druga strana prikrile žrtve robijaša i zarobljenika
koji su radili u tvornicama, jer je uništeno 140 tvornica na dužini od 80 km.
Osim toga, razoreno je 1000 kuća, uginulo 6500 grla krupne stoke, uništeno
4500 ha poljoprivrednih površina, 50 km želježničkih pruga, 20 km autocesta, 3
aerodroma, 30 malih hidroelektrna, 7 jezera za opskrbu vodom itd.
Prema službenim informacijama u napadu je sudjelovalo 19 zrakoplova, a
izgubljeno je 8. Od 133 člana posade poginulo je 56.
Isti izvor, tom VI. str. 240, citat: "13. prosinca 1944. teški bombarderi su pokušali
da razore 2 velike brane na rijeci Rur (Rer), desnoj pritoci rijeke Maas (Meza),
uzvodno od Nidiggena, na polovici zračnog razmaka između Achena i Bonna."
Napomena, Nijemci su ispuštali vodu i velikim vodnim valovima stvarali prepreku
za prelaz tenkova.
Isti izvor, tom Vl. str. 188, citat: "Otok Walcheren u Nizozemskoj, u Sjevernom
moru, okružen je pješčanim dinama. Na zapadnom rubu, u blizini Vestkapele, u
dinama nalazila se jedna praznina gdje je izgrađena velika brana visine 9.2 m i

434 ll. Brane
širine u temelju 91 m, koja je dolinu štitila od mora. Kraljevsko ratno zrakoplovstvo

u listopadu 1944. razori!o je nasip u dužini preko 366 m, od jednog kraja do drugoga.
Kroz otvor more je poplavilo čitavo područje i sva obrambena njemačka postrojenja '~
Prema informacijama iz inozemnoga stručnog tiska, zračne snage SAD-a 8. i 9.
svibnja 1966. u Vijetnamu srušile su neke brane na Crvenoj i Crnoj rijeci i potopile
1/3 doline u kojoj leži Hanoj i luka Hajfong.
Prema istoj informaCiji, citat: "U tom jednom od najtežih bombardiranja u povijesti
ratovanja", u kompleksu delte Crvene rijeke razorene su postojeće hidroelektrane,
mostovi, želježničke pruge, putovi, privredni objekti i potpuno uništena sredstva
za život.
Slijedeći primjer ukazuje da su neuspješni rušitelji brane Peruća crNA) imali
sramotne "školske" primjere kako se to radi i poduku kako bi se to trebalo raditi.
Brana Peru ća , visine 65 m i dužine u kruni 450 m

Dana 28. siječnja 1993. u 10 sati i 50 min\Jta minirana je nasuta brana od
kamenog nabačaja s centralnom glinenom jezgrom, s ciljem da se razori i nizvodno
izazove katastrofa velikim vodnim valom. Ovaj tip brane teško je srušiti
eksplozivom, ali se može razoriti i uništiti erozijom. Nesumnjivo je to bio osnovni
neprijateljski cilj.
Aktiviranjem eksploziva prethodno je srušen most iznad preljeva i desni zid
preljeva kako bi se podigao nivo vode, koji je bio na cca 1.2 m iznad krune
preljeva na koti 355 m n.m. Zatim je aktiviran eksploziv u galeriji na lijevoj i
desnoj obali, a nakon toga u samom dnu galerije u centralnom presjeku brane.
Na lijevoj obali, uz krunu preljeva, stvoren je veliki i duboki krater, koji je bio
i najkritičnije mjesto i gdje je vode ponirala. Izazvane pukotine u tijelu brane
zbog lučnog djelovanja nasipa uglavnom su se zatvorile. Nasipanjem odgovarajućeg
materijala u krater na lijevoj obali i na uzvodno lice brane, u područje gdje je
također uočeno poniranje vode, i otvaranjem temeljnog ispusta, brana je spašena.
Brana Peruća izgrađena je 1958. godine. Ukupni volumen nasipa je 900000 m 3 .

Izgradnjom brane realizirana je akumulacija od 540 000 000 m 3. Pre!jev je opremljen
preklopnom ustavom i dimenzioniran na 360 m 3/s. Injekcijska zaviesa ima površinu
od 240000 ml. Ukupna dužina injekeionih bušotina bila je 170000 m'. Pribranska
hidroelektrana s 2 Francis turbine ima slijedeće karakteristike: Pi = 42 MW, E =
140 GWh/god.
Kao čeona akumulacija na rijeci Cetini ima veliki značaj za cijeli energetski
sustav hidroelektrana. Sustav hidroelektrana na rijeci Cetini ima također i veliki
vodoprivredni značaj. jer osigurava i vodoopskrbu priobalja i otoka.
Brana Peruća je obnovljena, s novim karakteristikama, i svečano je puštena u
pogon za Dan državnosti 29. svibnja 1996.

10. Rufenje brana 435
Aktiviranje
eksploziva
Slika 2.10.19. Brana Peruća, situacija

1. brana, 2. ulazni uređaj dovodnog tunela, 3. temeljni ispust, 4. pomoćni zatvarač,
5. kontrolirani prelje v preklopna ustava, 6. strojarnica, 7. dovodni tunel, 8. brzo tok
Redoslijed aktiviranja esploziva: 1. most na preljevu. 2. desni bočni zid na preljevu,
3. lijevi bok kontrolne galerije, 4. desni bok kontrolne galerije. 6. dno kontrolne
galerije - centralni dio brane
Redoslijed aktiviranja eksploziva pretpostavljen je na osnovI IZjava sudionika

oslobađanja područja brane Peruća i činjenica uočenih od autora ovog udžbenika,
prilikom obilaska područja pregradnog profila i brane Peruća s inženjerskim
jedinicama Hrvatske vojske, noću 28. siječnja u 23 sata, kao i u narednim danima,
tijekom spašavanja brane od erozije.
lO.
Slika 2.10.20. Poprečni presjek brane Peruća i mjesto broj 5. aktiviranja eksploziva

436 Il. Brane
11. PROMATRANJE BRANA
Coulomb. C.A. (1736. - 1806): "Znanost je spomenik posvećen javnom dobru".

Rušenja brana i poslijedice opisane u prethodnom poglavlju pokazuju da se
inženjeri, koji djeluju u području velikih brana, bave izuzetno odgovornim .poslom
jer utječu na postojeću prirodnu ravnotežu sila, koju mijenjaju u širokim područjima
pregradnog profila. To je u stvari izazov prirodi s ciljem da je prilagode potrebama
ljudske civilizacije.
Inženjeri moraju znati da naoko beznačajni detalji prirodnih elemenata i
konstrukcije brane mogu postati kritični za uspjeh tehničkog zahvata. Kod
projektiranja, izgradnje i eksploatacije moraju biti svjesni velike odgovornosti
koja leži na njihovim odlukama.
Kontroli ovih hidrotehničkih građeVina u eksploataciji mora biti posvećena
maksimalna pozornost od visoko obrazovanih specijalista, jer je to ujedno
provjeravanje rezultata istraživanja, projektnog rješenja, primijenjene tehnologije
izgradnje i kvalitete nadzora nad izgradnjom.
Na žalost, često nakon obilaska brane trebalo je postaviti pitanje je li korisnik
svjestan kome je povjerio kontrolu brane i hidromehaničke opreme na brani. Iz
datih primjera uočava se da to nije problem samo na ovim prostorima.
Oštećenje i rušenje brana može se spriječiti ako se pravovremeno promatranjem
(oskultacijom) utvrde poremećaji. Naime, ako se pravovremeno uoče znakovi
koji upozoravaju na opasnost, može se ograničiti punjenje akumulacije ili potpuno
isprazniti umjetno jezero preko preljeva i ispusta,
Međutim, ima primjera da se brana srušila u tijeku punjenja akUmulacije,
neposredno poslije svečanog puštanja u eksploataciju (višelučna brana Vega de
Tera u Španjolskoj).
Ponašanje brana posljedica je djelovanja mnogostrukih uzroka, koji mogu biti
nezavisni ili jedni od drugih zavisni. Njihovo istovremeno djelovanje otežava
utvrđivanje izravnih odnosa između uzroka i posljedica,
Da bi se riješili zadaci koji se postavljaju, promatranje mora biti sustavno i

sveobuhvatno, kako bi se uočile sve promjene i utvrdilo da li se pojave nalaze
unutar projektom predviđenih granica,
Pod nazivom "promatranje" podrazumijeva se skup svih mjerenja i opažanja
koja služe da se utvrdi i ocijeni ponašanje brane, terena (tla i stijene) na koje se
brana oslanja, šireg područja pregradnog profila i akumulacije.
Nagli razvoj izgradnje brana početkom XX. stoljeća pratila su manja ili veća
oštećenja brana, havarije i katastrofe zbog nedostatka realnih teorijskih postavki
pri proučavanju tih hidrotehničkih objekata. Za graditelje ranijih generacija brane

ll. Promatranje brana 437
su bile objekti bez života, nepomični. Napredak znanosti, tehnološki razvoj u

primjeni materijala i težnja za smjelijim konstrukcijama pokazali su da brane žive
životom koji mora biti promatran i proučavan. Sustavno promatranje brana počelo
je u Njemačkoj - 1914., Švajcarskoj - 1916., SAD 1916., Italiji - 1927., Rusiji -1930.
itd.
Ne može se osporiti Činjenica da su i graditelji brana u XIX. stoljeću uočili
potrebu da se brane kontroliraju. Primjer za to je brana Madruzza koja je izgrađena
1883. i ima na nizvodnom licu prolaze za kontrolu - "passerelle".
Svrha promatranja brana jest osiguranje od iznenadnih opisanih pojava na
objektu, u temeljima, na obalama u akumulaciji, te zaštita nizvodnog područja od
katastrofe. Obrada i interpretacija podataka, koji su prikupljeni promatranjem
brana, omogućuju racionalno održavanje brana tijekom eksploatacije, pridonose
teoretskom razvoju i unapređuju tehnologiju izgradnje brana. Osnovno je, da
sustavna kontrola ponašanja brana omogućuje da se pravovremeno poduzmu
mjere kako bi se izbjegla veća i progresivna oštećenja, koja vode slomu
konstrukcije.
Potrebni elementi za utvrđivanje realnog ponašanja brana, u širem smislu te
riječi, mogu se uvjetno obuhvatiti s tri grupe mjerenja:
Prvu grupu čine opažanja i mjerenja veličina koje predstavljaju
uzroke: meteorološke prilike, geološke, inženjerskogeološke,
hidrogeološke i geotehničke karakteristike oslonaca i temelja,
hidrostatičko opterećenje, procjeđivanje, uzgon, bočni pukotinski
potisak vode, vodne toplinske struje, karakteristike materijala
ugrađenog u tijelo brane, temperatura vezanja betona, seizmološka
djelovanja (mikro i makro potresi);
Drugu grupu čini mjerenje veličina koje predstavljaju posljedice
(učinke): pomaci, deformacije, naprezanja;
Treću grupu čini kontinuirana kontrola fizikalno - mehaničkih i
kemijskih osobina materijala od kojih je izgrađena konstrukcija,
tla i stijene u temeljima, kao i kemijsko - biološka kontrola vode
u akumulaciji.
Napomena: Procjeđivanje, uzgon i bočni potisak pukotinske vode mogu biti
tretirani i kao poslijedice usporene vode i padavina.
Suvremene metode promatranja mogu se podijeliti u slijedeće grupe:
hidrogeološke,
mehaničke i optičke,
električne, elektroakustične elektronske,
geofizičke,
specijalne fizičke
meteorološke,
geodetske,
daljinska detekcija (avionska i satelitska),
ultrazvučne (monitoring zvučnih emisija).

438 IL Brane
Potrebno je istaći misao jednoga španjolskog inženjera, citat: "Ako želite stvoriti
i sačuvati sigurne brane, pobrinite se da one budu kćeri gospodina Preljeva, sigurnoga
i sposobnog. i gospođe perfektne Geologije. Ako ih pored toga odgojite savjesnim
Izvođenjem i ako ih povjerite hrabrom Čuvaru, možete mirno spavati u krevetu
postavljenom ispod brane..... "
Na žalost treba primijetiti da bi uvjet perfektne GeologIje ograničio, ako ne i
onemogućio, daljnu izgradnju brana. Međutim to još više ističe potrebu ne samo
hrabroga nego savjesnog i stručnog Čuvara službe promatranja.
Nesumnjivo je da se pred službu osmatranja postavlja zahtjev visoke savjesti
i stručnosti, ali isto tako se traži ljudska komponenta hrabrosti i žrtvovanja. Najbolji
primjer su za to stručnjaci službe promatranja na brani Vaiont, koji su izgubili
svoje živote.
Mnoge brane koje su se srušille nisu imale ljudskih žrtava, jer je Čuvar - služba
promatranja savjesno i stručno vršila svoju dužnost.
11.1. MEHANIČKE I OPTIČKE METODE PROMATRANJA

Mehaničke i optičke metode promatranja obuhvaćaju mjerenja s direktnim
očitanjem vrijednosti pomaka, deformacija i uzgona na pristupačnim točkama.
Instrumenti za ta mjerenja su u stalnom razvoju i usavršavanju. Kod njihovog
izbora potreban je oprez jer su ponude na tržištu brojne. Prednost treba dati
ponuđačima s iskustvom. U okviru ovog poglavlja bit će prikazani samo oni
instrumenti koji imaju najširu primjenu.
Klinometar Cnagibomjer) je prijenosni instrument koji služi za precizno mjerenje
kutnih promjena nagiba u vertikalnoj ravnini, a osniva se na jako osjetljivoj libeli
čijim se nagibima upravlja pomoću mikrometrijskog vijka. Postavlja se na čvrsto
uzidane fiksne baze, pojedinačno ili u obliku lanca. Mjerenja se izvode na
pristupačnim točkama brane, na kruni i u posebnim kontrolnim galerijama, a
upotpunjuju se mjerenjima alineatorom i koordinatnim viskom.
Slika 2.11.1. Prijenosni klinometar s produžnom bazom i s ležajima
Deformetar služi za mjerenje deformacija i relativnih pomaka između dva

odvojena metalna trajno ugrađena ležaja, u vertikalnoj ili horizontalnoj ravnini.

Tim prenosnim instrumentom mogu se mjeriti lokalne pojedinačne ili grupne

deformacije u "ruži", kao i ukupne deformacije uzduž odabranog pravca na brani.
Slika 2.ll.2. Prenosni deformetar
Posredstvom modula elastičnosti betona brane mogu se izračunati vrijednosti

površinskih naprezanja - cr = E . E. Uslijed utjecaja dnevnih temperaturnih promjena,
povrŠinska naprezanja mogu se osjetno razlikovati od naprezanja u masi.
Slika 2.Il.3. "Ruža" deformetara
Korištenjem "ruže" deformetara mogu se izračunati povrŠinska naprezanja u

četiripravca i glavna povrŠinska naprezanja. Na osnovi izmjerenih vrijednosti
deformacija u raznim pravcima može se odrediti i Poissonov koeficijent - Jl.
Mjerenja se obavljaju na pristupačnim točkama na brani i u posebnim kontrolnim
hodnicima. Instrument može biti korišten i za kontrolu otvaranja dilatacijskih i
konstruktivnih spojnica, kao i za mjerenja na stijeni.

440 Il. Brane
Koordinatni visak. Mjerenje viskom je najstarija metoda kontrola ponašanja

brana i dolazi iz daleke prošlosti. Taj postupak kontrole s viskom spada u grupu
jednostavnih ali vrlo sigurnih metoda za kontrolu pomaka izabranih točaka na
tijelu i kruni brane u odnosu na temelje. Tom metodom mjere se relativni pomaci
izabranih točaka u horizontalnoj ravnini brane, poredanih uzduž vertikalnog pravca
koji je određen vertikalnom invarskom niti obješenom na kruni brane i zategnutoj
prema temeljima pomoću utega. Posebnim instrumentom - koordimetrom - mjere
se relativni pomaci vertikalne invarske niti u odnosu na stajališnu točku
instrumenta.
Postoji više tipova instrumenata za mjerenje relativnih pomaka. Najviše je u
upotrebi, uz mehanički, optički mjerni instrument koordimetar. Optička shema
stvara u horizontalnoj ravnini pravokutni trokut jednakih krakova čija je osnovica
hipotenuza trokuta i poklapa se s bazom instrumentaj vrh trokuta upravlja se na
promatranu točku invarske niti. Instrument je podešen i za snimanje vertikalnih
pomaka promatrane točke. Pri tome treba voditi računa o varijaciji dužine invarske
niti uslijed temperaturnih promjena.
Koordimetar općenito služi za snimanje koordinata pomaka bilo koje točke.
U tu svrhu izrađuju se posebni nišani.
Točke koordinatnog viska na kruni brane normalno se kontroliraju i geodetskim
metodama promatranja.
Slika 2.11.4. Optički koordimetar

11. Promatranje brana 441
Slika 2. JJ. 5. Koordinatni visak i koordimetar
Radijalni pomak u kruni brane izmjeren koordimetrom nakon većeg broja

mjerenja može se opisati matemati.čkim izrazom:
d = A·x + B·y + e
gdje je:
x - temperatura,
y dubina vode,
A, B, e - konstante
U posljednjim godinama sve više nalazi primjenu samoregistrirajući koordimetar

s daljinskim prijenosom, kao i koordimetar s fotografskom registracijom nastale
promjene koordinata automatski monitoring sustav.

Obrnuti koordinatni visak
Slika 2.11.6. Samoregistrirajući koordimetar s daljinskim prijenosom

obrnuti koordinatni visak
Opisanim i prikazanim koordinatnim viskom mjere se relativni pomaci

kontroliranih točaka na kruni brane u odnosu na temelj stajališnu točku
instrumenta. Za kontrolu relativnih pomaka stajališne točke koordimetra u odnosu
na neku nepokretnu točku ispod temeljne plohe, koju treba odrediti proračunom,
koristi se obrnuti koordinatni visak. Tim postupkom može se odrediti ukupan
pomak brane i temelja u odnosu na računom određenu "nepokretnu" točku duboko
ispod temeljne plohe.

Kod lučnih brana s velikom vertikalnom

zakrivljenošću nalaze primjenu laser i
vertikalni optički visak ("vertical collimator").
S laserom se mjeri pomak točke na kruni
brane u odnosu na "fiksnu" točku na
nizvodnom rubu temelja. S vertikalnim
optičkim viskom kolimatorom mjeri se
pomak točaka na nizvodnom licu i kruni
brane u odnosu na "nepokretnu" stajališnu
točku instrumenta u podnožju brane.
Slika 2.11.7. Vertikalni optički visak -

kolimator
Slitometar. Translatomi pomaci kontrolirane

točke u stijenskoj masi ispod temeljne plohe,
po koordinatama X, Y i Z, u odnosu na
stajališnu točku u tijelu brane i rotacija
kontrolirane točke - kut <p, mjere se pomoću
koordimetra, klinometra i usidrene čelične
cijevi. Sustav je poznat pod nazivom
slitometar - temeljna poluga (foundation
bar).
U stijeni ispod temelja izbuši se bušotina
<Il - 300 mm, i zaštiti obložnom kolonom
koja završava l - 2 m iznad dna bušotine.
Na njezinom dnu usidri se čelična cijev <I> -
200 mm na čiji se gornji dio, koji izlazi u
kontrolnu galeriju brane, postavlja nišan za
koordimetar i ležaji za klinometar. Cijev služi
kao stup koji prenosi pomake sidrišne točke
u stijeni temelja. Slika 2.11.8. Slitometar
Koordimetrom se mjere dvije ortogonalne koordinate relativnog pomaka u

horizontalnoj ravnini i treća u vertikalnom pravcu. Klinometar daje promjene
nagiba, to jest rotaciju točke sidrišta cijevi.
Mjerenja sa slitometrom od velikog su značaja za ocjenu ponašanja stijene u
temeljima brane. Ona se obično izvode usporedno s mjerenjima s koordinatnim
viskom u tjemenoj konzoli lučnih brana.
Temeljne žice i vrpce. Ovaj sustav za mjerenje sastoji se od invarske žice ili
vrpce zategnute između točke na dnu bušotine u stijeni ispod temelja ili izvan
temelja brane i pristupačne točke u kontrolnOj galeriji brane. Točka sidrenja u
stijeni određuje dužinu žice ili trake. Ona mora biti na takvoj udaljenosti od

444 IL Brane
temeljne plohe da se može smatrati praktično nepomicnom. Prikladni mjerni

uređaj, kao što je mikroskop s nonijusom omogućuje očitanje relativnih pomaka
s točnošću 0.1 - 0.2 mm.
--------Mlk-;O~-- -------~
I
I
I
I
I
I
,
I
I
I
,,
I
"E :
.Ii :
I
I
I
o
Slika 2.11.9. Temeljna vrpca lučna brana Grančarevo
aj mjerno mjesto, bj uređaj za sidrenje
Postoji vise različitih sustava za mjerenje koji se osnivaju na istom principu.

Prve mjerne vrpce izrađene su za mjerenje vertikalnih pomaka na nasutim branama,
a predložio ih je prof. Terzaghi. Danas se temeljnim žicama ili vrpcama mogu
mjeriti horizontalni pomaci i pomaci pod nagibom,
Pogodnim usmjerenjem dviju traka u izabranim profilima mogu se dobiti
rezultirajućipravci pomaka u kontroliranoj ravnini i njihove veličine, ovisno o
opterećenju tijekom vremena, Također se na osnovi tih mjerenja mogu razlučiti
elastične od trajnih (plastičnih) deformacija.
Deformirajuća cijev služi za kontolu ravnine smicanja. To je posebno izrađena

savitljiva čelična cijev kojom se oblaže vertikalna bušotina. Specijalnim
instrumentom s fotografskom registracijom na principu kompasa i klinometra
mjeri se azimut i otklon od vertikale. Točnost mjerenja kuta nagiba kreće se oko
0.1°, a azimuta oko 0.5°, Za mjerenje otklona od vertikale može se također
upotrijebiti elektro - akustični klinometar s daljinskom registrcijom.
Teleskopski set cijevi služi za kontolu slijeganja nasutih hidrotehničkih građevina
u odabranim točakama uzduž vertikalnog pravca.

Hidro - nivelmanski instrument (liquid levelling system) radi na principu spojenih

posuda, a sastoji se od dva suda napunjena vodom spojena specijanim prozirnim
cijevima odabrane dužine. Diferencijalni pomaci između dVije točke, na kojima se
nalaze posude s vodom, mjere se direktnim oČitanjem (direct reading) ili
samoregistrirajuće (recording). Za direktno očitanje koriste se mikrometar i
mikroskop, kOjima su opremljene posude. Točnost mjerenja je oko ± 0.004 sekunde
na 25 m dužine cijevi.
Osjetljivost tih instrumenata na promjene temperature i atmosferskog tlaka je
velika. Na rezultate njihovoga mjerenja utječe insolacija l plima. Postoji više vrsta
tih instrumenata koji rade na istom principu.
Hidrometar služi za mjerenje uzgona u temeljnoj
plohi ili bušotini u stijeni ispod temeljne plohe. Radi
na principu piezometarske cijevi koja povezuje temeljnu
plohu ili bušotinu s kontrolnom galerijom u brani. Na
izlaznom kraju cijevi nalazi se precizni manomemetar
za OČitanje tlaka i slavina za mjerenje prot jecaja i
ispuštanje vode.
U slučaju da je nivo filtrirajuće vode ispod hidrometra
mjerenje se izvodi posebnom saVitljivom cijevi koja se
spušta u piezometarsku cijev. Pomoću ručne pumpe s
manometrom, koja se priključuje na gornji kraj savitljive
cijevi, u cijev se tlači zrak. U trenutku kada se pritisCi
u cijevi i na manometru izjednače očita se tlak na
manometru.
Uzgon se kontrolira na više točaka u odabranom
profilu i na više profila po obodu temelja. Promjene
vrijednosti uzgona, kao i promjene boje filtrirajuće vode,
ukazuju na događaje u temeljima koji mogu negativno
utjecati na stabilnost hidrotehničkog objekta (brana
Hoover, SAm i predstavljaju signal za detaljna ispitivanja Slika 2.11.10.
uzroka promjena. Manometar sa slavinom
11.2. ELEKTRIČNE I ELEKTRO-AKUSTIČNE

METODE PROMATRANJA
Instrumenti koji se osnivaju na tim pnnclpllna koriste se za mjerenja na

nepristupačnim točkama, s daljinskim prijenosom izmjerenih vrijednosti
temperature, deformacija, pomaka, naprezanja i uzgona.
Električni termometri rade na principu mjerenja omskog otpora. Osnovne su
karakteristike tih instrumenata mala termička inercija, oSjetljivost na promjenu
temperature i jednostavnost mjerenja. Za mjerenje promjene otpora, ovisno o
temperaturi, upotrebljava se termometarska centrala na principu Wheatstonova mosta,
baždarena u stupnjevima Celzija. Razlikuju se električni termometri za zrak, vodu i beton.

446 ll. Brane
Termički učinci imaju veliki utjecaj na ponašanje betonskih brana. Betonska

brana, kao hidrotehnička građevina, izložena je termičkim promjenama koje su
pod utjecajem oslobođene hidratacijske topline u tijelu brane, vanjske temperature
vode i zraka, ovisno o razini vode na uzvodnom licu i temperature zraka na
nizvodnom licu.
Režim naprezanja uVjetovan hidrostatičkim opterećenjem uvjetno je jasan, ali
se to ne može reći i za režim naprezanja i polja naprezanja uvjetovana termičkim
silama. Opažanja na izvedenim branama pokazuju da je unutrašnja raspodjela
temperature kompleksna. Brana je izložena nejednolikom opterećenju od toplinskih
utjecaja, što je u suprotnosti s postupkom statičkog proračuna, gdje se pretpostavlja
izvjesna simetrija.
Naime, na branu djeluju različiti vanjski toplinski režimi. Toplinski valovi koji
dolaze s nizvodne strane imaju dovoljno pravilan i periodičan tok, koji se
matematički može opisati. Tok toplinskih valova s uzvodne strane nije pravilan
jer prati punjenje i pražnjenje akumulacije. Veliki utjecaj na razvoj vanjskih
toplinskih valova imaju temperatura stijene, izloženost brane suncu Cinsolacija) i
vjetrovi. Kod toga treba imati u vidu da je proces disipacije topline hidratacije
dugotrajan. Za praćenje toga procesa termometri moraju biti smješteni u zonama
brane koje neće biti pod utjecajem vanjskih temperaturnih prilika (4 - 5 m od
uzvodnog i nizvodnog lica).
Postoje takoder elektroakustični termometri, a kao termometri se mogu
upotrijebiti i elektroakustični instrumenti za mjerenje deformacija, napona itd., ali
tada spojni kablovi moraju biti tropoini.
Električni ekstenzometri su instrumenti koji, ugrađeni na različitim
nepristupačnim točkama brane, mjere lokalne deformacije u smjeru u kojem su
položeni i pomoću spojnih kablova prenose ih u mjernu centralu. Mjerenja
deformacija se izvode s velikom preciznošću i mogu biti centralizirana.
Slika 2.11.11. "Ruža" od četiri

ekstenzometra i prostorna
grupa ekstenzometara

Postavlja se jedan ekstenzometar ili grupe po dva, tri, četiri i više njih ako se
radi o prostornoj grupi ekstenzometara.
Ekstenzometri se postavljaju u ravninama paralelnim s uzvodnim inizvodnim
licem brane, jer se polazi od pretpostavke da se glavne deformacije razvijaju u
tim ravninama. S teoretske točke gledišta, trebalo bi da udaljenosti spomenutih
ravnina od uzvodnoga i nizvodnog lica budu minimalne, kako bi se registrirale
maksimalne deformaCije. No ekstenzometri bi se onda našli u površinskom sloju
koji je izložen utjecaju dnevnih temperaturnih oscilacija i površinskih parazitskih
manifestacija kao što su mikrofesuracije, pa registrirani podaci ne bi pokazivali
stvarno ponašanje hidrotehničke betonske konstrukcije. Težnja da se poveća
udaljenost ekstenzometara od vanjskih površina udaljuje nas od pretpostavke da
se glavne deformacije javljaju u ravninama paralelnim s vanjskim površinama
brane.
Da bi se olakšala analiza stanja

naprezanja od hidrostatičkog
opterećenja ugrađuje se u blizini
grupe ekstenzometara tzv. izolirani
- neopterećeni - ekstenzometar koji
pokazuje deformacije uzrokovane
skupljanjem betona, vlažnošću i
termičkim proceSima, tj. deformacije
nezavisne od hidrostatičkog
opterećenja. Vrijednosti dobivene
izoliranim ekstenzometrom služe za
korekciju deformacija koje su
izmjerene ostalim ekstenzometrima.
Na taj način dobiva se jasnija slika
stanja napreza~ od hidrostatičkog
opterećenja, kojeg se dolazi Slika 2.11.12. Grupa od tri ekstenzometra,
posredstvom trajnog modula izolirani ekstenzometar i termometar
elastičnosti ugrađenog betona. (Brana Pieve di Cadore, Italija)
Električni ekstenzometri mogu biti izrađeni na različitim principima. Poznati

su ekstenzometri na bazi promjene frekvencije, otpora, indukCije i kapaciteta.
Najraširenija je upotreba ekstenzometara koji rade na principu promjene dužine,
odnosno frekvencije jedne vibrirajuće žice određenih karakteristika. Na izmjerene
vrijednosti ne utječe dužina kabela, te se deformacije na posebnoj mjernoj centrali
mogu mjeriti i na udaljenostima 500 m od mjernog mjesta.
Instrument je jako robustan i ima visoku osjetljivost mjerenja. U specijalnoj
elektroakustičnoj ekstenzometarskoj centrali uspoređuje se frekvencija vibracija
mjerne žice u ekstenzometru s frekvencijom žice u centrali koja služi kao uzorak
P. StOjić - Hidrotehničke građevine

i kojoj se može mijenjati dužina.
Izravnanje frekvencija uzorne žice
s frekvencijom mjerne žice registrira
se na posebnoj skali. Postoji jako
veliki broj ekstenzometara s
različitom dužinom mjerne žice, od
80 mm do 300 mm i više, i s
različitom konstantom koja
označava produljenje ili skraćenje
mjerne žice u mikronima za jedinicu
podjele skale.
Slika 2.11.13. Elektroakustični

ekstenzometar
Elektroakustični instrumenti
nalaze široku primjenu kod
hidrotehničkih gradevina: tuneli,
armiranobetonski cjevovodi, tlačni
čelični cjevovodi, strojarnice itd.
Električni tenzometri su
instrumenti kojima se izravno mjeri,
daljinskim p renosom , naprezanje i
svaka promjena stanja naprezanja
u kontroliranoj točki hidrotehničke
gradevine . Razlikuju se električni
tenzometri za betonske i nasut e
gradevine.
Na betonskim branama električni
tenzometri pretežno se namještaju
u blizini temeljne plohe, vertikalno
u odnosu na temeljnu plohu, radi
kontrole i proučavanja opterećenja
u zoni temelja i ponašanja stijene u
temeljima. Tenzometarske kapsule
moraju biti izrađene za neku
srednju vrijednost modula
elastičnosti betona, koji je
promjenjiv s vremenom jer je
Slika 2.11.14. Elektroakustični ekstenzometar za
zavisan od dasto-plasto-viskoznih
čelik na vanjskom čeličnom tlačnom cjevovodu
procesa u betonu. To utječe na linije

11. Promatranje brali a 449
toka naprezanja tako da tenzornetar može prikazivati iskrivljene rezultate. Ako je

modul elastičnosti za koji je tenzornetar izrađen veći od modula elastičnosti betona,
linije toka naprezanja skreću prema kapsuli, i obratno, ako je modul elastičnosti
betona veći od modula elatičnosti tenzometra, linije naprezanja skreću prema
betonskoj masi oko tenzornetra. Suvremenim konstrukcijama električnih
tenzornetara izbjegava se ova pojava.
Električnitenzometri znatno su
veću primjenu imali na nasuti m
branama. Kao što je istaknuto, na
betonskim branama bila su izložena
činiocima koji utječu na izmjerene
rezultate. Kod električnih
ekstenzometara tenzornetara
moraju se imati u vidu "trenutni" i
"trajni" moduli elastičnosti betona
ugrađenog u branu.
Vrlo jeraSlrena upotreba

elektroakustičnih tenzometara, koji
se osnivaju na principu promjene
frekvencije vibrirajuće žice uslijed
opterećenja dviju ploča, od kojih
je jedna deformabilna a druga kruta.
S tim instrumentima može se mjeriti
i temperatura.
Tenzornetri mogu biti izrađeni
na principu promjene omskog ili
piezoelektričnog otpora na bazi
kvarcnog kristala, a mogu biti uljni
selektroakustičnim manometrom.
Također mogu biti elektronski.
Prethodni tip elektroakustičnog

Slika 2.11.15. Elektroakustični tenzometar za
tenzometra proizvodi se na
beton, dijametra 200 mm i visine 150 mm
opterećenja 5, 8 i 10 MN/m 2 , i za
AJ kruta čelična ploča, BJ vertikalna točnost oČitanja 0.005, 0.008 i
vihrirajuća žica, FJ elektromagnet 0.010MN/m 2 .
Slika 2.11.16. Raspored tenzometarskih kapsula i električnih manometara u

zemljanoj hrani
P. Stojić Hidrolehničke građevine

450 II. Brane
Kod nasutih brana veliku primjenu

imaju u lj n i tenzornetri s
elektroakustičnim manometrom. Oni
se proizvode za tlak od 0.3-0.5-1.0-
L5 i 2 MPa, s točnošću očitanja 0.0003-
0.0005-0.001-0.0015-0.002 MPa. S
instrumentom se može mjeriti
temperatura.
Slika 2.11.17. Uljni tenzometar s
Električni manometri služe za elektroakustičnim manometrom
mjerenje tlaka vode (razine vode u
akumulaciji), pornog tlaka i uzgona AJ tlačna ćelija s uljem 10 mm/230 mm,
na nepristupačnim točkama hidro- BJ spojna uljna cijev,
tehničke građevine. Instrumenti mogu C) električni manometar
biti postavljeni u ma koji pravac. Kod
nasutih brana, kod kontrole pornog
tlaka, postavlja se uz električne
tenzornetre.
Najviše su u upotrebi elektro-
akustičnimanometri, ali mogu biti na
principu omskog otpora.
Električni dilatometar (joint meter)
služi za kontrolu rada spojnica:
otvaranje, zatvaranje, smicanje. Naime,
masivne betonske hidrotehničke
građevine rade se u blokovima koji su
odvojeni horizontalnim i vertikalnim
Slika 2.11.1B. Elektroakustični manometar
re [-r[/.
n. ~-
Slika 2.11.19. Električni dilatometar

spojnicama. Sigurnost betonskih brana ovisi

o ponašanju tih spojnica, koje se u većini
slučajeva injektiraju, naročito kada je
neophodno osigurati monolitnost i
kontinuitet konstrukcije, Električni
dilatometar može biti na principu promjene INKlINOMETAR - - _ ! - l l . Y I
frekvencije i promjene otpora,
Električni inklinometar je instrument I
predviđen za daljinsku kontrolu nagiba
točke na kojoj je ugrađen. Može biti
postavljen na vanjskim površinama brane,
.o.-~.:
-- r: -"O-
u temeljima i u specijalnim bušotinama,
Najveću primjenu ima za kontrolu
OO
.
,',
komponenata pomaka u dubokim I

o' PUNJENJE
bušotinama,
U praksi se susreću i specijalni
eIektroakustičniinklinometri u kombinaciji SFERIĆNA GlAVA -i'-If'r--
s ekstenzometrima. Prikazani instrument
ima točnost oČitanja pomaka okomito na
os bušotine ± 0,005 mm/m i nagiba Slika 2.11.20 Električni inklinometar
0.05 mm/m, i ekstenzometar TR/VEC
Električne mjerne vrpce (strain gage) služe za mjerenje deformacija na
površinama brane ili stijene i za te potrebe izrađuju se u dužinama i do 18 cm,
Trake se osnivaju na principu električnog otpora (100 - 600 Cl). Na površine se
lijepe specijalnim premazima.
Vrijednosti izmjerene mjernim vrpcama, kao i svim
instrumentima koji rade na principu omskog otpora,
obuhvaćaju i otpore u kabelima, pa kabeli trebaju
biti što kraći. Stoga se rezultati očitavaju u posebnoj
mjernoj centrali što bliže mjernom mjestu,
Mjerne vrpce imaju znatno veću primjenu kod
laboratorisjskih ispitivanja hidroetehničkih građevina Slika 2.11.21, Električna
na fizikalnim modelima malog mjerila, mjerna vrpca
11.3. ELEKTRIČNI INSTRUMENTI ZA MJERENJA POMAKA,

DEFORMACIJA I NAPREZANJA U STIJENI
Nagli razvoj izgradnje brana na manje povoljnim pregradnim profilima izazvali
su potrebu proučavanja utjecaja stijenske mase, u širem području pregradnog
profila, na ponašanje brana i njihovu sigurnost. Međutim, problem je kako izvesti
mjerenja koja će pokazati realno stanje ustijenskom masivu i utjecaj toga stanja
na ponašanje fundamenata brana,
Stijenski masiv u prirodi, suprotno ranijim pretpostavkama pri temeljenju, rijetko
je homogen i bez mehaničkih diskontinuiteta, U većini slučajeva promatranje
p, Stojić - Hidrotehničke građeVine

stijene je u stvari studija jedne diskontinuirane i po mnogim osobinama anizotropne
sredine.
Istraživanje osobina takve sredine, određivanje i kontrola utjecaja tih osobina
na ponašanje i sigurnost temelja brane postaje primarni zadatak graditelja brana.
Za promatranje ponašanja diskontinuiranoga i anizotropnog stjenovitog masiva
u širem području temelja veliku primjenu nalaze kontrolne bušotine odgovarajućih
dijametara.
U elastičnoj stijeni, promjena sekundarnih glavnih naprezanja u ravnini okomitoj
na uzdužnu os bušotine izaziva promjenu dijametra bušotine. Mjerenjem promjene
dijametra u tijeku vremena može se odrediti promjena vrijednosti sekundarnih
glavnih naprezanja u kontroliranim točkama stijenskog masiva. Kontrolom promjene
dijametra bušotine na većem broju točaka mogu se odrediti pravac i magnituda
područja sekundarnih glavnih naprezanja. U uvodnom dijelu ovog udžbenika, u
poglavlju: Eksperimentalna istraživanja stanja naprezanja "in situ", bili su prikazani
neki postupci istraživanja.
Na lučnoj brani Kurobe u Japanu prvi put je primijenjen i ispitan posebno
konstruiran uređaj na bazi električnih mjernih vrpca nazvan "deformirajuće pero";
nakon prve primjene mjerni uređaj je modificiran, ali je zadržan isti princip mjerenja
deformacija i promjene dija metra bušotine.
Deformiraju će pero služi za mjerenje deformacija i promjene dijametra u ["<ivnini
okomitoj na uzdužnu os bušotine: Čelična cijev fiksirana u osi bušotine nosi
četiri savitljiva pera s ticalima koji dodiruju stijenke bušotine. Na perima su
zalijepljene mjerne vrpce. Svaka deformacija poprečno na os bušotine izaziva
savijanje nekog pera, što opet izaziva deformaciju mjerne vrpce. Poprečni pomak
u odnosu na os bušotine očitava se daljinski na posebno konstruiranom
instrumentu. Posredstvom modula elastičnosti stijene može se izračunati vrijednost
sekundarnih naprezanja u svakoj dodirnoj točki i utvrditi anizotropija naprezanja.
Prijenosom sila s brane na stijenski masiv nastaje tercijarno stanje naprezanja čiji
se razvoJ lako kontrolira.
Zaštitna cijev od PVC-mase
Električna mjerna vrpca
Deformirajuće pero
Slika 2.11.22. Deformirajuće pero
Kontrola ponašanja pojedinih blokova stijenskog masiva, koji su određeni

geometrijskim karakteristikama diskontinuiteta, pod opterećenjem koje se prenosi
branom i pod utjecajem akumulirane vode, u suvremenoj kontroli ponašanja
brana postaje primarni zadak. Znanstveni razvoj je ukazao da se ne može odvojiti
P. Stojić· Hidrotehničke građeVine

ponašanje brane od ponašanja stijene ili tla na kojima je brana temeljena. Problem
temeljenja velikih brana u nehomogenim i diskontinuiranim stjenovitim sredinama
uvjetovao je razvoJ posebne grupe instrumenata za kontrolu ponašanja stjenovitih
blokova pod opterećenjem.
Postoji veći broj tih instumenata ali se izdvajaju dva, i to: višestruki dugački
stijenski ekstenzometar i višestruki stijenski dugački dej1ektometar.
Višestruki dugački stijenski ekstenzometar u stvari je višestruka temeljna žica ili
vrpca s većim brojem mjernih mjesta uzduž bušotine 0 100 mm. Deformacije
(pomaci) u pravcu žice ili vrpce mjere se na principu promjene indukCije, jer ona
izaziva promjenu magnetskog polja, odnosno induktivnog otpora klizeće
feromagnetske jezgre. Posredstvom posebnog mjernog instrumenta daljinski se
očitaju linearne deformacije,
Slika 2.11.23. Višestruki dugački stijen ski ekstenzometar - shema
Prvi ovakvi instrumenti ugrađeni su na lučno; brani Vaiont i pokazali su se

vrlo korisnim za kontrolu ponašanja pukotinskog sustava. Nakon toga primijenjeni
su na lučnoj brani Grančarevo; 2 na desnoj dužine 52 i 55 m, svaki s 5 mjernih
mjesta i 2 na lijevoj obali dužine 39 i 54 m, također svaki s 5 mjernih mjesta.
Na slici 2.11.24. je prikazan višestruki dugački stijenski ekstenzometar na lijevoj
obali u području temelja s niskim vrijednostima. modula deformacija i u dijelu
padine koji je bio zahvaćen lokalnim odronom. Područje niskih vrijednosti modula
D u temeljima "premošteno" je armiranobetonskom pločom, a ugroženi dio padine
osiguran je armiranobetonskom konstrukcijom i dugačkim prednapregnutim sidrima
u čvorovima "mreže" (vidi 1. dio - poglavlje 3.5,). Najduži stijenski ekstenzometar
(EL2-l) do dostizanja kote uspora 370 m n.m., u prvom ciklusu punjenja i
pražnjenja, bio je u mirovanju, dok su kraći ekstenzometri ukaZivali na izvjesne
pomake stijenskih blokova koji su određeni postojećim pukotinama. Nakon
pražnjenja akumulacije i dostizanja razine vode 390 m n.m., u drugom ciklusu
punjenja i pražnjenja, vrijednosti pomaka pukotinskog sustava nalaze se unutar
već registriranih vrijednodsti u prvom ciklusu.

454 IL Brane
Slika 2.11.24. Lučna brana Grančarevo - višestruki stijenski ekstenzometar,

lijeva obala, kota 316
Višestruki stijenski dugački deftektometar je posebno konstruiran uredaj za

mjerenje poprečnih deformacija na većem broju mjernih mjesta u bušotini i
daljnskim prijenosom mjernih podataka. Poznata su tri tipa ovog instrumenta:
deflektometar sa savitljivim čeličnim štapovima i mjernim vrpcama, deflektometar s
induktivnim detektorom pokreta i deflektometar s promjenom kuta nagiba.
a) Deflektometar sa savitljivim čeličnim štapovima i mjernim vrpcama:
čelični štap određene dužine na jednoj mjernoj točki čvrsto je
upet, a na susjednim zglobno. Savijanje štapa izaziva deformacije
mjernih vrpca, koje se registriraju na mjernom instrumentu. Prvi
ovakav instrument ugrađen je na lučnoj brani Vaiont.
b) Deflektometar s promjenom kuta nagiba: dva štapa kuglasto su
spojena na specijalni umetak u kojem se nalaze dva feromagneta
između dva bezdodirna detektora pokreta. Promjena razmaka
između detektora pokreta i feromagneta izaziva promjenu
induktiviteta, koja uzrokuje otklon na skali specijalnog instrumenta.

11. Promatranje hrana 455
Slika 2.11.25 Višestruki

stijenski dugački
dejlektometrž
~ :7
a) dejlektometar na bazi
promjene dužine .ds.
b) dejlektometar na bazi b i~_~~.~_~.·
promjene kuta a /~
11.4. GEOFIZIČKE METODE PROMATRANJA
Pomaci terena u području pregradnog profila mogu osjetno izmjeniti početne

uVjete fundiranja brane. Ti pomaci mogu biti uvjetovani seizmičkim pokretima
lokalnog i općeg karaktera, konsolidacijom i prilagođavanjem terena novim
uvjetima ravnoteže, kao i deformacijama različitog podrijetla.
Praksa je pokazala da nije lako razlučiti prirodna seizmička djelovanja od
djelovanja brane i akumulacije na dno i bokove šireg područja pregradnog profila.
Seizmički pomaci općeg karaktera makroseizmički zemljotresi - vrlo su važan
faktor koji se uzima u obzir u statičkom i dinamičkom proračunu konstrukcije, ali
se pri projektiranju, građenju i promatranju brana često zanemarivala
mikroseizmička aktivnost u području pregradnog profila i akumulacije. Ta aktivnost
može biti uzrokovana i grubim narušavanjem prirodne ravnoteže uslijed punjenja
i pražnjenja akumulacije, tj. zbog prilagođavanja stjenovitog masiva novim uvjetima
ravnoteže. Tako, na primjer, na brani Vaiont uočena je 22. SVibnja 1960. pojačana
mikroseizmička aktivnost u području katastrofalnog klizišta na lijevoj obali.
Komponente
E-W N-S Vertikalna
Slika 2.11.26. Seizmogram stanice Važont

l. dijagram udaljnog zemljotresa. 2. udar u terenu s epicentrom 2.5 km od brane
u smjeru E 10° S (u području katastrofalnog klizišta)

Promatranja su pokazala da ovi mali potresi imaju različito djelovanje, zavisno
od njihova epicentra. Ako se epicentar nalazi u akumuladji, oscilacije se brzo
prigušuju. Naprotiv, ako se epicentar nalazi u blizini pregradnog profila, i ako se
javi duga serija brzih oscilacija, njih preuzimaju i eventualno pojačavaju vertikalni
elementi lučnih brana. Ove oscilacije mogu izazvati u tijelu brane i u temeljima
male pukotine koje daju povoda daljnjim degradacijama, koje utječu na sigurnost
hidrotehničke građevine i akumulacije.
Za promatranje mikroseizmičke aktivnosti postavljaju se specijalni

kratkoperiodični seizmografi velike osjetljivosti, koji registriraju tri komponente
translacijskog pomaka u koordinatnom sustavu x, y i z: jednu vertikalnu (z) i dvije
horizontalne (x.y). Jedna horizontala komponenta mora biti orijentirana prema
sjeveru N (azimut).
Geofizičkim promatranjem utvrđeno
je takoder da translacijska gibanja izazvana
mikroseizmičkom aktivnočću redovito prate ondulatorna gibanja i inklinacije. Ti
se pokreti registriraju specijalnim instrumentima - fotoklinografi.
Fotoklinografske stanice na brani Vaiont ustanovile su značajne pokrete rotacije
bokova tijekom iskopa temelja brane. Lijevi oslonac temelja kretao se pretežno
uzvodno, a desni pretežno nizvodno. Periodi znatnog nemira smjenjivali su se s
periodima relativnog zatišja. Ti fenomeni poremećaja slabili su postupno s
napredovanjem betonskih radova na brani.
Razmjera. za. r<rt:a.cUu.
Za kontrolu prirodnih seizmičkih

udara na pregradnim profilima,
ovisno o seizmogenim karakteri-
stikama područja, o tipu i
karakteristikama brane, moraju biti
formirane lokalne seizmološke
stanice i instalirani seizmografi
(strong motion) i akcelerografi.
Suvremene seizmološke stanice
opremljene su instrumentima s
analognom i digitalnom registracijom.
Akcelerografi se raspoređuju
također na pogodno odabranim
točkama na tijelu ili u tijelu brane.
Akcelerografi bilježe ubrzanje
određene vrijednosti i obično
imaju "čekajući" režim.
Slika 2.ll.27. Kutni pomaci bokova brane
Vaiont za vrijeme iskopa. lipanj 1959.

11.5. SPECIJALNE FIZIČKE METODE PROMATRANJA
Ispitivanja elastičnih osobina brdske mase u temeljima brana ukazala su na

degradaciju elastičnih karakteristika stijene tijekom vremena. Objašnjenje to; pojavi
nalazi se u pretpostavci da je ona uvjetovana povećanom poroznošću stijene.
Naime, punjenjem akumulacije narušavaju se postojeći prirodni uvjeti ravnoteže,
što se očituje u malim lomovima u stijeni s bezbroj sitnih pukotina koje povećavaju
mikroporoznost. To je naročito izraženo na profilu gdje je brana fundirana. Treba
istaći da postoje razna objašnjenja za tu pojavu.
Na brani Pieve di Cadore u Italiji, dinamički modul elastičnosti - Edyn prije

akumulacije Jmao je srednju vrijednost 48 000 MN/m2 , a nakon prvog punjenja
33000 MN/m 2 .
Brzina s kojom se taj proces degradacije razvija utječe na sigurnost i stabilnost
hidrotehničke građevine. Praćenje procesa može ukazati na eventualne anomalije
koje se u podzemlju temelja razvijaju.
Za ispitivanja elastičnih osobina brdskog masiva, u tijeku korištenja akumulacije,
pretežno se koriste seizmičke metode istraživanja.
Ispitivanje elastičnih osobina betona ugrađenog u tijelo brane je u stvari kontrola
sposobnosti betona da se deformira. Od tih osobina zavisi kompaktnost betona,
njegova otpornost prema degradaciji i prema prodiranju vode, njegova sposobnost
da podnosi utjecaj leda i temperaturne promjene, opterećenje itd. Modul elastičnosti
služi također za proračun i kontrolu naprezanja posredstvom izmjerenih deformacija
u brani ..
Proračun naprezanja u betonskoj brani predstavlja težak i kompleksan problem,
jer lokalno mjerenje pojedinačnih ili ukupnih deformacija (varijacija dužine) jedno
je od najosjetljivijih mjerenja, kako zbog rada veličine deformacija tako i zbog
osjetljivosti instrumenata koji se upotrebljavajU i parazitskih utjecaja na njih; osim
toga proračun napona nalazi se pod utjecajem mnogih nepoznatih faktora koji se
kriju u određivanju vrijednosti modula elastičnosti.
Ispitivanja betona na izgrađenim branama pokazala su da sa starošću betona
opada vrijednost modula elastičnosti. Stabilizacija tih vrijednosti nastaje nakon
praktično dugog perioda od nekoliko godina. Opadanje modula elastičnosti
objašnjava se teorijom deformacija betona pod trajnim naprezanjem, odnosno
kompleksnim elasto-visko-plastičnim reološkim modelom CHookov i Binghamov
model serijski vezani) i označava starenje brane, kao hidrotehničke građeVine
koja je s jedne strane izložena permanentnoj vlazi, a s druge strane vanjskim
ambijentalnim i temperaturnim utjecajima. U SAD-u razlikuju trenutni i trajni modul
elastičnosti (primjer: trenutni 34500, trajni 20700 MN/m 2; prema istoj literaturi
utjecaj elasto - plasto - viskoznih činilaca kreće se u granicama 60 % - 70 %
trenutne vrijednosti modula elastičnosti.

458 IL Brane
Graditelji brana suočili su se s problemom realnog modula elastičnosti

ugradenog betona već pri prvim pokušajima da interpretiraju rezultate izmjerenih
deformacija korištenjem ugradenih ekstenzometara. Na lučnoj brani Osiglietta
0937. 1939.) prvi put je primijenjena metoda prof. Obertija za kontrolu razvoja
deformacija tijekom vremena pod opterećenjem u realnim uvjetima (metoda
probnih gredica u kontrolnoj galeriji brane).
Dinamički modul elastičnosti u brani može se kontrolirati tijekom vremena
dinamičkim impulsnim metodama. Za interpretaciju statičkih vrijednosti modula
elastičnosti potrebna su korelativna ispitivanja statičkih vrijednosti korištenjem
metode ugrađenih malih tlačnih jastuka i ekstenzometara (vidi L dio - poglavlje
2.4) ili ispitivanjem probnih tijela koja su naknadno izvađena iz brane.
Sonične metode istraživanja, kao i impulsne dinamičke metode, danas
omogućuju primjenu kompjutorizirane tomografije u interpretaciji rezultata
istraživanja (vidi L dio - poglavlje 2.3).
11.6. METEOROLOŠKA I DRUGA MJERENJA
Ta mjerenja obuhvaćaju registraciju svih podataka koji su neophodni za

interpretaciju rezultata promatranja kao što su: temperatura zraka i vode, padaline,
vlažnost, atmosferski pritisak, isparavanje, insolacija, vjetrovi i valovi u akumulaciji.
Od posebnog je značaja kontinuirana registracija razine vode u akumulaciji s
daljinskim prijenosom izmjerenih vrijednosti.
Kontrola razine vode u pijezometarskim bušotinama, koliČine, taloga i boje
vode na drenažnim bušotinama služi, među ostalim, i za ocjenu efikasnosti
injekcijske zavjese.
Suvremena promatranja su usmjerena i u pravcu registriranja akustičnih emisija
u tijelu brane i temeljima. Zvuk prati deformacije u području loma. Često puta
zvuk ima visoku frekvenciju i nije osjetljiv za uho. Uz činjenicu da je zvuk registriran
apsolutna dijagnostika nije još moguća.
11.7. GEODETSKE METODE PROMATRANJA
Geodetskim metodama promatranja određuju se prostorne pozicije kontroliranih

točaka na brani, na terenu nizvodno i uzvodno od pregradnog profila, odnosno
u bližoj i daljoj okolini brane.
Geodetske metode promatranja izvode se prije građevinskog zahvata, u tijeku
izgradnje i u tijeku korištenja brane i akumulacije. Mjerenja se izvode u različitim
fazama izgradnje i uvjetima pogona. Mjerenja se izvode periodično u određenim
vremenskim intervalima (na primjer u vlažnom i sušnom periodu) i kod određenih
razina vode u akumulacijL

,
Za svaku kontrolnu točku moraju se odrediti prostorne koordinate x, y i z: u
horizontalnoj ravnini koordinate x i y, a po visini koordinata z.
Horizontalna pozicija kontrolnih točaka odreduje se bilo trigonometrijskim
presjecanjem naprijed ili metodom aliniranja (kutno ili linijsko). Visinske razlike
određuju se preciznim geometrijskim nivelmanom ili trigonometrijskim nivelmanom
na točkama nepristupačnim za geometrijsko niveliranje.
Projekt brane mora obuhvatiti i projekt lokalne mikrotrigonometrijske mreže,
koja mora odgovarati potrebama izvođenja radova i geodetskoj metodi promatranja.
Fiksna baza mikrotrigonometrijske mreže, odakle se opažaju kontrolne točke na
brani, mora biti vezana za orijentacijske točke makrotrigonometrijske mreže. Za
stupove te mreže uvjet je da su stabilni i da nisu pod utjecajem sila koje se
prenose branom i akumuliranom vodom.
LopaicT)je
Slika 2.11.28. Fiksna baza mikrotrigonometrijske mreže i razlika opažanja
Metoda aliniranja kutna ili linijska (vidi brana Grančarevo slika 2.11.31.), vrlo
je efikasna kod brana čija je kruna u pravcu. Kod zakrivljenih kruna, kao što su
lučne brane, može se kontrolirati relativno mali broj točaka.
Slika 2.11.29. Kutno aliniranje
Kontrolne točke na brani raspoređuju se na nizvodnom licu i kruni brane.

Raspored točaka mora biti usklađen s drugim metodama promatranja.

~ ~
Slika 2.11.30. Geodetske metode promatranja
aj mikrotrigonometrijska mreža i kutno aliniranje, b) precizni geometrijski
nivelman i linijsko aliniranje
S obzirom na mogućnost pomicanja samih stupova za opažanje u

mikrotrigonometrijskoj mreži, moraju se predvidjeti postupci kako bi se mogli
odrediti i njihovi vlastiti pomaci, koji se moraju imati u vidu pri obradi opažanja
pomicanja kontrolnih točaka na brani i okolini. Kod toga s posebnom pozornošću
mora se izvršiti stabilizacija stupova za opažanje,
Na tijelo brane postavljaju se posebno označene vizurne marke i "čepovi" za
centriranje signalne značke ili instrumenta.
Služba promatranja
Promatranje brane se osniva na glavnom projektu koji obuhvaća sva teorijska
razmatranja na osnovi statičkog i dinamičkog proračuna brane, model ski h
ispitivanja i terenskih istraživanja. Projektom moraju biti odredeni: vrijednosti
koje moraju biti kontrolirane, broj kontroliranih i položaj mjernih mjesta, izbor i
raspored instrumenata.
Za ocjenu realnog ponašanja brane promatranje mora biti kontinuirano u
različitimuvjetima pogona. Služba promatranja odgovorna je za realizaciju programa
promatranja. Ona vodi odgovarajuće dnevnike, grafikone i obavlja prvu obradu
prikupljenih podataka, Za potrebe službe promatranja obično se gradi posebna
stanica za promatranje. U stanici su centralizirana daljinska telemetrijska i ostala
mjerenja. Korištenjem kompjutorske tehnologije u stanici mogu biti centralizirana
promatranja za veći broj brana, pogotovo ako se nalaze na istom vodotoku.

\
\i
\
\
\
\
Slika 2.11.31. Brana Grančarevo. aksonometrijski jzgled brane s rasporedom

instrumenta za promatranje

12. TEHNIČKA DIJAGNOSTIKA
HIDROTEHNIČKIH GRAĐEVINA
Tehnička dijagnostika kao posebna stručna i znanstvena disciplina razvijala se

usporedo s promatranjem i povećanom potrebom za sigurnost sve smjelijih
hidrotehničkih građevina, i s ciljem da se osigura njihovo dugoročno besprijekorno
funkcioniranje. U području visokih brana tehnička dijagnostika dostigla je visoki
stupanj razvitka.
Pod djelovanjem prirodnih i umjetnih, vanjskih i unutarnjih sila, kao i utjecajem
faktora vrijeme, u stalnoj su promjeni projektne i početne karakteristike svake
brane. Podake prikupljene promatranjem treba obraditi, izvršiti njihovu
interpretaciju i ocijeniti stanje i sigurnost konstrukcije.
Praksa je pokazala da realno ponašanje konstrukcije brane i temelja odstupa,
u velikom broju slučajeva, od projektom predviđenih vrijednosti. Zbog toga je
nužno uspostaviti novi model ponašanja koji može biti deterministički ili statistički.
Na osnovi tih modela određuju se granice tolerancije prihvatljive za sigurnost
brane. Kod statističkog modela pretpostavlja se Gaussov zakon vjerojatnosti,
odnosno zakon normalne razdiobe slučajne varijable.
Tok postupaka kod determinističkoga i statističkog modela interpretacije
ponašanja, i kontrole sigurnosti brane prikazani su grafički.
Potrebno je istaknuti značaj projektne organizacije za ocjenu težine registriranih
podataka. Međutim, u inozemstvu sve veći značaj se daje ekspertnim timovima,
koji su formirani odlukom državnih organa.
U ovisnosti od veličine odstupanja od izmjerenih, obrađenih, interpretiranih i
toleratno prihvatljivih podataka ocjenjuje se stupanj opasnosti, koji se klasificira
kao:
incident, slučajne pojave na brani koje ne ugrožavaju Sigurnost i
funkcionalnost, ali koje moraju biti sanirane i uklonjene, jer u
protivnom mogu uzrokovati progresivan razvoj oštećenja i uvjetovati
lošije eksploatacijske pokazatelje hidrotehničke građevine;
havarija, progresivan razvoj nepovoljnih pojava, koje na vrijeme nisu
uočene i otklonjene, ili su se iznenadno pojavile, i koje uvjetuju
prisilno pražnjenje akumulacije kako bi se objekt sačuvao od rušenja
i izbjegle ljudske žrtve i materijalne štete u nizvodnom području;
katastrofa, slom konstrukcije kao poslijedica nepoduzimanja mjera u
slučaju pojava koje su determinirane kao havarija ili zbog iznenadnih
i nepredvidivih okolnosti, koji je praćen velikim materijalnim štetama;

12. Tehnička dijagnostika hidrotehničkih građevina 463
elementarna nacionalna nesreća, slom konstrukcije koji je uzrokovao

ljudske žrtve i teške materijalne posljedice, koje utječu na gospodarstvo
regije i države.
Događaji u svijetu velikih brana su ukazali da je najkritičnije prvo opterećenje

brane do normalne kote uspora. Zato je uputno postupno punjenje akumulacije, .,
u nekoliko sukcesivnih hidroloških ciklusa. Broj ciklusa ovisi o karakteristikama
brane, uvjetima temeljenja, volumena akumulacije i naseljenosti nizvodnog područja.
Havarije na većini nasutih brana registrirane su u prvih pet godina eksploatacije.
INTERPRETACQA IZMJERENm IOBRAĐENm PODATAKA

STATISTIČKI MODEL
IZMJERENE VRIJEDNOSTI IZMJERENE VRIJEDNOSTI

UZROKA POSLJEDICA
9(0, HCt), P(tL o(t), Q(t), pCtL
STATISTIČKI MODEL
O - f(9,H)
Q - f(H,P)
P - f(H,P)
UZROCI:
t vrijeme
9 - temperatura
H razina vode u akumulaciji
P - oborine (kiša)
itd.
POSLJEDICE:
O deformacija
Q filtra cija (litre)
p potpritisak (uzgon)
itd.

464 IL Brane
DETERMINISTIČKI MODEL
PONAŠANJE KONSTRUKCIJE
UTVRĐENO PROMATRANJEM
DETERMINISTIČKI
MODEL
~ = feS,H), ... , ...
PROGNOZIRANI
MODEL
~. = f(S,H), ... , ...

12. Tehnička dijagnostika hidrotehničkih građevina 465
DIJAGRAM POSTUPKA KONTROLE SIGURNOSTI BRANE
ČINIOCI
KOREKCIJA
FIZIČKIH
VRIJEDNOSTI - Eu
ISTRAŽIVANJE
RAZLOGA ZA
DISKREP ANClJU

Bibliografija
Autori:
Adamovič, A.N., Koltunov, D.V., Injektiranje podloga hidrotehničkih objekata,
Građevinska knjiga, Beograd, 1957.
Agroshin, LL, Dmitrijev, G.T., Pikalov, F.I., Hidraulika, Tehnička knjiga, Zagreb,
1969.
Aranđelović, D., Geophysic in Civil Engineering, Zavod za geološka i geofizička
istraživanja, Beograd, 1969.
Aranđe1ović, D., Geofizika na karstu, Zavod za geološka i geofizička Beograd,
1976.
Averkin, A.G., Akulov, L.G., Naturnie is!edovanija gidrotehničeskih sooruženij,
Izdate1stvo Energija, Moskva, 1966.
Bagdasarov, G.L, Davidov, S.A., Vyrivnie raboti v gidrotehničeskim stroite1stve,
Energia, Moskva, 1969.
Barton, N., Lien, R, Lunde, )., Engineering Classification of Rock Masses for
the Design of Tunne1 Support, Rock Mechanics, Vol. 6., no. 4., 1974.
Barton, N., Recent Experiences with Q System of Tunnel Support, Proceedings,
Symposium Rock Engineering, vol. 1., Johannesburg, A.A. Balkema, 1976.
Bell, F.G., Engineering Geology and Geotechnics, Newnes - Butterworths,
Sydney, 1980.
Bellier, MJ., La barrage de Malpasset, Travaux, Juillet, 1967.
Berchten, A.R., Repair of the Zeuzier arch dam in Switzerland, Q 57., R 40.,
15th Congress, ICOLD, Lausanne, 1985.
Bernaix, J., Etude geotechnique de la roche de Malpasset, Dunod, Paris, 1967.
Bićanić, N., Szavits - Nossan, A., Interakcija tla i građevine pri dinamičkim
opterećenjima, Gl - FGZ, Zagreb, 1981.

468 Bibliografija
Bieniawski, Z.T., Engineering Classification of Jointed Rock Masses, Transactions

S. Africa lnstn. Civil Engineers, Vo!. 15., no. 12., 1973.
Bieniawski, Z.T., Geomechanical Classification of Rock Masses and its
Application in Tunneling, Proceedings of Third International Congress of rock
Mechanics, ISRM, Denver, Volume ll. A, 1974.
Bieniawski, Z.T., The Geomechanics classification in Rock Engineering
Applications, The Pennsylvania State University
Bingham, E. Fluidity and plasticity, 1922.
Bojanić, D., Čatlak, Z., Barčot, D., Hidrotehnički tunel Mravinački potok u
Solinu, Građevinar, br. 3, Zagreb, 1997.
Borovog, A.A., Proektirovanie i stroitelstvo bolših plotin, Energetičeskoe
izdateistvo, Moskva, 1965.
Borovog, A.A., Tehničeskie progress v proektirovanii i stroite!stve visokih
plotin, Energija, Moskva, 1976.
Borovog, A.A:, Proektirovanie i stroitelstvo bolših plotin, Protifiltracionie
ustrojstva i kreplenie otkosov gruntovih plotin, Vipusk 4., Energoizdat, Moskva,
1982. .
Borovog, A.A., Proektirovanie i stroite!stvo bolših plotin, Filtracionie isledovanie
plotin i osnovan ii, Energoizdat, Moskva 1981.
Bortolan, G., Peron, M., Multi stage pomp turbines for Chiotas end Edolo,
Water Power and Dam Construction, No. 9., September 1982.
Božović, A., Foundation treatment for control of seapage, General report,
Question 58, ICOLD, Lausanne, 1985.
Bowen, R, Grouting in engineering practice, Applied Science Publishers,
London, 1975.
Bowles, J.E., Foundation analysis and Design, Mc Graw - Hill Book Company,
New York, 1961.
Brater, E.F., King, RW., Handbook of Hydraulics, sixth edition, Mc Graw
Hill Book Company, New York, 1976.
Brčić, v., Dinamika konstrukcija, Naučna knjiga, Beograd, 1970.
Buličev, N.S., Mehanika podzemnij sooruženij, Nedra, Moskva, 1982.
Bureau of Reclamation, US., Safety Evaluation of Existing Dams, Denver, 1983.
Camberfor, H., Reconnaissance des 50ls et foundations spe<tciales, Eyrolles
editeur, Paris, 1963.
Castelli, - Guidi, C. Mechanica del terreno, fondazioni, opere in terra, Hoepli,
Milano, 1957.
Contesini, F. Dighe e Traverse, Progeto e costruzione, Librerio Editrice
Politecnico, Milano, 1953.
Coyne A., Rousselier, M., Brane i postrojenja za iskorišćenje vodnih snaga,
Građevinska knjiga, 1956.
W.P., Justin, J.D., Hydroelectric Handbook, John Wiley and Sons,
New - York, 1955.
Čertausov, M.D. Gidravlika, Specijalnij kurs, Gosenergoizdat, Moskva, 1957.
Čugajev, R., Gidravlika, Energoizdat, Leningrad, 1982.

Bibliografija 469
Čugajev, R., Gidrotehničeskie sooruženija, Gluhie plotini, Agropromizdat,

Moskva, 1985.
Čugajev, R., Gidrotehničeskie sooruženija, Vodoslivnie plotini, Agropromizdat
1985.
Costet, J., SangIerat, G., Cours pratique de mechanique des sols; Dunod, Paris,
1975.
Davis, ev., Handbook of Applied Hydraulics, Mc Graw Hill Book Company,
New York, 1952.
Desio, A., Geologia applicata alla ingeneria, Hoepli, Milano, 1949.
Desimon, V. Costruzione delle gallerie, Editore Hoepli, Milano, 1953.
Dibiagio, E., Myrwo 1\ , F., Instrumentation techniques and equipment used to
monitor the performance of Norwegian embankment dames, Q 56., R 62. 15th
Congress; ICOLD, Lausanne 1985.
Dnežinin, NJ., Metod e1ektrodinamičeskih analogij i ego primennie pri
isledovanij filtracij, E nergotičeskie izdaltelstvo, Moskva, 1956.
Dubas, P. Galeries blindees haute pression hydraulique, Leysin, 1953.
Dujmić, D., Inžinjerska geologija i geofiZika i njihova uloga useizmičkom
zoniranju, Separat, Seminar "Potresno građevinrastvo" Zagreb, veljača 1985.
Eccher, L., Siegenthaier, A., Spilway aeration of the San Roque project, Water
Power and Dam Construction, No.9., September 1982.
Ejdelman, Sj., Naturnie issledovanija betonnih gidrotehničeskih sooruženij,
.Gosenrgoizdat, Moskva, 1960.
- Eccher, L., Siegenthaier, A., Spil\way aeration of the San Roque project, Water
Power and Dam Construction, September, 1982.
Elevatorski, E.A., Hydraulic Energy Dissipators, Mc Graw Book Company, New
York, 1959.
Eristov, V,S., Aročnoe plotinostroenie, Izdatelstvo Energija, Moskva, 1965,
Etinberg, I.E., Rauhman, B.S., Gidrodinamika gidrauličeskih turbin,
Mašinostrenie, Leningrad, 1978.
FALCK, Acciaierie e Ferriere Lombarde, Centrali e dighe degli impianti
id roe lettricci , Milano
Fanelli, M., Giuseppetti, G., Safety monitoring of concrete dams, Water Power
and Dam construction, No.1l., November 1982.
Farshad, M" History of Engineering in Iran, Tehran, 1985.
Fitzpartick, M.D., Barnett, R.H., lnstumenting Australia's Cethana Dam, Water
Power and Dam Construction, No,ll., November 1982,
Froutinius, ).S" Vode i vodovodi grada Rima (prevod s latinskog. Lopac, MJ,
Zavod za hidrotehniku, Građevinskog fakulteta Sarajevo, 1972.
Fumagal1i, E. Statical and Geomechanical Models, Springer Verlag, Wien, 1973,
Garbrecht, G" Histirische Talsperren, Verlag R. Wittwer, Stuttgart, 1987,
Ghirardi, A., Castagnetta, V. i dL, Le struture bituminose nelle opere idrauliche
di ritenuta, ICOLD, Comitato Nazionale Italiano, Roma, 1978.
Gicot, H., Barrages en Suisse, Swiss National Committee on Large Dams,
Lausanne, 1960,

470 Bibliografija
GiIluly, ]., Waters, A.e. Woodford, A.O., Principles of Geology, W.H. Freeman
and Company, San Francisco, 1975.
Godfrey, P.E.R., Theoretical Elasticity and Plasticity for Engineers, Thames
and Hudson, London, 1969.
Golze<t:, A.R., Handbook of Dam Engineering, Van Nostrand Reinhold Company,
New York, 1975.
Gotovac, B., Analiza ravninskog problema u elastičnom i hidrodinamičkom
poroznom madiju, Magistarski rad, Fakultet građevinskih znanosti, Zagreb,
1982.
Graf, H.W., Hydraulics of Reservoir Sedimentation, Ecole polytechnique
Ge'ne'rale, Lausanne, 1984.
Grčić, L, Hidromehanička oprema objekata, Građevinski fakultet, Zagreb, 1970.
Grishin, M.M., Hydraulic Structures, Vol. 1 and VoL 2, Mir Publishers, Moscow,
1982.
Grujić, N., Ispitivanje dinamičkih karakteristika elastičnosti potresa i vibracija
primjenom geofizičkih metoda, Savjetovanje o primjenjenoj geofizici, Beograd,
travanj 1961.
Gygli, F., Barrage de la Grande Dixence, Librairie Marguerat, Lausanne, 1961-
Hansen, D.K:, Reinhadt, G.W., Roller Compacted Concrete Dams, Mc Graw
Hill, New - York, 1991-
Hentze, J., Wasserbau, teil L, teil IL, Verlag Teubner, Leipzig, 1942.
Herald, L., Bassins d' accumulation des Alpes, Waser und Enrgiewirtschaf
(nume<t:r s pe<t:-c ia!) , 1970.
Hoek, E., Brown, E.T., Empirical Strength Criterion for Rock Masses, Journal
of the Geotechnical Engineering Division, September 1980.
Hoek, E., Rock Foundation for Dams and Underground Structures, University
of Toronto, Geotechnical and Hydraulic Engineering Department, 1989.
Hoek, E., Brown, E.T., The Hoek - Brown Failure Criterion - a, 1988 update.
University of Toronto - Canada, University of Queensland - Australia,
Hoek, E., Kaiser, P.K., Bawden, W.F., Support of Underground Excavation in
Hard Rock, A.A. Balkema, Rotterdam, 1995.
Houk, LE., Savage, ].L., Trial Load Method Analyzing Arch Dams, Bureau of
Reclamation, Denver 1938.
Housner, G.W., Scott, R.F., Earthquake considerations in dam design, Water
Power and Dam Construction, July 1979.
Hoeg, K., Asphaltic concrete cores for embankment dams, Norvegian
Geotechnical Institute, Oslo, 1993.
,
Hruppa, I.F., Ivanov, VJ. Gidrotehničeskie sooružrnija i se1skohoz;astvennaja
,.11
malioracija, KOLOS, Moskava, 1883.
Hudec, M., Frigić, L., Analiza odvala kod podzemnih iskopa, Građevinar, br II
4., Zagreb, 1989.
Iljušin, V.F., Dubinčik, E.L, Visokonapornie podzemnie vodosbrosi,
Energoatomizdat, Moskva 1983.
Ivanov, N.M., Sovremenie problemi mehaniki skalnih porod venergetičeskom
stroitelstve, Energoatomizdat, Moskva, 1986.

Bibliografija 471
Ivanov, P.L., Uplotenie nesvjaznih gruntov vyrivami, Iydatelstvo literaturi po

stroitelstvu, Leningrad, 1967.
Izvestija Tbilisskoga naučno issledovatelskoga Instituta, Sooruženij i
gidroenergetiki, tom3., Moskva, 1961.
Izvestija VNIG, Rabota betonnih plotin i podzemnih gidrotehničeskih sooruženij
sovmestno so skalnim osnovaniem, Sbornih naučnih trudov, Leningrad, 1983.
Izvestija VNIG, dinamika i seismostojkost energetičeskih sooruženij, Sbornih
naučnih trudov, Leningrad, 1983.
Jacobsen, B.S., Stresses in Thick Arches of Dams, Transactions ASCE, Vo!. 90,
1927.
Jakosky, J., Geofizička istraŽivanja, Minerva, Subotica, 1963.
- Janković, M., Inženjerska geodezija III, Udžbenici sveučilišta u Zagrebu, 1980.
Jansen, R.B" Advanced Dam Engineering for Design, Construction and
Rehabilitation, Von Nostrand Reinhold, New York 1989,
Japanese National Committee on Large Dams, Dams in Japan, No,9, Tokyo,
1982,
Jappelli, A., Pellegrino, A, i dL, Materiali impiegati per la costruzione di dighe
in terra e in pietrame in Italia, ICOLD, Com it ato Nazionale Italiano, Roma,
1981
Jokanović, O, Brane, skripta - postdiplomski studij, Građevinski fakultet -
Sarajevo, 1968.
Joshi, C.S., Optimum profiles of gravity dams, water Power and dam
construction, No,9., September 1982,
Jumikis, A.R., Rock Mechanics, Trans Tech Publications, Rockporl, 1979,
KarlvelišviIi, N,A" Dinamika napornih truboprovodov Energija, Moskva, 1979,
Khosla, A.N" Design of Weirs on permeable Foundations, Simpia, 1936.
Kikuchi, K., Saito, K" Kusunoki, K,L, Geotechnically integrated evaluation on
the stability of dam foundation rocks, ICOLD, 14. Congress, Q, 53. R.4, Rio de
Janeiro, 1982,
Kiselev, P,G., Spravočnik po gidrauličeskim rasčelam, Energetičeskoe
izdatelstvo, Moskva, 1961.
Knoll, P" Induced Seismicity, A.A, Balkema, Rotterdam, 1992.
Kollbrunner, C.F., Hajdin, N., Beitrag zur Berechnung von Stauwehrklappen,
Verlag Leemann, Zurich, 1961,
Konstrenčić, Z" Teorija elastičnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1982.
Konya, CJ., Surface Blast Design, Prentice Hall Intrnational, London, 1990.
Korenustov, A.V., Vzrivnaja tehnika v stroiteljstve i melioracij, Nedra, Moskva,
1980.
Kostić, V,, Stevanović, S., Fundiranje, ŠIP, Beograd, 1975,
Kovari, K., Amstad, C, Field Measurements in Geomechnics, Fundamentals of
Deformation Measurement, International Symposium on Field Measurements
in Geomechanics, Zurich, 1983.
Krasnikov, N.D., Sejsmostojkost gidrotehničeskih sooruženij, Energoizdat,
Moskva, 1981.

472 Bibliog,afija
Kujundžić, B., Milovanović, D., Uticaj zemljotresa na brane, hidrotehnički institut

"J;Ć:" Sopštenja brA., Beograd, 1956.
Kujundžić, B., Građevinski kalendar, SGIT, Beograd, 1977.
Lalić, R., Sanacija izlazne građevine temeljnog ispusta HE Peruća, Kongres
društva građevinskih konstruktera Hrvatske, Brijuni, 1995.
Langefors, U., Kihlstr6m, B., Rock Blasting, Stochlom, 1959.
Langley, R., Practical Statistic, Dover Publications, New York, 1971-
Laško, LI, i dr., Rasčet filtacij v zone gidrosooruženij, Budivelnik, Kiev, 1980.
Lather, V.M., Sejsmostojkost gruntovih plotin, Nauka, Moskva, 1986.
Latišenkov, A.M., Ljubačev, VJ., Hidraulika, Naučna knjiga, Beograd 1950.
Leliavsky, S., Irrigation Engineering, Canals and Barages, Chapman and Hall,
London, 1979.
Letourneur, J, Michel, R., Geologie du Geenie Civil, Librairie Armand Colin,
Paris 1971-
Lipkind, V.N., Betonnie plotin gidroelktrostandj, Gosenergoizdat, Moskva, 1956.
Locher, H.G., Practical use of probabilistic methods for uplift problem,
Terrexpert, Berne, 1984.
Locher, H.G., The practical use of probabilistic methods with stability analyses
in geotechnics, Terrexpert, Berne, 1983
Lombardi, J., Les barrages en voute minee, Lousanna, 1955.
Lugeon, M., Barrages et Geologie, Poligrafico Pedrazzini, Locarno, 1979.
Luković, M., Inženjecska geologija, Tehnička velika škola, Beograd, 1950.
Lyca, F.H., Mc Gregpr, W., Funas Hydo - electric Scheme, Brazil, Closure of
Diversion Tunnels, The Institute of Civil Engineers, London 1967.
Marčuk, A.N., Statičeskaja rabota betonih plotin, Energoizdat, Moskva, 1983.
Marković, O., Sidrenje stijenskih masa, Institut J. Ćerni, Beograd 1978.
Marković, O., Prijedlog smjernica istraŽivanja potrebnih za projektiranje, građenje
i eksploataciju hidrotehničkih objekata, JDVB, Stručni odbor za fundiranje
visokih brana i podzemne radove, 1978.
Marz, M., Barrages - voutes, Historique, Accidents et Incidents, Dunod, Paris,
1968.
Maslov, H.H., Složeno fundiranje, Građevinska knjiga, Beograd, 1971-
Mermel, T.W., Register of Dams in the United States, Mc Graw Hill Book
Company, New York, 1958.
Melentev, V.A., Pesčanie i gravelistie grunti namivnih plotin, Gosenergoizdat,
Moskva, 1960.
Mijatović, B. Hydrogeology of Dinaric Karst, komitet za hidrogeologiju i
inženjersku geologiju, Beograd, 1983.
Mikulec, S., Mitrinović, M., Izgradnja zagata za branu Gorica, Simpozij o
izgradnji, Trebišnjica - Hidroenergetski sistem, Trebinje, 1965.
Miladinović, Ž., Temperaturni utjecaji u masivnom betonu, Institut za ispitivanje
marerijala. R.Srbije, Beograd, 1972.
Milanović, P., Hidrogeologija karsta i metode istraživanja, HE na Trebišnjici,
1979.

Bibliografija 473
Milanović, P. Karst Hydrogeology, Water Resources Publications, Littleton,

Colorado, 1981.
Milanović, 8., Primjena električnih metoda pri hidrogeološkim istraživanjima
na području karsta, Savjetovanje o primjenjenoj geofizici, Beograd, travanj
196L
Miljanović, T. Osiguranje iskopa tunela u mekim sredinama, Univerzitetska
riječ, Nikšić, 1988.
Milošević, Lj., Primjena geofizičkih metoda pri rješavanju problema inženjerske
geologije, Savjetovanje o primjenjenoj geofizici, Beograd, travanj 196L
Ministero dei Lavori Publici, Regolamento per la compilazione dei progetti,
costruzione, e l<tesercizio delle dighe di ritenuta, Roma, 1932.
Muller, L, Der Felsbau, 1. Teil. Ferdinand Enke Verlag, Stuttgard, 1963.
- Muller, L., Principles in the Field of Geomechanics, Springer Verlag, Wien,
1964.
Muller, L., Acute Problems of Geomechanics and Their Theoretical Applications,
Springer Verlag, Wien, 1968.
Nadal, A., Theory of Flow and Fracture of Solids, Mc Graw - Hill Book company,
New York, 1963.
Naučno issledovanij innstitut gidrotehniki, Trudi koordinacionnih saveščanij
po gidrotehnike, Izdatelstvo Energija, Moskva, 1964.
Neporožnij, P.S., Gidrotehničeskie sooruženija kompleksnih gidrouzlov,
Izdatelstvo Energija, Moskva, 1973.
Nifontov, B.L, Protopopov, D.D. i dL, Podzemnie jadernie vzrivi, Atomizdat,
Moskva, 1965.
Nikiforov, TJ., Problemi inženernoj gelogiji, Inostranoj literaturi; Moskva, 1960.
Nilsen, K.Y., Di Biagio, E., Andersen, A., Norvegian practice in instrument ing
dams, Water Power and Dam Construction, No. 11., November 1982.
Nonveiller, E., Mehanika tla, Temeljenje građeVina, Školska knjiga, Zagreb,
1964.
Nonveiller, E., Nasute brane, projektiranje i građenje; Školska knjiga, Zagreb,
1983.
Nonveiller, E., Injiciranje tla, Školska knjiga, Zagreb, 1989.
Novak, P., Developments in Hydraulic Engineering - 4, Elsevier Applied Science;
London, 1983.
- Oleškovič, L.Y. Oblegčenie betonnie plotin na skalnih gruntah, Izdatelstvo
literaturi po striteljstvu, Moskva, 1968.
Obert, L., Duvall, W.L, Rock Mechanics and Design of Structures in Rock,
John Wiley and sons, New York, 1967.
Obert i, G., The Interconnection Between Concrete Dam and Foundation, ISMES,
Bergamo, 1991.
Oberti, G., Deformazione anelastiche del calcestruzzo della digh di OsigIleta,
Laboratorio Prove Costruzioni e Modelli, Politecnico Milano, 1945.
- Oberti, G., Essais sur mode<tles, ANIDEL, Roma 1961.
Panjukov, P.N., Inženjerska geologija, Građevinska knjiga, Beograd, 1965.

474 Bibliografija
- Pavlović, M., Petričević, M., Lokin, P., Uticaj pukotina i rasjeda na uslove
izgradnje podzemnih objekata, Rudarsko - geološki fakultet, Beograd, 1988.
Paskalov, A.T., Earthquake induced deformations on Earth fill and Rock - fill
dams, Soil Dynamics and Earthquake Engineering, Vol. 4., No. l. pg. 35. 1985.
Paviša T., Mucović, K, PHE Čapljina, dovodni kanal, rijedak hidrotehnički
zahvat i njegova ulogas u razvoJu ovog kraja, časopis Privrednik, br 2., Mostar,
1979.
Pavlić, 1., Statističaka teorija i primjena, Panorama, Zagreb, 1965.
Pemič, A. Modelne raziskave drsnih zapornic na talnih izpustih pregrade Aswan,
Vodogradbeni laboratorij v Ljubljani, Poročilo o strokovnem delu, 1982.
Penman. A.D.M., Kennard, M.F., Long - term monitoring of embankment dams
in Britain, Water Power and Dam Construction, No. ll., November 1982.
Persen, L.U., Rock Dynamics and Geophysical Exploration, Elesevier Scientic
Publishing company, Amsterdam, 1975.
Peterka, AJ., Hydraulic Design of Still ing Basins and Energy Dissipators, Bureau
of Reclamation, U S Department of the Interior, Engineering Monograph, No
25, Seventh Priting, Denver, 1983.
Pokrovskij, G.L, Fedorov, J.S., Vozvedenie gidrotehničeskih zemljanih sooruženij
napravljennim vzrivom, ILPS, Moskva, 1971.
- Pokrovskij, GL, Fedorov, ],S., Dejstvie udara i vzriva v deformirnemih sredah,
Gosudarstveno izdatelstvo po stroitelnim materialam, Moskva, 1957.
Pšeničnik, M., Influence od Aeration on the Operation of Stoplog Guard Gates,
Vodogradbeni laboratorij v Ljubljani, Transactions No. 7., 1973.
Polonskij, G:A:, Mehaničeskoe oborudovanie gidrotehničeskih sooruženij,
Energoizdat, Moskva, 1974
Radić, J., Modeliranje interakcije fluida i konstrukcije, Doktorska disertacija,
Fakultet građevinskih znanosti, Split, 1987.
Rajčević, B., Injektiranje, Građevinska knjiga, Beograd, 1952.
Ricconi, R., Introduzione al metodi di calcolo per elementi finiti; ENEL, Direzione
degli Studi e Ricerche, Roma, 1971,
RoeJ1i, P.E., Prestressed pressure tunnels and surge shafts, active post - tensioned
concrete linings, ISRM Symposium, Aachen, 1982.
Rouse, H., Engineering Hydraulics, Institute of Hydraulics Research, Iowa,
USA, 1949.
Rozanov, N.S., Sudakov, v.v. Puti udeševienija i uskorenija stroiteljstva betonnih
plotin, Enrgoizdat, Moskva, 1981.
Rozanov, N.P., Gidrotehničeskie sooruženija, Stroiizdat, Moskva, 1977.
Rosser, R., Hydraulic im Waserbau, Oldenburg Verlag, Mu nchen, 1981.
Ržanicin, A. R., Teorija puženja materijala, Grđevinska knjiga, Beograd, 1974.
Ruppeneit, K.V., Liberman, J.M. Vvedenie v mehaniku gornjih porod, Naučno
tehničeskoe izdateistvo, Moskva, 1960.
Sahnovski, K.V., Armiranobetonske konstrukcije, I i II dio, Građevinske knjiga,
Beograd, 1954.
P. - Hidrotehničke građevine
Bibliografija 475
Savich, A.), IlUn, M.M., i dr., Long - term geophysical observations on the
Inguri dam rock foundation, International Association of Engineering Geology,
Bulletin, No. 26. -27. 1983.
Savitz - Nossan, A., Geotehnički poblerni u seizmičkim područjima, Seminar"
Potresno građevinarstvo", Zagreb, veljača 1985.
Schnitter, G., Behaviour of Large Swiss Dams, Swiss National Committee on
Large Dams, Berne, 1964
Schoklitsch, A., Der Wasserbau, Il Bd., Wien, 1930.
Seči, K., Greške pri fundiranju, Građevinska knjiga, Beograđ, 1971-
Sextus Julius Frontinius, De Aquis Urbis Romae (prevod M. Lopac, Vode i
vodovodi grada Rima, Zavod za Hidrotehniku, Građevinski fakultet Sarajevo,
Izdanja br. 7., 1972.
Selimović, M., Mehanika tla, Građevinski fakultet, Mostar, 1985.
Selimović, M., Određivanje propusnosti stijenskog masiva u procesu injektiranja,
rijetkim injekcijskim smjesama, Doktorska disertacija, Građevinski fakultet,
Mostar, 1989.
Selimović, M., Studija o uvaljanom betonu, Hidroelektrane na Neretvi, Mostar
1989.
Sergev, B.r. i dr., Mjagkie konstrukcii v gidrotehničeskom stroitelstve, Izdaltestvo
Kolos, Moskva, 1984.
Skladev, M.F. i dr., Propusk rashodov vodi čerez platini i gašenie energii v
nižnem befe, Energoizdat, Moskva, 1981-
Snethlage, J., Scheidenheim R., Rock FiJI Dams, Proceedings of ASCE, 1958.
Smith, N., The Heritage of Spanish Dams, Spanish National Committee on
Large Dams., Madrid, 1970.
Sliskij, S.M., Gidravličeskie rasčeti visokonapornih gidrotehničeskih sooruženij,
Energija, Moskva, 1979.
Sowers, G.B., Introductory, Soil Mechanics and Foundations, Macmillan
Company, New York 1961-
Spagnoletti, S., Un deccenio di oservazioni alla digha di Morasco, Energia
Elettrica No 2, 1960.
Stephenson, D., Rochfil1 in Hydraulic Engineering, Elsevier, Amsterdam, 1979.
Stojić, P., Torbarov, K., Primjena refrakcione seizmičke metode za određivanje
elastičnih osobina stijene na pregradnom mjestu Grančarevo, Građevinar br.8.,
Zagreb, 1958.
Stojić, P., JokanOViĆ, O., Torbarov, K., Istražni radovi i projektiranje lučne
brane Grančarevo, Saopštenja sa V. kongresa JKVB. Beograd, 1960.
Stojić, P., Radović, S., Evakuacija vode za vrijeme građenja HE Grančarevo,
Građevinar, br. 3., Zagreb, 1962.
Stojić, P., Ispitivanje elastičnih osobina betona izvedenih brana, Građevinar br
5., Zagreb, 1962.
Stojić, P., Radović, S., Konstrukcija i obrađa radijainih fuga na lučnim branama,
Saopštenja sa VI. Kongresa JKVB, Opatija, 1963.
P. Stojić, Hidrotehničke građevine

476 Bibliografija
Stojić, p" Einige Betrachtungen betreffend die Meyerhofsche Metode filr die
Berechnung der Tragfahigkeit von Bogenmauerauflagern, Rock Mechanics and
Engineering Geology, SuppL L, Springer Verlag, Wien, 1964,
Stojić, p" Neka razmatranja pri ispitivanju elastičnih karakteristika (deformacija)
stijene in situ, Građevinar br.l., Zagreb, 1966.
Stojić, P., Osmatranje brana, Tehnička enciklopedija, J. Leksikografski zavod,
Svezak II" Zagreb, 1966,
Stojić, P, Bearing Capacity of Abutments and Improvement of Stability on
Grančarevo Dam, ICOLD, IX, International Congress on Large Dams, Istanbul,
Q -32, R -58, 1967,
Stojić, P., Elastične karakteristike stijene na pregradnom profilu Grančarevo,
Građevinar br.5., Zagreb, 1968,
Stojić, P., Miličević, M., Rad preljeva i temeljnih ispustsa na brani Grančarevo
u raznim uvjetima pogona. Saopštenja, VIII. Kongres JKVB, Ohrid 1970,
Stojić, p" Elementi ekonomičnosti kod izvođenja nepropusnih zavjesa u raznim
sredinama, Studija, Građevinski fakultet, Sarajevo, 1970.
Stojić, P., Hidrotehničke konstrukcije i potresi. Seminar "Potresno
Građevinarstvo", Zagreb, veljača 1985.
Stojić, P., Stare brane na području Irana, Građevinar br. 3., Zagreb, 1988,
Stojić, P., Hirotehničke građevine (1., II. i III dio), Autorizirana predavanja,
Građevinski fakultet, Split, 1994.
Stojković, B., Klasifikacija stijenskih masa kao osnova projektiranja tunela,
Građevinar, br. 4. Zagreb, '
StOjković, B., Stabilizacija podzemnih iskopa u tunelogradnji - empirijski pristup,
Znanstveni projekt, IGH - Zagreb, 1991.
Stojković, B., Mirić, N., Primjena integralne metode projektiranja na tunelima
Bekhme Dam projekta, VII. Simp i podzemne radove, Beograd, 1989.ozij za
mehaniku stijena
Šetina, B., Beton otporan na hidrodinamičke utjecaje, Vodogradbeni laboratorij,
Ljubljana, 1989,
Ščalev, D,S" Gidroenergetičeskie ustanovki: Gidroelektrostancii, Nasosnie stancii
i Gidroakumulirujušče elektrostancii Energoizdat, Leningrad, 1981
Terzaghi, K., Peck, R.B., Mehanika tla, I dio, Građevinska knjiga, Novi Sad,
1961.
Terzaghi, K., Teorijska mehanika tla, Građevinska knjiga, Beograd, 1971.
Thomas, H.H" The Engineering of Large Dams, Part I and II, John Willey and
Sons, Sydney, 1976.
Timošenko, S" Istorija otpornosti materijala, Građevinska knjiga, Beograd, 1965.
Timošenko, S,, Teorija oscilacija, primjena u tehnici, Građevinska knjuga,
Beograd, 1966.
Tonini, D., Instalzioni per controlIi e misure alla diga del Lumeie, L4Energia
Eiettrica, Ottobre - Novembre 1948,
Trolop, D,H" Bok, H., Vvedenie v mehaniku skalnih porod (prevod s
engleskog), Mir, Moskva, 1983,
T6lke, F, Talsperren, Staudamme und Staumauern, Berlin, 1938,

Bibliografija 477
TČllke, F, Entwicklungs!inien in talsperrenbau unter besonderer

berucksichtigung der steindumme und beton - stamauer, Die Wasserwirtschaft,
Januar, 1952.
Var1et, H., Barrages, Reservoirs, tome I, II, Eyrolles, Paris, 1966.
Vajda Lj., Brana na Tisi, drenaža, XIV. International Cogress on Large Dams,
ICOLD, Rio de ]eneiro, 1982.
Vasiljev, P.I., Konov, J.I., Železobetonnie konstrukcii gidrotehničeskih
sooruženij, Golovnoe izdatelstvo, Kiev, 1982.
Vranić, R., Vjerojatnost i statistika, Tehnička knjiga, Zagreb, 1965.
Vrkljan, L, Stojković, B., Maremnče, M., Čvrstoća stijenskih masa, Građevinski
Institut, Fakultet građeVinskih znanosti, Zagreb, 1988.
Vukotić, R. Ispitivanje konstrukcija, Beograd, 1982.
Zareckij, J.K., Lombardo, V.H., Statika i dinamika gruntovih plotin,
Energoatomizdat, Moskva, 1983.
Zamarin, E.A., Fadeev, V.V., Gidrotehničeskie sooruženija, Selkozgiz, Moskva,
1954.
Zamarin, E.A., Proektirovanie gidrotehničeskih sooruženij, Gosudarstvennoe
izdateistvo, Moskva, 1954.
Zubac, D., Analiza temperaturnih uticaja i stanja u vezi s ponašanjem lučne
brane s primjenom na branu - Grančarevo, Magistarski rad, Građevinski fakultet
u Sarajevu, 1982.
Žimočkin, B.N., Teoria uprugosti, Strojvoenmorizdat, Moskva. 1948.
Žuvarlev, G. L, Zemljanie plotin, Izdatelstvo Kolos, Moskva, 1966.
Vujasinović, B. Kanal Dunav Sava, Građevinar, Zagreb, br.9., br. lO. i br.12.,
1996. i br.1.l997.
Westegaard, H.M., Water Pressures on Dams During Earthquakes, Transaction,
ASCE, Vol. 98, 1933.
Wittke, W., Rock Mechanics, Theoty and Aplications with Case Histories,
Springer Verlag, Heidelberg, 1990.
Stručne i znanstvene organizacije:

Ancent Dams of Iran, Iranian National Commitee on Large Dams Ministry of
Energy" Tehran, 1975.
Auscultation des Barrages d' Eiecticite de France, Comite Francais des Grands
Barrages, Paris, 1985.
Aquedoct Segovia in Spain, Aquedoct, No.7., July 1973.
Assessment and Rehabilitation of Hydroelectric Facilities, ACRES International,
Niagara Falls, 1993.
Blithfield Reservoir, Description of Works, The South Stradforshire Waterworks
Company, 1947.
Brana Bočac, Automatizacija i telemetrija tehničkog osmatranja brane i
akumulacije, Energoinvest, Sarajevo, 1990.

Concrete and Earth Dam in Switzerland Today, Swiss National Committee on
Large Dams, Baden, 1967.
Control of Cracking in Mass Structures, US Department of the Interio, Bureau
of Reclamation, US, Washington, 1965.
Construction of Hoover (Boulder) Dam, U S Department of the Interior, Bureau
of Reclamation, Denver, 1955.
Dam Design Criteria, The Philosophy of their Selection, reOLD, Bulletin 61.,
1988.
Der Schweizerische Bundesrat, Volziehungsverordnung Artikel 3 des
Bundesgesetres betreffend die Wasserbaupolizei (Talsperrenverordnungg), 1957.
Dubinske zapornice, Metalna, Slovenija
Earth Dams (Revised), Bureau of Reclamation, US Department of Interior,
Denver, 1959-
General considerations aplicable to instrumenta tion for earth and rockfill dams,
ICO LD, Committee on Oservation of Dams and Models, 39 th Executiv Meeting,
Dubrovnik, October 1971.
Foundation grouting: Planning, Equpment, Field technnique ana inspection,
Corps of Engineers, USA Army, 1948., 1949., 1950.
Field measurements in rock mechanics, Swiss Society or Soil and rock
MechaniCS, International Symposium, Zurich, 1977.
Flexibile linings for chanels and canalized water courses, Maccaferri, Bologna,
1984.
Hidroenergetski sistem Keban, prevod s turskog, HET, Trebinje 1979.
High pressure gates, Union, German Republic
Hoover Dam, US Department of the Interior, Bureau of Reclamation, Denver,
1963.
HowelI - Bunger and Ring - Jet valves, Allis - Chalmers, USA
Hydraulic Design of Still ing Basin and Energy Disipators, US Department of
the Interior, Bureau of Reclamation, Seventh Printing, Denver, 1983.
Instrument supplement, Water Power and Dam Construction, No.ll., November
1982.
Isledovanie i primenenie asfatobitumenih betonov i polimernih material ov v
stroitelstve gidrotehničeskih sooruženij, Komissija po elektroenergiji" Svodnij
obklad, 1980.
Iskustva o radu i održavanju organa za evakuciju voda na objektima
hidroelektrana u eksploataciji (12 Hidroelektrana), ZJE, Beograd 1979.
Iskustva o radu i održavanju organa za evakuciju voda na objektima
hidroelektrana u eksploataciji (39 Hidroelektrana), ZJE, Beograd 1979.
Isledovanija po obsnovaniju proektnih rešenij oblicovok napornih
gidrotehničeskih tunnelej vozvodimih v različnih geologičeskih uslovijah. SEV,
Vama 1980.
IZVestija Tbilisskoga naučno issledovatelskoga Instituta, Sooruženij i
gidroenergetiki, tom3., Moskva, 1961.
Izvestija VNIG, Rabota betonnih plotin i podzemnih gidrotehničeskih sooruženij
sovmestno so skalnim osnovaniem, Sbornih naučnih trudov, Leningrad, 1983.

Bibliografija 479
Izvestija VNIG, dinamika i seismostojkost energetičeskih sooruženij, Sbornih

naučnih trudov, Leningrad, 1983.
Konstruktivni projekt tunela, International Tunnelling Assotiation, prevod
Hudee., M., Prager, A., Građevinar, Zagreb, 1992.
La sperimentazione sulle terre isulle rocce, ISMES, Bergamo, 1990.
La spermentazione dinamica delle strutture, ISMES, Bergamo, 1986.
Le dighe di ritenuta degli impianti idroelettrici in Italia, Technica delle dighe
di ritenuta, ENIDEL, Roma, 1961.
Lesson from dam incidents, [COLD, prevod JKVB, Beograd, 1975.
Linings for Irrigation Canals, Bureau of Reclamation, US. Denver, 1976.
Measuring instalations for dam monitoring, Swiss National Committee on Large
Dams, Zurich, 1985.
Maksimalno vjerojatno velike vode, Problemi i matode, Zavod za hidrotehniku;
Gređevinski fakultet, Sarajevo, 1986.
Measuring rock changes, Technology Today, International Construction, July,
1986.
Mehki jezovi, 1. del, Vodogradbeni laboratorij, Ljbljana, 1972.
Microseismic control networks for control of hydroe1ectric reservoir, Prospecting
by -seismic refraction method, Microseismic networks, Seismic or electric
method, GEOS: new sistem for investigation and control of rock nad foundation
soils, ISMES News, december 1982.
Modeli e Stru tture , ISMES" Bergamo, 1951. -1972.
New Construction Methods, State of the Art, ICOLD, Bulletin 63., 1988.
New Longlife for Seals; Hydroelectric Power Station, IDG Dichtungstechnik
Germany,
New typ of spilway on concrete gravity dam, PWRI; Newsletter, PWRI, Works
Research Institute, Ministry of Construction, Japan, 1989.
Norme per la misura degli spostamenti delle dighe, Comitato Italiano delle
Grandi Dighe, Roma, 1959.
Normi proektirovanija, Stroiteljstvo v seimičeskih rejonah, Stroiizdat, Moskva,
1977.
Note on the application of geodetiC methods to the detremination of the
movement of dams, ICOLD, Committee on Oservation of Dams ana Models,
39 th Executiv Meeting, Dubrovnik, October 1971.
Presas en Colombia, llI. Jornadas Geotecnicas, Sociedad colombiana de
ingenieros, Bogota, 1983.
Polyurethane Grouting in Hydaulic Engineering, Technical Publication No.
GT 3, Research Institute of Water Conservancy and Hydritechnical Power,
Beijing, 1981.
Prediction and Performance in Rock Mechanics and Rock Engineering, EUROCK,
Volume 1. and 2, Torino, 1996.
Problema seismostojkosti gidroenergetičeskih i gidrotehničeskih sooruženij,
Postojan no; komissii SEV, Vama, rujan 1980.
Proces Verbal de la 36, Reunion Executive, CIGB, Stavanger, 1968.

480 Bihli9grafija
- Projektni kriterijumi za betonske lučne i gravitacione brane (prevod, Bureau

of Reclamation, Denver), Materijali i konstrukcije, broj 1 i 3., Beograd, 1970.
- PropiSi za hidrotehnički beton, JUGEL, Beograd, 1970.
Proyecto Hidroelectrico del rio FonceIngenieria e Hidrosistemas, Bogota, 1983.
- Publicationes, tomo I, II, I Congreso Sudarnericano de Mechanica de Rocas,
Sociedad colombiana de geotecnica, Bogota, 1982.
- Rapport anm,Jei 1984., Laboratoire d' Hydraulique, Ecole Polytechnique Federale
de Lausanne,
- Recommended Practice for Shotcreting, ACI Standard, ACI Committee 506.
- Regolamento per la progettazione degli sbaramenti di ritenuta (dighe e traverse),
Ministero dei Lavori Publici, Roma, 1957.
Roller Compacted Concrete, Technical Engineering and DeSign, US Army Corps
of Engineers, American Society of Civil Engineers, 1994.
- Rukovodstvo po antikavitacionn zaščite betonnih konstrukcij gidrosooruženij
epoksidnimi materialami, VNIG, Leningrad, 1973,
Rukovodstvo po učetu seismičeskih vozdejsvij pri proektirovanij
gidrotehničeskih sooruženij, VNIIG" Leningrad, 1977.
Shut off valves, Von Roll, Norway,
- Smjenice za hidrotehnički beton, JDVB, Stručni odbor za beton, 1968.
Spravočnik po Gidrotehnike, Ministrarstvo stroiteljestva, Moskva, 1955,
- Swiss Dams, Monitoring and Maintenance, Swiss National Committee on Large
Dams, Zi.irich, 1991.
Talsperrebau in der Bundesrepublik Deutshland, Die Was ser - Wirtschaft, Heft
6, 1970.
Technical Standards for Gates and Penstock, Japan Association for Gates and
Penstock, Technical Committee, Tokyio, 1971.
Temperaturni utjecaji u betonu, Institut za ispitivanje materijala, Beograd, 1972.
The Ghrib dam, Watertight facing, INGRA, Meloracije, Zagreb, Split, 1995.
The Great Man - Made River Project, S. Peaples Libyan Arab Jamahiriya, 1989.
The K6lnbrein dam, Renovation, PORR, Wien, 1991.
Tunnelling for \Vater Resources and Power Projects Intrenational Symposium,
Proceedings, Volume 1. and II., Central Board of Irigation and Power, New
Delhi, 1988.
Un testimonio de las presas espanolas, Ministero de Obras Publicas, madrid,
1970.
- Uputstava za tehničko osmatranje visokih brana, Institut za vodoprivredu
"Jaroslav Černi", Združena elektroprivreda, Beograd, 1982.
Uputstva za hidrotehnički beton, ZEJ, Beograd, 1973.
U S Dams, Selected Examples of Current Design and Construction Practice,
United States Committee of Large Dams, ICOLD, New York, 1967.
Vaves for flow regulation, Riva Cal zoni, Italia
Water Control Equipment, Metalna, Slovenija
Wold Dams Today, The Japan Dam Association, Tokyo, 1967.

Bibliografija 481
Časopisi i publikacije:
Oesterreichische Wasserwirtschaft, Haft 5/6, Wien, 1991-
- Transactions, International Congress on Large Dams, International Commission
on Large Dams - ICOLD, Rim 1960., Edinburgh 1964., Istanbul 1967., Montreal
1970., Madrid 1973. Rio de )eneiro 1982., Lausanne 1985., Kairo 1993. (Executive
meeting an Symposium),
- Tunnels and Tunnelling, Construction Press, London,
Vattenbyggnadsbyran, VBB, Sweden,
Wasser, Energie, Luft, Heft 3 (spadal Issue), Baden, CH, 1985.
International Symposium on civil Engineering structures Resting on Soil and
Rocks, VoL I and Il. Sarajevo, 1969.

Hidrotehnicke Gradjevine I - Petar Stojic PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Hidrotehnicke Gradjevine I - Petar Stojic PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUČiLIŠTE U SPLITU

Prof dr. Petar Stojić, dipl. ing. građ.

Objavljivanje ovog udžbenika odobreno je odlukom Sveučilišta II Splitu

CIP - Katalogizacija LJ publikaciji

ISBN 953-6116-08-1 (cjelina)

redoviti profesor Građevinskogfakulteta

Mojim unučicama Anamariji i Petri sa

Poticajem kolega s Građevinskog fakulteta Split, a naročito

Autor udžbenika, kao i svaki autor, bio je opterećen dvojbom

Poglavlja koja su obrađena u inozemnoj stručnoj literaturi

Čitatelji će se uvjeriti da kod hidrotehničkih građevina nema

Knjiga je tiskana uz financijsku pomoć Građevinskog

Autor posebnu zahvalost duguje recezentima Prof dr. sc. Blažu

th. o_ . u~,. J th.! .,o,,'~ đ; .slave of e.~\lol 'ViJl,)_

t'.build ~~ no ... u: _"u,n collapsr4 at },,1, {)Wn e'!-,cf"Ise

Engleski prijevod Hammurabijeva zakona, starog oko 3700 godina

Doc. dr. sc. Josip Rupčić, dipl. ing. građ.

Ovo je od izuzetnog edukativnog značaja kako za studente tako i za građevinske

p, Stojić Hidrotehničke građevine

13. Velike brane ................................................................................... 165

10. RUŠENJE BRANA .......................................................................... 417

11. PROMATRANJE BRANA................................................................ 436

P. Stojić - Hidrotehnićke građevine

11.3. Električni instrumenti za mjerenja pomjeranja,

Knjiga Il. (u pripremi)

III. OBJEKTI ZA EVAKUACUU VELIKIH VODA

2. SREDNJI I TEMElJI I ISPUSTI

IV. HIDROTEHNIČKE GRAĐEVINE ZA TRANSPORT VODE

P. Stojić - Hidrotehničke građevine

3.3. Cjevovodi na iIi u tijelu brane

V. mDROTEHNIČKE GRAĐEVINE ZA ZAHVAT VODE, VODNE KOMORE,

5. EKSPERIMENTALNA MODEISKA ISPITIVANJA

VI. STROJARNICE ZA HIDROELEKTRANE, CRPNA POSTROJENJA, PODZEMNE

VII. TEMPERA1lJRNI U1JECAJI, ASEIZMIČKO PROJEKTIRANJE, MODELSKA

P. Stojić - Hidrotehničke građevine

Klasične građevinske konstrukcije, u koje spadaju i hidrotehničke građevine,

P. Stojić - Hidrotehničke građevine

upotreba lasera i robota,

P. Stojić - Hidrotehničke građevine

Prirodni jezik pun je asocijacija, nepreciznosti, dvosmisla, ironije i drugih

P. Stojić - Hidrotehničke građevine

2. Deterministički nepredvidivim pojavama: zemljotresima, velikim

P. Stojić - Hidrotehničke građevine

2.1 INŽENJERSKOGEOLOŠKE I HIDROGEOLOŠKE PODLOGE

Stabilnost, sigurnost i dugovječnost hidrotehničkih građevina ovise, između

Ti utjecaji vezani su za hidrauličke karakteristike podzemlja, koji u aluvijalnim

P. Stojić - Hidrotehničke građevine

U izučavanju ovih svojstava stijenskih masiva uloga geologije, odnosno

P. Stojić - Hidrotehničke građevine

Hidrogeološke karakteristike uvjetovane su građom terena (filtracija u tlu,

Hidrogeološki se uvjeti mogu gotovo radikalno izmijeniti sredstvima inženjerske

P. Stojić - Hidrotehničke građevine

i rasjedi orijentirani u raznim pravcima. Slobodno se može reći da najveći značaj

145 / 40 pravac ptužanja

Pravac pružanja s azimutom zatvara

P. Stojić Hidrotehničke građevine

Slika 1.2.3. Polarna (streografski

Slika 1.2.5. Dva diskontinuiteta u položajnoj polulopti i odgovarajućoj

P. Stojić - Hidrotehničke građevine

Statistička obrada "familije" diskon-

polu/optj s p%m ravnine pada (P).

P. Stojić - Hidrotehničke građevine

Utjecaj geometrije diskontinuiteta na prijenos sila s hidrotehničke građevine