Portret od prapovijesti

do danas
 Portret
Portret (franc. portrait, od lat. protrahere - iznijeti na
vidjelo, objelodaniti i od starofranc. pourtraire -
crtati) u likovnoj umjetnosti označava prikazivanje
individualnog izgleda određenog čovjeka. U toku
povijesti portret je bio jedan od prvih i najvažnijih
likovnih motiva u umjetnosti.
Svaka epoha, stil i narod njegovali su osobiti način
predstavljanja ljudskog lika, u skladu sa svojim
sustavom vrijednosti i pogledom na svijet. Funkcija
portreta je da prezentira određenu osobu i da
sačuva uspomenu na nju. Razvijene civilizacije
njeguju portretnu tradiciju.
 Egipatski, pa i klasični portret podređen je strogoj
stilizaciji sa minimalnim naznakama individualnih
crta, umjetnici se pridržavaju dogovorenih pravila ili
kanona. Za razliku od 20. st. u kojem postoji
heterogenost stilova u kojem svaki slikar ima osobnu
viziju koja se mijenja tijekom života.
Ovaj pregled sadrži više od 180 portreta i
autoportreta bez namjere stvaranja konačnog
odabira. Mnoga od navedenih imena su
prepoznatljiva i omogućuju uvid u raznolikost
umjetničkih stilova, razdoblja, pokreta i likovnih
tehnika. Umjetnička fotografija 20.st. nastavila je
žanr portreta i pridonijela razvoju modernizma.
Jerihonske glave VIII. tisućljeće pr.Kr.
Jedna od najstarijih neolitskih kultura je pokapala tijelo mrtvih a
rekonstruirane glave su održavale plemenski kontinuitet.
Ove glave su imale svoju svrhu -
produžiti život pokojnika i predstavljaju
prvu pojavu portretne tradicije koja će
se nastaviti do pada Rimskog carstva.

Drevni je umjetnik pomoću obojenog

gipsa rekonstruirao lice pokojnika na
pravoj lubanji a komadi morskih školjki
su korištene za zjenice pa djeluje kao
živi portret. Ovako priređene glave su
simbolizirale nastavak života i svaka
od njih ima individualna obilježja s
blagom gradacijom volumena.
Glava žene, gips/školjka,
7-6 000..pr. Kr., Jerihon, Jordan
 Turska - Çatalhöyük
Prvi gradovi nikli su na
Bliskom istoku. Çatalhöyük
u Turskoj prvi je utvrđeni
grad Bliskoga istoka. To je,
zajedno s Jerihonom u
Jordanu, najveći do danas
otkriveni prapovijesni grad.
Svoj puni procvat dostigao
je u VII. tisućljeću pr.Kr.
Stanovnici grada štuju
boginju-majku, božicu
plodnosti: jedan glineni
kipić prikazuje pretilo
Božica majka, glina, 7250-6700 pr. Kr., Turski
božanstvo kako rađa na
muzej Anatolijskih civilizacija prijestolju (sa glavama
leoparda).

Idol sa Ciklada, kamen, 2700-2300 pr. Kr.,
27 cm., Louvre, Paris
Egejska umjetnost
Egejska umjetnost pripada
Egejskoj kulturi koja je
zajednička: civilizaciji Ciklada,
Minojskoj i Helenskoj
civilizaciji, a koje su cvale u
širem području Egejskog mora
oko 2200-1200 pr. Kr.
Smatra se pretečom kulture
stare Grčke.
Ova kamena skulptura je bila
postavljena na ceremoniji
otvaranja Olimpijskih igara u
Ateni 2004.
Cikladski kipari stvorili su prve
ženske aktove u prirodnoj
veličini u III. tisućljeću pr. Kr.,
jednostavne forme bez
suvišnih detalja.
Staroegipatska skulptura
Najvažnije djelo toga doba je figura
Faraona Kefrena.
Sjedeća skulptura sa mirnom
veličanstvenošću, jedan je od
kiparskih vrhunaca stare države.
Egipatska skulptura stvara
pravila koja će trajati dok traje ova
civilizacija: kreira se idealan lik
pokojnika u svijetu vječnosti.
POSTULATI:

Statičnost
Frontalnost
Kompaktnost
Monumentalnost Kefren, diorit, oko 2500. pr.Kr.,
Kubičnost Gizza; Egipatski muzej Kairo.
 Olmeci
Kamena glava koja pripada
tzv. Civilizaciji Olmeka “majci
svih kasnijih kultura u Srednjoj
Americi”. Sedamdesetak do
sada pronađenih glava, teških
desetine tona, su prenošene
80. km kroz džunglu do svog
odredišta. Pretpostavlja se da
su prvi crnački kraljevi Olmeka
došli sa istoka-kao potomci
jedne rase sa Atlantide. U to
vrijeme Kinezi brodovima
prelaze Pacifik-među glavama
postoji par kineskih - kosookih.
Olmeci, narod Shi upozoravaju Megalitska bazaltna glava, 1 500 pr.Kr., Verakruz

da se povijest mora revidirati.

Ovo je najbolje čuvani, misteriozni
komad visoko poliranog drevnog
Maje
kristala kojim su se Maje služile.

Lubanja je napravljena od jednog

prilično velikog komada kristala.
Visoka je 13 cm, dugačka 18 cm,
široka 13 cm. Teška oko 5 kg. Po
veličini odgovara manjoj ljudskoj
lubanji s karakteristikama ženske
anatomije i sa perfektno izrađenim
detaljima.
Prate je i kontroverze ali one ne
osporavaju jedinstvena svojstva
kristalne lubanje. Nažalost, ne
postoji moderna tehnologija koja bi
utvrdila starost kvarcnog kristala
pa tako ni kristalne lubanje kao ni
mogućnost dupliciranja. Majanska kristalna lubanja, Musee de l' homme, Pariz
 Uskršnji otok – Rapa Nui
Iz godine 1989. i detaljne studije
saznajemo da se na otoku nalazi
gotovo 900 monolita “moai”
skulptura. Vulkanske skulpture su
visoke do 10 metara, a teže do 86
tona. Najveća je nazvana “El
Gigante”, visoka je 21,6 metara a
procjena težine je između 145-165
tona. Ove gigantske dimenzije teško
se mogu vezati za tehnologiju
otočnog, polinezijskog, stanovništva.
Svi napori oblikovanja su usmjereni
na lice u tolikoj mjeri da su potiljak i
tijelo izostavljeni. Po vjerovanju one
predstavljaju spomen na plemenske
poglavice koji bi odgovarali
rapanskoj kulturi. Nedešifrirano Moai skulptura, vulkanska masa,
pismo rongorongo koje je nađeno u Rapanska kultura, Uskršnji otok,
XIX st. moguće čuva tajnu otoka. Čile.
Tijekom trećeg tisućljeća na
polupustinjskim predjelima doline rijeke
Indija
Ind postojala je visoko razvijena
prapovijesna urbana kultura, koja je
dobila naziv po dva nalazišta: Harappska
kultura i Mohenjo-Daro (2 700.pr.Kr.).
Za građenje su korištene na suncu
sušene ili pečene glinene opeke tzv.
ćerpić. Ostaci grada ukazuju na plansku
gradnju.
U Sumeru su nađeni predmeti iz Harappe
a u Harappi predmeti iz udaljenih
područja, kao potvrda razvijene trgovine.
Kvaliteta nađenih predmeta ukazuje na
razvijene obrtničke sposobnosti.
Crte lica su tipične za Indijski pod
kontinent, skulptura je nađena u gradu
Mohenjo-Daro.

Kralj-svećenik, vapnenac sa tragovima boje, 17,5

cm., 2 000 pr. Kr.,Nacionalni muzej Pakistan, Karachi
 Mezopotamija
Iz Staroakadskog razdoblja potiče
brončana glava vladara Naram-Sina,
koji sebe proglašava Bogom, visoka
36. cm i uokvirena upletenom kosom.
Jedina prapovijesna portretna
brončana skulptura koja je sačuvana
do današnjih dana. Predstavlja portret
apsolutnog vladara na čijem se profilu
može prepoznati autoritativnost i
spokoj kraljevskog veličanstva.
Brojni fascinantni podaci čine ovu
staroakadsku broncu jedinstvenim
spomenikom kulture pa i njena
prirodna veličina. Glava je oštećena u
donjem dijelu brade, u predjelu nosa,
ušiju i očiju. Način obrade bronce Naram-Sin, blizu Ninive,
bronca, 2200. g. pr.Kr.,

ukazuje na vještog umjetnika i pojavu Iraq Museum, Bagdad

apstraktnih formi u izrazu.

Feničani
Stari Feničani su malo
zaboravljeni, ali nisu nestali.
Rimljani su prije mnogo stoljeća
razorili najveći feničanski grad
Kartagenu, međutim, nove
genetičke studije pokazuju da
svaki 17 stanovnik Sredozemlja
mora voditi porijeklo od tih starih
moreplovaca. Ime su dobili od
Grka (Phoiniki=ljubičasti) po
purpurnoj boji koju su proizvodili
od školjke murex. Oni su sebe
nazivali Sidoncima po jednom od
njihovih gradova. Napisali su prvi
alfabet i prenijeli kulturna
dostignuća iz Azije u Europu.
Dokaz da je naš planet pun tajni XI-VIII.st pr . Kr.
koje se ljubomorno čuvaju.
 Feničani
Prilog za razmatranje
feničanske religije.
Par vrhovnih bogova su bili
El (bog), stvoritelj svijeta i
gospodar bogova te
njegova žena Ašera.
Tragovi koji upućuju na ovu
božicu nađeni su u
današnjoj Siriji: u drevnim
tekstovima, amajlijama i
figuricama. U Bibliji se
spominje kao kraljica neba.
Moćna božica plodnosti što
podsjeća na držanje
Djevice Marije kao svete i
uzvišene. Ašera, terakota iskopana u starom
sirijskom priobalnom gradu
 Odgovara brončanom dobu
Mikenska kultura
na kopnenoj Grčkoj, vrhunac
joj je bio 1600-1100 pr. Kr.
Sam grad Mikena (1350) je
primjer utvrđenog grada na
brežuljku (citadela) opasan
je kiklopskim zidinama.
Nedaleko od ulaza se
nalaze grobovi Mikenskih
vladara a najpoznatija je
Atrejeva riznica (oko 1400
pr. Kr.). Zlatna posmrtna
maska je izrađena
iskucavanjem sa stražnje
strane (repoussé tehnika)
čime se naprijed dobio bogat
reljef.
Agamemnonova posmrtna maska, zlato, 1400
pr.Kr., Nacionalni muzej, Atena
Skulptura Novog egipatskog kraljevstva
Bista stara 3. 400. god. poznata
kao Mona Liza starog svijeta,
pronađena je 1912. u radionici
kraljevskog
kipara Tutmozisa.
Karakterizira je simetrija,
proporcionalnost, prisustvo
zlatnog reza. Ovaj odnos veličina
daje dojam sklada i ljepote.
Slavna Nefertiti je bila žena
Amenofisa IV Aknatona koji je
smatran heretikom a
novoosnovani grad Tel-el-
Amarnu gradio je po geodetskim
principima. Nefertitina sudbina
predstavlja jednu od najvećih
zagonetki Egipatskog kraljevstva.

Kraljica Nefertiti, Egipat, oko 1360.pr. Kr., Berlinski Novi

muzej
 Nefertiti
Bista je načinjena od
vapnenca i obojena
zemljanom bojom koja prati
tematske elemente –
crvenkasti tonovi okera za
inkarnat lica i dekoltea, crne
obrve i obrubi očiju, crvene
usne, naušnice, četiri boje za
krunu i ogrlicu.
Zemljana boja ravnomjerno
prekriva sve detalje i tako
povećava kompaktnost
volumena ove biste.
 Amarna stil - 18. dinastija
Glava Tutankamona kao djeteta,
Egipat, XVIII dinastija
Glava Tutankamona izrađena
je od mekog krečnjaka,
obojana, sa finim psihološkim
crtama tzv. Amarna stil.
Prikazuje ga kao dijete koje
izlazi iz lotosovog cvijeta
simbolizirajući stvaranje
sunca.
Nađena je u njegovoj grobnici,
u Dolini kraljeva 1922.god.,
koja je sadržavala više od
500 artefakata. Egipatska
civilizacija bilježi svoj razvoj
kroz tri milenija i vladavinu
31. dinastije.
Perzijska umjetnost “luristanska bronca”
Kipić boga ratnika s mačem
i tobolcem, bronca, Luristan
8-7. st. pr. Kr.
Bogato ukrašen kipić visine 38 cm;
dužine 14 cm; širine 9 cm, pronađen
u zapadnom Iranu 8-7. st. pr. Kr. na
kojem je naknadno dodan
neobabilonski natpis, koji datira oko
7-6. st. pr. Kr. ili nešto kasnije,
svjedoči o izvornom i nezavisnom
stilu te jedinstvenoj ikonografiji
prikaza božanstava.
U bitkama koje su vodili lokalni
moćnici kao i u velikim ratovima bilo
je uvriježeno uzimanje kipova lokalnih
bogova i njihovo prenošenje u
gradove pobjednika.
Pronađeni predmeti svjedoče o
bogatstvu i prestižnoj ulozi ratničkog
društvenog sloja zaokupljenog
ratovanjem, lovom i konjima.
Za dinastije Gupta (4-6 st) u
Indija
Indiji je nastala rana budistička
arhitektura u stijeni kao trajni
znak štovanja Bude i na njoj
čudesno fresko slikarstvo.
Figurativno slikarstvo je izrazito
bogato a temelji se na stoljetnoj
ikonografiji te prikazuje likove iz
budističkih priča i tradicije koje
govore o Budinom životu.
Zbog kvalitete izrade, ljepote i
broja slika nazivaju je
“Sikstinskom kapelom” Azije.
Murali pećine u Ajanti odraz su
budističke filozofije koja je učila
da je materijalni svijet poput
vela iluzije. Ova vizija ostavlja
osjećaj velikog mira i spokoja a
to su osnovna obilježja koja je Ljubavnici, freska na gipsu, 475-550., 6.st. pr. Kr., hram
dala Indija. II u Ajanti
Metalno doba Jantarna glava iz japodske nekropole
u Kompolju (500.g. pr. n. e.), nađena
u našim krajevima koji su bili dio tzv.
Jantarnog puta (od obala Sjevernog
mora do Grčke).

U vrijeme ranog latena u srednjoj

Europi Kompolje je bilo naseljeno
plemenom Japoda.
Na lokalitetu gradine Avendo
očuvane su terase na kojima su bile
sagrađene japodske nastambe. U
dvije nekropole su pronađeni bogati
arheološki nalazi brončanih ukrasa,
japodskih kapa, staklenih ukrasa,
jantarnih ogrlica, a posebno se ističu
jantarne antropomorfne figurine. Dva
Jantarna ženska glava, 6-5 st.
jantarna zrna oblikovana u formi
pr.Kr., 4 cm, Arheološki muzej Zagreb
ženske glave stilski pripadaju
etrurskom kulturnom krugu.
 Perzijsko carstvo
Kod modernih povjesničara
Kserksovo ime znači “vladar
heroja”. On je najstariji sin Darija I,
dinastija Ahemenida, koji je po
iranskoj tradiciji, naslijedio
prijestolje nakon očeve smrti 486.
pr. Kr. Iste godine je okrunjen, u
svojoj 33. g. Krunjenje je proteklo
mirno jer je preko majke vukao
porijeklo od Kira Velikog. Moderni
povjesničari smatraju da je bio
sljedbenik zoroastrizma. Ostao
zapamćen po perzijsko-grčkim
ratovima, svoju vojsku je zvao
vojskom “tisuću naroda”, a važili su
za najbolje borce antike. Dovršava
gradnju Perzepolisa, remek djela
antičke arhitekture. Ubijen je u
Kralj na tronu- Kserks Veliki, reljef, 5.st. pr. Kr.,
Apadana, Perzepolis
dvorskim spletkama, na prijestolje
dolazi njegov sin .
 Grčka Arhajska skulptura
Grci su izrađivali skulpture od
drveta, bronce, kamena i bjelokosti.
Ovo je glava jednog zavjetnog dara
sa Atenske Akropole, koja pripada
tijelu jahača na konju.
Čuven je po stilizirano izrađenoj
frizuri i bradi koja je izrađena do u
detalje. Vide se tragovi bojenja
očiju.
Bademaste oči, istočnjačka frizura,
arhajski osmjeh, izvjesna
ukočenost u stavu - sve su to
karakteristike grčke umjetnosti u
vrijeme urbanog razvoja, prvih
zakona na ploči, te monumentalne
arhitekture i skulpture. Rampinov jahač, oko 550 pr. Kr.
(fragment) visina glave 27 cm.,
Louvre, Paris
 Etrurska umjetnost
Etrurski umjetnik koji je u 5 st. p. n. e. učinio ovaj sarkofag
u terakoti, prikazao je jedan svakodnevni prizor: supružnički par u polu
ležećem položaju. Posebnost čine portreti pokojnika koji imaju izražajne
oči i osmjeh koji podsjeća na arhajski. Površina je obojena živim bojama.
 Klasični grčki portret
Hera je vrhovna starogrčka
božica braka, pandan joj je u
rimskoj mitologiji Junona.
Božica je često štovana a
svetište joj je bilo između Argosa
i Mikene gdje su se održavale
svečanosti.
U svetištu Herinog hrama
pronađena je ceremonijalna
glava koju je isklesao Poliklet,
predstavnik kiparstva visoke
klasike.
Poznata je njegova teorija o
proporciji ljudskog tijela koju on
iznosi u djelu “Kanon”. Idealizirani
portret prikazuje mladu,
nasmijanu Heru sa skromnom Glava Here, Poliklet, mramor,
tijarom u kosi. 423. pr Kr., Nacionalni muzej, Atena
 Mauzolej prvog kineskog cara
Otkriveni 1974. g. pri kopanju bunara, ovi
kineski vojnici u prirodnoj veličini i konji od
bojane keramike pohranjeni su u
mauzoleju kralja Qin Shi Huanga godine
210. pr. Kr., kao vojska koja ga je trebala
štititi nakon smrti. Po veličini mauzolej je
veći od Velike piramide u Egiptu i
najbogatiji carski mauzolej u povijesti
čovječanstva. Najveći je vojni muzej pod
zemljom i osmo svjetsko čudo. Mauzolej
se nalazi u blizini grada Xi'ana, u zapadnoj
Kini. Ovaj gigantski projekt nastao je za
vrijeme dinastija Qin i Han (europ. Kina).
Svaki lik ima posebnu frizuru, oblik i izraz
lica. Neki vojnici djeluju ozbiljno ili ljutito,
neki ljubazno, treći, sa uređenim brkovima,
čak i veselo a svi gledaju na istok. Teško
je naći dva ista lica. Preci loze Qin bili su Vojni zapovjednik, bojana
nomadi i dobri poznavatelji konja. keramika, 210. pr. Kr.
 Apoksiomenos - helenistička kopija

Apoksiomenos, portret atleta, bronca II ili I. st pr. Kr. Izronjen 1999. u

moru kraj Lošinja. Pretpostavlja se da je varijacija na Lizipovu temu,
helenistička kopija. 2007. dobio nagradu Europa Nostra, nagradu EU za
zaštitu baštine.
Keramika kulture Moche u Andama
Razvoj andske civilizacije Južne
Amerike, sa središtem u Peruu,
bio je u grubim potezima paralelan s
razvojem u Srednjoj Americi.

Portretna posuda odlikuje se jakom

individualnošću i izražajnom snagom.
Keramika Moche varira teme i oblike,
paleta je reducirana na bijelu i crvenu
boju, bež i crna se manje koristi.
Budući da je navodnjavanje izvor
bogatstva i temelj carstva Moche
kultura je u umjetničkim djelima
naglasila bitnost protoka tekućine.

Andsko kiparstvo obuhvata i remek-

djela nakita i radova u zlatu.
Inke su bili ratnici a ne umjetnici.

Portretna posuda, keramika, 150.

p.n.e.- 800. n.e., Muzej Pariz
 Rimsko slikarstvo
U helenističkom periodu rimske umjetnosti zidno slikarstvo
doživljava procvat, naročito na prijelazu iz stare u novu eru. Tipičan
primjer ovog slikarstva je slikarstvo Pompeja (sačuvano erupcijom
Vezuva 79. g. n. e.) Vitruvije je dao najviše podataka
o materijalima i metodi slikanja u to vrijeme.

Portret žene, mozaik, 50. pr. Kr.
Pompeji, Nacionalni arheološki
muzej, Napulj
Portret žene iz Pompeja
Ovaj jedinstveni podni mozaik
izrađen od raznobojnih kockica
mramora ili tesera predstavlja portret
mlade žene iz plemićke obitelji.
Autor mozaika pokazao je svoju
vještinu u razvijanju boja i oblika,
ističući kontraste svjetla i sjene. Ovaj
vid umjetničke produkcije povezan je
sa rimskom portretnom tradicijom
izlaganja portreta obitelji u atriju
kuće.
Mozaik kao način ukrašavanja zidova
u rimskoj umjetnosti, dobiti će
posebnu važnost u razdoblju
Bizantskog Carstva (10.stoljeća),
kada će postati svuda prisutan u
carskim i sakralnim građevinama.
 Fayoumski portret
Enkaustika koristi mljeveni pigment
boje i vosak koji se metalnim
štapićem nanosi na podlogu od
drveta, mramora ili bjelokosti i
zahtijeva brzo slikanje.

Ova tehnika je dozvoljavala slikanje

od neprozirnih i gustih pa sve do
prozirnih namaza.

Prve portretne slike i nakon 1900

godina djeluju svježe i mistično.

Sa Faiyoumskim portretima
završava era portretiranja mumija.
Portret dječaka, enkaustika, II st.,
muzej New York
Starorimska skulptura kod nas
Portret Plautile, Karakaline
žene sa maštovitom
frizurom predstavlja jedan
od najljepših portreta u
rimskoj kamenoj skulpturi.
Heraklova glava pronađena
u Čitluku 1860.,čuva se u
arheološkoj zbirci
franjevačkog samostana.

Heraklova glava iz Aequuma (Čitluk), II st.;

Glava iz Salone, kamen, II st.
 Karolinška renesansa
Papa Paskal I, mozaik, 817-824.,
Santa Prassede, Rim
Zahvaljujući djelovanju bizantske
umjetnosti talijansko slikarstvo slijedi
predaju, pa i onda kad su se pape
udaljile od Konstantinopola zbog
ikonoklastične rasprave. Umjetnost
mozaika je ponovo oživjela u Rimu
na početku 9. st, naročito
djelovanjem pape Paskala I. prilikom
ukrašavanja crkve sv. Prassede. Ovo
oživljavanje ranokršćanske
umjetnosti i arhitekture odgovara
razdoblju Karolinške renesanse.
Među likovima svetaca ističe se
dostojanstveni lik pape Paskala I,
s modelom crkve i s četverokutnom
aureolom živa čovjeka. Izviše njega
na grani stoji ptica feniks s aureolom,
simbolom ponovnog rođenja.
 Starohrvatska skulptura
.

Poznato je petnaestak tumačenja

a trenutačno prevladava mišljenje
Igora Fiskovića da taj pomalo
nezgrapan prikaz svojstven
ranom srednjem vijeku prikazuje
kralja Petra Krešimira IV.

No nisu u budućnosti isključena

ni neka druga tumačenja.

Likovnim izrazom plutej (oltarna

ploča) krstionice pripada
starohrvatskoj skulpturi 11. st.,
a prikaz portreta hrvatskog
vladara ima neosporno Lik hrvatskog vladara, 11.st., kameni
nacionalno značenje. reljef., Krstionica Stolne crkve, Split
 Bizant
Krist pantokrator,13.st., dio mozaika
Deisis, crkva sv. Sofije, Carigrad
Bizant je država sjajne kulture.
Likovna umjetnost, koja je
obilježena desetostoljetnim
kontinuitetom i rimskim
temeljima, dobiva sve više
utjecaja s istoka. Nastavlja se
izrada freski, mozaika i zidnog
slikarstva, javljaju se ikone.
Bizantski su mozaici šareni,
i na njima se najčešće
prikazuju sveci i vladari, svi
mozaici imaju zlatnu podlogu.
Gubi se treća dimenzija i
javljaju se likovi jednakih lica.
Prisutan je produhovljeni ideal
ljepote: srcoliki oblik lica, mala
usta, dug tanak nos i ogromne
oči.
 Njemačka gotička skulptura
Prozvana “Njemačkom
ikonom” ova gotička skulptura
svjedoči o ljepoti i
ženstvenosti na realističan i
moderan način. Skulptura se
oslobađa arhitektonskog
okvira, javlja se osmjeh.
Obojenost ove kamene
skulpture pojačava
individualni izraz i ljudsku
toplinu portretirane osobe.
Skulptor ne radi po modelu,
povijesna ličnosti je živjela u
11. stoljeću.
Kraljica Uta iz Naumburga, oko 1245.,
Giotto di Bondone - talijanska gotika
Giotto je bio prvi veliki slikar
gotike u Italiji, smatra ga se
pionirom talijanskog slikarstva-
uzor je renesansnim slikarima.

Portret Dantea prije progonstva

u kapeli palače Bargello, sada
muzej u Firenci.

U multidisciplinarnom projektu
talijanskog antropologa Giorga.
Grupponi sa univerziteta u
Bologni, uspjela je
rekonstrukcija fizionomije
Dantea i Giota do detalja.
Dante Alighieri, oko1302. Bargello, Firenca (najstariji Danteov portret, nedavno temeljito restauriran)
 Simone Martini
Sv. Elizabeta Ugarska, freska Blagovjesti, sijenska škola, 1322-
1326. ,crkva sv. Franjo Asiški, Asizij
Simone Martini je utemeljitelj
sijenske slikarske škole.
Oslobodivši se bizantske likovne
tradicije slikao je svijetlim
rafiniranim bojama kasnogotičkog
stila biblijske i svjetovne scene.
Na poziv pape boravio u Avignonu
i družio se s Petrarkom (oslikava
njegov Vergilijev kodeks), iz tog
razdoblja su sačuvana dramatična
djela.
Na prikazu se vidi Sv. Elizabeta,
kćer ugarsko-hrvatskog kralja
Andrije II. koja je umrla u 26.g.,
kasnije proglašena svetom.
Svoja najveća djela Martini je
naslikao u donjoj bazilici u Asiziju
ta djela su ujedno najljepši primjer
Petar Parler
Autoportretna bista,
1375-85. god., Sv. Vid, Prag
Cjelokupan kiparski ukras
Sv. Vida u Pragu nastao je
po Parlerovoj zamisli a
djelomice i od njegove
ruke: nadgrobni
spomenici, portretna
poprsja u triforijima
katedrale nastala su
sredinom 14. st. gdje je
ostvaren srednjoeuropski
portretni ideal u kiparstvu.
Parlerova radionica je
podarila suvremenicima
osim realističnog akcenta i
materijalno čvrst volumen.
 Jan van Eyck
Čuveni dvostruki portret
supružnika naslikan je u
tehnici slikanja uljem, koju
je izumio slikar flamanske
renesanse, Jan van Eyck.

Na slici je prikazan stvarni

svijet visoke buržoazije,
bez uljepšavanja, spojen
sa uzvišenim trenutkom
religioznog vjenčanja.
Temeljno djelo za velike
nizozemske slikare poput
van Gogha. Portret Arnolfinijevih, ulje na drvu,
1434., Nacionalna galerija, London
Botticelli - Poklonstvo kraljeva

Del Lamino Poklonstvo kraljeva, oko 1475., Uffizi, Firenza

Sandro Botticelli Del Lamino Poklonstvo
Na slici “Poklonstvo kraljeva” koju
je naslikao Sandro Botticelli u
tonovima toplih boja, sredinom
15.st., susrećemo se s pojmom
asistence.
Ovu sliku je naručio Del Lama,
čovjek vrlo izraženih društvenih
aspiracija kao izraz bliskosti s
moćnom obitelji Medici, čiji se
portreti na ovoj slici vide u ulozi
biblijska tri kralja. Među brojnim
prikazanim vjernicima Botticellia
prepoznajemo na desnoj strani
slike.
Sebe je naslikao kako gleda u
promatrača, što je bio običaj na
autoportretima onoga doba. Autoportret (asistenca), oko 1475.,
Uffizi, Firenza
 Franjo Vranjanin “Schiavoni”
Rođen u Vrani kraj Zadra oko 1430. god.
školovan u Zadru, Šibeniku i Dubrovniku.
Ne pripada niti jednoj regionalnoj školi.
Najsenzibilniji ranorenesansni kipar. Poznat je
po bistama aragonskih princeza Beatrice i
Eleonorena na kojima je razvio vrlo osobit stil.
Umjetnost mu je snažno prožeta petrarkizmom.
Bio je na svoj način Simone Martini svoje epohe

Portretne biste Eleonore i Beatrice Aragonske, mramor, 1471.na crtežu Ipolita Maria Sforza, majka
Isaballe Aragonske
 Dama s hermelinom
Nakon kasne antike portret, potpuno zanemaren
slikarski žanr, doživljava procvat u 15.st. Slikarstvo
rane renesanse otkriva perspektivu i anatomiju.
Moćni kneževi i bogati trgovci poželjeli su
ovjekovječiti svoje likove, lica koja su smatrana
ogledalom duše. Veliki majstori te epohe su
idealizirali svoje modele u skladu s vremenom.
Renesansno vrijeme i pojava Leonarda da Vincija
simbol su najkreativnijeg razdoblja u povijesti
umjetnosti. Na Milanskom dvoru Leonardo slika
naručeni portret Cecilije Gallerani, žene izuzetnog
duha i ljepote, utjecajne ljubavnice milanskog kralja
Lodovica Sforze.
Leonardo da Vinci
Torzo sedamnaestogodišnje
djevojke je okrenut ulijevo, a
položaj glave i pogled udesno,
što pojačava dinamičnost
kompozicije, koja je
geometrijski uravnotežena.
Cijela kompozicija je
načinjena od polukružnih
poteza izuzev izreza na haljini
i trake na čelu koji odražavaju
geomertijske oblike, kao
renesansni ideal ljepote.
Hermelin je bio heraldički
znak obitelji Sforza.
Slika je vlasništvo plemićke
obitelji Čartorski i jedno od
Dama s hermelinom, 1490. god., ulje najvrjednijih djela koje
na drvu, Krakow
posjeduje Poljska država.
 Albrecht Dürer

Autoportret (kad je autoru 13 godina), Autoportret iz posljednje faze,

olovka, 1484. Albertina, Beč bakrorez, jedan od najboljih
 Albrecht Dürer - prvi autoportreti
Pratimo razvoj umjetnika i promjene u crtačkom i slikarskom izrazu
kroz autoportrete koji su nastali kad je autoru 13. god.(olovka),
22., 26 i 28 god.(ulje), te iz posljednje faze u tehnici bakroreza.

Dürerovi autoportreti iz 1493.,1498. i 1500., ulje na pergameni i drvu

Michelangelo Umjetnik kreativan poput
Michelangela prikazuje Davida, lik
čovjeka ranjivog u svojoj golotinji,
dok njegov ukočen i prijeteći
pogled utjelovljuje terribilita,
obilježje svih Michelangelovih
djela, koji daje psihološku
dimenziju uzvišenosti, unutar
savršenstva kiparskih oblika.

U stavu biblijskog lika, kipar

upotrebljava kontrast između
zaštićene, božanske prirode i
ranjive, nemirne prirode izložene
silama zla.

U ovom djelu, genijalni renesansni

David, mramor, oko 1504., Firenca umjetnik je ujedinio snagu i bijes,
smirenost i napregnutost.
 Matthias Grünewald
Gotika i početak renesanse, njemački slikar i Dürerov suvremenik.

Autoportret, Sv. Ivan Evanđelista, 1512-15., Izenheimski oltar, Muzej Unterlinden, Colmar
Raffaello Santi
Talijanski slikar i pjesnik visoke
renesanse zanesen klasičnom
ljepotom i harmonijom. Bio je i
ostao uzor mnoštvu sljedbenika.

Ovo je jedan od najistaknutijih

portreta u Rafaelovom opusu.

Poznata je slikareva čistoća crteža

i jasnoća kompozicije, vedrina
kolorita i neposrednost u
portretnom prikazu.

Topla sivo-bež gama boja okvir je

tako modernom, intenzivnom i
Baldassare Castiglione, prodornom pogledu koji dominira u
Raffaello Santi zvan Rafael, monokromatskoj skali boja.
1514. -1515. ulje, Louvre
 Tiziano Vechelli
Tizian je jedan od najsvestranijih
slikara podjednako vješt u
portretima kao i u pejzažima.
Njegovi portreti ne predstavljaju
samo fizički izgled čovjeka već i
onu cijelu auru koja ga čini
osobom kakva jest.

Najvažniji i najutjecajniji umjetnik

na prijelazu iz renesanse u
barok, Tizian stoji na čelu
venecijanske slikarske škole u
16. st. Punih šezdeset godina je
uživao status državnog slikara
Mletačke republike. U kasnoj
fazi stvaralaštva glavni fokus je Autoportret (rani) 1512., ulje, kompoziciju će
žena i njezino senzualno tijelo, kasnije Rembrandt koristiti za svoj
putenost. autoportret
Julije Klović
Autoportret, minijatura, 16. st.
Slikar minijaturista 16. stoljeća čiji je
slikarski opus pun kreativnih rješenja i
artističke vještine. S 18. godina odlazi u
Veneciju gdje uči slikarstvo od Rafaelovog
učenika Giulija Romana.
Boravi poslom u Mađarskoj do1526. kada
se vraća u Rim. Po povratku radi diljem
Italije.
U dodiru je s Michelangelom, Vasarijem,
Bruegelom, kao i s El Grecom koji ga je u
dva navrata portretirao.
Njegove minijature i rukopisi se čuvaju u
Beču, Londonu i New Yorku (Officium
Virginis) a u našoj zemlji se nalazi
samo”Gloria in excelsis deo”.Ova raskošna
djela i bogati Klovićev opus, donose mu
ugled kod suvremenika i česti naziv
“Michelangelo minijature” a molitvenik
obitelji Farnese “sikstinskom kapelom “
džepnog formata. Klović je stvorio remek
djelo minijature svjetskih razmjera.
 Giusepe Archimboldo
Jedno od najpoznatijih djela
Archimboldove manire zacjielo
je slavni alegorijski portret. Car
Rudolf II., veliki ljubitelj
umjetnosti, razumio je veličinu
umjetničkog djela na kojem mu
je nos prikazan kruškom,
habsburške usne su od trešanja,
obrazi jabuke, oči višnje, kapci
mahune graška, glava
ovjenčana plodovima jeseni kao
lovorovim vijencem. Ova
zabavna, svježa i inovativna
kompozicija donijela je slikaru
plemićki naslov 1592., godinu Car Rudolf II kao Vertumnus, 1590.,
dana pred slikarevu smrt. ulje na drvu, Balsta, Švicarska
Domenicos Theotokopoulos - El Greco
Domenicos Theotokopoulos,
zvani “El Greco”, porijeklom
grk sa Krete u mladosti se
bavio oslikavanjem Bizantskih
ikona.

Predstavnik je španjolske
renesanse i manirizma.

Njegova djela obiluju

fantazmagoričnom
pigmentacijom
a njegovo slikarstvo je
nadahnulo slikare Autoportret, 1600., ulje, New York
ekspresionizma i kubizma. Portret J. Klovića, ulje, 1570., Napulj
Michelangelo Merisi da Caravaggio
Protekla su četiri stoljeća od smrti
Caravaggia, velikog lombardijskog
slikara, utemeljitelja baroknog
slikarstva, za čija djela ljudi čekaju u
redu satima da bi ih vidjeli.
Caravaggio revolucionarno ukida
tradiciju i uvodi princip inverzije gdje
svjetlu odgovara tama i obrnuto.
Portret Narcisa i cijelo tijelo po vertikali
se zrcali u odrazu. Tema je jednaka
sadržaju slike tj. njenom oblikovnom
načelu.
Taj prenaglašeni kontrast kijaroskura
nosi naziv tenebrizam. Njime slikar
postiže snažnu dramu svojih likova a
najbolji primjer je slika “Pozivanje Sv.
Mateja”.
Talijanski antropolozi zadnjih godina
intenzivno rade na utvrđivanju smrti Narcis na izvoru, ulje, 1599., Palača
prvog baroknog slikara. Barberini, Rim
 Diego Velázquez
Najslavnija ostvarenja su dva portreta na kojima Velázquez prikazuje svog
slugu maura – Juana de Pareja (slikar) a drugi - papu Inocencia X.
Utjecaji vode do Tiziana i Rubensa u tretmanu tonova i kombinacijama boje.
Impresionistički potezi Velázquezova kista, biti će pravo nadahnuće za
mnoge moderne europske slikare, koji ga nazivaju “ocem novog doba”.

Juan de Pareja, ulje, 1649., New York; Papa Inocencije X, ulje, 1650, Rim.
 Rembrandt Harmenszoon van Rijn
Autoportret sa širom otvorenim očima
(u dobi od 24 godine),
1630. god., bakropis, Amsterdam
Rembrandtovi rani bakropisi
pokazuju studije glave, portrete i
autoportrete. Portretira na način da
proučavajući psihu eksperimentira
pokazujući svoje: veselo, ljutito,
iznenađeno, ili začuđeno lice.
Komponira režući gornji dio glave s
kapom, te na taj način pojačava
psihološki izraz portreta, tako
karakterističan za razdoblje baroka.
Detalj bakropisa pokazuje da svaki
zarez i obris ima svoj reljef koji se
može prstom opipati, što ovom djelu
daje posebnu ljepotu i čar.
Ovo remek djelo je jedina verzija
bakropisa, veličine 5,1 x 4,6 cm.
Gian Lorenzo Bernini
Talijanski kipar, graditelj i slikar,
glavni predstavnik baroka u Rimu i
jedan od najznačajnijih baroknih
umjetnika uopće. Berninijeva djela
su nadahnuta antičkom grčkom
skulpturom a mitologija je čest
motiv njegovih radova. Remek
djelo u kapeli Cornaro čini figuralna
skupina koja predstavlja vizionarski
svijet mistične svetice. Prikazan je
trenutak pojačanih emocija kada se
anđeo priprema strijelom probosti
srce Terezije. Ona se u transu,
zatvorenih očiju i blago otvorenih
usta lagano svija dijagonalno
unatrag. Obris je dokinut a kontura
postaje slikarska. Kamene površine
trepere, plohe su u potpunosti
Zanos sv. Terezije, 1645-52.,
mramor, Sv. Marija od pobjede, Rim
pokrenute, dematerijalizirane, da bi
očvrsnule u slikarskoj kvaliteti.
 Tripo Kokolja
Tripo Kokolja (Perast 1661-Korčula
1713) bio je hrvatski kasnobarokni
slikar i jedan od najznačajnijih
baroknih slikara u Dalmaciji.
Školovao se u Italiji.
Najveći dio života provodi u Perastu,
Boka kotorska, gdje je oslikao crkvu
Gospe od Škrpjela sa slikama koje
veličaju život Blažene Djevice Marije i
njezinu ulogu u povijesti spasa.
Naručitelj je bio utjecajni nadbiskup
Andrija Zmajević.
Umjetnički domet je ostvario slikajući
religioznim teme u tehnici ulja.
Naslikao je nekoliko portreta
suvremenika i svoj autoportret koji
nosi veliku dokumentacijsku i Autoportret, oko 1690.,ulje na dasci
ikonografsku vrijednost. Muzej, Perast
Gian Batista Tiepolo
Posljednji je veliki predstavnik
venecijanske slikarske škole, jedan je
od najistaknutijih predstavnika
talijanskog baroka i rokokoa, virtuozni
majstor perspektive i iluzionizma.
Nakon 1750. glas o slikarstvu se
proširio Europom.

Tiepolo je pored impresivnog broja

fresaka i velikog broja oltarnih slika
naslikao brojne štafelajne slike
svjetovnog karaktera, portrete, brojne
karikature, crteže i bakropise.

U priči o Europi naslikao je svoj

portret uz portret sina Giandomenica.
Autoportret, G.B. Tiepolo, (detalj)
Jean – Antoine Wateau
Jean - Antione Wateau jedan
je od najistaknutijih
predstavnika francuskog
slikarstva 18. st. smatra se
začetnikom rokokoa.

Njegov kozmopolitski ukus i

senzibilnost , iznjedrio je
ljupku melankoliju na licu
Harlekina (Pierrota) koji će
imati svog sljedbenika u
Renoiru.
Fantazmagoričnost i
dvosmislenost žanr-scena
oslikavaju proturječnosti
Wateaovog vremena.
Pierrot, Antoine Wateau, ulje, 1719, Louvre
Antonio Canova
Antonio Canova je bio jedan od
najcjenjenijih kipara u razdoblju
neoklasicizma krajem 18. i početkom
19. stoljeća, kada se umjetnost još
jednom okrenula antičkim uzorima.
Dug je bio put od kipareve zamisli do
ostvarenja.
Canova bi napravio skicu, potom
izrađivao model, zatim bi izradio
gipsani model u stvarnim razmjerima
zamišljene skulpture. Na osnovi
gipsanog modela radilo se u
mramoru. Tek tada je forma dobivala
prozračnost bisera; površina
mramora je glačana sve finijim
kamenom plavcem a, da bi se
ublažila njegova bjelina, svijetlim
voskom.
Bista Napoleona, mramor, 1810., Ermitaž, Petrsburg
 Francisco Goya y Lucientes
Španjolski slikar i graver, koji je izvršio
utjecaj na impresioniste, otac modernog
slikarstva. Vrhunac postigao u portretu.

Autoportret, ulje, 1800;

Maya na balkonu, ulje, 1808-12.
Engleski romantizam - Turner
Studirao je na Londonskoj Royal
Academy i nastavio raditi kao
jedan od njenih profesora.

Njegovo izvanredno viđenje

prirode i vizionarski stil značajno
su utjecali na slikarstvo
impresionista, postimpresionista,
apstraktnog slikarstva Paula
Kleea i td.

Zajedno s Constableom zaslužan

za novi pristup pejzažnom
slikarstvu, koji će uvelike utjecati Autoportret, William Turner,
na europsku umjetnost. ulje, 1799.
Theodore Gericault - rani klasicizam
Poznat po radikalnom djelu
“Splav Meduze” kojim je
afirmirao početke romantizma,
naslikavši strašni prizor po
istinitom događaju.

Njegovi sugestivni i ekspresivni

portreti mentalno oboljelih
osoba: Luđak kleptoman i
opsesivna starica utjecao na
pojavu realističnog izraza
Gustava Curbeta.

Bio je veliki ljubitelj konja te

animalizma, ostvario je veliki
Starica,opsesivna zavist, 1822., ulje, Lyon
broj crteža i grafika.
 Gustav Courbet
Samouki slikar i utemeljitelj škole
realizma, u vrijeme radikalnog
akademizma, jedan je od prvih
koji su slikali u prirodi.

Odbijen na Salonu
1855.,samostalno priređuje
izložbu u baraci pod nazivom
“Paviljon Realizma” i sastavlja
Manifest realizma.

Odbacio je slikanje romantičnih

pejzaža i idealiziranje ljudi i
prirode, izvršivši presudan utjecaj
na europsko slikarstvo sredinom
19. st. Autoportret, ulje, 1847.
 Louis Dagerre
Francuz Louis Dagerre je
patentirao prvu fotografiju i za
to dobio doživotnu mirovinu od
francuske vlade.
Autoportretna fotografija
Roberta Corneliusa izrađena je
procesom dagerotipije.

Na stražnjoj strani piše: “Prva

svjetlosna slika ikada
snimljena”.
Autoportret Roberta Corneliusa,
dagerotipija, 1839.
 Utamaro i Hokusai - japanizam
Japanski drvorezi intenzivno su kolali prostorom zapadne
civilizacije polovinom 19.st. Nužno su utjecali na
impresioniste, bečku secesiju i dizajn plakata te su ključan
element za razumijevanje razvoja moderne zapadne
umjetnosti.

Portret žene, Utamaro, drvorez,19.st; Dvije žene, Hokusai, drvorez, 19.st.

Afrička skulptura
Afrička umjetnost ima dugu
tradiciju, iako nije razrađen njen
povijesni slijed.
Glavni umjetnički oblici su
skulptura i maska. Većina djela
ima religijsku ili obrednu namjenu.
Najrazvijenija tehnika je drvena
rezbarija.
Afrička maska može predstavljati
duh pretka, ili dekorativni element.
Materijali su: drvo, biserje,
slonovača i školjke.

Maska iz Gabona XIX st. Afrika, Louvre, Paris

Vjekoslav Karas
Vjekoslav Karas je bio naš
talentirani i školovani slikar
koji je posjedovao autonomni
stil neorealizma.

Njegovo djelo “Rimljanka s

lutnjom” predstavlja najbolje
djelo hrvatskoga slikarstva
polovice 19. st.

Kompozicija je tehnički
dotjerana i skladna pa se
može govoriti o
neorenesansnoj koncepciji
kompozicije. Rimljanka s lutnjom, ulje, 1845-7.,
Hrvatski povijesni muzej, Zagreb
 Edouard Manet
Proslavio se djelima Doručak
na travi i Olimpija, koje su
izazvale kulturni skandal u
drugoj polovici 19.st.

Umjetničko priznanje dobiva

tek u kasnim godinama kada
su njegovi portreti postali
izuzetno traženi.
Jedna od njegovih posljednjih
slika izložena je na Salonu
1881. kada je Manet dobio
Orden Legije časti.
Berthe Morisot, ulje, 1872.

Camilla i Jean Monet u šetnji, 1875., ulje,
Washington
Claude Monet
Francuski slikar koji se smatra vodećom
figurom u razvoju impresionizma, pokreta
u kojem su slikari istraživali prirodu
slikajući na otvorenom.
Sam naziv dolazi od jedne njegove slike
Impresija (utisak) ili izlazak sunca. U
mladosti se zanima za karikaturu, slika
portrete obitelji i lokalnih prizora te
portrete stanovnika Le Havrea.
Upoznaje Maneta i njegov način slikanja.
Paleta postaje svjetlija i tonsko slikarstvo
postepeno prelazi u kolorističko, svjetlost
je za Moneta bila jedina realnost ovog
svijeta.
Monet je prvi slikar koji slika van ateljea i
tamo završava sliku, u tu svrhu je imao
uređen brodić kojim je plovio po Seini.
Izlaže s Rodinom. 1900. Postaje slavan.
Gradi treći atelje u Givernyu i slika 12
velikih platana lopoča, gubi vid.
Auguste Renoire
Renoirova umjetnost u
cijelosti nadilazi granice
impresionizma.

Slike su mu prožete čistom

radošću bezbrižnog života.
Jedan je od najvećih
kolorista svih vremena.

Česti motivi su portreti djece,

djevojaka i kupačica.

Poznat je po ružičastom
okeru i modrim tonovima. Dvije sestre, 1881. god., ulje.
 Degas
Degas je rođen u Parizu u imućnoj obitelji. Već sa 15. godina
zanima se za karikaturu. Sa 18. se ozbiljno počeo baviti
slikarstvom pretvorivši svoju sobu u atelje, ali od njega se, kao
od plemića, očekivala akademska naobrazba. Nakon
putovanja po Italiji i studija na akademiji u Parizu, obogaćuje
svoje iskustvo. Na početku slika povijesne scene i portrete
svojih prijatelja u ulju. 1870. počinje slikati u pasteli i temperi,
zanimao ga je pokret tijela koji je prikazivao točno i realistički a
pritom su na njega uticali japanski drvoresci Utamaro i
Hokusai. 1872. je počeo crtati i slikati plesačice, a bavio se i
sitnom plastikom. U svojem izrazu je uspio uhvatiti, sažetim i
lepršavim pokretom, trenutno raspoloženje, a njegovo duboko
osjećanje karaktera ljudi i naizgled slučajnim prizorima daje
odgovarajuću težinu.
Edgar Degas Kupačica, bronca,
1886.
slikar
grafičar i
Balerine,
kipar pastel, 1872-4.

Autoportret,
minijatura
ulje, 1863.
 Auguste
Rodin

Brončano doba,
bronca, 1876.

Nakon veličanstvenog Michelangela, likovna umjetnost je dobila

njegovog nasljednika u francuskom kiparu Augusteu Rodinu. On
je tvorac moderne skulpture koji je u svojim djelima objedinio
naturalizam i impresionizam. Ono što su za slikarstvo učinili Monet
i Manet, to je za kiparstvo učinio nezaboravni Rodin.

Rodin
Građani Calaisa, bronca, 1888.
Neke svoje narudžbe pretvorio je
u snažne umjetničke kreacije.
Grad Calais je naručio skulpturu
koja je trebala opisati događaj iz
srednjevjekovne prošlosti grada.
Rodin je ovaj zadatak riješio tako
da ga je postavio nisko, na razini
promatrača, a ne na pijedestalu,
želeći izbjeći reprezentativnost.
Rodinovo rješenje u slobodim
formama kosi se sa tadašnjim
tradicionalnim poimanjem
kiparstva. Bio je negiran i
osporavan za svojega života.
Njegovo epohalno otkriće
osnovnog kiparskog materijala -
gline i modeliranja prstima i
rukom, slijedili su mlađi naraštaji
kipara - njegovi učenici.
Medardo Rosso Prijateljstvo s Rodinom nije dugo
trajalo, svega četiri godine. Kroz
suradnju i druženje došlo je do
razmjene radova. Rodin daje jedan
svoj torzo Rossou a Rosso njemu
Nasmiješenu djevojku. 1898. je
došlo do oštrog raskola među
dvojicom kipara.
Rosso u svojim portretima djece,
koja prevladavaju u njegovom
opusu, posebno naglašava
psihološku i latentnu energiju.
Događa se pomak pozornosti od
materijalnog ka duhovnom.
Eliminacija konture i
dematerijalizacija pod utjecajem je
impresionista, njegovo je kiparstvo
na granici između kiparstva i
slikarstva. Rossoov rad posebno
cijene futuristi i Bocconi.
Nasmiješena djevojka, 1890., vosak preko gipsa.
 Umberto Boccioni
Talijanski kipar i slikar, antitradicionalist,njegova djela izražavaju novu
estetiku dinamizma, pokreta i brzine. Svojoj majci posvećuje 44 rada u
svim tehnikama. Supotpisnik je futurističkog manifesta.

Majka, 1906., pastel Majka, 1909. ulje/platno Anti-graceful, 1913. bronca

Paul Cézanne
Težeći sintezi oblika i tonova,
oblik je sveo na ploštine, pri
tome se držao vlastite premise
da je u prirodi sve oblikovano
prema geometrijskim tijelima
kugle, valjka i stošca; po tome je
prethodnik kubizma i
apstraktnog slikarstva.

Motivi njegovih slika su bili

raznoliki a uvijek je izdizao
poetsku vrijednost objekta i
njegovog značenja.

Ostavio je golem opus u crtežu,

akvarelu i ulju a najčešće teme
su pejzaži, mrtve prirode i
Autoportret , ulje, 1879. portreti.
 Georges Seurat
Sposobnost Seurata da ekstrahira formu bez konturne crte čini da mu crteži
P sjaje kao uljana platna. 1884. će naslikati kupače u tehnici poentilizma ili
divizionizma, a već 1884-6. slika Popodne na Grande Jatteu, Chicago. Ova
O velika platna koja će antipicirati pixele, učinit će ga slavnim.

E
N
T
I
L
I
Z
A
M
Mladić sjedi, crtež olovkom-1883; Kupači (detalj), 1884, ulje na platnu, London,
National Gallery
 Paul Gauguin
Postoji komplementarnost
između dva slikara
postimpresionizma - van
Gogha i Gauguina. Zajedno su
proveli devet tjedana 1888. na
jugu Francuske, u Goghovoj
“žutoj kući”. Njihovo druženje
je obilježeno traumom, a
nakon “incidenta s uhom”
Gauguin se vraća u Pariz.
Gauguin je sa 35 godina
napustio bankarski svijet da bi
se posvetio slikanju nedirnute
civilizacije Južnih mora kojeg
je nazvao - simbolizam. Autoportret (karikaturalni),
Paul Gauguin, 1889.
 Vincent van Gogh
Od 1886-89 izradio je 12 autoportreta, pored suncokreta to su
mu najcjenjenija djela na burzi umjetnina, Slikar koji za života
nije prodao niti jedno svoje djelo, danas dostiže cijenu i do
100 mil. dolara. Smatra ga se utemeljiteljem ekspresionizma.

Autoportret, van Gogh, 1889. ulje na platnu

Egon Schiele Imao je kratku, intenzivnu i
produktivnu karijeru. U dobi od 24,
godine naslikao je preko 300 ulja i
nekoliko tisuća crteža na papiru.
Prevladavaju ljudske figure, a
autoportreti iz 1910-18 u tehnici
akvarela kompleksni su prikazi
izmučenog lica tamnih očiju,
otvorenih usta, slikani s nekoliko
nijansi smeđe boje i crvene tinte.

Majka i dijete,
crtež olovkom,
1918.

Autoportret, 1911., gvaš,

akvarel i tinta na papiru
Gustav Klimt Austrijski simbolistički umjetnik
drugo dijete u umjetničkoj obitelji
češkog emigranta - gravera.
Djetinjstvo proveo u bijedi.
Glavni je pri osnivanju
secesijskog stila u Beču.
Ima bogatu klijentelu, dame iz
visokog društva. U svom opusu
miješa povijest i mitologiju. Umro
malo prije propasti carstva.

Mada Primavesi, 1913., ulje na platnu

Slava Raškaj
Slava Raškaj je jedno od
najznačajnijih imena hrvatskog
slikarstva s kraja 19. i početka 20. st.
Njezini su akvareli satkani takvim
velikim talentom i umijećem da
izgledaju kao genijalni dječji crteži.
Slava je reformatorica akvarela.
Između slikarskog duha i slikarskog
materijala u akvarelima Slave Raškaj
postignuto je takvo organsko
jedinstvo da se ti akvareli mogu
smatrati upravo uzorom suradnje Autoportret, akvarel,
doživljaja i izraza. oko 1902-1906.
 Milan Steiner
Kao što autobiografski zapisi u
književnosti predstavljaju
piščevu spoznaju samoga sebe,
tako u likovnim umjetnostima tu
ulogu nose autoportreti.
Milan Steiner, rođeni Sisčanin,
često nazivan “vilinim konjicem
hrvatske moderne“ ostavio je
nekoliko autoportreta od kojih je
najpoznatiji nedatirani bakropis
nastao u periodu oko 1916-18.g.
Prikazujući kroz samospoznaju
svoj intimni svijet, Steiner je
postigao autentičnost i visoku
duhovnu razinu u svom
likovnom izrazu.
Autoportret, bakropis, oko 1916-1918.
Bjeloruski slikar židovskog
Marc Chagall
porijekla karakterističan je po
autonomnom opusu, izrazom
se nalazi između nadrealizma i
kubizma, smatra ga se slikarom
duše.
Tema dvojnog portreta je
intimna, par zaljubljenih gleda u
istom smjeru, djelo posjeduje
šagalovsku posebnost - jedan
sanjarski prikaz ljubavi.
Chagallova mašta je
revolucionirala umjetnost, 1918.
dobiva prvu monografiju,
smatra ga se najutjecajnijim
slikarom svog naraštaja.
Umro je kao iznimno cijenjeni
međunarodni umjetnik.
Ljubavnici u sivom, 1916., ulje na
papiru, Pariz
Ernst Barlach
Napušteni, 1930., crtež

Dok su ostali istraživali egzotične kulture, kipar Barlach

je istraživao vlastitu, kulturu njemačkog radnika.
Prisutna je ekspresija i zainteresiranost za probleme
čovjeka.

Osvetnik, 1914.
bronca
Pjevač, 1928., bronca,
Paleta mu je jednostavna,
svedena gotovo na minimum.
Josip Račić
Njegov veliki autoportret iz 1907.
god. rađen je sa svega pet boja.
To su: crna, bijela, pečena
umbra, crveni cinober i kraplak…

Račić je jedan od najjačih

talenata našeg modernog
slikarstva, njegova se vizija može
pratiti kroz 10. god. stvaralaštva.
Stvorio je nekoliko slika, portreta i
autoportreta u svom kratkom i
tragičnom životu.

Retrospektivna izložba ovog

slikara ukazala je na potrebu
restitucije njegovog slikarskog
opusa. Autoportreti, 1906-7.,
Gospođa u crnom, ulje.
 Miroslav Kraljević U svome repertoaru Kraljević slika
portret, akt, pejzaž, mrtvu prirodu, pri
čemu slikajući portret postiže svoj
autentični izraz.
Velika slikarska erudicija koju je
posjedovao, temeljitost,
samokritičnost i oštar intelekt učinili su
duboki trag na hrvatsko stvaralaštvo
20. stoljeća.
Posljednjih mjeseci 1912. godine
Kraljević stvara dva vrsna portreta
djevojčice u crvenom i crnom na
kojima koristi: Cezanneovu metodu
težeći sintezi oblika i kromatski motiv
prisutan u ekspresionističkom izrazu.
Portret djevojčice, ulje,1912. privatna zbirka, Zagreb
Vladimir Becić
Uz dva prethodnika,
slikar Becić je treći protagonista
minhenskog kruga koji su činila
četiri slikara izuzetne osobnosti, a
koji predstavlja temelj iz kojega će
nastati kanon hrvatskog
modernizma.

Likovni izraz ovih slikara se

temeljio na suvremenom, anti-
akademskom odnosu prema radu.

Becićev slikarski izraz od početka

je više stremio modelaciji i jasnoći,
nego prema lirizmu. Akt djevojke kod stola, ulje, 1907., Moderna galerija,
Zagreb
Oskar Herman Posljednji od četvorice,
onaj o kojem se najmanje govorilo,
iako je pripadao istom krugu
hrvatskih slikara, što su ih na
umjetničkom školovanju u
Münchenu, tada, između 1905. i
1910. god., tamošnji kolege nazvali
“hrvatskom školom”, živio je izvan
svih klanova, tako da je vrlo kasno
bio prihvaćen i shvaćen. Osebujni
Herman ponešto je drugačiji od
ostale trojice. “Kod njega nema
bitnih razlika između predjela i
figure, oboje žive osobenim
unutarnjim životom prožetim nekom
iskonskom starozavjetnom
tragikom.”(D. Đorđević). Hermanov
izraz nastavljaju neoekspresionisti
Suzana i starci (detalj), 1969., ulje,
MSU, Zagreb (Richter u Njemačkoj) u 80-tim.
 Francuski slikar i kipar koji je
Auguste Chabaud istraživao u fovističkom,
kubističkom i ekspresionističkom
stilu. Prijateljuje u Parizu s
Derainom i Matisseom.
Nije poznat kao njegovi
suvremenici već dobiva epitet
najboljeg provincijalnog slikara
na početku 20.st.
Sudjeluje na Salonu Neovisnih,
živi utjecaj Pariškog noćnog,
kabaretskog života.

Yvet u haljini, 1907., ulje;

Čovjek koji se proteže, 1910.,bronca, Pariz
Dva slikara istražuju 1905, na jugu Francuske, boje su im postale življe, a stil
je zadržao određenu shemu: široki potezi, crna za konturu…
Neprirodne žive boje za koje su kritičari dali negativan sud, postati će novi
pokret u umjetnosti - Fovizam. Deraine je njegov začetnik.
Pamtiti ćemo ga po vedutama Londona iz 1906.

F
O
V
I
Z
A
M

A. Deraine, Matisse, ulje,1905. A. Matissea, Andre Derain, ulje, 1905.


Henri Matisse
Autoportret, 1900.,tinta na papiru
U umjetnosti 20. st. su dominirala dva
čovjeka Picasso i Matisse. To su dvije
veličine koje su svojim vizionarskim
pohodom promijenila svijet. Poznato
je to kako je u Matissovim
fouvističkim slikama dar izostavljanja
prenaglašen, postoji ”kontrolirana
žestina”, ipak prizor zadržava sve
bitne plastične forme i prostorne
dubine. Matisse je želio,
da gledatelj osjeti neposrednost
njegovog slikanja u “radosti življenja”
koju će mu pružiti slika. Govorio je o
umjetnosti kao o dobrom naslonjaču.
Manje je poznato njegovo grafičko
djelo te da je kroz 50 godina napravio
800 grafika; linoreza, litografija,
monotipija i drvoreza. Prisutna je
intimnost tema kao što su portreti
prijatelja, obitelji, lijepih modela i
kolega umjetnika.
 Pablo Picasso - analitički kubizam

Gospođice iz Avignona, 1907., detalj Maska, regija u Kongu, drvo.

Na tragu Gauguina, fovisti su otkrili privlačnost afričkog i oceanijskog kiparstva i

s tom građom upoznali Picassa. U djelu Gospođice iz Avignona srušen je
klasični ideal ljepote, likovi su uglato izbočeni sa snažno razlomljenim linijama
na kojima je evidentna sličnost s Afričkom etnografskom baštinom.
 Vasilij Kandinski
Kandinski je još 1909., za vrijeme studija pomagao pri
osnivanju NUA-e (Nova umjetnička asocijacija) u Münchenu.
Godine 1910. Kandinski je vodenim bojama naslikao svoju prvu
apstraktnu sliku, te je počeo formulirati svoje važno teoretsko
djelo, O spiritualnom u umjetnosti, izdano 1912.godine.

Ostalo je nerazjašnjeno
je li on naslikao prvu
apstraktnu sliku, kako se
često navodi u povijesti
umjetnosti.

Bez naziva, akvarel, 1910.

 Kandinski - vitez apstrakcije
Zanimljivo je obilježje njegovih ranih pred apstraktnih djela jer su oblici u
njima mnogo slobodniji od onih kasnijih u kojima su izrazitiji geometrijski
element, nakon kojih će uslijediti biomorfni stil.

Žuto, crveno, plavo, ulje, 1925, Pariz

 Alexej von Jawlensky
Glava žene, Alexei von Jawlensky,
1912., ulje, Berlin
Alexej von Jawlensky naginje
misticizmu i stilizaciji lica.
Grupu Plavi jahač osnovali su u
Munchenu 1911. god. parovi:
Vasilij Kandinsky i Gabrijele
Munter te Marijana Verefkina i
Alexej von Jawlensky.
Tih godina je slikar dao ono
najbolje u svom opusu -
impresivne psihološke studije
živih boja.
Kod ovog njemačkog
ekspresioniste, nalazimo obilje
toplo-hladnog kontrasta boja sa
uplivom crne i bijele u ženskim
portretima iz 1911-14.god.
 Ivan Rendić
Nestor hrvatskog kiparstva. Uvršten u postav Moderne galerije u Zagrebu
Skulptura izuzetno važna za hrvatsko kiparstvo.

Olga Florio, poprsje 1873., bronca reljef; Alegorija uma , Trst, 1886., bronca;
Hercegovka, 1902, mramor MG, Zagreb
Ivan Meštrović
Meštrović je prešao u svom plodnom i u
svijetu hvaljenom stvaralaštvu više duhovih
i stilskih faza. U prvoj fazi eksperimentira
pod utjecajem Michelangela i Rodina koji
za Meštrovića tvrdi da je najveći fenomen
među europskim kiparima.
Radio je skulpturu svih dimenzija:
kabinetskog tipa, što su pretežno skice,
nadalje, normalnih ili nešto većih dimenzija
idealnih za otvorene parkovne prostore
kao i veliki broj monumentalnih spomenika.
Svoja je djela ostvarivao u svim klasičnim
materijalima, kojima se je izvanredno
prilagođavao, ističući i oživljavajući
materiju novim životom.
Tematski se veže na: religiju, Bibliju,
povijest, glazbu, ljubav i ženske aktove.
Nije prihvaćao avangardna nefigurativna
usmjerenja dvadesetih, iako je pratio
suvremena europska kretanja, ali
umjereno, ne odričući se realizma i
Autoportret, 1912., Rim humaniteta u svojim djelima.
 Meštrović - Job
Ovaj ekspresionistički izraz
ljudske patnje prikazan na
brončanoj skulpturi Joba,
predstavlja Meštrovićev
najpotresniji rad u vrijeme
kada proživljava osobne
nedaće.
Ovo posljednje veliko
ostvarenje Meštrovića koje se
može mjeriti sa snagom
zdenca života, na čudesan
način prikazuje osjećaj
tjelesne i duševne muke ovog
starozavjetnog lika.
Job, bronca, Sveučilište Syracuse, New
York, 1947.
Dujam Penić
Presudan utjecaj na
stvaralaštvo ovog
južnjačkog kipara izvršila su
Rodinova djela, nakon
1924. i života u Parizu.
Penić je najvećim uzorom
smatrao prirodu, pa su
najljepša ostvarenja koja
pripadaju antologijskim
djelima hrvatskog
modernog kiparstva uopće,
djela nadahnuta prirodom,
realnim oblicima, i
prirodnim osjećajima.
Glava djeteta, kamen, 1922.,
Moderna galerija, Zagreb
Vlaho Bukovac
Bukovac je potomak talijanske
obitelji koja je došla u Cavtat i
postao hrvatski kozmopolitski
slikar, što pokazuje kako se
stanovite stvari u svijetu
umjetnosti stječu. Najznačajniji
slikar na prijelazu 19. u 20. st.
1897. osniva Društvo hrvatskih
umjetnika i nastoji afirmirati
hrvatsku umjetnost u svijetu.
Osnutkom ovog udruženja
započela je hrvatska moderna.
U plodnom umjetničkom radu
Bukovac (1855-1922) je prošao
faze od akademizma, realizma,
impresionizma i simbolizma do
moderne. Osobito je poznat i
Japanka, 1898., ulje na platnu, Moderna priznat po portretima.
galerija, Zagreb
 Marino Tartaglia
Slikar i likovni pedagog, autor
antologijskog autoportreta iz 1917.,
reljefne pastoznosti s blagim
ekspresionističkim intenzitetom.

Tartaglliu najbolje pamtimo iz

vremena rimskih utjecaja (Carlo
Carra i Girgo de Chirico).
Rimski autoportret iz 1917. dugo
godina je bio nepoznat, za njega se
nije znalo 35. godina.
Slikar ga je čuvao i pokazivao
rijetkima kao šalu iz mladosti.
Autoportret, ulje na drvu, 1917.,
MSU, Zagreb
 Praška škola
Nježni Vilko Gecan sebe
je vidio kao mračnog
cinika.

Cinik, Vilko Gecan 1921.

U hrvatskoj umjetnosti ne
postoji niti jedan primjer
prijateljstva kao što je to
bio između ova dva
slikara, koji su bili
najiskreniji prijatelji skoro
cijeli svoj život,
Autoportret pred barom,
Milivoj Uzelac, 1923.
Sava Šumanović
Ovaj portret djevojčice u
potpunosti se, po nekoj
metafizičkoj dimenziji
postmoderne, kao i ostali dječji
likovi koje je Šumanović naslikao
tijekom 1939. godine, vezuje za
njegov značajan ciklus kupačica.
A.B. Šimić, kao jedini kritičar koji
ispravno razumije ekspresionizam
pozitivno piše o Savinoj izložbi
1921., i njegovom novom “kursu”
nakon Lhoteove škole u Parizu.
“Želim sliku koja će biti
jedinstvena, logična i harmonična.
Koliko je u ljudskoj moći, truditi ću
se da dođem do tih rješenja”.
Sačuvano je stotinjak pisama u
Portret djevojčice, 1939.,ulje na platnu
kojima slikar opisuje viziju svoje
smrti i nadolazećeg rata.
 Praški, Venecijanski i Minhenski studenti

Portret dječaka, Marijan Trepše,

1920., ulje

Dječak, Stara lutka, Emanuel Ante,

Zlatko Šulentić, 1058.,
M. Trepše 1920. Vidović, 1928. ulje
Marcel Duchamp
Francuz koji istražuje pod utjecajem
kubizma i futurizma a većinu života
provodi u SAD-u.
1916. kreator je njujorške Dade u
okviru koje eksperimentira s različitim
tehnikama i izlaže svoja prva ready-
made djela koja izazivaju zgražanje.
1919. se pridružuje Pariškim
nadrealistima.
Ironiju u svojim portretima prikazuje
na način da parodira ljudski lik kroz
pokrete koji su prikazani u
vremenskom slijedu.

Raznovrsnošću svoga opusa i

teoretskim razmatranjima jedna je od
najutjecajnijih umjetnika 20. st.
Iako je proizveo mali broj radova brzo
se kreće kroz avangardne krugove,
Igrači šaha, ulje na platnu, 1911., Filadelfija
utječe na razvoj zapadne umjetnosti
kao savjetnik Peggy Guggenheim.
 Schwittersov Merz portret
U zimu 1918-19 nastaju
Schwittersovi prvi
assemblage-i.
Među njima je i ovaj prikaz
ljudskog lika.

Kompozicije nastale
lijepljenjem predmeta od
različitih materijala na plohu
naziva “Merz”,one
predstavljaju njemačku
avangardnu dadaističku
umjetnost.
Psihijatar, 1919., Kurt Schwitters,
assemblage
 Tamara de Lempicka
“Autoportret u zelenom Bugattiju“ nastao
1925. godine je na neki način postao
ikona art deko stila koji je u dvadesetim i
tridesetim godinama bio u punom
zamahu. Tamara de Lempicka je
umjetnica ruskog imena, poljske obitelji,
francuske naobrazbe, koja je izjednačila
svoj životni stav i stvaralački stil. Postala
je portretistica pariškog mondenog
društva te dobila epitet famme fatale art
decoa. Stvarala je nadahnuta talijanskom
renesansom i manirizmom. Život joj nisu
pratili samo skandali i trač već je sačuvan
i crno-bijeli film na kojem je slikala i po
deset sati dnevno. Portreti su joj teatralni
sa oštrom sjenom, idilični i hladni,
posebno je poznata po slikama masivnih
žena u slobodnim pozama.
Šezdesetih godina slika špahtlom.
Živi svoj stil do posljednjeg daha i ulazi u
legendu, kada, po posljednjoj želji, njezin
Autoportret u zelenom bugattiju, 1925., pepeo biva prosut u vulkan Popokatepetl.
ulje na platnu, privatna kolekcija
 Rene Magrit

“Moje slike su vidljivi prizori koji ništa ne skrivaju, one izazivaju

misteriju a ona je nespoznatljiva”
 Giorgo de Chirico - tvornica snova
Jedan od najznačajnijih slikara
20.st. svoju je umjetnost opisao
kao: “ Strogu, cerebralnu, asketsku
i lirsku”.

Za boravka u Njemačkoj zanima se

za slike Bocklina - lirski
romantizam, i djela filozofa
Schopenhauera i Nistzschea koji
smatra da umjetnost nema logično
značenje.

Slikar koji u svom plodnom opusu

ostavio seriju od 59 autoportreta,
što je, po mom,
najbolji dio njegovog stvaralaštva.

Njegov rad je dug i zagonetan san. Autoportret, 1920.,ulje.

 Kazimir Maljevič - kubofuturista
Bio je pionir ruske avangarde i otac geometrijske apstrakcije, najradikalniji
umjetnik XX. st. Retrospektiva 1927. u Njemačkoj mu je donijela svjetsku
slavu. Povratak figurativnom slikarstvu nakon suprematističkog razdoblja
legitimira ga kao anticipatora postmoderne slobode. Sahranjen je u
suprematističkom ljesu a nadgrobni spomenik na Maljevičevu grobu
sastoji se od bijele kocke sa crnim kvadratom na prednjoj strani .

Glava seljaka, 1928-32, ulje, Autoportret iz 1933.

Ruski državni muzej
Fotografija tridesetih
Jedna od možda najslavnijih
fotografija tridesetih godina
(iz serije koju je naručila
američka uprava za
poljoprivredno gospodarstvo).

Dorothea Lange daje društveni

dokument o siromaštvu,
ali i odaje počast
individualnoj snazi duha.

Fotografija izrađena u tehnici

srebrne želatine.
Majka beskućnica, Dorothea Lange, fotografija, 1936.,
Kalifornija
 Pablo Picasso
Godina u kojoj Picasso
stvara slavnu crno-bijelu
Guernicu ali vjeran svom
egoizmu ne može odoljeti
da u to ne uklopi i dvije
tadašnje muze.

To je razdoblje između
dva svjetska rata i dvije
Ljubavi: Marie-Therese
Walter i Dore Maar.

“To je bilo jedno od mojih

Marie-Therese Walter,
ulje, 1937.
najdragocjenijih
iskustava”, rekao je slikar.

Mekani autoportret s prženom slaninom,
1941., ulje.
Salvador Dali
Dali je ovu sliku opisao kao
“antipsihološki autoportret.
Nisam želio prikazati nutrinu
svoje duše, nego isključivo
njezinu vanjštinu: omot,
“rukavicu koju na sebe
navlačim.”
Jestivu rukavicu, naravno, iako
već pomalo usmrđenu, na što
upućuju mravi i pržena slanina.
Motiv “mekanih satova” koji se
pojavljuje tridesetih godina a koji
upućuju na prolaznost – na ovoj
slici dobivaju obrise samog
autora kojeg nagriza sumnja,
kriza, mortalitet i ispovijednost
bez natruha idealiziranja.
 Henry Moore
Crtao je ljude u londonskoj podzemnoj koji
su tražili utočište u II. svjetskom ratu.
Pojednostavio je oblik, odbacio naturalizam
i sublimirao značenje. Mooreove skulpture
postale su arhetipi likovno i sadržajno.
Obogatio se prodajom svojih apstraktnih
skulptura od kamena i bronce a većinu
novca je usmjerio na svoju fondaciju koja
promiče umjetnost i obrazovanje.
Uzori su mu Michelangelo i
pretkolumbovska umjetnost.

Spavači, 1941., kolorirani crtež Ležeća figura, Moore, 1938., kamen, Tate,London.
 Slavo Striegl
Nazvan “posljednjim
klasikom” hrvatske likovne
umjetnosti koji priznaje da se
za umjetnost isplatilo živjeti,
ostavio je svom gradu Sisku
zbirku koju čini 319. radova
nastalih u periodu od 1939.
pa sve do 2000. godine.
Autoportret u akvarelu nastao
je u prvoj godini slikarevog
studija na Umjetničkoj
akademiji u Zagrebu i
predstavlja intimističku
ispovijed na početku dugog
stvaralačkog puta. Autoportret, akvarel, oko 1940.
 Andrija Maurović
Stari Mačak, najpoznatiji junak iz stripa “Crni
jahač” sa kojim se autor uspoređivao
Osebujan lik hrvatske kulture,
nedovoljno istražen u trideset godina
od smrti. Snažna individualnost
spojena sa inovativnom tehnikom
filmskog kadriranja koju uvodi u
produkciju stripa, te veliki doprinos u
obnovi stvaralaštva domaćeg stripa
nakon rata, okarakterizirali su Andriju
Maurovića kao najistaknutijeg crtača
cjelokupne povijesti hrvatske
likovnosti. Kao ilustrator, karikaturist i
plakater svoj je stvaralački vrhunac
dosegnuo kao autor crno-bijelih
avanturističkih stripova, medijem
kojim započinje 1935. a u kojem
objedinjuje kvalitete prethodnih
iskustava. Ime mu je uvršteno u
svjetsku enciklopediju stripa (World
encyclopedia of comics).
 Max Beckmann
klasik europske avangarde
Slika je alegorijski prikaz
povjesničara umjetnosti H.W.
Jansona i tri prijatelja koji su
pred nacizmom pobjegli u
Amsterdam.
Max Beckmann će 1947-49.
predavati umjetnost na
Sveučilištu Washington.
Izložbom “Progon i moderna”
(2004) pokazano je što je sve
na kreativan način bilo moguće
ostvariti u Americi, u oblasti
umjetnosti, dok je ona u
fašističkoj Njemačkoj
proglašena izvitoperenom. Četvorka za stolom, ulje, 1943., Zbirka
Sveučilišta Washington u St. Louisu
Frida Kahlo
Životna priča Fride Kahlo
kao i snažni
autobiografski elementi
njene umjetnosti donijeli
su joj status feministkinje.

Od velike važnosti je
upotreba narodnih tema
kao izvor nadahnuća.

Fridine slike, iako malih

dimenzija, imaju u sebi
visok stupanj
eksperimentalnosti i čine
veliki doprinos modernoj
umjetnosti.
Autoportret , 1947., ulje.
Willem de Kooning
40-ih godina potpada pod
njujoršku školu apstraktnih
ekspresionista.
50-ih slika tri serije žena
agresivna izraza. Nakon toga
apstraktne urbane pejzaže.
60-ih novu seriju žena.
Od 1975. dvije godine radi na
skulpturama, zadržava
tematiku. Nakon toga je
uslijedila kaligrafija boje na
bijelom platnu.
Umire 1997. a njegovi radovi
su pohranjeni u većim
muzejima i po umjetničkim
kolekcijama diljem svijeta.
Žena III, 1952., ulje.
 Alberto Giacometti
Giacomettijevi “tanki ljudi”
postali su ikone 20.st. i
metafore života nakon strahota
II. svjetskog rata.
Dobitnik je nagrade
venecijanskog Biennala 1962.
Tri godine kasnije dobiva
nagradu francuske vlade za
skulpturu, postaje poznat.
Posljednje desetljeće portretira
Annette i Caroline.
Nazvan još i kiparem duše.
Glava na štapu, autoportret,
bronca, 1954.
 Joan Mirό
U Miroovom su djelu ideje i
poezija inkarnirane, a ne
ilustrirane. Njegova je crta puna
energije, popušta spontanom
obilju, maštom oslobođenih vizija.
Na autoportretu iz 1937/8.
crtanom olovkom na platnu, slikar
je uljanom bojom u par poteza,
nakon 20. godina, ekstremnom
redukcijom, postigao jednu
univerzalnu fizionomiju.
Ovaj autoportret je nastao kroz
duže razdoblje spajajući dva
stvaralačka načina u jedan,
miroovski svijet – biomorfne
apstrakcije. Autoportret, 1937/8-1960,
ulje i olovka na platnu
 Miljenko Stančić
Miljenko Stančić jedan je od
najvećih hrvatskih slikara i
pobornika individualizma,
intimizma i nadrealizma, što
potvrđuje njegov cjelokupan
opus.
Stančić je prvi poslijeratni slikar
koji je oživio san, osjetilnost i
metamorfozu ljudskog bića.
On je autor je jednog od
najljepših portreta hrvatskog
slikarstva 20. st., po mišljenju
akademika Josipa Vanište, a to
je portret pjesnika Tina Ujevića.

Tin Ujević, 1955., ugljen na papiru

 Alexander Calder
U početku je Calder želio biti
slikar, kao što je bila i njegova
majka, ali je prevagnula želja
za istraživanjem u drugim
materijalima.

“Ja razmišljam najbolje u žici”,

govorio je američki kipar, koji
je stvarao sa smotkom žice o
ramenu, mada mu skulpture u
žici nisu tako brojne kao
apstraktne skulpture.

Ovaj najinventivniji kinetički

umjetnik 20.st. volio je ljude
isto toliko koliko i umjetnost.
Autoportret, 1968., žica
David Hockney
Rođen 1937. i smatra ga se
engleskim pop umjetnikom.
Portretira oca još u
tinejdžerskoj dobi od
sedamnaest godina, kao i
prijatelje, simpatije, obitelj i
sebe.
Portreti su vizualni dnevnik
njegovog života, bili to
crteži, slike, grafike ili
fotografije.
250 portreta izloženo je u
zadnjih 50 godina rada
ovoga svestranog
umjetnika. Autoportret iz 1954., kolaž, (kad je autoru
17.g.)
 Fransis Bacon
U vrijeme kada u umjetnosti vlada
apstrakcija Bacon se posvećuje
ljudskoj formi.
“Slikam jer, zapravo, ne znam ništa
drugo raditi. Moram zaraditi i
ispuniti vrijeme” objašnjavao je
Bacon.
Pokazivao je zanimanje za
Velázqueza i Picassoa te
stvaralaštvo biomorfnih slikara.
Postoji izvjesna prisutnost nihilizma u
njegovom opusu.
“Bio je zabavan, načitan,
posjedovao je neodoljiv šarm i
talent”- zabilježio je njegov biograf
Michael Peppiat.
Autoportret, ulje, 1972.
 Robert Rauschenberg
Retroactiv 1, 1964., ulje na platnu
Rođeni teksašanin, uspio je
pomiriti estetske kriterije
između egzaltacije i
svakodnevnice.
Prvi je američki slikar
nagrađen na venecijanskom
biennalu 1964. godine.
Njegovi kolaži neo-
dadaističke provenijencije
postali su ikona 20. st. i
ujedno dali ironičnu alegoriju
postindustrijskog društva.
Roy Lichenstein Najranija serija slika, s
kojima je Lichenstein
stekao ugled, zasnovana
je na minucioznoj izradi
tiskanih točki kojima slikar
naglašava ograničenost
stripa kao medija.

Ova djela su označila

početak postmoderne.

Ovih dana smo svjedoci

kako njegove slike
dostižu cijenu i do
vrtoglavih četrdeset
M-Maybe, 1965., ulje na platnu
miliona dolara.
Andy Warhol
Autoportret, 1967, crvena boja na svili
Nedavno otkriveno djelo
na kojem je umjetnik
sebe naslikao crvenom
bojom na bijeloj svilenoj
podlozi, površine 2.
kvadratna metra.
Ovo je jedan od 11
džinovskih autoportreta
naslikanih 1967. god u
vrijeme kada se Warhol
nametnuo kao vodeća
figura pop-Arta.
Autoportret je postigao
cijenu od 15 mil. eura.
 Victor Vasarely
Slikar mađarskog porijekla, 1955.
piše Žuti Manifest. 1965. stiže
priznanje umjetniku na izložbi u
New Yorku, nazvan je ocem
optičke umjetnosti i postiže status
međunarodno priznatog umjetnika.
Optička umjetnost se proširila na
dizajn i modu.
Vasarely je razvio svoj umjetnički
abecedarij sličan računalnom
programiranju. Čovjek je velike
energije i inventivnosti: “svaki je
oblik temelj za boju, svaka boja je
atribut obliku”.Postao je počasni
građanin New Yorka 1990. Harlekin II, ulje, oko 1945; Autoportret iz 1954, boja na
papiru
 Joseph Beuys i prošireni mediji
Avangardni njemački kipar, slikar,
teoretičar i konceptualni umjetnik.
Utjecao na čitav niz suvremenih
svjetskih i njemačkih umjetnika.
Poziva na promjenu potrošačkog
društva koje treba slike za
ukrašavanje zidova.
Navedenim djelom sugerira kako i
mrtav zec može premostiti jaz
između teorije i nagona za razliku od
otuđenog ljudskog bića.
Za njega je umjetnost medij koji
treba ozdraviti bolesno društvo.
On napušta vještine slikara kojima
su se ljudi divili u prošlosti jer ljepota
postaje arhaičan pojam, njegova
umjetnost je optužnica vrijednosti Kako objasniti slike mrtvom zecu, 1965 ..
onima koji su izgubili II. svjetski rat.
 Gerhard Richter
Betty, ulje, 1977., njemački
umjetnik portretira svoju kćer
na tri portreta koristeći
fotografiju kao osnovu za
nastanak slike. Šezdesetih je
napravio niz portreta ljudi iz
svog profesionalnog kruga.
Sedamdesetih se druži s
Josephom Beuysom.
Umjetnik funkcionira na granici – bilo između apstrakcije i
figurativnosti, bilo između snažnih boja i monokromnog
slikarstva. Sklon je slikanju djela u serijama. Osamdesetih
pripada neoekspresionistima. Ubraja se među utjecajne
umjetnike dvadesetog stoljeća.

Djevojka pred ogledalom, 1982., ulje,
Tarski ciklus
Zlatko Prica
Zlatko Prica, rođen u Pečuhu, seli
se u Zagreb 1922. Umjetničku
akademiju u Zagrebu završava
1940. Jedna je od perjanica
poslijeratnog hrvatskog slikarstva.
Njegovo bogato slikarsko
stvaralaštvo možemo svesti na
nekoliko najznačajnijih ciklusa:
Samoborski, Plodovi zemlje,
Anatomija prirode, Tarski ciklus,
te Opatijski kišobrani.
(Is)tarski ciklus se svojom
poetskom figuracijom uklapa u
sustav obnove plastičnih
vrijednosti i novog ekspresionizma
Francisa Bacona na način kojemu
nije moguće poreći izvornost.
Lucien Freud Britanski eminentni slikar, unuk
psihoanalitičara Sigmunda Freuda,
specijalizirao portrete i aktove, umro je
ljetos u 88 godini života. Veliki psiholog
portreta. Veliki je promatrač, poznat po
analitici, skida masku portretiranom.
Slika pod utjecajem: Dürera. Memlinga,
Grosza i Dixa. Prijatelji su mu: Bacon i
Hockney. Pedesetih počinje slikati
sumorne portrete u impasto nanosima
boje. Veliki dio opusa posvetio svojoj
majci, ženama, brojnoj obitelji…

Autoportret, 1985. i Nasmijana žena

iz 1959.
 Ratko Petrić
Prošla je godina od smrti jednog od osnivača Biafre koja je donijela
rješenja bliska pop artu. Pročišćena morfologija Petrićeve
figuralnosti, koja prelazi u snažnu simboliku i jetku ironiju, jedan je
najzanimljivijih autorskih identiteta novije hrvatske skulpture…

Iscurio, 2003., vlasništvo autora Gozba, 1984.

 Ivan Kožarić

Unutrašnjost glave, 1987., gips, MSU, Zagreb

 Kožarić
Akademik Ivan Kožarić jedan je od najinteresantnijih umjetnika
naše likovne scene, autor je mnogih javnih skulptura poput
“Prizemljenog sunca” i “Matoša”. Kožarić je rođen 1921. u
Petrinji, sudionik je brojnih svjetskih izložbi i dobitnik mnogih
prestižnih nagrada. Predstavljen je u brojnim svjetskim
antologijama i pregledima suvremene skulpture. Njegov je opus
čisto autobiografski a njegova umjetnost je izjednačena sa
disanjem.
 Marija Ujević - Galetović
Miroslav Krleža (postav. 2004.),
bronca, 235 cm, Dubravkin put, Zagreb
Kiparica i akademkinja koju nazivaju
majstoricom portreta i figure,
autorica je najboljih zagrebačkih
spomenika – kipova Šenoi i Krleži.
Portret brata je napravila u glini sa
12 godina. Kiparica pri portretiranju
pokušava izraziti svoj doživljaj
osobe, ono što ona emanira u
svijetu.
“Krležu sam zapamtila po živosti
očiju, ležernosti u ponašanju i
tromosti tijela. Spomenik ne može
biti samo opis fizičkog tijela nego
psihološka analiza, emanacija duha.
Moj Krleža na Dubravkinom putu je
stari, osamljeni skeptik.”
Mala ženska poprsja, kipara i
Mato Andrić
likovnog pedagoga Andrića,
oblikovana u gipsu, primjer su
ekspresivne modelacije i
profinjenog rukopisa.
U slijedu Meštrovićevih heroina i
Angeli Radovanijevih vitalističkih
Venera, Andrić razvija novu
poetiku ženskog portreta, posve
intimnog i decentnog.
Samostalno je izlagao u
Njemačkoj, Francuskoj i više puta
u Zagrebu. Sudionik je i svjetske
izložbe male plastike u keramici.
Dobitnik je brojnih nagrada i
priznanja u zemlji i inozemstvu za
svoj dugogodišnji plodan rad.

Suvremena djevojka, 1987., patinirani gips

 Bill Viola - pionir video arta
Ovaj genij slike i zvuka, pionir video arta još uvijek je aktivan u
svom stvaralačkom izrazu.
Viola Istražuje fundamentalna iskustva “razuma i osjećaja” i
put do samospoznaje.
Usredotočio se na univerzalne ljudske teme kao što je
rođenje, patnja, umnogome crpeći inspiraciju iz zapadnjačke i
istočnjačke spiritualističke tradicije.

Moliti bez prestanka,

1992. zvučna i video
instalacija,
umjetnikova zbirka
 Viola
Priznanje zaslužuje trideset
godišnjim radom koji nimalo ne
gubi na raskoši vizualnog ili na
snazi poruke.
Autor je zapanjujućeg opusa
radova u kojima se koristi
najnovijom tehnologijom,
uključujući vodu i vatru.
Naglašava dualizme: svjetlo-
tama, život-smrt, smirenost-stres.
Emocija postaje subjektom.
Istražuje stanja “pomiješanih”
emocija, tzv. međustanja.
Šest glava, 2011.
Chuck Close
Svjetski poznat umjetnik koji portetira
sebe, svoju obitelj i prijatelje umjetnike.
Radikalno mijenja definiciju modernog
portreta, nudeći široku skalu svog
kompleksnog umjetničkog izraza.
Nakon što je 1988. prebolio virusnu
infekciju završava u kolicima. Portret
Emme, slikareve kćeri sastoji se iz 113
komada drvoreza u japanskom stilu.
Djelo ima karaktertistike foto realizma
kada se promatra sa udaljenosti, iz
blizine portret sažima u sebi na stotine
trokutastih, kvadratičnih i ostalih
višekutnih, samostalnih jedinica boje.
Umjetniku je trebalo osamnaest mjeseci
rada da uz pomoć japanskog umjetnika
Emma, drvorez, 2002. drvoreza, Yasu Shibata dovrši ovu sliku.
“Print mi je promijenio način
razmišljanja! “ - priznao je Chuck Close.
Đuro Seder
Đuro Seder je na likovnoj sceni više od
pola stoljeća. Tijekom tog razdoblja
njegovo je slikarstvo prošlo kroz
nekoliko nadasve znakovitih mijena.
Najprije je to bio enformel, potom je
uslijedilo razdoblje sveobuhvatnog
redukcionizma, a od sredine
sedamdesetih pa sve do danas njegovo
slikarstvo karakterizira tematski
raznorodna ekspresivna figuracija
nesputanih gesti i bogatog kolorita.
Za iskazivanje duhovne intime i
introspekcije, motiv autoportreta je
najzahvalniji. Na recentnoj izložbi 2010.
doajen hrvatskog slikarstva izložio je
njih jedanaest, osam ulja i dvije
tempere. Duhovit i ironičan je rad u
Autoportret s autoportretom,
2007., ulje
kojem dolazi do likovnog umnažanja
portreta slikara pred upravo
Boris Bućan Skrjabin, Verdi, Haydn,
Monteverdi i Stravinski
prikazani su u liku lista
filadendrona na crnoj
podlozi. Samo je dio
izložbe na temu portreti
znamenitih jaz i klasičnih
umjetnika ali i arhitekata i
kolega podijeljenih u
cikluse po pet djela ovisno
o tematici. Oduvijek ga je
glazba nadahnjivala.
Akademski je slikar i
grafički dizajner, akademik.
Dobro likovno djelo nikada
ne smije doslovno
“prenositi stvarnost”, plakat
mora imati atraktivan
vizualni “ geg”, a portret
Igor Stravinski, 2009. emotivnu osobnost.
Živa Žitnik
Rođena u Ljubljani 1981. Živa je
2008. završila poslijediplomski
studij slikarstva na Akademiji
likovnih umjetnosti i dizajna u
Ljubljani (Slovenija). Bila je
nominirana za Europsku nagradu
“Zlatni kentaur 2007” i dr. Izjava:
“Portreti su pejzaži ljudske svijesti
koji imaju istu funkciju kao i mitovi.
Oni su priče o ljudima koji pomažu
gledateljima u pronalaženju svoga
puta kroz život.” Portreti su krhki u
svojoj neposrednosti. Pokazuju
sposobnost umjetnika da prenese
svoje osjećaje putem portreta što
pomaže promatraču da osjeti
prisutnost drugih i na taj se način Nataša, ulje i akrilik na platnu, 2010.
nađe u drugima.
 Stipan Tadić
Netom je diplomirao na ALU,
pažnju struke svratio je na
sebe portretima, posebice
monumentalnim portretom oca,
za koji je nagrađen na Salonu
mladih.

Slika se sastoji od 150

oslikanih kvadrata koje je
Stipan nasumice slikao sitnim
potezima kista, slikao je do pet
kvadrata dnevno.

Još jedna potvrda kako

figurativna umjetnost ima sve
više simpatizera među mlađim
Otac, ulje na platnu, 2010. III nagrada
slikarima kod nas, a i u svijetu. Salona mladih, Zagreb
Martin Schöeller
Jedan je od najuspješnijih
suvremenih portret fotografa.
Njegovi radovi se pojavljuju na
naslovnicama nekih od
najtiražnijih časopisa na
svijetu poput:
The New Yorker, Rolling
Stone, Esquire, Vogue itd.
Izbliza snimani, oko-na–oko, uz
vidljivu teksturu kože i kose te
strukture zjenica, portreti
zrače magnetizmom i
traže ponovljeno istraživanje.
Angelina Jolie, 2004., 48 portreta slavnih na
australskoj izložbi 2011., National Portrait Isti tretman imaju poznate
Gallery, Canbera
osobe kao i anonimusi.
 Ben Heine
Dvadeset sedmogodišnji portretist, ilustrator, karikaturist i fotograf Studirao
kiparstvo, grafiku i novinarstvo, živi u Brusselu i komunicira na svjetskim jezicima.
Izmislio novi spoj poentilizma i pop arta.

Daj mi boje i Merilyn Monroe iz

2011.
 Marina Abramović

Kraljicom performerske umjetnosti postala je nakon što je 75 dana sjedila u atriju MoMa-
e u New Yorku, mjeseca svibnja i travnja ove godine. “Još uvijek me proganjaju 1 564
para očiju u koje sam gledala” i “ovo je najvažniji i najzahtjevniji performans u mojoj
karijeri - objasnila je Marina Abramović. U takvoj koncentraciji sve nestane osim pogleda
a nakon izvjesnog vremena tu izbijaju emocije koje su mnoge ljude dovele do suza.”
 Zaključak
Portretnu tradiciju započinje neolitska kultura i ona će
trajati do pada Rimskog carstva.
U Novom kraljevstvu egipatske 18. dinastije razvio se
plastični portret sa finim psihološkim crtama.
U kasnoantičkom periodu i helenizmu razvio se
izvjesni naturalizam u prikazivanju fizionomije.
Pod rimskom vladavinom u Egiptu su nastali portreti
na mumijama koji predstavljaju prve samostalne
portretne slike na drvetu.
U ranokršćanskoj i srednjovjekovnoj umjetnosti
izgubila se antička tradicija portretiranja da bi se
pojavila na portretnim bistama u 14. st. radionice
Parler u Pragu. Prvi autonomni dvostruki portret u
punoj figuri naslikao je Jan van Eyck u 15. st.
Početkom 15.st dostigla je novovjekovna umjetnost
portreta, pod utjecajem novog humanističkog gledanja
na čovjeka, procvat i razvila čitavu lepezu oblika.
Značajni portretisti iz doba renesanse su: Botticelli,
Vranjanin, da Vinci, Rafael, Michelangelo, Dürer a
Tizian i Klović na prijelazu iz renesanse u barok.
Nastavlja ih maniristički portret Archimbolda i El Greca
U baroku pratimo uspon portreta na ljestvici
vrijednosti do najznačajnijeg umjetničkog zadatka kroz
Rembrandtove bakroreze, Caravaggiova i
Velázquezova ulja te Berninijeve skulpture. Postoje
slikari poput Goye koji je vrhunac svog stvaranja
postigao u portretu.
Slikarstvo 19. st. počinje klasicizmom kojem je glavna
karakteristika da oponaša antiku što se može vidjeti na
Napoleonovim portretima. Nakon klasicizma javlja se
romantizam sa Gericaultom a nakon romantizma javlja
se realizam sa Courbetom. Krajem stoljeća javlja se
impresionizam sa Manetom, Monetom, Renoirom,
 Degasom i Rodinom te završava pojavom četiri genija:
Van Goghom, Gauguinom, Cezannom i Seuratom.
Krajem 19. st. portretno slikarstvo gubi svoj najistaknutiji značaj
uslijed pojave fotografije.
Hrvatski slikari na prijelazu i početkom 20. st. redovito istražuju
putem autoportreta: Bukovac, Rendić, Raškaj, Račić,
Kraljević, Steiner, Tartaglia, Meštrović…uključujući se svojim
izrazom u europska zbivanja na polju umjetnosti.
U umjetnosti 20. st. dominirala su dva čovjeka: Matisse i
Picasso, a njemački slikari ekspresionizma omogućili su
djelomično oživljavanje ove umjetničke vrste. U trendu je bilo
psihološko istraživanje a manje se težilo realističnom ili
idealizirajućem izrazu portreta.
Portretno slikarstvo je pretrpjelo radikalne promjene u odnosu
na prošle epohe ali oni danas čine jednu od najpotentnijih
likovnih tema.
 (Auto)portrete ne treba isključivo vezati za tradicionalne
likovne medije kao što su slikarstvo, kiparstvo i grafika.
I performans, naime, ima karakteristike autoportreta
U njemu umjetnik - performer publici podastire sebe
samog i pri tom ništa ne glumi niti skriva.
Portreti ili autoportreti mogu biti iskazani i na simboličkoj
ili duhovnoj razini.
Umjetnost je transcendentalna i ona u nama budi
nesvjesno – kao što umjetnik u svom izrazu iznosi na
površinu dublje, skrivene vrijednosti. Jedino je u
umjetnosti poželjno biti iskren i ranjiv, jedino u
umjetnosti slabost postaje snaga.
Intimni svijet umjetnika prostor je u kojem ljudi pronalaze
sigurno utočište i ostaju autentični. Portreti i
autoportreti danas su iznimno zanimljiva tema, uz
uvjet da ih se tretira kompatibilno vremenu u kojem
živimo.
 Literatura
 H. W. Janson: History of Art, 1969., Abrams, New York
 N. Hodge: The A-Z of art, BCA, 1996.
 V. Horvat Pintarić: Tradicija i moderna, HAZU, Zagreb, 2009.
 V. Horvat Pintarić: Svjedok u slici, Matica hrvatska, Zagreb, 2001.
 Grgo Gamulin, Itaka koja traje, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb,
1999.
 S. Walker. Ancient Faces: Mummy portreaits in Roman Egypt, New
York, 2000.
 E.Panofsky, Early Neatherlandish Painting: its Origins and Character,
New York, 1935.
 E. Drury, Selfportret of the World s Greatest Painters, London, 1999.
 N. Schneider: Porträtmalarei 1420-1670, Tachen, Köln, 1992.
 Monografije umjetnika, stručni časopisi, katalozi, tisak, internet
Priredila:

Jasminka Vidović Buinac, prof.

Sisak, listopad 2011.