SVEUILITE U ZADRU

ODJEL ZA POVIJEST UMJETNOSTI

HRVATSKA UMJETNOST 19., 20. I 21. STOLJEA

SEMINARSKI RAD

IVAN VITI

Mentor: Suzana Valenta, prof.

Student: Jelena imundi Bendi

Zadar, 17. svibnja 2016.

1
SADRAJ
UVOD 3
PIONIRSKI GRAD, ZAGREB, 1948. 1951. 4
OTOK VIS
6

Stambeno naselje 1, 2, Vis, otok Vis, 1952. 1953.

6

Dom Kulture, Komia, otok Vis, 1961.

6

PAVILJON BROJ 40, ZAGREBAKI VELESAJAM, 1957. 8

ZGRADA MINISTARSTVA ILI KOCKICA, ZAGREB, 1964. 9
MOTELI, 1965.
10

ZAKLJUAK 14
BIBLIOGRAFIJA 15

2
 UVOD
Tema ovog seminara je opus hrvatskog arhitekta Ivana Vitia. Odabirom nekolicine
izvedenih projekata, koji u sebi sadre najzanimljivija arhitektonska rjeenja, odreene
karakteristine postupke i posebnosti, pokuat e se prikazati Vitievi tipini stilski postupci,
priroda njegovog senzibiliteta te njegov znaaj u kontekstu razvoja hrvatske, odnosno
regionalne post ratne arhitekture.

Ivan Viti roen 21. veljae 1917. godine u ibeniku, rodom je iz ugledne brodarske
obitelji. Srednju kolu upisao je u rodnom gradu, no stjecajem okolnosti maturira u sinjskoj
gimnaziji. Godine 1941. .diplomirao je na Arhitektonskom odsjeku Tehnikog fakulteta u
Zagrebu. Od 1941. do 1943., dobija mjesto asistenta na Katedri za arhitektonske kompozicije
i suradnika profesora Alfreda Albinija. U periodu od 1945. do 1946. radio je u Ministarstvu
graditeljstva Narodne republike Hrvatske, iz kojeg prelazi u Arhitektonski projektni zavod.
Godine 1951. otvara samostalni arhitektonski ured Viti, kasnije preimenovan AB 17.
Projektirao je razliite arhitektonske sklopove od samostalnih stambenih kua, stambene
zgrade, etvrti, vojarne, hotele, motele, izlobene paviljone, zgrade upravnih sredita pa sve
do urbanistikih regulacija pojedinih podruja itd.1 Meu mnogobrojnim izvedenim
projektima posebno se izdvajaju Pionirski grad (1948.), stambeno naselje JRM na Visu
(1952.), zgrada socijalnog osiguranja u Zadru (1956.), razliiti kompleksi u ibeniku (1952.-
1960.), dom JNA u Komii, moteli za tvornicu Sljeme u Biogradu, Trogiru i Rijeci (1964.),
stambeni soliteri na Spinutu u Splitu (1965.), Izlobeni paviljon narodne republike njemake
(1948.), Stambeni neboder u Laginjinoj 7 i 9 ili areni neboder(1972.) itd.2

1 http://www.sacg.me/la-dolce-vita-u-doba-socijalizma-ivan-vitic-ludi-zivot-
arhitekta-koji-je-mijenjao-zagreb/

2 Enciklopedija likovnih umjetnosti, Inj Portl, 537-538, Zagreb 1966.

3
PIONIRSKI GRAD, ZAGREB, 1948. 1951.
Nakon drugog svjetskog rata, u istonim europskim dravama biveg komunistikog
bloka javljaju se, izmeu ostalog nove pedagoke ideje odgoja buduih narataja. Graene su
Pionirske eljeznice od 1932. koje su trebale povezivati Pionirske gradove, mjesta odgoja,
edukacije i rekreacija djece u duhu novog drutvenog poretka. Osmiljeni su kao ureeni
urbanistiki sklopovi smjeten u prirodu te su u sebi, kao grad u umanjenom mjerilu,
sadravali svu potrebnu infrastrukturu i sadraje. U drugoj polovici etrdesetih godina, ista
ideja javlja se u Hrvatskoj, te se planira gradnja pionirskog grada u zagrebakoj okolici.
Zagrebaki pionirski funkcionirao je kao jedno semestralni internat namijenjen talentiranoj
djeci, za koju su bili zadueni tada najbolji profesori, a nastava se odvijala po
najsuvremenijim metodama. Na natjeaj projekta najuspjenije su odgovorili arhitekt Ivan
Viti (kojemu je pionirski grad prvi izvedeni projekt), urbanist Josip Seissel i krajobrazni
arhitekt Zvonimir Frochlich, pod ijim je timskim nadzorom sagraen cijeli grad u periodu od
3 godine, tonije od 1948. do 1951.3

Kompleks je smjeten na osunanim junim padinama Medvednice iznad sela

Graneine, a danas pripada zagrebakoj gradskoj etvrti Gornja Dubrava. Smjetaj u prirodi
izabran je zbog zdrave klime. Izabran je strm i zahtijevan teren hrastove i bukove ume koja
je zbog potrebe projekta dijelom uklonjena, ime su dobivene prostrani proplanci na
razliitim visinskim slojevima za gradnju paviljona.4 Rasporedom terasa maksimalno je
iskoritena prirodna konfiguracija prostora, te se inzistiralo da svaki paviljon bude osunan s
istim pogledom niz padinu. Prirodna hortikultura je maksimalno sauvana te su arhitekti
imali za cilj ispreplesti prirodu i graevinske strukture, zbog ega su izvoeni samo niski
prizemni paviljoni.5

Cijeli kompleks sastoji se od 20 stambenih paviljona za smjetaj uenika i nastavnika

te priblino jednakog broja paviljona zajednikih sadraja, od kojih je restoran kao centralna

3 http://www.jutarnji.hr/globus/pionirski-grad-idilicni-rezervat-socijalisticke-
napredne-pedagogije-danas-je-tek-izletiste-za-skolarce/31861/

4 ODAK, 2005: 105-116

5 http://www.jutarnji.hr/globus/pionirski-grad-idilicni-rezervat-socijalisticke-
napredne-pedagogije-danas-je-tek-izletiste-za-skolarce/31861/

4
zgrada bio smjeten na vrhu breuljka, sa velikom panoramskom terasom. Sve graevinske
jedinice povezane su stazama. Ispod grada nalazila se eljeznika postaja i potanski ured.6

I u ovom projektu moe se iitati Vitiev karakteristian postupak povezivanja

arhitekture i prirode, interpretacije regionalnih karakteristika te dosljednog fasadnog
oblikovanja kao kod post ratne dalmatinske stambene arhitekture. Slobodnim razmjetanjem
paviljona unutar parcele odreene prirodnom konfiguracijom, izveden je ureen ali istodobno
i organiki izrastao urbanistiki plan gdje se izmjenjuju livade, nisko zelenilo, hrastova uma
i izgraeni paviljoni. Takoer i u ovom sluaju, uzima se u obzir i interpretira lokalna
graditeljska tradicija poto je Graneina bila ruralno kaptolsko podruje sa slobodno
rasporeenim drvenim kuama slamnatih krovova. Ipak kod projektiranja paviljona, Viti
koristi drvo kao graevni materijal ali i kamen iz oblinjeg kamenoloma, kojeg e kasnije
standardno koristiti u svojim projektima. Kamen je koriten u gradnji postolja zidova koja
nose laganu drvenu nadogradnju i jednako lagane jednostrene ili plitke dvostrene krovove.
Osmiljena su ukupno 4 tipa paviljona koje odlikuje zajednika jednostavnost i vedrina, no
kritiari se ne mogu oteti suptilnom mediteranskom dojmu, iako su ispotovani tradicionalni
elementi interpretiranu u duhu jezika modernistike arhitekture.

Osim navedenih paviljona, kompleks je sadravao razne sadraje od djeje eljeznice,

vanjskog bazena za sport, zabavu ili pak ispitivanje brodskih modela, prvi kinoklub u
Hrvatskoj itd. No promjenom drutvenog konteksta nestala je potreba za ovakvim
kompleksom. Pojedini paviljoni su obnovljeni te su dani na koritenje zagrebakim sportskim
drutvima.

Iako danas zanemareni, pedesetih godina dvadesetog stoljea, svega dvije godine
nakon izgradnje zagrebaki pionirski grad afirmiran je i visoko valoriziran u renomiranim
stranim arhitektonskim asopisima, vicarskom Der Werk, kojeg je u tom periodu ureivao
poznati arhitekt Alfred Roth, jedan od glavnih kreatora moderne arhitekture te lan CIAMA-
a. Godine 1954., prestini francuski asopis L' Architecture d' Aujourd'hui, takoer je
posvetio lanak pionirskom grada. Oba izdanja popraena su kratkim opisom i planom,
detaljnom legendom, nacrtima i brojnim fotografijama. Strana potvrda znaajnija time to je
hrvatska arhitektura prvi put publicirana u stranim izdanjima.7

6 ISTO

5
 OTOK VIS

Stambeno naselje 1, 2, Vis, otok Vis, 1952. 1953.

Viko stambeno naselje Ivana Vitia, izgraeno u periodu od 1952. do 1953. godine,
pripada arhitektovom periodu intenzivnog projektiranja i izvoenja stambenih zgrada od
1951. do 1953., no viko naselje odudara svojom regionalnom interpretacijom, odnosno
nedostatkom istog u odreenoj mjeri i konceptom modernistikog oblikovanja. Razlog tomu
je nametnuta lokacija gradnje na neistraenom arheolokom lokalitetu, zbog ega je izostalo
Vitievo karakteristino, paljivo osmiljeno razmjetanje manjih arhitektonskih volumena
unutar ureenog urbanistikog sustava. Iako je izostala ukupna interpretacija cijelog projekta,
Viti ne odustaje od svog pristupa kada je to mogue. Rezultat toga su manji dvokatni
stambeni objekti, odnosno interpretacija tradicionalne otoke gradnje manjih kamenih kua.
Stambene strukture, oblikovane u manjem mjerilu kao prirodan nastavak ukorijenjene
tradicije, diferenciranih tipologija postavljene su na terasastom terenu samostalno ili pak u
grupama od dvije koje ine oblik slova L, odnosno u skupinama po etiri kue koje svojim
dispozicijama tvore oblik slova U, ime se dobije veliko zajedniko dvorite. Svaki stan ima
zaseban ulaz, za one etairane pristup je omoguen vanjskim ljestvama u dvoritu, to je je
takoer jo jedna tradicionalna komponenta. Oploja su oblikovana koritenjem
tradicionalnog materijala kamena, no isto tako se koriste perforirani bukani paneli, ime se
jo jednom apstrahira kompozicija vizure oploja. Dakle, vanjtina evocira lokalni identitet i
prirodno izrasta iz njega interpretiran na moderan nain, dok su unutranji prostori oblikovani
na potpuno moderni i funkcionalniji nain. Stambeni blokovi meusobno su povezani
graevinama javnog i drutvenog karaktera. Osim interpretiranja tradicionalne gradnje, Viti
uzima u obzir i stil ivota lokalnih mjetana, koji veinu svog vremena provode na
otvorenom pa na naselju nalazimo projektirane sadraje, dostupne svima na otvorenom,
poput mjesta za gradele i slino, koji potiu razvijanja drutva u novom naselju.8

Dom Kulture, Komia, otok Vis, 1961.

7 http://www.jutarnji.hr/globus/pionirski-grad-idilicni-rezervat-socijalisticke-
napredne-pedagogije-danas-je-tek-izletiste-za-skolarce/31861/

8 GLAER, 2005: 59-68

6
 Vitiev dom kulture u mjestu Komia na otoku Visu iz 1961. godine, smatra se
vrhuncem njegovog arhitektonskog opusa. Radi se o paviljonu kulturnog sadraja koji svojim
smjetajem u prostoru povezuju postojeu vojarnu JNA i ostatak tradicionalnih otokih kua.
Posebnost graevine sadrana je u Vitievoj sposobnosti spajanja modernistike graevine i
izvorne prirode otoka, odnosno regionalnog konteksta, u svom prepoznatljivom stilu.
Nadalje, koncept paviljona zanimljiv je i zbog injenice to se Viti opredijelio za
arhitektonsku temu paviljonu, koju kroz razliite projekte dugi niz godina promilja te
intenzivno vri kreativna istraivanja konstrukcije i strukture objekta iji su rezultat
inventivno osmiljeni prostori.

Paviljon doma kulture postavljen je nedaleko na blagoj uzvisini iznad naseljenog

mjesta, prostorno i vizualno odijeljen, odnosno naglaen, snanom horizontalom
projektiranog suhozida. Uspon kojeg je potrebno prijei da bi se pristupilo graevini daje
odreeni monumentalni i ceremonijalni karakter naglaen dvama stjegovima na ulaznom
platou, no drutveni karakter graevine ali i povezanost sa samim mjestom balansiran je
postavljanjem kamenog stola sa klupama, to nalazimo u dvoritima lokalnih kua. Dosljedno
u svom stilu, Viti apstrahira oploja zgrade u modernistikoj maniri, na pojedinim mjestima
u tolikoj mjeri pa primjerice vanjski zid vienamjenske dvorane postaje projekcijsko platno
ljetnog kina., zbog ega cjeloviti vizualni dojam vanjtine graevine poprima slikarsku
vrijednost apstraktnog karaktera, rezultat kompozicijski koritenih tekstura zidova od
kamena, buke i velikih prozorskih otvora. atorsko oblikovanje prostorne konstrukcije gdje
se strop sastoji od est velikih nabora i slobodno oblikovanih zidova u preklopljenim
trokutastim formama, osim navedenog slikarskog daje graevini i skulpturalni karakter. Svaki
oploni zid sastoji se od dva simetrino sukobljena trokutna oblika, koji se svojim gornjim
stranicama sputaju se prema izmaknutoj sredinjoj osi duine zida i u njoj preklapaju. Takvo
uvlaenje zida, komplementarno je uzdizanju brda Hum u pozadini ali oznaava povezivanje
arhitekture i prirode, kako oblikovanjem vanjtine, tako i kroz unutranjost prostor gdje se
otvaranjem otvora na razapetom atorskom krovu vidi isto brdo, ime je ova veza dodatno
naglaena, to je jedna od Vitievih stilskih konstanti. Povrina stropa je naborana, te je
sudei prema odreenim izvorima, bio obojan u modru boju sa strateki postavljenom
umjetnom rasvjetom koja je naglaavala namrekanu teksturu, koja podsjea na more podno
mjesta, prirodni element jo jednom inkorporiran u samu arhitekturu. Takoer, parcela doma
kulture ureena je prema hortikulturnom projektu, te je na samom projektu radio i Vitiev tim

7
arhitekata i arhitektica, dizajnera kao pomo pri osmiljavanju interijera, namjetaja,
rasvjetnih tijela itd.9

PAVILJON BROJ 40, ZAGREBAKI VELESAJAM, 1957.

Paviljon broj 40 izvorno je osmiljen je izgraen 1957. pod nazivom Izlobeni
paviljon Zapadne Njemake, uslijed turbulentnog perioda natjecanja Zagreba i Beograda nad
vlasnitvom Velesajma. Viti kao glavni arhitekt, zajedno s projektantom konstrukcije
Krunom Tonkoviem, u svom projektu donosi znaajne inovativne ideje i konstrukcijska
rjeenja, ne samo u kontekstu modernistike arhitekture tog perioda na podruju hrvatske, ve
u irem svjetskom kontekstu. Od zaetka samog projekta do njegove konane realizacije
prolo je ukupno nepunih sedam mjeseci, to govori o kvaliteti hrvatskih arhitekata i
inenjera, sposobnih ostvariti vrhunsku modernu graevinu koja ravnopravno parira
aktualnim svjetskim ostvarenjima unato kratkim i rokovima i nepovoljnim radnim uvjetima.

Ono to izdvaja Vitiev paviljon od do tada poznatih svjetskih primjera je izvoenje

paviljona sa vlanom krovnom membranom koja vizualno podsjea na ator, to je omoguilo
plono oblikovanja konstrukcijama velikih raspona, umjesto do tada konvencionalnih
rjeenja.

Arhitektonska konstrukcija viseeg krova od eline uadi kojeg na eonim stranama

podrava dvostruko lomljena armirano betonska konstrukcija, koja se sastoji od ritmiki
pravilno rasporeenih potpornja u obliku slova V, dok su uzdune strane ostakljene. Zbog
viseeg zakrivljenog krova koji se sa svih strana povija dolje prema samom tlocrtnom
sreditu - stvara se dojam lebdee arhitekture. Romboidnom ralambom uzdunih staklenih
stjenki stvoren je privid zakrivljenosti zidova. Materijalnom, odnosno vizualnom
zakrivljenou suprotstavljenih ploha stvoren je napet tektonski odnos masa i ploha ime je
postignut izrazito ekspresionistiki karakter ove graevine, kroz ije oblikovanje arhitekt
propituje odnose masa onoga to je u osnovi jednostavna pravokutna graevina, ali postie i
skladno jedinstvo arhitekture i konstrukcije.10
9 GLAER, 2005: 69-78

10 PODHORSKY, 2005: 117-136

8
 ZGRADA MINISTARSTVA ILI KOCKICA, ZAGREB, 1964.
Godine 1961., raspisan je natjeaj za izradu projekta sredinje zgrade centralnih
komiteta Saveza komunista Hrvatske i Saveza omladine Hrvatske te Glavnog odbora
Socijalistikog saveza radnog naroda Hrvatske. Vitiev projekt bio je odabran u konkurenciji
30 pristiglih radova, no njegova realizacija zapoeta je tek 1964. godine, uslijed velike
poplave rijeke, zbog ega su radovi bili odgoeni do zavretka sanacije rijenog korita. U
ovom periodu, Viti je bio u naponu snage te je imao iza sebe ve znaajan broj realiziranih
projekata kroz 15 godina aktivnog radnog vijeka. Ve izvedeni projekti raznih tipova uinili
su ga spremnim za pohvat kreiranja iznimno znaajne graevine.

Zgrada Kockice strukturirana je kombinacijom nekoliko istih, otro geometriziranih

arhitektonskih volumena. Cijela graevina poiva na izduenom horizontalno postavljenom
volumenu koji korespondira toku rijeke Save, na vrhu rijenog nasipa, kojemu se pristupalo
irokim plitkim stubitem preko platoa, nakon kojeg slijedi manje stubite kojim se konano
pristupa natkrivenom ulazu, smjetenog gotovo u sreditu duine opisanog volumena.
Potpuno izmaknuto od sredita, prema krajnjem lijevom kraku postavljena je vie etana
graevina u obliku kocke, poloena na plitki postament, zbog ega izgleda kao da taj dio
zgrade lebdi. U uzdunoj prizemnoj graevini tj. platformi smjetene su dvorane za sastanke,
restoran i biblioteka dok se u lebdeem kubusu nalaze uredske prostorije.

Stubita, platoi te konstrukcijski dijelovi graevina izvedeni su u betonu te nisu nikad

dodatno dotjerani sukladno Vitievom planu, kao i bona oploja kubusa. Uzdune plohe
leee zgrade te proelna, odnosno zaelna strana kubusa ostakljeni su unutar puristike
apstraktne eline mree naredanih pravokutnih oblika. Pravokutnici staklene mree leee
platforme postavljeni su vodoravno, odnosno horizontalno kod mreita kubusa, to odgovara
njihovom prostornom usmjerenju.

Stilski, graevina djeluje iznimno skulpturalno i apstraktno. Ne izostaje izrazito

monumentalan dojam postignut predimenzioniranjem volumena ali i naglaavanjem istoe
tretmana u oblikovanju, otrim rezanjem volumena, to i prilii tadanjem sreditu vlasti.
Monumentalan karakter samih volumena naglaen je koritenjem dvostrukog stubita s
platoom, sredstvom kojim arhitekt dodaje samoj graevini i odreeni ceremonijalni karakter,
zbog duine puta kojeg treba premostiti da bi se pristupilo samom ulazu.11

11 MRDULJA, 2005: 137-152

9
 MOTELI, 1965.

ezdesetih godina 20. stoljea u Hrvatskoj zapoinje razvoj turizma du cijelog

obalnog podruja, to je bitno izmijenilo izgled priobalja. Razvoj nove gospodarske grane,
koja je bitno utjecala na daljnji razvoj obale, zahtijevao je i gradnju potrebne infrastrukture
zbog ega dolazi do Gradnje jadranske magistrale od 1955. do 1965. U ovom periodu, kada
automobil postaje poeljan objekt i znak modernosti, javlja se i poseban turistiki fenomen
gdje je iskustvo vonje i tranzita predstavlja pravo iskustvo putovanja. Jadranska magistrala
zamiljena je kao dugometrani film, u kojem putnik kroz prozore svog automobila promatra
izmjene razliitog prirodnog okolia ali i gradove i manja sela. Osim spomenute vitalne
infrastrukture koja je kontinuirano povezala cijelo podruje, bilo je potrebno odgovoriti i
drugim potrebama putnika koje iziskuje ovaj nain putovanja. Stoga je izgraen niz uslunih i
ugostiteljskih sadraja poput restorana, benzinskih crpi, auto kampova prenoita itd. Tako na
podruju Hrvatske, ali i cijele bive drave dolazi do pojave novog arhitektonskog fenomena,
motela, koji najbolje odgovaraju izrazito tranzitnom karakteru tadanjeg turizma.12

Motel oznaava objekt vezan uz prometnicu, namijenjen kratkom smjetaju gostiju,

koji putuju vlastitim automobilima. Njegove glavne sastavnice su sredinji objekti upravnog i
uslunog sadraja, prostori za odmor putnika i parkiralite za automobile. Obzirom da se radi
o kompleksu koji funkcionira kao suplement prometnice, njegov sadraj i struktura osmiljen
je po mjeri prijevoznog sredstva, a ne putnika tj. ovjeka. Vitievi moteli ne odudaraju od
ovog koncepta, no pomnijom analizom njegovih motela na primjeru motela Sljeme u Trogiru,
uoeno je postojanje odreenih odstupanja, prikazanih u daljnjem tekstu.13

Godine 1965., gradi se i otvara lanac motela poljoprivredno industrijskog kombinata

Sljeme. Kao glavnog arhitekta angairali su Ivana Vitia koji je projektirao ukupno 5
motelskih kompleksa, po projektu kojeg je 1962. osmislio za potrebe kompleksa u Trstu, a
koji nije nikad izveden. Za kombinat Sljeme projektirao je motele u Rijeci, Biogradu,
Trogiru, Umagu i Primotenu, od kojih posljednja dva nikad nisu realizirana. Kvaliteta
projekta odmah je prepoznata. Iste godine kada su realizirani projekti, Viti je za rijeki
motel, iako mu jedinom nedostaju samostalni paviljoni, dobio republiku i federativnu
nagradu za najvee postignue u arhitekturi Jugoslavije. Spomenuti moteli funkcioniraju kao
manje urbanistike cjeline, projektirane po istom jedinstvenim konceptu gdje se u unutar
12 http://www.zarez.hr/clanci/motel-i-magistrala

13 PAVELI, 2005: 95-104

10
sloenog ali jasno odreenog sustava smjetaju uporabno diferencirane graevinske strukture,
povezane cestama i/ili pjeakim stazama, ovisno o kojem se motelu radi.14

Kao to je ve spomenuto, Vitievi moteli sadrajno, oblikovno i organizacijski ne

odudaraju od tipizirane koncepcije motela. Struktura svakog motela sastoji se od nekoliko
glavnih sastavnica: sredinjeg objekta u ijem se prizemlju nalaze upravni i usluni sadraji
(sanitarije, bar i restoran), svedeni na osnovne funkcije obzirom na kratki period boravka,
kojeg prate vanjske stambene jedinice za odmor i noenje, svaka sa svojim parkiralinim
mjestom, pozicionirane unutar ureenog okolia, povezane cestama i pjeakim stazama.
Cijeli sklop tretiran je kao ureena parkovna cjelina. Glavna struktura mogla se koristiti kroz
cijelu godinu, dok su samostalni stambeni paviljoni koriteni samo ljeti zbog klimatolokih
faktora, no postojala je ideja da se u rijeki motel, izrazito tranzitne lokacije u cijeloj skupini,
ugradi i centralno grijanje, ime bi se omoguilo kontinuirano koritenje paviljona tokom
cijele godine.15

Idejnu koncepciju svih motela odlikuje oblikovna, konstruktivna i funkcionalna

jednostavnost laganih polu montanih objekata, koju je osim postulata modernistike
arhitekture izmeu ostalog zahtijevala i brza izvedba projekata i ograniena novana
sredstva.16 Unato oito tipiziranim kompleksima, Viti, ovisno o topografskim, klimatskim,
krajobraznim i opim regionalnim faktorima pojedinano prilagoava izgled svakog
kompleksa, variranjem broja objekata (obino se radi o 6 paviljona i jednom ili dvije
sredinje zgrade), njihove prostorne dispozicije i orijentacije, te ulae osobit trud smiljajui
razliite tipove samostalnih stambenih paviljona.17

Kompleks trogirskog motela Sljeme sastoji se od nekoliko razliitih zgrada,

pozicioniranih i meusobno povezanih unutar pravilnog i jasno itljivog rastera. U skladu sa
ve opisanom tipologijom Vitievih motela, centralna zgrada je glavna i najvea konstrukcija.
Prizemlje je rezervirano za recepciju i restoran, a na prvom katu, kojem se pristupa vanjskim
elinim stubama, nalaze se sobe za goste. Uz centralnu zgradu postavljene su dvije sporedne

14 http://www.zarez.hr/clanci/motel-i-magistrala

15 PAVELI, 2005: 95-104

16 ISTO

17 http://www.zarez.hr/clanci/motel-i-magistrala

11
zgrade ugostiteljsko uslunog sadraja ili depandanse. Jednokatna depandansa povezana je s
centralnom zgradom pjeakom stazom. Druga pjeaka staza povezuje jednokatnu
depandansu sa drugom dvokatnom. Samostalni etairani stambeni paviljoni postavljeni su na
krajnjoj junoj strani terena s pogledom na more, te su sa centralom zgradom povezani
iskljuivo cestom. Dakle, pristup njima mogu je iskljuivo automobilom te se pored svakog
nalazi pripadajue parkiralino mjesto. Vano je naglasiti naine povezivanja pojedinih
objekata. Diferencirana komunikacijska struktura uvjetuje oblikovanje okolia. Strukture
povezane pjeakim stazama i njihov okoli ureene su vie po mjeri ovjeka, dok one
kojima je pristup mogu samo automobilu raene su upravo po njegovoj mjeri, odnosno ovaj
dio parcele osmiljen je ovisno o radijusima kretanja automobila. Na taj nain usmjerava se
odvojeno kretanje pjeaka i automobila, u centralnim zgradama kompleksa potie se susret
posjetitelja te su etnice natkrivene, dok je paviljonski dio za odmor u tom smislu
individualiziran i izoliran za svakog posjetitelja ili obitelj na putovanju.

Oblikovanje oploja svih graevina rezultiralo je zanimljivim apstraktnim

kompozicijskim rjeenjima. Kao oblikovni elementi koriteni su paravani od lomljenog
kamena, crni minimalistiki prozorski okviri, obukane bijele povrine ili jednostavno
ukidanje zidne mase, to je kod centralne zgrade omogueno gradnjom u kombinaciji nosivih
elinih stupova i laganih betonskih ploa. Koritenje materijala je kodirano: kamen se koristi
gotovo iskljuivo na vanjskim zidovima zajednikih zgrada, no ako je vano naglasiti javni
karakter prostorije kao kod prostora restorana, onda se kamen prenosi i na zidove interijera,
no nikada ne ulazi u interijere spavaih soba iji su zidovi obukani u bijelo. Na oplojima
spavaih soba i samostalnih paviljona nalaze svi navedeni elementi oblikovanja, no prisutnost
kamena koji upuuje na zajednike sadraje, prisutan je samo onda kada to odreuje
osmiljena kompozicija pojedinanog sklopa zgrada. Na isti nain kodirani su i podni
materijali, takoer u svrhu naglaavanja zajednikog i privatnog, od etnica, hodnika i terasa
do podova spavaih soba.18

Danas, svi Vitievi moteli, promjenom naina putovanja i koritenjem modernijih te

znatno brih prometnih infrastruktura, izgubili svoju svrhu te su naputeni, potpuno
zanemareni i derutni. Novi interes za valorizaciju i ouvanje Vitievih motela posljednjih
godina, bacio je novo svjetlo na njihovo znaenje ne samo u autorovom opusu ali i irem
kontekstu modernistike arhitekture. U tekstu je ve naglaena automobilocentrina

18 http://www.zarez.hr/clanci/motel-i-magistrala

12
struktura motela tipina za ono doba, no dananja antropocentrina mjerila upravo otkrivaju
posebnost koncepta Vitievih motela. Na osnovnoj razini, koritenje rustinog mediteranskog
kamena u skladu je s regionalnom tradicijom obalnih gradova gdje nastaju moteli ali to je
ujedno i jedan od tipinih stilema Vitievog arhitektonskog potpisa, te ovako funkcionira kao
sredstvo kontekstualizacije objekata u irem prostoru, odnosno estetski kao dekorativni
element. No tumaenjem kamena na istoj simbolinoj razini, opravdano njegovim
puristikim koritenjem, otkriva se dublji sadrajni sloj. Koritenjem kamena, na polu
montanim strukturama od elika i siporeksa za privremeni boravak, Viti, svjesno ili ne,
priziva rudimentarno znaenje kamena u ljudskim podsvjesnim potrebama. Kamen tako
oznaava zatitu i zaklon, daje kontekst doma ipak privremenom smjetaju te konano,
ukazuje na ipak jedinstveno antropocentrino i duboko promiljanje u oblikovanju
kompleksa.19

19 PAVELI, 2005: 95-104

13
 ZAKLJUAK

Arhitekt Ivan Viti jedan je od najznaajnih i najplodnijih arhitekata hrvatske post

ratne moderne. Svojim radom odgojio je generacije mlaih arhitekata. Njegovo stvaralatvo
odlikuje vjeta interpolacija modernog internacionalnog arhitektonskog jezika unutar
tradicionalne sredine ili krajobraza, to najvie dolazi do izraaja kod dalmatinskih projekata.
Izrazito je zanimljiv njegov osobit nain tumaenja dalmatinske graevinske tradicije
asimilirane u projektiranju funkcionalnih modernistikih zgrada. Svoje projekte uvijek
prilagoava regionalnim tradicijama, nainu ivota itd.

Njegovi graevinski objekti, neovisno o tipologiji, uvijek su jasno definiranih, otro

rezanih geometrijskih volumena, graeni kombinacijom novih arhitektonskih nosivih
struktura i lokalnog materijala. Karakteristina je upotreba paravana na zidnom oploju koje
prvi uvodi u hrvatsku arhitekturu, te apstraktni slikarski pristup kompozicijama oploja,
vjetom kombinacijom tekstura i u nekim sluajevima polja ivih boja. Neovisno o lokalitetu
gradnje, svi kompleksi odaju mediteranski tih, u veoj ili manjoj mjeri.

14
 BIBLIOGRAFIJA

GLAER, Tadej (2005.), Interpretacije regionalnog konteksta - Ivan Viti, stambeno

naselje1,2, Vis, otok Vis, "Arhitektura : struni i znanstveni asopis Udruenja hrvatskih
arhitekata" 54: 59-68, Zagreb

GLAER, Tadej (2005.), Arhetip i poligon inovacije - Ivan Viti, Dom kulture, Komia, otok
Vis, 1961. "Arhitektura : struni i znanstveni asopis Udruenja hrvatskih arhitekata" 54: 69-
78, Zagreb

MRDULJA, Maroje (2005.) Kockica, "Arhitektura : struni i znanstveni asopis Udruenja

hrvatskih arhitekata" 54: 137-152, Zagreb

ODAK, Tomislav (2005.), Sinergija s krajolikom - Pionirski grad, 1948, "Arhitektura : struni
i znanstveni asopis Udruenja hrvatskih arhitekata" 54: 105-116, Zagreb

PAVELI, Tomislav (2005.) Vitievi moteli -Trst, Umag, Rijeka, Biograd, Trogir,
"Arhitektura : struni i znanstveni asopis Udruenja hrvatskih arhitekata", 54: 95-104,
Zagreb

PODHORSKY, Ivo (2005.) Konstrukcija paviljona 40 zagrebakog velesajma, "Arhitektura :

struni i znanstveni asopis Udruenja hrvatskih arhitekata" 54: 117-136, Zagreb

Enciklopedija likovnih umjetnosti, Inj Portl, 537-538, Zagreb 1966.

http://www.jutarnji.hr/globus/pionirski-grad-idilicni-rezervat-socijalisticke-napredne-
pedagogije-danas-je-tek-izletiste-za-skolarce/31861/

http://www.sacg.me/la-dolce-vita-u-doba-socijalizma-ivan-vitic-ludi-zivot-arhitekta-koji-je-
mijenjao-zagreb/

http://www.zarez.hr/clanci/motel-i-magistrala

15