HISTORICIZAM

REALIZACIJU IZLOBE SU POMOGLI:

glavni sponzor multimedija

U HRVAT OJ
Zagrebaka banka
donator
LURAd.d.
KNJIGA I.

sponzori multimedija

Allianz@)
Allianz Zagreb d.d.

ERICSSON ~
Ericsson Nikola Tesla d.d. ~
Koncepcija i znanstveno vodstvo
OLVMPUS

generalni medijsl?.i Koordinacija projekta

~=@\\
medijsl?.i pol?.rovitelj
Jutarnji1sr

fl PEUGEOT
Tiskanje ovog kataloga su pomogli
Muzej za umjetnost i obrt
Gradski ured za kulturu, Zagreb
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Zagreb
17. 2. - 28. 5. 2000.
 Historicizam

.,Y.~\ORk.J%
l t".

v~
~ ./
Franjo Klein i razvoj historicistike
arhitekture u Zagrebu
Vladimir Bedenko

Ran jo Klein je bio vodei arhitekt u Zagrebu u ezdesetim i sedamdesetim godinama 19. st.,
sve do dolaska Waidmanna i Bollea pred kraj sedamdesetih godina. Od svih graditelja u Zagrebu
u vrijeme ranog historicizma Klein je naj paljivije i s najvie razumijevanja pratio gibanja u
bekoj arhitekturi i u relativno je kratko vrijeme uspio prevladati provincijski zaostatak zagre-
86 bake arhitekture prema glavnom centru srednje Europe - Beu, upravo u vrijeme kad je Be 87
prevladao svoj provincijski zaostatak iz prve polovice 19. st. prema zapadnoj Europi.

Franjo Klein je roen u Beu 17. 10. 1828. Otac mu je bio tesar, pa je i Franjo izuio
zanat srodne struke, graditeljski. kolovanje je zavrio u Beu 1846. godine, a sljedee je
godine upisao studij arhitekture na bekoj Akademiji. Ometen boleu opetovao je prvu
godinu, ali ni tada je nije uspio zavriti. Dvije godine kasnije, 185 l., Franz Klein je u Zagre-
bu naao zaposlenje kod vojnog graditeljskog ravnateljstva. Sljedee je godine poloio ispit
1
za graditeljskog majstora i u slubi je ostao do 1861. godine.

31. srpnja 1861. Franjo Klein je podnio zahtjev da ga se primi u graditeljski ceh grada
Zagrelta. Cehovski majstori su to uinili nevoljko. Razloge za to ne treba traiti u ljubomori
ili patriotizmu; posla u Zagrebu nije bilo mnogo. Deset godina ranije bio je svega jedan
graditelj, Bartol Felbinger, a kad je Klein podnio zahtjev u zagrebakom su cehu uz tesare
bila etiri graditelja: Pfeiffenberger, Strohmayer, Plochberger i 6 godina mladi Jambriak, Franjo Klein
koji je u ceh primljen samo dvije godine ranije. U Zagrebu se nije mnogo gradilo. Kad KUA ROSENFELD
graditeljski i vatrogasiteljski odbor izvjeuje o gradnjama u Zagrebu od 1861. do 1863. Zagreb, Mesnika l
 Franjo Klein i razvoj histortcislitke arhitekture u z.,grebu
Historicizam
\'ladomir &drnko

godine, pa navodi da je sagraeno 9 dvokatnica, 20 katnica i 18 prizemnica, naglaava da je

"napredakgradnjah teajem ovijuh trijitlr godinah prolih znatan. " 1

Do 1869. Klein je sa mostalno vodio obrt i bio je vrlo uspjean graditelj , mada zbog povre-
mene bolesti financijski nije najbolje stajao. Godine 1869. prikljuuje mu se Janko Grahor koji Zagreb,
naputa slubu gradskog mjernika, ulazi u ceh, pa zajedno osnivaju graevno poduzetnitvo.
Kako se to esto tada radilo, jedan od ortaka je vodio poslove, a drugi je projektirao. Klein je '{Croatie)
bio projektant, Grahor uspjean i drutveno angairan poslovni ovjek, koji je- meu ostalim-
razvio i vodio nekoliko ciglana. Poduzee je uspjeno funkcioniralo i dalo je peat zagrebakoj
3

arhitekturi do pred kraj sedamdesetih godina. Godina 1878. je bila vrlo uspjena, zavrili su
nekoliko velikih zgrada, Kleinu je priznat status autoriziranog civilnog arhitekta i uao je u
novoosnovani Klub ininira i arhitekata kao jedini lan s takvim statusom. AJi situacija se u to
vrijeme izmijenila u arhitektonskom i u poslovnom pogledu. Grahor i Klein su samo jedna, i
ne najuspjenija graditeljska tvrtka. Od kraja sedamdesetih godina ne znamo ni za jedan
kvalitetan Kleinov projekt. U 1886. Klein je izaao iz tvrtke Grahor i Klein i dalje samostalno
projektirao i gradio. Umro je 26. 8. 1889., dok se gradila njegova posljednja kua, u Berislavie
voj 21, za Vjekoslava Heinzela. acrte za zgradu izradio je u oujku tc god ine, a zavrio ju je
njegov sin poetkom 1890.

Nije nam poznato to je sve Klein radio u vojnoj slubi; zasad znamo za upnu crkvu
sagraenu u Molvama izmeu 1855. i 1862. i za dva sauvana projekta neizvedenih crkava,
kapele u Voarici i pravoslavne crkve u Vlahoviu iz 1861. godine, ali moemo oekivati da
e se pronai jo njegovih projekata."

Upozorio bih, meutim, na veliku slinost tornja crkve Sv. Petra iz 1856. u Vlakoj ulici
koju je, prema Strohalu, L. Dobrani pripisala Mihaelu Strohmayeru,~ s proeljem crkve u
88
Molvama iz 1855. Jo je veaslinost proelja crkve milosrdnica u Frankopanskoj iz 1861. s 9
kapelom u Voarici i crkvom u Vlahoviu. S obje ove zgrade crkvu milosrdnica povezuje
motiv ulaza s velikim lukom ispod kojeg su portal crkve i rozeta nad njim. U Vlahoviu su
svi lukovi lateralnog ulaza polukruni, dok su u Voarici iljati, ali zato, kao i u crkvi milo-
srdnica, u uvuenom trijemu pod tornjem. Isti motiv ima Forster na portal u sinagoge u
Beu. I u Voarici i u Zagrebu toranj u osovini proelja istaknut je na konzolama. Takva
slinost teko da je sluajna. Jesu li to moda ipak KJeinovi projekti koje je Stroh mayer
potpisao kao izvoa?

Prvi sigurni projekt za crkvu Franje Kleina u Zagrebu pravoslavna je crkva na dananjem
Preradovievom trgu. Crkva je projektirana jo 1863. godine, ali je zbog nerijeene regulacije
Preradovieve, Margaretske i Samostanske {Varavske) ulice - trg tada jo nije bio planiran -
sagraena tek 1866. Pravoslavna crkva je u svom osnovnom obliku kako ju je sagradio
6
Franjo Klein
PRAVOSLAVNA CRKVA Klein sauvana do danas. Godine 1899. Bolle je zamijenio lukovicu tornja, a 1913. je preo-
l REALKA blikovao jednostavno proelje u bogatijim romanikim oblicima u kamenu i kamenoj buki,
Zagreb tretirajui je slino kao i tridesetak godina ranije grkokatoliku crkvu u irilomctodskoj
ulici. KJeinova crkva je graena u standardnoj neoromanici ranog historicizma. Osmero-
7
detalj razglednice
 Franjo Klein i razvoj historicistike arhitekture u Zagrebu Historicizam
Vladimir &denko

kutni toranj - kako je dobro opazila O. Maruevski - kao i nain prijelaza iz kvadratine
baze u osmerokut KJein je preuzeo od Hansenove grko-nesjedinjene crkve u Beu,8 ali to je
i jedina slinost. Sve ostalo je standardna, dobro isprojektirana ranohistoricistika crkva.
Drukije je sa sinagogom.9 Ovdje je model bila, kako je to davno opaeno, Forsterova
sinagoga u Leopoldstadtu u Beu iz 1853.-1857. 10 KJein je, medutim, promijenio proporcije
osnovnog volumena, a za ulaz se inspirirao Hanse novim Vojnim muzejom u Arsenalu. Mada
svi komentari govore o maurskom stilu, KJein od Forstera nije preuzeo njegove orijentalne
arhitektonske motive, a to su geometrijska arabeska prozorskih mreita, luk i dekoracija vrata
i zavrni vijenac mezopotamskog tipa, dok su tornjii koji se istiu na uglovima, kao i kod
Forstera, tek varijacija na standardni motiv romantinog historicizma, kakav se kod KJeina
pojavljuje i na realki iz 1864. i na projektu pregradnje nadbiskupskog dvora iz 1870.
kularno- kombinacija niza razliitih elemenata. Sredinji dio proelja je izdignut, s boga-
tim vijencem i naglaenim polukrunim timpanonom u sredini. a l. i ll. katu su ispod
17
timpanona bile velike trifore, a sa strana eljezni erkeri. Vijenci nad prozorima na krilima
zgrade ponavljali su u malom mjerilu motiv centralnog uzvienja. I ova zgrada je na uglo-
vima i uz sredite imala poligonalne pilastre s istakom na vrhu, ali ovdje su istake pridra-
vali enski likovi. enski su likovi nosili i erkere.
Ovdje opet vidimo nain kako je KJein preuzimao uzore. Sredinji dio l. i Il. kata zgrade
s velikim prozorima u sredini i eljeznim erkerima sa strane gotovo je doslovce preuzet s
Ludwig Forster
kue u Brnu koju je L. Forster dvadesetak godina ranije, dok je KJein studirao u Beu,
KUA FRANZA KLEINA
projektirao za veleindustrijalca Franza KJeina .'~
U BRNU
Neizvedenim projektom za kuu trgovca Baumgartnera na sjevernoj strani Jelaievog p ro~ lj~

Kada govorimo o KJeinovoj stambenoj arhitekturi, navest emo samo njegova najbolja trga s poetka 1867.' 9 , KJein se vratio na neogotiku
djela. Kao gotovo svi arhitekti u povijesti, ni KJein nije mogao birati poslove. Da bi se pre- interpretaciju arhitekture. Relativna plonost proe

ivjelo moralo se prihvaati i male graevne zadatke. Nije mogao birati ni investitore. Ljudi lja, podjela na uokvirene plohe, da ne spominjemo
znaju to hoe - esto hoe poznato i standardno - i razmiljaju o trokovimaY Standardna detalje kao to su dekoracija ploha iznad prozora i
kua jo uvijek je bila jednostavna katnica, u samom centru dvokatnica (prve trokatnice se obrada drvenarije ili kontrafori u prizemlju, vrlo
tek pojavljuju), dekorirana plonom ornamentikom ili sitnim profilacijama i vijencima. 12 slini onima na pravoslavnoj crkvi. U 1867. se zbog
Prva neogotika kua (Ilica 25) poruena je krajem stoljea i vidi se samo djelomino na datuma na proelju datiralo i kuu barunice Kulan
nekim fotografijama. 13 na Markovom trgu 4. Kua je, meutim , zapoeta

tek 1868. godine.20 KJein je postojeu jednokatnicu

Istog dana kad je podnio zahtjev da ga se primi u graditeljski ceh grada Zagreba, Franjo
proirio i pregradio, dodao joj drugi kat i projektirao
KJein je ugovorio svoju prvu gradnju u Zagrebu, dvokatnu kuu Bannwitz na Jelaievom
novo proelje. I ovdje su prisutni ugaoni rizaliti
trgu Ouriieva 2).H Kua je sruena i 1909. zamijenjena Baranyaijevom kuom uk, a
uokvireni pilastrima, ali ne vie poligonalnim,_k oji
nacrti se nisu sauvali, tako da je znamo samo s fotografija. Elemente koji se pojavljuju na
90 zavravaju istakom koji nose atlanti. a ovoj su kui 91
ovoj kui moi emo pratiti u KJeinovoj stambenoj arhitekturi kroz vie od l Ogodina, sve do
prvi put svi arhitektonski elementi klasini,
kue Siebenschein 1873. godine.
suzdraniji u sreditu, bogatiji i plastiniji na rizali-
1863. godine KJein je projektirao dvije javne zgrade, pravoslavnu crkvu i gradsku real- tima._prvi put se ovdje pojavljuje i povezivanje
ku.15 Realka je od 1857. bila u klasicistikoj Jelaievoj palai na Markovievom trgu. Adap- prozora kroz dva kata, a prizemlje je tretirano na
tacija i proirenje zgrade znailo je preorijentiranje glavnog ulaza na zapadnu stranu. Gla- renesansni nain, kao gotovo zatvoreno podnoje za
vni ulaz, danas smjeten postrance na uskoj strmoj ulici i sakriven gustim visokim zelenilom gornja dva kata zgrade.
parka, imao je bitno drukiji urbani poloaj u vrijeme gradnje. Park Gri bio je tada omiljen
S ovim zgradama su srodni - u okolici Zagreba -
-zapravo do otvaranja Zrinjevca i jedini -javni park u gradu, a proelje realke dalo mu je
maksimirski portal i dva ljetnikovca, Haulikov u
monumentalnu pozadinu. Arhitektonski vanije je, meutim, bilo novo juno proelje koje
Maksimiru i Pongratzov u Mikuliima. 2 1
jo danas dominira gradom sa Strossmayerovog etalita. Tu se prvi put u Zagrebu pojavio
centralni rizalit uokviren, kao i cijelo proelje, trokutnim pilastrima. a rizalitima zapadnog 1870. godine KJein je projektirao nekoliko svo- .
proelja, kao i na cijelom junom proelju, prozori su zavreni segmentnim nadvojima. jih najvanijih djela.
--
l
_,l
Vjerojatno najistaknutija KJeinova zgrada tog razdoblja je hotel Caru austrijanskom na Kua Frank! u Prakoj 522 do sada je promakla
poetku Ilice. Ve postojeu zgradu hotela kupio je Emanuel Priester na kraju 1864., i slje- - - _ _j
istraivaima, moda zato to je prilino izmije-
dee ju je godine dao radikalno pregraditi po KJeinovom projektu. 16 Proelje je bilo spekta- njena dodavanjem III. kata i radikalnom adaptaci-

-..-.--
~ .... _.. " . .
r

,._ FranjO Klein i razvoj historidstike arhitel.:ture u Zagrebu Historicizam

\1adtmn lledtnko

gotiku katedralu, O\'O je i posljednji Kleinov neogotiki projekt. Akcenti projekta su roman-
tiki gotizirane kule na uglovima i pregradnja sredinjeg baroknog rizalita. Rizalit je u
silueti varijacija na sredinji rizalit sinagoge, a nad trima portalima s gotikim detaljima u
prizemlju u punoj irini se die trostruki erker. Prozori na krilima dvora povezani su mre-
Franjo Kl~in
om vijenaca i pilastara. HOTEL CARU
Kljuna zgrada u razvoju historicizma u Zagrebu i opepriznato remek-djelo Franje A USTRIJANSKOM
Kleina je kua koju je na prijelazu Mesnike u Ilicu sagradio za Israela Rosenfelda (Mesni- Zagr~b. Ilica 4

ka l). Pozna va oce historicizma iznenauje z relost

visokog historiciz ma na zgradi iz 1866/67. god. 2 ~
'astanak projekta je, meutim, kompleksniji nego
to se misli, a sa ma zgrada izvrsno pokazuje odnos
Grahora i Kleina u vrijeme kad prvi put surauju, i
odreuje njihovo kasnije dugogodinje partnerstvo.

Savinuto proelje kue prati krivulju Mesnike

ulice i oblikuje njen mekan prijelaz u Ilicu. Proe
lje kue dominira u pogledu iz Ilice prema zapadu,
a onima koji stiu u Ilicu od Savske ceste kroz
Frankopansku navjeuje prilaz Gornjem gradu.
Poloaj, tlocrt i unutranju organizaciju kue za-
hvaljujemo Janku Grahoru koji ju je projektirao
1866. god ine. Sauvani su nacrti iz 1866. sa svim
tlocrtima i proeljem, na kojima je Grahor, tada
gradski mjernik, jasno napisao "Osnovao J. Grahor",
kao i dva nacrta prizemlja iz iste godine, koje su
92 g:J
potpisali Grahor i Klein kao graditelj . Gradevna
dozvola izdana je poetkom 1867.2' godine. Kua,
meutim, nije tada i sagraena, jer se zapad ni

Franjo Kl~in
susjed protivio gradnji, tvrdei da kua prelazi na
HOTEL CARU njegovo zemljite. Grad je dao za pravo Rosen-
AUSTRIJANSKOM feldu, ali je na susjedovu albu zemaljska vlada
pr~sj~k s pogldom na 1867. godine odredila da gradnja ne moe zapoeti
sj~verno prol~lj~ dvorita dok se ne rijei taj pravni spor. Parnica je trajala do
(fragm~nt) 1870., rijeena je u korist Rosenfelda, pa je tada
nastavljena gradnja i kua je dovrena. 26 Dovrena
jom prizemlja. Tu su svi elementi Kleinove reprezentativne stambene arhitekture: sredinji kua ima tlocrtnu organizaciju prema prvom pro-
rizalit, ovaj put i s erkerom s trodjelnim prozorima, uokviren na drugom katu poligonalnim jektu, ima dodue jedan kat vie - to u ono vrijeme
pilastrima s istakom. Varijacija je zabatni zavretak rizalita koji uokviruje dekorativnu kom- nije bilo neuobiajeno- ali proelje se bitno raz-
poziciju na vrhu erkera. likuje od prvobitnog Grahorovog projekta.

S kraja godine potjee projekt za pregradnju nadbiskupskog dvora Y To je Kleinov po- Grahorov projekt proelja nije bio uspjeno
sljednji projekt za crkvenu ustanovu, a u skladu sa zadatkom, rezidencijom nadbiskupa uz rjeenje. Vrlo visoko prizemlje na proelj u je obli-
 Franjo Klein i razvoj historicistike arhitekture u Zagrebu Historicizam
\ 1adimir Bedenlro

kovano kao prizemlje s mezaninom, ali mezanina nema. ad time je I. kat i nii II. kat,
proporcioniran poput atike. Prizemlje je previsoko, a drugi kat prenizak. Na krajevima
zgrade uz prva dva prozora diu se sa svake strane po tri lizene kroz prizemlje i I. kat, a nad
njima su uz prozore II. kata skulpture. Izmeu srednjih pet prozorskih osi nema ni lizena ni
skulptura. Stupci u prizemlju su na krajevima zgrade elegantno ralanjeni lizenama, slje-
svom izvornom obliku- s proelja su, dodue, 1926. skinute skulpture i ukrasni elementi
koji su vidljivi na starim fotografijama, ali proelje ipak nije purificirano, tako da je zadralo
iz vorni plastici tet. 30
U tlocnima je vidljivo da je prvi projekt iz 1869. imao istaknut sredinji dio zgrade s po

dei su bez lizena, a oni uz veu su zbog vee irine portala uski. Proporcije proelja jedno-
jednim velikim balkonom, a ugao je zgrade bio dijagonalno odrezan. Proelje izvedenog

stavno nisu usklaene. Razlozi za to postaju jasni, ako usporedimo Grahorov projekt proe
lja s palaom koju je L. Forster projektirao u Beu za veleindustrijalca Alberta K.leinaY
Grahor je uzeo Forsterovu palau kao model, ali ju je smanjio. Beka palaa je trokatnica
s mezaninom, pa je prizemlje s mezaninom podnoje zgrade, a trei kat je a tika sa skulptu-
rama. Kua Rosenfeld je samo dvokatnica, pa odnosi katova preuzeti s beke palae ne odgo-
varaju. Forster je sredinu proelja naglasio balkonima na I. i II. katu, Grahor ju je oslabio jer
je- ne znam zato - izostavio sredinje lizene i balkon. Gotovo sve detalje Grahor je doslov-
ce prerisao s Forsterovog publiciranog projekta.2h
Kleinov projekt proelja iz 1870., koji nije sauvan, 29 ali po kojemu je zgrada sagraena,
bitno je razliit. Klein je snizio prizemlje, uveo mezanin povezavi ga s prvim katom u
zajedniku monumentalnu etau i povisio II. kat. Na taj je nain ponovno uravnoteio
proporcije proelja. Broj lizena sa skulpturama poveao je sa est na osam, est lizena po-
stavio u sredinu i tako naglasio sredite proelja, a s po jednom je oznaio kraj zgrade.
Klein je otiao i korak dalje od Forsterovog projekta. Forster jo ima tipino ranohi~tori
cistike plone i njeno dekorirane okvire prozora. Klein je - a zato je vano vrijeme gradnje
zgrade - prozore I. kata uokvirio snanim plastinim edikulama i povezao ih s okvirima
mezaninskih prozora u jednu cjelinu. Povezivanje prozora po etaama vidjeli smo ve na
9-1 Kulanovoj palai, ali ovdje su stupce uz prozore zamijenili stupovi. Tu je jasno vidljiva
reinterpretacija kue Rosenfeld kao plastine visokorenesansne zgrade zrelog historicizma.
Model za ove promjene bio je Hansenov Heinn.chshoj kljuno djelo u razvoju bekog histo-
ricizma. Klein, meutim, nije izravno preuzeo detalje zgrade, nego je reinterpretirao odnose
etaa i plasticitet proelja. Kua Rosenfeld znai prvi prodor bekog visokog histori-cizma u
zagrebaku sredinu.
projekta je drugaije. Zgrada ima rizalite na krajevima proelja i u Prakoj i na Trgu, rizalit
na uglu zgrade je vei i vertikalno je naglaen mansardnim krovom. Balkoni L i II. kata
premjeteni su na rizalite na uglovima. 11 Razlika izmeu prvog i drugog projekta je bitna. U
prvom projektu naglaena je sredina zgrade, a ugao je rijeen na tradicionalan nain; u
drugom je projektu naglasak stavljen na krajeve zgrade, a posebno je naglaen ugaoni riza-
lit. Takvo rjeenje implicira jedinstveno rjeenje cijelog proelja bloka, s rizalitom na oba
ugla i s odgovarajuim naglaskom na sredinjoj kui. Je li tu utjecaj Grahora koji se kao
gradski mjernik dugo bavio rjeavanjem urbanistikih problema u Zagrebu? Zgrada Prve
hrvatske tedionice pretpostavila je 1870. da e se proelje bloka koji se sastoji od vie samo-
stalnih zgrada, projektiranih od raznih arhitekata, rijeiti kao jedinstvena trokatna arhitek-
tonska cjelina. Tako je bio rijeen jedan od prvih blokova na bekom Ringu uz samu Operu,
publiciran jo 1862. 32 U Zagrebu se to nee ostvariti na junoj strani Jelaievog trga, ali e
pet godina kasnije, 1875., Melkusov projekt tako rijeiti problem sjeverne strane Jelaievog
trga, i ovdje ostvaren samo na krajevima, Jambriakovom zgradom na istonoj strani 1882., a
Bolleovom kuom Pongratz na zapadnoj 1884. godine.33
Arhitektura Kleinove zgrade inspirirana je Heinrichshofom. Osim to Klein nema atike,
tj. IV kata, organizacija etaa je jednaka: prizemlje, mezanin i jo dva kata. Etani vijenci su
u obje kue nad prizemljem i - snaniji s balkonima - nad mezaninom. Klein je zgusnuo
srednji dio zgrade povezavi vijence meu prozorima L i II. kata te okvire prozora meza-
95
nina s L katom. Meu uklonjenom dekorativnom plastikom istaknut emo herme koje je 97

Treba naglasiti i jednu vanu razliku: 12 skulptura na palai Alberta Kleina simboliziraju
grane industrije kojima se bavi vlasnik. Skulpture na palai Rosenfeld nemaju odreenog
znaenja. One su naruene prema katalogu proizvoaa; tu nalazimo Pomonu i Floru kao i
na maksimirskom portalu, ali nalazimo i Muze, od kojih po atributima prepoznajemo Ter-
psihoru i Taliju.

Jo je vidljiviji utjecaj Heinrichshofa na zgradi koju je Klein 1870. projektirao za Prvu

hrvatsku tedionicu na Jelaievom trgu 14, na uglu s Ulicom Marije Valerije, dananjom Franjo Klein
Prakom. Nacrti proelja nisu sauvani, ali sauvani su tlocrti svih katova prvog projekta iz KUA KULAN
1869., izvedbeni nacrt podruma iz 1870. i nacrti svih katova iz 1870. Zgrada se sauvala u Zagreb, Markov trg 4
 Franjo Klein l razvoj historicisti ke arhitekture u Zagrebu Historicizam
\'bdimlf Bedenko

Klein preuzeo s prozora II. kata Heinn.chshofa i smjestio na rizalitima uz prozore mezanina Kleinova vlastita kua u Gundulievoj ulici 29 prava je orgija plastinih i dekorativnih
i vrata Il. kata. S Heinn"chshofa su i skulpture na uglovima balkona, samo to ih je Klein, za elemenata. Pilastri s napustima i ovdje povezuju prozore prizemlja i I. kata, ali sad su jo
razliku od Hansena, koji ih ima samo na sredinjem balkonu, ponovio ak tri puta. pod prozorima I. kata gusto poredani triglifi, nad I. katom konzole, da bi cijela kua zavrila
glavnim vijencem koji nosi niz enskih poprsja. Kao da je Klein jo jednom htio dati maha
U sljedee tri godine Grahor i Klein su sagradili vie standardnih kua, meu kojima se
svom ukusu, nesputan eljama investitora. 15
jedino istiu kua Siebenschein i Kleinova vlastita kua. Proelje kue Siebenschein na
Preradovievom trgu je radikalno preoblikovano u razdoblju izmedu dva svjetska rata, a Zgrada Glazbenog zavoda iz 1875. 16 slina je po bogatstvu plastinih detalja, ali je strogo
kako nacrti nisu naeni , poznajemo je samo s fotografija. Sauvao sc osnovni volumen organizirana pilastrima s napustom u prizemlju i na katu. U prizemlju su stupci ritmizirani
zgrade, erkcri i dimenzije prozora. Proelje je bilo projcktirano kao uravnoteena mrea izmjeninim kvadrima i zavravaju bez kapitela - ulogu kapitela ima napust koji je nad njima
Ludwig Forsta vijenaca i vertikalno povezanih prozora, a zavravalo je balustradom s vazama iza koje se istaknut s triglifom u osovini. Pilastri kata su glatki, s bazom i kompozitnim kapitelom. I
KUA ALBERTA skrivao niski krov. l ovdje su krajevi zgrade bili naglaeni, na obama proeljima krajnja su vijenac kata ima istak nad pokrajnjim pilastrima, a kontinuirani istak nad etirima sredinjim
KLEINA U BEU polja bila naglaena vertikalnim pojasima rustike s ve anakronim tornjiima, a prema pilastrima nastavlja se u jednako istaknut zabat s timpanonom. Predimenzionirani triglifi na
prodj~ Prcradovicvom trgu i s crkerima.34 frizu prizemlja i konzole zabata nad prozori ma upotpunjuju trodimenzionalnost dekoracije
proelja.

Od 1876. do 1878. projekti poduzetnitva Grahor i Klein stabiliziraju se u standardnoj

WOHNHA:JS DES H~Rfu"'i ALBERT vQlf KLEIN IN WIEN, JAGERZEILE
visokoj kvaliteti z relog historicizma u oblicima visoke renesanse. Plastini elementi se disci-
pliniraju i smiruju, detalji ne i skau iz svoje uloge, proelja su klasino proporcionirana.
Nekoliko znaajnih zgrada definira ovu, mogli bismo rei, klasinu fazu Kleinove arhitek-
ture visokog historicizma. Sve su te zgrade zavrene 1878. To su zgrada Gospodarskog
drutva na Sajmitu (Trg marala Tita 2 i 3, 1876.), kua Emanuela Priestera u Ilici 12
(1877.) 37 i kua kapetana Chalaupke u Kukovievoj ulici (Hebrangova 32, 1877.). Sve su to
ozbiljne, suzdrane i sveane zgrade, a svaka je rijeena na svoj nain. Da nema karakte-
ristinih triglifa, balkona na stupovima- i na Priesterovoj kui su po projektu stupovi trebali
povezivati balkone prizemlja i prvog kata - posumnjali bismo u projektanta. Priestcrova se
kua ipak razlikuje, kao jedini primjer venecijanske visoke renesanse u tadanjem Zagrebu.
96
Je li tu utjecaj investitora odredio i drukiju arhitekturu? Priester je iz Furlanije, a aktivno je
sudjelovao u gradnji, pa je i dopremio kamene ploe za balkon.

Godinu ranije dovrena je i palaa Buratti na Zrinjevcu 3, koja se u posljednje vrijeme

pripisuje Janku Grahom ml./8 zapoeta 1876. Kod ovog projekta gotovo je doslovce prerisa-
no proelje kue Schneider, kasnijeg Grand-hotela na Kartnerringu u Beu, koju je pro-
jektirao arhitekt Karl Tietz, a koja je publici rano u asopisu Allgemeine Bauzeitung 1866. i
1871. Vea- i ne ba sretna- izmjena je u podnoju zgrade. Umjesto na visokom prizemlju i
mezaninu kao kod Tietza, ovdje su tri kata postavljena na relativno niskom prizemlju koje
na krilima preuzima motive Tietzovog mezanina.

Nakon 1878. u Kleinovom se opusu vie ne pojavljuje ni jedna istaknuta zgrada.

S jedne strane, promijenile su sc prilike u grad u. Beka arhitektura izravno ulazi u Za-
greb u drugoj polovici sedamdesetih godina sa Schmidtovom zgradom Akademije te resta-
.. "". . r h.u

.
l
' . '
l
l
11

:
o
l
J--- - - - 1 - -- i

l
a
t-

l
,.,
l

l

l
., J/rh#:
i
uracijom crkve Sv. Marka i katedrale. Godine 1878. u Zagreb dolazi Krnjavi, 1879. Bolle,
1880. Waidmann. U javnoj i crkvenoj arhitekturi otada ton daju dogmatski i autori tativni
Krnjavi i strogi Bolle. Krnjavi je 1878. okiran: "Grahor i comp. htjeli su dapae preuzeti i
 "''~fORIQ~

v~
~ .J Franjo Klein i razvoj historicistike arhitekture u Zagrebu Historiciza m
Vladim ir Bedenko

restauraciju stolne crkve (... )."39 A imao je i pravo. Klein je arhitekt ranog historicizma i ne bi 8 Maruevski 1993.a, str. 119; Allgemeine Bauzeitung, 18S8.
9 1866/67. S. Kneevi u: Reliquiae reliquiarum, Zagrebaka sinagoga, Zagreb, s. d. ( 1996).
mogao ni znao graditi korektnu gotiku katedralu, kakvu je vrijeme trailo. Klein u ta-kvom
lO Dobrani 1962., str. 89-90;AIIgemeine Bauzeitung, 18S9.
okruju ostaje izgubljen. Njegova arhitektura je izrasla na bekoj arhitekturi etrde-setih ll Nabrojit u nekoliko veih zgrada koje ne odskau odvie od standardnih zgrada tog vremena. Poznate su kue u Ilici 19 (Bauer, 1864.),

godina, pratila je zbivanja pedesetih i ezdesetih, ali arhitektura visokog historicizma je Ilici 47 (Angerer, 1866.), Radievoj 27 (upnik Pogledi, l868.) ; spisi pokazuju da je gradio i Tkalievu 21 (H6ppler, 1862.), Tomievu 9
(Koier, 1862.), Gundulievu 17 (Kanu, 1866., ne postoji), Praku 8 (Neidhardt, 1871.), Mesniku 12 (Kale, 1880.); kuu ne navodi katalog
stroga i disciplinirana i ne omoguuje slobodnu kombinacijsku igru kakvom je Klein po-
Dob rani 1962. i 1983., ni Maroevi 1968. Navodi je Dobrani 1986., str. 343, ali neprecizno. Godine 1880. pregraena je postojea
stizao visoku kvalitetu svoje arhitekture. jednokatnica, dozidan joj je sjeverni dio i sve je poviena za jedan kat s novim proeljem; proelje i unutranjost su preoblikovani 1930.
12 Primjer su Frankopanska 20 (1862.) ili Demetrova 18 (18S4.), kvalitetna zgrada u Ilici 42.Trokatnice su Ilica 27 (18S8., porueno) i Ilica 29
Klein, naime, ne prerisava, on preuzima uzore, u prvom redu Forsterove i Hansenove ( 18S9.).
13 Ne znamo godinu nastanka, investitora ni graditelja. Szabo ( 1941., s l. l 04) govori o H6nigsbergovoj kui iz pedesetih godina.Vrijeme je
zgrade, i preoblikuje ih. Na sinagogi kombinira volumen Forsterove sinagoge s varijacijom
mogue , ali tada je vlasnik bio tesar Aleksander Sparhakl (od 18S9. Josip Sorg, H6nigsberg od 1864., kad je kua ve stajala).
na ulazni dio Arsenala. Na crkvi Milosrdnica- ako je njegov projekt- pojavljuje se ulaz
14 Danas Juriieva 2. Kua je poruena 1909. O. Maruevski je prepoznala tu zgradu kao Kleinov projekt. Nacrti nisu sauvani, graevna

sinagoge. Kua Rosenfeld je izvanredno uspjena sinteza Forsterove palae Alberta Kleina s dozvola je traena izmedu 27. i 31. 7. 1861. (GVO 11/1864; S8 i 60/1861). Po ugovoru od 31. 7. 1861. i obraunu od 18. 2. 1863. Klein je u

detaljima i plasticitetom Heinrichshofa. gruntovnu knjigu upisao od l. l O. 1862. zalog na kuu od 3744 forinta, pa iz toga moemo zakljuiti da ga prezadueni investitor nije
mogao isplatiti. Klein je novce utjerao tek nakon drabe 1866.

Kleina ne zanima znaenje nego forma. Forster je na kuu Franza Kleina stavio eljezne 1861 . je sagraen i staklenik u biskupskom vrtu, koji je O. Maruevski pripisala Kleinu i visoko ocijenila. (Maruevski 1993.a, str. 114;
Maruevski 1993.b, str. B) Dananji staklenik, meutim , nije onaj iz 1861., nego kasniji. Staklenik iz 1861. bio je poruen pred kraj 19. st. To
erkere, jer su braa Klein bili vlasnici eljezara; naem Kleinu, a oito i Priesteru, takvi su se
je bila jednostavna graevina, naslonjena na kaptolski zid i jugozapadnu kulu, "s leva na ulazu u nadbiskupski grad ispod kaptolskih vratah"
elegantni erkeri dopali. Na palau Alberta Kleina poslagao je skulpture da simboliziraju (GVO 86/1861 ). Nacrt je potpisao tesar Joku .

grane industrije u kojima su se braa Klein isticala; Grahor, Rosenfeld i Klein stavili su IS Dob ron i 1986., str. 190-194; Maruevski 1993.a, str. l l O. Nacrte su potpisali Rode l i Klein. Mjernik Rode l snimio je i izri sao zgradu
("au(genohmen und gezeichnet''), a na toj je podlozi Klein projektirao.
jednostavno privlane enske figure. Klein radi ljepote, Rosenfeld vjerojatno radi statusa. Ta
Franjo Klein 16 Maruevski 1993.a, str. ll 0-112; Gru~tovni uloak l Ol; Kleinov nacrt (fragment presjeka) iz srpnja 186S.; dovreno 1866.
i nadbiskup je dao staviti polugole enske figure na ulaz u svoj park Jurjaves i na svoj 17 Sredinji dio je bio pregraen i erkeri uklonjeni 1902. godine. (Nacrt u DAZ, ZGD, Ilica 4)
VLASTITA KUA
ljetnikovac. 18 Allgemeine Bauzeitung, 1848., str. 46-47 i table IS4-161.
(detalj) 19 Dobrani 1962., str. SS i ll O; Maroevi 1968., str. 39 i l 17; Maruevski 1993.a, str. ll O. Nacrti su iz veljae 1867. Potpisani su Grahor i
Zagreb, Gundulieva 29 Usudio bih se ustvrditi da je Klein ako ne bolji, a ono interesantniji arhitekt od Bollea. Klein, ali kako je na nacrtima i suhi ig "Bauunternehmung Grahor i Klein", mislim da su Grahorov potpis i ig dodani naknadno, prilikom
ponovog zahtjeva za gradnjom 1874. godine.
Bolle je bolje kolovan, bolji je poznavalac i gotike i renesansne arhitekture,
20 Dobrani 1986., str. 31S-316. Kua je kupljena u svibnju 1868., nacrt je iz lipnja 1868., a stambena dozvola s poetka 1869. godine (GVO
korektan u svakom detalju, ali strog i hladan u svojim projektima. Klein je 74/1868).
manje korektan u detaljima, ali kreativniji u cjelini svojih najboljih projekata. U 21 Maruevski 1993.a, str. 113-IIS i 1993.b, str. 4-9.
22 Nacrti u oujku 1870, graevna dozvola u travnju, stambena dozvola u kolovozu 1871. (DAZ, ZGD, Praka S).
svojoj kreativnosti izlazi iz pravila visokog historicizma, koji se temelji na suz-
gs dranoj i dostojanstvenoj visokoj renesansi, i povezuje eklektiku slobodu ranog
23 Dobrani 1962., str. 108; Maruevski 1986., str. 149. Nacrti u prosincu 1870., nije izvedeno.
gg
24 Dobrani 1962, str. SS; Ivanevi 1978, str. l l; Maruevski 1993.a, str. l 12.
historicizma s barokizirajuim bogatstvom motiva i plastinou kakvi e se 2S DAZ ZGD Mesnika l, stamb. dozvola pod Mesnika ll , MGZ.

javiti u kasnom historicizmu, a u Zagreb e ih uvesti Honigsberg i Deutsch. 26 DAZ GVO 7, 3S, 36, 37, 40, Sl i 86/1867; l O i 92/1870.
27 To je brat Franza Kleina, ija je kua u Brnu posluila kao uzor Franji Kleinu kod gradnje hotela Caru austrijanskom; kua je na
Nije sluajno da izmeu Kleina i Honigsberga i Deutscha na zagrebakim
Jagerstrasse, danas Praterstrasse.AIIgemeine Bauzeitung, 1862, str. 240-241 i list SIS-S21.
proeljima gotovo nema enskih figura. Bollea bi one okirale. Bollea 28 Usporedi okvire prozora, ogradu "mezanina", ak i drvenariju portala.

potujemo, u Kleinovim kuama moemo uivati. To definira odnos ranog i 29 Sauvan je nepotpisan nacrt mezanina sa igom tvrtke Grahor i Klein iz svibnja 1871., DAZ ZGD
30 Dob ron i 1962., str. 63 i l l O; Maruevski 1993.a, str. 112. Nacrti u DAZ, ZGN; projekt iz 1926. Edo en.
visokog historicizma.
31 Ugaoni tornjevi Heinrichshofa su drukiji, rjeenje slino Kleinovom nalazimo na Stallhofu nadvojvode Albrechta (Allgemeine Bauzeitung
186S., list 739) .
32 l u ovom je bloku Forster projektirao kuu za Alberta Kleina. (Allgemeine Bauzeitung, 1862.) Blok je poruen u ll. svjetskom ratu.
33 Zapravo prema Melkusovom projektu, ali s odgodom gradnje lli. kata, koji nikad nije sagraen. Dobrani 1983., str. 217; Maruevski 1987.,
str.80.
Dobrani 1962.; Maruevski 1993.a 34 Dob ron i 1962., str. 91 i l l O; Maruevski 1993.a, str. l 13.
2 GVO 11/1864. 3S Dobrani 1962., str. l 07; Maruevski 1993.a, str. l 13.
O Grahoru vidi: Maroevi 1968. 36 Dobrani 1962., str. 64 i l 07; Maruevski 1993.a, str. 113.
4 Dobrani 1962. str. 99, bilj. 9a; Nikolajevi 1987., str. 218; Maruevski 1993.a, str. 117. 37 Klein je projektirao cijelu kuu, ali 1877. je izvedeno samo istono krilo ukljuujui veu. Zapadno krilo zajedno s dananjim stubitem za
Dobrani 1991., str. 89. novog je vlasnika Kohna projektirao K. Waidmann, a izveo Carnelutti 188S.
6 Zahtjev za graevnu dozvolu s nacrtima podnesen je 1863. (GVO 73), ali je gradnja odgoena zbog nerijeene 38 Kneevi 1988, str. 82-83; Kneevi 1996., str. 344. To mi se ne ini osobito vjerojatnim, jer je graevinska dozvola izdana u svibnju 1876.,
urbanistike situacije, tako da je crkva dovrena tek 1866. (GVO l /1867). stambena u rujnu 1877., a prema publiciranim podacima Janko Grahor ml. doao je sa studija 1877.
7 Dobrani 1986., str. 162; Kneevi 199S., str. 123; Vitkovi 198S., str. 7S. 39 Maruevski 1986., str. IS2.

- --
~ .4~-' .. .r.. " ,. .. , ....., ... ~.~-. ......... ." ....... t .t.,.,.......-..... Jwl'.r~..-.... .