Vrkljan - Tuneli-Komplet Knjiga-1-442 PDF

Podzemne građevine i
tuneli
Ivan Vrkljan
Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Institut građevinarstva Hrvatske d.d. Zagreb
Podzemne građevine i
tuneli
Ivan Vrkljan
Izvanredni profesor na Građevinskom fakulteut Sveučilišta u Rijeci
Voditelj odjela za laboratorijska i terenska ispitivanja i opažanja u Zavodu
za geotehniku Instituta građevinarstva Hrvatske u Zagrebu
ivan.vrkljan@igh.hr
Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Institut građevinarstva Hrvatske d.d. Zagreb
Predgovor
Problematika građenja u podzemlju zahvaća enormno široko područje s obzirom na prirodne

uvjete, urbanistička ograničenja, zahtjevane dimenzije građevine, raspoložive tehnologije
građenja i slično. Zato ovaj udžbenik treba prihvatiti kao uvod u problematiku građenja tunela
a ne kao izvor rješenja inženjerskih problema. Namjenjen je prvenstveno studentima
građevinskih fakulteta na dodiplomskoj nastavi. Naglasak u udžbeniku dan je na moderne
tehnologije građenja te principe i tehnike stabiliziranja podzemnih iskopa.
Udžbenik ima naslov predmeta koji se predaje na prometnom usmjerenju Građevinskog

fakulteta u Rijeci. Naslov nagovještava razliku tunela i podzemnih građevina. Uobičajeno je
da se pod tunelima podrazumjevaju linijski objekti kod kojih je jedna dimenzija u odnosu na
druge dvije značajno veća. Pod podzemnim građevinama se pak podrazumjevaju objekti kod
kojih ta treća dimenzija nije toliko naglašena u odnosu na druge dvije (strojarnice
hidrocentrala, podzemna skladišta, sportski, kulturni i i drugi sadržaji).
U mnogim slučajevima su uz hrvatske riječi napisani i odgovarajući engleski izrazi kako bi se

studentima olakšalo usvajanje novih engleskih riječi. Neka od poglavlja sadrže i englesko-
engleski riječnik s tumačenjem značenja pojedinog pojma.
Koncepcija udžbenika prilagođena je digitalnoj formi koja omogućuje permanentno

nadopunjavanje novim spoznajama. Svaka promjena nekog od poglavlja bit će označena
novom revizijom u nazivu datoteke.
Podzemni prostori u rudarstvu koji služe za pripremu, pristup i eksploataciju mineralnih

sirovina nisu tretirani u ovom udžbeniku.
Ivan Vrkljan
Podzemne građevine i tuneli 1
Sadržaj
1 Općenito o podzemnoj gradnji
1.1 Uvod
1.2 Povijest podzemne gradnje
1.3 Definicija i klasifikacija tunela
1.3.1 Klasifikacija s obzirom na namjenu
1.3.2 Klasifikacija s obzirom na zahtjevanu sigurnost
1.4 Budućnost podzemne gradnje
1.5 Rizici
1.6 Rekordi u podzemnoj gradnji
1.7 Rječnik
1.8 Literatura
1.9 Prilozi
1.9.1 Najduži cestovni tuneli u svijetu
1.9.2 Najduži željeznički tuneli u svijetu
1.9.3 Cestovni tuneli u Hrvatskoj
1.9.4 Uronjeni i plitko bušeni tuneli ispod vode
2 Geotehnička istraživanja za tunele i druge podzemne prostore
2.1 Uvod
2.2 Pristup stijeni
2.2.1 Prethodna istraživanja
2.2.2 Istraživanja tijekom graĎenja
2.2.3 Dokumentacija koja ostaje nakon završetka graĎenja
2.3 Tipovi i količina geotehničkih istražnih radova
2.4 Metode geotehničkih istraživanja
2.5 Analiza rezultata istraživanja
2.6 Tehnike istraživanja
2.6.1 Istražna bušenja i iskopi
2.6.2 Geofizička ispitivanja
2.7 Rječnik
2.8 Literatura
3 Klasifikacija stijenskih masa
3.1 Uvod
3.2 RMR-Gemehanička klisfikacija (Rock Mass Rating system)
3.2.1 Primjena geomehaničke klasifikacije
3.3 Q-sistem
3.3.1 Primjena Q-sistema
3.4 Veza Q-sistema i RMR klasifikacije
3.5 Rječnik
3.6 Literatura
4 Primarna i sekundarna naprezanja
4.1 Uvod
Sadržaj 2
4.2 Primarna naprezanja

4.2.1 Mjeranja primarnih naprezanja
4.2.1.1 Pokus tlačnim jastucima
4.2.1.2 Pokus hidrauličkog frakturiranja
4.2.1.3 Overcoring metode
4.3 Sekundarna naprezanja
4.3.1 Zatvorena rješenja
4.3.2 Numerički modeli
4.3.3 Rječnik
4.3.4 Literatura
5 Stijena kao inženjerski materijal
5.1 Uvod
5.2 Intaktna stijena
5.2.1 Fizikalna svojstva
5.2.2 Mehanička svojstva intaktne stijene
5.3 Diskontinuiteti i struktura stijene
5.4 Stijenska masa
5.4.1 Čvrstoća i deformabilnost stijenske mase
5.5 Prirodna naprezanja
5.6 Porni fluidi i tečenje vode
5.7 Utjecaj vremena
5.8 Rječnik
5.9 Literatura
6 Oblici nestabilnosti podzemnih građevina
6.1 Uvod
6.2 Nestabilnost zbog nepovoljne strukturne geologije
6.3 Nestabilnost usljed niske čvrstoće u odnosu na naprezanje (lom izazvan naprezanjima i
gravitacijom)
6.4 Nestabilnost usljed jakog trošenja ili bubranja stijena
6.5 Nastabilnost usljed visokog tlaka ili tečenja vode
6.6 Rječnik
6.7 Literartura
7 Principi stabiliziranja
7.1 Uvod
7.2 Djelovanje iskopa na stijensku masu
7.3 Strategija stabiliziranja
7.3.1 Karakteristična krivulja stijenske mase
7.3.2 Armiranje stijenske mase
7.3.3 Podupiranje stijenske mase
7.4 Rječnik
7.5 Literatura
8 Tehnike stabiliziranja
8.1 Uvod
8.2 Primarna i sekundarna podgrada tunela
8.3 Stijenska sidra i kablovi
8.4 Mlazni beton
8.5 Čelični lukovi
8.6 Cjevni kišobran
8.7 Prekoprofilski iskop
8.8 Rječnik
8.9 Literatura
9 Pristupne zone i portali tunela
9.1 Uvod
9.2 Zona pristupa tunelu
9.3 Portali tunela
9.3.1 Stabilnost portalnih kosina
9.4 Rječnik
9.5 Literartura
10 Građenje tunela u teškim geotehničkim uvjetima
10.1 Uvod
10.2 Tehnike poboljšanja uvjeta graĎenja
10.2.1 Dreniranje stijenske mase
10.2.2 Injektiranje
10.2.3 Zamrzavanje
10.3 Plitki tuneli u slaboj stijenskoj masi
10.3.1 Višefazni iskop
10.3.2 Iskop tunela pod zaštitom prethodno ugraĎenog kišobrana
10.3.3 Zamrzavanje
10.4 Rječnik
10.5 Literartura
11 Principi i tehnike iskopa
11.1 Uvod
11.2 Miniranje
11.2.1 Miniranje radi stvaranja površinskih i podzemnih prostora
11.2.1.1 Prespliting metoda
11.2.1.2 Glatko miniranja
11.3 Strojni iskop
11.3.1 Strojevi za iskop u punom profilu
11.3.1.1 Strojevi za iskop čvrste stijenske mase
11.3.1.2 Strojni iskop u teškim geološkim uvjetima
11.3.1.2.1 Hidroštit
11.3.1.2.2 Štit kod kojega iskopano tlo služi za stabiliziranje čela iskopa
Sadržaj 4
11.3.1.2.3 Štit za iskop različitih geoloških formacija

11.3.2 Strojevi s pokretnom glavom
11.3.2.1 Glodači
11.3.2.2 Strojevi sa diskovima na pokretnoj glavi
11.3.3 Raise borer
11.3.4 Blind shaft borer (bušenje)
11.3.5 Mikrotuneli
11.4 Iskop rezanjem stijena
11.5 Iskop hidrauličkim čekićima i hidrauličkim lopatama
11.6 Iskop bagerima
11.7 Hidrauličko razaranje stijena (splitting)
11.8 Korištenje ekspanzivnih materijala za razaranje stijena
11.9 Klasifikacije stijenskih masa s obzirom na mogućnost kopanja
11.9.1 Regulativa u graĎevinskoj praksi
11.9.2 Svojstva stijene i stijenske mase bitna za procjenu mogućnosti kopanja
11.9.3 Klasifikacijski sustavi
11.9.4 Primjeri iz prakse
11.10 Rječnik
11.11 Literatura
12 Posebne metode građenja tunela
12.1 Uvod
12.2 Lažni tuneli
12.3 Uronjeni tuneli
12.4 Iskop pod zaštitom dijafragme
12.5 Rječnik
12.6 Literatura
13 Hidroizolacija i odvodnja tunela
13.1 Uvod
13.2 Odvodnja tunela tijekom graĎenja
13.3 Hidroizolacija tunela
13.4 Rječnik
13.5 Literatura
14 Provjetravanje, rasvjeta i opasnost od požara
14.1 Uvod
14.2 Provjetravanje tunela
14.2.1 Provjetravanje tunela tijekom graĎenja
14.2.2 Provjetravanje tunela tijekom eksploatacije
14.2.2.1 Prirodno provjetravanje
14.2.2.2 Umjetno provjetravanje
14.3 Opasnost od požara
14.3.1 Opasnost od požara tijekom graĎenja tunela
14.3.2 Opasnost od požara tijekom eksploatacije tunela
14.4 Rasvjeta tunela
14.4.1 Rasvjeta tunela tijekom graĎenja
14.4.2 Rasvjeta tunela tijekom eksploatacije

14.5 Rječnik
14.6 Literatura
15 Okna
15.1 Uvod
15.2 Metode graĎenja okana
15.2.1 Tunelski način graĎenja
15.2.2 Bunarski način graĎenja
15.2.3 Iskop pod zaštitom dijafragme
15.2.4 Strojni iskop
15.2.5
15.3 Primjer iz prakse. Okno RHE Velebit
15.3.1 Uvod
15.3.2 Projektiranje okna
15.3.3 IzvoĎenje okna
15.4 Rječnik
15.5 Literatura
16 Podzemne građevine
16.1 Uvod
16.2 Podzemne graĎevine u urbanim područjima
16.3 Kulturni, sportski i drugi sadržaji u podzemlju
16.4 Podzemni prostori za prihvat poplavnog vala
16.5 Skladištenje nafte u podzemlju
16.6 Skladištenje plina u podzemlju
16.7 Skladištenje nuklearnog otpada
16.8 Skladištenje ugljena u podzemlju
16.9 Skladištenje hladnih roba u podzemlju
16.10 Strojarnice i drugi podzemni prostori hidrocentrala
16.11 Rječnik
16.12 Literatura
17 Opažanja tunela i drugih podzemnih prostora
17.1 Uvod
17.2 Opažanja i Eurokod 7
17.3 Tehnike opažanja tijekom graĎenja i eksploatacije tunela
17.3.1 Mjerenje pomaka
17.3.1.1 Mjerenje pomaka konture iskopa (konvergencija)
17.3.1.2 Mjerenje pomaka unutar stijenske mase
17.4 Piezometarska mjerenja
17.5 Opažanja naprezanja u mlaznom betonu i betonskoj oblozi
17.6 Opažanje sidara
17.7 Rječnik
17.8 Literatura
17.9 Prilozi
17.9.1 Mjerna nesigurnost
Sadržaj 6
18 Nova Austrijska Tunelska Metoda
19 Dodaci
Dodatak 1. MeĎunarodni sustav mjernih jedinica
Dodatak 2. Odnosi faza u tlu
Dodatak 3. Geotehničko projektiranje prema Eurokodu 7
Dodatak 4. Numeričko modeliranja tunela u slabim stijenama
Ivan Vrkljan
1.Općenito o podzemnoj gradnji

U ovom poglavlju dane su osnovne informacije iz povijesti tunelogradnje,
klasifikaciji tunela i rekordima na području podzemne gradnje
1 Općenito o podzemnoj gradnji

1.1 Uvod
Ljudi od prapovijesti ulaze u podzemlje, u početku u prirodne špiljske fenomene a vrlo rano počinju s
kopanjem podzemnih prostorija za potrebe stanovanja, rudarenja, navodnjavanja i slično. Od prvih
početaka do danas ljudi sve dublje ulaze u podzemlje (rudnici u Južnoj Africi na dubini preko 3 km,
tuneli sa nadslojem većim od 5 km) a podzemne garđevine i tuneli postaju svakim danom sve veći.
Uvjeti građenja tunela postaju sve teži jer se tuneli kopaju ispod gusto naseljenih gradova, ispod rijeka,
jezera i mora. Velike brzine željezničkog prometa postavljeju sve strože kriterije pred tunelograditelje s
obzirom na veličine profila i stabilnost tunela.
Inovacije u zadnjih stotinjak godina kao što su dinamit i AN/FO eksplozivi (1867), električni
detonatori (1867), strojevi za iskop tunela-TBM, (1881), špricani mort (1909), stijenska sidra
(1918), mlazni beton (1942), tungsten carbide bušaći probori (1940), Nova Austrijska Tunelska
Metoda (1950) i hidrauličko udarno bušenje (1971), dali su snažnu potporu enormnom razvoju
tehnika gradnji podzemnih objekata. Uz to, razvoj mnogih uređaja za opažanja pokreta i
naprezanja u stijenskoj masi (monitoring), praćen naglim razvojem računalnih tehnika
(hardware i software), smanjila su rizik havarija tijekom građenja te na taj način ubrzala
gradnju te učinila tunelogradnju humanijom i sigurnom inženjerskom disciplinom. .
1.2 Povijest podzemne gradnje
Rudnici
13.000 p.K. Prvo podzemno rudarenje zpočelo je još u kamenom dobu prije 15.000.godina.
U početku se rudarilo u otvorenim površinskim jamama a kasnije u oknima.
3.500 p.K. Tunelogradnja je počela 3.500 g prije Krista tijekom brončanog doba u
rudnicima ugljena u planinama Sinai Peninsula
Cestovni tuneli
36 p.K. Napulj-Puzzolia L=1000 m; B=8 m
1959-1964 Mont Blanc L=12 650 m
1969-1980 ST. Gotthard, Švicarska L=16 322 m
1976-1980 Učka (Hrvatska) 5 062 m
1997-2000 Sv. Rok (Hrvatska) 5 670 m
2002-2005 Mala Kapela (Hrvatska) 5.700 m
1995-1999 Laerdal tunel (Norveška, najdulji u svijetu) 24,5 km
Hidrotehnički tuneli
1200 p. K. U mjestu Arbela, sadašnjem sjevernom Iraku, kralj Mykene sagradio je L=19 000 m
galeriju za pitku vodu
44-54 p.K. Hidrotehnički tunel kroz brdo Salviano (služio za odvodnjavanje jezera Pucino) L=5 640 m
1818-1821 Prvi američki tunel koji nije bio rudarski objekt bio je Auburn tunel. Građen je
u periodu 1818-1821 kao dio kanalskog sistema Pennsylvania
U Hrvatskoj postoje dva tunela iz Rimskog doba. Jedan je na Pagu a drugi je u
sklopu Dioklecijanovog vodovoda u Splitu
Općenito o podzemnoj gradnji 3
Željeznički tuneli
L=1 500 m
1826-1833 Prvi željeznički tunel s konjskom vučom u Francuskoj
bxh=3x5 m
1831-1833 Prvi američki željeznički tunel Allegheny Portage u Pennsylvania
Prvi željeznički tunel s parnom vučom Liverpool-Manchester L=1 190 m
1857-1871 Prvi alpski željeznički tunel, Mont-Cenis, Francuska-Italija L=12 233 m
Drugi alpski željeznički tunel
1872 L=14 900 m
St. Gotthard, Švicarska
1880-1884 Treći alpski željeznički tunel: Arlberg, Austrija L=10 250 m
Najdulji tunel 19 stoljeća: Simplon, Švicarska-Italija, dvije tunelske cijevi L=19 089 m
1902-1906 Tunel Karavanke, Slovenija-Austrija L=7 976 m
1988 Seikan, najdulji tunel na svijetu, , povezuje otoke Honšu i Hokaido u Japanu L=53,5 km
Eurotunnel, tunel ispod La Mancha, tri tunelske cijevi, dvije za promet, jedna
1994 L=49,34 km
servisna
1997 Počela gradnja tunela St. Gothard u Švicarskoj, bit će najdulji tunel na svijetu L=57 km
1920 Tunel Sinac kod Vrhovina (najdulji u Hrvatskoj) L=2 273 m
1627 Prva upotreba baruta (Mađarska)

1857 Prva upotreba komprimiranog zraka (Željeznički tunel MONT CENIS, Francuska-Italija)
1872 Prva upotreba dinamita. Željeznički tunel St. Gotthard, Švicarska
1907 Prvo špricanje morta pri izradi modela životinja (Carl Ethan Akeley, Pennsylvania)
1915 Prvi moderniji stroj za mlazni beton (Cement Gun Company)
1950 Moderni strojevi za mlazni beton (U.S.A.)
1944 Rabcewiz prikazuje neke principe NATM (New Austrian Tunnelling Method)
1948 Rabcewiz patentira osnovne principe NATM
1956-1958 Rabcewiz gradi prvi veliki tunel u Venezueli prema postavkama NATM
1963 Na geomehaničkom kolokviju u Salzburgu prvi puta se rabi naziv NATM
NATM Massenberg tunel, cestovni tunel Tauern (6,4 km) i cestovni tunel Katschberg (5,5 km, 1971-
1963
1974)
1.3 Definicija i klasifikacija tunela
Evo nekoliko definicija tunela.
• Tuneli su podzemni objekti za savladavanje terenskih prepreka a i za osiguranje tehničkih

elemenata ceste na kojoj se projektiraju i grade (Pravilnik o tehničkim uvjetima za projektiranje
i gradnju tunela na cestama (Sl. 59/73))
• Podzemni prolaz koji je napravio čovjek bez odstranjivanja gornje ležećih naslaga tla i stijena.
Tunel je općenito vodoravan za razliku od okna koje je općenito vertikalno (ISRM (1975).
Kao što se može primjetiti, ISRM ne pravi razliku između tunela u graditeljstvu (cestovni, željeznički,
hidrotehnički i slično) i rudarskih podzemnih prostorije. Međutim, u rudarstvu se koriste razni drugi
termini za označivanje podzemnih prostorija koje su u općenitom smislu mogu smatrati tunelima.
1.3.1 Klasifikacija s obzirom na namjenu
Prometni tuneli
• Cestovni,
• Pješački,
• Brodski,
• Tuneli mješovite namjene.
Hidrotehnički Tuneli
• Vodovodni,
• Melioracioni,
• Kanalizacijski,
• Tuneli u sklopu hidrocentrala.
Komunalni Tuneli
• Smještaj električkih i telefonskih vodova, plinovoda, toplovoda i dr.
Podzemne građevine
• Za skladištenje radioaktivnog otpada,

• Podzemna skloništa, skladišta, garaže, sportski i kulturni sadržaji i sl.,
• Podzemne električne strojarnice,
• Skladištenje plina i tekućina.
1.3.2 Klasifikacija s obzirom na zahtjevanu sigurnost
Stabilnost kosina se u inženjerskoj praksi obično se iskazuje faktorom sigurnosti (factor of safety). Ovaj
pristup se ne može koristiti kod podzemnih gradnji jer je problematika stabilnosti pozemnih prostora
znatno kompleksniji inženjerski problem. Barton Lien i Lunde (1974), dijele podzemene iskope u 6
kategorija s bzirom na postavljene uvjete stabilnosti. Najniži zahtjevi za stabilnost postavljaju se na
iskope iz kategorije A a najstrožiji na iskope iz kategorije F.
A Privremeni rudarski otvori

B Vertikalna okna
Stalne rudarske prostorije, hidrotehnički tuneli (nisu uključeni tuneli pod visokim tlakom), pilot
C
tuneli, tuneli kod razrade profila za veće iskope)
Skladišta, postrojenja za tretman vode, manje značajni cestovni i željeznički tuneli, prilazni
D
tuneli i slično
E Skladišta nafte, strojarnice, glavni cestovni i željeznički tuneli, skloništa, portali, raskrižja
F Podzemne nuklearne centrale, željezničke postaje, sportski i javni objekti, tvornice i slično
1.4 Budućnost podzemne gradnje
U prošlosti su tuneli bili isključivo građeni radi savladavanja barijera. Danas za gradnju tunela postoje
dva nova argumenta:
• nedostatak prostora,
• aspekt očuvanja okoliša.
Nedostatak prostora uglavnom je naglašen u urbanim područjima dok je efekt očuvanja okoliša
naglašena i u manje naseljenim područjima. Pred graditelje se postavljaju sve strožiji zahtjevi jer tuneli
ulaze u dubinu masiva te na taj način mjenjaju režime podzemnih voda a isto tako potencijalna
onečišćenja uvode duboko u stijensku masu.
1.5 Rizici
Tunelogradnja je uvijek povezana s visokim rizikom, humanim i financijskim. Najteže je odrediti rizike
povezane s uvjetima u tlu (ground risk). Naročito se to odnosi na dugačke tunele i na tunele s visokim
nadslojem jer s povećanjem ova dva elementa troškovi prethodnih istraživanja enormno rastu. Kada se
radi o istražnim bušotinama onda dubine veće od 300 m nemaju ekonomsko opravdanje. Obično ove
rizike ne sebe preuzimaju investitori i izvoditelji u različitim omjerima.
U budućnosti će nove tehnolgije omogućiti mnogo precizniju prognozu inženejrskogeoloških i

hidrogeoloških prilika u tlu, tuneli će postati sigurniji, ekonomičniji i jeftiniji.
1.6 Rekordi u podzemnoj gradnji
Do danas su izgrađeni tuneli i podzemne građevine impresivnih dimenzija. Kada se govori o tunelima,
dva kriterija su značajna:
• duljina,
• veličina poprečnog presjeka (obično kod strojeva za iskop tunela u punom profilu (krtica)).
Za podzemne prostorije duljina nije bitna jer su one uvijek male duljine u usporedbi s tunelima. Kriterij
za usporedbu je obično:
• širina prostorije,
• visina prostorije,
Napadna mjesta pri iskopu tunela
Slika 1.1 St. Gotthard, željeznički tunel u švicarskim Alpama, najdulji tunel na svijetu
1.7 Rječnik
A nearly horizontal passageway leading from the surface underground to a large chamber
adit, drift, gallery or connecting two such chambers
A drift or tunnel first excavated as a smaller section than the dimensions of the main
pilot drift, pioneer tunnel. A pilot drift or tunnel is usually used to investigate rock conditions in advance of
tunnel the main tunnel, to permit installation of bracing before the principal mass of rock is
removed, or to serve as a drainage tunnel
pit An excavation in the surface of the earth from which ore is obtained as in large open pit
mining or an excavation made for test purposes, i.e., a testpit
tunnel A man-made underground passage constructed without removing the overlying rock or
soil. Generally nearly horizontal as opposed to a shaft which is near vertical
shaft Generally a vertical or near vertical excavation driven downward from the surface as
access to tunnels, chambers or other underground workings
1.8 Literatura
Barton, N.R., Lien, R. and Lunde, J. 1974. Engineering classification of rock masses for the design of
tunnel support. Rock Mech. 6(4), 189-239.
Jodl, H.,G., , H.,1995, Modern Tunnelling-Why?, IACES (International Associations of Civil
Engineering Students) Bureau of Vienna, Summercourse: NATM, July 2-July 8, 1995
1.9 Prilozi
1.9.1 Najduži cestovni tuneli u svijetu
Najdulji cestovni tuneli u svijetu
Zemlja Ime tunela Dužina Datum otvaranja
Norway Laerdal 24 510 m 27.11.2000
China Zhongnanshan (2 tubes) 18 040 m 20.01.2007
¤
Switzerland St. Gotthard / San Gottardo 2nd Röhre 16 918 m 05.09.1980
Austria Arlberg 13 972 m 01.12.1978
Taiwan Hsuehshan (twin tunnel + service) 12 942 m 16.06.2006
France - Italy Fréjus 12 895 m 12.07.1980
¤¤¤
France - Italy Mont-Blanc / Monte Bianco 11 611 m 19.07.1965
Norway Gudvanga 11 428 m 17.12.1991
Norway Folgefonn 11 150 m 15.06.2001
Japan Kan-etsu (south bound tube) 11 055 m 1991
Japan Kan-etsu (north bound tube) 10 926 m 1985
Japan Hida (+emergency tunnel) 10 750 m 2010****
Italy Gran Sasso d'Italia (East direction) 10 176 m 01.12.1984
Italy Gran Sasso d'Italia (West direction) 10 173 m 1995
Austria Plabutsch (West tube) 10 085 m 17.12.2004
Le tunnel Est (Rueil - Malmaison à Versailles)

France
Construction
1.9.2 Najduži željeznički tuneli u svijetu
Najduži željeznički tuneli u svijetu
datum
Zemlja Ime tunela Dužina Napomene
otvaranja
"Galleria del Base del San Gottardo". Length of

Switzerland Gotthard Base 57 072 m 2010 western tube: 56 989 m. Total length in stage 2: 75 000
m (2015 - 2020) AlpTransit
Japan Sei-kan 53 850 m 13.03.1988 Subsea tunnel under Tsugaru Kaikyô
England - Chunnel 50 450 m 06.05.1994 Subsea tunnel (-114,9 m)

France (Eurotunnel)
From Frutigen in the Kandertal to Raron in the Valais.

Switzerland Lötschberg 34 577 m 2007
Main breakthrough on 28.04.2005.
Madrid - Valladolid high speed line. Four TBMs running

Spain Guadarrama 28 377 m 2007
since 10.2002
Breakthrough ceremony on 27.02.2005. The tunnel is a

Japan Hakkôda 26 455 m 2010 part of the Shinkansen extension to Aomori which will
be completed by 2010.
Japan Iwate-ichinohe 25 810 m 01.12.2002 Tôhoku Shinkansen
Austria Lainzer / Wienerwald 23 844 m 2015 Line Wien - Salzburg. East - west direction
Japan Îyama 22 225 m 2013 Hokuriko Shinkansen extension, bored since 1999
Japan Dai-shimizu 22 221 m 15.11.1982 Jôetsu Shinkansen (3rd Shimizu)
China Wushaoling I-II 21 050 m 30.03.2006 2nd tube will be opened in October 2006
Italy -
Simplon-II 19 824 m 16.10.1922 Simplon line
Switzerland
Italy -
Simplon-I 19 803 m 01.06.1906 Simplon line
Switzerland
Switzerland Vereina 19 058 m 19.11.1999 (single track)
Japan Shin-kanmon 18 713 m 10.03.1975 San'yô Shinkansen. Subsea double track tunnel
Italy Vaglia 18 711 m 2008 Bologna - Firenze (Florenz) Breakthrough 17.04.2001
Italy Appennino 18 507 m 21.04.1934 "Direttìssima" Bologna - Firenze
China Qinling I-II 18 457 m 08.01.2002 First tube opened
Italy Valico 16 569 m Milano - Gènova
Japan Rokkô 16 250 m 15.03.1972 San'yô Shinkansen
Switzerland Furka Base tunnel 15 442 m 25.06.1982 Andermatt - Brig
Japan Haruna 15 350 m 15.11.1982 Jôetsu Shinkansen
Baikal - Amur line, construction finished on March 31,

Russia Severomuyskiy 15 300 m 21.12.2001
2001.
Italy Firenzuola 15 285 m 2008 Bologna - Firenze. Breakthrough on 7.12.2004
Japan Gorigamine 15 175 m 01.10.1997 Hokuriku Shinkansen
Italy Monte Santomarco 15 040 m 31.07.1987 Paola - Cosenza
Switzerland St. Gotthard 15 003 m 01.06.1882 Gotthard line (first train 23.05.1882)
Japan Nakayama 14 857 m 15.11.1982 Jôetsu Shinkansen
Canada Mount MacDonald 14 723 m 12.1988 Under Rogers Pass, Glacier National Park
Switzerland Lötschberg 14 612 m 15.07.1913 Lötschberg line
Norway Romeriksporten 14 580 m 1999 Oslo - Gardermoen airport
China Dayaoshan 14 294 m 1987 Longest double track tunnel in China
Taiwan
Taiwan HSR project 14 000 m 2005 Under Taipei city
(China)
Japan Hokuriku 13 870 m 10.06.1962 Hokuriku line
France - Italy Frejus (Cenisio) 13 636 m 17.09.1871 Mont Cenis line. Original length: 12233 m
Japan Shin-shimizu 13 500 m 28.09.1967 Jôetsu (South bound Shimizu) line
Finland Vuosari harbour 13 500 m 2008

project
South Africa Hex-River 13 400 m 27.11.1989 Near Worcester
= Schlern in German. Ponte Gardena - Prato Isarco

Italy Sciliar 13 159 m 1993
(Verona - Brennero)
Genova - Ventimiglia - Nice (F). Including new

Italy Caponero - Capoverde 13 135 m 27.09.2001
Sanremo station
Japan Aki 13 030 m 10.03.1975 San'yô Shinkansen
Italy Peloritana 12 800 m 25.11.2001 Messina - Palermo, single track (old tunnel: 5 345 m)
China Changliangshan 12 780 m Under construction
Umfahrung Innsbruck, connected to the Brenner base

Austria Inntal 12 696 m 28.05.1994 tunnel underground. Planned western section will add
5 - 8 km.
USA New Cascade 12 537 m 12.01.1929 Seattle - Saint Paul, Great Northern Railway
Russia Novo Kusnetzkij 12 200 m 1957
Japan Tsukushi 11 865 m 2013 Kyûshû Shinkansen
Japan Kitakyûshû 11 747 m 10.03.1975 San'yô Shinkansen
Austria Wienerwald 11 640 m 2007 Wien - St. Pölten. Start of work 2002
Austria Radfeld - Wiesing 11 387 m 2008 Inn Valley, province of Tyrol. Line from Inntal tunnel.
Japan Kubiki 11 353 m 29.09.1969 Hokuriku line
USA Flathead 11 300 m 1970

Japan Shiozawa 11 217 m 15.11.1982 Jôetsu Shinkansen
Japan Zaô 11 215 m 23.06.1982 Tôhoku Shinkansen
Japan Fukushima 11 075 m 23.06.1982 Tôhoku Shinkansen
Italy Monterotondo 11 050 m Milano - Gènova
Italy San Donato 10 954 m 01.06.1986 Firenze - Roma
Italy Pianoro 10 850 m 2008 Bologna - Firenze. Breakthrough on 15.06.2005.
Germany Landrücken 10 779 m 29.05.1988 Fulda - Würzburg
Norway Lieråsen 10 723 m 01.01.1973 Oslo - Drammen
Austria Arlberg 10 589 m 21.09.1884 Arlberg line. Original length: 10 249 m
Norway Finse 10 589 m 23.05.1993 Oslo - Bergen
Austria Stans - Terfens 10 570 m 2008 Inn Valley, province of Tyrol. Line from Inntal tunnel.
Germany Mündener 10 514 m 02.06.1991 Göttingen - Kassel
Japan Akakura 10 472 m 22.03.1997 Hokuetsu Express Railway
Italy Raticosa 10 450 m 2008 Bologna - Firenze, breakthrough on 04.12.2001
Japan Ikuta 10 359 m 01.03.1976 Musashino line
Italy Santa Lucia Basis 10 265 m 25.05.1977 Neapel - Reggio di Calabria
United
Stratford west 10 105 m 2007 Channel tunnel link, London. Bored since 08.2002.
Kingdom
Japan Daisan-shibisan 10 010 m 13.03.2004 Kyûshû Shinkansen
1.9.3 Cestovni tuneli u Hrvatskoj
th
Edited by: Eugenio A. Merzagora18 revision - June 2006
Length Date of
Tunnel Reg. Prov. Notes - Section Road
(m) opening
LIS- GS - Second tube : 5780 m (temporary only as safety tunnel). Ogulin –
Mala Kapela 5 801 24.06.2005 A1
KAR OG Brinje.
LIS- GS- Shortest tube: 5727 m (2008,currently for safety) Under Velebit
Sveti Rok 5 727 30.06.2003 A1
ZAD ZD Mount. Sveti Rok-Maslenica.
IST- RI-
Ucka 5 062 1981 Second tube planned (>2005) A8
PRG PU
Z7169-
Sveti Ilija 4 045 2008 SPD ST Mt.Biokovo (Bast - Rastovac). Toll
L67177
Plasina 2 300 24.07.2004 LIS GS Shortest tube: 2300 m. Otocac – Perusic A1
Peljesac 1 2 170 2008 DUN DU Peljesac bridge connection
RI -
Tuhobic 2 141 1997 PRG Second tube: 2141 m (08.2008) Vrata-Oštrovica A6
DE
Jelenovac 2 100 PRJ ZAG ZG Proposed Zagreb ring road. Sestinski dol - Mihaljevac
Golubinka 1 895 31.12.2008 SPD ST Second tube: 1895 m. Split-Ploce A1
Sveta Tri
1 740 2007 KRZ KR Second tube: 1740 m. Velika Vas – Macelj. A2
Kralja
Hum (Pitve - Island of Hvar. One lane with meeting places at 1/3 and 2/3, traffic
1 600 SPD ST
Zavala) lights at both ends
Brinje 1 561 15.07.2004 LIS GS Shortest tube: 1560 m. Brinje – Zuta Lokva A1
Vratnik 1 560 2008 LIS GS Second tube: 1560 m. Senj-Vratnik A7
Selca -
1 516 15.07.2000 SPD ST Island of Hvar D116
Dubovica
Javorova
1 462 25.06.2003 PRG DE Ravna Gora - Vrbovsko A6
Kosa
Bukovac 1 350 PRJ ZAG ZG Proposed Zagreb ring road. Mihaljevac Gornji Bukovac
Pecine 1 342 03.2007 PRG RI Three lanes. Four lanes on 500 m. Partially twin deck D404
Konjsko 1 262 30.06.2004 SPD ST Shortest tube: 1134 m. Prgomet-Dugopolje A1
Gric 1 231 24.07.2004 LIS GS Shortest tube: 1214 m. Otocac – Perusic A1
Second tube: 1151 m (works started 2005). Vrbovsko-Bosiljevo 2.
Veliki Glozac 1 151 25.06.2003 PRG DE A6
Three lanes.
Pelješac-
1 150 PRJ DUN DU Subsea tunnel
Korcula
Sridnja Gora 1 045 31.12.2007 SPD ST Second tube: 1045 m. Dugopolje-Ploce A1
Marjan 900 SPD ST Town of Split
Sridusa 900 31.12.2008 SPD ST Second tube: 900 m. Split-Ploce A1
Vrataruša 2 880 2008 PRG DE Second tube: 880 m A7
Dubrava 869 30.06.2004 ZAD ZD Shortest tube: 838 m. Vrpolje-Prgomet A1
Vršek 868 1997 PRG DE Delnice-Ravna Gora A6
Trsat 844 1980 PRG RI Shortest tube: 819 m. Rijeka bypass. A7
Sljeme 824 1997 PRG DE Vrata-Delnice A6
Glavica 820 31.12.2008 SPD ST Second tube: 720 m. Split-Ploce A1
Ledenik 768 30.06.2003 ZAD ZD Second tube: 752 m. Sv.Rok - Maslenica A1
Sopac 740 PRG DE Vrata-Delnice A6
Bristovac 700 30.06.2003 ZAD ZD Shortest tube: 697 m. Sv. Rok - Maslenica A1
Vrataruša 1 670 2008 PRG DE Second tube: 670 m A7
Orljak 650 2008 PRG DE Second tube: 650 m A7
Kozjak 650 PRJ SPD ST Vucevica - Kasteli
Otocac 637 2001 LIS GS Second tube: 637 m. Bosiljevo – Zadar A1
Stasevica 630 31.12.2008 SPD ST Shortest tube: 570 m. Split-Ploce. Works started: 09.2005 A1
Vrtlinovec 628 11.2003 VAR VT Shortest tube: 522 m. Novi Marof - Varazdin A4
Pod Vugleš 611 25.06.2003 PRG DE Ravna Gora -Vrbovsko A6
Cardak 601 2001 PRG DE Second tube: 601 m (works started: 2005) Ravna Gora -Vrbovsko A6
Križišce 600 2008 PRG DE Second tube: 600 m A7
Škurinje II 594 1980 PRG RI Rijeka bypass. Shortest tube: 588 m A7
Lucice 577 1997 PRG DE Delnice-Ravna Gora A6
Mravince 563 SPD ST Split bypass
Strazina 538 31.12.2008 SPD ST Shortest tube: 470 m. Split-Ploce A1
Rožman Brdo 528 23.06.2004 PRG DE Second tube: 528 m. Vrbovsko -Bosiljevo A6
Shortest tube: 499 m (breakthrough 14.05.2003). Novi Marof -
Hrastovec 523 11.2003 VAR VT A4
Varazdin
Lokvica
515 2008 PRG DE Second tube: 515 m A7
Sopaljska
Bisko 501 31.12.2007 SPD ST Shortest tube: 495 m. Breakthrough: 13.09.2005. Split -Ploce A1
Dubocica 500 26.06.2005 SIK SI Sibenik's connection to A1
Katarina 456 1980 PRG RI Shortest tube: 412 m. Rijeka bypass A7
Crnomerec 450 PRJ ZAG ZG Proposed Zagreb ring road. Crnomerec-Sestinski dol.
Sridusa 433 31.12.2007 SPD ST Shortest tube: 375 m. Dugopolje-Ploce A1
Stara Susica 420 25.06.2003 PRG DE Kupjak-Vrbovsko A6
Brezik 406 24.07.2004 LIS GS Shortest tube : 389 m. Otocac-Perusic A1
Peljesac 2 405 2008 DUN DU Peljesac bridge connection
Skurinje I 388 1980 PRG RI Shortest tube: 381 m. A7
Gradina 380 2008 PRG DE Second tube: 380 m A7
Klis Kosa 379 SPD ST Split bypass
Jusici 354 23.06.2004 PRG RI Shortest tube: 338 m A7
Crna Brda 354 31.12.2008 SPD ST Second tube: 340 m. Breakthrough: 05.2006. Split-Ploce A1
Drazevitic 342 31.12.2008 SPD ST Shortest tube: 315 m. Split-Ploce A1
Vrata 325 1997 PRG DE Vrata-Oštrovica A6
Zaranac 300 31.12.2007 SPD ST Second tube: 300 m. Breakthrough: 13.09.2005. Split-Ploce A1
Sv. Kuzam 300 30.05.2006 PRG RI Second tube: 300 m
Bezjakovo
279 2001 KAR KA Second tube: 279 m A6
Brdo
Hrasten 278 1997 PRG RI Vrata-Oštrovica A6
Sveti Marko 265 1997 KAR KA Second tube: 265 m A6
Shortest tube: 206 m. Sv. Rok-Maslenica. Three lanes in west
Celinka 220 30.06.2003 ZAD ZD A1
tube
Zutnika 215 KRZ KR D1
Osmokovac 200 30.06.2004 SPD ST Prgomet-Dugopolje A1
Klis Grlo 197 SPD ST Split bypass
Bobova 189 03.2007 PRG RI Three lanes, C&C D404
Krapina 188 KRZ KR D1
Krpani 171 13.08.2002 LIS GS Second tube: 171 m. Sv.Rok-Maslenica A1
Mackovac 161 SPD ST Split bypass
Žrnovnica 1 160 2008 PRG DE Second tube: 160 m A7
Žrnovnica 2 150 2008 PRG DE Second tube: 150 m A7
Mount Ucka II 150 1981 IST PU A8
Turija 147 Zagvozd-Vrgorac
Veliki Stog 128 KRZ KR D1
Djurmanec 97 KRZ KR D1
Mihovilovic 90 SPD ST Split bypass
Banska Vrata 88 PRG RI Town Rijeka
Kozala 75 1980 PRG RI Shortest tube: 69 m. Rijeka bypass A7
Mali Stog 61 KRZ KR D1
Oznaka Naziv autoceste

Zagreb (Lucko) - Bosiljevo (interchange with A6) - Split -
A1
Dubrovnik
A2 (SLO) Macelj - Zagreb (Jankomir)(A3)
A3 (SLO) Bregana - Zagreb - Lipovac (YU)
A4 (H) Gorican - Zagreb (I.Reka)(A3)
A5 (H) Beli Manastir - Osijek - Svilaj (BIH)
A6 Bosiljevo (A1) - Rijeka (Orehovica)(A7)
A7 (SLO) Rupa - Rijeka - Žuta Lokva (A1)
A8 Kanfanar (A9) - Tunel Ucka - Matulji (A7)

A9 (SLO) Kaštel - Kanfanar (A8) - Pula
A10 Metkovic (A1) - Opuzen (BIH)
1.9.4 Uronjeni i plitko bušeni tuneli ispod vode (Subaqueous Road Tunnels) > 2 000 m Projects
URONJENI I PLITKI TUNELI ISPOD VODE (SUBAQUEOUS ROAD TUNNELS) > 2 000 M PROJECTS
Ime tunela Datum

Zemlja Dužina
otvaranja Napomene
Japan Tokyo Aqua 9 583 m 18.12.1997 2 bored tubes Tokyo Bay. 2nd tube: 9576 m
Norway Bømlafjord 7 931 m 28.12.2000 E 39 Stavanger - Bergen (-262.5 m)
China Jiaozhou Bay 7 800 m 2010 Qingdao City. Works started: 27.12.2006
Ørsta - Hareid. The World's deepest (-287 m). Work

Norway Eiksund 7 797 m 2007
started: 2004. Breakthrough on 01.02.2007
Norway Oslofjord 7 390 m 29.06.2000 Fjord crossing near Oslo (-134 m)
Norway Nordkapp 6 875 m 15.06.1999 Ev. 69, Magerøysundet, Finnmark (-150 m)
The
Westerschelde 6 650 m 14.03.2003 2 tubes (-65 m). Shield. Ellewoutsdijk - Terneuzen
Netherlands
Faeroe
Nordoyatunnilin 6 100 m 29.04.2006 Eysturöy - Borðöy
Islands
Norway Atlanterhav (Averøy) 5 955 m 2008 Rv. 67 Møre og Romsdal (-245 m)
2 tubes, 3 lanes each + service tunnel. Construction

China Xiang-an 5 950 m
started 2005
Norway Byfjord 5 875 m 1992 E39, Randaberg - Rennesøy, Rogaland (-223 m)
Iceland Hvalfjarðargöng 5 770 m 11.07.1998 Hvalfjörð (-165 m)
Rv. 714 Sør-Trøndelag.The World's deepest

Norway Hitra 5 645 m 08.12.1994
subaqueous tunnel (-264 m)
Norway Finnfast 5 600 m 2008 (-150 m)
Norway Frøya 5 305 m 23.06.2000 Rv. 714 Hitra - Frøya (-164 m)
Norway Freifjord 5 086 m 1992 Rv. 70, Kristiansund, Møre og Romsdal (-130 m)
Faeroe
Vágatunnilin 4 940 m 10.12.2002 Vestmannasund (-104.7 m)
Islands
Norway Mastrafjord 4 424 m 1992 E39 Randaberg - Rennesøy (-132 m)
Norway Valderøy 4 222 m 1987 Rv 658 Ellingsøy - Valderøy (-137 m)
Norway Halsnöy 4 120 m 2007 (-138 m)
Norway Godøy 3 844 m 1988 Rv 658 Møre og Romsdal (-153 m)
Norway Hvaler 3 751 m 1989 Rv. 108, Hvaler, Østfold (-120 m)
Norway Ellingsøy 3 520 m 1987 Rv. 658, Ellingsøyfjorden (-144 m)
20 x 176 m immersed road- and railway tunnel.

Denmark Drogden 3 520 m 01.07.2000
Øresund, Denmark - Sweden
Norway Tromsøysund 3 500 m 3.12.1994 2 tubes Tromsøya, Troms (-102 m)
Japan Kanmon 3 461 m 1958 Kanmon Strait
Australia Burnley 3 400 m 2000 Melbourne

Norway Ibestad 3 396 m 02.12.2000 Rv. 848 Andørja - Rolla, Troms (-112 m)
Norway Sløverfjord 3 337 m 1997 E 10 Austvågøya, Nordland (-120 m)
South Korea Pusan Koje-do 3 300 m 2007 Start 2004. World's deepest immersed tunnel (-50 m)
United Mersey One tube, 4 lanes (13.4 m diameter of shield). Mersey

3 237 m 18.07.1934
Kingdom Queensway River, Liverpool
Germany Elbtunnel, 4. Röhre 3 101 m 29.10.2002 Elbe River, Hamburg. Shield
Sweden Muskö 2 960 m 1964 Skramsösundet (-65 m)
E 75, Finnmark. Norway's first subaqueous tunnel (-88

Norway Vardø 2 890 m 1982
m)
Huangpu River, Shanghai. 3 tubes, 8 lanes. 736 m

China Taihelu 2 880 m 2003
immersed
Huangpu river, Shanghai. 1214 m shield construction (-

China Fuxing Donglu 2 785 m 2005
21 m). 2 levels
USA Brooklyn Battery 2 779 m 25.05.1950 2 tubes (Shield). East River, New York
tunnel
China Dapulu 2 761 m 1970 2 tubes. Shield
Norway Fannefjord 2 743 m 1990 Rv 64, near Molde (-101 m)
Germany Elb 2 653 m 1975 Elbe River, Hamburg (8 x 132 m immersed part)
2 tubes (shield, -28 m). Hudson River, New York - New

USA Holland 2 608 m 13.11.1927
Jersey Map
Leopold II° -
Belgium 2 600 m 1977 Bruxelles, second tube opened in 1986
Sainctelette
I90 Massachusetts Turnpike extension, Boston (12 x

USA Ted Williams 2 600 m 15.12.1995
99 m immersed)
3 tubes (shield). Hudson River, New York. North tube:

USA Lincoln 2 504 m 22.12.1937 2281 m (01.02.1945)
South tube: 2440 m (25.05.1957)
United
Mersey Kingsway 2 483 m 24.06.1971 2 bored tubes. Mersey River , Liverpool
Kingdom
Faeroe
Hovstunilin 2 450 m 17.12.2007 Between Öravík and Hov on Suðuröy
Islands
Argentina Hernandarias 2 345 m 13.12.1969 Paranà river, Santa Fe (-29.51 m). Immersed
USA Baltimore Harbour 2 332 m 11.1957 I895, Baltimore. 520 m immersed part
Norway Flekkerøy 2 327 m 1989 Rv 457 near Kristiansand (-101 m)
USA Hampton Roads 2 280 m 1976 I 764 Virginia (-33 m). 2 immersed tubes
Australia Sydney Harbour 2 280 m 08.1992 8 x 122 m immersed part
China Yan'an Donglu 2 261 m 1989 2 tubes. Shield
Japan Osakaho 2 200 m 1997 Road and subway, Osaka. 1033 m immersed part
Sakishima
China 2nd Yan'an Donglu 2 193 m 1996 2 tubes. Shield
USA Fort McHenry 2 184 m 23.11.1995 I95. Baltimore. 1 650 m immersed part
Japan Tamagawa 2 170 m 1994 Tama River. Bay Shore Route. 12 x 130 m immersed
Norway Maursund 2 122 m 1991 Rv 866, Skjervøy, Finnmark
China Eastern Harbour 2 100 m 09.1989 Hong Kong. 1860 m immersed part
Norway Bjorøy 2 012 m 1996 Fv 207 near Bergen (-88 m)

Ivan Vrkljan
2. Geotehnička istraživanja za tunele

i druge podzemne prostore
Opisani su uobičajeni postupci i tehnike geotehničkih istraživanja za
potrebe projektiranja i građenja tunela i okana. Istaknute su specifičnosti
ovih istraživanja s obzirom da se tuneli nekada grade na velikim dubinama
te su tehnike bušenja i geofizičkih istraživanja gotovo ne primjenjive
2 Geotehnička istraživanja za tunele i druge

podzemne prostore
2.1 Uvod
Uspješno projektiranje i građenje zahtjeva dobru prognozu svojstava tla i stijena, podzemne vode i
primarnog stanja naprezanja. Bez ovih prognoza, čak ni najnovije projektne metode su slabo ili nikako
upotrebljive.
2.2 Planiranje geotehničkih istraživanja
Geotehnička istraživanja kao i projekt, dimenzioniranje i izvođenje uvjek treba razmatrati kao
cjelinu. Zato geotehnička istraživanja moraju objediniti aktivnosti različitih eksperata i trebaju
započeti u vrlo ranoj fazi projekta. Cilj geotehničkih istraživanja je opis svih svojstava tla
relevantnih za projekt tunela. Vrsta i razmjer istraživanja trebaju odgovarati veličini i svrsi
tunela, uvjeta u tlu uključujući moguća zagađeenja kao i efekte utjecaja izrade i eksploatacije
tunela na okoliš.
Geološki, geotehnički i hidrogeološki čimbenici više od svih drugih određuju troškove građenja i
probleme koji prate građenje. U kratko, za potrebe projektiranja tunala, potrebno je osigurati sljedeće
informacije:
• Geološke profile (stratigrafija, struktura, identifikacija osnovnih tipova stijena i njihove općenite
karakteristike)
• Detaljan opis stijenske mase i njena mehanička svojstva
• Hidrogeološka svojstva masiva (rezervoari podzemne vode i tlakovi)
• Rizici gradnje (glavni rasjedi ispunjeni vodom, pojava plina (metan).
Geotehnička istraživanja 3
REGIONALNA DETERMINACIJA
GEOLOGIJA
TRASE I ORIJENTACIJE
GEOTEHNIČKA KARAKTERISTIKE MASIVA

PRIMARNA NAPREZANJA, ČVRSTOĆA
ISTRAŽIVANJA
PUKOTINSKI SISTEMI, ANIZOTROPIJA
ISKUSTVO I METODA ISKOPA

PROCJENA KONSTRUKTIVNI ELEMENTI
STATIČKI SISTEM
MEHANIČKI MODEL
I PRORAČUN
KONCEPT SIGURNOSTI PROJEKTNI KRITERIJ

HIPOTEZE SLOMA TEORETSKE PROGNOZE
DA NE
ANALIZA RIZIKA PROBLEMI UGOVARANJA
ISKOP TUNELA
MJERENJA INSITU
VERIFIKACIJA
DA LI SU DEFORMACIJE OGRANIČENE
PROJEKTA TUNELA
NEPOZNATA SIGURNOST
ZA STVARNO STANJE DA NE
“SIGURNO”
PROCES PROJEKTIRANJA TUNELA (ITA, SMJERNICE ZA PROJEKTIRANJE TUNELA (ITA GUIDELINES FOR THE DESIGN OF TUNNELS)
Slika XXX Pozicija istraživanja u procesu projektiranja prema smjernicama Međunarodne tunelske
udruge (1988)
2.2.1 Prethodna istraživanja
Temeljni princip tunelogradnje je prikupljanje potrebnih informacija korak po korak, počinjući

od prvih sitraživanja pa sve do detaljnih istraživanja (glavna istraživanja) u fazi izvođenja kroz
istraživanja i mjerenja u tunelu za vrijeme i nakon izvođenja. Rezultati svakog koraka
istraživanja trebaju biti prikazani u izvještaju i uključeni u odgovarajuću fazu planiranja i
izvođenja. Tunel kao građevina treba generalno biti grupirana u u geotehničku kategoriju 3
Eurocode 7 (European prestandard ENV 1997-1). Treći geotehnički razred uključuje vrlo velike
ili neuobičajene konstrukcije, konstrukcije koje uključuju rizike veće od uobičajenih, ili
neuobičajene ili izuzetno teške uvjete opterećenja i temeljnog tla, kao i konstrukcije u
područjima visoke seizmičnosti.
Istraživanja koja prethode izradi projekta mogu se podjeliti na početna koja obuhvaćaju
minimum dodatnih radova te glavna prethodna istraživanja.
Početna istraživanja koja obuhvaćaju:

• razradu geoloških karata i terenskog kartiranja, hidroloških, hidrogeoloških i
inženjerskogeoloških karata, karata mineralnih sirovina, karata rizika i topografskih
karata, avio i satelitske snimke i slično,
• analizu iskustva stečenih građenjem susjednih građevina,
• Određivanje geotehničkih profila i parametara na osnovi rijetke mreže istražnih radova.
Početna istraživanja trebaju otkriti na posebno važna svojstva tla za projekt te omogućiti
definiranje tipa i količine glavnih istraživanja. Početna istraživanja također trebaju omogućiti
procjenu utjecaja projekta na uvjete u tlu. Obično obuhvaćaju širu zonu a ne samo zonu koja će
biti pod utjecajem projekta.
U kasnijoj fazi pripreme projekta provode se glavna istraživanja unutar površine koju zahvaća
projekt. Površina projekta (project area) je površina na kojoj se osjete utjecaji projekta
(smanjenje nivoa podzemne vode može rezultirati slijeganjem okolnih građevina) ili površina
koja direktno ili indirektno vezana uz projekt. Glavna istraživanja trebaju osigurati informacije
potrebne za projektiranje i dimenzioniranje, izradu ponudebne dokumentacije, proračune i
izvođenje kao i procjenu opasnosti za okolne objekte.
2.2.2 Istraživanja tijekom građenja
Geotehničke prognoze koje su rezultat prethodnih istraživanja provjeravaju se tijekom građenja pomoću
terenskih i laboratorijskih ispitivanja. Ovisno o metodi građenja i tlu, ova istraživanja obuhvaćaju:
• inženjerskogeološko snimanje čela i izradu uzdužnog profila tunela,

• mjerenje pomaka konture tunela i točaka u stijenskoj masi u kojoj je tunel iskopan,
• mjerenje naprezanja na kontaktu obloge i tla kao i u samoj oblozi (beton) ili elementima za
stabiliziranje iskopa (sidra),
• mjerenje vibracija tla i objekata,
• promatranje nivoa podzemne vode,
• geotehnička istraživanaj (mehanička svojstva tla).
U tunelogradnji su in situ ispitivanja osnovni dio metode građenja.
2.2.3 Dokumentacija koja ostaje nakon završetka građenja

Nakon završetka tunela na jednom se mjestu treba naći cjelopkupna dokumentacija vezana uz
projektiranje i građenje tunela.
• rezultati prethodnih geotehničkih istraživanja,

• rezultati geotehničkih istraživanja tijekom građenja,
• rezultati opažanja,
• projekt,
• izvedbeni nacrti,
• ponudbena dokumentacija.
Ova dokumntacija treba poslužiti za procjenu:
• stabilnosti,
• sigurnosti,
• garantnih zahtjeva,
• oštećenja.
2.3 Tipovi i količina geotehničkih istražnih radova
Geotehnički istražni radovi služe za:
• definiranje metode građenja,

• dimenzioniranje podgrade (privremene i konačne),
• procjenu utjecaja metode građenja i konstrukcije na okoliš.
Pri planiranju geotehničkih istraživanja potrebna je bliska suradnja investitora, projektanta i

geotehničara, vodeći računa o planiranoj metodi građenja. Geotehničar treba predložiti tip i količinu
geotehničkih istraživanja a također preuzima odgovornost prema investitoru za pravilno tumačenje i
validaciju dobivenih informacija o tlu.
Za odabir sigurne i ekonomične metode građenja koja ovisi o ponašanju tla i uvjetima podzemne
vode, geotehnička istraživanja i geotehnički izvještaj trebaju omogućiti procjenu svih niže navedenih
elemnata.
Općenito: • struktura stijenske mase, definiranje homogenih zona,

• klasifikacija tla,
• prepreke u tlu (kameni blokovi, djelovi građevine i sl),
• uvjeti podzemne vode (po mogućnosti nivo podzemne vode, pravci i brzina
tečenja),
• vodopropusnost,
• uvjeti hidrostatskog tlaka,
• brzina procurivanja,
• kemizam podzemne vode,
• deponije otpada, zagađivači,
• emisija plinova u tlu,
• otopljeni prostori u tlu i izgrađeni podzemni prostori.
Tuneli u tlu: • granulometrijski sastav i minerološka svojstva,

• konzistencija, relativna gustoća,
• vlažnost,
• volumen pora,
• potencijal likvefakcije.
Tuneli u stijenama: • geološko grupiranje,

• mineraloško-petrografska svojstva,
• skupovi diskontinuiteta,
• stupanj oštećenja,
• rasjedne zone,
• tvrdoća, tlačna i vlačna čvrstoća,
• koeficijenti trošenja (wear coefficients), abrazivnost,
• otpornost na zrak, vodu i temperaturne promjene,
• oslabljenje i otapanje ili adsorpcija vode.
U slučaju pozmene Kod snižavanja nivoa pomoću dreniranja, gravitacijski sl. bitne informacije su:
vode: • količina vode,
• efekt na okolne gređevine (slijeganje zbog povećanja efektivnih naprezanja),
• mogućnost reinfiltracije podzemne vode,
• mogućnost korištenja ove vode tijekom građenja,
• kemizam podzemne vode.
Za spriječavanje dotoka vode pomoću dijafragmi, injektiranja, smrzavanja i sl. bitno je
procjeniti:
• efekt na treća lica (presumjeravanje vode),
• zahtjeve za ograničenja sniženja nivoa,
• utvrđivanje rezidualnih količina vode.
Prevencija prodora vode komprimiranim zrakom, isplakom pod tlakom ili korištenjem
EPB metoda (earth pressure balance methods) zahtjeva poznavanje:
• plinopropusnosti tla,
• zona rasjeda s obzirom na mogućnost gubitka zraka,
• odgovor iskopanog tla na mješavinu isplake i aditiva.
Za projektiranje privremene i stalne podgrade bitno je poznavati niže navedene parametre:
Općenito: • primarno stanje naprezanja (naročito horizontalna naprezanja)

• efekte u tlu (potresi, slijeganja zbog rudarenja, klizišta)
Tuneli u tlu: • posmična čvrstoća (nedrenirana posmična čvrstoća za gline, čvratoća iskazana u
obliku efektivnih naprezanja za sve vrste tla),
• gustoće,
• deformabilnost tla (Youngov modul, confined modul i promjena s naprezanjem
i deformacijom, poissonov koeficijent),
• dinamički parametri tla.
Tuneli u mekanoj • gustoće različitih tipova stijena i stijenske mase,

stijeni: • deformabilnosti stijenske mase,
• čvrstoća stijenske mase koja uključuje i deformabilnost diskontinuiteta,
• anizotropija stijenaske mase,
• bubrivo ponašanje,
• vremesnki ovisno ponašanje stijenske mase,
• dinamički parametri stijenske mase.
Utjecaj na okoliš može biti različite prirode. Ovisno o uvjetima u tlu i lokalnim uvjetima, često su
neophodne sljedeće informacije:
Iskopani materijal: • mogućnost ponovnog korištenja,

• uvjeti odlaganja,
• konzistencija,
• ponašanje u uvjetima promjenjenog okliša.
Metoda građenja: • deformacije tla zbog izgradnje tunela,

• slijeganje zbog snižavanja nivoa podzemne vode,
• utjecaj promjene hidrogeoloških uvjeta tijekom građenja (zaštićena vodna
područja, brzina tečenja i novo podzemne vode, pravac tečenja, kemizam

podzemne vode),
• Efekt vibracija na postoječe građevine,
• izdizanje površine ako se primjenjuje zamrazavanje,
• kemijske promjene ili kontaminacija tla i podzemne vode kao posljedica
injektiranja
Građevina: • utjecaj na hidrogeološke uvjete,

• mjere za izjednačavanje podzemne vode,
• dinamički efekti na objekte.
2.4 Metode geotehničkih istraživanja
Metode terenskih i laboratorijskih istraživanja opisane su u brojnim nacionalnim, europskim i

međunarodnim noramma (ISO) kao i preporukama više međunarodbnih udruga (ISRM-International
Society for Rock Mechanics, ISSMGE-International Society for Soil Mechanics and Geotechnical
Engineering, IAEG-International Association of Engineering Geology, ITA-International Tunnelling
Association).
Ponekad su potrebne posebne metode kako bi se dobili odgovori na važna pitanja vezana uz specijalne
metode građenja kao što su:
• istražne galerije,
• in-situ ispitivanja radi određivanja plinopropusnosti tla tijekom korištenja komprimiranog zraka,
• ispitivanja za procjenu adhezivnosti tla i mekane stijene u slučaju mehaniziranog iskopa
potpomognutog isplakom ili korištenjem EPB metode (Earth Pressure Balance method),
• pokusi za određivenje koeficijenta trošenja reznog alata (wear coefficients) u slučaju
mehaničkog iskopa u tlu i mekanoj stijeni.
2.5 Analiza rezultata istraživanja
Rezultate geotehničkih istraživanja treba pripremiti i ilustrirati prema zahtjevima Eurocode7, ili nekoj
od nacionalnih normi. Rezultati se prikazuju u geotehničkom projektu i implementiraju se u kasnije faze
projektiranja.
Za pouzdanu procjenu rezultata istraživanja potrebno je detaljno opisati primjenjenu tehniku ispitivanja.
To je naročito važno u slučajevima:
• kada ispitivanja nisu provedene po normiranim metodama,

• kada su primjenjene nove tehnike ispitivanja.
Ako su parametri relevantni za metodu građenja, utjecaj na okoliš, ili projekt stalne podgrade izvedeni iz
korelativnih proračuna, ekstrapolacija ili pretposavki, primjenjeni metod treba biti opravdan i objašnjen.
Geotehnički model tla treba biti kreiran na bazi geotehničkih istraživanja te između ostalog treba
sadržavati:
• prognozni geološki profil s ucrtanim kvazihomogenim zonama,

• diskontinuitete,
• karakteristične vrijednosti parametara tla i stijena,
• podzemnu vodu.
Ako se predviđa tretman tla u kojem će se izvoditi radovi, svojstva poboljšanog tla treba istražiti.
Kada se govori o modelu tla, uvijek treba imati na umu nemogućnost detaljnog istraživanja s obzirom na
duljinu tunela i visinu nadsloja. Zbog toga, karakteristične parametre tla i stijena za proračunske modele
treba shvatiti samo kao reprezetante općenito očekivanog ponašanja tla.
Karakteristične vrijednosti treba odrediti na takav način da rezultati proračuna budu na strani sigurnosti.
Kako tlo djeluje kao opterećenje (u krovu tunela) ali isto tako ima i efekt podgrađivanja (u zidovima
tunela) na stalnu podgradu (permanent support), nije uvijek jasno jeli rezultat proračuna baziran na
odabranim parametrima tla stvarno na strani sigurnosti.
2.6 Tehnike istraživanja
Naprijed je rečeno da se za potrebe istraživanja terna u kojme će se graditi tunel koriste ove
metode geotehničkih istraživanja:
• razradu geoloških karata i terenskog kartiranja, hidroloških, hidrogeoloških i

inženjerskogeoloških karata, karata mineralnih sirovina, karata rizika i topografskih
karata, avio i satelitske snimke i slično,
• analiza iskustva stečenih građenjem susjednih građevina,
• uzorkovanje tla u bušotinama, istražnim galerijama, istražnim raskopima,
• statička i geofizička ispitivanja u bušotinama, istražnim galerijama, istražnim
raskopima,
• geofizička ispitivanja na površini terena,
• laboratorijska ispitivanja mehaničkih i fizikalnih svojstava tla, vode, plina
Nije u svakoj situaciji moguće primjeniti sve ove metode. Ako se radi o tunelu s vrlo velikim
nadslojem, istražna bušenja nisu ekonomična i obično se ne izvode. U ovim uvjetima ni
geofizičke metode ne pomažu previše. To znači da će se veći dio tunela projektirati samo na
osnovi podtaka dobivenih razradom geoloških karata i terenskog kartiranja.
2.6.1 Istražna bušenja i iskopi
Ako ekonomski i drugi uvjeti dopuštaju, direktan uvid u stanje stijenske mase moguće je postići na ove
načine:
• analizom stijenske mase u zidovima iskopa (površinski raskop i istražne gelarije (okna) u koje
čovjek može pristupiti),
• analizom stijenske mase u zidovima bušotine (video kamere),
• analizom jezgre dobivene bušenjem.
Površinski i podzemni iskopi
Iskop zasjeka i usjeka u sklopu izrade građevnih jama, prometnica i sl. pruža dobru priliku za uvid u
stanje stijenske mase i uzorkovanje za obavljenje laboratorijskih kao i za obavljenje nekih terenskih
ispitivanja. Prirodni izdanci stijenske mase na površini također omogućavaju procjenu stanja stijenske
mase.
Podzemni iskopi (tuneli, podzemne građevine) pružaju izvanrednu priliku za pročavanje stijenske mase
jer se obično nalaze na značajnim dubinama. Za posebno rizične projekte nekada se izvode posebne
istražne galerije (mali tuneli). Podzemni iskopi, bez obzira radi li se o konačnoj građevini ili istražnom
tunelu, omogućavaju:
• uzorkovanje radi obavljanja laboratorijskih ispitivanja na intaktnoj stijeni i diskontinuitetima,

• izvođenje terenskih ispitivanja stijenske mase,
• opažanja pokreta i naprezanja u stijenskoj masi,

• prikupljanje parametara za kvalitetno klasificiranje stijenske mase (diskontinuiteti, podzemne vode i
sl.)
Kod proučavanja stijenske mase u zidovima iskopa ili na izdancima stijenske mase, treba voditi računa o
sljedećem:
• ako se iskop vrši miniranjem, stijenska masa do neke dubine može biti oštećena. O tome treba voditi
računa kod klasificiranja stijenske mase kao i kod uzorkovanja i terenskih ispitivanja.
• ako se radi o prirodnim izdancima ili o starim iskopima, stijenska masa može biti alterirana
Slika 2.1 Moguća zona oštećenja stijenske mase usljed miniranja
Slika 2.2 Istražni tunel na projektu-Shimuzu No.3 tunnel (WT, 4/99, p.122)
Slika 2.3 Istražni tunel na projektu -Gothard bazni tunel (WT, 4/95, p.109)
Istražna bušenja
Izvođenjem istražnih bušenja otvara se cijeli niz mogućnosti za pručavanje stanja stijenske mase.
• Bušenjem se dobiju cilindrični uzorci za ispitivanje intaktne stijene i diskontinuiteta u laboratoriju

(fizikalna i mehanička svojstva)
• U bušotini se mogu izvoditi pokusi za statičko određšivanje čvrstoće i deformabilnosti kao i
mjerenje primarnih naprezanja
• U bušotini se mogu izvoditi geofizička ispitivanja radi određivanja dinamičkih svojstava elastičnosti
stijenske mase
• Bušotina može poslužiti za ispitivanja vodopropusnosti stijenske mase
• U bušotinu se mogu ugraditi uređaji za opažanja pokreta
• Snimanjem zidova bušotine video kamerom, može se dobiti dobar uvid u stanje stijenske mase
Slika 2.4 Istražna bušenja (Tunel ispod Stockholma, WT 10/97.p.363)
2.6.2 Geofizička ispitivanja
Geofizička ispitivanja predstavljaju mjerenja fizikalnih veličina (otpornost, brzina prostiranja

zvuka, gustoća, magnetizam, vodljivost itd.) radi upoznavanja značajki strukture i litologije
stijenske mase i tala. Prednost geofizičkih metoda je da su instrumenti relativno jeftini, a
istraživanja su puno brža i jeftinija od konvencionalnih istraživanja - istražnog bušenja.
Pravilnim odabirom geofizičkih metoda ubrzavaju se i poboljšavaju istraživanja što omogućava

smanjenje opsega istražnog bušenja kao skupe i zahtjevene metode istraživanja.
Geofizičke se metode mogu grupirati u tri skupine:
• Seizmičke metode
• Geoelektrična ispitivanja
• Mjerenja u bušotinama (karotaža)
Seizmičke metode koriste sljedeće tehnike ispitivanja
• refrakcijska ispitivanja,
• metoda “petite sismiqe”,
• seizmička tomografija,
• down(up)hole ispitivanja,
• crosshole ispitivanja.
Refrakcijska seizmika zasniva se na određivanju brzina seizmičkih valova i lociranju značajnijih

geofizičkih diskontinuiteta. (http://www.igh.hr/)
Slika XXX Refrakcijska seizmika
Refrakcijska metoda temelji se na refrakciji elastičnih seizmičkih valova na kontaktu dviju sredina čije
seizmičke karakteristike zadovoljavaju uvjet, v2 > v1. Elastični val generira se na površini i počinje se
širiti brzinom gornje površinske zone. Val se dalje širi duž kontakta brzinom donjeg medija v2 i vraća
se na površinu gdje se njegov nailazak registrira geofonima. Za uspješnu primjenu metode seizmičke
refrakcije treba postojati tzv. normalan slijed brzina, što znači da se materijali veće brzine elastičnih
valova trebaju nalaziti ispod onih s manjom brzinom. Iz rezulatat mjerenja izračunaju se brzine i
debljine zona različitih seizmičkih karakteristika. Kontinuirano se prate dubine do pojave seizmičkih
diskontinuiteta. Veza između vrste i kvalitete, litoloških članova, i brzine prostiranja elastičnih valova
ocijeni se iz empirijski određenih vrijednosti. Detaljnija litološka slika dobije se u kombinaciji sa
geološkom prospekcijom i bušenjem. (http://www.igh.hr/)
Metoda “petite sismiqe” je u osnovi slična prethodno opisanoj metodi refrakcije, s razlikom što se
izvodi na kratkim udaljenostima (2 do 10 m) između izvora elastičnog vala i geofona. Ova metoda se
uglavnom koristi kako bi se odredila frekvencija poprečnih valova (S-valova) koja je u direktnom
korelativnom odnosu s modulom deformabilnosti.
Kod ovih mjerenja od primarne je važnosti da energija kojom je val iniciran bude uvijek konstantna. To
se može postići tako da čekić kojim se val inicira, uvijek pada s iste visine. Za registraciju elastičnih
valova koriste se tri geofona. Prvi geofon, vertikalne osjetljivosti, smješta se neposredno uz izvor vala i
služi za registraciju nultog vremena. Druga dva geofona smještaju se dalje od izvora po profilu koji se
ispituje. Horizontalno osjetljivim geofonom koji se usmjeri prema izvoru vala registrira se p-val, a
vertikalnim s-val
Seizmička tomografija podrazumijeva više izvora vala i brojne geofone koji se smještaju oko zone koja
se istražuje kako bi se dobio veliki broj seizmičkih mjerenja u raznim smjerovima.
Zona koja se istražuje okonturi se bušotinama, istražnim potkopima ili površinom terena, a iz brojnih
mjerenja seizmičkih valova koji prolaze zonom u različitim smjerovima moguće je odrediti
dvodimenzionalnu distribuciju seizmičkih brzina, odnosno odgovarajućom interpretacijom
dvodimenzionalnu distribuciju svojstava zone. (ISRM, 1988, P. 450).
Downhole ispitivanje je seizmička metoda koja omogućuje direktno mjerenje intervalnih brzina
elastičnih valova duž bušotine. Metoda koristi kao izvor vala udarac čekićem po ploči uz ušće ili u
neposrednoj blizini ušća bušotine. Valovi se šire kroz podzemlje do geofona koji su smješteni u bušotini
Prednost metode pred refrakcijskom seizmikom je mogućnost dobivanja intervalnih brzina i u
formacijama koje imaju inverzni raspored seizmičkih brzina sa dubinom ( v1>v2 ) (http://www.igh.hr/)
Kod uphole ispitivanja izvor vala se smješta u bušotinu sukcesivno na različite dubine, a jedan ili više
geofona se smješta na površinu terena. Ponekad se geofoni smještaju u istu bušotinu iznad izvora, te se
zajedno premještaju duž bušotine. Kod dubljih bušotina koristi se obično uphole metoda, kod koje se
seizmički impulsi generiraju eksplozivom u bušotini
Crosshole ispitivanje je seizmička metoda koja omogućuje direktno mjerenje intervalnih brzina
elastičnih valova u geološkim formacijama između dvije bušotine po dubini. Postupak generiranja i
registracije seizmičkih valova obuhvaća iniciranje impulsa u predajnoj bušotini i registriranje prvih
nailazaka longitudinalnih i transverzalnih valova u prislušnoj bušotini. Na taj način dobivaju se,
posredno preko brzina, najtočniji podaci o modulima elastičnosti u samim geološkim formacijama
između bušotina (http://www.igh.hr/)
Geoelektrična ispitivanja
Postojanje razlike među električnim svojstvima pojedinih prirodnih materijala, koji se nalaze na
ispitivanom području, omogućuje korištenje geoelektričnih metoda mjerenja u cilju otkrivanja litologije
i zona intenzivne razlomljenosti (pukotina, rasjeda). Od električnih svojstava najvažniji je specifični
otpor, pa zato i metode, koje se zasnivaju na mjerenju razlika u specifičnom otporima, čine pretežni dio
svih geoelektričnih metoda
Geoelektrično sondiranje je metoda kod koje se koristi raspored s četiri elektrode, tako da se struja
uvodi u tlo preko dvije strujne elektroda (ab), a između dvije mjerne elektrode (mn) mjeri se razlika
potencijala nastala propuštanjem struje kroz tlo. Podaci mjerenja odnose se na centralnu točku.
Postupnim udaljavanjem strujnih elektroda od centralne točke, po točno određenom pravcu, dubina
prodiranja struje se povećava, a samim tim i podaci mjerenja odnose se na sve dublje horizonte. Razlika
potencijala između unutarnjih elektroda (mn) ovisna je od geološke građe terena, vlažnosti tla, jačine
struje koja se propušta kroz tlo i drugo, a preko odgovarajućih jednadžbi moguće je izračunati prividne
specifične električne otpore.
Geoelektrično profiliranje lis metodom (lund imaging system) je multielektrodni sistem za

dvodimenzionalno mjerenja otpornosti podzemlja koji koristi wennerov raspored elektroda.
Koristi se elektrodni raspored s više elektroda (42 i više), a selektor elektroda i notebook računalo vrše
odabir aktivnih elektroda (četiri, dvije strujne i dvije potencijalne) za mjerenje. Podaci mjerenja odnose
se na više dubinskih nivoa i spremaju se u toku mjerenja na disk notebook računala.
Obrada rezultata geoelektričnog profiliranja lis metodom vrši se pomoću kompjuterskog programa koji
daje dvodimenzionalnu sliku rasporeda otpornosti. Na temelju izračunate otpornosti interpretator daje
prognoznu litološku determinaciju
Mjerenja u bušotinama (karotaža)
Karotažom se mjere razlike istih fizikalnih svojstava različitih stijena i tala Ove metode omogućuju
prikupljanje podataka o o litologiji, granicama slojeva, porozitetu i gustoći naslaga, vodljivosti i
otpornosti i sl. Za izradu karotažnog dijagrama služe različite sonde koje se povlače kroz istražnu
bušotinu, a promjene registrira i sprema instrument na površini. (http://www.igh.hr/)
Gama karotažom registrira se prirodnu radioakivnost formacija. Minerali glina vrlo često su
radioaktivni pa se može reći da je to metoda za određivanje zaglinjenosti naslaga
Gama - gama karotažom mjeri se gustoća formacija. Gama zrake, emitirane iz radioaktivnog izvora,
raspršuju se, sudarajući se s elektronima u formaciji i gube energiju. Broj emitiranih gama zraka, koje
dolaze na prijemni detektor na određenoj udaljenosti od izvora, ovisi o broju elektrona u jedinici
volumena formacije
Dual neutron (ima dva prijemnika i na taj način se eliminira utjecaj bušotine) i neutron-neutron (ima
jedan prijemnik) karotažom mjerimo porozitet formacija. Brzi neutroni emitirani iz radioaktivnog izvora
bivaju raspršeni i dolazi do sudaranja s jezgrama drugih atoma i pri tome gube energiju. U fazi
usporavanja vodik ima odlučujuću ulogu. U mnogo slučajeva termički neutroni su apsorbirani jezgrom
atoma vodika ili klora. Tako se mjerilo gubitka energije neutrona često može izjednačiti sa
koncetracijom iona vodika. Da bi se dobio točan porozitet pore moraju biti zapunjene medijem koji nosi
vodik (voda).
Induktivna karotaža mjeri vodljivost formacija. Oscilator šalje struju izmjenične frekvencije u svitak,
stvara se magnetsko polje i inducira struju u formaciji, tj. u zidu bušotine stvaraju se vrtložne struje koje
imaju svoje magnetsko polje i to uzrokuje da se u prijemnoj zavojnici inducira struja. Na taj način mjeri
se vodljivost formacije i metoda je dobra kada imamo velike otpore; prazna bušotina - vapnenci
2.7 Rječnik
adit, drift, A nearly horizontal passageway leading from the surface underground to a large chamber
gallery or connecting two such chambers (ISRM)
A nearly horizontal passage from the surface into a mine
pit An excavation in the surface of the earth from which ore is obtained as in large open pit
mining or an excavation made for test purposes, i.e., a testpit (ISRM)
A surface excavation for extracting stone or slate
A drift or tunnel first excavated as a smaller section than the dimensions of the main
pilot tunnel. A pilot drift or tunnel is usually used to investigate rock conditions in advance of
drift,pioneer the main tunnel, to permit installation of bracing before the principal mass of rock is
tunnel
removed, or to serve as a drainage tunnel
2.8 Literatura
ISSMFE Working Committee ERTC 9, (1997) Recommendations: Geotechnical Aspects of the design
of shallow bored tunnels in soil and soft rock)
EC 7: Geotechnical design, Part 1: General rules, ENV 1997-1-1
Hudec, M., Prager, A., (1992) Konstruktivni projekt tunela, Građevinar, Zagreb (Prijevod Smjernica
Međunarodne tunelske asocijacije: ITA Guidelines for the Design of Tunnels,1988)
Ivan Vrkljan
3. Klasifikacija stijenskih masa

Klasifikacija stijenskih masa nezamjenjiv je element empirijskog pristupa
projektiranju geotehničkih građevina.
Opisani su danas najčešće korišteni klasifikacijski sustavi-RMR
klasifikacija Bieniawskog i Bartonov Q-sistem. Prikazan je i način
korištenja klasifikacije za određivanje elemenata podgradnih sustava kao i
mehaničkih svojstava stijenske mase.
3 Klasifikacija stijenskih masa

3.1 Uvod
«....when you can measure what you are speaking about, and express it in numbers, you know
something about it, but when you can not express it in numbers, your knowledge is of a meagre
and usatisfactory kind....» Lord Kelvin (1824-1907)
Barton, Lien, Lunde, 1974
Iako su tehnike ispitivanja stijena i stijenskih masa dostigle zavidan nivo, ostaje još uvijek mnogo
problema pri primjeni teorija na rješavanje praktičnih inženjerskih problema. U takvim okolnostima
pojavile su se klasifikacije kao kompromis između korištenja teorijskih rješenja i potpunog ignoriranja
svojstava stijenske mase. Sve klasifikacije uključuju nekoliko ključnih parametara stijenske mase i
pridruživanje pojedinog parametra nekoj od unaprijed određenih klasa. Svakoj od klasa pridružena je
odgovarajuća numerička vrijednost. Zbrajanjem pridruženih numeričkih vrijednosti za svaki od
parametara stijenske mase, dobije se konačna numerička vrijednost koja obilježava ponašanje tretirane
stijenske mase.
Ciljevi inženjerskih klasifikacija su:

• identificirati najznačajnije parametre koji utječu na ponašanje stijenske mase,
• podjelu stijenske mase na strukturne regione u kojima stijenska masa ima slično ponašanje,
• osigurati bazu za razumjevanje karakteristika svake od klase,
• uporediti iskustvo sa svojstvima stijenske mase na jednoj lokaciji sa svojstvima na nekoj drugoj
lokaciji,
• ponašanje stijenske mase opisati numeričkim vrijednostima kako bi se mogle obaviti analize,
• osigurati temelje za komunikaciju između geologa i inženjera.
Identifikacija i klasifikacija stijenskih masa predstavljaju prvi korak u procesu definiranja njihovog
ponašanja. Bienawski (1989, p 1) pravi razliku između ovih pojmova na slijedći način: Klasifikacija se
definira kao postupak grupiranja objekata na bazi njihovih međusobnih odnosa. Identifikacija znači
svrstavanje neidentificiranih objekata u odgovarajuću klasu koja je prethodno ustanovljena
klasifikacijom.
Klasifikacija se može bazirati samo na jednom svojstvu i tada se naziva jednovarijantna (univariate).
Ako se klasifikacija bazira na dva ili više svojstava, tada se naziva dvovarijantna (bivariate) ili
viševarijantna (multivariate). Što je više parametara u igri to je i slika o proučavanim objektima bolja.
Međutim i tu se mora postići kompromis između broja parametara i zahtjeva koji se postavljaju pred
klasifikaciju. Osnovni princip kod stvaranja klasifikacijskog sustava je da treba koristiti samo one
parametre koji imaju najveći utjecaj na ponašanje stijenske mase, te da se ti parametri mogu odrediti na
jednostavan način.
U samim počecima inženjerske geologije, ime stijene se koristilo kao indikacija mehaničkih svojstava.
Naravno da su se pri tome dešavala vrlo velika iznenađenja. Slijedeći korak bilo je uvođenje tzv.
klasifikacije trošenja (weathering classification). Po ovoj klasifikaciji, uz ime stijene su se dodavali
termini - svježa (frech), ili jako trošna (highly weathered). Međutim i ova je klasifikacija pokazala niz
nedostataka što je dovelo do uvođenja pokusa s ciljem mjerenja određenih parametara.
Prva kvantitativna klasifikacija bila je bazirana na jednom parametru - jednosnoj tlačnoj čvrstoći. Stijene
su bile klasificirane od slabih do jakih. Ova klasifkacija može poslužiti za razdvajanje stijena koje se
mogu ripati od onih koje se moraju minirati. Kasnije spoznaje, da diskontinuiteti imaju odlučujuću
ulogu u ponašanju stijenske mase, dovele su do klasifikacije koja je bazirana na tzv. RQD parametru
(Rock Quality Designation). RQD indeks razvio je Deere, 1967.
Klasifikacija stijenskih masa 3
Ubrzo je postalo jasno da klasifikacije bazirane na jednom parametru ne mogu dati odgovarajuću sliku o
stanju stijenske mase. Tako je došlo do uvođenja klasifikacija s dva (bivariate) i više (multivariate)
parametara.
Deere i Miller su 1966. god. predložili klasifikacijski sistem koji je uzimao u obzir jednoosnu tlačnu
čvrstoću i Young-ov modul. Ova klasifikacija ima dva osnovna nedostatka: jednoosna tlačna čvrstoća i
modul elastičnosti nisu parametri koji imaju dominantan utjecaj na ponašanje stijenske mase; modul
elastičnosti se ne može odrediti jednostavnim postupcima na terenu.
Od viševarijantnih klasifikacijskih sustava u praksi se najčešće korite:
• Terzaghijeva klasifikacija (1946)

• Lauferova klasifikacija (1958)
• Modiffikacija Lauferove klasifikacije kao dio NATM pristupa (New Austrian Tunneling Method)
• RSR (Rock Structure Rating, Wickeham i dr. 1972)
• Geomehnička klasifikacija Bieniawskog (RMR-Rock Mass Rating System)
• Q-klasifikacija Bartona (Rock Tunnelling Quality Indexs, Q)
Treba naglasiti da klasifikacija stijena ne može i ne smije zamjeniti kompletnu proceduru projektiranja.
Međutim, kompletna procedura projektiranja zahtjeva detaljno poznavanje stanja naprezanja i svojstava
stijenske mase te uvjete tečenja vode što obično nije slučaj u ranoj fazi projektiranja.
Kod primjene klasifikacijskih sistema, stijenska masa se podjeli u strukturne regione, i svaki se region
klasificira odvojeno. Granice strukturnih regiona obično se podudaraju sa glavnim strukturnim
obilježjima kao što su rasjedi ili s granicama različitih tipova stijena. U nekim slučajevima značajne
promjene u gustoći pojave diskontiniteta tražit će da se u jednom tipu stijene izdvoji više strukturnih
regiona.
Danas se najčešće koriste Gemehanička klisfikacija Bieniawskog i Q-klasifikacija Bartona.
Slika 3.1 Strukturni regioni tunela Sv. Rok

3.2 RMR-Gemehanička klisfikacija (Rock Mass Rating system)
RMR sistem razvijen je u Južnoj Africi, 1973. god. Detalje ovog sistema objavio je Bieniawski, 1976.
god. Tijekom godina sistem se razvijao te je Bieniawski 1989 godine obajvio sistem u kojem se
određenim parametrima pridružuju druge vrijednosti bodova u odnosu na verziju iz 1976. Kako se još
uvijek neka druga istraživanja vezuju na klasifikaciju iz 1976 godine, treba razlikovati ove dvije
varijante: RMR (1976) i RMR (1989)
U nastavku će biti opisana verzija iz 1989 godine.
Ovaj sistem uzima u obzir šest parametara:
1. jednoosnu tlačnu čvrstoću,

2. indeks kvalitete jezgre (rock qualiti designation index-RQD),
3. razmak diskontinuiteta (diskontinity spacing),
4. stanje diskontinuiteta,
5. uvjete podzemne vode,
6. orijentaciju diskontinuiteta.
Tablica 3.1 RMR-Gemehanička klisfikacija (Rock Mass Rating system) (Bieniawski 1989)
A. Klasifikacijski parametri i njihovi bodovi

Parametri Vrijednosti parametara
Čvrstoća Indeks čvrstoće Preporča se ispitati
u točki
>10 4-10 2-4 1-2
intaktne jednoosnu tlačnu č.
1 stijene Jednoosna
(MPa) tlačna čvrstoća
250 100-250 50-100 25-50 5-25 1-5 <1
Bodovi 15 12 7 4 2 1 0
RQD (%) 90-100 75-90 50-75 25-50 <25
2
Bodovi 20 17 13 8 3
Razmak diskontinuiteta >2 m 0,6-2 m 200-600 mm 60-200 mm <60 mm
3
Bodovi 20 15 10 8 5
Vrlo hrapave
Neznatno hrapave Neznatno hrapave Mekana ispuna >5 mm
površine Skliski ili ispuna<5 mm
površine površine debljine
Nisu kontinuirani debljine
Stanje diskontinuiteta (vidi E) Zijev<1 mm zijev<1 mm ili
4 Zijev=0 mm Zijev 1-5 mm
Stijena u zidovima Stijena u zidovima Zijev>5 mm
Zidovi nisu Kontinuirani
neznatno rastrošena jako rastrošena Kontinuirani
rastrošeni
Bodovi 15 10 7 4 0
Dotok na 10 m duljine
nema <10 10-25 25-125 >125
Podzemna voda
tunela (l/m)
Odnos tlaka pukotinske
5 vode i većeg glavnog 0 <0,1 0,1-0,2 0,2-0,5 >0,5
naprezanja
Općeniti uvjeti kom pletno suho vlažno mokro kapanje tečenje
Bodovi 15 10 7 4 0
B. Korekcija bodova s obzirom na orijentaciju diskontinuiteta (vidi F)
Orijentacija diskontinuiteta Vrlo povoljna Povoljna Dobra Nepovoljna Vrlo nepovoljna
Tuneli i rudnici 0 -2 -5 -10 -12
Bodovi Temelji 0 -2 -7 -15 -25
Kosine 0 -5 -25 -50 -60
C. KATEGORIZACIJA STIJENSKE MASE NA OSNOVI UKUPNOG BROJA BODOVA

Ukupni bodovi 100-81 80-61 60-41 40-21 <21
Oznaka kategorije I II III IV V
VRLO DOBRA DOBRA POVOLJNA VRLO SLABA
Opis SLABA STIJENA
STIJENA STIJENA STIJENA STIJENA
D. ZNAČENJE POJEDINIH KATEGORIJA

Ukupni bodovi 100-81 80-61 60-41 40-21 <21
Oznaka kategorije I II III IV V
20godina za 15 m 1 godina za 10 m 1 tjedan za 5 m 10 sati za 2,5 m 30 min za 1 m
Srednje vrijeme
raspona raspona raspona raspona raspona
Kohezija stijenske mase (kPa) >400 300-400 200-300 100-200 <100
Kut trenja (stupnjevi) >45 35-45 25-35 15-25 <15
E. Vodič za klasifikaciju stanja diskontinuiteta

Duljina diskontinuiteta (m) <1 1-3 3-10 10-20 >20
Bodovi 6 4 2 1 0
Zijev diskontinuiteta nema zijeva <0,1 mm 0,1-1,0 mm 1-5 mm >5 mm
Bodovi 6 5 4 1 0
Hrapavost diskontinuiteta vrlo hrapavi hrapavi neznatno hrapavi glatki skliski
Bodovi 6 5 3 1 0
tvrda ispuna>5 mekana ispuna<5 mekana ispuna>5
Ispuna diskontinuiteta nema ispune tvrda ispuna<5 mm
mm mm mm
Bodovi 6 4
2 2 0
umjereno
Rastrošnost zidova diskontinuiteta nerastrošeni neznatno rastrošeni jako rastrošeni potpuno rastrošeni
rastrošeni
Bodovi 6 4 1 0
2
F. Efekt orijentacije diskontinuiteta u tunelogradnji

Pružanje okomito na os tunela Pružanje paralelno s osi tunela
Iskop u smjeru nagiba Iskop u smjeru nagiba diskontinuiteta
Nagib 45-900 Nagib 20-450
diskontinuiteta 45-900 20-450
Vrlo povoljno Povoljno Vrlo nepovoljno dobro
Iskop u smjeru suprotnom od Iskop u smjeru suprotnom od nagiba 0
Nagib 0-20 bez obzira na pružanje
nagiba diskontinuiteta 45-900 diskontinuiteta 20-450
Dobro Nepovoljno Dobro
Sjever
(North)
Reversno pružanje= Pravac
0
nagiba-90
(Reverse strike)
Pravac nagiba
(Dip Direction;
Azimuth)
Pružanje= Pravac
0
nagiba+90
(Strike)
Nagib
(Dip)
3.2.1 Primjena geomehaničke klasifikacije
Geomehanička klasifikacija prevenstveno je namjenjena definiranju podgrade tunela i drugih podzemnih

građevina u građevinarstvu.
Postoji više modifikacija RMR sistema koje su napravljene s ciljem da se područje primjene RMR
sistema proširi i na druge građevina. Četiri najpoznatije modifikacije su:
1. MRMR-Modified Rock Mass rating system for mining MBR (Modified Basic RMR) objavili su
Cummings i dr. (1982)
3. SRM (Slope Mas Rating), Romana 1985
4. QTBM (Q sistem prilagođen strojnom iskopu tunela) (Barton, 2000)
Kako je RMR klasifikacija tijekom vremena postala opće prihvaćena, počela se koristiti i kao polazište
za određivanje mehaničkih parametara stijenske mase.
Primjećujući da se često RMR klasifikacija nekritički primjenjuje, Bieniawski 1989, upozorava da RMR
sistem treba koristiti u slučajevima za koje je i razvijen a ne kao odgovor na sva projektne probleme.
Preporuke za iskop i podgrađivanje tunela
Trenutni lom
Raspon (m)
Nije potrebno podgrađivanje

Primjeri tunela
Primjeri rudnika
Vrijeme stabilnosti (sati)
Slika 3.2 Vrijeme stabilnosti u odnosu na raspon za različite vrijednosti RMR
Bieniawski je 1989 objavio preporuke za iskop i podgrađivanjetunela na osnovi vrijednosti RMR

(tablica xxx). Preporuke u tablici xxx odnose se na tunel potkovičastog oblika, raspona 10 m koji je
iskopan miniranjem u stijenskoj masi s primarnim vertikalnim naprezanjem <25 MPa (ekvivalentna
dubina <900 m).
Tablica 3.2 Preporuke za iskop i podgrađivanje tunela raspona 10 m prema geomehaničkoj

klasifikaciji
Kategorija stijenske Sidra (promjer 20

Iskop Mlazni beton Čelični lukovi
mase mm, adheziona)
I-Vrlo dobra
stijenska masa Puni profil,
Općenito nije potrebna podgrada osim mjestimičnog sidrenja
napredovanje 3 m
RMR: 81-100
Puni profil, Mjestimično sidrenje
II-Dobra stijenska napredovanje 1-1,5 svoda. Sidra duljine
masa 50 mm u krovu po
m. Kompletna 3 m na razmaku 2,5 Nepotrebno
potrebi
RMR: 61-80 podgrada 20 m od m. Mjestimično
čela iskopa čelična mreža.
Iskop u dvije faze.
Napredovanje u Sistematsko sidrenje
svodu 1-3 m. u svodu i zidovima.
III-Povoljna
Započeti Sidra duljine 4 m na 50-100 mm u krovu i
stijenska masa Nepotrebno
podgrađivanje nakon razmaku 1,5-2 m. 30 mm na zidovima
RMR: 41-60 svakog miniranja. Čelična mreža u
Kompletna podgrada svodu.
10 m od čela iskopa
Iskop u dvije faze.
Napredovanje u Sistematsko sidrenje
svodu 1-1,5 m. u svodu i zidovima.
IV-Slaba stijenska 100-150 mm u krovu Lagani do srednji
Započeti Sidra duljine 4-5 m
masa i 100 mm na lukovi na razmaku
podgrađivanje nakon na razmaku 1-1,5 m.
RMR: 21-40 zidovima 1,5 m po potrebi
svakog miniranja. Čelična mreža u
Kompletna podgrada svodu i zidovima
10 m od čela iskopa
Sistematsko sidrenje
Razrada profila, u svodu i zidovima. Srednje teški do
napredovanje u
Sidra duljine 5-6 m teški lukovi na
svodu 0,5-1,5 m. 150-200 mm u
IV-Vrlo slaba na razmaku 1-1,5 m razmaku 0,75 m s
Podgrađivanje krovu, 150 mm na
stijenska masa u krovu i zidovima. čeličnim platicama i
uporedo s iskopom. zidovima i 50 mm na
RMR:<20 Čelična mreža u predbijanjem po
Nanošenje mlaznog čelu
svodu i zidovima. potrebi. Zatvaranje
betona odmah nakon
Sidrenje podnožnog podnožnog svoda.
iskopa
svoda.
Coulomb-Mohrov kriterij čvrstoće
Polazeći od pretpostavke da za stijensku masu vrijedi Coulomb-Mohrov kriterij čvrstoće, Bieniawski

(1989) je uspotavio vezu između RMR i Coulomb-Mohrovih parametara (kohezija i kut trenja).
Vrijednosti kuta trenja i kohezije za pojedine kategorije stijenske mase dani su u tablici 3.1. Treba
naglasiti da se radi o parametrima vršne čvrstoće.
Deformabilnost stijenske mase
Bieniawski (1989) preporuča sljedeću vezu RMR i modula deformabilnosti:
Estijenske mase=2*RMR-100 (GPa) (za RMR>50)
Serafim i Pereira (1983) predložili su odnos između in situ modula deformabilnosti i RMR
klasifikacije Bieniawskog.
 RMR −10 
 
E m = 10  40 
[GPa]
Ovaj odnos temeljen je na povratnim analizama pomaka temelja brana i dobro odgovara boljoj kvaliteti
stijenske mase. Međutim za mnoge stijene lošije kvalitete čini se da je prognozirani modul previsok.
U ranijim verzijama Hoek-Brownovog općenitog kriterija, Hoek i suradnici uspostavili su ovisnost

deformacijskog modula stijenske mase i RMR-a. U posljednjoj verziji ovog kriterija (Hoek, Carranza-
Torres i Corkum, 2002), autori uspostavljaju vezu deformacijskog modula i indeksa GSI (Geological
Strength Indeks) te uvode efekt oštećenja stijenske mase usljed miniranja preko faktora (D) na sljedeći
način:
 D  σ ci ((GSI −10 ) / 40 )
E m (GPa ) = 1 −  10 (σ ci < = 100 )
 2  100
 D
E m (GPa ) = 1 − .10 ((GSI −10 ) / 40 ) (σ ci 〉 100)
 2
GSI-Geological Strength Indeks
D-faktor koji uključuje oštećenje stijenske mase usljed miniranja i naponske relaksacije
3.3 Q sistem
Q sistem su razvili Barton, Lien i Lunde, 1974 na Norveškom geotehničkom institutu. Indeks kvalitete
stijene Q, služi za određivanje kvalitete stijenske mase i elmenata podgradnog sustava u tunelogradnji.
Numerička vrijednost indeksa Q varira na logaritamskoj skali u granicama od 0,001 do 1000. Indeks Q
definiran je izrazom:
RQD J r J
Q= * * w
Jn J a SRF
Ovaj sistem uzima u obzir slijedećih šest parametara:
RQD-Indeks kvalitete jezgre,

Jn-broj familija pukotina,
Ja-koeficijent alteracije pukotina,
Jr-koeficijent hrapavosti pukotina,
Jw-faktor koji uzima u obzir vodu u pukotinama,
SRF-faktor koji uzima u obzir naponsko stanje.
Ako se analizira struktura gornje jednadžbe, vidi se da je indeks Q funkcija tri parametra:
Veličine bloka RQD/ Jn

Posmične čvrstoće među blokovima Jr/Ja
Aktivnog naprezanja Jw/ SRF
Tablica 3.3 prikazuje klasifikaciju pojedinačnih parametara koji dovode do indeksa Q.

Tablica 3.3 Klasifikacija pojedinačnih parametara korištenih u Q-klasifikaciji (Barton i dr. 1974.)
Opis Vrijednost Napomene

1. Indeks kvalitete jezgre RQD
A vrlo slaba 0-25 Kada se izmjeri RQD<10 (uključujući i 0) kod
izračunavanja vrijednosti Q uzima se da je RQD=10
B slaba 25-50
C povoljna 50-75 Dovoljno je točno da se RQD izrazi u intervalima od
D dobra 75-90 5 (100; 95, 90 i.t.d)
E odlična 90-100
2. Boj familija pukotina (J) Jn
A. masivna stijena bez ili s nekoliko pukotina 0,5-1,0
B. jedna familija pukotina 2
C. jedna familija pukotina i slučajne pukotine 3
D. dvije familije pukotina 4 Na križanjima koristi (3,0*Jn)
E. dvije familije pukotina i slučajne pukotine 6
F. tri familije pukotina 9 Za portale koristi (2,0*Jn)
G. tri familije pukotina i slučajne pukotine 12
H. četiri ili više familija pukotina, slučajne pukotine, 15
jako ispucale stijene
J. razdrobljena stijena slična zemlji 20
3. Indeks hrapavosti pukotine Jr
a) kontakt zidova pukotina
b) kontakt zidova pukotine prije posmika od 10 cm
A. diskontinualne pukotine 4
B. hrapave ili nepravilne pukotine, valovite 3
Dodaj 1,0 ako je srednji razmak kod mjerodavnog
C. glatke, valovite 2
skupa pukotina veći od 3 m
D. skliske valovite 1,5
E. hrapave ili nepravilne, ravne 1,5
Jr=0,5 za planrne pukotine koje imaju izraženu
F. glatke, ravne 1,0 lineaciju
G. skliske, ravne 0,5
c) nema kontakta zidova pukotina pri posmiku
glinovita min. ispuna dovoljne debljine da spriječi 1,0
H.
kontakt stijenki pukotine
pjeskovita, šljunčana ili zdrobljena ispuna dovoljne 1,0
J.
debljine da spriječi kontakt stijenki pukotine
Približni rezidualni kut Rezidualni kut trenja
4. Indeks alteracije pukotina Ja
trenja (0) odnosi se na produkte
a) kontakt zidova pukotina alteracije ako postoje
zbijena, zacijeljena, čvrsta pukotina,
A. 0,75
nerazmekšavajuća, nepropusna ispuna
B. nepromijenjen zid pukotine, površina samo s mrljama 1,0 25-35
neznatno promijenjeni zid pukotine.
C. Nerazmekšavajuća mineralna prevlaka pjeskovite 2,0 25-30
čestice, dezintegrirana stijena bez gline itd.
prašinasta ili pjeskovito-glinovita prevlaka, mali dio
D. 3,0 20-25
glinene frakcije (nerazmekšavajuća)
prevlaka od glinenih materijala,meka ili s niskim
E. kutem trenja (diskontinualna prevlaka, 1-2mm ili 4,0 8-16
manje debljine)
b) kontakt zidova pukotine prije posmika od 10 cm
pjeskovite čestice, dezintegrirana stijena bez gline
F. 4,0 25-30
itd.
jako prekonsolidirana nerazmekšavajuća glinovito
G. 6,0 16-24
mineralna ispuna (neprekinuta, <5mm debljine)
srednja ili mala prekonsolidacija, razmekšana glinovito
H. 8,0 12-16
mineralna ispuna (neprekinuta <5mm debljine)
bubriva glinovita ispuna tj. montmorilonit
(neprekinuta <5mm debljine). Vrijednosti Ja ovise o
J. 8,0-12,0 6-12
postotku bubrivih glinovitih čestica, pristupu vode
itd.
c) nema kontakta zidova pukotina pri posmiku
zone ili pojasevi dezintegrirane ili zdrobljene

K,L,M stijene i gline (vidi G, H i J za opis uvjeta u 6,8 ili 8-12 6-24
pogledu gline)
N zone ili pojasevi prašinaste ili pjeskovite gline,
5,0
mala frakcija gline (nerazmekšavajuća)
O,P,R debela neprekinuta zona ili pojas gline (vidi G,.H
10, 13. ili 13-20 6-24
i J za opis uvjeta u pogledu gline)
Približni tlak vode
5. Faktor pukotinske vode JW (bara)
A. suhi iskop ili manji priliv (dotok<5l/min, lokalno) 1,00 <1
B. srednji priliv ili tlak (ispuna ponegdije isprana iz
0,66 1,0-2,5 1. faktori C iD su
pukotina)
grubo određeni;
C. veliki priliv ili visoki tlak vode u zdravoj stijeni Povećaj Jw ako je
0,50 2,5-10,0
(pukotine bez ispune) ugrađena drenaža
D. veliki priliv ili visoki tlak vode, značajno ispiranje 2. Nije razmatrano
0,33 2,05-10,0
ispune pukotina smrzavanje vode
E. iznimno veliki priliv ili tlak vode kod miniranja,
0,2-0,1 >10
opada s vremenom
F. iznimno veliki priliv ili tlak vode koji se nastavlja
0,1-0,05 >10
bez zamjetljivog opadanja
6 Faktor redukcije naprezanja SRF
a) oslabljene zone sijeku iskop što može uzrokovati
rastresanje stijenske mase pri iskopu
A. učestala pojava rasjed. zona koje sadrže glinu ili kem. raspadnutu
10,0
stijenu, vrlo rastresena okolna stijena (sve dubine)
B. jedna rasjedna zona koja sadrži glinu ili kem.
5,0
raspadnutu stijenu (dubina iskopa ≤ 50m)
C. jedna rasjedna zona koja sadrži glinu ili kem.
2,5
raspadnutu stijenu (dubina iskopa ≥ 50m)
D. učestale rasjedne zone u zdravoj stijeni (bez gline) rastresena
7,5
okolna stijena (sve dubine)
E. jedna rasjedna zona u zdravoj stijeni (bez gline, Reduciraj ove vrijednosti SRF-a za 25-50% samo ako
5,0 relevantne posmične zone ne presjecaju iskop
dubina iskopa ≤ 50m)
Za jako anizotropno polje naprezanja (ako je
F. jedna rasjedna zona u zdravoj stijeni (bez gline, izmjereno):
2,5
dubina iskopa > 50m)
• kada je 5 ≤ σ1/σ3 ≤ 10, reducirati σC i σt na
G. rastresene otvorene pukotine, jaka ispucanost itd. 0,8 σC i 0,8 σt
5,0
(sve dubine)
• kada je σ1/σ3 > 10, reducirati σC i σt na 0,6
b) Zdrava stijena, problemi naprezanja σC/σ1 σt/σ1 SRF σC i 0,6 σt
H niska naprezanja, blizu površine >200 >13 2,5 σc i σt-Jednoosna tlačna i vlačna čvrstoća
J srednja naprezanja 13- σ1 i σ3-Veće i manje glavno naprezanje
200-10 1,0
0,66
K visoka naprezanja, vrlo zbijena struktura (obično povoljno za stabil., 0,66- U slučajevima kad je debljina nadsloja manja od
10-5 0,5-2,0
može biti nepovoljno za stabilnost zidova) 0,33 širine raspona tunela SRF treba povećati od 2,5 na 5
L gorski udari slabog intenziteta (masivna stijena) 5,0- (vidi H)
5-2,5 0,33-0,16
10,0
M gorski udari jakog intenziteta (masivna stijena) 10,0-
<2,5 <0,16
20,0
c) zgnječena stijena: plastični tok stijene pod utjecajem
SRF
visokog naprezanja
N slabi tlak zgnječene stijene 5,0-10,0
O jaki tlak zgnječene stijene 10,0-20,0
d. bubriva stijena, intenzitet ovisi o raspoloživoj vodi
P slabi tlak bubrive stijene 5,0-10,0
R jaki tlak bubrive stijene 10,0-15,0
Dodatne napomene uz tablicu 3.3:
When making estimates of the rock mass Quality (Q), the following guidelines should be followed in addition to the notes listed in the
tables:
1. When borehole core is unavailable, RQD can be estimated from the number of joints per unit volume, in which the number of joints
per metre for each joint set are added. A simple relationship can be used to convert this number to RQD for the case of clay free
rock masses: RQD = 115 - 3.3 Jv (approx.), where Jv = total number of joints per m3 (0 < RQD < 100 for 35 > Jv > 4.5).
2. The parameter Jn representing the number of joint sets will often be affected by foliation, schistosity, slaty cleavage or bedding etc. If
strongly developed, these parallel 'joints' should obviously be counted as a complete joint set. However, if there are few 'joints'
visible, or if only occasional breaks in the core are due to these features, then it will be more appropriate to count them as 'random'
joints when evaluating J n .
3. The parameters J r and J a (representing shear strength) should be relevant to the weakest significant joint set or clay filled
discontinuity in the given zone. However, if the joint set or discontinuity with the minimum value of Jr /Ja is favourably oriented for
stability, then a second, less favourably oriented joint set or discontinuity may sometimes be more significant, and its higher value of
Jr /Ja should be used when evaluating Q. The value of Jr /Ja should in fact relate to the surface most likely to allow failure to initiate.
4. When a rock mass contains clay, the factor SRF appropriate to loosening loads should be evaluated. In such cases the strength of
the intact rock is of little interest. However, when jointing is minimal and clay is completely absent, the strength of the intact rock may
become the weakest link, and the stability will then depend on the ratio rock-stress/rock-strength. A strongly anisotropic stress field
is unfavourable for stability and is roughly accounted for as in note 2 in the table for stress reduction factor evaluation.
5. The compressive and tensile strengths (σc and σt) of the intact rock should be evaluated in the saturated condition if this is
appropriate to the present and future in situ conditions. A very conservative estimate of the strength should be made for those rocks
that deteriorate when exposed to moist or saturated conditions.
3.3.1 Primjena Q-sistema
Preporuke za podgrađivanje tunela
U cilju uspostavljanja veze indeksa Q i potrebne podgrade tunela, Barton i dr. (1974) definirali su
dodatni parametar koji su nazvali ekvivalentnom dimenzijom iskopa, De. Ova dimenzija dobije se
djeljenjem raspona, promjera ili visine tunela sa veličinom koju su nazvali indeksom podgrade ESR
(excavation support ratio). Vrijednosti ESR dobivene su empirijski i prikazane su u tablici xxx.
Raspon, promjer ili vi sin a tunela (m)

De =
ESR
Tablica 3.4 Vrijednosti indeksa podgrade (Barton i dr. 1974)
Kategorija iskopa ESR

A Privremeni rudarski otvori 3-5
Vertikalna okna:
2,5
B • kružni presjek
2,0
• pravokutni presjek
Stalne rudarske prostorije, hidrotehnički tuneli (nisu uključeni tuneli pod visokim
C 1,6
tlakom) , pilot tuneli, tuneli kod razrade profila za veće iskope
Skladišta, postrojenja za tretman vode, manje značajni cestovni i željeznički tuneli,
D 1,3
prilazni tuneli i slično.
Skladišta nafte, strojarnice, glavni cestovni i željeznički tuneli, skloništa, portali,
E 1,0
raskrižja
Podzemne nuklearne centrale, željezničke postaje, sportski i javni objekti, tvornice i
F 0,8
slično.
U odnosu na kvalitetu stijenske mase i ekvivalentnu dimenziju iskopa, Barton i dr (1974) izdvojeili su
38 kategorija iskopa. Grimsted i Barton su 1993. objavili drugi oblik ovog dijagrama u kojem je
izdvojeno 9 kategorija stijenske mase kako bi ukazali na povećanu uporabu mikroarmiranog mlaznog
betona. Ovaj drugi oblik Q-ESR dijagrama prikazuje slika xxx.
De=
1. Nepodgrađeno 6. Mikroarmirani mlazni beton, 90-120 mm, i

2. Mjestimično sidrenje sidrenje
3. Sistematsko sidrenje 7. Mikroarmirani mlazni beton, 120-150 mm, i
4. Sistematsko sidrenje sa 40-100 mm sidrenje
nearmiranog mlaznog betona 8. Mikroarmirani mlazni beton, >150 mm, sa
5. Mikroarmirani mlazni beton, 50-90 mm, i armiranim lukovima mlaznog betona i
sidrenje sidrenjem
9. Ljevani beton
Slika 3.3 Određivanje podgradnih kategorija na osnovi Q indeksa (Grimsted i Barton, 1993)
Slika 3.4 Armirani lukovi (Grimsted i Barton, 1993)
Barton i dr. (1980) su prikazali dodatne informacije koje se odnose na duljinu sidara, maksimalni
nepodgrađeni raspon i tlak na podgradu u krovu tunela kako bi se dopunile preporuke iz 1974.
Duljina sidara u krovu tunela

2 + 0,15B
L=
ESR
B-širina tunela (m)
Maksimalni nepodgrađeni raspon

Maksimalni raspon (nepodgrađeno)=2 ESR Q0,4
Barton i dr. (1980) upozoravaju da se deformabilnost stijenake mase kreće u širokom rasponu.
10 log10Q<E stijenske mase<40 log10Q
Srednja vrijednost deformabilnosti stijenske mase za Q>1 je
E stijenske mase=25 log10Q (GPa)
Tlak na podgradu
Stalni tlak na podgradu u krovu tunela:

 2,0  −1 / 3
Pkrov =  Q (kg / cm 2 )
J
 r 
Kada broj skupova diskontinuiteta padne ispod tri, vrijedi sljedeći oblik gornje jednadžbe:
1
−
2 JnQ 3
Pkrov = (kg / cm 2 )
3J r
Veza Q i brzine P-vala
Vrijednost indeksa Q može se grubo odrediti iz brzine P vala (

 V p −3500 
 
 1000 
Q = 10  
Vp-brzina P vala (uzdužni val) (m/s)
3.4 Veza Q-sistema i RMR klasifikacije
Najpoznatija korelacija RMR i Q sistema je:
RMR=9logeQ+44
Ovu jednadžbu treba shvatiti kao grubu aproksimaciju.
3.5 Rječnik
3.6 Literatura
Barton, N., By, T.L., Chryssanthakis, L., Tunbridge, L., Kristiansen, J., Lřset, F., Bhasin, R.K.,
Westerdahl, H. and Vik, G. 1992. Comparison of prediction and performancefor a 62 m span sports
hall in jointed gneiss. Proc. 4th. int. rock mechanics and rockengineering conf., Torino. Paper 17.
Barton, N.R. 1987. Predicting the behaviour of underground openings in rock. Manuel RochaMemorial
Lecture, Lisbon. Oslo: Norwegian Geotech. Inst.
Barton, N., (1978), Recent Experiances with the Q-system of Tunnell Support Design, Norwegian
Geotechnical Institute, Publication, Nr. 119, pp.1-9.
Barton, N., (2000), TBM Tunnelling in Jointed and Faulted Rock, Balkema 172.p.
Barton, N., (2007), Rock Quality, Seismic Velocity, Attenaution and Anisotropy, Taylor & Francis
729.p.
Bieniawski Z.T. 1989. Engineering Rock Mass Classifications. Wiley, New York. 251pages.
Bieniawski, Z.T. 1967. Mechanism of brittle fracture of rock, parts I, II and III. Int. J. RockMech. Min.
Sci. & Geomech. Abstr. 4(4), 395-430.
Bieniawski, Z.T. 1976. Rock mass classification in rock engineering. In Exploration for
rockengineering, proc. of the symp., (ed. Z.T. Bieniawski) 1, 97-106. Cape Town: Balkema.
Bieniawski, Z.T. 1979. The geomechanics classification in rock engineering applications. Proc. 4th.
congr., Int. Soc. Rock Mech., Montreux 2, 41-48.
Franklin J.A., Dusseault, M.B., (1989), Rock Engineering, McGraw-Hill Publishing Company,
Grimstad, E. and Barton, N. 1993. Updating the Q-System for NMT. Proc. int. symp. on sprayed
concrete - modern use of wet mix sprayed concrete for underground support, Norway. Norwegian
Concrete Associatio.
Hoek, E., Carranza-Torres, C., Corkum, B. (2002) Hoek-Brown Failure Criterion-2002 Edition, Proc.
North American Rock Mechanics Society Meeting in Torinto in July 2002.
Hoek, E., Kaiser, P.K., Bawden, W.F., (1995), Support of Underground Excavations in Hard Rock,
Balkeme, 215 p 27-47 O.K.
Hoek, E., Rock Engineering (a course) http://www.rocscience.com/ 40-58 O.K
of rock jointing. Proc. 4th congr. Int. Assn Engng Geol., Delhi 5, 221-228.
Singh, B., Goel, R.K., 1999, Rock Mass Classification, A practical approach in civil engineering,
Elsevier, 267 p.
Riedmuller, G., Schubert, W., 1999, Critical Comments on quantitative Rock Mass Classifications,
Felsbau, 17, Nr.3
Mihalić, S., Kvasnička, P., Jurak, V., 2002, Identifikacija i opis stijena i tala u geotehnici, Priopćenja
trećeg savjetovanja Hrvatske udruge za mehaniku tla i geotehničko inženjerstvo, Geotehnika kroz
Eurocode 7, Hvar, 2-5. listopada 2002. str. 322-331.
Ivan Vrkljan
4. Primarna i sekundarna naprezanja

Prirodna napregnutost je specifičnost stijenske mase u odnosu na druge
inženjerske materijale. Kasnija naprezanja (sekundarna) najvećim su
dijelom posljedica primarnih naprezanja a samo manji njihov dio
posljedica su djelovanja geotehničke građevine. Prikazana je priroda
primarnih naprezanja te probelmi njihovog određivanja.
Podzemne građevine i tuenli 2
4 Primarna i sekundarna naprezanja

4.1 Uvod
Stijenska masa ispod zemljine površine izložena je naprezanjima koja su posljedica mase gornje ležećih
naslaga i tektonskih aktivnosti u zemljinoj kori. Ova naprezanja nazivaju se primarnim ili in-situ
naprezanjima (in-situ stress; natural stress, initial stress; virgin stress; absoluet stress). Kada se u
stijenskoj masi izvrši iskop, podzemni ili površinski, u okolici iskopa dolazi do promjene primarnih
naprezanja. Ova izmjenjena naprezanja zovu se sekundarna ili inducirana naprezanja (induced stresses).
Poznavanje veličine i orijentacije primarnih i sekundarnih naprezanja vrlo je važan dio geotehničkih
projekata pošto u mnogim slučajevima, sekundarna naprezanja premašuju čvrstoću stijenske mase što za
posljedicu može imati nestabilnost iskopa.
4.2 Primarna naprezanja
Poznavanje primarnih naprezanja bitno je za definiranje rubnih uvjeta u analizama sekundarnog stanja
naprezanja. Mnoga mjerenja provedena širom svijeta pokazuju da se vertikalno naprezenja mogu
prilično točno iraziti sljedećom jednadžbom:
σv=γz
gdje je:
σv=vertikalno naprezanje
γ=jedinična masa (tipično 2,7 Mg/m3)
z=dubina ispod površine
Primjer:
Na dubini od 1000 m vlada vertikalno naprezanje:
σv=2,7*1000=2700 Mg/m2=27 MN/m2=27 MPa
Određivanje vodoravnog naprezanja teži je problem. Obično se vodoravno naprezanje izražava u

funkciji vertikalnog na sljedeći način:
σh=kσv=kγz
Terzaghi i Richter (1952) predložili su za stijensku masu opterećenu samo težinom gornjeležećih
slojeva, vrijednost k koja ne ovisi o dubini
υ
k=
1−υ
gdje je
ν= Poissonov koeficijent stijenske mase

Primarna i sekundarna naprezanja 3
Ovaj način određivanja vodoravnog naprezanja vrlo se često koristio. Značajna odstupanja izmjerenih
od na ovaj način određenih vrijednosti vodoravnih naprezanja, doveli su do gotovo potpunog napuštanja
ovog pristupa.
Mjerenja vodoravnih naprezanja u velikom broju rudnika i građevinskih podzemnih građevina, pokazala
su da koeficijent k ima veće vrijednosti na malim dubinama i da ima tendenciju smanjivanja s
povećanjem dubine. Ova pojava se može objasniti samo promatranjem problema na znatno većoj skali
nego što je istraživana lokacija. Sheorey je razvio elasto-statički termalni model zemlje. Ovaj model
razmatra zakrivljenost zemljine kore i varijaciju elastičnih konstanti, gustoće i termalne ekspanzije
zemljine kore. Sheorey za koeficijent k predlaže sljedeći izraz:
 1
k = 0,25 + 7 E h  0,001 + 
 z
• z=dubina (m)
• Eh(GPa)=srednji modul deformabilnosti gornjeg dijela zemljine kore mjeren u vodoravnom pravcu.
Uslojene stijene imaju značajno različite module u pravcu okomitom na slojevitost i pravcu paralelenom
sa slojevitosti. Međutim, ni pristup koji je predložio Sheorey, ne objašnjava pojavu vertikalnih
naprezanja koja su veća od izračunatih, pojavu vrlo visokih vodoravnih naprezanja ili zašto su dva
izmjerena vodoravna naprezanja na istoj lokaciji rijetko jednaka. Ove pojave vjerojatno su posljedica
lokalne topografije i geoloških svojstava koja se ne mogu uzeti u obzir na velikoj skali kao što predlaže
Sheorey. Ako analize sekundarnih naprezanja pokažu da veličina primarnih naprezanja ima značajnu
ulogu na stabilnost iskopa, treba obaviti mjerenja njihove veličine i orijentacije.
Razlozi pojave visokih vrijednosti vodoravnih naprezanja
Mjerenjima je pokazano da vodoravna naprezanja mogu imati vrlo visoke vrijednosti te da na nekim
lokacijama mogu biti nekoliko puta veća od vertikalnih. Na ovu pojavu mogu utjecati:
• erozija,
• tektonske aktivnosti,
• anizotropija stijenske mase,
• lokalni efekti u blizini diskontinuiteta,
• efekt mjerila (scale effect).
σv
σ3 σ1
σh σ1 σ3 σh
σv
Slika 4.1 Utjecaj diskontinuitata na promjenu pravca glavnih naprezanja
kanjon
Slika 4.2 Utjecaj topografije terena na veličinu i orijentaciju glavnih naprezanja

σv
σh
Normalni rasjed
σv
σh
Reversni rasjed
Slika 4.3 Naprezanja potrebna za stvaranje normalnog i reversnog rasjeda
4.2.1 Mjerenje primarnih naperzanja
Postoje metode direktnog mjerenja i metode indirektnog mjerenja (indikativne metode). Međunarodna
udruga za mehaniku stijena (ISRM, 1987) preporuča 4 direktne metode. Trenutno se vodi rasprava o
primjeni pete direktne metode (ISRM, 1999).
1. Pokus tlačnim jastucima

2. Pokus hidrauličkog frakturiranja
3. USBM metoda (United States Bureau of Mines)
4. Određivanje naprezanja korištenjem CSIR ili CSIRO sonde
Za potpuno definiranje naprezanja u nekoj točki potrebno je izmjeriti šest komponenti tenzora
naprezanja (tri normalne i tri posmične komponente) ili pravce i veličine tri glavna naprezanja (σ1; σ2;
σ3). Normalna narezanja (σxx; σyy; σzz; σ1; σ2; σ3) mogu se mjeriti direktno. Posmične komponente
tenzora naprezanja ne mogu se mjeriti već se one izračunaju iz normalnih komponenti mjerenih u
različitim pravcima.
Ako je naprezanje izmjereno

u zoni utjecaja iskopa, ono
treba biti ekstrapolirano
izvan ove zone numeričkim
ili analitičkim postupcima
Zona promjene
primarnih
naprezanja
Slika 4.4 Utjecaj iskopa na mjerenja primarnih naperzanja
Tlačnim jastukom moguće je odrediti samo jednu normalnu komponentu tenzora naprezanja. U ovom
slučaju je x os okomita na ravninu jastuka pa će σxx biti paralelan s x osi. Da bi se odredile sve
komponente tenzora naprezanja potrebno je na jednoj lokaciji obaviti najmanje šest pokusa sa različito
orijentiranim jastucima. ISRM (1987) preporuča da se obavi 9 pokusa, kako bi se čim točnije odredile
komponente tenzora naprezanja (po tri jastuka u svakom od zidova tunela i tri u kaloti tunela). Ovom
metodom mjeri se naprezanje u zoni promjene primarnih naprezanja zbog iskopa. Da bi se dobilo
primarno naprezanje, izmjerene veličine treba ekstrapolirati izvan ove zone primjenom teorije
elestičnosti ili numeričkim modeliranjem.
Na mjestu gdje će biti postavljen tlačni jastuk, ugrade se reperi te se izmjeri njihova udaljenost (d0). Slot
u koji će biti postavljen jastuk izreže se pilom ili se dobije bušenjem niza bušotina jedne pored druge.
Tijekom rezanja slota, reperi će se primicati jedan prema drugome, ukoliko je normalno naprezanje
tlačno. U slot se umeće jastuk koji se ispuni uljem ili vodom pomoću tlačne pumpe. Tlak u jastuku
prenosi se na zidove slota te počinje razmicanje repera. Tlak u jastuku potreban da se reperi vrate u
položaj koji su imali prije rezanja slota, predstavlja normalno naprezanje u pravcu okomitom na plohu
jastuka.
Osnovni nedostatak ove metode je veliki broj jastuka koje treba ugraditi da bi se izmjerile sve
komponente tenzora naprezanja. Za interpretaciju rezultata mjerenja potrebno je poznavati raspodjelu
naprezanja u okolini podzemne prostorije u kojoj je ispitivanje obavljeno.
Za uspješno korištenej ove metode potrebno je ispuniti tri uvjeta:
• stijenska masa u zidovima prostorije ne smije biti poremećena

• prostorija treba imati geometriju za koju postoji zatvoreno rješenje za izračunavanje naprezanja
(najbolji je kružni poprečni presjek)
• stijenska masa treba se ponašati elastično
Prvi i treći zahtjev obično eliminiraju uporabu eksploziva tijekom izrade prostorije.
Pogled na izrezani slot i

jastuk u njemu
d0
σ xx τ xy τ xz 
cancelation
repera
Razmak
pressure
 
 τ yx σ yy τ yz 
 τ zx τ zy σ zz 

Pc
Vrijeme rezanja slota Tlak u jastuku
Slika 4.5 Pokus tlačnim jastucima
4.2.1.2 Pokus hidrauličkog frakturiranja
Pokus hidrauličkog frakturiranja izvodi se duboko u bušotini. Najveća prednost ovog pokusa je činjenica
da se on može izvesti daleko od iskopa te promjena naprezanja izazvana iskopom neće utjecati na
rezultat mjerenja. Pokus se može izvesti čak na dubinama od 5 do 6 km. Najveći mu je nadostatak što se
ne mogu izmjeriti sve komponente tenzora naprezanja. Da bi se dobilo kompletno stanje naprezanja
moraju se uvesti sljedeće pretpostavke:
• pravci glavnih naprezanja paralelni su i okomiti na os bušotine

• vertikalno glavno naprezanje posljedica je mase gornjeležećih naslaga
• pretpostavi se vrijednost trećeg glavnog naprezanja σ2.
Na mjestu gdje se želi izmjeriti naprezanje pakerima se izolira dio bušotine u duljini približno 1 m. U
izoliranu zonu dovede se voda te se tlak vode povećava sve dok ne dođe do loma stijene. Tijekom
pokusa
mjeri se tlak vode. Promjena tlaka tijekomm vremena prikazana je na slici xxx. Za pokus su bitne dvije
vrijednosti tlaka:
• tlak pri kojem je došlo do loma stijene PB (breakdown pressure)

• tlak koji je potreban da se pukotina drži otvorenom Ps (shut-in pressure)
Napomene vezane za izvođenje pokusa:
• pokus se mora izvoditi na lokacijama koje nemaju prirodne diskontinuitete što se može utvrditi TV
kamerom,
• tlak vode treba po mogućnosti mjeriti na mjestu frakturiranja a ne na površini,
• orijentacija i lokacija pukotine koja je nastala tijekom pokusa odredi se pakerom na kojem ostaje
trag pukotine (impression packer) ili na neki drugi način,
• Treba uvijek imati u vidu pretpostavku da je pravac glavnog naprezanja paralelan s osi bušotine.
Bez obzira na nedostatke koji su posljedica uvođenja niza pretpostavki, ovo je jedina metoda mjerenja
koja se može koristiti na značajnim udaljenostima od iskopa te na enormnim dubinama od nekoliko
kilometara.
Metoda je primjenjiva u stijeni koja se može smatrati linearno elastičnom, homogenom i izotropnom.
Također se podrazumjeva da je stijena vodnepropusna kako voda pod tlakom nebi utjecala na raspodjelu
naprezanja. Prema teoriji elastičnosti, faktor koncentracije naprezanja ne ovisi o konstantama
elastičnosti niti o promjeru bušotine. Međutim, za izračunavanje naprezanja potrebno je poznavati
vlačnu čvrstoću stijene, koja nije materijalno svojstvo. Naime, materijalno svojstvo ne ovisi o geometriji
uzorka i uvjetima opterećenja tijekom pokusa a vlačna čvrstoća ovisi.
1 2 2 σH
σh σh
3
4
3
σH
PB
Tlak
σ 1 0 0 
0 σ 0 
 2
0 x 0 σ 3 
Ps
Vrijeme
1. Visokotlačna pumpa, mjerilo protoka, σh-manje glavno vodoravno naprezanje

mjerilo tlaka σH-veće glavno vodoravno naprezanje
2. Tlačna pumpa za aktiviranje pakera σt-vlačna čvrstoća stijene
3. Pakeri za izoliranje ispitne dionice
4. Paker za identifikaciju pukotine σh=Ps
σH=3Ps-PB+σt
Slika 4.6 Pokus hidrauličkog frakturiranja

4.2.1.3 Overcoring metode
Kod svih overcoring metoda, kao priprema za obavljanje pokusa izbuši se bušotina proizvoljnog
promjera do mjesta na kojem se žele izmjeriti naprezanja. Na dnu bušotine izbuši se pilot bušotina
malog promjera (kod USBM metode promjer pilot bušotine je 37 mm). U pilot bušotinu umetne se
sonda koja radi na jednom od sljedećih principa:
• mjeri promjenu promjera pilot bušotine,

• mjeri deformaciju zidova pilot bušotine.
Pošto je sonda ugrađena u pilot bušotinu, izvrši se nulto mjerenje. Nakon toga, vrši se bušenje
koncentrične bušotine većeg promjera (overcoring) čime se stijena u koju je ugrađena sonda
oslobađa utjecaja okolnog masiva. Naprezanja se mogu odrediti na dva načina:
1. Izvađena sonda sa cilndrom stijene koji je dobiven overcoringom, stavlja se u uređaj kojim
se aplicira naprezanje na vanjski plašt cilindra. Naprezanja kod kojih se mjerene veličine
vrate na vrijednosti koju su imale prije overcoringa, predstavljaju naprezanja u ravnini
okomitoj na os bušotine.
2. Iz izmjerenih deformacija uz poznavanje konstanti elastičnosti izračuna se naprezanje.
Overcoring metode omogućavaju mjerenje naprezanja daleko od iskopa, čime se eliminira

utjecaj iskopa na izmjerena naperzanja.
USBM metoda (United States Bureau of Mines)
Kod USBM metode sonda omogućava mjernje promjene promjera pilot bušotine u tri pravca koji se
sijeku pod kutem od 1200. Nakon što je izvršeno nulto mjerenje u pilot bušotini izvrši se bušenje
koncentrične bušotine s tankostijenom sržnom cijevi (overcoring). Tijekom bušenja kontinuirano se
prati promjena tri promjera pilot bušotine. Nakon završenog overcoringa, cilindar stijene zajednos sa
sondom izvadi se iz bušotine te ugradi u biaksijalnu ćeliju radi određivanja modula elastičnosti. U
biaksijalnoj ćeliji cilindar se tlači po vanjskom plaštu nastojeći postići stanje naprezanja koje je
djelovalo prije nego je izvršen overcoring. Tijekom pokusa, deformacija pilot bušotine mjeri se istom
sondom koja je bila korištena tijekom overcoringa. Koristeći formule za tankostijeni cilindar izračuna se
Youngov modul elastičnosti iz naprezanja koje je postignuto u biaksijalnoj ćeliji i promjene promjera
pilot bušotine.
Naprezanja u ravnini okomitoj na os bušotine, izračunaju se iz izmjerenih deformacija pilot bušotine

tijekom overcoringa i parametara elastičnosti stijene. Ako se na istoj lokaciji izvede tri (ili više) pokusa
u bušotinama različite orijentacije, moguće je izračunati sve komponente tenzora naprezanja.
Bušenje pilot bušotine i postavljanje

sonde
Overcoring uz istovremeno mjerenje

Tlačenje cilindra, koji je dobiven promjene promjera pilot bušotine
overcoringom, u biaksijalnoj ćeliji
radi određivanja modula
elastičnosti. Promjena unutarnjeg
Promjena promjera
pilot bušotine (mm)
promjera cilindra (pilot bušotine) u1

u2
 
τ yx σ yy τ yz 
τ zx τ zy σ zz  u3
 
Dubina overcoringa (mm)
Slika 4.7 USBM metoda (United States Bureau of Mines)

Određivanje naprezanja korištenjem CSIR ili CSIRO sonde
I ova metoda pripada skupini tzv. overcoring metoda. Za razliku od USBM metode, gdje se jednom
sondom može obaviti više mjerenja, sonde CSIR i CSIRO metoda lijepe se za stijenke pilot bušotine te
se tako mogu koristiti samo jedan puta. Na sondi se nalaze mjerila pomaka (deformacije) u tri rozete.
Kako svaka od rozeta sadrži tri ili četiri mjerila (strain gauges), ukupno se izmjeri 9 ili 12 pomaka
(deformacija). Nakon što je sonda zaljepljena u pilot bušotini, obavi se nulto mjerenje. Nakon toga obavi
se overcoring. Overcoringom se cilindar stijene oslobađa naprezanja koje vlada u okolnoj stijenskoj
masi što će za posljedicu imati deformiranje pilot bušotine. Deformiranje pilot bušotine zabilježit će
mjerila na sondi. Iz izmjerenih deformacija stijenki pilot bušotine, izračuna se svih 6 komponenti
tenzora naprezanja. Ovo je jedna od metoda kojom se jednim mjerenjem mogu odrediti sve komponente
tenzora naprezanja.
Uporaba ove metode ograničena je na homogene stijene koje se ponašaju kao perfektno elastičan medij.
Može se pojaviti problem ljepljenja sonde u saturiranoj stijeni. U ovom slučaju treba koristiti jednu od
tri naprijed opisane metode.
Sonda, koja se često naziva troosnom deformacijskom ćelijom (triaxial strain cell), razvijena je u South
African Council for Scientific and Industrial Research (CSIR). Sondu slične koncepcije razvili su u
Commonwealth Scientific and Industrial Research Organization (CSIRO) u Australiji. Ova sonda
poznata je pod imenom CSIRO Hollow Inclusion (HI) cell. Jedna od glavnih razlika između CSIR i
CSIRO HI sondi je u tome što je CSIRO HI sonda cijelo vrijeme priključena na uređaj za mjerenje
deformacija. Na taj način se mogu dobiti podaci o naprezanju tijekom overcoringa.
Na istom principu radi i sonda LNEC instituta iz Portugala (stress tensor tube).
 
τ yx σ yy τ yz 
 τ zx τ zy σ zz 

4.3 Sekundarna naprezanja
Da bi se razumjeli mehanizmi nestabilnosti uzrokovani visokim sekundarnim naprezanjima, neophodno

je razumjeti osnovne koncepte naprezanja i čvrstoće.
Naprezanje koje vlada u stijenskoj masi prije nego se u njoj izvrši iskop, posljedica je mase gornje
ležećih naslaga i geološke povijesti stijenske mase (primarna naprezanja). Polje primarnih naprezanja
poremeti se nakon iskopa podzemnog prostora do neke udaljenosti od konture iskopa. Ova naperzanja se
u engleskoj literaturi obično nazivaju izazvanim naprezanjima (induced stresses). U njemačkoj se
literturi često označavaju kao sekundarna naprezanja što je prihvaćeno i u našoj inženjerskoj praksi.
Nekada ova naprezanja mogu biti dovoljno visoka da premaše čvrstoću stijenske mase. U ovom slučaju,
slom stijenske mase dovodi do nestabilnosti konture iskopa što se manifestira na različite načine ovisno
o svojstvima stijenske mase i nivou sekundarnih naprezanja. Različiti modeli sloma i mjere koje se
poduzimaju da bi se osigurala stabilnost građevine, prikazat će se u posebnim poglavljima.
Zona promjene primarnih

naprezanja
PRIJE ISKOPA POSLIJE ISKOPA

Stanje primarnih naprezanja posljedica je mase Iskop poremeti polje primarnih naprezanja u
gornje ležećih slojeva i geološke povijesti ograničenoj zoni oko tunela. Naprezanja u
ovoj zoni nazivaju se-sekundarna naprezanja
Slika 4.8 Primarno i sekundarno stanje naprezanja oko tunelskog otvora

Modeliranje je proces pojednostavljenja koji se ne može izbjeći zbog vrlo kompleksne geologije i
kompleksnog ponašanja stijenske mase. Prije nego su se pojavila računala, kompleksna površina
poprečnog presjeka često je aproksimirana kružnim otvorom, ispucalost je zanemarivana i uglavnom je
pretpostavljano elastično ponašanje stijena. Tako je na početku razvoja mehanike stijena metodologija
utvrđivanja mehaničkih svojtava prednjačila pred mogućnostima modeliranja. Danas najveća
ograničenja u korištenju moćnih numeričkih programa predstavlja nemogućnost preciznog definiranja
geoloških odnosa i parametara koji opisuju ponašanje stijenske mase.
Tehnike modeliranja mogu se svrstati u nekoliko skupina:
MATEMATIČKI MODELI
Zatvorena rješenja
Numerički modeli
Modeliranje kontinuuma
Metoda konačnih razlika (FDM-Finite Difference Method)
Metoda konačnih elemenata (FEM-Finite Element Method)
Metode rubnih elemenata (Boundary element Methods)
Hibridni modeli
Modeliranje diskontinuuma
DEM-Metoda diskretnih elemenata (Distinct (discret) Element Method)
Blok teorija (Key block method (Goodman))
Metode granične ravnoteže (Limiting equillibrium method)
ANALOGNI MODELI
Fotoelastični modeli
FIZIČKI MODELI
Fotoelastični modeli. Boja polarizirane svjetlosti u nekim materijalima koji su slični staklu ili plastici
(stress-birefringent material) ovisi o naprezanjima koja u njemu vladaju. Ako se u ploči od ovakovog
materijala izreže rupa koja ima oblik poprečnog presjeka tunela te ploča optereti po rubovima
naprezanjima koja odgovaraju primarnim naprezanjima u stijenskoj masi, moguće je odrediti raspodjelu
i veličinu naprezanja u okolini rupe.
Fizički modeli. Fizičkim modelima se u laboratoriju simulira ponašanje stijenske mase u prirodi.
Modeli se rade od prirodnih i umjetnih materijala koji se opterećuju na različite načine te prati njihovo
ponašanje u okolini tunela. Do danas se u geotehničkoj praksi održao jedino centrifugalni model kod
kojeg se gravitacijsko naprezanja modelira na način da se model rotira u centrifugi.
Slika XXX Fizički model podzemnog rudnika ugljena koji je izveden u DMT, Essen, Njemačka
(prospekt tvrtke Interfels)
Tablica 4.1 Usporedba nekih metoda za modeliranje podzemnih iskopa

Fizički i
Zatvorena rješenja Numerički modeli analogni
modeli
Većina zatvorenih rješenja pretpostavlja
linearno-elastičan, homogen i izotropan
Proizvoljne konstitutivne jednadžbe.
materijal (teorija elastičnosti).
Materijal Mogućnost modeliranja nehomogene i
Kompleksnija zatvorena rješenja modeliraju
anizotropne stijenske mase; rasjednih zona i sl.
razvoj plastične zone oko tunela, te elastično
ortotropni i linearno viskoelastični materijal.
Rijetko se koriste zbog visokih troškova i raznih ograničenja. Potisnuti su naglim razvojem numeričkih modela
Statička djelovanja iskazana primarnim Mogućnost modeliranaj termalnih naperzanja,
Djelovanja
naprezanjima u stijenskoj masi. tečenja vode ili dianmičkih opterećenja.
Najčešće kružni i eliptični poprečni presjek u
Geometrija Proizvoljni oblici poprečnog presjeka tunela i
uvjetima stanja ravne deformacije.
iskopa prizvoljna geometrija podzemmnih galerija
Podzemni prostori u obliku kugle i elipsoida
Dvodimenzionalne analize tunela
• Metoda konačnih razlika
• Otvor kružnog poprečnog presjeka u
Najčešće masivnim stijenama • Metoda konačnih elemenata
korišteni • Otvor kružnog poprečnog presjeka u • Meteda rubnih elemenata
modeli Mohr-Coulombovom materiajlu • Metoda diskretnih elemenata
• Otvor kružnog poprečnog presjeka u Ako se kombiniraju neke od ovih metoda
Hoek-Brownovom materiajlu dobiju se tzv. hibridni (coupled) modeli
Dvdimenzionalni modeli:
• Phase2 (FEM)
• (http://www.rocscience.com/)
• FLAC (Fast Lagrangian Analysis of
Continua) (FDM)
(http://www.itascacg.com/)
• Final (prof. Svoboda, Austrija) (FEM)
•
Komercijalni programi
Examine (BEM)
• (http://www.rocscience.com/)
Rocsupport
(http://www.rocscience.com/) Trodimenzionalni modeli:
• FLAC3D (Fast Lagrangian Analysis of
Continua in 3 Dimensions) (FDM)
• Examine 3D (BEM)
(http://www.rocscience.com/)
Modeli diskretnih elemenata:

• UDEC (Universal Distinct Element Codes)
• 3DEC (3 Universal Distinct Element
Codes) (Itasca) (http://www.itascacg.com/)
Iako se danas rijetko koriste, vrlo su korisna

Razvoj računala omogućio je širokom krugu
za razumjevanje problema preraspodjele
Napomene korisnika uporabu najkompleksnijih
naprezanja u okolini iskopa te za ispitivanje i
numeričkih programa
provjeru novih numeričkih modela.
4.3.1 Zatvorena rješenja
Pod zatvorenim rješenjima podrazumjevaju se rješenja koja neki model ponašanja opisuju jednostavnim
jednadžbama za koje postoji jedinstveno rješenje. Većina zatvorenih rješenja pretpostavlja elastičan,
homogen i izotropan medij. Neka kompleksna zatvorena rješenja omogućavaju modeliranje:
• razvoja plastične zone,

• elastično ortotropnog ili linearno viskoelastičnog materijala,
• uslojene i anizotropne stijenske mase.
Iako su numeričke metode gotovo u potpunosti eliminirale zatvorena rješenja ona su vrlo korisna za
razumjevanje problema preraspodjele naprezanja u okolini iskopa te za ispitivanje i provjeru novih
numeričkih modela. Zatvorenim rješenjima može se dobiti slika o mjestima najvećih naprezanja te
pravcima i redu veličine glavnih naprezanja.
Hoek preporuča da se u ranoj fazi projektiranja koriste jednostavna zatvorena rješenja za procjenu
radijalnih pomaka tunela. Veliki radijalni pomaci ukazuju na potrebu korištenja numeričkih analiza
(dvodimenzionalnih i trodimenzionalnih).
Hoek i Marinos, (2000) preporučaj da se jednostavnim zatvorenim rješenjima procjeni radijalna

deformacija tunela, to ovisno o izračunatim vrijednostima odabere adekvatna numerička metoda
proračuna (tablica XXX)
Tablica 4.2. Približni odnosi deformacije nepodgrađenog tunela i očekivanih problema

Deformacija
Geotehnički uvjeti Tiovi podgrade
ε (%)
Očekuju se mali problemi stabilnosti te se
mogu koristiti vrlo jednostavne metode Jednostavni uvjeti u tunelu. Tipično se
A Manja od 1
projektiranja. Klasifikacije stijenskih masa koriste sidra i mlazni beton.
predstavljaju dobru osnovu za projektiranje
Manji problemi gnječenja (squeezing)
Koristi se metoda karakterističnih krivulja
koji se općenito rješavaju sidrima i
za prognozu formiranja plastificirane zone
mlaznim betonom a ponekad sa laganim
B 1 do 2,5 oko tunela i interakcije između progresivnog
punim čeličnim profilima (steel sets) ili
razvoja ove zone i različitih tipova
rešetkastim lukovima (lattice girders)
podgrade.
koje se dodaju za dodatnu sigurnost.
Ne tako izraženi problemi gnječenja traže
Dvodimenzionala analiza konačnim
brzu ugradnju podgrade i pažljivu
elementima u koju su uključeni i elementi
C 2,5 do 5 kontrolu kvalitete. Općenito je potrebna
podgrade i iskop po fazama. Stabilnost čela
ugradnja teških čeličnih profila u mlazni
općenito nije glavni problem.
beton.
Stabilnost čela je dominantni problem Izraženi problemi gnječanja i stabilnosti
projektiranja te treba predvidjeti mjere čela. Obično je potreban pipe roof i
D 5 do 10
osiguranja i na čelu iskopa. sidrenje čela sa čeličnim lukovima
Dvodimenzionalna analiza nije primjerena. ugrađenim u mlazni beton.
Nestabilnost čela i gnječenje u okolini tunela
čine ovaj slučaj tipično trodimenzionalnim. Ekstremni problemi gnječenja. Pipe roof
E Veća od 10 Danas ne postoji efikasna metoda i sidrenje čela i popustljiva podgrada u
projektiranja za ove uvjete. Većina rješenja ekstremnim slučajevima.
je temeljena na iskustvu.
deformacija ε (%)=(radijalni pomak/promjer tunela)*100

Dvodimenzionalne analize tunela
Problemi analize prostornog stanja naprezanja, često dovode do pojednostavljenja u smislu da se

napreaznje analizira kao dvodimenzionalni problem u jednoj od ravnina glavnih naprezanja.
Dvodimenzionalne analize korisne su za razumjevanje trodimenzionalnih raspodjela naperzanja.
U mehanici stijena dogovereno je:
• da su tlačna naprezanja uvijek pozitivna te da najveće glavno naprezanje nosi oznaku σ1 a najmanje
σ3 .
• Pod elastičnom stijenom podrazumjeva se stijena kod koje postoji linearan odnos naprezanja i
deformacije, dok elastična deformacija ne mora biti potpuno povratna.
Ravno stanje naprezanja
Ravno stanje naprezanja definira se kao stanje u kojem su sve komponente naprezanja koje djeluju na
jednu od tri ortogonalne plohe jednake nuli.
z σz
τzx Trodimenzionalno stanje naprezanja

τzy
τxz
τyz σ x τ xy τ xz 
σx  
τyx τxy τ
 yx σ y τ yz 
σy τ zx τ zy σ z 
x  
Slika 4.9 Tenzor prostornog naprezanja

Za slučaj kada naprezanje na ravnini koja je okomita na os Y jednako nuli (σy=τyx=τyz=0) tenzor
naprazanja ima tri komponente (σx; σz; τzx=τxz)
z σz
τzx Ravno stanje naprezanja σ x τ xz 

τ 
 zx σ z 
τxz
σx
Slika 4.10 Tenzor ravnog stanja naprezanja
Za ravno stanje naprezanja u linearno elastičnom mediju vrijede sljedeće veze naprezanja i deformacija:
1
εx = (σ x − νσ z )
E
1
εz = (σ z − νσ x )
E
ν
εy = − (σ x + σ z )
E
τ xz 2(1 + ν )
γ xz = = τ XZ
G E
gdje je:
E= modul elastičnosti
ν=Poissonov koeficijent
G-Modul posmični modul (shear modul or modulus of rigidity)
Stanje ravnog naperzanja vlada u fotoelastičnom modelu i fizičkim modelima iskopa u kojima je
perforirana ploča izložena djelovanju sila u ravnini ploče.
Ravno stanje deformacija
Ako je spriječeno deformiranje tijela uzduž njegove osi i svi pomaci se dešavaju u ravnini okomitoj na
njegovu os, postoje uvjeti ravnog stanja deformacija. Tunel je tipičan primjer kod koga se analiza
naperzanja može pojednostaviti s ravnim stanjem deformacija. Tijekom iskopa tunela u homogenoj
izotropnoj stijenskoj masi, svi pomaci se dašavaju u ravnini okomitoj na os tunela.
Za ravno stanje deformacija u linearno elastičnom mediju vrijede sljedeće veze naprezanja i
deformacija:
εx =
1
,
(
σ x − ν ,σ z )
E
εz =
1
,
(
σ z − ν ,σ x )
E
εy = 0
2(1 + ν , )
γ xz = τ XZ
E,
gdje je:
E
E, =
1 −ν 2
ν
ν, =
1 −ν
E= modul elastičnosti
ν=Poissonov koeficijent
Ako se uporede ove jednadžbe s jednadžbama za ravno stanje naprezanja, vidi se da one imaju istu
strukturu a razlikuju se samo u koeficijentima. Ako se zna da distribucija naprezanja oko otvora u
elastičnom mediju ne ovisi o elastičnim konstantama onda slijedi da za iste rubne uvjete ravno stanje
naprezanja i ravno stanje deformacija daju isti oblik raspodjele naprazanja.
Zamislimo situaciju u kojoj prije iskopa tunela u stijeni vladaju glavna napreznja σ1, σ2 i σ3. Iskop tunela
izazvat će preraspodjelu naprezanja u okolini tunela. Izuzimajući početak i kraj tunela, na cijeloj duljini
tunela preraspodjela naprezanja biti će identična. Zamislimo da je stijena podjeljena ravninama
okomitim na os tunela na ploče jedinične debljine. Svaka od ovih ploča nalazi se u stanju ravne
deformacije jer je uklještena između susjednih paralelnih ploča koje spriječavaju njeno deformiranje
uzduž osi tunela.
U ovj situaciji, u okolini tunela vlada ravno stanje deformacija.

z
z
σz y
σz
τxz
τzx
σx σx
dz
σx
σx σ1
σy
x
y
x σz dy σ3
dx
σ3
σ1
σ2
σz
Slika 4.11 Uvjeti ravnog stanja deformacija

Tunel kružnog poprečnog presjeka u masivnim stijenama
Pretpostavimo iskop tunela u stijeni koja je napregnuta ispod njene tlačne čvrstoće (do ½ tlačne
čvrstoće) i koja ima diskontinitete na većim razmacima. U ovom slučaju stijena će se ponašati elastično
te se može koristiti rješenje problema rupe u biaksijalno opterećenoj ploči, homogenog, izotropnog,
kontinuiranog, linearno elastičnog materijala.
Za definiranje polja radijalnih i tangencijalnih pomaka i raspodjele naprezanja oko cilindrične rupe za
ravno stanje deformacija rješenje je dao Kirsch.
P2
σθ σr
ur
τrθ
uθ
r σθ
P1 θ P1
a
P2
Slika 4.12 Komponente naprezanja u polarnom koordinatnom sustavu
Naprezanja σr, σθ i τrθ u polarnom koordinatnom sustavu, mogu se prikazati jednadžbama:
p1 + p2  a 2  p1 − p2  4a 2 3a 4 
σr = 1 − 2  +  1 − 2 + 4  cos 2θ
2  r  2  r r 
p1 + p2  a 2  p1 − p2  3a 4 
σθ = 1 + 2  −  1 + 4  cos 2θ
2  r  2  r 
p1 − p 2  2a 2 3a 4 
τ rθ = − 1 + 2 − 4  sin 2θ
2  r r 
Radijalna i tangencijalna deformacija može se prikazati jednadžbama:
p1 + p2 a 2 p1 − p2 a 2  a2 
ur = + 4(1 − v ) − 2  cos 2θ
4G r 4G r  r 
p1 − p2 a 2  a2 
uθ = − 2( 1 − 2 v ) +  sin 2θ
4G r  r2 
Na konturi iskopa (r=a) radijalno naprezenje jednako je nuli jer se radi o slobodoj površini (nema
podgrade u tunelu).
E Youngov modul
ν Poissonov koeficijent
G Posmični modul
K Bulk modul
E
G=
2(1 + ν )
2(1 + ν )
K= G
3(1 − 2ν )
PRIMEJR:
a (m) P1 (Pa) P2 (Pa) E (Pa) ν G (Pa)
Radijus rupe Youngov modul Poissonov koef. Posmični modul
1 3,00E+07 3,00E+07 6,78E+09 0,21 2,80E+09
θ= 90
Rad. naprezanje Tang. naprez. Radijalni pomak Tang. pomak
r (m) σr (Pa) σθ (Pa) ur (m) uθ (m)
1,00 0,00E+00 6,00E+07 5,36E-03 0,00E+00
1,10 5,21E+06 5,48E+07 4,87E-03 0,00E+00
1,20 9,17E+06 5,08E+07 4,46E-03 0,00E+00
1,30 1,22E+07 4,78E+07 4,12E-03 0,00E+00
1,40 1,47E+07 4,53E+07 3,83E-03 0,00E+00
1,55 1,75E+07 4,25E+07 3,46E-03 0,00E+00
1,70 1,96E+07 4,04E+07 3,15E-03 0,00E+00
1,90 2,17E+07 3,83E+07 2,82E-03 0,00E+00
2,10 2,32E+07 3,68E+07 2,55E-03 0,00E+00
2,30 2,43E+07 3,57E+07 2,33E-03 0,00E+00
2,50 2,52E+07 3,48E+07 2,14E-03 0,00E+00
2,80 2,62E+07 3,38E+07 1,91E-03 0,00E+00
3,10 2,69E+07 3,31E+07 1,73E-03 0,00E+00
3,40 2,74E+07 3,26E+07 1,58E-03 0,00E+00
3,70 2,78E+07 3,22E+07 1,45E-03 0,00E+00
4,00 2,81E+07 3,19E+07 1,34E-03 0,00E+00
4,50 2,85E+07 3,15E+07 1,19E-03 0,00E+00
5,00 2,88E+07 3,12E+07 1,07E-03 0,00E+00
Naprezanje (Pa)
7,00E+07
6,00E+07 Primarno vertikalno

5,00E+07 naprezanje
4,00E+07 rad
stress
3,00E+07 tang
stress
2,00E+07
1,00E+07
0,00E+00
1,00 2,00 3,00 4,00 5,00 6,00
Udaljenost od centra otvora (m)

Radijalni pomak (mm)
rad disp
0,006
0,005
0,004
0,003
0,002
0,001
0,000
1,00 2,00 3,00 4,00 5,00 6,00

Tunel kružnog poprečnog presjeka u Mohr-Coulombovom materijalu
Ako naperzanja u okolini tunela premaše čvrstoću stijenske mase, doći će do formiranja takozvane
plastificirane zone. Ako je čvrstoća stijenske mase definirana Mohr-Coulombovim kriterijem čvrstoće,
tada će radijus plastificirane zone, za hidrostatsko primarno stanje naprezanja biti:
q  ( p )
1/ K −1

 P0 + 
 2 K p − 1
R0 = a
 Kp + 1 q 
 Pi +
 K p − 1 
gdje je:
a=radijus otvora
c=kohezija
Φ=kut trenja
P0= početno primarno naperzanje
Pi= unutarnji tlak
1 + sin φ
Kp =
1 − sin φ P0
q = 2c tan( 45 + φ / 2)
σθ σr
ur
τrθ
uθ
r σθ
P0 θ P0
a
R0
P0
Radijalno naperzanje na kontaktu elastične i plastificirane zone:

1
σ re =
Kp + 1
(2 P0 − q )
Naprezanja i radijalni pomak u elestičnoj zoni:
2
R 
σ r = P0 − ( P0 − σ re ) 0 
 r 
2
R 
σ θ = P0 + ( P0 − σ re ) 0 
 r 
R02  2P − q 1
ur =  P0 − 0 
2G  K p + 1  r
gdje je:
r=udaljenost promatrane točke od centra otvora

Naprezanja i radijalni pomak u plastičnoj zoni:
 q  r  ( p )
K −1
q
σr = − +P +  
K p − 1  i K p − 1  a 
 q  r  ( p )
K −1
q
σθ = 
+ K p  Pi +   
Kp − 1  K p − 1  a 
r  ( )  P +
q  (1 − v ) K p − 1
2
( )
q   R0  ( K p −1)  R0  ( K ps +1)  (1 − v ) K p K ps + 1  q  r  ( p )
K −1
ur =
2G
[ ( 2v − 1)  P0 +

 +
K p − 1 K p + K ps 

i
  
K p − 1  a 
 
 r 
+
 K p + K ps
− v  Pi +

  
K p − 1  a 
]
 
gdje je:
1 + sin ψ
K ps =
1 − sin ψ
ψ=kut dilatacije
ν=Poissonov keficijent
G= Posmični modul
PRIMJER
Radijus Unutarnji Radijus Posmični
otvora
Kut trenja (1+sinφ)/(1-sinφ) Kohezija q Prim. napr.
tlak plastifikacije modul
φ
a (m) sinφ Kp c (Pa) 2*c*tan(45+φ/2) Po (Pa) P1 (Pa) Kp-1 R0 (m) G (Pa)
(deg)
1 30 0,5 3 3,45E+06 1,20E+07 3,00E+07 0,00E+00 2 1,73E+00 2,80E+09
Naprezanje na granici elastične i plastične zone:

σre (Pa) = 1,20E+07
Naprezanja-PLASTIČNA ZONA
Udaljenost
Naprezanje
od centra
σr/P0 σθ/ P0
r (m) σr (Pa) σθ (Pa)
(normalizirano) (normalizirano)
1,1 1,25E+06 1,57E+07 4,18E-02 5,24E-01
1,2 2,63E+06 1,98E+07 8,76E-02 6,61E-01
1,3 4,12E+06 2,43E+07 1,37E-01 8,11E-01
1,4 5,74E+06 2,92E+07 1,91E-01 9,72E-01
1,5 7,47E+06 3,44E+07 2,49E-01 1,15E+00
1,6 9,32E+06 3,99E+07 3,11E-01 1,33E+00
1,7 1,13E+07 4,58E+07 3,76E-01 1,53E+00
Naperzanja-ELASTIČNA ZONA
Udaljenost
Naprezanje
od centra
σr/P0 σθ/ P0
r (m) σr (Pa) σθ (Pa)
(normalizirano) (normalizirano)
1,75 12319290,7 47680709,3 4,11E-01 1,59E+00
1,85 14179058,5 45820941,5 4,73E-01 1,53E+00
2 16463206,9 43536793,1 5,49E-01 1,45E+00
2,2 18812567,7 41187432,3 6,27E-01 1,37E+00
2,4 20599449,3 39400550,7 6,87E-01 1,31E+00
2,6 21990063,3 38009936,7 7,33E-01 1,27E+00
2,9 23561572,9 36438427,1 7,85E-01 1,21E+00
3,2 24712190,2 35287809,8 8,24E-01 1,18E+00
3,6 25821977,5 34178022,5 8,61E-01 1,14E+00
4 26615801,7 33384198,3 8,87E-01 1,11E+00
4,5 27326065,6 32673934,4 9,11E-01 1,09E+00
5 27834113,1 32165886,9 9,28E-01 1,07E+00
Radijalni pomak-
Radijalni pomak-PLASTIČNA ZONA
ELASTIČNA ZONA
r (m) X1 X2 X3 ur (m) r (m) ur (m)
ud. od radijalni radijalni
pomoć pomoć pomoć ud. od centra
centra pomak pomak
1,00 -2,09E+07 1,72E+08 6,88E+06 2,82E-02 1,80 5,37E-03
1,05 -2,09E+07 1,41E+08 7,58E+06 2,40E-02 1,95 4,96E-03
1,10 -2,09E+07 1,17E+08 8,32E+06 2,06E-02 2,10 4,60E-03
1,15 -2,09E+07 9,82E+07 9,09E+06 1,77E-02 2,30 4,20E-03
1,20 -2,09E+07 8,28E+07 9,90E+06 1,54E-02 2,50 3,87E-03
1,25 -2,09E+07 7,03E+07 1,07E+07 1,34E-02 2,70 3,58E-03
1,30 -2,09E+07 6,01E+07 1,16E+07 1,18E-02 3,00 3,22E-03
1,40 -2,09E+07 4,47E+07 1,35E+07 9,33E-03 3,30 2,93E-03
1,50 -2,09E+07 3,39E+07 1,55E+07 7,64E-03 3,60 2,69E-03
1,65 -2,09E+07 2,32E+07 1,87E+07 6,19E-03 4,00 2,42E-03
2,50
Normalizirano naprezanje 2,00 Granica plastificirane

zone
1,50 Tangencijalno naperzanje
Primarno naperzanje
1,00
0,50
Radijalno naperzanje
0,00
1,00 1,50 2,00 2,50 3,00 3,50 4,00 4,50 5,00 5,50
rad. pomak (m)

0,035
Radijalni pomak (m)
0,030
0,025
0,020 Granica plastificirane zone
0,015
0,010
0,005
0,000
1,00 1,50 2,00 2,50 3,00 3,50 4,00 4,50
Slika 4.14 Naperzanja i pomak oko cilindrične rupe u Mohr-Coulombovom mediju

Tunel kružnog poprečnog presjeka u Hoek-Brownovom materijalu
Ako naperzanja u okolini tunela premaše čvrstoću stijenske mase, doći će do formiranja takozvane
plastificirane zone. Ako je čvrstoća stijenske mase definirana Hoek-Brownovim kriterijem čvrstoće,
tada će radijalna i tangencijalna naprezanja, za hidrostatsko primarno stanje naprezanje,biti:
U elastičnoj zoni: P0
2
r 
σ r = P0 − ( P0 − σ re ) e 
r
2
σθ σr
r 
σ θ = P0 + ( P0 − σ re ) e  ur
r τrθ
uθ
gdje je: r σθ
P0 θ P0
P0=primarno naprezanje
re=radijus plastične zone a
σre=radijalno naprezanje na granici
plastične i elastične zone (r=re)
re
P0
U plastificiranoj zoni:
2
mσ   r  r
ln a   + ln a  ( mr σ c Pi + sr σ c ) + Pi
2 1/ 2
σr = r c
4  
σ θ = σ r + (mr σ cσ r + sr σ c2 )
1/ 2
gdje je:
Pi=radijalni tlak koji djeluje na zidove iskopa

a=radijus ikopa
σc=jednoosna tlačna čvrstoća stijene
m,s=Hoek-Brownovi parametri za stijensku masu u elastičnoj zoni
mr,sr=Hoek-Brownovi parametri za stijensku masu u plastičnoj zoni
Vrijednosti σre i re definirani su kao:

σ re = P0 − Mσ c
gdje je:
1/ 2
1  m  
2
mP m
M =   + 0 + s −
2  4  σc  8
 
N−
m
2
σ
(
mr σ c Pi + sr σ c2 ) 1/ 2 
re = ae  r r 
gdje je:
2
N=
mr σ c
(m σ
r c P0 + sr σ c2 − mr σ c2 M )
1/ 2
PRIMJER:
Radijus Primarno Jednoosna
otvora Hoek-Brownovi parametri naprezanje
Unutarnji tlak Rad. plas.
tlačna čvrst.
ri (m) m s mr sr Po (Pa) Pi (Pa) σc (Pa) M N re (m)
1 2,515 0,003865 0,5 1,00E-05 3,00E+07 0,00E+00 1,00E+08 2,23E-01 7,87E-01 2,17E+00
GRANICA
σre (Pa) = 7,73E+06
PLASTIČNA ZONA
Udaljenost Naprezanje
od centra
σr (Pa) σθ (Pa) σr/P0 σθ/ P0

r (m) (normalizirano) (normalizirano)
1,1 1,44E+05 2,84E+06 4,79E-03 9,48E-02
1,2 4,73E+05 5,35E+06 1,58E-02 1,78E-01
1,3 9,43E+05 7,82E+06 3,14E-02 2,61E-01
1,4 1,52E+06 1,02E+07 5,07E-02 3,42E-01
1,5 2,18E+06 1,26E+07 7,28E-02 4,21E-01
1,6 2,91E+06 1,50E+07 9,70E-02 4,99E-01
1,7 3,69E+06 1,73E+07 1,23E-01 5,76E-01
1,8 4,50E+06 1,95E+07 1,50E-01 6,51E-01
1,9 5,35E+06 2,17E+07 1,78E-01 7,24E-01
2 6,22E+06 2,39E+07 2,07E-01 7,96E-01
2,1 7,12E+06 2,60E+07 2,37E-01 8,66E-01
ELASTIČNA ZONA
Udaljenost Naprezanje
od centra
σr (Pa) σθ (Pa) σr/P0 σθ/ P0

r (m) (normalizirano) (normalizirano)
2,2 8,37E+06 5,16E+07 2,79E-01 1,72E+00
2,4 1,18E+07 4,82E+07 3,94E-01 1,61E+00
2,6 1,45E+07 4,55E+07 4,84E-01 1,52E+00
2,9 1,76E+07 4,24E+07 5,85E-01 1,41E+00
3,2 1,98E+07 4,02E+07 6,59E-01 1,34E+00
3,6 2,19E+07 3,81E+07 7,31E-01 1,27E+00
4 2,35E+07 3,65E+07 7,82E-01 1,22E+00
4,5 2,48E+07 3,52E+07 8,28E-01 1,17E+00
5 2,58E+07 3,42E+07 8,60E-01 1,14E+00
5,5 2,65E+07 3,35E+07 8,85E-01 1,12E+00
6 2,71E+07 3,29E+07 9,03E-01 1,10E+00
6,5 2,75E+07 3,25E+07 9,17E-01 1,08E+00
7 2,79E+07 3,21E+07 9,29E-01 1,07E+00
7,00E+07
Naprezanje (Pa)
6,00E+07
4.1 Radijus plastificirane
zone
5,00E+07
4,00E+07 Tangencijalno naprezanje
3,00E+07
Primarno naperzanje
2,00E+07
Radijalno naprezanje
1,00E+07
0,00E+00
1 2 3 4 5 6 7 8

4.3.2 Numerički modeli
Numeričkim metodama mogu se modelirati svi slučajevi za koje ne postoje zatvorena rješenja.
Zahvaljujući eksplozivnom razvoju računala, danas svaki inženjer na stolu ima računalo većeg
kapaciteta nego što su prije 20 godina imali najrazvijeniji znanstveni centri u svijetu.
Potpuno je jasno da najveće ograničenje u korištenju numeričkih modela danas predstavlja nemogućnost
boljeg definiranje primarnih naprezanja, inženjerskogeološkog stanja stijenske mase i konstitutivnih
odnosa za stijene koje se nalaze u zoni utjecaja iskopa.
Dvodimenzionalni modeli ravnog stanja deformacija, mogu predvidjeti pomake i naprezanja na

određenoj udaljenosti od čela iskopa. Međutim, za stabiliziranje stijenske mase potrebno je poznavati
polja naprezanja i deformacije ispred i neposredno iza čela iskopa. Da bi se ipak koristili
dvodimenzionalni modeli, uvode se razne aproksimacije kako bi se uključili trodimenzionalni efekti.
Trodimenzionalni modeli sve više istiskuju dvodimenzionalno modeliranje i uskoro će

dvodimenzionalni numerički modeli, a naravno i zatvorena rješenja, postati stvar prošlosti.
Što se konstitutivnih odnosa tiče, većina numeričkih analiza pretpostavlja elastično-perfektno plastično
ponašanje. Za kompleksnije konstitutivne odnose (očvršćavanje ili omekšavanje) još je uvijek teško
odrediti ulazne parametre. Ponašanje intaktne stijene može se prikazati kompletnom naponsko-
deformacijskom krivuljom koja prikazuje ponašanje stijene prije i nakon loma. Ova se krivulja dobije
laboratorijskim ispitivanjima. Slično je i kod diskontinuiteta gdje rezidualna čvrstoća predstavlja
postlomnu čvrstoću. Međutim, definiranje postlomnog ponašanja stijenske mase je neuporedivo teži
problem.
Slika 4.15 prikazuje tri modela ponašanja stijenskih masa različite kvalitete. Ponašanje vrlo kvalitetne
stijenske mase može se modelirati elastičnim ponašanjem prije sloma i niskom rezidualnom čvrstoćom
nakon trenutnog sloma. Srednje kvalitetna stijenska masa pokazat će omekšavanje i povećanu
rezidualnu čvrstoću nakon sloma. Slaba stijenska masa zadržat će vršnu čvrstoću i nakon sloma
(ponašanje: elastično-idealno plastično).
70 15 2
Naprezanje
Naprezanje
Naprezanje
Elastično-plastično
Elastično-krto
Omekšavanje s
deformacijom
0,003 0,003 0,003
Deformacija Deformacija Deformacija
Vrlo dobra kvaliteta tvrdih Srednja kvaliteta stijenskih Vrlo loša kvaliteta mekanih
stijenskih masa masa stijenskih masa
Slika 4.15 Različiti konstitutivni odnosi za stijensku masu

Slom vrlo kvalitetnih tvrdih stijenskih masa dešava se iznenada, a prati ga značajna dilatacija slomljenih
komada stijene. Stijenska masa ima elastično-krto ponašanje. Ako se ovako slomljena stijenska masa
izloži prostornim naprezanjima (to se dešava ugradnjom podgrade) može se pretpostaviti da se stijenska
masa ponaša kao ispuna s kutem trenja od približno 380 bez kohezivne čvrstoće (c=0). Neki su programi
nestabilni bez kohezije. U tom slučaju zadaje se vrlo mala kohezija.
U slučaju stijenskih masa srednje kvalitete izgleda logično da se postlomne karakteristike odrede
reduciranjem GSI vrijednosti sa in situ vrijednosti na niže koje karakteriziraju ispucalu stijensku masu.
Reduciranje čvrstoće stijenske mase sa in situ na ispucalo stanje odgovara modelu omekšavanja sa
deformacijom. Na slici je prikazano da se u postlomnom području deformacija događa uz stalnu
vrijednost naprezanja. Nije poznato vrijedi li ova pretpostavka.
Analize progresivnog sloma vrlo slabe stijenske mase u okolini tunela, preporučuju da se postlomno
ponašanje stijene može opisati modelom perfektne plastičnosti. To znači da se stijenska masa nastavlja
kontinuirano deformirati pri konstantnom nivou naprezanja te da ovo deformiranje ne prati povećanje
volumena.
Metoda konačnih elemenata i metoda konačnih razlika
U praksi se metoda konačnih elemenata obično ne razlikuje od metode konačnih diferencija. Obje su
metode pogodne za rješavanje problema koji uključuju heterogena i nelinearna svojstva materijala,
pošto svaki element eksplicitno modelira odgovor materijala koji se nalazi unutar njega. Međutim, one
nisu prilagođena modeliranju beskonačnih granica kakve se javljaju u problemima podzemnih iskopa.
Taj se problem može jednostavno riješiti parametarskim analizama utjecaja udaljenosti granica modela u
odnosu na konture iskopa ponavljajući proračun s različitim udaljenostima granica.
Pukotina se može eksplicitno uključiti koristeći specifični «joint elements». Predložene su različite
tehnike za modeliranje pukotine, ali nije nađeno jedinstveno univerzalno riješenje.
Metoda konačnih elemenata i metoda konačnih razlika pružaju mogućnost:
modeliranja nelinearnog ponašanja stijenske mase,

modeliranja rasjeda i drugih značajnih diskontinuiteta,
modeliranja iskopa proizvoljnog oblika kao i podgrade koja se koristi u cilju stabiliziranja
iskopa; pri tome je moguće simulirati vremenski tijek ugradnje pojedinih elemenata podgrade,
modeliranja vremenski ovisnog ponašanja materijala te se na taj način može modelirati i tečenje
mlaznog betona.
Danas se još uvijek češće koristi metoda konačnih elemenata. Akumulirano je veliko iskustvo u
korištenju ove metode pa su mnogi inženjeri postali s njom familijarni.
Metoda konačnih razlika nema tako dugu tradiciju u geotehnici kao metoda konačnih elemenata sa
izuzetkom analiza tečenja tijekom kontaminacije tla. Razvojem koda konačnih razlika (FLAC) i
korištenjem dinamičkih jednadžbi kretanja i za statičke probleme, stvorena je atraktivna alternativa
metodi konačnih elemenata.
Glavne prednosti ove metode su:
izbjegava se rješavanje velikog broja jednadžbi,

modeliranje velikih plastičnih deformacija, uvođenje modela očvršćavanja i omekšavanja
postlomnog ponašanja medija kao i modeliranje interakcije konstrukcije i tla je lakše nego kod
metoda konačnih elemenata,
priprema modela za jednostavne probleme je vrlo jednostavna.
Metoda rubnih elemenata
Metoda rubnih elemenata dobila je svoje ime po činjenici da su samo granice iskopa podijeljene na
elemente. Drugim riječima, na elemente se dijele samo površine iskopa, slobodne površine za plitke
iskope, diskontinuiteti i kontaktne površine kod problema gdje se upotrebljava više materijala. Zapravo,
nekoliko tipova modela rubnih elemenata zajedno se opisuju kao "Metoda rubnih elemenata".
Prednosti ove metode su:
diskretizacija površine iskopa rezultira manjim brojem sustava jednadžbi i zauzima manje
prostora glede pohrane podataka na disku, tako je vrijeme proračuna smanjeno,
mogu se modelirati različiti diskontinuiteti i uključuje nelinearno ponašanje tla.
Hibridni modeli
Kombiniranjem dobrih i eliminiranjem loših svojstava različitih numeričkih metoda, dobiju se tzv.
hibridne metode. Na primjer kod modeliranja podzemnog iskopa, većina nelinearnosti će se desiti u
neposrednoj blizini iskopa, dok će se stijenska masa na nekoj udaljenosti od iskopa ponašati uglavnom
elastično. Zato se u neposrednoj okolini iskopa koriste metode konačnih elemenata ili konačnih razlika
dok se preostala stijenska masa modelira rubnim elementima.
Modeliranje diskontinuuma metodama diskretnih elemenata

(Discret Element Method, DEM)
Kod ovih se metoda stijenska masa predstavlja kao diskontinuum, a pažnja se u stadiju projektiranja
posvećuje karakterizaciji stijenskih elemenata, pukotinama u stijeni i diskontinuitetima. Pri modeliranju
se koristi pristupom prema kojemu se u obzir uzima blokovska struktura analiziranog sustava. Veza
između nekog bloka i susjednih blokova može se ostvariti s pomoću pukotina. Zanimljivost ovog
pristupa jest u mogućnosti analiziranja osnovnih ponašanja stijenske mase, jer se u zoni kontakta mogu
događati relativni pomaci proizvoljne veličine.
4.4 Rječnik
ISRM, Terminology, 1975 (English, German, French)
biaxial state of stress State of stress in which one of the three principal stresses are zero
compressive stress Normal stress tending to shorten the body in the direction in which it acts
constitutive equation Force-deformation function for a particular material
dilatancy Property of volume increase under loading
dilatation, The quotient of the change in volume and the original volume of an element of
volumetric strain material under stress
Point on stress/strain curve at which transition from
elastic limit
elastic to inelastic behaviour takes place
Failure in rocks means exceeding of maximum strength of the rock or exceeding the
failure
stress or strain requirement of a specific design
Theoretically or empirically derived stress or strain relationschip characterizing the
failure criterion
occurrence of failure in the rock
fatigue Decrease of strength by repetitive loading
Point on stress/strain curve below which no fatigue
fatigue limit can be obtained regardless 9f number of loading
cycles
One of the regular geometrical shapes into which a figure is subdivided for the
finite element
purpose of numerical stress analysis
A state of stress in which all the principal stresses are equal (and there is no shear
hydrostatic pressure
stress)
inelastic deformation The portion of deformation under stress that is not annulled by removal of stress
linear (normal) strain The change in length per unit of length in a given direction
The representation of a physical system by mathemattcal expressions from
mathematical model
which the behaviour of the system can be deduced with known accuracy
modulus of elasticity,
Young's modulus The ratio of stress to corresponding strain below the proportional limit of a matprial
A graphical representation of the components of stress/strain acting across the
mohr circle of
various planes at a given point, drawn with reference to axes of normal stress//strain
stress/strain
and shear stress strain
The envelope of a sequence of Mohr circles
Mohr envelope representing stress conditions at failure for a given
material
A state of stress/strain in a solid body in which all stress/strain components normal
plane stress/strain
to a certain plane are zero
Property of a material to continue to deform indefinitely while sustaining a constant
plasticity
stress
The ratio of the shortening in the transverse direction to the elongation in the
Poisson's ratio
direction of an applied force in a body under tension below the porportional limit
primary state of stress The stress in a geological formation before it is disturbed by man-made works
The stress/strain normal to one of three mutually perpendicular planes on which the
principal stress/strain
shear stresses/ strains at a point in a body are zero
Formation and development of localized fractures which, after additional stress
progressive failure increase eventually form a continuous rupture surface and thus lead to failure after
steady deterioration of the rock
residual shear strength Shear strength along a failure surface after a large displacement
residual strain The strain in a solid associated with a state of residual stress
Stress remaining in a solid under zero external stress after some process that causes
residual stress the dimensions of the various parts of the solid to be incompatible under zero stress,
e.g. (i) deformation under the action of external stress when some parts of the body
suffer permanent strain; (ii) heating or cooling of a body in which the thermal
expansion coefficient is not uniform throughout the body

secant modulus Slope of the line connecting the origin and a given point on the stress/strain curve
secondary state of stress The resulting state of stress in the rock around man-made excavations or structures
shear force A force directed parallel to the surface element across which it acts
shear plane A plane along which failure of material occurs by shearing
The change in shape, expressed by the relative change of the right angles at the
shear strain corner of what was in the undeformed state an infinitessimally small rectangle or
cube
shear stress Stress directed parallel to the surface element across wl'1ich it acts
stiffness Force-displacement ratio
The representation of the strain in the form of an ellipsoid into which a sphere of
strain ellipsoid
unit radius deforms and whose axes are the principal axes of strain
strain/stress rate Rate of change of strain/stress with time
Maximum stress which a material can resist without failing for any given type of
strength
loading
stress Force acting across a given surface element, divided by the area of the element
The representation of the state of stress in the form of an ellipsoid whose semi-axes
are proportional to the magnitudes of the principal stresses and lie in the principal
stress ellipsoid directions. The coordinates of a point P on this ellipsoid are proportional to the
magnitudes of the respective components of the stress across the plane normal to the
direction OP, where O is the centre of the ellipsoid
stress relaxation Stress release due to creep
stress/strain field The ensemble of stress/strain states defined at all points of an elastic solid
The second order tensor whose diagonal elements consist of the normal stress/strain
stress/strain tensor components with respect to a given set of coordinate axes and whose off-diagonal
elements consist of the corresponding shear stress/strain components
Slope of the tangent to the stress/strain curve at a
tangent modulus given stress value (generally taken at a stress equal to
half the compressive strength)
tensile stress Normal stress tending to lengthen the body in the direction in which it acts
Compression caused by the application of normal
triaxial compression
stresses in three perpendicular directions
triaxial state of stress State of stress in which none of the three principal stresses are zero
uniaxial compression,
unconfined compression Compression caused by the application of normal stress in a single direction
uniaxial state of stress State of stress in which two of the three principal stresses are zero
unloading modulus Slope of the tangent to the unloading stress-strain curve at a given stress value
The hydrostatic force of water exerted on or underneath a structure tending to cause
uplift a displacement of the structure
Property of materials which strain under stress partly elastically and partly
viscoelasticity
viscously, i,e. whose strain is partly dependent on time and magnitude of stress
The streSS beyond which the induced deformation is
yield stress
not fully annulled after complete destressing
4.5 Literatura
Primarna naprezanja
Brady, B.H.G., Brown; E.T., (1985), Rock Mechanics for Underground Mining, George Allen and
Unwin (Publishers) Ltd, 527 p.
Franklin J.A., Dusseault, M.B., (1989), Rock Engineering, McGraw-Hill Publishing Company, 600
p.(138-159)
Goodman, R.E., (1980), Introduction to Rock Mechanics, Wiley, New York, pp. (96-135)
Harrison, J.P., Hudson, J.A., (2000) Engineering Rock Mechanics, Illusstrative Worked Exsamples,
Pergamon, 506 p. (39-57)
Hoek, E., Brown, E.T., (1980), Underground excavation in Rock, The Institute of Mining and
Metallurgy, London, 527 p.
Hoek, E., Rock Engineering (a course) http://www.rocscience.com/ (137- )
Hudson, J.A. and Harrison J.P.,(2000), Engineering Rock Mechanics, An introduction to the principles,
Pergamon, 444 p.(41-69)
Suggested Method for in Situ Stress Measurement Using the Compact Conical-Ended Borehole
Overcoring (CCBO) Technique, 1999 April
Suggested Methods for Rock Stress Determination, 1987 February
Suggested Methods for Rock Stress Estimation – Part 1: Strategy for Rock Stress Estimation, 2003
October
Suggested Methods for Rock Stress Estimation – Part 2: Overcoring Methods, 2003 October
Suggested Methods for Rock Stress Estimation – Part 3: Hydraulic Fracturing(HF) and/or hydraulic
testing of pre-existing fractures (HTPF), 2003 October
Sekundarna naperzanja
Barla, G., Barla, M., (2000) Modeliranje kontinuuma i diskontinuuma u tunelogradnji, Građevinar, 52,
br.10 str.563-576
Franklin J.A., Dusseault, M.B., (1989), Rock Engineering, McGraw-Hill Publishing Company, 600 p
(str. 205-233).
Hoek, E. and Marinos, P. Predicting tunnel squeezing. Tunnels and Tunnelling International. Part 1 –
November 2000, Part 2 – December 2000.
Hoek, E., Rock Engineering (a course) http://www.rocscience.com/ (str. 137-160)
Hudec, M., (2000) Primjena principa graničnih stanja u tunelogradnji, Građevinar, 52, br.8. str. 443-450.
Hudson, J.A. and Harrison J.P.,2000, Engineering Rock Mechanics, An introduction to the principles,
Pergamon, 444 p. (¸339-392
ITA working group on general approaches to design of tunnels (1988): Guidelines for the Design of
Tunnels. Prijevod: Hudec, M., Prager, A., (1992) Konstruktivni projekt tunela, Građevinar, Zagreb.
Schweiger, H., Beer, G., (1996) Numerical simulation in Tunnelling, Felsbau (14) Nr.2. pp. 87-92
Jašarević, I., Kovačević, M.S., Miščević, P., (1995), Modeliranje geotehničkih problema u stijenskim masama,
Kompjutorski program FLAC., Građevinski godišnjak ’95, Hrvatsko društvo građevinskih inženjerastr. 504-
540.
Ivan Vrkljan
5. Stijena kao inženjerski materijal

Naglašena su neka osnovna fizikalna i mehanička svojstva koja potpunosti
kontroliraju ponašanje intaktne stijene. Kako je intaktna stijena osnovna
komponenta stijenske mase, to ce njeno ponašenje značajno utjecati na
ponašanje stijenske mase. U narednim će poglavljima biti više riječi o
mehaničkim svojstvima stijene, diskontinuiteta i stijenske mase kao i o
metodama za njihovo određivanje u laboratoriju, na terenu ili empirijskim
postupcima.
5 Stijena kao inženjerski materijal

5.1 Uvod
Većina inženjerskih materijala (izuzev drva i tla) proizvedeno je s unaprijed određenim svojstvima.
Ispitivanjima se samo potvrđuju svojstva koja proizvod treba imati. Sa potpuno pozantim materijalom
projektiraju se i izvode uobičajene građevina. Međutim, stijena je neuporedivo starija (starost se mjeri
milijunima godina) i pretrpjela je brojna mehanička, kemijska i termalne djelovanja.
Stijena se u inženjerstvu koristi kao:

• materijal od kojeg se gradi (arhitektonski i građevni kamen),
• materijal u kojem se gradi (iskopi podzemni i površinski),
• materijal na kojem se gradi (temeljenje građevina).
Korištenje stijena kao materijala od kojeg se gradi najlakši je inženjerski problem vezan za korištenje
stijene kao inženjerskog materijala. Razlog ovome leži u činjenici da možemo birati stijenu sa kojom
ćemo graditi.Različite građevine stavlaju različite zahtjeve pred stijenu. Tako se nasip lokalne ceste
može graditi sa stijenom loše kvalitete, ali stijena kojom se oblaže fasada zgrade, mora zadovoljiti vrlo
visoke kriterije kvalitete. Loš kvalitet radova ove vrste posljedica je našeg neznanja ili površnog
pristupa poslu. Raspadanje stijeneskih obložnih ploča, vitoperenje kamenih ploča na fasadama zgrada,
slijeganje visokih nasipa zbog uporabe neadekvatne stijene samo su neki primjeri koje susrećemo
svakodnevno.
Neuporedivo teži problem je građenje u i na stijeni. Naime, kod ovih radova najčešće nismo u
mogućnosti birati stijenu već moramo raditi u stijenu kakva se nalazi u prirodi. Samo kod vrlo skupih i
zahtjevnih građevina kao što je, na primjer, podzemno skladište nuklearnog otpada u prilici smo
istraživati više lokacija i nakon toga odabrati onu najbolju. Međutim, lokaciju zgrade nećemo mjenjati
bez obzira na kvalitet stijene već moramo tražiti načine temeljenja koji će osigurati stabilnost i trajnost
zgrade. Kod trase cesta i željeznica može se lokalno izbjeći neka zona izrazito loše stijene ali zbog
zahtjevanih elemenata trase takve prilike su sve rjeđe. Dakle, moramo se suočiti sa stijenom kakva je u
prirodi a ona je:
• heterogena,
• anizotropna,
• ispucala,
• prirodno napregnuta.
Kao inženjeri, moramo odrediti svojstva materijala, i prirodno stanje naprezanja (koje će biti
poremećeno inženjerskim zahvatom) kako bi mogli projektirati naš inženjerski objekt.
Općenito je poznato da ispucalost stijene kontrolira stabilnost građevina blizu površine dok prirodna
napregnutost kontrolira stabilnost dubokih građevina. Naprimjer, stabilnost temelja betonske brane ili
mosta, ovisit će o deformabilnosti i vodopropusnosti (kod brana) temeljne stijene koja je u funkciji njene
ispucalosti. Slično je i sa plitkim površinskim iskopima i plitkim tunelima. Međutim kod srednje
dubokih tunela u slaboj stijeni ili kod dubokih tunela (južnoafrički rudnici zlata), prirodna naprezanja,
koja će se inženjerskim zahvatom poremetiti, postaju glavni problem.
Kao što smo vidjeli, medij u kojem ili na kojem se gradi, sastavljen je od ispucale, prirodno napregnute
stijene. Ovakav prirodni medij nazivamo stijenskom masom. Kako bi lakše razlikovali elemente
stijenske mase, stijenu obično nazivamo intaktnom stijenom dok diskontinuiteti različitih tipova i
geneze opisuju njenu ispucalost.
Stijena kao inženjerski materijal 3
Intaktna stijena (intact rock) je materijal stijenske mase, tipično predstavljen cijelom jezgrom iz
bušotine koja ne sadrži guste strukturne diskontinuitete (ISRM, 1975).
Stijenska masa (rock mass) je stijena kakva se javlja in-situ, uključujući njene strukturne
diskontinuitete (ISRM, 1975).
Diskontinuitet (discontinuity)-Opći naziv za bilo koji mehanički diskontinuitet u stijenskoj masi koji
ima malu ili nikakvu vlačnu čvrstoću. To je kolektivni termin za većinu tipova pukotina, ploha
slojevitosti, ploha škriljavosti te oslabljenih zona i rasjeda. Grupa paralelnih diskontinuiteta čini set
diskontinuiteta (ISRM, 1978).
Diskontinuiteti
Intaktna
stijena Intaktna
stijena
Intaktna stijena + diskontinuiteti=stijenska masa
Slika 5.1 Stijenska masa (mala gustoća diskontinuiteta)
Slika 5.2 Stijenska masa (velika gustoća diskontinuiteta)
5.2 Intaktna stijena
Intaktna stijena je opisana kao kao stijena koja ne sadrži guste strukturne diskontinuitete. Međutim, u
malom mjerilu promatranja, ona je sačinjena od zrna koja su posljedica njene geneze i dijagenetskih
procesa krjima je ona bila izložena tijekom geološke povijesti.
Kod opisa intaktne stijene obično definiramo:
• ime,
• boju, mineralni sastav, alteraciju1,
• teksturu, veličina i oblik zrna1,
• poroznost, gustoću, vlažnost1,
• čvrstoću, izotropnost, tvrdoću2,
• trajnost, plastičnost, potencijal bubrenja2.
1
-fizikalno svojstvo
2
-mehaničko svojstvo
Ime stijene ukazuje na njen sastav, genezu i strukturna svojstva: pješčenjak, breča, muljanjak, slejt,
granit i sl.
5.2.1 Fizikalna svojstva
Boja stijene ukazuje na njen mineralni sastav kao i stupanj trošenja i alteracije. Šejl je često smeđe boje
sa postepenim prelazom u sive na vaćim dubinama. Veća preciznost u definiranju boje postiže se
upotrebom etalona kao na primjer Rock Color Chart koji ima 40 uzoraka (Geological Society of
America, 1963) ili mnogo opširnija Soil Color Chart podjela sa 248 boja.
Mineralni sastav
Precizno određivanje mineralnog sastava često nije potrebno pri rješavanju nekog inženjerskog
problema. Poznato je oko 1700 minerala. Međutim, samo otprilike 6 mineralnih skupina kontrolira
mehaničko popnašanje stijene u stijenskom inženjerstvu (Franklin i Dusseault, 1989, str.21). Oni se
obično mogu otkriti na terenu ili glim okom, ručnom lećom ili stereo mikroskopom. Dijagnostička
svojstva uključuju boju, kristalni oblik, klivaž i tvrdoću. Paranjem džepnim nožićem može se razlikovati
kvarc i kalcit kojivizualno izgledaju vrlo slično (kvarc je tvrđi od čelika noža a kalcit je mekši pa se
može parati; kvarz para staklo). Kao što se može i očekivati, svojstva stijene uvelike ovise o tvrdoći
minerala od kojih je sastavljena i od i teksturnih svojstava kao što je pojavljivanje minerala u pločastoj
formi što ukazuje na kalavost (fissility) stijene.
Prikazat će se šest mineralnih skupina i to od najčvršćih i najtvrđih prema slabijim i mekšim.
Kvarcno feldspatska skupina. Minerali ove skupine obilježavaju kisele magmatske stijene, kvarzne
pješčenjake, gnajseve i granulite. Obično su čvrsti i krti. Kvarz je najzastupljeniji minerala i glavna
komponenta granita i većine pješčenjaka. Obično je provida, bijeli do siv,
staklast i teško se para. Uobičajena dijagnostička svojstva feldspata su neprozinost, rumena do bijela
boja i dobro razvijene linije klivaža često vidljive na kristalu. Lakos e para džepnim nožićem.
Tinjčasti minerali. Šist koji po definiciji sadrži više od 50% pločastih minerala, i gnajsevi koji sadrže
više od 20% tinjca, često kalavi (fissile) i slabi.Važna indeksna svojstva: anizotropija čvrstoće, kalavost
(fissility) sadržaj tinjca i kvarca,m poroznost. Tinjac i pločasti minerali kao što su biotit, muskovit i
klirit pojavljuju se kao sporedne ali važne komponente nekih magmatskih stijena i glavne komponente
šistoznih metamorfnih stijene. Identificiraju se, kao grupa, sa heksagonalnim pločicama i dobro
razvijenim klivažom a pojedinačno po boji. Biotit je tipično smeđ do crn, muskovit srebren i klorit
zelen. Njihova pločasta tekstura, i često njihova segregacija u trake koje sadrže visok postotak tinjaca,
uzrok su oslabljenja stijene u ovim zonama. Tinjci su često pod utjecajem alteracije i trošenja i
pojavljuju se kao mekane glinene inkluzije.
Karbonati. Vapnenci, mramori i dolomiti, slabiji su od druge i treće kategorije i topivi mjereno
geološkim vremenom. Obično su krti a viskozni i plastični samo na visokim temperaturama i pod
visokim naprezanjima. Važna indeksna svojstva: poroznost, tekstura, odnos sadržaja kalcita i dolomita,
sadržaj kvarca i gline. Karbonatni minerali dolomit i kalcit, kao glavne komponente, uglavnom se
prepoznaju lakoćom grebanjem (scratched) i njihovim ponašanjem u razrijeđenoj sonoj kiselini. Često
sadrže fosilne ostatke.
Saline. Kamena sol, potaša (potash) i gips su obično slabi i plastični, ponekad viskozni, naročito u
dubokim rudnicima, otopivi tijekom trajanja inženjerskog objekta. Važni indeksi: mineralni sastav i
topivost.
Peliti (glinom bogati). Muljnjaci, slejtovi i filiti su često viskozni, plastični i slabi. Važni indeksi: slake
durability, sadržaj kvarca i gline, poroznost i gustoća. Glineni minerali kao što su ilit, kaolinit i
montmorilonit glavni su sastojcu šejlova i slejtova i kao sekundarni produkta alteracije u mnogim
magmatskimi metamorfnim stijenama i vapnencima. Glineni kristali su vrlo sitni i zato se teško
identificiraju. Kvalitativna a nakad i kvantitativna identifikacija glinenih minerala moguća je uporabom
rendgena ili diferencijalno-termičkom analizom. Identifikacija minerala smektitske grupe posebno je
značajna jer minerali iz ove grupe (naročito montmorilonit) imaju svojstvo bubrenja. O mineralim glina
više će se govoriti u poglavlju u kojem je opisano trošenje i bubrenje stijena.
Tabliac 5.1. Mohs-ova skala tvrdoće
Mineral Tvrdoća
po Mohs-u
Talk 1
Gips 2
Kalcit 3
Fluorit 4
Apatit 5
Feldspat 6
Kvarc 7
Topaz 8
Korund 9
Dijamant 10
Tabliac 5.2. Brzina uzdužnih valova u minerlima

Brzina uzdužnih valova u minerlima
Vl
Mineral
m/s
Kvarc 6050
Olivin 8400
Augit 7200
Amfibol 7200
Muskovit 5800
Ortoklas 5800
Plagioklas 6250
Kalcit 6600
Dolomit 7500
Magnetit 7400
Gips 5200
Tabliac 5.3. Gustoća nekih minerala
G
Mineral
(Mg/m3)
Halit 2,1-2,6
Gips 2,3-2,4
Serpentin 2,3-2,6
Ortoklas 2,5-2,6
Kalcedon 2,6-2,64
Kvarz 2,65
plagioklas 2,6-2,8
Klorit i ilit 2,6-3,0
Kalcit 2,7
Muskovit 2,7-3,0
Biotit 2,8-3,1
Dolomit 2,8-3,1
Anhidrit 2,9-3,0
Piroksen 3,2-3,6
Olivin 3,2-3,6
Barit 4,3-4,6
Magnetit 4,4-5,2
Pirit 4,9-5,2
Galena 7,4-7,6
Tekstura, veličina i oblik zrna

Tekstura stijene opisuje se veličinom, oblikom i uređenjem komponenata u mjerilu od nekoliko
centimetara. Za razliku od teksture, struktura predstavlja uređenje komponenata stijenske mase u mjerilu
od nekoliko metara. Teksturna i strukturna obilježja ključni su elemnt za razlikovanje magamtskih,
metamorfnih i sedimentnih stijena, pošto sve one imaju vrlo sličan mineralni sastav. Prije svakog
opisivanja i spitivanja, stijenska masa ili jezgra bušotine podjeli se na tzv. geotechnical mapping units
(GMU), unutar granica u kojima se stijena može smatrati homogenom i zbog toga se može opisati istim
svojstvima. Uređenje komponenata unutar svake GMU naziva se tekstura, dok se uređenje između
GMU naziva strukturom.
Poroznost, gustoća i vlažnost

Sa inženjerskog stanovišta, pore su najvažnija komponenta stijene pošto su najslabije. Pore kontroliraju
čvrstoću, deformabilnost i propusnost. Poroznost se definira kao odnos volumena pora i ukupnog
volumena tla ili stijena (ISRM, 1975).
Stijena je sastavljena od tri faze: krute, tekuće i plinovite. Posljednje dvije ispunjavaju pore. Relativni
odnosi ovih faza opisuju se različitim parametrima.
Suha gustoća definirana je kao odnos mase krutih čestica i ukupnog volumena uzorka.
Poroznost se definira kao odnos volumena pora i ukupnog volumena.
Stupanj saturacije je odnos volumna vode i ukupnog pornog volumena.
Vlažnost je odnos mase vode i mase krutih čestica.
5.2.2 Mehanička svojstva intaktne stijene
Čak i kada je stijenska masa intenzivno ispucala, poznavanje mehaničkih svojstava intaktne stijene je
vrlo bitno kod definiranja posmične čvrstoće diskontinuiteta (čvrstoća stijene u zidovima
diskontinuiteta), ispitivanja bušivosti i rezivosti stijena; miniranja i sl.
Čvrstoća (strength) je maksimalno naprezanje koje materijal može podnijeti bez loma za bilo koji tip
opterećenja (ISRM, 1985). Čvrstoća je jedna od osnovnih informacija pri opisu stijena.
Jednoosna tlačna čvrstoća je najčešće korišteni parametar pri opisu stijena. Slika 5.3 pokazuje da se
ona može kretati u vrlo širokom rasponu ovisno o tipu stijene.
Jednoosna tlačna čvrstoća (MPa)

100 200 300
Šejl
Pješčenjak
Vapnenac
Granit
Dolerit
Bazalt
Kvarcit
Slika 5.3 Jednoosna tlačna čvrstoća nekih stijena
Može se vrlo točno odrediti u laboratoriju ili procjeniti nekim od jednostavnih pokusa kao što su pokus
čvrstoće u točki, udaranje stijene geološkim čekićem ili guljenjem stijene nožem. Način ispitivanja u
laboratroriju bit će opisan u narednim poglavljima. Ovdje će biti prikazana klasifikacija ISRM (1978)
kod koje se za identifikaciju koristi pesnica, palac, geološki čekić i džepni nožić.
Tablica 5.4 Procjena jednoosne čvrstoće jednostavnim pokusima na terenu (ISRM, 1978)
Približna vrijednost
Klasa Opis Terenska identifikacija jednoosne tlačne čvrstoće
( MPa )
Vrlo mekana glina Pesnica se lagano utiskuje nekoliko
S1 < 0,025
Very soft clay centimetara
Mekana glina Palac se lagano utiskuje nekoliko
S2 0,025 – 0,05
Soft clay centimetara
Palac se se utiskuje nekoliko
S3 0,05 – 0,10
Firm clay centimetara sa srednjim naporom
Tlo
Kruta glina Palac ostavlja udubinu ali penetrira
S4 0,10 – 0,25
Stiff clay samo uz visoki napor
Vrlo kruta glina
S5 Nokat palca ostavlja udubinu 0,25 – 0,50
Veri stiff clay
Tvrda glina
S6 Nokat palca teško ostavlja udubinu > 0,50
Hard clay
Ekstremno slaba
stijena
R0 Nokat palca ostavlja udubinu 0,25 – 1,0
Extremely weak
rock
Mrvi se pod udarcima šiljka
Vrlo slaba stiejna
R1 geološkog čekića, može se guliti 1,0 – 5,0
Very weak rock
džepnim nožićem.
Može se guliti džepnim nožićem uz
Slaba stijena popteškoće, Plitko udubljenje može se
R2 5,0 – 25
Weak rock napraviti udarcem šiljka geološkog
Stijena
čekića.
Srednje čvrsta
Ne može se parati ili guliti džepnim
stiejna
R3 nožićem, uzorak se može lomiti sa 25 -50
Medium strong
jednim udarcem geološkog čekića
rock
Čvrsta stiejna Za lomljenje uzorka potrebno je više
R4 50 – 100
Strong rock od jednog udaraca geološkim čekićem
Vrlo čvrsta stijena Za lomljenje uzorka potrebno je
R5 100 – 250
Very strong rock mnogo udaraca geološkim čekićem
Ekstremno čvrsta
stijena Geološkim čekićem uzorak se može
R6 > 250
Extremely strong samo okrhnuti
rock
Gdje je granica između tla i stijena? Ove granice nema. Ipak se u više klasifikacija kao granica usvaja
vrijednost jednoosne tlačne čvrstoće od oko 1MPa.
Deformabilnost
Deformabilnost, slično čvrstoći, uglavnom ovisi o poroznosti i stupnju ispucalosti uzorka. Pore i
pukotine su najslabiji i najdeformabilniji element stijene.
Deformacija (deformation) se definira kao promjena oblika (ekspanzija, sažimanje (contraction) ili neki
drugi oblik distorzije (distortion)). Obično se dešava kao odgovor na djelovanje
opterećenja ili naprezanja ali može biti i posljedica promjene temperature ili vlažnosti (bubrenje ili
skupljanje (swelling or shrinkage). Deformabilnost (deformability) se može opisati kao lakoća kojom
se stijena može deformirati. Krutost (stiffness) se može opisati kao otpor deformiranju. Deformacija
(deformation) se mjeri u jedinicama duljine (m) ali se obično izražava kao neimenovani broj i tada se
zove deformacija (strain). Deformacija (strain) predstavlja odnos promjene duljine nekog elementa i
njegove originalne duljine (Franklin J.A., Dusseault, M.B., 1989. p.271).
Kompletna naponsko-deformacijska krivulja pri jednoosnom tlačenju daje najkorisniji opis mehaničkog
ponašanja intaktne stijene. Na ovoj krivulji mogu se očiati sljedeći važni popdaci o ponašanju stijene:
• Vrijednost jednoosne tlačne čvrstoće stijene.

• Modul deformabilnosti (E) koji se često naziva i Youngovim modulom. Visok modul imaju
krte stijene (stiff) i kod njih je početni dio krivulje strm (kaže se da je stijena slabo
dformabilna). Niski modul imaju mekane (soft) stijene i kod njih je početni dio krivulje
blago nagnut (kaže se da jes tijena jako deformabilna).
• Postlomni dio krivulje je mjera krtosti (brittlness). Krtost je definirana nagibom krivulje u
njenom postlomnom dijelu. Neke stijene se ponašaju kao duktilne (ductile) a neke kao krte
(brittle). Između ova dva krajnja ponašanja postoji cijeli spektar međuslučajeva.
D
Duktilno postlomno
F
ponašanje (ductile)
Jednoosna
tlačna čvrstoća
σc
∆L
Naprezanje σ
E F
Krto postlomno
ponašanje (brittle) D+∆D
1
∆L F
prije loma poslije loma ε ax = σ=
L A
Aksijalna deformacija εax
Slika 5.4 Naponsko-deformacijska krivulja

Naprezanje σ
• Visok modul
• Niska deformabilnost
• Visoka krutost
• Nizak modul
• Visoka deformabilnost
• Niska krutost
Aksijalna deformacija εax
Slika 5.5 Naponsko-deformacijska krivulja stijena različitih deformacijskih svojstava
Tvrdoća
Tvrdaoća se može definirati kao otpornost materijala na udubljivanje i grebanje (ISRM, 1975)
Za određivanje tvrdoće koriste se obično ovi uređaji:
• Pokus struganja (scratch pokus). Rezultat ispitivanja izražava se na Mohs-ovoj skali koja koristi 10
minerala. Na toj skali talk je najmekši (H=1) a dijamant je najtvrđi (H=10).
• Pokus utiskivanja (indentation test). Kod ovog pokusa utiskuje se kugla, piramida ili stožac u
površinu uzorka. Koriste se tehnike Brinell-a, Vickers-a, Knoop-a i Rockwell-a koje su razvijene u
metalurgiji.
• Uređaji koji rade na principu odskoka (Schmidtov čekić i skleroskop).
• Pokusi kojima se određuje abrazivnost.
Trajnost
Trošnost (weatherability) je mjera podložnosti stijene oslabljenju (weakening) ili dezintegraciji za

vrijeme trajanja inženjerskog objekta (suprotno značenje ima termin - trajnost (durability)). Trajnost
(durability) određuje naizmjeničnim sušenjem i vlaženjem uzorka. Podložnost stijene trošenju izražava
se tzv. slake durability indeksom (Id2).
Bitno je primjetiti, da se ovaj proces trošenja dešava u vrlo kratkom periodu (vijek trajanja objekta) i ne
treba ga mješati s trošenjem stijena u geološkom smislu (weathering). Međutim, razvoj tehnologije
nameće nove zahtjeve po pitanju stabilnosti prirodnih materijala. Naprimjer, kontejneri s radioaktivnim
otpadom mogu imati temperaturu do 300°C što pred izolacijski materijal (bentonit) postavlja zahtjev
mineraloške i drugih stabilnosti tijekom tisuća godina.
Plastičnost
Ispitivanje Atterbergovih granica vrši se na stijenama kod kojih je indeks Id2 (slake durability indeks)
manji od 80%.
Fizikalne osobine glinovitih stijena mijenjaju se sa sadržajem vode. Suho glinovito tlo može biti kruto i
čvrsto. S porastom sadržaja vode u tlu ono postaje najprije plastično podatljivo, zatim meko i najzad
prelazi u žitko tekuće stanje. Količina vode pri kojoj se odražavaju te promjene u glini ovisi o
granulometrijskom sastavu, o sadržaju koloidnih čestica i o vrtama minerala gline što ih tlo sadrži
Švedski istraživač Atterberg, definirao je na osnovi dugotrajnih opažanja stanje plastičnosti glinovitih
materijala i granice između tih stanja. Razlika sadržaja vode između granica tečenja i granice
plastičnosti naziva se indeks plastičnosti. (Nonveiller, XXX).
Stanje Čvrsto Polučvrsto Plastično Žitko
ws wp w
Granica wl
Ip
wl-granica tečenja
wp-granica plastičnosti
ws-Granica stezanja
Ip= wl- wp-indeks plastičnosti
Slika 5.6 Atterbergove granice plastičnosti
Bubrenje
Einstein (1975) definira bubrenje kao vremenski ovisno povećanje volumena prirodnog tla uzrokovano
promjenom naprezanja, povećanjem sadržaja vode ili kombinacijom obaju čimbenika. Bubrenje može
izazvati značajne probleme u tunelogradnnji, cestogradnji i pri temeljenju objekata. Stijene bubre po
različitim mehanizmima. Međutim, pod bubrenjem u strogom smislu misli se na bubrenje minerala iz
grupe smektita. Iz ove grupe minerala, natrijska varijanta montmorilonita pokazuje najjače bubrenje.
Sklonost stijene bubrenju dokazuje se identifikacijskim pokusima kojima se istražuje potencijal
bubrenje neke stijene. Ako je dokazan potencijal bubrenja, pristupa se ispitivanju iznosa bubrenja
različitim laboratorijskim i terenskim pokusima. O fenomenu bubrenja, kao i metodama laboratorijskih
ispitivanja govorit će se u narednim poglavljima.
5.3 Diskontinuiteti i struktura stijene
Tijekom geološke prošlosti stijena je bila izložena različitim naprezanjima koja su premašivala njenu
čvrstoću. Kao posljedica djelovanja ovih naperzanja bilo je stvaranje brojnih diskontinuiteta. Postoje tri
osnovna načina na koji su nastajali diskontinuiteti (slika 5.7)
Frakturiranje stijena Frakturiranje stijena

vlačnim naprezanjem posmičnim naprezanjem
Slika 5.7 Nastajanje diskontinuiteta
Kao što se vidi, jedan od načina posljedica je vlačnih naprezanja a druga dva su posljedica posmičnih
naprezanja. Ovo ima za posljedicu nastajanje dva osnovna tipa diskontinuiteta:
Pukotine (joints) su posljedica djelovanja vlačnih naprezanja

Posmične zone ili rasjedi (shear zone or faults) posljediac su posmičnih naprezanja
Sve stijenske mase su ispucale. Ispucalost značajno utječe na deformabilnost, čvrstoću i lom stijenskih
masa, a u potpunosti kontrolira njenu vodopropusnot. Praksa je pokazala da diskontinuiteti značajno
djeluju na sve aspekte stijenskog inženjerstva. Lom je često direktna povezan sa diskontinuitetima, koji
su najslabija zona u stijeni kao inženjerskom materijalu. Zbog toga, za rješavanje probelma u stijenskoj
masi inženjer treba dobro upoznati strukturu stijenske mase što je predmet strukturne geologije.
5.4 Stijenska masa
Stijenska masa (rock mass) je stijena kakva se javlja in-situ, uključujući njene strukturne
diskontinuitete (ISRM, 1975). Deformabilnost, čvrstoća i lom stijenske mase ovise o mehaničkim
svojstvima intaktne stijene te o geometrijskim i mehaničkim svojstvima diskontinuiteta.
5.4.1 Čvrstoća i deformabilnost stijenske mase
Za određivanje mehaničkih svojstava stijenske mase, danas se uglavnom koriste dva pristupa:
• određivanje mehaničkih svojstava terenskim mjerenjima (veliki in situ pokusi),

• empirijski pristupi koji se temelje na klasifikacijama stijenskih masa.
Ispitivanja u mehanici stijena nailaze na jedan, do danas ne riješen, problem koji se u mehanici tla ne
susreće ili je daleko manje izražen. To je efekt razmjere (scale effects). Iz ekonomskih i tehničkih
razloga ne može se u većini inženjerskih problema postići geotehnički podatak koji odgovara pravom
mjerilu. Ova činjenica čini rezultate ispitivanja nepouzdanim što često može imati ozbiljne a nekada i
fatalne posljedice. Glavni uzrok nepouzdanosti posljedica je diskontinualnog i heterogenog karakter
stijenske mase. Efekt razmjere, Ladany (1982) smatra jedinim od najvećih problema mehanike stijena.
Utvrđivanje važećih veza između rezultata pokusa u različitim mjerilima i svojstva stijenske mase
obavlja se na različite načine. Najčešće se ekstrapolacija rezultata jeftinih pokusa na malim uzorcima
(laboratorijskim i terenskim) u mjerilo inženjerskog projekta radi pomoću faktora sigurnosti baziranog
na tzv. "sound engineering judgement". Jasno je da puno bolje rezultate daje više kvantitativni
probabilistički pristup baziran na poznavanju reprezentativnosti rezultata pokusa u različitim
mjerilima.Zbog važnosti ovog problema ISRM je 1988 god. osnovalo komisiju za "Scale Effects in
Rock Mechanics"
Opseg ispitivanja varira ovisno o veličini objekta, dubine istraživanja, kompleksnosti stijenske mase i
opsega ranije izvršenih istraživanja. Tipična cijena istraživanja je između 0,25 i 1% ukupne cijene
objekta kod jednostavne geološke situacije, dok na kompleksnim i nepristupačnim terenima ova cijena
može biti 5%i više.
Empirijski pristupi temelje se na klasifikacijama stijenskih masa koje su prvenstveno bile razvijene za
potrebe projektiranja podzemnih objekata. U poglavlju-Klasifikacija stijenskeih masa prikazane su
klasifikacije Bieniawskog /RMR klasifikacija) i Bartonova klasifikacija (Q sistem) iz kojih se može
procjeniti čvrstoća i deformabilnost stijenske mase. Bieniawski čvrstoću prikazuje Mohr-Coulombovim
parametrima, kohezijom i kutem trenja, (linearni kriterij) a oba klasifilacijska sistema deformabiulnost
dovode u funkciju sa kvalitetom stijenske mase iskazanom brojem bodova (klasom).
Uočavajući nedostatke korištenja RMR i Q klasifikacije za procjenu čvrstoće i deformabilnosti stijenske

mase, Hoek i Brown su razvili tzv. Hoek-Brownov nelinearni kriterij čvrstoće koji se u početku
temeljio na bodovima iz RMR klasifikacije. Razvojem ovog kriterija autori su bodovanje po RMR
klasifikaciji zamjenili s GSI indeksom (Geological Strength Index). Ovaj je pristup danas opće
prihvaćen i svi noviji programi za analizu stanja naprezanja i deformacija imaju mogućnost korištenja
ovog kriterija čvrstoće stijenske mase. Tablica 5.5 prikazuje razvoj Hoek-Brownovog kriterija čvrstoće.
Tablica 5.5 Razvoj Hoek-Brownovog kriterija

Literatura Kriterij Osnovne jednadžbe
Hoek, E. and Brown, E.T. 1980b. Empirical
strength criterion for rock masses. J. 1/ 2
Geotech. Engng Div., ASCE 106(GT9),
Originalni kriterij za teško ispucalu  σ 3' 
1013-1035.
stijensku masu σ = σ + σ ci  m
' '
+ s 
 σ ci
1 3
Hoek E. and Brown E.T. 1980. Underground
Excavations in Rock . London: Institution of 
Mining and Metallurgy 527 pages
Originalni kriterij za teško ispucalu 1/ 2
Hoek, E. 1983. Strength of jointed rock stijensku masu sa raspravom o  σ 3' 
masses, 23rd. Rankine Lecture. Géotechnique anizotropnom lomu i točnom rješenju σ = σ + σ ci  m
' '
+ s 
 σ ci
1 3
33(3), 187-223. za Mohrovu anvelopu koje je napravio
J.W.Bray. 
1/ 2
 σ 3' 
σ = σ + σ ci  m
' '
+ s 
 σ ci
1 3

Poremećena stijenska masa:
Originalni kriterij  RMR − 100 
Uvedeni su odnosi izmeđ parametara m mb = mi exp 
i s kao i modificirani oblik RMR  14 
klasifikacije Bieniawskog u kojem je
Hoek E and Brown E.T. 1988. The Hoek-
udio podzemne vode fiksiran na  RMR − 100 
Brown failure criterion – a 1988 update.
vrijednost 10 i utjecaj orijentacije
s = exp 
Proc. 15th Canadian Rock Mech. Symp. (ed.
pukotina uzet ja sa vrijednosti nula.  6 
J.H. Curran), pp. 31-38. Toronto: Civil Neporemećena stijenska masa:
Razlikuju se pojmovi poremećene
Engineering Dept., University of Toronto
(disturbed) i neporemećene
 RMR − 100 
(undisturbed) stijene zajedno sa mb = mi exp 
prijedlogom za određivanje modula  28 
deformabilnosti stijenske mase.
 RMR − 100 
s = exp 
 9 
(( RMR −10 ) / 40 )
E = 10
mb, mi-konstante za ispucalu i intaktnu stijenu
Hoek, E., Wood, D. and Shah, S. 1992. A
modified Hoek-Brown criterion for jointed a
rock masses. Proc. rock characterization,
Modificirani kriterij koji uzima u  σ 3' 
symp. Int. Soc. Rock Mech.: Eurock ’92, (ed.
obzir činjenicu da teško ispucala σ = σ + σ ci  mb
' '


 σ ci
1 3
stijenska masa nema vlačne čvrstoće
J.A. Hudson), 209-214. London: Brit. Geol. 
Soc.
a
 σ' 
σ = σ + σ ci  mb 3 + s 
' '
 σ ci
1 3
Uvođenje općenitog Hoek-Brownovog 
kriterija u koji je inkorponiran i
originalni kriterij za dobru (fair) i vrlo
lošu (very poor) kvalitetu stijenske  GSI − 100 
mase i modificirani kriterij za vrlo lošu mb = mi exp 
Hoek, E. 1994. Strength of rock and rock kvalitetu stijenske mase. Uveden je  28 
masses, ISRM News Journal, 2(2), 4-16. geeološki indeks čvrstoće (GSI- Za GSI>25 vrijedi
Geological Strength Index) kako bi se
 GSI − 100 
Hoek, E., Kaiser, P.K. and Bawden. W.F. prevazišao nedostatak RMR
s = exp 
1995. Support of underground excavations in klasifikacije Bieniawskog za vrlo lošu  9 
hard rock. Rotterdam: Balkema stijensku masu. Razlika između
poremećene i neporemećene stijenske a=0,5
mase je izostavljena jer je poremećenje
općenito posljedica inženjerskih Za GSI<25 vrijedi
aktivnosti i treba se uzeti u obzir
umanjenjem vrijednosti GSI. s=0
GSI
a = 0,65 −
200
Tablica 5.5 Razvoj Hoek-Brownovog kriterija (nastavak)

Hoek, E., Marinos, P.2000. Predicting tunnel a
squeezing problems in weak heterogenous Općeniti kriterij primjenjen je na  σ' 
rock masses, Part 1: Estimating rock mass izrazito heterogenu stijensku masu kao σ = σ + σ ci  mb 3 + s 
' '
 σ ci
1 3
strength, Tunnels and tunnelling, december što je fliš
2000. 
Općeniti kriterij
• Uvodi faktor D koji ovisi o stupnju
poremećenja stijenske mase usljed
miniranja i naponskog relaksiranja. a
Faktor D varira od 0 za  σ' 
neporemećenu stijensku masu do 1 σ = σ + σ ci  mb 3 + s 
' '
 σ ci
1 3
za vrlo poremećenu stijensku
masu.daje preporuku za

određivanje faktora poremećenje  GSI − 100 
(D). mb = mi exp 
• Eliminirano je izračunavanje  28 − 14 D 
koeficijenata (s) i (a) za GSI>25 i
 GSI − 100 
GSI<25. Sada su ovi koeficijenti
izrazeni istom jednadžbom za sve
s = exp 
Hoek, E., Carranza-Torres, C., Corkum, B. stijenske mase.  9 − 3D 
(2002) Hoek-Brown Failure Criterion-2002
Edition, Proc. North American Rock
Mechanics Society Meeting in Torinto in
• Uvedena su dva dijagrama za
odabir GSI-a na osnovi opisa
stijenske mase. Jedan općeniti i
1 1
(
a = + e −GSI / 15 − e − 20 / 3
2 6
)
July 2002.
jedan koji se odnosi samo na fliš
• Razlikuje pojmove jednoosne σ c = σ ci s a
tlačne čvrstoće stijenske mase i
sσ ci
globalne čvrstoće stijenske mase
σt = −
Predstavlja Windows program
mb
RocLab. Ovaj program je od srpnja  D  σ ci ((GSI −10 ) / 40 )
E m (GPa ) = 1 −  10 (sigci ⇐ 100)
mjeseca 2002. dostupan bez naknade na  2  100
stranici
 D
http://www.rocscience.com/ E m (GPa ) = 1 − .10 ((GSI −10 ) / 40 ) (sigci 〉 100 )
 2
Program pokriva sve aspekte
korištenja Hoek-Brownovog
kriterija
Program RocLab
Hoek je na web stranici http://www.rocscience.com/ objavio program za određivanje parametara

čvrstoće stijenske mase koji je temeljen na posljednjoj verziji općenitog Hoek-Brownovog kriterija
čvrstoće. Od 15 srpnja 2002, ovaj program se može, bez nadoknade, skinuti i instalirati na osobno
računalo (RocLab).
Što novo donosi posljednja verzija općenitog Hoek-Brownovog kriterija?
• Uvodi faktor D koji ovisi o stupnju poremećenja stijenske mase usljed miniranja i naponskog
relaksiranja. Faktor D varira od 0 za neporemećenu stijensku masu do 1 za vrlo poremećenu
stijensku masu. Autori daju preporuke za određivanje faktora poremećenje (D).
• Eliminirano je izračunavanje koeficijenata (s) i (a) za GSI>25 i GSI<25. Sada su ovi koeficijenti
izraženi istom jednadžbom za sve stijenske mase.
•
• Uvedena su dva dijagrama za odabir GSI-a na osnovi opisa stijenske mase. Jedan općeniti i jedan
koji se odnosi samo na fliš
• Razlikuje pojmove jednoosne tlačne čvrstoće stijenske mase i globalne čvrstoće stijenske mase
a
 σ' 
σ = σ + σ ci  mb 3 + s 
' '
 σ ci
1 3

 GSI − 100 
mb = mi exp 
 28 − 14 D 
 GSI − 100 
s = exp 
 9 − 3D 
a= + e
2 6
(
1 1 −GSI / 15
− e − 20 / 3 )
Jednoosna tlačna čvrstoća stijenske mase
σ c = σ ci s a
Vlačna čvrstoća stijenske mase
sσ ci
σt = −
mb
Ovaj, vrlo dobro napravljen program, omogućava korištenje posljednje verzije općenitog Hoek-
Brownovog kriterija čvrstoće na vrlo jednostavan način.
Predložene vrijednosti
Izgled stijenske mase Opis stijenske mase
faktora D
Izuzetno kvalitetno i kontrolirano

miniranje ili strojni iskop rezultira
D=0
minimalnim poremećenjem
stijenske mase oko tunela.
Strojni ili ručni iskop u slaboj D=0

stijenskoj masi (bez miniranja)
rezultira minimalnim
poremećenjem okolne
stijenske mase.
Ukoliko pojava gnječenja rezultira D=0.5
značajnim izdizanjem poda i ukoliko ne Bez
postoji podnožni svod, kao na slici, podnožnog
poremećenje može biti znatno. svoda
Nekvalitetno miniranje u čvrstoj

stijeni rezultira znatnim lokalnim
D=0.8
oštećenjima, na udaljenosti 2 ili 3 m,
u okolnoj stijenskoj masi.
Miniranje manjih razmjera na padinama

D=0.7
rezultira umjerenim oštećenjem stijenske
Dobro miniranje
mase, osobito ako se kontrolirano
miniranje primijenjuje na stijeni koja
je prikazana na lijevoj strani slike.
D=1.0
Međutim, relaksacija
Loše miniranje
naprezanja rezultira poremećenjem.
Vrlo veliki otvoreni dnevni kopovi D=1.0

trpe znatno poremećenje zbog teškog Proizvodno
proizvodnog miniranja i zbog relaksacije miniranje
naprezanja koje je posljedica iskopa.
U nekim mekšim stijenama iskop se može D=0.7

vršiti strojno te je stupanj oštećenja Strojni
padine manji. iskop
Slika 5.8 Vodič za određivanje faktora poremećenja(D) (Hoek, Carranza-Torres, Corkum, 2002)
Kada treba koristiti Hoek-Brownov kriterij čvrstoće?
Hoek-Brownov kriterij pretpostavlja izotropno ponašanje stijena i stijenskih masa. Njega treba
primjenjivati samo u slučaju gdje postoji dovoljan broj gusto raspoređenih diskontinuiteta, sa sličnim
površinskim karakteristikama, da se može pretpostaviti izotropno ponašanje uključujući lomove
diskontinuiteta.
Gdje je veličina bloka istog reda veličine kao i građevina koju se analizira ili gdje je jedan od setova
diskontinuiteta značajno slabiji od drugih, ne treba koristit Hoek-Brownov kriterij. U ovim slučajevima
stabilnost treba analizirati na način da se prouči mehanizam loma koji uključuje klizanje i rotaciju
blokova i klinova koji su definirani diskontinuitetima koji ih okružuju.
Svojstva intaktne
Slika 5.9 Lom stijenske mase definiran je nepovoljnom orijentacijom diskontinuiteta. Ne može se
koristiti Koek-Brownov kriterij čvrstoće stijenske mase
Intaktna stijena
Jedan set
diskontinuiteta.
Ne koristi H-B kriterij
Dva seta
diskontinuiteta.
Ne koristi H-B kriterij
Mnogo setova
diskontinuiteta.
Koristi H-B kriterij
pažljivo
Teško ispucala stijenska

masa
Koristi H-B kriterij
Slika 5.10 Prijelaz sa intaktne na teško ispucalu stijensku masu sa povećanjem veličine uzorka
Serafim i Pereira (1983) predložili su odnos između in situ modula deformabilnosti i RMR klasifikacije
Bieniawskog. Ovaj odnos baziran je na povratnim analizama pomaka temelja brana i dobro odgovara
boljoj kvaliteti stijenske mase. Međutim, za mnoge stijene lošije kvalitete čini se da je prognozirani
modul previsok. Na temelju opažanja i povratnih analiza iskopa u slaboj stijenskoj masi, Hoek predlaže
sljedeću modifikaciju jednadžbe Serafima i Pereire za σci<100:
 GSI −10 
σ ci 
 40 

Em = 10
100
U ovoj jednadžbi GSI zamjenjuje RMR i modul Em progresivno opada ako vrijednost σci pada ispod
100. Ova je redukcija bazirana na razmišljanju da je deformiranje kvalitetnije stijene kontrolirano
diskontinuitetima dok deformiranju stijenskih masa slabije kvalitete pridonosi i deformabilnost intaktnih
komada.
U posljednjoj verziji općenitog kriterija (Hoek, Carranza-Torres i Corkum, 2002) autori uvode efekt
oštećenja stijenske mase usljed miniranja preko faktora (D) na sljedeći način:
 D  σ ci ((GSI −10 ) / 40 )
E m (GPa ) = 1 −  10 (sigci ⇐ 100 )
 2  100
 D
E m (GPa ) = 1 − .10 ((GSI −10 ) / 40 ) (sigci 〉 100 )
 2
Program RocLab izračunava deformabilnost stijenske mase istovremeno dok izračunava njenu čvrstoću.
5.5 Prirodna naprezanja
Stijenska masa ispod zemljine površine izložena je naprezanjima koja su posljedica mase gornje ležećih
naslaga i tektonskih aktivnosti u zemljinoj kori. Ova naprezanja nazivaju se primarnim ili in-situ
naprezanjima (in-situ stress; natural stress, initial stress; virgin stress; absoluet stress). Kada se u
stijenskoj masi izvrši iskop, podzemni ili površinski, u blizini iskopa dolazi do promjene primarnih
naprezanja. Ova izmjenjena naprezanja zovu se sekundarna ili inducirana naprezanja (induced
stresses). Često su horizontalna naprezanja veća od vertikalnih. Poznavanje primarnih naprezanja jedan j
od osnovnih uvjeta za kvalitenu naponsko-deformacijsku analizu tijekom projektiranja podzemnih
građevina (rudnika, tunela i drugih podzemnih građevina).
5.6 Porni fluidi i tečenje vode
U mehanici tla voda ima ključnu ulogu u ponašanju tla. Ovisno o sadržaju vode, tlo se može naći u
različitim stanjima konsistencije. Ako se voda nalazi u svim porama kažemo da je tlo zasićeno
(saturirano) a ako je dio pora ispunjen zrakom, kažemo da je tlo nezasićeno (nesaturirano). Sukladno
principu efektivnih naprezanja, porna voda kontrolira čvrstoću tla u nedreniranom stanju. U nekim
uvjetima (potres) neka tla mogu u potpunosti izgubiti čvrstoću što dovodi do likvefakcije tla.
U stijenskoj masi se voda pojavljuje i u porama stijene i u diskontinuitetima. Kako je poroznost intaktne
stijene mala, tečenje vode u stijenskoj masi, u najvećoj je mjeri povezano sa tečenjem kroz
diskontinuitete. Tečenje vode kroz stijensku masu je zbog toga u funkciji diskontinuiteta, njihove
povezanosti i hidroegeoloških svojstava okoliša.
Tečenje kroz pore intaktne stijene bitno je kod ležišta nafte i plina i kod podzemnih skladišta nuklearnog
otpada. U prvom slučaju pore su osnovni nosilac nafte jer na velikim dubinama u naftonosnim stijenama
rijetko se pojavljuju otvoreni diskontinuiteti koji mogu biti akumulatori nafte. Kod skladišta nuklearnog
otpada, s obzirom na njegovu dugotrajnost (to je prvi inženjerski objekt od koga se zahtjeva trajnost
mjerena geološkim vremenom), tečenje kroz pore je bitno jer voda može transportirati radionukleide.
Voda također može biti agresivna na inženejrske materijale (beton, čelik i sl.).
Svaki iskop djeluje na promjenu stanja naprezanja u stijeni i kao dren za podzemnu vodu.
Tablica 5.6 Vodopropusnost tipičnih stijena
Vodopropusnost (voda na 20oC)

Stijena k (cm/s)
Laboratorij In-situ
-3 -8
Pješčenjak 3 x 10 to 8 x 10 1 x 10-3 to 3 x 10-8
Navajo pješčenjak 2 x 10-3
Berea pješčenjak 4 x 10-5
Greywacke 3,2 x 10-8
Šejl 10-9 to 5 x 10-13 10-8 to 10-11
Pierre šejl 5 x 10-12 2 x 10-9 to 5 x 10-11
Vapnenac, dolomit 10-5 to 10-13 10-3 to 10-7
Salem vapnenac 2 x 10-6
Bazalt 10-12 10-2 to 10-7
Granit 10-7 to 10-11 10-4 to 10-9
Šist 10-8 2 x 10-7
Šist sa prslinama (fissured 1 x 10-4 to 3 x 10-4
schist)
a
Data from Brace (1978), Davis and De Wiest (1966), and Serafim (1968)
5.7 Utjecaj vremena
Tijekom geološke povijesti stijena je bila izložena prirodnim naprezanjima. Inženjerskim zahvatima
prirodno stanje naprezanja se mjenja, ili se povećava ili smanjuje. Pri tome vrijeme ima značajnu ulogu
jer se tijekom vremena čvrstoća stijene može smanjivati, odnosno stijena može teći ili se relaksirati.
Tečenje (creep) je definirano kao kontinuirano povećanje deformacije kod konstantnog naprezanja.
Relaksacija (relaxation) je definirana kao redukcija naprezanja kod konstantne deformacije (Harrison,
Hudson, (2000) p.223; 104).
Zamor (fatigue)-postoji povećanje deformacije (ili smanjenje čvrstoće) usljed cikličkih promjena naprezanja.
tečenje
naprezanje
relaksacija
deformacija
Slika 5.11 Objašnjenje pojmova : tečenje i relaksacija

5.8 Rječnik
abrasion A rubbing and wearing away
abrasiveness The property of a material to remove matter when scratching and grinding another
material
angle of internal The angJe, between the axis of normal stress and the tangent to the Mohr envelope
friction, angle of shear
resistance at a point representing a given failure-stress condition for solid material.
Applies to rocks resulting from consolidation of sediments and exhibiting surfaces
bedding of separation (bedding planes) between layers of the same or different materials,
e.g., shale, siltstone, sandstone, limestone, etc.
constitutive equation Force-deformation function for a particular material
creep Time dependent deformation
fabric The orientation in space of the elements composing the rock substance
fatigue Decrease of strength by repetitive loading
fissure A gapped fracture gapped fracture
hardness Resistance of a material to indentation or scratching
modulus of elasticity,
Young's modulus The ratio of stress to corresponding strain below the proportional limit of a matprial
The ratio of the aggregate volume of voids or interstices in a rock or soil to its total
porosity volume
5.9 Literatura
Bieniawski, Z.T., (1989), Engineering Rock Mass Classification, John Wiley and Sons, p
Franklin J.A., Dusseault, M.B., (1989), Rock Engineering, McGraw-Hill Publishing Company, 600 p.
(pp. 281-285).
Goodman, R.E., (1980), Introduction to Rock Mechanics, Wiley, New York, pp. 183-184.
Harrison, J.P., Hudson, J.A., (2000) Engineering Rock Mechanics, Illusstrative Worked Exsamples,
Pergamon, 506 p.
Balkeme, 215 p.
Hoek, E., Rock Engineering (a course) http://www.rocscience.com/
Hudson, J.A., (1989), Rock Mechanics Principles in Engineering Practice, CIRIA, 72 p.
Hudson, J.A., Harrison, J.P., (2000) Engineering Rock Mechanics, Illusstrative Worked Exsamples,
Pergamon, 506 p.
ISO/DIS 14688 Geotchnics in civil engineering-identifacation and classofication of soil; Draft
international standard
ISO/DIS 14689 Geotchnics in civil engineering-identifacation and description of rock; Draft
international standard
ISRM Comission on Standardization of Laboratory and field test. (1979), Suggested Methods for
Determining Water Content, Porosity, Density, Absorption and Related Properties and Swelling
and Slake Durability Index Properties, International Journal of Rock Mechanics and Mining
Sciences, Vol. 16, No. 2, pp 141-156. (31)
ISRM, (1994), Commission on Swelling Rock, Suggested Methods for Rapid Identification of Swelling
and Slaking Rocks Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 31, No.5, pp. 547-
550.
ISRM, Commission on Classification of Rocks and Rock Masses (1981), Basic geotechnical description
of rock masses, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 18, No.1, pp. 85-110.
ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Test (1978a), Suggested Methods for
Petrographic Description of Rocks, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol.
15, , pp. 41-45.
ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Test (1978a), Suggested Methods for
Determining Hardness and Abrasiveness of Rocks, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and
Geomech. Abstr. Vol. 15, , pp. 89-91.
ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Tests, (1978), Suggested Methods for
the Quantitative description of Discontinuities in Rock Masses, In: Int. Your. Rock Mech. Min. Sci.
and Geomech. Abstr. Vol. 15, pp 319-368. (121)
ISRM, Commission on Terminalogy, Symbols and Graphic Representation 1975, Terminology (english,
french, germany).
Ivan Vrkljan
6. Oblici nestabilnosti podzemnih

građevina
Opisani su tipični oblici nestabilnosti stijenske mase u okolini podzemnih
iskopa. Objašnjeni su fenomeni koji iniciraju neatbilnost podzemnih
građevina
6 Oblici nestabilnosti podzemnih građevina

6.1 Uvod
Postupak identificiranja mogućeg modela nestabilnosti stijenske mase obuhvaća sljedeće

korake:
• sakupljanje inženjerskogeoloških podataka površinskim kartiranjem i bušenjem,

• definiranje inženjerskogeoloških i geotehničkih svijstava stijenske mase,
• klasifikacija stijenske mase i identifikacija potencijalnog modela loma.
Nestabilnosti podzemnih građevina iskazuje se kao:
• nestabilnost zbog nepovoljne strukturne geologije (lom kontroliran strukturom i gravitacijom),

• nestabilnost usljed niske čvrstoće u odnosu na naprezanje (lom izazvan naprezanjima i
gravitacijom),
• nestabilnost usljed jakog trošenja ili bubranja stijena,
• nestabilnost usljed visokog tlaka ili tečenja vode.
Oblici nestabilnosti podzemnih gradevina 3
SAKUPLJANJE INŽENJERSKOGEOLOŠKIH PODATAKA POVRŠINSKIM KARTIRANJEM I

BUŠENJEM
KARAKTERISTIKE STIJENSKE MASE
KLASIFIKACIJA STIJENSKE MASE I IDENTIFIKACIJA POTENCIJALNOG MODELA SLOMA
SLOM KONTROLIRAN STRUKTUROM I SLOM IZAZVAN NAPREZANJIMA I

GRAVITACIJOM GRAVITACIJOM
ISTRAŽIVANJE KINEMATSKI MOGUĆEG ODREĐIVANJE IN-SITU NAPREZANJA U

MODELA SLOMA STIJENSKOJ MASI
DEFINIRANJE POSMIČNE ČVRSTOĆE NA DEFINIRANJE SVOJSTAVA STIJENSKE

POTENCIJALNIM PLOHAMA SLOMA MASE
ANALIZA VELIČINE ZONE U KOJOJ SU

IZRAČUNAVANJE FAKTORA SIGURNOSTI NAPREZANJA PREMAŠILA ČVRSTOĆU
ILI RIZIKA POTENCIJALNIH SLOMOVA STIJENE
ODREĐIVANJE POTREBNE PODGRADE NELINEARNA ANALIZA INTERAKCIJE

PODGRADE I STIJENE ZA
PROJEKTIRANJE PODGRADE
ISTRAŽIVANJE UTJECAJA MINIRANJA I GORSKIH UDARA NA PODGRADU
PROJEKTIRANJE PODGRADE, UZIMAJUĆI U OBZIR FAZNI ISKOP, DOSTUPNOST MATERIJALA I

CIJENU PROJEKTA
UGRADNJA PODGRADE SA STROGOM KONTROLOM KVALITETE RADI OSIGURANJA DA SIDRA,

KABLOVI, PREDNAPREZANJE, ČELIČNI LUKOVI, MLAZNI BETON I dr. BUDU KOREKTNO
UGRAĐENI PO DIMENZIJAMA I KOLIČINI
OPAŽANJE PONAŠANJA ISKOPA I PODGRADE RADI VERIFIKACIJE PROJEKTA I DOPUŠTENJA

ZA EVENTUALNE PROMJENE
Slika 6.1 Projektiranje podgrade podzemnih iskopa u čvrstoj stijenskoj masi (Hoek & al. 1995.)
6.2 Nestabilnost zbog nepovoljne strukturne geologije
U čvrstoj stijenskoj masi s velikim brojem diskontinuiteta, stabilnost iskopa na malim dubinama bit će
kontrolirana struktrnim lomovima usljed gravitacije.
Radi procjene moguće nestabilnosti po ovom modelu potrebno je poduzeti sljedeće radnje:
• određivanje srednjih nagiba i pravaca nagiba značajnih diskontinuiteta u stijenskoj masi,

• identificiranje potencijalnih klinova koji mogu kliznuti ili ispasti iz kalote i bokova,
• proračun faktora sigurnosti identificiranih klinova ovisno o modelu loma,
• proračun potrebnog osiguranja kako bi se faktor sigurnosti pojedinih klinova doveo na
zadovoljavajuću vrijednost.
Slika 6.2 Ispucala stijena će se pod niskim naprezanjima pokazivati nestabilnost u vidu ispadanja ili
klizanja blokova uslijed gravitacije
Slika 6.3 Teško ispucala stijena će pod niskim naprezanjima pokazivati nestabilnost u vidu ispadanja
malih uklještenih blokova po konturi iskopa. Ispadanje (lom) može se proširiti duboko u stijensku masu
ako se ne kontrolira
Slika 6.4 Tunel Sv. Rok, lom podgrade zbog nestabilnosti klina stijenske mase u kaloti
Korištenje klasifikacije stijenske mase sa svrhom procjene stabilnosti pozemnih građevina i

definiranja elemenata podgrađivanja u ovom slučaju nije opravdano
6.3 Nestabilnost usljed niske čvrstoće u odnosu na naprezanje (lom izazvan naprezanjima i
gravitacijom)
Kada je in-situ čvrstoća stijenske mase manja od in-situ narezanja, probleme stabilnosti mogu izazvati
lomovi izazvani naprezanjima.
Klasifikacija stijenske mase daje korisnu početnu poduku u vezi s ovim problemom
σ1
σ1- σ3
σ3
σ3
Plastični lom
Elastična
deformacija σ1
σ3 =konstanta
Aksijalna deformacija
Slika 6.5 Idealizacija naponsko-deformacijske krivulje (elastični-perfektno plastični materijal)

Slika 6.6 Masivna stijena. Visoka koncentracija naprezanja na konturi iskopa u masivnoj stijenskoj masi
za posljedicu će imati: spalling, slabbing i crushing
(a) (b)
Slika 6.7 (a)Spalling u boku rudničke prostorije u kvarcitu na dubini od 1500 m. (b) Spalling u
podzemnoj prostoriji iskopanoj u stijenskoj masi izloženoj visokim primarnim naprezanjima.
Slika 6.8 Ispucala stijena. Visoka koncentracija naprezanja na konturi iskopa u ispucaloj stijenskoj masi
prouzročit će lomove u obliku klizanja po diskontinuitetima i lomove pojedinih blokova (crushing
and spliting)
Slika 6.9 Teško ispucala stijena Visoka koncentracija naprezanja na konturi iskopa u teško ispucaloj
stijenskoj masi prouzročit će klizanja po diskontinuitetima i lomove pojedinih blokova (crushing).
Zatvaranje profila u obliku izdizanja poda i kretanja bokova su tipičan rezultat ovog tipa loma
Gnječenje (squeezing) stijene je vremenski ovisna velika deformacija koja se događa oko tunela i
uglavnom je vezana s tečenjem (creep) koje je posljedica prekoračenja graničnog posmičnog
naprezanja. Deformacija može završiti za vrijeme izvođenja ili može biti nastvljena tijekom dugog
vremenskog perioda . Fenomen gnječenja, može se opisati kao vremenski ovisni pokreti koji se dešavaju
u tlu ili stijeni onoliko dugo koliko su naponski uvjeti takvi da su premašena posmična naprezanja pri
kojima počinje tečenje.
Gnječenje stijenske mase može se dogoditi kao:
• gnječenje intaktne stijene,

• gnječenje ispunjenih stijenskih diskontinuiteta i/ili uzduž ploha slojevitosti i folijacije, pukotina
i rasjeda.
Gnječenje je sinonim prenapregnutog stanja (overstresing) i ne podrazumjeva deformacije uzrokovane

razrahljenjem koji se može dogoditi u bokovima i podu tunela u ispucaloj stijenskoj masi.
Mehanizam gnječenja
Premda je mehanizam loma tunela kao posljedice gnječenja slabo razumljiv, generalno je prihvaćeno da
se radi o o reduciranju poprečnog presjeka tunela usljed velikih deformacija okolnog medija. ako se
ovim pokretima suprotstavi podgrada nedovoljne nosivosti doći će do njenog loma.
Fenomen je bio primjećen prilikom iskopa prvih cestovnih tunela kroz Alpe u drugoj polovini 19
stoljeća (Barla, 1995).
Gnječenje i tehnike iskopa
Gnječenje je usko povezano s tehnikama iskopa i podgrađivanja. Ako ugradnja podgrade kasni,
stijenska masa se pokreće u tunel i dolazi do redistribucije naprezanja oko tunela. Suprotno, ako su
deformacije stijene spriječene, gnječenje će voditi ka dugotrajnom povećanju opterećenja podgrade.
Gnječenje nije svojstvo stijenske mase. Slaba stijena neće se gnječiti ako sekundarna naprezanja ne
premaše njenu čvrstoću.
Koje su stijene sklone pojavi gnječenja?
Mnoge od stijena sklonih gnječenju su bogate mineralima glina i u kontaktu s vodom pokazuju i
tendenciju bubrenja.
Na manjim dubinama gdje su niski pritisci, gnječenju su podložni materijali koji sadrže pornu vodu i
imaju vrlo nisku čvrstoću. na primjer, rasjedne zone, jako alterirane piroklastične stijene koje sadrže
minerale glina, alterirane tinjčaste stijene i slabokonsolidirani "mudston"-i i glinci (claystones).
Na većim dubinama gnječenju su podložne rasjedne zone, alterirane stijene te stijene s znatnim
učešćem tinjčastih i glinenih minerala. neporemećeni šejlovi i "mudston"-i,
Slika 6.10 Rekonstrukcija tunela kod kojeg je efekt gnječenja stijenske mase bio vrlo izražen
Slika 6.11 Podgrada i prekoprofilski iskop u željezničkom tunelu St. Gotthard (švicarske Alpe).
Dionica tunela u kojoj se očekuju uvjeti gnječenja.
6.4 Nestabilnost usljed jakog trošenja ili bubranja stijena
U Europi predstoji izgradnja nekoliko tunela s nadslojem preko 2000 m gdje se očekuju problemi
gnječenja (squeezing), bubrenja i povišene temperature.
• Gotthard bazni tunel (57 km) u Švicarskoj,

• Lotschberg bazni tunel (33 km) u Švicarskoj,
• Brenner tunel (60 km) između Austrije i Italije,
• Moncenise tunel (55 km) između Francuske i Italije).
Kada se govori o teškim geotehničkim uvjetima, najčešće se misli na gnječenje (squeezing) i/ili
bubrenje stijena. Iako ta dva fenomena nemaju, u fenomenološkom smislu, ništa zajedničko, oni su
glede tunelogradnje čvrsto vezani. Naime, u bubrivim stijenama, negativni efekti bubrenja su gotovo
redovito pojačani i efektima gnječenja. Na terenu je vrlo teško razlikovati ta dva fenomena. Dok su
mehanizmi, eksperimentalne metode i modeli bubrenja glinovitih stijena dobro definirani, čini se da
ponašanje sulfatnih stijena i kombinacija gnječenja i bubrenja zahtijevaju daljnja istraživanja.
Svako povećanje volumena naziva se bubrenje (engl. - swelling, francuski - gonflement, njemački -
schwellen, quellen). s nekoliko definicija pokušat će se objasniti značenje tog izraza.
Einstein (1975) definira bubrenje kao vremenski ovisno povećanje volumena prirodnog tla uzrokovano
promjenom naprezanja, povećanjem sadržaja vode ili kombinacijom obaju čimbenika.
British standards (bs 6100: subsection 2.2.1: 1990) definiraju bubrenje kao povećanje volumena
kohezivnog materijala zbog apsorpcije vode ili naponskog reljefa.
ISRM (1975) definira bubrenje ovako: mineraloški sastav stijena je takav da apsorbiranje vode uzrokuje
mjerljivo povećanje volumena. bubrenje može prouzročiti vrlo velike, vremenski ovisne sile na stijenski
podgradni sustav ili može reducirati veličinu otvora.
Kovari, Amsted, Anagnostou (1988) opisuju bubrenje stijena ovako: bubrenje je fenomen povećanja
volumena stijena koje sadrže glinene minerale i anhidrit kada dođu u dodir s vodom.
ISRM (1983) bubrenje definira kao vremenski ovisno povećanje volumena uključujući fizikalno-
kemijsku reakciju s vodom
U literaturi se često pod pojmom bubrenja razumijevaju sve pojave povećanja volumena bez obzira na
uzrok i mehanizam po kojemu se ono odvija. tako se čak i povećanje volumena izazvano smrzavanjem
ponekad svrstava pod fenomen bubrenja (Lindner, 1976, British standard bs 6100, subsection 2.2.1,
1990). Autori koji usvajaju tako široku definiciju bubrenja, kao posebnu kategoriju izdvajaju bubrenje
u strogom smislu. Pod bubrenjem u strogom smislu razumijevaju povećanje volumena uzrokovano
adsorpcijom ili apsorpcijom vode. Kada se govori o bubrenju kao pojavi koja uzrokuje probleme u
inženjerskoj praksi, uobičajeno je da se pod tim pojmom razumijeva mjerljivo povećanje volumena
uzrokovano djelovanjem vode na materijale u kojima ili na kojima se građevina gradi.
Praksa pokazuje da bubri uglavnom stijena u podu. Bubrenju stijene u podu pogoduju sljedeći uvjeti:
• u podu ima najviše vode (tehnološke i/ili podzemne).

• pod je obično slabije osiguran od kalote i bokova
• podje obično ravan te pri većim primarnim naprezanjima dolazi do plastificiranja stijene u podu.
• dinamički efekti transporta potpomažu dezintegraciji stijene u podu
Kvar na vodnim
instalacijama
Podzemna voda
NEDEFORMABILNA NEPODGRAĐENI POD DEFORMABILNA PODNA

PODNA PLOČA PLOČA
IZDIZANJE PODA
IZDIZANJE PODA
Izdizanje poda ua
C
3 2
Pa
ua
1-Karakteristična krivulja bubrive
B stijene
2-Karakteristična crta deformabilne
1 4 podne ploče
3-Karakteristična crta nepodgrađenog
poda
A 4-Karakteristična crta nedeformabilne
podne ploče
Reakcija podgrade Pa
Slika 6.12 Bubrenje se najčešće manifestira u podu tunela

Slika 6.13 Izdizanje poda tunela zbog bubrenja stijenske mase
Trošenje
Ovo trošenje treba razlikovati od trošenja kojem su izložene sve vrste stijena tijekom geološke povijesti.
Trošenje o kome se ovdje govori, dešava se za vrijeme izgradnje i eksploatacije građevine, a posljedica
je cikličkog vlaženja i sušenja (promjenom relativne vlažnosti zraka ili direktnim djelovanjem vode).
Sve stijene su više ili manje podložne utjecaju vlaženja i sušenja. Stijene kao što su svježi graniti ili
dobro cementirni kvarcni pješčenjaci su trajni pošto se neće dezintegrirati nakon mnogo ciklusa vlaženja
i sušenja. Međutim, mnoge stijene koje sadrža minerale glina (muljac, šejl, lapor, neke magmatske
stijene zahvaćene trošenjem) i/ili anhidrit, bubrit će ili će se dezintegrirati kada budu izloženi
atmosferskim ciklusima vlaženja i sušenja.
Kada se govori o trošenju sitnozrnastih klastičnih sedimenata treba razlikovati: (modificirano Olivier,
1979a, p 468, 474)
• trošenje stijena koje sadrže značajnu količinu minerala sposobnih da bubre po mehanizmu
intrakristalnog bubrenja (bubrivi minerali glina-aktivni minerali). Taylor i Spears ovo
trošenje nazivaju - kratkotrajnim kemijskim trošenjem.
• trošenje stijena koje ne sadrže bubrive minerale glina uglavnom je posljedica: (a) isušivanja i
raspucavanja (slaking ili air breakage); (b) interkristalnog bubrenja. Kod interkristalnog
bubrenja najznačajniji je fenomen osmotskog bubrenja.
• trošenje stijena koje sadrže značajne količine lako topivih minerala (halit, gips i sl.). .
Na proces trošenja kompaktiranih i slabo cementiranih tipova stijena, vrlo vjerojatno najveći utjecaj ima
nereverzibilni fizikalni proces isušivanja i raspucavanja (slaking ili air breakage).
Za vrijeme sušenja stijene, većina pora se ispuni zrakom. kod naglog potapanja u vodu, tlak zraka u
porama se povećava uslijed djelovanja kapilarnog pritiska koji se razvija u vanjskim porama. Povećanje
pritiska zraka uzrokuje lom mineralnog skeleta uzduž najslabijih ploha čime je omogućen nastavak istog
procesa.
Pojave isušivanja i raspucavanja stijena koje ne sadrže dominantno aktivne minerale glina mogu se
tumačiti djelovanjem dvaju fenomena:
• pojava negativnih pornih tlakova (suction) u međusobno povezanim porama makrostrukture

gdje voda ima relativno veliku mobilnost. Tim fenomenom mogu se objasniti volumne
promjene (bubrenje i skupljanje ) glina koje u manjoj mjeri sadrže aktivne minerale.
• fizikalno-kemijski efekti koji djeluju uglavnom na vodu vezanu na pojedinačne čestice i na veće
jedinice gusto pakiranih čestica aktivnih minerala (kvazikristali). Desaturiranjem stijene
smanjuje se osnovni razmak i debljina dvostrukih slojeva. Fizikalno-kemijska reakcija
dominantan je efekt mikrostrukturne razine.
6.5 Nastabilnost usljed visokog tlaka ili tečenja vode
Svaki tunel djeluje kao dren u podzemlju. Kada je nivo podzemne vode iznad najviše točke tunelskog
profila, voda će teći prema tunelskoj cijevi zbog razlike potencijala. Kraški tereni mogu imati velike
količine vode u podzemnim kavernama koja kod naglog prodora može značajno oštetiti stijensku masu u
okolini tunela. Pri izgradnji tunala, ne treba spriječavati dotok vode u tunel već suprotno, treba ju čim
više drenirati kako podgrada tunela nebi trpila hidrostatski tlak vode.
Tečenje podzemne vode može prouzročiti otapanje lakotopivih minerala kao što su kuhinjska sol, gips i
neki drugi. Otapanje slojeva stijena koje sadrže ove minerale, može značajno ugroziti stabilnost
podzemnih iskopa.
Posebna pravila projektiranja treba primijeniti ako se tunel projektira u masivu koji se sliježe zbog
podzemnog rudarenja.
6.6 Rječnik
groundwater level The level below which the rock and subsoil, to unknown depths, are satured
piezometric surface An imaginary surface that everywhere coincides with the static level of the water in
the aquifer
The infiltration or percolation of water through rock or soil to or from the surface.
seepage The term seepage is usually restricted to the very slow movement of groundwater
The constitutive mineralogy of the rock is such that water is absorbed, causing a
swelling measurable increase in volume of the rock. Swelling can exert very large time-
dependent forces on rock support systems, or can reduce the size of the openings
6.7 Literatura
Barla, G. Pelizza, S. TBM tunnelling in difficult ground conditions

Barla, G. Tunnelling under squeezing rock conditions
Barla, G., 1995, Squeezing Rock in Tunnels, ISRM News Journal, Vol 2, No 3&4 pp 44-53
Groves P.N., Sauer.,G., Morgan S.R., Engineering consequences of ground conditions on NATM works
at London Bridge Station, Jubilee Line Extension
Hoek E., and Marinos P. Predicting tunnel squeezing problems in weak heterogeneous rock masses
Published in Tunnels and Tunnelling, November and December 2000.
Hoek E., Big Tunnels in Bad Rock (2000) Terzaghi lecture Paper published in the ASCE Journal of
Gotechnical and GeoenvironmentalEngineering, Vol. 127, No. 9, Sept 2001, pages 726-740.
Hoek, E., Kaiser, P.K., Bawden, W.F. (1995) Support of Underground Excavations in Hard Rock,
Balkema, 215 p.)
Hoek, E., Rock Engineering (a course) (str 198) http://www.rocscience.com/
Sauer G., NATM in soft ground

Ivan Vrkljan
7. Principi stabiliziranja
Iskopom stijenske mase (površinskim i podzemnim) poremeti se polje
primarnih naprezanja kao i režim podzemnih voda. Novonastalo stanje
naprezanja i tečenje podzemne vode može ugroziti stabilnost iskopa.
Opisani su principi stabiliziranje stijenske mase. Tehnike stabiliziranja biti
će opisane u posebnom poglavlju.
Inženjerska mehanika stijena 2
7 Principi stabiliziranja
7.1 Uvod
Raspravit će se principi stabilizacije za dva slučaja:
• Sekundarna naprezanja izazvana iskopom su manja od vršne čvrstoće stijene (u analizama se koristi
prije-lomno područje kompletne naponsko-deformacijske krivulje).
• Sekundarna naprezanja premašila su vršnu čvrstoću stijene (u analizama se koristi poslije-lomno
područje kompletne naponsko-deformacijske krivulje-rezidualna čvrstoća stijene).
Dvije temeljne metode stabilizacije-armiranje stijene (rock reinforcement) i podupiranje (rock support)
razmatrat će se za dva modela stijenske mase:
• stijenska masa se ponaša kao kontinuum,

• stijenska masa se ponaša kao diskontinuum.
7.2 Djelovanje iskopa na stijensku masu
Tri primarna efekta iskopa su:
1. Pomak granice iskopa zbog uklanajnja napregnute stijenske mase, što omogućuje pokrete okolne
stijenske mase (zbog rasterećenja).
2. Nema normalnih i posmičnih naprezanja na nepodgrađenoj plohi iskopa te zbog toga granica iskopa
mora biti ravnina glavnih naprezanja. Pri tome je glavno naprezanje, okomito na ravninu iskopa,
jednako nuli. Općenito, iskop će izazvati glavnu preraspodjelu primarnih naprezanja kako po
veličini tako i po orijentaciji.
3. Na granicama iskopa tlak vode će pasti na nulu (točnije na atmosferski tlak). Iskop će djelovati kao
dren te će voda iz stijenske mase teći prema iskopu sve do izjednačavanja potencijala.
Principi stabiliziranja 3
Intaktna stijena će se
Efekt 1: pomaknuti prema iskopu
Pomak i lom stijene
Stijenska masa se pomiče u iskop

jer je uklonjen dio stijene s kojom
je bila u ravnoteži
U diskontinuiranoj stijeni
blok će kliznuti u iskop
σ1
Efekt 2:
Rotacija naprezanja
σ3
σ1 σ3
Normalna i posmična naprezanja σ3=0 σ1
na granici iskopa imaju vrijednost
Pravci glavnih
nula te ploha iskopa postaje ploha
naprezanja rotiraju kako
glavnih naprezanja bi postali paraleni i
okomiti na nepodgrađenu
plohu iskopa
Efekt 3:
Tečenje vode
Hidraučlički tlak na granici iskopa

pada na nulu te iskop djeluje kao
dren
Kompleksan režim
tečenja podzemne vode
Slika 7.1 Tri primarna efekta iskopa na stijensku masu
Efekt 1:
Pomak i lom stijene
Pomak stijenske mase može se dopustiti ili ograničiti mjerama za stabiliziranje. Projektom treba biti
definiran značaj svakog oblika pomaka stijenske mase kao i veličina pomaka. Važno je znati koji od
sljedećih mehanizama uzrokuje pomak:
• blok stijene se pokreće u iskop

• stijenska masa se deformira kao cjelina (elastična deformacija)
• pomak je posljedica loma stijenske mase
Moguće je da sva tri mehanizma djeluju istovremeno. Da bi se definirala strategija stabiliziranja

potrebno je razumjeti ove mehanizme.
Efekt 2:
Poremećenje polja naprezanja
Poremećenje polja naprezanja dovest će do povećanja devijatorske komponente naprezanja u zoni

utjecaja iskopa što pogoduje stvaranju uvjeta za lom stijene. Uz sami iskop, stijena je u stanju
jednoosnog odnosno dvoosnog tlačenja (ovisno o tome analizira li se ravninski ili prostorni model).
Poznato je da ista stijena ima neuporedivo manju čvrstoću u stanju jednoosnog tlačenja u odnosu na
čvrstoću pri troosnom tlačenju (slika xxx). Inženjer treba tražiti oblike iskopa koji će za posljedicu imati
najmanja sekundarna devijatorska naprezanja.
σ1
σ1
σ1-σ3
σ3 σ3
σ3 σ3
σ1 σ1
σ1
σ1 σ1
σ3 σ3
σ1
σ1
σ1
Deformacija
Slika 7.2 Poremećenja polja naprezanja (a) Promjena veličine i orijentacije glavnih naprezanja u zoni
utjecaja iskopa (b) Čvrstoća stijene u uvjetima jednoosnog i troosnog tlačenja
Efekt 3:
Tečenje vode
Hidrostatski tlak vode nepovoljno utječe na stabilnsot blokova stijene. Voda također može prouzročiti
dezintegraciju i bubrenje nekih stijena.
Slika 7.3 Dreniranje vode u tunelu Sv. Rok
Naprijed su navedena tri glavna efekta iskopa na stijensku masu s ciljem da se razumiju njihovi
mehanizmi.
Cilj inženjerskih zahvata ne treba biti eliminiranje ova tri primarna efekta već njihovo
kontroliranje
7.3 Strategija stabiliziranja
Za stabiliziranje stijenske mase, bez obzira na mehanizam po kome se pomak dešava, mogu se
primjeniti dvije mjere.
• Armiranje stijenske mase (rock reinforcement). Armiranjem se diskontinuirana stijenska masa

počinje ponašati kao kontinuum.
• Podupiranje (rock support). Elementi podgrade se ugrađuju u iskop sa svrhom da ograniče pomak
konture iskopa na dopuštenu vrijednost.
Armiranjem se inženjerski elementi ugrađuju u stijensku masu. Elementi koji služe za podupiranje
stijenske mase ugrađuju se unutar iskopa.
Treba napomenuti da tanki sloj mlaznog betona koji se ugrađuje radi zaštite površine stijenske mase ili
za spriječavanje ispadanja manjih blokova, ne pripada elementima za podupiranje jer je njegova
nosivost beznačajna. U ovom slučaju mlazni beton smatra se elementom armiranja.
Kao elementi podgrade, u tunelogradnji se najčešće koristi mlazni beton značajne debljine, čelični
lukovi, betonska podgrada od ljevanog betona ili prefabriciranih elemenata i dr.. Podgrada ne povećava
direktno čvrstoću stijenske mase, ali ograničava njenu dezintegraciju koja bi se desila da pomak konture
nije ograničen na dopuštenu vrijednost.
Temeljni principi stijenskog armiranja i podupiranja su različiti.
Stabiliziranje stijenske mase (rock stabilization) podrazumjeva kombiniranu primjenu armiranja i

podupiranja stijene radi postizanja ravnotežnog stanja.
Stabiliziranje stijenske mase

Zadržavanje integriteta iskopa kako je
određeno inženjerskim projektom
Armiranje stijenske mase (rock Podupiranje stijene (rock support)

reinforcement) Postavljanje elemenata na konturi
Ugradnja stijenskih sidara ili kablova u iskopa koji će spriječiti (ograničiti)
stijensku masu kako bi joj se povećala pomake stijenske mase u iskop
krutost i čvrstoća što će joj omogućiti (betonska obloga, čelični lukovi i drugi
“samonosivost” tipovi konstrukcija u tunelogradnji)
Kontinuum Diskontinuum Kontinuum Diskontinuum

Ponaša se kao Ponaša se kao Mjenjaju se rubni Mjenjaju se rubni
kompozitni armirani kontinuirani medij uvjeti-ugrađeni uvjeti-ugrađeni
materijal, analogno koji je krući i i elementi apliciraju elementi apliciraju
armiranom betonu čvršći, pošto je silu ili naprezanje silu ili naprezanje
ili plastici armiranoj pomak po što spriječava što spriječava
staklenim vlaknima diskontinuitetima pomake pomake
spriječen kontinuuma pojedinačnih
(ograničen) blokova
Slika 7.4 Armiranje i podupiranje

Armiranje stijenske mase stijenskim Podupiranje stijenske mase

sidrima betonskom podgradom
Slika 7.5 Armiranje i podupiranje

7.3.1 Karakteristična krivulja stijenske mase
Kod razmatranja interakcije stijenske mase i podgrade treba početi od deformacija koje se dogode u
blizini čela nepodgrađenog tunela (slika 7.6)
Radijalni pomak dostiže

konačnu vrijednost na oko 4,5
Deformacija promjera tunela iza čela iskopa
čela tunela
Radijalni pomak dostiže oko

trećine konačne vrijednosti na
čelu tunela
Pravac
napredovanja tunela
Radijalni pomak počinje na nekoj udaljenosti
ispred čela iskopa (od pola do dva i pol
promjera tunela
Slika 7.6 Radijalni pomak u okolini čela tunela (nije u mjerilu)
Treba primjetiti da radijalni pomak:
• počinje na nekoj udaljenosti ispred čela tunela (oko 2,5 promejra tunela),
• dostiže oko trećine konačne vrijednosti na čelu tunela,
• dostiže maksimum na udaljenosti 4,5 promjera tunela iza čela iskopa.
Važno je primjetiti da i kod nepodgrađenog tunela, čelo tunela (tunnel face) predstavlja prividni tlak
podgrade (apparent support pressure). Ovaj prividni tlak podgrade osigurava stabilnost u periodu od
iskopa da ugradnje podgrade.
Napredovanje tunela
Konvergencija Radi se o nepodgrađenom

tunelu.
Zona
plastificiranja pi - prividni tlak podgrade.
Slika 7.7 Tlak podgrade pi (misli na prividni a ne stvarnu podgradu) na različitim pozicijema u
odnosu na čelo tunela
Prividni tlak podgrade je:
• Jednak primarnim naprezanjima (pi = po) na nekoj udaljenosti (oko 2,5 promjera tunela) ispred
čela iskopa tunela (dakle u neiskopanom dijelu tunela).
• Jednak oko četvrtine primarnih naprezanja na čelu tunela
• Postepeno poprima vrijednost nula na nekoj udaljenosti iza čela tunela.
Plastificiranje stijene u okolini iskopa ne znači da će doći do kolapsa tunela. Slomljeni materijal (failed
material) još ima značajnu čvrstoću. Kada je debljina plastificirane zone mala u odnosu na promjer
tunela, može se pojaviti manji broj prslina i manji opseg ljuštenja (raveling or spalling)
Kada je plastificirana zona velika, doći će razrahljenja stijene što će za posljedicu imati pomake konture
iskopa i eventualno do kolapsa tunela.
Primarna funkcija podgrade je kontrola pomaka konture iskopa (inward displacement of the walls) radi
sprečavanja razrahljenja koje može dovesti do kolapsa tunela. Ugradnjom podgrade (sidra mlazni beton,
čelični lukovi) ne može se spriječiti lom (failure) stijene u okolini tunela koja je izložena značajnom
preopterećenju, ali će ona imati značajnu ulogu u kontroli deformiranja tunela.
Karakteristična krivulja stijenske mase (“ground reaction curve” or “characteristic line”) predstavlja
odnos unutarnjeg tlaka podgrade i konvergencije tunela (radijalni pomak konture iskopa). Pretpostavimo
da je tunel kružnog poprečnog presjeka polumjera r0 iskopan u stijenskoj masi u kojoj vlada hidrostatsko
primarno naprezanje p0, te da na konturu iskopa djeluje jednoliki tlak podgrade pi. Lom stijenske mase
koja okružuje tunel desit će se kada je unutarnji tlak podgrade manji od kritičnog tlaka podgrade pcr.
Kada je unutarnji tlak podgrade veći od kritičnog tlaka podgrade pcr, neće doći do loma stijenske mase i
stijenska masa u okolini tunela ponašat će se elastično. Radijalni elastični pomak konture tunela
prikazan je donjom jednadžbom.
Kada je unutarnji tlak podgrade pi manji od kritičnog tlaka podgrade pcr, desit će se lom stijenske mase i
oblikovati će se plastificirana zona polumjera rp u okolini tunela. Radijalni plastični pomak uip je
definiran karakterističnom krivuljom između pi = pcr i pi = 0. Tipičnu karakterističnu krivulju stijenske
mase prikazuje donja slika.
Napredovanje tunela
Pi=p0=primarno naprezanje
Radijalni pomak
uie=elastični pomak
Pcr = Kritični tlak podgrade
definiran inicijacijom
Tlak podgrade pi
plastičnog loma stijene u

okolini tunela Zona
plastificiranja
uip=plastični pomak
Radijalnipomak ui
pi - prividni tlak podgrade a ne tlak stvarne podgrade. Dakle, karakteristična krivulja stijenske mase prikazuje
ponašenja nepodgrađenog tunela.
• ground reaction curve

• characteristic line
• rock mass displacement curve
Slika 7.8 Karakteristična krivulja stijenske mase predstavlja odnos unutarnjeg tlaka podgrade i
konvergencije tunela (radijalni pomak konture iskopa).
pi=p0
pi
U1
u
U2
U3
Napredovanje tunela
U1
U2
Stabilan tunel
1/2 D
U3 D
Podgrađeni tunel
Nestabilan tunel
u
Slika 7.9 Interakcija podgrade i stijenske mase

Karakteristična krivulja pokazuje:
• Nema pomaka konture iskopa kada je tlak podgrade jednak primarnom naprezanju (pi = po).
• Elastični pomak uie za po > pi > pcr
• Plastični pomak uip za pi < pcr
• Maksimalni pomak kada je tlak podgrade jednak nuli.
Za zadani promjer tunela i zadano primarno naprezanje, oblik karakteristične krivulje stijenske mase
ovisi o kriteriju čvrstoće i drugim svojstvima stijenske mase.
O kriteriju čvrstoće i svojstvima stijenske mase ovise:

• Kritični tlak podgrade pcr
• Polumjer plastificirane zone rp
• Oblik karakteristične krivulje u plastičnom području(pi < pcr)
U literaturi se karakteristične krivulje stijene i podgrade javljaju pod različitim nazivima:

•Fenner-Pacher curve,
•load- deformation curves,
•ground reaction curve,
•ground response curve,
•available support line,
•confinement- convergence curve,
•rock and support characteristic curve.
7.3.2 Armiranje stijenske mase (rock reinforcement)
Armiranje stijene primjenjeno na kontinuiranu stijenu razlikuje se od armiranja diskontinuirane stijenske

mase zbog različitog djelovanja elemenata armiranja (sidra, kablovi) u ovim sredinama.
Na prvi pogled izgleda da ima smisla armirati samo diskontinuiranu stijensku masu radi spriječavanja
pokreta pojedinačnih blokova. Međutim, i armiranje kontinuirane stijene ima puni smisao jer se njime
popravljaju opća svojstva stijene te na taj način i njeno ponašanje u okolini iskopa. Stijena boljih
mehaničkih svojstava lakše će podnijeti povećanje devijatorskog naprezanja pa će teže doći u stanje
loma. Jasno je da je armiranje najefikasnije u jače deformabilnoj stijeni niske čvrstoće.
σθ σθ
σr
σσrθ σθ
σθ
Slika 7.10 Sidrenje dovodi elemente stijenske mase u stanje troosnog tlačenja
Armiranje diskontinuirane stijenske mase ima dvostruki efekt:
• poboljšanje mehaničkih i strukturnih svojstava stijenske mase

• spriječavanje velikih pomaka kompletnih blokova stijene
Ako armiranje spriječava pokretanje blokova i ako diskontinuiteti mogu preuzeti značajna naprezanja,
tada armiranje mjenja diskontinuiranu stijensku masu u kontinuiranu stijenu.
U praksi se često puta uz sidrenje stijenske mase vrši ugradnja armiranog mlaznog betona po konturi
iskopa. Treba naglasiti da su mlazni beton i armatura dio sistema armiranja. Svrha mlaznog betona je da
stvori kruti omotač radi spriječavanja lokalnog pomaka i rotacije blokova.
7.3.3 Podupiranje stijenske mase (rock support)
Termin “podgrada” (rock support) odnosi se na elemente koji se ugrađuju u iskopanom dijelu radi
spriječavanja pomaka granice iskopa.
Analizirajmo utjecaj iskopa na stanje naprezanja i pomake konture iskopa za kružni otvor u elastičnom
mediju. Iskop stijenske mase za posljedicu ima promjenu primarnog stanja naprezanja u zoni utjecaja
iskopa. Izmjenjena naprezanja u zoni utjecaja iskopa obično se nazivaju sekundarnim naprezanjima.
Veličina i orijentacija sekundarnih naprezanja ne ovisi o elastičnim konstantama stijene niti o veličini
otvora. Međutim, veličina radijalnog pomaka ovisi o polumjeru otvora i o elastičnim konstantama.
Pomaci su proporcionalni polumjeru iskopa i obrnuto proporcionalni modulu elastičnosti.
Startegija stabilizacije može biti temeljena na ograničavanju pomaka sukladno zahtjevima projekta.
Karakteristične krivulje na slici XXX prikazuju ovaj odnos za slučajeve linearno-elastičnog, stabilnog-
neelastičnog i nestabilno-neelastičnog ponašanja stijene.
Ako karakteristična krivulja presjeca apscisu dijagrama to znači da će tunel biti stabilan i bez podgrade
(pi=0). Točka u kojoj karakteristična krivulja stijene presjeca apscisu, definira maksimalni pomak
granice iskopa (radijalni pomak). Ako ovaj pomak zadovoljava kriterije projekta, tunel nije potrebno
podgrađivati. U slučaju elastičnog ponašanja stijene, ova vrijednost za većinu inženjerskih problema
iznosi 0,1% polumjera tunela što je obično prihvatljivo. U slučaju stabilnog-neelastičnog ponašanja
stijene, radijalni pomak pri kome tunel ostaje stabilan i bez podgrade, može biti do 10% polumjera
tunela. Ovaj pomak može se tolerirati kod privremenih rudarskih prostorija, ali se ne može tolerirati kod
željezničkih tunela za velike brzine vlakova. Ako je pomak granice iskopa veći od dopuštenog, tunel se
mora podgrađivati kako bi se pomak ograničio. Jasno je da se tunal mora obavezno podgrađivati u
slučaju nestabilnog-neelastičnog ponašanja stijene jer će se tunel bez podgrade zarušiti.
Dakle, podgrada se mora koristiti:
• ako karakteristična krivulja presjeca apscisu a rezultirajući maksimalni pomak konture je veći od
dopuštenog,
• ako karakteristična krivulja stijene ne presjeca apscisu.
Kao što se vidi, oblik karakteristične krivulje ovisi o mehaničkim svojstvima stijene. Što su mehanička
svojstva bolja (manja deformabilnost-veća krutost) krivulja će biti strmija i presjeći će apscisu pri
manjim maksimalnim pomacima. Tijekom iskopa može doći do poremećenja stijene što će za posljedicu
imati povećanje njene deformabilnosti i smanjenje čvrstoće. Na poremećenje stijene utječu:
• sekundarno stanje naprezanja,

• primjenjena tehnika iskopa.
Nekada sekundarno stanje naprezanja može premašiti čvrstoću stijene. Ako se primjene neadekvatne
tehnike miniranja, inače stabilna stijena, može postati potpuno nestabilna (slika XXX)
Kao što je naprijed objašnjeno, armiranjem stijene poboljšavaju se njena mehanička svojstva. To znači
da će armiranje utjecati i na oblik karakteristične krivulje stijene (slika xxx).
Radijalni tlak podgrade pi

pi=p0 pi=p0
3 4
2 1 2 3
1
Radijalni pomak u Radijalni pomak u
1-Elastično ponašanje stijene 1-Perfektan iskop

2-Stabilna stijena neelastična 2-Strojni iskop
3-Nestabilna stijena neelastična 3-Dobro miniranje
4-Loše miniranje
Slika 7.11 Karakteristična krivulja stijene u (a) različitim tipovima stijene i (b) u istom tipu stijene
sa različitim tehnikama iskopa

pi=p0
1-Nearmirana stijena
2- Armirana stijena
1
2
Radijalni pomak u
Slika 7.12 Karakteristična krivulja nearmirane i armiranestijene
Ako se podgrada mora ugraditi onda se dobra indikacija njene efikasnosti može dobiti ako se na istom
dijagramu nacrta i karakteristična krivulja podgrade. Slika xxx prikazuje popustljivu podgradu koja
nakon neke deformacije ima stalnu nosivost (elastično-perfektno plastično ponašanje). Presjecište
karakterističnih krivulja stijene i podgrade definira ravnotežno stanje. Od ukupne nosivosti podgrade
(Ps) angažirana (mobilizirana) je vrijednost (Psm). Do uravnoteženja, podgrada se radijalno deformira za
vrijednost (usm).
pi=p0
Ps
Psm
u0 usm radijalni pomak u

u
Slika 7.13 Karakteristična krivulja stijenake mase i karakteristična krivulja podgrade
Slika xxx prikazuje tri podgrade različite radijalne deformabilnosti. Treba obratiti pozornost na
popustljivu podgradu (2-na slici xxx). Ova podgrada povećava čvrstoću do nekog iznosa pomaka a
nakon toga čvrstoća se ne mjenja sa pomakom. U ovom slučaju vršna čvrstoća podgrade dostignuta je
prije nego je došlo do uravnoteženja. Podgrada ovog tipa postiže se ugradnjom hidrauličkih elemenata u
rudarstvu a u tunelogradnji ugradnjom popustljivih elemenata između elemenata podgrade (popustljive

brave kod čeličnih lukova, zazori u betonu ispunjeni deformabilnim materijalom i sl.).
Slika xxx prikazuje neke karakteristične slučajeva koji ilustriraju utjecaj vremna ugradnje podgrade te
krutosti podgrade na veličinu mobiliziranog radijalnog naprezanja podgrade.
pi=p0
1 1-Kruta podgrada
2-Popustljiva podgrada
3-Mekana podgrada
2
3
u0 radijalni pomak u
Slika 7.14 Karakteristična krivulja stijenake mase i karakteristične krivulje različitih tipova
podgrade
pi=p0
1-Podgrada ugrađena suviše rano

2-Podgrada ugrađena suviše kasno
3-Prekruta podgrada
1 4-prefleksibilna podgrada
5-Podgrada optimalne krutosti
pravovremeno ugrađena
2
3
5 4
radijalni pomak u
Slika 7.15 Utjecaj krutosti i tranutka ugradnje podgrade na mobilizirano radijalno naprezanje
podgrade
Napredovanje tunela
0,5 do Stabilan tunel

2,5 D D
Podgrađeni tunel
Nestabilan tunel
u
Slika 7.16 Radijalni pomak desi se i u neiskopanom dijelu tunela
Karakteristične krivulje stijene i podgrade ukazuju na nekoliko značajnih činjenica:
1. Podgrada počne djelovati nakon što se desio radijalni pomak (u0). Ovaj pomak je posljedica tri
efekta:
• Iskop tunela prouzročit će deformiranje i neiskopane stijene ispred čela tunala do udaljenosti 0,5
do 2,5 promjera tunela
• Obično se podgrada ugradi na nekoj udaljenosti od čela iskopa što će za posljedicu imati daljnje
deformiranje granice iskopa
• Podgrada počinje djelovati nakon nekog vremena (beton) ili nakon nekog pomaka (pasivna
sidra)
2. Podgradu ne treba ugraditi ni previše rano ni previše kasno (slika xxx)
3. Podgrada ne smije biti ni previše kruta ni previše fleksibilna (slika xxx)
4. Popustljive podgrade su vrlo efikasne
Karakteristične krivulje stijene i podgrade na ilustrativan način pokazuju interakciju stijene i podgrade.
U praksi nećemo biti u mogućnosti odrediti egzaktan oblik karakteristične krivulje stijene, ali možemo
mjeriti pomake granice (radijalne pomake) najčešće kao konvergenciju tunela. Karakteristična
krivulja stijene i konvergentna krivulja su povezane jer na različite načine prikazuju isti fenomen.
Kod konvergentnih mjerenja, mjeri se promjena razmaka dviju fiksnih točaka na konturi tunela. Na taj
način izmjere se samo komponente pomaka u pravcu koji povezuje ove dvije točke i to kao njihov zbroj.
Danas su u širokoj uporabi geodetske metode kojima se mjeri vektor prostornog pomaka niza točaka na
konturi tunela što daje preciznu i kompletnu sliku deformiranja konture iskopa ili podgrade.
Konvergencija se dešava brzo nakon iskopa a usporava se sa približavanjem ravnotežnog stanja

podgrade i stijene. Ovo direktno vodi ka metodi opažanja (nekada se naziva Novom Austrijskom
tunelskom metodom-NATM) u kojoj se mjerenjma pomaka kontrolira efikasnost ugrađene podgrade.
Ako konvergencija pokazuje približavanje ravnotežnom stanju, može se zaključiti da podgrada
zadovoljava. Ako konvergencija pokazuje stalni prirast pomaka, podgradu treba pojačavati.
u ravnotežno stanje
Vrijeme
u-promjena razmaka dvije fiksne točka
na zidovima tunela
Slika 7.17 Mjerenje konvergencije u tunelu
Slika xxx prikazuje karakterističnu krivulju stijenske mase na dubini od 600 m. Na ovoj dubini djeluju
primarna naprezanja u iznosu od 15 MNm-2. Ekonomski opravdana podgrada ne može na sebe preuzeti
više od 2 MNm-2. To znači da daleko najveći dio naprezanja na sebe preuzima stijenska masa. Zbog toga
je stijenska masa najvažniji element podgrade i njena mehanička svojstva dominantno utječu na
stabilnost tunela. Zato treba svim mjerama pokušati sačuvati prirodna svojstva stijenske mase (izbjeći
njeno poremećenje).
Radijalni tlak podgrade pi pi=p0=15 MN/m2
Stijenska masa
2 MN/m2
Podgrada
Radijalni pomak u
Slika 7.18 Odnos naprezanja koja na sebe preuzimaju stijenska masa i podgrada
Sve što je rečeno o karakterističnim krivuljama kontinuirane stijene i podgrade vrijedi i za slučaj
podupiranja diskontinuirane stijene. Sa povećanjem stupnja ispucalosti opada čvrstoća stijenske mase
i povećava se deformabilnost (smanjuje modul deformabilnosti) što će za posljedicu imati sve
položeniju karakterističnu krivulju stijenske mase (slika xxx). Efekt je sličan reduciranju modula
deformabilnosti sa povećanjem gustoće diskontinuiteta.
pi=p0
Povećanje gustoće
pukotina
Radijalni pomak u
Slika 7.19 Karakteristična krivulja stijenake mase u diskontinuiranoj stijenskoj masi
Na dijagramu sa slike xxx vide se dva granična stanja stijenske mase. Jedno granično stanje odnosi se na
idealno elastično ponašenje stijene a drugo na stanje u kojem stijenska masa nema čvrtoće (vodoravna
karakteristična krivulja stijenke mase). U oba slučaja radijalni pomak konture iskopa bit će jednak nuli
(potpuno spriječeno deformiranje) ako tlak podgrade bude jednak primarnom stanju naprezanja koje je
vladalo u stijeni prije iskopa. Naravno da ovo vrijedi i za sve međuslučajeve. Kako se ravnotežno stanje
postiže u točkama presjecišta karakterističnih krivulja, jasno je da nema smisla ograničavati pomak na
nulu osim u slučaju kada stijenska masa nema čvrstoće. Naime, kada stijena nema čvrstoće, jedino
moguće rješenje je da tlak podgrade bude jednak primarnom naprezanju. U svim ostalim slučajevima
tlak kojim podgrada mora djelovati na konturi iskopa da bi se postiglo ravnotežno stanje, bit će manji od
primarnog naprezanja ako se dopusti radijalni pomak konture iskopa. U praksi se slučaj stijenske mase
bez čvrstoće javlja pri izgradnji tunela u potpuno zasićenom tlu sa velikim dotocima vode. U ovim
uvjetima iskop tunela moguć je jedino primjenom strojeva za iskop u punom profilu sa zatvorenim
štitom ili zamrzavanjem stijenske mase. Postoji i mogućnost konsolidiranja ovakve stijene
injektiranjem, ali tada stijenska masa dobiva nova mehanička svojstva te više nije bez čvrstoće.
7.4 Rječnik
Generally refers to a shortening of the distance between the floor and roof of
convergence an opening, for example, in the bedded sedimentary rocks of the coal
measures where the roof sags and the floor heaves. Can also apply to the
convergence of the walls toward each other
support Structure or structural feature built into an underground opening for
maintaining its stability
7.5 Literatura
Unwin (Publishers) Ltd, 527 (p. 260-291)
Harrison, J.P., Hudson, J.P., (2000) Engineering Rock Mechanics, Illustrative Worked Exsamples,
Pergamon, 506 (p.247-283)
Hoek, E., Brown, E.T., (1980), Underground excavation in Rock, The Institute of Mining and
Metallurgy, London, 527 p.245
Balkeme, 215 p.99 O.K.
Hoek, E., Rock Engineering (a course) http://www.rocscience.com/

Hudson, J.A. and Harrison J.P.,1997, Engineering Rock Mechanics, An introduction to the principles,
Pergamon, 444 (p.267-287)
NATM, Summercourse July2-July 8, 1998, IACES Bureau of Vienna, University of technology Vienna,
International Association of Civil Engineering Students
Ivan Vrkljan
8. Tehnike stabiliziranja
Prikazani su elementi armiranja i podupiranja koji se primjenjuju u
procesu stabiliziranja stijenske mase
8 Tehnike stabiliziranja
8.1 Uvod
Pojava mlaznog betona kao i nove tehnike sidrenja, revolucionarno su promijenile tehnike građenja
podzemnih objekata. Iskop željezničkih tunela u Alpama krajem 19 i početkom 20 stoljeća pogodavalo
je stvaranju nove filozofije u tunelogradnji koja se često naziva Novom Austrijskom Tunelskom
Metodom (NATM).
8.2 Primarna i sekundarna podgrada tunela
Termin podgrada (support) često se koristi za opis procedura i materijala koje se koriste za poboljšanje
stabilnosti i održavanje samonosivosti stijenske mase u blizini granica podzemnog iskopa. Primarna
svrha podgrađivanja je mobilizacija i konzerviranje čvrstoće stijenske mase tako da ona postane
samonosiva (self-supporting). Bilo bi korektnije procedure i materijali korištene u ovom slučaju opisati
kao armiranje (reinforcement). Termin podgrada (support) tada može biti rezerviran za slučajeve kada
je stijenska masa stvarno poduprta (supported) konstruktivnim elementima koji podnose, u cjelini ili
djelomično, težinu individualnih stijenskih blokova izdvojenih diskontinuitetima ili zone razrahljene
stijene.
Primarna podgrada ili armiranje (primary support or reinforcement) primjenjuje se za vrijeme ili
odmah nakon iskopa kako bi se osigurali sigurni radni uvjeti tijekom kasnijeg iskopa, i inicirao proces
mobiliziranja i konzervacije čvrstoće stijenske mase na način da se kontrolira pomak granica iskopa.
Primarna podgrada ili armiranje predstavlja jedan dio ukupne pdgrade ili armiranja koje je potrebno
(nekada primarna podgrada ili armiranje u cjelosti predstavlja ukupnu podgradu). Svaka dodatna
podgrada ili armiranje primjenjena u kasnijoj fazi naziva se sekundarnom. U rudarstvu se podgrada
nekada djeli na privremenu (temporary) i stalnu (permanent). Često se privremena podgrada,
djelomični ili u cjelosti, uklanja prije ugradnje stalne podgrade.
Tehnike stabiliziranja 3
Armiranje (reinforcement) Podupiranje (support)

Stabilizacijske sile djeluju Elementi konstrukcije
unutar stijenske mase direktno djeluju vanjskim
silama na stijensku masu
Slika 8.1 Principi armiranja stijene (rock reinforcement) i podupiranja stijene (rock support)
U njemačkom govornom području pod primarnom se podgradom podrazumjevaju svi ugrađeni

elementi koji stabiliziraju tunel (sidra, mlazni beton, čelični lukovi i sl.). Nakon postavljanja
hidroizolacije tunela, ugrađuje se sekundarna betonska obloga (nearmirana ili armirana). Ova je
terminologija usvojena i kod nas te će se u nastavku pod primarnom i sekundarnom podgradom
podrazumjevati ovi elementi tunela.
Primarna podgrada ili armiranje, najčešće sadrže sljedeće konstruktivne elemenate:
• stijenska sidra (aktivna i pasivna),

• kablove,
• armirani mlazni beton,
• čelične lukove (punog profila ili rešetkaste),
• cijevni kišobran (piperoof),
• beton u izrezanim zarezima.
Sekundarna podgrada, najčešće sadrži sljedeće konstruktivne elemente:
• armirani ili nearmirani beton,

• prefabricirane betonske elemente,
• čelične segmente,
• dodatno armiranje.
Sekundarna podgrada ima više funkcija:

• pridržava hidroizolaciju,
• daje tunelu aerodinamički profil,
• preuzima dio naprezanja stijenske mase u slučaju kada se procjeni da primarna podgrada neće u
potpunosti stabilizirati stijensku masu.
Postoje slučajevi kada se ne može upotrijebiti primarna podgrada već se ugrađuje jedinstvena podgrada
koja ima funkciju i primarne i sekundarne podgrade. Ovaj slučaj se javlja kada se iskop vrši u
materijalima sa izrazito niskom čvrstoćom koji se ne mogu stabilizirati osim podgradom koja na sebe
preuzima ukupna opterećenja (ukupna primarna naprezanja). Obično se u ovim slučajevima koristi
podgrada od prefabriciranih elemeneta a nekada se koristi i podgrada od betona koji su ugrađuje na licu
mjesta.
Terminologija koja se koristi za opis elemenata podgrade i armiranja nije jedinstvena. Tako Hoek
(2003) pod terminom rockbolt podrazumjeva mehanička prednapregnuta sidra dok za injektirana
pasivna sidra koristi termin-dowel. S druge strane Stillborg (1994) pod terminom rockbolt podrazumjeva
sve tipove pasivnih i aktivnih sidara (sa mehaničkim usidrenjem, injektirana i frikcijska).
Primarna podgrada ili Sekundarna podgrada:

armiranje: • beton (nearmiran ili
• sidra armiran)
• mlazni beton
Slika 7.2 Primarna pdgrada ili armiranje i sekundarna podgrada

8.3 Stijenska sidra i kablovi
Armiranje stijenske mase sidrima i kablovima najefikasniji je i najekonomičniji način za podgrađivanje

iskopa u rudarstvu i građevinarstvu. Koristi se za kontrolu svih tipova nestabilnosti izuzev u ekstremno
slabom i mekanom tlu.
Stijensko sidro (rock bolt)-element za armiranje obično formiran od punog ili cjevnog čeličnog profila
koji se ugrađuje u stijensku mase sa ili bez prednaprezanja.
Kablovi (cablebolts)-element za armiranje obično formiran od čeličnih žica koji se ugrađuje u stijensku
masu sa ili bez prednaprezanja.
Prednosti stijenskih sidara:
• mogu se koristiti kod bilo koje geometrije iskopa,

• jednostavno i brzo se ugrađuju,
• relativno jeftina,
• ugradnja može biti potpuno mehanizirana,
• raspored i duljina mogu se tijekom ugradnje mjenjati ovisno o lokalnim prilikama,
• jednostavno se kombinbiraju s drugim načinima podgrađivanja (mlazni beton, čelična pletiva,
betonske obloge i dr.).
Klasifikacija stijenskih sidara:
Ovisno o tome dali se isdro tijekom ugradnje prednapinje ili ne, razlikujemo:
• aktivna (prednapregnuta),
• pasivna (neprednapregnuta).
Aktivno sidro Pasivno sidro
Slika 8.3 Aktivno i pasivno sidro
Prema načinu prijenosa sile sa sidra na stijensku masu i obrnuto, razlikuje se:
• sidra s mehaničkim usidrenjem,

• injektirana sidra,
• sidra koja nose trenjem (frikcijska).
dijelovi sidra:
• sidrena šipka
• podložna pločica
• zglob
• navrtka
Slika 8.4 Dijelovi stijenskog sidra
Sidra s mehaničkim usidrenjem
Rotacijom sidrene šipke konusni dio na kraju sidra se širi pritiskajući zid bušotine. Konusni dio je
nazubljen i, ako tvrdoća stijene dopusti, izbočeni dijelovi se utiskuju u stijenu. Na taj se način mobilizira
posmična čvrstoća kontakta čelika sidra i stijene.
Ekspanzijska glava
Sidrena šipka
Kuglasti
zglob
Navrtka Podložna pločica
Slika 8.5 Sidro s mehaničkim usidrenjem (Stillobrg, 1994)
Ovaj tip sidra se ne preporučuje u vrlo tvrdoj stijenskoj masi. Ako se koriste kao trajni sitem armiranja
moraju nakon ugradnje biti injektirana radi zaštite od korozije.
Prednosti sidara s mehaničkim usidrenjem:

• jeftina
• djeluju odmah nakon ugradnje
• koriste se u srednje tvrdoj i tvrdoj stijenskoj masi
Nedostaci sidara s mehaničkim usidrenjem:

• ograničena uporaba u vrlo tvrdoj stijeni
• mogu izgubiti efikasnost armiranja usljed vibracija izazvanih miniranjem
Injektirana sidra
Injekcijska smjesa
Sidrena šipka
Navrtka
Podložna
pločica
Slika 8.6 Injektirano sidro (Stillobrg, 1994)
Sidra se injektiraju smjesom na bazi cementa ili ljepilima na bazi epoksija.
Prednosti injekcijske smjese na bazi cementa:

• efikasna su u vrlo tvrdoj stijenskoj masi
Nedostaci injekcijske smjese na bazi cementa:

• punu nosivost postiže nakon nekoliko dana,
• teško je kontrolirati i zadržati kvalitet injekcijske smjese,
• ne mogu se koristiti u bušotinama u koje dotiče voda,
• prednaprezanje je moguće samo u slučaju primjene specijalne procedure.
Prednosti injekcijske smjese na bazi epoksija:

• efikasna su u vrlo tvrdoj stijenskoj masi,
• djeluju odmah nakon ugradnje,
• jednostavniji je postupak prednaprezanja u odnosu na cementnu injekcijsku smjesu.
Nedostaci injekcijske smjese na bazi epoksija:

• bušotina mora biti točnih dimenzija kako bi mješanje komponenti bilo uspješno i kako bi se
postigla dobra popunjenost prostora između šipke i stijene,
• ograničeno vrijema uporabe ljepila,
• uvjeti u podzemlju mogu loše djelovati na postojanost ljepila.
Injekcijska smjesa
Dvostruki čelični
kabl
Slika 8.7 Injektirani kabl (Stillobrg, 1994)
Samobušaća injektirana sidra
Kod ovih sidara sidrena šipka je ujedno i bušaća šipka. Nakon završenog bušenja se kroz sidrenu šipku
izvrši injektiranje prostora između šipke i stijenke bušotine. Primjenjuju se u teškim geološkim uvjetima
kada se ne može ostvariti stabilnost bušotine.
Slika 8.8 Samobušaće sidro

Hoek (2003) prikazuje istraživanja ovisnosti čvrstoće i deformabilnosti injekcijske smjese i

vodocementnog faktora (težinski odnos vode i cementa) Hyett-a i drugih. Istraživanja pokazuju pad
čvrstoće i deformabilnosti s povećanjem vodocementnog faktora.
Odnos vodocementnog faktora i srednje jednoosne tlačne čvrstoće i deformacijskog modula

Slika 8.9
injekcijske smjese nakon 28 dana (Portland cement) (Hoek, 2003).
Slika 8.10 prikazuje kriterije čvrstoće iste injekcijske smjese.
Anvelope Mohrovih krugova za vršnu čvrstoću injekcijske smjese različitih vodocementnih

Slika 8.10
faktore (nakon 28 dana) (Hoek, 2003.)
Sidra koja nose na trenje (frikcijska sidra)
Danas se uglavnom koriste dva tipa frikcijskih sidara:
• split set sidra,

• swellex sidra.
Razrezana elastična
čelična cijev
Glava sidra
Slika 8.11 Frikcijsko split set sidro (Stillobrg, 1994)
Prednosti split set sidara:
• jednostavna ugradnja,
• jednostavna oprema za ugradnju,
• lagana primjena žičanog pletiva.
Nedostaci split set sidara:
• relativno skupa,
• bušotina mora imati točan promjer,
• teškoće pri ugradnji duljih sidara,
• ne mogu se koristiti kao trajna sidra bez posebne antikorozione zaštite.
Ekspandirajuća
čelična cijev
Glava sidra
Slika 8.12 Frikcijsko swellex sidro (Stillobrg, 1994)
Prednosti swellex sidara:
• jednostavna ugradnja,
• mogu se koristiiti u različitim stijenskim masama,
• jednostavna oprema za ugradnju,
• lagana primjena žičanog pletiva.
Nedostaci swellex sidara:
• relativno skupa,
• ne mogu se koristiti kao trajna bez posebne antikorozione zaštite,
• potreba za visokotlačnom pumpom.
Popustljiva sidra
Ako se očekuju veći radijalni pomaci konture tunela ugrađuje se tzv. popustljiva podgrada. Sidra se
također mogu izvesti s popustljivom glavom koja dopušta pomake do 20 cm. Sidro kod graničnog
opterećenja popusti i održava nosivost tijekom pomaka glave sidra.
karakteristična krivulja
stijenske mase
Radijalni tlak ppodgrade pi
sidra
Radijalni pomak u
Slika 8.13 Popustljivo sidro
Slika 8.14 Sidra i mlazni beton

8.4 Mlazni beton
Prvi stroj za prskanje suhog materijala koristio je Carl Ethan Akeley za prskanje žičane oplate kod
proizvodnje modela životinja (Pennsylvanija1907). Projekt je kasnije (1915) razvila Cement Gun
Company proizvodnjom stroja s jednom i dvije komore na bazi ranijih projekata. U Sjedinjenim
Američkim Državama je 1950. razvijen rotirajući bubanj koji je kasnije poboljšan od strane švicarskih
kompanija, Meynadir-Intradym i Aliva.
Originalni proces prskanja suhe mješavine dobio je ime “gunite”. Ranih 1930’ American Railway
Engineering Association uvodi termin “shotcrete” za opis “gunite” procesa. America concrete
institute (ACI) usvaja termin “shotcrete” za opis suhog postupka a 1966. usvaja ovaj termin za sve
pneumatski primjenjene žbuke i betone (suhi i mokri postupak).
ACI 506R-85 definira mlazni beton (shotcrete) kao žbuku ili beton pneumatski nabačen velikom
brzinom na površinu. Termin mlazni beton (shotcrete) odnosi se i na suhi i na vlažni postupak
Dvije su osnovne tehnike ugradnje mlaznog betona:
• suhi postupak
• mokri postupak
Suhi postupak
Kod suhog se postupka suha mješavina cementa i agregata dovodi na mlaznicu zračnim transportom. Na
mlaznici se mješavini agregata i cementa dodaju voda i aditivi. Energiju prskanja daje zrak kojim se
agregat i cement transportiraju od stroja za doziranje do mlaznice.
• Napravi se suha mješavina pijeska,

agregata i cementa
• Suha mješavina se istresa u stroj (dray
Voda shotcreting machine). Stroj dozira suhu
mješavinu koja se zračnim transportom
velikom brzinom dovodi na mjesto
ugradnje.
Suha • Vlažnost pijeska i agregata treba biti 3-
mješavina 6%. Ako je smjesa suha, javlja se
problem prašine. Veća vlažnost od 6 %
može izazvati začepljenje cijevi.
• Voda se mješavini dodaje na mlaznici.
Slika 8.15 Mlaznica kod suhog postupka

Mokri postupak
Kod mokrog se postupka mješavina agregata, cementa i vode napravi u mješalici za beton i ako gotov
beton se gumenim crijevima dovodi na mlaznicu zračnim transportom ili pumpama za beton. Energiju
prskanja daje zrak kojim se transportira gotov beton do mlaznice. Ako se koriste betonske pumpe,
energiju prskanja daje komprimirani zrak koji se dodaje na mlaznici.
Aditiv
Koriste se dvije osnovne tehnike:
• vlažna mješavina se dovodi na mjesto

ugradnje zračnim transportom
Beton • vlažna mješavina se dovodi na mjesto
ugradnje pumpama za beton
Komprimirani
zrak
Slika 8.16 Mlaznica kod mokrog postupka
Kut prskanja
Ispravno
Neispravno
Ekstremni
odskok
Visoki Niski odskok
odskok
Slika 8.17 Pravila ispravnog prskanja mlaznog betona

Armiranje mlazneg betona
Primarna podgrada se aktivira tek nakon određene deformacije tunelskog otvora. Zbog toga podgrada
mora biti duktilna (ductile). Nearmirani mlazni beton je krti materijal i njegovo deformiranje za
posljedicu ima krti lom (nagli gubitak čvrstoće). Da bi se poboljšala prilagodljivost mlaznog betona
deformacijama tunelskog otvora, on se mora armirati.
σ
Armirani beton
Duktilni materijal (ductile)
Nearmirani beton
Krti materijal (brittle)
Slika 8.18 Ponašanje armiranog i nearmiranog betona
Mlazni beton armiran žičanim pletivom ili varenim čeličnim mrežama
Uobičajeno se mlazni beton armira varenim čeličnim mrežama (weld mesh) i žičanim pletivom
(chainlink mesh).
Slika 8.19 Varena čelična mreža i žičano pletivo

Prednosti žičanih pletiva:

• lagano se prilagođivaju neravnoj površini iskopa, pa je potrošnja betona manja
Nedostataci žičanih pletiva:

• beton teško prolazi kroz mrežu pa je slab kontakt betona i stijene,
• deformiraju se pod težinom svježeg betona.
Prednosti varenih mreža:

• općenito su idealne za armiranje mlaznog betona,
• beton bez problema prolazi kroz njih tako da se ostvaruje dobar kontakt sa stijenom.
Nedostataci varenih mreža:

• teško se prilagođivaju neravnoj površini iskopa pa je potrošnja betona veća
Mikroarmirani mlazni beton
Klasično se mlazni beton armira s armaturnim mrežama (varenim ili pletenim). Ranih 70’ rade se prvi
pokusi s armiranjem betona čeličnim vlaknima (sfrs- steel fibre reinforced concrete). Od tada se
mikroarmirani beton koristi i u podzemlju i na površini kao zamjena za čelične varene mreže i žičana
pletiva. Mikrovlakna mogu biti i plastična (polipropilenska). Za ugradnju mikroarmiranog mlaznog
betona koriste se i suhi i mokri postupak.
Slika 8.20 Čelična mikrovlakna i beton pripremljen za ugradnju

Tablica xxx Usporedba suhog i mokrog postupka

Faktor Suhi postupak Mokri postupak
Manja investicija Manje opreme na terenu
Oprema
Relativno jednostavno održavanje Do 60% manja potrošnja zraka
Spravlja se na licu mjesta ili u betonari
U uvjetima visoke vlažnosti ne može se daleko Mješanje u betonari
Mješavina
transportirati Prihvatljiv vlažan agregat
Ne može se koristiti vlažan agregat
Kapacitet Rijetko pređe 5 m3 na sat 2-10 m3 na sat uz uprabu ručnih mlaznica
Manji odskok. s korektnom mješavinom.
Odskok 15-40% od vertikalnog zida 20-50% iz kalote
može biti manji od 10%
Teško se postižu visoke čvrstoće zbog
Visoka čvrstoća zbog malog vodocementnog faktora
Kvalitet visokog vodocementnog faktora
Lošija homogenost kvalitete
Kvaliteta homogenija
Brzina
Visoka: bolja adhezija; lakše se nanosi na kalotu Općenito adekvatna za podzemne radove
prskanja
Aditivi Prašinasti, dodaju se suhoj mješavini Općenito su tečni
Vrlo malo prašine. Dobra vidljivost
Puno prašine. može se smanjiti uporabom polu-
Prašina Ne postoji problem laminacije zbog
mokrog postupka (5-15% vlage)
prašine
Godar-E-Landar u Iranu (1993)
Slika 8.222 Ugradnja mlaznog betona u tunelu i na kosini
Na koji će način mlazni beton sudjeluje u stabiliziranju stijenske mase (kao elemenat armiranja ili kao
elemenat podgrađivanja) ovisi o njegovoj debljini. Tanka ljuska nearmiranog mlaznog betona (naprimjer
100 mm) nije sposobna preuzeti velika radijalna opterećenja bez loma te ne može imati ulogu
konstruktivnog elementa podgrađivanja (structural support). Međutim , ona će spriječiti pokretanje
manjih blokova u iskop te tako dovesti stijensku masu u stanje prostornog naprezanja. Kako stijenska
masa u troosnom stanju naprezanja ima znatno veću čvrstoću od one u jednoosnom, malzni beton će
efektivno povećati čvrstoću stijenske mase. Na taj će način mlazni beton postati elementom armiranja
stijenske mase (reinforcement). Da bi mlazni beton imao funkciju podgradnog elementa (structural
support) morao bi imati odgovarajuću debljinu.
Djelovanje sustava za armiranje koji se sastoji o stijenskih sidara i ljuske mlaznog betona je
koncepcijski analogno djelovanju žbica na kotaču bicikla. Kada biciklist optereti kotač, silu koja je
posljedica njegove težine preuzimaju samo vlačno opterećene žbice (žbice iznad osovine kotača). Tanke
žbice ne mogu preuzeti bilo koje tlačno naprezanje. Alternativa je kotač sa žbicama koje imaju značajnu
tlačnu čvrstoću, kao što je to slučaj kod teretnih vozila (u ovom slučaju opterećenje prezimaju žbice
ispod osovine koatča). U ovom slučaju kotač teretnih vozila analogan je teškoj betonskoj oblozi koja
djeluje kao podgrada (support). .
Armiranje stijenske mase: Podupiranje (support):

• sidra (opterećena vlačno) • teška betonska
• mlazni beton obloga (opterećena
Slika 8.23 Analogija armiranja (reinforcement) i podupiranja (support) sa kotačima bicikla i teškog
vozila
8.5 Čelični lukovi
Čelični lukovi (steel arches or steel sets) se koriste u teškim geološkim uvjetima kada je potrebno postići
veliku nosivost podgrade. Segmenti luka povezani su bravama u cjeloviti luk koji prati konturu iskopa.
Brave se mogu izvesti kao popustljive što će za posljedicu imati duktilno ponašanje luka.
Čelični se lukovi izvode kao:
• čelični nosači različitih poprečnih presjeka (U, I, zvonasti i sl.) (puni profil),
• rešetkasti čelični lukovi (.
Puni čelični profili kod većih tunela (kao što su cestovni, željeznički i sl.) ne mogu se smatrati
elementom podgrade koja podupire tunel. Zbo svoje vitkosti, ove lukove treba smatrati jednim
elementom u sustavu koji čine: armirani mlazni beton i sidara.
Rešetkasti čelični lukovi ispunjeni mlaznim betonom, imaju znatno veći poprečni presjek pa im je i
nosivost veća od čeličnih lukova punog profila.
stijenske mase
Radijalni tlak ppodgrade pi
popustljive podgrade
Radijalni pomak u
Slika 8.24 Zazori u mlaznom betonu i popustljive brave na čeličnim lukovima

Vereina Nord, Švicarsaka, Željeznicki tunel. Rešetkasti čelični lukovi

L=19.052 m, Nadsloj 1200 m Javorova Kosa, 2000.
Slika 8.25 Puni i rešetkasti čelični lukovi

8.6 Cjevni kišobran
Cijevni se kišobran ugrađuje u neiskopani dio tunela te se tako oblikuje zaštitna kupola prije iskopa
tunela.
Ovisno o geotehničkim uvjetima i stupnju rizika u odnosu na dopušteno slijeganje površine terena,
primjenjuju se različite tehnike formiranja kišobrana:
kišobran formiraju čelične cijevi kroz koje se injektira stijenska masa u okolini cijevi (spiling
method),
pobijanjem cijevi velikog promjera ili iskopom niza mikrotunela (pipe roof method),
kišobran se oblikuje jet-grouting postupkom.
Napredovanje iskopa Čelične cijevi promjera

80-200 mm
neiskopani dio tunela
Slika 8.26 Iskop pod zaštitom cijevnog kišobrana

Tunel Sv. Marko
Slika 8.27 Ugradnja cijevnog kišobrana u tunelu Sv. Marko (autocesta Rijeka-Zagreb)
8.7 Prekoprofilski iskop
U teškim geotehničkim uvjetima mogu se očekivati veliki radijalni pomaci tunela te postoji opasnost da
primarna podgrada (mlazni beton) uđe u prostor koji je predviđen za sekundarnu betonsku oblogu. Da se
to nebi desilo, često se promjer iskopa tunela povećava za očekivani radijalni pomak. Ovim pomacima
treba prilagoditi konstrukciju sidara i armiranog mlaznog betona. Slika 8.28 prikazuje sidro sa
popustljivom glavom. U mlaznom se betonu ostavljaju uzdužni prorzi koji se zatvaraju tijekom radijalog
deformiranja tunela.
Sekundarna podgrada
Svijetli profil tunela
Slika 8.28 Planirani prekoprofilski iskop koji dopušta radijalni pomak podgrade (u)
Slika 8.29 prikazuje projektirani prekoprofilski iskop od 70 cm u tunelu St. Gothard (Švicarska).
Sidra 12 m
24 kom/m’
Čelični lukovi
TH 44/70
na razmaku 0,33 m
Mlazni beton
0,55 m
Prekoprofilski iskop 0,70

GOTHARD BASE TUNNEL m
• Željeznički tunel Beton

• Nova alpska transverzala 1,20 m
• Duljina tunela: 57 km
Svijetli profil tunela
Slika 8.29 Podgrada u tunelu St. Gothard prilagođena očekivanom pomaku od 70 cm
8.8 Rječnik
Forepoling- Driving forepoles (pointed boards or steel rods) ahead of the excavation, usually over the
last set erected, to furnish temporary overhead protection while installing the next set
Support-Structure or structural feature built into an underground opening for maintaining its stability
(ISRM, 1975).
Primary lining-The lining first placed inside a tunnel or shaft, usually used to support the excavation.
The primary lining may be of wood or steel sets with steel or wood lagging or rock bolts and
shotcrete (ISRM, 1975).
Secondary lining-The second-placed, or permanent, structural lining of a tunnel which may be of
concrete, steel or masonry (ISRM, 1975).
Ground-arch-The theoretical stable rock arch that develops some distance back from the surface of the
opening and supports the opening(ISRM, 1975).
Yielding arch-Type of support of arch shape the joints of which deform plastically beyond a certain
critical load, i.e., continue to deform without increasing their resistance (ISRM, 1975).
Armiranje stijenske mase (rock reinforcement)-Ugradnja stijenskih sidara ili kablova u stijensku
masu kako bi joj se povećala krutost i čvrstoća što će joj omogućiti “samonosivost”
Podupiranje stijene (rock support) Postavljanje elemenata konstrukcije na konturi iskopa koji će
spriječiti (ograničiti) pomake stijenske mase u iskop (betonska obloga, čelični lukovi i drugi
tipovi konstrukcija u tunelogradnji)
Rock anchor-A steel rod or cable installed in a hole in rock; in principle same as rock bolt, but
generally used for rods longer than about four meters (ISRM, 1975).
Rock bolt-A steel rod placed in a hole drilled in rock used to tie the rock together. One end of the rod is
firmly anchored in the hole by means of a mechanical device and/or grout, and the threaded
projecting end is equipped with a nut and plate which bears against the rock surface. The rod can
be pretensioned (ISRM, 1975).
Rockbolts generally consist of plain steel rods with a mechanical anchor at one end and a face
plate and nut at the other. They are always tensioned after installation (Hoek, 2003)
Dowels or anchor bars generally consist of deformed steel bars which are grouted into the
rock. Tensioning is not possible and the load in the dowels is generated bymovements in
the rock mass (Hoek, 2003).
Groutable rock bolts—rock bolts with hollow cores or with tubes adapted to the periphery of the bolts
and extending to the bottom of the bolts to facilitate filling the holes surrounding the bolts with
grout (ASTM D 653).
8.9 Literatura
Vandewale, M., (1990), Tunnelling the World, N.V.Bekaret S.A, 229 p.

Stillobrg, B., (1994) Rock Bolting, Second edition, Trans Tech Publications, 145 p.
Unwin (Publishers) Ltd, 527 (p. 260-291)
Hoek, E., (2003) Rock Engineering (a course) http://www.rocscience.com/
Normiranje
Europske norme:
• EN 1537 Execution of special geotechnical work-Ground anchors

• EN 1538 Execution of special geotechnical work-Diaphragm walls
• prEN 12715 Final draft Execution of special geotechnical work-Grouting
• prEN 12716 Execution of special geotechnical work-Jet Grouting
Britanske norme:
• BS 8081 : 1989 Ground anchorages
Ivan Vrkljan
9. Pristupne zone i portali tunela

Ukazano je na potrebu kvalitetnog arhitektonskog oblikovanja pristupnih
zona i portala tunela kako bi se zaštitio krajobraz
9 Pristupne zone i portali tunela

9.1 Uvod
Pristupne zone i portali tunela su bitni elementi svakog tunela. U prošlosti se ovim elementima
poklanjalo puno više pažnje nego što se to danas radi. Pored zahtjeva za stabilnost (stabilnost kosina
zasjeka i usjeka te konstrukcije portala), pristupne zone i portali moraju zadovoljiti i estetske kriterije
koji su vrlo bitni s aspekta očuvanja okoliša te stvaranju pozitivnih iskustava vozača.
9.2 Zona pristupa tunelu
Zona pristupa tunelu podrazumjeva ukupno područje koje je zahvaćeno iskopom. To uključuje
zasjecanja i usjecanja u tlo i/ili stijensku masu, vegetaciju, ulaz u tunel (tunnel entrance), portale
(portals), zidove i drugo. Zona pristupa treba biti locirana i projektirana na način da doprinese
pozitivnim iskustvima vozača.
Tunel treba biti lociran tako da pristupna zona minimalno zadire u krajobraz. Pristupna zona može biti
locirana i projektirana prema dva principa:
• građevina može biti integrirana u postojeći krajobraz,

• konstrukcija sadrži pozitivni vizualni kontrast u odnosu na krajobraz.
U većini slučajeva «pozitivni kontrast» podrazumjeva projektiranje pristupne zone na bazi arhitektonske
teme koja je u pozitivnom kontrastu s općim krajobrazom i koja neće kamuflirati ili učiniti sekundarnim
prirodni krajobraz ulaza u tunel. Projekt iskopa u pristupnoj zoni treba imati:
• dobro arhitektonsko rješenje,

• dobre izvedbene detalje,
• matrijal koji će zadržati kvalitet tijekom vremena.
Primjer pozitivnog vizualnog uklapanja pristupne zone tunela u prirodni krajobraz prikazan je na slici
8.1.
Slika 8.1 Pristupna zona tunelu Sv. Marko na autocesti Rijeka Zagreb. Primjer pozitivnog vizualnog
uklapanja portala tunela u prirodni krajobraz
Pristupne zone i portali tunela 3
Slika 8.2 Primjer pozitivnog vizualnog kontrasta konstrukcije u odnosu na krajobraz. Portal tunela
Mont Blanc na talijanskoj strani
Primjer negativnog vizualnog uklapanja pristupne zone tunela u prirodni krajobraz prikazan je na slici
8.3.
Slika 8.3 Primjer negativnog vizualnog uklapanja pristupne zone tunela u prirodni krajobraz (tunel
Vrata na autocesti Rijeka-Zagreb)
9.3 Portali tunala
Portal je površinski ulaz u tunel (ISRM, 1975). Praktična funkcija tunelskog portala je zaštita
prometnice od odrona i klizanja kao i leda, snijega i vode. Tunel može biti izgrađen i bez betonskih
portala kada je lice stijene suho i stabilno a površinska voda nije problem.
Estetska funkcija tunelskog portala je da osigura prijelaz sa otvorenog krajobraza u tunel. Projekt tunela
mora biti usklađen kako s generalnim svojstvima krajobraza tako i s poprečnim presjekom tunela.
Projekt portala mora kombinirati estetiku i sigurnost prometa.
Nekada se izgledu portalnih građevina poklanjalo puno više pažnje negos što se to danas čini. Izgled
portalne građevine može blagotvorno djelovati na ljude koji osjećaju strah od prolaza tunelom što je
bitno za sigurnost prometa.
Slika 8.4 Južni portal tunela-Frejus (ISRM News Journal, Vol. 5. No.3) i portal tunela Debeljak na
pruzi Zadar-Knin
Iskusni tunelograditelji procjenjuju da podzemni iskop ne može biti bez podgrade ako nadsloj nije veći
od 1,5 raspona prostorije. Ovo je tipična situacija kod portala većine tunela kao i kod izgradnje
prometnih tunela u gradovima. . To je razlog što se u najvećem broju slučajeva rade predusjeci tunela
kako bi se tunel čim lakše i sigurnije započeo. Nekada ti predusjeci ostaju što je loše s aspekta očuvanja
okoliša (slika 8.4).
Slika 8.5 Portal tunela Škurinje 1 u Rijeci s predusjekom
Bolje je rješenje “izvlačenje” tunelske cijevi u predusjek te njeno zatrpavanje kako bi se dobila
originalna konfiguracija terena.
9.3.1 Stabilnost portalnih kosina
Posebnu pažnju treba obratiti na probleme koji mogu nastati zbog nestabilnosti portalnih kosina.
• nestabilni portalni pokosi mogu ugroziti stabilnost tunela tijekom gradnje i eksploatacije
• nestabilni portalni pokosi ugrožavaju sigurnost prometa kod prometnih tunela a kod drugih
funkcionalnost objekta
Pristupne zone i portali tunela 5
Slika 8.6 Nestabilnost portalnih kosina i moguće mjere sanacije (sidrenje)
Stabilnsot portalnih kosina kontrolira se postupcima koji su razvijeni općenito za kosine bilo koje
namjene. Kod analize stabilnosti kosine koju probija tunelska cijev, treba voditi računa o interakciji
tunela i kosine.
Slika 8.7 Potporna građevina od bušenih pilota i geotehničkih sidara za stabilizaciju portalnih kosina
tunela Trojane (Slovenija)
9.4 Rječnik
portal The surface entrance to a tunnel (ISRM)
9.5 Literatura
Norwegian Public Roads Administration, 2003, Road Tunnels, Manual 021

Ivan Vrkljan
10. Građenje tunela u teškim

geotehničkim uvjetima
Sve češće se podzemni prostori grade u teškim geotehničkim uvjetima.
Naročito se često teški uvjeti građenja susreću pri gradnji podzemnih
prostora u gradovima gdje su oni redovito smješteni plitko ispod površine
a njihova gradnja ne smije ugroziti stabilnost postojećih građevina.
10 Građenje tunela u teškim geotehničkim

uvjetima
10.1 Uvod
U ovom poglavlju opisane su metode građenja tunela u teškim geotehničkim uvjetima klasičnim
metodama iskopa. Pod klasičnim (tradicionalnim) metodama iskopa podrazumijeva se iskop
miniranjem, bagerima i slično. Alternativa klasičnim metodama iskopa je iskop strojevima (strojevima s
pokretnom glavom ili strojevima za iskop tunela u punom profilu).
Ako se tunel kopa klasičnim metodama iskopa, teški geotehnički uvjeti posljedica su jednog ili više
čimbenika:
loša mehanička svojstva stijenske mase (niska čvrstoća, velika deformabilnost),

visoka prirodna naprezanja u odnosu na čvrstoću stijenske mase što za posljedicu ima pojavu
gnječenja (squeezing),
mali nadsloj (plitki tuneli) u slaboj stijenskoj masi što može dovesti do urušavanja tunela sve do
površine terena,
stijene koje bubre mogu dodatno opteretiti podgradu i prouzročiti njen lom ili nedopustivo
velike deformacije,
visoki tlak i tečenje podzemne vode može ugroziti stabilnost tunela,
podzemna erozija i slijeganje (erozija-otapanje (gipsa, soli i slično) ili slijeganje terena zbog
podzemnog rudarenja).
Nepovoljna strukturna geologija (orijentacija i svojstva diskontinuiteta) otežava uvjete građenja u

svakom od naprijed navedenih slučajeva.
Ako se tunel kopa u stijenskoj masi loših mehaničkih svojstava primjenjuje se jadan od ovih pristupa:
poboljšanje stijenske mase (privremeno ili stalno),

trebaju se koristiti metode građenja prilagođene stijenskoj masi i ostalim uvjetima u tlu
(prirodno naponsko stanje, dubina tunela i slično).
Često se koristi kombinacija ova dva pristupa.
10.2 Tehnike poboljšanja uvjeta građenja
Poboljšanje stijenske mase u kojoj treba izgraditi tunel obično se izvodi slijedećim tehnikama:
konsolidacijsko injektiranje stijenske mase (trajno poboljšanje),

zamrzavanje stijenske mase tijekom građenja (privremeno poboljšanje),
dreniranje stijenske mase ukoliko se očekuju veći dotoci vode.
10.2.1 Dreniranje stijenske mase
U većini slučajeva voda ne predstavlja ozbiljan problem pri građenju tunela. Kada istraživanja pokažu
da stijenska masa sadrži veće količine vode koje mogu ugroziti stabilnost iskopa, pristupa se njenom
dreniranju prije iskopa. Kod plićih tunala, dreniranje se može vršiti s površine izvedbom drenažnih
bunara. Kod dubokih tunela, dreniranje se izvodi bušenjem drenažnih bušotina u čelu tunela ili iskopom
drenažnog tunela (slika 10.1).
Građenje tunela u teškim geotehničkim uvjetima 3
Drenažne
bušotine
Drenažni
tunel
Slika 10.1 Prethodno dreniranje stijenske mase na trasi tunela iskopom drenažnog tunela.. Iskop tunela
vrši se u četiri faze. (WT 4-94/105)
10.2.2 Injektiranje
Pod općim pojmom injektiranja razumijeva se tehnički postupak kojim se posebne injekcijske smjese
posredstvom bušotina ubrizgavaju u čvrste stijene ili nevezana tla. Ubrizgana masa se u porama (tlo) i
diskontinuitetima (stijena) stvrdne što poboljšava njihova mehanička svojstva i smanjuje
vodopropusnost.
Smjese za injektiranje
Izbor smjese za injektiranje ovisi o svrsi injektiranja i svojstvima tla koje se injektira. Dugo je vremena
cement bio jedino sredstvo za injektiranje tla. Smjese koje se koriste za injektiranje:
guste suspenzije cementa, gline, bentonita i pijeska za smanjenje propusnosti,

cement pijesak i plastifikatori za konsolidaciju.
Strojevi i uređaji za injektiranje
Za bušenje injekcijskih bušotina koriste se:
rotacione bušilice, s prstenastim ili s punim krunicama,

udarne bušilice.
Osnovni uvjeti za uspješno injektiranje je dobro ispiranje bušotine tijekom bušenja i prije samog
injektiranja, kako se otvorene pukotine uz stijenku bušotine ne bi začepile. Za ispiranje se upotrebljava
čista voda.
Kosolidacijsko injektiranje se obavlja:
prije građenja tunela kako bi se poboljšala svojstva stijenske mase i na taj način olakšali
problemi stabiliziranja konture i čela tunela,
nakon izgradnje tunela kako bi se eliminirali efekti miniranja i relaksacije stijene tijekom iskopa.
Ukoliko postoji sumnja da je između betonske obloge (mlazni beton) i stijenske mase ostao prazan
prostor, ponekad se pribjegava tako zvanom veznom injektiranju. Veznim se injektiranjem ubrizgava
suspenzija cementa ili maltera u kontaktnu plohu između iskopane površine stijene i betona građevine
koja se na nju oslanja. Svrha je veznog injektiranja da se ostvari što tješnja veza između konstrukcije
građevine i stijene kako bi se one što bolje povezale u jedinstvenu konstrukcijsku cjelinu. Veznim se
injektiranjem obuhvaća samo kontakt stijene s betonom i zona stijene dubine između 0,5 i 1,0 m.
Najčešće se vezno injektiranje izvodi kod hidrotehničkih tunela pod tlakom jer je kod njih dobar kontakt
betonske obloge i stijene osnovni preduvjet stabilnosti obloge.
Primjeri iz prakse
Tijekom iskopa tunela Javorova Kosa na autocesti Rijeka-Zagreb, došlo je do urušavanja tunela sve do
površine. Tunel je kopan u paleozoijskim škriljavcima s malim nadslojem. Urušena stijenska masa bila
je potpuno poremećena što je stvorilo vrlo teške geotehničke uvjete. Kako bi se tunel mogao iskopati u
ovako poremećenoj stijenskoj masi prišlo se konsolidacijskom injektiranju cijelog uruška. Nakon
stvrdnjavanja injekcijske smjese koja je povezala pojedinačne blokove stijene, tunel je uspješno iskopan
i stabiliziran tehnikama koje su korištene i na preostalom dijelu tunela (iskop pod zaštitom cijevnim
kišobranom, rešetkasti čelični lukovi, armirani mlazni beton).
10.2.3 Zamrzavanje (smrzavanje)
Kod izgradnje tunela u vrlo teškim terenskim prilikama, gdje je materijal pokretljiv, žitak, ispod nivoa
podzemne vode, u gradovima gdje je nadsloj plitak itd. potrebno je primijeniti posebna sredstva i načine
za izvedbu takvih tunela.
Postupak sa smrzavanjem tla se provodi tako da se sloj tla kroz koji treba iskopati tunel zamrzne
dovodeći u njega kroz cijevi hladni zrak ili hladnu tekućinu. Metoda se može primijeniti na relativno
velikim dubinama. Zamrzava se uže područje oko mjesta rada i tako sukcesivno do završetka objekta.
Umjetno smrzavanje tla, u današnjem obliku, je osmislio F.H.Poetsch 1883.godine. Najvažnija

komponenta smrzavanja tla je ispodpovršinski rashladni sustav koji se sastoji od niza rashladnih cijevi,
instaliranih različitim tehnikama bušenja. Količina, razmak, dubina i veličina rashladnih cijevi je
jedinstvena za svako gradilište i određena je na osnovu toplinskih i hidroloških svojstava tla, rasporeda
građevina na površini i ekonomičnosti.
Smrzavanje se često koristi u gradovima gdje nije dopušteno snižavanje nivoa podzemne vode. Naime,
snižavanjem nivoa podzmene vode povećala bi se efektivna naprezanja u tlu što bi prouzročilo dodatna
slijeganja.
Koji će se rashladni medij koristiti ovisi o karakteristikama tla i vrsti zahvata. Ako je potrebno brzo
smrzavanje, na primjer sprječavanje daljnjeg zagađenja podzemne vode, koristi se tekući nitrogen s
temperaturom ispod -1500 C. U drugim prilikama može se koristiti kalcijev klorid.
Nakon što je tunel podgrađen i osigurana njegova vodonepropusnost, hlađenje tla se prekida i nakon
topljenja leda ponovno se uspostavlja režim podzemne vode koji je vladao prije zamrzavanja.
Primjeri iz prakse
Brojni su primjeri zamrzavanja tla tijekom iskopa tunela. Ova je tehnika korištena pri iskopu tunela
ispod Limmat rijeke u Zürichu (slika 10.2), metroa u Münchenu, podzemne željeznice u Berlinu (slika
10.3), prolaza željeznice ispod ulice Drammensveien u središtu Osla, ali i pri iskopu okana u rudniku
Tušanj u Tuzli neposredno nakon Drugog svjetskog rata.
10.7.1.1.1.1.1.1
Slika 10.2 Iskop tunela ispod rijeke Limmat u Zürichu uz pomoć tehnike smrzavanja tla
Slika 10.3 Iskop tunela podzemne željeznice u Berlinu uz pomoć tehnike smrzavanja tla
10.3 Plitki tuneli u slaboj stijenskoj masi
Iskusni tunelograditelji procjenjuju da podzemni iskop ne može biti bez podgrade ako nadsloj nije veći
od 1,5 raspona prostorije. Ovo je tipična situacija kod portala većine tunela kao i kod
izgradnje prometnih tunela u gradovima.
Pri projektiranju plitkih tunela u slaboj stijenskoj masi projektant nailazi na brojne probleme koji ne
postoje ili su manje značajni kod dubokih tunela (Hoek, 2004).
1. Blizina površine tla obično znači da preferirani oblik loma stijenske mase, koja okružuje tunel i one
još neiskopane, seže do površine terena. Ovaj se proces loma bitno razlikuje od procesa gnječenja
(squeezing) koji se događa u okolini dubokog tunela u slaboj stijenskoj masi i svaka primijenjena
analiza mora uključiti ove razlike.
2. Zbog različitog procesa loma, uobičajene metode interakcije stijene i podgrade (‘rock support
interaction’) ili metode ograničavanja konvergencije (‘convergence-confinement’) ne mogu biti
primijenjene. Tradicionalni pristup plitkim tunelima obično uključuje pretpostavku “stijenskog
opetrećenja” (rock load) koji se izračunava kao mrtva težina stijenske mase iznad tunela.
4. U slaboj stijenskoj masi stabilnost plitkih tunela obično uključuje nestabilnost čela iskopa kao i lom
stijenske mase koja okružuje tunel. Zbog toga sveobuhvatna analiza ovog problema zahtjeva
trodimenzionalni numerički model. Uvodeći neke aproksimacije, ovaj problem se može rješavati i
korištenjem dvodimenzionalnih modela.
4. Stijenska masa blizu površine izložena je djelovanju naponskog reljefa, trošenju i djelovanju
miniranja na bliskim iskopima. Ovi procesi poremećuju i razaraju uklještenja između fragmenata
stijena koji igraju vrlo važnu ulogu pri određivanju opće čvrstoće i deformabilnosti stijenske mase.
Stijenska masa bliže površini ima tendenciju jače mobilnosti nego slična stijenska masa u uvjetima
jačeg uklještenja koji vladaju u većim dubinama. Ova povećana mobilnost mora biti prepoznata od
projektanta i uzeta u obzir pri selekciji ulaznih parametara pri svakoj analizi.
Problem nestabilnosti čela tunela može se riješiti na više načina:
1. reduciranjem površine čela korištenjem višefaznog iskopa,

2. iskopom tunela pod zaštitom prethodno ugrađenog kišobrana (forepole umbrella),
3. armiranjem čela sidrima ako stabilnost čela nije dominantan problem.
10.3.1 Višefazni iskop
Kod višefaznog iskopa (multiple drifts) zadani profil tunela kopa se u više faza na način da se čelo
iskopa podijeli na više dijelova i svaki se dio kopa s pomakom u odnosu na već iskopane dijelove. Kod
toga je bitno osigurati da su sva iskopana čela stabilna prije iskopa sljedećeg. Ovo je vrlo pouzdana
metoda. Postoje brojne varijacije s obzirom na broj, veličinu i sekvence iskopa.
2 1
4
Slika 10.4 Iskop čela u četiri faze
3 2
Slika 10.5 Iskop tunela Sv. Rok u tri faze

10.3.2 Iskop tunela pod zaštitom prethodno ugrađenog kišobrana (forepole umbrella)
Cijevni se kišobran ugrađuje u neiskopani dio tunela te se tako oblikuje zaštitna kupola prije iskopa
tunela.
Ovisno o geotehničkim uvjetima i stupnju rizika u odnosu na dopušteno slijeganje površine terena,
primjenjuju se različite tehnike formiranja kišobrana:
kišobran formiraju čelične cijevi kroz koje se injektira stijenska masa u okolini cijevi (spiling
method),
pobijanjem cijevi velikog promjera ili iskopom niza mikrotunela (pipe roof method),
kišobran se oblikuje jet-grouting postupkom.
Cijevni kišobran (spiling method)
Tipično se ugrađuju cijevi duljine 12 m, promjera 114 mm, na razmaku 300 do 600 mm. Ove se cijevi
ugrađuju svakih 8 m tako da se ostvari preklop od 4 m. Nakon ugradnje cijevi se injektiraju cementnim
mortom. Nekada se cijevni kišobran izvodi i od cijevi promjera 50 mm, duljine 6 m što zahtijeva
jeftiniju opremu za bušenje i ugradnju cijevi.
Tijekom iskopa ispod cijevi se ugrađuju razni elementi primarne podgrade (čelični lukovi, mlazni beton,
sidra i slično).
Slika 10.6 Cijevni kišobran (spiling method)
(a) (b)
Slika 10.7 Cijevni kišobran u tunelu Konjsko (a) i tunelu Sv. Marko (b)
Slika 10.8 Cijevni kišobran na portalu tunela Vrtlinovec
Pobijanje cijevi velikog promjera ili iskop niza mikrotunela (pipe roof method)
U posebno teškim geotehničkim uvjetima u kojima treba iskopati tunel velikih dimenzija uz minimalna
slijeganja površine, stabilnost tunela osigurava se izradom kišobrana od većeg broja cijevi velikog
promjera ili više mikrotunela po konturi tunela. Slika 10.9 prikazuje prolaz kroz nasip željezničke pruge
pod zaštitom pipe roof-a izgrađenog od čeličnih cijevi promjera 1200 mm. Slika 10.10 prikazuje niz
mikrotunela u krovu željezničkog tunela u Zürichu koji su oblikovali zaštitni luk u krovu tunela.
Slika 10.9 Pipe roof B8 national highway in Germany (promjer cijevi 1200 mm)
Slika 10.10 Pipe roof pri izgradnji željezničkog tunela. Promjer cijevi 1,55 m; debljina stijenke cijevi
150 mm; duljina 138-150 m (Meinrad lienert square, Zürich)
Jet grouting (sub horizontal jet grouting method)
U nisko kohezivnim materijalima kao što je trošni granit odnosno šljunkovita i pjeskovita tla umjesto
čeličnih cijevi može se koristiti jet grouting. Oblikovanje kišobrana jet grouting-om pri iskopu prve faze
Aescher tunela u blizini Züricha, prikazuje slika 10.11. Tunel je iskopan u glacijalnom tlu koji se sastoji
od zaglinjenog pijeska i silta sa šljunkom i odlomaka stijene.
Ponekad tlak injektiranja premaši tlak gornje ležećih slojeva pa injektiranje može prouzročiti
izdizanje površine terena i istjecanje injekcijske mase na površinu. Previsoki tlak injektiranja
može oštetiti i privremenu podgradu od mlaznog betona na čelu tunela.
Jet grouting
450 mm
promjera 600 mm
Iskop prve faze

(kalotni dio tunela-top
heading)
A=75 m2 Mlazni beton
Slika 10.11 Kišobran oblikovan jet grouting-om na tunelu Aeschertunnel (Coulter, S.,Martin, D., 2004)
10.3.3 Sidrenje čela tunela
Ova se tehnika može koristiti samo ako je čelo stabilno tijekom armiranja. Često se ova tehnika koristi
kao dodatna mjera uz tehnike višefaznog iskopa i cijevnog kišobrana.
Za armiranje čela se koriste pasivna sidra, čelična ili od fiberglasa. Sidra od fiberglasa su lagana, vrlo
čvrsta i ne predstavljaju prepreku daljnjem kopanju tunela. Ako se koriste čelična sidra, ona se tijekom
iskopa moraju rezati (skraćivati).
Rešetkasti čelični
lukovi ispod cijevnog
kišobrana
Cijevni kišobran
Čelična sidra za
armiranje čela
Slika 10.12 Armiranje čela tunela u tunelu Vrtlinovec (vide se cijevi kišobrana te čelični lukovi i mlazni
beton ispod njega u iskopanom dijelu tunela)
10.4 Rječnik
(a) The unexcavated rock having a nearly horizontal surface which

bench remains after a top heading has been excavated
(b) Step in a slope; formed by a horizontal surface and a surface inclined
at a steeper angle than that of the entire slope
A method of blasting in quarries and open pits. The excavation proceeds
bench blasting in steps or benches and rows of blastholes are drilled parallel to the free
face
Generally refers to a shortening of the distance between the floor and
convergence roof of an opening, for example, in the bedded sedimentary rocks of the
coal measures where the roof sags and the floor heaves. Can also apply
to the convergence of the walls toward each other. (ISRM)
floor Bbottom of near horizontal surface of an excavation, approximately
parallel and opposite to the roof. (ISRM)
Driving forepoles (pointed boards or steel rods) ahead of the excavation,
forepoling usually over the last set erected, to furnish temporary overhead protection while
installing the next set
invert On the cross section the lowest point of the underground excavation, or
the lowest section of the lining (ISRM,1975)
Invert lining Invert lining – either shotcrete or concrete can be used, depending upon the end
use of the tunnel.
The loose soil, sand, silt or clay that overlies bedrock. In some usages it refers
overburden to all material overlying the point of interest (e.g., a tunnel crown), also the
total cover of soil and rock overlying an underground excavation
overburden load The load on a horizontal surface underground due to the column of material
located vertically above it
Type of support of arch shape the joints of which deform plastically beyond a
yielding arch certain critical load, i.e., continue to deform without increasing their resistance
(ISRM)
višefazni iskop Multiple headings

Iskop u punom profilu Full face excavation
nadsloj cover over the tunnel
raspon tunela (širina) span of the opening
overlap preklop elemenata cjevnog kišobrana
advancing face nesiskopani dio tunela
centralni stup central pillar
Podnožni svd od mlaznog shotcrete invert
ebtona
10.5 Literatura
Chang, Y., Swindell, R., Bogdanoff, I., Lindstrom, B., Termen, J., Starsec, P., 2005, Study of
tunnelling through water-bearing fracture zones, Swedish Nuclear Fuel and Waste Management
Co., R-05-25, 142 p.
Ivan Vrkljan
11. Principi i tehnike iskopa

Iskop podzemnih prostora vrši se razaranjem stijene za što se koriste
različite tehnike. Danas se najčešće koriste klasične metode iskopa
(miniranje) i iskop strojevima različitih konstrukcija. Prikazani su osnovni
principi modernih tehnika miniranja kao i osnovni elementi strojeva
različiitih konstrukcija i namjena. Prikazane su i neke druge tehnike koje
se koriste u posebnim prilikama.
11 Principi i tehnike iskopa

11.1 Uvod
Tehnike koje se primjenjuju za razaranje stijena radi oblikovanja podzemnih prostora, bitno se razlikuju
od tehnika za razaranje stijena sa svrhom dobivanja mineralnih sirovina ili lomljenog kamena u
kamanolomima. Kod izgradnje podzemnih prostora primjenjene tehnike iskopa moraju čim manje
oštetiti stijensku masu u okolini iskopanog prostora dok kod masovnog iskopa to nije toliko bitan
zahtjev. Pod klasičnim se metodama iskopa obično podrazumjevavaju tehnike miniranja. Pored
klasičnih metoda, za iskop se koriste strojevi različitih konstrukcija kao i razne druge tehnike.
Miniranjem i glodačima može se postići

proizvoljan oblik poprečnog presjeka
Strojevima za iskop u punom profilu može se

dobiti kružni i eliptični poprečni presjek tunela
Slika XXX Različite tehnike iskopa tunela
11.2 Miniranje
Miniranje stijenske mase obavlja se uglavnom za potrebe:
• razlamanja stijene ili rudnog tijela (masovna miniranja radi eksploatacije rudača ili stijenske
mase kako bi se dobio materijala za gradnju),
• kreiranja podzemnog ili površinskog prostora (tuneli, usjeci i zasjeci, temeljenje i slično).
Filozofija i tehnike miniranja za ove dvije potrebe su potuno različite. U prvom slučaju se nastoji dobiti
čim veća količina miniranog materijala uz čim manji trošak. Pri tome se najčešće postavlja uvjet
odgovarajućeg granulometrijskog sastava razlomljene stijene.
U rudarstvu se ova dva pristupa vrlo često javljaju zajedno. Na primjer, u dnevnim se kopovima prvi
pristup koristi sve dok se iskop ne približi završnoj konturi. Dok se minira središnji dio rudnog tijela nije
presudan faktor očuvanje kvalitete stijenske mase u neminiranoj zoni jer se radi o privremenoj konturi
ikopa. Kada se eksploatacija približi završnoj konturi, količina miniranog materijala prestaje biti
Principi i tehnike iskopa 3
presudna i pažnju treba posvetiti očuvanju kvalitete stijenske mase koja mora osigurati dugotrajnu
stabilnost stiejnske mase.
Kada se miniranje obavlja u blizini površine, često se pojavljuje problem zaštite okoliša. Miniranje u
blizini postojećih zgrada, tunela u eksploataciji, naftovoda, plinovoda, vodovoda i slično, ne smije
oštetiti iste. U ovom slučaju se učinkovitost miniranja smanjuje a troškovi rastu. Utjecaj miniranja na
okoliš podrazumjeva ograničenja sljedećih efekata miniranja:
• vibracije koje mogu oštetiti postojeće građevine,

• štete koje uzrokukju leteći fragmenti stijene,
• buka se mora svesti na dopuštenu mjeru,
• količina prašine se mora svesti na dopuštenu mjeru.
Miniranje podrazumjeva sljedeće radnje:
• Bušenje minskih bušotina udarnim ili udarno-rotacionim bušenjem,

• punjenje minskih bušotina eksplozivom i nihovo povezivanje detonatorima radi inicijacije
paljenja sa projektiranim vremenskim pomakom,
• paljenje (detoniranje) eksplozivnog punjenja.
11.2.1 Miniranje radi stvaranja površinskih i podzemnih prostora
Miniranje kod podzemnih gradnji je alat za rezanje a ne bombaška operacija

(Svanholm at al.,1977. u Singh i Goal, 1999, p. 207)
U građevinarstvu se miniranje najčešće koristi sa svrhom stvaranja podzemnih prostora, usjeka i zasjeka
na trasama prometnica, građevnih jama, pri temeljenju zgrada i slično. Iako se i ovdje teži čim boljoj
učinkovitosti, glavna se briga posvećuje:
• čim manjem oštećenju stijenske mase u zidovima iskopa,

• postizanju konture iskopa koja je čim bliže projektiranoj (čim manji prekoprofilski iskop
(overbreak) i neminirani dio koji je trebao biti uklonjen (underbreak).
Slika 11.1 (a) Ručno bušenje čekićima i dlijetom; (b) Stroj na tračnicama za bušenje u željezničkom
tunelu Gothard (Švicarska, L=14 900 m, 1882); (d) Strojno bušenje sa tri bušilice na jednoj razupori u
željezničkom tunelu Simplon (Švicarska-Italija, L=19 089 m, dvije tunelske cijevi, 1906)
Slika 11.2 (a) Povezivanje minskih bušotina detonirajućim štapinom (b) Iskop punog profila tunela
miniranjem u kvalitetnoj stijenskoj masi
Slika 11.3 Prva miniranja u tunelu Mala Kapela (Sjeverna strana, 2002)
Kako bi se ostvarila čim pravilnija kontura iskopa sa minimalnom oštećenjem stijenske mase u zidovima
iskopa, danas se uglavnom koriste dvije tehnike miniranja koje se jdnim imenom nazivaju konturnim
miniranjem (contour blasting):
• prespliting (pre-split) metoda,

• glatko miniranja (smooth-wall blasting).
11.2.1.1 Prespliting (pre-split) metoda
Kada se miniranje obavlja na površini ili blizu površine terena, obično se koristi tehnika prethodnog
stvaranja pukotine po projektiranoj konturi iskopa. Ova je metoda poznata kao prespliting (pre-split)
metoda. Osnovna karakteristika ove metode je da se u prvoj fazi miniranja stvori pukotina po konturi
projektirane plohe iskopa a nakon toga se, sa vremenskim pomakom koji se mjeri milisekundama,
minira ostali dio stijenske mase. Na ovaj se način stijenska masa koja ostaje iza plohe iskopa izolira od
negativnog utjecaja masovnog miniranja.
Konturne bušotine se izvode na malom razmaku a količina eksploziva treba biti dovoljna samo za
stvaranje pokotine koja će bušotine povezati. Ove minske bušotine nisu predviđene za fragmentiranje
stijenske mase. Nakon što je konturna pukotina stvorena, aktivira se glavno minsko punjenje sa svrhom
fragmentiranja stijenske mase. Pri tome se udarni valovi reflektiraju od prethodno stvorene konturne
pukotine a također dolazi do disipacije tlaka u plinovima koji su posljedica eksplozije. Na taj način
masovno miniranje (bulk blast), ima mali učinak na stijenu iza konturne pukotine (slika 11.4). Za
stabilnost kosine je naročito bitno da stijenska masa bude čim manje poremećena miniranjem. Na taj se
način značajno smanjuju troškovi održavanja.
Konturne bušotine koje se prve detoniraju radi

stvaranja pukotine po projektiranoj konturi iskopa.
Ove su bušotine na manjem razmaku, manjeg su
promjera i sa manjom količinom eksplpziva u
odnosu na ostale.
Ove su bušotine ne većem razmaku, s
većom količinom eksploziva. Pale se
nakon što su konturne mine stvorile
konturnu pukotinu.
Presjek
Tlocrt
Konturna pukotina Stijenska masa fragmentirana

nakon stvaranja konturne pukotine
Slika 11.4 Osnovni princip prespliting tehnike miniranja
Za uspješno prespliting miniranje treba ispuniti slijedeće uvjete:
• Konturne bušotine moraju biti paralelne i u ravnini projektiranoj završne plohe iskopa
• Konturne bušotine moraju biti na malom razmaku. Razmak bušotina ne smije biti veći od
desetostrukog promjera bušotine
• Bušotine moraju biti napunjene s manjom količinom eksploziva i eksplozivno punjenje ne smije
dolaziti u dodir s zidovima bušotine (decoupled) čime će se lokalna raspdanje u prah
(pulverization) svesti an minimuma a efekt plinova pod tlakom će biti maksimalan.
• Sve se konturne bušotine detoniraju istovremeno što će imati maksimalni učinak na stvaranje
konturne pukotine
• Osigurati kvalitno bušenje (pravilna dubina i nagib bušotina čime će se ostvariti uvjet njihove
paralalnosti u ravnini konture iskopa
Pored toga treba voditi računa i o slijedećem:
• Konturne bušotine moraju biti dovoljno udaljene od slobodne površine terena kako se konturno
miniranje nebi pretvorilo u masovno miniranje. Energija konturnih mina mora biti potrošena
samo na stvaranje pukotine.
• Diskontinuiteti u stijenskoj masi utječu na postignutu ravnost iskopane plohe (slika XXX). Ako
su diskontinuiteti skoro okomiti na ravninu konturnih bušotina, njihov utjecaj na ravnost plphe
iskopa biti će zanemariv.
• Orijentacija glavnih in situ naprezanja u odnosu na ravninu konturnih bušotina, također utječe
na efikasno formiranje konturne pukotine jer stijena ima tendenciju pucanja okomito na pravac
najmanjih glavnih naprezanja. Ako su in situ naprazanja dovoljno velika i ako je pravac
najmanjih glavnih naprazanja u ravnini konturnih bušotina, prespliting miniranje neće biti
efikasno.
σ3
σ1
Slika 11.5 (a) i (b) Utjecaj orijentacije diskontinuitata u odnosu na konturu iskopa na ravnost konturne
plohe; (c) Utjecaj orijentacije glavnih in situ naprezanja na efikasnost prespliting miniranja
Ova se metoda općenito ne koristi za miniranje u podzemlju.
11.2.1.2 Glatko miniranja (smooth-wall blasting)
Glatko miniranje razvijeno je u Švedskoj 1950-tih i 60-tih.
U prethodnom su poglavlju prikazane prednosti prespliting metode miniranja te je naglašeno da se ova

tehnika uglavnom koristi pri miniranju blizu površine terena. Tehnika prespliting miniranja nije
općenito primjenjiva u podzemnim iskopima zbog in situ polja naprazanja. Međutim, polje naprazanja
koje ograničava uporabu prespliting tehnike, može se vrlo korisno iskoristiti u drugoj specijalnoj tehnici
miniranja poznatoj kao glatko miniranje (smoothwall blasting or post-splitting).
Slika 11.6 prikazuje osnovni princip glatkog miniranja na primjeru iskopa tunela kružnog poprečnog
presjeka. U prvoj se fazi minira veći dio tunela “grubim miniranjem” (centralni iskop) što će za
posljedicu imati pojavu visokih tangencijalnih naprezanja na projektiranoj konturi tunela. Tangencijalno
naprezanje predstavlja veće glavno naprezanje jer su radijalna naprezanja gotovo zanemariva. Ako se
podsjetimo da se kod prespliting tehnike miniranja, pukotina otvara u ravnini najvećih glavnih
naprezanja, dolazimo do osnovne filozofije glatkog miniranja: superponiranja utjecaja efekta miniranja i
povoljne orijentacije glavnih naprezanja.
Tehnika glatkog miniranja, kao i prespliting, temelji se na dvostrukom miniranju, samo je redoslijed
inverzan. Treba naglasiti da se vremenski pomak ove dvije faze miniranja mjeri u milisekundama.
Centralni iskop
formiran
«grubim»
miniranjem
Konturne bušotine
koje se detoniraju
nakon miniranja
centralnog dijela
Kontura
iskopa
tunela
Tangencijalno naprezanje je na konturi
iskopa najveće glavno naprezanje
Slika 11.6 Princip glatkog miniranja an primjeru iskopa tunela kružnog poprečnog presjeka
Za uspješno glatko miniranje treba ispuniti sve uvjete izvođenja konturnih bušotina koji su navedeni za
prespliting miniranje.
Slika XXX Jasni tragovi minskih bušotina, govore o kvalitenom miniranju ali i o kvalitetnoj stijenskoj
masi
11.3 Strojni iskop (Tunnel-Boring Machines)
Izraz Tunnel Boring Machine (TBM) u literaturi se koristi na različite načine.
TBM Označava sve strojeve koji se koriste za iskop tunala bez obzira radi li se o strojevima za iskop
u punom profilu tunela ili strojevima s pokretnom glavom
TBM Označava strojeve za iskop tunela u punom profilu u svim geološkim formacijama
TBM Označava strojeve za iskop u punom profilu koji se koriste samo u stijenskoj masi
Ovisno o konstrukciji, strojevi se dijele na:
• Strojevi za iskop u punom profilu (krtice) (Full face tunnel boring machines)
• Strojevi s pokretnom glavom (Partial face tunnel boring machines)
• Blind shaft borer (bušenje)
• Raise borer (bušenje perma gore)
Slika XXX (a) Stroj za iskop tunela u punom profilu; (b) Stroj sa pokretnom glavom; (c) raise borer; (d)
blind shaft borer
Ovisno o tome koristi li se ili ne koristi štit, strojevi se djele na:
• strojevi sa štitom (shield TBM),

• strojevi bez štita.
Ovisno o materijalu u kojem se tunel kopa, strojevi se mogu podjeliti u dvije skupine:
• strojevi za iskop stijena (rock machines),

• Strojevi za iskop u tlu (soft ground machines).
Tablica XXX Klasifikacija strojeva za iskop tunela (AITES / ITA Working Group No.14)
Tablica XXX Usporedba različitih tipova strojeva velikih promejra (Barla, Pelizza)
štit
Slika XXX (a) Stroj sa štitom i stroj bez štita
Što je zapravo štit?
Štit je čelični cilindar koji ima promjer tunela i pod čijom se zaštitom vrši iskop. Koristi se za iskop
tunale u teškim geotehničkim uvjetima kada je teško osigurati stabilnost nepodgrađenog tunela (čela,
kalote, bokova). Štit se u tunelogradnji prvi puta koristio za prolaz ispod rijeke Thames u Londonu
1823. godine (štit je patentirao Brunel 1818). Ovaj prvi štit imao je kvadratičan poprečni presjek. Već je
na projektu Tower Subway 1869, korišten štit kružnog poprečnog presjeka i ovaj štit predstavlja prototip
današnjeg štita (Konda, xxx).
Gotovo redovito, konačna se obloga tunela ugrađuje ispod štita tako da je materijal u kojem se kopa
tunel vidljiv isključivo na čelu tunela. Kod cestovnih i željezničkih tunela, obloga se sastoji od
prefabriciranih betonskih elemenata dok kod mikrotunela obloga može biti od betona koji se ugrađuju
na licu mjesta po principima klizne oplate.
Princip iskopa tunela pod zaštitom štita prikazan je na slici XXX. Kao što će se vidjeti, za iskop pod
zaštitom štita koriste se sve metode strojnog i ručnog iskopa osim metoda masovnog miniranja (može se
koristiti miniranje za sekundarno drobljenje pojedinačnih blokova stijene koja se nađe u tlu koje se
kopa).
Kazalo:
1- Čelo iskopa
2-Štit
3-Hidraulika za potiskivanje štita
2 4- Segmenti betonski obloge
5-Pumpani mort
1 3 4 Napomene:
5
Ako se radi o vrlo lošem tlu, pumpani
mort nije potreban jer samo tlo u
kojem kopamo pupuni prostor koji
ostane nakon klizanja štita.
Napredovanje iskopa prati klizanje štita

za širinu jednog betonskog segmenta.
Štit potiskuju snažne hidrauličke preše
koje se nalaze između kčelične
konstrukcije štita i betonske obloge.
Umetanje novih segmnenata obloge

pod zaštitom štita.
Nakon što hidrauličke preše

oslobode prostor, ugrađuju se
segmenti betonske obloge.
Slika XXX Princip iskopa tunela pod zaštitom štita
Štit može biti:
• otvoren (open type shields),

• zatvoren (closed shield).
Pod otvorenim se štitom podrazumjeva štit koji je otvoren prema čelu iskopa. Iskop se kod ovih štitova
vrši ručno ili strojno (glodači, bageri, sekundarno miniranje i slično). Ako se pojavi problem prodora
podzemne vode, izvodi se tzv. štit sa komprimiranim zrakom (compressed air shield). Ovaj štit radi na
istom principu kao i kesoni za iskop temelja ispod nivoa podzemne vode. Otvoreni štitovi često imaju
čelične ploče za podupiranje čela iskopa kada je čelo nestabilno.
Kod otvorenih se štitova stabilnost čela postiže jednom od sljedećih mjera:
• zrakom pod tlakom,

• metalnim pločama,
• ostavljanjem rampe.
Otvoreni štit s rotirajućim teleskopskim

glodačima i pločama za stabiliziranje čela.
Proizvođač: Alpine
Iskop pod zaštitom otvorenog štita. Stabilnost čela osigurava

komprimirani zrak (Compressed air shield). Les Vignes tunel
(1993-1995). Prospekt tvrke Herrenknecht
Kombinirana metoda iskopa pod otvorenim štitom

(glodač, bager)
Olympia 2004 Athen. Prospekt tvrtke Herrenknecht
Slika xxx Otvoreni štitovi različite izvedbe

Zatvoreni se štit koristi isključivo sa strojevima za iskop tunela u punom profilu. Tada je štit sastavni dio
konstrukcije stroja. Na čelu štita se nalazi rotirajuća rezna glava koja vrši iskop. Stabilnost čela se
obično osigurava bentonitnom suspenzijom koja popunjava prostor rezne glave ili u posebnim
slučajevima samo iskopano osigurava stabilnost čela (EPB-Earth Pressure Balance).
Zatvoreni štit za iskop tunela u punom profilu D=14,87

m Groene Hart Tunnel, Nizozemska; Željeznica
Amsterdam-Rotterdam
L=7.176 m, Proboj: 17.01.2004. WT JanuaryFebruary 2004
Masa stroja: 1.900 t., duljina 120 m NFM tehnologies of
France (Wirth group)
Slika xxx Zatvoreni štit
Jednoslojna obloga je od pumpanog betona
Hochtief System-Putzmeister-1 Razvoj počeo 1985 sa komponentama

Putzmeister. Korišten na projektima: Lyon, Freundstein, Essen, Milan, Japan
Slika xxx Betonska obloga tunela oblikovana na licu mjesta (princip klizne oplate)
Slika xxx Obloga od prefabriciranih elemenata

11.3.1 Strojevi za ikop u punom profilu(krtice) (Full face tunnel boring machines)
Stroj za iskop tunela u punom profilu koristio se pri prvom pokušaju izgradnje tunela ispod La Mansha
1882. godine. Tada je pod vodstvom direktora Col. F. Beaumonta, kompanija Submarine Continental
Railway company, iskopala 1,5 km tunela sa engleske strane. Projekt je napušten jer očito u to vrijeme
nisu bili riješivi mogi problemi na koje su graditelji naišli a da ih na početku nisu bili svjesni
U posljednjih 20 godina izgradnja tunela strojevima za iskop punog profila doživjela je enorman razvoj.
Izgradnja podzemnih željeznica te cestovnih i željezničkih tunela dala je snažan poticaj razvoju strojeva.
Channel Tunnel između Engleske i Francuske, Rail 2000. u Švicarskoj, Trans Tokyo Bay Highway u
Japanu i tuneli ispod rijeke Elbe u Njemačkoj, najveći su među brojnim velikim projektima.
Strojevi za iskop u punom profilu mogu napredovati 150 m na dan, 500 m na tjedan , 2 km na mjesec ili
čak 15 km na godinu. Međutim nepredviđeni teški geološki uvjeti mogu zaustaviti napredovanje stroja u
dugom vremenskom periodu (više mjeseci do godinu dana). Na projektu Madrid M30, postignut je
učinak Herrenknecht strojem od 500 m na mjesec.
Trenutno najveći stroj za iskop tunela u punom profilu je stroj njemačke tvrtke Herenknecht promjera
15,43 m koji radi na iskopu tunela duljine 9 km koji povezuje otoke Changxing i Pudong u Kini.
Obično se misli da stroj za iskop tunala u punom profilu može kopati samo tunel kružnog poprečnog
presjeka. Međutim, koriste se i strojevi koji kopaju eliptični poprečni presjek, kod kojih rezna glava nije
okomita na os stroja. Također kombinacijom više strojeva u jednu cijelinu, dobiju se različiti oblici
poprečnog presjeka tunela.
Slika xxx Spajanjem više strojeva mogu se dobiti različiti oblici poprečnog presjeka iskopa (multi-
circular face shield tunnel)
Slika XXX Stroj za iskop eliptičnog poprečnog presjeka tunela
Klasifikacija strojeva za iskop tunela u punom profilu
Strojevi ovog tipa kosiste se u izrazito čvrstim eruptivnim stijenama a iso tako i u talozima jezera mora i
rijeka gdje se tlo sastoji od potpuno saturiranog materijala niske čvrstoće sa uklopcima koreijenja,
stijenskih blokova i slično.
Konstrukcija stroja ovisi o geološkim, geotehničkim i hidrogeološkim uvjetima u tlu. Iako su

proizvedeni i strojevi za iskop tunela u različitim geološkim formacijama, zadovoljavajuća
ekonomičnost i učinkovitost stroja može se postići jedino ako se konstrukcija stroja prilagodi uvjetima
na konkretnoj lokaciji. Donja tablica prikazuje podjelu strojeva u 4 kategorije ovisno o vrstu tla koje se
kopa.
Medij u kojem se kopa Vrsta štita

Stijena Štit za iskop stijenske mase (Rock mass shield)
Štit kod koga se čelo iskopa stabilizira bentonitnom
Glina i prah, pijesak, šljunak
suspenzijoM (Slury Shield)
Štit kod koga iskopano tlo služi za stabiliziranje čela iskopa
Glina i prah
(EPB-Earth Pressure Balanced Shield)
Sve vrste tla (sa blokovima stijene) Štit za iskop različitih geoloških formacija (Mixed Face Shield)
11.3.1.1 Strojevi za iskop čvrste stijenske mase
Za iskop čvrste stijene koriste se strojevi sa ili bez štita, što ovisi o geotehničkim svojstvima stijenske
mase. Kod ove vrste strojeva kritična aktivnost je-iskop (razaranje stijene). Stabilnost iskopa je manji
problem.
Razaranje stijene postiže se rotacijom glave stroja na kojoj se nalaze diskovi. Reakcija potisnoj sili
ostvaruje se preko razupirača koji kontakt sa stijenom ostvaruju u bokovima tunela. Za stabiliziranje
konture iskopa tunela koriste se identične mjera kao i u slučaju iskopa tunela klasičnom metodom
(stijenska sidra, armirani mlazni beton i slično). Slika XXX prikazuje jedan radni ciklus ovog tipa stroja:
Ovisno o kvaliteti stijenske mase strojevi za iskop stijena s dijele u dvije skupine:
• strojevi bez štita

• strojevi sa jednim štitom (single shield) ili sa dva štita (double shield)
Strojevi bez štita se koriste u kompaktnoj stijenskoj masi gdje stabilnost iskopa nije upitna. Za
učvršćenje potencijalno nestabilnih klinova koriste se stijenska sidra.
Strojevi sa štitom koriste se u intenzivno ispucaloj stijenskoj masi. U ovom slučaju štit osigurava
sigurne radne uvjete. U ovim se uvjetima podgrada tunela obično sastoji od prefabriciranih betonskih
elemenata koji se ugrađuju pod štitom. Dvostruki štit se sastoji od dva štita između kojih se nalazi još
jedan štit manjeg promjera koji ulazi u ova dva (zapravo se dvostruki štit sastoji od tri štita). Ova
konstrukcija dopušta teleskopsko povećanje i smanjenje duljine štita što ubrzava proces gradnje
Slika XXX Stroj bez štita za iskop tunela u punom profilu (proizvođač: Herenknecht). Koncentrični
krugovi su tragovi razaranja stijene i predstavljaju putanju diskova pri rotaciji rezne glave.
Vrlo čvrste stijene i stijene koje sadrže minerale visoke tvrdoće, znatno će povećati trošenje diskova na
reznoj glavi što će za posljedicu imati velike troškove i smanjeno napredovanje.
Početno stanje
Iskop
Nosači stroja uvučeni
Završen jedan ciklus iskopa

Nosači stroja izvučeni
Skupljanje elemenata za razupiranje
Povlačenje tijela stroja naprijed

Nosači stroja izvučeni
Izvlačenje elemenata za razupiranje

Razupiranje
Slika XXX Jedan radni ciklus stroja bez štita za iskop tunela u čvrstoj stijenskoj masi
Iskop čvrste stijenske mase strojem bez štita. Vidi se

idealan oblik iskopa i sidra koja služe sa stabilizaciju
potencijalnih klinova
Lesotho projekt
Slika XXX Iskop strojem bez štita

Slika XXX Iskop u vrlo kvalitetnoj stijenskoj masi koja je stabilna bez osiguranja. Jasno se vidi rasjed
(prospekt tvrtke Kawasaki)
Idelan iskop strojem krije opasnost prikrivanja klinova stijene koji se ograničeni prirodnim
diskontinuitetima.
Diskontinuiteti oblikuju klinove u

kaloti i boku tunela što je dovelo do
ispadanja klinova. Ispadanje
klinova ugrožava sigurnost ljudi i
oprema te dovodi do zastoja u
napredovanjau iskopa
Slika xxx Ispadanje klinova u kaloti i boku tunela koji je kopan krticom u čvrstoj stijenskoj masi
U Hrvatskoj je ovaj tip stroja korišten za iskop dva tunela:
• Tunel za dovod pitke vode na Braču. (d=2,3 m.; L= 8,5 km; proizvođač stroja: Demag; 1971-
1976)
• Tunel HE Zakučac 2 (proizvođač stroja: Robins, USA)
Slika XXX Channel tunnel. Rijetko viđena slika stroja u podzemlju (Robbins, USA) (World Tunnelling,
No Longer an Island, Europe of the End of the Tunnel)
11.3.1.2 Strojni iskop u teškim geološkim uvjetima (Machine drive in loose ground)
Kada se radi o upotrebi strojava za iskop tunale u punom profilu onda se pod teškim geotehničkim
uvjetima podrazumjevaju iskopi u tlu niske čvrstoće često sa velikim dotocima vode. U ovim uvjetima
izuzetno je teško osigurati stabilnost čela te se njegova stabilnost pojavljuje kao ključni problem.
Strojevi za rad u ovim uvjetima redovito imaju štit.
Ovisno o geološkim uvjetima koriste se ove vrste štita:
• Hidroštit-štit kod koga se čelo iskopa stabilizira bentonitnom suspenzijom (Hydro shield or
Slury shield)
• Štit kod koga iskopano tlo služi za stabiliziranje čela iskopa (Earth pressure balanced shield)
• Štit za iskop različitih geoloških formacija (Mixed face shield)
11.3.1.2.1 Hidroštit
U literaturri se za ovaj način stabiliziranja čela iskopa koriste različiti termini:
• Slury shield,
• Hydro shield,
• Bentonite TBM.
Stabiliziranje čela iskopa bentonitnom suspenzijom u praksu uveli Japanci 1974. Od tada se ova
tehnologija koristi vrlo uspješno. Transport iskopanog tla vrši se hidrauličkim putem pumpanjem
mješavine bentonitne suspenzije i tla. Na površini se iskopani materijal izdvaja iz suspenzije te se
suspenzija ponovo koristi. U inženjerskoj se praksi bentonitna suspenzija često naziva isplakom.
Bentonitnu suspenziju čini mješavina bentonita, vode i aditiva. Bentonit je prirodna mješavina minerala
u kojoj prevladavaju minerali smektitske grupe (najčešće montmorilonit).
Tipičan problem kod upotrebe ovog stroja jekontrola količine iskopa.

10 1-Rezna glava
2-Štit
3-Hidraulika za potiskivanje
stroja
11
12 4-Segmenti podgrade
5-Pumpani beton
6-Transport mješavine tla i
isplake
7-Cjevovod s isplakom
2 3 4 5 8-Glavni pogon stroja
9-Radni prostor (prostor pod
1 tlakom mješavine tla i
suspenzije koja održava
stabilnost čela iskopa
10-Separator za razdvajanje
8
tla i isplake
6 11-Rezervoar s isplakom
12.Deponij iskopanog
materijala
9
Slika xxx Shematski prikaz hidroštita
Slika XXX Hidroštitovi za iskop tunela ispod Tokijskog zaljeva (Trans-Tokyo Bay Highway, D=14,14
m (Kawasaki)). Rezni alat kod hidroštita (Teeth Cutter (Cemented carbide blade attached)).
Stroj za iskop tunela u punom profilu D=14,87

m Groene Hart Tunnel, Nizozemska;
Željeznica Amsterdam-Rotterdam
L=7.176 m
Slika xxx Stroj za iskop tunela u punom profilu Proboj: 17.01.2004.
WT JanuaryFebruary 2004
Masa stroja: 1.900 t., duljina 120 m NFM
tehnologies of France (Wirth group) Prodan
Shanghai Tunnel Engineering company
Slika XXX Hidroštit u tvornici i nakon proboja tunela
11.3.1.2.2 Štit kod kojega iskopano tlo služi za stabiliziranje čela iskopa (EPB-Earth
Pressure Balanced shield)
Ovu su tehnologija u praksu uveli Japanci. U Japanu se javljaju vulkanska tla koja su homogena i imaju
sitne čestice što pogoduje primjeni ove tehnike bez posebne pripreme tla. U Europi se rijetko nađu
ovakva tla koja bi mogla poslužiti za stabiliziranje čela tunela bez posebne pripreme jer prirodna tla
nemaju dovoljnu fluidnost. Ako tlo nema dovoljnu fluidnost ono se mora pripremiti dodavanjem
različitih polimera. Iz radnog prostora (working chambre) iskopani materijal se obično izvlači s pužnim
transporterom (screw conveyers). Ova tehnologija korištena je u Lille-u, Lisabonu, Milanu. U Milanu je
bio problem gubljenja bentonitne suspenzije.
Kod većeg tlaka, u radnom prostoru može doći do prodora tla kroz pužni transporter. Tijekom iskopa
tunela ispod rijeke Anacosta u Washingtonu, 1985. došlo je od prodora 27 m3 pijeska.
U Japanu su na više projekata korištene klipne pumpe firme Putzmeister. Korištenjem pumpi moguće je
izračunati količinu iskopanog tla te na taj način procjeniti dali se ostvaruje prekoprofilski iskop. Na ovaj
način smanjuje se rizik koji prekoprofilski iskop nosi sa sobom.
2 3 4 5 Kazalo:
1- Rezna glava
2-Štit
1 3-Hidraulika za potiskivanje stroja
4-Betonski segmenti podgrade
8 5-Pumpani beton
6 10 6-Pužni transporter
7
7-Gumeni transporter
8-Glavni pogon stroja
9-Radni prostor (prostor pod tlakom
tla koje održava stabilnost čela
9 iskopa)
10-Dodavanje aditiva
Slika xxx Shematski prikaz EPB štita
Slika XXX Transport iskopanog tla gumenim transporterima i pumpama
Slika XXX EPB štit. Transport iskopanog materijala pumpama (prospekt tvrtke Putzmeister)
11.3.1.2.3 Štit za iskop različitih geoloških formacija (Mixed Face Shields or Mixshield)
Koriste se kod promjenjivih geoloških uvjeta. Stroj mora biti sposoban kopati sve geološke materijale
kroz koje tunel prolazi. Treba naglasiti da je on ipak prvenstveno namjenjen iskopu tunela u tlu i nikada
se ne koristi za iskop tunela koji cijelom dužinom prolazi kroz stijensku masu. Na reznoj se glavi nalaze
diskovi koji se koriste za razaranje stijena a isto tako i rezni elementi koji se koriste kod hidroštita i EPB
štita. Po konstrukciji je ovaj stroj identičan hidroštitu s tim što je opremljen čeljustima za drobljenje
blokova stijene koji su preveliki za transport pumpama. Za stabilizaciju čela koristi se bentonitna
suspenzija. Mješavina tla i suspenzije transportira se pumpama na površinu terena gdje se suspenzija
odvaja od tla i vraća u sustav.
Slika XXX Mixshield, Tunel ispod rijeke Elbe, Hamburg, 1998, D=14,2 m. Čeljusti za drobljenje
ulomaka stijena (prospekt tvrtke Herenknecht)
11.3.2 Strojevi s pokretnom glavom (partial face tunnel boring machines; roadheader)
Kod strojeva s pokretnom glavom, alat za rezanje nalazi se na rotirajućoj glavi koja se može proizvoljno
kretati po profilu tunela koji se kopa. U odnosu na stroj za iskop u punom profilu, ovaj je stroj manji,
jeftiniji i fleksibilniji za uporabu. S njim je moguće kopati proizvoljan oblik poprečnog presjeka tunela.
Ovisno o tipu alata kojim se stijena razara, strojevi se dijele u dvije skupine:
• glodači (roadheader or tunnel miner)

• strojevi s diskovima na pokretnoj glavi (mobile tunneller)
11.3.2.1 Glodači (roadheader or tunnel miner)
Ovaj tip stroja na pokretnoj glavi ima zube koji razaraju stijenu tijekom njene rotacije. Koriste se u
stijenama sa jednoosnom čvrstoćom manjom od 80 MPa. Mogu se koristiti i u čvršćim stijenama koje su
intenzivno ispucale, tako da stroj ne mora rezati stijenu već izvaljuje sitne blokove stijene.
Slika XXX Glodač tvrtke Westalia Lünen koji je Hidroelektra koristila za iskop tunele Chiffa i Harbil u
Alžiru, 195-1993.
Slika XXX Glodač u radu. Vide se tragovi zubiju na čelu tunela

11.3.2.2 Strojevi sa diskovima na pokretnoj glavi (mobile tunneller)
Mobile tunneller koristi se za iskop u čvrstoj stijenskoj masi (50-250 MPa). Ovaj stroj koristi dobre
osobine stroja za iskop tunela u punom profilu i glodača. Od stroja za iskop u punom profilu uzeo je
rezni alat (diskove) a od glodača pokretljivost. Koristi se kod iskopa potkovičastog poprečnog presjeka
tunela. Ne oštećuje stijensku masu u zidovima iskopa kao i glodači.. Ovaj je stroj uspješno korišten u
periodu 1994-1998, za iskop cestovnih tunela u Kobeu u stijeni čvrstoće 100-220 MPa).
Slika XXX Mobile tunneler; Poprečni profil tunele izgrađenog ovim tipom stroja
Stroj je originalno razvijen 1983 za iskop stijene jedneoosne tlačne čvrastoće od 150-430 MPa
(Mount Isa). Druga je verzija korištena za iskop 1400 m tunele u stijeni čvrstoće 150-250 MPa
(Pasminco). Proizvodi se različite širine. Najveći je problem stvara velika potrošnja diskova.
11.3.3 Raise borer
Ovaj se način strojnog kopanja koristi uglavnom kod iskopa okana i tunala malog promjera
(mikrotuneli). Iskop se uvjek vrši iz podzemne prostorije prema površini terena ili prema drugoj
podzemnoj prostoriji koja se nalazi na višem nivo. Kada se radi o strojnom iskopu, iskopu uvijek
prethodi izrada pilot bušotine za smještaj osovine kojom se rotacija sa stroja prenosu na reznu glavu.
Iskopani materijal pada na niži nivo.
Slika XXX Raise borer tehnika iskopa okana (prospekti tvrtke Sandvik i Skanska)
11.3.4 Blind shaft borer (bušenje)
Kod ove se tehnike koristi sličan stroj i rezna glava kao kod raise borer tehnike. Razlukuju se po tome
što se iskop u ovom slučaju vrši prema dolje. Transport iskopanog materijala vrši se zračnim
transportom kroz osovinu.
Slika xxx Blind shaft borer tehnika gradnje okna (prospekti tvrtke Sandvik)
11.3.5 Mikrotuneli
Potreba za polaganjem podzemnih instalacija u gradovima bez raskapanja ulica, utjecala je na nagli
razvoj strojeva za iskop malih tunela. Polaganje vodovodnih i kanalizacijskih instalacija najčešći su
slučajevi kada se rade tuneli malog promjera (promjer 0,2 do 3 m). Prvi stroj za iskop malog tunela
korišten je u Japanu. Prvi stroj za iskop malih tunela bez ljudi (daljinsko upravljanje) izradila je firma
Soltau 1979 godine .Najmanji proizvedeni stroj ima promjer 150 mm.
Prednosti tehnika mikrotunelogradnje:

• drastično reduciranje količine iskopa,

• nema utjecaja na okoliš,
• nema snižavanja nivoa podzemnih voda,
• minimalno poremećenje prometa,
• mogućnost rada 24 sata dnevno bez obzira na vremenske uvjete.
NPV NPV
Slika XXX Alternativa klasičnom iskopu je izgradnja mikrotunela
Nedostaci klasičnog iskopa:
• značajne teškoće u prometu,

• problem deponiranja iskopanog materijala,
• snižavanje NPV,
• nemoguće raditi u teškim vremenskim prilikama,
• potreba za zamjenskim materijalom,
• problemi kasnijih slijeganja zbog loše ugradnje zasipa,
• veća mogućnost oštećenja drugih instalacija.
Tehnike strojnog građenja mikrotunela mogu se svrstati u dvije osnovne skupine:
• Strojni iskop punog profila (full face machines). Pogonska stanica kreće se zajedno s reznim
sklopom. Koriste se isti principi kao kod strojeva za iskop velikih tunela.
• Strojevi koji rade na principu bušenja. Pogonska stanica stabilna a kreće se samo rezni sklop.
POGONSKA STANICA STABILNA A KREĆE SE SAMO REZNI

SKLOP
1 Promjer: 0,09-1,2 m bez obzira na nagib

Buši pod bilo kojim nagibom
3
1-Rezni sklop
2 2-Osovina za prijenos rotacije
3-Pogonska stanica
Slika XXXX strojevi koji rade na principu bušenja
POGONSKA STANICA STABILNA A KREĆE

SE SAMO REZNI SKLOP
Promjer: 0,6-4,5 kod tunela i 0,6-6,1 m kod

okana
Koristi se u stijeni. Ne može se koristiti u tlu
1-Rezni sklop
2-Osovina za prijenos rotacije
3-Pogonska stanica
4-Prethodno izvedena bušotina
4 1
3
2
Slika XXX Strojevi koji rade na principu bušenja
SANDVIK
Bušenje pod nagibom
(inclined boring)
Prethodno se izvede
pilot bušotina
Sjeverno more
Slika XXX Bušenje pod nagibom (SANDVIK)

Strojni iskop punog profila (full face machines)
Koristi se u svim vrstama tla i stijena.
Strojevi se mogu svrstati u tri osnovna tipa (Microtunnelling by. Paul Hayward, WT March 1997, pp.77-
81):
• Strojevi na principu svrdla imaju najjednostavniji način iskopa. Koristi princip EPB sustava
(Earth Pressure Balance system). Tlo se kopa svrdlom ispred štita i odstranjuje pužnim
transporterom
• Štit s isplakom koristi iste principe kao i kod iskopa velikih tunela
• Usisavanje vakuumom koristi se u slučajevima kada je tunal lociran iznad nivoa podzemne vode
(razvijen u Australiji)
Slika xxx Strojni iskop punog profila (full face machines)
Iskop XXX Izvoz iskopanog materijala Boretec Miti Mole Knoxville, Tennesse
Podgrađivanje mikrotunela
Mikrotuneli se najčešće podgrađuju prefabriciranim elementima koji se potiskuju hidrauličkim prešama

kako to pokazuje slika XXX. Da bi se smanjilo trenje, između betonskih elemenata i tla se injektira
bentonitna suspenzija. Nekada se obloga izvodi od pumpanog betona na principima klizne oplete kako
to pokazuje slika XXX.
Slika XXX Podgrađivanje prefabriciranim segmentima, hidraulički transport iskopanog materijala

(Prospekt tvrtke Putzmeister)
Slika XXX Podgrađivanje prefabriciranim segmentima, hidraulički transport iskopanog materijala

(Prospekt tvrtke Herrenknecht)
11.4 Iskop rezanjem stijena (chain saw machines)
Primjena:
•Mekane i srednje tvrde stijene
Prednosti:
•Nema vibracija od miniranja

•Nema velike buke
•Mali prekoprofilski iskop
•Malo poremećenje stijene
11.5 Iskop hidrauličkim čekićima i hidrauličkim lopatama
Iskop hidrauličkim lopatama uglavnom podrazumjeva ručni iskop glinovitih stijena niske
čvrstoće (tvrda tla-mekane stijene) kojes e mogu kopati na ovaj način.
Slika XXX Iskop hidrauličkim lopatama pod zaštitom otvorenog štita; Indeco MES 7000 čekić na Fiat-
Hitachi bageru Željeznički tunel Col Albani u Italiji (WT, September, 1997)
Iskop hidrauličkim čekićima (rock hammer excavation) doživio je u posljednje vrijeme enorman razvoj.
Sve teži čekići postavljeni na bagere, postižu značajnu učinkovitost u uvjetima u kojima se izbjagava
miniranje stijenske mase.
11.6 Iskop bagerima
Bageri se tradicionalno koriste za iskop mekših stijena i tvrdih tala.
Slika XXX Iskop bagerom u tunelu Moffat (U.S.A.); Bager prilagođen iskopu tunela
Slika XXX Iskop bagerom pod zaštitom otvorenog štita (WT, August 1997); Otvoreni štit s pločama za
stabiliziranje čela iskopa
3 2
Slika xxx Kombinirani iskop bagerom i hidrauličkim čekićem u tunelu Sv. Rok
11.7 Hidrauličko razaranje stijena (splitting)
Princip hidrauličkog frakturiranja stijene pri izradi tunela prikazan je na donjim slikama. Slike
prikazuju tehnologiju japanske tvrtke Fujima Corporation. Ova se tehnologija koristi u uvjetima
kada vibracije tijekom iskopa moraju biti svedene ana minimalnu mjeru zbog opasnosti od
oštećenja okolnih objakata ili zbog opasnosti da se inicara odron stiejnskoj blokova na površini
terena. Stijenska masa u okolini tunala nije oštećena radovima u tunelu što je vrlo povoljno za
stabilnost tunela.
• Za izradu zareza korištena krunica

promjera 102 mm
• Bušotine unutar bloka imale su
promjer 54 mm
• dužinabušotina: 1,1 m
• Dužina sonde: 1,0 m
• Stijenska masa: granit jednoosne
tlačne čvrstoće 200 MPa
Slika XXX Iskop tunela hidrauličkim frakturiranjem na jednoj lokaciji u Japanu (Fujita
Corporation)
Slika XXX Zarezi dijele stijenu na blokove koji će biti hidraulički frakturirani. Vide se tragovi
konturnih zareza koji formiraju gotovo idealan oblik tnela. (Fujita Corporation)
Na čelu tunela obilježe se zarezi (slots) i

bušotine. Zarezi podjele čelo na željeni broj
blokova (u ovom slučaju 6 blokova).
Obilježavanje
Izradom zareza (slots), oblikuju se blokovi
stijene (u ovom slučaju 6 blokova). Zarezi se
izvode kontinuiranim bušenjem rupa na način
da jedna preklapa drugu. Da bi se to moglo
izvesti, bušaći pribor (boring bit) mora biti
čvrsto vođen sa posebnom vodilicom ( SAB-
road, Spining Anti-Bond).
Zarezi će omogućiti razaranje stijene

hidrauličkim frakturiranjem
Izrada zareza kontinuiranim bušenjem

U svakom od blokova izbuši se veliki broj
bušotina u koje se umaće gumane sonde.
Visokotlačnim pumpama sonde se napune
vodom pod tlakom što razara stijenu.
Istovremeno se koristi do 20 sondi kje su
priključene na dvije hidrauličke jedinice.
Razaranje stijene vodom pod visokim tlakom

Kako raspucala stijena nije prilagođena
uobičajenim načinima utovara (bager,
utovarivač), ona se mora sekundarno usitniti
što se obično postiže upotrebom hidrauličkih
čekića.
Sekundarno razaranje hidrauličkim čekićem
Slika XXX Tehnologija iskopa hidrauličkim frakturiranjem (Fujita Corporation)

11.8 Korištenje ekspanzivnih materijala za razaranje stijena (non explosive demolition)
Često se za sekundarno razaranje stijena koristi svojstvo nekih amterijala da povećavaju volumen kada
dođu u dodir s vodom. Još su se davno u kamenolomima korsistili drveni klinovi koji bi se u suhom
stanju stavljali u bušutine. Nakon zalijevanja bušotina vodom drvo bi nabreklo i lomilo stijenu. Slično se
radi i danas, samo se umjesto drvenih klinova koriste bubrivi materijali.
Prednosti ovog načina razaranja su:
• minimalni rizik
• jednostavno se izvodi,
• nije pod ingerencijom zakona koji uvjetuju educiranost osoblja i sigurnosne mjere koje se
primjenjuju kod miniranja,
• ne proizvodi buku, vibracije, leteće komade stijena i prašinu.
Kalcijev oksid hidratacijom prelazi u kalcijev hidroksid pri čemu mu se povećava volumen. Mehanizam
hidratacije:
CaO+H2O= Ca(OH)2 + 15,6 Kcal/mol
Koristi se u uvjetima gdje nije poželjno miniranje a upotreba strojeva je skupa zbog relativno malih
dužina tunela
Pripremljena se mješavina u tekućem ili plastičnom stanju ulijeva ili umeće u bušotinu. Brzina bubrenja
ovisi o upotrebljenom bubrivom sredsvu.
Slika XXX Punjenje bušotina plastičnim bubrivim materijalom; Fragmentirana stijena
Slika XXX Brzina bubrenja dva tipa bubrivog materijala tvrtke Yoshizawa iz Japana (1MPa=10
kg/cm2); Primjer fragmeniranja stijenskog bloka
11.9 Klasifikacije stijenskih masa s obzirom na mogućnost kopanja
Istraživanja stijenske mase pri gradnji nekog objekta uglavnom su usmjerena ka rješavanju problema
njihove stabilnosti tijekom građenja i eksploatacije. Međutim, svakodnevno se susrećemo s problemom
kopanja (razaranja) stijenske mase koji vrlo često postaje značajniji od problema stabilnosti. Tipični
primjeri su problemi iskopa u urbanim sredinama gdje se ne mogu primjeniti tehnike miniranja zbog
njihovog štenog djelovanja na ljude i susjedne objekte. Iskopi uz naftovode, plinovode, vodovode kao i
iskop druge tunelske cijevi u uvjetima prometa kroz prvu, često isključuju miniranje kao način razaranja
stijene. U ovim prilikama se pristupa strojnom iskopu. Miniranje je uglavnom efikasno u stijenskim
masama vrlo različitih geoloških i geotehničkih svojstava. Međutim, u slučaju uporabe strojeva treba
biti vrlo obazriv kako bi se izbjegle situacije koje obično završe na sudu. Naime, efikasnost uporabe
odabranog stroja ovisi o brojnim svojstvima stijenske mase što se obično zaboravlja, a vrlo često oni
koji odabiru strojeve (najčešće izvoditelji) malo znaju o ovoj problematici.
Tehnološki razvoj strojeva omogućio je efikasno korištenje strojeve i u sredinama koje su nekada bile
predodređene isključivo za miniranje. Na žalost, u praksi se i danas ponekad pozivamo na Privremene
tehničke propise iz 1957. godine u kojima se govori o iskopu ašovom, pijukom, trnokopom, ćuskijama,
uporabi baruta i slično, dok je za iskop čvrste stijene predviđeno isključivo miniranje. Pozitivan pomak
napravljen je u Općim tehničkim uvjetima za radove na cestama, u kojima se govori o tri kategorije tla
kod širokog iskopa (OTU, 2001).
U ovom je poglavlju naglasak dan na iskope vezane uz građevinske zahvate. Kada se radi o rudarskim
iskopima, treba znati da se tu radi o količinama i prostranstvima koje se građevinarstvu gotovo nikada
ne pojavljuju. Masovnost iskopa i velike površine zahvaćene iskopom, rudarima otvaraju mogućnost
uporabe strojeva koji se u građevinarstvu ne koriste (veliki bageri vedričari, veliki rotorni bageri i
slično).
Kod procjene mogućnosti kopanja neke stijenske mase moraju se u vidu imati dvije glavne komponente:
svojstva stijene (stijenske mase) i svojstva stroja. Povećanjem snage stroja (na primjer-težina
hidrauličkog čekića) otvara se mogućnost efikasnog kopanja i one stijenske mase koju lakši hidraulički
čekić ne može kopati.
Danas su opće prihvaćene dvije osnovne metode pri procjeni efikasnosti uporabe nekog stroja u
određenoj geološkoj formaciji:
1. direktne metode kod kojih se vrši probni iskop odabranim strojem na lokaciji gdje će se vršiti
iskop,
2. indirektne metode kod koji se procjenjuje efikasnost odabranog stroja na osnovi poznavanja
geoloških i geotehničkih svojhtava stijenskih msa.
Direktne metode su vrlo efikasne ali se u građevinskoj praksi rijetko koriste. Češće se koriste u
rudarstvu s obzirom na velike količine iskopanog materijala. Indirektne metode su izazov kako
za getehničare i geologe tako i za proizvođače opreme. U nastojanju da se broj neugodnih
iznenađenja svede na najmanju moguću mjeru, razvijeni su različiti klasifikacijski sustavi koji
trebaju pomoći u sveobuhvatnom opisu i definiranju parametara stijenskih masa bitnih za
efikasno kopanja (razaranje).
11.9.1 Regulativa u građevinskoj praksi
Građevinska norma GN 200, donesena odmah nakon Drugog svjetskog rata, sve geološke formacije
dijeli u sedam «kategorija zemljišta». Ova je norma odavno prevaziđena i potpuno neprimjerena novim
tehnologijama iskopa. Nažalost, svjedoci smo da se još i danas projektanti pozivaju na normu u kojoj se
govori o iskopu ašovom, pijukom, trnokopom, ćuskijama, upotrebi baruta i slično.
OTU za radove na cestama (2001), široki iskop djeli u tri kategorije. Kategoriji A pripadaju sve čvrste
stijene koje se razaraju isključivo miniranjem. Tlo iz kategorije C može se kopati bagerom, buldozerom
i slično dok se u kategoriji B nalaze slabe stijene koje se mogu kopati strojevima uz djelomično
miniranje. U ovim Uvjetima još uvijek se rabe neki stari, nestručni, termini kao što su ilovača, kamenita
tla, zdravo stanje stijene i slično. Iz opisa pojedinih kategorija se može vidjeti da je ova kategorizacija
temeljena na sljedećim elementima: litološkom opisu, kvalitativnoj procjeni mehaničkih svojstava i
površnom opisu inženjerskogeoloških značajki stijenske mase. Niti jedan od parametara u kategorizaciji
nije kvantificiran. Zato nije ni čudo što se, vrlo često, izvoditelji radova spore sa investitorima oko
kategorije iskopa. OTU (2001) opisuje kategorije stijene na ovaj način:
Pod materijalom kategorije “A” razumijevaju se svi čvrsti materijali, gdje je potrebno miniranje kod
cijelog iskopa. Toj skupini pripadaju sve vrste čvrstih i veoma čvrstih kamenih tala kompaktnih stijena
(eruptivnih, metamorfnih i sedimentnih) u zdravom stanju, uključujući i moguće tanje slojeve rastresitog
materijala na površini, ili takve stijene s mjestimičnim gnijezdima ilovače i lokalnim trošnim ili
zdrobljenim zonama.
U ovu se kategoriju ubrajaju i tla koja sadrže više od 50% samaca većih od 0,5 m3, za čiji je iskop
također potrebno miniranje.
Pod materijalom kategorije “B” razumijevaju se polučvrsta kamenita tla, gdje je potrebno djelomično
miniranje, a ostali se dio iskopa obavlja izravnim strojnim radom.
Toj skupini materijala pripadaju: flišni materijali, uključujući i rastresiti materijal, homogeni lapori,
trošni pješčenjaci i mješavine lapora i pješčenjaka, većina dolomita (osim vrlo kompaktnih), raspadnute
stijene na površini u debljim slojevima s miješanim raspadnutim zonama, jako zdrobljeni vapnenac, sve
vrste škriljaca, neki konglomerati i slični materijali.
Pod materijalom kategorije “C” podrazumijevaju se svi materijali koje nije potrebno minirati, nego se
mogu kopati izravno, upotrebom pogodnih strojeva - buldozerom, bagerom, ili skreperom. U ovu
kategoriju spadala bi:
• sitnozrnata vezana (koherentna) tla kao što su gline, prašine, prašinaste gline (ilovače),
pjeskovite prašine i les,
• krupnozrnata nevezana (nekoherentna) tla kao što su pijesak, šljunak odnosno njihove
mješavine, prirodne kamene drobine - siparišni ili slični materijali,
• mješovita tla koja su mješavina krupnozrnatih nevezanih i sitnozrnatih vezanih materijala.
11.9.2 Svojstva stijene i stijenske mase bitna za procjenu mogućnosti kopanja
Razaranja stijene alatima prikazanim na slici XXX, komplaksan je proces. Pri odabiru stroja za
konkretan slučaj iskopa, postavljaju se sljedeća pitanja:
• koji će biti učinak stroja,

• koji rezni alat je nabolji,
• koji je najbolji položaj reznog alata na glavi stroja,
• kako potrošnju reznog alata svesti na minimum,
• kako izbjeći oštećenja nosača reznog alata,
• kako vibracije svesti na minimum.
Pri odabiru adekvatne tehnologije iskopa mora se voditi računa o stijenskoj masi kao sustavu koji se
sastoji od intaktne stijene i diskontinuiteta te o činjenici da je stijenska masa anizotropna, nehomogena i
prirodno napregnuta. To se vrlo često zanemaruje te je do danas zadržan pragmatičan pristup empirijske
procjene brzine razaranja na osnovi poznavanja jednoosne tlačne čvrstoće stijene. Ovaj pristup je u
praksi ponekad imao uspjeha zbog povezanosti čvrstoće s ostalim mehaničkim svojstvima stijene ali se
najčešće pokazuje kao potpuno krivi jer zanemaruje inženjerskogeološka svojstva stijenske mase.
Strukturna i druga svojstva stijenske mase te petrografska svojstva stijene, često su za iskop bitnija od
čvrstoće intaktne stijene. U praksi se stijena izrazito visoke jednoosne tlačne čvrstoće kopa vrlo efikasno
ako je intenzivno ispucala (više skupova s malim razmakom diskontinuiteta). S druge strane, stijena
povoljne čvrstoće teško će se kopati ako je masivna, s malo diskontinuiteta. Thuro i dr. (2002) prikazuju
parametre stijene i stijenske mase bitne za definiranje svojstava stroja i potrošnju reznog alata (tablica
XXX). Mineralni sastav i intaktna stijena kontroliraju tzv. osnovnu mogućnost kopanja, a stijenska masa
kontrolira opću mogućnost kopanja (Thuro i dr. 2002).
Zubi glodača Diskovi

σu<70 MPa σu=70-275 MPa
Žrvanjska kruna Mlaz vode

σu=275-415 MPa σu=sve čvrstoće
Slika XXX Princip rada najčešće korištenih reznih alata s naznakom jednoosnih tlačnih čvrstoća stijena
koje je moguće razarati (Hudson i Harrison, 2000)
Tablica XXX. Parametri bitni za definiranje svojstava stroja i potrošnju reznog alata (Thuro i dr. 2002)
Parametri intaktne stijene određeni u laboratoriju Parametri bitni za
Jednoosna tlačna čvrstoća UCS (MPa) stroj (rezni alat)
Rad razaranja po jedinici volumena Wz (kJ/m3) stroj (rezni alat)
Modul elastičnoati E (GPa) (stroj) (rezni alat)
Vlačna čvrstoća (MPa) stroj (rezni alat)
Suha gustoća, poroznost D(g/cm3), P(%) stroj rezni alat
Ekvivalentni sadržaj kvarca Equ (%) rezni alat
Indeks abrazivnosti stijene RAI=Equ x UCS rezni alat
Paremetri čije se utjecaj još uvijek ne može kvantificirati
Primarna (in situ) naprezanja σ1; σ2; σ3 stroj (rezni alat)
Dotok vode i kemizam vode Q (m3/s), kemijski sastav stroj (rezni alat)
Bubrenje stijena (deformacija, naprezanja) h(%),σ (MPa) stroj (rezni alat)
Parametri stijenske mase
Razmak diskontinuiteta Razmak diskontinuiteta (cm)
stroj
Stupanj ispucalosti RQD (%)
Kut (0) u odnosu na os tunela
Anizotropija, Folijacija stroj
ili orijentaciju kosine
Parametri koji se mogu kvantificirati indirektnim metodama
Stupanj uklještenja UCS, RAI stroj rezni alat
Kvalitet cementacije UCS, RAI stroj rezni alat
Stupanj trošenja i hidrotermalna alteracija Suha gustoća, porozitet stroj rezni alat
Utjecaj stijena osjetljivih na vodu Udio glina stroj (rezni alat)
Utjecaj nehomogenosti stroj rezni alat
(zagradom je naglašen indirektan utjecaj)
11.9.3 Klasifikacijski sustavi
Klasifikacijski sustavi stijenskih masa za procjenu efikasnosti kopanja nekim strojem, mogu se podijeliti
u dvije skupine: (a) sustavi koji su prvenstveno namijenjeni za procjenu stabilnosti tunela (RMR-Rock-
Mass Rating, Bieniawskog i Q sustav Bartona) i (b) sustavi razvijeni samo za probleme kopanja
(razaranja).
Logično je nastojanje da se opće prihvaćene RMR (Bieniawski, 1976; 1989) i Q klasifikacija (Barton i
dr. 1974) koriste za procjenu mogućnosti kopanja. Tako je Weaver još 1975 napravio modifikaciju
RMR klasifikacije za procjenu podobnosti ripanja stijenske mase. Američka vojska preporuča ju kao
prihvatljivu (U.S. Army Corps of Engineers, 1983). U ovoj klasifikaciji Weaver posebnu važnost daje
brzini seizmičkih valova i razmaku diskontinuiteta. Caterpillar je iskoristio ovu klasifikaciju za odabir
snage buldozera prema ukupnom zbroju bodova Weaver-ove klasifikacije. Brojni su i drugi pokušaji
korištenja Q i RMR klasifikacije u originalnim i modificiranim oblicima. Nažalost niti jedna od njih nije
široko prihvaćena. Publicirani su rezultati brojnih istraživanja rezultat kojih je modifikacija postojećih
klasifikacija kako bi se mogle koristiti kod problema kopanja
Tablica 3.2 Mogućnost ripanja u funkciji brzine seizmičkih valova za buldozer Caterpillar D10
(Caterillar, 1983; Hudson i Harrison, 2000)
Brzina prostiranja 0 1 2 3
seizmičkih valova km/s
Površinsko tlo
Glina
Morenski materijal
Magmatske stijene
Granit
Bazalt
Žične stijene
Sedimentne stijene
Šejl
Pješčenjak
Prahovnjak
Glinjak
Konglomerat
Breča
Kaliće
Vapnenac
Metamorfne stijene
Škriljavac
Slejt
Minerali i rude
Ugljen
Željezna rudača
Pogodno za ripanje
Zanemariva mogućnost ripanja
Ripanje nije moguće
U Catterpilaru su zaključili da će se mogućnost ripanja dobro procjeniti na osnovi seizmičkih brzina ako
već postoji korelacija brzine i postignutih učinaka u istoj stijenskoj masi. Oni su izradili dijagrame za
procjenu mogućnosti kopanja buldozerima DL8 (250kW), DL9 (343 kW) i D10 (522 kW) .
Kod širokih (površinskih) iskopa, mnogi istraživači značajnu ulogu daju brzini prostiranja seizmičkih
valova. Srednja seizmička brzina ovisi o čvrstoći stijene, uslojenosti, stupnju ispucalosti, stupnju
trošenja, dakle o svim faktorima koji direktno određuju učinkovitost ripanja. Općenito, manje brzine
ukazuju na bolju efikasnost ripanja. Međutim, samo srednja brzina seizmičkih valova ne korelira dobro s
mogućnošću ripanja. Na primjer, trošan ili slabo ispucali granit koji se teško ripa ima slične brzine kao i
prahovnjak koji se lako ripa. Kod nas je česta pojava okršenih površinskih zona u kojima su brzine male
a mogućnost ripanja zanemariva.
Basarir i Carpuz (2004) daju klasifikacijsku sustav za pogodnost ripanja lapora u rudnicima lignita.
(marl type cola measure rocks). Istraživanja su proveli na šest rudnika lignita u Turskoj. Klasifikacijski
sustav se temelji na svojstvima stijenske mase i intaktne stijene, učincima ripanja na terenu i specifičnoj
energiji stijena (specific energy values of rocks). Svojstva stijenske mase opisana su s četiri parametra:
jednoosnom tlačnom čvrstoćom, brzinom seizmičkih P valova, razmakom diskontinuiteta i tvrdoćom
određenom Schmidtovim čekićem. Svako svojstvo je bodovano posebno a klasa ripabilnosti se određuje
na osnovi ukupnog broja bodova (tablica XXX).
Tablica XXX Ripability rating chart (Basarir i karpuz, 2004)

Klasa
Parametar
1 2 3 4 5
Brzina P-valova, m/s 0-800 800-1000 1000-2000 2000-2500 >2500
Bodovi 0-5 5-15 15-20 20-30 30
Indeks čvrstoće u točki, MPa <0,1 0,1-0,5 0,5-1 1-2 >2
Jednoosna tlačna čvrstoća, MPa <5 5-15 15-25 25-45 >45
Bodovi 0-5 5-18 18-25 25-35 35
Srednji razmak diskontinuiteta, m <0,50 0,5-1 1-1,5 1,5-2,5 >2,5
Bodovi 0-3 3-10 10-14 14-20 20
Tvrdoća određena Schmidtovim čekićem <15 15-35 35-45 45-50 >50
Bodovi 0-2 2-7 7-10 10-15 15
Specifična energija određuje se u laboratoriju na blokovima stijene i predstavlja rad potreban za iskop
jediničnog volumena stijene. Ovo je uobičajeni način za procjenu djelotvornosti stroja sa pokretnom
glavom i stroja za iskop tunela u punom profilu (krtica). Kako za određivanje specifične energije treba
imati na raspolaganju posebnu laboratorijsku opremu, Basarir i Carpuz (2004) daju korelaciju specifične
nergije i jednoosne tlačne čvrstoće u sljedećem obliku
SE=0,2UCS+2,41 (MPa)
Cjelokupan klasifikacijski sustav za procjenu podobnosti ripanja stijenske mase prikazan je u tablici
XXX. Uvođenje koncepta specifične energije u ovaj sustav je glavni doprinos ovog sustava u odnosu na
druge slične sustave.
Tablica XXX Klase ripabilnosti lapopra (Basarir i karpuz, 2004)

Specifična D8 D9 D10 D11
Kla
Bodovi energija, Učinak, Assessed Učinak, Assessed Učinak, m3/h Assessed Učinak, m3/h Assessed
sa
MJ/m3 m3/h class m3/h class class class
1 0-20 <3,75 >1300 Vrlo lako >1500 Vrlo lakoa >6000 Vrlo lakoa >100000 Vrlo lakoa
2 20-55 3,75-5,25 900-1300 Lako 1000- Lako 4300-6000 Vrlo lakoa 7000-10000 Vrlo lakoa
1500
3 55-70 5,25-7,00 400-900 Srednje 450-1000 Srednje 1900-4300 Vrlo lakoa 3000-7000 Vrlo lakoa
4 70-85 7,00-9,00 250-400 Teško 285-450 Teško 1200-1900 Lako 2000-3000 Vrlo lakoa
5 85-95 >9,00 <250 Vrlo <285 Vrlo <600 Teško <8000 Lako
teškob teškob
6 95-100 - 0 Miniranje 0 Miniranje <150 Vrlo <250 Teško
teškob
a
U ovim slučajevima, upitno je koristiti dozere D10 i D11, pošto će i i D8 biti visoko djelotvoran
b
Na ovim terenima nema potrebe koristiti dozere D8, D9 i D10, jer će svi imati vrlo slab učinak
11.9.4 Primjeri iz prakse
Za iskop tunela Chiffa (12.483 m) i Hrbil (4.568 m), Hidroelektra-Zagreb je u periodu od 1984 do 1993
koristila strojeve s pokretnom glavom Westfalia Lünen, model Luchs B. Korištena su 4 stroja istog tipa.
Tuneli su većim dijelom kopani u miocenskim laporima medejskog bazena te u škriljavcima različitih
inženjerskogeoloških i geotehničkih svojstava koji se nalaze na rubovima bazena. U laporima se stroj
pokazao vrlo efikasnim. Najveći problem iskopa u laporima bila je prašina koja se teško skupljala i s
najmodernijim sakupljačima. Međutim, odabrani strojevi su imali mali ili nikakav učinak u škriljavcima.
Proizvođač stroja je garantirao djelotvoran rad u stijenama čvrstoće manje od 80 MPa (određena na
kockama 50x50xx50 mm). Praksa je pokazala da stroj nije bio efikasan već kod čvrstoća oko 60 MPa
ako je razmak diskontinuietta bio veliki. Samo u slučaju intenzivno ispucale stijenske mase (razmak
diskontinuiteta manji od 100 mm), stroj je mogao kopati i stijenu čvrstoće veće od 80 MPa, pri čemu
zubi nisu rezali stijenu već su izvaljivali pojedine blokove.
Slika XXX Stroj s pokretnom glavom Westfalia Lünen, model Luchs B koji je Hidroelektra-Zagreb
koristila za iskop tunela Chiffa i Harbil U alžiru (1985-1993)
Slika XXX Stroj s pokretnom glavom Westfalia Lünen, model Luchs B pri proboju tunela Harbil
(miocenski lapor).
1. Adhezijsko stijensko sidro duljine 2 m,

2 1,5 m promjera 25 mm
2. Mlazni beton debljine 12 cm armiran
mrežom 150/150/5 mm
3. Nearmirana betonska ploča debljine 15 cm
1,5 m
3
2,9 m
Slika XXX Poprečni presjek s prikazom primarne podgrade u tunelima Chiffa i Harbil
U nastavku se analizira učinkovitost stroja s pokretnom glavom Westfalia Lünen, model Luchs B, na
primjeru iskopa tunela Harbil.
Tunel Harbil prolazi geološkim formacijama koje pripadaju donjoj kredi i miocenu. Formacija donje
krede sastoji se od tamnih glinenih škriljavaca s proslojcima vapennaca male debljine od 10 do 30 cm, te
mjestimično od paketa prašinaste gline. Prethodnim istraživanjima koji su poslužili za izradu ponudbene
dokumentacije definirana su slijedeća svojstva ove serije: RQD<25%; jednoosna tlačna čvrstoća 10-30
MPa; abrazivnost (% slobodnog SiO2) srednje niska, IV kategorija RMR klasifikacije. Ista
dokumentacija sadrži sljedeće podatke o laporima miocenske serije: CH gline prema AC klasifikaciji,
jednoosna tlačna čvrstoća 1-3 MPa, sposobnost bubrenja, V kategorija po RMR klasifikaciji. Ovi su
podaci bili odlučujući pri odabiru tehnologije iskopa, odnosno odabira stroja WL Luchs B.
Tijekom izvođenja, izvoditelj je bio suočen s bitno različitim inženjerskogeološkim i geotehničkim

svojstvima formacije glinenih škriljavaca. Većih iznenađenja u formaciji miocenskog lapora nije bilo. U
formacijama glinenih škriljavaca iznanada se nailazilo na pakete pješčenjaka čvrstoće do 180 MPa što je
prouzročilo jake udare na sve dijelove stroja. Veća abrazivnost od prognozirane imala je za posljedicu
kratak vijek trajanja zubiju na reznoj glavi i lanca transportera. Dionice na kojima uporaba stroja nije
bila moguća, iskopane su uz uporabu eksploziva. Nakonšto je iskopano 985 metara tunela kombiniranim
načinom (173,4 m tunela iskopano je klasičnim načinom a 811,6 m strojem), stroj je morao biti
generalno popravljen jer više nije bio za uporabu. Pri tome je stroj radio ukupno 1785 sati a rezna glava
1160 sati. U tablici XXX prikazani su učinci istog tipa stroja u dvije geološke formacije. Da je u
formaciji glinenih škriljavaca postignuto napredovanje kao u formaciji miocenskih lapora, ova bi
dionica bila iskopana 81 dan ranije.
Tablica XXX Kvarovi stroja WL Luchs B pri iskopu dviju geoloških formacija u tunelu Harbil
Iskop tunela Harbil u formaciji glinenih škriljavaca Iskop tunela Harbil u formaciji miocenskih lapora
(L=811,6 m) (L=1421 m)
Ukupan rad stroja: t1=1785 sati Ukupan rad stroja: t1=3695 sati
Ukupan rad rezne glave: t2=1160 sati Ukupan rad rezne glave: t2=2536 sati
Stroj je bio novi, nije ranije korišten Stroj je prije dolaska u tunel Harbil radio u tunelu
Chiffa ulaz (t1=1586 sati, t2=1213 sati
Veći kvarovi stroja: Veći kvarovi stroja:
1. Prednji grabuljasti transporter zamjenjen 3 1. Pumpa rashladnog sistema zamjenjena 2
puta puta
2. Zamjenjeni natezači lanca (5 kom) 2. Zamjenjen hidromotor s reduktorom
3. Zamjenjena osovina prednjeg grabuljastog bušilice
transportera 3. Zamjenjen jedan natezač lanca
4. Pumpa rashladnog sistema zamjenjena 4 4. Pumpa rashladnog sistema zamjenjena 2
puta puta
5. Zamjenjen motor ventilatora za hlađenje
6. Otpadanje bubnja električnog kabla više
puta
7. Izmjena pogonske osovine s polutkama
nosača zubiju
Potrošnja zubiju glodača: Krupp (vidia)-650 kom; Potrošnja zubiju glodača:Boart RM-8-250 kom
Boart RM-8-140 kom)
Učinak stroja između stacionaža 0+125 i 0+864: 3,1 Učinak stroja pri iskopu 1060 m četvrte sekcije tunela:
m/dan 4,8 m/dan
(48, 4 metra iskopano je miniranjem)
S još većim problemom se suočio izvođač na tunelu Chiffa-Ulaz jer je oko 5 km tunela
iskopano u formacijama koje su bile nepovoljne za iskop strojem WL Luchs B.
U zračnoj luci Dubrovnik izvršeno je uklanjanje četiri zelena otoka tijekom 2003.godine. Iskop je vršen
prema glavnom projektu u kojem je izvršena procjena zastupljenosti pojedinih kategorija iskopa. Iz
razumljivih razloga razarenje stijene nije vršeno miniranjem već su za iskop korišteni hidraulički čekići.
Kako izvoditelj nije postizao zadovoljavajuće učinke, zatraženo je stručno mišljenje sa zahtjevom da se
izvrši kategorizacija stijenske mase. Tada je postojala dobra prilika da se to mišljenje kvalitetno
dokumentira jer je iskop otkrio stanje stijenske mase koje je bilo teže uočiti prethodnim istražnim
radovima. Na žalost, autor ovog stručnog mišljenja pokazao je temeljno nepoznavanje ove
problematike. Bez ijednog snimljenog podatka o inženjerskogeološkom stanju stijenske mase koja su u
to vrijeme bila u vidljiva a na osnovi nekoliko vrijednosti indeksa čvrstoće u točki na uzorcima za koje
se ne zna lokacija, izvršena je potuno proizvoljna procjena kategorija iskopa prema normi GN200.
Nakon toga, zatraženo je od Instituta građevinarstva Hrvatske iz Zagreba kategoriziranje stijenske mase
na zelenom otoku broj 2. Radovi su izvršeni u svibnju 2003.
Stijenska masa sa vrlo velikim razmakom Stijenska masa sa širokim rasponom razmaka
diskontinuiteta. S obzirom na veličinu blokova može se diskontinuiteta. S obzirom na veličinu blokova
opisati kao «massive» (ISRM, 1978) može se opisati kao «irregular» (ISRM, 1978)
Kategorijaiskopa A Kategorijaiskopa C
Slika XXX. Zone različite ispucalosti stijenske mase. Fotografija snimljena 12.04.2003.na Zelenom
otoku 2.
Kategoriziranje stijenske mase obavljeno je na osnovi:
• inženjerskogeoloških svojstava stijenske mase,

• mehaničkih svojstava intaktne stijene.
Na terenu je izvršeno iskolčenje profila na razmacima cca 5-10 m (ukupno 53 profila).

Inženjerskogeološkim snimanjem utvrđena su opća strukturna i litološka svojstva stijenske mase.
Naročita pažnja posvećena je ispucalosti stijenske mase i čvrstoći intaktne stijene, kao najvažnijim
parametrima pri kategoriziranju stijenske mase. Pri tome je korištena metodologija opisana u
preporukama Međunarodnog društva za mehaniku stijena (ISRM, 1978). Istraživanja su pokazala da se
stijenska masa u karakterističnom profilu može podjeliti na tri inženjerskogeološke jedinice:
Inženjerskogeološka jedinica 1. Vapnenci i dolomitični vapnenci, slabo izlomljeni, debelo bankoviti do

masivni, bijeličaste boje. Čvrstoća, određena geološkm čekičem, iznosi između 150 i 200 MPa (veoma
čvrsta stijena). Sadrži manje od 1 -3 pukotine u m3 stijenske mase (veoma veliki i veliki blokovi). Prema
osnovnoj geološkoj karti ti materijali su paleogenske starosti.
Inženjerskogeološka jedinica 2. Vapnenci i dolomitični vapnenci, srednje do jako izlomljeni, tanko do

debelo slojeviti, bijeličaste boje. Čvrstoća, određena geološkm čekićem, iznosi između 100 1150 MPa,
kadikad i manje od 100 MPa (čvrsta do veoma čvrsta stijena). Sadrži 3 do više od 30 pukotina u m3
stijenske mase (srednje veliki, mali i veoma mali blokovi). U pojedim zonama stijena je dosta do jako
okršena s glinovitom ispunom pukotina i okršenih formi. Prema osnovnoj geološkoj karti ti materijali su
paleogenske starosti.
Inženjerskogeološka jedinica 3. Kršje i samci vapnenca i dolomitičnog vapnenca vezani glinom visoke
plastičnosti, glina s dosta do puno kršja i samaca vapnenca, mjestimično i čista glina visoke plastlčnost.
U prvih 30 do 40 cm pokrova mjestimično se zapaža i smeđecrvena humusna zona. U ovu zonu uvršteni
su sedimenti kvartarnog pokrova i rezidualne gline s kršjem (u vrtačastim formama, u osnovnoj stijeni).
Tijekom inženjerskogeoloških snimanja na terenu, procjenjena je čvrstoća zidova diskontinuiteta i

čvrstoća intaktne stijene udarcima geološkog čekića sukladno preporukama ISRM (1978). Ispitivanja
pokazuju da intaktna stijena pripada kategoriji čvrstih do vrlo čvrstih stijena. Kako zidovi pukotina nisu
pretrpjeli značajno trošenje, stijena se i po parametru čvrstoće zidova diskontinuiteta može svrstati u
kategoriju čvrstih do vrlo čvrstih stijena (ISRM, 1978).
Veza između naprijed opisanih inženjerskogeoloških jedinica i kategorija iskopa prema OTU (2001)
uspostavljena je na ovaj način:
1. Stijenska masa koja pripada inženjerskogeološkoj jedinici 1 svrstana je u kategoriju A.

2. Stijenska masa koja pripada inženjerskogeološkoj jedinici 2 svrstana je u kategoriju B.
3. Stijenska masa koja pripada inženjerskogeološkoj jedinici 3 svrstana je u kategoriju C.
4. Na mjestima gdje kategorija B i C pokriva kategoriju A, u ukupnoj debljini manjoj od 1 m,
kategorije B i C su prevedene u kategoriju A, kako je to preporučeno prema OTU-2001.
Zastupljenost pojedinih kategorija iskopa u karakterističnom presjeku izračunata je na osnovi udjela

pojedinih litoloških jedinica na svakom od snimljenih profila
Ovi primjeri pokazuju kako loši prethodni istražni radovi mogu prouzročiti velike probleme za sve
sudionike u građenju tunela. Obično najveću štetu trpe izvoditelj (povećani troškovi građenja) i
investitor (produljenje rokova) dok glavni krivac za nastalo stanje ostane po strani. Izvoditelj prethodnih
istražnih radova nije sudionik građenja.
11.10 Rječnik
raise Upwardly constructed shaft, i.e., an opening, like a shaft made in the roof at
one level to reach a level above
11.11 Literatura
Babendererde, S., Babendererde L., 1996, Tunnel Boring Machines, Balkeme, p. 130, 260 p.
Babendererde, S., Babendererde L., 1996, Tunnel Boring Machines, Balkeme, p. 130, 260 p. (Wagner
H., Schulter, A., editors)
Barla, G., Pelizza, S., TBM tunnelling in difficult ground conditions
Barton, N., 2000, TBM Tunnelling in Jointed and Faulted Rock, Balkema, 172 p.
Basarir, H., Karpuz, C., A Rippability classification system for marls in lignite mines, Engineering
geology 74 (2004) 303-318.
Bieniawski Z.T. 1989. Engineering Rock Mass Classifications. Wiley, New York.
Božić, B., 2001, Minerski priručnik, Izdavač: dr.sc. Branko Božić, 122 str.
Caterpillar. 2000. Handbook of Ripping, 7th ed. Catterpillar Tractor Co., Peoria, III., 1983.
GN 200. Prosečne norme u građevinarstvu, II deo, Niskogradnja, Norma 200-Zemljani radovi i sondaže.
Hanamura, T., 1996, State of the Art of the Japanese TBM Technology, New Developments, Tunnel
Boring Machines, Balkeme, p. 130, 260 p. (Wagner H., Schulter, A., editors)
Herrenknecht, M., 1998, Inovation in Machine driving tunnelling by M., WT March 1998, pp. 79-80)
Hudson, J.A. and Harrison J.P. 2000. Engineering Rock Mechanics, An introduction to the principles,
Pergamon.
ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Tests, (1978), Suggested Methods for
the Quantitative description of Discontinuities in Rock Masses, In: Int. Your. Rock Mech. Min.
Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 15, pp 319-368.
Izvještaj o kategoriziranju stijenske mase na zelenom otoku 2 u zračnoj luci Dubrovnik, 2003,
Dokumentacija Instituta građevinarstva Hrvatske (Autori: Ivan Vrkljan i želimir Ortolan)
Kolić, D., Hörlein, N., Steiner, H., 2006, Tunel za instalacije ispod glavnog kolodvora u Grazu, Austrija
Priopćenja 4. Savjetovanja HGD-a, Ojačanje tla i stijena, Opatija, 5.-7. listopada 2006.
Konda, T., Shield Tunnelling Method
Kramadibrata, S., 1996, The influence of rock mass and intact rock properties on the design of surface
mines with particular reference to the excavatability of rock, PhD thesis, School of Civil
Engineering, XXXX
Krsnik, J., 1989, Miniranje, Rudarsko-geološko-naftni fakultet Svaučilišta u Zagrebu, 179 str.
Microtunnelling by. Paul Hayward, WT March 1997, pp.77-81)
OTU. 2001. Opći tehnički uvjeti za radove na cestama knjiga II – Zemljani radovi, odvodnja, potporni i
obložni zidovi, Hrvatske ceste - Hrvatske autocest, Zagreb.
Rock Mechanics in Japan, Vol. VI, 1991. str. 59)
Thuro, K., Plinninger, R.J. and Spaun G. 2002. Drilling, Blasting And Cutting – Is it Possible to
Quantify Geological Parameters Relating to Excavatability? Engineering Geology for Developing
Countries - Proceedings of 9th Congress of the International Association for Engineering Geology
and the Environment. Durban, South Africa, 16 - 20 September 2002 - J. L. van Rooy and C. A.
Jermy, editors.
U.S. Army Corps of Engineers. 1983. Rock Mass Classification Data Requirements For Rippability,
CECW-EG Washington, DC 20314-1000 ETL 1110-2-282; Technical Letter No. 1110-2-282 30
June 1983, Engineering and Design.
Vervoort, A., De Wit, K., 1997, Use of rock Mass Classifications for Dreging, Int. J. Rock Mech. Min.
Vol.34, No 5, pp.859-864.
Ivan Vrkljan
12. Posebne metode građenja tunela

Prikazane su neke metode građenja koje ne pripadaju klasičnim metodama
građenja (miniranje) niti raznim oblicima strojnog iskopa tunela. Opisane
metode koriste se uglavnom kada su tuneli položeni nisko ispod površine
tla (lažni tuneli i tuneli građeni pod zaštitom dijafragme) odnosno kada se
u plitku vodu polaže tunelska cijev na dno mora, rijeka ili jezera
12 Posebne metode građenja tunela

12.1 Uvod
Reagiranje sredine na otvaranje podzemne prostorije može biti vrlo različito. Prema vrsti sredine, tla ili
stijene u kojoj leži tunel, mogu se definirati četiri osnovne metode gradnje (ITA, Smjernice za
projektiranje tunela (ITA guidelines for the design of tunnels):
• pri gradnji podzemne prostorije u otvorenoj građevnoj jami, tlo najčešće djeluje samo kao
opterećenje, kao i kod svake nadzemne građevine (engl: cut-and-cover tunnelling). Nekada se
ovi tuneli nazivaju lažnim tunelima.
• u nevezanim stijenama i tlu, te zatvorenom načinu gradnje, mora se ostvariti neposredno
podupiranje krutom podgradom (kao pri napredovanju sa štitom, zacjevljenjem profila i
vododrživim štitom na čelu). U ovom slučaju redovito sudjeluje i stijena u prijenosu opterećenja
jer postoji određen otpor tla na radijalne deformacije prema van.
• u polučvrstoj stijeni ili tlu s većom kohezijom stijena može biti dovoljno stabilna da na
određenoj dužini od čela i određeno vrijeme izdrži bez podgrađivanja. Ovdje mogu nastati i
neka trajna rasterećenja i prije nego što postane djelotvorna privremena ili trajna podgrada. U
tom će slučaju samo (često mali) dio primarnog stanja naprezanja djelovati na oblogu koju treba
dimenzionirati.
• Čvrsta stijena sama može osigurati stabilnost iskopa tako da je potrebna eventualno samo tanka
podgrada za površinsku zaštitu
sidra
mlazni beton
armatura
čelični lukovi
rešetkasti lukovi
piperoof
betoniranje
izrezanihslotova
xxx
xxx
Slika XXX Četiri osnovne metode gradnje

Posebne metode građenja tunela 3
12.2 Lažni tuneli (cut and cover tunells)
Englesko ime ove metode građenja (cut and cover tunells) upućuje na samu metodu građenja (iskopaj i
pokrij). Francuzi ove tunele nazivaju lažnim tunelima (faux tunel) pa se i u našoj praksi nekada koristi
ovaj izraz. Ova se metoda koristi kada tunel prolazi plitko ispod površine terena. Iskop plitkih tunela
klasičnim načinima povezan je sa nizom problema stabiliziranja čela iskopa. Zbog toga je često
ekonomičnije i brže izvršiti iskop, izgraditi tunelsku cijev u otvorenoj građevnoj jami i nakon toga teren
vratiti u prvobitno stanje. Slika XXX prikazuje princip gradnje lažnih tunela. Kod ovog načina gradnje,
javlja se sljedeća geotehnička problematika:
• stabilnost kosina građevne jame,

• treba odabrati tehnologiju iskopa primjerenu geološkim svojstvima stijenske mase,
• treba riješiti problem odvodnje građevne jame tijekom kišnih perioda ili dotoka
podzemne vode,
• treba riješiti tenologiju zasipavanja kako tunelska cijev nebi trpila nesimetrična
opterećenja.
Faza 1:
Priprema površine (sječa
raslinja, uklanjanje
objekata na površini i
slično)
Faza 2:
Iskop rova
Faza 3:
Izgradnja podloge
tunelske cijevi (beton ili
kameni nasip)
Faza 4:
Izgradnja tunelske cijevi
Faza 5:
Zatrpavanje tunela i
rekultivacija površine
Slika XXX princip gradnje lažnih tunela

Hidroelektra je za skretanje rijeke Harbil u Alžiru izgradila tunel Harbil u duljini 4.740 m. Neki djelovi
tunela izgrađeni su kao lažni tuneli a veći dio je iskopan strojevima s pokretnom glavom. Lažni su tuneli
izgrađeni na dva načina. Na tri od četiri tunela u otvorenim je iskopima izgrađena jedinstvena betonska
obloga tunela koja je nakon završetka gradnje zatrpana. Na jednom od tunela je u otvorenom iskopu
izgrađena obloga koja ima funkciju adekvatnu funkciji primarne podgrade u dijelovima tunela koji su
kopani pomoću strojeva (stabilizaciju otvora). Sekundarna betonska obloga na ovom je tunelu ugrađena
u vrijeme kada je građena i na ostalim dijelovima tunela koji je kopan strojeno.
Obloga tunela koji je kopan strojevima sa

pokretnom glavom sastoji se od primarne
(stabilizira iskop) i sekundarne betonske
obloge koja daje funkcionalan kružni
poprečni presjek tunelu i povećava stabilnost
tunela.
Primarna obloga tunela sastoji se od

armiranog mlaznog betona, sidara i po
potrebi čeličnih lukova.
Sekundarna betonska obloga
L=4.740 m
Dionice izvedene kao lažni tuneli
Slika XXX Tunel Harbil u Alžiru Izvoditelj: Hidroelektra, Zagreb (1985-1987).
Slika XXX Loše rješena odvodnja površinskih voda na tunelu Harbil dovela je do potapanja lažnih
tunela i ranije iskopanih dionica klasičnim načinom Hidroelektra, Zagreb (1985-1987).
Tunel Harbil u Alžiru

Izvoditelj: Hidroelektra, Zagreb
(1985-1987).
Cut and Cover tehnologijom

izvedena je samo primarna
podgrada tunela (čelični lukovi i
armirani mlazni beton).
Sekundarna betonska obloga
(unutarnja) izvedena je nakon
zatrpavanja tunela.
Slika XXX Lažni tunel Harbil u Alžiru (Hidroelektra 1985-1987)
Tunel Harbil u Alžiru

Izvoditelj: Hidroelektra, Zagreb (1985-1987).
Tunelska je obloga izvedena u dvostranoj oplatina na licu mjesta.

Betoniranje obloge prati zasipavanje završenog dijela tunela
Slika XXX Lažni tunel Harbil u Alžiru (Hidroelektra 1985-1987)

Zbog nepravilnog zatrpavanja betonske tunelske konstrukcije Gerrards Cross tunela na pravcu London-
Birmingham, 30.06.2005. je došlo do urušavanja 30 m tunelske konstrukcije. Naime, pri zatrpavanju je
preopterećena kalota konstrukcije prije nego što su dovoljno zasuti bokovi tunela.
Slika XXX. Urušavanje Gerrards Cross air rights tunnel na pruzi London-Birmingham line (Ground
Engineering, September 2005)
12.3 Uronjeni tuneli
Kada se želi savladati vodena prepraka na raspolaganju je nekoliko mogućih rješenja. Neke od
njih prikazuju slika XXX i slika XXX . Jedno od mogućih rješenja je i uronjeni tunel.
uronjeni tunel
Bušeni tunel
Most
Slika XXX Tri mogućnosti za savladavanje vodene prepreke; Uronjeni i bušeni tuneli
Plutajući tuneli
(Submerged floating tunnel)
Slika XXX Dvije varijante plutajućih tunala
Uronjeni tuneli grade se već više od 100 godina. Izgrađeno je više od 150 ovakvih tunela, od toga oko
100 kao cestovni i željeznički tuneli.
Prednosti gradnje uronjenih tunela:
• Mogu imati proizvoljni poprečni presjek što je bitno kada se kombinira željeznički i cestovni
promet.
• U odnosu na bušeni tunel na istom mjestu ima manju duljinu.
• U odnosu na bušeni tunel na istom mjestu, ima manji nagib nivelete što je bitno kod
željezničkih tunela.
• Vrijeme građenja je kraće u odnosu na bušeni.
• Rad je sigurniji.
• Mogu se polagati na tlo izuzetno loših svojstava.
• Bolje podnose seizmičke efekte i pokrete tijekom potresa.
• Problemi iskopa bušenog tunela za posljedicu imaju zakašnjenje cijelog projekta. Kod
potopljenog tunela, mogu se istovremeno obavljati sve faze gradnje. Dok se posljednji elementi
potapaju, u one prve su već ugrađene isntalacije i obavljaju se završni radovi.
Slika XXX Shematski prikaz uronjenog tunela; Glodač sa iskop dna mora
Faze građenja uronjenog tunela:
• proizvodnja prefabriciranih elemenata,

• iskop na mjestu polaganja tunela,
• transport prefabriciranih elemenata,
• polaganje prefabriciranih elemenata tunela,
• spajanje prefabriciranih elemenata tunela,
• zatrpavanje tunela.
Najznačajniji projekt uronjenog tunela realiziran je na projekltu ØRESUND. Glavne karakteristike

Øresund projekta (tunelski dio):
• povezuje Malmö i Kopenhagen,

• cestovni i željznički promet,
• pušten u pogon: 2000 god.,
• most duljine 7845 m,
• tunel duljine 3510 m,
• umjetni otok duljine 4050 m,
• najveći raspon mosta: 490 m
• dimenzije betonskih elementa tunela: 176x40x9 m,
• masa jednog betonskog elementa: 55 000 t,
3
• ukupna količina betona: 700 000 m .
Slika XXX Poprečni presjek uronjenog tunela na projektu ØRESUND

Slika XXX ØRESUND projekt u nekoliko slika

12.4 Iskop pod zaštitom dijafragme
Ovaj se ančin vrlo četo koristi u gradovima tijekom iskopa tunela podzemnih željeznica i drugih
objekata. Dijafragma može biti izvedena kao niz bušenih pilota ili kao klasična armiranobetonska
dijafragma. Prednost ovog načina građenja je što uz dobru organizaciju građenja, poremećaj prometa na
površini može biti minimalan.
Faza 1:
Priprema površine (sječa
raslinja, uklanjanje
objekata na površini i
slično)
Faza 2:
Iskop rova
Faza 3:
Izgradnja dijafragmi
(zidova budućeg tunela)
Faza 4:
Betoniranje stropne ploče
Faza 5:
Zatrpavanje tunela i
rekultivacija površine
Faza 6:
Iskop tunela
Iskop
Faza 7:
Betoniranje podne ploče
Slika XXX Princip izgradnje tunela pod zaštitom dijafragme

Slika XXX Iskop pod zaštitom dijafragme od bušenih pilota. Vide se gornja i podna ploča kao i
ventilacijska cijev
12.5 Rječnik
12.6 Literatura
ITA, Smjernice za projektiranje tunela (ITA guidelines for the design of tunnels)
Ivan Vrkljan
13. Hidroizolacija i odvodnja tunela

Prikazani su osnovni principi odvodnje tunela tijekom građenja i način
postavljanja hidroizolacije prije betoniranja obloge tunela.
13 Hidroizolacija i odvodnja tunela

13.1 Uvod
Voda u tunelu je gotovo redovita pojava. Tunel se odvodnjava:
• tijekom građenja,
• tijekom eksploatacije.
Vodu treba kontrolirano odvesti iz iskopa jer:
• može potopiti tunel u slučaju nagiba nivelete u masiv,

• otežava rad osoblju,
• može oštetiti strojeve i instalacije,
• može utjecati na slabljenje mehaničkih svojstava stijenske mase.
Voda se iz tunela odvodi na dva načina:
• gravitacijskim tečenjem do portala tunela ili u kavernu,

• tlačnim cjevovodima uz pomoć pumpi.
Voda u tunelu Sv. Rok
Voda u tunelu MOFFAT 1923-1927 (USA)
Slika XXX Voda često prati gradnju tunela jer tunel uvijek djeluje kao dren ukoliko je
pozicioniran ispod nivoa podzemne vode
Hidroizolacija i odvodnja tunela 3
13.2 Odvodnja tunela tijekom građenja
Kanal za sakupljanje
podzemne vode Kolektor
Slika XXX Gravitacijsko tečenje vode kod dvostranog nagiba nivelete
Cjevovod Potapajuće Kanal za sakupljanje

Kanal za podzemne vode
pumpe
sakupljanje
podzemne vode
Slika XXX Odvodnja tunela kod jednostranog nagiba tunela
Cjevovod
Kanal za sakupljanje
podzemne vode
Potapajuće pumpe
Slika XXX Odvodnja tunela tijekom građenja

13.3 Hidroizolacija tunela
Prema Pravilniko o tehničkim uvjetima za projektiranje i gradnju tunela na cestama (SL 59/73)
hidroizolavcija tunala izvodi se radi:
• Zaštite obloge od štetnih učinaka podzemne vode

• Zaštite kolnika i instalacija u tunelu
• Sigurnosti prometa
Hidroizolacija tunela se kod klasične gradnje redovito postavlja između primarne (armirani mlazni
beton, sidra, čelični lukovi i sl.) i sekundarne obloge (betonska obloga). Izolaciju čini vodonepropusna
PVC folija koja se vari na licu mjesta. Svaki se var provjerava. Između mlaznog betona i PVC folije
ugrađuje se geotekstil koji služi kao drenažni sloj a ujedno štiti PVC foliju od oštećenja.
Stijena
Mlazni beton
Betonska obloga
Filc
PVC folija
Čavao za pričvršćivanje
folije
Slika XXX Hidroizolacija tunala kod klasičnog načina gradnje
Slika XXX Drenažni sloj (geotekstil) i PVC folija između mlaznog betona i betonske obloge
Hidroizolacija i odvodnja tunela 5
Slika XXX PVC folija prije i poslije varenja
13.4 Rječnik
13.5 Literatura
Hoek E., Big Tunnels in Bad Rock (2000) TERZAGHI LECTUREPaper published in the ASCE Journal
of Gotechnical and GeoenvironmentalEngineering, Vol. 127, No. 9, Sept 2001, pages 726-740.
Str.11
Pravilnik o tehničkim uvjetima za projektiranje i gradnju tunela na cestama (SL 59/73)
Ivan Vrkljan
14. Provjetravanje, rasvjeta i opasnost od

požara
Provjetraavnje, rasvjeta i opasnost od požara bitni su elementi sigurnosti
prometa tijekom eksploatacije tunela.
14 Provjetravanje, rasvjeta i opasnost od

požara
14.1 Uvod
Više velikih požara sa brojnim ljudskim žrtvama i velikom materijalnom štetom, ukazali su na
hitnu potrebu poboljšanja sigurnosnih uvjeta u tunelima. Tako je Europski parlament u travnju
2004. donio novu smjernicu br. 2004/54 EC o sigurnosi u cestovnim tunelima (Directive
2004/54/EC). Smjernica se prvenstveno odnosi na tunele duljine veće od 500 m. Obavezna je primjena
smjernice na sve tunele koji su u fazi projektiranja, dok se tuneli u eksploataciji moraju analizirati i
rekonstruirati kako bi se doveli na isti nivo sigurnosti kao i novoprojektirani. Glavni cilj smjernice je
spriječevanje opasnih događaja u tunelu, te stvaranja preduvjeta da se u slučaju nezgode ona rezultira što
je moguće manjim posljedicama. Realizacijom smjernice stvorit će se povoljni uvjeti kako bi se:
• omogućilo sudionicima nesreće da se sami zaštite,

• omogućilo trenutačnu pomoć koju mogu pružiti sudionici u prometu,
• osigurlo učinkovito djelovanje hitnih interventnih službi,
• zaštitio okoliš,
• ograničila materijalna šteta.
TablicaXXX Mnjere sigurnosti konstrukcije tunela (Directive 2004/54/EC)

● Obavezno za sve tunele Promet ≤2000 vozila Promet >2000 vozila po
po voznom traku voznom traku
* Obavezno uz izuzeće
○ Nije obavezno 500-
1000 m
<1000 m
500-
1000 m
1000-
3000 m
>3000
m
□ Preporučeno
Obavezno gdje 15-godišnja prognoza
2 ili više tunelskih
§ 2.1 pokazuje da je promet > 10000
cijevi
vozila/voznom traku.
Obavezno osim ako terenski uvjeti to ne
Nagib ≤5% § 2.2 * * * * * dopuštaju.
Obavezno gdje nema zaustavnog traka.
Staze za pješake u § 2.3.1 U postojećim tunelima koji nemaju
slučaju opasnosti § 2.3.2 * * * * * zaustavni trak ili staze za slučaj opasnosti,
poduzet će se dodatne mjere sigurnosti.
Izlazi u slučaju § 2.3.3 Izlaz u slučaju opasnosti u postojećim
opasnosti barem - ○ ○ * * * tunelima procijenit će se za svaki slučaj
na svakih 500m § 2.3.9 pojedinačno.
Poprečni prolazi
Konstrukcijske mjere
za interventne Obavezno u tunelima s dvije cijevi dužim

službe barem na
§ 2.4.1 ○ ○/● ○ ●/○ ● od 1500 m.
svakih 1500 m
Prijelaz preko
razdjelnog pojasa Obavezno u tunelima gdje je to terenski
ispred svakog
§ 2.4.2 ● ● ● ● ● moguće.
portala
Obavezno u novim dvosmjernim tunelima
> 1500 m koji nemaju zaustavni trak. U
Ugibalište barem postojećim dvosmjernim tunelima > 1500
na svakih 1000 m
§ 2.5 ○ ○ ○ ●/○ ●/○ m, ovisno o analizama. Za nove i
postojeće tunele ovisno o dodatnoj
korisnoj tunelskoj širini.
Odvod za
Obavezno tamo gdje je dopušten prijevoz
zapaljive i § 2.6 * * * * * opasnih tvari.
otrovne tekućine
Otpornost Obavezno za tunele gdje lokalno
konstrukcije na § 2.7 ● ● ● ● ● urušavanje može imati katastrofalne
požar posljedice.
Provjetravanje, rasvjeta i opasnost od požara 3
Tablica XXX Sigurnosna oprema tunela 2004/54/EC (Directive 2004/54/EC)

● Obavezno za sve tunele Promet ≤2000
Promet >2000 vozila po
vozila po voznom
* Obavezno uz izuzeće voznom traku
traku
○ Nije obavezno 500-
<1000 m
500- 1000-
>3000 m
□ Preporučeno 1000 m 1000 m 3000 m
Normalna
rasvjeta
§ 2.8.1 ● ● ● ● ●
Sigurnosna
Rasvjeta rasvjeta
§ 2.8.2 ● ● ● ● ●
Rasvjeta za
slučaj § 2.8.3 ● ● ● ● ●
evakuacije
Mehanička
ventilacija
§ 2.9 ○ ○ ○ ● ●
Posebne
Ventilacija
odredbe (za Obavezno u dvosmjernim tunelima sa
polupoprečnu
§ 2.9.5 ○ ○ ○ ○ ● centrom za upravljanje.
ventilaciju)
Barem na Opremljene telefone i s dva
SOS stanice
svakih 250 m
§ 2.10 * * * * * protupožarna aparata.
Opskrba Barem na Ako nije dostupna, obavezno osigurati
vodom svakih 250 m
§ 2.11 ● ● ● ● ● dovoljne količine vode na drugi način.
Prometni Za sve sigurnosne objekte i opremu, a
znaci
§ 2.12 ● ● ● ● ● za korisnike tunela (vidi dodatak III).
Centar za Nadzor nekoliko tunela može biti
nadzor i § 2.13 ○ ○ ○ ○ ● centraliziran u jednom upravljačkom
upravljanje centru.
Obavezno, tamo gdje postoji centar za
Video § 2.14 ○ ○ ○ ○ ● nadzor i upravljanje.
Sustav za Automatsko
Barem jedan od ova dva sustava je
nadzor detektiranje
nesreće i/ili
§ 2.14 ● ● ● ● ● obavezan u tunelima sa centrom za
nadzor i upravljanje.
požara
Prometna
signalizacija §
ispred ulaza u 2.15.1 ○ ● ○ ● ●
Oprema za tunel
zatvaranje Prometna
tunela signalizacija Preporučuje se ako postoji centar za
§
unutar tunela
2.15.2 ○ ○ ○ ○ □ nadzor i upravljanje a dužina prelazi
barem na 3000 m.
svakih 1000 m
Radioveze sa
§
interventnim
2.16.1 ○ ○ ○ ● ●
službama
Sustav za Radioporuke Obavezno gdje postoji radioemitiranje
§
komunikacij za korisnike
2.16.2 ● ● ● ● ● za korisnike tunela i gdje postoji centar
u tunela za nadzor i upravljanje.
Zvučnici na
§ Obavezno tamo gdje korisnici tijekom
nišama i
2.16.3 ● ● ● ● ● evakuacije čekaju prije izlaska.
izlazima
Kako bi se osiguralo funkcioniranje
Pomoćni sustav napajanja
§ 2.16.3 ● ● ● ● ● neophodne sigurnosne opreme barem
tijekom evakuacije korisnika tunela.
Oprema otporna na požar Kako bi se održavale neophodne
§ 2.16.3 ● ● ● ● ● sigurnosne namjene.
14.2 Provjetravanje tunela
Tunel se provjetrava:
• tijekom eksplatacije.
Izvori zagađenja:
• miniranje,
• motori s unutarnjim sagorjevanjem,
• bušenje i rezanje stijene,
• bravarski radovi (varenje, brušenje i sl.),
• podzemni plinovi,
• disanje ljudi.
14.2.1 Provjetravanje tunela tijekom građenja
Ventilatori kojim se upuhava

svježi zrak u tunel trebaju biti
postavljeni izvan zone širenja
nečistog zraka.
Zona širenja
nečistog zraka
Ventilator
Ovisi o tehnologiji iskopa
Slika XXX Provjetravanje tunela tijekom građenja
Slika XXX Tunel Tuhobić na autocesti Rijeka-Zagreb
14.2.2 Provjetravanje tijekom eksploatacije tunela

Pravilnik o tehničkim uvjetima za projektiranje i gradnju tunela na cestama (SL 59/73) regulira
provjetravanje tunela na sljedeći način:
• štetni plinovi iz tunela odstranjuju se prirodnim ili umjetnim provjetravanjem,

• umjetno provjetravanje može biti uzdužno, polupoprečno ili poprečno,
• mogućnost prirodnog provjetravanja tunela duljine preko 100 m mora se računski provjeriti,
• ako se prirodnim provjetravanjem ne odstranjuju štetni plinovi preko dopuštene koncentracije,
mora se primijeniti umjetno provjetravanje,
• dopuštena koncentracija ugljičnog monoksida (co) u tunelu iznosi:
Za tunele duljine do 1000 m: 250 ppm
Za tunele dulje od 2000 m: 200 ppm
• ppm označava volumensku koncentraciju štetnog plina u zraku izražena u cm3/m3 u jednom
satu,
• za tunele duljine 1000 do 2000 m dopuštena koncentracija ugljičnog monoksida dobiva se
linearnom interpolacijom,
• pri primjenu uzdužnog provjetravanja brzina kretanja zraka ne smije biti veća od 8 m/s,
• kod poprečnog sustava brzina kretanja svježeg i zagađenog zraka treba biti u granicama od 15-
25 m/s.
Tijekom eksploatacije provjetravanje tunela može biti:
• prirodno,
• umjetno.
14.2.2.1 Prirodno provjetravanje
Utjecajni čimbenici:
• meteorološki uvjeti( temeperatura zraka na poratlima; razlika tlaka zraka na portalima; vjetar i
dr.),
• nadmosrska visina,
• konfiguracija terena,
• intenzitet prometa.
Na provjetravanje ima utjecaj i tzv. efekt klipa (piston efekt) kod jednosmjernog prometa.
Koncentracija
zagađivača
Slika xxx Prirodno provjetravanje

Okno ima pozitivan učinak naročito u slučaju dvosmjernog prometa

Koncentracija
zagađivača
Slika xxx Prirodno provjetravanje potpomognuto ventilacijskim oknom
14.2.2.2 Umjetno provjetravanje
Sustav uzdužnog provjetravanja
Uzdužno provjetravanje je sustav kod koga se zrak utiskuje ili isisava iz tunela na ograničenom broju
točaka te tako nastaje uzdužni protok zraka kroz tunel.
Koncentracija
zagađivača
Slika xxx Uzdužni sustav provjetravanja sa ventilatorima u stropu tunela

Koncentracija
zagađivača

Koncentracija
zagađivača

Sustav polupoprečnog provjetravanja
Jednolika raspodjela zraka odnosno zagađivača uzduž tunela glavna je karakteristika polupoprečnog
sustava.
Svježi zrak dovodi se u tunel posebnim kanalima a zagađeni zrak odvodi se kroz tunelsku cijev.
Efekat dvosmjernog prometa ili meteorolooških

Koncentracija
uvjeta
zagađivača
Jednosmjerni promet
Slika XXX Sustav polupoprečnog provjetravanja
Efekat dvosmjernog Jednosmjer

prometa ili ni promet
Koncentracija
meteorolooških
zagađivača
uvjeta

Koncentracija
Efekat dvosmjernog
zagađivača
prometa ili
meteorolooških
Jednosmjerni
promet
Sustav poprečnog provjetravanja
Svježi zrak dovodi se u tunel posebnim kanalima. Zagađeni zrak se iz tunela isisava i posebnim kanlima
odvodi iz tunela.
Jednolika raspodjela zraka odnosno zagađivača uzduž tunela glavna je karakteristika poprečnog sustava
Koncentracija
Idealno
zagađivača
Utjecaj prometa
Slika XXX Sustavpoprečnog provjetravanja

14.3 Opasnost od požara
Požar u tunelima moguć je tijekom građenja i tijekom eksploatacije tunela. Opasniji su požari tijekom
eksploatacije jer se tada u tunelu redovito nalazi veći broj vozila i ljudi koji nisu pripremljeni na ovu
situaciju. U posljednjih se desetak godina dogodilo više požara u tunelima sa vrlo tragičnim
posljedicama.
Tablica XXX Veliki požari u Europskim tunelima (WT January-February 2004)

Duljina Trajanje Broj
Tunel Tip Godina Oštećenja
(km) požara (sati) poginulih
16 segmenata u
Great Belt kaloti svaki
Željeznički 1994 8 km 7 - duljine 1,65 m
Denmark
oštećen
Channel, oštećeno 500 m
Željeznički 1996 50.5 9 - tunela
UK-France
Mont Blanc, oštećeno 900 m
Cestovni 1999 11,6 50 39 tunela
Italy-France
uništena 24
Tauern vozila, 10-15 cm
Cestovni 1999 6,4 17 12 betonske obloge
Austria
se oljuštilo
Kaprun
Željeznički 2000 3,3 1-2 159
Austria
Gothard
Cestovni 2001 17 24 11 200 m obloge
Switzerland
14.3.1 Opasnost od požara tijekom građenja tunela
Zaštita od požara potrebna je radi zaštite života i imovine. Zaštita od požara uključuje bilo koji sustav ili
opremu koja pomaže u borbi protiv vatre.
Tijekom gradnje tunela vatru može prouzročiti:
• varenje,
• zapaljenje plastičnih folija, goriva i boja,
• zapaljenje gume transportera,
• greške na elektroinstalacijama.
Slika xxx Vijest iz dnevnog tiska o požaru tijekom građenja tunela u Parizu
14.3.2 Opasnost od požara tijekom eksploatacije tunela
Vatru u cestovnim i željezničkim tunelima mogu prouzročiti:
• sudar ili samozapaljenja vozila,

• greške na elektroinstalacijama,
• sabotaža ili vandalizam.
Slika XXX Lančani sudar u dvocjevnom tunelu u Salzburgu, srećom bez požara; Vijest iz dnevnog tiska
o tragediji u tunelu Kaprun 11.11.2000
Brzine kretanja zraka i „klipni“ efekt u tunelima su pogodni za kvalitetu zraka i smanjenje troškova
ventilacije. U slučaju požara dim se širi zbog dobre prirodne i umjetne ventilacije u 97% vremenskih
uvjeta, brže nego što je bilo koji od putnika sposaban trčat.
Vir: praktični preiskus dr.Otto Widetschek TU Graz

Brzina prirodne i umjetne Potrebna brzina pješaka za bijeg
ventilacije (m/s) km/sat
2,5 9
5 18
10 36
Obično su vartrogasci previše daleko i njihovo dolazno vrjeme je ovisno i o prometnim i

vremenskim prilikama. Dokazano je, da je vrijeme nakon 6-10 minute već kritično i u slučaju,
da se zapali više vozila ili teretnjak sa tvarima koje ne tretiramo opasnim (drvo, brašno, kruh,
maslo,…). Temperatura i količina dima može već nakon 7 minute tako narast, da je svaka
intervencija sa smjera bilokojeg portala uzaludna što se pokazalo u slučaju požara na tunelima
Mt.Blanc, Taueren, Kaprun, St.Gothard.
Slika XXX Požar u cestovnom tunelu TAUERN u Austriji, prouzročen naletom kamiona na
zaustavljenu kolonu (Tunnels and Tunnelling International, 8/99; p.4)
Tablica XXX. Požar u cestovnom tunelu TAUERN u Austriji (Tunnels and Tunnelling International,
8/99; p.4)
Datum 29. 05. 1999.
Poginulih 12
Sudar nakon zaustavljanja kolone vozila radi bojenja
Uzrok
zidova tunala
0
Temperatura 1000 C
Oštećenje oblge 150 m
Oštećenje kolnika 300 m
Troškovi popravke podgrade i kolnika 2,3 milijuna $
Troškovi popravke elektroinstalacija 750 000 $
Baltimore
Gothard
Norveška
Slika XXX Zastrašujuće slike dima koji kulja iz tunela
Oštećenja obloge tunela tijekom požara
Tijekom požara razvija se vrlo visoka temperatura koja značajno može oštetiti betonsku oblogu i kolnik
a potpuno uništiti sve instalacije.
Slika XXX Oštećenaj obloge Euro tunela (Engleska-Francuska)
Gothard 24.10.2001.
Slika XXX Oštećenja obloge u tunelu Mont Blanc i tunelu Gothard

14.4 Rasvjeta tunela
Tunel treba biti osvijetljen :
• tijekom eksploatacije.
14.4.1 Rasvjeta tunela tijekom građenja
Tijekom građenaj tunela rasvjetu čine fiksna rasvjetna tijela na razmacima koji osiguravaju dovoljno
svjetlosti kao i pokretna rasvjetna tijela za osvjetljenje čela iskopa.
Električna rasvjeta koja se produljuje Ovisi o Prenosivi

s napredovanjem tunela tehnologiji reflektor
iskopa
SlikaXXX Rasvjeta tunela tijekom građenja tunela
14.4.2 Rasvjeta tunela tijekom eksploatacije
Pravilnik o tehničkim uvjetima za projektiranje i gradnju tunela na cestama (SL 59/73):
Tuneli u pravcu duljine preko 200 m i tuneli krivini duljine veće od
1,5 R * b
moraju se redovito umjetno osvjetljavati
r-polumjer krivine (m);

b-širina svijetlog otvora (m)
Rasvjeta tunela izvodi se prema projektu koji mora biti izrađen za svaki tunel posebice.Rasvjeta tunela
mora omoguciti jednoliki prijelaz od dnevne svjetlosti na svjetlost u tunelu. Noćna rasvjeta u tunelu
mora omoguciti blaži prijelaz pri izlasku iz tunela na neosvijetljeni dio ceste Potrebno je osigurati
rezervni izvor svjetlosne energije.
Zona adaptacije Zona adaptacije
Slika xxxx Zone adaptacije
14.5 Rječnik
14.6 Literatura
Directive 2004/54/EC of the European Parliament and of the Council of 29 April 2004 on minimum
safety requirements for tunnels in the Trans-European Road Network
Dušek, E., 2004, Nove smjernice Europske komisije o sigurnosti u cestovnim tunelima, Ceste i
mostovi, , br.7-9, str.34-39.
ITA Working Group 4, "Subsurface Planning" Annica Nordmark, Animateur, 1998, Fire and Life
Safety for Underground Facilities: Present Status of Fire and Life Safety Principles Related to
Underground Facilities
Koichi. O., Otsuka, T., Fire Design Requirement for Various Tunnel
Norwegian Public Roads Administration, 2003, Road Tunnels, Manual 021
Pravilnik o tehničkim uvjetima za projektiranje i gradnju tunela na cestama (SL 59/73)
Ivan Vrkljan
15. Okna
Prikazane su različite metode građenja okana. Kao primjer iz prakse
prikazani su osnovni elmenti projektiranje i građenja okna RHE Velebit
bunarskim načinom. U to je vrijeme ovo okno bilo najveće u svijetu
izgrađeno ovim načinom u prekonsolidiranoj glini
15 Okna
15.1 Uvod
Okno je općenito vertikalna ili približno vertikalna podzemna prostorija koja spaja površinu terena s
tunelom ili drugom podzemnom prostorijom.
15.2 Metode građenja okana
Metode građenja mogu se podjeliti u četiri skupine:
• Tunelski način iskopa,

• Bunarski način iskopa (spuštanje bunara),
• Iskop pod zaštitom dijafragme,
• Strojni iskop.
15.2.1 Tunelski način građenja
Kod tunelskih se načina gradnje okana koriste isti principi i tehnike za stabiliziranje kao i u slučaju
građenja tunela. Razlikuju se jedino po tome dali se kopaju odozgo prema dolje ili odozdo prema gore.
Iskop:
• miniranje
• bager
• čekići, itd.
Primarna podgrada:
• sidra
• mlazni beton
• armatura
Izvoz:
• dizalica
• vitlo
Slika XXX Tunelski način građenja okna

Okna 3
Iskop:
• miniranje
• bager
• čekići, itd.
Primarna podgrada:
• sidra
• mlazni beton
• armatuura
Izvoz:
• kamion
• vlak
Slika XXX Slika XXX Tunelski način građenja okna
Iskop:
• miniranje
• bager
• čekići, itd.
Primarna podgrada:
• sidra
• mlazni beton
• armatura
Izvoz:
• kamion
• vlak
Slika XXX Slika XXX Tunelski način građenja okna

15.2.2 Bunarski način građenja
Ovo je vrlo efikasan način izrade okana. Kod manjih okana plašt bunara se radi od prefabriciranih
elemenata a kod velikih se plašt betonira na licu mjesta u kliznoj oplati. Plašt bunara se nadograđuje na
površini i zbog svoje mase propada u tlo. Iskop se vrši u zoni noža bunara. Za umanjenje trenja između
plašta bunara i tla koriste se razne tehnike. U poglavlu Primjeri iz prakse, prikazan je bunarski način
izvođenja okna RHE Velebit.
Iskop:
• bager
• čekići, itd.
Primarna podgrada:
• prefabricirani betonski
elementi ili beton u kliznoj
oplati
Izvoz:
• dizalica
• vitlo
Slika XXX Bunarski način izgradnje okna

Okna 5
15.2.3 Iskop pod zaštitom dijafragme
Dijafragma može biti izvedena kao klasična dijafragma ili preklapanjem bušenih pilota. U nekim se
slučajevima umjesto bušenih pilota mogu koristiti stupovi ojačanog tla izrađeni postupkom mlaznog
injektiranja.
Iskop:
• miniranje
• bager
• čekići, itd.
Primarna podgrada:
• dijafragma
Izvoz:
• dizalica
• vitlo
Slika XXX Iskop okna pod zaštitom dijafragme; Dijafragma izvedena Soilcrete postupkom mlaznog
injektiranja (prospekt tvrtke Keller)
Dijafragma od bušenih pilota

pridržana geotehničkim
sidrima
Slika XXX Građevna jama dubine 30 m za Bayerische Verainsbank u Munichu (proospekt tvrte Bauer)
15.2.4 Strojni iskop
Za strojni se iskop koriste uglavnom dvije tehnike:
• Raise borer (proširenje pilot bušotine).

• Blind shaft borer (bušenje),
Raise borer (proširenje pilot bušotine).
SANDVIK
Conventonal Raise Boring
- Promjer: 0,6-6,1 m
- Duljine preko 1100 m
- Prvo se izvede pilot bušotina
SKANSKA
Mogućnost bušenja do
1000 m
Promjer bušenja do 5,5 m
Slika XXX Raise borer tehnika strojnog iskopa okana

Okna 7
SANDVIK
SANDVIK Bušenje prema dolje
Bušenje prema dolje (downward boring with predrilled
(downward blind boring) pilot hole)
Stijena se usisava kroz osovinu stroja Prethodno se izvede pilot bušotina
Slika XXX Blind shaft tehnika strojnog iskopa okana

15.3 Primjer iz prakse. Okno RHE Velebit
15.3.1 Uvod
Reverzibilna hidrocentrala Velebit u vrijeme gradnje zvala se RHE Obrovac. Gornje jezero nalazi se na
gračačkom platou a donje u dolini rijeke Zrmanje. Razlika visina je cca 540 m. Voda prolazi tunelom
kroz Velebit duljine 8.121 m te se čeličnim cijevovodima na površini terena dovodi do strojarnice
hidrocentrale. Za smještaj turbina (pumpi) trebalo je izgraditi okno dubine 60 m i unutarnjeg promjera
30 m. Tlo se na lokaciji okna sastoji od sloja vrlo mekane gline debljine 10 m i prekonsolidirane gline
koja leži ispod nje.
+9 m
Mekana glina
-1 m
Jezero
Tunel
Gračac
L=8121 m
D=4,6 m -51 m
553 m
D= 30 m
Prekonsolidirana
glina
Čelični Donje jezero i

cjevovod
rijeka Zrmanja
Strojarnica
Velebit
9m
Slika XXX RHE Vel
Tablica XXX Osnovni podaci o hidrocentrali

OSNOVNI PODACI
Srednja godišnja protoka 12 m3/s
Turbina 60 m3/s
Instalirana protoka
Pumpa 40 m3/s
Max. 551,5 m
Brutto padovi Srednji 546,0 m
Min. 541,0 m
Ukupna instalirana snaga(2 agregata) 275,5 MW
Protočno 430 GWh
Proizvodnja
Pumpno 225 GWh
Potrebna energija za pumpanje 310 GWh
Okna 9
Tablica XXX Projektirana količina gradiva

Vrsta Količina
ARMIRANI BETON MB 30 8 353 m3
ISKOP 39 600 m3
BENTONITNA SUSPENZIJA 1 051 m3
ARMATURA Č-0200 1 149 Mg
POVRŠINA PLOHA 10 865 m2
15.3.2 Projektiranje okna
U svibnju 1978 godine raspisan je javni natječaj za izgradnju okna RHE Velebit. Na natječaj su pristigle
4 ponude od kojih je prihvaćena ponuda Industrogradnje za bunarski način iskopa jer je:
• bila 20% jeftinija od ostalih,

• nudila 4 puta kraće vrijeme izvedbe (120 dana)
Dva su ponuđača nudila tunelski način gradnje a jedan gradnju okna pod zaštitom dijafragme
Geotehnička istraživanja provedena su u više navrata (tablica XXX)
Tablica XXX Sudionici istraživanja i gađenja

Prva faza istraživanja 1978 JAROSLAV ČERNI-BEOGRAD
Druga faza istraživanja GRAĐEVINSKI INSTITUT-ZAGREB (FGZ-ZAGREB)
1979 GEOTEHNIKA-ZAGREB
Idejni projekt1978 INDUSTROGRADNJA-ZAGREB
INDUSTROGRADNJA-ZAGREB
Izvedbeni projekt ELEKTROPROJEKT-ZAGREB
1979/1980 GRAĐEVINSKI INSTITUT-ZAGREB (FGZ-ZAGREB)
GEOTEHNIKA-ZAGREB
Tehnologija spuštanja 1979/1980 GRAĐEVINSKI INSTITUT-ZAGREB (FGZ-ZAGREB)
Izvođenje
INDUSTROGRADNJA-ZAGREB
1980
Tijekom projektiranja bunara trebalo je napraviti slijedeće analize:
• definiranje parametara tla na osnovi reztultata istražnih radova,

• raspodjela svojstava tla po visini,
• definiranje vodoravnih naprezanja u tlu,
• oslanjanje noža na površinu nakon otpuštanja skele,
• prodiranje bunara kroz mekanu glinu na površini terena,
• simulacija ponašanja bunara tijekom spuštanja,
• odnos težina/trenje,
• širina zazora,
• oblik noža,
• poniranje noža u radu,
• stabilnost zazora (opasnost sloma),
• stabilnost dna (opasnost sloma),
• zadržavanje vertikalnosti osi bunara tijekom spuštanja,
• visinska kontrola spuštanja,
• tehnologija iskopa radi kontrole spuštanja,
• spriječavanje prodora isplake u iskop.
Betoniranje
Iskop
Propadanje
bunara
Klizanje oplate i
iskop jezgre
Slika Projektirana tehnologija iskopa tla i betoniranja plašta u kliznoj oplati

Okna 11
Detalj A
160 cm
40 cm
20 cm
230 cm
A
Armiranobetonski
311 cm dio noža
Čelični dio noža
Slika XXX Karakterističan poprečni presjek bunara RHE Velebit
Detalj A
1-Tijelo noža
2-Suspenzija 2
3-Šljunak 30-40 mm
Klizna 4-Pijesak 5
oplata 5-Filter plastica
Uvodni zid 6-Žičano pletivo
7-Gumena traka 6 4
7
3
Galerija
A
Mekana glina
Zamjenski materijal-Nabijena glina
Prekonsolidirana glina
Bentonitna suspenzija
Slika XXX Detalj brtvljenja kontakta suspenzije i noža bunara

Model sloma tla u nabijenoj glini (Meyerhofovo rješenje)
Mekana gline debljine 10 m ocjenjena je kao nepodobna za spuštanje bunara te je potpuno zamjenjena
visokoplastičnom glinom koja je kompaktirana. S obzirom na mehanička svojstva gline, prediviđeno je
će se slom u zoni noža događati prema Mayerhofovom rješenju. Tijekom spuštanja bunara slom se
stvarno događao prema ovom modelu.
Slika XXX Model sloma tla u sloju nabijene gline. Slika pokazuje da se slom stvarno desio po ovom
modelu. Vidi se prof. Nonveiller kako raspravlja propadanje bunara u sloj nabijene gline nakon
otpuštanja skele sa prof. A.Szavitsom Nossanom i Zvonkom Liscem
Okna 13
Model sloma uz nož u prekonsolidiranoj glini
Prekonsolidirana glina u kojoj je bunar spušten do konačne dubine ponašala se po modelu krtog loma.
Velika razlika vršne i rezidualne čvrstoće upućivala je na model sloma uz nož bunara koji će biti bitno
različit od model sloma kompaktirane visokoplastičme gline.
Oznaka Vrijednost
wp 20-25%
wL 48-55% τ
Ic >1
CaCO3 23-28%
qu 0,24-4 MPa
c 13-82 kPa (CID pokus)
Direktno smicanje
ϕ 220-320 (CID pokus)
Cv 2,5*10-3 cm2/s
u
Slom uz nož modeliran je na način prikazan na slici XXX. Predviđeno je da će do sloma doći kada klin
tla uz nož bunera dostigne kritičnu dimenziju. Pri tome su analizirana dva načina iskopa kako to
pokazuje slika XXX.
W=X+R
τ
R = C + R1
R Direktno smicanje
W-T
R1
u
W
C
X X
R
C=c*l
R1
Slika XXX Model sloma tla u prekonsolidiranoj glini
Napredovanje
iskopa
Napredovanje
iskopa
f=const
h
bkr b=const
βkr
Slika XXX Kritična dimenzija klina može se postići na dva načina

Okna 15
Kontrola naginjanja bunara
Kako se između plašta bunara i tla nalazi bentonitna suspenzije (mješavina bentonita i vode), za
očekivati je da će se tijekom spuštanja bunar naginjati na tlo. Jednostavna analiza uzastopnih naginjanja
bunara pokazala je da se ne smije dozvoliti uzastopno naginjanje bunara samo na jednu stranu jer će se u
tom slučaju zazor na jednoj strani smanivati a na drugoj povećavati. Zaključeno je da iskop uz nož treba
vršiti na način da se bunar nakon naginjanja na jednu stranu, u slijedećem koraku nagne na suprotnu.
e1
e1
e2
e1+e2
e2
Slika XXX Analiza uzastopnog naginjanja bunara na jenu stranu

15.3.3 Izvođenje okna
Armatura noža. Vidi s e čelična oštrica
Unutarnja strana noža nakon Vanjski izgled bunara nakon skidanja skele. Formiranje vanjskog
otpuštanja skele. Formiranje prstena klizne oplate
unutarnjeg prstena klizne oplate
Slika xxx Nož bunara prije i nakon betoniranja. Formiranje klizne oplate
Okna 17
Iskop i izvoz
Iskop je vršen bagerom Poclain 160 a izvoz dizalicom i korpama (slika XXX).
Slika XXX Iskop i izvoz materijala
Uslojenost prekonsolidirane gline znala je prouzročiti izrazito nesimetričan iskop kako bi se bunar
nagnuo na željenu stranu (slika XXX)
Diskontinuiteti niske
posmične čvrstoće
Slika XXX Nesimetričan iskop u zonama kada je slojevitost prekonsolidirane gline bila izražena
Opaženje tijekom spuštanja bunara
Za opažanje spuštanja bunara korištena je slijedeće oprema:

• inklinometri,
• pisači,
• vodena vaga
• konvergencmetar,
• visak,
• laser,
• tlačne ćelije,
• geodetska mjerenja.
8
2
1
1
3
1 5
6
4
1-Inklinometri
2-Pisači
7
3-Vodena vaga
4-Konvergencmetar
5-Visak
6-Laser
7-Tlačne ćelije 6 3
8-Geodetska mjerenja
Slika XXX Različiti sustavi za opaženje spuštanja bubnara (visak, inklinometar, lasr, vodena vaga)
Slika XXX Pisač na uvodnom zidu i tabla na plaštu bunara zabilježili su spuštanje bunara
Okna 19
Završetak iskopa
Kada je bunar dostigao konačnu dubinu, pojavio se problem završetka iskopa u centralnom dijelu
bunara. Naime, ovaj je iskop mogao izazvati neželjeno propadanje bunara što bi stvorilo razne
konstruktivne probleme. Jedno od razmatranih rješenja bila je izvedba armirano betonskog križa na dnu
bunara koji bi pridržavao bunar tijekom iskopa centralnog dijela. Nakon završetka iskopa i
podbetoniranja bunara, ovaj bi se križ uklonio. Od ove ideje se odustalo nakon analize rezultata
opažanja bunara tijekom njegovog spuštanja. Od svih primjenjenih metoda opažanja najefikasnija se
pokazala najjednostavnija metoda. Ona se sastojala od tri ploče koje su bile fiksirane na vanjski plašt
bunara na kojima je bio pričvrašćen papir s ucrtanom mrežom. Pisaljka napeta gumom nalazila se na
obodnom zidu bunara. Tiekom spuštanja bunara, ploče bi propadale zajedno s bunarom a fiksni pisač bi
ostavljao trag na papiru. Ovi su zapisi otkrili stvarno ponašanje bunara u jednom koraku spuštanja.
Bunar bi se uvijek na samom početku nagnuo na jednu stranu i onda bi u tom položaju propadao do
dubine od 1 m. Očito je naginjanje bunara provociralo progresivni slom prekonsolidirane gline koji je
počinjao na jednom segmentu noža i potom se širio po cijelom opsegu. Ciljanim iskopom, moglo se
provocirati naginjanje na željenu stranu. Kada bi započelo propadanje bunara, ono bi se nastavilo bez
obzira dali se iskop vrši ili ne.
Ovaj mehanizam propadanja bio je bitan za donošenje konačne odluke o iskopu centralnog dijela.
Naime, ako se spriječi naginjanje bunara, neće biti povećane koncentracije naprezanja i progresivnog
sloma. Naginjanje bunara spriječeno je upumpavanjem cementnog morta u zazor u kojem je bila
suspenzija. Mort je injektiran u zoni noža i istikivao je suspenziju na površinu. Nakon stvrdnjavanja
morta, uspješno je završen iskop centralnog dijela bunara bez njegovog neželjenog propadanaj
Miniranje otvora
Cementni mort
Slika XXX Iskop centralnog dijela bunara nakon dostizanja konačne dubine
Trag pisala na
jednoj od tri table
Y t2
Pisač na (cm)
uvodnom
zidu i tabla 50
na plaštu
bunara
t2= do 6 sati
t2-t1=15min
t1
10 X (cm)
1-Inklinometri
2-Pisači
3-Vodena vaga
7 4-Konvergencmetar
5-Visak
6-Laser
7-Tlačne ćelije
8-Geodetska mjerenja
Slika XXX Bilježenje jednog koraka spuštanja bunara jednostavnim pisačima
Provjetravanje okna
Iako je i prirodno provjetravanje bilo efikasno, izvedene su instalacije za provjetravanje okna.
Problemi tijekom izvođenja
Stabilnost okolnog tla održavala je bentonitna suspenzija koja se nalazila u zazoru između tla i plašta
noža. Više puta se desilo da isplaka procuri u bunar kroz pukotine koje su se otvorile zbog sloma
prekonsolidirane gline u okolini noža. Takvi su se problemi rješavali brzim iskopom bez izvoza
materijala, kako bi se bunar čim prije spustio i na taj način presjekao tokove isplake. Jednom se prilikom
ovaj način pokazao neefikasnim jer se očito radilo o dubljim otvorenim pukotinama. Tada je došlo do
pada nivoa isplake u zazoru jer su gubici bili veći od kapaciteta strojeva koji su pripremali suspenziju.
Posljedica je bila urušavanje okolnog tla i slijeganje površine uz nož za cca 20 cm. Iako se trenje na
plaštu povećalo, bunar je već postigao masu koja je bila prevelika da bi mu dodatno terenje spriječilo
propadanje.
Okna 21
20 cm
Slika XXX Prodor isplake kroz pukotinu koja se otvorila kao posljedica sloma prekonsolidirane gline.
Posljedica gubitka isplake bilo je zarušavanje okolnog tla u zazorte slijeganje površine terena do 20 cm
Kada je iskop bio pri kraju, visoka horizontalna naprezanja su prouzročila oštećenja betonskog noža što
se manifestiralo odlamanjem i raspucavanjem betona. Međutim, ovi lomovi nisu na bilo koji način
utjecali na uspješan završetak projekta.
Slika XXX Slom noža bunara pri kraju spuštanja bunara. Vide se prof. Čalogović i Kruno Galić u
raspravi o oštećenjima noža
15.4 Rječnik
shaft Generally a vertical or near vertical excavation driven downward from the surface as
access to tunnels, chambers or other underground workings (ISRM)
A vertical passage into a mine
raise Upwardly constructed shaft, i.e., an opening, like a shaft made in the roof at one
level to reach a level above
15.5 Literatura
Čalogović M., 1988, Projekt izvedbe dubokog bunara za strojarnicu RHE Obrovac, Prvi
jugoslavenski simpozij o tunelima, Knjiga 2, str. 141-147.
Grubić, N., Szavits-Nossan, A., Kovačić, D., 1988, Numeričle analize pri projektiranju
strojarnice RHE Obrovac, Prvi jugoslavenski simpozij o tunelima, Knjiga 2, , str. 157-164,
Brijuni
NonveilIer, Ervin; Szavits-Nossan, Antun; Lisac, Zvonimir; Vrkljan, Ivan, Višić, Ivan.
Geotehničke osnove projektiranja i gradnje okna strojarnice reverzibilne hidroelektrane //
Saopćenja 5 simpozija Jugoslavenskog drustva za mehaniku stijena i podzemne radoveZagreb.
Knjiga 2.. Zagreb : JDMSPR, Građevinski institut, RGN fakultet ,, 1980. 58-63 (znanstveni rad).
Nonveiller, Ervin; Szavits-Nossan, Antun; Lisac, Zvonimir; Vrkljan, Ivan; Višić, Ivan; Mavar,
Ramon.
Okna 23
Gründungsschacht 60 m tief als Brunnen abgesenkt. // Bauingenieur (Springer-Ferlag). 1982

(1982) , 57; 351-356 (članak, znanstveni rad).
Vrkljan, Ivan; Nonveiller, Ervin; Szavits-Nossan, Antun; . Lisac, Zvonimir; . Višić, Ivan.
Controlled sinking of an open end caisson in weak rock // Proceedings of 5-th International
Congress on Rock Mechanics. Melbourne : Balkema, 1983. D337-D342 (međunarodna recenzija,
znanstveni rad).
Ivan Vrkljan
16. Podzemne građevine

U ovom su poglavlju prikazani neki aspekti građenja podzemnih prostora
u urbanim sredinama te za smještaj različitih roba, radioaktivnog otpada i
slično.
16 Podzemne građevine
16.1 Uvod
Tuneli i podzemne građevine razlikuju se po dimenzijama i namjeni. Uobičajeno je da se pod

tunelima podrazumjevaju linijski objekti kod kojih je jedna dimenzija u odnosu na druge dvije
značajno veća a služe za transport i pristup. Pod podzemnim prostorima se pak podrazumjevaju
objekti kod kojih duljine nije toliko naglašena u odnosu na širinu i visinu (sportski, kulturni i i
drugi sadržaji u urbanim područjima, podzemna skladišta,strojarnice hidrocentrala,).
Inženjerski principi za tunele i podzemne građevine su isti. Podzemne građevine mogu imati
izrazito velike poprečne presjeke pa se moraju primjeniti posebne metode projektiranja i
građenja. U englskom se govornom podrčju koriste najčešće sljedeći izrazi: underground
space, underground structure, cavern, rock chambers, underground construction, subsurface. Termin
geotehnička konstrukcija (geotechnical construction) koristi za konstrukciju kod koje se moraju
razmatrati inženjerska svojstva tla i stijena. Po ovoj definiciji temelj građevine je također geotehnička
konstrukcija.
Podzemni prostori u urbanim sredinama svakim danom postaju sve složeniji i sve većih
dimenzija. Treća dimenzija gradova je neminovnost. Kada govorimo o podzemnim prostorima
u gradovima (underground urban space, urban underground structures) obično se misli na dvije
vrste građevina:
• Prostori za skladištenje roba, parkinzi, sportski, kulturni i religiozni objekti, stanice

metroa. Po dimenzijama, ovo su podzemne građevine.
• Podzemna infrastruktura (urban underground infrastructure): tranzitni sustavi, urbane autoseste
(urban motorways, city rings), podzemne željeznice (subway), vodopskrba (water supply),
kanalizacija (sewage), kablovi, kontrola plavljenja površinskih prometnica i drugih građevina na
površini. Po dimenzijama, ove građevine pripadaju tunelima.
Međunarodna tunelska udruga (ITA-International Tunnelling Association) ima dvije radne

skupine koje se bave podzemnim prostorima: ITA Working Group No. 13, "Direct and Indirect
Advantages of Underground Structures"; ITA Working group No. 4 “Subsurface planning”
Službeni časopis udruge je časopis Tunnelling and Underground Space Technology
incorporating Trenchless Technology Research.
Podzemni prostori koristili su se za stanovanje i primitivnu industriju od davnih vremena. U

početkus su to bile prirodne špilje. Primjer ranih podzemnih građevina je neolitski rudnik
kremena (flint). Jedan od najinteresantnijih otkrića ranog korištenja podzemnih prostora je jama
izgrađena u vapnencu Zhoukoudian gdje su živjeli ljudi tijekom srednje g pleistocena prije 200
000 do 700 000 godina. Ekstenzivna gradnja podzemnih prostora može se vidjeti u Nabatean
city of Petra u Jordanu oko 2000 godina stare i razni gradovi u Turskojkao što su Derinkuyu i
Kaymakly iz šestog i sedmog stoljeća. Moderni razvoj podzemnih prostora koji nisu rudnički,
počeo je izgradnjom male hidrocentrale u podzemnom prostoru na Snoqualmie vodopadima u
Washingtonu, USA, pri kraju devetnajstog stoljeća. Danas se grade podzemni prostori s
površinom poprečnog presjeka koji premašuju 800 m2 za što postoje tehničke mogućnosti i
ekonomska opravdanost.
Podzemne građevine 3
Slika XXX stanovi ukopani u stijensku masu
Sve intenzivniju podzemnu gradnju najviše potiču slijedeći čimbenici:
• nedostatak prostora u gradovima (prometnice, parkinzi, kulturni sportski i drugi

sadržaji),
• ekološki aspekti urbane gradnje,
• stabilna temperatura u podzemlju (skladištenje hladnih roba),
• ekološki i sigurnosni aspekti (nuklearni otpad, plin, nafta, ugljen, sol).
Slika XXX Umjetička impresija podzemnih prostora u gradovima

16.2 Podzemne građevine u urbanim područjima
U urbanim je sredinama izražen enorman nesklad između raspoloživog i potrebnog prostora

različitih namjena. Najočitiji primjer su prometnice koje postaju nerješiv prolem u gradovima
bez njegovog spuštanja u podzemlje.
U urbanim je područjima 1950. živjelo samo 10% stanovništa, 2000. se taj postotak povećao na
60%. Prirast urbane populacije je 60 milijuna na godinu. U 2015. godini 10% stanovništva
živjet će u 26 megagradova.
Kada se govori o podzemnij infrastrukturi, važno je naglasiti:
• zahtjevi prema podzemnim prostorime se stalno povećavaju,

• izvedivost ovisi o globalnoj ekonomskoj analizi (cost analyses),
• metoda građenja i tehnologija ovise o geologiji, lokaciji tunela, dužini i geometriji, lokalnoj
tradiciji i slično,
• tunelogradnja je dostigla nivo koji omogućava građenje u svim prirodnim uvjetima,
• sigurnost i zaštita moraju biti osigurani tijekom korištenja objekta.
Slika XXX Strojni iskop tunela neposredno ispod dna rijeke, jezera ili mora
Slika XXX Parkiralište u Den Haagu

Urbani promet podrazumjeva površinski (u nivou ili izdignuti) autobusni i željeznički (tramvajski)
promet te podzemne željeznice (metro systems). U vćim gradovima se autobusima može prevesti do
5000 putnika na sat brzinom 12-15 km/sat, dok se u istom gradu metroom može prevesti do 60 000
putnika na sat u jednom smjeru srednjom brzinom od 60 km/sat
Slika XXX Westminster stanica podzemne željeznice u blizini Big Ben Clock Tower u Londonu (after
Burland et al, 2001, u Kavdos, 2003)
Sadržaji podzemmnih urbanih prostora:
• transport,
tranzitni sustavi,
urbane autoseste (urban motorways, city rings),
podzemne željeznice,
parkirališta,
• vodopskrba (water supply), kanalizacija (sewage), kablovi,
• skladištenja raznih roba,
• javne zgrade (rekreacija, kulturi sportski i religiozni sadržaji,
• kontrola plavljenja površinskih prometnica i drugih građevina na površini
Odnos javnosti (senzibilnost) prema podzemnim prostorima:
• troškovi građenja
predrasuda da su troškovi građenja previsoki
• period građenja
predrasuda da je vrijeme građenja predugo i da će gradnja kasniti
• sigurnost i zaštita
havarije tijekom građenja
funkcioniranje
Uobičajeno se smatra da je odnos troškova građenja površinskih prema izdignutim prema podzemnim
prometnim sistemima 1:3:6. Jedna naliza koju je napravila Radna grupa 13, Međunarodne tunelske
udruge pokazuje da je ovaj odnos 1:2:4,5.
Odnos javnosti (senzibilnost) prema podzemnim prostorima tijekom građenja
Glavni je čimbenik u ovom slučaju geologija jer nepovoljna geologija može prouzročiti:
• teškoće u financiranju (treba procjeniti moguće dodatne troškove),

• neizvjestan vremenski plan građenja,
• havarije tijekom građenja.
Slika XXX Havarije podzemnih građevina tijekom građenja
Odnos javnosti (senzibilnost) za vrijeme upotrebe
Da bi se korisnik podzemnog prostora osjećao sigurnim , pri projektiranju i izvođenju podzemnih

prostora moraju biti zadovoljeni različiti tehnički aspekti te voditi računa o psihologiji ljudi.
• arhitektura,
• psihologija,
• osvjetljenje,
• unutarnje uređenje,
• signalizacija,
• obuka.
Korisnici podzemnih prostora uglavnom su osjetljivi an opasnost od požara. Statistika je poražavajuća

jer pokazuje da su požari sve češći i sve tragičniji
Slika XXX Trend porasta brja požara u cestovnim i željezničkim tunelima
Prednosti urbanih podzemnih gradnji
Općenito, smještaj infrastrukture i drugih gradskih sadržaja u podzemlje doprinosi kvalitenijem

životu stanovništva i očuvanje okoliša. Površine treba koristiti za plemenite svrhe a
infrastrukturu treba spustiti u podzemlje.
Slika XXX Površinski promet negativno utječe na sve aspekte života u gradovima a utječe i na globalna
zagađenja okliša
Slika XXX Krov podzemne knjižnice Sveučiliša u Delftu, ljeti park, zimi sanjkalište
16.3 Kulturni, sportski i drugi sadržaji u podzemlju
Brojni su primjeri kulturnih, sportskih, religioznih i drugih objekata koji su smješteni u podzemlje. U
ovome prednjače skandinavske zemlje jer se u tom području često pojavljuje vrlo kvalitetna stijenska
masa. Najveći podzemni prostor u svijetu izgrađen je kao hokejaška dvorana u mjestu Gjøvik u
Norveškoj za Olimpijske igre 1994. godine. Dvorana je izgrađena u prekambrijskom crvennom gnajsu.
Za potrebe projektiranja provedeni su sljedeći istražni radovi:
• Kartiranje stijenske mase u ranije izgrađenom podzemnom prostoru na udaljenosti 50-100 m od

lokacije hokejaške dvorane.
• 4 istražne bušotine.
• Mjerenje horizontalnih naprezanja.
• Mjerenje hrapavosti pukotina u velikom mjerilu.
• Cross-hole seizmička tomografija između tri istražne bušotine pokazala je da stijenska masa
neposredno iznad kalote dvorane ima brzine seizmičkih valova u području 4700-5100 m-s.
• Tijekom građenja dvorane mjerene su također brzine seizmičkih valova na isti način kao i
horizontalnih naprezanja u zoni iznad kalote kako bi se utvrdilo ponašanje stijenske mase
uslijed promjene naprezanja.
• Stijenska masa klasificirana je prema G-Q-sistemu Bartona. Dobivena je vrijednost Q=12 što
upućuje na dobru stijensku masu.
Numeričke analize provedene su uz pomoć distinct element koda UDEC-BB. Čak i bez sidara analize
pokazuju da bi luk kalote bio stabilan. Male izračunate deformacije karakteristične su za modeliranje
plitkih podzemnih prostora iskopanih u polju visokih normalnih naprezanja.
Za stabiliziranje iskopa korištena su stijenska sidra i mikro armirani mlazni beton. Iskop je izvršen
klasičnim postupkom-miniranje. Na udaljenosti od samo 40 m izmjerene su brzine seizmičkih valova
amnje od 20 m/s.
Hokejaška olimpijska dvorana u mjestu Gjøvik

u Norveškoj, najveća je podzemna građevina
na svijetu. Dvorana ima raspon od 60 m,
dugačka je 90 m i visoka 25 m. Iskopana je
3
oko 130 000 m stijenske mase.
Dvorana ima kapacitet od 5 600 sjedećih

mjesta.
Slika XXX Hokejaška dvorana u mjestu Gjøvik u Norveškoj, izgrađena za zimske olimpijske igre 1994.
Raspon 61 m.; Sportski centar u Sydneyu
Slika XXX Iskop kalotnog dijela hokejaške dvorane u mjestu Gjøvik

• 50 metarski bazen, može se

podijeliti na dva dijela
3
• volumen: 61 000 m
• godina završetka: 1993
Slika XXX Itäkeskus plivački bazen u podzemlju (Helsinki, Finska)

16.4 Podzemni prostori za prihvat poplavnog vala
Tijekom jakih padalina voda se sprema u podzemne prostore. Kada se stanje na ulicama i rijeci popravi,
voda se ispumpava u rijeku
Slika XXX Privremeno spremanje vode s ciljem spriječavanja polava(Japan)

http://www.kippo.or.jp/culture/gendai/evolving/tun_e.htm
Slika XXX Cestovni tunel koji jednim svojim dijelom prima poplavni val (SMART) Kuala Lumpur
16.5 Skladištenje nafte u podzemlju
Podzemna skladišta nafte su obično velikih dimenzija i grade se u kvalitetnoj stijenskoj masi.
Skladišta se ne izoliraju u smislu da se spriječi ulaz podzemne vode u njih. Osnovni uvjet koji
se mora ispuniti je da nivo podzemne vode bude uvijek iznad kalote skladišta. Ako je prirodni
nivo podzemne vode ispod kalote skladišta, on se mora umjetnim putem povisiti i održavati
cijelo vrijeme dok je skladište u uporabi. Kako je nafta lakša od vode, jedino je moguće tečenje
vode u skladište a ne i tečenje nafte iz skladišta. Voda koja uđe u skladište skuplja se na
njegovom dnu i pumpama izbacuje na površinu.
Slika XXX Princip skladištenja nafte u podzemlju; Kuji podzemno skladište nafte u Japanu
(prospekt tvrtka Kajima)
Primjer iz prakse: Kuji podzemno skladište nafte (Japan)
Kao primjer uspješno izvedenog podzemnog skladišta nafte, prikazat će se skladiše Kuji u Japanu.
Radove su izvele kompanija (joint venture): Kajima, Nishimatsu, Kumagai, Okumura, Aoki, Kokudo, u
periodu od 1987-1993. Skladište je locirano u granitu. Ukupno je iskopano 12 milijuna m3 stijenske
mase, utrošeno oko 410 000 m3 mlaznog betona i oko 300 000 stijenskih sidara. Širina prostorije je 18,3
m i visina 22,15 m.
Tijekom eksploatacije vrši se opažanje skladišta pri čemu se kontrolira:
• stabilnost podzemnih prostora:

o deformacije podzemnih prostora,
o pomaci stijenske mase u okolini,
o naprezanja u sidrima.
• podzeman voda:
o nivo podzemne vode,
o curenje u skladišta,
o količina vode koja se unosi u podzemlje umjetnim putem,
o ispitivanja propusnosti radi potvrđivanja oštećene zone oko podzemnih prostora.
Slika xxxx Podzemno skladište nafte KUJI (Japan)
Za održavanje visokog nivoa podzemne

vode, izgrađene su podzemne galerije
iznad skladišta iz kojih su izbušene
brojne bušotine za navodnjavanje
stijenske mase
Slika xxxx Model umjetnog održavanja visokog nivoa podzemne vode Podzemno skladište nafte KUJI
(Japan)
Slika XXX Tehnologija iskopa Kuji podzemnog skladište nafte (Japan)

16.6 Skladištenje plina u podzemlju
Plin se u podzemlje obično sprema u plinovitom stanju (CGES-Compressed gas energy storage) čime se
izbjegava potreba da plin bude ohlađen ispod 00C (zahtjev za plin u tekućem stanju). Kako se radi o
niskoj gustoći plina u plinovitom stanju, za njegovo skladištenje su potrebni veliki volumeni. Podzemni
prostori su idealna alternativa površinskim skladištima. Preliminarne cost-benefit analize daju indiakcije
da bi CGES u velikim podzemnim prostorima trebao imati brojne prednosti u odnosu na LNG (Liquid
Natural Gas) na površini ili plitko ispod površine. Beckel at al., 1982, prikazuju uspješno skladištenje
plina u rudnicima soli na dubini od 650 do 1800 m, pod tlakom od 100-240 bara i volumena oko 30 000
do 400 000 m3.
Skladišta plina u podzemlju izvode se sa i bez metalne izolacije koja se ugrađuje po konturi iskopa.
stijena beton
čelik
Slika xxx Skladištenje prirodnog plina (Švedska) V=40.000 m3; p=20 MPa
16.7 Skladištenje nuklearnog otpada
Kada se govori o skladištenju radioaktivnog otpada treba razlikovati:
• skladištenje visoko radioaktivnog otpada,

• skladištenje nisko i srednje radioaktivnog otpada.
Kriteriji koje ova skladišta trebaju ispuniti bitno se razlikuju.
Skladištenje visokoradioaktivnog otpada
Radioaktivno gorivo ima oblik malih cilindrića kojim se pune metalne cijevi. Kada se gorivo istroši, u
njemu ostaje značajan iznos radioaktivnog zračenja te ono postaje opasno u sljedećih tisuću i više
godina. Zbog toga se gorivo mora spremiti na sigurno mjesto koje neće biti dostupno a uvjeti
skladištenja moraju spriječiti svaki prijenos radioaktivnosti na okoliš. Redovito se radioaktivni otpad
smješta u podzemlje čime se osigurava nepristupačnost opasnoj tvari nakon popunjavanja skladišta.
Kako je uvijek podzemlje povezano s podzemnom vodom koja tečenjem može prenositi radioaktivna
zagađenja u prirodu, mora se osigurati potpuna izoliranost otpada i podzemne vode.
Po vađenju iz reaktora, skupine cijevi s otpadom, umeću se u čelični cilindar koji se zatvara poklopcem
s vijcima. Čelični se cilindar nakon toga umeće u bakreni cilindar. Bakreni se cilindar zatvara
poklopcem kji se vari. Ovako upakiran radioaktivni otpad spreman je za transport i trajno odlaganje u
podzemlje na dubine od više stotina metara.
Podzemno se skladište sastoji od niza manjih tunela u čijem se dnu strojno buše okna primjeerne dubine
i promjera. U svako od okana smjesti se po jedan cilindar (kontejner). Prostor između stijene i cilindra
popunjava se prefabriciranim elementima od kompaktiranog bentonita velike suhe gustoće. Bentonit je
prirodni materijal u kojem prevladavaju minerali glina smektitske skupine, najčešće montmorilonit.
Montmorilonit u dodiru s vodom hidratira i pri tome snažno bubri. Kako bubrenje nije podložno zamoru
tijekom dugog vremenskog perioda, bentonit je idealan i zapravo jedini meterijal primjeren za izolaciju
kontejnera.
Kada se popune sva okna u jednom tunelu, tunel se potpuno zatrpava stiejnom iz ikopa nekog drugog
tunela u iz skladišnog sustava. Kada i posljednji tunel bude zatrpan, zatrpat će se i okna te će na taj
način biti spriječen neželjeni kontakt sa kontejnerima.
Slika XXX Spremanje cijevi s radioaktivnim otpadom u čelični kontejner te čeličnog kontejnera u
bakreni
tunel
bentonit
kontejner s
radioaktivnim
otpadom 1-kontrolna zgrada
2,3,4-vertikalna okna
5-pristupni tuneli
6-tuneli u čijem se podu buše mala
okna za smještaj kontejnera
Slika XXX Princip skladištenja visoko radioaktivnog otpada
U svijetu su 1999 godine vršena istraživanja za smještaj nuklearnog otpada na 9 lokacija:
1. Olkiluoto (Finland); (potencijalna lokacija)

2. Äspö (oskarshamn) (Swweden); (istraživački laboratotij)
3. Haute Marne-Meuse (France); (potencijalna lokacija)
4. Gorleben (Germany); (potencijalna lokacija)
5. Grimsel (Switzerland); (istraživački laboratotij)
6. URL (Pinawa, Manitoba); (Canada) (istraživački laboratotij)
7. Yucca Mountain (USA); (potencijalna lokacija)
8. Tono Kamaishi (Japan); (istraživački laboratotij)
Skladištenje nisko i srednje radioaktivnog otpada
Nisko i srednje radioaktivni otpad smješta se također u podzemlje ali na sasvim drugačijem principu.
Otpad se sprema u limene bačve a određeni broj bačava u betonski sanduk. Napunjeni se betonski
sanduci spremaju u podzemna skladišta na način da se slažu jedan na drugi. Primjer jednog takvog
skladišta dan je na priloženim slikama. Prikazano je skladište Olkiluoto u Finskoj. Skladište se može
posjetiti (tehničke ekskurzije). Jedan puta godišnje otvoreno je za posjtu svim zainteresiranima. To je
vrlo bitno kako bi se lokalno stanovništvo uvjerilo u sigurnost odlaganja radioaktivnog otpada u
njihovoj blizini. Po izlasku iz skladišta, kontrolira se radioaktivnost posjetitelja.
Skladište OLKILUOTO u Finskoj
1. Kontrolna zgrada
2. Okno
3. transpotni tunel
4. Istražni tunel, probna izrada
kana za smještaj
visokoradioaktivnog otpada na
drugoj lokaciji.
5. podzemna hala
6. nisko radioaktivni otpad
7. srednje radioaktivni otpad
8. konsztuktivni tunel
3
Iskop: 90 000 m
kapacitet (bačva od 200 l)
• niskoradioaktivni: 24 800 bačvi
• srednje radoaktivni: 17 360
bačvi
Dužina pristupnih tunela: 665 m
Dužina konstruktivnih tunela: 400 m
Cijena: 85 mil FIM
Slika XXX Skladište nisko i srednje radiaktivnog otpada OLKILUOTO u Finskoj

Slika XXX Unutrašnjost skladišta nisko i srednje radiaktivnog otpada OLKILUOTO u Finskoj
16.8 Skladištenje ugljena u podzemlju
Ako se termoelektrana na ugljen nađe u urbanom području otvara se problem deponiranja velike
količine ugljena. Kako vjetrovi raznose ugljen a deponije zauzimaju velike i obično skupe prostore,
alternativa je skladištenje ugljena u podzemlju. U Helisnikiju je u zoni termoleketrane izgrađeno
podzemno skladište ugljena Salmisaari udaljeno samo par kilometara od centra grada (Coal stock of
Salmisaari). Ugljen se skladišti u 4 velika podzemna silosa. Na donjim se slikama vidi pozicija silosa u
prostoru te unutrašnjost jednog od njih. Vidi se operma za doziranje količine ugljena koja se uzima iz
skladišta.
Pozicija termoleketrane u Helsinkiju. Vidis e vanjska deponija

ugljena. Skladište se sastoji od 4 podzemna silosa.
Slika XXX Podzemno skaldište ugljena u Helsinkiju (Finska) (Projekt: Oy Rockplan LTD)
Skladište ima kapacitet od 250.000 tona ugljena. Podzemni silosi (bunkers) imaju visinu od 75 m i
promjer od 40 m. Dno silosa je 100 m ispod nivoa mora. Iskopano je oko 550 000 m3 stijenske mase
koja se iskoristila za gradnju drugih obejkata. Skladište je izgrađeno za dvije godine (2002-2004) a
cijena mu je bila 300 milijuna FIM. Prostor na kojem je bila deponija iskoristit će se za izgradnju
zgrada, lučice za brodove, sportske objekte i slično.
16.9 Skladištenje hladnih roba u podzemlju
Podzemlje je idealan prostor za spremanje hladnih roba. Niska stabilna temperatura zahtjeva minimalno
energije za stvaranje uvjeta skladištenja. Kod ovih se skladišta mogu primjeniti dva principa:
• zamrzne se stijenska masa u okolini skladišta

• formira se podgrada skladišta od leda (ledena podgrada)
Planina
Planina
Sustav vodene zavjese
bušotine
voda
Ledena
podgrada
pukotine pukotine
Zamrznuta
zona
(spriječava
istjecanje Skladišni prostor
Skladišni prostor
tekućine i
plina)
Slika XXX Skladišta hladnih roba. (a) zamrzavanje stijenske mase u okolini skladišta; (b) Skladište s
ledenom podgradom
16.10 Strojarnice i drugi podzemni prostori hidrocentrala
Strojarnice, transformatorske hale i drugi podzemni prostori hidrocentrala poprimaju impozantne

dimenzije. Kako se obično radi o prostorima velikih dimenzija, naročito je važno utvrditi horizontala
prirodna naprezanja (in situ naprezanja).
Slika XXX Strojarnice hidrocentrala u Japanu (prospekt tvrtke Kajima)
Slika XXX Prostorni prikaz strojarnice, tranformatorske hale i ostalih podzemnih prostora na projektu
Bekhme dam (Izvoditelj Hidrogradnja sarajevo); Početak iskopa tunela na projektu Bekhme dam,
uzvodna strana.
Ministarstvo za irigacije Republike Irak pokrenulo je XXX izgradnju, u ono vrijeme, jednog od najvećih
svjetskih hidroenergetskih projekata, Bekhme dam projekt. Tender dokumentaciju izradila je japanska
tvrtka Electric Power Dewelopment Co. LTD Tokyo. Cjelovit je posao povjeren konzorciju Enka
(Turska) i Hidrogradnja-Sarajevo.Enka je preuzela na sebe gradnju nasute brane visine 220 m i
nizvodne iskope, a Hidrogradnja uzvodne iskope i sve podzemne radove.
Ukupna dužina svih tunela i podzemnih prostora iznosi oko 15 km. Količina podzemnog iskopa
adekvatna je iskopu cestovnog tunela površine 70 m2 , duljine 70 km.
Uzvodni površinski iskopi dosegnuli su 2,3 milijuna m3. Na osnovi idejnog projekta, trebalo je u
podzemne prostore ugraditi više od 500.000 m3 mlaznog beetona, oko 1.200 tona armaturnih mreža i
oko 90.000 komada stijenskih sidara. Izvedene projekte osiguranja tunela, uzvodnih iskopa i sva
laboratorijska ispitivanja obavljao je Građevinski institut iz Zagreba.
Na žalost, zbog Zaljevkog rata (invazija Iraka na Kuvajt, 1990) radovi su u poodmakloj fazi prekinuti i
nikada nisu završeni.
16.11 Rječnik
16.12 Literatura
André P. Assis, Underground Structures: The Sensible Solution to Urban Problems

André P. Assis, Sensible Underground Solutions for Urban Problems
Bergman, S. M., The Development and Space Utilization of Subsurface, U.N. Progress Report,
Tunnelliag and Underground Space Technology, Vol. I. No. 2, pp. 115-144, 1986.
Besner, J., The Sustainable Usage of Underground Space in Metropolitan Areas, 2002.
Burland J.B., Standing J.R. and Jardine F.M. (2001) “Building Response to Tunnelling” Case studies
from construction of the Jubilee Line Extension, London. Thomas Telford publishers, London.
Guide to cavern engineering, Geoguide 4, Geotechnical engineering office, the government of the Hong
Kong, 1998.
ITA Working Group No. 13, "Direct and Indirect Advantages of Underground Structures", General
Considerations in Assessing the Advantages of Using Underground Space/ Prepared by J.-P.
Godard, Animateur and R. L. Sterling, Vice-Animateur, Tunnelling and Underground Space
Technology, Vol. 10, No. 3, pp. 287-297, 1995
ITA Working Group No. 13, "Direct and indirect Advantages of Underground Structures", Underground
Car Parks/ Prepared by J.-P. Tareau, Tunnelling and Underground Space Fechnology, Vol. 10,
No. 3, pp. 299-309, 1995
ITA Working Group No. 13, "Direct and Indirect Advantages of Underground Structures", Underground
or aboveground? Making the choice for urban mass transitsystems, Tunnelling and Underground
Space Technology 19 (2004) 3–28
ITA Working group No. 4 “Subsurface planning” Study of Access ways to underground space-
Examples of spatial requirement Final Report May 2004.
Johanson, E., Riekkola, R., Pekka-Salo, J., Anttila, P., 1999, State of the Art-Nuclear Waste Repository
Projects and Rock Mechanics in Finnish Program, Vail Rocks ’99,CO, USA, Int. Workshop on
the Rock Mech. of Nuclear Waste Repositories.
Kavvadas, M., J., 2003, Monitoring and modelling ground deformations during tunnelling Proceedings,
11th FIG Symposium on Deformation Measurements, Santorini, Greece, 2003.
Kovari, K., 1993, Basic consideration on Storage of compressed natural gas in rock chambers, Rock
Mech. and Rock Engng. 16(1), 1-27
Posiva Oy, 1999, An Overal Description of the Facility for Final Disposal of Spent Nuclear Fuel, A
document related to the application for a decision in principle field to the council of state.
Sterling, R. L., Godard, J-P., Geoengineering considerations in the optimum use of underground space
Ivan Vrkljan
17. Opažanja tunela i drugih podzemnih

prostora
Opaženje geotehničkih građevina tijekom građenja i eksploatacije nema
istraživačku svrhu već je to alat kojim se geotehničari služe. Zbog toga su
geotehnička opažanja sastavni dio projektiranja. Prikazani su principi i
načini mjerenja koji se najčešće koriste u postupku opažanja ponašanja
tunela i drugih podzemnih prostora
17 Opažanja tunela i drugih podzemnih

prostora
17.1 Uvod
Svaki geotehnički projekt je u nekom stupnju hipotetski i svaka aktivnost u ili na stijenskoj
masi i tlu povezana je s rizikom i iznenađenjima. Ovo je posljedica činjenice da su geotehničke
konstrukcije izgrađene od prirodnih materijala koji su nastali različitim procesima. Rijetko je
kada rezultat ovih procesa jednoličan materijal. Prirodni materijala (tlo i stijenska masa) su
nehomogeni, anizotropni i prirodno napregnuti. Nemogućnost da se istražnim radovima, bez
obzira na njihov opseg, utvrde svi značajna svojstva i stanja prirodnih materijala, za posljedicu
ima mnoge pretpostavke na kojima se temelji projekt i na osnovi kojih se odabire oprema i
tehnologija građenja. Jasno je da se pretpostavljena svojstva i stanja medija mogu značajno
razlikovati od stvarnog stanja u prirodi.
Terenska promatranja (field observations), uključujući i kvantitativna mjerenja mjernim

uređajima, omogućavaju geotehničkom inženjeru da usprkos ograničenjima može projektirati
sigurne i efikasne građevine a izvođaču da može raditi sigurno i ekonomično. Zato terenska
mjerenja neuporedivo više znače geotehničarima u odnosu na druge projektante koji rade s
umjetnim materijalima, čija su svojstva i stanja definirana projektom a tijekom gradnje se samo
kontrolira zadovoljavanje postavljenih zahtjeva. Zato getehničar, za razliku od drugih
projektanata, mora dobro poznavati principe i tehnike mjerenja. Za geotehničare je
instrumentacija alat za rad a ne samo jedna od komponenti istraživanja.
U našoj se praksi ustalio izraz-opažanje za ono što u engleskoj literaturi nalazimo kao-
monitoring i field observation.
Ralph B. Peck u predgovoru Dunicliffove knjige iznosi neka razmišljanja o problematici

opažanja koja se često zanemaruju: (Dunnicliff, 1993, str. vii).
• Čovječije oči su najbolji instrument za opažanje ponašanja geotehničke građevine,

• Rezultatima mjernje moraju biti pridružene točne informacije o stanju iskopa i
ugrađenoj podgradi jer inače rezultat mjerenja nema smisla,
• Treba ocijeniti koje uređaje koristiti i bolje je koristiti čim jednostavnije (ako se pomaci
mogu vidjeti okom ne treba koristiti mikrometar),
• Traba motivirati ispitivača da u teškim uvjetima napravi kvalitetnu ugradnju opreme i
izvrši mjerenja mjerenja.
Ladanyi (1982), kao glavne probleme mehanike stijena ističe sljedeće:
• nemogućnost direktnog mjerenja osnovnih svojstava stijenske mase,

• efekt vremena,
• modeliranje.
Opažanja tunela i drugih podzemnih prostora 3
Osnovna svojstva stijenske mase nije moguće direktno mjeriti zbog ograničavajućih faktora mjerila,
(scale efects), vremena i novca. Ladanyi nudi i odgovor na pitanje-što činiti u ovakvoj situaciji.
"Nemožemo mjeriti, ali ako dovoljno pažljivo promatramo, razvijamo koncepcijske modele,
radimo povratne analize, utvrđujemo okvire i klasifikacijske sisteme neprestano promatramo i
poboljšavamo ih tijekom dovoljno dugog perioda, možemo se nadati da ćemo eventualno moći utvrditi
ova svojstva stijenske mase dovoljno točno za potrebe prjektiranja.
17.2 Opažanja i Eurokod 7
Osnovu filozofije projektiranja prema graničnim stanjima koja je opisana u Eurokodu 1 (EC1) i
prihvaćena u Eurokodu 7 (EC7), je da treba razmotriti sve moguće modele sloma konstrukcije te, za
svaku projektnu situaciju, treba provjeriti da relevantno granično stanje neće biti dostignuto. Pri
projektiranju po graničnim stanjima, granična stanja nosivosti i granična stanja upotrebljivosti se
razmatraju odvojeno. U praksi se često zna iz iskustva koje granično stanje je relevantno. Klizanje tla je
vjerojatno najuobičajenije granično stanje nosivosti i prekomjerno slijeganje temelja je najuobičajenije
granično stanje upotrebljivosti.
Za svaku geotehničku projektnu situaciju treba potvrditi da relevantno granično stanje nije premašeno.
Ovaj zahtjev može se postići (ENV 1997-1:1994):
• upotrebom proračuna,
• usvajanjem propisanih mjera,
• modelskim ispitivanjima i probnim opterećenjima,
• metodom opažanja.
Ova četiri pristupa mogu se koristiti u kombinaciji. U praksi će iskustvo često pokazati koja vrsta
graničnih stanja je mjerodavna za projektiranje, a izbjegavanje ostalih graničnih stanja može biti
potvrđeno grubim provjerama.
Rezultati opažanja geotehničkih građevina koriste se za:
• potvrditu da relevantno granično stanje nije premašeno,

• dobivanja parametara tla i stijena povratnim analizama.
Da bi metoda opažanja dala očekivene rezultate, moraju biti zadovoljena sljedeća četiri zahtjeva i to
prije početka gradnje:
• moraju se uspostaviti prihvatljive granice ponašanja,

• mora se ocijeniti raspon mogućeg ponašanja i pokazati da postoji prihvatljiva vjerojatnost da će
ponašanje biti unutar prihvatljivih granica,
• mora se načiniti plan praćenja ponašanja, koji će pokazati je li ponašanje unutar prihvatljivih
granica; praćenjem se to mora jasno pokazati i to dovoljno rano te u dovoljno kratkim
vremenskim razmacima da bude moguće uspješno poduzimati uvjetovane mjere; vrijeme odziva
uređaja i postupci za analizu rezultata moraju biti dovoljno brzi u odnosu na mogući razvitak
događaja u sustavu,
• mora se načiniti plan uvjetovanih mjera, koje se mogu usvojiti ako praćenje pokaže da je
ponašanje izvan prihvatljivih granica.
Tijekom gradnje praćenje se mora provoditi prema planu, a ako zatreba mora se provesti i daljnje ili
zamjenjujuće praćenje. Rezultati praćenja moraju se ocjenjivati u odgovarajućim fazama gradnje, a ako
zatreba moraju se provesti i planirane uvjetovane mjere.
17.3 Tehnike opažanja tijekom građenja i eksploatacije tunela
Geotehničko instrumentiranje nije samo odabir mjernih uređaja već opsežan inženjerski proces koji
počinje s definiranjem svrhe i završava s implementacijom podataka. Svaki korak u ovom procesu je
kritičan za uspjeh ili promašaj cjelokupnog programa.
Postupak izgradnje tunela koji se stalno prilagođava napredovanju može se ostvariti kombiniranjem
proračunskih metoda, empirijskog načina projektiranja i neposredne interpretacije mjerenja in situ. Pri
tome se terenska mjerenja deformacija masiva te deformacija i naprezanja u podgradi stalno koriste za
potvrdu projekta ili njegovu promjenu. Početne dionice s intenzivnom instrumentacijom daju ulazne
podatke za taj postupak. Interpretacija izmjerenih vrijednosti daje uvid u ponašanje masiva kao reakciju
na napredovanje tunela. Za primjenu ovog postupka treba ispuniti sljedeće uvjete:
• mora postojati mogućnost mijenjanja metoda iskopa i osiguranja uzduž osi tunela,
• investitor i izvođač moraju unaprijed ugovoriti odredbe koje dopuštaju modifikaciju projekta
tunela,
• terenska mjerenja moraju biti interpretirana po konceptu koji povezuje mjerenja i kriterije
projekta,
• interpretacija posebne instrumentirane dionice tunela mora biti korištena za zaključke o drugim
dionicama; prijenos iskustava ograničen je na dionice s usporedivim geotehničkim i drugim
okolnostima,
• mjerenja in situ treba predvidjeti po cijeloj dužini tunela da bi se provjerila ispravnost usvojenih
pretpostavki.
Opažanja svake geotehničke građevine mogu se podijeliti u dvije velike skupine:
• Opažanja medija u kojem je građevina izvedena (tlo, stijena, voda, plinovi iz

podzemlja)
• Opažanje elemeta za stabilizaciju iskopa (mlazni beton ,sidra, betonska obloga i slično)
Kada se govori o podzemnim prostorima najčešće se vrše opažanja prikazana na slici XXX.:
Najčešće tehnike opažanja u podzemnim prostorima
1-mjerenje pomaka konture iskopa distometrima

3 2-mjerenje pomaka konture iskopa geodetskim metodama
3-mjernje pomaka u stijenskoj masi ekstenzometrima
6 4-mjernje naprezanja uzduž sidra (meassuring anchor)
5-mjerenje sile na glavi sidra (total anchor force)
4 1 6-mjerenje radijalnih i tangencijalnih naprezanja u mlaznom
betonu i u betonskoj oblozi
2 7-mjerenje kontaktnih naprezanja između obloge is tijenske
mase
7 8-piezometarska mjerenja
Slika XXX Različite tehnike opažanja u podzemnim prostorima

17.3.1 Mjerenje pomaka
Svaka geotehnička konstrukcija izaziva promjenu naprezanja u tlu ili stijeni bez obzira radi li se
o temeljenju građevina, površinskim zasjecanjima ili podzemnim iskopima. Promjenu
naprezanja izazvat će i unutarnji tlak u hidrotehničkim tunelima pod tlakom, plin pod tlakom u
podzemnim skladištima, bubrenje stijena, promjene temperature i slično. Vidljiva posljedica
promjene naprezanja su pomaci na konturama iskopa ili kontakta građevina i tla odnosno
pomaci u dubini stijenske mase do koje promjena naprezanja doseže. Može se reći da se zona
promjene naprezanja deformira. U engleskomse jeziku za pojam-deformacija, koriste dva izraza
s bitno različitim značenjem:
• Deformacija (deformation) se definira kao promjena oblika (ekspanzija, sažimanje

(contraction) ili neki drugi oblik distorzije (distortion)). Obično se dešava kao odgovor na
djelovanje opterećenja ili naprezanja ali može biti i posljedica promjene temperature ili
vlažnosti (bubrenje ili skupljanje (swelling or shrinkage). Deformacija (deformation) se mjeri u
jedinicama duljine (m) ali se obično izražava kao neimenovani broj i tada se zove deformacija
(strain).
• Deformacija (strain) predstavlja odnos promjene duljine nekog elementa i njegove originalne
duljine u određenom pravcu.
Svi uređaji za mjerenje promjene oblika i veličine prostora zahvaćenog promjenom naprezanja,
uvijek mjere pomak (displacement, deformation).
• pomak (displacement) – promjena pozicije materijalne točke.
Iz izmjerenih pomaka mogu se izračunati deformacije (strain) u željenim pravcima.
Deformabilnost (deformability) se može opisati kao lakoća kojom se stijena može deformirati. Krutost
(stiffness) se može opisati kao otpor deformiranju.
Kada se govori o mjerenjima pomaka u podzemnim prostorima, treba razlokovati:
• mjerenje pomaka konture iskopa,

• mjerenje pomaka unutar stijenske mase
17.3.1.1 Mjerenje pomaka konture iskopa (konvergencija)
Pomaci stijenske mase su najočitiji na konturi iskopa. Ovi se pomaci nazivaju radijalnim pomacima jer
su naizraženiji u radijalnom pravcu u odnosu na konturu iskopa. Za nihovo mjerenje se koriste dvije
tehnike:
• mjerenje promjene razmaka dviju točaka na konturi iskopa,

• određivanje vektora pomaka točke na konturi iskopa.
Kod obje su tehnike mjerne točke grupirane u odabranim porečnim profilima, te se na taj način
dobije slika deformiranog poprečnog profila.
Mjerenje promjene razmaka dviju točaka na konturi iskopa
Kod ovog se mjerenja na konturi iskopa ugradi više repera u odabranom poprečnom profilu.
Između pojedinih repera se postavlja mjerna traka ili žica sa uređajem za precizno mjerenje
promjene razmaka repera. Treba naglasiti da za ova mjerenja nije bitna udaljenost repera
(razmak) već samo njegova promjena. Prvo mjerenje je uvijek nulto i očitanje na isntrumentu
ne predstavlja neku fizikalnu veličinu. Ukoliko je između prvog (nultog) i drugog mjerenja
došlo do pomaka repera, instrument će kod drugog mjerenja pokazati neku drugu vrijednost.
Razlika prvog i drugog čitanja, predstavlja promjenu razmaka repera u mm (razlučivost mjernih
uređaja je obično 0,01 mm). Kod ovih je mjerenja bitno da se mjerna traka ili žica uvijek
napinje istom silom. Mjerenjem promjene razmaka u više pravaca, može se izračunati vektor
pomaka u ravnini poprečnog presjeka. Žica ili traka rade se od materijala koji ne mijenjaju
duljinu pri promjeni temperature (npr. invar).
Prednosti odvog načina mjerenja:

• jednostavna za izvođenje i ne traže posebnu obučenost operatera,
• niska cijena opreme.
Nedostaci:
• tijekom mjerenja prekida se promet tunelom,
• ventilacija i propuh mogu stvarati poteškoće kod mjerenja,
Slika XXX Distometar tvrtke Solexperts (prospekt tvrtke Solexperts)
Slika XXX Distometar s trakom (prospekt tvrtke Slope indicator)

Određivanje vektora pomaka točke na konturi iskopa
Za ova se mjerenja koriste geodetski instrumenti kojim se precizno mjeri promjene položaja
geodetskih markica ugrađenih po konturi iskopa. Kako danas geodetski instrumenti imaju
vlastitu memoriju, spajanjem na računalo dobiju se dijagrami pomaka pojedine markice s
vremenom.
Slika XXX Motorizirana totalna stanica Leica TCA 1800; Robotizirana totalna stanica u tunelu
Motorizirana totalna stanica može izvesti automatska mjerenja u x.y, i z pravcu, sa relativno
visokom točnošću: ∆z < 0.5 mm; ∆y, ∆y < 1.0 mm na udaljenosti od 150 m.
Prikaz rezultata mjerenja
Rezultati mjerenja se redovito prikazjuju na dijagramima: pomak-vrijeme. Dok se mjerenja

vrše, treba voditi evidenciju svih događanja koja mogu imati utjecaj na izmjerenu veličinu kao
što su:
• iskop nove faze,
• ugradnja podgrade (mlazni beton, sidra i slično),
• potres.
u6
Radijalni pomak (u)
u5
u4 5. Potres može prouzročiti
jednokratni pomak
konture
u3
6. Konačan radijalni
u2 pomak prije ugradnje
sekundarne betonske
u1 obloge
1 2 3 4 5 6
Vrijeme
1 2 3 4
u1 u2 u3 u4
Iskop prve faze Ugradnjom podgrade Iskop druge faze Ugradnjom novih elemenata
prouzročit će smanjit će se brzina prouzročit će nova podgrade, radijalni pomak će
radijalne pomake prirasta pomaka pomjeranja konture dostignuti konačnu vrijednost
konture iskopa prema praznom
prostoru tunela
Slike XXX Praćenje promjene radijalnih pomaka tijekom vremena

17.3.1.2 Mjerenje pomaka unutar stijenske mase
Za mjerenje pomaka unutar stijenske mase koriste se:
• ekstenzometri
• inklinometri
I jedni i drugi uređaji mjere unutar bušotine ali je princip mjerenja bitno različit.
Ekstenzometri uvijek mjere promjenu razmaka dviju točaka u pravcu bušotine a inklinometri
mjere pomake normalne na os cijevi kroz koju prolaze.
Samo ime (ekstenzometar) upućuje da su namjenjeni prvenstveno za mjernje povećanja

razmaka dviju točaka (extension). Naziv ekstenzometar potiče iz vremena kada su se oni
koristili isključivo za mjerenja pomaka unutar građevina gdje se stvarno mogu izmjeriti samo
izduženja. Međutim, kada ekstenzometar koristimo za opažanja slijeganja ispod temelja, oni bi
se trebali zvati kompresometrima (compressometers). Ovaj naziv nikada nije zaživio u
inženjerskoj praksi. Terzaghi ih je nazivao faundations gauges. Danas se obično nazivaju
osjetilima slijeganja (settlement gauges). Ime inklinometra upućuje da se sa njim mjeri nagib-
inklinacija.
Prema konstrukciji i principu mjerenja, razlikuju se:
• štapni ekstenzometri (rod extensometers),

• žičani ekstenzometri (wire extensometers),
• ekstenzometri kod kojih se koristi prenosiva mjerna sonda za mjerenje razmaka fiksnih
točaka (probe extensometers).
Bez obzira o kom se tipu ekstenzometra radi, mjerenja se uvijek izvode u cijevima koje u
ugrađene u prethodno izbušenu bušotinu. Prostor između cijevi i stijenske mase se injektira
cementno-bentonitnom injekcijskom smjesom, odgovarajuće konzistencije i čvrstoće nakon
stvrdnjavanja.
Ekstenzometarska mjerenaj (izuzev jednostrukog ekstenzometra) pripadaju skupini tzv. linijskih

mjerenja (linewise measurement). Točkasta mjerenja (pointwise measurement) dobiju se upotrebom
jednostrukog ekstenzometra.
Štapni ekstenzometri
Štapni ekstenzometar (rod extensometer) se sastoji od jedne ili više ekstenzometarskih šipki i
isto toliko mjerila pomaka. Jedan kraj ekstenzometarske šipka fiksira se u bušotini na željenoj
dubini a drugi kraj je na ušću bušotine. Svaki pomak točke u kojoj je šipka fiksirana prenijet će
se na ušće bušotine. Ako izmjerimo pomak kraja šipke u odnosu na ušće bušotine izmjerilo smo
zapravo pomak fiksne točke u odnosu na ušće bušotine.
Šipke se obično umeću uPVC cijevi koje ih štite od eventualnog zarušavanja bušotine.
Princip rada jednostrukog ekstenzometara prikazuju slika XXX a trostrukog slika XXX. Jasno
je da ekstenzometri mogu biti i dvostruki, četverostruki i.t.d.
uA
Bušotina
Bušotina
Šipka
Šipka
Fiksna
točka
A
uA
A
Slika XXX Princip rada jednostrukog ekstenzometra

uC
uB uA
C C
B
B
A A
Slika XXX Princip rada trostrukog ekstenzometra
Slika XXX Ekstenzometri ugrađeni s površine terena sa ciljem mjerenja pomaka tla u zoni
iskopa tunela
Slika XXX Moderna komunikacija projektanta s podacima koje ekstenzometri mjere (prospekt
tvrtke Solexperts)
Klizni deformmetar (probe extensometer)
Radi na prncipu mjerenja promjene razmaka fiksnih točaka u cijevi koja je ugrađena u stijensku masu
(tlo). Ovim načinom mjerenja dobije se slika o deformacijama tla na mjernoj bazi koja odgovara
razmaku fiksnih točaka (obično 1 m).
Cijev u kojoj će se vršiti mjerenja sastoji se od segmenata duljine 1 m i spojeva. Spojevi su posebne
konstrukcije i oni predstavljaju ujedno i mjernu točku. Spojevi i cijev imaju teleskopsku vezu kako bi se
cijev prilagodila pomacima u tlu.
Nakon što se formira potrebna duljina, cijev se ugrađuje u bušotinu. Prostor između cijevi i tla
se injektira cementno bentonitnom suspenzijom. Mjerna sonda spušta se u bušotinu na
metalnim šipkama i zmjeri razmak između dva susjedna spoja (meassuring marks).
Slična sonda, ali puno preciznija, komercijalno se naziva sliding micrometar. (mjerno
područje=10 mm; osjetljivost uređaja izražena preko deformacije: 1*10-6.
Kombinacijom deformmetra i inklinometra u jednos sondi dobiven je uređaj koji se

komercijalno zove trivec sonda.
1-Fiksni element (spoj cijevi)

(meassuring mark)
2-Injekcijska smjesa
3-Sonda (probe)
4- Fiksna točka
5-plastična cijev
Prva i druga skica prikazuju

umetanje sonde između fiksnih
elemenata i prvo mjerenje.
Treća skica prikazuje mjerenje

nakon što se gornja fiksna točka
pomaknula za iznos ∆L u odnosu
na prvo mjerenje.
Slika XXX Proncip mjernje kliznim deformmetrom

Sliding deformeter (prospekt tvrtke Solexperts)
Deformmetarska se mjerenja obavljaju u PVC cijevima koje u sebi, na razmacima

od 1m, imaju fiksne elemente (measuring marks). Cijevi se ugrađuju u bušotinu a
prostor između bušotine i stijenske mase se injektira cementno bentonitnom
injekcijskom smjesom. Mjerna sonda se spušta u bušotinu i mjeri promjenu razmaka
fiksnih elemenata. Oblik sonde i fiksnih elemenata je takav da sonda u određenom
položaju može proći kroz ovaj element. Gornje slike prikazuju način spuštanja
sonde i njenu poziciju u trenutku mjerenja.
Slika XXX Princip rada kliznog deformmetra (prospekt tvrtke Solexperts)

Slika XXX Mjernje TRIVEC sondom (Frodl; prospekt tvrtke Solexperts)

Inklinometri
Inklinometar (inclinometer, slope inclinometer, probe inclinometer, slope indicator) je uređaj

koji mjeri pomake normalne na os cijevi kroz koju prolazi. Uređaj sadrži senzor koji mjeri
otklon njegove osi od vertikale. Inklinometarska se cijev ugrađuje u bušotinu a prostor između
cijevi i stijene se injektira cementno-bentonitnom injekcijskom smjesom.
Inklinometri se proizvde kao vertikalni za mjeranja u približno vertikalnim cijevima i

horizontalni kada se cijev postavlja vodoravno.
Kabel s kojim se
inklinometar
otklon spušta i povlači
L*sinθ iz bušotine
Kut
naginjanja interval
mjerenja (L)
inklinometarska
ciejv
Slika XXX Inklinometar mjeri otklon cijevi od vertikale (prospekt tvrtke Slope indicator);
Tipičan rezultat osam mjerenja nakon što je obavljeno nulto (sa nultim ukupno 9 mjerenja).
Inklinometarska mjerenja
vrlo će precizno
identificirati kliznu plohu
(klizno područje)
inklinometarska
buušotina
Slika XXX kabel. sonda i kolut za spuštanje i povlačenje kabela na kojem visi sonda (prospekt
tvrtke Slope indicator)
17.4 Piezometarska mjerenja
Treba razlikovati nivo pozemne vode (ground water level) i piezometarski noivo (piezometric level,
piezometric elevetion).
Nivo podzemne vode je gornja površinapodzemne vodene mase na kojoj vlada atmosferski tlak.
Tlak porne vode je tlak koji vlada u nekoj točki u tlu ili stijeni.
Piezometarski nivo je nivo vodenog stupca koji odgovara tlaku porne vode u zoni u kojoj je
mjerenje izvršeno.
Pretpostavimo da se tlo sastoji od slojeva različite vodopropusnosti, u ovom slučaju od

pjeskovitih slojeva između kojih se nalazi slabo vodopropusna glina koja se može smatrati
hidrogeološkim izolatorom.
A B C piezometarski nivo
NPV Pretpostavka:
Cijev je u bušotini dobro injketirana i može u
sebe primiti vodu samo na perforiranom
pijesak dijelu.
glina
sloj 1
sloj 2
Nivo podzemne vode i piezometarski nivo se mogu mjeriti različitim tehnikama. Ovaj će se
slučaj ilustrirati uporabom najjednostavnijih mjerila koji se sastoje od plastične ili metalne
cijevi umetnute u bušotinu. Uvedena je pretpostavka da je cijev idealno injektirana
vodonepropusnom inkecijskom smjesom na dijelovima koji nisu perforirani. To znači da voda
u cijev može ući samo na njenom perforiranom dijelu. Ovo znači da se u slučajevima B i C,
voda između pojedinih slojeva ne može teći uz cijev iz jednog u drugi sloj.
Slučaj A
Ako se cijev kojom želimo izmjeriti tlak porne vode nalazi u vrlo propusnom materijalu
(pijesak, šljunak), nivo vode u cijevi će se izjednačiti s nivoom podzemne vode. U ovom
slučaju nije bitno jeli cijev perforirana po cijeloj duljini ili samo na jednom dijelu.
Slučajevi B i C
U glinovitom, slabo vodopropusnom tlu nalaze se proslojci koji u porama sadrže vodu pod
tlakom (pore water pressure). Tlakovi vode odgovaraju visini vodenog stupca koji doseže iznad
nivoa podzemne vode. U ovom slučaju govorimo o arteškoj vodi (artesian aquifer). Cijev
kojom mjerimo tlak porne vode u ograničenoj zoni (perforirana je samo u zoni u kojoj želimo
izmjeriti porni tlak) nazivamo piezometrima (piezometers). Nivo koji voda dostigne u cijevi
naziva se piezometarskim nivoom.
Cijevi prikazane na slici XXX uglavnom se koriste za mjerenje nivoa podzemne vode i
piezometarskog nivoa u jače vodopropusnim tlima (pijesak i šljunak). U slabo vodopropusnim
tlima količina vode koja ulazi u cijev može biti tako mala da mjerenje na ovaj način praktički
nije moguće. U ovim se slučajevima koriste električne piezometarske sonde kod kojih je
osjetilo tlaka male površine te brzo reagira na svaku promjenu pornog tlaka. Izmjereni podaci o
tlaku vode na poziciji sonde, proslijeđuju se električnim kablovima na površinu do računala ili
logera.
Solexperts PiezoPress, Retrievable
porewater pressure sensor)
Prednost ovog sustava je što se

piezometarske sonde (senzor tlaka) mogu
zamjeniti u slučaju njihovog kvara, što nije
rijedak slučaj kod dugotrajnih mjerenja.
pizometarska cijev
Unutarnja cijev
Detalj
(promjenjiva)
kabel senzora
senzor tlaka
(promjenjiv)
piazometarski
filter
Slika XXX Piezometar s promjenjivim senzorima (Solexperts PiezoPress, Retrievable porewater

pressure sensor)
17.5 Opažanja naprezanja u mlaznom betonu i betonskoj oblozi
Ćelije se satoje od čeličnih limova zavarenih po rubovima tako da čine mali jastuk. Obično se
ugrađuju u paru za mjerenje naprazanja u dva okomita pravca.Ćelije se ispune deareirenim
fluidom i spojs s mjerilom tlaka tako da u ćeliji i cijevima nema ni najmanja količina zraka.
Nekada se kao tekućina koristila živa, danas se korištenje žive izbjegava iz ekoloških razloga.
Nakon stvrdnjavanja betona, ćelije se dovedu pod tlak. Svaka daljna promjena naprezanja u
betonu, izazvat će skupljanje ili razdvajanje čeličnih ploča koje čine ćeliju, što će biti izmjereno
električnim mjerilima tlaka.
Isti se tip ćelija koristi u mlaznom betonu (primarna podgrada) i u betonskoj oblozi (sekundarna
podgrada)
Instaliranje ćelija u
mlaznom betonu primarne
Prenosivi uređaj za
očitavanje podataka
Varena čelična
mreža (armatura)
Stijena
mlazni beton
Veza na mjerni
mjerna ćelija uređaj
Žica za fiksiranje ćelije
Slike XXX Ćelije za mjerenje radijalnih i tangencijalnih naperzanja u mlaznom betonu; Ćelija
model 4850 (Geokon)
17.6 Opažanje sidara
Pri opažanju sidara obično se vrši:
• Mjerenje sile na glavi sidra (total anchor force)

• Mjernje naprezanja uzduž sidra (meassuring anchor)
Mjerenje sile na glavi sidra (total anchor force)
Svrha ovog mjerenja je da se utvrdi sila kojom stijenska masa na konturi iskopa djeluje na glavu sidra
(podložnu pločicu i navrtku). Mjerilo sile umetne se između navrtke i posbnog elementa koji je
prilagođen obliku mjerila sile. Tijekom vremena očitava se sila koju sidro preuzima na sebe.
podložne
pločice
Betonska
obloga
navrtka
mjerilo sile
sidrena
šipka
podloška
Slika XXX (prospekt tvrtke Slope indicator)
Mjernje naprezanja uzduž sidra (meassuring anchor)
Mjerno sidro je posebne konstrukcije a služi da se izmjere naprezanja u sidrenoj šipki tijekom
djelovanaj sidra. Nekada probno sidro ima oblik cijevi u koji se ugrade višepozicioni mini
ekstenzometar (4-9 fiksnih točaka).
Odrđivanje čvrstoće sidra
ISRM-a (1974) zahtjeva da se ispitivanja sidara (tzv. pull out test) izvodi na terenu dok ne bude
ispunjen jedan od slijedeća dva kriterija: (a) izvlačenje sidra u iznosu od 40 mm ili (b)
dostizanje sile koja odgovara granici F-p0,2. Ukoliko se sidro izvlači, onda se sila kod pomaka
od 40 mm označi kao «čvrstoća sidra». Ako se pomak od 40 mm ne može dostići, sila
izvlačenja se povećava do vrijednosti sile koja odgovara granici F-p0,2 čelične šipke. U ovom
slučaju se «čvrstoća sidra» definira na ovaj način:«čvrstoća sidra je nepoznata ali je veća od
dostignute sile tijekom pokusa» (vidi slike XXX.i XXX.).
Sila čupanja (kN) Fm Sila loma čelika (breaking load; ultimate bolt load
(termin u SM-ISRM,1974))
F-p0,2 Granica razvlačenja pri trajnoj istezljivosti 0,2%

(tensile yield point; yield bolt load (termin u SM ISRM,
1974))
Naponsko-deformacijska
A Čvrstoća sidra=A
Anchor strength
pomak (mm) 40
Slika XXX Definicija čvrstoće sidra (sidrena šipka+mort+stijena) kada se sidro izvlači iz
bušotine (čvrstoća sidra manja od čvrstoće sidrene šipke)
Sila čupanja (kN)
Fm Sila loma čelika (breaking load)
F-p0,2 Granica razvlačenja pri trajnoj

istezljivosti 0,2% (tensile yield point)
krivulja sidra (sidrena
Čvrstoća sidra je nepoznata ali
je veća od «B»
pomak (mm) 40
Slika XXX Definicija čvrstoće sidra (sidrena šipka+mort+stijena) kada se sidro ne izvlači iz
bušotine (čvrstoća sidra veća od čvrstoće sidrenene šipke)
Zatezanje sidra na terenu na silu koja je gotovo identična sili loma čelične šipke nedopustivo je
iz slijedećih razloga:
• Lom sidrene šipke tijekom ovog ispitivanja vrlo je opasan za ispitivače a redovito
dovodi do oštećenja mjerne opreme.
• Postupak preporučen od strane ISRM-a ne predviđa lom sidrene šipke, zato i
zahtjeva da se tijekom ispitivanja ne prelazi granicu F-p0,2. Podrazumijeva se da se
svojstva čelika ispituju u laboratoriju a da se na ternu ispituje cijeli sklop: sidrena
šipka+mort+stijena.
Fm=542,2/537,7
F-p0,2=302/297
Fm=Sila loma (breaking load)
F-p0,2=Sila pri granici razvlačenja

pri trajnoj istezljivosti
(tensile yield point)
Slika XXX Rezultat ispitivanja vlačne čvrstoće sidrene šipke jednog sidra (IGH-Zagreb)
17.7 Rječnik
ISRM (1975)
biaxial state of stress State of stress in which one of the three principal stresses are zero
compressive stress Normal stress tending to shorten the body in the direction in which it acts
displacement a change in position of a material point. (ISRM)
hydrostatic pressure A state of stress in which all the principal stresses are equal (and there is no shear stress)
inelastic deformation The portion of deformation under stress that is not annulled by removal of stress
linear (normal) strain The change in length per unit of length in a given direction
A state of stress/strain in a solid body in which all stress/strain components normal to a certain
plane stress/strain
plane are zero
The stress/strain normal to one of three mutually perpendicular planes on which the shear
principal stress/strain
stresses/ strains at a point in a body are zero
Formation and development of localized fractures which, after additional stress increase
progressive failure eventually form a continuous rupture surface and thus lead to failure after steady deterioration
of the rock
secondary state of stress The resulting state of stress in the rock around man-made excavations or structures
shear force A force directed parallel to the surface element across which it acts
shear plane A plane along which failure of material occurs by shearing
The change in shape, expressed by the relative change of the right angles at the corner of what
shear strain
was in the undeformed state an infinitessimally small rectangle or cube
strain The change in length per unit of length in a given direction.
The representation of the strain in the form of an ellipsoid into which a sphere of unit radius
strain ellipsoid
deforms and whose axes are the principal axes of strain
strain/stress rate Rate of change of strain/stress with time
stress Force acting across a given surface element, divided by the area of the element
The representation of the state of stress in the form of an ellipsoid whose semi-axes are
proportional to the magnitudes of the principal stresses and lie in the principal directions. The
stress ellipsoid coordinates of a point P on this ellipsoid are proportional to the magnitudes of the respective
components of the stress across the plane normal to the direction OP, where O is the centre of
the ellipsoid
stress/strain field The ensemble of stress/strain states defined at all points of an elastic solid
The second order tensor whose diagonal elements consist of the normal stress/strain
stress/strain tensor components with respect to a given set of coordinate axes and whose off-diagonal elements
consist of the corresponding shear stress/strain components
Compression caused by the application of normal
triaxial compression
stresses in three perpendicular directions
triaxial state of stress State of stress in which none of the three principal stresses are zero
Metrologija-Znanost o mjerenju
Mjerna metoda-Smislen niz postupaka, opisanih prema rodu, koji se upotrebljavaju za provođenje
mjerenja
Mjerni postupak-Skup postupaka, opisanih prema vrsti, koji se upotrebljava za provođenje pojedinih
mjerenja u skladu s određenom metodom.
Mjerna veličina-Posebna veličina podvrgnuta mjerenju
Mjerna točnost-Usko slaganje između kojeg mjernog rezultata i istinite vrijednosti mjerene veličine
(točnost je kvalitativan pojam; naziv preciznost ne smije se upotrebljavati umjesto točnosti)
Ponovljivost (obnovljivost)-Usko slaganje između rezultata uzastopnih mjerenja iste mjerene veličine
izvedenih u istim mjernim uvjetima
Mjerna nesigurnost-Parametar pridružen rezultatu kojeg mjerenja koji opisuje rasipanje vrijednosti
koje bi se razumno mogle pripisati mjerenoj veličini
Mjerna pogreška-Mjerni rezultatmanje istinita vrijednost mjerene veličine (kako se istinita vrijednost
ne može odrediti, u praksi se upotrebljava dogovorena istinita vrijednost
Mjerilo, mjerni isntrument-Uređaj namjenjen za izvedbu mjerenja, samostalno ili u vezi s dodatnim
uređajima
Osjetilo-Element mjerila ili mjernog lanca koji je izravno izložen djelovanju mjerene veličine
Kalibracija-Postupak utvrđivanja položaja oznaka na ljestvici mjerila (u određenim slučajevima samo
glavnih oznaka) u odnosu na odgovarajuće vrijednosti mjerenih veličina (ne treba brkati
kalibraciju i umjeravanje)
Osjetljivost-Promjena odziva mjerila podijeljena s odgovarajućom promjenom poticaja
Razlučivanje (pokaznog uređaja)-Najmanja razlika između pokazivanja pokaznog uređaja koja se može
jasno zamjetiti
Točnost mjerila (accuracy of measuring instruments)-Sposobnpost mjerila da daje odzive bliske
istinitoj vrijednosti (točnost je kvalitativan pojam)
Razred točnosti (accuracy class)-razred mjerila koja zadovoljavaju određene metrologijske zahtjeve
kojima je svrha održavanje pogrešaka u navedenim granicama (razred točnostiobično se
označujedogovorenim brojem ili znakom, a naziva se kazalom razreda)
Pogreška (pokazivanja mjerila) (repeatibility of measuring isntruments)-Pokazivanje mjerila manje
istinita vrijednsot odgovarajuće ulazne veličine
Ponovljivost (mjerila)-Sposobnost mjerila da daje veoma slična pokazivanja kod ponovljenih primejna
iste mjerene veličine u istim mjernim uvjetima
Mjerni etalon-Tvarna mjera, mjerilo, referencijska tvar ili mjerni sustav namjenjen za određivanje,
ostvarivanje, čuvanje ili obnavljanje jedinice jedne ili više vrijednosti kakve veličine da bi mogli
poslužiti kao referencija
Umjeravanje (calibartion)-Skup postupaka kojima se u određenim uvjetima uspostavlja odnos između
vrijednosti veličina koje pokazuje neko mjerilo ili mjerni sustav ili vrijednosti koje prikazuje neka
tvarna mjera ili neka referencijska tvar i odgovarajuće vrijednosti ostvarenih etalonima
17.8 Literatura
ASTM D 653 – 02 Standard Terminology Relating to Soil, Rock, and Contained Fluids
Burland J.B., Standing J.R. and Jardine F.M. (2001) “Building Response to Tunnelling” Case
Dunnicliff, J., 1993, Geotechnical Instrumentation for Monitoring Field Performance, John
Wiley & Sons 577 p.
ENV 1991-1 :1994, Basis of Design and Actions on Structures
ENV 1997-1 :1994, Geotechnical Design, Part 1: General Rules
ENV 1997-2, 1999, Geotechnical Design, Part 2: Geotechnical design assisted by laboratory testing
ENV 1997-3, 1999, Geotechnical Design, Part 3: Geotechnical design assisted by field testing
Frodl, H., High-precision Ground Settlement & Movement Measurement with TRIVEC
Geokon, Geotechnical instrumentation, Instruction Manual Model 4850, NATM style VW concrete
stress cell
GIF-Prospekt tvrtke (Geotechniches Ingenieurburo Prof. Fecker &Partners GmbH.
Hudec, M., Prager, A., (1992) Konstruktivni projekt tunela, Građevinar, Zagreb (Prijevod Smjernica
Međunarodne tunelske asocijacije: ITA Guidelines for the Design of Tunnels,1988)
Hudson, J.A., (1989), Rock Mechanics Principles in Engineering Practice, CIRIA, 72 p.
Kavvadas, M., J. Monitoring and modelling ground deformations during tunnelling, Proceedings, 11th
FIG Symposium on Deformation Measurements, Santorini, Greece, 2003.
Kovári, K., Lunardi, P., On the observational method in tunnelling
Ladanyi, B., (1982), Issues in Rock Mechanics: Personal View, Proc 23rd US Symposium on Rock
Mechanics, Berkley, California.
Naterop, D., Urs R, Web-based data visualisation for tunnel and deep excavation monitoring
Orr, T.L.L.; Farrell, E. R., 1999, Geotechnical Design to Eurocode 7, Springer-Verlag London Limited,
166 p. publishers, London.
Studies from construction of the Jubilee Line Extension, London. Thomas Telford
Thut, A., Slope Displacement: Geotechnical Measurement and Monitoring (Solexperts publikacija)
Schubert W., Grossauer, K., 2004, Evaluation and Interpretation of Displacements in Tunnels 14th
International Conference on Engineering Surveying Zürich, 15. – 19. März 2004
Ingenieurvermessung 2004.
Suggested Methods ISRM

ISRM, Terminology, 1975 (English, German, French)
Suggested Methods for Rock Anchorage Testing, 1985 April
Suggested Method for Blast Vibration Monitoring, 1992 March
Suggested Methods for Rockbolt Testing, 1974 March
Suggested Methods for Monitoring Rock Movements Using Borehole Extensometers, 1977 November
Suggested Methods for Monitoring Rock Movements Using Inclinometers and Tiltmeters, 1977
December
Suggested Methods for Surface Monitoring of Movements across Discontinuities, 1984 October
Suggested Methods for Rock Stress Determination, 1987 February
Suggested Method for in Situ Stress Measurement Using the Compact Conical-Ended Borehole
Overcoring (CCBO) Technique, 1999 April
Suggested Methods for Rock Stress Estimation – Part 1: Strategy for Rock Stress Estimation, 2003
October
Suggested Methods for Rock Stress Estimation – Part 2: Overcoring Methods, 2003 October
Suggested Methods for Rock Stress Estimation – Part 3: Hydraulic Fracturing(HF) and/or hydraulic
testing of pre-existing fractures (HTPF), 2003 October
Suggested Methods for Rock Stress Estimation – Part 4: Quality Control of Rock Stress Estimation,
2003 October
17.9 Prilozi
17.9.1 Mjerna nesigurnost
Nije problem kupiti uređaj i umjeriti ga u najboljim laboratorijima. To može svatko. Mjerni
rezultat treba znati stvoriti a njega nema bez mjerne nesigurnosti. To ne može svatko.
Pozanvanje mjerne nesigurnosti rezultata ispitivanja izuzetno je važno za laboratorij, klijente i

institucije koje koriste ove rezultate u komparativne svrhe. Kompetentan laboratorij mora
poznavati karakteristike svojih ispitnih metoda i nesigurnost koja prati dobiveni rezultat.
Mjerna nesigurnost izuzetno je važna mjera kvalitete rezultata ili metode ispitivanja. Druge
takve mjere su obnovljivost (reproducibility), ponovljivost (repeatability) i.t.d. [6]
Norma HRN EN ISO/IEC 17025:2000. [3] zahtjeva od akreditiranih laboratorija da za sve

svoje mjerne procese koji utječu na ispitni rezultat procjeni mjernu neigurnost. Ovaj je zahtjev
za umjerne laboratorije bio iskazan i u normi EN 45001, a donošenjem norme [3] zahtjevi iz
EAL-ovih uputa postaju obvezni i za ispitne laboratorije (EAL-European Cooperation for
Accreditation) [7].
S obveznom primjenom norme HRN EN ISO/IEC 17025:2000. [3] (31.12.2002.), akreditirani

laboratoriji su preuzeli obvezu iskazivanja mjerne nesigurnosti. Kako je mjerna nesigurnost bila
novina za većinu ispitnih laboratorija, DZNM-NSO (Državni Zavod za Normizaciju i
Mjeriteljstvo-Nacionalna Služba za Ovlašćivanje), definirao je kriterije koji ispitnim
laboratorijima pružaju dovoljno vremena za izobrazbu osoblja, te razvoj i uspostavu postupaka
za procjenu mjerne nesigurnosti ispitnih postupaka. Prema ovim kriterijima, ispitni laboratorij
bio je obvezan sačiniti plan izrade i primjene vlastitih postupaka za procjenu mjerne
nesigurnosti a s primjenom plana moralo se početi 01.01.2003.
Prema normi HRN EN ISO/IEC 17025:2000., ispitni laboratoriji moraju iskazati mjernu
nesigurnost rezultata ispitivanja u izvještaju u sljedećim situacijama:
• kada je to specificirano metodom ispitivanja,

• kada to zatraži Naručitelj ispitivanja i/ili
• kada bi interpretacija rezultata ispitivanja mogla biti ugrožena nedostatkom
poznavanja nesigurnosti (slučaj kada rezultati moraju biti uspoređeni s drugim
rezultatima ili vrijednostima iz specifikacija).
Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO) izdala je Upute za iskazivanje mjerne

nesigurnosti (the Guide to the Expression of Uncertainty in Measurement, “GUM”) [8].
“GUM” se prepoznaje kao osnovni dokument na koji se pozivaju sve upute i preporuke za
proračun i iskazivanje mjerne nesigurnosti. Iako je “GUM” namijenjen mjeriteljstvu primjenjiv
je i u ispitivanju premda postoje bitne razlike između mjeriteljskih i ispitnih postupaka.
Mjerni je rezultat uvijek samo procjena prave vrijednosti mjerne veličine, koja ostaje
nepoznata. Prema međunarodnom dogovoru, mjerni se rezultat iskazuje najboljom procjenom
mjerne vrijednosti, kojoj se mora pridjeliti mjerna nesigurnost Jednoznačnost svjetski
usklađenog iskazivanja mjernih rezultata omogućuje jasnoću dogovora u trgovinskim, napose
međunarodnim, ugovorima.Pri tome “jednoznačnost” znači: razumljivost iskaza, mogućnost
provjere te da obje strane jednako tumače rezultate [7].
Mjerna nesigurnost, prema definiciji u VIM-u [9], je parametar pridružen mjernom rezultatu,
koji označuje rasipanje vrijednosti, koje se smije razborito pripisati mjerenoj veličini.
Parametar može biti npr. standardno odstupanje ili njegov višekratnik odnosno poluširina
raspona vrijednosti određene razine pouzdanosti.
Mjerna pogreška
Sustavna pogreška Slučajna pogreška
Poznata sustavna Nepoznata sustavna

pogreška pogreška
Korekcija Preostala pogreška
REZULTAT MJERENJA MJERNA NESIGURNOST
Slika 3 Rezultat mjerenja i mjerna nesigurnost
Za opisivanje nekog postupka mjerenja i pripadajuće mu mjerne nesigurnosti koriste se

kvalitativni pojmovi: točnost, istinitost i preciznost. Točnost je mjera podudaranja nekog
mjernog rezultata s istinitom vrijednošću. Kad je na raspolaganju više mjernih rezultata,
podudaranje srednje vrijednosti tih rezultata s istinitom vrijednošću je istinitost, a međusobno
podudaranje pojedinačnih vrijednosti je preciznost. Različite kombinacije istinitih i neistinitih
rezultata s preciznim i nepreciznim rezultatima slikovito su prikazane na slici 4.
bias bias=0 bias=0 bias
Neistinito ali Istinito ali Istinito i Neistinito i

precizno neprecizno precizno neprecizno
Slika 4. Prikaz pojmova istinitost i preciznost. Sredina mete je (nepoznata) istinita vrijednost
150 kN
100 kN
Granična vrijednost
(Na primjer: Zahtijevana čvrstoća sidra)
50 kN A B C D
A - Rezultat mjerenja neosporno zadovoljava
propisanu graničnu vrijednost
B i C – Srednja vrijednost je blizu granične
vrijednosti ali je zbog mjerne nesigurnosti
nemoguće izreći neosporan sud
D – Rezultat mjerenja neosporno ne zadovoljava
propisanu graničnu vrijednost
Slika XXX Odnos granične vrijednosti, izmjerene srednje vrijednosti i mjerne nesigurnosti
[1] Zakon o normizaciji, NN 55/96.

[2] HR EN 45 001:1989 Opći kriteriji za rad ispitnih laboratorija
[3] Norma HRN EN ISO/IEC 17 025: 2000, Opći zahtjevi za osposobljenost ispitnih i
mjeriteljskih laboratorija (ISO/IEC 17025:1999; EN ISO/IEC 17025:2000).
[4] Zakon o akreditaciji, NN 158, 7.10.2003.
[5] Pravila za ovlašćivanje ispitnih i umjernih laboratorija, Državni zavod za normizacju i
mjeriteljstvo, Nacionalna služba za ovlašćivanje, Zagreb, travanj 2002.
[6] ILAC-G17:2002, Introducing the Concept of Uncertainty of Measurement in Testing in
Association with the Application of the Standard ISO/IEC 17025, November 2002.
[7] Boršić, M., Gašljević, V., Procjena mjerne nesigurnosti, Seminar i raspravljaonica, Fakultet
elektrotehnike i računarstva, Zagreb, 12. prosinca 2000.
[8] Upute za iskazivanje mjerne nesigurnosti, prijevod na hrvatskom DZNM, 1995. (Guide to
the Expression of Uncertainty in Measurement (GUM). BIPM, IEC, IFCC, ISO, IUPAC,
IUPAP, OIML. International Organization for Standardization, Printed in Switzerland,
ISBN 92-67-10188-9, First Edition, 1993. Corrected and reprinted 1995.).
[9] BIPM/IEC/IFCC/ISO/IUPAC/IUPAP/OIML: International vocabulary of basic and general terms in metrology, 1993. (skraćenica
VIM).
[10] EA-4/16, EA guidelines on the expression of uncertainty in quantitative testing, December
2003, rev00.
[11] Kavur, B., 2004., Procjena mjerne nesigurnosti pri ispitivanju tla i stijena u geotehnici, Saopćenja
savjetovanja: Hrvatska normizacija i srodne djelatnosti, Tehničko usklađivanje na putu prema
Europskoj uniji, Brijuni, 17-19. lipnja 2004.
Ivan Vrkljan
18 Nova austrijska tunelska metoda

Prikazane su okolnosti u kojima je nastala tzv. Nova austrijska tunelska metoda
kao i osnovni principi na kojima je temeljena. U posljednje se vrijeme vodi
rasprava na svjetskom nivou o opravdanosti da se ovaj pristup građenju tunela
naziva austrijskom metodom. Prikazani su argumenti austrijske strane koja brani
ime metode po kojoj je ona postala prepoznatljiva u cijelom svijetu
18 Nova austrijska tunelska metoda

1.1 Uvod .................................................................................................................................3
1.2 Tunelogradnja prije NATM ................................................................................................3
1.3 Dostignuća u tunelogradnji i mehanici stijena koji su pogodovali pojavi NATM ....................4
1.4 Povijest NATM .................................................................................................................5
1.5 Principi NATM..................................................................................................................7
1.6 Kontroverze koje prate NATM .........................................................................................19
1.7 Rječnik ...........................................................................................................................20
1.8 Literatura ........................................................................................................................20
18 Nova austrijska tunelska metoda 3
18.1 Uvod
Nova Austrijska Tunelska Metoda (NATM) u njemačkom govornom području pojavila se pod nazivom
Neue Österreichiche Tunnelbauweise, koji je kasnije zamjenjen sa Neue Österreichiche
Tunnelbaumethode. U engelskom govornom području prepoznajemo ju pod nazivom New Austrian
Tunnelling Method. Kratica NATM koja proizilazi iz engleskog naziva, opće je prihvaćena u cijelom
svijetu. Nekada se ova metoda naziva i:
• Sequential support method, ističući sekvencijski pristup iskopu i podgrađivanju.

• Shotcrete method, ističući važnu ulogu mlaznog betona u primjeni ovog načina građenja.
NATM nije metoda ako pod metodom podrazumijevamo tehnologiju gradnje koja se može prikazati
shemom iskopa i nacrtima podgrade. NATM nije vezana za bilo koju proceduru iskopa i podgrađivanja
ali je vezana na principe opažanja. NATM je generalni koncept (filozofija) tunelogradnje. Ona je
postupak gradnje tunela temeljen na znanstveno utvrđenim i u praksi potvrđenim idejama i principima,
kako bi se mobiliziranjem nosivog kapaciteta stijenske mase, ostvaraila optimalna sigurnost i
ekonomičnost.
18.2 Tunelogradnja prije NATM
Tradicionalna tunelogradnja do polovine prošlog stoljeća, koristila je u početku drvenu a kasnije i čeličnu
podgradu za privremeno stabiliziranje tunela do ugradnje konačne podgrade. Konačna podgrada bila je
zidana ili od betona. Kod ovog načina građenja, opterećenje podgrade bila je posljedica dezintegracije i
razrahljenja okolne stijene. Teorije ovih opterećenja razvili su Komarell, Terzaghi i dr. S obzirom na
raspoložive tehnike iskopa i mnogo različitih faza iskopa, od iskopa do kompletiranja podgrade prolazilo
je puno vremena što je pogodovalo razrahljenju stijenske mase. Rezultat ovakvog načina građenja bila su
vrlo velika nepravilna opterećenja što je rezultiralo debelom podgradom. Međutim, još u to vrijeme
znanstvenici su razumjeli potrebu reduciranja deformacija s ciljem korištenja nosivog kapaciteta stijenske
mase i recipročnog odnosa između otpornosti podgrade i deformacija.
Slika xxx Stara austrijska tunelska metoda

Slika XXX teška drvena podgrada u tunelu Moffat, 1923. (USA)
18.3 Dostignuća u tunelogradnji i mehanici stijena koji su pogodovali pojavi NATM
NATM je često vezana za patent prof. Ladislausa Rabcewicza, koji je izmislio dvostruku
tunelsku podgradu (početnu i konačnu). Ovaj koncept dopušta deformiranje stijene prije
ugradbe konačne podgrade kako bi se reduciralo opterećenje. Ideja o potrebi deformiranja
temeljena je na teoretskim istraživanjima Engessera iz 1881. a primjenio ju je Schmidt 1926.
Glavni uspjeh i doprinos Rabczewicza, Leopolda Mullera i austrijanaca bilo je uvođenje

sistematskog sidrenja i in-situ mjerenja što je temeljeno na teoriji mehanike stijena koju je
razvijao tz. Salzburški krug.
Uprava rudnika Pribřam u Češkoj, pokušala je 1848 koristiti brzu ugradnju morta kao zamjenu za tešku
drvenu podgradu u rudniku ugljena Wejwanow (Sauer, 1994). U isto vrijeme, Karl Ritter, švicarski
inženjer, preporuča kružni poprečni presjek tunela sa trenutnim zatvaranjem podnožnog svoda kako bi se
osigurao zatvoreni prsten u uvjetima gnječenja (squeezing), vjerojatno kao rezultat Brunel-ovog
patentiranog kružnog štita iz 1818. za tunelogradnju u mekanim tlima (soft ground). Rziha, glasoviti
inženjer u tunelogradnji 19 stoljeća, predložio je čeličnu podgradu umjesto teške drvene. Njegova
inženjerska filozofija u tunelogradnji bila je da je mnogo spretnije spriječiti opterećenje stijene nego boriti
se s njim kada se pojavi.
Mlazni beton je efektivno izmislio 1907. Carl E Akely, preparator životinja u prirodoslovnom muzeju, iz
Chicaga, kada je izgradio stroj za špricanje morta na skelet dinosaura kako bi ga zaštitio od prljanja
(oskrnjivanja). Prvi patent poboljšanog revolver stroja za mlazni beton prijavljen je u Allentown u
Pelsivaniji, 1907. U to vrijeme mlazni beton je uglavnom bio korišten za zaštitu kosina. Prvi puta je 1914.
predloženo korištenje mlaznog betona u podzemlju kao zaštita rudarske galerije od atmosferilija i kao
protupožarna zaštita. Prvo zabilježeno korištenje mlaznog betona bilo je u SAD-u u ranim 1920-im.
Najraniji zagovornik korištenja mlaznog betona kao trenutne podgrade umjesto tradicionalne teške drvene
i čelične, bio je Anton Brunner, malo poznati rudarski inženjer iz Salzburga. Brunner je 1954. preuzeo
punu odgovornost za stabiliziranje stijene podložne gnječenju (squeezing) u diverzionom tunelu za
Runserau hidrocentralu korištenjem mlaznog betona. Bio je to prvi jači upad na područje koje je
pokrivala upotraba štita u mekanim meterijalima. Nakon ove uspješne primjene on je pripremio patent za
njegovu kompaniju Rella, koja nije pokazala interes za to. Nakon što je on sam dobio patent i kada je
njegova metoda uspješno primjenjena na nekoliko tunela u Austriji i Italiji, pojačao se interes njegove
kompanije.
Korištenje mlaznog betona kao podgrade podzemnih iskopa uvela je građevinska industrija. Rabcewicz je
uglavnom odgovoran za uvođenje korištenja podgrade od mlaznog betona u 1930-im godinama, i za
razvoj NATM za iskop u slabim tlima (weak ground).
18.4 Povijest NATM
NATM se razvila na iskustvima primjene starih metoda. U knjizi «Gebiergsdruck und Tunnelbau» prof.
L.v. Rabcewicz daje sistematski pregled fenomena stijenskog pritiska i njegove interpretacije. U ovoj su
knjizi već nagovješteni neki principi NATM. Svojim patentom iz 1948, prof. Rabcewicz formulira
osnovne principe ove metode. Ključna je bile formulacija da se sa fleksibilnom primarnom podgradom
dostiže novo ravnotežno stanje što se kontrolira terenskim opaženjima. Nakon što se ovo novo stanje
uravnoteži, postavlja se unutarnja obloga tunela. U nekim se slučajevima obloga tunela može izostaviti.
Između 1948 i 1963, NATM je sazrijevala kroz teorijske studije i više kroz praktična iskustva, i
njena je primjena stalno povećavana ali njeni osnovni principi ostali su isti. U periodu od 1956. do
1958, u Venezueli je izgrađen prvi veliki tunel preme principima NATM. U Austriji je prvi pokušaj
primjene NATM bio u pedesetim godinama prošlog stoljeća na nekoliko malih hidrotehničkih tunela.
(Golser, 1995, p.4/1)
Prva uspješna primjena metode u mekanim sredinama urbanih područja bila je u Frankfurt na Maini 1968.
Prof. Müller zainteresirao je izvoditelja Beton und monierbau da prihvati metodu i izgradi pokusni tunel u
Frankfurtskoj glini kako bi dokazao primjenjivost.
NATM je prvi puta zvanično nazvana ovim imenom 1963. na Geomehaničkim kolokvijima u Salzburgu, i
ta se godina pamti kao godina rođenja NATM. Nazvana je novom da bi se razlikovala od stare austrijske
metode a Austrijska jer su je razvili austrijski inženjeri.
Na početku je metoda nailazila na značajne otpore s glavnim argumentom (sve do kasnih

sedamdesetih) da se tanka podgrada od mlaznog betona i sidra ne može suprotstaviti opterećenju
stijenske mase. Ovo jasno pokazuje kako je bilo nedovoljno znanje tunelskih inženjera samo
prije pedesetak godina. Ovaj nedostatak znanja bio je uzrokom što je investitor često tražio da se
stabilnost obloge od mlaznog betona i sidara analizira istim postupcima (proračunima) koji se
koriste kod teške čelične i betonske podgrade.Kako ovo nije bilo moguće, uvjeriti investitora u
ispravnost ideje bio je mukotrpan posao.
Shotcrete Method, kako se tada nazivala, dobila je opće svjetsko priznanje kada je primjenjena na
Schwaikhem tunelu 1964. godine pod konzultantkim vodstvom profesora L. Müllera i prof. L. von
Rabczewicza. Obojica akademici s velikim iskustvom u parksi, počeli su objašnjavati metodu više na
teoretskoj osnovi sukladno novim konceptima mehanike stijena.
Rabczewicz je 1975. prilikom dodjele počasnog doktorata na sveučilištu Montauniversitat u Leoben-u

poručio mladim inženjerima:
Osnivači austrijskog kruga razvili su ovu tunelsku metodu, i vi, vi mladi morate učiniti sve da ona
ne postane fosilna, da prihvaća nove materijale, novu opremu, nove tehnike. Tada će ona ostati
uvijek nova.
Tablica XXX Pregled važnih datuma u razvoju NATM

Godina Događanja
Rabcewicz u članku Gebirgsdruck und Tunnelbau iznosi jasnu sliku filozofije iz
1944
koje je proizašla Neue Österreichiche Tunnelbauwise
Rabcewiczev patent iz iz 1948. daje detaljan opis principa tunelogradnje koji su
1948
pretstavljali osnovu NATM
Rabcewicz je preveo principe NATM u praksu koristeći mlazni beton, lagane
1956- čelilne lukove i prvi puta sistematsko sidrenje stijenskim sidrima na tunelima
1958 velikog poprečnog presjeka (na cestovnim i željezničkim tunelima između
Caracasa i Valencia i između Guanta i Naricual u Venezueli).
Rabczewicz je predstavio NATM na 13 geomehaničkom kolokviju u Salzburgu
1963
kao Neue Österreichiche Tunnelbauwise
1968 NATM prvi puta korištena u gradovima
Analiza imena
Nova Austrijska Tunelska Metoda (NATM) u njemačkom govornom području pojavila se pod
nazivom Neue Österreichiche Tunnelbauweise, koji je kasnije zamjenjen sa Neue Österreichiche
Tunnelbaumethode. Promjene imena izvršena je jer riječ tunnel-bauwise znači način građenja a
tunnelbaumethode je generalni koncept (filozofija). Bauweise znači način građenja i time je
podređen metodi, može se klasificirati da pripada metodi, i dopušteno ga je mjenjati dok ostaje
dio metode. Njemačka enciklopedija Duden definira filozofiju kao težnju za razumjevanje
odnosa među stvarima u svijetu. U tunelogradnji bi filozofija građenja tunela bila težnja za
razumjevanjem odnosa na polju građenja tunela. Metoda je nazvana austrijskom jer su austrijski
inženjeri dali glavni doprinos njenom razvoju. Austrijanci su bili ti koji su pojedinačna dostignuća
povezali u cjelinu predstavlajući ih kao novu metodu građenja, uvođenjem te nove metode u praksu i
šireći ju po cijelom svijetu. Metoda je nazvana novom kao bi se razlikovala od stare austrijske tunelske
metode građenja
Ime NATM, stvoreno je tijekom predavanja profesora Rabczewicza na 13 geomehaničkom kolokviju,

1963, u Salzburgu. Međunarodno priznanje NATM je dobila 1964. objavljivanjem Rabczewiczevog rada
u časopisu Water Power, ali ime ove tehnike je još uvijek predmet kontroverzi širom svijeta.
Definicija NATM
Nova austrijska tunelska metoda se ne može opisati na način kako su bile opisane metode građenja koje
su joj prethodile-shemom iskopa i stalnim podgradnim sustavom. NATM nije vezana za neku
proceduru iskopa i podgrađivanja već je vezana s principima opažanja. Zato ju preme mišljenju Müllera
nije prikladno zvati metodom građenja. NATM je nasuprot tome koncept tunelogradnje; metoda za
građenje tunela na bazi fiksnih znanstveno utvrđenih i praktično isprobanih ideja i principa tako da se
mobiliziranjem kapaciteta nosivosti stijenske mase postiže optimum sigurnosti i ekonomičnosti.
Austrijski nacionalni komitet za podzemne gradnje je 1980. dao službenu definiciju NATM na
10 jezika: (Kovari, 1993, p.16.)
NATM je osnovana na konceptu da tlo ili stijena koji okružuju podzemni otvor postaje dio nosive
konstrukcije kroz aktivaciju nosivog prstena.
18.5 Principi NATM
Austrijska tunelska metoda je predominantno bazirana na poluempirijskom projektiranju i in

situ mjerenjima tijekom građenja tunela. Sljedeći principe Terzaghija i Pecka “Observational
Design Meethods” (ODM), odgovarajuća istraživanja i stalna opsežna mjerenja u tlu osiguravaju
da adekvatna trenutna (immediate) i stalna (permanent) podgrada bude primjenjena na
optimalan način prije ugradnje konačne betonske podgrade (final concrete lining). Konačna
betonska podgrada se u njemačkom govornom području obično naziva-sekundarnom dok se
trenutna i stalna nazivaju primarnom.
NATM fokusira kompozitno ponašanje strukture koja se sastoji od tunelske podgrade

(lining/support) i okolnog tla. Korištenje okolnog tla kao glavne nosive komponente, nije
ekskluzivno princip samo NATM. Ali, bazična filozofija NATM je aktiviranje luka (ground
arch) ili prstena mobiliziranjem nosivog kapaciteta tla/stijenske mase koliko god je to
moguće, uključujući i odgovarajući tretman tla.
NATM prikazana je sa 22 principa suradnjom Rabczewicza; Pachera i Müllera i oni se smatraju očevima
ove metode. Ova trojica znanstvenika i inženjera pripadali su tzv. austrijskom krugu. Kada se govori o
Austrijskom krugu, uz njih treba spomenuti i Stinija.
Bez obzira što namaju istu težinu i što bi se više principa moglo povezati u jedan, u nastavku će
biti pikazani sva principa.
1. Stijenska masa je glavni nosivi element tunela
NATM Prije
2 . S obzirom da je stijenska masa glavni nosivi

element tunela, treba nastojati održeti njenu originalnu
čvrstoću koju je imala prije iskopa tunela.
Prije
NATM Prije
3 . Treba izbjegavati razrahljenje stijenske mase jer

ono izaziva gubitak čvrstoće. Tlo niže čvrstoće jače
opterećuje podgardu.
NATM Prije
Slika XXX Principi NATM (1-3)

4. Traba nastojati da stijena u okolini iskopa bude u

troosnom a ne u dvoosnom ili jednoosnom stanju
naprezanja jer joj je čvrstoća u troosnom stanju
σ1p
σ3p σ3p
σ1-σ3
σ1p
σθ
σr σr
σθ
σθ
σθ
NATM Prije Deformacija
5. Deformaciju stijenske mase u okolini tunela ne

treba spriječavati ali ju treba kontrolirati. Kontrolirana
deformacija (pomaci konture iskopa) pobudit će
formiranje nosivog prstene u okolini tunela ali neće
dopustiti prekomjerno razrahljenje i na taj način gubitak
čvrstoće stijenske mase.
NATM Prije
6. Podgradu treba ugraditi pravovremeno, ni previše

rano ni previše kasno.
Podgrada ne smije biti ni previše kruta ni previše

fleksibilna.
Kruta i rano ugrađena podgrada “navući” će na sebe

visoka naprezanja.
Previše fleksibilna ili kasno ugrađena podgrada

prouzročit će razrahljenje stijenske mase što će za
posljedicu imati visoka naprezanja na podgradu.
Prema Mülleru, nepoznati tunelski radnik: Brdo spava.

Nastoj ga ne probuditi. Ako se probudi više nikada neće
zaspati.
Kruta podgrada rano Previše fleksibilna ili kasno

ugrađena ugrađena podgrada

7. Da bi podgradu ugradili pravovremeno treba točno

procijeni vremenski čimbenik.
U kvalitetnoj stijenskoj masi tunel može ostati duže

nepodgrađen.
U stijenskoj masi loše kvalitete tunel treba odmah

podgraditi.
Kvalitetna st. masa Loša stijenska masa
8. Vremenski se čimbenik procjenjuje na osnovi

rezultata laboratorijskih i terenskih ispitivanja i opažanja.
9. Koristi malzni beton umjesto drvene podgrade jer on

spriječava veće deformacije te tako i razrahljenje
stijenske mase.
NATM Prije

10. Treba koristiti tankostijenu primarnu i

sekundarnu podgradu jer je ona savitljiva čime se
izbjegava pojava većih momenata savijanja.
NATM
NATM Prije
11. Probleme stabilnosi treba rješavati

pojačavanjem primarne podgrade (armaturne mreže,
lukovi i sidra) a ne njenim podebljanjem.
NATM Prije
12. Način i vrijeme ugradnje sekundarne podgrade

treba odrediti prema razultatima mjerenja pomaka
konture iskopa tunela
•Konvergencija
•Ekstenzometri
•Mjerno sidro
•Mjerenje sile na glavi sidra
•Tlačne ćelije
•Mjerenje naprezanja u betonu
•Akcelerografi
•Geodetska opažanja

13. Statički se tunel razmatra kao cijev koja se

sastoji od nosećeg prstena u stijenskoj masi i
podgrade.
NATM Prije
14. Cijev statički djeluje kao cijev samo ako nije

razrezana uzduž osi. Zato podgradni prsten treba biti
zatvoren.
NATM Prije
15. Podgradni prsten treba zatvoriti čim prije. Ako

se podgradni prsten ugrađuje u fazama, onda vrijeme
između ugradnje prve i posljednje faze, kojom se
prsten potpuno zatvara, treba biti čim kraće.
Dugotrajno otvoren podgradni prsten za posljedicu će
imati velika naprezanja u već ugrađenim dijelovima
prstena i nepovoljna naprezanja u stijenskoj masi.
NATM Prije

16. Po mogućnosti treba kopati cijeli profil tuenla

istovremeno. Iskop razradom profila, kada se pojedini
dijelovi poprečnog presjeka tunela kopaju s vremenskim
pomakom, nisu poželjni iako se u teškim geotehničkim
uvjetima to ne može izbjeći.
Pojedinačni iskopi oštećuju stijensku masu.
3
5 5
1
2 2
6
4 4
2
1 1
NATM Prije
17. Metoda iskopa presudna je za sigurnost.
NATM Prije
18. Poprečni profil tunela treba biti zaobljen kako bi

se izbjegla koncentracija naprezanja. Koncentracija
naprezanja u nekom kutu poprečnog profila može
provocirati progresivni slom stijenske mase u široj zoni.
NATM Prije

19. Sekundarna obloga također treba biti tanka. Nije

poželjno da se sile između primarne i sekundarne
podgradom prenose trenjem.
NATM Prije
20. Primarna podgrada treba stabilizirati masiv. Sekundarna podgrada treba samo
povećati sigurnost. Primarnu podgradu čine sidra, mlazni beton (armiran ili ne armiran),
čelični lukovi (rešetkasti ili punog profila), pipe roof i slično. Sekundarnu podgradu čini
betonska obloga tunela koja također može biti armirana ili ne armirana. Između primarne
i sekundarne obloge postavlja se hidroizolacija.
u
u
Konvergencija
Vrijeme
21. Dimenzioniranje i kontrolira stabilnost primarne i sekundarne

obloge vrši se opažanjima tijekom građenja i eksploatacije tunela.
Opažanje (monitoring) podrazumjeva mjerenja naprazanja u
mlaznom betonu i sekundarnoj oblozi, naprezanja na kontaktu
mlaznog betona i stijene, pomaka konture iskopa tunela kao i
pomaka unutar stijenske mase.

22. Strujanje vode i hidrostatski tlak povećavaju opterećenja na

podgradu. Zato stijensku masu treba drenirati omogućavajući vodi
dotok u tunel. Izvori na konturi tunela ne smiju se blokirati.
Slika XXX Principi NATM (22)
Svaki od ovih principa nema jednaku težinu. Često se u literaturi više pojedinačnih principa
povezuju i prikazuju kao jedan.
Pet osnovnih principa NATM su:
1. Osnovna nosiva komponenta tunela je stijenska masa. Primarna i sekundarna

podgrada (preliminary support and final lining) imaju samo tzv. “confining efect”. One
samo služe za uspostavljanje nosivog prstena (load bearing ring) ili trodimenzionalne
sferične nosive ljuske u stijenskoj masi.
2. Održavaj čvrstoću stijenske mase. Treba izbjegavati štetno razrahljenje (loosening)
pažljivim iskopom i trenutnom ugradnjom podgrade.
3. Poprečni profil treba biti zaobljen. Treba izbjegavati koncentraciju naprezanja u
kutovima gdje može započeti progresivni slom.
4. Podgrada treba biti tanka i fleksibilna. Primarna podgrada (primary support) treba biti
fleksibilna kako bi se momenti savijanja sveli na minimum i olakšala preraspodjela
naprezanja bez izlaganja podgarde nepovoljnim reznim silama (sectional forces).
Podgradu ne treba pojačavati povećanjem njene debljine već sidrenjem stijenske mase.
5. Opažanja tijekom građenja (monitoring). Opažanja tunela tijekom građenja integralni
je dio NATM. Opažanjem i interpretacijom pomaka, deformacija, i naprezanja moguće je
optimizirati radne procese i zahtjeve na podgradu.
Nosivi prsten
U engleskom se govornom području za nosivi prsten (zaštitnu zonu) koriste izrazi: protective zone,
protective ring, ground ring.
Prema Heimovoj hipotezi, tlak na podgradu linearno raste s dubinom tunela. Iskop dubokih željezničkih
tunela ispod Alpa pokazao je da ova hipoteza nije točna. Naime, na velikim dubinama, sukladno ovoj
hipotezi, za stabiliziranje tunela bila bi potrebna podgrada debljine od nekoliko metara, kako to ilustrira
slika XXX.
Prema Himovoj hipotezi, na dubini od 1500

m, tlak na podgradu iznosio bi oko 39 MPa.
Procjenjuje se da bi za ovo opterećenje
trebala podgrada debljine 6 m, što je
apsurdno. Tijekom građenja tunele st.
Gothard (1872), tunel je bio stabiliziran
podgradom debljine 0,6 m. Ova su iskustva
pokazala da se na većim dubinama ne
H prenose sva opterećenja na podgradu.
P
P=γH
P 1 500 m P=39 MPa
debljina podgrade=6 m !?
st. Gothard 1872
Podgrada debljine 0,6 m je stabilizirala tunel ?
Slika XXX Ilustracija ne primjenjivosti Heimove hipoteze

Još je Ritter (1879) primjetio da nakon neke dubine utjecaj mase gornje ležećih naslaga ima zanemriv ili
puno manji utjecaj na opterećenje stijenske mase koja djeluje na podgradu tunela.
Tlak na podgradu ovisan

je o dubini tunela
Tlak na podgradu neovisan je

o dubini tunela
Slika XXX Nakon neke dubine, pritisci na podgradu se ne povećavaju linearno s dubinom
Tri godine kasnije Engesser (1882) je definirao lučno djelovanje iznad podzemne prostorije u tlu bez
kohezije. Od tada je bila prepoznata i jasno formulirana veza deformacije stijenske mase i pritiska na
podgradu.
Slika XXX Lučno djelovanje u nekoherentnom tlu (Engesser, 1882.)

Wiesmann (1912) govori o zaštitnoj zoni oko tunela (protective zone) kao zoni u kojoj stijena preuzima
na sebe opterećenja koje je trpila iskopana stijena, slično preraspodjeli naprezanja oku rupe u zidu.
Wiesmann također napominje da podgradu ne treba dimenzionirati na način da ona preuzme kompletna
naprezanja izazvana iskopom, jer će veći dio naprezanja na sebe preuzeti zaštitna zona. Inženjeri trebaju
svu pažnju posvetiti zaštiti ove zone. Pod zaštitnom zonom, Wiesmann popdrazumjeva zonu u kojoj se
desila preraspodjela naprezanja (slika XXX).
σθ
σr
Zaštitna zona=
Zona promjene naprezanja?
(Wiesman 1909/1912)
Slika XXX Zaštitna zona pream Wiesmannu (1912)
O zaštitnim zonama i povezanosti deformacije stijenske mase i pritisaka na podgradu govore i Maillart
(1923) kao i Mohr (1957).
Nije jednostavno definirati nosivi prsten u okolini tunela. Slika XXX prikazuje još neka razmišljanja o
obliku nosivog prstena (nosivih prstenova).
Zaštitan zona Nosivi prsten Više nosivih prstenova

= = (Müller, Sauer i Vardar, 1978)
Zona plastifikacije? Zona sidrenja Nastaju li prstenovi istovremeno ili
u vremenskim pomacima?
Slika XXX Mogući oblici nosivih prstenova

Možda je najjednostavniju i najjasniju definiciju nosivog prstena dao Golser (1996) (slika (XXX)
Nosivi prsten
(Golser, 1996)
NOSIVI PRSTEN JE ZONA U OKOLINI

TUNELA U KOJOJ SE DESILA ZNAČAJNA
PRERASPODJELA NAPREZANJA
ZONA NOSIVOG PRSTENA ŠIRI SE OD

PERIFERIJE ISKOPA I UKLJUČUJE ZONE
ELASTIČNOG I ZONE PLASTIČNOG
PONAŠANJA I ARMIRANE (SIDRENE) ZONE
Slika XXX Definicija nosivog prstena prema Golseru (1996)
18.6 Kontroverze koje prate NATM
Posljednjih petnaestak godina oko NATM se vode žučne rasprave između prof. Kovarija sa ETH
instituta iz Zürichu, i austrijskih stručnjaka (Kovari 1993, 1994). Kovari ne prihvaća
pozicioniranje NATM kao nadređena svim ostalim metodama građenja. Također raspravlja o, po
njegovom mišljenju, krivim teorijskim postavkama na kojima se temelji NATM. Napad na
NATM, Kovari je izveo 1993. (42. Geomechanik Kolloquiums in Salzburg) na istom mjestu na
kojem je ona dobila ime 30 godina ranije.
METDA Kovari smatra da NATM mora naći mjesto među

TUNELOGRADNJE 1 ostalim metodama građenja. Moderna
tunelogradnja djelo je sveukupnog svjetskog
METDA znanja a ne samo znanja austrijskih stručnjaka.
TUNELOGRADNJE 2
TUNELOGRADNJA NATM
METDA
TUNELOGRADNJE X
METDA Kovari na prihvaća pozicioniranje NATM kao

TUNELOGRADNJE 1 nadređene svim ostalim metodama.
METDA
TUNELOGRADNJE 2
NATM
METDA
TUNELOGRADNJE X
Slika XXX Položaj NATM među ostalim metodama u tunelogradnji
18.7 Rječnik
18.8 Literatura
Brandl, H.,1995, Soil Properties in Connection with NATM, IACES (International Associations of Civil
Engesser, F.: Über den Erodruck gegen innere Stützwände (Tunnelwände), Deutsche
Bauzeitung, 1882
Feder. G. ; Olsacher, A.: Bergbau und Tunnelbau, Anregungen und Ergänzungen. In: Rock
Mechanics Suppl. 7 (1978).
Fenner, R.: Untersuchungen zur Erkenntnis des Gebirgsdruckes. In: Glückauf 74 (1938), Nr. 32.
Georg, H. J., 1995, Construction Method NATM, IACES (International Associations of Civil Engineering
Students) Bureau of Vienna, Summercourse: NATM, July 2-July 8, 1995
Golser, J., 1995, Hystory, definition, Principles, IACES (International Associations of Civil Engineering
Golser, J., 1996, Controversial Views on NATM, Felsbau 14/96, pp. 60-75
Golser. J.: Praktische Beispiele empirischer Dimensionierung von Tunnels. In: Rock Mechanics
Suppl. 2 (1973).
Grob. H.: Systematik der tunnelbauweisen. SIAVortrag 1975. SIA-Doc.12. S. 8.
Groves P.N., Sauer.,G., Morgan S.R., Engineering consequences of ground conditions on NATM works
at London Bridge Station, Jubilee Line Extension
Hoek, E., Kaiser, P., K., Bawden, W.F., 1995, Support of Underground Excavations in Hard Rock
ITA Working group on General Approaches to Design of Tunnels (1988): Guidelines for the Design of
Tunnels Prijevod: Hudec, M., Prager, A., (1992) Konstruktivni projekt tunela, Građevinar, Zagreb.
Kovari, K., 1993, Is there a NATM, Geomechanical Colloquium, Salzburg
Kovari, K., 1994, On the Existence of the NATM: Erroneous Concepts behind the New Austrian
Tunnelling Method, Tunnel 1/94 p. 16-25
Kovari, K.: Der Gebirgsdruck im Tunnelbau. In: Neue Züricher Zeitung, Fernausgabe Nr.125. 3.
Juni 1981.
Kovari, K.: Methoden der Dimensionierung von Untertagebauten. Internationales Symposium
für Untertagebau. Luzern. 1972.
Kovari. K.: Gibt es eine NÖT? Fehlkonzepte der Neuen Österreichischen Tunnelbauweise. In:
Tunnel 1994, Nr.1.
Kovari. K.: Gibt es eine NÖT? Vortrag von Kovari anläßlich des 42. Geo-mechanik
Kolloquiums 1993 in Salzburg, Vorabdruck.
Leon, A. ; Willheim. F .: Über die Zerstörungen in tunnelartig gelockerten Gesteinen. In:
Wochenschrift für den öffentlichen BaudienstXVI (1910). Nr.4.
Lothar, M., 1995, Tunnelling in Urban Areas, IACES (International Associations of Civil Engineering
Maillart, R: Über Gebirgsdruck.Schweizerische Bauzeitung-Band 81. Nr- 14, 1923,
Mohr, F.: Kraft und Verformung in der Gebirgsmechanik unter Tage. Deutsche Baugrundtagung.
Köln: Ernst, 1957.
Müller, L. The Reason for Unsuccessful Applications of the New Austrian Tunnelling Method, pp. 67-72.
Neue Österreichische runnelbaumethode. Definition und Grundsatze. Wien: Selbstverlag der
Forschungsgesellschaft für das Straßenwesen im ÖJAV, 1980.
Neue Osterreichische Tunnelbaumethode, Definition und Grundsatze. Wien: Selbsverlag der
Forsuchungsgesselschaft fur das Strassenwessen im OJAV, 1980.
Oliver, X, 1994, Hethrow collapse puts NATM on trial Construction today Nov/dec 1994
Pacher, F.: Deformationsmessungen im Versuchsstollen als Mittel zur Erforschung des
Gebirgsverhaltens und zur Bemessung des Ausbaues. In: Felsmechanik und
Ingenieurgeologie. Suppl. 1, 1964.
Poisel, R., 1995, Concept of NATM, IACES (International Associations of Civil Engineering Students)
Bureau of Vienna, Summercourse: NATM, July 2-July 8, 1995
Poisel, R.,1995, Soil Properties in Connection with NATM, IACES (International Associations of Civil
Rabcewicz L. v.: Gebirgsdruck und tunnelbau. Wien: Springer Verlag, 1944.
Rabcewicz, L. v.: Patentschrift Nr. 165573. Österr. Patentamt, einge-reicht 1948.
Ritter, W.: Statik der Tunnelgewölbe, Berin, 1879
Sauer G., NATM IN SOFT GROUND
Sauer, G.,1994, Furteher insights into the NATM, 23rd Julius Wernher Memorial Lecture
Seeber. G.: Bemessungsverfahren für die Sicherungsmaßnahmen und die Auskleidung von
Straßentunnels bei Anwendung der Neuen Österreichischen Tunnelbauweise. In:
Straßenforschung 1980. Nr.133.
Wiesmann. E.: Über Gebirgsdruck. In: Schweizerische Bauzeitung 60 (1912), Nr. 8.
Međunarodni sustav mjernih jedinica 1
Dodatak-1
Međunarodni sustav mjernih jedinica
Ovaj sustav prihvatila je Generalna konferencija za mjere i utege 1960 godine. Tada je ovaj
sustav postao “obvezatan” za sve zemlje potpisnice.
Osnovne SI jedinice
Fizikalna veličina Osnovna SI jedinica

Naziv Oznaka Naziv Oznaka Izgovor
duljina l metar m metar
masa m kilogram kg kilogram
vrijeme t sekunda s sekunda
električna struja I ampere A amper
termodinamička
T kelvin K kelvin
temperatura
količina tvari n mol mol mol
intenzitet Iv candela cd kandela
Definicije nekih osnovnih jedinica
Osnovna je jedinica stalna, dogovorno utvrđena, određena vrijednost fizikalne veličine, koja ima
posebni naziv i znak.
Metar je duljina jednaka 1 650 763,73 valnih duljina u vakumu zračenja koje odgovara prijelazu
između razine 2p10 i 5d5 atoma kriptona 86.
Kilogram je masa međunarodne pramjere kilogram. Međunarodnu je pramjeru utvrdila, već

godine 1889. Prva generalna konferencija za utege i mjere. Pramjera ja načinjena od slitine
platine i iridija, a čuva se u Međunarodnom uredu za utege i mjere u Sevresu, pokraj Pariza.
Omjer dviju masa određuje se s pomoću vage. Postupak vaganja, koji definira masu, sastoji se, u
načelu, u brojenju tijela malihi jednakih masa (utega) koja dovode do ravnoteže vage.
Dopunske jedinice SI sustava
Fizikalna
Mjerna jedinica
veličina
Naziv Naziv Oznaka Definicija
Radijan je kut između dva polumjera koji na
kut radijan rad kružnici odrezuju luk čija je duljina jednaka
polumjeru
Steradijan je prostorni kut čiji se vrh nalazi u
prostorni kut steradijan sr središtu kugle, a na njenoj plohi omeđuje
površinu jednaku kvadratu polumjera kugle
Izvedene fizikalne veličine i njihove mjerne jedinice
Fizikalna
Mjerna jedinica
veličina
Naziv Naziv Izgovor Oznaka Definicija
četvorni ili
površina m2 1m2=1 m * 1 m
kvadratni metar
volumen kubični metar m3 1m3=1 m * 1 m * 1 m
volumna kilogram po
kg/m3 ρ=m/V
masa-gustoća kubičnom metru
sila Newton Njutn N 1N=1 kg * 1 m/s2
tlak Pascal Paskal Pa 1Pa= 1 N/1 m2
Međunarodni sustav mjernih jedinica 3
Mjerne jdinice izvan SI sustava koje se mogu upotrebljavati
Fizikalna veličina Mjerna jedinica

Naziv Naziv Oznaka Definicija
volumen litra L 1 l=1 dm3
0
kut u ravnini stupanj 10=(π/180)rad
masa tona t 1 t= 103 kg
minuta min 1 min=60 s
sat h 1 h=3600 s
vrijeme dan d 1 d=86 400 s
tjedan mjesec i godina
gregorijanskog
kalendara
1 bar= 100 000 Pa=
tlak bar bar
105 Pa
1 00C=1 K
Temperatura od 00C
0
temperatura stupanj celzija C jednaka je temperaturi
od 273,15 K
00C=273,15 K
Definicije predmetka za tvorbu decimalnih jedinic
Multiple jedinice Submultiple jedinice

Oznaka Vrijednost Oznaka Vrijednost
Predmetak Predmetak
predmetka predmetka predmetka predmetka
deka da 101 deci d 10-1
hekto h 102 centi c 10-2
kilo k 103 mili m 10-3
mega M 106 mikro µ 10-7
giga G 109 nano n 10-9
tera T 1012 piko p 10-12
peta P 1015 femto f 10-15
eksa E 1018 ato a 10-18
Odnosi mjernih jedinica
NAPREZANJE
kp/cm2 Mp/m2 Pa kPa MPa N/m2 kN/m2 bar
2
kp/cm 1 10 98130 98,13 0,0981 98130 98,13 0,981
Mp/m2 0,1 1 9813 9,81 0,00981 9813 9,81 0,0981
Pa 1,019*10-5 1,019*10-4 1 0,001 1*10-6 1 0,001 1*10-5
kPa 0,01019 0,1019 1000 1 0,001 1000 1 0,01
6 6
MPa 10,19 1 01,93 1*10 1000 1 1*10 1000 10
N/m2 1,019*10-5 1,019*10-4 1 0,001 1*10-6 1 0,001 1*10-5
kN/m2 0,01019 0,1019 1000 1 0,001 1000 1 0,01
bar 1,019 10,19 1*105 100 0,1 1*105 100 1
SILA
p kp Mp N kN
p 1 0,001 1*10-6 0,00981 9,81*10-6
kp 1000 1 0,001 9,81 0,00981
Mp 1*106 1000 1 9813 9,81
N 101,936 0,1019 1,019*10-4 1 0,001
kN 1,019*105 101,936 0,1019 1000 1
VOLUMENSKE SILE
3
p/cm kp/m3 Mp/m3 kN/m3
p/cm3 1 1000 1 9,81
kp/m3 0,001 1 0,001 0,00981
Mp/m3 1 1000 1 9,81
kN/m3 0,1019 101,93 0,1019 1
X Y
X=Y*Z
Odnosi faza u tlu 1
Dodatak-2
Odnosi faza u tlu
Odnosi faza u tlu
Vg Plin Mg≈0 Wg≈0
Vv
Vw Voda Mw Ww
V M W
Vs Krute Ms Ws
čestice
Volumeni Mase Težine
V Ukupni volumen
Vv Volumen pora
Vs Volumen krutih častica
Vg Volumen plinske fza u tlu (zrak)
Vw Volumen tekuće faze u tlu (voda)
M Ukupna masa tla
Ms Masa krutih častica
Mw Masa tekuće faze u tlu (voda)
W Ukupna težina tla
Ww Težina krutih častica
Ws Težina tekuće faze u tlu (voda)
Volumenski odnosi Maseni odnosi Težinski odnosi
Porozitet Vv Vlažnost M w Ww
n= w= =
Porosity V Water content M s Ws
Gustoća Totalna jedinična težina
Koeficijent V Specific gravity of mass Total unit weight
poroznosti: e= v M W
Void ratio Vs Gm = γt =
V V
Jedinična težina suhog tla
Gustoća suhog tla
Stupanj Unit weight of dry soil
Vw Specific gravity of dry soil
saturacije S= Ws
Degree of Vv Gd =
Ms γd =
saturation V V
Gustoća čvrstih čestica Jedinična težina krutih čestica
n e Specific gravity of solids Unit weight of soils
e= n= Ms Ws
1− n 1+ e G= γs =
Vs Vs
Jedinična težina vode
Unit weight of water
Ww
γw =
Vw
Jedinična težina potopljenog tla
Submerged (buoyant)
G − 1 − e(1 − S )
γ b = γ t −γ w = γw
1+ e
Jedinična težina potopljenog tla
Submerged (saturated soil)
G −1
γb = γt −γ w = γw
1+ e
γs
Gw= Se γ0
w= Se
γt γs γw W G+Se 1+ w
Gm = G= Gw = γt = = γw = Gγ w
γo γo γo V 1+ e 1+ e
Ws G Gγ w γ
γd = = γw = = t
V 1+ e 1 + wG / S 1 + w
Gustoća (specific gravity) dobije se djeljenjem jedinične težine tla sa jediničnom težinom vode.
γ0= Jedinična težina vode na 40C ≈ γw
Jedinična težina: težina/volumen (kNm-3)
Gustoća: masa/volumen=Jedinična težina*1/g (Mgm-3)
Dodatak-3
Ivan Vrkljan
18. Geotehničko projektiranje prema

Eurokodu 7
Ideja o ujedinjenoj Europi nametnula je potrebu donošenja skupa usklađenih tehničkih pravila za
projektiranje građevina koji bi početno služili kao alternativa različitim važećim pravilima u
raznim državama članicama, a na koncu ih zamijenili. Ova tehnička pravila postala su poznata
kao "Konstruktorski Eurrokodovi" (Structural Eurocodes ). Projektiranja u geotehnici pokriva
Eurokod 7 koji uvodi, u većini zapadnoeuropskih zemalja, korištenje metode graničnih stanja sa
parcijalnim koeficijentima u geotehničko projektiranje. Ovaj pristup donosi značajne promjene u
odnosu na dosadašnji pristup geotehničkom projektiranju. Članak u kratkim crtama prikazuje
filozofiju Eurokoda 7.
18 Geotehničko projektiranje prema Eurokodu 7
18.1 Općenito
18.1.1 Povijest Eurokodova
Rad na uspostavljanju skupa usklađenih tehničkih pravila za projektiranje građevina započelo je

Povjerenstvo Europske zajednice (CEC). Ova tehnička pravila postala su poznata kao
"Konstruktorski Eurokodovi" (Structural Eurocodes). Rad na Eurokodovima započeo je 1976, a
na Eurokodu 7, 1981. Godine 1990., nakon savjetovanja sa zemljama članicama, CEC je prenio
rad na daljnjem razvoju, izdanjima i obnavljanju Konstruktorskih Eurokodova na CEN
(Euuropean Committee for Standardization), a tajništvo EFTA se složilo da podupre CEN-ov rad.
Tehnički odbor CEN / TC 250 je odgovoran za sve Kontruktorske Eurokodove. Prvi dio
Eurokoda 7 objavljen je, kao prednorma (ENV), 1994. godine (ENV 1997-1:1994). U daljnjem
tekstu prvi dio Eurokoda 7 biti će označen kao EC7-1. Na temelju komentara koji će se prikupiti
tijekom perioda pokusnog korištenja, prednorma će se prevesti u europsku normu (European
Standard EN 1997-1). Planirana je sljedeća dinamika aktivnosti na prevođenju EC7 iz statusa
europske prednorme (ENV) u europsku normu (EN): 2000. (rujan) prva verzija EC 7-1 kao EN;
2002. (siječanj), konačna verzija EC7-1 kao EN na engleskom; 2003. (srpanj), formalno glasanje;
2008. (srpanj), obavezna upotreba. Objavljivanje Eurokoda 7, predstavlja značajan doprinos
razvoju građevinarstva, pošto on uvodi metodu graničnih stanja sa parcijalnim koeficijentima u
geotehničko projektiranje.
18.1.2 Ciljevi Eurokodova
Konstruktorski Eurokodovi obuhvaćaju skupinu normi za konstruktorsko i geotehničko

projektiranje građevina. Ciljevi njihovog donošenja su sljedeći (ENV 1997-1:1994):
1. Oni trebaju poslužiti kao referentni dokumenti za sljedeće svrhe:

• Kao sredstvo da dokažu kako građevine udovoljavaju bitnim zahtjevima Direktive za
proizvode u gradnji (CPD). (u Hrvatskoj, npr. Zakon o građenju)
• Kao okvir za izradu usklađenih tehničkih specifikacija za proizvode u gradnji
2. Oni pokrivaju izvedbu i provjere u opsegu potrebnom da naznači kvalitetu proizvoda u
gradnji, i radnih normi, potrebnih da udovolje pretpostavkama projektnih pravila
3. Dok ne bude dostupan usklađeni skup tehničkih specifikacija za proizvode i metode
ispitivanja njihovog ponašanja, neki od Konstruktorskih eurokodova pokrivaju ove aspekte u
informativnim dodacima.
Geotehničko projektiranje prema Eurokodu 7 3
18.1.3 Program Eurokodova
Radi se na sljedećim Eurokodovima, od kojih se svaka općenito sastoji od više dijelova (ENV
1997-1:1994):
EN 1991 Eurokod 1 Osnove projektiranja i djelovanja na konstrukcije

EN 1992 Eurokod 2 Projektiranje betonskih konstrukcija
EN 1993 Eurokod 3 Projektiranje metalnih konstrukcija
EN 1994 Eurokod 4 Projektiranje spregnutih konstrukcija
EN 1995 Eurokod 5 Projektiranje drvenih konstrukcija
EN 1996 Eurokod 6 Projektiranje zidanih konstrukcija
EN 1997 Eurokod 7 Geotehničko projektiranje
EN 1998 Eurokod 8 Aseizmičko projektiranje konstrukcija
EN 1999 Eurokod 9 Projektiranje aluminijskih konstrukcija
Za razne, gore navedene, Eurokodove, CEN/TC 250 je osnovao odvojene pododbore. Eurokod
7, kao prednormu (ENV) odobrio je Europski odbor za normizaciju (CEN) 25. svibnja 1993. kao
buduću normu za privremenu primjenu. Eurokodovi su bile zamišljeni od strane Europske
komisije u 1970-im kao grupa harmoniziranih Europskih normi za strukturno i geotehničko
projektiranje zgrada i radova u graditeljstvu (Orr i Farrell, 1999). One se bave zahtjevima za: (a)
čvrstoćom; (b) stabilnošću; (c) upotrebljivošću, (d) trajnošću građevina.
Od svih Eurokodova sljedeće su najvažniji za EC7:
• EN 1991 Eurokod 1: Osnove projektiranja i djelovanja na konstrukcije

• EN 1992 Eurokod 2-Dio 3: Projektiranje betonskih konstrukcija-Betonski temelji
• EN 1993 Eurokod 3-Dio 5: Projektiranje metalnih konstrukcija-Piloti
• EN 1998 Eurokod 8-Dio 5: Aseizmičko projektiranje konstrukcija-Temelji, potporne
konstrukcije i geotehnički aspekti. Treba primijetiti da EC7 ne pokriva specijalne zahtjeve
seizmičkog projekta i zbog toga referenciranje na EC8 Dio 3 je neophodno za situacije koje
uključuju opterećenja od potresa.
Eurokodovi su norme za projektiranje a ne norme za ispitivanje. Međutim, geotehničko

projektiranje se razlikuje od većine drugih projektiranja pošto se radi s prirodnim materijalom a
ne s proizvedenim (beton, čelik), te je potreba za određivanjem svojstava tla dio procesa
projektiranja. Zbog toga su napisana još dva dijela EC7 koji, dok ne budu napisane norme za
ispitivanja, pokrivaju zahtjeve za geotehnička projektiranja poduprta s laboratorijskim i terenskim
ispitivanjima (ENV 1997-2(1999); i ENV 1997-3(1999)). U daljnjem tekstu, drugi i treći dio EC7
biti će označeni kao EC7-2 i EC7-3.
18.1.4 Ostale relevantne norme
TC250 bavi se samo normama za projektiranje konstrukcija. Odgovornost za pripremu normi za

ispitivanja bez obzira radi li se o betonu, tlu ili drugim materijalima, je na tehničkim komitetima a
ne na TC250. Trenutno nema CEN komiteta za pripremu normi za tlo. Postoji ISO (International
Standar Organization) komitet, TC182-Geotechnic in Civil Engineering, koji je pripremio norme
ISO 14688 za identifikaciju i klasifikaciju tla i ISO 14689 za identifikaciju i klasifikaciju stijena.
Radi izbjegavanja udvostručenja, CEN neće pokretati komitet kada ISO komitet već priprema
norme za neko područje. Zbog toga nisu oformljeni CEN komiteti za pripremu normi za
geotehničke pokuse. Europski tehnički komitet, ETC5, koji je pokrenulo Međunarodno društvo za
mehaniku tla i geotehničko inženjerstvo, pripremilo je preporuke za većinu uobičajenih
geotehničkih laboratorijskih pokusa (ISSMGE, 1999). U odsutnosti europskih ili međunarodnih
normi za geotehnička ispitivanja, EC7-2 i EC7-3 pozivaju se na različite nacionalne norme za
različita laboratorijska i terenska ispitivanja. Slika 1 prikazuje aktivnosti CEN-a I ISO-a na
donošenju normi za geotehničko projektiranje, izvođenje i ispitivanje (Orr i Farrell, 1999).
CEN tehnički komitet, TC288-Izvođenje specijalnih geotehničkih radova, formiran je radi

pripreme normi za izvođenje geotehničkih radova. Kako je pokazano na slici 1, komitet je
pripremio ukupno osam normi od kojih je 7 prihvaćeno kao europska norma i jedna kao
prednorma (prEN). Planirano je i donošenje normi za armirana tla i za stabilizaciju tla. Neke od
ovih normi uključuju neke zahtjeve koji bi trebali biti u EC7 ali su zanemareni u vrijeme pisanja
EC7. Ovi zahtjevi će vjerojatno biti pokriveni s EC7 kada se on donese kao europska norma.
Kako je EC7 bio pisan prije donošenja ovih normi, on ih ne referira (Orr i Farrell, 1999).
18.1.5 Područje primjene Eurokoda 7
Ova prednorma primjenjuje se na geotehničke aspekte projektiranja građevina i odnosi se na

zahtjeve za čvrstoćom, stabilnošću, upotrebljivošću i trajnosti konstrukcija. Drugi zahtjevi,
npr. oni koji se odnose na toplinsku ili zvučnu zaštitu, nisu razmatrani. Eurokod 7 podijeljena je
na tri dijela (EC7-1, EC7-2 i EC7-3). EC7 treba koristiti zajedno s EN 1991 Eurokod 1: Osnove
projektiranja i djelovanja na konstrukcije, koja uspostavlja načela i zahtjeve za sigurnošću i
upotrebljivošću, opisuje osnove za projektiranje i dokazivanje i daje smjernice za povezane
aspekte pouzdanosti konstrukcije.
EC7 ne obuhvaća posebne zahtjeve seizmičkog projektiranja. Eurokod 8 "Aseizmičko

projektiranje konstrukcija" daje dodatna pravila za seizmičko projektiranje koja upotpunjuju ili
prilagođuju pravila ove prednorme.
CEN ISO
(ispitivanje)
TC250 TC 288 TC 182

Konstruktorski Izvođenje geotehničkih • Identifikacija i
eurokodovi građevina klasifikacija tla
• Identifikacija i
klasifikacija stijena
SC7 Norme za izvođenje
Euronorma-7 ISSMGE
EN 1536: Bušeni piloti (ETC 5)
EN 1537: Sidra
EN 1538: Dijafragme
EC7: Geotehničko EN 12063: Zagatne Preporuke za
projektiranje stijene geotehnička
Dio 1: Opća pravila EN 12699: Utisnuti piloti
Dio 2: Projektiranje EN 12715: Injektiranje
EN 12716: Mlazno ISRM
podržano
laboratorijskim injektiranje
ispitivanjima PrEN288008: Mikropiloti
Preporuke za:
Dio 3: Projektiranje
podržano
- laboratorijska
terenskim ispitivanja
ispitivanjima - terenska ispitivanja
- opažanja,
- projektiranja,
i tij k
Slika 1 Aktivnosti CEN-a i ISO-a na donošenju normi te ISSMGE-a i ISRM-a na donošenju

preporuka za geotehničko projektiranje, izvođenje i ispitivanje
EC7-1 daje opću osnovu za geotehničke aspekte projektiranja građevina. Ona obuhvaća sljedeća
područja:
Poglavlje 1: Općenito
Poglavlje 2: Osnove geotehničkog projektiranja
Poglavlje 3: Geotehnički podaci
Poglavlje 4: Nadzor nad izvedbom, praćenje i održavanje
Poglavlje 5: Nasipavanje, odvodnjavanje, poboljšanje i armiranje tla
Poglavlje 6: Plitki temelji
Poglavlje 7: Temeljenje na pilotima
Poglavlje 8: Potporne građevine
Poglavlje 9: Nasipi i kosine
18.2 Osnove geotehničkog projektiranja
Osnovu geotehničkog projektiranja prema EC 7 čini filozofija graničnih stanja. Prema ovoj
filozofiji treba zadovoljiti osnovne zahtjeve, odabrati parametre opterećenja i materijala, definirati
parcijalne koeficijente za opterećenja i materijale kao i proračunom provjeriti granično stanja
nosivosti i granično stanje upotrebljivosti. Temeljni zahtjevi koje moraju zadovoljiti sve
konstrukcije projektirane prema Eurokodovima, uključujući i EC 7, dani su u poglavlju 2.1(1)P
ENV 1991-1 (Osnove projektiranja i djelovanja na konstrukcije): Ovi zahtjevi traže da se

konstrukcija treba projektirati i izvoditi na način da:
• ostane sposobna za zahtjevanu upotrebu,
• može preuzeti sva djelovanja i utjecaje koji se mogu dogoditi tijekom izvedbe i upotrebe.
18.2.1 Projektni zahtjevi
Kompleksnost geotehničkih projekta varira od vrlo jednostavnih, laganih građevina na dobrom tlu
do kompleksnih građevina kao što su velike, osjetljive građevine na slabom tlu ili duboki iskopi
blizu starih zgrada. EC7 pravi razliku između lakih i jednostavnih geotehničkih građevina za koje
je moguće osigurati da temeljni zahtjevi budu zadovoljeni na osnovi iskustva i kvalitetnih
geotehničkih istraživanja sa zanemarivim rizikom za svojstva i kompleksnijih geotehničkih
građevina , za koje su potrebni proračuni i opsežna istraživanja. Pri određivanju geotehničkih
projektnih zahtjeva treba uzeti u obzir sljedeće čimbenike (ENV 1997-1:1994):
1. Narav i veličinu konstrukcije i njenih dijelova, uključujući bilo koje posebne zahtjeve
2. Uvjete koji se tiču njezine okoline (susjedne konstrukcije, promet, druge upotrebe ili
korištenje, vegetaciju, opasne kemikalije i sl.)
3. Uvjete u temeljnom tlu
4. Podzemna voda
5. Regionalna seizmičnost
6. Utjecaj prirodnog okoliša (hidrologija, površinske vode, potonuća tla, sezonske promjene
vlažnosti)
Radi uzimanja u obzir različitih nivoa kompleksnosti projekta uveden je sistem triju gotehničkih
kategorija. Prednost kategorija je da one osiguravaju okvir za kategoriziranje različitih nivoa
rizika u geotehničkom projektiranju. Odgovornost je projektanta osigurati da građevina ima
dovoljnu sigurnost protiv oštećenja u odnosu na svaki potencijalni hazard. Tablica 1 prikazuje
odnos istraživanja, projektiranja i tipova građevine u odnosu na geotehničke kategorije. Treba
primijetiti da EC7 ne uvodi različite koeficijente sigurnosti za različite kategorije. Umjesto toga,
EC7 za više kategorije traži posvetu više pažnje kvalitetnim geotehničkim istraživanjima i
projektiranju (Orr i Farrell, 1999).
Granična stanja su stanja izvan kojih konstrukcija više ne zadovoljava zahtjeve projektnog
ponašanja. Eurokodovi prave razliku između graničnih stanja nosivosti i graničnih stanja
upotrebljivosti. Granična stanja nosivosti su ona koja se dovode u vezu sa slomom, ili nekim
drugim sličnim oblikom otkazivanja konstrukcije. Stanja koja prethode slomu konstrukcije
smatraju se, radi jednostavnosti, umjesto samog sloma, graničnim stanjima nosivosti. Granična
stanja nosivosti obuhvaćaju sigurnost konstrukcije i njenih sadržaja i sigurnost ljudi. Vjerojatnost
pojave graničnih stanja nosivosti ima male izglede kod dobro projektiranih građevina.
Granična stanja upotrebljivosti, prema EC1, odgovaraju uvjetima izvan kojih utvrđeni
uporabni zahtjevi na konstrukciju ili na neki njen element nisu više zadovoljeni. Primjeri
uključuju deformacije, slijeganja, vibracije i lokalna oštećenja građevine u normalnoj upotrebi
pod radnim opterećenjem. Dostizanje graničnog stanja upotrebljivosti ima veću vjerojatnost od
dostizanja graničnog stanja nosivosti.
Tablica 1. Istraživanje, projektiranje i tipovi građevina u odnosu na geotehničke kategorije (Orr i

Farrell, 1999; ENV 1997-1:1994)
Geotehnička kategorija
GC1 GC2 GC3
Ova kategorija
uključuje konstrukcije
Ova kategorija uključuje samo male i ili dijelove konstrukcija
relativno jednostavne konstrukcije: koji izlaze izvan
- za koje je moguće osigurati granica Prve i Druge
Ova kategorija uključuje
zadovoljenje bitnih zahtjeva na osnovi geotehničke
uobičajene tipove konstrukcija i
iskustva i kvalitativnih geotehničkih kategorije.
temelja bez pretjeranog rizika ili
istražnih radova; Treća geotehnička
neuobičajenih ili izuzetno teških
- sa zanemarivim rizikom za vlasništvo ili kategorija uključuje
uvjeta u temeljnom tlu ili uvjeta
živote. vrlo velike ili
opterećenja. Konstrukcije u
Postupci za Prvu geotehničku kategoriju će neuobičajene
Općenito Drugoj geotehničkoj kategoriji
biti dovoljni samo za uvjete temeljnog tla za konstrukcije,
(ENV 1997-1) zahtijevaju brojčane geotehničke
koje se iz usporedivog iskustva zna da su konstrukcije koje
podatke i proračune kako bi se
zadovoljavajuće jednostavni kako bi se uključuju rizike veće
osiguralo da će bitni zahtjevi biti
rutinski postupci mogli koristiti za od uobičajenih, ili
zadovoljeni, no mogu biti
projektiranje i izvedbu temelja. neuobičajene ili
upotrebljeni rutinski postupci za
Postupci za Prvu geotehničku kategoriju će biti izuzetno teške uvjete
terenske i laboratorijske pokuse,
dovoljni samo ako nema iskopa ispod razine opterećenja i
kao i za projektiranje i izvedbu.
podzemne vode ili ako usporedivo lokalno temeljnog tla, kao i
iskustvo pokazuje da će predloženi iskop ispod konstrukcije u
razine podzemne vode biti jednostavan područjima visoke
seizmičnosti
Potrebne Geotehničar specijalist

Osoba s odgovarajućim iskustvom Iskusna osoba
ekspertize s iskustvom
Dodatna sofisticirana
Rutinska istraživanja uključujući
Geotehnička Kvalitetna istraživanja uključujući sondažne istraživanja i
bušenja, terenska i
istraživanja jame laboratorijska
laboratorijska istraživanja
ispitivanja
Postupci propisanim mjerama i
Rutinski proračuni stabilnosti i
Procedure pojednostavljeni postupci. Proračun
deformacije temeljeni na Sofisticirane analize
projektiranja stabilnosti i deformacijska analiza mogu biti
projektnim postupcima iz EC7
nepotrebni.
Uobičajeni tipovi
- plitkih temelja
- temeljnih ploča
- temeljnih pilota
- jednostavne jednokatne ili dvokatne
- zidova ili drugih potpornih
kuće ili poljoprivredne zgrade s - Vrlo velike
konstrukcija (za tlo i vodu )
najvećom silom ispod stupova od 250 zgrade
- iskopa
kN i 100 kN / m ispod zidova i uz - Veliki mostovi
- stupova i upornjaka
upotrebu uobičajenih tipova plitkih - Duboki iskopi
Primjeri mostova
temelja ili pilota. - Nasipi na slabom
građevina - nasipa i zemljanih radova
- potporni zidovi ili zaštite iskopa tlu
- geotehničkih sidara i drugih
(razupore) gdje razlika razina terena i - Tuneli u slabom
sustava zatega
dna ne prelazi 2 m ili jako
- tunela u tvrdim,
- manji iskopi za drenaže, polaganje propusnom tlu
nerazlomljenim stijenama
cjevovoda i sl.
bez posebnih zahtjeva za
vodonepropusnošću ili
drugih zahtjeva
Osnovu filozofije projektiranja prema graničnim stanjima koja je opisana u EC1 i prihvaćena u
EC7 , je da treba razmotriti sve moguće modele sloma konstrukcije te, za svaku projektnu
situaciju, treba provjeriti da relevantno granično stanje neće biti dostignuto. Pri projektiranju po
graničnim stanjima, granična stanja nosivosti i granična stanja upotrebljivosti se razmatraju
odvojeno. U praksi se često zna iz iskustva koje granično stanje je relevantno. Klizanje tla je
vjerojatno najuobičajenije granično stanje nosivosti i prekomjerno slijeganje temelja je
najuobičajenije granično stanje upotrebljivosti (Orr i Farrell, 1999).
Za svaku geotehničku projektnu situaciju treba potvrditi da relevantno granično stanje nije
premašeno. Ovaj zahtjev može se postići (ENV 1997-1:1994):
• upotrebom proračuna,
• usvajanjem propisanih mjera,
• modelskim ispitivanjima i probnim opterećenjima,
• metodom opažanja.
Ova četiri pristupa mogu se koristiti u kombinaciji. U praksi će iskustvo često pokazati koja vrsta
graničnih stanja je mjerodavna za projektiranje, a izbjegavanje ostalih graničnih stanja može biti
potvrđeno grubim provjerama (Orr i Farrell, 1999).
18.2.2 Proračunske (projektne) situacije
Prema EC1 (2.3(1)) moraju se razmotriti okolnosti u kojima konstrukcija treba ispuniti svoju
funkciju i za njih odabrati mjerodavne proračunske situacije. Odabrane proračunske situacije
trebaju biti dovoljno zahtjevne i tako kombinirane da obuhvate sve uvjete koji se razumno mogu
očekivati da će se dogoditi tijekom izvedbe i upotrebe konstrukcije. Proračunske situacije
razvrstane su kao (Orr i Farrell, 1999):
• Stalne situacije koje se odnose na uvjete obične upotrebe

• Prolazne situacije koje se odnose na povremene uvjete u kojima se nalazi konstrukcija,
primjerice tijekom izvedbe ili popravke
• Udesne situacije koje se odnose na iznimne uvjete u kojima se nalazi konstrukcija, ili kada je
konstrukcija izložena primjerice požaru, eksploziji, udaru
• Potresne situacije koje se odnose na uvjete u kojima je konstrukcija izložena potresnim
utjecajima
U geotehničkom projektiranju treba uključiti, prema prilici, sljedeće projektne situacije (ENV
1997-1:1994):
1. opću podobnost temeljnog tla na kojem je konstrukcija smještena ;
2. raspored i klasifikaciju raznih područja tla, stijene i elemenata konstrukcija koji su uključeni
u proračunski model;
3. rudarske radove, špilje ili druge podzemne konstrukcije;
4. Za građevine na stijeni
- nagibe slojnih ravnina;
- uslojenost tvrdih i mekih slojeva;
- rasjede, pukotine, raspukline;
- šupljine nastale otapanjem, kao što su podzemna ždrijela (pukotine, rupe) ili raspukline
(kaverne) ispunjene mekim materijalom, i kontinuirane procese otapanja;
5. djelovanja, njihove kombinacije i slučajeve opterećenja;
6. prirodu okoliša unutar kojeg je smješten projekt, uključujući sljedeće:
- učinke podlokavanja, erozije i iskopa, koji vode promjeni geometrije površine terena;
- učinke kemijske erozije;
- učinke vremenskih (atmosferskih) razaranja (trošenja);
- učinke smrzavanja;
7. promjene razina podzemne vode, uključujući i učinke odvodnjavanja, mogućeg
poplavljivanja, zakazivanja (sloma) drenažnog sustava, itd.;
8. prisutnost plinova koji izlaze iz temeljnog tla;
9. druge učinke vremena i okoline na čvrstoću i druga svojstva materijala; npr. posljedice rupa
izazvanih životinjskom djelatnošću;
10. potresi;
11. potonuća tla uslijed rudarenja ili drugih uzroka;
12. dopuštene deformacije konstrukcija;
13. učinke nove konstrukcije na postojeće konstrukcije ili službe (funkcije) lokacije.
18.2.3 Trajnost
U geotehničkom projektiranju unutrašnji i vanjski uvjeti okoliša trebaju biti ocijenjeni u

projektnom stupnju, kako bi se odredilo njihovo značenje u odnosu na trajnost, te omogućile
odredbe za zaštitu ili odgovarajuću otpornost materijala (ENV 1997-1:1994). Zahtjevi za trajnost
betona dani su u EC2-Part 3 (ENV 1992-3,1989) a opći zahtjevi za zaštitu čeličnih pilota protiv
korozije dani su u EC3-Part 5 (prENV 1993-5,1997).
18.2.4 Geotehničko projektiranje proračunom
18.2.4.1 Uvod
Projektiranje proračunom je najuobičajeniji projektni pristup u geotehnici. EC7-1 zahtjeva da

proračunski model treba opisivati ponašanje temeljnog tla za razmatrano granično stanje. Zbog
toga se odvojeni i različiti proračuni trebaju izvesti kod provjere graničnog stanja nosivosti i
graničnog stanja upotrebljivosti. Proračuni prema graničnom stanju nosivosti uključuju svojstva
čvrstoće tla dok proračuni prema graničnim stanjima upotrebljivosti uključuju analizu
deformacija i svojstva krutosti i kompresibilnosti tla. Projektne proračune treba izvesti u skladu s
metodom parcijalnih koeficijenata opisanom u EC1-1. Osnova ove metode je da se proračuni
koriste radi provjere dali je rizik od sloma građevine dovoljno nizak (za tip sloma prema
graničnom stanju nosivosti ili za tip sloma za granična stanja upotrebljivosti). U bilo koji
geotehnički proračun prema graničnim stanjima treba uključiti sljedeće komponente (Orr i
Farrell, 1999):
• nametnuta opterećenja ili pomake (djelovanja),

• svojstva tla, stijene i drugih materijala,
• geometrijske podatke,
• parcijalne koeficijente ili neke druge elemente sigurnosti,
• granične ili prihvatljive vrijednosti deformacija, širine pukotina, vibracije i.t.d.,
• proračunske modele.
18.2.4.2 Djelovanja u geotehničkom projektiranju
Izraz djelovanje je uveden u Eurokodove za opterećenja i nametnute pomake. Za bilo koji

proračun vrijednosti djelovanja su poznate veličine. Prije provedbe proračuna, projektant treba
izabrati sile i nametnute pomake koji će biti smatrani djelovanjima u tom proračunu. Neke sile i
nametnuti pomaci će biti smatrani djelovanjima u određenim proračunima, a neće u drugima.
Negativno trenje i zemljani pritisci su primjeri takovih sila. U geotehničkim proračunima, za
uključivanje u djelovanja treba razmotriti sljedeće (ENV 1997-1:1994):
• težina tla, stijene i vode;

• naprezanja u temeljnom tlu "na mjestu" (in situ);
• pritisci otvorene (slobodne, vanjske) vode;

• pritisci podzemne vode;
• sile strujnog tlaka;
• stalna opterećenja, nametnuta opterećenja od konstrukcija i opterećenja okoliša na
konstrukcije;
• dodatna (pokretna) opterećenja;
• sile od usidrenja (brodova);
• odstranjivanje opterećenja ili iskop zemljišta;
• opterećenja prometom;
• pomaci uzrokovani rudarskom djelatnošću;
• bujanje ili skupljanje uzrokovano vegetacijom, klimatskim promjenama ili promjenama
vlažnosti;
• pomaci uslijed puzanja ili klizanja zemljanih masa;
• pomaci uslijed degradacije, rastvaranja, samozbijanja i otapanja;
• pomaci i ubrzanja uzrokovani potresima, eksplozijama, vibracijama i dinamičkim
opterećenjem;
• učinci temperature, uključivo i izdizanje smrzavanjem;
• opterećenje ledom;
• nametnuta prednaprezanja u geotehničkim sidrima ili razuporama.
Karakteristične vrijednosti stalnih djelovanja, Gk, izvode se iz težine materijala, uključujući

tlak vode. Karakteristične vrijednosti promjenljivih djelovanja, Qk, na primjer vjetra i snijega, su
ili specificirane vrijednosti ili vrijednosti dobivene iz meteoroloških zapisa razmatranog područja
(Orr i Farrell, 1999).
Proračunske (projektne) vrijednosti djelovanja, Fd, za analizu graničnog stanja nosivosti treba
ili izvesti iz karakterističnih vrijednosti, Fk, koristeći jednadžbu
Fd=γFFk (1)
gdje je γF parcijalni koeficijent opterećenja, ili ih treba odrediti direktno. Ako se djelovanje sastoji
od stalnog i povremenog opterećenja, gornja jednadžba se može napisati u obliku:
Fd=γGGk+γQQk (2)
Vrijednosti γG i γQ dane su u tablici 2.
18.2.4.3 Svojstva temeljnog tla
EC7-1 definira karakteristične vrijednosti kao vrijednosti parametara tla ili stijene koje trebaju
biti izabrane kao oprezna procjena vrijednosti koja se tiče pojave graničnog stanja. Zbog toga
karakteristične vrijednosti trebaju biti odabrane s obzirom na pojedino granično stanje, i zbog
toga pojedini parametar, npr. φ’ u jednom sloju, može imati različite karakteristične vrijednosti za
različite mehanizme sloma. Kada se koristi više različitih pokusa za određivanje jednog parametra
(SPT, triaksijalni pokus i sl.) mogu se dobiti različite izvedene vrijednosti istog parametra na istoj
lokaciji. Ovo treba uzeti u obzir pri određivanju karakteristične vrijednosti.
Proračunska (projektna) vrijednost svojstva tla kod primjene metode granične stanja nosivosti
, Xd, dobije se ili djelenjem karakteristične vrijednosti Xk s parcijalnim koeficijentom za svojstvo
materijala γm
Xd=XK/γm (3)
ili se procijeni direktno. Kada se Xd procjenjuje direktno, preporuča se korištenje vrijednosti γm

kao vodilje za zahtjevanu stabilnost (Orr i Farrell, 1999). Proračunska čvrstoća gradiva i
proračunska nosivost konstrukcijskih elemenata treba biti proračunata u skladu s ENV 1992 do
1996 i 1999 (ENV 1997-1:1994).
18.2.4.4 Geometrijski podaci
Geometrijski podaci uključuju visinu (razinu) i nagib površine terena, razine vode, dubine granica
slojeva, dubine iskopa, oblik temelja itd. (ENV 1997-1:1994).
Karakteristične vrijednosti geometrijskih podataka (ak) su izmjerene vrijednosti na terenu. Za

granična stanja s teškim posljedicama, proračunske vrijednosti geometrijskih podataka (ad)
trebaju predstavljati najnepovoljnije vrijednosti koje se u stvarnosti mogu pojaviti (ENV 1997-
1:1994). U slučajevima gdje promjene i odstupanja (varijacije) geometrijskih podataka nisu bitne,
treba ih uzeti u obzir pri izboru proračunskih vrijednosti svojstava tla ili djelovanja. Parcijalni
koeficijenti opterećenja i materijala γF i γm uključuju slobodu za manja odstupanja u
geometrijskim podacima. U ostalim slučajevima je općenito preporučljivo da se s ovim
nesigurnostima računa neposredno: ad=ak+∆a.
18.2.4.5 Proračun po graničnim stanjima nosivosti
Kod proračuna po graničnim stanjima nosivosti koji uključuje slom tla, normalno se prihvaća
projektna situacija koja odgovara prihvatljivo niskom riziku sloma, primjenom dva seta
parcijalnih koeficijenata sigurnosti. Jedan set povećava opterećenja kako bi se dobilo proračunsko
(projektno) djelovanje, Ed, a drugi set reducira parametre čvrstoće tla ili otpornosti radi postizanja
proračunskog (projektnog) otpora, Rd. Radi provjere da je granično stanje nosivosti dovoljno
neočekivano, neophodno je zadovoljiti sljedeći uvjet.
E d ≤ Rd (4)
Parcijalni koeficijenti s kojim se postižu Ed i Rd mogu se uvesti koristeći jedan od dva sljedeća
pristupa (Orr i Farrell, 1999):
• MFA pristup (Material factor Approach) u kojem se primjenjuju parcijalni koeficijenti na

karakteristična djelovanja i karakteristična svojstva materijala
• RFA pristup (Resistance factor Approach) u kojem se primjenjuju parcijalni koeficijenti na
karakteristična djelovanja i karakteristične otpornosti
Termini MFA i RFA ne nalaze se u EC7 ali mogu biti uključeni u EN verziju.
Kada se koristi MFA metoda, proračunski (projektni) efekt djelovanja i proračunska (projektna)
otpornost kod projektiranja po graničnim stanjima nosivosti, izvodi se iz sljedećih jednadžbi:
E d = E ( Fd , X d , a d ) = E (γ F Fk , X k / γ m , a k ± ∆ a ) (5)
Rd = R( Fd , X d , a d ) = R(γ F Fk , X k / γ m , a k ± ∆ a ) (6)
gdje su E() i R() funkcije efekta djelovanja odnosno funkcije efekta otpornosti koje kombiniraju
proračunske (projektne) vrijednosti djelovanja (Fd), materijalnih svojstava (Xd) i geometrijskih
podataka (ad). Ako je efekt geometrijskih varijacija zanemariv, njegov utjecaj se može uključiti
kroz parcijalne koeficijente γF i γm pa je ∆a=0, te se gornje jednadžbe pojednostavljuju. (Orr i
Farrell, 1999).
U geotehničkom projektiranju prema EC7, uvedena su tri projektna slučaja poznata kao Slučaj A,
Slučaj B i Slučaj C. Slučajevi A, B i C su uvedeni kako bi se osigurala stabilnost i odgovarajuća
čvrstoća u konstrukciji i temeljnom tlu, u suglasju s Tablicom 9.2 u ENV 1991-1, Eurokod 1
Osnove projektiranja i djelovanja na konstrukcije. Vrijednosti parcijalnih koeficijenata za
opterećenje i materijal dani su u tablici 2. Ove vrijednosti su za konvencionalne građevine u
trajnim, i privremenim projektnim situacijama. Više vrijednosti razmatraju se u slučajevima
abnormalnog rizika i neočekivanog ili posebno teškog tla ili uvjeta opterećenja. Kako je namjera
da Eurokodovi postanu skupina harmoniziranih normi za projektiranje konstrukcija, vrijednosti γF
za slučajeve A, B i C za stalna i promjenljiva djelovanja (tablica 2.1 u EC7-1) u geotehničkom
projektiranju su ista kao i vrijednosti u tablici 9.2 u EC1-1 koji su primjenljivi za projektiranja
koja uključuju sve materijale od betona i čelika do tla.
Poglavlje 2.4.4(12) EC7-1 zahtjeva da projekt treba provjeriti s obzirom na oba aspekta,
konstrukcijski i geotehnički za sva tri slučaja A, B i C odvojeno. Često će samo jedan proračun
biti potreban jer će i on jasno pokazati koji je slučaj kritičan u kojoj projektnoj situaciji.
Slučaj A primarno se odnosi na promjenljivost-nesigurnost u nepovoljnim promjenljivim

djelovanjima, u situacijama gdje su čvrstoća građevine i tla beznačajne. Slučaj A je relevantan u
situacijama gdje ravnoteža ovisi primarno o težini, s malim utjecajem čvrstoće tla i gdje su
hidrostatske sile često glavno opterećenje (Orr i Farrell, 1999).
Slučaj B bavi se primarno s nesigurnostima djelovanja i zbog toga su parcijalni koeficijenti

djelovanja za slučaj B općenito veći od jedan. Cilj slučaja B je da osigura sigurne geotehičke
veličine i projekt građevine protiv nepovoljnih odstupanja djelovanja od njihovih karakterističnih
vrijednosti, dok su svojstva tla jednaka njihovim karakterističnim vrijednostima. Slučaj B je
obično kritičan u konstruktorskom projektiranju elemenata kao što su temelji i potporni zidovi.
Slučaj B nije relevantan gdje nije uključena čvrstoća konstrukcije, kao na primjer kod
projektiranja kosina.
Slučaj C bavi se primarno s nesigurnostima u svojstvima materijala i zbog toga je općenito MFA
metoda, s parcijalnim koeficijentima na svojstva tla većim od 1. Cilj slučaja C je da osigura
sigurne geotehičke veličine i projekt građevine protiv nepovoljnih odstupanja od svojstava tla i
otpornosti od njihovih karakterističnih vrijednosti, dok su stalna djelovanja jednaka njihovim
karakterističnim vrijednostima a promjenljiva djelovanja su nešto povećana, ali manja nego u
slučaju B,. Slučaj C je obično kritičan kod određivanja veličine elemenata u tlu, kao što su
veličina temelja i dubina potpornih zidova. Za situacije gdje je samo uključena čvrstoća tla, kao u
slučaju stabilnosti pokosa, slučaj C je jedino relevantan.
Tablica 2 Parcijalni koeficijenti za slučajeve A, B i C (Orr i Farrell,1999)
Parametar Koeficijent Slučaj A Slučaj B Slučaj C

Parcijalni koeficijenti opterećenja (γF)
Stalno nepovoljno djelovanje γG 1,00 1,35 1,00
Promjenljivo nepovoljno
γQ 1,50 1,50 1,30
djelovanje
0,95
Stalno povoljno djelovanje γG 1,00 1,00
(0,90)**
Promjenljivo povoljno djelovanje γQ 0 0 0
Udesno djelovanje γA 1,00 1,00 1,00
Parcijalni koeficijenti materijala (γm)
tanφ’ γtanφ’ 1,10 1,00 1,25
1,60
Efektivna kohezija c‘ γc’ 1,30 1,00
(1,25)**
Nedrenirana posmična čvrstoća
γcu 1,20 1,00 1,40
cu
Tlačna čvrstoća qu γqu 1,20 1,00 1,40
Presiometarski granični tlak plim γplim 1,40 1,00 1,40
CPT otpor γCPT 1,40 1,00 1,40
Jedinična težina tla γ γg 1,00 1,00 1,00
Parcijalni koeficijenti otpornosti (γR)
Otpor nosivosti γRv * 1,00 1,00
Otpor klizanju γRs * 1,00 1,00
Otpor zemlje γRc * 1,00 1,00
Otpor baze pilota γb * 1,00 1,30
Otpor na plaštu pilota γs * 1,00 1,30
Ukupni otpor pilota γt * 1,00 1,30
Vlačni otpor pilota γst 1,40 1,00 1,60
Otpor sidra na izvlačenje γA 1,30 1,00 1,50
Parcijalni modelski koeficijenti efekta djelovanja i otpora (γE; γsd, γrd)
Efekti djelovanja i otpora γsd, γrd 1,00** 1,00 1,00
Napomene:
Bold vrijednosti su parcijalni koeficijenti koji su dani ili koji se podrazumijevaju u ENV verziji EC7
Italic vrijednosti su preporučeni parcijalni koeficijenti kojih u ENV EC7 nema ali mogu biti
uključene u EN verziju
* Parcijalni koeficijenti koji nisu relevantni za Slučaj A
** Vjerojatno će imati ovu vrijednost u EN verziji EC7
Vjerojatno će u EN verziji EC7 biti uvedena još dva slučaja (Slučaj C2 i Slučaj C3)
18.3 Geotehnička istraživanja i geotehnički podaci
Sva tri dijela EC7, treba razmatrati kao cjelinu kod procjene zahtjeva za planiranje geotehničkih
istraživanja i prikupljanja geotehničkih podataka. Dijelovi 2 i 3 EC7 daju osnovne zahtjeve na
opremu za ispitivanje i postupke ispitivanja, za interpretaciju i prikaz rezultata i za dobivanje

izvedenih vrijednosti parametara tla i stijena. Dijelovi 2 i 3 nisu norme za ispitivanje ali su
dijelovi EC7, koji je norma za geotehničko projektiranje. Namjera je da dijelove 2 i 3 trebaju
koristiti projektanti, ne osobe koje izvode laboratorijska i terenska ispitivanja. Slika 2 prikazuje
vezu sva tri dijela EC7 s obzirom na planiranje geotehničkih istraživanja i dobivanje geotehničkih
podataka za korištenje u projektnim proračunima. Trenutna intencija je da se dijelovi 2 i 3 spoje u
jedan dokument (Orr i Farrell, 1999.p).
EC7-1 predviđa izvođenje geotehničkih istražnih radova u tri faze:

• prethodna (preliminarna) istraživanja (vidi 3.2.2 u EC7-1);
• projektna istraživanja (vidi 3.2.3 u EC7-1);
• kontrolna istraživanja (vidi 4.3 u EC7-1).
POKRIVENO S EC7-1
Procjena projektnih situacija Određivanje karakterističnih i
Odabir geotehničkih kategorija proračunskih (projektnih)
Opći zahtjevi za: vrijednosti za korištenje u
• planiranje istraživanja, projektnim proračunima
• dobivanje vrijednosti
parametara
Izvještaj s
• geotehničkim informacijama,
Odluka o geotehničkim podacima • izvedenim vrijednostima
potrebnim za projektiranje parametara
POKRIVENO S EC7-2 I EC7-3
Osnovni zahtjevi za:

• geotehnička istraživanja,
• uzorkovanje tla, Procjena (proračun) izvedenih
• opremu za izvođenje vrijednsoti svojstava tla
pokusa, (parametara)
• laboratorijske i terenske
pokuse.
Slika 2 Uloga EC7 u postizanju geotehničkih podataka
Ovisno o geotehničkim kategorijama neke od faza mogu biti preskočene. Na primjer, za

geotehničku kategoriju GC1, prethodna i projektna istraživanja mogu se kombinirati.
Prethodna istraživanja treba provesti:

• radi ocjene opće podobnosti lokacije;
• radi usporedbe više mogućih lokacija, ako je primjereno;
• radi procjene promjena koje mogu biti izazvane predloženim radovima;
• radi planiranja projektnih i kontrolnih istraživanja, uključujući ustanovljavanje opsega
temeljnog tla koje može imati bitan utjecaj na ponašanje konstrukcije;
• za ustanovljavanje pozajmišta, ako je primjereno.
Projektna istraživanja treba provesti:
• radi prikupljanja informacija potrebnih za odgovarajuće i ekonomično projektiranje trajnih i

privremenih radova;
• radi prikupljanja informacija potrebnih za planiranje postupka izgradnje;
• radi ustanovljavanja bilo kojih poteškoća koje mogu nastati tijekom izgradnje.
Kontrolna istraživanja su istraživanja radi provjere stvarnih uvjeta u tlu koji se utvrde tijekom
građenja. Kako su ova istraživanja dio nadzora građenja, zahtjevi za kontrolna istraživanja
specificirana su u u poglavlju 4.3 Prvog dijela EC7.
Proces kojim se dobiju projektne vrijednosti geotehničkih parametara sastoji se od 4 faze kao što
to pokazuje slika 2, pri čemu se dobiju sljedeće četiri različite vrijednosti (Orr i Farrell, 1999):
• izmjerene vrijednosti parametara,

• izvedene vrijednosti parametara,
• karakteristične vrijednosti parametara,
• projektne vrijednosti parametara.
Zahtjevi koje treba uzeti u obzir kod izvođenja izvedene vrijednosti parametara iz terenskih i
laboratorijskih pokusa za korištenje u geotehničkom projektiranju prema EC7 pokriveni su s
EC7-1 i EC7-2. Zahtjevi koje treba uzeti u obzir kod izbora karakterističnih vrijednosti i
određivanja projektnih vrijednosti pokriveni su s EC7-1. Izmjerene vrijednosti su vrijednosti
izmjerene tijekom pokusa.
Izvedene vrijednosti su vrijednosti parametara tla dobivene teorijom, korelacijama ili empirijski
iz izmjerenih rezultata pokusa. Izvedene vrijednosti čine osnovu za izbor karakterističnih
vrijednosti. Primjer izvedenih vrijednosti su kohezija i kut trenja koji se dobiju iz triaksijalnih
pokusa prema Mohr-Coulombovoj teoriji, nedrenirana čvrstoća (cu) dobivena iz pokusa krilnom
sondom ili kut trenja i modul elastičnosti dobiven iz SPT pokusa koristeći empirijske odnose.
Treba naglasiti da različiti pokusi mogu dati različite izvedene vrijednosti istog parametra na
jednoj lokaciji.
Karakteristična vrijednost geotehničkog parametra definirana je kao oprezno određena

vrijednost koja djeluje na pojavu graničnog stanja. Zbog toga se karakteristična vrijednost mora
odabrati uzimajući u obzir aktualnu projektnu situaciju.
Proračunska (projektna) vrijednost je vrijednost parametra korištena u projektnim

proračunima. Ona se određuje, ili iz karakterističnih vrijednosti primjenjujući parcijalni
koeficijent ili drugačije, direktno procjenjujući iz izvedene vrijednosti.
U cilju pravljenja razlike između različitih metoda uzorkovanja, one su klasificirane u tri
kategorije (ENV 1997-3, 1999): (a) metode uzorkovanja iz kategorije A; (b) metode uzorkovanja
iz kategorije B; (c) metode uzorkovanja iz kategorije C.
Kada se koriste metode uzorkovanja koje spadaju u kategoriju A to znači da želimo dobiti uzorke
kod kojih je u postupku uzorkovanja ili transporta došlo do vrlo malog ili nikakvog poremećaja
strukture. Sadržaj vode i šupljina odgovara uvjetima in situ. Komponente nisu promijenjene niti je
došlo do promjene kemijskog sastava tla.
Kada se koriste metode uzorkovanja koje spadaju u kategoriju B dobivaju se uzorci koji sadrže
sve komponente koje je tlo imalo in situ i to u nepromijenjenim omjerima, a tlo je osim toga
zadržalo i svoj prirodni sadržaj vode. Može se odrediti opći raspored raznih slojeva ili
komponenata tla. Struktura tla je poremećena.
Primjenom metoda uzorkovanja koje spadaju u kategoriju C u uzorku dolazi do potpune

promjene strukture tla. Opći raspored različitih slojeva ili komponenata tla promijenjen je u
takovoj mjeri da se slojevi koji postoje in situ ne mogu precizno odrediti. Sadržaj vode u uzorku
ne mora odgovarati prirodnom sadržaju vode u sloju iz kojeg je uzorak uzet.
Poglavlje 2.3(1) EC7-2 opisuje 5 klasa kvalitete uzoraka tla u odnosu na laboratorijska ispitivanja
koje ovise o karakteristikama koje ostaju nepromijenjene pri uzorkovanju. Njih ne treba miješati s
tri kategorije metoda uzorkovanja koje su opisane naprijed. Pet klasa kvalitete uzoraka su
sljedeće:
1. Uzorak gdje nije došlo praktički značajnih promjena karakteristika (neporemećen uzorak)
2. Druga klasa kvalitete: Uzorak kod koga je došlo do malog poremećaja. Poremećaj može
utjecati na rezultat direktnog smicanja i kompresibilnost (lagano poremećen)
3. Treća klasa kvalitete: Uzorak kod koji sadrži sve originalne komponente tla in situ,
uključujući i vodu
4. Četvrta klasa kvalitete: Uzorak kod koji sadrži sve originalne komponente tla in situ ali gdje
sadržaj vode ne odgovara vlažnosti in situ.
5. Peta klasa kvalitete: Uzorak kod koga su sadržaj vode i komponente tla promijenjeni tijekom
uzorkovanja tako da on nije podoban za ispitivanja već samo za određivanje granica slojeva
Tablica 3 Klase kvalitete uzoraka tla za laboratorijska ispitivanja

Klasa kvalitete uzoraka
Svojstva tla
1 2 3 4 5
Veličina zrna x x x x
Sadržaj vode x x x
Redoslijed slojeva x x x x x
Granice slojeva - okvirno x x x x
Granice slojeva - precizno x x
Atterbergove granice, gustoća zrna, sadržaj organskih materija x x x x
Gustoća, indeks gustoće, poroznost, propusnost x x
Stišljivost, posmična čvrstoća x
A
Prikladna kategorija uzorkovanja B
C
18.4 Zaključak
Objavljivanje Eurokoda 7, predstavlja značajan doprinos razvoju građevinarstvu, pošto on uvodi

metodu graničnih stanja sa parcijalnim koeficijentima u geotehničko projektiranje. Promjena
tradicionalne metode projektiranja predstavlja poteškoće za mnoge inženjere. Zbog toga je bilo
mnogo skepticizma u nekim geotehničkim krugovima o opravdanosti uvođenja metoda graničnih
stanja i parcijalnih koeficijenata. Međutim, racionalna osnova metode graničnih stanja i prednosti
njenog korištenja u geotehničkom projektiranju postajala je sve evidentnija kako je koncept EC7
bio provjeravan (Orr i Farrell, 1999). Eurokodovi će uskoro ući u svakodnevnu potrebu u zemlje
Europske unije. Da bi ulazak u Europsku uniju bio čim bezbolniji, potrebno je čim prije upoznati
logiku Eurokodova i neke njihove odredbe ugraditi u nacionalnu regulativu.
18.5 Literatura
1. ENV 1991-1 :1994, Basis of Design and Actions on Structures

2. ENV 1997-1 :1994, Geotechnical Design, Part 1: General Rules
3. ENV 1997-2, 1999, Geotechnical Design, Part 2: Geotechnical design assisted by laboratory
testing
4. ENV 1997-3, 1999, Geotechnical Design, Part 3: Geotechnical design assisted by field testing
5. Orr, T.L.L.; Farrell, E. R., 1999, Geotechnical Design to Eurocode 7, Springer-Verlag
London Limited, 166 p.
6. ISSMGE (1999) Recommendation of the ISSMGE for geotechnical laboratory testing, DIN,
Beuth Verlag, Berlin
7. Szavits-Nossan, A., Ivšić, T., (1995), Eurocode 7, Geotehnika, Građevinski godišnjak ’95,
Hrvatsko društvo građevinskih inženjerastr. 154-208.
8. Priopćenja trećeg savjetovanja Hrvatske udruge za mehaniku tla i geotehničko inženjerstvo,
Geotehnika kroz Eurocode 7, Hvar, 2-5. listopada 2002. 466 strana.
Dodatak-4
NUMERIČKO MODELIRANJA TUNELA U SLABIM STIJENAMA
Izvadak iz diplomskog rada Adise Raković, Građevinski fakultet u Rijeci, (2004),

mentor: Ivan Vrkljan
Sadržaj
2- NUMERIČKO MODELIRANJA TUNELA U SLABIM STIJENAMA 26

2.1 Ulazni parametri za analizu 26
2.1.1 Primarna naprezanja u zoni tunela 26
2.1.2 Poprečni presjek tunela 26
2.1.3 Stanje stijenske mase 27
2.1.4 Karakteristike podgradnih elemenata 28
2.2 Određivanje primarnih naprezanja 29
2.3 Određivanje čvrstoće i deformabilnosti stijenske mase 29
2.4 Procjena deformacija nepodgrađenog tunela korištenjem zatvorenih rješenja 31
(program Rocsupport)
2.5 Analiza naprezanja i deformacija korištenjem programa Phase2 33
2
2.5.1 Osnovne karakteristike programa Phase 33
2.5.2 Naprezanja i deformacije u okolini nepodgrađenog tunela 33
2.5.2.1 Analiza pod pretpostavkom elastičnog ponašanja stijenske mase 34
2.5.2.2 Analiza pod pretpostavkom plastičnog ponašanja stijenske mase 39
2.5.3 Podgrađivanje tunela 43
2.5.3.1 Podgrada se sastoji samo od stijenskih sidara 43
2.5.3.2 Podgrada se sastoji od stijenskih sidara i mlaznog betona 47
2.5.3.3 Analiza podjele opterećenja 53
2.6 Zaključci 63
Primjer: Numeričko modeliranja tunela u slabim stijenama 3
2- NUMERIČKO MODELIRANJA TUNELA U SLABIM STIJENAMA
Analizirat će se stanje naprezanja i deformacije oko cestovnog tunala u slaboj stijenskoj masi.
Odredit će se podgrada koja je potrebna da se održi stabilnost tunela.
2.1 Ulazni parametri za analizu
Ulaznim parametrima definirat će se dubina tunela, poprečni presjek, svojstva intektne stijene
i stijenske mase, kao i parametri podgradnih elemenata (sidara i mlaznog betona)
2.1.1 Primarna naprezanja u zoni tunela
• Tunel se nalazi na dubini od 150 m.

• Veće glavno naperzanje je vertikalno a manje glavno naprezanje je horizontalno.
• Primarna naprezanja modelirati kao konstantna naprezanja u modelu.
• Primarna naprezanja treba izračunati po teoriji elastičnosti.
• Treće glavno naprezanje (okomito na ravninu) ima vrijednost manjeg glavnog
naprezanja.
2.1.2 Poprečni presjek tunela
Stanje naprezanja i deformacija analizirat će se za dva poprečna presjeka podgrađenog i

nepodgrađenog tunela. Poprečni presjeci tunela prikazani su na slikama 2.1.1.1 i 2.1.1.2.
Slika 2.1.2.1 Poprečni presjek tunela označen kao “Poprečni presjek 1”

Slika 2.1.2.2 Poprečni presjek tunela označen kao “Poprečni presjek 2”
2.1.3 Stanje stijenske mase
Vrsta stijene:
• Trošna i alterirana stijena
Parametri intaktne stijene:

• Jednoosna tlačna čvrstoća intaktne stijene
• σci=20 MPa
• Hoek-Brownov parametar: mi=7
Gustoća stijenske mase:

•
γ=2,5 Mg/m3
Struktura stijenske mase:
• Dezintegrirana stijenska masa, slabo uklješteni blokovi teško ispucala stijenska

masa sa mješavinom oštrih i zaobljenih komada stiejne(prema E. Hoeka:
Practical Rock Engineering)
• Stanje površina blokova:

• Stanje ploha diskontinuiteta: loše (poor) (prema E. Hoeka: Practical Rock
Engineering)
Faktor poremećenja stijenske mase:

• D=0
Dilatacijski parametar
• α=0
Izotropnost:
• Izotropna stijenska masa.
Postlomno ponašanje stijenske mase:

• Pretpostaviti elastično-idealno plastično ponašanje stijenske mase
2.1.4 Karakteristike podgradnih elemenata
SIDRA
GEOMETRIJSKA SVOJSTVA Vrijednost
Duljina (m) 5
Promjer sidara (mm) 25
Razmak sidara u ravnini (in plane spacing) (m) 2
Razmak sidara uzduž tunela (out-of-plane spacing) (m) 2
Položaj u odnosu na konturu iskopa okomito
PARAMETRI ELASTIČNOSTI
Youngov modul (MPa) 200.000
Poissonov koeficijent 0,25
PARAMETRI ČVRSTOĆE
Ponašenje plastično
Čvrstoća-vršna (MN) 0,2
Čvrstoća-rezidualna (MN) 0,2
Prednaprezanja (MN) 0
MLAZNI BETON Vrijednost

Debljina (m) 0,15
PARAMETRI ELASTIČNOSTI
Youngov modul (MPa) 3.000
Poissonov koeficijent 0,25
PARAMETRI ČVRSTOĆE
Ponašenje plastično
Tlačna čvrstoća-vršna (MPa) 35
Tlačna čvrstoća-rezidualna (MPa) 5
Vlačna čvrstoća-rezidualna (MPa) 5
Beam formulacija:
2.2 Određivanje primarnih naprezanja
Primarna naprezanja određena su uz pretpostavku elastičnog ponašanja stijenske mase.
σv= σ1= γ*H

σ1= 0,25*150 = 3,75 MPa
σh= σ3= σv*(υ/1-υ)
σ1= 3,75*(0,25/1-0,25) = 1,25 MPa
2.3 Određivanje čvrstoće i deformabilnosti stijenske mase
Čvrstoća stijenske mase definirana je Hoek-Brownovim kriterijem čvrstoće a deformabilnost na

način kako su to predložili Hoek, Carranza-Torres, Corkum, 2002. Proračuni su provedeni
korištenjem programa RocLab.
Čvrstoća stijenske mase
Hoek je na web stranici http://www.rocscience.com/ objavio program RocLab za određivanje

parametara čvrstoće stijenske mase koji je temeljen na posljednjoj verziji općenitog Hoek-
Brownovog kriterija čvrstoće. (Hoek, Carranza-Torres, Corkum, 2002)
Posljednja verzija općenitog Hoek-Brownovog kriterija uvodi sljedeće novine:
• Uvodi faktor D koji ovisi o stupnju poremećenja stijenske mase usljed miniranja i
naponskog relaksiranja. Faktor D varira od 0 za neporemećenu stijensku masu do 1 za
vrlo poremećenu stijensku masu. Autori daju preporuke za određivanje faktora
poremećenje (D).
• Eliminirano je izračunavanje koeficijenata (s) i (a) za GSI>25 i GSI<25. Sada su ovi

koeficijenti izraženi istom jednadžbom za sve stijenske mase.
• Uvedena su dva dijagrama za odabir GSI-a na osnovi opisa stijenske mase. Jedan općeniti
i jedan koji se odnosi samo na fliš
• Razlikuje pojmove jednoosne tlačne čvrstoće stijenske mase i globalne čvrstoće stijenske
mase
Program RocLab izračunava deformabilnost stijenske mase istovremeno dok izračunava

njenu čvrstoću.
Iz tablica koje su priložene programu RocLab, procjenjena je vrijednost geološkog indeksa

čvrstoće GSI=20.
Za zadano stanje stijenske mase Hoek Brownov kriterij čvrstoće prikazan je na slici 2.3.1.
Slika 2.3.1 Hek-Brownov kriterij čvrstoće stijenske mase prikazan kao odnos glavnih
naprezanja i kao odnos posmičnih i normalnih naprezanja
Hek-Brownovi parametri čvrstoće stijenske mase su:
• s=0,0001
• mb=0,402
• a=0,544
Modul elastičnosti stijenske mase:

• E=795 MPa
U «elastičnim» i «plastičnim» analizama treba koristiti naprijed prikazan Hoek-Brownov

kriterij čvrstoće.
2.4 Procjena deformacija nepodgrađenog tunela korištenjem zatvorenih

rješenja (program Rocsupport)
Za ovu analizu korišten je program Rocsupport (Rocscience-Rockengineering group,

Toronto). Program je napisan za hidrostatsko stanje naprazanja i za tunel kružnog poprečnog
presjeka.
Izračunat će se polumjer plastificirane zone i konvergencija kružnog tunela. Ove će

vrijednosti poslužiti za grubu procjenu stabilnosti nepodgrađenog tunela. Na osnovi toga će se
donijeti odluka dali treba provesti točnije analize tunela. Pri tome će se koristiti tablica 2.4.1
koja prikazuje približne odnose deformacije i geotehničkih uvjeta stabiliziranja tunela
Ulazni parametri za analizu:
• Tunel bez podgrade

• D=5,26 m (polumjer tunela)
• P0=3,75 MPa (primarno naprezanje)
• Kriterij čvrstoće: Hoek Brownov
• Ponašanje stijenske mase: elastično
• Modul elastičnosti: E=795 MPa
Rezultati proračuna
• Polumjer plasificirane zone: 16,1 m

• Konvergencija tunela: 3,26%
Slika 2.4.1 Rezultati proračuna korištenjem programa Rocsupport

Tablica 2.4.1 Približan odnos deformacije i geotehničkih uvjeta stabiliziranja tunela
Deformacija
Geotehnički uvjeti Tiovi podgrade
ε (%)
Očekuju se mali problemi stabilnosti te se mogu
koristiti vrlo jednostavne metode projektiranja. Jednostavni uvjeti u tunelu. Tipično se koriste
A Manja od 1
Klasifikacije stijenskih masa predstavljaju dobru sidra i mlazni beton.
osnovu za projektiranje
Manji problemi gnječenja (squeezing) koji se
Koristi se metoda karakterističnih krivulja za
općenito rješavaju sidrima i mlaznim betonom a
prognozu formiranja plastificirane zone oko tunela
B 1 do 2,5 ponekad sa laganim čeličnim profilima ili
i interakcije između progresivnog razvoja ove zone
rešetkastim čeličnim profilima koje se dodaju za
i različitih tipova podgrade.
dodatnu sigurnost
Dvodimenzionala analiza konačnim elementima u Ne tako izraženi problemi gnječenja traže brzu
koju su uključeni i elementi podgrade i iskop po ugradnju podgrade i pažljivu kontrolu kvalitete.
C 2,5 do 5
fazama. Stabilnost čela općenito nije glavni Općenito je potrebna ugradnja teških čeličnih
problem. profila u mlazni beton
Stabilnost čela je dominantni problem projektiranja Izraženi problemi gnječanja i stabilnosti čela.
D 5 do 10 te treba predvidjeti mjere osiguranja i na čelu Obično je potreban pipe roof i sidrenje čela sa
iskopa. Dvodimenzionalna analiza nije primjerena. čeličnim lukovima ugrađenim u mlazni beton.
Nestabilnost čela i gnječenje u okolini tunela čine
Ekstremni problemi gnječenja. Pipe roof i sidrenje
ovaj slučaj tipično trodimenzionalnim. Danas ne
E Veća od 10 čela i popustljiva podgrada u ekstremnim
postoji efikasna metoda projektiranja za ove
slučajevima.
uvjete. Većina rješenaj je temeljena na iskustvu.
Zaključak
Rezultati analize pokazuju da tunel pripada skupni C (vidi tablicu 2.4.1). U ovom slučaju
treba se obaviti dvodimenzionala analiza konačnim elementima u koju su uključeni i
elementi podgrade i iskop po fazama. Stabilnost čela općenito nije glavni problem.
2.5 Analiza naprezanja i deformacija korištenjem programa Phase2
2.5.1 Osnovne karakteristike programa Phase2
Phase2 je dvodimenzionalni program konačnih elemenata koji se koristi za proračun

naprezanja i pomaka oko podzemnih otvora i može se koristiti za rješenje velikog broja
rudarskih i građevinskih problema kao što su:
• Ravninska deformacija
• Elastičnost ili plastičnost materijala
• Izotropno, ortotropno, i transverzalno izotropno ponašanje stijenske mase
• Faze iskopa (do 50)
• Višeslojni materijali
• Podgrada (sidra, mlazni beton)
• Gravitacijsko i konstantno polje naprezanja
• Diskontinuiteti u stijenama
• Podzemna voda (uključujući i porni pritisak u analizu)
Program je sastavljen od tri modula:
• Model
• Compute
• Interpret
2.5.2 Naprezanja i deformacije u okolini nepodgrađenog tunela
Zadana geometrija tunela insertirana je u program kao DXF file.
Granice modela
Kreirali smo vanjske granice iskopa tipa box s faktorom ekspanzije-4.
Generiranje mreže
Program sam generira mrežu nakon što mu zadamo:

• Tip
• Tip elementa
• Factor gradijenta
• Broj čvorova na konturi iskopa
Slika 2.5.2.1 Mreža konačnih elemenata za “Poprečni presjek-1” prije “iskopa” tunela
Nakon što smo generirali mrežu zadajemo konstantno polje naprezanja (alternative:
gravitaciono). U dijalogu polja naprezanja moramo definirati parametre:
• Sigma 1, σ1 = 3,75 ΜPa

• Sigma 3, σ3 = 1,25 ΜPa
• Sigma Z, σz = 1,25 ΜPa
• Kut između osi X i smjera Sigma1. Kut se mjeri u stupnjevima. α = 90o
2.5.2.1 Analiza pod pretpostavkom elastičnog ponašanja stijenske mase
Elastična analiza provodi se sa ciljem određivanja veličine zone u kojoj dolazi do

prekoračenja čvrstoće stijenske mase (sloma stijenske mase). Zbog toga se i u elastičnoj
analizi mora definirati kriterij čvrstoće. Analiza je provedena sa Hoek-Brownovim kriterijem
čvrstoće.
Nakon što smo zadali sve parametre, “iskopamo” elemente unutar granica iskopa.
Slika 2.5.2.1.1 Mreža konačnih elemenata za “Poprečni presjek-1” nakon “iskopa” tunela
Kao rezultat proračuna dobije se:
1. Faktor čvrstoće
2. Izolinije i vektori pomaka
Faktor čvrstoće predstavlja odnos raspoložive čvrstoće stijenske mase i naprezanja u nekoj
točki. Stijenska masa unutar izolinije obilježene brojem-1, ima faktor čvrstoće manji od 1, što
znači da će se slomiti ako tunel ostane nepodgrađen.
Slika 2.5.2.1.2 Izolinije faktora čvrstoće za elastičnu analizu nepodgrađenog tunela (poprečni
presjek-1)
Slika 2.5.2.1.3 Izolinije faktora čvrstoće za elastičnu analizu nepodgrađenog tunela (poprečni
presjek-2)
Maksimalni pomak: 0,048 m
Slika 2.5.2.1.4 Izolinije i vektori pomaka za elastičnu analizu nepodgrađenog tunela (poprečni
presjek-1)
Slika 2.5.2.1.5 Izolinije i vektori pomaka za elastičnu analizu nepodgrađenog tunela (poprečni
presjek-2)
Analiza rezultata elastične analize nepodgrađenog tunela
1. Elastični pomaci pokazuju značajno izdizanje poda tunela

2. U okolini tunela razvija se zona preopterećenja (sloma) stijenske mase velikih
dimenzija
3. Poprečni presjek-2 je povoljniji od poprečnog presjeka-1 jer je zona preopterećenja
stijenske mase (sloma) manja u odnosu na poprečni presjek-1
Zajključak
Velika zona sloma stijenske mase (plastificirana zona) upućuje na potrebu provođenja tzv.
plastične analize.
2.5.2.2 Analiza pod pretpostavkom plastičnog ponašanja stijenske mase
Plastična analiza je provedena uz pretpostavku elastičnog-idealno plastičnog ponašanja

stijenske mase. To znači da stijenska masa nakon sloma zadržava vršnu čvrstoću (rezidualni
parametri su identični vršnim parametrima)
Naprezanje
Vršna čvrstoća
Deformacija
Elastično Plastično ponašanje
ponašanje
Slika 2.5.2.1 Elastičan-idealno plastičan model ponašanja
mvršno = mrez.= 0,402

svršno = srez= 0,0001
Fenomen da stijena pri slomu dilatira (povećava volumen) opisuje se kutem dilatacije ili
parametrom dilatacije. Parametar dilatacije ovisi o čvrstoći stijenske mase kako to pokazuje
tablica 2.5.2.2.1.
Tablica 2.5.2.2.1 Tipične vrijednosti kuta dilatacije (Hoek, E., Rock Engineering (a course)
http://www.rocscience.com/
Oznaka Čvrsta stijenska Srednja stijenska Stijenska masa vrlo

Jedinice
svojstva vrlo dobre kvalitete masa loše kvalitete
Kut trenja φ’ (0) 46 33 24
Kut dilatacije α (0) φ’/4=11,5 φ’/8=4 Nula
Parametar dilatacije D = 0 (odgovara ponašanju slabih stijena).

699 Yielded finite elements
Slika 2.5.2.2.1 Izolinije faktora čvrstoće i slomljeni konačni elementi za plastičnu analizu
nepodgrađenog tunela (poprečni presjek-1)
Slika 2.5.2.2.2 Izolinije i vektori pomaka za plastičnu analizu nepodgrađenog tunela (poprečni
presjek-1)
nepodgrađenog tunela (poprečni presjek-2)
Slika 2.5.2.2.4 Izolinije i vektori pomaka za plastičnu analizu nepodgrađenog tunela (poprečni
presjek-2)
Analiza rezultata plastičnih analiza nepodgrađenog tunela
Može se primjetiti da kod plastičnih analiza nema zona sa faktorom čvrstoće manjim od 1.
kako se stijena ponaša plastično, faktor čvrstoće ne može biti manji od 1. Kada se desi slom
(yielding), faktor čvrstoće je po definiciji jednak jedinici. Faktor čvrstoće može biti manji od
1 samo u elastičnim analizama kao hipotetska mjera preopterećenja stijene.
Zone plastificiranja (zone slomljenih konačnih elemenata) označene su na slikama

kružićem (o) ako je slom posljedica vlačnih naprezanja i križićem (x) kada je slom posljedica
posmičnih naprezanja. Zona plastificiranja u grubo je identična zoni u kojoj je faktor čvrstoće
manji od 1 u elastičnim analizama.
Zaključak
Velika plastificirana zona u okolini tunela ukazuje na potrebu podgrađivanja tunela. Tunel bez
podgrade bi se urušio.
2.5.3 Podgrađivanje tunela
2.5.3.1 Podgrada se sastoji samo od stijenskih sidara
Provedena je analiza za plastično ponašanje stijenske mase.
Elementi sidrenja:
• Dužina sidara: 5 m
• Razmak u ravnini: 2 m
• Pozicija: Okomito na iskop
• Tip sidra: pasivno-injektirano po cijeloj duljini
• Promjer sidra: 25 mm
• Modul elastičnosti sidara: E = 200000 MPa
• Maksimalna nosivost: 0,2 MN
• Rezidualna nosivost: 0,2 MN
• Prednaprezanje: 0 MN
• Razmak sidara uzduž osi tunela (out of plane spacing): 1 m

162 Yielded bolt elements
tunela podgrađenog sa sidrima (poprečni presjek-1)
Slika 2.5.3.1.2 Izolinije i vektori pomaka za plastičnu analizu tunela podgrađenog sa sidrima
(poprečni presjek-1)

Slika 2.5.3.1.3 Izolinije faktora čvrstoće i slomljeni elementi za plastičnu analizu tunela
podgrađenog sa sidrima (poprečni presjek-2)
Slika 2.5.3.1.2 Izolinije i vektori pomaka za plastičnu analizu tunela podgrađenog sa sidrima
(poprečni presjek-2)
Analiza rezultata plastičnih analiza tunela podgrađenog sa sidrima
Sidra su ugrađena radijalno na konturu iskopa.
U odnosu na nepodgrađeni tunel, broj slomljenih konačnih elemenata se smanjio sa 699 na

659 za poprečni presjek-1, odnosno sa 619 na 567 za poprečni presjek 2.
Plastificirana zona u okolini tunela podgrađenog samo sidrima nije se značajno smanjila u
odnosu na nepodgrađeni tunel.
U odnosu na nepodgrađeni tunel, maksimalni pomak konture tunala podgrađenog sidrima

smanji se sa 0,0789 na 0,0714 m kod poprečnog presjeka-1, odnosno sa 0,0773 m na 0,0696
m za poprečni presjek-2. Vidljivo je da sidra nisu zančajno smanjila pomake konture iskopa.
Broj slomljenih elemenata sidara je približno isti za oba presjeka tunala
Zaključak
Kako bi se smanjili pomaci konture iskopa, treba ugraditi mlazni betona kao drugi element
podgradnog sustava.
2.5.3.2 Podgrada se sastoji od stijenskih sidara i mlaznog betona
Provedena je analiza za plastično ponašanje stijenske mase.
Ugradit će se 15 cm mlaznog betona
Elastični parametri mlaznog betona:

• Izabrana je metoda po Bernoulli-u (alternativa: Timoshenko).
• Modul elastičnosti: E = 3000 MPa
• Poissonov koeficijent ν = 0,25
Parametri čvrstoće mlaznog betona:

• Tip materijala: plastičan
• Maksimalna tlačna čvrsoća: 35 MPa
• Rezidualna tlačna čvrstoća: 5 MPa
• Maksimalna vlačna čvrsoća: 5 MPa
• Rezidualna vlačna čvrstoća: 0 MPa

63 Yielded liner elements
Slika 2.5.3.2.1 Izolinije faktora čvrstoće i slomljeni elementi za plastičnu analizu tunela
podgrađenog sa sidrima i mlaznim betonom (poprečni presjek-1)
Slika 2.5.3.2.2 Izolinije i vektori pomaka za plastičnu analizu tunela podgrađenog sa sidrima i
mlaznim betonom(poprečni presjek-1)

tunela podgrađenog sa sidriam i mlaznim betonom (poprečni presjek-2)
Slika 2.5.3.2.4 Izolinije i vektori pomaka za plastičnu analizu tunela podgrađenog sa sidrima i
mlaznim betonom(poprečni presjek-2)
Analiza rezultata plastičnih analiza tunela podgrađenog sa sidrima i mlaznim betonom
Usporedit ćemo svedo sada napravljene analize da bi vidjeli efekte pojedinih elemenata
podgrade na razvoj olastificirane zone i maksimalne pomake konture iskopa.
Bez podgarde Podgrada: sidra Podgrada: sidra+mlazni beton
Slika 2.5.3.2.5 Izolinije faktora čvrstoće i slomljeni konačni elementi za tunel bez podgrade,
tunel podgrađen samo sidrima i tunel podgrađen sidrima i mlaznim betonom
(plastične analize). Poprečni presjek-1.
Slika 2.5.3.2.6 Izolinije faktora čvrstoće i slomljeni konačni elementi za tunel bez podgrade,
tunel podgrađen samo sidrima i tunel podgrađen sidrima i mlaznim betonom
(plastične analize). Poprečni presjek-2.
Smanjili smo broj yielded elemenata postavljanjem podgrade. Kao što vidimo najveći pomaci
se dešavaju u podnožju tunela. To možemo smanjiti povećanjem debljine mlaznog betona u
podnožju tunela.
Slika 2.5.3.2.7 Izolinije i vektori pomaka za tunel bez podgrade, tunel podgrađen samo
sidrima i tunel podgrađen sidrima i mlaznim betonom (plastične analize).
Poprečni presjek-2.
Slika 2.5.3.2.8 Izolinije i vektori pomaka za tunel bez podgrade, tunel podgrađen samo
sidrima i tunel podgrađen sidrima i mlaznim betonom (plastične analize).
Poprečni presjek-2.
Kao što je ranije naglašeno, samo sidrenje nije imalo veliki utjecaj na faktor čvrstoće i
plastificiranu zonu. Međutim, sidrenje u kombinaciji s mlaznim betonom, značajno reducira
broj slomljenih konačnih elemenata kako to pokazuje tablica 2.5.3.2.1.
I broj slomljenih elemenata sidara se smanjio u prisutnosti podgrade od mlaznog betona.
Program također daje i broj slomljenih elemenata podgrade od mlaznog betona.
Tablica 2.5.3.2.1 Poređenje rezultata različitih analiza nepodgrađenog i podgrađenog tunela

Poprečni presjek 1
Broj slomljenih Broj slomljenih Broj slomljenih
Ponašanje Maksimalni konačnih elemenata elemenata
stijenske pomak elemenata sidara mlaznog betona
mase (m) (Yielded finite (Yielded bolt (Yielded liner
elements) elements) elements)
Nepodgrađeni tunel Elastično 0,048 - - -
Nepodgrađeni tunel Plastično 0,0789 699 - -
Podgrađeni tunel
Plastično 0,0714 659 162 -
Sidra
Podgrađeni tunel
Plastično 0,0670 592 150 63
Sidra+mlazni beton
Poprečni presjek 2
Broj slomljenih Broj slomljenih Broj slomljenih
Ponašanje Maksimalni konačnih elemenata elemenata
stijenske pomak elemenata sidara mlaznog betona
mase (m) (Yielded finite (Yielded bolt (Yielded liner
elements) elements) elements)
Nepodgrađeni tunel Elastično 0,0457 - - -
Nepodgrađeni tunel Plastično 0,0773 619 - -
Podgrađeni tunel
Plastično 0,069 567 165 -
Sidra
Podgrađeni tunel
Plastično 0,0576 475 136 38
Sidra+mlazni beton
Plastificirana zona oko tunala podgrađenog sidrima i mlaznim betonom je puno manja u
odnosu na nepodgrađeni i tunel podgrađen samo sidrima (vidi tablicu 2.5.3.2.1).
Kombinacija mlaznog betona i sidara značajno je smanjila maksimalne pomake na konturi

iskopa.
Maksimalni pomak je još uvijek u podu tunela što može upućivati na potrebu ojačanja poda.
To se može učiniti ili ugradnjom debljeg mlaznog betona ili produbljenjem podnožnog svoda.
Vidljiva je efikasnost poprečnog presjeka-2 u odnosu na poprečni presjek-1. Naime, broj

slomlejnih konačnih elemenata kao i broj slomljenih elemenata sidara i mlaznog betona
značajno je manji kod poprečnog presjeka-2.
2.5.3.3 Analiza podjele opterećenja
Prethodne analize podgrađenog tunela pretpostavljaju da se podgrada ugradi odmah nakon

iskopa i da nema ni najmanjeg pomaka konture iskopa prije ugradnje podgrade.
To naravno nije realno, jer pomaci se uvijek dese prije podgrađivanja.
Radijalni pomak dostiže

konačnu vrijednost na oko 4,5
Deformacija promjera tunela iza čela iskopa
čela tunela
Radijalni pomak dostiže oko

trećine konačne vrijednosti na
čelu tunela
Pravac
napredovanja tunela
Radijalni pomak počinje na nekoj udaljenosti
ispred čela iskopa (od pola do dva i pol
promjera tunela
Slika 2.5.3.3.1 Radijalni pomak u okolini čela tunela (nije u mjerilu)
Napredovanje tunela
Stabilan tunel
Podgrađeni tunel D
0,5 do
2,5 D Nestabilan tunel
u
Slika 2.5.3.3.2 Radijalni pomak desi se i u neiskopanom dijelu tunela (Hoek, Kaiser, Bawden,
1995 str.104)
Treba primjetiti da radijalni pomak konture iskopa:
• počinje na nekoj udaljenosti ispred čela tunela (oko 2,5 promjera tunela),
• dostiže oko trećine konačne vrijednosti na čelu tunela,
• dostiže maksimum na udaljenosti 4,5 promjera tunela iza čela iskopa.
Važno je primjetiti da i kod nepodgrađenog tunela, čelo tunela (tunnel face) predstavlja
prividni tlak podgrade (apparent support pressure). Ovaj prividni tlak podgrade osigurava
stabilnost u periodu od iskopa da ugradnje podgrade.
Plastificiranje stijene u okolini iskopa ne znači da će doći do kolapsa tunela. Slomljeni

materijal (failed material) još ima značajnu čvrstoću. Kada je debljina plastificirane zone mala
u odnosu na promjer tunela, može se pojaviti manji broj prslina i manji opseg ljuštenja
(raveling or spalling)
Kada je plastificirana zona velika, doći će razrahljenja stijene što će za posljedicu imati
pomake konture iskopa i eventualno do kolapsa tunela.
Primarna funkcija podgrade je kontrola pomaka konture iskopa (inward displacement of the
walls) radi sprečavanja razrahljenja koje može dovesti do kolapsa tunela. Ugradnjom
podgrade (sidra mlazni beton, čelični lukovi) ne može se spriječiti slom (failure) stijene u
okolini tunela koja je izložena značajnom preopterećenju, ali će ona imati značajnu ulogu u
kontroli deformiranja tunela.
Opcija dijeljenja opterećenja dopušta korisniku da podjeli opterećenje na podgradu koje je

posljedica primarnih naprezanja (field stress induced load) između pojedinih faza (stage)
modeliranja i da ne primjeni cjelokupna primarna naprezanja u prvoj fazi analize. Na taj način
se dijeljenje opterećenja može koristiti za simulaciju kasnije ugradnje podgrade (nakon što se
već neki pomak desio, što ne možemo izbjeći). U prvoj fazi analizira se stabilnost
nepodgrađenog a u drugoj fazi podgrađenog tunela.
To se može napraviti na sljedeći način:
• Potrebno je odabrati opciju višefaznog modela te definirati model u dvije faze

• Koristeći opciju dijeljenja opterećenje, pretpostavimo da se u prvoj fazi realizira 30%
a u drzgoj fazi 70% opterećenja.
• Podgrada (sidra i mlazni beton) ugrađuju se u fazi 2
Slika 2.5.3.3.3 Dialog box za definiranje višefaznog iskopa tunela
Na ovaj način se modelira radijalna deformacija konture iskopa prije ugradnje podgrade (faza
1). Podgrada ugrađena u drugoj fazi preuzima na sebe samo preostali dio opterećenja jer je u
prvoj fazi već “potrošen” dio primarnih naprezanja.
pi=p0 Ukupno opterećenje (primarno naprezanje)

Dio ukupnog opterećenja koji je «potrošen»

u prvoj fazi (prije ugradnje podgrade)
U našem slučaju –30%
Ps
Psm
u0 usm radijalni pomak u

PRVA FAZA
Nepodgrađen
DRUGA FAZA
iskop
Ova faza počinje s ugradnjom podgrade. Kao što se vidi podgrada
u0-Pomak
će u trenutku ugradnje biti opterećena samo sa 70% ukupnog
konture
opterećenja. Deformabilna će podgrada potpuno stabilizirati tunel
iskopa prije
ugradnje preuzimanjem opterećenja Ps.
podgrade
usm-Ukupan radijalni pomak podgrade
Psm-Opterećenje koje deformabilna podgrada preuzima na sebe
Ps-Ukupna nosivost podgrade (kapacitet podgrade)
Ps - Psm= Neiskorišteni dio nosivosti podgrade
Slika 2.5.3.3.4 Karakteristična krivulja stijenske mase i karakteristična krivulja podgrade
U našem primjeru usvojit ćemo sljedeće faktore podjele opterećenja:
Faktor podjele opterećenje (split factor) za FAZU 1: 0,3

Faktor podjele opterećenje (split factor) za FAZU 2: 0,7
Opcija 0,3/0,7 dijeljenja pretpostavlja da je 30% ukupnog opterećenja “potrošeno” tijekom

deformiranja nepodgrađenog tunela. Faktor podjele opterećenja može se izračunati
trodimenzionalnom naponsko-deformacijsakom analizom zone ispred i iza čela iskopa
uzimajući u obzir udaljenost mjesta ugradnje podgrade od čela (vidi slike 2.5.3.3.1 i 2.5.3.3.2).
Faza 1
Prva faza iskopa podrazumjeva naponsko-deformacijsku analizu nepodgrađenog tunela. U
ovoj fazi realizira se samo 30% ukupnih primarnih naprezanja (30% ukupnog opterećenja).
Faktor podjele opterećenja

(split factor) za FAZU 1
F1= 0,3
Slika 2.5.3.3.5 Izolinije faktora čvrstoće i slomljeni konačni elementi u prvoj fazi iskopa
(nepodgrađeni tunel).
Plastična analiza, (poprečni presjek-1)
Faktor podjele opterećenja

F1= 0,3
Slika 2.5.3.3.6 Izolinije faktora čvrstoće i slomljeni elementi u prvoj fazi iskopa (nepodgrađeni tunel).
Faktor podjele opterećenje

F1= 0,3
Slika 2.5.3.3.7 Izolinije i vektori pomaka u prvoj fazi iskopa (nepodgrađeni tunel).
Plastična analiza, (poprečni presjek-1).

F1= 0,3
Faza 2
U drugoj fazi se analizira naponsko-deformacijsko stanje podgrađenog tunela sidrima i
mlaznim betonom. U ovoj fazi realizira se preostalih 70% ukupnih primarnih naprezanja
(70% ukupnog opterećenja).

F2= 0,7

Slika 2.5.3.3.9 Izolinije faktora čvrstoće i slomljeni konačni elementi u drugoj fazi iskopa (podgrađeni
tunel).

F2= 0,7

Slika 2.5.3.3.10 Izolinije faktora čvrstoće i slomljeni elementi u drugoj fazi iskopa (podgrađeni
tunel).

F2= 0,7

F2= 0,7
Analiza rezultata proračuna sa djeljenjem opterećenja
Za poprečni presjek-1, maksimalni pomak u Fazi 1 iznosi 0,0178 m, a u Fazi 2-0,0634 m.

Omjer pomaka u prvoj i drugoj fazi je 0,0178/0,0634 = 0,27, što iznosi oko 30%. Ovo se
grubo poklapa sa podjelom opterećenaj u odnosu 30/70%. Bolje slaganje ne treba ni očekivati
kod ovakvih analiza.
Slično je kod poprečnog presjeka-2. Maksimalni pomak u Fazi 1 iznosi 0,0166 m a u Fazi 2-
0,058 m. Omjer pomaka u prvoj i drugoj fazi je 0,0166/0,058 = 0,286, što iznosi oko 30%.
Tablica 2.5.3.3.1 Efekt dijeljenja opterećenja (simuliranje ugradnje podgrade nakon što se
određeni pomak već desio) Faktori dijeljenja opterećenja 0,3/07
Broj slomljenih Broj slomljenih

Broj slomljenih
Ponašanje Maksimalni konačnih elemenata
elemenata sidara
stijenske pomak elemenata mlaznog betona
(Yielded bolt
mase (m) (Yielded finite (Yielded liner
elements)
elements) elements)
PP-1 PP-2 PP-1 PP-2 PP-1 PP-2 PP-1 PP-2
Nepodgrađeni tunel Elastično 0,048 0,0457 - - - - - -
Nepodgrađeni tunel Plastično 0,0789 0,0773 699 619 - - - -
Podgrađeni tunel
Plastično 0,0714 0,069 659 567 162 165 0 0
Sidra
Podgrađeni tunel
Plastično 0,0670 0,056 592 475 150 132 63 38
Sidra+mlazni beton
Efekt dijeljenja opterećenja (simuliranje ugradnje podgrade nakon što se određeni pomak već desio)
Faktori dijeljenja opterećenja 0,3/07
Faza 1 Plastično 0,0178 0,0166 479 406 - - - -
Faza 2 Plastično 0,0634 0,058 639 555 122 109 4 0
Kazalo:
PP-1 Poprečni presjek-1
Treba istaknuti da je primarni efekt djeljenja opterećenja bio smanjenje broja slomljenjih
elemenata sidara i podgrade od mlaznog betona čime se poboljšava modeliranje podgradnih
elemenata. Dopuštajući da se desi pomak prije ugradnje podgrade u prvoj fazi, dopustili smo
povećanje broja slomljenih konačnih elemenata stijenske mase kako bi postigli smanjenje
broja slomljenih elemenata podgrade.
Utjecaj deformabilnosti (krutosti) sidara na rezultate analize

Sve do sada napravljene analize pretpostavljaju upotrebu krutih štapnih sidara sa modulom
elastičnosti od 200 GPa. Pogledajmo što će se desiti ako upotrebimo deformabilnija sidra sa
modulom elastičnosti od 75 GPa (ovaj modul ima čelični kabl sa sedam užadi).
Ako ponovimo plastičnu analizu za tunel podgrađen sidrima i mlaznim betonom za drugu
fazu podjele opterećenja uvođenjem modula deformabilnosti sidara u iznosu od 75 GPa, dobit
ćemovrijednosti prikazane u tablici 2.5.3.3.2
Tablica 2.5.3.3.2 Utjecaj modula elastičnosti sidara na rezultate analize (proračun za drugu
fazu podjele opterćenja)
Broj slomljenih Broj slomljenih

Broj slomljenih
Modul elastičnosti Ponašanje Maksimalni konačnih elemenata
elemenata sidara
sidara stijenske pomak elemenata mlaznog betona
(Yielded bolt
(MPa) mase (m) (Yielded finite (Yielded liner
elements)
elements) elements)
PP-1 PP-2 PP-1 PP-2 PP-1 PP-2 PP-1 PP-2
200,000 MPa Plastično 0,0714 0,069 592 475 150 132 63 38
75,000 MPa Plastično 0,0721 0,070 602 454 36 19 64 25
Kazalo:
Može se primjetiti da faktor čvrstoće (broj slomljenih konačnih elemanata) i maksimalni

pomaci ne ovise o krutosti sidara. Povećanjem deformabilnosti (smanjenjem krutosti) sidara
značajno se reducira broj slomljenih elemenata sidara.
2.6 Zaključci
1. Plastificiranje stijenske mase u okolini tunela ne znači da će doći do urušavanja tunela.

Slomljeni materijal može još uvijek imati značajnu čvrstoću što će ograničiti debljinu
plastificirane zone u odnosu na polumjer tunela. Plastifikacija se nakada može
manifestirati samo kao nekoliko prslina ili kao ljuštenja konture tunela manjeg opsega.
2. Kada se u okolini tunela formira velika plastificirana zona i kada pomaci na konturi
iskopa tunela poprimaju značajne vrijednosti, može doći do urušavanja
nepodgrađenog tunela.
3. Primarna funkcija podgrade je kontrola pomaka na konturi iskopa te spriječavanje
razrahljenja stijenske mase. U protivnom može doći do urušavanja tunala. Ugradnja
podgrade (sidra, mlazni beton, čelični lukovi) ne može spriječiti slom značajno
prenapregnute stijene u okolini tunela. Međutim, podgrada ima glavnu ulogu u
kontroli deformiranja tunela.
1. Samo sidrenje nema značajan utjecaj na smanjenje plastificirane zone u okolini tunela
niti na reduciranje pomaka konture iskopa u odnosu na nepodgrađeni tunel.
2. Sidrenje u kombinaciji s mlaznim betonom, značajno reducira broj slomljenih
konačnih elemenata kao i pomake konture iskopa. Mlazni beton također smanjuje broj
slomljenih elemenata sidara.
3. Sve analize, i elastična i plastične, pokazuju da je poprečni presjek-2 (podnožni svod)
povoljniji sa aspekta stabilnosti iskopa u odnosu na poprečni presjek-1 (ravni pod
tunela).
4. Tablica 2.5.3.3.1 prikazuje utjecaj deformabilnosti sidara na broj slomljenih elemenata
sidra i maksimalni pomak. Može se primjetiti da faktor čvrstoće (broj slomljenih
konačnih elemanata) i maksimalni pomaci ne ovise o krutosti sidara. Povećanjem
deformabilnosti (smanjenjem krutosti) sidara značajno se reducira broj slomljenih
elemenata sidara. Iz ovoga se može izvući zaključak da su kruta štapna sidra previše
kruta za slabu i značajno napregnutu stijensku masu. Visoka krutost armiranja nije
kompatibilna sa velikim plastičnim deformacijama koje se dešavaju u okolini iskopa
što rezultira preopterećenjem (slomom) veze čelične šipke i injekcijske smjese. Manje
kruta sidra (više deformabilna) imaju identičnu nosivost (u smislu ograničenje razvoja
plastične zone i ograničenjea deformacija) kao i kruta štapna sidra. Međutim, kod
deformabilnijih sidara (kablovi) veza sidra i injekcijske smjese bit će značajno manje
preopterećena.
5. Primarni efekt djeljenja opterećenja (load spliting) je smanjenje broja slomljenjih
elemenata sidara i podgrade od mlaznog betona čime se poboljšava modeliranje
podgradnih elemenata. Dopuštajući da se desi pomak prije ugradnje podgrade u prvoj
fazi, dopustili smo povećanje broja slomljenih konačnih elemenata stijenske mase
kako bi postigli smanjenje broja slomljenih elemenata podgrade.

Vrkljan - Tuneli-Komplet Knjiga-1-442 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Vrkljan - Tuneli-Komplet Knjiga-1-442 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Podzemne građevine i

Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Problematika građenja u podzemlju zahvaća enormno široko područje s obzirom na prirodne

Udžbenik ima naslov predmeta koji se predaje na prometnom usmjerenju Građevinskog

U mnogim slučajevima su uz hrvatske riječi napisani i odgovarajući engleski izrazi kako bi se

Koncepcija udžbenika prilagođena je digitalnoj formi koja omogućuje permanentno

Podzemni prostori u rudarstvu koji služe za pripremu, pristup i eksploataciju mineralnih

4.2 Primarna naprezanja

11.3.1.2.3 Štit za iskop različitih geoloških formacija

14.4.2 Rasvjeta tunela tijekom eksploatacije

18 Nova Austrijska Tunelska Metoda

1.Općenito o podzemnoj gradnji

1 Općenito o podzemnoj gradnji

1.2 Povijest podzemne gradnje

1627 Prva upotreba baruta (Mađarska)

1.3 Definicija i klasifikacija tunela

Evo nekoliko definicija tunela.

• Tuneli su podzemni objekti za savladavanje terenskih prepreka a i za osiguranje tehničkih

1.3.1 Klasifikacija s obzirom na namjenu

• Smještaj električkih i telefonskih vodova, plinovoda, toplovoda i dr.

• Za skladištenje radioaktivnog otpada,

1.3.2 Klasifikacija s obzirom na zahtjevanu sigurnost

A Privremeni rudarski otvori

1.4 Budućnost podzemne gradnje

U budućnosti će nove tehnolgije omogućiti mnogo precizniju prognozu inženejrskogeoloških i

1.6 Rekordi u podzemnoj gradnji

Napadna mjesta pri iskopu tunela

1.9.1 Najduži cestovni tuneli u svijetu

Najdulji cestovni tuneli u svijetu

Zemlja Ime tunela Dužina Datum otvaranja

Norway Laerdal 24 510 m 27.11.2000

China Zhongnanshan (2 tubes) 18 040 m 20.01.2007

Austria Arlberg 13 972 m 01.12.1978

Taiwan Hsuehshan (twin tunnel + service) 12 942 m 16.06.2006

France - Italy Fréjus 12 895 m 12.07.1980

Norway Gudvanga 11 428 m 17.12.1991

Norway Folgefonn 11 150 m 15.06.2001

Japan Kan-etsu (south bound tube) 11 055 m 1991

Japan Kan-etsu (north bound tube) 10 926 m 1985

Japan Hida (+emergency tunnel) 10 750 m 2010****

Italy Gran Sasso d'Italia (East direction) 10 176 m 01.12.1984

Italy Gran Sasso d'Italia (West direction) 10 173 m 1995

Austria Plabutsch (West tube) 10 085 m 17.12.2004

Le tunnel Est (Rueil - Malmaison à Versailles)

1.9.2 Najduži željeznički tuneli u svijetu

Najduži željeznički tuneli u svijetu

"Galleria del Base del San Gottardo". Length of

Japan Sei-kan 53 850 m 13.03.1988 Subsea tunnel under Tsugaru Kaikyô

England - Chunnel 50 450 m 06.05.1994 Subsea tunnel (-114,9 m)

From Frutigen in the Kandertal to Raron in the Valais.

Madrid - Valladolid high speed line. Four TBMs running

Breakthrough ceremony on 27.02.2005. The tunnel is a

Japan Iwate-ichinohe 25 810 m 01.12.2002 Tôhoku Shinkansen

Japan Dai-shimizu 22 221 m 15.11.1982 Jôetsu Shinkansen (3rd Shimizu)

Switzerland Vereina 19 058 m 19.11.1999 (single track)

Italy Vaglia 18 711 m 2008 Bologna - Firenze (Florenz) Breakthrough 17.04.2001

Italy Appennino 18 507 m 21.04.1934 "Direttìssima" Bologna - Firenze

China Qinling I-II 18 457 m 08.01.2002 First tube opened

Italy Valico 16 569 m Milano - Gènova

Japan Rokkô 16 250 m 15.03.1972 San'yô Shinkansen

Switzerland Furka Base tunnel 15 442 m 25.06.1982 Andermatt - Brig

Japan Haruna 15 350 m 15.11.1982 Jôetsu Shinkansen