ISSN 1846-4378

C JE
CI
JENA
NA 12
2 kn

Broj
r j4
43
3 god
odi
dina VII svibanj/lipanjj 20
013.

Rasko za osjetila
Sunce je napokon pobjednikim sjajem i toplinom izmamilo najljepe boje i mirise iz uspavane
vegetacije, pa u naem dragom Zagrebu sve prti od ljepote. Doista sam ushiena raskonom ljepotom
gradskih parkova i trgova (kod HNK je prekrasno!), a posebno trnicama na kojima se sve odvija kao
u nekom ubrzanom lmu. Uz rano proljetno cvijee, poput jaglaca i ljubiica, tu su i kasnoproljetni
tulipani, jorgovani, bouri, mladi radi, paroge, jagode i sve to inae dolazi postupno, sad je odjednom
zajedno, kao da odravaju zasjedanje Sabora. U mati zamiljam kako bi bilo zgodno u saborskim
klupama, umjesto mrkih politikih glava, vidjeti cvjetne glavice svih boja i vrsta!
No, alu na stranu. Kad ve spominjem Sabor, podsjeam na 170. obljetnicu uvoenja hrvatskoga
jezika kao slubenog (umjesto latinskog), to je inicirao Ivan Kukuljevi Sakcinski.
Ovih dana neprestano raspravljamo o novom pravopisu. Koliko li je pravopisa promijenila moja generacija? Gotovo isto toliko,
koliko i Zagreb gradonaelnika. Dragi moji sugraani, uskoro emo opet na izbore! Kad bolje promislim, uviam da je svaki gradonaelnik napravio neto dobro za na grad, pa nema straha da tako nee biti i ubudue.
Sada, kad smo ve nahranili oi bojama i nosove mirisima, treba nam i hrana za ui - glazba. Zagreb ve dugo nosi epitet glazbenoga grada. Samo na Gornjem gradu ima pedeset lokacija povezanih s glazbom. Proetamo li kroz Mesniku ulicu, zatim kratkom
Ulicom Vatroslava Lisinskog doemo do Visoke ulice, pa proemo Demetrovom, Mletakom i eto nas na Trgu Sv. Marka. Obratimo
li panju, opazit emo nekoliko spomen-ploa. Na ploi posveenoj Milki Trnini pie: Prijatelju osluhni zar ne uje glas divnog
hrvatskog slavuja!
I dok mi moj Zagreb bojama, mirisima i zvucima ispunjava sva osjetila, zavravam ovaj mali uvodnik preporukom, da svoja srca
ispunite najvanijim od svih osjeaja - ljubavlju, u svakom smislu.
Vaa
Sljedei broj izlazi u srpnju 2013.

Sadraj
4

Zagrebaka kronologija (6):

Od 1950. do 2000.

10

Povijest grada: Razvoj Zagreba tijekom

mandata 44 gradonaelnika

14
19
24

Demetrova Starokazalitna
Blatna ulica (I. dio)
Palaa Drakovi na uglu
Opatike 29 i Demetrove 17
Zagrepani koje ne smijemo zaboraviti:

Gjuro Szabo borac za batinu

26

34
38

Herman Boll, ivot i rad (2)

52
60
70
90
100

Glazbena etnja Gornjim gradom

Gundulievi stihovi
na saborskom stubitu
Palaa i muzej na hplacu
Intervju: Amira Medunjanin
Izlobe: Veera u Emausu
iz Milana u Zagreb

Zaboravljeni susjed Podsused

Rovinj - najromantiniji grad
na Mediteranu

elite li se pretplatiti na asopis, pretplata za 2013. godinu iznosi 60 kuna (za 5 brojeva),
uplatite na iro-raun 2400008-1110046478, te kopiju uplatnice poaljite na
faks: 01 4880-555 ili na e-mail: bibra.izdavastvo@zg.t-com.hr

NAPOMENA:
asopis "Zagreb moj grad" Ministarstvo znanosti obrazovanja i porta Republike Hrvatske preporuuje kao dopunsku literaturu u nastavi hrvatskoga jezika
i knjievnosti, povijesti, likovne i glazbene umjetnosti i drugih oblika nastave, kao to su projektna nastava ili interdisciplinarni oblici rada u kolama.
Preporuuje se i kolskim knjinicama. Klasa: 602-01/11-01/0547 Ur. broj: 561-02/01/411 Od 2. oujka 2011.

Zagrebaka kronologija (6)

Novi Zagrebaki
velesajam
ovjekovjeio
je slikar Josip
Restek, 1957.

Napisala: Nada Premerl

Foto: MGZ

1950. Miroslav Krlea osniva u Zagrebu Jugoslavenski leksikografski zavod, od 1992. Leksikografski zavod "Miroslav
Krlea".
1951. Grupa EXAT 51 (kratica za Eksperimentalni atelje) skupina je slikara i arhitekata, koja je djelovala u Zagrebu. Krajem 1951. objavljuje svoj program na godinjem plenumu
ULUPUH-a. Zalau se za legitimnost apstraktne umjetnosti i sintezu svih disciplina likovnog stvaralatva. Prekidaju s praksom socijalistikog realizma.
1952. Hrvatski kipar Ivan Metrovi darovao je hrvatskom
narodu obiteljsku kuu s atelijerom u Zagrebu (danas
Atelijer Metrovi u Mletakoj 8) i obiteljsku vilu s atelijerom u Splitu (danas Galerija Metrovi). Tom prilikom darovao je i umjetnika djela koja su temelj fundusa
spomenutih muzeja.
Zapoela gradnja Dinamovog stadiona u Maksimiru,
prema projektu arhitekta Vladimira Turine. U prvoj fazi
dovrene su atletska staza i zapadna tribina; sjeverna tribina podignuta je 1955.
U tvornici RIZ (Radio industrija Zagreb) poinje se serijski proizvoditi prvi radioodailja "Uka", a 1959. RIZ
daje na trite prvi TV-prijemnik.
4

1952. - 1963. Veeslav Holjevac je predsjednik Gradskog NO

Zagreba. Taj legendarni zagrebaki gradonaelnik donio
je za Zagreb povijesnu odluku: preavi Savu, proirio
je Zagreb na ravnicu juno od rijeke, gdje se grade prva
stambena naselja - Savski gaj, Trnsko i Siget. Jedna od
najvanijih zadaa bila je izgradnja novog Zagrebakog
velesajma, tijekom Holjeveva mandata izgraena je
nova gradska vijenica, mnoge prometnice, suvremeni
automobilski most preko Save, podignute brojne zgrade,
Filozofski i Elektrotehniki fakultet, domovi zdravlja, otZagrebaki
gradonaelnik Veeslav
Holjevac, fotograja ime
Radovia, 1962.

Od 1950.

do 2000.
Izgradnja Mosta slobode

Legendarni zagrebaki gradonaelnik Veeslav Holjevac donio je za Zagreb

povijesnu odluku: preavi Savu, proirio je grad na ravnicu juno od rijeke,
gdje se grade prva stambena naselja - Savski gaj, Trnsko i Siget
voreni mnogi novi industrijski pogoni, zapoeta gradnja
sljemenske iare.
1953. Tkalieva i Koarska ulica zatiene su kao urbanistike
cjeline s izrazitim ambijentalnim vrijednostima; bila je to
prva spomenika zatita povijesne jezgre Zagreba.
1953., 31. oujka, obavljen je popis stanovnitva. Zagreb ima
350.829 stanovnika.
Utemeljen je komorni ansambl Zagrebaki solisti, pod
ravnanjem maestra Antonia Janigra.
1953., 13. studenoga, odran prvi Festival zabavne glazbe, danas Zagrebfest.
Osnovano Zagrebako dramsko kazalite (ZDK), sadanje ime Dramsko kazalite Gavella nosi od 1970.
U izdanju Vjesnika poinje redovito izlaziti enska revija Svijet. Taj asopis poinje redovito pratiti domaa
modna dogaanja i obrtnike revije.
1955. evidentirano je 126 tvornikih pogona u Zagrebu, u kojima je zaposleno 57.000 radnika, a ukupno je u gradu
zaposleno 120.000 ljudi.
1955., 29. prosinca, praizvedena je u HNK "Glorija" Ranka
Marinkovia, u reiji Bojana Stupice; u glavnoj ulozi nastupila je Mira Stupica.
1956., 28. svibnja, gostuje u zagrebakom HNK Moskovski hudoestveni akademski teatar s predstavom "Tri sestre" A.
P. ehova.
Izgraen je, zalaganjem gradonaelnika Holjevca, novi

Zagrebaki velesajam na velikom prostoru juno od Save.

Zapoeo je eksperimentalni televizijski program; 15.
svibnja proradio je tv-odailja na Sljemenu.
U Zagreblmu nastao je prvi studio za crtani lm.
1957. u zagrebakom HNK gostuje Shakespearovo kazalite s
predstavom "Titus Andronicus". U glavnim ulogama:
Laurence Olivier i Vivien Leigh.
Jedna od najpoznatijih zagrebakih majstora frizera,
Vesna Kincl-Murti, osvojila je prvu nagradu Europe, a
godinu dana kasnije prvu nagradu na svjetskom prvenstvu u Parizu za eljanje veernje frizure.
1958. otvorena zgrada Gradske vijenice u Ulici proleterskih
brigada (danas Ulica grada Vukovara). Izgraena je prema projektu arhitekta Kazimira Ostrogovia.
U Umjetnikom paviljonu u Zagrebu otvorena je izloba
poznatog britanskog kipara Henryja Moora.
1958. otvoreno Zimsko plivalite Mladost (na Trgu sportova).
1959., 2. rujna, sveano je otvorena nova Zrana luka na Plesu
kraj Velike Gorice.
Vibrafonist, bubnjar i skladatelj Boko Petrovi utemeljuje
Zagrebaki jazz kvartet.
Izgraen je neboder u Ilici 1a, prema projektu arhitekata
Slobodana Joviia, Ive uljevia i Josipa Hitila.
Izgraen je Most slobode, koji preko istonih trgova Zelene potkove i zgrade Glavnoga kolodvora povezuje stari i
Novi Zagreb; projektant je in. Krunoslav Tonkovi.
5

1961., od 17. do 24. svibnja, odran je u Zagrebu Prvi meunarodni festival suvremene muzike, koji od tada postaje redovita bienalna manifestacija Muziki bienale.
1961. u Galeriji suvremene umjetnosti prireena je prva meunarodna izloba apstraktne umjetnosti Nove tendencije.
Na pet manifestacija, odranih od 1961. do 1973., Galerija
je okupljala mnoge istaknute umjetnike i teoretiare, kao
to je, primjerice, Umberto Ecco. Tih godina Zagreb je ivio ivotom znaajnog meunarodnog likovnog sredita.
1962. zagrebakom lmskom majstoru Duanu Vukotiu dodijeljena je najvia nagrada Amerike lmske akademije Oscar za crtani lm "Surogat".
U Galeriji suvremene umjetnosti na Katarinskom trgu otvorene su ak dvije izlobe Pabla Picassa (1962. i 1967.), u
organizaciji Galerie Louise Leiris iz Pariza.
dovren je stadion Nogometnog kluba Dinamo, prema
projektu arh. Vladimira Turine, uza suradnju arh. Franje
Neidhardta i in. Eugena Ehrlicha.
1963., 14. sijenja, osnovan je Tehniki muzej u zgradi starog
Velesajma (arh. Marijan Haberle, 1949.) na Savskoj cesti,
gdje se i danas nalazi.
1963., 27. srpnja, sveano je putena u pogon iara Sljeme,
izvedena kao dvouetna osobna kabinska iara na duljini trase etiri kilometra.
1964., 29. oujka, osnovano Satiriko kazalite Jazavac, od
1994. pod imenom Kerempuh. Osniva i dramaturg kazalita je Fadil Hadi.
1964., 25./26. listopada, katastrofalna poplava grada Zagreba.
Rijeka Sava prelila se silovito, bujica se valjala niza Savsku
cestu. Krovovi trnjanskih prizemnica jedva su virili iz
vode. Preplavljeno je est tisua hektara naseljenog podruja (Trenjevka, Trnje, Peenica, Novi Zagreb) u kojem je ivjelo 183.000 stanovnika. U hladnoj i mutnoj
vodi smrt je nalo 17 ljudi. Deseci tisua graana napustili su svoje domove. Gradonaelnik Zagreba bio je Pero
Pirker; pod njegovim rukovodstvom izgraeno je 1965.
nekoliko privremenih naselja, popularno nazvanih "Pirker burg", najpoznatija su Retkovec i Botinec, koja i danas
egzistiraju.
Trenjevka pod vodom 1964.

1965. raspisan je natjeaj za izradu idejnog rjeenja ureenja

Tkalieve ulice.
1965., 2. lipnja, kardinal Franjo eper, zagrebaki nadbiskup, izdao je dekret o osnivanju upe Sv. Pavla apostola u naselju
Retkovec. Za upnika je postavljen vl. eljko Jurak koji
je preuzeo kuu u Ulici prosinakih rtava, u kojoj e biti
crkva i stan za sveenika.
1967. u Zagrebu je objavljena Deklaracija o nazivu i poloaju
hrvatskog knjievnog jezika, ime poinje otvorena borba
Hrvata protiv jugoslavenskog unitarizma.
Nogometni klub Dinamo osvaja Kup velesajamskih gradova (kasnije Kup UEFA, danas Europska liga).
1968., 19. sijenja, u Teatru ITD premijerno je izvedena predstava "Stilske vjebe" Raymonda Queneaua, u reiji Tomislava Radia i prijevodu Tonka Maroevia. Glumci Pero Kvrgi i Mia Oremovi, nakon dvije godine u zamjeni
do danas Lela Margeti. Godine 2008. predstava "Stilske
vjebe" ula je u Guinnessovu knjigu rekorda kao najdugovjenija predstava na svijetu s istom glumakom
postavom.
1970. snimljen je lm "Tko pjeva zlo ne misli", prema Dnevniku
malog Perice zagrebakog pjesnika i pripovjedaa Vjekoslava Majera, koji govori o meuratnom zagrebakom
drutvu. Film je reirao Kreimir Golik, a glavne uloge
tumae: Relja Bai, Mia Oremovi, Franjo Majeti, Mirjana Bohanec.

 Zagreb ima 94 osnovne kole.

1979., 21. prosinca, osnovana je stalna radna zajednica samostalnih glazbenih umjetnika Zagrebaki solisti.
1981. uz obnovljeni eljezniki i kolni most na zapadnom prijelazu preko Save izgraen je novi Jadranski most kojim
se cestovni promet upuuje prema Karlovcu i dalje, na
jadransku obalu.
1983., 15. svibnja, posveena je nova velika upna crkva Sv.
Kria u Sigetu. Projektanti Emil Seri i Matija Salaj.
Gradnja crkve zapoela je 1971.
upna crkva Sv. Kria u Sigetu

Zagreb iz zraka
(VukovarskaSlavonska), oko 1966.
Foto D. Renduli

1970., 11. srpnja, umro je Veeslav Holjevac, izuzetno zasluan

gradonaelnik Zagreba.
1971., 7. svibnja, na Trgu Republike (Trg bana Jelaia) odran
je veliki miting na kojem se hrvatsko politiko vodstvo
jasno odredilo za drutveni i demokratski preobraaj Hrvatske.
Puanstvo Zagreba u posljednjih se dvadesetak godina
udvostruilo, pa je pred kraj 1971. Zagreb imao 735.000
stanovnika.
Zapoela je gradnja crkve Uzvienja Sv. Kria u Sigetu,
prema projektu arhitekata Matije Salaja i Emila Seria.
Bila je to jedna od malobrojnih novih crkvi, graenih u
razdoblju socijalizma.
1973., 23. prosinca, otvorena je novoizgraena Koncertna dvorana "Vatroslav Lisinski"; projektanti: Marijan Haberle,
Minka Jurkovi i Tanja Zdvorak.
1973. otvoren je Most mladosti, u produetku Drieve ulice.
1974. osnovana je neovisna glumaka druina Teatar u gostima,
pod umjetnikim vodstvom Relje Baia.
Izgraena je zagrebaka petlja (Slavonska avenija - Avenija M. Dria) koja je odvojila gradski promet od meugradskoga.
1975. na pedesetak fakultetskih i visokokolskih ustanova Zagrebakog sveuilita studira otprilike 40.000 studenata.
Prema projektu arhitekata Slavka Jelineka i Berislava Vinkovia, sagraen je poslovni toranj Zagrepanka.

1983. nadbiskup zagrebaki Franjo Kuhari imenovan je kardinalom Katolike crkve.

1984. u Muzejsko-galerijskom centru na Jezuitskom trgu otvorena je znaajna izloba "Drevna kineska kultura". Izlobu je od 3. rujna do zatvaranja, 3. prosinca, posjetilo
450.000 posjetitelja. Ovom izlobom tadanji ravnatelj
Galerijskog centra, Ante Sori, otvorio je, meu ostalim,
novi poticaj za organizirane turistike posjete velikih izlobi. Muzejski prostor postao je 80-ih godina izlobeni
poligon za sve velike izlobe i projekte, trend za tadanje
posjetitelje grada.
1985. otvorena je u Muzeju za umjetnost i obrt velika kulturno-povijesna izloba "Hrvatski narodni preporod 1790.
1848.". Ovom izlobom zapoet je niz velikih kulturolokih izlobenih projekata. Izlobu su zajedniki realizirali Hrvatski povijesni muzej, Muzej grada Zagreba i
Muzej za umjetnost i obrt.
1985. i 1986. Koarkaki klub Cibona osvaja Kup europskih
prvaka.
1986., 30. sijenja, otvoren je zagrebaki Krematorij na Mirogoju, prema projektu Marijana Hria, Zvonka Krznaria
i Davora Mancea.
1987. preureena je stara gimnazijska zgrada na Rooseveltovu
trgu za Muzej Mimara, koji izlae umjetniku zbirku donatora Antuna Topia Mimare.
Postavljen je spomenik Augustu enoi, zagrebakom
knjievniku i senatoru, na raskriju Vlake i Branjugove
ulice. Autorica skulpture u bronci je akad. kiparica Marija
Ujevi Galetovi.
Otvoren je novi Sportski i rekreacijski centar i atletski
stadion Mladost na Savi; projektanti: arhitekti Kreo Rogina i Vinko Penezi.
Dovren je Sportski i rekreacijski centar na Jarunu, uz
rijeku Savu; idejni projekt Fedora Wenzlera iz 1952.
7

 Podignut je Koarkaki dom Cibona - sada Koarkaki

centar Draena Petrovia (arhitekti: Marijan Hri, Ivan
Pitea i Berislav erbeti).
Obnovljen je i preureen sredinji gradski trg (danas Trg
bana Jelaia); projekt Branka Silaina i Mihajla Kranjca.
Odrane su u Zagrebu Svjetske studentske igre
Univerzijada, kad je ureen grad i sagraena kompletna
sportska infrastruktura.
Otvorenje Univerzijade u Zagrebu, 1987.

Za potrebe Univerzijade, obnovljen je Nogometni stadion Dinamo u Maksimiru.

Izgraena je nova zagrebaka damija (arhitekti: Demal
eli i Mirza Gole).
1987., 11. srpnja, u nazonosti Preza de Cullara, glavnog tajnika Ujedinjenih Naroda, proglaen je petmilijarditi stanovnik Zemlje, Matija Gapar, roen u Klinici za porode
u Petrovoj ulici.
1988. poela je gradnja nove zgrade Nacionalne i sveuiline
biblioteke; projektanti su: Velimir Neidhardt, Zvonko
Krznari, Davor Mance i Marijan Hri.
1989. otvorena je suvremeno opremljena zgrada nove Vojne
bolnice u Dubravi, koja je krajem 1991. s osobljem i kompletnom opremom predana civilnom zdravstvu. Od
1995. nosi sadanje ime Klinika bolnica Dubrava.
U Muzeju za umjetnost i obrt otvorena je velika izloba
"Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244. - 1786.".
1889., 8. listopada, u organizaciji HSLS-a, poelo je potpisivanje zahtjeva za ponovnim postavljanjem spomenika banu
Jelaiu na sredinjem gradskom trgu.
1989., 17. listopada, odran je na Trgu Republike (Trg bana J.
Jelaia) veliki rock-koncert grupe "Prljavo kazalite", koji
je najavio novo demokratsko i domoljubno raspoloenje
zagrebake mladei.
1990. u veljai je odran Prvi opi sabor Hrvatske demokratske
zajednice.
1990., 22. travnja, odrani su prvi viestranaki izbori u Hrvatskoj. Uspostavljen je Hrvatski sabor.
1990., 13. svibnja, navijai zagrebakog Nogometnog kluba Dinama - Bad Blue Boysi meu prvima su doivjeli najavu velikosrpske agresije. Tijekom utakmice su navijai Crvene
zvezde - beogradski Delije razarali maksimirski stadion.
1990., 24. svibnja, konstituirajua sjednica novoizabrane Skuptine grada Zagreba, na kojoj je za gradonaelnika izabran Boris Buzani.
1990., 30. svibnja, Sabor je na sveanoj sjednici proglasio Republiku Hrvatsku, a Zagreb je odreen glavnim gradom.
8

1990., 16. listopada, vraen je spomenik banu Jelaiu na izvorno mjesto, na Trg bana Jelaia.
Poela je gradnja crkve Sv. Pavla apostola u zagrebakom
naselju Retkovec. Izgraena je prema projektu arh. Tomislava Premerla. Crkva je dovrena 1998.
Glumaka druina Histrioni postavila je u Tkalievoj
ulici spomenik hrvatskoj knjievnici i novinarki Mariji
Juri Zagorki. Autor bronanog kipa je akad. kipar Stjepan Graan.
1991., 31. oujka, obavljen je popis stanovnitva; Zagreb ima
933.914 stanovnika.
1991. postavljen je u Varavskoj ulici spomenik pjesniku Tinu
Ujeviu. Autor spomenika je kipar Miro Vuco.
Otvorena je nova zgrada Prirodoslovno-matematikog
fakulteta na Bijenikoj cesti. Izgraena je prema projektu
arh. Milana ankovia.
Otvorena je nova suvremena zgrada Gimnazije Lucijana
Vranjanina na Trgu hrvatskih pavlina u Malenici (arh.
Andrija Mutnjakovi).
1991., 11. srpnja, Zagrepani prosvjeduju na sredinjem gradskom trgu u znak podrke prvim prognanicima iz istone
Slavonije. Zagreb je, uz pomo meunarodnih humanitarnih organizacija, posebice Caritasa, zbrinjavao vie od
130.000 izbjeglica i prognanika.
1991., 19. kolovoza, pripadnici jugoslavenske tajne slube postavili su bombu ispred idovske opine u Palmotievoj
ulici i na idovskom dijelu groblja na Mirogoju.
1991., 30. kolovoza, pred zgradom Komande Pete vojne oblasti
na dananjem Trgu Petra Kreimira IV. protestirale su
majke vojnika - ronika protiv JNA i generala. Na tom
skupu odrao je slavni govor knjievnik Vlado Gotovac .
1991., 13. rujna, zapoela je blokada vojarni i drugih objekata
JNA. U Zagrebu su prometnice pregraivane protutenkovskim minama i preprekama. Do 15. rujna hrvatske
su snage osvojile vojarne na Selskoj cesti, u Kustoiji i na
Maksimirskoj cesti, Streljanu u Vrapu i mnoga skladita
u gradu i okolici.
1991., 15. rujna, zbog opasnosti od zranih napada, oglaene su
prve zrane uzbune u Zagrebu.
Od 17. do 22. rujna bili su najtei ratni dani, itav grad
i susjedna naselja napadnuta su granatama iz vojarni
JNA na Borongaju, Vojne baze JNA na Plesu te vojarne
"Maral Tito" u Novom Zagrebu.
1991., 7. listopada, u 15 sati i 10 minuta zrakoplovi JNA raketirali su Gornji grad, gaajui Banske dvore - politiko
sredite Hrvatske drave i njezina predsjednika.
Raketiranje Gornjega grada, 7. listopada 1991.

1992., 15. sijenja, sveana proslava meunarodnog priznanja

neovisnosti Republike Hrvatske na Trgu bana Jelaia u
Zagrebu.
1992., 5. listopada, Skuptina grada Zagreba donijela je Odluku
o proglaenju 16. studenoga Danom grada Zagreba.
Toga dana, 1242., ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. svojom
je Zlatnom bulom obdario zagrebaki Gradec pravima
slobodnoga kraljevskoga grada.
Poela je gradnja crkve Sv. Mateja u Dugavama, prema
projektu arhitekata Vinka Penezia i Kreimira Rogine.
Crkva je dovrena 1995.
1991. i 1992. Rukometni klub Zagreb osvaja Kup europskih prvaka.
1993., 15. travnja, Skuptina grada Zagreba izabrala je Branka
Miku za gradonaelnika Zagreba. Toga dana donesen je
i Privremeni statut grada Zagreba.
1993., 31. svibnja, proglaena je Majka Boja od Kamenitih
vrata zatitnicom Zagreba.
1993. pred zagrebakim sjeditem UNPROFOR-a niknuo je
beskrajni zid od opeka s imenima nestalih branitelja,
upozoravajui na pobijene ili jo ive rtve nametnutog
nam rata.
otvorena je u Zagrebu prva Waldorfska kola.
1994. sagraen je prvi podzemni veliki trgovaki centar Importane na Trgu Ante Starevia.
podignut je spomenik popularnom gradonaelniku Veci Holjevcu na raskriju Slavonske avenije i Avenije Veeslava Holjevca, rad kipara Stjepana Graana.
1994., 10. i 11. rujna, Sveti otac Ivan Pavao II. posjetio je Zagreb, u povodu proslave 900-te obljetnice Zagrebake
biskupije.
Posjet Sv. oca Ivana Pavla II. Zagrebu, 1994.

1994., 10. rujna, otvorena je u Muzeju Mimara velika izloba

"Sveti trag: devetsto godina umjetnosti Zagrebake nadbiskupije: 1094. 1994.". Velika monografska izloba postavljena je uz proslavu 900-obljenice Zagrebake biskupije.
1994., 30. svibnja, sveano je otvoren Oltar domovine na obnovljenome Medvedgradu. Autor spomenika poginulima za
domovinu je kipar Kuzma Kovai.
1995., 1. i 2. svibnja, neposredno nakon vojnoredarstvene akcije
Bljesak, bombardirani su brojni hrvatski gradovi, meu
njima i Zagreb; 2. i 3. svibnja 1995. palo je nekoliko raketa
u sredite grada, ubijeno je estero ljudi, a ranjeno 236
civila.

1995., 30. svibnja, otvorena je nova zgrada Nacionalne i sveuiline knjinice u Ulici Hrvatske bratske zajednice.
1995., 4. kolovoza, hrvatske su oruane snage zapoele vojnoredarstvenu akciju Oluja, u kojoj su takoer sudjelovali
mnogi Zagrepani.
1995. u rujnu je otvoren novi moderni postav Muzeja za umjetnost i obrt na Trgu marala Tita.
Posveen je kamen-temeljac crkve Sveta mati slobode na
Jarunu; dovrena je krajem 2000., prema projektu Nikole
Baia.
Zapoela je gradnja crkve Sv. Ivana apostola i evaneliste
u Utrinama, prema projektu Andreja Uchityla i Renate
Waldgoni.
1996., 13. sijenja, predjednik SAD-a, Bill Clinton, sastao se s
predsjednikom Hrvatske, Franjom Tumanom, na aerodromu Pleso.
1996., 21. studenoga, veliki prosvjedni skup na Trgu bana Jelaia, u znak solidarnosti s Radijom 101.
1996. Rukometni klub Zagreb osvaja trei put Kup europskih
prvaka.
1997., 19. svibnja, na konstituirajuoj sjednici nove Gradske
skuptine izabrana je Marina Matulovi-Dropuli za gradonaelnicu, prva ena na toj asnoj funkciji.
1998., 6. travnja, nakon velike promidbe izaao je prvi broj
Jutarnjeg lista.
1998., od 2. do 4. listopada, papa Ivan Pavao II. drugi je put
posjetio Zagreb, a u svetitu Mariji Bistrici proglasio kardinala i nadbiskupa zagrebakog Alojzija Stepinca blaenim.
1998., 16. studenoga, sveano je otvoren novi stalni postav Muzeja grada Zagreba u obnovljenoj zgradi u Opatikoj 20.
MGZ, stalni postav, Iz domova u vrijeme bidermajera, 1998.

1999., 14. prosinca, Gradska je skuptina usvojila novi Statut

grada Zagreba, kojim je ustanovljen Dan grada Zagreba
- 31. svibnja, na blagdan Majke Boje od Kamenitih vrata,
zatitnice grada Zagreba.
1999., 10. prosinca, u Zagrebu je nakon duge i teke bolesti umro prvi predsjednik Hrvatske drave, Franjo Tuman.
2000., 17. veljae, otvorena je u Muzeju za umjetnost i obrt izloba "Historicizam u Hrvatskoj". Bila je to najvea i najznaajnija izloba te godine.
2000., 15. studenoga, sluena je prva misa u novoj crkvi Blaenoga Augustina Kaotia u naselju Volovica u Ivanigradskoj ulici. Graena je prema projektu arhitekta Borisa Magaa iz 1997.
2000., 20. prosinca, Trgu hrvatskih velikana vraeno je staro
(kraj)
ime Trg rtava faizma.
9

Povijest grada

Razvoj Zagreba tijekom mandata 44 gradonaelnika

Od Kamaufa

Janko Kamauf (1851. - 1857.)

Vjekoslav Frigan (1861. - 1868.)

Dragutin pl. Ceku (1869. - 1872.)

Pavao Hatz (1872. - 1873.)

Ivan Vonina (1873. - 1876.)

Napisao: Marijan Lipovac

Foto: MGZ

d ujedinjenja zagrebakih naselja

u jedinstveni grad, 1850., Zagreb
se neprestano irio i razvijao, a
snaan peat tome dali su zagrebaki gradonaelnici kojih se do sada izredalo ak
44. Mnogi od njih pali su u zaborav (neki
moda i zaslueno), ali se s potovanjem i
ponosom pamte oni koji su bili vizionari
Zagreba kao moderne metropole i u zadanim okolnostima uinili najvie, sanjajui
ono to su tek njihovi nasljednici uspjeli
provesti u djelo. Pojedini gradonaelnici
vladali su prekratko da bi realizirali zapoete projekte, pa slavu i zasluge za neki
pothvat najee dijele dva ili vie gradonaelnika - ali time je jo oitiji kontinuitet u naporima da Zagreb bude na
razini drugih europskih velegradova.
Prvi zagrebaki gradonaelnik Janko
Kamauf (1851.-1857.), ujedno i posljednji
gradeki sudac, planirao je gradnju novih
kola, ureenje novih ulica, uvoenje javne
rasvjete i regulaciju potoka Medveaka.
No, sa 17.000 stanovnika Zagreb je u to
10

vrijeme bio siromaan provincijski gradi,

a i politike prilike bile su nepovoljne, pa
je Kamauf realizaciju svojih planova morao prepustiti nasljednicima. Ipak, u njegovo je vrijeme sagraena dananja zgrada Rektorata Sveuilita.
Do 1861. gradonaelniko mjesto bilo
je prazno, a zatim dolazi Vjekoslav Frigan
koji do kraja mandata, 1868., radi velike
korake u razvoju Zagreba. U grad dolazi

eljeznica, sagraeni su Zapadni kolodvor,

paromlin, plinara, sinagoga i kola u Varavskoj ulici, uvedena je plinska rasvjeta i
ureen Zrinjevac, ime su udareni temelji
Donjem gradu. Frigana je naslijedio
Makso Mihali (1868.-1869.), a zatim za
gradonaelnika dolazi Dragutin Ceku
(1869.-1872.). U njegovo vrijeme oiena
su i ureena korita gradskih potoka.
Nakon Pavla Hatza (1872.-1873.) dolazi

Pojedini gradonaelnici vladali su prekratko da bi realizirali zapoete projekte, pa slavu i zasluge

za neki pothvat najee dijele dva ili
vie gradonaelnika

do Bandia

Stanko Andrijevi (1876. - 1879.)

Milan Amru (1890. - 1892.; 1904. - 1910.)

Ivan Vonina (1873.-1876.), za ijeg mandata Zagreb dobiva moderno sveuilite

i groblje na Mirogoju. Stanko Andrijevi (1876.-1879.) u Zagreb je uveo vodovod, a u Donjem gradu nastaju Primorska,
orieva, Palmotieva i Ulica Republike
Austrije. Sagraene su kole u Gundulievoj i na Kaptolu te zgrada Vrhovnog suda
na Zrnjevcu. U vrijeme Matije Mrazovia
(1879.-1881.) dovrena je palaa HAZU-a,

Matija Mrazovi (1879. - 1881.)

Adolf Moinsky (1892. - 1904.)

ali potres koji je pogodio Zagreb nakratko

je zaustavio razvojne projekte.

Obnova u vrijeme Josipa

Hoffmana
Obnova je poela u vrijeme Josipa
Homana (1881.-1885.), kad nastaju nove zgrade na sjevernoj strani Jelaieva
trga, Muzej za umjetnost i obrt, kemijski
laboratorij na Strossmayerovom trgu, Mo-

Josip Homann (1881. - 1885.)

derna galerija, zgrada Kola i Sokola, a na

Mirogoju poinje gradnja arkada. Zbog
razvoja industrije nastaju radnika naselja
Radniki dol, Trenjevka, Martinovka i
Kustoija. U mandatu Nikole Badovinca
(1885.-1887.) Zagreb dobiva Gajevu, Amruevu, Bokovievu, Petrinjsku, Kaievu, Deelievu i Mlinarsku ulicu, a uvedena je i telefonska mrea. Slijedio je
mandat privremenoga naelnika Ignjata
Siebera (1887.-1890.), nakon kojeg dolazi
Milan Amru (1890-1892.). Zagreb tada
dobiva parnu uspinjau, konjski tramvaj i
Glavni kolodvor.
Idui gradonaelnik Adolf Moinsky
(1892.-1904.) najdue je vladao i preporodio Zagreb koji tada dobiva neke od
svojih glavnih znamenitosti HNK, kolsku zgradu u kojoj je danas Muzej Mimara, Umjetniki paviljon, ureeni su
Tomislavov i Britanski trg, dovrena je
Zelena potkova. Moda je najvanije za
civilizacijski napedak Zagreba, da je napokon izgraena kanalizacija, a ujedno
je preusmjeren, kanaliziran i prekriven
potok Medveak. Izgraena je i cesta do
Sljemena, a na Medvednici je sagraeno i
ljeilite Brestovac.
11

Slijedio je drugi mandat Milana Amrua (1904.-1910.), kada Zagreb dobiva

elektrinu rasvjetu. U mandatu Janka
Holjca (1910.-1917.) uveden je elektrini
tramvaj i sagraeni su stara Sveuilina
knjinica i Kemijski laboratorij na Marulievom trgu te crkva Svetog Blaa, dovrene su arkade na Mirogoju i ureene
Drakovieva, Frankopanska i Bosanska
ulica. Unato ratnim okolnostima, Stjepan
Srkulj (1917.-1920.) uspijeva da Zagreb
konano dobije Medicinski fakultet, a otvorene su i Visoka veterinarska, Visoka
tehnika i Visoka trgovaka kola.
Komunist Svetozar Deli, izabran
1920., vladao je samo tri dana, dok je Vjekoslav Heinzel (1920.-1928.) ostavio trajan
trag u izgledu Zagreba koji se u njegovo
vrijeme iri na istok i zapad. Tada nastaju

Stjepan Srkulj (1917. - 1919.; 1928. - 1932.)

Zvonimirova ulica, Peenica, Trenjevka,

Volovica, Sigeica, Kruge, Martinovka,
Rebro i Zavrtnica, grade se vile na Medveaku i nove bolnice, a poinje i gradnja
Dolca. Taj je projekt dovrio Stjepan Srkulj (1928.-1932.), za ijeg se drugog mandata grade i klaonica u Heinzelovoj i
podvonjaci na Savskoj i Selskoj cesti. U
vrijeme Ive Krbeka (1932.-1934.) grade
se nove kole i zgrada Elektre u Gundulievoj, dok je Rudolf Erber (1934.-1936.)
intenzivirao stambenu gradnju u istonom dijelu Zagreba. Izgraene su i tramvajska pruga u Zvonimirovoj, Tratinskoj i
Ozaljskoj te kole na Cvjetnoj cesti, Martinovki i u Kulanovoj ulici. Parna uspinjaa postala je elektrina, zapoela je izgradnja bolnice na Rebru, a sagraen je i
novi Tomislavov dom na Sljemenu.
12

U doba Teodora Peiia (1936.-1939.)

grade se kole u Rapskoj, na Savskoj i Radnikoj cesti te kola za medicinske sestre
u Mlinarskoj, a dovren je i okrugli Metroviev paviljon. Za mandata Mate Starevia (1939.-1941.) dovreni su Poljoprivredno-umarski fakultet u Maksimiru
i Ortopedska klinika na alati, a preko
Save izgraen je eljezniki Zeleni most.

Holjevac pomie junu granicu

grada
Nakon uspostave NDH, 1941., najprije je na elu Zagreba kratko bio Jozo
Dumandi, a zatim do 1944. Ivan Werner. U to vrijeme dovreni su bolnica na
Rebru, Veterinarski fakultet u Heinzlovoj, pota na Glavnom kolodvoru, crkva
Svetog Antuna na Svetom Duhu, a tram-

Vjekoslav Heinzel (1920. - 1928.)

vajska pruga produljena je do Dubrave,

gdje je izgraeno novo radniko naselje.
Slijedio je mandat Eugena Stareinia
(1944.-1945.), a nakon Drugoga svjetskoga
rata na elu grada je Dragutin Saili (1945.1949.), kojeg su naslijedili Mika piljak
(1949.-1950.), Milivoj Rukavina (1950.1951.) i Mirko Pavlekovi (1951.-1952.).
Zagreb se tada poinje ubrzano industrijalizirati, ali svoj milenijski iskorak
doivljava u vrijeme Veeslava Holjevca
(1952.-1963.), kad je napokon prekoraio
Savu, na ijoj junoj obali nastaju Velesajam i prva naselja Novog Zagreba Savski gaj i Trnsko. Grade se i moderne
zgrade na Trnju, a izgraeni su i Most
slobode, Dinamov stadion, Tehniki muzej, iara do Sljemena i nova zrana luka
na Plesu.

U mandatu Pere Pirkera (1963.-1967.)

Zagreb je pogodila velika poplava, ali nije
usporila daljnje irenje Zagreba. Kako bi se
naao novi smjetaj stradalim graanima,
nastaju naselja Retkovec, Botinec i Remetinec. Nakon kratkog mandata Ratka
Karlovia, za gradonaelnika dolazi Josip
Kolar (1967.-1972.), u ije su vrijeme dovrena naselja Siget, Sopot, Zaprue i Utrina. Sagraena je i prva crkva u Zagrebu
nakon 1945. - Kraljice Svete krunice na Borongaju. U mandatu Ive Vrhovca (1972.1978.) novi implus razvoju Novog Zagreba
dan je izgradnjom Mosta mladosti. Sagraeno je Travno, poinje izgradnja Dugava,
a Zagreb dobiva i Dom sportova, Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog, Zagrepanku, hotel Intercontinental i Ranirni
kolodvor. Dok je gradonaelnik bio Ivo

Rudolf Erber (1934. - 1936.)

Veeslav Holjevac (1952. - 1963.)

Latin (1978.-1982.), tramvaj je napokon

preao Savu i preko Mosta mladosti doao do Sopota. Sava je premotena i Jadranskim i Podsusedskim mostom, a zapoela je izgradnja Slobotine. Dovrena
je i crkva Svetog Kria, prva u Novom Zagrebu. Slijedili su prvi ljudi grada s jednogodinjim mandatom: Mato Miki (1982.1983.), Aleksandar Varga (1983.-1984.),
Zorislav onje (1984.-1985.) i Tito Kosty
(1985.-1986.) i u to su vrijeme dovreni
zgrada HRT-a na Prisavlju i Krematorij
na Mirogoju te ureeni dananji Klovievi
dvori.

Zamah zbog Univerzijade

Branka Mike (1993.-1996.) sagraeni su

Importanne centar, hotel Sheraton i NSK,
dok je prva ena na elu Zagreba, Marina
Matulovi Dropuli (1996.-2000.) zapoela gradnju tramvajske pruge do Prekog i Dupca. Ujedno su izgraeni Kaptol
centar i Importanne galerija na Iblerovu
trgu, srednja kola u Utrini, podvonjaci
na krianju Savske i Slavonske te na Zagrebakoj i ulinekoj cesti, a produljena
je i Branimirova.
U prvom razdoblju vladavine Milana
Bandia (2000.-2002.) dovrene su tramvajske pruge do Prekog i Dupca i nakon
dugih priprema izgraena je trnica
Kvatri. Za mandata Vlaste Pavi (2002.2005.) dovren je proista otpadnih voda
i sagraeni su bazen u Utrinama, podzemna garaa na Langovom trgu, skijalita na
Snimila: Ines Novkovi

Drugi mandat Mate Mikia (1986.1990.) bio je u znaku velikih radova zbog
Univerzijade. Sagraeni su Sportski cen-

tar Mladost, dvorana Cibone s poslovnim tornjem, Jarun je ureen kao sportsko-rekreacijski centar, izgraen je novi
Autobusni kolodvor, otvoren Muzej Mimara, a svi postojei sportski i turistiki
kapaciteti temeljito su obnovljeni. U to
je vrijeme tramvaj preao Savu i preko
Jadranskog mosta, ime je dovren tramvajski prsten u Novom Zagrebu. Sagraena je damija te zapoeta gradnja nove
Nacionalne i sveuiline knjinice.
S dolaskom demokracije, gradonaelnik postaje Boris Buzani (1990.1993.) u ije vrijeme, stvaranjem samostalne Hrvatske, Zagreb i slubeno postaje
metropola. Rat je sprijeio ambiciozne
razvojne planove, pa je najvei projekt
na poetku devedesetih godina bila temeljita rekonstrukcija Ilice. U mandatu

Boris Buzani (1990. - 1993.)

Vlasta Pavi (2002. - 2005.)

Branko Mika (1993. - 1995.)

Milan Bandi (2000. - 2002.; 2005. - )

Marina Matulovi - Dropuli (1996. - 2000.)

Sljemenu, a u Jankomiru niu novi trgovaki centri. Zapoela je izgradnja Muzeja

suvremene umjetnosti, koji je dovren u
vrijeme Milana Bandia koji se 2005. opet
vratio na mjesto gradonaelnika.
U posljednjih osam godina izgraeni
su Domovinski most, Arena, stambena
naselja u Sopnici, Jelkovcu, Buzinu i na
Lanitu, ureen je Bundek, na Cvjetnom
trgu nastaje stambeno-poslovni kompleks, grade se podzemne garae. Uz nove
poslovne zgrade, vizuru Zagreba upotpunjuju brojni neboderi, meu kojima je
Eurotower u Luievoj ulici sa 96 metara
najvii u Hrvatskoj. Ambicioznih planova
ima jo, poput izgradnje podzemne eljeznice ili novoga gradskoga sredita uza
Savu, koji meutim ekaju neka bolja i
bogatija vremena.
13

Demetrova Starokazalitna Blatna ulica (I. dio)

Ugoaj se gotovo i nije promijenio otkako je Krlea svog
melankolinog Kamila Emerikog iz Jurjevske vodio u
"etnje praznim, izumrlim ulicama stare grike tvrave, pod
zelenkastim plinskim svjetiljkama"
Otkria iza
zidova

Foto: iz knjige Josipa

Horvata "Politika
povijest Hrvatske"

Ulica

titravih sjena
Napisala: dr. sc. Snjeka Kneevi
Foto: dokumentacija autorice

emetrova ulica protee se du veeg dijela zapadne stranice gradekog trokuta, od Opatike do
Mesnike ulice, gdje skree u slijepu Visoku ulicu. Zajedno s njom prati konturu biveg gradskog zida, pa je zakrivljena, odakle njena jedinstvena slikovitost.
Demetrova ulica moe se sagledati samo
u dionicama koje otkrivaju pojedine kue
i palae, krovove, proelja i starinske portale, kronje i katkad cvatue grmlje, koje
se pomalja iza dekorativnih ograda. Ugoaj se gotovo i nije promijenio otkako

14

je Krlea svog melankolinog Kamila

Emerikog iz Jurjevske vodio u "etnje
praznim, izumrlim ulicama stare grike
tvrave, pod zelenkastim plinskim svjetiljkama".
I danas, u sumrak zaplamte ici koje naiga u svako godinje doba, im
padne sunce, pali dugakom motkom, pa
iskrsavaju sjene koje poinju titrati i poigravati kad sa sjevera, od Popova tornja,
zaluta povjetarac, a polude kad ovamo iz
Visoke prodre jugo. Kad mrak postane
gui, sjenama se pridrue i siluete parova

koji jo trae romantiku, potjeranu iz

okolnih ulica arkim elektrinim svjetlom.
U tom polumraku mekanih obrisa kao da
jo promiu prilike onih boema koji su
traili drutvo u Matejni, gdje je u svoje
vrijeme stolovao Mato, a uspomenu na
nju uva Albinijeva kua Arko, danas sjedite P.E.N.-a i stjecite literata.
Demetrova ulica zvala se u doba kad
su zidine zaposjele prve kue, Blatna, to
zorno svjedoi o njezinu urbanom statusu
i ureenosti, kasnije, kad se u palai na
njezinu poetku ustalilo kazalite, Kaza-

Prirodoslovni muzej, Demetrova 1,

prije Amadovo javno kazalite

Sjeanje na kazalite
odrava Klupska
kazalino-glazbena scena
Amadeo

litna, a kad se ono odselilo na Markov trg

u novi Stankoviev teatar, Starokazalitna,
da najposlije dobije ime po rodonaelniku
zagrebakog i hrvatskog kazalita, Dimitriju Demetru (1811.-1872.). U zgradu
je kasnije preseljen Prirodoslovni muzej
Narodnog muzeja, a danas su tu kao autonomne jedinice, Zooloki, Mineralokopetrografski i Geoloko-paleontoloki muzej. Veina posjetitelja Demetrovu ulicu povezuje s tim muzejom, poglavito s
"krapinskim ovjekom", koji sa svojim suplemenjacima od 2010. ima u Krapini novi

muzej (Muzej krapinskih neandertalaca).

Sjeanje na kazalite odrava Klupska kazalino-glazbena scena Amadeo, pokrenuta 2000. godine.

Od palae Pejaevia do
Prirodoslovnog muzeja
Palaa potjee s kraja 18. stoljea: sagradio ju je 1796. grof Antun Pejaevi
(1749.-1802.), a sadravala je plesnu dvoranu u kojoj su se dvije godine poslije poele izvodili kazaline predstave. Kasniji
vlasnici bili su barun Ivan Emilijan Kul-

mer (1736.-1807.), pa barun Ferdinand

Kulmer (1776.-1816.), a od 1807. grof Anton Amad de Varkony, veliki upan Zagrebake upanije, pripadnik maarskog
plemstva.
"Teko si je danas predoiti tu staru
palau u ono doba uza sve nacrte, to ih
imademo", pie Gjuro Szabo u feljtonu
Gdje se sve u Zagrebu igralo kazalite
(1937.) "Gledalite, nekada tek zapravo
plesna dvorana, sa dva reda loa, nalazilo
se u prvom spratu nad ulazom, mala pozornica u onom dijelu, to skree u Viso15

Dvorite kue Egersdorfer-Fischer, nakon obnove 2008.

ku ulicu. To je bilo sve nekako intimno

kao i vanjtina, usklaeno sa cijelim okoliem nekadanje Blatne ulice. Nije dakako
manjkalo ni dvorite s arkadama, dvorite,
koje je podavalo zraka i svijetla." Dvorana
se iznajmljivala poduzetniku s najboljom ponudom, na repertoaru su bili laki
komadi, operete i baleti, ali i opere i drame, poglavito na njemakom jeziku. Nakon to je Kristofor Stankovi 1834. sagradio novo kazalite, Demetrova je utihnula.
U palau e se, kae Szabo, "domala
usidriti nai protivnici madaroni sa svojim kasinom". Taj gentry-klub bio je, pripovijeda u svom "Starom Zagrebu" Dragutin Hirc, "stjecite i zabavite maarona,
koji su se tu sastajali i prigodom upanijskih skuptina." Kasino je posjedovao
palau tek tri godine, od 1845. do revolucionarne 1848., a 1849. kupljena je za
urede dravnog raunovodstva. Tom je
prilikom Bartol Felbinger izradio nacrte
palae, koje spominje Szabo: u krilu prema Tukancu bili su stanovi koji su se
iznajmljivali, u bonim su krilima bile
garderobe i pomone prostorije, a u prizemlju slastiarnica, gostiona i kavana.
Ban Josip okevi (1811.-1896.) predloio je u Saboru 1861. da palaa dobije
16

kulturnu svrhu, to e se i zbiti nakon

vee adaptacije 1867., a ve idue godine ovamo je iz Narodnog doma (u Opatikoj 18) preseljen Prirodoslovni muzej.
Kroz palau vodio je do Tukanca javni
prolaz, ureen 1882. koji je muzej kasnije zatvorio. Od svih palaa i kua u Demetrovoj, jedina ona ima javnu namjenu.
Neto prije grofa Pejaevia, 1769. u
susjedstvu je palau izgradio odvjetnik
Petar Appoka, advokat i upravitelj imanja grofovskih porodica Erddy i Drakovi: sjeverno i zapadno krilo, dok je
istono, du ulice, imalo gospodarsku namjenu. Nakratko je vlasnik palae bio grof
Ivan Nepomuk Drakovi, koji ju je 1806.
prodao groci Julijani Keglevi, supruzi
feldmarala baruna Heinricha Gabriela von
Collenbacha (1773. - 1840.), istaknutog
austrijskog generala, koji je od 1830. ivio u
Zagrebu i sve do smrti posjedovao palau.

Generalov romantini perivoj

Kako svjedoi detaljni nacrt to ga je
prvi objavio Artur Schneider (Perivoji,
vrtovi i etalita u starom Zagrebu, Narodna starina, 320, 1929.) Collenbach je
iza palae, prema Tukancu, imao vrt koji se protezao sve do suprotnog brijega i

majura. Ispod ispod palae, na geometrijski ureenom dijelu, Schneider pretpostavlja povrtnjak, dok je veliki romantini perivoj sve do majura bio "udeen
na engleski nain." Uz Schnbach generala baruna Paula Radivojevicha (1759.1829.) na Mlinarskoj cesti, to je bio jedan
od najljepih zagrebakih bidermajerskih
perivoja, poseban upravo zbog svog mjesta unutar grada, dok su se drugi nalazili u
ladanjskom predjelu du Medveaka.
No sve su kue u Demetrovoj imale
vrtove, dodue manje, koji su, kae
Schneider, tvorili "zacijelo najljepu i najsavreniju sliku, to je prua stari kulturni,
estetsko pronjeni Zagreb." Romantina
epizoda obiljeena kulturom vrtova bila
je kratka vijeka, pa se tako i od Collenbachova strmog vrta odijelio tukanaki
majur s kurijom, koji je dugo pripadao trgovcu Miji Kreiu.
Palaa je u doba kad ju je posjedovala
barunica Emilija Keglevi (1814.- 1883.),
Collenbachova kerka, doivjela znatnu
preinaku: na ulinom krilu nadograen je
kat, podignuto klasicistiko stubite i trijem u dvoritu. Najkasnije 1862. palau
kupio Antun pl. Vakanovi i ona je dugo
bila u vlasnitvu njegove obitelji.

Osebujni trag arhitekta Fischera

Transformaciju palae detaljno je istraila Marina Bagari u monograji Arhitekt Ignjat Fischer (2011.). Fischer je,
naime, enidbom s Jelkom Egersdorfer,
kerkom Pauline Egersdorfer ro. Vakanovi, dospio u posjed palae. Najprije je
na prvom katu imao stan i atelijer, a nakon
smrti supruzinih roditelja pripala mu je
polovica kue, dok je drugu kupio bankar
Milivoj Crnadak, ali e je on ubrzo (1923.)
prodati Fischerovima. U veoj adaptaciji
idue godine Fischer je dogradio drugi kat
u krilu prema Tukancu, gdje je smjestio
novi velik atelijer. U njemu su se u meuratno doba i Fischerovog kreativnog
apogeja smjenjivali gotovo svi arhitekti
mlae generacije, a takoer je bio druteni i kulturni punk. Ugroen kao idov
uspostavom ustake vlasti, preivio je sa-

Freska s prikazom Fischerovih vanih

zgrada

mo zbog "mjeovitog braka", a umro ovdje

ojaen i bolestan Fischer je ovdje umro.
Poslije je u palai dugo ivjela Cata Dujin
Ribar.
U dvoritu palae Fischer je ostavio
osebujni trag: fresku na erkeru prvoga kata. Na njoj je dao naslikati sve svoje zgrade koje je smatrao vanima, a promatra ih
djeak u estinskoj nonji. Bagari pretpostavlja da potjee iz 1929., a autorica
je Fischerova ki Ivana, inae prva ena
dirigent u nas. Prigodom temeljite obnove
palae 2008. godine freska je paljivo restaurirana.

Palaa Magdaleni-Drakovi-Jelai:

Uz te dvije palae
baroknih obiljeja kojima su adaptacije pridale i druga, poglavito
klasicistika, na sredini
ulice dominira palaa
na broju 7-9 s monumentalnim trijemom s
jonskim stupovima i
ogradom s dorskima.
I njoj su vlasnici bili
istaknuti pripadnici hrvatskog plemstva: najprije baruni Ivan i Baltazar Magdaleni, iz starog turopoljskog roda, grofovi Ivan
i Franjo Drakovii, veleposjednik Albin Kiepach iz Samobora i najposlije podmaral grof Gjuro Jelai (1805.-1901.), znameniti austrijski vojskovoa, brat bana
Josipa Jelaia. Palau je za baruna Baltazara Magdalenia izmeu 1742. i 1763.

(nastavlja se)

17

sagradio ugledni graditelj baroknog Gradeca, Matija Leonhardt, ukljuivi u nju dio gradskog bedema i polukrunu kulu.
Juno od palae, na bedemu, postojala je do poetka 19. stojea
kua s vrtom, orijetirana na ulicu, koju je Magadaleni kupio i
tako zaokruio svoj posjed.
Izmeu 1821. i 1824. nasljednici Baltazara Magdalenia
prodali su itav kompleks grofu Ivanu Drakoviu, koji je
proveo veliku adaptaciju do 1831. godine. Tada je na junom proelju prigraen monumentalni portik s jonskim stupovima koji je postao glavnim ulazom, dok je stari portal
zatvoren, a porueni su stara kupljena kua i dio gradskog bedema da bi se dobio prostor za vrt. To je jedino mjesto gdje
je probijen gradski zid. Napokon je s uline strane sagraena
i jednokatnica klasicistikih obiljeja, povezana sjevernim
krilom s palaom. Veina istraivaa pripisuje klasicistiki sloj
palae Bartolu Felbingeru. Prema Lelji Dobroni, posrijedi je
"izvanredno zanimljiva mjeavina raznih epoha": sadri dio
srednjovjekovnih bedema i polukrunu kulu, vei dio palae ima obiljeja baroka, dok trijem i ulina jednokatnica
nose obiljeja klasicizma, a ne treba smetnuti s uma ni monumentalnu ogradu s portalom u osi Mletake.
Engleski perivoj palae bio je atrakcija. Tako botaniar
Hirc biljei pojedinosti: uz ulinu ogradu "nauglednije stablo
grada Zagreba, koje se cijelo zaodielo crvenim cvietovima,
koji izbijaju iz same kore, a nalikuju crvenoj akaciji, cercis
siliquastrum, s ovim stablom druguje gladiija, gleditschia
triananthos, a s proljea rasipava u perivoju preblagi miris
bijelo-cvatue sremze, bielog, crvenog i ruiastog jorgovana,
dok je palaa zakiena velikim modrim grozdovima vistarije.
Mjeseca lipnja gode ti oku prekrasne rue, koje niu po tamno
18

zelenim busovima, a uhu milopojac, slavulj i odlini onaj ptiji

zbor zbor se nastanio u ubavom Tukancu."
Unato vrijednosti, potvrenoj najviom kategorijom zatite, palaa se godinama zaputala, a nakon to su iz nje izali djeji vrti i veina stanara, ostala je nenastanjena. Namijenjena je dodue Muzeju grada Zagreba, i ak su joj prije toga
obnovljena proelja (?), zagaena u meuvremenu gratima.
Od nekadanjeg perivojnog partera ni travke, samo razrovana
gola zemlja, pokoje staro stablo i privatno parkiralite, navodno
privremeno.
U znatno je boljem stanju susjedna palaa nadasve poznata
po starinskom zdencu s krovom od indre u dvoritu do kojeg
vode malena, uzana vrata u zidu, a kraj njih i lijep barokni
portal kolnog ulaza. Neki je znaju po Staroslavenskom zavodu
"Svetozar Rittig", dok su je stariji Zagrepani zvali "Balbiina
palaa", po posljednjoj vlasnici barunici Korneliji Balbi. Jo
1715. podupan Ivan Hyazynti, o kojem je u asopisu ve bilo
govora kao darovatelju Marijina stupa za Markov trg, prodao
je etiri parcele s nedovrenim kuama na gradskom bedemu
igmundu pl. kerlecu, bliskom suradniku biskupa Brajuga,
kasnije predsjedniku Sudbenog stola, koji je kuu gradio oko
1730. Kao vlasnika Lelja Dobrini uoava 1775. Petra krleca,
protonotara Kraljevine i kr. savjetnika. Njegova udovica Barbara Grlei prodala je 1806. grofu Petru Drakoviu naslijeenu kuu, nakon to ju je obnovila i poveala. Kasnije
su palau posjedovali podupan Pavao Oegovi, pa njegova
udovica Ana, od koje su je naslijedile tri neakinje, keri Ivana
pl. Lovinia. Suprug Julijane, jedne od njih, Sigmund pl. Fodroczy, pripadnik stare porodice iz varadinske upanije,
kupio je kuu od svojih ogorica, Amalije i Lujze, udane za
baruna Balbija. Ona je nakon sestrine smrti prekupila palau,
koja je otada bila u posjedu obitelji Balbi. I danas spomenploa podsjea na dobrotvornu zakladu koju se osnovale Lujza
Balbi i njezina kerka Kornelija 1936.

Palaa Drakovi
na uglu Opatike 29 i Demetrove 17

Barokna palaa

s klasicistikim dogradnjama
Dogradnjom klasicistikih
krila zapoinje urbanistiko
oblikovanje krianja Opatike i
Demetrove ulice
Napisala: Viki Jakaa Bori
Foto: Zoran Bogdanovi

jesto utoka Demetrove ulice u

Opatiku jedno je od najljepih
prostora Gornjega grada, koji
oblikuju tri klasicistike palae: Franje
Drakovia na adresi Opatika 29, Karla
Drakovia ili Narodni dom u Opati-

koj 18 i Alojzija Frigana u Opatikoj 27.

Sve tri palae graene su od 1835. do
1840. godine. kada klasicizam u zagrebakoj arhitekturi doivljava vrhunac,
zahvaljujui djelovanju graditelja Bartola
Felbingera (1785. 1871.) i Aleksandra
Brdaria (1814. 1872.). Iako stilski ujedinjene repertoarom arhitektonske dekoracije, kao i jednostavnou karakteristinom za bidermajer, a ambijentalno
izvanredno prilagoene kontekstu malenoga grada srednjovjekovnog mjerila i
matrice, njihova geneza, kao i uvjeti formiranja, potpuno su razliiti. Palaa u
Opatikoj 29 ima najduu povijest, a graevni slojevi od kojih je sazdana govore o
njezinom rastu i transformaciji.
etverokrilna palaa nalazi se na velikoj nepravilnoj parceli, u okviru uskoga

pojasa koji se protee izmeu Demetrove

ulice i zapadnog srednjovjekovnoga zida,
na zapadnoj strani nekadanjih Novih
vrata ili sjevernog ulaza u grad. Znaajna
je ne samo u oblikovanju spomenutog
krianja dviju vanih gornjogradskih ulica, ve i kreiranju vizure grada s Ilirskoga
trga, koja se otvorila 1838., uklanjanjem
Novih vrata. Njezinom znaaju pridonosi poloaj zapadnoga krila na gradskom obrambenom zidu, kojim je postala dio kontinuiranog poteza kua koje
oblikuju zapadnu frontu Gornjega grada.
Zapravo je rije o cjelini, ambijentalno
i urbanistiki vrlo uspjeno uklopljenoj
u prostor maloga grada, koja je, respektirajui genius loci, znaajno pridonijela
njegovoj vrijednosti. Doivljavamo je s
razliitih strana i na razliite naine, ali
19

uvijek kao harmonian dio gustog urbanog tkiva visokih ambijentalnih i arhitektonskih vrijednosti.

Atraktivan prostor
Prostor u kojem je graena palaa
Drakovi nije oduvijek bio atraktivan niti
poeljan za izgradnju raskonih palaa.
Naime, povijesne prilike odreene stalnom opasnou od Turaka znaajno su
utjecale na nain ivljenja u gradu tijekom
15. i 16. stoljea. Posljedino je zemljite
unutar gradskih zidova bilo drugaije
vrednovano, pa su na cijeni bile parcele
u okviru sredinje gradske zone, gdje su
se nalazile kue i palae viih drutvenih
slojeva, kao i sve trgovine. Parcele na perifernim dijelovima grada du obrambenih zidova nisu bile atraktivne te, kako
Vladimir Bedenko zakljuuje u svojoj
knjizi "Zagrebaki gradec" (Zagreb, 1989.),
u tom dijelu grada ivio je socijalno nizak
sloj populacije, nalik onom u podgrau.
Rije je, dakle, o pukom dijelu grada koji
se organizacijom i dimenzijama parcela,
kao i veliinom i kvalitetom kua znaajno
razlikovao od elitne sredinje zone grada.
Izmjenom povijesnih okolnosti i stabilizacijom situacije s obzirom na povlaenje Turaka, raste broj stanovnika u
podgraima, a istodobno gradske zidine
gube obrambenu funkciju. Tijekom 17.
stoljea zapoinje razgradnja gradskih
obrambenih zidova, koja e kulminirati u
19. stoljeu, uklanjanjem gradskih vrata i
integracijom grada s podgraima. Prostor na mjestu starog obrambenog zida
postaje atraktivan zbog pogleda i kontakta s vanjskim prostorom i zelenim povrinama, to doprinosi kvaliteti ivljenja,
pa stoga zapoinje izgradnja plemikih
palaa upravo tamo gdje su se ranije nizale malene uske parcele, uglavnom s
drvenim kuama. Ovaj trend uzima maha u 18. i naroito 19. stoljeu, o emu
svjedoe vedute Gradeca iz toga vremena,
na kojima je evidentno da mjesto obrambenog zida zauzimaju palae i kue. To
potvruju i dananje barokne, klasicistike
i historicistike palae du linije gradskog
obrambenog zida.
Prostor na kojem se nalazi dananja
palaa u prvoj polovini 18. stoljea bio
je podijeljen na dvije parcele, od kojih
je ona prema gradskim vratima grada
bila prazna, dok je na drugoj bila drvena
kua. Vlasniki su ove dvije parcele objedinjene 1742., kad je Ladislav Szalle kupio spomenutu kuu od Kristofa Galjufa
20

i susjednu parcelu od obitelji Domjani.

Petar pii, podupan Zagrebake upanije, kupio je zemljite od Szalleove
udovice, 1769. godine. Ve krajem stoljea, 1798., grof Aleksandar Erddy kupuje na ovom mjestu, kako se u dokumentima navodi "zidanu kuu s breuljkom",
koju nadograuje i adaptira za svoje potrebe.
Od Erddya koji su bili u looj nancijskoj situaciji grof Franjo Drakovi 1834.
Pogled s Ilirskog
trga na istono
proelje palae

Juni portal

Sjeverno proelje palae

kupuje zidanu kuu, ukljuujui prostor

na krianju Demetrove i Opatike te padinu prema Tukancu. Dogradnjama ulinih krila i raznim adaptacijama tijekom
tridesetih godina 19. stoljea, formira se
palaa kakvu poznajemo danas.
Palaa je, meutim, kratko bila u
stambenoj funkciji, budui da je ve 1850.
kupuje Zemaljska vlada te se sljedee godine u nju useljava Financijalno ravnateljstvo Hrvatske i Slavonije. Nakon Dru-

Dvorino proelje baroknog krila

palae s dograenim galerijama

goga svjetskoga rata u palau useljava Arhiv grada Zagreba, a tijekom pedesetih i
ezdesetih godina palaa se prilagoava
uvjetima i standardima arhivske ustanove.
Godine 1965., kao zakljuni radovi velike
prenamjene za potrebe Arhiva obnavljaju
se proelja. Danas je u palai Dravni arhiv grada Zagreba.

Slikovitost palae i povijesni

slojevi
Palaa Drakovi etverokrilna je palaa sa sredinjim paetvorinastim dvoritem. Njezina su krila, kao i krovita
razliitih oblika, visina i dimenzija, to
pridonosi slikovitosti i dinaminosti cjeline, odnosno znaajnim promjenama pojavnosti s izmjenama kuta gledanja.
Najstariji je dio palae tlocrtno i visinom najvee krilo, poloeno uz rub
sjeverozapadne padine na liniji srednjovjekovnog zida. Rije je o baroknoj palai
koju najvjerojatnije podie Aleksandar
Erddy, krajem 18. stoljea, na mjestu
starije zidanice koja postaje dio nove cjeline. O tome da je starija graevina integrirana u tijelo nove palae svjedoe prizemne prostorije iznimno irokih zidova,
svoene bavastim svodovima koje zasijecaju susvodnice.
Iako je u dogradnjama i adaptacijama
koje poduzima grof Drakovi u 19. stoljeu tlocrtno i gabaritno Erddyeva palaa izmijenjena, a njezino vanjsko proelje
prema Tukancu preoblikovano u duhu
klasicizma, razabire se u svom prostornom ustroju, proeljnoj artikulaciji, kao i
odnosu na okruenje.

Bila je to dvokatnica, zakljuena visokim etverostrenim krovitem, uobiajene prostorne organizacije prvoga kata
u kojoj je dominirala sredinja vea prostorija, zakljuena koritastim svodom. S
obje strane glavne dvorane bile su po dvije
prostorije, sve zajedno anladno povezane
u niz koji se protezao du proelja okrenutog prema tukanakoj umi. U stranjem dijelu s orijentacijom na parcelu bilo
je glavno stubite sa po dvije prostorije
na obje strane. Spiralno drveno stubite
za poslugu, uobiajen element baroknih
palaa i dvoraca, nalazilo se na spoju
palae s gospodarskom graevinom koja
se pruala du junog ruba parcele. To
je stubite uklonjeno prilikom jedne od

adaptacija prostora palae za potrebe arhivske djelatnosti.

Velik dio dvorinog proelja barokne
palae, unato izmjenama, ostao je ouvan do danas te nam, osim vrijednih informacija o izvornom oblikovanju, daje
uvid u njezin odnos prema okruenju.
Ovo je proelje nekada bilo glavno reprezentativno proelje palae, koje se doivljavalo iz Opatike ulice, dakle iz grada.
Vanjsko je proelje bilo sporedno i stoga
sasvim jednostavno oblikovano, to je logino jer je centar gradskoga ivota bio
unutar staroga grada, a doivljaj izvana
bio je manje vaan.
Osnovni koncept baroknog proelja
odreen je sredinjim etveroosnim rizalitom zabatnog zakljuka. Rije je o
vrlo lijepom primjeru plattenstila koji
se oituje u njegovoj ralambi plitko
uputenim glatkim plohama i isturenim
plohama s prozorima. Dekoracija je vezana uz prozore, a razvija se u plitkoj geometriziranoj plastici i to u zoni parapeta,
kao i nadprozorskoj zoni. Reducirane forme motiva tekstila (lambrekena), esta
dekoracija baroknih proelja, pretvaraju
se gotovo u apstraktne oblike.

Dogradnja klasicistikih krila

Postavi vlasnik, grof Franjo Drakovi
ureuje parcelu izgradnjom novih dvorinih, ulino orijentiranih krila, a potom
osuvremenjuje i svoju baroknu palau.
Naime, 1835., grade se jednokatna krila
du ulinog ruba parcele, ime se znaajno mijenja karakter cjeline koja postaje
Glavna
ulazna
vea

Pogled na
stubite
palae

21

Nacrt zgrade kr.

nancijalnog
ravnateljstva,
istono proelje,
Filip Sorg, 1903.

zatvorena s nepravilnim dvoritem u sredini. Tim zahvatom ujedno zapoinje urbanistiko oblikovanje krianja Opatike
i Demetrove ulice, na kojem jo nije bilo
Friganove palae niti palae Karla Drakovia na suprotnoj strani Opatike. Spoj
dva krila pod nepravilnim kutom na mjestu krianja dviju ulica kvalitetno je rijeen
odsjeenim uglom na kojem se smjeta
portal u nii.
Nova krila ine nizovi meusobno
povezanih prostorija, dok se autonomna
horizontalna komunikacija odvijala dvorinim ganjcima koji su u prvoj polovini
20. stoljea zamijenjeni armirano-betonskim galerijama. Sve su prostorije pravokutne, osim trapezoidne na mjestu
odsjeenog ugla prema raskriju, a niz
prizemnih prostorija prekinut je dvjema
veama: na spoju dva krila i na zavretku krila prema Opatikoj ulici. Vertikalnu
vezu ini polueliptoidno stubite uz dvorini perimetralni zid krila orijentiranog
na Opatiku ulicu.
Barokna palaa je dominanta cjelina ne samo vizualno, ve i funkcionalno. U njoj se, naime, i dalje odvija ivot
plemstva, dok ulina krila imaju utilitarnu
i poslovnu funkciju. Horizontalna proteitost, odreena ve njihovim volume22

nima, naglaena je ujednaenim ritmom

prozorskih osi ulinih proelja. Ritam je
prekinut plohom odsjeenog ugla s portalom u nii i trodijelnim prozorom u katu
te jednako artikuliranom zonom portala
na krilu prema Opatikoj ulici. Osnovni i
dominantni elementi artikulacije su slijepi
lukovi nad prozorima prizemlja, naglaeni
prolacijama i povezani glatkom trakom
koja se kontinuirano protee cijelom duljinom proelja.
Doista je zaudan stupanj redukcije
na Drakovievoj palai na kojoj je eliminirana gotovo sva arhitektonska plastika,
osim nositelja horizontalnoga ritma lukova te razdijelnih i zakljunih vijenaca.
Apsolutno dominantna prazna ploha, kao
i trodijelni prozori lieni dekoracije, utisnuti u pravokutne uklade, vezuju graevinu za djela srednjoeuropskog radikalnog klasicizma.
Grof Franjo Drakovi nije se zaustavio na dogradnji dvorinih krila. Bio je
svjestan vanosti i utjecaja gradnje na izgled grada, pa je ureenjem svoje palae,
osim vlastitoj udobnosti, elio pridonijeti
"uresu grada". Smatrao je da bi tome
umnogome pridonijelo ruenje Novih ili
Opatikih vrata, do ega je dolo 1838.
godine. Vjerojatno nakon toga, Drakovi

donosi odluku o velikom zahvatu na sjevernoj strani dvokatne palae, iji je cilj
bio poravnavanje uline linije, u odnosu na dograena jednokatna krila, ali i
poljepavanje novonastale vizure s Ilirskoga trga na grad.

Preoblikovanje barokne palae

U artikulaciji sjevernog dvokatnog
proelja primijenjen je drugaiji koncept
u odnosu na proelja jednokatnih krila.
Naime, nad rusticiranom prizemnom
zonom uzdie se dvoetano platno, pilastrima podijeljeno u pet prozorskih polja.
U zagrebaku arhitekturu ovaj je koncept
uveo i esto koristio Bartol Felbinger,
priklanjajui se stilskim tendencijama
vremena, pa je od kienijih varijanti s
primjesama baroknih elemenata (kua
Demetrovi u Radievoj 32) prelazio na
proiene opcije koje najbolje prezentira kua Hatz na Trgu bana Jelaia
15. Na proelju palae Drakovi zapaa se redukcija i simplikacija dekorativnih elemenata te upotreba kasnoklasicistikih elemenata, kao to su pilastri s
vertikalnim kasetama. Komponira se osnovnim arhitektonskim elementima pilastrima, prozorima, lukovima, to ovo
proelje povezuje s proeljima jednokat-

i kvaliteta cjeline znaajan je doprinos

takvom razmiljanju, budui da je upravo
Felbinger imao izuzetan senzibilitet za
prostor Gradeca i harmonino uklapanje
u njegov prostorni kontekst.

Nova namjena

Nacrt
zgrade kr.
nancijalnog
ravnateljstva,
prizemlje i
prvi kat, Filip
Sorg, 1903.

Nacrt
zgrade kr.
nancijalnog
ravnateljstva,
drugi kat,
Filip Sorg,
1903.

nih dvorinih krila na ijim je proeljima

primijenjen isti princip.
Drakoviev zahvat na baroknoj palai
vezan je i za preoblikovanje zapadnog
proelja, to je bilo sasvim u duhu vremena. Naime, tijekom 19. stoljea palae
i kue rastvaraju se prema zelenim gradekim padinama, naglaava se veza arhitekture s prirodom, koncentrira na
dojam izvana. Zapadno proelje palae,
u 18. stoljeu artikulirano ujednaenim
nizom prozora bez znaajnijih arhitektonskih akcenata ili proboja, dobiva naglasak na tri sredinja otvora u vidu
arhitektonske plastike klasine provenijencije te balkona sa eljeznom ogradom. Ostvaruje se, dakle, tendencija povezivanja i rastvaranja prema prirodi,
kao i reprezentativnijem dojmu vanjskog
proelja koje se tada, zbog drugaijeg
naina ivljenja i kretanja, doivljava i
s vanjske strane grada. Preoblikovani

otvori vezani su za sredinju dvoranu

prvoga kata, koja se tada preureuje. U
okviru preureenja palae, gradi se novo
stubite koje se povezuje s dvorinim
krilima preko spomenutih ophoda koji se
proteu du dvorinih proelja. Obodne
stijenke stubinoga kraka kojim se uspinje
na prvi kat dekorirane su pilastrima jonskoga reda. Iz istoga vremena potjee
karakteristina podna obloga u glavnoj
ulaznoj vei palae. Rije je o hrastovim
kockama koje su se esto koristile u prostorima vea palaa ili bogatijih kua.
U nekim se dokumentima spominje
poslovna veza Bartola Felbingera i Franje
Drakovia, to dakako ne potvruje Felbingerovo autorstvo navedenih gradnji,
ali nam ipak govori da je Felbinger radio
na palai. Stilska analiza, meutim, vri
je argument koji ide u prilog pretpostavci
da bi Felbinger mogao biti autor projekta.
Jednako tako, urbanistika uklopljenost

Prelaskom u vlasnitvo Zemaljske vlade, 1850. godine, prestaje stambena funkcija palae Drakovi te poinje njezina
upotreba za javnu poslovnu namjenu.
Ve 1851. u njoj se smjetaju uredi Financijalnog ravnateljstva Hrvatske i Slavonije.
Nacrti Filipa Sorga iz 1903. svjedoanstvo
su o izgledu palae u tom vremenu.
Cjelina denirana intervencijama grofa Drakovia tridesetih godina 19. stoljea doivjet e adaptaciju u prvoj polovini 20. stoljea, kad se prvobitni ganjci
dvorinih proelja mijenjaju armiranobetonskom konstrukcijom galerija s velikim prozorima, koje znaajno obiljeavaju eljezni okviri sitnog rastera. Krov
galerije bio je prekriven kriljevcem koji
je u obnovi ezdesetih godina 20. stoljea
zamijenjen eternitnim ploama. Recentno
je kriljevac ponovno postavljen u obnovi
pod vodstvom Gradskog zavoda za zatitu
spomenika kulture i prirode.
Arhiv grada Zagreba ulazi u palau
1947., zbog ega e uslijediti prilagodba
novim potrebama. Priprema programa
prenamjene te adaptacija palae za arhivsku djelatnost odvijali su se tijekom pedesetih i ezdesetih godina. Iako brojne,
izmjene su uglavnom ostale vezane za prizemne etae dvorinih krila, odnosno prvi
kat junog dvorinog krila, ime se ipak
nije utjecalo na bitna obiljeja povijesne
graevine. Kasnije su uslijedile nove intervencije u kojima se uklanja spiralno
barokno stubite i daljnja prilagodba prostora potrebama arhiva.
U palai je i danas Dravni arhiv grada
Zagreba, pa su reprezentativne prostorije
glavnoga krila u funkciji uprave Arhiva,
dok je preostali dio njegovih prostora zauzet policama s arhivskom graom i knjigama. U dvorinim su krilima uredi i itaonica.
Usprkos brojnim intervencijama u
20. stoljeu, elementi opreme interijera,
poput stolarije, baroknih nia, podnih drvenih obloga i tukodekoracija, postoje
i danas. Palai je, meutim, potrebna temeljita obnova, zbog zatite i armacije
izuzetnih vrijednosti graevine i kvalitetnijeg zbrinjavanja vrijedne arhivske
grae.
23

Zagrepani koje ne smijemo zaboraviti

Sedamdeset
godina od smrti
hrvatskoga
konzervatora i
muzealca
Napisala: dr. sc. Snjeka Kneevi
Foto: dokumentacija autorice

Szabo ispred Muzeja za

umjetnosti i obrt, 1932.

Gjuro Szabo

borac za batinu

Za ivota bio nam je najivahniji glasnobranitelj spomenika, a sada

je sred najkrvavijeg rata svijeta i najdivljeg unitavanja spomenika
odjednom zamuknuo, zapisao je Tihomil Stahuljak prigodom
Szabove smrti
24

juro Szabo preminuo je 2. svibnja

1943. nakon isrpljujue bolesti u
svom stanu na Marulievu trgu
7. Tog dana sjea se Tihomil Stahuljak,
njegov ak, nasljednik i doivotni oboavatelj, u knjizi Gjuro Szabo djelo jednog
ivota (1995.) u poglavlju Respice nem:
"Kad sam jednog jutra ratne godine
1943. iz svoje ulice Deelieva prilaza
stupio na Kazalini trg, pa njime skrenuo
prema Muzeju za umjetnost i obrt ugledao
sam ovjeenu dugu crnu zastavu kopljem
uperenu suncu. Smrknulo mi se. S ulaznih stepenica tekih vratiju Muzeja pozdravio me podvornik i dobacio: Ravnatelj
Tkali moli da mu se odmah javite!... Ako
je i ovaj put trebalo najhitnije pokupiti
znanstvenu rukopisnu ostavtinu Szabe
da je Szabo ne odnese, Tkaliu ipak nije
bilo lako da sam poe po nju. Iz mranog
stubita uli smo u jo mranije predsoblje
Szabina stana, a iz polutame predsoblja na
ostakljena vrata u prvu sobu... Kao votana
lutka u sveanom crnom odijelu leao je
sredinom prve sobe opruen u otvorenom
lijesu... Ta bezglasna tiina bila je za mene
ono najudnije. Trajala je nekoliko minuta,
a ja sam istom nekoliko godina kasnije
shvatio taj pravorijek Szabe. Za ivota bio
nam je najivahniji glasnobranitelj spomenika, a sada je sred najkrvavijeg rata
svijeta i najdivljeg unitavanja spomenika
odjednom zamuknuo. I da ne zaurla, pokrie ga. Tog jutra u naborima njegovih
stisnutih nosnica i usnica s gorinom bilo
je i pomodrjele zgruane krvi. Ojaen do
groba otiao je iz kue...".
Szabo je za ivota postao mit zahvaljujui svom radu kao konzervatora i muzealca, istraivaa i znanstvenika, pisca i kritiara, a nadasve strastvenog i uspravnog

borca za batinu i spomenike. No u tome je znatnu ulogu imala i njegova snana i osebujna linost. Svi tumai opisuju njegovu narav, ponaanje, navike i stil
ivota, govore o spoju intelekta i osjeajnosti, inteligencije i obrazovanosti, o
aktivizmu, angamanu i beskompromisnosti, potpunoj posveenosti radu i odabranoj misiji. Josip Horvat, i sam povjesniar kulture kae za Szabu na isteku epohe kojoj obojica pripadaju, da je "reprezentativan hrvatski intelektualac... uvar
hrvatskih kulturno-historijskih vrednota...
borbeni idealist", istie njegov "herojski
kulturni rad...raznovrsnost i ogromni opseg
studija", govori o "jedinstvu ivota i rada".
Szabo je ve kao ak, student i srednjokolski uitelj posvjedoio odgovornost i
strastvenost. Kasnije je na svim podrujima
bio pionir. Na preporuku Josipa Brunmita, Tadije Smiiklasa i Vjekoslava Klaia
postao je nakon jednogodinjeg studijskog
boravka u Beu, Nrnbergu i Pragu 1911.
tajnikom novoosnovanog Zemaljskog povjerenstva za ouvanje historijskih i umjetnikih spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji i
postavio temelje institucionalne skrbi za
povijesnu i kulturnu batinu. Imenovanjem za ravnatelja Muzeja za umjetnost
i obrt 1920. otvara mu se drukiji izazov
kojem suvereno odgovara modernizacijom
i preureenjem tog muzeja, gdje je ostavio neizbrisiv trag do 1925., kad ga je nesmotreno i nepravedno tadanji jugoslavenski ministar prosvjete Stjepan Radi
poslao u preranu mirovinu. Kad mu je lucidni i nadasve aktivni gradonaelnik Vjekoslav Heinzel 1928. povjerio da postane
ravnateljem Muzeja grada Zagreba, Szabo, ve posve proliran i etabliran, naao
se pred ansom ivota: formirao je novi
muzej, poevi od postava, biblioteke i
dokumentacije te nunih servisa do propagande i javnih manifestacija. Poinje
najplodnije razdoblje njegova profesionalnog ivota: grozniavo sabiranje, sistematiziranje i sve vea koncentracija na
zagrebake spomenike, o kojima je u Narodnoj starini, izabravi je 1929. za slubeno glasilo muzeja, objavio 12 rasprava
i 10 manjih priloga. Josip Horvat e 1935.
utvrditi kako njegove studije, rasprave i
lanci "obasiu cijelu jednu biblioteku" i
vei dio Hrvatske, dok e Anela Horvat
1967. pobrojati vie od 260 radova od kojih
izdvajamo sljedee: "Sredovjeni gradovi u
Hrvatskoj i Slavoniji" (1917.), "Spomenici
starije sredovjene arhitekture u Hrvatskoj

Gjuro Szabo,
1923.

Ljubo Babi, Szabo 1925.

Szabo je za ivota postao mit

zahvaljujui svom radu kao
konzervatora i muzealca,
istraivaa i znanstvenika,
pisca i kritiara, a nadasve
strastvenog i uspravnog
borca za batinu i spomenike

i Slavoniji" (iiev zbornik, 1929.), "Kroz

Hrvatsko Zagorje" (1939.), a to se tie Zagreba, "Knjiga o starom Zagrebu" (Narod-

na starina, 1930.), "Zagreb od godine 1860.

do danas" (Obzor, Spomen knjiga 1860.
- 1935.) "Stari Zagreb" (1941.) koji je doivio vie edicija. U najnovijoj, O Zagrebu
(AGM, 2011.) sabrana je veina studija i
feljtona o Zagrebu.
U toj golemoj produkciji razabire se
nekoliko smjerova i anrovska kristalizacija. Uz znanstvene radove posveene
pojedinim spomenicima, Szabo se sve
vie okree literarnom iskazu i postaje
"majstor kulturno-povijesnog eseja", ali
i britak kritiar. Ne zazire ni od kratkog
novinskog lanka, reportae i komentara,
sve u uvjerenju o vanosti popularizacije i
edukacije. No istodobno poinje saimati
svoje znanje u sinteze kojima autoritativno svladava velike vremenske, stilske i
kulturne raspone, istodobno maestralno
ekvilibrirajui izmeu politike povijesti,
povijesti kulture i umjetnosti. Stvorio je
paradigmu koju e kasnije neki prihvatiti,
tako ubrzo Artur Schneider, a u drugoj polovini 20. stoljea najtalentiranije i iz duboke unutranje potrebe Olga Maruevski.
Ova skica tek naznauje irinu i dubinu, svojstvenost i jedinstvenost Szabina
opusa i linosti. Kakve je tragove ostavio
svjedoi recepcija Szabe od 1935., kad o
njemu prvi opsean prikaz u Narodnoj
starini pie Mirko Stanisavljevi, pa drugi
temeljni tekst Josipa Horvata iz 1939., sve
do poslijeratnih tekstova Ivana Bacha i
Anele Horvat, Zdenke Munk, Franje
Buntaka, Tihomila Stahuljaka, Olge Maruevski, Zdenka terka i najposlije Kreimira Galovia, ne spominjui one koji
se na njega pozivaju kao na uzor i obilno
citiraju.
O 135-toj obljetnici Szabina roenja
u Novskoj, Szabinu rodnom mjestu,
Novljansko akademsko drutvo upriliilo
je 2010. znanstveni skup "Gjuro Szabo u
hrvatskoj kulturi" i izdalo zbornik s radovima petnaestoro autora, koji je uredio
osniva i predsjednik drutva Jozo Marevi. I ove godine, 15. svibnja, to e drutvo novljanskoj javnosti predstaviti najnoviju knjigu izabranih tekstova, Gjuro
Szabo, O Zagrebu, izdanu prole godine.
No u Zagrebu nee se zbiti nita, sudei
prema ve najavljenim programima onih
kojima bi trebala biti dunost sjetiti se
Szabe, od dvaju spomenutih uglednih
muzeja, Drutva povjesniara umjetnosti,
Drutva konzervatora, Muzejskog dokumentacijskog cetra i Instituta za povijest
umjetnosti.
25

Herman Boll, ivot i rad (2)

Poloaj glavnog arhitekta

Zagrebake nadbiskupije, a potom
i Prvostolnoga kaptola osigurao
je Bollu gotovo monopol u
popravcima sakralnih katolikih
graevina nakon potresa, 1880.

Napisao: dr. sc. Dragan Damjanovi

Foto: dokumentacija autora
Stara kurija na Kaptolu 6 prije potresa

Crkva u Graneini
nakon potresa 1880.

Crkva u Remetama
nakon potresa 1880.

26

otres u Zagrebu, 9. studenoga 1880., prekretniki je dogaaj u karijeri Hermana

Bolla i jedna od najvanijih epizoda u
povijesti grada Zagreba u 19. stoljeu. Procjenjuje se da je u epicentru, sjeveroistono od
Zagreba, bio magnitude 6,2 po Richteru (na
podatku zahvaljujem seizmologu mr. sc. Ivici
Soviu s Geozikog odsjeka zagrebakog Prirodoslovno-matematikog fakulteta). Rijetko
koja zgrada u gradu nije pretrpjela barem mala
oteenja, a mnoge su bile teko oteene.
Najvie su stradali stari dijelovi Zagreba
Kaptol te istona i juna strana Gradeca, no i
u Vlakoj ulici, Novoj Vesi i Donjem gradu niz
se zgrada vie nije mogao koristiti. Od sakralnih
graevina najvie su stradale katedrala, franjevaka crkva te crkve Svete Katarine i Svetoga
Marka, a u Donjemu gradu sinagoga. Od jae
stradalih ostalih objekata treba spomenuti nekadanji isusovaki samostan, koji je tada sluio
kao sjedite uprave za Vojnu krajinu, zatim Oegovievu kuu te veinu palaa uz istonu stranu Opatike i na Strossmayerovom etalitu na
Gradecu. Priesterova, relativno nova kua na
uglu Trga bana Jelaia i Prake, morala se u cijelosti ukloniti, kao i sirotite na poetku Vlake
ulice. Jako su stradali i kadetska kola u Novoj
Vesi, Kukovieva kua u Ilici, Glazbeni zavod u
Gundulievoj, a i nova palaa Akademije, tada
jo nedovrena, pretrpjela je oteenja.
U okolici Zagreba pobrojati sve jako oteene i u potpunosti unitene graevine nije mogue zbog njihova broja. Spomenuti se mogu crkve
u Remetama, Markuevcu, Kraljevom Vrhu, Kaini, Stenjevcu, Sesvetama, Velikoj Gorici, Graneini, Nartu, itarjevu, Dugom Selu, Jakovlju,
Tuhelju, Laduu, dvor u Svetoj Heleni, itd.
Obnovu Hrvatske nadzirala je Zemaljska
vlada, na veliko nezadovoljstvo oporbenog tiska

preobrazba
i dijela zagrebakog Gradskog zastupstva, ukljuujui i gradonaelnika Matiju
Mrazovia. Dijelom vlastitim novcem i
dijelom (nedovoljnim) pomoi Pete i Bea, osigurala je direktnu novanu pomo
najsiromanijima, a povoljne kredite ostatku stanovnitva, vlastelinstvima, poduzeima i crkvenim organima.
Iz zemaljskih sredstava vlada je neposredno nakon katastrofe izdvojila 50.000
forinti, a isto je toliko dao i ugarski ministar, predsjednik Tisza, no taj iznos nije
pokrivao ni djeli ukupnih potreba niti
Zagreba, a kamoli cijelog podruja stradalog u potresu. Ukupna je teta, naime, procijenjena na golemih 3,3 milijuna forinti.
Zajednika ugarsko-hrvatska vlada, odnosno Ministarstvo nancija, morala je
stoga pritei u pomo, osiguravi milijun
forinti beskamatnog zajma koji je Zemaljska vlada proslijedila ponajprije privatnicima slabog imovinskog stanja.
Dravni "zemaljski" inenjeri vodili su
rauna o zatvaranju graevina ija je statika bila ugroena, kvaliteti obnove i, dakako, pravilnom troenju dodijeljenoga
novca.
Herman Boll nije u tome trenutku
bio niti u gradskoj niti u zemaljskoj slubi, pa stoga i nije imao vanu ulogu u organizaciji obnove, no poloaj glavnog arhitekta Zagrebake nadbiskupije, a potom
i Prvostolnoga kaptola osigurao mu je
gotovo monopol u popravcima sakralnih
katolikih graevina. Radio je dosta i za
druge vjerske zajednice (obnovio je pravoslavnu crkvu), privatne naruitelje te
pojedine javne institucije (povjerena mu je
obnova Hrvatskoga glazbenoga zavoda).

Boll je ve
15. studenoga, est dana
nakon potresa, imenovan
glavnim arhitektom obnove
svih kaptolskih zdanja
Dok je u prvoj godini ivota i rada u Zagrebu uglavnom bio ogranien na poslove
koje su mu osigurali Iso Krnjavi i biskup
Strossmayer te na izvoenje projekata
svojeg uitelja Friedricha von Schmidta, nakon ove katastrofe otvorila mu se
iroka mogunost autorskoga djelovanja. irenjem kruga prijatelja i poznanika stvorio je sustav veza, koji e mu u
sljedeim desetljeima osiguravati brojne projekte i armirati ga naposljetku u
jednog od najvanijih arhitekata hrvatskog historicizma.
Ostvarile su se Strossmayerove rijei,
napisane Krnjavome u pismu, 19. studenoga 1880. "Nesriea u Zagrebu, velika.
Hvala Bogu, to nam je Raki ostao iv
i zdrav. to se crkava tie, mi smo toliko
pisali da se imaju popraviti; sad je Bog
dragi drugim i to uasnim pismom napisao da to ima biti."

Glavni arhitekt Nadbiskupije i

Kaptola
I prije potresa, dva mjeseca nakon
Bollovog preseljenja u Zagreb, 1. sijenja
1880., zagrebaki Nadbiskupski duhovni

nacerstol imenovao ga je pregledateljem nacer

Boll
tah i trokovnikah za cerkve. Time je Boll
Viollet-ledobio poziciju koju su imali Viollet-le
Duc u Parizu, a donekle i Friedrich von
Schmidt u Beu dijecezanskog arhitekta, to mu je donijelo potpun nadzor
nad sakralnim gradnjama u Nadbiskupiji
i omoguilo iroko autorsko djelovanje
na polju sakralne umjetnosti. Iako u tome trenutku Boll nije imao velik samostalni opus, radovi na restauraciji Zagrebake katedrale i crkve u Mariji Bistrici,
a vjerojatno jo vie lobiranje Franje Rakoga, biskupa Strossmayera i Ise Krnjavoga, uvjerili su nadlene u Zagrebakoj nadbiskupiji i nadbiskupa Mihalovia
u kvalitetu arhitekta kojem su odluili
prepustiti sve vane budue gradnje.
Na imenovanje Bolla slubenim arhitektom Prvostolni e se kaptol odluiti
neto kasnije, tek nakon potresa. Prema
pisanjima zagrebakoga tiska, Boll je
ve 15. studenoga, est dana nakon potresa, imenovan glavnim arhitektom obnove svih kaptolskih zdanja. Iako se ta
tvrdnja nije mogla potkrijepiti arhivskim
izvorima, ini se da je tona jer je Boll
preuzeo sve poslove oko obnove oteenih
objekata Prvostolnoga kaptola, stradalih u
potresu, i izgradnje novih. Postao je glavni
arhitekt Kaptolskoga graevnog odbora
koji je nadzirao obnovu, pregledavao i
odobravao svaki projekt i trokovnik. U
Odboru su bili kanonici Franjo Gapari
(glavni nadzornik i restauracije Katedrale
te izgradnje biskupskog sjemenita), Franjo Raki i Konrad nap. Bollu je poloaj
nesumnjivo osigurao Krnjavi preko Rakoga koji e niz godina biti najvaniji nje27

gov zagovornik i suradnik unutar institucija Prvostolnoga kaptola.

Do kraja 1880-ih Boll e, zahvaljujui
steenom poloaju, voditi obnovu i izgradnju brojnih crkvi, kurija, ali i rezidencijalnih i gospodarskih te drugih zgrada
kojima su Prvostolni kaptol i nadbiskup
bili vlasnici ili patroni. Dakako, nisu svi
radovi bili opseni, niti znaajni sa stajalita povijesti umjetnosti. No, budui da
je ukupna vrijednost popravaka dosegla
golemu svotu, rad za Prvostolni kaptol
i Nadbiskupiju zagrebaku omoguio je
Bollu znatan materijalni probitak i zasigurno utjecao na njegovu odluku da trajno ostane u Hrvatskoj, kako je prieljkivao
Iso Krnjavi, a i biskup Strossmayer u prvom razdoblju svojega poznanstva s Bollom.
Za voenje obnove Katedrale Boll je
dobivao 2400 forinti godinje plae. Svi
ostali radovi za Prvostolni kaptol i Nadbiskupiju bili su mu posebno plaeni,
najee pet posto od ukupne cijene obnovljene ili izgraene graevine, ako je
nadzirao gradnju ili paualno, prema
veliini projekta. Prvostolni kaptol mu
je osigurao i prostor za rad pisarnicu
Graevnog ureda prvostolne crkve, smjetenu najprije u kuriji na Kaptolu 4, a od
poetka 1883. u kuriji na Kaptolu 15, na
sjevernom rubu ulice.
Kvalitetno izvedeni radovi omoguili su Bollu, osim materijalne, i profesionalnu armaciju u sredini u koju se doselio
te uspostavljanje bliskih odnosa s brojnim
ljudima iz krugova Katolike crkve, to
e mu u nadolazeim desetljeima nastaviti osiguravati poslove. O izvrsnim od-

Protestant Boll preao

je na katolianstvo u
svibnju 1884.
nosima koje je uspostavio s pojedinim
lanovima Prvostolnoga kaptola te Nadbiskupskoga duhovnog stola pa i s nadbiskupom govore i okolnosti njegova prelaska na katolianstvo. Boll je, naime, bio
protestantske vjere, luteran (augsburke
vjeroispovijesti, kako se istie u ispravi o
ispovijedanju, odnosno primanju katolianstva), pa je nakon doseljenja u Zagreb
bio povezan s mjesnom evangelikom
opinom koja mu je povjerila izradu projekata za gradnju crkve i zgrade vjeroispovjedne opine. Nepunih pet godina nakon
preseljenja odluio se na konverziju.
Katoliku je vjeru ispovijedio u svibnju 1884. pred kanonikom Antunom Kranom (koji e kasnije ivjeti u kuriji na
Kaptolu 6, podignutoj prema Bollovim
projektima), u prisutnosti kanonika Blaa vindermanna i Ludovika Botke, upravitelja nadbiskupskih dobara. Spisi o
Bollovom prelasku na katolianstvo nalaze se u arhivskoj dokumentaciji zagrebakoga nadbiskupa, a ispovijedanje vjere
dogodilo se u kapeli nadbiskupskog dvora, to je znakovito, budui da se tome dogaaju oito pridavala velika pozornost.
Dapae, nadbiskup Josip Mihalovi u
pismu kardinalu Ludovicu Jacobiniju u
Rim, vezanom uz konverziju, razloio je
Bollove zasluge za Katoliku crkvu u Za-

Kurija br. 27 neposredno nakon potresa

Kardinal Josip Mihalovi

28

grebu, veliku ulogu u restauraciji Katedrale i obnovi crkvenih zgrada prije i nakon
potresa. Mihalovi preuzima sredinom
1880-ih ulogu koju je ranije igrao Strossmayer - glavnog Bollova zatitnika i posrednika pri preputanju znaajnih projekata u ruke ovog arhitekta.
Okolnosti Bollovog prelaska na katolianstvo, ini se, nisu bile posve prema
crkvenim pravilima. Biskup Strossmayer,
tada ve nenaklonjen Bollu, tvrdio je kako ga je nadbiskup primio u okrilje Katolike crkve, a da se nije ispovijedio i priestio. Bez obzira na to jesu li Strossmayerove
tvrdnje bile tone ili ne, moe se pretpostaviti kako je Bollova konverzija bila
ponajprije potaknuta poslovnim razlozima. Treba je nesumnjivo promatrati u
svjetlu istovjetnoga postupka njegova uitelja Friedricha Schmidta koji je takoer
odgojen kao protestant, a 1858. je, kako
bi osigurao bolju poziciju kod katolikoga
klera, a dijelom i iz uvjerenja, preao na
katolianstvo. ivei i radei u dominantno katolikom okruju, obojica su konverzijom nesumnjivo nastojali osigurati lake
dobivanje poslova, tim prije to su ponajprije projektirali sakralne graevine.

Financiranje obnove crkvenih

graevina
Kaptol s okolnim podrujem - Novom
Vesi i Vlakom ulicom pripada dijelovima
Zagreba, najvie stradalima u potresu.
Rijetko je koja graevina prola s malim
oteenjima, pa je ukupna teta na zgradama u ovoj gradskoj etvrti, bez crkvi i
kapela, ali nesumnjivo sa sjemenitem i
nadbiskupskim dvorom procijenjena na

znatnih 740.715 forinti. Najvei dio trokova obnove spadao je na Prvostolni kaptol, dok je sjemenite, nadbiskupski dvor
te crkvu Svete Marije na Dolcu, koja je
privremeno sluila kao katedrala, morao
popraviti nadbiskup, a i franjevci su sami
popravljali svoje samostanske zgrade i
crkvu. Meutim, bez obzira na to koja je
institucija nancirala obnovu, projekti za
restauraciju gotovo svih objekata bit e
povjereni Hermanu Bollu.
teta od potresa na kurijama predstavljala je tek dio trokova koji je Prvostolni kaptol morao pokriti. Pod njegovim
je patronatom stajala i upa Svete Marije
na Dolcu (pa je i za popravak tamonjega upnog dvora i crkve morao dati glavninu novca) te cijeli niz teko stradalih
upa u blioj i daljoj okolici Zagreba.
Zagrebaki je Prvostolni kaptol, naime,
imao u to vrijeme velike posjede u cijeloj
Hrvatskoj (i u Banatu). Na veini posjeda u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, kao i u
Zagrebu velik je dio graevina dosta stradao u potresu, osobito u selima na obroncima Medvednice (Markuevec, Graneina) te openito u blioj okolici Zagreba
(Resnik, Kustoija, Vrape, Petrovina).
Kako je posjedovanje vlastelinstava u to
vrijeme u Hrvatskoj bilo povezano s patronatskim dunostima, Prvostolni je
kaptol bio obavezan popraviti ne samo
vlastite gospodarske i rezidencijalne zgrade, ve i crkve te upne dvorove, vezane
uz te posjede, koje su stradale u potresu.
Koliko je ukupno novca Prvostolni
kaptol potroio za obnovu, nije ustanovljeno. Procjene iz vremena neposredno
nakon potresa govorile su o otprilike

200.000 forinti, no ini se da je potroen

daleko vei iznos. Nadbiskupski duhovni
stol, prema procjenama nadbiskupa Mihalovia, morao je pak uloiti otprilike
150.000 forinti u popravke graevina koje
je posjedovao ili imao patronatsko pravo
nad njima. Meu oteenije sakralne graevine koje su morale biti popravljene ve
1881. 1882. ubrajaju se crkve u Miholcu,
Konjini, Vugrovcu, uerju te najoteenija meu njima remetska upna crkva.
Kanaliziranje novca u obnovu te tijek
radova osobito se dobro mogu pratiti u
spisima Prvostolnoga kaptola. Budui da
je vrsta oteenja (dijelom ili u cijelosti
unitena krovita, napuknuti zidovi i slino) uvjetovala hitne popravke, Kaptol je
prvih mjeseci nakon potresa radove nancirao vlastitim novcem. Tek kad su zavreni najnuniji popravci na zgradama
koje su se mogle sauvati, u sijenju 1881.,
odlueno je poduzeti korake u daljnjoj,
opsenijoj obnovi i posuditi preostali novac od hrvatske Zemaljske vlade. Zatraili
su 200.000 forinti, dok je istodobno Zagrebaka nadbiskupija zatraila 150.000
forinti.
Iako su nuncijatura iz Bea i car odobrili zajmove, oni ipak nisu realizirani,
barem kad je rije o iznosu koji je prieljkivao Prvostolni kaptol. Postupak podizanja zajma najprije se izuzetno produio, do sredine
1882., a kad je na kraju novac
odobren, Zemaljska je vlada Prvostolnom kaptolu dodijelila neusporedivo manji
iznos - samo 20.000 forinti.

Dok se ekalo odobrenje vladinoga

zajma, Prvostolni je kaptol morao troiti
novac iz vlastitih zaklada te drugih crkvenih zaklada. Nadbiskup je posudio 40.000
forinti kojima su plaeni radovi u najkritinije vrijeme, u prvoj polovini 1881.
Dio je novca posuen iz blagajne Prvostolne crkve (otprilike 4700 forinti), no
najvei je dio osiguran iz kaptolskih pobonih zaklada iz kojih e se uzimati novac i nakon to nije dobiven veliki zajam
od vlade. Kako su te zaklade ionako bile
optereene velikim dugovima, koji su krajem 1881. iznosili vie od 193.000 forinti,
poetkom sljedee, 1882. godine, moralo
se odustati od brojnih planiranih novogradnji i popravaka i zapoeti s najstroom tednjom.
Do kraja 1881. samo za gradnju i
opremanje kurija potroeno je, naime,
neto manje od 100.000 forinti, to je za
ono vrijeme bio golem iznos. U kasnijem
izvjetaju, iz oujka 1882., naznaeno je
kako je samo Boll od toga iznosa potroio
na razne gradnje 86.706 forinti, to jasno
govori o tome da su gotovo sve kaptolske
gradnje bile u njegovim rukama.
Zbog velikih trokova i nemogunosti
podizanja veega kredita od Zemaljske
vlade, radovi na obnovi brzo su poeli
posustajati. Racionalizacija je uvjetovala
odgaanje ili potpuno naputanje niza

Crkva u Markuevcu,
koju je Boll obnovio
nakon potresa 1880.

Kurija br. 27, dananje stanje

29

Herman Boll,
kanonika kurija,
Kaptol 6, Zagreb

projekata. Tijekom 1882. planiralo se zapoeti s popravkom kurije na Kaptolu

2, gradnjom nove kurije na Kaptolu 21 i
upne crkve i dvora u Graneini, zatim s
popravkom upne crkve u Markuevcu
i gradnjom zvonika crkve u Resniku. No,
osim popravka kurije na Kaptolu 2, svi su
ostali radovi morali biti odgoeni. Radovi na obnovi trajali su stoga sve do kraja
1880-ih, a ako ubrojimo i radove na opremanju obnovljenih ili ponovno izgraenih crkvi, i due - do kraja 1890-ih godina. Stoga je i kaptolski potresni fond, iako
formalno zakljuen ve krajem 1882., nastavio postojati, dok svi veliki radovi nisu
zavreni.

Nove kurije i nadogradnja

sjemenita

Herman Boll, projekt za prebendarske kurije na Novoj Vesi, 1880.

Prebendarske kurije na Novoj

Vesi 5, podignute 1880. 1881.,
dananje stanje

30

Detaljno obraditi sve Bollove radove na graevinama obnavljanima nakon

potresa nije mogue u kratkom tekstu.
Obnova franjevake crkve te nadbiskupskoga dvora i Katedrale, kao najvee intervencije, tako su vaan i sloen problem
da zasluuju posebne tekstove. Ipak valja
naglasiti Bollovu ulogu u preobrazbi
Kaptola, izgradnjom novih kurija i pregradnjom sjemenita.
Preobrazbu Kaptola poticao je ponajprije Krnjavi koji se poetkom 1880ih zduno zalagao za irenje neogotike u
hrvatskoj arhitekturi, pa i njezino pretvaranje u hrvatski nacionalni stil. Pokuao
je stoga, preko Franje Rakog, uvjeriti
nadlene Prvostolnoga kaptola zagrebakog te prebendare da svoje kurije grade u
neogotikom stilu, kako bi bile u harmoniji s novim zapadnim proeljem koje je
u to vrijeme dobivala Katedrala. Postulate jedinstva i istoe stila, koji su u to
vrijeme primarno primjenjivani pri obnovi pojedinanih srednjovjekovnih graevina, Krnjavi je htio proiriti na itavu
gradsku etvrt i Kaptol pretvoriti u (neo)
gotiki dio Zagreba.
Namjera mu je samo djelomino uspjela. U Novoj Vesi najprije su, od 1880.
do 1881., podignuta dva spojena prebendarska doma u neogotikom stilu, prema Bollovim projektima, a potom je
na Kaptolu podignuta nova neogotika
kurija na broju 6 te kurija na broju 21,
koja ima proelja rijeena u svojevrsnoj
kombinaciji neogotike i neoromanike.
Iako je Krnjavi bio vrlo uporan u zagovaranju gotike, neuobiajena rjeenja
proelja novih Bollovih kurija - okolnost
da su bila prekrivena fasadnom opekom,

Kurija na Kaptolu 21,

dananje stanje

Zagrebako sjemenite,
dananje stanje, pogled
s tornjeva Zagrebake
katedrale

Unutranjost
kapele
zagrebakog
sjemenita prije
modernizacije

Krnjavi je htio itavu

gradsku etvrt Kaptol
pretvoriti u (neo)gotiki
dio Zagreba
zbog ega su izgledala kao strana tijela
meu preostalim, uglavnom baroknim
kurijama na Kaptolu - dovela su ve sredinom 1880-ih do odustajanja od potpune
preobrazbe gradske etvrti u neogotikom
stilu. Vaan je faktor nesumnjivo bio i
nedostatak novca, zbog ega nisu sruene
manje i srednje oteene kurije, ve su
popravljane. Projekte za popravak gotovo
svih kurija izradio je ponovno Boll koji
je nekima dao slikovite detalje, tornji (na
primjer, na kuriji Franje Rakog) ili bogatu
ralambu proelja (na kuriji na Kaptolu
27, u kojoj je danas Nadbiskupijski arhiv).
Osim kanonikih kurija, u prvoj je polovini 1880-ih Boll na Kaptolu obnovio
i nadogradio veliki sjemenini kompleks.
Istono i juno krilo zgrade, kao i dvoetana kapela, podignuta tom prilikom,
izvedeni su u neogotikom stilu. Kapela
se osobito istie rjeenjem gornjega kata,
danas glavnog prostora kapele, koji nije
nadsvoen nego pokriven krovitem s
vidljivom grednom konstrukcijom.
Iako Krnjavijev i Bollov projekt potpune pregradnje Kaptola nije uspio, u tom
se dijelu Zagreba vie nego u bilo kojoj
drugoj gradskoj etvrti i danas jasno uoava koju je ulogu Boll odigrao u obnovi
nakon potresa 1880. godine.

Unutranjost kapele
zagrebakog sjemenita,
pogled prema koru

31

Cjelovit pregled
Bollova stvaralatva
Monografija doc. dr. sc. Dragana Damjanovia s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu o arhitektu Hermanu Bollu (Kln, 1845. Zagreb, 1926.) na
680 stranica sa 550 ilustracija donosi cjelovit
pregled stvaralatva jednog od najvanijih
hrvatskih arhitekata s kraja 19. i poetka 20.
stoljea - od poetaka njegove djelatnosti
u Klnu i Beu preko rada na dovravanju
akovake katdrale i restauraciji Zagrebake
katedrale do samostalnih ostvarenja tijekom
zagrebakog razdoblja stvaralatva (od 1879.
do 1926.). U knjizi je rije o dvjestotinjak sakralnih, javnih i stambenih graevina te
predmeta umjetnikog obrta.
Monografija je strukturirana dijelom po kronolokom, a dijelom po tematskom naelu.
Podijeljena je na tri velike cjeline: Biografija/
konteksti/polazita, Restauriranje spomenika i Novogradnje.
U uvodnom dijelu donosi se pregled zbivanja u arhitekturi prostora u kojem je Boll
odrastao i u kojem se kolovao Klna te
openito rajnskog podruja, te Bea i Austro-Ugarske Monarhije. Slijedi usporedni
pregled Bollova kolovanja i najranijeg arhitektonskoga rada, od poetaka u oevoj
radionici preko rada u arhitektonskom uredu Heinricha Wiethasea do preseljenja u
Be, 1872., i rada u atelijeru Friedricha von
Schmidta. Autor nastoji pokazati to je sve
Boll mogao nauiti u tim atelijerima te,
komparativnom analizom i putem arhivskih
izvora, rekonstruirati na kojim je vanim
projektima u to vrijeme radio.
Sljedee poglavlje govori o prvim kontaktima
Hermana Bolla s Hrvatskom, vezanim uz
dovravanje akovake katedrale, na kojoj
poinje raditi 1876. godine. Istodobno s
radom u akovu, Schmidt mu sredinom
1870-ih povjerava neposredan nadzor nad
gradnjom palae Akademije te restauraciju
crkve Svetog Marka, a od 1879. i prvostolne
crkve u Zagrebu. Vezano uz poetak radova
na Zagrebakoj katedrali, Boll se seli u
Hrvatsku i zapoinje samostalnu karijeru.
Prva cjelina zavrava poglavljem koje govori o okolnostima stvaranja i djelovanju Katedralne radionice, Obrtne kole i Muzeja

32

za umjetnost i obrt u Zagrebu, institucija

koje su posluile kao jezgra obrazovanja
niza vrsnih majstora koji su potom Bollu
pomagali u velikim graditeljskim zahvatima
(poput klesara Ignjata Franza, slikara Josipa
Bauera, stolara Friedricha Hckera, Ivana
Budickog, graditelja Hektora pl. Eckhela ...).
Druga cjelina, posveena restauriranju spomenika, zapoinje pregledom Bollova rada
na Zagrebakoj katedrali, od prvih intervencija, izvedenih prema Schmidtovim projektima od jeseni 1879. do potresa 1880., do
zavretka cijeloga projekta, poetkom 20.
stoljea. Restauracija Zagrebake katedrale i sklopa Nadbiskupskoga dvora najvaniji je restauratorski pothvat hrvatskog
historicizma, koji se u monografiji kontekstualizira s drugim slinim ostvarenjima na podruju Srednje Europe.
U nastavku poglavlja obrauju se najvaniji
restauracijski zahvati Hermana Bolla, podijeljeni prema stilskom kljuu na neogotike, neobizantske, neorenesansne i neoromanike restauracije sakralnih graevina,
dok su zahvati na javnim graevinama izdvojeni kao zasebna cjelina. U ovom su poglavlju obraena brojna antologijska djela
hrvatskoga historicizma: franjevake crkve
u Zagrebu, Iloku i Trsatu, upna crkva u Remetama, hodoasniki kompleks u Mariji
Bistrici, pravoslavna i grkokatolika crkva u
Zagrebu, manastir Grgeteg na Frukoj gori,
katedrale u Krievcima i Pakracu, palaa
Odjela za bogotovlje i nastavu u Opatikoj
10 u Zagrebu itd. U poglavlju se podrobno
obrazlau postulati kojima se Boll koristio
pri obnovama, a posebna je pozornost posveena i zagrebakom potresu, 9. studenoga 1880., i njegovom utjecaju na restauraciju spomenika u Hrvatskoj te izgradnju
hrvatskoga glavnoga grada.
Trea velika cjelina posveena je Bollovim
novogradnjama. Posebno se obrauju najvanija neogotika, neobizantska, neoromanika i neorenesansna ostvarenja, a
govori se i o odreenom prodoru secesije
u njegov arhitektonski jezik nakon 1900.
godine. U tom se poglavlju donosi iscrpan
pregled djelatnosti Hermana Bolla na polju

MUO i Leykam International

DRAGAN DAMJANOVI

BOLL

Doc. dr. sc. Dragan Damjanovi: "Arhitekt Herman Boll"

ARHITEKT HERMAN

Novosti iz zagrebakih knjiara

izgradnje Zagreba u 19. stoljeu. Suraujui

s gradonaelnicima Matijom Mrazoviem,
Milanom Amruem i Adolfom Moinskyjem,
Boll je, naime, snano utjecao na izgradnju
Zagreba i preko djelovanja u odboru koji
je izradio novu Regulatornu osnovu grada,
1887., i projektiranjem pojedinih javnih i
stambenih graevina. Nizom glavnih gradskih trgova i ulica i danas dominiraju vana
Bollova ostvarenja, simboli vizualnog identiteta Zagreba, poput zgrade Muzeja i kole
za umjetnost i obrt na Trgu marala Tita,
Kemijskog laboratorija na Strossmayerovom
trgu, nekadanje Uiteljske kole u Medulievoj itd.
U monografiji se posebno naglaava i Bollova uloga u projektiranju nekih od najvanijih novih sakralnih objekata (evangelika
crkva u Hebrangovoj ulici) te stambenih i
stambeno-poslovnih graevina zagrebakog historicizma (palae Pongratz i Stankovi na Jelaievu trgu, vlastita kua u
erjavievoj ulici, kua predstojnika Odjela
za bogotovlje i nastavu Stjepana Speveca
u Dalmatinskoj ulici itd.), a obrauje se i
njegov doprinos urbanoj opremi Zagreba
(Holzerov meteoroloki stup i fontana na
Zrinjevcu i slino).
Sredinjem zagrebakom groblju Mirogoju,
kao najvanijoj Bollovoj novogradnji i najvanijem ostvarenju zagrebakog historicizma, autor posveuje posebno opirno
poglavlje u kojem obrauje ne samo arhitektonski okvir groblja arkade s paviljonima,
ve i arhitektovu ulogu u projektiranju nadgrobnih spomenika za ugledne graane
Zagreba s kraja 19. i poetka 20. stoljea.

Podrobno se potom obrauju Bollova nastojanja za stvaranjem posebnog arhitektonskog hrvatskog nacionalnog stila (paviljoni na izlobama u Trstu 1882. te Budimpeti 1885. i 1896., crkva u Gustelnici, vila
Weiss u Zagrebu itd.), temeljenog na ornamentici tradicijske arhitekture srijemskog
i istonoslavonskog sela. Autor sve vane
Bollove radove uklapa u povijesni i povijesno-umjetniki okvir njihova nastanka,
oslikavajui zanimljivi mozaik hrvatskoga
drutva krajem 19. i poetkom 20. stoljea.
Posebnu pozornost posveuje Bollovim
vezama s vladom bana Dragutina Khuen-

Hdervryja te odnosu s prvim hrvatskim

kolovanim povjesniarom umjetnosti i profesorom povijesti umjetnosti na Sveuilitu
u Zagrebu te predstojnikom Odjela za bogotovlje i nastavu hrvatske Zemaljske vlade Izidorom Isom Krnjavim, kao i s akovakim
biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom.
Monografija "Arhitekt Herman Boll" prva
cjelovito obrauje opus ovoga kljunog hrvatskog i srednjoeuropskog arhitekta visokog i kasnog historicizma. U njoj se donosi
mnotvo novoga, dosad nikad objavljenoga
materijala (arhivskih podataka, projekata,
crtea) iz raznih hrvatskih muzejskih i arhiv-

Nada Bezi: Glazbena topograja Zagreba od 1799. do 2010.

skih institucija te privatnih zbirki, zbog ega e zasigurno pobuditi velik interes ne
samo znanstvenika, nego i ire publike, zainteresirane za povijest grada Zagreba i Hrvatske s kraja 19. i poetka 20. stoljea. S obzirom na prostor iz kojeg je Boll potekao i
gradove u kojima se obrazovao, monografija
je znaajna za cijelo srednjoeuropsko kulturno podruje.
Knjiga je zajedniko izdanje Muzeja za umjetnost i obrt i izdavake kue Leykam International d. o. o. iz Zagreba. Naslovnicu i
prijelom dizajnirao je studio Bachrach & Kritofi. Otisnuta je u tiskari Kerschoffset.

Hrvatsko muzikoloko drutvo

Gdje je u Zagrebu stanovala glazba? - pitanje je koje je postavila muzikologinja Nada Bezi u potrazi
za zagrebakim glazbenim lokacijama u svojoj knjizi Glazbena topografija Zagreba od 1799. do 2010.,
objavljenjoj u izdanju Hrvatskog muzikolokog drutva.
Sva mjesta na kojima se glazba izvodila i poduavala, mjesta koja omoguavaju distribuciju glazbe, nota,
zvunog zapisa i glazbala te mjesta na kojima se uva spomen na glazbenike kroz spomen-obiljeja ine
arolikost lokacija koje obuhvaa glazbena topografija. Poetna godina istraivanja, 1799., odnosi se na
godinu kad je zabiljeena prva izvedba opere u Zagrebu.
Prikazano je est zagrebakih kazalita i 12 koncertnih dvorana s podacima o povijesti zdanja, vlasnicima i
arhitektima te osnovnom tipu muziciranja u njima. Slijede vienamjenski prostori u kojima su se odravali
koncerti: ugostiteljski objekti, crkve i sjedita drutava. Meu lokacijama na otvorenom, osobito se
istiu glazbeni paviljoni, a govori se i o podoknicama, ljetnim festivalima te promendandim koncertima.
Spomen-obiljeja obuhvaaju spomenike i spomen-ploe, grobove na Mirogoju i Miroevcu te ulice
imenovane u spomen na glazbenike i glazbene pisce. Diskurs o spomen-obiljejima ukazao je na utjecaj
politike, a brojnost i okolnosti spomen-obiljeja Vatroslavu Lisinskom iznjedrile su zakljuak da ga se moe
smatrati "glazbenim junakom" Zagreba.
Ilustracije u knjizi ukazuju na manje poznati glazbeni Zagreb, a opseni prilozi pruaju povijesne i
prostorne preglede, popis glazbenih lokacija na Gornjem gradu, potpuni popis spomenika glazbenicima i ulica, popis 241 groba glazbenika
na Mirogoju i dr. Iako je pisana kao znanstveni rad, knjiga je namijenjena irokoj javnosti. Raznolikou i vanou glazbenih lokacija, kao i
njihovih autora (arhitekata i umjetnika), Zagreb se pokazuje kao europski grad glazbe.

Monograja Zagreb kratka urbana povijest i zlatno desetljee

Knjige su vrsta kolektivne memorije, a samo memorija, dakle ono to se ne zaboravlja, to ostaje zapisano
i u sjeanju, tvori kulturu i civilizaciju jednoga grada ili naroda. Ima i druga izreka koja kae: Kad ovjek
proita samo jednu knjigu, misli da sve u njoj pie. A sve ne pie ni u tisuu knjiga! Zato, neka itatelji i ovu
knjigu prihvate s njezinim ogranienjima koja su neizbjena.
Monografija Zagreb kratka urbana povijest i zlatno desetljee pria je o naem glavnom gradu, i to u
velikom povijesnom luku od Zlatne bule, kojom je Agram proglaen "slobodnim kraljevskim gradom", do
dananjih urbanih vizura s poetka 21. vijeka.
Ova je knjiga memento koji se jednostavno eli otrgnuti zaboravu i uz nju pristaju ovi enoini stihovi:
Povrh starog Gria brda, / Kao junak lijep i mlad, / Smjele glave, / ela tvrda, / Slavni stoji Zagreb grad; / iv,
ponosit, / Jak, prkosit, / Kad slobode plane boj, / Tko tu kliko ne bi: / Slava, slava tebi, Zagreb grade divni moj!
Upravo tako, u rijei i slici, izgleda knjiga o Zagrebu, koju je objavio Grad Zagreb (urednik je Davor Jelavi),
a javnosti je predstavljena 25. travnja u prepunoj dvorani Novinarskog doma. Tekstovi su na hrvatskom i
l k jjeziku,
ik fotografi
f
fijje su vrhunske kvalitete, knjiga ima 614 stranica i velikog je monografskog formata.
engleskom
Ona nipoto nije struna ekspertiza minulih devet stoljea, a jo je manje njihova kritika valorizacija. Ne hvali niti kudi, ne uzdie niti unizuje.
Ona samo slikom i rijeju eli skicirati urbani put koji je jedna mala plemenita varo s ruba K.u.K. Monarhije prola, da bi danas izrasla u
srednjoeuropsku metropolu u kojoj se, unato recentnoj krizi i recesiji, ivi po mjeri ovjeka. Upravo je "po mjeri ovjeka" konstanta ovoga
grada i dio identiteta svih ljudi koji u njemu ive i rade.
No, na grad nije prepoznatljiv samo po specifinom nainu ivota, o emu su nedavno s mnogo iskrenog divljenja pisali The Independent, Le
Figaro i danski magazin Vagabond Reis, nego je Zagreb ist i siguran grad. Zbog toga nam svake godine dolazi sve vie turista, gotovo cijeli
jedan Zagreb godinje koji svijetom prenose priu o lijepo ureenoj i nadasve turistiki zanimljivoj srednjoeuropskoj metropoli.

33

Gornjim
gradom

Godine na proelju nekadanjeg Stankovievog kazalita odnose se na godinu izgradnje

(1834.) i godinu dovretka pregradnje kazalita u urede Gradske skuptine (1897.)

Napisala i snimila: Nada Bezi

Foto: dokumentacija autorice

ad bi se razmatralo koji je dio Zagreba najglazbeniji, uvjerljivo bi

pobijedio Gornji grad. Na tom
malenom breuljku nalazi se pedesetak
lokacija koje su povezane s glazbom. Rije
je o domovima glazbenika ili glazbenih
amatera, ulici imenovanoj prema glazbeniku, koncertnim i kazalinim prostorima,
nekadanjim glazbenim kolama, sjeditima glazbenih drutava, crkvama u kojima se od poetaka muziciralo... Pozorni
eta moe poneto saznati ako proita
nekoliko spomen-ploa koje mu ipak nee rei cijelu priu o lokaciji (pa makar
sadravale i poetine tekstove, kao na
spomen-ploi Milki Trnini: "Prijatelju
osluhni, zar ne uje glas divnog hrvatskog
slavuja"). Ako pak na etnju ponese knjigu
"Glazbena topograja Zagreba od 1799.
do 2010.", ona e mu pomoi da pronae
sve glazbene lokacije Gornjega grada, ali o
njima ne daje vie od osnovnih podataka.
Zato je najbolje da predstavimo neke od
najzanimljivijih, i to onim redom kojim
bismo etali u stvarnosti.
Nakon to smo se uspeli Mesnikom,
prolazimo izvanredno kratku Ulicu Vatr-

34

Koncert 18. travnja 1827.,

kojim se Glazbeno drutvo
prvi put predstavilo
zagrebakoj javnosti, oznaava
poetak redovitog javnog
koncertnog ivota u Zagrebu
Ivan Zajc

oslava Lisinskog i ulazimo u Visoku ulicu.

Nastavljamo Demetrovom, potom Mletakom dolazimo do Trga Sv. Marka,
skreemo naas u Matoevu, pa preko Katarininog trga i Habdelieve zavravamo
etnju na vrhu Opatike ulice.

Kua Ivana Zajca, Visoka 16

Ivan Zajc ivio je u toj kui od dolaska
iz Bea u Zagreb, 1870., pa sve do smrti,
1914., o emu govori i spomen-ploa koju
ju je 1925. postavila Druba Braa hrvatskoga zmaja.
Zajc je s obitelji stanovao u zapadnom
krilu kue, okrenutom Tukancu, dok je u
istonom, prizemnom krilu uz ulicu po-

Foto: Arhiv Hrvatskoga glazbenog zavoda

Spomen-ploa Ivanu Zajcu u Visokoj 16, postavljena 1925.

Milka
Trnina

Foto: MGZ

Kua u
Demetrovoj
gdje je
stanovala
Milka
Trnina

Dom Milke Trnine, Demetrova 5

Sopranistica Milka Trnina ide u red
najslavnijih hrvatskih glazbenih umjetni-

Dirigent i skladatelj Nikola Faller bio

je ravnatelj zagrebake Opere koju je podigao na visoku razinu te pedantan kroniar kazalinog ivota. Njegova statistika
govori da je u zagrebakoj Operi dirigirao 250 skladbi u vie od 1900 glazbenih
i glazbeno-scenskih priredbi. Posljednjih
desetljea ivota Faller je bio jedna od
vodeih osoba u hrvatskoj glazbenoj kulturi, pa kako je bio i vrlo duhovit ovjek,
vjerojatno je u njegovom domu u Mletakoj bilo ivih diskusija i muziciranja.
Na kuu je 1971. postavljena spomenploa Nikoli Falleru, no u tekstu ploe
nije naznaeno u kojem je razdoblju u
njoj stanovao. Zasigurno je to bilo 1902.,
kada Fallerovo ime na toj adresi nalazimo
u adresaru grada Zagreba. Naalost, spomen-ploa ve desetak godina nije vidljiva
javnosti. Uklonjena je zbog obnove fasade
koja, zbog nedovoljno novca, nikako da
se dovri, pa i spomen-ploa eka da konano bude vraena na svoje mjesto.

Crkva Sv. Marka, Trg Sv. Marka

Od svih gornjogradskih lokaliteta
povezanih s glazbom, najstarija je, dakako,
upna crkva Sv. Marka, koja sudjeluje i u
suvremenom koncertnom ivotu. S tom
je crkvom povezan i najraniji podatak
o muziciranju na Gradecu: zna se da je
crkva Sv. Marka ve 1359. imala orgulje

Amadovo kazalite,
Demetrova 1
Rije je o Hrvatskom prirodoslovnom
muzeju, smjetenom u nekadanjem prvom zagrebakom kazalitu. U poetku
je to bila palaa grofa Antuna Pejaevia,
u kojoj su se predstave poele prikazivati
1. srpnja 1797. Dvije godine kasnije izvedena je tamo prva do sada poznata operna
predstava u Zagrebu: Umiljeni lozo
Giovannija Paisiella. U kazalitu su opere
izvodile uglavnom njemake druine, a
povremeno su prireivani i koncerti. Nakon to je, 1807. godine, palau kupio grof
Antun Amad de Vrkonyi, dobila je ime
Amadovo kazalite (zato se i dananja
ljetna Klupska kazalino-glazbena scena u
dvoritu Muzeja zove "Amadeo"). Vie od
trideset godina, sve do izgradnje kazalita
na Markovu trgu, 1834., to je bilo jedino
javno kazalite u Zagrebu. Po njemu je
ulica i prozvana Kazalina, a danas se na
proelju Muzeja moe vidjeti njezin autentini oslikani naziv iz prve polovice 19.
stoljea.

Dom Nikole Fallera, Mletaka 7

ka svih vremena. Povukla se s pozornice

1906. godine, 1913. se trajno nastanila u
Zagrebu, a 1929. preselila u Demetrovu ulicu. Mate Grkovi dao je u svojoj
biograji Milke Trnine zanimljiv opis njezina stana "kojeg je glavna fronta bila okrenuta prema Tukancu. Taj je stan imao
veliku prednost da je u najneposrednijoj
vezi s prirodom i da se nalazio u mirnijem
dijelu grada. Njena soba za rad bila je
namjetena jedinstvenim primjercima japanskog pokustva muzealnog znaaja
od kojega je prigodom kasnijeg preseljenja
u Vramevu ulicu poklonila jedan dio
zagrebakom Etnografskom muzeju."
Milka Trnina ivjela je u Demetrovoj
do 1939. godine, potom se preselila u vilu u Vramevoj ulici na alati, a 1. svibnja 1941. vratila se na Gornji grad, u Mletaku br. 3 i ve je 18 dana nakon toga
umrla.

Foto: Tomislav ebek

etkom 1870-ih ivjela obitelj Augusta enoe. Knjievnikov sin Milan esto je kao
dijete boravio kod slavnog skladatelja te
je kasnije zapisao: "U Zajevom stanu bio
je na srijedi salon poploen 'terrazom', na
nain talijanskih kua. Visoki svod bio je
ureen alegorijskim gurama i slikama.
() Staklena su vrata vodila preko dvije
stube na malu terasu pod vedrim nebom:
ta terasa puna je bila cvijea. () U salonu, pamtim dobro, bila je prilino velika
vitrina, zatvorena sa svih strana staklom,
a u njoj svakojakih poklona: lovor-vijenci
srebreni, pozlaeni, prstenje sa dragim
kamenjem, ae od srebra ili kristala, elegantni barunasti etuii, u kojima su leali
dirigentski tapovi od ebanovine sa srebrnim krajevima. Sve su to bile trofeje iz
Bea i iz Zagreba."
Nakon Prvog svjetskog rata u ulinom
je krilu kue deset godina kao podstanar
ivio skladatelj Antun Dobroni. Doselio
je u kuu sa suprugom Jerkom odmah
nakon vjenanja i u Visokoj su ulici prve
korake uinile i njegove keri: povjesniarka umjetnosti i povjesniarka Lelja,
autorica vanih knjiga o Zagrebu, i harstica Rajka Dobroni-Mazzoni.

Rangerov portret orguljaa crkve Sv. Marka

Bernarda Montea, u pavlinskoj crkvi u
Remetama

35

jer se u sudskim spisima spominje orgulja

Nikola. Mnogo je, meutim, vaniji Bernard(us) Monte, orgulja u crkvi Sv.
Marka od 1632. do 1650. Uz to to je bio
znaajan glazbenik, bio je i ugledan graanin. On je ujedno prvi zagrebaki muziar
iji ziki izgled moemo donekle predoiti, dodue prema slici nastaloj stotinu
godina kasnije. Poznati slikar Ivan Ranger
u pavlinskoj crkvi u Remetama na jednoj
je freski naslikao bolesnog Montea kako se
zavjetuje Sv. Mariji Remetskoj. Protei e
otprilike dva stoljea od tada do razdoblja
kad e izgled nekog zagrebakog glazbenika ponovno biti zabiljeen crteom
ili slikom (Vatroslav Lisinski, polovicom
19. stoljea).
Kako je glazba u crkvi Sv. Marka zvuala, nasluujemo iz svjedoanstva pruskog kapetana koji je boravio u Zagrebu za
Boi, 1832. Otiao je na misu i o svojim
dojmovima zapisao: "ivahna vokalna i
instrumentalna, gotovo operska muzika
pridonosi jo vie k tome da veliku misu
uini veselom svetkovinom. Ve dugo nisam uo tako ne muzike, tako da je to za
mene bio doivljaj".

Prvo sjedite Radio-Zagreba i

dananje sjedite Zagrebakih
solista, Trg Sv. Marka 9,
dvorina zgrada
Zagrebaki solisti ve pola stoljea
(od 1954.) pronose ime Zagreba po svijetu. Njihova lijepo ureena kua s pogledom na prastaru lipu u dvoritu ne
daje ni naslutiti da je to u 19. stoljeu
bila konjunica obitelji Rakovac koja je
stanovala na istoj adresi, u ulinoj zgradi.
Lipa je svjedok velikog dogaaja koji se
zbio nakon to je konjunica prvi put preureena: 15. svibnja 1926. u tom je zdanju
proradila prva zagrebaka radiopostaja.

Nakon slavnih pozdravnih rijei ravnatelja radija, Ive Sterna, i spikerice Boene
Begovi, na hrvatskim radiovalovima
zazvuala je prva glazba skladatelj Krsto
Odak odsvirao je na klaviru Lijepu nau,
a potom je violinist Ladislav Miranov, uz
klavirsku pratnju Mladena Pozajia izveo
Beethovenovu Sonatu za klavir i violinu u
D-duru.
Velik je bio utjecaj Radio-Zagreba na
glazbeni ivot grada, meu ostalim i zato
to je prenosio koncerte i operne predstave, omoguio nastupe domaim glazbenicima te osnivao znaajne ansamble
iz kojih su se iznjedrili i Solisti. Radio-Zagreb je do 1940. djelovao u dvorinoj kui
na Markovom trgu. Godine 1986. darovao
ju je Gradu Zagrebu, nakon ega je dodijeljena ansamblu Zagrebakih solista na
koritenje.

1834., dok je praizvedba opere Ljubav i

zloba Vatroslava Lisinskog tamo odrana
1846., a ne godinu dana kasnije, kako
je uklesao nepaljivi majstor. Nakon tih
ispravaka, evo i vane nadopune: upravo
u toj zgradi svirao je 1846. slavni Franz
Liszt. Cijene ulaznica bile su vrlo visoke,
no to nije sprijeilo Zagrepane da u velikom broju dou na koncert. Liszt je na
vlastitom klaviru svirao Beehovenovu Patetinu sonatu i neke svoje skladbe. I kasnije su se u kazalitu (kao i u njegovoj redutnoj dvorani) esto odravali koncerti.
Na pozornici starog kazalita uli su
se zvuci prvih hrvatskih opereta i opera,
orile se Verdijeve arije, 1876. odjekivao
je prvi put Zajev Nikola ubi Zrinjski,
1892. izveden je prvi cjeloveernji balet
Tako je bilo sve do 1895., kad je izgraena
nova, dananja zgrada kazalita.

Stankovievo kazalite, Trg Sv.

Marka, irilometodska 5

Palaa Vojkovi-Ori-Rauch
/ Hrvatski povijesni muzej,
Matoeva 9

Poznato je da je prvo zagrebako namjenski graeno kazalite podigao 1834.

godine trgovac Kristofor Stankovi, zahvaljujui velikoj svoti koju je dobio na
lutriji. Ulaz u kazalite bio je iz irilometodske ulice, a na prvom katu iznad
ulaza nalazila se plesna (tzv. redutna)
dvorana, u kojoj se unatrag vie od stotinu
godina odravaju sjednice Gradske skuptine. Kazalite je bilo u krilu zgrade na
Markovu trgu prema Freudenreichovoj
ulici. Nakon zatvaranja kazalita, 1895., i
preureenja, 1897., sva troja ulazna vrata
su zazidana, nema vie ni alegorijskih
gura u niama iznad njih, a pri vrhu su
tukaturom ispisane godine koje podsjeaju na povijest zgrade: 1834. i 1897.
Ispod toga je spomen-ploa na kojoj
su dva podatka netona: kazalite nije otvoreno 7. sijenja 1835., nego 4. listopada
Sjedite
Zagrebakih
solista, Trg
Sv. Marka 9,

36

Pred tom najpoznatijom zagrebakom

baroknom palaom, izgraenom za grofa
igmunda Vojkovia (Sigismunda Voik yja), potom vlasnitvom grofa Adama
Oria, pa baruna Ferdinanda Kulmera i
bana Levina Raucha, zastali smo najvie
zato to su se u njoj odravali plesovi, koncerti i kazaline predstave. Najpoznatiji su bili plesovi u doba grofa Sigismunda Voik yja, u drugoj polovici 18.
stoljea. Prireivali su se u velikoj dvorani
na prvom katu, koja je imala etvora vrata
(ali nijednu pe!).
Godine 1786. vlasnik jedne zagrebake gostionice, stanoviti Pley, dobio je dozvolu da u doba poklada dva puta tjedno
u palai prireuje elitne plesove (noble
baal). Obvezao se angairati domae glazbenike, no kako njih nije bilo lako skupiti,

Palaa Vojkovi Ori

Rauch / Hrvatski
povijesni muzej,
Matoeva 9

Pley je pokuao dovesti vojne glazbenike

iz Varadina. Na kraju mu je ban dopustio
da uzme eke glazbenike koji su boravili
u Zagrebu jer oni ionako "svoju zaslubu
troe u Zagrebu".
Dvorana je ponovno postala koncertni
prostor 1968. godine, kad je Hrvatski povijesni muzej poeo prireivati cikluse
koncerata.

Sjedite Hrvatskoga
glazbenoga zavoda i glazbene
kole, Katarinin trg 5
Rije je o jednom od vanijih zdanja
na Gornjem gradu jer se u njemu od 1607.
godine nalazila prva zagrebaka gimnazija, koja e kasnije prerasti u Akademiju
(visoku kolu) i sveuilite (1874.). Za sveanost otvorenja gimnazije angairani su
glazbenici iz Ptuja i trubai iz Karlovca,
a njihovo se muziciranje, kau stare kronike, ulo i na kaptolskoj strani i u podgrau.
Gimnaziju su osnovali isusovci koji su
zasluni i za prvu slubenu poduku glazbe
na Gradecu. Do toga je dolo zahvaljujui
sedmorici glazbenika iz Klagenfurta, koji
su 1632. pozvani da svojim sviranjem
uveliaju posveenje isusovake crkve Sv.
Katarine. Glazbenici su se odazvali i, na
prijedlog isusovaca, ostali na Gradecu,
gdje su poduavali sjemenitarce sviranju
na razliitim instrumentima (orguljama,
violini i dr.). Dakako da su svojim djelovanjem uvelike pridonijeli i glazbenom
ivotu u cjelini.
U glazbenoj prolosti Zagreba zgrada
o kojoj je rije ima istaknutu ulogu i zato
to su od 1829. dvije prostorije gimnazije
ustupljene Glazbenom drutvu (danas
Hrvatski glazbeni zavod), kako bi u njima moglo otvoriti glazbenu kolu. Zahvaljujui gostoljubivosti uprave Akademije,
glazbena je kola tamo djelovala sve do
1853., a nakon toga je Glazbeni zavod
svoje prostorije i kolu selio na nekoliko
lokacija, sve dok se 1876. nije skrasio u
vlastitoj zgradi u Donjem gradu, u Gundulievoj ulici 6.
Danas su u zgradi Akademije Gornjogradska gimnazija i Prva privatna gimnazija. U dvorani na prvom katu Akademije
odrava se nastava tjelesnog odgoja, a u
19. stoljeu su se u njoj prireivali koncerti. Najvaniji je povijesni koncert 18.
travnja 1827., kojim se novoosnovano
Glazbeno drutvo prvi put predstavilo zagrebakoj javnosti. Taj koncert ujedno oz-

naava poetak redovitog javnog koncertnog ivota u Zagrebu.

Dom Vatroslava Lisinskog;

rodna kua Rudolfa Matza,
Opatika 19

u Opatikoj ulici. Imao je na sebi surku,

cilinder i biele pantalone. Rekoe mi, da je
taj ovjek sastavio hrvatsku operu."

Preporodna dvorana palae

Narodnog doma HAZU-a
(Dvorana), Opatika 18

Gotovo pri vrhu Opatike ulice kua

je u kojoj se 1901. godine rodio skladatelj
Dananja Preporodna dvorana Nai violonelist Rudolf Matz. Pedesetak rodnoga doma rijedak je zagrebaki primgodina ranije na tom je mjestu stajala jer sretnog svretka prie o nekoj zgradrvena kua u kojoj je ivjela djevojka di - koja je ne samo sauvana, nego je i
koja se, dodue, i sama pomalo bavila obnovljena te joj je vraena jedna od prskladanjem, no ula je u povijest kao ljubav votnih namjena. Njezina pria poinje
Vatroslava Lisinskog. Hedviga Baan, ki 1838., kad je izgraena palaa za grofa
varokog kala Franje Baana, imala je 14 Karla Drakovia. No, Drakovi je ve
godina kad je u njihovu kuu doao novi nekoliko godina kasnije ponudio najisstanar, 27-godinji Vatroslav. Djecu svojeg taknutijim preporoditeljima da kupe to
stanodavca Lisinski je poduavao u glazbi, velebno zdanje s prekrasnim zavojnim
pa su najtalentiraniji meu njima, Franjo stubitem i predvorjem, koji tvore, prema
i andor (Slavan), s uspjehom nastupali u miljenju Lelje Dobroni, najljepi klaopernim i operetnim ulogama.
sicistiki interijer Zagreba. Da bi se naLisinski je stanovao kod obitelji Baan makla potrebna svota, prodavale su se
tek nekoliko mjeseci, ali i nakon to se dionice i palau je, 1846., kupilo drutvo
odselio nastavio je posjeivati i podua- koje je nosilo jednostavno ime "Dvorana".
vati djecu Baanovih. U prosincu 1851. u Naziv je dobilo po najveoj, lijepo ukNarodnim novinama je objavljen oglas o raenoj prostoriji na prvom katu, u kojoj
poetku nastave u glazbenoj
koli Glazbenog zavoda. Upise
Ples u Preporodnoj dvorani, akvarel,
je vodio Lisinski, nadzornik
original u Muzeju grada Zagreba
kole: "Primaju se pitomci
obojeg spola svaki dan od 11
do 12 sati prie podne kod gosp.
nadziratelja uionicah V. Lisinskoga u potanskoj ulici
pod br. 68 [stari naziv ulice i
stara numeracija] u pervom
katu."
U Opatikoj ulici Lisinskog je susretao i mali August
enoa koji je kasnije zapisao
u Viencu: "Ja ga nekako pamtim iz svog djetinstva. ()
Znam, da ga jedanput vidjeh
su se odravali koncerti i sveani plesovi
Ulica Vatroslava
do 1869. U dvorani su se odravali vaLisinskog
ni sastanci (tamo je u oujku 1848. Josip
Jelai predloen za hrvatskoga bana), u
zgradi su bili smjeteni i Narodni muzej,
Ilirska itaonica i Matica ilirska, pa je cijelo
zdanje dobilo ime Narodni dom. Nakon
temeljite obnove, dvorana je 1995. ponovno ukljuena u glazbeni ivot Zagreba.
Danas je u toj palai Zavod Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti s odsjecima za povijest hrvatske knjievnosti,
kazalita i glazbe. Pri Odsjeku za povijest
hrvatske glazbe ujedno je i sjedite Hrvatskog muzikolokog drutva.
37

Obnova zgrade Hrvatskoga sabora (2)

Napisao: dr. sc. arko Domljan,
Foto: fotoarhiva Sabora

Gundulievi
stihovi

na saborskom stubitu
Trebao mi je arhitekt koji e saborsku sterilnu "bjelinu i prazninu"
ispuniti bojom, ukrasom pa i pozlatom, bez ijega zvuka i sjaja
nema sveane atmosfere; ubrzo se pokazalo da je Zvonimir
Krznari bio pravi izbor
38

bnova zgrade Hrvatskoga sabora

odvijala se od samoga poetka
u neobinim okolnostima. Nije
postojao cjeloviti plan obnove, niti su dugorono bila osigurana sredstva u dravnom proraunu. Pokuaj da se napravi
cjeloviti projekt, osnivanjem posebne komisije, kojoj je na elu bio zastupnik Jurica
Paveli, izjalovio se jer se lanovi nisu
mogli dogovoriti o redoslijedu radova, a
osim toga, najgrublji izraun trokova je
izbacio takvu sumu da nam se svima od
nje zavrtjelo u glavi. Ostalo je da se radi
od godine do godine, prema prioritetima
koje sam utvrivao zajedno s arhitektom.
Uostalom, smatrao sam da je mnogo bolje
ii postupno, metodom malih koraka
jer je tada i mogunost pogreke manja.
Za svaku smo godinu traili sredstva od
Ministarstva nancija i ona su, obino
uz dodatnu intervenciju predsjednika
Sabora, bila odobravana. Ponekad je voditeljica nancija Volga Milii traila
da malo dublje posegnemo u donacijski
fond, pa smo tako dvaput uplatili vee iznose u dravni proraun. Moram ipak rei
da sam u svim poslovima oko obnove, a
jednako tako i u koritenju donacijskog
fonda, imao potpuno slobodne ruke, ali
sam snosio i najveu odgovornost za kvalitetu i pravovremeni zavretak radova. U
planiranju zahvata za svaku godinu najvanije je bilo da opseg radova bude takav da mogu biti zavreni u ljetnoj stanki
zasjedanja, koja je trajala samo dva i pol
mjeseca. Svi obrtniki radovi, ugovaranje
i nabava potrebnih materijala morali su
biti unaprijed obavljeni, a s odlaskom
posljednjeg zastupnika iz zgrade, u nju
su ulazile ekipe majstora i poela je iscrpljujua bitka za rokove, koja je u pregrijanim ljetnim mjesecima trajala do
posljednjeg dana uoi jesenskog zasjedanja Sabora.
Jo i prije nego to smo nastavili s obnovom, odluio sam promijeniti arhitekta. Negdje u proljee 1996. obratio sam
se arh. Zvonimiru Krznariu, ija sam vrhunska ostvarenja (Sveuilina knjinica,
Krematorij) poznavao i u iji sam um-

jetniki ukus imao puno povjerenje. Bio

je mlai, otvoreniji, blii konceptu postmodernizma kojemu je stran funkcionalistiki asketizam i znao sam da e lake
slijediti moje zamisli i elje. Trebao mi je
arhitekt koji e saborsku sterilnu "bjelinu
i prazninu" ispuniti bojom, ukrasom pa i
pozlatom, bez ijega zvuka i sjaja nema
sveane atmosfere. Ubrzo se pokazalo da
je Krznari bio pravi izbor, on je ne samo
savreno shvatio to se od njega trai, nego
je veoma brzo uspostavio zajedniki jezik
sa suradnicima, od restauratora i nove
saborske arhitektice Ljerke Lovri do gospoe Milii koja je vodila nancije i ugovaranje. Dolaskom Krznaria pao mi je
veliki teret s lea jer se vie nisam morao
boriti za svaku sitnicu, dovoljan je bio jedan razgovor i on je znao to treba initi.
Imali smo ponekad i napete rasprave,
ali na kraju sam ja uglavnom prihvaao
njegove ideje, rjee on moje, to je bilo
dobro jer je u veini sluajeva arhitekt
bio u pravu. Jedini moj naelni prigovor
iao je njegovoj sklonosti prema skupim
rjeenjima, u emu mi je u nekoliko sluajeva izmaknuo nadzoru, kao na primjer,
u nepotrebno luksuznoj opremi telefonskih govornica i nusprostorija u prizemlju, ali smo ubrzo uskladili stavove, pa se
suradnja uspjeno nastavila. Ali i onda

kad sam mu prigovorio i traio vie suzdranosti i socijalne osjetljivosti, znao

sam da je njegovo rjeenje s estetske i dizajnerske strane vrhunsko. Moj oprez dolazio je od straha da novinari, koji su nam
stalno bili za petama, od toga ne naprave
sluaj jer su neprekidno njukali naokolo i
uzbunjivali javnost kako se u Saboru naveliko troi novac poreznih obveznika.

Ulazno stubite i restorani

Odluili smo da sljedei zahvat obuhvati predvorje Velike vijenice i glavno
stubite, restoran-samoposluivanje u
podrumu te ureenje dvaju novih restorana u prizemlju - jednog za zastupnike i
manjeg VIP restorana za predsjednika Sabora i njegove goste. Bio je to velik i zahtjevan posao jer se za uvoenje moderne
kuhinje morao rekonstruirati sustav dovoda i odvoda i viestruko pojaati energetski blok. Osim toga, trebalo je spustiti
razinu samoposluivanja i kuhinje, da bi
se mogla instalirati moderna tehnoloka
linija, a to je znailo kopati u dubinu, uz
veliku neizvjesnost na to e se naii u
pogledu kanalizacije, dubine temelja,
podzemnih voda itd. Naalost, neke su se
bojazni obistinile, tako da je zemljanih i
tehnikih radova u podrumu bilo mnogo
vie nego to smo planirali. Iz razrovanog

i blatnjavog podruma izneseno je na

stotine kubika ilovae, nekoliko tjedana
borili smo se s podzemnim potokom
koji je navirao iz jednog ugla i radovi su
se oduljili. Predsjednik Pavleti bio je nezadovoljan i uporno je zahtijevao da se
rokovi potuju, ali je na kraju kao razuman ovjek ipak uvidio da je ovaj dosad
najvei zahvat bio neophodan, pa smo
dogovorili s oblinjim restoranom u irilometodskoj ulici (popularna "Fanika")
da preuzme prehranu zastupnika po povoljnim cijenama, dok se radovi ne privedu kraju. Ve poetkom studenoga,
umjesto stare opskurne menze koju su
zlobnici podrugljivo nazivali spilja ili jazbina, vrata je otvorilo novo blistavo samposluivanje, obloeno tamnim drvom
i crvenkastim mramorom s elegantnom
linijom posluivanja i priguenom rasvjetom.
Rekonstrukcija glavnog stubita izazvala je novi sukob s novinarima. Zapoela je otvaranjem sredinjeg prozora, to
je podrazumijevalo i uklanjanje poprsja
Vladimira Nazora, i skidanjem golemog
svijenjaka od kovanog eljeza, kakav bi
bolje pristajao nekoj lovakoj kui nego
Saboru. "Lijevi" su novinari uklanjanje
Nazorove biste doivjeli kao svetogre,
ali se nisam dao smesti. Uinio sam to

39

mirne savjesti, smatrajui da se Nazora

ne moe svesti na njegovu partizansku
epizodu i da taj najvei nacionalni pjesnik
zasluuje spomenik na nekom od glavnih zagrebakih trgova, poput, na primjer, Preernova u Ljubljani, umjesto neugledne biste na saborskom stubitu (ili jo
gore, one karikaturalne gure u izmama
i partizanskoj kabanici na Tukancu).
Openito je stav novinara prema rekonstrukciji Sabora bio negativan, sve im
je smetalo, u svemu su vidjeli neku zaplotnjaku rabotu, nepotrebno troenje
novca, moda i kakvu malverzaciju, a ti
bi se valovi negativnoga pisanja osobito
uzburkali, ako bi se dirnulo u neko od
njihovih "steenih prava". Nikada nisam
uspio dokuiti zato su se novinari prema obnovi Sabora od samoga poetka postavili na stranje noge, a djelomian odgovor nalazio sam u njihovoj neutaivoj
gladi za skandalima i senzacijama, ali i u
injenici da je dobar dio njih bio vezan uz
proli sustav, pa su na taj nain izraavali
svoje negodovanje i neslaganje s potezima
nove vlasti.
Arhitekt Krznari je iznio ideju preureenja predvorja Velike vijenice, koju
sam bez i jedne primjedbe prihvatio. Postojea kombinacija proaranoga crnobijeloga mramora nastavljena je i na
prvome katu, izvedene su lijepe mramorne konzole za budua poprsja saborskih velikana, ime bi predvorje
Vijenice postalo neka vrsta naeg politikog panteona, zidovi su plastino obraeni, pozlaeni su dijelovi stupova i
tukodekoracije na stropu. Na Krznariev
prijedlog, slikarica Marijana Muljevi je
u stropnoj vinjeti naslikala svoje poznato
nebo s oblacima, ime se postigla iluzija
otvorenog prostora, to se meni inilo
duhovitim rjeenjem, iako su neki zastupnici kasnije vrtjeli glavom, smatrajui to rjeenje presmionim za Sabor.
Veliki kristalni svijenjak za stubite je
naruen iz eke i zbog toga je arhitekt
nekoliko puta putovao u Prag. Odluili
smo na prozorima stubita reproducirati
stare vitraje i to s izmijenjenom kombinacijom boja (uta, plava), ali je tada
iskrsnuo problem jer poduzee Staklo
narudbu nije bilo u stanju izvesti. Nakon
nekoliko neuspjelih proba, bili smo prisiljeni prekinuti suradnju i potraiti
novog izvoaa. Nali smo ga u mladome
Zdravku Tiljaru koji je studirao u Pragu,
imao tamo dobre veze i mogao je izvesti
sve to smo od njega zahtijevali. Njegovi
40

su svi vitraji koji su tijekom sljedeih

godina izvedeni u Saboru, u restoranu,
knjinici, na hodnicima.
elio sam da na jednome mjestu budu obiljeeni najvaniji dogaaji u stvaranju neovisne hrvatske drave, a za to je
bio najprikladniji zid na polovici glavnoga
stubita. Odabrao sam izbore 1990. i Deklaraciju o nezavisnosti od 25. lipnja 1991.
i sastavio tekst koji je Predsjednitvo
Sabora prihvatilo bez primjedbe. Tekst
zavrava stihovima iz Gundulieve "Dubravke" najpoetskijom i najzanosnijom
odom slobodi: O LIJEPA, O DRAGA, O
SLATKA SLOBODO / DAR U KOM SVA
BLAGA VINJI NAM BOG JE D / SVA
SREBRA, SVA ZLATA, SVI LJUDSKI
IVOTI / NE MOGU BIT PLATA TVJ
ISTOJ LJEPOTI . U podnoju ploe arhitekt je izmislio duhoviti dodatak skraeni kanelirani stup za prigodne vijence.
Preureenje glavnoga stubita zakljueno je postavljanjem dvaju crnih 4- metarskih stupova od carrarskog mramora,
koji su zamijenili ranije obukane stupove s jeftinim trompe-loeil oslikom.
Novi stupovi pojaali su monumentalni
dojam ulaznog stubita i stvorili poe-

ljan kontrast prema crno-bijelom proaranom mramoru zidne oplate. Za crveni

tepih kojim su prekriveni podovi predvorja i stubita odabrali smo uzorak starohrvatskog pletera s ploe kneza Drislava, a izraeni su Nizozemskoj. Oni su
cijelom ulaznom prostoru dodali toplinu i
podigli razinu njegove otmjenosti.
Zastupniki restoran u prizemlju je
koncipiran kao restoran s posluivanjem,
a to je znailo bijele stolnjake, serviranje,
naruivanje prema jelovniku i dakako, vie cijene od onih u samoposluivanju. Naalost, on je imao dva velika nedostatka
bio je prostorno skuen (proiren je u
kasnijoj fazi), a osim toga, kuhinja je ostala
u podrumu, pa su jela stizala posebnim
liftom. Prema takvome rjeenju sam bio
sam u poetku skeptian, iako me arhitekt
uvjeravao da je neracionalno imati dvije
kuhinje, to se pokazalo tonim, djelomino i zato to sam inzistirao na tome
da pomona kuhinja u prizemlju ima dovoljan tehniki kapacitet za odravanje
topline jela i zagrijavanje tanjura. Krznari
je obukao oba restorana u toplo drvo,
kombinirano s crnim orubom i u istom
je tonalitetu projektirao namjetaj, ime
je u interijeru ostvario ugodan i otmjen
ugoaj. Iz eke je po mjeri naruen kristalni stropni luster za VIP restoran, a zid
je ukraen velikim kristalnim zrcalom u
pozlaenom okviru. Na suprotnom zidu
eljeli smo imati sliku zastupnika Ivana
Rabuzina, ali kako je njegova ponuda bila
enormno skupa, od toga smo odustali i
po Pavletievoj elji kupili smo osrednju
sliku na staklu naivnog umjetnika Ivice
Fitera, koju smo preko galerije "udo
hrvatske naive" platili vie nego to zasluuje. Rabuzin se oduio tako to je Saboru
poklonio vrijednu kompoziciju Maksimilijana Vanke s temom iz seoskog ivota,
koja danas visi u zastupnikom restoranu.

Ponovna uspostava prekinutih

veza
Jedan od veih problema koje smo
zatekli prilikom ulaska u Sabor bio je taj to
su izmeu dvaju glavnih stubita u svim
katovima bile prekinute komunikacije. Do
toga je dolo zbog raznih improvizacija i
pregradnji u prolosti, ali i zbog injenice
to je u zgradi postojalo dvovlae. Osim
Sabora, u njoj je desetljeima bilo i sjedite Vlade i nekoliko ministarstava, a u
jednome dijelu ak i Centar za obavjetavanje i uzbunjivanje, koji je pripadao
vojsci. Apsurdno je bilo da predsjed-

nik Sabora mora kruno obii nekoliko

hodnika, da bi doao do Velike vijenice
i zatim ulaziti u nju zajedno sa zastupnicima - to je slika koja se ne moe vidjeti
u demokratskim parlamentima, u kojima
predsjednik uvijek ulazi u dvoranu kroz
posebna vrata, ime se oznaava sveani
trenutak poetka sjednice, kojeg zastupnici pozdravljaju ustajanjem.
Odluili smo tu neprirodnu situaciju
ispraviti i ponovno uspostaviti ranije stanje. Prvi je na redu bio predsjedniki
kabinet koji je s pomonom kuhinjom
i nusprostorijama zauzeo dio hodnika.
Predsjednik se Pavleti u poetku usprotivio zahvatu i tek nakon to smo ga uvjerili
da njegov komfor nee biti naruen, pristao je da se probiju vrata prema Banskoj
dvorani i da se u meuprostoru urede
manje, ali funkcionalnije nusprostorije
koje su ukljuivale i mogunost rekreacije
(leaj, sobni bicikl). Kad su radovi bili
dovreni, Pavleti je bio zahvalan arhitektu jer je sada mogao ne samo najkraim
putem preko Banske dvorane ulaziti u
Sabornicu, nego su mu nova vrata omoguavala da, kad ustreba, izbjegne neugodne goste u predsoblju, to je velika
prednost za obnaatelje visokih funkcija.
S mnogo teim i sloenijim problemom susreli smo se u prizemlju. Da bi
se logino povezala oba ulaza, trebalo je
smanjiti prostoriju u kojoj se nalazila poslovnica Privredne banke. Ve na samom
poetku ekalo nas je jedno veliko iznenaenje, za mene ugodno i uzbudljivo,
ali za izvoae dosta neprilino. Kad je
skinuta drvena obloga na ulazu u banku,
pojavila su se teka trezorska vrata za koja
nitko do tada nije znao. Odmah mi je bilo
jasno da smo "otkrili" najstariju hrvatsku
dravnu riznicu, mjesto gdje su se drali
povjerljivi dravni papiri i vrijednosti, a to
su potvrdili i najstariji sauvani nacrti. O
tom zanimljivom nalazu obavijestio sam
kolegu Silvija Novaka koji je u ime gradskog konzervatorskog zavoda vodio grupu za nadzor rekonstrukcije i dr. Lelju
Dobroni, koja je pronala podatak da je
riznica sluila ne samo za pohranu dravnog novca i najvrednijih spisa, nego su tu
i hrvatski feudalci i virilisti Hrvatskoga
sabora pohranjivali svoje dragocjenosti
kad bi odlazili na put ili vojni pohod.
Predloio sam guverneru Narodne banke da preuzmu trezorska vrata kao povijesni dokument i eksponat budueg
muzeja ustanove, to je on prihvatio, ali
su se kasnije u provedbi pojavile pote-

koe i na kraju su iz Narodne banke javili da ih vrata ne zanimaju. Isti je odgovor stigao i od Privredne banke i tako
su ta lijepa starinska trezorska vrata, naalost, zavrila na skladitu otpada. Novo iznenaenje ekalo nas je kad smo
pokuali sruiti zid prema hodniku. Ne
samo da je beton, debeo 50 cm, bio izvanredne tvrdoe, nego se na svakih dvadesetak centimetara u betonu nalazila
horizontalna elina ipka kao ojaanje.
Uspjeli smo, uza zaglunu buku pneumatskih ekia i trenju zgrade, tek probiti
otvor prema ulazu br. 6, a iznad njega je,
kao podsjetnik na nekadanju riznicu, os-

tavljena vidljivom eljezna potporna traverza, obojana zlatnom bojom, ime podsjea na zlatnu polugu (ingot).
Osloboeni prostor izmeu dva ulaza dobio je nove sadraje: ureena je nova prozrana dvorana, nazvana "staklena", obnovljena je poslovnica banke i uz
nju ugraen niz od etiri telefonske govornice, dodana je garderoba i dva elegantna razdvojena WC-a s pretprostorom
za toletu; postojea kafeterija je preoblikovana tako da joj je dodan kavanski dio
sa stolovima i ugraeno je prvo dizalo u
zgradi Sabora, koje je povezalo podrum i
dva kata.
41

Znatno tei posao ekao nas je u nadsvoenom dijelu prizemlja, koji je pripadao staroj upanijskog palai. Arhitekt
je odluio stupove obui u proarani crno-bijeli mramor s elegantnim orubom
od cnog mramora i tako ulazni prostor
vizualno povezati sa stubitem. Pokazalo
se, meutim, da stupovi nisu u ravnoj liniji i trebalo je mnogo muke, dok nisu
dovedeni u simetrine odnose i dok se
pomou obloge od Knauf-ploa nisu ispravili svodovi. Bio sam protiv toga da se
originalni svodovi prekrivaju Knaufom, ali
nakon to se s takvim rjeenjem sloio i
nadleni konzervator Silvije Novak, odustao sam od daljnjeg protivljenja. Nadao
sam se tek da se nee nai neki udak koji
e se penjati na stupove i, kuckajui po
svodovima, slavodobitno objaviti da nisu
pravi!
Zavrni radovi na ureenju prizemlja obuhvatili su potpuni redizajn portirnica na oba ulaza, koje su dobile duhovito oblikovane mramorne stolove, i
pozlaivanje starih ulaznih vrata s bogatim ukrasima od kovanog eljeza. S pozlaivanjem vrata nisu se svi slagali, ali
sam time na simboliki nain elio ponititi onu stoljetnu zabranu Hrvatskoj,
da na zgradama svojih najviih dravnih
ustanova ima zlatnu boju koja je bila rezervirana samo za carski Be. Restauratorica Vanina Topi mi je prenosila
zlobne primjedbe kolega zastupnika, ali i
nekih prolaznika, kako e se na tu nepotrebnu pozlatu potroiti kile i kile zlata,
dok jadni penzioneri jedva spajaju kraj
s krajem. Na moju sreu, deurni novinarski picigakandali nisu se dohvatili
ove zahvalne teme i tako je gunanje o
pozlati s vremenom prestalo. Ovdje moram spomenuti i jedan detalj koji govori da smo ipak donekle vodili rauna o
socijalnoj osjetljivosti. Zlatnim listiima
pozlatili smo samo vanjske dijelove eljeznih ukrasa, dok smo one unutranje i
manje vidljive dijelove prekrili obinom
i viestruko jeftinijom zlatnom bojom.
Zadovoljan uinjenim, odluio sam da

42

Salon

pozlatimo i eljezni stup (tandarac), na

kojem se za vrijeme zasjedanja vije dravna zastava. Vanina je ideju prihvatila, uzverala se na improviziranu skelu i za jedan
dan obavila posao. Lijepo stilizirani monogram RH na stupu je njezina kreacija.

Nove dvorane i zastupniki

saloni
Od samoga poetka rekonstrukcije
Sabora zanosio sam se idejom kako emo
u zavrnoj fazi radova urediti na prvome
katu niz salona u kojima e zastupnici
moi predahnuti, obaviti neki razgovor ili
naprosto uz kavu u miru proitati novine.
Upravo je nevjerojatno da u ogromnoj
zgradi Sabora nisu postojale drutvene
prostorije za zastupnike, to je inae
uobiajeno u parlamentima civiliziranih
zemalja, pa su nai zastupnici u pauzama
izmeu sjednica mogli birati samo izmeu hodnika i kafeterije. Osim toga, Saboru je nedostajala i jedna vea dvorana
za odravanje protokolarnih i drugih sveanih skupova, a to je pitanje osobito postalo urgentno nakon to su Saboru, useljenjem Predsjednikog ureda, a zatim i
Vlade, denitivno oduzeti Banski dvori.
Priliku da se u tom smislu neto poduzme pruao je upravo moj potpredsjedniki kabinet koji je bio najljepa prostorna cjelina u zgradi, nakon kabineta
predsjednika Sabora. Moja se radna soba nalazila uza samu Veliku vijenicu i s
njom je bila povezana dvostrukim drvenim vratima (bila su zabravljena i sluila
su kao improvizirani ormar), tako da
sam mogao pratiti raspravu u dvorani
i bez televizijskog prijenosa. Na radnu

su se sobu nadovezivale dvije prostorije

za efa kabineta i tajnicu, a dalje u istoj
liniji nastavljala se velika dvorana koja je
ranije sluila za sjednice Vlade, nazvana
"Vladinom dvoranom". Odluio sam da
se u pogodnom trenutku povuem iz kabineta i da njegove tri lijepe prostorije
sa tukaturama na stropu, ukrasnim peima i starinskim drvenim pozlaenim
svijenjacima preuredimo u salone i da ih
poveemo s Vladinom dvoranom u jednu
cjelinu. Iz ranijeg iskustva sam znao da e
ova ideja ostati neprovediva, ako se nakon
izbora 2000. godine u moj kabinet useli
netko od buduih potpredsjednika i da
e to stanje potrajati barem idue etiri
godine. Arhitekt je oduevljeno prihvatio
ideju i odmah zapoeo razraivati nacrte,
ali se to ne bi moglo rei za mnoge stranake kolege koji su bili sumnjiavi prema
mojoj spremnosti da svoj gospodski kabinet zamijenim "nunim smjetajem" u
prizemlju.
Nekoliko mjeseci prije izbora povukao sam se u prostorije koje su ostale
slobodne nakon iseljenja Centra za obavjetavanje i radovi na realizaciji moje
davnanje ideje su mogli zapoeti. S velikim sam zanimanjem i uzbuenjem pratio kako se moji radni prostori, u kojima
sam proveo punih osam godina, pretvaraju u elegantne salone, a njihovo ureenje i namjetanje prepustio sam mati
arhitekta i spretnosti gospoe Milii
koja je pronalazila fotelje, sjedee garniture, vitrine, tepihe, umjetnike slike i
ostalo, to je trebalo za salone. Za opremanje salona upotrijebljeni su i dijelovi
namjetaja iz moga kabineta, koji zbog

Vladina dvorana

Nekadanja dvorana D

dimenzija nisu mogli biti preneseni u nove prostorije. Krznari je iz Vladine dvorane uklonio stropne svijenjake od kovanog eljeza i zamijenio ih modernim
holenderima i projektirao je veliki konferencijski stol koji se moe rastaviti u
dijelove i tako osloboditi dvoranu za
druge potrebe. Jedini detalj u kojem sam
direktno intervenirao bili su zastori jer je
tekstilna dizajnerica interijera bila sklona
tekim i prebogatim draperijama koje su
se vukle po podu (tada je to bilo u modi),
pa sam traio da tu dekorativnu bujnost
malo stia i zastore prilagodi radnom karakteru prostorija, to je ona, uz neto negodovanja, prihvatila.
U nastavku Vladine dvorane nastala
je jo jedna dvorana, i to spajanjem dviju
ranijih manjih prostorija, a uklanjanjem
starih i zaputenih nusprostorija uz Vladinu dvoranu povezani su predvorje Velike vijenice i sjeverni hodnik i time ostvarena bolja cirkulacija i loginiji pristup do
novih dvorana i salona. Dodajmo da je u
sklopu ove posljedne rekonstrukcije, nakon iseljenja Centra za obavjetavanje,
nastala i nova dvorana u prizemlju (nekadanja dvorana D) i to u nastavku zastupnikog restorana, kojom je prilikom i restoran produljen za jedan prostorni modul.
Tako je nakon est godina obnove Sabor
konano dobio ono to mu je dugo nedostajalo dvije jake prostorne osovine,
jednu na prvom katu za sveane i protokolarne prigode, a drugu u prizemlju za
neformalno druenje zastupnika prilikom
obiljeavanja raznih datuma i obljetnica.
Posljednja akvizicija u okviru obnove
Sabora bila je kupnja desetak srebrnih i
porculanskih stilskih predmeta koje smo
odabrali kod jednog kolekcionara antikviteta i njima napunili starinske ostakljene
vitrine u zastupnikim salonima. Usput
da kaem i to, da su za kupnju ovih predmeta potroena posljednja preostala sredstva iz donacijskoga fonda.
Kao zavrni akcent reprezentativnog
prostornog niza na prvom katu arhitekt
je u dnu Vladine dvorane zamislio veliku zidnu kompoziciju "Donoenje prvog
demokratskog ustava Republike Hrvatske 1990. godine", koja je ve nekoliko
mjeseci bila u izradi. O nastanku ove jedinstvene povijesne slike, kao i o drugim
umjetninama kojima su ukraeni i sadrajno obogaeni hodnici i dvorane u Saboru, bit e rijei u sljedeem nastavku.
(nastavlja se)

43

(Ne)poznati Zagrepani

Tko je bio Grgur Tepei, buntovni zagrebaki uzdar

Kroz priu o Tepeiu i
njegovoj "pobuni" na vidjelo
izlaze mnogo krupniji
dogaaji i procesi u kojima
su osobe poput buntovnog
uzdara bili samo pijuni u
rukama monijih od njih

Zagrebakom
Napisao: Marijan Lipovac
Foto: MGZ

ske i zavojite stube koje spajaju

Mesniku i Matoevu ulicu zovu
se od 1928. Klanac Grgura Tepeia i kao to je veini Zagrepana danas
neobino meu tolikim ulicama, trgovima, parkovima, avenijama i putevima
vidjeti i jedan klanac, nita manje pitanja
ne izaziva niti Tepeievo ime.
Kako su tvrdili povjesniari 19. i
poetka 20. stoljea, uzdar Grgur Tepei
bio je borac za demokraciju i ouvanje
44

najdraa je bila vlast

prava i sloboda zajamenih Zlatnom bulom, koji je podignuo pobunu protiv nametnute oligarhijske gradske vlasti plemia i bogatih graana te na kraju izgubio
ivot. Tepei je tako pretvoren u urbanog
Matiju Gupca ili ak i modernog Perikla,
meutim, kasnija povijesna istraivanja
skinula su s Tepeieva lika svu pozlatu,
a na kraju mu dokinula i mueniki status.
Naime, paljivijim itanjem povijesnih
izvora i njihovom interpretacijom u irem

povijesnom kontekstu utvreno je da Tepei nije bio nikakav demokrat niti puki
tribun koji se borio za prava niih drutvenih slojeva, nego astohlepan ovjek
koji nije bio zadovoljan svojim poloajem
u novom sustavu vlasti u Gradecu.
Meutim, kroz priu o Tepeiu i
njegovoj "pobuni" na vidjelo izlaze mnogo
krupniji dogaaji i procesi koji su se u to
vrijeme zbivali u Zagrebu i Hrvatskoj, a
u kojima su osobe poput tog buntovnog

Katedrala, Epitaf Tome

Bakaa Erddyja,
oko 1950.

Tepei je, 24. travnja

1618., napao Mihlovia,
senatora Stabea i dekana
Kudlia; svu trojicu je
pokuao baciti s kule
Lotrak

tvori u staleku prednost te je zadrana

jednakost svih graana.
Prema odluci iz 1383., lan gradske
uprave mogao je postati svaki graanin
koji je vie od tri godine uivao graansko
pravo. Time se Gradec elio zatititi od
prevelikog utjecaja izvana, posebno plemstva i velikaa kojih je, meutim, s osmanlijskim osvajanjima u Gradecu bilo
sve vie - i stranaca, i sitnih plemia iz
Zagorja i Turopolja. Njima demokratski
sustav koji je vladao u Gradecu nije bio po
volji i, nastojei zadrati svoje plemike
povlastice, teili su dokidanju postojeeg
sustava i uvoenju novog koji bi im kao
povlatenom staleu omoguio vlast u
gradu. Njihovi planovi poklapali su se s
tenjom bogatijeg i uglednijeg graanstva
kojem nije odgovarala jednakost u pravima s niim slojevima. Saveznik tih viih graanskih slojeva postat e kralj koji
heterogenu Habsburku monarhiju, sastavljenu od niza zemalja s vlastitim pravnim sustavom, eli pretvoriti u to je vie
mogue jedinstvenu dravu sa sredinjim
uredima u Beu, u kojoj bi sva vlast bila
u kraljevim rukama. To je nuno znailo
ograniavanje prava plemstva i gradova
ije srednjovjekovne povlastice vie ne
odgovaraju aktualnom trenutku, to je za
sobom povlailo i promjene u gradskoj
samoupravi.
uzdara bili samo pijuni u rukama monijih od njih.
Kraj 16. i poetak 17. stoljea razdoblje je velikih promjena u strukturi Gradeca
koji je od 1242. uivao prava slobodnoga
kraljevskoga grada i time bio izuzet od
vlasti hrvatskoga bana i podreen jedino
kralju, uz vlastitu samoupravu. Prema statutu, svi muki stanovnici Gradeca svake
su godine, 3. veljae, na blagdan gradskog zatitnika Svetog Blaa birali grad-

sku upravu koja se sastojala od osam prisenika i 20 vijenika kojima je na elu

bio gradski sudac. Dogaalo se da sudac
i ostali dunosnici budu birani vie puta
uzastopce, ali je ipak zadran demokratski
oblik izbora, kako bi se sprijeilo da vlast i
formalno postane oligarhijska ili ak i nasljedna. Meu graanima se s vremenom
poinju javljati klasne razlike i bogatiji su
poeli prisvajati gradske slube, ali statut
im je prijeio da se njihovo bogatstvo pre-

Tepei senator
U Hrvatskoj je bilo pet slobodnih
kraljevskih gradova i njima je u ime kralja
upravljao tavernik. Tu je dunost od 1603.
do 1608. obnaao Toma Erddy, bivi hrvatski ban i proslavljeni pobjednik u bitki
kod Siska, 1593. On je jo kao ban dobro upoznao prilike u Gradecu i sve slabosti njegove uprave i bio je pobornik
oligarhijskog naina upravljanja, kakav
je uveden u nekim gradovima Ugarske i
45

Austrije. Kao tavernik, doao je u poziciju

da u Gradecu uvede novi sustav kojim se
vlast vie ne bi demokratski birala svake
godine, nego povjerila nekolicini do-

Koristei Erddyjevo
odsustvo i stanje u dravi
u kojoj je bjesnio sukob
izmeu Rudolfa II. i brata
Matije, Tepei je postao
dekan, tj. voa prisenika
koji su svi bili iz redova
obrtnika
Toma
Erddy

ivotnih senatora, a u tome je oito imao

potporu kraljevskog dvora.
I 2. veljae 1607., dan prije uobiajenog termina, skuptina koju je inilo 80
graana prihvatila je novi statut i umjesto
prisenika, izabrala 12 doivotnih senatora. Meu graanima se pojavio otpor
zbog nametanja oligarhijskog sustava upravljanja, ali nije bio toliko snaan, da bi
nezadovoljnici mogli skinuli izabrane senatore. Meu izabranim senatorima bio je
i uzdar Tepei, to je dovoljan dokaz da
on nije bio nikakav demokrat i protivnik
novog sustava.
No, dogaaji koji su uslijedili 1608.
pokazuju da oito nije bio zadovoljan
svojim statusom i da su mu ambicije
bile vee. Te godine na Blaevo trebao se
birati samo novi sudac (jer su senatori bili
46

doivotni), meutim, nezadovoljni graani svrgnuli su senatore i opet uveli stari

poredak, koristei Erddyjevo odsustvo
i stanje u dravi u kojoj je bjesnio sukob
izmeu Rudolfa II. i brata Matije. Tepei
je postao dekan, tj. voa prisenika koji
su svi bili iz redova obrtnika. Krajem godine situacija se promijenila Matija
se, 19. studenoga, okrunio za kralja, a za
hrvatskoga bana postavio upravo Erddyja koji ga je izvijestio o dogaajima u
Gradecu. Matija II. je stoga imenovao
komisiju za ureenje prilika u Gradecu i
dao joj naputak to da radi. Komisija je, 3.
veljae 1609., optuila voe pobune da su
ukinuli senatorsku ast i izabrali prisenike, i to ljude "najnieg roda i stalea".
Zakljuak komisije bio je da treba opet
uspostaviti senatorski red i senatorima su
proglaeni "odlini, mudri i obzirni".
Rudolf II.

Voe prevrata iz 1608. osueni su na

smrt, meutim, smrtna presuda ipak se
nije izvrila. Bez teih posljedica proao
je i Tepei, ali vie ga nije bilo u novom
senatu. Donesen je i novi statut kojim je
propisano da e se svima koji bi bili protiv
njega oduzeti kua i sve imanje, da e biti
proglaeni nepotenjacima, izdajicama
domovine i protjerani iz grada. Nakon ostavke jednog senatora, na njegovo je mjesto 1611. izabran Tepei koji je ak postao
i dekan. Sudjelovanje u pobuni oito mu
je bilo oproteno, pa je 1614., 1617. i 1618.
izabran i za suca. Stariji povjesniari u
tome su vidjeli uspjeh "puke" nasuprot
"gospodskoj" stranci, no neka podjela na
dvije skupine oito je postojala i to tako,
da se nije zaboravilo tko je 1608. bio na
ijoj strani.

Pokazalo se to u srpnju 1617., kad je

senator Juraj Mihlovi iz nepoznatih razloga u Pustom dolu na Medvednici napao
prisenika Blaa Cvetuia i zatvorio ga
u tamnicu u estinama. Cvetui je bio
jedan od voa pobune i napad je oito bio
povezan s tim. Mihlovi je tuen gradskom sudu, ali ne znamo kako se proces
odvijao. I tu poinje pria o Tepeiu kao
navodnom voi gradekih "demokrata" i
protivniku oligarhije. Kao osvetu zbog napada na Cvetuia, Tepei je, 24. travnja
1618., napao Mihlovia, kao i senatora
Sebastijana Stabea i dekana Stjepana Kudlia. Sa senatorom Ivanom Rekajem pobunio je narod, provalio u kuu u koju se
Mihlovi sklonio i isprebijao ga. Stabea
je poeo mlatiti toljagom, a svu trojicu je
pokuao baciti s kule Lotrak, ali je bio
sprijeen.
Matija II.

Frankopan se jo 1614.
pokuao uplitati u poslove
Gradeca i Tepei je
oito bio "njegov ovjek",
a Tepeievi protivnici
Erddyjevi
Progon iz grada
Tepeiev in ranije se tumaio kao
poetak njegove pobune protiv "oligarha",
no bila je rije zapravo o tekom incidentu
koji nije mogao proi bez posljedica. Ma-

Prognani se Tepei
za pomo obratio
Frankopanu, nadajui se
uz njegovu pomo ne samo
vratiti u grad, nego i opet
doi na vlast

halj Verni je prosvjedovao i kasnije bio

uhapen i odveden, a Frankopan je nad
stanovnicima Gradeca zaveo pravi teror. Zabranjivao je da se zatvaraju vrata
tijekom trajanja Sabora i traio da mu
se predaju kljuevi, tvrdei da je grad u
njegovom vlasnitvu, dok Sabor zasjeda.
U Gradec je doveo i svoju vojsku koja
je provaljivala u kue, ubijala i pljakala
ljude, vjebala u gradskim poljima i gazila
ih.

Oprost i rehabilitacija
tija II. imenovao je povjerenstvo u kojem
su bili zagrebaki biskup Petar Domitrovi,
ban Nikola Frankopan i Toma Erddy
koji je opet obnaao dunost tavernika.
Komisija je zasjedala na Gradecu od 29.
listopada do 7. studenoga i Tepeia, Cvetuia, biljenika Petra Panpetria i jo
nekolicinu "zbog njihovih vrlo tekih i u
slobodnim gradovima gotovo neuvenih
zloina za sve vijeke proglasila nepotenima, te ih proskribirala i osudila na izgon
iz grada".
Tepei je uz to prozvan palikuom i
nametnikom u sudakoj asti i prognan,
zajedno sa svojim pristaama. Komisija je
provela i neke reforme statuta, kojima je
izborno pravo graana jo vie sueno.
Daljnji Tepeievi postupci otkrivaju
to se zapravo skrivalo iza sukoba dviju
grupacija koje nisu razdvajali politiki
koncepti, nego njihovi zatitnici iz pozadine. Na djelu je, naime, bio sukob bana
Frankopana i tavernika Erddyja oko jurisdikcije nad Gradecom. Frankopan se
jo 1614. pokuao uplitati u poslove
Gradeca i Tepei je oito bio "njegov
ovjek", a Tepeievi protivnici Erddyjevi.
Ono to je sigurno je to da se prognani
Tepei za pomo obratio Frankopanu,
nadajui se uz njegovu pomo ne samo
vratiti u grad, nego i opet doi na vlast,
i da je Frankopan poeo djelovati u Tepeievu korist i svih graana lienih
utjecaja na gradske poslove. Vjetar u lea
dao mu je dolazak na prijestolje novog
kralja Ferdinanda II. (u oujku 1619.) s
kojim je suraivao tijekom nedavnog rata
s Venecijom.
Kad se, 8. svibnja 1619., u Gradecu
sastao Sabor, raspravljalo se i o molbi za
pomilovanje Tepeia, Panpetria, Cvetuia i drugova koje je Frankopan naoruane doveo u Sabor i dozvolio im da
prikupljaju svjedoanstva graana koji se
ne slau s njihovom osudom. Sudac Mi-

Gradska se uprava alila Saboru u Pounu, istiui "da ne moe nikako dopustiti
da se u njezinoj varoi odravaju sabori
dok je banom ovaj ban". Frankopan je
doista bio spreman ispuniti elju Gradeca
i zaprijetio da e Sabor ubudue sazvati
u Sisku. No, buna transilvanijskog kneza
Ferdinand II.

Vjetar u lea dao mu je

dolazak na prijestolje
novog kralja Ferdinanda
II. (u oujku 1619.) s
kojim je suraivao tijekom
nedavnog rata s Venecijom
Gabrijela (Gbora) Bethlena i opasnost
da provali u Slavoniju natjerali su bana na
potpustljivost i pomirbu s Gradecom, pa
je Sabor u listopadu donio odluke na tetu
Frankopanove, tj. Tepeieve grupacije i

zatraio opoziv Vernieve osude i istragu

protiv vojnika koji su ga uhvatili. U to je
vrijeme, meutim, sukob Frankopana i
Erddyja doivio vrhunac jer je Frankopan raskinuo zaruke s njegovom neakinjom Anom Marijom i izgubio podrku
Sabora.
Unato tim problemima, Frankopan
se kod kralja zaloio za Tepeia i drugove
koji su se poetkom 1620. alili na osudu
Gradeca iz 1618. Kralj je odluio da se
protiv Tepeia i drugova provede ponovni postupak i sazvao komisiju koja ih
je pokuala pomiriti s opinom. Nakon
dvogodinjih napora pomirenje je napokon postignuto u oujku 1622., a Tepeiu
i Panpetriu su vraena graanska prava.
No, nakon to je u kolovozu Frankopan
napustio bansku ast, ostali su bez zatitnika.
Sve do 23. studenoga o njima dvojici
nema podataka, ali neto se moralo dogoditi jer je 25. studenoga Tepeiu konscirana sva pokretna i nepokretna imovina. U povijesnom izvoru spominje se
neki graanin koji je nekad obavljao najvie graanske asti, a koji je bio uvjeren
da su mu nanijeli nepravdu, pa je zbog
toga oko sebe okupio mlae i hrabrije graane i organizirao pobunu, s ciljem da se
ubiju trojica senatora. Vjerojatno je rije
o Tepeiu, a ubijeni senator oito je bio
Juraj Mihlovi kojeg se vie ne spominje,
tim vie i zato to se za njega zna da je
nakon Tepeieva izgona htio prognati i
njegovu enu, kako bi se doepao njegova
blaga.
Nema spisa o raspravi protiv Tepeia
i njegovoj osudi, pa ostaje upitno zato
je nakon izmirenja s opinom osuen na
konskaciju. Dio pobunjenika osuen
je na smrt i ranije se smatralo da je i Tepei pogubljen, ali ini se da je ipak ne
samo pomilovan, nego i rehabilitiran i da
je dobio imovinu natrag. Naime, 1626.
se spominje njegova oporuka, pisana hrvatskim jezikom, koju je potvrdio i kralj.
Dakle, Tepei je umro prije 1626. i u asu
smrti raspolagao je imovinom, to ne bi
mogao, da mu je konscirana.
Mit o Tepeiu kao "zagrebakom
Matiji Gupcu" danas ivi tek kroza stube s
njegovim imenom, ali ako je i bio tek jedan
u nizu onih kojima je vlast bila vanija od
dobrobiti grada, ipak zasluuje da se o
njemu zna vie, a njegova "pobuna" mogla
bi biti inspiracija i za neko knjievno djelo
ili lm.
47

Povijest zagrebakog
g
g sporta
p

Emisija o ahu na Televiziji Zagreb, uvedena 3. travnja 1961., bila

je pun pogodak, zahvaljujui lakoi kojom je Braslav Rabar pred
velikom ahovskom ploom komentirao partije s velikih turnira
Meunarodni
majstor Braslav
Rabar, ahovski
novinar,
komentarima i
analizama partija
izravno iz studija
Zagrebake
televizije jo je 1961.
obogatio Sportski
program. Godinama
je zadivljujuom
lakoom i
sugestivnou
otkrivao ari
ahovske igre.

Dio treeg Turnira kandidata, 1959., odran je u Zagrebu od 3. do 17. listopada. Snagu
je odmjeravalo u tome trenutku osam najboljih ahista svijeta. Borili su se za pobjedu
i pravo izazova aktualnog svjetskog prvaka Mihaila Botvinika. Turnir je bio znaajan
dogaaj. Posebni naboj svemu dodala je injenica da je meu osmoricom ravnopravno
bio i prvak SAD-a, Bobby Fischer. Imao je tek 16 godina! Na slici: Paul Keres (lijevo)
Bobby Fischer tijekom jedne od partija u Zagrebu, 1959.

48

Napisala: Milka Babovi

Foto: dokumentacija autorice

rvatski ahovski savez (HS) je

stogodinjak - osnovan je 12.
svibnja 1912. u Zagrebu. U ahovskom glasniku (prvi broj tiskan je 10.
travnja 1925.) ta je obljetnica popraena
2011. i 2012. godine, tekstovima neumornog Stanka Peleha. Uz povijesni razvitak
ahovske organizacije, uz sva sportska
dostignua, pomnim se itanjem otkriju
i one vrline ahovske igre, koje se sasvim
nehotice ne istiu same po sebi razumljive. ahistima sigurno jesu, ali nije onima
koji ah samo prate i ahistima se dive.
Za poetak naeg otkrivanja povijesti
hrvatskoga aha kao sporta, pogledajmo
kronologiju osnutaka ahovskih organizacija u svijetu. Pritom treba napomenuti
da je Svjetski ahovski savez (Federation
Internationale des Echecs) osnovan u
Parizu, 20. srpnja 1924. - ak 12 godina
nakon osnutka Hrvatskoga ahovskog
saveza! (Napomena: o povijesti aha, njegovim korijenima i irenju svijetom pisali
smo u naem asopisu "Zagreb moj grad"
u prolom broju, u oujku 2013.)
ah je u svom organiziranom, teoretskom i natjecateljskom izdanju, u poecima bio djelovanje pojedinaca, manjih ili veih skupina istomiljenika. I tu
se pouzdajemo u napisano u ahovskom
glasniku. Povijesni su korijeni u drugoj
polovici 19. stoljea. U ahovskom glasniku (broj 9, 2011.) navodi se do danas
potveni redoslijed osnivanja ahovskih
organizacija. Njegova je zanimljivost u
tome da prikae rairenost aha u svijetu.
I da saznamo gdje smo mi, jesmo li bili
uranili ili kasnili?
1857. British Chess Association
1858. u Americi se osnivaju prvi
ahovski savezi
1873. Nizozemska
1877. Leipzig (krovni savez za 16
pokrajinskih saveza)

Velika kavana
(sruena 1928.)
bila je na prostoru
dananjeg hotela
Dubrovnik. Po
dobrom tadanjem
obiaju, u Velikoj
kavani bila je
posebna prostorija
s nekoliko
ahovskih stolova
za kojima su,
prema sauvanim
kronikama, u
drugoj polovici
19. stoljea
zagrebaki ahisti
odmjeravali
snagu.

1884.
1889
1890.
1905.
1912.

kotska
vicarska
Austro-Ugarska (u Grazu)
eka
Hrvatska (12. svibnja); Stanko
Peleh napominje da je eka bila
uzor osnivanju HS-a
1914. Rusija
1917. vedska
Nakon Prvoga svjetskoga rata osnivaju se novi savezi (mnogi obnavljani prema
nastanku novih drava).
1920. Austrija
1920. Jugoslavija (HS u Zagrebu)
1920. Belgija
1921. Maarska
1921. Francuska
1924. FIDE (20. srpnja); osnutku su
nazoili ahovski izaslanici iz 15
drava.

"U Pobratimu, zagrebakom asopisu

za kolsku mlede, Vjekoslav Rutzner
(1870.-1928.) objavljuje 1893. pet nastavaka za pouku igranja aha. To je bila
prva ahovska poetnica u nas! Ruzner
gure naziva plojkama, a pojedinano ih
naziva kralj, kraljica, kula, tekli, konji i
kmeti..."
A da ahisti ne miruju u razdoblju
nakon 1893., svjedoi i podatak da 1894.
zagrebaki polumjesenik Prosvjeta uvodi
ahovsku rubriku. Naslov te rubrike je bio
Zadaa za igrae aha. Objavljivane su
matne zadae u dva, tri ili etiri poteza.
Kroniar navodi da je zagrebaki glumac
Petar Brani (1840.-1914.) redovito rje-

avao te probleme. U broju Prosvjete od

15. oujka 1894. objavljena je i fotograja
dvojice igraa za ahovskim stolom. To bi
mogla biti najstarija fotograja sa ahovskim motivom kod nas.
Zamiranje je, po svemu sudei, bilo
prividno, mjerilo se samo po broju igraa,
dok su oni preuzeli generacijski oekivanu
ulogu uitelja, pisaca i pulicista, organizatora.
"U prvom desetljeu 20. stoljea igranje
aha ponovo uzima maha. Zagrebaki
ahovski klub drugi put je utemeljen 23.
studenog 1907. Upravo se u ZK raa zamisao o osnivanju Hrvatskog ahovskog
saveza", pie Stanko Peleh. A realnih os-

I sada se javlja jo jedno pitanje. Vezano je uz esto napisanu ili izreenu

istinu da je Zagrebaki ahovski klub
osnovan 1886. i da je djelovao do 1893.,
kad je zamro. Zamro, ali ne i umro! A o
toj djelatnosti ima dosta svjedoanstava.

Turnir devetorice u Kazalinoj

kavani
U zagrebakoj Velikoj kavani (sruena
je 1928., a bila je na mjestu dananjeg
hotela Dubrovnik), u posebnoj prostoriji
bilo je nekoliko ahovskih stolova za kojima su gosti-ahisti redovito odmjeravali snagu. U ahovskom glasniku broj 6,
2011., proitali smo i ovaj podatak u tekstu Slavka Peleha:

U zagrebakom asopisu Vienac (travanj 1911.) objavljena je ova fotograja ZK-ovih

ahista. Stoje, slijeva: Jerkovi, Tuci, Roessler, Cvetkov, Aranitzky, dr. Penev, Janouek,
Matkovi, Singer; sjede: Rajkovi, Baumgarten, Peyer, dr. Hoer, dr. Amru, dr. Wolf, dr.
Quiquerez; donji red: Miller, dr. D. Steinhardt, Roi, Trstenjak i Lang

49

Onima koji su predlagali osnivanje

Hrvatskog ahovskog saveza oito je bila
u tanine poznata ahovska organizacija i
snaga u Hrvatskoj. Delegati tih ahovskih
organizacija osnovali su svoj savez, 12.
svibnja 1912. A nakon Prvoga svjetskoga
rata, budui da je ZK bio najsnanija i
najbolja ahovska organizacija u poslijeratnoj dravi, osnovan je u Zagrebu, 12.
kolovoza 1920., Jugoslavenski ahovski savez.

Simultanke s Aleksandrom
Aljehinom

Hrvatski ahisti bili su priznati i po uzornom prireivanju i provedbi i najveih i

najsloenijih turnira. O tome svjedoi fotograja dijela turnirske dvorane za vrijeme
Europskog prvenstva u Rijeci, 2010.

nova za tu zamisao u Hrvatskoj je bilo.

Osim u Zagrebu, ah se intenzivno igrao u
Karlovcu, Varadinu, Sisku, Osijeku, Vukovaru, Dubrovniku... i ne samo u njima.
A to je znailo da je ispunjen osnovni uvjet
osnutka nacionalnog sportskog saveza
minimum tri osnovne organizacije.
Za potvrdu jaanja ahovske organizacije u Zagrebu je od 29. kolovoza do
16. rujna 1908. ba ZK priredio i proveo
Turnir devetorice. Budui da je sudjelovao
i Vojtech Voda, eki ahist iz Praga,
taj je turnir u povijesti zapisan kao prvi
meunarodni u Hrvatskoj. Zanimljiva je
biljeka u ahovskom glasniku 9/2011.:
"Turnir je u Kazalinoj kavani igran dva
dana u tjednu, subotom po dvije partije i
zacijelo jedna srijedom, budui da je srijeda bila radna samo dopodne."
Te 1908. osnovani su ahovski klubovi
u Karlovcu i Sisku. A novine Pokret (kasnije preimenovane u Hrvatski pokret) povremeno objavljuju kratke ahovske vijesti, uvode zatim stalnu ahovsku rubriku
koja prerasta, 1910., u uzornu rubriku,
ispunjenu domaim i inozemnim ahovskim vijestima.
Krajem 1909. predsjednik Karlovakog
ahovskog kluba, Izidor Gross (1866.1942.) objavio je prvu ahovsku knjigu.
Naslov knjige je ahovska abeceda, ima
96 stranica, a namijenjena je poetnicima,
igraima i prijateljima problema.
Slavko Peleh upozorava na ulogu aha
i ire od ahovske ploe (ahovski glasnik,
broj 7-8/2011.): "Godina 1909. vana je
50

zbog toga to su klubovi, zagrebaki i karlovaki imali isti pogled na izbor oznaka
za nazive ahovskih gura. O tome je Izidor Gross 1909. zapisao da je za oznaku
gura uzeo takove hrvatske rijei, kojih se
poetna slova slau s poetnim slovima
njemakih naziva istih gura: K-kralj/
Koenig, D-dama/Dame, T-toranj/Turm,
L-lovac/Laufer, S-skaka/Springer. Moda
u prvi tren netko pomisli da je to sitniarenje, ali ne treba smetnuti s uma univerzalnost igre aha, a i njemaka ahovska
literatura to je u ono vrijeme u naim
krajevima bila najpristupanija".
Naslovna
stranica prve
ahovske
knjige Izidora
Grossa

Ovo do sada ponovljeno i naueno

o povijesti hrvatskog aha je onaj period
u kojem su udareni zdravi temelji. To se
potvrdilo nakon Drugog svjetskog rata, kad se uvrstila i brojano ojaala i
svjetska organizacija. Hrvatski ah uvjerljivo je drao korak s najboljima. I hrvatske ahistice su bile itekako uspjene,
omladinci ne manje, slijepi ahisti su utirali put ahu slijepih u svijetu. Uza sportske uspjehe treba pribrojiti i uspjene organizacije turnira najvie svjetske razine.
To neemo zaboraviti!
Zaokruit emo priu jednom istinitom zgodom i potvrditi istinu da su i
ahovski nebesnici ljudi poput nas. Na
to me navela napomena na koricama
ahovske abecede Izidora Grossa: Rjeenja
problema i humoristini dio nalazi se na
kraju knjige. Evo prie!
Ni najbolji na svijetu nisu zaobilazili
nae tadanje igrae. Svjetski prvak Aleksandar Aljehin doputovao je u Zagreb,
14. prosinca 1930. Smjestio se u hotelu
Esplanade. A isto poslijepodne karlovaki
ahist Mirko Reiner odvezao ga je autom
u Karlovac. Tamo je igrao simultanku sa
35 ahista iz Karlovca, Siska, Zagreba i
Suaka. Aljehin je postigao +32, =2, -1.
Izidor Gross
(1866.-1942.),
pisac prve
ahovske knjige
u Hrvatskoj
- "ahovska
abeceda"
(Karlovac,
1909.), nazoio je
1912. u Zagrebu
osnivanju
Hrvatskog
ahovskog saveza

Pobijedio ga je sisaki ahist Gabrijel

Kurdjukov, ruski emigrant. Sljedeeg dana
je, igrajui naslijepo, pobijedio 16:0!
Na redu je bio Zagreb. U ahovskom
glasniku broj 1/2012. Slavko Peleh doarava atmosferu u Zagrebu: "U Zagrebu
su pripremali simultanku kao sveanost.
Igralo se u Bijeloj dvorani Novinarskog
doma. ZK je odredio 35 ahista i 12 njihovih priuva... Oekivahu brojne gledatelje. Ulaznice su mogli kupiti u Ilici 24
kod tvrtke brae Walder. Na simultanci je
bilo vie od 600 gledalaca... Simultanka je
trajala 10 sati - od 20.00 uvee do 06.00
ujutro. Aljehin pobjeuje +20, =8, -7. ak

Aljehinov spas
U no je kasni svrio Aljehin svoj simultan.
Tad pobjedu je zalio, i ekao dan.
Zaboravio nehajan, svoj ugasiti ik
I majstor zaspao umoran ko svaki
pravednik.
Probudio ga silni smrad i zaguljiv dim,
Da nije bio budan grad, bio bi konac s njim.
Nek ruku hvali sudbine svaki ahovski svat,
Jer majstora nam minu taj "prigueni mat".

Svjetski prvak Aleksandar Aljehin igrao je u prosincu 1930. simultanke u nekoliko

hrvatskih gradova. Simultanku u Zagrebu (15. prosinca 1930.) u Bijeloj dvorani
Novinarskog doma crteom je sauvao Mirko Reiner. Unutar ahovskih ploa u
prvom planu stoji Alekandar Aljehin, u sredini sjedi redatelj Mirko Magdi, a
najdalje stoji vrhovni sudac turnira, Vladimir Vukovi.

sedmorica zagrebakih ahista upisala su

se meu one koji su pobijedili velikog Aljehina..." Zatim je, po planu, otputovao u
Split gdje je igrao simultanku sa 32 lana
Splitskog ahovskog kluba i tri ibenana.
Rezultat je bio + 28, =7. Tim tempom
Aljehin je igrao jo u Zagrebu, pa zatim u
Virovitici i Osijeku.
Osijek je Aljehin pamtio cijelog ivota. Pustimo Slavka Seleha da ispria: "Zahvaljujui utom tisku Bea i Budimpete
Aljehin postao je tema dana jer se iz njegove sobe u hotelu Royal pojavio dim;
navodno je opuak njegove cigarete nagorio ponjavu na podu. Hotelsko osoblje
promijenilo je ponjavu, prozrailo sobu, a
Aljehin se preselio u drugu..."
Ali, nije ostalo na tome: American
Chess Bulletin objavio je baladu nekog H.
G. McFarlanda:

I tada je cijena slave znala biti nesmiljena. Dogovorena cijena za igru (za velegau) bila je u ovom sluaju tisuu dinara

po simultanci. Treba napomenuti da su se

ahisti tada tim gaama sami izdravali.
A ovo je istinita pria u kojoj u bliskoj
prolosti povijest zajedniki piu Sportski
program Zagrebake televizije i ah. U
knjizi Nikole Vonine RTV Zagreb 1959.
-1964. (str. 179): "Studio Zagreb uveo je u
zajedniki Nedjeljni sportski program i
jednu vlastitu novinu 3. travnja 1961.
na kraju programa (20.30) prikazana je
prva emisija ahovskog priloga. Ta e se
emisija potom emitirati tijekom mnogo
godina, a ureivao ju je i vodio poznati
ahist i novinar Braslav Rabar.".
Ideju Braslava Rabara, tada stalnog
suradnika u emisiji Telesport, prihvatila
je tadanja urednica. Ta je emisija o ahu bila puni pogodak, zahvaljujui lakoi
kojom je Braslav Rabar pred velikom ahovskom ploom komentirao zanimljive
partije s velikih turnira. Rjeenje je bilo
novo, televizijsko do kraja jer su i ploa
i gure bili magnetizirani, cijeli je ekran
bio "ahovski". Gledaoci su zasipali Sportsku redakciju pismima u kojima su priznavali da ne igraju ah, ak su gledateljice
priznavale da ne znaju ni kako se sve gure zovu, ali da ih fascinira i privlai nain komentara. A kad nije bilo turnira,
pa ni komentara pred velikom ploom u
studiju, pismenim i telefonskim protestima nije bilo kraja. Taj je ahovski program nakon Braslava Rabara nastavio
velemajstor Draen Marovi.
Taj skladni spoj ahovske igre i televizijskog komentatora koji je plijenio gledalite silno je promicao ah i neumorni
rad ahovske organizacije. Kasnije su i
druge televizije, domae i inozemne, prihvatile zagrebaki model.
Hrvatski ahovski savez bio je lan Jugoslavenskog ahovskog saveza do 1991.
Na 63. kongresu u Manilli, 21.
lipnja 1992., Hrvatski ahovski
savez postao je samostalni lan
FIDE. U tom trenutku svoje
ahovske povijesti HS mogao
se podiiti sa 14 velemajstora,
28 meunarodnih majstora i
46 ahovski majstora.
Na kongresu Svjetske
ahovske federacije (FIDE),
21. lipnja 1992. u
Manili, Hrvatski ahovski
savez primljen je u
punopravno lanstvo.

51

Napisala: Ana Solter

Foto: Arheoloki muzej u Zagrebu
Muzej grada Zagreba
Dravni arhiv u Zagrebu

Palaa baruna Dragana VranyczanyDobrinovia na Zrinjevcu 19

Arheolokom muzeju u Zagrebu

otvorena je izloba "I palaa i
muzej ivot od 19. do 21. stoljea". Dugogodinja povezanost palae
Vranyczany-Dobrinovi i Muzeja inspirirala je stvaranje ove izlobe. Autori dizajna postava, Studio esni & Turkovi,
dobitnici su Red Dot nagrade za dizajn
izlobe 2010. Realizaciju dinaminog scenografskog rjeenja proelja, koje se svojom razigranou obraa prolaznicima,
izveo je dizajner i scenograf Ivan Veljaa.
Izloba je otvorena do 2. lipnja.
Arheoloki muzej u Zagrebu osnovan
je kao odjel Narodnog muzeja tijekom Hrvatskog narodnog preporoda. Gotovo dva
stoljea sredinja je znanstvena i kulturna
ustanova koja uva i promie hrvatsku
narodnu batinu. Mnoga su velika imena
nae povijesti bila usko povezana sa ivotom i radom Muzeja, pa je njegova povijest istodobno i povijest znanstvenog,
kulturnog i javnog ivota Zagreba i Hrvatske tijekom 19. i 20. stoljea. Muzej je
smjeten u jednoj od najljepih palaa u
najljepem zagrebakom perivoju. Osim
ove zgrade, obitelj Vranyczany gradila je
jo nekoliko monumentalnih palaa na
Zrinskome trgu te je znaajno utjecala na
to da se Zagreb tijekom 19. stoljea prometnuo u modernu europsku metropolu.
Zrinjevac se neko zvao Novi trg. Na
njemu se nalazilo gradsko sajmite koje se
prvi put spominje 1826., kad je odlueno
da se stoni sajam preseli s Harmice, kako bi se uredio Trg tridesetnice (danas
Jelaiev trg). Novi je trg bio vaarski, i-

Zrinski trg 19 prije potresa

9. studenog 1880.

vopisno mjesto na periferiji bidermajerskog Zagreba. Bilo je to u vrijeme kad je

Donji grad bio prekriven oranicama i livadama, vinogradima i vonjacima, a ranoindustrijska zona nalazila se oko Svilarske ulice (Preradovieva).
Prva velika kua - trgovca Pavla Hatza izgraena je tek 1848. i iznajmljena je
Gradu za andarmerijsku vojarnu. Sajmite sve do ezdesetih godina 19. stoljea obiljeava provizorna gradnja. U to
vrijeme na Novom trgu malo ljudi eli
stanovati; to je mjesto za krme, toionice
i trgovine. Na cijelom trgu 1865. nalazilo
se samo osam kua.
Poetkom ezdesetih godina poinje
se razmiljati o ureenju hplaca, kako
su Zagrepani zvali Novi trg. Ipak, prave
promjene nema sve do 1866., kad se na
Izloba "I palaa i muzej"

52

glavni gradski trg postavlja spomenik banu Josipu Jelaiu. Tada se javlja potreba
da se trite premjesti s glavnoga trga.
Prva je zamisao bila preseljenje trnice na
Novi trg. Ali, preimenovanje Novoga trga,
na inicijativu Ivana Kukuljevia Sakcinskog, u Trg Nikole ubia Zrinskog kao
da nagovijeta pronjeniju i luksuzniju
budunost, iako nije prolo bez velike trodnevne sveanosti s mnogo vina i volom
na ranju.

Ureenje perivoja i gradnja

palaa
Radovi na trgu poinju 1870. i odlueno je da e Zrinjevac postati perivoj,
a tada jo bezimeni i neureeni prostor,
dananji Trg marala Tita, postat e stoni sajam. Ureenje trga traje pune tri go-

na fihplacu
"Kad bi tko do mog suda drao, tad bi mu rekao
da nepitam za style stare kole, nego da mi oku
godi gledati tako krasne detaile od poda pa do
vrh krova, izvedene luxuriozno netede novcah",
pisale su Narodne novine, 6. rujna 1879.

Palaa i Muzej

Pogled na Zrinski trg 19 prije 1906.

dine. Rupert Melkus, gradski mjernik i

projektant Zrinskoga trga, nalazi novo
mjesto krmarskim daarama u Svilarskoj ulici, na pola puta do budueg sajmita. Iako gorljivi realizator novoga trga,
Rupert Melkus nee ureivati perivojski
parter. Gradski odbor 1872. donosi odluku da se plan poalje u Be Rudolphu
Siebecku, ravnatelju bekih gradskih parkova. Perivoj je otvoren u ljeto 1873. Procjenjuje se da je njegova realizacija kotala izmeu 30.000 i 40.000 forinti, to je
relativno malo, u usporedbi s trokovima
buduega gradilita na novom trgu.
Prve tri palae Schmidtova palaa
Akademije te Grahorove palae Buratti i
sudbena, graene na Zrinskome trgu nakon 1876., najavljuju budui izgled trga
te postavljaju stilski kanon za Zrinjevac.
Od strogosti tih palaa odstupa palaa
Dragana Vranyczanyja na Zrinjevcu 19.
Barun Dragan Vranyczany-Dobrinovi 1877. za 32.000 forinti kupuje zemljite na kojem se neko nalazila kua
Pavla Hatza. Gradnja palae kotat e ga
124.600 forinti, a kao graditelj se potpisuje
Ferdinand Kondrat. Izrazita kvaliteta arhitekture potakla je neke istraivae da

posumnjaju u njegovo autorstvo, pa su je

pripisivali drugim, poznatijim autorima.
Ve tada se vjerovalo da je glavni arhitekt
ipak Otto von Hofer koji zbog nekih nancijskih zavrzlama ne eli preuzeti zasluge.
Malo je poznato da se iza gotovo netaknute fasade iz 1880. krije tek manji
dio sadraja koji mu je dao projektant.
Svaki novi vlasnik ostavlja svoj trag. Prvi planovi, objavljeni 1880. u Viestima
kluba ininirah i arhitektah, pokazuju
unutranjost potpuno drugaiju od dananje. Palau je arhitekt osmislio s pet
etaa, a danas je, kao esta etaa, ureeno potkrovlje. Ne postoje vie velika
dvorina krila koja su 1940. zamijenjena
mnogo manjima. Palaa zavrava atikom
balustradom na kojoj su se neko nalazile
etiri statue (najvjerojatnije godinjih doba), a na krajevima kipovi lavova koji su
drali kartue s grbom. Kipovi su srueni
tijekom velikog potresa, 1880. (prema
predaji, upali su kroz krovite u potkrovlje
zgrade). Tijekom Prvoga svjetskoga rata
palau od nasljednika Dragutina Vranyczanyja kupuje veleposjednik iz Zagreba
Radivoj Hafner, bogati liferant austro-

ugarske vojske konjima i mesom.

Hafner daje urediti prizemlje obloeno
mramorom i postavlja lift u sredinji prostor trokrakog stubita. Vea i stubite
dobivaju viebojnu mramornu oblogu i
nove tukature na stropovima. eljeznu
kovanu i dijelom pozlaenu ogradu dizala,
ukraenu monogramom RH (Radivoj
Hafner) i konjima, najvjerojatnije je, prema crteima Tomislava Krizmana, izvela
zagrebaka Obrtna kola. Art dco tukature dodane su u prizemlju, na prvom i
treem katu, a drugi kat ostao je isti kao
u vrijeme Vranyczanyja. U dvoritu Hafner gradi staje za svoje odabrane trkae
konje (amerike kasae) koje uzgaja na
ergeli Kerestinec kraj Zagreba (dananja
Kalinovica), a prema Gajevoj ulici postavlja ogradu i vrata sa svojim inicijalima.

Skandal oko osnivanja MUO-a

Znamo da se palaa na Zrinjevcu 19
gradila samo godinu dana i da je u rujnu
1879. bila spremna za useljenje. "Jedni vele
da nije po nikakvom stylu, niti grkom,
niti rimskom, niti renaissance, nego da
je smjesa. Kad bi tko do mog suda drao,
tad bi mu rekao da nepitam za style stare
53

Pogled na Zrinski trg i

palau Vranyczany 1910.

Zrinjevac nakon 1910.

Pogled na
Ulicu Marije Valerije

kole, nego da mi oku godi gledati tako

krasne detaile od poda pa do vrh krova,
izvedene luxuriozno netede novcah
Nije ovo po kakvom starodavnom klasinom slogu sagradjena palaa, nego je to
luxuriozno zidana kua za najamnike
stanare, jer su u toj kui sve prostorije prireene za iznajmljenje. Dosad nije u Zagrebu bilo ovakve kue." (Narodne novine,
6. rujna 1879.)
Vranyczany iste godine nudi 11 soba
na prvom katu Isidoru Krnjavome za
prvu umjetniku izlobu tek osnovanoga
Drutva umjetnosti. Time kao da je predodredio daljnju budunost palae. Prvi se
put Zagrepanima na toj izlobi, meu
mnogim autorima, predstavio Herman
Boll. Krnjavi kae da je izloba "dokazala da u naem narodu ima mnogo dara, ali malo mara, da smo zaostali to se
obrta tie za istom naom braom, koja
su stenjala pod turskom jarmom, da nam
valja svakako uiniti togod za napredak
i na tom polju, da nam valja dii u savez
sa galerijom slikah umjetniki muzej, u
kojem e biti i umjetne obrtnine, da taj
zavod mora postati ishoditem za nauku
54

obrtnikom, da se otud moraju organizirati

obrtnike kole."
U isto vrijeme buknuo je u Zagrebu
veliki skandal u kulturnoj javnosti, koji
je tijekom 1880. zabavljao puk. Dvojica
temperamentnih uenjaka posvadila su se
oko osnutka Muzeja za umjetnost i obrt
- Isidor Krnjavi i ravnatelj Arheolokog
odjela, don ime Ljubi. Krnjavi je kanio
osnovati spomenuti muzej, a Ljubi je
pokuavao taj naum sprijeiti. Naime, Ljubiu se nimalo nije svidio prijedlog da se
novi muzej djelomino realizira na temelju ve prikupljenog materijala iz fundusa
Arheolokog odjela Narodnoga muzeja.
Svadljivi Ljubiev karakter Krnjavi je opisao podosta kasnije, nakon njegove smrti, no ni sam nije bio imun na takav nain komuniciranja. Polemika u Obzoru
poprimila je prilino uljiv ton. Pale su i
rijei poput "vindler" i predmet je zavrio
pred sucem. Parnicu je, naravno, izgubio
Ljubi. Nikad nije bilo uputno bosti se s
rogatima.
Tada se Ljubi zamjerio mnogima.
Biskup Strossmayer u pismu Franji Rakome za Ljubia kae: "I to je prava u, koju

smo si sami u koulju stavili". Epilog je bilo

Ljubievo naprasno umirovljenje, 1892.,
ubrzo nakon to je Krnjavi postao predstojnik Odjela za bogotovlje i nastavu
Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske vlade.
Josip Brunmid, nakon to postaje ravnatelj Arheolokog odjela, predaje veliki
dio sporne grae Muzeju za umjetnost i
obrt. Smiiklas je zabiljeio da se Ljubi
i u tom sluaju "borio (...) kao za majku
svoju, da mu je ne odvuku dumani", kao i
svaki put kad mu se inilo da se neto eli
oduzeti Muzeju, to je tekom mukom
steeno.
U to vrijeme Arheoloki odjel bio je
dio Narodnog zemaljskog muzeja i nalazio se u Narodnom domu u Opatikoj
18. Tijekom prve godine rada, od 10. rujna 1846. do 25. kolovoza 1847., muzejske
je zbirke u Narodnom domu razgledalo
4856 posjetitelja. Prema popisu stanovnitva iz 1848., Zagreb je imao 16.886 stanovnika.
Ipak, prenatrpani Narodni dom ve
neko vrijeme nije bio adekvatan za smjetaj zbirki ("Sadanji muzej nije nikakav
zavod, ve hrpa nagomilanih prirodnih
starina i knjiga"). Ljubi odmah na poetku svoje slube ima nezahvalni posao
preseljenja zbirki iz Narodnog doma u
zgradu biveg Kasina u Demetrovoj ulici
1 (dananji Prirodoslovni muzej). Preseljenje traje itavu 1869. godinu, ali Ljubi
ve tada shvaa da nove prostorije nisu dovoljne za prihvat oba odjela, prirodoslovnog i starinarskog. To se pokazalo
i 1872. godine, kad Arheoloki odjel Muzeja ponovno seli iz Kasina u Narodni
dom, a Knjinica i Prirodoslovni odjel
ostaju u Demetrovoj.

General Horstenau u palai na

Zrinjevcu 19
Arheoloki odjel seli 1880. na Zrinjevac 11, u zgradu Akademije. Strossmayer
za izgradnju palae daruje Akademiji
40.000 forinti i izradu idejnog projekta
povjerava bekom arhitektu Friedrichu
von Schmidtu. Vlada za gradnju Akademijine zgrade daje 100.000 forinti iz muzejskog fonda. Ban Ladislav Pejaevi odmah nakon dovrenja Akademijine palae
izdaje nalog, 21. kolovoza 1880., za preseljenje Arheolokog odjela.
Muzej je preseljen u prizemlje palae,
to se svakako nije pokazalo najbolje rjeenje: "U toj je palai muzej dobio lijep
lapidarij, ali su ostale dvorane sasvim ne-

prikladne. U zadnjih su se 40 godina pojedine zbirke toga muzejskog odjela tako

umnoile, da se mnogo toga uope ne
moe izloiti. Ono to je izloeno, tako je
stisnuto i prenatrpano, da je teko dobiti
dobar prijegled."
Dana 30. svibnja 1945. Ministarstvo
prosvjete dobilo je od vojske odobrenje za
useljenje Muzeja u palau Vranyczany na
Zrinskom trgu 19. U kolovozu su kustosi
otkrili da je zgrada prepuna stjenica i ui,
budui da je u njoj prvo boravila njemaka
vojska, zatim Okruni narodni odbor i
Komanda narodne milicije Okrunog narodnog odbora Zagreb, koja je nerado napustila palau.
Naime, tijekom mranog razdoblja od
1941. do 1945. palau na Zrinskom trgu
19 nije zaobiao rat. Nakon njemake invazije i uspostave NDH, nova je vlast objekt vrlo brzo prepustila njemakoj vojsci.
U mnotvu polovinih i katkada kontradiktornih informacija, nije lako razluiti tko je sve i u kojem svojstvu boravio u
zgradi, no nema dvojbe da je u njoj djelovalo nekoliko njemakih operativnih i
pozadinskih zapovjednitava, zajedno s
prateim pritapskim jedinicama i slubama. Najpoznatiji stanar Zrinjevca 19 u
tom razdoblju bio je njemaki general Edmund Glaise von Horstenau, Austrijanac,
profesionalni vojnik, povjesniar i politiar nadasve zanimljive biograje. Tijekom
posljednjih 15 godina svoje karijere, ali i
ivota, von Horstenau se od nacista i gorljivog pobornika Anschlussa pretvorio u
ogorenog, iako diskretnog kritiara Hitlerova reima.
Njegovom dubokom razoaranju Treim Reichom nesumnjivo je znatno doprinijela sluba koju je od 1941. do 1944.
obnaao u Zagrebu. U NDH je poslan 14.
travnja 1941., u svojstvu tzv. opunomoenoga generala (Deutscher Bevollmchtigter General in Kroatien), odnosno kao
svojevrsni asnik za vezu s iznimno irokim ovlastima. Cinik britkog uma i lucidni promatra, u svojim je dnevnikim
zapisima i osobnoj korespondenciji zabiljeio neka od najotrijih svjedoanstava
o zloinakoj prirodi ustakog reima. Na
toj je dunosti ostao do rujna 1944., kad
je na Pavelievo insistriranje, smijenjen.
Pavi u nemilost, rasporeen je u priuvu te imenovan na opskurnu dunost
slubenog vojnog povjesniara za jugoistono ratite. U srpnju 1946. u zarobljenitvu je izvrio samoubojstvo, bojei se
izruenja jugoslavenskim vlastima.

Adaptacija dvorine strane zgrade, 1941.

- ruenje dvorinih krila

Poetkom svibnja 1945. Wehrmacht

navrat-nanos naputa Zagreb, a u zgradi
ostaje malo pokustva, brojni ljemovi i
dvanaest elinih trezora. Trezori koje su
kasnije otvorili profesionalni provalnici,
za taj posao dovedeni iz Lepoglave, bili su
potpuno prazni.

Preseljenje Muzeja, 1945.

Godine 1945. na svoj je poloaj vraen
rehabilitirani muzejski ravnatelj Viktor
Holler. Poznate su bile Hollerova izravnost i iskrenost u pristupu ljudima i
problemima, to je, uz veliku dozu osobne
hrabrosti, bilo razlog njegovog naglog
umirovljenja, 4. sijenja 1943. Holler
je, naime, generalu Edmundu Glaise von
Horstenau pred oveim auditorijem nagovijestio da e Njemaka ubrzo izgubiti rat.
Isto tako se najenerginije bunio kad su
ustake vlasti iz muzejskog fundusa otuile, kao poklon Hitleru za roendan,
pruski stijeg i ah Fridrika Velikog.
Ipak se najvei dio mukotrpne selidbe
1945. odvijao pod nadzorom kustosice
Ivice Degmedi. Kustosi su, uz pomo
njemakih zarobljenika i pomonog osoblja ostalih zagrebakih muzeja, osobno
morali prenositi teke predmete na drvenim takama. Kameni spomenici, meu
kojima su neki prilikom selidbe oteeni,
naslagani su u dvije nekadanje staje sa
sjeverne i june strane dvorita, pa su ostali nedostupni vie od etrdeset godina,
sve do 1987., kad je za vrijeme Univerzijade dovren arheoloki park lapidarij,
zajedno s dva spremita za neizloene kamene spomenike.

Ravnatelj Viktor Holler za vrijeme

Drugog svjetskog rata najvrednije primjerke novca i medalja Numizmatike
zbirke pohranjuje na sigurno. Godine
1947., nakon preseljenja na Zrinjevac 19,
za toliko veliku zbirku i dalje nema prostora ni sigurnosnih uvjeta, pa se sav materijal deponira u Narodnu banku u Prakoj ulici, gdje je bio do povratka u Muzej,
1964., kad su ureene prostorije Numizmatikog odjela.
Nakon neugodne i dugotrajne selidbe,
9. lipnja 1948. Muzej dobiva novi nalog
za hitno preseljenje u "bivu damiju" dananji Dom Hrvatskog drutva likovnih
umjetnika, kako bi u prostorije palae na
Zrinjevcu moglo useliti Predsjednitvo
narodne fronte. U to doba zgradu palae
na Zrinjevcu dijele Arheoloki muzej, Povijesni muzej, Muzej Narodno-oslobodilake borbe, Konzervatorski zavod, Graka zbirka i Arheoloki zavod. Prostora
je malo i vlasnitvo zgrade nije rijeeno.
Holler se nada da e moda Metroviev paviljon biti stalno mjesto Muzeja,
ali isto tako eli dodatne prostorije u
nekoj od zgrada na Trgu rtava faizma.
Naposljetku se pokazalo da adaptacija
Paviljona nije bila dobro rjeenje za potrebe Arheolokog muzeja.
Napokon, 1949. u Paviljon seli Muzej
NOB-a, a deset godina kasnije na Gornji
grad u Matoevu ulicu odlazi i Povijesni
muzej. Tako je Arheolokom muzeju omogueno znatno proirenje u prostorijama
palae na Zrinjevcu. Arheoloki muzej
postaje jedini stanar u palai Vranyczany,
1964. godine.
55

Nedjelja, 19. svibnja, 20 sati

bazilika Srca Isusova
ANTE KNEAUREK, orgulje
PAVAO MAI, orgulje
ABENDMUSIKEN
DIETERICH BUXTEHUDE
(1637. - 1707.) - SABRANA
DJELA ZA ORGULJE
ULAZ SLOBODAN

DIETERICH
BUXTEHUDE
1637.-1707.

SABRANA DJELA ZA ORGULJE

Ante Kneaurek i Pavao Mai

Dubravka
eparovi
Muovi

koncerti poinju u 20 sati

ulaz slobodan

21.10.2012.
Helsinbrg

Petak, 17. svibnja, 20 sati

Hrvatski glazbeni zavod,
Molto cantabile
DUBRAVKA EPAROVI MUOVI, mezzosopran
ORE STANETTI, glasovir
Hommage a Milka Trnina
Program: R. Wagner - Pjesme na stihove M.
Wesendonck i prizori iz glazbenih drama

11.11.2012.
Stylus phantasticus
16.12.2012.
Lbeck 1667
17.03.2013.
Psalmodia christiana
19.05.2013.
Abendmusiken
Koncertna
direkcija
Zagreb
www.kdz.hr

Kneza Mislava 18, 10000 Zagreb

tel: + 385 1 4501208, + 385 1 4501200; fax: +385 1 4611807; e-mail:info@kdz.hr

09.06.2013.
Te Deum laudamus

Johannes Voorhout (1647.-1723.): Husliche Musikszene (1674.)

Petak, 10.
svibnja, 20 sati
Mala dvorana
"Vatroslav Lisinski"
KVINTET SIMPLY
BRASS
gost: MIA
ELEZOVI,
glasovir

na orguljama Bazilike Srca Isusova u Zagrebu

Nedjelja, 9. lipnja, 20 sati

bazilika Srca Isusova
ANTE KNEAUREK, orgulje
PAVAO MAI, orgulje
TE DEUM LAUDAMUS
DIETERICH BUXTEHUDE
(1637. - 1707.) - SABRANA
DJELA ZA ORGULJE
ULAZ SLOBODAN

Koncert u spomen na
Helgu Vlahovi Brnobi
U nedjelju, 26. svibnja, u 20 sati u Muzeju Mimara na Rooseveltovu trgu 5 odrat e se
humanitarni koncert Osobnost jedne ene u spomen na Helgu Vlahovi Brnobi. U organizaciji
Lions kluba Kontesa Nera, prvi je koncert odran prole godine, nakon smrti legendarne
televizijske voditeljice, urednice i spikerice, a ovogodinji je drugi po redu. Nastupit e Petar
Klasan na glasoviru i laureati Lions Grand Prixa, uza sudjelovanje glumca Matka Kneaureka.
Ulaznice po cijeni 50 kuna prodaju lanice Lions kluba Kontesa Nera, a novac je namijenjen
stipendiranju mladih talenata.

LISINSKI SUBOTOM 13./14.

Nikolaj Luganski

Julia Lezhneva

Joshua Bell

www.lisinski.hr

Mariusz Kwiecien
Anna Netrebko

Jonas Kaufmann

Patricia Racette
Roberto Alagna

56

METROPOLITAN U LISINSKOM 13./14.

Nastavlja se program poznatih ciklusa

Zagrebake lharmonije te gostovanja
velikih solista i dirigenata.
PLAVI CIKLUS

CRVENI CIKLUS

petak, 10. svibnja

VELIKI BEREZOVSKI
ZAGREBAKA FILHARMONIJA
PAVLE DEPALJ, dirigent
BORIS BEREZOVSKI, klavir
G. Bizet: 1. simfonija u C-duru
M. de Falla: Noi u panjolskim vrtovima,
simfonijske impresije za klavir i orkestar
M. Ravel: Koncert za klavir i orkestar u
D-duru, Koncert za lijevu ruku

petak, 24. svibnja

PLEMENITI
ZVUCI ROGA
ZAGREBAKA
FILHARMONIJA
IVAN REPUI,
Radovan
dirigent
Vlatkovi
RADOVAN
VLATKOVI, rog
B. Bersa: Sunana polja
R. Strauss: Koncert za rog i orkestar u Es-duru,
op. 11
H. Berlioz: Fantastina simfonija, op. 14

13. - 18. svibnja

ZAGREBAKA FILHARMONIJA za
HRVATSKU GLAZBENU MLADE
TJEDAN GLAZBE ZA MLADE, u suradnji
sa HGM i KDVL
ZBOR OPERE HNK ZAGREB
POLAZNICE KOLE ZA KLASINI BALET
IVAN JOSIP SKENDER, dirigent
GORANA BIONDI, sopran
STJEPAN FRANETOVI, tenor
JADRAN GRUBII i ANTONIO FRANI,
dramski umjetnici
Program uz obljetnicu G. Verdija i R. Wagnera

REGIONALNI CIKLUS TOKA-TAKA-PIKA

GOSTOVANJE BEOGRADSKE
FILHARMONIJE
ponedjeljak, 27. svibnja
ROMANTINI TRPESKI
GINTARAS RINKEVIIUS, dirigent
SIMON TRPESKI, klavir
D. Gostuki: Poema Beograd
S. Rahmanjinov: 4. koncert za klavir i orkestar
N. Rimski-Korsakov: Seherezada, op.35

Mario
Venzago

BIJELI CIKLUS
TE DEUM, petak,
7. lipnja
ZAGREBAKA
FILHARMONIJA
MARIO
VENZAGO,
dirigent
SOLISTI
(naknadno)
Akademski zbor "IVAN GORAN KOVAI"
W. A. Mozart: AVE VERUM CORPUS, KV
618
A. Honegger: SAMPHONY No. 3, Liturgique
A. Bruckner: TE DEUM za sole, zbor i
orkestar, WAB 45

REGIONALNI CIKLUS
FANTASTINI FENG, petak, 14. lipnja
ZAGREBAKA FILHARMONIJA
PERRY SO, dirigent
NING FENG, violina
I. Josipovi: Samba da Camera
M. Bruch: kotska fantazija op. 46
J. Brahms: 4. simfonija u e-molu, op. 98

z
zagrebaka
filharmonija
f
k
koncertna
sezona
2013/2014
2

- jedan orkestar, bezbroj glazbenih doivljaja -

PRETPLATE ZA N OV U SE ZO N U U P RO DA JI !
57

Intervju

Amira Medunjanin, jedinstvena interpretatorica sevdalinki

Razgovarala: Biba Salata
Foto: Damil Kalogjera

mira Medunjanin, Sarajka koja je

u posljednjih desetak godina postala najpoznatija interpretatorica
tradicionalne bosanske sevdalinke, polovicom je travnja etiri dana zaredom oduevljavala publiku koja je do posljednjeg
mjesta punila zagrebaki Vip Club na Trgu
bana Jelaia 9. Bili su to njezini prvi solistiki koncertni nastupi u Zagrebu i Hrvatskoj, nakon to se jedinstvenim nainom
izvoenja sevdalinki proslavila na europskim, posebice britanskim top-ljestvicama.
Kritiari je usporeuju s Billie Holiday
i Cesriom vorom, a i zagrebaka se publika uvjerila da Amirina izvedba istodobno ispunjava oi suzama i srce radou.
Sevdalinku je nauila od majke, a izgradila je vlastiti stil pjevanja, dovodei izvedbu do savrenstva. Nakon to je 2003.
s jednom pjesmom gostovala na albumu
A Secret Gate Mostar Sevdah Reuniona,
2005. snimila je debitantski album Rosa,
koji je dobio sjajne kritike u Velikoj Britaniji i irom Europe. Odrala je koncert
u Sarajevu, 2008., u sklopu Jazz festa, i u
travnju 2009. objavila snimku s koncerta
- album Live. Iste godine objavljuje i studijski album Zumra, a posljednji album
Amulette svojevrsna je kombinacija jazza i
sevdalinke.
Laska li Vam usporedba s Billie
Holiday?
- Svaki kompliment laska, no s druge
strane, ba je i optereenje usporedba s
jedinstvenom i neponovljivom Billie Holiday, trebam biti dostojna tog epiteta. Ljudi
vole ta poreenja, sve je to krasno, no da
se mogu u svom ivotu pribliiti onom to
je bila Billie Holiday, ja bih bila presretna!
Napunili ste etiri veeri zaredom
zagrebaki Vip Club...
- Dugi niz godina ekam priliku za
solistiki koncert u Zagrebu. Nastupila
sam u Lisinskom u studenome, to je bilo
gostovanje na festivalu "Sevdah u Lisinskom", gdje su se svi trenutno aktivni izvoai sevdalinki nali na sceni zajedno i
svatko je pjevao jednu ili dvije-tri pjesme;
mene je pozvao Tomislav Kaljevi i super
mi je bila ideja prvi put saraivati s Edi60

Namjeravam brendirati
Balkan, promijeniti malo
sliku, kol'kogod uspijem,
da ne bude samo krvavi
region
nom Karamazovim; upoznali smo se taj
dan i lijepa se energija rodila, jednu smo
pjesmu odsvirali na tom koncertu. Drugo
gostovanje je bio kratki recital na Danima bosansko-hercegovakog lma u kinu
Europa. No, nisam dobila priliku za cjeloveernji koncert i onda dobijem etiri
koncerta! Lisinski je prekrasan i velika je
ast tamo nastupati, ali ja preferiram manja, intimnija mjesta, gdje mogu vidjeti
ljude, maltene ih dotaknuti, pa je Vip Club
bio super, ima neki jazzy tih, podsjea me
na jedan sjajan jazz klub u Beu... Koncerti su bili maltene s identinim repertoarom, a sva etiri su potpuno razliita
bila, barem ja tako osjeam. Sretna sam,
presretna!
Izgradili ste vlastiti stil izvoenja
sevdalinki. Otkud Vam ideja da tako
obradite pjesme?
- Nisam nikada htjela biti dijelom
profesionalnog bavljenja muzikom; ta
neka nepisana pravila koja su postojala:
da mora biti odreeni instrument, da izvoa mora tako i tako izgledati, izvo-

diti pjesmu na taj i taj nain... to mi je

sve bilo previe pravila i kalupa i nisam
mogla nikako ovakve pjesme stavljati u
kalupe, to mi je bilo prestrano, to mi je
kao zarobiti vjetar! A da budem neki revolucionar ili da pravim neke balade, nisam
ba bila spremna da se borim s negativnim komentarima. Pa sam onda rekla ok,
ja elim to neto to ja njegujem, to volim i to je strano privatno, sve dok nisam ula Mostar Sevdah Reunion koji su
pustili sevdah da die, da se razvija, da koketira s aranmanima, pa sam mislila: to
bih mogla i ja.
Neizmjerno potujem tradiciju i nije
bilo puno prostora za improvizaciju; tko
je napravio neki iskorak, nije ba dobro
proao do Mostar Sevdah Reuniona.
I kad su te mlade generacije rekle ok, da
vidimo kako mi danas doivljavamo sevdah, sluajui drugu vrstu muzike i pokuavajui uklopiti te stihove u dananje
aranmane i neke dananje prie, oni su
bili moja injekcija i snimila sam pjesmu
2003. za njihov album "A Secret Gate".
Uasno mi se dopao nain na koji su oni
pjesme izvodili i kako su privukli puno
mladih na svoje koncerte, natjerali bukvalno mlade ljude da obrate panju na tradiciju, to mi je bilo sjajno.
Puno se moe iz tih pjesama nauiti,
to ja radim od pete godine, prouavam,
gledam odakle je koja pjesma dola, zato
i kako je opstala, na koji nain, kako je
mogue da je toliko godina preivjela...
Mislim da je uasno bitno da mladi ljudi

Englezima,
Francuzima to
nije jasno: kako
moe bit' vezana
za most? Mogu,
tu sam se prvi put
poljubila u srednjoj
koli, s mamom ila
redovno na pijacu...
to su stvari koje su
bitne u ivotu

Sevdah

treba pustiti da die

danas budu svjesni blaga koje imamo.

I dalje se sve poklopilo kako treba i
imala sam uasno puno sree da saraujem sa sjajnim muziarima, ljudima s idejom, vizijom, koji su znali deifrovati sve
te silne pjesme, odnosno prilagoditi ih
dananjem vremenu kroz muzike aranmane.
Vae su izvedbe bez pratnje harmonike?
- Ne volim harmoniku, smatram da
je ona dosta iskrivila sevdalinku. Harmonika je dola na nae prostore s Austro-Ugarskom i tada se prikljuila instrumentalnoj pratnji sevdaha. Do tada je bio
iskljuivo saz iani instrument, slii na
leut, lutnju, i glas i tiina to su tri instrumenta za sevdah. Kasnije su doli i violina i harmonika. Ja se pokuavam nai
negdje izmeu, da ne idem u krajnost tradicionalizma, znai iskljuivo glas, pa saz i
glas, pa ta neka harmonika i veliki orkestar.
Strano volim klasinu gitaru, volim i
klavir, klasini, lijepi, koncertni, super mi
je bio izazov napraviti kombinaciju tih
nekih netradicionalnih instumenata sa
tradicionalnim izvoenjem.
Inae, pored sevdaha koji izuavam i
ivim, sluam i Nicka Cavea otkad znam
za sebe, pa Davida Bowiea, Leonarda Cohena... i u svim sam njihovim djelima pronalazila sevdah, neto univerzalno, to je
nemogue staviti u jednu kutiju i rei e, to
je to i ne smije to vie pomjerat' s mjesta i dirat'. Proitam stih i napravim lm u
glavi, ujem, stvarno ujem muziku koja
bi mogla ii uz to i onda pozovem muziare za koje smatram da bi mogli imati
slino shvatanje.
to je sevdah?
- Sevdah je odreeno stanje uma,
due. Sevdalinka je pjesma koja govori o
sevdahu, neto to izaziva i projicira najdublje ljudske emocije, ljubav, enju, nain ivota, sve to nas prati, mui, razdire,
ini sretnim.
Nekoliko Vam je puta na koncertu potekla suza... Kako birate pjesme?
- Po tekstu. Mora me poruka pomjerit'. To je jedini nain da se pjesma izvede kako treba, da se oda poast onome
koji ju je stvorio nekada.
Koja Vam je omiljena pjesma?
- Sve. Puno ih je koje me razderu, bukvalno. Peniice, sitno sjeme to je bosanski haiku! Onda pjesma Ah, to emo
ljubav kriti. Pa aurko mila to nisam
nikad pjevala, to ne diram. A najvie me
pogodi makedonska Zajdi, zajdi, ta pjes62

ma... ne znam... samo kad se sjetim zadnjeg stiha, meni se plae... Obraa se ovjek gori zelenoj i kae: ti e svoje lie kad
opadne na jesen dobit' ponovo u proljee,
a ja svoju mladost nikada vie neu dobiti,
ona ode. Ta je pjesma oda ivotu, kol'ko
trebamo biti sretni to imamo ivot. E,
onda u tom trenutku pomislim na sve
svoje... i sad u se rasplakati... sjetim se
svih ljudi koji nisu tu i onih koji jesu, al'
nee bit' zauvijek...
Nastupate u Europi, najvie u
Engleskoj. Koja Vam je publika najbolje legla?
- Sva ozbiljna pria kree iz Londona
jer to je kulturni centar Europe, pored
Pariza. Moja izdavaka kua je bazirana u
Londonu. Imaju puno ljudi koji obraaju
panju na neto to je drugaije; ta neka
serijska proizvodnja je postala dosadna

Sevdalinka je pjesma koja

govori o sevdahu, neto to
izaziva i projicira najdublje ljudske emocije,
ljubav, enju, nain
ivota, sve to nas prati,
mui, razdire, ini sretnim
ljudima, non-stop se ponavlja isto, ljudi su
eljni neega to je egzotino, novo.
Dakle, Engleska, onda Holandija, Belgija. Njemaka vrlo malo, dva sam koncerta imala u Njemakoj jer mi pozivi nisu
odgovarali; naa dijaspora oekuje da to
bude dernek, a ja ne mogu praviti od sevdaha dernek, nema kompromisa oko koncertnog nastupa jer to onda nema svrhe
raditi.
A to se tie publike, kad nastupam u
bilokojoj od zemalja... Evo, prvi put sam
u ivotu u Beograd otila zbog koncerta,
bilo je super. Ni u Zagrebu nisam prije rata nikad bila, jo uvijek nisam bila u Makedoniji... Nisam jugonostalgiar, stvarno
nisam, ja neizmjerno volim Bosnu, ali
sjeam se, kao klinka, uvijek su govorili
da je Bosna Jugoslavija u malom, ima svih
naroda, svih narodnosti, vjeroispovijesti,
mi smo kao vel'ka arena bata. I onda
mi bude drago kad doem u Zagreb, ljudi
reaguju na taj isti sevdah: kia pada, trava raste... pa se sjetim perioda svog od-

rastanja, kad mi nije trebao paso da idem

u Hrvatsku, Srbiju, Makedoniju, Crnu
Goru... To je neka moja nostalgija za djetinjstvom, za sretnim danima jer mene
ni'ko nije pitao hou li ja da se desi ovo
to se desilo.
Kako Vas odreuje to to ste Bosanka?
- Meni je bilo uasno bitno pokuati
ljude u Zapadnoj Europi natjerati da misle
malo drugaije o nama. Kad se spomene
da netko dolazi iz Bosne, automatski se
pomisli o ratu, korupciji, politikim problemima, ekonomskoj situaciji, to mi je
jasno jer se uglavnom ljudi fokusiraju
na ono loe, ne samo iz BiH nego iz svih
zemalja Balkana. Ta runa etiketa meni
smeta! Smeta mi, pogotovo u Sarajevu
taj poslijeratni period u kojem je mnogo
organizacija dolo da nam pomogne kao
da izaemo na pravi put, da ponemo
razmiljati proeuropski... Nikako nisam
mogla da prihvatim da nas ne vide kao dio
Europe; mi jesmo dio Europe, ljudi Boji,
ako nita, geografski!
Na poslu koji sam radila dugi niz godina u jednom uredu Europske komisije
u Sarajevu sretala sam puno ljudi iz svih
zemalja Europe, pa doe ovaj i kae ovako,
pa onako, pa vi se svakih 50 godina malo
izmeu sebe... Ali, zapitate li se zato se
to desi, kakav smo mi narod ispod svega
toga ta se desi? Mi smo imali naalost
takvu nesreu kroz istoriju, sa svih strana
su dolazili i svi su htjeli uzet' komad Bosne, od Otomanskog carstva, pa do dana
dananjeg. Ali, kol'kogod morbidno zvualo, ja sam zahvalna na svemu to se
desilo, sve ima svoje zato; pa su nastale
ovakve pjesme uslijed svega toga, pa je
uticaj Otomanskog carstva donio orijentalne zvukove u sevdalinku, pa je AustroUgarska donijela te neke europske utjecaje, sve se to nekako lijepo smukalo. Pa
nemojte samo loe gledat', pogledajte ovo
to je dobro i to je lijepo kod nas! Onda
ete pokuati razumjeti moda i zato
narod poe za tim nekim budalama koje
hoe ratovati, nekad smo i naivni dosta, i
blesavi, a dobri do beskonanosti!
Rat ste proivjeli u Sarajevu...
- Mogla sam otii 92., ali ja bih umrla
da sam otila. Jednostavno, taj grad doivljavam kao ivo bie, to je moje, tu sam se
rodila, tu mi je sve najmilije, onaj kamen
na Baariji volim isto, ne mogu ja nigdje
oti'! Englezima, Francuzima to nije jasno:
kako moe bit' vezana za most? Mogu, tu
sam se prvi put poljubila u srednjoj koli,

s mamom ila redovno na pijacu! To su

stvari koje su bitne u ivotu. Nije bitno
materijalno, danas ima, sutra nema, kua, auto, vikendica, totalno nebitne stvari u ivotu. Recimo, moj otac je cijeli ivot pravio kuu, sve smo u nju uloili, i
doe u ratu granata, pljus, nema kue. ta
si radio, gdje si bio! Ali ljubav, potenje
iznad svega, prijatelje imati pored sebe
e, to je mene taj period 92. - 95. nauio i
hvala! Bilo je teko, ali je prolo i ja sam
izala bogatija.
Do prije desetak godina bili ste
gotovo nepoznati u svijetu glazbe, a
onda je, 2005., Va debitantski album
proglaen albumom godine u Velikoj
Britaniji!
- Dugi niz godina ni'ko nije znao da ja
pjevam, nisam se htjela eksponirati. Muzika je bitna, sevdah je bitan da se uje, a
ja sam samo ne'ko 'ko je imao sree i dobio
glas, ja nisam ni kolovala glas, meni je to
dato. Znai, nijednog momenta ne mogu
sebe i ne smijem sebe ispred toga stavit' i
bukvalno sam se krila. I stvarno, ni'ko me
nije dirao godinama, jedno etiri godine
sam bila mirna, e onda su provalili da sam
na Vinjiku...
Prvi album Rosa ustvari je bio hommage tradiciji, da pokaem tradicionalis-

tima da ja to potujem. Rekla sam ok,

radit emo ga tradicionalno, koliko ja to
mogu, ne mogu glumatati. To je kao neka
underground muzika bila, album se nema
vie gdje ni kupiti. Kad je izaao, iz Sunday
Time'sa mene zovu, ja sam mislila prvo da
me netko od raje zeza, nisam vjerovala,
al' ono britanski akcenat: da je proglaen
albumom godine, i to u konkurenciji sa
svim muzikim anrovima, i jazzom,
rock'n'rollom... Kako su doli do toga, ne
znam, ja nisam imala nikada neke timove
sa sobom, PR, marketing... ako pet ljudi
poslua i obrati panju na tu muziku, meni je dovoljno.
Zumra, album koji sam sljedei uradila, isto je tako dobio nekakvih priznanja,
u Belgiji album godine, u Australiji na
nekim listama se naao, gdje uope nisam
mogla sanjat' da bi neki kritiari uopte
uzeli takav jedan album i posluali. Fino
se poela lijepa pria razvijat'. Album
Zumra sam namjerno napravila tako da
je harmonika i glas, ali klasina, moderna
harmonika, svira je harmonikaica Merima Kljuo, porijeklom iz Livna, ali ivi
u Amsterdamu, trenutno je u L.A.-u. Svira njeno, bez pretjerivanja s onim ukrasima... Tu su me malo kritiari doma
napali: kakva ti je ono harmonika, zvui

ko' da konj hre, a ja kaem da mi je jako

drago da smo to uspjeli postii, ha, ha!
Inae, na koncertima me prate Edvin
Hai na kontrabasu, Boko Jovi na gitari
s Bokom sam dosta radila koncerata,
samo glas i gitara, strano volim taj minimalizam.
Posljednji album Amulette je svojevrstan izlet u jazz sa Bojanom Zulkarpaiem koji je Bosanac porijeklom, roen
u Beogradu, ivi u Francuskoj i jedan je od
ponajboljih jazz pijanista Europe. Uvijek
se igrao etnoelementima, makedonskim
ritmovima, elementima bosanskog sevdaha, i ba nam je bilo sueno da se upoznamo u Sarajevu, prije etiri godine na
jednom festivalu, 8. aprila, a ve smo 10.
aprila svirali zajedno pred hiljadu ljudi,
bez ikakvih proba, ista improvizacija,
samo klavir i glas, i to je bilo prekrasno.
Poklopile nam se zvijezde i Amulette nastao. To je posljednji eksperiment i on je
dobro proao.
Zadovoljni ste sobom, svojim radom?
- Da, jesam, konano. Dugi niz godina
sam sjedila na dvije stolice, radila od
osam do pet i onda si slobodne dane od
godinjeg odmora uvala za koncerte jer
nisam se usudila ostaviti posao u vrijeme
kad je u BiH stopa nezaposlenosti 56 posto, znai pola stanovnitva ne radi, bilo bi
previe bezobrazno da kaem ok, ja vie
neu radit'. A s druge strane, trebalo je i
vremena da proe da ja shvatim gdje, u
kom' pravcu smijem i trebam da idem. I
kad je sve tako lijepo se posloilo, ja 2008.
godine kaem dovienja ovom poslu i samo muzika.
to planirate?
- Planova ima puno. Prole godine,
u sklopu Olimpijskih igara u Londonu
je prireen festival koji se zvao Kulturna
olimpijada i mene su moji promoteri iz
Londona angaovali da napravim jedan
projekat koji e predstaviti muziku tradiciju Balkana. Dali su mi zadatak da
okupim ekipu od devet muziara iz svih
zemalja Balkana i da zajedno nas desetero
na sceni odrimo koncert. I prole godine
smo u julu imali koncert na Trafalgar trgu
i voljela bih da se ne zavri samo na tom
jednom koncertu, nego da malo tu priu
proirimo dalje. Namjeravam taj projekat
dovesti u Sarajevo, pa onda moda obii
i ostalih devet zemalja, odnosno glavne
gradove, i pokuati brendirati Balkan,
promijeniti malo sliku, kol'kogod uspijem,
da ne bude samo krvavi region.
63

Od 25. travnja do 16. lipnja

Pogled na postav izlobe

Ukidanje perspektive

Napisala: Nada Bero

Foto: Filip Beusan i MSU

osip Vanita (Karlovac, 1924.) jedan

je od posljednjih velikih aktivnih umjetnika neoavangarde. Posljednjeg
desetljea, osim domaih strunjaka, tu
ocjenu esto izriu i ugledni strani kustosi
i kritiari, prepoznajui Vanitu na meunarodnoj umjetnikoj sceni, osobito kroz
djelovanje u kultnoj umjetnikoj grupi
Gorgona (od 1961. do 1966.), kao jednog
od rodonaelnika konceptualne umjetnosti u svijetu. Ovoga proljea u tu se
tvrdnju moe uvjeriti i iroka publika na
izlobi u Muzeju suvremene umjetnosti,
od 25. travnja do 16. lipnja.
Vanita je nedvojbeno jedna od najenigmatinijih osobnosti suvremene hrvatske umjetnosti. Prireivaima njegove
prve velike (anti)retrospektive nametnula
su se brojna pitanja, primjerice: kako predstaviti opus umjetnika i pisca, crtaa i slikara, esejista i kroniara, arhivista i uvara
batine, nakladnika i urednika, koji je nastajao tijekom sedamdesetak godina? kao
cjelinu ili kroz fragmente, kao kroniku ko-

66

ja potuje vrijeme ili kao bezvremensko

stajanje na mjestu? Jedni ga smatraju velikim majstorom moderne tradicije, drugi
pak bespotednim kirurgom koji je odstranio zatrovani prostor l Malereia,
dopustivi da u njega ue praznina. Kako,

Josip Vanita, autoportret, 1943.

dakle, gledati na Vanitu? Kao na batinika

tradicije ili kao na njezinog radikalnog osporavatelja?
Moda je ideja cjeline pogrena od
poetka, moda je do nje mogue doi i
kad ne oekujemo da fragmenti srastu u
cjelinu? Cjelina moda postaje mogua
kad odustanemo od pokuaja nasilnog
sljubljivanja pojedinih dijelova. U "Nacrtu
jednog objanjenja"iz 1961. Vanita je zapisao: "Mislim da treba odmah rei da je
Gorgona poetak odreen da bude bez
razvoja i cilja."Stavimo li znak jednakosti
izmeu Vanite, duhovnog oca Gorgone
i grupe Gorgona, neemo uiniti veliku
pogreku. Poetkom ezdesetih godina,
upravo u okrilju grupe Gorgona, Vanita
je dosegnuo nultu toku slikarstva. Stvorivi "sliku"materijaliziranu tek njezinim
verbalnim opisom, tekstom ispisanim pisaim strojem, kao odreenu metauputu za njezino izvoenje (Slika XII, 1964),

Pogled na postav izlobe

Beskonani tap - u ast Manetu

ostvario je "najradikalniji domet hrvatske

umjetnosti dvadesetog stoljea". Je li nakon te Slike XII mogue govoriti o razvoju?
Od 1965. do 1967. prekinuo je svaku
umjetniku aktivnost. Kako promatrati
sljedeih pola stoljea stvaranja: kao
status quo, involuciju ili dekadenciju?
Kad se iz ikonoklasta pretvara u apartnog
tovatelja slikarske tradicije i nadalje je
u njegovu djelu prisutna ista radikalna
trpnja restriktivno doziranje. Ili, kako
umjetnik kae, izostavljanje nebitnog.
Eliptinost, eliminiranje, askeza... stalna
su mantra tog "japanizirajueg Zapadnjaka". On u konanici tei za eliminacijom umjetnikog djela kao feti-objekta,
izjednaujui original i reprodukciju. S
druge strane, pukim izborom i izdvajanjem neuglednih, obinih prizora koje
pronalazi oko sebe, fotograra ih ili preuzima od drugih fotografa, uokvirivanjem
novinskih isjeaka ili pak, zatvaranjem
i izlaganjem kompletne korespondencije koja predstavlja cijelu jednu ljudsku
sudbinu, priskrbljuje tim "predmetima"
snanu auru originala.
Od najranijih ulja, Voe iz 1941. i Autoportreta iz 1943., iz gimnazijskih klupa
u Karlovcu, pa sve do nedavno "potpisanih" fotografskih instalacija, pratimo Vanitin "nevidljivi crte duha" kroz po-

sljednjih sedamdeset godina. Izloba,

meutim, nema retrospektivni ni reprezentacijski karakter. Dapae, ukida retrospektivu kao muzeoloku kategoriju i
konvenciju. Izloba nastoji komornou
i discipliniranou korespondirati s duhom tog samozatajnog, asketskog umjetnika. U desetak izlobenih segmenata
Rani crtei; Misli za mjesece; Ukidanje
perspektive; Prijedlozi, projekti, korespondencija sa stranim umjetnicima; Pisma (Radoslava Putara i dr.); Gorgona;
Kolektivna legitimacija; Sateliti ili adherenti Gorgone; Postgorgona; Polaganje;
Filmovi; Dokumentacija ivota i djela
drugih umjetnika i autora (Leo Junek,
Milan Steiner, Josip Crnobori); Portreti
umjetnika; Izvolite prisustvovati (dokumentacija o Vanitinim izlobama) - provlai se zajednika nit, bez obzira na to je
li rije o crteu, slici, zapisu, instalaciji ili
pismu prijatelju. Eliptini izraz, svoenje
na najbitnije, tenja prema oskudnosti...
upuuju na Vanitin temeljni postupak redukcije, izostavljanja, potrebe suoavanja
s prazninom kao lozofskom kategorijom.
Bljeskoviti uvidi, fragmentarnost, otrina pogleda, fokusiranje jednog naizgled nebitnog detalja podjednako su prisutni u crteu, slici, literarnom zapisu ili
kronici. Vanita je minimalist i u svojoj
memoaristici i u portretima i u crteu

krajolika. Izloba u Muzeju suvremene

umjetnosti omoguuje da se svi ti segmenti prvi put vide na istome mjestu,
kao cjelina ija stabilnost moe svakoga
asa biti dovedena u pitanje i iznova sloena. Izloba pribliava gledateljima ne
samo djelo tog enigmatinog umjetnika,
iji bi se utjecaj u naoj sredini mogao usporeivati s utjecajem Marcela Duchampa
u svjetskim razmjerima, nego i kontekst
vrijeme i prostor u kojem je stvarao.
Naslov izlobe Ukidanje retrospektive referira se u prvom redu na naslov
Vanitinog objekta-stola Ukidanje perspektive, koji se lako moe protegnuti i
na druge njegove radove, osobito crtee.
Odnosi se istodobno i na Vanitino simbolino ukidanje vremenske i prostorne
perspektive, pa time i retrospektive kao
opeprihvaenog medija predstavljanja
umjetnikih opusa. U tenji za jednostavnijim slikanjem, u tenji da se "uini malo.
ne pie suvie. ne ini previe..."Vanita je
dosegnuo stupanj kondenziranog vremena
bez perspektive, bez protjecanja, bez pogleda unaprijed i bez pogleda unazad, kako bi u njega konano mogla stupiti praznina. Ili artikulirana bjelina. Ili NITA.
Izlobu su nancijski potpomogli Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i
Gradski ured za obrazovanje, kulturu i
port Grada Zagreba.

Sponzor rubrike kultura

67

U MUO-u najvrednija slika ikad izloena u Hrvatskoj

Michelangelo Merisi Caravaggio:
Veera u Emausu (1605.-1606.)
Pinacoteca di Brera di Milano
Uz doputenje Ministarstva za
kulturna dobra i aktivnosti Republike
Italije
Izvori:
Moir Alfred, Caravaggio, Prosveta / Vuk Karadi,
Beograd 1984.
Stefano Levi della Torre, udo "u prirodnom obliku"
Enciklopedija likovnih umjetnosti 1 A-us, Zagreb
MCMLIX, izdanje i naklada Leksikografskog zavoda
FNRJ
Tekst Miroslava Gaparovia, u povodu izlobe "S
Caravaggiom u Europu"
Wikipedija (http://en.wikipedia.org/wiki/Caravaggio)
i ostale internetske stranice vezane uz Caravaggia
Tuesday 29 June 2010 - 07:10 Murderer, artist, genius
and pimp Caravaggios new biography sheds light
on his tempestuous life (www.maltatoday.com.mt/
en/magazinedetails/magazine/art/Murderer-artistgenius-and-pimp-Caravaggio-s-new-biographysheds-lig)

Veera u Emausu
Tekst: Muzej za umjetnost i obrt

zloba S Caravaggiom u Europu

Veera u Emausu iz milanske Pinacotece di Brera u zagrebakom Muzeju za umjetnost i obrt ostvarena je,
zahvaljujui tradicionalno dobroj suradnji s Veleposlanstvom Republike Italije u
Zagrebu i osobnom zauzimanju veleposlanice Emanuele DAlessandro, kao znak
dobrodolice Republike Italije Hrvatskoj
u Europsku Uniju.
Remekdjelo barokne umjetnosti, Veera u Emausu talijanskog slikara Michelangela Merisija, poznatijeg pod imenom
Caravaggio, bit e izloeno u zagrebakom Muzeju za umjetnost i obrt od 5.
lipnja do 31. kolovoza. Slika koja dolazi iz
milanske Pinacotece di Brera procijenjena
je na 60 milijuna eura i najvrijednije je
pojedinano umjetniko djelo koje je ikad
izloeno u Zagrebu i Hrvatskoj.
70

iz Milana u Zagreb
Michelangelo Merisi da Caravaggio
(Milano, 28. rujna 1571. Porto dErcole,
18. srpnja 1610.) tijekom svojeg je relativno kratkog ivota ostavio samo ezdesetak djela, koja su kvalitetom ostavila
neizbrisiv trag u umjetnosti s kraja 16. i
poetka 17. stoljea. Caravaggio je bio izrazito slavan i utjecajan, ali vrlo brzo zaboravljen nakon smrti; tek je u 20. stoljeu
prepoznat njegov utjecaj na razvoj umjetnosti zapadnog dijela svijeta. U umjetnost je unio radikalan naturalizam koji je
kombinirao s pomnim psiholokim zapaanjima, a dramatinost i mistinost postizao je tenebrizomom (pojaanim chiaroscurom). Tu izraenu igru svjetla i sjene
preuzeli su jo za njegova ivota njegovi
sljedbenici tenebristi.
Umjetnik, iji je ivot bio obiljeen
brojnim skandalima, bio je sin Ferma Me-

risija, uglednoga graditelja u slubi markiza od Caravaggija, ija je glavna rezidencija bila u Milanu, pa je Caravaggio
od pete godine s ocem, majkom i troje
mlae brae ivio u Milanu. Kad se, 1576.,
Milanom poela iriti kuga, preselili su se
u Caravaggio, gradi izmeu Cremone,
Brescije i Bergama. Godinu dana kasnije
umro mu je otac, a 1590. i majka, pa su
ga pod svoju zatitu uzele dvije tada vrlo
mone obitelji Sforza i Colonna.
Slikati je poeo sa 13 godina, a prve
slikarske pokrete nauio je od Simonea
Peterzana, kasnomaniristikog talijanskog
slikara iz Bergama, koji je za sebe govorio da je Tizianov sljedbenik. Naukovajui kod njega, Caravaggio je nauio
sve o anatomiji ljudskog tijela, perspektivi i upotrebi boja, svjetlosti i sjene.
Svladavi osnove slikarstva, poeo je sli-

kati portrete i mrtvu prirodu. Sa 393 lire

imperiali, koje je naslijedio nakon majine smrti, Caravaggio je bio jedan od
brojnih mladih umjetnika koji su svoj san
odluili ostvariti u Vjenom gradu. ivio je kod strica Ludovica, sveenika. On
mu je pronaao i prvog mecenu Pandolfa Puccija, pravnika koji je radio u
Vatikanu. Neko je vrijeme morao raditi
kod Giuseppea Cesarija, poznatoga kao
Cavalier dArpino, najdraeg slikara pape
Klementa VIII. U njegovom atelijeru Caravaggio je 1593. naslikao svoja prva
vanija djela - "Djeaka koji guli voe",
"Djeaka s koarom"i "Bolesnog mladog
Bakhusa"- za koje se pretpostavlja da je
njegov autoportret. Nakon osam mjeseci,
Caravaggio se preselio u rezidenciju kardinala Del Montea, predstavnika Mediejevaca u Rimu, koji je okupljao mlade umjetnike, glazbenike i pisce. Iz tog razdoblja
datiraju Caravaggiova djela "Svira lutnje"i
"Glava meduze".
Meutim, Caravaggio nije stekao reputaciju samo zbog svojih djela. tovie,
njegov privatan ivot stavljao ga je u prvi
plan. Mnogi su ga smatrali nemoguom
osobom, sklonom koniktima i obraunima, zbog ega je nekoliko puta i zatvaran. Njegov biograf Baglione spominje
kako se jedna Caravaggiova naslikana
glava plaala vie od cijele slike ostalih
umjetnika, a godinje je zaraivao tek
neto manje od profesora na sveuilitu
Sapienza. No, to ga nije dozvalo pameti. I
dalje je bio nemogu, ali su ga iz neprilika
uvijek izvlaili imuni i moni prijatelji,
sve do ubojstva Ranuccija Tomassonija, u
lipnju 1606.
Naime, nakon to je od mladia iz
Terna, za kojeg se pretpostavlja da je bio i
svodnik njegovog modela, Caravaggio izgubio teniski me, dvojica mukaraca estoko su se posvaala, a uslijedio je i dvoboj

u kojem je Caravaggio ubio Tomassonija.

Nakon toga se mjescima skrivao na posjedima Marzija Colonne, vojvode od Zagarola, izvan rimskih bedema, koji vie nisu
bili pod papinom jurisdikcijom.
Pretpostavlja se da je ba tu naslikao
drugu verziju "Veere u Emausu" koja se
sada nalazi u Pinacoteci di Brera u Milanu i koja e biti predstavljena u Muzeju
za umjetnost i obrt. Prva verzija ove slike nalazi se u Nacionalnoj galeriji u Londonu.
Inspiraciju za "Veeru u Emausu" Caravaggio nalazi u biblijskoj prii iz Evanelja po Luki, o dvojici mladia, Kristovih
uenika, koji su se, oaloeni nakon uiteljeve smrti na kriu, vraali kui u gradi Emaus nedaleko od Jeruzalema. Na
putu su susreli zanimljivog ovjeka s kojim su dugo razgovarali, ali u njemu nisu
prepoznali uskrsloga Krista. Na kraju puta
pozvali su ga da im se pridrui na veeri.
Caravaggio je kao motiv odabrao kljuni trenutak veere za stolom u neimenovanoj krmi, u kojem su uenici prepoznali uskrsloga Krista, kad im je dijelio
kruh.
Ako usporeujemo sliku s priom, ona
je u prednosti pred slikom jer raspolae
konkretnim vremenom. U prii se neki
dogaaji odvijaju prije ili poslije, poput
situacije u kojoj uskrsloga Krista uenici
prvo ne prepoznaju, pa prepoznaju; dakle, pria ima odreenu slobodu, dok je
slika prvenstveno ograniena prostorom
i, eli li pripovijedati, mora vrijeme prevesti u prostor. Caravaggio je problem
vremenskog slijeda na slici rijeio tako
da je odvojio likove. Dvojica uenika prepoznali su Krista, dok je u istom trenutku
gostioniar ostao poprilino zbunjen i
predstavlja trenutak nepoznavanja.
Dakle, u naslikanom prizoru dva vremenska trenutka na slici predstavljena su

kroz dvije istodobne reakcije. Gostioniar i uenici prisutni su u istome trenutku na istome mjestu i svjedoe istoj situaciji, ali stvari vide posve drugaije.
Dok gostioniar udno ponaanje uenika moda moe pripisati i tome to su
previe popili, uenici u pokretima ovjeka koji sjedi pred njima i lomi kruh na
svojstveni nain prepoznaju Uitelja i euharistijski in.
Kod Caravaggiovih likova ponekad i
sline bore izraavaju razliite stvari, kao
na primjer kod gostioniara, kod kojeg
je to zbunjenost, dok su uenici iskreno
iznenaeni i oduevljeni. Dakle, svi prisutni imaju priliku uti i vidjeti, ali samo
oni "koji imaju ui moi e uti i samo oni
koji imaju oi bit e sposobni vidjeti".
U obje verzije slike - iz Nacionalne
galerije u Londonu i iz Brere - Isusov izraz lica odaje duboku koncentraciju,
on je jedini iji pogled nije usmjeren ka
promatrau. Moda je Caravaggio na taj
nain elio naglasiti da Krista zaista nije
bilo lako prepoznati (i pria govori o tome
kako su ga uenici prepoznali prvenstveno
prema pokretima), ili se povodio za nekim
posthumnim portretima u kojima je sputen pogled karakteristian za mrtve, ili
naprosto Kristov sputen pogled govori i
o njegovoj smrti i uskrsnuu. Jaki kontrast
izmeu odsutnosti pogleda, snage i uzvienosti pokreta na slici iz Brere upravo je
ono po emu se Krist razlikuje od ostalih
likova na slici.
Kroz Caravaggiovo remekdjelo "Veera u Eamusu" posjetitelji izlobe u Muzeju
za umjetnost i obrt imat e priliku, barem nakratko, otkriti fascinantan svijet
slikarstva umjetnika koji je vrhunskim
majstorstvom i nepresunom imaginacijom obiljeio duh talijanskoga baroka kao
jednog od temelja suvremene europske
kulture.
71

Ivana Brli
Maurani

Pisanjem protiv
kuhae i igle

Napisala: Martina Jurii

Foto: Knjinice grada Zagreba
Gradska knjinica

ve se godine navrava stota obljetnica objavljivanja velikog djejeg

romana "udnovate zgode egrta Hlapia". U tih se stotinu godina ovaj
roman vrsto upisao u mnoge itateljske biograje: brojne generacije itatelja
upravo su sa "egrtom Hlapiem" spoznavale uitak otkrivanja udesnih knjievnih svjetova. No, pokatkad se ini da
njegova knjievna mama ostaje, pomalo
nepravedno, u sjeni svoga egrta, "malenoga kao lakat, a dobroga kao sunce".
Nove spoznaje o njezinom ivotu, ponajprije povezane s objavljivanjem njezina
dnevnika, 2010. godine, pokazuju da je i
autoriin ivot bio vrlo zanimljiv.
Ivana Maurani rodila se u Ogulinu,
18. travnja 1874. Unuka Ivana Maurania, prvog bana puanina, odrasla je u
obitelji koja se drala strogih patrijarhalnih stavova te vrstih etikih i kranskih
svjetonazora. Djed Ivan Maurani najvie je zasluan za oblikovanje Ivaninih
vjerskih, nacionalnih i etikih naela. Njezin je otac bio Vladimir Maurani, ugledni hrvatski pravnik i pravni znanstvenik, povjesniar i viegodinji predsjednik
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti - koja e u tridesetim godinama
20. stoljea primiti upravo Ivanu Brli
Maurani kao prvu (dopisnu) lanicu.
Rodna kua Ivane Maurani danas
vie ne postoji, a sjeanja se na njezin rani
ivot uvaju u jednoj sobi Zaviajnoga
muzeja u Ogulinu, u ulici koja nosi ime
poznate knjievnice. Ivana Maurani nikada nije zaboravila rodni zaviaj, iako ga
je napustila jo kao dijete, preselivi se s
obitelji prvo u Karlovac, a zatim u Zagreb.
Uspomene o ogulinskom kraju ugradila

Bez obzira na stroge norme

koje je potovala i zbog kojih
se dugo nije mogla odluiti
na knjievno stvaranje, kad
se konano odluila, ostavila
je dubok, nemjerljiv trag u
hrvatskoj knjievnosti,
osobito djejoj literaturi
73

je u svoja djela, inspirirajui se planinom

Klek i izvorom rijeke Dobre.
Iako odgajana u strogim, tradicionalnim uvjetima, Ivana Maurani nije odrastala kao prosjena djevojka 19. stoljea.
Slobodu je rasuivanja, kako sama navodi
u svojoj "Autobiograji", stekla slobodnim
izborom literature u bogatoj obiteljskoj
biblioteci. O djelominom istupanju iz
tradicionalne slike o enskim ulogama
svjedoi i njezino obrazovanje koje je veinom stekla kolovanjem kod kue: govorila je njemaki, engleski, francuski i
ruski jezik te prouavala literaturu drugih
europskih zemalja.
Kao djevojica, na poticaj Frana Maurania, oeva bratia, poinje pisati
dnevnik koji je objavljen 2010., pod nazivom "Dobro jutro, svijete", postajui, uz
"Autobiograju", napisanu 1916., vano
svjedoanstvo o njezinom ivotu. Dnevnik
obuhvaa razdoblje od 1888. do 1892.,
ocrtavajui djevojku koja je i buntovna i
znatieljna. No, prije svega, dnevnik je iskaz njezine duboke ljubavi prema pisanju i
jasne tenje da se knjievno izrazi, to ve
u dnevniku zapoinje zapisujui kratke
prozne pokuaje, prie, razmatranja i
sporadino stihove. U "Autobiograji"
priznaje da je ve kao dvanaestogodinja
djevojica ispisivala prve knjievne pokuaje, istiui pjesmu "Zvijezdi moje domovine", koju je napisala nakon posjeta
ogulinskom kraju. Iako njezin privatni,
dnevniki diskurs obiluje problemima tipinima za adolescentsko razdoblje, kao
to su zaljubljenost, zanos, nestalnost,
djevojaka prijateljstva, mlada Ivana Maurani ispisuje i razmatranja o smislu
ivota, pitanja o obiteljskom i privatnom
identitetu, a osobito mjesto zauzimaju
molitve i duhovna razmatranja.

Ja u se izmaknuti gnjilom ivotu

No, njezina trajna i duboka elja za
pisanjem, koju tako gorljivo iskazuje u
dnevniku, u ranoj je mladosti, a i poslije, esto bila na kunji zbog, kako sama
navodi, predodbe o "enskim dunostima" koje ne ukljuuju bilokakav javni
rad izvan privatnog, obiteljskog i domainskog ivota. Na svoj petnaesti roendan ogoreno zapisuje: "Vegetiraj, pak
budi sretan. Ja se nedam. Ba se nedam.
Ja hou iviti. Hou djelovati. Ne djelovati
kuhaom ili iglom jer to neznam, ja hou
neime, im se to stvara koristi. Ja u se
izmaknuti tom gnjilom ivotu." Kako bi
izbjegla "gnjilom ivotu", Ivana kao ado74

Ivana s bratom Darkom i sestrom

Alkom 1882.

Ivana Maurani
kao etrnaestogodinjakinja
1888.

Govorila je njemaki,
engleski, francuski i
ruski jezik te prouavala
literaturu drugih
europskih zemalja
lescentica uiva u zabavama, udvaranju
i druenju. U njezinim dnevnikim zapisima opisuju se plesovi do kasno u no, ali
i razliite simpatije, poput Zlatka, Milana
i Navisa. Svoje udvarae Ivana ne shvaa
ozbiljno, nego uiva u nevinoj zaljubljenosti, istovremeno se zapitkujui postoji li uope prava ljubav.
Nedoumice o pravoj ljubavi rijeit e
njezini roditelji. Obitelj je Maurani imala oekivanja koja je Ivana morala ispuniti,
a veinom su se odnosila na njezine enske dunosti. Njihova se ki trebala to
bolje udati te postati dobra supruga, stoga
je njezina majka, kad je Ivana bila u dobi
od petnaest-esnaest godina, krenula u
potragu za prikladnim proscem. Budua
knjievnica nije eljela olako pristati na
obiteljske zahtjeve, oteavajui majinu
potragu, no na kraju je ipak prevladala elja obitelji. Godine 1891. pojavljuje se novi
udvara, tridesetogodinji odvjetnik iz
Broda na Savi, a njegov dolazak zauvijek
mijenja Ivanin nain ivota.
U sedamnaestoj je godini Ivana Maurani zaruena, a na svoj osamnaesti
roendan, 1892., udaje se za Vatroslava

Ivana Brli Maurani sa suprugom i

sinom 1903.

Brlia i postaje Ivana Brli Maurani.

Iako je prihvatila i shvatila "dunosti enske", na poetku nije oduevljena idejom o
ranoj udaji, to povjerava svom dnevniku.
No, obiteljske se odluke moraju potovati i stoga Ivana preuzima ulogu koja joj
je namijenjena roenjem. Sanja Lovreni u svojoj knjizi "U potrazi za Ivanom",
djelom koje se moe protumaiti kao
romansirana biograja Ivane Brli Maurani, istie kako je nakon zaruka Ivana svakodnevno buduem muu pisala
pisma koja odiu njenou i ljubavnim
izjavama. No, u pozadinih tih izjava Sanja
Lovreni iitava i duboku zbunjenost
novonastalom situacijom, zbog ega esto, prema tumaenju autorice, Ivanina ro-

Ljetnikovac Brlievac

Ivana s djecom

mantina oitovanja zvue poput unaprijed smiljenih formula kojima samu sebe
priprema na novi ivot.
Udaja za Vatroslava Brlia oznaila je
kraj ivota kakav je Ivana Maurani do
tada poznavala. Seli iz Zagreba u Brod
na Savi; ispoetka se polako navikava na
manji grad, odvojenost od roditelja i nedostatak drutvenoga ivota koji je vodila
u Zagrebu. U njezinim se pismima i dalje
osjea snana privrenost majci koju i sada, kao udana ena, trai savjete. Pisma
obiluju pitanjima vezanim uz voenje kuanstva, npr. kako sastaviti dobar jelovnik,
koje zastore kupiti, to se stavlja u tirku.
Gotovo tri desetljea Ivana svakodnevno
pie majci.

Bajkovna poetika pisanja

No ubrzo, s roenjem prvoga djeteta,
obuzimaju je majinske i obiteljske brige
te, prema vlastitom priznanju, u tih prvih
deset godina braka i s roenjem etvero
djece misli kako su je "literane sanjarije
napustile". Poetniko razoaranje drutvenim ivotom u Brodu uskoro je nestalo.
Znatieljna je Ivana otkrila ari grada na
obali Save. Osim dugih etnji, kupanja u
Savi, koncerata i plesa, Ivana je sudjelovala
i u radu Gospojinskoga dobotvornoga
drutva, reirajui predstave. U poetku je
tekstove nabavljala iz Zagreba, no uskoro
ih je i sama poela pisati. Naime, nakon
to su joj djeca malko poodrasla, shvaa
da se prevarila: djeja elja za itanjem
nagnala ju je na povratak mladenakoj
ljubavi. Ve je 1902. u obiteljskoj nakladi
objavila zbirku pjesama i pripovijedaka
"Valjani i nevaljani" te ubrzo potom "ko-

lu i praznike" (1905.) i naposlijetku zbirku

ne-djejih pjesama, "Slike" (1912.).
Djeji roman "udnovate zgode egrta Hlapia" objavila je 1913. Ubrzo ga
strogi kritiar Antun Gustav Mato ocjenjuje klasinim, remekdjelom visoke vrijednosti. Tri godine nakon "Hlapia" objavljuje zbirku bajki "Prie iz davnine",
koja joj, nakon prevoenja na engleski,
danski i vedski, u skandinavskoj recepciji
priskrbljuju poneto nezgrapan ali laskav
naziv "hrvatskog Andersena".
Bajkovna je poetika Ivane Brli Maurani usko povezana s njezinim doivljajem prirode, okretanjem mitskoj prolosti
i osjeajem povezanosti sa slavenskim
podnebljem, ije mitoloke "okrajke" ugrauje u bajke. Duboku povezanost s prirodom osjea jo u mladosti, kad s obitelji
boravi na ladanjskom imanju Hali, u
vlasnitvu majine obitelji, o emu nadahnuto ispovijeda u "Autobiograji". Praznike je u Haliu provodila u drutvu prijatelja Radovana, sina poznatoga hrvatskoga
lozofa i romantiarskoga pjesnika Franje
Markovia koji je dijelom utjecao i na
Ivanin kasniji knjievni opus. Osim to je

uivala u dugim etnjama prirodom, Ivana

je na imanju, zajedno sa svojim najmlaim
bratom eljkom, vjebala i pucanje, zbog
ega je postala strastvena ljubiteljica lova.
Ljetne veeri djeca su provodila uz oca
Vladimira Maurania, itajui knjige
Julesa Vernea na francuskom.
I poslije, kao udana ena najvie je
vremena voljela provoditi u vinogradu
obitelji Brli u brodskom vinogorju, o emu takoer svjedoi u pismima i autobiografskim tekstovima. Vinograd je mjesto
okupljanja obitelji i prijatelja, ali i mjesto
gdje je 1923. umro Ivanin mu Vatroslav
Brli, u krugu obitelji. Nakon toga dogaaja Ivana se i dalje vraa u brodsko vinogorje koje za nju predstavlja spoj svega to
joj je u ivotu bilo vano ljubavi prema
obitelji, prirodi i pisanju.

Dvije nominacije za Nobelovu

nagradu
Ta se duboka povezanost s prirodom,
uz interes za daleke mitoloke svjetove,
pretoila u knjievnost, a posebno u "Prie iz davnine" koje se smatraju jednom od
najboljih zbirki bajki u hrvatskoj knjievnosti. Njezini su udesni "protusvjetovi"
otvorili put javnoj vidljivosti i armaciji
djeje knjievnosti, ponajbolje iskazanoj u
autoriinoj drutvenoj ovjeri: Ivana Brli
Maurani 1937. postaje prva lanica
JAZU-a koji ju je ak dva puta nominirao
za Nobelovu nagradu za knjievnost.
Takoer, nakon velikog uspjeha "egrta Hlapia" te objavljivanja "Pria iz davnine", autorica uiva veliku podrku obitelji
u knjievnom radu: njezin se brat elimir
Maurani iznimno angaira oko prevo75

76

enja njezinih tekstova te su obadva njezina glavna djela prevedena na mnotvo

europskih jezika, a kako je vrijeme prolazilo, i izvaneuropskih, pri emu je izvanhrvatska recepcija bila prilino laskava.

Velika obljetnica prvog izdanja

najdrae hrvatske djeje knjige

Ivana i dalje pie, poneto objavljuje,

bavi se arhivskim istraivanjima u bogatom arhivu Brli, pie roman za adolescente "Jaa Dalmatin, potkralj Guderata"
(objavljen djelomino dovren, 1937.) u
kojem literarno obrauje povijesnu grau
iz 15. stoljea, koju je istraivao njezin
otac. Tijekom tridesetih godina poinje
pobolijevati te umire, 21. rujna 1938. u
Zagrebu. Pokopana je u mirogojskim arkadama u obiteljskoj grobnici Maurania.
Bez obzira na ivotne nedae i stroge
norme koje je potovala i zbog kojih se dugo nije mogla odluiti na knjievno stvaranje, kad se konano odluila, Ivana Brli
Maurani ostavila je dubok, nemjerljiv
trag u hrvatskoj knjievnosti, osobito
djejoj literaturi. Njezina ljubav prema
prirodi, specina osjetilnost, strogost ali
i imaginacija, jezina inventivnost, znatielja i nepogreiv osjeaj za priu i prianje sve to postavlja temelje modernoj
hrvatskoj djejoj knjievnosti i trajno obiljeava Ivanu Brli Maurani kao njezinu
sredinju guru.

Stotinu godina

egrta Hlapia
Napisala: Ranka Javor
Foto: Knjinice grada Zagreba
Gradska knjinica

oetkom lipnja 2013. navrava se

stotinu godina od prvog izdanja
poznate i djeci omiljene knjige
udnovate zgode egrta Hlapia, spisateljice Ivane Brli Maurani (Ogulin, 18.
travnja 1874. Zagreb, 21. rujna 1938.).
egrt Hlapi, malen kao lakat, veseo
kao ptica, hrabar kao Kraljevi Marko,
mudar kao knjiga, a dobar kao sunce "ode
od gazde u svijet sa Bundaem, sastaje

naputenu cirkusku djevojicu, nagazi na

lopove, spasava svojim potenjem ljude
i svog gazdu i najzad se sa pelivankom
Gitom vraa k njemu i postaje srean.
No to valja itati, jer to je napisano, to
je ispripovijedano jedinstvenim stilom,
naivnim i upravo uzornim u klasinoj
jednostavnosti", napisao je o knjizi prije
stotinu godina, 1913. u asopisu Suvremenik, veliki hrvatski pjesnik Antun
Gustav Mato i dodao: "Napisati je mogae samo genij matere. Genij hrvatske
majke upuuje nau djecu, sitnu i bradatu, na jedina dva naina naeg spasa i
odranja: na rad i potenje. Ta prekrasna

Hrvatska udruga istraivaa djeje knjievnosti osmislila je

manifestaciju Hlapi 2013., elei osvijetliti ovo djelo kao temelj
hrvatske kulture te putokaz k vrijednostima na koje treba ukazivati
pripremiti bogatu izlobu izdanja koja prikazuju vrijeme i djelo Ivane Brli Maurani, dok e Hrvatski kolski muzej u listopadu pripremiti izlobu Kao Hlapi i Gita
- Siroad u Hrvatskoj na prijelazu iz 19. u
20. stoljee. Galerija Uiteljskog fakulteta
u Zagrebu, u suradnji sa HDLU-om i
ULUPUH-om, u travnju e izloiti radove
hrvatskih umjetnika na temu Moj Hlapi.

Boe, daj mi dar za pisanje

knjigah!

Naslovnica prvog izdanja

knjiica je domokratska, preporuujui

nam radost i energiju, vjeru u sebe i zadovoljstvo sa siromanim, ali radinim i potenim ivotom".
Ovim Matoevim rjeima kao da se
rukovodila Hrvatska udruga istraivaa
djeje knjievnosti (HIDK), osmiljavajui
manifestaciju Hlapi 2013., elei osvijetliti ovo djelo kao temelj hrvatske kulture
te putokaz k vrijednostima na koje treba
ukazivati hrvatskoj djeci i hrvatskom
drutvu u cjelini.
U proslavu stote godinjice najpoznatijeg te malim i velikim itateljima najdraeg hrvatskog djejeg romana ukljuuju se brojne ustanove na nacionalnoj i
lokalnoj razini: HIDK, HAZU, Nacionalna
i sveuilina knjinica, Agencija za odgoj
i obrazovanje, Drutvo hrvatskih knjievnika, Matica hrvatska, HDLU i ULUPUH,
Hrvatsko muzejsko drutvo, Hrvatsko
knjiniarsko drutvo, Hrvatski kolski
muzej, Uiteljski fakultet te brojni vrtii,
kole i knjinice.
Planiraju se izlobe, kazaline predstave te raznovrsne radionice s djecom,
poevi od upoznavanja starih obrta, likovnih i literarnih radionica i kvizova. Meunarodna znanstvena konferencija Od
udnovatog do udesnog bit e odrana
u Slavonskom Brodu, od 18. do 20. travnja, dok e u Vili Rui u Rijeci biti organiziran struni skup za uitelje. Nacionalna i sveuilina knjinica iz svojih e zbirki

U rujnu se planira premijera igranog

lma egrt Hlapi, redatelja, producenta i
scenarista Silvija Petranovia.
U Knjinicama grada Zagreba Hlapiem smo se poeli baviti i prije velike
obljetnice. Obljetniko, prvo izdanje Hrvatskog pedagoko-knjievnog zbora iz
1913. s ilustracijama zagrebake slikarice
Naste enoa Rojc postavljeno je na stranice digitalne knjinice jo 2008., u okviru projekta Digitalizirana zagrebaka
batina. Knjiga se, zajedno s brojnim izdanjima na hrvatskom i drugim jezicima,
uva u Zatienom fondu Hrvatskog centra za djeju knjigu. U povodu obljetnice,
Hrvatski centar za djeju knjigu priprema
izlobu Hlapi mudar kao knjiga, koja
e kroz postere i knjige predstaviti domaa i strana izdanja. Od 10. travnja do
10. svibnja izloba e biti postavljena u
predvorju Gradske knjinice u Zagrebu
na Starevievom trgu 6, a moi e se
vidjeti i u okviru sajma knjige Monte Libri u Gradskoj biblioteci u Puli.
Roendan Ivane Brli Maurani proslavit emo 18. travnja u Hrvatskom centru za djeju knjigu (Zagreb, Stareviev
trg 4), promocijom kineskog izdanja egrta Hlapia, u suradnji s Hrvatskim savezom za esperanto.
Niti Nacionalni kviz za poticanje itanja, koji Knjinice grada Zagreba organiziraju od 1991. u Mjesecu hrvatske
knjige, nee proi bez spomena na autoricu egrta Hlapia. Kviz se zove itaj
dnevnike, pisma - i pobijedi!, a ponudit e
na natjecateljima, uz ostale knjige, i mladenaki dnevnik Ivane Brli Maurani,
objavljen pod naslovom Dobro jutro, sviete! (Zagreb, Mala zvona, 2010.) U toj su

knjizi odabrani Ivanini zapisi koje je biljeila od etrnaeste godine do udaje (od
1998. do 1891.). Ve tada, u ranoj mladenakoj dobi Ivana Maurani pie: "Boe,
ako nije grijeh takova to moliti, daj mi
dar za pisanje knjigah!".
Prikupljanje i objavu Ivanina mladenakog dnevnika moemo zahvaliti naoj
vrsnoj suvremenoj knjievnici i prevoditeljici Sanji Lovreni koja je za svoje
djelo U potrazi za Ivanom (Zagreb, Autorska kua, 2006.) nagraena knjievnom nagradom "Ksaver andor Gjalski".
U svojoj iznimnoj knjizi Sanja Lovreni
pie o Ivaninu ivotu i djelu, ivo, zanimljivo i sugestivno, vodei paralelno zamiljeni dijalog ene sa enom i knjievnice s knjievnicom. Tako saznajemo da
su udnovate zgode egrta Hlapia napisane 1912. Ivana je tada imala 38 godina
i etvero djece, od kojih je najstarija ki
Zdenka navrila 13 godina.
Pripovijest udnovate zgode egrta
Hlapia napisala je za neaka Ristia (ime
mu je bilo Hristo, a Risti su ga zvali u
obitelji), sinia svoje sestre Alke, iji je
mu bio bugarski diplomat Mine Nestorov. U vrijeme nastanka romana djeak
je imao pet godina. Roman je dovren u
lipnju 1912. Do tada je Ivana objavila tri
knjige: Valjani i nevaljani, 1902. u vlastitoj
nakladi, kola i praznici, 1905. u izdanju
Hrvatskog pedagoko-knjievnog zbora
(dvije zbirke pria i pjesama za djecu) te
knjigu poezije za odrasle, 1912., pod naslovom Slike. Iste godine za Boi roditelji
joj daruju velik i raskoan pisai stol, znak
da je Ivana postigla status knjievnice, ne
samo u drutvu, ve i u obitelji.
Iz rukopisa Ivane Brli Maurani vidljivo je da je eljela da egrt Hlapi bude
bogato ilustriran jer je uz tekst oznaila
i mjesto za slike. Slikarica Nasta enoa
Rojc (1883. 1964.) naslikala je korice u
boji i crno-bijele crtee za prvo izdanje
udnovatih zgoda egrta Hlapia, iju obljetnicu ove godine sveano proslavljamo.
Ivani se takoer osobito svidjelo eko
izdanje udnovatih zgoda egrta Hlapia,
objavljeno u Pragu, 1930., koje je ilustrirao
Josef Lady, slavni ilustrator Haekova
vejka. U pismu ekom nakladniku kae:
77

vrtuljke. A majstor Mrkonja i mali Hlapi naavi se u tolikom i tako zgodnom

priboru poeli su da se i sami rasporeuju
i da se udeavaju. Bez moje daljnje suradnje izgradili su oni eto vlastoruno pripovijetku udnovate zgode egrta Hlapia.".

Hlapi na japanskom i kineskom

Njemako izdanje

"Vedre i tako umiljato aljive slike i boje

izmamile su ovu moju ispovijest" i dalje
opisuje: "Jednog me proljea zanimao neki
mali, vanredno skladni opanarski egrt,
bucmastoga i uvijek nasmijanog lica, a
jasnih, estitih i veselih oiju. Slijedila sam
tijekom nekoliko nedjelja njegovo ustro
poslovanje na pijaci naeg malog grada
Dola sam jednog dana da vidim kod koga
taj mali titan posluje i ugledala sam pod
atorom poslodavca: istu opreku malome egrtu. Surova, runa i odmah na prvi
pogled nemila vanjtina - a grubi i neskladni glas koji je bez daljnjega mogao da poslui Majstoru Mrkonji. No taj ne bijae jo
niknuo u meni. Nego pomislih: udnovate li
razdiobe ljudi, ne samo na brodskoj pijaci,
nego i po itavome svijetu! Zato ovako
umiljatom djetetu ovako nemili gazda?...
Ganuta umiljatim likom malog egrta
otvorila im je moja mata irom svoja vrata, stavila im je na raspolaganje svoje nebrojene poljane, svoje livade, svoje gradove
i radionice, svoje burne vaare i vrtoglave
78

Nakon izlaska iz tiska egrta Hlapia

Ivana je ugovorila u koli u Brodu na Savi
(danas Slavonski Brod) da e se knjiga dijeliti uspjenim acima na zavretku kolske godine, a godinu dana kasnije napisala
je i dramatizaciju, pod naslovom est
konaka egrta Hlapia, koja je sauvana u
ostavtini. Naime, Ivana Brli Maurani
bila je istaknuta lanica Hrvatskog gospojinskog drutva koje je organiziralo ka-

osobito Spomenke timec, uslijedio je na

temelju toga teksta niz novih prijevoda: na
japanski (dva izdanja), perzijski, bengalski,
vijetnamski i 2012. na kineski jezik.
Ovo klasino djelo hrvatske literature
za djecu tako ivi u mnogim zemljama
svijeta. No, ono intenzivno ivi, od pojavljivanja do danas, prvenstveno u brojnim,
raskono ilustriranim i opremljenim hrvatskim izdanjima. udnovate zgode egrta Hlapia ilustrirali su mnogi umjetnici,
od Naste Rojc i Vladimira Kirina, ure
Sedera, Ivice Antolia i Josipa Vanite do
Pike Vonine i Tomislava Tomia.
Kad je, 2000., u organizaciji nakladnika Mozaik knjige i Hrvatskog centra
za djeju knjigu, u kolskim i narodnim
knjinicama provedena anketa na temu

Rumunjsko izdanje

Naslovnica koju je ilustrirao

Vladimir Kirin

zaline priredbe. Kazaline tekstove nabavljala je najee u Zagrebu, a neke je

i sama pisala. No, njezina dramatizacija
Hlapia nije doivjela izvedbu.
U isticanju knjievnog uspjeha Ivane
Brli Maurani, koja je dva puta kandidirana za Nobelovu nagradu i bila je prva
ena dopisna lanica Akademije, esto se
istiu brojni prijevodi Pria iz davnine,
no i egrt Hlapi je od svoga postanka
do danas doivio prijevode na mnogo
svjetskih jezika: eki, slovaki, slovenski,
njemaki, makedonski, rumunjski, engleski, panjolski i esperanto. Prijevod na esperanto objavljen je 1998., a zahvaljujui
zalaganju Hrvatskog saveza za esperanto,

Moja najdraa knjiga, kojom je obuhvaeno 27.067 djece predkole, osnovne i

srednje kole, na prvom su se mjestu nale
udnovate zgode egrta Hlapia. Kao najdrau knjigu izabrali su je i djevojice i
djeaci, kao i 80 anketiranih knjiniara.
Stoga je teta da se Hrvatska nije potrudila osnovati dravnu zakladu Ivane
Brli Maurani, prigodno urediti muzej
te zatititi spisateljiino djelo i ostavtinu
na nain kako su to uinili mnogi europski
narodi sa svojim piscima za djecu. Ivana
Brli Maurani za Hrvate je ono to je
Andersen za Dance, Astrid Lindgren za
veane ili za Nijemce Erich Kstner. Ili bi
barem to trebala postati.

ene u poduzetnitvu

Dragojla Jarnevi

(Karlovac, 4. sijenja 1812. - Karlovac, 12. oujka 1875.)

U Dnevniku na tisuu i pol
stranica ostavila je dirljivo
svjedoanstvo o pokuajima,
uspjesima i neuspjesima na
gospodarskom planu u gradu
Karlovcu

Napisale: prof. dr. sc. Mira KolarDimitrijevi i Elizabeta Wagner

Gospodarske

ragojla Jarnevi i Sidonija Erddy

jedine su ene na slavnoj slici hrvatskih iliraca. Sidonija je bila
raskona pojava, odjevena u prekrasnu
haljinu i nakit, a Dragojla osoba skromnog
izgleda u skromnoj odjei, ena koja radi
i ivi od rada.
Dragojlu Jarnevi istiu knjievnici
kao ilirku. Svojataju je i planinari jer je prva ena koja se popela na ruevine Ozlja,
to je i opisala. Predstavnica je ena koje
su se okuale na gospodarskom planu,
krei mukotrpno taj put, dokazujui da
su podjednako sposobne kao i mukarci. Bila je nevjerojatno uporna i prodorna. Zanemarujui druge aspekte njezinog
rada, osvrnut u se iskljuivo na gospodarski rad, prema njezinom Dnevniku od
tisuu i pol stranica u kojem je ostavila
dirljivo svjedoanstvo o svojim pokuajima, uspjesima i neuspjesima na gospodarskom planu u gradu Karlovcu, ali i na
selu.
Nikada se nije udavala, a poslije smrti oca trgovca preuzela je brigu za mnogolanu obitelj: majku, sestre i brau te je,
brinui za druge a piui za sebe, potroila svoje zdravlje i ivot.
Teak je ivot Dragojle Jarnevi, ali i
vrlo pouan o probijanju graanskih ena do ravnopravnosti s mukarcima u privrednom ivotu. Nisu se mogle probiti ni
ene sa svjedodbama, a ako su bile bez
njih, samouke, bilo im je jo tee. Cijenjene su bile samo ako su zavrile kolu
u inozemstvu ili ako su bile supruge plemia ili inovnika. One koje su se same
pokuale probiti kroz ivot, izloene su
80

ponienjima. To je Dragojlu ponukalo da

se vrati iz inozemstva, gdje su je u poslu
odgajateljice tretirali kao bie nie vrste, ali niti u domovini je nisu doekale
mnogo bolje prilike. Jedna joj je groca u
Veneciji rekla, 16. srpnja 1840.: "to ete u
domovini, u toj ubogoj zemlji, medju neukimi ljudmi. Vi ste za to boljega s vaim
sposobnostmi stvoreni, nego da zahirite
medju glupou". No, Dragojla Jarnevi
nije tako mislila o svojem ilirskom narodu.
Njezine traume, nezadovoljstvo i buntovnost posve su prirodni jer sredina i
vrijeme u kojem je ivjela nisu doputali
djelatnost enama, ako nisu imale snano politiko ili materijalno zalee ili inozemno kolovanje. A Jarnevi nita od
toga nije imala, pa joj vrata nisu bila otvorena, ak ni kad je ve bila relativno
poznata knjievnica.
Karlovac je u vrijeme Ilirskih pokrajina prestao biti poveznica Zagreba s Rijekom, pa je poeo gospodarski propadati,
iako je od vladavine carice Marije Terezije
do poetka 19. stoljea bio najvanije
mjesto na putu od Podunavlja do Jadrana. Meutim, zadravanje Ilirije do 1823.
umrtvilo je trgovinu prema moru; 1865.
izgraena je eljeznika pruga od Karlovca do Zidanog Mosta preko Zagreba,
pa je sva roba skretala u Trst.
O trgovakom sjaju Karlovca Dragojla
Jarnevi mogla je uti preko predaje, a
propadanje je doivjela. Otvorena i ko-

munikativna, odlazi na sajmove i hodoaa te razgovara s ljudima. Budui da je

Karlovac jo uvijek bio vojniki grad unutar Krajine, sluala je i to govore krajiki
asnici, rodom iz Kranjske, tajerske i
Poljske o svojim zemljama, a uila je i strane jezike. To utjee na odluku da upozna
strani svijet koji joj se, lijepoj i mladoj,
ponekad prikazivao u ruiastim bojama.

Odlazak u Austriju i povratak u

Hrvatsku
Kao najstarija ki, s majkom pokuava
odrati pecerajsku trgovinu i otkup
koe u prizemlju kue, ali zbog krize tih
godina, a moda i zbog konkurencije u
trgovinama koje su vodili mukarci, trgovina se zatvara. Kapital je trebalo pretvoriti u rentu, ali to nije bilo dovoljno te
Dragojla s majkom krajikim asnicima
iznajmljuje sobe. U to doba ni ne pomilja
na pisanje, ali ita sve to joj doe pod
ruku. Dostupna joj je uglavnom romantiarska njemaka beletristika.
Uvidjevi mrane prilike u Karlovcu
i Hrvatskoj koja je sve vie izloena maarizaciji, odluuje, poput mukih kalfa,
otii u fremd, da bolje naui modno ivanje, iako je ve bila poznata kao vrlo
dobra krojaica u Karlovcu. Nakon povratka u zemlju nastavila se baviti ivanjem;
ak su je optuili za nadriobrt, ali je do
kraja ivota nastavila ivati za mnoge graanke.

Razglednica s
obiteljskom kuom
(uta kua s desne
strane) Dragojle
Jarnevi u Karlovcu,
otisnuta 1906. u
nakladi Lisandera
Recha

Od 1830. do jeseni 1840. Dragojla Jarnevi boravi u tuini. Najprije ui krojaki

zanat u Grazu, gdje su je kao Slavenku
jedva primili, a ubrzo je i potraila drugi
posao. Dugo je radila kao odgajateljica,
pouavajui djecu uglednih austrijskih
inovnika. Godine 1840. odluila se preko
Venecije i Senja vratiti u rodni grad, smatrajui da i u domovini moe ivjeti od
svoga rada. Na tu je odluku najznatnije
utjecao ilirski pjesnik Ivan pl. Trnski, rodom iz okolice Bjelovara, koji ju je potaknuo da pone uiti hrvatski i pisati na
hrvatskom jeziku prve pjesmice koje joj
objavljuje Ljudevit Gaj u Danici.
Situacija u Hrvatskoj nije se mnogo
poboljala, u odnosu na vrijeme prije
njenog odlaska. I opet Dragojla ima velikih materijalnih problema te se bavi i
ivanjem i pouavanjem male djece pismenosti, a pomae i jednom karlovakom
trgovcu. Majka i sestre, a i braa sve vie
od nje trae i ona muku mui da udovolji
njihovim prohtjevima.
Istodobno, osjea veliku potrebu za
pisanjem, pa je svake godine objavila neko
djelo, a povremeno je ilirci posjeuju
kao prvu enu koja zna i moe pisati na
ilirskom jeziku. U posjet joj je doao, 26.
travnja 1843., grof Albert Nugent, vlasnik
Bosiljeva, te rekao da se plemstvo protivi
otvaranju novih uionica jer "poljodjelcu
nije potrebno uiti knjige", no Dragojla je
odgovorila da je vrijeme da djeca ue "jer

Bila je vrlo zadovoljna to

je 1872. odrala predavanje
i uspjela pokazati svojim
zemljakinjama "put k
prosvjeti i boljoj domaoj
srei"
se ve 700-800 godina prosvjeuju narodi u naem susjedstvu te i mi moramo
slijediti njihov primjer".
Godine 1843. karlovaki tiskar Prettner objavio joj je Domorodne poviesti,
knjigu s pripovijetkama "Oba prijatelja",
"ertve iz ljubavi i vjernosti za domovinu"
i "Povodkinja od gradom Ozljom". Zapisuje 13. srpnja 1843. da je dobila od tiskara
Pretnera, koji je prodao 66 primjeraka
njezine knjige, 50-60 forinti srebra i s tim
je novcem odluila otii na hodoae
u Bistricu i na Omilje. Sama distribuira
knjigu koju je objavila u vlastitoj nakladi
i pretplati, pri emu ima pozitivnih i negativnih iskustava.
Do smrti prijateljuje s ilircem Stankom Vrazom, no imala je potekoa s
drugim ilircima koji su ureivali ilirske
asopise, izloena strogosti njihove kritike
i gotovo je svaki rad morala preraivati.

Uglavnom pie nou kraj slabog svjetla,

zbog ega joj vid slabi, to je mui do
kraja ivota i umire gotovo slijepa. Danju
obavlja kuanske poslove, budui da joj je
kua puna podstanara, i iva.
Trgovako podruje Hrvatske osvajaju
idovski trgovci koji dolaze iz Maarske
i Austrije. Rijetki su se narodnjaci uspjeli
prilagoditi novim prilikama, a mnogi su,
pa i plemstvo, pali u neimatinu. Dragojla Jarnevi do 1853. proivljava u Karlovcu burno vrijeme, ukonaujui krajike
asnike i gledajui kako se sve brzo mijenja. Vojnici pljakaju Karlovac i Karlovane, pa se, iako u Hrvatskoj nije 1848. bilo
revolucije, uoava pustoenje zemlje. Jelaievo doba donosi promjenu upravnog
sustava, ali se mnogi propisi koje je slao
Be nisu mogli bez problema primijeniti
u naoj zemlji, osobito u skalnoj politici.
Dragojlino miljenje o banu Josipu Jelaiu
varira od krajnje pozitivnog do krajnje
negativnog, kao i miljenje o caru, iju je
guru ocijenila "neuglednom".
Napisala je banu Jelaiu i pjesmu, ali
ju je on primio ravnoduno, to je Dragojlu silno povrijedilo te je shvatila da se
za ene i dalje nita ne mijenja ni u kulturi,
ni upravi, ni sudstvu, ni kolstvu; veinu
je problema izravno osjetila, borei se da
odri kuu u sreditu Karlovca.
Razoarana Jelaievom slabou pruanja otpora centralizmu mladog cara Franje Josipa, Dragojla Jarnevi odlazi na se81

lo, u Pribi, gdje joj je brat bio sveenik.

Jedno vrijeme ivi i u Glini i Topuskom
kod obitelji Trnski. Na selu je drala i
malu trgovinu, a organizirala je i pouavanje djece. Povremeno je plemkinjama
i uglednim graankama Krizmani i tauduarov ivala luksuzne haljine. Bavila se i
vrtlarenjem, svilarstvom i peradarstvom,
a upute joj je davao dr. Aleksa Vanca koji
je stanovao u Kostelu.
Meutim, zbog neureenosti domaeg trita mnogi su poduhvati propadali,
pa je razoarana Dragojla pomalo odustajala od nerentabilnog posla. ivjela
je u kuici prekrivenoj slamom koja se
raspadala, a kia joj je znala promoiti
stvari. ini se da je u to doba poela odlaziti i u toplice jer joj je zdravlje sve vie
zakazivalo.
Vraa se 1866. u Karlovac, ali zbog
sve slabijeg vida vie ne iva. ivei stalno u strahu od bijede, kako bi odrala vrijednost svog novca, posuuje uteevinu
i nasljedstvo uz kamate, pri emu je esto
morala povrat glavnice izboriti na sudu,
to ju je dovelo na lo glas kao kamatarku.
ini se da je, zahvaljujui bavljenju trgovinom, bila dosta vjeta u poslu bankarskog agenta, kao i na sudu.

Dnevnik - rudnik podataka

Na nagovor karlovakog uitelja Davorina Trstenjaka, trebala je 12. travnja
1872. odrati predavanje o enskoj nemarnosti u gospodarstvenoj struci, ali je
zbog bolesti predavanje odrala 28. travnja. Nagraena je cvijeem i aplauzom.
Bila je vrlo zadovoljna to je uspjela pokazati svojim zemljakinjama "put k prosvjeti i boljoj domaoj srei".
Mijat Stojanovi objavio je njezino
predavanje u prakom Slavenskom pedagogu, 18. listopada 1872. Dragojla je dobila
otisnut primjerak. O tiskanju te broure
Dragojla pregovara 15. svibnja 1872. i s
karlovakim tiskarom Pettnerom koji joj
jedan arak u tisuu otisaka naplauje 36
forinti. Dragojla smatra da bi troak mogla
pokriti, kad bi se broura prodavala za 20
novia. No, tiskar joj 11. lipnja otkazuje
ponudu jer mora tiskati kolske obrasce.
U srpnju 1872. prisustvuje ispitima u
karlovakim osnovnim kolama i zakljuuje da je slabi uspjeh djevojica posljedica malobrojnosti uiteljica jer se uitelji
ne znaju ophoditi sa enskom djecom.
Financijski slom u Beu, 1873., nije
mimoiao ni Dragojlu Jarnevi, pa kraj
ivota 1874. doekuje u tavanskoj sobici
82

Naslovnica dnevnika Dragojle Jarnevi iz

1853. godine s poetnim tekstom

Fragmente Dnevnika
priredio je 1958. prof.
Stanko Dvorak, a cjeloviti
je Dnevnik objavila prof.
Irena Luki u Karlovcu,
2002.

ogorove kue, pazei na svaki forint za

hranu i ogrijev. Povremeno bi je se ilirci
sjetili, no slava joj je donijela vie neugodnosti nego povlastica jer su je Karlovanke poele izbjegavati, sumnjati u

njezin moral. Niti seljanke, zarobljene u

svoje obiaje, nisu mogle shvatiti njezino
slobodno ponaanje i rad, iako su rado
prihvaale njezine savjete o voenju gospodarstva.
O radu Dragojle Jarnevi znamo, zahvaljujui njezinom Dnevniku koji je
morao ekati na puno objavljivanje 125
godina. Naime, Drutvo uiteljica nije ga
se usudilo objaviti jer se Dragojla nekoliko
puta nastojala ukljuiti u nastavu, premda
nije imala formalno obrazovanje. Dnevnik
je priredila i objavila ugledna profesorica
Irena Luki u Karlovcu, 2002., a do tada
smo poznavali samo fragmente koje je
priredio prof. Stanko Dvorak jo 1958.
Cjelovit Dnevnik donosi gomilu podataka o ivotu graanske ene od 1833.
do 1875., koja se pokuava privredno osamostaliti i sama proivjeti ivot. Zbog
upisivanja i najsitnijih detalja, misli i osjeaja knjiga sa 1400 stranica ima interdisciplinarni karakter. U listopadu 2012.
odran je u karlovakoj Gradskoj knjinici
znanstveni skup, posveen Dragojli Jarnevi. Njezin je Dnevnik rudnik podataka
o ivotu jedne Karlovanke u 19. stoljeu.
Dobro naziva dobrim, a zlo zlim, ne
skrivajui nita, iako ponekad osuuje i
kritizira osobe na osnovi trenutanog dojma, pa je znala i promijeniti miljenje o
pojedinim dogaajima i osobama, to je
posve prirodno.
Dnevnik ukazuje na to da je Dragojla Jarnevi ivjela burno, i bogato i
siromano, a uvijek je pokazivala izvanrednu snagu da se odupre nevoljama, nalazei utjehu u pisanju. Usprkos tekom
ivotu, ona nije tragina linost, ve stvaralaka, borbena osoba.
Dragojla pie Dnevnik iskljuivo za sebe i ljubomorno ga uva od znatieljnih
oiju. Pie od 1833. do 1874., dakle u
vrijeme raanja ilirizma, preko ukidanja
feudalizma i bujanja graanskog drutva u
kojem su ene mukotrpno osvajale mjesto
u drutvu. ivotno iskustvo iskazuje i u
pjesmama, sastavcima i romanima.
Pie u poetku na njemakom, da bi
1841. prela na lo hrvatski koji je iz godine u godinu poboljavala. Pisanje joj
zagorava to to ne postoji standardni
pravopis, ve se jezik tek izgrauje, pa je
zbunjuju kritike urednika asopisa i novina, koji trae neprestano nove ispravke u
njezinom tekstu, a prijepis je stajao i vremena i novca.
Iako je neki nazivaju romantiarkom,
Dragojla Jarnevi u Dnevniku je realist.

Radi i uzima od ivota to joj prua. Ne

odrie se gotovo niega, osim luksuza i
ponekad elitnog drutva, formiranog u
drugoj polovici 19. stoljea. Puna je elja
koje ne moe ostvariti, a nitko joj ne eli
pomoi. Njezina velika elja da se bavi
pouavanjem djece nailazi na silan otpor
jer nema potrebnu kvalikaciju. Osuivana i zbog slobodoumnog ivota, koji
to zapravo i nije bio, ivotari na periferiji
drutva, suoena s grubom stvarnou
koju donose starost i bolest.
Poznato je da je rad neudanih ena u
privredi u 19. stoljeu rijedak. Udovice
cehovskih majstora mogle su drati radnju samo uz pomo majstora koji je imao
poloen majstorski ispit. Trgovina je bila
slobodno polje natjecanja, a zbog naglog
prodiranja novih naina trgovanja te nerijeenosti poloaja Karlovca na raskru
rijenih, cestovnih i eljeznikih putova,
trgovina je postajala sve kompliciranije
zanimanje. Zahvaljujui Dnevniku Dragojle Jarnevi, doznajemo mnogo o njezinim pokuajima da se iskua u raznim
privrednim granama i zato je Dnevnik jedinstven i originalan izvor za prouavanje
sredine 19. stoljea iz pera samostalne ene. Dnevnik odraava njezinu ilavu i dugotrajnu borbu za preivljavanje, prepun
je osjeaja, ponekad estoko iskazanih;
pisala je tako izravno, kako ne bi pisao niti
jedan muki autor u to doba.

Usamljenika borba
Bez formalnog obrazovanja i odbijajui udaju, Dragojla Jarnevi odabrala je
najtrnovitiji put za enu u to doba, a kako
joj je bilo teko, pokazuje i njezin pokuaj
da se u starim godinama smjesti u neki
samostan. Zbog kritikog duha nije bila
omiljena ni u plemikim, ni asnikim, ni
graanskim obiteljima, a ni u crkvenim
krugovima; iako se druila s pripadnicima
svih tih slojeva, radila je i ivjela kao samotnjak.
Dragojla Jarnevi ivi u najuzbudljivije doba novije hrvatske povijesti, od prve
do tree etvrtine 19. stoljea, u vrijeme
reorganizacije i prestrukturiranja drutva
od feudalnog prema trgovakom i graanskom. Te su promjene provodili mukarci i u njima enama nije bilo mjesta,
pa su stoga Dragojla Jarnevi i pjevaica
Sidonija Rubido Erddy jedine ilirke na
tablici iliraca. Dragojla je privrednica i
knjievnica, ali povjesniari nisu isticali
njezinu privrednu ulogu, vjerojatno je
smatrajui neuspjenom na tom podruju.

Karlovaka veduta
iz 1863., ulje Jakova
aela

No, ona je ivjela od svog rada u privredi,

a ima i znaajnu ulogu u pokuajima ena
da dobiju svoje mjesto u privrednom ivotu, uglavnom preko nastavnikih zvanja.
Dragojla Jarnevi izvanredan je primjer te usamljenike borbe. Opisala je probleme na koje su ene nailazile na putu da
se plasiraju kao trgovkinje, modne krojaice, pouavateljice djece prije osnovne
kole i tijekom osnovnog kolovanja, vrtlarice, uzgajateljice svilenih buba, peradarke i pekmezarke. Svugdje su nailazile
na potcjenjivanje, nelojalnu konkurenciju
i kojekakve naine istiskivanja s poslova
kojima su se bavile.
Dragojla je iskuala sve to je ena sama mogla raditi u gospodarstvu. Radila je
u gradu i na selu. Putovala je na sajmove i
hodoaa, vidjela je Postojnsku pilju, a
uvijek je koristila svaku priliku da razgovara s ljudima i upozna njihova iskustva i
probleme. Nekoliko je godina putovala u
Zagreb, u kazalite i na priredbe. Sve eli
uti, vidjeti, shvatiti i onda to pokuava
opisati u Dnevniku, ne skrivajui niti jednu ivotnu muku.
Opisala je i odvano penjanje na ruevine grada Ozlja, 1843., u Dnevniku na
228. stranici, ali i u jednom asopisu; taj
je tekst nekoliko puta pretiskan. Danas se
Dragojla Jarnevi smatra prvom hrvatskom planinarkom.
Neki su joj ilirci - pjesnici Ivan Trnski
i Stanko Vraz pomagali jedno vrijeme,
neto dulje Adolfo Weber Tkalevi i
uro Deeli, ali su je tretirali samo kao

jedinstvenu ilirku; ne vodei rauna o

njenim sve veim ivotnim problemima,
rijetko su joj isplaivali autorske honorare,
pa je imala problema ak i s nabavom pribora za pisanje.
Weber je 1858. uvrstio jednu Dragojlinu pripovijest u kolsku itanku, to
je bila velika ast, pa su je poeli tretirati
kao veliku knjievnicu. No, stroga cenzura
i neregulirani pravopis oteali su joj ivot
jer je morala od skromne zarade plaati
prepisivae svojih radova. Nita joj ilirci,
odnosno narodnjaci nisu pratali, pa joj je i
njihova dobronamjerna kritika esto teko
padala jer ju je jo vie osiromaivala.
U tijeku je izdavanje sabranih djela
Dragojle Jarnevi. U njezinom Dnevniku
upoznajemo realistiko gledanje na ivot
koji je na romantiarski nain pokuala
mnogo slabije opisati u pjesmama i knjievnim djelima.
Dragojla je izvanredan primjer pionirskog pothvata hrvatske ene u vrijeme
kad ih se nastojalo drati daleko od javnog
djelovanja, sugerirajui da je najbolje da se
udaju i bave odgojem djece i kuanstvom.
Dragojla Jarnevi bila je slobodarski raspoloena, tvrdoglava, ponosna i svoja, pa
je iskuavala mogunosti rada na mnogim podrujima. Prodrla je u muka zanimanja, koristei sve svoje sposobnosti:
krojaice, trgovkinje, davateljice kredita,
vrtlarice, uiteljice, a osobito skrbnice slabo sposobnih lanova obitelji. Sagledamo
li to je sve prolazila i kako se snalazila
te to je postigla, njezin ivot moemo
ocijeniti gospodarski uspjenim.
83

Zagrebaka upanija

Nekad popularno zagrebako izletite

Zaboravljeni susjed
Napisala: dr. sc. Irena Kraevac
Foto: dokumentacija autorice

Pria se da se pola putnika iz Samoboreka nedjeljom

iskrcalo u Podsusedu, a ostali su nastavili za
Samobor; Podused je bio zagrebaki
Grinzing

Ljetna verzija Samoboreka

88

ijepa priroda umovitih najzapadnijih medvednikih obronaka i savskih sprudova pretvorila je Podsused poetkom 20. stoljea u omiljeno
izletite Zagrepana. Vikendom se dolazilo na etnje i kupanje, uz dobru gastronomsku ponudu u mnogobrojnim gostionicama. Pria se da se pola putnika iz
Samoboreka nedjeljom iskrcalo u Podsusedu, a ostali su nastavili za Samobor.
Podused je bio zagrebaki Grinzing, dovoljno blizu grada, a opet daleko od asfalta i vreve.
U najranijim zagrebakim turistikim
i planinarskim vodiima spominje se
Podsused i njegove znamenitosti: stari
Susedgrad, pilja i kapela Sv. Martina,
kupanje na Savi, vidici koji seu do Plei-

Iz povijesti

Groce Jelai u konatoj koiji

U popisu sela stenjevake upe iz 1651. za Podsused se upotrebljavao naziv Tergovina sub Suzed. Godine 1786. spominju se nazivi Villa
Tergovina, Villa Golyak, Villa Jarek, Villa Dolye, Villa Borchecz, Villa Bezek, Villa Koztanyek. Takoer, zvao se i Podgrae, a naziv Podsusjed odnosno
Podsused uvrijeio se od sredine 19. stoljea.
Slavne plemike obitelji Sermage od Susedgrada, Rauch i Jelai nasljednim su i enidbenim vezama posjedovale vlastelinstva na podruju
dananjeg Podsuseda. Vlasnik Subikih Toplica bio je brat bana Pavla Raucha, Gejza. Barun Rauch posjedovao je i lovite na krajnjim zapadnim
obroncima Medvednice iznad Jablanovca. U njegovo je doba graena, krajem 19. stoljea, lovaka kua drvene konstrukcije s rezbarenim
detaljima, a poetkom 20. stoljea gradi vilu za upravitelja svoga imanja, Tucia (kasnije vila Htter).
U Podsusedu su svoje posjede imala dva hrvatska bana: Josip Jelai u 19. stoljeu i Matko Laginja u 20. stoljeu. Jelaiev posjed Novi dvori
bio je apertinentiae Susedgrada. Nakon banove smrti prelazi u nasljedstvo njegova brata Gjure, potom neakinje grofice Anke i Zaklade koju je
utemljila te ga veim dijelom daruje tadanjoj opini za gradnju kole. Stariji stanovnici pamte konatu koiju s navuenim zastorima, kojom su
grofice Anka i Vera Jelai dolazile u Podusused.
Nasljedno imanje Gjure Jelaia, banova brata, na Goljakom brijegu bilo je u posjedu obitelji Geresdorfer do sredine 20. stoljea, kada ga
kupuje obitelj Budiseli koja i danas tu ivi. Matko Laginja nakon 1915. gradi u pitomoj Duganovoj ulici ljetnikovac oko kojeg podie lijep
park i vonjak, iji se ostaci i danas vide.
"Tusculum oca Istre" bio je njegova zaklada
Ruevine Podsuseda
za kolovanje istarskih studenata u Zagrebu.
Posljednjih godina Udruga EKO-2000 na elu
s Marijom unji, organiziranjem brojnih
aktivnosti nastoji osvijestiti Podsuseane o
zanimljivostima i ljepoti njihova zaviaja te
vratiti Podsused na izletniku kartu grada
Zagreba. Planiraju se biciklistike staze i
etnice, konzerviraju ostaci Susedgrada i
odrava viteki turnir s Redom uvara grada
Zagreba, uz podrku Turistike zajedice
grada Zagreba i Zavoda za zatitu kulturne i
prirodne batine.

vice, Okia i Mokrica. Vjekoslav Novotny u vodiu Zagreb i okolica iz 1906.

biljei: "U Podsusedu nai e pod susjedskom razvalinom divni perivoj, a nakon
toga perivoja drugi naravni perivoj krasne okolice s vidikom na jug, zapad i sjeverozapad", a u knjizi Branimira Guia
Medvednica, planinarski vodi iz 1924.
pie da je Podsused "povezan dravnom
i samoborskom eljeznicom, ima potu i
kolu, te velik broj vila. Poradi svojih mnogobrojnih ari, te lijepih vidika, a osobito
radi kupanja na Savi, posjeuju ga ljeti
Zagrepani u velikom broju".
Zbog ugodne klime, blizine rijeke i
bujnog zelenila Podsused je bio i omiljeno zagrebako ladanjsko mjesto, kao
to je Rijeka Dubrovaka bila starim Dubrovanima. Ljeti su se cijele obitelji doslovce selile u ladanjske kue, okruene velikim vrtovima i vonjacima, a ljunani
sprudovi podno Susedgrada, gdje je Sava
plitka i pitoma, bili su idealno kupalite.
Kratki ulomak iz humoreske, objavlje-

Ruevine Susedgrada
simbol su Podsuseda
i jedinstven
primjer utvrenog
srednjovjekovnoga grada
ne u satirikom asopisu Koprive, 1923.,
govori o popularnosti Podsuseda: "Jednog
zagrebakog ljeta kad je bila pasja vruina
gospodin prof. Jazbec susree neku gospodinu, zapoinje razgovor s njom i pohvali

se da se upravo vratio iz Pariza, na to mu

ona ushieno veli: Ah zbilja! Vi ste bili u
Parizu. Oh, to bih ja eljela da odem u
Pariz. Pa makar ba i ne u Pariz! Samo da
idem nekud. Nekud van iz tog dosadnog
Zagreba. Nekud, gdje me ne bi nitko
poznao. Ali tata me ne puta nikud. Ako
ba i ne u Pariz, ili u Mnchen, ili u Berlin
i Be, kud sve to ljudi idu, ali da me barem
pusti u Karlovac na Koranu. Ali da! Niti u
Podsused nee da me pusti."

Susedgradski breuljak
Ruevine Susedgrada simbol su Podsuseda i jedinstven primjer utvrenog
srednjovjekovnoga grada koji je postao
sastavni dio dananjeg Zagreba. Dvade89

setih godina prologa stoljea razvila se

svijest o njegovoj vrijednosti, ureuje se
okoli, planiraju staze i etnice, postavljaju
klupe i sjenice, sadi zelenilo. Susedgradski
breuljak postaje omiljeno mjesto za etnju, tu se organiziraju zabave uz ples i
glazbu. Budui da je u neposrednoj blizini
kole, unutar zidina staroga grada nije bilo
teko organizirati sat povijesti i na izvoru
uiti o Seljakoj buni, Matiji Gupcu i silniku Franji Tahyju, o utvrenim gradovima zatienim ancima, koji su imali
tamnice, pukarnice, bunare... Sve je to
donedavno bilo prohodno i pristupano.
Podsused se u prolosti diio brojnim
kulturno-umjetnikim drutvima. Ve
1913. osnovana je Susedgradska itaonica
koja se od 1924. naziva Hrvatska itaonica,
a dugogodinji je predsjednik bio Antun
Bukovinac. Godine 1922. osnovano je
Drutvo za poljepanje i razvitak Podsuseda, a 1929. Hrvatski pjevaki zbor Susedgrad. Djeluje i tamburaki orkestar te zadruge Hrvatsko srce i Kameniti svatovi, a
1936. osnovan je Oratorijski zbor Sv. Martina.
U Sokolski dom (kasnije Dom kulture), izgraen 1931.-1932. na zemljitu
kupljenom od groce Anke Jelai, smjetaju se i Drutvo za unapreenje i poljepanje Podsuseda, Hrvatska itaonica, Va90

trogasno drutvo i Gospodarska sloga.

Organizirale su se brojne priredbe, kolske sveanosti i kazaline predstave, predavanja, susreti i razgovori s umjetnicima,
a dugo je godina tu bilo i kino. Ruenjem
Doma, kako bi se izgradila velika sportska
dvorana Sutinska vrela za Univerzijadu,
1987., zamro je i kulturno-umjetniki ivot Podsuseda.

Planinari, skijai i "automobilska

utakmica"
Na poziv sveuilinog profesora akademika Gjure Pilara, 15. listopada 1874.
utemeljeno je Hrvatsko planinarsko drutvo. Jedan od vanih dogaaja u njegovoj
povijesti zbio se 17. i 18. listopada 1875.,
kad je organiziran prvi planinarski izlet:
dvanaest planinara stiglo je u Podsused
eljeznicom, prelo Savu skelom i nastavilo za Samobor, Otrc i Pleivicu. Na
poticaj Hrvatskog planinarskog drutva,
1890. se ureuje park-uma oko zidina
Susedgrada i podie planinarski dom, jedan od rijetkih u Hrvatskoj na tako niskoj
nadmorskoj visini. Tu je poetna toka
za planinarenje po zapadnim obroncima
Medvednice, a najei planinarski put je
staza za Kamene svate.
Na Medvednici se prvi put skijalo, 7.
veljae 1895. Polaznici teaja za nastav-

nike tjelesnog odgoja poli su na cjelodnevni izlet pod vodstvom Franje Buara.
Od rnomerca su se uspeli na obronke
Medvednice i preko Sljemena na skijama
stigli u Podsused, odakle su se uveer

eljeznicom vratili u Zagreb. Tradicija skijanja se nastavila i generacije zaljubljenika

u taj sport tabalo je staze po Goljakom
brijegu, Starom gradu i Jagodiu, gdje je
nekad ak bila i mala iara.
Godine 1912. priredio je Prvi hrvatski
automobilski klub, osnovan 1906., prvu
"automobilsku utakmicu" u Hrvatskoj na
krunoj stazi koja je iz Zagreba vodila preko Podsuseda, Bistre, Sv. Kria Zaretja,
Veternice, Lepoglave, Vidovca, Varadina
i Sesveta natrag u Zagreb. U Zagreb je,
kako su tadanje novine pisale, "dopelao
prvo samohodno vozilo" Ferdinand Budicki, 1901. automobil marke Opel, kupljen u Beu. Prve automobile u Podsusedu
posjedovali su Dragutin Suhina, Marko
Ani i Franjo Rogelek, koji su ih stavili
na raspolaganje prigodom dolaska nadbiskupa Stepinca na blagoslov upe, u
rujnu 1942. Suhina je izgradio prvu benzinsku postaju u Podsusedu u blizini dananje dvorane Sutinska vrela, 1932.

Izmeu Zagreba i Samobora

U Vodiu kroz goru Zagrebaku (sastavio Vjekoslav Novotny, 1906.) donose se
precizne udaljenosti izmeu tri odredita:
"Iz Zagreba je Podsusjed 11,6, a iz Podsusjeda u Samobor 11,4 km".
Smjeten na pola puta, Podused je
bio vezan uz glavni grad Zagreb, ali i uz
Sanobor, kako su zvali Samobor. U Zagre-

Podsusedski kamen za
Zagrebaku katedralu
Podsusedska je ulica stoljeima bila jedina prometna poveznica Zagreba sa zapadom,
Hrvatskim zagorjem, Slovenijom i dalje. Na putu na vjeni poinak u Novim dvorima
tuda je prola velianstvena pogrebna povorka bana Jelaia, u svibnju 1859. U
svibnju 1945. povlaili su se domobrani na traginom putu prema austrijskoj granici.
Sedamdestih su godina uz cestu kolska djeca pozdravljala Tita i Nixona na putu za
Kumrovec. Kola i kamioni godinama su prevozili kamen do cementare i dalje, sve
dok usporedno nije povuen produetak Aleje grada Bologne, 70-ih godina prolog
stoljea.
Na podruju Medvednice mnogobrojna su nalazita kamena koji se od davnina vadio
s njezine june i jugozapadne strane u Vrapu (Vrape potok), Podsusedu (Bizek) i
Markuevcu (Sv. imun). To su vapnenaki pjeenjaci, litotamnijski vapnenac i litavac.
Medvedniki se kamen nalazi u svim slojevima prvostolnice od 13. do 19. stoljea.
Obraen je u kapitelima, konzolama, rigalicama, fijalama i raznim figuralnim ukrasima.
Vrijedni kameni spomenici, kao to su nadgrobne ploe biskupa Luke Baratina i
biskupa Luke Erddyja, od autohotonoga su kamena s junih i jugozapadnih obronaka
Medvednice, od Marukuevca do Podsuseda.
Obnova Zagrebake katedrale zapoeta je 1879., ali je nakon razornog potresa, 9.
studenoga 1880., postala temeljitija, nego to se prvotno planiralo jer je drevna crkva
bila teko oteena. Obnovitelj katedrale, arhitekt Herman Boll, u "Programu obnove"
navodi zanimljive podatke o kamenu: "Gradivo, kojim je crkva prvotno graena,
jest kamen tesanac... lomljen na domaem zemljitu... dovaan iz dolina Vraba,
Podsuseda, Markuevca i iz Vinice". Za gradnju katedrale dovezeno je i ugraeno
1090,42 kubinih metara kamena iz Vrapa, 126,08 m iz Podsuseda, 83,74 m iz Vinice
kraj Varadina i 61,93 m iz Bregova kraj Samobora. Boll istie da su "dolnji podloci
i prve stubline etirijuh nosivih stupova u svetiu graeni kamenom iz Podsuseda,
jer je to gradivo prikladno da nosi velike terete". Time je ve Boll izdvojio kamen iz
Podsuseda (Bizeka) kao najkvalitetniji.

Kamenolom kod kapele Sv. Martina

91

bu se uglavnom radilo i kolovalo, a u

Samoboru trgovalo na sajmitu te planinarilo po Otrcu, Pleivici i umberku.
Veza izmeu tri centra bio je slavni uskotrani vlak Samoborek, a 1928. u Vodiu
kroz Zagreb i okolicu zabiljeeno je da iz
Zagreba za Podsused idu dvije eljeznike
pruge i autobus.
"Zemaljska cesta od Zagreba preko
Samobora do kranjske mee prelazi kod
razvalina Susedgrada, a sadanjeg sela
Pod Susedom preko rijeke Save, gdje je do
sada bio prijevoz samo brodom ili skelom.
Promet je tamo oduvijek bio ivahan to
bjee ugroeno kad bi Sava narasla. Prvi
plan za most bio je napravljen 1864. no tek
za Rambergova povjerenitva (Hermann
von Ramberg, 1820.-1899., 1881. zapovijedajui general u Zagrebu, op.p.) 1882.
god. krenulo se s izgradnjom. Plan gradnje
naruen je od inenjera Wabischa. Most
ima dio nad rijekom, dva nad zemljitem.
Troak je bio 67.000 forinti. Za gradnju
mosta upotrijebljeno je hrastovo drvo." zabiljeeno je u Viestima kluba ininira i
arhitekata, 20. studenoga 1884.
Na brojnim fotograjama Podsuseda s
kraja 19. stoljea vidi se impozantan most
s karakteristinom eljeznom reetkastom konstrukcijom, primjerom inenjerske arhitekture 19. stoljea. Most je imao
drveni kolnik, a 1901. mu je pridodana
uskotrana pruga. Drveni su stupovi 1914.
zamijenjeni kamenima, temeljenima pomou drvenih krinja na vrstom sloju lapora, to je izvelo maarsko graevinsko
poduzee Schlick-Nicholson. Za prijelaz
preko mosta ubirana je pristojba od otvaranja do 1910. U Drugom svjetskom ratu,
1944., most je bombardiran i sruena je
konstrukcija na sjevernoj obali.

92

eljeznika stanica

Most je zabiljeen na brojnim fotograjama, a prijelaz Samoboreka preko

starog Podsusedskog mosta u lmu Tko
pjeva, zlo ne misli. Stara konstrukcija
mosta bila je jedinstvena i davala je Podsusedu karakteristinu vizuru, ali njezin
bi popravak bio skuplji od gradnje novog
mosta, pa je 1975. odlueno da se most
zamijeni novim, tipiziranim.

eljeznica i Samoborek
Prva eljeznika pruga od Zidanog
Mosta do Siska prola je Zagrebom 1862.
Probijena je podno susedgradskog breuljka, pratei dijelom tok rijeke Save.
Na slici Eduarda Weingrtnera iz 1880.,
koja prikazuje idilian savski pejza podno ruevina Susedgrada, naslikano je i
tadanje udo tehnike, vlak iz kojeg suklja oblak dima. Podsused je dobio i eljezniku postaju, malu tipiziranu kolo-

Prijelaz Samoboreka
preko starog Podsusedskog
mosta zabiljeen je u lmu
Tko pjeva, zlo ne misli

dvorsku zgradu s ekaonicom i alterom

za prodaju karata, koja je s manjim preinakama sauvana do danas.
Prijelaz preko pruge bio je zatien
brkljama do 70-ih godina 20. stoljea, kad
je ukinut kolni prijelaz i izgraen pjeaki
podthodnik, a Podsused neprirodno odsjeen od svojeg junog dijela: Samoborske ceste i Susedskog polja. Otada
stanovnici jednog i drugog dijela troe
kilometre, da bi otili u kupovinu, kolu,
crkvu ili posjet roacima. Brojni stanovnici Podsuseda, ali i udaljenijih mjesta iz
Zagorja i samoborskog kraja i danas koriste eljeznicu za svakodnevni prijevoz
na posao ili u kolu.
Kultni vlak Samoborek imao je za
Podsused gotovo isto znaenje kao i za
Samobor. Zagrepani su mogli birati hoe li nedjeljom sii u Podsusedu ili e
nastaviti do Samobora. Uskotrana pruga za Samobor 1901. dodana je Podsusedskom mostu. Povezivanje s postojeim
eljeznikim sustavom nije ilo posve glatko. Samoborski veleposjednik Gerhard
Leppel 1898. je od zagrebakoga poduzetnika Raoula P. A. Gautiera otkupio
prava za gradnju "kontinuirane pruge
Zagreb - Samobor". Car i kralj Franjo Josip I. vlastoruno je potpisao odluku na
temelju koje je ministar trgovine, 1. studenoga 1899., izdao dozvolnu ispravu
za uskotranu paravoznu vicinalnu eljeznicu Zagreb - Podsused - Samobor.
Gradnjom je rukovodilo Dioniarsko
drutvo "Vicinalna eljeznica Zagreb Samobor" sa sjeditem u Budimpeti. U
prvoj vonji, 16. sijenja 1901., prugom je
proao parni vlak, okien zastavama.
Mnogi se s nostalgijom sjeaju Samoboreka, Samoborca ili Strele koji je
niz godina bio jedina javna prometna
komunikacija Zagreba sa Samoborom i
scene, tipine za onodobni Zagreb i Podsused, zabiljeene u lmu Kree Golika Tko pjeva, zlo ne misli, u kojoj veselo
drutvo, predvoeno gospodinom Franjom Strunjakom, pjeva Bei Jankec, cug
ti bu pobegel. Za planinare su vikendom

bila rezervirana mjesta u dva vagona. Vlak

je imao ljetnu i zimsku izvedbu: ljetna
je konstrukcija bila otvorena, a zimi se
u zatvorenom vlaku moralo kuriti malu
eljeznu pe, tzv. Gapara, iji su dimnjaci
strali na krovu vlaka.
Budui da je u Podsusedu nekada postojala samo puka kola s niim razredima, veina je djece kretala u peti razred u
Zagreb, Samoborekom do Samoborskog
kolodvora. Bilo je veselo i zabavno i tono
se znalo gdje je podsusedska klapa!
Samoborek je 1979. ukinut "radi nerentabilnosti", pruga je demontirana, uz
obeanje da e se njezinom trasom urediti
biciklistika staza, i tako je nestala jedina
zagrebaka prigradska eljeznica.

Slavne gostionice
Podsused je bio nadaleko poznat i po
gostionicama: Aralica, Suhina, Strunjak,
antl, ubakovi, Oralek, Rogelek, Mesojedec, Karlin (tihovka), Hutinec, Doljan, Krapa, Jambreak, uteri, Kovaiek...
U knjigama Kraljevske kotarske oblasti u Zagrebu i Trgovake komore Zagreba nalazimo podatke o prvim krmama u Podsusedu: 1887. krmu otvaraju
Andro i Jela Marciu te Salamon Hochst-

Naputena cementara
Tvornica cementa, po kojoj je Podsused
takoer bio poznat, podignuta je 1908.
Prvi predsjednik dionikog drutva tvornice portland cementa bio je Fran vrljuga, direktor hrvatske Eskomptne banke,
a dopredsjednik Julius Weiss, direktor zagrebakog parnog mlina. U cementaru
se dopremao kamen iz oblinjih kamenoloma u Bizeku i Dolju, gdje je radila
tvornica graevnog kamena Dolomit.
Za potrebe cementare izgraena je iara i tunel kojim se dopremao kamen iz bizekog
kamenoloma, dok je transport cementa u drvenim bavama, potom u jutenim a kasnije
papirnatim vreama omoguen eljeznicom izravno iz tvornikoga kruga.
Dugogodinji direktor bio je Schmidt koji je s obitelji stanovao u velikoj kui koja je
poslije prenamijenjena u kolu uenika u privredi (UP). Posljednji vlasnik cementare bio
je Beanin Felix Mandl, rtva ustakog i komunistikog progona, koji je napustio Zagreb
1950., nakon to mu je nacionalizirana imovina. Do 1945. tvornica je nosila naziv Croatia,
nakon toga Sloboda, a potkraj postojanja Dalmacija cement.
U tvornici je radio velik broj stanovnika Podsuseda i okolice, a mnogi su se doselili u
Podsused zbog posla u tvornici. Podsuseani pamte zvuk sirene koja je oznaavala
poetak i kraj radnog dana u cementari. Tvornica je bila i veliki zagaiva jer je isputala
cementnu prainu i ugroavala zdravlje stanovnika.
Zatvorena je i naputena 1987., a njezina je sudbina neizvjesna. esto se raspravlja o
prenamjeni tog vrijednog lokaliteta, premda bez jasne vizije. Dio stare cementare trebalo
bi zatititi kao primjer industrijske arhitekture s poetka 20. stoljea, koja je nastala prema
projektu zagrebakih graditelja Hnigsberga i Deutscha.
Makare pred
gostionom
Strunjak

dter, a 1888. Josena Fistri. Jednu od

najpoznatijih i najdugovjenijih gostionica u sreditu Podsuseda 1900. otvorio je Ignac Aralo, a 1914. preuzima je
njegova udovica Franjica, prema kojoj je
dobila naziv Aralica, koji se do danas nije
mijenjao, iako su se izmjenjivali vlasnici.
Dugo godina gostionicu su vodili Greta i
Fabijan - Fabek Jelini.
Mesar i gostioniar Franjo Strunjak
na glavnom je trgu imao trgovinu i gostionicu takoer ve krajem 19. stoljea.
Strunjakova je gostionica bila poznata po

organiziranju brojnih zabava, priredbi i

slavnoga podsusedskog fanika. Godine
1912. na glavnom je trgu otvorena gostionica Josipa antla, a 1914. Josene Karlin. Kod Drageca Suhine i Josene Karlin
bile su tzv. postaje biciklista.
Gostionicu Suhina s june strane Podsusedskog mosta 1919. otvorio je Josip
Suhina kao odmorite za splavare-osare koji su tu istovarivali drvenu grau. Ubrzo je pretvorena u gostionicu i
izletite i danas je ve etiri generacije
u istoj obitelji. U gostionici Oralek (da-

nanja kua Harapin) bila je kuglana, a organizirala se i zabava, iji je prihod iao za
izgradnju upne crkve.
Od kvalitetnih gostionica u domaem
tihu jedina je opstala legendarna Suhinka
u kojoj se nude govea juha s rezancima,
kuhana govedina s hrenom, pohani piceki
s restanim krumpirom, krvavice, peenice i enjovke s kiselim zeljem, leki,
gula te nezaobilazni sir i vrhnje. Tipina
agramerska kuhinja nudila se u podsusedskim gostionicama, zalijevala gemitima i u ranu jesen portugiscom.
93

Grad je romantini ivot

zapoeo na otoku, iji je
skueni prostor uvjetovao
gradnju zbijenih kua,
uskih ulica i malenih
trgova, jo i danas
nedirnutih modernim
urbanizmom

Tekst i foto:

a predivnoj zapadnoj obali Istre,

tik ispod Limskog kanala nalazi
se najromantiniji grad na Mediteranu. Rovinj je pravo odredite za sve
koji ude za sentimentalnom atmosferom
vremena koja su nepovratno prola i koja
se moe nai jo samo ovdje, u gradu koji
100

najromantiniji grad
na Mediteranu

je romantini ivot zapoeo na otoku, iji je skueni prostor uvjetovao gradnju

zbijenih kua, uskih ulica i malenih trgova, jo i danas nedirnutih modernim urbanizmom.
etnja ljupkim uliicama vodi u daleku
prolost i ne moete odoljeti, da ne upotrijebite fotografski aparat. S morske je
strane grad zatien visokom stjenovitom
obalom i zidovima kua izgraenim na
liticama, a prema kopnu vrstim bedemima. Sve je i danas ouvano! Pa kad kroz

Balbijev luk uete u stari grad, ini vam se

kao da ste promijenili vremensku dimenziju.
Sve e lijepe uliice naposlijetku dovesti do vrha brdaca, do crkve Sv. Eufemije (nar. Fume), najveeg i najvanijeg
spomenika u gradu. To je barokna graevina u venecijanskom stilu, posveena
svetici i muenici iji je sarkofag stigao,
legenda kae, doplovio morem (u to Istrani bezuvjetno vjeruju) u Rovinj oko 800.
godine. Blagdan svete Fume sredinom ruj-

Zanimljivosti
Ulica Grisia
Ulica je to u starogradskoj jezgri s najveim
brojem galerija, ateljea i suvenirnica u gradu.
Zacijelo je meu najprepoznatljivijim zatitnim
znakovima Rovinja; slikovito je poploena i
krivudava, razigrana svjetlucavim slapom kamenitih stuba. Godinja likovna priredba prireuje se od ljeta 1967., tijekom druge kolovoke
nedjelje. Pria o umjetninama pod nebom
vedrine - na zidovima, vratima, kurnicama, u
portunima - povijest je i prapovijest o znatielji,
tvrdoglavosti i upornosti kreativna uma, takoer i potvrda stvaralakog erosa koji uvijek
iznova trai nove izazove te ide ususret ovjeku,
ususret prostoru s kojim i kojime umjetnik i
njegova umjetnost mogu i ele komunicirati.

na jedno je od najznaajnijih i najveih

spontanih pukih okupljanja u Istri, kad
Rovinj preplave brojni hodoasnici iz
cijele Istre, Primorja i ire. Naete li se tada u gradu, ne propustite doivljaj tradicijske svetkovine!
Rovinjskim ete uskim uliicama brzo
stii i do poploane i krivudave Grisie
koja je od 1967. tijekom druge nedjelje
u kolovozu jedinstveni izlobeni salon
na svijetu. U Rovinju se tijekom godine
prireuju ljetni festival s koncertima klasine glazbe i raznim kulturnim manifestacijama, likovna kolonija i bogati umjetniki program. Povrh toga, Rovinj nudi i
brojne sportske i rekreacijske sadraje, a
mladi e se posebno odueviti raznolikim
nonim ivotom.
Primorski gradi koji ivi na rivi posebice je romantian u predveerje, kad
nestvarne sjene zalaska sunca nad morem, barkama, gradskim trgovima i srcima ljudi probude osjeaje i zblie parove.
Rovinj eka irom otvorenih vrata s romantinim ozrajem usnulog mediteranskoga gradia.
Priobalje izmeu Rovinja i Limskog
kanala, rovinjski otoci i zalee krajolik su
s predivnim umama crnike i bora. Zlatni
rt najznaajnija je perivojna povrina na
istonoj obali Jadranskog mora, uvala Palud ornitoloki je rezervat s vie od 200
vrsta ptica, a kamenolom Monorenzo
zatieni je geoloki spomenik svjetske
vrijednosti. Ali, to je tek poetak, eka
vas mnogo vie! I u okolici Rovinja naii
ete na jasne tragove povijesti. Posebnost
je kraja groblje na brdu Maklavun, staro
otprilike 3500 godina, jedini primjer grob-

Batane i bitinade
Rovinj je oduvijek bio okrenut moru, a stoljetna tradicija ribarstva sauvana je do
danas, kad je batana postala simbol skladna suivota stanovnitva starinskoga
gradia i primorskog jadranskog krajolika. Batana zrcali obiaje, tradiciju, jezik, navike,
mentalitet i duhovno ozraje Rovinja i njegovih stanovnika. Zbog svoje karakteristine
drvene gradnje i dugovjenosti ti su amci ravnog dna pod visokim UNESCO-ovim
pokroviteljstvom.
Tradicija batane neodvojiva je od glazbene tradicije Rovinja, koju reprezentira bitinada
originalni izriaj rovinjske narodne pjesme. Prema tradiciji, bitinada je nastala meu
rovinjskim ribarima koji su satima boravili u svojim barkama, ribarei ili krpajui mree.
Budui da nisu imali slobodne ruke za instrumente, dosjetili su se kako glasovima postii
vrhunsku izvedbu orkestra.
Danas se rovinjska bitinada i umijee izrade batane nalaze na listi zatienih nematerijalnih dobara Ministarstva kulture RH. Tijekom ljetnih mjeseci gosti i graani
Rovinja mogu svjedoiti umijeu gradnji batane. Naime, u veernjim satima u centru
grada, na platou ispred muzeja Kua o batani, rovinjski kalafat izrauje batanu koja
svoje porinue ima na kraju ljeta.
Povorka batana s feralom u Spaciu
Ljetna etnoveer u Spaciu, uz tipinu gastro-ponudu (vino i srdele), zvukove bitinade
i druge tradicijske vrijednosti Rovinja, zamiljena je kao gastronomski muzej, prozor
u povijest Rovinja, kojim bi se doarala stara ribarska tradicija Rovinjaca. Program
obuhvaa posjet ekomuzeju Kua o batani, ukrcaj gostiju na batane s feralom na
malome molu te vonju uza starogradsku jezgru do Spacia Matika. Spacio Matika se
nalazi u Ulici V. valbe na moru i u njega se dolazi morskim putem, batanama na vesla.
Rovinjci uz domau glazbu, prene i slane srdele i vino tijekom turistike sezone gostima
priaju svoju priu, dok su za glazbeni ugoaj zadueni lanovi folkskupine Batana i
KUD Marco Garbin.
Obitelj Htterott
Obitelj Htterott krajem 19. i poetkom 20. stoljea bila je vlasnik park-ume Zlatni rt.
Austrijski barun Georg Htterott je, naime, ovdje planirao stvoriti turistiko sredite, no
omela ga je prerana smrt. Ali njegove ideje ubrzale su razvoj rovinjskog turizma te je ve
1913., uz pomo njegove supruge, otvoren prvi gradski hotel Adriatico.
Uivanje u sportskim aktivnostima
Biciklizam, plivanje, surfanje, jedrenje, ronjenje, penjanje, nordijsko hodanje, tenis,
jahanje i blagodati wellness centara...

101

Zlatni rt

Izleti u okolicu
Vonja brodom oko rovinjskih otoka
Za potpun doivljaj Istre nuno je isploviti
- ne samo da bi se najljepi predjeli vidjeli
s puine, ve i kako biste osjetili iskonsku
povezanost ljudi i mora. U ponudi brojnih
brodskih izleta u Rovinju otkrit ete zov
mora, bez obzira na to uputite li se na
krunu vonju, piratsko krstarenje i fishpicnic, razgledavanje podmorja ili noni
izlet uz reflektore. Informacije i rezervacije: turistike agencije i infopunktovi
brodova na gradskoj rivi.
Sportsko-ribolovni izleti
Zaplovite u ribolovnu avanturu s Abyss
Fishing Charterom i uinite svoj odmor
nezaboravnim. Sportski ribolov je atrak-

nice mikenskog tipa izvan Grke. Valja

naglasiti i arheoloko nalazite Monkodonju gradinsko naselje koje je bilo
naseljeno izmeu 2000 i 1200 godina prije Krista te grobne tumule na Muegu.
Toliko prirodnih osobitosti i kulturnih
znamenitosti na tako malom prostoru!

Dvorac na otoku Sv. Andrije

Na otoku Sv. Andrije samostan je benediktinaca, osnovan u 6. stoljeu. U 15.
stoljeu franjevci su ga proirili i poveali,
a krajem 19. stoljea uredio ga je barun
Htterott. Danas je dvorac pretvoren u
hotel, a krase ga djela slubenog slikara
austrougarske mornarice, Alexandera Kirchera.

Zaviajni muzej
Zaviajni muzej smjeten u baroknoj
palai grofova Cali iz 17./18. stoljea.
Osnovan je 1954., na inicijativu rovinjskih
likovnih umjetnika. Njihova je zamisao
bila da Muzej bude mjesto prikupljanja
kulturnog bogatstva i mjesto na kojem
e se odvijati bogata izlagaka aktivnost.
Prva ravnateljica bila je umjetnica Zora
Mati.
elje osnivaa odredile su sadraj i aktivnost do dananjih dana. Muzej djeluje
za javnost u dvojnoj ulozi: kao gradska
galerija i stalni muzejski postav u kojem
su izloena vrijedna djela iz bogatog fundusa: arheoloki postav, pomorstvo, zbirka starih majstora, suvremena hrvatska
umjetnost, soba Alexandra Kirchera. Tijekom polustoljetnog postojanja stvorene
102

Rovinjski otoci

tivan i dinamian, a ulov ribe je zajamen.

Izlet traje etiri sata, ujutro ili popodne,
luksuznim brodom uz nadzor ribolovnih
strunjaka. Informacije i rezervacije: Abyss
fishing charter, tel. 00385/91/588-3470,
info@abyss-fishing.com,
www.abyss-fishing.com .
Izleti biciklom
Istraite bliu okolicu Rovinja biciklom.
Provezite se kroz Zlatni rt, Cuvi, Cisternu,
arheoloko nalazite Monkodonja - Muego, ornitoloki park Palud, biciklom uz
vodstvo profesionalnog vodia, u organizaciji domaina - Turistike zajednice
grada Rovinja - Rovigno. Izleti se organiziraju svakog tjedna tijekom ljetnih mjeseci. Informacije i rezercacije:
Lenicom, tel. 00385/98/855-231,
boban.memedovic@gmail.com,
www.freewebs.com/bike-excursions/ .
Limski zaljev, Romualdova peina
Limski je zaljev zatieni krajolik, ije su
strane obrasle razliitim oblicima makije
te hrastom meduncem i cerom. Takva raznolikost vegetacije na relativno uskom
podruju jedinstveni je fenomen i posebna
ekoloka vrijednost. U blizini se nalazi i
Romualdova peina do koje se dolazi uspinjui se kroz umu, dugu 360 metara.
Duljina je peine 105 metara. Prosjena
temperatura u njezinoj unutranjosti je
otprilike 12 stupnjeva, a relativna vlaga 70
do 75 posto. U pilji su pronaeni najstariji
ostaci praovjeka u Istri. Osim piljskog
medvjeda, piljskog lava, leoparda, vuka,
lisicu, smeeg medvjeda, piljsku hijenu i
snjenog zeca, pronaeni su ostaci ukupno 41 ivotinjske vrste. Informacije i rezervacije: turistike agencije i infopunktovi
brodova na gradskoj rivi.
Kanfanar
Otkrivajui ljepote Kanfanartine (18 km od Rovinja), ne moete zaobii mnoge sakralne
spomenike: crkve Sv. Silvestra
iz 13. stoljea, Sv. Marije od Lakua iz 14. stoljea i crkvu Sv.
Agate iz 10. stoljea; legende o
nepronaenom blagu britanskoga gusara, kapetana Morgana; Dragu, podruje plodnih
oranica, umovitih padina i mediteranskog bilja; Romualdovu
peinu, stanite tri tisue imia

Dvigrad

ili Limski kanal, zatieni prirodni rezervat.

Posjeti su u vlastitoj organizaciji.
Dvigrad
Ruevine Dvigrada (Duecastelli), srednjovjekovnoga grada naputenog u 17. stoljeu, udaljene su od Rovinja 23 kilometra,
podno Kanfanara. Posebno se istiu ostaci
crkve Sv. Sofije, a dobro se vidi i gradska
struktura opasana zidinama. Najvaniji je
kulturni spomenik nulte kategorije na Kanfanartini.
Posjeti su u vlastitoj organizaciji.
Bale
Gradi burne prolosti, nalazi se u zaleu
Rovinja, prema Puli (12 km od Rovinja). Jo
prije Rimljana postojala je tu prapovijesna
gradina. Povijesni dokumenti, ostaci rimskih zgrada, bronani novii i ostali nalazi
svjedoe o tome, da su Bale imale ulogu
rimske utvrde. Od znamenitosti izdvajamo:
upnu crkvu, sagraenu na ostacima bazilike iz 9. stoljea, od koje je sauvana samo

kripta; katel Bembo, ije je prekrasno gotiko-renesansno proelje s kvadriforama

i sredinjim balkonom sauvano u potpunosti, nedirnuto u sjaju i skladnoj ljepoti.
U Balama je jedino sredozemno nalazite
kostiju dinosaura. Du baljanskog priobalja,
na prostoru Porto Colone, pronaeni su
brojni ostaci dinosaura i drugih prapovijesnih ivotinja. Dio tih jedinstvenih nalaza
jo je u moru, a dio je izloen u baljanskoj
opinskoj zgradi. Posjeti su u vlastitoj organizaciji.
minj
Samo 25 km dijeli nas od gradia s atmosferom mediteranskog juga i kontinentalnog sjevera. Smjestio se u sredinjem
dijelu Istre, na brdu na 400 metara nadmorske visine. Okruen je niskim breuljcima i
dolinama, a poloaj okrenut moru podario
mu je ugodnu klimu. Poseban doivljaj
namjerniku bit e posjet kapeli Sv. Trojice,
u kojoj su sauvane zidne slike domaih
majstora iz 15. stoljea te crkvi Sv. Mihovila
najveoj upnoj crkvi u minju. Posjeti su
u vlastitoj organizaciji.

pilja
Fetinsko
kraljevstvo

pilja Fetinsko kraljevstvo

Nalazi se u Fetinima nedaleko minja. Prema prianju mjetana, sluajno je otkrivena
1930., kad se prilikom obraivanja njive uruilo dno vrtae.
Nakon Drugog svjetskog rata
pilja je zatrpana te je ponovno
otkopana poetkom osamdesetih godina. Budui da se nalazi
na terenu nekad pokrivenom
bujnom umskom vegetacijom,
obiluje piljskim ukrasima, zbog
ega su je mjetani i nazvali Fetinsko kraljevstvo. Informacije i
rezervacije:
tel. 00385/91/5616-327,
091/7212-854,
www.sige.hr .

103

su bogate i vrijedne zbirke: suvremene

umjetnosti (oko 1500), zbirka starih majstora, arheolokih nalaza, etnologije, knjiga, dokumenata i fotograja o djelovanju
partizanskog bataljuna "Pino Budicin" i
druge. Zbog skuenosti prostora i bogate galerijske aktivnosti, danas je posjetiteljima dostupan tek manji dio muzejskog fundusa.

Kua o batani i galerija i

radionica Trani
U lukama, zatienim od vjetrova,
i danas se veu mnogobrojne rovinjske
batane - amci s ravnim dnom, koje su
zbog dugovjene i karakteristine drvene gradnje pod visokim UNESCO-ovim
pokroviteljstvom. Ekomuzej "Kua o batani" dinamini je projekt koji, osim stalnog postava batana te ribolovnog alata i
pribora, kontinuiranim dogaanjima prua jedinstven doivljaj spajanja tradicije sa
suvremenim ivotom, prolosti i sadanjosti te, prije svega, priu o drevnoj
brodici koja je i danas, eto, dio rovinjske
svakodnevnice. Muzej je, izmeu niz priznanja, dobio i prvu nagradu na kongresu
The Heritage - Excellance Club, dijelu Sajma muzeja i batine Expo u Klnu.
Pria starih rovinjskih ribara ispriana
je u galerijskom prostoru u centru grada
(u Ulici Mazzini 1), iji autor i vlasnik
Trani izrauje drvene makete batane u
razliitim veliinama. Posjetitelji mogu
razgledati vie od 100 eksponata od slika
i skulptura posveenim ribarima i moru
preko maketa batana i drugih plovila do
starinskog alata koji su rovinjski kalafati
koristili prilikom izrade batana. Neki
primjerci alata stariji su od 200 godina i
Kua o Batani

Gastronomija
U nekom od brojnih rovinjskih restorana isprobajte specijalitete:
kapesante s tartufima i palentom, file od brancina s kavijarom i afranom, mus od kave,
dimljene kampe na patu od rakovice, kozice s maslinovim uljem i enjakom, filet od
romba s bademima, rezance s gljivama i kampima, igatone s jastogom, list s tartufima,
pljukance s vrganjima i kampima, ribu u umaku od koromaa.
Okusite autohtone rovinjske likere, vina, maslinova ulja...
Isprobajte Rovinjski pelinkovac - prepoznatljiv je po kvaliteti, posebnom, gorkastom okusu te snanom mirisu pelina.
Raen po tradicionalnoj recepturi koja se prenosila od prvog
vlasnika tvornice likera Giorgia Benussija, od 1925., do danas,
kad ga proizvodi tvornica Darna d.o.o., dokaz je tradicionalizma
svojstvenog i modernom vremenu. Priprema se na biljnoj bazi iz
macerata pelina. Prirodna boja dobiva se karamelizacijom eera
u specijalnim bakrenim kotliima, a karakteristino je da dozrijeva
u hrastovim bavama, to mu daje posebnu aromu, miris i prepoznatljivu kvalitetu.
Rovinjski pelinkovac pije se kao aperitiv, odlian je digestiv, a moe se konzumirati
rashlaen ili kao sastavni dio osvjeavajuih pia. Sadri 28 posto alkohola.
Rovinjski pelinkovac proizvodi i prodaje Darna d.o.o., Carducci 7,
tel/fax. 00385/52/813-228, www.darna.hr .
Vlastito kuhanje pak upotpunite receptima iz Knjige recepata Kue o batani to su
recepti koji su se svakodnevnom primjenom prenosili s koljena na koljeno, za kunim
stolom i u posebnoj atmosferi rovinjskih konoba spacia, ali i tijekom obiteljskih i
skupnih izleta u prirodu. Jela se uglavnom spravljaju od jednostavnih sastojaka, a lagan
je i postupak pripreme.
U receptima je zabiljeen sukus prirodnog okusa ribe, rakova i plodova mora - glavnih
jela rovinjske gastronomske ponude koja se oslanja na ivotne prilike u Rovinju, vezane
prije svega za pomorsko, ribom bogato trite te skromni drutveni standard ribara,
pomoraca i zemljoradnika koji nije dozvoljavao kulinarsku raspojasanost domae
kuhinje, ali je postavio nenadmaive standarde prirodnih okusa. Domaa kuhinja koristi
malo zaina i priloga, ali su paljivo odabrani, kako bi istaknuli temeljni okus ribe: sol,
papar, ocat, luk i enjak, lovorov list, perin, palenta, kelj, radi i razne salate.
A kuanje i blagovanje, uz vino i maslinovo ulje - dva glavna proizvoda istarske i rovinjske
poljoprivrede, u gastronomiji Kue o batani smatra se autentinim gurmanskim
obredom. Knjiga recepata moe se kupiti u ekomuzeju Kua o batani, Obala P. Budicina
2, tel. 00385/812-593, www.batana.org .

zasigurno su vrijedni muzejski eksponati i

svjedoanstvo prolih vremena.

Rovinjski akvarij
U stoljetnoj ustanovi Rovinjskom akvariju, smjetenom pri Centru za istraivanja mora Instituta "Ruer Bokovi",
moete doivjeti svu raznolikost jadranskog podmorja. Akvarij se nalazi u Ulici
G. Paliaga 5, a otvoren je 1891., kao "Zoologische Station des berliner Aquarius"
i pripada najstarijim ustanovama te vrste
u svijetu. Obiluje primjercima lokalne
ore i faune, kojima se pokuava doarati
tipina zajednica koja obitava u naem
podmorju. U ljetnim mjesecima Akvarij je
otvoren od 9 do 21 sat.
104

ortopedije

105 godina hrvatske

Napisao: dr. Vladimir Dugaki
Foto: dokumentacija autora

o poetka 20. stoljea u Hrvatskoj

nije postojala ortopedija kao zasebna medicinska struka, ve
su se svi ortopedski problemi rjeavali u
okviru kirurgije. Zanimljivo je da i prvo
izdanje nae Medicinske enciklopedije
(1961.) ne sadri posebnu natuknicu o ortopediji, ve je svrstana kao potpoglavlje u
natuknici o kirurgiji.
Poetak hrvatske ortopedije smjeta
se u 1908., kad je mladi lijenik dr. Boidar pii u Zagrebu osnovao privatni ortopedski zavod, prvi takve vrste ne samo u
Hrvatskoj, ve na itavom slavenskom jugu. Boidar pii (Sisak, 1879. Zagreb,
1957.) zavrio je 1897. Klasinu gimnaziju
u Zagrebu te studij medicine, 1904., u
Grazu, gdje je odmah dobio mjesto na
Kirurko-ortopedskom odjelu Djeje klinike. Zainteresiran za ortopediju, specijalizirao je tu struku u Mnchenu, Halleu,
Berlinu i Beu kod najslavnijih europskih
ortopeda u to doba. Posjeuje i ortopedske radionice te zavrava teajeve iz medicinske masae i zikalne terapije.
Jo 1905. obratio se Kraljevskoj zemaljskoj vladi u Zagrebu s prijedlogom da
se u jednoj od zagrebakih bolnica osnuje
ortopedski odjel, ali je bio odbijen. Vrativi
se u Zagreb nakon zavrene specijalizacije,
1908., ponavlja prijedlog i ponovno je
odbijen. Zatim vlastitim sredstvima iste
godine u Palmotievoj ulici 22 otvara privatni ortopedski zavod. Zavod je imao
ambulatorij za preglede, dvoranu za "krvave" i "nekrvave" ortopedske zahvate, veliku dvoranu s mediko-mehanikim aparatima za ortopedsku gimnastiku, sobu
s rendgenskim ureajem i ureajem za
elektroterapiju i fototerapiju, prostor za
sterilizaciju instrumenata te stacionar s
etiri kreveta. piieva supruga Ema ro.
Crnadak (1882. - 1940.), koja se izuila u
ortopedskoj gimnastici, djelovala je u zavodu kao zioterapeut i anestetiar.
Od 1912. do 1913. pii kao ortoped
sudjeluje u Balkanskim ratovima u Beogradu i Niu, stekavi veliko iskustvo u
radu s ratnim ozljeenicima i invalidima.
110

Prof. dr.
Boidar
pii

Mladi lijenik dr. Boidar

pii 1908. je u Zagrebu u
Palmotievoj 22 osnovao
privatni ortopedski zavod,
prvi takve vrste na itavom
slavenskom jugu
Poetkom Prvoga svjetskoga rata, 1914.,
u improviziranoj Bolnici Crvenog kria
za ratne stradalnike (smjetenoj u Obrtnoj koli na Kazalinom trgu) ureuje u
podrumu provizorni ortopedski zavod,
to je bila prva javna ortopedska ustanova kod nas. Zavod je imao tri dvorane,
odjel za mediko-mehaniku i aktivnu gimnastiku, odjel za primjenu toplih kupki,
vrueg zraka, dijatermiju, elektroterapiju
i masau te odjel za izradu proteza. Dio
inventara pii je prenio iz svog privatnog ortopedskog zavoda, a dio je nabavio uz pomo ratnog ministarstva u
Beu. U radu su dobrovoljno pomagale
sestre bolniarke, veina iz zagrebakih
plemikih krugova.

rapija, u prizemlju su bili ambulatorij i

upravni prostor, a u suterenu ortopedska
radionica za izradu proteza i drugih ortopedskih pomagala (zapoljavala je modelare, tokare, bandaiste, postolare i
druge majstore). Taj relativno velik prostor bio je potreban zbog velikog broja
stradalih u ratnim okolnostima.
U okviru te bolnice pii osniva Invalidsku kolu u 11 novosagraenih baraka na Ciglani (danas prostor srednjokolskog igralita u Klaievoj ulici). kola je
imala 700 leaja, razne radionice i zikalnu terapiju, a sluila je invalidima, kako
bi se u mirnodopskim uvjetima to prije
osposobili za ukljuivanje u radne procese, ovisno o preostaloj radnoj sposobnosti. Takoer, opismenjavala je brojne

Invalidska kola, kolegij i Klinika

Zavod je uskoro postao poznat u itavoj Austro-Ugarskoj Monarhiji kao prvi
na rehabilitacijski centar. Budui da je
prostor ubrzo postao pretijesan, pii
1916. seli zavod u zgradu Graanske kole
u tadanjoj Marulievoj ulici (danas zgrada Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u
Ulici Ante Kovaia). Tamo je ortopedska
bolnica imala 200 kreveta na prvom i
drugom katu u 11 bolesnikih soba, dok
su u jo tri prostorije smjeteni operacijski
trakt, gipsaonica, rendgen i zikalna te-

Rezultat piieva
poimanja ortopedije kao
socijalno-medicinske
struke bilo je otvaranje
Invalidske kole, 1916.

Barake Invalidske kole na staroj Ciglani

mladie, unovaene u zaostalim seoskim

sredinama (posjedovala je i knjinicu s popularnom literaturom). Odravali su se i
teajevi iz zdravstvenog prosvjeivanja te
razni struni teajevi, primjerice brijaki, lugarski, povrtlarski, postolarski, koaraki, etkarski, pivniarski, za masere i
dr. Invalidska je kola zapoljavala razliite
majstore kao uitelje pojedinih zanata te
medicinsko i pedagoko osoblje. A sve je
bio rezultat piieva poimanja ortopedije
kao socijalno-medicinske struke.
Naalost, ta izvrsno ureena bolnikorehabilitacijska ustanova nije bila duga
vijeka. Kad je zgrada u Marulievoj ulici
dodijeljena Medicinskom fakultetu za
smjetaj One i Neuroloke klinike, 1918.
pii ortopedsku bolnicu seli na Sv. Duh
u zgradu nedovrene gradske ubonice.
Ponovno polazi iz poetka i s golemom
energijom stvara Invalidski dom s ortopedskim, socijalnim i tehnikim odjelom.
Predanim je radom uspio uvjeriti
Medicinski fakultet da je ortopedija doista posebna medicinska disciplina koja
postaje zaseban kolegij, a pii, 1922.,
privatni docent (1927. izvanredni profesor, a 1933. redoviti). Iako relativno daleko
od ostalih fakultetskih ustanova, studenti
su rado pohaali nastavu na Sv. Duhu, koja je bila neto novo.

Ortopedsku bolnicu
1918. pii seli na Sv.
Duh u zgradu nedovrene
gradske ubonice i stvara
Invalidski dom

No, odgovorni ipak jo nisu shvaali

vanost ortopedije. Kad je potkraj 20-ih
godina odlueno da se dotrajala Zakladna bolnica na Jelaievu trgu srui (to je
uinjeno 1931.), za privremeni je zamjenski prostor odabran Invalidski dom na Sv.
Duhu (taj "provizorij" e ostati kao trajno
rjeenje za dananju Kliniku bolnicu Sv.
Duh). Invalidski je dom ukinut, a u sklopu
Zakladne bolnice ostaje ortopedski odjel
sa 75 kreveta, pod vodstvom piievog
asistenta, dr. Ferde Grospia. Invalidska
je kola rasputena, a invalidska radionica
preseljena najprije na Novu Ves, potom u
Kesteranekovu ulicu. Prof. pii vraa
se u svoj privatni ortopedski zavod u Palmotievoj, no ubrzo ga seli na Trg bana
Jelaia 7, gdje mu i dalje dolaze studenti.

pii ne odustaje od ideje za osnivanje Ortopedske klinike pri Medicinskom fakultetu, izrauje planove i 1929.
ih osobno nosi u Beograd, u Ministarstvo
nancija, gdje dobiva poetni, dodue
skroman kapital. Klinika se poinje graditi na alati izmeu zgrade Dekanata
(u kojoj su bili smjeteni Zavod za morfologiju, Zavod za medicinsku kemiju,
Zavod za ziologiju, Zavod za mikrobiologiju i Zavod za higijenu) te zgrade
Zavoda za anatomiju i Zavoda za farmakologiju. Osim te dvije zgrade za teorijske predmete, postojala je na alati jo
i zgrada Zavoda za patologiju te velika
klinika zgrada za dermatoloku i pedijatrijsku kliniku (otvorena 1928., nakon
sedam godina gradnje).
Dok se zgrada za Ortopedsku kliniku
gradila, pii u dogovoru s profesorom
pedijatrije Ernstom Mayerhoferom privremeno smjeta novoosnovanu Ortopedsku kliniku u prostor Djeje klinike
(koji je bio slabo iskoriten jer su roditelji
zazirali voditi djecu na alatu, budui da
su u neposrednom susjedstvu bila dva
medicinska zavoda u kojima su se secirali
mrtvaci). pii je dobio na prvom katu
istonoga krila veliku bolesniku sobu sa
21 krevetom i malu sobu za pisarnicu, dok
je kupaonicu i jo jednu sobu preuredio u
111

Ortopedska klinika na alati

operacijsku dvoranu. U prizemlju se nalazio ambulatorij. U istu se zgradu uselila se i Klinika za uho, nos i grlo, do tada
smjetena u kolskoj zgradi u Drakovievoj 13.

Nova zgrada i propali planovi

Simbioza s Djejom klinikom donijela
je korist i ortopediji i pedijatriji, posebice
kad je rije o tuberkulozi, rahitisu, djejoj
paralizi te deformacijama lokomotornog
aparata (prvenstveno iskrivljenju kraljenice i priroenom iaenju kuka).
Svoje prve asistente - Matu arevia,
Aleksandra Manzonija, Mladena Metria, Mladena Petrasa i Niku Carevia
uputio je prof. pii na razne europske
ortopedske klinike, da prenesu suvremena
znanja te mlade struke na nae podruje. A i pii je bio vrlo dobro orijentiran,
u neposrednom kontaktu sa svjetskom
ortopedijom kroz brojne meunarodne kongrese; u zajednici s ekim ortopedima, osnovao je glasilo Zbornik slavenskih ortopeda; ak je bio predsjednik
ehoslovakog ortopedskog drutva. Bio
je izabran za zaasnog lana mnogih europskih drutava, a 1930. za dopisnog
lana Jugoslavenske akademije znanosti
i umjetnosti, ali mu to lanstvo u socijalistikoj Jugoslaviji nije obnovljeno.
Nova Ortopedska klinika poela se
graditi 1930., prema nacrtima in. Egona
Steinmanna, tada vrlo mladog (ro. 1901.)
arhitekta Sekcije za izgradnju Medicinskog fakulteta pri Graevnoj upravi grada
Zagreba, i u izvedbi graevnog poduzea
in. Ivana Grgia. U meuvremenu je
112

Nova Ortopedska klinika

poela se graditi 1930. na
alati, prema nacrtima
in. Egona Steinmanna
pii nabavljao opremu i ureaje za kliniku. Zgrada je izvedena kao samostojea trokatnica, tlocrtne povrine 650 m.
pii je zamislio da u suterenu budu gimnastika dvorana i tehniki odjel, u prizemlju ambulatorij, rendgen i operacijska
dvorana te sterilizacija, na prvom katu
bolesnike sobe, blagovaonica i knjinica,
na drugom katu socijalni odjel (tj. odjel
za sakatu djecu), predavaonica i muzej te
na treem katu golema terasa za sunanje
bolesnika. Kuhinja nije bila predviena jer
bi se hrana dovozila iz kuhinje oblinje
Dermatoveneroloke i Pedijatrijske klinike.
Zgrada je dovrena 1940., ali se u
prizemlje uselilo Ravnateljstvo Klinike
bolnice (iz zgrade u Drakovievoj ulici),
a na drugi kat Stomatoloka klinika (iz
zgrade Djeje klinike, u kojoj se odvojila
od Klinike za uho, nos i grlo). Tako je, naalost, propala ideja o socijalnom odjelu,
tj. prijeko potrebnom odjelu za sakatu
djecu.
No, to nije bio jedini udarac na prof.
piia. U studenome 1940. Vijee Medicinskog fakulteta zakljuilo je da se,
navodno zbog tednje, katedra iz orto-

pedije ukine, ali ju je, uz podrku Zbora

lijenika i ostale javnosti, pii jedva
uspio sauvati. kolskih godina 1937./38.,
1941./42. i 1942./43. prof. pii je bio
dekan Medicinskog fakulteta, a 1943./44.
rektor Hrvatskog sveuilita. Iako se
za NDH nije politiki eksponirao te je
jedina njegova "krivnja" bila u tome to
je u tim turbulentnim vremenima bio
dekan i rektor, ipak je 1945. uklonjen s
Ortopedske klinike i naloeno mu je da
u bolnici na Sv. Duhu osnuje ortopedski
odjel sa 150 kreveta.
Katedra za ortopediju je ukinuta i prikljuena kirurgiji, a Ortopedska je klinika
reducirana na samo 20 kreveta. Preostali
je dio zgrade zauzela Stomatoloka klinika koju su vlasti pretvorile u centar za
zbrinjavanje ratnih ozljeda eljusti (za itavu Jugoslaviju), kojih je u to neposredno
poratno vrijeme bilo mnogo.

Ortopedija konano u svom

prostoru
Ubrzo je prof. pii umirovljen, a za
predstojnika Klinike postavljen je njegov
bivi asistent, prof. dr. Ferdo Grospi.
Vlasti su ipak shvatile da hrvatska
ortopedija ne moe bez svoga zaetnika,
prof. piia. Godine 1946. pozvale su
ga da sudjeluje u osnivanju socijalnozdravstvene ustanove Doma za invalidnu
djecu na Goljaku, budui da je u tom poratnom razdoblju bilo mnogo tjelesno
oteene djece. To je bila jedinstvena ustanova u tadanjoj Jugoslaviji.
Na toj je lokaciji od 1927. djelovao
dom Narodne zatite koja je zbrinjavala

Pitomci Invalidske kole

zaputenu i socijalno nezbrinutu djecu (za vrijeme NDH, kad

je Narodna zatita ukinuta, tu je djelovao Dom sestara socijalne
slube i kolonizacije djece, u kojem su bila smjetena djeca iz
razliitih djejih domova radi lijeenja trihotije). Dom za
invalidnu djecu ukljuivao je i kolski program za djecu kojoj je
bilo potrebno due lijeenje, a imao je i depandansu u Kraljevici
za to potpuniju rehabilitaciju invalidne djece. Dom je od 1960.
djelovao iskljuivo kao zdravstvena ustanova, a zvao se Zavod
za rehabilitaciju invalidne djece, zatim Zavod za rehabilitaciju
djece oboljele od cerebralne paralize, pa Zavod za zatitu djece
s motornim smetnjama, dok je to danas Specijalna bolnica za
zatitu djece s neurorazvojnim i motorikim smetnjama, koja
djeluje na dvije lokacije: Goljak 2 i Zelengaj 37.
Posebno se prof. pii bavio priroenim manama lokomotornog sustava (npr. iaenjima kuka), razliitim vrstama
invalidnosti, rehabilitacijama, pri emu je uvijek isticao socijalno-medicinsku vanost ortopedije. Izradio je neke originalne
terapijske postupke i ureaje (npr. kolica za djecu s priroenim
iaenjem kuka). Uvrstio je pojam funkcionalnog lijeenja.
U njegovim radovima koji tretiraju invalidnost, posebice djece, ogleda se velika socijalna osjetljivost. Svojim je radom dao
temelje ortopediji, rehabilitaciji i skrbi za invalidnu djecu.
Bogato iskustvo pretoio je 1952. u prvi na udbenik ortopedije
te odgojio brojne generacije hrvatskih ortopeda. Meutim,
u prvom izdanju Hrvatskog opeg leksikona njegovo je ime i
preueno, no taj je propust popravljen u drugom izdanju.
Steimannova je zgrada doivjela brojne preinake. Godine
1958.-59. sa sjeverne je strane dograen bazen za hidroterapiju,
spojen zatvorenim hodnikom s glavnom zgradom, prema projektu arhitekta Antuna Ulricha. Nekadanja velika terasa na
treem katu preureena je u zatvoreni bolniki prostor za rekonstruktivnu kirurgiju, 1985.-87., prema nacrtu arhitekta Draena
Juraia. Dvorinoj prizemnoj zgradi, koja je neko sluila kao
konjunica, dograen je prvi kat za potrebe ortopedske poliklinike. Konano je Stomatoloka klinika (Klinika za kirurgiju
eljusti i lica) preseljena u prostor Klinike bolnice Dubrava, pa
je Ortopedija konano mogla preuzeti itavu svoju zgradu koja
joj je davno bila namijenjena.
113