Studija - Krajolik - 07-2014 - Za Web PDF

stručna podloga / studija
KRAJOLIK – ČIMBENIK STRATEGIJE PROSTORNOG UREĐENJA

NARUČITELJ
HRVATSKI ZAVOD ZA PROSTORNI RAZVOJ
Zagreb, Ulica Republike Austrije 20,
Predstavnik Naručitelja: Ingrid Gojević, dipl.ing.arh
tel. 099-685156, e-mail: Ingrid.Gojevic@mgipu.hr
IZVRŠITELJ
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET - ZAVOD ZA URBANIZAM, PROSTORNO
PLANIRANJE I PEJSAŽNU ARHITEKTURU
Zagreb, Kačićeva 26
Predstavnik Izvršitelja: Prof.dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci, dipl.ing.arh.
Tel. 01/4639-222, e-mail: mos@arhitekt.hr
NAZIV ELABORATA
stručna podloga / studija
KRAJOLIK – ČIMBENIK STRATEGIJE PROSTORNOG RAZVOJA
stručna podloga za Strategiju prostornog razvoja Republike Hrvatske
UGOVOR
Br. 13/14-19 (Arhitektonski fakultet)
Klasa: 406-07/14-01/1, urbroj: 320-3-14-8 (Državni zavod za prostorni razvoj)
IZRAĐIVAČI STUDIJE / STRUČNE PODLOGE

Prof.dr.sc. MLADEN OBAD ŠĆITAROCI, dipl.ing.arh.,
ovlašteni arhitekt urbanist i ovlašteni krajobrazni arhitekt
Voditelj izrade
Dr.sc. BISERKA DUMBOVIĆ BILUŠIĆ, dipl.ing.arh., ovlaštena arhitektica-urbanistica
Autorica tekstova
Izv.prof.dr.sc. BOJANA BOJANIĆ OBAD ŠĆITAROCI, dipl.ing.arh., ovlaštena arhitektica
Znanstveno-stručna redaktura
NIKŠA BOŽIĆ, dipl.ing.arh., ovlašteni arhitekt
Izrada kartograma i grafička obrada
KONZULTANT
Dr.sc. VLADIMIR KUŠAN, dipl.ing.šum.
Zagreb, 23. srpnja 2014.

Sadržaj
1. UVOD 6
1.1. POLAZIŠTA, CILJEVI, GLAVNI ZADATAK I PRIMJENA STRUČNE PODLOGE 6
1.2. NAČIN IZRADE STRUČNE PODLOGE, KORIŠTENA LITERATURA I IZVORI 10
1.3. ODREĐENJE POJMOVA KRAJOLIK - KRAJOBRAZ – PEJSAŽ 12
1.4. SASTAVNICE I OBILJEŽJA KRAJOLIKA/KRAJOBRAZA 15
1.5. VRSTE KRAJOLIKA/KRAJOBRAZA 17
1.6. KRAJOLIK/KRAJOBRAZ KAO KULTURNA I PRIRODNA BAŠTINA 19
1.6.1. Kulturni krajolici/krajobrazi kao baština/naslijeđe 20
1.6.1.1. Namjerno oblikovani krajolici/krajobrazi 20
1.6.1.2. Organski/spontano razvijeni krajolici/krajobrazi 20
1.6.1.3. Asocijativni krajolici/krajobrazi 23
1.6.2. Prirodni krajobrazi/krajolici kao baština/naslijeđe 23
2. KRAJOLIK/KRAJOBRAZ U MEĐUNARODNOM KONTEKSTU 28
2.1. EUROPSKA KONVENCIJA O KRAJOLIKU/KRAJOBRAZU I OSTALI MEĐUNARODNI DOKUMENTI - 28
KONVENCIJE, DIREKTIVE I PROTOKOLI OBVEZUJUDI ZA PRIMJENU U HRVATSKOJ
2.1.1. Europska konvencija o krajoliku / Konvencija o europskim krajobrazima 30
2.1.2. Konvencija o zaštiti Svjetske kulturne i prirodne baštine/naslijeđa 31
2.1.3. Konvencija o biološkoj raznolikosti 33
2.1.4. Konvencija o zaštiti morske sredine i priobalnog područja Sredozemlja 36
2.1.5. Protokol o integriranom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja 37
2.1.6. Protokol o područjima pod posebnom zaštitom i bioraznolikosti Sredozemlja 40
2.2. MEĐUNARODNE I EUROPSKE POVELJE, DEKLARACIJE I PREPORUKE KOJE UKLJUČUJU 43
KRAJOLIK/KRAJOBRAZ
2.2.1. Atenska povelja o restauraciji povijesnih spomenika 43
2.2.2. Međunarodna povelja o zaštiti i restauraciji spomenika i mjesta 43
2.2.3. Preporuka o očuvanju i suvremenoj ulozi povijesnih područja 44
2.2.4. Povelja o očuvanju povijesnih perivoja i vrtova 45
2.2.5. Povelja o očuvanju povijesnih gradova i urbanih područja 45
2.2.6. Dokument o autentičnosti iz Nare 46
2.2.7. Povelja iz Burre za mjesta kulturnog značaja 46
2.2.8. Deklaracija o krajolicima baštine 47
2.2.9. Deklaracija o očuvanju smještaja baštinskih struktura, mjesta i područja 47
2.2.10. Deklaracija o očuvanju povijesnih urbanih krajolika 49
2.2.11. Preporuka o povijesnim urbanim krajolicima 50
2.2.12. Europska povelja o planiranju 51
2.2.13. Izjava o povezanosti biološke i kulturne raznolikosti 52
2.3. KRAJOLIK/KRAJOBRAZ U ZAKONODAVSTVU, STRATEŠKIM I PROSTORNO-PLANSKIM 52
DOKUMENTIMA POJEDINIH EUROPSKIH ZEMALJA - PRIMJERI DOBRE PRAKSE
2.3.1. Izravna zakonska zaštita krajolika u nekim europskim zemljama 52
2.3.2. Posredna zaštita krajolika u raznim zakonima i propisima 54
2.3.3. Institucionalno bavljenje krajolikom 54
2.3.4. Krajolik u sustavu prostornog planiranja i strateških dokumenata 55
2.3.5. Krajolik kao zakonom zaštideno područje 55
2.3.6. Krajolični /krajobrazni /pejsažni plan 56
3. STANJE I ZAŠTITA KRAJOLIKA U HRVATSKOJ 63
3.1. KRAJOLIK U ZAKONSKIM DOKUMENTIMA HRVATSKE 64
3.1.1. Zakon o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima, 2000./2004. 65
3.1.2. Zakon o prostornom uređenju, 2013. 65
3.1.3. Zakon o zaštiti prirode, 2013. 67
3.1.4. Zakon o zaštiti okoliša, 2013. 68
3.1.5. Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, 1999. 69
3.1.6. Ostali zakoni 69
3.1.7. Pravilnik o sadržaju prostornih planova 70
3.1.8. Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja Registra kulturnih dobara 71
Republike Hrvatske, 2011.
3.1.9. Zaštita ekološke mreže i biološka raznolikost, 2007., 2008. 72
3.2. KRAJOLIK/KRAJOBRAZ U STRATEGIJI I PROGRAMU PROSTORNOG UREĐENJA I U OSTALIM 73
SEKTORSKIM STRATEGIJAMA HRVATSKE
3.2.1. Strategija prostornog uređenja RH, 1997. 73
3.2.2. Program prostornog uređenja RH, 1999. 74
3.2.3. Nacionalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti RH, 2008. 75
3.2.4. Strategija očuvanja, zaštite i održivoga gospodarskog korištenja kulturne baštine, 76
2011.-2015.
3.2.5. Strategija održivog razvitka RH, 2009. 77
3.2.6. Ostale strategije 78
3.3. KRAJOLIK/KRAJOBRAZ U DOSADAŠNJOJ PROSTORNO-PLANSKOJ DOKUMENTACIJI HRVATSKE - 79
PREPOZNAVANJE I ZAŠTITA
3.3.1. Krajolik u Strategiji i Programu prostornog uređenja RH, 1997./ 1999. 80
3.3.2. Studija – Krajolik - sadržajna i metodska podloga Krajobrazne osnove Hrvatske, 1999. 81
3.3.3. Studija – Inventarizacija, vrjednovanje i planiranje obalnih krajobraza Dalmacije, 2009. 83
3.3.4. Krajobrazna osnova Grada Zagreba, 2011. 85
3.3.5. Krajobrazna studija Zagrebačke županije za razinu opdih tipova krajolika, 2013. 90
3.3.6. Analiza krajolika/krajobraza u prostornim planovima županijama 93
3.4. STANJE KRAJOLIKA/KRAJOBRAZA U HRVATSKOJ 95
3.4.1. Fizičko stanje krajolika/krajobraza 95
3.4.2. Prepoznati krajolici/krajbrazi visoke vrsnode 97
3.4.3. Ugroženi krajolici/krajobrazi – pritisci i prijetnje 99
3.4.4. Opasnosti za krajolik/krajobraz 101
4. PREPOZNAVANJE PROBLEMA I IZAZOVI 112
4.1. RAZLIČITO TUMAČENJE ZNAČENJA POJMA LANDSCAPE – PEJSAŽ, KRAJOLIK I KRAJOBRAZ 113
4.2. NEDOSTATAK POLITIKE I STRATEGIJE OČUVANJA OBILJEŽJA KRAJOLIKA/KRAJOBRAZA NA 114
NACIONALNOJ I NA OSTALIM RAZINAMA
4.3. NEDOSTATAK ZAKONSKOG OKVIRA I STRUČNIH STANDARDA ZA UKLJUČIVANJE 115
KRAJOLIKA/KRAJOBRAZA U SUSTAV PROSTORNOG UREĐENJA
4.3.1. Nedostatak jedinstvenih standarda za uključivanje krajolika u prostorno-plansku 116
dokumetaciju kao čimbenika prostornog identiteta
4.3.2. Nepostojanje jedinstvenih standarda za analizu krajolika/krajobraza u Strateškim 118
procjenama utjecaja plana ili programa na okoliš te u studijama utjecaja na okoliš
4.3.3. Neprovođenje sustavnog vrjednovanja, ocjene osjetljivosti i zaštite 119
krajolika/krajobraza
4.3.4. Nedovoljno uključivanje lokalne zajednice u planiranje i upravljanje 120
krajolikom/krajobrazom
4.3.5. Nedovoljna stručna i javna svijest o značenju krajolika/krajobraza kao 121
važnom čimbeniku prostornoga identiteta
4.3.6. Sektorski pristup krajoliku/krajobrazu, nedovoljna međuresorna suradnja te 122
nepovezanost istraživačkih ustanova s primjenom i praksom zaštite krajolika
4.3.7. Neusklađeni odnos prema krajoliku u različitim sektorskim strategijama i razvojnim 124
planovima
5. MEĐUNARODNO PRIHVADENE METODE IDENTIFIKACIJE I OCJENE OBILJEŽJA-KARAKTERA 130
KRAJOLIKA
5.1. METODA TIPOLOŠKOG RAZVRSTAVANJA/KARAKTERIZACIJE KRAJOLIKA/KRAJOBRAZA 132
5.2. METODA OCJENE KARAKTERA KRAJOLIKA/KRAJOBRAZA 134
5.2.1. Europski tipovi krajolika LANMAP2 136
5.3. METODA POVIJESNE KARAKTERIZACIJE KRAJOLIKA/KRAJOBRAZA 139
5.4. METODA URBANE KARAKTERIZACIJE 141
5.5. METODA TIPOLOŠKOG RAZVRSTAJA OBALNOG I KRAJOLIKA MORA 143
5.6. METODA OCJENE OSJETLJIVOSTI I KAPACITETA KRAJOLIKA 145
5.6.1. Analize i ocjene vizualne osjetljivosti 148
5.6.2. Analize i ocjena razvojnih trendova i pritisaka na krajolik (nova građevna, turistička i 148
ostala planirana područja, nova prometna infrastruktura, obnovljivi izvori energije, ...)
6. POLAZIŠTE ZA PROSTORNO PLANIRANJE - CILJEVI ZAŠTITE OBILJEŽJA/KARAKTERA KRAJOLIKA 157

6.1. Opda polazišta i ciljevi 157
6.2. Polazišta i ciljevi koji proizlaze iz Europske konvencije o krajoliku 159
6.3. Prepoznavanje i ocjena karaktera krajolika na nacionalnoj, regionalnoj/županijskoj i 160
lokalnoj razini prostornog planiranja
6.4. Prepoznavanje i zaštita krajolika visokih kulturnih i prirodnih vrijednosti 162
6.5. Planiranje i upravljanje krajolicima/krajobrazima najvede osjetljivosti i ugroženosti – obalno 163
područje / priobalni krajolici, riječni i krajolici vodotoka te urbani i krajolici naselja
6.6. Oporavak i poboljšanje stanja degradiranih i zapuštenih krajolika 165
6.7. Zaštita i planiranje krajolika u prostorno-planskoj dokumentaciji 166
7. SMJERNICE/PREPORUKE I PRIJEDLOG MJERA ZA OČUVANJE, UNAPRJEĐENJE I PLANIRANJE 170
KRAJOLIKA
7.1. OPDE SMJERNICE/PREPORUKE I PRIJEDLOG MJERA 170
7.1.1. Usklađenje i nadopuna zakona, propisa i pravilnika 172
7.1.2. Izrada i usvajanje nacionalne Politike i Strategije očuvanja krajolika/krajobraza 174
7.1.3. Izrada i donošenje kriterija i standarda za razvrstavanje i vrjednovanje 175
krajolika/krajobraza na svim razinama
7.1.4. Urbani krajolici i krajolici naselja 176
7.1.5. Uspostava i razvoj metoda za ocjenu osjetljivosti krajolika/krajobraza za planiranje 176
novih sadržaja u prostoru (obnovljive izvore energije, vjetroparkovi, korištenje
mineralnih sirovina, turističke i gospodarske zone i sl.)
7.1.6. Izrada i donošenje prostornog plana posebnih obilježja ili plana zaštite 177
krajolika/krajobraza za vrijedne (zakonom zaštidene krajolike) i ugrožene krajolike
7.1.7. Izrada krajolične/krajobrazne studije kao stručne podloge za prostorno-plansku 178
dokumentaciju svih razina i vrsta
7.1.8. Usklađenje raznih resora u pogledu planiranja i korištenja krajolika 178
7.1.9. Interdisciplinarnost, međusektorska suradnja, uključivanje stanovnika 179
7.2. SMJERNICE I PRIJEDLOG MJERA ZA PROSTORNO-PLANSKU DOKUMENTACIJU 180
7.2.1. Smjernice za prostorni plan države, prostorne planove regija i prostorne planove 180
županija – izrada krajolične/krajobrazne osnove
7.2.2. Smjernice za priobalne krajolike/krajobraze kao najosjetljivija i najugroženija područja 184
7.2.3. Smjernice za prostorne planove uređenja gradova/opdina i generalne/urbanističke 185
planove
7.2.4. Pravilnik o sadržaju prostornih planova 186
7.3. AKCIJSKI PLANOVI ZA PROVEDBU STRATEGIJE – EU FONDOVI 187
8. ZAKLJUČAK – ZAKLJUČNE PREPORUKE 191
9. SAŽETAK 195
10. POJMOVNIK 206
11. LITERATURA I IZVORI 213
12. BILJEŠKE O IZRAĐIVAČIMA STRUČNE PODLOGE 221
13. GRAFIČKI PRILOZI
1. POLAZIŠTA
1.1. Krajobrazna regionalizacija Hrvatske s obzirom na prirodna obilježja (Bralid, 1995.)
2. ZAŠTIDENI PROSTORI
2.1. Zaštideni prostori: prirodni krajobrazi
2.2. Zaštideni prostori: ekološka mreža Natura 2000
2.3. Zaštideni prostori: kulturni krajolici
2.4.(a,b) Odnos zaštidenih prostora i prostora koji nisu formalno zaštideni
3. KORIŠTENJE PROSTORA
3.1. Korištenje prostora: poljoprivredne površine
3.2. Korištenje prostora: šume
4. OSJETLJIVOST I UGROŽENOST PROSTORA

4.1. Osjetljivost i ugroženost prostora: građevna područja
4.2. Osjetljivost i ugroženost prostora: predjeli proizvodne namjene
4.3. Osjetljivost i ugroženost prostora: predjeli turističke namjene
4.4. Vizualna osjetljivost priobalnog pojasa
5. STUDIJE I ANALIZE KRAJOLIKA

5.1. Studije i analize krajolika: Područja za koja je provedena analiza krajolika
1. UVOD
Iako je Ustavom Republike Hrvatske prostor prepoznat kao nacionalno dobro, krajolik
se izravno ne spominje i ne prepoznaje, ne samo u Ustavu nego ni u brojnim drugim
zakonima i dokumentima. Krajolik treba shvatiti kao prostor na zemljinoj površini na
kojoj čovjek živi i radi te podiže gradove, naselja i nove pejsažne i agrikulturne
površine, gradi zgrade, obrađuje zemlju i djeluje na razne načine oblikujudi različite
ambijente. U Hrvatskoj se krajolik još uvijek najčešde doživljava kao lijepa romantična
slika u pogledu te se poistovjeduje s raslinjem i reljefom, a prostor se doživljava
apstraktno ili kao teren za gradnju. Međutim, krajolik je puno više od lijepe
ambijentalne slike. Krajolik Hrvatske jest ujedno i prostor Hrvatske – jednako na
zemljinoj površini (landscape) kao i na morskoj površini (seascape) te ga se jednako
mora doživljavati kao dobro od najvedega nacionalnog interesa. Prostor je ograničen, s
njim se mora racionalno i mudro raspolagati i upravljati.
1.1. POLAZIŠTA, CILJEVI, GLAVNI ZADATAK I PRIMJENA STRUČNE PODLOGE

Krajolik ima važnu ulogu u stvaranju vrsnode i raznolikosti prostornog identiteta,
okoliša, kulture i društva u cjelini. Primjerenom zaštitom, upravljanjem i planiranjem
krajolika mogudi su golemi doprinosi ne samo na očuvanju i stvaranju prostornog
identiteta, ved i u razvoju gospodarstva regija i gradova. Održivi razvoj ne odnosi se
samo na okolišne i gospodarske aspekte kojima se nastoje zaštititi postojedi resursi za
korištenje bududim naraštajima, ved uključuje i usklađeni prostorni razvoj koji u obzir
uzima društvene i gospodarske, zajedno s ekološkim i kulturnim funkcijama. U svjetlu
takva polazišta krajolik ima značajnu ulogu – on je podloga za okolišne, kulturne i
društvene procese kao i za gospodarske aktivnosti.
U suvremenom svijetu krajolici su prepoznati kao jedan od važnih čimbenika
prostornog identiteta zemlje, bilo da se radi o krajolicima visokog stupnja prirodnosti
ili su tijekom vremena oblikovani čovjekovim djelovanjem. Osim identitetskog, često
imaju veliko društveno i gospodarsko značenje. Značajke i vrijednosti krajolika u
6
Krajolik – čimbenik strategije prostornog uređenja
Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu | 23. srpnja 2014.
prof.dr.sc. Mladen Obad Šditaroci, dr.sc. Biserka Dumbovid-Bilušid, prof.dr.sc. Bojana Bojanid Obad Šditaroci, Nikša Božid, d.i.a.
Hrvatskoj su još nedovoljno prepoznate, nedovoljno vrjednovane, nedovoljno

zaštidene i nedovoljno korištene. Zbog neselektivnog trošenja prostora, posebice
neracionalnim i nerazboritim širenjem građevnih i turističkih područja, nestaju krajolici
stvarani tisudljedima. Time se gubi zavičajni i nacionalni identitet prostora kao
neobnovljivoga nacionalnog dobra. Prepoznavanje obilježja krajolika te njegova zaštita
i planiranje nisu sami sebi svrha, nego su oni potrebni da bi se odredili način
upravljanja prostorom i mogudnosti unaprjeđenja krajolika, radi zadovoljavajudega i
uravnoteženoga prostornog i gospodarskog razvoja.
Svjesna vrijednosti svojih krajolika, Republika Hrvatska je među prvim zemljama, ved
2000. godine, potpisala Europsku konvenciju o krajoliku (European Landscape
Convention) i time se obvezala ugraditi krajolik u politike regionalnog i prostornog
planiranja te u svoje kulturne, okolišne, agrikulturne, društvene i gospodarske politike,
kao i u ostale politike koje mogu izravno ili posredno utjecati na krajolik. Potpisivanjem
Konvencije Hrvatska je prihvatila obvezu da de krajolike zakonom priznati kao
sastavnicu čovjekova okruženja, izraz raznolikosti zajedničke kulturne i prirodne
baštine, kao temelj identiteta područja. Također je preuzela obvezu prepoznavanja
karaktera krajolika na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te uspostavljanje
instrumenata za njegovu zaštitu, upravljanje i planiranje.
Izradom Strategije i Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske (1997., 1999.)
te studije Krajolik – sadržajna i metodska podloga Krajobrazne osnove Hrvatske
krajolik je prepoznat kao jedna od glavnih tema prostornog uređenja ved prije
donošenja Europske konvencije o krajoliku. U Strategiji prostornog uređenja RH
zaključeno je da de se zbog potrebe odgovarajudeg vrjednovanja i obzirnog korištenja
čitavog prostora, a ne samo najvrjednih predjela, uspostaviti Krajojobrazna osnova
Hrvatske, kao prostorno-planska podloga integralne zaštite prirodnih i antropogenih
vrijednosti prostora i identiteta krajolika. Također je utvrđeno da de takva podloga
omoguditi određivanje područja zajedničkih obilježja i njihovo sintezno vrjednovanje
koje pruža uvid u pogodnost, osjetljivost ili ugroženost određenih cjelina/krajolika s
obzirom na mogude namjene i zahvate u prostoru. Planirano je da se Krajobrazne
osnove koriste kao podloga za izradu dokumenata prostornog uređenja države,
županija i gradova/opdina, kao i stručnih podloga i studija pogodnosti smještaja i/ili
studija utjecaja na okoliš. Određene su i glavne sastavnice krajobrazne osnove, a to su:
prepoznavanje, opis i razvrstavanje krajolika; vrjednovanje, ocjena osjetljivosti i
ugroženosti te preporuke za korištenje, uređenje i zaštitu krajolika.1 Nažalost, u
potonjoj generaciji izrade prostorno planske dokumentacije nije uslijedila provedba
navedene, za svoje vrijeme vrlo avangardne zamisli.
Krajolik se smatra javnim dobrom i nacionalnim interesom čiji se bududi razvitak i
zaštita moraju integralno usuglašavati u sustavu prostornog uređenja. Očuvanje
složenih uzoraka krajolika koji odražavaju identitet različitih regija te njihove povijesne
prakse upravljanja biološkom i kulturnom raznolikosti u krajoliku, potrebno je osigurati
integriranim planovima i strategijama upravljanja uvažavajudi zahtjeve današnjih
promjena. Također je važno razvijati integrirane planove i strategije koje de povezati
1
Krajolik - sadržajna i metodska podloga Krajobrazne osnove Hrvatske, Ministarstvo prostornog
uređenja, graditeljstva i stanovanja, Zavod za prostorno planiranje i Agronomski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu, 1999.
7
javni interes s interesima vlasnika i lokalne uprave u cilju oporavka, očuvanja i

održavanja raznolikosti krajolika, ponovno povezati ruralna i urbana područja te na taj
način doprinijeti opdoj dobrobiti. Potrebno povezati odvojene sektore upravljanja
kulturnim i prirodnim čimbenicima u krajoliku jer se upravljanje kulturnim i prirodnim
vrijednostima odražava i na njegovu zaštitu. Do sada u Hrvatskoj nije uspostavljen
odgovarajudi stupanj zaštite krajolika te se ne primjenjuju međunarodno prihvadeni
pristupi i metode zaštite, provedbe zaštite i upravljanja krajolicima kao prostorima
važnim za kulturni i gospodarski razvoj.2
Sagledavajudi krajolik u kontekstu Europske konvencije o krajoliku i suvremenih
svjetskih shvadanja važnosti krajolika, u izradi ove studije kao stručne podloge za
strategiju prostornog razvoja Republike Hrvatske polazimo od sljededih polazišta3:
- Prostor, odnosno krajolik, jest osnovni životni, identitetski i gospodarski resurs
svake zemlje pa i Republike Hrvatske – on je ograničen, potrošiv i neponovljiv;
- Cijela je Hrvatska kulturni krajolik – pristup korištenju pojedinim dijelovima prostora
može se stupnjevati prema dogovorenim kriterijima, ali ne postoji niti jedan njegov
dio koji je mogude mijenjati bez prethodnog vrjednovanja;
- Hrvatska je perivoj Europe – na tlu Hrvatske opstala su svjedočanstva svih slojeva
europske civilizacije i kulture od prapovijesti do današnjega doba;
- Hrvatska je zemljopisno uzornik europskih krajolika – visoka gorja i panonske
ravnice, jadranske obale i riječni slivovi, krš i močvare, šume i poljodjelska zemljišta,
a posebito europsko blago jest više od tisudu njezinih otoka;
- Hrvatska je antologija građevno artikuliranog pejsaža – istarski gradidi na vrhovima
brježuljaka, planirani srednjovjekovni i renesansni gradovi (Pag, Ston, Korčula,
Dubrovnik, Karlovac i dr.), ušorena panonska barokna naselja, barokna bastionska
utvrđenja kao poveznica gradske strukture i krajolika (Tvrđe u Osijeku i Slavonskom
Brodu i dr.), vojno graditeljstvo 18. i 19. stoljeda i dr.;
- Hrvatska je primjer mnogovrsnih vezanosti tla i gradnje – tradicijska arhitektura -
drvena arhitektura (Turopolja, Posavine, Hrvatskoga zagorja), kamena gradnja
jadranskog obalnog pojasa i otoka, suhozidna poljodjelska gradnja;
- Hrvatska je primjer sublimacije krajolika u perivojima – dubrovački renesansni
perivoji, barokno-romantičarski Maksimir, perivoji baroknih i historicističkih dvoraca
Hrvatskoga zagorja i Slavonije, javni gradski perivoji i šetališta hrvatskih gradova i
naselja, arboretumi;
- Hrvatska je primjer umijeda nasljeđivanja i kreiranja kulturnih krajolika na podlozi
ranijih kultura – u kontinuitetu od 25 stoljeda – od neolitskog, grčko-rimskoga doba
do danas;
2
Dumbovid Bilušid, B. (2012.), Krajolik kao kulturno naslijeđe - metode prepoznavanja vrjednovanja i
zaštite kulturnih krajolika Hrvatske, doktorska disertacija, mentor: prof.dr.sc. Mladen Obad Šditaroci,
Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
3
Predpostavke su preuzete iz teksta Kulturni krajolici - programska vizija kulturnih krajolika Hrvatske,
koji je rađen u sklopu projekta Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti «Zaštita dobara od
nacionalnog interesa» koji je započet u jesen 2013., a sastoji se od dvije cjeline – prirodnih dobara i
kulturnih dobara. Tekst o kulturnim krajolicima podpisuje grupa autora: prof.dr.sc. Mladen Obad
Šditaroci (koordinator), dr.sc. Željka Čorak, izv.prof.dr.sc. Bojana Bojanid Obad Šditaroci, dr.sc. Biserka
Dumbovid-Bilušid, prof.dr.sc. Vladimir Goss i akademik Vladimir Markovid.
8
- Hrvatska mora postati primjer stvaranja novoga naslijeđa vrsnim zahvatima u

prostoru krajolika i naslijeđenih gradova.
Glavni cilj ovoga rada - stručne podloge za Strategiju prostornoga razvoja Republike
Hrvatske jest utvrditi modele uključivanja krajolika u sustav prostornog uređenja i u
prostorno-plansku dokumentaciju svih razina u skladu s ciljevima Europske
konvencije o krajoliku, ali i na tragu dosadašnjih spoznaja i kontinuiteta prostornog
planiranja u Hrvatskoj. Cilj jest poticati integralni pristup kojega uspostavlja krajolik
kao holistički alat za planiranje, upravljanje i oblikovanje održivog razvoja. To znači
primjenjivati metode prepoznavanja i ocjene krajolika na teritoriju cijele države,
analizirati njihove značajke, vrijednosti i osjetljivosti, pritiske uslijed kojih se
mijenjaju, prepoznati njihove potencijale kao resursne osnove gospodarskog razvoja
te izraditi smjernice za budude korištenje, razvoj i zaštitu. Na taj de se način osigurati
primjena Europske konvencije o krajoliku koju je Republika Hrvatska, zahvaljujudi
svojoj tradiciji prostornog planiranja, potpisala i ratificirala među prvim zemljama.
Cilj uključivanja krajolika u sustav prostornog razvoja i u prostorno-plansku
dokumentaciju jest prepoznati obilježja i vrijednosti krajolika Hrvatske te ih prenijeti
bududim naraštajima na način:4
- Čuvajudi, aktivno štitedi i uvažavajudi posebnosti krajolika/prostora Republike
Hrvatske kao njegova vrijednog i potrošivog resursa;
- Uvažavanjem osobito vrijednih prirodnih i kulturnih dobara kao razvojnih
potencijala na kojem se gradi razvoj i identitet hrvatskoga prostora;
- Čuvajudi uzorke krajolika, matrice i mjerilo, autohtonost kultura i materijala;
- Ulaganjem u oblike života i gospodarenja, koji afirmiraju autohtone oblike krajolika;
- Donosedi mjere koje ljude potiču na očuvanje naslijeđa i kulturnoga krajolika;
- Ne izdvajajudi iznimna kulturna dobra iz konteksta, nego vrjednujudi ambijente kao
vrsnodu (vrhunsku kategoriju);
- Primjenom kriterija vrsnode kao polazišta za svaki zahvat u prostoru, a odluke o
korištenju i uređenju prostora donositi na znanstveno i stručno utemeljenim
činjenicama, sagledavajudi i prihvadajudi sve učinke kreativnog djelovanja u
krajoliku/prostoru;
- Uvesti sustav lokalnih kriterija za uža područja, koji proizlaze iz prepoznavanja duha
mjesta (genius loci), krajolika i ambijenta (autohtonih kulturno-povijesnih,
graditeljskih i krajoličnih vrijednosti prostora);
- Naglašavajudi modele ponašanja prema kojima novi zahvati nadograđuju i
obogaduju, a ne razaraju zatečeno.
Prepoznavanje obilježja/karaktera krajolika pomaže razumijevanju posebnosti i
razlikovanju krajoličnih/krajobraznih tipova čime se stvara osnova za upravljanje,
planiranje i zaštitu krajolika. Valja potaknuti istraživanja u cilju prepoznavanja i zaštite
kulturnih i prirodnih krajolika iznimnih vrijednosti. Ovaj rad ima za cilj ponuditi
polazišta i smjernice za budude planove i politike prostornog razvoja te za strateško
prostorno planiranje. Može pomodi u kontroli bududeg razvoja, usmjeriti planiranje i
upravljanje krajolikom na način da se očuvaju njegova obilježja. Rad također ima
4
Izvor: Kulturni krajolici - programska vizija kulturnih krajolika Hrvatske, Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti, Zaštita dobara od nacionalnog interesa, 2013.-2014.
9
zadadu pomodi u promicanju javne i stručne svijesti o važnosti krajolika, kako bi se

odluke o bududem razvoju donosile na temelju prepoznavanja njegova karaktera te
očuvanja i poboljšanja njegovih obilježja.
Ovaj rad je rađen kao stručna podloga za potrebe izrade Strategije prostornog razvoja
Republike Hrvatske. Tijekom izrade i stručne rasprave provedeno je usklađivanje s
ostalim stručnim podlogama koje su rađene za potrebe Strategije prostornog uređenja,
odnosno usklađenje s drugim sektorima važnim za prostorno uređenje, odnosno
ugrađeni su prijedlozi naručitelja i recenzenata za dopune i manje promjene u cilju što
bolje i jednostavnije primjene u izradi Strategije prostornog razvoja Države.
Primjena ovoga rada - studije/stručne podloge ne bi trebala biti jednokratna i
jednosmjerna, samo za potrebe izrade Strategije prostornog razvoja, ved ju je mogude
primijeniti opdenito za unaprjeđenje stanja u prostoru, razvijanje svijesti o krajoliku
kao prostornom, identitetskom, kulturnom i prostornom resursu Države. Studija ima i
edukacijsku ulogu jer sažeto donosi najvažnije suvremene i europske/svjetske spoznaje
o krajoliku kao važnom čimbeniku kulture prostora i prostornog uređenja.
Svrha ovoga rada – stručne podloge krajolika kao čimbenika strategije prostornog
razvoja jest sljededa:
- Utvrditi stupanj primjene Europske konvencije o krajoliku, odnosno Zakona o
prihvadanju konvencije o europskim krajobrazima i ostalih međunarodnih
dokumenata (konvencija, povelja, protokola, direktiva i dr.) koji imaju obvezu
primjene u Hrvatskoj.
- Utvrditi stupanj provedbe ciljeva i preporuka zaštite i uređenja krajolika zacrtanih
Strategijom i Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske (1997. i 1999.).
- Analizirati stanje zaštite krajolika u nacionalnim zakonima i strategijama te u
sustavu prostornog uređenja, posebice u važedoj Strategiji i Programu prostornog
uređenja Republike Hrvatske.
- Analizirati stanje, glavne pritiske i prijetnje koji izazivaju promjene u krajolicima;
- Istražiti i analizirati međunarodne standarde i metode primjenjive za
prepoznavanje, vrjednovanje, planiranje i zaštitu krajolika u Hrvatskoj.
- Predložiti potrebna usklađenja i dopune Zakona koji obuhvadaju pitanja krajolika.
- Predložiti mjere za provođenje tipološkog razvrstavanja i ocjenu osjetljivosti
krajolika na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini - izradu Krajobrazne osnove
Hrvatske.
- Predložiti mjere za očuvanje obilježja krajolika kao čimbenika prostornog identiteta i
razvojnog resursa te za prepoznavanje najvrjednijih krajolika Hrvatske.
- Izraditi smjernice za uključivanje krajolika u dokumente prostornog uređenja svih
razina i vrsta.
- Predložiti akcijske planove i programe za prepoznavanje, planiranje i zaštitu
krajolika.
1.2. NAČIN IZRADE STUDIJE/STRUČNE PODLOGE, KORIŠTENA LITERATURA I IZVORI

U radu se istražuje sadašnje stanje krajolika u sustavu prostornog uređenja,
međunarodni dokumenti vezani uz pitanja krajolika koje je Republika Hrvatska
ratificrala i obvezala se na njihovu primjenu, međunarodni primjeri dobre prakse
10
povezivanja krajolika i prostornog uređenja te se daju smjernice i preporuke za budude

djelovanje. Osim analize fizičkoga stanja i ugroženosti krajolika prema podatcima iz
prostorno-planske i ostale dostupne dokumentacije, analizira se zakonska osnova
zaštite krajolika u Hrvatskoj kroz određenje pojma krajolik-krajobraz te postupke,
procedure i instrumente provođenja zaštite. Usporedbom s normativnim okvirima
zaštite u odabranim europskim zemljama analiziraju se nedostatci nacionalnoga
zakondavstva. Na temelju rezultata analiza izvode se zaključci i iznose prijedlozi za
poboljšanje stanja zaštite krajolika u Hrvatskoj te se daju prijedlozi i mjere za njegovu
zaštitu.
Metodologija izrade studije/stručne podloge obuhvada:
- Pregled i analizu odabranih nacionalnih zakonskih i strateških dokumenata koji
obuhvadaju pitanja zaštite krajolika/krajobraza;
- Pregled i analizu odabranih međunarodnih dokumenata (konvencije, direktive,
deklaracije, preporuke, protokoli) koji obuhvadaju pitanja zaštite kulturnih i
prirodnih krajolika;
- Pregled i analizu međunarodno prihvadenih metoda za prepoznavanje i zaštitu
krajolika;
- Pregled uključivanja krajolika u prostorno-plansku dokumentaciju, kao i analizu
prostornih planova županija;
- Pregled dosad zaštidenih krajolika temeljem Zakona o zaštiti prirode i Zakona o
zaštiti i očuvanju kulturnih dobara;
- Izradu zaključaka i donošenje preporuka i smjernica.
Stručni okvir za uspostavljanje zaštite krajolika čine međunarodni dokumenti stručnih
svjetskih organizacija kao što su UNESCO5, ICOMOS6, IUCN7 i dr. Analiziraju se različite
vrste međunarodnih dokumenata: konvencije i povelje te deklaracije, preporuke,
načela i propisi, koji se prema procesu donošenja mogu podijeliti na stručne i političke,
ovisno o organizaciji koja ih donosi. Od dokumenata za države potpisnice pravno su
obvezujude samo ratificirane međunarodne konvencije, dok ostali međunarodni
dokumenti predstavljaju temeljnu teorijsku osnovu i etičke standarde u provođenju
zaštite. Republika Hrvatska je potpisivanjem dokumenata međunarodnih organizacija
kao što su UNESCO, ICOMOS i COE8 preuzela obvezu njihove primjene.
Dosad provedena istraživanja krajolika/krajobraza u Hrvatskoj su malobrojna. U ovom
radu korištene su domade bibliografske jedinice i istraživanja autora vezanih uz pitanja
krajolika. Od domadih autora krajolikom su se bavili (abecednim redom): Goran Andlar,
Branka Aničid, Bojana Bojanid Obad Šditaroci, Sanja Buble, Ivan Cifrid, Biserka
Dumbovid Bilušid, Borna Fuerst-Bjeliš, Sanja Gašparovid, Oleg Grgurevid, Sonja Jurkovid,
Jadran Kale, Nenad Lipovac, Zofia Mavar, Mladen Obad Šditaroci i drugi.
5
UNESCO - United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization / Organizacija Ujedinjenih
naroda za obrazovanje, znanost i kulturu
6
ICOMOS - International Council on Monuments and Sites / Međunarodno vijede za spomenike i
spomeničke cjeline
7
IUCN - International Union for Conservation of Nature / Međunarodni savez za očuvanje prirode
8
COE - Council of Europe / Vijede Europe
11
Analizirane su dosad izrađene sljedede dostupne studije krajolika u Hrvatskoj:

- Krajolik - sadržajna i metodska podloga Krajobrazne osnove Hrvatske (1999.),
- Krajobrazna osnova Grada Zagreba (2011.),
- Krajobrazna studija Zagrebačke županije (2013.),
- Inventarizacija, vrednovanje i planiranje obalnih krajobraza Dalmacije (2009.) na
četiri pilot područja: 1. Pelješac, Dubrovačko primorje, Malostonski zaljev i Mljet; 2.
Vis i viški akvatorij; 3. šire područje ušda rijeke Krke; 4. otok Pag (jugoistočni dio u
Zadarskoj županiji) i područje uz Novigradsko i Karinsko more.
Ovaj se rad teorijski oslanja na doktorsku disertaciju koja je 2012. godine obranjena na
Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pod nazivom Krajolik kao kulturno
dobro - istraživanje metodologije prepoznavanja, vrednovanja i zaštite kulturnih
krajolika u Hrvatskoj.9 Rad se također oslanja na suvremenu metodologiju zaštite i
korištenja kulturnog krajolika u Europi i svijetu što potvrđuje popis korištene literature
i drugih izvora navedenih na kraju studije.
1.3. ODREĐENJE POJMOVA KRAJOLIK/KRAJOBRAZ/PEJSAŽ

Krajolici Hrvatske pripadaju panonskim i mediteranskim regijama Europe i važan su
element raznolikosti europskih krajolika, što je i formalno potvrđeno potpisivanjem
European Landscape Convention (2000.) i donošenjem Zakona o potvrđivanju
Konvencije o europskim krajobrazima (2002.).
Krajolik (krajobraz, pejsaž) u najširem značenju označava antropogeni prostor stvoren
međudjelovanjem čovjeka i njegova prirodnog okruženja. Podrazumijeva sintezu
mjestopisnih (topografskih) obilježja, vegetacijskoga pokrova, korištenja zemlje,
organizacije prostora, uzoraka naselja i poljodjelskih površina te povijesnih i kulturnih
procesa i aktivnosti.10 Krajolik promatramo i kao dio kulturne ekologije koja
podrazumijeva sveukupnost ljudskog djelovanja na okoliš – sve što smo stvorili kao
ljudski rod, kao narodi, zajednice, obitelji i pojedinci. Kulturna se ekologija mijenja, ali
što je jednom nastalo nikad u cijelosti ne nestaje jer se na starijem gradi novo.11
Krajolik se prepoznaje i kao genius loci - duh mjesta, kao prostor prepoznatljivosti koji
u promatrača izaziva dojmove, stvara jasnu sliku o prostoru, a time i osjedaj
pripadnosti. European Landscape Convention shvada krajolik/krajobraz/pejsaž kao dio
teritorija, čiji je karakter rezultat djelovanja i međudjelovanja prirodnih i/ili ljudskih
čimbenika. Krajolik je slika koju čovjek ima o prostorima i teritorijima koje je otkrio, i/ili
nastanio, izgradio ili promijenio, prema svojim shvadanjima i vrijednostima u različitim
povijesnim razdobljima. Priroda (reljef, geologija, vode, vegetacija, životinjski svijet)
jest podloga, a čovjek svojim tipovima i oblicima naselja, poljodjelskim površinama,
9
Autorica doktorske disertacije: Biserka Dumbovid-Bilušid, dipl.ing.arh., mentor: prof.dr.sc. Mladen
Obad Šditaroci.
10
Dumbovid Bilusic, B., 2014.a.
11
Goss, Vladimir (2011.). U radu se daje pogled na hrvatski kulturni pejsaž i kulturnu ekologiju te njihov
odnos prema prirodnom pejsažu i prirodnoj ekologiji. Razmatra se hrvatska prirodna ekologija kao
podloga za zahvate čovjeka u prostoru (natura et cultura), povijest tih interakcija, vrjednote koje su
na taj način postignute, njihovo svjesno i nesvjesno uništavanja te načini da se hrvatski kulturni
pejsaž kao trajna vrijednost ugradi u budude zahvate u prostoru.
12
putovima i prometnicama, uporabnim prostorima i ostalim aktivnostima jest

djelovatelj u prostoru. Stoga definiramo krajolik kao kulturnu tvorevinu nastalu u
suživotu čovjeka i prirode, kao sustav stvoren međudjelovanjem prirodnog okoliša te
društvenih, gospodarskih i kulturnih snaga društva.12
Određenje pojma krajolik navedeno je u Europskoj konvenciji o krajoliku gdje krajolik
znači područje percipirano od ljudi čiji je karakter rezultat djelovanja i međudjelovanja
prirodnih i/ili ljudskih čimbenika.13 Takvo određenje izravno se nadovezuje na definiciju
da je krajolik ukupnost aspekata jedne regije, kao i na vizualno, perceptivna stajališta
prema kojima je krajolik dio površine zemlje koji se može obuhvatiti pogledom.
Definicija krajolika kao najsloženije prostorne strukture koju je oblikovao čovjek,
najbliža je njegovu karakteru. On podrazumijeva cjelovitu prostornu, biofizičku i
antropogenu strukturu, u rasponu od potpuno prirodne do pretežito ili gotovo
potpuno antropogene (visoko urbanizirani ili tehničko-tehnološki prostori). U sebi
sadrži: 1. mjestopisna/topografska obilježja; 2. fizičke elemente kao što su reljef,
geološka podloga, tla, vode, fauna; 3. antropogene elemente prisutne u ljudskim
aktivnostima obrade i korištenja prostora te izgrađenih struktura naselja i građevina.
Prema svojim obilježjima krajolik se u Hrvatskoj može smatrati antropogenom,
kulturnom kategorijom, koju osim prirodne osnove u najvedoj mjeri određuju i oblikuju
kulturni (antropogeni) utjecaji. Slijedom stava da je krajolik organizirao, oblikovao i
uredio čovjek svojim boravljenjem i korištenjem, proizlazi da je izuzev teško
pristupačnih, prirodnih područja svaki krajolik promijenio svoje prirodno stanje. Svaki
se krajolik razmatra kao zemljopisno određeno područje kojega čine prirodne i
antropogene sastavnice, međusobno isprepletene i međuovisne. Stoga, zbog svoje
složenosti krajolik se ne može istraživati i razumijevati samo prema prirodnim
(biofizičkim) kriterijima, ved je potrebno uključiti i antropogene, kulturne
čimbenike.14
Različite definicije i tumačenja govore da je krajolik prostor u kojem živi čovjek, važan
nacionalni resurs, iznimno prirodno i kulturno naslijeđe, koje je najviše cijenjeno zbog
svoje estetske ljepote i važnog doprinosa identitetu regije i osjedaju mjesta (Sense of
Place). Istodobno, krajolik je subjekt razvoja i promjene, prepoznat kao resurs i
vrijednost za razvoj, a time i za budude naraštaje. Mnogi se teoretičari i istraživači slažu
da je vedina krajolika u vedoj mjeri kulturno, nego prirodno naslijeđe te da nacionalna,
regionalna i lokalna identifikacija u velikoj mjeri ovise o vrijednostima i povezanostima
krajolika sa stanovnicima i posjetiteljima. Radi toga je primjereno krajolik razmatrati
kao zajedničko, kulturno i prirodno naslijeđe, bilo da je kao takav i formalno prepoznat,
ili u okviru opdeg prepoznavanja, ocjene i vrjednovanja kao njegov integralni dio. Osim
fizičkih svojstava i ljudskog utjecaja, kao što su korištenje zemljišta i građevina, u pojam
krajolika uključeni su i estetski i doživljajni čimbenici te nematerijalni elementi i
povezanosti, posebice s povijesti i kulturom.15
12
Dumbovid Bilušid, B., 2014.a.
13
Council of Europe, 2000., čl. 1.
14
Dumbovid Bilušid B., 2014.a.
15
Dumbovid Bilušid B., Obad Šditaroci M., 2007.
13
U krajoliku kao humanom ekosustavu16 njegovi se sastavni dijelovi mijenjaju pod

utjecajem različitih prostornih i vremenskih uvjeta i ograničenja. Krajolik se mijenja i
razvija, a podatci o prošlosti, prepoznavanje njegovih obilježja i značaja važna su
podloga za budude planiranje i upravljanje njegovim promjenama. Istraživanjem
literature prati se razvoj paradigme krajolika koja započinje kao znanstvena tema u
humanoj geografiji u drugoj polovici 19. stoljeda, s prvom praktičnom primjenom u
području zaštite svjetskog naslijeđa od 1972. godine.17
Najopdenitija podjela krajolika jest na prirodne i kulturne. Osim krajolika zemlje -
Landscape prepoznati su i krajolici mora - Seascape. Sintagma kulturni krajolik često se
poistovjeduje s povijesnim kulturnim krajolikom, kao što se vrlo često poistovjeduju
pojmovi krajolik i okoliš, iako se suštinski razlikuju. Za razliku od okoliša koji je vanjska
okolina, krajolik ne postoji izvan i bez čovjekove percepcije – on je i fizička i mentalna
tvorba.18
Prema Sadržajnoj i metodskoj podlozi Krajobrazne osnove Hrvatske iz 1999. godine
krajolik je opisan kao vizualna pojavnost zemljine površine koja uključuje oblik, formu i
boje, ali isto tako odražava način na koji se te različite komponente kombiniraju u
stvaranju posebnih uzoraka i slika koje su specifične za određeno područje. Krajobraz
nije samo vizualna pojava jer njegova obilježja ovise i o fiziografiji te njegovoj povijesti.
Na stvaranje krajobraza utječu raznoliki činitelji (geologija, reljef, tla, ekologija,
arheologija, korištenje površina, arhitektura i sl.), koji svojim međudjelovanjem
oblikuju način njegova doživljaja i vrjednovanja.19 Ta definicija obuhvada sve važne
pokazatelje: vizualnu pojavnost (oblike), uzorke, prirodne i antropogene sastavnice
krajolika, međudjelovanje i povijesni razvoj te elemente percepcije i vrjednovanja.
Važno svojstvo krajolika jest da sadrži fizičku (strukturalnu) i nematerijalnu dimenziju
te da ne postoji bez čovjekove percepcije. Sastavnice kulturnog krajolika jesu prirodne
i antropogene, materijalne i nematerijalne, što znači da u krajoliku postoje fizičke
sastavnice i procesi. Krajolik obuhvada više od fizičkog izgleda. On nije samo vizualna
pojavnost, vanjski izgled (lik, lice, obraz) složenih čovjekovih i prirodnih međuodnosa,
ved često sadrži i prenosi važne duhovne vrijednosti, nematerijalne sadržaje te
pokazuje povezanost s povijesnim događajima ili znamenitim osobama (sl. 1).
KRAJOLIK = PRIRODA + KULTURA
FIZIČKA OBILJEŽJA POVEZANE VRIJEDNOSTI

KRAJOLIK = +
IZGLED, GRAĐA, UZORCI KRAJOLIKA KULTURNE, DRUŠTVENE, POVIJESNE
Slika 1. Određenje krajolika20
16
Naveh, 2001: 12.
17
UNESCO, 1972., Convention on the Protection Cultural and Natural Heritage
18
Ermischer, G. (2004.)
19
1999.a: 36.
20
Preuzeto iz doktorske disertacije Dumbovid Bilušid, B. 2012.
14
Kao istoznačnice ili sličnoznačnice (sinonimi) u hrvatskom jeziku danas se rabe tri riječi
– krajolik, krajobraz i pejsaž u značenju landscape/Landschaft/paysage/paesaggio. U
engleskom, njemačkom, francuskom i talijanskom jeziku, primjerice, postoji jedan
izričaj. To bogatstvo hrvatskoga jezika kadkada stvara poteškode zbog neujednačene
uporabe hrvatskih riječi što može stvoriti poteškode u primjeni ili dovesti do
terminološke i zakonske neusklađenosti, što je u Hrvatskoj slučaj s riječi krajolik i
krajobraz. Iako se riječ pejsaž u hrvatskom jeziku odavno udomadila te je ravnopravna
riječima krajolik i krajobraz, u zadnja dva desetljeda nastoji se dati prednost hrvatskim
riječima – krajolik i krajobraz, koje u jezičnom smislu imaju isto značenje. Zbog uporabe
u stručnoj/tehničkoj praksi, kao i u zakonskoj regulativi, moglo bi se naslutiti/shvatiti
da postoji razlika između riječi krajolik i krajobraz. Tako se u Hrvatskoj kulturni krajolik
prepoznaje i štiti temeljem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, a značajni
krajobraz i spomenik parkovne arhitekture Zakonom o zaštiti prirode. S obzirom na
različita motrišta možemo redi da se u društvenim i pojedinim tehničkim disciplinama,
umjetnosti i literaturi uglavnom koriste riječi krajolik i pejsaž, dok biotehničke i
prirodne discipline najčešde koriste riječ krajobraz.
Bududi da se radi o sinonimima u jezičnom smislu, ali u primjeni katkada i različitim
tumačenjima u ovom radu rabit de se izričaj krajolik/krajobraz te pridjev
krajolični/krajobrazni u značenju pejsaž i pejsažni. Na taj način izazvat de najmanje
dvojbi i nesporazuma u primjeni i značenju riječi krajolik i krajobraz kao tehničkog
pojma/terminus technicus.
1.4. SASTAVNICE I OBILJEŽJA KRAJOLIKA/KRAJOBRAZA

Krajolik/krajobraz čine sastavnice i procesi u kojima se odražavaju odnosi između
čovjeka i njegova okoliša. Opdeprihvaden je stav da se sastavnice krajolika dijele na
materijalne/fizičke i nematerijalne sastavnice, a materijalne se dijele na prirodne i
antropogene/kulturne sastavnice (sl. 2).21 Krajolik nije mogude sagledati i interpretirati
kao cjelinu, ved se istražuje, analizira i vrjednuje kroz pripadajude sastavnice, koje
možemo razvrstati u sljedede osnovne grupe:22
- prirodne sastavnice: klima/podneblje, reljef/obličje terena, geološka obilježja, tlo,
vegetacija i staništa;
- kulturne/antropogene sastavnice: naselja i građevine, sustavi prometnica,
poljodjelske površine i korištenje prostora tijekom povijesnih razdoblja, arheološki
slojevi i sl.;
- oblikovne (fizionomijsko-morfološke) sastavnice: mjerilo, proporcije, linije
razgraničenja, dominante u krajoliku, oblici, boje, vizure, uzorci krajolika;
- nematerijalne, osjetilne, perceptivne sastavnice: asocijativne, duhovne, identitet,
simboli, običaji, literatura, glazba, osjedaj prostora i dr.
Važni su odnosi i međuodnosi sastavnica krajolika, njihovo povezivanje, utjecaji i
uzročno posljedično djelovanje. Istraživanje krajolika zahtijeva holistički pristup.
21
Mücher; Bunce; Jongman; Klijn; Koomen; Metzger; Washer, 2003.
22
Na temelju dosadašnjih istraživanja i praktičnog bavljenja temom izvršena je podjela na sastavnice
krajolika. Izvor: Dumbovid Bilušid, 2002; Dumbovid Bilušid, Obad Šditaroci, 2007; Obad Šditaroci,
Dumbovid Bilušid, Bojanid Obad Šditaroci, 2009.
15
U prepoznavanju krajolika važna je njegova struktura, ali i oblikovanje. Strukture

krajolika odražavaju ne samo prirodnu okolinu krajolika, ved i utjecaj čovjeka tijekom
proteklih stoljeda/tisudljeda u obliku prostornih uzoraka koji su rezultat ranijih
djelatnosti i procesa u krajoliku. Uzorci (patterns) i procesi su ključni u ekologiji
krajolika.23
KRAJOLIK
MATERIJALNE SASTAVNICE NEMATERIJALNE SASTAVNICE
PRIRODNE KULTURNE/ANTROPOGENE PERCEPCIJA KRAJOLIKA
PODNEBLJE PROSTORNA ORGANIZACIJA, UMJETNIČKI IZRIČAJ (LIKOVNI,

KLIMATSKA OBILJEŽJA KOMPOZICIJA LITERARNI I SL.)
RELJEFNA OBILJEŽJA NASELJA I GRADITELJSKI OBLICI TRADICIJSKA ZNANJA, UMIJEDA I

VJEŠTINE
GEOLOŠKA I PEDOLOŠKA OBILJEŽJA NAMJENA I KORIŠTENJE PROSTORA USMENA PREDAJA, LEGENDE,

MITOVI, PRIČE
HIDROLOŠKA OBILJEŽJA GRAĐEVINE MALOG MJERILA I POVIJESNI DOGAĐAJI

OPREMA PROSTORA
VEGETACIJA I STANIŠTA GRAĐEVINE NISKOGRADNJE POVEZANOST SA ZNAMENITIM

OSOBAMA
Slika 2. Sastavnice krajolika 24
Krajolik nije jednostavan oblik prirodnog okruženja, ved tvorevina gdje su

uspostavljene strukture i sustavi čovjekove organizacije prostora tijekom
vremena/povijesti.25 Pri tome je kulturne i prirodne elemente krajolika potrebno
razmatrati zajedno jer su obje grupe sastavnice kulturnog krajolika i važne su za
stvaranje doživljaja mjesta (Sense of place).26 Koncept krajolika obuhvada i označava
znatno više od nekog područja zemlje s određenim korištenjem i funkcijama. Krajolik je
integrirani sustav koji uključuje materijalno fizičku realnost stvorenu iz stalnih
dinamičkih međudjelovanja između prirodnih uvjeta i ljudskih aktivnosti,
nematerijalnih vrijednosti i simboličkoga značaja.27
Važno obilježje krajolika jest jedinstvenost – svaki je krajolik međusobno različit, ovisno
o razlici mjesta, i ne postoje dva identična krajolika. Jedinstvenost i raznolikosti
krajolika zahtijevaju različite metode planiranja i upravljanja ili de promjenama biti
nepovratno uniformirani. Cilj je uspostaviti integrirano istraživanje u području
interdisciplinarnog karaktera krajolika, kao važnog potencijala za stvaranje društvene,
ekonomske i okolišne dobrobiti. Da bi se to postiglo potrebno je učiniti sljedede: 28
23
Crowe, Mitchell, 1988.
24
25
Jackson, 1984: 156.
26
Jackson, 1996; ICOMOS, 2004: Natchitoches Declaration on Heritage Landscapes.
27
Antrop, 2006: 189.
28
16
- Uspostaviti bolji način povezivanja istraživanja s politikama razvoja i praktičnim

djelovanjem;
- Poboljšati zajednički, integrativni pristup između humanističkih, društvenih,
tehničkih i prirodnih znanosti;
- Službeno uspostaviti, oblikovati i provoditi interdisciplinarna istraživanja krajolika.
1.5. VRSTE KRAJOLIKA/KRAJOBRAZA

Najopdenitija podjela krajolika jest na prirodne i antropogene/kulturne.29 Svi krajolici
čije je prirodno stanje promijenjeno čovjekovim djelovanjem su antropogeni, a samo
krajolici koji su nastali bez čovjekova utjecaja smatraju se prirodnim.
Pojam prirodnog krajolika/krajobraza obuhvada područja netaknute prirodnosti čiji
razvoj određuju i uređuju isključivo zakoni prirode, bez čovjekovih utjecaja. U
prirodnom su krajoliku prisutne samo prirodne sastavnice, a čovjekova prisutnost nije
otkrivena. Međutim, čovjekovi utjecaji u suvremeno doba postaju sve izraženiji tako da
su posljedice njegova djelovanja gotovo univerzalne.30 Zbog toga se pojam prirodnog
krajolika danas rabi sa zadrškom, bududi da gotovo i nema područja na zemlji na
kojemu nisu prisutni tragovi čovjekova djelovanja.
Antropogeni/kulturni krajolici/krajobrazi31 mogu se opisati kao dijelovi na Zemlji
izloženi temeljnim utjecajima prirode i čovjeka, koji značajno mijenjaju njegov prvotni
izgled.32 Krajolik se opisuje i ocjenjuje u okviru njegovih materijalnih i nematerijalnih
sastavnica koje stvaraju krajolik i nisu međusobno odvojena. S druge strane,
međudjelovanje između prirodnih i antropogenih sastavnica/elemenata stvara krajolik,
stoga se može redi da antropogeni/kulturni krajolik/krajobraz nastaje čovjekovim
djelovanjem i oblikovanjem iz određenih funkcionalnih razloga.
Svaki krajolik/krajobraz sadrži sličan spektar temeljnih materijalnih elemenata kao što
su prirodni ili polu-prirodni ekosustavi, polja, pašnjaci, ceste, naselja i ostali oblici
naseljenosti. Carl Sauer33 odredio je kulturni krajolik kao područje tijekom vremena
29
Haber, 1995: 39. Schlüter je 1908. godine definirao geografiju kao Landschaftskunde čiji je subjekt
interesa krajolik, kojega je podijelio u dva oblika: Urlandschaft, prirodni krajolik, tj. krajolik koji je
postojao prije uvođenja velikih čovjekovih promjena i Kulturlandschaft kao krajolik kreiran ljudskom
kulturom.
30
Na europskom kontinentu postoji vrlo malen dio teritorija koji je ostao isključivo prirodni. Radi se o
najvišim planinskim vrhuncima i najdiivljijim obalama, područjima koja nisu uređena ni oblikovana
čovjekovim utjecajem. Najvedi dio europskog područja oblikovan je i uređen čovjekovim djelovanjem
u obliku: naselja, farmi, oranica, vinograda i sl., koji na mnogim mjestima pokazuju starost od
nekoliko tisuda godina.
31
Pojam kulturni koristi se u širokom značenju što podrazumijeva ukupni, civilizacijski utjecaj, a ne u
užem smislu značenja riječi kultura, stoga ga je primjerenije zvati antropogeni – krajolik na kojega je
utjecao čovjek svojim radom, nastanjivanjem ili drugim oblicima korištenja.
32
Brown, Mitchell, Beresford, 2005.
33
Geograf Carl Sauer (1889.-1975.), profesor na University of California, Berkeley, provodio je
istraživanja krajolika i utemeljitelj je Landscape School. Krajolik se u to vrijeme istraživao kao jedna
od podkategorija kulturne geografije. Godine 1925. izdaje knjigu Morfology of Landscape.
Istraživanja krajolika se nastavljaju tijekom 1950-ih i 1960-ih, a pejsažni dizajner John Brinckerhoff
Jackson (1909.-1996.) počinje 1951. g. u New Mexicu izdavati časopis Landscape kao forum za
17
postupno mijenjano čovjekovim kulturnim djelovanjem.34 Kulturni krajolik oblikovan je

od prirodnog krajolika djelovanjem kulturnih grupa. Kultura je djelovatelj (agens), a
prirodni prostor je medij. Kulturni krajolik je rezultat.35 Sauer je u koncept krajolika
uveo oblike te utjecaj čovjeka i kulture, kao snage u stvaranju vidljivih obilježja
zemljine površine kojima se uspostavljaju njegova glavna obilježja. Mnogi američki
geografi, kritičari Sauerove ideje kulturnog krajolika, posebice njegove suprotnosti
prirodnom krajoliku, koristili su pojam kulturnog krajolika za krajolike koji su naseljeni.
Njihov je stav da se nepromijenjeni, prirodni krajolici mogu nadi samo u područjima
koja nikad nisu bila taknuta ljudskom rukom, stoga ih nazivaju divljim (Wild
Landscapes) u odnosu na kultivirane krajolike (Cultivated Landscapes).
Ruralni krajolik/krajobraz, osim djelatnosti vezanih uz obradu i korištenje zemlje te u
najvedoj mjeri zastupljenosti poljodjelskih površina, određuje prisutnost naselja koja
mogu biti: nekadašnji mali gradovi i trgovišta, sela, zaseoci, samotna gospodarstva,
stancije, salaši, povremena pastirska boravišta, nastambe za stoku i ostale građevine
okružene agrikulturnim površinama.36 Oblici naseljavanja i posjedi, parcelacija,
ograđivanje, smještaj i položaj izdvojenih zgrada te prirodne značajke važni su elementi
koji oblikuju uzorke ruralnog krajolika.37 U pojedinim su regijama prisutni različiti tipovi
naselja, stambenih i poljodjelskih građevina (staje sa sjenicima, spremišta plodina,
hambari, mlinovi, klijeti i sl.) te različiti povijesni agrikulturni uzorci. Na oblikovanje
različitih uzoraka ruralnog krajolika utječu tipovi naselja (rastresiti, zbijeni, linijski, ...),
smještaj i položaj zgrada i spremišta u odnosu na prometnice, uobičajene površine
gospodarstva, broj i sorte usjeva.38 Ruralna područja sastavljena od brojnih povijesnih
sela i posjeda čine povijesni ruralni krajolik, a odražavaju poljodjelske uzorke stvarane
stoljedima.39 Različiti poljodjelski uzorci određuju različite tipove ruralnog krajolika.
Kultivirani krajolici/krajobrazi uglavnom se odnose na agrarne/poljodjelske površine.
Uzorci agrarnog krajolika/krajobraza stvarani stoljedima pa i tisudljedima određeni su
vlasničkim odnosima te su prilagođeni obličju terena - geomorfološkim obilježjima
zemljišta.
Osim navedenih, prema funkcionalnim i morfološkim kriterijima te načinu korištenja
prostora razlikujemo: urbane, ruralne, industrijske, sakralne, fortifikacijske i ostale
institucionalne krajolike. U sadašnjoj prostorno-planskoj dokumentaciji uvriježena je
podjela na kulturne/kultivirane krajolike i prirodne krajobraze. Međutim, navedena
podjela nema uporište u domadoj zakonskoj regulativi niti u međunarodnim
dokumentima, stoga nisu u dovoljnoj mjeri uspostavljene nadležnosti za provođenje
njihove zaštite.
objavljivanje prvih istraživanja kulturnoga krajolika. Znamenita je njegova rečenica: Landscape is

history made visible.
34
Sauer, 1925: 37.
35
Sauer, 1925: 46.
36
Dumbovid Bilušid, 2012.
37
Claval, 2004; Palang, 2004.
38
Blanc, 2003.
39
Na regionalnoj razini istraživanja uzorci krajolika obuhvadaju vede površine, a obuhvadaju područje
naselja i okružujude poljodjelske površine, dok u mjerilu istraživanja manjih područja krajolika uzorci
obuhvadaju manje površine, do pojedine parcele u seoskom naselju.
18
Urbani krajolik je vrsta krajolika, koji u širem značenju može biti promatran kao
izgrađeni, antropogeni teritorij, a uključuje područja naselja i ostalih izgrađenih
sadržaja (gospodarskih, turističkih, vojnih,..). Urbani krajolik koji se odnosi na područja
gradskih naselja može se opisati i kao vizualna percepcija posebnih prostornih
vrijednosti: estetskih, kao što su pogledi, vizure i pristupne panorame; izgrađenih i
otvorenih struktura i mjestopisnih obilježja pripadajudeg teritorija. Unutar pojma
urbanog krajolika izdvaja se povijesni urbani krajolik (Historic Urban Landscape) nastao
prepoznavanjem vrsnoda u povijesnom urbanom području podložnom promjenana i
razvitku tijekom povijesti.40 U upravljanju urbanim krajolicima važno je održavanje
posebnosti i povijesnih vrijednosti, koje trebaju biti prepoznate prema pripadajudim
kulturnim, fizičkim i društvenim obilježjima.41
Tehničko tehnološki krajolici/krajobrazi su vrsta suvremenih antropogenih krajolika u
kojima prevladavaju tehničke i infrastrukturne građevine (tvornice i energetska
postrojenja, elektrane, prometne građevine i sl.), u pravilu s niskim udjelom prirodnih
površina.
1.6. KRAJOLICI/KRAJOBRAZI KAO KULTURNA I PRIRODNA BAŠTINA

Kulturnom baštinom/naslijeđem smatraju se krajolici koji posjeduju visoke povijesne,
kulturne, esteske, prirodne, društvene i druge vrijednosti, a prema definiciji UNESCO-a
– oni, kao integrirani sustav stvoren međudjelovanjem prirodnog okoliša te društvenih,
gospodarskih i kulturnih snaga društva – reprezentiraju zajedničko djelo prirode i
čovjeka te ilustriraju razvitak ljudskog društva i naselja tijekom povijesti. Prema UICN-
ovoj kategorizaciji prirodnih područja izdvaja se kategorija V zaštideni
krajolici/krajobrazi (Protected Landscapes), koja se u određenju podudara sa UNESCO-
vom kategorijom kulturnih krajolika. Kulturni krajolici opisuju se kao posebna,
zemljopisno određena područja, oblikovana različitim utjecajima ljudskih/antropogenih
i prirodnih činitelja. Kulturni krajolik ilustrira razvitak ljudskoga društva tijekom
povijesti, čiji karakter i određenje u vremenu i prostoru predstavlja odraz načina
korištenja zemlje (teritorija) i aktivnosti; vještine ili različite tradicije, ili se ocrtava u
literaturi i umjetničkim djelima, ili je mjesto na kojem su održani povijesni događaji.
Kulturni krajolici su složena djela prirode i ljudi, koji izražavaju dugi i bliski međuodnos
između ljudi i njihova prirodnog okoliša te predstavljaju najraznolikiju vrstu Svjetske
baštine, jer na svijetu ne postoje dva identična krajolika. Zaštidenim
krajolicima/krajobrazima IUCN-a smatraju se prirodni ili kultivirani predjeli velike
vrijednosti i biološke raznolikosti ili kulturno-povijesne vrijednosti, krajolici/krajobrazi
očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje, namijenjeni
odmoru i rekreaciji.
40
Larkham, Whitehand, 1992.; Hayden, 1997.
41
Cohen, 1999.
19
1.6.1. Kulturni krajolici/krajobrazi kao baština/naslijeđe42

Na temelju dosadašnjih spoznaja, iskustva i provedenih istraživanja autora ovoga rada
te usporedbom s međunarodnim teorijskim pristupima predlaže se model
razvrstavanja kulturnih krajolika u Hrvatskoj koji se nadovezuje na glavne kategorije
kulturnih krajolika koje je utvrdio UNESCO. Unutar vrsta/kategorija: namjerno
oblikovanih, organski/spontano razvijenih i asocijativnih krajolika po svojim se
obilježjima prepoznaju različite podvrste. S obzirom na način nastanka i formiranja
pojedine se podvrste mogu ubrojiti i u namjerno oblikovane i u spontano razvijene
krajolike.
1.6.1.1. Namjerno oblikovani krajolici/krajobrazi
Najočiglednija vrsta dosad prepoznatih i zakonom zaštidenih kulturnih krajolika u
Hrvatskoj su jasno oblikovani krajolici u sklopu ili izvan gradova i naselja – stvoreni
svjesnom namjerom čovjeka na temelju unaprijed osmišljenog plana ili projekta.
Vrsta/kategorija namjerno oblikovanih krajolika uključuje sljedede povijesne i
suvremene prostore:
- javna perivojna/pejsažna arhitektura gradova i naselja;
- perivoji dvoraca, ljetnikovaca, vila, samostana, stambenih i drugih vrsta privatnih i
javnih zgrada (bolnice, škole, dječje i socijalne ustanove, instituta i dr.);
- lječilišni perivoji – sklopovi lječilišnih zgrada i građevina s perivojima, aleje i
drvoredi, vodene površine (jezera, bazeni, fontane);
- turistički i rekreacijski krajolici – turistička/hotelska naselja (resort), športski i
rekreacijski parkovi, golfska igrališta i dr.;
- krajolici sjedanja – groblja, spomen-groblja, memorijalne aleje i sl.;
- planirani urbani krajolici – planski oblikovana i uređena gradska/naseobinska
područja iz raznih povijesnih razdoblja s pripadajudom okolinom i
mjestopisnim/topografskim obilježjima;
- fortifikacijski krajolici – nekadašnje vojno-obrambene građevine i sklopovi iz raznih
povijesnih razdoblja koji uključuju zgrade, građevine, putove i pripadajude otvorene
prostore;
- industrijski krajolici – prostori vezani uz proizvodnju ili korištenje mineralnih
sirovina, a uključuju zgrade, građevine, opremu i pripadajude otvorene prostore;
- poljodjelski krajolici/krajobrazi – vrtovi, vodnjaci, rasadnici, vinogradi i dr.
Pojedine vrste namjerno oblikovanih krajolika/krajobraza u Hrvatskoj su zaštidene
temeljem dva zakona – Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i Zakona o zaštiti
prirode.
1.6.1.2. Organski/spontano razvijeni krajolici/krajobrazi
Posebnost organski razvijenih krajolika jest da tijekom povijesti povedava ili dodaje
promjene i uzorke korištenja te da može u sebi sadržavati i elemente namjerno
oblikovanog krajolika.
Organski razvijeni krajolici/krajobrazi uključuju sljedede vrste nastale spontanim
razvojem tijekom prošlosti:
42
Dumbovid Bilušid, B. 2014.b.
20
- povijesni ruralni krajolici – ilustriraju razvoj seoske zajednice, naselja, prostornog

ustroja, načina života i uzoraka poljodjelskog korištenja prostora;
- povijesni urbani krajolici – krajolici gradova/naselja nastali spontanim razvojem u
suživotu s neposrednim pejsažnim okruženjem;
- povijesni industrijski krajolici – nastali spontanim razvojem, od malih obrtničkih
pogona i manufaktura do industrijskih područja;
- fortifikacijski krajolici / krajolici utvrda – sustavi rano/i srednjovjekovnih utvrda
nastali povijesnim razvojem;
- krajolici povijesnih komunikacija – krajolici željeznica, cesta, planinarskih i
hodočasničkih putova i sl.;
- agrarni/poljodjelski krajolici – predstavljaju način korištenja zemlje/tla, podjelu
posjeda, parcelaciju, sustave ograda i ostale vrste suhozidne gradnje (kažuni, bunje,
gromače) i dr.;
- krajolici posvedenih mjesta / sakralni krajolici – krajolici sakralnih građevina,
marijanska svetišta i sl.
- arheološki krajolici – primjerice prapovijesni lokaliteti gradina i tumula, rano
srednjovjekovnih gradina i sl.
- krajolici mora – krajolici povezani ribarskim aktivnostima, plovnim putovima,
naglašenih obrambenih sustava i sl.
Povijesni ruralni krajolici/krajobrazi na području Hrvatske uređivani su tradicijskim
djelatnostima vezanim uz korištenje zemlje/tla. U starijoj konzervatorskoj praksi
nazivaju se krajolici tradicijskih vještina, odnosno etnološki krajolici. Tipovi seoskih
naselja i uzorci poljodjelskih površina odražavaju ne samo tradiciju, znanja i vještine
ljudi koji su ih oblikovali, mijenjali i prilagođavali svojim potrebama, ved odražavaju i
mjestopisna obilježja prostora u kojemu su nastali. S obzirom na geomorfološka
obilježja pojedinih dijelova Hrvatske razlikujemo nizinske, rječne, planinske,
brježuljkaste, krajolike krških polja, terasaste krajolike i dr. Agrarni/poljodjelski krajolici
razlikuju se po načinu korištenja zemlje/tla i poljodjelskim aktivnostima te mogu biti:
vinogradarski, ratarski, pašnjački, maslinarski i sl. U njima su vlasnički odnosi u najvedoj
mjeri odredili prostornu ustrojbu, sustave kretanja/putova, prostorne uzorke,
geometriju parcela, omeđivanje posjeda i sl.
Povijesni urbani krajolici/krajobrazi obuhvadaju osim izgrađenog, urbanog
tkiva/struktura također i prirodni okoliš, mjestopisna/topografska, fizička i prirodna
obilježja, koja su tijekom urbanog razvoja u vedoj ili manjoj mjeri ostala prepoznatljiva.
Sklad i protezanje urbanih oblika te odnosi između grada i njegova okruženja s kojim su
u funkcionalnom, prostornom i vizualnom odnosu doprinose njegovu značenju i
vrijednostima. Urbani krajolik strukturiran je od prepoznatljivih elemenata, koji
uključuju namjenu prostora i uzorke, prostorni ustroj, vizualne odnose, mjestopisna
obilježja, prepoznatljivu vegetaciju gradova, elemente povijesne tehničke
infrastrukture i urbanu opremu – sve se to prepoznaje kao vrijednost kulturnoga
naslijeđa.
Povijesni industrijski krajolici/krajobrazi odlikuje funkcionalna i prostorna povezanost
industrijskih procesa, građevina i uređaja u urbanom, ruralnom ili doprirodnom
okolišu. S obzirom na vrste i tipove razlikujemo: krajolike energetskih sustava
(proizvodnja i prijenos električne energije), krajolike vezane uz korištenje mineralnih
21
sirovina (rudnici, solane, kamenolomi), krajolike skladišta i transporta te krajolike

proizvodnih pogona. Danas su prestankom proizvodnje mnogi industrijski sklopovi
ostali bez namjene, a u gradskim područjima postaju brownfield područja često
smještena u današnjim gradskim središtima zbog čega su prikladna za nove urbane
sadržaje.
Fortifikacijski krajolici/krajobrazi ili krajolici/krajobrazi utvrda uključuju osim
građevina i mjestopisna obilježja prostora čije su pogodnosti korištene za gradnju
sustava utvrda, starih gradova, kaštela, vojarni, skladišta i ostalih građevina u funkciji
obrane. Mogu pripadati jednom ili različitim povijesnim razdobljima, a ilustriraju
stupanj razvitka vojne tehnike određenog razdoblja. U pojedinim područjima Hrvatske,
a prema podjeli po povijesnim razdobljima zastupljeni su krajolici neolitskih utvrda,
antičkih fortifikacija, ranosrednjovjekovni i srednjovjekovni sustav gradina i utvrda,
sustav protuturskih utvrđenja, venecijanskih renesansnih utvrda, novovjekih austrijskih
i engleskih utvrda te vojne građevine iz sredine 20. stoljeda. Kao zasebna skupina
posebice zastupljena u jadranskim dijelovima Hrvatske jesu vojni krajolici/krajobrazi
nastali u drugoj polovici 20. stoljeda, u razdoblju socijalističke Jugoslavije na strateški
važnim mjestima. Osim obrambenih građevina ti krajolici uključuju vojarne i sadržaje za
boravljenje vojnika, a često se nadovezuju na starije fortifikacijske sustave, primjerice u
Puli, Visu i Prevlaci. Danas su vedinom napušteni i bez namjene te predstavljaju resurs
za novo korištenje.
Krajolici/krajobrazi povijesnih komunikacija – krajolici cesta, putova i željeznica –
pripadaju tzv. linearnim krajolicima, koji osim infrastrukturnih građevina - cesta,
putova i željezničkih pruga uključuju i pripadajudu opremu, miljokaze, parternu obradu
i sl., a kod željezničkih pruga posebnu tehničku opremu signalizacije i postrojenja. Tim
krajolicima pripadaju i pratede povijesne građevine, kao što su željezničke postaje,
stražarnice, mosne vage i dr., ali i ostali sadržaji putovanja: gostionice, oštarije,
nekadašnja svratišta i sl. Osim zgrada, građevina niskogradnje i tehničke opreme u
krajolicima putova posebno je važna vizualna i doživljajna komponenta jer se njima
ostvaruju panoramski prizori na okolicu.
Agrarni/poljodjelski krajolici/krajobrazi – predstavljaju način korištenja zemlje/tla,
podjelu posjeda, parcelaciju, sustave živica, ograda i ostale vrste suhozidne gradnje
(terase, kažuni, bunje, gromače) i dr.
Krajolici/krajobrazi posvedenih mjesta ili sakralni krajolici/krajobrazi obuhvadaju
religijske građevine nekog prostora, a pri organizaciji i oblikovanju koriste obilježja i
pogodnosti zemljopisnog smještaja. Osim sakralnih krajolika stvorenih ljudskim
djelovanjem, poznata su mjesta koja sadrže svetost u svojoj prirodi, oblikujudi duhovnu
dimenziju vezanu uz prirodne oblike krajolika. Pri tome mogu sudjelovati i zvukovni i
svjetlosni elementi koji pridonose ukupnom doživljaju. Važno obilježje te vrste krajolika
jest kontinuitet lokacije tijekom raznih povijesnih i prapovijesnih razdoblja. O tome
svjedoče brojni primjeri posvedenih mjesta neolitskog i antičkog razdoblja, čiji
kontinuitet nastavlja i tradicija kršdanskih sakralnih građevina za čiji se smještaj u
pravilu biraju istaknuti položaji, vrhovi brda i gora, sagledivi iz šireg prostora.
Arheološki krajolici/krajobrazi posjeduju visoki stupanj zastupljenosti ili velike površine
arheoloških nalaza, koji ilustriraju način organizacije i života određenog povijesnog
22
razdoblja. Arheološki krajolici djelomice se preklapaju sa značenjem pojma arheološko

područje. Za razliku od arheološkog područja, koje može biti i neistraženo područje za
koje se zna ili pretpostavlja da postoji koncentracija arheoloških nalaza - nakon
istraživanja može postati arheološki krajolik s istraženim i prezentiranim nalazima, kao
što je slučaj s antičkom Salonom, Bribirskom glavicom, nekropolom na Budinjaku,
antičkom Andautonijom i nizom ostalih na kontinentalnom i primorskom dijelu
Hrvatske. Starogradsko polje na otoku Hvaru bilo je zaštideno kao arheološko područje,
međutim upisano je na Listu Svjetskog naslijeđa kao kulturni krajolik.
Povijesni krajolici/krajobrazi mora obuhvadaju područje obale, otoka i mora u kojem je
tijekom povijesnog razvoja stvoreno područje prepoznatljivih obilježja i značajnih
kulturnih, povijesnih, esteskih i ekoloških vrijednosti. Značajna obilježja i vrijednosti
morskih, obalnih i otočnih krajolika čine jedinstveni uzorci i način života (ribarstva,
moreplovstva, brodogradnje, poljodjelstva), a pokazuju međudjelovanje i suživot
čovjeka i prirode tijekom (pra)povijesti. Cjelovitosti takvih krajolika – osim očuvanih
kulturnih tradicija i obilježja, naselja, građevina, arheoloških nalazišta (kopnenih i
podmorskih) – doprinose bioraznolikosti i očuvanosti kopnenih i morskih ekosustava.
1.6.1.3. Asocijativni krajolici/krajobrazi
Kulturni krajolici posebnih povezanosti ili asocijativni krajolici povezani su mitološkim,
religijskim ili kulturnim sadržajima s prirodnim činiteljima. U tim je krajolicima
međudjelovanje ljudi i prirode snažno povezano s idejama i vjerovanjima povezanim s
prirodnim elementima i izgledom krajolika. Asocijativni krajolik može biti prirodno
područje koje nije promijenjeno utjecajem čovjeka, ali je povezano snažnim
doživljajnim iskustvima. U tu kategoriju ubrajaju se sljedede vrste:
- Mjesta koja označavaju povijesne događaje, poznate bitke i stradanja ili druge
događaje važne za nacionalnu povijest – memorijalna područja (Krbavsko polje,
Petrova gora, Jasenovac i dr.);
- Mjesta povijesnih vrijednosti (paleontoloških, geoloških i dr.) s naglašenim
prirodnim, a manje s kulturnim obilježjima;
- Krajolici scenskih vrijednosti (klifovi, stijene, lijepe panorame i dr.);
- Mjesta povezana sa značajnim ljudima i kulturnim aktivnostima;
- Mjesta povezana s mitskim, religijskim i duhovnim sadržajima (npr. Perun, Poklon,
Kameni svatovi i dr.);
- Krajolici sjedanja (groblja, grobnice znamenitih osoba);
- Krajolici nadahnuda (Zelenjak pokraj Klanjca).
Bez obzira na odsustvo izgrađenih oblika, i sami prirodni oblici krajolika mogu biti
povezani s mitološkim sadržajem, kao što je primjer staroslavenskih božanstava
povezan s planinskim vrhovima.
1.6.2. Prirodni krajobrazi/krajolici kao baština/naslijeđe

Prema kriterijima bioraznolikosti Hrvatska se svrstava među prvih pet zemalja u Europi.
Prirodno naslijeđe obuhvada floru i faunu, ekosustave te geološke strukture i
formacije. U Hrvatskoj je pod različitim oblicima i stupnjevima zaštite ukupno 418
zaštidenih objekata prirode ukupne površine 7.180 km2, odnosno oko 8,2% površine
23
RH. Dodatno je u Hrvatskoj zaštideno 780 objekata (29,4% površine RH) u programu
„ekološke mreže“, a koja se proglašava kao dio NATURE 2000 prema Direktivi o
staništima (Habitat Directive).
Prema Zakonu o zaštiti prirode područja koja po svom karakteru i obilježjima pripadaju
područjima krajolika jesu: nacionalni park, park prirode, regionalni park, značajni
krajobraz i spomenik parkovne arhitekture.
Nacionalni park definiran je kao prostrano, pretežito neizmijenjeno područje kopna
i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti koje obuhvada jedan ili više
sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava, a prvenstveno je namijenjen očuvanju
izvornih prirodnih i krajobraznih vrijednosti. U Hrvatskoj je osam nacionalnih parkova:
Plitvička jezera, Krka, Kornati, Brijuni, Mljet, Sjeverni Velebit, Paklenica i Risnjak.
Park prirode opisan je kao prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna
i/ili mora velike bioraznolikosti i/ili georaznolikosti, s vrijednim ekološkim obilježjima,
naglašenim krajobraznim i kulturno-povijesnim vrijednostima. U Hrvatskoj je jedanaest
parkova prirode: Kopački rit, Papuk, Lonjsko polje, Medvednica, Žumberak-
Samoborsko gorje, Učka, Velebit, Telašdica, Vransko jezero, Biokovo i Lastovsko
otočje).
Regionalni park opisan je kao prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna
i/ili mora velike bioraznolikosti i/ili georaznolikosti, s vrijednim ekološkim obilježjima i
krajobraznim vrijednostima karakterističnim za područje na kojem se nalazi. U
Hrvatskoj su zaštidena trenutno 2 regionalna parka: Mura-Drava i Moslavačka gora.
Značajni krajobraz opisan je kao prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne
vrijednosti i bioraznolikosti i/ili georaznolikosti ili krajobraz očuvanih jedinstvenih
obilježja karakterističnih za pojedino područje. U Hrvatskoj je zaštideno 84 predjela u
statusu značajnog krajobraza. Pripada kategoriji V. zaštideni krajolik (protected
landscape), odnosno krajolik mora (protected seascape) prema kategorizaciji IUCN –a,
a obuhvada krajolike kopna i mora koji predstavljaju ravnotežu djelovanja između ljudi
i prirode te mogu održavati aktivnosti, kao što su tradicionalni poljoprivredni i šumarski
sustavi koji de osigurati trajnu zaštitu ili ekološku obnovu područja. Glavni cilj je
očuvanje područja koja su uspostavila poseban i vrijedan ekološki, biološki, kulturni ili
scenski karakter. Za razliku od ostalih kategorija, kategorija V. dopušta okolnim
zajednicama vedu interakciju s područjem, pridonosi održivom upravljanju tog
područja zajedno s pripadajudom prirodnom i kulturnom baštinom. Kategorija V. je
jedna od fleksibilnijih kategorija zaštidenih područja. Kao rezultat toga, zaštideni
krajolici kopna i mora mogu biti u mogudnosti primiti suvremeni razvoj, kao što su eko-
turizam, istodobno s održavanjem povijesnih praksi upravljanja te tako mogu
pridonijeti održivosti, agrobioraznolikosti i biološkoj raznolikosti.
Spomenik parkovne arhitekture je umjetno oblikovani prostor (perivoj, botanički vrt,
arboretum, gradski park) koji ima estetsku, stilsku, umjetničku, kulturno-povijesnu i
odgojno-obrazovnu vrijednost. Na taj način opisan spomenik parkovne arhitekture
podudara se s UNESCO-ovim određenjem namjerno, vidljivo oblikovanog krajolika
(Clearly Designed Landscape), čija se vrijednost iskazuje temeljem estetskih, stilskih,
umjetničkih i kulturno-povijesnih vrijednosti. U Hrvatskoj je zaštideno 121 perivoj sa
statusom spomenika parkovne arhitekture.
24
Na temelju provedene analize zaključuje se da se pojmovi kulturni krajolik, značajni

krajobraz, spomenik parkovne arhitekture mogu izravno povezati. Odnose se na
topografski određeno područje u kojemu su prisutne visoke kulturno-povijesne,
esteske, društvene, prirodne, biološke, obrazovne i ostale vrijednosti karakteristične za
to područje. Također se može zaključiti da su: nacionalni park, park prirode i regionalni
park područja prirodnih krajolika koji u sebi sadrže u vedoj ili manjoj mjeri elemente
i/ili predjele kulturnoga krajolika.
25
ZAKLJUČAK/SAŽETAK:
Svjesna vrijednosti i tradicije planiranja svojih krajolika, Republika

Hrvatska je među prvim zemljama, ved 2000. godine, potpisala
Europsku konvenciju o krajoliku - European Landscape
Convention - i time se obvezala ugraditi krajolik u politike
regionalnog i prostornog planiranja te u svoje kulturne, okolišne,
agrikulturne, društvene i gospodarske politike, kao i u ostale
politike koje mogu izravno ili posredno utjecati na krajolik.
Preuzela je obvezu prepoznavanja karaktera krajolika na
nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te uspostavljanje
instrumenata za njegovu zaštitu, upravljanje i planiranje.
Usprkos potpisivanju Konvencije značajke i vrijednosti krajolika u
Hrvatskoj su još nedovoljno prepoznate, vrjednovane, očuvane i
nedovoljno korištene kao razvojni resurs.
Izradom Strategije i Programa prostornog uređenja Republike
Hrvatske (1997., 1999.) te studije Krajolik - sadržajna i metodska
podloga Krajobrazne osnove Hrvatske (1999.) krajolik je
prepoznat kao jedna od glavnih tema prostornog uređenja ved
prije 15 godina, dakle prije donošenja Europske konvencije o
krajoliku. U Strategiji prostornog uređenja (1997.) zaključeno je
da de se zbog potrebe odgovarajudeg vrjednovanja i obzirnog
korištenja čitavog prostora, a ne samo posebno vrijednih
predjela, uspostaviti Krajojobrazna osnova Hrvatske, kao
prostorno-planska podloga integralne zaštite prirodnih i
antropogenih vrijednosti prostora i identiteta krajolika. Nažalost,
zbog nedovoljne zakonske podrške nije uslijedila provedba
navedene, za svoje vrijeme vrlo avangardne zamisli.
Usprkos dosadašnjim aktivnostima, naporima i rezultatima na
očuvanju obilježja i vrijednosti krajolika – u Hrvatskoj još uvijek
nije uspostavljen odgovarajudi stupanj te se u dovoljnoj mjeri ne
primjenjuju međunarodno prihvadeni pristupi i metode
prepoznavanja, planiranja, očuvanja i upravljanja krajolicima kao
prostorima važnim za kulturni i gospodarski razvoj.
Glavni cilj jest prepoznati krajolik kao razvojni čimbenik, uključiti
ga u sustav prostornog uređenja i u prostorno-plansku
dokumentaciju svih razina u skladu s ciljevima Europske
konvencije o krajoliku te unaprijediti i osuvremeniti dosadašnje
dobro iskustvo u području prostornog planiranja. Cilj je afirmirati
integralni pristup kojega uspostavlja krajolik kao holistički alat za
1. UVOD
planiranje, upravljanje i oblikovanje održivog razvoja, a to

podrazumijeva sljedede: prepoznati i vrjednovati krajolike na
teritoriju cijele države, analizirati njihove značajke, vrijednosti i
26
osjetljivosti, pritiske uslijed kojih se mijenjaju te izraditi smjernice

za budude korištenje, razvoj i zaštitu. Na taj de se način osigurati
primjena Europske konvencije o krajoliku koju je Republika
Hrvatska, zahvaljujudi svojoj tradiciji prostornog planiranja,
potpisala i ratificirala među prvim europskim zemljama.
Kao istoznačnice/sličnoznačnice (sinonimi) u hrvatskom jeziku
danas se rabe tri riječi – krajolik, krajobraz i pejsaž. Iako se riječ
pejsaž u hrvatskom jeziku odavno udomadila te je ravnopravna
riječima krajolik i krajobraz, u zadnja dva desetljeda daje se
prednost hrvatskim riječima – krajolik i krajobraz, koje u jezičnom
smislu imaju isto značenje. Zbog uporabe u stručnoj/tehničkoj
praksi, kao i u zakonskoj regulativi, moglo bi se shvatiti da postoji
razlika između riječi krajolik i krajobraz. Tako se u Hrvatskoj
krajolik prepoznaje i štiti temeljem Zakona o zaštiti i očuvanju
kulturnih dobara, a krajobraz Zakonom o zaštiti prirode. U
društvenim i pojedinim tehničkim disciplinama, umjetnosti i
literaturi češde se rabe riječi krajolik i pejsaž, dok biotehničke i
prirodne discipline najčešde koriste riječ krajobraz. Bududi da se
radi o sinonimima u jezičnom smislu, a u primjeni katkada s
različitim tumačenjima – u ovom radu rabit de se izričaj
krajolik/krajobraz te pridjev krajolični/krajobrazni u značenju
pejsaž i pejsažni. Na taj način izazvat de najmanje nesporazuma u
primjeni i značenju riječi krajolik i krajobraz.
27
2. KRAJOLIK/KRAJOBRAZ U MEĐUNARODNOM
KONTEKSTU
Svrha je ovoga poglavlja43 upoznati se s odnosom prema krajoliku u Europi i svijetu

slijedom raznih i brojnih međunarodnih dokumenata da bi se mogao utvrditi odnos
prema krajoliku u Hrvatskoj i predložiti postupke, radnje i mjere za unaprjeđenje stanja
krajolika i prostora u Hrvatskoj, posebice u kontekstu Strategije prostornog razvoja. Za
tu su svrhu također analizirani primjeri zemalja dobre prakse u provođenju zaštite
krajolika. Zakonodavna osnova, koja uključuje zakonodavne dokumente i institucije
koje se bave zaštitom krajolika, važan je, ali nije jedini preduvjet zaštite krajolika.
Stručni okvir za uspostavljanje zaštite krajolika čine međunarodni dokumenti stručnih
organizacija (UNESCO, ICOMOS, IUCN,..). U nastavku se analiziraju različite vrste
međunarodnih dokumenata: konvencije i povelje; deklaracije, preporuke, načela i
propisi – koje se prema procesu donošenja mogu podijeliti na stručne i političke,
ovisno o organizaciji koja ih donosi. Od navedenih dokumenata za države potpisnice
pravno su obvezujude ratificirane međunarodne konvencije, dok ostali međunarodni
dokumenti predstavljaju temeljnu teorijsku osnovu i etičke standarde u provođenju
zaštite. Republika Hrvatska je potpisivanjem dokumenata međunarodnih organizacija
(UNESCO, ICOMOS i COE) preuzela obvezu njihove primjene.
2.1. EUROPSKA KONVENCIJA O KRAJOLIKU/KRAJOBRAZU I OSTALI MEĐUNARODNI

DOKUMENTI - KONVENCIJE, DIREKTIVE I PROTOKOLI OBVEZUJUDI ZA
PRIMJENU U HRVATSKOJ
Međunarodni ugovori jedan su od izvora za kreiranje nacionalnih zakona. Ugovori
podrazumijevaju konvencije, međunarodne sporazume, povelje, protokole i slično, kao
43
Preuzeto iz studije: Komparativna analiza zakonskog okvira zaštite i upravljanja prirodnog i kulturnog
krajolika Hrvatske s preporukama, izrađena u sklopu projekta prekogranične suradnje: Baština -
pokretač razvoja, naručitelj: Zavod za prostorno uređenje Dubrovačko-neretvanske županije, autor:
Dumbovid Bilušid, B. 2013.
28
oblik pisanih sporazuma dvaju ili više međunarodnih subjekata s ciljem reguliranja
njihovih interesa prema međunarodnim pravilima i pravno su obvezujudi jer utvrđuju
određeni način djelovanja i uspostavljaju pojedine odnose između njih. Iako mnoge
međunarodne konvencije uključuju i postupak potpisivanja zemalja članica, pravila
UNESCO-a ne zahtijevaju potpisivanje, ved ih nakon prihvadanja zemalja članica u
njihovo ime potpisuje predsjednik Generalne skupštine.
Primjeri takvih obvezujudih konvencija koje se odnose na krajolik jesu:
- World Heritage Convention (Convention Concerning the Protection of the World
Cultural and Natural Heritage), UNESCO (1972.);
- European Landscape Convention, Council of Europe (2000.);
- Convention on the Value of Cultural Heritage for Society, Council of Europe (2005.).
U području zaštite prirode i okoliša bitni dokumenti su uredbe, direktive, stručne
povelje, preporuke i deklaracije.
Uredbe se mogu usporediti s opdim pravnim aktima u pravnom sustavu države. One
imaju opde važenje, u svojoj cjelokupnosti obvezuju sve države članice i neposredno su
primjenjive danom stupanja na snagu. Imaju karakter opde pravne norme, tj. odnose
se na neodređeni broj slučajeva i subjekata na području Europske unije i primjenjuju se
neposredno u pravnim sustavima zemalja članica (pravne osobe se mogu izravno
pozivati na uredbe pred upravnim i sudskim vlastima).
Direktiva obvezuje zemlje članice u pogledu rezultata koje je potrebno ostvariti, ali se
ostavlja nacionalnim vlastima izbor forme i metoda. Za razliku od uredbi koje imaju za
cilj unificiranje određenog područja/teme, direktive su instrument usklađivanja
nacionalnih propisa po određenom europskom propisu. Direktive obvezuju u pogledu
rezultata, ali se ne primjenjuju neposredno kao uredbe ved se ugrađuju u nacionalni
pravni sustav putem nacionalnih propisa u za to predviđenom roku.
Stručne povelje (charters) su za razliku od povelja u međunarodnom zakonu, etički
kodeks kojima se propisuju stručni standardi djelovanja. One, kao moralni kodeks
propisuju smjernice kojih se moraju pridržavati stručna tijela zemalja članica.
Preporuke (recomendations) su vrsta dokumenta koji sadrži načela, kriterije i
pravila/norme za međunarodnu regulaciju pojedinog pitanja zaštite, a zemlje članice
(npr. UNESCO-a) pozvane su da u skladu sa svojim institucionalnim uređenjem
primjene načela na svojim teritorijima. To nisu pravila koja su subjekt ratifikacija, ved
su stručni standardi. Cilj tih preporuka jest da utječu na razvoj nacionalnih
zakondavstava i praksi.
Deklaracije (declaration) kao oblik preporuke koje, iako nisu obvezujude, imaju
tendenciju biti snažnije od preporuka (recomendation). Preporuke mogu biti
pretpostavka za donošenje povelja kako bi se pojedinima omogudilo da budu izravno
prenesene u nacionalni zakonski okvir i politike.
29
2.1.1. Europska konvencija o krajoliku / Konvencija o europskim krajobrazima

Europska konvencija o krajoliku44, u Hrvatskoj prevedena kao Konvencija o europskim
krajobrazima u Zakonu o potvrđivanju Konvencija o europskim krajobrazima (NN 12/02
i 11/04.) definirala je krajolike kao područja opažena od ljudi čiji je karakter rezultat
djelovanja i međudjelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika. Krajolici se odnose na
cjelokupno područje i obuhvadaju prirodna, ruralna, gradska i prigradska područja, a
također se odnosi na sve krajolike koji se mogu smatrati iznimnim kao i uobičajenim ili
degradiranim. Također obuhvadaju kopnena, područja kopnenih voda i područja mora.
Glavni ciljevi Konvencije su promicanje zaštite krajolika, upravljanje i planiranje te
organiziranje europske suradnje o pitanjima krajolika. U tu svrhu propisane su Opde
mjere, prema kojima se svaka zemlja potpisnica obvezuje:
- Krajolike zakonom priznati kao bitnu sastavnicu čovjekova okruženja, izraz
raznolikosti zajedničke kulturne i prirodne baštine, te temelj identiteta područja;
- Uspostaviti i provoditi krajolične/krajobrazne politike koje imaju za cilj zaštitu,
upravljanje i planiranje krajolika donošenjem posebnih mjera;
- Uspostaviti postupke sudjelovanja javnosti, lokalnih i regionalnih vlasti te drugih
strana koje su zainteresirane za određivanje i provedbu krajoličnih/krajobraznih
politika;
- Ugraditi krajolik u svoje politike regionalnog i urbanističkog planiranja te u svoje
politike u vezi s kulturom, zaštitom okoliša, poljoprivredom, socijalnom i
gospodarskom politikom, kao i u sve druge politike koje bi mogle izravno ili
neizravno utjecati na krajolik.
Prema propisanim posebnim mjerama (članak 6) svaka zemlja potpisnica obvezuje se:
- Jačati svijest građana, privatnih organizacija i javnih vlasti o vrijednostima krajolika,
njihovoj ulozi i promjenama u njima te poticati obuku stručnjaka za prepoznavanje,
ocjenjivanje, zaštitu, upravljanje i planiranje krajolika.
- Prepoznati (identificirati) i ocjeniti krajolike na teritoriju cijele države, analizirati
značajke krajolika te snage i pritiske uslijed kojih se mijenjaju.
- Ocijeniti prepoznate krajolike vodedi računa o osobitim vrijednostima koje im
pridaju zainteresirane strane i stanovnici. Postupci takve identifikacije i ocjene vodit
de se razmjenom iskustava i metodologije između stranaka na europskoj razini.
- Svaka članica se obvezuje odrediti ciljeve kakvode krajolika za identifikaciju i ocjenu.
- Svaka članica se obvezuje da de u svrhu učinkovitosti krajoličnih/krajobraznih
politika uspostaviti instrumente s ciljem zaštite, upravljanja i/ili planiranja krajolika.
Europska konvencija o krajoliku propisuje opde mjere zaštite svih krajolika na
nacionalnim razinama, čiju su obvezu zemlje potpisnice preuzele. Naglasak je
postavljen na koncept upravljanja krajolikom (Landscape Managment), na izradu
Plana upravljanja (Management Plan) za očuvanje, zaštitu i/ili poboljšanje stanja
krajolika te unaprjeđenje kvalitete života. Osim upravljanja krajolikom važnu ulogu ima
planiranje krajolika (Landscape Planning) te Plan zaštite krajolika (Landscape
Protection/Conservation Plan) koji obuhvada procese i aktivnosti usmjerene na zaštitu i
održavanje značajnih ili karakterističnih obilježja krajolika, ocijenjene kao vrijednosti
kulturnog naslijeđa.
44
Council of Europe, European Landscape Convention, 2000.
30
2.1.2. Konvencija o zaštiti Svjetske kulturne i prirodne baštine/naslijeđa

Konvencija o zaštiti Svjetske kulturne i prirodne baštine45 predstavlja temelj za zaštitu
kulturne i prirodne baštine iznimne, univerzalne vrijednosti koje treba zaštititi kao dio
naslijeđa čovječanstva. Konvencija se temelji na stajalištu da je kultura vitalni uvjet
dobrobiti ljudskog društva, a baština kao kulturni proizvod sadrži suštinsku povezanost
s pojmom univerzalnosti te kao takvo posjeduje opdu, univerzalnu vrijednost. Tom su
Konvencijom lokaliteti Svjetske baštine bili podijeljeni u dvije vrste: prirodne i kulturne,
a sagledavani su kao dvije suprotnosti. Službe za zaštitu prirode smatrale su da je
prostor pogodniji za zaštitu ako je stupanj čovjekovog utjecaja na njega što manji.
Prirodna baština definirana je u dvije grupe:
- Prirodne značajke koje se sastoje od fizičkih i bioloških struktura, ili grupa struktura
koje su iznimne, univerzalne vrijednosti s estetskog ili znanstvenog stanovišta;
- Prirodna mjesta (natural sites) ili detaljnije određena prirodna područja iznimne,
univerzalne vrijednosti sa stajališta znanosti, konzervacije i prirodnih ljepota.
Kulturna baština podijeljena je u tri skupine:
- Spomenike (monuments) - pojedinačne spomenike i strukture, građevine i ruševine,
kao izdvojene pojave naglašenog estetskog doživljaja, s vrlo malim naglaskom na
prostorni kontekst i krajolik;
- Grupe zgrada (groups of buildings) sastavljene od pojedinačnih ili povezanih
zgrada/građevina koje, zbog svojih mjesta u krajoliku (place in the landscape), imaju
iznimnu vrijednost;
- Mjesta (sites) kao djela čovjeka ili složena djela čovjeka i prirode te područja,
uključujudi i arheološka mjesta, koja imaju iznimnu opdu vrijednost s povijesnog,
estetskog, etnološkog i antropološkog stanovišta.
Prepoznata je i mješovita kulturna i prirodna baština (mixed cultural and natural
heritage) koja sadrži elemente i kulturne i prirodne baštine. U toj je Konvenciji po prvi
puta uveden pojam krajolika (Landscape) i to u okviru prepoznavanja mjesta (Site). U
članku 6. Nacionalna zaštita kulturne baštine propisani su postupci, procedure i alati
zaštite kulturnog i prirodnog naslijeđa. Svaka zemlja potpisnica Konvencije prepoznaje
da je dužnost osigurati prepoznavanje, zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i prenošenje
kulturne i prirodne baštine bududim naraštajima. Također je potrebno osigurati i
poduzeti učinkovite i aktivne mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju kulturne i
prirodne baštine na svom teritoriju te nastojati:
- Usvojiti opdu politiku čiji je cilj kulturnom i prirodnom naslijeđu dati funkciju u
životu zajednice te ugraditi zaštitu baštine u sveobuhvatno planiranje i programe;
- Uspostaviti unutar svojih teritorija, gdje takve usluge ne postoje, jednu ili više
usluga za zaštitu, očuvanje i predstavljanje kulturnog i prirodnog naslijeđa, s
odgovarajudim osobljem i sredstvima za obavljanje svoje funkcije;
- Razvijati znanstvene i tehničke studije i istraživanja i provoditi takve provedbene
metode kako bi država bila u stanju nadvladati opasnosti koje prijete kulturnom i
prirodnom naslijeđu;
45
UNESCO, 1972., Convention concerning the Protection of the World Cultural and Natural Heritage,
Paris
31
- Poduzeti odgovarajude pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske

mjere za identifikaciju, zaštitu, očuvanje, prezentaciju i rehabilitaciju naslijeđa;
- Poticati uspostavljanje ili razvoj nacionalnih ili regionalnih centara za obuku u
području zaštite, očuvanja i prezentacije kulturnog i prirodnog naslijeđa te poticanje
znanstvenog istraživanja na tom području.
Konvencija o Svjetskoj kulturnoj i prirodnoj baštini dopunjena je 1992. godine
uvođenjem pojma kulturnih krajolika,46 te su u Operativnim smjernicama kao pratedem
dokumentu Konvencije o Svjetskom kulturnoj i prirodnoj baštini revidirani i dopunjeni
kriteriji za nominaciju.47 Kulturni krajolici definirani su kao kombinirano djelo čovjeka i
prirode. Oni su ilustrirativni za razvoj ljudskog društva i naselja tijekom povijesti pod
utjecajem fizičkih ograničenja i/ili mogudnosti prezentiranih od njihova prirodnog
okoliša te društvenih, gospodarskih i kulturnih snaga društva. U Operativnim
smjernicana prepoznate su i usuglašene tri glavne kategorije kulturnih krajolika:
I. Vidljivo oblikovani krajolik koji je oblikovan svjesnom namjerom čovjeka. Uključuje
krajolike stvorene iz estetskih, društvenih, religijskih i rekreacijskih razloga, koji su
često, ali ne uvijek, povezani s religijskim i ostalim monumentalnim zgradama i
sklopovima.
II. Organski razvijeni krajolik koji je rezultat početnih društvenih, ekonomskih,
administrativnih i/ili religijskih zahtjeva, a svoj je današnji oblik stvorio i razvio kroz
povezanost i odgovornost prema pripadajudem prirodnom okolišu. Krajolici te
kategorije odražavaju karakteristike povijesnog razvoja u svojim oblicima i
obilježjima sastavnica. Dijele se u dvije podkategorije: prva je reliktni krajolik čiji je
razvojni proces došao do kraja u nekom povijesnom razdoblju ili je naglo prekinut, a
njegova značajna i razlikovna obilježja još su uvijek vidljiva u materijalnom obliku.
Druga je kontinuirani krajolik, koji još uvijek ima aktivnu ulogu i namjenu u
suvremenom društvu, usko povezanu s tradicijskim načinom života.
III. Asocijativni krajolik je krajolik povezanosti, čija su određujuda svojstva u religijskim,
umjetničkim i kulturnim povezanostima s prirodnim elementima, u vedoj mjeri nego
s materijalnim kulturnim elementima, koji mogu biti neznatni ili potpuno izostati.
Kriteriji i mjere zaštite
U Operativnim smjernicana određene su Zakonodavne i regulatorne mjere na
nacionalnoj i lokalnoj razini koje trebaju osigurati opstanak kulturnog dobra i njegovu
zaštitu od razvoja i promjena koje bi mogle negativno utjecati na iznimne vrijednosti,
odnosno integritet i/ili autentičnost. Zadatak država članica jest da osiguraju punu i
učinkovitu provedbu tih mjera. Jedna od mjera je određivanje granica zaštite kulturnog
dobra, što predstavlja prijeko potreban uvjet za uspostavu učinkovite zaštite njegovih
prepoznatih svojstava. Granice zaštite kulturnog dobra trebaju biti određene na način
kojim de se osigurati potpuno izražavanje njegovih iznimnih vrijednosti te integritet i/ili
autentičnost. Osim granica zaštite unutar kojih se nalaze izravni materijalni dokazi
iznimnih vrijednosti kulturnog dobra, određuje se i dodirno područje (buffer zone) koje
46
Report of the Expert Group on Cultural Landscapes, La Petite Pierre (France), 24.-26. listopada 1992.
http://whc.unesco.org/archive/pierre92.htm
47
The Operational Guidelines for the Implementation of the World Heritage Convention, 1992.,
http://whc.unesco.org/archive/opguide92.pdf
32
obuhvada okolna područja kojima se osigurava pravilna zaštita dobra. Iako

dodirno/kontaktno područje ne mora biti dio nominiranog kulturnog dobra, promjena
ili naknadno uvođenje dodirnog područja/pojasa za kulturno dobro na popisu Svjetske
baštine treba biti odobreno od strane Odbora svjetske baštine pomodu postupka za
manje modifikacije granice. Naknadno uvođenje dodirnog pojasa obično se smatra
manjom promjenom granice zaštidenoga dobra.
Svako nominirano kulturno dobro treba imati odgovarajudi Plan upravljanja ili drugi
dokumentirani sustav upravljanja koji mora odrediti kako se iznimna, univerzalna
vrijednost kulturnog dobra treba očuvati. Svrha sustava upravljanja jest osigurati
učinkovitu zaštitu nominiranog dobra za sadašnje i budude naraštaje. Kulturno dobro
na popisu Svjetske baštine može podržati različite namjene koje su ekološki i kulturno
održive i koje mogu pridonijeti kvaliteti života zajednice. Država članica i njeni partneri
moraju osigurati da takvo održivo korištenje ili bilo koja druga promjena ne utječe
negativno na iznimne vrijednosti kulturnog dobra. Zakonodavstvo, politike i strategije
koje utječu na svojstva Svjetske baštine trebaju osigurati zaštitu iznimne, univerzalne
vrijednosti, podržati očuvanje šire prirodne i kulturne baštine, te promicati i poticati
aktivno sudjelovanje lokalnih zajednica i interesnih skupina koje se bave kulturnim
dobrom, kao i nužne uvjete za održivu zaštitu, očuvanje, upravljanje i prezentaciju.
2.1.3. Konvencija o biološkoj raznolikosti

Konvencijom o biološkoj raznovrsnosti (CDB - Convention on Biological Diversity, Rio de
Janeiro, 1992.) od zemalja potpisnica traži se da svojim prirodnim resursima raspolažu
na održiv način kako ne bi došlo do pretjerenog iskorištavanja. Bioraznolikost se
određuje kao sveobuhvatna raznolikost i različitost živih organizama, uključujudi
kopnene, morske i ostale vodene ekosustave i ekološke cjeline čiji su dio; te uključuje
raznolikost u okviru vrsta, između vrsta i između ekosustava. Bioraznolikost je kao
sveukupnost gena, vrsta i ekosustava na Zemlji svojevrsna zaostavština koja se mora
racionalno koristiti i održavati, radi bududih naraštaja i opstanka života na Zemlji.
Potpisnice su svjesne stvarne vrijednosti biološke raznolikosti i njenih komponenti:
ekoloških, genetičkih i društvenih, znanstvenih, obrazovnih, kulturnih, rekreacijskih i
estetskih. Zbog važnosti biološke raznolikost za evoluciju i očuvanje sustava za
održavanje života biosfere njezino očuvanje jest zajednička briga čovječanstva.
Potpisnice su odgovorne za očuvanje svoje biološke raznolikosti i korištenje vlastitih
biloških resursa na održiv način, jer se biološka raznolikost značajno smanjuje zbog
određenih ljudskih aktivnosti. Osnovni zahtjev za očuvanje biološke raznolikosti je in-
situ očuvanje ekosustava i prirodnih staništa, održavanje i obnova populacija vrsti
sposobnih za život u njihovu prirodnom okruženju.
Uvažava se velika i tradicijska ovisnost od bioloških resursa, mnogih starosjedilačkih i
lokalnih zajednica koje se drže tradicijskog načina života. Poželjno je pravedno dijeliti
koristi koje proistječu iz korištenja tradicijskog znanja, inovacija i praksi, a koje se
odnose na očuvanje biološke raznolikosti i održivog korištenja njenih sastavnica.
Naglašava se važnost i potreba unaprjeđenja međunarodne, regionalne i globalne
suradnje između država, međuvladinih organizacija i nevladinog sektora radi očuvanja
biološke raznolikosti i održivog korištenja njenih sastavnica. Potpisnice su dogovorile
33
ciljeve koje treba ostvarivati, a to su: očuvanje biološke raznolikosti, održivo korištenje
njezinih sastavnica i pravedna podjela koristi koje proizlaze iz korištenja genetičkih
resursa. U skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda i načelima međunarodnoga prava
imaju suvereno pravo trošiti vlastite resurse u skladu sa svojim ekološkim politikama i
odgovornost da osiguraju aktivnosti u okviru njihove jurisdikcije ili kontrole te da ne
izazovu štetu za životnu okolinu drugih država ili područja izvan granica nacionalne
jurisdikcije.
Svaka država potpisnica u skladu sa svojim posebnim uvjetima i sposobnostima
poduzeti de mjere za očuvanje i održivo korištenje. Razviti de nacionalne strategije,
planove ili programe za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti ili za te svrhe
prilagođavati postojede strategije, planove ili programe koji de između ostalog
odražavati mjere iznijete u ovoj Konvenciji.
Integrirati de u mjeri u kojoj je to izvodljivo, očuvanje i održivo korištenje biološke
raznolikosti u relevantne sektorske ili nadsektorske planove, programe i politike. Svaka
potpisnica de: identificirati sastavnice biološke raznolikosti važne za njeno očuvanje i
održivo korištenje; uzimanjem uzoraka i drugim tehnikama pratit de sastavnice
biološke raznolikosti posvedujudi posebnu pozornost onima koje zahtijevaju
neodgodive mjere očuvanja i onima koje pružaju najvede potencijale za održivo
korištenje; identificirati procese i kategorije aktivnosti koji imaju ili je vjerojatno da
imaju značajan negativan utjecaj na očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti i
pratiti njihove efekte putem uzimanja uzoraka i drugim tehnikama; održavati i
organizirati bilo kojim mehanizmom podatke dobivene aktivnostima identifikacije i
pradenja.
U mjeri u kojoj je to mogude i odgovarajude, svaka potpisnica de:
- Ustanoviti sustav zaštidenih područja ili područja u kojima je potrebno poduzeti
posebne mjere da bi se očuvala biološka raznolikost;
- Razraditi smjernice za odabir i upravljanje zaštidenim područjima ili područjima u
kojima je potrebno poduzeti posebne mjere za očuvanje biološke raznolikosti;
- Regulirati ili upravljati biološkim resursima važnim za očuvanje biološke raznolikosti
- bilo u okviru ili izvan zaštidenih područja, u cilju njihova očuvanja i održiva
korištenja;
- Unaprjeđivati zaštitu ekosustava, prirodnih staništa i održanje populacija vrsta u
prirodnom okruženju;
- Unaprjeđivati ekološki zdrav i održiv razvoj životne okoline u predjelima/zonama
koji se nalaze uz zaštidena područja u cilju pospješivanja njihove zaštite;
- Revitalizirati i obnoviti degradirane ekosustave i unaprjeđivati oporavak ugroženih
vrsta, između ostalog razradom i provođenjem planova i drugih strategija
upravljanja;
- Utvrditi ili održavati načine za reguliranje, upravljanje ili kontrolu rizika vezanih za
korištenje i puštanje živih modificiranih organizama koji su rezultat biotehnologije i
koji de imati negativne ekološke posljedice na očuvanje i održivo korištenje biološke
raznolikosti;
- Sprječavati unošenje, kontrolirati ili iskorjenjivati one strane vrste koje ugrožavaju
ekosustave, staništa ili vrste;
34
- U skladu s nacionalnim zakonodavstvom, potpisnice de poštivati, čuvati i održavati

znanje, inovacije i prakse starosjedalačkih i lokalnih zajednica važno za očuvanje i
održivo korištenje biološke raznolikosti, unaprjeđivati njihovu širu primjenu i
poticati pravednu podjelu koristi koja proizlazi iz korištenja takva znanja, inovacija i
praksi;
- Razviti ili održavati potrebno zakonodavstvo za zaštitu ugroženih vrsta i populacija;
- Surađivat de u osiguranju financijske i druge podrške za in-situ očuvanje.
Svaka potpisnica de u cilju dopune in-situ mjera:
- Usvojiti mjere za ex-situ očuvanje biološke raznovrsnosti, prvenstveno u zemlji
podrijetla takvih sastavnica;
- Ustanovljavati i održavati kapacitete za ex-situ očuvanje i istraživanje biljaka,
životinja i mikroorganizama poželjno u zemlji podrijetla genetičkih resursa;
- Usvajati mjere za oporavak i revitalizaciju ugroženih vrsta i za njihovo ponovno
uvođenje u njihovo prirodno stanište pod odgovarajudim uvjetima;
- Regulirati i upravljati sakupljanjem bioloških resursa iz prirodnih staništa radi ex-situ
očuvanja, kako se ne bi ugrozili ekosustavi i in-situ populacije vrsta;
- Surađivati u osiguravanju financijske i druge podrške za ex-situ očuvanje i u
utvrđivanju i održavanju uvjeta ex-situ očuvanja u zemljama u razvoju.
Za održivo korištenje sastavnica biološke raznovrsnosti svaka potpisnica de:
- Integrirati razmatranje očuvanja i održivog korištenje bioloških resursa u donošenje
nacionalnih odluka;
- Usvajati mjere koje se odnose na korištenje bioloških resursa kako bi se izbjegli i na
najmanju mogudu mjeru sveli negativni utjecaji na biološku raznolikost;
- Štititi i poticati običajno korištenje bioloških resursa u skladu s tradicijskim
kulturnim praksama koje su suglasne zahtjevima održiva korištenja;
- Podržavati lokalne populacije kako bi se razvile i provele korektivne akcije u
degradiranim područjima gdje je biološka raznolikot smanjena.
Svaka potpisnica de usvojiti ekonomske i društveno odgovarajude mjere, koje de služiti
kao poticaj očuvanju i održivom korištenju sastavnica biološke raznolikosti. Provoditi de
procjene utjecaja i svođenja negativnih utjecaja na najmanju mogudu mjeru na način
da de:
- Uvoditi odgovarajude procedure koje zahtijevaju procjenu utjecaja na životnu
okolinu predloženih projekata, koji de vjerojatno imati znatne negativne učinke na
biološku raznolikost u cilju izbjegavanja ili svođenja na najmanju mogudu mjeru
takvih učinaka te dopuštanje sudjelovanja javnosti u takvim postupcima ako je
mogude;
- Uvoditi odgovarajude aktivnosti kako bi se osiguralo vođenje računa o posljedicama
po životnu okolinu programa i politika za koje je vjerojatno da de imati znatne i
negativne utjecaje na bilošku raznolikost;
- Unaprjeđivanje na bazi reciprociteta, obavještavanje, razmjenjivanje informacija i
konzultiranje o aktivnostima u njihovoj jurisdikciji ili kontroli za koje je vjerojatno da
de imati znatne negativne učinke za biološku raznovrsnost drugih država ili područja
izvan granice nacionalne jurisdikcije, zaključivanjem bilateralnih, regionalnih ili
multilateralnih sporazuma;
35
- U slučaju neposredne ili teške opasnosti ili štete, koja potiče iz njene jurisdikcije ili
kontrole za biološku raznolikost u području pod jurisdikcijom drugih država ili
područjima izvan granica nacionalne jurisdikcije, odmah obavijestiti potencijalno
ugroženu državu o takvoj opasnosti ili šteti kao i pokrenuti akciju za sprječavanje ili
umanjenje takve opasnosti ili štete;
- Unaprjeđivanje nacionalnih sporazuma za žurna reagiranja na aktivnosti ili
događaje, bilo da su izazvani prirodno ili na drugi način, koji predstavljaju ozbiljnu i
skoru opasnost za biološku raznolikost te poticati međunarodnu suradnju kako bi se
unaprjedili takvi napori i kako bi se utvrdili zajednički planovi za izvanredne situacije.
2.1.4. Konvencija o zaštiti morske sredine i priobalnog područja Sredozemlja48

Zbog velikog utjecaja ljudskih aktivnosti na stanje morske sredine i priobalnog područja
te potrebe zaštite područja Mediterana, a u cilju dovršenja Mediteranskog akcijskog
plana (MAP) kao zakonskog okvira, u Barceloni je 1976. godine usvojena Konvencija o
zaštiti Sredozemnog mora od zagađivanja / Convention for the Protection of the
Mediterranean Sea Against Pollution, Barcelona Convention 1976. Konvencija je 1995.
godine preimenovana u Konvenciju o zaštiti maritimnog i obalnog područja
Mediterana. Konvencija danas sadrži sedam protokola, poznatih kao Barcelonski
sustav.
Osnovni ciljevi konvencije jesu:
- Procijeniti i kontrolirati zagađenje mora,
- Osigurati održivo upravljanje priobalnim područjem,
- Integrirati zaštitu morske sredine u socijalni i ekonomski razvoj,
- Osigurati zaštitu morske sredine i obalnog područja kroz prevenciju i smanjenje
zagađenja,
- Zaštititi prirodnu ili kulturnu baštinu,
- Osigurati jačanje solidarnosti među zemljama Mediterana,
- Pridonijeti poboljšanju kakvode života.
Pojam zaštita obalne regije ili morske sredine, a time i posredna zaštita obalnog
krajolika uključena je u članku 4. Barcelonske konvencije. Sukladno tome može se
utvrditi da strane potpisnice pristaju da de:
- Pojedinačno ili zajednički poduzeti sve odgovarajude mjere u skladu s odredbama
Konvencije i važedih protokola čije su članice, kako bi spriječile, smanjile, suzbile i u
najvedoj mogudoj mjeri otklonile zagađivanje u području Sredozemnog mora te
zaštitile i unaprijedile morsku sredinu da bi se doprinijelo njenom održivom razvoju.
- Poduzeti odgovarajude mjere za provođenje Akcijskoga plana za zaštitu životne
sredine Sredozemlja i da de nastaviti raditi na zaštiti morske sredine i prirodnih
resursa, ispunjavajudi potrebe sadašnjih i bududih naraštaja na pravedan način. U
cilju provođenja ciljeva održivog razvoja, potpisnice de u potpunosti voditi računa o
preporukama Komisije za održivi razvoj Sredozemlja osnovane u okviru Akcijskoga
plana za zaštitu životne sredine Sredozemlja.
48
Barcelonska konvencija i njeni Protokoli, zajedno s Mediteranskim akcijskim planom (MAP), dio su
programa UNEP Regional Seas Program.
36
- U cilju zaštite morske sredine i doprinosa održivom razvoju područja Sredozemnog

mora strane de:
(a) primjenjivati, u skladu sa svojim mogudnostima, načelo sprječavanja, prema
kojem, tamo gdje postoji opasnost od nanošenja ozbiljne ili nenadoknadive štete,
nedostatak pune znanstvene sigurnosti nede biti uziman kao razlog za odlaganje
isplativih mjera za sprječavanje narušavanja životne sredine;
(b) primjenjivati načelo onečiščivač plada, prema kojemu troškove sprječavanja
nadzora i smanjivanja zagađivanja treba snositi onečiščivač, poštujudi pri tom javne
interese;
(c) izvršiti procjenu utjecaja na sredinu predloženih aktivnosti za koje se vjeruje da
bi mogle imati značajan nepovoljan utjecaj na morsku sredinu, a koje podliježu
odobrenju nadležnih državnih organa;
(d) unaprjeđivati suradnju između država u postupcima izrade ocjene utjecaja na
okoliš za djelatnosti u okviru njihove jurisdikcije, pod njihovim nadzorom, za koje se
vjeruje da bi mogle imati značajan nepovoljan utjecaj na morsku sredinu drugih
država, odnosno područja izvan granica državne jurisdikcije, na osnovu
obavještavanja, razmjene informacija i konzultacija;
(e) preuzeti obvezu da unaprjeđuju cjelovito upravljanje priobalnim područjima,
vodedi računa o zaštiti područja koja su od ekološkog i pejsažnog značaja, kao i
racionalnom korištenju prirodnih bogatstava.
U provođenju Konvencije i njenih protokola potpisnice se obvezuju da de usvojiti
programe i mjere koji, prema potrebi, sadrže rokove za njihovo ostvarivanje te koristiti
najbolje raspoložive tehnike i najbolje provjerene mjere zaštite sredine te promicati
primjenu, pristupanje i prenošenje ekološki prihvatljive tehnologije, uključujudi
tehnologije čiste proizvodnje, vodedi pri tom računa o društvenoj, gospodarskoj i
tehnološkoj situaciji. Također se obvezuju da de surađivati u izradi i usvajanju
protokola, propisujudi dogovorene mjere, procedure i norme za primjenu Konvencije.
Obvezuju se da, u okviru međunarodnih organa koje one smatraju nadležnim, donose
mjere za provođenje programa održivog razvoja, zaštitu, očuvanje i saniranje morske
sredine i prirodnih bogatstava na području Sredozemnog mora.
2.1.5. Protokol o integralnom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja49

Protokol o integralnom upravljanju priobalnim područjem (IUOP) polazi od činjenice da
je planiranje i upravljanje obalnim područjem, kao nenadoknadivim ekološkim,
ekonomskim i društvenim resursom u cilju njegova očuvanja i održivog razvoja,
prvovažna obveza svih zemalja Sredozemlja, a i šire, prvenstveno zbog povedanja
antropogenih utjecaja na ta područja. Integralno upravljanje obalnim područjem
označava dinamički proces održivog upravljanja i korištenja obalnih područja, uzimajudi
istovremeno u obzir krhkost obalnih ekosustava i krajobraza, raznolikost aktivnosti i
korištenja, njihovo međusobno djelovanje, pomorsku usmjerenost pojedinih aktivnosti i
korištenja i njihov utjecaj na pomorske i kopnene dijelove. Protokol o IUOP-u je
49
Jedan od najvažnih protokola Barcelonske konvencije, koji se odnosi na zaštitu krajolika Mediterana,
jest sedmi - Protokol o Integralnom upravljanju obalnim područjem, potpisan 2008., a stupio je na
snagu 2011. godine.
37
potpisan u okviru Programa Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša, Sredozemnog

akcijskog plana i Konvencije o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja
(Barcelonska konvencija) na sastanku održanom 20.-21. siječnja 2008. godine u
Madridu. Potpisalo ga je 13 ugovornih stranaka Barcelonske konvencije: Alžir, Crna
Gora, Francuska, Grčka, Hrvatska, Italija, Izrael, Malta, Maroko, Monako, Sirija,
Slovenija, Španjolska i Tunis. Radi se o 7. protokolu u okviru Barcelonske konvencije i
prvi je međunarodnopravni instrument koji se bavi integriranim pristupom zaštite
mora i priobalja koji uzima u obzir prostorno planiranje, zaštitu okoliša i prirode,
kulturnu baštinu te turizam i ostale gospodarske aktivnosti u obalnom području.
Protokol je od velike važnosti za sve zemlje Sredozemlja, no značajan je korak za
Hrvatsku kao domadina Regionalnog akcijskog centra (PAP/RAC) koji de imati vodedu
ulogu u provedbi Protokola. Protokol se temelji na odredbama Barcelonske konvencije,
odnosno obvezama stranaka da u cilju zaštite okoliša i doprinosa održivom razvoju
Sredozemlja preuzmu i provode integrirani pristup upravljanju obalnim područjima,
uzimajudi u obzir zaštitu područja od ekološke i krajobrazne važnosti te razborito
korištenje prirodnih bogatstava. Njegov je cilj uspostava zajedničkog okvira za
integrirano upravljanje obalnim područjem Sredozemlja. Radi se o prvom
međunarodnopravnom dokumentu kojim je uvedena obveza integralnog upravljanja
obalnim područjem, uzimajudi u obzir prostorno planiranje, zaštitu okoliša i prirode,
zaštitu kulturne baštine, kao i politike održivog razvoja poljoprivrede, ribarstva, turizma
i ostalih gospodarskih djelatnosti u obalnom području. Taj izuzetno važan
međunarodnopravni dokument podloga je za unaprjeđenje normativnog okvira
razvojnog i prostornog planiranja u zemljama potpisnicama Barcelonske konvencije te
u Europskoj Uniji. Republika Hrvatska je potpisala Protokol i najavila njegovu
ratifikaciju. Studija procjene učinaka protokola o integralnom upravljanju obalnim
područjima sredozemlja na Hrvatsku izrađena je 2010. godine
Priobalno područje Hrvatske prostor je s visokim razvojnim potencijalom u kojemu
postoje složeni odnosi između ljudskih aktivnosti i prirodne okoline, što dovodi do
pritisaka na prirodne resurse. Da bi se očuvao razvojni potencijal, prvenstveno kroz
očuvanje resursne osnove područja i kvalitete prirodnog i stvorenog okoliša, prijeko je
potrebno osigurati integralno planiranje i upravljanje priobalnim područjem. Iz tog
razloga Protokol o integralnom upravljanju priobalnim područjem Sredozemlja polazi
od činjenice da je planiranje i upravljanje priobalnim područjem kao nezamjenjivim
ekološkim, ekonomskim i društvenim resursom u cilju njegova očuvanja i održivog
razvoja, prvovažna obveza, posebice zbog rasta utjecaja antropogenih čimbenika na ta
područja.
Obveza je da sve zemlje potpisnice, svojom regulativom i obalnom strategijom,
planovima i programima omogude provođenje ciljeva i načela utvrđenih Protokolom.
Pri tome treba voditi računa da odredbama Protokola o IUOP Sredozemlja podliježu
novi planovi i programi, ta da je integralno upravljanje priobalnim područjem
dinamičan proces održivog upravljanja i korištenja priobalnog područja. Valja uzeti u
obzir osjetljivost priobalnih ekosustava i krajolika, raznovrsnost aktivnosti, međusobni
odnos, kao i pomorsku orijentaciju određenih aktivnosti i utjecaj na morske i priobalne
sustave.
38
Protokolom se utvrđuju ciljevi integralnog upravljanja priobalnim područjem, posebice

u odnosu na racionalno planiranje aktivnosti, omogudavanje održivog razvoja
priobalnih područja na način da su životna okolina i krajolici usuglašeni s potrebama, a
u kontekstu ekonomskog i društvenog razvoja, odnosno prioritetima u području
kulture, kao i očuvanju priobalnih područja i prirodnih resursa za dobrobit sadašnjih i
bududih naraštaja. Protokolom su utvrđena opda načela upravljanja priobalnim
područjem, koja definiraju mjere koje je potrebno provesti u cilju zaštite i održivog
korištenja priobalnog područja. Te se mjere posebno odnose na pojas ograničene
gradnje od 100 m od obalne linije, a može i šire, utvrđivanje granice morskih zaštidenih
područja, sprječavanje linearnog širenja urbanog razvoja i drugih mjera, uključujudi i
ograničavanje ekonomskih djelatnosti vezanih za korištenje priobalnog područja.
Protokolom je uređeno pitanje zaštite prirodne i kulturne baštine uključujudi močvare i
ušda, morska staništa, obalne šume, dine, priobalne predjele i otoke. Protokolom se
definira primjena instrumenata za integralno upravljanje priobalnim područjem,
uključujudi i procjenu utjecaja na okoliš, kapacitet okoliša, stratešku procjenu utjecaja
na okoliš, zemljišnu politiku, rizike, prirodne prijetnje, institucionalne obveze i
sudjelovanje javnosti.
Ciljevi integriranog upravljanja obalnim područjem između ostalog jesu:
- Omoguditi racionalnim planiranjem aktivnosti i održivog razvitka obalnih područja
da se okoliš i krajolik uzmu u obzir u suglasju s gospodarskim, socijalnim i kulturnim
razvitkom;
- Očuvanje obalnih područja na korist sadašnjih i bududih naraštaja te
- Očuvanje cjelovitosti obalnih ekosustava, krajolika i geomorfologije.
Države potpisnice de nastojati osigurati održivo korištenje i upravljanje obalnim
područjima s ciljem da se očuvaju obalna prirodna staništa, krajolik, prirodni resursi i
ekosustavi, u skladu s međunarodnim i regionalnim pravnim instrumentima.
Dogovoreno je promicanje visoke razine zaštite okoliša u području i djelovanju
poljodjelskih i industrijskih aktivnosti kako bi se očuvali obalni ekosustavi i krajobrazi i
spriječilo onečišdenje mora, vode, zraka i tla. U okviru razvoja turizma, športskih i
rekreacijskih aktivnosti, infrastrukture, postrojenja i građevina poticat de se održivi
razvoj koji de očuvati obalne ekosustave, prirodne resurse, kulturnu baštinu i
krajobraze. Prema članku 11 potpisnici protokola su dužni, priznavajudi posebne
estetske, prirodne i kulturne vrijednosti obalnih krajolika, neovisno o njihovoj
klasifikaciji kao zaštidenim područjima, usvojiti mjere da bi osigurale zaštitu obalnih
krajolika kroz zakonodavstvo, upravljanje i planiranje. Također se obvezuju promicati
regionalnu i međunarodnu suradnju u odnosu na zaštitu krajolika i provoditi, gdje je
primjereno, zajedničke akcije za prekogranične obalne krajolike. Jedno od osnovnih
pitanja koje se regulira protokolom o integralnom upravljanju priobalnim područjem
Sredozemlja jest pitanje zaštite prirodnog i kulturnog naslijeđa.
Potpisnici protokola se obvezuju da de usvojiti sve odgovarajude mjere u cilju očuvanja
i zaštite kulturne baštine, posebice arheološkog i povijesnog naslijeđa, uključujudi
podvodno kulturno naslijeđe, u skladu s važedim nacionalnim i međunarodnim
instrumentima. Potpisnici su obvezni osigurati da se čuvanje in situ kulturnog naslijeđa
priobalja smatra prvim izborom prije bilo kakvg zahvata. Svaki potpisnik protokola de
izraditi nacionalnu strategiju integriranog upravljanja obalnim područjem i obalne
39
provedbene planove i programe sukladno sa zajedničkim regionalnim okvirom i u

skladu s ciljevima i načelima integriranog upravljanja ovog Protokola. Nacionalna
strategija, temeljena na analizi postojedega stanja, treba postaviti ciljeve, odrediti
prioritete uz navođenje razloga, utvrditi obalne ekosustave kojima je potrebno
upravljanje, kao i sve relevantne subjekte i postupke, navesti mjere koje de se poduzeti
i njihove troškove, kao i institucionalne instrumente i dostupna pravna i financijska
sredstva te uspostaviti plan provedbe. Prostorno uređenje je izuzetno važno bududi da
su prostorni planovi jedan od osnovnih instrumenata za provođenje ovoga Protokola.
Potpisnici su dužni formulirati stratešku procjenu utjecaja na okoliš planova i programa
koji utječu na obalno područje. Procjene okoliša bi trebale uzeti u obzir kumulativne
utjecaje na obalna područja, pridajudi potrebnu pozornost, između ostalog, njihovim
prihvatnim kapacitetima.
2.1.6. Protokol o područjima pod posebnom zaštitom i bioraznolikosti Sredozemlja

Potpisnice ovog Protokola, donesenog 2008. godine u Madridu zbog velikog utjecaja
ljudskih aktivnosti na stanje morske sredine i priobalnog područja, i opdenito na
ekosustave područja u kojima prevladavaju obilježja Sredozemlja, naglašavaju značaj
zaštite i unaprjeđenja stanja prirodnog i kulturnog naslijeđa Sredozemlja, osobito kroz
ustanovljavanje područja pod posebnom zaštitom, kao i kroz zaštitu ugroženih vrsta.
Svjesne su da postoji prijetnja od značajnog smanjivanja ili gubitka bioraznolikosti
oslanjajudi se na instrumente koje je usvojila Konferencija Ujedinjenih naroda o
životnoj sredini i razvoju te posebice Konvencija o bioraznolikosti (Rio de Janeiro,
1992.). Zemlje potpisnice poziva se na suradnju u očuvanju, zaštiti i obnavljanju
zdravlja i integriteta ekosustava, tako da one u tome imaju zajedničke, ali različite
odgovornosti. Područje na koje se Protokol primjenjuje je područje Sredozemnog mora
i uključuje: morsko dno i podmorje; vode, morsko dno i podmorje na kopnenoj strani
osnovne linije s koje se mjeri širina teritorijalnih voda i koja se proteže, kada je riječ o
vodenim tokovima, do linije razgraničenja slatke i morske vode te kopnena, priobalna
područja koja odredi svaka od strana, uključujudi površine pod močvarama.
Potpisnice de u skladu s međunarodnim pravom, vodedi računa o obilježjima svakog
područja pod posebnom zaštitom, poduzeti potrebne mjere zaštite, a posebito:
- Jačanje primjene drugih protokola Konvencije i sporazuma koje su prihvatile;
- Zabranu potapanja ili odlaganja odpadaka i drugih materija koje mogu izravno ili
posredno narušiti integritet područja pod posebnom zaštitom;
- Reguliranje uvođenja vrsta koje nisu autohtone u području pod zaštitom, ili genetski
modificiranih vrsta, kao i uvođenje ili ponovno uvođenje vrsta koje su prisutne ili su
bile prisutne u području;
- Reguliranje ili zabrana bilo kakvih aktivnosti što uključuje istraživanje ili promjenu
zemljišta ili eksploataciju podmorja kopnenog dijela, morskog dna ili podmorja;
- Reguliranje svih znanstveno-istraživačkih aktivnosti;
- Reguliranje i po potrebi zabrana svake druge aktivnosti ili radnje koja može narušiti
ili poremetiti vrste ili koja može dovesti u opasnost stanje očuvanosti ekosustava ili
vrsta, ili bi mogla narušiti prirodna ili kulturna obilježja područja pod posebnom
zaštitom;
40
- Bilo koje druge mjere čiji je cilj očuvanje ekoloških i bioloških procesa i krajobraznih
vrijednosti.
Sukladno odredbama međunarodnoga prava, potpisnice de usvojiti mjere planiranja,
upravljanja, nadgledanja i pradenja za područja pod posebnom zaštitom. Te mjere
trebaju obuhvatiti svako od područja pod posebnom zaštitom, a to su:
- Izrada i usvajanje Plana upravljanja kojim se preciziraju primjenjivi pravni i
institucionalni okvir i mjere upravljanja i zaštite;
- Kontinuirano pradenje ekoloških procesa, staništa, populacijske dinamike, krajolika,
kao i utjecaja ljudskih aktivnosti;
- Aktivno uključivanje lokalnih zajednica i stanovništva u upravljanje područjima pod
posebnom zaštitom, uključujudi pružanje pomodi lokalnim stanovnicima koji mogu
biti pogođeni formiranjem takvih područja;
- Usvajanje mehanizama za financiranje unaprjeđenja i upravljanja područjima pod
posebnom zaštitom, kao i razvoj aktivnosti kojima se osigurava da to upravljanje
bude usklađeno s ciljevima tih područja;
- Reguliranje aktivnosti koje su usklađene s ciljevima zbog kojih je formirano područje
pod posebnom zaštitom s uvjetima odgovarajudih dozvola.
Ukoliko se formiraju područja pod posebnom zaštitom koje obuhvadaju i kopnene i
morske površine, potpisnice de osigurati koordinaciju u upravljanju i vođenju područja
pod posebnom zaštitom kao cjeline. Potpisnice su se dogovorile, da de u cilju
unaprjeđenja suradnje u upravljanju i očuvanju prirodnih područja, kao i u zaštiti vrsta
koje su pred istrebljenjem i njihovih staništa, sastaviti Listu područja pod posebnom
zaštitom koje su od značaja za Sredozemlje - lista SPAMI. Lista može uključivati mjesta
koja su od značaja za očuvanje sastavnica bioraznolikosti u Sredozemlju; koja sadrže
ekosustave specifične za područje Sredozemlja ili ugroženih vrsta; koja su od posebnog
značaja sa znastvenog, estetskog, kulturnog ili edukativnog gledišta. Potpisnice su
suglasne priznati poseban značaj tih područja za Sredozemlje te poštivati mjere koje se
odnose na područja pod posebnom zaštitom od značaja za Sredozemlje i da ne
dopuste niti poduzmu bilo kakve aktivnosti koje bi mogle biti suprotne ciljevima zbog
kojih su ta područja formirana. U dijelu koji se odnosi na zaštitu i očuvanje vrsta,
potpisnice su propisale obvezu definiranja nacionalnih mjera za zaštitu i očuvanje vrsta
i to tako da de:
- Upravljati vrstama flore i faune kako bi ih održale u povoljnom stanju očuvanosti.
- U područjima pod svojim suverenitetom ili nacionalnom jurisdikcijom, identificirati i
sastaviti liste vrsta flore i faune koje su ugrožene ili pred istrebljenjem i takvim
vrstama dodijeliti zaštideni status. Također de regulirati i po potrebi zabraniti
aktivnosti koje imaju nepovoljan utjecaj na takve vrste ili njihova staništa i provesti
mjere upravljanja, planiranja i druge mjere da bi osigurale povoljno stanje
očuvanosti tih vrsta.
- Strane de koordinirati napore, kroz bilateralne ili multilateralne radnje, uključujudi
sporazume o zaštiti i oporavku vrsta koje se sele, a čije se kretanje proteže u
područja na koja se primjenjuje Protokol.
- Osiguriti sredstva, gdje je mogude, za povratak zaštidenih vrsta koje su nelegalno
izvezene ili držane.
41
Potpisnice de usvojiti mjere suradnje kako bi osigurale zaštitu i očuvanje flore i faune
navedene u prilozima uz Protokol, a koje se odnose na listu vrsta koje su ugrožene ili
pred istrebljenjem i listu vrsta čija je eksploatacija regulirana. Strane de osigurati
maksimalnu mogudu zaštitu i oporavak vrsta flore i faune navedene u prilogu koji se
odnosi na listu vrsta koje su ugrožene ili pred istrebljenjem. Zabraniti de uništenje i
oštedenje staništa vrsta koje su ugrožene ili pred istrebljenjem i formulirati de i
provesti akcijske planove za njihovo očuvanje ili oporavak. Potpisnice de poduzeti sve
odgovarajude mjere kako bi regulirale namjerno ili slučajno uvođenje neautohtonih ili
genetski modificiranih vrsta u divlji svijet i zabraniti de one koje bi mogle imati štetan
utjecaj na ekosustave, staništa ili vrste u području na koje se ovaj protokol primjenjuje.
Nastojati de provesti sve mogude mjere kako bi istrijebile vrste koje su ved bile
uvedene ukoliko se, nakon znanstvene ocjene pokaže da te vrste izazivaju ili de
vjerojatno izazvati štetu ekosustavima, staništama ili vrstama u području za koje se
Protokol primjenjuje.
Ocjena ekološkog utjecaja - dogoročna obveza potpisnica da de u procesu planiranja
koji vodi donošenju odluka o industrijskim i drugim projektima i aktivnostima koje bi
mogle značajno pogoditi zaštidena područja i vrste i njihova staništa, ocijeniti i uzeti u
obzir mogudi neposredni ili posredni, kratkoročni ili dugoročni utjecaj, uključujudi
kumulativni utjecaj projekata i aktivnosti koje su predmet razmatranja. U cilju
odgovarajude zaštite područja pod posebnom zaštitom, koja treba biti prepoznata od
svih struktura javnosti, strane su se obvezale da je neophodno posvetiti pozornost
publicitetu, informiranju, podizanju javne svijesti i naobrazbi u dijelu zaštite područja. S
tim u svezi su se složile da de: dati odgovarajudi publicitet osnivanju područja pod
posebnom zaštitom, njihovim granicama, važedim propisima i imenovanju zaštidenih
vrsta, njihovih staništa i važedih propisa te de nastojati informirati javnost o značaju i
vrijednosti područja i vrsta pod posebnom zaštitom, kao i o znanstvenim saznanjima
koja se mogu stedi s motrišta očuvanja prirode i drugih gledišta. Te informacije trebaju
imati odgovarajude mjesto u obrazovnim programima. Također de nastojati
unaprjeđivati sudjelovanje svoje javnosti i njihovih organizacija za očuvanje u mjerama
koje su neophodne za zaštitu područja i vrsta, uključujudi ocjene ekološkog utjecaja.
S obzirom da su znanstvena i tehnička istraživanja neophodna u cilju prepoznavanja i
reguliranja sustava upravljanja područjima pod posebnom zaštitom, potpisnici
Protokola su dogovorili da de poticati i razvijati znanstvena i tehnička istraživanja koja
su vezana za ciljeve Protokola. Također de poticati i razvijati istraživanja o održivom
korištenju područja pod posebnom zaštitom i upravljanju zaštidenim vrstama. Po
potrebi de se konzultirati međusobno te s nadležnim međunarodnim organizacijama
kako bi identicirale, planirale i poduzele znanstvena i tehnička istraživanja i programe
pradenja koji su prijeko potrebni za identifikaciju i pradenje zaštidenih područja i vrsta i
za procjenu djelotvornosti mjera koje se poduzimaju u cilju provođenja planova
upravljanja i oporavka. Potpisnici de razmjenjivati, neposredno ili putem Centra,
znanstvene i tehničke informacije o tekudim i planiranim istraživanjima i programima
pradenja i njihovim rezultatima. Potopisnici de, u najvedoj mogudoj mjeri, koordinirati
svoja istraživanja i programe pradenja i zajednički nastojati definirati ili standardizirati
svoje procedure. U tehničkim i znanstvenim istraživanjima dati če prednost područjima
pod posebnom zaštitom koje su od značaja za Sredozemlje i vrstama koje se pojavljuju
u prilozima uz ovaj Protokol. Odredbe Protokola ne utječu na pravo potpisnica da
42
usvoje odgovarajude, strože mjere za njegovu primjenu. Protokol podliježe ratifikaciji,

prihvadanju ili odobravanju.
2.2. MEĐUNARODNE I EUROPSKE POVELJE, DEKLARACIJE I PREPORUKE KOJE

UKLJUČUJU KRAJOLIK/KRAJOBRAZ
Stručne povelje (charters) su za razliku od konvencija, etički kodeks kojima se propisuju
stručni standardi djelovanja. One, kao moralni kodeks propisuju smjernice kojih se
moraju pridržavati stručna tijela zemalja članica. Prvi međunarodni pokušaj za
promoviranje profesionalne etike u zaštiti bila je Atenska povelja, koju je usvojio
Međunarodni kongres arhitekata i stručnjaka za povijesne građevine zauzevši se za
provođenje brojnih mjera konzervacije. Ključni dokument današnje zaštite je tzv.
Venecijanska povelja, Međunarodna povelja o konzervaciji i restauraciji spomenika i
mjesta, ICOMOS, 1962. koja je osnovni, širom svijeta prihvadeni dokument za
djelovanje.
2.2.1. Prvi međunarodni kongres arhitekata i tehničara koji se bavio povijesnim

spomenicima održan je u Ateni 1931. godine, gdje je usvojen prvi međunarodni stručni
dokument o zaštiti – Atenska povelja o restauraciji povijesnih spomenika / Athens
Charter for the Restoration of Historic Monuments. Povelja obrađuje problem
restauracije spomenika, a prvenstveno je usmjerena na zaštitu antičkih spomenika
(ancient monuments). U povelji se ističe važnost zaštite područja koje okružuje
povijesni spomenik te očuvanje slikovitih vizura koje formiraju i određuju prostorni
smještaj spomenika. Povelja se dotiče i pitanja vlasništva nad spomenikom te
prepoznaje određena prava zajednice u odnosu na privatno vlasništvo.
2.2.2. Međunarodna povelja o zaštiti i restauraciji spomenika i mjesta / International

Charter for the Conservation and Restoration of Monuments and Sites - The Venice
Charter, 1964. – proširuje načela zaštite određena Atenskom poveljom 1931. godine te
sve do danas predstavlja temeljni dokument za provođenje zaštite i restauracije
graditeljskoga naslijeđa. Poveljom je proširena definicija povijesnih spomenika pa ona
uključuje i spomenike skromnije vrijednosti, a zaštita spomenika podrazumijeva i
očuvanje njegova smještaja. Ukoliko postoji tradicionalni smještaj potrebno ga je
očuvati, a nisu dopušteni izgradnja, rušenje ili zahvati koji bi promijenili odnose
volumena i boja. U Povelji je prepoznato značenje okoline spomenika, ali se još uvijek
nije primjenjivalo na povijesna urbana područja, ved je naglasak bio na zaštiti i
rehabilitaciji isključivo povijesnih središta gradova (Centri Storici). Tu se osim
pojedinačnog spomenika izravno navode i mjesta, a osim metode restauracije
naglašava se uloga metode konzervacije. Također se izražava stav da smjernice za
očuvanje i zaštitu povijesnih spomenika, kao odraz tradicija pojedinih zemalja, moraju
biti primijenjene u zakonima, sukladno pripadajudoj kulturi i tradiciji. Osim opdih
postavki i metoda djelovanja, naglašava se potreba njihove prilagodbe posebnostima
svake zemlje. Prožeti porukama prošlosti, povijesni spomenici generacija ljudi očuvani
su do današnjih dana, kao živi svjedoci njihovih starih tradicija. Ljudi postaju sve više
43
svjesni jedinstvenosti humanih vrijednosti i cijene davne spomenike kao zajedničko

naslijeđe. Osobito je važno da načela i smjernice za očuvanje i restauraciju povijesnih
zgrada trebaju biti utvrđene i temeljene na međunarodnoj osnovi te da ih svaka zemlja
prihvati kao obvezu za primjenu u okviru njihove kulture i tradicije.
Povelja je definirala glavne metode djelovanja: konzervaciju i restauraciju, koje i danas
predstavljaju osnovu zaštite. Metoda konzervacije (očuvanja) znači prije svega stalno
održavanje te predstavlja suštinski dio zaštite kulturnog dobra, pa i krajolika. Očuvanju
spomenika koji uključuje i krajolike pomodi de njegovo korištenje za neku društveno
korisnu svrhu, a zaštita podrazumijeva i očuvanje njegova smještaja (okoline).
Podrazumijeva se da gdje god postoji tradicijski smještaj (okolina), on mora biti
očuvan. Metoda restauracije je visoko specijalizirani postupak čiji je cilj očuvati i vratiti
estetsku i povijesnu vrijednost spomeniku uključujudi i krajolik, a utemeljena je na
poštivanju izvornih materijala i autentičnih dokumenata.
2.2.3. Preporuka o očuvanju i suvremenoj ulozi povijesnih područja /

Recommendation Concerning the Safeguarding and Contemporary Role of Historic
Areas donesena je na konferenciji UNESCO-a u Nairobiju 1976. godine. Prvi put uvodi
pojam povijesnih i arhitektonskih područja (Historic and Architectural Areas). Povijesna
i arhitektonska (uključujudi i vernakularna) područja obuhvadaju svaku grupu zgrada,
struktura i otvorenih prostora uključujudi arheološka i paleontološka mjesta,
sastavljena od ljudskih naselja u urbanom i ruralnom okolišu, čija je kohezija i
vrijednost prepoznata s arheološkog, arhitektonskog, prapovijesnog, povijesnog,
estetskog i sociokulturnog stajališta. Osim toga, uvodi se pristup cjelovitog
sagledavanja svakog povijesnog područja i njegove okoline, uključujudi građevine,
prostornu kompoziciju i funkcije, međuovisnost i značaj svih elemenata za cjelovitost
prostora. Svako povijesno područje i njegova okolina treba se sagledavati u njegovoj
ukupnosti kao jedinstvenu cjelinu čija ravnoteža i specifičnost ovise o stapanju dijelova
od kojih je sastavljeno. Sve sastavnice/ elementi, uključujudi i ljudske aktivnosti, iako
skromne imaju značaj u odnosu na cjelinu i ne smije ih se zanemariti. Uključen je i
pojam smještaja (setting) koji označava fizičku ili umjetno stvorenu okolinu koja utječe
na ta područja na statički ili dinamički način ili koji je izravno povezan s njima
prostornim, društvenim, ekonomskim i kulturnim vezama.
Preporuka iz Nairobija određuje pojam prostornog naslijeđa u odnosu prema
povijesnim i arhitektonskim područjima, koje sagledava u značenju svake grupe zgrada,
struktura i otvorenih prostora (Groups of Buildings, Structures and Open Spaces). Pod
kategorijom grupa zgrada smatraju se i mjesta u koja se ubrajaju povijesna urbana
područja. Na taj se način uvodi i pojam povijesnog urbanog krajolika (Historic Urban
Landscape). Dotadašnje sagledavanje urbanog krajolika uglavnom je bilo korišteno kao
dio opisa naselja, koje je izgrađeno na način da slijedi i prilagođava se zemljopisnim
oblicima pripadajudeg teritorija i na taj način postaje krajolikom. Jedno od ograničenja
dotadašnjih međunarodnih doktrina bilo je usredotočeno uglavnom na arhitektonsko
naslijeđe, a sada se usmjerava prema povijesnom urbanom području. Urbano
područje, tj. grad opisan je u svojoj cjelovitosti, kao povijesni, prostorni entitet te kao
rezultat socijalnih procesa. Štoviše, urbana područja viđena su i kao dio šireg područja,
njihove prirodne, ruralne ili izgrađene okoline, koja je pod stalnim utjecajem
44
dinamičnih procesa, razvitka i promjene. Preporuka naglašava da svako povijesno

područje i njegova okolina trebaju biti sagledavani u svojoj cjelovitosti kao cjelina čija
ravnoteža i posebna priroda ovise o povezanosti dijelova od kojih je sastavljena, a
uključuje rezultate čovjekova djelovanja, kao što su zgrade, prostorna organizacija i
njihova okolina.
2.2.4. Povelja o očuvanju povijesnih perivoja i vrtova / Charter on the preservation of

historic gardens, Florence Charter, 1981. – uvodi kao predmet zaštite povijesni vrt i
perivoj koje definira kao arhitektonsku i hortikulturnu kompoziciju od interesa za
javnost s povijesnog ili umjetničkog stajališta te se kao takav, smatra spomenikom.
Izraz povijesni vrt/perivoj primjenjiv je za male vrtove i velike parkove, formalno
oblikovane ili kao krajolike. Povijesni vrt/perivoj ne može se odvojiti od vlastitog
okruženja, bilo da je urbani ili seoski, umjetni ili prirodni. Osim povijesnog vrta/perivoja
definirano je povijesno mjesto - poseban krajolik povezan s memorijalnim činom, kao
mjesto velikog povijesnog događaja, poznatog mita, epske borbe, odnosno može biti
predmet poznate slike.
Opda načela i mjere zaštite navode da očuvanje povijesnih vrtova/perivoja ovisi o
prepoznavanju njihove vrijednosti i stupnju zaštite. Oni zahtijevaju nekoliko vrsta
postupaka, odnosno održavanje, konzervaciju i restauraciju. U određenim slučajevima,
može se preporučiti i metoda rekonstrukcije. Autentičnost povijesnog vrta/perivoja
ovisi o oblikovanju i mjerilu njegovih sastavnih elemenata. Zakonska i administrativna
zaštita povjerena je nadležnim vlastima čija je zadada da usvoje, prema savjetu
mjerodavnih stručnjaka, odgovarajude pravne i administrativne mjere za identifikaciju,
popis i zaštitu povijesnih vrtova/perivoja. Njihovo očuvanje mora se osigurati u okviru
prostorno planske dokumentacije (plana namjene površina/korištenja zemljišta) i takve
odredbe moraju biti uključene i u dokumentima koje se odnose na regionalnu i lokalnu
razinu planiranja.
Zadatak je nadležnih vlasti usvojiti, uz savjet mjerodavnih stručnjaka, financijske mjere
koje de olakšati održavanje, konzervaciju i restauraciju i, ako je potrebno,
rekonstrukciju povijesnih vrtova/perivoja.
2.2.5. Povelja o očuvanju povijesnih gradova i urbanih područja / Charter for the
Consevation of Historic Towns and Urban Areas, Washington Charter, koju je 1987.
godine donio ICOMOS, rezultat je dugogodišnjeg istraživanja problema zaštite gradova
i urbanih područja od strane međunarodnih stručnjaka. Pojmovi i teme obuhvadene
Poveljom su vrlo široke te imaju široko primjenjiv, međunarodni karakter. Predloženo
je niz metoda planiranja i zaštite povijesnih urbanih područja, niz načina na koje urbani
razvoj može utjecati na uzorke post industrijskih društava i njihovu raznolikost.
Vrijednosti koje trebaju biti očuvane uključuju: povijesni karakter urbanog područja,
materijalne i duhovne elemente kojima je izražen njegov karakter, jednako kao i odnos
grada (urbanog područja) prema okružujudoj okolini, prirodnoj ili artificijelnoj.
Najvažniji, novi instrument zaštite jest prijedlog za izradu konzervatorskog plana
(Conservation Plan), koji osim multidisciplinarnog pristupa i mjera za zaštitu povijesne
građe urbanog prostora mora osigurati mjere za razvoj usklađenih odnosa između
45
povijesnih urbanih područja i grada u cjelini. Naglašena je uloga održavanja, glavne

mjere za učinkovitu zaštitu gradova i urbanih područja, kao i činjenica da zaštita
urbanih područja mora biti sastavni dio sustavne politike gospodarskog i društvenog
razvoja, kao i regionalnog i urbanog planiranja svih razina.
2.2.6. Dokument o autentičnosti iz Nare / The Nara Document on Authenticity, koji je

1994. godine donio ICOMOS, nadovezuje se na Venecijansku povelju iz 1964. godine.
Definira pojam autentičnosti te uvodi pojam kulturne raznolikosti i raznolikosti baštine.
Raznolikost kultura i baštine u našem svijetu je nezamjenjivi izvor duhovnog i
intelektualnog bogatstva za cijelo čovječanstvo. Zaštitu i unaprjeđenje kulturne baštine
i raznolikosti treba aktivno promovirati kao bitni aspekt ljudskog razvoja. Raznolikost
kulturnog naslijeđa postoji u vremenu i prostoru te zahtijeva poštovanje drugih kultura
i svih aspekata njihova sustava vjerovanja. Sve kulture i društva ukorijenjeni su u
posebnim oblicima i sredstvima materijalnog i nematerijalnog izraza koji predstavljaju
njihovu baštinu, te to treba poštivati.
Autentičnost, kao jedan od glavnih kriterija vrijednosti, odnosi se na očuvanje kulturne
baštine u svim njezinim oblicima i povijesnim razdobljima. Sposobnost razumijevanja
tih vrijednosti ovisi i o stupnju do kojega se izvori podataka o navedenim vrijednostima
mogu shvatiti kao vjerodostojni ili istiniti. Znanje i razumijevanje izvora podataka u
odnosu na izvornik i naknadne promjene, kao i njihovo značenje temelj je za ocjenu
svih aspekata autentičnosti kulturne baštine. Autentičnost je osnovni kvalifikacijski
čimbenik izravno povezan s ocjenom vrijednosti, a njezino razumijevanje temeljna je
uloga u svim znanstvenim istraživanjima kulturnog naslijeđa, te u očuvanju i planiranju
obnove. Sve ocjene o vrijednosti kulturnog dobra, kao i vjerodostojnost izvora
podataka mogu se razlikovati od kulture do kulture. Stoga nije mogude temeljiti
prosudbe o vrijednosti i autentičnosti unutar fiksnih kriterija. Zbog poštovanja svih
kultura zahtijeva se da se svojstva naslijeđa moraju razmatrati i ocjenjivati u okviru
pripadajudeg kulturnog konteksta. Aspekti autentičnosti odnose se na oblik i dizajn,
materijale i građu, korištenje i namjenu, tradicije i tehnike, mjesto i okolinu (setting),
duh i osjedaje te ostale unutarnje i i vanjske čimbenike kulturnog dobra. Među
svojstvima autentičnosti navodi se i kontekstualnost. Baština treba biti prepoznata u
svom širem društvenom, povijesnom i fizičkom kontekstu, te u svojoj okolini, odnosno
smještaju (setting). Definiran je i pojam očuvanje (conservation) koji se odnosi na sve
napore usmjerene na razumijevanje kulturne baštine, znanje o njezinoj povijesti i
značenju, koji osiguravaju njezinu materijalnu zaštitu, a zahtijevaju prezentaciju,
restauraciju i poboljšanje.
2.2.7. Povelja iz Burre za mjesta kulturnog značaja /The Burra Charter: Charter for
Places of Cultural Significance usvojena 1981., nadopunjena 1999. godine propituje
načela donesena u Venecijanskoj povelji. Pojam mjesto (site) definira kao: područje,
prostor, zemlja, krajolik, zgrada ili druge građevine, skupina zgrada/građevina, a može
uključivati sastavnice/komponente, sadržaje, prostore i poglede. Očuvanje mjesta treba
prepoznati i uzeti u obzir sve aspekte kulturnog i prirodnog značaja bez neopravdanog
naglaska na jednoj vrijednosti na račun ostalih. Uveden je pojam kulturnog značaja koji
46
znači estetsku, povijesnu, znanstvenu, društvenu ili duhovnu vrijednost za prošlost,

sadašnjost i budude naraštaje. Kulturni značaj sadržan je u samom mjestu, njegovoj
građi, smještaju (setting), korištenju, povezanostima, značenjima, vezanim mjestima i
srodnim objektima. Očuvanje zahtjeva zadržavanje odgovarajude vizualne okoline
(setting) i drugih odnosa koji doprinose kulturnom značaju mjesta. Nova gradnja,
rušenja ili druge promjene što bi negativno utjecalo na okolinu smještaja ili
međusobne odnose nisu prihvatljivi.
Osim načela kulturnog značaja, povelja uvodi i metode konzervatorske politike, tj.
politike zaštite (Conservation Policy). Razumijevanje kulturnog značaja je na prvom
mjestu, zatim razvoj politike i potom upravljanje mjesta u skladu s politikom. Važnost
politike zaštite leži u uvođenju i promicanju donošenja detaljnog i sveobuhvatnog
Plana zaštite - konzervatorskog plana (Conservation Plan) kao osnovnog dokumenta
svakog programa zaštite mjesta kulturnog značaja, odnosno kulturnog krajolika. U
okviru politike zaštite naglašava se uloga financiranja i upravljanja procesima očuvanja
kulturnog naslijeđa. Smjernice koje prozlaze iz Povelje, a odnose se na politiku
konzervacije – The Guidelines to the Burra Charter Conservation Policy – uspostavljene
su za pojašnjenje načina stručnog rada preporučenog Poveljom. Preporučuju se
metodološki postupci za razvoj konzervatorske politike povijesnih mjesta, izrada
strategije i primjena konzervatorske politike. Smjernice se primjenjuju za svako mjesto
koje posjeduje kulturni značaj, neovisno o tipu ili veličini, a utemeljene su na
sustavnom pristupu, iako ne definiraju kriterije za ocjenu vrijednosti (Evaluation) niti
kriterije za metode dokumentiranja i kartiranja. Tada uspostavljeni pojam kulturnog
značaja postao je temeljnim preduvjetom za uspostavu odgovarajude konzervatorske
politike.
2.2.8. Deklaracija o krajolicima baštine / Natchitoches Declaration on Heritage

Landscapes, 2004., usmjerena je na pitanja međudjelovanja ljudi i prirode tijekom
vremena, posebice zbog podatka da veliki broj kulturnih krajolika pripada kategoriji
organski razvijenih, kontinuiranih krajolika u kojima ljudi i dalje žive, a karakter
krajolika odražava vrijednosne sustave i kulturu stanovnika koji žive u tom prostoru.
Krajolici kao složeni sustavi odražavaju ljudske aktivnosti i prožetost kulturnim
vrijednostima određene zajednice u određenim povijesnim razdobljima. Razvojem
tijekom povijesti i promjenama načina čovjekova djelovanja krajolici su se mijenjali, a
time i stjecali nekoliko razina i značenja, koje se danas analiziraju kroz povijesna,
arheološka, geografska i istraživanja ostalih disciplina. Teza da je kultura oblikovatelj
prirode, a kulturni su krajolici njezin izraz, glavni je razlog da se kulturne i prirodne
sastavnice sagledavaju i analiziraju zajedno. Osim toga, pozivajudi se na antropološki
pristup određenju kulturnog naslijeđa i čovjekove vezanosti s okolinom, ukazano je na
potrebu uključivanja i šireg prepoznavanja povijesnog kontinuiteta te povezanosti
između kulture i prirode.
2.2.9. Deklaracija o očuvanju smještaja baštinskih struktura, mjesta i područja /

Declaration on the Conservation of the Setting of Heritage Structures, Sites and Areas,
Xi’an, 2005. – Smještaj, odnosno okolina baštinskih struktura, mjesta i područja
47
definirana je kao neposredno i prošireno okruženje koje je dio, ili doprinosi njegovu
značaju i prepoznatljivu karakteru. Osim fizičkih i vizualnih aspekata, smještaj uključuje
i međudjelovanje s prirodnim okolišem; povijesnim ili sadašnjim društvenim ili
duhovnim praksama, običajima, tradicionalnim znanjima, korištenjem i aktivnostima te
drugim oblicima nematerijalnih aspekata kulturne baštine koji su stvorili i oblikovali
prostor, kao i sadašnji i dinamični kulturni, društveni i ekonomski kontekst. Baštinske
strukture, mjesta i područja različitih veličina, uključujudi i pojedinačne građevine ili
oblikovane prostore, povijesne gradove i urbane krajolike, krajolike mora, kulturne
putove i arheološka mjesta, izvode svoje značenje i prepoznatljiv karakter iz
razumijevanja njihovih društvenih i duhovnih, povijesnih, umjetničkih, estetskih,
prirodnih, znanstvenih ili drugih kulturnih vrijednosti. Oni također izvode svoj značaj i
prepoznatljiv karakter iz odnosa sa svojim fizičkim, vizualnim, duhovnim i drugim
kulturnim kontekstom i smještajem. Ti odnosi mogu biti rezultat svjesnog i planiranog
stvaralačkog čina, duhovnog uvjerenja, povijesnog događaja, korištenja te
kumulativnog i organskog procesa tijekom vremena kroz kulturne tradicije.
Razumijevanje, dokumentiranje i tumačenje smještaja u različitim kontekstima bitno je
za definiranje i određivanje značaja baštine/naslijeđa. Definicija smještaja zahtijeva
razumijevanje povijesti, razvoja i karaktera okoline baštine. Razumijevanje smještaja
zahtijeva multidisciplinarni pristup i korištenje različitih izvora podataka. Izvori
podataka uključuju evidentiranje i arhiviranje, umjetničke i znanstvene opise, usmenu
povijest i tradicionalna znanja, perspektive lokalne zajednice, kao i analizu pogleda i
vizura.
Provedba učinkovitog planiranja i zakonodavnih alata, politika, strategija i praksi za
održivo upravljanje smještajem zahtijeva dosljednost i kontinuitet u primjeni, jer
odražava lokalni kulturni kontekst. Alati za upravljanje smještajem uključuju specifične
zakonske mjere, stručno usavršavanje, razvoj sveobuhvatne zaštite i planova ili sustava
upravljanja te korištenje odgovarajudih metoda procjene utjecaja na naslijeđe.
Zakonodavstvo, propisi i smjernice za zaštitu, očuvanje i upravljanje baštinskih
struktura, mjesta i područja trebaju osigurati uspostavu zaštite i didirne (kontaktne,
buffer) predjele (pojaseve, zone) oko njih, koje odražavaju i čuvaju značaj i razlikovni
karakter njihova smještaja.
Instrumenti planiranja trebaju sadržavati odredbe kojima se učinkovito kontrolira
utjecaj od dodavajudih ili brzih promjena u smještaju. Značajne silhuete i obrisi
(skylines), vizurne linije (sight lines) i odgovarajuda udaljenost između bilo kojeg novog,
javnog ili privatnog programa razvoja baštinske strukture, mjesta i područja ključni su
aspekti u ocjeni i sprječavanju neprimjerenih vizualnih i prostornih zadiranja u
korištenje prostora u značajnom smještaju. Izradu procjene utjecaja na naslijeđe treba
zahtijevati za sve nove razvojne utjecaje na značaj baštinskih struktura, mjesta i
područja, te na njihov smještaj. Razvoj u okruženju baštinskih struktura, mjesta i
područja treba pozitivno interpretirati i doprinijeti njegovu značaju i razlikovnom
karakteru.
Stupanj promjene te pojedinačni i kumulativni utjecaj promjena i preobrazbi smještaja
baštinskih struktura, mjesta i područja jest stalni proces koji se mora biti praden
(monitored) i upravljan. Dodavajude, kao i brze preobrazbe urbanih ili ruralnih
krajolika, način života, gospodarstvo ili prirodni okoliš mogu značajno i nepovratno
48
utjecati na autentičnost kojim smještaj doprinosi značaju baštinskih struktura, mjesta

ili područja. Stoga sve promjene smještaja trebaju biti vođene na način kojim bi se
zadržao kulturni značaj i karakter baštine. Upravljanje promjenama smještaja ne mora
nužno spriječiti ili ometati promjenu. Nadzor/monitoring bi trebao definirati pristupe i
aktivnosti za ocjenu i mjere kako bi se spriječilo ili otklonilo propadanje, gubitak
značaja i trivijalizacija te predlagati mjere za poboljšanja u očuvanju, upravljanju i
tumačenju promjene. Za procjenu doprinosa smještaja na značaj baštinskih struktura,
mjesta ili područja trebaju biti uspostavljeni kvalitativni i mjerljivi pokazatelji. Oni
trebaju pokriti fizičke aspekte, kao što su ugrožavanje pogleda i vizura, silueta i
otvorenih prostora, onečišdenje zraka, zagađenje zvukovima, kao i gospodarske,
socijalne i kulturne dimenzije.
2.2.10. Deklaracija o očuvanju povijesnih urbanih krajolika / Declaration on the

Conservation of Historic Urban Landscapes, Vienna Memorandum, 2005. – Naglašava
da povijesna područja u koja se ubrajaju i kulturni krajolici, izvode svoje značajke i
različiti karakter iz višeznačnih međuodnosa sa svojim fizičkim, vizualnim, duhovnim i
ostalim kulturnim kontekstima i okolinama. Zbog toga je potrebno razvijati
odgovarajude planske alate i strategije za zaštitu i upravljanje područjima koja oblikuju
okolinu kulturnog naslijeđa. Drugi ključni pojam prepoznavanja i određenja kulturnog
krajolika jest njegova cjelovitost, integritet, koji mora biti povezan s vrjednovanim
obilježjima i u njegovim pojedinačnim sastavnicama.
Definicija povijesnog urbanog krajolika nadovezuje se na definiciju iz Preporuka o
zaštiti i suvremenoj ulozi povijesnih područja (UNESCO, 1976.) te se odnosi na područja
koja obuhvadaju svaku grupu zgrada, struktura i otvorenih prostora uključujudi
arheološka i paleontološka mjesta, sastavljena od ljudskih naselja u urbanom i
ruralnom okolišu, čija je kohezija i vrijednost prepoznata s arheološkog, arhitektonskog,
prapovijesnog, povijesnog, estetskog i sociokulturnog stajališta. Povijesni urbani
krajolik duboko je povezana sa sadašnjim i prošlim društvenim izrazima i razvojem, a
sastoji se od karakterno definirajudih elemenata koji uključuju: uzorke korištenja
zemljišta, organizaciju prostora, vizualne odnose, topografiju i tla, vegetaciju i sve
elemente tehničke infrastrukture, uključujudi i građevine malog mjerila i detalje
konstrukcije (pločnika, parterne obrade i opreme, rasvjete i sl.).
Povijesni urbani krajolik svoje iznimno i univerzalno značenje stječe iz postupnog ili
planiranog razvoja relevantnih povijesnih razdoblja procesa urbanizacije, uključujudi
okolišne i topografske uvjete te izražava ekonomske i socio-kulturne vrijednosti
društva koje ga je formiralo. Zaštita i očuvanje povijesnog urbanog krajolika obuhvada
zaštidene pojedinačne spomenike, kao i ostale ambijentalne sklopove i njihove
značajne fizičke, funkcionalne i vizualne povezanosti i odnose s povijesnim tipologijama
i morfologijama. Bududi razvoj povijesnog urbanog krajolika zahtijeva uzajamno
razumijevanje različitih dionika: političara, urbanista, arhitekata, konzervatora, vlasnika
nekretnina, investitora i zainteresiranih građana, da zajednički rade na očuvanju
urbane baštine, uzimajudi u obzir modernizaciju i razvoj društva na kulturno i povijesno
osjetljiv način, jačanjem identiteta i socijalne kohezije.
49
Smjernice za urbani razvoj odnose se na etičke standarde i zahtjeve za

visokokvalitetnim oblikovanjem i izvođenjem, osjetljivom prema kulturno-povijesnom
kontekstu. Važno je da novi razvoj smanji izravni utjecaj na značajne povijesne
strukture ili arheološka nalazišta. Posebnu pozornost treba obratiti nastojanju da
razvoj suvremene arhitekture u gradovima Svjetske baštine bude komplementaran s
vrijednostima povijesnog urbanog krajolika i da ostane u granicama kojima ne bi
ugrozio povijesni karakter grada. Smjernice za upravljanje zaštitom (Conservation
Management) naglašavaju da je bitan čimbenik u procesu planiranja pravovremeno
prepoznavanje i formulacija mogudnosti i rizika, čime se želi zajamčiti dobro
uravnoteženi razvoj. Osnova za sve strukturne zahvate jest sveobuhvatna analiza
povijesnog urbanog krajolika kao i načina na koji se izražavaju vrijednosti i kulturni
značaj. Analiza dugoročnih učinaka i održivosti planiranih zahvata sastavni je dio
procesa planiranja, a usmjerena je na zaštitu povijesne građe, građevina te konteksta.
Temeljni je stav da u procesima suvremenog razvoja grada ne smiju biti ugroženi
autentičnost i integritet povijesnog dijela grada, kojega određuje brojnost različitih
elemenata: prostorni ustroj, kompozicija, matrica, izgrađene stukture i sl. Upravljanje
dinamičnim promjenama i razvojem povijesnih urbanih krajolika Svjetske baštine
zasniva se na podrobnim podatcima o području i njegovim značajnim elementima
identificiranim kroz znanstvene metode inventarizacije, relevantnim zakonima,
propisima, alatima i procedurama, koje su propisane u Planu upravljanja.
Uvažavajudi činjenicu da je urbani krajolik živi entitet, koji odgovora potrebama i
zahtjevima stanovnika i tržišta, te da povijesno urbano područje ima funkcionalni i
vizualni odnos s pripadajudim prirodnim, poljodjelskim ili izgrađenim okruženjem koje
doprinosi njegovu značenju, značaju i vrijednosti, promjene koje se u njemu događaju
ne smiju narušiti cjelovitost povijesnog urbanog krajolika. Prepoznato je također da
očuvanje i zaštita mogu postati ishodištem i pristupom suvremenog života i upravljanja
prostorima. Primjer povijesnog urbanog krajolika i zaštita kulturnog naslijeđa
(materijalnog i nematerijalnog) kao novi izazovi mogu voditi stvaranju novih stavova i
reviziji postojedih zakonskih i administrativnih okvira, a zahtijevaju nove alate i metode
- upravljanje zaštitom (Conservation Management) te upravljanje promjenama
urbanog razvoja.
2.2.11. Preporuka o povijesnim urbanim krajolicima / Recommendation on the

Historic Urban Landscape, 2011. – Donosi suvremena načela zaštite koja se temelje na
održivom razvoju i primjeni krajoličnog pristupa (Historic Urban Landscape Approach).
Osnovna je postavka tog pristupa potreba za integracijom zaštite urbanih područja,
upravljanja te planskih strategija s procesima lokalnog razvoja i urbanističkim
planiranjem. Urbano naslijeđe sa svojim materijalnim i nematerijalnim sastavnicama
postavljeno je kao ključni resurs unaprjeđenja urbanih područja kojim se potiče
gospodarski razvoj i društvena povezanost. Zaštita je prepoznata kao dio strategije za
postizanje ravnoteže između urbanog rasta i kvalitete života temeljenog na održivosti.
Povijesni urbani krajolik definiran je kao urbano područje shvadeno kao zbir slojeva
kulturnih i prirodnih vrijednosti i atributa, pri čemu se proširuje dosadašnje značenje
povijesnoga centra i povijesne cjeline te uključuje širi urbani kontekst i njegov
zemljopisni smještaj (setting). Taj širi kontekst (setting) uključuje: topografiju mjesta,
50
geomorfološke, hidrološke i prirodne značajke; njegov izgrađeni okoliš; povijesni i

suvremeni; njegovu podzemnu i nadzemnu infrastrukturu; njegove otvorene prostore i
vrtove; uzorke korištenja prostora i prostornu organizaciju; percepciju i vizualne odnose
kao i ostale elemente urbane strukture. Također uključuje i društvene i kulturne prakse
i vrijednosti, ekonomske procese i nematerijalnu dimenziju baštine u odnosu na
raznolikost i identitet. Navedena definicija osnova je za sveobuhvatni i integrirani
pristup planiranju održivog razvoja u okviru prepoznavanja, ocjene, očuvanja i
upravljanja povijesnim urbanim krajolikom.
Pristup povijesnog urbanog krajolika ima za cilj zaštititi kvalitetu čovjekova okoliša,
poboljšati produktivno i održivo korištenje te promicati društvenu i funkcionalnu
raznolikost urbanog prostora i njegova dinamičkog karaktera. On povezuje ciljeve
zaštite urbane baštine, socijalnog i ekonomskog razvoja, a uzima u obzir kulturnu
raznolikost i kreativnost kao ključno mjesto za humani, društveni i ekonomski razvoj te
osigurava alate za upravljanje fizičkim i društvenim promjenama. Ujedno omogudava
da suvremeni zahvati budu harmonično integrirani s naslijeđem u povijesnoj okolini te
da se oslanjanju na regionalni kontekst. Pristup povijesnog urbanog krajolika temelji se
na primjeni tradicionalnih i inovativnih alata prilagođenih lokalnom kontekstu. Pojedini
alati dio su procesa koji uključuje različite dionike:
- Alati građanskog angažmana trebali bi uključiti različite dionike i osposobiti ih za
prepoznavanje ključnih vrijednosti u svojim urbanim područjima, stvaranje vizija
koje odražavaju njihovu raznolikost, postavljanju ciljeva za očuvanje baštine i
promicanje održivog razvoja.
- Znanstveni i planerski alati trebaju pomodi zaštiti integritet i autentičnost urbanoga
naslijeđa. Oni trebaju omoguditi prepoznavanje kulturnog značaja i raznolikosti te
omoguditi pradenje i upravljanje promjenama radi povedanja kakvode života i
urbanog prostora. Tu su uključeni: dokumentiranje i kartiranje kulturnih i prirodnih
obilježja.
- Regulatorni sustav treba odražavati lokalne uvjete i može uključiti legislativne i
regulacijske mjere s ciljem očuvanja i upravljanja materijalnim i nematerijalnim
obilježjima urbanoga naslijeđa uključujudi socijalne, okolišne i kulturne vrijednosti.
2.2.12. Europska povelja o planiranju / The Charter of European Planning, Lisabon,

2013. – Postavlja naglasak na važnost integralnog pristupa krajoliku te na sudjelovanje
građana u procesima planiranja i odlučivanja. Značaj krajolika vitalan je za kvalitetu i
raznolikost europskog kulturnog identiteta, ekologije, okoliša i društva, a doprinosi
ekonomiji svih gradova i regija (područja) kroz zaštitu, upravljanje i planiranje. Krajolik
se odnosi na bilo koji komad regije ili područja, percipiran od ljudi, čiji je karakter
rezultat djelovanja i međudjelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika. Krajolik je izraz
raznolikosti zajedničke multi-kulturne i prirodne baštine te predstavlja važan činitelj
vrsnode života pojedinaca i socijalne dobrobiti u urbanim, ruralnim i degradiranim
područjima. Zalaže se za integralni pristup krajoliku koji je neizostavan u prostornom
planiranju kako bi se očuvale njegove kulturne, okolišne, socijalne i ekonomske
vrijednosti. Integralni pristup krajoliku treba biti ugrađen u sve politike koje na njega
imaju izravni ili neizravni utjecaj. Aktivno uključivanje javnosti u planiranje razvoja
51
krajolika, kroz tzv. participativne demokracije ključni je faktor u osiguravanju da razvoj

politike krajolika ima potporu javnosti.
2.2.13. Izjava o povezanosti biološke i kulturne raznolikosti – donesena u Firenci
2014. godine, iako ne ulazi u kategoriju konvencija, povelja i deklaracija zahtijeva
pozornost jer upuduje na značaj i povezanost kulturne i biološke raznolikosti, posebice
u ruralnim područjima. Krajolici koji su bogati biokulturnom raznolikošdu često su oni
kojima upravljaju obrađivači malih ili seoskih razmjera, tradicijski stočari ili uzgajivači
stoke i ribari, dakle nositelji malih ili obrtničkih djelatnosti. Kako bi se u krajoliku što
bolje razumjelo međudjelovanje između biološke i kulturne raznolikosti, postoji
potreba za interdisciplinarnim i transdisciplinarnim istraživanjima, povezanosti
biološke i kulturne raznolikosti na nacionalnim i subnacionalnim razinama, uključujudi i
njihovu povijesnu dimenziju.
2.3. KRAJOLIK/KRAJOBRAZ U ZAKONODAVSTVU, STRATEŠKIM I PROSTORNO-

PLANSKIM DOKUMENTIMA POJEDINIH EUROPSKIH ZEMALJA - PRIMJERI DOBRE
PRAKSE
Mnoge europske zemlje imaju dugu tradiciju zakonske i institucionalne zaštite krajolika
i prije donošenja Europske konvencije o krajolicima. U nastavku se analizira legislativa i
institucionalni ustroj te metode izravne i posredne zaštite krajolika u pojedinim
europskim zemljama.50 Osim što je prepoznat u sektorskim zakonima, krajolik je kao
zasebni entitet, ili kao dio okoliša uključen u temeljnim zakonima - Ustavima velikog
broja zemalja. Osim izravne zaštite krajolik je predmetom posebne vrste planiranja;
osim prostornih i urbanističkih planova u pojedinim zemljama postoji obveza izrade
krajoličnog/krajobraznog/pejsažnog plana, koji se izrađuju na različitim razinama, od
regionalne do lokalne.
2.3.1. Izravna zakonska zaštita krajolika u nekim europskim zemljama

U europskim zemljama rijetki su primjeri izričitog bavljenja krajolikom u posebnom
zakonu. Postoji samo nekoliko zakona o krajoliku na državnoj razini i to u Njemačkoj i
Italiji. Pojedine zemlje, kao što je Mađarska, razmatrala je mogudnost donošenja takva
zakona, ali ga nije donijela, te je ponovno aktualizirala njegovo donošenje. Irska ima
zakon o povijesnoj prirodnoj baštini.
Njemački federalni zakon iz 1976. godine, Zakon o zaštiti prirode i upravljanju
krajolikom,51 iako je usko povezan sa zaštitom prirodnih ekosustva bavi se krajolikom,
uključujudi urbane i neurbane okoline/krajolike, a uključuje kulturne i povijesne
aspekte. Njegov je cilj održavanje raznolikosti i ljepote krajolika kao prirodne osnove
života, preduvjeta blagostanja i dobrobiti ljudi. Načela i ciljevi zaštite uključuju i
čuvanje krajolika koji su oblikovani djelovanjem čovjeka tijekom povijesti, povijesni
kulturni krajolici (historische Kulturlandschaften). Radi zaštite prirode i krajolika
potrebno je poduzimati posebne mjere u izgrađenim područjima, stoga je tim zakonom
50
Preuzeto iz doktorske disertacije: Dumbovid Bilušid, B. 2012.
51
Das Gesetz über Naturschutz und Landschaftspflege (Bundesnaturschutzgesetz - BNatSchG), 1998.
52
uvedena obveza izrade pejsažnih programa i planova (Landschaftsplan) što je

omogudilo uvođenje osim prostornog i urbanističkog također i
pejsažno/krajolično/krajobrazno planiranje.
Cilj federalnog Zakona o zaštiti prirode i krajolika Švicarske iz 1966. godine, dopunjen
1995., jest očuvanje i zaštita karakterističnih obilježja krajolika i pojedinih mjesta
povezanih s prošlošdu, prirodnih rijetkosti i nacionalnih spomenika te promicanje
njihove zaštite i upravljanja. Zakon sadrži i mjere očuvanja, pod uvjetom da u
događajima i opasnim postupcima za prirodna mjesta savezni odjel odredi privremene
mjere potrebne za zaštitu mjesta.52 Zakon predviđa da u područjima gdje se tlo
intenzivnije koristi (zbog kultivacije ili urbanog razvoja) kantoni budu odgovorni za tzv.
ekološku kompenzaciju u pejsažnim oblicima prilikom sadnje i održavanja grmlja, živica
i ostalih vrsta vegetacije.
S obzirom na tradiciju zaštite krajolika u Francuskoj je ved 1906. godine bio donesen
tzv. Zakon Briand kojim su se propisale metode zaštite prirodnih lokaliteta i spomenika
umjetničkog karaktera. Važedi Zakon o zaštiti okoliša donesen 1993. godine obuhvada
zasebno poglavlje o krajolicima.53 Njegov je glavni cilj bio uključiti brigu o krajolicima u
brojne postojede zakonske instrumente (prostorne planove, korištenje zemljišta i sl.)
Drugi cilj toga zakona bio je pomodi državi u obvezi i propisivanju smjernica zaštite
krajolika lokalnim vlastima odgovornim za prostorno planiranje. Pitanja vezana uz
zaštitu krajolika zastupljene su i u Zakonu o urbanizmu.54
Italija ima poseban zakon o zaštiti kulturnih dobara i krajolika, što može zahvaliti
senzibilitetu za zaštitu krajolika, posebice njegove estetske slike. Ved je 1939. godine u
Italiji donesen prvi zakon o krajoliku kojim su prirodne ljepote izjednačene s
povijesno umjetničkim naslijeđem. Veliki značaj toga zakona bilo je uvođenje načela
obvezne zaštite određenih prirodnih ljepota te uvođenje pejsažnog planiranja kao
provedbenog instrumenta zaštite. Prvi put se govori o pejsažnom planu za područja
pod zaštitom. Zakon br. 431, donesen 1985. godine, odredio je obvezu zaštite svih
državnih teritorija koji posjeduju vrijednosti i značajna obilježja te je odredio obvezu
izrade pejsažnih ili prostornih planova za njihovo vrjednovanje, planiranje i upravljanje.
Novost toga zakona bili su pejsažni i prostorni planovi obvezni za velike dijelove
teritorija, kao potvrda modela planiranja zaštite krajolika. Zahvaljujudi tome danas je
oko 70% teritorija Italije pokriveno zaštitom i planovima zaštite. Godine 1999. donesen
je Zakon br. 490, jedinstveni tekst pravnih propisa o kulturnim i ambijentalnim
dobrima, koji je objedinio tada važede zakone o zaštiti krajolika i povijesno umjetničkoj
baštini, tzv. Galassov zakon. U Zakonu o kulturnim dobrima i krajoliku iz 2004. godine55
određena su nova načela kojima se određuje prilagodba urbanističkih planova te
suradnja između javnih uprava i uloga Ministarstva za kulturna dobra i aktivnost
planiranja56 u slučaju nezainteresiranosti regije. Tu su uključene nove kategorije
52
Bundesgesetz über den Natur- und Heimatschutz, Švicarska, 1966.
53
Code de l'environnement, Titre V: Paysages
54
Code de l'urbanisme, Chapitre IV: Architectes-conseils et paysagistes-conseils
55
Codice dei Beni Culturali e del Paesaggio
56
Ministero per i Beni Culturali e Ambientali, od 1998. godine imenuje se u Ministero per i Beni e le
Attività Culturali.
53
krajolika, kao što su pojas širine 150 m uz tok rijeke, pojas od 300 m od obale mora te
prostor visoravni iznad 1200 m, za koje svaka regija ima obvezu izrade pejsažnog i
prostornog plana.
2.3.2. Posredna zaštita krajolika u raznim zakonima i propisima

Dva su osnovna pristupa u zaštiti krajolika: izravna/neposredna zaštita koja se provodi
posebnim zakonom o zaštidenim područjima krajolika te neizravna/posredna zaštita
koja se provodi zakonom o prostornog uređenju i ostalim sektorskim zakonima.
Potonji način zaštite krajolika osobito je prisutan u Belgiji, Danskoj, Grčkoj,
Luksemburgu, Finskoj, Engleskoj, Norveškoj, Portugalu, Rumunjskoj, Slovačkoj,
Švedskoj i Švicarskoj. Sljedede je gransko (sektorsko) zakonodavstvo, koje je u
najvedem broju zemalja odgovorno za pitanja krajolika, primjerice: Zakon o
prostornom planiranju (Švicarska, Njemačka, Danska); Zakon o prirodnim mjestima i
spomenicima (Belgija 1931., Francuska 1930.); Zakon o zaštiti prirode (Belgija 1973.,
Francuska 1976., Nizozemska, Švedska, Norveška, Luksemburg, Danska 1992.); Zakon o
povijesnoj i kulturnoj baštini (Švedska, Slovenija, Norveška); Zakon o morskoj obali
(Francuska 1986., Španjolska 1988.); Zakon o urbanom planiranju i razvitku (Norveška,
Velika Britanija, Francuska, Belgija, Malta, Finska, Mađarska, Cipar, Španjolska,
Danska); Zakon o šumama (Rumunjska, Grčka, Danska) i Zakon o urbanizmu (Francuska
1977.).
2.3.3. Institucionalno bavljenje krajolikom

Način na kojim se u pojedinim europskim zemljama upravlja resursima krajolika ovisi o
nacionalnom pristupu zaštiti krajolika te o institucionalnom ustroju. Na razinama vlada
najčešde su uključena ministarstva: Ministarstvo za kulturna dobra i krajolik (Italija),
Ministarstvo za okoliš (Francuska, Češka, Danska, Njemačka), Ministarstvo
poljoprivrede, ribarstva i prirode (Nizozemska). U slučajevima gdje javna politika
krajolika nije jasno određena i nema zasebne odgovorne uprave, različiti odjeli iz
ministarstava zajednički se dogovaraju o pitanjima krajolika. Oni se povezuju u okviru
koordinacije unutar koje se određuju i uspostavljaju pristupi i načela djelovanja –
ovisno o temi jedno ministarstvo ima glavnu ulogu te organizira radne grupe i
povjerenstva.
U analizi učinkovite skrbi o krajolicima važno je istaknuti ustanovu za zaštitu krajolika u
Velikoj Britaniji – The British Countryside Commission, osnovanu 1968. godine, kao
sljednik National Park Commisssion uspostavljene još 1949. godine. Ta ustanova ima
široko područje djelovanja, a pokriva obje vrste zaštidenih područja: prirodni i kulturni
krajolik, kao i sve ostale krajolike diljem nacionalnog teritorija. U tom se pogledu briga
o krajoliku, kao što ga danas vidi European Landscape Convention, u Velikoj Britaniji
počela provoditi odmah nakon Drugoga svjetskog rata osnivanjem National Park
Commisssion (djeluje ved 65 godina). Kao neovisna vladina agencija ima niz uloga kao
što su: organizacija, istraživanje, izrada dokumentacije, promocija, informiranje i javna
edukacija, a usko surađuje sa svima koji djeluju u krajoliku. Ima funkciju savjetovanja
vlade i parlamenta o pitanjima krajolika i ostalih zaštidenih područja. Organizacijsku
54
strukturu čine lokalni i regionalni uredi, bududi da veliku ulogu u odgovornosti prema
krajoliku imaju lokalna i regionalna samouprava. Kao i u Velikoj Britaniji i u mnogim
europskim zemljama su odgovornost i briga o krajolicima povjereni lokalnoj i
regionalnoj upravi (Irska, Francuska, skandinavske zemlje).
U posljednje vrijeme u pojedinim zemljama, u skladu s preporukama Europske
konvencije o krajoliku, osnovane su institucije i/ili centri za krajolike kao glavni
mehanizmi za primjenu krajoličnih/krajobraznih politika. Njihov je zadatak prikupljanje
i razmjena podataka, istraživanje te povezivanje državnih institucija i lokalnih
samouprava. Pojedine nacionalne i regionalne uprave uspostavile su institucionalne
centre za promatranje krajolika koji imaju različitu misiju i uloge u odnosu na prostorno
i ostale oblike planiranja u krajoliku. U Italiji djeluju Regionalni centri (observatoriji)
koji bi trebali biti ustrojeni u svakoj regiji, a po zakonu i na nacionalnoj razini te brinuti
o različitim aktivnostima, uključujudi prikupljanje podataka o krajoliku za potrebe
planiranja krajolika. U Španjolskoj su regionalni centri uključeni u dokumentiranje
instrumenata planiranja krajolika, kao što je primjerice centar za krajolike Katalonije.57
2.3.4. Krajolik u sustavu prostornog planiranja i strateških dokumenata

Zaštita krajolika u sustavu prostornog planiranja, putem prostornih i urbanističkih
planova primjenjuje se u nizu zemalja; u Švedskoj se prilikom planiranja korištenja
prostora moraju temeljem Zakona o prirodnim resursima na kartama označiti područja
prirodnih i kulturnih vrijednosti. U Norveškoj se prostornim planom zaštiduje prirodni i
kulturni okoliš i svi tipovi krajolika. U Švicarskoj se zaštita krajolika provodi na nekolika
razina: planovima kantona (Master Plan) i planom korištenja prostora (Land Use Plan.)
U Engleskoj i vedem dijelu Velike Britanije prostorni planovi određuju područja zaštite
vodedi brigu o njihovim prirodnim, ekološkim i estetskim značajkama, uključujudi
mjesta nacionalne baštine.58 U Danskoj je Zakon o razvojnom planiranju iz 1992.
godine uključio, osim zaštite prirode i okoliša, i zaštitu urbanog okoliša i krajolika. U
Portugalu se u okviru regionalnog plana određuju područja krajolika visoke vizualne
izloženosti, lijepog izgleda, elemenata prirodne i arhitektonske baštine. U Španjolskoj
se prostornim planom moraju odrediti područja zaštite prirode, ekosustava i krajolika
te dati smjernice za njihov razvoj. U Francuskoj je krajolik, na temelju Zakona o
urbanizmu, ugrađen u urbanistički razvojni plan, s obvezom očuvanja prirodnog i
urbanog krajolika, a u zoniranju se određuju krajolici i mjesta koji de biti zaštideni zbog
svojih estetskih, povijesnih ili ekoloških vrijednosti. Briga o krajoliku u širem prostoru
uključena je u okolišni plan gradova i u Povelju za lokalni okoliš. Ti dokumenti imaju
zakonsku snagu i potiču lokalne jedinice - opdine i odjele za integrirani pristup okolišu i
krajoliku kao dijelu naslijeđa.
2.3.5. Krajolik kao zakonom zaštideno područje

Krajolici mogu kroz različite zakone biti razvrstani i vrjednovani u posebna područja
57
Observatori del Paisatge, http://www.catpaisatge.net/eng/butlleti/#documentacio.
58
Važan dio razvojnih, urbanističkih i lokalnih planova vizualna su obilježja urbanog krajolika, kao što su
pogledi na lokalitet izvana, pogledi i panorame s prilaznih cesta i sl.
55
zaštite. Na taj način, krajolik je zbrinut zaštitnim instrumentima, s različitim pravnim

režimima i stupnjevima zaštite - od potpune zabrane promjena sve do posebnog
korištenja i programa pradenja.
U Velikoj Britaniji je zaštita krajolika sustavno ugrađena u sustav zoniranja koji se
provodi metodama klasifikacije krajolika, koju provodi Countryside Commisssion kroz
metode prepoznavanja područja za zaštitu prirode te područja očuvanja krajolika
(Landscape Conservation Areas). Područja krajolika koja se štite sa stanovišta zaštite
prirode uključuju nacionalne parkove (National Parks), područja izvanrednih prirodnih
ljepota (Areas of Outstanding Beauty, OAB)59, nacionalna panoramska područja
(National Scenic Areas), baštinu obale (Coast Heritage), šumske parkove, okolišno
osjetljiva područja, željezničke i seoske parkove (Trails and County Parks).
U Francuskoj su pitanja zaštite krajolika uređena važedim Zakonom o okolišu iz 1993.
godine te ostalim zakonima: urbanističkog planiranja, poljoprivrede i šumarstva.
Postoje dvije vrste zaštidenih područja – klasificirana (evidentirana) i registrirana
(upisana u Registar). Drugi oblik zaštite provodi se prostornim planovima gdje se
uspostavljaju granice zaštite arhitektonskog, urbanističkog i pejsažnog naslijeđa.60
Provodi se kao posebni oblik zoniranja koji se odnosi na zaštitu na razini države i
opdina, a može biti izrađivan za područja određena za zaštitu ili za zaštidena povijesna
područja i za krajolike. Dosad je izrađeno preko 1000 takvih planova. Svako područje
zaštite pokriveno je pravilima i smjernicama koje se primjenjuju na cijelu površinu
zaštite ili samo na dijelove zaštidenog krajolika, arhitekture ili grada. Francuska je 2007.
godine uspostavila i usvojila politiku zaštite krajolika (La Politique Nationale des
Paysages).
2.3.6. Krajolični /krajobrazni /pejsažni plan

Njemačka je primjer zemlje koja ima dugovremensku, integriranu politiku zaštite
krajolika kroz izradu krajoličnih planova (Landschaftsplans) na državnoj, regionalnoj i
gradskoj/opdinskoj razini. Prema federalnom Zakonu za zaštitu prirode i krajolika (Das
Gesetz über Naturschutz und Landschaftspflege) planiranje je hijerarhijsko – postoji
krajolični plan (Landschaftsplan) i plan korištenja prostora (Raumsplan) s nekoliko
razina planiranja - na državnoj, regionalnoj, gradskoj/opdinskoj i lokalnoj. Oni su
povezani s ostalim sektorskim planovima (prometom, planom voda itd.). Pojedine
savezne zemlje koriste dvije različite metode za uključivanje krajoličnih planova u opdi
plan korištenja prostora. Neke prakticiraju tzv. primarnu formu uključivanja putem
kojeg se različiti krajolični planovi izravno uključuju kao posebni dio gradskoga plana -
Stadtsplan – primjerice u saveznim državama: Bavarska, Hessen, Rheinland-Pfalz,
Sachsen. U ostalim saveznim državama krajolični planovi rade se kao odvojeni
dokumenti koji se onda djelomično ugrađuju u prostorni ili gradski plan – savezne
države: Baden Wurtenberg, Saarland. U najviše slučajeva institucije su odgovorne za
krajolično planiranje jer su uključene u planerski proces (Raumsplan, Landesplan).
59
Iako se govori o prirodnim ljepotama, radi se o ruralnim, agrikulturnim i povijesnim krajolicima, kao
kombinacijama prirodnih i antropogenih čimbenika.
60
Zaštita je uspostavljena s člankom 70. Zakona o okolišu (Code de'l Envinronment) od 7. siječnja 1983.,
a proširena je na krajolike 1993. godine.
56
Sukladno federalnom Zakonu o zaštiti prirode i krajolika iz 1977. – Das Gesetz über
Naturschutz und Landschaftspflege, Bundesnaturschutzgesetz) – u nastanjenim i
nenastanjenim područjima krajolik i prirodu treba zaštititi, konzervirati i razvijati tako
da kapacitet ekosustava, raspoloživost i dostupnost prirodnih elemenata, raznolikost
flore i faune te karakter i ljepota krajolika, kao osnova kakvode života, budu očuvani u
održivom obliku. Zaštita se temelji na načelima očuvanja kulturnih i povijesnih
krajolika, sprječavanju destrukcije i smanjenja vrijednosti te očuvanja vegetacije i
ostalih krajoličnih obilježja. Sadržajna struktura krajoličnog programa i regionalnih
planova određena je zakonom. Krajolično planiranje u Njemačkoj dio je integralnog
planiranja sveukupnog okoliša, odnosno kao zasebna vrsta plana (u Hrvatskoj bismo
rekli: stručna podloga) uključena je u prostorno planiranje i prostorno-plansku
dokumentaciju.
Italija također ima dugodišnju tradiciju izrade krajoličnih planova. Krajolik se u takvom
planu percipirao u svjetlu prirodnih ljepota i vidljivih tragova povijesti sukladno Zakonu
iz 1939. godine61 te je obuhvadao četiri kategorije krajoličnih dobara:
- Nepokretne strukture karakteristične za prirodni okoliš i njihovu geološku
posebnost;
- Perivoje, vrtove i parkove koji nisu pokriveni zakonom o kulturnoj baštini, ali
posjeduju karakterističnost i ljepotu;
- Grupirane strukture i tipični izgled krajolika koji posjeduje estetske i tradicionalne
značajke;
- Lijepe panorame koje se odnose na prirodno okruženje, vanjske točke i vidikovce,
lijepe poglede (belvedere) za uživanje u pogledu.
Izrada krajoličnog plana bila je obvezatna za područja oznake c i d, s ciljem zaštite od
korištenja koje bi moglo narušiti njihove panoramske vrijednosti. Zakon o kulturnim
dobrima i krajoliku iz 2004. godine kojim se dopunjuje Zakon o zaštiti prirodnih ljepota
iz 1939. godine, uvodi nove kategorije zaštite te uključuje strukturalna obilježja
prirodnog okoliša i ekosustave, obalni pojas u širini od 300 m, obale jezera, pojaseve uz
rijeke, izvore vode, visoravni iznad 1200 m visine, parkove i rezervate (nacionalne,
prirodne, regionalne), šume i šumska zemljišta, močvare, područja od arheološkog
interesa, vulkane, poljoprivredna sveučilišta i područja javnog korištenja. Zakon je
obvezao regije na izradu regionalnih pejsažnih planova, koji moraju biti koordinirani s
planovima urbanističkog razvoja. Talijanski pejsažni planovi sagledavaju krajolik s
prirodnih i kulturnih gledišta, a usmjeruju se na tri područja: geomorfologiju, ekologiju
te povijesne i kulturne čimbenike, slično njemačkim pejsažnim planovima koji uključuju
kulturnu i povijesnu baštinu. Sadržaj regionalnih pejsažnih planova pokazuje određene
razlike, ovisno o karakteru obrađivanog prostora, a njihov pravni doseg se, ovisno o
zakonskim odredbama pojedine regije, krede od smjernica do obvezatnih uvjeta koji se
ugrađuju u urbanističke razvojne planove.
61
Zakon br. 1497 iz 1939. godine o Zaštiti prirodnih ljepota.
57
Krajolik u međunarodnim dokumentima

Stručni okvir za uspostavljanje zaštite krajolika čine međunarodni
dokumenti svjetskih organizacija kao što su UNESCO, ICOMOS
(International Council on Monuments and Sites), IUCN
(International Union for Conservation of Nature), COE (Council of
Europe) i dr. Potpisivanjem dokumenata (konvencija, protokola,
direktiva) međunarodnih organizacija Republika Hrvatska
preuzela je obvezu njihove primjene. Za Hrvatsku obvezujude
konvencije, koje se odnose na krajolik jesu:
- World Heritage Convention (Convention Concerning the
Protection of the World Cultural and Natural Heritage), UNESCO
(1972.);
- European Landscape Convention, Council of Europe (2000.);
- Convention on the Value of Cultural Heritage for Society, Council
of Europe (2005.)
- Convention on Biological Diversity, Rio de Janeiro, (1992.)
- Protokol o integriranom upravljanju obalnim područjem
Sredozemlja (2008. / 2011.)
Za krajolik je najvažnija Europska konvencija o krajoliku
/European Landscape Convention /ELC, koja je u Hrvatskoj
prevedena kao Konvencija o europskim krajobrazima u Zakonu o
potvrđivanju Konvencija o europskim krajobrazima (NN 12/02 i
2. KRAJOLIK/KRAJOBRAZ U MEĐUNARODNOM KONTEKSTU
11/04.). Konvencijom je krajolik definiran kao područje opaženo

od ljudi čiji je karakter rezultat djelovanja i međudjelovanja
prirodnih i/ili ljudskih čimbenika. Krajolici se odnose na
cjelokupno područje – kopneno, područje kopnenih voda i
područje mora – a, obuhvadaju prirodna, ruralna, gradska i
prigradska područja. Europska konvencija o krajoliku propisuje
opde mjere zaštite/očuvanja svih krajolika na nacionalnim
razinama. Naglasak je postavljen na koncept upravljanja
krajolikom (Landscape Managment), na izradu Plana upravljanja
(Management Plan) za očuvanje, zaštitu i/ili poboljšanje stanja
krajolika te unaprjeđenje kvalitete života.
Svaku zemlju potpisnicu obvezuju sljedede Opde mjere Europske
konvencije o krajoliku:
- Krajolike zakonom priznati kao bitnu sastavnicu čovjekova
okruženja, izraz raznolikosti zajedničke kulturne i prirodne
baštine, te temelj identiteta područja;
- Uspostaviti i provoditi krajolične/krajobrazne politike koje imaju
za cilj zaštitu, upravljanje i planiranje krajolika donošenjem
posebnih mjera;
58
- Uspostaviti postupke sudjelovanja javnosti, lokalnih i

regionalnih vlasti te drugih strana koje su zainteresirane za
određivanje i provedbu krajoličnih/krajobraznih politika;
- Ugraditi krajolik u svoje politike regionalnog i urbanističkog
planiranja te u svoje politike u vezi s kulturom, zaštitom okoliša,
poljoprivredom, socijalnom i gospodarskom politikom, kao i u
sve druge politike koje bi mogle izravno ili neizravno utjecati na
krajolik.
Posebne mjere Europske konvencije o krajoliku svaku zemlju
potpisnicu obvezuje na sljedede:
- Jačati svijest građana, privatnih organizacija i javnih vlasti o
vrijednostima krajolika, njihovoj ulozi i promjenama u njima te
poticati obuku stručnjaka za prepoznavanje, ocjenjivanje,
zaštitu, upravljanje i planiranje krajolika;
- Prepoznati/identificirati i ocjeniti krajolike na teritoriju cijele
države, analizirati značajke krajolika te pritiske uslijed kojih se
mijenjaju;
- Ocijeniti prepoznate krajolike vodedi računa o osobitim
vrijednostima, a postupci identifikacije i ocjene vodit de se
razmjenom iskustava i metodologije između stranaka na
europskoj razini;
- Svaka članica se obvezuje odrediti ciljeve kakvode krajolika za
identifikaciju i ocjenu;
- Svaka članica se obvezuje da de u svrhu učinkovitosti
krajoličnih/krajobraznih politika uspostaviti instrumente s ciljem
zaštite, upravljanja i/ili planiranja krajolika.
Među brojnim poveljama, deklaracijama i preporukama ističe se
nekoliko međunarodnih dokumenata s učinkom etičkog kodeksa,
kojim se propisuju stručni standardi djelovanja a kojih se moraju
pridržavati državna stručna tijela. Preporučene za primjenu jesu
metode i modeli planiranja, upravljanja i zaštite krajolika –
prepoznavanje, karakterizacija, planiranje i upravljanje što
podrazumijeva izradu plana upravljanja (managenment plan) i
plana krajolika (landscape plan).
Deklaracija o krajolicima baštine / Natchitoches Declaration on
Heritage Landscapes, 2004. – usmjerena je na pitanja
međudjelovanja ljudi i prirode tijekom vremena, posebice zbog
činjenice da brojni kulturni krajolici pripadaju kategoriji organski
razvijenih, kontinuiranih krajolika u kojima ljudi i dalje žive, a
karakter krajolika odražava vrijednosne sustave i kulturu
stanovnika koji žive u tom prostoru. Razvojem tijekom povijesti i
promjenama načina čovjekova djelovanja krajolici su se mijenjali,
a time i stjecali nekoliko razina i značenja, koje se danas
analiziraju kroz povijesna, arheološka, zemljopisna i istraživanja
ostalih disciplina. Teza da je kultura oblikovatelj prirode, a
kulturni su krajolici njezin izraz, glavni je razlog da se kulturne i
59
prirodne sastavnice sagledavaju i analiziraju zajedno.

Deklaracija o očuvanju povijesnih urbanih krajolika / Declaration
on the Conservation of Historic Urban Landscapes, Vienna
Memorandum, 2005. – naglašava da povijesna područja, u koja se
ubrajaju i kulturni krajolici, izvode svoje značajke i različiti
karakter iz višeznačnih međuodnosa sa svojim fizičkim, vizualnim,
duhovnim i ostalim kulturnim kontekstima i okolinama. Zbog toga
je potrebno razvijati odgovarajude planske alate i strategije za
zaštitu i upravljanje područjima koja oblikuju okolinu kulturnog
naslijeđa. Drugi ključni pojam prepoznavanja i određenja
kulturnoga krajolika jest njegova cjelovitost/integritet, što
podrazumijeva povezanost s vrjednovanim obilježjima i u
njegovim pojedinačnim sastavnicama. Uvažavajudi činjenicu da je
urbani krajolik živi entitet, koji odgovora potrebama i zahtjevima
stanovnika i tržišta, te da povijesno urbano područje ima
funkcionalni i vizualni odnos s pripadajudim prirodnim,
poljodjelskim ili izgrađenim okruženjem koje doprinosi njegovu
značenju, značaju i vrijednosti – promjene koje se u njemu
događaju ne smiju narušiti cjelovitost povijesnog urbanog
krajolika.
Preporuka o povijesnim urbanim krajolicima / Recommendation
on the Historic Urban Landscape, 2011. – donosi suvremena
načela zaštite koja se temelje na održivom razvoju i primjeni
krajoličnog/krajobraznog pristupa (Historic Urban Landscape
Approach). Osnovna je postavka tog pristupa potreba za
integracijom zaštite urbanih područja, upravljanja te planskih
strategija s procesima lokalnog razvoja i urbanističkim
planiranjem. Urbano naslijeđe sa svojim materijalnim i
nematerijalnim sastavnicama postavljeno je kao ključni resurs
unaprjeđenja urbanih područja kojim se potiče gospodarski
razvoj i društvena povezanost. Zaštita je prepoznata kao dio
strategije za postizanje ravnoteže između urbanog rasta i
kvalitete života temeljenog na održivosti. Povijesni urbani krajolik
definiran je kao urbano područje shvadeno kao zbir slojeva
kulturnih i prirodnih vrijednosti i atributa, pri čemu se proširuje
dosadašnje značenje povijesnoga središta i povijesne cjeline te
uključuje širi urbani kontekst. Taj širi kontekst uključuje:
topografiju mjesta, geomorfološke, hidrološke i prirodne
značajke; povijesni i suvremeni izgrađeni okoliš; podzemnu i
nadzemnu infrastrukturu; otvorene prostore, perivoje i vrtove;
uzorke korištenja prostora i prostornu ustrojbu; percepciju i
vizualne odnose kao i ostale elemente urbane structure;
društvene i kulturne prakse i vrijednosti, ekonomske procese te
nematerijalnu dimenziju baštine u odnosu na raznolikost i
identitet. Sve je to osnova za sveobuhvatni i integrirani pristup
planiranju održivog razvoja u okviru prepoznavanja, ocjene,
60
očuvanja i upravljanja povijesnim urbanim krajolikom.

Europska povelja o planiranju / The Charter of European
Planning, Lisabon, 2013. – postavlja naglasak na važnost
integralnog pristupa krajoliku te na sudjelovanje građana u
procesima planiranja i odlučivanja. Značaj krajolika, kao rezultat
međudjelovanja prirodnih i ljudskih čimbenika, vitalan je za
kvalitetu i raznolikost europskog kulturnog identiteta, ekologije,
okoliša i društva, a doprinosi ekonomiji svih gradova i regija kroz
zaštitu, upravljanje i planiranje. Krajolik je izraz raznolikosti
zajedničke multi-kulturne i prirodne baštine te predstavlja važan
činitelj vrsnode života pojedinaca i socijalne dobrobiti u urbanim,
ruralnim i degradiranim područjima. Zalaže se za integralni
pristup krajoliku koji je neizostavan u prostornom planiranju kako
bi se očuvale njegove kulturne, okolišne, socijalne i ekonomske
vrijednosti. Integralni pristup krajoliku treba biti ugrađen u sve
politike koje na njega imaju izravni ili neizravni utjecaj.
Krajolik u zakonodavstvu europskih zemalja
Zakoni o krajoliku na državnoj razini postoje samo u Njemačkoj
(od 1976. godine) i Italiji (od 1939. godine). Druge europske
zemlje krajolik prepoznaju u sektorskim zakonima, kao i u
Hrvatskoj. Mnoge europske zemlje imaju dugu tradiciju zakonske
i institucionalne zaštite krajolika i prije donošenja Europske
konvencije o krajolicima. U brojnim zemljama primjenjuje se
zaštita i očuvanje krajolika u sustavu prostornog planiranja,
putem prostornih i urbanističkih planova. Krajolici mogu kroz
različite zakone biti razvrstani i vrjednovani u posebna područja
zaštite. Na taj način, krajolik je zbrinut zaštitnim instrumentima, s
različitim pravnim režimima i stupnjevima zaštite – od potpune
zabrane promjena sve do posebnog korištenja i programa
pradenja.
U Velikoj Britaniji briga o krajolicima traje ved 65 godina. Počela
se provoditi 1949. godine osnivanjem National Park
Commisssion, od 1968. godine djeluje pod imenom The British
Countryside Commission. Kao neovisna vladina agencija ima niz
uloga kao što su: organizacija, istraživanje, izrada dokumentacije,
promocija, informiranje i javna edukacija, a usko surađuje sa
svima koji djeluju u krajoliku. Ima funkciju savjetovanja vlade i
parlamenta o pitanjima krajolika i ostalih zaštidenih područja.
Organizacijsku strukturu čine lokalni i regionalni uredi, bududi da
veliku ulogu u odgovornosti prema krajoliku imaju lokalna i
regionalna samouprava.
U skladu s preporukama Europske konvencije o krajoliku u
pojedinim zemljama osnovane su institucije/centri za krajolike
kao glavni mehanizmi za primjenu krajoličnih/krajobraznih
politika. Njihov je zadatak prikupljanje i razmjena podataka,
61
istraživanje te povezivanje državnih institucija i lokalnih

samouprava. Francuska je 2007. godine uspostavila i usvojila
politiku krajolika (La Politique Nationale des Paysages). U Italiji,
primjerice, djeluju Regionalni observatoriji ustrojeni u regijama, a
i na nacionalnoj razini te se brinu o različitim aktivnostima,
uključujudi prikupljanje podataka o krajoliku za potrebe
planiranja krajolika.
U mnogim europskim zemljama izrađuju se pejsažni
(krajolični/krajobrazni) planovi. U Italiji se, primjerice, sagledava
krajolik s prirodnih i kulturnih gledišta, a usmjeruju se na tri
područja: geomorfologiju, ekologiju te povijesne i kulturne
čimbenike. Njemački pejsažni planovi uključuju kulturno i
povijesno naslijeđe, a sadržaj regionalnih pejsažnih planova
pokazuje određene razlike, ovisno o karakteru obrađivanog
prostora, a njihov pravni doseg se, ovisno o zakonskim
odredbama pojedine regije, krede od smjernica do obveznih
uvjeta koji se ugrađuju u urbanističke razvojne planove.
62
3. STANJE ZAŠTITE KRAJOLIKA U HRVATSKOJ
Institucionalna zaštita krajolika62 odnosi se na upravna i stručna tijela te ustanove koje

provode poslove vezane uz zaštitu krajolika/krajobraza u Hrvatskoj. Za sada nije
usuglašeno koja je institucija ili državno tijelo odgovorno za pitanja prepoznavanja i
zaštite krajolika prema Zakonu o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima.
Postojedi sustav zakonske i institucionalne zaštite krajolika jest sektorski, međusobno
nedovoljno povezan i neusklađen, što je prisutno ved u pitanju terminologije, odnosno
značenja i korištenja riječi krajolik i krajobraz, metoda i alata njegove zaštite. Za brigu o
krajolicima do kraja 2011. su bile nadležne uprave dvaju ministarstava – Ministarstva
zaštite okoliša i prostornog uređenja (Uprava za zaštitu okoliša i Uprava za prostorno
uređenje) i Ministarstva kulture (Uprava za zaštitu prirode i Uprava za zaštitu kulturne
baštine), dok je prema ustrojstvu od siječnja 2012. godine Uprava za zaštitu prirode
uključena u Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. Zbog nedovoljne povezanosti i
usklađenosti njihova djelovanja ne osigurava se primjerena razina prepoznavanja i
zaštite krajolika. U cilju pojašnjenja i rasvjetljavanja problema, analizirani su postojedi
zakonski i institucionalni okviri zaštite krajolika u Hrvatskoj u tri tematska okvira:
- određenje i definicije pojma krajolik/krajobraz;
- metode i kriteriji prepoznavanja, vrjednovanja i zaštite;
- instrumenti upravljanja, metode i nadležnosti provođenja.
U skladu s opde prihvadenim međunarodnim stavovima, sustav prostornog uređenja
jest glavni alat za provođenje zaštite krajolika. Prostorno-planska dokumentacija, koja
se u Hrvatskoj izrađuje za sve vrste i razine planiranja, uključuje i pitanja
krajolika/krajobraza, međutim metodski okviri i pristupi nisu jednoznačni, što dovodi
do neprimjerene zaštite. Prostorno-planska dokumentacija izrađuje se prema
Pravilniku o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim
pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova i kartografskih prikaza.
62
Preuzeto iz studije: Komparativna analiza zakonodavnog okvira zaštite kulturnog i prirodnog krajolika
Hrvatske s preporukama, 2013.
63
Unatoč potpisivanju European Landscape Convention (2000.) i donošenju Zakona o

potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima (2002./2004.) u Hrvatskoj nije
donesen poseban zakon niti drugi podzakonski dokumenti kojima bi se regulirala
pitanja krajolika. U sklopu postojedih zakona i propisa u Hrvatskoj je mogude provesti
postupak zaštite najvrjednijih kulturnih i prirodnih krajolika. Međutim, za krajolike
nižih vrijednosti kojima se obrada Europska konvencija o krajoliku, osim prostorno-
planskih mjera nisu osigurani drugi mehanizmi zaštite. Pojedini sektorski pristupi, kao
što su zaštita kulturne baštine te zaštita prirode i okoliša, djelomice obuhvadaju i
pitanja krajolika, dok je prostorno planiranje prepoznato kao zajednički i integrativni
instrument njegove zaštite. Pitanja zaštite krajolika uređuju se s četiri zakona te
planskim dokumentima iz područja: zaštite prirode i kulturne baštine, zaštite okoliša te
prostornog uređenja. U ostalim zakonima, čijom se primjenom i provođenjem znatno
utječe na stanje i izgled krajolika, nije vidljiv odnos prema krajoliku, niti ga se u njima
posebno prepoznaje.
3.1. KRAJOLIK U ZAKONSKIM DOKUMENTIMA HRVATSKE

U Hrvatskoj krajolik se ne štiti posebnim zakonom, kojime bi se podrobno propisali
postupci provedbe, ved je uključen u nekoliko zakona. Integralni pristup i važan
stupanj zaštite krajolika u Hrvatskoj formalno je uspostavljen Zakonom o prihvadanju
Konvencije o europskim krajobrazima (European Landscape Convention), (NN
12/2002.). Međutim, osim prevedenog teksta Konvencije nisu propisani instrumenti
provedbe. Slijedom odredbi toga zakona svaka zemlja potpisnica obvezatna je ugraditi
krajolik u svoje politike regionalnog i urbanističkog planiranja te u politike povezane s
kulturom, zaštitom okoliša, poljodjelstvom, socijalnom i gospodarskom politikom, kao i
u sve druge politike koje mogu izravno ili neizravno utjecati na krajolik. Prostorno-
planska dokumentacija označena je kao glavni instrument provedbe zaštite, planiranja i
korištenja krajolika – međutim, sadašnja provedba se pokazala slabom i nedovoljno
učinkovitom.
Iako se u pojedinim zakonima (Zakon o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o
zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, Zakon o prostornom uređenju i gradnji) spominje i
na određeni način regulira problematika krajolika, ne primjenjuju se u pravoj mjeri i na
zadovoljavajudi način. Još su Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske (1997.)
i Program prostornog uređenja Republike Hrvatske (1999.) predvidjeli izradu
Krajobrazne osnove Hrvatske, međutim, do danas nije izrađena. Krajolici su kao
prostorni entitet i vrsta kulturnoga dobra prepoznati u Zakonu o zaštiti i očuvanju
kulturnih dobara, u kojemu se među vrstama nepokretnih kulturnih dobara navodi i
krajolik ili njegov dio koji sadrži povijesno karakteristične strukture, koje svjedoče o
čovjekovoj nazočnosti u prostoru. Zakon o zaštiti prirode prepoznaje vrijedne dijelove
teritorija Hrvatske u kojima postoje i uvelike su očuvani, osim prirodnih i antropogeni
elementi te razlikuje sljedede kategorije: nacionalni park, park prirode, regionalni park,
značajni krajobraz i spomenik parkovne arhitekture. Zakon o zaštiti okoliša kao jednu
od sastavnica okoliša navodi i krajobraz. Osim pravne zaštite krajolika prema Zakonu o
potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima, provedba zaštite krajolika u
sklopu postojedih zakona je u osnovi sektorska i ne omogudava njegovu primjerenu
64
zaštitu. Izostaje nužno potreban integralni, multidisciplinarni pristup i koordinacija

sektora.
3.1.1. Zakon o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima, 2000., 2004.

Republika Hrvatska je bila među prvim zemljama koje su 2000. godine potpisale i
prihvatile Europsku konvenciju o krajoliku (European Landscape Convention), da bi 2002.
godine donijela i Zakon o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima (NN
144/2002.) koji je stupio na snagu 2004. godine. Konvencija se odnosi na cjelokupno
područje Europe i obuhvada prirodna, ruralna, gradska i prigradska područja.
Obuhvada područja kopna i mora, područja kopnenih voda, a odnosi se na: jedinstvene,
iznimne, uobičajene ili degradirane krajolike. Ciljevi Konvencije jesu: potaknuti zaštitu,
upravljanje i planiranje krajolika te o tim pitanjima organizirati europsku suradnju i
stručnu razmjenu. Slijedom toga proizlaze opde mjere koje svaka zemlja treba poduzeti
u skladu sa svojim ustavnim načelima i upravnim uređenjem. Preuzete obveze
potpisnica su sljedede:
- Krajolike priznati zakonom kao bitnu sastavnicu čovjekova okruženja, izraz
raznolikosti kulturnog i prirodnog naslijeđa i temelj identiteta područja;
- Uspostaviti i provoditi krajolične politike koje imaju za cilj zaštitu, upravljanje i
planiranje, donošenjem posebnih mjera;
zainteresiranih strana u provedbi krajoličnih politika;
- Ugraditi krajolik u svoje politike regionalnog i urbanističkog planiranja te u politike
povezane s kulturom, zaštitom okoliša, poljoprivredom, socijalnom i gospodarskom
politikom, kao i u druge politike koje mogu izravno ili neizravno utjecati na krajolik.
U cilju unaprjeđivanja znanja o vlastitim krajolicima, svaka zemlja potpisnica se
obvezala poduzeti sljedede posebne mjere:
- Prepoznati vlastite krajolike na teritoriju države i provesti tipološku podjelu;
- Analizirati i ocijeniti značajke krajolika te pritiske uslijed kojih se mijenjaju te pratiti
promjene;
- Ocijeniti tako prepoznate krajolike, na temelju stručnih kriterija vrijednosti, ali i onih
koje im pridaju stanovnici.
Međutim, prihvadanjem navedenih obveza i mjera potrebnih za zaštitu krajolika, nakon
donošenja navedenog Zakona u Hrvatskoj nije donesen ni jedan dokument koji bi se na
cjeloviti način odredio prema krajolicima/krajobrazima. Nažalost, Hrvatska do sada
nije ispunila preuzete obveze.
3.1.2. Zakon o prostornom uređenju, 2013.

U Zakonu o prostornom uređenju (NN 153/2013.) pojavljuju se pojmovi: krajolik,
krajobraz, urbani i prirodni krajolik te krajobrazne vrijednosti. U pojmovniku nije
pobliže objašnjen nijedan od navedenih pojmova. U Zakonu se govori o prostornom
planiranju kao interdisciplinarnoj djelatnosti za upravljanje prostornom održivosti,
naglašavaju se zaštita i korištenje prirodnih dobara, zaštita prirode i okoliša te
kulturno-povijesnih dobara, ali se ne spominju vrijednosti krajolika.
65
U ciljevima prostornog uređenja pozornost se usmjerava na:

- razumno korištenje i zaštitu prirodnih dobara, očuvanje prirode, zaštitu okoliša i
prevenciju od rizika onečišdenja te
- na stvaranje visokovrijednog izgrađenog prostora s uvažavanjem specifičnosti
pojedinih cjelina te poštivanjem prirodnog i urbanog krajobraza i kulturnog
naslijeđa, a posebice uređenja ugostiteljsko-turističkih područja na obalnom i
kopnenom području uz zaštitu užeg obalnog pojasa od građenja.
U poglavlju Načela prostorne održivosti razvitka i vrsnode gradnje (čl.10.) navodi se da
se prostornim uređenjem podržava održivi razvitak na način da se na temelju pradenja,
analize i ocjene razvoja pojedinih djelatnosti i osjetljivosti prostora osigura između
ostalog, učinkovitost gospodarenja zemljišta i prirodnih dobara te očuva prostorna
osobnost i dugoročno zaštiti prostor kao osnovu zajedničke dobrobiti.
Pojam krajolik koristi se samo pri određivanju postupaka u planiranju Zaštidenog
obalnog područja mora (ZOP). Prema članku 46. u ZOP-u se prostornim planiranjem
mora između ostalog:
- očuvati i sanirati ugrožena područja prirodnih, kulturno-povijesnih i tradicijskih
vrijednosti obalnog i zaobalnog krajolika te poticati prirodnu obnovu šuma i
autohtone vegetacije, te
- uvjetovati razvitak infrastrukture zaštitom i očuvanjem vrijednosti krajolika.
Podrobnije mjere propisane su u članku 49., a vrijede u prostorIma ograničenja u
kojima se izdvojena građevna područja izvan naselja ugostiteljsko-turističke i športske
namjene mogu planirati na predjelima manje prirodne i krajolične vrijednosti.
Smještajne građevine i pratedi sadržaji (športski, rekreacijski, ugostiteljski, uslužni,
zabavni i sl.) uz mjere poboljšanja komunalne infrastrukture i zaštite okoliša, trebaju
biti više kategorije koje svojim položajem, veličinom, a osobito visinom u skladu s
obilježjem prirodnog krajolika i mjerama zaštite kulturnih dobara.
Ovim je Zakonom propisano da dokumenti prostornog uređenja u nadležnosti države,
kao što je Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske treba sadržavati između
ostalog: razvoj prostornih sustava sa smjernicama za prostorni razvoj na regionalnoj i
lokalnoj razini, osobito za razvoj naselja, infrastrukture i zaštitu krajobraza i kulturnih
dobara
U točki 3.6. Sadržaj prostornih planova opdenito je propisano da prostorni planovi,
ovisno o razini i obuhvatu sadrže, odnosno propisuju prostorne pokazatelje, prostorne
standarde, kartografske prikaze namjena prostora, infrastrukturnih koridora, uvjete
važne za provedbu prostornog plana, razinu uređenosti naselja, mjere zaštite okoliša,
zahtjeve zaštite prirode, kulturne baštine i drugih zaštidenih vrijednosti, te druge
tekstualne i grafičke dijelove kojima se propisuju uvjeti provedbe zahvata u prostoru s
kojima se određuju lokacijski uvjeti. Razvidno je da u navođenju pokazatelja nije
naveden krajolik iz čega posljedično proizlazi i pobliži sadržaj prostornih planova.
Predviđeno je da se sadržaj prostornih planova te obvezne prostorne pokazatelje,
prostorne standarde, pojmovnik prostornog uređenja, mjerila kartografskih prikaza
prostornih planova, standard elaborata prostornih planova i elektronički standard
prostornih planova, propišu posebnim Pravilnikom kojega donosi ministar.
Pojam krajolika ne spominje se ni u izradi i donošenju prostornih planova državne
66
razine, Državnog plana prostornog razvoja, izuzev Prostornog plana područja posebnih
obilježja, koji se donosi za područje nacionalnog parka i parka prirode. Prostorni plan
područja posebnih obilježja se izrađuje i donosi ovisno o posebnostima prirodnih,
kulturno-povijesnih, gospodarskih i/ili drugih obilježja, odnosno zahtjeva određenog
prostora, a njime se propisuju mjere za unaprjeđenje i zaštitu prirode, okoliša,
kulturnih dobara i drugih vrijednosti područja.
U Zakonu nije predviđeno da Prostorni planovi područne (regionalne) razine (Prostorni
plan županije i Prostorni plan Grada Zagreba te Urbanistički plan uređenja županijskog
značaja) te Prostorni planovi lokalne razine (Prostorni plan uređenja grada, odnosno
opdine, Generalni urbanistički plan te Urbanistički plan uređenja) određuju i propisuju
mjere i uvjete zaštite prirode, kulturnih dobara i krajolika.
Zbog pojednostavljenog poimanja pojma krajolik, koji se u starom Zakonu o
prostornom uređenju i gradnji opisuje kao entitet s pretežito prirodnim sastojinama,
problem nastaje u provedbi, posebice u prostorno-planskim dokumentima jer se
krajolik smatra predmetom bavljenja samo prirodnih disciplina.
3.1.3. Zakon o zaštiti prirode, 2013.

Zakon o zaštiti prirode (NN 80/2013.) izravno uključuje pojam krajobraza i
krajobrazne raznolikosti. U Pojmovniku je krajobraz definiran kao dio prostora čiji je
karakter rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika. Krajobrazna
raznolikost definirana je kao strukturiranost prostora nastala na interakciji prirodnih
i/ili stvorenih krajobraznih elemenata određenih bioloških, klimatskih, geoloških,
geomorfoloških, pedoloških, kulturno-povijesnih i socioloških obilježja. Samo se u
članku 7. koji se jedini izravno odnosi na krajobraz predviđa da se:
- Pri planiranju i uređenju prostora te pri planiranju i korištenju prirodnih dobara
osigurava očuvanje značajnih i karakterističnih obilježja krajobraza, koja su
temeljem svoje linearne ili kontinuirane strukture ili funkcije bitna za migraciju,
širenje i genetsku razmjenu divljih vrsta.
- Zaštita krajobraza podrazumijeva planiranje i provedbu mjera kojima se sprječavaju
neželjene promjene, narušavanje ili uništavanje značajnih i karakterističnih obilježja
krajobraza, uključujudi i ona koja su na temelju svoje linearne i kontinuirane
strukture i funkcije bitna za migraciju, širenje i genetsku razmjenu vrsta, njihove
raznolikosti, iznimnosti i kulturnih vrijednosti te omogudavanje održivih
multifunkcionalnih i/ili tradicionalnih načina korištenja krajobraza.
- Zaštita krajobraza temelji se na razvrstavanju krajobraza prema njihovim prirodnim
i/ili stvorenim obilježjima u krajobrazne tipove te strukturiranju međusobno
povezanih i multifunkcionalnih mreža zelene/krajobrazne infrastrukture na lokalnoj,
regionalnoj i nacionalnoj razini.
- Zaštita krajobraza provodi se integriranjem u postupke izrade dokumenata
prostornog uređenja kao i planova gospodarenja prirodnim dobrima.
U poglavlju VI. Zaštideni dijelovi prirode (čl. 111.) opisana su područja koja po svom
karakteru i obilježjima pripadaju i područjima krajolika, ali ih se izravno tako ne naziva,
ved ih se određuje kao: nacionalni park, park prirode, regionalni park, značajni
krajobraz i spomenik parkovne arhitekture.
67
Nacionalni park i park prirode proglašava Hrvatski sabor zakonom. Regionalni park i
značajni krajobraz, uz prethodnu suglasnost Ministarstva i središnjeg tijela državne
uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, ribarstva, šumarstva, vodnoga
gospodarstva, pomorstva i gospodarstva, proglašava predstavničko tijelo nadležne
jedinice područne (regionalne) samouprave. Spomenik prirode, park-šumu i spomenik
parkovne arhitekture, uz prethodnu suglasnost Ministarstva, a za park-šumu i
središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove šumarstva, proglašava
predstavničko tijelo nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave.
Organizacija prostora, način korištenja, uređenja i zaštite prostora u nacionalnom
parku i parku prirode uređuju se prostornim planom područja posebnih obilježja, na
temelju stručne podloge koju izrađuje Zavod. Upravljanje zaštidenim područjem
provodi se na temelju plana upravljanja. Plan upravljanja zaštidenim područjem, koje
proglašava Vlada i predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, a
proteže se na području više jedinica područne (regionalne) samouprave, zajednički
donose upravna vijeda javnih ustanova koje njime upravljaju.
U članku Obavljanje upravnih i stručnih poslova zaštite prirode ne navodi se tko je
nadležan za provođenje poslova vezanih za krajobraze. Treba naglasiti da u Zakonu ne
postoje kategorije prirodnog i kultiviranog krajobraza koji se koriste u prostorno
planskoj dokumentaciji.
3.1.4. Zakon o zaštiti okoliša, 2013.

U Zakonu o zaštiti okoliša (NN 80/2013.) krajolik se naziva krajobrazom te je u
Pojmovniku definiran kao određeno područje viđeno ljudskim okom, čija je narav
rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i ljudskih čimbenika, a predstavlja bitnu
sastavnicu čovjekova okruženja, izraz raznolikosti zajedničke kulturne i prirodne baštine
te temelj identiteta područja. Okoliš je definiran kao prirodno i svako drugo okruženje
organizama i njihovih zajednica uključivo i čovjeka, koje omoguduje njihovo postojanje i
njihov daljnji razvoj: zrak, more, vode, tlo, zemljina kamena kora, energija te
materijalna dobra i kulturna baština kao dio okruženja koje je stvorio čovjek; svi u
svojoj raznolikosti i ukupnosti uzajamnog djelovanja.
U točki Načela očuvanja vrijednosti prirodnih dobara, bioraznolikosti i krajobraza u čl.
11. određeno je da prirodna dobra i krajobrazne vrijednosti treba nastojati očuvati na
razini obujma i kakvode koji ne ugrožavaju zdravlje i život čovjeka i nisu štetni za biljni i
životinjski svijet, te ih koristiti na održivi način tako da se ne umanjuje njihova
vrijednost za budude naraštaje. U točki Zaštita sastavnica okoliša utvrđuje se da se
zaštita prirode odnosi na očuvanje georaznolikosti, bioraznolikosti, krajobrazne
vrijednosti i raznolikosti te na zaštitu prirodnih vrijednosti.
U točki V. Dokumenti održivog razvitka i zaštite okoliša utvrđuju se Strategija održivog
razvitka Republike Hrvatske, Plan zaštite okoliša Republike Hrvatske i Program zaštite
okoliša. U točki VI. Instrumenti zaštite okoliša navode se: Strateška procjena utjecaja
strategije, plana i programa na okoliš. Procjenom utjecaja zahvata na okoliš prepoznaje
se, opisuje i ocjenjuje na prikladan način, utjecaj zahvata na okoliš, tako da se utvrđuje
mogudi izravni i neizravni utjecaj zahvata na: tlo, vodu, more, zrak, šumu, klimu, ljude,
68
biljni i životinjski svijet, prirodne vrijednosti, krajobraz, materijalnu imovinu, kulturnu

baštinu, uzimajudi u obzir njihove međuodnose.
3.1.5. Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, 1999.

Krajolik je kao jedna od vrsta kulturnih dobara prepoznat u Zakonu o zaštiti i očuvanju
kulturnih dobara (NN 69/1999. i izmjene). Određenje krajolika u Zakonu je vrlo opdenito;
u navođenju vrsta kulturnih dobara opisuje se krajolik ili njegov dio koji sadrži povijesno
karakteristične strukture koje svjedoče o čovjekovoj nazočnosti u prostoru. U Zakonu ni u
podrobnijoj razradi podzakonskih dokumenata - u obliku uputa i smjernica pobliže se ne
određuje pojam, niti se propisuju kriteriji i metode njegova prepoznavanja,
vrjednovanja i zaštite. Nisu određeni instrumenti njegove zaštite, niti obveze koje bi se
trebale provoditi kroz ostale sektore kojima se uređuju provedbeni postupci zaštite, kao
što je Zakon o prostornom uređenju i gradnji. Krajolik, koji sadrži povijesne i kulturne
vrijednosti može se razumjeti kao jednu od vrsta kulturno-povijesne cjeline, iz čega
proizlaze i mjere postupanja. Zakonske obveze koje se odnose na krajolik mogu se
poistovjetiti s obvezama koje su propisane za povijesne cjeline. Za kulturno povijesne
cjeline pa tako ni za kulturne krajolike, zakonom nije predviđena izrada prostornog
plana područja posebnih obilježja ili sličnog prostorno-planskog dokumenta. Do sada
je na listu kulturnih dobara upisano nekoliko kulturnih krajolika velikog mjerila, a to su:
Starigradsko polje na otoku Hvaru, koje je prepoznato i kao mjesto Svjetskog naslijeđa;
ruralni, organski razvijeni krajolik Žumberačko-samoborsko gorje - Plešividko prigorje, a
u pripremi ih je još nekoliko.
3.1.6. Ostali zakoni

Vode su u Zakonu o vodama (NN 153/2009.) prepoznate kao opde dobro i imaju
osobitu zaštitu Republike Hrvatske. Iako su vode važna sastavnica krajolika, ni u
jednom članku zakona ne spominje se povezanost s pojmom krajolika/krajobraza.
Jedino se navodi da se Strategija upravljanja vodama zasniva na znanstvenim
istraživanjima, uvažavanju specifičnosti vodne problematike svakog vodnog područja i
cjelovite zaštite okoliša. Međutim, u daljnjem tekstu prilikom pojašnjenja posebnosti i
značajki vodnoga područja ne navode se krajolična obilježja. Jedino se propisuje da se
radovi uređenja i održavanja voda (krčenje stabala i košenje raslinja, zemljani radovi na
izmjenama na kanalskoj mreži, itd.), koje se nalaze u ekološki značajnom, odnosno
zaštidenom području, izvode prema načelima očuvanja biološke i krajobrazne
raznolikosti te zaštite prirodnih vrijednosti. Bududi da se radovi održavanja voda
smatraju jednostavnim radovima u smislu Zakona o prostornom uređenju i gradnji ne
podliježu posebnom propisu. Zakon o vodama neosjetljiv je za pitanja krajolika – vode
se ne razmatraju kao njegov integralni dio. Tek se u članku koji se odnosi na zaštidena
područja prilikom njihova uređenja utvrđuje interes biološke i krajobrazne raznolikosti.
Prema Zakonu o šumama (NN 140/2005.), šume su dio biološke raznolikosti teritorija
države, od važnosti za čuvanje biološke raznolikosti genofonda, vrsta, ekosustava, te
imaju utjecaj na ljepotu krajobraza. Vlasnici šuma dužni su gospodariti šumama
održavajudi i unaprjeđujudi biološku i krajobraznu raznolikost. Šume posebne namjene
69
(unutar zaštidenih područja ili prirodnih vrijednosti), zaštidene su na temelju propisa o

zaštiti prirode. Šumama i šumskim zemljištima na šumskogospodarskom području
gospodari se na temelju Osnove područja za šume i šumska zemljišta. Za one koje se
nalaze u zaštidenim područjima: parka prirode, regionalnog parka, zaštidenog krajolika
i park-šume izrađuju se šumskogospodarski planovi. Taj Zakon krajolik promatra samo
u deklarativnom značenju pojma krajobrazne raznolikosti, koju opisuje kao prostornu
strukturiranost prirodnih i od čovjeka stvorenih krajoličnih sastavnica (bioloških,
ekoloških, geoloških, geomorfoloških i kulturnih vrijednosti). Iako šume predstavljaju
značajnu sastavnicu krajolika Hrvatske, ni u jednoj od mjera, izuzev u područjima koja
su zaštidena Zakonom o zaštiti prirode, nema obveze odnosa prema krajoličnim
obilježjima.
Zakon o cestama (NN 84/2011.) ne spominje planiranje cesta i njihov odnos prema
krajoliku, tj. ceste ne smatra elementom pojavnosti krajolika. U odnosu prema okolišu
poziva se na Strategiju razvoja cestovnog mreže iz 1996. godine u kojoj se među
najvažnijim elementima koncepcije razvoja cestovne mreže u Hrvatskoj razmatra i
zaštita okoliša od nepovoljnih utjecaja cestovnog prometa. To znači da smanjivanje
nepovoljnih učinaka cestovnog prometa nužno pretpostavlja povezivanje politike
zaštite okoliša s prometnom politikom i politikom razvoja cesta.
Zakon o poljoprivredi (NN 149/2009.) između ostalih ciljeva poljoprivredne politike
navodi čuvanje prirodnih resursa promicanjem održive, poglavito ekološke
poljoprivrede te očuvanje i napredak seoskih područja i ruralnih vrijednosti. Međutim,
u tekstu se ne obrazlaže kojim se metodama i postupcima to ostvaruje i koje su to
ruralne vrijednosti. Krajolik ili krajobraz izrijekom se ne navode ni u jednom članku
zakona.
Zakon o energiji (NN 120/2012.) ne spominje krajolik, niti odnos energetskih
građevina prema njemu. Zaštita okoliša spominje se samo u člancima zakona koji se
odnose na Strategiju energetskog razvitka kojom se utvrđuje energetska politika i
planira energetski razvitak. Ona se između ostalog odnosi na korištenje različitih i
obnovljivih izvora energije i osiguranja zaštite okoliša u svim područjima energetskih
djelatnosti. Zakon ne propisuje nikakve mjere i postupke za krajolik i krajobrazna
obilježjima.
3.1.7. Pravilnik o sadržaju prostornih planova

Istodobno s izradom ove studije – stručne podloge pod nazivom Krajolik - čimbenik
strategije prostornog razvoja – pripreman je i Pravilnik o sadržaju prostornih planova.
Bududi da Pravilnik nije završen i objavljen do trenutka završetka ove studije osvrdemo
se na radni tekst Pravilnika koji je bio dostupan tijekom mjeseca svibnja 2014.
U prijedlogu Pravilnika unesen je pojam krajobraza samo u obliku radnih naslova, bez
tekstualnog obrazloženja. U nastavku ove Studije u poglavlju 7. (Smjernice) u osnovnim
de se crtama predložiti način uključivanja krajolika u strukturu i sadržaj prostorno-
planske dokuemntacije.
Do stupanja na snagu novoga pravilnika (koji se očekuje u 2014. godini), u dijelu u
kojem nisu u suprotnosti s odredbama Zakona, ostaje na snazi: Pravilnik o sadržaju,
70
mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu

elaborata prostornih planova (NN 106/1998., 39/2004., 45/2004.-ispravak i 163/2004.)
u dijelu kojim se propisuju pravna pravila koja se odnose na sadržaj, mjerila
kartografskih prikaza, obvezne prostorne pokazatelje i standard elaborata prostornih
planova.
U postojedem pravilniku uključivanje krajolika, njegovo prepoznavanje i mjere zaštite
navedeni su samo kao načela u ciljevima izrade prostornog plana. Naime, u sadržaju
prostornih planova viših razina (prostorni plan županije i Grada Zagreba) u poglavlju 2.
Ciljevi prostornog uređenja izdvojena je tema zaštite krajobrzanih vrijednosti od teme
koja se odnosi na zaštitu prirodnih vrijednosti i posebnosti te kulturno-povijesnih
cjelina. U poglavlju 3. Plan prostornog uređenja propisana je izrada tabličnog prikaza
Iskaza površina za posebno vrijedna i/ili osjetljiva područja i cjeline, gdje je osim
prirodnih resursa, prirodnih i kulturno-povijesnih cjelina uveden i pojam krajolika. U
Odredbama za provođenje propisana je izrada mjera očuvanja krajobraznih vrijednosti.
Nedostatak navedene sadržajne strukture jest taj što se u poglavlju 1. Polazišta u
analizi prostora izrijekom ne navodi potreba prepoznavanja, analize i ocjene
krajolika. Ostali Zakoni kojima se reguliraju pitanja zaštite prostornih vrijednosti, kao
što su Zakon o zaštiti prirode i Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisuju
izradbu stručnih podloga (konzervatorska podloga i stručna podloga zaštite prirode),
dok za krajolik to nije regulirano posebnim propisom. Tim Pravilnikom, za prostorni
plan područja posebnih obilježja, prostorni plan uređenja opdine/grada i generalni
urbanistički plan, u poglavlju 1. Polazišta, odnosno u analizi prostora nije predviđeno
prepoznavanje obilježja, vrijednosti i stanja krajolika, ali se u poglavlju 2. Ciljevi
prostornog uređenja predviđa zbrinjavanje krajolika u okviru zajedničke točke Zaštita
krajobraznih i prirodnih vrijednosti i posebnosti i kulturno-povijesnih cjelina.
Za razliku od prostornog plana županije, u svim drugim razinama planova sve
vrijednosti (prirodne, kulturne i krajolične) uključene su u zajedničko sagledavanje
prostora. Slično je i s ostalim poglavljima plana. U grafičkom dijelu plana obvezni je
prikaz Uvjeti korištenja, uređenja i zaštite prostora, koji se izrađuje na temelju
propisanoga grafičkog standardiziranog znakovlja. Planski znak prostornog pokazatelja
u kategoriji objekta zaštite prirode obuhvada područje zaštidenog krajolika oznake (ZK).
Krajobraz je obuhvaden kategorijom područja posebnih ograničenja u prostoru, a
uključuje: osobito vrijedan prirodni krajobraz, kultivirani krajobraz, oblikovno vrijedno
područje gradskih i seoskih cjelina, zaštitno područje uz posebno vrijedne ili osjetljive
gradske i seoske cjeline, te točke i potezi panoramskih i vizurnih vrijednosti krajolika i
naselja. Osim tla (seizmo-tektonski aktivno područje, odron, klizište, erozija i dr.) i vode
(vodozaštitno, vodonosno, vodoplavno područje) krajolik je Pravilnikom uključen u
kategoriju ograničenja, a ne potencijala i vrijednosti te prostornih i razvojnih resursa.
3.1.8. Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja Registra kulturnih dobara

Pravilnikom (NN 89/2011.) propisuje se oblik, sadržaj i način vođenja Registra kulturnih
dobara Republike Hrvatske. Uređuje se priprema i donošenje rješenja o preventivnoj
zaštiti kulturnih dobara, postupak utvrđivanja svojstva kulturnoga dobra, priprema i
71
donošenje rješenja o proglašenju kulturnoga dobra od nacionalnog značenja,

evidencija dobara od lokalnog značenja te postupak utvrđivanja prestanka svojstva
kulturnoga dobra. Prema Pravilniku registar se sastoji od:
- liste zaštidenih kulturnih dobara,
- liste kulturnih dobara nacionalnog značenja,
- liste preventivno zaštidenih dobara.
Kulturna dobra podijeljena su prema vrstama – nepokretno kulturno dobro:
pojedinačno, kulturno-povijesna cjelina, kulturni krajolik/krajobraz; pokretno kulturno
dobro: pojedinačno, zbirka, muzejske zbirke; nematerijalno kulturno dobro). U
nepokretno kulturno dobro – kulturno-povijesnu cjelinu uvršten je vrt, park, perivoj,
ostale vrste vrtne arhitekture pod zbirnim nazivom baština vrtne arhitekture. Osim
kulturno-povijesne cjeline uvedena je kategorija krajolika koji se klasificira kao:
kulturni krajolik, te povijesni krajolik koji se izjednačava s pojmom memorijalne
baštine. Za svako kulturno dobro u bazi podataka Registra s obzirom na vrstu kulturnog
dobra, unose se i sljededi podatci: katastarska opdina i popis katastarskih čestica
unutar prostornih međa kulturnog dobra, opis prostornih međa i zone zaštite, površina
zaštidenog područja i zemljopisne koordinate kulturnoga dobra, sustav mjera zaštite
nepokretnoga kulturnog dobra te plan zaštite i upravljanja kulturnim krajolikom.
3.1.9. Zaštita ekološke mreže i biološka raznolikost, 2007., 2008.

Europska unija donijela je 1992. godine Direktivu o staništima kao simbol novoga
tisudljeda i novih pristupa na području zaštite prirode. Direktiva daje naputke o načinu
odabira, vrjednovanja, uspostavi i očuvanju ekološki značajnog područja pod imenom
Natura 2000. Od tada se ona razvija kao mreža područja važna za cijelu Europsku uniju,
a uspostavljena je za odabrane vrijedne, rijetke ili ugrožene životinjske i biljne vrste te
prirodna staništa.
Ekološka mreža je i jedna od obveza Republike Hrvatske nakon ulaska u Europsku
uniju. U Hrvatskoj je Nacionalna ekološka mreža propisana Uredbom o proglašenju
ekološke mreže (NN 109/2007.) i Zakonom o zaštiti prirode (139/2008.).
Nacionalna ekološka mreža Natura 2000 od primarnog je značenja za očuvanje
biološke raznolikosti – faune, flore i stanišnih tipova. Biološka raznolikost nekog
područja očituje se u zastupljenosti različitih vrsta, raznolikosti unutar vrsta te
raznolikosti ekoloških sustava. Prema Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/2005.,
139/2008.) među zaštidenim prirodnim vrijednostima nalaze se strogo zaštidene i
zaštidene vrste. One su 2006. godine proglašene zaštidenim donošenjem Pravilnika o
proglašavanju divljih svojti zaštidenim i strogo zaštidenim (NN 99/2009.).
Premda ekološka mreža pripada području zaštite prirode ona ima izravan i posredan
utjecaj na krajolik, posebice na prirodni krajolik. Prirodni čimbenici: staništa, flora i
fauna su kao elementi ekološke mreže važan element krajolika, posebice prirodnih ili
doprirodnih. Sve prepoznate vrijednosti staništa, jednako kao i kulturne trebaju biti
očuvane kao doprinos bioraznolikosti. To je mogude realizirati uspostavljanjem sustava
zelenih koridora ili mreža.
72
3.2. KRAJOLIK/KRAJOBRAZ U STRATEGIJI I PROGRAMU PROSTORNOG UREĐENJA I

U OSTALIM SEKTORSKIM STRATEGIJAMA HRVATSKE
U Hrvatskoj nisu uspostavljene politike očuvanja krajolika, niti ne postoji Strategija
krajolika, kojima bi se ukazalo na značenje krajolika, potrebu njegova prepoznavanja,
tipološkog razvrstavanja i zaštite njegovih obilježja. Krajolik i pitanja njegove zaštite
prepoznati su u nekoliko temeljnih strateških dokumenata kojima je mogude na izravan
način utjecati na oblikovanje i promjene, dok se drugoj grupi strateških dokumenata
uspostavlja posredni odnos, a krajolik se tretira kao naslijeđe ili razvojni potencijal i
resurs. U grupu temeljnih strateških dokumenta vezanih uz uređenje odnosa i pitanja
zaštite krajolika ubrajaju se: Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske (1997.),
Strategija zaštite okoliša (2002.), Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne
raznolikosti (2008.), Strategija održivog razvitka (2009.) te Strategija očuvanja, zaštite i
održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine (2011). Ostali strateški dokumenti
koji na posredan način utječu na oblikovanje i pojedine vrste promjena u krajolicima
jesu: Strategija ruralnog razvoja RH 2008-2013. (2008.), Strategija energetskog
razvitka RH (2009.), Strategija prometnog razvitka RH (1999.), Strategija upravljanja
vodama RH (1995/2005.) i Strategija razvoja turizma (2013.). Analizira se njihov
strateški pristup u okviru: određenja pojma, planiranja, zaštite i upravljanja krajolikom i
u krajoliku.
3.2.1. Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske, 1997.

Iako je Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske usvojena prije 17 godina,
1997. godine, dakle prije donošenja Europske konvencije o krajoliku, veliku je
pozornost posvetila krajolicima i njegovim posebnostima. Do danas je to jedini
strateški dokument koji krajolik sagledava u njegovoj cjelovitosti, jedinstvu kulturnih
i prirodnih sastavnica te u skladu s takvim određenjem propisuje metode i postupke
djelovanja. Pojam krajolik ili krajobraz u prostorno-planskom kontekstu označava
cjelovitu prostornu, biofizičku i antropogenu strukturu, u rasponu od potpuno prirodne
do pretežito ili gotovo potpuno antropogene (visoko urbanizirani ili tehničko-tehnološki
prostori). U duhu tadašnjih spoznaja o potrebi odgovarajudeg vrjednovanja i obzirnog
korištenja cjelokupnog prostora države, a ne samo pojedinih iznimnih predjela,
planirala je izradu Krajobrazne osnove Hrvatske, kao prostorno-planske podloge za
integralnu zaštitu prirodnih i kulturno-povijesnih vrijednosti prostora, odnosno
identiteta krajolika. Naglašeno je da Krajobraznu osnovu treba uspostaviti i održavati
na državnoj, županijskoj i gradskoj/opdinskoj razini pri nadležnim službama prostornog
uređenja, uz multidisciplinarnu suradnju službi zaštite prirodne i graditeljske baštine,
zaštite okoliša te nositelja relevantnih znanstvenih i stručnih projekata. Također je
istaknuto da planiranje krajolika treba dobiti izjednačeni status s planiranjem
izgrađenih područja.
Krajobrazna osnova objedinjavala bi odgovarajude podatke o prirodnim, ekološkim,
kulturnim, povijesnim, estetskim, rekreacijskim i gospodarstvenim vrijednostima
prostora i trajno se dopunjava sukladno novim znanstvenim i stručnim spoznajama.
Takva podloga omogudila bi određivanje područja zajedničkih obilježja i njihovo
sintezno vrjednovanje koje pruža uvid u pogodnost, osjetljivost ili ugroženost
73
određenih cjelina krajolika s obzirom na mogude namjene i zahvate u prostoru, kao i

podloga za preporuke, smjernice i mjere za integralnu zaštitu krajolika kroz
stupnjevane i diferencirane režime uređenja i korištenja prostora.
Bilo je predviđeno da de se Krajobrazne osnove koristiti pri izradi dokumenata
prostornog uređenja (države, županija i gradova/opdina) kao i za prethodne
informacije prilikom izrade studija podobnosti smještaja i/ili utjecaja na okoliš, za
značajnije građevine ili vede graditeljske zahvate u prostoru. Krajobrazne osnove u
obliku Atlasa prirodnih i kulturno-povijesnih krajolika Hrvatske, koje bi se trebale
izraditi po županijama, trebale bi biti u funkciji podizanja javne svijesti i svih korisnika
prostora o značenju, ugroženosti i osnovnim smjernicama zaštite kroz primjereno
korištenje naslijeđa.63
Prema mjerama zaštite prostora navedenim u Strategiji prostornog uređenja RH
(1997.) stanje zaštite prostora podrobnije de se razraditi na županijskim razinama u
odgovarajudim dokumentima prostornog uređenja, koji de odrediti:
- Osobito vrijedna područja – naselja, prostorne cjeline, a posebice jadransko
područje, koji su vrijedno naslijeđe s podobnostima za siguran razvoj i područja i
koja zaslužuju osobitu skrb;
- Konfliktna područja – gdje je zbog međusobnog suprostavljanja aktivnosti i
posebno zbog oštedenja prirode ved došlo ili prijeti ugrožavanje trajnosti razvoja;
- Ranjiva područja – osobito osjetljiva i krhka područja u kojima su ljudska naselja i
drugi prostori (uključivo podzemlje i podmorje) u opasnosti od posljedica fizičke
destrukcije ili drugih opasnosti prirodnog podrijetla (predjeli podložni štetnim
zračenjima, negativnom utjecaju klimatskih promjena, seizmičnih sila, erozije,
elementarnih nepogoda; vjetra, poplava, i sl.) ili drugih opasnosti prouzročenih
čovjekovim djelovanjem.
3.2.2. Program prostornog uređenja Repubike Hrvatske, 1999.

Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske u okviru poglavlja Zaštita
posebnih vrijednosti prostora i okoliša obuhvaden je osim okoliša, prirodne i
graditeljske baštine i krajolik. Predviđeno je da programske smjernice i ciljevi
prostornog uređenja trebaju osigurati očuvanje i naglašavanje identiteta pojedinih
područja te krajolike s visokim stupnjem prirodnosti i s visokim stupnjem identiteta
te da treba provesti inventarizaciju i vrjednovanje nacionalno, regionalno i loklano
karakterističnih ili rijetkih uzoraka krajolika i zaštitu najkvalitetnijih krajolika kao dijela
kulturne i prirodne baštine. Smjernice za očuvanje i unaprjeđenje krajobrazne
raznolikosti zacrtane su za tri prirodne/zemljopisne regije: panonsku, gorsku i
jadransku Hrvatsku.
Planirano je da Krajobraznu osnovu Hrvatske treba uspostaviti kao prostorno-plansku
podlogu integralne zaštite raznolikosti i identiteta krajolika. Krajobraznu osnovu
trebaju izraditi nadležne službe za prostorno uređenje, zaštitu prirode i okoliša te za
zaštitu kulturne baštine. Krajobrazna regionalizacija Hrvatske prema kojoj je
63
Do sada nijedna županija nije izradila Krajobraznu osnovu, izuzev Grada Zagreba i Zagrebačke
županije koje su izradile Krajobrazne studije samo za razinu obrade opdih krajobraznih tipova.
74
prepoznato šesnaest krajobraznih regija izrađena je na temelju korištenja kriterija

prirodnih obilježja. Svrha krajobrazne osnove jest prepoznati osjetljivost i ugroženost
krajolika te uspostaviti sustav zaštite vrijednosti krajolika na razini države, županije i
grada/opdine pri izradi dokumenata prostornog uređenja kao i prilikom izrade studija
podobnosti smještaja i/ili utjecaja na okoliš za značajnije građevine i vede graditeljske
zahvate u prostoru.
Slika 3. Krajobrazne regije Hrvatske s obzirom na prirodna obilježja.

Izvor: Strategija prostornog uređenja, 1997.
3.2.3. Nacionalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti

Jedan od strateških dokumenata koji se izrijekom odnosi na krajolik jest Strategija i
akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (NN
143/2008.). Ta Strategija između ostalog sadrži smjernice za očuvanje krajobraza,
ekoloških sustava, stanišnih tipova, divljih svojti i zavičajnih udomadenih životinja.
Prema strukturi i opsegu obrade pojedinih poglavlja, koja se odnose na pojmove
vezane uz Zakon o zaštiti prirode o krajoliku, kojega se naziva krajobraz, u vrlo kratkim
crtama govori se u poglavlju Očuvanje krajobraza.
U Strategiji se postavlja nekoliko zadataka:
- sustavni pristup očuvanju krajobraza kroz međusektorsku suradnju,
- osnivanje nacionalnog povjerenstva za krajobraz u nadležnosti Ministarstva kulture,
- donošenje nacionalnog programa za primjenu Europske konvencije o krajolicima.
Također se zahtijeva osiguranje primjene Europske konvencije o krajolicima u
suradnji mjerodavnih sektora (prostorno planiranje, zaštita prirode, zaštita okoliša,
kultura, promet, šumarstvo, poljoprivreda, vodno gospodarstvo, rudarstvo, energetika,
prosvjeta, znanost). Kao jedan od ciljeva jest i poticanje aktivnosti koje imaju za cilj
jačanje svijesti, edukaciju i obrazovanje s područja očuvanja krajolika. Navedene mjere
su opdeniti stavovi koji su preuzeti iz ciljeva Europske konvencije o krajolicima. Jedini
konkretan prijedlog jest osnivanje Nacionalnog povjerenstva za krajobraz, međutim, u
75
planu aktivnosti taj se cilj podrobnije ne razrađuje. U cilju spoznavanja vrijednosti

krajolika predlaže se identifikacija, tipologizacija i znanstveno-stručno vrjednovanje
krajobraza te izrada Krajobrazne osnove Hrvatske kojoj treba osigurati primjenu.
3.2.4. Strategija očuvanja, zaštite i održivoga gospodarskog korištenja kulturne

baštine, 2011.-2015.
Strategija očuvanja, zaštite i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine
Republike Hrvatske za razdoblje 2011.-2015., Ministarstva kulture opisuje kulturni
krajolik kao vrstu nepokretnog kulturnog dobra koji sadrži karakteristične povijesne
strukture, zajedničko djelo čovjeka i prirode, a ilustrira razvitak zajednice i pripadajudeg
teritorija tijekom povijesti. Takvim se određenjem naglašava značaj povijesnih
sastavnica i djelovanje čovjeka (društvene zajednice) na svoj prirodni okoliš. Kulturni
krajolici su izdvojeni iz ostalih grupa kulturnoga naslijeđa, čime je prepoznata njihova
uloga i značaj zaštite, bududeg razvitka i gospodarskog korištenja.
Kao životno okruženje, krajolici podliježu promjenama, često se uništavaju zbog niza
promjena, širenja gradova i ostalih oblika gradnje, ali i zapuštanja te neodgovarajudeg
korištenja. U mnogim područjima Hrvatske postoje povijesni, kulturni krajolici u kojima
su još očuvani tradicjski prostorni odnosi, povijesni uzorci i način korištenja (ruralni
krajolici Lonjskog polja, Žumberka, središnje Istre, kraških polja Dinarida, Gorskog
kotara, doline Neretve, obalnog područja, otoka i sl.). Mogudnosti kulturnih krajolika
još nisu prepoznate i vrjednovane u smislu gospodarskog korištenja, stoga su zapušteni
i slabo iskorišteni (posebice za ekološko poljodjelstvo, eko i kulturni turizam, razne
oblike poduzetništva itd.). U posljednjim desetljedima mnogi krajolici doživljavaju
značajne promjene uvjetovane političkim, gospodarskim, socijalnim i vlasničkim
zahtjevima, uglavnom u obliku nove gradnje bez odgovarajude stručne i prostorno-
planerske podrške, što ima kao posljedicu degradaciju krajoličnih vrijednosti. Ciljevi
zaštite krajolika jesu: održivo upravljanje, planiranje i gospodarenje kulturnim
krajolicima radi očuvanja njihovih obilježja i prepoznatljivog karaktera.
Strategijom su predloženi sljededi prvovažni zadatci:
- Uspostaviti ravnotežu planiranih aktivnosti s kulturnim i prirodnim vrijednostima
krajolika radi njegova održivog razvitka i kvalitetnijeg korištenja;
- Ustrojiti ustanovu za skrb o kulturnim krajolicima koja bi provodila: identifikaciju,
zaštitu, dokumentiranje, vrjednovanje, te izradu programa upravljanja, korištenja i
pradenja stanja;
- Uspostaviti kriterije i standarde za evidenciju, dokumentiranje, vrjednovanje i
zaštitu kulturnih krajolika;
- Dopuniti zakonsku regulativu, propisati postupke zaštite, planiranja i upravljanja
kulturnim krajolicima;
- Provesti sustavnu evidenciju i inventarizaciju, stvaranje Registra i baze podataka
kulturnih krajolika Hrvatske;
- Provoditi strateško planiranje i pripremu programa održivog korištenja pojedinih
kulturnih krajolika, posebice onih u priobalju, na otocima i planinskim područjima;
- Integrirati politiku zaštite krajolika u ostale sektore korištenja i upravljanja kako bi
se postigla ravnoteža potreba i korištenja;
76
- Uspostaviti postupke za aktivno sudjelovanje dionika (služba zaštite, lokalna i

područna/regionalna samouprava, turističke zajednice, građani, investitori i dr.) u
donošenju odluka i izradi programa i projekata za korištenje i razvitak kulturnih
krajolika s gospodarskim (osobito turističkim), kulturnim i obrazovnim
mogudnostima;
- Provoditi programe edukacije za stanovnike o vrijednostima njihovih kulturnih
krajolika;
- Pripremati programe korištenja i upravljanja na temelju potencijala i posebnosti
svakog kulturnog krajolika;
- Uspostaviti kontinuiranu suradnju s istraživačkim ustanovama, stručnim
organizacijama i međunarodnim tijelima radi uključivanja u zajedničke programe i
projekte istraživanja, dokumentiranja, izrade programa zaštite i razvitka krajolika;
- Uključiti sve dionike (služba zaštite kulturne baštine, lokalna i regionalna
samouprava, turističke zajednice i sl.) u aktivnosti promicanja održivog korištenja
krajolika kao naslijeđa i važnog razvojnog resursa pojedinih regija, ali i Hrvatske u
cjelini.
3.2.5. Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske, 2009.

Strategija održivog razvitka RH (NN 30/2009.) među osam ključnih izazova na koje se
Hrvatska mora usredotočiti radi postizanja održivog razvitka izrijekom ne navodi
krajolik/krajobraz, ali ga smatra dijelom okoliša i prirodnih dobara. Strategija
objedinjuje različite razvojne politike nastojedi pronadi prikladna rješenja za sve tri
sastavnice održivog razvitka – gospodarski rast, socijalnu ravnotežu i okoliš. Usmjerena
je, uz poštivanje preuzetih međunarodnih obveza, na dugoročno djelovanje u osam
ključnih područja, među kojima je i zaštita prirode i prirodnih dobara, a provodi se
očuvanjem biološke i krajobrazne raznolikosti te zaštitom prirodnih vrijednosti. Pri
tome se postavlja zadatak da tijekom planiranja i uređenja prostora te korištenja
prirodnih dobara treba osigurati očuvanje značajnih i karakterističnih obilježja
krajobraza te održavanje bioloških, geoloških i kulturnih vrijednosti.
Strategijom se konstatira da Hrvatska posjeduje različite tipove krajobraza, a da je
izrazita krajobrazna raznolikost ugrožena jednoličnom i ambijentalno neusklađenom
urbanizacijom, lokacijski i arhitektonski neprikladnom gradnjom, krupnim
infrastrukturnim zahvatima, te poljoprivrednim djelatnostima. Mjere koje se predlažu
za učinkovitu zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti jesu primjena i unaprjeđenje
postojedih i donošenje novih zakonskih propisa, te razumno gospodarenje i zaštita
prirodnih vrijednosti. Nadalje se navodi da su Zakonom o prostornom uređenju i
gradnji propisana pravila uređenja prostora s ciljem njegove zaštite i održiva
gospodarenja, a osobito obalnog i otočnog područja te donošenje propisa za uspostavu
i izradu Krajobrazne osnove Hrvatske. Među opdim načelima navodi se da u planiranju i
uređivanju prostora te planiranju i korištenju prirodnih dobara treba osigurati očuvanje
značajnih i karakterističnih obilježja krajobraza te održavanje bioloških, geoloških i
kulturnih vrijednosti koje određuju njegovo značenje i estetski doživljaj.
77
3.2.6. Ostale strategije

U Strategiji regionalnog razvoja Republike Hrvatske 2011.-2013., Ministarstva
regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, usvojenoj 2010. godine,
pojam krajolika nije uključen u određenje hrvatskih regija. Unatoč široko
prihvadenom mišljenju da je različitost hrvatskih regija s prirodnoga, zemljopisnoga,
društvenoga, gospodarskog i političkog motrišta veliko bogatstvo za državu, navedene
prednosti još uvijek nisu jasno prepoznate ni integrirane u regionalno određenje, niti
se njima upravlja na odgovarajudi način.
Strategija ruralnog razvoja za razdoblje 2008.-2013., usvojena je 2008. godine, a u
jednoj od točaka prioriteta obuhvada i očuvanje, zaštitu i održivu uporabu okoliša,
krajolika, prirodnog i kulturnog naslijeđa. Prioritet obuhvada: održivo korištenje
poljodjelskoga i šumskoga zemljišta, potporu poljoprivrednicima u područjima s težim
prirodnim uvjetima gospodarenja; provedbu poljodjelsko-okolišnog programa;
kultiviranje neobrađenog poljodjelskog zemljišta te poticanje i promicanje ekološke
proizvodnje. U izdvojenom prioritetu: očuvanje i obnova kulturnog naslijeđa i
tradicijskih vrijednosti, misli se na obnovu i razvitak sela te očuvanje i obnovu duhovne
i materijalne kulture, naslijeđa, seoskih običaja i manifestacija.
Iako je Strategija energetskog razvitka donesena 2009. godine, nakon stupanja na
snagu Europske konvencije o krajolicima, u svojim se polazištima ne poziva na nju, ved
na niz ostalih međunarodnih konvencija koje je Hrvatska prihvatila. Strategijom
energetskog razvoja povezuju se ciljevi i mjere zaštite okoliša i nacionalne politike
ublažavanja, prije svega klimatskih promjena. Predviđeno je da se ostali problemi
utjecaja na okoliš rješavaju lokalno, u sklopu rješenja pojedinog energetskog objekta.
Problem izbora smještaja i gradnje novih energetskih građevina vezan je i uz njegovu
prihvatljivost za lokalnu zajednicu, stoga se naglašava komunikacija s javnošdu i
lokalnom zajednicom, te pravo javnosti da sudjeluje u odlučivanju u pitanjima zaštite
okoliša. Hrvatska ima dobre prirodne mogudnosti za iskorištavanje obnovljivih izvora
energije, kao način ostvarenja ciljeva zaštite okoliša. Strategija predlaže mjere za
smanjivanje i reguliranje lokalnih čimbenika utjecaja na okoliš promišljenim
planiranjem, zakonodavstvom i dozvolama. Instrumenti zaštite okoliša jesu strateška
procjena utjecaja plana i programa na okoliš, procjena utjecaja zahvata na okoliš,
ocjena prihvatljivosti za prirodu te objedinjene uvjete zaštite okoliša za postrojenja. U
strategiji se navodi da de dosljednom primjenom navedenih instrumenata zaštite
okoliša, planirani zahvati u energetskom sektoru poštivati načelo najmanjeg mogudeg
utjecaja na biološku i krajobraznu raznolikost, a posebno u zaštidenim područjima.
Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine, koju je donijelo
Ministarstvo turizma 2013., prepoznaje da su glavne atrakcije Hrvatske prirodni
prostor i bogatstvo kulturno-povijesne baštine. Među prirodnim atrakcijama najvažnije
mjesto imaju more, razvedena obala te mnoštvo otoka, brojne očuvane prirodne plaže,
kao i raslinje i šumovitost velikog dijela teritorija. Hrvatska se s obzirom na svoju
ukupnu površinu, ističe i izuzetno velikim brojem turistički atraktivnih zaštidenih
prirodnih područja, a prema bioraznolikosti nalazi se u europskom vrhu. Prepoznata je
i kulturna baština, posebice ona na listi UNESCO-a te ostale vrste kulturno-povijesne
baštine, više od tisudu dvoraca, kurija, utvrda, napuštenih industrijskih i vojnih
građevina. Zahvaljujudi tome određeni su ciljevi koji su vezani uz razvoj kulturnog, eko,
78
ruralnog, planinskog, pustolovnog, cikloturizm. Krajolik se izrijekom ne spominje kao

jedna od prostornih atrakcija.
Strateški plan Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture za razdoblje 2014.-
2016., kojega je vizija izgradnja visoko razvijenog, učinkovitog, sigurnog, ekološki
prihvatljivog i modernog prometog i komunikacijskog sustava, potpuno integriranog u
mrežu glavnih međunarodnih prometnih pravaca te pri tome najbolje iskorištava
prometni i zemljopisni položaj Republike Hrvatske i zadovoljava potrebe teretnog i
putničkog prijevoza. Cilj je održivi razvoj prometnog sustava koji omogudava razvoj
prometnog sustava uz energetsku učinkovitost i vođenje brige o okolišu. Naglašava se
pristup modernog sustava upravljanja infrastrukturom temeljen na informacijskoj
tehnologiji, razvoj sustava pomorskog prometa i prometa na unutarnjim vodnim
putovima, te učinkovito i sustavno upravljanje pomorskim dobrom. U tekstu se nigdje
ne navodi razvoj uz uvažavanje regionalnih ili krajobraznih obilježja.
U Programu ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020., kao jedna
od prepoznatih potreba navedeno je očuvanje krajobraza i bioraznolikost. Konstatirano
je da je Hrvatska izuzetno bogata biljnim i životinjskim vrstama te vrijednim
krajobraznim obilježjima koje su rezultat klimatskih i reljefnih raznolikosti, ali i
tradicijskog i kulturološkog naslijeđa. U Prioritetu 4 i mjeri 4.4.1. neproizvodna
ulaganja vezana uz očuvanje okoliša podupirati de se aktivnosti usmjerene na
kapitalne radove u okviru agro-okolišno-klimatskih obveza s ciljem očuvanja i obnove
bioraznolikosti, odnosno vrsta i staništa vezanih uz poljodjelske površine i onih ovisnih
o poljodjelskim aktivnostima. Aktivnosti de se ostvariti ulaganjem u obnovu staništa i
krajobraznih obilježja, uključujudi izgradnju i obnovu zelene infrastrukture, zaštitu
stoke od velikih zvijeri, te obnovu vlažnih staništa (lokve i šaranski ribnjaci). Time bi se
osiguralo očuvanje vrsta i staništa kroz upravljanje i korištenje. Aktivnosti doprinosi
fokus područje 4A kroz radove u okviru agro-okolišno-klimatskih obveza kroz zaštitu,
održavanje i unaprjeđenje bioraznolikosti šumskih ekosustava te ostalih prirodnih
vrijednosti kao što je obnova staništa i krajobraza, uključujudi izgradnju i ponovno
vradanje infrastrukture kako bi se omogudilo upravljanje staništima – uključujudi
izgradnju terasa i podizanje suhozida. Podizanje suhozida mogude je samo na
lokacijama gdje su suhozidi bili tradicijski prisutni i gdje je ranija lokacija suhozida jasno
vidljiva. Pri tome treba koristiti tradicijske konstrukcije, materijale i način izrade, a za
slaganje kamena ne smije se koristiti vezivo. Tom mjerom posveduje se briga za
suhozidnu gradnju.
3.3. KRAJOLIK/KRAJOBRAZ U DOSADAŠNJOJ PROSTORNO-PLANSKOJ

DOKUMENTACIJI – PREPOZNAVANJE I ZAŠTITA
Prema zamisli Europske konvencije o krajoliku, uključivanje krajolika/krajobraza u
sustav prostornog uređenja putem prostornih i urbanističkih planova jedan je od
glavnih alata prepoznavanja i zaštite njegovih obilježja te planiranja razvoja. Radi
ocjene sadašnjega stanja prepoznavanja i zaštite obilježja krajolika u Hrvatskoj
analizirana je odabrana važeda prostorno-planska dokumentacija: Program prostornog
uređenja Repubike Hrvatske, prostorni planovi županija i prostorni planovi posebnih
obilježja u odnosu na teme prepoznavanja obilježja i vrijednosti krajolika te odredbi za
79
njihovu zaštitu.
Prepoznavanje obilježja krajolika kao tipološko razvrstavanje prema međunarodno
usvojenoj metodologiji za razinu opdih krajoličnih/krajobraznih tipova dosad je
provedeno samo u Gradu Zagrebu 2011. godine64 te u Zagrebačkoj županiji 2013.
godine.65 Za obalno jadransko područje izrađene su četiri studije prepoznavanja i
zaštite krajolika u projektu Inventarizacija, vrjednovanje i planiranje obalnih krajobraza
Dalmacije.66
Osim navedenih studija krajolika, slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz Zakona o
zaštiti okoliša i u okviru izrade Strateške procjene utjecaja na okoliš i Studije utjecaja na
okoliš izrađuju se studije koje se odnose na pitanja krajolika. Bududi da dosad nije
provedeno prepoznavanje i ocjena karaktera krajolika na vedem dijelu teritorija
države, strateške i studije utjecaja na okoliš nemaju šire uporište, ved se uglavnom
temelje na ocjeni vizualnog utjecaja na promatrano područje.
3.3.1. Krajolik u Strategiji i Programu prostornog uređenja RH (1997., 1999.)

U Strategiji (1997.) i Programu prostornog uređenja Republike Hrvatske (1999.),
donesenim prije uspostave Europske konvencije o krajoliku, velika je pozornost bila
posvedena pitanjima krajolika. U Programu prostornog uređenja zacrtane su
programske smjernice koje se temelje na načelima zaštite raznolikosti i posebnosti
krajolika u okviru prostornog uređenja. Ved je tada naglašeno stajalište da se krajolik
ne može razmatrati na osnovi pojedinačnih sastavnica ved samo kao prostorno-
ekološka, gospodarska i kulturna cjelina. Smjernice za očuvanje raznolikosti krajolika
zacrtane su za tri krajolične cjeline koje su prepoznate Strategijom prostornog
uređenja. One su prepoznate na temelju prirodno-zemljopisnih obilježja – panonska,
gorska i jadranska Hrvatska.
Za potrebe Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske provedena je
regionalizacija krajolika koja se temelji na prirodnim obilježjima, ali uključuje i
nazočnost čovjeka. Izdvojeno je 16 osnovnih krajoličnih/krajobraznih jedinica: 1.
Nizinska područja sjeverne Hrvatske, 2. Panonska gorja, 3. Bilogorsko-moslavački
prostor, 4. Sjeverozapadna Hrvatska, 5. Žumberak i Samoborsko gorje, 6. Kordunska
zaravan, 7. Gorski kotar, 8. Lika, 9. Istra, 10. Kvarnersko-velebitski prostor, 11. Vršni
pojas Velebita, 12. Sjeverno-dalmatinska zaravan, 13. Zadarsko-šibenski arhipelag, 14.
Dalmatinska zagora, 15. Obalno područje srednje i južne Dalmacije te 16. Donja
Neretva. Bududi da nije provedeno cjelovito razvrstavanje na temelju svih sastavnica
krajolika te da nisu izrađeni opisi za svaku od navedenih jedinica, ta se podjela ne
može smatrati Krajobraznom osnovom Hrvatske.
64
Izradu studije Krajobrazna osnova Grada Zagreba, 1. Etapa Strateške smjernice za zaštitu opdih
krajobraznih tipova Grada Zagreba naručio je Gradski zavod za strateški razvoj i planiranje razvoja
Grada Zagreba za potrebe izrade strategije razvoja Grada Zagreba - Zagrebplan, 2011. godine.
65
Krajobrazna studija Zagrebačke županije izrađena je za razinu obrade opdih tipova krajolika.
66
U okviru projekta COAST UNDP-GEF izrađene su 2009. godine tri studije: Inventarizacija,
vrjednovanje i planiranje obalnih krajobraza Dalmacije, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i
Oikon, d.o.o. Zagreb.
80
Stoga je bilo određeno da kao prostorno-plansku podlogu treba uspostaviti

Krajobraznu osnovu Hrvatske sa svrhom da prepozna krajobrazne cjeline, utvrdi
osjetljivost i ugroženost krajolika te da uspostavi sustav zaštite krajolika na razini
države, županije i grada/opdine pri izradi dokumenata prostornog uređenja, studija
utjecaja na okoliš te na studije podobnosti smještaja za vede graditeljske zahvate u
prostoru. U studiji Krajolik - sadržajna i metodska podloga Krajobrazne osnove
Hrvatske67, koja je izrađena 1999. godine, pokušao se uspostaviti interdisicplinarni
pristup pitanjima vezanim uz izradu Krajobrazne osnove Hrvatske. Izrađeni su odvojeni
dokumenti kojima su obrađene teme vizualnih obilježja, šumskih područja, priobalnog
područja te prirodne i kulturne baštine, međutim izostalo je sintezno sagledavanje
metodologije.
Unatoč tome što su Strategija (1997.) i Progam prostornog uređenja Republike
Hrvatske (1999.) zacrtali obvezu izrade Krajobrazne osnove za područje Hrvatske dosad
nije izrađeno tipološko razvrstavanje krajolika, odnosno podjela na krajolične jedinice
(regije, područja, uzorke). Pojedine županije su u sklopu izrade konzervatorskih
podloga za prostorne planove županija provele pripremno razrstavanje
(predrazvrstavanje) krajolika i ocjenu njihove osjetljivosti.68 S obzirom na nepostajanje
jedinstvenih standarda za prepoznavanje, razvrstavanje i vrjednovanje dobiveni
rezultati nisu međusobno usklađeni, međutim iz navedenog vrjednovanja proizašle su
opde smjernice za planiranje prostornoga razvoja.
3.3.2. Studija – Krajolik - sadržajna i metodska podloga Krajobrazne osnove

Hrvatske, 1999.
Studija pod imenom Krajolik - sadržajna i metodska podloga Krajobrazne osnove
Hrvatske izrađena je kao stručna podloga za nastavak rada na izradi Krajobrazne
osnove Hrvatske, koja je zacrtana Strategijom prostornog uređenje Republike Hrvatske
(1997.). Svrha studije bila je doprinijeti pripremi njezine uspostave, kroz gledišta i
pristupe višedisciplinarne skupine stručnjaka iz institucija i područja vezanih uz
planiranje korištenja i zaštite prostora/krajolika.69 Svrha izrade Krajobrazne osnove kao
prostorno-planske podloge jest prepoznavanje obilježja krajolika, njihove vrijednosti i
67
1999.b
68
Predrazrstavanje krajolika temeljem prepoznavanja obilježja, vrjednovanja krajolika i ocjenu
osjetljivosti provedeni su u okviru Konzervatorskih podloga za prostorne planove u županijama:
Sisačko-moslavačkoj, Koprivničko-križevačkoj, Zagrebačkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Krapinsko-
zagorskoj. Autori: Dumbovid Bilušid B., Bradid, N., Zloušid, K.
69
Studija Krajolik - sadržajna i metodska podloga Krajobrazne osnove Hrvatske obrađuje sljedede teme:
1. Europski pristupi i iskustva u zaštiti, upravljanju i planiranju krajobraza (Vesna Koščak, Branka
Aničid, Marijan Bužan), 2. Opdi okviri zaštite krajobraza za krajobraznu osnovu Hrvatske - poljodjelski
krajobraz (Vesna Koščak, Branka Aničid, Marijan Bužan, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,
Zavod za ukrasno bilje i krajobraznu arhitekturu), 3. Osnova šumskih krajobraza (Vladimir Kušan,
Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), 4. Krajobrazna osnova i prostorne vrijednosti jadranske
obale (Lido Sošid), 5. Krajobrazno diferenciranje s obzirom na prirodna obilježja (Ivo Bralid, Državna
uprava za zaštitu priorde), 6. Zaštita, očuvanje i korištenje kulturne baštine (Biserka Dumbovid
Bilušid, Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Zagrebu), 7.
Perceptivne vrijednosti krajobraza Hrvatske - Studija za vizualno determiniranje krajobraza (Sonja
Jurkovid, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu - Zavod za urbanizam).
81
osjetljivosti ili ugroženosti, te donošenje preporuka za korištenje, uređenje i zaštitu

kako bi se u procesu prostornog planiranja osigurale odgovarajude mjere. Smjernice za
očuvanje i unaprjeđenje krajolične raznolikosti zacrtane su u okviru tri prepoznate
prirodno-zemljopisne regije:
- Panonska Hrvatska (nizinski prostor s gorskim masivima slavonskoga gorja te
Medvednice, Ivančice, Kalnika, Moslavačke i Petrove gore, Žumberka i Samoborskog
gorja),
- Gorska Hrvatska,
- Jadranska Hrvatska.70
U studiji je prepoznata uloga krajolika naselja, posebito gradskih krajolika i njihova
uloga u oblikovanju nacionalnog prostornog identiteta. Međutim, naselja su njegovi
najznačajniji, najsloženiji, ali i najkonfliktniji dijelovi jer se u njima sukobljavaju različiti
interesi mnogih korisnika prostora. Ubrzani proces urbanizacije dovodi do rasta velikih
gradova i preobrazbe nekadašnjih sela te slabljenja i odumiranja ruralnih djelatnosti.
Stoga se predlaže da se u izradi Krajobrazne osnove postavi naglasak na krajolike
naselja i način planiranja razvitka naselja u krajoliku. Prepoznat je i problem
infrastrukturnih i gospodarskih sustava koji su rezultat mjerodavnih odluka na drugim
institucijama odlučivanja, a u prostornim planovima se pojavljuju kao obvezni ulazni
elementi. U zaključcima je istaknuto da je Krajobrazna osnova71, kojom se trebaju
sintezno razmatrati obilježja i vrijednosti krajolika:
- jedna od bitnih podloga za prostorne planove i ostale stručne programe, studije
utjecaja na okoliš i ostale studije;
- kao dugoročni projekt zasnovana je na višedisciplinarnim, znanstvenim i stručnim
podlogama i istraživanjima;
- provodi se hijerarhijski, za nacionalnu, regionalnu i lokalnu razinu planiranja.
Preporuke za daljnji rad na Krajobraznoj osnovi Hrvatske, koje se navode u studiji,
odnose se na usklađivanje terminologije, izradu pilot projekta za prostor jedne
županije, izradu Krajobrazne osnove za čitav državni teritorij, prijedlog posebnih
krajolika Hrvatske i pokretanje projekta istraživanja tipologije naselja. Te su preporuke
i nakon 15 godina i nadalje aktualne te ih valja uvažavati.
70
Prirodne cjeline u Hrvatskoj možemo podijeliti i razmatrati prema prirodnim obilježjima na: 1.
Jadransko more, 2. Sredozemnu obalu i otoke, 3. Gorsku Hrvatsku i 4. Nizinsku Hrvatsku.
Međunarodno je priznata podjela na biogeografske regije. Europa prepoznaje 11 biogeografskih
regija, a od toga u Hrvatskoj imamo čak četiri: 1. Mediteranska, 2. Alpska, 3. Kontinentalna i 4.
Panonska. Razlike u odnosu na tri zemljopisne regije u studiji iz 1999. su u tome je li se Jadranska
obala i otoci promatraju odvojeno od mora, te odvaja li se u nizinskoj Hrvatskoj panonski dio. Ako se
rade ta odvajanja možemo govoriti o ukupno pet regija.
71
1999.b: 178
82
3.3.3. Studija – Inventarizacija, vrjednovanje i planiranje obalnih krajobraza

Dalmacije72, 2009.
Studija je izrađena u okviru projekta COAST, koji je obuhvadao obalno područje četiri
dalmatinske županije: Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-
neretvanske. Istraživana područja bila su: (Lot)1 - opdina Ston i Janjina s Malostonskim
zaljevom, (Lot)2 - otoci Vis i Biševo, (Lot)3 - estuarij rijeke Krke i (Lot)4 - jugoistočni dio
otoka Paga. Osnovni cilj projekta bio je usmjeren na učinkovit utjecaj poduzetničkih
aktivnosti u turizmu, poljodjelstvu, ribarstvu i marikulturi, kako bi u svoje djelovanje
uključile održivo korištenje, te očuvanje biološke i krajolične raznolikosti. Glavni cilj
studija bio je istražiti i preporučiti modele razvitka odabranih obalnih područja koji ne
de utjecati na smanjenje biološke i krajolične raznolikosti, niti na smanjenje prirodnog i
kulturnog identiteta. Osnovni dio svake studije obuhvadao je poglavlja:
- Inventarizaciju, tipološko razvrstavanje i vrjednovanje krajolika;
- Analizu pritisaka prema tipovima krajolika te prema glavnim razvojnim zahtjevima
(turističko-rekreacijska djelatnost) radi utvrđivanja njihove ranjivosti;
- Mjere za svaki tip krajolika koje bi trebale istodobno osigurati razvoj djelatnosti i
zaštitu krajoličnih vrijednosti.
Provedeno je tipološko razvrstavanje krajolika, odnosno podjela na tipove/područja uz
korištenje digitalne obrade podloga i podataka alatima GIS-a. Glavni kriterij za razvrstaj
u tipove u mjerilu obrade 1:25000 bio je reljef, a na područjima neizražajnog reljefa bio
je površinski pokrov. Krajolični tipovi/područja prepoznati su kao morfološke jedinice s
vidljivim prostorno-vizualnim obilježjima, koja su kao prostorne slike raščlanjeni
uzorcima. Prepoznavanje uzoraka krajolika, kao nositelja podrobnijih podataka o
krajoličnim tipovima/područjima, obavljeno je na temelju glavnog kriterija površinskog
pokrova i načina korištenja (turistička, gospodarska područja). Uzorci krajolika
podijeljeni su na: prirodne (šuma, makija, more, obala, šikare i travnjaci, vode) i
kulturne/antropogene koji se dijele na naselja (gradska, ruralna, periurbana,
industrijska, turistička, itd.) te poljodjelske uzorke (poljodjelske površine u polju, na
terasama, vinogradi, maslinici, itd.). Krajolični tipovi/područja određeni su prema
kriteriju reljefnih osobina: zaravan, hrbat, kanjon, riječna dolina, otok.
Vrjednovanje krajoličnih područja provedeno je na temelju dva kriterija: mišljenja
stručnjaka i mišljenja javnosti. Vrjednovanje stručnjaka imalo je cilj odrediti doživljajnu
vrijednost, dok je vrjednovanje javnosti imalo cilj pokazati sustav vrijednosti
anketiranih osoba (lokalno stanovništvo, turisti, posjetitelji područja) i njihov odnos
prema krajoliku. Konačne vrijednosne ocjene dobivene su kao zajednički rezultat
stručne procjene svakog vrjednovanog obilježja. Odabrani čimbenici vrjednovanja bili
su:
- Očuvanost prirodnih elemenata, odnosno percepcija prostora kao prirodnog;
- Raznolikost oblika (različitost oblika pojavljivanja šuma, razvedenost reljefa,
72
U okviru projekta COAST UNDP-GEF project 00050301 izrađena je 2009. godine Inventarizacija,
vrednovanje i planiranje obalnih krajobraza Dalmacije, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i
Oikon, d.o.o. Zagreb. Zbog svoje iznimne biološke i krajobrazne vrijednosti odabrana su četiri pilot
područja: 1) Pelješac, Dubrovačko primorje, Malostonski zaljev i Mljet; 2) Vis i viški akvatorij; 3) šire
područje ušda rijeke Krke; 4) otok Pag (jugoistočni dio u Zadarskoj županiji) i područje uz
Novigradsko i Karinsko more.
83
kombinacije šume, reljefa i vode, kombinacije poljodjelskih uzoraka i naselja i sl.);

- Stupanj prostornog reda, odnosno prisutnost elemenata prostornog reda kao što su
ponavljanje, ritam, smjer, stupnjevanje i dr.;
- Harmoničnost - najvažniji kriteriji vrjednovanja doživljajne vrijednosti krajoličnih
područja, uključuje vrsnodu slike krajolika kao rezultat dobre/loše promjene
prirodnih uvjeta, stupanj prilagodbe postojedim prirodnim uvjetima,
transparentnost i prepoznatljivost uzoraka.
Slika 4. Tipološka podjela - karakterizacija krajolika otoka Visa.

Izvor: Inventarizacija, vrjednovanje i planiranje obalnih krajobraza Dalmacije, 2009.
Dodana su i dva kriterija simboličnog značenja prirodnih i kulturnih elemenata

krajolika, na temelju kojih se odlučivalo u kojoj je mjeri pojedino krajolično područje
prepoznato na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.73 Oba kriterija simboličnog
značenja nisu iskazana brojčano, ved samo opisno, odvojeno od ostala četiri kriterija.
Krajolična područja ocijenjena su skalom vrijednosti od 1 do 5 (od najmanje vrijednih
do visokovrijednih područja), pri čemu je prilikom statističke obrade podataka dodatna
težina stavljena na kriterij harmoničnosti, kao presudan kod vrjednovanja doživljajne
vrijednosti krajoličnih područja. Istraživan je i model ranjivosti krajolika, opisan kao
vrijednosna i specifična prostorna slika zaštitnih zahtjeva koji uključuju: vizualne,
ekološke (prirodne) i kulturne vrsnode krajolika.74 Model ranjivosti vrsnode krajolika
temeljio se na simuliranju mogudih utjecaja pojedinih djelatnosti na njegove
prepoznate vrijednosti, čime se omogudila procjena prihvatljivosti ili neprihvatljivosti
djelatnosti u prostoru na temelju primijenjenog jednostavnog razmišljanja – tamo gdje
je stupanj vrsnode vedi stupanj prihvatljivosti zahvata u prostor je manji. Predložene su
glavne mjere za zaštitu i održivo korištenje krajolika,75 koje se odnose na:
73
Sustav vrjednovanja i izbor kriterija vrjednovanja preuzet je iz slovenskog modela primjenjenog u
izradi tipološke klasifikacije krajolika Slovenije - (1998.) Metodološke osnove, regionalna razdelitev
krajinskih tipov v Slovenij, Ministarstvo za okolje in prostor, Odelek za krajinsko arhitekturo,
Biotehniška fakulteta, Univerza v Ljubljani, Ljubljana.
74
2009: 86
75
2009: 98
84
- Zaštitu najvrjednijih krajoličnih područja i najranjivijih prostora;

- Poboljšanje degradiranih krajolika s naglaskom na područja nekontroliranog razvoja;
- Zaštitu karaktera i identiteta vrijednih tradicijskih naselja;
- Revitalizaciju vrijednih agrikulturnih (ruralnih) krajolika i napuštenih poljodjelskih
površina;
- Zaštitu vrijednosti krajolika u područjima planirane turističke namjene.
Slika 5. Vrjednovanje krajoličnih područja otoka Visa.

Izvor: Inventarizacija, vrjednovanje i planiranje obalnih krajobraza Dalmacije, 2009.
Primijenjeni metodološki postupak bio je identičan za sva četiri istraživana područja.

Unatoč nekim manjkavostima u odabiru pokazatelja za klasifikaciju krajobraznih
tipova/ područja jer nisu u dovoljnoj mjeri uključene kulturno-povijesne sastavnice, niti
specifičnosti krajolika mora, studija je donijela vrijedne podatke koji mogu poslužiti u
planerskim postupcima i odlukama upravljanja navedenih područja.
3.3.4. Krajobrazna osnova Grada Zagreba, 2011.

Studija Krajobrazna osnova Grada Zagreba – 1. etapa Strateške smjernice za zaštitu
karaktera opdih krajobraznih područja Grada Zagreba76 izrađena je za potrebe izrade
Strategije razvoja Grada Zagreba. Osim zakonskih obveza, koje proizlaze iz Zakona o
prihvadanju Europske konvencije o krajolicima i Strategije prostornog uređenja
Republike Hrvatske, razlozi izrade proizašli su iz današnjih problema razvoja Grada
Zagreba.77 Za prepoznavanje obilježja i vrijednosti krajolika primijenile su se
međunarodno prihvadene metode ocjene karaktera krajolika (Landscape Character
Assessment) i urbanog karaktera (Urban Character Assessment). Povezivanjem pristupa
urbanizma i krajolika – korištenjem tehnika kartiranja, katalogiziranja, modeliranja,
preklapanja, povijesne slojevitosti, zoniranja i sl., stvoren je alat za cjelovit i
sveobuhvatan pristup sagledavanju pitanja uređenja i upravljanja prostorom Zagreba.
Glavni cilj studije bio je prepoznati opde krajolične tipove/područja, ocijeniti njihov
76
Studiju je izradio Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za ukrasno bilje i krajobraznu
arhitekturu i Oikon d.o.o., Zagreb (autori: Biserka Dumbovid Bilušid, Vesna Koščak Miočid Stošid i
Vladimir Kušan).
77
Veliko širenje gradnje u neizgrađena područja, posebno u podbrežja Medvednice, promjena urbanih
uzoraka, planiranje prometne i energetske infrastrukture i niz ostalih građevnih zahvata u prostoru,
otvara potrebe za novim pristupom prostornom i urbanističkom planiranju.
85
karakter, osjetljivosti i značaj, analizirati pritiske te izraditi strateške smjernice za

očuvanje karaktera krajolika. Zadatak je bio ukazati na raznolikost i značaj prepoznatih
opdih krajoličnih tipova, izraditi strateške smjernice kako bi se u okviru Strategije
razvitka Grada Zagreba (ZagrebPlan) osigurale metode za zaštitu njihovih posebnosti,
a u okviru procesa planiranja i upravljanja te ostale potrebne aktivnosti.
Bududi da se radi o prvoj studiji koja u Hrvatskoj uključuje najvedim dijelom urbani
krajolik,78 posebni zadatci su bili sljededi:
- Pripremiti metodologiju za prepoznavanje i ocjenu karaktera krajolika sukladno
važedim međunarodnim metodama te korištenjem dostupnih izvora podataka;
- Na temelju predložene metodologije provesti tipološku podjelu (karakterizaciju)
krajolika;
- Provesti postupak tipološke podjele, karakterizacije krajolika sagledavanjem
njegove prirodno mjestopisne i povijesne određenosti;
- Ocijeniti stanje opdih krajoličnih tipova/područja: jačinu karaktera, krajolične i
vizualne osjetljivosti te pritiske na promjene;
- Ukazati na potrebu ugrađivanja rezultata studije u prostorno-plansku
dokumentaciju, kao i za ostale potrebe i korištenje stručnjaka, upravnih tijela i
stanovnika;
- Ukazati na raznolikost i značaj prepoznatih krajoličnih tipova/područja, jačati svijesti
o potrebi njezina očuvanja da bi se razvitak temeljio na očuvanju krajoličnih obilježja
i posebnosti, kao važne sastavnice prostornog identiteta Zagreba;
- Na temelju rezultata istraživanja – prepoznatih krajoličnih tipova/područja, ocjene
njihova značaja, analize osjetljivosti i pritisaka – izraditi smjernice za postupanje i
preporuke za njihovo uključivanje u procese prostornog, društvenog i gospodarskog
planiranja;
- Izraditi strateške smjernice zaštite obilježja opdih krajoličnih tipova/područja za
potrebe izrade Strategije Grada Zagreba, za primjenu u procesima prostornog i
urbanističkog planiranja te u ostalim aktivnostima upravljanja prostorom.
Pristup i metodologija bili su prilagođeni obilježjima istraživanog područja. Složenost i
heterogenost područja Grada Zagreba uključuje područja različitih vrsta krajolika:
urbanih, poluurbanih, ruralnih, poljodjelskih, šumskih, prirodnih i doprirodnih
obilježja.79 Morfološka i fizička obilježja krajolika urbanih i ruralnih područja
oblikovanih dugogodišnjim graditeljskim, gospodarskim, poljodjelskim i ostalim
aktivnostima zahtijevala su prilagođen pristup provedbe tipološke podjele krajolika,
koja se temeljila na grupama prirodnih i kulturnih pokazatelja. Prirodni (bio-fizički)
pokazatelji uključili su klimu i reljef, geološki sastav i vrste tla, vode i površinski pokrov.
Kulturni pokazatelji na kojima se temeljila klasifikacija krajolika bili su podatci o
antropogenim utjecajima, kao što su:
- vrste i tipovi izgrađenosti - urbana morfologija (složenost, centralnost, gustoda) i
78
Radi se o prvoj studiji ne samo u Hrvatskoj, ved i u zemljama jugoistočne Europe koja se odnosi na
urbana područja. Primjerice Studija krajine za područje Grada Ljubljane iz svojeg obuhvata isključuje
urbana/izgrađena područja.
79
Prema udjelu zastupljenosti korištenja površina na području Grada Zagreba oko 1/3 prostora pripada
izgrađenom (urbaniziranom), poljodjelskom i šumskom krajoliku. Podatci iz Prostornog plana Grada
Zagreba, Službeni glasnik Grada Zagreba 8/2001., 16/2002., 11/2003., 2/2006., 1/2009. i 8/2009.
86
urbani uzorci,
- uzorci poljodjelskih površina i korištenje prostora,
- povijesna dimenzija krajolika,
- kulturno naslijeđe i prirodno okolišne vrijednosti.
Pokazatelji karaktera krajolika obuhvatili su: sadašnje korištenje i namjenu prostora,
povijesno korištenje, morfologiju područja (veličina, oblici, grupe uzoraka, gustoda,)
načine korištenja i gradnje, urbane uzorke, krajolične elemente: vrste prometnica
(ceste, ulice, pruga i sl.), perivojno uređene prostore, vodene tokove i ostale vodene
površine itd. Navedeni atributi uključuju čimbenike prirodnog i izgrađenog okoliša koji
su oblikovani ljudskim aktivnostima tijekom povijesti. Opdi krajolični tipovi i područja
opisani su na temelju njihovih prepoznatih osnovnih i posebnih svojstava. 80 Svako opde
krajolično područje analizirano je i opisano uvažavajudi smještaj, vizualna (strukturna),
povijesna i ekološka obilježja te pritiske razvoja.
Vrjednovanje svakog opdeg krajoličnog područja na temelju postavljenih pokazatelja
vrijednosti uključilo je: ocjenu stanja i jačine karaktera, negativnih obilježja, te
krajolične i vizualne osjetljivosti. Kriterij vrjednovanja jačine karaktera uključio je
prisutnost zaštidenih područja. Na temelju analiza vanjske vizualne izloženosti područja
Grada Zagreba iz bitnih i najučestalijih smjerova kretanja kartirana su područja najvede
vizualne osjetljivosti. Preklapanjem podataka vizualne osjetljivosti i vrijednosti
krajoličnih područja proizašli su podatci za ukupnu krajoličnu osjetljivost.
Zaključilo se da pojedina opda krajolična područja imaju različite stupnjeve vrijednosti
te da opda krajolična područja nisu homogenih uzoraka i struktura, iz čega proizlazi da
jačina krajoličnog karaktera nije jedinstvena na cjelokupnom području. Svako opde
krajolično područje ima različite stupnjeve vrijednosti – od visoko prepoznatljivih
krajoličnih uzoraka, kombinacije prirodnih i kulturnih elemenata kojima se stvara
doživljaj mjesta, do onih čija su obilježja promijenjena ili narušena.81 Navedeni podatci
u izravnoj su povezanosti s kapacitetom krajoličnog područja za promjene te sa
smjernicama i preporukama upravljanja promjenama i bududim prostornim razvojem
grada. Analizirani su glavni utjecaji na karakter krajolika. Prepoznate su glavne grupe
pritisaka uslijed kojih se mijenjaju krajolična obilježja Grada Zagreba, a odnose se na:
80
Na području Grada Zagreba prepoznato je 6 opdih krajoličnih tipova: gorsko-brdski, brježuljkasto-
brdski, nizinski urbani, nizinski riječni, nizinski ruralni i brježuljkasti krajolik. Podrobnijom
klasifikacijom je unutar šest opdih prepoznato 25 krajoličnih tipova.
81
U skupinu krajoličnih tipova/područja visoke vrijednosti ubrajaju se područja opdeg krajoličnog tipa
brježuljkasto brdskog i nizinskog urbanog krajolika Zagreba, čiji slijed prevladavajudih i
prepoznatljivih urbanih uzoraka čine elementi srednjovjekovnih struktura Gornjega grada i Kaptola,
donjogradska blokovska matrica 19. stoljeda, brojna radnička naselja s početka 20. st. oblikovana
prema konceptima urbanizma vrtnoga grada, kvartovi višestambene izgradnje nastali na CIAM-ovim
načelima 1960.-ih i 1970-ih godina. Pojedini dijelovi navedenih opdih krajoličnih područja prepoznati
su i kao predjeli/zone zaštite kulturno-povijesne cjeline grada Zagreba. Osim dvodimenzionalnih
uzoraka i matrice prostora, razmatrala se i treda dimenzija, tzv. vertikalna matrica u kojoj se ističu
važni činitelji vizualnog karaktera krajolika kojima se oblikuju silhouete i karakteristične panorame
Zagreba. To su građevine vertikalni prostorni akcenti (Landmarks), tornjevi povijesnih sakralnih
građevina, infrastrukturne građevine te visoke zgrade stambene i poslovne namjene. Specifičnom
karakteru zagrebačkih krajolika, osim urbanih, u velikoj su mjeri doprinos očuvana područja
prepoznatljivih prirodnih krajolika, osobito šumskog krajolika Medvednice obuhvadenog zaštitom u
okviru Parka prirode Medvednica te područja riječnog prirodnog krajolika Save (Savica).
87
- Širenje grada na neizgrađene prostore, vizualno izložene i ekološki vrijedne lokacije;

- Unošenje novih tipova gradnje i urbanih uzoraka koji ne uvažavaju naslijeđena
obilježja;
- Razvoj novih sadržaja u područjima visoke osjetljivosti koji negativno mijenjaju
karakter područja;
- Planiranje nove prometne i energetske infrastrukture koja ne uključuje odnos
prema obilježjima krajolika.
1.1. GORSKO-BRDSKI KRAJOLIK

1.2. BRJEŽULJKASTO-BRDSKI
KRAJOLIK
2.1. NIZINSKI URBANI KRAJOLIK
2.2. NIZINSKI RIJEČNI KRAJOLIK
2.3. NIZINSKI RURALNI KRAJOLIK
2.4. BRJEŽULJKASTI RURALNI
KRAJOLIK
Slika 6. Opdi tipovi krajolika/krajobraza Grada Zagreba.

Izvor: Krajobrazna osnova grada Zagreba, 1011.
Strateške smjernice i preporuke studije naglasile su osnovne mjere za zaštitu

prepoznatih raznolikosti karaktera pojedinih krajoličnih područja kroz:
- Uključivanje krajolika u procese planiranja te uspostavu politike zaštite krajolika;
- Preporuke za prostorno i urbanističko planiranje;
- Smjernice za oblikovanje i projektiranje u krajoličnim područjima visoke vrsnode te u
osjetljivim područjima radi zaštite njihovih obilježja;
- Strateški značajna područja za oblikovanje i izradu Zelenog sustava Grada Zagreba
kojima se uspostavljaju kontinuirani potezi nasada – pejsažni pojasevi koji povezuju
šumska područja Medvednice s riječnim krajolikom Save i nizinskim područjem, kao
mogudim polazištem za izradu Strategije zelenog sustava Grada Zagreba.
88
OSJETLJIVOST KRAJOLIČNIH
PODRUČJA
PRITISCI NA KARAKTER KRAJOLIKA
Slika 7. Osjetljivost krajoličnih/krajobraznih područja i pritisci na obilježja krajolika Grada

Zagreba. Izvor: Krajobrazna osnova grada Zagreba, 2011.
Studija Krajobrazna osnova Grada Zagreba izrađena je na razini opdih krajoličnih

tipova/područja iz čega su proizašla samo opda i strateška usmjerenja za bududi
razvitak na načelima zaštite obilježja i vrijednosti krajolika. U zaključcima Studije
navedeno je da je za utvrđivanje svih obilježja krajolika potrebno provesti podrobniju
razinu tipološke podjele u mjerilu krajoličnih/krajobraznih tipova, podtipova i uzoraka.
PODRUČJA ZAŠTIDENA ZAKONOM O

ZAŠTITI PRIRODE, PARK PRIRODE
MEDVEDNICA I PARK MAKSIMIR
PODRUČJA EKOLOŠKE MREŽE
PODRUČJA ZAŠTIDENA PROSTORNO

PLANSKOM DOKUMENTACIJOM
TOKOVI GORSKIH POTOKA
Slika 8. Pejsažni elementi za uspostavu Zelenog sustava Grada Zagreba. Izvor: Krajobrazna
osnova grada Zagreba, 2011.
89
3.3.5. Krajobrazna studija Zagrebačke županije za razinu opdih tipova krajolika,

2013.82
Primjenom slične metodologije kao i za područje Grada Zagreba izrađena je
Krajobrazna studija Zagrebačke županije za razinu opdih tipova krajolika. Rezultati te
studije potvrdili su hipotezu o velikoj raznolikosti krajobraznih obilježja Zagrebačke
županije.
Opdi krajobrazni tipovi subpanonske regije: Opdi krajobrazni tipovi panonske krajobrazne regije:
- gorsko-brdski, prirodni (OKT1.1.) - brježuljkasti prirodni (OKT2.1.)
- brdsko-gorski, prirodni (OKT1.2.) - brježuljkasto-nizinski, ruralni (OKT 2.2.)
- brježuljkasto-brdski, mješoviti (OKT1.3.) - brježuljkasto-nizinski, mješoviti (OKT 2.3.)
- brježuljkasti, ruralni (OKT1.4.) - nizinsko-brježuljkasti, ruralni (OKT 2.4.)
- brježuljkasto-nizinski, ruralni (OKT1.5.) - nizinsko-brježuljkasti, mješoviti (OKT 2.5.)
- brježuljkasto-nizinski, mješoviti (OKT1.6.) - nizinski, prirodni (OKT 2.6.)
- nizinski, urbani (OKT1.7.) - nizinski, doprirodni (OKT 2.7.)
- riječni, mješoviti (OKT1.8.) - nizinski, mješoviti (OKT 2.8.)
- nizinski, ruralni (OKT 2.9.)
- nizinski, urbano-ruralni (OKT 2.10.)
- nizinski, riječni, ruralni (OKT 2.11.)
Slika 9. Opdi krajobrazni tipovi Zagrebačke županije. Izvor: Krajobrazna studija Zagrebačke
županije, 2013.
Ocjena stanja krajoličnih/krajobraznih područja: povijesni, vizualni i ekološki

karakter
Posebna obilježja svakog opdeg krajobraznog/krajoličnog tipa/područja dokumentirana
su analizama vizualnog, povijesnog i ekološkog karaktera. Na temelju analize
pokazatelja, kao što su: stanje krajolika, jačina krajoličnog karaktera, stupanj vizualne
izloženosti te negativna obilježja krajolika ocijenjeno je da pojedina opda krajolična
82
Krajobrazna studija Zagrebačke županije za razinu opdih tipova, 2013., autori: B. Dumbovid Bilušid, V.
Kušan.
90
područja imaju različite stupnjeve osjetljivosti. Rezultati analiza pokazali su da pojedina

opda krajolična područja nisu homogenih uzoraka i struktura, iz čega proizlazi da jačina
krajoličnog karaktera nije jedinstvena na cjelokupnom opdem krajoličnom području.
Zaključilo se da svako opde krajolično područje ima različite vrijednosti – pojedini
dijelovi opdih krajoličnih područja reprezentiraju visoko prepoznatljive krajolične
uzorke, kombinacije prirodnih i kulturnih elemenata kojima se stvara doživljaj mjesta,
za razliku od drugih čija su obilježja promijenjena ili narušena.
Slika 10. Ocjena ukupne osjetljivosti krajoličnih/krajobraznih područja. Izvor: Krajobrazna

studija Zagrebačke županije, 2013.
Analizirani su zahvati planirani Prostornim planom Zagrebačke županije, koji

predstavljaju pritisak i izazivaju velike promjene u krajoliku, kao što su: velike cestovne
i željezničke prometnice (autocesta i brze ceste), izgradnja visokonaponskih
dalekovoda, izgradnja magistralnih cjevovoda (plinovod, naftovod), izgradnja
gospodarskih i turističkih građevina te širenje naselja.
Ocijenjeno je da su veliki i vrlo veliki pritisci u opdem krajobraznom tipu u kojemu je
planirano nekoliko takvih aktivnosti.
Ocjena ugroženosti (konflikti) krajolika temelji se na suprotstavljenosti osjetljivosti
pojedinog opdeg krajoličnog/krajobraznog tipa i pritiscima razvoja u njemu. Pritom je
opdi krajolični/krajobrazni tip vedeg stupnja ugroženosti ukoliko ima vedi stupanj
osjetljivosti i vede pritiske razvoja.
Na temelju provedenog razvrstavanja na opde krajolične/krajobrazne tipove, ocjene
osjetljivosti i pritiske razvoja izrađene su smjernice i preporuke za planiranje i razvoj
krajolika za razinu izrade Prostornog plana županije.
91
Slika 11. Analiza pritisaka. Izvor: Krajobrazna studija Zagrebačke županije, 2013.
Slika 12. Analiza pritisaka na krajolik. Izvor: Krajobrazna studija Zagrebačke županije, 2013.
Slika 13. Analiza ugroženosti krajolika. Izvor: Krajobrazna studija Zagrebačke županije, 2013.
92
3.3.6. Analiza krajolika/krajobraza u prostornim planovima županija

Pojedine županije provele su analizu obilježja i vrijednosti krajolika u okviru svojih
prostornih planova donesenih početkom 2000. godine te su propisale mjere zaštite.
Analizirani su primjeri Zagrebačke i Dubrovačko-neretvanske županije, koje su provele
vrjednovanje i zaštitu krajolika mjerama prostorno-planske dokumentacije. Zbog
posebnosti svojega teritorija obje su županije primijenile različitu metodologiju. Bez
obzira na različite metode primijenjene u prepoznavanju i vrjednovanju obilježja
pokazalo se da mjere zaštite i planiranja održivog razvoja krajolika i u krajoliku samo
kroz prostorno-plansku dokumentaciju nisu dovoljne jer za krajolike, koji nisu
zaštideni Zakonom o zaštiti prirode ili Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara,
nije utvrđena nadležnost provođenja. Dosadašnja praksa je pokazala da prostorno-
planska dokumentacija ne osigurava provođenje primjerenog korištenja, razvoja i
zaštite obilježja i vrijednosti krajolika.
Krajolik u prostornom planu Zagrebačke županije
Zagrebačka županija je svoj cjelokupni prostor sagledavala kao krajolik te ga je
razvrstala u četiri vrijednostne kategorije.83 Za svaku kategoriju propisane su mjere za
očuvanje obilježja, odnosno za poboljšanje stanja.
U krajoliku 1. kategorije predviđeno je održavanje i unaprijeđenje zatečene vrijednosti
krajobraznih/krajoličnih cjelina (ponajprije tradicijskim načinom korištenja prostora),
zadržavanje postojede mreže naselja i pejsažnog odnosa šumskih i poljodjelskih
površina koji okružuju naselja, osobito na područjima izloženim pogledu. Posebice se
naglašava potreba vrjednovanja tradicijskih obilježja naselja i tipološke elemente
tradicijskoga graditeljstva, kao osnovu za planiranje građevnih područja naselja i
određivanje načina oblikovanja novih građevina.
U krajoliku 2. kategorije, u naseljima i njihovim okolnim prostorima, predviđeno je
očuvanje vrijednih pejsažnih obilježja prostora s grupacijama očuvanih naselja,
poduzimanje potrebnih urbanističkih zahvata kojima de se uspostaviti prostorno i
oblikovno kvalitetniji razvoj, a pri uobličenju građevnih područja naselja uvažavanje
povijesne urbanističke strukture naselja i krajoličnog okruženja. Preporučuje se da se u
naseljima u oblikovanju stambenih i gospodarskih građevina koriste elementi
regionalne arhitekture.
U krajoliku 3. kategorije predviđeno je planskim mjerama poboljšati stanje, uz
očuvanje prirodnih i pejsažnih te kulturno-povijesnih vrijednosti.
U krajoliku 4. kategorije predviđeno je vrjednovanje postojede izgrađene strukture te
prostorno planske mjere sanacije konfliktnih područja i poboljšanje stanja.
83
Prostorni plan Zagrebačke županije (2002.) i IV. Izmjene i dopune prostornog plana Zagrebačke
županije (2010.).
93
Slika 14. Vrjednovanje krajolika Zagrebačke županije84
Krajolik u prostornom planu Dubrovačko-neretvanske županije

Prostorni plan Dubrovačko-neretvanske županije85 u poglavlju Polazišta opisuje
krajolik, kojega, s obzirom na stupanj antropogenih promjena i način korištenja
prostora, razvrstava u tri karakteristična oblika: prirodni krajolik, kultivirani krajolik i
stvoreni/izgrađeni (urbani, industrijski, itd.) krajolik. Planom se određuje da je na
prostoru županije potrebno uvažavati i naglašavati fizionomske značajke tri
mikroregionalne cjeline: neretvansko područje, priobalno i otočno područje, odnosno
zagorski, priobalni i otočni dio. Osnovni cilj zaštite krajoličnih vrijednosti Dubrovačko-
neretvanske županije jest osigurati vitalni kvalitetni krajolik sa što vedom
uravnoteženošdu i skladnošdu s gospodarskog, socijalnog, prostornog, ekološkog i
kulturnog gledišta, uz istodobno čuvanje i naglašavanje identiteta pojedinih područja.
Temeljem Prostornoga plana Dubrovačko-neretvanske županije predlaže se očuvati 61
osobito vrijedno područje prirodnoga krajolika. Određeni su osobito vrijedni predjeli
kulturnoga krajolika na 17 lokacija.86 Za kulturne krajolike prostorni plan Dubrovačko-
84
Prostorni plan Zagrebačke županije (2002.) i IV. Izmjene i dopune prostornog plana Zagrebačke
županije (2010.).
85
Prostorni plan Dubrovačko neretvanske županije, „Službeni glasnik Dubrovačko-neretvanske
županije“, broj 06/03., 03/05., 03/06., 07/10. 04/12.-isp. i 09/13.)
86
Na području Grada Dubrovnika to su: estuarij rijeke Omble, širi prostor sela Ljubač, obalni potez
Orašca, Elafitski otoci, uvala Brsečine; na području Opdine Konavle: kulturni krajolik Pridvorje, potez
sela Konavoskih brda; Opdine Janjina: Janjinsko polje, Popovo polje, Sresersko polje; Opdine Mljet:
otok Mljet s pripadajudim akvatorijem; Grada Korčula, Opdine Lastovo, Vela Luka, Blato, Smokvica,
Lumbarda (kultivirani agrarni krajolik Korčule i Lastova: područje sjevernih i južnih obala Korčule i
94
neretvanske županije ne predlaže vrjednovanje ni zaštitu temeljem Zakona o očuvanju

kulturnih dobara.
Slika 15. Prirodna i graditeljska baština Dubrovačko-neretvanske županije87
3.4. STANJE KRAJOLIKA/KRAJOBRAZA U HRVATSKOJ

3.4.1. Fizičko stanje krajolika/krajobraza
U usporedbi s nekim drugim, posebice mediteranskim zemljama, stanje krajolika u
Hrvatskoj – kada se promatara globalno na razini cijele države – može se ocijeniti
dobro. Ipak u mnogim dijelovima Hrvatske krajolik je ošteden, vrijednosti krajolika su
degradirane, a pritisci razvoja i klimatske promjene izazivaju nove opasnosti i prijetnje.
Zbog toga je potrebno realno sagledati stvarno stanje krajolika, utvrditi uzroke
oštedenja i prijetnje te slijedom toga poduzeti prostorno-planske, političko-
zakonodavne i druge mjere za očuvanje nedvojbenih vrijednosti krajolika te njihovo
primjereno korištenje u bududem razvoju. Upravo na očuvanju vrijednosti krajolika
mogud je i poželjan gospodarski razvoj Hrvatske, posebice za selektivne oblike turizma,
ruralnog razvoja te kvalitetnog stanovanja. Očuvanje i revitalizacija vrijednog te
oporavak oštedenih obilježja i vrijednosti krajolika temelji su za unaprjeđenje
prostornog uređenja i svekolikog razvoja Hrvatske.
Velike promjene u prostoru nastale su recentnim širenjem građevnih područja naselja,
nelegalnom gradnjom, otvaranjem novih građevnih područja posebice za turističke i
gospodarske predjele/zone u dosad neizgrađenim područjima velike krajobrazne
vrijednosti, gospodarenjem šumama i vodama, gradnjom i planiranjem velike
Lastova, područje južnih obronaka Sv. Ilije na Pelješcu, područje otoka Lastovo i Prežba, područje od
Korčule do Lumbarde uz obalu); Opdine Orebid: područje vinograda, Dingača, područje vinograda
Postupa, poljodjelske površine Župe pelješke, potez Mokalo-Kapetani-Podobude; Gradova Metkovid i
Opuzen te Opdina Slivno, Kula Norinska i Zažablje: kulturni krajolik doline Neretve, područje oko
delte Neretve te područje oko Vida i Metkovida.
87
Prostorni plan Dubrovačko neretvanske županije, 2003.
95
prometne i energetske infrastrukture i drugim velikim zahvatima u prostoru. Promjene

obilježja krajolika izaziva i raspršena gradnja koja proizlazi iz prostorno-planskih
odredbi (gradnja unutar i izvan građevnih područa naselja) te nelegalna gradnja kojom
se troši prostor bez uvažavanja obilježja krajolika.
Velike se promjene događaju i u urbanim krajolicima, posebice u velikim gradovima
(Zagreb, Split, Rijeka, Osijek) gdje se urbanom preobrazbom ili širenjem grada
mijenjaju dotadašnja obilježja. Gradnja visokih zgrada – nebodera, koja ne uvažava
obilježja naslijeđene slike grada i njegova prostornoga identiteta, izaziva promjene
silhueta i obrisa, tzv. skyline. Unošenje novih, različitih tipologija od zatečene te
izgradnja velikog mjerila mijenja i narušava homogenost urbanih uzoraka. Tzv.
brownfield područja, prostori nekadašnje industrije s kraja 19. i početaka 20. stoljeda,
koja su uglavnom smještena u blizini gradskih središta opasnost su za neprimjerenu
promjenu, ukoliko se ne temelje na uvažavanju obilježja urbanog krajolika.
Urbani krajolici malih povijesnih gradova, čija je glavna vrijednost sraslost s
mjestopisnim obilježjima položaja na kojem su nastali, mijenjaju svoju pojavnost i
često gube vrijednosti jer i male promjene oblikovnog izraza gradnje ili neprimjerena
gradnja u njihovoj neposrednoj okolini mogu izazvati velike štete.
Ruralna naselja doživljavaju najbrže promjene svojih obilježja i struktura zapuštanjem i
urušavanjem tradicijske arhitekture ili promjenama načina života što dovodi do novih
tipoloških oblika građenja. Intenzifikacija poljodjelske proizvodnje dovodi do promjene
uzoraka, ali i biljnog pokrova i poljodjelskih kultura. Istodobno zapuštanje poljodjelskih
površina dovodi do sukcesije šume, makije ili korova.
Navedenim se zahvatima ubrzava preobrazba krajolika jer im ne prethode analize
obilježja i vrijednosti krajolika s ciljem da novi zahvati budu ne samo funkcionalno i
financijski održivi, ved da afirmiraju vrijedno naslijeđe i prostorni identitet te da
unaprijede stanje u prostoru. Zbog ignoriranja karaktera i posebnosti krajolika rezultat
je upravo suprotan i dovodi do neprimjerene izgradnje i neprihvatljivih promjena u
prostoru. S druge strane, napuštanje sela i tradicijske poljodjelske proizvodnje dovodi
do zapuštanja obradivih površina i gubitka karaktera krajolika. Depopulacija u ruralnim
područjima, posebice na brdskim i planinskim područjima i otocima, kao i zapuštanje
poljodjelskih krajolika dovode do napuštanja ruralnih područja. Nekadašnje obradive
površine prepuštene su sukcesiji prirodne vegetacije. Mladi se sele u gradove, a na
sela se dolazi za vikend ili u tredoj životnoj dobi (u mirovini). U oba slučaja, na brojnim
područjima zbog nedovoljnog znanja o pejsažnim obilježjima prostora i ignoriranja
potrebe uvažavanja pejsažnih vrijednosti dolazi do narušavanja i gubitka vrijednosti
krajolika. Nedovoljna je stručna i javna svijest o vrijednostima krajolika i potrebi
očuvanja njegovih obilježja. Posebice je to izraženo u prostornom uređenju.
Početkom 21. stoljeda Republika Hrvatska se suočila s neprihvatljivim stanjem
jadranske obale u pogledu nove izgradnje i odnosa prema ambijentalnim i
krajoličnim vrijednostima prostora. Takvo stanje obilježava sljedede:
- Predimenzionirana građevna područja, neracionalna raspršena izgradnja i izgradnja
bez primjerene ulične mreže;
- Dužobalno širenje izgradnje, zauzimanje obalnog ruba i sprječavanje pristupa obali
kao javnom dobru;
96
- Zlouporaba u izgradnji predjela turističke namjene neturističkom, posebice

stambenom izgradnjom a bez pratedih stambenih javnih sadržaja (dječje ustanove,
škole i dr.);
- Neodgovarajudi infrastrukturni komunalni sustav i gradnja građevina za sekundarno
stanovanje, bez primjerenih infrastrukturnih priključaka;
- Nedostatak i neuređenost javnih prostora i sadržaja u naseljima, nedostatak urbanih
obilježja naselja;
- Bespravna i neplanska izgradnja;
- Zapuštene povijesne cjeline (urbane i ruralne), urušene tradicijske kude ili cijela
tradicijska naselja;
- Gradnja u povijesnim cjelinama ili u njihovoj neposrednoj okolini, koja ne uvažava
ambijentalna obilježja;
- Ugrožavanje i degradacija prirodnog i kulturnog naslijeđa, kao i prirodnih resursa.
Glavne promjene obilježja i degradacija vrijednosti krajolika izazvane su različitim
građevnim aktivnostima kao što su:
- Proširenja građevnih područja i nova naselja koja ne uspostavljaju primjeren odnos
s obilježjima pripadajudeg prostora - krajolika, urbanim uzorcima i graditeljskim
oblicima te stoga ne stvaraju nove urbane vrijednosti;
- Površine za gradnju izvan naselja, posebice gospodarska i proizvodno-poslovna
namjena koje se smještavaju u predjelima krajolika zaštidenog prostorno-planskom
dokumentacijom te po realizaciji ne podliježu obvezama uvažavanja i očuvanja
krajoličnih obilježja;
- Površine za iskorištavanje mineralnih sirovina i za zbrinjavanje otpada;
- Novoplanirane ugostiteljsko-turističke namjene koje se smještavaju na lokacijama
bez prethodno provedenih analiza te se zbog toga umanjuju vrijednosti krajoličnog
tipa/područja;
- Novoplanirana područja športsko-rekreacijske namjene velikih mjerila (golfska
igrališta, skijališta i sl.) na područjima vrijednog krajolika;
- Intenzifikacija i/ili napuštanje poljodjelske proizvodnje, kao i promjene
poljoprivrednog načina korištenja te gospodarenja šumama;
- Infrastrukturni sustavi - linearni i površinski (energetika i telekomunikacije,
dalekovodi, hidroelektrane i akumulacije, termoelektrane, termoelektrane-toplane,
vjetroelektrane, tornjevi za telekomunikacijske sustave, i sl.);
- Građevine vodnogospodarskog sustava (vodne površine, akumulacije za
hidroelektrane, retencije za obranu od poplava, nasipi, odteretni kanali, regulirani
vodotoci i sl.);
- Velika prometna infrastruktura (državne autoceste, državne brze ceste, magistralne
glavne željezničke pruge, raskrižja cesta u dvije razine i sl.);
- Propadanje i napuštanje tradicijskog korištenja (napuštanje sela i poljodjelstva i dr.).
3.4.2. Prepoznati krajolici/krajobrazi visoke vrsnode

Iako Hrvatska posjeduje raznovrsne i vrijedne kulturne krajolike dosad ih je upisano u
Registar kulturnih dobara tek nekoliko, a to su: kulturni krajolik otoka Daksa (2005.),
kulturni krajolik Velikog Tabora (2007.), kulturni krajolik Žumberak-Samoborsko gorje-
Plešividko prigorje (2008.), kulturni krajolik Starogradsko polje na otoku Hvaru (2008.),
97
kultivirani krajolik na području dvoraca Bela I. i Bela II. (2009.), kultivirani krajolik
vinograda - lokalitet Bucavac (2011.), kultivirani krajolik vinograda - lokalitet Takala
(2012.), kultivirani krajolik sjeverozapadne Vodnjanštine s arheološkim, etnološkim i
sakralnim spomenicima (2012.), kulturni krajolik otočja Palagruža (2013.) i kulturni
krajolik otočja Brijuni (2013.).
Predloženi za zaštitu su sljededi krajolici: otok Cres; Ston sa solanom i poljem; Korčula
(unutrašnja polja - Čara i Pupnat); Lastovo s otocima; Vis, Biševo, Svetac; Konavle;
Dolina Cetine; Biokovo i makarsko primorje; Zrinska gora; Lonjsko polje; Dolina rijeke
Mirne - unutrašnja Istra; Pag-solane, Pag-Lun; Liburnija-Učka; Dolina Gacke; Gorski
kotar (Crni lug i dr.); Dolina Sutle; Ivančica-Kalnik; Papuk - istočni dio (Ružica grad i
Zlatna dolina); Dunav-Vukovar-Ilok.
Dosadašnjim istraživanjima prepoznati su povijesni ruralni poljodjelski krajolici
Lonjskoga polja, središnje Istre (gradinska naselja), doline rijeka Mirne i Gacke, delte
rijeke Neretve, gorski i brdski krajolici (Zrinske gore, Ivanščice, Papuka), kraških polja
Dinarida, Gorskoga kotara, jadranske obale i otoka. Posebnost krajolika hrvatskog
priobalja su terasasti krajolici i suhozidne građevine - osnovni elementi tradicijskog
graditeljstva. Umijede zidanja u suho, bez uporabe vezivnog materijala rasprotranjeno
je na području jadransko-dinarskog krša, dijela mediranskog kulturnog kruga. Početci
primjene suhozidne gradnje vežu se za neolitik, a kontinuirano se nastavlja tijekom
brončanog i željeznog doba, antike i srednjega vijeka, da bi krajem 19. stoljeda
doživjela svoj vrhunac. Iz tog doba potječe vedina danas poznatih suhozidnih krajolika
na jadranskoj obali i otocima, kao što su: Korčula, Pelješac, Hvar, Cres, Pag i dr.
Tradicijska seoska naselja sastavni su dio povijesnog ruralnog krajolika i svjedoče o
dugom kontinuitetu života. Tipološki pripadaju kategorijama zbijenih i raštrkanih
naselja te malim naseobinskim cjelinama - zaselcima. Smještena su na vrhovima
brježuljaka, strmim padinama, uz prometnice, vodotoke i raskrižja putova. U naseljima
je zastupljena tradicijska arhitektura, drvena ili kamena.
Među najvrjednije urbane krajolike svakako se mogu ubrojititi povijesni urbani
krajolici Dubrovnika, Korčule, Šibenika, Trogira, Stona, Zagreba, Osijeka, Varaždina,
Karlovca, Požege, Motovuna, Samobora, mnogobrojnih malih povijesnih gradova Istre i
Kvarnera, dalmatinskog zaleđa i drugdje.
Među najočuvanije primjere povijesnih industrijskih krajolika ubrajaju se lučka
skladišta i tvornički sklopovi u Rijeci, tvornički sklopovi vezani uz željezničku prugu u
Zagrebu, nekadašnja Pamučna industrija u Dugoj Resi, rudnici ugljena Raša, Labin i
Podlabin, hidrocentrale Kraljevac na rijeci Cetini i Ozalj na Kupi, solana u Stonu,
kamenolomi Pučišda (Brač), Vrnik (Pelješac) i dr.
Krajolike utvrdne/fortifikacijske gradnje pratimo od ilirskih gradina, rimskih
tabora/castruma, srednjovjekovnih utvrda i gradova, renesansnih kaštela i vojnih
utvrđenja (Karlovac, Šibenik), baroknih bastionskih gradova (Osijek, Brod) do vojnih
građevina 19. i 20. stoljeda (Brijuni, Pula, Vis i dr.). Među najznačajnije fortifikacijske
krajolike ubrajajuju se: sustav utvrda otoka Brijuna, Visa i Lastova, fortifikacijski sklop u
Puli, krajolici starih feudalnih/plemidkih gradova na planinama kontinetalnog i
primorskog dijela Hrvatske i dr. Velike prostorne cjeline koje zapremaju brojne zgrade
98
za potrebe vojske i obrane iz druge polovice prošlog stoljeda još uvijek nisu prepoznate
ni vrednovane kao resurs za mogudi razvoj. Primjerice: Pula, Vis,..
U krajolike povijesnih prometnica ubrajaju se: željeznička pruga Zagreb-Rijeka
posebice na području Gorskog kotara, željeznička pruga Parenzana, ceste Luizijana,
Karolina i Jozefina osobito na području Gorkog Kotara i Like, Premužideva staza na
Velebitu, staze na Biokovu i niz ostalih.
Asocijativni krajolici uključuju krajolike sjedanja, koji označavaju mjesta povezana s
povijesnim događajima, velikim bitkama, stradanjima ljudi i sl. Poznati su Krbavsko
polje, Petrova gora, Jasenovac, Jazovka, Dajla i dr. U ovu se kategoriju ubrajaju i tzv. sveti
krajolici –kao što su ranoslavenski sveti prostori (Perun, ..)
Arheološki krajolici djelomice se preklapaju sa značenjem pojma arheološko područje.
Za razliku od arheološkog područja, koje može biti i neistraženo područje za koje se zna
ili pretpostavlja da postoji veliki broj arheoloških nalaza - nakon istraživanja i
prezentacije nalaza postaje arheološkim krajolikom, kao što je slučaj s antičkom
Salonom, Andautonijom, Bribirom, Budinjakom i nizom ostalih u kontinentalnom i
primorskom dijelu Hrvatske.
Prema Zakonu o zaštiti prirode (IUCN kategorija V. - Protected Landscape/Seascape)
zaštideni su značajni krajobrazi, kao prirodni ili kultivirani predjeli velike krajobrazne
vrijednosti i biološke raznolikosti ili kulturno-povijesne vrijednosti, ili krajobrazi
očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje, namjenjeni
odmoru i rekreaciji ili kao osobito vrijedni krajobrazi. Zaštidena su 84 područja: Pakleni
otoci, Šdedro, Vidova gora, kanjon Cetine, Brela, Ravnik, Imotska jezera - Gaj, Prološko
blato, Ruda, Sutina, Rumin, Grab, Pustinja Blaca, kanal Luka-Šibenik, vinogradi Bucavac,
Krka gornji tok, Rijeka Krčid, kanjon Čikole, kanjon Kličevice, Rijeka Dubrovačka,
Gračišde-Pidan, Labin-Rabac-Prklog, okolina Istarskih Toplica, Rovinjski otoci, Pazinski
ponor, Limski zaljev, Učka, rt Kamenjak, sjeverozapadni dio Dugog otoka, uvala
Zavratnica, Čambina, Spačva, Virovi, područje uz rijeku Vuku, pašnjak Iva, Erdut, Gajna,
Slunjčica, Klek, Petrova gora-Biljeg, Odransko polje, Sunjsko polje, Zelenjak-Risvička i
Cesarska gora, Vražji prolaz i Zeleni vir, rijeka Mura, Kalnik i ostali.
Osim kulturnih krajolika iznimnih vrijednosti, koji se štite Zakonom o zaštiti i očuvanju
kulturnih dobara te krajobraza (nacionalnih i regionalnih parkova, značajnih krajobraza
i spomenika parkovne arhitekture) koji se štite Zakonom o zaštiti prirode, European
Landscape Convention (2000.) pozornost usmjerava prema nezaštidenim krajolicima,
dakle onim krajolicima koji nisu zaštideni temeljem bilo kojeg zakona – ni kao kulturno
dobro niti kao prirodna posebnost.
3.4.3. Ugroženi krajolici/krajobrazi - pritisci i prijetnje

Zaštitu za sada uživaju jedino krajolici uključeni u područja nacionalnih parkova i
parkova prirode te oni malobrojni zaštideni kao kulturna dobra. Istraživanja i analize
pokazuju da pozornost treba usmjeriti običnim nezaštidenim krajolicima koji
zauzimaju najvedi dio teritorija Republike Hrvatske (u Europskoj konvenciji nazivaju se
ordinary living landscapes) koji su stoljedima bili kultivirani kao
poljodjelski/agrikulturni, a danas su najčešde zapušteni i obrasli samoniklom
99
vegetacijom (šumom i makijom). Zbog zahtjeva za gradnjom pripadaju u ugrožena

područja.
Suvremene promjene i graditeljski zahvati često su prijetnja postojedim vrijednostima
krajolika. Zaštita vrijednosti kulturnog i prirodnog naslijeđa sadržanog u krajoliku
usmjerava se na održivost postojedih, a suprotstavlja se prekomjernom širenju gradnje,
pritiscima razvoja turizma i ostalih suvremenih sadržaja. Krajolici ruralnih područja
izloženi su velikim promjenama i predstavljaju jedno od najznačajnijih problema
prostornog uređenja u Hrvatskoj. Najviše su ugrožena obalna i planinska područja,
koja imaju i veliku ekološku vrijednost. Širom Hrvatske suočavamo se s opdom
zapušenosti seoskih naselja i svih povijesnih i tradicijskih elemenata identiteta
prostora. Za tradicijske ruralne krajolike prijetnje proizlaze iz očekivane intenzifikacije i
ekstenzifikacije korištenja zemlje. Sadržaji turizma i rekreacije, koji ulaze u očuvane i
nepromijenene povijesne ruralne krajolike, često znače i uništavanje njihovih temeljnih
vrijednosti.
Međudjelovanja čovjeka i njegova okruženja danas su obilježena novim djelatnostima i
aktivnostima, novim načinom života i novim vrijednosnim sustavima, što radikalno
mijenja prijašnji krajolik. Krajolici velikih gradova i jadranske obale trenutno su
građevno najzanimljiviji pa su zato i najugroženiji. Ugroženi kulturni krajolici također
su i oni posebnoga značenja jer su vedim dijelom nepoznati i neistraženi pa se
doživljavaju kao nepostojedi, kao što su: krajolici prometnica (od rimskih i
srednjovjekovnih cesta, proštenjarskih baroknih putova do cesta 18. i 19. stoljeda),
krajolici srednjovjekovnih burgova (plemidkih gradova), kasnoantičko utvrdno
graditeljstvo, ladanjski krajolici (dubrovački renesansni ljetnikovci i dvorci sjeverne
Hrvatske), krajolici tradicijske/vernakularne izgradnje (drvena arhitektura kontinenta i
kamena arhitektura jadranske obale i otoka), povijesni turistički krajolici, krajolici malih
povijesnih gradova i trgovišta, lječilišni-termalni krajolici i dr.
U Strategiji održivog razvitka Republike Hrvatske (2009.) navedeni su glavni razlozi
ugroženosti krajolika, a to su:
- Ambijentalno neusklađena urbanizacija i izgradnja;
- Krupni infrastrukturni zahvati: prometnice, energetske građevine,
vodnogospodarske građevine koje ne uvažavaju obilježja krajolika;
- Poljoprivredne djelatnosti: melioracije, monokulture, uklanjanje šumaraka i guštika;
- Neplanska gradnja: stambenih, ladanjskih, turističkih i drugih zgrada te raspršena
gradnja.
Za ocjenu pritisaka na krajolik promatraju se aktivnosti koje su planirane prostorno-
planskom dokumentacijom, a izazvat de velike promjene u krajoliku. To se prije svega
odnosi na planiranu izgradnju kojom de se značajno promijeniti izgled i stanje krajolika,
kao što su: velike cestovne i željezničke prometnice (autocesta i brze ceste), izgradnja
visokonaponskih dalekovoda, izgradnja hidroelektrana s akumulacijama, izgradnja
vjetroparkova, magistralnih cjevovoda (plinovod, naftovod), gospodarskih i turističkih
građevina te širenje građevnih područja naselja gdje se ne uzimaju u obzir obilježja
krajolika.88 Područja visokih krajoličnih vrijednosti su ujedno i prostori od najvedeg
interesa za gradnju što izaziva sukobljavanja, prijepore i nezadovoljstva u stručnim
88
Proizašlo iz analiza Krajobrazne studije Grada Zagreba i Krajobrazne studije Zagrebačke županije.
100
krugovima i javnosti. Novom gradnjom promijenjen i uništen vrijedan krajolik nije više
mogude popraviti!
Krajolici mediteranskog područja, obale i otoka ubrajaju se u skupinu najugroženijih
zbog vrsnode, raznolikosti i velike vizualne izloženosti s mora. Zaštideni obalni pojas,
koji se linearno proteže u pojasu od 1000 m, ne odgovara reljefnim značajkama,
vizualnoj izloženosti i stupnju osjetljivosti. Na cijeloj duljini obale trebalo bi ga ispitati i
uskladiti s obilježjima reljefa.
U panonskom području skupini najugroženijih pripadaju riječni krajolici. To su krajolici
velikih rijeka (Save, Dunava, Drave) koje karakteriziraju široki otvoreni prostori ravnica,
ili malih rijeka (Kupe, Krapine, Lonje, Česme, Orljave, Gacke, Like) s užim dolinama
obrubljenim brdskim ili gorskim padinama. Obilježava ih prepoznatljivi odnos smještaja
i tipoloških odrednica naselja te pripadajude izgradnje. Povijesno su to područja glavnih
prometnih i infrastrukturnih poteza, čiji se kontinuitet nastavlja i danas. U riječnim i
potočnim dolinama planski se smještavaju radni/gospodarski predjeli te se planira
gradnja hidroelektrana s akumulacijskim jezerima. Pri tome se često ne uzimaju u obzir
obilježja vodotoka s pripadajudim meandrima, rukavcima i staništima.
Područje gorske Hrvatske zauzima najviša gorska i planinska nenaseljena područja,
dramatičnoga reljefa i visokog stupnja prirodnosti, ali i područja zaravni i kraških polja.
Ta su područja u stagnaciji, zapuštenog poljodjelstva i stočarstva, a time i neiskorišten
kapital.
3.4.4. Opasnosti za krajolik/krajobraz

Na jadranskom priobalju promjene krajolika su najočitije u nepreglednim površinama
izgrađenih zgrada za povremeni boravak i iznajmljivanje (tzv. apartmani) neposredno
uz obalu, na lokacijama velike vizualne izloženosti i u najljepšim prirodnim uvalama. To
su ujedno područja brojnih primjera bespravne gradnje. Širenju gradnje i izradi
urbanističkih planova uređenja ne prethode analize obilježja krajolika. Osim pritisaka
gradnje, širenja građevnih područja naselja i otvaranja novih građevnih područja za
turističke namjene, značajne pritiske izaziva gradnja energetskih građevina (termo i
hidrocentrale, vjetroparkovi i solarne elektrane) te korištenje mineralnih sirovina
(kamenolomi). Zbog toga planiranje svakog novog zahvata u prostoru zahtijeva
prethodno provođenje postupka ocjene o potrebi izrade strateške procjene utjecaja na
okoliš, a potom i izrade strateške procjene utjecaja na krajolik, kao jedne od sastavnica
okoliša. Rezultati strateške procjene utječu na planersku odluku – hode li se planirani
zahvat prihvatiti ili de se tražiti alternativna rješenja. Nekadašnje obradive površine,
prepoznatljivi suhozidni poljodjelski krajolici obrasli su samoniklom vegetacijom, a
samo su rijetki obrađeni maslinicima i vinogradima. Nove tehnologije vinogradarske
proizvodnje unose nove uzorke u priobalni poljodjelski prostor.
U mnogim slučajevima preobrazba krajolika i gubitak tradicijskih prostornih odnosa
nisu još uvijek pretjerano izraženi, ali izraženo je napuštanje tradicijskih sela i malih
gradova, kao i dosadašnjih poljodjelskih aktivnosti. Napuštanje dosadašnjeg načina
života, odlazak iz starih kuda i naselja ključna je tema u mnogim hrvatskim krajevima,
osobito u planinskim područjima i na otocima. Takvi krajolici, gdje čovjek dulje nije
ograničavao prirodne procese imaju tendenciju vradanja u prirodno stanje - šume i
101
grmoliko bilje zauzimaju oranice, vinograde, vodnjake i maslinike koji se ne obrađuju, a

pašnjaci zarastaju u korov.
Istodobno su izraženi brojni zahtjevi za gradnjom turističkih i gospodarskih građevina,
kao i za velikim poljodjelskim zahvatima (monokulture na velikim parcelama) što
bitno mijenja obilježja krajolika. Procesima turistifikacije ne prethode odgovarajuda
ekonomska, prostorna, ekološka i druga istraživanja, niti izrada prostornih planova u
kojima bi se vrjednovala krajolična obilježja i zaštitile vrijednosti krajolika. Posebice je
to važno u kontekstu namjera investitora za turističkom i gospodarskom izgradnjom na
vrijednim poljodjelskim tlima te u najljepšim i vizurama najizloženijim područjima
obalnoga pojasa mora. Najvede zanimanje za izgradnjom jest za prostore/krajolike
bez tradicije izgradnje i bez osnovne komunalne opremljenosti, što iziskuje goleme
građevne zahvate koji redovito degradiraju i mijenjaju krajolik.
102
Unatoč tome što su Strategija (1997.) i Progam (1999.)

prostornog uređenja Republike Hrvatske predvidjeli obvezu
izrade Krajobrazne osnove Hrvatske dosad nije izrađeno tipološko
razvrstavanje krajolika, odnosno podjela na krajolične
regije/podregije. Pojedine županije su u sklopu izrade
konzervatorskih podloga za Prostorne planove županija provele
prethodno razrstavanje krajolika i ocjenu njihove osjetljivosti. S
obzirom na nepostajanje jedinstvenih standarda za
prepoznavanje, razvrstavanje i vrjednovanje dobiveni rezultati
nisu međusobno usklađeni, ali iz navedenog vrjednovanja
proizašle su opde smjernice za planiranje prostornoga razvoja.
Krajolik/krajobraz u zakonskim dokumentima Hrvatske
Postojedi sustav zakonske i institucionalne zaštite krajolika jest
sektorski, međusobno nedovoljno povezan i neusklađen, što je
prisutno ved u pitanju terminologije, metoda i alata njegove
zaštite. Još uvijek nije usuglašeno koja je institucija ili državno
tijelo odgovorno za pitanja krajolika u skladu sa Zakonom o
potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima. U skladu s
opde prihvadenim međunarodnim stavovima, sustav prostornog
uređenja jest glavni alat za provođenje prepoznavanja, planiranja
i zaštite obilježja krajolika. Prostorno-planska dokumentacija,
koja se u Hrvatskoj izrađuje za sve vrste i razine planiranja,
uključuje i pitanja krajolika/krajobraza, međutim metodski okviri i
pristupi nisu jednoznačni, što dovodi do nezadovoljavajudeg
uključivanja krajolika u sustav prostornog uređenja.
Unatoč potpisivanju European Landscape Convention (2000.) i
donošenju Zakona o potvrđivanju Konvencije o europskim
3. STANJE I ZAŠTITA KRAJOLIKA U HRVATSKOJ
krajobrazima (2002./2004.) u Hrvatskoj nije donesen poseban

zakon niti drugi podzakonski dokumenti kojima bi se regulirala
pitanja krajolika. Osim prevedenog teksta Konvencije nisu
propisani instrumenti provedbe, nije donesen nijedan dokument
koji bi se na cjelovit način odredio prema
krajolicima/krajobrazima što znači da Hrvatska nije ispunila
preuzete obveze.
U sklopu postojedih zakona i propisa u Hrvatskoj je mogude
provesti postupak zaštite najvrjednijih kulturnih i prirodnih
krajolika. Međutim, za krajolike nižih vrijednosti, na koje se
odnosi Europska konvencija o krajoliku, osim prostorno-planskih
mjera nisu osigurani drugi mehanizmi zaštite njihovih obilježja.
Pitanja planiranja, zaštite i upravljanja krajolika uređuju se s četiri
zakona te planskim dokumentima iz područja: zaštite prirode,
103
zaštite kulturne baštine, zaštite okoliša te prostornog uređenja. U

ostalim zakonima, čijom se primjenom i provođenjem znatno
utječe na stanje i izgled krajolika nije vidljiv odnos prema
krajoliku, niti ga se u njima posebno prepoznaje.
U Zakonu o prostornom uređenju (NN 153/2013.) govori se o
prostornom planiranju kao interdisciplinarnoj djelatnosti za
upravljanje prostornom održivosti, naglašavaju se zaštita i
korištenje prirodnih dobara, zaštita prirode i okoliša te kulturno-
povijesnih dobara, ali se ne spominju vrijednosti krajolika.
Zakon o zaštiti prirode (NN 80/2013.) izravno uključuje pojam
krajobraza i krajobrazne raznolikosti, a zaštidenim dijelovima
prirode smatraju se: nacionalni park, park prirode, regionalni
park, značajni krajobraz i spomenik parkovne arhitekture.
Međutim, svi navedeni dijelovi prirode nastali su u suživotu
čovjeka i prirode te se jednako tako smatraju i
kulturnim/antropogenim krajolikom. Zakon ne spominje
kategorije prirodnog i kultiviranog krajobraza, koji se koriste u
prostorno-planskoj dokumentaciji. U zakonu se ne navodi tko je
nadležan za provođenje poslova vezanih za krajobraze.
Zakon o zaštiti okoliša (NN 80/2013.) spominje krajobraz, a
načela njegova očuvanja proizlaze iz prepoznavanja prirodnih
vrijednosti i dobara, bioraznolikosti, georaznolikosti i zaštite
prirode. Ne prepoznaje se kulturni/antropogeni aspekt
krajobraza, a težište provedbe je na procjenama utjecaja zahvata
na okoliš i njegova očuvanja s aspekta vizualnih obilježja.
U Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/1999. i
izmjene) krajolik je jedna od vrsta kulturnih dobara. U Zakonu ni
u podrobnijoj razradi podzakonskih dokumenata (u obliku uputa i
smjernica) pobliže se ne određuje pojam, niti se propisuju kriteriji
i metode njegova prepoznavanja, vrjednovanja i zaštite. Zakonske
obveze koje se odnose na krajolik mogu se poistovjetiti s
obvezama koje su propisane za povijesne cjeline.
Krajolik se ne spominje ili nije predmet vedeg interesa u ostalim
zakonima koji uveliku utječu na prostor i na izgled krajolika, a to
su zakoni o: vodama, šumama, cestama, poljoprivredi i energiji
Krajolik/krajobraz u strategiji i programu prostornog uređenja i
u ostalim sektorskim strategijama Hrvatske
U Hrvatskoj nisu uspostavljene politike očuvanja krajolika, niti ne
postoji Strategija krajolika, kojima bi se ukazalo na značenje
krajolika, potrebu njegova prepoznavanja, planiranja i
upravljanja. Krajolik i pitanja njegove zaštite prepoznati su u
nekoliko temeljnih strateških dokumenata Republike Hrvatske
kojima je mogude utjecati na oblikovanje i promjene, a to su:
Strategija prostornog uređenja (1997.), Strategija zaštite okoliša
(2002.), Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne
104
raznolikosti (2008.), Strategija održivog razvitka (2009.) te

Strategija očuvanja, zaštite i održivog gospodarskog korištenja
kulturne baštine (2011). Ostali strateški dokumenti koji na
posredan način utječu na oblikovanje i pojedine vrste promjena u
krajolicima jesu: Strategija ruralnog razvoja 2008-2013. (2008.),
Strategija energetskog razvitka (2009.), Strategija prometnog
razvitka (1999.), Strategija upravljanja vodama (1995./2005.) i
Strategija razvoja turizma (2013.).
Iako je Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske
(1997.) usvojena prije 17 godina, dakle prije donošenja Europske
konvencije o krajoliku, veliku je pozornost posvetila krajolicima i
njegovim posebnostima. Do danas je to jedini strateški dokument
koji krajolik sagledava u njegovoj cjelovitosti, jedinstvu kulturnih i
prirodnih sastavnica te u skladu s takvim određenjem propisuje
metode i postupke djelovanja. Strategijom je planirana izrada
Krajobrazne osnove Hrvatske, kao prostorno-planske podloge za
integralnu zaštitu prirodnih i kulturno-povijesnih vrijednosti
prostora, odnosno identiteta krajolika.
Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske (1999.) u
poglavlju Zaštita posebnih vrijednosti prostora i okoliša
obuhvaden je i krajolik, osim okoliša te prirodne i graditeljske
baštine. Napravljena je krajobrazna regionalizacija Hrvatske
prema kojoj je prepoznato šesnaest krajobraznih regija, a
izrađena je na temelju korištenja kriterija prirodnih obilježja.
Predviđeno je da treba provesti inventarizaciju i vrjednovanje
nacionalno, regionalno i lokalno karakterističnih ili rijetkih
uzoraka krajolika i zaštitu najkvalitetnijih krajolika. Smjernice za
očuvanje i unaprjeđenje krajobrazne raznolikosti zacrtane su za
tri prirodne/zemljopisne regije: panonsku, gorsku i jadransku
Hrvatsku. Planirano je da Krajobraznu osnovu Hrvatske treba
uspostaviti kao prostorno-plansku podlogu integralne zaštite
raznolikosti i identiteta krajolika.
Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti
Republike Hrvatske (NN 143/2008.) između ostalog sadrži i
smjernice za očuvanje krajobraza, ekoloških sustava, stanišnih
tipova, divljih svojti i zavičajnih udomadenih životinja. Zahtijeva se
primjena Europske konvencije o krajolicima u suradnji
mjerodavnih sektora (prostorno planiranje, zaštita prirode,
zaštita okoliša, kultura, promet, šumarstvo, poljoprivreda, vodno
gospodarstvo, rudarstvo, energetika, prosvjeta, znanost). Kao
jedan od ciljeva jest i poticanje aktivnosti koje imaju za cilj jačanje
svijesti, edukaciju i obrazovanje s područja očuvanja obilježja
krajolika. Navedene mjere su opdeniti stavovi koji su preuzeti iz
ciljeva Europske konvencije o krajolicima. Jedini konkretan
prijedlog jest osnivanje Nacionalnog povjerenstva za krajobraz,
međutim, u planu aktivnosti taj se cilj podrobnije ne razrađuje. U
105
cilju spoznavanja vrijednosti krajolika predlaže se identifikacija,

tipologizacija i znanstveno-stručno vrjednovanje krajobraza te
izrada Krajobrazne osnove Hrvatske kojoj treba osigurati
primjenu.
Strategija očuvanja, zaštite i održivog gospodarskog korištenja
kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.-2015.
Ministarstva kulture opisuje kulturni krajolik kao vrstu
nepokretnog kulturnog dobra koji sadrži karakteristične povijesne
strukture, zajedničko djelo čovjeka i prirode, a ilustrira razvitak
zajednice i pripadajudeg teritorija tijekom povijesti. Takvim se
određenjem naglašava značaj povijesnih sastavnica i djelovanje
čovjeka (društvene zajednice) na svoj prirodni okoliš. Kulturni
krajolici su izdvojeni iz ostalih grupa kulturnoga naslijeđa, čime je
prepoznata njihova uloga i značaj zaštite, bududeg razvitka i
gospodarskog korištenja.
Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske (NN 30/2009.)
među osam ključnih izazova na koje se Hrvatska mora
usredotočiti radi postizanja održivog razvitka izrijekom ne navodi
krajolik/krajobraz, ali ga smatra dijelom okoliša i prirodnih
dobara. Strategija objedinjuje različite razvojne politike nastojedi
pronadi prikladna rješenja za sve tri sastavnice održivog razvitka –
gospodarski rast, socijalnu ravnotežu i okoliš. Usmjerena je, uz
poštivanje preuzetih međunarodnih obveza, na dugoročno
djelovanje u osam ključnih područja, među kojima je i zaštita
prirode i prirodnih dobara, a provodi se očuvanjem biološke i
krajobrazne raznolikosti te zaštitom prirodnih vrijednosti.
Strategija regionalnog razvoja Republike Hrvatske 2011.-2013.,
Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga
gospodarstva usvojenoj 2010. godine, pojam krajolika ne
uključuje u određenje hrvatskih regija.
Strategija ruralnog razvoja za razdoblje 2008.-2013., usvojena je
2008. godine, a u jednoj od točaka prioriteta navodi očuvanje,
zaštitu i održivu uporabu okoliša, krajolika, prirodnog i kulturnog
naslijeđa.
Strategija energetskog razvitka donesena 2009. godine, nakon
stupanja na snagu Europske konvencije o krajolicima, u svojim se
polazištima ne poziva na nju, ved na niz ostalih međunarodnih
konvencija koje je Hrvatska prihvatila.
Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine,
koju je donijelo Ministarstvo turizma 2013., prepoznaje da su
glavne atrakcije Hrvatske prirodni prostor i bogatstvo kulturno-
povijesne baštine, ali krajolik se izrijekom ne spominje kao jedna
od prostornih atrakcija.
Strateški plan Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture
za razdoblje 2014.-2016., nigdje ne navodi razvoj uz uvažavanje
106
regionalnih ili krajobraznih obilježja.

U Programu ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje
2014.-2020., kao jedna od prepoznatih potreba navedeno je
očuvanje krajobraza i bioraznolikost. Konstatirano je da je
Hrvatska izuzetno bogata biljnim i životinjskim vrstama te
vrijednim krajobraznim obilježjima koje su rezultat klimatskih i
reljefnih raznolikosti, ali i tradicijskog i kulturološkog naslijeđa.
Krajolik/krajobraz u dosadašnjoj prostorno-planskoj
dokumentaciji
Prema Europskoj konvenciji o krajoliku, uključivanje
krajolika/krajobraza u sustav prostornog uređenja putem
prostornih i urbanističkih planova jedan je od glavnih alata
prepoznavanja i zaštite njegovih obilježja te planiranja razvoja.
Prepoznavanje obilježja krajolika kao tipološko razvrstavanje
prema međunarodno usvojenoj metodologiji za razinu opdih
krajoličnih/krajobraznih tipova u Hrvatskoj dosad provedeno
samo u Gradu Zagrebu (2011.) te u Zagrebačkoj županiji (2013.).
Za obalno jadransko područje izrađene studije prepoznavanja i
zaštite krajolika za četiri područja u projektu Inventarizacija,
vrjednovanje i planiranje obalnih krajobraza Dalmacije (2009.).
Osim navedenih studija krajolika, slijedom zakonske obveze koja
proizlazi iz Zakona o zaštiti okoliša i u okviru izrade Strateške
procjene utjecaja na okoliš i Studije utjecaja na okoliš izrađuju se
studije koje se odnose na pitanja krajolika. Bududi da dosad nije
provedeno prepoznavanje i ocjena karaktera krajolika na vedem
dijelu teritorija države, strateške i studije utjecaja nemaju šire
uporište, ved se uglavnom temelje na ocjeni vizualnog utjecaja na
promatrano područje.
Za potrebe Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske
(1997.) provedena je regionalizacija krajolika koja se prvovažno
temelji na prirodnim obilježjima. Izdvojeno je 16 osnovnih
krajoličnih/krajobraznih jedinica: 1. Nizinska područja sjeverne
Hrvatske, 2. Panonska gorja, 3. Bilogorsko-moslavački prostor, 4.
Sjeverozapadna Hrvatska, 5. Žumberak i Samoborsko gorje, 6.
Kordunska zaravan, 7. Gorski kotar, 8. Lika, 9. Istra, 10.
Kvarnersko-velebitski prostor, 11. Vršni pojas Velebita, 12.
Sjeverno-dalmatinska zaravan, 13. Zadarsko-šibenski arhipelag,
14. Dalmatinska zagora, 15. Obalno područje srednje i južne
Dalmacije te 16. Donja Neretva. Bududi da nije provedeno
cjelovito razvrstavanje na temelju svih sastavnica krajolika
(posebice nedostaju kulturne sastavnice) te da nisu izrađeni opisi
za svaku od navedenih jedinica, ta se podjela ne može smatrati
Krajobraznom osnovom Hrvatske.
U studiji Krajolik - sadržajna i metodska podloga Krajobrazne
osnove Hrvatske, koja je izrađena 1999. godine u sklopu
107
Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske, pokušalo se

uspostaviti interdisicplinarni pristup pitanjima vezanim uz izradu
Krajobrazne osnove Hrvatske. Izrađeni su odvojeni dokumenti
kojima su obrađene teme vizualnih obilježja, šumskih područja,
priobalnog područja te prirodne i kulturne baštine, međutim
izostalo je sintezno sagledavanje i jedinstven metodološki
pristup. Preporuke za daljnji rad na Krajobraznoj osnovi Hrvatske,
koje se navode u studiji, odnose se na usklađivanje terminologije,
izradu pilot projekta za prostor jedne županije, izradu
Krajobrazne osnove za čitav državni teritorij, prijedlog posebnih
krajolika Hrvatske i pokretanje projekta istraživanja tipologije
naselja. Te su preporuke i nakon 15 godina i nadalje aktualne te
ih valja uvažavati.
Stanje krajolika u Hrvatskoj
U usporedbi s nekim drugim, posebice mediteranskim zemljama,
stanje krajolika u Hrvatskoj – kada se promatara globalno na
razini cijele države – može se ocijeniti dobro. Ipak u mnogim
dijelovima Hrvatske krajolik je ošteden, a vrijednosti krajolika su
degradirane. Krajolici velikih gradova i jadranske obale trenutno
su građevno najzanimljiviji pa su zato i najugroženiji.
Velike promjene u prostoru nastale su recentnim širenjem
građevnih područja naselja, nelegalnom gradnjom, otvaranjem
novih građevnih područja posebice za turističke i gospodarske
predjele/zone u dosad neizgrađenim područjima velike pejsažne
vrijednosti, gospodarenjem šumama i vodama, gradnjom i
planiranjem velike prometne i energetske infrastrukture i drugim
velikim zahvatima u prostoru. Promjene obilježja krajolika izaziva
i raspršena gradnja, gradnja u izvan građevinskim područjima
naselja te nelegalna gradnja.
Promjene se događaju u urbanim krajolicima, posebice u velikim
gradovima, gdje se urbanom preobrazbom ili širenjem grada
mijenjaju dotadašnja obilježja. Gradnja koja ne uvažava obilježja
naslijeđene slike grada i njegova prostornoga identiteta,
unošenjem novih tipoloških oblika gradnje te izgradnjom
neprimjerenog mjerila mijenja i narušava homogenost urbanih
uzoraka.
Urbani krajolici malih povijesnih gradova, čija je glavna vrijednost
sraslost s mjestopisnim obilježjima položaja na kojem su nastali,
zapuštanjem povijesnih dijelova i gradnjom u okružujudoj okolini
mijenjaju svoju pojavnost i često gube vrijednosti.
Ruralna naselja doživljavaju najbrže promjene svojih obilježja i
struktura zapuštanjem i urušavanjem tradicijske arhitekture ili
promjenama načina života što dovodi do novih tipoloških oblika
građenja. Intenzifikacija poljodjelske proizvodnje dovodi do
promjene uzoraka, ali i biljnog pokrova i poljodjelskih kultura.
108
Istodobno zapuštanje poljodjelskih površina dovodi do sukcesije

šume, makije ili korova.
Početkom 21. stoljeda Republika Hrvatska se suočila s
neprihvatljivim stanjem jadranske obale u pogledu nove izgradnje
i odnosa prema ambijentalnim i krajoličnim vrijednostima
prostora.
Nezadovoljavajudim graditeljskim zahvatima, pojačanim u zadnja
dva desetljeda, ubrzava se preobrazba krajolika jer im ne
prethode analize obilježja i vrijednosti krajolika s ciljem da novi
zahvati budu ne samo funkcionalno i financijski održivi, ved da
afirmiraju vrijedno naslijeđe i prostorni identitet te da unaprijede
stanje u prostoru. Zbog neprepoznavanja i neuvažavanja
karaktera i posebnosti krajolika rezultat je upravo suprotan i
dovodi do neprimjerene izgradnje i neprihvatljivih promjena u
prostoru. S druge strane, napuštanje sela i tradicijske poljodjelske
proizvodnje dovodi do zapuštanja obradivih površina i gubitka
karaktera krajolika pa su nekadašnje obradive površine
prepuštene sukcesiji prirodne vegetacije koja zamjenjuje ranije
antropogene krajolike.
Zaštitu za sada uživaju jedino krajolici uključeni u područja
nacionalnih parkova, parkova prirode te regionalnih parkova i
značajnih krajobraza te oni malobrojni zaštideni kao kulturna
dobra. Ograničenu formalno-pravnu zaštitu imaju malobrojni
krajolici zaštideni prostorno-planskom dokumentacijom. Ostali
krajolici, koji zauzimaju najvedi teritorij Republike Hrvatske,
nemaju odgovarajudu brigu radi očuvanja i unaprjeđenja njihovih
obilježja u svrhu kulturnog, gospodarskog/turističkog i ruralnog
razvoja te poboljšanja kvalitete stanovanja.
Brojni su krajolici ugroženi uslijed neistraženosti i
neprepoznatosti u javnosti pa se doživljavaju kao nepostojedi,
kao što su: krajolici prometnica (od rimskih i srednjovjekovnih
cesta, proštenjarskih baroknih putova do cesta 18. i 19. stoljeda),
krajolici srednjovjekovnih burgova (plemidkih gradova), krajolici
kasnoantičkog utvrdnog graditeljstva, ladanjski krajolici
(dubrovački renesansni ljetnikovci i dvorci sjeverne Hrvatske),
krajolici tradicijske/vernakularne izgradnje (drvena arhitektura
kontinenta i kamena arhitektura jadranske obale i otoka),
povijesni turistički krajolici, krajolici malih povijesnih gradova i
trgovišta, lječilišni-termalni krajolici i dr.
Veliki su pritisci na krajolik, a očekuju se još i vedi, uslijed
planirane i nove željene izgradnje koja de izazvati velike promjene
u krajoliku. To se prije svega odnosi na: velike zahvate vezane uz
poboljašanje prometne i energetske infrastrukture, hidrotehničke
zahvate, izgradnja hidroelektrana s akumulacijama, izgradnja
vjetroparkova, gospodarskih i turističkih građevina te širenjem
109
i/ili formiranjem novih građevnih područja gdje se ne uzimaju u

obzir obilježja krajolika. Područja visokih krajoličnih vrijednosti su
ujedno i prostori od najvedeg interesa za gradnju što izaziva
sukobljavanja, prijepore i nezadovoljstva u stručnim krugovima i
javnosti jer novom gradnjom promijenjen i uništen vrijedan
krajolik nije više mogude popraviti.
Krajolici jadranskog područja, priobalja, obale i otoka ubrajaju se
u skupinu najugroženijih zbog vrsnode, raznolikosti i velike
vizualne izloženosti s mora. Zaštideni obalni pojas, koji se linearno
proteže u pojasu od 1000 m, ne odgovara reljefnim značajkama,
vizualnoj izloženosti i stupnju osjetljivosti. Na cijeloj duljini obale
trebalo bi ga ispitati i uskladiti s obilježjima reljefa i vizualnoj
osjetljivosti.
U panonskom području skupini najugroženijih pripadaju riječni
krajolici s dolinama. Povijesno su to područja glavnih prometnih
poteza od antičkoga/rimskog doba, čiji se kontinuitet nastavlja i
danas. U riječnim i potočnim dolinama planski se smještavaju
radni/gospodarski predjeli te se planira gradnja hidroelektrana s
akumulacijskim jezerima. Pri tome se često ne uzimaju u obzir
obilježja vodotoka s pripadajudim meandrima, rukavcima i
staništima.
Područje gorske Hrvatske zauzima najviša gorska i planinska
nenaseljena područja karakterističnog reljefa i visokog stupnja
prirodnosti, ali i područja nekad naseljenih zaravni i kraških polja.
Ta su područja u stagnaciji, zapuštenog poljodjelstva i stočarstva,
a time i neiskorišten kapital.
Brojne su opasnosti i prijetnje za krajolik u Hrvatskoj, a time i za
prostorni identitet i razvoj u sadašnjosti i bududnosti, kao što su:
- širenje gradova u njihovu ruralnu i/ili prirodnu okolinu,
stvaranje novih aglomeracija bez gradotvornih obilježja i novih
ambijentalnih vrijednosti;
- urbanizacija velikih gradova bez uvažavanja naslijeđenih
uzoraka, posebice iz razdoblja moderne (gradnja nebodera bez
predhodno provedenih analiza silhuete grada);
- gradnja u dodirnim područjima graditeljske baštine
međunarodnog značaja;
- apartmanizacija i betonizacija jadranskog obalnog područja;
- otvaranje novih turističkih predjela/zona i novih oblika hotelskih
sadržaja (umjetni otoci, plutajudi hoteli i sl.);
- promjena prostornih struktura obalnog područja, nasipavanja i
proširenja obale, fizička podjela teritorija otoka –
prokopavanjem kanala i sl.;
- izgradnja golfskih igrališta u najvrjednijim krajolicima;
- brownfield područja (nekadašnje industrije, napušteni turistički
sklopovi i sl.);
- odumiranje nekadašnjih malih gradova i njihove okoline;
110
- napuštanje ruralnih područja, odumiranje sela i zapuštanje

poljodjelskih površina, degradacija suhozidnih krajolika;
- infrastrukturni i vodotehnički zahvati koji degradiraju obilježja
krajolika (autoceste s pripadajudim građevinama, regulacije
vodotoka, akumulacije i sl.;
- energetske građevine (vjetroelektrane, ... ) koje mjerilom nisu
prilagođene obilježjima područja/krajolika;
- korištenje mineralnih sirovina (kamenolomi, šljunčare, ...);
- nedovoljno prepoznati, zaštideni i korišteni krajolici visokih
kulturno-povijesnih, estetskih, prirodnih i bioloških vrijednosti,
koje je potrebno iskoristiti za turistički razvoj i nove turističke
programe.
111
4. PREPOZNAVANJE PROBLEMA I IZAZOVI
Promjene krajolika/krajobraza izazvane utjecajima prostornog i gospodarskog razvoja

ukoliko ne uvažavaju njegova obilježja često mogu biti prijetnja uspostavljenim
vrijednostima. Očuvanje kulturnih i prirodnih značajki krajolika usmjerava se na
održavanje postojedih vrijednosti, a često je protivno prekomjernom i neplanskom
širenju gradnje i pritiscima razvoja turizma, izgradnje prometne i energetske
infrastrukture, neprimjerenim vodotehničkim zahvatima i ostalim sadržajima
suvremenoga razvoja. Prepoznavanjem i uvažavanjem obilježja i vrijednosti, zaštita
krajolika i prostorni razvoj ne moraju biti suprotstavljeni, ved naprotiv, mogu se
podupirati i uvažavati te stvarati nove vrijednosti. Prijetnje koje izazivaju promjene, a
često i degradaciju krajolika odnose se na funkcije i pojedine sastavnice krajolika te na
smanjenje njihovih vrijednosti. Problemi prostorne degradacije krajolika dovode do
promjene obilježja krajolika i gubitka prostornog identiteta, a izazivaju ih: širenje
građevnih područja, posebice u blizini gradova, a koja ne stvaraju nove urbane
vrijednosti; otvaranje građevnih područja (gospodarskih i turističkih predjela) u
područjima visokih prirodnih vrijednosti; napuštanje ruralnih područja i zapuštanje
poljodjelskog zemljišta; gradnja obnovljivih i ostalih izvora energije (vjetroelektrane,
solarne elektrane, hidroelektrane s akumulacijama, termoelektrane) u krajolicima
visoke osjetljivosti; korištenje mineralnih sirovina (kamenoloma, šljunčara) na
osjetljivim prostorima; velika prometna infrastruktura koja ne uvažava obilježja
krajolika; fragmentacija uzoraka krajolika; okrupnjivanje poljodjelskih površina u
ruralnim područjima visoke krajolične vrijednsoti te špekulacije sa zemljištem.
Sadašnji prostorni planovi županija, gradova i opdina pretežito sagledavaju krajolik s
gledišta prirodnih vrijednosti i biološke raznolikosti (staništa, ugrožene vrste, zaštidena
područja prirode, ekološka mreža i dr.), ali pri tom u dovoljnoj mjeri ne omogudavaju
učinkovito očuvanje obilježja i specifičnosti krajolika kao elementa prostornog
identiteta. Najčešde se u prostorne planove ugrađuju uvjeti zaštite prirode, a ciljevi i
mjere Europske konvencije o krajoliku ne ugrađuju se u dovoljnoj mjeri. Malobrojne
županije prepoznale su važnost krajolika i provele predhodno vrjednovanje
cjelokupnog teritorija u Prostornim planovima županija. Na temelju provedenog
112
vrjednovanja utvrđene su smjernice i preporuke za planiranje u krajoliku u planovima

nižeg reda, s kriterijima za mogude otvaranje novih građevnih područja, očuvanja
identiteta postojedih naselja i pripadajudeg okruženja.
Slijedom obveza iz Europske konvencije o krajoliku u Hrvatskoj se mora razviti sustav
zaštite, planiranja i upravljanja krajolika koji se temelji na prepoznavanju
(identifikaciji), dokumentiranju (inventarizaciji), razvrstaju (tipologizaciji),
vrjednovanju (valorizaciji), zaštiti, planiranju i upravljanju krajolika. U
međunarodnom okviru postoje dva pristupa zaštiti krajolika – izravna ili neposredna
zaštita, koja se provodi posebnim zakonom o zaštidenim krajolicima te neizravna ili
posredna zaštita koja se provodi u sklopu dokumenata prostornog uređenja ili
zakonima ostalih sektora.
Prostorno planiranje u Hrvatskoj tijekom druge polovice 20. stoljeda uključivalo je i
sagledavalo prostorna i vizualna obilježja krajolika/krajobraza kao elemente
prostornog identiteta u urbanim i ruralnim područjima. Takav pozitivan odnos prema
krajoliku ugrađen je i u najvažnije prostorno-planske dokumente na razini Države, a to
su: Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske iz 1997. godine te Program
prostornog uređenja Republike Hrvatske i studija Krajolik - sadržajna i metodska
podloga krajobrazne osnove Hrvatske, iz 1999. godine. U tim se dokumentima
pojavljuje krajolik kao jedna od glavnih planerskih tema. Sve se to događalo prije
donošenja Europske konvencije o krajoliku iz 2000. godine pa je Republika Hrvatska
bila jedna od prvih zemalja koja je potpisala Konvenciju, a potom i donijela Zakon o
prihvadanju Konvencije o europskim krajobrazima. Nažalost, nakon toga nije uslijedila
uspostava pravnog i administrativnog okvira za provođenje zacrtanih ciljeva navedenih
dokumenata te odgovarajudeg uključivanja krajolika kao planerske teme u prostorno
plansku dokumentaciju.
4.1. RAZLIČITO TUMAČENJE ZNAČENJA POJMA LANDSCAPE - PEJSAŽ, KRAJOLIK I

KRAJOBRAZ
Posebnost hrvatskog jezika sastoji se u tome da koristi nekoliko riječi za pojam
landscape, a to su: pejsaž, krajolik i krajobraz. Krajolik i krajobraz su riječi hrvatskoga
jezika i smatraju se isto/sličnoznačnicama, dok je riječ pejsaž tuđica. S obzirom da se iz
riječi krajobraz izvodi pridjev krajobrazni, koji je ustaljen u hrvatskom jeziku, pridjev
riječi krajolik – krajolični počeo se u stručnim i znanstvenim radovima koristiti tek u
novije vrijeme.
Određenje pojma navedeno je u Europskoj konvenciji o krajoliku/krajobrazu prema
kojemu krajolik/krajobraz znači područje percipirano od ljudi čiji je karakter rezultat
djelovanja i međudjelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika. Ta se definicija izravno
nadovezuje na definiciju da je krajolik ukupnost aspekata jedne regije, kao i na
vizualno, perceptivna stajališta prema kojima je krajolik dio površine zemlje koji se
može obuhvatiti pogledom. Definicija krajolika kao najsloženije prostorne strukture
koju je oblikovao čovjek, najbliža je njegovu karakteru.
Pitanjima zaštite krajolika u Hrvatskoj se pristupa sa stajališta nekoliko znanstvenih
područja i zakona u okviru kojih se različito tumači njegovo određenje (sektorski
113
pristup), što se odražava i u metodama njegova prepoznavanja, zaštite i planiranja.

Tome doprinosi i neusklađenost oko tumačenja i značenja pojmova krajolik i
krajobraz koji se kao sinonimi koriste za englesku riječ landscape. Pojedini sektorski
pristupi, kao što su zaštita kulturne baštine te prostorno uređenje češde koriste pojam
krajolik, dok zaštita prirode i okoliša koristi riječ krajobraz. Slijedom toga načina
poimanja značenja riječi – krajolik se koristi za pretežito antropogeni pejsaž, koji se
zbog svojih kulturno-povijesnih, esteskih i strukturnih obilježja prepoznaje kao kulturna
baština, dok je u zaštiti prirode u korištenju riječi krajobraz naglasak postavljen na
prirodna i biološka obilježja.1
Iako de se svi složiti da su riječi krajolik i krajobraz isto/sličnoznačnice, zbog
zakonodavne prakse predlaže se za sada ved ustaljena uporaba oba pojma – krajobraz
za pretežito prirodna te krajolik za pretežito antropogena područja. Tijekom daljnjeg
znanstvenog i stručnog razvoja krajolične/krajobrazne problematike u sklopu
prostornog razvoja potrebno je uskladiti sektorske pristupe i uskladiti nazivlje i
metode vrjednovanja krajolika, neovisno o tome radi li se o pretežito prirodnim ili
pretežito antropogenim ili kulturnim krajolicima.
4.2. NEDOSTATAK POLITIKE I STRATEGIJE OČUVANJA OBILJEŽJA

KRAJOLIKA/KRAJOBRAZA NA NACIONALNOJ I NA OSTALIM RAZINAMA
Najvedi dio teritorija Hrvatske, kao i Europe, oblikovao je i uredio čovjek u povijesnom
kontinuitetu od nekoliko tisuda godina. Svaki krajolik, koliko god bio običan i
nezanimljiv stručnjacima za istraživanje, ima značenje doma ljudima koji u njemu žive
te bez obzira na ljepotu i vrijednosti ima značenje zavičaja. Krajolici gradova i naselja,
prigradski, ruralni i ostali krajolici, koji nisu prepoznati kao prostori visokih kulturnih i
prirodnih vrijednosti, u sebi sadrže elemente lokalnih obilježja, skromnijih vrijednosti i
nižeg stupnja prepoznatljivosti. Takvi krajolici također imaju pravo biti prepoznati na
način da se njihove vrijednosti ne umanje, ili u slučaju degradiranih obilježja da im se
poboljša stanje.
Cilj zaštite, planiranja i upravljanja krajolika jest održavati, obnavljati i poboljšati
njegova obilježja te kulturne i prirodne vrijednosti. Krajolik ima značenje prostornog
identiteta, lokalnog ili u pojedinim slučajevima nacionalnog značaja, a može biti
važan resurs gospodarskog korištenja. Stoga, svi zahvati u krajoliku trebaju uvažavati i
uključivati njegove očuvane sadržaje i značajke. Unošenje novih elemenata i struktura
mora biti primjereno njegovim svojstvima i značaju. Zbog toga je važno uspostaviti
politike i strategiju očuvanja obilježja krajolika.
Politika očuvanja krajolika treba jasno iskazati ciljeve za prepoznavanjem i
održavanjem vrijednosti krajolika, uz održivi razvoj kojim de se omoguditi unaprjeđenje
kulture građenja i oblikovanja. Ona podrazumijeva i uključuje zakonski i institucionalni
okvir, kao i koordiniranje djelovanja svih sudionika u sustavu planiranja prostora i
1
U članku 7. Zakona o zaštiti prirode navodi se da se pri planiranju i uređenju prostora te pri
planiranju i korištenju prirodnih dobara osigurava očuvanje značajnih i karakterističnih obilježja
krajobraza, koja su temeljem svoje linearne ili kontinuirane strukture ili funkcije bitna za migraciju,
širenje i genetsku razmjenu divljih vrsta.
114
zaštite krajolika. Posebna pozornost posveduje se prostorima visoko vrjednovanih

krajolika i planiranju sadržaja u njima. Politika zaštite krajolika mora jasno izraziti način,
metode i postupke kojima de se najbolje ostvariti zaštita njegove ukupne vrijednosti i
pripadajudih sastavnica.
Nakon uspostavljanja krajobrazne/krajolične politike suštinski dio planskog pristupa
zaštiti, planiranju i upravljanju krajolika jest donošenje Strategije za njezinu primjenu.
Krajobrazna/krajolična politika oživotvoruje se kroz izradu Strategije zaštite i planiranja
krajolika te Planovima upravljanja koji slijede nakon izrade Strategije. Svaka
administrativna razina (nacionalna, regionalna, lokalna) trebala bi izraditi posebne i
sektorske Strategije krajolika u okviru svojih nadležnosti, vezanih uz zadadu očuvanja
njegovih vrijednosti, bilo kao čimbenika prostornog identiteta ili kao resursne osnove
gospodarskog korištenja. Strategija krajolika treba biti ugrađena u sektorske
strategije i programe razvoja, koji izravno ili neizravno utječu na vrsnodu i promjene
krajolika, a to su: prostorno uređenje; ruralni, regionalni, turistički i gospodarski razvoj;
vodno gospodarstvo, promet, energetika, šumarstvo i dr. Važno mjesto predstavlja
ugrađivanje pitanja i uvjeta zaštite, upravljanja i planiranja krajolika u politike
prostornog uređenja.
U planiranju lokalnog razvoja resursi krajolika mogu biti oslonac napretka i održivog
razvitka u cilju poboljšanja života stanovnika i povedanja atraktivnosti područja.
Krajolik zahtijeva integralni pristup i povezivanje različitih resora kako bi se
vrijednosti i potencijali krajolika iskoristili za ponovno ili novo korištenje. To je posebno
izraženo u slučaju otočnih ili planinski/gorskih, ruralnih krajolika, koji su izolirani od
glavnih tijekova suvremenog razvitka. Mogudnosti takvih krajolika mogu se sagledavati
kao gospodarski resursi, bilo da se radi o njihovoj prirodnoj, graditeljskoj ili
nematerijalnoj baštini. Primjerice: napušteni pastirski stanovi i skloništa, samotna
gospodarstva, sela i zaseoci umjesto nove gradnje mogu biti ponovno korišteni za nove
namjene. Organski uzgoj hrane, eko turizam i slični ostali oblici korištenja trebali bi biti
prepoznati u strateškim dokumentima i dugoročnim vizijama razvoja.
Ne samo zbog potpisanih obveza koje su preuzete ulaskom u Europsku Uniju i zbog
formalnog prihvadanja konvencija, ved ponajviše zbog nas samih i očuvanja vrijednosti
hrvatskog prostora, prijeko je potrebno u Hrvatskoj uspostaviti jasnu politiku očuvanja
obilježja krajolika. Oživotvorenje te politike očitovati de se u Strategiji krajolika, na
temelju koje se potom izrađuju planovi upravljanja pojedinih krajolika. Danas postoje
sektorske strategije koje djelomično obuhvadaja i pitanja krajolika, kao što su Strategija
prostornog uređenja (1997.) i Strategija i akcijski plan biološke i krajobrazne
raznolikosti (2008.), međutim zbog svojih tematskih usmjerenja nisu u mogudnosti u
cijelosti sagledati sva pitanja važna za planiranje, upravljanje i zaštitu obilježja krajolika.
Uspostava politike i strategije krajolika jedna je od opdih mjera koja proizlazi iz
Zakona o prihvadanju Europske konvencije o krajoliku.
4.3. NEDOSTATAK ZAKONSKOG OKVIRA I STRUČNIH STANDARDA ZA

UKLJUČIVANJE KRAJOLIKA/KRAJOBRAZA U SUSTAV PROSTORNOG UREĐENJA
Zakonodavna osnova, koja uključuje zakonodavne dokumente i institucije koje se bave
zaštitom krajolika, važan je, ali nije i jedini preduvjet zaštite krajolika. U Hrvatskoj
115
postoji određeni stupanj zaštite i planiranja krajolika koji je sektorski i nije međusobno
dovoljno usklađen. Na temelju analize provedene u poglavlju 3.1. utvrđeno je da
unatoč potpisivanju European Landscape Convention (2000.) i donošenju Zakona o
potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima (2002./2004.) nije donesen ni
zakon niti drugi podzakonski dokumenti kojima bi se regulirala pitanja zaštite,
planiranja i upravljanja krajolika. Analiziralo se stanje pravne zaštite krajolika, koje je u
Hrvatskoj obuhvadeno s nekoliko zakona: Zakon o prostornom uređenju, Zakon o
zaštiti prirode, Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i
Zakon o gradnji. U ostalim zakonima, čijom se primjenom i provođenjem znatno utječe
na stanje i izgled krajolika, nije vidljiv odnos prema krajoliku, niti ga se u njima posebno
prepoznaje.
Važno je istaknuti da je izuzev krajolika/krajobraza visokih kulturnih i prirodnih
vrijednosti, koji se u Hrvatskoj štite Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i
Zakonom o zaštiti prirode, pozornost European Landscape Convention posebno je
usmjerena krajolicima/krajobrazima koji nisu zaštideni temeljem zakona kao
kulturno dobro ili kao prirodna posebnost. Zaštitu za sada uživaju jedino
krajobrazi/krajolici uključeni u područja nacionalnih parkova, parkova prirode,
regionalnih parkova, spomenika parkovne arhitekture, park šuma i značajnih
krajobraza, područja Natura 2000 i nacionalne ekološke mreže te oni malobrojni
zaštideni kao kulturna baština. Krajolici/krajobrazi koji nisu zaštideni zakonima i nisu u
nadležnosti Ministarstava ili Javne ustanove za upravljanje zaštidenim dijelovima
prirode također mogu pridonijeti lokalnim obilježjima i identitetu prostora. Ocjena
dosadašnjeg stanja pokazuje da pozornost treba usmjeriti običnim, živim krajolicima
koji su stoljedima bili kultivirani kao poljodjelski (agrikulturni), a danas su zapušteni i
obrasli samoniklom vegetacijom (šumom i makijom). Zbog zahtjeva za gradnjom, ili
zbog napuštanja pripadaju u ugrožena područja. Mnoge europske zemlje, posebice one
s dugom tradicijom u zaštiti krajolika u smislu njegova korištenja i upravljanja,
osigurale su zakonodavni okvir i stručno utemeljen pristup prepoznavanju,
vrjednovanju i aktivnoj zaštiti krajolika osnivanjem odgovarajudih institucija, agencija,
opservatorija i sl.
4.3.1. Nedostatak jedinstvenih standarda za uključivanje krajolika/krajobraza u

prostorno-plansku dokumetaciju kao čimbenika prostornog identiteta
Analiza stanja prostorno-planske dokumentacije pokazuje da je krajolik/krajobraz u
prostorno-plansku dokumentaciju bio uključen prema Pravilniku o sadržaju i načinu
izrade prostorno-planske dokumentacije (stari pravilnik) kao kategorija prostornih
ograničenja. Prema navedenom Pravilniku u grafičkom dijelu plana obvezni je prikaz
Uvjeti korištenja, uređenja i zaštite prostora, koji se izrađuje na temelju propisanoga
grafičkog standardiziranog znakovlja. Planski znak prostornog pokazatelja u kategoriji
zaštite prirode obuhvada područja nacionalnog parka, parka prirode, strogog rezervata,
regionalnog parka, spomenika parkovne arhitekture, park šume te zaštidenog
krajobraza oznake (ZK). Krajobraz/krajolik je obuhvaden kategorijom područja
posebnih ograničenja u prostoru, a uključuje: osobito vrijedan prirodni krajobraz,
kultivirani krajobraz, oblikovno vrijedno područje gradskih i seoskih cjelina, zaštitno
područje uz posebno vrijedne ili osjetljive gradske i seoske cjeline, točke i poteze
116
panoramskih i vizurnih vrijednosti krajolika i naselja, etnološka područja te kulturni

krajolik. Osim tla (seizmo-tektonski aktivno područje, odron, klizište, erozija i dr.) i vode
(vodozaštitno, vodonosno, vodoplavno područje) Pravilnikom je krajolik uključen u
kategoriju ograničenja, a ne potencijala i vrijednosti te time mogudih prostornih i
razvojnih resursa.
Iako su prepoznavanje i zaštita krajolika, bilo visokog stupnja prirodnosti ili oblikovanih
čovjekovim djelovanjem, navedeni kao ciljevi očuvanja prostora u prostorno-planskim
dokumentima županija – nije uslijedila njihova provedba. Jedan od razloga jest i taj što
nije određeno koja je institucija, odnosno ministarstvo nadležno za provođenje, a na
nacionalnoj razini nisu propisani standardi i metode izrade razvrstavanja i
vrjednovanja krajolika.2 Zbog nedostatka propisanih obveza i stručnih standarda
potrebno je izraditi odgovarajude podzakonske dokumente i upute u cilju zaštite i
očuvanja krajolika/krajobraza u segmentu zaštite prirode i okoliša, kulturnih dobara te
prostornog uređenja. U međunarodnim okvirima prepoznato je da je glavni instrument
provedbe zaštite, planiranja i korištenja krajolika prostorno-planska dokumentacija.3
Stoga bi analize stanja krajolika/krajobraza odnosno krajolične/krajobrazne podloge –
izrađivane prema standardiziranim, međunarodno prihvadenim metodama – trebale
biti podloga za izradu prostorno-planske dokumentacije svake razine planiranja.
Prema prijedlogu novoga Pravilnika o sadržaju prostornih planova uveden je pojam
krajobraz (prirodni, kultivirani i kulturni) i njegovo uključivanje u prostorno-plansku
dokumentaciju samo u pojedinim razinama planiranja, međutim nije predviđen kao
prostorno-planska kategorija u Prostornom planu države. I dalje ostaje u područja
posebnih ograničenja, a ne kao vrijednost i prostorni identitet.
Uredbom o uređenju i zaštiti zaštidenog obalnog područja mora (NN 128/2004.)
određuju se uvjeti i mjere za uređenje zaštidenog obalnog područja mora u svrhu
njegove zaštite, svrhovitog, održivog i gospodarski učinkovitog korištenja. U
zaštidenom obalnom pojasu planiranje i uređenje prostora temelji se i na jednoj od
planskih smjernica kojoj je cilj očuvati prirodne, kulturne, povijesne i tradicijske
vrijednosti obalnog i zaobalnog krajolika. U uvjetima i mjerama za izradu i provedbu
2
Zakon o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima donesen je 2002., a stupio je na snagu
2004. godine. U razdoblju u kojem je RH potpisala i potvrdila Konvenciju, Uprava za zaštitu prirode,
koja se smatrala odgovornom za pitanja krajolika, bila je dio ustroja Ministarstva zaštite okoliša i
prostornog uređenja. Stoga je u Zakonu određeno da je Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog
uređenja odgovorno za njezino provođenje. Uprava za zaštitu prirode potom je bila dijelom
Ministarstva kulture, do kraja 2011. godine, a zatim prelazi u novosonovano Ministarstvo zaštite
okoliša i prirode. U namjeri da se potakne učinkovitija primjena Konvencije osnovana je krajem 2009.
godine Međuresorna skupina za krajolike, sastavljena od stručnjaka raznih disciplina iz oba
ministarstva; predstavnika zaštite prirode, kulturne baštine, okoliša i prostornog uređenja. Tijekom
jednogodišnjeg rada u kojem su analizirani stanje i problemi krajolika u Hrvatskoj radna je skupina
predložila nadležnima provođenje prvovažnih mjera u cilju zaustavljanja degradacije krajolika i
primjenu mjera. Prema novom državnom ustrojstvu od siječnja 2012. godine dosad nisu podijeljene
nadležnosti, niti su poduzeti novi koraci o pitanjima zaštite krajolika. Zaključci Međuresorne skupine
za krajolike prezentirani su u Izvješdu Hrvatske u Vijedu Europe 3. i 4. svibnja 2011. u Strassbourgu
na 6. konferenciji o Europskoj konvenciji o krajolicima, na kojoj se razmatralo aktualno stanje vezano
uz primjenu konvencije. Podrobnije vidjeti u: Dumbovid Bilušid, 2011: 267.
3
Dumbovid Bilušid, 2011: 267.
117
prostornih planova nigdje se pobliže ne opisuju metode kojima se prepoznaju i štite

vrijednosti krajolika.
U prošlim generacijama prostorno-planske dokumentacije postojao je poseban prilog –
analiza postojedeg stanja. Bio je to početni i temeljni dio prostornih analiza – čitanja
prostora, što je u procesu planiranja omogudavalo planiranje, razvoj i očuvanje
suštinskih kvaliteta prostora. U sklopu tih analiza rađene su i analize prepoznavanja i
ocjene obilježja krajolika i njegovih vrijednosti. Prostorne analize krajolika obuhvadaju
dokumentiranje, odnosno evidenciju obilježja i strukture krajolika, stanje, korištenje i
vrijednosti krajolika te njegovih kulturnih i prirodnih sastavnica. Karakter
prostora/krajolika određuju: procesi, fizičke sastavnice, strukturne i morfološke
značajke krajolika te percepcijska obilježja. Tu ubrajamo: prostornu organizaciju i
uzorke krajolika, oblike korištenja zemljišta i djelatnosti u prostoru, odgovornost
prema prirodnom okolišu, tradicijska znanja, vještine i sl.
U Hrvatskoj nije izrađen pravilnik, priručnik ili stručne smjernice kojima bi se
standardizirali kriteriji i metode prepoznavanja obilježja i vrijednosti krajolika kao
čimbenika prostornog identiteta te njegovo stvarno uključivanje u prostorno-plansku
dokumentaciju.
4.3.2. Nepostojanje jedinstvenih standarda za analizu krajolika/krajobraza u

Strateškim procjenama utjecaja plana ili programa na okoliš te u studijama utjecaja
na okoliš
Prema Uredbi o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš (NN 64/2008.),
koja je donesena na temelju Zakona o zaštiti okoliša, Strateška studija sadrži poglavlja
koja uključuju podatke o stanju, značajkama, problemima, utjecaju planiranih zahvata te
o mjerama zaštite okoliša. Strateškom studijom se određuju, opisuju i procjenjuju
vjerojatno značajni utjecaji na okoliš koji mogu nastati provedbom plana ili programa
uključujudi varijantna rješenja, a koja uzimaju u obzir ciljeve i obuhvat plana i
programa. Provodi se tijekom izrade nacrta prijedloga plana i programa, a prije
utvrđivanja konačnog prijedloga i upudivanja u postupak donošenja. U studijama se
kao na čimbenike okoliša sagledavaju utjecaji na: ljude, biljni i životinjski svijet, tlo,
vode, zrak, klimu, materijalnu imovinu, kulturno-povijesnu baštinu i krajolik/krajobraz.
Za provođenje te studije nadležno je Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Osim
okvirnog sadržaja studije propisanog Uredbom, za svaki se pojedinačni slučaj on
zasebno utvrđuje. Međutim, nije utvrđena nadležnost tijela koje propisuje i ocjenjuje
dionicu krajolika/krajobraza. Slična je situacija i sa Studijom utjecaja na okoliš. Prema
dosadašnjoj praksi krajolik/krajobraz se obrađuje monodisciplinarno i ne uključuje
potrebitu interdisciplinarnost, uključivanjem kulturno-povijesnih i ostalih
antropogenih sastavnica. Otežavajuda je okolnost što nije izrađena Krajobrazna osnova
Hrvatske, niti krajobrazne osnove županijske i lokalne razine pa nije mogude dati
primjerenu procjenu utjecaja na krajolik.
118
4.3.3. Neprovođenje sustavnog vrjednovanja, ocjene osjetljivosti i zaštite

Vrjednovanje krajolika/krajobraza u Hrvatskoj se ne provodi na jedinstven način jer se
kategorija kulturnih krajolika štiti temeljem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih
dobara, dok se kategorija zaštidenih krajobraza prepoznaje i štiti na temelju Zakona o
zaštiti prirode. Bududi da se radi o područjima sličnih obilježja za očekivati je da se
prepoznavanje njihovih svojstava, temeljem kojih se izdvajaju od svoje okoline i koja ih
čine posebno vrijednima, određuje prema sličnim kriterijima. Značajni krajobrazi, koji
se u Hrvatskoj štite prema Zakonu o zaštiti prirode, određuju se prema međunarodnim
kriterijima za Kategoriju V., zaštidena područja4.
U području zaštite kulturne baštine u Hrvatskoj kriteriji vrjednovanja kulturnih dobara,
u koja se ubraja i kulturni krajolik, danas nisu jednoznačno utvrđeni. Zbog toga su se u
nastavku studije analizirali međunarodni, teorijski i stručni dokumenti koji su pokazali
da sustav vrjednovanja kulturnog krajolika obuhvada nekoliko grupa vrijednosti:
evidentnih, povijesnih, estetskih, prirodnih i društvenih, koje se kredu od potpuno
objektivne, evidentne, tj. očite fizičke vrijednosti, koja ovisi o građi krajolika, pa do
subjektivne i društvene vrijednosti koja proizlazi od pojedinačne i/ili društvene
identifikacije s njim.5 Temelji se na stavu da je autentičnost (vjerodostojnost i
izvornost) suštinski element u metodama ocjenjivanja i očuvanja krajolika. Kriterij
autentičnosti izražava se različitim pokazateljima, a uključuje: oblikovanje; materijale i
građu; korištenje, namjenu i funkciju; tradicije, tehnike i sustav upravljanja;
smještaj/položaj i okolinu; jezik i ostale oblike nematerijalne oblike naslijeđa; duh i
osjedaje te ostale vanjske i unutarnje čimbenike. Razmatranje autentičnosti nije
ograničeno samo na provjeru i zaštitu materijalnih sastavnica, ved je od temeljne
važnosti prepoznavanje i čuvanje društveno-kulturne autentičnosti, koja treba biti
integrirana u sustave planiranja i upravljanja.
Ocjena integriteta krajolika zasnovana je na prisutnosti prepoznatljivih sastavnica
izvornog oblikovanja i funkcija tijekom svih povijesnih razdoblja njegova razvoja.
Integritet se sagledava kao društveni, funkcionalni, strukturni i vizualni. Sadržan je u
prostornom ustroju krajolika, materijalnoj građi, građevinama i oblikovanju, smještaju i
okolini, funkciji i sadržajima, duhovnim povezanostima i značenjima. Osim kriterija
cjelovitosti/integriteta, i izvornosti/autentičnosti u ocjenu vrijednosti uključuju se:
jedinstvenost, reprezentativnost, rijetkost, raznolikost, usklađenost (prostorni red),
estetske značajke, povezanosti, stanje i mogudnosti krajolika za bududi razvoj. Stupanj
kulturnog značaja predstavlja ukupni zbroj vrijednosti – evidentne, kulturno-povijesne,
esteske, prirodno-okolišne i društveno-ekonomske – ocijenjenih na temelju odabranih
kriterija u rasponu ocjene od vrlo visoke, visoke, umjerene, niske i bez vrijednosti. S
obzirom na stupanj vrijednosti krajolici se razvrstavaju u krajolike međunarodnog,
4
Zaštideno područje prirode je jasno definirano područje koje je priznato sa svrhom i kojim se upravlja
s ciljem trajnog očuvanja cjelokupne prirode, usluga ekosustava koje ono osigurava te pripadajudih
kulturnih vrijednosti, na zakonski ili drugi učinkoviti način. Kategorija V. zaštidenih područja obuhvada
ona područja gdje je dugotrajno međudjelovanje čovjeka i prirode proizvelo osebujne ekološke,
biološke, kulturne i estetske vrijednosti, i gdje je održavanje tog odnosa potrebno da bi se te
vrijednosti sačuvale. Izvor: Dudley, N., 2008.
5
Dumbovid Bilušid, 2014.b.
119
nacionalnog, regionalnog i lokalnog značaja. Stupanj kulturnog značaja usko je povezan

s metodama zaštite, planiranja i upravljanja krajolikom. Prema suvremenim pristupima
baština krajolika nije očuvana zbog vrijednosti, funkcije i značenja koje je imala u
prošlosti, ved zbog poruka i simbola kojima komunicira u sadašnjem vremenu i prenosi
ih bududim naraštajima.6
Metode ocjene značajnih krajobraza, koji se štite prema Zakonu o zaštiti prirode, te
obilježja zbog kojih je proglašeno zaštideno područje – zasniva se na međunarodnim
standardima koje je propisao IUCN.7 Prijedlog akta o proglašavanju zaštidenog
područja temelji se na stručnoj podlozi koju izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode
kojom se utvrđuju vrijednosti područja koje se predlaže zaštititi te način upravljanja
tim područjem. Podloga sadrži detaljni opis obilježja i vrijednosti područja koje se
zaštiduje (smještaj, geološka, zemljopisna i hidrološka obilježja, krajobrazne i kulturno-
povijesne vrijednosti te biološke vrijednosti - flora, fauna i staništa), ocjenu stanja toga
područja, posljedice koje de donošenjem akta o proglašenju proistedi, posebice glede
vlasničkih prava i zatečene gospodarske djelatnosti, te ocjenu i izvore potrebnih
sredstava za provođenje akta o proglašenju zaštidenog područja.
Pojedina područja, kao što su: park prirode Žumberak - Samoborsko gorje,
primoštenski vinogradi, Lunjski maslinici, itd., zaštideni su na temelju oba zakona:
Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i Zakona o zaštiti prirode. Slično je i sa
spomenicima parkovne arhitekture, odnosno povijesnim parkovima i perivojima. U
dosad izrađenim stručnim podlogama kojima se utvrđuju vrijednosti područja za
zaštitu značajnih krajobraza i parkova prirode korektno je obrađeno vrjednovanje s
aspekta prirodnih čimbenika, dok su antropogene sastavnice često stručno nedovoljno
utemeljene jer se interpretiraju sa stanovišta prirodnih područja.8
4.3.4. Nedovoljno uključivanje lokalne zajednice u planiranje i upravljanje

krajolikom/krajobrazom
Važan preduvjet za dobro i odgovorno upravljanje i učinkovitu zaštitu krajolika jest
uključivanje stanovnika i lokalne zajednice. O tome svjedoče mnogobrojni europski
primjeri. Nagrada Vijeda Europe9 za postignuda u očuvanju i razvoju krajolika mjera je
kojom se nastoji potaknuti lokalne sredine za brigu o vlastitim krajolicima, kao dijelu
europske krajolične raznolikosti. U začetku je europski projekt kojim se uspostavlja
mreža Nacionalnih nagrada za krajolike. U Hrvatskoj to još nije zaživjelo, jer se nije
6
Faro Konvencija o vrijednosti baštine za društvo.
7
IUCN i Svjetska komisija za zaštidena područja (WCPA - World Commision on Protected Areas) na
Svjetskom kongresu zaštite prirode u Barceloni, u listopadu 2008. godine, utvrdili su kriterije i
najnovije kategorije zaštidenih područja prirode. Obrazložene su u IUCN-ovom Priručniku za primjenu
kategorija zaštidenih područja.
8
Sastav stručnih timova koji izrađuju stručnu podlogu čine stručnjaci prirodnih područja (biolozi,
šumari, ekolozi, agronomi, krajobrazni arhitekti), a najčešde oni obavljaju i stručno vrjednovanje
kulturno-povijesnih sastavnica (naselja, arhitekture, javne plastike i drugih vrijednosti) koje pripadaju
drugim znanstveno-stručnim područjima kao što su arthitektura i urbanizam, graditeljskogo
naslijeđe, povijesti umjentosti i dr. Takvu praksu valja promijeniti i uspostaviti interdisciplinarnu
suradnju relevantnih stručnjaka.
9
COE, Landscape Award dodjeljuje se svake dvije godine na temelju raspisanog natječaja.
120
uspjelo formirati Nacionalno povjerenstvo za krajolike koje bi trebalo koordinirati

aktivnosti. Lokalni razvojni projekti vezani uz očuvanje i razvoj na temelju resursa
krajolika također su teško provedivi, prije svega zbog vertikalne koordinacije i
dogovora nekoliko resora. Ilustrativan primjer jest sadašnji Pilot projekt lokalnog
razvoja (PPLR) „Otok Cres“ koji se financira u sklopu Inicijative Vijeda Europe,
Regionalnog programa kulturne i prirodne baštine u Jugoistočnoj Europi, a temelji se
na četiri područja: prirodnoj i kulturnoj baštini, gospodarskom i socijalnom razvoju te
na lokalnoj samoupravi. Cilj projekta jest vrjednovanje, očuvanje i stavljanje u funkciju
zajedničke kulturne i prirodne baštine, dakle kulturnog krajolika; definiranje modela
turističkog razvoja uz poticanje ulaganja u lokalne gospodarske grane i prodaje lokalnih
proizvoda, osmišljavanje modela za koordinirano upravljanje teritorijem i suradnju
različitih razina vlasti u namjeri da se unaprijedi kvaliteta života stanovnika te razvijanje
zapuštenih dijelova otoka. Projekt nailazi na prepreke zbog zakonskih ogranjičenja i
formuliranja modela zaštite, bududi da se radi o području krajolika za kojega nije
zakonski određen način provedbe zaštite.
4.3.5. Nedovoljna stručna i javna svijest o značenju krajolika/krajobraza kao važnom

čimbeniku prostornoga identiteta
U Hrvatskoj je još uvijek prisutna nedovoljna razina stručne i javne svijesti o krajoliku,
kao životnoj okolini i važnom čimbeniku prostornog identiteta te njegova doprinosa
vrsnodi života stanovnika. Veliku ulogu u prevladavanju toga nedostatka imaju
nevladine i strukovne udruge koje organiziraju konferencije, radionice i slične
projekte.10 Na stručnim se skupovima okupljaju domadi i međunarodni stručnjaci i
znanstvenici različitih disciplina koji se bave pitanjima krajolika/krajobraza –
predstavnici fakulteta i znanstvenih ustanova, upravnih tijela, javnih ustanova, tvrtki,
muzeja, škola, turističkih zajednica te razvojne agencije, lokalne akcijske grupe i udruga
civilnoga društva. Na tim je skupovima bilo zaključeno da danas u Hrvatskoj ne postoji
jedinstven i međusobno usklađen sustav brige o krajolicima/krajobrazima, te da
krajoličnu/krajobraznu politiku trebaju provoditi tijela javne uprave integralnim
pristupom koji uključuje koordinaciju različitih sektora (prostorno uređenje, zaštita
prirode i kulturne baštine, regionalni razvitak, poljoprivreda, šumarstvo, turizam,
vodno gospodarstvo, promet i ostali). U namjeri da potaknu primjenu Zakona o
potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima i sustavnu brigu o
krajolicima/krajobrazima sudionici skupa održanog u Tuheljskim Toplicama11 donijeli su
zaključke i preporuke koje su uputili nadležnim ministarstvima, javnim i znanstvenim
ustanovama, nevladinim organizacijama, županijskim i ostalim nadležnim tijelima
zaduženima za pitanja krajolika/krajobraza. Posebno se naglašava potreba uključivanja
lokalne zajednice i stanovnika u procese zaštite, planiranja i uređenja krajolika, te
10
Nevladine i strukovne udruge kao što su ECOVAST, Dragodid, Zelena akcija, Udruženje arhitekata
grada Dubrovnika, Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata i td., organizirale su nekoliko stučnih
skupova i radionica s temama očuvanja krajolika.
11
Međunarodna radionica Krajolik Hrvatskog Zagorja: prošlost, stanje, perspektive održana je 21. i 22.
listopada 2010. u Tuheljskim Toplicama u organizaciji Krapinsko-zagorske županije i Hrvatske sekcije
ECOVAST-a (Europskog vijeda za sela i male gradove) na kojoj je sudjelovalo sedamdesetak domadih i
stranih stručnjaka. Zaključci međunarodne radionice o krajoliku Hrvatskog zagorja: www.ecovast.hr
121
provođenje programa naobrazbe o njegovim obilježjima i vrijednostima. Istaknuta je

uloga obrazovanja te stručnog i specijalističkog usavršavanja o zaštiti i planiranju
krajolika/krajobraza na visokoškolskim ustanovama. Važne aktivnosti vezane su uz
uključivanje javnosti kroz jačanje uloge lokalnih udruga i stanovnika u sve etape
planiranja i donošenja odluka koje se tiču njihove neposredne životne okoline.
Značajnu ulogu u promicanju vrijednosti i očuvanja mediteranskih suhozidnih krajolika
ima nevladina udruga Dragodid koja je pokrenula internetsku, interaktivnu stranicu
dokumentiranja i evidencije suhozidnih, agrarnih krajolika jadranskog priobalja.12
4.3.6. Sektorski pristup krajoliku/krajobrazu, nedovoljna međuresorna suradnja te

nepovezanost istraživačkih ustanova s primjenom i praksom zaštite krajolika
Europska konvencija o krajoliku zalaže se da, raznolikosti krajolika kao bogatstvo koje
je povezano s identitetom i prepoznatljivosti prostora nekog područja, trebaju biti
očuvane kao vrsnode koje su ujedno povezane s kvalitetom života ljudi. U mnogim
slučajevima odluke o prostornoj i urbanoj preobrazbi i planiranju razvoja ne uzimaju u
obzir navedene aspekte. Gubitak kvalitete, raznolikosti i različitosti krajolika u mnogim
je slučajevima povezan s gubitkom identiteta mjesta, a time i osjedaja pripadnosti.
Danas je jasno da neprimjereno upravljanje prostorom i krajolicima često uzrokuje
osiromašenje prostora. Zaštita karaktera krajolika ne podrazumijeva samo zadržavanje
i konzervaciju zatečenog stanja, ved s obzirom na činjenicu da je prostor podložan
promjenama, a preobrazbe/promjene krajolika nije mogude izbjedi, one moraju biti
vođene svjesno i planirano. Pri tome nije dovoljno samo unijeti nove zahvate u
zatečeni okvir krajolika, ved je cilj poboljšati i očuvati potencijale krajolika, posebice
povijesnih krajolika, kao ključne elemente za teritorijalnu konkurentnost i održive
razvojne strategije. U međunarodnom okviru naglasak je postavljen na integrirani
pristup, koji bi trebao omoguditi razvoj krajolika kao složenog sustava, gdje su ekološki
i prirodni elementi povezani s urbanim, kulturnim, ekonomskim i socijalnim. U
procesu planiranja promjena važnu ulogu i izravno sudjelovanje imaju i lokalni dionici
(lokalna samouprava, stanovnici i svi ostali) određenog područja.
Prema Europskoj konvenciji, krajolik je važan za dobrobit pojedinaca i društva te su
njegova zaštita, upravljanje i planiranje obveza i pravo svakog. Iz navedenog proizlazi i
posebna mjera: jačanje svijesti građana, privatnih i javnih vlasti o vrijednostima
krajolika, njihovoj ulozi i promjenama u njima. Jedna od mjera podizanja znanja o
krajolicima jest razmjena iskustava i istraživačkih projekata, posebice u svrhu poduke i
širenja znanja o metodama istraživanja, planiranja i zaštite. Svakim novim zahvatom
krajolik se mijenja, a pri tome može ojačati ili pak ugroziti odnose između svojih
konstitutivnih elemenata i značajki. Prostorne preobrazbe u prošlosti i u sadašnjosti
posljedica su različitih odnosa i stavova prema prostoru – mogu imati pozitivan odnos s
prirodnim, arhitektonskim, kulturnim, povijesnim karakterom krajolika, ili s njima biti u
koliziji.
12
Vidjeti: www.suhozid.hr.
122
Krajolik zbog složenosti svojih struktura zahtijeva interdisicplinarni pristup, koji je još
uvijek nedostatan, ne samo u Hrvatskoj ved i u mnogim dijelovima svijeta. Osim
fizičkih, krajolik sadrži i nematerijalne, estetske, vizualne i ostale percepcijske
vrijednosti, a u istraživanju svake od navedenih važno je razumjeti krajolik u kontekstu
njegova prostora i vremena.13 Istraživanja koja su još prije tridesetak godina uglavnom
provodili stručnjaci iz područja kulturne geografije bila su usmjerena prema fizičkim
obilježjima krajolika, međutim u današnje vrijeme prihvaden je stav da su krajolici
odraz čovjekovih aktivnosti te da su usko povezani s kulturnim vrijednostima.14 Krajolici
u svojim kombinacijama prostornih sastavnica i povijesnih razdoblja u kojima su
oblikovani, reprezentiraju njihove političke, gospodarske, socijalne i kulturne odnose.15
Bududi da su se razvijali kroz duža vremenska razdoblja u kojima su i čovjekove
aktivnosti bile u stalnim mijenama, sadrže raznolike i složene slojeve značenja koja se
mogu analizirati kroz razne vrste istraživanja: povijesna, arheološka, zemljopisna,
sociološka i ostala. Krajolici se kao područja kontinuiranih procesa sagledavaju i
istražuju u vremenskom kontekstu analizama povijesnog razvoja, ocjenom današnjega
stanja te s vizijama i scenarijima bududeg razvitka.16 Istraživanja krajolika koje se
provode u humanističkim i društvenim pristupima usmjerena su na analize utjecaja
čovjeka u promjenama fizičkog izgleda krajolika s težištem na povijesnim promjenama i
utjecajima čovjeka, tipovima promjena, značenju krajolika za različite društvene grupe,
povezanostima s kulturom i tradicijom. U pristupima biotehničkih i prirodnih znanosti
pozornost je usmjerena na prirodne sastavnice i okolišne uvjete. Iako još uvijek postoje
podjele i prepreke raznih disciplina, pojedina istraživanja krajolika razvila su se u grupe
međusobno povezanih, simbiotskih disciplina koje prelaze tradicijske akademske
razlike.17 Takav pristup omoguduje integrirana istraživanja povijesnog razvoja i
današnjega stanja krajolika. Integrativna priroda istraživanja krajolika u posljednjem je
desetljedu postala subjektom različitih disciplina i pristupa: prirodnih i kulturnih,
vizualnih, društvenih, gospodarskih i sl. Međutim, u stvarnom krajoliku te dimenzije ne
postoje odvojeno.18 U krajoliku postoji niz različitih obilježja i vrijednosti – od
biofizičkih, ekološko-okolišnih, kulturno-povijesnih, socioloških, psiholoških i ostalih.19
Jedna od zadada jest uspostava integriranih istraživanja, interdisciplinarnog
karaktera,20 preduvjeta za stvaranje budude društvene, ekonomske i okolišne dobrobiti
krajolika.
Aktualni međunarodni dokumenti zalažu se za povezivanje obje grupe sastavnica
krajolika – kulturnih i prirodnih, naglašavajudi ulogu i povezanost biološke i kulturne
13
Tress i dr., 2006.
14
Howard, 2003.; Pressouyre, 2007.
15
Kelly, 2001.
16
Ermischer, 2004.
17
Naveh, 2005.; Manzo, Perkins, 2006.
18
Bohnet, Smith, 2006: 140.
19
Tilley, 1992.
20
U stručne timove koji izrađuju tipologiju, ocjenu i vrjednovanje krajolika treba uključiti stručnjake
različitih područja: arheologije, agronomije, arhitekture, urbanizma, prostornog planiranje, biologije,
etnologije, geologije, krajobrazne arhitekture, šumarstva, ekonomije i dr., ovisno o prevladavajudim
obilježjima prostora.
123
raznolikosti.21 Ta je povezanost posebice izražena u ruralnim područjima, jer su dosad

u europskom kontekstu kulturne, ekološke i ruralne politike bile posvedene očuvanju
biološke raznolikosti i kulturne baštine, ali rijetko su bile usmjerene na sagledavanje
međudjelovanja između prirode i kulture. Tijekom povijesti upravo je takvo
međudjelovanje, koje se očituje kroz tradicijsko poljodjelstvo i gospodarenje šumama,
bilo presudno za stvaranje povijesnih uzoraka krajolika, raznolikost biološkog i
kulturnog bogatstva te za oblikovanje kulturnog identiteta različitih regija. Stoga je
jedan od bududih zadataka izrada zajedničke strategije za povezivanje biološke i kulturne
raznolikosti u regijama te razvijanje metoda i pristupa za ocjenu "bio-kulturne
raznolikosti".22
4.3.7. Neusklađeni odnos prema krajoliku/krajobrazu u različitim sektorskim

strategijama i razvojnim planovima
Iako je Republika Hrvatska 2000. godine, neposredno nakon donošenja Europske
konvencije o krajoliku, bila jedna od prvih zemalja potpisnica nakon čega je uslijedilo
donošenje Zakona o prihvadanju Konvencije o europskim krajobrazima – prema
kojemu je osnovni zadatak uspostaviti krajolične politike s glavnim ciljem zaštite
krajolika i unaprjeđenja njegova stanja – do danas je učinjeno vrlo malo. Nije donesen
jedinstveni, zajednički strateški dokument koji bi ukazao na važnost krajolika, potrebu
njegova prepoznavanja, tipološkog razvrstavanja i zaštite njegovih obilježja, niti je
krajolik ugrađen u ostale sektore koji na njega imaju izravni ili neizravni utjecaj. Razlog
tome je još uvijek nedovoljno osviješten stav da je krajolik cjeloviti koncept koji
zahtijeva zasebni pravni i institucionalni okvir zaštite. To se može smatrati jednim od
razloga što do sada nije donesena zasebna Strategija zaštite krajolika/krajobraza, niti je
uspostavljena politika njezine primjene. Pojedini granski pristupi – kao što su zaštita
kulturne baštine, zaštita prirode i okoliša – djelomice obuhvadaju i pitanja
krajolika/krajobraza, ali još uvijek nedovoljno koordinirano. Oni obuhvadaju krajolike
visokih vrijednosti, bilo s kulturno-povijesnog ili prirodnog stajališta. Prostorno
uređenje je integrativno mjesto koje omogudava zajedničko sagledavanje i planiranje
kulturnih i prirodnih vrijednosti krajolika pa bi takav pristup valjalo unaprjeđivati.
Osim zakonskih, u Hrvatskoj su usvojeni i strateški dokumenti kojima se izražavaju
politike i ciljevi bududeg razvoja prostora. Zasad ne postoji jasno oblikovana i
artikulirana politika o krajoliku - niti zamisao o potrebi njegove zaštite i planiranja na
način kako to propisuje Europska konvencija o krajoliku. To se može povezati s
činjenicom da krajolik još uvijek nije dovoljno prepoznat kao opde dobro i javni interes,
niti je razvidno koja je institucija nadležna za koordiniranje pitanja krajolika. Iz
navedenih razloga dosad nije izrađena Strategija krajolika. Pitanja
krajolika/krajobraza navode se u naslovu i dotaknuta su u Strategiji i akcijskom planu
zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, zadržavajudi se na opdim načelima Europske
konvencije o krajoliku i Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske navodedi
potrebu prepoznavanja tipova krajolika i izradu Krajobrazne osnove. Krajolik/krajobraz
21
UNESCO-SCBD, 2014., Florenz Declaration.
22
Kale, 2014.
124
se promatra pretežito kroz prirodne sastavnice – bez prijeko potrebnog

interdisciplinarnog pristupa.
Ostali strateški dokumenti (Strategija održivog razvitka, Strategija zaštite okoliša,
Strategija regionalnog razvoja, Strategija energetskog razvoja, Strategija prometnog
razvitka, Strategija upravljanja vodama, Strategija energetskog razvitka, Strategija
razvoja turizma, Program ruralnog razvoja i dr.) – izuzev Strategije održivog razvitka,
koja se zalaže za izradu Krajobrazne osnove – svi ostali strateški dokumenti ne
izražavaju gotovo nikakav odnos prema pitanjima krajolika. Strategije očuvanja,
zaštite i održivoga gospodarskog korištenja kulturne baštine, posebice naglašava
kulturni krajolik, potrebu njegova prepoznavanja, dokumentiranja i zaštite te
uključivanja u gospodarske i turističke programe. Iako je Strategija prostornog
uređenja RH izrađena prije donošenja Europske konvencije o krajoliku – u duhu
tadašnjih spoznaja o potrebi vrjednovanja i obzirnog korištenja cjelokupnog prostora
države, a ne samo izdvojenih područja visoke vrijednosti – planirala je izradu
Krajobrazne osnove Hrvatske kao prostorno-planske podloge za integralnu zaštitu
prirodnih i kulturno-povijesnih vrijednosti prostora te identiteta krajolika – no, ona još
nije izrađena. Izrađeno je nekoliko krajobraznih studija na županijskoj i lokalnoj razini
(Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Grad Sveta Nedjelja i dr.).
125
Najvedi dio teritorija Hrvatske, kao i Europe, oblikovao je i uredio

čovjek u povijesnom kontinuitetu od nekoliko tisuda godina. Svaki
krajolik, koliko god na prvi pogled bio običan i nezanimljiv, ima
značenje doma ljudima koji u njemu žive te bez obzira na ljepotu i
vrijednosti ima značenje zavičaja. To su “živi” krajolici, koji su
stoljedima bili kultivirani kao poljodjelski/agrikulturni, a danas su
često zapušteni i obrasli samoniklom vegetacijom (šumom i
makijom). Zbog zahtjeva za gradnjom, ili zbog napuštanja
pripadaju u ugrožena područja.
Krajolici gradova i naselja, prigradski, ruralni i ostali krajolici, koji
nisu prepoznati kao prostori visokih kulturnih i prirodnih
vrijednosti – koji nisu zaštideni zakonima i nisu u nadležnosti
državnih ministarstava ili Javne ustanove za upravljanje
zaštidenim dijelovima prirode – u sebi sadrže elemente lokalnih
obilježja, skromnijih vrijednosti i nižeg stupnja prepoznatljivosti,
ali mogu pridonijeti lokalnim obilježjima i identitetu prostora.
Takvi krajolici, prema Europskoj konvenciji o krajoliku, imaju
pravo biti prepoznati na način da se njihove vrijednosti ne
umanje, ili u slučaju degradiranih obilježja da im se poboljša
stanje.
Krajolik ima značenje prostornog identiteta, lokalnog ili u
pojedinim slučajevima nacionalnog značaja, a može biti važan
resurs gospodarskog korištenja. Stoga, svi zahvati u krajoliku
trebaju uvažavati i uključivati njegove očuvane sadržaje i
značajke. Unošenje novih elemenata i struktura mora biti
primjereno njegovim svojstvima i značaju. Zbog toga je važno
uspostaviti politike i strategiju očuvanja obilježja - karaktera
krajolika. Strategija krajolika radi se zbog očuvanja vrijednosti
4. PREPOZNAVANJE PROBLEMA I IZAZOVI
krajolika – bilo kao čimbenika prostornog identiteta ili kao

resursne osnove gospodarskog korištenja. Strategiju krajolika
treba ugraditi u sektorske strategije i programe razvoja, koji
izravno ili neizravno utječu na vrsnodu i promjene krajolika, a to
su: prostorno uređenje; ruralni, regionalni, turistički i gospodarski
razvoj; vodno gospodarstvo, promet, energetika i šumarstvo.
Politike i strategija krajolika u Hrvatskoj još nisu doneseni.
Iako su prepoznavanje i zaštita krajolika navedeni kao ciljevi
očuvanja prostora u prostorno-planskim dokumentima županija –
nije uslijedila njihova provedba. Jedan od razloga jest i taj što nije
određeno koja je institucija, odnosno ministarstvo nadležno za
provođenje, niti su na nacionalnoj razini propisani standardi i
metode izrade razvrstavanja i vrjednovanja krajolika.
Analiza stanja prostorno-planske dokumentacije pokazuje da je,
prema Pravilniku o sadržaju i načinu izrade prostorno-planske
126
dokumentacije (stari pravilnik), krajolik/krajobraz uključen kao

kategorija prostornih ograničenja (u grafičkom dijelu plana
obvezni je prikaz Uvjeti korištenja, uređenja i zaštite prostora).
Europski pristup je bitno drukčiji: krajolik se ne smatra
ograničenjem, ved je on vrijednost koju valja sagledavati kao
prostorni i razvojni resurs.
Prema prijedlogu novoga Pravilnika o sadržaju prostornih planova
(izrada pravilnika je bila u tijeku izrade ove stručne podloge)
uveden je pojam krajobraz (prirodni, kultivirani i kulturni) i
njegovo uključivanje u prostorno-plansku dokumentaciju samo u
pojedinim razinama planiranja. Međutim, nije predviđen kao
prostorno-planska kategorija u Prostornom planu države. I
nadalje ostaje uključen u područja posebnih ograničenja, a ne
kao vrijednost i element prostornog identiteta.
Uredbom o uređenju i zaštiti zaštidenog obalnog područja mora
(NN 128/2004.) određuju se uvjeti i mjere za uređenje zaštidenog
obalnog područja mora u svrhu njegove zaštite, svrhovitog,
održivog i gospodarski učinkovitog korištenja. U zaštidenom
obalnom pojasu planiranje i uređenje prostora temelji se, između
ostaloga, na planskoj smjernici kojoj je cilj očuvati prirodne,
kulturne, povijesne i tradicijske vrijednosti obalnog i zaobalnog
krajolika. U uvjetima i mjerama za izradu i provedbu prostornih
planova nigdje se pobliže ne opisuju metode kojima se
prepoznaju i štite vrijednosti krajolika.
U ranijim generacijama prostorno-planske dokumentacije
postojao je poseban prilog – analiza postojedeg stanja. Bio je to
početni i temeljni dio prostornih analiza – čitanje prostora – što je
u procesu planiranja omogudavalo planiranje, razvoj i očuvanje
suštinskih kvaliteta prostora. U sklopu tih analiza rađene su i
analize prepoznavanja i ocjene obilježja krajolika i njegovih
vrijednosti. Nažalost, takav dobar pristup u prostornom
planiranju je izblijedio i nestao.
U Hrvatskoj nije izrađen pravilnik, priručnik ili stručne smjernice
kojima bi se standardizirali kriteriji i metode prepoznavanja
obilježja i vrijednosti krajolika kao čimbenika prostornog
identiteta te njegovo uključivanje u prostorno-plansku
dokumentaciju. To uvelike otežava rad na prepoznavanju i
očuvanju obilježja-karaktera krajolika.
Prema Uredbi o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na
okoliš, Strateška studija sadrži podatke o stanju, značajkama,
problemima, utjecaju planiranih zahvata te o mjerama zaštite
okoliša. Sagledavaju se utjecaji na ljude, biljni i životinjski svijet,
tlo, vode, zrak, klimu, materijalnu imovinu, kulturno-povijesnu
baštinu i krajolik/krajobraz. Osim okvirnog sadržaja studije
propisanog Uredbom, za svaki se pojedinačni slučaj on zasebno
127
utvrđuje. Međutim, nije utvrđena nadležnost tijela koje propisuje

i ocjenjuje dionicu krajolika/krajobraza. Slična je situacija i sa
Studijom utjecaja na okoliš. Prema dosadašnjoj praksi
krajolik/krajobraz u Hrvatskoj se obrađuje monodisciplinarno i
ne uključuje potrebitu interdisciplinarnost, uključivanjem
kulturno-povijesnih i ostalih antropogenih sastavnica.
Otežavajuda je okolnost što nije izrađena Krajobrazna osnova
Hrvatske, niti krajobrazne osnove županijske i lokalne razine pa
nije mogude dati primjerenu procjenu utjecaja na krajolik.
Važan preduvjet za dobro i odgovorno upravljanje i učinkovitu
zaštitu krajolika jest aktivno uključivanje stanovnika i lokalne
zajednice. O tome svjedoče mnogobrojni europski primjeri. U
Hrvatskoj je još uvijek prisutna nedovoljna razina stručne i javne
svijesti o krajoliku, kao životnoj okolini i važnom čimbeniku
prostornog identiteta te njegova doprinosa vrsnodi života
stanovnika. Prema Europskoj konvenciji, krajolik je važan za
dobrobit pojedinaca i društva te su njegova zaštita, upravljanje i
planiranje obveza i pravo svakog. Iz navedenog proizlazi i
posebna mjera: jačanje svijesti građana, javnih vlasti i
ospodarstvenika o vrijednostima krajolika, njihovoj ulozi i
promjenama u njima.
Europska konvencija o krajoliku zalaže se da, raznolikosti krajolika
kao bogatstvo koje je povezano s identitetom i prepoznatljivosti
prostora nekog područja, trebaju biti očuvane kao vrsnode koje su
ujedno povezane s kvalitetom života ljudi. U mnogim slučajevima
odluke o prostornoj i urbanoj preobrazbi i planiranju razvoja ne
uzimaju u obzir navedene aspekte. Danas je jasno da
neprimjereno upravljanje prostorom i krajolicima često uzrokuje
osiromašenje prostora. Zaštita karaktera krajolika ne
podrazumijeva samo zadržavanje i konzervaciju zatečenog stanja,
ved s obzirom na činjenicu da je prostor podložan promjenama, a
preobrazbe/promjene krajolika nije mogude izbjedi, one moraju
biti vođene svjesno i planirano. Pri tome nije dovoljno samo
unijeti nove zahvate u zatečeni okvir krajolika, ved je cilj
poboljšati i očuvati potencijale krajolika. U međunarodnom
okviru naglasak je postavljen na integrirani pristup, koji bi trebao
omoguditi razvoj krajolika kao složenog sustava, gdje su ekološki
i prirodni elementi povezani s urbanim, kulturnim, ekonomskim i
socijalnim.
Aktualni međunarodni dokumenti zalažu se za povezivanje obje
grupe sastavnica krajolika – kulturnih i prirodnih – naglašavajudi
ulogu i povezanost biološke i kulturne raznolikosti. Ta je
povezanost posebice izražena u ruralnim područjima jer su dosad
u europskom kontekstu kulturne, ekološke i ruralne politike bile
posvedene očuvanju biološke raznolikosti i kulturne baštine, ali
rijetko su bile usmjerene na sagledavanje međudjelovanja
128
između prirode i kulture. Tijekom povijesti upravo je takvo

međudjelovanje, koje se očituje kroz tradicijsko poljodjelstvo i
gospodarenje šumama, bilo presudno za stvaranje povijesnih
uzoraka krajolika, raznolikost biološkog i kulturnog bogatstva te
za oblikovanje kulturnog identiteta različitih regija. Stoga je jedan
od bududih zadataka izrada zajedničke strategije za povezivanje
biološke i kulturne raznolikosti u regijama te razvijanje metoda i
pristupa za ocjenu "bio-kulturne raznolikosti".
129
5. MEĐUNARODNO PRIHVAĆENE METODE
PREPOZNAVANJA I OCJENE OBILJEŽJA-KARAKTERA
KRAJOLIKA/KRAJOBRAZA
U ovom se poglavlju analiziraju metode koje se u posljednja dva desetljeda koriste u

pojedinim zemljama, a koje imaju dugu tradiciju i provode učinkovitu zaštitu
krajolika/krajobraza. To se prije svega odnosi na Veliku Britanjiu, odnosno Englesku
koja je oblikovala metode karakterizacije i prva započela njihovu primjenu. Analiziraju
se metode prepoznavanja i ocjene obilježja, karaktera krajolika – tipološkog
razvrstavanja na krajolične jedinice, koje su ujedno prihvadene i preporučene za
primjenu od Vijeda Europe, tj. Europskom konvencijom o krajoliku. Osim za potrebe
prepoznavanja i dokumentiranja, metoda tipološkog razvrstaja jedna je od osnovnih
pretpostavki za primjerenu zaštitu i razvoj krajolika na različitim razinama i mjerilima.
Vedina europskih zemalja provela je nacionalni tipološki razvrstaj, a među prvim
zemljama bile su Engleska i Slovenija. U posljednjem je desetljedu, posebice nakon
potpisivanja Europske konvencije o krajoliku velika pozornost usmjerena krajolicima, a
veliki broj europskih zemalja proveo je razvrstavanje i prepoznavanje najvrjednijih
krajolika. Cilj toga jest poboljšati znanje o krajoliku te omoguditi bolju informiranost
javnosti i lokalne uprave o stanju i vrijednostima krajolika te služiti kao polazni
materijal za urbanističke i prostorne planove, ali i za izradu razvojnih programa. Iako je
karakterizacija krajolika u osnovi informativna, javna uprava ima obvezu njezine
primjene. U Irskoj je razvrstavanje krajolika obavljeno 1977. godine,23 u Finskoj je 1993.
godine prepoznat 171 ruralni krajolik nacionalnog značaja te 1.772 krajolika povijesnog
i kulturnog značaja, a Švedska je provela razvrstavanje ruralnog krajolika. Slovenija je
izradila tipološku podjelu krajolika i prepoznala arhitektonske regije. Također je
provela prepoznavanje najvrjednijih krajolika države. Francuska nema zakonsku obvezu
razvrstavanja krajolika na nacionalnoj razini, ved na razini regija, ali je za potrebe
prostornog planiranja provedeno tipološko razvrstavanje krajolika na cijelom
23
U sklopu projekta IUCN (International Conservation Union) u Irskoj je 1977. godine izrađen tzv. Green
Paper on Outstanding Landscape za obalni pojas.
130
teritoriju.24 Ostao je malen broj europskih zemalja, među njima i Hrvatska koje dosad
nisu provele prepoznavanje krajolika nacionalnog teritorija, niti su izradile atlase
krajolika.25 Prepoznavanje i razvrstavanja krajolika može se provoditi u svrhu posebne
zaštite, izradu atlasa ili za potrebe izrade krajobraznih/pejsažnih planova. Pojedine
zemlje provele su prepoznavanje najvrjednijih krajolika za posebnu namjenu, tj, onih
koji zahtijevaju posebnu zaštitu zakonskim putem.
Dosad ustrojene i primijenjene metode tipološkog razvrstavanja, odnosno
karakterizacije krajolika, razlikuju se u pojedinim zemljama, ovisno o posebnostima
vrsta i tipova krajolika. S obzirom na složenost krajolika danas je prihvadena zajednička
metodologija za dokumentiranje i klasifikaciju krajolika u obliku analize i ocjene
njegova karaktera (Landscape Character Assessment). To je integralni pristup koji
uključuje analize sastavnica i obilježja krajolika i ne sastoji se od zbirke pojedinih,
zasebnih dijelova, ved se oni razmatraju zajedno kao dio cjelovita sustava. U ishodištu
istraživanja jesu obilježja - karakter krajolika, opisani svojim različitim i prepoznatljivim
uzorcima elemenata koji se dosljedno pojavljuju u pojedinom tipu krajolika. Osim
prirodnih tu su uključene i kulturne, tj. antropogene sastavnice te percepcija vizualnih i
doživljajnih obilježja. Tipološko razvrstavanje - karakterizacija krajolika temelji se na
analizi uzoraka krajolika koji oblikuju njegov karakter, a određuju ga nizovi ponovljenih
i dosljednih uzoraka elemenata.26 Prepoznavanje uzoraka uključuje i analize
međuodnosa sastavnica krajolika te njegova povijesnog razvoja.
KARAKTER KRAJOLIKA
PRIMARNE STRUKTURE SEKUNDARNE STRUKTURE TERCIJARNE STRUKTURE
PRIRODNE/BIOFIZIČKE KULTURNE NEMATERIJALNE SASTAVNICE

SASTAVNICE SASTAVNICE DOŽIVLJAJNA OBILJEŽJA
Slika 16. Strukture - čimbenici karaktera krajolika27
Ocjena karaktera krajolika (Landscape Character Assessment)28 iznosi ocjene o stanju i

jačini karaktera, negativnim obilježjima i sl. Metodama tipološkog razvrstaja i ocjene
24
U Francuskoj se preklapa nekoliko organizacija koje brinu o krajoliku: Institut za okoliš Francuske
(IFEN) i nacionalna agencija za informiranje i dokumentaciju, koji su odgovorni za prikupljanje
podataka o krajoliku u sklopu europskog programa The Corine Land Cover Programme, European
Cartografic Inventory of the Bio-Physical Land Use. Ministarstvo okoliša i Ministarstvo javnih radova i
urbanog razvoja zajedno su klasificirali i prepoznali (registrirali) područja za koja su izrađene zaštitne
mjere za zaštitu i razvitak prostora te zajednički donose plan.
25
Osim Hrvatske tipološko razvrstavanje nisu provele jedino: Rumunjska, Srbija, Bosna i Hecegovina,
Kosovo i Makedonija. U Crnoj gori je postupak u tijeku, a finacira se iz međunarodnih izvora.
26
Swanwick, 2002: 6
27
Preuzeto iz: Dumbovid Bilušid, 2012.
28
Metodom ocjene karaktera krajolika (Landscape Character Assessment) iznose se ocjene o jačini
karaktera, negativnim obilježjima, pritiscima razvoja i provodi se na svim krajolicima - urbanim,
131
karaktera krajolika obuhvadeni su svi krajolici oblikovani čovjekovim djelovanjem, bez

obzira na stupanj njihove vrijednosti ili teritorijalnu određenost. To mogu biti krajolici
kopna ili mora, urbani, ruralni, povijesni ili suvremeni, osobito vrijedni ili degradirani.
5.1. Metoda tipološkog razvrstavanja - karakterizacije krajolika/krajobraza

Tipološko razvrstavanje - karakterizacija krajolika jest alat koji pomaže kvalitetnije
upravljati promjenama te omogudava razumijevanje povijesnih, kulturnih i okolišnih
dimenzija u današnjem prostoru. To je metoda dokumentiranja i istraživanja krajolika -
proces prepoznavanja, razvrstavanja, opisivanja i kartiranja područja sličnog
karaktera.29 Pod karakterom krajolika podrazumijeva se prepoznavanje uzoraka
nastalih kao rezultat prirodnih i antropogenih elemenata, koji jedno područje čine
različitim od drugog. Karakter krajolika određuju kombinacije elemenata i sastavnica:
klime, reljefa, geološkog sastava, vrste tala, voda, vegetacije i pokrova tla, korištenja
zemljišta, naselja i graditeljskih oblika. Karakterizacija krajolika nije samo znanstvena i
stručna metoda, ved prije svega predstavlja učinkovit alat za prostorne planere,
urbaniste i sve ostale aktere razvoja kako bi se očuvanjem identiteta krajolika
omogudilo stvaranje vedih prostornih vrijednosti. Tipološka podjela - karakterizacija
uključuje opisivanje, razvrstavanje i kartiranje obilježja krajolika, pokazujudi razlike
između pojedinih područja metodom analitičke podjele te kartografskog prikaza
razvrstavanja krajolika na jedinice različitog, prepoznatljivog i zajedničkog karaktera.
Karakterizacija se sastoji od kabinetskog rada (prikupljanje, organizacija i analiza
podataka, pomodu GIS-a), terenskog rada te opisa kulturnih i prirodnih sastavnica i
njihovih obilježja. Metodom karakterizacije obuhvada se cjelokupno područje i odnosi
se na sve krajolike, bez obzira na vrstu, tip i vrijednosna obilježja, a određuje
područja zajedničkih obilježja u okviru izgrađenih (urbanih, polu urbanih, prigradskih,
ruralnih), poljodjelskih i prirodnih područja.
Ovisno o vrsti, odnosno kategoriji krajolika, osim metode karakterizacije krajolika
(Landscape Characterization) razlikuje se nekoliko zasebnih metoda:
- metoda povijesne karakterizacije (Historic Characterization),
- metoda urbane karakterizacije (Urban Characterization),
- metoda karakterizacije krajolika mora (Seascape Characterization),
- metoda ocjene karaktera krajolika (Landscape Character Assesment)30.
ruralnim, suburbanim, degradiranim i dr. Za razliku od ocjene krajolika, metoda vrjednovanja

(valorization) odnosi se na krajolike koji imaju vrijednost baštine, bilo prirodne ili kulturne.
29
Swanwick, 2002: 8.
30
Swanwick, 2002.
Engleska riječ assessment može se prevoditi kao procjena i ocjena. U studijama o procjeni utjecaja na
okoliš /Environment Impact Assessment (pri čemu se krajobraz razmatra kao jedna od sastavnica
okoliša) rabi se riječ procjena. U analizama i ocjenama krajolika kao kulturne kategorije za potrebe
prostorno-planske dokumentacije te raznih projekata i strategija, kao i u ovom radu, rabi se riječ
ocjena. Donose se sudovi o vrsnodi, pritiscima i negativnim obilježjima krajolika na temelju prilično
preciznih pokazatelja pa se ne radi o procjeni bududih utjecaja, ved doista o ocjeni stanja, vrijednosti i
mogudnostima prostora/krajolika.
132
Slika 17. Karta tipova krajolika Engleske. Izvor:

www.countryside.gov.uk/LivingLandscapes/countryside_character/index.asp
[21.12.2011.]
Metoda karakterizacije obuhvada prepoznavanje obilježja krajolika tehnikom čitanja,

odnosno razumijevanja njegova karaktera, bez obzira na njegovu vrstu i vrsnodu. 31
Osnovna načela metode karakterizacije usmjerena su na obilježja krajolika i na razlike
između područja, a manje na njihove vrijednosti. Određivanje krajoličnih tipova i
područja može se provoditi na nekoliko razina, od nacionalne, regionalne i lokalne te je
usko povezano s povijesnom karakterizacijom krajolika. Istraživanje i razumijevanje
karaktera krajolika zahtijeva sustavna istraživanja mnogobrojnih čimbenika koji su ga
formirali i oblikovali te na njega imaju utjecaj. Oni uključuju geološke i reljefne oblike,
tla, vode i vegetaciju, povijesne i sadašnje sadržaje, način korištenja te oblikovanje
prostora, naselja, građevina i ostalih elemenata opreme prostora (tzv. građevina malog
mjerila). Karakterizacija se usredotočuje na ono što suštinski čini jedno područje
drugačijim ili različitim od drugog, a prikazuje se kao krajolični tip i kao krajolično
područje. Konačni rezultat karakterizacije jest karta krajoličnih tipova i/ili područja,
zajedno s opisom njegovih određujudih svojstava kojima se opisuje njegov karakter,
bez iznošenja vrijednosne prosudbe. Karakterizacija krajolika pomaže učinkovitoj zaštiti
krajolika te razboritom korištenju prirodnih i kulturnih resursa, kao što je primjerice:
- Prepoznavanje kulturnih i prirodnih osobitosti područja;
- Pradenje promjena u krajoliku;
- Razumijevanje osjetljivosti područja na promjene i razvoj;
- Utvrđivanje uvjeta i smjernica za budude planiranje (promjene i razvoj prostora) te
određivanje smjernica za strateške odluke;
31
Karakterizacija je alat koji se primjenjuje u svim krajolicima, a proizlazi iz posebnih mjera Europske
konvencije o krajoliku - članak 6.
133
- Određivanje područja i načina izgradnje za različite razvojne projekte (stanovanje,

proizvodni pogoni, korištenje prirodnih bogatstava, telekomunikacije, energetska
postrojenja i sl.) te procjena pogodnosti područja za različite načine korištenja i dr.
Karakterizacija, odnosno, tipološko razvrstavanje krajolika predstavlja važnu podlogu
za planiranje održivog razvoja, jer osigurava podatke potrebne za donošenje
primjerenih odluka o bududnosti određenog krajolika uvažavajudi njegova obilježja i
vrijednosti.
Slika 18. Karta tipova krajolika Slovenije. Izvor: Marušič, 1998:15
Slovenija je provela razvrstavanje na tipove krajolika još 1998. godine.32 Područje

državnog teritorija podijeljeno je na pet krajoličnih regija: alpska, predalpska,
subpanonska, kraški krajolici unutrašnje Slovenije i primorska regija. Unutar svake
regije prepoznati su uzorci krajolika kao osnovne jedinice promatranoga područja.
Područje Slovenije podijeljeno je na 454 uzorka33 koji su hijerarhijski uređeni po širim
tipološkim skupinama, a tipovi krajolika su poopdeni u model od nekoliko uzoraka
krajolika. Pokazatelji temeljem kojih su određeni uzorci bili su: klima koja određuje
osnovna obilježja, reljef zajedno s vodama, korištenje zemljišta i biljni pokrov.
5.2. Metoda ocjene karaktera krajolika/krajobraza

Metoda ocjene karaktera krajolika odnosi se na prepoznavanje i određivanje
elemenata i obilježja koji čine krajolike (krajolične jedinice) međusobno različitima;
opisivanje razlika u njihovu karakteru te ocjenu vrijednosti pojedinih, za karakter
32
Marušič, 1998.
33
Marušič, Jančič, 1998. Na prvoj razini klasifikacije temeljna odrednica uzoraka krajolika bila je klima
(podneblje). Na drugoj razini temeljna je odrednica reljef, što se odražava i u nazivu uzorka. Na tredoj
razini je dodan površinski pokrov koji najbolje određuje uzorak krajolika.
134
krajolika određujudih svojstava. Uključuje ocjenu krajolika na temelju razumijevanja

njegovih obilježja, a provodi se za potrebe donošenja različitih odluka za zaštitu,
planiranje i ostale promjene u krajoliku. Zasnovana je na strukturnom pristupu
usmjerenom na prepoznavanje karaktera, razlikovnih obilježja krajolika i uključuje
donošenje ocjene o obilježjima i karakteru krajolika radi dobivanja podataka za
stvaranje i donošenje odluka održivog upravljanja i planiranja krajolika ili za neke druge
potrebe. Zadatak provođenja ocjene krajolika jest za svaku utvrđenu krajoličnu
jedinicu odrediti: stanje, vrijednosti, osjetljivost na promjene i negativna obilježja.
Osobita pozornost se posveduje analizi i ocjeni pritisaka koji mogu promijeniti karakter
područja te veličini, odnosno stupnju planirane promjene. Rezultat trebaju biti
smjernice i prijedlozi ublažavanja negativnih utjecaja na krajolik, a da se pri tome ne
onemogudi njegov razvitak. Poželjno je da u tom procesu sudjeluju svi dionici koji
koriste prostor, lokalna zajednica, planeri i ostali donositelji odluka. Karakterizacija i
ocjena karaktera krajolika de svim sudionicima osigurati mogudnost objektivnog
sagledavanja svih aspekata te donošenje optimalnih, odnosno prihvatljivih razvojnih
odluka.
PREPOZNAVANJE
ODREĐIVANJE
KRAJOLIČNIH
KRITERIJA
JEDINICA
OCJENA
TIPOLOŠKI OPISIVANJE
VRIJEDNOSTI
RAZVRSTAJ KARAKTERA OCJENA KARAKTERA
SASTAVNICA I
KARAKTERIZACIJA KRAJOLIČNIH KRAJOLIKA
OBILJEŽJA
KRAJOLIKA JEDINICA
KRAJOLIKA
KARTIRANJE NEGATIVNA
KRAJOLIČNIH OBILJEŽJA
JEDINICA PRITISCI RAZVOJA
Slika 19. Proces provođenja metode ocjene karaktera krajolika34
Ocjena karaktera krajolika i tipološki razvrstaj – karakterizacija, važan su dio europske

prostorne politike, posebice nakon donošenja Europske konvencije o krajolIku u kojoj
su određeni glavni zadatci vezani za očuvanje raznolikosti europskih krajolika.
Usporedno s razvojem te metode u Velikoj Britaniji i u Sloveniji je započeo rad na
tipološkom razvrstaju krajolika, koji je omoudio podjelu teritorija države na tipove i
područja (regije). Izrada novih nacionalnih tipoloških razvrstaja krajolika te integriranje
povijesne dimenzije u zajedničku ocjenu karaktera krajolika, postaje u posljednjim
desetljedima u Europi opde prihvadeni pristup. Ocjena karaktera krajolika koja uključuje
elemente vrjednovanja i ocjene krajolika te izradu smjernica za njegovu zaštitu i razvoj
pokazala je široku praktičnu primjenu, posebice u održivom prostornom planiranju.
Pomažu boljem razumijevanju prostora, od pojedinačnih vrijednosti kulturnog i
prirodnog naslijeđa prema cjelini prostora. U Engleskoj, kao primjeru zemlje očuvanih
34
Preuzeto iz: Dumbovid Bilušid, 2012.
135
vrijednosti krajolika, jedna od najvažnijih prednosti te metode jest dostupnost i

preglednost podataka i omogudavanje iskazivanja javnog i osobnog mišljenja te
stručnog vrjednovanja o posljedicama predloženih promjena na krajolik. Korisnici nisu
samo stručnjaci koji se bave zaštitom, ved prostorni planeri, lokalna samouprava,
stanovnici i ostali dionici uključeni u razvoj.
LANDSCAPE CHARACTER ASSESSMENT
A URBAN CHARACTER AREA
Slika 20. Ocjena karaktera krajolika i krajolične osjetljivosti područja Grendon and Baddesley,
Ensor35
5.2.1. Europski tipovi krajolika LANMAP2

Razvrstavanje Europski tipovi krajolika (The European Landscape Typology) LANMAP236
zasniva se na tri grupe pokazatelja karaktera krajolika, a uzima u obzir sljedede biotske,
abiotske i kulturne elemente:
- Klima (prema klimatskim zonama - 8 tipova)
- Reljefna obilježja (prema podatcima digitalnog modela GTOPO30 koji pokazuje 18
tipova)
- Tla i geološki sastav (Parent Material), izveden iz podataka FAO-UNESCO Soil Map,
European Soil Database i pokazuje 15 kategorija
- Korištenje prostora (Land Use) prema podatcima CORINE Land Cover Database u
mjerilu 1:100.000 s podjelom u 10 kategorija.37
35
www.northwarks.gov.uk/downloads/file/3762/grendon_and_baddesley_ensor [01.12.2011.]
36
Prvo kartiranje tipova krajolika za područje Europe (LANMAP1) izradio je 1995. godine Johan Meeus
koristedi se metodom ocjene koja se temeljila na njegovoj osobnoj procjeni i znanju, što je dovelo do
opdih, holistički prepoznatih i razvrstanih tipova krajolika. Glavni tipovi krajolika bili su opisani na vrlo
opdenit način i ilustrirani crtežima. Bududi da je kartiranje provedeno u malom mjerilu i u premalom
broju različitih tipova (prepoznata su 32 opda tipa) ta tipološka podjela nije imala vedu primjenu u
politikama i planiranju razvoja europskog prostora. Meeusova tipološka podjela krajolika, s prvom
kartom takve vrste, još uvijek potiče rasprave o stvarnom izgledu krajolika i njegovu razvoju u
europskom kontekstu. Kritički stav prema toj tipološkoj podjeli doveo je do aktualne europske
tipološke podjele krajolika, karte The European Landscape Classification, LANMAP2.
37
Wascher, 2005.; Pérez-Soba, Wascher, 2005.
136
Za obradu podataka i kartografske prikaze pri tome je bio korišten posebno oblikovan
računalni program38, kojim je prepoznato 375 europskih tipova krajolika. Korištenjem
navedenog programa, alatima GIS-a određeni su tipovi krajolika s pripadajudim
granicama. Svakom je tipu pridodan trodjelni digitalni znak - prvo veliko slovo
označava topografsku klasu (Topography), drugo veliko slovo sastav tla (Parent
Material), a trede korištenje (Land Use/Land Cover).39 Svakoj jedinici krajolika kao
poseban atribut dodana je okolišna (klimatska) zona (primjerice: Alpine, Atlantic,
Continental, Pannonian itd.) te su na taj način povezane okolišna klasifikacija (EnC) s
klasifikacijom krajolika. Izbor pokazatelja u klasifikaciji LANMAP2 pokazuje da se
glavnina njih odnosi na prirodne sastavnice krajolika, iako se korištenje zemlje,
odnosno pokrov (Land Use, Land Cover) može smatrati i kulturnom i prirodnom
sastavnicom. Podatci za korištenje prostora dostupni iz Corine Land Cover podataka
interpretirani su kao jedini pokazatelj kulturnih obilježja krajolika, međutim pojedini
autori ih smatraju nezadovoljavajudim izvorom jer je nedovoljno uključena kulturna
raznolikosti krajolika, kao npr. povijest korištenja prostora, gustoda naselja, oblici
krajolika i sl.
Kao rezultat metode LANMAP2 uspostavljeno je hijerarhijsko razvrstavanje europskih
krajolika na četiri osnovna stupnja:
1. stupanj: klima (8 kategorija),
2. stupanj: klima i visina (31 kategorija),
3. stupanj: klima, visina i tlo (76 kategorija),
4. stupanj: klima, visina i tlo i korištenje (ukupno 375 tipova krajolika).
Usporedno s razradom Europskih tipova krajolika pokrenute su mnogi nacionalni i
regionalni razvrstaji krajolika, koje su kao osnovu za vrjednovanje i ocjenu koristili
tipološku klasifikaciju LANMAP2. Pokazalo se da takav način stvaranja nacionalne
karakterizacije ostaje upitan jednako kao i pridruženi projekti transgraničnih
krajolika.40 Europsku LANMAP2 tipološku klasifikaciju može se smatrati
usmjeravajudom i zajedničkim okvirom za bududa nacionalna razvrstavanja prilikom
daljnjih koraka ocjene karaktera krajolika, strateškog planiranja, pradenja i modeliranja
promjena u krajoliku. Na nacionalnim i regionalnim razinama metodološki pristup
razvrstaju treba biti detaljniji, bududi da se obilježja krajolika temelje na regionalno
(zemljopisno) prepoznatljivim međuodnosima između različitih grupa prirodnih (bio-
38
Ecognition softver (Definiens Imaging GmbH München, Njemačka) korišten je za klasificiranje
objekata kao slika na način da su se postupno analizirale različite tematske karte za pretvaranje slike
u jedinice krajolika s jedinstvenim kombinacijama preklapanja pojedinih sastavnica (klima, visina,
geološki sastav i tla, korištenje zemlje) u približnom mjerilu 1:2. Rezultat je oko 14.000 kartiranih
jedinica, a najmanja iznosi 11 km². Na temelju cluster analize grupirale su se navedene jedinice u 375
tipova krajolika.
39
Topografska obilježja podijeljena su u pet klasa i označena kodovima: L - Lowlands (0-100 m), H - Hills
(100-500 m), M - Mountains (500-1500 m), H - High Mountains (1500-2500 m), A - Alpine (2500 m+).
Geološki sastav i tla Parent material podijeljen je u 13 razreda i označen kodovima: A - River and
marine alluvium, I - Glaciao-fluvvial deposits, C - Calcareous rocks, L - Soft clay materials, H - Hard
clay materials and siltstones, S - Sands, R - Sandstones, T- Soft loam, D - Detrial formations, G -
Crystalline rocks and Magmatites, V - Volcanic rocks, O - organic materials. Land cover je definiran
kao: a - arable land, p - permanent crops, g - pastures, h - heterogenous agriculture, f - forests, s -
shrubs, b - open spaces, w - wetland.
40
Wascher, Pérez-Soba, 2004.
137
fizičkih) i kulturnih značajki. Kulturni čimbenici krajolika, dosad prikazani kartom

korištenjem prostora (land use) – nisu izravno povezani s karakterom krajolika.
Razvrstavanje krajolika na nacionalnim razinama treba provoditi, osim korištenjem
podataka o prirodnim i uključivanjem podataka o kulturnim sastavnicama, kao što su:
kulturno-povijesne odrednice formiranja i razvoja područja, organizacija prostora,
tipologija naselja, graditeljski oblici; organizacija, uzorci i korištenje agrarnih površina i
šumskog zemljišta te ostala specifična obilježja.
Slika 21. Europski tipovi krajolika LANMAP2. Izvor: Mücher; Bunce; Jongman; Klijn; Koomen;
Metzger; Wascher, 2003: 58.
Karte i podatci Europski tipovi krajolika LANMAP2 mogu poslužiti kao polazna osnova
za razvrstavanja koja bi se dosljedno trebala provoditi i propitati na nacionalnim
razinama. Pri tome je važno preispitati dosad korištene ulazne podatke kao što su:
klimatska, geološka, geomorfološka, hidrološka obilježja, tla, prirodna flora, fauna,
korištenja zemljišta i uzorci krajolika.41 Iako je LANMAP2 još uvijek uglavnom ograničen
na biofizički pristup, karakter krajolika je snažno povezan sa strukturnim izgledom i
kulturnim naslijeđem, a prije svega predstavlja proces vizualne percepcije određenoga
krajolika.42 Uzorci krajolika se mogu interpretirati kao sposobnost prepoznavanja
41
Wascher, 2005.; Mücher; Wascher; Klijn; Koomen; Jongman, 2006: 233-243
42
Kulturno naslijeđe se kao društvena sastavnica krajolika pojavljuje i u obliku društvenih povezanosti
ruralnog stanovništva i i usklađenosti društveno-gospodarskih interesa. Utvrđeno je da su strukturni
aspekti samo dijelom određeni fizičkim pojavama, kao što su klima, geološka i geomorfološka
138
posebnosti tipa krajolika kroz tumačenje njegovih strukturnih komponenti, pri čemu su
često povezani i s arheološkim, povijesnim i arhitektonskim značajkama.43 Brojni autori
su zaključili da su kulturne sastavnice često previše složene da bi se mogle
kategorizirati na sveobuhvatan i međunarodno prihvaden način.44 Europski tipovi
krajolika LANMAP2 i usporedba s primjerima nacionalnih tipoloških razvrstavanja
osigurati de opdenite, ali točne i usporedive kartografske pokazatelje i ostale rezultate.
Bududi da još nije izrađeno tipološko razvrstavanje krajolika na razini Hrvatske to
otežava razradu na nižim raziniama.
Opde polazište za tipološko razvrstavanje krajolika na nacionalnoj razini jesu podatci iz
karte LANMAP2 koji de se daljnjom razradom i uključivanjem podrobnijih podataka o
prirodnim, ali i kulturnim sastavnicama, odraziti na podjeli na krajolične regije i
podregije Hrvatske. Radi unaprjeđenja uključivanja kulturnih pokazatelja krajolika na
europskom je mjerilu preporučeno da se postojeda europska tipološka podjela -
LANMAP2 koristi kao okvirni podatak za izradu nacionalnih razvrstaja krajolika.45 U
bududnosti bi tipološko razvrstavanje trebalo biti usredotočeno i na ostale pokazatelje
kulturnih sastavnica krajolika koji su trenutno mjerljivi i dostupni u prikladnim
računalnim tehnikama, a doprinose nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj različitosti.
LANMAP je na temelju prirodnih sastavnica: klime, reljefa, geološke podloge i pokrova
zemljišta na području Hrvatske prepoznao tri glavne krajolične makrogegije:
kontinentalnu (panonsku), planinsku (alpsku) i mediteransku.
5.3. Metoda povijesne karakterizacije krajolika/krajobraza

Metoda povijesne karakterizacije i ocjene povijesnog karaktera krajolika omogudava
razumijevanje povijesnih razdoblja i procesa u današnjem krajoliku pa stoga ima veliku
ulogu u bududem planiranju. Metoda je usmjerena na materijalne ostatke prošlosti,
percepciju i interpretaciju povijesti koja je prisutna u današnjim obilježjima i
karakteru krajolika. Povijesna karakterizacija prepoznaje da je svaki krajolik, koji ima
povijesni značaj, stvoren kao rezultat čovjekovih aktivnosti i korištenja zemlje tijekom
povijesnog razvoja. To znači da se u današnjem krajoliku, koristedi suvremene tehnike
istraživanja i stare kartografske izvore, mogu prepoznati povijesni tipovi krajolika. Pri
tome su obuhvadene prostorne i povijesne analize, razvoj karakterističnih prostornih
uzoraka i ostalih povijesnih obilježja u krajoliku, a temelji se na arhivskim
istraživanjima, povijesnoj, grafičkoj i kartografskoj dokumentaciji, rezultatima
arheoloških i etnoloških istraživanja te na ostalim izvorima. Uz krajolik kao glavni izvor
obilježja i uvjeti tla. Demografska kretanja, kulturna i politička povijest objašnjavaju pojedine,
nekadašnje tipove korištenja zemljišta ili uzorke.
43
Wascher, 2003.
44
Mücher; Wascher; Klijn; Koomen; Jongman, 2006. Rasprave o tome kako tumačiti i klasificirati
podatke kulturnih sastavnica još nisu postigle dovoljan međunarodni konsenzus, za razliku od analize
abiotičkih i biotičkih podataka. Iz navedenog slijedi da se bududnost europske klasifikacije LANMAP2:
umjesto statičkog i zaključnog produkta karata LANMAP2 može smatrati živom, referentnom
osnovom. Kratkoročni prioritet i zadatci jesu: integrirati podatake o specifičnostima kulturnog
naslijeđa regije, dopuniti LANMAP bazu podataka s postojedim podatcima o europskom okolišu,
uvesti politiku podataka (npr. za zaštidena područja).
45
Pérez-Soba, Wascher, 2005.; Wascher; Pérez-Soba, 2004.
139
podataka, važnu ulogi ima korištenje povijesnih karata i ostalih dokumenata za

podatke o povijesnim obilježjima te za rekonstrukciju karakterističnih povijesnih
razdoblja u razvoju krajolika. Rezultat povijesne karakterizacije krajolika je
prepoznavanje i kartiranje povijesnih krajoličnih tipova i područja koristedi tehničku
podršku GIS-a. U današnjem krajoliku karakteriziraju se kroz različita povijesna
razdoblja.46 Povijesna karakterizacija krajolika može se sagledavati na dva načina:
- kroz vremenska razdoblja (time-slice), rekonstriuiranjem stanja povijesnog krajolika
u različitim razdobljima 47
- vremenskom dubinom (time-depth) u današnjem krajoliku, na temelju morfološke
analize i razumijevanja promjena i procesa.
a b
Slika 22. Rekonstruiranje stanja izgrađenog/urbanog krajolika Grada Zagreba u povijesnim

razdobljima: 18. stoljede (a), 19. stoljede (b) i 20. stoljede (c)48
46
Fairclough, 1999. Povijesni karakter krajolika određuje se u današnjem krajoliku kartiranjem područja
povijesnog karaktera na kartama odgovarajudeg mjerila. Potrebno je poopditi, tj. prepoznati
dominantan povijesni karakter krajolika i koristiti unaprijed određene podjele u povijesne kategorije.
Koristiti koncept vremenske dubine (time-depth) vidljiv kroz duža povijesna razdoblja.
47
Metoda povijesne karakterizacije po vremenskim razdobljima (time-slice) izrađena je za područje
Grada Zagreba u sklopu izrade Krajobrazne osnove Grada Zagreba 2011. godine.
140
Slika 23. Karta povijesnih tipova/područja krajolika Cornwalla.

Izvor: www.cornwall.gov.uk/images/HLC_areas.gif [01.12.2011.]
5.4. Metoda urbane karakterizacije

U određenju urbanog krajolika suštinski su kulturni elementi koji određuju stilove i
pojavnost otvorenih prostora i zgrada kojima je krajolik izgrađen i oblikovan. Na
identitet grada u velikoj mjeri utječu stanovnici i njihove tradicije i kultura. Metoda
ocjene urbanog krajolika uključuje analize i ocjene urbanog prostora, njegova fizička,
vizualna i društvena obilježja te percepciju kojom se prepoznaje njegov doživljaj
mjesta i identitet. Metoda ocjene urbanonog krajolika povezuje opisivanje i
razvrstavanje, analize stanja i ocjenu vrijednosti. Urbani karakter ocjenjuje se u
različitim mjerilima, od regionalnog do lokalnog (detaljnog). U procesu prepoznavanja
tipoloških obilježja urbani krajolik se, kao šire područje istraživanja, razvrstava u
područja različitih urbanih obilježja, koja se određuju kao područja različitih,
prepoznatljivih i dosljednih uzoraka. Tipovi urbanog krajolika, tj. zajedničkih urbanih
obilježja su opdeniti, imaju uglavnom slične urbane uzorke u svakom području u
kojemu se pojavljuju, dok su područja urbanog karaktera posebna, mjestopisno
određena područja na kojima se pojavljuje određeni urbani tip. Urbani krajolik se
tipološki razvrstava na sličan način kao i ostali krajolici, međutim on je vede složenosti
nego prirodni jer sadrži prirodne i čovjekovim djelovanjem stvorene strukture.
Koncept karaktera urbanih krajolika u Engleskoj je bio utemeljen kroz zakonsku
legislativu još 1967. godine, a rad na urbanoj karakterizaciji svoje korijene ima u
programu povijesno-urbanih i arheoloških strategija iz 1992. godine jer su povijesni
gradovi i naselja, „opteredeni“ kulturno-povijesnim naslijeđem i priitiscima razvoja,
postali novi izazov za planere i investitore. U novije vrijeme je program urbane
48
Preuzeto iz Krajobrazne studije Grada Zagreba, 2010.
141
karakterizacije usklađen s pristupom povijesne karakterizacije krajolika, a usmjeren je

na stvaranje baze podataka o kulturnom nasljieđu, te na izradu ocjene i strategije
razvoja povijesnih gradova i naselja u Engleskoj. Brojni projekti urbane karakterizacije
podržani su od vladine agencije English Heritage s ciljem očuvanja povijesnog karaktera
rastudih urbanih područja. Za više od polovice broja malih gradova izrađena je
karakterizacija određivanjem urbanog karaktera, analizirajudi povijesnu stratigrafiju i
razvoj, kroz karakteristična povijesna razdoblja. Razumijevanje urbanog razvoja i
povijesnih urbanih struktura postao je osnovni uvjet za planiranje bududih promjena
u gradovima. Europska konvencija o krajoliku potaknula je u pojedinim državama, u
nedostatku nacionalne karakterizacije, izradu karakterizacije krajolika na nižim
razinama.49
U okviru Krajobrazne studije Grada Zagreba provedena je karakterizacija urbanog
područja na temelju urbane gustode, centraliteta, odnosno središnjih gradskih funkcija,
urbane morfologije te kulturno-povijesnih obilježja.50
TIPOVI URBANOG KRAJOLIKA 2.1.1. nizinski urbani do-centralni krajolik

1.2.2. brježuljkasti polu-urbani krajolik 2.1.2. nizinski urbani povijesni centralni
1.2.3. brježuljkasti urbani, centralni krajolik 2.1.3. nizinski urbani centralni krajolik
1.2.4. brježuljkasti urbani, povijesni krajolik 2.1.4. nizinski suburbani krajolik
1.2.5. brježuljkasti ruralno-urbani krajolik 2.2.1. riječni doprirodni periferni krajolik
1.2.6. brježuljkasti ruralni krajolik 2.2.2. riječni suburbani krajolik
2.2.3. riječni urbani do-centralni krajolik
2.2.4. riječni urbani centralni krajolik
Slika 24. Tipovi urbanog krajolika Grada Zagreba51
49
Primjerice, 2008. g. izrađena je studija: Tipologija krajolika Beograda (Tipologija predela Beograda)
koja je u prvoj etapi provela karakterizaciju i opis krajolika na teritoriju grada (11 opdih krajoličnih
tipova).
50
Dumbovid Bilušid, B.; Kušan, V.; Koščak Miočid Stošid, V. 2013.
51
Krajobrazna studija Grada Zagreba, 2010.
142
5.5. Metoda tipološkog razvrstaja obalnog i krajolika mora

Obalni, otočni i krajolik mora čine važan dio teritorija pojedinih država, pa i Hrvatske.
Osim značenja povezanih s identitetom različitih razina, od nacionalnog do lokalnog,
pruža velike mogudnosti za turistički i gospodarski razvoj. Svjedočimo da se
suvremenim razvojem događaju velike promjene u mnogim krajolicima hrvatskog
priobalja. U svijetu je razvijena svijest o vrijednostima krajolika mora kao mjestima
identiteta, jednako kao što su to krajolici gradova i ruralnih područja. Uslijed svih
pritisaka razvoja usmjerenih prema obalnom području i moru u donošenju odluka te u
alatima planiranja i upravljanja pred nadolazedim promjenama, sustavni pristup
postaje prvovažni. Iz navedenih razloga krajolik mora zahtijeva posebnu pozornost i
zaštitu u kojoj se odluke trebaju zasnivati na razumijevanju obilježja - karaktera i njemu
pridruženih vrijednosti. Posebnost obalnog, otočnog, kao i krajolika mora u odnosu na
ostale vrste krajolika jest učinak na krajolik izazvan dodirom kopna i mora, visoka
vizualna izloženost i otvaranje pogleda s obale prema moru, s mora na obalu te pogledi
duž obale. Ocjene obilježja i vrijednosti obalnog i krajolika mora (Coastal and Seascape
Assessment) temelje se na sličnom pristupu koji se primjenjuju u metodi ocjene
karaktera krajolika. Uključuje ne samo vizualne i doživljajne čimbenike ved i utjecaj
povijesti i kulture na oblikovanje današnjeg krajolika mora te podatke o bioraznolikosti,
mjestopisnim i maritimnim obilježjima. Cilj je razumjeti i dokumentirati odnose
između zemlje i mora u povijesnom slijedu razvoja te na temelju analiza i ocjena
izraditi smjernice za bududi razvoj i očuvanje cjelokupnog karaktera. Kriteriji za
određivanje tipova obalnih i krajolika mora jesu: vremenska dubina, povijesno i
postojede korištenje prostora (obale, mora), geomorfološka obilježja obalnog pojasa i
podmorja, odnosi plime i oseke, utjecaj vjetrova i sl. Ocjene se temelje na
antropogenim djelovanjima tijekom povijesti (moreplovstvo, brodogradnja, ribarstvo i
sl.) te na suvremenom korištenju obalnoga pojasa i mora kojime se narušava, prijeti ili
negativno utječe na krajolik. Slično kao i u metodi ocjene karaktera krajolika, ocjena
krajolika mora odvija se u dva stupnja. Prvi stupanj je karakterizacija – opisivanje,
razvrstavanje i kartiranje obilježja krajolika mora kojim se pokazuje različitost među
tipovima i područjima. Uključuje analize tri grupe sastavnica: kopna, mora i obalne
linije te prepoznavanje i određivanje jedinica krajolika mora: tipove i područja obalnog,
otočnog i krajolika mora prema pripadajudim različitim i prepoznatljivim zajedničkim
obilježjima. Metodom je obuhvadeno kartiranje raspodjele i smještaja krajoličnih
jedinica zajedničkih obilježja.52 Drugi stupanj uključuje ocjenu – donošenje ocjene o
oblježjima i vrijednostima obalnog, otočnog i krajolika mora koji je podloga za
donošenje odluka o bududem razvoju. Pri tome trebaju biti prepoznate vrijednosti i
osjetljivost pojedinih područja. Proces opisivanja tipa/područja krajolika mora
obuhvada podatke o fizičkim/prirodnim sastavnicama, čovjekovom djelovanju i
vizualnim obilježjima. Za razliku od ostalih vrsta krajolika, povezivanje obalne linije
mora i zaleđa bitan je čimbenik prepoznavanja karaktera krajolika mora.
52
2001.b.
143
Slika 25. Određivanje jedinice krajolika mora (Seascape Unit)53
Slika 26. Određivanje granice obuhvata krajolične jedinice kopna i mora54
55
Slika 27. Jedinica krajolika mora - uspostavljanje vizualno značajnog područja kopna i mora
53
www.ccw.gov.uk/pdf/Guide-to-best-practice-in-seascape-assessment.pdf) [01.12.2011.]
54
Ibidem
55
Ibidem
144
5.6. Metoda ocjene osjetljivosti i kapaciteta krajolika
Osjetljivost krajolika jest stupanj promjena koje određeno područje može primiti, a da
se ne promijeni njegov karakter te da se ne izazovu negativne posljedice.56 Osjetljivost
krajolika izravno je povezana s njegovim kapacitetom za prihvadanje promjena.
Kapacitet krajolika jest stupanj do kojega je krajolični tip ili područje u mogudnosti
prilagoditi se promjenama bez značajnih utjecaja na njegova obilježja ili na cjelokupnu
promjenu karaktera.57
Osjetljivost krajolika odnosi se na stabilnost obilježja te ovisi o vrsti i stupnju promjene
i o mjerilu kartiranja. Analiza osjetljivosti ima za cilj usmjeriti i olakšati daljnji rad na
planiranju razvoja te je namijenjena za:
- prepoznavanje prostornih mogudnosti na strateškoj razini,
- analizu održivosti prijedloga razvoja za prostorno planiranje,
- izradu strateških smjernica.
Ocjena ukupne osjetljivosti krajolika (krajoličnog tipa/područja) dobiva se zbrajanjem
rezultata osjetljivosti karaktera/obilježja krajolika i vizualne osjetljivosti. Ocjena
osjetljivosti karaktera krajolika uključuje ekološku i kulturnu osjetljivost te osjetljivost
scenskih vrijednosti krajolika. Ekološka osjetljivost se temelji na prepoznavanju
područja značajnih za staništa, poluprirodnu vegetaciju i sl. Kulturna osjetljivost se
temelji na prepoznavanju područja značajnih kulturnih elemenata koji odražavaju
uzorke naselja, pokrov zemljišta, prostornu organizaciju, komunikacije i dr. Vizualna
osjetljivost temelji se na izloženosti područja vizurama iz najučestalijih smjerova
kretanja, s važnih prometnica. Također se vizualna osjetljivost povezuje s estetskim
obilježjima krajoličnoga tipa/područja u okviru koje se analiziraju uzorci i stanje
elemenata krajolika: postojanje karakterističnih obilježja, jedinstvenosti i sl.
Osjetljivost obilježja krajolika Vizualna osjetljivost

Temelji se na ocjeni:
Prirodnih sastavnica (tipovi vegetacije, šume, *opda vidljivost
UKUPNA bioraznolikost, ...) *broj ljudi
OSJETLJIVOST = Antropogenih sastavnica (uzorci naselja, + (stanovnici, posjetitelji)
korištenje zemljišta, povijesna dubina, ...) *mogudnosti za
KRAJOLIKA
Stanja obilježja (izvorna, reprezentira tipična ublažavanje vizualnih
obilježja, ...) utjecaja
Estetskih elemenata (mjerilo, oblici, raznolikost,
teksture, boje, uzorci, ravnoteža)
Slika 28. Prikaz elemenata u ocjeni ukupne osjetljivosti krajolika58
56
Countryside Agency and Scottish Natural Heritage (2004.) Landscape Character Assessment Topic
Paper 6 – Techniques and Criteria for Judging Capacity and Sensitivity
57
Swanwick, 2002.
58
Prema: Swanvick, 2002., paper 6, str. 4
145
Kapacitet krajolika za prilagođavanje specifičnim tipovima promjena

Osjetljivost obilježja Vizualna Vrijednost
krajolika osjetljivost krajolika
Temelji se na ocjeni Zasniva se na Razina značaja:
aspekata na koji de biti obilježjima - nacionalna
najvjerojatniji utjecaji, promjena i - regionalna
kao što su: međudjelovanju s - lokalna
Prirodne sastavnice vizualnim Ostali kriteriji
(staništa, aspektima: vrjednovanja
KAPACITET bioraznolikost,..) *opda vidljivost *rijetkost
KRAJOLIKA ZA Antropogene *broj ljudi *scenske
= sastavnice (uzorci + +
PRILAGOĐAVANJE (stanovnici, vrijednosti,
PROMJENAMA krajolika, korištenje posjetitelji) prirodnost
zemljišta *mogudnosti za *kulturne
Stanje krajolika ublažavanje povezanosti
(izvornost, vizualnih utjecaja *zaštidene
reprezentativnost,..) vrijednosti, ...
Estetski elementi
(mjerilo, oblici,
teksture, boje, uzorci,
ravnoteža)
Slika 29. Odlučujudi elementi u ocjeni kapaciteta krajolika za pojedini tip promjene59
Analizom osjetljivosti krajolika ukazuje se na probleme i mogude konflikte koji bi se

trebali podrobnije razmatrati na lokalnoj razini te na kontrolu velikih infrastrukturnih
sustava, primjerice koridori prometne i energetske infrastrukture, polja vjetro i
solarnih elektrana i slično. Opdi metodološki postupak određivanja stupnja osjetljivosti
prilagođava se posebnostima prostora, a definiran je matricom osjetljivosti koja govori
o osjetljivosti svakog krajoličnog područja u odnosu prema različitim vrstama i
stupnjevima razvojnih promjena. Priložena matrica osjetljivosti omoguduje donošenje
ocjene relativne osjetljivosti svakog opdeg krajoličnog područja na različite vrste
razvoja, odnosno na planirane promjene60. Vrijednost, tj. ocjena stanja svakog opdeg
krajoličnog područja donesena je na osnovi opdeg, ekološkog (prirodnog) i povijesnog
karaktera koji je određen na temelju ocjene integriteta i ekološko-prirodnih
vrijednosti, socio-ekonomskih i kulturnih elemenata. Prema predloženoj matrici ocjene
osjetljivosti, osjetljivost je definirana u tri stupnja – visoka, umjerena i niska. Kriteriji
osjetljivosti odnose se na sastavnice krajolika i njegov karakter u cjelini u kojem je
stupnju sposobnost krajolika da apsorbira utjecaj razvoja, odnosno stupnja promjena
bez narušavanja njegova karaktera i vrijednosti.
59
Prema: Swanvick 2002., paper 6, str. 5
60
Priložena matrica osjetljivosti korištena je u izradi Krajobrazne studije Zagrebačke županije.
146
SPOSOBNOST KRAJOLIKA DA
OSJETLJIVOST
KRITERIJ OSJETLJIVOSTI APSORBIRA UTJECAJ
KRAJOLIKA
RAZVOJA/STUPANJ PROMJENE
Krajolik je vrlo osjetljiv za vrstu/stupanj razvoja te
promjene zbog mogudnosti vrlo negativnog utjecaja
na:
- različite prirodne i kulturne sastavnice i glavna
obilježja Vjerojatno ne de biti u stanju
VISOKA/VRLO
- snagu i stanje obilježja/karaktera krajolika apsorbirati promjenu
VISOKA
- zaštidene kulturne i prirodne krajolike Pretpostavka – protiv razvoja
- krajolike velike vidljivosti, jako vizualno izložene
- područja mira/tišine.
S vrlo malim mogudnostima za ublažavanje
negativnih promjena.
Krajolik je osjetljiv za vrstu/stupanj razvoja te
promjene zbog mogudnosti određenog negativnog
utjecaja na:
Može biti sposoban prihvatiti
obilježja
promjenu.
UMJERENA - snagu i stanje karaktera krajolika
- krajolike umjerene vidljivosti, manje vizualno Razvoj se mora prilagoditi
izložene. svojstvima krajolika
S više mogudnosti za ublažavanje negativnih
promjena u pogledu razmještaja i oblikovanja mjera
za ublažavanje.
Krajolik je manje osjetljiv za vrstu/stupanj razvoja i
promjene zbog samo neznatne mogudnosti ili bez
štetnog negativnog utjecaja na:
NISKA/VRLO NISKA obilježja Vjerojatno de biti u stanju
- snagu i stanje karaktera krajolika apsorbirati promjenu
- krajolike niske vidljivosti i vizualne izloženosti.
Pogodni za znatne mogudnosti za ublažavanje i/ili
poboljšanje stanja krajolika.
Tabela 1. Shematski prikaz matrice vrjednovanja - ocjene karaktera krajolika. Izvor:

Krajobrazna studija Zagrebačke županije
Svaka krajolična jedinica vrjednuje se prema grupama vrijednosti na temelju odabranih

kriterija vrjednovanja:
- Povijesne i kulturne vrijednosti: očituju se u prisutnosti povijesnih graditeljskih i
naseobinskih struktura, kao i tradicijskih poljodjelskih površina te pokretne i
nematerijalne baštine;
- Prirodne i ekološke vrijednosti: zaštidena područja, područja ekološke mreže, staništa
i bioraznolikost;
- Identitet i prepoznatljivost krajolika: vizualne kvalitete, visoka vizualna izloženost,
raznolikost, prisutnost iznimnih krajolika koji se izdvajaju iz okoline s kulturnog,
prirodnog, povijesnog gledišta, očuvane matrice naselja i poljodjelskih površina.
147
5.6.1. Analize i ocjene vizualne osjetljivosti

Metode istraživanja vizualnih i estetskih obilježja krajolika odnose se na pojedine
aspekte koji oblikuju karakter krajolične jedinice. To uključuje elemente: mjerilo,
uzorke, oblike, linije, boje, teksture, uravnoteženost i proprorcije, otvorenost,
raznolikost i dr.
Na temelju analiza vanjske vizualne izloženosti iz dominatnih i najučestalijih smjerova
kretanja kartiraju se područja najvede vizualne izloženosti i osjetljivosti. Preklapanjem
podataka vizualne osjetljivosti i opde ocjene obilježja/karaktera krajoličnih područja
proizlaze podatci za ukupnu osjetljivost. Navedeni podatci u izravnoj su povezanosti s
kapacitetom i mogudnostima krajoličnog područja za promjene te sa smjernicama i
preporukama upravljanja krajolikom i bududim prostornim razvojem.
Slika 30. (lijevo) Analiza vizualne izloženosti krajolika Grada Zagreba s glavnih prilaznih cesta.
Izvor: Krajobrazna studija Grada Zagreba, 2011.
Slika 31. (desno) Ocjena ukupne osjetljivosti opdih krajoličnih tipova/područja Grada Zagreba.
Izvor: Krajobrazna studija Grada Zagreba, 2011.
5.6.2. Analize i ocjena razvojnih trendova i pritisaka na krajolik – nova građevna,

turistička i ostala planirana područja, nova prometna infrastruktura,
obnovljivi izvori energije i dr.
Prema dosad izrađenim Krajobraznim studijama Grada Zagreba i Zagrebačke županije
prepoznati su glavni uzroci kojima se mijenjaju obilježja i vrijednosti krajolika, a
odnose se na:
a) širenje naselja i unošenje novih obrazaca gradnje – urbano širenje velikih gradova
jedan je od najvediih problema očuvanja krajoličnog karaktera, a time načela održivog
razvitka. Urbano širenje (urban sprawl) odvija se u obliku:
- Unošenja novih uzoraka najčešde u poljodjelska područja, izazivajudi pri tom
rascjepkanost neizgrađenih prostora s posljedicama kao što su: gubitak prirodnih i
doprirodnih staništa, promjene strukture i uzoraka poljodjelskoga krajolika i
148
najčešde degradaciju obilježja pripadajudeg krajoličnog tipa. Osim fragmentacije,

širenjem se zauzimaju kvalitetne poljodjelske površine, a prirodni i agrikulturni
prostori se velikom brzinom transformiraju u izgrađene za razne namjene:
stambene, industrijske, trgovačke i ostala. Urbano širenje opdenito dovodi do
smanjenja poljodjelskih područja i prirodnih vrijednosti, a uzrok je i vizualnih
degradacija.
- Urbano širenje stvara aglomeracije smještene između urbanih područja i sela, koje
se razlikuju od ruralnih i urbanih uzoraka, njihovih funkcija i ostalih obilježja, te ih
nije mogude svrstati u dosadašnje tipove naselja seoskih ni gradskih obilježja.
- Pritisak nove gradnje na neizgrađene prostore u rubnim dijelovima grada, ali i na
najkvalitetnijim, vizurama izloženim lokacijama, na predjele šuma, dolina potoka i
padine obrađivane vinogradima i ostalim poljodjelskim kulturama, te na nizinska
područja poljodjelskog korištenja.
- Razvoj i unošenje novih tipova gradnje kao što su: trgovački sadržaji na područjima
glavnih ulaza u grad, na necjelovitim i nedovršenim područjima unutar gradskog
područja, na rubnim dijelovima grada, ali i u okviru povijesnih gradskih područja.
- Unošenje tipologije gradnje koja odstupa od urbanog, vizualnog i ekološkog karaktera
krajoličnog područja, u pogledu neusklađenosti mjerila, gabarita, materijala i
vanjskog oblikovanja jer ne uvažava naslijeđene ili druge vrijedne urbane uzorke.
Problemi su posebice izraženi pojavom širenja industrijskih, rekreacijskih, servisnih i
trgovačkih sadržaja na rubovima grada te kroz neusklađenost mjerila i urbanih
uzoraka koji se unose u područja jakog urbanog karaktera.
- Razvoj nove gradnje i unošenje novih tipova, posebice višestambenih zgrada kao
proširenje stambenih predjela obiteljskih kuda, vila i ljetnikovaca, koje sa svojim
smještajem, gabaritom a često i oblikovanjem narušavaju krajolična obilježja i
povijesne uzorke.
- Razvoj novih sadržaja - u područjima visoke vrijednosti i osjetljivosti, u područjima
vrijednoga poljodjelskoga zemljišta.
b) gradnja velikih infrastrukturnih sustava koji bitno mijenjaju obilježja krajolika:
- nova prometna infrastruktura, planirane nove autoceste i brze ceste, razvoj, rast i
širenje osvjetljenja (zagađenje svjetlom), izgradnja dalekovoda, telekomunikacijskih
antena i sl..
- planirana gradnja hidroelektrana na Savi i pratede infrastrukture koja de potpuno
promijeniti vodni režim, stanje i izgled riječnog krajolika;
- gradnja odlagališta otpada
c) gubitak i/ili umanjenje vrijednosti prostornog reda - kompozicije te prostornih,
funkcionalnih i vizualnih odnosa naselja prema pripdajudoj okolini – odnos između
naselja i prirodnog i/ili poljodjelskoga krajolika često je prekinut zbog širenja nove
gradnje, novi razvitak neobazriv prema izvornim uzorcima naselja i povezanostima s
krajolikom, osiromašeni su odnosi između naselja i krajolika, u pogledu vizura,
prostornih simbola i znakova te ostalih obilježja.
d) promjene manjeg mjerila – zapuštanje i neodržavanje povijesnih zgrada,
gentrifikacija u povijesnim dijelovima urbanog krajolika, gubitak poljodjelskih
površina te malih vrtova i predvrtova, gradnja na parkovnim površinama, gubitak
lokalnih obilježja u rubnim seoskim naseljima kao što su drvene kude, ograde-živice,
parcele s vrtovima i vodnjacima, vađenje šljunka i kamena i sl.
149
e) promjene načina poljodjelske proizvodnje koje izazivaju promjene u parcelaciji

(okrupnjavanje posjeda) i oblicima korištenja površina (monokulture), a time i
strukturnih i vizualnih obilježja krajolika.
f) neprimjeren razvoj rekreacijskih i turističkih sadržaja u područjima visokog stupnja
prirodnosti, kojima se bitno mijenjaju ekološka obilježja.
g) Klimatske promjene – čije je posljedice mogude umanjiti energetski učinkovitim
planiranjem i projektiranjem; korištenjem obnovljivih izvora energije te
prilagodbama posljedica klimatskih promjena u odnosu na rizike od poplave,
potresa i erozije.
Slični problemi prisutni su i na državnoj razini. Analiza podataka iz prostornih planova
županija također pokazuje da je planirano širenje građevnih područja jedan od
uzročnika smanjenja/gubitka vrijednosti i obilježja krajolika jer se planiraju nerealno
velike površine za gradnju, a u planiranju širenja naselja uglavnom se ne analiziraju
elementi krajolika kao čimbenika prostornog identiteta. U velikom broju županija
planirane su površine za širenje naselja koje površinom odgovaraju postojedim, dosad
izgrađenim, kao primjerice u Istarskoj i Varaždinskoj županiji (vidjeti kartogram 4.1.
Osjetljivost i ugroženost prostora: građevna područja). Planirana područja gospodarske
namjene jedino su u Gradu Zagrebu i Primorsko goranskoj županiji izgrađena više od
60% svojih površina, u županijama središnje Hrvatske izgrađena su najviše do 40%
površine, dok su u ostalim županijama istočne i južne Hrvatske ostvarene na manje od
20% planiranih površina (vidjeti kartogram 4.2. Osjetljivost i ugroženost prostora:
predjeli proizvodne namjene).
Predjeli turističke namjene planirani prostorno-planskom dokumentacijom ostvareni
su 40-60% jedino u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji, dok su u svim drugim
županijama jadranske Hrvatske ostvareni do 20% svojih planiranih površina (vidjeti
kartogram 4.3. Osjetljivost i ugroženost prostora: predjeli turističke namjene).
Osim navedenih promjena izazvanih širenjem građevnih područja, velike promjene u
krajoliku očekuju se od gradnje:
- elektrana: hidroelektrana s akumulacijama, vjetroelektrana, solarnih elektrana i sl.
na lokacijama zbog kojih su u neskladu s mjerilom prostora (primjerice,
vjetroelektane na Pelješcu pored Stona);
- velikih cestovnih prometnica (autocesta i brzih cesta) s pratedim građevinama;
mostova (pelješki most); rekonstrukcije i gradnje željezničkih pruga i sl. koji de zbog
mjerila budude gradnje izazivati velike vizualne promjene;
- velikih infrastukturnih pojaseva: plinovoda, produktovoda, dalekovoda i sl.;
- vodnotehničkih zahvata i građevina, regulacija vodotoka, gradnja kanala i sl. kojima
de se promijeniti obilježja i stupanj prirodnosti riječnih krajolika;
- gradnje marina i luka nautičkog turizma u dosad neurbaniziranim uvalama;
- otvaranja novih turističkih predjela/zona u lijepim prirodnim uvalama, koje su dosad
očuvane bez izgradnje, ili samo s tradicijskom gradnjom ribarskih kudica i spremišta;
- gradnje umjetnih otoka ili plutajudih hotela na priobalju;
- golfskih igrališta na krškom području;
- neodržavanjem i nekorištenjem zgrada, zapuštanjem povijesnih naselja ili dijelova
naselja te širenjem gradnje u njihovoj okolini;
- napuštanjem sela i poljoprivrednih i ribarskih djelatnosti.
150
Slika 32. Kulturni krajolik Velikoga Tabora.
Slika 33. Kulturni krajolik Stona, priprema za upis na listu Svjetske baštine.
151
Europskom konvencijom o krajoliku prihvadene su i preporučene

metode prepoznavanja i ocjene obilježja/karaktera krajolika,
odnosno tipološkog razvrstavanja na krajolične jedinice.
Vedina europskih zemalja provela je nacionalni tipološki razvrstaj
5. MEĐUNARODNO PRIHVADENE METODE PREPOZNAVANJA I OCJENE OBILJEŽJA-KARAKTERA KRAJOLIKA/KRAJOBRAZA
krajolika, a među prvim zemljama bile su Engleska i Slovenija, još

prije donošenje Konvencije. Nakon potpisivanja Europske
konvencije o krajoliku vedina europskih zemalja provela je
razvrstavanje i prepoznavanje najvrjednijih krajolika.
Dosad ustrojene i primijenjene metode tipološkog razvrstavanja,
odnosno karakterizacije krajolika, razlikuju se u pojedinim
zemljama, ovisno o posebnostima vrsta i tipova krajolika. S
obzirom na složenost krajolika danas je prihvadena zajednička
metoda za dokumentiranje i klasifikaciju – ocjena karaktera
krajolika. Za razliku od ocjene krajolika, metoda vrjednovanja
odnosi se na krajolike koji imaju vrijednost baštine, bilo prirodne
ili kulturne.
Metoda tipološkog razvrstavanja/karakterizacije krajolika
Metodama tipološkog razvrstaja i ocjene karaktera krajolika jest
metoda dokumentiranja i istraživanja krajolika koja obuhvada
proces prepoznavanja, razvrstavanja, opisivanja i kartiranja
područja sličnog karaktera. Pod karakterom krajolika
podrazumijeva se prepoznavanje uzoraka nastalih kao rezultat
prirodnih i antropogenih čimbenika, koji jedno područje čine
različitim od drugog. Karakter krajolika određuju kombinacije
elemenata i sastavnica: klime, reljefa, geološkog sastava, vrste
tala, voda, vegetacije i pokrova tla, korištenja zemljišta, naselja i
graditeljskih oblika. Obuhvadeni su svi krajolici oblikovani
čovjekovim djelovanjem, bez obzira na stupanj njihove vrijednosti
ili teritorijalnu određenost. To mogu biti krajolici kopna ili mora,
urbani, ruralni, povijesni ili suvremeni, osobito vrijedni ili
degradirani.
Karakterizacija krajolika nije samo znanstvena i stručna metoda,
ved prije svega predstavlja učinkovit alat za prostorne planere,
urbaniste i sve ostale kako bi se očuvanjem identiteta krajolika
omogudilo stvaranje vedih prostornih vrijednosti. Tipološka
podjela - karakterizacija uključuje opisivanje, razvrstavanje i
kartiranje obilježja krajolika, pokazujudi razlike između pojedinih
područja metodom analitičke podjele te kartografskog prikaza
razvrstavanja krajolika na jedinice različitog, prepoznatljivog i
zajedničkog karaktera. Karakterizacija se sastoji od kabinetskog
rada (prikupljanje, organizacija i analiza podataka, pomodu GIS-
a), terenskog rada te opisa kulturnih i prirodnih sastavnica i
152
njihovih obilježja. Metodom karakterizacije obuhvada se

cjelokupno područje i odnosi se na sve krajolike, bez obzira na
vrstu, tip i vrijednosna obilježja, a određuje područja zajedničkih
obilježja u okviru izgrađenih (urbanih, poluurbanih, prigradskih,
ruralnih), poljodjelskih i prirodnih područja. Primjenjuje se
integralni pristup koji uključuje analize sastavnica i obilježja
krajolika i ne sastoji se od zbirke pojedinih, zasebnih dijelova, ved
se oni razmatraju zajedno kao dio cjelovita sustava.
Osnovna načela metode karakterizacije usmjerena su na
prepoznavanje obilježja krajolika i na razlike između područja, a
manje na njihove vrijednosti/vrsnodu. Određivanje krajoličnih
tipova i područja može se provoditi na nekoliko razina, od
nacionalne, regionalne i lokalne. Karakterizacija se usredotočuje
na ono što suštinski čini jedno područje drugačijim ili različitim od
drugog, a prikazuje se kao krajolični tip i kao krajolično područje.
Konačni rezultat karakterizacije jest karta krajoličnih tipova i/ili
područja, zajedno s opisom njegovih određujudih svojstava
kojima se opisuje njegov karakter, bez iznošenja vrijednosne
prosudbe.
Nakon provedene karakterizacije drugi stupanj jest ocjena
karaktera krajolika, čiji je zadatak za svaku utvrđenu krajoličnu
jedinicu odrediti: stanje vrijednosti, osjetljivost na promjene i
negativna obilježja. Osobita pozornost se posveduje analizi i
ocjeni pritisaka koji mogu promijeniti karakter područja te
veličini, odnosno stupnju planirane promjene. Rezultat toga
procesa su smjernice i prijedlozi ublažavanja negativnih utjecaja
na krajolik, a da se pri tome ne onemogudi njegov razvitak.
Poželjno je da u tom procesu sudjeluju svi dionici koji koriste
prostor, lokalna zajednica, planeri i ostali donositelji odluka.
Karakterizacija i ocjena karaktera krajolika de svim sudionicima
osigurati mogudnost objektivnog sagledavanja svih aspekata te je
važna podloga za planiranje održivog razvoja jer osigurava
podatke potrebne za donošenje primjerenih odluka o bududnosti
određenog krajolika uvažavajudi njegova obilježja i vrijednosti.
Aktualna europska tipološka podjela krajolika rađena je prema
klasifikaciji LANMAP2, prikazana je na karti Europski tipovi
krajolika (slika 21). Glavnina pokazatelja/čimbenika klasifikacije
odnosi se na prirodne sastavnice krajolika, iako se korištenje
pokrova zemlje (Land Use, Land Cover) može smatrati i kulturnom
i prirodnom sastavnicom. Usporedno s razradom Europskih
tipova krajolika pokrenuti su mnogi nacionalni i regionalni
razvrstaji krajolika. Na nacionalnim i regionalnim razinama
metodološki pristup razvrstaju treba biti detaljniji, bududi da se
obilježja krajolika temelje na regionalno/zemljopisno
prepoznatljivim međuodnosima između različitih grupa
prirodnih/bio-fizičkih i kulturnih značajki kao što su: kulturno-
153
povijesne odrednice formiranja i razvoja područja, organizacija

prostora, tipologija naselja, graditeljski oblici; organizacija, uzorci
i korištenje agrarnih površina i šumskog zemljišta te ostala
specifična obilježja. LANMAP je na temelju prirodnih sastavnica –
klime, reljefa, geološke podloge i pokrova zemljišta na području
Hrvatske prepoznao tri glavne krajolične makrogegije:
kontinentalnu/panonsku, planinsku/alpsku i mediteransku.
Osim osnovne metode karakterizacije krajolika razlikuje se
nekoliko zasebnih metoda: metoda povijesne karakterizacije,
metoda urbane karakterizacije, metoda karakterizacije krajolika
mora i metoda ocjene osjetljivosti i kapaciteta krajolika.
Metoda povijesne karakterizacije i ocjene povijesnog karaktera
krajolika omogudava razumijevanje i prepoznavanje povijesnih
slojeva u današnjem krajoliku. Svaki krajolik stvoren je kao
rezultat čovjekovih aktivnosti i korištenja zemlje tijekom
povijesnog razvoja. U današnjem krajoliku, koristedi suvremene
tehnike istraživanja i stare kartografske izvore, mogu se
prepoznati povijesni tipovi krajolika. Metoda obuhvada prostorne
i povijesne analize, razvoj karakterističnih prostornih uzoraka i
ostalih povijesnih obilježja u krajoliku, a temelji se na arhivskim
istraživanjima, povijesnoj, grafičkoj i kartografskoj dokumentaciji,
rezultatima arheoloških i etnoloških istraživanja te na ostalim
izvorima. Rezultat povijesne karakterizacije krajolika je
prepoznavanje i kartiranje povijesnih krajoličnih tipova i područja
koristedi tehničku podršku GIS-a. Povijesna karakterizacija
krajolika može se sagledavati na dva načina: 1) kroz vremenska
razdoblja (time-slice), rekonstriuiranjem stanja povijesnog
krajolika u različitim razdobljima i 2) vremenskom dubinom (time-
depth) u današnjem krajoliku, na temelju morfološke analize i
razumijevanja promjena i procesa vidljivih tijekom duljih
povijesnih razdoblja. Metoda povijesne karakterizacije po
vremenskim razdobljima primijenjena je prilikom izrade
Krajobrazne osnove Grada Zagreba (2011.).
Metoda urbane karakterizacije uključuje analize i ocjene urbanog
prostora, njegova fizička, vizualna i društvena obilježja te
percepciju kojom se prepoznaje njegov doživljaj mjesta i
identitet. Metoda povezuje opisivanje i razvrstavanje, analize
stanja i ocjenu vrijednosti. Urbani karakter ocjenjuje se u
različitim mjerilima, od regionalnog do lokalnog (detaljnog). U
procesu prepoznavanja tipoloških obilježja urbani krajolik se, kao
šire područje istraživanja, razvrstava u područja različitih urbanih
obilježja, koja se određuju kao područja različitih, prepoznatljivih
i dosljednih uzoraka. Tipovi urbanog krajolika (zajednička urbana
obilježja) su opdeniti, imaju uglavnom slične urbane uzorke u
svakom području u kojemu se pojavljuju, dok su područja
urbanog karaktera posebna, mjestopisno određena na kojima se
154
pojavljuje određeni urbani tip. Urbani krajolik se tipološki

razvrstava na sličan način kao i ostali krajolici, međutim on je
vede složenosti nego prirodni jer sadrži prirodne i čovjekovim
djelovanjem stvorene strukture. Razumijevanje urbanog razvoja i
povijesnih urbanih struktura postao je osnovni uvjet za planiranje
bududih promjena u gradovima. U okviru Krajobrazne studije
Grada Zagreba provedena je karakterizacija urbanog područja na
temelju urbane gustode, centraliteta (središnjih gradskih
funkcija), urbane morfologije te kulturno-povijesnih obilježja.
Metoda tipološkog razvrstaja obalnog i krajolika mora temelji se
na na sličnom pristupu koji se primjenjuju u metodi ocjene
karaktera krajolika. Uključuje ne samo vizualne i doživljajne
čimbenike ved i utjecaj povijesti i kulture na oblikovanje
današnjeg krajolika mora te podatke o bioraznolikosti,
mjestopisnim i maritimnim obilježjima. Cilj je razumjeti i
dokumentirati odnose između zemlje i mora u povijesnom slijedu
razvoja te na temelju analiza i ocjena izraditi smjernice za bududi
razvoj i očuvanje cjelokupnog karaktera krajolika. Kriteriji za
određivanje tipova obalnih i krajolika mora jesu: vremenska
dubina, povijesno i postojede korištenje prostora (obale, mora),
geomorfološka obilježja obalnog pojasa i podmorja, odnosi plime
i oseke, utjecaj vjetrova i sl. Ocjene se temelje na antropogenim
djelovanjima tijekom povijesti (moreplovstvo, brodogradnja,
ribarstvo i sl.) te na suvremenom korištenju obalnoga pojasa i
mora kojime se narušava, prijeti ili negativno utječe na krajolik.
Slično kao i u metodi ocjene karaktera krajolika, ocjena krajolika
mora odvija se u dva stupnja. Prvi stupanj je karakterizacija –
opisivanje, razvrstavanje i kartiranje obilježja krajolika mora
kojim se pokazuje različitost među tipovima i područjima.
Uključuje analize tri grupe sastavnica: kopna, mora i obalne linije
te prepoznavanje i određivanje jedinica krajolika mora: tipove i
područja obalnog, otočnog i krajolika mora prema pripadajudim
različitim i prepoznatljivim zajedničkim obilježjima. Drugi stupanj
uključuje ocjenu oblježja, vrijednosti i osjetljivosti obalnog,
otočnog i krajolika mora koji je podloga za donošenje odluka o
bududem razvoju. Proces opisivanja tipa/područja krajolika mora
obuhvada podatke o fizičkim/prirodnim sastavnicama,
čovjekovom djelovanju i vizualnim obilježjima. Za razliku od
ostalih vrsta krajolika, povezivanje obalne linije mora i zaleđa
bitan je čimbenik prepoznavanja karaktera krajolika mora.
Metoda ocjene osjetljivosti i kapaciteta krajolika. Osjetljivost
krajolika jest stupanj promjena koje određeno područje može
primiti, a da se ne promijeni njegov karakter te da se ne izazovu
negativne posljedice. Osjetljivost krajolika izravno je povezana s
njegovim kapacitetom za prihvadanje promjena. Kapacitet
krajolika jest stupanj do kojega je krajolični tip ili područje u
155
mogudnosti prilagoditi se promjenama bez značajnih utjecaja na

njegova obilježja ili na cjelokupnu promjenu karaktera. Ocjena
ukupne osjetljivosti krajolika (krajoličnog tipa/područja) dobiva se
zbrajanjem rezultata osjetljivosti karaktera/obilježja krajolika i
vizualne osjetljivosti. Ocjena osjetljivosti karaktera krajolika
uključuje ekološku i kulturnu osjetljivost te osjetljivost scenskih
vrijednosti krajolika. Ekološka osjetljivost se temelji na
prepoznavanju područja značajnih za staništa, poluprirodnu
vegetaciju i sl. Kulturna osjetljivost se temelji na prepoznavanju
područja značajnih kulturnih elemenata koji odražavaju uzorke
naselja, pokrov zemljišta, prostornu organizaciju, komunikacije i
dr. Vizualna osjetljivost temelji se na izloženosti područja
vizurama iz najučestalijih smjerova kretanja, s važnih prometnica.
Također se vizualna osjetljivost povezuje s estetskim obilježjima
krajoličnoga tipa/područja u okviru koje se analiziraju uzorci i
stanje elemenata krajolika: postojanje karakterističnih obilježja,
jedinstvenosti i sl. Analizom osjetljivosti krajolika ukazuje se na
probleme i mogude konflikte koji bi se trebali podrobnije
razmatrati na lokalnoj razini te na kontrolu velikih razvojnih
sustava, primjerice koridori prometne i energetske infrastrukture,
polja vjetro i solarnih elektrana i slično. Prema predloženoj
matrici ocjene osjetljivosti, osjetljivost je definirana u tri stupnja –
visoka, umjerena i niska. Svaka krajolična jedinica vrjednuje se
prema grupama vrijednosti na temelju tri glavna odabrana
kriterija vrjednovanja: povijesne i kulturne vrijednosti, prirodne i
ekološke vrijednosti te identitet i prepoznatljivost krajolika.
156
6. POLAZIŠTA ZA PROSTORNO PLANIRANJE –
CILJEVI ZAŠTITE OBILJEŽJA
Racionalnim i odgovornim planiranjem bududih aktivnosti mogude je osigurati održivi

razvoj prostora na način da se krajolici sagledavaju zajedno s ekonomskim, društvenim
i kulturnim razvojem. Održivo planiranje razvoja podrazumijeva prostorno planiranje
koje ima za cilj i razvoj i zaštitu te mora odrediti jasne i podrobne uvjete za razvoj
aktivnosti u prostoru, uvažavajudi obilježja i prostorni kapacitet krajolika. Krajolici
Hrvatske odražavaju raznolikosti kulturnog i prirodnog naslijeđa i kao važan element
prostornog identiteta doprinose kvaliteti i raznolikosti europskog prostora. Također
mogu biti doprinos gospodarstvu gradova i regija kroz odgovarajudu zaštitu,
upravljanje i planiranje te predstavljaju važan čimbenik za kakvodu života pojedinaca i
društvenu dobrobiti u urbanim, ruralnim i degradiranim područjima. Integralni pristup
krajoliku treba biti integriran u sve politike koje na krajolik imaju izravni ili neizravni
utjecaj, a neizostavni je u prostornom planiranju kako bi se očuvale njegove kulturne,
okolišne, socijalne i ekonomske vrijednosti. Aktivno uključivanje svih dionika te
participacija javnosti pri donošenju odluka i planiranju razvoja, ključni je čimbenik da
zaštita krajolika ima potporu javnosti.
6.1. Opda polazišta i ciljevi

Mnogi krajolici Hrvatske ocijenjeni su od nacionalnog i međunarodnog značaja pa zbog
toga mogu biti važna sastavnica gospodarskog razvoja. Približno je 8% teritorija
Hrvatske prepoznato kao krajolik koji ima neki stupanj zakonske zaštite. Razmjerno
velik dio teritorija prepoznat je kao regionalna/lokalna vrijednost u prostorno-
planskoj dokumentaciji. Osim doprinosa stvaranju prostornoga identiteta, krajolik
može pridonijeti gospodarskim aktivnostima i postati središnji čimbenik i atrakcija u
turizmu i poslovanju. Krajolik sadrži društvenu i javnu vrijednost te je kao takav važan
dio života ljudi i doprinosi osjedaju mjesta te donosi uživanje i inspiracije. Također ima
157
okolišnu vrijednost te kulturni trag korištenja zemlje tijekom povijesti (posebice

suhozidni krajolici priobalja).
Krajolik se može sagledavati ne samo u smislu ograničenja razvoja, ved i u svjetlu
mogudnosti kojim de pridonijeti gospodarskom razvoju, stvarajudi ujedno bolju
kvalitetu života i prostornog uređenja. Možemo krajolik promatrati pokretačem
gospodarskoga razvoja, posebice u svezi s turizmom, poljodjelstvom i regionalnim
razvojem. Osnovno je polazište da u procesu bududeg korištenja, uređenja prostora i
nove gradnje – obilježja i vrijednosti krajolika ne bi smjeli biti izgubljeni.
Nekoliko je važnih pitanja na koje valja odgovoriti:
- Kako uskladiti vrijednosti krajolika s procesima razvoja i planovima uređenja
prostora?
- Koja je uloga krajolika u urbanističkom/prostornom planiranju i razvojnim
politikama različitih sektora – gospodarstva, turizma, poljoprivrede, vodnoga
gospodarstvo, energetike, prometa i dr.?
- Na koji je način mogude osigurati da procesi razvoja očuvaju identitet krajolika
(urbanih, ruralnih i dr.) u različitim regijama Hrvatske?
- Na koji način uskladiti i uspostaviti zakonodavni okvir, strukture upravljanja te
stručnu interdisiciplinarnu suradnju za postizanje ciljeva očuvanja obilježja i
vrijednosti krajolika?
Prvovažni cilj uključivanja krajolika kao čimbenika prostornog identiteta u sustav
prostornoga razvoja jest dugoročno očuvati obilježja, vrijednosti i raznolikosti krajolika
koja doprinose atraktivnosti i konkurentnosti područja u različitim regijama Hrvatske, a
u slučaju oštedenih i degradiranih područja (posebice nelegalnom gradnjom) cilj je
poboljšati i unaprijediti stanje.
Ostali ciljevi jesu:
- Krajolik kao nacionalni i prostorni resurs prilagođavati i na održiv način uključiti u
planiranje bududeg razvoja te u sve ostale razvojne projekte (prometne i energetske
infrastrukture i građevina, gospodarstva, poljoprivrede, turizma i dr.).
- Racionalno gopodarenje prostorom kao neobnovljivim resursom i obazrivo
planiranje širenja građevnih područja.
- Poticanje razvoja ruralnih i zapuštenih područja temeljenih na resursima krajolika.
- Pružiti lokalnim i županijskim tijelima stručnu podršku za planiranje zaštite,
očuvanja i/ili poboljšanja stanja krajolika.
- Uvažavati obilježja i vrijednosti krajolika svih vrsta (urbanih, ruralnih i dr.) i
vrijednostnih kategorija (međunarodna, nacionalna, regionalna i lokalna) pažljivim
planiranjem i upravljanjem prostorom, posebice obnovljivih izvora energije
(vjetroelektrane i velike solarne elektrane, hidroelektrane s akumulacijama),
korištenjem mineralnih sirovina (kamenolomi, šljunčare i dr.), gradnjom turističkih i
gospodarskih predjela na dosad neizgrađenim područjima, prometne i energetske
infrastukture, vodotehničkim zahvatima i regulacijama vodotoka, gradnjom golfskih
igrališta i drugih velikih zahvata u prostoru te prilikom širenja građevnih područja
naselja.
- Prostorno-planskim mjerama spriječiti degradiranje obilježja krajolika u svim
krajoličnim regijama, a posebice u pribalnom dijelu koje je izložene najvedim
158
pritiscima razvoja (turističkih sadržaja, luka nautičkog turizma, korištenje mineralnih

sirovina i dr.).
- Zbog svega toga potrebno je evidentirati i pažljivo planirati razvoj najvrjednijih
krajolika prepoznatih kao kulturna i prirodna baština.
Da bi se ostvarili postavljeni ciljevi zadatci su sljededi:
- Osigurati uključivanje krajolika u sve vrste i razine izrade prostorno planske
dokumentacije na jedinstven način, prema istovjetnim kriterijima i stručnim
standardima.
- Jedan od alata uključivanja krajolika u prostorno-plansku dokumentaciju jest
prepoznavanje obilježja, odnosno čitanje krajolika i provođenje metoda
prepoznavanja i ocjene karaktera krajolika sukladno obvezama iz Europske
konvencije o krajoliku, koji mogu pomodi pri donošenju odgovornih odluka i
planiranju održivog razvoja. Za to je potrebno odrediti jasne i jedinstvene kriterije za
ocjenu obilježja i vrijednosti krajolika te ih dosljedno primjenjivati na regionalnoj i
lokalnoj razini.
- Uskladiti zahtjeve i kriterije resora koji sudjeluju i utječu na stanje i promjene
krajolika/krajobraza, kao što su regionalni razvoj, poljoprivreda, vodno
gospodarstvo, gospodarstvo, energetika, promet, zaštita prirode i okoliša, zaštita
kulturne baštine i dr.
6.2. Polazišta i ciljevi koji proizlaze iz Europske konvencije o krajoliku

Glavni ciljevi Europske konvencije o krajoliku jesu promicati zaštitu krajolika,
upravljanje i planiranje te organizirati europsku suradnju o pitanjima krajolika. U tu
svrhu propisane su Opće mjere prema kojima svaka zemlja potpisnica se obvezuje:
- Krajolike zakonom priznati kao bitnu sastavnicu čovjekova okruženja, izraz
raznolikosti zajedničke kulturne i prirodne baštine te temelj identiteta područja;
- Uspostaviti i provoditi krajolične politike koje imaju za cilj zaštitu, upravljanje i
planiranje krajolika donošenjem posebnih mjera;
strana koje su zainteresirane za određivanje i provedbu krajoličnih/krajobraznih
politika;
- Ugraditi krajolik u svoje politike regionalnog i urbanističkog planiranja te u svoje
politike u vezi s kulturom, zaštitom okoliša, poljodjelstvom, socijalnom i
gospodarskom politikom, kao i u sve druge politike koje bi mogle izravno ili
neizravno utjecati na krajolik.
Prema posebnim mjerama (članak 6 . Konvencije) svaka zemlja potpisnica se
obvezuje:
- Jačati svijest građana, privatnih organizacija i javnih vlasti o vrijednostima krajolika,
njihovoj ulozi i promjenama u njima te poticati obuku stručnjaka za prepoznavanje,
ocjenjivanje, zaštitu, upravljanje i planiranje krajolika.
- Prepoznati/identificirati i ocjeniti krajolike na teritoriju cijele države, analizirati
značajke krajolika te snage i pritiske uslijed kojih se mijenjaju.
159
- Ocijeniti prepoznate krajolike vodedi računa o osobitim vrijednostima koje im

pridaju zainteresirane strane i stanovnici. Postupci takve identifikacije i ocjene vodit
de se razmjenom iskustava i metodologije između stranaka na europskoj razini.
- Odrediti ciljeve kvalitete krajolika za identifikaciju i ocjenu.
- U svrhu učinkovitosti krajoličnih politika uspostaviti instrumente s ciljem zaštite,
upravljanja i/ili planiranja krajolika.
Europska konvencija o krajoliku propisuje opde mjere zaštite svih krajolika na
nacionalnim razinama. Potpisivanjem Konvencije zemlje članice EU (među kojima je i
Hrvatska) su se obvezale primijeniti grupe mjera kojima de oživotvoriti opde zadatke.
Naglasak je postavljen na:
- Koncept upravljanja krajolikom – Landscape Managment;
- Izradu Plana upravljanja – Management Plan za očuvanje, zaštitu i/ili poboljšanje
stanja krajolika te unaprjeđenje vrsnode života;
- Planiranje krajolika – Landscape Planning;
- Plan zaštite krajolika - Landscape Protection/Conservation Plan koji obuhvada
procese i aktivnosti usmjerene na zaštitu i održavanje značajnih ili karakterističnih
obilježja krajolika, ocijenjene kao vrijednosti kulturnog i prirodnog naslijeđa.
U skladu sa zadatcima ovoga rada najvažnije su sljedede preporuke Konvencije:
- Prepoznavanje i ocjena karaktera krajolika kao čimbenika prostornoga
identiteta;
- Prepoznavanje i zaštita krajolika najvedih vrijednosti;
- Poboljšanje stanja u degradiranim i oštedenim krajolicima;
- Uspostava instrumenata zaštite i planiranja krajolika u okviru izrade prostorno-
planske dokumentacije svih razina.
6.3. Prepoznavanje i ocjena karaktera krajolika/krajobraza na nacionalnoj,

regionalnoj/županijskoj i lokalnoj razini prostornog planiranja
Planerskim polazištima i odlukama o bududem korištenju i razvoju prostora prethode
analize i ocjene postojedeg stanja koje obuhvadaju „čitanje prostora“. 61 Osim analize i
uključivanja podataka o kulturnim i prirodnim vrijednostima određenog područja
prijeko je potrebno provesti analizu cjelokupnog prostora kao krajolika. Zbog
unaprjeđenja stanja u prostoru i planiranja prostornog razvoja, koji de uvažiti zatečene
prostorne vrijednosti, važno je prepoznati krajolike, analizirati njihova obilježja i
vrijednosti te pritiske uslijed kojih se mijenjaju. Metoda razvrstavanja i ocjena
karaktera krajolika međunarodno je priznati alat za analize krajolika, kao cjelokupnog
prostora te za podizanje stručne i javne svijesti o njegovim vrijednostima i/ili
negativnim obilježjima. Analizom prostora, koja se provodi metodom karakterizacije
krajolika, dobiva se cjelovita slika o krajoliku, njegovim posebnostima (pozitivnim i/ili
negativnim), kao osnovi za planiranje, uređenje i korištenje prostora na svim razinama
od nacionalne do lokalne. Analiza i dokumentiranje raznolikosti i vrijednosti krajolika,
koje su povezane sa svim aspektima materijalne i nematerijalne baštine, kulturnim i
61
Iako prema zakonskim dokumentima navedene analize nisu sastavni dio prostorno-planske
dokumentacije i obvezatni grafički prilog, one su sastavni dio planerskog procesa promišljanja
uređenja prostora.
160
prirodnim obilježjima, zahtijeva široki raspon stručnih znanja i interdisciplinarni

pristup.62 Krajolik zahtijeva opsežna dokumentiranja svih sastavnica: kulturnih,
prirodnih i morfoloških, a kao najsvrsishodniji alat jest geoinformacijski sustav (GIS).
Metoda ocjene karaktera krajolika jest proces u kojemu se razvrstavaju područja
različitih obilježja te se kartiraju i opisuju. Krajolične jedinice prepoznaju se na
nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Različiti tipovi krajolika odražavaju
kombinacije i međudjelovanje brojnih prirodnih i kulturnih čimbenika koji su oblikovali
i mijenjali krajolike Hrvatske tijekom nekoliko tisuda godina duge povijesti. Nacionalna
razina razvrstavanja krajolika trebala bi se uspostaviti i nadovezati na europsku kartu
LANMAP2 te pri tome uzeti u obzir prirodne i antropogene čimbenike. Regionalna
razina razvrstavanja može se provoditi za pojedine županije ili za grupe županija
(primjerice Zagreb, Zagrebačka županija i Krapinsko zagorska županija ili Varaždinska,
Koprivničko-križevačka i Međimurska županija). Regionalna razina opdih tipova
krajolika nadovezuje se na nacionalnu podjelu na krajolične regije/podregije te
predstavlja strateški okvir za detaljnije razvrstaje na lokalnoj razini (Opdine ili Grada).
Važna značajka procesa tipološkog razvrstavanja krajolika jest da ne iznosi ocjene o
vrijednosti ili kvaliteti krajolika, ved ima zadadu povedati razumijevanje krajolika
prepoznavanjem njegovih obilježja i kvaliteta koje su različite, rijetke ili posebne.
Prepoznaje sve krajolike i ne radi razliku između područja visokih scenskih vrijednosti,
običnih i degradiraniranih krajolika. Metoda ocjene karaktera krajolika prepoznaje i
opisuje obilježja i kvalitete svih krajolika, s ciljem podizanja svijesti o krajoličnoj
raznolikosti te njegovanju osjedaja lokalne prepoznatljivosti i genisa loci, posebice u
područjima gdje je krajolik slabo shvaden i nedovoljno uvažavan, ili je pod velikim
pritiscima za promjene, primjerice zbog širenja naselja, turističkih predjela,
infrastrukture ili drugih fizičkih promjena.
Metoda je oblikovana da bi osigurala bazu podataka za odlučivanje o pitanjima koje de
u bududem razvoju imati utjecaj na krajolik. Također pruža osnovu za podrobnije
ocjene krajolika, povijesnu karakterizaciju krajolika ili urbanu karakterizaciju, kao i za
druge studije – podloge za prostorno-plansku dokumentaciju ili strateške studije
utjecaja na okoliš. Podatci sadržani u studiji ocjene karaktera krajolika omogudit de da
se područje/regija bolje pripremi na budude promjene te da se razvoj planira uz
uvažavanje regionalne raznolikosti krajolika.
KRAJOLIČNA REGIJA
KRAJOLIČNA PODREGIJA
KRAJOLIČNO PODRUČJE/TIP
KRAJOLIČNI UZORAK
ZEMLJIŠNA ČESTICA
Slika 34. Hijerarhijski slijed krajoličnih jedinica: nacionalna, regionalna/županijska, lokalna
razina
62
Krajolik se ne može analizirati i ocjenjivati sa stajališta samo jednog stručnog pristupa (krajobrazne
arhitekture), ved u stručni tim treba uključiti stručnjake različitih područja. Usporediti s bilješkom 20.
161
MJERILO KARTIRANJA VRSTA PROSTORNO-PLANSKOG DOKUMENTA VRSTA KRAJOLIČNE JEDINICE
1 : 500.000 / 1 : krajolična regija

Državni plan prostornog razvoja
1.000.000 krajolična podregija
Prostorni plan županije/PPUG Zagreba opdi krajolični tip
1 : 100.000
Plan područja posebnih obilježja opde krajolično područje
Prostorni plan uređenja Grada/Opdine krajolični tip
1 : 25.000
Plan područja posebnih obilježja krajolično područje
1:10 000
Generalni urbanistički plan
Urbanistički plan uređenja krajolični podtip
1 : 5000 / 1 : 1.000
Detaljni plan uređenja krajolični uzorak
Tabela 2. Vrsta krajolične jedinice u odnosu na mjerilo i vrstu prostorno-planskog dokumenta
6.4. Prepoznavanje i zaštita krajolika/krajobraza visokih kulturnih i prirodnih

vrijednosti
U cilju očuvanja prostornog identiteta, osim provođenja prepoznavanja obilježja
krajolika metodama tipološkog razvrstavanja/karakterizacije i povijesne karakterizacije
važno je i prepoznati krajolike visokih vrijednosti koji zaslužuju zaštitu prema posebnim
zakonima. To su ujedno krajolici velike osjetljivosti, ali i mogudi resursi posebnih oblika
razvoja. Zbog toga bi za potrebe izrade Državnoga plana prostornog razvoja, osim
tipološkog razvrstavanja i prepoznavanja krajoličnih regija i podregija trebalo
provesti postupak vrjednovanja krajolika odnosno odrediti krajolike nacionalnih
vrijednosti – nacionalnog značaja i interesa. Prema jedinstvenoj metodi, koja uključuje
na jednako stručan način analizu kulturnih i prirodnih sastavnica na cijelom teritoriju
mogude je provesti sustavno vrjednovanje te izraditi popis najvrjednijih
krajolika/krajobraza države.
Hrvatska posjeduje raznolike, raznovrsne i vrijedne krajolike svih vrsta čije je
vrijednosti potrebno prenijeti bududim naraštajima. Krajolici su jedan od važnih
čimbenika prostornog identiteta, bilo da se radi o krajolicima visokog stupnja
prirodnosti ili su oblikovani čovjekovim djelovanjem tijekom povijesnog razvoja.
Značajke i vrijednosti krajolika na koje je utjecao čovjek svojim korištenjem ili
naseljavanjem u Hrvatskoj su još nedovoljno prepoznate, vrjednovane i zaštidene. Zbog
nepostojanja sustavnog metodskog pristupa, različitog razumijevanja značenja pojma
krajolik/krajobraz te zbog malobrojnih istraživanja i objavljenih radova, u Hrvatskoj se
krajolik još uvijek nije shvatio u dovoljnoj mjeri važnim – ne samo zbog očuvanja
identiteta prostora nego i kao značajan resurs i čimbenik gospodarskog razvoja. Prvi
korak za ostvarivanje zaštite jest prepoznavanje, dokumentiranje i razvrstavanje,
odnosno karakterizacija i vrjednovanje krajolika. Međutim, u Hrvatskoj još uvijek nisu
uspostavljeni teorijski i stručni, metodski okviri i standardi prilagođeni posebnostima
našega teritorija. Iako je krajolik Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara
prepoznat kao vrsta kulturnog dobra, nije uslijedila podrobnija razrada podzakonskih
akata i smjernica s metodama i kriterijima njegova prepoznavanja, dokumentiranja,
vrjednovanja i zaštite. Zakon o zaštiti prirode svoje kriterije za određivanja zaštidenih
krajobraza temelji uglavnom na prirodnim obilježjima.
Vrjednovanje, kao sustavno utvrđivanje vrijednosti i značaja krajolika primjenom
znanstvenih i stručnih metoda temelji se na skupovima podataka o kulturnim i
162
prirodnim sastavnicama prikupljenim i analiziranim za tu svrhu. Provodi se objektivnim

metodama prema jasno utvrđenim kriterijima, koji uključuju i estetska svojstva te
perceptivna obilježja. Svrha vrjednovanja krajolika/krajobraza jest zaštita njegovih
obilježja i prenošenje bududim naraštajima, iz čega proizlazi i odabir kriterija. Prvi korak
zaštite krajolika/krajobraza jest izrada Plana upravljanja, koji uključuje izradu Plana
krajolika – temeljnog dokumenta održavanja, očuvanja i planiranja razvitka.
Krajolici/krajobrazi za koje se prema jedinstvenim, jasno utvrđenim kriterijima utvrdi
postojanje izuzetnih i visokih vrijednosti zahtijevaju zakonsku zaštitu i određivanje
granica te izradu i donošenje Plana krajolika i Plana upravljanja. Sustav planiranja
krajolika može biti povezan i objedinjen s postojedim prostorno planskim
dokumentima – primjerice, s izradom Plana područja posebnih obilježja.
Prepoznavanje i zakonska zaštita krajolika visokih vrijednosti, kao i određivanje
smjernica za njihov razvoj i zaštitu, može doprinijeti zaštiti identiteta područja, vrsnodi
života stanovnika, razvoju turizma, organske proizvodnje hrane, edukacijskim i
rekreacijskim sadržajima, uživanju i sl. Podatke o krajolicima posebne vrijednosti treba
uključivati u sektorske politike i zakonodavstvo te ih uključiti u odgovarajude programe
za osiguranje sredstava za provođenje zaštite i razvoja.
Glavni cilj očuvanja vrijednih krajolika ne sastoji se samo u konzerviranju i zaštiti
fizičke supstance iz ekonomskih i funkcionalnih razloga, ved u očuvanju njegova
značenja koje ima za pojedince ili zajednicu, danas i u bududnosti. Vrsnoda krajolika
podiže vrijednost zemljišta i nekretnina, ali uvelike pridonosi kakvodi stanovanja i
života. Stoga su ulaganja u oporavak i održavanje krajolika neznatna u odnosu na
vrijednosti koje se mogu postidi.
6.5. Planiranje i upravljanje krajolicima/krajobrazima najvede osjetljivosti i

ugroženosti – obalno područje / priobalni krajolici, riječni i krajolici vodotoka
te urbani i krajolici naselja
Među krajolike najvede osjetljivosti ubrajaju se osim krajolika/krajobraza najvedih
kulturnih i prirodnih vrijednosti i pojedina područja koja doživljajavaju najbrže i najvede
promjene. To se posebice odnosi na krajolike obalnog pojasa, urbane krajolike i
krajolike naselja te na riječne i krajolike vodotoka, koji se zbog pritisaka razvoja
ubrzano mijenjaju. Osim navedenih, u osjetljive i ugrožene krajolike ubrajaju se ruralna
područja koja gube ili su izgubila stanovnike, a danas se prepoznaju kao napuštena
naselja i zapušteni poljodjelski krajolici.
Osim povijesnih naselja, krajolici predstavljaju važan aspekt naslijeđa priobalnog
područja te zbog toga zahtijevaju poseban pristup na nacionalnoj razini u skladu s
ciljevima Protokola o integriranom upravljanju priobalnim područjem Mediterana
(ICZM protokol) i Uredbe o uređenju i zaštiti zaštidenog obalnog područja mora.
Zakonom je određeno da de se „priobalni krajolici prepoznati i štititi kako bi se
osigurala njihova puna zaštita, odgovarajude prostorno planiranje i upravljanje“.
Posljednjih se godina povedava briga za priobalne krajolike ne samo zbog zakonskih
obveza, ved i zbog povedane svijesti o njihovoj važnosti kao o elementima prostornog
identiteta. Promatrani u tom kontekstu, priobalni krajolici mogu omoguditi kvalitetniji
život stanovnicima i biti turistička atrakcija, što je od velike važnosti za gospodarski
163
razvoj. Stupanjem na snagu ICZM protokola kao pravnog instrumenta nastoji se

doprinijeti učinkovitijem upravljanju prostorom i odgovarajudem održivom prostornom
razvoju.63
razvoj priobalnog područja na način da se krajolici sagledavaju u skladu s ekonomskim,
društvenim i kulturnim razvojem. Održivo planiranje razvoja podrazumijeva prostorno
planiranje koje ima za cilj i razvoj i zaštitu, a integralno prostorno planiranje mora
definirati jasne i podrobne uvjete za razvoj aktivnosti u prostoru, uvažavajudi obilježja
i kapacitet krajolika. Kako bi se osigurala zaštita krajolika Mediterana, kao i provođenje
primjerenog prostornog planiranja i upravljanja krajolikom, potrebni su novi alati
prostornog planiranja te primjena novo uspostavljenih metodologija za prepoznavanje,
vrjednovanje, zaštitu i planiranje krajolika. Tu se prije svega misli na metode
karakterizacije i ocjene karaktera krajolika kopna i mora, a kvalitetne stručne podloge,
koje se izrađuju na osnovu provjerenih alata i usvojenih metoda rada, doprinose
odgovornom donošenju odluka o prostornom razvoju. Važno je da primjenjeni alati i
metodologije budu što je mogude više usporedivi za sva područja Mediterana te da se
priobalnim područjima pristupi na jedinstven i sveobuhvatan način koji teži
prekograničnoj suradnji i postizanju ujednačenih i usporedivih rezultata. U
međunarodnim okvirima naglašena je potreba revitalizacije sredozemnih krajolika na
područjima gdje se napuštaju tradicijske djelatnosti, te time dolazi i do degradacije i
nestajanja tipičnih uzoraka poljodjelskih suhozidnih krajolika. Stoga je u okviru
Strategije prostornog razvoja potrebno podrobno obraditi planiranje krajolika
priobalja koje uključuje posebne režime za obalno područje, kontrolu i sprječavanje
nelegalne gradnje, prepoznavanje područja najvedih vrijednosti te velike ugroženosti
od novih turističkih predjela, vjetroelektrana, golfskih igrališta, luka nautičkog turizma,
ribogojilišta, korištenja nafte, gradnje umjetnih otoka, nasipavanja obale i ostalih
prostornih promjena.
Riječni i krajolici vodotoka ubrajaju se u krajolike visokog stupnja osjetljivosti i
ugroženosti zbog pritisaka razvoja, prije svega prometne mreže cesta i autocesta te
otvaranja građevnih područja naselja ili gospodarskih predjela. Velike promjene unose
i vodotehnički zahvati, regulacije rijeka i potoka u pravocrtnim i betoniranim koritima,
te nasipavanje ostataka nekadašnjih rukavaca i meandara, čime se bitno mijenja
stupanj prirodnosti. Osim toga, planirane hidroelektrane sa svojim akumulacijama
značajno de promijeniti prostorna obilježja šire okoline.
Urbani i krajolici naselja su jedna od najsloženih kategorija, posebice zbog činjenice da
se radi o krajolicima od kojih su se mnogi formirali i razvijali
višestoljetnim/tisuduljetnim povijesnim razvojem, a danas doživljaju velike promjene
koje izazivaju: širenje građevnih područja u okolna ruralna ili doprirodna područja,
nova gradnja u područjima homogenih i prepoznatljivih uzoraka koja odstupa od
zatečenih urbanih obrazaca, gradnja visokih zgrada (nebodera) u blizini povijesnih
središta i sl. Urbani krajolici velikih i srednjih gradova (Zagreba, Rijeke, Splita, Osijeka,
Varaždina, Karlovca i dr.) u sebi sadrže različite gradograditeljske slojeve, nastale
63
Trumbid, I.: Integrirano upravljanje obalnim prostorom: izbor ili nužnost. U: Čovjek i prostor. br.
11/12, 2006. Protocol on Integrated Coastal Zone Management in the Mediterranean, Priority
Actions Programme Regional Activity Centre, Split, 2008.
164
spontanim razvojem ili urbanističkim planiranjem. Nova gradnja, rušenja ili druge
promjene, ukoliko ne uvažavaju prostorne i vizualne odnose, mogu negativno utjecati
na uspostavljene urbane uzorke, kao i na prirodnu ili ruralnu okolinu. Zbog toga je
potrebno razvijati odgovarajude planerske alate i strategije za planiranje urbanih
područja kako bi se i u bududnosti nastavilo s urbanom tradicijom oblikovanja
prepoznatljivih uzoraka i uspostavljanja primjerenog odnosa prema okolini,
okružujudim područjima.
Apartmanizacijom s jedne strane te napuštanjem, neodržavanjem i nekorištenjem
povijesnih zgrada, što je posebice prisutno u naseljima na Jadranu, narušavaju se
obilježja i vrijednosti krajolika što je stvarano stoljedima. Stoga pristup urbanog
krajolika, koji sagledava grad u njegovoj cjelovitosti i raznolikosti uzoraka iz različitih
razdoblja gradogradnje, ima za cilj zaštititi vrsnodu, poboljšati održivo korištenje te
promicati društvenu i funkcionalnu raznolikost urbanog prostora. Takav pristup
povezuje ciljeve zaštite i planiranja urbane baštine, društvenog i ekonomskog razvoja,
a uzima u obzir kulturnu raznolikost i kreativnost kao ključno mjesto za humani,
društveni i ekonomski razvoj te osigurava alate za upravljanje fizičkim i društvenim
promjenama. Ujedno omogudava da suvremeni zahvati budu harmonično stopljeni s
povijesnom okolinom te da se oslanjanju na lokalni/regionalni kontekst. Stoga se
pristup planiranju urbanih krajolika temelji na primjeni suvremenih alata, prilagođenih
lokalnim obilježjima i urbanoj tradiciji te uključivanju svih dionika i participativnoj ulozi
stanovnika.
6.6. Oporavak i poboljšanje stanja degradiranih i zapuštenih krajolika/krajobraza

Za krajolike čije su vrijednosti umanjene ili narušene biti de potrebno uspostaviti novi
prostorni red, stvoriti novi identitet te definirati nove granice integriteta u odnosu na
postojede stanje, esteske vrijednosti i ekološke mogudnosti. Ciljevi su poboljšanje
obilježja krajolika u degradiranim područjima te unaprjeđenje kulture građenja i
oblikovanja. To se posebice odnosi na područja bespravne gradnje na jadranskoj obali,
na napuštene dijelove ili cijela povijesna naselja, područja nekadašnje industrije,
turističko-hotelskih sklopova iz razdoblja druge polovice 20. stoljeda, napuštenih
vojarni i utvrda, rudnika, kamenoloma i sl. Za unaprjeđenje takvih prostora nije
poželjna uporaba uobičajene planerske metode temeljene na pretežito
funkcionalnim pokazateljima, ved valja primijeniti metode koje de afirmirati
ambijentalna obilježja, tradicijske vrijednosti prostora/krajolika, održivost namjene u
skladu s obilježjima i posebnostima konkretnog prostora/regije, individualnost
namjene i karaktera degradiranog/zapuštenog krajolika i sl. Očekuje se istraživanje
planerskih metoda i reinterpretacije viđenih/korištenih metoda na primjerima dobre
prakse, s prilagodbama konkretnom prostoru i mikrolaciji.
Mnoga su ruralna područja, posebice gorske Hrvatske i otoka, promijenila svoja
obilježja zbog napuštanja sela i načina života. Napuštena sela, pastirski stanovi i
suhozidni agrarni krajolici resurs su za nove namjene i novi način korištenja.
Oživljavanje/revitalizacija, oporavak/rehabilitacija i ponovno korištenje/reuse krajolika
jesu metode koje se koriste za obnovu napuštenih, zanemarenih ili degradiranih
područja. To mogu biti područja napuštenog poljodjelskoga zemljišta ili područja koja
165
su zbog drugih pritisaka razvoja značajno promijenila svoje izvorno stanje.

Revitalizirani i krajolik korišten za novu/nekadašnju namjenu tijekom vremena
obnavlja svoj karakteristični izgled, te time doprinosi uspostavljanju i očuvanju
prostornog integriteta i identiteta.
6.7. Zaštita i planiranje krajolika u prostorno-planskoj dokumentaciji

Europska konvencija o krajoliku kao jednu od opdih mjera nalaže: ugraditi krajolik u
nacionalne politike regionalnog i urbanističkog planiranja, kao i u sve druge politike
koje bi mogle izravno ili posredno utjecati na krajolik. Zbog toga je prijeko potrebno
uspostaviti nacionalni okvir politika i prioriteta utemeljenih na prepoznavanju i
razumijevanju obilježja i vrijednosti krajolika. To se odnosi na korištenje međunarodno
priznatih alata i metoda. Prostorno planiranje može se koristiti kao alat za zaštitu,
planiranje i upravljanje krajolikom na svim razinama i svih vrsta prostorno-planske
dokumentacije. U novom Zakonom o prostornom uređenju iz 2013. godine
krajoliku/krajobrazu nije dana pozornost ni primjerena uloga u prostornom planiranju.
Zakon o prihvadanju Konvencije o europskim krajobrazima (2004.) nalaže da se
krajolike zakonom prizna kao važnu sastavnicu čovjekova okruženja te da ga se ugradi
u metode provedbe kroz prostorno-plansku politiku. Taj zakon pruža osnovu za novi
pristup kojim de se omoguditi ugrađivanje metoda prepoznavanja obilježja,
karakterizacije krajolika u prostorno-plansku dokumentaciju kako bi se zaštitilo i
poboljšalo stanje u prostoru. To se posebice odnosi na:
- Prepoznavanje obilježja krajolika važnih za kvalitetu života stanovnika i zajednice
kao polazišta za izradu prostorno-planske dokumentacije svih razina izradom
krajoličnih/krajobraznih podloga;
- Zaštitu, održavanje, razvoj i poboljšanje obilježja krajolika u okviru prostorno-
planske dokumentacije;
- Upostavljanje jedinstvenih stručnih standarda u Pravilniku o sadržaju prostornih
planova za elaboriranje obilježja krajolika i lokalne raznolikosti;
- Određivanje krajolika visokih vrijednosti i mjera za njihovo održavanje, korištenje i
zaštitu;
- Uvođenje krajoličnog/krajobraznog plana kao dopunskog planskog dokumenta koji
bi trebao sadržavati smjernice za način i metode zaštite, održavanja, korištenja i
mjere za poboljšanje stanja zaštidenih krajolika/krajobraza;
- Poticanje novog pristupa prostornom razvoju koji de prepoznati značaj i vrijednosti
prirodnih, urbanih i ruralnih krajolika te im pomodi u održavanju i oblikovanju
prostora visokih doživljajnih vrijednosti i lokalnog identiteta;
- Poticanje interdisciplinarnih pristupa u planiranju razvoja i uređenju krajolika kao
životnog prostora.
166
Krajolici Hrvatske odražavaju raznolikosti kulturnog i prirodnog

naslijeđa i kao važan element prostornog identiteta doprinose
kvaliteti i raznolikosti europskog prostora. Mogu biti doprinos
gospodarstvu gradova i regija kroz odgovarajudu zaštitu,
upravljanje i planiranje te predstavljaju važan čimbenik za
kakvodu života pojedinaca i društvenu dobrobiti u urbanim,
ruralnim i degradiranim područjima. Integralni pristup krajoliku
treba biti integriran u sve politike koje na krajolik imaju izravni ili
posredni utjecaj, a neizostavni je u prostornom planiranju kako bi
se očuvale njegove kulturne, okolišne, socijalne i ekonomske
vrijednosti.
6. POLAZIŠTA ZA PROSTORNO PLANIRANJE – CILJEVI ZAŠTITE OBILJEŽJA KRAJOLIKA/KRAJOBRAZA
Mnogi krajolici Hrvatske ocijenjeni su od nacionalnog i

međunarodnog značaja pa zbog toga mogu biti važna sastavnica
gospodarskog razvoja. Približno je 8% teritorija Hrvatske
prepoznato kao krajolik koji ima neki stupanj zakonske zaštite.
Dio teritorija prepoznat je kao regionalna/lokalna vrijednost u
prostorno-planskoj dokumentaciji. Osim doprinosa stvaranju
prostornoga identiteta, krajolik može pridonijeti gospodarskim
aktivnostima i postati središnji čimbenik i atrakcija u turizmu i
poslovanju. Ima okolišnu vrijednost te kulturni trag korištenja
zemlje tijekom povijesti. Krajolik se mora sagledavati ne samo u
smislu ograničenja razvoja, ved i u svjetlu mogudnosti kojim de
pridonijeti gospodarskom razvoju, stvarajudi ujedno bolju
kvalitetu života i prostornog uređenja. Može ga se promatrati
pokretačem gospodarskoga razvoja i u drugim područjima s
kojima je izravno ili posredno povezan kao što su turizam i
poljodjelstvo.
Polazišta za prostorno planiranje, pa tako i za Strategiju
prostornog razvoja, kao i za Prostorni plan Hrvatske, dijelom
proizlazi iz Europske konvencije o krajoliku (2000.), koju je
Hrvatska potpisala i donijela zakon o potvrđivanju Konvencije
(2004.). Nekoliko je glavnih polazišta na koje se Hrvatska
obvezala:
- Krajolike zakonom priznati kao bitnu sastavnicu čovjekova
baštine te temelj identiteta područja;
- Uspostaviti i provoditi krajolične politike koje imaju za cilj
zaštitu, upravljanje i planiranje krajolika donošenjem posebnih
mjera;
- Uspostaviti postupke sudjelovanja javnosti, lokalnih i
regionalnih vlasti te drugih strana koje su zainteresirane za
određivanje i provedbu krajoličnih/krajobraznih politika;
- Ugraditi krajolik u svoje politike regionalnog i urbanističkog
167
planiranja te u svoje politike u vezi s kulturom, zaštitom okoliša,

poljodjelstvom, socijalnom i gospodarskom politikom, kao i u
sve druge politike koje bi mogle izravno ili neizravno utjecati na
krajolik.
Iz Europske konvencije o krajolicima proizlaze opde mjere, na
koje se zemlje potpisnice obvezuju, a koje je mogude primijeniti u
kontekstu prostornog planiranja i uređenja:
- Jačati svijest građana, privatnih organizacija i javnih vlasti o
vrijednostima krajolika, njihovoj ulozi i promjenama u njima te
poticati obuku stručnjaka za prepoznavanje, ocjenjivanje,
zaštitu, upravljanje i planiranje krajolika;
- Prepoznati/identificirati i ocjeniti krajolike na teritoriju cijele
države, analizirati značajke krajolika te snage i pritiske uslijed
kojih se mijenjaju;
- Ocijeniti prepoznate krajolike vodedi računa o osobitim
vrijednostima;
- Odrediti ciljeve kvalitete krajolika za identifikaciju i ocjenu.
- U svrhu učinkovitosti krajoličnih politika uspostaviti instrumente
s ciljem zaštite, upravljanja i/ili planiranja krajolika.
Potpisivanjem Europska konvencije o krajolicima preuzeta je
obveza oživotvorenja zadataka pri čemu su posebice važni:
- Koncept planiranja i upravljanja krajolikom – Landscape
Planning, Landscape Managment;
- Izrada Plana upravljanja krajolikom – Management Plan za
očuvanje, zaštitu i/ili poboljšanje stanja krajolika te
unaprjeđenje vrsnode života;
- Izrada Plana zaštite krajolika – Landscape
Protection/Conservation Plan koji obuhvada aktivnosti
usmjerene na zaštitu i održavanje značajnih ili karakterističnih
obilježja krajolika, ocijenjene kao vrijednosti kulturnog i
prirodnog naslijeđa; za područja degradiranih ili napuštenih
krajolika
- Izrada Plana oporavka krajolika – Landscape Recovering Plan
kojim se planskim mjerama poboljšava stanje.
U kontekstu ove stručne podloge, kao pripreme za izradu
Strategije prostornog razvoja i Prostornoga plana Hrvatske,
posebice je važno sljedede što proizlazi iz Europske konvencije o
krajoliku:
- Prepoznavanje i ocjena karaktera krajolika kao čimbenika
prostornoga identiteta;
- Prepoznavanje i zaštita obilježja krajolika najvedih
vrijednosti i osjetljivosti;
- Poboljšanje stanja u degradiranim i oštedenim krajolicima;
- Uspostava instrumenata za prepoznavanje obilježja-karaktera
krajolika, njegovih vrijednosti i potencijala za razvoj u okviru
izrade prostorno-planske dokumentacije svih razina.
168
Glavni cilj očuvanja obilježja-karaktera krajolika ne sastoji se

samo u konzerviranju i zaštiti fizičke građe krajolika iz
ekonomskih i funkcionalnih razloga, ved u očuvanju njegova
značenja koje ima za pojedince ili zajednicu, danas i u bududnosti.
Krajolik ne treba promatrati samo kroz ograničenja, ved i kroz
učinke koje može donijeti u prostornom i gospodarskom razvoju.
Vrsnoda krajolika podiže vrijednost zemljišta i nekretnina, ali
uvelike pridonosi kakvodi stanovanja i života. Stoga su ulaganja u
oporavak i održavanje krajolika neznatna u odnosu na vrijednosti
koje se mogu postidi.
Zakon o prihvadanju Konvencije o europskim krajobrazima nalaže
da se krajolike ugradi u metode provedbe prostorno-planske
dokumentacije kako bi se poboljšalo stanje u prostoru. To se
posebice odnosi na:
- Prepoznavanje obilježja-karaktera krajolika važnih za kvalitetu
života stanovnika i zajednice kao polazišta za izradu prostorno-
planske dokumentacije svih razina izradom
krajoličnih/krajobraznih podloga;
- Zaštitu, održavanje, razvoj i poboljšanje obilježja krajolika u
okviru prostorno-planske dokumentacije;
- Upostavljanje jedinstvenih stručnih standarda u Pravilniku o
sadržaju prostornih planova za elaboriranje obilježja-karaktera
krajolika kao čimbenika prostornog identiteta i lokalne
prepoznatljivosti;
- Određivanje krajolika visokih vrijednosti i mjera za njihovo
održavanje, korištenje i zaštitu;
- Uvođenje krajoličnog/krajobraznog plana kao dopunskog
planskog dokumenta (to može biti prostorni plan područja
posebnih obilježja) koji bi trebao sadržavati smjernice za način i
metode zaštite, održavanja, korištenja i mjere za poboljšanje
stanja zaštidenih, osjetljivih ili degradiranih krajolika/krajobraza;
- Poticanje novog pristupa prostornom razvoju koji de prepoznati
značaj i vrijednosti prirodnih, urbanih i ruralnih krajolika te im
pomodi u održavanju i oblikovanju prostora visokih doživljajnih
vrijednosti i lokalnog identiteta;
- Poticanje interdisciplinarnih pristupa u planiranju razvoja i
uređenju krajolika kao životnog prostora (u izradi
krajoličnih/krajobraznih podloga treba osigurati
interdisicplinarnost ovisno o karakteristikama područja:
povjesničar, arheolog, arhitekt, urbanist, krajobrazni/pejsažni
arhitekt, etnolog, biolog, geolog, agronom, šumar…).
169
7. SMJERNICE/PREPORUKE I PRIJEDLOG MJERA
ZA OČUVANJE, UNAPRJEĐENJE I PLANIRANJE
Očuvanje i unaprjeđenje krajolika, kojega valja shvatiti sveobuhvatno i u najširem

smislu, dakle krajolik sagledavati kao cjelokupni PROSTOR, nije mogude samo
donošenjem zakona ili nekog propisa, ved je prijeko potrebno izgraditi i razviti sustav
razmišljanja i djelovanja na nekoliko razina i umreženo kroz različite resore, djelatnosti
i aktivnosti. Zato se predlažu brojne smjernice/preporuke – opde, za prostorno-plansku
dokumentaciju te za akcijske planove za provedbu Strategije prostornog razvoja, a u
tom sklopu i za uspostavu politike Strategije očuvanja i unaprjeđenja krajolika.
Opde smjernice valja razmotriti i ugraditi u zakonodavstvo u najširem smislu – od
zakona do propisa, pravilnika i uredbi, a u skladu s europskim preporukama i
suvremenim shvadanjima krajolika i prostora kao neobnovljiva resursa.
Smjernice za prostorno-plansku dokumentaciju valja ugraditi u pravilnike i druge
obvezujude dokumente u svrhu očuvanja naslijeđenih vrijednosti krajolika kao
prostornog identiteta, racionalnog raspolaganja prostorom te unaprjeđenja stanja u
prostoru.
Zakonske odredbe i propisi, kao i prostorno-planska dokumentacija ne de sami po sebi
riješiti probleme u prostoru i s krajolikom, ved je potrebno izraditi provedbene/akcijske
planove i razrađene projekte temeljem kojih je mogude ishoditi sredstva potrebna za
provedbu planiranih mjera od europskih fondova. Zato se predlažu i smjernice kojima
je cilj unaprijediti krajolik kao jedan od elemenata identiteta i nositelja gospodarskog
razvoja hrvatskog prostora.
7.1. OPDE SMJERNICE/PREPORUKE I PRIJEDLOG MJERA

- Gradnja i razvoj, s jedne strane te očuvanje obilježja krajolika, s druge strane – nisu
suprostavljeni, ved je cilj osigurati održivi suživot novoga i naslijeđenoga u krajoliku
kao nacionalnog prostornog resursa. Razvoj krajolika podrazumijeva održavanje,
očuvanje, obnovu, razvoj, rehabilitaciju i/ili poboljšanje stanja prepoznatljivih
obilježja prirodnih i antropogenih krajolika. Razvoj je optimalan ukoliko smještaj
170
bududih aktivnosti i način korištenja omogudava funkcionalnu, ekološku i vizualnu

ravnotežu prostornih struktura.
- U prirodnim i pretežito prirodnim krajolicima (krajolicima visokog stupnja
prirodnosti) nastojati očuvati njihova prirodna obilježja bez unošenja sadržaja koji bi
mijenjali njihova vrjednovana obilježja, a u kulturnim, u kojima su naglašeni
elementi čovjekova utjecaja obzirnim planiranjem treba održavati i/ili poboljšati
stanje.
- Prepoznati, vrjednovati i na primjeren način očuvati kulturni i prostorni identitet
krajolika/krajobraza visokih vrijednosti i značaja, koji ujedno predstavljaju elemente
nacionalnog identita. Planskim mjerama osigurati njihov održiv razvoja te poboljšati
atraktivnost tih područja uključivanjem u turističku ponudu, uvažavanjem posebnih
mogudnosti razvoja.
- Krajolici prepoznatljivih obilježja nacionalnog značaja, kao što su: Brijuni, Plitvička
jezera, Kornati, Velebit, Starigradsko polje, Lonjsko polje, dolina Krke, delta rijeke
Neretve, dolina rijeke Mirne s povijesnim gradidima, otok Lastovo i arhipelag,
Palagruža i arhipelag, Žumberak, Zrinska gora, Papuk; urbani krajolici - Dubrovnika,
Zagreba, Trogira, Splita, Korčule, Šibenika, Zadra, Karlovca, Varaždina, Slavonskoga
Broda, Požege, Osijeka; industrijski krajolici Rijeke i Duge Rese; arheološki krajolik
Salone; fortifikacijski krajolici Pule i Visa i dr.; povijesni agrarni krajolici Paga, Cresa,
Suska, Krka, Korčule, Konavala, Hvara64 i dr. – osim što ih valja štititi s njima valja i
upravljati kako bi se očuvala bitna obilježja i unaprijedilo njihovo stanje
održavanjem i prihvatljivim korištenjem te racionalnim gospodarenjem u
nacionalnom interesu.
- Očuvanje i razvoj krajolika visokih vrijednosti i nacionalnog značaja treba osigurati i
omoguditi kroz odgovarajude planiranje i upravljanje. Cilj je očuvanje njihovih
obilježja te održivi razvoj. U planiranju zaštite i razvoja treba uključiti i njihovo
okužujude područje s kojim je povezano prostornim, funkcionalnim i vizualnim
odnosima. U donošenju planova razvoja trebaju aktivno biti uključeni stanovnici,
vlasnici i lokalna zajednica.
- Očuvani povijesni i ruralni krajolici u nerazvijenim gorskim i planinskim područjima,
koji su danas zapušteni i gotovo bez stanovnika, predstavljaju resurs za
ekološku/organsku proizvodnju hrane. Predstavljaju veliku bioraznolikost,
georaznolikost i sl. te su ujedno čuvari etnološke, arheološke i graditeljske baštine –
stoga su i resursi za istraživanja različitih znanstvenih područja. Važni su i kao izvori
za istraživanja i edukaciju o povijesti organizacije i korištenja prostora te o tradiciji
gradnje. Za njih je potrebno planirati posebne oblike razvoja kojima de se poticati
njihova revitalizacija. To treba biti usklađeno s ostalim resorima, kao što su
regionalni razvoj, malo poduzetništvo, poljoprivreda, turizam i sl. Posebnost
hrvatskog priobalnog područja jesu suhozidni krajolici za koje u okviru ruralnog
razvoja treba posebnim programima omoguditi očuvanje i revitalizaciju.
- Vitalni urbani i ruralni krajolici ubrzano se mijenjaju uslijed intenzivne izgradnje
poprimajudi isti/sličan izgled, jednako u unutrašnjosti kao na jadranskoj obali.
Problemi izazvani globalizacijom javljaju se u svim veličinama gradova – od
64
Andlar, 2012.
171
metropolitanskih područja do malih gradova i seoskih naselja. Prostorno-planskim

mjerama i usmjerenjima na različitim razinama planiranja u pogledu prostorne
organizacije, urbanih uzoraka, tipologije i morfologije budude gradnje te
uključivanjem integralnog oblikovanja neizgrađenog dijela građevne čestice i ostalih
građevina, kao što su ograde, garaže i pomodne građevine, može se unaprijediti
stanje.
- Degradiranim krajolicima – kamenolomi i otvoreni kopovi mineralnih sirovina,
klizišta/odroni, opožareni krajolici, brownfileld predjeli, naselja bespravne izgradnje
i dr. – treba prostorno-planskim mjerama omoguditi oporavak i poboljšanje stanja.
7.1.1. Usklađenje i nadopuna zakona, propisa i pravilnika

Iako je Republika Hrvatska među prvim zemljama potpisala Europsku konvenciju o
krajoliku i preuzela obveze ugraditi krajolik u zakonske dokumente u skladu s
administrativnim uređenjem, to dosad nije provedeno na način kojim bi se osigurala
primjena Konvencije.
Analiza pravne i institucionalne zaštite krajolika, koja se provodi u nizu europskih
zemljama i usporedba sa stanjem u Hrvatskoj, pokazala je nedostatke te potrebu
poboljšanja stanja. Po uzoru na druge europske zemlje, posebice one s dugom
tradicijom zaštite krajolika, njegova korištenja i upravljanja, u Hrvatskoj je potrebno
osigurati stručno utemeljen pristup očuvanju obilježja krajolika u bududem planiranju
razvoja. Pokazalo se da sektorski i nekoordinirani pristup problematici krajolika nije
održiv niti prihvatljiv jer ne osigurava u dovoljnoj mjeri očuvanje njegovih obilježja i
vrijednosti. Provedenim analizama u ovoj studiji utvrđeno je da je pretpostavka
učinkovite zaštite i planiranja krajolika stvaranje primjerene zakonske osnove,
temeljem koje slijedi uključivanje krajolika u dokumente prostornog uređenja te u
dokumente, programe i projekte ostalih sektora (regionalnog razvoja, poljoprivrede,
turizma, gospodarstva i dr.). Stoga, primjerena zaštita i planiranje krajolika zahtijevaju
odgovarajudi normativni (zakonski i institucionalni okvir), koji u Hrvatskoj u osnovi
postoji, ali nije zadovoljavajude razine i međusobno dovoljno usklađen. Potrebna je
dopuna i usklađivanje zakonske osnove glede zaštite krajolika u područjima prostornog
uređenja, zaštite prirode, okoliša i kulturne baštine te u ostalim sektorima koji izravno
ili posredno utječu na stanje krajolika.
Slijedom obveza preuzetih potpisivanjem Europske konvencije o krajolicima u Hrvatskoj
treba uspostaviti odgovarajude institucionalne i pravne okvire za skrb o krajolicima. Da
bi se omogudila zadovoljavajuda zaštita krajolika u skladu s odrednicama Europske
konvencije o krajoliku te da bi se postigli željeni učinci u upravljanju i razvoju prostora
predlažu se smjernice za poboljšanje zakonskog okvira koji de pridonijeti unaprjeđenju
prostornog uređenja i očuvanju obilježja krajolika:65
- Krajolike treba priznati kao suštinsku sastavnicu identiteta prostora i konstitutivnu
komponentu čovjekove okoline te ih, prema mogudnosti i po uzoru na neke
europske zemlje, ugraditi i u Ustav Republikje Hrvatske. Oni odražavaju raznolikosti
kulturnog i prirodnog naslijeđa te su važan element prostornog identiteta.
65
Podrobnije u: Obad Šditaroci; Dumbovid Bilušid; Bojanid Obad Šditaroci, 2011.
172
- Osigurati jedinstvenu zakonodavnu osnovu za zaštitu krajolika donošenjem Zakona

o očuvanju66 krajolika te kroz usuglašavanje Zakona o zaštiti prirode i Zakona o
zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, unutar kojih je ved postavljena tema zaštite
krajolika/krajobraza.
- Utvrditi nadležno tijelo za primjenu Europske konvencije o krajoliku – potvrditi
dosadašnju nadležnost Ministarstva zaštite prostornog uređenja ili utvrditi novu
nadležnu instituciju za provođenje Zakona o potvrđivanju Konvencije o Europskim
krajobrazima.67
- Nadopuniti i uskladiti zakonodavstvo s područja zaštite prirode, okoliša, kulturne
baštine i prostornog uređenja s Europskom konvencijom o krajoliku.
- U Zakonu o zaštiti prirode uskladiti kategorije koje se odnose na područja s visokim
stupnjem antropogenog utjecaja (park prirode, regionalni park, značajni krajobraz i
spomenik parkovne arhitekture) s kategorijom krajolika koji se prepoznaje u Zakonu
o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te izraditi jedinstvene kriterije prepoznavanja,
vrjednovanja i zaštite.
- Izraditi podzakonske dokumente vezane uz planiranje, zaštitu, očuvanje i uređenje
krajolika, a Pravilnikom odrediti standarde o obradi podataka o krajoliku u sklopu
prostorno-planske dokumentacije (usklađeno sa Zakonom o zaštiti prirode i
Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara).
- Uspostaviti krajolične/krajobrazne politike koje imaju za cilj očuvanje obilježja
krajolika. U provođenju krajolične/krajobrazne politike i programa uključiti lokalne i
regionalne vlasti, a krajolik ugraditi u politike prostornog planiranja i sve ostale koje
izravno ili posredno utječu na stanje krajolika (gospodarstvo, turizam, vodno
gospodarstvo, šumarstvo, poljodjelstvo, energetika, kultura i sl.).
- Donijeti Nacionalnu strategiju i program očuvanja krajolika, prema obvezama
Europske konvencije o krajoliku te u skladu s ostalim obvezujudim dokumentima.
- Osnovati instituciju ili Odjel za krajolike pri jednom od Ministarstava (graditeljstva i
prostornog uređenja, zaštite okoliša i prirode, kulture), koja bi se na stručnoj osnovi
bavila zaštitom krajolika, bila interdisciplinarna te bi objedinila prirodne i kulturne
sastavnice krajolika.68 Osnivanje ustanove s multidisciplinarnim stručnim sastavom
(urbanisti, arhitekti, krajobrazni arhitekti, geografi, šumari, agronomi, biolozi,
povjesničari umjetnosti i dr.).
- Osnovati Nacionalno povjerenstvo za krajolike koje de utvrditi politike, strategiju i
biti nacionalno koordinacijsko tijelo za različite sektore koji izravno ili posredno
utječu na krajolik. Treba odrediti nadležnost za utvrđivanje standarda i kriterija za
66
Umjesto riječi zaštita predlaže se riječ očuvanje. Zaštita je pasivna i odnosi se na sredstvo ili način
zaklanjanja od opasnosti, neugodnosti ili teškoda. Riječ očuvati podrazumijeva sačuvati i održati;
spasiti od uništenja ili propadanja, usporediti: Anid, V. (2004.), Veliki rječnik hrvatskoga jezika, Novi
Liber, Zagreb.
67
Prema Zakonu o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima iz 2002. godine nadležno je bilo
Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša. S obzirom na promjenu ustroja ministarstava i
današnje stanje treba utvrditi nadležno tijelo za provođenje Konvencije.
68
Prema europskim standardima sadašnji ustroj Uprave za zaštitu prirode ne osigurava
interdisciplinarnu znanstveno-stručnu razinu dostatnu za bavljenje problematikom zaštite krajolika.
Interdisciplinarnost je prijeko potrebna iz razloga održivosti i očuvanja krajolika, ali i iz zakonodavnih
razloga jer se krajolici štite na temelju Zakona o zaštiti prirode i Zakona o zaštiti kulturnih dobara, koji
su neusuglašeni!
173
prepoznavanje, vrjednovanje i zaštitu krajolika, za izradu krajoličnih osnova/podloga

te za standarde obrade krajolika/krajobraza u okviru strateških i procjena utjecaja
na okoliš.
- Propisati obvezu izrade krajolične/krajobrazne osnove kao jedne od stručnih
podloga za izradu prostorno-planske dokumentacije svih razina i vrsta te uspostaviti
i donijeti kriterije za način njihove izrade na svim razinama (države, županija,
gradova i opdina).
- Osigurati pravnu podršku i stručne okvire za izradu Atlasa krajolika Hrvatske te
utvrditi kriterije za listu krajolika kulturno-povijesnih i prirodnih vrijednosti
nacionalnog značaja. Pri tome objediniti kategorije kulturnih krajolika prema Zakonu
o zaštiti kulturnih dobara i značajnih krajobraza prema Zakonu o zaštiti prirode, jer
se radi o istim područjima.
7.1.2. Izrada i usvajanje nacionalne Politike i Strategije očuvanja

U cilju očuvanja obilježja krajolika, poboljšanja stanja u degradiranim područjima te
unaprjeđenje kulture građenja i oblikovanja potrebna je uspostava nacionalne politike
krajolika. Politika krajolika podrazumijeva i uključuje zakonske okvire i administrativne
sustave, kao i modalitete djelovanja svih čimbenika u sustavu uređenja prostora s
ciljem poboljšanja vrsnoda u krajoliku, te planiranje razvoja i poboljšanja sveukupnog
stanja. Politika krajolika, kao dio cjelovitog plana upravljanja, mora jasno izraziti
način kojim de se najbolje ostvariti zaštita njegove ukupne vrijednosti i pripadajudih
sastavnica. Za to je potrebno odrediti strukture upravljanja putem kojih de biti
primijenjena, koje su odgovorne za dugoročne odluke zaštite i upravljanja, kao i za
svakodnevno upravljanje. Izrađuje se osnovni dokument - Izjava o politici krajolika u
kojemu se opisuju glavne smjernice bududeg korištenja i metode potrebne za
ostvarenje ciljeva zaštite i razvoja.69 Zaključci politike krajolika sadrže odluke o
postupcima i metodama koje de se u njemu primjenjivati, a potrebno ih je ugraditi u
ostale sektorske dokumente izravnog ili posrednog utjecaja, čime se omogudava
učinkovitost njihove primjene.
Slijedi donošenje Strategije za primjenu politike krajolika. Svaka administrativna
razina (nacionalna, regionalna, lokalna) može izraditi posebne Strategije očuvanja
krajolika u okviru svojih nadležnosti, vezanih uz zadadu očuvanja njegovih obilježja i
vrijednosti. Strategija očuvanja krajolika treba biti ugrađena u sektorske strategije i
programe razvoja, koji izravno ili posredno utječu na vrsnodu i promjene krajolika. To
su: prostorno uređenje, ruralni, regionalni, turistički i gospodarski razvoj; vodno
gospodarstvo, promet, energetika, šumarstvo i dr. Važno mjesto predstavlja
ugrađivanje pitanja i uvjeta zaštite, upravljanja i planiranja krajolicima u politike
prostornog uređenja. Strategija zaštite krajolika utemeljena je na opdim načelima
69
Dokument Izjava o politici zaštite krajolika obuhvada: potrebne radnje fizičke zaštite i brige za
održavanje značaja krajolika; bududi način korištenja kojim se ostvaruje zaštita te možebitna
ograničenja u korištenju krajolika ili pojedine sastavnice; upravljanje bududim razvojem i
promjenama u krajoliku; kontrolu provođenja mjera i ostalih zahvata (intervencija) u krajolik, te
način na koji de se primjenjivati politika zaštite krajolika (promjene koje uključuju njegovu okolinu;
djeluju na njegov značaj, korisnike, vlasnike i ostale dionike).
174
kojima i treba osigurati okvir za stvaranje partnerstva koje uključuje pojedince,

društvene organizacije, javna i privatna poduzeda sa zadadom zaštite i poboljšanja
kulturnih i prirodnih sastavnica. Osim toga treba:
- Primijenjivati odgovarajude metode upravljanja, zaštite i oporavka krajolika;
- Osigurati da se sastavnice krajolika koriste u skladu s njihovim mogudnostima i
kapacitetima;
- Smanjiti rizike koji vode prema nepopravljivoj šteti krajolika ili pojedinih sastavnica
te održavati kulturnu i biološku raznolikost.
Pristupi u izradi Strategija očuvanja krajolika, za koji se zalaže i Europska konvencija o
krajolicima, istodobno uključuju i povezuje nekoliko različitih pristupa – kulturni,
ekološki, povijesni i ekonomski. Uspostava strategije očuvanja krajolika ima zadatak
sve prepoznate vrijednosti i obilježja krajolika u cjelini te njegovih sastavnica, smjestiti
u okvire bududeg razvoja. Nakon provedenog dokumentiranja i kartiranja svih
potencijala krajolika treba oblikovati ciljeve i imati jasnu viziju što se želi postidi i tko de
upravljati tim procesom. Uspješna strategija planiranja treba težiti za preispitivanjem
postojedih stavova o razvitku prostora samo s gospodarskoga gledišta, ved bi trebala
zauzeti holistični stav, povezati se s drugim sektorima, te težiti stvaranju mostova
između različitih interesnih skupina, uz aktivno sudjelovanje lokalne uprave i
stanovnika.
7.1.3. Izrada i donošenje kriterija i standarda za razvrstavanje i vrjednovanje

krajolika/krajobraza na svim razinama
U skladu s prepoznavanjem problema i izazovima (poglavlje 4) te metodama
prepoznavanja i razvrstavanja krajolika prema međunarodno prihvadenim standardima
(poglavlje 5), potrebno je uspostaviti kriterije i standarde za provođenje sljededih
metoda:
- Tipološko razvrstavanje i ocjena karaktera krajolika na nacinalnoj,
regionalnoj/županijskoj i lokalnoj razini;
- Urbana karakterizacija i ocjena urbanog krajolika;
- Povijesna karakterizacija krajolika;
- Karakterizacija krajolika mora.
Obalno područje Hrvatske predstavlja jedno od najvrjednijih, ali i najugroženijih
područja Hrvatske pa zato zahtijeva posebna istraživanja i planski pristup. Osim
provođenja razvrstavanja i ocjene karaktera krajolika potrebno je provesti povijesnu
karakterizaciju i vrjednovanje te izdvojiti područja najvedih vrijednosti i osjetljivosti. Da
bi se izbjegli utjecaji neprimjernih oblika globalizacije pojedina de područja biti
potrebno zaštiti zakonom te uspostaviti mjere za njihovu zaštitu, održavanje i očuvanje
prepoznatih vrijednosti.70
70
Izrada vodiča/priručnika za provedbu potrebnih istraživanja, tj. za izradu odgovarajudih studija,
predložena je pod naslovom 7.3. Akcijski planovi za provedbu strategije - EU fondovi.
175
7.1.4. Urbani krajolici i krajolici naselja

Osim područja visokih prirodnih vrijednosti, posebnost hrvatskog antropogenog
prostora čine urbani krajolici i krajolici ostalih naselja: ruralnih, urbano-ruralnih
(nekadašnjih trgovišta i malih gradova) te ostalih izgrađenih područja (turističkih,
industrijskih, energetskih i sl.). Urbani krajolici su jedna od najsloženih kategorija,
posebice zbog činjenice da se radi o krajolicima koji su formirani i razvijali su se
višestoljetnim povijesnim razvojem. Pojedini od njih predstavljaju vrijednosti
nacionalne baštine i prostorne prepoznatljivosti. Za razliku od ostalih krajolika, koji su u
pravilu nižeg stupnja čovjekove intervencije, zahtijevaju posebne metode
prepoznavanja i ocjenjivanja njihovih obilježja i vrijednosti. Pravilno „čitanje“ urbanog
krajolika i njegove okoline preduvjet je za primjerene planerske odluke o bududem
razvoju, gradnji visokih zgrada i smjerovima širenja građevnih područja. Nova gradnja,
rušenja ili druge promjene koje bi mogle negativno utjecati na okolinu ili na prostorne i
vizualne odnose zahtijevaju odgovarajude planske alate. Primjena metoda urbane i
povijesne karakterizacije te ocjene karaktera urbanih krajolika omogudavaju da
suvremeni zahvati budu harmonično stopljeni s urbanim karakterom grada te da se
oslanjanju na regionalni kontekst. Pristup urbanog krajolika temelji se na primjeni
tradicijskih i inovativnih alata prilagođenih lokalnim obilježjima. Predlažu se alati koji
uključuju različite dionike, kao što su primjerice:
- Sudjelovanje stanovnika i javnosti koji uključuju različite dionike i uključuju ih u
prepoznavanje vrijednosti u svojim urbanim područjima, stvaranje vizija i ciljeva za
očuvanje vrijednosti urbanih krajolika i promicanje održivog razvoja;
- Znanstveni i planerski alati koji trebaju pomodi zaštiti prepoznatljivih obilježja
urbanih krajolika, te omoguditi planiranje i upravljanje promjenama kao što su:
dokumentiranje i kartiranje kulturnih, prirodnih i morfoloških obilježja urbanih
krajolika;
- Regulatorni sustav koji uključuje legislativne i regulacijske mjere s ciljem očuvanja i
upravljanja obilježjima urbanog krajolika te omoguditi povezivanje društvenih,
okolišnih i kulturnih vrijednosti.
7.1.5. Uspostava i razvoj metoda za ocjenu osjetljivosti krajolika/krajobraza za

planiranje novih sadržaja u prostoru (obnovljivi izvore energije, vjetroparkovi,
korištenje mineralnih sirovina, turističke i gospodarske zone i sl.)
U skladu s prepoznavanjem problema i izazovima (poglavlje 4) te metodama ocjene
osjetljivosti krajolika prema međunarodno prihvadenim standardima (poglavlje 5)
potrebno je uspostaviti kriterije i standarde za provođenje ocjene osjetljivosti
krajolika. Osobito je to važno za planiranje gospodarskih i turističkih predjela posvuda
u Hrvatskoj, posebice na Jadranu te za planiranje izvora energije (hidroelektrana,
vjetroparkova i sličnih građevina), prometne mreže i prometnih građevina (mostovi,
luke i sl.).
Metode prilagođene stanju krajolika, posebice hrvatskoga priobalja, izvode se iz
primjera studija provedenih u Engleskoj, Škotskoj i skandinavskim zemljama.
Osjetljivost krajolika usko je povezana s kapacitetom za prihvadanje promjena
izazvanih pritiscima razvoja. Sve analizirane studije koriste prostorni okvir koji se
176
temelji na provedenom tipološkom razvrstavanju: krajoličnim područjima ili tipovima.

Također se nadovezuju na provedenu povijesnu karakterizaciju krajolika. Kartiranje i
obrada se temelje na broju različitih kriterija ranjivosti (vulnerabilty) i kriterija značaja
(significance) krajolika.
Strateške procjene utjecaja plana/programa na okoliš koje su se počele provoditi i u
Hrvatskoj obuhvadaju i krajolik, kao sastavnicu okoliša. Provjera bududeg zahvata prije
nego se unese u prostorno-plansku dokumentaciju i njegov utjecaj na krajolik odvija se
prema metodologiji kojom se uglavnom sagledavaju prirodna i vizualna obilježja
krajobraza, bez uključivanja i primjerenog sagledavanja antropogenih i povijesnih
obilježja. Bududi da su krajobraz i njegove vrijednosti prepoznate isključivo kao
sastavnica okoliša slijedi da se i predviđena zaštita određuje isključivo s okolišnog
pristupa – treba ih očuvati na razini obujma i kakvode koji ne ugrožavaju zdravlje i život
čovjeka i nisu štetni za biljni i životinjski svijet. Zaštita okoliša provodi se kroz propisanu
izradu studija - Strateške procjene utjecaja na okoliš i Studije utjecaja na okoliš.
Strateška procjena je postupak kojim se procjenjuju značajniji utjecaji na okoliš koji
mogu nastati provedbom plana ili pojedinog programa, a obvezno se provodi za
Prostorni plan županije i Prostorni plan Grada Zagreba. Studija utjecaja na okoliš
izrađuje se u okviru provođenja postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš. Kriteriji i
standardi za prepoznavanje i vrjednovanje krajolika/krajobraza u navedenim
studijama nisu propisani posebnim podzakonskim aktom. Stoga se u studijama utjecaja
na okoliš, u kojima je obvezna analiza krajolika/krajobraza kao sastavnica okoliša, on
obrađuje često na temelju kriterija prirodnih sastavnica i vizualnih obilježja, a izostaje
sagledavanje antropogenih sastavnica, odnosno analize s kulturno-povijesnog gledišta.
Zbog toga je potrebno razviti i utvrditi odgovarajudu metodologiju koja de se
jedinstveno primjenjivati.
7.1.6. Izrada i donošenje prostornog plana posebnih obilježja ili plana zaštite
krajolika/krajobraza za vrijedne (zakonom zaštidene krajolike) i ugrožene
krajolike
Prema određenju Europske konvencije o krajoliku krajolično/krajobrazno/pejsažno
planiranje (Landscape Planning) označava bududa djelovanja za
unaprjeđenje/poboljšanje, obnovu i oblikovanje krajolika. U tom smislu svaka razina i
vrsta prostorno-planske dokumentacije treba uključiti krajolik, ne samo u
polazištima ved i u provedbenim etapama plana.71 Također se naglašava potreba
sustavnog krajoličnog/krajobraznog planiranja prilagođenog različitim
administrativnim razinama – od nacionalnog do lokalnog u obliku plana zaštite
krajolika/krajoličnog plana – posebice za osobito vrijedne/zakonom zaštidene
krajolike, ali i za ugrožene/degradirane krajolike.
Plan zaštite kulturnog krajolika (Cultural Landscape Conservation Plan) zasebna je
vrsta plana područja posebnih obilježja usmjerenog na zaštitu i razvoj određenog
područja (kulturnog krajolika/zaštidenog krajobraza) sa svojim posebnim pristupom i
71
2008: 61-62. U svakom planu zaštite treba odrediti jedinice krajolika (landcsape unit), ocijeniti
njihove vrijednosti i predvidjeti mjere zaštite i oporavka degrairanih vrijednosti. Krajolični plan
treba sadržavati i sporazume o financiranju za održavanje i zaštitu krajolika i njegovih sastavnica.
177
alatima, koji može međusobno povezati različite administativne jedinice.72 Plan zaštite
kulturnog krajolika određuje aktivnosti zaštite i održavanja značajnih i prepoznatljivih
obilježja krajolika ocijenjenih kao vrijednost kulturnog naslijeđa, koja proizlazi iz
prirodnih obilježja i/ili čovjekovih aktivnosti. Plan zaštite je dokument koji sadrži
ocjenu značaja kulturnog krajolika/krajobraza i planirane politike za njegovo očuvanje.
Kulturnim značajem krajolika obuhvadene su i njegove sastavnice koje mogu pripadati
različitim vrstama kulturnog i prirodnog naslijeđa pa se stoga planovi zaštite izrađuju u
timskom, interdisciplinarnom okruženju. Plan zaštite krajolika ima svrhu osigurati
očuvanje i održavanje prepoznatih obilježja i vrijednosti krajolika.73 U slučaju složenih
krajolika područje je potrebno podijeliti u zasebna, manja područja/predjele
upravljanja. Područja upravljanja proizlaze iz posebnosti karaktera, ocjene vrijednosti i
osjetljivosti pojedinih dijelova krajolika, što utječe na donošenje odluka i postupanja s
područjima, odnosno pojedinim sastavnicama. U tako određenim područjima
primjenjuju se odgovarajude metode djelovanja u cilju zaštite i poboljšanja vrijednosti
krajolika.
7.1.7. Izrada krajolične/krajobrazne studije kao stručne podloge za prostorno-

plansku dokumentaciju svih razina i vrsta
Osim izrade Plana zaštite za posebno određene (zaštidene) krajolike, drugi oblik
sustavnog uvođenja krajolika u prostorno planiranje različitih razina i vrsta ostvaruje se
izradom krajolične/krajobrazne studije, kao stručne podloge za prostorno-plansku
dokumentaciju svih razina. Svaki prostorni/urbanistički plan bilo koje vrste i razine
mora uključiti i krajolik u pogledu prepoznavanja obilježja, tj. njegova karaktera,
ocjene vrijednosti i osjetljivosti te izrade smjernica za zaštitu i razvoj. Za ostvarenje
navedenog, planom treba omoguditi suradnju između različitih stručnih/znanstvenih
područja te osigurati sudjelovanje stanovnika, vlasnika, javnosti, lokalne uprave i svih
ostalih dionika u krajoliku. Prepoznavanjem obilježja i vrijednosti krajolika te ocjenom
njegova karaktera osigurava se stručna podloga za bududu zaštitu, korištenje,
upravljanje i unaprjeđenje njegovih obilježja. Planirani razvoj na taj de se način
temeljiti na prepoznatim vrijednostima i raznolikim obilježjima krajolika. Ovisno o
mjerilu prostorno-planskog dokumenta ovisi detaljnost analize obilježja krajolika. Na
temelju prepoznavanja krajoličnih tipova, njihovih obilježja, ocjene stanja, vrijednosti i
osjetljivosti izvode se smjernice koje bi trebale biti polazište za planiranje.
7.1.8. Usklađenje raznih resora u pogledu planiranja i korištenja krajolika

Problem s kojim se suočava današnje sektorsko planiranje sa svojim zakonima i
institucionalnim ustrojem jest da se rijetko omogudava integralni, holistički pristup.
Stoga je jedna od uloga pristupa krajolika povezivanje i uključivanje različitih sektora
72
Primjerice, kada se radi o krajolicima velikog mjerila, kao što su Žumberak-Samoborsko gorje i
Lonjsko polje, koji se nalaze na području dvije ili više Županija, Gradova i Opdina.
73
Održavanje i zaštita krajolika uključuje postupke promatranja i kontrole promjena u krajoliku u
svrhu osiguravanja njegove cjelovitosti i stanja sastavnica i obilježa, u obliku istraživanja, planiranja
i pradenja promjena u krajoliku. Osnovna mjera je održavanje stanja, koje osiguravaju stabilizaciju i
zaštitu svih obilježja krajolika i sprječavanje propadanja, smanjenja ili gubitka vrijednosti.
178
koji izravno ili posredno utječu na krajolik u dugoročnom prostornom planiranju te

iznalazi, razvija i propituje metode koje se mogu primijeniti u planiranju održivog
razvoja. U krajolik i prostorno planiranje posebice zadiru sljededi resori/sektori:
graditeljstvo, turizam, regionalni razvoj, poljoprivreda, šumarstvo, gospodarstvo,
vodno gospodarstvo, energetika i dr.
Različiti sektori i njihove politike, strategije i programi, koji utječu na stanje krajolika,
trebali bi uvažiti odredbe Europske konvencije o krajoliku kao važno polazište za
planiranje razvoja da bi se očuvanju obilježja i vrijednosti krajolika. Ostvarenje toga
zahtijeva jest cjelovit uvid u stanje krajolika, na njegove prirodne, kulturne, oblikovne i
funkcionalne značajke. Krajolici nisu statični, stoga su podatci o razvoju i promjenama
krajolika, njegovoj osjetljivosti na promjene i potencijalima za razvoj, od presudne
važnosti. Integrirana metoda ocjene karaktera krajolika ima za cilj pružiti cjelovitu sliku
o glavnim značajkama krajolika, njegova karaktera, posebnosti i vrijednosti. To
omoguduje analize funkcionalnih, vizualnih i značenjskih elemenata, zajedno s
ekološkim i povijesnim opisima područja.
7.1.9. Interdisciplinarnost, međusektorska suradnja, uključivanje stanovnika

Krajolik podrazumijeva međudjelovanje između prirodnih uvjeta, korištenja prostora,
povijesnih i kulturnih sadržaja, kao i prostornih, morfoloških i perceptivnih obilježja
koja obilježavaju određeno područje i razlikuju ga od drugih područja. Stoga krajolik
zahtjeva integrirane planerske metode obrade koje obuhvadaju složenu analizu i
ocjenu svih obilježja određenog područja te uključuje interdisciplinarni timski rad.
Preduvjet za integriranu ocjenu karaktera krajolika jest da se sastoji od doprinosa
različitih vrsta stručnjaka: prostornih planera, urbanista, stručnjaka za prirodnu i
kulturnu baštinu, arhitekata, krajobraznih arhitekata, inženjera i ostalih (ovisno o
obilježjima prostora) – svi oni rade zajedno da bi stvorili zajedničku bazu podataka o
uvjetima, mogudnostima i prijetnjama krajoliku.
Europska konvencija o krajoliku, kao krovni europski dokument, naglašava važnost
krajolika i potrebe razvitka učinkovitijih planerskih metoda za upravljanje krajolicima
– u strateškim prostornim i urbanističkim planovima. Konvencija naglašava značaj
prostornog planiranja koje omoguduje i uspostavlja niz bududih aktivnosti za
poboljšanje, obnovu i oblikovanje krajolika. Iako Konvencija razlikuje: visoko vrijedne,
obične, svakodnevne i degradirane krajolike, svi oni trebaju biti obuhvadeni
upravljanjem i planiranjem te se preporuča pristup u kojem nisu zastupljeni samo
stručnjaci, ved su uključeni građani i javnost. Obveze koje su proizašle prihvadanjem
Konvencije zahtijevaju uspostavljanje postupaka za participaciju šire javnosti, lokalne
samouprave i ostalih dionika u upravljanju krajolicima.
Uključivanje i suradnja predstavnika lokalnih zajednica, stručnjaka iz područja zaštite,
vlasnika, političara i onih koji pripremaju razvojne planove i programe – važni su za
postizanje održivog razvoja (turizma, poljoprivrede, energetike i dr.) te za poboljšanje
zaštite krajolika za budude naraštaje. Pri tome treba poticati izradu planova i politika
razvoja, s ciljevima i strategijama koje se odnose na korištenje krajolika i svih
aktivnosti u kontekstu njegova očuvanja i zaštite. U planiranju razvoja turizma,
gospodarskih, infrastrukturnih i ostalih projekata treba sagledati estetske, društvene i
179
kulturne dimenzije krajolika, obilježja bioraznolikosti te širi vizualni kontekst. Također

treba poštovati prava i interese lokalne zajednice, vlasnika i svih dionika koji su
nositelji tradicijskih prava i odgovornosti nad vlastitim područjem. Oni bi trebali biti
uključeni u uspostavu ciljeva, strategija, politika i protokola za prepoznavanje,
očuvanje, upravljanje, prezentaciju i interpretaciju krajolika u turističkom smislu, kao i
za ostale oblike korištenja.
7.2. SMJERNICE I PRIJEDLOG MJERA ZA PROSTORNO-PLANSKU DOKUMENTACIJU

7.2.1. Smjernice za prostorni plan Države, prostorne planove regija i prostorne
planove županija – izrada krajolične/krajobrazne osnove
Kao stručne podloge za izradu prostorno-planske dokumentacije svih razina (Državni
plan prostornog razvoja, Prostorni plan županije i Prostorni plan uređenja
grada/opdine, te za sve vrste urbanističkih planova) predlažu se krajolične/krajobrazne
studije/podloge/osnove. Krajolične studije/osnove uključuju „čitanje“ prostora, tj.
provođenje karakterizacije – tipološkog razvrstavanja i ocjene karaktera krajolika na
svim razinama od nacionalne do lokalne. Ti su dokumenti vezani za očuvanje
raznolikosti i prepoznatljivih obilježja krajolika – važni elementi europske prostorne
politike. Rezultati prepoznavanja i ocjene karaktera krajolika koji se, ovisino o vrsti
plana provode za razinu od krajolične regije, opdeg krajoličnog tipa/područja,
krajoličnog tipa pa do razine uzorka krajolika – podloga su za izradu smjernica za
korištenje i razvoj. Rezultati provođenja navedenih metoda jesu karte
krajoličnih/krajobraznih tipova (područja), karte ocjene osjetljivosti krajolika
(vizualne, ekološke, ukupne) sa smjernicama za planiranje i upravljanje prostorom.
Metoda ocjene karaktera krajolika odnosi se na prepoznavanje i određivanje
elemenata i obilježja koji čine krajolike (krajolične jedinice) međusobno različitima te
na opisivanje razlika u njihovu karakteru i ocjeni vrijednosti pojedinih, za karakter
krajolika određujudih svojstava. Kao što je opisano u poglavlju 5, ovisno o vrsti,
odnosno kategoriji krajolika razlikuje se nekoliko zasebnih metoda karakterizacije, kao
što su: metoda povijesne karakterizacije krajolika, metoda urbane karakterizacije te
metoda karakterizacije krajolika mora. Na taj je način mogude kategorizirati priobalne,
povijesne i urbane krajolike prema njihovim strukturnim i vizualnim obilježjima. Ocjene
vizualne i krajolične/krajobrazne osjetljivosti važne su u planiranju promjena u
krajoliku jer omogudavaju zaštitu vrijednosti krajolika te usmjeravanje razvojnih
projekata u manje osjetljiva područja. Rezultati ocjene osjetjivosti krajolika mogu se
koristiti u procesima planiranja prostora kao što su: namjena i korištenje prostora,
otvaranje novih građevnih područja; smještaj obnovljivih izvora energije ili korištenje
prirodnih resursa; određivanje osjetljivih područja za zaštitu; priprema strateških
procjena utjecaja na okoliš i sl.
Za Državni plan prostornog razvoja predlaže se, u skladu sa suvremenim kriterijima i
metodama izrade, nadgradnja postojede krajobrazne podloge iz 1997. godine,
izrađene u sklopu tadašnje Strategije i Programa prostornog uređenja. Polazište i
međunarodni okvir za izradu krajobrazne podloge/osnove bit de provedeno
razvrstavanje na europskoj razini, karte LANMAP2, gdje je određivanje
krajoličnih/krajobraznih regija provedeno na temelju prirodnih sastavnica: klime,
180
geologije, reljefa i pokrova zemljišta.74 LANMAP2 je uglavnom ograničen na biofizički

pristup pa se stoga za izradu krajobrazne/krajolične osnove Hrvatske predlaže
metodološki okvir utemeljen na uključivanju strukturnih, antropogenih čimbenika,
vizualnih obilježja te kulturnog i prirodnog naslijeđa. To je integralni pristup koji
ravnopravno povezuje obje grupe sastavnica: prirodne i kulturne te uključuje vizualne i
ostale perceptivne aspekte.
Prema podatcima iz kartografskih prikaza LANMAP2 izlučeni su podatci koji se odnose
na područje Hrvatske. (slike 35-38).
Slika 35. Prva razina karakterizacije (klima). Izvor: dr.sc. Vladimir Kušan
Slika 36. Druga razina karakterizacije (klima+reljef). Izvor: dr.sc. Vladimir Kušan
Slika 37. Treda razina karakterizacije (klima+reljef+geološki sastav). Izvor: dr.sc. Vladimir
Kušan
Slika 38. Četvrta razina karakterizacije (klima+reljef+geološki sastav + korištenje zemljišta).
Izvor: dr.sc. Vladimir Kušan
74
Usporediti sa slikovnim prikazima 35-38.
181
Na slici 35 prikazana je prva razina karakterizacije koja se temelji na klimatskim

pokazateljima, slika 36 uključuje pokazatelje klimatskih obilježja preklopljenih s
podatcima visinskih zona -reljefnim obilježjima. Treda razina karakterizacije integrira
podatke o klimatskim, reljefnim i geološkim obilježjima (slika 37) a četvrta osim
navedenih u postupak karakterizacije uključuje i podatke o korištenju prostora (slika
38).
Karte i podatci Europski tipovi krajolika LANMAP2 informativni su i mogu poslužiti kao
polazna osnova za razvrstavanja na nacionalnoj razini. Za nacionalnu de razinu
razvrstavanje na krajolične regije i podregije također koristiti navedene skupine
podataka iz nacionalne baze podataka o prirodnim sastavnicama.75 Međutim, u
razvrstavanje krajoličnih regija i podregija Hrvatske treba osim prirodnih, uključiti i
podatke o antropogenim sastavnicama, koje uključuju:
- povijesno - kulturna obilježja - okolnosti povijesnog razvoja koje su utjecale na
formiranje krajoličnih/krajobraznih regija (uključujudi društvene, političke i
gospodarske prilike),
- prostornu organizaciju i korištenje prostora,
- morfološka i tipološka obilježja naselja i ostalih izgrađenih struktura,
- graditeljska obilježja tradicijske i vernakularne gradnje (arhitektonske regije),
- organizaciju, tipove i korištenja poljodjelskoga zemljišta i šumskih površina,
- vizualna i percepcijska obilježja,
- kulturno-povijesne i prirodne specifičnosti i vrijednosti.76
Za prepoznavanje i kartiranje krajoličnih/krajobraznih regija Hrvatske za sada su za
obradu dostupni podatci o prirodnim sastavnicama: klimatska obilježja (slika 39),
geološki sastav (slika 40), reljef - nadmorske visine (slika 41), pokrov zemljišta (Corine
Land Cover, slika 42).
Slika 39. Klimatska obilježja Republike Hrvatske. Izvor: dr.sc. Vladimir Kušan
Slika 40. Geološki sastav Republike Hrvatske. Izvor: dr.sc. Vladimir Kušan
75
Dostupni su kartografski prikazi: klimatskih obilježja, geološkog sastava, vrste tala, reljef (visine,
nagibi) te podatci Corine Land Cover izrađeni za Hrvatsku.
76
Markovid, M. 2003; Živkovid, Z. 2014; Slukan, M. 2002.
182
Slika 41. Reljef Republike Hrvatske. Izvor: dr.sc. Vladimir Kušan

Slika 42. Pokrov zemljišta Republike Hrvatske (Corine Land Cover). Izvor: dr.sc. Vladimir Kušan.
Podatci o kulturnim sastavnicama nisu raspoloživi u kartografskom obliku, niti su dosad

provedena sustavna istraživanja o pojedinim čimbenicima čiji bi se rezultati izravno
mogli koristiti za izradu krajolične/krajobrazne osnove Republike Hrvatske. Stoga je za
potrebe ulaznih podataka potrebno provesti usmjerena, odvojena istraživanja o
prevladavajudim antropogenim sastavnicama koje bitno utječu na prepoznavanje i
definiranje krajobraznih regija, a uključuju sudjelovanje povjesničara prostora,
urbanista - prostornog planera, arhitekta, etnologa, krajobraznog arhitekta, šumara i
agronoma, prema prethodno navedenoj strukturi. U opisivanju svake od krajoličnih
regija treba uključiti navedene stručnjake jer se svaka krajolična regija opisuje prema
sljededoj strukturi: položaj u prostoru, vizualna obilježja, povijesni karakter, ekološka
obilježja te pritisci razvoja. U ocjeni karaktera krajolične regije opisuju se: stanje i jačina
obilježja/karaktera, negativna obilježja, vizualna i ukupna osjetljivost. Na temelju
ocjene donose se smjernice i preporuke za planiranje svake krajolične/krajobrazne
regije te zadatci za nižu razinu regionalne karakterizacije.
Nakon provedene karakterizacije, podjele na krajolične/krajobrazne regije treba
provesti ocjenu vrijednosti i osjetljivosti krajoličnih regija/podregija uzimajudi u obzir
podatke o zaštidenim prirodnim i kulturnim vrijednostima, o vizualnoj izloženosti te o
područjima visokih doživljajnih i estetskih/scenskih vrijednosti.77 Analizom prostorno-
planske dokumentacije te ostalih važedih razvojnih programa i projekata utvrđuju se
pritisci i prijetnje na promjene obilježja krajolika. Krajolična osnova državne razine
treba rezultirati smjernicama za razvoj i očuvanje krajolika nacionalnog značaja.
Također daje smjernice i preporuke za nižu razinu obrade krajolika za
regionalnu/županijsku razinu.
Krajolične podloge/osnove za prostorno-plansku dokumentaciju nižih razina
(županijske, gradske i opdinske planove te urbanističke planove) izrađuju se sukladno
mjerilu plana. Razina detaljnosti „čitanja“ krajolika prilagođava se mjerilu plana. Sadrži
77
Metode ocjene osjetljivosti krajolika vidjeti u poglavlju 5.
183
sve elemente koji uključuju: prepoznavanje krajoličnih jedinica, ocjenu karaktera

(stanje, negativna obilježja, zaštidene vrijednosti, vizualna izloženost i doživljajne
vrijednosti), ocjenu osjetljivosti i ugroženosti na temelju analiza pristisaka razvoja te
smjernice za planiranje, očuvanje i/ili poboljšanje stanja krajolika.
7.2.2. Smjernice za priobalne krajolike/krajobraze kao najosjetljivija i najugroženija

područja
Najosjetljivija i najugroženija područja su priobalni krajolici na Jadranu pa je njima
potrebno posvetiti posebitu pozornost i skrb. Njih se ne može promatrati izolirano u
granicama gradova i opdina, ved ih se mora sagledati u prostornoj i vizulanoj
cjelovitosti, neovisno o administrativnim granicama. Oni de se svakako sagledavati u
kontekstu prostornih planova države, regija i županija.
Sukladno važedoj zakonskoj regulativi te obvezujudim međunarodnim dokumentima na
razini izrade prostorno-planske dokumentacije županijske i lokalne razine mogude je
provoditi prepoznavanje i primjerenu zaštitu krajolika. Europska konvencija o krajoliku
zahtijeva od država potpisnica da osiguraju odgovarajude mjere za prepoznavanje,
ocjenu i zaštitu krajolika na cjelokupnom teritoriju ili na određenom području.
Barcelonska konvencija naglašava da su primorski krajolici najranjivije područje
Mediterana, te da se pravna zaštita mediteranskih krajolika, definira stupanjem na
snagu Protokola o integriranom upravljanju priobalnim područjem Mediterana (ICZM
protokol).
razvoj priobalnog područja na način da se krajolici sagledavaju u skladu s ekonomskim,
društvenim i kulturnim razvojem. Održivo planiranje razvoja podrazumijeva prostorno
planiranje koje ima za cilj i razvoj i zaštitu, a integralno prostorno planiranje mora
definirati jasne i detaljne uvjete za razvoj aktivnosti u prostoru, uvažavajudi obilježja i
kapacitet krajolika. Da bi se osigurala zaštita krajolika Mediterana, kao i provođenje
primjerenog prostornog planiranja i upravljanja krajolikom, potrebni su novi alati
prostornog planiranja te novo uspostavljene metodologije za prepoznavanje,
vrjednovanje i zaštitu krajolika. Kvalitetne stručne studije i smjernice koje se izrađuju
na osnovi provjerenih alata i međunarodno usvojenih metoda rada doprinose
odgovornom donošenju odluka o prostornom razvoju. Važno je da primjenjeni alati i
metodologije budu što je mogude više usporedivi za sva područja Mediterana. Također
je važno da se priobalnim područjima pristupi na jedinstven i sveobuhvatan način koji
teži prekograničnoj suradnji i postizanju ujednačenih i usporedivih rezultata.78 Cilj je
revitalizacija priobalnih krajolika na područjima gdje se napuštaju tradicijske
djelatnosti, te time dolazi i do degradacije i nestajanja tipičnih uzoraka, posebice na
otocima i u zaleđu.
78
Metodologije i alati prostornog planiranja predstavljeni su u dokumentu «Metodologije upravljanja
krajolikom: sintezno izvješde tematskih studija» / Landscape Management Methodologies: A
Synthesis Report of Thematic Studies kojima se osigurava kvalitetno i održivo postorno planiranje te
razvoj priobalnog područja s naglaskom na zaštiti priobalnih krajolika.
184
7.2.3. Smjernice za prostorne planove uređenja gradova/opdina i

generalne/urbanističke planove
Kao podloge za izradu prostornih planova uređenja gradova/opdina, te sve vrste
urbanističkih planova trebaju se uključiti rezultati prepoznavanja i ocjene karaktera
krajolika koji se, ovisno o vrsti plana, provode za razinu opdeg krajoličnog tipa pa do
razine uzorka krajolika – krajolične/krajobrazne osnove/podloge. Provođenje
karakterizacije – tipološkog razvrstavanja i ocjene karaktera krajolika – vezani su za
očuvanje raznolikosti i vrijednosti krajolika. Ovisno o vrsti krajolika razlikuje se nekoliko
različitih metoda karakterizacije, kao što su:
- metoda povijesne karakterizacije krajolika,
- metoda urbane karakterizacije,
- metoda karakterizacije krajolika mora.
Rezultati provođenja navedenih metoda su karte tipova/područja krajolika sa
smjernicama za planiranje, upravljanje i zaštitu. Na taj je način mogude kategorizirati
priobalne, povijesne i urbane krajolike prema njihovim strukturnim i vizualnim
obilježjima, pripremati osnove za uspostavljanje režima zaštite za područja visokih
vrijednosti te određivati smjernice za razvoj i zaštitu pojedinih tipova krajolika u
prostorno-planskim dokumentima i ostalim sektorskim planovima koji na njih imaju
izravan ili posredan utjecaj.
U okviru krajolične/krajobrazne podloge/osnove za prostorni plan uređenja
grada/opdine provode se i ocjene vizualne i krajolične osjetljivosti na temelju kojih se
planiraju promjene i novi sadržaji u krajoliku. Rezultati ocjene osjetjivosti krajolika
mogu se koristiti u planiranju razvoja novih sadržaja u prostoru kao što su: namjena i
korištenje prostora, otvaranje novih građevnih područja, smještaj obnovljivih izvora
energije ili korištenje prirodnih resursa, određivanje osjetljivih područja za zaštitu,
priprema strateških procjena utjecaja na okoliš i sl.
Osim objektivnih ocjena krajolika veliku ulogu ima subjektivna percepcija promjena
koje se zbivaju u krajoliku. Objektivne promjene vidljive u krajoliku analiziraju se i
ocjenjuju u svrhu njegova planiranja ili zaštite. Međutim, na nižim razinama prostornog
i urbanističkog planiranja važna je uloga stanovnika i korisnika prostora, koji percipiraju
krajolik i promjene u njemu te djeluju na temelju svojih percepcija. Stoga je istraživanje
i uključivanje rezultata subjektivne percepcije krajolika važno kako bi se mogle donositi
planerske odluke koje de u obzir uzeti i ljude koji na određenom prostoru svakodnevno
žive i djeluju.
Pristup urbanom krajoliku, izložen u ovom radu, ima za cilj očuvati vrijednosti i
posebnosti, poboljšati održivo korištenje te promicati društvenu i funkcionalnu
raznolikost urbanih krajolika kao životnog prostora. Takav pristup povezuje ciljeve
zaštite urbanog naslijeđa, društvenog i ekonomskog razvoja, a uzima u obzir kulturnu
raznolikost i kreativnost kao ključno mjesto za humani, društveni i ekonomski razvoj te
osigurava alate za upravljanje fizičkim promjenama. Taj pristup ujedno omogudava da
suvremeni graditeljski zahvati budu harmonično stopljeni/usklađeni s naslijeđenim
vrijednostima u urbanim prostorima te da se oslanjanju na regionalni kontekst.
185
7.2.4. Pravilnik o sadržaju prostornih planova

Prema obvezama Zakona o prihvadanju Konvencije o europskim krajobrazima jedna od
glavnih preuzetih obveza jest ugraditi krajolik u svoje politike regionalnog i
urbanističkog planiranja. Stoga se prepoznavanje i zaštita obilježja i vrijednosti
krajolika treba ugraditi u svaku razinu izrade prostorno-planske dokumentacije.
Kao podloga za izradu prostorno-planske dokumentacije svih razina (Prostorni plan
županije i Prostorni plan uređenja Grada, te sve vrste urbanističkih planova) trebaju se
uključiti rezultati prepoznavanja i ocjene karaktera krajolika koji se, ovisino o vrsti
plana provode za razinu opdeg krajobraznog tipa pa do razine uzorka krajolika.
Predlaže se da se u Nacrt Pravilnika o sadržaju prostornih planova, koji je bio u tijeku
izrade istodobno s izradom ovoga rada, u poglavlju Pojmovnik unesu obje riječi koje se
koriste u hrvatskom jeziku za pojam landscape – krajolik i krajobraz. Umjesto
predložene definicije – Krajobraz je određeno područje, viđeno ljudskim okom, čija je
narav rezultat djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika (prirodni, kultivirani ili
kulturni krajobraz) trebalo bi pisati: Krajolik/krajobraz je topografski određeno
područje, percipirano od čovjeka, čiji je karakter rezultat djelovanja prirodnih i/ili
ljudskih čimbenika.
Umjesto pravilnikom predviđene podjele na prirodne, kultivirane i kulturne krajobraze
predlaže se podjela krajolika/krajobraza prema vrstama: prirodni/doprirodni, ruralni,
kultivirani, tehnički, urbani, rekreacijski, asocijativni itd.
U poglavlju III. Sadržaj prostornih planova koji se sastoji od tekstualnog dijela te
uključuje Smjernice za izradu prostornih planova, koje ovisno o namjeni sadrže: mjere
zaštite prirode, mjere zaštite kulturne baštine i drugih zaštidenih vrijednosti treba
izrijekom navesti i krajolik/krajobraz.
U dokumentu Sadržaj tekstualnog dijela prostornog plana (Dodatak V. Pravilnika o
sadržaju prostornih planova) kojim se propisuje struktura i sadržaj prostorno-planskih
dokumenata predlaže se sljedede:
- Državni plan prostornog razvoja – u poglavlje 3.1. Područja posebnih uvjeta
korištenja osim navedenih (Zaštideni dijelovi prirode, Natura 2000, Kulturna dobra,
Prostor ograničenja u zaštidenom obalnom području mora, Nacionalna ekološka
mreža) treba uvesti i krajolik/krajobraz;
- Prostorni plan područja posebnih obilježja – u poglavlju 3.4. Mjere za unaprjeđenje i
zaštitu drugih vrijednosti područja, potpoglavlje 3.4.1. sadrži pojam krajobraz, te se
predlaže uvesti i pojam krajolik (ruralni, poljodjelski, urbani, povijesni, arheološki,
memorijalni i dr.);
- Prostorni plan županije i Grada Zagreba te Prostorni plan uređenja grada ili opdine –
krajobraz je uključen u poglavlju 3.2. Područja posebnih ograničenja u korištenju.
Predlaže se unijeti pojam krajolik/krajobraz u poglavlje 3.1. Područja posebnih
uvjeta korištenja.
Prijedlogom Pravilnika krajolik/krajobraz se ne uključuje kao planerska kategorija za
generalni urbanistički plan, urbanistički plan uređenja državnog značaja, urbanistički
plan uređenja županijskog značaja i urbanistički plan uređenja. Predlaže se da se
krajolik/krajobraz uvede u sve razine planova kao planerska kategorija.
186
7.3. AKCIJSKI PLANOVI ZA PROVEDBU STRATEGIJE - EU FONDOVI

Da bismo ostvarili napredak u zaštiti i unaprjeđenju krajolika te sve uskladili s
Europskom konvencijom o krajoliku potrebno je provesti niz aktivnosti koje zahtijevaju
novčana sredstva, odgovarajudu proceduru i postupke te vrijeme za izradu potrebnih
dokumenata. U nastavku se navodi popis aktivnosti i dokumenata koji se mogu
prepoznati i razraditi kao planovi za provedbu strategije – ne samo strategije
unaprjeđenja krajolika, ved i strategije prostornog uređenja Države.
U razdoblju od 2014. do 2020. potrebno je pripremiti programe, od kojih se neki
zasigurno mogu financiranti iz fondova i drugih izvora EU. Za sada su poznate glavne
teme u koje se možemo s krajolikom uklopiti, a to su: regionalni razvoj, zaštita okoliša
i urbana obnova. Kada bude poznata razrada glavnih tema modi de se podrobnije
razmotriti uklapanje krajolika u europske programe i mogudnosti financiranja.
Predlaže se sljedede:
- Izrada vodiča/priručnika s kriterijima i standardima za izradu prepoznavanja i
ocjene karaktera krajolika (krajoličnih/krajobraznih osnova) na svim razinama od
nacionalne do lokalne;
- Izrada vodiča/priručnika za izradu povijesne i urbane karakterizacije krajolika;
- Izrada vodiča/priručnika za ocjenu osjetljivosti krajolika;
- Izrada vodiča, kriterija i standarda za uključivanje krajolika u sve razine prostorno-
planske dokumentacije - krajolična podloga te za izradu posebne vrste plana -
krajolični/pejsažni plan (dio toga mogude je riješiti u sklopu izrade Pravilnika o izradi
prostornih planova čija je izrada u tijeku);
- Izrada krajobrazne/krajolične osnove Hrvatske - razvrstavanje krajolika na
nacionalnoj razini s jedinicom obrade krajolične regije/podregije;
- Izrada krajoličnih/krajobraznih osnova pojedinih županija/regija – razvrstavanje
krajolika na razini obrade opdih krajoličnih tipova te krajoličnih tipova (može se
povezati nekoliko susjednih županija u izradu jedne studije);
- Izrada krajoličnih osnova za lokalnu razinu (područje grada, opdine ili za pojedine
dijelove jedinica lokalne samouprave) uključujudi urbanu karakterizaciju – razina
obrade svodi se na krajolični podtip i krajolični uzorak;
- Izrada Studije osjetljivosti krajolika (za obnovljive izvore energije, turističke
predjele, marine, vodotehničke zahvate i sl.), posebice za krajolike jadranskog
priobalja i riječne krajolike;
- Izrada Studije osobito vrijednih krajolika Hrvatske (prepoznavanje i inventarizacija
najvrjednijih krajolika Hrvatske sa stanovišta Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih
dobara i Zakona o zaštiti prirode);
- Izrada Studije poboljšanja stanja degradiranih krajolika (urbana obnova);
- Izrada Studija povijesne i urbane karakterizacije krajolika (za pojedine vrijedne ili
ugrožene urbane i kulturne krajolike);
- Izrada Studije «zelene infrastrukture» na svim razinama (nacionalna, regionalna,
lokalna);
- Izrada Planova zaštite i upravljanja za krajolike međunarodnog i nacionalnog
značaja, kao što su Starigradsko polje na Hvaru, Žumberak, Palagruža i dr.
187
Očuvanje i unaprjeđenje krajolika, kojega valja shvatiti

sveobuhvatno i u najširem smislu, dakle krajolik sagledavati kao
cjelokupni prostor, nije mogude samo donošenjem zakona ili
propisa, ved je prijeko potrebno izgraditi i razviti sustav
razmišljanja i djelovanja na nekoliko razina i umreženo kroz
7. SMJERNICE/PREPORUKE I PRIJEDLOG MJERA ZA OČUVANJE, UNAPRJEĐENJE I PLANIRANJE KRAJOLIKA/KRAJOBRAZA
različite resore, djelatnosti i aktivnosti. Zato se predlažu brojne

smjernice/preporuke – opde, za prostorno-plansku
dokumentaciju te za akcijske planove za provedbu Strategije
prostornog razvoja, a u tom sklopu i za uspostavu Politike i
Strategije krajolika.
Važan je proaktivni stav prema krajoliku – prema kojemu
krajolik nije ograničenje i smetnja razvoju, ved u sebi sadrži
vrijednosti i potencijale za razvoj. Planiranje razvoja, posebice
prostornog razvoja, zahtijeva sustavni pristup krajoliku kojega
treba primijeniti u analizama krajolika – studijama ocjene
obilježja/karaktera krajolika odnosno krajobraznim/krajoličnim
osnovama – kao podlogama za izradu prostorno-planske
dokumentacije, ali i za ostale razvojne programe i projekte.
Opde smjernice za prepoznavanje i očuvanje obilježja krajolika
valja razmotriti i ugraditi u zakonodavstvo u najširem smislu – od
zakona do propisa, pravilnika i uredbi, a u skladu s europskim
preporukama i suvremenim shvadanjima krajolika i prostora kao
neobnovljiva resursa.
Smjernice za prostorno-plansku dokumentaciju valja ugraditi u
pravilnike i druge obvezujude dokumente u svrhu očuvanja
naslijeđenih vrijednosti krajolika kao prostornog identiteta,
racionalnog raspolaganja prostorom te unaprjeđenja stanja u
prostoru.
Krajolične/krajobrazne podloge – ocjene karaktera krajolika –
trebaju sadržavati sustav podataka i činjenica o njegovim
prirodnim i kulturnim sastavnicama te vizualnim obilježjima, koje
de biti opisane na objektivan način i koje de sadržavati, osim
ocjene osjetljivosti i vrijednosti svakog krajoličnog tipa, također i
potencijale - mogudnosti za njegov razvoj. Krajolične/krajobrazne
podloge dati de pokazatelje o mogudnostima i kapacitetu
krajoličnog područja za razvojne programe te smjernice za
prostornu organizaciju i oblikovanje. Na taj način biti de mogude
određivanje pojedinih krajoličnih/krajobraznih područja
pogodnih za pojedinu vrstu razvoja, ovisno o stupnju osjetljivosti
krajolika.
Krajolična/krajobrazna osnova Hrvatske – ocjena karaktera
krajoličnih/krajobraznih regija Hrvatske – osim što de biti jedna
188
od stručnih podloga Državnog plana prostornog razvoja

(Prostornog plana Hrvatske) treba pružiti podatke i za ostale
razvojne i planske dokumente te treba obuhvatiti sljedede:
a) Prepoznati i ocijeniti karakter krajolika unutar nacionalnog
teritorija, uvažavajudi dosad izrađene karakterizacije susjednih
zemalja, podjelom na krajolične/krajobrazne regije te osigurati
objektivne, cjelovite i dosljedne opise svake regije prema
standardiziranom formatu i opsegu podataka;
b) Izraditi smjernice za planiranje i upravljanje svake
krajolične/krajobrazne regije za potrebe Prostornog plana
države te usmjeravajude preporuke za primjenu u strateškim
procjenama utjecaja na okoliš (SEA) te druge razvojne projekte
i programe za poboljšanje uporabe zemljišta, oporavak
napuštenih ili degradiranih područja i sl.
c) Predložiti metode za uspostavljanje baze podataka o
postojedem stanju krajolika te potrebna daljnja istraživanja,
izradu Atlasa ruralnih i urbanih krajolika i sl.
Za detaljnije razine krajoličnih/krajobraznih osnova,
regionalnu/županijsku i lokalnu, odnosno za niže razine
prostorno-planske dokumentacije treba osigurati jedinstvene
standarde za provođenje ocjene karaktera krajolika. Te de ocjene
sadržavati kvantitativne i kvalitativne podatke o svim aspektima
krajolika – prirodnim, kulturnim, vizualnim, ocjenu vrijednosti i
osjetljivosti te potencijale za razvoj.
Osim klasične metode ocjene karaktera krajolika pojedina
područja zbog svojih obilježja zahtijevaju specifične metode:
urbanu i povijesnu karakterizaciju te ocjenu karaktera urbanih i
povijesnih krajolika kao polazišta za izradu urbanističkih planova.
U skladu s opdim mjerama iz Europske konvencije o krajoliku
(Zakona o potvrđivanja Konvencije o europskim krajobrazima)
krajolike treba zakonom priznati kao važnu sastavnicu prostornog
baštine, temelj njihova identiteta te ih na odgovarajudi način
ugraditi u zakone Republike Hrvatske:
- Donošenjem zasebnog Zakona o krajoliku te usklađivanjem i
dopunom Zakona o zaštiti prirode, Zakona o zaštiti okoliša,
Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i Zakona o
prostornom uređenju – unutar kojih je ved postavljena tema
zaštite krajolika/krajobraza;
- Izradom podzakonskih dokumenata vezanih uz planiranje,
zaštitu i korištenje krajolika, prepoznati krajolik kao prostorno-
plansku kategoriju te izraditi stručne standarde uključivanja
podataka o krajoliku u prostorno-plansku dokumentaciju.
Osnovati samostalnu stručnu ustanovu ili odjel u sklopu jednog
od Ministarstava, čime bi se riješila nadležnost za pitanja krajolika
i omogudilo odvijanje svih potrebnih aktivnosti kao što su
189
organizacija, istraživanja, izrada dokumentacije, promocija,

informiranje i javna naobrazba o pitanjima krajolika na
nacionalnoj i regionalnoj razini.
Utvrditi jedinstvene standarde i kriterije za provođenje tipološkog
razvrstavanja i ocjene obilježja i vrijednosti krajolika na svim
razinama (nacionalna, regionalna, lokalna). Za tu svrhu treba
izraditi vodiče - upute za izradu: ocjene karaktera krajolika
regionalne/županijske i lokalne razine, povijesnu karakterizaciju,
ocjenu karaktera urbanih krajolika te ocjenu karaktera krajolika
mora.
Utvrditi obvezu izrade stručne krajolične/krajobrazne
podloge/osnove za svaku razinu prostorno-planske
dokumentacije kojom de se utvrditi obilježja i vrijednosti krajolika
i njegovih sastavnica, a mjere očuvanja i unaprjeđenja ugraditi u
odredbe plana.
Osigurati integralni i multidisciplinarni pristup krajoliku
uvažavanjem prirodnih i kulturnih obilježja – u stručnim timovima
za izradu krajoličnih/krajobraznih osnova trebaju biti zastupljene
struke iz prirodo-znanstvenih, tehničkih i društvenih područja.
Osigurati odgovarajudu naobrazbu stručnjaka za izradu
krajoličnih/krajobraznih podloga/osnova u redovitoj nastavi
sveučilišnih studija, na poslijediplomskim specijalističkim
studijima i specijalističkim radionicama potičudi
interdisciplinarnost.
Osigurati sudjelovanje stanovnika, vlasti i svih zainteresiranih u
donošenju odluka o bududem razvoju i zaštiti obilježja krajolika.
190
8. ZAKLJUČAK – ZAKLJUČNE PREPORUKE
Nije ključno pitanje razvoj i gradnja nasuprot očuvanju krajolika, ved je bitno osigurati
održivi suživot i međusobno uvažavanje novoga i naslijeđenoga u cilju gospodarskog
razvoja, ali i očuvanja obilježja i vrijednosti krajolika kao nacionalnog resursa. Zbog
toga je važan pristup šireg poimanja krajolika kao sveukupnog prostora, važnog
čimbenika života ljudi, koji pruža zajednici i pojedincu osjedaj identiteta i pripadnosti.
Krajolik je prostor-kontekst u kojem se odvijaju stalne promjene. Kao i u prošlosti,
krajolik se stalno mijenja uslijed djelovanja prirode i čovjeka. Razvoj se ne može
odvijati bez promjena krajolika. Izazov koji se postavlja u današnje doba jest
omogudavanje promjena koje de poštovati bitna obilježja krajolika i koje de biti
kreativne. Krajolik je resurs koji se može i treba koristiti razborito i održivo. Međutim,
krajolici su ved uspostavljene prostorne matrice u koje – prema našim stavovima,
znanjima, vještinama oblikovanja i kreativnosti – možemo smjestiti bududi razvoj.
Drugi važan pristup jest proaktivni stav prema krajoliku, prema kojemu krajolik nije
ograničenje i smetnja razvoju, ved u sebi sadrži potencijale za mogudi razvoj. Planiranje
razvoja zahtjeva sustavni pristup krajoliku kojega treba primijeniti u studijama ocjene
obilježja/karaktera krajolika – krajobraznim/krajoličnim osnovama, kao podlogama za
izradu prostorno-planske dokumentacije. Krajolične podloge – ocjene karaktera
krajolika – trebaju sadržavati sustav podataka i činjenica o njegovim prirodnim i
kulturnim sastavnicama, koje de biti opisane na objektivan način i koje de sadržavati
osim ocjene osjetljivosti i vrijednosti svakog krajoličnog tipa također i potencijale –
mogudnosti za njegov razvoj. Na taj način strukturirana metoda ocjene karaktera
krajolika omoguditi de razvojni pristup krajoliku – krajolik se na taj način sagledava u
okvirima njegovih mogudnosti da prihvati nove funkcije i sadržaje, a da se time ne
naruše njegove vrijednosti. Tako izrađene krajolične/krajobrazne podloge dati de
pokazatelje o mogudnostima i kapacitetu krajoličnog područja za razvojne programe te
smjernice za prostornu organizaciju i oblikovanje. Na taj način de biti mogude
određivanje pojedinih krajoličnih/krajobraznih područja pogodnih za pojedinu vrstu
razvoja, ovisno o stupnju osjetljivosti krajolika.
Predlaže se izrada Nacionalne strategije krajolika, kao jedne od niza nacionalnih
strategija, uključujudi Strategiju i Program prostornog uređenja RH (1999.), Strategiju
191
prostornog razvoja RH (u izradi); Strategiju održivog razvoja RH (2010.), Nacionalnu

strategiju i program biološke i krajobrazne raznolikosti (2008.) kojima se planira održivi
razvoj i upravljanje krajolicima kao nacionalnim antropogenim/kulturnim i prirodnim
resursima.
Krajolik Hrvatske se mijenja prije svega zbog utjecaja čovjeka. Kao što je naglasila
Europska konvencija o krajoliku, postoji potreba uspostave ravnoteže između
upravljanja, planiranja i zaštite krajolika. Nacionalna strategija krajolika treba biti
okvir za postizanje ravnoteže te treba osigurati sljedede:
- Prepoznavanje obilježja i važnost svih krajolika u Hrvatskoj – urbanih, ruralnih,
prirodnih, krajolika mora, vrijednih, ali i degradiraniranih/zapuštenih krajolika;
- Primjenu/implementaciju Europske konvencije o krajoliku;
- Promicanje održivog razvoja;
- Unaprjeđivanje, poboljšanje i očuvanje krajolika.
Nacionalna strategija krajolika pružiti de okvir za postizanje navedenih zadataka jer
krajolik nadilazi političke i sektorske/resorske granice. Društvo, gospodarstvo i fizički
prostor/krajolik su međuovisni: promjena jednog utječe i na druge. Zadatak Strategije
krajolika jest usklađivanje i koordiniranje interesa i djelovanja različitih sektora u
okviru postojedeg administrativno-upravnog sustava – gospodarstva, poljoprivrede,
energetike, infrastrukture, vodnog gospodarstva, graditeljstva i prostornog uređenja,
turizma, zaštite okoliša i prirode, kulturne baštine i dr.
Cilj Nacionalne strategije krajolika jest održivo upravljanje promjenama u krajoliku
kao sveukupnom prostoru. To ne znači zaštitu ili "zamrzavanje" stanja krajolika, ved
planirano upravljanje razvojem koje de uvažiti obilježja i uspostavljene vrijednosti
krajolika. U slučaju degradiranih i napuštenih područja planirano upravljanje de ih
unaprijediti i time poboljšati ukupnu vrijednost prostora. Namjera nije „štititi“ krajolik
od korištenja, najmanje od onih koji ga posjeduju, njime upravljaju ili ga koriste, niti de
se primjenom Europske konvencije o krajoliku i donošenjem Nacionalne strategije
krajolika proširiti kontrola planiranja izvan postojedih zakona ili smanjiti prava
vlasništva. Za održivo upravljanje i planiranje prostorom/krajolikom morati de se
promijeniti način dosadašnjeg upravljanja, koji je nekoordiniran i sektorski. To de
ujedno zahtijevati da i svaki pojedinac (građanin, stanovnik, vlasnik, investitor)
preuzme odgovornost za svoje utjecaje na prostor – kao zajedničko životno okruženje
u zamjenu za korist od onoga što kvalitetan krajolik može pružiti. Održivo upravljanje
krajolikom može omoguditi i stvaranje ekonomskog bogatstva, prepoznatljivost,
biološku raznolikost, konkurentske prednosti i snažan osjedaj identiteta.
Do izrade Nacionalne strategije krajolika važno je da se u okviru Strategije prostornog
razvoja RH osigura provođenje i primjena metode prepoznavanja i ocjene karaktera
krajolika – kao međunarodno prihvadenog alata za planiranje i upravljanje
promjenama u krajolicima. Kao što je bilo zacrtano Strategijom (1997.) i Programom
prostornog uređenja RH (1999.) za potrebe izrade Plana prostornog razvoja RH treba
pripremiti Krajobraznu osnovu Hrvatske, a prema metodi ocjene karaktera krajolika
prilagođenoj našim prilikama.
Krajolična/krajobrazna osnova Hrvatske – ocjena karaktera krajoličnih/krajobraznih
regija Hrvatske, osim što de biti jedna od stručnih podloga Državnog plana prostornog
192
razvoja treba pružiti podatke i za ostale razvojne i planske dokumente te treba

obuhvatiti sljedede:
a) Prepoznati i ocijeniti karakter krajolika unutar nacionalnog teritorija, uvažavajudi
dosad izrađene karakterizacije susjednih zemalja, podjelom na
krajolične/krajobrazne regije te osigurati objektivne, cjelovite i dosljedne opise
svake prema standardiziranom formatu i opsegu podataka;
b) Izraditi smjernice za planiranje i upravljanje svake krajolične/krajobrazne regije za
potrebe Prostornog plana države te usmjeravajude preporuke za primjenu u
strateškim procjenama utjecaja na okoliš (SEA), procjenama utjecaja na okoliš (SUO)
te druge razvojne projekte i programe za poboljšanje uporabe zemljišta, oporavak
napuštenih ili degradiranih područja i sl.;
c) Predložiti metode za uspostavljanje baze podataka o postojedem stanju krajolika
kroz daljnja istraživanja te izradu Atlasa ruralnih i urbanih krajolika.
Da bi zadovoljila što šire potrebe primjene, predlaže se da se krajolična/krajobrazna
osnova Hrvatske izrađuje prema opde prihvadenoj metodi ocjene karaktera krajolika,
te da se uskladi sa zadatcima prostorno planske dokumentacije. Sadržajno bi trebala
biti strukturirana tako da prikuplja, analizira, interpretira i prezentira skupove
međusobno povezanih podataka o:
- pojavnosti – fizičkom izgledu i stanju krajolika (prirodni, kulturno-povijesni i vizualni
čimbenici);
- značaju – prirodnim, ekološkim i kulturnim vrijednostima;
- mogudnostima razvoja – gospodarski, ekološki, društveni i kulturni potencijal za
razvoj.
Krajolična/krajobrazna osnova Hrvatske – ocjena karaktera krajolika uključivati de
podatke o povijesnom kao i sadašnjem stanju krajolika, jer krajolik nije mogude u
potpunosti razumjeti i objasniti bez podataka o njegovoj povijesnoj dubini, formiranju i
razvoju. Takav pristup je danas središnje mjesto razumijevanja i ocjene karaktera
krajolika jer je krajolik uobličen međudjelovanjem čovjeka, a to se razvojem i dalje
nastavlja. Cilj je omoguditi potpunije razumijevanje krajoličnih regija u njihovu
sadašnjem obliku, te kako se one mogu ili ih treba mijenjati, da bi se zadovoljili različiti
interesi i potrebe, sagledavajudi ih dugoročno. Ocjena karaktera svake krajolične regije
treba pružiti stručne i objektivne podatke s kojima se mogu oblikovati i formulirati
kriteriji za planiranje, upravljanje i zaštitu.
Za detaljnije razine krajoličnih/krajobraznih osnova, regionalnu/županijsku i lokalnu,
odnosno za niže razine prostorno-planske dokumentacije treba osigurati jedinstvene
standarde za provođenje ocjene karaktera krajolika – koje de također sadržavati
kvantitativne i kvalitativne podatke o svim aspektima krajolika (prirodnim, kulturnim,
vizualnim, ocjenu vrijednosti i osjetljivosti te potencijale za razvoj).
193
Na kraju se ističu najvažnije preporuke glede unaprjeđenja i vrjednovanja krajolika u

Hrvatskoj, a u skladu sa suvremenim svjetskim i europskim pristupima.
1. Prema obvezama koje je Republika Hrvatska preuzela potpisivanjem međunarodnih
i europskih dokumenata vezanih uz zaštitu krajolika potrebno je na nacionalnoj,
regionalnoj i lokalnoj razini osigurati primjenu i provođenje europskih
dokumenata.
2. U skladu s opdim mjerama iz Europske konvencije o krajoliku (Zakona o potvrđivanja
Konvencije o europskim krajobrazima) krajolike treba zakonom priznati kao važnu
sastavnicu prostornog okruženja, izraz raznolikosti zajedničke kulturne i prirodne
baštine, temelj njihova identiteta te ih na odgovarajudi način ugraditi u zakone
Republike Hrvatske:
- donošenjem zasebnog Zakona o krajoliku te usklađivanjem i dopunom Zakona o
zaštiti prirode, Zakona o zaštiti okoliša, Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i
Zakona o prostornom uređenju – unutar kojih je ved postavljena tema zaštite
krajolika/krajobraza;
- izraditi podzakonske dokumente vezane uz planiranje, zaštitu i korištenje krajolika,
prepoznati krajolik kao prostorno-plansku kategoriju te izraditi stručne standarde
uključivanja podataka o krajoliku u prostorno-plansku dokumentaciju.
3. Osnovati samostalnu stručnu ustanovu ili odjel u sklopu jednog od Ministarstava,
čime bi se riješila nadležnost za pitanja krajolika i omogudilo odvijanje svih
potrebnih aktivnosti kao što su organizacija, istraživanja, izrada dokumentacije,
promocija, informiranje i javna naobrazba o pitanjima krajolika na nacionalnoj i
regionalnoj razini.
4. Utvrditi jedinstvene standarde i kriterije za provođenje tipološkog razvrstavanja i
ocjene obilježja i vrijednosti krajolika na svim razinama (nacionalna, regionalna,
lokalna).
5. Utvrditi obvezu izrade stručne krajolične/krajobrazne podloge/osnove za svaku
razinu prostorno-planske dokumentacije kojom de se utvrditi obilježja i vrijednosti
krajolika i njegovih sastavnica, a mjere očuvanja i unaprjeđenja ugraditi u odredbe
plana.
6. Osigurati integralni i multidisciplinarni pristup krajoliku uvažavanjem prirodnih i
kulturnih obilježja.
7. Osigurati odgovarajudu naobrazbu stručnjaka za izradu krajoličnih/krajobraznih
podloga/osnova u redovitoj nastavi sveučilišnih studija, na poslijediplomskim
specijalističkim studijima i specijalističkim radionicama potičudi interdisciplinarnost.
8. Osigurati sudjelovanje stanovnika, vlasti i svih zainteresiranih u donošenju odluka o
bududem razvoju i zaštiti obilježja krajolika.
194
9. SAŽETAK
9.1. POLAZIŠTA –
KRAJOLIK U EUROPSKOM I HRVATSKOM KONTEKSTU PROSTORA I PROSTORNOG
UREĐENJA
Krajolik i prostor
Iako je Ustavom Republike Hrvatske prostor prepoznat kao nacionalno dobro, krajolik
se izravno ne spominje i ne prepoznaje, ne samo u Ustavu nego ni u brojnim drugim
zakonima i dokumentima. Krajolik treba shvatiti kao prostor na zemljinoj površini na
kojoj čovjek živi i radi te podiže gradove, naselja i nove pejsažne i agrikulturne
površine, gradi zgrade, obrađuje zemlju i djeluje na razne načine oblikujudi različite
ambijente. U Hrvatskoj se krajolik još uvijek najčešde doživljava kao lijepa romantična
slika u pogledu te se poistovjeduje s raslinjem i reljefom, a prostor se doživljava
apstraktno ili kao teren za gradnju. Međutim, krajolik je puno više od lijepe
ambijentalne slike. Krajolik Hrvatske jest ujedno i prostor Hrvatske – jednako na
zemljinoj površini (landscape) kao i na morskoj površini (seascape) te ga se jednako
mora doživljavati kao dobro od najvedega nacionalnog interesa. Prostor je ograničen, s
njim se mora racionalno i mudro raspolagati i upravljati. U suvremenom svijetu
krajolici su prepoznati kao jedan od važnih čimbenika prostornog identiteta zemlje,
bilo da se radi o krajolicima visokog stupnja prirodnosti ili su tijekom vremena
oblikovani čovjekovim djelovanjem i smatramo ih kulturnim krajolikom. Osim
identitetskog, krajolici imaju veliko društveno i gospodarsko značenje.
Krajolik/krajobraz (pejsaž)
Kao istoznačnice ili sličnoznačnice u hrvatskom jeziku danas se rabe riječi krajolik,
krajobraz i pejsaž. U Hrvatskoj se kulturni krajolik prepoznaje i štiti temeljem Zakona o
zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, a krajobraz visokog stupnja prirodnosti Zakonom o
zaštiti prirode. S obzirom na različita motrišta možemo redi da se u društvenim i
pojedinim tehničkim disciplinama, umjetnosti i literaturi uglavnom koriste riječi krajolik
i pejsaž, dok biotehničke i prirodne discipline najčešde koriste riječ krajobraz. U ovom
radu krajolik i krajobraz se shvadaju kao sinonimi, ali se uslijed zakonodavne i stručno-
tehničke prakse katkada razlikuje značenje pa se krajolikom naziva pretežito izgrađeni
195
pejsaž (s vedim utjecajem čovjeka, viši stupanj antropogenog utjecaja), a krajobrazom

pretežito prirodni i agrikulturni pejsaž (s manjim utjecajem čovjeka, niži stupanj
antropogenog utjecaja).
Unaprjeđenje krajolika kao sastavnica strategije prostornog razvoja
Prostorni razvoj Hrvatske, što podrazumijeva zaštitu i unaprjeđenje krajolika te
racionalno i razborito trošenje prostora, mora dati nove vrijednosti i temeljiti se na
sljededem:
- Prostor/krajolik Republike Hrvatske jest potrošiv resurs te ga se zato mora čuvati i
aktivno štititi uvažavajudi sve njegove posebnosti.
- Vrijedno prirodno i kulturno naslijeđe, kao i krajolik, razvojni su potencijal na kojima
valja graditi svekoliki identitet hrvatskoga prostora.
- Odluke o korištenju i uređenju prostora/krajolika valja donositi na znanstveno i
stručno utemeljenim činjenicama, sagledavajudi i prihvadajudi sve učinke kreativnog
djelovanja u prostoru/krajoliku.
- Kriteriji vrsnode moraju biti polazišta svakog zahvata u prostoru/krajoliku;
- Razvoj Hrvatske mora biti usklađen s interesima održivoga gospodarenja
prostorom/krajolikom te svim drugim resursima.
- Trošenje prostora/krajolika, prenamjene nekorištenih zemljišta i napuštenih
povijesnih građevina, prenamjene vrijednoga poljodjelskog i šumskog zemljišta, kao
i svi zahvati u prostoru i krajoliku moraju biti usklađeni s javnim interesom u korist
svih građana i bududih naraštaja, bez podilaženja privatnim interesima.
Krajolik kao sastavnica prostornog planiranja
Sve što se gradi u prostoru (na, iznad ili ispod zemlje) vidljivo je u krajoliku kojega
doživljavamo pogledom i ocjenjujemo kao izniman, dobar, ošteden ili degradiran
krajolik. Prostorno planiranje se prvovažno bavi funkcionalnim i racionalnim
promišljanjem prostora u kojemu čovjek živi i radi, a krajolično planiranje brine za
očuvanje i vrsnodu prirodnog i/ili naslijeđenog antropogenog ambijenta, za uspostavu
ravnoteže između čovjekovih potreba/zahvata u prostoru i prirodne održivosti tog
prostora. Krajolik se mora smatrati javnim dobrom i nacionalnim interesom čiji se
bududi razvitak i zaštita moraju integralno usuglašavati u sustavu prostornog uređenja.
Prostorno planiranje i krajolično planiranje nije isto, jedno se ne može zamijeniti
drugim, ali moraju usklađeno djelovati. Nema dobrog prostornog planiranja bez
uvažavanja krajolika, i obrnuto, planiranje krajolika ne smije ignorirati prostorno-
planerska polazišta.
Krajolik kao nacionalni resurs i pokretač gospodarskog razvoja
Pristupanjem Europskoj Uniji Hrvatska ulazi u novo razdoblje svoje povijesti u kojemu
de se uspostaviti odnos između europskih zbivanja i vlastite državotvornosti. U tom
složenom procesu Hrvatska mora brinuti o očuvanju svog nacionalnog identiteta kroz
zaštitu i uređenje prostora i krajolika, težedi skladnom i uravnoteženom prostornom
razvoju. U Europi i svijetu Hrvatska je prepoznata kao zemlja lijepih i raznolikih
krajolika visokoga stupnja prirodnosti te bogatog i starog kulturno-povijesnoga
graditeljskog naslijeđa. Prepoznavanje tih vrijednosti jasno ukazuje i na usmjerenje
gospodarskog razvoja Hrvatske pri čemu valja te vrijednosti sačuvati i unaprijediti, ali
na njima mudro i racionalno graditi gospodarski napredak. U 21. stoljedu razvoj
196
gospodarstva (i otvaranje novih radnih mjesta) ne donose samo tvornice ili trgovački
centri, ved promišljeno i održivo korištenje nacionalnih resursa i bogatstava. Hrvatski
prostor s naslijeđenim kulturnim krajolikom i kulturnim graditeljskim naslijeđem jest
hrvatski resurs od najvede nacionalne, društvene i gospodarske važnosti. Nažalost, on
se češde doživljava apstraktno i deklarativno jer se još uvijek ne prepoznaje kao
možebitni snažni pokretač gospodarskog i turističkog razvoja.
Krajolična/krajobrazna politika
Cilj zaštite krajolika jest održavati, obnavljati i poboljšati njegove kulturne i prirodne
vrijednosti. Svi zahvati u krajoliku trebaju uvažavati i uključivati vrijedne naslijeđene
sadržaje i značajke, a unošenje novih elemenata i struktura mora biti primjereno
njegovim svojstvima i kulturnom značaju.
Republika Hrvatska treba uspostaviti jasnu prostornu i krajoličnu/krajobraznu politiku s
ciljem podizanja svijesti o vrijednostima i potrebi očuvanja prostora i krajolika,
upravljanja promjenama te korištenju mogudnosti krajolika i prostora za održivi
razvitak i promicanje kvalitete života. Prostorna politika iskazuje se kroz dokumente
prostornog uređenja – od državne strategije prostornog razvoja do prostornih i
urbanističkih planova države, županija, gradova i opdina. Krajolična politika mora se tek
donijeti i afirmirati te u obliku zasebnog strateškog dokumenta treba odrediti značaj i
iskazati javni interes prema vrijednostima krajolika te njegovu unaprjeđenju i održivom
korištenju.
Krajolici Hrvatske odražavaju raznolikosti kulturnog i prirodnog naslijeđa i kao važna
sastavnica prostornog identiteta doprinose kvaliteti i raznolikosti europskog prostora.
Krajolici mogu biti doprinos gospodarstvu gradova i regija kroz odgovarajudu zaštitu,
upravljanje i planiranje te predstavljaju važan čimbenik za kakvodu života pojedinaca i
društvenu dobrobiti u urbanim, ruralnim i degradiranim područjima. Integralni pristup
krajoliku treba biti uključen u sve politike koje na krajolik imaju izravni ili posredan
utjecaj, a neizostavni je u prostornom planiranju kako bi se očuvale njegove kulturne,
okolišne, socijalne i ekonomske vrijednosti. Aktivno uključivanje svih dionika u
planiranje razvoja krajolika, putem tzv. participativne demokracije ključni je čimbenik u
namjeri da razvoj politike krajolika ima potporu javnosti.
Zakonska osnova zaštite krajolika/prostora
Provedenim analizama u ovom radu utvrđeno je da je pretpostavka učinkovite zaštite
krajolika stvaranje primjerene zakonske osnove, temeljem koje de se osigurati
prepoznavanje krajolika kao prostornog resursa, a ne samo ograničenja, te njegovo
uključivanje u dokumente prostornog uređenja, kao i u ostale programe i projekte.
Stoga primjerena zaštita krajolika zahtijeva odgovarajudi zakonski i institucionalni okvir,
koji u Hrvatskoj u osnovi postoji, ali nije objedinjen i osuvremenjen. Usporedba i
analiza postojedeg normativnog sustava koji uključuju pitanja zaštite, planiranja i
upravljanja krajolicima u Hrvatskoj s međunarodnim, upuduje na manjkavosti i potrebu
revizija i dopune. Potrebna je dopuna i usklađivanje zakonske osnove u pitanjima
zaštite krajolika u područjima zaštite prirode, okoliša i kulturne baštine te u ostalim
sektorima koji izravno ili posredno utječu na stanje krajolika. Prema obvezama koje je
Repubika Hrvatska preuzela potpisivanjem međunarodnih i europskih dokumenata
vezanih uz zaštitu krajolika potrebno je na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini
osigurati njihovu primjenu i provođenje.
197
Obveze Hrvatske proizašle iz prihvadanja Europske konvencije o krajolicima (2000.)

Prema obvezama koje proizlaze iz Zakona o prihvadanju konvencije o europskim
krajobrazima u Hrvatskoj (2002., 2004.) treba uspostaviti odgovarajude institucionalne
i pravne okvire za brigu o krajolicima. Preuzete obveze jesu sljedede:
- Krajolike priznati zakonom kao bitnu sastavnicu čovjekova okruženja, izraz
raznolikosti kulturnog i prirodnog naslijeđa i temelj identiteta područja. Bududi da
su krajolici priznati u Hrvatskoj trima zakonima potrebno je zakone uskladiti – Zakon
o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, Zakon o prostornom
uređenju.
- Uspostaviti i provoditi krajolične politike donošenjem posebnih mjera, koje imaju za
cilj zaštitu, upravljanje i planiranje;
- Ugraditi krajolik u svoje politike regionalnog i urbanističkog planiranja te u politike
povezane s kulturom, zaštitom okoliša, poljoprivredom, socijalnom i gospodarskom
politikom, kao i u sve druge politike koje mogu izravno ili posredno utjecati na
krajolik;
- Prepoznati vlastite krajolike na teritoriju države i provesti tipološku podjelu;
- Analizirati i ocijeniti značajke krajolika te pritiske uslijed kojih se mijenjaju te pratiti
promjene;
- Ocijeniti tako prepoznate krajolike, na temelju stručnih kriterija vrijednosti, ali i onih
koje im pridaju stanovnici;
zainteresiranih strana u provedbi krajoličnih politika.
Provedba zaštite krajolika u skladu s Europskom konvencijom o krajolicima
U cilju unaprjeđenja stanja krajolika treba uspostaviti odgovarajudi model stvarnog
uključivanja krajolika u dokumente prostornog uređenja svih razina i vrsta te
učinkovitije povezati i koordinirati resore koji izravno ili posredno utječu na stanje i
izgled krajolika. Da bi se omogudila zadovoljavajuda zaštita krajolika prema
odrednicama Europske konvencije o krajoliku te prema vlastitoj podjeli nadležnosti i u
skladu s ustavnim načelima i upravnim uređenjem, predlaže se sljedede:
- Osigurati jedinstvenu zakonodavnu osnovu za zaštitu krajolika
usaglašavanjem/usklađivanjem Zakona o zaštiti prirode, Zakona o zaštiti okoliša,
Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te Zakona o prostornom uređenju –
unutar kojih je ved postavljena tema zaštite krajolika/krajobraza, a s ciljem
jedinstvenog tretmana krajolika.
- Upotpuniti i uskladiti zakonodavstvo s područja zaštite prirode, okoliša, kulturne
baštine i prostornog uređenja s Europskom konvencijom o krajoliku u dijelu
nadležnosti, kriterija prepoznavanja i vrjednovanja, načina uključivanja krajolika u
prostorno-plansku dokumentaciju te definicija pojmova – primjerice: nejasna je
razlika između iste ili slične kategorije: kulturni krajolik u Zakonu o zaštiti i očuvanju
kulturnih dobara i značajni krajobraz u Zakonu o zaštite prirode.
- Osigurati ravnopravno stručno interdisciplinarno bavljenje s prirodnim i kulturnim
sastavnicama krajolika. Pristup interdisciplinarnosti treba primijeniti također i u
područjima nacionalnih parkova, parkova prirode i regionalnim parkovima, koji u
svom obuhvatu uključuju prirodne i kulturne vrijednosti. U izradu stručnih podloga
potrebno je uključiti stručna područja koja odgovaraju obilježjima promatranog
198
područja (trenutno se, nažalost, događa da primjerice biolozi ocjenjuju etnološku

baštinu ili stilska obilježja crkve ili dvorca).
- Uspostaviti i provoditi politike koje imaju za cilj zaštitu obilježja krajolika na
nacionalnoj, regionalnoj/županijskoj i lokalnoj razini. Krajolik ugraditi u politike
prostornog planiranja i sve ostale politike koje izravno ili posredno utječu na stanje
krajolika (gospodarstvo, turizam, vodno gospodarstvo, šumarstvo, poljodjelstvo,
energetika, kultura i sl.).
- Osnovati stručnu ustanovu ili Odjel za krajolike pri Ministarstvu kulture,
Ministarstvu zaštite okoliša i prirode i/ili Ministarstvu graditeljstva i prostornog
uređenja), koja bi se na stručnoj ili znanstveno-stručnoj osnovi bavila zaštitom
krajolika, bila interdisciplinarna te bi objedinila prirodne i kulturne sastavnice
krajolika. Utemeljenjem Hrvatskoga zavoda za prostorni razvoj otvara se mogudnost
da Zavod preuzme ulogu koordinatora za krajolik te da postupno razvija odjel za
krajolik uz potrebnu naobrazbu interdisciplinarne grupe stručnjaka za problematiku
krajolika. Zavod ili njegov dio bi davao mišljenja na sve krajolične/krajobrazne
podloge/osnove.
- Osigurati međusektorsku suradnju i koordinirano djelovanje između Ministarstva
zaštite okoliša i prirode, Ministarstva kulture i Ministarstva graditeljstva i
prostornog uređenja te suradnju s ostalim nadležnim Ministarstvima (regionalnog
razvitka, poljoprivrede, turizma, mora i prometa i dr.).
- U skladu sa Zakonom o prihvadanju Konvencije o europskim krajobrazima i
implementacijom Konvencije treba osnovati Nacionalno povjerenstvo za krajolike
koje de utvrditi standarde i kriterije za prepoznavanje, vrjednovanje i zaštitu
krajolika. Isto tako treba razraditi standarde i kriterije (pravilnike i propise) za
postupanje s krajolicima u postupku izrade prostornih i urbanističkih planova.
- Utvrditi kriterije i donijeti podzakonske akte (pravilnike i propise) kojima se
podrobnije reguliraju kriteriji zaštite, planiranja i upravljanja krajolicima
- U cilju očuvanja obilježja/karaktera krajolika potrebno je provesti prepoznavanje,
dokumentiranje i vrjednovanje krajolika države i svih županija izradom krajobraznih
osnova u kojima de se odrediti mjere zaštite te način upravljanja obilježjima
krajolika. Suglasnost na krajolične/krajobrazne osnove davao bi Hrvatski zavod za
prostorni razvoj, koji treba razviti poseban odjel za krajolike.
- Za to je potrebno osigurati provođenje jedinstvene metodologije tipološkog
razvrstavanja krajolika na razini države - prepoznavanje krajoličnih regija Hrvatske, a
na regionalnoj i lokalnoj razini - detaljniju karakterizaciju na tipove (podtipove,
uzorke), koje de ovjeriti stručna ustanova (odjel za krajolike Hrvatskog zavoda za
prostorni razvoj ili druga institucija koja de se uspostaviti).
- Izraditi podzakonske dokumente vezane uz planiranje, zaštitu, očuvanje i uređenje
krajolika, a Pravilnikom odrediti standarde u kartografskoj obradi podataka o
krajoliku u sklopu prostorno-planske dokumentacije, koje de ovjeriti Hrvatski zavod
za prostorni razvoj, Ministarstvo kulture te Ministarstvo zaštite okoliša i prirode.
- Stručna podloga Zaštita obilježja krajolika, odnosno krajolična/krajobrazna osnova,
treba postati dio prostorno-planske dokumentacije te ju obuhvatiti Pravilnikom o
kriterijima i načinu izrade prostorno-planske dokumentacije.
- Ubrzati primjenu GIS-a, kao standardizirane tehničke podrške.
199
- Osigurati pravnu podršku i normativne okvire za izradu popisa i baze podataka

krajolika vrjednovanih kao zajedničko kulturno i prirodno naslijeđe –
Upisnik/registar krajolika Hrvatske.
- Uvesti nagrade i poticaje za primjere dobre prakse u zaštiti i očuvanju krajolika.
- Osigurati sudjelovanje javnosti, lokalnih i regionalnih vlasti te ostalih zainteresiranih
u provedbi politika krajolika.
9.2. STANJE – KRAJOLIK U HRVATSKOJ

Zaštideni i nezaštideni krajolici
Krajolici/krajobrazi u Hrvatskoj štite se dvama zakonima – Zakonom o zaštiti prirode i
Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Zakonom o zaštiti prirode uglavnom se
štite velika područja od državnog značenja (strogi rezervati, nacionalni parkovi, posebni
rezervati i parkovi prirode) i od lokalnog značenja (regionalni park, spomenik prirode,
značajni krajobraz, park-šuma i spomenik parkovne arhitekture/perivoj). Zakonom o
zaštiti i očuvanju kulturnih dobara krajolik se štiti kao nepokretno kulturno dobro –
povijesno karakteristične strukture koje svjedoče o čovjekovoj nazočnosti u prostoru –
od gradova, sela i građevina s okolišem do perivoja i parkova. Dok zaštita krajobraza
(temeljem Zakona o zaštiti prirode) obuhvada razmjerno velike površine teritorija (u
tisudama i desetcima tisuda hektara), zaštita krajolika (temeljem Zakona o zaštiti i
očuvanju kulturnih dobara) obuhvada razmjerno malene površine terena. Dio
krajolika/krajobraza štiti se prostorno-planskom dokumentacijom – županijskim
prostornim planovima i prostornim planovima uređenja gradova i opdina (ukupne
površine nisu poznate, vjerojtno se ne radi o velikim površinama). Ipak, vedi dio
krajolika Hrvatske nije obuhvaden nikakvom zaštitom krajolika.
Za zaštidene krajolike u Hrvatskoj postoji razmjerno dobra formalna pa i provedbena
zaštita, premda još uvijek izostaje, osim rijetkih iznimaka, zadovoljavajude upravljanje i
gospodarenje takvim krajolicima. Problem su krajolici koji nisu zaštideni ni na koji
način, a takav je najvedi dio krajolika Hrvatske. Europska konvencija o krajoliku
najvedim je dijelom posvedena upravo takvim nezaštidenim krajolicima. Pitanje je kako
se ponašati u takvim krajolicima, kako ih zaštititi, koristiti, nadzirati i upravljati da budu
gospodarski i društveno korisni za lokalnu zajednicu i Hrvatsku u cjelini, bez degradacija
i uništavanja. Rješenja tih problema moguda su jedino u kontekstu aktivne
krajolične/krajobrazne politike koja de krajolik prepoznati kao posebnu vrijednost
Hrvatske, jednakovrijednu prostoru/teritoriju, koja de uspostaviti mehanizme za
primjenu potpisanih konvencija te jačati svijest stanovnika o prepoznavanju krajolika
kao prostornog i gospodarskog resursa.
Ugroženi i osjetljivi krajolici
Krajolici su važan element prostornog identiteta te ih valja prepoznati kao reusurs
gospodarskog razvoja. Zbog pritisaka razvoja izloženi su prijetnjama, promjenama
obilježja ili potpunoga gubitka identiteta. Zbog toga krajolici pripadaju među
najosjetljivija i najugroženija područja. Prepoznavanje/identifikacija i
vrjednovanje/valorizacija krajolika iznimnih vrijednosti omogudit de zaštitu
najvrjednijih, prepoznatljivih elemenata i obilježja područja. Prepoznavanje i zakonska
zaštita krajolika – posebice onih osjetljivih i iznimnih vrijednosti kao što su primorski
200
mediteranski krajolici, riječni krajolici, krajolici u okruženju velikih gradova i dr. – kao i
određivanje smjernica za njihov razvoj i zaštitu – može doprinijeti zaštiti identiteta
područja, kakvodi života stanovnika i razvoju turizma. Na taj de se način usporiti ili
možebitno zaustaviti procesi degradacije i ugrožavanja krajolika/prostora.
Pritisci na krajolik osobito su veliki uslijed nezadovoljavajude vrsnode projekata za
turističku izgradnju, gospodarsko-proizvodne izgradnje (proizvodne hale u
neizgrađenim dolinama), donedavno bespravne izgradnje, legalne ali ambijentu
neprimjerene izgradnje, infrastrukturnih projekata (vjetroparkova i sl.), hidrotehničkih
zahvata (regulacija rijeka i potoka, kanali vedih dimenzija), elektroenergetskih
građevina (hidroelektrane, termoelektrane) i dr. Problemi s takvim građevinama ne
rješavaju se sa studijama utjecaja na okoliš (jer one samo provjeravaju posljedice
projekta), ved se bitni problemi moraju ukloniti u pejsažnom i prostornom planu
uvažavanjem kriterija za očuvanjem i unaprjeđenjem krajolika.
Nedostatnost zaštite
Bududi da je najvedi dio prostora/krajolika Hrvatske nepokriven zakonskom zaštitom
potrebna je zaštita prostorno-planskom dokumentacijom. Ona sada nije obvezna i ovisi
o planerskom pristupu i naručiteljima planova, što u stvarnosti znači da zaštita krajolika
izostaje. Analize i vrjednovanje prostora kao krajolika izvrstan su planerski alat i
dragocijen doprinos odlukama i planerskoj uvjerljivosti. Jedino ako se studija krajolika -
krajolična/krajobrazna podloga/osnova ugradi kao obveza, propisana zakonom ili
podzakonskim aktom (Pravilnikom), onda de se i provoditi. Zbog brojnih pritisaka koji
se događaju u planerskoj struci takav alat krajoličnog vrjednovanja i planiranja zaštitio
bi krajolik jer bi zaštita bila znatno učinkovitija i vrsnija u odnosu na današnje stanje.
9.3. PROBLEMI –
S KOJIMA SE SUOČAVAMO GLEDE ZAŠTITE I UNAPRJEĐENJA KRAJOLIKA/KRAJOBRAZA
Sadašnji prostorni planovi županija, gradova i opdina pretežito sagledavaju krajolik s
gledišta prirodnih vrijednosti i biološke raznolikosti (staništa, ugrožene vrste, zaštidena
područja prirode), ali pri tom ne sagledavaju problematiku zaštite i očuvanja krajolika
kao antropogenog entiteta. Najčešde se u prostorne planove ugrađuju uvjeti zaštite
prirode, a Europska konvencija o krajoliku se i ne spominje. Tek su malobrojne županije
prepoznale važnost krajolika i provele su predhodno vrjednovanje cjelokupnoga svog
teritorija. Neselektivnim trošenjem prostora, širenjem građevnih i turističkih područja
nastavlja se „betonizacija” obale te nestaju krajolici stvarani tisudljedima, gubi se
lokalni, ali i nacionalni identitet.
Nije cilj krajolik gledati romantično, samo kao lijepu sliku koju treba fotografski
zaustaviti, ved kao aktivni prostor u kojemu se živi i od kojega se živi. Kada se želi
zaštititi krajolik na razini prostorno-planske dokumentacije tada su često otpori s
komentarom da se od lijepih krajolika ne može živjeti. Upravo je suprotno, od lijepih,
zdravih, čistih, raznolikih i uravnoteženih/održivih krajolika može se živjeti. Stoga je
prijeko potrebna naobrazba svih – od djece u vrtidima i školama, stanovnika do
političara koji donose odluke važne za sudbinu krajolika.
201
Velik je postotak teritorija Hrvatske za koji ne postoji nikakva zaštita ni kvalitativno

usmjerenje razvoja krajolika jer se ne rade krajolični planovi u sklopu izrade prostorno-
planske dokumentacije pa se krajolik ne uvodi u sustav prostornog planiranja. To je
razlog da se krajolik ne shvada kao resurs i vrsnoda prostora, ved najčešde kao prostor
za gradnju.
Brojne su inozemne laskave ocjene hrvatskoga krajolika u kontekstu turizma i ljepote
krajolika. U tim ocjenama često se daje podrška za očuvanjem krajolične raznolikosti,
kulturnoga krajolika i prirodnih ljepota jer upravo te vrijednosti krajolika valja shvatiti
kao gospodarski i turistički resurs. Još uvijek u Hrvatskoj nije jasno da turisti ne dolaze
zbog apartmana (koji su najvedim brojem substandardni), ved zbog krajolika (ne samo
krajolika mora) koji pruža najrazličitije mogudnosti za odmor, kulturnu/duhovnu i
fizičku rekreaciju.
Postoje problemi u shvadanju kulturnog krajolika unutar nacionalnih parkova i parkova
prirode. Pitanje je kako se ponašati s kulturnim krajolikom unutar nacionalnih parkova.
Zaštita prirode sklona je prekidanju ljudskih aktivnosti u nacionalnom parku
(naselja/stanovanje, pilane, obrada poljodjelskih površina i sl.) što tijekom godina
pretvara kulturni krajolik u prirodnu šumu. Time se bitno mijenjaju osnovna obilježja
krajolika/krajobraza nacionalnih parkova i parkova prirode.
Svjedoci smo i brojnih zapuštenih krajolika u Hrvatskoj – napuštena sela, napušteni
maslinici i vinogradi, maslinici i vinogradi uništeni požarom i dr. Požari na Jadranu
otkrili su da su šume alepskoga bora samoniklo prekrile ranije obradive površine
(maslinike i vinograde) koje su se obrađivale do pčetka 20. stoljeda. Pitanje je kako
obnaviti takav krajolik – onakav kakav je nekad bio prije krčenja i uređenja maslinika i
vinograda sa suhozidnom gradnjom, obnoviti maslinike i vinograde ili omoguditi
ponovni rast šuma alepskoga bora. U mnogim krajevima Hrvatske nalazimo napuštene
poljodjelske površine koje prerastaju u šikaru. Što s takvim površinama ako ne postoji
interes i mogudnost za revitalizacijom polja? Ostaviti prirodni razvoj od šikare do šume,
provoditi planirano pošumljavanje ili pretvarati u građevno područje? Nailazimo i na
slučajeve kada je u katastru šuma, a u stvarnosti šume odavno nema. Što s takvim
zemljištima?
Nailazimo i na degradirane krajolike, na sredu nema ih mnogo, ali dovoljno da se
pobrinemo i za takve krajolike i omogudimo njihov oporavak. U degradirane krajolike
ubrajamo: kamenolome i otvorene kopove mineralnih sirovina, klizišta/odrone,
opožarene krajolike, brownfileld predjele, naselja bespravne izgradnje i dr.
Reljefna i mjestopisna obilježja naše jadranske obale, ali i unutrašnjosti, zahtijevaju
osim administrativne ocjene i individualni pristup svakom području radi donošenja
racionalnih i održivih odluka. Primjerice, ograničenja izgradnje na propisanu udaljenost
od obale mora nema isto značenje u Istri ili Ravnim kotarima, gdje je teren uz obalu
ravan, od obale na dubrovačkom, biokovskom ili velebitskom području gdje je obala
jako strma i teško dostupna. Administrativno se ne uočava razlika, a ona je važna za
očuvanje obilježja krajolika i za vrsnodu zahvata u krajoliku.
Posebnu pozornost valja usmjeriti na urbane krajolike koji se brzo mijenjaju uslijed
intenzivne izgradnje poprimajudi isti/sličan izgled, jednako u unutrašnjosti kao na
jadranskoj obali. Problemi su sa svim veličinama gradova – od metropolitanskih
područja do malih gradova.
202
9.4. DOPRINOS STRUČNE PODLOGE/STUDIJE KRAJOLIKA –

POLAZIŠTA ZA UNAPRJEĐENJE PROSTORNOG RAZVOJA HRVATSKE
Cilj
Glavni je cilj da se krajolik/krajobraz prepozna kao posebna vrijednost Hrvatske, kao
što je u Ustavu Republike Hrvatske prepoznat prostor kao posebna vrijednost, te da se
uspostave pravni i drugi mehanizmi koji de omoguditi i potaknuti primjenu potpisanih
konvencija o krajolicima (konvencije su potpisane, ali ih ne primjenjujemo i ne
nadograđujemo).
Doprinos u odnosu na dosadašnje spoznaje i praksu
Ovom stručnom podlogom (studijom), učinjeno je sljedede:
- Dijagnosticirano je stanje i problemi očuvanja krajolika u Hrvatskoj;
- Utvrđeno je postojanje obveza koje proizlaze iz međunarodnih dokumenata koje je
Hrvatska prihvatila i potpisala;
- Naveden je pregled suvremenih međunarodno usvojenih metoda i stručnih
standarda koji se koriste za učinkovito očuvanje krajolika u svijetu;
- Predložena je zaštita obilježja krajolika za sve razine prostorno-planske
dokumentacije izradom odgovarajude razine krajolične podloge/osnove i
razvrstavanjem krajolika za svaku od tih razina;
- Predložene su druge mjere za unaprjeđenje očuvanja i afirmaciju krajolika.
Tipološko razvrstavanje i ocjena osjetljivosti krajolika

Prepoznavanje, karakterizacija krajolika proizlazi iz Europske konvencije o krajolicima,
oslanja se na europsku LANDMAP kartu te provodi na tri razine – državnoj,
regionalnoj/županijskoj i lokalnoj (gradovi, opdine, naselja). Predloženo je sljedede:
- Izrada tipološkog razvrstavanja krajolika države na razini krajoličnih regija i
podregija za potrebe prostornoga plana države – ocjena osjetljivosti i vrijednosti
krajolika te evidencija iznimnih i ugroženih krajolika;
- Izrada tipološkog razvrstavanja i ocjene karaktera krajolika za razinu županija/grupe
županija ili regije na razini opdeg krajoličnog tipa te ocjena osjetljivosti i mogudnosti
za razvoj;
- Izrada tipološkog razvrstavanja do razine krajoličnog tipa i uzorka, povijesne
karakterizacije i ocjene vrijednosti krajolika na nižim razinama prostornih planova.
Krajolična/krajobrazna podloga/osnova i krajolični/krajobrazni plan
Zakonska zaštita i očuvanje krajolika/krajobraza (temeljem Zakona o zaštiti prirode i
Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara) obuhvada manji dio teritorija Republike
Hrvatske. Stoga je za vedinu teritorija potrebno osigurati očuvanje obilježja/karaketra
krajolika prostorno-planskom dokumentacijom i u sklopu nje predvidjeti izradu
krajolične/krajobrazne podloge/osnove kao stručne podloge.
Za zaštidene krajolike (koje smatramo posebno vrijednim), preporuča se propisati
izradu plana područja posebnih obilježja, odnosno izradu krajoličnog/pejsažnog plana
kao podlogu za plan lokalnog razvoja (Local Development Plan). Slično je i s
degradiranim krajolicima/područjima u kojima treba predložiti mjere poboljšanja
stanja suvremenim planerskim pristupom.
203
Nadležnosti i dopune/promjene zakona i propisa

Da bi se to moglo postidi potrebno je napraviti sljedede:
- Odrediti koje je državno ministarstvo nadležno za krajolik (prostorno uređenje,
kultura ili priroda);
- Uspostaviti politike i donijeti Strategiju krajolika;
- Dopuniti Zakon o zaštiti prirode i okoliša te Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih
dobara i/ili donijeti Zakon o krajoliku – dopuna se odnosi na međusobno usklađenje
dvaju zakona glede naziva i kategorija zaštite te u kontekstu Europske povelje o
krajolicima.
- Utvrditi i propisati standarde i način izrade krajoličnih podloga/osnova.
U dogovoru tri ministarstva (zaštita okoliša i prirode, prostorno uređenje, kultura)
propisati standard za obradu krajolika u strateškim procjenama utjecaja prostornog
plana na krajolik. To je sada u Hrvatskoj prepušteno samo krajobraznim arhitektima i
agronomskoj struci što ne zadovoljava kriterij interdisciplinarnog i sveobuhvatnog
sagledavanja krajolika/prostora.
Veliki infrastrukturni i graditeljski zahvati u krajoliku
Radi učinkovite zaštite krajolika, ali i zbog unaprjeđenja gospodarskog razvoja,
potrebno je odrediti područja na kojima se mogu i pod kojim uvjetima graditi
vjetroelektrane (vjetroparkovi) i druge građevine koje bitno utječu na krajolik.
Povezivanje s resorima poljodjelstva, maloga poduzetništva/gospodarstva i turizma,
radi uključivanja krajolika u razvojne programe, omoguditi demo racionalan i održiv
gospodarski razvoj uz istodobno očuvanje obilježja krajolika i njegova prepoznavanja
kao razvojnog resursa.
9.5. Zaključne preporuke

Nije ključno pitanje gradnja i razvoj nasuprot očuvanju krajolika, ved je bitno osigurati
održivi suživot i međusobno uvažavanje novoga i naslijeđenoga u cilju gospodarskog
razvoja, ali i očuvanja krajolika kao nacionalnog resursa.
Na kraju se ističu najvažnije preporuke glede unaprjeđenja i vrjednovanja krajolika u
Hrvatskoj, a u skladu sa suvremenim svjetskim i europskim pristupima.
1. Prema obvezama koje je Republika Hrvatska preuzela potpisivanjem međunarodnih
i europskih dokumenata vezanih uz zaštitu krajolika potrebno je na nacionalnoj,
regionalnoj i lokalnoj razini osigurati njihovu primjenu i provođenje.
2. Krajolike priznati kao važnu sastavnicu identiteta prostora te ih na odgovarajudi
način ugraditi u zakone Republike Hrvatske:
- donošenjem Zakona o zaštiti krajolika te usklađivanjem i dopunom Zakona o zaštiti
prirode, Zakona o zaštiti okoliša, Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i
Zakona o prostornom uređenju – unutar kojih je ved postavljena tema zaštite
krajolika/krajobraza;
- izraditi podzakonske dokumente vezane uz planiranje, zaštitu i korištenje krajolika,
prepoznati krajolik kao prostorno-plansku kategoriju te izraditi stručne standarde
uključivanja podataka o krajoliku u prostorno-plansku dokumentaciju.
204
3. Osnovati samostalnu stručnu ustanovu ili odjel u sklopu jednog od Ministarstava ili
u sklopu Hrvatskoga zavoda za prostorni razvoj, čime bi se riješila nadležnost za
pitanja krajolika i omogudilo odvijanje svih potrebnih aktivnosti kao što su
organizacija, istraživanja, izrada dokumentacije, promocija, informiranje i javna
naobrazba o pitanjima krajolika na nacionalnoj i regionalnoj razini.
4. Utvrditi jedinstvene standarde i kriterije za provođenje tipološkog razvrstavanja i
ocjene obilježja i vrijednsoti krajolika na svim razinama (nacionalna, regionalna,
lokalna) te izraditi krajoličnu/krajobraznu osnovu Hrvatske.
5. Utvrditi obvezu izrade stručne krajolične/krajobrazne podloge/osnove za svaku
razinu prostorno-planske dokumentacije kojom de se utvrditi obilježja i vrijednosti
krajolika i njegovih sastavnica, a mjere očuvanja i unaprjeđenja ugraditi u odredbe
plana.
6. Osigurati integralni i multidisciplinarni pristup krajoliku uvažavanjem prirodnih i
kulturnih obilježja.
7. Osigurati odgovarajudu naobrazbu stručnjaka za izradu krajoličnih/krajobraznih
podloga/osnova u redovitoj nastavi sveučilišnih studija, na poslijediplomskim
specijalističkim studijima i specijalističkim radionicama potičudi interdisciplinarnost.
8. Osigurati sudjelovanje stanovnika, vlasti i svih zainteresiranih u donošenju odluka o
bududem razvoju i zaštiti obilježja krajolika.
205
10. POJMOVNIK
Pojmovnik donosi različite interpretacije i uporabe pojmova koji se odnose na

prepoznavanje, planiranje i zaštitu krajolika i naslijeđa/baštine te objašnjava pojmove
koji se koriste u ovom radu (stručnoj podlozi, studiji).
Autentičnost / Authenticity – vjerodostojnost, izvornost, svojstvo krajolika koje

najistinijtije odražava i sjedinjuje vrijednosti krajolika kao kulturnog i prirodnog
naslijeđa. Spoznaja i razumijevanje izvornih i naknadnih obilježja kulturnog naslijeđa,
njihovo značenje i izvori podataka preduvjeti su za ocjenu svih čimbenika
vjerodostojnosti.
Bioraznolikost – određuje se kao sveobuhvatna raznolikost i različitost živih
organizama, uključujudi kopnene, morske i ostale vodene ekosustave i ekološke cjeline
čiji su dio. Uključuje raznolikost u okviru vrsta, između vrsta i između ekosustava.
Bioraznolikost je kao sveukupnost gena, vrsta i ekosustava na Zemlji svojevrsna
zaostavština koja se mora racionalno koristiti i održavati, radi bududih naraštaja i
opstanka života na Zemlji (izvor: Convention on Biological Diversity, Rio de Janeiro,
1992).
Evidentiranje – snimanje i bilježenje podataka. Jedna je od glavnih metoda koja
omogudava razumijevanje i prepoznavanje vrijednosti krajolika, a obuhvada
prikupljanje podataka kojima se opisuje fizička struktura, stanje i korištenje krajolika ili
njegovih sastavnica, zgrada i mjesta s oznakom razdoblja nastajanja.
GIS / Geographic Information System – računalni program oblikovan za pripremu,
rukovanje, analize i prikazivanje svih tipova zemljopisnih i prostornih podataka
krajolika i njegovih sastavnica.
Identitet krajolika / Landscape Identity – prepoznatljiva i jasna pojavnost, posebnost
„slike” krajolika kao nositelja bitnih svojstava nekog zemljopisnog područja (od
nacionalnog do regionalnog i lokalnog značaja).
Integralno upravljanje obalnim područjem – označava dinamički proces održivog
upravljanja i korištenja obalnih područja, uzimajudi istodobno u obzir krhkost obalnih
206
ekosustava i krajolik/krajobraza, raznolikost aktivnosti i korištenja, njihovo međusobno

djelovanje, pomorsku usmjerenost pojedinih aktivnosti i korištenja i njihov utjecaj na
pomorske i kopnene dijelove. (Protokol o integriranom upravljanju obalnim područjem
Sredozemlja, 2008., 2011.).
Integritet/cjelovitost / Integrity – mjera cjelovitosti i izvornosti/intaktnosti krajolika,
njegovih sastavnica te funkcionalnih i povijesnih obilježja, koja se najčešde sagledava
kao društvena, funkcionalna, strukturna i vizualna.
Inventarizacija / Inventarization – način dokumentiranja koji obuhvada popisivanje
podataka o obilježjima i sastavnicama krajolika u svrhu stvaranja
inventara/preglednika/popisnika kulturnog krajolika. Izrađuje se za potrebe
karakterizacije, planiranja, zaštite i upravljanja kulturnim krajolikom.
Karakter/obilježja krajolika / Landscape Character – suštinska svojstva krajolika kojima
se na sveobuhvatan način sagledavaju njegove brojne sastavnice s ciljem što
potpunijeg razumijevanja. Određuju ga različiti i prepoznatljivi uzorci elemenata koji se
dosljedno pojavljuju u pojedinom tipu krajolika. Nastali su kao rezultat različitih
kombinacija geomorfoloških i reljefnih obilježja, tla, vegetacije, načina korištenja,
uzoraka neizgrađenoga krajolika i naselja, odnosno prirodnih, povijesnih, kulturnih i
oblikovnih elemenata.
Karakterizacija / Characterization – metoda dokumentiranja i istraživanja krajolika;
proces prepoznavanja, razvstavanja, opisivanja i kartiranja; podjele područja na
krajolične jedinice; područja različita, dosljedna i prepoznatljiva karaktera.
Kompozicija krajolika – prostorna organizacija struktura vidljivo oblikovanog krajolika
nastala svjesnom namjerom pojedinca ili zajednice, ili spontanim razvojem.
Konzervacija/očuvanje / Conservation – postupak primjene posebnih mjera potrebnih
za zadržavanje povijesnog oblika, građe, karaktera i cjelovitosti krajolika i njegovih
sastavnica kojima de se prikazati i učvrstiti prepoznate vrijednosti za sadašnje i budude
naraštaje.
Konzervatorski plan / Conservation Plan – vidjeti: Plan zaštite.
Krajobraz / Landscape – prema lingvističkom tumačenju istoznačnica riječi krajolik i
pejsaž; označava područje percipirano ljudskim okom čiji je karakter rezultat
međudjelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika. U primjeni u Hrvatskoj, krajobraz se
za razliku od krajolika najčešde smatra područjem s pretežito prirodnim obilježjima te
se u skladu s tim određenjem (Zakon o zaštiti prirode) dokumentira i obrađuje.
Krajolik / Landscape – područje percipirano od čovjeka čiji je karakter posljedica
djelovanja i međudjelovanja prirodnih i/ili ljudskih činitelja. Uključuje cjelokupno
područje - gradove, sela, ruralna i doprirodna područja, područja obale i mora, obične i
degradirane krajolike, kao i osobito vrijedna i zaštidena područja. Sadrži
fizičke/strukturalne i nematerijalne sastavnice te ne postoji bez čovjekove percepcije.
Krajolik mora / Seascape – područje kopna, obale i mora gdje je međudjelovanjem
čovjeka i prirode tijekom vremena stvoreno područje prepoznatljiva karaktera.
Obuhvada more i susjedna granična područja kopna i mora, uključujudi i poglede s
kopna na more i s mora prema kopnu, duž obalne linije.
207
Krajolična jedinica / Landscape Unit – područje različitih, dosljednih i prepoznatljivih

svojstava krajolika. To su područja različita karaktera, prepoznatljivih i razlikovnih
obilježja, koja se na različitim mjerilima (ovisno o mjerilu istraživanja) prepoznaju i
određuju metodama kartiranja i opisivanja. Ovisno o mjerilu to mogu biti krajolične
regije, područja, tipovi, podtipovi te uzorci.
Krajolični tip / Landscape Character Type – opdi pojam koji obilježava pojedine
kombinacije sastavnica krajolika: prirodne (klimatska obilježja, geomorfološka obilježja,
vrste i pokrov tla, hidrografska obilježja, biljne i životinjske vrste) te antropogene
(naselja, način korištenja prostora, građevine i ostale umjetno stvorene elemente).
Krajolični/pejsažni plan / Landscape Plan – vrsta plana koji svojim posebnim pristupom
i alatima planira budude radnje za zaštitu, obnovu, oporavak, poboljšanje,
unaprjeđenje i preoblikovanje krajolika. Međusobno može povezati različite jedinice
teritorijalnog ustroja. To može biti plan područja posebnih obilježja za osobito vrijedne
ili degradirane krajolike.
Kultivirani krajolik / Culivated Landscape – označava krajolike nastale čovjekovim
djelovanjem, kao suprotnost prirodnom stanju krajolika. Najčešde se povezuje s
poljodjelskim/agrikulturnim krajolicima, kultiviranim određenom biljnom kulturom.
Kulturna baština – skupina dobara naslijeđenih iz prošlosti koje ljudi identificiraju
neovisno o vlasništvu, kao odraz i izričaj svojih vrijednosti, vjerovanja, znanja i tradicija
koje su u stalnom procesu razvoja. Ona uključuje sve aspekte okoliša koji proizlaze iz
međusobnog djelovanja ljudi i mjesta u vremenu (izvor: Zakon o potvrđivanju okvirne
konvencije vijeda europe o vrijednosti kulturne baštine za društvo).
Kulturni krajolik / Cultural Landscape – zemljopisno područje povezano s povijesnim
djelovanjem, događajima i osobama, koje uključuje kulturne i prirodne sastavnice,
odražava kulturne i estetske vrijednosti te sadrži svojstva kulturnoga naslijeđa.
Kombinirano djelo čovjeka i prirode. Ilustrirativan je za razvoj ljudskog društva i naselja
tijekom povijesti pod utjecajem fizičkih ograničenja i/ili mogudnosti prezentiranih od
njihova prirodnog okoliša te unutarnjih i vanjskih društvenih, gospodarskih i kulturnih
snaga društva (izvor: Operational Guidelines for the Implementation of the World
Heritage Convention, 1999.).
Kulturne sastavnice krajolika / Cultural Components – elementi krajolika nastali
čovjekovim djelovanjem na prirodnu okolinu za potrebe stanovanja, rada ili drugog
načina korištenja. Obuhvadaju fizičke sastavnice i procese. Fizičke sastavnice uključuju:
naselja, zgrade, prometnice i ostale infrastrukturne građevine te artefakte malog
mjerila (oprema prostora, javna plastika i sl.).
Kulturni značaj / Cultural Significance – označava estetsku, povijesnu, znanstvenu,
društvenu ili duhovnu vrijednost za prošlost, sadašnjost i budude naraštaje. Kulturni
značaj sadržan je u samom mjestu, njegovoj građi, smještaju/setting, uporabi,
povezanostima, značenjima, vezanim mjestima i srodnim objektima (izvor: Burra
Charter, ICOMOS, 1981., 1999.).
Mjesto / Site – označava zemljopisno područje, prostor, zemljište, krajolik, zgrade ili
druge građevine, skupinu zgrada/građevina, a može uključivati sastavnice, sadržaje,
prostore i poglede. Može imati materijanu i nematerijalnu dimenziju (Burra Charter,
208
ICOMOS 1981). Područje jasno određenih i prepoznatljivih svojstava, sastavljeno od

fizičkih, strukturnih i nematerijalnih sastavnica, spoj je graditeljskog i duhovnog
proizašlo iz zemljopisnog položaja. Percepcijom je povezano s konceptom identiteta
mjesta.
Ocjena karaktera krajolika / Landscape Character Assessment – proces koji povezuje
prikupljanje, dokumentiranje, tipološki razvrstaj analize, ocjenjivanje tj.
dodavanje/pripisivanje vrijednosti posebno pripremljenih podataka, kao dio metode
vrjednovanja. Za razliku od metode vrjednovanja krajolika kao naslijeđa, ocjenom
vrijednosti su obuhvadeni svi krajolici, a ne samo oni koji posjeduju iznimnu vrijednost.
Očuvanje / Conservation – metoda koja se odnosi na sve napore usmjerene na
razumijevanje kulturne baštine, znanje o njezinoj povijesti i značenju, koji osiguravaju
njezinu materijalnu zaštitu, a zahtijevaju prezentaciju, restauraciju i poboljšanje (izvor:
Nara Document on Authenticity, ICOMOS, 1994.).
Održavanje / Maintenance – osnovna metoda i jedan od preduvjeta zaštite krajolika, a
temelji se na redovnom održavanju i upravljanju, zaustavljanjem i usporavanjem
propadanja i pogoršanja izazvanih prirodnim silama ili načinom korištenja.
Održivi razvoj / Sustainable Development - razvoj koji zadovoljava potrebe današnjice,
a pritom ne ugrožava potrebe bududih naraštaja. Njime se ostvaruje ravnoteža između
zahtjeva za unaprjeđenjem kakvode života, ostvarivanja socijalne dobrobiti te zahtjeva
za očuvanjem sastavnica krajolika kao kulturnog i prirodnog naslijeđa o kojima ovise i
sadašnji i bududi naraštaji.
Okoliš / Enviroment – ukupnost materijalnog i živog svijeta. Skup elemenata, koji
svojim složenim vezama tvore okvir i životne uvjete čovjeka i društva. Označava
anorgansku i funkcionalnu, okružujudu izvanjsku okolinu čovjeka.
Osjetljivost krajolika / Landscape Sensitivity – opdi pokazatelj opsega u kojem se
krajolik može prilagoditi promjenama, bez neprihvatljivh i štetnih posljedica za njegov
karakter.
Percepcija krajolika / Perception – proces u kojem ljudi osjetilne dojmove prevode u
jedinstven pogled na krajolik; psihologija viđenja i sposobnost pridavanja vrijednosti i
značenja krajoliku.
Plan upravljanja / Management Plan – uključuje proces utvrđivanja, izražavanja i
razvoja strategija usmjerenih za očuvanje, zaštitu i/ili poboljšanje stanja krajolika te
unaprjeđenje kakvode čovjekova života.
Plan zaštite krajolika / Cultural Landscape Protection/Conservation Plan – vrsta plana
koji određuje aktivnosti zaštite i održavanja prepoznatljivih obilježja krajolika
ocijenjenih kao vrijednost kulturnog i prirodnog naslijeđa, a koja proizlazi iz prirodnih
obilježja i/ili čovjekovih djelatnosti. Plan zaštite je dokument koji sadrži ocjenu značaja
kulturnog krajolika, mjere i postupke zaštite te politike/usmjerenje za njegovo
očuvanje.
Plan zaštite, konzervatorski plan / Conservation Plan – plan za povijesne cjeline koji
treba odrediti: područja i sve elemente koji de biti zaštideni; posebne uvjete i
ograničenja koji se na njih primjenjuju; standarde koji se primjenjuju na rad,
209
održavanje, obnovu i poboljšanja; opde uvjete kojima se uređuje osnivanje

infrastukturnih sustava i usluga potrebnih u gradskom ili seoskom životu; uvjete kojima
se određuje nova gradnja. Plan zaštite mora biti izrađen nakon što su provedene sve
potrebne studije i istraživanja od strane interdisciplinarnih stručnih timova. (izvor:
Areas, UNESCO, Nairobi, 1976.).
Politika krajolika / Landscape Policy – uključuje zakonske okvire i administrativne
sustave te odnos nadležne javne uprave o pristupu, strategijama i smjernicama koje
osiguravaju poduzimanje posebnih mjera zaštite, upravljanja i planiranja krajolikom.
(izvor: Europska konvencija o krajoliku)
Politika zaštite / Conservation Policy – za upravljanje mjestom mora biti temeljena na
razumijevanju njegova kulturnog značaja. U bududem razvoju treba uključiti zahtjeve i
ostalih čimbenika kao što su vlasnici, resursi, vanjski uvjeti i fizičko stanje (Burra
Charter, ICOMOS, 1981., 1999.).
Poljodjelski/agrikulturni krajolik – vrsta kultiviranog krajolika, uži pojam unutar
ruralnog krajolika koji se odnosi na način obrade i korištenja zemljišta, a ne uključuje
naselja.
Povijesna i arhitektonska područja / Historic and Architectural Areas – obuhvadaju
svaku grupu zgrada, graditeljskih struktura i otvorenih prostora uključujudi arheološka i
paleontološka mjesta, sastavljena od ljudskih naselja u urbanom i ruralnom okolišu,
čija je kohezija i vrijednost prepoznata s arheološkog, arhitektonskog, prapovijesnog,
povijesnog, estetskog i sociokulturnog stajališta (izvor: Recommendation Concerning
the Safeguarding and Contemporary Role of Historic Areas, UNESCO, Nairobi, 1976.).
Povijesni krajolik / Historic Landscape – zemljopisno područje koje uključuje zajedno
povijesna i prirodna obilježja povezana s događajima, osobama, djelatnostima,
oblikovanjem ili stilskom pripadnosti. Povijesni krajolici pripadaju širem pojmu
kulturnoga krajolika.
Povijesni karakter krajolika / Historic Landscape Character – fizička pojavnost krajolika
koji se razvijao tijekom povijesti, uključuje izvorne i naknadno unesene elemente i
oblike. Polazišta za određivanje povijesnog karaktera krajolika jesu: obilježja i
vrijednosti krajolika sadržani u građi, oblicima, prostornim odnosima i obradama.
Povijesni urbani krajolik / Historic Urban Landscape – povijesni i prostorni entitet -
rezultat socijalnih procesa. Urbana područja viđena su i kao dio šireg područja, njihove
prirodne, ruralne ili izgrađene okoline, koja je pod stalnim utjecajem dinamičnih
procesa, razvitka i promjene. Svako povijesno područje i njegova okolina trebaju biti
sagledavani u svojoj cjelovitosti kao cjelina čija ravnoteža i posebna priroda ovise o
povezanosti dijelova od kojih je sastavljena, a uključuje rezultate čovjekova djelovanja,
kao što su zgrade, prostorna organizacija i njihova prirodna okolina (izvor:
Areas, Nairobi, 1976.).
Povijesni urbani krajolik / Historic Urban Landscape – urbano područje shvadeno kao
skup kulturnih i prirodnih vrijednosti; proširuje dosadašnje značenje povijesnoga
centra i povijesnoga sklopa/ansambla te uključuje širi urbani kontekst i njegov
210
zemljopisni smještaj/setting. Zaštita i očuvanje povijesnog urbanog krajolika obuhvada

zaštidene pojedinačne spomenike kao i ostale ambijentalne sklopove i njihove značajne
fizičke, funkcionalne i vizualne povezanosti i odnose s povijesnim tipologijama i
morfologijama (Recommendation on the Historic Urban Landscape, UNESCO, 2011.).
Prepoznavanje krajolika / Landscape Identification – ocjena je li sadržaj percepcije
krajolika jednak sadržaju krajolika. Prepoznatljivost krajolika jest skup svojstava
struktura krajolika i njegovih simboličkih vrijednosti po kojima je pojedino područje
krajolika mogude prepoznati.
Prirodni krajolik / Natural Landscape – zauzima dijelove zemljine površine koji su
izrazito prirodni, u kojemu se razvoj odvija po zakonima prirode, bez ili s vrlo malim
utjecajem čovjeka. Oblikuje ga prirodnost prostora koja proizlazi iz prirodne
očuvanosti, biološke raznolikosti i prirodnih vrijednosti. Očuvanost ekosustava mjerilo
je stupnja prirodnosti krajolika.
Prirodne sastavnice krajolika / Natural Components – čine reljefni oblici, geološki
sastav, tla, vode, vegetacija i ekosustavi određenog područja.
Raznolikost krajolika/ Landscape Diversity – označava način pojavnosti
međudjelovanja čovjeka i njegova prirodnog okoliša koja je izražena bogatstvom
struktura, oblika, procesa i sadržaja. Izražava se bogatstvom složenosti i različitosti
struktura, oblika, procesa i sadržaja u krajoliku.
Razvoj krajolika / Landscape Development – prilagodba, obnavljanje ili čuvanje
prostornih odnosa u krajoliku radi unošenja novih ili prilagodbe postojedih djelatnosti
uz poštivanje i uvažavanje zatečenih prirodnih i kulturnih obilježja krajolika.
Registar/Upisnik kulturnih krajolika – posebno oblikovani sustav podataka o
krajolicima koji posjeduju svojstva kulturnoga dobra. Sadrži osnovne podatke o: nazivu,
vrsti, položaju i smještaju, vlasništvu te veličini/površini krajolika; kulturnim i prirodnim
obilježjima krajolika i sastavnica, ocjenu vrijednosti te opde mjere zaštite.
Restauracija / Restoration – metoda obnove kulturnoga dobra ili pojedinih sastavnica
u raniji izgled, ako su sve promjene poslije razdoblja značaja stručno ocijenjene i
vrjednovane, tj. ocjenjene kao degradacija zatečenog stanja. Provodi se u slučaju kada
za nju postoji dovoljno podataka iz ranijih razdoblja, uz povratak postojede građe i bez
uvođenja novih materijala.
Revitalizacija / Revitalization – označava poboljšanje korisnosti i funkcija popravkom ili
zamjenom pojedinih elemenata ili građe krajolika, što omogudava učinkovito
kompatibilno korištenje uz istodobno očuvanje uzoraka i svojstava krajolika.
Ruralni krajolik / Rural Landscape – obuhvada izgrađena i neizgrađena područja koja
mogu biti seoska naselja i ostali oblici gradnje za stanovanje, rad, proizvodnju te
neizgrađene poljodjelske površine.
Sastavnice krajolika / Landscape Components – elementi koji čine - stvaraju krajolik, a
uključuju prirodne i antropogene (kulturne), materijalne i nematerijalne čimbenike.
Smještaj, okolina / setting – širi kontekst povijesnog urbanog krajolika, područje koje
se može vizualno obuhvatiti ili je s njim povezano fizičkim, vizualnim i funkcionalnim
vezama, a uključuje: mjestopisna/topografska obilježja, geomorfologiju, hidrologiju i
211
prirodne značajke; izgrađeni okoliš – povijesni i suvremeni, podzemnu i nadzemnu

infrastrukturu, otvorene prostore i vrtove, uzorke korištenja prostora i prostornu
organizaciju, percepciju i vizualne odnose kao i ostale urbane elemente i strukture.
Također uključuje i društvene i kulturne prakse i vrijednosti, ekonomske procese i
nematerijalnu dimenziju naslijeđa u odnosu na raznolikost i identitet (izvor:
Recommendation on the Historic Urban Landscape, 2011.). Osim fizičkih i vizualnih
aspekata smještaj uključuje i međudjelovanje s prirodnim okolišem, povijesnim ili
sadašnjim društvenim ili duhovnim praksama, običajima, tradicijskim znanjima,
korištenjem i aktivnostima te drugim nematerijalnim oblicima kulturne baštine koji su
stvorili i oblikovali prostor, kao i sadašnji i dinamični kulturni, društveni i ekonomski
kontekst (izvor: Declaration on the Conservation of the Setting of Heritage Structures,
Sites and Areas, Xi’an, 2005).
Tipološko razvrstavanje / karakterizacija / Landscape Classification/Characterization –
razvrstavanje krajolika na krajolične tipove/područja prema svojstvima i uzorcima koji
se dosljedno pojavljuju na određenom području. Odvija se u različitim mjerilima, od
europskog do lokalnog.
Upisnik kulturnih krajolika – vidjeti: Registar kulturnih krajolika.
Upravljanje krajolikom / Landscape Managment – djelovanje sa stajališta održivog
razvitka radi osiguranja redovite brige o krajoliku s ciljem vođenja i usklađenja
promjena nastalih uslijed socijalnih, gospodarskih i okolišnih procesa.
Urbani krajolik / Urban Landscape/Townscape – krajolik kojega čine izgrađene
strukture, otvoreni prostori, funkcije i druge prepoznatljive sastavnice, promatrane na
način kojim određuju njegova obilježja i karakter. Uključuje namjenu, prostornu
organizaciju, urbane uzorke, vizualne odnose, mjestopisna obilježja, vegetaciju, zgrade,
elemente tehničke infrastrukture, urbanu opremu, detalje, boje i dr.
Uzorak krajolika / Landscape Pattern – tipološko određenje morfoloških obilježja
krajolika, koja su nastala kao rezultat pojedinih kombinacija prirodnih, povijesnih,
kulturnih i oblikovnih elemenata.
Vrjednovanje / Evaluation, Valorization – sustavno utvrđivanje vrijednosti i značaja
krajolika kao naslijeđa primjenom znanstvenih i stručnih metoda, prema jasno
utvrđenim kriterijima i na temelju podataka koji su prikupljeni i analizirani posebno za
tu svrhu.
Vizualna osjetljivost / Visual Sensitivity – stupanj u kojemu je krajolik u mogudnosti
prihvatiti promjene, a da se ne ugroze ili ne naruše njegove vizualne vrijednosti.
Zaštita krajolika / Landscape Protection/Conservation – procesi i aktivnosti koji su
usmjereni na zaštitu i održavanje značajnih ili prepoznatljivih/karakterističnih obilježja
krajolika, ocijenjenih na temelju njihovih naslijeđenih vrijednosti, a rezultat su
prirodnih uvjeta i ljudskih djelatnosti. Podrazumijeva nastojanje da se krajolik očuva ili
da se uspostavi određeno stanje krajolika. (izvor: UNESCO, Operational Guidelines)
Zaštita krajobraza / Landscape Protection – djelovanje u cilju zaštite i održavanja
značajnih ili prepoznatljivih/karakterističnih obilježja krajobraza, koji je proizašao iz
prirodne konfuguracije i manjih utjecaja čovjekovih aktivnosti. (izvor: Zakon o zaštiti
prirode)
212
11. LITERATURA I IZVORI
11.1. Literatura i izvori navedeni u bilješkama

Andlar, G. (2012.), Iznimni kulturni krajobrazi Primorske Hrvatske, doktorska disertacija, Agronomski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu, mentor: prof.dr.sc. B. Aničid.
Antrop, M. (2006.), From holistic Landscape Syntesis to Transdisciplinary Landscape Managment u: From
Landscape Research to Landscape Planning, Aspects of Integration, Education and Application, (ur.
Tress, B.;Tress, G.; Fry, G.; Opdam, P.): 125-164., Spriger, Dordrecht.
Antrop, M. (2005.), Why Landscapes of the Past are important for the Future, “Landscape and Urban
Planning“, 70: 19-27.
Blanc, A. (2003.), Zapadna Hrvatska: Studija iz humane ekologije, Prosvjeta, Zagreb .
Bohnet, I.; Smith, D. M. (2006.), Planning Future Landscapes in the Wet Tropics of Australia: A Social-
ecological Framework, “Landscape and Urban Planning“, 80: 137-140.
Brown, B.; Mitchell, N.J.; Beresford, M. (2005.), The Protected Landscape Approach: Linking Nature,
Culture and Community, IUCN Gland, Cambridge.
Cifrid, I.; Trako, T. (2008.), Tradicionalni i modernizirani krajolik u Hrvatskoj – percepcija različitih tipova
ruralnih krajolika, izlaganja na skupu «Landscapes, Identities and Development», Lisboa/Obidos,
Portugal, 1.-5.09.2008., www.tercud.ulusofona.pt/PECSRL/ObjectivesThemes.htm
Claval, P. (2004.), The Languages of Rural Landscapes, u: European Rural Landscapes: Persistence and
Change in a Globalising Environment (ur. Palang, H.): 11-41, Springer, Dordrecht.
Cohen, N. (1999.), Urban Conservation, MIT Press, Cambridge.
Crowe, S.; Mitchell, M. (1988.), The Pattern of Landscape, Packard Pubishing, London.
Dudley, N. (2008.), Guidelines for Applying Protected Area Management Categories, IUCN, Gland,
Switzerland.
Dumbovid Bilusic, B. (2014.a), Prilog tumačenju pojma krajolika kao kulturne kategorije, «Sociologija i
prostor», vol. 52, br. 2(199).
Dumbovid Bilušid, B. (2014.b), Prepoznavanje i i kategorizacija krajolika kao vrste kulturnog naslijeđa,
Godišnjak zaštite spomenika kulture, 36/2012. (u tisku).
Dumbovid Bilušid, B.; Obad Šditaroci, M. (2013.), Zaštita krajolika - usporedba zakonodavne osnove u
Hrvatskoj i europskim zemljama, u: „Prostor“, 21(2013) 1(45): 104-115.
Dumbovid Bilušid, B.; Kušan, V.; Koščak Miočid Stošid, V. (2013.), Tipološka klasifikacija/karakterizacija
krajolika Grada Zagreba - osnova za očuvanje prostornog identiteta, Zbornik 3. Kongresa hrvatskih
povjesničara umjetnosti, ur. Žmegač, A., Institut za povijest umjetnosti, 2013: 83-88, Zagreb.
213
Dumbovid Bilušid, B. (2012.) Krajolik kao kulturno naslijeđe - metode prepoznavanja, vrjednovanja i
zaštite kulturnih krajolika Hrvatske, doktorska disertacija, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,
mentor: prof.dr.sc. Mladen Obad Šditaroci.
Dumbovid Bilušid, B. ( 2011.) Napredak u primjeni Europske konvencije o krajoliku i planiranje aktivnosti
u razdoblju 2011.-2013. godine, „Prostor“, 19(2011), 1(41): 267-269.
Dumbovid Bilušid, B. (2010.) Zaštita krajolika u funkciji održivog razvitka, međunarodna radionica
"Krajolik Hrvatskog zagorja: prošlost, stanje, perspektive", “Prostor”, 18 (2010), 2: 471-474.
Dumbovid Bilušid, B.; Kelemen, V. (2009.) Održivi razvitak u okviru koncepta kulturnog krajolika,
Revitalizacija malih povijesnih gradova i njihova okruženja/ Mošdenidki zbornik br. 6, 2009: 215-235,
Mošdenice.
Dumbovid Bilušid, B.; Obad Šditaroci, M. (2007.), Kulturni krajolici u Hrvatskoj - identifikacija i stanje
zaštite, „Prostor“, vol. 15, br. 2(34): 260-271.
Dumbovid Bilušid, B.; Vrekalo, N. (2006.) Kulturni krajolik Velikog Tabora - prepoznavanje, vrjednovanje i
zaštita, u: Dvorci i ljetnikovci kulturno naslijeđe kao pokretač gospodarskog razvitka, Arhitektonski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2006: 191-206, Zagreb.
Dumbovid Bilušid, B. (2002.), Kulturni krajolik - jedinstvo prirodne i kulturne baštine, „Građevinar“, 54(1):
57-61.
Ermischer, G. (2004.), Mental Landscape. Landscape as Idea and Concept, “Landscape Research“, 29 (4):
171-183.
Fairclough, G. (1999.), Historic Landscape Characterisation: The State of Art, English Heritage, London.
Goss, Vladimir (2011.) Razbijanje porodičnog kristala, u: Hrvatski identitet, 287-302, Matica Hrvatska,
Zagreb.
Haber W. (1995.), Concept, Origin and Meaning of Landscape, u: Cultural Landscapes of Universal Value
(ur. Von Droste, B.; Plachter, H.; Roessler, M.): 38-42, UNESCO, Gustav Fischer Verlag, Jena, Sttutgart,
New York.
Hayden, D. (1997.), The Power of Place: Urban Landscapes as Public History, The MIT Press,
Massachusets.
Howard, P. (2003.), Heritage Managment, Interpretation, Identity, Ashgate Publishing, Hampshire.
Jackson, J. (1986.), Discovering the Vernacular Landscape, Yale University Press, New Haven, London.
Kale, J. (2014.), Firentinska izjava o povezanosti biološke i kulturne raznolikosti - donesena u Firenci 11.
travnja 2014., Sociologija i prostor, 52, 2/199: 231-236.
Kelly (2001.), The Cultural Landscape, Planning for a Sustainable Partnership between People and Place,
u: Edited Papers from a Conference on Cultural Landscapes, Oxford, May 1999: 64-82, ICOMOS UK,
London.
Larkham, P.J.; Whitehand, J.V.R. (1992.), Urban Landscapes: International Persspectives, Routledge,
London.
Markovid, M. (2003.), Hrvatske pokrajine - povijesno geografska i povijesno kulturna obilježja, Jesenski i
Turk, Zagreb.
Manzo, C.; Perkins, D. (2006.), Finding Common Ground: The Importance of Place Attachment to
Community Participation and Planning, “Journal of Planning Literature“, 20: 332-336.
Mücher, C.A.; Bunce, R.G.H.; Jongman, R.H.G.; Klijn, J.A.; Koomen, A.J.M.; Metzger, M.J.; Washer, D.M.
(2003.), Identification and Characterisation of Environments and Landscapes in Europe, Alterra rapport
832, Alterra, Wageningen.
Naveh, Z. (2001.), Ten Major Premises for a Holistic Conception of Multifunctional Landscape,
«Landscape and Urban Planning», 57: 269-284.
Naveh, Z. (2005.), Epilogue: Toward a Transdisciplinary Science of Ecological and Cultural Landscape
Restoration, “Restoration Ecology”, 13 (1): 228-234.
Obad Šditaroci, M.; Dumbovid Bilušid, B.; Bojanid Obad Šditaroci, B. (2009.), Il Paesaggio culturale della
costa orientale del Mare Adriatico - Identificazione dei paesaggi culturali lungo la Costa Croata, u:
Pugla/Corfù - Comparazioni tipologiche e morfologiche per la conoscenza e la valorizzazione dei beni
214
culturali e paesaggistici della regione mediterranea basso adriatica, (ur: Neglia, G. A., Stella, M.), 57-71,
Politecnico di Bari - Facoltà di Architettura, Bari.
Obad Šditaroci, M; Dumbovid Bilušid, B.; Bojanid Obad Šditaroci, B. (2011.), Značaj i očuvanje krajolika u
prostornom uređenju, u: Perspektive prostornog razvoja Republike Hrvatske, zbornik radova
znanstveno-stručnog skupa, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; Ministarstvo zaštite okoliša,
prostornog uređenja i graditeljstva; Savjet prostornog uređenja Repubilike Hrvatske, Zagreb.
Palang, H. (2004.), European Rural Landscapes: Persistence and Change in a Globalising Environment
Springer, Kluwer Academic Publisher, Dordrecht.
Pérez-Soba, M.; Wascher, D. M. (2005.), Landscape of Europe. Landscape Character Areas - Places for
Building a Sustainable Europe, Alterra Wageningen.
Pressouyre (2007.), Introduction, u: ICOMOS International Day for Monuments and Sites-Cultural
Landscapes, Annual Report (ur. Zangheri, L.) ICOMOS, Roma.
Rowntree, L.B. (1996.), The Cultural Landscape Concept in American Human Geography, u: Concept in
Human Geography (ur. Earle, C.; Mathewson, K.; Kenzer, M.S.): 127-159, Rowman&Littlefield, Lanham.
Sauer, C.O. (1925.), The Morfology of Landscape, «Publications in Geografy», 2(2): 19-53.
Slukan, M. (2002.), Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma, Hrvatski državni arhiv, Zagreb.
Swanwick, C. ,Land Use Consultants, (2002.), Landscape Character Assessment: Guidance for England
and Scotland, University of Sheffield, Department of Landscape, The Counrtryside Agency, Scottish
Natural Heritage,
Tilley, C. (1992.), A Phenomenology of Landscape: Places, Paths and Monuments, Oxford, Berg
Tress, B.; Tress, G.; Fry, G.; Opdam, P. (2006.), From Landscape Research to Landscape Planning, Aspects
of Integration, Education and Application, Spriger, Dordrecht.
Washer, D.M. (2005.), European Landscape Character Areas Typologies, Cartography and Indicators for
the Assessment of Sustainable Landscapes, Alterra rapport No. 1254. Alterra, Wageningen.
Wascher, D.; Pérez-Soba, M. (2004.), Learning from Transfrontier Landscapes, Alterra-report 964,
Wageningen.
Živkovid, Z. (2014.), Hrvatsko tradicijsko graditeljstvo, Ministarstvo kulture, Zagreb.
(1999.), Krajolik - sadržajna i metodska podloga Krajobrazne osnove Hrvatske, Ministarstvo prostornog
uređenja, graditeljstva i stanovanja, Zavod za prostorno planiranje; Agronomski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu, Zavod za bilje i krajobraznu arhitekturu.
(2008.) Operational Guidelines for the implementation of the World Heritage Convention, UNESCO,
Intergovernmental Committee for the Protection of the World Cultural and Natural Heritage, World
Heritage Centre, Paris whc.unesco.org/archive/opguide08-en.pdf [10.12.2010.]
(2011.a) Krajobrazna osnova Grada Zagreba, 1. etapa Strateške smjernice za zaštitu karaktera opdih
krajobraznih područja Grada Zagreba, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za ukrasno bilje
i krajobraznu arhitekturu i Oikon, d.o.o., Zagreb.
(2011.b), Guide to Best Practice in Seascape Assessment, Countryside Council for Wales, Bangor; Brady
Shipman Martin, Dublin; University College Dublin.
(2011.c), Operational Guidelines for the implementation of the World Heritage Convention, UNESCO,
Intergovernmental Committee for the Protection of the World Cultural and Natural Heritage, World
Heritage Centre, Paris.
(2013.) Krajobrazna studija Zagrebačke županije, Oikon, d.o.o., i Arhikon d.o.o., Zagreb.
(2014.) Komparativna analiza zakonskog okvira na polju zaštite i upravljanja prirodnog i kulturnog
krajolika Hrvatske s preporukama, Baština – pokretač razvoja, zajedničke prekogranične aktivnosti na
primjeni novih metodologija na zaštiti i upravljanju prirodnom i kulturnom baštinom na području
Dubrovnika i Boke Kotorske, Arhikon, d.o.o, Zagreb.
(2013./2014.), Kulturni krajolici - programska vizija kulturnih krajolika Hrvatske, rukopis nastao u sklopu
projekta Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti «Zaštita dobara od nacionalnog interesa». Tekst o
kulturnim krajolicima podpisuje grupa autora: prof.dr.sc. Mladen Obad Šditaroci (koordinator), dr.sc.
Željka Čorak, izv.prof.dr.sc. Bojana Bojanid Obad Šditaroci, dr.sc. Biserka Dumbovid-Bilušid, prof.dr.sc.
Vladimir Goss i akademik Vladimir Markovid.
215
Council of Europe (2000.), European Landscape Convention, Firenze www.coe.int/EuropeanLandscape

Convention
ICOMOS (2004.), Declaration on Heritage Landscapes, Natchitoches
[www.nps.gov/mabi/csi/pdf/Natchitoches-Declaration]
11.2. Dodatna literatura

Agnoletti, M. (2006.), The Conservation of Cultural Landscapes, CABI Publishing, Mauro.
Aldred, O.; Fairclough, G. (2003.), Historic Landscape Characterisation: Taking Stock of the Method,
English Heritage / Somerset County Council, London.
Andlar, G.; Aničid, B; Perekovid, P.; Rechner Dika, I.; Hrdalo, I. (2011.), Kulturni krajobraz i legislativa –
stanje u Hrvatskoj, “Društvena istraživanja“, 20(2011), 3(113): 813-835.
Antrop, M. (2000.a), Background Concepts for Integrated Landscape Analysis, “Agricultural Ecosystem
Environment“, 77(2000): 17–28.
Bell, S. (1999.), Landscape: Pattern, Perception and Process, E & FN Spon, London.
Bender, B. (1993.), Landscape, Politics and Perspectives, Berg, Oxford.
Brown, B.; Mitchell, N. J.; Beresford, M. (2005.), The Protected Landscape Approach: Linking Nature,
Culture and Community, IUCN Gland, Cambridge.
Cifrid, I.; Trako, T. (2008.), Tradicionalni i modernizirani krajolik u Hrvatskoj. Percepcija različitih tipova
ruralnog krajolika, "Landscapes, Identities And Development" Lisboa/Obidos, Portugal, 1.-5.09.2008.
Cifrid, I.; Trako, T. (2008.), Usporedba percepcije prirodnog i kulturnog krajobraza u Hrvatskoj, Soc. ekol.
Zagreb, Vol. 17 (2008.), No. 4, 379-403
Clark, J.; Darlington, J.; Fairclough, G. (2004.), Using Historic Landscape Characterisation, Lancashire
County Council, English Heritage, London.
Cosgrove, D. (1984.), Social Formation and Symbolic Landscape, Croom Helm, London.
Delort, R.; Walter, F. (2002.), Povijest europskog okoliša, Barbat, Zagreb.
Dumbovid Bilušid, B. (2010.), Inicijativa za zaštitu krajolika u Hrvatskoj, “Kvartal”, VII, 3/2: 71-73, Zagreb,
2010.
Dumbovid Bilušid, B. (2007.), Zaštita i obnova industrijskog krajolika željeznice u Zagrebu - mogudi
koncept razvoja, “Informatica museologica” 1-2, 32: 42-48, Zagreb.
Fairclough, G. (2008.), New Heritage - People, Landscape and Change, u: The Heritage Reader (ur.
Fairclough, G.; Harrison, R; Jameson, J. H.; Schofield, J.): 3-18, London, New York.
Fowler, P.J. (2004.), Landscapes for the World. Conserving a Global Heritage, Windgather Press,
Macclesfield.
Humboldt, A. (2010.), Predavanja o kozmosu, Scarabeus naklada, Zagreb.
Jackson, J. (1986.), Discovering the Vernacular Landscape, Yale University Press, New Haven, London.
Kučan, A. (1998.), Krajina kot nacionalni simbol, Znanstveno in publicistično središče, Ljubljana.
Lang, S.; Blaschke, T. (2010.), Analiza krajolika pomodu GIS-a, ITD Gaudeamus.
Lothian, A. (1999.), Landscape and the Philosophy of Aesthetics: Is Landscape Guality inherent in the
Landscape or in the Eye of the Beholder?, “Landscape and Urban Planning“, 44: 177-198, [11]
Magaš, Boris (2011.), Identitet hrvatskoga prostora i vrsnoda građenja, u: Perspektive prostornog
razvoja Republike Hrvatske, zbornik radova znanstveno-stručnog skupa, Zagreb: Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti; Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva; Savjet prostornog
uređenja Repubilike Hrvatske.
Marid, M.; Grgurevid, O. (2007.), Krajobraz – suvremena europska kretanja, slovenski model i iskustva,
stanje u Hrvatskoj, “Prostor“, 15(2007) 2(34): 273-281.
Marušič, J. (1998.), Regionalna razdelitev krajinskih tipov v Sloveniji - Metodološke osnove, Inštitut za
krajinsko arhitekturo, Biotehniška fakulteta, Univerza v Ljubljani, Ljubljana.
216
Mücher, C.A.; Bunce, R.G.H.; Jongman, R.H.G.; Klijn, J.A.; Koomen, A.J.M.; Metzger, M.J.; Wascher, D.M.
(2003), Identification and Characterisation of Environments and Landscapes in Europe, Alterra-rapport
832, Wageningen.
Mücher, C.A.; Garcia-Feced, C.; Perez-Soba, M.; Wascher, D.M. (2005.), Landscapes of Europe, u:
Landscape Character Areas - Places for Building Sustainable Europe, (ur. Perez-Soba, M.; Wascher, D.);
68-79, Information Press, Oxford.
Mücher, C.A.; Wascher, D.M.; Klijn, J.A.; Koomen, A.J.M.; Jongman, R.H.G. (2006.), A new European
Landscape Map as an Integrative Framework for Landscape Character Assessment, u: Landscape Ecology
in the Mediterranean: Inside and Outside Approaches, (ur. Bunce, R.G.H.; Jongman, R.H.G.): 233-243,
IALE Publication Series 3, Faro.
Mücher, S.; Wascher, D. (2007.), European Landscape Characterisation u: Europe’s Living Landscapes,
Essays on Exploring our Identity in the Countryside, (ur. Pedroli, B.; van Doorn, A.; de Blust, G.;
Paracchini, M. L.; Wascher, D.; Bunce, F.):127-139, Landscape Europe/KNNV.
Mücher, C.A.; Klijn, J.A.; Wascher, D.M.; Schaminée, J.H.J. (2010.), A new European Landscape
Classification (LANMAP): A transparent, flexible and user-oriented Methodology to distinguish
Landscapes, “Ecological Indicators“, 10: 87-103.
Ogrin, D. (1997.), Slovenske krajine, Državna založba Slovenije, Ljubljana.
Norberg-Schulz, C. (1982.), Genius Loci - Landschaft, Lebensraum, Baukunst , Klett-Cotta Verlag,
Hamburg.
Pedroli, B. (2000.), Landscape - Our Home, Lebensraum, Landschaft, Essays on the Culture of the
European Landscape as a Task, Indigo, Stuttgart.
Pérez-Soba, M.; Wascher, D.M. (2005.), Landscape of Europe. Landscape Character Areas - Places for
Building a Sustainable Europe, Alterra Wageningen.
Phillips, A. (2002.), Management Guidelines for IUCN Category V Protected Areas, Protected
Landscapes/Seascapes, IUCN Gland, Switzerland, Cambridge.
Radovid, J. (urednica) (1999.) Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske. Državna uprava
za zaštitu prirode i okoliša.
Roca, Z.; Spek, T.; Terkenli, T.; Plieninger, T.; Höchtl, F. (2007.), European Landscapes and Lifestyles: The
Mediterranean and Beyond. Edições Universitárias Lusófonas, Lisboa.
Sauer, C.O. (1925.), The Morfology of Landscape, “Publications in Geografy“, 2(2): 19-53.
Swanwick, C. (2004.), The Assessment of Contryside and Landscape Character in England, u: Countryside
Planning - New Approaches to Managment and Conservation, (ur. Bishop, K.; Philips, A.): 109-124,
Earthscan, London.
Urbanc, M. (2002.), Kulturne pokrajine v Sloveniji, Narodna založba, Ljubljana.
Vogiatzakis, I.N.; Pungetti, G.; Mannion, A.M. (2008.), Mediteranean Islands Landscapes: Natural and
Cultural Approches, Springer, London.
Von Droste, B.; Plachter, H.; Rossler, M. (1995.), Cultural Landscapes of Universal Value, Fischer Verlag,
Jena.
Washer, D.M. (2005.), European Landscape Character Areas Typologies, Cartography and Indicators for
the Assessment of Sustainable Landscapes, Alterra rapport No. 1254. Alterra, Wageningen.
Wascher, D.; Pérez-Soba, M. (2004.), Learning from Transfrontier Landscapes, Alterra-report 964,
Wageningen.
(1997.), Strategija prostornog uređenja RH, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja,
Zavod za prostorno planiranje.
(1999.), Program prostornog uređenja RH, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja,
Zavod za prostorno planiranje.
(1999.), Krajolik - sadržajna i metodska podloga Krajobrazne osnove Hrvatske, Ministarstvo prostornog
uređenja, graditeljstva i stanovanja, Zavod za prostorno planiranje; Agronomski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu, Zavod za bilje i krajobraznu arhitekturu.
217
(1999.) Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa strategijom i akcijskim planovima
zaštite, Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša, Zagreb.
(1999.) Operational Guidelines for the Implementation of the World Heritage Convention, UNESCO
Intergovernmental Committee for the Protection of the World Cultural and Natural Heritage World
Heritage Centre, Paris [48]
(2009.), GIS Data Layer Design and Creation Guidelines, NPS, US Department for Interior, Washington.
(2009.), Inventarizacija, vrednovanje i planiranje obalnih krajobraza Dalmacije, za područje otoka Vis i
Biševo, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Oikon, d.o.o. Zagreb.
(2000.), Guidance on the Assessment of the Natural Qualities of Cultural Landscapes, Evaluation of
Cultural Landscapes Nominated for Inclusion on the World Heritage List, IUCN.
(2010.), Basic text 1970-2010., Territory and Landscape, No 3, Council of Europe, Conference of
Ministers responsible for Spational/Regional Planning (CEMAT), Council of Europe Publishing,
Strasbourg.
(2010.), Smjernice i kriteriji za arhitektonsku vrsnodu građenja, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog
uređenja i graditeljstva, autori: Stjepo Butijer, Helena Knifid Schaps, Boris Magaš, Mladen Obad Šditaroci,
Srečko Pegan, Ante Vulin i Mirjana Turnšek.
(2011.) Common Agricultural Policy, CAP, European Commission.
11.3. Hrvatski zakoni i dokumenti od važnosti za zaštitu krajolika/krajobraza

11.3.1. Zakonski i podzakonski dokumenti (odabir)
Ustav Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/0., 55/01, 76/10,
pročišdeni tekst 85/10)
Zakon o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima (NN 12/02, 11/04.)
Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/99., 151/03., 157/03., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12. i
136/12.)
Zakon o zaštiti prirode (NN 80/13.)
Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07. 80/13),
Zakon o prostornom uređenju (NN 153/13)
Zakon o vodama (NN 153/09)
Zakon o šumama (NN 140/05)
Zakon o regionalnom razvoju RH (NN 153/09)
Zakon o poljoprivredi (NN 66/01)
Zakon o energiji (NN 68/01)
Zakon o cestama (NN 84/11)
Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske (NN 89/11.)
Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu
elaborata prostornih planova (NN 106/98., 39/04., 45/04. – ispravak i 163/04.)
11.3.2. Strateški dokumenti i programi
Strategija prostornog uređenja RH (1997. NN 76/13)
Program prostornog uređenja RH (NN 50/99, 84/13)
Nacionalna strategija zaštite okoliša (NN 46/02)
Nacionalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (NN 143/08)
Strategija održivog razvitka (NN30/09.)
Strategija očuvanja, zaštite i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine (2011.-2015).
Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine (NN 55/13).
218
11.4. Međunarodni dokumenti od važnosti za zaštitu krajolika/krajobraza

11.4.1. Konvencije, povelje, deklaracije, preporuke, protokoli
UNESCO, Recommendation Concerning the Safeguarding of the Beauty And Character of Landscapes
and Sites, 1962.
ICOMOS, International Charter, Conservation & Restoration, Monuments & Sites Venice, 1964.
UNESCO, Convention concerning the Protection of the World Cultural & Natural Heritage, 1972.
UNESCO, International Recommendation Concerning the Safeguarding and Contemporary Role of
Historic Areas, 1976.
Convention for the Protection of the Mediterranean Sea Against Pollution (Barcelona Convention), 1976
/1995.
ICOMOS, International Charter for Historic Gardens, Florence, 1982.
ICOMOS, Charter for the Conservation of Historic Towns and Urban Areas, 1987.
UNESCO, Convention on Biological Diversity, 1992.
UNESCO, Operational Guidelines, 1992.
UNESCO-ICOMOS, Nara Document on Authenticity, 1994.
ICOMOS/US, Declaration for Autenticity in the Conservation and Managment of Cultural Heritage, 1996.
Council of Europe, European Landscape Convention, Firenze, 2000.
Council of Europe, Recommendation on European Cultural Heritage, 2000.
UNESCO, Merging of the Cultural & Natural Heritage Criteria, 2004.
ICOMOS/US, Declaration on Heritage Landscapes, Natchitoches, 2004.
Council of Europe, Convention on the Value of Cultural Heritage for Society, 2005.
UNESCO, Vienna Memorandum Architecture & Urban Landscape, 2005.
ICOMOS, Xi’an Declaration on the Conservation of Settings, 2005.
Convention for the Protection of the Marine Environment and the Coastal Region of the Mediterranean,
2005.
Council of Europe, Charter on Sustainable European Cities, 2007.
UNESCO, Recommendation on the Historic Urban Landscape, 2011.
Council of Europe, ECTP, The Charter of European Planning, 2013.
11.4.2. Protokoli i planovi
Mediterranean Action Plan, 2005.
Protokol o integriranom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja, 2008.
Protokol o područjima pod posebnom zaštitom i bioraznolikosti Sredozemlja, 2009.
11.4.3. Zakoni europskih zemalja
Bundesgesetz über den Natur- und Heimatschutz, Švicarska, 1966.
www.admin.ch/ch/d/sr/4/451.de.pdf [21.12.2010.]
Code de l'urbanisme, Francuska 1977. droit-finances.commentcamarche.net/legifrance/10-code-de-l-
urbanisme [21.12.2010.]
Benelux Convention on Nature Conservation and Landscape Protection, 1982.
www.ecolex.org/server2.php/libcat/docs/TRE/Multilateral/En/TRE000757.txt [21.12.2010.]
Code wallon de l'aménagement du territoire, de l'urbanisme, du patrimoine, et de l'énergie, 1984.
www.droitbelge.be/codes.asp#walam [21.12.2010.]
Zákon o ochraně přírody a krajiny, České národní rady 244/1992
htwww.uhul.cz/legislativa/114_92/Zakon_114_1992.pdf[21.12.2010.]
Code de l'environnement, Francuska, 199. egifrance.gouv.fr/affichCodeArticle.do?idArticl [21.12.2010.]
Das Gesetz über Naturschutz und Landschaftspflege (Bundesnaturschutzgesetz), 1998.
www.gesetzesweb.de/BNatschG.html [21.12.2010.]
219
Zákon o ochrana přírody a krajiny, 543/2002., www.vyvlastnenie.sk/predpisy/zakon-o-ochrane-prirody-

a-krajiny/[21.12.2010.]
Codice dei Beni Culturali e del Paesaggio, Italija, 2004.
www.beniculturali.it/mibac/multimedia/MiBAC/documents/1226394_Codice2004.pdf [21.12.2010.]
11.5. Izvori
Državni zavod za zaštitu prirode, http://www.dzzp.hr/
www.suhozid.hr
www.ecovast.hr
220
12. BILJEŠKE O IZRAĐIVAČIMA STUDIJE - STRUČNE
PODLOGE
Prof.dr.sc. Mladen Obad Šditaroci, dipl.ing.arh., ovlašteni arhitekt-urbanist, ovlašteni

krajobrazni arhitekt; dopuštenje Ministarstva kulture RH - Uprave za zaštitu kulturne baštine za
obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara; specijalizacija iz područja zaštite i
obnove pejsažne arhitekture (specijalizacija u Italiji i doktorska disertacija) i uređenja krajolika
(magistarski studij na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu). Redoviti profesor
Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i
pejsažnu arhitekturu. Voditelj znanstvenoistraživačkih projekata iz područja urbanističkog,
graditeljskog i pejsažnog naslijeđa. Autor/koautor knjiga, poglavlja u knjigama, brojnih
znanstvenih i popularizacijskih članaka - objavljenih u Hrvatskoj i inozemstvu. Glavni planer
brojnih prostornih i urbanističkih planova te autor/koautor brojnih projekata i studija pejsažne
arhitekture. www.scitaroci.hr
Dr.sc. Biserka Dumbovid Bilušid, dipl.ing.arh., ovlaštena urbanistica, diplomirala na

Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Znanstveni stupanj magistrice znanosti stekla
je obranom rada Strukturne i morfološke osobine te zaštita slike prostora povijesne jezgre
Samobora, a doktorice tehničkih znanosti disertacijom: Krajolik kao kulturno naslijeđe, metode
prepoznavanja, vrjednovanja i zaštite kulturnih krajolika Hrvatske. Stručno se usavršavala u
Bundesdenkmalamt-u u Beču. Zaposlena je kao arhitektica-konzervatorica u Ministarstvu
kulture, Konzervatorskom odjelu u Zagrebu. U svojstvu voditeljice/autorice sudjelovala je u
izradi više od dvije stotine konzervatorskih studija za prostorne i urbanističke planove, studija i
projekata obnove povijesnih građevina i sklopova, studija karakterizacije krajolika, studija
utjecaja na baštinu i strateških procjena utjecaja na baštinu. Objavila je pedesetak znanstvenih
i stručnih radova, koatorica je knjige i urednica nekoliko zbornika radova. Osim profesionalnog,
aktivno sudjeluje u radu strukovnih udruženja i nevladinih udruga.
Izv.prof.dr.sc. Bojana Bojanid Obad Šditaroci, dipl.ing.arh., ovlaštena arhitektica; specijalizacija

iz područja zaštite i obnove graditeljskoga naslijeđa (specijalizacija u Kanadi, magistarski studij
«Zaštita graditeljskoga naslijeđa» i doktorska disertacija na Arhitektonskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu). Izvanredna je profesorica Arhitektonskoga fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu. Aktivna je
sudionica znanstvenoistraživačkih projekata iz područja urbanističkog, graditeljskog i pejsažnog
naslijeđa. Autor/koautor knjiga, poglavlja u knjigama, brojnih znanstvenih i popularizacijskih
članaka - objavljenih u Hrvatskoj i inozemstvu. Planer brojnih prostornih i urbanističkih planova
te autor/koautor brojnih projekata i studija pejsažne arhitekture. www.scitaroci.hr
221
Nikša Božid, dipl.ing.arh., ovlašteni arhitekt-urbanist; diplomirao je na Arhitektonskom

fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1998. godine. Zaposlen kao ovlašteni arhitekt u birou APE d.o.o.
u Zagrebu gdje je odgovorni voditelj izrade dokumenata prostornog uređenja te prostornih i
urbanističkih studija. Autor je nekoliko znanstvenih radova te priopdenja na skupovima. Bio je
član organizacijskog odbora nekoliko stručnih i znanstvenih skupova. Predsjednik je Hrvatske
sekcije ECOVAST-a (Europsko vijede za sela i male gradove) te član upravnog odbora Hrvatske
mreže za ruralni razvoj.
222
13. GRAFIČKI PRILOZI - KARTOGRAMI
1. POLAZIŠTA
1.1. Krajobrazna regionalizacija Hrvatske s obzirom na prirodna obilježja (Bralid,
1995.)
2. ZAŠTIDENI PROSTORI
2.1. Zaštideni prostori: prirodni krajobrazi
2.2. Zaštideni prostori: ekološka mreža Natura 2000
2.3. Zaštideni prostori: kulturni krajolici
2.4.(a,b) Odnos zaštidenih prostora i prostora koji nisu formalno zaštideni
3. KORIŠTENJE PROSTORA
3.1. Korištenje prostora: poljoprivredne površine
3.2. Korištenje prostora: šume
4. OSJETLJIVOST I UGROŽENOST PROSTORA

4.1. Osjetljivost i ugroženost prostora: građevna područja
4.2. Osjetljivost i ugroženost prostora: predjeli proizvodne namjene
4.3. Osjetljivost i ugroženost prostora: predjeli turističke namjene
4.4. Vizualna osjetljivost priobalnog pojasa
5. STUDIJE I ANALIZE KRAJOLIKA

5.1. Studije i analize krajolika: Područja za koja je provedena analiza krajolika
223
Upr os
tornim pl
anovi
masvi
hž upanij
auk l
juč
enes umjer
eev i
denti
ranj
aizaš
tit
ev r
ij
edni
hkraj
oli
ka
(ukl
juči
voioni hl
okal
nogkar
ak t
erakojisešti
temjeramaplana)
premauv jet
imaius kl
adusmet odol
ogij
om zakonsk
ihpropi
sakoji
maj er
eguli
ranopodr
učj
eprostor
nogpl
ani
ranj
a

Studija - Krajolik - 07-2014 - Za Web PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Studija - Krajolik - 07-2014 - Za Web PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

stručna podloga / studija

KRAJOLIK – ČIMBENIK STRATEGIJE PROSTORNOG UREĐENJA

IZRAĐIVAČI STUDIJE / STRUČNE PODLOGE

Zagreb, 23. srpnja 2014.

6. POLAZIŠTE ZA PROSTORNO PLANIRANJE - CILJEVI ZAŠTITE OBILJEŽJA/KARAKTERA KRAJOLIKA 157

4. OSJETLJIVOST I UGROŽENOST PROSTORA

5. STUDIJE I ANALIZE KRAJOLIKA

1.1. POLAZIŠTA, CILJEVI, GLAVNI ZADATAK I PRIMJENA STRUČNE PODLOGE

Hrvatskoj su još nedovoljno prepoznate, nedovoljno vrjednovane, nedovoljno

javni interes s interesima vlasnika i lokalne uprave u cilju oporavka, očuvanja i

- Hrvatska mora postati primjer stvaranja novoga naslijeđa vrsnim zahvatima u

zadadu pomodi u promicanju javne i stručne svijesti o važnosti krajolika, kako bi se

1.2. NAČIN IZRADE STUDIJE/STRUČNE PODLOGE, KORIŠTENA LITERATURA I IZVORI

povezivanja krajolika i prostornog uređenja te se daju smjernice i preporuke za budude

Analizirane su dosad izrađene sljedede dostupne studije krajolika u Hrvatskoj:

1.3. ODREĐENJE POJMOVA KRAJOLIK/KRAJOBRAZ/PEJSAŽ

putovima i prometnicama, uporabnim prostorima i ostalim aktivnostima jest

U krajoliku kao humanom ekosustavu16 njegovi se sastavni dijelovi mijenjaju pod

KRAJOLIK = PRIRODA + KULTURA

FIZIČKA OBILJEŽJA POVEZANE VRIJEDNOSTI

Slika 1. Određenje krajolika20

1.4. SASTAVNICE I OBILJEŽJA KRAJOLIKA/KRAJOBRAZA

U prepoznavanju krajolika važna je njegova struktura, ali i oblikovanje. Strukture

MATERIJALNE SASTAVNICE NEMATERIJALNE SASTAVNICE

PRIRODNE KULTURNE/ANTROPOGENE PERCEPCIJA KRAJOLIKA

PODNEBLJE PROSTORNA ORGANIZACIJA, UMJETNIČKI IZRIČAJ (LIKOVNI,

RELJEFNA OBILJEŽJA NASELJA I GRADITELJSKI OBLICI TRADICIJSKA ZNANJA, UMIJEDA I

GEOLOŠKA I PEDOLOŠKA OBILJEŽJA NAMJENA I KORIŠTENJE PROSTORA USMENA PREDAJA, LEGENDE,

HIDROLOŠKA OBILJEŽJA GRAĐEVINE MALOG MJERILA I POVIJESNI DOGAĐAJI

VEGETACIJA I STANIŠTA GRAĐEVINE NISKOGRADNJE POVEZANOST SA ZNAMENITIM

Slika 2. Sastavnice krajolika 24

Krajolik nije jednostavan oblik prirodnog okruženja, ved tvorevina gdje su

- Uspostaviti bolji način povezivanja istraživanja s politikama razvoja i praktičnim

1.5. VRSTE KRAJOLIKA/KRAJOBRAZA

postupno mijenjano čovjekovim kulturnim djelovanjem.34 Kulturni krajolik oblikovan je

objavljivanje prvih istraživanja kulturnoga krajolika. Znamenita je njegova rečenica: Landscape is

1.6. KRAJOLICI/KRAJOBRAZI KAO KULTURNA I PRIRODNA BAŠTINA

1.6.1. Kulturni krajolici/krajobrazi kao baština/naslijeđe42

- povijesni ruralni krajolici – ilustriraju razvoj seoske zajednice, naselja, prostornog

sirovina (rudnici, solane, kamenolomi), krajolike skladišta i transporta te krajolike

razdoblja. Arheološki krajolici djelomice se preklapaju sa značenjem pojma arheološko

1.6.2. Prirodni krajobrazi/krajolici kao baština/naslijeđe

Na temelju provedene analize zaključuje se da se pojmovi kulturni krajolik, značajni

Svjesna vrijednosti i tradicije planiranja svojih krajolika, Republika

planiranje, upravljanje i oblikovanje održivog razvoja, a to

osjetljivosti, pritiske uslijed kojih se mijenjaju te izraditi smjernice

Svrha je ovoga poglavlja43 upoznati se s odnosom prema krajoliku u Europi i svijetu

2.1. EUROPSKA KONVENCIJA O KRAJOLIKU/KRAJOBRAZU I OSTALI MEĐUNARODNI

2.1.1. Europska konvencija o krajoliku / Konvencija o europskim krajobrazima

2.1.2. Konvencija o zaštiti Svjetske kulturne i prirodne baštine/naslijeđa

- Poduzeti odgovarajude pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske

obuhvada okolna područja kojima se osigurava pravilna zaštita dobra. Iako

2.1.3. Konvencija o biološkoj raznolikosti

- U skladu s nacionalnim zakonodavstvom, potpisnice de poštivati, čuvati i održavati

2.1.4. Konvencija o zaštiti morske sredine i priobalnog područja Sredozemlja48

- U cilju zaštite morske sredine i doprinosa održivom razvoju područja Sredozemnog

2.1.5. Protokol o integralnom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja49

potpisan u okviru Programa Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša, Sredozemnog

Protokolom se utvrđuju ciljevi integralnog upravljanja priobalnim područjem, posebice

provedbene planove i programe sukladno sa zajedničkim regionalnim okvirom i u

2.1.6. Protokol o područjima pod posebnom zaštitom i bioraznolikosti Sredozemlja

usvoje odgovarajude, strože mjere za njegovu primjenu. Protokol podliježe ratifikaciji,

2.2. MEĐUNARODNE I EUROPSKE POVELJE, DEKLARACIJE I PREPORUKE KOJE