1.

Prapovijest 40 000 – 4 000 PNE (Paleolitik, neolitik, metalno doba)

slike, crteži, kipići  pojavljuju se na širokom području Euroazije, Afrike, Australije
primjeri:

Špilja Lascaux, Francuska, otkrivena 1940.

Žena iz Willendorfa, oko 28.000. – 25.g. pr. Kr. otkrivena 1908. g.  svođenje na osnove , figurica koja ističe
snažnu plodnost , nazvana „Venerom“ ( Venera je rimska verzija grčke božice Afrodite)

prvo predpovijesno slikarstvo : 1. put prepoznato u špilji Altamira, Španjolska 1878. g.

- špiljsko slikarstvo – prevladavajuća tema : ugravirane slike s prikazom životinja
- dosad pronađeno 427 prikaza životinja, 17 različitih vrsta ( lavovi, medvjedi, ..)
- otisci šaka, ljudski i djelomično ljudski oblici – antropomorfizam*
- modelacija : različito osvjetljenje unutar pojedinog oblika kako bi se naglasila težina i volumen tog predmeta
*Antropomorfan je onaj lik koji ima ljudska obilježja, koji nalikuje na čovjeka.

 šamanizam – vjerovanje u paralelni svijet duhova do kojeg se može doprijeti preko alternativnih stanja
svijesti

Prapovijesna umjetnost zasniva se na 2 najbitnije pojave u životu tadašnjeg čovjeka: rađanje i umiranje.

1. Kult plodnosti
2. Kult smrti

2. Stari vijek 3000 PNE – 400. (Egipat i Mezopotamija)

Arhitektura hramova : Veza između neba i zemlje
- hram – arhitektonsko središte grada
- dva tipa sumeranskog hrama : „ Niski“ – prizeman, i „visoki“ – uzdignut pomoću platforme

 zigurat – zdepasta stepenasta piramida , za Sumerane su bili sveti, „kućni hram“ – veza između neba i
zemlje , 13- 16 m ( djelovali su kao planine)

- zigurati i prostori hrama, dominirali su sumeranskim gradom

Primjer: Hamurabijev zakonik Gornji dio skele s uklesanim Hamurabijevim zakonikom, oko 1760. g. pr. Kr.
- jedan od najranijih pisanih zakonika
- tekst : 3500 crta akadskog jezika (odnosi se na trgovačko i imovinsko pravo, propise o domaćinskim
problemima, na fizički napad, te na propisivanje kazni neposlušnima )
- scena upoznavanja ( Hamurabija (mirotvorca) i Šamaša )
- visoki reljef, slojevitost, simetrična kompozicija

Egipatska umjetnost
- predmeti potjeću iz monumentalnih grobnica, svrha im je da prate mrtve u vječnost
- iznimna tehnika, monumentalnost umjetničkih djela
- umjetnici ne teže za orginalnošću – tradicionalne forme, kanoni
- umjetnost stvarana za elitna društva, hijerarhija (moćne vladare)
- kraljevske naruđbe, pogrebni predmeti
- egipatsko pismo – 3000.g. pr. Kr.
- razvijen politički i vjerski sustav – bog/kralj – briga za dobrobit zemlje i ljudi
- kralj – ljudsko utjelovljenje boga, vladar dobročinitelj, simbol života
- plodno tlo – razvijena poljoprivreda
- bogovi : Oziris (podzemlje), Izida, Horus

Paleta kralja Narmera

Paleta kralja Narmera, oko 3150.g.-3125.g pr. Kr.
- kamena pločica, (v:60cm)
- u obliku registra , plitki reljef, izrezbaren s obje strane
- namjena: za svečanost
- zapis Narmerovog imena

 hijeroglif – sustav pisanja koji su Egipćani razvili otprilike u isto vrijeme kad su Mezapotamci razvili
klinasto pismo. Sveto pismo, a korišteno je u vjerske i pravne svrhe. Egipćani su ga nazvali „ božjim
riječima“

- 1. paleta : kralj Narmer (profil, forntalno) drži poražena neprijatelja (u činu poniženja)-znak kraljevske moći
- znak poznavanja dvodimenzionalne umjetnosti

Piramide kraj Gize : Odraz nove kraljeve uloge

Keops oko 2601.- 2528.g. pr. Kr. , Giza
- monumentalne piramide ravnih bridova, pravilni oblici (ukazuje na poznavanje matematike/geometrije)
- najveća : Keopsova piramida, srednja: Kefrenova piramida, najmanja : Mikerinova piramida
- sami vrh – prekriven zlatom

Velika sfinga, oko 2570. – 2544.g. pr. Kr. – uz Kefernov hram, isklesana iz stijene, Kefernov portret – izraz
kraljevske moći
- promjene u grobnoj arhitekturi : isticanje „sunčanog oblika“ faraona , sin boga Ra (sunca) , piramide okrenute
prema smjeru izlaza sunca ( znak vječnosti )
- tekstovi upisani na zidove piramida opisuju kraljevo uskrsnuće i uzašašće

Kanon – određen sustav smjernica, u ovom slučaju baziran na hijerarhiji (hijerarhijska perspektiva!)

Slike i reljefi :
- metaforička razina ( pobjeda nad prirodom - pobjeda nad smrću, čamac – prijevoznik svojeg ka, voden konj –
životnja zla i kaosa)
- grobne slike : prikaz članova zakopanog vlasnika groba, obredi štovanja mrtvih, žrtveni darovi, poljodjelski
radovi

3. Antika 850. PNE – 476. (Grčka i Rimsko carstvo)

Arhajska umjetnost : Umjetnost gradova država (polis-a)
- 7.-6. st. pr. Kr. – razvoj polisa
- grad predstavlja zajednicu i identitet
- upravljanje na više načina : monarhija ( jedini vladar) , aristokracija ( vladavina najboljih) , tiranija (despot),
oligarhije (manjina, mala vladajuća elita), demokracija ( puk )
- ropstvo, žene nemaju prava u građanskom životu

Procvat monumentalne arhitekture hramova – dorski i jonski stil

Kore i Kurosi
- strogost, ukočenost likova, stilizacija, frontalnost, specifičan izraz lica  arhajski osmjeh
Kora, 550. – 540. pr. Kr - pripijena odjeća ( golotinja neprihvatljiva za ženu)
Kuros, 600.-590.g. pr. Kr.- nagi prikaz, veličanje muške snage

Klasično doba :
490.- Grci porazili Perzijance u bitci na Maratonu
- doba komedija, tragedija, kazališta, filozofskif istraživanja ( Aristofan, Eshil, Sofoklo, Euripid, Sokrat, Platon,
Aristotel)
- najutjecajniji politički vođa :Periklo –svu pozornost pridaje uređenju najviše točke grada–atenske Akropole

Kiparstvo klasičnog razdoblja :

Kritijin mladić, oko 480.g. pr. Kr. – kuros, I. poznati kip u punoj plastici (u pravom smislu rijeci)
- S krivulja – daje kipu raznotežu i prirodan položaj
- kontrapost – uravnotežena asimetrija, noga koja nosi veću težinu naziva se opterećenom nogom, a ona
druga slobodnom nogom ( posljedica : slobodno savijanje koljena, lagano zaokretanje zdjelice, zakrivljenost
kičme, iskošenost ramena

- prijelomna točka : istraživanje prikazivanja pokreta

Miron.Diskobol (bacač diska) 450.g. pr. Kr. – zavijeni lik u savršenoj ravnoteži

Dorifor : ideali proporcija i sklada

- istraživanje artikulacije tijela
Poliklet. Dorifor (nosač koplja) 450.- 440.g. pr. Kr. – zaokret glave izraženiji
- sitraživanja načela simetričnosti, ritam, kretnja, harmonija (važna)
- idealni sustav proporcija (međusobni odnosti i cjeline) : kanon ( pravilo ili mjera) 1:7

Graditeljstvo i kiparstvo na atenskoj Akropoli

Akropola , 437.-432.g. pr. Kr.

Partenon 447.- 432. g. pr. Kr – hram koji dominira Akropolom

arhitekti: Iktin i Kalikrat.

– artikulacija unutarnjeg prostora pomoću stupova : prekid s tradicijom (novo zanimanje za uređenje
unutrašnjeg prostora)

Helenističko kiparstvo : Ekspresija i pokret - povećanje dramatičnosti, uključivanje gledatelja

- nema više idealizacije, bitnija je narativnost, pokret, emocija

Primjer: Laokont sa sinovima, 40. – 20. PNE (Laokont je bio trojanski svećenik koji je pokušao upozoriti na
zamku trojanskog konja pa su ga grčki bogovi kaznili i poslali na njega zmije)

Rimska umjetnost
- izvedena iz grčke umjetnosti
- umjetnost republike i carstva  fokus na osvajanju i ratovanju, veličanju vladara (nema umjetnički
revolucionarnih dostignuća)
- sinkretička umjetnost – umjetnost koja u sebi spaja raznorodne elemente kako bi stvorila nešto posve novo,
nešto što posjeduje veliku sposobnost prenašanja poruka
Portretna figura
- odavanje počasti uspješnim političkim i vojnim osobama
- postavljanje kipova na javnim mjestima
August iz Primaporte – helenistički stil, kontrapost, glatke crte lica, simbolika

Marko Aurelije, 176., pozlaćena bronca (čest materijal u skulpturi rimskog carstva)

4.Rani srednji vijek 476. – 1000. (Rano kršćanstvo, predromanika i bizant)

Ranokršćanska umjetnost :
Kršćanska umjetnost prije Konstantina
Umjetnost u katakombama :
- slikani ukrasi rimskih katakomba, podzemnih pogrebnih mjesta
- pogrebni obredi i čuvanje grobova izrazito bitni kršćanima
- vjera : ideja spasenja i nada u vječni život na nebu
- Krist – simbol poruka utjehe ( zbog nemirnog doba u Rimu- politička, društvena i gosp. nestabilnost )

Umjetnost ranog srednjeg vijeka

- umjetnost niza kultura i različitih pokrajina zapadne Europe od pada rima (476.) do 11 st.
- burna vremena, mješanje naroda
- umjetničke metode, materjali i tradicije međusobno se isprepliću
- isprepleteni nacrti na raskošnim predmetima – vlasnikov društveni položaj
- Crkva – naručitelj djela

Bizantska umjetnost

5. Srednji vijek 1000. – 1 400. (romanika, gotika, rana renesansa)

Romanika
- romanički – na rimski način , 11., 12. st
- estetska jedinstvenost, veličina rimskog uzorka
- romaničke umjetnike inspirirala karolinška, otonska, ranokršćanska, bizantska, keltsko-germanska i islamska
tradicija
- pojavljuje se u cijeloj Zapadnoj Europi u isto vrijeme : zbog pobjede kršćanstva, vjerskog zanosa, otvaranja
sredozemnih trgovačkih putova
- izgradnja novih gradova
- redovništvo, feudalizam, gradogradnja, trgovina, hodošašća, križarski pohodi te kraljevski dvor : važni u
pokretanju umjetničkih oblika

Arhitektura
- porast stanovništva, povećanje broja novih naselja, izrada boljih alatki, nove građevine od lijepo isklesanog
kamena ravnih bridova, monumentalnih dimenzija, debeli zidovi – čvrste i trajne zgrade
- kameni svodovi + obilje arhitektonskih skulptura, uljepšavanje crkava i samostana relikvijama, oslikani
rukopisi

Zrela romanika - Hodočasničke crkve i njihova umjetnost

- veća mogućnost putovanja, hodočašće – vjerska svrha
Santiago de Compostela
- „ čudnovate moći groba „ Jakovov grob (apostol)
11.3. Tlocrt katedrale , - hodočasnički tip – prolaz kroz katedralu

Gotika
- naziv „gotički“ rabio se u 16. st., da opiše stil gradnje za koji se smatralo da potječe od Gota, plemena
- širenje stila , nazvan „opus modernum“ (moderan način), smatrali su ga inovativnim
- 1150.g. – 1250.g. vrijeme izgradnje velikih katedrala, arhitektura ima glavnu ulogu u formiranju gotičkog stila
- osebujno razdoblje - osvajanja područja, Stogodišnji rat prekida napredak umjetnosti
- Luj IX. – 80 katedrala , razvoj sveučilišta : teologija, filozofija, pravo, medicina, sveopće obrazovanje
- internacionalna umjetnost
- razvitak gradova : gospodarske, društvene i demografske promjene
- Toma Akvinski – metoda argumentacije / skolastika – razum za shvaćanje i objašnjavanje vjere
- graditelji : logikom i jasnoćom graditeljskih principa razrješavali strukturu crkve, koristeći se pri tome fizičkim
silama kako bi stvorili sklad duhovnom doživljaja, princim rasvjetljavanja i objašnjavanja

Česti motivi svetaca, kraljeva, alegorijskih likova na portalima katedrala Rana gotička umjetnost u Francuskoj
-

Renesansa 1400. – 1600.

Umjetničke inovacije u sjevernoj Europi petnaestog stoljeća

- gradska središta : trgovina, proizvodnja
- kraj 14 st.
- Pariz, London, Prag, Burges, Barcelona, Basel – sjecišta umjetnika
- tiskarski stroj - knjige dostupnije, razvitak – širenje znanja
- povećanje razine pismenosti, promjena u vjerskom izrazu – traženje osobnog odnosa prema Bogu
- novi stil u lik. umjetnosti : realistično prikazivanje

Rana renesansa u Italiji 15. st.

- u početku definirana kao obnova klasične učenosti, književnosti i umjetnosti
- proučavanje ljudskih tijela – studia humanitatis
- isticanje retorike, književnosti, povijesti, moralne filozofije, umjetničkih oblika
- cilj : stvaranje znanja za praktičnu primjenu u svijetu – za pravnike, činovnike, političare, diplomate i trgovce
- antički ideal nadmetanja s prirodom
- stvaranje umjetnosti koja će služiti duhovnim i dinastičkim funkcijama

Brunelleschi i kupola firentinske katedrale

15.2. Filippo Brunelleschi. Kupola firentinske katedrale,1420.- 1436.g. –kupola velikih dimenzija, pomjer 140
m., v : 35,5 m. Brunelleschi - simbol firentinske domišljatosti, pobožnosti, ambicije i vještine

Herojski prikazi za firentinske kolekcionare

15.35. Donatello. David. 20/30.-e god. 15. st.
– prva slobodnostojeća naga figura u prirodnoj veličini

- metoda izgubljenog voska - najpoznatija metoda lijevanja bronce. Najprije se napravi glineni model, malo
manji od konačne veličine kipa, koji se prekrije tankim slojem voska. Umjetnik potom dovršava kreativni dio
posla tako da na vosku izrađuje završne detalje, nakon čega se sve obloži vlažnim gipsom koji se stvrdne u
kalup. Kad se sve to lagano zagrije, vosak isteče kroz odvode, a pažljivo postavljeni štapići održavaju jednakim
početni razmak između glinene jezgre i gipsanog kalupa. Kada se u kalup nalije rastaljena bronca, ona ispuni
šupljinu nastalu istjecanjem voska, pa se skrutne u njegov oblik. Drugim riječima, konačni kip neće biti od
punog metala, već će to biti samo brončana kora oko početne jezgre, a otkrit će se kad se ukloni kalup. Ta se
tehnika može primijeniti kako na reljefe tako i na slobodno stojeće kipove.

- stav : kontrapost – odnosi se na položaj ljudskog tijela u stojećem stavu, u kojem čojvek stoji oslonjen na
jednu nogu, dok je druga blago savijena i to se naziva S-linija. Kukovi čine liniju koja se blago spušta ka
savijenoj nozi, dok ramena čine kosu liniju koja se spušta ka pravoj nozi. Tu nastaje suprotnost, po kojoj je
nastao i naziv poze, inače veoma omiljene kod umetnika. "Otkrivena" je u V vijeku prije nove ere u takozvanoj
ranoj fazi, ili strogom stilu umjetnosti stare Grčke.

Visoka renesansa u Italiji od 1495.- 1520. godine

- Leonardo, Bramante, Michelangelo, Rafael, Giorgione i Tizian
- zasebni osebujni stilovi, imitiranje prirode koje idealizira oblike čak i kad kopira prirodu, shvaćanje antičkih
oblika i oslanjanje na njih ; ravnotežu i jasnoću kompozicije + osjećajna snaga
Visoka renesansa u Firenci i u Milanu
- Firenca – magnet za umjetnike i mecene
Leonardo da Vinci u Firenci
- znanstvenik, kipar, slikar, glazbenik, arhitekt i inženjer
- emocionalni kontinuitet, likovi – osjećaji – kretnje – mimika
David
16.13. David, od 1501.- 1504. g.
– herojske dimenzije, nadnaravna ljepota i snaga, nabrekli oblici, prikaz : napet – miran, djelatan – statičan,
sposoban za pokret ( iako se ne kreće)

Rafael u Firenci i Rimu

- pravog imena Raffaello Santi da Urbino, bio je talijanski slikar i arhitekt Visoke renesanse. U Rafaelovu
slikarskom djelu došao je do punog izražaja duh visoke renesanse sa svojim zanosom za klasičnu harmoniju i
idealnu ljepotu. Kao objektivna vrijednost u slikarskoj umjetnosti ostaju čistoća njegovih crteža, jasnoća
kompozicije, vedrina kolorita i neposredna ljudska realizacija portreta. Rafael je izvršio golem utjecaj na svoje
učenike i suradnike. Njegov crtež i kompozicija bili su uzor mnoštvu njegovih sljedbenika.
- tip umjetnika kao svjetovnog čovjeka

Manirizam 1527. – 1580.

Kasna renesansa i manirizam u Italiji u 16. st.
- imitacija vještina, kompozicija, i tema iz visoke renesanse
- eksperimentiranje s proporcijama, idealni tip ljudskog lika i neobične kompozicije, orginalnost
- povezanost s duhovnom krizom koju su donjele reformacije i katolička protureformacija, izraz identiteta

- usklađenost, strogost i perfekcionizam visoke renesanse dovode umjetnost do granica svojih mogućnosti,

društvo ima osjećaj da je svakome napretku kraj, te se ne može zadovoljiti običnim ponavljanjem estetskih
dostignuća koje su majstori renesanse utvrdili kao svojevrsna pravila umjetnosti. Kao odgovor na ovo
"zatvoreno" stanje duhovne krize javlja se više pravaca koje jednim imenom zovemo manirizam (tal. maniera =
način, "osobni" stil, manira)
- manirizam, kao "protu-renesansa", je logično razdoblje druge polovice 16. st. i prijelaz iz kulminirajuće faze
visoke renesanse prema baroku. Pokret se najprije pojavio u Italiji oko 1520. kao svjesni "umjetni" stil temeljen
na nekim oblicima Rafaelova i Michelangelova stvaralaštva. Stil je uskoro postao međunarodni, jer su mnogi
događaji, kao kuga 1522. i španjolska pljačka Rima 1527., omeli njegov razvoj i premjestili umjetnike i pokret u
inozemstvo, gdje se nadalje razvijao.
- manirizam je stil krajnje istančanosti, naglašavajući sklad, raznolikost i majstorstvo nauštrb sadržaja, jasnoće
i jedinstva. Visoko-renesansno traganje za originalnošću je preraslo u krajnju individualnost umjetnika od kojih
je svaki stvarao u svojoj maniri puštajući svojoj mašti na volju. Prostor više ne prikazuju kao zatvoren i stabilan,
već elastičan, tekući i nepregledan; proporcije i efekti proizvoljni, a teme i sadržaji mnogostruk; nekad se
uspostavlja i više gledišta u prostoru čime se dobiva efekt postojanja više perspektiva. Takova djela posjeduju
uglađenu otmjenost, a ponekad i bizarne zamisli.

Kasna renesansa u Firenci : Crkva, dvor i manirizam

- odbacivanje vedrine i samopouzdanja, manje uravnoteženi, izražajniji prikazi

Firentinsko vjersko slikarstvo 20-ih godina 16. stoljeća

17.1. Rosso Fiorentino. Skidanje s križa, 1521. g. – vrlo osebujan stil, nestabilna kompozicija, svi oblici na istoj
ravnini, nesigurna kompozicija u zbijenom prostoru pretrpana likovima

Renesansa i reformacija u sjevernoj Europi u 16. st.

- Europljani svjedoci sve većeg jačanja velikih centraliziranih država: Francuske, Engleske, Španjolske i
Svetog Rima, širenje gosp. moći
- zbog reformacija – umjetnici prisiljeni tražiti nove putove i tržišta za svoje proizvode , umjetnici se okreću
svjetovnim temama
- katolički vladari rabili forme slične onima u Italiji – idealni kipovi, talijanska kompozicija, divljenje prema antici
– talijanski stil – prikladan za izražavanje vladareve moći

Barok 1600. – 1750.

Barok u Italiji i Španjolskoj

Barok : - je razdoblje u glazbi, književnosti i likovnoj umjetnosti koje se nastavlja na renesansu, i razvija u
rokoko. Barok je sklon pokretu i strastima, kompozicija je plahovita, puna nemira i uzbuđenja.
S razbijenim rasporedom figura, i težnjom za izazovom što većih emocija kod promatrača.
Najpoznatiji je po velikom kontrastu svjetla i tame, što se stručnije zove, lat. chiaroscuro (čita se : kjaroskuro).
Uporabom svjetlo-tamne tehnike slikari baroka težili su savršenstvu. Trudili su se prikazati što vjerniju sliku,
bilo da se radi o čovjeku, životinjama, ili materijalu..
Slikarstvo baroka najprije se razvilo u Italiji. Za naglo širenje najzaslužniji su bili Isusovci koji su boreći se za
svoju pobjedu protureformacije, osnivali brojne samostane i gradili uz njih raskošne crkve po cijeloj Europi.
Katolička crkva odredila je stroga ikonografska pravila u slikarstvu i zahtjevala je da se na slikama prikaže
snažna vjera i pobožnost.
U baroknom slikarstvu su karakteristične jake boje, snažni svjetlosni kontrasti i iluzija dubokog prostora.
Tematski prevladavaju sakralne i mitološke kompozicije u kojima se isprepliće religioznost i seksualnost
putenih aktova.

- genere scene – prizori iz svakodnevnog života, omiljena tema 17. st. prizori : ljudi jedu, piju, igraju igre na
ploči, puše, sviraju gl. instrumente, ilustriraju poslovice, ige i ideje
- „ egzotika „ važna za 17. st. , umjetnici putuju u daleke zemlje
- kompleksno doba – promišljanje o čovječanstvu i njegovom odnosu prema svemiru , važnost ljudskih strasti,
širi se raspon osjećaja

Slikarstvo u Italiji
Oko 1600. god Rim postaje izvorište baroka. Papinska vlast uvelike potpomaže umjetnosti kako bi Rim postao
najljepšim gradom u kršćanskom svijetu, sve na veću slavu Boga i crkve. Ta je kampanja započela 1585. a
umjetnici su bili poznati kao kasni maniristi. Međutim novi su projekti ubrzo privukli mlade umjetnike, osobito iz
sjeverne Italije, koji su stvorili novi stil

Caravaggio i novi stil

CARAVAGGIO - njegova prva velika narudžba sa sakralnom tematikom bio je niz od tri monumentalna platna
posvećena sv. Mateju. Naslikao ih je za kapelu Contarelli crkve S. Luigi dei Francesci od 1599.-1602.

KRIST POZIVA SVETOG MATEJA - svjetovna tema prikazana jezikom suvremenog života običnih ljudi.
Carinik Matej sjedi s nekoliko naoružanih ljudi, dok im dva lika prilaze s desne strane. Pridošlice su siromašni
ljudi, priprosto odjeveni što odudara od šarenog ruha carinika Mateja. Naturalizam služi Caravaggiu kao
sredstvo prenošenja duboko religioznog sadržaja. Ovdje Krista prepoznajemo po zapovjedničkoj kretnji,
preuzetoj iz Michelangelova Stvaranja Adama, a koju Matej ponavlja upitno pokazujući na sebe. Presudna je
zraka sunčeve svjetlosti koja prenosi poziv do Mateja.
Caravaggiove slike su svjetovno kršćanske.
- tenebros – tamna slika, snop jakog svjetla u mračnoj pozadini

Razvitak baroka : Gianlorenzo Bernini

- poznat i kao kipar. Uočava se snažna veza između njegovih djela i helenističkog kiparstva -, DAVID 1623.g.-
zajednički im je spoj duha i tijela, pokreta i emocije. Ono što Davida čini baroknim je nagovještena prisutnost
Golijata. Prostor između njih nabijen je energijom -ta energija je ključni elent barokne umjetnosti.
- Bernini se jako zanimao za kazalište - KAPELA CORNARO U CRKVI S. MARIA DELLA VITTORIA, RIM-u
njoj se nalazi glasovita skupina ZANOS SVETE TEREZIJE- svetici anđeo probada srce strijelom. Na svodu
kapele se mnoštvo anđela strmoglavljuje prema svetici.

Barok u Francuskoj i Engleskoj

- Francuska : na čelu vladar apsolutist - apsolutizam predstavlja političku doktrinu i praksu neograničene,

centralizirane vlasti koncentrirane u rukama monarha ili diktatora.
- Engleska : kralj dijeli vlast s parlamentom, ustavna monarhija ( moć između vladara i parlamenta)

- blagajne prazne, broj stanovnika pada, društva žestoko podjeljena

- vladari pokušavaju uspostaviti ravnotežu među zaraćenim državama

- tridesetogodišnji rat (1618.-1648. g. ), građanski rat 1642. g.
- Fran. i Engl. – ubirale velike profite od ulaganja u svoja kolonijalna carstva – razvitak trgovine – poticanje
nastanka imućnije klase gradskih trgovaca koji su u potrazi za umjetninama kojima će ukrasiti svoj dom

- razvitak Pariza i Londona – arhitektura : simbol bogatstva države

- Luj XIV. manipulirao umjetnošću koristići se njome kao propagandom za svoje apsolutističke politike
- najveći pokrovitelji umjetnosti : dvorovi u Eng. i Fra.
- uporaba klasičnog vokabulara . stupovi, kapiteli i zabat, stil odjevanja u slikarstvu, klasicizam ubrzo postaje
glavno obilježje francuske umjetnosti u 17. st. , to je službeni dvorski stil slikarstva i to se smatra razdobljem
vladavine Luja XIV.
- u Engleskoj je klasicizam dominirao u umjetnosti i arhitekturi ( bolnice, crkve, ladanjske kuće) – projekt by
Ingo Jones i sir Christopher Wren
- nakon požara 1666. g. u Engleskoj – procvat arhitekture – masovni projekti obnove

Francuska : Stil Luja XIV.

- klasicizam : U gradnji objekata oslanja se pretežito na rimske antičke uzore, a u arhitekturi oblikovanje uvodi
jasnoću i jednostavnost, princip ravnih linija te plastičnu dekoraciju svodi na minimum. Koncepciji daje izraz
mirne i dostojanstvene monumentalnosti. Snažno je utjecao na europske graditelje (J. van Campen
u Nizozemskoj, C. Perrault u Francuskoj)

Rokoko
- povezuje se s Lujem XV. ( 1710.- 1774.) –podurara se s trajanjem njegova života
- sličnost s barokom, ta dva stila razlikuju se u temeljnoj pojedinosti, jednom riječju posrijedi je mašta
- pozornica rokokoa manja je i intimnije od one u baroku, umjetnost rokokoa priziva začarani svijet koji
predstavlja bijeg od stvarna života
- rokoko se počeo priklanjati stiliziranim motivima iz prirode i intimnoj umjetnosti – privatnoj, ne javnoj

- njime su ukrašavali nove pariške domove – hotels,

- implicira i prirodnost i smisao za ornamentiku koji je u skladu s frivolnošću dvorskog života
- Riječ rokoko kombinacija je francuske riječi rocaille (vesele dekoracije pećina nepravilnim kamenjem i
školjkama) i barocco (barok, ili biser nepravilnog oblika).
- Iako se još vode rasprave o važnosti rokokoa u povijesti europske umjetnosti, rokoko se danas širom priznaje
kao važan period u razvoju europske umjetnosti.

- koliko traje, širi se po Njemačkoj i ostalim europskim zemljama. To je stil ukroćenog baroka s nježnijim
linijama, svjetlijim bojama i manje napadnom dekoracijom.
- Obilje u rokokou gubi težinu, ornament postaje organički, lagan i prozračan, učestalo se koristi
tehnika pastela, pojavljuje se tzv. "ženska umjetnost" (Žene umjetnice) i prevladava djetinji duh zabave.
- Elegantni namještaj koji su radili francuski majstori pokazuje želju da se živi udobno, civilizirano, ali i privatno.

Rokoko se smatra završnom fazom baroka koja u sebi nosi klice propasti koje će rasvijetliti prosvjetiteljstvo i
neoklasicizam.

Rokoko je otkrio svijet ljubavi i proširio raspon ljudskih osjećaja te prvi put uključio obitelj kao jednu od glavnih
tema.

Francuska : uspon rokokoa

- sobe ukrašene slikama, porculanom i malim skulpturama – stvaraju raskošno, prpošno razdoblje
- Smrću Luja XIV 1715. zaustavljen je rad centralističkog sustava koji je stvorio ministar Colbert. Francuski su
projektanti stvarili rokoko-stil Luja XV, nadahnjujući se talijanskim vrtovima i interijarim. Ime mu je stvoreno od
riječi coquillage-školjka i roccaile-kamen, a koje označuju građu od nepravilnih školjki i oblutaka kojima su se
ukrašavale špilje u perivojima.

DEKORATIVNE UMJETNOSTI

Rokoko je najviše procvao u dekorativnim umjetnostima. Colbert šezdesetih godina preuzima tvrtku Gobelins i
pretvara ju u kraljevsku radionicu za izradbu raskošne kućne opreme za dvor-ukljućujući i tapiserije. Na čelo joj
je stao glavni umjetnički savjetnik Charles Lebrun.

NEOKLASICIZAM I ROMANTIZAM
Povijest ovih dvaju pokreta traje od 1750 do 1850. Neoklasicizam je novo oživljavanje klasične staine -
dosljednije od ranijih klasicizama, koje je, barem u početku, povezan s prosvjetiteljskom mišlju. Romantizam,
naprotiv, ne upućuje na određeni stil nago na ustroj uma koji se može iskazati na mnoge načine, uključujući i
klasicizam.Romantizam je puno širi pojam i teže ga je odrediti. Da bi poteškoća bila još zamršenija,
neoklasicisti i rani romantičari bili su suvremenici. Njihova se djelatnost preklapala s prethodnim naraštajem
umjetnika iz razdoblja rokokoa.
 Vrhunac klasicizma : Slike Jacquesa Louisa Davida
- razvio neoklasicistički stil u Rimu između 1775.-1781. Nakon povratka u Francusku ubrzo se nametnuo kao
vodeći neoklasicistički slikar, daleko nadmašujući ostale, te se shvaćanje pokreta temelji na dostignućima
Jacqes-Louis Davida. SOKRATOVA SMRT- kompozicija se razvija usporedno s ravninom slike, poput reljefa,
a likovi su čvrsti i nepokretni poput kipova. David je dodao i neočekivani element-usko usmjerenu svjetlost koja
baca oštre sjene (Caravaggio).
- David je aktivno sudjelovao u Francuskoj revoluciji -u to je doba naslikao svoju najveću sliku- MARATOVU
SMRT - Marat je bio jedan od političkih vođa revolucije, ubijen u kadi

Umjetnost u doba romantizma, od 1789.- 1848. g.

- klasicizam i romantizam cvjetali u isto razdoblje
- Romantizam se općenito ne odnosi na određeni stil, već na jedno shvaćanje koje se može izraziti na mnogo
načina: romantično, nestvarno, nerealno. Riječ "romantizam" je izvedena iz popularnosti koju su krajem 18. st.
uživale srednjovjekovne priče o pustolovinama (romani – znači da su napisani na jednom od romanskih
jezika), a rođeno je iz čežnje za emocionalnim doživljajem. Romantičari su prirodu doživljavali kao
bezgraničnu, divlju, promjenjivu, uzvišenu i slikovitu. (Kad bi se čovjek ponašao "prirodno", nagonski, nestalo
bi zla i sreća bi bila potpuna. Romantičar je obožavao slobodu, moć, ljubav, snagu, stare Grke, srednji vijek,
dok je zapravo samo osjećanje bilo cilj. Obnova, tj. ponovno otkriće i primjena dotad zanemarenih oblika
postali su stilsko obilježje romantizma[1].
- Romantizam kao umjetnički pravac (postoji u književnosti, glazbi, kazalištu i likovnoj umjetnosti) se javlja
krajem 18. stoljeća, a vrhunac mu je od1820. - 1850. god., iako je potrajao do kraja stoljeća, te se osjeća i u
kasnijem djelovanju historicizma. Romantizam se u umjetnosti javlja kao reakcija na ideologiju i umjetnost
prethodnog razdoblja - klasicizma, odnosno racionalizma. Nasuprost klasicističkoj poetici, često šabloniziranoj i
stegnutoj u uska racionalistička pravila i propise stvaranja, romantizam ističe potpunu slobodu mašte, invencije
i tematike, suprotstavljajući se svim oblicima normiranog stvaralaštva[2]. Razni su događaji uvjetovali da se
romantizam javi kao opći kulturni pokret: Francuska revolucija i padNapoleona; ništa što je obećano nije
ispunjeno, nisu ostvareni ideali ljudi, te je uslijedilo razočarenje

Osobitosti romantizma

 smisao i zanimanje za povijest (posebice za srednjovjekovlje, egzotične zemlje i primitivne narode)

 istraživanje narodne predaje i usmenog podrijetla nacionalnih literatura, istraživanje mitologija i folklora
 politički i socijalni angažman romantičara, vezan za stvaranje nacionalnog jezika i nacionalne države
 isticanje osjećaja nasuprot razumu, mašte nasuprot racionalističkoj filozofiji
 isticanje osobnog pjesničkog nadahnuća i pjesničke slobode, odnosno, načela originaliteta nasuprot
oponašanju normiranih oblika
 novo poimanje ljepote koje uključuje estetiku ružnoga, miješanje tragičnog i komičnog, grotesknog i
uzvišenog, realističnog i idealiziranog
 čovjek želi pobjeći od krute stvarnosti, odbacuje razum, prepušta se mašti
 kao i književnici, njihovi su likovi nesretni, neshvaćeni, suvišni ljudi koji smisao života traže u prirodi i
osjećajima.

Postoje dvije skupine romantičara:

aktivni - barem djelomično sagledavaju stvarnost i pokušavaju utjecati na rješavanje društvenih problema,
pasivni - oni ne sagledavaju probleme već bježe i povlače se u sebe, u svijet svojih problema i emocija.
Oduševljava ih priroda.
Teme : osobne preokupacije, pejzaž, daleki i nepoznati krajevi, nacionalno - povijesna tematika, mistika
Slikarstvo :
- neposredan, spontan izljev osjećaja
- romantičarske su slike po dramatičnosti kolorističke tehnike i energičnoj kompoziciji – barokne
- često su gusto naslikane i komponirane u skladu s klasicističkom planarnošću, rezultat : ukočen prikaz koji
odiše emotivnom hladnoćom

Španjolska : Francisco Goya

(1746. -1828.g.)
GOYA-veliki španjolski slikar Francisco Goya, Davidov suvremenik. Goyini rani radovi u duhu kasnog rokokoa,
odražavaju Tiepolov utjecaj. Oko 1780. sve je više postajao slobodnjak. Njegovo zbližavanje s
prosvjetiteljskom misli najbolje se vidi u bakropisima, zahvaljujući kojima je postao najvažniji grafičar poslije
Rembrandta.

SAN RAZUMA STVARA ČUDOVIŠTA - iz niza LOS CHAPRICHOS- dio uspjeha Goyin bakropis duguje tehnici
akvatinte, čije je mogućnost prvi iskoristio u potpunosti.

1799. postavljen je za kraljevskoh slikara na dvoru. Napustio rokoko u korist neobaroknog stila utemeljenog na
Velasquezu i Rembrandtu. Neobarokni stil najavljuje dolazak romantizma.

OBITELJ KARLA IV., 1800.-njegov najveći kraljevski portret

- CRNE SLIKE – Goya slikao za sebe, mračne, tmurne, i zastrašujuće slike – prikaz depresije nakon bolesti,
razočaranje neuspjehom – SATURN PROŽDIRE JEDNO OD SVOJE DJECE, -prizor iz klasične mitologije,
slika isijava surovu energiju(nanos boje), prodori svjetla kroz tamu, grčevitost

Kada je Napoleonova vojska 1808. osvojila Španjolsku, barbarsko ponašanje francuskih postrojbi izazivalo je
neobuzdani otpor puka. Mnoga Goyina djela nastala između 1810. i 1815. odražavaju ovo gorko iskustvo.
Najveće je TREĆI SVIBANJ 1808. nastalo u spomen na smaknuće skupine madridskih građana. Slika ima svu
osjećajnu snagu religiozne umjetnosti, samo što njezini mučemici umiru za slobodu. Dramatično noćno
osvjetljenje - neobarokni stil.

Njegov se utjecaj na francuske neobarokne romantičke slikare potvrdio u najvećeg od njih, Delacroixa,
koji je rekao da bi savršeni stil bio spoj Goyine i Michelangelove umjetnosti.

Realizam  u likovnoj umjetnosti je stilski pravac koji teži postizanju iluzije zbilje, a traje od polovice do kraja 19.
stoljeća (premda se djela stvarana po načelima relizma javljaju i prije, a i danas ima djela koja se stvaraju
prema načelima realizma). Realizam se zalaže za objektivnost i uvjerljivost prikazivanja i opisivanja činjenične
stvarnosti i razotkriva zakonitosti društva.
Pedesetih godina 19. stoljeća javlja se mišljenje da je romantičarsko isticanje osjećaja i mašte samo bježanje
od stvarnosti vremena Europskih građanskih revolucija (1848.). Napredak znanosti, industrije i tehnike
omogućio je izradu prvih fotografija koje umjetnici koriste kao pomoćno sredstvo.

Glavni predstavnik tog pravca je Gustave Courbet (1819.-1877.) koji je želio slikati "heroizam modernog
života" (Baudelair) i smatrao da se suvremeni umjetnik mora držati svog osobnog neposrednog doživljaja pa
stoga mora biti realističan. Courbetova prva realistična slika bila je Kamenolomci iz 1849. g. na kojoj su dva
lika, jedan mladić i jedan starac, u prirodnoj veličini, kojima ne treba romantičarski patetični osjećaj jer sami
likovi iz nas izvlače suosjećanje jer su oba godinama neprilagođeni za ovaj težak rad.
Courbet slika preko 6 metara dugo platno koje se zove jednostavno Atelje ili "Stvarna alegorija u kojoj je
sažeto sedam godina mog umjetničkog života". Na lijevoj strani kompozicije su njegovi prijatelji sa sela, lovci, a
na desnoj Parižani među kojima je njegov prijatelj i pjesnik Baudelaire, dok je u sredini prikaz samog slikara
okruženog djetetom koje predstavlja nevinost i ženskim aktom koji predstavlja golu istinu.
Osim Courbeta još je jedan slikar šokirao javnost 1863. godine. To je bio Edouard Manet (1832.-1883.) koji je
prvi shvatio Courbetov puni značaj, no za razliku od Courbeta, Manet nije želio slikati stvarne događaje.
Njegova slika Doručak na travi iz 1863. g. suprotstavlja suvremeni moral u liku odjevenih muškaraca s nagim
likom žene u prirodnom okolišu. Bazirana je na Raffaelovoj slici Parisov sud i izazvala je sablazan zbog
smještaja gole žene uz dva odjevena muškarca suvremenog izgleda i negiranja dubine slike
disproporcionalnošću lika u pozadini u odnosu na prednji plan. Ova slika je vizualni manifest umjetničke
slobode jer je prva slika u kojoj slikar slobodno kombinira bilo koje elemente radi estetskog dojma. To je
početak shvaćanja larpurlartizma tj. načela "umjetnost radi umjetnosti" koje je zavladalo kasnije i posijalo
razdor između konzervativaca i naprednih umjetnika do kraja 19. st. Po Manetu, slika treba da bude "čisto
slikarstvo" poteza kista, a ne tradicionalni "prozor u svijet", te su njegove slike lišene opisnih sjena, pa čak i
okoline uopće (Frulaš, 1866.). Njegovo slikarstvo tretmanom svjetla i boje predstavlja
preteču impresionizma kojem u kasnim radovima i sam pripada.
Najosebujniji umjetnik francuskog realizma kojeg Balzac uspoređuje s Michelangelom jeDaumier(1808.-1879.).
Honoré Daumier je slikar koji je poznatiji po svojim satiričnim političkim karikaturama u novinama. U svojim
slikama s romantičkim temama razvio je smjeli osobni stil u kojemu likovi posjeduju snažnu kiparsku
jednostavnost (npr. platna i crteži s pustolovinama Don Kihota). Njegova slika Vagon trećeg razreda prikaz je
radnika i seljaka koji su naslikani naturalistički u smeđim tonovima i potpuno pasivni okruženi sumornom
atmosferom.
Tematika siromašnog sela javlja se i na slikama Milleta koji likove prikazuje kao zatvorene volumene u
kontrastu prema pojednostavljenoj pozadini. Lika na slici Sijač, izveden kao čvrsta forma u prvom planu,
zauzima gotovo cijeli format slike i naglom kretnjom postiže dinamičnost.
MILLET - postao je članom Barbizonske škole 1848. SIJAČ-ovaj junak poljodjelstva bezvremeni je simbol
neprestanog mučnog rada, što umjetnik vidi kao seljakovu neumoljivu sudbinu. Slika je spomen seoskom
načinu života koji je ubrzano iščezavao po pritiskom industrijske revolucije.

ROSA BONHEUR -Barbizonska škola je općenito zagovarala povratak prirodi kao bijeg od društvenih zala što
prate industrijalizaciju i urbanizaciju. Rosa Bonheur se nametnula kao vodeći slikar animalist. ORANJE U
NIVERNAISU.

Napad realista na akademske vrijednosti i građanski ukus

- pokazujući provincijsko građanstvo i seljake na slikama, Caubert je napao vrijednosti Francuske akademije i
građanski ukus
- on je suvremene teme proglasio jednako vrijedne kao i prikaz povijesnih događaja

Službena umjetnost i njezini pravci :

ženski akt – nagi likovi ispunjavali salone (Venere, Dijane, nimfe – plemenita bića s klasičnim pedigreom)
- aktovi u genre prizorima u egzotičnom okruženju – Harem, antički Rim ...

Impresionizam, drugačija vrsta realizma :

- prije svega umjetnički pokret u slikarstvu, a potom i u glazbi i književnosti, nastao potkraj 19. stoljeću u težnji
da se u umjetničko stvaranje unesu osobna raspoloženja i dojmovi s obzirom na formu izlaganja i izražaje.
Zasniva se na realističkom inaturalističkom promatranju prirode.
- u slikarstvu posljedica je zajedničkih zamisli nekih umjetnika u određenom trenutku francuske povijesti, kad je
ukupno ozračje pogodovalo proširenju i uspostavi novog stila u slikarstvu. Prvi znakovi njegova pojavljivanja
uočavaju se početkom 60-ih godina 19. stoljeća, ali zajednička svijest nije bila jasno izražena sve do razdoblja
između 1867. i 1869. Pokretačka sila impresionizma bila je želja nekolicine umjetnika da slikarstvupristupe na
posve suprotan način od onoga koji je bio prihvaćen u službenim, nedodirljivim krugovima pariške institucije,
Salona. Umjetnici koji su se veoma razlikovali po svojim osobnostima, dolazili su iz različitih škola, svaki
posebno, i to prilično nagonski, krenuli putem novog stila. Teme, tehnike i umjetnički jezik njihovih djela bila su
obilježja koja su impresionizam jasno izdvojila iz tradicionalnog svijeta akademske umjetnosti.

Claude Monet
-riječ impresionizam skovana je 1874. nakon što je neprijateljski raspoložen kritičar pogledao sliku nazvanu
IMPRESIJA-IZLAZAK SUNCA, 1868.

Fotografija

Dagerotipija je prvi fotografski proces koji je imao i komercijalnog uspjeha.Slika je bila putem kamere dobiven
direktni pozitiv na ploči od posrebrenog bakra.Ove ploče bile su od tkz šefildski platiranog bakra,naime debeli
komad bakra obložen srebrnim limom bi se zagrijao te potom obradio valjanjem.Rezultat je bila bakrena ploča
obložena tankim slojem srebra. Površina dagerotipijske ploče je poput zrcala,sa slikom direktno na srebrnoj
površini,ista je izrazito fragilna,te se lako može čak i prstom obrisati,te se mora gledati pod određenim kutom
kao bi slika bila vidljiva.Zavisno o kutu gledanja sliku se može vidjeti bilo kao pozitiv bilo kao negativ.
Prve su dagerotipije izrađene pomoću Chevalier-ovih leća koje su bile vrlo "spore", kao svijetloosjetljivi
materijal korišten je srebrni jodid dobiven izlaganjem ploče parama joda.Ovo pak znači da je ekspozicija bila
vrlo duga,odnosno preduga za izradu portreta,tako da su prvi subjekti bile ulične scene i arhitektonske studije.
Tek je po uvođenju Petzval-ovih leća većeg promjera,te korištenjem ploče obrađene jodom i bromom postalo
moguće izrađivati i portrete.
Dagerotipije su bile montirane u kućišta sa staklom i poklopcem,ili su viješane na zid.Na isti su način
opremane i fotografije dobivene tintipijom i ambrotipijom,no izrada istih bila je potpuno drugačija,radilo se o
mokrim kolodijskim pločama na staklu ili bitumenom prevučenom bijelom limu.
Ove se od dagerotipije razlikuju po kvaliteti slike.Polirana srebrna površina daje dagerotipijama dojam da
uslikani motivi lebde u prostoru.
Fotografija je tehnika digitalnog ili kemijskog zapisivanja stvarnosti na sloju materijala koji je osjetljiv na
svijetlost koja pada na njega. Camera obscura (lat. Zamračena prostorija) je početak fotografije,a to je
metoda kojom su umjetnici u 16. Stoljeću projicirali željenu sliku na zid tako da bi cijelu prostoriju
zamračili a svijetlost bi dolazila samo kroz rupu na jednom zidu. Tom metodom nije bilo moguće trajnije
zabilježiti sliku.

Kasnije se eksperimentiralo sa raznim kemijskim sredstvima osjetljivim na svijetlost, ali tek je Nicephore
Niepce 1825. Otkrio tehniku kojom je moguće trajnije zabilježiti sliku. Ta je metoda zahtijevala višesatnu
ekspoziciju uz jako dnevno sunce.

1839. Jacques Daguerre je pronašao način da je sačuva pozitiv slike. Sliku se direktno zapisivali na
bakrene ploče. Ta se metoda naziva Dagerotipija i imale je nedostatke jer je slika bila obrnuta, promatranje
je bilo moguće samo iz jedno smjera i još uvijek nije bilo mogućnosti kopiranja pa je svaka fotografija bila
unikatna.

Progres i protivnici : postimpresionizam, simbolizam i Art Nouveau, 1880.-1905. g.

- kulturna dihotomija
- I. strana : optimistično uživanje u životu
- II. strana : moralna pokvarenost, dekadencija
- lijepo doba : Le Belle Epoque
- kraj stoljeća : Le Fin de Siecle
- ekonomski rast i napredak, pravo svj. tržište robom, uslugama, kapitalom, cirkuliranje ljudi
- moderno doba koje je započelo u 18. st. – modernizam – nova industrijska revolucija
- borba žena za svoja prava „nova žena “– prijetnje većini viktorijanskih muškaraca
- vrhunac znanosti, društvenost, komunikacija, aktivan narod, časopisi, novine – revolucija!

Postimpresionizam
Godine 1882. Manetu je francuska vlada dodjelila odličje Legije časti. Taj je događaj značio promjenu zbivanja-
impresionizam su prihvatili i umjetnici i široke mase-ali samim time on više nije bio anangardni pokret. Četiri
godine kasnije, kad su impresionisti održali svoju zadnju izložbu, budućnost je već pripadala
postimpresionistima. Naziv se odnosi na sve važnije slikare koji su prošli kroz impresionizam, osamdesetih i
devedesetih.

CEZANNE - MODERNA OLIMPIJA - naslikana je kao reakcija na Manetovu Olimpiju, a prikazuje prostitutku
čija je slobodna golotinja izazivala skandal u umjetničkom svijetu. Vjerovao je da se svi oblici u živom svijetu
zasnivaju na stošcu, kugli i valjku. Najveći izazov bio je primjenitit tu metodu na krajolik.
26.1. Mont Sainte – Victoire, oko 1885.-1887. g. – pejzaž naslikan tipično impresionistički – zabilježaj svjetlosti
– široki potezi kista – sukob između figuracije i apstrakcije

LITOGRAFIJA
Termin litogrfija je kovanica grčkih riječi lithos  kamen i grephien  pisati.
Tehnika litografije je tiskovni postupak plošnog tiska s kamenih ploča (kamenotisak).
Ono što želimo otisnuti - crtež (linije, plohe, točke) u istoj je ravnini s onim s čega otiskujemo – kamen.
Da bi se u istoj ravnini matrice moglo uspješno odvajati ono što želimo otisnuti (crtež) od onog što ne želimo
(bjeline) matrica mora imati dvojako svojstvo – prihvaćati boju na zadanim djelovima i odbijati boju na
neželjenim djelovima. Osnovni princip ove tehnike je opće poznata činjenica da se masnoća i voda ne
miješaju.

TOULOUSE – LAUTREC - U MOULIN ROUGEU, 1893-95.-široke plohe, ravnomjerne boje i naglašeni, blago
zaobljeni obrisi odražavjau Gauguinov utjecaj.
Njegovi grafički posteri njegov su vlastiti izum i nemaju premca-LA GOULUE, 1891. – minimum znakova hvata
pokret i napor plesačice, može se osjetiti dekoracija japanskih grafika

VAN GOGH- LJUDI KOJI JEDU KRUMPIR, 1885., ŽITNO POLJE S ČEMPRESIMA, 1889.-za njega je boja a
ne forma bila presudna za određivanje izražajnog sadržaja slike. Nijansama boja je pridavao osjećajno
značenje.
- postao je dijelom moderne legende o umjetnicima.
- bio je jako usamljen, uznemiren čovjek koji nije uspijevao pridobiti bilo kakvu afirmaciju od svijeta – bilo od
žena, bilo kao evanđelista u Belgijskom rudarskom selu, bilo kao umjetnika. Počeo je da se pronalazi tek u
svojim 30-tim godinama; a poslije u jednom od svojih povremenih napada ludila upucao se u 37 g. života.
Skoro sve slike na kojima počiva njegova slava naslikane su u posljednje tri godine njegova života na
Francuskom jugu u Arlesu. Portret Dr. Gacheta ili njegov Autoportret (1889.) je tipičan u intenzivnim bojama,
pojednostavljenim oblicima i vijugavim linijama koje daju dojam duboke uznemirenosti tužnom i razočaranom
doktorovom licu. Van Goghova umjetnost je vizionarska umjetnost u kojoj suncokret, stolica, zvjezdano nebo ili
more kukuruza sjaju čudnom životnošću iako su viđeni očima čovjeka čiji je um bio zasjenjen više ludilom nego
razboritošću. Kao umjetnik, Van Goghova originalnost najviše leži u njegovoj upotrebi boje koju je
nanosio u gustim i trzavim potezima kista, nekad tako izrazito da boja stoji na slici kao kakav visoki
reljef. "Kiparske" kvalitete slike, na koje je prvi ukazao Van Gogh, bit će kasnije radikalno iskorištene od
brojnih umjetnika 20tog stoljeća.

GAUGUIN – bijeg od modernosti

- do 1889. postaje središnji lik novog pokreta nazvanog SINTETIZAM ili SIMBOLIZAM. Započeo je kao
sljedbenik Cezannea, smatrao je da se moderna civilizacija raspada. VIZIJA NAKON PROPOVIJEDI-plošni,
pojednostavljeni oblici zatvoreni u debele crne obrise.

Simbolizam :
U početku je bio tek izdanak književnog pokreta koji je nastao 1885./1886. na čelu s Jeanom Moreasom i
Gustavom Kahnom.
- umjesto da se subjektivizira objektivno, što je značilo odbaciti svakodnevni suvremeni svijet, zamjenili su ga
svjetom snova koji je apstraktno izražavao senzacije, raspoloženja, i duboko usađene strahove i želje

NABIS - Gauguinovi sljedbenici, simbolisti, koji su sebe nazivali Nabis (hebrejska riječ za proroka) manje su bili
značajni po svom daru, a više po sposobnosti da formuliraju i opravdaju u teoriji ciljeve postimpresionizma.
26.15. Edouard Vuillard. Udvarač, 1893. g. – stvarni svijet nestaje u poeziji boje

Druge simbolističke vizije u Francuskoj :

Gustav Moreau i Odilon Redon – došli na zao glas, svijet snova ispunjen nadrealnim stvarima

Gustave Moreau
Ukazanje, 1867.g. - jedan od simbolista, na ovoj slici Salomi se prikazuje glava Ivana Krstitelja u krugu
svjetlosti. Glava nije na pladnju već iz nje šprica krv i uokvirena je sjajnom aurom

Odilon Redon
Oko poput čudnog balona uzdiže se prema beskraju, 1886. g. -majstor skice i litografija, a nadahnuće je crpio
od Goye i njegovih vizija. , grafike posvećene Edgaru Allanu Poeu – strašne psihološke priče popularne u
Francuskoj
- zamišlja nejasne poetske snove, stvari plutaju, kližuk, lebde, rubovi su meki, zrnati, nejasni
- osjećaj zastrašujuće nesigurnosti

Henri Rousseau
San, 1910. g. – simbolistička zaokupljenost prikazivanja osnovnih ljudskih poriva i psihologija seksualne žudnje

Edvard Munch
Krik, 1893. g. – groteska, ( erupcija indonezijskog vuklana Krakatoa – izazvala najsnažniji zvuk, valovi putovali
2500 km „ .... osjetio sam veliki, beskrajni krik koji je prohujao prirodom ..“ E.M, dnevnik
- došao je iz Norveške 1889. u Pariz i zasnovao svoj osebujni ekspresionistički stil na djelima Lautreca, van
Gogha i Gauguina.

KLIMT- utemeljio bečku secesiju

- serija slika usredotočenih na poljubac , Poljubac, 1907.-1908. g. – tema inspirirana simbolizmom, bogata
površina – strasni muškarac + femme fatale (seksualno privlačna, opasna žena)

Prema apstrakciji : revolucija modernizma, 1904.-1914. g.

- masovna modernizacija, tradicionalno – zastarjelo, nevažno
- novo + revolucionarno + poznato + trajno : stvoreno novo društveno tkivo
- 1914.- I. svj. rat – nove težnje Zapada
- Einstein – revolucionarni prijedlozi : nova teorija relativnosti
- istraživanje, energije, struje, atoma
- umjetnici preispitivali tradicionalne pristupe stvaranju umjetnosti naspram novih ideja – pod jakim utjecajem
filozofije, vjerovali u mističnu interpretaciju stvari koje su željeli zadržati u svojoj umjetnosti i arhitekturi

Fovizam :
- 20 st. , Matisse – impresionistička, sezanovska, i neoimpresionistička faza , pojačao osamostaljenje boje,
fauves – divlje zvijeri, enormna količina različitih boja :
27.1. Žena sa šeširom, 1905. - tema : prizivanje na tradicionalan portret, novina : Matissova upotreba boje
- pigmenti istodobno sugeriraju i niječu perspektivni prostor, provala emocija : izmučeno, tjeskobno, bolno
stanje uma

27.2. Andre Derain, Planine kod Colliourea, 1905. g. – slikarstvo više intelektualni nego emocionalni medij,
usmjerenost na formalne, apstraktne kvalitete prizora, naglasak na svjetlim – nemimetičkim bojama
1908.- fovizam se raspada

27.3. Matisse, Le Bonheur de Vivre (Radost življenja) , 1905.-06. g. –odmicanje od fovizma : sličnost s
Gauguinovim slikama , boja ostaje intenzivna ali sata je obuzdana u dražesnoj arabeski, pomak : oslobađanje
od logičnog prostora i mjerila, povečano apstrahiranje, pretapanje likovnih elemenata jedan u drugi, svjedoci
primitivna rituala / bakanalija koji se događaju u predpovijesno vrijeme kad su ljudi još bili združeni s prirodom

27.4. Matisse, Crveni atelijer, 1911. g. – konvencionalna tema, manipulacija bojom i linijom, prevladava crvena,
bijeli obrubi

Kubizam :
- pod vodstvom Georgesa Braquea i Pabla Picassa – novi način razmišljanja o izgledu, i svrsi umjetnosti

Promišljanje i razbijanje tradicije : Gospođice iz Avignona :

Pablo Picasso, Španjolac, otac ga je podučavao slikarstvu, družio se s piscima Max Jacob, Guillaume
Apollinaire
- 1907. otkriva sliku Gospođice iz Avignona – veliko platno ( tradicionalno – namjenjeno salonu), tema : slika
započela kao tipična simbolična slika o muškoj požudi i kastrirajućim ženama, govor o Picassovoj osobnoj
ambivalenciji prema ženama i njegovom strahu od spolnih bolesti
- prostor isprekidan i neskladan – nečitak, slika sastavljena „ od golemih krhotiha stakla“ , utjecaj afričkih
maski, Picasso nijekao utjecaj art negre ( afrička umjetnost)
- položile temelje analitičkom kubizmu

Analitički kubizam : Picasso i Braque

Picasso promatrajuć Cezanneove slike u tretmanu volumena i prostora, pronašao osnovne jedinice od koje je
izveo razlomljene oblike karakteristične za analitički kubizam.
- Picassov partner, intelektualac, francuski umjetnik George Braque, 1908.-1910. međusobno se nadopunjuju,
od figuracije, do izlomljenih slika, apstrakcija
27.6. Braque. Portugalax, 1911. g. –rasporedio je mrežu linija koje su slijedile oblik platna i uredan geo. uzorak
dijagonalnih linija i krivulja, na granici s apstrakcijom ( jos uvijek ima simbola, tj. dijelova figurativnog)

Sintetički kubizam : moć kolaža

- napušta svako iluzionističko svojstvo slike. U toj fazi istraživanja oblika slikari su počeli spajati i komponirati
pojedine ulomke oblika stvarnih predmeta u odnose i spojeve kakvih u stvarnosti nema. Slika postaje
izrazito dekorativna, boja dobiva na važnosti i zamjenjuje raniju jednobojnost. U želji da oblici budu
raznovrsniji, što bogatiji asocijacijama i ujedno što stvarniji u sliku se unose strani materijali (isječci iz novina ,
dijelovi tkanine), umeću se tipografska slova, što je rezultiralo tehnikom kolaža (franc. colliere = lijepiti), ne
samo od papira nego i od predmeta različitog podrijetla (asamblaž).
27.7. P. Picasso, Gitara, note i čaša vina, 1912. g. – paralela između glazbene i likovne umjetnosti,
poigravanje s čvrstim oblicima i naopipljivim prostorom
- stvorena prva konstrukcija : 27.8. Violina , 1915. – trodimenzionalni asamblaž sastavljen od različitih
materijala, glazbeni instrument, baš kao što je to u slikarstvu, slično kompozicijski, samo je on to redefinirao u
skulpturalno djelo
Braque i Picasso preokrenuli revoluciju u našoj percepciji stvarnosti.

Utjecaj fovizma i kubizma

Matisse i Picasso – oslobodili linije i boje od iluzionističke uloge – značajan korak u razvitku moderne
umjetnosti

- novi jezik novi naraštaji umjetnika koriste za prikazivanje snažnih emocija, duhovnosti i žestine suvremenosti

Njemački ekspresionizam :
- 1905. – kohezivan pokret : obuhvatio raspon pitanja i stilova, karakteristike : izmučen, tjeskoban, okrutno
primitivan ili strastveno duhovan stil, odražava elementarne kozmičke sile
- preteča : 27.9. Paula Modersohn – Becker, Autoportret, 1906. – nagi prikaz, simbol plodnosti, prkos
venerama, gouginov utjecaj (krivuljasta jednostavnost), osjećaj kultivirane surovosti – pastozni nanos boje

Die Brucke (Most):

Osnovana je 1905. u Dresdenu a raspuštena u Berlinu, 1913.
Skupinu su sačinjavali studenti arhitekture sa dresdenske tehničke škole: Ernst Ludwig Kirchner, Erich Hecke,
Karl Schmidt-Rottluff i koji su bili glavni članovi grupe.

Ime su dobili su po rečenici iz Nietzcheovog djela Tako je govorio Zaratustra "Čovjeka čini velikim što je most a
ne cilj".

1905. – skupina umjetnika : bili su pod utjecajem njemačke srednjovjekovne umjetnosti, primitivne umjetnosti i
plemenske
27.10. Kirchner. Ulica, Dresden, 1908. – psihološki uznemirujuće prigušene boje, arabeskni uzorci (Munch),
prenapučene ulice prizivaju klaustrofobičnu tjeskobu dostojnu Muncha

Emil Nolde, - moćna upotreba boje, 27.11. Posljednja večera, 1909. g. – rađena pred smrt, brzinski, prikaz
emocija, on – Isus, groteska, tmurne slike, komplimentarni kontrast zelene-crvene

Der Blaue Reiter ( Plavi jahač)

- 1911. g. , Munchen
Osnovna namjera ovih umjetnika bila je slobodno, prijateljsko okupljanje istomišljenika bez određenog
programa. Tako su oni zadržali mogućnost stvaranja ili razvitka vlastitog stila. Ime su dobili po istoimenoj slici
Kandinskog iz 1903. Nasuprot drugoj velikoj umjetničkoj grupi njemačkog ekspresionizma namjere Plavog
jahača nisu bile usmjerene prema kritičkom suočavanju sa stvarnošću nego prema slikarskom, više
intelektualnom i duhovnom poimanju umjetnosti.

27.14. Vasilij Kandinski, skica za „ Kompozicija II “ ,1910. g. – rad ispunjen prepoznatljivim oblicima,
ukomponiran kako bi se činio apstraktnim, cilj : postretirati svoje emocije i stanje svijesti, no isto tako i
kozmičku silu onako kako ju je on osjećao u sebi

V. Kandinski -vodeći član skupine minhenskih umjetnika nazvanih DER BLAUE REITER, skupina utemeljena
1914. koristeći se duginim bojama i slobodnim, dinamičnim stilom stvorio je potpuno nepremetni stil-SKICA I
ZA KOMPOZICIJU VII., 1913.
- napisao je 1912. knjigu O DUHOVNOM U UMJETNOSTI

Austrijski ekspresionizam :
- Beč, središte njemačkog ekspresionizma
Oskar Kokoschka :
ZARUČNICA VJETRA, 1914. – njegov portret s njegovom ljubavnicom Almom Mahler ( udovica Gustava
Mahlera – kompozitora) , izražava tjeskobu svojim grubim i silovitim potezima te vrtložnom kompozicijom
- prikaz seksualnog nagona

Egon Schile, Autoportret s izvrnutom rukom, 1910. g. – izlagao s Klimtom, vodi boemski život
- dominacija aktova, groteskno iskrivljeno tijelo i lice, kostur tijela, tjelesnost, ranjivost

Talijanski futurizam : Aktivizam i umjetnost

27.22. Umberto Boccioni. Stanje uma I : rastanak, 1911. g. – u fragmentizani svijet kubističkih faseta
ugrađena je erupcija pare, zvukova, pokretnih predmeta i psihičke energije

Kubofuturizam i suprematizam u Rusiji

- Rusija : najmanje industrijalizirana, važno središte avangardne umjetnosti, dominacija Pravoslavne crkve
- 1917. oktobarska revolucija, Lenjin

Ruska avangarda : KOBOFUTURIZAM

Nastao u Rusiji nekoliko godina prije I svjetskog rata kao rezultat prisnih dodira s vodećim europskim
umjetničkm središtima, preuzeu je stil od Picassa, a svoju je teoriju temeljio na futurističkim manifestima.

Prvi potpuno ruski pokret 20.st je bio suprematizam. U jednom od najvećih skokova simboličke i prostorne
mašte u pov.lik.um. KAZIMIR MALJEVIČ izumio je CRNI ČETVEROKUT 1913/15. On je još radikalnije
naglasio da je slika – slika. Nadahnuće za stvaranje Crnog četverokuta je dobio dok je radio na nacrtima za
operu Pobjeda nad suncem. U kontekstu opere crni četverokut predstavlja pomračinu sunca zapadnog
slikarstva i svega što se na njemu temelji. Istisnuo je tradicionalno kršćansko trojstvo te simbolizira «vrhovnu»
stvarnost. Geometrija je sama po sebi nezavisna apstrakcija, odatle i ime pokreta – suprematizam. Vrhunac
Maljevičeva napora je SUPREMATISTIČKA KOMPOZICIJA : BIJELO NA BIJELOM.

Treća je struja koja više ovisi o stanju duha nego o nekom određenom stilu. Pripadnici vjeruju da je mašta
važnija od vanjskog svijeta.
DE CHIRICO – u njegovim slikama najjasnije se vidi nasljeđe romantizma
TAJNOVITOST I SJETA ULICE – prazni trg osvjetljava hladnim sjajem punog mjeseca, sadrži posebnost
romantične sanjarije, ali i čudnu zlokobnost ugođaja.

DUCHAMP – začetnik analitičkog kubizma, bliskog futurizmu

AKT KOJI SILAZI NIZ STEPENICE – prikazuje faze pokreta koje se vremenski smjenjuju, djelo podiže prašinu
na izložbi moderne umjetnosti u Oružani u New Yorku 1913., suprotstavilo se svim dotadašnjim zamislima o
tome kako treba izgledati ljudski lik

Modernistička skulptura : Constantin Brancusi i Aristide Maillol

- assisted readymade
27. 33. A. Maillol. Žena koja sjedi, 1901. g. – jednostavne geometrijske monumentalne forme, ženski akt –
arhaička – primitivna nota
27. 34. C. Brancusi. Poljubac, 1909. g. – simbolistička tema, pojednostavljenost, estetika, raskinuo s
kiparskom tradicijom
- geometrijska jednostavnost kamena : poziv na predhistorijske spomenike ( Stonehenge)