Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci PARKOVNA ARHITEKTURA 2002.

Sveuilite u Zagrebu Arhitektonski fakultet

Katedra za urbanizam - Kabinet za parkovnu arhitekturu
Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci, dipl.ing.arh.


PERIVOJNA ARHITEKTURA
SKRIPTA ZA KOLEGIJ:
Parkovna arhitektura, Arhitektonski fakultet Sveuilita u Zagrebu;

POMONA SKRIPTA ZA KOLEGIJE:
Parkovno projektiranje, Arhitektonski fakultet Sveuilita u Zagrebu;
Povijest i teorija vrtne umjetnosti, Poslijediplomski studij Prostorno planiranje, urbanizam i
parkovna arhitektura, Arhitektonski fakultet Sveuilita u Zagrebu;
Vrtna i parkovna batina, Poslijediplomski studij Graditeljsko naslijee, Arhitektonski fakultet
Sveuilita u Zagrebu;
Povijest likovnih umjetnosti i pejzanog oblikovanja, Poslijediplomski studij Oblikovanje
parkovnih i prirodnih rekreacijskih objekata, umarski fakultet Sveuilita u Zagrebu.


UVOD
Perivoji (vrtovi, parkovi) zasaeni su dijelovi zemljita, arhitektonski oblikovani preteito ivim
biljnim materijalom sa svrhom da se postigne estetski sklad. Perivojna (vrtna, parkovna)
arhitektura iskazuju se tijekom povijesti, a i danas, kao umjetniko djelo, arhitektonsko
ostvarenje, kao jedinstveni i nedjeljivi prostor kue i okolice, kao urbanistiki i oblikovno
neizostavni element urbanoga prostora, te kao element slike ulice i grada. Perivojna arhitektura
u prvom je redu djelo ovjeka, a tek djelomino i prirode. Arhitektura perivoja mora biti nedjeljiva
od zgrade uz koju se nalazi. Odnos zgrade i njenog okolia (vrta, perivoja, krajolika) bio je
uvijek dio arhitektonskoga stvaralatva i nikada sluajan i nevaan. Bez obzira na to je li priroda
podreena kui (renesansni i barokni perivoj) ili je kua podreena prirodi (engleski perivoj,
pejzani perivoj 19. stoljea, kineski i japanski perivoj), uvijek postoji kljuan odnos kue i
okolia. Da bi se taj odnos postigao, on mora biti plod jedinstvene zamisli arhitekta. Ne valja
dijeliti kuu od njezina vrta ili okolia, jer tek zajedno oni ine arhitektonsku cjelinu.
U strunom se smislu pojmovi vrt, perivoj i park upotrebljavaju kao sinonimi, ali istodobno imaju i
razliita znaenja. Vrtom se obino naziva projektirani prostor usko vezan uz stambenu
obiteljsku zgradu (kuu), malene je povrine, esto je pokazatelj socijalnoga poloaja vlasnika
te ima estetski i utilitarni znaaj. Park je prirodni i/ili projektirani prostor znatno vei od vrta,
pokriven je djelomice ili veim dijelom visokim raslinjem, a ima estetsku, pejzanu, ekoloku i
botaniku vrijednost. Pojam perivoj u hrvatskom jeziku je u uporabi od 16. stoljea. Znaenje
pojma perivoj izmeu je vrta i parka. To je projektiran samostalan prostor ili je vezan uz
zgradu, a posjeduje estetsku, botaniku i kulturno-drutvenu vrijednost., ZOOLOKI VRT
Povijest perivojne umjetnosti pratimo od antikih vremena. Od svojeg postanka perivoj je vezan s
idejom privatnoga (individualnoga) posjeda, a imao je i religijsko i magijsko znaenje. Prema
najstarijim opisima (Alkinojev vrt u Homerovoj Odiseji) vrt je opisan kao vonjak ili povrtnjak,
Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci PARKOVNA ARHITEKTURA 2002.
dakle korisni (utilitarni) vrt. Postupno se vrtna arhitektura prilagoavala arhitektonskim oblicima
obitavalita s kojima se vrt vee, pa je krajem staroga vijeka estetsko obiljeje vrta dolazilo sve
vie do izraaja. S druge strane, sve starovjeke religije imale su svoj mitski perivoj: lzraelci
Eden, Asirci Eridu, Hindusi Ida-Varsha, Etrurci svete ume itd. Kod svih je tih civilizacija u
perivoju gotovo uvijek sadrana ideja o raju. Tijekom vremena perivoj se razvijao i preuzimao i
druge funkcije kao mjesto uitka ili izraz intelektualnih i estetskih zahtjeva.

ANTIKI PERIVOJI
Antikim perivojima smatraju se vrtovi Mezopotamije, Perzije, Egipta, Grke i Rima.
PERIVOJI MEZOPOTAMIJE nastali su kao idealizacija sustava za natapanje i zelenih oaza ravnice
izmeu Eufrata i Tigrisa. Primarni sadraj vrtova ograenih zidom bili su kanali za natapanje i
drvee ispod kojega se moglo odmarati. Na podruju Mezopotamije, prema Starom zavjetu,
smjeten je biblijski perivoj Eden. Njegov je oblik simboliziran kvadratom koji je kroz povijest i
do danas ostao osnovna inspiracija perivojnog oblikovanja. Kvadratni perivoj bio je presjeen
vodenim kanalima koji simboliziraju etiri rijeke raja, a perivoj u sebi sadrava sve plodove
zemlje. Babilonski visei (terasasti) vrtovi, smjeteni uz obalu Eufrata, smatrani su jednim od
sedam uda antikoga svijeta. Bili su izgraeni za legendarnu asirsku kraljicu Semiramidu, a
obnovljeni u 6. st. pr.K. Prema Strabonu, vrtovi su bili kvadratni sa stranicama od 120 metara,
sagraeni od nekoliko terasa koje su bile jedna povrh druge, a nosili su ih lukovi na kvadratnim
stupovima. Najvia terasa bila je na visini od 25 m. Da bi se sauvala od vlage, graevna je
konstrukcija bila zatiena izolacijom od bitumena i olova. Voda iz Eufrata dovodila se na vrtne
terase hidraulikim napravama.
Na prostoru sumerske, asirske i babilonske civilizacije razvila se perzijska kultura za koju je perivoj
bio raj, prostor donesen na Zemlju iz nekoga drugog ili budueg svijeta. Grki povjesniari
opisuju PERZIJSKI PERIVOJ kao udo zemaljskoga zelenila, to podsjea na kasnije pejzane
perivoje Europe 18. i 19. stoljea. Ideju perzijskoga perivoja pronosili su Arapi cijelim islamskim
svijetom.
EGIPATSKI PERIVOJ prototip je geometrijskoga vrta koji se u Egiptu podizao ve od 3000. godina
pr.K. Vrhunac je stvaralatva perivojne arhitekture doba Novoga Carstva u razdoblju od 1580.-
1350. g.pr.K. Oblikovanje egipatskoga perivoja, kao i perivoja u Mezopotamiji, proizlazi iz
sustava kanala i bazena za natapanje. Geometrija, vodene povrine i kanali egipatskoga
perivoja ishodita su europske perivojne umjetnosti. Izgled perivoja ouvao se na slikama u
grobnicama i na kamenim reljefima. Na osnovi tih prikaza moe se govoriti o faraonskim
perivojima, vrtovima uz plemike kue, o gajevima uz hramove, alejama i dr.
PERIVOJNA UMJETNOST STARE GRKE poznaje drvorede i gajeve, ali ne i perivoje. Perivoji nisu
poprimili znaenje stvarnog i dovrenog umjetnikog izraza. Usprkos sklonosti prema geometriji
u arhitekturi, utjecaj pravilnih egipatskih perivoja osjea se kod peristilnoga vrta tek djelomino.
Krajolik i oblije terena, bitno drugaiji od onih u Egiptu, nisu omoguavali slian razvoj.
Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci PARKOVNA ARHITEKTURA 2002.
Civilizacija Krete (vie od 2000. g.pr.K.) poznavala je vrtove za uivanje. U Grkoj su vrtovi bili
povrine zasaene vokama u peristilu kue, javni prostori, sveti gajevi, prostori oko javnih
zgrada i sl. Grka je pejzanom oblikovanju dala genius loci, prepoznavanje i izraz duha
pojedinoga mjesta. Dok grka arhitektura tei redu koji je izraen geometrijom i proporcijom,
perivojno je oblikovanje uglavnom bez vidljiva reda.
S rimskom civilizacijom zapoinje prava povijest perivojne umjetnosti. Pisani i arheoloki izvori
brojni su i omoguuju upoznavanje i shvaanje perivojne arhitekture, veoma omiljene
Rimljanima. Perivoj je u Rimljana imao razliite funkcije: kao sveto mjesto (obitavalite kunih
bogova i zatitnika kue, sveti lug posveen bogovima ili pokojnicima), kao izvanjski prostor
boravka ili element proirenja kue, s primarnim ciljem da ostvari prijelaz izmeu arhitekture i
prirode. Perivoj je u Rimu postao simbol drutvenoga poloaja i reprezentacije. PERIVOJNA
UMJETNOST RIMA moe se promatrati izmeu dviju krajnosti: arhitektonske zamisli perivoja uz
stambene zgrade (vile), te prostranih perivojnih prostora naturalistike zamisli. Prvi se tip odnosi
na hortus i peristilni vrt rimske kue, a drugi na vrtove zvane horti uz vile u gradu i
ljetnikovce u blizini grada te na velike perivoje s javnim zgradama. Za rimski vrt prepoznatljivi su
neki elementi koji se gotovo redovito pojavljuju, a mnogi su poslije bili prihvaeni u
srednjovjekovnoj i renesansnoj perivojnoj arhitekturi. To su trijemovi (odrine), paviljoni, sjenice,
vodeni motivi, nimfeji i ianjem oblikovano bilje (opus topiaria). Peristil je pravokutni vrt sa
svih strana okruen trijemom na stupovima. Paviljoni se u rimskom perivoju javljaju u obliku
ljetnih poivaljki (triklinija), okruglih ili etvorinastih oblika. Sjenice (odrine, pergole) najee su
se nalazile u malim perivojima popraene vodenim motivima. Voda se pojavljuje u obliku
vodenih zrcala, kanala i vodoskoka. Svetita nimfa (nimfeji) obino sadre pilju gdje izvire
voda koja opskrbljuje bazene. Umijee ianja biljaka (topiarij) kreirali su Rimljani, a pripisuje
se, prema Pliniju, Augustovu prijatelju Gaju Matiusu koji ga je prvi uveo preuzevi ga s Istoka
(Kina). To se umijee sastoji u oblikovanju drvea i grmlja obrezivanjem, najee imira,
mirte, crnike, empresa i lovora. Biljkama se nisu davali samo geometrijski oblici poput zidova,
pravokutnih palira, prizama, kugala, piramida, stoaca itd., ve su to esto bila prava
umjetnika djela koja su predstavljala ljudske figure, boanstva, te ratne, mitoloke ili lovake
scene. Umjetnost ianja bit e nastavljena u srednjem vijeku i otada e se neprekidno
primjenjivati u perivojnoj umjetnosti do danas.

SREDNJOVJEKOVNI VRTOVI
Srednjovjekovna perivojna umjetnost zasnovana je na ideji boanskoga perivoja zamiljen kao
zatvoren i nepristupaan prostor ograen zidom (hortus conclusus). Ideja otvorenoga perivoja
pripada kasnijim razdobljima. Poevi od 10. stoljea, zanimanje za vrtove postajalo je sve
vee, osobito nakon kriarskih ratova, kada sa Srednjeg istoka stie dotad nepoznato cvijee.
Nae poznavanje srednjovjekovnoga vrta temelji se na literarnim izvorima i minijaturama,
osobito brojnim od 12. stoljea.
Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci PARKOVNA ARHITEKTURA 2002.
Razvoj perivojne arhitekture srednjega vijeka moe se pratiti kroz samostanske vrtove i vrtove
utvrenih dvoraca. Samostanski vrtovi pojavljuju se od 9. stoljea u obliku korisnih (utilitarnih)
vrtova i vrtova za meditaciju. Korisni vrtovi predstavljeni su kao vrt trav i kao vonjak ili vrt za
uivanje. Vrt trava sadravao je biljke za prehranu (povre) i medicinsko bilje za lijeenje. Bili su
to vrlo mali vrtovi, najee unutar zidova samostana ili grada. Vonjak ili vrt za uivanje
oblikovan je za boravak i zabavu. Bio je smjeten pokraj utvrenoga dvorca (zamka, utvrde),
ograen zidom i s kulama na uglovima, a u njega se ulazilo kroz posebna vrata. Prvi oblik takva
vrta bilo je sjenovito mjesto zasaeno umskim drveem, zatim se javljaju voke i cvijee, a
poslije se u vrt unose arhitektonske vrtne graevine i sadraji. Vrtovi dvoraca pojavljuju se u
povijesnim izvorima tek od 15. stoljea. Olienje vrta za meditaciju jest samostanski klaustar,
najee podijeljen stazama na etiri dijela i s fontanom ili bunarom u sredini. Klaustar je obino
bio kvadrat okruen trijemom.
Umijee ianja biljaka (topiarij) preuzeto je od Rimljana, a krajem srednjega vijeka dosegao je
visok stupanj razvoja. Novost u perivojnoj umjetnosti srednjega vijeka jest biljni ornament koji je
prikazivao ivotinje, ptice, heraldike i druge oblike. U 12. stoljeu ornament je zamijenjen
uresnim vrtom (parterom) koji e dostii svoj vrhunac u baroknom francuskom perivoju. Vrtni
labirinti su bili poznati jo u Egiptu, na Kreti i u Rimu, a u srednjovjekovnom vrtu postali su
nezaobilazan sadraj. Od jednostavnih sjenica s vinovom lozom iz 13. stoljea razvile su se
kontinuirane sjenice koje su krajem 16. stoljea postale najvaniji dio perivojne dekoracije.

TALIJANSKI RENESANSNI I BAROKNI PERIVOJ
Talijanski renesansni perivoj temelj je europske perivojne umjetnosti. Nastaje u ambijentu
renesansne Italije kada ovjek nije bio orijentiran prema prirodi s eleginim osjeajima.
Renesansni je ovjek perivojnom umjetnou iskazivao elju za prevlau nad prirodom,
prikazujui svoju antropocentrinu zamisao svijeta. Talijanski renesansni perivoj donosi bitnu
novost, a to je izravan odnos izmeu kue i perivoja. Perivoj postaje proirenje kue i prostorom
stanovanja na otvorenom. Prirodni elementi i drvee shvaeni su kao materijal za oblikovanje,
poput drugih graevnih materijala. Ureenje perivoja temelji se na istim naelima kao i
arhitektura: na osnoj (najee jednoosnoj) simetriji, usmjeravanju vizura, smjetaju scena u
dubinu i sl.
U talijanskom renesansnom perivoju osobito je vaan odnos prema krajoliku, jer perivoj treba
ponuditi vidike na pejza. Perivoj je u pravilu smjeten na padini i organiziran na nekoliko terasa
meusobno povezanih stubama i rampama. Aleje su uvijek pravilne i meusobno okomite te
usmjeruju vizure prema akcentima kao to su fontane, skulpture, paviljoni i drugi sadraji. Voda
se pojavljuje samo u artificijelnim oblicima: u obliku kaskada, vodenih lanaca, vodenih zrcala i
sl. Uzgajaju se zimzelene biljke: empres (Cupressus sempervirens), crnika (Quercus ilex), tisa
(Taxus baccata), lovor (Laurus nobilis), mirta (Myrtus communis) i imir (Buxus sempervirens).
Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci PARKOVNA ARHITEKTURA 2002.
Koloristika je kompozicija perivoja monokromna. U renesansnom perivoju nema cvijea, jer se
ono uzgaja samo u intimnom skrivenom vrtu (giardino segreto).
Talijanski renesansni perivoj poinje svoj razvoj poetkom 16. stoljea Bramanteovim Cortile del
Belvedere u Vatikanu i Rafaelovim vrtom vile Madama u Rimu. Sredinom 16. stoljea talijanski
perivoj poprimio je u Firenci i Rimu zaokruen i cjelovit oblik sa svim svojim obiljejima koje e
ga uzvisiti do visoke humanistike i estetske vrijednosti renesanse. Perivojni arhitekt toga
vremena Jacopo Barozzi da Vignola stvorio je nekoliko nenadmanih djela kao to su perivoj
vile Lante (oko 1559.) u mjestu Bagnaia (Lazo), perivoj palae Farnese u Capraroli (oko 1559.)
i Orti Farnesiani na Palatinu (Rim). Njegove perivojne kreacije predstavljaju idealnu
kompoziciju cinquecenta, sa savrenim isprepletanjem svih elemenata perivojne arhitekture,
arhitekture, skulpture, vegetacije i vode. Drugo veliko ime u renesansnoj perivojnoj umjetnosti
jest arhitekt Pirro Ligorio, kreator najimpresivnijega perivoja talijanske renesanse (Villa d'Este
u Tivoliju, druga polovica 16. st.). Nakon tih znaajnih ostvarenja, u Italiji nastaju brojni perivoji
uz vile, meu kojima kao osobito vrijedne valja spomenuti vile obitelji Medici u Firenci (Castello i
Fiesole) i u Rimu.
Iz renesansnoga perivoja u 17. stoljeu, osobito u Toskani, izrasta talijanski maniristiki i
barokni perivoj kojemu je glavno obiljeje teatralnost s pitoresknim i scenografskim efektima.
Najpoznatiji i najvrjedniji perivoji su Giardino di Boboli u Firenci, perivoj vile Gamberaia u
Settignanu (Firenca), perivoj vile Garzoni u Collodiju (Lucca, Toskana), Isola Bella dei
Borromeo na Lago Maggiore i dr.

FRANCUSKI RENESANSNI I BAROKNI PERIVOJ
Perivoji napuljskoga dvora (Villa di Poggio Reale) ostavili su 1494. godine na francuskoga kralja
Karla VIII. snaan dojam pa je on poveo talijanske arhitekte i vrtlare u Francusku, gdje su trebali
ostvariti slina djela. Medu njima je najzasluniji Paccello da Mercogliano koji je poetkom 16.
stoljea izgradio vrtove dvoraca Gaillard, Amboise, Blois, Gaillon i drugih. lpak, Mercogliano nije
uspio ostvariti perivoje talijanske renesanse. Njegovi su vrtovi i dalje srednjovjekovni i u njima
ne postoji zajednika vizija dvorca i vrta. Zasluan je zato to je u francuske perivoje unio
dekorativnu kompoziciju i neke elemente talijanskoga perivoja kao to su paviljoni, fontane,
sjenice i sl. Meu perivojima francuske renesanse vrijedno je spomenuti postignuto jedinstvo
perivoja i dvorca to ga je ostvario arhitekt Du Cerceau u Verneuilu oko 1500. i u Charlevalu
oko 1560. godine, te arhitekt Du Prac u Saint-Germain-en-Layeu (1600.-1605.). Najpoznatiji je
perivoj francuske renesanse uz dvorac Villandry na rijeci Loirei, obnovljen prema izvornim
gravirama i crteima. Cijelo stoljee prije Le Ntrea, od sredine 16. do sredine 17.stoljea,
postupno je sazrijevala ideja francuskoga baroknoga perivoja. Znaajan doprinos dali su Du
Cerceau, Mollet, Du Prac i Boyceau.
Andr Le Ntre (1613.-1700.), slikar i arhitekt, postao je glavnim kreatorom francuskoga
baroknoga perivoja. Pripadao je obitelji poznatih vrtlara, a otac mu je bio glavni vrtlar Tuileriesa
Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci PARKOVNA ARHITEKTURA 2002.
za vrijeme kralja Luja XIII. Le Ntre prihvaa naslijee talijanskoga renesansnoga perivoja i
dotadanja iskustva perivojne umjetnosti u Francuskoj stvarajui nov i originalan pojam,
francuski barokni perivoj. Kompozicija Le Ntrea trai ravnoteu i harmoniju smjerajui
intelektualnom zadovoljenju, pa su njegovi perivoji esto definirani kao vrtovi logike i
inteligencije. Le Ntreovi perivoji oblikovani su za raskone ceremonije, a ne za odmor.
Projektirao je i brojne perivoje uz dvorce, kao Chantilly (1663.-1700.), Marly (1679.-1686.),
Meudon (1679.), Fontainebleau, Dampier, St. Cloud, Sceaux, Courances, Chois i dr.
Perivoj dvorca Vaux-le-Vicomte prvo je veliko djelo Le Ntrea koje je postalo model i uzor cijelom
stoljeu. Dok je u Vaux-le-Vicomteu Le Ntre ostvario remek-djelo jedinstva i harmonije, u
Versaillesu je kreirao velianstveni sklop bez prethodnog uzora, pokazujui da je i perivojna
umjetnost sloeni odraz drutveno-politikih prilika i statusni simbol kojim se moe iskazivati
mo pojedinaca.
Francuski barokni perivoj nije vie proirenje kue kao talijanski renesansni perivoj, ve je dio
veIike pejzane kompozicije. Jedinstvo perivoja s nebom i okoliem iluzionistiki je postignuto
odsjajima u vodi i alejama koje vode u daljinu. Poprene aleje presijecaju sredinju aleju dijelei
prostor na partere i boskete (gajeve). Dvorac zauzima poloaj odakle se moe sagledati cjelina
perivoja pa je neposredni prostor oko zgrade slobodan od drvea i ispunjen ukrasnim parternim
vrtom. Skulpture i fontane omoguuju ritam i oznaavaju odreene toke. Vodeni motivi s jakim
vodoskocima postavljeni su najee uzdu sredinje osi perivoja, a bazeni i kanali poprimaju
velike dimenzije. Cjelina perivoja moe se obuhvatiti jednim pogledom. Za razliku od
talijanskoga renesansnoga perivoja, koji se mogao prilagoditi malim prostorima, francuski
barokni perivoj zahtijeva velike povrine, i do nekoliko stotina hektara.
Perivojno stvaralatvo Zapadne Europe od 16. do sredine 18. stoljea esto se naziva imenom
klasina perivojna arhitektura. U Europi su tijekom 18. stoljea pod utjecajem talijanske i
francuske zamisli perivojne umjetnosti nastali brojni perivoji uz kraljevske rezidencije, primjerice:
Belvedere (arh. J.L. von Hildebrandt i D. Girard) i Schnbrunn (arh. J.B. Fischer von Erlach i
J. F Hetzendorf von Hohenberg) u Beu, Herrenhausen kod Hannovera (arh. M. Charbonier),
Nymphenburg kod Mnchena (arh. J. Effner i D. Girard), Sanssouci kod Berlina (arh. G. W
Knobelsdorff), Het Loo u Apeldornu u Nizozemskoj, Hampton Court u Engleskoj (arh. G.
London i H. Wise), Queluz u Lisabonu (arh. J. B. Robillon), La Granja u Segoviji u panjolskoj
(arh. E. Boutelou), Petrov dvorac u Sankt Petersburgu, Caserta kraj Napulja (arh. L. Vanvitelli) i
dr. Francuski barokni perivoj dao je snaan poticaj i u planiranju gradova (Karlsruhe,
Washington).

ENGLESKI PEJZANI PERIVOJ
Pejzana zamisao u oblikovanju perivojnih prostora bila je nazona od antikih vremena (perzijski
vrt, grki gajevi, etrurske svete ume), ali je ipak uvijek prevladavala geometrijska koncepcija
kojoj je kontinuitet prekinut razvojem pejzanoga perivoja u 18. stoljeu. Budui da je pejzani
Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci PARKOVNA ARHITEKTURA 2002.
(krajobrazni) perivoj nastao u Engleskoj, taj stilski izraz u perivojnoj umjetnosti poznat je i pod
nazivom engleski perivoj. Na pojavu pejzanoga perivoja, izmeu ostalog, utjecali su misao
prosvjetiteljstva, slikari pejzaisti (Tiepolo, Canaletto, Turner, Constable), kineska perivojna
tradicija i dr. Misao prosvjetiteljstva izmijenila je odnos ovjeka prema prirodi. ovjek i priroda
nisu vie bili strani i suprotni, ve su se meusobno tovali. ovjek vie prirodu ne podreuje
sebi, ve od nje ui. Smatra se da je sve prirodno savreno i lijepo. Slikari pejzaisti sa stvarnim
ili izmiljenim vedutama, s mitolokim scenama, s ruevinama i elementima klasine
reminiscencije, stvorili su modele za izvedbu perivoja. Kineska perivojna umjetnost, poznata u
18. stoljeu preko putopisaca i misionara, prihvaena je formalno, bez dubljeg shvaanja
kineske simbolike.
Poetkom 18. stoljea arhitekt John Vanbrugh u perivoju dvorca Howard u Yorkshireu ostvaruje
revolucionarnu ideju prema kojoj se ravna linija prilazne aleje odvaja od kue. Arhitekt
Bridgeman dvadesetih godina 18. stoljea utire put velikim kreatorima pejzanoga perivoja W
Kentu, L. Brownu i H. Reptonu.
William Kent (1685.-1748.) smatra se prvim kreatorom pejzanoga stila perivojne arhitekture.
Njegove realizacije (Chiswick, Stowe, Rousham i dr.) oznaavaju predromantinu fazu
pejzanoga perivoja u kojem je vaan sadraj. Njegovi perivoji obiluju scenama romantinih
slikarskih veduta, hramovima, piljama, ruevinama, mostovima i drugim slinim sadrajima.
Lancelot Brown, zvan Capability (1715.-1783.), odstranio je iz perivoja arhitektonske sadraje
(graevine), te je kompoziciju sveo na tri elementa: oblikovanje terena, nasad bukve i vodu.
Prema njegovu miljenju u perivoju nije bitan sadraj, ve oblik i kompozicija, pa perivoj u
Brownovoj interpretaciji postaje potpuno naturaliziran.
Humphry Repton (1752.-1818.) posljednji je od velikih pejzaista koji je perivoj promatrao kao
arhitekt. Osobitu pozornost pridavao je uporabi vode i odrazu vegetacije u njoj. Bio je poznat po
perivojima u kojima se isprepletala klasina geometrijska koncepcija (neposredno oko zgrada) s
pejzanim izrazom.
Pejzani perivoj ne prihvaa jednolinost, simetriju i neprirodne oblike. U njemu se sve mora
pojavljivati razliito i spontano, kao da je djelo same prirode. etiri su osnovna elementa
kompozicije pejzanoga perivoja: teren, vegetacija, voda i stijene. Oblikovanje terena nikad ne
smije dati pravilne oblike, ve se moraju izmjenjivati udubljene, izboene i ravne povrine.
Kombinacijom drvea i grmlja, koje se razlikuje oblikom, bojom i veliinom, postie se
raznolikost i estetska vrijednost kompozicije. Voda se pojavljuje kao potok, rijeka, jezero, ribnjak
i kaskada. Nezamisliv je pejzani perivoj bez vode koja daje boju i pokret osunanom pejzau,
ublaava otrinu i daje sugestivan efekt stijenama. Jedan je od postulata pejzanoga perivoja
ukidanje pravilnog i pravocrtnog oblika aleja.
Engleski pejzani perivoj 18. stoljea stvorio je temelj za razvoj romantinih perivoja 19. stoljea i
postao model za javne gradske perivoje.

Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci PARKOVNA ARHITEKTURA 2002.
PERIVOJNA ARHITEKTURA 19. STOLJEA
Tisuljetni je elitizam perivojne umjetnosti u 19. stoljeu ustuknuo pred zahtjevima graanske
civilizacije. Vrtovi i perivoji 19. stoljea ne podiu se samo za uitak malobrojnih uz vladarske
rezidencije i plemike dvorce i palae, ve se ureuju javni gradski perivoji s ciljem da
zadovolje rekreacijske i edukacijske potrebe stanovnika grada. Nunost sve veeg broja
strunjaka za perivojnu arhitekturu potaknula je i pojavu prvih kola za pejzane arhitekte u
Engleskoj i SAD. Postoje razliiti stilovi ili elementi stilova unutar kojih se istiu tri koncepcije: a)
romantina estetika, b) sklonost prema botanikim zbirkama i egzotinim biljnim vrstama i c)
traenje prikladnih motiva klasinih perivoja (renesansnih i baroknih). U perivojnoj kompoziciji
prepoznatljivi su geometrijski oblici (utjecaj klasicizma), tipovi kombiniranoga perivoja (pejzano
oblikovanje kombinirano s elementima klasinoga perivoja) i oslobaanje mnogih kulturolokih i
sentimentalnih elemenata. Najvea ostvarenja perivojne arhitekture 19. stoljea bili su javni
gradski perivoji u zemljama Zapadne Europe i u SAD.
Engleska je prva u Europi 1845. godine donijela zakon o podizanju javnih perivoja. Sredinom 19.
stoljea London je imao oko 600 hektara (ha) javnih perivoja koji su tvorili lanac pejzanih
prostora u duljini oko 4 kilometra. To su St. James' Park, Green Park, Hyde Park i Kensington
Gardens u sreditu, te Regent's Park, Victoria Park i Battersea Park na tadanjoj periferiji
Londona. Svi su ti perivoji obiljeeni pastoralnim i pitoresknim scenama, to je i najvei engleski
doprinos pejzanom planiranju 19. stoljea. Joseph Paxton, autor Kristalne palae, projektirao
je perivoj u Sydenhamu, kamo je Kristalna palaa preseljena nakon izlobe, te perivoj u
Birkenheadu (1843.), kao primjer perivoja u industrijskim gradovima. Perivojno oblikovanje
druge polovice 19. stoljea najbolje pokazuje Sefton Park u Liverpoolu, Francuza Edouarda
Andra koji je za projekt dobio 1867. godine prvu nagradu na meunarodnom natjeaju. William
Robinson i Gertrude Jakyll dali su osobit doprinos oblikovanju kunih vrtova. Po kolovanju
slikarica, G. Jakyll predstavnica je impresionistikoga pristupa u perivojnoj umjetnosti.
Klasicizam i romantizam u perivojnoj umjetnosti Francuske, osobito Pariza, ostavili su velika
ostvarenja perivojne arhitekture koja su sluila kao uzor diljem Europe. Napoleonovu zamisao
urbanistikoga preobraaja Pariza provodio je gradonaelnik Georges Eugne Haussmann.
Pored velikih avenija i trgova, te reprezentativnih klasicistikih perivoja i perivojnih trgova uz
javne zgrade, novi urbanistiki plan Pariza predvidio je dvije park-ume, svaku povrine oko 900
ha (Bois de Boulogne i Bois de Vincennes) i nekoliko manjih perivoja po uzoru na engleske
pejzane perivoje, ali bez romantinih prizvuka (Monceau, Buttes Chaumont i Monsouris). U
njihovu ostvarenju sudjelovalo je nekoliko istaknutih pejzanih arhitekata kao to su: Jean
Alphand, Louis Var, Pierre Barillet-Deschamps, Edouard Andr i braa Bhler. Ovi su
umjetnici u kreiranju perivoja polazili od Alphandove teze da perivoj ne treba biti tona kopija
prirode, ve je on umjetniko djelo. Njihova je zasluga to su perivojnu arhitekturu ponovno
doveli u okvire estetske kompozicije oslobaajui je od stilskih i kulturolokih predrasuda.
Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci PARKOVNA ARHITEKTURA 2002.
Njemaka, kao sredite europskoga romantizma, ostavila je u naslijee dva najvrjednija djela -
perivoj uz dvorac Neuschwanstein (arh. E. Riedl, C. Jank i G. Dollmann, 1869.-1888.) i perivoj
princa Hermanna von Pcklera u Muskau koji je realiziran prema vedutama slikara Schirmera.
Meu romantinim perivojima Austrije najvrjedniji je Laxenburg, uz ljetnu carsku rezidenciju
juno od Bea.
Perivojna umjetnost 19. stoljea u Sjevernoj Americi predstavlja se s velikim gradskim perivojima i
sustavima javnih perivoja kojima je osobit peat dao pejzani arhitekt Frederick Law Olmsted
(1822.-1903.). Svoj pristup perivojnoj arhitekturi iskazao je na sljedei nain: Dva sustava
(klasini i pejzani stil) ne trebaju se sukobljavati jedan s drugim. Nije pitanje koji je od njih bolji
ili koji predstavlja posljednju modu, nego koji od njih moe u odreenom sluaju pruiti
maksimalno ispunjenje u ivotu, a to se odreuje prema situaciji i uvjetima. F.L. Olmsted, s
njime i engleski arhitekt Calvert Vaux, autor je brojnih izvedbi perivoja u velikim gradovima
Sjeverne Amerike: Central Park (1957.), Prospect Park i Brooklyn u New Yorku, Riverside
Estate (1869.) i South Park Commission u Chicagu, Back Bay (1879.) i Park System (1886.) u
Bostonu, Fairmount Park u Philadelphiji, Park Mont-Royal u Montrealu i dr.

SECESIJSKI VRTOVI I PERIVOJI
Be je krajem 19. stoljea bio prepun historicistikih i romantinih vrtova i perivoja. U posljednjem
desetljeu 19. stoljea secesija donosi novu ideju perivojne arhitekture koja je najprije zapoela
u malim vrtovima stambenih kua i vrtovima viega graanskoga sloja, a zatim se proirila i na
javne gradske prostore. Poticaj secesijskim vrtovima nije vie ideal prirode, ve ideja perivoja
kao iskljuivo ovjekove kreacije. Secesija shvaa perivoj kao duhovnu i umjetniku kreaciju
vanjskoga prostora koji stoji u odreenom odnosu prema arhitekturi, a ne kao imitaciju prirode.
Takvo shvaanje pribliava se ideji perivoja u renesansi, pa i baroku, a daleko je od ideje
pejzanog i romantinog perivoja.
Secesijski vrt arhitektonski je oblikovan sekvencama geometrijskih prostora. Geometrijski
ornament, karakteristian za umjetnost secesije, nazoan je i u perivojnom oblikovanju. On je
jednostavan i najee se svodi na kuglasto iani grm, ianu ivicu i drvee saeno po
naelima geometrijske tlocrtne kompozicije. Jedinstvo kue i vrta, koje je prvi put postignuto u
talijanskom renesansnom perivoju, prisutno je i u perivojnoj arhitekturi secesije. Secesijski je vrt
vanjski prostor stanovanja, mjesto susreta, boravka i rada. Ideja o vrtu kao proirenju kue
iskazuje se razbijanjem unutranjih i vanjskih prostora arkadama, loama i terasama. Vrtne
arhitektonske graevine su brojne. esto puta su secesijski vrtovi pretrpani graevinama
(paviljoni, sjenice, klupe, nie i sl.).
Iako u razdoblju secesije nije izveden ni jedan javni gradski perivoj, napravljeni su brojni projekti i
studije koji govore o shvaanju perivojne arhitekture. U svim tim studijama vidljiv je otklon
prema formalizmu i geometriji vanjskih prostora, to je osobito vidljivo u velikim utopijskim
projektima Otta Wagnera (Idealni plan za XXII. okrug, plan za ureenje Karlsplatza u Beu ili
Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci PARKOVNA ARHITEKTURA 2002.
prijedlog za novu beku Akademiju). U svojim projektima Wagner nasade shvaa kao
arhitekturu kojom oblikuje grad.

PERIVOJNA ARHITEKTURA MODERNE.
Jedan je od najveih nedostataka moderne u tome to nije dovoljno vrednovala perivoje. Usprkos
kuama F.L. Wrighta, R. Neutre i mnogih drugih koje su postigle sklad s prirodom, unato
impresivnim perivojima R. Burlea Marxa. i drugih pejzanih arhitekata, u usporedbi s drugim
kulturno-povijesnim razdobljima moderna nije u pejzanoj arhitekturi ostavila u naslijee ono to
je mogla. Ona djela moderne perivojne arhitekture koja cijenimo ipak su pojedinani sluajevi i
rezultat stava i kreacije pojedinaca, a ne cijeloga pokreta. Da europska moderna nije odvie
marila za perivojno oblikovanje, djelomino je kriv i Bauhaus, koji je ostavio perivojnu
arhitekturu izvan svojih teorijskih razmiljanja, smatrajui da pejza nije umjetnost. Zbog takva
odgoja arhitekti nisu osobito cijenili perivojnu arhitekturu pa se, osim rijetkih iznimaka, nisu njom
ni bavili. Ona je zbog toga ostala preputena vrtlarima odgajanim na tradiciji romantizma i
eklekticizma 19. stoljea. Zato ne zauuje to perivojna arhitektura 20. stoljea nije ostavila u
naslijee ostvarenja kakva je mogla i trebala.
Osnovni motiv moderne nije vie estetika i ornamentalnost, ve prije svega funkcionalnost. Grad
20. stoljea trebao je omoguiti svim stanovnicima zdrav, udoban i funkcionalan ivot u
artificijelnom pejzau koji se ne pojavljuje u obliku pojedinanih perivoja u tkivu grada, ve kao
jedinstveni sustav gradskih gajeva isprepletenih s izgradnjom. Moderna.je sugerirala
postavljanje zgrada u prirodni pejza, a gdje njega nije bilo trebalo ga je umjetno nainiti.
Rezultat uspjenih realizacija bio je blizak engleskom pejzanom perivoju. Takve parkovne
povrine trebale su djelovati kao socijalni gradski prostori. Meutim, zbog zanemarivanja forme
te prevelikog zahtjeva za jednostavnou i malenim trokovima odravanja, modernistiki
parkovi esto su se svodila na velike travnate povrine koje su bile liene perivojnoga
oblikovanja, ostavljajui dojam oblikovnoga siromatva. Kao paradoks funkcionalizmu, moderne
gradske parkovne povrine postale su esto zelene pustinje, uglavnom bez funkcije.
Europa i cijeli ameriki kontinent nositelji su moderne parkovne arhitekture. U panjolskoj je
arhitekt Anton Gaud poetkom 20. stoljea kreirao originalan perivoj Gell u Barceloni koji
ilustrira intuitivnu filozofsku i arhitektonsku koncepciju. Idealizaciju prirode u savrenu odnosu s
funkcijom i arhitekturom postigao je arhitekt Gunar Asplund s grobljem Woodland u Stockholmu.
Park Bos u Amsterdamu iz 1934. arhitekta C. van Eesterna originalno je djelo, prvi rekreacijski
park u Europi koji je postao model gradskim perivojima, osobito nakon Drugoga svjetskoga rata.
Perivojnu arhitekturu 20. stoljea obiljeio je i najbolje prikazao brazilski umjetnik Roberto Burle
Marx (1909.-1998.). ivio je i podizao perivoje daleko od Europe, pa njegova originalna
perivojna umjetnost nije nala pravog poticaja na europsku tlu, ili je pak karikirano prenesena i
izazivala suprotan uinak. R. Burle Marx kao slikar, kipar, dizajner tekstila i nakita, scenograf,
biolog i pejzani arhitekt - sve je ove umjetnosti ujedinio i izrazio ih u perivojnoj umjetnosti.
Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci PARKOVNA ARHITEKTURA 2002.
Njegove perivoje definiraju etiri pojma: forma, boja, ritam i svjetlost. Promatra ih doivljava
kao apstraktno slikarstvo, a oni to i jesu, jer za Burlea Marxa perivoj ponajprije mora biti
umjetnost. Od 1932. godine, kada je napravio prvi vrt, do 1990.-ih godina izveo je nekoliko
stotina perivoja. Meu posljednjima su krovni vrtovi muzeja Beaubourg u Parizu i banke Safra u
Sao Paolu (1982.). Ostali poznati perivoji jesu vrtovi obiteljskih kua A. Kronfortha u
Theresopolisu (1937.) i O. Monteiro u Petrpolisu (1948.), oba u dravi Rio de Janeiro; vrt
obiteljke kue Burton Tremaine u Santa Barbari (California, 1948., autor kue Oscar
Niemeyer); perivoj Botafogo (1954.) i vrt bolnice Larragoiti (1957.) u gradu Rio de Janeiru,
Parco del Este u Caracasu (1957.), perivoj Ministarstva vanjskih poslova Brazila u Braziliji
(1965.), botaniki i zooloki vrt u Braziliji (1965.), plaa Copacabana u Rio de Janeiru
(1970.) i mnogi drugi.

ISLAMSKI VRTOVI I PERIVOJI
Pod kulturom islamskoga vrta razumijeva se perivojna umjetnost Arapa na podruju zapadne Azije,
u panjolskoj i u sjevernoj Indiji (Delhi, Agra, Kamir, gdje su vladali Moguli). U povijesti
islamske perivojne umjetnosti zapadne Azije istaknuto mjesto zauzima Isfahan, glavni grad
Perzije, osnovan 1598., a nazivan gradom vrtova. Izuzetna ostvarenja arapske perivojne
umjetnosti u panjolskoj jesu Alhambra i Generalife u Granadi, te Alcazar u Sevilli. Na
europskom tlu ostatci arapskoga vrta nalaze se jo u Palermu na Siciliji (klaustar San Giovanni
degli Eremiti iz 13. st., klaustar katedrale u Monrealeu iz 12. st.) i u junoj Italiji (vila Rufolo u
Ravellu, Costa Amalfitana, 13. st.). U dolini Kamira, indijski su Moguli od Perzije naslijeenu
ljubav prema vrtovima iskazivali perivojima uz palae i grobnice. Poznati su kamirski vrtovi
Shalamar Bagh i Achabal. Remek-djelo islamskoga simbolizma i najpoznatiji perivoj u
mogulskoj Indiji jest Taj-Mahal u Agri, koj i je podignuo (1632.-1654.) ah Jahan u spomen
svojoj rano preminuloj eni Mumtaz Mahal.
Arapski vrt izraava enju za Muhamedovim rajem kao mjestom uivanja i zadovoljstva. Usko je
vezan uz arhitekturu kue, ogranienih je dimenzija s prisutnim potovanjem prema ljudskom
mjerilu. U arapskom vrtu sastaju se perzijski osjeaj za dekoraciju, geometrija egipatskih
vodenih zrcala i istoa kompozicije helenistikoga peristila. Tri su bitna elementa arapskoga
vrta: voda, boja i miris. Voda je u arapskim vrtovima sveti motiv i glavni oblikovni element.
Pojavljuje se u obliku bazena, vodenih zrcala, fontana i vodoskoka koji su meusobno povezani
uskim kanalima. Voda nije sluila samo kao ukras ve i za stvaranje ugodne mikroklime. Boju
arapskom vrtu manje daje cvijee, a vie keramike ploice raznih boja to je naslijee
mezopotamske umjetnosti. Miris vrtu davalo je mediteransko i orijentalno bilje kao imir,
rumarin, lavanda, mirta, limun, jasmin, zumbul, rue, mimoze i dr.
Do danas je dobro ouvana panjolsko-arapska perivojna arhitektura. Arapi su u panjolskoj
boravili od 711. do 1492. godine. Cordoba i Granada bile su arita muslimanskoga ivota i
umjetnosti u tom razdoblju. Vrtove Alhambre i Generalifea u Granadi obiljeavaju dvorita
Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci PARKOVNA ARHITEKTURA 2002.
(patio), koja imaju svoju meusobno razliitu fizionomiju, a zajednika im je naglaena
arhitektonska koncepcija s pravilnom geometrijskom tlocrtnom kompozicijom. Alhambra je
poznata po dvoritu mirte (Patio de los Arrayanes) i dvoritu lavova (Patio de los Leones), a
Generalife po dvoritu kanala (patio de la Acequia) i dvoritu empresa (Patio de los
Ciprases).

KINESKA I JAPANSKA PERIVOJNA TRADICIJA
Odnos ovjeka i prirode, te ovjeka i perivoja, izraavao se potpuno drukije u istonoj negoli u
zapadnoj civilizaciji. Dok ovjek Zapada stvara u prirodi svoju antropocentrinu zamisao svijeta,
ovjek Istoka ide ususret prirodi sa eljom da se stopi s njom. Kineska i japanska perivojna
umjetnost zasnovana je na filozofiji da je ovjek dio prirode i da se ne mijenja kao ni priroda
kada postigne svoj klimaks. Kineski i japanski vrt simbolino prikazuju veliku prirodu u malom
prostoru, ne pukom realistinom imitacijom prirode, ve apstrakcijom kroz umjetniki senzibilitet.
KINESKI PERIVOJ
Kinezi smatraju perivojnu umjetnost jedno od najsavrenijih naslijea kineske kulture. Perivojna
tradicija temelji se na kineskoj filozofiji (konfucionizmu i taoizmu), usko je vezana uz slikarstvo,
pjesnitvo, literaturu, skulpturu i arhitekturu. Kineski perivoji meu najstarijim su na svijetu. Prvi
perivoj u Kini napravljen je izmeu 11. i 8. st.pr.K. Bio je to ograen prirodni krajolik namijenjen
kralju za lov. Tijekom dugoga razvoja kineski perivoj prolazio je razliite faze: posuivanje
prirode (do 4. st.pr.K.), reproduciranje prirode (4. st.pr.K. 4. st.), pokoravanje prirodi (4.-8. st.),
asimilacija s prirodom (8.-12. st.), reflektiranje prirode (12.-14. st.) te interpretacija prirode i
samoga sebe (od 14. st.). Osim carskih perivoja u Pekingu i perivoja hramova, najpoznatiji i
najvrjedniji kineski perivoji su tzv uenjaki (privatni, filozofski) perivoji koji se nalaze u
gradovima Shanghai i Suzhou.
Kineski perivoj nije mogue sagledati jednim pogledom s jednoga mjesta kao to je to mogue u
europskom renesansnom ili baroknom perivoju. U kineski perivoj ovjek mora proniknuti, mora
ga shvatiti i tek tada moe ga pravilno doivjeti. Perivoj je pun poruka i likovnih informacija, on
ovjeku mora pruiti mir jer je namijenjen meditaciji, konverzaciji i itanju poezije. U staroj Kini
najveu vrijednost nisu postizale slike ili nakit, ve rijetko odabrane stijene. Proimanje interijera
i eksterijera vano je obiljeje perivoja i arhitekture; iz perivoja se doivljava interijer i obrnuto,
interijer se dopunjuje i proiruje perivojem. Budui da je priroda beskonana, a perivoj je
ogranien (ak i ograen) potrebno je stvoriti iluziju beskonanoga prostora. To se postie
scenografskim efektima, primjerice: zidovi su skriveni drveem ili natkrivenim trijemovima, a u
zidovima postoje brojni otvori za vezu (link windows) koji povezuju ono unutra i ono
vani. Iluziji beskonanosti pomae posueni krajolik i zrcaljenje u vodi. Uvijek se skriva
svaki poetak i kraj. etiri su glavna elementa kineskoga perivoja: stijene, arhitektura (zgrade i
graevine), voda i biljke. Mogue je jo dodati cvijee i vrtni namjetaj. Veliina nije presudna za
Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci PARKOVNA ARHITEKTURA 2002.
vrsnou i ljepotu perivoja. Jedna kineska poslovica kae da lijep vrt ne mora biti vei od maje
koe.
JAPANSKI PERIVOJ
Perivojna umjetnost dolazi u Japan iz Kine s budizmom u 6. stoljeu. Perivoj koji dolazi iz Kine
inspiriran je pejzaom, a glavni je motiv jezero s otokom, gdje jezero predstavlja more, a otok
sveto brdo kao sjedite svih zadovoljstava. Osobit utjecaj na razvoj japanske perivojne
arhitekture uinio je zen-budizam ije je uenje u Japanu doseglo vrhunac od 16. do 18.
stoljea. Zen-budizam pokuao je intelektom dosei beskrajnost meditacijom i kontemplacijom
pejzaa.
Najstariji i najvrjedniji japanski perivoji nalaze se u Kyotu koji je bio glavni grad Japana od 8. do 19.
stoljea i koji je ostao nacionalna svetinja povijesne japanske perivojne arhitekture.
Japanski je perivoj neposredno vezan uz arhitekturu kue. Kua i perivoj (vrt) su nedjeljivi,
predstavljaju cjelinu i izmeu ta dva elementa mora postojati sklad. Kompozicija kue je
geometrijska, a perivoja organska. Fizionomija perivoja proizlazi iz slikovita japanskoga
krajobraza koji obiluje brdima, jezerima, rijekama i potocima. Kompozicija se temelji na
asimetrinosti i posuenom krajoliku, tj. bliim i daljim krajobrazom koji fiziki ne pripada
perivoju, ali ga okruuje i sudjeluje u njegovu vizualnom doivljaju. Bitni elementi japanskoga
perivoja jesu kamen, voda i biljka. Kamen i stijene smatraju se simbolom prirode i Japanac ih
voli vie od drvea. Voda je u perivoju nenadomjestiva i ona se pojavljuje metaforiki ili stvarno
u prirodnim oblicima kao jezero, potok ili vodopad. Biljka treba stvarati dojam prirode u malom
prostoru, pa se uzgajaju patuljaste vrste i one koje sporo rastu, a obrauju se posebnim
vrtlarskim tehnikama.
Karakteristina su tri perivojna tipa: kuni vrtovi, kontemplacijski vrtovi (zen-vrtovi) i perivoji za
ceremonije aja. Najznaajniji je kontemplacijski vrt Ryoan-ji u samostanu Daiju-in u Kyotu s
kraja 15. stoljea. Vrt je nainjen od pijeska i kamena, a jedini biljni element je mahovina na
kamenu. Perivoj za ceremoniju aja razvio je takoer zen-budizam kao prostor religijskoga
rituala. Vrhunac perivojne kompozicije za ceremoniju aja jest perivoj carske palae Katsura u
Kyotu iz 1620. godine, remek-djelo umjetnika Kobori-Enshua. Glavni su motivi kompozicije tog
priblino 4 hektara velikoga perivoja jezero u obliku drala i otok u obliku kornjae, dva
tradicijska simbola dugovjenoga ivota.

PERIVOJNA ARHITEKTURA KRAJA 20. STOLJEA
U perivojnoj arhitekturi kraja 20. stoljea (1980.-e i 1990.-e godine) prisutne su dvije temeljne
koncepcije, ekoloka i umjetnika. Dok ekoloka zamisao egzistira ve vie desetljea,
umjetniki pristup perivojnoj arhitekturi poeo se snanije oblikovati 1980.-ih godina.
Ekoloka koncepcija pejzanoga planiranja vue svoje korijene iz razdoblja moderne, kada
perivojna arhitektura nije bila osobit predmet zanimanja arhitekata i umjetnika, pa je logina
posljedica da se ona poela promatrati biolokim i ekolokim kriterijima. Tome su posljednjih
Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci PARKOVNA ARHITEKTURA 2002.
desetljea pridonijeli i brojni ekoloki problemi. Meutim, zatita prirode i ekologija, usprkos
mnogom zajednikom, ipak su razliit problem od perivojne arhitekture. Teoretiari ekoloke
koncepcije odgojili su brojne pejzaiste koji nisu gradili ni kreirali nova djela, ve su se izgubili u
ekolokom pokretu dokazujui da je pejzana arhitektura ponajprije znanost i da oblikovanje
proizlazi iskljuivo iz ekologije. Minimaliziranje oblikovanja u ekolokom pristupu perivojnoj
arhitekturi dovelo je do udaljavanja od osnovnih naela perivojne umjetnosti, kreacije i
priznavanja perivoja kao umjetnikoga djela, to je on oduvijek i bio. Rezultat ekolokoga
gledanja na perivojnu arhitekturu amorfni su pejzani prostori koji mogu imati rekreacijsku,
ekoloku ili mikroklimatsku funkciju, ali su bez arhitektonske i umjetnike rezonance kao
doprinosa slici ulice i grada.
Osamdesete godine 20. stoljea u perivojnoj su arhitekturi obiljeene traganjem za identitetom, za
novim izrazom i novim mogunostima, za potvrivanjem i dokazivanjem kontinuiteta koji smo u
naem vremenu prekinuli, a bio je stoljeima nazoan u umjetnosti perivoja. U nastojanju za
reafirmacijom perivojne arhitekture, u svijetu postoje razliite tendencije, vie kao individualni
pokuaji nego kao ve definirani pokreti, a jo manje kao novi stil. Zajedniko je svima
suvremenim tendencijama umjetnike koncepcije traenje simbolike i postizanje efekata
oblikovanjem. U ostvarenjima perivojne arhitekture prednjae SAD, ideju perivojnih trgova
afirmirala je Barcelona, a dekonstruktivizam u perivojnoj arhitekturi predstavljen je parikim
perivojem La Villette. Bizarnost, provokativnost i geometrijsko oblikovanje osnovna su obiljeja
perivojne arhitekture Sjeveme Amerike 1980.-ih godina. Medu pejzanim arhitektima svojim
markantnim realizacijama istiu se Peter Walker i Marta Schwartz. Barcelona se istaknula s
nekoliko perivojnih trgova, kao novim tipom perivojne arhitekture izraslim na tradiciji engleskoga
skvera (Clot, Excorxador i Bess, Placa de la Palmera, Parc de I' Espanya Industrial i dr.).
Perivoj La Villette u Parizu arhitekta Bernarda Tschumia pokuaj je odlaska u budunost 21.
stoljea. Perivoj je na povrini od 70 hektara zamiljen kao sklop kulturnih i zabavnih sadraja,
dakle, kao kulturna graevina, a ne kao kreacija prirode.

OBLIKOVANJE I KOMPOZICIJA PERIVOJNE ARHITEKTURE
Naela i projektiranje, kreiranje i oblikovanje perivojne arhitekture jednaka su naelima u arhitekturi
i ostalim umjetnostima. U svom dosadanjem razvoju iskazala su se tri modela: a) tradicijski
model prema kojemu je perivojna arhitektura umjetnost oblikovanja vanjskih prostora radi
postizanja vizualnih doivljaja na osnovi estetskog ideala; b) modernistiki model prema
kojemu je perivojna arhitektura 20. stoljea poprimila interdisciplinarna obiljeja i probleme
rjeava uglavnom prostornim planiranjem gdje prevladavaju funkcionalni aspekti, a oblikovanje
se esto temelji na zakonima i propisima, na znanstvenim analizama, te na proraunima i
kvantitativnim kriterijima; c) suvremeni model perivoja odraava arhitektonske, skulpturne i
slikarske ambicije, ponovno teei postizanju estetskih i vizualnih doivljaja, ali bez oslanjanja
na klasine i stroge estetske zakone.
Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci PARKOVNA ARHITEKTURA 2002.
Suvremena perivojna arhitektura ne shvaa naela oblikovanja kruto i dogmatski, ve potie
individualizam s ciljem da se postigne izvorno umjetniko djelo. Naela i oblikovanja iskazana
su u miljenjima vodeih perivojnih arhitekata i teoretiara. Lawrence Halprin (SAD), doajen
amerike moderne perivojne arhitekture, poznat po plazama, fontanama i urbanim pejzaima,
smatra da temelj oblikovanja ne treba biti priroda, ve ovjek sa svojom intuicijom ime iskazuje
svoju osobnu prirodu. Za Svena-Ingvara Anderssona (vedska) osnova perivojnog oblikovanja
jest genius loci. Prema Duanu Ogrinu (Slovenija) oblikovana povrina mora se razlikovati od
prirode, jer se tako potvruje ljudsko postojanje. Marta Schwartz i Peter Walker (SAD) svojim
perivojnim ostvarenjima pokazuju orijentaciju prema vizualnim istraivanjima, teei postizanju
estetskih uitaka. Za Georgea Hargreavesa (SAD) perivojna arhitektura nije sredstvo za
rjeavanje ekolokih problema niti kozmetika arhitekture, ve oblikovanje provokativnih
perivojnih prostora koji potiu na razmiljanje.
Kompoziciju perivojnoga prostora definiraju s jedne strane arhitektonski i prostorni elementi, a s
druge ivi biljni organizmi. Najvaniji arhitektonski i prostorni elementi jesu: tlocrtna kompozicija,
vizure i osi, akcenti, perivojni interijeri, odnos visokoga raslinja i travnjaka, metaforine
strukture, simboliki elementi, umjetna topografija, arhitektonske graevine, vrtno-arhitektonske
graevine (ograde, stube, rampe, mostovi, staze, zidovi, terase, sjenice i dr.), likovni elementi
(skulpture), vrtno-arhitektonski sadraji (svjetiljke, klupe, posude za cvijee i dr.), vodeni
elementi (jezera, potoci, bazeni, fontane, vodoskoci, kanali i dr.), dekorativni parteri i dr.
Pri projektiranju primarno je perivojno oblikovanje po kojem se odabiru biljne vrste koje e najbolje
iskazati ideju, te kompozicijske i vizualne efekte. Pritom se nee zanemariti prirodni ni ekoloki
elementi. Biljka se, kao element perivojne kompozicije, pojavljuje kao pojedinano drvo ili
skupina u funkciji skulpture u prostoru, skupina drvea koja tvori manje perivojne interijere, gaj
(umarak) kojim se postie odnos puno-prazno, aleje i drvoredi za odreivanje smjera kretanja i
usmjeravanje vizura, ive ograde kao dekorativni elementi, paravani i kulise za maskiranje ili
kao zamjena za proelja zgrada, ukrasni vrtovi i cvjetnjaci kao estetski elementi, travnjaci i dr.
Premda se izgled biljaka moe mijenjati, ipak treba uzeti u obzir njihova prirodna obiljeja -
oblik, rast, boju, miris i drugo.
Osim tlocrtne i prostorne kompozicije perivoja, vana je i kompozicija perivojne arhitekture u
strukturi grada, te funkcija biljke kao dekorativni element arhitekture.

PERIVOJNA ARHITEKTURA GRADA.
Gradski pejza, gradsko zelenilo i perivojna arhitektura grada tri su razliita pojma koja se katkada
pogreno upotrebljavaju kao istoznanice.
Gradski pejza obiljeava prostor odreenoga grada i daje mu specifinu sliku po kojoj se gradovi
meusobno razlikuju. To je stvoren i oblikovan prostor nastao kao posljedica ivota u gradu i
zadovoljavanja svih ovjekovih potreba. Gradsko zelenilo pojam je nastao u 20. stoljeu kao
rezultat ekoloke koncepcije u planiranju krajobraznih prostora grada, a obuhvaa sve pejzane
Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci PARKOVNA ARHITEKTURA 2002.
gradske povrine koje nisu vrtovi, perivoji ili parkovi. Primarno znaenje odnosi se na amorfne
pejzane povrine grada, veinom liene perivojnog oblikovanja. Vani su u ekolokom,
rekreacijskom, zdravstvenom i mikroklimatskom pogledu, ali bez umjetnike su i kreativne
vrijednosti. Perivojna arhitektura grada trebala bi biti odraz urbanistikog, arhitektonskog i
umjetnikog oblikovanja grada. To su oni gradski prostori koji sudjeluju u uoblienju slike ulice i
grada. Za perivojnu arhitekturu bitno je da se ne doivljava samo funkcionalno, ve i vizualno,
pa ju valja shvatiti kao gradsku scenu. Perivojna arhitektura grada nerazdvojna je od
gradograditeljstva (urbanizma), arhitekture i oblikovanja i upravo je ona initelj njihove sinteze u
gradu.
Perivojna arhitektura grada moe se razvrstati u nekoliko cjelina: a) pejzani prostori ume, park-
ume, nasadi uz ceste i dr.; b) javni perivojni prostori - pojedinano drvee ili skupine drvea,
ulini drvoredi, gradske avenije, promenade i etalita, pjeake i trgovake ulice, perivojni
trgovi (skverovi), gradski cvjetni uresi, minijaturni (epni) perivoji, gradski perivoji, povijesni
vrtovi i perivoji uz vile i palae, djeja igralita, gradske rijene ili morske obale, perivojni
prostori uz javne graevine; c) poluprivatni perivojni prostori uz drutvene, kulturne i sline
zgrade - kolski perivoji, perivoji djejih vrtia, perivoji uz muzeje, bolniki perivoji, perivoji uz
crkve, hotelski perivoji, perivojno ureeni okoli trgovakih sredita i portskih dvorana, krovni
vrtovi i dr.; d) portsko-rekreacijski i zabavni parkovi - portski i portsko-rekreacijski parkovi,
zabavni parkovi (luna-parkovi), plae i kupalita i dr.; e) didaktiki i kulturni vrtovi i perivoji -
botaniki vrtovi, dendroloki vrtovi, zooloki vrtovi, etnoloki perivoji, arheoloki perivoji,
perivojni izlobeni prostori, perivoji skulptura i dr.; f) perivojna arhitektura stambenih predjela -
perivoji stambenih zajednica, gradska dvorita i blokovi, djeja igralita, nasadi izmeu zgrada,
ulini predvrtovi i dr.; g) groblja i spomeniki perivoji; h) zatitni nasadi - zatita industrijskih
predjela, zatita od buke, zatita od pogleda, zatita od vjetra; i) privatni vrtovi - vrtovi obiteljskih
slobodnostojeih i dvojnih kua, vrtovi kua u nizu, vrtovi atrijskih kua i dr.

NASLIJEE PERIVOJNE ARHITEKTURE U HRVATSKOJ
Hrvatska je bogata povijesnim perivojnim naslijeem koje je jo nedovoljno istraeno i malo
poznata. U tom naslijeu treba istaknuti nekoliko izuzetnih primjera koji predstavljaju velika djela
hrvatske perivojne arhitekture, kao npr. dubrovaki renesansni perivoji, perivoj Maksimir u
Zagrebu, arboretumi Trsteno i Opeka, perivoji uz dvorce Hrvatskoga zagorja i Slavonije te
zagrebako groblje Mirogoj i varadinsko groblje.
Povijesni razvoj perivojne arhitekture u Hrvatskoj moe se pratiti od kasnoga srednjega vijeka
zahvaljujui ouvanim samostanskim vrtovima i klaustrima u Dubrovniku (samostan Male
brae i Dominikanaca), Stonu, Splitu i Hvaru te na Lokrumu i Mljetu.
Dok se u 15. i 16. stoljeu u renesansnim perivojima Italije odravaju kazaline predstave i
koncerti, Hrvatska ratuje s Turcima spreavajui njihov prodor u Europu. U takvim okolnostima
ivi se jo uvijek u dobro zatienim i teko pristupanim zamkovima uz koje su podizani samo
Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci PARKOVNA ARHITEKTURA 2002.
mali korisni vrtovi s medicinskim biljem i povrem. Jedino Dubrovnik u to vrijeme ivi u miru s
Turcima, trguje Mediteranom i gradi ljetnikovce i uz njih renesansne perivoje. lako je
dubrovaki renesansni perivoj nastao iz talijanskoga renesansnoga perivoja, ipak je on razvio
vlastiti oblikovni izraz koji se javlja kao tipoloka osobitost u perivojnoj umjetnosti renesanse. Na
prostoru Dubrovake Republike ureeni su tijekom 15. i 16. stoljea gotiko-renesansni perivoji,
a u 17. stoljeu u baroknom duhu grade se brojni plemiki ljetnikovci s perivojima ureenim na
terasama povezanim stubama, s vidikovcima, etnicama i kamenim uresima (fontanama,
vazama, bunarima, klupama i dr.). Osnovni je graevni materijal kamen, a prepoznatljiv motiv je
odrina (pergola, sjenica). Voda je nenametljivo prisutna, bez spektakularnih efekata. Od
sedamdesetak djelomino ouvanih perivoja najznaajniji su perivoji ljetnikovaca Petra
Sorkoevia na Lapadu (1521.), Vice i Tome Skoibuha u Suurdu na otoku ipanu,
Budislavia na Gornjem Konalu u Dubrovniku, Guetia i Sorkoevia u Rijeci Dubrovakoj i
dr. lzvan dubrovakoga podruja vrijedni su perivoji Hanibala Lucia u Hvaru i Tvrdalj Petra
Hektorovia u Starom Gradu na Hvaru.
Razvoj perivojne arhitekture dvoraca sjeverne Hrvatske moe se pratiti od 17. stoljea kada
plemstvo naputa svoje neudobne srednjovjekovne utvrde na nepristupanim vrhovima
breuljaka i gradi dvorce u nizini. To je vrijeme ranoga baroka s jo prisutnom renesansnom
shemom tlocrtne ustrojbe dvoraca (etverokrilni dvorac s unutranjim dvoritem). Vrtovi iz toga
doba poznati su iz rijetkih povijesnih izvora (Lobor, Klenovnik, Vrbovec). Barokni izraz afirmirao
se u 18. stoljeu, ali barokni perivoji nisu ouvani, jer su u 19. stoljeu bili preoblikovani ili
zaputeni. Samo se djelomino uoavaju barokna obiljeja kao to su osne kompozicije, aleje ili
veliki cvjetni parteri (Valpovo, Gornja Bistra, Bisag, Veliki Bukovec). U 19. stoljeu udomauje
se najprije engleski pejzani, a zatim romantiki perivoj. Ti su stilski izrazi dali osobit peat
perivojnoj arhitekturi Hrvatske. Nastaju izuzetni perivoji, kao u Valpovu, Naicama, Lunici,
Opeki, Stubikom Golubovcu, Velikom Bukovcu, Novom Marofu, Trakoanu i dr.
Historicistiki perivoj javio se krajem 19. stoljea donosei najee klasicistiku zamisao
(Ludbreg, Marija Bistrica, Januevec, Martijanec). Perivoji uz dvorce pokazuju rafinirani odnos
prema postojeem krajoliku. Perivoj i dvorac oblikuju jedinstveni prostor i nedjeljivu cjelinu.
Perivoj je bio ograen, a ulaz u njega je obiljeen portalom. Karakteristine perivojne graevine
jesu oranerije (staklenici), paviljoni i sjenice, skulpture, stube, balustrade, mostovi, jezera,
rijetko fontane i dr.
Zagrebaki perivoj Maksimir ostavtina je biskupa Maksimilijana Vrhovca (1752.-1827.), po kojem
perivoj ima ime, i nadbiskupa, kardinala Jurja Haulika (1788.-1869.), po kojemu se perivoj neko
vrijeme zvao Jurjaves. Vrhovac je zapoeo s ureenjem baroknoga perivoja 1787., s namjerom
da slui za odmor graanima. U to vrijeme u Europi je bilo malo gradova s javnim perivojima.
Bilo je to vrijeme nedostupnih privatnih perivoja uz dvorce. U Engleskoj je tek 1845. godine
donijet zakon o osnivanju javnih perivoja za stanovnike grada. Vrhovac je uspio ostvariti samo
800 m dugu glavnu aleju koja je ila od ulaza do breuljka na kojem se danas nalazi vidikovac.
Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci PARKOVNA ARHITEKTURA 2002.
Haulik je dao Maksimiru konaan izgled (1834.-47.). Od racionalne Vrhoveve barokne zamisli
prelazi se na emocionalan romantini perivoj. Glavni projektant bio je Michael Riedel, upravitelj
perivoja Schnbrunn u Beu i autor perivoja Laxenburg juno od Bea. Nasade u Maksimiru
ostvario je nadvrtlar Franjo Serafin Krbler. Vrijedno je istaknuti tri osobite vrijednosti
Maksimira, koje mu pridaju europski znaaj: 1) jedan od prvih javnih perivoja u Europi, 2) velika
povrina (400 ha jest skoro polovica Bulonjske ume u Parizu to je za Zagreb od 15.000
stanovnika sredinom 19. st. pravo udo) i 3) umjetnika vrijednost koju potvruju vrsni autori.
Arboretumi Opeka kod Varadina i Trsteno kod Dubrovnika nisu osnovani kao arboretumi, ve kao
perivoj uz dvorac, odnosno ljetnikovac. Zbog visokih estetskih vrijednosti i dendroloke
raznolikosti oni su nakon Drugoga svjetskoga rata zatieni kao arboretumi. Opeka je osnovana
krajem 18. stoljea, a konaan izgled dobila je u 19. stoljeu u vrijeme grofova Bombelles.
Odlikuje se drveem i grmljem mnogobrojnih uzgojenih formi i varijeteta osnovnih biljnih vrsta iz
Japana, Kine, Kavkaza, Sjeverne Amerike i Europe. U Opeki se nalazi oko 180 razliitih biljnih
vrsta, odnosno oko 14.000 primjeraka listopadnog i crnogorinoga drvea i grmlja. Trsteno iz
1496. godine, vlasnitvo obitelji Gueti (Gozze), jedan je od najstarijih i najveih renesansnih
perivoja na obali. Uz opa obiljeja dubrovakoga perivoja, Trsteno obiluje vodom, to je
izuzetna vrijednost koju drugi ljetnikovci nemaju i koja omoguuje bujno raslinje. Voda se dovodi
akveduktom koji zavrava nimfejom, odakle se os kompozicije perivoja produava preko
ljetnikovca do glorijeta na obali. Znamenitost su arboretuma i dvije platane na ulazu, stare oko
400 godina. U ratu 1991.-92. godine arboretum Trsteno bio je oteen, a u poaru 1999. godine
izgorio je dio perivoja iz 19. stoljea.
Medu ostvarenjima grobljanske perivojne arhitekture u Hrvatskoj od osobita su znaenja i u
europskim razmjerima zagrebako groblje Mirogoj i varadinsko groblje. Mirogoj je osnovan
1876. godine kada je vei broj malih groblja zatvoren. Najvrjedniji i najmonumentalniji dio
groblja velianstvene su arkade arhitekta Hermanna Bollea. Njihova gradnja zapoela je 1879.,
a dovrena je 1929. godine. Varadinsko groblje osnovano je jo 1773., ali najvie zasluga za
njegov izgled pripadaju Hermannu Halleru koji je upravljao grobljem od 1905. do 1946. godine.
Osobitost varadinskom groblju daju geometrijski oblikovane visoke ivice od tuje (Thuja
occidentalis) unutar kojih se grobovi tek naziru. Pozornost je posveena kompoziciji svjetla i
sjene, te pozadini i perspektivi.
Brojem i kvalitetom perivojne arhitekture u Hrvatskoj prednjai Zagreb. lzuzmu li se srednjovjekovni
gornjogradski vrtovi-dvorita i maleni korisni vrtovi, najstariji perivojni prostor Zagreba jest
barokni perivoj uz crkvu Sv. Franje Ksaverskoga (Krini put i Kalvarija), osnovan 1758.
godine. Do danas je perivoj zadrao osnovnu ideju barokne kompozicije oko glavne uzdune
osi uz koju se niu skulptorsko-arhitektonski elementi (postaje krinoga puta) s nasadima.
Devetnaesto stoljee dalo je osobit peat perivojnoj arhitekturi Zagreba. U to doba nastaju
Strossmayerovo etalite (Juna promenada, 1813.), biskupski perivoj Ribnjak (1830.),
Vrazovo etalite (Sjeverna promenada, 1840.), Mallinov perivoj na Ksaveru (1861.),
Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci PARKOVNA ARHITEKTURA 2002.
Zagrebaka zelena potkova (perivojski okvir Donjega grada, 1866.-1928.), vrtovi uz palae na
obroncima Gria i dr. U 20. stoljeu najvrjednije perivojno ostvarenje u Zagrebu jest perivoj
Cirila Jeglia na Kreimirovu trgu iz 1937. godine.
Vrijedna djela perivojne arhitekture jesu i ljeilini perivoji nastali na prijelomu 19. i 20. stoljea
(Lipik, Daruvar, Topusko, Stubike Toplice, Varadinske Toplice i dr.). Najvrjedniji je perivoj u
Lipiku kojemu obiljeje daju neobarokni geometrijski oblikovani vrtovi i neoromantina perivojna
arhitektura, a koji je 1991.-92. u ratu teko stradao.
U 19. stoljeu osnivaju se javni gradski perivoji u svim veim gradovima Hrvatske, u Osijeku
(Generalski vrt, Pukovnijski vrt, Bolniki perivoj, Sakuntala i dr.), Karlovcu (opkopi
renesansnoga grada pretvoreni u perivoje), Bjelovaru (1871.), Varadinu (Jagievo etalite,
1830.), Opatiji (nakon 1845.), Zadru, Splitu (1806., 1860.), Trogiru (perivoj Garanjin Fanfogna) i
dr.
Osobit trag u perivojnoj arhitekturi Hrvatske u 20. stoljeu ostvarili su Ciril Jegli (1897.-1988.),
Zvonimir Badovinac (1905.-1976.), Zvonimir Frhlich (1908.-1971.), Smiljan Klai (1912.-1989.),
Zvonimir Kani (1916.-1991.), Dragutin Ki, Angela Rotkvi, Silvana Seissel i dr. Najvrjednija
djela Cirila Jeglia jesu perivoj na Brijunima, a u Zagrebu perivoj na Kreimirovu trgu, okoli
Metrovieva doma likovnih umjetnosti, obnova Strossmayerova, Tomislavova i Starevieva
trga, zooloki vrt, ulice Medveak i Zvonimirova, te novi (sjeverni) dio Mirogoja. Smiljan Klai,
koji je diplomirao na Visokoj koli za vrtnu i pejzanu arhitekturu u Berlinu (1939.), autor je
brojnih djela u Zagrebu (prvo djeje igralite na Trenjevci, obnova Maksimira oko donjih jezera,
Ulica Radniki dol - Kukuljevieva, Perivoj mladenaca u Novom Zagrebu i dr.) i Sarajevu
(sredinje groblje, vrelo Bosne i dr.). Zvonimir Kani osniva je prvoga samostalnoga projektnoga
biroa za vrtno-pejzanu arhitekturu u Zagrebu (1959.). Njegovo su djelo mnogi zagrebaki
cvjetni nasadi te preoblikovanje Svaieva trga u Zagrebu.


IZBOR IZ LITERATURE
D. Clifford, A. History of Garden Design, Faber and Faber, London 1962.
I. Teiji, Japanese Garden, an Approach to Nature, Yale University Press, New Haven 1972.
E. Macdougall, R. Ettinghauqen, The Islamic Gardens, Dumbarton Oaks - Trustees for Harvard
University, Washington 1976.
F. Cri.sp, Medieval Gardens, Hacker Art Books, New York 1979.
B. ii, Obnova dubrovakog renesansnog vrta, lzdavaki centar, Split 1981.
E. Wharton, Ville italiane e loro giardini, Passigli Editori, Firenze 1983.
W Hansmann, Gartenkunst der Renaissance und des Barocks, Du Mont Buchverlag, Kln 1983.
E. B. Kassler, Modern Gardens and the Landscape, The Museum of Modern Art, New York 1984.
H. Wagenfeld, Stadtgrnplatze-wiedergewonnener Freiraum, Bauverlag GmbH, Wiesbaden-Berlin
1985.
Prof.dr.sc. Mladen Obad itaroci PARKOVNA ARHITEKTURA 2002.
F Fariello, Architettura dei Giardini, Edizioni dell'Ateneo e Scipione Editore, Roma 1985.
L C Shepard; G. A. Jellicoe, Italian Gardens of the Renaissance, Academy Editions, London 1986.
G. and S Jellicoe, The Landscape of Man - Shaping Environment from Prehistory to the Present
Day, Thames and Hudson, London 1987.
M. O. itaroci, Perivoii i dvorci Hrvatskoga zagorja, kolska knjiga, Zagreb 1989.
M. O. itaroci, Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja, kolska knjiga, Zagreb 1991.
M. O. itaroci, Hrvatska parkovna batina - zatita i obnova, kolska knjiga, Zagreb 1992.
M. O. itaroci i B.Bojani O. itaroci, Dvorci i perivoji u Slavoniji od Zagreba do Iloka, itaroci
1998.