Sveučilište u Zadru

Odjel za arheologiju

BIJAĆI – SV. MARTA

seminarski rad iz kolegija
Nacionalna arheologija ranog srednjeg vijeka

Mentor: Studenti:
Dr.sc. Jure Šućur Ivan Žužul
Matteo Lešić

Zadar, 6. siječnja 2019.

UVOD

Lokalitet Bijaći nalazi se na rubu Kaštelanskog polja između brda Veli i Mali Bijać. Prostor
je bogat ostacima rimske materijalne kulture, a u 5. stoljeću se tu gradi starokršćanska crkva.
Nakon pada Salone u 7. stoljeću to područje naseljavaju Hrvati te kasnije postaje jedno od
glavnih središta hrvatske države. U 9. stoljeću, u sklopu antičke villae rusticae, na tom
prostoru je nastao vladarski posjed hrvatskih knezova Trpimirovića. Obnavlja se
starokršćanska crkva koja je vjerojatno bila posvećena sv. Ivanu s baptisterijem te se
posvećuje sv. Marti. Crkva se prvi put spominje u vladarskim ispravama po čemu je možemo
datirati u sredinu 9. st.
POVIJEST ISTRAŽIVANJA

Prva istraživanja ostataka Crkve sv. Marte započeo je don Frane Bulić i provedena su u više
navrata u razdoblju od 1902. do 1905. godine. Otkrivena je trobrodna crkva s pravokutnom
apsidom i utvrđeno je da je građevina nastala na temeljima ranijeg ranokrščanskog objekta.
Također je utvrđeno da je sakralni kompleks nastao nad temeljnim ostacima jedne
kasnoantičke građevine koja je vjerovatno imala gospodarski karakter.1

Nakon Bulića lokalitet je zapušten do 1967. godine kada su započeta revizijska istraživanja
pod vodstvom D. Jelovine i D. Vrsalovića koja su trajala do 1969. godine,a provedena su u tri
kampanije. Godine 1970. izvršena je konzervacija otkrivenog kompleksa čije rezultate
možemo vidjeti danas in situ. Iako je cilj iskopavanja bio istražiti čitav teren, južni dio ostao
je neistražen koji spada pod privatnim vlasništvom, a taj prostor je važan zbog toga što su
raniji istraživači otkrili gustu mrežu temeljnih zidova koji su vjerojatno pripadali nastambama
i gospodarsim zgradama. Najvrijedniji nalaz do kojeg se došlo tijekom istraživanja svakako
je polukružna apsida koja pripada starokršćanskoj građevnoj fazi. Iako je na temelju
dosadašnjih istraživanja teško protumačiti sve nalaze na tom lokalitetu, ipak se može donijeti
zaključak da je starokrščanski kompleks nastao na temeljima starije, kasnoantičke
arhitekture.2

CRKVA SV. MARTE U BIJAĆIMA

Na prostoru Crkve sv. Marte imamo arheološke nalaze iz vremena od prapovijesti do

srednjeg vijeka. Od velikog su značaja ranorimski ostaci posjeda u blizini današnje crkve.
Pronađeni su također keramički ulomci, metalni predmeti, utilitarni predmeti, predmeti za
svakodnevnu upotrebu, novac, kameni reljefi koji su ukrašavali razne građevine te kultni
predmeti. Svi ti nalazi iz ranorimskog vremena vrlo su važni jer je upravo rimski materijal
korišten za izgradnju starokršćanske crkve u 6. st., koja je kasnije obnavljana i opremljena
novim kamenim namještajem. Počinje se javljati predromanika, novi stil u umjetnosti koji će
obilježiti rani srednji vijek.3

Kompleks iz ranog srednjeg vijeka sastoji se od Crkve sv. Marte i baptisterija do nje. Taj je
kompleks nastao u 9. st. nad temeljima starokršćanskog. Vrijedno je spomenuti da nakon
doseljenja Hrvata tu nastaje posjed Trpimirovića. Knez Mislav, Trpimir te Muncimir
preuređuju prostor za vlastite potrebe. Trpimirova i Muncimirova darovnica napisane su u
1
I. BODROŽIĆ et al., 2012, 11.
2
I. BODROŽIĆ et al., 2012, 12-14.
3
I. BODROŽIĆ et al., 2012, 19-20.
mjestu Bijaći, a posebno je važna Muncimirova koja jasno govori da je sastavljena pred
vratima Crkve sv. Marte. To ukazuje na važnost bijaćkog posjeda kao crkvenog i
misionarskog središta iz kojeg se širi kršćanstvo koje je u 9. st. u potpunosti prihvaćeno.4

U vrijeme ranog srednjeg vijeka ponovno je promijenjen kameni crkveni namještaj, također i
u krstionici. Oko srednjovjekovne crkve i uz nju pronađeni su starohrvatski grobovi iz 9. do
11. st., oni srednjovjekovni do 16. st., ranonovovjekovni do 17. st. te kasnoantički. Otkriveno
je i istraženo još jedno starohrvatsko groblje s 55 grobova koji su sadržavali nalaze
dalmatinsko-hrvatske kulture 9. st..5

SKULPTURA

Predromanička skulptura se nalazila u sklopu novoizgrađene predromaničke crkve i

obnovljene starokršćanske krstionice, čije se vrijeme nastanka datira u prvu polovicu 9. st., te
nam dosta govore o njihovoj ulozi u pokrštavanju Hrvata tijekom ranog srednjeg vijeka. 6 U 9.
st. je novoizgrađena crkva dobila novi namještaj, skulpturu te ostale elemente dijelom
preuzete od prijašnjeg zdanja, no nažalost ništa od te građe do danas nije sustavno
analizirano, makar je obrađena kataloški, te bi nam naknadne analize mogle pružiti dosta još
nepoznatih informacija.7

Iznad nekadašnje ranokršćanske krstionice se nalazio predromanički ciborij koji je sastavljen

od četiri izvorne stranice povezane u košaru s vrhom u obliku piramide, originalnim
akroterijem i mnogih fragmenata, te stoji na stupovima uz koje mu visina iznosi oko 4,5
metra. Cijeli je ciborij rekonstruiran na osnovi mnogih ulomaka pronađenih u sklopu barokne
crkvice Sv. Marte koja je srušena zbog korištenja mnogo spolija prethodnih građevina. 8
Njegove su arkadne košare dobro ornamentirane zoomorfnim prikazima poput lavova i
paunova, te mnogobrojnim biljnim motivima poput ljiljana, rozeta, troprutih čvorova,
prepleta i drugih. Na osnovi ovih stilskih elemenata ga možemo smjestiti u razdoblje od 835.
do 845. godine, za vrijeme vladavine kneza Mislava.9 Za ovu dataciju je poslužila analogija s
ciborijem iz crkve Sv. Andrea Cate Barbare na rimskom brežuljku Eskvilinu.10

4
I. BODROŽIĆ et al., 2012, 19-21.
5
I. BODROŽIĆ et al., 2012, 22-23.
6
I. BODROŽIĆ et al., 2012, 24-25.
7
I. BODROŽIĆ et al., 2012, 29-30.
8
A. MILOŠEVIĆ et al., 2000, 186.
9
I. BODROŽIĆ et al., 2012, 30.
10
A. MILOŠEVIĆ et al., 2000, 187.
Od ostalih primjeraka skulpture imamo trabeaciju oltarne ograde, od koje su sačuvani jedan
zabat s dva arhitrava. Trabeacija je ukrašena ornamentom zvanim „pasji skok“ na obodu, te
na dnu ima pletenicu, od koje na zabatu imamo prikaze dvije golubice na sredini između
kojih se nalazi križ, a na luku ornament sa troprutim geometrijskim prepletom.11 Zatim od
ostalih dijelova imamo na oltarnoj ogradi zabat sa središnjim prikazom dva pauna dodirnutih
glava koja drže u kljunu grozd, uz dvije rozete ispod i iznad grozda. Na samom dnu oba kraja
zabata imamo prikaze manjih ptica, dok su rubovi ornamentirani pasjim skokom i prepletom.
Ostali ulomci su plutej i luk koji su iz 7. ili 8. st., te su sekundarno upotrebljeni, zatim
pilastar, dovratnik i ulomci navedenih elemenata koji su činili sastavni dio ove oltarne
predgrade.12

NATPISI

Crkva Svete Marte je po pitanju natpisa iznimno važna zbog poznavanja starohrvatske i
općenito crkvene povijesti na ovom prostoru u vremenu kada nemamo mnogo informacija iz
pisanih izvora u ovom turbulentnom vremenu. Natpisi su također važan izvor podataka o
pokrštavanju Hrvata u vrijeme kada djeluju franački misionari koji su odigrali u tome veliku
ulogu.13 Svi se nalaze na nalaze na ulomcima skulpture koju smo prethodno obradili, a sada
ćemo se posvetiti njima.

Monolitni krstionički ciborij ima na sve četiri stranice natpis koji se proteže kroz vanjski i
unutrašnji plašt i u dva tekstovna sklopa je raspoređen, a čita se s lijeva na desno. 14 Natpis
započinje sa simboličkim prikazom križa i tekstom u kojem se vjernicima ističe vjera u Boga
i Presveto Trojstvo. Na drugoj stranici se nalazio natpis s imenom sv. Ivana Krstitelja uz
kojega se spominje riječ „rijeka“ kao simbol krštenja i jamstvo za život vječni.15 Na trećoj
strani je odlomak u kojem se cjelokupna obnova ovog crkvenog kompleksa daje u čast sv.
Marti, što nam je izravan dokaz o crkvenom titularu, dok nam samo spominjanje imena ovih
dvaju svetaca govori o tome da je sv. Ivan Krstitelj vezan uz starokršćansku fazu, dok je sv.
Marta koja je preuzeta iz franačkog svetačkog repertoara, vezana uz cijeli predromanički
crkveni kompleks, a sv. Ivan Krstitelj je usko vezan samo za prostor krstionice. 16 Četvrta i
posljednja stranica je rekonstruirana u potpunosti na drugu, te nam zbog loše očuvanosti ne
može pružiti puno informacija o svom natpisu. Početna riječ temporibus ili prevedeno „u
11
A. MILOŠEVIĆ et al., 2000, 182-183.
12
A. MILOŠEVIĆ et al., 2000, 184-185.
13
I. BODROŽIĆ et al., 2012, 35.
14
A. MILOŠEVIĆ et al., 2000, 186-187.
15
I. BODROŽIĆ et al., 2012, 43-44.
16
A. MILOŠEVIĆ et al., 2000, 187-188.
vrijeme“ s nastavkom teksta je ranosrednjovjekovni način vremenskog određivanja prema
imenima važnih vladara ili velikodostojnika koji osim ove riječi, nije uopće sačuvan, no vrlo
vjerojatno je spominjalo ime kneza Mislava ili nekog od franačkih misionara koji su
realizirali obnovu cjelokupnog crkvenog zdanja.17 Time bi se potvrdilo da je najkasnije
razdoblje izrade ovog ciborija bilo između 835. i 845. godine.18

Ostali natpisi na kamenoj podlozi su ulomci nadvratnika, sveukupno šest primjeraka a svi
osim jednoga su preklesanih od prijašnjih rimskih stupova. Niti jedan natpis nije potpun, ali
se mogu smisleno rekonstruirati i prevesti. Važni su zbog jer se na njima isključivo spominju
franački svećenici koji su ovdje služili i obnovili stariju crkvu i krstionicu. Prvi je natpis
spominje đakona Gumperta (Slika 1.), a analizom se potvrdilo da je njegovo ime dosta
rašireno kod Langobarda, koji su tada već bili pokoreni i pod franačkom vlašću. 19 On je
ujedno i prvi misionar spomenut svojim imenom u hrvatskoj kneževini i bio je iz reda
akvilejske patrijaršije, s ciljem širenja kršćanske vjere na hrvatski prostor. Drugi ulomak je
povezan s prvim i nastavlja se na Gumpertov nalog da se izgradi ova crkva, a time obnovi i
cijeli kompleks zajedno s krstionicom. Na trećem se nadvratniku spominje Gumpert kao
prezbiter, što je više crkveno zvanje koje je postigao služeći u ovoj crkvi, dok se na četvrtom
opet spominje Gumpert, ali ovaj put kao prezbiter koji je zatražio izgradnju ove crkve. Peti
ulomak nadvratnika također spominje ime Gumperta, ali je nažalost izgubljen, natpis je bio
fragmentiran, te se nije moglo odrediti dali se spominje Gumpert kao đakon ili prezbiter.
Poslijedni šesti ulomak spominje prezbitera Gracijana ili Gracijoza, koji je uz Gumperta
vjerojatno sudjelovao u izgradnji crkve. Ime i naslov su mu pisani u kraticama, a prva
sačuvana riječ regente je možda stajala uz ime vladara čiji naziv nije sačuvan.20

Preostali natpisi se nalazi na ulomcima trabeacije oltarne ograde čiji smo skulpturalni dio već
obradili. Tekst se proteže dvama arhitravima koja su činila trabeacija, na prvom se nalazi
molitveni tekst koji preveden na hrvatski zvuči: „svet, svet svet, gospodin je Bog Sabaoth,
puna su nebesa i zemlja tvoje slave“, dok je na drugom napisan spomen na donatorovu ženu i
djecu čiji identitet ostaje nepoznat. Posljednji natpis koji ćemo obraditi je manji ulomak iz 9.
st. a uklesan je na kamenu iz 7. st., a spominjao ime nekog hrvatskog narodnog vladara i
njegovog župana, čija imena opet zbog loše očuvanosti natpisa, ne možemo potvrditi.21

17
I. BODROŽIĆ et al., 2012, 45-46.
18
A. MILOŠEVIĆ et al., 2000, 189.
19
I. BODROŽIĆ et al., 2012, 40-41.
20
A. MILOŠEVIĆ et al., 2000, 180-182.
21
I. BODROŽIĆ et al., 2012, 46-47.
Slika 1: ulomak natpisa s imenom đakona Gumperta (A. MILOŠEVIĆ, 2000, 181.).

ZAKLJUČAK

Cjelokupni predromanički kompleks crkve Svete Marte je primjer opstanka kršćanstva na

našem prostoru s obzirom da je kroz povijest bila više puta obnavljana i nanovo korištena od
strane raznih kršćanskih zajednica na ovom prostoru. Veliki značaj predromaničke crkve je to
što su sva kasnija zdanja građena na njenom tlu naslijedila njeno prvotno srednjovjekovno
ime, a bogatstvo epigrafskih tekstova i skulpture su jedno od najranijih primjera pismenosti u
hrvatskoj povijesti. Ova crkva je i dokaz kulturnih utjecaja franačkog redovništva koje je
promicalo kulturu, obnovu i pismenost svojim misionarskim djelovanjem.

LITERATURA

BODROŽIĆ, I. et al., 2012. – Ivan Bodrožić, Ante Uglešić, Tonči Burić, Vedrana Delonga,
Josip Dukić, Sveta Marta u Bijaćima, Trogir, 11-47.
MILOŠEVIĆ, A. et al., 2000. – Ante Milošević, Vedrana Delonga, Tonči Burić, Nikola
Jakšić, Maja Petrinec, Hrvati i Karolinzi. Katalog (ur.: A. Milošević), Split, 180-189.