-stalna prisutna opasnost od Osmanlija rezultira izgradnjom obrambenih objekata i utvrda (Slavonski Brod i Osijek) TVRĐAVA BROD -najveći je danas sačuvani fortifikacijski spomenik toga doba u sjevernoj Hrvatskoj, ali i jedna od najvećih tvrđava u Europi -građena je od 1715. do 1780. godine kao važna pogranična tvrđava (posadu je trebalo činiti oko 4000 ljudi) na rijeci Savi -pripada sklopu velikog obrambenog sustava koji se prema zamisli austrijskog vojskovođe i državnika princa Eugena Savojskog u svom Slavonskom dijelu uz Brod oslanjao i na utvrđene gradove Osijek i Stara Gradiška Tvrđa (Osijek) -osječka Tvrđa barokni je grad-tvrđava iz 18. st. -kompleks osječke Tvrđe izgrađen je u prvoj polovini 18. stoljeća na mjestu srednjovjekovnog Osijeka koji je od 1526. do 1687. godine bio pod osmanskom vlašću -nakon oslobođenja Habsburgovci podižu suvremenu baroknu fortifikaciju prilagođenu novom dobu -izrađena prema projektu vojnog inženjera Maximilijana De Goseaua -složeni fortifikacijski sustav s četvorim gradskim vratima opasavao je novu gradsku strukturu u čijem je središtu veliki kvadratni trg okružen zgradama Gradskog magistrata – 1702., Generalata – 1726., Glavne straže – 1729., te plemićkim i građanskim kućama nastalim početkom 18. stoljeća -središnji trg od 1729. godine krasi kip Svetog Trojstva, najveća barokna skulptura u Hrvatskoj, te dvije barokne kamene fontane -blokovi građanskih kuća, samostana, javnih i vojnih zgrada opasani su vojarnama i barutanama -utvrda je imala četvora vrata: Nova (južna), Vodena (sjeverna), Carska (istočna) i Valpovačka (zapadna).
-od četiri ulaza u tvrđavu do danas je ostao samo
jedan - sjeverni, Vodena vrata -u vratima se nalazi spomen-ploča graditelju osječke tvrđave generalu Johannu Stephanu von Beckersu (vjeruje se da je njegovo tijelo zazidano s vanjske strane bedema) -osječka javnost i gradska uprava zahtijevali su rušenje tvrđavskih zidina jer su one ometale gospodarski razvoj Tvrđe i prometno povezivanje Gornjeg i Donjeg grada -rušenje tvrđavskih zidina započelo je 1923. i trajalo do 1926. Tako su do danas ostali očuvani samo dijelovi 1. (Karlovog) i 8. (Eugenijevog) bastiona s vodotornjem