Ante MILOŠEVIĆ (Sinj)

IZGLED I ZNAĆAJ SINJSKE TVRĐAVE U PROŠLOSTI

S POSEBNIM OSVRTOM NA TURSKO I MLETAĆKO
RAZDOBLJE

lako je problematika razmatrana na ovom znanstvenom skupu kro-

nološki svedena na uže povijesno razdoblje turske vladavine u Cetinskoj
krajini, odlučio sam sinjsku tvrđavu, kao glavnog aktera svih događanja
toga vremena na ovom prostoru, prikazati II širem vremenskom rasponu
zbog dva razloga. Prvi je nedostatak povijesnih izvora za tursko razdoblje
na osnovi kojih možemo pouzdanije raspravljati o ulozi i izgledu ovog ut-
vrđenja u to vrijeme, a drugi je u činjenici da upravo prethodni a i kasniji
povijesni periodi u neprekinutom povijesnom slijedu pružaju više eleme-
nata za bolje poznavanje uloge, izgleda i strateškog zna6aja sinjske tvrđa­
ve u vrijeme turske vlađavine.·
Među brojnim dalmatinskim gradovima tipa burga ili kastela
sinjskom Gradu pripada vrlo značajno mjesto. Njegova bogata prošlost ut-
kana je u gotovo sva povijesna zbivanja koja su u proteklim stoljećima utje-
cala na sudbinU cijelog dalmatlnskog područja, pri čemu je sinjski Grad
u prošlosti češće bio obrambeno uporište, ali ponekad i polazna točka os-
vajačkih pohoda njegovih gospodara u određenom vremenu. Svojim polo-
žajem široko dominira prostranim l plodnim Sinjskim poljem i utvrđuje
jedinu prirodnu komunikaciju koja je srednjodalmatinske obalne prostore
povezivala s dubokom unutrašnjošću . Izgrađen je na dominantnom i stra-
teški izvanredno zna6ajnom uzvišenju, koje je geomorfološki zapravo dio
zadnjih jugOistočnih izdanaka svilaj skog prigorja koje se preko Visočice
i Pavića Nebesa spušta prema Sinjskom Gradu i dalje preko Kamlčka i Za-
nkove glavice uranja u Sinjsko polje.
Ovako spretan spoj visine koja u neSigurno vrijeme nudi zaklon i fi-
zičku sigurnost i plodnog polja s obiljem stalne vode koje u mirnijim raz-
dobljima osigurava vrlo dobru materijalnu životnu egzistenciju uvjetovali

'" Zbog karaktera ovog priloga i prigode II kojoj se on donosi te moguće opsež-
nosti izostavljam uobičajene navode II bilješkama. Na kraju teksta međutim, dono-
• sim važniju literaturu iz koje su crpljeni podaci za. ovdje postavljene probleme lizne-
senu gradu.

219
 su davnu naseljenost ovog položaja. Koliko je to pak davno bilo danas je
teško reći, jer još uvijek na Gradu nisu vršena nikakva arheološka istraži-
vanja. Nekoliko slučajnih površinskih nalaza kamenog i kremenog oruđa
i oružja (sl. l / l-S) upućuju na pretpostavku da se to moglo dogoditi na
kraju mlađeg kamenog doba ili u eneolitiku. Stalnu naseljenost na ovom
položaju možemo pratiti od kraja brončanog doba o ćemu svjedoče nalazi
prapovijesnog brončanog oružja (sl. 1/ 9), te kasniji brojni ulomci željezno-
dobnih keramičkih posuda (sl. 1/6-8) razasuti po platou Građa i na južnim
njegovim obroncima. Vrijeme je to zadnjih velikih etničkih promjena
u prapovijesti koje su uvjetovali prethodni prodori Indoevropskih naroda.
Rezultat ovih etnič kih promjena i čestih iznenadnih prodora je nesigurno
vrijeme koje, pored drugih, uvjetuje promjene i u načinu stanovanja. Nizin-
ska otvorena naselja premještaju se na strateški značajna uzvišenja koja
omogućavaju bolji pregled okoline i znatno lakšu obranu u slu čaju izne-
nađne opasnosti. U pravilu se ovakva naselja dodatno utvrduju naSipima
ili suhozidnim bedemima od lomljenog i prikiesanog kamena i to samo na
njihovim dijelovima koji nisu prirodno branjeni (npr. strminom terena).
S obzirom na strateški značaj sinjskog Grada izvan svake je sumnje da se
i na ovom položaju nalazilo ovakvo prapovijesno gradinsko naselje, kakvih
je inače cijeli niz pronađen na području Cetinske krajine. Brojne gradnje
i razgradnje kasnijih povijesnih razdoblja nisu nam na žalost ostavile ni-
kakva traga ovog prvog utvrđenja, ali se s obzirom na površinske nalaze
materijalne kulture prapovijesnog razdoblja I prirodne zakonitosti prili-
kom gradnje ovakvih naselja prilično pouzdano može pretpostaviti njegov
primarni izgled. Pretpostavljam da su suhozidnim bedemima ili nasipima
bili utvrđeni najviši dijelovi današnjeg sinjskog grada, pri čemu je ovaj ut-
vrđeni dio služio kao refugij naselju na južnim padinama brijega.
Vrlo je vjerojatno da je ovako utvrđeno gradinsko naselje na sinjskoj
tvrđavi dočekalo i povijesno razdoblje, koje na ovom području započinje
delmatsko-rimskim ratovima. prvi sukob Delmata s Rimljanima povijesni ..
izvori bilježe 156. god. pr. n. e ., ali čini se da većih sukoba na ovom područ­
ju nije bilo sve do 52. god. pr. n. e., kada su slobodoljubivi Delrnati ponov-
nim ustankom pokušali iskOristiti sukob između Cezara i Pompeja u rim-
skom građanskom ratu. Ovi događaji su zanimljivi za povijest sinjske
tvrđave , kako zbog č injenice da ovdje sugeriraju značajno gradinsko pra-
povijesno naselje, tako i zbog toga što su posredno u nekoliko navrata pru-
žali rješenje predrimskog i rimskog naziva ove važne delmatske gradine.
U ovim ratnim sukobima kOJI su se u rasponu od 52. do 33. god. pr. n . e . dije-
lom odigravali i u širOj sinjskoj okoliCi, povijesni izvori, pored drugih, bilje-
že i toponime Setovia i SInodium. U histOriografiji se dugo raspravljalo
o ubikacijl ovih dvaju delmatskih utvrđenja, pri čemu se Sinodium smješta-
lo češće u drnišku okolicu, a njemački su povjesničari Forbinger i Klepert
pretpostavljali da je Sinodium bio na sinjskoj tvrđavi . Različito se kombini-
/ ralo i sa Setoviom, pri čemu je najveĆI broj istraživača ubikaciju ove utvrde
tražio upravo na sinjskom Gradu. Danas pak znamo da ni jedna od ovih
ubikacija nije točna , a ovo navodim prvenstveno zato da skrenem pažnju
na činjenicu kako se i prije na sinjskoj tvrđavi tražila ubikacija ovako zna- •
čajnih delmatskih utvrda, što je zapravo samo rezultat spontanih reakcija
istraživača koji su prethodno uočili strateški značaj sinjskog Grada, pret-
postavljajući na njemu značajnu utvrdu iz predrimskog vremena. Sasvim
,-
je izvjesno da su pri tome određenu ulogu odigrale i sličnosti naziva Sino-

220
 dium i Setovia prema današnjem Sinju, što bi stajalo, ali samo po prizvuku.
Podvojenosti oko antičkog, a vjerojatno i predantičkog naziva utvrde na
sinjskom Gradu riješio je sretan nalaz žrtvenika s natpisom posvećenim
geniju (zaštitniku) mjesta. Žrtvenik je nađen na jugozapadnoj padini
sinjske tvrđave, a pored drugih podataka u natpisu, sadržava i etnik mjes-
ta kojemu je bio posvećen iz kojega je izveden toponim Osinium (sl. 2). Da-
našnji naziv Sinja je, dakle, nedvojbeno odraz ovog predrimskog i rimskog
Osiniuma, izvedenog preko kasnoantičkog oblika Asinium i više od tride-
set različito pisanih oblika naziva ovog utvrđenja u srednjovjekovnim pisa-
nim dokumentima.
U smislu obrade najavljenog problema koji bi ovim prilogom trebalo
aktualizirati spomenuti žrtvenik s padina sinjske tvrđave je važan i zbog
činjenice što ga je dao podići Publije Rapidije, stjegonoša neke kohorte, što
navodi na zaključak da je na sinjskom Gradu u to vrijeme bila stacionira-
na barem jedna rimska vojna jedinica. Ovakav zakljućak potkrepljujem
navodom da se Rimljani, kao položajem za svoje vojne utvrde, koriste up-
ravo onim strateškim mjestima koja su bila iznimno interesantna i njiho-
vim prethodnicima, tj. Ilirima. Na mjestu ranijih gradinskih prapovijesnih
utvrđenja u Dalmaciji podignuta su tako i dva najveća rimska vojna logo-
ra; onaj na Gardunu (ant. Tilurium) i onaj kod Ivoševaca nedaleko od Kni-
na (ant. Burnum). Kolikog je pak opsega i kakvog značaja bila ova rimska
utvrda na sinjskom Gradu, danas na žalost nije moguće reći. Sva je prilika
da se pod rimskom dominacijom sinjska utvrda nikada nije uspjela razviti
u veće urbano naselje, vjerojatno zbog blizine većih i značajnijih središta
u neposrednom susjedstvu, već spomenutog Tiluriuma i rimske kolonije
Aequuma na mjestu današnjeg Citluka oko 5 km sjeverno od Sinja. U ideal-
noj prostorno! rekonstrukciji u antičko vrijeme na užem sinjskom područ­
ju, temeljem rezultata rijetkih arheoloških istraživanja i drugih slućajnih
nalaza, danas možemo pretpostaviti manji rimski kastelum na Gradu
s pripadajućim grobljem u Ruduši, te nekoliko rastrkanih manjih veteran-
skih imanja i epihorskih dekurija po pristrancima okoinih brda (zaselak
Križanci, Općinska Lokva, Zankova glavica). Uloga kasteluma na sinjskoj
• tvrđavi naglo dobiva u značenju neposredno pred velike seobe naroda tije-
kom 5. i u 6. stoljeću, a pogotovu pred avarsko-slavenske prodore u prvim
decenijama 7. stoljeća . O strateški značajnom i vojnom karakteru ove ut-
vrde živo svjedoči nalaz jedinstvenog željeznog bizantskog šljema iz jed-
nog groba podno sinjske tvrđave (sl. 3), a svakako i jedan pisani izvor,
odnosno kodicil oporuke nepoznatog oporučitelja iz prve polovice 7. stolje-
ća, tzv. Marinijev dokument, koji pored ostalog navodi i .castells qui sunt
super Civitatem Salonitansm ... Asinio.... (sl. 4). U obliku Asinio zaista nije
teško prepoznati raniji naziv Osinium, a još je važnije to da saznajemo ka-
ko je i u to vrijeme, dakle u prvoj polovici 7. stoljeća, na sinjskoj tvrđavi bilo
sagrađeno utvrđenje (kastel um).
Kasnije pregradnje, na žalost, znatno su uništile ostaike ovog utvrđe­
nja, tako da o njenom potpunijem nekadašnjem izgledu nemamo ni pri-
!
bližne predodžbe. Rezultati arheoloških rekognosciranja Šireg područja
I Sinjskog polja govore da je sinjski kastelum u 6. i počeikom 7. stoljeća bio
\
zapravo dio kopnenog limesa koji polukružno utvrđuje sjeverni i istočni
rub Sinjskog polja tako da tom granicom brani pristup užem salonitan-
skom teritoriju. Kastel Asinium tu granicu utvrđuje na zapadnom kraju,

221

...
a većspomenuti Tilurium na južnom. Između njih je još nekoliko manjih
utvrđenja na Gljevu, u Otoku i Rudi te na Caćvini. Treba pretpostaviti da je
ova granica utvrđena nakon bizantsko-gotskih ratova polovicom 6. stoljeća
koje je vodio bizantski car Justinijan s namjerom da obnovi nekadašnje
Rimsko Carstvo. Justinijanova prisutnost u Cetinskoj krajini, a možda i an-
gažman u gradnji ovog limesa potvrđuje i jedna njegova darovnica Iz polo-
vice 6. stoljeća , kojom sv. Benediktu, osnivaću benediktinskog reda i njego- •
vu samostanu na Montecassinu u Italiji daruje razne posjede u Dalmaciji,
među kojima i Pontem Ciluri, što je zapravo ant. Pons TiJuri, odnosno da-
našnji Trilj . Opsežna istraživanja ovakvih utvrđenja na istočnojadranskoj
obali i otocima vršena posljednjih godina pokazala su određene karakte- •
ristike gradnje ovakvih utvrđenja, pri čemu je nekoliko tih elemenata da-
nas prepoznatljivo i na sačuvanim dijelovima sinjske tvrđave, posebno
u zapadnom i sjevernom traktu njenih bedema. Ostatak sinjskog utvrđenja
Gužni i istočni bedem) kasnije je Izgleda pretrpiO veće preinake, vjerojatno
zbog dotrajalosti, a i zbog primjene novih vrsta opsadnih oružja. O ulozi
i izgledu sinjskog Grada u narednih nekoliko stoljeća, tj. od 7. stoljeća pa
do njenog prvog spomena u pisanim dokumentima srednjeg vijeka, nema-
mo nikakvih podataka. Možda tek naslućivanje može biti činjenica da se
na tvrđavi nalazila crkva sv. Mihovila, a s obzirom na to da je najveći dio
crkava s ovakvim titularom u Dalmaciji ranosrednjovjekovnog postanka
(najčešće na položajima s evidentnim kasnoantičkim kontinuitetom), može-
mo pretpostaviti i Izvjestan slijed njene naseljenosti i u vrijeme ranog sred-
njeg vijeka, kako to pokazuju nalazi sa susjedne imotske i kninske tvrđave .
Ovakva razmišljanja dodatno potvrđuju i analogni slućajevi evidentiranih
crkava s ovakvim tituiarom i odnosnih kasnoantičkih i ranosrednjovjekov-
nih naselja, primjerice na otoku Ugljanu i u polju nedaleko Stona. Sve su
ovo naravno samo pretpostavke, a pouzdane odgovore mogu pružiti samo
arheološka istraživanja sinjskog Grada.
prvi spomen sinjskog Grada u srednjovjekovnim ispravama potječe
iz 1341. godine kojom prilikom se Sinj navodi kao .castrum Fsini (ili Frini}c,
a nekoliko godina poslije, 1345. godine kao .castrum regale Zync. Tada ga
ugarsko-hrvatski kralj Ludovik daruje razbaštinjenom kninskom knezu
Ivanu Nelipiću, nakon čega ova hrvatska velikaška porodica u Sinju ut-
vrđuje svoje stalno Sjedište. Pridjevom .regaJec prije se pokušalo pretposta-
viti da je grad Sinj zapravo novopodignuta tvrđava čiju se gradnju dovodi-
lo u vezu s događajima koji su u ugarsko-hrvatskom kraljevstvu uslijedili
nakon mongolske provale 1242. godine, odnosno da ga je nakon ove prova-
le dao podići sam kralj (možda Bela N ili netko od njegovih nasljednika),
da bi u slučaju novih ovakvih iznenadnih provala imao u HrvatskOj sigur-
niju odstup nicu i bolju zaštitu. za objašnjenje relativno kasnog spomena
sinjskog Grada u srednjovjekovnim ispravama (upravo zbog pridjeva ·re-
gajec) postoje međutim i druge mogućnosti. Ovom objašnjenju ovdje nije
mjesto. Prethodno sam pak pokušao pokazati da je sinjska tvrđava daleko
starijeg postanka.
Brojne kasnije srednjovjekovne isprave koje spominju ovaj grad ne
donose nikakvih podataka o njegovu Izgledu, pa informacije o tome treba
kUpiti od usputno zabilježenih vijesti. Važan dokument u tom smislu poda-
ci su iz jedne istrage provedene 1378. godine, a opisuju napad Ivana Dmi-
nojevića i njegove družine na Margaritu, udovicu Ivana Nelipića. Napad se
,.
odigrao pred ulazom u sinjski Grad prilikom njena povratka Iz crkve sv.

222
 Marije koja je, kako se navodi .extra muros castr; Fs;ni<. Iz ovog dokumen-
ta je posredno moguće saznati da se i tada na sinjskoj tvrdavi nalazio grad
u kojemu su Nelipići imali svoje sjedište, odnosno palaću, te da je imao
gradska vrata i snažno utvrđene bedeme. U činjenici da su Margariti po-
mogli njeni ljudi koji su istrčali iz tvrđave i kamenjem odbili napad, treba
vidjeti i druge tvrđavske sadržaje, u prvom redu građevine za smještaj tih
ljudi, vjerojatno vojnika, pa razna skladišta, spremišta za vodu i sl. Iz svega
se dakle dade pretpostaviti, kako je sinjski Grad koncem 14. stoljeća poza-
mašna utvrda sa svim potrebnim sadržajima, a površinom je vjerojatno po-
krival~ cijeli prostor brijega kako to nalazimo zabilježeno na prvim njenim
likovnim prikazima iz druge polovice 17. stoljeća. Drugi dokumenti 14. i 15 .
• stoljeća ne nude izravnih podataka o izgledu sinjske tvrđave u to vrijeme,
ali kao činjenica ostaje opći zaključak da je sinjski Grad u 14., a pogotovu
u prvoj polovici 15. stoljeća Sjedište knezova Nelipića, kojih posljednji muš-
ki izdanak Ivaniš tada postaje najutjecajniji i najbogatiji feudalac Hrvat-
ske. Kako se to pak moglo odraziti na život u sinjskom Gradu, možemo
samo nagađati.
U burnim događajima druge polovice 15. stoljeća sinjska tvrđava po-
staje kamen smutnje među najuglednijim velikaškim porodicama Hrvat-
ske, prelazeći iz posjeda jedne u posjed druge, pri čemu njeni privremeni
gospodari nesigurni u konaćni ishod nove stečevine nemaju interesa da
doprinesu njenom izgledu i ugledu koji je imala za gospodstva Nelipića.
Ove nesuglasice nesumnjivo doprinose njenom sve bržem propadanju,
a ni skora turska opasnost ne uspijeva konsolidirati redove i upozoriti na
njenu važnost za obranu cijele Dalmacije. Tek usputno Ugarski sabor osje-
ća se obaveznim da jednom intervenira sredstvima za njen popravak i op-
skrbu. Zajedno s tvrđavama Klisa i Rmanja, odlukom Ugarskog sabora iz
1504. godine, sinjskoj tvrđavi trebao je pripasti dio od 6000 florena i to tako
da taj novac rasporede blagajnici kako im se učini da je potrebno. Očito je
da po ovoj odluci Ugarskog sabora nije za sinjski Grad mnogo učinjeno, jer
ubrzo nakon toga postaje plijenom turskih osvajanja u Dalmaciji.
Kada su pak Turci trajno osvojili Sinj, nije nam pouzdano poznato,
pri čemu je u nizu informacija koje govore o turskom osvajanju Sinja u po-
• četku 16. stoljeća važna jedna vijest iz 1516. godine, kada se Sinj navodi kao
Sjedište nahije, a za tvrđavu se kaže da je čuva mala posada od 50 vojnika.
Vijesti o samom sinjskom Gradu iz vremena turske vladavine vrlo su rijet-
ke. Najveći broj informacija o Sinju toga vremena odnosi se na naselje koje
se u to vrijeme razvija podno tvrđave (o tome usp. rad F. Dž. Spahe, Grad
Sinj u turskOj vlasti, u ovom Zborniku). Tek dvije oskudne informacije upu-
ćuju na zapuštenost Grada i sekundarnu njegovu ulogu u okviru turskog
vojnog posjeda u Dalmaciji. Jedna potječe iz 1626. godine, dakle prije oslo-
bođenja Klisa, a prenosi je Anastazije Jurjević u izvještaju što ga podnosi
austrijskom caru o njoj. Tu se navodi kako je sinjski Grad opasan zidina-
ma, da je površinom veći od Korčule (pri čemu se, naravno, razumijevaju
samo površine odnosnih utvrđenja) , te, a to posebno ističem, da nije nasta-
njen. U Jurjevićevu izvještaju navodi se također da samo povremeno
t u tvrđavi boravi dizdar (zapovjednik grada), ne spominje vojnu posadu,
a od naoružanja samo jedan mali željezni top i dva malena mužara. Drugi
podatak dolazi iz pera poznatog turskog putopisca Evlije Celebije, u koje-
mu on opisuje svoje poznato putovanje Dalmacijom 1660. godine. Saznaje-
mo da za vrijeme Celebijina boravka u Sinju sinjska tvrđava ponovo dobi-

223
va veći vojni zn&ćaj, štd je i razumljivo ako znamo da je u to vrileme nakon
oslobođenja Klisa 1648. godine sinjska tvrđava najisturenija turska utvrda
prema mletaćkoj Dalmaciji. Celebija navodi kako je grad Sinj tvrđava pete-
roku tnog oblika, sa ~poVjednikom i tri stotine hrabrih vOjnika. Navodi da
ju je osvojio Gazi Husrev - beg (1480-1541, bosanski sandžakbeg
1521-1541), čime podatak da je Sinj od Turaka definitivno osvojen 1536. go-
dine dobiva u zn&ćaju, jer Celebija kao turski službenik nema razloga pri- •
krivati ovako važne informacije. Iz njegovog opisa sinjske tvrđave također
saznajemo da se u tvrđavi nalazi careva džamija (Vjerojatno pregrađena
nekadašnja crkva sv. Mihovila) koja prema drugim podacima u tvrđavi po-
stOji Još od 1550. godine, zatim žitni magazin i nekoliko skromnih kuća po- •
krivenih ševarom. Kao posebne građevine u tvrđavi ističe kuće Mahmud-
-efendije i dizdara, pri čemu su jedna od ovih Vjerojatno nekadašnji Nelipi-
ćevi dvori. Na zapadnoj strani izvan bedema tvrđave je uzak prostor van-
jskog dVOrišta, na kasnijim crtežima ozn&Ćen kao korlat (corllato) s nekoli-
ko manjih kUĆica ograđenih drvenom ogradom (sl. 7 i 8). Opisujući gradske
bedeme Celebija navodi da su tokom vremena ponegdje porušeni, što je
važan podatak, jer iz ovoga treba zaključiti kako su ti bedemi dotrajali i pa-
li od starosti, a ne kao posljedica ratnih razaranja. Ova informacija o do-
trajalosti bedema sinjskog Građa nagnala je Melek Ahmed-pašu, bosan-
skog beglerbega (1659-1660), da angaŽira vojsku na njenom popravku, pri
čemu je i sam za ovu svrhu potroŠiO kesu groša. Kako kaže Evlija, poslije
ove pašine intervencije .u roku od tri dana grad je postao kao bijelo zrno
bisera-o Ovako uređen i dobro popravljen Celebijin .bijeli biser-, Vjerojat-
no je dočekao i izbavu od turskog gospodstva 1666. godine, što je dijelom vi-
dljivo i na prvim likovnim prikazima sinjske tvrđave upravo iz te godine
(sl. 9), te na još nekima s kraja 17. i početka 18. stoljeća (sl. 10-21). Danas je
poznato više od desetak likovnih prikaza sinjske tvrđave iz tog vremena,
među kojima se kvalitetom ističu dva akvarelirana crteža s pripađajućim
im opisom tvrđave. Crteži su dio .Rukopisnog Atlasa dalmatinskih grado-
va- iz fundusa Ratnog arhiva u Beču, a izradio ih je Giuseppe luster 1708.
godine (sl. 7 i 8). U opisu sinjskog Građa iz tog vremena (dakle s kraja 17.
i početka 18. stoljeća) što ga ovdje donOSim, iskoristio sam dva najranija
njegova prikaza iz 1666. godine, a izradio ih je mletaćki javni inženjer Fran-
cessco Barbieri. Danas se nalaze u Biblioteci Marciani u Veneciji (sl. 9 ilO).
Jedan pokazuje topografsku situaciju šire okolice sinjske tvrđave prilikom
Cornarovog osvajanja, a drugi zanimljiviji, sinjsku tvrđavu u tlocrtu s de-
taljnim topografskim objašnjenjima.
Na ovom Barbierijevu tlocrtu uočljiva su tri nivoa utvrđenja, unut-
rašnjim rasporedom prilagodena onovremenoj ratnoj tehnici i taktici obra-
ne grada. NajviŠi i površinski najmanji dio utvrđenja je u sjevernoj polovici
tvrđave, na crtežu nazvan .castello-. Zapadnim dijelom ovog utvrđenja do-
minira velika kružna kula (>torione-) u kojoj su bila smještena dva topa.
U istom utvrđenom prostoru su i dva manja objekta pravokutnog tlocrta,
od kojih je onaj istočni služio kao magazin municije. Pristupna vrata tom
dijelu utvrđenja sa sjeverne strane dodatno su branjena jednim topom. Ci-
jeli ovaj dio tvrđave okružuje drugi nivo utvrđenja s rijetko raspoređenim •
građevinskim objektima, među kojima se istiće cisterna za vodu u sjevero-
zapadnom uglu (i danas s&ćuvana), te guvernerova kuća uz istočni bedem.
Ostali objekti su vojnog karaktera (kuće za vojsku i magazini municije za
topove). Ovaj dio sinjske tvrđave je bio branjen jednim topom s istočne

224
 strane. Ulaz se nalazio na spoju južnog njegovog zida s južnim zidom .cas-
tella«. Treći nivo utvrđenja sinjskog Grada je povrŠinski najveći i zaprema
više od polovice južnog njegovog dijela. Zapadni i južni bedem ovog dijela
tvrđave ujedno je i njen vanjski bedem s nizom gušće raspoređenib objeka-
ta vojnog i stambenog karaktera. Topovskim baterijama je utvrđen na juž-
noj strani i u sjeverozapadnom uglu. Veličinom se ističe nekoliko stambe-
nib kuća, kao npr. kuća Mandić (L), providurova palača (F), nekadašnja
dizdarova kuča (M) i bolnica (X). Sve druge zgrade su vojnog karaktera oz-
načene grupnim nazivom .quartieri diversi«. Na ovom crtežu iz 1686. godi-
ne je uočljiVO kako nema crkve u ovom dijelu utvrđenja koju bilježe gotovo
• svi kasniji prikazi Grada, a nalazila se u predjelu nedaleko dizdarove kuće
i bolnice. Nije iskijučeno da je bolnica na ovom planu privremeno preure-
đena nekadašnja džamija, odnosno prije crkva sv. Mihovila. S tim u vezi je
zanimljivo da ovaj Barbierijev crtež bilježi i jedan položaj koji inače na dru-
gim crtežima ne nalazimo. Na planu je označen znakom Y, a bilježi mjesto
gdje se govori misa (dakie na otvorenom), pa ovaj podatak dodatno po-
tvrđuje privremenu nemogućnost upotrebe crkve za te obrede. Glavni ulaz
u tvrđavu je na zapadnoj strani, dodatno utvrđen obrambenim dvorištem,
što je značajan podatak jer odaje veću starost ukupnog obrambenog skio-
pa sinjskog Grada, budući da su ovakvi elementi fortifikacijske arhitektu-
re na drugim utvrđenjima ovoga vremena u Dalmaciji vrlo rijetki. Važan
podatak u tom smislu je i to što nema scarpa (đonjeg proširenja bedema
i kula), kakve se u pravilu rade na utvrđenjima od 16. stolječa pa dalje. Ma-
nje kule četvrtaste osnove u sklopu zapadnog bedema i karakteristično ste-
penasto raščlanjenje sjevernog bedema mogli bi biti tradiCijski element
kasnoantičke fortifikacijske arhitekture sačuvan u kasnijim preinakama,
pri čemu kao analogije treba navesti ovako sagrađene bedeme kasnoantič­
kog utvrđenja Gustjerna na otoku Žirju. Cijela zapadna dužina bedema
sinjskog Grada dodatno je utvrđena drvenom palisadom onako kako nas
je o tome prethodno izvijestio Evlija Čelebija. zapadno od ove drvene pali-
sade je prije neutvrđeni dio brijega na kojemu se nalazi sinjska tvrđava,
što je dobro vidljivo na crtežu koji prikazuje Cornarovu opsadu 1686. godi-
ne. (sl. Il i 12) Na Barbierijevom crtežu međutim, vidimo i ovdje utvrđenje,
ali se Čini da je ovo, kao i okrugla kula sasvim na zapadu, samo projekat
i da to u stvarnosti nikada nije bilo izvedeno. Ovakvo mišljenje nesumnjivo
dokazuje i nešto kasniji već spomenuti Iusterov crtež sinjskog Grada iz
1708. godine (sl. 8) koji na ovom dijelu brijega zvanom Corlatto bilježi samo
nisku drvenu pallsadu, pri čemu bi i izgled ovog dijela sinjske tvrđave od-
govarao samom naziVU, jer riječ korlat (madarskog porijekla) označava og-
rađen tor ili uopće drvenu ogradu.

Ovako utvrđen sinjski Grad vjerojatno je dočekao 1715. godinu i po-

znatu I neuspjelu tursku opsadu, tijekom koje je bio znatnije oštećen, posli-
je čega više nikada nije bio popravljen. Jedan crtež iz drugog decenija 18.
stoljeća već ga bilježi dobrim dijelom kao ruševinu (sl. 21) koju je dokrajČiO
snažan zemljotres 1769. godine od kojega su raspukli zidovi, srušila se sta-
ra crkva sv. Mihovila, a mletačka posada dijelom je napustila tvrđavu. Kao
gradsko utvrđenje dalje je služila mala tvrđavica Kamičak usred današ-
njeg Sinja koju su 1718. godine po mletačkom nalogu sagradili domaći gra-
ditelji Ignacije Macanović i Jakov Cincidela po tada najsuvremenijem for-
tifikacijskom sistemu zvjezdolikog bastiona. Sinjski Grad je poslije ovoga

225
prepušten zubu vremena, pri čemu tek rijetki podaci govore da u njemu
i dalje ima stanovnika, izgleda sve do 1809. godine, kad su zadnje ostatke
ovog nekad značajnog i lijepog Grada minirali Francuzi, kao odmazdu za
pripremani ustanak nezadovoljnih stanovnika Sinja i Cetinske krajine.

•
•
•

226
 Literatura

Frane BUUC, Ritrovarnenti antichi cristian! a Slnj, Bul1ettino di archeologia estoria

dalmata XXVIII/ I904, 17-21.
Slobodan CACE, Prilozi proučavanju politićkog uredenja naroda sjeverozapadnog
Ilirika, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 18, Razdio društvenih znanosti
8/ 1979, 43-125.
Evlija CELEBI, PutopiS. Odlomci o jugoslavenskim zemljama, Sarajevo 1979.
Cvito FISKOVIC, Ignacije Macanović i njegov krug, Prilozi povijesti umjetnosti
u Dalmaciji 9/ 19SS, 198-268.
Branimir GABRICEVIC, Antlćka nekropola u Sinju. Prilog proućavanju prapovijes-
• nib vjerovanja, Vjesnik za arheologiju I historiju dalmatinsku LXXVVI983,
5-101.
Branimir GABRICEVIC, Iz antičkog perioda Cetinske krajine, Cetinska krajina od
prethistorije do dolaska Turaka, izd. Hrvatskog arheološkog društva 8/ 1984 ,
93-106.
Stjepan GUNJACA, Cetinski knez I. Nelipić, Kalendar -Napredak-, Sarajevo 1937,
3-12.
Stjepan GUNJACA, Topografska pitanja na teritoriju cetinske županije s ekskursi-
ma o ubikacljl Setovije I Tiluriuma, Split 1937.
Stjepan GUNJACA, Stari grad Sinj krvavo poprište - tri bitke kroz tri godine, Mo-
gućnosti 211959,141-149.
Stjepan GUNJACA, Tri preŽivjela prethrvatska toponima (Tauris, Tllurium i Osini-
um), Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj histOriji ll, Zagreb 1973, 1-32.
S~epan GUNJACA, Kratak pregled prošlosti Sinja i okolice, Sinj 1977.
Stjepan GUNJACA, Najstarija poznata katastarska mapa Sinja, Zbornik Cetinske
krajine 211981, 185-179.
Zlatko GUNJACA, Kasnoantlćka fortifikacijska arhitektura na Istoćnojadranskom
priobalju i otocima., Materijali Saveza arheoloških društava Jugoslavije XXlI-
1 1986, 124-134.
Ante JADRIJEVIC, Nov rimski natpis s grada Sinja, Vjesnik za arheologiju I historijU
dalmatinsku LVI940, 157-159.
Nikola JAK5IC, Constantine Porphyrogenltus as Ihe suorce for Destruction of Salo-
na, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 77/ 1984, 315-326.
Jasna JELIele, Tragovi ranokršćanske arhitekture od izvora do ušća rijeke Cetine,
Cetinska. krajina. od prethistorije do dolaska. Turaka, izd. Hrvatskog arheološ-
kog društva 8/ 1984 , 169-180.
Sime JURIC, Sinjska alka, Informativni vodić po Cetinskoj krajini, Sinj 1965.
Sime JURIC, Grada za bibliografiju Cetinske krajine do 1980, Zbornik Cetinske kraji-
ne 3/ 1962.
Sime JURIC, Iz povijesti Sinja i Cetinske krajine, Monografija -Sinjska alka- , Beog-
rad 1967, 19-69.
Nada KLAlC, Društvo u srednjovjekovnoj Hrvatskoj s posebnim obzirom na njegov
razvitak u Cetinskoj krajini, Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Tu-
raka, izd. Hrvatskog arheološkog društva 811984, 285-271.
Josip KOLANOVIC, Dalmacija prema izvještaju generalnog providura Jakova Bol-
dua 1748, Zbornik Cetinske krajine 111978, 15-35.
Ivan MARKOVIC, Sinj I njegovo slavlje, Zagreb 1898.
Ivan MAROVIC, Brončani mat iz Medina kod Sinja, Vjesnik za arheologiju I histori-
ju dalmatinsku, LVI-UXlI954-1957, 24-27.
Ivan MAROVIC, Sinjska regija u prahlstoriji, Cetinska krajina od prethistOrije do do-
laska Turaka, izd. Hrvatskog arheološkog društva 8/ 1984, 27-83 .
Simun MILINOVIC, O Sinju u Dalmaciji s okolišnlmi starinami, Arkiv za poviestnicu
Jugoslavensku VIVI683, 129-146.
Ante MILOSEVIC, Arheološki spomenici gornjeg I srednjeg toka rijeke Cetine. Zbor-
f nik Cetinske krajine 211981, 1-135.
Ante MIWSEVIC, Pregled arheoloških istraživanja u Cetinskoj krajini. Gunjaćin
zbornik, Zagreb 1980, 251-268.
Ante MILOSEVIC, Ranosrednjovjekovna bojna sjekira iz Vedrina kod Trilja i drugi
nalazi sjekira tog vremena na podrućju Hrvatske, Vjesnik Arheološkog muze-
ja u Zagrebu, 3. s., XXlI967, 107-126.

227
JoSip SOLDO, CeUna srednjovjekovna županija knešlvo Nelipita,
Sinjska spomenica 1715-196S, Sinjl96S, 63-100.
Josip SOLDO, PrIlozi za upoznavanje razvoja Sinja pod Venecijom,
Sinjska spomenica 1715-1965, Sinj 1965, 103-176.
Fehim lli. SPAHO, Jedan turski popis Sinja i Vrlike iz 1604. godine, Acta historico-
-oeconomica Jugoslavia.e 1211985, 21-120.
Bernard STULU, Kroz historiju Sinjske krajine, Narodna umjetnost 5-6/ 1967-68,
5-93.
Bernard STULU, Gospodarsko-drušlvene i politićke prilike u CetinskOj krajini sredi- •
nom 18. stoljeća, Zbornik Cetinske krajine 1/ 1979,37-106.
Haz1m SABANOVIC, Bosanski pašaluk. Postanak i upravna podjela, Sarajevo 1982.
Zdenko VINSKI, Sijem epohe seobe naroda naden u Sinju, Starohrvatska prosvjeta
III ser., 1211982,7-34.
Ante VIJLETIC, Nov! neolitski nalazi na podrućju Cetinske krajine, Sinj 1975. •
Marin ZANINOVIC, Ilirsko pleme Deimati, I - II, Godišnjak Centra za balkanološ-
ka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine rv1 1966,
27-92, V 1 1967, 5-102.
Stjepan ZLATOVIC, Topografićke crtice o starohrvatskim županijama u Dalmaciji
i starim gradovima na kopnu od Velebita do Neretve. XI. Cetinska županija,
Starohrvatska prosvjeta III/I897, 9-13.
Stjepan ZLATOVIC, Franovci· Države Presvet. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaci-
ji, Zagreb 1888.

228
 Summary

A. Milošević

APPEARANCE AND IMPORTANCE OF THE FORTRESS OF SINJ IN THE

PAST WITH SPECIAL REGARD ON TURKISH AND VENETIAN TIMES
First of all good location for building a fortified town regarding geo-morpho-
logical characteristics of the site was pointed out. Surface archaeological finds indi-
cate that that must have been in prehistory, probably in Copper-Age and must have
continued uninterrupted until the Romans came in this region. The sltar of a Ro-
man cohors-signifer, found at Sinjski grad suggests that even in the Roman times
a fortified settlement was situa.ted there . From the tribe name Osiniates, written on
the same altar, ancient name of the Cortification-Osinium was deduced. The fortifi-
ed settlement was first mentioned in the 7th century a.nd then as Gastel Asinio in
a codic!l of a last will. From that time until the middle of the 14th century there are
no historical dala about Sinjski Grad, but some archaeological finds from Grad or
its slopes indicate that tt must have been inhabited in those days.
It was first mentioned in medieval documents in 1341 as _castrum Fsini (or
Frini). , and then several years later, in 1345 as -castrum regale Zync. Then Hungaro-
Croatian king Ludovic gave it to the dislnherited Duke Ivan NeUplć, so that this no-
ble Croatian family made its residence in the fortified town of Sinj. Numerous me-
dieval documents, ment10ning Sinj, say nothing about its appearance, so that little
could be concluded from random information. However, the data. that during the
14th and especially in the 15th centuryes Sinjski Grad. remained permanent resi-
dence of the Nelipićs , who were the richest and most influential noble family in
Croatia, speaks for itself. How much this changed the look and living conditions at
Sinjski Grad, can only be guessed.
In the second half of the 15th century, after the Nelipićs had died out, Sinjski
Grad with the belonging property became bone of con ten tion among the highest no-
ble families in Croatia, passing from the nands of one family to another. Since mo-
menlary masters could not hope to keep their new property for long, they had no
.! interest to contribute to its appearance and reputation which Sinj enjoyed while be-
ing in the hands of the Nelipićs. These quarreis precipitated its fall, not even immi-
nent Turkish danger seemed serious enough to make noblemen stick together and
realize great importance of Sinj for the defence of the whole DalmaUa.
It is not known for certain when the Turks conquered Sinj. Among numerous
pieces of information referring to the Turkish conquest at the beginning of the 16th
century an Information from 1516, slating that Sinj was the seat of a nabija (district)
and that fortress was protected by a small garrison of 50 soldiers, 15 especially im-
portant. Other sources about Sinjski grad. under the Turks are soarce and only rare-
Iy mention its decad.ence and inferar role among Turkish possessions in DalmaUa.
After liberation of Klis in 1648 the fortress of Sinj became the farthest Turkish forti-
fication towards Venetian Dalmatia, and as such, Simply had. to be repaired. Accord-
ing to Evli Celebi, Turkish writer of travels, that did happen, and by the mid 17th
century the fortress was fully repalred. In such a repalred state Sinjski Grad must
have seen the liberation from Turkish yoke in 1689, which was very likely shown on
the representations from the end of the 17th and the beginning of the t8th centuries.
On a drawing from the second decade of the tsth century Sin1ski Grad is al-
readyaruin, completely destroyed in a strong earthquake from 1769 after which the
last garrison went away. Since then Sinjski Grad was left to the mercy of time, and
only rare data mention somebody living in it. l.&t remains of once significant and
nice burg were blasted by the French in 1809 in reprisals for intended resurrection
• of dissatisfied people of Sinj and Cetinska krajina.

229
 PRILOZI

•
 -UD-
I i

l
1 2 3

4 o
!
3

I I

7 /'
I:
\
!

o
! 8 9
Sl. I. Prapovijesni nalazi s jugozapadne padine sinjskog Grada (1-5. kreme-
no i kameno oruđe i oružje; 6 - 8. ulomci željeznodobne keramike ; 9. brončano kop-
lje).
 ,

Sl. 2. Rimski žrtven ik posvećen geniju (zaštitniku) anti čkog Osiniuma. na ~

den na sinj skom Gradu (t -2. st.)
1

Sl. 3. Prijedlog rekonstrukcije bizantskog željeznog sljema pronadenog

II kasnoantičkom grobu podno sinjskog Grada (6. st.)
 ,
N. L X X V I I I.

IN NORIMBERGA PRESSO CRISTOF. SCHEVRL DE DEFERSDORfF.

Item pr.1't'cipio ut iulmul", Mt/itcnsC! dentur per sstiim ••••

iutUillaria !,,,'r omnes Oci sds Ecclcsias vel qui ·ad ipsam dioccscn pertinent
:.olidi e<:lltum &: ad pJupcrcs 0I111Jtl in pd. In Insub solitli cCl\tum simi4
lilcr \'010 ut demur in c.utc:1b 'lui sunt super Cidt:ucm Sllonj[JnJ~ ·u.m
1 in IUMlinaria .. carum E.cclc~iarull1 (lu:lIn aJ paupcrc.o; id cst Asinio : Tilu(J)
bielia • GC:IH1cs(r) • una cum :alis: pulu: 1 seu clu(:t) r(s)a: solidi ccntum sCr)
\'cro CXCq'iC Gllod ln anteriorc mea dclibcr:l\·j volun/.l/tllJ:ld liber
'()~ mcos 'I'.:. :n ad .llios "el quod in prXSCf\CCS codiccllos .. mCQS pro
rcmedio J.nime r mc.r etiam in luminaria vd J.d pauperes d:aodum ddiberavi tt 'l1l.tIl
'o ti rcni~nscrint in auro soIidi vol o Ut omnr;s pro rcdcmptionc- c:aptivorum '

. Sl. .4. Tzv .• Ma~inijev dokument_, prijepis kodici1a oporuke nepoznatog opo-
ruČItelj a iZ 7. st. n a kOJemu se spOminje kas noantički kaste l Asinio

Sl. 5. Sp ingarda sa sinjskog Grada, 15 - 16. st., rekonstrukcija u Muzeju Ce-

tin ske k rajine u Sinju
 •
!

- .
3

I
I

- ~
-.
I '\/
~ -~
--
,
!
(r
-

5
,.-
-o 6

7 9

Sl. 6. Kasnoantički i srednjovj ekovni vrhovi željeznih strelica (1-6, 8) i že-

ljezno koplje 15. st. nađeni na sinj skom Gradu
 •

Sl. 7. G. luster, Sinjska tvrđava iz 1708. godine (pogled prema sjeveru)

l

•
Sl. B. G. luster, Sinjska tvrđava iz 170B. godine (tlocrt)
 ,
,,•
t

Sl. 9. F. Barbieri, Sinjska tvrđava iz 1686. godine (tlocrt)

!

•
Sl. 10. F. Barbieri, Topografska situacija šireg područja sinjskog Grada prili-
k om Cornarovog osvajanja 1686. godine
 "

"l.
Sld' (BPbelr.spekktivni p~kaz Cornarovog osvajanja sinjskog Grada 26. ruJ' na
1686. go me l lote a MarcIana u Veneciji)
 Sl. 12. Cornarovo osvajanje sinjskog Grada 1686. godine (Arhiv Hrvatske
u Zagrebu)

•
Sl. 13. Sinjski Grad na katastarskoj mapi oko 1712. godin e (Historijski arhiv
u Zadru)
 t.

Sl. 14. Sinjski Grad i drugi utvrđeni gradovi II Dalmaciji prema crtežu iz 18.
stoljeća (Naučna biblioteka II Zadru)
•

•
Sl. 15. Topografska situacija šireg područja sinjskog Grada s malim bastio-
nom na Kamičku iz prve polovice 18. stoljeća (Biblioteka Marciana u Veneciji)
 •

Sl. 16. V. M. Coronelli. Sinjska tvrđa va iz t687. godine (pogled s južne stran e)

Sl. 17. V. M. Coronelli, Sinjska tvrđava iz L687. godine (pogled s istočne stra-
ne)
• i
.1

SI. 18. V. M. Corone1li, Sinjska tvrđava iz !p<,glE,d sa zapadne

strane)

Sl. 19. V. M. Coronelli, Sinjska tvrđava iz 1687. godine (pogled sa sjeverne

strane)
 •

Sl. 20. V. M. Coronelli, Sinjska tvrđava iz 1688. godine (tlocrt)

Sl. 22. J. Hoegelmi.iUer. Sinj i tvrđava oko 1845. godine

•

J .!. !
il- 11!1 1
• JJ HHJ ! .....,.,....__~..........---!
j
ot ., Q ~~ . .

SJ. 2t. Tlocrt i profil sinjskog Grada na crtežu iz drugog decenija 18. sto lj eća
(Ratni arhiv II Beću)
 •

Sl. 23. Sinjski Grad na fotografiji N. Androvića iz 1875. godine

t.

Sl. 24. Stara tvrđava u Sinju, razglednica s početka 20. sto ljeća
•

____ 4..: _ _ • -=.J-

=-
EJ
/

----
o, 20
EB

Sl. 25. Saćuvani i danas vidljivi ostaci fortifikacijske arhitekture na sinjskom

Gradu, 1986. godine snimio Zavod za fotogrametriju Geodetskog fakulteta u Zagre-
bu