Vježba 3.

 svršeni i nesvršeni glagoli, komparativ, padeži + razumijevanje teksta

Napišite svršeni ili nesvršeni glagol. (N/S)

1. Tek što sam ____________ kući, zazvonio je telefon. (dolazila/došla)

2. Nakon što ____________ posuđe, kuhinja će biti uredna. (perem/operem)
3. Samo što je _____________ u san, netko je lupio vratima i probudio ga. (tonuo/utonuo)
4. Nastavit ću raditi kad _____________. (jedem/pojedem)
5. Tek kad ___________ zarađivati, dići će kredit. (počinju/počnu)
6. Nakon što sam se ______________ s puta, bio sam mrtav umoran. (vraćao/vratio)

Preoblikujte zadane rečenice po sljedećem modelu:

Primjer: Kuhala sam dva sata.

Skuhala sam za dva sata.

1. Čitala sam knjigu dva dana.

Pročitala__

2. Prao je auto 20 minuta.

Oprao__

3. Putovao je tri sata.

Doputovao__

4. Pisala je zadaću dva sata.

Napisala__

5. Obavljao je poslove pola sata.

Obavio__

6. Igrali su utakmicu dva i pol sata.

Odigrali__

7. Razgledavali smo Tim tjedan dana.

Razgledali__

8. Čekali smo ručak sat vremena

Dočekali__
 A) Napiši komparativ. Pazi na rod!

Primjer: Moja mama je starija od mog tate. (star)

1. Je li Petar _________ od Ivana? (star)

2. Koje su hlače ________? (nov)
3. Kad budeš pio puno vitamina, bit ćeš _________ nego sada. (zdrav)
4. Sada smo _________ nego prije. (pametan)
5. Želim imati ________ stan. (čist)
6. Sada radimo _________ posao nego prije. (loš)
7. Što nije u redu, zašto si ________ nego prije? (tužan)
8. Ona je ________ arhitektica od njega. (sposoban)
9. Kad budem imao više vremena bit ću ___________. (sretan)
10. Ah, nikad nisam bio ________ nego sada. (jadan)
11. Sada sam _________ nego jutros. (gladan)
12. Nova su predavanja __________ od starih. (zanimljiv)

B) Napiši komparativ. Pazi na rod!

1. Koji je automobil _________, BMW ili Audi? (brz)

2. Tko je ________, tvoj tata ili mama? (mlad)

3. Koja ti je glazba ________, rock ili pop? (drag)

4. Što misliš, tko je _______, Damir ili Saša? (jak)

5. Je li profesor Mihalić _______ od profesorice Perić? (strog)

6. Jesi li gledao film Glup, _________? (glup)

7. Naše mlađe dijete _________ je nego starije. (živ)

8. Taj je parfem ________ nego što sam mislila. (skup)

9. Danas sam _________ nego jučer. (ljut)

10. Ti si malo __________ nego obično. (tih)

11. Mislim da je on malo _________ čovjek. (grub)

Napiši odgovarajući padež.

1. Josip ide u kazalište s __________________ i ______________. (ta simpatična djevojka, PPZ 1

prijatelj mn.)
2. Goran i Hrvoje razgovaraju o _____________. (ona djevojka)
3. Čekat ćemo te ispred _____________. (tvoja škola)
4. Volim razgovarati o ______________. (stara ljubav, mn.)
5. Što imaš u _______________? (desna ruka)
6. Veselim se ___________. (vruće ljeto)
7. Lidija čeka ____________ i ____________. (Antun, Zoran)
8. Tko sjedi pokraj __________? (dijete mn.)
9. Kako ste, _________________? (gospodin Kraljić)
10. Majka je ____________ dala ________________. (dijete, nova igračka mn.)
11. U ____________ idemo na _____________. (subota, otok Krk)
12. Kutija je pod ______________. (njezin krevet)
13. Knjiga je ispod _____________. (njezin krevet)
14. Opet razgovarate o __________________! (taj dosadni posao)
15. Studenti su u ___________________. (Gradska knjižnica)
16. Čitam ______________ o ___________________. (izvrsna knjiga, drugi svjetski rat)
17. Pušenje šteti ___________________. (naše zdravlje)
18. Napišite adresu ispod ____________ i _____________. (PPZ ime, prezime)
19. Bojim se ___________________. (onaj veliki pas mn.)
20. Bole me _______________. (koljeno mn.)
21. Svaki dan vozim se __________ iz ______________ i ________________. (vlak, Sisak, Zagreb)
22. Oni su na ____________________. (godišnji odmor)

1
Povratno posvojna zamjenica – svoj, svoja, svoje...
Kako sam režirao prvu online predstavu koja je napravljena za publiku
ispred računala
Lanjskog prosinca kod nas je prvi put, u produkciji De Facto Theatrea, postavljena predstava
koja je rađena za platformu Zoom. Konačno se moglo gledati nešto što je namjenski i rađeno za
publiku koja gleda dislocirana, a ne tek usputnu snimku predstave koja je napravljena za publiku
u teatru. Prvu ovdašnju online kazališnu predstavu postavio je Bobo Jelčić.

Glumci “Višnjika u višnjiku” Antona Pavloviča Čehova igraju pred kamerom kompjutera za

publiku koja sjedi pred kamerama svojih kompjutera. Gledatelji, oni koji su uspjeli doći do jedne
od nevelikog broja karata, mogu sjediti i u Zagrebu, ili u Konavlima, mogu, uhvate li dobar
signal, biti spojeni i s Velebita ili gledati iz Reykjavika. Sasvim je svejedno gdje su. 

Za cijelo vrijeme izvedbe pitala sam se jesu li glumci isto “porazbacani”, svaki pod nekim svojim
krovom, kod kuće ili gdje se već zatekao. Možda su ipak na istoj adresi, svaki glumac u svojoj
sobi pred kamerom kompjutera. Čehova Zoomom, jasno, rade uživo, u realnom vremenu,
makar putem interneta. I koliko god bilo neobično gledati predstavu od kuće, postoji u tome i
neka doza “intimnosti” kazališta unutar vlastite kuće.

“Višnjik u višnjiku” nije postavljen iz primarno umjetničkih razloga, Jelčić ovdje nije htio
istraživati neke nove forme, novi jezik teatra, “ili ne daj bože nove poetike”, kaže objašnjavajući
da je predstava nastala “iz čiste nužde, iz potrebe za reakcijom u neizvjesnoj situaciji. Iz potrebe
za otporom, za nekom gestom, prema svemu što se događalo, ali i prema inertnosti kazališta,
koje sporo usvaja da se nešto mijenja”.

Predstava je Jelčićev odgovor na restrikcije, na situaciju u kojoj smo sad skoro godinu dana.
“Hodali smo gradom za vrijeme prvog lockdowna, za koji smo mislili da će trajati maksimalno do
ljeta, najviše do jeseni. Hodali smo i razmišljali što sad. Jer ništa nije radilo, svi su pomalo u
depri. Zoom, kojim smo tada već uspješno komunicirali u raznim situacijama, sasvim očekivano
je postao jedna od opcija koju smo uzeli u razmatranje.”

Glumci, dakle, nisu pod jednim krovom, svatko se “javlja” s neke svoje adrese, od kuće.
“Prostori su njihovi, privatni, prilagođeni predstavi, ali i dalje privatni. Ta ih privatnost jako
obilježava, čini ih više njihovim, osobnijim nego što bi to bilo sa sličnim prostorima u klasičnom
kazalištu, na klasičnoj sceni.”

Jesu li glumci imali zajedničke probe, fizički okupljeni ili za time nije bilo potrebe jer je svatko
radio ispred kamere?

“Jesu, u početku su bili okupljeni, ali suština Zooma je upravo u nemogućnosti okupljanja, pa
smo vrlo brzo prešli u finalne pozicije, svatko u svojoj kući ili stanu, svatko sa svojom
scenografijom, načinom snimanja, svjetlom, svojim ukućanima... Svatko radi zapravo svoj film, u
kome je i glumac i snimatelj u isto vrijeme, ali i scenograf, tehničar, majstor tona...“
Jelčić u to sve, zapravo, nije ušao lagano, imao je dostao otpora. “Iskreno, bio sam skeptičan
prema svemu tome, prema Zoomu, Čehov na Zoomu, ne znam. Ako ste stekli mišljenje o meni
da sam neki gadget tip – nisam, nemam pojma s tim. To dečki puno više znaju i operiraju s tim -
Jerko za vrijeme predstave pušta i muziku i špicu, daje upute publici za gledanje, ne znam kako
uopće stigne glumiti. Pitao sam se cijelo vrijeme - što bih ja mislio da to gledam? Bi li me
zanimalo? Bio sam sumnjičav. Ekran na Zoomu mi je djelovao odbojno, kao slika s TV dnevnika.
Glumci previše ograničeni. Dijalog s vremenskim zakašnjenjem. Ali kad smo ušli malo dublje u
proces, sve se nekako počelo slagati ili sam se ja počeo navikavati. I onda, kad smo počeli igrati
za publiku, sve sumnje su nestale.

Jelčić kaže da nije gledao niti jednu za Zoom ili neku drugu platformu rađenu predstavu prije
nego što je napravio vlastitu.

“Uopće se nisam time bavio, jednostavno nisam nikad do sada uopće razmišljao o nekom
drugom načinu rada u teatru osim o onom klasičnom, nisam ni pratio događa li se što u teatru u
tim tehnološkim sferama. Nisam taj tip. Još nisam do kraja svjestan ni da sam ušao u to, očito
sam bio u nekom posebnom stanju, poslije potresa i za vrijeme pandemije, kad sam tako
brzinski pristao na sve. Jednostavno sam tako osjetio.”

Je li bolje da se predstava radi, napravi i igra pa makar i za tridesetak ljudi po epidemijskim

pravilima, ili da se uopće ne igra?

“Racionalno, bolje je da se uopće ne igra, jer je neisplativo i besmisleno. Iracionalno, bolje je da

se igra pod svaku cijenu – jer je to jedni čvrst znak da postojimo, da održavamo kontinuitet, a ta
činjenica, patetično rečeno, postala je u ovim vremenima jako važna, važnija čak i od kvalitete
predstava. Jer, epidemija ne jenjava, a evo sad će uskoro godinu dana kako traje.”

Vježba razumijevanja teksta.

A) Označi je li rečenica točna (T) ili netočna (N).

Za predstavu je izdan velik broj karata. T/N

Predstava je izvedena putem Zooma jer nije bilo druge opcije. T/N

Glumci su sve probe izvodili preko Zoom-a. T/N

Jelčić je od početka znao da će predstava biti uspješna. T/N

Jelčić za sebe kaže da nije vješt u korištenju tehnologije. T/N

 B) Odgovori na pitanja.

Kada je izvedena predstava?

Tko je postavio predstavu?

Tko je napisao djelo?

Što je potrebno gledatelju da bi mogao vidjeti predstavu?

Misliš li da je predstava na ovaj način dobra ideja? Zašto?