ZA

POVIJEST KNIEVNOSTI HRVATSKE.

NA SVIJET IZDAJIO

JUGOSLAV. AKADEMIJA ZNANOSTI! UMJETNOSTI

KNIGA 5.

UREDIO

IVAN MILETI.

U ZAGREBU 1907.

KRIARA JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE (DIONIKE TISKARE)

(GJURO TRPINAC).

TISAK DIONIKE TISKARE.

 Poziv na pretplatu.
Da se olaka nabava akademijskih publikacija, davat
e Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti i ff
d i n e 1 9 0 8 * sva svoja izdanja, 810 knjiga, nz godinju
pretplatu od

Pretplata neka se alje ili upravi Jugoslavenske aka

demije znanosti i umjetnosti ili Akademijskoj knjiari
Dionike tiskare (Gjure Trpinca) u Zagrebu.
Knjige e se p. n. pretplatnicima izdavati u Akade
mijskoj knjiari, a onima izvan Zagreba slat e se potom,
te e pretplatnici sami plaati potarinu.
Imena pretplatnika tampat e se u Ljetopisu."
Tko sabere deset pretplatnika i poalje pretplatninu,
dobit e badava po jedan primjerak svih navedenih knjiga.
Sve prijatelje Akademije i hrvatske narodne knjige mo
limo, da nastoje prikupiti to vei broj pretplatnika.

U ZAGREBU, mjeseca prosinca 1907.

Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti.
 POZIV.
U d prvih dana svojega ivota drala je Jugoslavenska akademija
jednom od prijekih svojih dunosti, da prione sabirati knjievne
spomenike junih Slavena i objelodanjivati ih u svojim izdanjima.
To ju je ponukalo, da je poela tampati kritina izdanja Starih
pisaca hrvatskih", od kojih je do sada izila dvadeset i jedna knjiga;
zato je pokrenula i Starine", u koje slae ve godinama ponajpae
grau za sredovjenu rukopisnu knjievnost, a pored toga izdala
je i nekoliko posebnih djela s istom svrhom. No Akademija imade
sama ve podosta grae i za novovjenu knjievnost, a uza to joj
sve ee dolaze takovi prilozi s raznih strana, pa je zato opet
koraknula naprijed i osnovala nov zbornik, u kojemu objelodanjuje
priloge za povijest knjievnosti hrvatske u novom vijeku pod nat
pisom ''Grada za povijest knjievnosti h r v a t s k e " .
etiri su stoljea ve prola, to se tampaju hrvatske knjige,
pa, -^. tako naslagalo mnogo grae, koju treba da objelodanimo,
ako elimo, da to prije doekamo kritinu povijest svoje knjige.
Odmah u poetku novoga vijeka nahodimo u povijesti svoje knji
evne prosvjete duboke tragove talijanske kulture i susreemo se
s humanizmom, te je posve prirodno, to knjievnost naih strana
progovara trima jezicima: hrvatskim, talijanskim i latinskim, da
pae ima dosta knjievnika, koji piu u sva tri jezika, a mnogo
ih radi u dva. Povijest nae knjievnosti ostala bi nepotpuna, kad
se historik ne bi osvrtao takoer na talijanska i latinska djela
naih knjievnika, te je poradi toga Akademija odluila u svojem
novom literarno-historijskom zborniku priopivati uporedo grau
za nau knjievnost svih triju jezika. U ovome se zborniku pri
kuplja graa za povijest knjievnosti poevi od konca XV. sto
ljea sve do godine I860., a Akademija nastoji najpae oko toga,
da sabere to obilniju grau za historiju ilirizma, koji je udario
osnovu modernoj knjizi hrvatskoj.
 Ovdje se tampaju manji izvorni sastavci starijih pisaca, koji se
ne mogu objelodaniti u posebnoj knjizi, nadalje znatnija knjiev
nika korespondencija, i napokon razni prilozi, koji su podobni
objasniti koju stranu knjievne historije nae. Ovakova graa bez
sumnje dolazi u dobar as svakomu, koga zanima prolost nae
knjievne prosvjete.
Mnogo se ove grae nahodi javnim arhivima i knjinicama,
koja je Akademiji dohodna, ali je za cijelo imade veoma mnogo
i u privatnim rukama, s toga Akademija utivo moli sve rodo
ljube, da joj priloge iz svojih knjinica za ovaj zbornik ili sami
tono prepiu ili poalju, pa e ih ona pregledati i prirediti za
tampu. Akademija e rukopise to prije sa zahvalnou povratiti
njihovim vlasnicima, a voljna je i namiriti sve trokove, koji na
stanu. Prva knjiga ovoga zbornika izala je godine 1897., druga
g. 1899., a trea g. 1901.
Kako je ovaj pothvat namijenjen ne samo koristi nauke, nego
i slavi naroda hrvatskoga, Akademija se ivo nada, da e se nje
zinu pozivu rado odazvati svi rodoljubi, koji bi joj makar kako
mogli u tom poslu biti na ruku.
Prilozi za Gradu za povijest knjievnosti hrvatske" neka
se alju upravi Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

Jugoslavenska ekedemija znanosti i umjetnosti.

 GRAA
ZA

POVIJEST KNIZEVNOSTI HRVATSKE.

NA SVIJET IZDAJE

JUGOSLAV. AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI

KNIGA 5.

UREDIO

IVAN MILETI.

U ZAGREBU 1907.

KNIARA JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE . ( D I O N I K E T I S K A R E )

(GJURO TKPINAC).
Dionika tiskara u Zagrebu.
 PRIPOMENAK.
Nakon smrti nezaboravnoga Akademika dra. M. Srepela povjerila
je Jugoslavenska akademija meni ureivane Grae." Primio sam
se toga posla s velikim vesejem, i ako sam hio uvjeren, da je to
skopano s nekim potekoama poradi moga boravlena izvan sje
dita Jugoslavenske akademije.
Programa Grae," kako ga je izloio neprealeni pokojnik u
I. svesku, nijesam nikako mijenao. Nadam se, da de i odslije
hrvatski rodolupci slati naoj Akademiji grae, koja ima vrijednosti
za osvjetlene hrvatske kiiievne prolosti te de se priopivati ob
raena u ovome zborniku.
Prilina je nevola sa transkripcijom starih tekstova, pisanih
kojekakim pravopisnim sustavima. Ta u prolosti rekoe gdjekoji
nai pisci, d a j e teko pisati hrvatski tuim, latinskim slovima!
Na je danani pravopis, istina, dosta savren, osobito iza reforme
Daniieve; opet u izdavanu tekstova moemo da i grijeimo.
Nema umne, da nam mora biti vrhovnim naelom narodni
izgovor.
Ni Englezi ni Francuzi ni Nijemci ni Talijani ne izdaju svojih
starih pjesnika starim pravopisom. Pjesnika su djela namijenena
irem opinstvu, koje ne mari za pravopisne sitnice. ini nam se
ipak, da nije pravo, ako se u transkripciji sasvim modernizira i
dosljedno provodi pravopis kriievnih priloga iz prolosti, koji e
zanimati samo filologe i literarne historike. Ovdje se ve moe
zadrati glavni bileg prvotnog pravopisa, osobito u znanstvenom
zborniku, kaki je Graa." Toga sam se naela ja drao, pri
reujui za tampu: Razliite pjesme iz Makarske" ovako
sam ih htio nazvati, kada sam odluio i posljedne dvije tampati,
no bjee prekasno pa sam ostavio: tijo, stidijo, pametju, po
tenje, sboril, otci, odkriju, obslui, podpuno, pazte, pored: tio,
pamedu, potene, zboril, oci i t. d.
IV

Ne znam pouzdano, sto je pravi narodni izgovor za Makarsku:

Basto (Sebastijan ?) ili Basto, general ili eneral, senat ili enat3
sekvenca ili ekvenea ?
Na strani 123. izriem slutnu. da bi mogao biti autor Paprika"
dr. E. I. Tkalac. On mije meutim na moj upit lubazno odgovorio
iz Rima, da Paprike" nijesu plod negove muke. Pisac Paprika"
ostaje nam dakle nepoznat.

U VARADINU na poetku prosinca 1907.

Prof. Ivan Mileti.

 Sadraj.
Strana
Pripomenak III
Latinska pjesma Ignata oria, u kojoj slavi pobjede Eugena
Savojskoga nad Turcima 171P. i 1717. godine. Priopio dr.
. Krbler 1
Ivan Tanslinger-Zanotti i negove pjesme. Priopio prof. . Urli 41
Piam od Malte, a dana na svitlo po Jivanu Zadraninu . . . 55
Nasliduje boj ili vazetje od Klisa 71
Stanico Vraz u kolama. Napisao dr. Fran Ilei 76
Vrazov dolazak u Maribor 76
Vraz od prve do este kole 1824/251829/30. . 84
Vraz u Gradcu 88
Vraz jurista . 94
Vrazovi uitelji 96
Slavenska mlade u Gradcu oko g. 1830 100
Reprezentanti duha slavenskog iz proaste dobe 112
Zakljuak 116
Paprike harvatske leta 1846. Priopio Ivan Mileti 118
Hrvatska pjesma Bernarda Zamane. Priopio dr. . Krbler . 139
Za biografiju Ludevita Gaja 142
Duhovne i alive pjesme is Makarske. Priopio Ivan Mileti . 148
Kopija od sekveuce Petapirca Posavanina, u kojoj se ini vi-
diti, da ene ne mogu bez grija ulisti ni stati u crikvi
s glavom okrivenom 163
Odgovor na sekvencu 172
Pisan protiva nikomu Lepirici od Spane, koji esto ini satire
drugomu i treemu brez straha bojega i brez stida |uskoga 176
Odgovor na kritiku sekvence 184
Odgovor na odgovor nikoga Spanola Lepirice 191
Starac Mii otvor za pomirit dvojicu, koji su se propririili za
niku pisan duhovnu . . . . . . . . . . . . . . . 210
Jedna kiiiga, pisana fratrom, u vere se prinosi, u kojoj se
uzdri nauk Lepirice . . . 2 1 7
VI
Strana
Kratak odgovor na ozgor reenu pisan tiocu . . . . . . . 220
Odgovor Lepirici 221
Uspomena tiocu . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227
Pie Ante Zubi gospodina imi Abiu zarad enidbe . . . . 228
Odgovor ime Abia 229
Odgovor drugi od ime Abia Anti abicu 233
Fra Frano Radman, vraaja se s Makarske od pripovidana
korizme 1785., budui ga zadrao jug u Pogori za pet
dana, piva ovako 237
Pisma uiiiena od D. Ivana Akia svrhu Kambelovica i Glavaa 240
Kniga Martelijanska, prinesena u jezik rvaski od D. Ivana Akia 262
Deset pisama Ivana Bereia Vuku Stefano viu Kara<jiu. Sa-
optio prof. A. Gavrilovi . . . . . . . . . 268
ulelcova pisma I. Trnskomu. Priopio I. Mileti . . . . . 278
1. 19/7. 1856. ulek javla o svojoj rani na goleniei i o Pom-
merovu albumu hrv. knievnika pa nuka T., da ispjeva
pjesmu za umjetaj prvoga hrv. stoernika . . . . . 278
2. Na Cvjetove 1857. . dovrava Cvjetanu" pa e poslati
Trnskomu rukopis svoga rjenika. ale mu fotografa Pom-
mera i spomine neto o urednitvu Nevena" 280
3. 20/10. 1860. . govori o svojim privatnim slubama, o
rjenika, o irena narodnog jezika i nosne, o povojnim pro
mjenama kod vlade, o Strossmayeru, o atemejenu akademije,
o kiiievnosti i o Pozoru" . . . 281
4. 14/3. 1863. . hvali na prijevodu nekih pjesama za pje
vako drutvo, pobija srpske zahtjeve i javla, da su pravila
Jugoslavenske akademije potvrena, pa da se radi i oko
sveuilita 283
5. 9/6. 1863. . izvjeuje o tiskanu nekih pjesama Trnskoga
i Preradovievih Dioskura," pa o svome putu po junoj
Hrvatskoj, slavei lepotu Plitvikih jezera; ispravja crne
glasove o Strossmayeru 284
6. 26/6. 1863. . govori o nekim pjesmama Trnskoga i Pre-
radovia i o Raekomu , 285
7. 2/7. 1863. Javla Trnskomu, to je s negovom svetom priom
i s albumom; laskavo se izraava o negovim Krijesnicama" 285
8. 25/3. 1864. ulek brani ahavce i pomirie Kurelca, koga je
Strossmayer odstranio iz akova; izrie svoj sud o Veberovu
 VII

Strana
prijevodu Iridiona"; govori o Pozoru" i Pravcu," pa o
Kukuleviu . 286
9. 7/6. 1864. S. a|e Traskomu program za izlobu te ga moli
u ime Kola," da sastavi proslov za koncert. Odgovorit e
Veberu na negovu obranu e a , 287
10. 5/7. 1864. Pogledi je postao namjesnik vel. upana u Va
radinu, ega radi nagovara S. Trnskoga, neka bi se otimao
o ispraiieno mjesto kod vlade. Moli ga, da prevede himnu
u slavu sv. Oirila i Metoda, pa dodaje vijesti o Perkovcu i
o ,,Domobranu," pozivajui ga, da odgovori na bulanene"
Veberovo u Kiiievniku" . . . ' . ' . . . 288
11. 15/1. 1865. . jadikuje, to vlada nije etiri godine nita
korisno uradila te nije ureen ni jedan domai zavod. Sve
je kao pod Bachom. Ne potvruje se ni Jugoslavenska aka
demija, jer bi u nu ujezli kancelarovi protivnici. Uprava ne
vala (Vukotinovi). Vrbanieva broura o upravi konfisci
rana, Pozor" uguen. Nezavisni su ludi protiv vlade. Ana
lizira opoziciju liberalnu stranku i nezin program . . 289
12. 14/4. 1877. . moli Trnskoga, neka prevede neki Kollarov
sonet, i neka ga ubavijesti, da li koji hrv. pjesnik pomiiie
lipu . . . .. . . . . 292
Dva lista R. Bokovia. Priopio Ivan Miletic 293
Grof JanJco Draskovic i negova ena Franica 0. Utjeenoviu.
Priopio Ivan Miletic 298
Fran Kurelac I. Fiaminu. Priopio Ivan Miletic . . . . . . 300
Poslanice Nikole Nale vlastelima UvarsMjem. Priopio Ivan
Miletic . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 303
Bla Stulli Ludevitu Gaju 1841. Priopio Jvan Miletic . . . 310
Latinski prijevod hrvatske boMne pjesme. Priopio dr. A. Musi 311
 Latinska pjesma Ignata Doria.
n kojoj slavi pobjede Eugena Savojskoga nad
Turcima 1716. i 1717. godine.
PRIOPIO DR. D. KRBLER.

Malo ima lic u itavoj svjetskoj povijesti, koja bismo mogli ispo-
rediti s umnim vojskovoom i dravnikom austrijskim E u g e n om
S a v o j s k i m (1663.1736.). ivot negov nije drugo nego niz
golemih ratnih ili diplomatikih uspjeha. No do najvie se slave
smioni junak uzdigao 1716. i 1717. godine, kad je sjajnim pobje
dama kod Petrovaradina i Biograda pa osvojivi Temivar i Biograd
zauvijek skrio tursko gospodstvo u Ugarskoj, Slavoniji i u velikom
dijelu danane kralevine Srbije. Nakon ovih pobjeda sav je kul
turni svijet upr'o u n oi nadajui se, da e on i ostalu potlaenu
raju izbaviti ispod turskoga jarma, a nebrojeni su pjesnici slavili
junatvo negovo pozivajui ga, da ustraje u borbi s poganima, dok
ih ne izaene iz Europe.
U Eugenovoj je vojsci sluilo i nekoliko uglednih plemia du
brovakih. 0 hrabrome riegovu pukovniku Frarii B u n i u znamo,
da je naao i smrt borei se ispod zidina biogradskih 1717. godine
(vidi o riemu F. M. Appendinija, Notizie istorico - critiche sulle
antichita, storia e letteratura d'Ragusei II, str. 193. i d.). Pa i
drukije okretni su se Dubrovani iza mira u Karlovcima tjene
oprijatelili s carskim dvorom u Beu, premda su i dale plaali
danak Turcima (vidi J. C. v. Engela, Geschichte des Freystaates
Ragusa, str. 249. i d.). Nije dakle udo, ako je i gdjekoji od ta-
danih pjesnika dubrovakih digao glas svoj u slavu Eugena Sa-
vojskoga ili ga a i pozivao, da nastavi rat s Turcima. Takove
pjesme nijesu mogle naruiti veza nihovih s Carigradom, pogotovu
ako su bile sastavlene latinskim jezikom. Zato i prva dva latinska
pjesnika Dubrovanina onoga vremena: I g n a t o r i (1675.
do 1737.) i V i c k o P e t r o v i (1677.1754.) sastavlaju odule
GRAA 5. 1
2 . KRBLER, (2)

pjesme, u kojima slave velikoga junaka i znamenite negove po

bjede.
Vicko je Petrovi u to ime ispjevao dvije latinske pjesme. U
prvoj od riih: De victoria Principis Eugenii relata de Tur eis inter
Carlovicensem et Petrovaradini Arces anno 1716. Epiniciumu slavi
se pobjeda Eugenova nad velikim vezirom Damad Alijem, koji
je i sam zaglavio na bojnome polu kod Petrovaradina. U drugoj
pak pjesmi: De recuperando Orientis Imperio post receptam ATbam
Graecam anno salutis 1717.", to ju je upravio na cara Karla VI.,
pjesnik slavi uspjehe Eugenove kod Biograda 1 i poziva cara Karla
VI., da sada, poto je nadoao zgodan as za to, otme Turcima i
Carigrad. Obje su se pjesme jo za ivota Petrovieva mnogo itale
i uvelike cijenile, a nakon smrti mlai ga riegov drug B l a
B o l i (1717.1756.) u tualci (tampao ju je F. M. Appendini,
Notizie istorico-critiehe II, str. 150. i d.) upravo poradi ove dvije
pjesme poredi s Vergilijem i Horacijem (st. 13. i d.):
Quocumque vatem te tulit impetus,
Quodcumque carmen reddideras lyra,
Impulsa testudo sondbat
Virgilium, auriferumque Flaccum.
Testis mearum Danuhius ferox
Sententiarum, <& sanguine Thracio
Savus redundans; tot superba
Austriacae monumenta pugnae,
Arces tot eversae Eugenii manu, &
Tot clara sacro proelia carmine;
Quin ipsa Tauruni mentis
Tecta tuos didicere cantus.
No jo vie nego Petroviceve dvije pjesme bila je u Dubrovniku
na glasu orieva pjesma u slavu Eugenovih pobjeda od 1716,
i 1717. godine. U elegiji, to ju je sam Petrovi posvetio uspomeni
pokojnoga svoga vrnaka i druga, pominu se samo neki knievni
radovi orievi, no meu nima takoer pjesma u slavu Eugena
1
U natpisu se Biograd naziva: Alba Graeca, no u samoj pjesmi
slui se Petrovi imenom : Taurunum, na pr. odmah u prvom stihu :
Tu quoque Caesareis, Taurunum arx alta, triumphis
accedis i t. d.
Tim se nazivom slui i ori. To se naime staro latinsko ime grada
Zem una u poetku 18. vijeka gotovo openo upotrebljavalo za Biograd,
jer se tada jo dralo, da se B i o g r a d u rimsko doba zvao Taurunum.
(3). LATINSKA PJESMA IGNATA OKIA ITD. 3

Savojskoga, i to meu pjesmama na prvome mjestu (u Cerve,

Bibliotheea Ragusina II, str. 254. i d. Radelina prijepisa, st. 75.
id.):
Duhe erit et vidisse Tibi populumque, locumque,
Qui tibi cura olim dulcis, amor que fuit;
Aonias ubi saepe Deas, Phoebum.que solebas
Ad tua de Pindi plectra voare iugis:
Seu placuit magnum Eugenium, et pia Gaesaris arma
JBellison in Thracum sollicitare tub;
Sive i t. d.
Cerva (Bibliotbeca Ragusina II, str. 236.) naziva ovu pjesmu:
Poema de Victoriis Principis Eugenii Sabaui", pa naznauje
ukratko sadraj nezin i sud svoj noj ovim rijeima (str. 243.):
Ab Eugenio Sabaudio Gaesarei exercitus Archistratego relatas
de Tur eis victorias anni Jiujus Seculi XVI., et XVII. in Sungari,
et Servi lueulento carmine descripsit, celebravitque Georgius, quod
Poema publica luce d ignissimum cum caeteris ineditis
ejus lucubrationibus servatur". I Sebastijan Dolci (Fasti litterario-
ragusini, str. 30.) izrijekom pomine ovu pjesmu kao osobito vrijednu
meu neizdanim orievim spisima. No kolik je opseg ta pjesma
imala, toga ne doznajemo ni od nib dva ni od Appendinija, koji
(Notizie istorico-critiehe II, str. 148.) sasvim openo pomiile: un
poemetto sulle vittorie del Principe Eugenio", a pored toga znade
jo za un altro poema diviso in due libri corredati di note erudite
sulle glorie delV augustissima Gasa d'Austria". Ove pjesme Cerva
ne poznaje, premda potanko izbraja sva djela orieva.
Kad sam mjeseca rujna 1906. boravio u Dubrovniku, pokazao
m i j e O . U r b a n T a l i j a dva sveia latinske pjesme orieve,
koja je istovetna s onom pjesmom, to je Cerva pomine. Prvi svei
ima neto mani format (26 x 19 cm) nego drugi (281/2 x 1972
cm), no oba je oito napisala jedna ista ruka, ako i jest pismo
drugoga sveia neto sitnije. Ovaj je rukopis 0 . Urban Talija
naao meu samostanskim papirima, to su bili sakupleni, da se
bace, i u posledni ga je jo as spasio od propasti. Po negovu na-
gaanu bio je on vlasnitvo poslednega Benediktinca iz dokinutoga
samostana Sv. Jakova u Dubrovniku, koji je ostatak ivota svoga
proveo u franevakom samostanu. Svaki svei sadri po jedno
pjevane reene orieve pjesme, no iz natpisa prvoga sveia
doznajemo, da je pjesma imala zapravo e t i r i pjevana. Jamano
' *
4 . KRBLER, (4)

je dakle rukopis imao jo dva sveoida. Ona dva sauvana sveia

prepustio mi je 0 . Urban Talija, da se nima prema potrebi po
sluim.
No u franevakoj se biblioteci u Dubrovniku nahode jo dva
rukopisa iste Dorieve pjesme. U Culievu su popisu (Biblioteca
di Fra Innoeenzo Ciulieh nella libreria de RR. PP. Francescani
di Ragusa. Zara 1860.) zabileeni na str. 149. Prvi od nih pod
br. 497. ima natpis: De Austriadum sub Garolo VI. victoriis
epinicium D. Ignatii Giorgi A. M.u, a drugi pod br. 506.: De
Laudibus Austriadum. Epineuciumu. Ali i ova dva rukopisa nij es u
potpuna, nego takoer sadre samo prva dva pjevana Dorieve
pjesme. Pa i drugdje nigdje, koliko sam god raspitivao, nijesam
mogao nai preostala dva pjevana. Meu rukopisima iz porodinoga
arhiva Marinice kneza Giorgi (danas vlasnitvo g. Nikole S v i l o -
k o s i j a , odvjetnika u Dubrovniku) ve pokojni V o j n o v i 1 nije
naao ove pjesme, a nema je ni u dvorskoj biblioteci u Beu. Poradi
toga drim, da rukopisa treega i etvrtoga pjevana uope nigdje vie
nema, a i za prva dva pjevana da ne postoji nijedan rukopis vie
osim ona tri spomenuta. to vie, ini se, da ve Appendini nije
poznavao vie nego samo prva dva pjevana Dorieve pjesme.
U sauvana naime dva pjevana poglavito se slavi habsburka
vladalaka porodica. U prvom pjevanu dolaze k boici Austriji
majka nezina boica Roma i robina Grecija, da trae od ne po
moi protiv Turaka. U drugom pak pjevanu Austrija uzlazi na
nebo, da dozna vo|u bogova i donese dostojno oruje voi svomu
Eugenu. U oba se pjevana izobila slavi kua habsburka i hvalom
obasiplu pojedini nezini ugledniji, pokojni i ivi lanovi. Uz jedno
mjesto u prvome pjevanu i uza 75 mjesta drugoga pjevana itamo
neku vrstu stvarnoga tumaa, koji ima da olaka razumijevanje
pjesme. Za ova je dakle dva pjevana Appendini s pravom mogao
rei, da su un poema diviso in due libri cor redati di note
erudite sulle glorie delV augustissima Gasa d'Austria",
ako potpune pjesme nije poznavao. A bileku un poemetto sulle
vittorie del Principe Eugenio" bit e da je naprosto prepisao iz
Cerve ili Dolcija, premda te pjesme ili bole posledna dva nezina
pjevana nije imao, a vajada ni mogao vie imati u rukama.

1
Vidi negov lanak: Prilozi k arhivalnijem pabircima dubrovackijem"
u Starinama, kiiiga XXVIII, str. 63. i d .
(5) LATINSKA PJESMA IGNATA OKIA ITD. o

U treem su se pjevanu oito slavile pobjede Eugena Savojskoga

od 1716. godine, a u etvrtom pjevanu poraz Turaka kod Biograda
1717. godine. Razbiramo to iz natpisa itave pjesme, a iz bileaka
oridevih doznajemo bar po jednu zgodu iz svakoga pjevana. U
drugom pjevanu (st. 74. i d.) kazuje Sv. Henrik Austriji, da e
se kao glasnici poraza turskoga objaviti razlini znakovi na nebu,
a u bileci uza to mjesto itamo: Varia portenta, quae id helium
iuinilus praecesserunt, recensentur in 3 lihrou. U istom pjevanu
nalae Sv. Henrik Austriji (st. 525. i .), da ree caru Karlu VI.,
neka prezre broj neprijatela i neka ne preda pred nemanima, to
e na glas turske trube iz podzemla pritei u pomo sultanu
Ahmedu. A i uz ovaj stih ima bileka (74.), da se u e t v r t o m
pjevanu crta, kako pokojni sultani oito za bitke kod Biograda
dolaze u pomo turskoj vojsci.
Kako sam uvjeren, da se tree i etvrto pjevane jamano za sva
vremena izgubilo, odluio sam, da izdam sauvana dva pjevana.
Kod toga sam se u prvome redu drao onoga rukopisa, to mi ga
je O. Urban Talija ustupio u to ime, nastojei, da to potpunije
zadrim pravopis i razgotke toga rukopisa (rukopis A). Prijepis
moj isporedio je 0 . Urban Talija s ona dva rukopisa franevake
biblioteke u Dubrovniku, pa sam prema nego vim vijestima ispravio
nekoliko pisarskih pogrjeaka i dopunio dva stiha u rukopisu A.
Rukopis br. 497. ini se da je na brzu ruku prepisan, ima takoer
dosta pogrjeaka, a neki su stihovi sasvim izostavleni, oito samo
zbog neparie (rukopis B). Rukopis br. 506. nema toliko pogrje
aka i uope odaje veu pomnu kod prepisivana (rukopis C). Prema
ova sam dva rukopisa umetnuo u tekst prvoga pjevana stihove
218.226., kojih rukopis A nema. Koliko sam drukije promijenio
tekst rukopisa A, spomenuto je u biljekama.
Lakega razumijevana radi dodao sam takoer nekoliko sasvim
kratkih bileaka, ponajvie prema djelu: Prinz Eugen von Savoyen.
Nach den handschriftlichen Quellen der kaiserlichen Archive von
Alfred A r n e t h . Wien 1858. (tri sveska).
 OSARI CAROLO AVSTRIACO
AvGVSTISSIMO

Huius nominis Sexto:

Inuicto, Pio, & Felici,
Suis auspicijs, ductuque Sereniss. mi Principis
Eugenij a Sabaudia duobus maximis Proelijs
Turcaram Triumpliatori,
Dnobus annis, duorum Regnorum Daciae, Moesiaeque
post munitissimas urbes Temesuarium, Taurunumque
perdomitas

Expugnatori,

Et tarn grandibus initijs ad totius Orientis Imperium

auspicatissime proludenti

Epinicium

Quatuor Libellis comprehensum

Canit, & Consecrat

D. Ignatius Georgius Ragusinus

Abbas Melitensis.
 LIBER PRIMVS.
Belli motus, & causae.

Haec sors Austriadum est, primique in fronte Eodulfi

Imposita a Superis: nt nullo cederet unquam
Turbine diua Domus, sed per luctamina fati
Duceret a grauibus maiora augmenta periclis.
5 Damna uieem lueri subeunt: dant uulnera palmas,
Caesaribusque ipsae gaudent prodesse ruinae.
Heu repetam ueteres, pallentia saeeula, fastos;
Tu Carolum 1 Solimane fug, tu uulnere caeco
Fernandum 2 G-ustaue ruens, tu dire Memetes
10 Auxisti Leopoldum 3 , Asiae dum robore to to
Tentatam Vngaric pensasti clade Vienam.
Sic quoque Phidiaci rigido sub uerbere caeli
Emicat in pretium, coliturque animata Charistus.
Sic sol oppositi raptus uertigine Mundi
15 Pugnat in aduersum, superoque in uertice tandem
Sistit uictorem, uelut ad capitolia, currum.
Ergo si referunt tua detrimenta coronas;
Et tibi, ceu Libycae renouato more palaestrae,
Si caderes, cecidisse foret, uicisse cadendo;
20 Quid cessas dilecta Deo, Dea credita terris
Austria, quid dubitas? Ne reprime nobile fatum,
Heu superos remorare Duces: age tollito signa
Aurorae ad thalamos: uolitent in margine Gangis
Pugnaces Aquilae, perque inuia Bactra Sueuos
25 Inda seges depascat equos: Germanicus ardor
Caucaseas galea potet fumante pruinas,
Et Nilum de fonte suo. Disperde profani

6. ipse A. 18. Lybicae . . . palestrae. 19. Sic.

1
Karlo V.
2
Ferdinand III.
3
Leopold I.
8 >. KRBLER,

Templa Macometis7 uanaeqne oracula Mecchae,

Eripe Othomanis captiuum legibus Orbem.
30 Ecquid non poteris? Quid non queat alma potestas
Nominis Augusti, tantaeque propaginis omen?
Vincula Titanum laxet Cocytus, & ultor
Mars furias de mibe pluat: uomet aerea campus
Agmina, Colchiacae repetens portenta noualis;
3."> Haud cedes bellis, animabere ad arma periclo:
Atque ubi uincendi minor est fiducia, uinees.
Verum audimur io: Superique ad uota fecundi
Spem nostram anteeunt: palmae iam cerno futurae
Grande rudimentum, coeptique exordia belli:
40 Cerno, Turcaico, quem subdere cogitat, Orbi
Binis, quae domuit, C a r o l u m 1 proludere regnis.
Dacia succubuit, dein Moesia: Caesaris armis
Taurun um ualidas, & Themesuarion arces
Submisit superante metu: iam liber utroque
45 Margine Danubius, laetisque tumentior undis,
Nouit cuius eat; nee iam uectigal aquarum
Infert Euxino, sed frendens arma, minasque,
Impetit hostiles cornu septemplice fluetus.
0 Decus, o Scatebrae decorum! post talia facta
50 Quid, quaeso, de te quid non sperabimus ultra,
C a r o l e semideo proles miranda Parenti,
C a r o l e semideum fama excessure Parentem.
Quaerendis alij seeptris per saecula sudant,
Tu Phoebi spatijs: & singula bella repensant
55 Vilibus exuuijs alij, tu C a r o l e regnis.
Sed mihi tarn uastos conanti ab origine motus
Dicere, deinde sequi quoeunque intenderis ensem;
Sordent Castalij montes, uilescit Apollo,
Et uoeale nemus, raucaeque insania Cyrrhae;
60 Dum verum tu Numen ades. Tu magna parantem
Auspicijs auraque iuua; reboantia ut inter
Tormenta audiri possint mea carmina, & aurem
Armisonam ad placidos cantus inclinet Enyo.

34. Cholchiacae. 39. exordio A. 42. sueunabuit A.

1
Karlo VI.
(9) LATINSKA PJESMA IGNATA URICA ITD. 9

Sequanieae pacis 1 gremio resoluta seebat

65 Austria bellipotens, Insubris nixa trophaeis.
Circum sylua oleis, & dens consita lauro
Vmbrabat Dominae pendentibus ora coronis.
Exuuiae Regum, belli monumenta, snperbo
Per ramos horrore micant: gemit arbor opima
70 Mole triumphorum, & dubia ceruice laborans
Captiuum metitur onus. Thoraces equestri
Discissi frame, galeae sine bonore comarum
Cernuntur, foedo squallentia puluere signa,
Sanguine coneretae clamydes, & ahenea scuta
75 Centeno ignitas testantia uulnere glandes.
Sub Dominae pedibus calcata tonitrua ferri,
Fulmina terrarum, Vulcani horrenda supellex
Agglomerata iacent: ad quae Bellona proteruas
Vincta manus, rabido retinacula dente crueutat:
80 Quodque potest, stridente coma minabunda, Sabaudis
Funeribus saturos in sibila concitat angues.
Ergo dum ueteres agitat, uacua Austria curis,
Mente Duces, gentisque suae decora alta recursant:
Dum confert antiqua nouis, & ad omnia praefert
85 Fortunam, atque animum C a r o l i , nec laude minorem
E u g e n i j dextram, seseque ad sydera tollit
Tantae opis auspicio, populis par omnibus una;
Omnibus & populis nunquam superabilis una;
Cessantem sic nacta Deam Diua altera Roma,
90 Cardine ab Hesperio famulas .ubuecta per auras,
Tristis adit. Non ut quondam comitata pauorum
Agmine, nec patrio squallet Mauortia ferro:
Pax oculis, pax ueste nitet, frontemque eorooat
Aurea tergemino surgens fulgore potestas:
95 Terga tegit pbrygiata Tyros, gemmataque magnam
Sceptra manum cumulant triplicem terrentia mundum;
Et quamuis animum torquet dolor, anxia uota
Magnanima grauitate premit: stat nobile uultu
Pondus, & arcanae geminat uiolentia curae

73. squallantia A. 78. Aglomerata. 86. dexteram. 91.

Norms A. 92. movortia A. 95. gemataq.
1
Mir sMoplen u Bastadtu 7. oujka 1714. izmeu Austrije i
Francuske.
10 . KRBLER, (10)

100 Grande supercilium, maiestatemque seueram.

Austria ubi obsequio canani complexa parentem
Debita regales demisit ad oscula uultus,
Inque uicem remeauit amor, sie Roma tacenti
Protulit inclusum per tristia uerba dolorem :
105 O (Spes Christiadum, quae famae exempla Latinae
Et ueterem heroa complecteris indole Romam,
Quid resides, trepido nunquam opportunior Orbi,
Quid nostras pateris spectare per otia clades?
De Cephalenaeo, Corcyraeoque reeessu 1
110 Quantus Hydruntinas procurrit pontus ad arces;
Finibus Italiae tantum, Latioque recedit
Bistonidum truculenta manus. Tu maxima hiantes
Siste feras, ac monstra Asiae. Defende piorum
Communem patriam, communes protege Diuos.
115 Anne meos aditus, quae iam pietasque fidesque
Innumero triuere genu, molimine saeuo
Taurica disrumpat, uel Commagena securis?
Suppositisne sacris Diuos cremet? Impiet aras
Barbara luxuries? Superis Bisaltica pellex
120 Fulgeat exuuijs? Magni augustale Tonantis
Turpis equo persultet Arabs? Fora perlita Dium
Sanguine terrifici cursu premat ungula Mauri?
,, Prospice praeterito decori. Quae gloria fastis
Concidet Austriacis, si te cessante fatiscet
125 Religionis apex, Romanaque fana uidebunt
Non uicti pendere tbolis uexilla Greloni!
Men' tandem eripies pulso fortassis ab hoste?
Post morbos fit lassa salus, lugendaque semper
Libertas post damna uenit: defendere bello
130 ?!Si potes intactam, cur uis releuare iacentem ?
Corcyra est nostri uallum maris: Adria uastus
Hanc ferit a Zephyris, atque lonis unda sub ortus.
Insula diues opurn, tut spectabilis urbe,
Atque superpositae structo munimine rupis.
135 Ast heu! post Danaum clades, lateque subactum
117. Coimigena. 119. Luxuries A. 130. curvis A. 132.
Zephiris.
1
1715. godine doe Pelopones pod tursku vlast, pa je pogibao
od Turaka zaprijetila i mletakim otocima Kefaleniji i Krfu.
(11) LATINSKA PJESMA IGNATA ORIA ITD. 11

Ionium, Aegeumque, nigro spumantia tabo

Guttura protendens, miserae Rhodopeius urbi
Implicuit sese coluber, nexuque cruento
Expiraturas iam iam premit borridus arces.
140 Excubat obsessae, fateor, sociale meorum
Foedus, & aligeri uigilant cum classe Leones 1 ;
Sed spes immoritur damno: nimis ardua uinci est
Effera barbaries, & nunc elata triumphis.
Nunc tu sola potes uel nutu pellere pestem,
145 Si uelle ostendas, & nominis eminus almi
Horrificam tumidis obieceris hostibus umbram.
Dum frustra pugnant alij, tantum insonet armis
Austria; & ante tubam franget terrore superbos.
Quod si dispereat Getico expugnante Gradiuo
150 Oppositus Turcis ultra tendentibus agger,
Quid non classis atrox in nos audebit utrinque
Adriaco dominata mari: successibus acta
Quo non saeuities, lunataque signa uolabunt?
Hinc modo quem spernis, ne sperne Othomana futurum,
155 Qui te namque pauet, non semper Diua pauebit.
Nescis heu! nescis quod sors noua prisca refringit
Ingenia: baud credo tunc uulnere uilis, & excors,
Sed se successu Thrax eriget: ingerit ausus
Prosperitas, nescit felix fortuna timorem.
160 Si primo Ausoniam uastauerit, auctior inde
Inuadet te praedo ferox: Byzantia cerno
Arma per Vngariam: stridebit ab aequore uicto
Tempestas ferri, bellatricesque procellae
Mergent Caesareos superato Iapyde fines.
165 Dum fremit in saltus, syluisque irascitur ignis,
Atque equitant resoni per frondea lustra calores;
Haud quantum noceat, uel quantum flamma nocebit.
Sed quidquid nocuisse potest, gemebundus ab alta
Pastor rupe dolet. Fremitu dum nubila rauco
170 Perfurit; a cunctis, licet unum ictura, timetur
Cyclopum rabies, flammaeque tricuspidis ira.
Ergo ubi calcatis pax imperterrita rixis
140. obsepe A, obsessae B et C. 153. sevities A. 158. in
genia A. 161. Bizantia. 164. Iapodo A.
1
Mleani.
12 . KRBLER, (12)

Hesperias acies, cognataque castra remouit,

Gallica cesserunt, cessere domestica bella,
175 Et coniurato conflata a Pannone nuper 1
Seditio cecidit, mordetque rebellio fraenos:
Exere in occidua rerum fortissima uires,
Transgreditor uirtute atauos: utque appetit Orbem,
Ipse luat Regnis, conceptaque uota nocendi
180 Acmetes patri cum faenore pendat in aul".
Vix ea, pugnaces iamque Austria concipit aestus,
lam gladios inissa manus, iam stagna cruoris
Postulat Odrysij, flammescunt ora: sub imo
Corde tumens uindicta salit: totamque minacis
185 Reginae mentem superandus uindicat hostis.
Cum noua fax belli lacrymis turbauit utramque;
Et misero clamore Deam, uultumque retexit
Graecia. Prob qualis facies! quam liuida planetu
Pectora! Crinali fraetae in diademate turres,
190 Nullae humeris trabeae, nullaeque ante ora secures:
Practa animis, foedata genas, disieeta capillos,
Plagis scissa, latus, ceruicem onerata catenis.
Et uix orsa loqui, ueluti cum saepe refractus
Singultat per saxa liquor, suspiria uoci
195 Miscuit, & grauibus uerba interrupta querelis:
Non ego praesidium (nee iam sum Graecia tanti),
Vltorem posco, Scythicos non deprecor ignes,
Sed mea ne saeuus post fata superbiat hostis.
O tu Caesareae uotum Byzantidos aulae,
200 Eoi orbis amor, solio expeetata tuorum
Austria: diuini tuque arbitra iuris, & aequi,
Mater certa mihi, sed sero cognita Mater;
Si pietas cordi, ferro altera, & altera sacris
Dimicet auspieijs, coniuret terra, polusque
205 Contra hostile caput, quaeque ipse horrenda reliquit,
Nostra in Othomanum transferte exempla Tyrannum;
En regnum Pelopis, quo nostra superfuit uno
Religio proauita loco, per funera mille

174. cessare A. 185. vendicat. 188. quam liuida ^ /Pectora

A. 197. Scyticas A, Schythicas B et C. 198. facta A.
1
SzathmarsMm ugovorom mjeseca travna 1711. zavrio se ustanak
u Ugarskoj.
(13) LATINSKA PJESMA IGNATA ORIA ITD. 13

Concidit, interijt. Iacui mihi facta sepulchrum

210 Saeuius ac quondam, Macedm grassantibus armis,
Vel cum perdomito uiolentior aequore Xerxes
Me paribus pelago bellantum absorbuit undis.
Oppida tota iacent: pendentibus undique saxis
Moles semirutae, ueterisque cadanera fastus
215 Stant, & stare noeent Alijs vix nomina restant;
Quaeque superfuerant post tot discrimina Martis,
Eumenides ipsas Geticae rapuere ruinas.
Atque omnes utinam. Nam quae mihi nobilis ante
Munimen Nauplia 1 fuit mox fracta tot armis,
220 Fulmineos & passa globqs, Palamedis & ingens
Arx flammis eoneussa; tarnen subita arte refectae
En nostro iugulo insurgunt, & praeside Turca
Conseruant mea uincla suis. Sors o tibi paruum
Usque adeo fuit, tua nobis fausta negare
225 Numina, & auxilium, si non gentilem Pelasgam
Vertisses in uulnus opem? Fortissima quondam
Vrbs Argiua perit, fortes periere Mycenae,
Feralem refugo cinerem impellente iuuenco
Hellespontiacus super Aulide sudat arator:
230 Sparta latet, pinguique seges de sanguine nata
Contegit exanimem tumulo squallente Corinthum,
Multum illae bello ualuere per Asidis oras,
Nunc uirtus a stirpe iacet. Quid profuit ingens
Gloria, & e solio Priamum uidisse cadentem,
235 Si tandem occubui rigido uerso ordine sortis
Ignibus Asiaeis, Troiano perdita letho
Victima Teucrorum, solamenque Hectoris umbris.
Me miseram, uix fanda tuli! molesceret Haemus,
Cognatae portenta luis; nee dextera Thracum
240 Torpuit aut faciens, aut iam sua facta uidendo
Horruit, heu! proprij monumenta relieta furoris.
Non mihi si pectus Briaraeum adamante rigeret,
Impia damna queam, miserosque euoluere casus,

210. Seuuius A. Versus 218.226. desunt in A.

1
Nampuliam hodie Napoli di Romania dicimus, & areern ei adsitam
Palamedis Palamedam uocamus: alteram a Nauplio patre, qui ibi regna-
uerat: alteram a Palamede filio, inter duces, qui auersum Troianos
olim coniurauerant, celeberrirao cognominamus.
14 . KRBLEB, (14)

Quos sensi, quantum potui sentire superstes,

245 Posthumaque ipsa mihi. Pueros de Matre cadentes
Exeepit gladius: uidit laqueata iuuentus
Foeda morte trahi per compita lubrica tabo
Calcatos in sorde senes: fumantia templa
Solus sub calido restinguit acinace sanguis:
250 Post praedam rapit ira domos: & uita morando,
Vulneribusque pudor, lanien urgente repostae
Extenduntur opes: procerum rorantia colla
Venduntur pretio, nee per conuiuia desunt
Cuspide plebeia lacerati membra Senatus
255 Intermissa epulis. Quid plura? heu! scindere durum est
Vulnera, & expertos dictis geminare labores.
Sat dixisse foret, gentem pugnasse proteruam:
Quis prior inciperet, maiusque auderet adire
Flagitium: peccare fuit lucrumque decusque,
260 Et merces belli, Geticaeque superbia palmae.
Religio, integritas hoc dedecus? Hancine laudem
Acmetes periurus habet? Pessumdata uirtus,
Spreta fides, exul pietas, lex spernere legem:
Euganeos fasces caudae praelator equinae
265 Expulit, & Venetae famulis cessere curules.
Austria, Roma taces? Superique o fertis inultum,
Spectatisque nefas? Ni forte sedendo futuras
Colligitis uires, & tanto crimine digna
Ambigitis quae poena foret. Cessate, morque
270 Augete exitium, subito nee frangite sontem
Fulmine, sacrilegus se perdi sentiat hostis.
Anne ego Palladias quae iam uenerabilis artes
In primum, mediumque diem, serumque ferebam,
Semifero posthac praedoni offerre iubebor
275 [ngenuas ad stupra nurus? Me dante tributis
Explebit rabidos Byzantia bellua rictus?
In mercem pariam natos? Delubraque pandam
Armenti in stabulum, similisque in sacra Mahumae?
Noui quae fuerim, quae sim nunc cerno: pigetque
280 Me talem, quod tanta fui. Felicia clamo
Saecula, felices proauos, cum Romula primum

261. Hancinne A, hanccine B et C. 278. Mahume A.

(15) LATINSKA PJESMA IGNATA ORIA ITD. 15

Virtus, mox Veneti omuit me gloria sceptri.1

Olim quin etiam si caelo undante perissem
Deucalioneo non surrectura sub imbre;
285 Gauderem magnis succumbere perdita causis,
Et caelo debere neem. Mors eminet ipsa
Vindice ab egregio, cladesque auctore superbit.
At nunc uincta gemo, nee sunt solatia captae:
Dumque dolore pudor, crescuntque pudore dolores,
290 Exanimor dominis ancillatura pudendis.
Parua tarnen haec sunt: tolerandoque hactenus ausu
Proritans rabiem lusit uiolenta potestas;
Sed grauiora parat: iam totum deuorat Orbem,
lam uestrum domito propendet in Hesperon Euro,
295 Iam tendit cum sole minas. Ceu Caspia tigris,
Si forte Orpheo tentatum barbiton auro
Senserit, liaud placido iucundo nectare cantus,
Ingenium mansuescit atrox, sed munere dulcis
Blanditiae, celeres uiolentius exit in iras.
300 Sic quoque Othomanium flammescunt pectora arnica
Fortunae illecebra. Si Mars arriserit, alte
Grassantur uotis, imo sua turbida uota
Anteuolant feriente manu. Victoria pacem
Despicit, ex bellis redeuntia bella seruntur,
305 Et clades de clade uiret. De montibus omnes
Et pennas Boreae citius retinere furentis,
Felicem quam Thraca queas. Non fontibus aequor,
Non grauis Aetna rogis, non incurrentibus unquam
Naufragijs Scyllaea fames, non manibus Orcus
310 Aeternum satur est, nee sanguine Turcia uictrix.
Quas uires, quantasque paret, quid cognita dicam?
Quidue acies numerem? De finibus Hellesponti
Ad uada Danubij, peditumque equitumque tumultn
Infremit impatiens, & uix capit agmina tellus.
315 Classibus Ionium premitur, sudantibus anris
Prouehere imposit tot transtra gementia praed:

284. Deucalioneo. 296. Orpheo. 308. Aethna. 309.

Scylea.
1
Grka postade rimskom pokrajinom jo 146. god. pr. Hr. Za.
kriarskih vojni dokopae se Mleani vlasti u Peloponesu i na
nekim otocima Jonskoga mora.
16 . KRBLER, (16)

Laurigeraeque rates, tabulataque iuncta per undas,

Plus quam belgen quondam manus impia Mei,
Pinea captiuo contexunt uincula Nereo.
320 Quidquid dissimulent astus, e sanguine Achiuo
Vlterius bellum petitur: me namque subact
Quid tanti uellent terra, pelagoque paratus?
Cur quatitur fines spectans Corcyra Latinos?
Cur fera Neupacti 1 naualia milite feruent,
325 Ambraeij portus 2 , sinuataque claustra Corinthi?
Si nee sors Venetum, percussaque foedera quondam,
Nee uos Ismarij tangunt periuria pacti;
Vestra salus moueat, moueant miseranda meorum
Funera, ut in populos quidquid faetura minatur
330 Barbaries ceruice luat: defendite Regnis
Foedifragum Acmetem, coniuratamque Tyranno
Perfidiam: in Danaum res ab radice recisae
Saltern funesti referant solatia casus".
B e i n tacet, erumpens subitus dolor alligat ora,
335 Clausaque cura stupet: tarnen acrius ore diserto
Exanimis languor, pallorque in fronte perorant,
Et rigid lacrymae ueluti de rupe fluentes.
Solantur tacitam Diuae, miscentque profusis
Cum lacrymis lacrymas, terguntque per oscula luctum.
340 Quin et septen Ditem quae terret ab arce,
Iura uicesque gerens, Sc proxima Regna Tonanti,
Spem iion uanam aperit, placitum iam iam affore tempus
Vindice ab Austriaco, cum prisca potentia Graim,
Pamaque despeeta melior reuirescet ab urn:
345 Semina uindietae spargi, properare caducae
Detrimenta Asiae: se iam speetare superbas
Germanorum acies tot reddere funera campis,
Quot steterant bostes: disrumpere moenia fiammis,
Et superingest uaga flumina caede morari.
350 Donec utranque tuens placide sic Austria coepit:

318. Plusquam. 328. morum A. 331. Fedifragam. 332.

vtin A. 342. Grande :==: - = ^ _ fatum iam iam affore sortem A.
348. disrumpe A.
1
Danas: Lepanto.
2
Danas: Golfo di Arta.
(17) LATINSKA PJESMA IGH^ATA ORIA ITD. 17

P a r e o Roma metu, frenosque impone dolori,

Graecia; uestra adero miles quocunque uocabunt
Iura, Fides, Pietas, Fauor, & uindicta piorum.
Noui bostis iugulum: iuuenescet pectore longum
355 Longum oblita Getas gladij rubigo Sicambri:
Scrutaborque auidi ingluuiem Othomanis, ut omnes
Helluo regnorum reuomat cum sanguine praedas.
Ni falhmt Superi, iam tempus adesse uidetur,
Cum fines Arabum, & saeuae cunabula gentis
360 Delendamque canunt antiqua oracula Meccham:
Cum sacras iterum crispantia signa decusses
Amissas repetent lunis cedentibus oras.
En gaudet Solyme, nobis en seruat Idume
Palmarum syluas, Nilus sata, uellera Sidon,
365 Rubra Thetis gemmas, opobalsama uictus Orontes.
En Byzantinae captiuus Lucifer ulae
uget spe radios, & cultior ambit ab ortu
Hesperios Aurora Duces. Hine credite, quidquid
Audet, quidquid agit modo Thracia, quidquid anhelat,
370 Atque profanatis molitur perfida pactis;
Ante necem moribunda furit, facit esse ferocem
Certa lues, rapidamque mouet breuis impetus iram.
At tu qui rigido par incola degis in Haemo,
Nequicquam rabiem, nequicquam, saeue, iugales
375 In noua bella paras: quid spiras alta, tibique
Ob Danaos gradiue places? Age concute cristas,
Improbe, & emissa super Aerocorinthon, & Argos
Cuspide, coge tuas Pelopeum in uulgus Erynnes:
Nam cito confractus ingenti mole ruendo
380 Concuties secreta Erebi: nee iam amplius Orbem
Stragibus, at fines geriiitu turbabis Auernos.
Sed quoniam quidquid parat Austria spectat Olympum,
Et seu bella gerat, seu pacem, et foedera signet,
Nil mortale sapit, ferar ad conuexa Deumque
385 Ex adytis consulta petam". Sic fata parari
Imperat assuetos transcendere nubila currus.
Nee mora: succinetae caelesti e stirpe ministrae,

366. Bizantine. 374. seue A. 377. Acroeormton. 385.

adyditis . . ; . : sic A.
GEAA 5. 2
18 . KRBLER, (18)

Quas amor Austriadi uetus addidit Heroinae,

Iustitia in populos, pietas in Numina Dium,
390 Vltio in obstantem, domitum dementia in hostem,
Quadrijugem Dominae thalamum, uolucresque mican ti
Adducunt temone rotas: iuga feruida dorso
Alituum Regina subit diademate cincta,
Flammeaque intextos mordens ad fraena pyropos.
395 Nee Domin minor axis erat. Latet aspera gemmis
Vndique Erythraei moles sub grandine nimbi,
Et pingit radijs radios: stat mista uoluptas,
Et seruit decori non discors pugna colorum,
Materiem superante manu. Spirantia circum
400 Signa uides, ubi Caesarei in praemdia Regni
Austriadum genitor demissa fronte Rodulfus
Donat equum Mystae caelestia sacra ferenti:
Ipse pedes sequitur clausum sub fruge Tonantem
Per & pluui corruptas Pleiade calles.
405 Inde salutatis soeijs Regina capacem
Conscendit super axe torum, seeptroque potenti
Excitat alligeras ad sydera celsa iugales.
Hae liquidum rutilo scindentes aethera sulco
Obstantes Zephyros pennis post terga repellunt,
410 Et nostrum remouent oculis speetantibus orbem.
Quae caelo sie flamma uolat, quae nubila quando
Insiluit gelid Boreas bacehatus ab Vrs;
Namque etiam celeres pressisse putatur habenas
Phoebus, inaccessi miratus turbine cursus
415 Praeuerti Pyroenta suum. Vix liquerat imae,
Telluris spatium, Superos iam laeta tenebat
Austria, stellatasque domos, atque atria Dium,
Quorum cura uigil, quorum custodia magni
419 Excubat imperijs Caroli, seeptrumque tuetur.

FINIS LIBRI PRIMI.

407. Eccinat A. 409. Zephiros.
 LIBER SECVNDVS.
Auspicia, praesagiaque.

ARGVMENTVM 1 .

Septem Diuorum, qui praecipuo patrocinio adsunt Caesari, septena

Palatia describuntar in septem stellis, quae Currum septentrionalem
efficiunt, collocata: eo praesertim consilio, ut Caroli regnis, quae
septentrionalibus subsunt, irretorto oculo inuigilantes fauores quoque
suos, ac benefieia non obliquo limite deriuarent. Henricus Primus
Imperator cum Cunegunda coniuge tuetur Germaniam, Archiducatum
Austriacum Leopoldus, Vinceslaus Bohemiam, Vngariam Stephanus,
Emericus, atque Elisabetha; omnes ab Ecclesia in Sanctis annu-
merati. Eos adit Austria Heroina: iucunde suscipitur: et ex Hen
rico, ob Caesaream dignitatem caeteris praestantiore, consilium capit
auspicandae expeditionis in Turcas, auditque futuri belli faustissima
praesagia. Tum ab eodem simulque a Diuo Leopoldo in aedes du-
citur, armisque Heroum Germanicorum, qui Christo olim milita-
uerant, exornatas. Laudat Henricus bellicam uirtutem Germaniae,
atque exinde dat Austriae ex illo caelesti armamentario dona se-
renissimo Principi Eugenio deferenda, nempe Ensem suum, quo
Italiam tutatus est, nee non Caroli Magni Clypeum, quo Romanum
Pontificem, imperiumque contra barbaros late protexerat, itemque
Galeam, & Loricam Leopoldi, eximij antiquitus inter Austriacos
Principis, qui expugnata in Oriente Ptolemaid, Foeniciae urbe,
Turcas olim multis cladibus profligarat. Itur inde in nobilissimam
Aedem, ubi Austriacorum Caesarum Animae, in exemplaria Regum
futurorum inibi sepo sitae, continebantur. Nihil corporeum ibi: omne
ornamentum uni cogitationi expositum: & dumtaxat Angelici Spi
ritus, sine figmento corporum, & sola spiritali specie praediti, Palatij
interiora decorabant. Laudatur hie praecipue Leopoldus Caroli Pater:
iubeturque nine Austria haurire caelestem uigorem, omnesque sibi uir-
tutes inhabitantium Caesarum, per miram quandam,imperceptibilemque
1
Hoc argumentum in manuscriptis modo A et C legitur.
20 . KRBLER, (20)

insinuationem inhalatas in Carolum transfundere. Quae demum in

terras rediens, dum ex aere super Grermaniam delabitur, suppositis
populis animos inflammat ad bellum, & arcano illapsu aspirat mi-
rificam fortitudinem.
Est locus in Superis, niueae qua fulgure flammae
Astra Lycaonios 1 * signant septena Triones,
Estque loco meritum: nee totus Signifer2 ullo
Plus splendore tumet: nee caeli aliunde fauentis
5 Maior in humanos fluit indulgentia tractus.
Si Thetis infremuit, subitis si foeta procellis
Induit umbra fretum: lacerae fuit una carinae
Hue spectare salus: nullo sub cardine tellus
Olarior emicuit, nee piars dedit altera mundi
10 Tot ueteres famae populos, tot nomina 3 Regnis.;
Seditio Superm 4 quondam obstatura Regenti
Has petijt tenuisse plagas: tandemque putauit,
Si sceptris geminam victricibus adderet Arcton 5 ,
Par solio summi culmen reperisse Tonantis.
15 Nunc statio quid mains habet, seque ipsa priorem
Despicit, Elysium 6 facta immortale, Deiimque
Regia, quam radijs sol trinus, & unus inundat,
Quamque ab inexhaustis sese elargita scatebris
Mergit nectareis uictura opulentia regnis.
20 Et licet aspiciens uisus mortalis in altis
Oaliget spatijs, nee quid nisi sydera cernat,;
Attamen, humanos si fas extollere sensus,
Condita Parrhasij 7 septeno in lumine currus
Consurgunt totidem ueneranda Palatia Diutim,
25 Qui C a r o 1 i aduigilant rebusque, animaeque nee unquam
Obliquant aciem, aut curae statione remissa
Austriadum sceptro concredita regna tuentur:
Partem quisque suam. Tibi maximus, Austrias ora,
Archiducum Leopoldus 8 adest, cui Templa sacrauit
30 Religiosus honos, pietas cui rite uaporat
Centum uotiuas nebulis redolentibus aras.
Sanguineo fulgens ostro proauita gubernas
15. Hune A. 19. nectarei victura opulentia vsus A . . . , nectarei
victura opulentia uisus C.
* Brojevi bez zagrade u tekstu naznauju odsele orieve bileJce,
koje su tampane na kraju.
(21) LATINSKA PJESMA IGNATA OKIA ITD. 21

Regna triumphales tu Venceslae 9 Boemas.

Elisabeth, Emerixque, Crueemque ante ora eoruscans
35 Temperat Vngariam Stepbanus 10 : Germania iaetat
Henrici 11 studia, & castae Cunegundis 12 amorem.
Non secus edomito Septem de montibus Orbi
Roma olim- tutamen erat, seu pace Britannos
lungere, seu socio Babylona abrumpere Partho,
40 Siue: opus infestos arcere a Gadibus 13 Afros,
Et prodesse proeul; quantumuis dissita, ubique
Peruigili uirtute aderat, lateque replebat
Littora longinquae praesens sollertia mentis.
His ubi successit penetralibus Austria tandem,
45 Et septemgeminae patuerunt atria lucis;
Illico syderos Proceres augusta virago,
Perpetuosque suae custodes sortis adorat.
Exeipiunt cupidi venientem, & perpete plausu
Cognat faciles laetantur in hospite Diui:
50 Atque illam ante alios senior, cui vertice cano
Aurea Oaesareae serpit reuerentia lauri,
Occupat Henricus: Scirnus dulcissima, longae
Quae tibi causa viae: iamdudum nostra laborant
Sydera pro O a r o l o , totque excuditur aethr
55 Laurea, quam reddet bellum fatale merenti,
Mortalesque supra properanti exire coronas".
Cui demissa genas: Rata sint praesagia", dixit,
,>Et precor, o coeptum O r o l o seruate fauorem:
Qui meritis alios, sic uincat limite sceptri,
60 Quique alios septro, sic fama excedat, & aeuo.
At si iusta rogo, clausae tabularia sortis,
Et belli seriem, casusque aperite futuros,
Sed dignos O a r o l o , cuius mens dextra, genusque
Fata ibi nimis alta petit". Cui lauriger Heros,
65 Postquam fata animo, totumque acciuit Olympum,
Protinus ista refert: seque ipso maior, ab ore
Prodidit attonito Numen, quod mente gerebat.
Arma moue" [dixit] tecum uictoria, tecum
Militat indocilis uinci uigor: armiger ultro
70 Te metus anteuolat: tua laurus ab hoste uideri est.
Praecipitate fugam Thraces, dissoluite uinclis,
43. Iittera A. . . . solertia. 60. alias A.
22 B. KRBLER, (22)

Dum licet, Auroram, Byzantia linquite sceptra:

Vna salus uobis timuisse, & Teutonis ora,
Nee uisam uitasse manum. Praenuncia cladis
75 Caelum signa 14 dabit, pugnantiaque omine laeuo
Desuper Ismarias praeludent astra ruinas.
Armati ad lituos 15 sudabimus, Austria, tecum;
Hac mercede tarnen .Regalis, & unicus Infans 16
Incrementum Aulae sterilis, nisi mascula quantum
80 Aequiualet numero magni praestantia Patris,
Inter Moesiacos medius, Dacosque triumpbos
Occidet in eunis, & lactescentia Regni
Gaudia, spesque breues, & uota, atque Orbis amores
Auferet ad Superos". Hie Austria pectore ab imo
85 Perculsa ingemuit, sieque interfata loquentem est:
Caesaris an pietas, pietas genetricis Elysae
Mansuram meruit genuisse in saecula prolem?
Successor Gallis maneat? Borbonia laeti
Fertilitas thalami ditem fortunet Iberum 1 7 ?
90 Austria sit sterilis; sed & unicus oeeidat baeres?
Sic sum grata Deis? Sed, Numina celsa, uidete,
Quam bene consul tum terris, si sacra senescat
Austriadum sine prole Domus". Turn reddidit ille:
Iliuidiam fatis ne subijee: maxima merces
95 Pensabit lacrymas: da nobis, Austria, Diuum,
Terra tua, & populi, tua regna Otbomanica sunto:
Hunc emimus mundi pretio. Nee talia crede
Casurum per damna genus. Sententia sedit
Legis inoeeiduae caelata adamante perenni;
00 Dum uaga Doris humum, dum Caelum cinget utramque,
Regnabit O a r o l i non interitura propago,
Seraque deficiet soboles Abspurgica 18 tandem
Cum stellis, atque Orbe suo. Sed pressius audi
Nunc, age, bellorum speciosa euenta, tuaeque
Oo Fortunae perdisce uiam. Reuolubilis anni
Bis redeunte tot, duo regna ingentia primo
Impete corripies. Post uineula Principis 19 urbis,
Moesia, quam gelido prolatus limes ab Istro
Ducit in Illyricum, uobis famulata potentem

72. Dumlicet A . . . Bizantia. 73. Theutonis. 95. Divm A.

 (23) LATINSKA PJESMA IGI&ATA ORIA ITD. 23

110 Muniet Italiam, Picenaque littora spectans

Oppositam ualido custodiet aggere Romam.
Euxinum domiti qui tangunt Nerea Dai,
Bosphoron 20 implacidum, Phryxeaque 21 claustra reclu-
dent.
Et sternent properum Byzanti ad moenia callem.
115 Tu tarnen audendo maiora, ignobile cursu
Despice Taurunum, captamque Themesuaris arcem,
Et tumidum spolijs Themesim 22 refugoque Tibiscum 1 )
Amne reluctantem Danubi sub stagna rubentis
Ire, & caeruleos in sanguine perdere fluctus:
120 Et felix propera, quo te uocat altius omen;
Namque ubi meta alijs, tibi sunt primordia laudum.
Pronum iter ulterius, si quod tibi forte resistet,
Dedignare moras, uolitansque impune uel ipsa
Fulmina pro truibus perrumpe obstantia castris:
125 Donee trans Hebrum, trans moenia condita Orestis 23 ,
Teque Hadriane patrem cognomine fassa secundum,
Constantiniacae tandem fastigia sedis,
Eoumque sacro repleas sessore tribunal.
Hine haud per partes, perque oppida singula pergifc
130 Cunctatrice manu, longaque ambage labor urn
Vincere difficilis uirtus: gerit unica ferri
Maiestas trepidanda uicem: tua gloria uictrix
Tota per Imperia, & populos tibi sponte cadentes
Protendet festina gradum. JSTamque alite postquam
135 Incursu E u g e n i u s [veluti de cardine summo
Qui uixdum aspexit, iam possidet omnia, Titan]
Foenicum emicuit per littora, regnaque Idumes
Debita Principibus 24 proauorum iure Sabaudis,
Et postquam D o m i n i tumulo felicia soluens
140 Dona, & belligerum mulcens Iordane calorem
Maiores animos bausit, superisque secundos;
Vota bominum anteuolat, caligantesque remotae
Naturae latebras certo pro limite sceptri
Scribit Caesarei, terraeque, atque aetberis alti

111. agere. 113. Phryxea. 114. Bizanti. 123. velipsa A.

124. eostantia A. 125. menia . . . Oresti A. 129. per-
partes A. 133. etpopulos A. . 142. caligantque A.
-1) T i b i s c u s ili T y b i s c u s, danas Tisa.
24 . KRBLER, (24)

145 Extremis proprium figit pro finibus ensem.

Nec norunt tantum ista Dei: penetrauit ad Orcum
Verax praeco timor: medio ex Acberonte petita
Horrida Othomanis praesagia Medus aruspex,
Et tristes cecinere Magi: iam fronte Tyranni
150 Concutitur diadema Asiae, pereulsaque fam
Claustra Borystenidum 25 plus quam torpore niuali,
Indigenaque Aquilone stupent: iam Memphis 26 ab und
Sperat sanguine stagnantem uincere Nilum:
Iam Libye populanda. gemit: praesaga malorum
155 Africa Teutonicum iam iam circumspicit hostem.
Eueniet; tardum est: imo euenere; Deorum
Verba etenim ceu facta puta: nunc cingite Diui,
Gingite nunc G a r o 1 u m serto stellante futurum ;
Nam cui supra hominem mens est, laxabit opimum
160 Vitra homines sceptrum : Pellaea 27 potentia nomen
Perdet, & emensus decrescet ab Hercule quondam
Austriad superante labor. Nunc congrua tantis
Arma quidem coeptis, & ineluctabile robur
Susceptura ueni: de nostro augenda uigore est
165 Mens Carolo, E u g e n i o q u e manus". Sic inquit,& omnes
Assensere Dei: subitoque per Arctica laetus
Diditur astra fragor : trepidant meliore sereno
Fulgidus Arctophylax 28 , Heliceque 28 : dat ignea plausum
Nunc Aquila Austriadum, quondam louis: exilit ardens
170 Pegasus, & duplici serpens interfluus Vrsae
uget Gnossiacae cristas fulgore Coronae,
Ingeminante Polo: Diuum sobolesque, parensque
Aeternum uictrix, & felix Austria uiuas".
Interea reliquis Leopoldus uertice toto
175 Celsior, & Phoebum quatienS super ora comantem^
Henricusque senex in tecta micantia Regum
Gomptibus29 armisonis, & Martis imagine bland
Felicem iam srte sua comitantur Alumnam.
Haec domus Henrici est, placidoque seuera paratu
180 Belligerum Regem statio opportuna receptat;
Qui iam fulmineam pietati impendere dextram
Suetus, & armatos Caelo donante ljbores,
151. Boristenidum. 154. Libia JA. 155. Theutonium.
168. Arctophilax A.
(25) LATINSKA PJESMA IG&ATA ORIA ITD. 25

Expulit Ausoni Graios 30 , Patremque sacrorum

Restituit Romae. Vastum conelaue coronant
185 Tercentum Heroi cultus, & cognita famae
Arma Ducum. ueterum^ quos nun quam effeta triumphis
Saeclorum in specimen mater Germania fudit:
Arma olim Superis longum famulata, suoque
Digna quidem radire polo, plus quam ignifer arcus
190 Centauri Aemonij, stellataque Perseos harpe 31 .
Ergo multiplici splendor sinuatus acantho 32 ,
Ludens tortilibus circum spatia alta figuris,
Distinguit pluteos 33 , & spirae 33 flexilis arte
Serpit parietibus, peragratque insigne lacunar.
195 Hinc uenerabilium telorum ex ordine pendet
Congeries discreta locis: mauortia flammam
Imbellem monimenta uomunt, & dulce minatur
Vndique terrifico ridens fulgore uoluptas.
Auro luxuriant postes, aurata columnis
200 Auratis delubra sedent, laquearibus aureis
Aurifero pluit imbre iubar; decor omnis ab auro est;
Sed quod pura manus non una incude magistra
Torsit, & excoct uitiati labe metalli
Catena docuit penitus reuerescere flamm.
205 Si flos Peruuiae Pactoli ad lumina venae,
Addaturque Tagus: seu iuncta luce decorem
Augeat Arsacio 34 non uilior Hermus Hydaspi:
Terrigenae hie gazae fax decolorata repente
Exueret pretium, tumidosque extingueret ignes.
210 Hastam cernere erat Magni gestamen Othonis 35 ,
Frangere qua potuit, Latijsque addicere sacris
Danorum populos, exultantisque perempto
Fratre Boleslai, & gentis sine Rege Bemae
Flectere sanguineam sacra ad lustralia frontem.
215 I n clamyde Arnulfi uiuit Tiberinus 36 , & altis
Vorticibus truncos glpmerat per stagna Rebelles,
Romaque capta dolet: iuxta per fata reorum
In sua regna redux plus quam mortale coruscat
Pontificalis apex: clamantem audire putares;

190. EmoDij, stellatq. 202. incande A. VV. 207,235. in

manuscripto A additi sunt in fine posterioris fasciculi una cum anno
tation XXXVIII. 211. Francere A.
2Q . KRBLER, (26)

220 Roma time Superos, & magni Caesaris iram".

Huic prope uexillum nutans ludentibus auris
Sanguine ab asperso, gemmque ornante superbit:
Intextae uolitaiit Aquilae: media area sertum
Fert gemin cum claue triplex: scripta aurea surgunt;
225 Gregorio deuota aciem ductauit Etruscam
Teutonidum ueniens de. stirpe Matildis 87 amazon".
Parte alia ingentis Friderici 38 balteus amplo
Pensilis a clypeo radiat, flectitque grauando
Mole sua, solidum ferrati umbonis acumen.
230 Arte cruentatis per textum decolor undis
Turget Iordanes, & spectans saeua suorum
Funera caelato trepidat Soladinus in auro.
O si non rapidae submersus crimine lymphae
Spem mundi tecum tuleras Friderice; recepta
235 Penasses Solym laceratae incommoda Romae.
Sed morere: en dextram maiorem Numina poscunt,
Vincere sit C a r o l i, tibi sit uoluisse triumphus.
F a x ardebat adhuc, qua iam Segimundus 39 auit
Degeneres animas a religione perussit:
240 Hinc Lotari 40 contecta sacro uelamine cassis :
Inde rubens Calui 41 transfosso lancea Mauro,
Aucupis 42 , & Phalerae cum debellauit equestrem
Pannona, Christiadum iugulis extrema minantem.
Densantur decora alta uirtlm, quos germine fausto
245 Teutonis arma tulit, longo crescentia ut aeuo
In sers fluerent superanda exempla nepotes.
Tum sie Henricus: Iam prima ab origine nunquam
(Saepe petita licet) iaeuit Germana potestas
Externo temerata iugo. Romanus inulta
250 Teutonidum Marius 43 deleuerit agmina quondam;
Non ea gens fuerant, patrio quae feruida ab Albi 44
Bellacem potuit terrore auertere Drusum 45 i
Quaeque sub Arminio 46 pro libertate repugnans
Romule uitreum mutauit caede Visurgim 47 :
255 Sed uaga colluuies pppulorum, & nomine tantum
Cognita Teutonico. Marius non pectora gentis
Inclyta, sed uani domuit cognominis umbram.

226. Metildis A. 282. celato. 241. tranfosso A.

(27) LATINSKA PJESMA IGNATA ORIA ITD. 21

Haud semel inde tarnen titulos, Germanaque bella

Induit Ausonijs mauortia Roma triumphis:
260 Quin & laurigeras uincti praeijere quadrigas
Cattus 48 , & ingentes Tarpeia ad templa Cherusci 48 ;
Sed quota pars hi gentis erant? Alterna tulerunt
Damna uicem, partem que aliquam carpente Quirino :
Raro Germani, victa est Germania nunquam.
265 Ast ubi sacrifica fontem eircumtulit und
In Superm iurata fidem, Romamque repente
Est uenerata piam, quam spreuerat ante minacem;
Tunc equidem ante alios defendens caelica iura
Praestitit: haud ultra regni, famaeque cruent
270 Ambitione ferox; sed puluere nigra decoro,
Pactaque militiae pretium immortale beatae.
Quare ergo indulgens tantae uirtutis honori,
Cui similem in terris non repperit, arduus aether
Emerita arma uirm sublimibus abdita templis
275 Collucere dedit, non solum laude uetust
Clara, sed utilitas si caelitis exigat aulae,
Transmittenda etiam, & Ducibus donanda futuris.
Nee nouus hie caelo mos est: scis ipsa quod olim
Missus ab arce Dem descendit mucro 49 per auras,
280 Quo pronum Isacias bello submergere leges
Reppulit Assyrium uindex Machabaeus Orontem 50 .
E x istii igitur ferri immortalis aceruis
Electa, & proceres late obtritura Gelonos,
Arma fer E u g e n i o . Quem trado, adamantinus ensis
285 (Pondera onus) meus 61 est: regali hoc fulmine sontes
Deieci ab Latio. Clypeo hoc septemplice Romam
Semianimem Carolus, quem dixit gloria Magnum,
Sol ubi sistit 52 equos, axemque ubi condit anhelum,
Contra barbaricos texit uincendo furores.
290 Cristatam flammis galeam, squamisque trilicem
Loricam adijcio, queis tectus terribilis Dux^53
De gente Austriaca late per littus Eoum,
Atque in perdomita Ptolemaidos arce fremebat.
Tu quo que tunc totum, nisi quantum balteus obstat,
295 Sanguine purpureo Turcarum e strage madentem
260. preijere A. 273. reperit A. 274. addita A. 281.
Repulit A. 291. addijcio A.
28 ii , ...;..*' . KRBLER, (28)

Vidisti gauisa tuum. Venerabile fluxit

Vnde & stemma tibi, generisque insigne superbum,
Vitta cruentatam praecingens Candida uestem.
Haec cape, & officij superaddere pondus amici,
300 Muneraque his dictis delata ornare memento;
,,,Allobrogum?4 Princeps, regnantum excelsa Propago 55 ,
jHeroum domitrix, & nun quam uicta sub hoste;
,Vt grandi auspicio par sis, C a r o l o q u e paratam
,Promptius expediat tua dextra uiearia sortem,
305 j,,Suscipe dona Dem: sic impenetrabilis ultro
,Tela per, & flammas, per dura, per aspera uictor
, Perge Asiam, Libyamque doma: cumque anicus extes,
,Et tibi, quae uincas, decora haud aliena supersint,
,Famam uince tuam, maiora adiunge peractis'".
310 D i x i t , & arma dedit: turn Caesare Diua relicto
Altiiis urget iter, patriumque Heroa e secuta
Nobiliorem aditum, tectumque augustius intrat.
ISTon secus atque oculo cementi effulgere late
Astrorum per inane choros, nexasque uicissim
315 Pleiadas, atque Hyadas gressu trepidante rotari;
Si forte e placido consurgat Cynthia ponto,
Languent astra palam, uersosque a luce minori
In se sola rapit maior praesentia uisus :
Ad speciem defixa nouam stetit Austria, & aegre
320 Delicias ualuit non despexisse priores.
Panditur alta Domus, per quam iactantior aether
Sepositas ostentat opes, ubi lumina uibrant
Indeprensa oculis, atque ad portenta decorum
Prospectus mortalis habet; st quippe fateri est,
325 Quod Regum Austriadum, qui iam cinxere corona
Frontem Caesarea, positorum in sede beat
Ingenia, atque animos haec regia seruat ouantes.
Nil hie iuris habet tellus: admissa uagari
Hie mens sola hominum, cognati portio caeli,
330 Ingenit uirtute potest, & corporis expers
Sola acies penatrat puram sine corpore lucem.
At qamuis intus ueri, pulcrique, bonique
. Spiritus aspiciens quidquid seit cernere cernat:

307. Lybiamq. . . . estes B. 317. aluce A.

(29) LATINSKA PJESMA IGNATA OKIA ITD. 29

Qumuis forma loci, quamuis dent luminis ipsa

335 Effluuia ex adytis robur, uiresque uidendi;
Nemo uidet quantum species e a d i g n a uideri est,
Nemo redit spectando satur: dum blandacupido
Optandi laxata sinum, laxta fruendi
Semper in interius uisii luetatur hianti:
340 Et semper sitiens v licet ebrimelle uoluptas
Optatis ptitur, nee non quod possidet optat.
Si conferre licet terrena, atque infima summis,
Non secus, Austriadum auspicio dum circuit Orbem,
Totius Oceani uictrix Magelanica 57 pins ; ^
345 Se praeeunte sequx, &.uentos dueti per'mnes,
Immensas spetabat aquas. Oupide ilia uolabat
Semper ad ulterius, quantumque optata1 tenebat
Plus usque optando, cursu insatiabilis, ardensque
Instantis famae illecebr, per uasta patenti
350 equora gaudebat spatio, molemque refusam
Neptuni ante oculos semper erescentis amabat.
N o n Mc Diues Arabs, non hie uernantia gemmis
Gangaridum 60 spolia, aut luxus septemplicis Indi 5 9
Per muros circum, uel per laquearia ductus,
355 Miranda terris, sed non caelestibus, auget
Maiestate domum : cui cass lampade palles
Vel tu Phoebe minor, quam splendida sydera subtus
Pro uili constrata solo, famulataque teetis
Nee possunt strepido uultu spectare, nee audent.
360 Non tot, cum gelido uer compede liberat amnes,
Et lactat tenerum succis genitalibus annum,
Per uirides saltus, nemorumque per auia pictae
Exultant uolucres: non tot rediuiua rosarum
Serta legit uiridi ridens Zephyritis 60 in aruo:
365 Quot ludunt, circumque meant, uariasque coruscant
Virtutum effigies per duleia uiiicula nexi
Caelestes Genij, Mentesque ante oria mundi
Non genit de mente satae, quas dicere par est
Gemmas caelicoMm, floresque beantis Olympi,
370 Et summi aligeros de semine Amoris Amores.
Mentibus 6 1 aetherijs is tota, & robur agendi

371. etheris A.
30 . KBBLER, (30

Velle suum est; sed uelle sui suprema uoluntas

Est modus, & ratio : certo namque ordine in ilia s
Desuper erumpunt ex Omniparente profecta
375 Inefecturae praelarga afflamina lucis.
Vt alijs aliae uiuunt infraque, supraque;
Omnibus immenso transmissi a fonte uigores
Per seriem gradiendo fluunt, imisque supremae
Per se transfundunt, ceu per specularia solem,
380 Velle, ac posse Dei. Sic illis aucta potestas
Numinis instar habet: cunctis sic uelle necesse est
Optima: sic possunt quidquid uoluere, simulque
Efficiunt, quae posse uolunt, cum Numine semper,
Semper se totis, semperque immensa uolentes.
385 Ergo tarn miro ditatae munere sortis,
Et nulla adsciti clausae uelaminis umbra,
Integrae, nimiumque suae, felicia corda
Austriadum Indigetum, dulcique ardore calentes
Delicijs animos circum amplectuntur amoenis:
390 Atque alternatim per inenarrabile foedus
Illos in sese condunt, conduntur in illis:
Nectit amor similes, in utrosque reciprocat ingens
Vtrorumque decor: quidquid tribuere, resorbent,
Augenturque simul, pariterque ornantur, & ornant.
395 Ohruat ora metus, miracula tanta videntum
Nobilitet pro laude stupor, nam tanta uenustas,
Quamuis aeternum facit ut mereatur amari;
Laudari ut possit, quantum laudanda meretur,
Nee facere ipsa potest. Sic dignae imperuia laudi
400 Summam laudis habet, famamque exosa minorem
Nostra per innumeras spernit praeconia dotes.
Hue ubi deuentum est, perculsam Heroida Ductor
Sic prior alloquitur : Meritum in penetrale repostam
Germinis en nostri seriem, cernique negatas
405 Mentes mente uide: perpende immensa tuorum
Praemia, teque alma mirare in prole parentem.
Depositum hoe cupide seruat Deus : hincque trahuntur
Regnantum effigies, cum summum, animoque, manuque
Fata nouum properant moderantem imponere regnis.

389. amenis A.
(31) LATINSKA PJESMA IGATA ORIA ITD. 31

410 Germani Imperij regalia fraena uicissim

Francones 62 , & Boij 62 , spiransque Sueuia 63 Martern
Ante tuos tenuere Duces: tarnen impete ferri,
Armorumque minis haec nomina tanta per Orbem
Quid meruere? Nisi magnis bellantibus olim
415 Exemplum fieri. Sed tu eluctata supremum
Laudum apicem, inque dies tanto te celsior ipsa.
Quantum alijs semper fueras: bella horrida paci
Subdens, iure fouens pacem, terrenaque iura
Caelite lance librans, uera exemplaria Regum
420 Austria sola paris. Hinc tot tibi sceptra sine armis
Vnus 64 amor, pax una dedit: dumque ardua quaerunt
Regna alij, a Regriis tu quaereris: obuia porro
Te fortuna rogat, supplex honor ambit, & alm
Fronte tu omari iademata prona precantur".
425 Regina interea conspectu afflata suorum
Haeserat in medio : nam dum trahit undique matrem
Par soboles, nescit quo primum uergat, & aeque
Ancipitis librat dubium conamen amoris.
In medio sic Terra 6 5 parens stat fixa, nee unquam
430 Progreditur, quamuis pulcherrimus aduocet Aether
Circumquaque micans: parili nam dum impete gestit
Tendere ad omne latus, totumque affeetat Olympum;
Diuiso ambiguae feruore cupidinis haerens
Amittit totum, totum quia vellet amando.
435 Tandem exorsa loqui: Saluete augusta per aeuum
Lumina: nosco meos: subitae in praecordia flammae
Subsiliunt, nee uisa oculis sua pignora cernit
Matris amor. Quantum o vestri spiraminis haustu
Impleor! 0 quantum cognata, sentio ab aur
440 Virtutum ingenitos augeri in corde calores!
Ten' ego percipio sacros, Fernande 66 , medullis
Inspirantem aestus, & flamine corda cientem;
O summum patriae columen, quo uindice primum
,,Didicit(?) spem Germani gens Beltica seeptri:
445 Cum monstro ceu fixa nouam clademque, nouosque
Suecrum timuit testis Nordlinga 1 ) timores.
Tuque, o certa salus, & festinata Sabaudis 67
424. precantur.
-1) BitJca hod Nrdlingena 7. rujna 1634.
32 . KRBLER, (32)

Quam penetras Iosephe animum! Quam pectora lapsu

Nectareo mea Nate subis! Rapis impete amoris
450 Arcano totam matrem, ceu solus adesses,
Ferdinandiade Leopolde 68 ; petehtibus astris
[Ne Terra inuideat] sero permisse, simulque
Post fata in Natis Caesar renouate duobus.
Quantus eras! Nunc quantus ades! Te duplice dono
455 Ornauit meritum: primum sub Sole corusco,
Et tandem in superis retulit sua praemia uirtus.
At post Vngariam deuictam, aequataque palmis
Proelia, & indomitae munimina subdita Budae 1 ):
Post captam haud longi fausto tentamine belli
460 Strigoniam 2 ), & celebrem tumulis regalibus Albam 3 ),
Naeseliumque4), Agriamque 5 ), & longi pontis adactis
Molibus Exechiam 6 ) stagna interfusa tegentem:
Tunc equidem factis meruisti ingentibus ingens,
Sed mortale decus; hominum te fama secuta est,
465 Et terrena tuum decorauit adorea 69 nomen.
Verum ubi ad Ogstendium 7 ) fatale, atque aspera saltus
Ercynij 70 , notamque nigro cognomine syluam,
Fregisti Austriaco Rhemumque 71 , & Lingona 72 ferro,
Et Regem eximium, qualem uix uiderat ante
470 Gallia, pugnaces docuisti ponere fastus.
Tunc tibi non ausa est mortalis laurea frontem
Cingere, & euectas grandi praeeunte trophaeo
Suscepere tuas caelestia templa curules.
Tarn cito liquisti. terras post tale superbi
475 Martis opus, dubiumque fuit num feceris illud,
Cum iam numen eras. Tantae per saecula laudis,
Tantae moli erat memorandum fortibus ausis
Burgundis, Batauis, toti Europaeque timendum

454. Hune A. 467. Ercinij A. 470. Gadia A.

x
) Sudim je osloboen od Turaka 2. rujna 1686,
2
) Bitka kod Ostrogona 16. kolovoza 1685.
5
) Stolni Biograd.
4
) Neuhusel (?), otet Turcima 19. kolovoza 1685.
5
) Jegar (Erlau), osvojen 12. kolovoza 1687.
6
) Osijek. Dugi most osjeki bio je u ono vrijeme na glasu, a
otet je Turcima u rujnu 1686.
7
) Hochstdt, bitka 13. kolovoza 1704.
(33) LATINSKA PJESMA IG&ATA ORIA ITD. 33

Vincere Borbonidem, atque uno turbine fusos

480 Tam propere innumeris Gallos spoliasse triumphis.
Die, rogo, Diue comes; maiorem Heroa tulisse,
Aut latura unquam putor Austria?" Subdidit ille :
Quae nunc Caesareo felix in culmine regnat
Sola patrem soboles Leopoldum uincet: ab illo
485 Virtute, & meritis, me iudice, uincinrar omnes.
Vera loquor : neque enim seu ueri nescius error,
Seu fallens corrumpit amor praeconia Diuum.
Quin bas ipsa etiam uitasque, animasque caducae
Materiae uacuas, & apert in luce patentes
490 Perspice; namque omni Leopoldum in Caesare cernes
Partitum exemplo, uirtutumque aurea dona
Diuisa in reliquis, in se collecta tenentem.
Illic arcanae pietatis, amoribus unde
Afflari tua eorda uides; diuina Rodulfum
495 Sors habet: ast alibi donanda ad munera uelox
Maxmiliane nites: sedes capit ilia sagacem
Albertum : unde uapor nimis igneus exit, & ima
Viscera spectantum bellacibus incitat auris;
Stat C a r o l u s terror Libyae, & Cartbagine 73 uict
500 Haeres Scipiadum. Sed cur, quem Roma ueretur,
Comparo Romulidis? Vnum Roma inclyta quondam,
At geminos rexit C a r o l i uigilantia mundos.
Singula quid referam? Quosdam constantia tollit,
Quosdam iuris amor: clementior eminet alter,
505 Alter prouidior; Leopoldus at omnia: & ingens
Crescit adhuc cumulus; C a r o l urn quippe edidit Orbi,
Qui tantum poterit titulis superare parentem.
Nunc age laxa animos, & amantibus imbibe fibris
(Nam sic fata iubent) spirantia Kumine multo
510 Ingenia egregiae Prolis: te simplice Dium
Indole fecunda, Caelumque medullitus hauri;
Qualiter igniferos aduerso obnoxia Fratri
Luna bibit radios, Phoeboue simillima nubes,
Cum micat ambiguum terris sparsura nitorem.
515 Nee mora : sic haustos caelesti ab origine sensus
Transfunde in C a r o l u m ; non ut uirtutis egentem,

499. Lybi . . . Oartagine.

GRAA 5. 3
34 . KRBLER, (34)

Nam sat habet: tan tum natiuis dotibus addat

Praesidium: crescant uires, ubi magna supersunt
Patranda, & factis ultra mortalia eundum est.
520 Sie quos Augustos genuisti, amplissima matrum,
In C a r o l u m reuoca, te totam posside in illo ;
Fertilia ut laudum tot saecla domestica, & omnes
Mireris proauos uernare in mente nepotis.
Haec ubi perficies, iam nihil uulgare mouenti
525 Exprome Henrici praesagia, nomine nostro
Adde haec dicta super: ,Pronepos inuicte, futuri
,Sperne hostis numerum : uirtus, non copia uincit.
,Tartara consurgent: tibi monstra frementia Auerni
,Impinget patefacta palus, & Dite recluso
530 ,Barbara Othomani current ad classica manes 74 .
,Sed nil Acmetis rabiem, nil robora Thracum,
,Nil Stygis insidias; tantum, quam cerno parari,
,Cognatam inuidiam, secretaque pacta minantis
,Etesperiae75, Germane, caue; promissa Deorum
535 jlntemerata tarnen, sortisque immota manebit
jCaleato liu-ore fides: differre parumper
,Vis humana potest, sed non infringere fata
,Firmatura suum stabili sub lege tenorem'".
Haec ubi dicta, Deam mandata ad munia cursum
540 Maturare monet. Vix ilia excedit ab aula,
Vixque ualet placitis sensum dissoluere nodis,
Quos nectit dulcedo tenax, solatia secum
Fert tarnen: & digressa, licet iam longius absit,
Quod cupit, intus habet; fruitur sub pectore pleno
545 Seque, simulque suis, & quae per nubila quassat,
Turcarum excidium resonantibus intonat armis.
Nee minus aligero quacumque per aera uastum
Impete Teutonicos supereuolat ardua fines;
Vndique aperta sinus, ueluti de nube silenti,
550 Occultos animos, atque indeprensa pluendo
Robora, terribiles geminabat Teutonas hosti,
In Martis similem iussos grandescere uultum.
Iam plus posse manum, iam surgere Celsius artus
Sponte uident, clypeos nigra rubigine tergi,

519. etfactis A. 529. dite A. 532. stigis.

(35) LATINSKA PJESMA IGNATA ORIA ITD.

555 Loricas auro flammescere, murice cristas,

Fulgentemque magis mirantur in ensibus iram,
Et conficta nitro praestare tonitrua ueris.
Sic matutinae roseo Pallantidos ore
Ros sudat taciturn, camposque humore maritat:
560 Arcanas potant uires noua germina, & imbrem
Cernere mirantur, quem non sensere, Napaeae.
Haud stetit interea generosa Herois, idemque
Perfecisse uiam fuit, & mandata Deorum.
FINIS LIBRI SECVNDI.
 1
Septentriones stellae Lycaoais dicuntur a fabulosa Callisto Lycaonis
Arcadiae Regis filia, quae et Vrsa maior Astronomis.
2
Nimirum Caelum stellatum, quia Stellas fixas, signaque, seu Con-
stellationes sustinet, Signifer nuncupatur. Nunc uulgo Firmamentum.
3
A Lougobardis Gothis, dictis Vandalis, Angliae, Scotiae, Gralliae,
Hispaniarum, Italiae et c. regna originem deduxerunt.
4
Nimirum Angelorum sub Duce Lucifero.
6
Duplex est ad Currum septentrionalem Vrsa, siue Arctos, nempe
maior, & minor.
6
Paradisus.
7
Parrhasia nomen Arcadiae provinciae uetus est: ex qua orta Cal
listo, sen maior Vrsa, Currui septentrionali id epitheton dedit.
8
XVII. Kal. Decembr. siue decima quinta Nouembr. die S. Leopoldo
Austriaco festum Ecclesia celebrat.
9
Dies XXVIII. Septembr. sacer est Wincesiao Bohemiae Regi, quem
Boleslaus frater impius Mrtyrern fecit.
10
Sanctus Stephanus Vngarorum Rex, & Apostolus, cui primo ob
eximia pietatis promerita a Pontifice datum est, ut auream Crucem
ante se ferret. Festus ei dies uigesimus Augusti colitur. SS. eius quo-
que filij Emericus, & Elisabetba, sollemai ritu a Christianorum coetibus
celebrantur, alter quarto Nouembr. die, altera decimo nono.
11
Sanctus Henricus Primus huius nominis Imperator sacram habet
diem decimam quartam Iulij.
12
Itemque eius Coniux, & Virgo Beatissima Cunegundis, tertia
Martij die annuis sollemnijs decoratur.
13
Gades, nunc Gribiltera, oppidum ad columnas Herculis contra
Africam.
14
Varia portenta, quae id bellum diuinitus praecesserunt, recen-
sentur in 3 libro.
15
Litui, seu tubae retortae turn in bellis olim, turn in sacrifices
adhibebantur.
16
Vigesima circiter die post captum Themesuarium id est quarta
Nouembr. 1716. moritur in cunis Leopoldus Austriae Archidux, Caroli
VI., & Elisabethae iilius.
(37) LATINSKA PJESMA IGNATA ORIA ITD. 37
17
Iberus Hispaniae flamen; nunc Ebro.
18
Primo Comites Abspurcici dicti erant, qui exinde Marchiones, ac
demum Archiduces Austriae.
19
Scilicet Belgradi.
20
Bosphorus Thracius, nunc lo stretto di Costatinopoli.
21
Hellespontus, siue lo stretto de Dardanelli, dicitur Phryxeus, quod
fabulae memorent, Helle, Phryxi Thebani sororem, inibi submersam
mari nomen deisse.
22
Themes fluuius, qui Themesuarium alluit.
23
Hadrianopoleos primus conditor Orestes Argiuus fuit, secundus
Hadrianus Caesar.
24
Ludouicus Sabaudiae Dux Charlottam Lusignanam Cyprij Regis
filiam unicam in matrimonium suscepit. Hinc in Sabaudiam familiam
iura ad Cypri Regnum, & ad Hierosolymitanum, quod iuribus Cyprijs
annectebatur, defluxerunt.
25
Tartari sic dicuntur a maximo suorum amnium Borystene, qui
faueibus suis hinc Praecopitas Tartaros disterminat, illinc eos quos de
Buziak, & de Ozakouo aiunt.
26
Nunc Cairo.
27
Nempe Alexandri Magni, cui Pella urbs Macedoniae Regia sedes
fuerat, & Regni caput.
28
In Arctico polo hasce constellationes numerant Astronomi circa
Currum septentrionalem: rctophylax, & Helice, Vrsa minor, & maior
est.
29
Comptus, siue ornamentum.
30
Graeci schismatici, ac Saracaeni barbari per Apuliam bacchantes
ab Henrico fortiter eijciuntur, & Benedictus VIII. Pontifex Roma pulsus,
in sedem restituitur.
31
Harpe ineuruus gladius, quo a Pallae dato, Perseus Medusam
obtruncauit. Sic fabulae.
32
Flexuosis, ac crispis folijs planta. Vnde eius nomine frondentia
ornamenta in sculpturis significantur. Fogliami, o Arabeschi.
33
Pluteus, scanzia, o ripostiglio. Spira tortuosa in modum serpentis
inflexio.
34
Arsacius, Persicus, ab Arsace uetusto, ac celebri rege Persarum.
35
Otho Magnus, & huius appellationis primus Imperator, armis
adegit Daniam, seu Danimarcam, ut Christianam fidem suseiperet.
Itemque Boleslaum Bohemiae Regem, qui S. Venceslaum fratrem impie
necarat, subiugauit, Romana Religione per totam Bohemiam indueta,
ac diuulgat.
38 . KRBLBR. (38)

38
Formosus Papa a contraria factione e fastigio deioctus, Caesaris
Arnulphi opem implorauit. Qui Roma capt, ac seditiosis ultimo sup-
plicio affeetis, reddit Vrbem Pontifici.
37
Gregorium VII. Pontificem contra hostes acerrime iuuit, tum armis,
tum opibus, Comitissa Etruriae Matildis, uirilium animorum femina, &
consanguinea Henrici III. Germanorum Imperatoris.
38
Fridericus Enobarbus, uulgo Barbarossa, post plurima illata damna
Romanis, ac Pontifici Alexandro III. tandem poenitenti ductus, eidemque
conciliatus, Palaestinam expeditionem suscepit: ubi postquam Soladinum
Hierosolymae Tyrannum magnis cladibus affecisset, in fluuio quodam
Syriae, dum corpus abluit, miserrime submersus est, uir imprimis bello
acer, ac inter Duces clarissimus.
39
Sigismundus (siue ut Tacitus uocat Segimundus) Imperator, Hae-
reticorum flagellum, Io. Hus, & Io. Rochesanam Nouatores in concilio
Constantiensi combussit.
40
Lotarius Ludouici Pij filius, post exhausta plurima bella, Caelo
arma resignauit, & Monachus effeetus est.
41
Gratificaturus Pontifici Io. VIII. Carolus Caluus Imperator, in
Italiam cum exercitu uenit, & e Neapolitano Regno dominantes Sara-
cenos propulsauit.
42
Henricus Auceps Caesar, maxima clade reppulit Vngaros Ethnicos
in Germanorum exitium irruentes.
43
C. Marius in Narbonensi Galli olim maximum numerum Cim-
brorum, ac Teutonum profligarat.
44
Saxoniae fluuius. Nunc Lab.
45
Drusum Octauiani Augusti priuignum, & Germanici Caesaris patrem
a rip Albis fluuij quidam, ut aiunt, panicus terror auertit in fugam.
46
Arminius Germanorum Dux, occiso Quintilio Varo Octauiani
Praetore, deletisque per Germaniam Romanis, diu contra Romam certauit.
47
Visurgis celebre flumen Germaniae, prope Bremam oppidum fluens.
Nunc Vuger.
48
Catti, & Cherusci uetusta uocabula populorum Germaniae, quos
triumpharunt Romani, ut patet ex Fastis triumphalibus, sed utique non
peruicerunt.
49
Iudae Machabaeo pro patrijs legibus Contra Antiochum Syriae
Regem pugnanti missus est aureus e Caelo gladius, ut 2. Machab.
cap. XV.
50
Orontes Syriae fluuius.
51
Sanctus Henricus usus est in bellis sacro gladio D. Adriani militis?
& martyris, ut narrat Cuspinianus.
 (39) LATINSKA PJESMA IGNATA ORIA ITD. 39

52
In Septentrionalibus plagis, & Australibus. Nam in Tropicis Cancri,
& Capricorni fiunt solstitia, & sol non ultra progreditur, sed quasi
si tit iter suuin, cursumque retroagit.
53
Ad ann. Christ. 1189. Leopoldus Austriae, & Styriae Dux, cogno-
mento uirtuosus, transmittens in Hierosolymitanam expeditionem, post
contusos multis caedibus Turcas, ipse primus Ptolemaidis praeeipuae
Phoenicum urbis muros eonseendit, tanto hostium caesorum cruore per-
fusus, ut totam clamydem, quae alba erat, lorieamque rubras ostenta-
uerit, praeterquam in e parte, quae balteo, seu militari cingulo operie-
batur. Hinc suum stemma Austriaci deduxerunt, nimirum candidam
fasciam in campo purpureo.
54
Allobroges populi olim totam Sabaudiam, & partem Delphinatus
comprehendebant.
55
Serenissimus Eugenius e Regalibus family's Austriaca, & Borboni
per feminas stirpem trahit.
06
Videlicet Sanctum Leopoldum Austriacum.
57
Ferdinandus Magellanus cum sua Naui, quam Victoriam exinde
appellarunt, narratur totum terrarum Orbem circumnauigasse, inbente
Carolo V. Austriaco.
58
Gangaridae populi in extrem Asia, Gangem fluuium accolentes.
59
Indus fluuius, unde Indiae Asiaticae nomen, septeno ore in Oceanum
Eoum emittitur.
60
Cbloris, seu Flora, florum Dea.
61
V. S. Dion, de Cael. Hierarch. S. Thorn, p. pr., & maxime S.
August, de Genesi ad lit.
62
Carolingi, sine stirps Caroli Magni, orti e Franconia Germaniae
Prouinci. Boiarij, seu Bauari, uempe Ducuni Bauariae progenies.
63
Ducum Sueuiae familia, qua in Conraino a Rege Carolo Ande-
gauensi Neapoli decollate expirante, Imperium susceperunt Austriaci.
64
Vulgatum est Distichon: Bella gerant alij; tu felix Austria nube :
Nam quae Mars alijs dat tibi regna Venus. Sic ultro occurrentem
Burgundiam, sic Hispaniam sibi Austriaca domus adiunxit.
65
Ratio Philosophica, cur in medio aere aura stet* scilicet, quia
quoquouersus aequaliter grauitat, siue, ut Latine dicam, propendet.
6<i
Ferdinandus III. Caroli nunc imperantis auus Suecos post obitum
Gustaui Adolfi Regis, adhuc per Germaniam superbientes magno proelio
primus fudit apud Nordlingam.
67
Iosephus frater Caroli occupatam totam propemodum a Gallis
Sabaudiam breui tempore ductu Principis Eugenij liberauit.
68
Leopoldus Ferdinand! III. films, & Caroli regnantis Pater.
40 . KRBIiER, (40)

69
Militaris gloria.
70
Sylua nigra, ad quam fusi maxima clade sunt Galli, pars antiquae
syluae Hercyniae esse perhibetur.
71
Rhemi populi. Nunc il Contorno di Rems, in Galli.
72
Lingones populi. Nunc il Contorno di Langres, in Galli.
73
Tunetum in Africa, nunc Tunes, cepit Carolus Quintus: urbem
non longe a situ, ubi olim Carthago steterat, aedificatam.
74
In quarto libro Sultanorum subsidium aduentantes, finguntur.
75
Hispanorum motus contra Caesarem, Othomanico bello implicitum,
innuuntur.

FINIS.
 Ivan Tanzliiiger-Zanotti i negove pjesme.
PRIOPIO PROF- IME URLI.
Miho Tanzlinger, otac Ivanov, sluio je kao prosti vojnik u
mletakoj vojsci. Kad negovu satniju premjestie u Zadar, doe i
on s nome, ali ne ostade dugo u vojnikoj slubi. Odrekavi se
vojnitva poe se baviti svojim zanatom zidarskim, ili, kako neki
boce, pekarskim. Zagledavi se u neku Zadranku, po imenu Jelenu,
vjena je i izrodi s nome dvoje djece: Ivana i Mariju. Ivan se
rodi na 23. srpria 1651. Budui da je iz djetinjstva pokazivao
osobitu lubav k nauku, pusti ga otac da ui knigu mjete negova
zanata. U to je doba bila u Zadru javna gramatina kola, pri
lino dobra, ali je Ivan, zavolevi sveeniki stale, svrio gra
matike i retorike nauke u latinskom sjemenitu, to ga je g. 1656.
utemelio nadbiskup Florio. Izmeu negovih uitela u klerikom
sjemenitu spomenuti je kanonika Julija Zakariju, ovjeka na glasu
sa svoje uenosti i rjeitosti, koji je sprva pouavao u sjemenitu,
a kasnije predavao u gradskoj gramatinoj koli. Negovi su la
tinski spisi lijep dokaz, kako se je taj ovjek ivo zanimao za
javnu nastavu i dobro latinski pisao1. Uitel je Ivanu u logici i
teologiji bio nadbiskup Parzagi, koji ga zaredi g. 1674. za svee
nika. Radi negovib duevnih sposobnosti odmah ga uze nadbiskup
za svojega tajnika. Budui da je jo kao mladi sveenik priveo u
krilo katolike crkve nekoliko inovjeraca, povede ga nadbiskup
Parzagi sa sobom u Rim, gdje ga kurija rimska radi negove vjerske
revnosti obasu hvalama. Kad se je kui povratio, imenovae ga za
upnikog pomonika u zbornoj crkvi sv. Simuna. Ali je on hlepio
za viom naobrazbom, pa stoga nakani da poe u Padovu i da
tamo na sveuilitu slua predavana. I ako mu to oskudina sredstva
ne dopustie, ipak mu poe za rukom, da se protura do Rima,

1
T. Erbor, Storia dell'i. r. ginnasio snperiore in Zara con lingua
d'istruzione italiana, p. 19 (Programma, 19021903).
GRAA 5. 3a
42 IME UKLI, (2)

da tu slua predavana u isusovakom kolegiju. Kad je ve do vojno

bio prikupio znana, pode u Jakin, da tu stee doktorsku diplomu.
Na velikoj koli u Jakinu, to je osnovao bio g. 1562. Pijo IV.
i obdario istim privilegijima, koja su imala sveuilita u Padovi i
Boloni, postie doktorat g. 1678. Nije prolo ni devet mjeseci iza
toga, a imenova ga Inocent XI. za kanonika u riegovu rodnom
mjestu. Tom mu prigodom pia kardinal Ottobario, koji se j e
kasnije kao papa zvao Aleksandar VIII., da su ga riegove vlastite
zasluge i dobrota najvema preporuile za tu ast: La bont ed
il merito di Vostra Signoria sono state le raccomandazioni pi
effieaei ch'essa abbia avute in Dataria 1 . Od sada se j e poglavito
bavio uitelovariem. U rukopisu Notizie storiche della citt i
ara", to ga je dovrio nepoznati pisac g. 1782., a sada se po-
hranen nalazi u estite porodice Filipija u Zadru, kae se za nega>
da je bio uitel klericima za 40 godina. ovjek, koji je dostigao
ve u 28 godini kanoniku ast, vrijedio je unapredak kao naj-
radliviji i najvrsniji lan kapitula, a nadbiskupima Priuliju i Zrna-
jeviu bio je, tako rei, desna ruka u svim vanijim pitanima.
Nadbiskup ga Priuli imenuje svojim generalnim vikarom, a kad
je on umr'o g. 1712., izabere ga kapituo za svojega kapitularnoga
vikara. Premda se je ve postarao bio, nije ga pustio na miru ni
nadbiskup Zmajevi, nasljednik Priulijev, ve ga uze za svojega
generalnog vikara te je htio da mu oprema sve poslove, koje j e
vrio pod nadbiskupom Priulijem. Sto se povij eda, da ga je sveta
stolica htjela imenovati za biskupa u Baru (Antivari), ali da je on
iz tobcne poniznosti tu ast odbio, to e biti po svoj prilici iz-
milotina. Iz listova, to ih je pisao g. 1703. Nikoli Biankoviu,
biskupu makarskome, doznaje se, da se on ba ne bi bio nekao
primiti takovu ast, da mu je budu ponudili gdjegod u Dalmaciji 2 .
U svakom gotovo prosvjetnom i dobrotvornom pothvatu uestvuje
Tanzlinger-Zanotti u ovo doba. U Zadru su se u sedamnaestom
stojeu osnovale dvije akademije po izgledu slinih akademija u
Italiji. Gr. 1664. utemelila se je pod zatitom nadbiskupa Balbija.
akademija zvana accaemia cinica^. Prigodom nezina otvora u
nadbiskupskoj palai rekao je sveanu latinsku besjedu uveni

1
Giuseppe Ferrari-Cupilli, Della vita e degli scritti di Giovanni
Tanzlingher-Zanotti, p. 79 (annuario dalmatico, anno II., 1861, p.
77-103).
2
Ferrari-Cupilli, Ibid. 82.
3
Biauchi, Fasti i ara, p. 9 8 ; ara cristiana, I, 212.
(3) IVAN TANZLINGER-ZANOTTI I NEGOVE PJESME. 43

Julije Zakarija, u kojoj j e poticao mlade zadarsku na nauk i na

marlivo pohaane akademikih vjebi. Nu ova j e akademija, kao
sto i slijedee, kratka vijeka bila, pa se je osnovala g. 1694. nova
akademija prozvana degV incaloriti. Statut se je ove akademije sa
uvao pa nam je dobro poznata riezina nutarna uredba 1 . Uprava
se je akademije sastojala od predsjednika (principe), dvaju savjet
nika (consigliere), dvaju cenzora, sindika, tajnika i blagajnika.
Akademija je imala za svojega zatitnika sv. Simuna, pa su imali
svi lanovi akademije kroz osminu riegova goda doi u negovu
crkvu na sveanu misu, gdje bi jedan od lanova akademije izrekao
pohvalnu besjedu na ast svetitelu. Predsjednik sa lanovima uprave
(banca) odreivao je dnevni red i sazivao lanove na sastanak.
Koji bi lan akademije izostao, a ne bi mu uprava negov izostanak
opravdanim nala, izgubio bi aktivno i pasivno pravo glasa za
godinu dana. lanovi su se akademije imali vjebati u poetinim
i prozainim sastavcima te ih itati na sastancima. O tom nihovu
knievnom mravom radu moemo imati neki pojam, jer su tampali
g. 1700. u Mlecima kniicu: I trionfi del merito, u kojoj su sa
brani prozaini i poetini komadi, to su ih lanovi akademije
sastavili na ast kapitanu Antunu Donatu, kad je polazio iz Zadra.
S poetka je akademija brojila samo 18 lanova, meu nima je
bio i Tanzlinger-Zanotti, ali se je kasnije broj poveao. Prve godine,
u kojoj je predsjednikom bio Antun G-risogono, Tanzlinger-Zanotti
nije vrio nikakve asti, ali su ga kasnije imenovali savjetnikom.
Da je on pak bio od radlivijih i vrednijih lanova akademije, do-
znajemo iz svjedogbe, to mu je sama akademija izdala, gdje do
slovce stoji: Con indefessa applicazione fece spiccare ne' suoi esercizii
il frutto della di lui virtu, cosi nelle prosastiche come nelle poetiche
composizioni, e si e meritato sempre Y universale applauso2. Poput
ove talijanske akademije u Zadru bila je utemelena g. 1705.
hrvatska (Illyrica) u Spletu, kojoj je svrha bila, da izdavanem
hrvatskih kniica iri prosvjetu u narodu, to je sve gotovo ostalo
samo u programu 3 . Da dade oduka svojemu veselu, to se je
osnovala hrvatska akademija s tom lijepom svrhom, sastavi joj
Tanzlinger-Zanotti na pohvalu latinsku besjedu (elogium). Tajnik
hrvatske akademije F . Kriton pismeno mu zahvali u ime riezino

1
Priopio ga je g. 1846. Ferrari-Cupilli u 30. broja, s. 2423
knievno-ekonoraionog lista La Dalmazia".
2
Ferrari-Cupilli, Ibid. p. 85.
3
Kukujevi, Bibliografija hrvatska, s. 91.
44 SIME TJRLIC, (4)

i ujedno mu javi, da mu predsjednik Marki ale na uzdarje etiri

primjerka svojega prijevoda s francuskoga: Misli hrstjanshe za
svaki dan mjeseca*. Taj je zanimlivi list dvaput doslije priopio
Ferrari-Cupilli, i to u 32. broju lista La Dalmazia g. 1846. i u
Annuario dalmatico g. 1861. na str. 8687. On zasluuje, da ga
i ovdje donesem, jer nam daje u jednu ruku neke obavijesti o
spletskoj akademiji, a u drugu svjedoi, kako se je Tanzlinger-
Zanotti zanimao za svaki narodni pothvat i kako je gledao, koliko
je mogao, poduprijeti ga. List doslovce glasi:

Reverendis. sign, mio, sig. colendissimo!

II signor conte Giov. Pietro Marchi, principe della, nostra acca-

demia illirica, mi consegna il nobile elogio di V. S. reverendissima,
perche lo registri tra le altre cose dello stesso suggetto; e nello
stesso tempo mi comanda che gliene porti il dovuto ringraziamento.
Ho fatto il primo con ammirar il genio cortese, e con venerare la
virtu di V. S. reverendissima Ora adempio il secondo, ed a nome
di tutt' i Signori Accademici le rendo pienissime grazie, protestandole
insieme le obbligazioni che le abbiamo per il benigno giudicio che
ella s' e degnata fare e mostrare della nostra Accademia. II signor
Principe manda a V. S. reverendissima quattro copie del libretto
di Pensieri cristiani, da lui tradotto in lingua illirica, a ci ella
conosca che gi comincia ad eseguirsi il fine avuto nella istituzione
di questa nostra adunanza. Gradia V. S. reverendissima questo
picciol segno di gratitudine, che si da al suo amore, ed aocolga
con la solita sua umanit questi ufficii, che se le portano; mentre
io, supplicandola a continuarci le sue grazie, dalle quali deriva a
noi lustro ed onore si grande, con tutta Y osservanza mi dichiaro
di V. S. reverendissima
Devot-o oblig-o Servit.
Francesco Critton Segret.
Spalato, 29 gennaro 1705.

Ovaj nam list moe ujedno sluiti dokazom, kako su u velike

cijenili Tanzlinger-Zanottija i po ostaloj Dalmaciji.
Kad se izuzme ono kratko vrijeme, to ga je proboravio u
Italiji nauka radi, regbi da je cijeli svoj vijek proivio u Zadru.
Umrije naglom smrti u velikoj starosti na 22. srpna 1732. i bi
1
Kukujevi, Bibliografija hrvatska, s. 91.
(5) IVAN TANZLINGER-ZANOTTI I NEGOVE PJESME. 45

ukopan u crkvi sv. Stoije, premda je bio prije za se napravio

grobnicu u crkvi sv. Krevana s latinskim natpisom, koji se je
do dana dananega douvao. Iz toga natpisa doznajemo, da je on
bio posledrii izdanak porodice Tanzlingerove u Zadru : novissimus
paternae stirpis superstes. Sestra mu se je Marija, udana za nekog
Boniricordi-ja, ve prije bila prestavila, ali on ipak toj obiteli za-
vjeta vei dio svoga neznatnog imaria. Otac mu je bio rodom
Nijemac, kao to mu i samo prezime kae. Majka mu je morala
biti Hrvatica, jer je teko vjerovati, daje on kasnije, kad je stupio
na snagu, tako dobro hrvatski jezik nauio i taku lubav prema
nemu gojio, da ga nije ve prije s majinim mlijekom usisao.
Veinom se potpisuje po ocu Tandinger, kadikad Tandinger alias
Zanotti, pa Zanotti ili Tandinger, a i naprosto Zanotti. Neki
hoe, da se je on potpisivao prezimenom svojega ouha Zanottija,
za koga mu se je majka poslije smrti prvoga mua Miha Tanzlin-
gera preudala, iz harnosti za sve dobro, to je od ouha doivio.
Tako je mislio jo godine 1689. Spleanin Marko Dumaneo 1 . Treba
znati, da je Dumaneo opisao bio na latinskom, jeziku ukratko ivote
glasovitijib Dalmatinaca, i to u prvom dijelu ivote znamenitijih
Spleana, a u drugom ivote ostalih Dalmatinaca sve do svoga
vremena. Prvi je dio tampao Cicarelli u Dubrovniku g. 1811., a
drugi se izgubio, samo se je sauvao ivot Tanzlinger-Zanottijev.
Kad je Dumaneo primio g. 1689. Tanzlinger-Zanottijev hrvatski
prijevod prvih dviju kniga Vergilove Eneide, pia mu pismo ta
lijanski uvelike hvalei negov prijevod i posla mu ujedno kratku
biografiju, to je o nemu sastavio2. U toj biografiji pripadom spo-
mine Dumaneo, zato se Tanzlinger-Zanotti potpisuje Zanotti pa
veli izrijekom : In eis autem edendis (razumiju se knige Eneide)
inscripsit se Ioannem Zanottium grati animi erga victricum suum.
Ali mi se ini prilinije istini, to primjeuje i Ferrari-Cupilli, da
se je on stoga tako potpisivao, jer je prezime Zanotti milije zvuilo
nego vim mjetanima negoli Tanzlinger.
On nije svojega rada ograniio na samo zduno vrene svojih
sveenikih i uitelskih posala, ve je nastojao da togod pri vrijedi
svojemu zaputenomu narodu i na knievnom polu.
Godine 1688. tampa u Mlecima prijevod prvih dviju kniga
Vergilove Eneide, i to svaku knigu napose, potpisavi se u posveti
1
Lubi, Dizionario biografico, 126.
2
List i biografiju priopio je g. 1861. Ferrari-Cupilli u Ann. Dalm.,
p. 101 103.
46 .IME URLI, (6)

prve knige na 15. velaka", a u onoj druge na 12. lipna". Prvu

j e posvetio Jurju Salamuniu knezu i vlastelinu braskome, prik-
morske krajine vojniku krabrenomu, u Dalmaciji i Albaniji kolu-
nelu", a drugu je odluio" negovu plemeniku i srodniku Nikoli
(Juraj je bio tetak Nikolin) knezu i vlastelinu braskomu, strae
prisvitloga i uzvienoga gospodina providura Garzona, vojske morske
u istoku pridostojnomu vojvodi''. Iz samog bi se natpisa i pred
govora moglo nagaati, da je on taj prijevod i prije te godine
tampao, a g. 1688. preraena pretampao. Sam bi nas natpis na
tu tvrdnu ovlaivao, koji doslovce glasi: Eneide "Vergilija kniga
prva novo u slovinski jezik istomaena i u pjesmah sloena po
Ivanu Zanottu nauitelu i pridstolne zadarske kanoniku". Rijei
novo istomaene" dolaze takoe u natpisu druge knige, a u pred
govoru prve knige kae prevodilac, da su knige novo sloene",
pa nam tu ujedno otkriva svoje osobito milene o hrvatskom je
ziku: Eto vama ishode na svitlo knige Eneide Vergilija u slo-
vinski jezik istomaene i novo u pismah sloene . . . Ne marim
svitovnu pohvalu radi istoe besida, jer koliko gradova u ovoj
krajini jest, svaki svojim zakonom osobito govori, tako da svi
Hrvati jesmo, a jedan drugomu svaku besidu ne razumimo i svak
svoj jezik procinuje i hvali" \ Ali budui da u biografiji Duma-
neovoj od g. 1689. nema ni pomena o kakovu izdanu prije g.
1688., suvie budui da naprijed spomenuti rukopis zadarski od
g. 1782. (Notizie storiche della citt di ara) ne spomine nikakova
izdana prije g. 1688., drim, da se rije novo" ima shvatiti isto
to prvi put" i tako u sklad dovesti rijei iz natpisa s izvorima.
U prvoj se knizi ispred prijevoda nalaze dva elogija ijedan epigram
latinski napisan, sonet talijanski ispjevan i jedna pjesmica hrvatski
sloena, gdje se u zvijezde kuje taj negov hrvatski prijevod. Oso
bito je prevrio svaku mjeru u hvalenu opat Frario Mazzarachius
(Mazari?), sav blaen, to je stari Maron oivio u slovinskoj
Eneidi (priscus Maro in Slavonica revixit Aeneide), pa zato klie :
Illyrica laetare Doris, Liburnica exulta Clio; gliscite, discite posteri
exteri; Manthus fatidice nati e patrio Mincio ad Iadertina explorate
littora; viridantes lauri viridiores revirescunt 3 . Doktor Ivan Kai,
Ninanin, ne aca se kazati u svojem elogiju: Est cur laetetur ladra,

1
Eneide Virgilija kniga prva, s. 9.
2
Eneide Virgilija kniga prva, s. 4.
(7) IVAN TANZLINGER-ZANOTTI I NEGOVE PJESME. 47

habet unde exultet Illyrium 1 . Latinski se epigram Braanina Kal-

kanea sastoji od tri distiha, te se osobito prva dva istiu:

Mantua doctiloquum si tollit ad astra Maronem,

Debeat hoc ipsum Iadra Zauotte tibi;
Quippe quod insigni doctus Maro carmine pandit,
Illyrico nobis reddis id ipse sono2.

Lijepo zavruje svoj talijanski sonet Jerolim Bona:

Ma si ben tu Zanotti hai mascherato
L' alto poema che fia in dubbio il mondo,
Se ei sia in Illiria o travestito o nato 3 .

Vitasovi- pak pop Simun pjeva na ast: trudnomu dali prud-

nomu tomau Eneide Virgilija novo istomaenu" :
Slovinske vile sve javora nosite,
Hitro pjesme ove okrunit tecite!
Oboaj resite Zanottu Ivanu,
Orfeom zovite, jer mudrostju svanu 4 .

Istina je, da su ovakove pohvale i u obiaju tada bile, pa se

ne smiju zbilski uzimati, ali treba priznati, da je i Tanzlinger-
Zanotti u izboru sretne ruke bio, kad se je latio da prevodi Ver-
gilovu Eneidu. Drim, da prijevod nijednoga drugoga klasika ne bi
na nih tako lijepo utjecao kao arovni Vergilije, premda sam pre
vodilac u posveti kae: da od pravoga simena Eneide Virgilija
nije izaao oni cvit i ono voe, koje se pristoji" 5 . Da je bilo i
ludi, koji ovaj negov pothvat nijesu odobravali, vec" ga jo i ku
dili, moe se nagaati iz rijei, to ih izrie Mazzarachius u elogiju :
Procul abite cynici momi, mordaces Zoili, fulminibus haud subiacet
laurus 6 ; pa iz dva versa Vitasovieve pjesmice:

Otup ratna strila Momova jezika,

Jer bost tuja dila nije dobra lovika 7 .
1
Ibid. s. 5.
2
Ibid. s. 6.
3
Ibid. s. 7.
4
Ibid. s. 8.
5
Ibid. s. 3.
6
Ibid. s. 4.
7
Ibid. s. 8.
48 IME URLI, (8)

To e po svoj prilici bit bili pristae cinike akademije, koji su

poglavito negovali latinski jezik i latinsku kiiigu. On je obje knige
preveo u osmercu u kiticama od 4 stiha, od kojih se prvi srie
3 treim, a drugi s etvrtim. Od 776 latinskih heksametara prve
knige napravio je 1632 hrvatska osnrerca, a od 804 heksametra
druge knige nainio je 1712 osmeraca. Ferrari-Cupilli pie, da je
Tanzlinger-Zanotti dogotovio bio prijevod cijele Eneide i da se je
negov autograf prevedene Eneide nalazio jo na poetku devet
naestoga vijeka u Grgura Stratika Zadranina, ali da se ne zna,
kud se je dio poslije smrti Stratikove 1 .
Kukulevi u svojoj bibliografiji na s. 183. pomine, da je g. 1688.
tampao u Mlecima takoe spis: Kratica dali leoristna u itivana
za one, koji ele primiti crkveni re. To isto tvrdi i Ferrari-Cupilli 2 .
Na istom mjestu navodi Kukulevi, ne kazujui godine ni mjesta
tampana, riegove: Dvi propovii.
Jedini Ferrari-Cupilli spomine, da je g. 1690. tampao u Mlecima
kod Tramontina hrvatski prijevod djelca oca Royard-a: 0 stranom
sudu3. Vidi se, da je on tu kniicu od 32 strane u 8 imao i u
rukama, jer primjeuje, da se je na lioj potpisao: Zanotti ili
Tanzlinger 4 .
Godine 1699. izdade na svijet u Mlecima: Shazovane od udno
vate rati, ha je bila pod Maltom, a za nom nasliduje rat od Klisa.
Nijedan se primjerak ovoga izdana od g. 1699., koliko znam, nije
sauvao, a to je aliti jo vie, to se donekle moe sumriiti, je li
izdane od g. 1724. vjerno prireeno po onom od g. 1699. U izdanu
od g. 1724. nema ni posvete ni predgovora pieva, kao n. pr. u
izdanu Vergilovih prevedenih kniga Eneide. Da je on tampao ove
^vije pjesme i prije g. 1724., o tomu nema nikakove umne. Na
kniici Kaievoj: ivot gospodina naega Isukrsta", to je pre-
tampana u Mlecima g. 1700., stavio je kniar Occhi bileku na
poslednoj strani, da se kod riega izmeu drugih hrvatskih kniga
prodaje: Malta Clissa. Taj se isti oglas kniarev nalazi i na kni
ici popa Petra Vuletia: Osip pravedni", izdanoj u Mlecima g.
1721. teta, to Occhi uz djelo ne navodi ime pievo. afarik,
Lubi i Kukulevi pripisuju ove dvije pjesme fratru Ivanu Zadra
ninu, koji je turio u svijet g. 1670. u Mlecima: Historia od Fi-
1
Ana. dalm. 11,.1861, p. 88.
2
Ibid. p. 89.
3
Ibid. p. 88.
4
Ibid. p. 99.
(9). IVAN TANZLINGER-ZAHOTTI I NEGOVE PJESME. 49

lomene, kere krala Pandiona". to ih je na to potaklo, ne zna

se, ali bi se moglo nagaati. Oni su vidjeli, da na kniicama
hrvatskim, to su se prodavale kod kniara Oeehi-ja, u onom na
prijed spomenutom oglasu iza JRacconto di Filomena odmah dolazi
Malta Clissa, pa su uzeli sve jedan za drugim, da je isti pisac
spjevao Malta Clissa, koji je sloio Racconto di Filomena. Na tu
ih je misao jo vie moglo zavesti i to, to su pisci imenaci.
Tanzlinger-Zanotti ne potpisuje se na izdanu od g. 1724. svojim
prezimenom, ve naprosto Jivan Zadranin. Zato se on ne pot
pisuje svojim prezimenom, drim da bi se to moglo nekako i od-
gonenuti. Jedna od ovih pjesama, kao to emo nie vidjeti, pjeva
o otimanu i preotimanu Klisa g. 1596. Dobro je poznato, kako j e
Mleanima milije bilo, da ostane Klis i nadale u turskim rukama
negoli da doe pod vlast cara Rudolfa II. 1 Ipak pjesnik ne kudi
ni jednom rijei takovo drane Mleana, pace ih nigdje ni ne spo-
mirie. Tanzlinger-Zanotti kao mletaki podanik, komu je sve ovo
dobro poznato bilo, drao je moda za podesno, da se i ne pot
pie kao auktor ove pjesme svojim prezimenom. Ako ovo nagaane
pogaa u bilegu, onda se sigurno ne e bit potpisao svojim pre
zimenom ni na prvom izdanu g. 1699., kao to ne e bit napisao
s istoga uzroka ni posvete ni predgovora. Po svemu se vidi, da
auktoru ovih pjesama nije drago bilo, da se ba javno zna za
iiegovo prezime. Nu ako j e zaudno, zato se on nije potpisao
svojim prezimenom i ovdje, kao na drugim svojim spisima, jo se
s veim pravom moe pitati, s ega se fratar Ivan Zadranin, ako
je spjevao ove pjesme, nije potpisao kao i kod Filomene: fra
Ivan od Zadra male bratje" 2 . Suvie je istaknuti, da je i on
kadikad obiavao uza svoje prezime nadodati Zadranin, kao to
se n. pr. u predgovoru Vergilova prijevoda potpisuje: Ivan Zanotti
Zadranin. On u predgovoru svojega rjenika g. 1704. navodi i
Filomenu fra Ivana Zadranina kao vrelo, iz kojega j e crpao
hrvatsko jezino blago, ali ne pomine nikakova negova drugoga
djela. Ferrari-Cupilli govori opirno o ivotu Tanzlinger-Zanottijevu,
ali dosta kratko o nego vim djelima, Evo sve to kae o ovim
dvjema pjesmama: A lui trovo inoltre attribuita la poetiea nar-
razione della mirabile guerra di Malta, con 1' aggiunta della guerra

1
Lubi, Ogledalo, II, 170;. Jeli, Glas. Mat. dalra. 1904, s. 3 4 3 ;
Pavi, Glas. zemaL muzeja u Bosni i Herceg. 1903, s. 255.
2
afafik, Gesch. der stidsl. Lit. II, 168; Appending Not. istor.
crit. II, 252.
GRAA 5. 4
50 IME URLI, (10)

di Clissa; che fu data in luce a Venezia nel 1699 dal Pezzana,

poi di nuovo nel 1724 dall' Occhi, sotto il aome di Giovanni di
Zara; il quale non e da confondere con un fra Giovanni di Zara,
che pubblico qualche altra operetta intorno al medesimo tempo e
fu realmente un francescano della citt nostra"*. Premda bi nam
milije bilo, da nam bude Ferrari-Cupilli i vrelo naveo, koje kae,
da su ovo Tanzlinger-Zanottijeve pjesme, opet nam je jasno, da
on o toj vijesti nije ni najmane dvojio. Ta on nam izrijekom pri-
pomine, da se ne ima ovdje pobrkati Ivan Zadranin sa fra Ivanom
Zadraninom. Bianchi-ju e bez dvojbe bit bilo poznato, to je barem
Lubi pisao u Dizionario biografico" o fra Ivanu Zadraninu i o
Tanzlinger-Zanottiju, pa on ipak bez ikakova acana kae, da je
pjesmu o Malti spjevao Tanzlinger-Zanotti 2 . to on pomine samo
pjesmu o podsjedanu Malte, a mukom mimoilazi onu o otimanu
i preotimanu Klisa, tome se nije uditi, jer su ove pjesme zajedno
tampane bile g. 1699. i 1724., pa on stoga navodi ukratko samo
natpis prve. Rasta drim, da se u ovom pitanu ima vjerovati ne
poznatom piscu zadarskog rukopisa, koji kae za Tanzlinger-
Zanottija: I/ anno 1699 iede alle tampe Fistoria elF assedio di
Malta paragonato ali' assedio di Clissa", a u bileci br. 19 navodi
tono hrvatski natpis pjesama i nadodaje iza natpisa: illirico idio-
mate datum Venetiis. Budui da se taj rukopis, koji ima 978 strana
na cijelom listu, preteno bavi crkvenim poslovima, sva je prilika,
da je pisac rukopisa bio sveenik, pa je mogao, dajbudi to se tie
sveenika, imati tone izvore pri ruci.
Prva se od ovih pjesama bavi podsjedanem Malte g. 1565. Ivanovci
potjerani s Roda nastanie se na Malti g. 1530. i taj kreviti otok
u malo vremena lijepo obradie i na nemu se jako utvrdie. Sto
je prije Rod bio za kranstvo, to postane sada Malta, odakle su
vitezovi neprestano Turke gonali po moru. Sulejman II. htjede se
svakako dokopati toga otoka, eda se lake opre prodiranu Spanolaca
u sjevernoj Africi i da osigura svoju vlast na Sredozemnom moru.
Stoga opremi g. 1565. vojsku od 35.000 momaka, da porui to
tobone gusarsko gnijezdo. Najprije se Turci svom silom oborie
na tvravu sv. Elma, to im je branila ulaz u grad. I ako su iz
gubili 8000 ludi, ipak im poe za rukom, da je sa zemlom sravne.
Veliki se metar La Vallette utee kranskim vladarima za pomo.

1
Ibid. p. 89.
2
Zara cristiaiia, I, 219; Fasti i Zara, 107.
(11) IVAN TANZLINGER-ZANOTTI I NEGOVK PJESME. 51

Kad mu pomo stie iz Spanije, odrva se ne samo turskoj sili,

ve je jo posve uniti 1 . Tu kransku pobjedu, kojoj se je cijeli
svijet divio, opjeva Tanzlinger-Zanotti, drei se u jezgri povjesnog
ogoaja.
U drugoj je opjevao ogoaj iz domae povijesti, to se je zbio
na izmaku esnaestoga vijeka. Gr. 1596. aka uskoka ote na pri
jevaru Turcima tvrdi Klis. Turci ne mogoe nikako pregorjeti
Klisa pa se zgrnue sa svih strana, da taj klu prema moru pre-
otmu. Opkolie unaokolo tvravu, da preprijee dovoz hrane i
gebane. Uskoci se obratie caru Budolfu za pomo. Kad general
Lenkovi stigne sa pomnoom vojskom, potuce sprva mnogo jau
tursku vojsku. Ali budui da su krani stali plijeniti turske tabore
mjete Turke progoniti, iznova se oni okupe te navale na nib svom
silom i gotovo ih unite. Lenkovi utee te stane skuplati novu
pomonu vojsku, ali meutim posada gladom i eom srvana uz
slobodan izlaz predade grad Turinu 2 .
Pjesmu je o podsjedanu Malte spjevao u osmercu u kiticama
od osam stihova, a onu o otimanu i preotimanu Klisa u dvanaestercu.
Ove su dvije pjesme jedini originalni pjesniki rad Tanzlinger-
Zanottijev, to je do nas dopr'o. Je li poslije negove smrti ostalo
kakovih drugih riegovih pjesama, nita se ne zna.
Djelo, oko kojega se je Tanzlinger-Zanotti najvie namuio,
nigda nije ugledalo svijetlo. To je naime rjenik triju, po negovu
mislenu, najplemenitijih jezika: Vocabolario di tre nobilissimi
linguaggi italiano, illirico e latino con 1' aggiunta di molt' erbe
semplici e termini militari". Dvadeset i pet lit", veli on pri
donoj (pridinoj ?) i poslinoj hrvatskoj slovinskoj mladosti" u
predgovoru, ne s malom pomnom i nastojanem obratih moje mla
dosti za protomaiti ovi provak od talijanskog jezika u na
hrvatski slovinski jezik, a to ne sprou 3 inoga uzroka nego sprou
pohabe naega liburriakoga dalmatinskoga slovinskoga hrvatskoga
jezika, koja raste kano lul meju penicom u sve dalmatinske i
liburnake krajeve po nainu tomu, da ne umide vee Hrvat junak
svoju besidu izrei istim naravskim slovinskim jezikom, ako nu
ne hotei s talijanskom besidom ne pomjea ili pomrsi". Znaajne
su ove rijei, jer svjedoe, da je i on kao i neki preani kni-
evnici iz Zadra poglavito iz lubavi prema hrvatskom jeziku uzeo
1
Weiss, Weltgeschichte, VIII, 178.
2
Lubi, Jeli i Pavi na navedenim mjestima.
3
sproku.
*
52 IME TJRIilO, (12)

pero u ruke da hrvatski pie. On je htio, kako nam sam daje u

predgovoru ispovijeda, da ovim rjenikom utjera u la svakoga,
ko kae, da se ne moe svaka besjeda talijanska lijepo i zgodno
prevesti na hrvatski. On nije samo iz tampanih kniga, koje tu
po imenu navodi, crpao hrvatsko jezino blago, ve se je obraao
i na mnoge strane te propitivao za hrvatske rijei i izriaje: A
to ne mog iznai u knigah gor reenih, izprosih, izpitah i pisah
u mnoge strane zemle slovinske, neka se svaja ela Hrvatjanina
nadovoli i nasiti". Na koncu se obraa lubitelima hrvatskog jezika
evo ovim rijeima: Vazmite dakle i na volu ukinite vi koji u
dite uzdrati istou jezika vaega; tomaite, slagajte na boju
slavu i svetoga Marka, da se ne zagubi, jere sramota i grihota
jest. Evo konac mojega truda, naprv sebi i onomu, koji eli na-
pridkovati se u ovomu plemenitomu i mnogo plodnomu jeziku, da
se malo po malo ne satare i zagubi, koga ja u sadane vrime pri
nas sprou gori reenoga uzroka posve ginuti vidim". Ovaj se
rjenik u rukopisu dandanas uva u obiteli Pilipija u Zadru.
Razdijelen je u dva uvezana sveska, a zaprema svega 1281 stranu
u formatu 45 x 34. Sva je prilika, da ga je kanio tampati g.
1704., jer mu je te godine predgovor napisao, dok je rjenik do
gotovio ve g. 1699. Ali budui da valda nije imao otkle pod
miriti trokova za tampane, nije ga ni izdao na svijet. Ferrari-
Cupilli povrjeda, da je imao prologa vijeka natpop Kapor u
Koruli takoer malen rjenik od 276 strana, napisan rukom
Tanzlinger-Zanottijevom, koji je dogotovio bio jo na 2. kolovoza
1679. 1 Kako se vidi, on je poslije radio oko dvadeset godina, dok
mu je taj maleni rjenik od 276 strana narastao do ovoga od 1281
strane. Ali regbi da je on i poslije g. 1704. nastavio radnu oko
rjenika i dodao mu Kazalo hrvatsko (Indice illirico) te se ini,
da primjerak, to se je douvao u Filipija, nije onaj, to ga on
spomiiie u svojoj oporuci g. 1732. 2

1
Ibid. p. 91. Primjerak ovoga rukopisnog rjenika ima Jugo
slavenska akademija, a nabavila ga je od V. Vuletia - Vukasovia.
Urednik.
2
Taj je ulomak oporuke, to se odnosi na rjenik, priopio Perrari-
Oupilli u spomenutoj radni na s. 9293: Lascio li due grossi volumi
in foglio di carta reale, legati in cartone foderato di carta pergamena
gialla, il primo intitolato Vocabolario di tre nobilissimi linguaggi
cioe italiano, illirico, e l'altro Indice illirico scelto dal Vocabolario
suddetto ambi manoscritti miei, li quali si trovano tra gli altri.nell'
armaro grande in granajo della mia casa. Questi due volumi non de-
(13) IVAN TANZLINGER-ZANOTTI I NEGOVE PJESME. 53

G. 1704. dovri Tanzlinger - Zanotti takoe hrvatski prijevod

rimskog katekizma. Da ovaj prijevod nije crkvena vlast o svom
troku nigda tampala, tomu e biti kriv n^jvema sam prevodilac.
On je, ropski prevodei latinski tekst, uzdrao i u hrvatskom isti
red rijei kao i u latinskom, pa je stoga hrvatski prijevod dosta
nejasan. Tako je nepovolno sudio o ovom prijevodu isti nadbiskup
Zmajevi, kao to doznajemo iz jednog negova lista, to ga je
pisao na 2. listopada 1736. opatu Galcini u .Rab. Opat se je Galciria
bio latio da prevede rimski katekizam na hrvatski. Nadbiskup ga
svjetuje, da se ne dri u hrvatskom istoga reda rijeci, koji je u
latinskomu, jer da e mu prijevod inae biti nerazumliv hrvatskom
tiocu, kao stoje prijevod Tanzlinger-Zanottijev: Questa pure fu la
disgrazia del catechismo illirico Tanzlingher. Volle egli seguire
1' istess' ordine di parole e confuse il senso1. Prijevod se u rukopisu
uva u krunici Zmajevieva sjemenita u Zadru. Premda je
Tanzlinger-Zanotti, kao to je jasno iz navedenog ulomka riegove
oporuke, zavjetao sve svoje tampane spise i rukopise ovomu
sjemenitu, jedini se ovaj rukopis od svih negovih tampanih i ne-
tampanih spisa sauvao do danas!
Napisao je takoe g. 1708. djelo na talijanskom jeziku sa udnim
natpisom: La dama cronologica con le pedine poste riposte, mosse
rimosse. Djelo se bavi poglavito crkvenim poslovima zadarske nad
biskupije te ga je i posvetio nadbiskupu Priuliju. Nim su se kasnije
okoristili nekoliki pisci, to mi je poznato, u svojim radnama, kao
Krelanovi-Albinoni g. 1809. u svojemu djelu: Memorie per la
storia della Dalmazia, to sam oituje u uvodu s. XI. Frari, u
svojem oveem djelu: Della peste e della pubblica amministrazione,
to ga je izdao g. 1840., kad govori o kui u Zadru, navodi
Tanzlinger-Zanottijevu: Dama cronologica" kao izvor, kao n. pr.
na s. 291, 361, 376. Tomu se je spisu, koji je brojio 266 strana,
dan danani zameo svaki trag. Bianchi ga je imao u rukama, kad
je izraivao svoje djelo: ara cristiana", jer navodi iz nega do
slovce ovee ulomke, kao n. pr. I, 501.

vono mai separarsi 1' uno dali' altro senza grave discapito degli studenti.
Questi con tutti gli altri miei manoscritti illirici e gli tampati lascio
al nuovo seminario degl' Illirici, istituito da questo illustriss. e reverendiss.
monsignor Vincenzo Zmajevicb, arcivescovo di ara, a pro e benefizio
dd 1 chierici della nazione illirica.
Ferrari-Cupilli, Ibid. p. 90.
54 IME URLI ? (14)

Prijepis je ovih pjesama Tanzlinger-Zanottijevih, to se ovdje

pretampavaj a, poslao bio jo g. 1903. franevac Metod Semeni
jugoslavenskoj akademiji, ne bi li ih tampala u Gradi". On joj
je u isto vrijeme priopio u listu nekoliko neznatnih vijesti o ne-
govu ivotu, to ih je veinom pokupio iz zadarskog rukopisa
Notizie storiche della citta di ara", i priloio prepisan predgovor
iz riegova talijansko-hrvatsko-latinskog rjenika. Ponukovan od g.
prof. I. Miletia prijepis sam taj ponovno isporedio s originalom
u krunici talijanske gimnazije u Zadru i uz riegovu pripomo
ga za tampu priredio, napisavi ujedno ovaj sprijeda lanak o
Tanzlinger-Zanottiju. U izdanu od g. 1724., po kojemu je i ovo
naineno, ne samo to ima sila tamparskih grijeaka, ve je ispao
i j e d a n veras u prvoj pjesmi (iza versa 229), a u drugoj su tri
nepotpuna (v. 4, 28 i 55). Gdje sam se god od originala neto
udajio, tu sam podno strana zabileio vjerno i rijei originala.
Transkripcija bijae dosta muna ne samo poradi tamparskih
grijeki, ve i poradi neobino ravog pravopisa.
3* Piam od Malte, a dana na svitlo po Jivanu 1 Zadraninu.
Tisua pet sto lit bie
I esdeset pet odvie,
Kad se rodi Isus Sveti,
Ki se za nas da propeti
I ki due nae shrani , 5
I od pakla muk obrani,
Kad galije s 2 Malte vanka
Stahu robe prez pristanka.
udno robe ti kursari
I ostalo blago, stvari 10
Turskim 3 luem vazimahu,
Milosrdja ne imahu
U Maltu jih dovodei
I za robe nih drei,
Da jim tuge dodijae 15
A tuit oni jae.
Silnu caru 4 Sulimanu
Mahometu busulmanu,
alost, tuge pripadahu
Mnoim Turkom, ki plakahu 20
Na gospode i vitezi 5
I na mnoi jini Knezi,
Ki u Maltu stanom stoje
Na gusarstvo sve nastoje;
Ter da gredu s galijami 25
inei se haramjami,

* Brojevi s lijeva oznauju stranice tiskanog izdana o g. 1724.

1
Givanu.
2
s': zalini apostrofi originala izostavleni su.
3
Turschium.
4
Rije car" pisana je uvijek velikim slovom.
5
Titezi.
 IME URLI,

Ter da skou 1 , nega robe,

U kih jesu 2 svake zlobe,
I trgovcem te da grabe
I zasurie riih jimane,
Da ka Malti 3 ve nesmiju
Ter jih s Malte svak as biju
I zato jo ne* govore:
Tvoja j ' zemla, tvoje j ' more,
Takoj slavna tva jimena,
Ka na svitu ni takmena.
Svak od tebe mira prosi
I svak tebi hara nosi,
Samo Malta grad od nie,
Da se protiv tebe tie.
U noj stoje koji prija,
Vred i sila tva dodija,
Kim si vazel grad i stane
I ostalo nib jimane.
Suprot tebi ti junaci
Protivit se nisu jaci;
Poli na nib sile tvoje,
Da zatvoru grad f kom stoje.
Kada zau silan care,
To ni drago riemu stvare.
Ja oima zavradati,
Kako medvid 3 j a mrriati.
Zazva k sebi base svoje:
Sliste mene i rii moje,
Brzo inte, a j a elim
I zapovid, ku j a velim.
Sto i trideset galij spravte 6
I oruja mnogo 7 stavte 8 ,
Da i lumbarda zadovole,
(17) IVAN TANZLINGER-ZANOTTI I NEGOVE

im se rve grad i gible',

Zazovite 2 po razlogu,
Ki jimaju dobru 3 volu,
Carigradu da potee
Zakon, kom ga ki oblee.
Moja dico, jariiari,
Mladih, u kih jo krv vari,
Na galije postavite,
Ter se 4 k Malti odpravite,
Ter lumbarde sve krcajte,
Tere Malti jagmu dajte.
Svi joj zidi razvrzite,
Pak svib u noj pomorite.
Ca im 6 silan car zapeli,
Svaki svrit mnogo eli.
Tuko galij napravise,
U nib stvari sve spravie,
Bila jadra pak razpee,
Put od Malte skupa zee.
Petnadesti dan pristae
I na Maltu skalu dae.
Janicari van skoie,
Tridest tisu nib tu bie,
Tot lumbarde izkrcae,
Tu napee ator base
I u misto tu najvie
Negov dundar nastavie.
Toti bubni zabubnie
I nakare uti bise.
Cerge 6 zemlu pokrilie 7 ,
Ke junake sve raznie.
Toti mnogi bibu azapi,
Niki u almi, niki u api 9 ,
1
giglie.
2
zaoouyte.
3
doaru.
4
Verse.
5
cairn = ka im!
6
cergher.
7
poehrlisse.
8
seppi.
58 SIME URLIC, (18)

6 Tu levante, tu delije,
Svak pripravan 1 da se bije.
Ter lumbarde gradu vuku 95
Zele ditca da nas tuku.
Sveta Erma postupie
Najpri katel ki tu bie,
Ter to hoti Kurkut rais
Iz Levanta niki dervi. 100
Dva miseca tu hrvae,
Napokon ga li prijae.
Toti Turak mnogo 2 zgibe,
Kib brojit ter sad ni tribe,
Da ovo se moe redi, 105
Dobar jih dil zgibe vei.
Da pod sablu oni dae,
Sve krstjane ondi dae,
Ne pustie ivo dite
I ostalim tako prite, 110
Koji budu ondi dojti,
Da te pod ma svi tu poj ti.
Pride u porat sva armata,
Vojske k Malti pak na vrata,
Jer ju jagmit 3 tako jae, 115
Da joj hipa mir ne dae.
A lumbarde svak as biju,
Po kole jib 4 Turci biju.
Od nikud joj ni pomoi,
A odrvat 5 se ne e moi. 120
Tad gospodin metar veli,
Ki se u ne 6 tad veseli,
Po krstjanstvo pia liste,
Da ne vole svoje sliste.
Najpri 7 papi, pak ostalim 125

1
pripradan
2
mnugo.
3
iagmir
4
scolegih (skale jih?)
5
od vrat se.
6
una. U Makarskom primorju ,u ne' u neke, donekle.
7
nai pti.
(19) IVAN TANZLINGER--ZANOTTI I NEGOVE PJESME. 59

Kralem, banom velim, malim.

Ca pisano u nih 1 bie,
Jistina sprid sve tu bie.
Papa Rimski, papa sveti,
Komu j ' glava Krst propeti, 130
I cesare ti krstjanski,
Ki protivnik jest poganski,
Kralu od France, krstjanine 2 ,
Od poganov starih bine,
Za mi Maltu zapuaste, 135
Za joj pomo jur ne daste'?
Gdi si kraju, ti Filipe,
Gdi su vojske jake i lipe?
Gdi si s Bnetak slavni due
Meu krstjanstvo sveti mue? 140
Poli tvoje te galije,
Gdi me ova pogan rije.
Za mi Maltu zapuaste,
Zao joj pomo jur ne daste?
Gdi si kralu s Portogala*, 145
Ki zna mu mo da je mala?
Gdi si kralu od Kastile?
A gdi si ti s Cicilije?
Gdi si kralu od Navare?
Zna nevole moje 5 stare. 150
Za mi Maltu zapuaste,
Za joj pomo vi ne daste?
Gdi s' gospodo Zemunika 0 ,
Vidi sila ka nie tiska,
I primorske jine duke : 155
Ca zadiste nazad ruke,
Gledajui mu nevolu
I pogani gdi me kolu?
Zac mi Maltu zapuaste,

1
u gnili bi.
2
Cherstanine.
3
deste.
4
Spottogala.
5
mole.
6
zemuniccha = zemlinika, iz Monaka ?
60 IMK TJRLI, (20)

Za joj pomo tu ne daste? 160.

8 Gdi ste bani i hercezi,
Gdi ste hrabri svi vitezi 1 ?
Grdi ste mladi, gdi ste stari?
Nikor vas se 2 s manom mari.
I krstjani jini puci, 165
Kod 3 vam bihu puke i luci?
Za mi Maltu zapuate,
Za joj pomo tu ne daste?
Gdi su meni sad raztrli
Sveta Erma katel vrli 170
I pod sablu obratili
Vitezovi moji mili,
to se dahu hrabro dosti
I osvetili svoje kosti.
Za mi Maltu zapuate, 175
Za joj pomo tu 4 ne daste?
Varo su mi sad poseli,
Crnih morov na n naveli,
Ki dan i no ne pristaju
Da svak as mi jagmu daju 180
Sve pukami ter strilami,
Rekavi 5 grom da j ' s kr u parni.
Za mi Maltu zapuate,
Za joj pomo tu ne daste?
Gdi Latine sad izbie, 185
Od nih mosti vi inie,
Ondi na zid priklanaju,
Ter se 6 po nih zaganaju
Zminujui sve drug druga,
Gdi me iska ova tuga. 190
Za mi Maltu zapuate,
Za joj pomo tu ne daste ?
Gdi jih tisu u batelih

1
virezi.
2
Nicchor vasse.
3
Chod = kad?
4
ty.
5
rechasii.
6
Tor se.
(21) IVAN TANZLINGER-ZANOTTI I NEGOVE PJESME. 61

I mli plavi 1 ta broj velik

9 Metnut galij tja poganske 195
I opravie u krstjanske,
Smrt nam dati svi elei
Naskoie, nas ne mnei.
Za mi Maltu zapuaste,
Zao joj pomo tu ne daste? 200
Gdi galije nih po more,
A po zemli nih zatvore
Sad su mene ukruili,
Simo i tamo svak me sili,
Gdi su erge zemle skrili, 205
Kako da bi ki se bili.
Za mi Maltu zapuaste,
Za joj pomo tu ne daste?
Gdi se Turci s ni iztiu,
Jagme mene ter me obtiu, 210
Gdi jib.2 basa sablom tira,
Da ne dadu meni mira,
Na sve strane na etire
Gdi prid nimi nimam mire.
Za mi Maltu zapuaste, 215
Zac joj pomo tu ne daste?
Gdi me turska sva mo rije,
Kudgod ima na galije
1 nego vi svi kursari
Tako mladi, kako stari, 220
Janiari tolikoje
Kadi izida krvi moje3.
Za mi Maltu zapuaste,
Zao joj pomo tu ne daste?
Kada mi se na grad mee, 225
Da nije Maltu triba vee,
Gdi na sadu 4 sad boj biju
Ter na nem se Turci riju,
10 - Gdi zastave jur na gvoje
1
plave (prave).
2
gdyh.
3
more.
4
nassadu.
 IME URLI, (22^

(isputen jedan stih).

Za mi Maltu zapuaste, 230
Za joj pomo tu ne daste?
Ki god vas se na me smili,
Obrani me turske sili,
Srid krstjanstva vojska cara
Mene, Maltu sad umara. 235
To j ' sramota vela vaa,
Da me rve car i basa.
Za mi Maltu zapuaste,
Za joj pomo tu ne daste?
Sfe ufane jimam u Bogu 240
I u krstjane da pomogu
Mene Turke obraniti,
Kino svemu svitu priti
Gospodin se ine svita,
Strani dar mi sad obita. 245
Za mi Maltu zapuaste,
Za joj pomo tu ne daste?
Ako mene sad pogane
Vazmu snagu, britke rane;
Obid hoe to moj biti, 250
A veera van e priti.
A to dobro razmislite
Tere manom pomislite.
Za mi Maltu zapuaste,
Za joj pomo tu ne daste? 255

Kraj. Filip odgovara:

Malto hrabra, Malto lipa,
Ka na pomo zva Filipa,
Kino vladam Ingilteru 1 ,
Obitam ti moju veru,
Da u tvojoj toj zabavi 2 260
Prijatel u t' biti pravi
Ni te 3 hou zapuati,
Da pomo ti hou dati.
(23) IVAN TANZI/INGER-ZANOTTI I NEGOVE PJESME. 63
Hodi simo don Kercija,
Ki si tiral i ubija 265
Vazda Krsta nevernici,
Ki su nai protivnici.
Ti galije vlada moje,
Kako da bi bile tvoje.
Nemoj Maltu zapuati, 270
Da pomo joj hoti dati.
Don Kereija odgovara:
Da ti bude gospodine,
Ne govor mi rii jine.
Spravit u se na galije
Ter u najti te jidije1, 275
Kino rvu Maltu nau,
Platit e tu popau,
Jer ju ne u zapuati,
Da pomo joj hou dati.
12 Kapitne, mali Andrija, 280
Slavne kue od Dorija,
Spravi sada tu druinu,
Ka j ' noj triba i spravinu.
Na galije tvoje stupi,
Vitezove k sebi skupi, 285
Da svi Malti damo pomo,
Koju jagme i dan i no.
Jiman2 galij etrdeset,
A debelih dobrih deset,
A pak navi jiman dosti, 290
U nih ludi od vridnosti,
Koji vee ele rati,
Neg zdaleka sinka mati.
Hod da Malti damo pomo,
Koju jagme i dan i no. 295
Da pri neg se odpravimo,
Tribe da se svi spovimo,
Ter se Bogu pokorii,
1
gidie.
2
G-igman.
G4 IME URLI, (24)

Svetim tilom priestii,

Polubit se kako brati, 300
Kad jidemo na toj rati,
Ter da Malti damo pomo,
Koju jagme i dan i no.
Kako te tor zgovorie,
Ta gospoda sve stvorie. 305
S galijami do pedeset
A s navami hildi 1 deset
I s velikim galijunom
K Malti obrati svak timunom,
Za neka joj dadu pomo, 310
Gdi ju jagme i dan i no.
K noj u noi pristupie,
Da jih Turci ne vidie,
13 Van iz navi ludi dae,
Ki naskoe 2 turske base. 315
Kad van 3 vodi bie bila,
Tu cinie strana dila
S kopli, s maci i s pukami,
Razmislite malo s nami.
Devet tisu naih bie, 320
Ki tu vojsku naskoie,
Turska bie tolikoje.
Pri toj vodi ki nastoje,
Viteki se tu pobie,
Ne more se rei vie. 325
Nai na nih napiraju,
Da na volu srcu daju.
Tu se Turci vrlo brane
Sablom vrte 4 na sve strane,
Oteui5 svoji luci, 330
Niki s koplem pak u ruci.
Buku ine tere viu,
A nai jib li obtiu.
1
hig-di.
2
naschosse.
3
un'.
4
vertegh.
5
otrezuehi.
(25) IVAN TANZLINGER-ZANTTI I NEGOVK PJESME. 65

Tu ta pada pukom ubjen,

Tu ta lee s kop|em probjen. 335
Tu se tomu ruka skrati,
Ta prez nog se toti obrati.
Nikim mojan glave stiu,
Niki ranen pomo1 viu.
I svih toti naskoie, 340
Pod orujem obratie.
Pak jidoe Malti gradu
Za neka joj pomo2 dadu.
Gdi su turski ti tabori,
Bile erge3 i atori; 345
Gdi su gladni janiari,
Brzi svakoj hrabroj stvari?
14 Tot inie drugi poboj,
Tu bi skuka, pla i oboj.
Sedamdeset tisu" Turak 350
Toti bie a ne surak4.
Nai s Malte van skoie
I na Turke navalie,
Jedni sprida, drugi zada,
Zadaju jim smrtna jada. 355
Medet! Medet! Turci zove,
Kako gladni vuci15 rove.
Tu naprida svak nad riku,
Tu oruje, sable siku.
Da i nebo bihu strile, 360
Ke gledahu turske sile.
Tu se kopla prihojahu,
U ne nai sve hitahu.
Tu iz toga krv van tika6,
Tu ni tomu triba lika. 365
Tu nih nai proganaju,

1
pomochu.
2
pomochu.
3
gerche.
4
suzach = svizac (arctomys) ?
5
vocj.
6
sticcha.

GRAA 5 , 5
66 IME URLI, (26)

Ter meu nimi zaganaju.

Ter jih siku, ter jih bodu
alujui Malte kodu.
Pukare jih na tie meu, 370
Ki padoe ve ne kreu.
I tako nim jagmu dae,
Da prid sobom svih prognae.
Pobigoe te delije,
Mnei 1 iti na galije. 375
Da nai jim ta put skrate,
Ter jih biju, ter jih mlate.
Osam tisu tot liih zgibe,
Lie 2 kojih jidu ribe,
Ki o galij put zgubie, 380
Ter s' u more utopie.
15 Ne gleaju fiih shranenje
I grdobno nih inenje.
Iti nai ne pristae,
Tabor nimi rastrkae. 385
I zatvori bile sari
I ostale turske stvari.
Ti vitezi razmakoe,
Ka god 3 Turci odbigoe.
I vazee nih lumbarde, 390
A neka se sada srde.
Turska armata 4 tad od kraja,
Vojska Malte tad je zaja.
Kada kadi hoa otie,
Krstjanstvo se za nom stie. 395
Turci kad su to oblici,
To ti ne bi vele rii.
U nakare zasvirie,
Ter se biat odpravie.
Sto i tridest vridnih galij 400
Bie od tih turski delij;
Bihu fuste s Barbarije,
1
Menchi.
2
Lisse.
3
Ca god.
4
armaia.
(27) IvAK TANZLINGER-ZANOTTI I NEGOVE PJESME. 67

Ke su jace neg galije

Iz Lepanta, iz Valone,
Ke za svakim prezakone. 405
Sve te skupa biat jae,
I za nimi vozu nae.
Tu od noi mnoga prina,
Tu od mora strana pina.
Buku ine ter proliva 410
Struj 1 jezerom ne prosiva.
Toti stavi gospodari
Obitaju lipi dari
Galijotom neka vozu,
I da stignu Turke, kozu 2 . 415
Tuj kumiti piskotaju,
Bole 3 voste" sve nukaju.
Farun kongvis 4 tu ne nosi,
Galijotom lipo prosi 5 :
Vozte, bratjo, pribiaju, 420
Ne dajmo jim vee kraju.
Na moru jim priskoimo,
Ter se nimi mi pobimo.
Toti svaki vesel vie.
Spra van 6 da se s Turci sie. 425
Sve su turske 7 napravlene,
Luci, strile pripravlene.
Tu lumbarde iz Kursije
Istegnue da se bije.
Praha i olova nabijene, 430
Prinice su sve puene9.
Da kada jur sunce zraka
Iza gore stee vanka
Ter prid sobom razgledae,
1
strug.
2
cossu.
8
coglie.
4
chonguis.
5
rossi.
6
Soravan.
7
puke ?

poschiene.
 IME URLI, (28)

Tursku armatu ugledae, 435

Ka sva skupa bie bila.
Tada bie na dva dila
Daleko mil dvanadeste,
A niko di esnadeste.
Li tiraju nepristae, 440
Oni Turke one nae.
Tirae jih za sve modi,
Tja do duge mrkle noi.
Tu no nigdar ne zaspae,
Da vozei sve tirae. 445
Iz Levanta doli bihu,
Tja kod Cunkja 1 k moru tihu.
Jo ne bihu iza gore
Van prasnule bile zore.
17 Voze nai 6a ve mogu, 450
Oteui tanku nogu
Tursku armatu dostigoe,
Da biae2 listonoe3.
Da kada jih blizu bie,
Viteki se udarie. 455
Turskih bie sedamdeset,
A krstjanskih neg pedeset.
Tot na vrime ne pri spise,
Jere vitar ne imie.
Udil vojske 4 tu ne dojde,
Jer na drugu stranu poj de.
Nestee van reku 5 zora,
Vozie se usrid mora.
Kad lumbardan ogan dae
One turske, one base 6 ;
Kad u bubiii oni udrie,
Nai truble zatrubie.
Kad strilami oni jae,

1
zunchia.
2
bizace.
S
listo nosse.
4
morsche.
5
rechoch.
6
dasse.
IVAN TANZLINGER-ZANOTTI I NEGOVE PJESME.

Nai pukan ogan dae.

Dim se ini u toj baci, 470
Da nevidi ma u ruci.
Tu bi magla, tu bi buka;
Tu bi plaa, tu bi skuka.
Tu lumbarda toga nosi,
Ta u toga pomo prosi. 475
Tu ta strijom pade u more,
Pomo mu se dat ne more.
Kopla bodu, sable siku,
Tu tot 1 krvi ine riku.
Tu iz trunab ogan siva, 480
Tot druga drug poriva.
Tot f pinate ogan meu,
U bolizam dojdu veu.
Tu kamici, tot palice,
Politaju sve ramice; 485
Tu oruja mnoga uka 2 ,
Tu poleti glava, al' ruka.
Tu galije razbijene,
Toti navi probijene.
Na dno gredu ter se tope, 490
A okol mrti 3 sope.
Ni se znae gdi dobiva,
Ni koja stran osta iva.
Ca kada se dim razajde,
Koj iv bie 4 , tu se najde. 495
A znate li ki dobie?
Kimi Isus sveti bie.
Dim, da dobi don Kercija,
I Andrija s nim Dorija.
Od svih ludi, ki pri bie, 500
I u boju 5 potopie,
Trideset jih. zavezoe,
Tere sobom odvedoe.
 IME URLI, (30)

Sva mod. cara ka j ' u mora,

Gubi tote svoju koru. 505
Jose" je mnogih tu gusari,
Zlo jidoe te nih stvari.
Ua1 kod Malte razorie,
To glavami sve platie.
Izgubie na tom boju, 510
Ti pogani slavu svoju.

Zahvaluj Bogu.
Hvala Bogu na tom daru,
Ki dodijat more caru.
I na mora i na polu,
Prikratit mu more volu. 515
I ne inte da Krst vee,
Ta nevernik po tloh mee.
Neg da bude jo krstjanski
Suzan, ki je car poganski.
Na potene bud ovi boj, 520
I ona rat budi takoj.
I na slavu ki da vanka,
I unaprid da ne manka.
Dat na svitlo 2 take stvari,
A Bog cara 3 sad potari 525
Pak napokon Boga hvali.

Svrha i dospitak.
 Nasliduje hoj ili vazetje od Klisa.
Uskoci uzee tvrdi Klis u noi,
I u nemu stase nimaju pomoi.
tut se skupie mnoge sile turske,
Lumbarami bie mire . . . kliske.
I mnogi pukari, Bosna i Cetina, 5
Turci janiari i Hercegovina.
Tu su alajbezi i Mazol 1 vojvode,
Carevi vitezi na po boj dohode.
Zlato s kufiriici3 kako sunce sjahu.
Bilo perjanici na koriih jahahu. 10
Toti su sofi i oholi dervii,
Sopte i koije 3 sve na vojski misi.
Tu su turske hoje, liihovi emeri,
Svak oruje duje vapu breberi.
Toti su Tatari mnoi pasoglavni, 15
Tja iz Barbarije od cara poslani.
20 I toti 4 na Novi pukami bijahu,
Kako Samson ovi rovui lajahu.
Tu su siromasi 6 na pomo zazvani,
Krstjani i Vlasi s palicami obrani 6 . 20
Vlasi ast s batinom teku 7 na svoj red,
Dica s prahami gredihu od goved.
Od svud se zlitahu, tako nam pravi boj,
Sve pod Klis tirahu; kih se zove broj.
Tu su svaki metri od turake zemle, 25
1
mezil (mezul)?
2
schufignici.
3
chozie.
4
tati.
6
Siomassi.
6
abrani.
7
techiu.
72 IME URLI,

Ki su u svem vii, kako se grad uze 1 .

Tu hrane najdoe, potribe nim nije,
U vojsku donose . . . stij i pije 2 .
Turei su zaseli straa mi oholo,
Vode jim vazei pod Klisom okolo.
Jagma mu se daje, da ne manka rata,
Oblamlaju kopla o miri 3 i vrata.
Navale pukami, kako oblak s graom,
Zastupe strilami sunace nad nebom.
Dvignu gori glasi, kako se tribuje,
Da se nebo roni, nitar se ne uje.
Da Klis, koji je tvrd, nitar se ne boji,
Kako je Sin-1 visok, u aeru stoji.
Premda su u nemu gospoa i knezi,
U nemu koji su golemi 5 vitezi.
Hrvu se hrabreno s turskimi silami,
I stoje poteno na boj s desnicami.
Turci strae ine okolo kako lo 6 ,
Kako jedne mrie i u dne i u no.
I bi nim u gradu velika potriba,
Stojei u glau brez vode i hliba.
I vakrat odie iz Klisa na more,
I hrane donie kroz turske tabore.
Kroz vojsku projdose, tako htie sria,
Ondi pogubie est sto Zrinovia.
21 Pak se napunie ravnice i klanci,
Da vee iz grada ne smihu junaci.
Nevole trplahu, a se vavik 7 more,
Zavite cinahu: pomiluj nas Boe!

List cesaru.
Knez Ive pisae . . . odzgoru,
I glase pravlae svitlomu cesaru.
1
bze.
2
pye.
3
miti.
4
essign.
5
golemni.
6
loch.
7
vai vach.
(33) IVAN TANZLINGKR-ZANOTTI I NEGOVE PJESME. 73

Dajem ti na znane, svitla kruno sveta,

Stvari i inenje od ovoga mesta.
Prijasmo ti Klis grad, jedno tvrdo misto,
Tvre neg Carigrad i neg Prag zaisto. 60
Da sobom nimamo nijedne piice,
Neg Vo 1 prazan grad prez hladne vodice.
A ovo vidite, vojske ke nas biju,
I hranu sliite, kn Turci jimiju:
U riih liba, vina, ula, osta dosta, 65
I smoka svakoga, a j ' za vojsku dosta.
Mi od glada 2 mremo, puamo duicu,
Od ee velike gremo u zemlicu.
Korisko meso jimo i pasje i maje,
Nevojno ivemo grizui opanke. 70
I govee koe, opanje 3 miine,
Ca se jisti moe od svake ivine.
I jo da bi toga junaci jimili,
To bi dar od Boga, o em bi ivili.
Zemlicu zobjemo, ne budu prilike, 75
Jer vee ginemo od ee velike.
Puca nam srdace, usta su krvava,
Uvehlo je lie, usta su mlohava.
Zglobi oslabie, meso pomankava,
Zna srce i tilo, to ti se smaiikava. 80
Temple su smuene, krvju vodne sada,
Oi poutili od ee i glada 4 ,
22 Oi pobliuju, svaki se nanoi,
Junaci padaju, kojih 5 svit zahodi.
Glad, eu trpimo za viru krstjansku, 85
I tvrdi Klis drimo pod oblast turaku,
A da nim pridamo ovo tvrdo misto,
Koje objapamo jedva ivi listo.
A mi pogledamo pomo brodi, s jidri,
miramo od glad u dan po dva, po tri, 90
I koji umire svaki di ovu stvar:

1
no.
2
giaa.
3
opanehie = bravje ?
4
giada.
5
cagih. = a jih ?
74 IME URL1, (34)

Nedaj Turkom vire ni grada ni kotar.

I svaki dan mremo od nemoi gorke,
Da jo ni nijedan pobiga u Turke.

Odgovor cesara.
Cesar mu odpisa obitaju blaga: 95
Ne daj Klisa grada, slugo mila, draga!
- Ja u ti poslati opravne junake,
S nimi u ti dati brane svakojake:
Bila bliba dosta i smoka svakoga,
Mesa, uja, osta i vina dobroga. 100
Ti tovari alem, lumbarde pak tudje,
I oruja dajem, a za grad tribuje.
Lenkovia 1 sa Jem tebi'2 na izruku,
I ovo pridajem sve fiemu u ruku.
Ako mi uhrani Klis grad do izruke, 105
Tere ga obrani od turake ruke.
I nemoj misliti z drubom okol sebe,
Ti e estit biti i tvoji nakon tebe.

Odgovor.
On mu odpisuje listi udilice,
Obrnuv 3 suzice na 4 rumeno lie. 110
Tuna mi poruka, koju mi piete,
I ona izruka, ku pod Klis alete.
23 Dojde Lenkovi tvoj ne vode konika,
Htijui biti boj i prez oklopnika.
Budui skupija vojske ni hiladu, 115
Ni hrane donese, a bi pridal gradu;
A vojske turake dvadest i pet hilad,
Ve od po koraka 5 , tabor kako grad.
Na riih udrie oholi Hrvati,
Tabor jim razbie, jae jih tirati. 120
Joe se nebie lipo razsvanulo,
Kad nai udrie na Turke oholo.
1
Leukovida.
2 terbi.
3 obarnus.
4 nia.
Vech od pochog-nicho.
(35) IVAN TANZLINGER-ZANOTTI I BEGOVE PJESME. 75

Dobro se ponie, na prvi udorac,

Nikoliko Turak vrgoe pod ordac 1 .
General Lenkovi ulize u grad da, 125
A na misto svoje posla Matulia.
Ive Matulia poteno se vlada,
A Mikle uz Pavia 2 izajde iz grada.
Kroz vojsku prorie kako sokolovi,
Mnogu krv prolie dobri vitezovi. 130
A kad jih zg-fedae Turci na bili dan,
Udile poznae, da ni koriik jedan 3 . .
Nego malo pisac 4 . Pri ime biimo?
Opeta na hara, esa se bojimo?"
Koni obrnue k boju udilice5, 135
U ne halaknue na prsi sulice.
L onde udrie Turci kako i grom,
Krstjane potrie turski korii sobom.
Toti poginue svi gospodiii,
Glave izgubie mladi Ugriii. 140
I hrabreni markez uzresta lipoga,
Dobri Novak i knez junatva smrtnoga.
Ivu Matulia iz puke ubie,
I kneza Mikloa tri kopla udrie.
I od Sena biskup svojim 6 kanonici 145
Poginu totika na onoj vojnici.
I gospodiii od Splita biloga,
Mlajahni ditii uzresta lipoga.
Seiiski vitezovi, lipi Karlovane,
Poliki knezovi, lipi Katelane. 150
iva uhitie Vicu kapitana,
Dali mu pustie Lenkovia bana.
Ja se zagovorih u tvrdomu Klisu,
Miline izgubih: ajmeh meni gdi su!
Mrtve glave stoje oda svake strane, 155
Ke su bile dole, da mene obrane.

1
chorda.
2
Michle uspavjcha.
3
nichognihi ieen.
4
eissae.
5
eh' bngiu vidilice.
6
sumini (sminimi?)
 IMB TJRLie, (36)

A telesa lee pod gradom niice,

Vojske se ne boje izgubit glavice.
Da ni ko pomoe u ovoj nevoli,
Neg ako boja mo, koga svaki moli. 160
0 svitli cesaru, ve se ne brin slati,
1 truda ne ini, hranu mi spra vlati.
I tamo se vladaj, kako ti dostoji,
Vee se ne nadi odovde gospodi.
Neka nim lubice i jadne sestrice, 165
Svrgu glave vence, prolivi suzice.
I jadovne majke, ke su odpravile,
Na krajinu sinke, neka vee cvile;
Jer lee golahni u tujoj 1 zemlici,
Junaci mlajahni, jadovni majici. 170
Sad tvojoj milosti sva dobra naprida,
Premda ja alosti nisam ispovida,
Ne mogu durati od eje, od glada,
Vee u grad dati da ga car oblada.
Turci goru zee, iz ke daju rati, 175
Z ne nas primagaju oholi Hrvati.
Tako hotijui ta naa nemera,
Dali nas pogubi turaka nesmera.
Svrha i dospitak.
 Stanko Vraz u kolama.
NAPISAO DE. FKAN ILEI (LJUBLJANA).
Stanko Vraz polazio je gimnaziju u Mariboru od god. 1823/24
do god. 1829/30.; prvi razred ponavljao je u kolskoj god. 1824/25.
Te injenice stoje ; tako stoji i to, da je od god. 1830. do god.
1838. uio u Gradcu filozofiju i jus, dok nije otiao u Zagreb, da
bude tamo juratom; god. 1840. oprosti se sa Temidom za uviek..

1.
Trazov dolazak u Maribor.
a)
Kad se je na jesen 1823. Vraz upisao u prvi razred mariborske
gimnazije, bio je ve u 14. godini.
0 primanju uenika u gimnaziju odredjivao je tako zvani gi-
mnazijalni kodeks" iz godine 1808., koji je osim instrukcija za.
realije valjao u bitnosti i u doba Vrazovih gimnazijskih studija:
Der Antritt der Gymnasialstudien steht jedem Jnglinge frei,,
welchem Geburt, Glck und gnstige Umstnde eine hhere Bildung,
als die deutschen Schulen gewhren, mglich und erwnschlich -
machen, aber es wird unabweichlich gefordert, da er hiezu die
ntigen Eigenschaften habe, nmlich : besonders gute Geistesanlagen,
ausdauernden Flei und untadelhafte Sitten."
Duh ovog zakona bio j e oevidno protiv studija seljake djece.
Maksimalnom starou za primanje a gimnaziju ustanovljena je
bila starost od 15 godina, i to osobito radi toga, jer su prije i
2024-godinji mladii dolazili u gimnaziju, da izbjegnu vojnikoj
dunosti; ovaj propis bio je dodue god. 1817. ukinut, ali su ve
godine 1821. kolske oblasti (studijska komisija u Beu dne 9.
srpnja, gubernij u Gradcu 25. srpnja), doznavi, da ima na mari-
78 F . 1LES1. (2)

borskoj gimnaziji vie seljakih sinova od 16 do 20 godina, koji

veoma slabo napreduju te su malo nadareni, naredile, da se takovi
mladii za vrieme (beizeiten") odstrane od studija. God. 1826.
(11. rujna) odredio je carski ukaz, da se u prvi gimnazijski razred
ne primi nitko, ako je ve navrio 14. godinu; god. 1829. ovaj
se je ukaz ponovio.
Istina je dakle, da na pr. Vrazov zemljak, Fran Simonie god.
1827. nije mogao biti vie. primljen u mariborsku gimnaziju 1 , jer
je ve tada bio 14 godina star, te je zato morao u Varadin, a
god. 1823. ovaj propis nije vriedio. Zaista izmedju Vrazovih ko
lega u kolskoj godini 1823/24. bilo je sedam 15 godina, deset 16
godina, a tri 17 godina starih.

b)
Iz Vrazova ivota dobro je poznat njegov rodjak, ljutomerski
dekan Mihajlo Jaklin, koji je uio gimnazijske nauke u Varadinu.
Varadinsku gimnaziju polazio je prve dvie godine svojih studija
i Vrazov vrnjak i zemljak Fran Mikloi. Zato je Vraz poao
na nauke u Maribor?
Takrat je bila obna navada, da so Stajerci poiljali otroke
v latinske sole v Taradin, ne pa v Maribor," kae ivotopisac
Frana Mikloia2. Potanja bi statistika za cielo, barem za vrijeme
Vrazovo, ograniila ovu tvrdnju. Iz Optuja i okolice ima u ono
doba puno djaka u Mariboru (isp. dolje Vrazove prijatelje!), a
ima ih nekoliko i iz ljutomerskog kotara i iz krajeva uz Dravu.
Sjetiti nam se treba, da su i braa Simoni Fran i Ivan, ui
zemljaci Vrazovi, htjeli, da ue u Mariboru. Pored toga poznat je
stari obiaj izmjenjivanja djece u svrhu uenja njemakog jezika
te neemo zabluditi tvrdei, da je njemaki jezik i onda privukao
mnogo nae djece u Maribor, osobito odkad je sveuilite u Gradcu
sve vie postajalo njemako.
Mikloi je imao strica Martina Mikloia, koji je od god. 1822.
do 1833. bio upnikom u Srediu; ovaj je po svoj prilici imao
Frana kod sebe, da ondje polazi puku kolu, te je njegova otca
utvrdio u nakani, da dade sina u latinske kole, obrekav mu
pomo; nema sumnje, d a j e htio imati neaka barem dotle u svojoj
1
Meko-Simoni: Dr. Gregor Joef Plohel. U Beu 1888., 111.
2
Anton Trstenjak, Fr. Ks. vitez Mikloi (Ponatisk iz Let. Mat.
Slov. za 1. 1883.)
 (3) STANKO VRAZ U KOLAMA. 79

blizini (u Varadinu), da se razvije. Hodei iz Varadina u svoj

zaviaj, boravio je mladi Fran dulje vremena kod svojeg strica u
Srediu, a napokon je i on krenuo u Maribor Mikloiev i-
votopisac Antun Trstenjak kae, da je ba onaj stric elio, neka
podje mladi Fran u Maribor.

c)
Prije mariborskih studija polazio je Vraz puku kolu u Sveti
njama i Ljutomeru. To je bez sumnje; o tom svjedoi Davorin
Trstenjak 1 , a tako je kazivao prof. Markoviu i jedan suucenik
Vrazov 2 . 0 potankostima ima jo sumnja.
Markovi priobuje, da je Stanko od svoje devete godine po
lazio dvie godine puku kolu u Svetinjab, koja da je bila u
sadanjoj upnikoj kui, pod uiteljem Petljarom, zatim dvie go
dine puku kolu u Ljutomeru (u sadanjoj bolnici) pod uiteljem
Postrunikom; ali ima jedno pismo Vrazu iz zadnjih njegovih
godina, kojim mu se Senik javlja kao bivi njegov uitelj u
Sve tinjah 3 .
Prema tome je polazio Vraz svetinjsku kolu od god. 1819. do
god. 1821., ljutomersku od god. 1821. do god. 1823., kad j e otiao
u Maribor.
U isto po prilici doba (valjada od god. 1820.1824.) polazio
je svetinjsku kolu Josip Simoni, a u ivotopisu ovoga za cielo
1
Koledarek, 1855., 27.
2
Izabrana djela, III.
3
Dotino pismo (u zagrebakoj sveuilikoj knjinici) glasi: Hoch-
wohledelgeboren Hoehzuverehrender Herr Franz Frass ! Ich wage mit
der unterthniger Bitte bey Ibnen fr meinen Sohn Johann Seschnig
als dem Uiberreicher dieses Briefes, das Glck zu treffen; ihm einen
angemessenen Dienst, nach seiner Fhigkeit pervekuriren. Ich
wrde mich nicht unterfangen haben an Sie eine Bitte zu legen; aber
darum, weil ich Sie in ihren Jugendjahren in der Pfarrn Allerheiligen
bey Miehalofzen als damahliger Schullehrer, in der Schule unterrichtete,
und kennen gelernt habe. Wollen Sie daher mein vorstehendes Gesuch
gndig willfahren. Mit Hochachtung Ihr Ergebenster Franz S e s c h n i g
Schullehrer. Heil. Geist in der Kolles am 18. April 1847."
F r a n z (Frass) bez sumnje je pogrjeka pieva. A izpravno po
svoj prilici nije ni ime Senik"; kod Sv. Duha u Halozama uiteljevao
je od 1823.1857. Antun Sunik: ,Seschnig' itao je bez dvojbe
Markovi Senik, mjesto Sunik (njemaki pisani e i u!). ,Antun' je
valjda grjeka mojih izvora. Sunik je dakle, ini se, doao od
Svetinja direktno k Sv. Duhu, i to god. 1823.
80 F. ILBI, (4)

po njegovu vlastitom kazivanju itamo, da je svetinjska kola

bila izprva zbilja u upnikoj kui malena sobica, u koju je tada
hodalo 1015 uenika, a za tim (od god. 1819.) tibelc" (Stiiblein)
u crkvenjakovoj (uiteljevoj) kui, radi toga nazvanoj kasnije
kola" god. 1822. uilo se je tek 22 djece1. Bila je dakle ova
kola veoma primitivna.
U Ljutomeru bila je godine 1786. sagradjena kola, prizemna
zgrada s jednom kolskom sobom; ova kola sluila je sve do
god. 1826., kad su sagradili novu kolu sa dvie kolske sobe 2 .
Bila je dakle ljutomerska kola u Vrazovo doba trivijalka jedno-
razrednica, na kojoj je od god. 1817. do 1847. uio Ivan Nep.
Antun Postrunik to je bio jo mlad ovjek i to do god.
1823/24. oevidno bez pomonika 3 .
0 nastavnom jeziku ljutomerske kole nedostaje mi potanjih po
zitivnih podataka. Po svoj prilici bilo je u tom pogledu kao
u trgovitu Sv. Lenarta u Slovenskim goricama, gdje je puku
kolu polazio Josip Murec, kasnije prijatelj Vrazov. Prvu godinu
svrio je tamo Murec povoljno, toda gorje! v drugem je vladala.
1
Meko-Sirnoni, op. cit. 110, 140. Svetinjska kola otvorila se
je god. 1816.; zasluga ova ide jamano upnika Andra Polanca, koji
je sam uio od 1816. do 1819. A znamenita je primjetba svetinjske
k. kronike, da je od 1820.1835. bio svetinjski m j e s t n i k o l s k i
n a d z o r n i k J o s i p F r a s ; po svoj prilici je to otac Stankov: njegov
otac Josip umro je ba oko nove godine 1835. (Djela, V. 137). Po
litiki ustav njemakih pukih kola" odredjivao je u 153.154.:
(Mjestni kolski nadzornik) wird von dem Ortsgerichte einverstndlich
mit dem Orts-Seelsorger, der das Recht jemanden auszuschlieen hat^
der Ortsobrigkeit in Vorschlag gebracht . . . Zum Orts-Schul-Aufseher
soll immer ein Schulfreund, einer der verstndigsten und ange
sehensten Mnner im Orte, ausersehen werden, dem zugleich seine
Haus- und Wirtscbaftsgeschfte erlauben, die erforderliche Zeit zum
Besten der Jugend in diesem Amte unentgeltlich aufzuwenden". Aka
je tako, bio je Stankov otac ugledan mu i prijatelj kole.
2
Slekovec, Zgodovina ljutomorske sole (u Popotniku 1896., 137).
3
Mikloiev ivotopisac, Anton Trstenjak, pie, da je Mikloia a
b c uio u Ljutomeru uitelj Reholec (Regholez); a to sigurno nije bilo-
u Ljutomeru, ve u Srediu. Reholec nikad nije slubovao u Ljutomeru,.
a u Srediu od god. 1818 do 1824., dakle ba u doba Mikloieve
puko kole. Mikloiev stric postao je upnikom u Srediu god. 1822.
I toga moe se za stalno izvoditi, da je Mikloi polazio srediku
kolu od 1822.1824., prije prelaza u gimnaziju, a iz toga opet.
sliedi, da se Mikloi i Vraz iz puke kole nisu poblie poznavali,
jer Mikloia ba onda nije bilo u Ljutomeru, kad je Vraz polazio*
ljutomersku trivijalku.
(5) STANKO VRAZ U KOLAMA. 81

zgolj nemina in ta je slovenskemu deku lazila prepoasi v glavo" 1 .

Kod Sv. Lenarta dakle u poetku uila su djeca u koli na slo
venskom jeziku, kasnije prelazilo je sve na njemaki jezik.
Iz toga uzporedno smijemo izvadjati, da je i Vraz poeo uiti
njemaki istom na ljutomerskoj koli; a koje godine?
Stanko nam sam kae 2 , da je njemaki poeo uiti u svojoj
trinaestoj godini, a to je, jer se je rodio 30. lipnja 1810., godine
1822/23. To se slae s ljetnicam'a, to sam ih izveo iz viesti Mar-
kovievih za Vrazovu puku kolu u Ljutomeru, a obara zajedno
tvrdnju, koja je i iz drugih razloga nemogua, da se je Stanko
riei njemakoj morao uiti valjda tek, kad je doao na latinske
kole u Maribor". (Markovi II.).
Ako je god. 1823. Vraz bio jo u Ljutomeru, moramo misliti,
da je direktno preao iz Ijutomerske trivijalke u mariborsku
gimnaziju.
To se prividno kosi sa odredbom gimnazijalnog kodeksa: Zur
Aufnahme in die erste Klasse gentigt nicht mehr nur das Zeugnis
der zurckgelegten dritten deutschen Schulklasse, sondern dieses
muss auch gut (nicht mittelmssig) sein". Isto ite onodobni puko
kolski zakon (Politische Verfassung der deutschen Volksschulen")
u 73. 3 : (Es) ist kein Jngling in eine Gymnasial-Klasse auf
zunehmen, der sich nicht mit einem frmlichen guten Zeugnisse
von einer Normal- oder andern Hauptschule ber die Gegenstnde
der dritten Klasse ausweisen kann".
Kakor se v tadajnih perjohah 4 bere, je Jakob Frs bil priden
olarek," kae Davorin Trstenjak, ali to ne mienja injenice, da
je ljutomerska kola bila trivijalka.
Vraz je bio valjda privatno pouavan te je u Mariboru poloio
izpit treega razreda glavne kole (isp. dalje konac '2.1).
Na ovaj nain pripravljao se je za gimnaziju i Vrazov suko-
larac u gimnaziji Jakob Kosar; o tom ima pozitivan dokaz ; Koara
je za trei razred glavne kole uio u Radgoni kateheta, poznati
slovniar Petar Dajnko.
1
ivotopis dra. Jos. Marca od Gromilaka u Slov. Veeernicama"
(V Celovcu 1898.) str. 4.
2
Glasi iz dubrave erovinske, 109.
3
Izdanje iz god. 1844.
4
Sada ih nema vie; barem ih nisam mogao nai.

GRAA 5. 6
82 F. ILEI, (6)

2.

Vraz prvi put u prvom gram. razredu 1823/24.

U prvom poljeu ove kolske godine Frass Jakob" dobio je
ove redove: udorednost 1; Verwendung 1 2 ; v j e r o z a k o n i ; Styl
= lat. jezik 3 ; matematika 2 ; zemljopis-povjestnica l 2 .
U drugom poljeu ist (Fra Jakob) ausgetreten", ipak morao j e
istupiti tek malo prije konca, jer ima u katalogu upisane redove iz
svih predmeta, iz povjestnice 2. Najgoru notu ima iz lat. jezika!
Ba'u poetku god. 1824. dobio je prefekt mariborske gimnazije
naredbu, da se ima na zavodu latinski jezik gojiti temeljito.
U kolskoj godini 1819/20. ponavljao je prvi gramatikalni razred
u Mariboru Josip Murec, kasnije Vrazov poznati prijatelj ; bio je
od ovog ponovljenog razreda a do konca gimnazijskih studija
odlian djak, a u prvom je razredu prvi put propao, kao poslije
5 godina i Vraz; u prvom poljeu kolske godine 1818/19. propao
je iz latinskog jezika, u drugom opet iz latinskog jezika, osim toga
jo iz povjestnice-zemljopisa. Murca je bacio prof. Josip Zech.
Ta Zech je bil neki posebno slovenski mladini v prvem letu
preoster sodnik. Doma je bil iz nadvojvoine Austrije. V prvem
letu so s kmetov doedi uenici, ki Zecha eve razumeli nio, on
pa njih ne, odnaali neki (po zanesljivem viru) obilica dvojek in
trojek" 3 . Taj Zech, koji je za strunjakog sustava (do 1819.)
uio ba povjestnicu i zemljopis, dobio j e u kolskoj god. 1819/20.
prvi razred kao razredni uitelj te je iao s Murcem do 4. gra-
matikalnog razreda; u tom istom razredu bio je i poznati slovenski
slovniar A. Murko, koji je izplivao iz prvog razreda, premda
pod Zech om tui Murko do nauka ni imel pravega veselja, ker
je bil uitelj odiiren, Murko pa iv" 4 .

1
= lat. applicatio, se. sposobnosti. U katalozima onog doba ima i
rubrika Verwendung der Fhigkeiten" = Flei. U starim aktima
18. vjeka itam: Der Schler hat Kopf und Verwendung14 ili: x
hat sich auf die Studien mit Erfolg verwendet."
2
Uslje carskog ukaza iz god. 1819. prvi red u napredku razdielio
se je na tri diela, te se je oslije klasifikovalo: prima classis cum
eminentia, prima classis aecedens ad eminentiam, prima classis se-
cunda classis, tertia classis.
3
Let. Mat. Slov. 1880., Dr. Anton Murko. ivotopis; sestavil dr.
Jo. Pajek. Str. 260. Sasvim u opreci s tim nazivlje Gomilak
(Veernice 1898., 8) Zecha blagega in mirnega moa".
4
Isp. Veernice 1898., 6 !
 (?) STANKO VKAZ U KOLAMA. S3

Propao je u prvom razredu i Marko Glaser 1816/17. jamano

radi Zechova zemljopisa i povjesti.
Treba je tek pomisliti, da se njemaki jezik u ono doba kao
sobit predmet u gimnazijama nije ni uio, ve in Verbindung
mit dem unterrichte in Latein"; ta potpuno znanje njemakog
jezika setzte man von jedem Gymnasial-Schler voraus".
U prvom razredu kolske godine 1825/26. bilo je, koliko se
moe suditi po imenima i zaviaju, nekih 21 Slovenaca i 23
Niemca, a propalo je 6 Slovenaca i 3 Niemca. To nije nipoto
razmjerno.
Ako je Vraz zbilja tek jednu godinu prije dolaska u Maribor
poeo uiti njemaki, razumljivo je, da mu je taj jezik prvu go
dinu u gimnaziji smetao. Osim toga obazreti se je i na to, da
Vraz nije po svoj prilici ni polazio treeg razreda glavne kole.
Nee nam se dakle initi udnovatim, to je Vraz u prvom
gimnazijskom razredu propao.

UiteljemVrazovim bio je i Krempl, poznati rodoljub i povjestniar.

O tom svjedoi Vraz sam (Djela V. 174), piui (po svoj prilici)
Jarniku: Ich kenne diesen hchst achtungswrdigen Mann (sc.
Krempia), der leider wegen seines heiligen Wahrheitseifers verkannt,
ja sogar verfolgt wird, noch aus meinen Knabenjahren, wo er mein
Lehrer waru. Obratno nazivlje Krempl u nekom pismu Murcu
(22. VI. 1838.) Vraza meinen einstigen Schler auf der Pettauer
Universitt".
Iz toga sliedi bez svake sumnje, da je Vraz bio Kremplov
uenik u Ptuju. Pita se samo: kada?
Privatnu kolu imao je u Optuju i kasnije u blizini optujskoj
kod Sv. Urbana poznati pjesnik, god. 1816. umrli Leopold Volkmer;
u toj koli nije uio tek za puku kolu, ve izabrane mladie i
a nie razrede latinskih kola1.
Neto slino imao je za cielo nekoliko godina po smrti Volk-
merovoj u istom Optuju kurat Krempl 2 .
1
Let. Mat. Slov. 1880., 247. Macun, Knji. zgod. Slov. tajerja,
9. Pajek Jos. dr., Leopold Volkner, V Maribora 1885., 6.
2
Krempl bio je u Optuju od novembra 1820. do 26. oktobra 1824.
kaplan, od 1824. do 11. septembra 1826. cborimagister" isto tam.
*
84 F. ILEI, (8)

Krempl je uio u Optuju privatno djeake za tretji razred, da

so mogli prestopiti v gimnazijo" 1 .
Ne ujemo eto, da bi Vraz pohadjao puku kolu drugdje, nego
u Svetinjama i Ljutomeru, a na drugoj strani je sigurno, da je
uio i na Kremplovu sveuilitu u Optuju". Neu pogrieiti tvr
dei, da je Vraz, ustupivi iz. prvog razreda gimnazijskog prije
konanih izpita, za nekoliko mjeseci boravio u Optuju, da se tamo
kod Krempla temeljitije pripravi za gimnaziju.
Kremplov izraz meine Pettauer Universitt" kae dosta jasno,
da njegova kola nije bila obina puka kola (Gl. gori konac
LI)-.
Moemo slutiti, kako je Vraz doao ba u Optuj ka Kremplu.
Ta Krempl je bio, svriv god. 1815. teologiju, kapelan Jaklinov
u Svetinjama. Pri Svetinjah sta se vsaki den uro vadila z go
spodom upnikom v slovenini ter pri obedu prijazno razgovarjala
o uspehu svojega delovanja" 2 . Jaklin, dekan ljutomerski, bio j e
Vrazov rodjak i prvi duevni vodja.

3.

Yraz od prve do este kole 1824/25-1829/30.

a)
Napredak Stanka Vraza u pojedinim semestrima.
Kao repetenat prvoga razreda 1824/25. imao je Vraz:
a) u prvom poljeu naskroz primam" (1);
b) u drugom poljeu takodjer.
Drugi gramatikalni razred (1825/26.):
a) u prvom poljeu: iz vladanja, Verwendung", vjerozakona i
povjestnice-zemlj opisa primam", iz latinskog jezika (,,Stylu)
secunam11, iz matematike eminentiam" ;
b) u drugom poljeu iz svih predmeta kao i iz vladanja primam",
iz Verwendung" i latinskog jezika (Styl") secunam.
Trei gramatikalni razred (1826/27.):
a) u prvom poljeu skroz primam" (i iz grkog jezika);
b) u drugom poljeu svuda primam", a iz matematike i po
vjestnice-zemlj opisa accessit ad eminentiam" (ad em).
1
Let. Mat. Slov. 1869., 89.
2
ibid. 88.
(9) STANKO VRAZ U KOLAMA. 85

etvrti gramatikalni razred (1827/28.):

a) u prvom poljedu samo primam";
b) u drugom poljedu takodjer, osim latinskog jezika, gdje j e
imao secundam".
Peti (prvi humanitetni) razred 1828/29.:
a) u prvom poljedu: iz vladanja, vjerozakona, latinskog i grkog
jezika, iz povjestnice-zemljopisa primam", iz Verwendung"
i matematike secundam" ;
b) u drugom poljedu: skroz primam", tek iz povjestnice-
zemljopisa accessit ad eminentiam".
esti (drugi humanitetni razred) 1829/30.:
a) u prvom poljedu: e moribus, e doctrina religionis, e geogr.
et historia, e mathesi primam" 1 ex adplicatione, ex auct.
interpret, et Stih, e graecae linguae studio secundam"2;
b) u drugom poljedu svjedoba Vrazova sasvim je ista.
Ako uvaimo, da je Vraz u prvom razredu bio repetenat, mo
emo redi, da je u gramatikalnim razredima napredovao; najbolje
je uspio u tredem. U humanitetnim razredima ilo je opet natrag,
tako da je u drugom humanitetnom razredu bio slabiji nego u
prvom.
Isporedjujudi uspjeh u pojedinim predmetima, vidimo: najbolje
redove imao je iz povjestnice-zemljopisa (uviek primam", dva
puta accessit ad eminentiam"), za tim iz matematike (uviek pri
mam", jedan put secundam", jedan put eminentiam") i vjero
zakona (uviek primam"), za tim iz grkoga jezika (primam",
dva puta secundam"), a najslabije je napredovao u latinskom
jeziku (Stylus"): sedam puta primam", pet puta secundam",
dakle iz predmeta, u kojem je u prvom razredu 1823/24. propao.
Iz vladanja imao j e uviek primam", iz Verwendung" (ap-
plicatio) = marljivosti primam", a etiri puta secundam".
1
iz vjerozakona imao je ve upisan red 2", a in iterato examine
classem e doctr. religionis reparavit".
2
U ovoj kol. godini bio je nov prefekt Kerpan, i taj je u katalozima
biljeio latinski mjesto njemaki.
U jednom kataloga filozofske fakulte u Gradcu za kolsku godinu
1830/31., gdje su registrirani redovi, to su ih filozofi-prvoljetnici do
nijeli sa sobom iz humanitete, zabiljeen je kod Vraza red iz marlji
vosti minder fleiig"; dakle secunda" iz marljivosti bilo je minder
fleiig"?
8.6- P . ILEI, (10)

Liep uspjeh treeg razreda treba staviti u savez sa stipendijem,

to mu bjee podieljen dopisom gubernija dne 17. listopada
1827.; bio je to Martin Kauiev stipendij godinjih 100 fl.
Stipendista Vraz u sljedeoj godini 1827/28. dobio je u drugom
poljeu iz latinskog jezika secundam" ; u katalogu tog poljea je
zabiljeeno: Stipendist, hatte im ersten Semester durchaus die
erste Klasse"; u katalogu prvog poljea pete kole (1828/29.),
gdje je Vraz imao secundam iz Verwendung" i matematike, stoji:
Stipendist, hatte im vorigen Semester die zweite Klasse aus dem
Latein". Ove primjetbe tumaim prema gubernijskoj odredbi iz
god. 1819.: Nur dann, wenn ein Stipendist oder Befreiter vom
Unterrichtsgelde in zwei nachfolgenden Semestern in eine zweite
Klasse verfllt, mag es nun in einem und demselben Schuljahre
oder in der Finalprfung des einen und Osterprfung des andern
sein, verliert er sein Stipendium oder Befreiung des Unterrichts-
geldes."
. Prema ovom propisu morao je Vraz u drugom poljeu pete kole
izgubiti svoj stipendij. U tiskanoj periohi ove godine 1 dodue jo
je oznaen kao stip.", ali to e biti po svoj prilici ili pogrjeka
ili se odnosi na prvo poljee; jer, premda je Vraz u drugom po
ljeu znatno popravio svoje redove, ipak u periohi za god. 1830.
nije vie stipendista.
Sto se tie kolarine, u drugom poljeu pete kole Vraz je na
roito oznaen kao zahlend", tako i u estoj koli u oba poljea:
solvens". Obazirui se na njegov fnapredak i stipendij, izvodimo
kao sasvim vjerojatno, da nije bio oproten od kolarine u drugom
gramatikalnom razredu.

God. 1828. poloio je Vraz ispit za domaeg uitelja prema

onodobnom puko-kolskom zakonu (Politische Verfassung der
deutschen Volksschulen", 127.).
Po tom zakonu je na pr. Murec, uenik etvrtog gimnazijskog
razreda, od 1.- maja do 31. julija 1823. prisustvovao pouci' na
glavnoj koli te je bio uslied izpita dne 1. avgusta usposobljen za
domaeg uitelja.
I ba 1. avgusta 1828, nainio je Vraz ovdje ispit o Prpa-
randen-Kursu" te time bio usposobljen za domaeg uitelja. To
1
Inventus caesareo-regii gymnasii Marburgensis o moribus et pro-
gressu ia litteris censa exeunte anno 1829."
(11) STANKO V R A Z U KOLAMA. &1-.

doznajem iz arkiva mariborske preparandije; dodue kae se tarn/D,

da je kandidat Jakob Frazs" tada bio star jedva 16 godina, ipak
nema nikake sumnje, da je to na Vraz, kojemu je onda bilp 18?
godina. Broj 16 u imeniku je grjeka; sline grjeke na< emo>;
i u katalozima sveuilita u Gradcu. Vraz j e godine 1828. svrio;
etvrti gimnazijski razred, ba kao Murec god. 1823>, kad je,
poloio isti izpit.
Kod izpita odnio j e Vraz: 8 sehr gut" i 12 gut".
Wurde empfohlen als Hauslehrer ganz vohl".

,;.: b ) : , : }

Napredak Vrazov, izporedjen sa napredkom njegovih kolskih

drugova... u?
U prvom gramatikalnom razredu Vraz je jedva doao u bolju
polovinu; . , .
u drugom gramatikalnom razredu Vraz je ve medju loima;
(za trei gramatikalni razred Vrazov nedostaje mi podataka) ;)
u etvrtom gramatikalnom razredu Vraz je medju zadnjima ;
u prvom humanitetnom razredu izmedju 37 djaka bilo je boljih
18, jednakih 5 1 ;
u drugom humanitetnom razredu izmedju 35 djaka bilo je 28
boljih od Vraza, jednak jedan, loi tek etiri (jedan: tentanjen
non subivit, quod didactrum nn solvit").
*
'* .*
Prema mariborskim vrnjacima, to ih poznamo medju radnicima
oko preporoda slovenstva, Vraz je bio najloi djak u gimnaziji.
Osobito je zanimljivo isporedjivati suuenike i prijatelje, Koara,
MiMoica i Vraza. Kosar, unicus praemifer" u koli, malo da
nije utonuo u moru potpune zaboravnosti. MiMoi, odlian u
koli, postao je velik u znanosti, a Vraz, malone sadnji u koli,
razvio se je ne samo znamenitim pjesnikom, ve i ustrajnim, zna
ajnim radnikom na polju jugoslavenskoga preporoda. Veih opreka
ne moemo si lako pomisliti.
Tako je bilo u gimnaziji. Kako e biti u filozofiji (7. i 8. raz
redu sadanje gimnazije)?
1
podatke za prvi, drugi i etvrti gramatikalni i prvi humanitetni
razred dajem po> periohama bez obzira na Verwendung", jer reda za
Verwendung" periohe nemaju.
SS F. ILEI, (12)

Jedno je istina: izmedju gimnazije i filozofije bila je u ono doba

prava propast; gimnazija bila je sva humanistina (od 108 ne
djeljnih sati palo je na lat. i grki jezik itavih 68), a teite obuke
u filozofiji lealo je u matematino-fizinim naukama. Trebalo je
dakle mladiu, kad je ostavljao gimnaziju, da mahom od huma
niste postane realista.

4.

Traz u Gradcu.
(Pet godina filozof 18301835., zatim jurista).
God. 1830. svri Vraz gimnaziju u Mariboru. Due 3. studenoga
iste godine bio je Frass Jakob" zajedno sa Koarom i MiMoiem
imatrikuliran u prvu godinu filozofije na sveuilitu u tajerskom
Gradcu. God. 1838. ode iz Gradca u Zagreb. Te injenice stoje,
potpuno se slaui sa rieima, to ih je Vraz sam godine 1841.
(Djela V. 276) pisao iz Gradca: Gradac ti je jo onaj isti lep
snaan varo, koji je bio 18301838."
Imatrikuliran je bio kao Styrus Luttenberg" ; u katalozima kae
se, da je iz Allerheiligen" ili Grnau bei Friedau", Grnauberg
bei Friedau" ili Jerusalem bei Luttenberg" (o imenima: Grnau
Grnauberg = Zerovinci, Cerovec isp. Meko-Simonievo djelo
Gregor Plohi" 89).
Iz kataloga gradakoga sveuilita i iz korespondencije Vrazove
moe se tono ustanoviti svakogodinji stan njegov u Gradcu.
Brat Jakoba Koara, suuenika i prijatelja Stankova, znao je o
toj dobi ovo pripoviedati: Jakob je o praznicima najradije posjeivao
Stanka Vraza u Cerovcu; kadkad je ostao kod njega 14 dana,
onda se je vratio sa Stankom u Slabtince te su obojica tamo si
pajdaili po ve dni." Mnogo puta doao je Jakob Kosar, kad
je bio ve djak u Gradcu, o praznicima s itavom etom djaka
kui te je, uzdignuv ruke, molio majku: Mati, lepo Vas za drago
prosim, ite pa nam eno kropnjao mesa skuhajte! Mi smo lani
vsi kak vukovje. Potem imam jaz potenje pri njih, vite, to so
moji prijatelji!" I zbilja dala je majka svima jesti i piti; n potem
pa so peli v tibelni, da se je vse troilo. In tako je bilo kelko
in kelkokrat!"
Drugije je bilo dakako u Gradcu! Ovdje za jedne ciele kolske
godine, kako kazivae sam Murcu, nije se niim drugim hranio nego
hljebiem prosta kruha na dan. Na takovu izvanrednu tedljivost
(13) STANKO VRAZ U KOLAMA. 89

poticala ga je njegova silna elja za slavenskimi knjigami: pri-

trgavao si je dragovoljno na tjelesnoj hrani, da si moe pribaviti
to vie duevne" (Markovi, V.).
Josip Simoni, zemljak Vrazov, koji je godine 1833. doao u
Gradac na filozofiju, pripoviedao je, kako so si dijaki kuhali
vinsko juho posebno dobro jo je znal njegov rojak Stanko
Vraz" (esko-Simoni, Dr. Gregor Joef Plohel, imeniten humanist
ali dobrotnik slovenski, V Bei 1888., str. 112).
Po naunoj osnovi za filozofiju iz god. 1805. nakon svrena dva
kurza filozofije moglo se je prijei u koji teoloki diecezanski
zavod; a tko je kanio na sveuilite, morao je da svri jo jednu
(treu) godinu filozofije. Nauna osnova iz god. 1824. ustanovljuje
uope tek dvie godine filozofije.
Po tom bismo oekivali, da je Vraz filozofiju svrio god. 1830.
do 1832. (1830/31. logiku = 7 gimn. razred, 1831/32. fiziku , =
8. gimn. razred); a to nipoto ne odgovara istini.
Iz doba prije 1832. nema Vrazovih pisama. Dne 30. oktobra
183,2.1 podpisao se je : physike uenec" (tako ga zove i u naslovu
pisma Murec dne 9. junija 1833., dakle iste kolske godine).
. Dne 4. januara 1835. je modroznanstva posluatel v pervem
leti" (6. januara 1835. logian"). Decembra (treega) 1835. j e :
Hrer der Eechte" (19. aprila .1836. jurist", isto tako 4. marta
1837.); 19. novembra 1837. Privatstudierender der Rechte" (jednako
1.8. februara 1838.), 17. decembra 1838. u Zagrebu jurat".
Dakle 1832/33. fiziar, 1834/35. logiar! To je zagonetno, jerbo
j e fizika drugi, a logika prvi teaj filozofije.
Ovo pitanje rjeavaju katalozi sveuilita gradakog 3 .
1. Iz njih se vidi, da je Vraz svrio god. 1831. s uspjehom prvu
godinu filozofije (logiku).
Za kolsku godinu 1831/32., drugo godite filozofije, dolazi pri-
mjetba:
Ohne Angabe des Grundes von der Prfung ferngeblieben."
Ta se primjetba bez sumnje tie svih predmeta osim latinske
filologije. U drugom poljeu druge godine Vraz j e rapidno pao
s visine, na kojoj j e stajao u prvom poljeu; marljivost mu je
1
Gl. o ovoj godinjici Korespodencu dra. Jos. Murca" (sep. otisak,
str. 195).
2
Podatke o Vrazovim studijama u Gradcu izvadio mi je s velikom
ljubaznou \ g. Ernst Trstenjak, u ouo doba u Messenorfu kod
Gradca.
90 F. ILEI,; (14)

poprieno minder .fleiig." Latinska filologija obdrala je prvo

mjesto, za njom svjetska povjestnica.
Drugu godinu filozofije (fiziku) nije dakle Vraz u kolskoj go
dini 1831/32. svrio.
O izvankolskom radu Vrazovu za godine 18301832. nije do
sada dodue nita poznato, ali vie znamo o radu njegova druga
Jakoba Koara. Iz literarne ostavtine Koarove vidi se, da je ve
prije uskrsa 1831. prevodio Schillera (tako Zvono"); sliedee
godine (1831/32.), dakle u fizici je svoje prievode popravljao. A
i iz latinskih klasika prevodio j e Kosar ve u kolskoj godini
1830/31.: poetak prievoda drugog spjeva Yergilijeve Eneide pisan
je na listiu, gdje stoje i imena profesora logike", Wiederhofera,
Likavca, Knara i Muhara.
Dne 9. septembra 1831. svrio je Kosar prepis Volkmerovih
pjesama, a iz mjeseca decembra 1831., januara, februara i marta
1832. ima vie njegovih samostalnih pjesama.
Kosar je i srbski itao i vjebao se god. 1831. Ima u njegovoj
ostavtini komad svezke sa srbskimi prievodi Horacijevih pje
sama, gdje stoji naroito: Spisal Kosar 1831.", a komad drugog
sveia takovih prievoda s primjetbom: Svetitsch serbischer
Schriftsteller im Jahre 1831 geschrieben"; jer j e dotini prievod
Svetiev iz Letopisa Srpske Matice" za god. 1827., nema sumnje,
da se Koarova primjetba odnosi na njegov vlastiti priepis. Sa
itanjem i tumaenjem srpskog tiva u savezu su i njegove Er
klrungen der unbekannten serbischen Wrter in der Uibersetzung
der Aeneis im Ljetopis 1825. III. B. Seite 100", a osobito para
digma srbo-hrvatske konjugacije sa primjetbom: Serbisches Zeit
wort, zur Berichtung des Slo venischen."
Ima u Koarovoj ostavtini i listi, na kojem stoje uzporedno
srpska i ruska deklinacija, listi sa ekom slovnicom, uporedna
tabela ekog, poljskog i luiko-srbskog pravopisa i pravorieka
(Bhmisch nach Hanka 1821, Polnisch nach Bandtke 1808, Serben
wendisch nach Seiler 1830").
Godine 1832/33. je Koaru fizici" repetenat! Slavenski literarni
rad bio je kriv za cielo, da je Kosar izgubio prvu godinu fizike.
Grod. 1832/33. Kosar j e opet marljivo uio te uz obligatne pred
mete fizike sluao i svjetsku po vjet, po vjet austrijskih zemalja
(^s't. Staatengeschichte"), po vjet filozofije, diplomatiku i heraldiku
pa italijanski jezik. Poradi njegove kolske marljivosti lahko emor
(15) STANKO VRAZ U KOLAMA. 91

razumjeti, zato u njegovoj literarnoj ostavtini ima tek jedna

pjesma iz 1833.
Vraz je novembra 1837. pisao Preernu: (Ich habe mich) seit
verflossenem Frhjahre vom undankbaren Felde, das ich 5 Jahre
mit aller Liebe bebaute, zurckgezogen und mich den begeisterten
jungen Illyriern angeschlossen und denke nicht wieder zurck
zutreten. Mit Slovenien hab' ich es abgethan, zumal da ich auf
meiner letzten Keise alle meine Schriften, die ich. vom Jahre
18321836 in.slov. Sprache besa, verlor." (Djela, V.. 163).
Ove riei Vrazove kau na godinu 1832. kao poetak njegova
slov.-literarnoga rada. Pri tom si moemo dakako misliti ve na
kolsku godinu 1831/32. te tako znamo, zato je ba u drugom
poljeu ove godine u koli prvi put propao; dalje treba u obzir
uzeti, da Vraz misli jamano na izvorni literarni rad; literarne i
slovnike vjebe pa prevojenje iz inih jezika (kao to ima u
Koarovoj ostavtini komad prievoda Schillerova Spaziergang"
s primjetbom: Versuch im Slovenischen) mogu potjecati ve od
prije.
Ne moemo si predstaviti, da ne bi bili Vraz i Kosar zajedno
literarno radili, kada su se kao gradaki djaci o praznicima skupa
zabavljali i u koli zajedno propali. Osobito treba komade uporedne
slovnice slavenske u Koarovoj ostavtini u savez dovesti sa vieu
Mikloievom o velikoj osnovi: Vraz bi imel spisati primerjajo
slovar, jaz pa primerjajoo slovnico slavenskih jezikov." 1 Budui
da ne ujemo kasnije u korespondenci Vrazovoj nita o takovoj
namjeri, nema sumnje, d a j e to bila velika osnova, prvi polet jakih
duhova iz godina 18301832. Moda su se odrekli svoje nakane
kod pojave Murkovih radnja.
Samo ako uzmemo, da je Vraz ve prve dvie godine svoga
boravka u Gradcu posvetio slavensko-literarnim i jezinim vjebama,
moemo si protumaiti, da je u jeseni 1832. 2 (i god. 1833.) ve
vjet irilici, slaveno-srpskom i ruskom jeziku. Bio je u drutvu
gradakih Sloveno-polita" i tvrde sloventine."
Vergilija jedva da bi bio mogao prevesti u jednoj godini 1832/33.
(Grada, III. 259). Nije puki sluaj, to se u ostavtini Koarovoj
nalaze ba i tragovi prevodjenja Vergilija.
1
Pismo Mikloia Macunu iz god. 1881. (Macun, Knji. zgo Slovi.
taj&rja 114).
2
Isp. pismo Murcu, tampano u Djelima" str., 132/133 (o go
dinjici Kor. r. Jos. Murca", separatni otisak, str. 195).
92 F. ILEI, (16)

Nema sumnje, da je u ono vrieme ve itao i slavenske narodne

pjesme; ta itanjem drugih narodnihpesamdh slavjanskih poeo je
ve god. 1833. sabirati" slovensko narodno blago. Tako je sa kla
sinog pravca krenuo na polje narodne knjievnosti
:---2.--U kolskoj godini 1832/33. ponavljao je Vraz fiziku i bio
oznaen kao Repet." -1
-Ni ove godine nije svrio Vraz fizike; u drugom poljeu uope
nije doao k nijednomu ispitu.
Sasvim razumljivo: Vraz je bio sa svojim mislima izvan kole
na slavenskim livadama. Slagao je pjesme, prevodio Vergila (Graa
259). itao je eki, ruski, srbski, poljski (ibid. 259261; Djela,
V. 135). Zanimao se je za sabiranje narodnog blaga (Djela, V.
135)..
Dne 29. VI. 1833. pitao j e Murca: Petemusne vacantiis Car-
nioliam?" U istinu posjetio je mjeseca kolovoza ove god. Hrvatsku,
gdje se je upoznao sa Gajem, Rakovcem i drugim Ilirima, vidio
Krapinu, Samobor, Mokri (Mokronog?) v' Kranjskem, Zagreb,
'z daleka Tursko, sv. Ivana i Varadin" i donio sobom mnogo
zaklada sloveznosti Hrovatske" (Zbornik Mat. Slov. II. 205).
Koevaru bio je obrekao, da e doi i u Be (Vienac 1883., 163).
Iz takova svieta vratio se je na jesen u Gradac; nije udnovato,
to se od poetka tamo nije osjeao dobro.
3. Sto je radio Vraz u kolskoj godini 1833/34.?
U Verzeichnisu der im Laufe des Schuljahres 1834 aus den
philosoph. Obligatgegenstnden des II. Jahrganges nachtrglich
der wiederholt geprften Studierenden" nalazimo i Stanka Vraz. 2
Budui da je bio iz latinske filologije ve god. 1832. klasifikovan,
absolvirao je fiziku." Jer se iz svjetske povjestnice nije dao ispitati,
nije mogao na doktorat vie reflektovati.
Poredimo s tim kolskim radom njegovo izvankolsku zanimanje:
Agituje ve za nae novine" (Gajeve) te pita, je li budu skoro
novine Hrovatske na svetio zile" (Djela, V. 130; Graa, III. 259);
Murcu daje pobudu za kupljenje narodnog blaga (Djela, V. 136),
slae pjesme za Cbelicu" (ib. 145146). Vodi ga geslo: Vse
za domovinu, i naj bude prireje nae. Nau inteligelno mo
1
Katalog fr den II. Jahrgang der phil. Obligatstudien im Jahre
1833."
2
Valjda je bio ove godine bolestan; u listu dne 30. oktobra 1833.
govori Vraz Murcu o Eskulapiju iFebrii; osim toga ip. Izpovest",
koju je pisao 15. veljae 1834. slutei smrt" (Gusle i tambura, 7 9).
(17) STANKO VKAZ U KOLAMA. 93

(ile mocnega razuma) nam Slovencom le domovina dala je, za

tega volje njo le zahvaleni sini za njeni odrasek tromo." (ib.
130). Premda prijatelje u slovenskom drutvu" esto vodi samo
korist i sebinost, on e njemu vjeran ostati, et si fractus il-
labatur orbis" (ib. 133).
0 praznicima 1834. bio je Vraz opet u Hrvatskoj, a putovao,
je i po Kranjskoj i Korukoj god. 1834. i 1837.
4. Jer je Vraz logiku" svrio god. 1831., a fiziku" god. 1834.,
mislili bismo, d a j e tako svrio filozofiju i da emo ga nai u pravu.
Ali eto uda golema: u kolskoj godini 1834(35. nalazi se Vraz
opet u prvoj godini filozofskih studija, u logici" ; nije dakle kakov
lapsus calami", ako se Vraz mjeseca sienja 1835. podpisuje
modrosnanstva poslusbatel v pervem leti" i logizhn."
Red iz matematike u prvom, poljeu dobio je jedva uslied
naknadno poloena ispita, kako kae Verzeicbnis der im Laufe
des Schuljahres 1835 aus den philosoph. Obligatgegenstnden des
I. Jahrganges nachtrglich oder wiederholt geprften Studierenden."
Fra Jakob, aus Mathemathik, unterblieb im I. Semester," ne
navedavi uzroka.
Frhere Fortgangsklasse: zweite. (Oevidno red iz kol. godine
1830/31.).
Tag der nachgetragenen Prfung: 19. Mrz. - Erste Klasse.
(Ovaj red ne slae se s onim, to ga ima glavni katalog ove
kolske godine).
Ne obazirui se na to, to je u prvom poljeu iz nepoznata uz
roka izostao od ispita iz matematike, vidimo, da je njegova mar
ljivost u drugom poljeu rapidno pala od sehr fleiig" na minder
fleiig."
A pita se, zato je uope ponavljao logiku" ? Nije vjerojatno,
da mu logika godine 1830/31. ne bi bila zato vie vriedila, jer
su od onda prole ve tri godine, ali nam se treba osvrnuti na
ovu zakonitu odluku: Der Uibertritt zur juridischen oder medi
zinischen Fakultt setzt durchgngig erste Fortgangsklasse in beiden
Jahrgngen des philosophischen Kursus voraus." 1 U logici godine
1830/31. Vraz nije imao sasvim prvi red; god. 1834/35. zadovoljio
je ovom zahtjevu. Kod toga razjanjenja smeta, da je imao ipak
iz fizike (1833/34.) zweite."
1
Peinlich, Gesch. des Gyrnn. in Graz. Krones, Gesch. der k..
k. Universitt in Graz, 150.
94 F . ILET, (18)

Kako se je Vraz ve tada udubao u literarne osnove, kae pismo

Kasteien (Djela, V. 145 147). S Mikloiem naumio je izdavati
almanali evropskih pjesnika (Cvetlice"? Vienac 1883., 163), uio
je i etvoricu mladia ruski (ib. 149).
O praznicima 1835. bio j e opet u Hrvatskoj, u Zagrebu i u
Bistrici kod opata Krizmanica. Povrativ se, pripravljao je izdanje
midovih spisa za mlade.
Kao literat primio se je prava (ius). Kad je Ferstlova knjiara
u Gradcu naruila u njega prievod Jaisove knjige: ,, Schne Ge
schichten und lehrreiche Erzhlungen zur Sittenlehre fr Kinder,"
nije se usudio, do volje s drugimi knjievnimi posli zabavljen
k bremenam pali bremena perloiti, ampak (ga je) izroil Sam-
perlu." A kako e nositi Stanko breme prava?
Mikloi i Vraz pravnici; trei izmedju trojice zemljaka i su-
uenik, Jakob Kosar, je iza god. 1833. bio bogoslovcem, ali ni
ovaj si nije izabrao sveenikog zvanja od svoje volje, ve pri-
nukan od roditelja, osobito od majke, koja nije dozvolila, da bi
postao ljenikom; kasnije, budui ve sveenikom, Kosar je mnogo
puta kazao: da v vsakem stanu lebko lovek Bogu slui in je
v vsakem stanu lehko zvelian; a e bi se jaz kdaj ve rodil, za
menika se ne bi uil; mesnik j e kakor mrtev za toti svet in se
ima samo za duhovno brigati. Ali ker sem e menik, ker moram
biti to, zato tui em biti tak, kakor so Kristusovi apostoli bili."
U oigled toga smiemo tvrditi, da Vraz jamano nije nikada
mislio na sveeniki stale; bio je god. 1835. ve sav u svjetskim"
stvarima.

Traz jurista u Gradcu.

God. 1835/36. je Vraz jurista prve godine; to se slae s nje
govim potpisom 3. XII. 1835. Hrer der Rechte," 19. IV. 1836
jurist."
Iz kataloga doznajemo : iz statistike (za prvo poljee) imao je
Vraz Uiberpriifung", a iz druge skupine predmeta uope nije
polagao ispita.
Prvu godinu prava (1835/36.) dakle Vra0 nije svrio,
Neu zabludi ti tvrdei, da mu je ove godine studije poremetilo
i izdanje Navuka v peldah." Samperl je obolio te je zato Vraza
dopala zadaa, da knjigu svri zalonik je s zdanjem Tursko
(19) STANKO VRAZ U KOLAMA. 95

silo delal," uslieg toga se je morao Vraz uriti te je 24. VI. 1836.
napisao predgovor knjizi, dakle ba prema koncu kolske godine.
Iz toga predgovora doznajemo, da je tada imao sakupljenih ve
250 narodnih pjesama te se je pripravljao, da ih izda. Osim toga
pie tamo: V moji pisarnici se e toliko originalnih in prenesenih
pesmi vuenih ivih in pokojnih ljudi nabralo je, da bi e lahko
i njih (ne laem, ce reem) najmanje tri belice natisnoti dal."
A to sada iza opet izgubljene godine ?
Od studija njegovih ne moemo vie mnogo ploda oekivati. O
praznicima 1836. bio je u Hrvatskoj ; u Samoboru bantuvale su
ga nebeske ili pak paklenske veruge dvojice erneh oiuh" (Djela,
V. 144). God. 1836/37. pjevao je balade te je zasnovao vei epski
spjev Drvar" (ib. 157), s Mikloiem mislio je na Metuljka"
(ib. 159). O praznicima 1837. opet je u Hrvatskoj, a mui ga
groznica; decembra iste godine je u svom zaviaju (ib. 166). U
Gradcu se je snovalo drutvo za izdavanje slovenskih knjiga.
Izvjestitelj moj javlja mi, da iza godine 1836. u katalozima
juridikog dekanata nema Vraza. U pismima Murcu iz go
dine 1836/37. (4. III. 1837. i u jednom kasnijem) je potpisan
jurist", a u kolskoj godini 1837/38. podpisuje se Privatstudie
render der Rechte." Po svoj prilici htio je god 1837. da otidje
mjesto u Gradac u P r a g ; ta 2. XII. 1837. pie Murcu: Naj
pervi Vam morem poveati, kaj je to debela la, kaj sem j a
v Prago odiel. Ja sam nakanil v Zlati-prag oditi, samo trelika
me je do 10. listopada na Hrovatskem holtala, po tem pa, da sem
ozdravil, bilo j e e prekesno. Zato sem pli mogel v Gradci ostati,
gde zdaj privatstudiram.a
Izvjestno je, da je Vraz 1837/38. sluao na filozofskoj fakulti
povjest filozofije. U Katalogu fr den freien Lehrgegenstand der
Geschichte der Philosophie vom Studienjahre 1838" itamo:
Fra Jakob, 25 (!) Jahre alt. Vater f Josef, Realittenbesitzer.
Jahrgang des ObMgatstudiums oder Stand des Studierenden: Jurist
im 2. Jahre.
Dakle jurista u drugoj godini? a zajedno Privatstudierener
der Rechte"? To dvoje ne dade se sloiti drugije nego pod-
mjenom, da je god. 1836/37. poloio ispit iza prvu godinu prava, 1
1
Isp., to pie Preernu 2. IV. 1837.: Meine Krfte, die mir auer
den leider zu notwendigen Studien der Obligatwissenschaften er
brigen, widme ich, wie Du weisst, auch der Slovenia".
96 F. ILEIC, (20)

a da j e time i odustao od ozbiljnih misli na juridike studije te

ih samo nekako pro forma" jo nastavio kao Privatstudierender."
Izvuilo je mene e si cer dostikrat, ali ja sem se se le ne zvuil,"
pisao j e Vraz dne 18. I. 1838. Murcu iz Gradca, a mjeseca kolo
voza iste godine pisao je Cafu ve iz Zagreba.
Svojih juridinih studija nije se ugodno sjeao. Oprostiv se god.
1840. s njimi, pisao je Preernu: Ich habe mit der Themis die
Rechnung heuer geschlossen und werde sie wahrscheinlich nie um
ein Stck Brod als Lohn fr manches Unangenehme bitten, was
sie oder (besser gesagt) ihre Popen mir bereiteten. Daher adieu
Madame!"

Vrazov napredak u gimnaziji nije bio dobar; u filozofiji i pravu

lo i neredovit. Svrhe svojih studija" nije ni postigao ; bio je dakle
izgubljen" studenat. U tom smislu pisao je o njemu Matjai
Murcu god. 1842.: Na Stankovo Kolo predbrojiti za zdaj neem:
meni se trdno zdeva, de se on, slavnoga spomina, na totem Koli
dalje dopelati nee, neg od ljubavi do objimanja ino celovanja, i
od ovoga opet k' onima. Ako pak se varam, i ako oe 'z njega
kaj druga biti, ne bom gledal na 2 ali 4 dvajice." I bilo je bez
dvojbe vie Matjaia", koji bi Stanka pomogli samo pod uvjetom,
da to" postane.

5.
Yrazovi uitelji.

a) U pukoj koli. (Gl. gori 1. c).

Izmedju prvih uitelja Vrazovih bio je Anton Krempl kadar
da utjee na slavensko miljenje njegovo. Vraz ga se sjea s ve
likim tovanjem.

b) u gimnaziji.
God. 1823/24., kad je Vraz bio prvi put u prvom gimnazijskom
razredu, bio mu je razredni uitelj po svoj prilici Jos. Zech,
castigator Slovenorum" (gl. gori 2.). Kasnije ga je po gra
matici" vodio Ivan Flohberger; za drugi, trei i etvrti razred j e
to dokumentarno dokazano. U humanitetnim razredima uio j e
Vraza prof. Ivan Anton Zupani; to opet stoji.
(21) STANKO VRAZ U KOLAMA. 97

0 Flohbergeru, koliko vidim, nema tragova u uspomenama nje

govih, djaka Slovenaca 1 ; bio je ve star gospodin, kad je vodio
Vrazov razred; ta primio je ba god. 1828. nakon 32-godinjeg
slubovanja mirovinu.
Z u p a n c i e bio je izmeju Vrazovih gimnazijskih uitelja jedini
Slovenac, rodjen u Ljubljani 1788. Kao profesor zemljopisa i po-
vjestnice sluio je najprije u Ljubljani, kasnije u Celju, Mariboru
(1819 1831.) i Kopru, gdje je umro 1833.
Uenik i prijatelj Valentina Vodnika, poznat, ali nipoto sim
patian Kopitaru, zanimao se za domau slovensku povjestnicu te
je napisao o tome vie razprava, a isticao se je i na pjesnikom
polju kao liriar i dramatiar. Nadahnut romantinim duhom, po-
raivao je po obliku Schillerovu muzu i izpjevao vie pjesmo-
tvora o Bogu, caru i domovini.
Ovaj romantini profesor uzgojio je mnogo slovenske mladei,
tako u Celju Slomka i (bez sumnje) Koseskoga, u Mariboru
Marka Glasera, Antuna Serfa, Frana Cepeja, koji su god. 1822.
svrili humanitetu, Antuna Murka i Josipa Murca u prvom
humanitetnom razredu (1823/24.), Jakoba Koara, Frana Mikloia
i Stanka Vraza u oba humanitetna razreda (1828/29. i 1829/30.2)y
Oroslava Cafa u prvom humanitetnom razredu (1830/31.). Ba u
njegovo doba bili su na gimnaziji mariborskoj i Ivan Klajer,.
Stjepan Kocevar i Juraj Matjai, dakle uope sva ona slovenska,
mlade, koja je po g. 1830. u Gradcu prionula uz Gajevu sla
vensku misao. *
Ipak smijemo tvrditi, da upani ne bjee u Mariboru onaki ?
kako ga je poznao Slomek u Celju. Poeo je. poboljevati, a smetale
su mu i druge neugodnosti, podkapajui nutarnje njegovo bie.
ini se, da je s vremenom nestajalo u njega i slavenskog rodo
ljublja.
Zupania poznao je jo i Davorin Trstenjak, koji je bio god..
1829/30. u treem normalnom razredu u Mariboru, a 1830/31. u
prvom gimnazijskom razredu. Trstenjak pie, 3 da je v Mariboru

1
Isp. dolje prof. Muhara. Potanji ivotopis prof. Zupania pri
premam.
2
Za prvi humanitetni razred svjedoi to potpis Zupaniev na Ko-
arovoj svjedobi, za drugi humanitetni razred svjedoba istoga Koara
i katalog mariborske gimnazije za godinu 1829/30.
s
Zora, 1872., 22.
GRAA 5. 7
98 F. ILEI, (22)

e vasih prof. Zupani, rodom Kranjec, kakno slovensko rhnil,

a on sam je bil nemki pesnik in pisatelj."
Ove riei Trstenjakove znae, da se je Zupani mladei inio
u svojoj bitnosti Niemac.
Razumljivo je, da takov njemaki mu" nije budio u mladei
rodoljublja te je tek za alu ili po staroj navadi rekao koju slo
vensku.
Pa dok je u Zupania nestalo nacionalne misli, sauvao je du
boku pobonost i zanos za provincijalni i austrijski patriotizam.
Za Boga, cara i (mariborsku, tajersku, austrijsku) domovinu,"
to je geslo njegove oporuke, Trkensturma auf Marburg".
Izmedju svih Vrazovih uitelja na gimnaziji pjesniki nadahnut
bio je jedini Zupani. 1

c) Neki profesori u Gradcu.

Na filozofskoj fakulti u Gradcu uio je tada vjerozakon prof.
Honorij Widerhofer (d 18301850.), filozofiju piarista Kalasanc
Likavec.
Likavec rodio se u ekoj (1773.) te je kao profesor djelovao
u Beu, Pragu, Brnu, a od god. 1816. u Gradcu; kad je Vraz bio
ve" jurista, postao je Likavec knjiniarom licejske knjinice u
Ljubljani (oko god. 1844. i kotarski kolski nadzornik za Novo
mjesto). Bio je vrlo slobodouman pisac.
Klasiku literaturu i estetiku uio je od god. 18261849. Albert
pl. Muchar. Ovaj profesor dobro je poznat iz Gajevih studija u
Gradcu; Gaj ga se sjea s osobitom ljubavlju ne samo radi toga,
jer je priznavao i Slavenima prava, ve i s toga, j e r ga je po
nukao, da se primi temelja narodnog jezika i literature. 2 Vraz je
o njemu god. 1838. sloio epigram 3 : Slava mu do vek, Muchar
je uen ovek! Ali teta te i on ima svojih muha, to neprestance
mota bolan pred oima njekakove Celtogermance; pa Sve s njih
bunca ne vide rod Slavjana, ba ko ovek to od sunca ni ne
vidi bela dana. Sta se udi. To je jasno, svako ima svoje
vlastno: ne moe pas buhar biti bez buha, pa kako da Muchar
bude bez muha?"
1
0 stogodinjici mariborske gimnazije god. 1858. spjevao je Dav.
Trstenjak prolog, u kojem uz drugo istie Mikloia^ Vraza i Kremplja
kao pitomce ovoga zavoda.
2
urmin, Hrvatski preporod I. 125.
3
Djela,V. 1011. Stihove o Buharu" nalazim iuKoarovoj ostavtini.
123) STANKO VRAZ U KOLAMA. 99

Svjetovnu i austrijsku povjest tumaio je prof. Leopold Haler,

rodom iz Bea, a kao tajerski povjestniar u Gradcu bio je tada
na glasu Jos. Wartingrer, bibliotekar u Joaneju i zemaljski arhivar.
Kodjen god. 1773. u Sv. Stjepanu kod Stainza u tajerskoj, bio
j e od god. 18021805. profesor na gimnaziji u Mariboru. Prijatelj
znanosti, ustanovio je god. 1812. medalju za najbolji ispit iz filo
zofije u Gradcu; honorar to ga je primio za god. 1815. izilo
djelo Kurzgefate Geschichte der Steiermark" 800 fl. na-
mienio je zakladi za najbolji ispit iz tajerske povjesti na gimnaziji.
Wartinger je znamenito utjecao na rodoljubni i povjestniki rad
mladoga Gaja 1 ; volio ga je i Vraz; u pismu nekom bekom Hrvatu
iz god. 1836. zove ga potenim starcem" 2 .
Napose treba spomenuti profesora-matematiara Josipa Knara
(r. godine 1800. u Hartbergu). Bio je dodue vrstan raunar, ali
esto mrk prema mladei, a osobito je otro reetao djake mari
borske gimnazije. Razumljivo nam je sada, da je Vraz ba iz
matematike 1830/31. dobio zweite", a 1834/35. u prvom poljeu
da nije ni doao k ispitu, te je bio vanredno marljivi Kosar za
god. 1830/31. jedva 10. I. 1832. iz matematike nachgeprft".
Izmedju svih svojih uitelja sjea se Vraz tek Krempla i Mu-
hara, prvoga s potovanjem i smjernou, drugoga s ironijom. Bili
su si Krempl i Muhar antipodi u slavenskom pitanju; prvi je iz
nosio na vidjelo dine zgodbe slovenskih pradedov", branei neka
danje slovenstvo gornjeg tajera, Muhar vidio je svuda Kelte:
znan kot najhuji slovenoder" 3 .
Vraz je pitao: Prijatelj slavenstva ili protivnik? 4
A izvan kruga profesora stoji mu, kojim se je Vraz diio kao
uiteljem: Ja vas smatram kao uitelja moga," pisao je 8. marta
1839. Vuku Stefanoviu. Poitani moj uitelju!," tako je nago
vorio Vuka njegov poitajui uenac Stanko Vraz" te mu j e po
svetio svoje Narodne pesni ilirske u znak harnosti za ugodne
nauke, koje prima itanjem njegovih narodnih djela.

1
urmin, 125126.
2
Djela, V. 142, I. 246. Isp. i Vrazovu Hvalu Nj. c. visosti na-
vajvodi Joanu."
3
Boiar Rai u Letopisu Mat. Slov. 1869., 93.
4
Isp. njegove riei o toboe slobodno misleim Slovencima
kozniopolitama" na str. 134. Gusala i tambure."
*
100 F. ILKI, (24)

6. . .

Slavenska mlade u Geraden oko god. 1830.

U pismu, to ga je pisao Vraz Murcu 29. VI. 1833., pozdravlja
Vraz iz Gradca Murca, kapelana kod Sv. Nikolaja, u ime svih
Sloveno-politov, kaj njih j e v Gradzu", Knuplea, Matjaia.
Murka i Cafa (i ve dne 30. X. 1832. * iste godine iz Gradca
Murcu dadu zdravlje Matjai, Mikloi, Murko i sva tvrda Slo-
ventina").
Odavle se vidi dvoje: prvo, da je slovenska mlade u Gradcu
imala svoje slovensko drutvo, svoj slovenski X.6CTL/.O<;M, kojega
lanovi nisu bili kozmopoliti, ve ..sloveno-politi", i drugo, da ove
Vraz ne nabraja ba svih lanova. Oba puta imenovani su Matjai
i Murko, jamano i zato, jer su bili Murcu ve od prije (iz
gimnazije, filozofije i teologije) dobro poznati kolege; Mikloi i
Caf bili su mladji, naroito Caf.
Izmedju lanova, to ih imenuje Vraz, bili su Matjai, Knuple
i Murko god. 1832/33. teolozi (Matjai i Knuple ve redjeni i
prefekti u teologiji, Murko u prvoj godini), Mikloi jurista, a Caf
filozof u prvoj godini.
Koga si jo pomiljamo., osim imenovanih u tvrdoj sloventini" ?
Istiem Koara, Cvetka, Vogrina itd. 2

* *

Kakov je bio poetak ovog drutva?

Kad je Vraz god. 1830. doao u Gradac, bilo je tamo dodue
puno Slovenaca rodom, ali malo sloveno-polita".
Pogledajmo nekoliko godina natrag! U kolskoj godini 1826/27.
bilo je u teologiji oko 25 Slovenaca, a sve prazna imena; tek
Marko Glaser, Antun Serf (u 3. godini) i Juri Kajnih (u 2. godini),
kasnije su lokalno poznatiji. U kolskoj godini 1827/28. dolo je
opet 7 novih Slovenaca, medju njimi Murec, a god. 1828/29. 15
novih Slovenaca, medju njimi Klajar, god. 1829/30. 9 novih
Slovenaca, medju njimi Knuple, Matjai i Vrabl.
1
O godinjici 1832. isp. Koresp. dra. Jos. Murca" (sep. otisak,
str. 195).
2
Matjai, Knuple i Vrabl bili su 1832/33. u etvrtoj godini teo
logije, Matjai kurat 20. VII. 1833., Vrabl 28. VII. 1833. Kako je
dakle Matjai dne 30. X. 1833. Murcu mogao iz Gradca dati
zdravlje? Prva kapelnija Matjaieva bila je Sredite.
 (25) STANKO VRAZ U KOLAMA. 101

Godine 1830/31. bilo je u teologiji do 40 Slovenaca, a izmedju

ovih iz korespondence Vrazove slijedeih godina poznata su jedva
petorica: Murec (4. godina), Klajar (3. godina), Knuple, Matjai
i Vrabl (2. godina). Bogoslova, to sa na novo doli god. 1830.,
1831. i 1832., barem su dosad nepoznate linosti; Lovro Vogrin
doao je jedva jednu godinu prije Vraza na filozofiju.
U pitanju eventualna utjecanja na Vrazovo slavenstvo dola bi
dakle u obzir tek imenovana petorica bogoslovaca u kol. godini
1830/31. '
S Knupleem ni godine 1835. nije bio intiman, kad mu pie:
Visokovredni gospod! Naj mi ne zamerijo . . . " (Djela, V. 138);
jednako Vrablu god. 1836.: Ne zamerte mi, visokovredni gospod!
kaj Vas malo s totim listekom podraim" (ib. 143).
Ostali bi dakle tek Murec, Klajar, Matjai i djak, literat
Murko.
0 Murcu se je dodue tvrdilo kadkad, da je probudio u Vraza
rodoljubno miljenje, ali je to krivo. Obratno e biti istina.
Jo za Mureva ivota poela je njegova neakinja gina Berta
Gomilak, kako ju je on sam izvieao, pisati njegov ivotopis. Da
vem resnico povedati, sem g. ujca prav na tenko izprasevala. Zvedela
sem, da oni kakor dijak nio ni marali za slovenstvo. Bogoslovec
so se, ker je bilo Slovencem predpisano, uili slovenski pri prof.
Kvasu. Taj pa je jako suhoparno prednaal in ujca ni zdramil.
Zategadelj med najprvimi- buditelji ne najde njihovega imena. Se
zdaj gletajo knjige, v katere so si svoje ime zapisali: Murschtz.
Ko so bili kaplan pri Sv. Miklavu, je dijak Stanko Vraz z Mi-
kloiem pogosto k njim zahajal in taj blagi Vraz, e takrat ves
gore za drago domovino, je razgrel g. ujca, da so z veseljem
zaeli z njim v zavei nabirati besede in prislovice in od tega asa
vse storili, kar jim je bilo za povzdigo naroda milega" l.
Vrazova sestra bila je udata u upi Sv. Nikolaja 5 Stanko j e
esto posjetio svoju sestru te kadkad dolazio i k upniku Jurju
1
Pismo Gerte Gorailakove svojemu bratu, profesoru Jakobu Gomil-
aku u Trstu (25. III. 1889.).
U svojoj autobiografiji pie Murec sam: Po svetu Stanka Vraza
sem postal vtemeljitelj zagrebake matice ali narodne drube s pri-
neskom 50 f. in se lotil srbine i hrovaiue." Poljski nauio je
cesto istom u Ptuju kao ispovjednik poljskih vojnika oko 1837.
U filozofiji i bogoslovju bio je Murec boleljiv to je tako umjereno
ivio, da su ga sukolarci filozofi nazivali mudrijanom."
102 F. ILB1, (26)

Deutschem kao dobro doao gost. Deutscher, upnik kod Sv. Niko-
laja iza god. 1828., bio je rodom Ljutomeranin, bez sumnje dobro
poznat sa dekanom Jaklinorn; tim lake mogao je Vraz doi
k Deutschem u upnicku kuu. Iza god. 1831., 12. X. do 1833., 27.
XII. bio je Deutscherov kapelan Josip Murec. Tu sta se spoznala
naa mlada gospoda (se. Murec i Vraz) in si vekrat v ivahnem raz
govoru priobevala svoje nazore, oklenivi se kmalu drug drugega,
kakor brata po duhu, po srcu in po istem znaaju, z najgorim
prijateljstvom . . . 1 Vraz je vnel tui v Murcu pesniki duh;
s prvo njegovo pesmico je pozdravila 1. 1832. pridna uenka ol-
skega nadzornika, Petra Dajnka . . . Po Vrazovem navodilu se je
poprijel Murec temeljitega pouka v slovenskem jeziku, kterega
je doslej govoril v nareju Pesniarjev. Lotil se je po prijateljevem
nasvetu tui hrvaine ali srbine . . . Priel je tui deco v soli
v isti sloveneini bolje pouevati . . ." 2
Oevidno se je prije nego u Murca probudilo slavenstvo u
Klajar a. Kao djeak bio je ljubimac Frana Cvetka, poznatoga
prijatelja Stjepana Modrinjaka i Mihajla Jaklina; Cvetko je bio onda
kapelan u njegovu zaviaju, u Sv. Lovrencu u Slov. goricama.
Kad je Klajar svrio humanitetu u Mariboru, postao je (u jeseni
god. 1826.) upnikom kod Sv. Lovrenca uvaeni pisac Antun
Krempl: Ze kot dijaku latinskih ol so rajni Krempl, za unega
asa fajmoter pri Sv. Lovrencu, globoko vcepili ljubezen do slo-
venskega jezika" \ Davorin Trstenjak pie o njemu, da je Klajar
kasnije bio na glasu kao vrstan jezikoslovac slavenski: poznao je
slovniki ustroj staroslovenskoga, ilirskoga, ekoga, poljskoga i
ruskoga jezika, dapae je itao i znamenitija literarna djela ovih
jezika. Iz pisma, to ga je pisao (sigurno 1832., svriv teologiju

1
Dr. Joef Murec, ivotopis. Spisal J. Gr(omilak) Vrbanov. (Slo
venske Veernice, V Celovcu 1898.), str. 21. si.
2
ib. 0 toj prijateljskoj idili gl. Djela, V. 135 i pismo Matja-
ievo Murcu dae 5. IV. 1834. (Zbornik Mat. Slov. 1904.). Kad je
Murec od Sv. Nikolaja bio premjeten u Optuj, pisao mu je Vraz:
Kdo bode nam zdaj slovenske reci i povesti tak zvesto i rodoljubno
mej ljudstvom pobiral ? Kdo moje ljublene sestre deco dostojno vuil?
Kdo druge Sloveneke Miklaovske fare ?" (Djela, V. 136).
I upnik Deutscher bio je pitomac varadinske gimnazije, a dekan
Jaklin ispovjednik kapelana Murca. Tako su si blizu stojali Jaklin,
Vraz, Murec i Deutscher.
3
Drobtinice 1855., 121 1 3 1 ; Davorin Trstenjak, pisac Klaja-
rovoga ivotopisa, bio je sam s Klajerom dobro poznat.
(27) STANKO YRAZ U KOLAMA. 103

u Gradcu) kapelanu Murcu, bodrei ga za slovenski literarni rad,

oduevljen za Sloveniju i sladko mleko maternega jezika," neka
navedem ovo: Saj Te fpomnifh onih Slavnih Jarnikovih befed:
Sarja lepa fe rasliva, Zhef Slovenji Goratan,-Sbuja dremanje
zhaftliva, Osnanuje fvetli dan, i:

Imaj selim mnogo fzreche;

Puno z novczi vfzegdar vrecbe;
Kad pod kofzu dojdes fzmerti,
Neb' operti budu verti. etc.

Ostavio je dakle Klajer teologiju kao oduevljen domorodac,

a ujedno poznavalac kajkavske literature.
Klajer je avgusta 1832. postao kapelanom kod Sv. Jurija na
Pesnici. U pismu dne 29. VI. 1833. pita Vraz Murca: Znate li
kaj od Klajara?", dne 1. IX. iste godine pozdravlja ga po Gafu
i opet 3. XI. 1835. pita Murca: Kaj pa Vi od Klajara vete?"
Iz svega toga se jasno vidi, da se je Vraz vrlo zanimao za Klaj
ara. 0 praznicima (po svoj prilici) god. 1833. sastao se je s njim
kod Sv. Nikolaja, gdje je Klajar posjetio Murca. 1
Rano se je ve bavio slovenskim jezikom Matjai. Jednu godinu
za njim uio se je u Mariboru kasniji pjesnik i sveenik Hanik ;
ovaj je pisao o njemu 2 : Slovenine se bolj poprijeti je zael
Matjai (v Mariboru) sicer prav po naklubi. Priel je v Maribor
namre neki mladi grof za neplaanega krajskomisarja trd
Nemec, ker je pa po postavi moral spribo imeti, da nekaj slo-
venskega ume, iskal je uenika in izvoljen je bil Matijai, takrat
petoolc, kajti znano je bilo, da ga je Smigoc in Povoen e v sto-
venini uril. Da bi mogel praktino grofa uiti, popraeval je
soolce po manj znanih besedah in izrekih, in zaeli smo jih za-
pisovati, dobivali slovenske knjige, se uili pa tui vasi hudo
prepirali se. Najhuji je bil Murko, pa tui v kratkem vse pre-
kosil . . . dijaki iz Ljubljane so mnogo pripomogli . . . " To je
bilo 1825/26.?
Godine 1827. na jesen dodje Matjai u filozofiju u Gradac, a
od poetka iste godine boravio je u Gradcu i Gaj.
Ve prije dolaska Gajeva bilo je u Gradcu osnovano drutvo
ilirski klub" ; u ovom klubu bio je Dalmatinac Boidar Petranovi,
1
Slov. Veernice 1898., 22.
2
Pismo Hanikovo Macunu 1869. (Macun, Knji. zgod., 136*).
104 F . ILEI, (28)

a bilo je i nekoliko Srba iz Vojvodine, pa i Slovenaca. Gaj istie

osobito Srbina Mojsiju Baltia, koji da je imao mnogo zasluga
o razviu znanja i znaaja svih onih, koji su ga okruivali" (Baltic
ga je uveo u irilicu i Vukove narodne pjesme), osim toga i
Demetra. Obratno je Gaj sa svojim entuziazmom budio u svih
mladih ljudi ilirskog kluba" sve vei interes za narodni jezik. 1
U ovaj. krug izvrsnih sinova hrvatske i slavonske krajine",
koji su kano upravni pitomci sluali vie nauke, doao je za
Murkom, mislim, i Matjai; tako si tumaim riei Davorina
Trstenjaka, koji veli o njemu,"' da je kao suuenik Gajev ve u
Gradcu bio vatren rodoljub.
Kao Matjai uzrastao ie i Murko u krajevima- na koie ie utiecao
Volkmerov rad. U gimnaziji bio je u napomenutoj akademiji"
najvatreniji pregalac. 3 Ve rano mora da se je poeo baviti slov-
nikim radom; u predgovoru slovnice, pisanom 30. nov. 1830.,
kae: Ich habe, aufgemuntert durch die, vor nun mehr als zwei
Jahren, von Seite der Fr. Perstel'schen Buchhandlung (J. L. Greiner)
ergangene ffentliche Aufforderung, ein slovenisch-deutsches und
deutsch-slovenisches Wrterbuch zu schreiben angefangen" ; u istini
radio je oko rjenika i slovnice od godine 1829. do 1832. Kurelac
pripovieda, da ga je Gaj god. 1828. poticao, da izda svoj gotovi (?)
slovenski rjenik oekom ortografijom.41 Iz toga se vidi, da je Murko
bio poznat u ilirskom klubu." Na ovaj nain mogao seje upoznati
i s Vukovim rjenikom, koji mu je medju drugim sluio po
magalom u njegovu radu. 0 novoj godini 1831. dozrievao je
ve njegov rjenik, jer pie u istom predgovoru, da e izii prvi
dio (slov.-njem.) nchstens, der zweite aber um Ostern knftigen
Jahres (1832)." Radei hodao je i u teologiju, da se tam,o dogo
vara sa svojim zemljacima (Klajar, Murec , Matjai!) te je
jedanput Matjaiu za neki dug onio Vukov rjenik. 5 Tako je
ulazio duh ilirskog kluba" i u teologiju.
1
Surmin, Hrvatski preporod, I, 124, 126. Srpski su djaci
osnovali godine 1829. svoje drutvo Srpska Vlada, pa je u tome
drutvu bio i Gaj." (ib. 026 1:l ).
2
Zora, 1872.,* 65.
3
Bez sumnje nije istina, to pie Davorin Trstenjak o njemu (Zora
1872., 24), da naime Murko oko god. 1830., zabavljen ve slovnikim
radom, nije znao pravo ni itati slovenski. Trstenjakove viesti trebaju
uviek kontrole.
4
Surmin, Hrvatski preporod I. 124.
5
Let. Mat. Slov. 1880., 240241.
(29) STANKO VRAZ U KOLAMA. 105

Kako iroko je god. 1830. shvaao Murko slavenstvo, kae pred

govor njegove slovnice, gdje u smislu prvih oboavatelja slavenskih
masa, pie: Die Slowenen sind ein nicht unwichtiger Stamm der
Slawen, welche sich, ihre Herrschaft und Sprache in drei Welt
teilen Europa, Asien und dem nrdlichen Amerika aus
breiteten und im Ganzen den neunten Teil des Erdbodens inne
haben . . ." Der gemeine Mann, sei er ein Krntnischer, Krainischer
oder Ungarischer Slowene, wird, wie ich mich hundert Mal zu
berzeugen Gelegenheit hatte, das Slowenische in seinem ganzen
Bereiche gar nicht verschieden, selbst den Kroaten und Serben,
die wohl etwas abweichen, leicht, und nur Bhmen und Polen,
deren Mundarten fr Slowenen die entfernsten sind, zwar schwer,
wohl auch recht schwer, immer jedoch verstndlich linden . . . "
Zauzeo je stanovite, da treba graa slovenskog jezika u slovnici
obraditi der aus der Vergleichung aller slawischen Dialekte zu
errternden besonderen Bildungs-, Biegungs- und Biegungsart der
Wrter gem."
Ba u onu jesen, kad je Vraz dolazio u filozofiju u Gradac,
otiao je Murko u Be, da tamo ui medicinu; aliboe neznamo,
kako dugo je tamo ostao: v kratkem je imenovane studije pustil,"
kae dr. Pajek. 1
Nagadjam, da su njegovi prijatelji u Gradcu s odlaskom nje
govim iz Gradca smatrali i njegov rad pokopanim te su sami
htjeli da ga nastave.
Tako si tumaim slov.-njem. rjenik u lit. ostavtini Matjaievoj,
zapoet 16. nov. 1830., a i u ostavtini Koarovoj ima komad
ajnicom pisana Slovenskog besednika."
Koliko vidim, nije jo potanje opisan Murkov ivot i rad ba u
doba 18301832. (u proljeu 1832. nalazimo ga u Beu); zato
se o doticajima Vraza s Murkom u ovo vrieme ne moe sa si
gurnou govoriti.
Nema sumnje, da su Murko i JKatjai prije dolaska Vragova
u Gradac bili zaahnuti slavenskim duhom, sloveno-politi", ali
nedostaju vrela, do. si rastumaimo, k a k o su dospjeli u redove
ilirskog kluba" novodoli Kosar, Mikloic i Vrag: ili svojim
vlastitim nagnuem ili potaknuti od starijih, rekbi apercipirani.
Svakako se ne moemo vie uditi, ako nalazimo na odlinom
mjestu ba Murka i Matjaia u Vrazovoj drubi Sloveno-polita."
Blie je stojao Vrazu po svoj prilici Matjai.
1
ib. 233.
106 F. ILEI, (30)

Jeli moda Koevar, kasnije Vrazov vjerni sumiljenik, utjecao

na prvi razmah njegova slovenstva?
Stjepan Koevar doao je zajedno s Matjaiem (dakle 1827.,
ne 1826., kako se tvrdi u Viencu 1883. 150, jerbo godine 1826.
Koevar je jedva svrio prvu humanitetu u Mariboru) u Gradac
u filozofiju; i on se je kaoto Matjai ovdje upoznao s Gajem,
a otiav u Be u medicinu, prijateljevao je tamo osobito s Demetrom.
Bilo je proljetna dana godine 1832., kada su u Beu Koevar
i Murko, tada jo jaci, zabrinute due spominjali malu etu domo
ljubnih Slovenaca. Bili su odista u Gradcu Matjai, Klajer, Vogrin
i dr. G. Murec je ve kapelanovao u Slovenskih goricah . . .
Nu to je bilo premalo pregalaca kraj onolikoga renegatstva i
zamrle sviesti narodne. Ve su se stali pobojavati, da e teko iz
mrtvih povratiti Slovence, nu jo im ne gine nada. Koevar pita
u pismu Matjaia, ima li to slovenskoga podmladka u Gradcu.
Kako li se je uzradovao Koevar odgovoru, da su svanula dva
mlada Slovenca, nada sviju domoljuba: Stanico Vraz i Mihloi . . .
U jeseni god. 1832. sastane se Koevar u kui vriednoga za-.
titnika slovenstva Ferd. Dominkua, kontrolnoga komisara u Gradcu,
prvi put sa Vragom i MiMoiem te se s njimi pobrati." 1
I od god. 1833. poimlje se Koe varova korespondenca sa Vrazom.
Od kako se je Koevar upoznao sa mladim Stankom (i Mikloiem),
nije vie oajavao radi slovenstva: Koliko sam prije tugovao,
sada mi se od radosti vedri elo, jer vidim napredak za ove go
dine znamenit . . . Cjelujem Vas i vrloga Mikloia Moram vam
zahvaliti, jer ste vas dva mir mojemu srdcu povratili," pisao je
god. 1833. Koevar Vrazu.
Iz toga se jasno vidi: 1. Koevar u gimnaziji nije ni poznao
Vraza; upoznao se je s njim istom god. 1832 ; 2. Vraje bio uz
Mikloia ve nada sviju domoljuba", kad se je prvi put sreo
s Koevarom; 3. i Koevar bio je onda ve zanosan Slaven. Raz
vili su se dakle Koevar i Vraz neodvisno jedan od drugoga,
Koevar valjda iz akademije" Matjaieve u Mariboru, iz po
znanstva s Gajem u Gradcu, a s Demetrom u Beu.
Odgovor Matjaiev: da su svanula dva mlada Slovenca, nada
sviju domoljuba," daje nasluivati rieenje gornje alternative: Vraz
i Mikloi uvrstili su se u redove sloveno-politskog kluba" jakom
vlastitom silom.
* *
1
Vienac, 1883., M. ., Stjepan Koevar prama ilirstvu, str. 150.
 (31) STANKO VEAZ U KOLAMA. 107

Za dolaska Vrazova u Gradac bila su tamo dva starija Slo

venca, Kvas i Riner, Kvas profesor slovenskog jezika iza god.
1823., i Riner, kurat u kaznioni. Ova dvojica bili su neki re-
prezentanti sloventine u Gradcu godine 1829, oficijelni dakako
Kvas.
Avgusta ove godine boravio je pol drugi dan u Gradcu Ceh
K. V. Zadostiv jsa dovedti se neeho o stavu literatury Slo
vensko na Styrdku, poptval jsem se v Graei na mue te lite
ratury milovnd. Poukazno mi na uchovniho C. P. Vita By hier a
a na tamnejiho prof. Slov. literatury, P. Kolomanna Kvasa. Oba
pfivetive mne uvitave, priinili se ukojiti adost mau." Doznao
je ovdje K. V. o gramatikama Dajnkovoj i Metelkovoj i o njihovu
pravopisu; ne bez dvodu steoval si p. Riner na eskou pismenu
g", koju da esi jedini upotrebljavaju za j . 1
Iz toga se vidi, da je ak i Riner poznao eki pravopis. Jo
prije se to moe tvrditi o profesoru Kvasu i o njegovu voditelju
Dajnku.
U poetku Vrazovih studija izala je Dajnkova slovnica (1824.).
Rat" za njegovu ortografiju vodio se osobito estoko za njegovih
filozofickih studija u Gradcu. Dajnko bio je do god. 1831. kape
lanom u Radgoni, kakovih 6 sati od Ljutomera.
Ili je Dajnko utjecao na Vraza? Ili je Vraz kadgod pisao
dajnicom ?
Ovo potonje bi moglo biti, ako se obazremo na to, da je njegov
drug Kosar za svojih filozofskih studija u Gradcu pisao sve (i
srpske stvari) dajnicom te je Vraz Koara posjeivao o praznicima
u njegovu zaviaju (Sv. Juri na avnici). Ovdje nalazimo u ono
vrieme kapelana, zatim deficijenta dajniara Martina Vrida, kasnije
(1830., 1831.) kapelana dajniara Antuna Serfa; ova dvojica bi
jahu bez dvojbe ved onda pristae Dajnkovi, tako da je Vraz do
lazio u podruje duha Dajnkova." Kosar sam bio je Dajnku
dobro poznat, oevidno njegov pratilac u pravopisnoj borbi.
Kosar bio je god. 1823/24. uenikom drugog razreda uzorne
kole" u Ragoni. Kateheta bio mu je tamo Dajnko; dne 8. marta
i 31. maja 1824. napisao mu je u Ehrenzettel" marljivosti i liepog
vladanja ime Kosar" svojim novim pravopisom. Kosar se je dakle
ve rano priuio Dajnkovu pisanju te nije udnovato, ako ga za-
1
asopis spolenosti vlastenskeho museuma v Cechah 1829., svazek
ctvrty, 7 5 - - 8 1 .
108 F. ILEI, (32)

jedno sa sveenicima njegova zaviaja nalazimo medju dajni-

arima.
Kakovi su bili odnosi Vrazovi prema Dajnku? Slagao se je
s njim sigurno u protivtini protiv metelice; ta nijedan istono-
tajerski Slovenac nije mogao lako biti na Metelkovoj strani. Kak
Kranjec in Koroec zgovarjata, neti ni pravopisnih erk na sveti,
fieti jik ne borno meli, os se nam ravno milost Boja stotino pre-
rokov Metelkove glave in pameti poslalo bi," kae Vraz u uvodu
Navuka v peldah," mislei osobito na zapadno-slovenski polu-
glasnik, valjada i na dvojicu Metelkovih ,,e" i o". U istom smislu
pie Dajnko: Metelko's = ei oder ie, o> = oa ist vom gleichen
Werte, als z. B . : Poa! te'i Goas moag neit freien, statt: Bube!
diese Gei mag nicht fressen." 1
Vraz u listovima, pisanim iz Gradca Murcu, nigdje ne spominje
ajnka, doim pozdravlja druge sveenike svog zaviaja. Po svoj
prilici medju njima nije bilo ueg doticaja. Mislim, da je bio Vraz
naelno protivan Dajnkovu pravopisu, kako se je protivio Dajnkovu
stanovitu prema narodnom pjesnictvu; u Ijutomerskoj ekaniji
uope (god. 1831.) Dajnko nije imao toliko pristaa kao u op-
tujskoj; valjada se to mora pripisati uplivu dekana Jaklina, Vra-
zova rodjaka i zatitnika. Nije izkljueno, da je bilo i medju
djacima Koarom i Vrazom radi dajnice azbunog rata."
Ma bio Vraz i protivnik Dajnkova pravopisa pozitivnih
svjedoanstva nema ni pro ni contra 2 to je bez sumnje, da se
je Dajnko mnogo obazirao na druge Slavene; u predgovoru svojemu
Kmetu Izidoru" kae, d a j e svojim pravopisom htio povisiti ljepotu
1
Jahresbericht des Staatsgynm. in Marburg, 1890., 16.
2
Stan imao je kod prof. Kvasa, zatitnika dajnice, na Stanko
istom iza god. 1886., kad je oluja abecednog rata ba bila prola;
aprila 1837. pie Vraz Mureu, da i prof. Kvas mono ljubi eeho-
iliricu."
Piui ivotopis Stanka Vraza za Bleiweisov Koledarek" (za god.
1855.), primio je Davorin Trstenjak od brata Jakoba Koara njegovu
lit. ostavtinu; god. 1882. pisao je o njoj (valjda dru. Jos. Pajeku):
Vtegnete ktero Vrazovo pesmico med rokopisi Koarovimi najti, ker
bila sta kollege na gymnaziji in vseueliti in prav dobra prijatelja."
aliboe rukopis Vrazov i Koarov tako su si slini, da bi bilo veoma
teko razluiti jednog od drugoga. Dakako Trstenjak je svojim rieima
mogao misliti i na Koarove prepie Vrazovih pjesama; u ovom sluaju
dajnica Koarove ostavtine ne znai nita za pitanje, je li Vraz pisao
dajnicom.
(33) STANKO VRAZ U KOLAMA. 109

naega jako imenitnega jezika;" korist svoje abecede vidio je u

tom, to nije izmiljena, veo uzeta od tistih dobrih priatelov na
ega dale razirjanega jezika, keri so e davno pred nami hvale
vreno za lepi slovenski jezik ino dobroserni narod totega jezika
skerbeli;" mislio j e na ehe i irilske Slavene. Kod sastava svoje
abecede drao se je Reljkovia, Stullija, Dobrovskoga i irilice; 1
Dajnkovi sibilanti: s, z, c bili su most ka ekom Gajevom pravo
pisu.
Dajnko drae eki pravopis za uzoran pravopis latinskih" Sla
vena te se medju inim pozivlje ve g. 1831. i na Gaja, kojega je
Kratka osnova izila avgusta 1830. Gradacka omladina poznala je ve
dakle god. 1831. Gajev rad. Dajnko i Gaj imali su isti pravopisni
ideal; razlika je tek u tome, to j e Dajnko mislio, neka se po
lagano primi.
Odnoaj medju starijom i mladjom generacijom dobro je oznaio
Vraz u svom koncipiranom pismu (Safaiiku? Djela, V. 148 do
152):
Nafhi dosdajni fhe shivi pifarje fo svun Ravnikarja, Jarnika
in Prefherna, pred kterimi le naj vfak Slovenez pokloni, vfi ne
fpomenja vredni, pa tui hvala Bogu she malokteri peresa gubi
(Naj Slovenzom ne bo sa nje shal!) alj boljlhega dobizhka ie
ilobodno Slovenska nada od sdajnih krepkih mlaemov, iinov, kteri
lo ie ne [amo shkolnoj modroltjoj saovoljili, ampak v knigah ple
menitih moshi Itarega in sdajnega veka pravizo in reinizo iikavihi
navzhili tui ivoj narod ljubiti in mu duOievnim in telelnim pre-
molhenjem na ponudbo biti . . . " Napose imenuje Mikloia i
Samperlna te otsudiv Volkmera kae: Prihodnoft nam lepfhi fad
obezhe. Jal miflim, de me moja nada ne bo vkanila, ker vezhidel
ftarfhe in sdajne ljubovnike in hranitelje nafhega jesika posnam.
Starihi(m), kterim tui Murko (nema fhe vezh 26 let) dohaja, fo
laitnovoljni Ijubljivo koriltni, k tem ihe pridajte Horacijevo :
querulus, castigator censorque minorum. Zhe nai kdor kaj bojeslivo
drsne rezhi, taJci je nemihhi odgovor: Was wisset Ihr jungen un
erfahrenen Leute, Ihr sollet unter alten Mnnern fchweigen. Takih
odgovorov voljno. Satorej fe nezhemo vezh radovoljno v tako
drufhtvo sapeljati, zhe navk in rasivetvanje potrebujemo, ga raj
v tihih knigah in v laftnem proftem narodu ifhzhemo. Sato vfaki

1
Koan, Jahresbericht des k. k. Staatsgymnasiums in Marburg
1890., 4. Bio je Dainko i prenumeranat na Vukov Rjenik 1818.
 110 P. ILBI, (34)

tih, ki b kaj pifal, flobodno rezhe: Zhe iem Jcaj mojem narodeJcu
pomagat, iem iamo s mozhjo laitnih trudov moje glave in prizhinkom
mojih prijatljev, mojih vritnikov - pomagat . . . "
Te riei Vrazove kau, da su Vraz i vrstnici iza god. 1830.
slabo bili podupirani od starih te se zato rano emancipovali od
njihova protektorstva." Uviek ista borba starih i mladih!
Srbska, hrvatska i slovenska (gradaka) omladina ustala je protiv
uskogrudnih starinaa, utirui junom slavenstvu i njegovoj lite
raturi nove staze.

Nastaje sad pitanje: Jeli vodio Mikloi Vraza ili Vraz Mikloia?
Na to neka odgovori Mikloi sam 1 : O mojem asu temu je
e skoro 60 let v Varadinu neje bilo narodnega buditelja;
poraba slavenine v koli uila me je, da sem slavenski jeili
v koli in ivljenju vie ceniti mal, nego je to pri fantih biti moglo,
ki so prihajali iz nemkih sol v gimnazijo. V Mariboru uzdrava!
je Vraz v meni Ijubezen do materinine, koji je e v 3.
ali 4. razredu med kolskim predavanjem stihe delal, pri
tem sem mu jaz bil svetovavec. V Gradcu se ta Ijubezen za
slavenino neje zgubila; kovali smo velikanske osnove; Vraz
imel bi spisati primerjajo slovar, jaz pa primerjajoo slovnico
slavenskih jezikov. Obenje s Poljaki v Gradcu interniranimi pod-
pomagalo je delovanje.

1
Mikloi Macunu god. 1881. (Macun, op. cit. 114, 05 ).
Isp. posvetu Babjeg klanjca" Franji Vladimiru Mikloiu:

Tvoju ljubav,, skrb i brigu

nikad neu zaboravit,
ve ti ime za viek stavit
u ivota moga knjigu.
Nu proslavit tko razsudnu
Tvoju pamet moe zadost?
to pod moju luu mladost
upravi mi nogu bludnu,
i u jednu svrhu skupi
ice plahe moje pameti,
kazivaju, gdje se svieti
od istine prag i stupi.
 (35) STANKO VRAZ U KOLAMA. 111

Ove riei Mikloieve tumaim si ovako : Mikloi bio je vedroga

intelekta, a hladnije udi; znao je cieniti slavenski jezik jednako
pravnim sa drugim jezicima, pomao je rano pravila stihotvorstva.
Vraz je imao uvstva: ljubio je slavenski jezik i slagao stihove.
Sve je tako bilo ve u gimnaziji, pa i kasnije.
*

Nema sumnje, da se j e Vraz ve rano upoznao sa zapadno-

slovenskom literaturom. Ve je god. 1833. pitao Murca: Petemusne
vacantiis Oarnioliam?" etvrtoga januara 1834. cituje Preernovu
Prvu Ijubezen;" i sam je htio da prinosi Cebelici.1 Per vsakem
od nas (tirskih, gradakih) Slovenaca svezki kranjske belice
najti so," pisao je godine 1836., poznavajui ve i Vodnikovu
slovnicu i Dalmatinovu bibliju. 2
Volkmer dakako bio je mladei dobro poznat, bio im je ui
zemljak. Matjai se je u poznim godinama jo sjeao, da je na
svoj dom u], kako so pokojnemu Volkmerju zvonovi peli." Murko
je oko god. 1830. sakupljao Volkmerove pjesme; s tim Murkovim
radom u savezu je bez dvojbe Koarov prepis Volkmerovih pje
sama. Pjesniki nadarenom Vrazu dakako Volkmerova poezija"
nije ugadjala. 3
Kako je sudio o itavoj dotadanjoj slovenskoj knjievnosti, na
veli smo ve gori.
Kajkavska literatura bila je do onog doba u Slov. goricama,
najvie po sveenstvu, razirena. Mikloi mogao se je donekle
s njom upoznati u Varadinu; Klajer cituje god. 1832. kajkavske
stihove.

U pismu Murcu iz godine 1838. (Djela, V. 167) zove Vraz sebe

prostega Slovenca", a Mikloia visoko ' visoko vuenoga."
Potanje japoznao se je Vraz s Mikloiem valjada istom u Mariboru;
gl. gore str. 80. Ljubav za na narod, ljubav za krasne jezike sla
venske zdruila nas je," pisao je Mikloi Vrazu god. 1833. (Markovi,
LXXVIL).
1
Grl. Preeren in slovanstvo, 13 si.
2
Uvod Navuka v peldah." (Lei je zahodnim Slovencom v pismi
samoglasnikov preskoiti ali [po Vonikovem] pogltnoti kak nam brati
bre njih . . ." Gl. Vodnikovu Pismenost, str. 78: Poglt).
3
Djela, V. 146. upnik Jakob Peklar u Sv. Bolfanku, rodnoj
upi Jos. Murea, znao je sve Volkmerove pjesme na pamet te ih je
kod veere deklamirao sakupljenim djacima gimnazistama svoje upe.
112 F. ILEI, (36)

U Gradcu prouavali su mladii jamano uslied pobudjenja

srpske omladine, ilirskog kluba," Srpske Vlade" u doba
18301832. SerbsM Letopis, koji je od godine 1825. izlazio u
Budimu, od god. 1826. trokom Matice, osim toga i Vukove i
druge slavenske narodne pjesme paVukovu Danicu" (18261829.). l
Prema uzorku Letopisa" vjebali su se u prevodima staroklasikih
pisaca i njemakog iilskog pjesnitva te su tako mogli ne samo
nauiti slaveno-srpski jezik, nego prisvojiti si i iroko slavensko
shvaanje, osobito uzimati juno slavenstvo kao jedinicu, Hrvate i
Slovence kao jedno koljeno. (Gl. dodatak!). 2
Upoznavi se tako sa slovenskom, kajkavskom i srpskom literaturom,
morala je ova omladina Mvo pozdraviti pojavu Lj. Gaja, koji je
najblie njihovu zaviaju nastojao oko realizovanja liepe slavenske
misli. (Poznakomivisi. v i Gradce s i serbskoju literaturoju, V r a z i
bybb vosplameneni mysliju Kollara i Gaja o sozaniji onogo
illirskago jazyka dla Jugoslav]ani . . . " Knlakovskij, Illirizmt
220. Jo god. 1836. pie Vogrin Gafu o den zwei mir ans Herz
gewachsenen Dialecten Serbisch und Russisch," Zbornik Mat.
Slov. 1900., 215.).

7.
epr-ezentanti duha slavenskog iz proaste dobe.

Prvu pozitivnu viest o Vrazovu rodoljubnom utjecanju na vrnjake

ostavio nam je Mikloi, koji pripoviea, da je Vraz u Mariboru
uzdravao u njemu ljubav k materinskom jeziku, i to po svoj
prilici ve godine 1827. ili 1828 , dakle odmah, kako j e Mikloi

1
Vae narodne pesni, koje najprie u njemakom prevodu itah,
biahu povod, da se ja vatreno prihvatih naukah slavjanskih," kae
Vraz sam u pismu Vuku dne 8. III. 1839. (Vienae, 1879., 260).
2
Do konca god. 1833. oevidno Vraz je ve dobro prouio eki
jezik te Hrvate svjetovao, a bi se hteli bolj za ekim dialektom
zeznamiti i svojo reo bolj po ekoj syntax! ravnati." I ruski jezik
bio je ve rano na redu; Vraz je god. 1884/35. mogao ve i sam
uiti rosiski," a Mikloi je bio vodja u poljskom jeziku.
Iza god. 1830. bila je Jednota tenafska na Johanneum ve Hraci
Styrskem" pretplatiteljicom Gas. es. Mus." Vraz spominje ovaj asopis
o novoj godini 1834. (Graa, III. 261) i u uvodu Navuka v peldah"
(ovdje Ijetnike 1826(.)--1836.).
(37) STANKO VRAZ U KOLAMA. 113

doao u Maribor; nema sumnje, da je Vraz ve i prije osjeao

slavenski.
Tko mu je u tako ranoj mladosti probudio rodoljubno uvstvo ?
Prva i dugotrajna kola rodoljublja i svake estitosti bilo je
Vrazu obenje sa dekanom Jaklinom. Liep spomenik je postavio
.Stanko tomu svom uzgojitelju u posveti Gusala i tambure/' gdje
kae, daje Jaklin ,. svagda pri ticao u pomo neukoj i nestalnoj mladosti
njegovoj, pametujui ju i pobudjivajui na ljubav nauka, na po
tenje, estitost i svaku drugu blagu ud;" ne zna, kako da mu
dostojnije izkae tovanje svoje kao najstarijem representantu duha
slavenskog od proaste dobe . . . ," kad je on kao mladi dru
govao s mladii, kojih je srdce igralo za stvar omorodnu, kojih
su usta sred naJDeprijaznijih okolnostih pevala pesme pune velikog
boanstvenog slutjenja . . . " Ono krasno doba romantine poezije
unitila je bojna trublja; sada drugovi mladosti Tvoje izumroe
ve ili duom ili telom . . . Ti si jedini ivi ostanak one prekrasne
poetine dobe, jerbo Bog Te nadario duhom, koji nadvladajui
tuge i alosti nestorskih goinah, ive i dan danas sa svom silom
i snagom mladosti . . . Ti nisi ni castigator ni censor minorum . . . "
Dvoje se moe iz ovih Vrazovih rieci izvesti: prvo, d a j e Jaklin
plemeniti patriotizam, to se je uzbudio u poetku vieka, nijetio do
Vrazovih vremena; drugo, da je Jaklin sa svojim rodoljubljem
imao i sumiljenika, ali da su onda bili ve mrtvi ili duom ili
tielom.
Na koje drugove Jaklinove misli ovdje Vraz? Za cielo na one,
to su navedeni u njegovu Tzjanjenju" ka Guslama i tamburi"
(134135), gdje itamo: Na poetku t. veka razvedrilo se je
nebo nad rodnom bratjom u gornjih stranah nae domovine (naj-
pae medju Murom i Dravom) . . . Tu se j e skupila ujedan tabor
(bez dogovora) sva mlade uznesena za krasno, dobro i krepostno.
I ta mlade bi smatrala ostale toboe slobonomislee Slovence,
ponosee se s nekakvim svetoobanstvom (kosmopolitismom) kao
nekakve nemake slobodnjake, korei ih materijalistami, koji dobro
naroda podlau koristi svojoj posebnoj."
Kao prve glave onih vitekih slovenskih uzneenika napominje
u Kranjskoj Vodnika, do njega Japlja i Kumerdeja, u Korukoj
Gutsmana i Jarnika, u tajerskoj Primca, Smigoca, Narata (po
bratima Jaklinu), Popovia, Kosija, Cvetka, Pergera, Kvasa, Krempla
i Modrinjaka. Od sviju ovih glava ivi jo jedino s telom i duhom
Ovetko, Jaklin i Ant. .Kremp]. Izmedju sviju ivi opet i s duhom
GRAA 5. 8
114 F. ILKI, (38)

i perom delujui i danas A. Krempl, koji ni u svoje starije godine

svoje ni izgubio ni iskricu od svoje prve mladenake vatre." 1
Tko je od njib uz Jaklina utjecao na prvi razvitak rodoljubnog
uvstva Vrazova?
Cvetko bio je u doba Vrazovih gimnazijskih studija upnikom
u Lembahu kod Maribora; sasvim je vjerojatno, premda pozitivno
nije dokazano, da je Klajer kadkad tamo pohodio svoga dobro
tvora, a s njim Vraz prijatelja svojemu ujcu Jaklinu. 2
0 Kremplu bilo je ve govora. Ich kenne diesen hchst
achtungswrdigen Mann noch aus meinen Knaben jhren, wo er
mein Lehrer war, und habe in ihm bei meinen sptem Besuchen
einen groen und feurigen Patrioten gefunden," pisao je Vraz o
Kremplu godine 1838. Iz ovih riei biva jasno, da u svojim dje
akim godinama Vraz nije jo shvatao Krempleva rodoljublja^
ve istom bei seinen spteren Besuchen." Kada je bilo to spter" ?
Sigurno ne prije 1827. ili 1828. U uvodu Navuka v peldah"
kae, da je narodne pjesme poeo sakupljati, ko so ga doraene
leta v neme kraje odegnale, ko je z detejih let v mladeneke
stopil, se ljubav do domovine zbudila ter njo vekna elja in
sila se z domaimi remi zabavljati;" ovi nemi kraji" su bez
dvojbe njemaki krajeyi.
ini mi se vjerojatnim, da prije 1827. ili 1828. Krempl nije
uplivao na slavensko uvstvo Vrazovo.
1
Uvod ka Guslama i tamburici" pisan je prvi dan godine 1845.,
a tada je Krempl bio ve mrtav. Znaajno je, to Dajnka uope
ne navodi. Kvas mu je ve duhom" mrtav ; isp. str. 108 (32).
2
Cvetko bio je u Gradcu kao teolog lanom Primeve societatis
slovenicae" te se u ono doba (1811.) u Kopitarovoj korespondenci po-
minje zajedno s Jaklinom i Morinjakom; ovaj potonji spjevao mu je
za novu misu (1813.) vatrenu rodoljubnu pjesmu (Gusle i tambura,
136). Kao kapelan kod Sv. Lovrenca potpornagao je Klajera u koli.
Vraz pozdravlja 6. I. 1835. iz Gradca po Knupleu visokovr. g.
f. Cvetka" u ime Kastelca, Preerna, Copa i Gaja, a dvie godine
kasnije javlja, da su pjesme na koncu Murkova izdanja Volkmera od
g. Cvetka farja in papea naih slovesnovernih du na malom Stajari."
Godine 1836., kad je iziao Dunderov Kai, pisao je Vogrin iz
Maribora Cafu: Oai macht mir sehr viel Vergngen, ebenso auch
dem Hw. Hr. Pfr. Zwetko, er war vor kurzem bey uns, u. sang wie
ein zweyter Milovan im klassischen Geiste den wahrhaft klassischen
Cai uns vor, er wird ihn recht einstudieren, sagte er, u. der Murko-
mge ihm den Preis bekannt machen." (Zbornik Mat. Slav. 1900., 213).
(39) STANKO VHAZ U KOLAMA. 115

Dolazi Modrinjak. Od godine 1814. bio je Modrinjak upnikom

kod Sv. Nikolaja te je umro tamo 8. oktobra 1827. Vraz slavi
Modrinjakovu poeziju kao pravi ures poesije slavljanske", iz nje
da sbori pravi 'isti um slavljanski glasom domorodnim . . . Iz
pesme (Amico Zvetkoni 1813.) razabrat e jasno, kojim su duhom
dihali, pod kojim barjakom vojevali ondanji nai domorodci. Jasnim
obrazom predstavlja ti se njihova mrnja i preziranje ponemenikab,
a kroz taj obraz sjaje kao kontrast najvruija ljubav za slav-
ljanstvo;" njega samoga zove representantom idee slavljanstva
na Malom Stajeru."
A jeli Modrinjak za svoga ivota utjecao na Vraza? Vjerojatno
je, da je Vraz Modrinjaka lino poznao. Vrazova sestra bila je
kod Sv. Nikolaja udata. Dne 4. januara 1834. pie Vraz Murcu,
koji je o Boiu ostavio Sv. Nikolaj : Kdo bode nam zdaj slo
venske rei i povesti tak zvesto i rodoljubno mej ljudstvom po-
biral? Kdo moje ljublene sestre deco dostojno vuil? Kdo druge
Sloveneke Miklaovske fare?" ini se, da su djeca sestrina tada
ve polazila kolu, dakle su ve bila preko 67 godina stara.
Mislim, da s e j e sestra prije smrti Morinjakove (1827.) udala;
pa da ne bi bio Vraz vidio njezina upnika? Za istu tvrdnju
svjedoe i ove Vrazove riei: Ako te ikad zanese elja znati,
kakva je bio obraza i lica Modrinjak, a ti moe dobro sgodjenu
njegovu sliku vidjeti u Sreditu kod bratia njegova" . . . ; dodue
nasuprot smeta, da dade staroj medjaici pokojnog svog otca riei:
Poznavala sam ga, dok je kapelanovao kod Sv. Tomaa. Bio to
ovek prekrasan."
A sasvim izvjestnim mi se ini, da Vraz nije o b i o s Modri-
njakom ; ta kae o njemu: Ljudi, to su ga poznavali, hvale ga
kao oveka umnostna, uena, ugodna i potena." S poezijom nje
govom upoznao se po svoj prilici tek poslie njegove smrti. Jednu
knjiicu Modrinjakovih pjesama oteo je njegov brati: ia sam
one stvari prepisao za se i sudim, da su eeno zlato" . . . ; a
jamano si je pjesme prepisao istom onda, kad se je ve interesirao
za takove stvari, kad je ve bio Slavenom." 1 Obiti je mogao
Vraz s Modrinjakom to manje, to je o njegovoj smrti brojio jedva
17 godina, a bio se j e Modrinjak proti koncu svojih godina,

1
Barbarsko postupanje njemkutarskog inovnika sa literarnom ostav
tinom Morinjakovom moglo je dakako ponukati latinskog jaka Vraza,
da je revnije prionuo uz slavenstvo prema onoj Modrinjakovoj: Zadnji
lovek je na sveti, ki svoj rod za nie dri . . . "
116 F. ILEIG, (40)

nerado gledan od svojih poglavara poradi nekojih stvari, u koje se

slobodan taj um nije mogo skuiti, zanemario sasvim, pijui preko
mre, da u piu zaboravi tuge i alosti svoje . . . "

I. Ako sve to promotrimo, vidimo, da je prije godine 1827.

jedini Jaklin utjecao na Stanka; on je prenio slavenstvo proaste
(joefinske) dobe na Vraza, a ovaj je pretvorio iskru u novi
plamen, koji je zabvatao sve njegove vrnjake, vodei ih prema
primjeru Hrvata" Jakima u vatru ilirizma . . .
II. Osim Jaklina napomenuti treba jo poznatu Matjaievu
akademiju" oko godine 1825., koja je probudila slovenstvo na
mariborskoj gimnaziji. 1
Dajnko stoji po strani, a javljaju se u Gradcu ilirski klub,"
Srpska Vlada" s Murkom i Matjaiem, internovani Poljaci,
,,Serbski Letopis," Vuk, asopis eskho Museuma," Safarik,
Kollar . . .
Ustaje Vraz i stoji uz Gaja . . . on, jo u kolama . . .

Zakljuak.
Vraza nisu proslavile kole; njegove svjedobe nisu blistale od
linim redovima. Proslavio ga je njegov slavenski duh, njegov
slavenski rad, njegov Mvot."
Mnogi od onih, koji su valjada u kolama gledali na suuenika
Vraza kao loa djaka, davno su ve zaboravljeni, jer su u ivotu
nali tek svoju korist, dok je Stanko htio da ostane vjernim slo-
venopolitstvu, et si fractus illabatur orbis; neki od njegovih su
uenika sliedili su u ivotu njegov primjer.
Vraza nije stvorila Vratzom kola, nisu ga uzgojili profesori,
uzgojio ga je duh slavenski, ivui izvan kole. Dobrim uenicima
daje kola formalnu naobrazbu.
1
Tvrdnja Markovieva: Ve prije, nego to je doao na nauke
u Gradac, bio se je poeo upoznavati s jezici i s pjesnitvom inih
slavenskih grana i glavnih evropskih naroda" (str. V.), osnovana je
oevidno tek na znaaju najstarijih sauvanih pisama Vrazovih (1833.)
te potjee iz neizpravne prepostavke, da je Vraz doao u Gradac
godine 1833.
(41) STANKO VKAZ U KOLAMA. 117

Tko e proreci budunost ovjeka prema kolskom napretku,

prema kolskim svjedobama?
Onodobna kola nije bila kadra, da utjee na ivot, jer ivot
je bio daleko od nje. U koli je vladala umstvena idila, basna i
epigram 18. vjeka, sve tek stihotvorstvo zur Bildung des Stils,"'
a vani j e za Goethejem zakralj evala romantika, poezija uvstava
19. stoljea. Latinski, grki i njemaki u koli, a vani je ve
sjedala na priestol majka Slava.
 Paprike harvatske leta 1846.
PRIOPIO IVAN MILOETI.

I.

Prof. dr. M. Senoa poklonio je naoj akademiji rukopisnu kru

iu, koja nosi naslov: Paprike harvatske leta 1846-ga." Pismo
je itlivo. Kniica je ista te se ini, da se nije mnogo itala.
Ima pored naslovnog lista 35, koje sasvijem, koje djelomice na
pisanih listova u 8. Na kraju je odrezano 7 listova, koji bijahu,
sva je prilika, neispisani. Paginacija nije oznaena.
Paprike" imadu tri dijela, a sastoje od samih estina, koje
su oznaene u svakom dijelu posebnim tekuim brojevima. Stihovi
su dosta hrapavi (deseterci). Svaki dio ima razliit sadraj, a svaki
nosi na elu po jedan francuski ili latinski citat kao devizu. Prvi
dio broji 83 estine, onda doenije dodanih 7 estina pod brojevima
47, 48, 49, 60, 61, 41, 76, premda preane kitice pod istim bro
jevima nijesu precrtane.
II. dio ima 58 kitica i dvije na kraju bez broja; III. dio 50
kitica, na koncu 3 pod brojevima 45., 52., 9., dvije bez broja,
jednu pod brojem 9., opet 4 bez broja, napokon dvije pod brojem
1. i 2. Dodaci iza III. dijela potjeu iz poznijeg vremena, to
pokazuje drugo crnilo i sitnije pismo. Sve je pisala ista ruka.
Ovdje ondje nalazimo i manih popravaka.
Na drugoj strani naslovnog lista stoji pod brojem 77. ova kitica:

Ve jim varh glavah svetoplam puca,

Jednako tigrom arce jo kuca;
Stalno se perce ko klisurine,
Vulkan e radit z njih razvaline!
Makar nam polje lava poplavi,
Ipak usph tigre zadavi!
(2) PAPRIKE HRVATSKE LETA 1846. 119

Sadrajem svojim kao da pripada I. dijelu, a moramo je drati

za pozniji dodatak, jer se kasnije pod brojem 77. ne javla.
Tko je ispjevao Paprike," ne umijemo rei. Bijae to svakako
-ovjek, koji je mnogo itao i razmilao. Prof. Senoa mi je
saopio samo toliko, da je naao Paprike" meu spisima svoga
blagopokojnog oca, neumrlog hrvatskog pjesnika Augusta enoe.
Nepoznati pjesnik napisao je ispred Paprika" uvod" u prozi,
odakle se razbira, da on ivo ustaje protiv konzervativaea, kojih
se samojedstvo" ne slae s pravim domolublem. Nije prevratnik
onaj, koji se dri naela, to promiu ludsku sreu zdravoga
razuma i naravske potrebe," ve onaj, koji hoe da silovito pre
tvori: naravski svet u neki politiki skelet tamnih vekovah."
Spisatel posveuje ovo svoje djelce domorodnim konzervativcima" :
za da se oni sami kao u zarcalu vide, svojeh teenjah srame, i
nemisle, da e njim u naem razboritom veku za rukom poii u
karznu lava zveri plaiti."
Dale kae: Sto se delca saderaja tide, taj u vetih Europe
jezicih ve dovoljno izradjen, i u vie ovekoljubnih eravah u
ivot uveden, ufam se, da dobrohotnoga itatelja jaditi nee; je
dino, to se koriti moe, bojim se izraza radi, zbog esa takodjer
mene ispriati molim napominjaju, da grana jezika slavjanskoga,
u kom piem stoperv u zibki nalazea se, s ostalimi vesto ob-
radjenimi Europe jezici natecanje za odarat manje je kadra."
Uvod se zavrava ovako:
Izraeno pako slobodno mnenje 6 razlinih ustavnih stvarih
osude, predmet biti ne moe tim manje; jerbo se sloboda mnenja
pojedinih osobah nikakovimi vije Vlasti do sada na svetio izdatimi
programmi neograniava. Zadnji poznato izreje Veritas odium
parit" neka nas vie ne bludi, spoznajmo se s istinom, priviknimo
se istini uprav u lice bez srameljivosti svagda uviriti." Potpis:
-Sbo(?) Slavoljub."
Iz ovih se rijei vidi, da imamo posla s piscem, koji j e ne-
zadovolan s Judima staroga kova, s nihovim radom i mislima, pa
iznosi nove, liberalne ideje u obliku sitnih pjesmica od 6 stihova.
Paprike" su dakle aforizmi, koji su cvali u Europi ve pod
kraj XVIII. vijeka. Da e oni biti satirini, pokazuje piev ka
rakteristini natpis: Paprike."
Poezije uzalud traimo u Paprikama." To je proza u stihovima,
bez ikakova pjesnikog nakita. Pisac nas, to se tie ideja, uvje
rava, da ne donosi nita novo; jer su one dovolno obraene u
120 IVAN MILGETI, 13}

drugim kriievnostima; tek se boji, e e biti prigovora riegovu

jeziku. On se ipak tjei, da e se uzeti u obzir neobraenost na
ega jezika. Odavle bi se dalo zakluiti, da je autor imao pred
oima ire itatelstvo, dakle j e sanao i o tiskanu svojih Paprika."
Moda je tako isprva mislio, tek nesustavno brojene kitica i ne
skladni dodaci pokazuju, da Paprike," kakove stoje pred nama,
ne bijahu gotove za tampu. Cenzura ne bi bila za cijelo ni do
zvolila, da se tiskaju u vrijeme, kada su nastale.
Jezik je Paprika" vrlo rav Nai su kajkavci u doba ilirsko
pisali tokavski dosta neispravno. Ne bijae to ni lak posao: ta
oni su uili knievni jezik samo iz malog broja kniga, koje im
bijahu pristupne. U urednitvu Danice" ispravlahu urednici jezik
suradnika kajkavaca i akavaca.
Autor Paprika" je bio valda kajkavac ili je roen u kraju,
gdje je kajkavtina pomijeana s drugim, narjejima; jer se slui
obilem kajkavizama, uzetih iz naroda, iz kajkavskih kriiga, oso
bito iz leksikografa, rijei nepoznatih tokavcu. Cesto mu ne do
staje zgodan izraz pa tako postaje nerazumliv. U mnogim kiticama
teko shvaamo smisao, katkada ga nikako ne dokuujemo. U
naega spisatela bijae u ope slabo osjeaiie knievnog jezika te
on gradi neobiajne oblike, n. pr. snova mj. snuje, svetkovi mj.
sveci. Od imenice puk" nainio je monstruozne barem u to-
kavtini pridjeve: pukovni i puhov mjesto puclti. Glasova c i
6 ne razlikuje, a samoglasno r bilei kojekako: er, er, ar i r.
Negov je pravopis u ope vrlo nedosljedan.
Neke talijanske rijei, n. pr. panada, bir pokazuju, da je na
pisac moda znao i talijanski. Lako moemo ustvrditi, da mu ne
bjee tu latinski, nemaki ni magarski jezik, a sudei po cita
tima, ni francuski. Da ogledamo iznajprije openito sadraj Pa
prika," koje su u mnogom pogledu zanimlive.
U I. dijelu igoe pisac plemie, osobito vie, kano glavne za
stupnike konzervativaca, a brani s najveim zanosom prava prostoga
puka. On je ist demokrat, od glave do pete. Prijatel je potite
nih. Izvrsno karakterizira obij est gospode i nevolu puka. Konzer-
vativci su mu vampiri, trutovi i pijavice; gramze za astima i
krievima; gule kmeta, nameui mu bez broja daa i tereta;
otimlu djevojke; vladaju s pomou batina. Konzervativci dre
puk za krdo ovnova; poteni zakoni za riih ne postoje; stvaraju
kaste; protive se jednakosti suda i tereta; ne e da budu bez
robova; svaki puki pokret gue silom; zovu u pomo svoje sta-
(4) PAPRIKE HRVATSKE LETA 1846. 121

rinske povlastice te ostaju nepromjenjivi. Pisac se ipak nada, e e

kral pomoi puku.
U IT. dijelu na pisac politizira te nam se predstavla kano pro
tivnik hrvatskog preporoda. Ne voli Slavena ni Ilira, ali zato je
duom i tijelom odan Magarima. Gotov Koutovac. Iliri su na-
tranaci, konzervativci; prolili su ve nedunu krv, 1 u javnom
radu vodi ih lina korist. Ne brane slobode ni prava puka. Zemla
horvatska" broji samo tri komitata; sabor je hrvatski bez moi.
Ruga se nazivu: tri kralevine." Dalmacija je u ruci Nijemca !
Gdje je na ustav i naa kruna? Naa su prava ugarska prava;
Ugri nam daju ustav . . . Persiflira municipije, koji brane vjeru
te ne e protestanata; pored toga brane na latinski jezik," dok
ne cijene ugarskoga. Ruga se i eli Ilira za posebnim hrvatskim
konzilijem (namjesnitvom). Pisac misli, da je mrna na Magare
izdajstvo doma. Preporod hrvatski ne znaci napredak vijeka;
jer nije zadahnut ovjekolublem niti mu je svrha sloboda. Iliri su
slali Ugrima naputke, a kod kue su drali sabor; no bez ikakve
koristi. Podravaju kaste, na prava puka ne misle. Prolo je
vrijeme oruja, koje prosvjeta obuzdava . . . Uvijek e biti ne
prilika Slavena: razlika slova, vjere i jezika. Ironino govori o
prilozima za Narodni Dom" i za narodno kazalite. Iliri se bore
za narodnost i za narodni jezik, koje znaci mlatiti praznu slamu.
Robovi ne gube svoga jezika ni u okovima . . .
Na pisac lubi eto arko slobodu; ali nekako u Koutovu. smislu.
Extra Hungariam non est vita! Donjekle je kozmopolita i filantrop.
Narodna ideja nije ga se primila.
U III. dijelu Paprika" obara se pisac s najveom estinom
na crkvu i sveenstvo. Popovi su, kada bijae u nih najvea mo,
klali i ive lude ilali u grob. Vodahu ratove radi svoga go
spodstva; gule i slijepe narod; siju razdor, u crkvi pazare, izo
pauju Isusov nauk, prikazuju ovjeka kano boga, tlae slobodu
mislena. Blagdani su ludorije; vjera ne e spasti svijet, ve uvjeti
razuma. Ako ima svjetla na svijetu, ono prodire preko vole po
pova. Nihovo blago bi dostajalo za dizane kola i nauke. U zadnoj
kitici nada se pisac, da e narodu svanuti sloboda u drutvu
ugarske vile . . .
1
Prigodom restauracije upanije zagrebake godine 1842. i 1845.
bilo je i krvi. Pisac Paprika" krivi zato Ilire. To su tvrdili svi
pristae horvatsko-ugarske stranke.
122 IVAN MILOETI, (5)

Nepoznati tvorac Paprika" je eto sa svojim nazorima neobina

pojava pod kraj ilirizma. Negove misli o svijetu i o politici posve
su oprene mislenu savremenika, barem u knievnosti. Ne emo
rei, da je on onda jedini tako mislio u Hrvatskoj. Kakogod to
je narooznanstvo utvrdilo, da je postojalo u svakoga naroda pored
dogmatinog i puko vjerovane, recimo praznovjerje; tako je bilo
u svakoga naroda nazora socijalnih i politikih, posve razliitih
od onih, to se javlaju u pisanim spomenicima. To je vatra, to
tina pod pepelom. Amo idu i nae Paprike," kojih duh ne od
govara duhu savremene knievnosti hrvatske.
Paprike" nijesu djelo, kojemu pripada osobita vrijednost u
hrvatskoj knievnosti; opet su vane za poznavane vremena, kada
su nastale. Pisac je Paprika" liberalac i demokrat u socijalnom
i u vjerskom pogledu, a u politici Magaron (ovo se ime javla od
godine 1842.). Nije to napokon nita paradoksno.
Nepoznati na stihotvorac bijae s uvjerenem zauzet za to ui
savez Hrvatske s Magarima: to vie, on se izrugavao posebnim
hrvatskim pravima te nam se donjekle javla kano izdajica svoje
domovine. Ugarska bijae liemu uzor sree, ustavnosti i slobode.
Pisca dakle moramo traiti meu lanovima, ili barem meu pri
staama zagrebakoga kazina, koji je stupio u ivot godine 1840.,
a predsjednik mu bijae grof Aleksandar Draskovic. Ovdje se uio
i magarski jezik.
Pjesnik Paprika" umuje ba onako, kako varadinski veliki
upan grof Aleks. Erddy, koji predlagae godine 1841. u up.
skuptini, neka bi hrv. upanije birale direktno svoje poslanike u
zajedniki sabor. U istoj se skuptini dokazivalo, da Hrvatska
nema svoga posebnog ustava. Netko je dapae tvrdio, da moe
narodnost postojati i bez jezika . . . Turopolski upan Josipovi
ree, da je on magarski Horvat, a hrvatski sabor proglasi ko
medijom ; zagreb. upanija opet zahtijevae godine 1847., da se
izjavi, da su Hrvatska, Slavonija i Dalmacija pokrajine jedinstvene
kraljevine Ugarske (Smiiklas, Poviest Hrvatska II., 469. i 477.).
Sve ove misli nalazimo izraene dosta jasno i u naega nepoznatoga
stihotvorca. U jednome se on ipak razlikovae poneto od maga-
ronske stranke u uoj Hrvatskoj. Dok su Magaroni kajkavci drali
tokavtinu za vlaki" jezik, pisac Paprika" nastojae, da pie
tokavski. Magaroni se u ope i ne javlaju u knievnosti.
Sto se socijalnih i vjerskih pitana tie, na pisac pripadae naj
liberalnijoj magarskoj stranci, koja je radila oko izjednaena svih
(6) PAPRIKE HRVATSKE LETA 1846. - 123

stalea i vjera prema francuskim naelima. I u Hrvatsku su po

malo prodirale slobodoumne ideje, ali u hrvatskim upanijama i
u hrvatskom saboru vladae konzervativni duh. Takovi bijahu i
poslanici hrvatski na zajednikom saboru. I to je odvraalo sa-
stavlaa Paprika" od Iliraca. Gaj je raunao s faktinim okol
nostima, pa je uz pripomo grofa Janka Drakovia nastojao, da
predobije za narodni pokret plemstvo i sveenstvo, osobito ovo
posljedne. Tako nam se javla Gaj konzervativcem; a da ne bjee
taki, Magari i domai izrodi bili bi lako uguili ve u za
metku ilirski pokret. Ta mnogi sveenici i ovako prigovarahu
Gaju, da je vjerski indiferentista; pop Joa se tui dapae godine
1846., da u nas nitko ne mari za vjeru, a Gaj da nije katolik . . .
Frana Kurelca je zagrebaki kanonik Haramustek godine 1835.
htio izopiti, jer je kazao, da je protestant Kollr krepostan i svet
ovjek. Kurelac je tada sa alou pisao Gaju: brate, ja vse
ufane gubim."
God. 1837. je preveo Babuki afafikov lanak o slici Cernoboga
u Bambergu, na to je Gaj prigovorio Babukiu: Popovi edu
kazati: to smrdi po poganinstvu, a drugi edu kazati, to e nam
Cernobog u spodobi cucka." I slovenskim se sveenicima inae,
da ima u Hrvatskoj previe liberalizma. (Cfr. armin, Hrv. Pre
porod I. 209, II. 69, 85).
Bilo je straha pred izmaticima," protestantima i Zidovima.
Uvai li se jo, da je plemstvo i sveenstvo mislilo u prvom redu
na svoja steena staleka prava, onda nam je razumlivo, da su
voe ilirstva, ne imajui za sobom nikakova ugledna graanstva,
ostali konzervativci, da uzmognu preporoditi svoj narod. Tako si
pribavie neprijatelstvo magarskik liberalaca pa i naega pisca,
koji u svojim Paprikama" sipa strijele na privilegirane kaste
popova i plemia.
Kada itamo Paprike," pada nam na um grof Adam Ori,
koji je mnogo prije, ali na slian nain, karakterizirao hrvatsko
plemstvo i sveenstvo (Smiiklas, II. 399.). Da nema nekih malih
protuslovla izmeu Paprika" i djela: Jugenderinnerungen aus
Kroatien" (Leipzig 1894), mogao bi ovjek drati dra. E. I.
Tkalca 1 za autora Paprika."
1
Tkalac nije ve u svojoj ranoj mladosti poznavao pozitivne vjere
(Jugenderinnerungen s. 211,'323, 357), a do god. 1840. ne osjeae
narodnosti. Bijae on neprijate} Ilira i hladan posmatra Gajeva rada,
prijatej Koutov, protivnik kasta, osobito plemstva i sveenstva, i za-
124 IVAN MILCKTI, 0)
Mislio sam isprva, da sav tekst Paprika" pretampam; ali sam
konano odluio, da priopim samo izvod, koji e i onako dovolno
pokazati pieve misli. Ta Paprike" nemaju poradi svoje nezgrapne
forme i jezika osobite knievne vrijednosti.

II.
Ispred I. dijela metnuo je pisac ove citate:

Conservateurs, Dieu vou conserve, car vous

ne vous conservez gueres vous memes!
Talleyrand.
Les injures passent, les ides seules restent.

Brojevi u zagradi oznauju brojeve kitica, od kojih priopujem

znaajnije u cijelosti.

Conservativi! Krasni vampiri!!

Misle da globa puke umiri;
Tu je ivinu treba oklati,
Nesme joj, kau, dlaka ostati:
U svim Novi nam proti nam piu,
Razloge nae Cenzori briu (1).

Kao pijavice grizu selake (2). Puku nameu straan jaram, a

kraju lau, da mu je toboe sladak. Sto miliona tuega duga hoe
da navale na kralestvo (3). Viu za dobro puka, a ono je to samo
izlika. Krizi i asti dela prevau." Ustav nam kane oteti (4).
Narodu treba dati prava, ako hoe da bude vlada jaka (6). Puku
neka se izgrade kanali: da se imetak moe pojavit" (9).

govaratel emancipacije sejaka. Zanesen demokratskim idejama izrugava

se on upravi i sudstvu ugarsko-hrvatskom, jer sejak ne nahodi pravde
(o. c , str. 233, 240, 246, 259, 264, 2757, 290297).
Tkalac se rodio godine 1824., dakle bi bio ba mogao napisati u
22. godini nae Paprike," premda kae, da do godine 1840. nije
itao hrvatski (s. 233). I ako je to samo nagaane, a ono Tkalevo
djelo nadopunuje ,Paprike" i pokazuje, da je bilo u Hrvatskoj u ilirsko
doba dosta ludi, koji se ni u vjerskim ni u socijalnim pitanima nijesu
slagali s nazorima, to se javlahn u knievnosti i u javnom ivotu.
Da li je svaka tvri'ia Tkaleva pouzdana, mogli bismo poneto i
sumnati.
 (8) PAPRIKE HRVATSKE LETA 1846. 125

Bezumni sude: narodi blude,

Satret to 1 tee verige hude
Feodalnog (zarobnog) veka prosvete oko
Neka razori spete duboko:
Konzervativna sila nje strai,
Demokracie plani su vrazi (10).

Demokracia ako nadvlada,

Konzervativci tarpet e glad a ;
Prazne pivnice, prazni hambari
Darhtju pukovni bit e im dari:
Pele marljive kad se razljute,
Hite van z koa lukave trute (11).
Toga radi nastoje konzervativci, da ugue svaki puki pokret
{12). Nijedno sredstvo nije im ravo, da to postignu; dapae istiu,
da je toboe puk kraju nevjeran (13).
Zovu se konzervativcima samo da lake lau i da svoje krivice
sakriju pred krajem (14).

Srednjega veka zakone li vale,

Jerbo ima*ti nehte obale
Pohlepi svojoj za osvojivat
Tudja imanja javno narivat
Bez svake uzde puku barae,
Bogom' uzimat trojverstne dae (15).

U vodi mutnoj ribice lovit,

Robovnim suzam gizdavo plovit;
Bez svakog suda glave potepat,
U kule tatske deve zaklepat:
Sve polag volje dalje bi radi,
Guliti kmete verno navadi (16).

Staraju se oko odrana starine; brane Grossingerova naela,

opoziciju kleveu:
1
Prvotno: Ztepstiah, to je precrtano pa ozgo napisano: satret
-to. U ovakim sluajevima uzimjem ono, to je rzumlivije. Nije
vrijedno, da se oba itana navode, jer nas ne mogu zanimati ni jezik
ni stihovi Paprika," ve samo sadraj.
126 IVAN MILETIj (9)

Vdegylet1 raa jadno jim arca,

Tudjega vole jaiti jarca!

Oni ele, da bude zemla uvijek kao kolonija; u domovini kuju

bratu paklena vrata (1720).

Groeke zadnje zpreaju muu,

Da si nakite tarbavu ruu;
Sto preostane peljaju dalje,
U inozemlje vueju halje:
Jelo i pilo doma neradi,
U Beu, Rimu, bolji su vrai (21).

S Svojemi ljudmi doma mukljare,

Ma po Londonu sijaju dare!!
Sto nepograbe dekle, markeri,
Razkono prodru bankeroteri:
Jel domovina tak se uzdie?
Jel domorodstva cilj se postie? (22),

Vladari mi smo! Zemlja je naa!

Svaki zaratelj tvardi ko Basa;
Naa vlastitost jeste od veka,
Nas neobori prosvete reka:
Milost boanjska s nama vojeva,
Jasle nam sila kralja naleva! (23).

Vodene abe ne mogu imati nikakovih prava; neka krekeu u

smradu mlake. Z-greza duboka niti krastaa moe podignut
Dantona mada": mnogi zaratelj govori ovako bahato (24, 25).

Al se u hipu sgodit e stvari,

Keh se neslute viekovi stari.;

1
Videgylet (Schutzverein), magarsko drutvo, kojega se lanovi
obvezase, da e kupovati samo one trgovake i inustrijalne proizvode,
koji budu izraeni u Ugarskoj.
Tkalac, Jugenderinnerungen aus Kroatien, s. 279.
(10) PAPRIKE HRVATSKE LETA 1846. 127

Nehte vek spavat pukove moi,

Mod e izcuret cerberom oi:
Zakone stare u um u gori
Narodna vojska barzo pretvori (26).

Puku se otimlu lako prava; nego, kada mu ili treba dati, pro
uava se starina, stari se arkiv sav prevre, plan se sto puta
promijeni. I tako puk ne dobij a nita. Razloga se nakupi dosta:

Puci da dosta nisu jo zreli,

Prava za dobit nisu procveli (2830)

U koteu biri pun straba, glada,

Golo mu ete okolo pada;
Nojum i danom plab promotrava,
Kolike dae gospodi dava!
Daam na konac doi nemoe,
Opet na tlaku, kae se, boe!!

Tlaku prevae breme prokleto

Popu deseto ! Spaji deveto!
Carkvenu dau jedva izbavi,
Novi ve lei teret na glavi:
Priprega, tibra, nasipi, puti,
Tunoga mua udarci ljuti!

Imenovani tereti dani

Premda biae dobro ve slani;
Jo savereni nisu do kraja,
Kruna zemaljskog manjka mu raja:
Vojnike dava, platja i hrani,
Nipoto sebe gospodu brani (3336).

U trgovini ne moe uspijevati, jer j e sve puno barmiara" ;

duana ne smije otvoriti, jer ne da gospodin. Za mlin i kotao
mora plaati; ni pele ni bube mu ne nose nita. Volovi bez
krme propadaju.
128 IVAN MILETIC, (11)

Jus primae noctis nagona sarbe jote je ugljen".

Batina vlada, jer se bez ne ne moe globiti.
Pravica bi morala biti za sve jednaka, a zakoni svaija zatita
u nas nema tome ni traga.
Novci su pravica, porezi nepravedni.

Za-siromaha eljna pravica!

Jest neobina morska to ptica!
Kak se ber pravda Sudu predlae,
Osoba po tom prvo se vae:
Merava ak je, pravda nestoji!
Smije se, koi peneze broji (43).

Pogreke malih strogo se sude,

Velmoah grehi nikog neblue;
Koi moe, bolje tudje pograbi,
Gimpel u mreu svak as se vabi:
Slabostjim ljudih sve se aldova,
Obinsko dobro nitko netova (44).

Konzervativci su dosta jaki, da domovinu gaze, i dosta opaki,

da krivo tumae korake ljudi, koji osjeaju dobro za domovinu.

Naravska prava narodu krate,

Blago oteto nehte da vrate ;
Svoju nitetnost, slabost nevide,
Pukove ruit nastoje zie:
Krivi ti Bogi pukoga roda,
Srame se slavit matere goda! (52).

Spasa si trae u svom Koranu,

Lediti nehte odpertu ranu;
Stara proastnost nek se odkrije,
Koju ve nigde sunce negrije :
Pod neumorno prosvete kolo,
Bezgove hitju ibe oholo (54).
(12) PAPRIKE HRVATSKE LETA 1846. 129

Die se, da imadu u rukopisu: prirodna ljudstvu prava od

veka". Koliko tete nanijee za 800 godina !
Odavle se vidi, zato je puk kroz stoljea stradao; ali konzer-
vativci ostaju nepromjenjivi (5557).
Kupe oni itave vree zakona, ali na zakone potene pluju:

ini se, da su zakoni mree,

U koje lovna zver se upree (59).

Zakonzke harpe neka narastu,

Nezaborave blagu kukastu;
Kroz malo vreme vozit na kolih
Sveske bu moi zakonah golih:
Zakone da se tko tad nauci,
Mozga na lagve treb mu ubui (62).

Tad bu nazivat: dojdi duh sveti!

Dahni u tikvu zakonik kleti!
Letile budu popov 1 orate!
Svuda kroz crkve nanose vrate:
Ce se juriat dvori nebeski,
Da se olaka A. B. 0. kineski (63).

Pravi ustav podrava jednakost suda i tereta. Javnost suda

jami pravicu, ali to nije pravo konzervativnima:

Valja potajno krojiti sude,

Tako pri vagi manje se blude (65).

U Engleza su crni robovi, u Francuza drugi divlaci, a konzer-

vativci hoe da imadu uvijek robove (68).
Ludo je, da kmet to posjeduje; konzervativci ne e da budu
bez svojih sudita, na kojima se uzalud ite pravo (68). Oni nose
na svome barjaku napis pogledom na napredak: malo po malo",
a to je nalik na hodane pua ili na hodane hroma ovjeka po
ledu (70).
1
Vie ove rijei ocnije napisano: cerncah.
GRAA 5.
130 IVAN MILETI, (13)

Konzervativci diu protiv puka kineske zidove. Gulene, tminu,

krivicu, suanstvo, knute, tamnicu:

Konzervativci ume podkovat,

Slobodi doma sleme podrovat (74).

Pa da im jote svaki na slavu

Svoju naklanja do zemlje glavu ! (75).

Terete obe svi skupa nosmo,

Zarobnog 1 veka draje pokosmo! (83).

Posljedna kitica ovoga dijela istie uvjerene, da e kral pomoi

pravdi:

K cilju pomoe Vija dobrota

Naega kralja jasna milota !
Taj e odvrnut od nas krivice,
Konzervativcev ljute desnice:
Svagda usliit plac milionov,
Prevare odbit Nadrisolonov!

Iza kitice 83. dolaze jo kitice, s brojevima 47. 48., 49., 60.,
61., 41. i 76. Pisac je valda btio da naknadno zamijeni novima
kitice, to dolaze ranije pod istim brojevima.
Da ogledamo i ovaj dodatak.
Komunizam je crno strailo, ali ga jo nigdje ne bjee (47).
Mnogo je ve tirana propalo, pa ipak se nihovili naela nitko ne
dri te je ostala na nib jadna uspomena (48).
Srame*se, da se ne bi obazirali na prosvjetu; ali, koliko jednima
donose spasa, toliko nameu drugima ropstva (61).

ab ara mukog Wiadislav kralja

Movara puka jote sad kalja
Zabara ukaz ipak nam kae:
Plemstvo bez mua da malo vae (41).
1
feudalnog.
(14) PAPRIKE HRVATSKE LETA 1846. 131

Velika je bezobraznost konzervativaca:

Venomu svetu kau ko glupi:

Svet smo mi! Svet nek kroz nas se tupi! (76).

III.
Drugi dio rukopisa nosi devizu: regnum in se divisum, de-
solabitur", a obuhvata listove 1827,
Ovdje otkriva na pisac svoje politike nazore te se ve u prvoj
kitici predstavlja kao protivnik Ilirica.

Iz domorodcev Slavo nazvanih,

Staroj starini verno podanih,
Da se takpdjer sgodno spomenem;
Prainu surkic neto pogernem:
Ti domorodci mlai Iliri
Laskat se trude ko da su biri!

Dale prigovara Ilircima:

Napredka spasnog rolu igranu

Gledajte ljudi sada prodanu!
Poto nedunu krv su prolili,
U zdarateljske sad su zavili
Otre se skute natrag se vuu,
Napred idee kameno tuu! (2).

Spoitava im, da su konservativci, pa pita:

Kakovo beru narodu grodje?

Da se osvetli staro mu gvodje! (4).

Konzervativac ne moe kod nas biti, a da ne bude narodu

smrtni krivac" (5).

Mladeh Ilirov aica mala

Sada prot puku goji ve jala!
Konzervativne mree raztee!
Naroda moi u nje povee!
To tumarenje vredno je smeha,
Dika ni eha, Leha, ni Maha! (6).
 IVAN MILCETI,

Tko eli zdarat Ztubice, Ravne,

Tog su poznate nam ere davne;
A ta de zdarat neplemeniti ?
Bez prava, zemlje ni ta kositi!
Sada se vidi, da vam je bila
Osobna korist naroda Vila! (7).

Narodnost, jezik perva je bitka,

To znai mlatit praznoga ritka;
Narodnost, jezik naravske dare
Sile oveka lahko nekvare :
Narodnost, jezik nit zgube suzni
Jo i kad nose okove tuni! (8).

Slobodu, prava, koristi puka

Nehte da brani njihova r n k a ;
Sta e pa rei narodnost mila
Ak je umrla slobode Vila:
Lepa devojka mrtva u grobu,
Tako e biti narodnost robu! (9).

Znaci jubavi roda jesu:

Nekim Aristam duboki naklon,

Narodnom Domu maleni poklon (10).

Neki zavodi ne e roditi bijeloga kruha; uzaludne su borbe

bolje misleih" : jerbo Horvatom prazne su torbe".

Nit e budunost svenu (?) imati

Zemlje horvatske tri Komitati! (11).

Zbora Horvatah Saborom zovu,

Pa je svetiju tudjemu lovu;
Sabora toga predloi znae,
Da lova Vugri tudjega pae:
Sabor! bez moi zakone stvorit!
Nezna pasquila Swift boljeg zvorit!! (12).
(I) PAPRIKE HRVATSKE LETA 1846. 133

Pjesnik se ruga nazivu: tri krafevine. Pa gdje je ustav? Gdje

je naa kruna ?

A Dalmacia u ruci Nemca!

Koju ni moi dobit bez Pemca (13).

Krivo sude Iliri: da su gde bila prava Horvata" (14); skupni

zakonik svjedoi konzervativcima, da su naa prava ugarska prava,
i da nam Ugri daju ustav :

Ugarski Sabor bije korlata,

Bratinski snova prava Horvata! (15).-

Vjena opozicija Ugarskoj ne donosi narodu nikake koristi (16).

Narodi sveta gori se diu,

Primerno veku zakone stiu;
aka Horvatah to zakljuie?
Slobodu puka skroz umorie: .
Da tri etverte savetov treba,
Druge nemoe narod do hleba (17).

Pjesnik se ruga municipijima, koji da su izvori zlata, premda

nam donose i mnogo blata (18). Oni nam nastavla ironino
brane vjeru: udomiti protestante znai gusarstvo popov ulovit"
(19). S istom ujedlivou persiflira uvane naeg narodnog rimskog
jezika," dok je u nas ugarski jezik male cene" (20). Bez Ugra
na je dom slab:

Ustavu Slavskom slaba je nada,

Nesklad Slavjanska svuda jo laa! (21).

Treba da smo sloni s Ugarskom (22).

Konziliom jur imat elimo,

Mod da se kod njeg voljno naspimo !
Kruha da neki zaman e jesti,
Narodu tibru kane navesti:
Jaj i pomagaj naemu kmetu!
Tad e pravicu zkusiti kletu!! (24).
134 IVAN MILETl, (17)

Konziliom smo jedno imali,

Pak smo se rado Vugrom predali;
Vugre za pomo javno molili,
Da bi tu kugu od nas odbili (25).

Nemamo dosta kapitala ni da gradimo pivnice, a jo mane za

velika stanja" (26).
Ukinut e se ustav, doi e nove dae te e mnogima prodati
kuu (27). Gromovit je greh" mrna na Magare; to je izdajstvo
celoga doma" (28).
Pisac moli za oprost mlae Ilire, j e r : istina nesme nikog
bantovat" (30). Oni mrze iz fanatizma na sve one, koji ne do
putaju: s Vugri slogu razbiti" (31).
Samo djecu vesele farbe, dok razumni ludi ele slobodu; narod
samo onda postaje velik: ak mu ovetva naeio sjaje" (36).
Neka se ukine ropstvo: narodnost robstvo nikad nezvine." Kaste
su narodu otrov (36).

Bratje horvatske napredak udjen

Mod je u smislu veka probudjen?
Nek se taj otcu svojemu pari,
Vrke prodrte nek nebubnjari!
Fraze lalive starih bezj akov,
Duh ve nekrepe vrednih rodjakov! (37).

Pita on Ilire:

Jel su od sebe zvekicu dali ?

Da se iz puka jaram obali? (39).

Naputke svoje Ugrom su slali,

Sabora svoga doma derali;
Nigde ni traga pravog spasenja,
Svuda se vide prazna borenja:
Pak da se za nje krvca proliva?
Jal, zloba, propast na bratju riva! (40).

Na pisac nalazi uzrok jadovnim strastima" u kasti; na prava

pucka nitko ne misli (41). Svae raa Ezau brada, : ' kakogod i
gizda gdjekojeg grada (42).
(IH) PAPRIKE HRVATSKE LETA 1846. 135

Borbe nastaju, da si neki napune torbe (43).

Mnogi se nabacuju imenom naroda. A gdje se nalazi narod ?
Moda plazi pod ha}inom popovskom?
Pravi na narod hiri bez moi,
Kopaju none sove mu oi! (45).

Kau, da je puka naa nosna crveno odijelo kano hajduko.

ini se, da de Trenkove ete sve popaliti:

AI je ve prola hora oruju,

Prosveta stazu ini mu uju (46).

Neki uskoci grde nam ime. Gubi se vrijednost starih Hrvata,

jer se doputa, da se grdi brat (48).
Hrvati ne e da lube: tudjega robstva ibu eleznu" (49).
Slaba je nada spasa: dokle nas kuga jala vlada" (50). Vjerski
ratovi davlahu uvijek ovjeanstvo, pa kada ih je poneto nestalo,
javlaj u se narodne strasti (51). Svjetoluble" je miris ublaan za
domoljubje" :
Sto domoljubi arom zapale,
To svetoljubi vlagom nakale (54).

Svet ov j e stvoren za oveanstvo,

To e dozvolit i Sveslavjanstvo;
Nije potrebno Bartola noi,
Ako Slavjanstvo druma poskoci:
Osenih tarpet nee na hramu,
U vekovitom svom melodrammu (55).

Bazlika slovja, vere, jezika,

Narodu Slavskom vena bu kika;
Vrh te nevolje ljuta nesgoda
Raskomadoe celoga roda:
Na horizonu velika tuga
Umorna svak as bukne mu kuga! (57).

Na kraju dolaze dvije kitice bez broja, naknadno dodane, a rade

o kazalitu.
136 IVAN MILOBTI, (19)

Iliri su poneto zburkali more." Ni u kazalitu ne e biti

slave :
Veliki troski sad za teatre
Da puno dima al malo vatre ;
Sve bez koristno depe izprazne
Kako svedoe ede ulazne :
Da se obrate za sverhe spasne,
Gledat bi moi zavode krasne.

IV.
Treemu dijelu stoje na elu ove rijeci:

Quanta nox est!

Fine caret: nunquam dies fiet?

Iz sadraja se alriih kitica vidi, da pisac ima ovdje pred oima

no, to je po negovu mislenu podravaju u narodu crkva i sve
enstvo. Pisac nam to jasno kazuje ve u 2. kitici:

O carkva! carkva! Zdrelo pozoja,

Ljudstvo mu daje artve bez broja;
U tom si trai nesgodam leka,
Carkva ostaje robovom meka:
Uzdasi, molbe nita nehasne,
Da se uslie, prazne su basne !

Kada su popovi imali najveu mo, onda su :

Raali, pekli, kuhali, klali,

iva telesa u grobe slali! (10).

Tabor su uvek gadno vodili," da budu gospodari svijeta, a

kada im to nije polo za rukom, onda su gulili ljudstvo" (11).
Oni siju razdor (13); uzalud obeavaju gozbe u nebu, kada misle
samo na svoje gozbe na ovome svijetu (14); oni daju za novac
oproste grijeha (17); oni misle, da mogu kupiti nebo (18); beru
novce za robu, koju nam obeavaju u grobu (19); repinom"
vraga slijepe narod, pa ako im to ne pomae, vodi ih k ilu:
angjelov krilo" (21); krst, enidba i pokop donosi im hara (22);
narod veu u zakone hine," dok ene bline k sebi priteu"
(23). Budale mogu vjerovati, da imadu popovi vlast otputati
(20) PAPRIKE HRVATSKE LETA 1846. 137

grijehe (24); vree, pune grijeha, ne mogu se oprati molitvom

(26); popovi pokazuju ludima u crkvi, gdje dre pazar, pozlaene
bolvane" (27); ovdje rade smena igrala," vino natau, tijesto
diu, kade i krope kao da e tjerati duhove (28); oni izopauju
Isusov nauk, pa da Isus ustane, oni bi ga ubili (29). Prikazivati
ovjeka kano boga isto je, to huliti na boga (30). Velika je la,
da su: napori popov kao vulkani od Boga poslani"; oni nite
slobodu mnenja" (32). Priroda daje piletu mo, da razbije jaje i
da ugleda svjetlo, a popovi vole tminu (39); da rade oko sree
puka, ne bi nihva ruka grabila (41). Crkveni sveci uvijek e
utjeti: s postovi ljudstvo netreba plesti" (43). Mudrosti bogo-
slovaca ne e opravdati: svetkov ludorije"; jer su svetkovi
zloinstvih kljui" (44); dogme ne e spasti svijeta (45); uzdrati
svijet moe samo uvet razuma," koji je uzet iz ovjeje prirode
(46); popovski katekizam Fuek nije donio ruka nikomu na sto
(47). Preko popova ne svijetli ludima sunce; ako gdje prodru
traci svjetla, biva to protiv nihove vole (48). Cijela armada e
imati hrane, kada opuste popovski gradovi; novca e biti za
kolane djece, za dizane uionica i nauke (49).
Sada dolaze dvije kitice, naknadno dodane, pod br. 45. i 52.,
koje su takoer namijenene crkvi i sveenicima: sveci odnose
petinu godine, pa tolika danguba nanosi narodu ogromnu tetu;
rijetki su valani pastiri (duhovni) . . .
Na kraju su jo dvije kitice, koje nose broj 9., onda ih je 6
bez broja, napokon dvije pod brojevima 1. i .2. U ovima se govori
o popovima i o mladei; o batinama, koje da i istone grijehe
peru; o konzervativcima i demokratima. Pisac se ruga naemu
saboru, koji je smijeno skovan. Konzervativci piju krv selaka.
Pisac se dakle na kraju vraa k temi II. odjelka. Posljedne dvije
kitice glase:

Zarobnog veka pada suanstvo,

Svetlost otresa mnogo ve Carstvo;
Zora nam lepa, danak nastaje,
Sve obilazi sloboda kraje:
Trakove sije vena pravica,
Gle karvopiam bleda svud lica!
138 IVAN MILCBTIC, (21)

Konzervatizam stari u grobu

Drume slobodi bivemu robu
Koi poznava pregone ljute,
Valjda 6e skarit razdora kute:
Dare e branit slobode mile
Vesto u drutvu ugarske Vile!
 Hrvatska pjesma Bernarda Zamaiie.
PRIOPIO DR. . KRBLER.
U drugoj knizi Grae za povjest knievnosti hrvatske" (str.
111.115.) priopio je pokojni prof. dr. Milivoj Srepel pjesmu:
S. Luigi, komu bi zapovidjeno, da ne misli o Bogu." Pjesmu je
ovu naao u rukopisu Jugoslavenske akademije sa signaturom I.
b. 118, koji ima natpis: Pjesni Oza Bargne di Zamagna Druscbe
Issussove istomaccene na slusgbu gnegove Gospoghje Majke, i
Sestara." Oito poradi ovoga natpisa drao je Srepel, da hrvatska
ova pjesma pripada Zamarii, i ustvrdio, da je Zamaria pjevao i
hrvatski.
Ovu tvrnu Srepelovu prihvatio sam i ja u raspravi svojoj : 0
Kunievu i Zamaninu latinskom prijevodu Teokritovih pjesama"
(Rad Jugoslavenske akademije CLXIV, str. 160.), premda mi je
bilo poznato, a znao je to jamano i pokojni Srepel, da je hr
vatska ova pjesma samo prijevod latinske pjesme Zamariine:
S. Aloysius iussus a Deo mentem avertere," to ju je tampom
objelodanio Urban Appendini u drugom dijelu knige svoje: Car-
mina. Accedunt selecta illustrium Ragusinorum poemata" (Ragusii
1811., str. 260.263.). Ovu je pjesmu Appendini tampao dodue
meu pjesmama Blaa Bolia (1717.1756.), ali se sam ispravla
na kraju knige u Errata corrige" : Pag. 260. lin. 18. Elegiam
de S. Aloysio Gonzaga, quam nos manuscriptis decepti Bolichio
tribuimus, Clarissimo Viro Bernardo de Zamagna, auctori suo,
amice Lector, restitue."
Da je hrvatska ona pjesma, to ju je Srepel priopio, samo
prijevod, razbira se ve iz uatpisa rukopisa. Glagoli istomaiti,
istumaiti" upotreblavaju se u hrvatskom jeziku odvajkada i u
znaenju verto, converto, interpreter, reddo," naznauju dakle
prijevod (vidi primjere uza ta dva glagola u Akademikom
140 . KRBLEK, (2)

rjeniku 1 ). No kako se u natpisu reenoga rukopisa pored Za

mamna imena ne pontine jo osobito ime prevodioca, lako je po
kojni Srepel doao na misao, da je i hrvatska ona pjesma duevno
vlasnitvo Zamanino. Mene je u tome mislenu utvrdio onaj do
datak u natpisu: istomaccene na slusgbu gnegove Gospoghje
Majke, i Sestara," poradi kojega sam drao, da je Zamana sam
latinsku svoju pjesmu prevodio na hrvatski jezik, e bi je mogle
razumjeti majka riegova i sestre.
No dok sam mjeseca rujna 1906. boravio u Dubrovniku, razloio
mi je ugledni Frarievac 0 . Urban Talija, sadani uvar frane-
vake biblioteke, da je hrvatski prijevod latinske Zamamne pjesme
vlasnitvo Franatice Pjerkova Sorlcoevia. U franevakoj naime
biblioteci u Dubrovniku ima rukopis s natpisom Razlike pjesni"
(u popisu: Biblioteca di Fra Innocenzo Ciulich nella libreria de'
KR. PP. Franceseani di agusa. Zara 1860, na str. 138. broj
385.). U rukopisu se nahode tri hrvatske pjesme, a druga od nih
ima ovaj natpis: S. Luigi Gonzaga, kad mu bi zapovidjeno, da
ne misli o Bogu" Elegia Baernje Zamagnae Druscbe I. pri
nesena u slovinski jezik po Franatizi Pjerkovu Sorkovichju." Ne bi
ni trebalo napose pominati, da se ova pjesma Franatice Sorkoevia
u svemu podudara s pjesmom, to je itamo u Grai za povjest
knievnosti hrvatske" kao Zamamnu hrvatsku pjesmu.
Franatica Pjerkov Sorkoevi (1706.1771.) bio je vjet pre
vodilac s latinskoga, talijanskoga i francuskoga jezika na hrvatski
(vidi o nemu Appendinija, Notizie istorico-critiche sulle antichit,
storia e letteratura de' Ragusei II, str. 247. i d.). Po tadanem
obiaju i on je vie parafrazirao nego vjerno prevodio svoje ori
ginale sluei se u prijevodu uobiajenim metrima hrvatskoga
pjesnitva. Tako je on takoer prevodei ovu Zamaninu pjesmu
izrekao svaku misao originala, no mjesto latinskih elegikih distiha
itamo u negovu prijevodu strofe po od etiri osmerca. Ipak mu
nije svaki put polo za rukom, da misli svakoga pojedinoga ele-
gikoga distiha izree samo u jednoj svojoj strofi, pa zato prijevod
negov ima 38 strofa prema 34 elegika distiha latinskog originala.
Zamanina je latinska pjesma plod mlaih negovih dana, jer je
Franatica Sorkoevi, nezin prevodilac, umr'o ve godine 1771.
1
Evo ovdje samo jedan primjer za to. U rukopisu 362. franevake
biblioteke u Dubrovniku pjesma jedna ima prema Oulievu popisu (str.
135.) ovaj natpis: Piesau u hvalu S. Aloiza Gonzaga iz Latinskoga
iztomaen po G.ru Franatici Pierkovu Sorgo V. D. 1755."
(3) HRVATSKA PJESMA BERNARDA ZAMANE. 141

U rukopisu, u kojem ju je Urban Appenini naao, bilo je ili

pogrjeno zabileeno, da ju je ispjevao Bla Boli, ili se nahodila
meu Bolievim pjesmama bez osobite primjedbe, tko ju je ispjevao.
Tako moemo lako razumjeti, zato ju je Appenini tampao pod
Bolievim imenom. No u doba, kad je izlazila Appendinijeva kniga,
bio je i Zamana jo na ivotu, pa je valada on sam uputio Ap-
pendinija, da ispravi pogrjeku.
Zasada dakle nemamo potvrde za to, da je Zamana i hrvatski
pjevao.
 Za biografiju Luevita Gaja.
ARHIVSKE SITNICE. PRIOPIO PROF. V L . FRANCEV

Kako je poznato, poao je god. 1840. Ludevit Gaj u Rusiju.

Po preporuci Safafika doao je preko Berlina u Varavu 12/2.
4. maja. (Isp. P. A. Kulakovski, H^iJiHpH3Mi> 289. i d.). U Varavi
se upoznao s poznatim polskim istoriarom slovenskoga prava
Vaclavom A. Maciejowskim, na kojega je donio pismo od Safafika,
onda s P. P. Dubrovskim, koji je po uzoru Danice Ilirske"
osnovao list na ruskom i polskom jeziku pod imenom /^ennui^a
(Jutrzenka), gdje su se nali na okupu i drugi prijateli slovenstva
kao Kuharski, Pavliev i dr. Nikola I. bijae tada u Varavi.
Gaj je tom prigodom upoznao grofa Benkendorfa, kojemu je dao
0/1,110 BajKuoe rocy/\apcTBeHHoe /1/kfl.o" t. j . poznatu spomenicu,
u kojoj mu je razjasnio cil svoga puta u Rusiju. (Isp. Kulakovski,
H^jLnpH3Mi. 290. i .). Na ovo doba boravka Gajeva u Varavi
proteu se ovdje priopeni slubeni spisi, koji se uvaju u kance
lariji namjesnika carstva polskoga, a meu riima rukom Ga
jevom pisana molba ruskim jezikom, da mu se dade putovnica za
5. Peterburg i molba Maciejowskoga, nemakim jezikom pisana,
za potporu od 100 dukata. Gotovo se ne bismo prevarili, kad
bismo rekli, da su odnosi kneza Paskijevida spram Gaja nastali
utjecanem Maciejowskoga, koji je svojim radovima po istoriji slov.
prava vodio veliku rije i postao poradi svojih radova uvaenom
linou kod kneza namjesnika, osobito i za to, jer je knez mnogo
i materijalno potpomagao polskoga nauriaka. Napokon je i sam
cil Gajeva puta u Peterburg davao namjesniku dovolno uzroka,
da ga podupre, ali sve bi to jo malo bilo, da nije bilo pomoi
ludi, kojima se vjerovalo. Upravo se tako ima shvatiti odnos
spram Gaja sa strane vojnikoga varavskoga natpolicajca gene
rala Storoenka, koji je poznat zbog svojih veza s Pragom i kao
lubitel slov. literature te prijatel Maciejowskoga. (Maciejowski ga
je sam preporuio Hanki ovim rijeima: Jeneral Storoenko
(2) ZA. BIOGRAFIJU .LJUDEVITA GAJA. 143

moj najlepszy przyjaciel, zgola alter ego, wielki przyjaciel nauka

szczeglniej slowianskiej literatury." Francev, LTncBivia K-B B. raHKrB,
str. 766767). Maciejowski je vodio i ovoga generala putem
slavjanofilstva."
Ovi sitni prilozi uvaju se u varavskom arhivu c'rapbix'B /VBAT,"
(No. 2297): u odjelu za izdavane putovnica za juni 1840. god.,
No. 2409 o Gaju

Varava 26. aprila 1907.

1.

Ero CB'BTJIOCTH

HaMBCTHHKy Ero HMnepaTopcKo-U.apcKaro BejiHiiecTBa BTB I^ap-

r

CTB-B riojiBCKOMi. rocno^imy TeHepa.A'B-^e.ABMapina.Ay ii KaBa^Lepy

KHH3K) BapinaecKOMy Fpa<f>y IlaciceBHqy BpHBaiicKOMy

OTP-B ABCTpincKaro no^aunavo

C-AOBHHHHa 113 KpOau,lH ^OKTOpa
Jlio^eBHTa Taa BcenoKoptrBHinee
npomenie.

Ilepe^aBiuH Q^ha,, BI. BapniaBrB, V. TeHepaJn. - ABioTaHTy

BeHKeH,4op*y O/I,HO BajKHoe rocy/i.apcTBeHHoe ^.TLO, a ^o-AJKeirB
Tenep&, no ero ace JKejiamio, foaTT. B-B C. neTepypn-.. LToceMy
BcenoKopHifirae nponiy Bamy CB-BTJIOCTB npuKaaaxb Bbiarb
MITE Ha^eacaniiH nacnopTi> ,4.71a CBo6o/i,Haro nporB3/i,a BT> C. He-
Tepyprib m no^opoacHyio CB 3HaHeHieMrB n o K a a e H a o i Ha-
pHOCTH. HTOObI a TaKHMrB OpaSOMT. He H R l k l , OCTaHOBKH BO
Bpeaia Moero nyTH, KOTopBiH Tpe6yeTrB BceB03MOJKHOPi nocnrbm-
HOCTH, no npH^HH-B BasKnaro nopy^ems.

/l.OKTOp'B ^llO^eBHT-B Tail.

BapmaBa, 5/17. JiOHa

1840 ro A a,
144 VL. PKANCEV,

ELcnpaBjiflioiiieMy /i,ojisKHOCTb BapraaBCKaxo

0 6epi>-lio Jinn,eHMeHCTepa,
rocno^HHj TeHepajiii-Maiopy u KaBa-Aepy TopojKeHK'B.
ABCTpiHGKiH nO^AaHHBIH5 ^OKTOpt FaH, BTb nO^aUHOM'L Mwh
nporaemH, npocHTt o B E I ^ T E euj naranopTa Ha no'fes.iKv BT> 0 .
LTeTep6ypri>.
ITpenpoBOJK,a.aa npH ceMi. nponieme F a a K-L BaraeMy LTpeBoc-
xo^HTejibCTBy, npe/i.Jiaraio ^OHCTH M H B : MoateTi. .AH BITB eMy
BBi^aHi, npocHMtiH iiaiHnopTi-..
HaM-icTHHECB, Yeme^8iArb-<Pejii>fl,msi,pm.a,nb
KHH3B BapraaBCKiii.
H. 2 3 3 .
3/15. JIOHH 1840 ro/ia.
BapraaBa.

3
BapraaBCKi CeKpeTHo.
O e p t no^iHD,iHMeHCTepi>
UT^-fejLeHie OOCTB : KaHiie : HaM-fecTHHKy E r o HinnepaTopcico-
Ho. 33627. H.apcKaro BejiniecTBa, BT> LT,ap-
JIOHS 7/19. AHA 1840 r. cxB-fe IToji-bCKOMTb, FeHepaA-fc-
r . BapraaBa. ^ejib^Mapraajiy KHH3K> BapraaB-
CKOMV, F p a * y IlacKeBHqy 9 p n -
BaHCKOMy.

TeHepajii. Maiopa OroposKeHKo

PanopTTb.

H a n p e ^ n n c a m e MH-B B a n i e CB-BT-AOCTH OT-B 3/15.

cero JioHa 3a H. 2 3 3 . HM-BK) necTB no^TeHH-BHiiie AO-
HecTH: HTO lTpo*ecopTE> Taii, npHMBiiiiH 12/24. Maia
BTb BapraaBy no nacnopTy, sacBHA^Te-itCTBOBaHHOMy
Haraeio Mwccieio BT> Bep^iHH-i, HM-fee-n, enoniema
a^icB CT> O.a.H'BMH TOJIBKO y^eHBIMH .JlK)r1,BMH, KaKT.
nejioB'hK'B npeAaHHBiH HayKaMt; BO BC-BXI. nocTynKaxt
CBOHxt OKaawBaeTt JIK)6OBB KT. PycKHMt H TTpaBH-
(4) Z A BIOGRAFIJU IJUDEVITA GAJA. 145

TejibCTBy HanieMV H no noBe^eeiio CBoeaiy n e nasjie-

KaeTi> Ha ce6a HHKaKoro no^03prBHia, KOTopoe 6BI n p p -
naTCTBOBajio Ha BBi^any e'aiy n a c n o p r a 1 B I . CTOJiHiiy
HMnepin.
reHepa^Lij M a i o p t CTopoacenKo.

. 4. .

H . 1123. CeKpeTHo.

Bo BpeMa npeBiBama s^iset E r o Be-AHHecTta P o c y ^ a p a H M -

nepaTopa BT> M a r i MI^-B TeKynxaro ro,ia, n p n t u ' i . cro^a 53
ACTpin E[po<i>eccopi, T a n ; a KaKi. OHT> ne Harbxi BpeMesK
OOT-.HCHHTB S^-BCB ftkjiix cBoero I \ FeHepa.A'B-A.zi.'BioTaHTy Tpa-^y
BeHKeH^op-^y, TO H OTnpaBH^ica KX> Heiviy B-B 0 . LTeTep6yprB.
H a nyTeBBie H3#epjKKH: Hpo<i>eecopy Faio Banieif CB'BTJLOCTW
.iaroyro/i.HO 6BIJIO paspimHTB, aBi 3/yBinHa: oaHKHpTi JocEq?r.s
9 n i H T e H H r B BBI/J.a.A'B 1 0 0 . HepBOHHBlXT>.
HBIH-B c e o nocJii^HiH, npe^CTaBJLaa pocnHCKy BT> 03HaieHH&xy.-s
100. nepBOHii.ax'B, y cero npnjiaraeMyio, npocHTt 0 BOSBpaT'h
HXTb.
P e H e p a j i t M a i o p t CToposKenico.

5-

Bescheinigung.

Endegefertigter bescheinige hiemit, dass ich vom Herrn Yenceslaus

Alexander Maciejowsky p . t. E i n h u n d e r t Ducaten im Golde b a r
erbalten babe.

W a r s c h a u am 13 J u n y 1840.
Ljudevit G a j .

1
riepBOHaHajiBHO c/rb.flaHO BI^IO 03 KaHii,ejiapiH HaM-bcTHHKa,
HTO no^opoacHaa", o6e3neHHBaBmaa Bcio^y no^iy Herne jionja^eH,
BbiAaeTca TOJIBKO 'b^yniHM'B no CAysK'E, HO 3axrbMvb (15/27 irons
1840.) c^-bjiaHO BI.IO pacnopajKeme 0 BBi^ani Taio H nacnopxa
Ha 'ca/EoBaH,ie B t C . - r j e T e p y p r t " H norT,opojKHOir.
GRAA 5. 10
146 VL. FRANCEV. (5)

6.
r . A . I p . BeHKeH,4op-3>y M. r.
H. 2911.
28 CeHTapa . rpa*Tb
v
-rrfi-n A 1840.
10 KTaopa AjieKCaH/I.p'T. XpHCTO*OpOBHHTb.

BT> MHHyBiiieM-i> iioH-fe M-Bcan/fe ACTpicKiH n o ^ a H H t i H , cjia-

BflHHHTb H31. KpoaiiiiT, npo^eccopT. J l i o ^ B H r t T a n BTb no^aHHoi
Ko MITE npoct.'fe H8rjEacHHJii>, HTO OHt npe^CTaBHJirb Banieaiy CiflT-
By S^-ECL B I , B a p r a a B i O^HO BaatHoe Focy^apcTBeHHoe '/I/EJLO, no
KQTopoMy BaMTb, M. I \ , yro^HO, nrooBi OHT> caMTb n p n o t i J i t B I .
C. LTeTepypnb. B t CA-feCTBie cero H BO yBauceme, HTO copaHHBia
3^-BCb o npocHTejfib CBTs^enia BJ-TLH #Jia Hero BecBMa B&iroHti,
eHa63KeHri> OHTE>. . no npuKasaHiio Moeiwcy, nacnopToanb H no/iopoJK-
HOK) B i C. - LTeTepoyprt, u BBi^aHO eMy CTO ^epBOHiTeBt Ha
nyTeBMH H3.a,epatKii.
yi^OMJiaa o TOMT. Baine CiaT-BO H npn^iaraa y cero pocriHCKy
npo*eccopa Tan B-B no^ynemH noMBHyTBixTb ^eHeri>, noKopHO
n p o n i y B a c t ; M. F . , c,a,rBjiaTb pacnopaaceHie o B03BpaTT3 03Ha-
leHHBixi. ^ e n e r B , TaKTb icaKTb pacxo^Tb ceil He oxHOCHTca o
y n p a B ^ e m a U.. LTo./LBCKaro.

C t coBepnjeHHBiMT, noHTemeMib etc.

( H e p H O B H K Tb).

BoeHHBiH reHepajiTb-IIojiHiiiiiMeHCTepTE. ^'t.cTByioni.eH. Apaiiii

F e n e p a x t - M a i o p T b CToposKeHKo, CBH/i.'BTej-.BCTBya coRepmeHHoe
noHTenie E r o BtieoKOpo^iio LTeTpy J&e.a.opoBHHy, HJWBeTTb necTB
y B ^ o M H T b : HTO npHCJiaHHBie n p n HHCBM-B e r o OT-B 4/16. OKTaopa
CTO HepBOHu.eB'B HMT, no-AyneHti H cen nacB 5Ke B03pam,eHBi 6aH-
KHpy JocH*y BnniTeHHy, y KOTOparo BI-H no3aHMCTBOBaHBi ^Jia
IIpo*eecopa Taia.

reHepajiT, M a i o p x OropojKeHKO.

6/18. Oicrapa 1840.

r . BapniaBa.
E r o BBI-^IH) XI. <i> Ejiiaiue'BHHy 1 .
1
Upravite-I namjesnike kacelarije.
(6) ZA BIOGRAFIJU. LUDEVITA GAJA. 147

0 e K p e T H o.

III-e T^Aeme MHJIOCTHBBIH Tocy^apt

CoCTBeHHO- KHHSB MBaHi> 4>e^opoBHHb.
Ero MnepaTopcKaro
Be^-HHecTBa Bo3Bpaniaa npw ceMi> n p e n p o -
KaHiie-yiapin. BOJK^eHHyio Ko MH-fe Banieio
1 9Kcne/j,Hi^ia. C'BT.yiOCTilO., n p H OTHOinemH OTT.
BT> L^apcKOMi, ceji/fe. 28 MHHyBraaro CenTapa H. 2911,
12 OKTflpa 1 8 4 0 . pocnncKy ACTpicKaro no^an-
H. 5189. Haro JlwftBwra, Tan, BI> no^yneHiw
OTB-tTb Ha H o . 2 9 1 1 . era HepBOHiieBt, B&i^aHHBixi. eiay
no BameMy npHKa3amio, Hiniio
necTb yBBi^oMHTB Baci., MH^IO-
CTHBBIH Tocy^apb, HTO 03Ha-
H e H H B l r a H XOTH HB.7lH.7lCa KO MH^
BT> BapuiaB-t u noTOMi. BTE> C.
LTexepoypF-fe, H3i.HBJiaa npe/i.aH-
HOCTB CBOK) H COOTeHeCTBeHHHKOB'I.
ero, H ^ j i n p i n c K H X t 0^iaBHHi>, KT>
P o c c i c K o i n y npec.TO.Ay, KaKOByio
npeA^ara^ii> noAAepJKHBaTb et
c o e CTopoHBi ^LuTepaTypHBiMa
H3AaHiaMH 5 HO a H a x o ^ n ^ i t He-
E r O BrJ3TJlOCTH BOSMOJKHBIMTi BOHTH B1> KaKia-
r
KHH3K) BapiXiaBCKOMy JIHO c i> HHMT. CHOinema Hno-
F p a * y EL . HacKeBHHy TOMy 0TKJi0HHJirb ero npe^Jio-
9pHBaHCKOMy. acenia.

Crt OT-AHHHBUVTB noHTemea-rb e t c .

Epa**!-. EeHKeH/iIop<i>rb.

* -
 Duhovne i aljive pjesme iz Makarske.
PRIOPIO IVAN MILETI.

U kriinici Jugoslav, akademije nahodi se velik uvezan rukopis

(format 28 x 21 cent), koji joj je poklonio pokojni pop dr. C.
L. Pavii. Korice su od debelog papira. Iz vana je na koricama
napisano:
Ovde je sekvenca nikog Petapirea. Odgovor na istu nikog Lepirice
Spanuola i mnogi odgovori istom Lepirici.
Rukopis potjee iz druge polovice X V I I I . vijeka.
Napisano je 75 listova. Na 76. nalaze se samo 3 stiha, a po-
sljeria su 3 lista ista.
Prvi list je ispunen kojekakim bilekama. od kojih priopujem
samo ove dvije:
Questo Epitafio sopr un sepolcro antico, atrovasi in un luogo
di Brazza: Hie jacet Stranaz Nobilis de Villa-Cujus Pater Prusac 1
et mater Cobilla.
1637. D. Paolo Bogunovich battezz Zuanne di Simon
Vegliacich; fu compare Martino Matcovich, come leggesi nel
Libro vecchio illirico su bei principio, in cui annotati sono i
Battezzati.
Ova je dakle vijest izvaena iz stare matice krfcenih, pisane
glagolicom, ili moda t. zv. bosansko-hrvatskom irilicom.
Na rukopis ne potjee od iste ruke, niti je napisan u isto
vrijeme. To pokazuje nejednako crnilo, pero i pravopis. Sadraj
je raznoliniji nego li kae naslov na koricama.
Evo sadraja.
I. Kopija od sekvence Petapirca Posavanina, u kojoj se ini
viditi s mogujstvom svetoga pisma, sveti otaca, papi i vica oliti
senata Mletakoga, da ene ne mogu orez grija% ulisti ni stati u
1
Bit e pravo: prasac.
2
griah.
(2) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 149

crikvi s glavom odJcrivenom ; i sve one, koje se u takoj ispraznosti

uzdre, nalaze se u putu od izgubleha.
Ovo je napisano preko cijeloga lista, a tekst je razdijelen u dva
stupca. Nad lijevim stoji: Slidi sekvenca," a nad desnim: Slide
Prove." Sekvenca" je ispjevana u hrvatskim stihovima (osmercima),
a prove" su pisane latinski i talijanski u prozi, gdje se iznose
dokazi, veinom iz sv. pisma, za tvrdne u sekvenci" (list 2 -7a).
Autor dokazuje, da ene ne smiju gologlave u crkvu, jer bi mogle
zanijeti biskupe i sveenike, kako kae sv. Anzelmo. Pisac zove
u pomo osobito apostola Pavla. Vijee desetorice u Mlecima do
pustilo je 14. sijenja 1648. samo javnim bludnicama, da ulaze u
crkvu gologlave i bez koprene na licu. Grijee ene, ako se od
vie kite, pa ako ne pokrivaju vrata, prsiju i glave. Sve to budi
u mukaraca pohotu. Ni jedan dio tijela enskoga neka ne bude
g6. I tridentinski koncil to hoe; to vie, sinodalni statuti uskrauju
enama (cum scandalo nuatas") sv. priest i apsoluciju. Papilio
meutim ui, da ene, koje ne slijede ovu nauku, liava grijeha
ve sam obiaj; jer obiaj vrijedi kano zakon. Petopirac Posav-
anin pobija to milene Papilija Spanolca, koga jo zove Lepiricom
i Skakavicom. Prove" su za prayo parafraza sekvence."
Petopirac poziva u pjesmi ene, neka ne sluaju odmetnika Le-
pirice, koji ne priznaje ak ni sv. pisma. Pjesnik moli tioce, neka
ovo lepe sloe:

Jer sam starac u nevoji

A mlad jadan kad sam bija
Pivat nisam nauija,
Neg izpraznost i ja ija.

II. Odgovor na sekvencu, potvrenu svetim pismom, svetim otcim,

Jconcilijim i razloim, koje izmisli i dade na svitlost Fra JFrane.
Badman za uzviene svoji pokornica (}. 7b8b).
Ovdje se prigovara mnogim pisaocima, redovnicima i knini-
cima," koji govore brez prilike: crkve cine vraje tore," jer im
nedostaje znane:

Ne razume zakon Boga -

Zakon Boji malo tie,
Za crkovni ne marie (stih 1011).
150 IVAN MILKTI, (3)

Sastavla odgovora zabavla redovnicima, to tjeraju u vinu

muku" enu, koja ide u crkvu gologlava (stih 2527); nije mu
dakle s volom nihova velika strogost. Pisac sekvence je svakako
fratar.
III. Pisan protiva nikomu Lepirici od Spane, koji esto ini
satire drugomu i treemu bez straha Bojega i brez stida ludskoga.
Najposli u svojim1 satiram ide protiva nikoj pisni duhovnoj, u
kojoj se skazuje nauk svet i dobar, da ene imaju u crikvu odit
'pokrivene glave, i psuje sve skupa redovnike svetoga Franeka.
Zato s velikimrazlogom odgovara mu se ovako (8b11a). '
Lepirica je bestidan ovjek: golotiriu pripovijeda, avlu se vas
podlae, sveto pismo truje, svetoga Pavla ne tuje, hoe da satare
red sv. Frana. Od sjevera je doletio, nigdje se nije smirio: zato
oe da suneti." Nije nae vjere, doao je iz Egipta . . . Nema
svoga zaviaja. U mnogim je mjestima stanovao, nego je svakamo
donio otrova.

S lemozinam on s' odrani,

Ne zafali svetom. Frani,
Ve mu brau ranam rani (1546. st).

Svakoj se vjeri klana ; satire pie protiv gospode i redovnika.

Svuda sije erezije, uei: grijeh nije otkrivati uda. Pjesnik se nada,
da e se Lepirica odrei erezije; za to ga jo ne daje na svjetlost.
A poznaje ga. Pjesnik ivo brani pjesnika sekvence: svu sekvencu
potvrujem Ki je sloi, riega tujem" (7980. stih).
IV. Odgovor na kritiku sekvence, potvrene svetim pismom i
svetim otcim, koju kritiku uini jedan, ne svitujui se ni s knigam
ni s ludma, nego samo svojom enom ter srdito grdi redovnike,
komu odgovaram ja Pitapirac od Save, koji sam i sekvencu prvu
sastavio za dobro duhovno (1. 11a13b).
Pitapirac kae za sebe, da se je rodio ba za Savom." Kritik
ui svoje keri: da ne uju rii Boje, da u crkvu gologlave doi
mogu." Pjesnik pomine i ovdje pomenuti mletaki zakon. Pitapirac
se ruga kritiku, da jo ne zna gramatiku: Uzmi krunu, ku mi
daje retu luka kad prodaje" (223224).
V. Odgovor na odgovor nikoga Spanola Lepirice, imenom Skaka-
vice, koji odgovara na sekvencu, uinenu od Pitapirca Posavanina
na 1755. (1. L3b19b).
1
svoj.
(4) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 151

Tema isti. Radi se o enama i fratrima. Pitapirae predbacuje

Lepirici, kako su ba fratri bili uzrok: da ti nisu poturili
otca, dida sunetili," a riegov djed, ukunjed i otac preminue:
pletui kotac."
Ovaj odgovor potjee toboe od neke ene, koja je vazda ot
krivena, no nije pokornica iza Save Pitapirca," kako ie poruglivo
nazva Lepirica. Ona ivo brani Pitapirca. Dale nastavia pjesnik,
da je primio nezine liste; ali, kako je ve starac, ne moe joj
lijepo odgovoriti. U mladosti je malo kadgod sastavlao pisne,"
dok sada pod starost ne moe, da slae fine." Primio je od ne
pjesmu: dan od gniva," u kojoj se preporua enama: da u
crikvi kriju glave oi ludske nek ne drae." Pjesnik joj javla,
da u crkvu ne moe ni ona gologlava bez grijeha. On ne e da
oda ime redovnika, sastavjaa sekvence, jer ga pravo ne zna, a
nije se potpisao. Ne e vie slagati pjesama, jer je slabo vjet.
I sada se je kruto muio. On se uzdaje u pametna ovjeka:

Jer po drugom ova inim,

Zato mene i ne inim;
A kad budem ja pisati,
Brez pisan u razlog dati,
Premda moja materija
Jest i onui, i ja pia,
AI je drugi nainija,
Da u veri pak izpisa (st. 701707).

On eto otkriva svoje ime i prizivak, no ispod pjesme stoji bi-

leka: bi iskinuto," koja takoer pokazuje, da na rukopis nije
autograf, ve neiji prijepis.
VI. Starac Mirotvor za pomirit dvojim, koji su se prapririili
za neku pisan duhovnu^ zlo razumlenu, a gore bremenu, poimaju :
dan od gniva" (1. 19b21).
Malo od sebe govori" onaj. koji je ispjevao: dan od gniva,"
ali je sve potvrdio: s otci i sabori." Stio je supro ovoj pjesmi
jednu prikorednu." Ne vjeruje, da ju je sloio ovjek crkovni
pa da kudi svoga brata. Ne treba braniti ene, jer im rastu ui!
I sam je kadgod vrag bio: i s rima znao bosti;" no sada vie:
Boe prosti! Jo kazuje o sebi:
1
duhovnim.
152 IVAN MILCETIC, (5)

Ja Mirotvor jesam starac,

Jer o miru sve nastojim (st. 220 221).

Hoe pokazati, da jo zna djaki" pa dodaje na kraju dosta

jezgrovitu odu u safinoj strofi, slavei blagodati mira. Prve dvije
kitice ne odgovaraju ipak obrascu safine strofe. Moda je to skrivio
prepisivao?
VII. Jedna to'iiga, pisana fratrom, u vere se prinosi, u kojoj
se usdrzi nauk Lepirice (1. 22a'22b).
Ovo je dialog u stihovima izmeu starca i Lepirice. Ovaj je za
povjedio keri, neka se u crkvi ne pokriva i neka ne slua re
dovnika. Fratri su ludi puni zloe. Principova zapovijed vrijedi
samo za Mletke.

Sveti Pava pop je bija,

Predikavac, kako i ja.
Svake stvari, to on pia,
Nismo duni obsluiti (st. 6568).

VIII. Kratak odgovor na ozgor reenu pisan tiocu (list 22b

do 23a).
Pjesnik se snebiva, to Lepirica tvrdi, da je bio apostol Pavao
samo predikavac.
IX. Odgovor Lepirici (23a25). Lepirica bez uzroka napada
fratre. Ta oni su zaprijeili, da mu nijesu: poturili oca, djeda
sanetili." Lepirica ale pjesnika koze pasti; no on mu odgovara:
to su asti tvoje kue, ti si bezjak, kozjak, prosjak . . .
X. Uspomena tiocu (1. 25 26a). Ovo je pogovor, neko oprav
dane nepoznata pjesnika, namijeiien itatelima sekvence, odgovora
i drugih pjesama, koje se bave oko tekog grijeha, to ga ine
ene, otkrivajui svoja uda, i kitei se neumjereno. Povod je dao
ovim pjesmama neki ovjek, koga pjesnik zove Spanolcem Papi-
lijem, Lepiricom i Skakavicom, a sm sebe Pitapircem Posav-
aninom. Svoga pravoga imena ne odaje ni u uspomeni." Odavle
samo doznajemo, da su se negove pjesme mnogo prepisivale i
kvarile: niki su mnoga ostavili, a mnoga nadometnuli, a niki
samo ispisali to je naki, a niki nadostavili i talijanski." Vano
je i ovo: i ne bi negovi pisama za misec ispisao, to je uinio
svrhu ovoga, prigovarajmo se Papiliom." On ih je dakle vie
sloio, nego li ih nahodimo u naem rukopisu.
(6) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 153

Svrhu ovih pjesama kazuje starao Pitapirac: Ova je Petopirac

inio za obratit svoju sestru i svoju nevistu." Nije dakle namijenio
svojih pjesama irem opinstvu. One su se ipak prepisivale, kvarile
i mijenale, a pisac primjeuje; niki su nadostavili i talijanski."
Nije dakle pouzdano: da li je Petopirac napisao sve talijanske i
latinske lanke.
Za uspomenom" slijede talijanski lanci, koji parafraziraju
hrvatske pjesme i dokazuju istinitost nihovu.
XI lanak talijanski bez naslova na listu 2630b. Utvruje
se opravdanost, da ene polaze crkvu pokrite glave, i to s pomou
izjava apostola Pavla i svetaca.
Isto od prilike ite i lanak: Avvertimenti alle Donne, con li
quali possono esser persuase che debbano col capo coperto stare
alia orazione nella Chiesa e nelle pubbliche adunanze."
Ovdje nam se pria lieto o postanu sekvence" (1. 29b): Obitel
nekoga ovjeka, koji se zvao Lorenzo Petoperaz, naselila se u
Dalmaciji. Negova sestra i nevjesta polaahu crkvu otkrite glave.
On ih je otro korio, dok ih je neki Papilio branio, prezirui u
isto doba Talijanke i druge ene, koje nose koprenu. Tako se rodi
meu nima prepirane, pa Petoperac sloi toga radi na hrvatskom
jeziku sekvencu.
XII. Lettere del Conte JBranioni Narentino alV amico Ernada
di Macarsca sulla Sequenza^ composta da un certo Petopiraz, e
sulla risposta data da un tal Farfalla Spagnuolo.
Ovdje preuzimle obranu Petopirca knez Branioni Neretvanac.
Ovo e ime biti za cijelo izmileno, a prilino je istini, da se pod
nim krije sam sastavla sekvence.
Mjesto obinih pisama, pripovijeda taj mistini knez, primio je
u zamotku dvije hrvatske pjesme: sekvencu in tuono di Dies ilia"
i odgovor na sekvencu: datta alia luce dal Pad-e Fran-co Radman
per la esaltazione delle sue divote penitenti." Iz primlenog pisma
se uvjerio, da tvorac sekvence nije otac Frano, kako to pretpo
stavka sastavla odgovora, nego neki Petoperac, koji stanuje s onu
stranu Save, i da je odgovor sloio Farfalla Spagnuolo." udi
se, to mu je prijatel poslao na ocjenu ove pjesme, kada on nije
uen niti ga veseli onaj jezik" (t. j . hrvatski). Pobija Spaiiolca,
osobito toga radi, to se obara na Franevce. Krivo je milene
Spanolevo, da je sekvencu napisao neki Franevac. O Spanolcevoj
pjesmi kae, da j e : non meno scandalosa che infame." Taj po-
154 IVAN MILETI, (7)

kvareni panolac zasluuje, da bude sa svojom pjesmom javno

spalen na trgu.
Sekvence nije napisao Radman, jer se nije potpisao. Zar da ju
je ispjevao Raman zato, to je o istom predmetu pretjeravao?
Ta o tatini ena su pretjeravali i drugi popi i fratri u Makarskoj,
pa i p r o l e g o d i n e korizmeni propovjednik u Skradinu. Kako
moe dakle tvrditi panolac, da sekvenca potjee od Radmana?
panolac je neprijatel Radmana i fratara, to hiperbolno istavlahu
ispraznosti ena; dok panolac uae protivno, pa je iz sritosti
izmislio, da je sekvenca panolac je zove sramotnom Rad-
manova.
Ovaj nije m o d a ni sariao, da je sloi:' (1. 38).
Lepirina" (Farfallone) nije se rodio u panolskoj pokazuje
to negova bezobraznost , ve medu surovijim i neobrazovanijim
ludima: sotto gli auspicj di mezza luna" te je doletio u ove kra
jeve, da ih okui, piui satire i libele" protiv raznih ludi, na
pokon i protiv Franevaca, sluga bojih (1. 38b). Samo onaj se
moe rugati Radmanovim pobonim pokornicama," koji ima u
srcu muhamedanstva i luteranstva (1. 39b). Na kraju stoji zabi-
leeno: Di Narenta 20 di Febbrajo, giorno di Domeneca a ore 5
di notte 1757."
Konano ale prijatelu dva paprena soneta, posveena Farfalli,
koga zove u drugome: im coglione." Prijepis prvoga soneta neka
izrui svim enama, koje su se opametile a pokrivaju si glavu,
pa neka ga pjevaju uz brk Farfallonu, koga Petopirac iskreno
ali.
XIII. Delia modestia e decenza, con cui le Bonne devon assister
alia Messa ecc.
U ovome se podulem lanku opet prigovara nakitima ena, ne-
pokrivanu glave i isticanu vlastite lepote. Variacije istih misli, to
ih ve doli je iznijesmo.
Jo nalazimo dva lanka talijanska, djelomino latinska: Con-
clusione Prima i Condusio 2. (1. 52a63a). U oba lanka se
ponavlaju stare stvari. U drugoj conclusiji" pisac polemizira
s Papilijem (quidam Papilio").
Na kraju ove dosadne proze pomirie pisac JBogomile (1. 62b).
Evo cijeloga mjesta o n i m a : Diranno forse certe Donne che loro
non tengono per peccato il portarsi alia Chiesa col capo scuoperto.
Ma dico io, che a queste sin; ora non ho parlato, bensi alle Donne
Cattoliche, e queste sono della setta di Pattareni, nelF Illirico chia-
(8) DUHOVHE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 155

mati Bogumili, i quali diversi precetti Divini dicevano, che non

siamo obbligati "osservare: dicevano tra gli altri errori, non esser
peccato il vendicarsi, anzi chi non si vendieher, non si santi-
ficher, che lusuriare non sia peccato, eccettuato il stupro e adulterio,
cioe per forza o colli Conjugati."
teta, to nam se ovdje kazuje vrlo malo i nejasno o Bogomilima;
tek i ova vijest nekako jami, da bogomilska nauka bijae poznata
u naem narodu jo pod kraj XVIII. vijeka.

Koliko je vremena, papira i crnila potroio nepoznati autor oko

ovako neznatnog predmeta !
Sve se kree oko glavne tendencije sekvence, da ene ne smiju
u crkvu gologlave. To dokazuje Petopirac Posavanin, a pobija
ga Lepirica, Spariolac, koji govori nepovolno o Frarievcima. Tako
nastaje meu nima ivo prepirarie.
Petopirac zove svoju prvu pjesmu sekvencom." Tako nazivahu
u srediiem vijeku (sequentia) u crkvenoj muzici tekstove uz gra-
duale responzorije (krajni slog od halleluja"). Isprva bijae to
proza, bez obzira na metre i rimu, ovisna samo o pjevanu. Se-
kvencije" su se kasnije pribliile pukoj pjesmi, ega radi ih je.
crkva zabacila iza tridentinskog koncila. Odrae se samo neke,
meu ostalima: veni sancte i dies irae.
Ne zapoirie se bez razloga i Petopireva pjesma s rijeima :
dan od gniva;" samo ona nema nita zajedniko sa sredovjenim
pjevanim sekvencijama.
Nae su pjesme duhovne pjesme, moralno-poune i alive sadriue.
Nazvasmo ih Makarskima, jer su ispjevane u makarskom primorju.
Ste se tie autora ovih pjesama, ne umijemo mnogo kazati, jer on
ne odaje svoga imena. Mi se nahodimo ovdje u labirintu protu-
slovia, koja potjeu od samog pjesnika.
On zove sebe redovno Petopircem 1 P o s a v c a n i n o m ili od
S a v e ; u II. i V. pjesmi starcem; u VI. je Mirotvor takoer
starac; u VII. se javla dialog izmeu starca i Lepirice.
1
U hrv. pjesmama: Petapirac, Pitapirac, Pitopirac, Petopirac, Poto-
perac, a u talijanskim lancima: Lorenzo Petoperaz, Petopiraz. Ne
jednako pisane ove rijei pouzdano svjedoi, da je na rukopis samo
prijepis. Kako ju je pisac sm pisao, moe se samo nagaati. Rije
ne dolazi ni u jednom hrvatskom rjeniku, ni novom ni starom. Ili
je to kovanica pieva?
156 JVAN MILETI, (9}

Pjesnik ne trebae ba da bude starac. On se prikazuje takim

jamano zato, da mu itateli vie vjeruju.
I Kai je krio svoje ime, pa se u pjesmama prozvao Milovanom,
i to starcem, gotovo slijepim, to ne moramo uzeti kao potpunu
istinu, kako je dobro opazio prof. S. Urli (Nastavni Vjesnik XV.,
str. 37.).
U naim pjesmama spomine se ipak jedno prezime, koje, sva
je prilika, pripada riihovu autoru. Iz natpisa II. pjesme; Odgovor
na sekvencu, potvrenu svetim pismom, svetim otcim, koncilijim
i razloim, koj e izmisli i dade na svitlost F r a F r a n e
R a d m a n za uzviene svoji pokornica" proizlazi, da je Radman
izmislio" i dao na svjetlost razloge, a ne tvrdi se, da je on ba
pjesmu ispjevao. Stilizacija je doista nejasna. Knez Branioni Ne-
retvanac priznaje u talijanskoj obrani, da je odgovor na sekvencu
dao na svijet" otac Frano Radman, poriui ipak, da je on sloio
i sekvencu (list 31).
U naoj rukopisnoj knizi nalazimo (ovdje pod brojem XV.) veu
pjesmu od oca Frana Radmana, a na kraju poetak riegove pjesme:
Tuba ciplara Makarski."
Nikaki nas ozbilni razlog ne prijei pa da ustvrdimo, da je
Radman ispjevao sekvencu i sve pjesme, koje se na nu odnose, pa
d a j e on sam napisao i veinu pomenutih talijansko-latinskih lanaka.
On se prozva Petopircem Posavaninom, a u talijanskim listo
vima s Neretve: Gonte Branioni Narentino. Zato je sakrivao svoje
ime i izmilao situacije, moe biti iz elje, da ga ne bi svijet uzne
mirivao.
Pjesma V. sloena je g. 1758., a ispod lista Branionijeva dolazi
datum: 20. veljae 1757.
A kada je ivio otac Frano Radman ?
Poznata su nam dva fratra Radmana: Frano i Josip obojica
s Muca u Kliskoj Krajini, bez umne roaci. Josip bijae godine
1773.1776. provincijal franevake drave presv. Otkupitela u
Dalmaciji. 0. Stj. Zlatovi jo znade o nemu, da je zahtijevao od
franevakih pitomaca, da kao Hrvati naue t. zv. bosansko-hrvatsku
irilicu (Franovci drave Presv. Otkupitela, Zagreb 1888., s. 292.,
462.). Prof. Urli kae, da je bio lector jubilatus" i da je umr'o
1784. u 64. godini u manastiru sv. Kria u Makarskom primorju.
Potpisivao se i Radmanovi. Od nega potjee pjesma: Slidi
pisma, uinena svrhu diplome, koju dade cesar Matija Primorcem,
Zuplanom i Podjezercem, da u napridak nemau biti napastovani
(10) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 157

od Senana," koju je Kai unio u svoj Razgovor Ugodni" (u

zagrebakom izdanu od g. 1889. na str. 405.407.),
Ispod pjesme itamo: Ovu pismu uinih ja Fra Josip Rad-
manovi, lektur eneralni u ibeniku na 1759., januara na 28, i
prikazali knezu Simunu Kaiu, reenomu Mioiu iz Brista, pra
unuku gori imenovanoga kneza Grgura Kaia, za vikovinu srene
lubavi uspomenu."
Ova pjesma bjelodano svjedoi o prijatelstvu izmeu Kaia i
Josipa Radmana. Radman pjeva u slavu Kaia, oponaajui nain
pjevana starca Milovana. Pjesma nije ba najbola.
0 Franu Radmanu kazuje nam Zlatovi (o. c , s. 307. i 473.),
da je sastavio i izdao: ivot sy. Jurja muenika. Mleci 1762.,"
vie puta pretampan u Spljetu. Sva je prilika, misli Zlatovi, da
je otac Frano sastavio i poleminu poslanicu: Lettera del P,
Gaetano Deribak," tampanu u Bullettino di Archeologia e Storia
Dalmata," VI. 151., 184., VII. 28., 44., gdje Radman pod imenom
Deribaka brani Frarievee, kaluere i Kaia protiv navala Sinanina
Ivana Lovria. 1 Otac Frano preminuo je u Makarskoj 1789. u
1
Lettera del Padre Gaetano Deribak, paroco dei morlacchi di rito
latino, al Pare Simeone Curaicza, paroco dei morlacchi di rito greco,
sul libro delle osservazioni sopra il viaggio in Dalmazia del sig. Abate
Alberto Fortis, dato alle tampe dal signor Giovanni Lovrich di Sign.
Ovaj list nosi na kraju datum i potpis:
Di Tarn ovo 25 novembre, giorno di S. Cattarina Martire 1777.
P. Gaetano Deribak."
Ako je otac Frano doista umr'o 1789. u 67. godini, mogae on na
pisati pomenuti list od g. 1777. Otri ton negove polemike protiv
Lovria ne razlikuje se od talijanske polemike o sekvenci.
Ponavjaju se i gdjekoji jednaki izrazi: chimerizzare, fautasticheria,
coglione i t. d. Talijanski jezik Deribakov je ipak nekako biraniji
Ova je polemika puna citata iz latinskih pisaca i pjesnika. Bijae
dakle pisac ovjek naitan. Slinost postoji; nego u listu od g. 1777.
nalazimo ove rijeci, koje se protive mislenu, da je Deribak pseudonim
Radmanov: Sono presso che anni 50, dacche mi trovo nella mia re-
ligione" (Bullettino VII., 46.): oko pedeset je godina, to se nahodim
u svojoj vjeri.'1 Ne razumijemo, to misli ovdje Deribak.
Je li bio u mladosti druge vjere, pa kae, da je od prilike pred
50 godina postao katolik?
Ili je pred 50 godina stupio u red franevaki? Bit e istina ovo
posljedne.
Ni u jednom ni u drugom sluaju ne moemo ipak u sklad dovesti
godinu smrti oca Frana Radmana, pa ono 50 godina" prema g. 1777.
158 IVAN MILKTI, (U)

67. godini. On je ispjevao pjesmu: Pisma od Bosne i svetoga

Jurja," koja bi umetnuta g. 1801. u Kaiev Razgovor Ugodni."
Oponaane Kaia!
Prof. Urli je meutim naao u Zaostrokom manastiru ruko
pisnu zbirku pjesama, ponajvie podrugliva sadraja. Samo za
jednu.se znade, tko ju je ispjevao. Veina pjesama potjee od po-
vodilaca Kaievih. Vie ih je ispjevao: mali Radojica" (opet
pseudonim!) Prof. Urli misli, da se pod tim imenom krije otac
Frano (o. c , str. 434). Hipoteza vjerojatna, tek nije dosta utvrena.
Zanimliva je u pomenutoj zbirci: Pisma od konkursa" (est se
natjecatela otimalo o stolicu bogoslovla, a to je bilo izmeu god.
1749.1751.), u kojoj se prikazuju natjecateli pod imenima po
znatih narodnih junaka. Ovu pjesmu priopuje Urli na str. 427.
do 428. Nast. Vjesnika" X I I I . te je pripisuje samome Kaci u.
Iz ovdje priopenih vijesti razbira se, da je ve za Kaieva
ivota nikla u Makarskoj i oko ne itava pjesnika kola, koja
se ugleava i povodi za Kaiem. Pjesnici su veinom fratri.
Znaajno je, da gotovo svi ti pjesnici nastoje pjevati anonimno.
Oblici su im isti, ili barem slini. Meu nima se najvie pomala
ime oca Frana Radmana te se moe za pouzdano drati, da je on
napisao sam o sebi (Uspomene tiocu") : i ne bi riegovi pisama
za misec ispisao, to je uinio svrhu ovoga, prigovaraju se Pa
pillom. "
Peta pjesma u naem rukopisu nosi godinu 1756., a pismo kneza
Branioni-a g. 1757. Radman je umr'o g. 1789. u 67. godini. Bilo
mu je dakle 27 godina, kada je tampao ivot sv. Jurja," a 31,
odnosno 32, kada je sloio V. pjesmu i t. zv. Branioni-ev list.
Ovo bi se dodue kosilo s inenicom, da se u nekim pjesmama
nazivle pjesnik s t a r c e m ; no to ne odluuje ovdje nita, jer ano
nimni pjesnik nastoji da ostane nepoznat te iskrivluje istinu.
Kada bi se i dokazalo, da je naa tvrdna neistinita, opet je ne
oborivo, da je V. pjesma vezana za ime oca Frana Radmana,
to potvruje i list Neretvanskog kneza" od g. 1757.

Bit e dakle neispravna g. 1777. ili 1789.; ili moramo zakluiti,

da se pod Deribakom ne krije otac Frano Radman.
Jo emo primijetiti, da Deribak navijeta (o. c , str. 48.) i drugi
list o istome predmetu. Da li ga je napisao, ne znamo. Dobro bi bio
uinio nepoznati izdava Deribakove poslanice, da je naveo, gdje ju
je naao.
(12) DUHOVNE J ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 159

Jezik, koji nije bez nekih akavizama, ne protivi se naemu

mislenu; jer se oko Makarske uju i danas gdjekoji netokavski
oblici i rijei. Pokazuje to iz najnovijeg vremena jezik Mihovila
Pavlinovia.
A tko je bio panolac" P a p i l i o ? I to e biti izmileno ime,
koje je pjesnik jednostavno preveo: L e p i r i c a . Jo ga zove i
S k a k a v i c o m , vala da zato, to se skitao po svijetu i mijeriao
svoje boravite. Sto nam pjesnik kazuje o nemu, tako je mutno, te
moemo uzeti, da j e veinom plod fantazije. Ako Papilio ima ipak
posla s realnou, onda to ne bjee nikaki Spaiiolac, ve Hrvat,
moda ak fratar, slobodoumnih naela.

Zanimlivije su pjesme, to se nahode na kraja nae rukopisne

kriige, jer se vie odnose na savremeni ivot. Neke hoe da bua
satirine; nihovim sastavlaima nedostajae ipak prava aliva ica.
XIV. 1. Tie Ante Zubi gospodinu imi1 Abieu zarad enidbe
(1. 63a; 12 stihova).
2. Odgovor ime Abia (1. 63, 152 stiha).
3. Odgovor drugi od Sime Abia Anti Zubiu (1. 64b66a;
168 stihova).
Zubi je neveseo, to mu se prijate} Abi eni iz sela," jer bi
kao gospodin trebao da uzme za enu ku gospoju." Nije mu
vie prijate].
Abi odgovara Zubiu: Smislio je oeniti se, no ne e da bude
suzan. Skitao se do Bima, Milana i Bea. Polazio je mnoge kole.
Gospodske keri donose muu tugu u kuu. Ako su i bogate,
djelom su selanke. One ope s kojekakvim gospodiiima; dok
on eli, da sam upravla enom, koja treba da bude potena i
nia od riega. Ne ite blaga, tek hoe da bude ena negova.
U drugom odgovoru predbacuje Abi Zubiu:

Oeni si sina Luku,

U kuu si stavil buku.

Ta je gospojica: od vas pobignula," a krsti v a s : v i 11ani

(selaci, prostaci); dok se je on (Abi) zaruio s Anzulom, svojom
sadanom enom ve pred 7 godina. Ne mari, ako ga ne dri vie

1
imi.
160 IVAN MILETI, (13)

za prijatela, to je oenio v i H a n u. Luki ne preotaje drugo

primjeuje Abi ironino , nego da polubi svome tastu ruku i
da ga moli za oprotene . . .
Ove pjesme nijesu rave.
Imena A b i i Z u b i za cijelo su izmilena. Jezik pokazuje
poneto tragova akavskih: vazel, stavil, vidil, ku, ke, k. Nijesu
bez natruha akavskih ni sekvenca" ni one pjesme, koje su s n o m
vezane, pa opet se ini, da e biti drugi sastavla pjesama o Zubiu
i Abiu.
1XrV~. Fra FranoBadman, rodijakgospodina sudca Ante Mr-
kuia1 i negove obitole, vraaju se s Makarske od pripovidana
korizme godita 1785., budui ga sadrao jug u Podgori za pet
dana, piva ovako (1. 66a67; 76 stihova).
Vrlo suhoparna pjesma.
XVI Pisma uitlena od D. Ivana Akia3 svrhu Kambelovia
i Glavaa (1. 6773; 812 stihova).
0 popu Ivanu Akiu ne znamo nita. U bibliografskim i bio
grafskim djelima ne nahodimo toga imena. U Makarskom primorju
ima i sada Akia i Glavaa, kako mi priopie gg. prof. Urli
i pop N. Bibii. Crnilo je drugo, pa i pravopis donjekle drukiji
nego u ostalom rukopisu; jezik narodniji; stihovi junake narodne
pjesme, poesto dosta hrapavi. Poredbe narodne, n. pr. u poetku
o orlu i sokolu. Ovdje osjeamo miris narodne pjesme. To donosi
sa sobom sam sadraj, uzet iz narodnog ivota. Da nije pjesnik
priane uasno razvlaio, imala bi pjesma vee vrijednosti. Konac
pjesme je najdosaniji: slavi se Glava i ponavla se sve ono, to
je Kambelovi snovao protiv Glavaa. Koliko je u pjesmi istine
historike, teko je rei, kada pjesnik u posljednoj kitici pjeva:

Velika ti na toj lai fala,

Virova bi, al nisam budala.
I da si mi zdravo i veselo,
Jer dospijem, jur se je oprelo!

Evo kratkog sadraja. Kolunel Basto Kambelovi robi, globi i

tlai narod u Imoskoj krajini. Don Ivan Glava tui ga duu
1
Merknssichia, koje bi se moglo citati M.erku i a, jer''mjesto
samoglasnoga r dolazi u rukopisu redovno ar. Mrkuia, kako mi lubazno
javla g. pop Niko Kibii, ima i danas u Makarskom primorju.
2
Accichia.
(14) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 161

toga radi, pa i za to, to mu: u Turke zatira brata." Don Ivan

soko zguli perje Bastu orlu.
Kolunel bude po nalogu dudevu zatvoren; nego je on kuao,
da s pomou novca domami Glavaa u Zadar i da ga riegovi ludi
potajno smaknu. U to ime podmiti sa 13 cekina Grgura Kuia,
koji potrai Glavaa u iiegovu domu, izdajui se za negova sinovca
iz galije." Glava mu ne povjerova, a toboni sinovac umae.
Glava ode da ga trai po Bosni; kad li mu se javi vila iz pla
nine: nije ono tvoj sinovac, ve ovjek, koji ti o glavi radi, pot-
kupjen od Kambelovia, a sada e biti u selu Radoia kod Trogira.
Naao je Kambelovi i druge lude, koji su uhodili Basta, ali
uzalud; jer je on sve nadmudrio, pa i pope i kapucine. Don Ivan
je pored svih zasjeda tajno dospio u Mletke, obuen kao mornar,
da tui Kambelovia dndu, e bi ga skinuo s kolunelstva Imoskoga.
Kolunela dovedoe u Mletke, dud ga poaje kazne radi u Levanat;
kasnije mu ipak dopusti, da se vrati kui. Ovako je mudri don
Ivan Glava izbavio Imoane od zuluma Kambelovieva.
Ova se pjesma nahodi i u onoj zbirci, to smo je prije spo
menuli prema vijestima prof. S. Urlia (Nastavni Vjesnik" X I I I .
434.), a za koju on misli, da ju je ispjevao otac Frano Radman.
Nema pravo, jer eto u naem se rukopisu kae, da ju je sainio
don Ivan Aki. I u Zaostrokom i u naem rukopisu ima pjesma
812 deseteraca.
XVII. Kniga MartelijansJca, hoja zapoimle: Fra stentate
fatiche," nel lib. segnato a c , p r i n e s e n a u j e z i k r v a s k i od
D. I v a n a A k i a (1. 7475; 196 stihova).
U ovoj se pjesmi ivo prikazuje kuga u Spljetu, valda ona od
g. 17834. Prijevod ie za udo iezgrovit, jezik krepak. Cakavizmi
rijetki.
Tko je ispjevao original ove pjesme, ne umijemo rei. Moda
je to bio Spljeanin Dr. Julije Karlo Bajamonti (17441800.),
plodan pisac talijanski.
Negova knievna djela, tampana i rukopisna, pribavio je za
c. k. arheoloki muzej u Spljetu riegov neumorni ravnatel mons.
F. Buli i meni poslao s rijetkom uslunou, da ih prouimo
U krunici jugoslavenske akademije ima opet povei rukopis,
potjeui iz kninice Antuna Kaznaia u Dubrovniku, pod nat
pisom: P o e s i e d i G i u l i o B a j a m o n t i .
U dvije pjesme: Pestilenza" (list 116118a) i Ineendio di
asa mia" (1. 120b124a) pjeva pjesnik o spljetskoj kugi, a iza
GRADA 5. 11
162 IVAN MILETI, (15)

prve pjesme dolazi bijeka: P altro canto manca." Ova nesauvana

pjesma je dakle bila nastavak prve, pa moda je nu preveo Aki
na hrvatski.
Primjeujem jo, da je Bajamonti izdao i osobito djelo: Storia
della Pete che regno in Dalmazia negli anni 17831784. In
Venezia MDCCLXXXVI."
XVIII. Tuba ciplara Malcarslci i niovi gospodara, sloena od
potovango (sic!) F. Frane Badmana (1. 76). Od ove pjesme na
lazimo samo prva tri stiha:

Oiplari se teko tue:

Bole nam je loviti spue,
Mi 1 trudimo i dan i no '

Jezik naih pjesama je tokavski sa neto malo primjese a

kavske. To je od prilike govor, kaki se uje u Makarsko] i oko
ne. Osobine su akavske: n a u il, v a z e l , r e k a l , mu i l , k i ,
c r i k v a , d j a v l u , d j a v l a r i j e , a (vrlo rijetko); gen. pl. p i a m ,
d o l a c , ' p r i j a t e ) , kopac, Mletak; k r s t j a n k a , krstjanske,
koje se javla sporadino.
U dvije pjesme popa Ivana Akia javlaju se deseterci (XVI.)
i osmerci (XVII.) u kvartinama; sve su ostale pjesme ispjevane
u osmercima i estinama, samo u jednoj (V.) dolaze kvartine i
safina strofa. Za pravo dolaze tercine mj. estina, tek smo ih mi
uzeli kao estine, da ne bude na strani odvie brojeva. Srokovi
nijesu ba savreni, osobito u tercinama.
Izmeu naih Makarskih pjesama i dubrovake poezije teko
bi se mogao nai kaki taki savez.
Stihovi bez smisla nijesu rijetki. Mnogo neitlivih rijei nalazi
se u Akievoj pjesmi o popu Glavau i Kambeloviu. Moe to
biti donjekle kriviia prepisivaa.
Interpunkcije su moje.

1
"Mihi-
(16) DUHOVNE I ALJIVE PJESMK IZ MAKARSKE. 163

I.

I. N. D. Kopija od sekvence Petapirca Posavanina, u kojoj se

ini viditi s mogujstvom svetoga pisma, sveti otaca, papi i vica
oliti senata mletakoga, da ene ne mogu brez grija 1 ulisti ni stati
u crikvi s glavom okri venom, i sve one, koje se u takoj izpra-
znosti uzdre, nalaze se u putu od izgubleria.

Slidi sekvenca.
Dan od gniva 2 i alosti
Raztresa mi moje kosti,
Kad pogledam po svitlosti
Nike ene i divojke,
Vide deri, stare majke,
Odkriv kose, jo i dojke. 6
I mnoge se sad ne stide,
Neg u crkvi one side,
Obraz, prsi nek jim vide.
Zakon boji potlaie,
A crkovni obacie
I principov jo odvie. 12
Trubla duba svetog ue,
Koji 3 crkvi rajske klue
Prida s glasom a ne mue
Po svom svetom apostolu,
Znadu u kom svit je kolu,
U od suza ovom dolu. 18
Zapovia enam svima,
Strah od Boga koja ima,
Nauk ovi neka prima.
Svaka glavu da pokrije 4
I vas obraz da sakrije,
Pak u crkvi neka bdije. 24
1
griab.
2
Docnije dolazi g h g n i v e , dakle se mora i ovdje, sva je prilika,
itati g n i v a .
3
koj (ovako vrlo esto).
* pokije.
164 IVAN MILCETI,

Mnoge biju otvrnule

Vee nego turske bule,
Koje zakon nisu ule.
Jo s poetka nike biju,
Nauk ovi, ke ne ktiju
,30 Obsluivat, 1 i to smiju;
Zato Lino sveti papa
Suzam obraz svoj natapa
Te im crkvu on zaklapa,
Da u crkvi ve ne bdiju,
Dokle glavu ne pokriju;
36 Al i sada nike smiju.
Inoenco posli toga
Papa sveti zarad Boga
Zabrani Jim, 2 ki je moga.
I Klemente jedandesti
Nakiena kti jim smesti,
4 Kad u crkvu oe gresti.
Nut posluaj, kako Mletci
Nareuju te jim reci
Tere s neba plau steci:
Svim poteni zabrani e,
Pod pokore jo odvie,
48 Jer potriba taka bie.
Ne udi se er ni majka,
To je zakon od Mletaka,
Da se pokrit ima svaka.
Do u crkvu gologlave
Krive mogu a ne prave,
54 U obrazu ke su zdrave.
Vi budui jur potene,
Sve vas tujem kako mene,
Bogostrane kad ste ene.
Ako dosad niste znale
U izpraznost ter ste pale,
"" Nemoj vie,' nisu skale!
Nut to piu sveti oci,
Prinauni bogoslovci,
1
obluivat.
2
jm.
DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 165

Nai dua uvaoci.

Sliaj svetog Jerolima,
Koji nauk velik ima:
On govori enam svima, 6<6
Da u crkvu otrov nose,
Koje ne e pokrit kose,
Ve se nima tu ponose.
II ko pije il ne pije,
Smrti dua krivica je,
Nezin otrov manka nije. 72
Sveti Ivan iziskuje,
Ov ostavit pravo nije.
On svi ena upituje:
Sto ste dole vi u crkvu ?
Istinu mi kaste ovu:
S ispraznostju koje plovu ? 78
Al ste dole da igrate
I u tancu da skaete ?
On vas pita, da reete:
Al idete da vas ludi
Ondi vide, nek se sudi,
Da ste lipe ? To ne prudi. 84
Nis' li dola prosit milost?
Kamo dakle tvoja tijost?
Poniznosti kamo kripost?
Nis' li dola plakat grije,
Tvoji zloa lute zmije?
Taki nain dobar nije. 90
Nain taki zabrarieni
tetan jest, i viruj meni,
I ne samo tak oj eni.
Sliaj svetog Ambrozija,
Kako nauk svoj posij a;
Kad je pia, ni se smij a. 96
On govori: istina je,
Da joj molit korist nije,
Kada glavu ne pokrije,
Jer se svitu ukazuje
Lipa, draga, koliko je,
Zato Bog je odbacuje. 102
 IVAN MILETI,

A Ciprijan sveti kae,

Viruj moma, jer ne lae,
I s drugim se svetim slae:
Nemo rei: ja sam srina,
Brez griha sam ena vridna.
Odkriv kose, ka si bidna!
Odia te oituje,
Koja ti se zabrariuje,
Nepodobna zlamenuje.
Drugi sveti i brez broja
Isto vele, vira moja,
U pismu se vide koja.
Dakle vide ova sada,
Ke ste ovce bojeg stada
Ne sluajte1 svakog smrada;
Neg sluajte vi zakona
Kano svaka vridna ena,
Ka je sveto nauena.
Ako bi ko govorija,
Da u tome nije grija,
Pazte ga se. on je zmija.
I ako vas tako ui,
Recite mu, nek ne buci.
Kad ne znade, neka mui,
I zato se nek ne jidi,
Ve nek prija zakon vidi,
Pak govorit neka slii.
Zmija Evi tako ree,
Jer zla luem svim dotee,
Zato narod vas poklee,
Jer je zmiji virovala,
Kada joj j e 2 nauk dala,
Da bi voe blagovala,
Ono voe zabraneno.
Spomeni se ovog eno,
Sto je davno uineno,
Jer po sebi ti ne sudi,
DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE.

Da ti dui ne naudi,
Za spaene koja prudi.
Nemoj rei: ja ne griim,
Zato o zlu tad ne mislim.
Cista jesam, kad promislim: 144
Ako u crkvu gologlava
Gredem, di je Bogu slava,
Zle odluke ja sam zdrava.
Nemoj, velu, rei tako,
Jer e sudit naopako ;
Zlo e na te panut svako. 150
To bi holost bila tvoja,
Pri najvei jest i 1 koja,
Koje zloi ne ima broja,
Dre sude tvoje bole,
Neg od boje ki su vole.
Tu je grija puno pole, 156
Da u sebi zlo i nije,
Gologlavost ka te prije,
Sto u rei, sumle nije.
Zlo je, jer je zabrarieno
Ka i Evi voe ono.
Od Boga je odreeno 162
I od crkve Boje svete
Neka duam nije tete,
Da ne budu pak proklete,
Da pokriju ene glavu,
Za dat Bogu veu slavu
Na sramotu vinem lavu, 168
Jeda ne bi uzrok bile
Koga grija Bogu sile,'
Jal na misli probudile.
Pak i vie od Mletaka
Zapovida, da se svaka
Pokrit ima jo i baka. 1^4
Ka se ovom ne podloi,
Od zakona Bojeg bii,
Nahodi se u zloj mrii,
168 IVAN MILETI

Jer u griju sveer stoje

Izpraznosti slie svoje.
180 Nisu ovo rii moje,
Bogoslovei piu tako.
Ne mo' rei naopako,
Da ne padne u zlo svako.
Sad vas molim: sve divice,
Udovice, muatice,
186 Pokrivajte vae lice;
Jer kad nam se sva okriju,
Dila naa oituju,
Na dan suda razgledaju,
Imat oe naa dosti
Dua, tilo, mozak, kosti,
192 Tuge, cike i alosti.
I ne reci: a to ona
Odkrila se jadna, bona,
Po kosam joj tamna zvona?
Korist dui ne imade,
I u crkvu neka znade,
198 Jere due Bogu krade.
Tako svakoj pravo velim,
Jer spaseiie dua elim,
Zlu se nikad ne veselim.
Ne pravdaj se obiajem!
Ja ti pravi nauk dajem,
204 to sam tio i to znajem.
Taj obiaj jest i grian,
I u sebi vas izkrivan,
Jer zakonom jest protivan.
Nemoj sudit ena stari,
Da te muna ne udari,
210 Jere su to Boje stvari.
Nemoj rei rugaj u se
Ni u razlog uzdaju se,
Neg pogledaj sama u se;
Jer su stare ile tako,
Svrile bi naopako.
216 Da je grino i ovako,
Ta je razlog brezumnika,
(22) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKAESKE. 169

Papilija odmetnika,
Kog izpraznost jest i dika.
Papilio niki bie Lepiric,
Branit ene u to ktie,
togod moe igda vie, 222
Pak najposli on zanika
Pismo sveto u tim vika.
Takoj zloi nije lika,
Nije lika brez pokore,
Kojom platit pravdi more
Vineg Boga taj nebore. 228
Zato nega ne sluajte,
Vae glave pokrivajte
Tere slavu Bogu dajte.
Znam da ima divicica,
Ke brez grija ka diica
Jesu tije, zdrava lica. 234
Ima mladi, ima stari,
Dobri u sve druge stvari;
Ali djava to ne mari,
Jer j e dosta nesritriaku,
Da za kose der i majku
I za dlaku vue tanku. 240
Prostite mi dobre ene,
Molte Boga vi za mene,
Da mi srdce ne uvene;
Ja u za vas do istine,
Da vas holost ne prikine
Ter da koja ne pogine, 246
Da sve sebe poznajete
Ter da glavu pokrijete,
Kad u crkvi vi bdijete;
Da krstjanke 1 vazda prave
Vi budete paka zdrave
I u dui prigizdave; 252
Da vas ekam pak u raju,
Gdi j e slava, to svi znaju,
Gdi krstjani 1 do ufaju. Amen.

karstianke, karstiani. Ovako najobinije.

170 IVAN MILETI,

Ovo truda malo moga,

Kog uini zarad Boga
258 I rad dobra jo svakoga,
Rad potena boijega
I spaena svaijega.
Koji tije, molim nega,
Da s' dostojat svaki bude
Pamet svoju vr u trude,
264 Kom krstjanske due prude,
Da upie joter vie
I da sloi ovo lipe;
Zato mene ustavie,
Ustavie dnevi moji,
Mnogi proli jesu koji,
270 Jer sam starac u nevoji;
A mlad jadan, kad sam bija,
Pivat nisam nauija,
Neg izpraznost i ja ija.
I po sebi sudim mnoga,
Da je glava jo i noga
276 Uzrok grija, srde Boga,
Navlastito u tempiju
Nepodobna giiizda viju
I otrove mnoge siju,
Di imamo plau doi,
I drui otar proi,
282 Ponizivi due moi,
Di s' imamo pokloniti,
Srdcem, glavom poniziti,
K zemli oi oboriti
Tere ronit grozne suze,
Za odriit grij a uze,
288 U paka se po kim puze.
Ah, da dobro promislimo
Prid obrazom kog stojimo,
Kad u crkvu mi stupimo,
Padali bi na obraze,
Nek po nami drugi gaze,
(24) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKAESKE. 171

A resili ne bi vlase.1 294

Kog molimo, da bi znali,
Drtali bi i plakali,
U holosti ne bi stali.
Sada molim stareine,
Otee, majke i sve ine
Svrhu toga nek procine. 300
Sve mueve ponukujem
Ter jim pomlu uzrokujem,
Istinu vam svidokujem:
Koja dobre vole ne de
Pokrit glavu, kojom kree,
Ve se kiti sve to vee, 306
Pomlu od ni vi imajte,
Zapovid jim vau dajte,
Jer ste duni, bratjo, znajte,
Jer jim nauk kad ne daje,
A u zlu ji komu znaje,
U nevirstvu slipo baje. 312
Od nevirna jo si gori,
Sveti Pava to govori,
I duh sveti po riem zbori.

Si quis autem suorum et maxime domesticorum curam non

habet, fidem negavit et est infieli deterior. Tim. 5.
Eecordare ergo unaqueque mulier, quod qui in uno offenderit,
factus est omnium reus. Suficit Diabolo, ut homo in uno tantum
vitio quotidiano perseveret.
Recordare insuper, quod tota lex Christiana super obedientiam
fundata sit; obedite ergo Deo; obedite ex prepositis vestris, quia
omnis potestas a Domino Deo est, ut inquit apostolus.

I da ste mi bratjo zdravi!

Pomlu svaki svoju stavi,
Da se grede k vinoj slavi. 318
Svak obslui zapovidi,
I za druge jo providi,
Inaije u zlu slidi.

1
vulase.
172 IVAN M1LET.I, (25)

Si vis ad vitam ingredi, serva mandata.

Ja ne meem pomlu moju

Za pogrdit enu koju
324 Kolik sestru, majku svoju,
Neg jim kaem put istine,
Nek divice i sve ine
Same sebe sad procine. Amen.

II.

Odgovor na sekvencu, potvrenu svetim pismom, svetim

otcim, koncilijim 1 i razloim, koje izmisli i dade na svitlost
Fra Frane Radman za uzviene svoji3 pokornica.
Dan od tuge i alosti
Ajmeh trpim u svitlosti
Rad neznana i ludosti!
Vidim mnoge redovnike,
Pisaoce 3 i kriinike,
Gdi govore brez prilike,
Nit se oni vee stide
Budaliti, premda vide,
Da je slabost to beside.
Zakon boji malo stie,
Za crkovni ne marie,
12 ' Sasvim bue svud odvie.
Trubla duha nima ue,
Nima daje crkva klue.
Kad budale vanka i mue.
Vee piu i govore
Za uzbudit smutne gore,
18 Crkve ine vraje 4 tore,
Ne razume zakon Boga.
Bualivi svuda mnoga,
Tlae svitlost reda svoga,
1
Concilijm.
2
svoj.
3
pisavce.
4
vuraxje.
(26) DUHOVNE I ALJIVE PJESMU IZ MAKAESKE. 173

Broje pape, sveto pismo.

Otci jesu, a mi nismo,
Ki govore ni slidismo. 24
Onu kunu, grde i u muku
Sude vinu, koja u crkvu,
Odkriv kose, poe u puku.
Tako li mi dakle bdiju,
Koji pisma sveta tiju,
Niti otce izviuju ! 30
Tako stare, tako mlade
Vraja stabla sada sade,
Ne znaui to ve rade.
Tako u mraku jadni stoje,
Niti tmine iu svoje
Otirati, neg pokoje, 36
Ne razume bogoslovce
Niti slavne nae otce,
Salu u paka Boje ovce.
Ne znadui to govore,
Sve vrataju u ponore,
Od slabosti misli gore. 42
Posluaj me ti proroe,
Vridna glavo, sveti ote!
Kako pismo tvoje poe,
Kako moe slubenice
Boga init odmetnice,
Nepotene i divice 48
Kako kurbe ti zaziva,
Ne znadui, to popiva?
Kud li otrov tvoj proliva,
Kako truje ti divojke
I u pismu broji 1 dojke,
Al su ovo vlake pojke! 54
Nije ovo provoditi
Ove' u pau al piniti,
Ni miinu na seV goniti,
Kako otajna i postelu
Kako opaku ludsku elu

broi.
174 IVAN MILETI,

60 Golubicam pie velu.

to smuuje brez pameti
Kripost lipu dua sveti.
Al ji oe Bog' uzeti?
Ako ne zna zapovidi
Apostolske, a ti vidi,
66 to govore, pak ne slidi
Imenovat vraje zmije
Za uzmnoit puka grije,
Kad potriba tebi nije.
Bole bie tebi trudit
U poetku, a ne ludit,
12 Iskat znane, ko e prudit,
titi knige i gledati,
Razmilati i predati,
Oe li se ovako znati.
Ne meu se svaka lako
Govorit, da je tako;
78 Kad je paka naopako,
Vala prija prouiti,
Kako s' ima pismo titi
Pak od nega besiditi.
Vala znati nain bole,
Rii otaca i nj i vole,
84 Za ne upast u nevole
Sto govore, kako i kada,
Svrhu esa ni glas pada
Ter besidit samo tada.
Niti vala budaliti
Tere mudre vas misliti,
90 Kad vas oe svi kuditi.
Nije dosta samo stei
Mal' obraza, ali rei:
Stijo jesam, paka lei.
Staro i novo pismo ima
Sto se od vas ne uzima.
96 Na grih vam se dakle nima,
Ko dvojstruku nosi odiu.
Nosit ne e al obuu,
Da grih jest i oturiu,
(28) DUHOVNE I ALJIVE PJESME 12 MAKAllSKE. 175

Da udiji 1 sagriie,
Ako posve ne obsluie
Sto se u Egzo 2 svetom pie. 102
Nis' li moga promisliti,
Malo bole izviditi,
Kako s' ima besiiti?
Svi su ostali dakle puci
U sliposti, i svi suci
Puka bojeg, koji u ruci 108
Dua stoji, na spaene,
Boga vineg proslavriene.
Kad je tako odsuene,
Priporu se Gospodinu,
Da ne dade behetinu
Uinit se Frane sinu; 114
Da bi dao tebi znati
U napridak tit, pisati,
A ne ludo ve plaskati,
I zakone tvoga reda
Slie, vrajeg 3 biti eda.
Nikom ne da, neg izgleda 120
Dobro slide svi da ostave,
Ve sliditi vraje lave,
Za poznaju metre prave.
S poniznostju4 dobro znate,
Da ubolvo vi imate
Slidit vazda, a ne karte. 126
Poslu u starijim 5 sa svim skupom
Ukazati vas biskupom,
Za bit dobar uzrok pukom,
Molit Boga, da ve sude,
Fratri ostave puka trude,
Zemlu otimat, puat lude. 132
Kod preika i nauka
Ne e vami biti muka,
1
Xudij.
2
Exod'.
3
vraxiegh.
4
pooiznostiu.
5
starijm.
176 IVAN MILETI, (29)

Okrunit se retom luka. Amen.

III.

Pisan protiva nikomu Lepiriei od paiie, koji cesto eini

satire drugomu i treemu brez straha bojega i brez stida
Judskoga. Najposli u svojim1 satiram ide protiva nikoj
pisni duhovnoj, u kojoj se skazuje nauk svet i dobar, da
ene imaju u crikvu odit pokrivene glave, i psuje sve skupa
redovnike svetoga Franeeka. Zato s velikim razlogom od
govara mu se ovako:
udna strana Golijata,
Filitinskog silnog brata,
S bojom vojskom ite rata ;
Pod orujem strahovitim
S vikom, s rima priporitim
6 I s pogledom ognevitim,
Kolik da e sve planine
Razoriti, 2 brda, stine,
Samo zubi kada krine.
U naglosti udnoj plove,
Ter budalom svakog zove
12 Grmi, puca, vie, rove,
Pristavit se ne umije
Kod bunara Bojecije.
Kako pasa, daje cvitje,
Koje rovsti uzrokuje,
Na daleko ter se uje,
18 Tako kruto podvikuje.
Vas skup dobri redovnika
Satrt misli nega vika,
Bakova ga stoji 3 vika.
To j e Spanol Lepirica,
Zgazila ga nogam dica,
24 Prativi ga iz prodica. 4
1
svoj.
2
razhoriti.
3
stoj.
4
Prochicza.
(30) DUHOVNE I ALJIVE PJESMK IZ MAKAESKE.

Za oruje psovke nosi,

S kojim 1 grede da pokosi,
A od ena pomo prosi.
Golotinu pripovida,
Kojim 1 Lepir taj brez stida
Na sramotu velo skida.
Nenavidost udnu ima
Ter smrt zadat eli svima,
Kim protiva snano rima.
Djavaoski 2 nauk kae,
S Pikardovim ki se slae,
Nek s' oko neg muhe drae.
Joter nauk do istine
Karpokratov da prosine,
I opake Marceline
On nastoji 3 i on kae
Ludma, enam, tere lae
I djavlu 4 se vas podlae.
Joter pismo sveto truje,
Svojom silom udno psuje,
Mnoge smutne uzrokuje.
Krivokapno tako sidi
Ter da nismo zapovidi
Sliat duni, pripovidi.
I pitole odbacuje,
Svetog Pavla on ne tuje
I toliko grdno 5 truje,
Sve nadae eretike.
Ne imade sebi slike
Ni u paklu jo prilike.
On najposli na istinu
Odgovara Frane sinu
I popada na neg stinu,
Na sekvencu ucinenu,
Svetim pismom potvrenu,

1
koim.
2
Diavaoski.
3
nastoj.
4
diavlu.
5
kardno.
ORADA 5.
178 IVAN M1LETI, (31)

60 Svetim otcim zakloplenu.

I okrie naopako
Ter govori: nije tako !
Porugarte daje svako/
Od nauka pak pravoga
ini psovke srdca svoga
66 Opakoga i ologa.
Misli satrt svojom silom,
Svojom srbom tom nemilom
"Vas red Frane rukodilom.
Al poekaj Golijate,
Eto jedan oban na te,
72 Ne znae se brzo za t e !
oban stada boijega,
Na tog vuka vraijega,
Dumanina ovijega.
Ja u ime Gospodina
S rima tvrdim kako stina,
78 Kojeno su sve istina.
Svu sekvencu potvrujem,
Ki je sloi, nega tujem,
Rii sveti zag bo ujem,
I svetoga trublu duva,
Sto od enskog ree uva, 1
84 Ni iz glave svoje kuva.
Jo se onde isto vidi
Vica Mletak zapovidi,
Razlog oit svrhu slidi.
To lepirska truje vira,
Ne da bojem puku mira,
90 Dali psovke on sabira.
Al se udit tomu nije,
Da se pismom svetim smije
I da taki otrov sije.
Otrovna ga kae ime,
Kak' otrovno sije sime,
96 Opalo mu glave time!
Lepirica gdigod pane,
1
huva.
DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE.

Sve zeleno od ne sane,

Otrovano ter ostane.
Od sivera on doleti
I smirit se nigdi ne ti,
Zato ode da suneti 102
I da svaku ruu krene,
Melaju je nek u vene,
Svako cvitje dok uspredne.
On omri bijelo 1 to je,
Rukam svojim2 kaju 3 koje,
Zat' ostavi misto svoje, 108
Da ga pere sine more;
Al se sakrit on ne more,
Poznaje se sve to gore.
eki nosi i grgae;
Zna se, nije vire nae,
Sin j ' eipskog Alibae. 114
I u avli mudrost kae,
Ni mogue da zamae;
Neg 4 svakako tuan lae.
Kog j e roda, jur se vidi,
Poznaje se po besidi,
I oito od ne slidi. 120
Iz Eipta doa da je,
Oito se jurve znaje,
Kad eipski bisno laje.
Ako li mi ne viruje,
A istinu pravu tuje,
Po' 5 mu na stan, nek viruje. l^o
Nae mu sve alate,
Nek viruje meni brate:
eki, 6 klita, druge mlate.
To 7 imade od starine,
Ne ima drugo do istine:
180 IVAN MILET1, (33)

132 Drva, zemle, jo ni stine,

Ne ima ni svog zaviaja.
U mlogim je misti staja ;
Ko ga primi, svak se kaj a.
Svagd' otrova, digod side,
To 1 i mala dica vide,
133 Od svakle se pak odkide.
Ja se udim i priudim,
Sto govorim, pravo sudim;
Nit razumim da naudim
Kako jedan skakavica:
Za izlei guzinica,
144 Uini se Lepirica.
Pak od srca uda svoga
Rodi vraga rogatoga.
Je F se ulo uda toga ?
I svi tako rodit oe
S Lepiricom koji ope,
150 I u za as oni po e. 2
Machiavelski Lepir ive,
ini sude sasvim krive,
I poraa mnoge gnive.
S lemozinam on s' odrani,
Ne zafali svetom Frani,
156 Ve mu bratju ranam rani.
S gospodom ji joter mrazi,
Vas red oe da pogazi,
ini, to ga ue vrazi.
Sliaj brate joter gore,
Sto se podnit pak ne more!
162 Smuuje se isto more;
S redovnici on s' omrazi,
Zloa nega kad s' upazi
Tere k sinu moru gazi.
Ondi nae gospodara,
Koji nemu ranu stvara,
168 Miluje ga a ne kara;
Al nevirni Lepirbaa,
1
Tob.
2
pochie.
(34) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 181

Omrze mu vira naa,

Zaludu j e k moru aa!
Gospodara on izdade,
Kako svaki dobro znade.
Otimat mu zdilu stade, 174
Premda otet to ne more,
ini togod init more,
I u Mosku svim kopore.
Pravo ti se davno reklo :
Cigane se jur ispeklo,
Da bi s vratvom togod steklo. 180
U nem vire ne imade,
Od svakoga to se znade;
Nadan ne ima gore vade.
Meu Turci kada stoji 1
Viru tursku on osvoji,1
I za svoju on je broji. 1 186
A kad stoji meu nami,
On toboe laga s nami,
Dokle togod kom izmami.
Svakoj viri priklana se,
Al saranit ne uzda se,
Jere svaku travu pase. 192
Ki je godir svake vire,
Sto on ode, to probire,
Pak brez vire i umire.
Nauil je dva tri slova,
S kim svakoga jur opsova,
Nita naprav ne osnova. 198
Redovnikom i gospodi
ini satir' kudgod odi,
Niga s mirom ne prohodi.
Nemoj rei, da satira
Jest i ovo, ka sabira
Same zloe tog Lepira, 204
Od koji se pisat more,
Jo ovliko i jo gore,
Da s' krstjani 2 ne obore
1
stoj, osvoj, broj. Ovako je najee k o j (ili koi) mj. k o j i .
2
karstiani.
182 IVAN MILOKTI,

U negove erezije,
Koje Lepir svuda sije,
210 Svak se pazi take zmije.
Ako tebi Lepir kae,
Da se riemu ovo slae,
Ti mu reci: mui vrae!
Tada ovo bi satira
Nemu bila od nemira,
216 U kojoj se vas promira:
Jer satira tad se zove,
Kadno ime ije plove,
I protiva nemu rove,
Jal opena1 jali misto
Grdi, psuje jedno isto:
222 Tad satira jest zaisto.
I satire koji ini,
Neka dobro on procini:
Ima umrit po istini.
A i ori jo od vee,
Ki imaju, sae ne e.
228 On zamalo glavom kree;
Zato guja ne srni rei:
Ja sam Lepir taj najvei.
Kaem ti se: idem lei,
Jer b' u za as kaza pc se,
Opale bi nemu kose.
234 Svi zakoni tako nose,
Turlupinom tono istim
Pod Grgurom dvanajestim
Dogodi se tim nesvistnim,
Koje ognem saegoe
Rad nauka, kog adoe.
240 Brez stra 2 bojeg ilovae,
Jer uaju, da grih nije
Odkrit uda, 3 nek se smije.
Ovi nauk Lepir sije

1
opchienu.
2
strah.
3
hua.
DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 183

Baka druge djavlarije 1

S Turlupini on umije,
I zato mu glave nije. 246
Premda nega ja poznajem,
Jo ga na smrt ne pridajem,
Nit na svitlost sasvim dajem.
Jo se uzdam, da e Boge
Tamne stavit on pod noge,
I obratit sobom mnoge: 252
Da e s' odre erezija,
Koje Lepir taj posij a.
Akol' paka nebi ktija,
U Lepirskoj tako viri
Ja neumro, on s' ne smiri,
Dok u paka ne zaviri, 258
Dok utee s Turlupini
I s Pikarom, kog posini,
S Karpokratom k Marcelini,
Kima desnu oe dati.
Al i ovde ima znati:
Meu riima bie rati,. 264
Jer mu desnu dat imaju.
Veselo ga ne ekaju,
Jur ga vide, jur ga znaju:
Da prem zakon riiov isti
Pripovida svojom svisti,
Bole od ni sve namisti 270
Uenike tako svoje,
Da su psovke rii boje,
Redovnici siju koje.
Virova 2 i utvrdi,
Sveto pismo da im smrdi,
Svete otce, crkvu grdi. 276
Luter, Kalvin, Karlostado,
Per dir vero, io vado.
Za riime su, to poznado,
Jer su mane zanikali
Pisma svetog, kad su odpali,
Mnogo vee Lepir bali. ^82
184 IVAN MILET1, (37)

IV.
Odgovor na kritiku sekvence, potvrene svetim pismom i
svetim otcim, koju kritiku ueini jedan, ne svitujui se ni
s k u i u am ni s Judma, nego samo svojom enom ter srdito
grdi redovnike, komu odgovaram ja Pitapirac od Save,
koji sam i sekvencu prvu sastavio za dobro duhovno.
Dan od gniva opet velim,
Jer spaene dua elim.
Zlu se nikad ne veselim.
Nut alosti i emera!
Sino nisam ni veera,
6 Nego svu no karte dera,
Da vam jutros odgovorim
I da s vama lipo zborim,
Samu zlou da prikorim.
Puno smrada ti govori,
Al jo ne zna s kime zbori,
12 Ve pravedna tako tvori,
Grdi dobra redovnika,
U svom staiiu naunika,
I nisi mu ti 1 prilika.
Ti u tvomu pismu kae,
Da u nemu mnogo lae,
18 I vara se s kim se mae.
Ravo mu pada rima,
Koji dobro za zlo prima,
A od Boga strah ne ima;
Koji grdi redovnike,
Isusove namisnike,
24 Crkve svete stup od dike.
Ne e imat dobre srie,
I za rugo svakom bie.
Jo do malo poznati e,
Jer ta 2 nije, govorim ti.
S kim besidi, besidim t i :
30 Ti e za smih luem biti.
1
tih.
3
tah.
DUHOVNE I ALJIVE PJKSME IZ MAK

Ako ovi pripovida,

Zakon Boji napovida,
Isukrst mu zapovida.
Ti od riega bole ne de,
Premda glavom tom uzmee
I obrvam tvojim krede.
Kako ujem i razumim.
Rei pravo ovo urnim,
Da od nega zla ne sum lim l ;
Jer on kae izkuana,
Svetim otcim potvrena,
I od sveti prikazana;
A ti 2 truje brez modani,
Poreguje jo od lani.
Sve ja znadem, bre ravni,
Tere ui naopako,
Ne navided dobro svako.
Govorim ti nu polako:
Grdi, kudi redovnike,
Al su na te sve te vike,
Sto govori, brez prilike;
Jer ko jamu drugom kopa,
Sam se u nu on zakopa.
Nepsuj fratra ti ni popa,
Nu se pokaj, to si reka;
Jer si smrtni grija steka,
Ne znadui, di si kleka.
Ti si moju kartu ima,
I drugi je tako prima,
Ali srbe te ne ima.
Primaju je i biskupi,
Nu u glavu pamet skupi:
U prsi se rukom lupi,
Pak ti 2 sa mnom progovori,
Na pismo mi odgovori,
A nikoga ne potvori.
Pitapirac j a sam glavom,
Eodio se ba za Savom,
 IVAN MILOETI.

Ne ranim se samom travom.

Razloge mi prida] tvoje,
S kojim ui ceri svoje,
72 Da ne uju rici boje,
Da u crkvu gologlave,
Pune nike tate slave
Doi mogu ter su prave.
Ali toga ne smi rei,
Jer se u zlu mores stei
78 1 bit ludac sve to vei.
Ti 1 ne znadu ta bi pia,
Dolo ti je to u misa,
Igraju se igre klisa
Do ponoi na tre sette,
Dok se glava tebi smete,
84 I kesu ti ko izmete,
Pak govori redovnikom,
Isusovim naslidnikom
I zakona naunikom,
Da zakona ni prostili
Nisu nikad ni vidili,
90 Da su ludi i nemili,
Da ne znaju zakon Boga,
Da budale svuda mnoga.
Nu ti vrajeg 2 dila tvoga!
Apostolu jo se ruga,
Iz pisma ga svetog gura.
96 Toliko se zloom prua,
Jer ne gleda ti sabore,
to ti otci svi govore,
Anatemu dre nebore,
Ve naune tako psuje,
Ne znadui kud putuje,
10-6 Zakon boji kako truje.
Pak jo veli, to je gore:
Redovnici vraje tore
Crkve ine, kad govore.
(40) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 18T

A nisu li vraji tori,

Di se sii i govori
Ter s' o griju sveer zbori, !08 ;
Di obsluit zakon ne e,
Di se ine grine mee,
I grii se sve to vee?
Spile, tore, crkve ine,
Koji oe, ue ine,
K zakonu se a ne prigne. 114
Kada dobro zakon znae,
Jer u pismu to ne dade,
I ne kae ta imade,
Ve iz mraka u tamnosti,
Da su mudri brez svitlosti
Ti govori, laje dosti. 120'
Jo govori, da te psuju
Kad s pulpita Boga tuju,
Zakon boji kad kazuju,
A ne znade to je psovka,
Kolik jedna miolovka, 1
Jal ivina zemlorovka, 126
Kad Isukrst 2 puk uae,
Jo po svitu dok iae,
Crkvu brani, kad viae,
Da se u noj nepristojna
Cine dila nedostojna,
Kolik da je pila bojna. 132
Na dvor psi! riim govorae
I konopom jo nizae
Ter jim banke razsipae.
Redovnici dakle isto,
Kojim Isus daje misto,
Mogu takim re doisto: 138
Jer vraji nauk daje,
Boje ovce ter prodaje,
U slipoi tuan baje.
I jo veli, da proklinu
Cer i majku i slukinu
1
missalovka.
2
Issakarst.
188 IVAN MI.LETI, (41)

144 Kao jednu robinkinu,

Kada da j o j 1 Gospodine
Oelavit, da ne gine.
Ja govorim rad istine:
Nije F a ovo molit vica,
Koju znadu vlaka dica,
150 Svaki momi i divica?
Svi molimo: daj nam Boe
Sve pokore svrhu koe,
Nek nam u raj dua moe !
Ako jest i tvoja vola,
Nek u raju steeni bola.
156 Svit je ovi vas nevola:
Kako vraja stabla sade,
Kad vinograd boji rade.
Ne rui se jedan smrade!
Ne zna, di ti glava stoji,
Nit razumi piam moji,
162 Nit modana ima tvoji.
Kako more tuan rei,
Od planine zloom vei,
Te nepravde vu na plei,
Da boije slubenice,
Ciste ene i ivice
168 Kurbam zovem brezumice!
To ti 3 lae, a oprosti:
Bole moje pismo prosti,
U glavi ti pukle kosti!
Moje rii cisto zvone
Nit uvridit mogu one,
174 Kad se naprav proromone,
Jer mletakog zakon vica,
Kim dopua, riim je sria,
Nit zakona tog uvria.
A potene uvriuju,
Zakon Mletak pristupaju,
180 Kad s; u crkvi ne pokriju.
1
dajjoj.
2
niel.
8
tih.
DUHOVJSK I ALJIVE PJESMK IZ MAKARSKE. 189

Samo dakle pismo moje,

Zakon Mletak kae, to je.
I tu ne ima druge boje,
Kada ene ne stide se,
Trt zakone ne strae se,
S golom glavom uznose se. 186
Zato bi se ja stidijo,
Zakon kazat pristraijo,
Bi 1' neviran Bogu bijo?
Zato pismo ne razumi,
Ako protit dobro umi,
I nauna sebe sudi. 192
Nu ti vidi zapovidi,
Apostolske paka slidi,
Kad ji ne zna, koriu sidi!
to to mene vidit ale,
I kablie natukuje,
A ne znade, kako truje? 198
Oenen si, jur se vidi:
Nuder enom doma sidi,
S lud ma sidit ter se stidi.
Kad jo ne zna gramatike,
Ajde ii tvoje slike,
A ne ini na me vike. 204
Kad govorim ja otajna,
ini da su priotajna.
To je tvoja mudrost stoj na.
Ne zna ii po skalini,
A ini se doktur silni,
Jer t' opaka misa bini. 210
Posluaj m e : ti ne buci
S enom tvojom, ka te ui,
Pravo reci ili mui.
Tvoja mudrost stojn a, karao?
Poali je k meni amo
I kai mi ovo samo: 21.6
Al zakoni ki se slave,
Ali ene gologlave
Imat ode sude prave ?
Ako nae, da ne grie
190 IVAN MILCETI,

U sekvenci to se pie,
222 Ne govorim drugo vie.
Ako F ovo ti ne nae,
Uzmi krunu, ku mi daje,
Retu luka kad prodaje.
Ostavimo pisne one,
Ve inimo kvestione,
228 Da se lie due bone.
Za tu svrhu inio sam,
Za pogrdit nikog nisam,
Sluga dobar j a sviu sam.
Ne ulaze u to 1 zemle,
Ka ni spanak lipo ele,
234 Ili rvan koji mele.
Apostolski misli stolac,
A i princip dragi otac
Gospodar je brda, dolac.
Ako kaem: vraje zmije,
Je 1' istina paka nije,
240 Da zakonom, ki se smije,
Od zmije je puno gori,
Jer krstjanske due mori,
Dok u paka on zanori?
Stijem otce ja nebore,
Vidio sam, to govore.
246 I drukije bit ne more.
Svi govore: kad zakona
Ne obslui ovik, ena,
Osuen je, osuena.
Nai, line, ti ni rii,
Poi komu, da t' nauci,
252 I neka ti iztomai;
Jer ti ne zna, siromae,
Dilom tvojim pravi Vlae,
Drue jednog Alibae!
Moli jednog redovnika,
Kojino je Judi slika,
258 Nek ti kae on, prilika:
(44) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 191

Za izpraznost koje ene

U paklu su saeene,
Sto udesa ue mene.
Ke se due ukazae,
Uzrok muka izkazae,
Nai e ne, da bijae - 264
Roditela tvoji dila,
Potena su vazda bila,
ini mi se, a ne sila ;
Ali mogu uzdanuti,
Cvile, plau osvanuti,
Druge na pla jo ganuti, 270
Videi te tako huda
1 poznaju sasvim luda,
Ka i enu, ka se ruda.
More cvilit crkva sveta,
Jer ne zakon sad se smeta.
ini joj se gorka teta 276
Po nauku dokturia,
Na obrazu, kim je vria
Potavnila nima sria.
Nek ji ene dobre, prave
Krune lipom krunom slave,
Od amara strukom slame. Amen. 282

V.

Odgovor na odgovor nikoga panola Lepirice, imenom

Skakavice, koji odgovara na sekvencu, ueinenu od Pita-
pirca Posavanina na 1756.
panol niki Lepirioa
Zazva da sam pokornica
Iza Save Pitapirca.
Pokornica nigda nisam
Ja negova bila, di sam;
Premda lasno rima piam. 6
Ki odgovor Pitapircu
Daje kao licumircu,
Al se vara u gubicu.
192 IVAN M1L0ETI,

Ma kad mene on obara,

Pokornicom ter me stvara,
12 Pitapirca, koga kara,
Ja za nega imam rimat,
I potene nemu imat,
Za otca ga moga timat;
Jer ga doma ovde nije,
Ni ja ne znam sada, di je.
.18 Da t' od vera pravednije
Pitapirac pravo zbori,
Svetim otcim tere nori.
On po pismi i govori:
D a j e ena vrtoglava,
U crkvu ulist gologlava,
24 Misto, di je Bogu slava.
Plemenita druga mloga
Svetog skupa tridenskoga,
Svetih otac i razloga
Dati u pismu i jo ree,
Misto kae, odkle stee,
30 Da od Mletak jo istece.
Mnoge uvi nike ene,
Ognem duha ueene,
Ke iaju odkrivene,
Sebi platna pokrojie 1
Svoja lica ter pokrie,
36 Mnogo Bogu ugodie.
I ostale sve tijaju,
Grologlave ke iaju.
Sve se pokrit nastojaju;
Ali pariol Lepirica,
Po imenu Skakavica,
42 Ne da iiima pokrit lica,
Dal' od dobra nih odvrati
Ter zakone sve privrati,
Seb' i druge sunevrati.
Egzod 2 nima prinosei,

1
pokroijsce.
2
Exod.
DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 193

I uijim 1 svidoe&,
Brez razloga tomaei; 48
Jer ak' razlog on imade,
Sabor, pisma neka dade,
Svete otce, da se znade.
Znam, da ima on svu hitrost,
Za izgubit boju milost,
Od naravi trnut svitlost; 54
Ali neka dobro znade
Lepiricu to dopade,
Kada svii tmine dade,
Da joj krila sva izgore,
Padne doli u ponore,
Pak je zgaze, to je gore. 60
Oh slipoo privelika!
Koga holost jest sva dika,
Nit na zemli ima lika,
Koji bi te od holosti
Izbavijo i sliposti
S .likarim 2 od svitlosti. 66
Potena t' je majka bila,
Tamnost ali e porodila,
I jad sebi sakupila.
Cestitija jo bi bila,
Klubko da je porodila,
Zato bi se okrpila. 72
Str, 3 asti ni potena
Ne ima nita van krtenja,
Od svojega poroenja.
Zloglasiti pripravan si,
Kano buban izprazan si,
A na kripost neharan si. 78
Kakvu daje ast i diku
Svetog Frane redovniku,
Boga sluzi naslidniku?
S Pitopircem ako ima
Supro fratrom, zato klima,
Prama svima tere rima, 84
Jer u zloam tvojim plove,
3
likarijm. strha.
194 IVAN MILETI,

Redovnike bence zove,

Ter nesvisno tako rove?
Moji grisi, drago, reci,
Prid misnika, lale teci,
90 Srbu 1 boju ter priteci,
Neka ne da, drago moja,
Zla izgleda dua tvoja
Rad spaena i pokoja:
Ako T hee ti se kajat,
Neg pram fratrom tako bajat,
96 Prosto tebi budi lajat!
Bie vrime da te prije
I zloe ti sve odkrije,
Brane mede enske grije.
U naglosti duha tvoga .
Uvriuje Boga svoga,
102' Cine ludit i drugoga.
Ti 2 tujui tamne Boge,
Izgubie brzo noge,
. Jo i druge sobom mnoge,
Koji u zloi s tobom slau,
Protiv fratrom sveer lau,
108 Da j ' u tmina, svakom kau;
Jer ne znadu to govore,
Ni s pametju kuda nore,
U duboke dol ponore.
Svetom pismu ne viruju,
Otce, pape pogruju,
114 I s drugim se podruguju.
Kai: kakav temel ima,
Fratre zvati, glavom klima.
Biese da su tere rima,
Jer nukuju oni ene,
Da ne iu nakiene
120 Ni u crkvu odkrivene?
Reci meni arko lice,
Bilo krilo Lepirice,
Vrsna glavo Skakavice,
1
sarxbu.
2
tih.
DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. J95

to e rei nike ene:

U crkvu iu pokrivene,
Glavu, prsi zatvorene. 126
Pitaj mene, kaem: da ti,
Ako eli pravo znati
Rad potena crkve mati,
I ja jesam taka bila,
Ali me j e pridobila,
Boije rii luta strila; 132
Ter enskoga rad atora
Nasliduje ti zlotvora,
Koji tebi raj zatvora.
Neuminem fratre kori,
Da s' u mraku ter ji tvori,
Jo i druga zla govori. 138
To su tuge i alosti,
Zato ne ima ti svitlosti
Za poznati ni kriposti.
Jo slobodno ti besidi
S tvojom vrstom koji sidi,
I riiova dila slidi, 144
Da su mnoga izblenuli,
I jo vee otvrdnuli,
Posli neg su druge uli.
uli jesu, jedan hine,
Pravednosti odmetnice,
Di s pulpita fratar vie, 150
Da se s vragom ne trguje,
Vee zakon obsluuje,
I s dobrim se pridruuje.
Zakon boji fratri tie,
I narodom navistie,
Al ga taki ne primie. 156
Dade riima crkva klue,
Take lde da naue,
I nebeski raj napue.
Pod kapuom nije tamnost,
Nego rajska, drago, svitlost,
Koja dobrim daje milost. 162
Zato daklem fratre sie,
i6 IVAN MILCBl*l6j

Brez uzroka na ne vie

I lalive stvari pie?
Niko tebi ne govori,
Da su crkve vraji tori,
168 Neg od luda da su gori,
Nepodobno tako lau
I opaki nauk kau,
S mureepom fratre ma u.
On' ne tlae svoga reda,
Koji lagat nikom ne da
174 Ter svakoga lipo gleda.
Sveto pismo to ti pie,
Prid oi ti on ; donie,
U teb' ploda ne vidie.
Niti kunu sve grinike.
Koje vide pokornike,
180 Nego take odmetnike.
Stareine i biskupe,
Eimske crkve tvrde stupe,
I niove svete skupe
Vide Mleci, da ji tuju,
Pravo to je obsluuju.
186 I zato ji nadaruju,
Ali tebe, bukarica,
Dre da si sikavica,
Nie plea pijavica.
to ko, zlato, pripovida,
Zakon Boji izpovida.
192 Kako Bog mu zapovida.
Sve govori, to ga ue
Sveti otci, jadan ue,
I otrovni ti paue!
Sve nis ; ono golubice,
Koje kau svakom lice,
198 Neg manite naslidnice.
Ne smuuje brez pameti,
Koji kae nauk sveti,
Nego taki sin prokleti,
Koji sije novo sime
Za proslavit svoje ime
bUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 197

Prija neg mu klone time. 204

Ma da vidi, to govore
Sveti otci od pokore,
Karao bi ene gore.
Reci meni oturiu:
Gdi si steka taku sriu,
Da pameti ima vriu, 210
U tresete esto vire,
I povazdan u ne mire,
I u vitar tako svire?
Nuder, drago, ne maui,
Zapovidi Boije ui,
Brez pameti ter ne bui! 216
Kori fratre s bogoslovcim,
Svetim pismom jo i otcim,
I s ostalim pisaocim,
Koje nisi ni vidio,
Kamo li ji razumio
Al s pameu razmislio. 222
Sto 1' govori: neka mue,
Slabikati ter naue,
Dokle nauk tvoj dokue;
Jer nevolan tako sprda,
Tvoju pamet krasnu trga,
I sam sebi ter.se ruga? 228
Sto li ale koze pasti:
Od starine to su asti
Tvoje kue i napasti.
Da ti nisi od kozara,
Ne bi fratrom prigovara,
Ni za vlaki tor ji kara. 234
Jeda ini 1 bezijae,
Od starine kozijae
I ubogi prosijae,
Da ne znadu odkuda si,
Taki plemi odkada si?
Ba od juer znadu, da si! 240
Sto li ale vino prosit,
198 IVAN MILETI

I miine kozije nosit,

Ni tizim j i 1 ne e posi,
Jer je nima ast i dika
Kao Frane redovnika
246 I niovi naslidnika
Umi lenu ranu prosit
I miine kozje nosit,
Pod nima se ter ponosit.
I jo li ji 2 tuim zemlam kori,
Mnogo od ni zla govori
252 Ter j i oe da obori
U pogrdu i sramotu;
Al e poznat na sramotu
Niov' lubav i dobrotu,
Kad promisli, ko t' odrani
I od vraga jo obrani,
258 Ti jeie neoprani!
Jer su fratri uzrok bili,
Da ti nisu poturili
Otca, did a sunetili.
Nima sveta crkva dade
Zem}e lipe i livade,
264 Jer iz tmina take vade.
Jo ji lipo pomilova
Princip otac, i darova
Druga dobra i sva ova.
Zato dakle ti blebee,
Svoje dilo na ne mee,
270 U potene tue kree ?
Sto su tebi fratri krivi,
Ki brez tebe jesu ivi,
Moj sokole vele sivi:
Di ti svoga od starine
Drva, zemle jo ni tine
216 Ne ima nita do istine,
Nego tue pritiskuje
I fratarsko iziskuje,
Nepoteno jo ji psuje!
1
tizij, a ozgo: im.
2
josclij.
 52) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 199

Odavna ti zija zjalo,

Ka i golo naodkalo,
Da b' poda te tue palo. 282
U toj eli moj Spanolac,
Did, ukunid i tvoj otac
Priminue, pletu kotac.
Z Bogom ostaj za sad, mile!
Idem molit tvoje vile,
Ne bi li te okrunile 288
Pozlaenom 1 svitlom krunom $
Tvojim vila utim runom,
I pritilim makarunom.
Meuto ti poi lei,
U sve fratre ter ne krei,
Da ne bude ogan vei. Amen. 294

Primio sam listi tvoje 2

0 gospoje pripotena,
Al jakosti nisu moje
init pisma nareena,
Kako dua tvoja eli,
Da u veri odgovorim. 300
1 slobodno meni veli,
Da pravedna nome sborim.
Malo kadgod i u mladost
Sastavlao ja sam pisne;
Odkud dakle sad pod starost
Sastavlati mogu fine ? 306
AI od due kad se sbori,
I ne radi ini dilo,
Da ako se ne umori
Starost moja, moje tilo;
Ako posve vrian nisam
Uiniti da u zvonu 312
Naprav bude ovi piam,
Reu pravo u romonu.
I svakomu isto velu,
Kogod bude titi ova,
Da ja nisam ima elu
1
pozlagienom. 2 Ostavjam jednolinosti radi brojene stihova po 6
stihova, premda se nastavla pjevane u kvartinama.
200 IVAN MILETI,

318 Da taj ini moja mlova;

Nego molbam stegnut takim
Od elnoga srca tvoga
I s nainom inolen svakim,
Da odolit nisam moga.
alete mi pisan ovu
324 Dan od gniva," ka poima,
I ne kae taj stvar novu
Od starine neg a ima.
U ovoj se enam kae,
Da u crikvi kriju glave,
Oi ludske nek ne drae,
330 Ke krstjanke 1 jesu prave.
Ti b' otila, moja slabost
Da odgovor na to dade",
I tad bi ti bila radost,
Kad bi ula da se znade,
Da ne grii ena taka,
336 Kad u crikvi gologlava
Moli, da je sveta svaka,
I to da je Bogu slava.
Ako tako redi mogu,
I razloge donit jake,
Ter da slavu dadem Bogu,
342 Da ne sumle jadne bake.
Ako naem, da j ' istina,
U sekvenci kae to se
Rad Isusa Boga sina,
Da ti reem: pokrij kose.
Prvu knigu tiju tvoju,
348 Mila, da u sluiti te
I potovat jakost moju
Za u svemu u ti sit te. 2
Al kad pisan paka vidi,
I progleda jo toliko,
togod u noj vidim, slidi.
354 Istina je svekoliko,
Svetim pismom, svetim otci
Potvrena pisan ta je.
1 2
karstianke. utiscite.
DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 201

Pripasani nisu boci,

Da ki protiv nemu laje
Izvan sama Muamea,
Turskog svetca nesrinoga, 360
Dri samo za kus leda
Sveto pismo, zakon Boga.
I riegovi naslidnici
Za makaru jednu dre;
Jer su tuni slipotnici,
Svaki u paklu zato re. 366
Sve jakosti nek postavim,
Neka moi due stavim,
Ve da reem naopako.
Ne mogu te sluit tako,
Naopako re ne mogu,
Jer krstjanin pravi jesam, 372
Ki ugodit elim Bogu.
Dakle prosti, ja te molim,
Ne mogu ti ugoditi,
Jer muati puno volim,
Nego I' krivo govoriti.
Al kad si mi oblast dala, 378
Da pravedna s tobom sborim,
Ja ti velim: na tom fala!
Pripravan sam da govorim,
I kad si me jur zaklela,
Da ti reem: ini, to e.
To si vrlo dobro rekla, 384
Posluati zato oe
Ko je pisan sastavio,
Da se pokrit ena ima.
Nije slipac oni bija,
Ja govorim isto svima.
On je mnoge knige tija, . 390
I sve ji je biliija.
Nek svak vidi, vidim i ja,
Lai rei nije smij a.
To zapovid Isusova
Jest, da ena pokrije se.
Ko bi dakle smija ova 396
202 IVAN MJLOBTI,

Pogrditi usudit se?

I nemoj se zauditi
Sto sam reka Isusova."
Jer e sada ti viditi
Istinita da su ova.
402 Prem apoto sveti Pava,
Da to enam zapovida,
Istina je, ali prava,
Da i ovo zapovida:
Da sve one zapovidi,
Koje Pava nami daje,
408 I koje nam prividi,
Isus da mu sve pridaje.
Od Isusa uzeo sam
Zapovidi, ke vam dado.
Pava veli: moje nisam,
Neg riegove sve pridado.
414 Pava lagat nije moga,
Jer napunen svetog duha,
Ka apoto vineg Boga
I napitan rajskog kruha.
Dakle vala da reemo
Po istini kakono je,
420 Da se lai odreemo,
Ne meui koje troje,
Da Bog tako zapovidi
Po svom svetom apostolu.
On zna zato, i on vidi
U kakvu smo svi mi kolu.
426 Da ja reem: ni zapovid,
Lagao bi kako djava.
To bi bila neizpovid,
Bil bi studen kako ava.
I kad bi ti rekal ova,
Da u crkvi gologlava
432 Stati more, tad bi trova,
Bil bi gori bisna lava.
Kad bi rekal: tu ni grija,
Nit si duna pokrit glavu,
Ja bi bija kao zmija,
(56) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 203

Neistnaku da bi slavu.
Zmija tako Evi ree 438
U zemalskom lipu raju,
Ter zla luem svim dotee,
Kak' i mala dica znaju.
Kad bi tebe jo uija,
Da imade gologlava
I u crkvu, ja bi bija 444
Sin Pikarda i neg' slava,
Sin Pikarda odmetnika,
Adamita koga zovu.
Ovi poe drugog vika,
S nim u paklu mnogi plovu.
Ovi vraji Adamita 450
Golotinu pripovida,
I okrenu dio svita,
Mnoge vragu sobom prida.
Jo da ovo tebi reem:
Da se nisi pokrit duna,
Valalo bi da s7 odreem 456
Pisma svetog, erce tuna.
Od Lutera, od Kalvina
Da se 1 uinim puno gori,
Kano jedna Marcelina,
S Karpokratom ka zanori.
I ovi su drugog vika 462
Nauk opak posijali,
Kim u zloi nije slika
Nit se taki drugi dali.
Kad bi reka : tribe ne ima,
Da zakone obsluimo,
Svak po sebi ivit ima, 468
Da s' ovako uzdrimo,
Tad prilian Karpokratu
I negovoj Marcelini,
S Bogom bil bi ja u ratu,
S odmetnici Boji ini,
Ter bi meni svaki reka: 474
Mui jedan odmetnice !
Dasc'.
204 IVAN MILCETIC,

Da bi tako ime steka,

Niko nek mi ne zanie.
Eto kakav ja bi bija!
Grologlava da ti mores
480 Stat a crkvi ter brez grija,
Kad bi reka, jer ne more.
I svak vala da govori,
Da si duna pod grib veli
Pokrit obraz, glavu gori,
Ko odmetnik bit ne eli;
486 Jer odmetnik on je Boga,
Ki protiva pismu svetom
Nauk daje duha svoga,
Dua mnogi s vinom tetom.
Luter Martin opak bie,
Al pitole svetog Pavla
492 Sve zanikat on ne ktie,
Premda i on slidi djavla.
Samo jednu, ku udijom,
Ku apoto sveti pia,
Luter grdi svojim smij om.
Puna mu je glava bisa,
498 A ostale sve pitole
Izvan one Jakovleve,
Luterane vidim bole,
Svete dre te Pavlove.
Kako i mi oni sbore,
Da su pisma boanstvena.
504 Ko bi dakle reka gore
I zanika sveta ona?
Dakle brina, ti gospoje,
Kako meni tu stvar veli:
Da jakosti stavim moje,
I pokaram pismo, eli,
1^ Da protiva zapovidi
Jednog Boga ja besidim,
Koji svaka zna i vidi?
I to redi da s' ne stidim
I protiva crikvi bojoj
Svemu skupu otac sveti.
DUHOVNE i ALJIVE PJESME 1 MAKARSKE. 205

elim dobro dui mojoj, 516

Boe mene ti ne smeti!
Toga ne bi uinijo
Rad atora niijega,
Ve ako bi manit bijo,
Jal' obraza pasijega.
Sveto pismo tovat vala, 522
Kakono ti zakon Boga ;
Ko li ne e, nek s' izvala
S Muhamedom slidi koga.
Svetim otcem potribno je
Virovati to govore,
Jer to vele, razlono je. 528
I drugije bit ne more.
Sveti papa i principa
Zapovidi sliat vala,
0 gospoje dobra, lipa,
Da se dua neizkala.
Jo se udim priko uda, 534
Kako ini brez temela,
1 govori tako huda,
Da s' redovnik ta ispela,
On sekveneu jer sastavi
I na svitlost ter je dade,
Da iznova to postavi, 540
Da je mudar nek se znade.
Bog sauvaj, lepa deklo,
Da bi j a to uinijo,
Jer b' i malo dite reklo:
U to si se prihinijo.
Ne budu se on podpisa 546
Ni ukaza ime svoje,
Privariti more misa,
Jer ne znamo pravo, tko je.
I jo da bi j a i znao,
Ko j e pisan sastavijo,
Na znane bi svakom dao, 552
Da sam kojon pravi bijo,
Kad bi riega imenova,
Ki podpisa ime nije.
206 I VAN MILETI, ()9)

Od makare nisu ova,

Zakona se sime sije.
558 Ja ga kudit uba ne u,
Jer uzroka ne imadem.
Sto je pravo, ono reu,
Moja slabost kako znade.
Lipe 1 stvari on upisa,
I istinu sasvim reka,
564 Imadui dobru misa,
Pokriju se ene neka.
Ti e meni ovo rei,
Sasvim da je pia bistro,
Ali u ti ja odrei,
Posluaj me kako itro:
570 Sveti Pava, sveti otci
Jesu F pamet svu imali?
Ovo meni sada reci:
Sto pisae, jesu T znali?
Ne smi rei brez pameti,
Da su svoje oni bili,
576 Jer su mudri Boji sveti,
Bogu dragi, Bogu mili.
Oni isto besidie
Za spaene vazda nae
U pismu nam ostavie,
Koje nami paka dae,
582 Da ti ja sve iztomaim,
Otci sveti kak tomae,
Da vrimena malo srcim. 2
Vidila bi drugo pae;
Jer taj nije od sto 3 dila
Samo jedan vama reka.
588 Ruka mu je kratka bila,
Nije nome svud doteka;
Al bilii svaka isto,
Di se moe pak viditi
I poznati sve to isto,
1
Lipi.
2
sar-jim.
3
stoh.
DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 20?

I jo vie razmiriti.
Svetom pismu ko viruje, 594
Tako vala da govori.
Svete otee kogod tuje,
Neka oi on otvori.
Svi mletaki podlonici
Te naredbe neka tuju,
Da s' ne nau izdajnici 600
Kao krala koji psuju.
Sto najposli veli meni,
Da istinu ako naem,
Ako pismo ukoreni,
Da na drugu stranu saem,
Da pokaram protivnika, 606
Ki sekvencu grdi ovu,
Koji psuje redovnika,
Ne imadu koju provu,
I govori: nije tako,
Rugaj u se tim razlozi.
Zlo uinit radi svako 612
Redovniku svojim Bozi,
I da druge nagovara
Da od nega ko zlo reku.
Smutne mnoge paka stvara,
ine krivu na rteg breku
I slobodno da govori, 618
Da pitole svetog Pavla,
S kim sekvence pisac nori
Ne tima je za dva avla.
I govori: nisu dune
Svetog Pavla zapovidi
Obsluiti ene tune. 624
Ki je pia, on ne vidi
Protivnika toga ime.
Na sva usta ti mi kae:
Al virovat nije vrime,
Jer e rei: to ti lae;
Ve ako se on podpisa 630
II se komu pofalio,
Kog privarit ne e misa,
 IVAN MJL.ETI,

Tad se ne bi obalio.
Dakle karat nega ne u,
Nego muat za sad volim.
636 Ne u init pasju meu,
Da se posli ne pobolim,
Neg te samo ovo molim:
Dokle jote duom diem
I vuem se ka na kolim,
Poali mi, da odpiem.
642 Taj odgovor poalte mi,
Ki velite da imade,
I tu lubav uinte mi.
to govori, nek se znade,
Pak ako ga budem znati,
Po istini ba koji je,
648 Na znane mu ocu dati,
Da se i sam sobom smije.
Ako bude to istina,
Da je pia, kako veli,
Od tog moga pobratina,
Reu dosta, kako eli.
654 A ti a e pak initi:
Oe u crikvi pokrit glavu
I posluna tome biti ?
Istinu u rei pravu :
To obsluit duna jesi,
Inaije sagriuj.e
660 I u griju borme sve si,
Dok god glavu ne pokrije,
I ne mo' se ogovorit
Tvojim takim obiajem,
Nego ima sve govorit:
Boe mili, j a se kajem,
666 Da sam dosad pristupala
Svetu tvoju tu zapovid,
Al ti sada Boe fala!
Kada pozna tu pripovid.
Ree joter ovo meni:
Za zlu svrhu ja ne gredem,
DUHOVHE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 209

U me dakle ti ne kreni, 672

Gologlava premda preem.
Virujem ti svekoliko,
Da potena srdca jesi,
Dila tvoji jo toliko,
I da misli o nebesi;
Al zato je zabrarieno 678
U zakonu Boijemu,
Zato nije to poteno
Po nauku svaijemu.
Jo e rei: more biti
Da u drugi jote misti
Svaka ena sebe kiti, 684
Nain dre ovi isti.
To j ' istina do istine,
Al ne more paka rei,
Da ne grie i sve ine,
Zato razlog taj ne krei.
To je razlog manitnika, 690
Niti vala meu lui.
Isprazna je taka vika
Neznanaca jadni, budi.
Vie pisan pisat ne u,
Jer vit nisam sasvim U to.
Ja istinu pravu reu: , 696
Muil sam se i sad kruto.
Dobrota e vaa biti,
U ilaba i virgulam
Da mi ne e zamiriti.
U pametna ja se uzdam,
Jer po drugom ova inim, 702
Zato mene i ne inim ;
A kad budem ja pisati,
Brez pisan u razlog dati,
Premda moja materija
Jest i onudi, i ja pia,
Al je drugi nainija, 708
Da u veri pak izpisa;
A j a moje kaem ime,
210 IVAN MILETI, (63)

Koga taj at uba ne u.

Nek se svakoje znade sime
I prizivak jo moj reu.
Bi iskinuto.

VI.

Starac Mirotvor za pomirit dvojicu, koji su se propriricili

za niku pisan duhovnu, zlo razumjenu a gore branenu, po-
eimaju: Dan od gniva." Ovako besidi.
Budu zgora 1 razumio
Jednu udnu pisan titi,
Nita ne znam, bi li smio
4 Od ne togod besiditi.
Ali, jer me lubav stee,
(Premda svakom malo valam)
Jo m' i moje ime stee,
8 Da mir tvorim i sastavlam.
Svoj poetak imadie
D a n od g n i v a , pak to slidi,
U noj dosta dobra bie,
12 Koliko se zdvora vidi.
Ovu, ko je uinio,
Mal' od sebe to govori
Ter je svaka potvrdio
16 S otci, sveti i sabori. 2
Koliko se meni ini,
Dobro moja slabost sudi.
Sto e, ne znam, pak re ini,
20 Jer su ludi udne udi.
Ako koga uvriuje,
Jer savije isto sbori,
Velim: nek me svaki uje,
24 Da taj ne zna to govori.
Pitam: jesu F otci sveti
Znali, to su govorili?
Jesu 1' oni sve pameti
1
sgorro.
2
s otcih, svetih i saborih.
DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MA

I sabori vazda bili?

Nisu, ne sini nitko rei,
Jer, ko to bi rei smio,
Ili tako ko drei,
Odmetnik bi crkve bio.
Ako dakle oni sbore,
Cisto nek ji ludi uju,
Zato supro sad govore,
Niki ter se podruguju.
Ovo reko, jer sam tio
Supro ovoj pisnu jednu,
I vas sam 1 se prominio,
Nu videi prikorednu.
Nut mi reci, ja te molim,
Al se nemoj rasrditi,
Jer ne rei nita volim,
Nego li te uvriditi.
II si ovik ti svitovni,
Koji pia supro nemu
II (to uvaj Bog) crkovni,
Jer svet ima bit u svemu.
(ena nije sastavila
Supro nemu pisan onu,
Jer jo nije nauila
Sve slagane u romonu).
Ak' od svita ovik jesi
Ter nauka ima dosti,
U dunosti znaj da sve si.
Muat u svoj poniznosti
Nije tebi doputeno
Crkovnakom zabavlati,
Ve ima ji jo rabreno
Branit, sliat i tovati.
0 liiovu vratu tvoja
Dua visi, zato pazi
(Jezik ima vrata dvoja),
U zlo koje ne ugazi.
Ako paka crkovni si,
212 IVAN MILETI,

Sto ne mogu virovati,

Uinio dobro nisi,
68 Brata kudit i psovati.
Zlo si teko uinio,
I nemoj se s nim faliti,
Jer bi tada gori bio,
72 Nit se mores obraniti.
Da je neznan, ti ga kudi,
I da ne zna dobro titi,
Ter ti tako nega sudi,
76 Koji za neg' ima biti,
Polubleni Gospodine.
Zato nega s pronom kori?
Sto 1' e karte, to 1' miine?
80 Zna li, brate, to govori?
Ako fratar jest ter prosi,
Ne more ga tim koriti,
Jer se tizim on ponosi,
84 I vala mu takim biti.
>
Od karata ne u rei
Nita, ve se tomu udim:
Deder s mirom i ne krei,
88 Da se na to ne probudim.
Svim biskupom on nositi
Ima pak svak sve potenje,
AF i nima vala biti
92 Sva svakomu na spasenje.
Sto pak moli da ne sude,
I da zemle ne otimlu,
Kad za svoje ludi trude,
96 Niijega ne uzimlu.
A pak zato ja te molim?
Jednom pie, a sve kudi,
Reci prosto: ja se bolim,
100 Da se zato ne odsudi.
Ima ludi u nauku,
Izvriti u svakomu
Stanju, redu, vrsti, puku,
104 Po mom znanju mlohavomu
Ako s jednim togod ima
DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE.

' Ter ga misli pedipsati:

Zato jedan skup uzima,
Hotijui sve smiati. 108
Da si srgbe 1 pun i gniva,
Svim s ovizim dae znati
Supro fratri, i da iva
Ne bi hotio kog gledati. 112
Sve nek ie, to mi prosti.
Ne mogu te opravdati:
S jednim imat, pak sve bosti,
Moe li se crnje dati? 11.6
Nuder ovo ostavimo,
Pak dojdimo na jednoga
Ter jo togod besidimo
Meju2 sobom od prvoga. 120
Ti se dakle mudar broji,
I pun znanja dubokoga,
A zato se i ne boji
Pedipsanja nebeskoga ? 124
Nije mudra glava tvoja,
Ako znana sebe ini,
Ve ti veli slabost moja,
Da ne znade ni to ini. 128
Svaki znade opsovati,
Al se psovat ne pristoji,
Da li vala razlog dati,
Jer u nemu mudrost stoji. 132
Jes' li mudar i veleznan,
Vala da mu sve pobije,
Cine vidit, da je neznan
On, i tako da dobije. 136
Otce svete on donosi,
Ti ne zove nijednoga,
Ve ga tvoje pero kosi
Brez razloga podobnoga 140
On donosi i sabore,
Vele: ovo ovi sbori,
_ ti ne smi re, nebore:
Tako sabor ne govori. 144
meu.
214 IVAN MILETI,

Ako paka ovo veli,

Najdi pismo suprotiva,
Tad e dobit, kako eli.
148 I najti e nega kriva,
Dal' je prosto liem psovati
Tebe, ne znam, to bi bilo;
Sto b' imao tebi dati,
152 Sto li bi se dogodilo :
Branit ene, da se slave,
Da se rese, da se mau,
I da crkvi gole glave
156 Iu ter da maglu kau.
Nije drugo, ve eliti
Nareene ni gledati,
Za mo oko zabaviti
160 I nasladu nemu dati.
Ah naslado, vraja pei,
Dokle 1 misli ti goriti?
Ne znam za sad drugo rei,
164 Svak me more razumiti,
Da ti bude pokarao
Nega, razlog donosei.
Ja sad ne bi ri rekao,
168 Nit bi bilo pravo rei.
Opet velim: ne virujem,
Da crkovni ovik jesi.
Nemoj rei. da te psujem,
172 Jer u momu srdcu sve si.
Ja te drim za potena,
Puna znanja i kriposti,
I znam da je tebi ena
176 Gra od svake emernosti.
Nemoj dakle riih braniti,
Jer se diu enam ui,
A ti sam e krivac biti
180 Prigizdavoj tvojoj dui.
Na potene Gn ne vice,
Ve na nike slobodnice,
Koje svojim zlom se dice,
1
dakle.
 DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 215

Ah, nek reem aesrinice. 184

Ko je dobar smutiti se,
Ne e, uju ni karati,
Ni za nima povesti se
Za s Bogom se ne svaditi, 188
Da bi smuen pak ostao.
I kogod pusti nega ei,
Jer jo da bi vas svit pao,
Nam istinu vala rei: 192
Nemoj, dragi prijatelu,
Vije enam razlog dati,
Jer doisto ja ti velu,
Da Bog e nas pedipsati. 196
Karaj, svisti s nim zajedno,
Nek se nose u tihosti,
Nek se oblae, al uredno,
I brez svake holosti. 200
Ako koja bola 1 stara
Meju 2 vama nahodi se
Ter jo komu srdce para,
Znajte, da vrag veseli se. 204
Ja vas molim, smirite se,
Ne dajite vragu asti;
Poslidriega spomente se.
Ta ne ete 3 lako pasti! 208
Vrag sam i ja kadgod bio,
I s rima sam znao bosti,
Ali sam se pokorio
I govorim: Boe prosti! 212
Da li bude s onu stranu
Trijest lita ovo bilo,
Kad bost broja moju ranu,
Drugo bi se tad vidilo. 2l6
Rekao sam: Boe prosti !
Tako mores i ti rei,
Jer rekao jesi dosti,
ene diu i branei. 220
Ja Miro tvor jesam starac,
Jer o miru s^e nastojim,
3
meu. nekiete.
216 IVAN MILETI, (69)

A niiji nisam parao,

224 Jer s' i samog sebe bojim.
Jote molim: budmo ludi
Ter mi posla ne pokudi,
Ostavi me i ne budi :
228 Zaspao sam, zdrav mi budi!

Si de veritate scandalum sumitur, utilius permittitur nasci scan

dalum quam Veritas relinquatur. S. Gregor.
(Homl. 1. sup. Ezech.)

Ovo malo stavija sam,

Nek zna, da jo djaki znadem,
I kaem ti jote tko sam,
232 Da ti str 1 ne zadadem.

Proeci mir i drei, da je uinen starac Mirotvor za Darovi. 2

Veselo, bratjo potena, sva stoj te,

Na srdcu tuge imati nemojte,
Jer mir se prosi, koji sobom nosi
236 Raskoje dui.
Ovi bo svakom ima biti mio,
Jer ga je svima Isus ostavio,
I gdi mir biva, ondi svak uiva
240 Nasladu svaku.
A gdi je nesklad, ondi priopako
Jest stane svakom i proklestvo svako,
Onde Bog nije, ve paklene zmije
244 Onde se legu.
Pazte se, bratjo, od otrovi nove,
Koja nas truje i smrt vinu zove,
Lud bo e biti, ko mir ne e ktiti
248 Drati vazda.
Mirotvor starac ovako popiva,
Jer, mir videi ucinen, uiva,
I vi pivajte i ast Bogu dajte
252 Iz srdca svega.
1
strha.
2
Darovich.
(70) DUHOVNE I ALJIVE PJESME ]Z MAKARSKE. 217

On nam svim dao ono, to elimo,

A to jest, da ga po smrti vidimo,
Nemu sva dika od sad ter do vika
Podpuno budi. 256

Mirotvor eulpat, corrigitque sancte, pacemque plantat inter cor-

rectores, haec enim vera medians, vocatur vera correptio.

VII.

Jedna Miga pisana fratrom, u vere se prinosi, u kojoj se

uzdri nauk Lepirice.
Jutros ujem Lepiricu,
Di besidi od vas puno,
Ui starca i staricu
I ruga se on podpuno.
Meu ostalim ovo ree,
I molei mal ne klee: 6
Daj, molim te, starce dragi,
Zapovidi tvojoj ceri,
Pokai se noj u snagi
I u obraz srbu zberi,
Nek se u crikvi ne pokrije,
Jer potenje tvoje nije. 12
Nek ne slua redovnika, 1
Koji od tog predikaj u;
Neka im se ne da dika,
Koju oni iziskaju.
06e sebe da proslave
I stvar novu da postave.

Odgovara starac:
E ma dragi Gospodine,
Ne znam koga posluati!
Smeo sam se do istine,
Na koju u stranu stati.
ujem mnoge pri povi sti,

1
redovnikah.
 IVAN MILETI,

24 I Bog tako ode isti,

Da se ena pokrit ima,
Kad u crikvu ona ide.
Iz pitole to se prima,
Oito se svaka vide.
Ovo vala posluati
30 Tere Bogu slavu dati.

Odgovara Lepiriea
Ja se smijem toj ludosti :
Toliko li to viruje,
I to dri za kriposti
Od fratara togod uje,
A ne znade da su ludi
36 Puni zloe oni ludi.

Govori starac:
Nemoj tako, Gospodine!
Ako sveto pismo kae,
Vala sliat do istine,
Jer se ondi nam ne lae.
Sveti Pava, pape, otci,
42 Ki su vei neg proroci:
Jesu 1' ovo naredili
I zapovid dali taku?
Al su od sebe oni bili,
Al jim Isus oblast svaku
Podao je urazume,
48 Kai meni dragi kume!

Govori Lepiriea :
Rei u ti sada pravo,
I ne u ti taj at nita:
Fratarski si ti pozravo.
I kod tebe nejma mista
Sto je Pava pripovida,
4 Ono vrime zapovida.
Fratri zovu pismo sveto,
Evanelje kako daje,
Ne znam zato, ne znam,
DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE.

Ne zna fratar, kuda baje,

Sto j ' apoto Pava pia,
Tune fratre vara misa. 60
Ono pismom svetim zovu,
Mogu li se podnit ova?
U ludosti jadni plovu,
I ne znadu sveta slova.
Sveti Pava pop je bija,
Predikavac kako i ja. 66
Svake stvari, to on pia,
Nismo duni obsluiti,
Nit je Pava ima misa
Pod riih svakog zaduiti,
Premda tako zapovida
I svem svitu pripovida. 72

Govori starac:
Al sam ujo jo odvie
Da i pape niki sveti
Tu stvar istu naredie.
I nas princip oti smesti,
Da u crikvu nejma ena
Nikad uni odkrivena. 78

Govori Lepirica:
To su fratri sve iznali,
A ne znadu, to e rei
Pripovidat, pak su poli
Od ostali za bit vei.
Obiaj j e 1 u nas taki,
Ki dobiva zakon svaki. 84
A sadani papa nije
To enami zabranijo.
Svak se mudar tomu smije,
Ve ako je fratar bijo.
Ovi papa sve doputa,
Gologlave ene puta ; 90
A to princip zapovida,
Zapovida samo u Mleci,
220 IVAN MILCETI,

A ostalim nije nigda;

Da su dune, to ne reci.
Obsluiti nae ene,
96 Nauk primaj ti od mene.

VIII.

Kratak odgovor na ozgor reden u pisan

Promisli der, o tioe,
I razberi u pameti,
Sto Lepirska para ree,
Da j ' apoto Pava sveti
Preikavac samo bija!
6 Drugi niko nije smija
Od svi svita odmetnika
Zanikati neg pitole.
Je 1' razlona na neg vika?
Pak me niki joter mole
Da pristanem karat liega,
12 Da se toga proem svega;
Al se proi ja ne mogu
Niti u se pro u vike,
Jer ugodit elim Bogu,
Nit u raju mogu dike
Imat ikad, ak umuknem,
18 I prid nime tako kleknem.
Kazau mu k r a v e n m u u , 1
Ko je Pava, to Y je obiaj,
Najeiu iiemu kou.
Ti se s nime sad ne svaaj ;
Vidie se ko ne znade,
24 Kad se oito na svit dade.

1
u rukopisu podbrisano.
DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 221

IX.
Odgovor Lepiriei.
Dan od gniva i naglosti
Satrti e jadne kosti,
Napuhane sve holosti,
I miine naduvene,
Nek ji tavno lie vene,
Koji zovu fratre bene. 6
Dobre su ji porodile,
Al su hole zadojile,
U povoj e j os po vile;
Cestitije jer bi bile,
Da su klupko porodile,
Zato bi se okrpile. 12
Oh tamnosti pri velika,
Koja nejma sebi lika
Ni na zemli jo medika,
Koji bi te ozdravio.
Od ludosti izbavio,
Meu lude postavio. 18
Jer kriposti ne imade
Niti luski sborit znade.
Nadimle se, dok ne pade,
Ka i nagli vitar bura,
Koje ti je puna mura,
Ma za malo ona dura. 24
Kano buban izprazan si,
Zloglasiti pripravan si,
Na kriposti neharan si.
Sad se s tobom prigovaram,
Opainu tvoju karam,
Ki govori da puk varam. 30'
Grizoduje tebe prij e
I zloe ti sve odkrije,
Brane tuan enske grije.
U naglosti duha tvoga
Pogruje Boga svoga,
ine griit i drugoga. 3t>
222 IVAN MILETI, (75)

Brane tamne tvoje Boge,

Izgubie jadan noge,
Jo i druge s tobom mnoge,
Ki u zloi s tobom slau,
Protiv fratrom sveer lau.
42 Da su benci, svakom kau,
Brane svita izpraznosti,
Holosti i bludnosti.
Ah moj Boe, ti jim prosti.
Jer ne znadu to govore
Ni s pametj u kuda nore
48 U paklene dol' ponore.
Svetom pismu ne vi ruj u,
Otce, pape pogruju
I s mudrim se podruguju.
Nuder koji temel ima.
Brezrazlono koji rima,
54 Rugaju se s glavom klima.
0 jeie neoprani,
Tako li se zakon brani
1 potene nosi Frani!
Ti nazivle blesetine,
Ki karaju enetine,
60 Koje lube tvoje tmine.
Sad se vidi, da si bena;
Nisi ovik nego ena,
Viruj meni nepotena.
Neumiriem mene kori
U holosti jere gori,
68 Da sam blesa ter me tvori.
To su tuge i alosti,
Zato nema ti svitlosti,
Vee lei 1 u tamnosti,
Jer ne vidi ni razumi,
Niti kazat drugom umi,
'2 Dok se sa mnom ne okumi.
Sto govori sveto pismo,
Kojeno mi esto tismo
I drugomu tomaismo,
1
lexich.
(76) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE.

Jo lalivo ti besidi,
S kitaovcim koji sidi,
I riiova dila slidi,
Da smo mnoga izblenuli,
Jo vee otvrdnuli
Posli neg smo druge uli.
uli jesmo, nesrinie,
Pravednosti odmetnice,
Di s pulpita fratar vie,
Da se s vragom ne trguje,
Ve se zakon obsluuje,
I k Bogu se pridruuje.
Zakon Boji fratri tie
I narodom navistie,
Al ga taki ne primie.
Dade riima crkva klue,
Take lde da naue
I nebeski raj napue.
Pod kapuom nije tamnost,
Nego rajska, duo, svitlost,
Koja tebi daje milost.
Zato dakle fratre kosi,
Brez uzroka srgbu 1 nosi,
U tomu se jo ponosi?
Niko tebi ne govori,
Da su crkve vraji tori,
Neg od smrada da si gori,
Nepodobno tako lau
I opaki nauk kau,
Uz divne se 2 lipo mau.
Ne tlaimo naeg reda,
Koji lagat nikom ne da,
Jer svakoga lipo gleda.
Broj od papa, sveto pismo
Prid oi ti donismo,
U teb' ploda ne vidismo.
Ne kunemo mi grinike,
Ke vidimo pokornike
1
sarxbu (srbu ?)
2
Vz Divnese.
224 IVAN MILC-ETiC, (77)

114 Izvan take odmetnike,

Sveto pismo jo tijemo,
Brez pristanka i bdijemo, 1
Sto od tebe ne ujemo.
Razumimo bogoslovce,
Bole neg ti tamne novce,
120 S kojim lovi jadne ovce!
Kanonike ni biskupe
Ni riiove svete skupe,
Jo ostale crkve stupe,
Kakono ti ne psujemo.
Neg lubimo i tujemo,
126 Gast od srca skazujemo.
Al takoga sokolia
Mi drimo i za plea,
Nek za nami bole blea.
Ma da znade. to govore
Sveti otci od pokore,
132 Ti bi ene kara gore,
Koje iu gologlave,
Kako da su vrtoglave,
Ter se u tom jadne slave ;
Sto ja, zlato, pripovidan,
Zakon Boji izpovidan,
138 Kakono ti nisi vridan.
Sve govorim, to me ue
Sveti oci, jadan ue,
I otrovni jo paue!
Da ti nisi od kozara,
Ne bi meni prigovara
144 Ni za vlaki 2 tor me kara.
Nisu ono golubice,
Nego tvoje naslidnice,
Koje kau svakom lice.
Ne smuuje brez pameti,
Koji kae nauk sveti,
150 Nego taki sin prokleti,

1
sctjemo, bjemo.
2
vlasehi.
DUHOVNE I ALJIVE PJKSME IZ MAKARSKE. 225

Koji sije novo sime,

Da proslavi svoje ime
Prija neg mu padne time.
Reci meni dokturiu:
Gdi stee taku sriu,
Da razuma ima vriu, 15(3
U gubicu enam vire
I po vazdan u ne mire,
U sviralu vraju svire?
Nuder, ite, ne mauci,
Zapovidi Boje ui,
Brezrazlono ter ne buci! Ib^J
Ne kori me bogoslovcim,
Svetim pismom, jo ni ocim,
Ni ostalim pisaocim,
Koje nisi ni vidio,
Kamo li razumio
0,1 s pametju promislio. 168
Sto 1' govori, da ja uim
Slabikati, i da muim
Doklem nauk tvoj dokuim:
Ja nauka tvoga ne u
Ni sliditi taku bleu
Ni blago vat pasju meu. 1 **
Sto me ale koze pasti,
Od starine to su asti
Tvoje kue i napasti.
Jea ini, 1 bezijae,
Od starine koziiae
T U - v 180
J ov
I ubogi prosijace,
Da ja ne znam, odkuda si,
Taki plemi, odkuda si!
Ba od juer znamo da si.
Sto T me ale, da ja prosim
I miine kozje nosim,
U tomu se ja ponosim,
Jer j e moja ast i dika
Kao Frane redovnika
22G IVAN MILTCT1,

I iiegova naslidnika
Po krani m i prositi
I miine jo nositi,
192 Pod riima se ponositi.
Jo me tuim zemlam kori.
Od fratara zlo govori
Ter ji ode da obori
U pogrdu i sramotu;
A\ e poznat na sramotu
198 Nau jubav i dobrotu,
Kad promisli, ko t' odrani
I od vraga jo obrani,
Moj jeziee neoprani!
Jer su fratri uzrok bili.
Da ti nisu poturili
204 Oca, dida sunetili.
Mma sveta crkva dade
enile lipe i livade,
Jer iz tmina take vade.
Zato daklem ti blebee,
Svoje dilo na nas mee,
210 U potene tuge kree?
Sto su tebi fratri krivi,
Ki brez tebe jesu ivi,
Moj sokole, vele sivi !
Di ti 1 svoga od starine
Drva, zemle jo ni stine
210 Ne ima nita do istine,
Nego tuge pritiskuje
I fratarsko iziskuje,
Nepoteno jo ji psuje.
Nuder poi, mome, lei,
U sve fratre ter ne krei,
222 Da ne bude ogaii vei.
Potene ti vraam, mile,
Mole tvoje bile vile,
Ne bi li te okrunile
Pozlaenom svitlom krunom,

tih.
(80) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 22t

Tvoji vila 1 utim runom

I pritilim makarunom, 228
Koje s tobom esto giblu,
Kano edo tebe ziblu.

X.

Uspomena tiocu,
Ove verge i ove razloge, koje je sastavio jedan starac Petopirac,
nemoj titi pri onizim, komu je sasvim drago gledat obraz enski,
ni prid enam, koje bi otile da su od svakoga viene; zato, vi-
rujte mi, rasrdie se tako, da e poet govorit ereije i pogrdie
ne samo tebe, dali jo i onoga, ko je ova sastavio, i s. Pavla i
ss. otce. Samo promislite, to uinie s. Bernardinu od Sijene i
drugim mnogim svetim; zato niki ne iu u crkvu za drugo, nego
za vidit i viditi se. Stij dakle prid onim, koji se boje Boga i
viruju svetomu pismu, svetim otcem, i daju se razlogu, i prid
enam, koje da budu znale, da jim je zabraneno toliko, ne bi u
crkvu odile glave i prsiju odkrivene, zato ima ji, koje iu tako
ne za drugo, nego gledaju ostali; nita nemane dunost je niova
ova znati i kazat jim, ko znade, zato je umeno katekizmo, da
ne bismo po neznanu zakon Boji pristupili.
Drugo: Za dobro doi u poznane od ove materije, tijte libre
sve, koji se bilie, to jest sveto pismo 2a. ad Gorin., cap. 22. Ma
sve poglavje protijte, paka expozitore oliti tumaitele, kako sv.
Jerolima, s. Ambrozija, s. Tom, Ugona, Lirana, Dionizija, Cartu-
zijana, Pavla Medici, ili koga morete imati. Zatim tijte de legibus,
quaenam lex obligat, de consuetudine et alios libro jam citatos.
Vidiete, da dobro govori starac Petoperac.
Trede: Ako naete erora u ovomu pismu, kompatite, zastoje
vee puta pripisivano i otilo od ruke do ruke; niki su mnoga
ostavili, a mnoga nadometnuli, a niki samo ispisali, to je naki,
a niki nadostavili jo i talijanski. Jedni su izpravili vere bole, a
jedni su ji itetili, otijui boje nainit. Di manka virgula, di punat,
napravi, brate, a ne rugaj se; i ako komu slui srce, napravi ova
bole za dobro duhovno. Ova je Petapirac inio za obratit svoju
sestru i svoju nevistu aliti kunadu; i ne bi negovi pisama za

1
vil ah.
228 i VAN MILE-Tie, (81)

misec dana izpisao, to je uinio svrhu ovoga, prigovaraj u se

s Papiliom.
etvrto: Niki su rekli da j e bole ove stvari ne kazivat enam,
jer jedne ne e nipoto obsluit, da bi znale da e sjutra zato u
pakao otii, i tako, kad ne znadu, more im se odbit na neznane.
Ma meni se ini, da je ovo razlog veoma 1 nevajal, 2 i kada bi tako
bilo, valalo bi ne kazivat nijedne zapovidi Boije, neka neznanem
budu ogovoreni, to Bog sauvaj rei
Drugi su rekli, da nisu dune ene to obsluiti, ve ako jim 3
vlastiti biskup zapovidi, i da drugoga sliat nejmaju. Ma ja go
vorim ovo, i ini mi se, da e svaki, koji ima razlotvo, moje
razloge potvrdit. Ovu stvar zapovidio je s. Pava, ili, za bole rei,
dub 4 sveti po usta negova; zapovida s. Lino papa, Inoencio,
Elemente i drugi. Zapovidio je senat mletaki. Zapovida isti zakon
od naravi, kako smo rekli. Dakle ove zakone i zapovidi nije
potribe da vie iko zapovida; zadosta je iztumait onomu, ko
ne zna to je dunost biskupa, paroka i pripovidaoca. Istina je,
da je duan svak obsluit i vlastitoga biskupa naredbe, i da oni
to mogu iznova zapovidit i jo zabranit jim 5 u crkvu oditi, ne
pokrivi glavu i s nakienem svrhu potribitim, kako tomai Lucio
Ferraris tom. 3. sotto la parola femmma, foglio 497. Kad ne bi
imale ene sliat drugoga nego vlastitoga biskupa, ne bi moga
niko zakone tomait ni kazat, nego sami biskupi, to je velika
ludost rei. Zakonoe zakon i zapovidi postavjaju, ma tomait ji
svak moe i svak imade, komu je doputeno, i ko znade, premda
svak ne moe usilovat obsluivat ono, to su zakonoe odredili.

XIV.
1. Pie Ante Zubi gospodinu imi6 Abiu zarad enidbe.
Kad si skoro sa mnom bio,
Meni kazat nisi ktio,
Da se eni ti iz sela,
4 to me ini nevesela;
1
vehoma.
2
nevoglial.
8
akoj.
4
Duhu.
ljm.
imi.
DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE." 229

Jer gospoin ti budui,

Poruganje ini kudi.
Zato'ne bi ku gospoju
I priliku vazel tvoju? 8
Ja ti drugo ne govorim,
Ve zauen misled odim.
Ovo moja ruka pie,
Prijatel ti nisam vie. 12

2. Odgovor ime Abia.

Primio sam tvoje listi,
Ke si pia ti brez svisti.
Ti pameti nisi steka,
Al si u malo puno reka. 4
Da ti na sve odgovaram
I za svaku da te karam,
Trista dana nije dosti,
Da protresem tvoje kosti. 8
Ti bi ktio na priliku,
Da ja uzmem svoju sliku;
Ma kad bi> uzel sliku sebe,
Uzeo bi istog tebe. 12
Smislio sam oenit se,
Ma ne suzan uinit se.
Ja u nai sebi enu
Lipu, zdravu, preupenu, 16
Ka e meni grij at kosti, '
Kojoj mene bie dosti.
Moji dvori jesu puni,
Ne u ena da me kruni. 20
TJ ene je vela dota:
Tiost, lipost i dobrota.
Gospostvo je u noj pravo,
Dua ista, tilo zdravo. 24
Kriposti su plemenitost,
I gospostvo jest valalost.
Gospoja je svaka ena
Bogostrana, preupena, 28
Koja mua zna tovati^
230 IVAN MILETI,

I potene riemu dati,

Koja znade uzdrati
32 Kuna dobra, i paziti.
Evo m' je trijest lita,
Do Rima se jesam skita,
Do Milana i do Bea.
36 U svakoj sam crkvi kleca,
U teatri sidio sam.
Sto se ini, vidio sam:
I u stazam i u dvori
40 Cujo jesam, to se sbori.
U skula sam mnogim bio,
I mnoga sam nauio.
Sto sam uja i vidija
44 Pri neg sam se zenit ktija.
I poznati dobro mogu,
Da se vala ute Bogu
Za izabrat dobra druga,
48 Nek coviku nije ruga.
Koja bi mi korist bila,
Sta li bi mi pak onila
Cer gospodska, ne gospoja?
52 Tugu, alost, vira moja.
Nike deri gospodske su
I imaju dobru kesu,
Al gospoje one nisu,
56 Zato dilom sejanke su.
Nek je zlata u ne kesa,
Brzo ne ima pak niesa ;
Sve potrati brez pameti,
60 Pak i mua pome tresti.
Jo joj blago nije dosti,
Grize jadnu muu kosti:
Ode znati, gdi je bio,
y4 gto je s kime besidio.
Muu ne da nikad mira,
Slubu kue svu istira.
Da e anel kogod biti,
68 Ne moe joj ugoditi.
Kad s' u jutru mu ustane,
 DUHOVNE I ALJIVE PJKSME IZ MAKARSKE. 231

Ie vanka, kako svane,

Vanka ie iz komore,
Nek se ona obu more. 72
Gospoii koji doe,
U poste.]! jo je nae.
Tu se s liime razgovori
Prija neg se digne gori. 76
Obui se noj pomoe,
Umije se i namaze;
Naini joj glave krunu,
Voska, masti, cvitja punu. 80
erdan, prsten on joj mee,
I sama ga metnut ne e.
U tri ure sve oprave,
Na katrige pak se stave. 84
Na ka tri gam tute side,
Nek se lipo oni vide,
Pak je uiti 1 za misnicu,
Ruku mee na sisicu. 88
S liom iz kue ie vanka,
Kol' a mu je ona majka;
Po piazzi s nome proe,
Posli podne doma doe. ^2
U komoru s riom e ui
Za pomo joj robu svui.
Pak se ovi doma vrati,
Pozdraviv je jo na vrati. -^
Onda ona slubu zove,
Vie, kara, krii, rove,
Da se ruak bre nosi.
Muu jadnom restu rozi! ' 00
Ako togod progovori,
Nan krivinu svu obori,
Da ga sluge ne sluaju,
I za liega da ne aju. 104
Kad se obid pak dospije,
Drugog posla tute nije,
Ve ti 2 otie u komoru,
' V i k u ini joter goru. *^8
vecti.
232 IVAN MILKTJ,

Niko ulist k noj ne smide,

Da se vema ne razie.
Od slube se ki provuce,
J12 Pak se smiju svi podmue.
Dok je lice namazala,
Dok je krunu glavi dala,
Sunce pane i zaladi.
116 Tad gospoda iu mladi,
Nit se ije nit se prede,
Ve se s nima na pa grede.
I tri ure prou noi,
120 Ne e ona doma doi.
Mu se ne srni zakarati,
Ako eli s mirom stati,
Vala roge podmotati
124 Pak u sebi mormorati.
Ja se ou oeniti
Pak u enom upravlati,
Jer u nai ja potenu
128 I od mene manu enu !
Dote ne e jur oniti,
Ma e moja ena biti;
I kada je ena moja,
132 Tad je ona ba gospoja.
Imaemo svega dosti,
Dakle zato ti mi prosti;
Jer, kad ona uvat bude
136 Moju kuu, moje sude,
Gospodska e kua moja
Vazda biti do pokoja,
Jer strah Boji u noj bie,
140 Napridovat oe srie.
Prijatel mi o' li biti,
Ja te ne u odbaciti.
Ako li e se ti pokvarit,
144 Zato ne u ja ni marit.
Naodi se gospojica
Dobri, 1 stavni i kunica,
(86) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 233

Od gospodskog 1 roda ke su,

Koje muu slava jesu; 148
AI je oni paka vee,
Koje dobre biti ne e.
Ovo mene puno strai,
Ter ne sliam rii vai. 152
Ja iSime Abi.

3. Odgovor drugi od ime Abia Anti Zubiu.

Primio sam tvoje pozdravi,
Prijatelu od starine.
Kako diti tvoj mi pravi,
Ja razumi sve novine.
Oeni si sina Luku,
U kuu si stavil buku. 6
Joter nije jedno lito,
Da si sina oenijo,
Ma si pozna jur doisto,
Da sam dobro ja sborijo,
Da gospostvo jesu dila,
Kog mu drago roda bila; 12
Jer gospoja nije svaka,
Prem gospodska i bi bila.
To i moja ista majka
Mene jest i nauila:
Svaka ena jest gospoja,
Ku zna dobru od povoja. 18
Sad tvog sina gospojica
Od vas jest i. po.bignula,
Za jednu se ri jer stica.
Nikad nije umuknula,
udnu srbu srdcu rani,
I zove vas sve villani. 24
Ti si meni sad porui,
Da bi kupi tvoje mline.
Ou brate, e ma mui,
Dok izreem stvari ine,
1
gospodskojh.
234 IVAN MILBTI,

Dok ti malo svita dadem,

30 Kako umim, kako znadem.
Evo ima sedam lita,
Da Anzulu ja zarui.
Ti si za me vazda pita:
Pisa si mi i poruci,
Da prijatel nisi meni,
36 Jer villanom j a .se oeni.
Ja ti kaza, ja ti pia,
Da znam dobro to uini,
Da se proe toga bisa
Ti s kuani tvojim ini,
Jer je Anzola resla sa mnom,
42 Uzdigla se s mojom mamom.
Na gospodsku svaka znade,
I boji se kruto Boga.
Meni niko ne prodade
Rog za sviu ni dva roga.
Rukova je, fala Bogu,
48 Jer se diit s nome mogu.
Spomine se, prijatelu,
Kadno doe moja mati,
Da izpuni svoju elu:
Anzula je moja prati,
Da vas naje i pozdravi.
54 Ti se u olost velu stavi:
Ka gospoje ni ne primi,
Naruga se i nasmija,
Ne k'ti poi nikad s nima.
Znadu one, znadem i j a :
Tvoja ena, tvoje erce
60 S nimam slae slubenice,
A one se ne denae
Ni u crikvu s nima poi,
Nego samo slube vae.
Meni sliku ktiste nai;
Ja ne reko ita ikada,
66 I muca sam sve do sada,
Al ve muat sad ne mogu,
Jer bi puka do istine.
DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 235

Ti zafali viciiem Bogu,

Da uzimam tvoje mline,
1 brez tete tvoje velu:
Neka mlini za me melu ! 72
Kad izmelu sto 1 cekina,
Koje tebi sada alem,
I barila sedam vina,
Opet mline tebi dajem.
I tvoj mlinar ki je bija,
Moj se sada uinija. 78
I ovo ti lubav ini
Ba Anzula ma gospoja.
Za gospoju sad je ini,
Ka villana bie tvoja,
Jer je ena puno snana,
Koja jest i bogostrana. 84
Ne razumim da se olim,
to sam do sad reka tebi,
Zato vazda Boga molim
Za poniznost samu sebi;
Jer Bog olost nenavidi,
Sto se od nas esto vidi, 90
Ve govorim da se. svidi,".
Da smo nita, da smo od smrada,
Svi u zemlu koko vidi.
II je iz sela il iz grada,
Svak od svakog nauk prima.
Svak od svakog tribu ima. 96
Kada kogod dobro ini,
Dobro nega i doeka.
Nasliduju tako ini,
I naue to sam reka:
Dobru dobro ne mankaje,
Zato dobro Bog nam daje. 102
Ko zlo uje, nek naui,
Da se za zlo dobrom vraa,
Podnese se i umui.
Zla su od dobra puno kraa,
Zato brzo Bog ponizi
236 IVAN MILET1,

108 Svaku silu, ka se uzvisi;

Sad od mene tribu ima,
Ja u od tebe more biti,
Kak' i do sad dobro ti zna,
Mogu biti opet isti.
Nije stavno nita olo,
114 Ie kolo na okolo.
Ja bi reka jednu moju:
Ti otii za nevistom,
Uzmi s tobom staru svoju.
I reci joj 1 otcu istom:
Nek joj otac tu zaviri,
120 I s Lukom je nek pomiri,
S otcem, s majkom ugovori.
Ako s' s tobom ne povrati,
Da e poslat Luku gori,
Nek pristanu taki rati.
Ako bude ovik biti,
126 On ni oe pomiriti;
Jer pravdat se ak' budete,
Izie vas advokati;
A gdi na sud otiete,
Svak e 2 ovi sud vam dati,
Da vi dicu ponizite
132 I skladno se da lubite,
Jedan drugog da podnese
I da svaku ne bilie;
Nek prid ludma ne rue se,
Jedno od drugog nek 3 ne bie,
Koje oni da rastavi
138 to Bog slui i sastavi.
Ako ovo ne uini,
Ovo ou prorok biti:
Biti e ti to ne ini,
Sva e tvoja izgubiti.
Prodao si sada mline,
144 p a k e prodat stvari ine,
1
oj.
2
suachje.
3
ek nebisce.
(90) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 237

Nemoj gubit to si steka.

Pozdravlam te kako tetka,
I evo sam jurve Meka.
Prosti meni to sam reka:
Ja se evo pisat stavi,
I sve reko rad lubavi. J 50
Ti pametan ovik jesi,
Ustrplivo sve podnesi.
Svagdi, izvan na nebesi,
Kri nositi sve u kesi
Potribno je nami svima,
Kogod ludsku pamet ima. 150
Pozdravi mi moju tetu,
Ja ne piem to za tetu,
Ve da bi je vidil svetu,
I da srbe 1 nu ne smetu.
Ovo drte kako moi,
Bog vam bio u pomoi! 162
Pozdravi mi tvoga Luku,
Nek ne dini ni on buku;
Nek otie uz Priluku,
Pak polubi tastu ruku.
Neka moli da ma prosti,
I to budi svim zadosti. 168

XV.
Fra Frano Radman, rodjak1 gospodina sudca Ante MrkuiV
i negove ohitole, vraajuV se s Makarske od pripovidana
korizme, godita 1785., budui ga zadrao jug u Podgori
za pet dana, piva ovako.
Svi govore nai stari,
Da prohode tako stvari,
Di je godi neslaite,
Da j e onde nesrodite, 4
I da rodstvo tu je pravo,
I u sebi sasvim zdravo.

1
sarxbe.
2
roiak.
238 IVAN MILBTI,

Kad nebesa ode otiti,

8 Da se mogu salaziti,
Oito se sada vidi,
Da nam rodstvo pravo slidi.
Oe nebo, to vidimo,
12 Da se ovako sahodimo.
Dojdo u dvor rodijaka,
Kako otac, kako majka
Primie me dobre vole,
16 Sina, brata ne bi bole.
A nebesa jug poslae,
Nek se utvrdi rodstvo nae,
Da naprida pak ne mogu,
20 Stojim s nima, fala Bogu.
Ante otac obitoli
Da jug pue Boga moli,
Neka vee stojim s nima.
24 Zato lubav pravu ima.
Obitole paka mati
ini mene vidit, znati,
Da me dri kako sina,
28 Nita mane to je istina.
Svi niovi pak sinovi
Kako sivi sokolovi:
Dom Matij svale ure,
32 Pave, Pere, mali Jure
Sa mnom kako s bratom zbore
Da se slae ve ne more,
er Marija i Tonina,
36 I s Perinom Mandalina.
Tu Orula joter mala,
Svim se ima dati fala.
I da reem sve u kratko,
40 Rodijak sam svim jednako.
Nae rodstvo neroeno,
Od neba je potvreno.
Oblak, vitar, ajer, 1 more,
44 Raztaviti to ne more.

1
aber.
DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAK

Ko bi tio omraziti,
Ovo rodstvo razruiti,
Anatema nek mu bude,
I lukave zgode ude.
Mi 1 rodbina kue ove
Imaemo blagoslove.
Kad je lubav meu nami,
Tad je i Bog isti s nami.
Alaj rodjak ja sam svima,
to veliku snagu ima,
Jer e Alaj velik rei,
Od kog drugi nije vei.
Dom Mate je, kako znamo,
Boji misnik, rieg sluajmo:
Duhovno e upraviti,
Blagoslov e svima biti.
Ko kuu ovu dobro oe,
Bodilo mu ito, voe!
Jo mu elim ja ovako:
Bog mu dajo dobro svako!
Kogod kuu Mrkuia
Nenavidi, zla mu sria!
Da bi mu se dogodilo,
Sto je Amanu davno bilo.
Slavnoj kui Mrkuia
Blagoslovna dola sria !
Mardokeja pridobroga,
Koji uzvien bi od Boga,
I Estere plemenite,
Mnogo slavne, uzorite,
Nek su izborni, svitli kamen,
Tako budi uvik. Amen.
 IVAN MILCKTIC, (93)

XVI.
ueinena od D. Ivana Akeia svrhu Kambelovia i
Grlavaa.
Kai pravo od planine vilo :
Jeli lipo pogledati bilo,
Di se tuku krajem sina mora
Tie sive dvi, soko i ora?
estoko se orlu soko brani,
Soko orla priestoko rani,
Udari ga s visina ko strila
Ter mu perje pogubi iz krila.
I premda je malani campara,
Joter orla po poli razpara.
Sve se udi do Stambola grada,
Di ovako orla soko svlada.. '
De od tica da ne zborim vie,
Kaite mi: koji ovo bie?
Mislite se, ma vidim, da ne znate,
Jer odgovor ne ete da date.
Ote k meni, kazau vam svato :
Ora bie Kambelovi Basto,
Komu soko Glava Dom Ivane
Zguli perje i zadade mu r a n e ;
Jer ga posla da sad s tukam vlada,
Za Imoskog kolunelstvo grada.
Tomu uzrok on sam sebi bie,
Jer Krajinu svu svui otie,
to u Turke zatira mu brata,
Sto ga ini, da padne jim 1 s vrata.
Zao mi ga, viruj, nije neka,
Ko to sije, ono ga i eka.
Dom Ivan se nemu je molio,
Za brata je Basti govorio:
Proi mi ga se, ne imade krivice,
Pusti ga ivit, ne cvili mu dice.
DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 241

Bie tebi potene i dika,

Milujui pravedna ovika,
Al je ola 1 glava kolunele,
Odgovara udo i vele: 36
Poj di, tvoga brevijara pazi,
S kolunelom nuder se ne mrazi,
Kojino j e od vrsna oaka,
Ter pravedno on diluje svaka. 40
U Imoskom togod vlada 2 i sudi.
Poznaju ga glavari i ludi;
Ukloni se, tvojim putem ajde,
Moliti se danas ne ima fajde. 44
Na te rii odgovora nije,
Ode Glava, po nosu se bije,
Pak uzimle divit i artiju,
Da ponizi negovu holiju. 48
Kolunela eli da pokara
S ugovorom Imoski glavara,
ini jednu tubu puno lipu,
U kojoj se svom jada principu: 52
Primi molbu dude tvoga puka,
Na kojem je velik trud i muka,
Prez pristanka cvili i jaue,
Kolunel ga Kambelovi svue. 56
Tvoji sinci sad nemilo ginu,
Zatira ji u tursku Krajinu;
U nolosti on se svoji slavi,
Pak ji gore nego suzne davi. 60
Puno ima tvoje virne dice,
Od kojizi on jide 3 petice;
On ne mari neka oni pate,
Ele oe groe i dukate. 64
Ne dade im pribivat u miru,
Kad se ene, to nose bandiru,
Mladoenam vialima priti,
A svatovim galiju voziti. 68
242 IVAN MILBTI,

Ali kako blago zazvekee,

Milostiv je, na viala ne e:
Veselo ga od svakoga prima,
72 Porad jaspri proeno je svima.
Koji ne ima, oe kopce, brave,
A od drugi volove i krave.
Pomo tvomu ti ne krati puku,
76 Neka ovu ne podnose muku!
Otvor oi, moj kralu, ter vidi,
Protiv tvojoj nae zapovidi;
Tolike su kue i sentane
80 Koje nega s tungam masla rane.
Istina je, nisu ovo surke,
S taliri mu joter kroje urke.
Obrat' tvoje milostivo lice,
84 Po Imoti pokupi petice!
Oe da su banduri mu rana,
Deset svako petnajest dana.
Tu mu svaki dvi petice nosi,
88 Nek ostaju i gladni i bosi.
Sto ne imaju, on toga ne znade,
Vee oe, da mu j i 1 izrade;
Slae su mu petice od meda,
92 Dok ne plate, doma po jim ne da
Ne razumi niove potribe,
Neg jo oe da bunare tribe;
Koji paka ne doe na vrime, 2
96 Jog mu ee nadomee brime.
Ovako se Kambelovi vlada, 3
Primi kona, drva sedam ilaa,
Oe da ga jo i drvim lice,
100 Prodaje ji, jer mu i pritie.
Izbavi od ovakog maca,
Da ne sluam ja niova plaa;
Sa}i virna sekretara tvoga
104 Rad |ubavi Boga velikoga.
Nek izvidi od pravedni ludi,
Puku tvomu ti milostiv budi,
a
j.
2
vurime.
3
vulaa.
 DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 243

Najprvoga nek Zdilara pita,

Koji e mu svidoit brez mita. 108
Potvrdie sve istine ove.
1 Tadia nek prida se zove,
I Divia neka ne ostavi.
Svidoei su ovi isti, pravi. 112
Od Lubukog do Cetine rike
Neka zove oce redovnike,
Kojino su svi pravedne due,
Sve e kazat, neka Basto pue. 116
Znati vie, ako ga je eja,
Nek izkua i fratra Grudeja;
Viditi e, je li sve istina,
Kad svidoit skoi sva Krajina. 120
Al te molim, moj privedri duka,
Kolunela ukloni iz puka;
Jer istinu smiti kazat ne e,
On e pritit: derau vas vee! 124
Klanaju se Jubim ti kolina,
Puk pomiluj, kako otac sina!
Kada dude tubu razumio,
Po kolinu se rukom udario. 128
Deneralu k Zadru pie bre,
Kolunela da pod klue vre:
Moj sokole, moja tico siva,
Ne uje li, generale Riva, 132
Da Krajina Imoska jaue?
Kolunela nu sprati pod klue!
Kad eneral knigu 1 prouio,
Kolunela brzo dobavio. 136
U Zadru ga pomlivo uvae.
Nek se ludi od riega ne plae;
Al Kolunel siplui petice,
Koje primi od imoske dice, 140
S blagom niki razlog bie naa,
Da u Zadar prizovne Glavaa,
Neka i on pribiva pod klui,
Al zaludu rad se ovog mui, 144
244 IVAN MILETI,

Jer ubit ga ale z druge strane,

Da mu vie ne zadava rane.
Sotona mu pamet bie smela,
148 Ie lude od Radoii 1 sela,
Radoie2 drave Trogira.
Nae jednog, u kom nije vira,
Po imenu Grgura Kuia,
152 Ovom trinajest cekina obia,
Neka poe do Makarske grada,
Ter Glavaa podmue svlada.
Promislimo miti ovde zloe,
156 , Naui, ga zvati se, kak' oe!
Ne bi isti ovo ava naa,
Ime Mate daje mu Glavaa,
Galiosku nan. koulu mee,
160 Nek mu moe virovati vee.
Jo mu daje nito bili gaa,
Nek svak ini: z galije se vraa.
Da mu nito i plisnave kape,
164 Neretvanske obu mu arape.
Ogre ga u suanske klasne, 3
Neka tako moe ubit laiie.
Obuena u udne aline
168 Druge mnoge ui ga naine.
Ovi kada na Makarsku prie,
Varku ini, od istoka ie.
Zela ga je pritegnula vrua,
172 Pita: i 'e Glavaeva kua?
Svak mu kae, svak mu se udi:
Odkud ovde iz galije ludi!
Kad li kuu on bijae naa,
176 Dom Ivana pozravla Glavaa.
Svoje ime od Kuia nie,
Pak govori: zdrav da si mi strie 1
Evo tvoga sinovca z galije,
180 Fala Bogu, poginuo nije!
Moe biti, da me vi ne znate:
Ja sam Glava po imenu Mate.
1
Badosichich.
2
Radoschichie.
3
klasgnie.
(98) DUHOVNE I ALJIVE PJKSME IZ MAKARSKE. 245

U Skoplu se zemli rodio sam,

U galiji 1 do juer bio sam. 184
Bog pomoga vojvodu Alaa,
Izbavi me od otroga maa.
Dom Ivan ga tu pomlivo gleda,
Obraza mu jo vesela ne da. 188
Upita g a : ali mi se klapi,
Neretvanski odkud su ti arapi ?
A ima li od slobodi2 viru,
Da mo' poi svom domu u miru? 192
Talijanski jesi 8 nauio,
U galiji 4 budu da si bio?
Na svaku mu ovi odgovara,
Jer ko strica ovako vara:
udo sta sam etrnajest godina,
Za eteri izao cekina. 198
Jutros, striko, proo krajem kue
U Primorju nikog Palikue.
Milosre od mene imae,
Ter mi ove aropie dae. 202
Ma ne imadem vire od slobodi,
Rekoe m i : tako kui odi.
Al zartiu 5 jo i za nu plau,
Talijanski togod zbofit znau. 206
Naui me ne vola i sila:
Pan, vin, came, biscotto, barilla.
Kad dom Ivan u, ree, da side,
I veeru pripravnu da ide. 210
Primisli smaknut ga podmue,
Paka dere kako gladan vue.
Stric ga gleda od glave do pete,
Tako da ga zaudi i smete. 214
Ovog lubav strieva uee,
Ma stric ne da da u kui lee.
Na sular ga stramcem spavat ale.
Nek od strica sinovac je dale. 218

1
galj-
2
slobidi.
3
jesse.
4
galj.
5
povrh a dolazi e.
246 IVAN MILETIC.

Kad sinovac stvar ovaku vidi,

U obrazu vaskolik poblidi.
ini da je vas odkriven, preda,
222 Trepeu mu srce mira ne da.
Od stra 1 svu no spavati ne more,
I urani prija bile zore.
Na noge se za putovat skae,
226 Brez pozdravi stricu se izmae.
Kad stric pozna, da sinovca nije,
Bosni ode za vidit, i je.
Iui ga svu Bosnu obae,
230 Al zaludu, sinovca ne nae.
Po grao vim Skopju i Travniku,
Po Fojnici, Vranduk, Zepeniku.
Livnu, Jajcu, Kupris, Sarajevu,
234 Do Zvornika po svemu valijeru,
Lug Posavski po Tesnu, Maglaju2
Za neg pita, ludi ga ne znaju.
Po Doi, Drventi, Dobromu
238 Vii nisu oviku takomu.
Po Kotaru i po Banoj Luci,
Tog Glavaa r e poznaju puci-
Po starom Majdanu i po Kluu,
242 Po Bijau svud od riega mucu.
Svi su ovo carevi gradovi,
Ne nae se u svim ovik ovi.
Dozivle ga iz planine vila,
246 Dom Ivanu 3 ovo besidila:
Ima znati, da ja znadem svaka,
Tog ovika ne ima kod Turaka;
Kui Grga pokraj mora ii,
250 Kojemu e ludi biti vii.
Kod Trogirskog blizu bie grada,
U selu je Radoia sada;
Tvoj sinovac ono bio nije,
254 Neg je poslan neka te ubije.

1
strah.
2
Magliaju.
3
Gvanu.
(100) DUHOVNE I ALJIVE PJESME ]Z MAKARSKE. 247

Grgo Kuio" nije Glava Mate,

Kambelovi posla ga je na te.
Od ivota tvoga bi sva ina,
Da te svlada, trinajest cekina. 258
Al su tebe uvala nebesa,
Da psi oni tvog ne idu mesa.
Boj se svakog, uvaj se otrova,
Kambelovi svud je kupova. 262
Jote vila tako besidei,
Dom Ivana starca slobodei,
Od Fojnice bila kniga prie,
Biskup zove, da se k riemu ide. 266
Kako starac bilu knigu primi,
Put Fojnice na svu prisu dimi;
Ne poiva, umorna je trupa,
Posluati nastoji biskupa, 270
Pozdravit ga u manastir tee.
Tad mu biskup: di si dosad, ree ?
Onomadne j a sam knigu prija,
Kambelovi posla mi je Andrija. 274
Ne e da te ostavi u miru,
Kapelanom di si, pita viru.
Ja se bojim, da to ie znati.
Za moi te ubit ol zaklati. 278
Sve je ovo bila moja misa, 1
S toga sam mu 2 ja ovako odpisa: 3
Da ne znadem di Glava pribiva,
Kapelanstva ne ima nit uiva. 282
Kakvu tebi viru u poslati,
Kad ne mogu, di pribiva, znati!
Kad dom Ivan zau ove rii,
Tog biskupa slavi i sve dii. 286
Kad je tako, fala tebi Boe!
Sto pisaste, bole se ne moe.
Iska viru, da mu je polete
Ne za ubit, neg rad moje ete. 290

1
misah.
2
samu.
3
odpisah.
248 IVAN MILOETI, ' ' (101)

Ne vidite, nauen je vie,

S toga u noj kapelanstvo ie.
Brano nije iz negove vrie,
294 Znam od koga nagovoren bie.
Jer onaka svakog krivi vira,
S kanonitva radi me da stira.
Nit kapelanom sada ne bi moga
298 I kanonik, ite viru stoga.
Dobra dvoja ko crkve uiva,
Sveti sabor to mu zabraniva.
Mrie perie, o neviri radi,
302 Ludo kule po ariji gradi.
Prama meni estoko se luti,
S kanonitva radi me skinuti.
Bog me brani, vuku me jo ne da,
306 Al brat nek mu iz Zadra pogleda.
Joter starac tako razloei,
* Ie kniga svom priom letei.
Evo jada, evo druge muke,
310 Uleti mu u bijele ruke
Kniga, koju ale stara brada,
Mano Turni, otac Splita grada.
S kriigom lubav vrlu primie,
314 U kojoj pie: dragi kanonie,
Poten bio, koji te porodi!
Potezi se ter Travniku odi;
Potezi se u dnev i noi,
318 Dragoman e gori pai doi.
Sva mi sborit potribu imade,
Pozdravit vas joter drugi rade.
Zadajen vam moju tvrdu viru,
322 Da vam ne e uinit neviru.
Ko Travniku pri doe, nek eka,
Ovako je, da vam piem, reka.
I da ste mi zdravo i veselo!
326 S Bogom s Bogom! labim vas u elo.
Kad razumi trudan starac svaka,
Da s nim sborit potriba je taka,
Podie se ter Travniku ode,
330 Nut uete sada lipe zgode,
(102) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 249

Lipe zgode jo i stvar veliku,

Dragomana nije u Travniku.
K nemu knigu ak do Sina pie,
Znat naredbu, koju imadie. 334
Tu naredbu je li ti dao bane,
Odpii mi isto, dragomane!
Drugu stvar mi pii: je li vira ?
Jer sam dosad mnogo stvari bira. 338
Dragoman mu na kiiigu odpisa,
Viru zada, ma ne kae misa:
U istinu naredbu mi dae,
Ba u Zadru za gospostvo vae. 342
ekajte me svakako gorika,
Bie vami potene i dika.
Kada knigu primi dom Ivane,
Koja srcu zadade mu rane, 346
Jur poznade, kad ovako pie,
Da banova naredba ne bie.
Spomenu se, to mu vila kaza,
Da svakoga pazi se obraza. 350
Kad jo zau, da vodi Kukola,
ekati ga sva mu proe vola,
Od Kambija likariju datu,
To jest spravnu nose mu salatu. 354
Bii! stati tute nije mira,
Strah odtle ga do vr Bosne tira.
Dragoman je Travniku priao,
Ali nije Glavaa naao, 358
Pak natrag se s Kukolom povrati,
Ie Glava to da mu se plati
Vidiemo, to e sada biti,
I di li e, ta li uiniti. 362
Ter u spliske ue lazarete,
U kojizim kapucina smete ;
I u- kratko, da ne zborim vie,
Otac Lui 1 ovi se zovise. 366
Ovi udan poe ga pitati,
Da bi raa, kud e poi, znati.
Glava ree: ta u meni stoji,
Oe, znat se. tebi ne pristoji. 370
1
Luig.
250 IVAN MILETI, (103)

Otac Lui redovnik od mira,

Tiju zeca, lisicu iztira.
Kuda ie za znat od Glavaa,
374 im e trt se, maramu je naa ;
Jer starijeg ulovit tijui,
Neveseo ode svojoj kui.
Kazau vam joter udo drugo,
378 Spliani ga uzee na rugo.
Di si bio, jes' li togod naa?
Dale, dale oe, od Glavaa!
Za riim leti doturu Molere,
382 Da i riemu Glava se izpere.
Brod obie svoj Glavau dati,
Ne bi li moga, kud e poi, znati.
Idem, ree, i ja do Mletaka:
386 Odte sa mnom, sluiu vas svaka!
Jer ja inim, 1 i vi ete doli,
Odte sa mnom, brati ga i moli;
Al mu Glava na to odgovori:
390 Vrati vole, z druge strane ori!
Po srcu mi ruriave su dlake,
Stog ne mogu tebi kazat svake.
Priao sam vukom u elusti,
394 ~Nek me razdru, ostavi me i pusti!
Jur sam vidi, Glava je budala,
Ti se dili, na brodu ti fala!
Kada Moler sva u i razumi,
398 Odgovorit na ovo ne umi.
Vidi da je, ne tijui s vrata,
Polagano izodi na vrata.
On izae, otac Mano prie,
402 J Glavaa pozdraviti ie.
Na vas itac ue ga di vie:
Dobro doa dragi kanonie!
Pri me ovdi priegla je ela,
406 Da pozdravim takog prijatela,
Prijatela srena i draga:
Kako mi ste ? ter mu se ulaga.
Svi sboraju: Glava doi ne e,
410 Pak se udi jo i glavom kree.
1
cznim.
(104) DHOVKE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 251

Ali Glava togod znade vie,

Ove rii sve u glavu pie.
Na klancu ga tomu lipo eka,
I kad svaka bijae izreka/ 414
Polagano kraju Marka zove.
Bee: nisam se ja nuda od ove.
Zamisli ga, druga je svi brigu,
U ruku mu dade titi knigu. 418
J e 1' istina, da j e kniga vaa?
Tako tite privarit Glavaa!
Kada otac Marko krugu vidi,
Pocrleni, pouti i poblidi. 422
Istina je, ree: ja sam pia,
Ali nije bila moja misa;
Fratar Corda, otac provincija,1'
Ovako je, da piem, otija.2 426
Izpovidi Mano, ne zataja,
Al ne kaza ni pola do kraja,
Kad s nim Gorda u Kambija bie,
Da onekar koprtlu 3 savie. 430
Ta se svri, ta ji proe vola,
Zatim vide ulisti Kukola,
Ooviina od iganta mana,
Do zemle se dom Ivanu klana. 434
Raduje se, lalivo ga tuje,
Pak mu knigu udnu prikazuje.
Dragoman je, ree, meni pia,
Da negova ela je i misa, 438
Da vas sluim u svake potribe,
Da vam nosim esto lipe ribe,
Da posno je, 4 ne idete mesa,
Da ne ali, nek mu pati esa; 442
Da jo znade: ne pijete vina,
Da primite mene za vaega sina;
Da kudgodir pogledate s okom,
Da ja onda trem s mojim skokom. 446
1
provinciab.
2
otiah.
s
kopartlu.
* posnaje.
252 IVAN MILETI, (105)

AI dom Ivan znade, kud ta siva,

Na takoj mu slubi zafaliva.
Zborit vie ne ti, nego mui,
450 S tim Kukola od sebe odlui.
Kad vidise brada kolunela,
Da se ludim 1 pamet bie smela,
Salu, iu, pitaju zaludu,
454 Kraja nadi ne mogoe udu.
Tada pusu, zvee i ukaju, 2
Tru, dime, voze i klapaju;
Grme, lome, deru se i prite,
458 Pak priora lazareta mite.
I govore, da su u zlu stanu,
ini vire dvi, vedu i manu:
Od Italije kanonik Glavaa,
462 Znati, kud e, potriba je naa.
Ako uzme vedu, u Mletke de,
Ako manu, poi tuda ne e.
Vidiemo viru izabranu,
466 S nom znaemo, na koju e stranu.
Prior ini tako, svaka slua,
I Glavaa z dvima viram kua ;
Ali Glava mudra je zmija,
470 Za primiti jednu, obi prija.
Tako da ji 3 zamisli i smete,
Od vrh glave lipo do dno pete.
Put zamrsi, kuda e, ne znadu,
474 Tuku elo, drei se za bradu.
Ode Glava u svetoga Duje,
Da prisveti sakramenat tuje;
Ali, kako prid otarom klee,
478. K nemu tute brat Kambija ree,
Brat stariji od dva kanonika
Ter u crkvi ovako zavika:
Odkad Turci u crkvu dohode ?
42 I Glavaa s otrim riim bode.

1
xudijm.
2
suscaju.
3
i.
(106) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 253

Jo okrenu pram nemu zadriicu,

Prinese je Glavaevu licu.
Je li poteno init ovo dilo
Di u crkvi, ah prokleto bilo! 486
Glava tuje stvoritela Boga,
Ti ga grdi, on te ne pomaga.
Olosti j e 1 puna tvoja glava,
Smidem rei, gori si nego ava! 490
Toga dila sotone ne rade,
Doe vrime, pokori se smrade!
Srba 2 Boja da na te ne padne,
Jer si mnoge smutio krane. 494
Areibiskup, kad stvari outi,
On se isti kao svet ovik smuti.
Na ovitvo Kambiovo pluje,
Ustrplenje Glavaevo tuje. 498
Glava, kako mrkla noca prie,
S brodom mue do Fara otie.
Kambiji ga 3 u jutru gledaju,
Kud je poa, puta mu ne znaju. 502
S jedne strane sbore: uteka je,
S druge srce rane im zadaje.
Jer iete, ne inite spize,
Al vas vaa zloa bode, grize? 506
Sinu muria ozgar do zapada,
Pade Glava na srid Zadra grada.
Kolunel se pod klucima smuti,
Kad Glavaa kod sebe outi. 510
Preda, dre, pak od stra 4 priti,
Da Glavaa inie viditi.
Vie, da ka polak znade svita,
Da za n svud se po gradovi pita. 514
Ree: imam prijatel brez broja,
Platie mi, vira mu je moja!
U neg glava, u mene je esa,
Vidiete meu nami mesa! 518
1
Olostje.
2
sarxba.
3
Kambijka.
4
strah.
254 IVAN MILETI, (107)

Dok ovako bluzga, 1 dok se fali,

Posluajmo drugu, to smo stali?
Star kapucin priodi od Splita,
522 Otac Petar za Glavaa pita.
Kaziva mu: sluaj kanonie,
Pripni gae, jer se na te vice.
Do pridjuer u Splitu sam bija,
526 Kambelovi priti ti Andrija.
Brat ovoga Baste kolunela,
Kojega je tvoja tuba smela.
Veli: s tobom igratie z dadi,
530 Pazi ga se, o glavi ti radi.
Veli: dau cekina tri ijade,
Al u init, da Glava poznade.
uvaj ga se i opet ti velu,
534 I da si mi zdravo prijatelu!
ekaj malo, oe Petre, stani!
Ne bojim se. jer me Bog brani.
I Golijat Davidu uzpriti
538 S maem, kopjem, da e ga ubiti.
Paka skoi pun srbe 2 i jida,
Za raskinut i ubit Davida.
S Bogom David eka ga veselo,
542 s prae stinom udri ga u elo.
Ja nan. ne u s pracicom i stinom,
Nego s Bogom, pravdom i istinom.
Cekau ga, ne imam dva soldina,
546 S tri ilade nek ie cekina.
Ali vako dobro panti oe,
Ko e komu oparati ploe ;
Spustite se vi na moju viru,
550 <ga(j v a s putam, pojdite u miru.
Kapucin se k manastiru vrati,
Pogledajmo, di e Glava stati.
Nemu palac Kogjevi 3 naoi,
^4 Kojino se u Sinu porodi:

1
bliuzga.
2
sarxbe.
3
Choghievich,
(103) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKAESKR. 255

S pet tavana i esnajest kamara,

S vodom, s vrtlom, evo nemu dara.
Kaluera, 1 tako se zovie,
U kom niko pribivat ne smie. 558
Ne boji se Glava, un ulazi,
I po Zadru, to se ini, pazi.
Po kom seta, paze, dva miseca,
Di e kou upaziti zeca. 562
Po Zadru se svikolici ude,
Da zamisli i velike lude.
S nikim nita ne zbori, neg gleda,
Znat im, kud de, i to misli, ne da. 566
Tada Basto miti kanelire,
Broji jaspre, groe i talire,
A cekine daje na kartue,
Da izvide, to misli podmue. 570
Krala Spane da sve jaspre budu,
Glava mui, sve im je zaludu.
Za ut togod drugi priu blizu,
Zaudi 2 u sebi se grizu. 574
Pri ne mogu k nijednomu kraju,
Zamreni (?) natrag se vraaju. 3
TJzdviu ga mudri do nebesa,
A budale viu, da je blesa. 578
Mudri vele: velika je glava,
A budale: nije nego ava.
'S budalastim kolunel se zdrui,
Na Glavaa gubac, jezik prui. 582
Uzdajui se u ese cekina
Psuje, da je Glava stara psina.
Ovako mu joter poruuje,
Dobra vuno, jeda togod uje. 586
Rasrditi nastoji Glavaa,
Ne bi li togod zauo i naa;
Al Glava togod vie znade,
Mui, piva i gleda, to rade. 590

1
Kalugiera.
2
za9udij.
3
vragiaju.
556 IV4N MILETI, (109)

Ne srdi se, nije luta osa,

Al se nito ee oko nosa.
Ta se dospi, zatim no priodi,
594 U Zadru se Glava ne naodi.
Jutro svanu, iu ga zaludu,
Kud je posa, misle se i udu.
Pobiga je, govore od stra, 1
598 Kad mu nai ne mogoe kra. 2
Nije Glava straivica taka,
Otia je lipo do Mletaka
U mornarske obuen aline,
602 Kolunela da s'Imoskog skine.
Dosta ga je drao pod klui,
Neka malo pameti naui,
Dvi godine ni mane ni vee,
606 U Zadru ga ve da stoji ne e.
Eno svomu klana se principu,
Stvar mu kae gizdavu i lipu.
S jedne strane na Bastu se boli,
610 Z druge za se svog principa moli..
Od principa imade pofalu,
Eto ie, nosei dukalu
Zarad plae, koju ostavie,
614 Odkad Bosni otiao bie.
Kad kolunel u, vas se ustrese,
Jer ve bie izpraznio ese.
Nije petic, ne dadu mu plae,
618 Zalagati poe urke i gae.
Masla ne ima, im e mazat kola,.
Silni ora boji se sokola;
Ne bijae svoja stiska krila,
622 Iznenada udari ga strila.
Iznenada popuznu im 3 s vrata,.
Jer ga jato vojnika tu fata.
Kada udo to od sebe vidi,
626 Vene, sane, uti i poblidi.

1
strah.
2
krah.
10) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKAHSKK. 257

Od strahote vas se prinemoe,

Pak zavika: mrtav sam ti Boe!
Vojnici ga vode u galiju,
Nek i u noj uini staliju. 630
A kada ga u nutra spratie,
Teka gvoa na nega stavie.
Nije drugo, zapovid je taka,
Galija ga vodi do Mletaka. 634
Svak od Zadra ovomu se udi,
Pak ga krivcem i budala sudi,
Po nainu psa kad zalaju,
Kuda lete, utaman ne znaju. 638
Svi navale i tru u skupu,
Da ovika vidu i zupu;
Al se ovik apom, stinom brani,
Psa najeega opue 1 i rani. 642
Ali netom zakii, 2 zaue,
Svaki nega grize, ko|e, tue.
Tako oni, koji ga branie,
Pram nemu se posli obratie. 64(5
Ostavimo pse i s riima druge,
Kolunela neg kaimo tuge.
Kapo prie s etrdeset zbira, 3
Kolunela u kuu utira 650
Palac dudev, tu nije sramote,
Pod olovo ak u kamarote-,
Al ga dude blizu sebe ne e,
U galiju iznova ga mee. 654
S galijom ga u Levanat ale:
Deh moj Basto od Glavaa dale!
Tu ti Glava darova maramu,
Kolunelstva ploe opara mu. 658
To negova bijae pokora,
U Levanat ode priko mora.
Pokle ta mu bie data plaa,
U Zadar se Glava ramlu vraa. 662

1
opuze.
2
zaschi^ji.
3
sbira.
GRAA 5. 17
258 IVAN MILOETI, (Hl)

Ramje Glava od velika truda

Posli nego ta uini uda,
I naodi starca kapucina,
066 Oca Petra, ovo j e istina.
Pak mu sbori: spomine se oe,
Ko je komu oparao ploe ?
Spomine se od mojizi rii?
670 Kambelovi neka ti se dii!
Ali jakost nije bila moja,
Nego boja, to sam mu 1 dobij a;
Jakost boja, vladane s nebesa,
074 Nek sad priti, da e biti mesa.
udesa su Marije divice,
Prid koje sam padao lice,
Da upravi sa mnom, da me vlada,
678 S Bogom, i s nom evo me i sada!
A on neka vozi priko mora,
Dok mu ne bi dola gora.
Kud e gora, ostavi Glavau,
682 . . . 2 ga utira pau.
Eto vidi, noga ti e roma,
Projdi ga se i otii doma;
Jer doramle se od velika truda,
686 Ni to ne e da viruju svuda.
Radi toga istinu ti reu,
Da od tebe vie sborit ne u.
Ve Kambija do Levanta slidim,
690 Sto e init da ujem i vidim.
U Levantu ne ima pravog 3 dima,
On je izgled po svem svitu svima.
U Levantu zatvoren pribiva,
694 Al nikakve plae ne uiva.
Niko vrime postajalo bie,
U Levanat dude knigu pie,
Neka Bastu k Zadru ale gradu,
698 Nek pokoru drugu jo mu dadu.
1
stossamu.
3
vshesi.

parvegh.
12) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 259

Opet kriigu i drugu napisa,

S kojom kae svoje ele, misa,
eneralu l od Zadra Foscari,
Neka Bastu ovako opari: 702
Da ga dri godinu, ne vie,
Iz libra ga svoga nek izpie;
Nek tu plau za est godin prime,
Pak ga pusti kui, jur je vrime. 706
Foskarinac obsluuje svaka,
Sto mu pie dude od Mletaka.
Kada li se to vrime izvri,
Uz Kotare Kambelovi kri. 710
S plea su mu oparane fae
Rad petica, koje uzimae.
Veliku mu uinie etu,
Ne dadu mu nositi baketu. 714
Veselte se mladi Imoani,
Jer vas Glava izbavi i obrani
Od Batine sile i zuluma,
Darujte ga ko divojka kuma! 718
Sad moete rei: blago nami!
Kolunela on darova vami
Najbolega, kog Mleci poslae,
Da vas vlada, eto vam ga dae. 722
Eto srie, eto lipa dara!
Kolunel je danas va Carara.
Ta je svitla i prieista lica,
Ta ne e vam uzimat petica. 726
Stog Glavaa tajte kako oca,
Ne pazite vaega toboca!
On uini rad vai dukata,
Kambelovi da s Imoskog svrata. 730
A to adri toliko talira, 2
Eto vam ga ve s vladana stira
Rad cekina prislatki i uti,
Oe da se spomine i uti. 734
Zarad masla, s kojim se je maza,
Oe da je sad crna obraza;
Zarad drva, s kojim se je grija,
Ovu plau od Glavaa prija. 738
1 2
generalu = generalu ? talirah. *
260 IVAN MILOETI, (1^3)

Rad pritili kopac, lipi brava,

Ovako mu oprana je glava;
Rad debeli mladi jalovica
742 Prvariega ne imade lica.
Rad veliki i jaki volova
Sva su na neg zla padnula ova;
Sto zatira Krajinu u Turke,
746 Stog ne nosi vie lipe urke.
Onomad ne eno je iz asa,
Ali i danas boji se Glavaa,
Po zlu mu je sva otila kua,
750 Eno pazi tuke oko Muda.
Neka, neka, ao mi ga nije,
Nek sokolom ora se ne bije!
Velika mu uini se eta,
754 Razbijena osta mu baketa.
Zadade mu Glava teku muku,
Izela mu iz glave peruku;
Odpasa mu od vladari a padu,
758 Oguli mu svu koliku bradu.
To je Basti i holost i kara,
To ti mu je pazit 1 brevijara;
To ti mu j e u Zadar ga zvati,
762 To ti mu je ubiti ga z lati.
To ti mu je obiat cekine,
To ti mu je oblait aline;
To mu bratu Andri 2 kapelanstvo,
'766 To ti mu je riegovo junatvo.
To ti mu je stirat s kaiionitva,
To ti mu je ne imat ovitva ;
0 ne viri to mu je raditi,
'70 To m u ]jUle u taman graditi.
To svoj brai i eja i vola,
S dragomanom slat jim Kukola;
To im imat otrovat ga prisu,
'^ To im init da se kriige piu.

1
pazi.
2
Andrj.
(114) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 261

To im sila, to im s usta 1 pina,

To im slati za znat kapucina;
To im Moller da brod mu obie,
To im ela, kud odtlem otic e.2 778
To im mitit za vire priora,
To im plaa, to im je pokora;
To im je zadirati picu,
To im je okreat 8 zadnicu. 782
To ti im j e Glavau prititi,
To ti im je da e ga viiti;
To ti im je igra i cekini,
To ti su im i priateli ini. , 78(3
To je Basti tobolac i esa,
To ti mu je da e biti mesa;
To ti mu je ufane cekina,
To ti mu je, da je stara psina. 790
To ti mu je dobra vuna,
To ti mu je potene i kruna;
To ti mu je po svem Zadru vika,
To ti mu je pofala i dika. 794
Sad ga vide oparena ludi,
Svaki mu se glavom kree i udi.
Sam brat Andre Bastu ogovara,
Tere oe da i mudre vara. 798
I govori: mi ne emo vie,
Sa svim da ga dud opet otie;
Ne damo ga svakolika braa,
Na Imoskom rava je plaa. ^2'
Kad dud bolu ne ti primaknuti,
Ne damo ga, nek se zato luti!
Moj Andrija, kud e plau bolu,
Ne vidi ga, ima punu volu. 806
Velika ti na toj kai fala,
Virova bi, al nisam budala.
I da si mi zdravo i veselo!
Jer dospijem, jur se je oprelo. &^

1
ustah.
2
otichie.
3
okarehiat.
262 IVAN MIIiBTI, (115)

XVII.
Kiiiga Martelijanska, koja zapocimje: fra stentate fatiche,
nel lib, segnato a c , prinesena u jezik rTaski od I), Ivana
AkMa,

Ko moj ivot eli znati.

Sluaj, ue do istine,
Da trudei vrime strati,
4 Dneve, lita i godine.
U nevoji brez pokoja
Iska korist svud po svitu ;
Al ne najdo, neg brez broja
8 S tugom tetu jadovitu.
Dosadi mi ivot taki,
I odluci k otabini
Po nain se vratit svaki,
12 Vidit, to se doma ini.
Punu srino vitar Juti,
Mornar znani posrid mora
K Splitu gradu brod uputi,
lt> Do mojizi ejni dvora.
Ali ajme! retto stavi
Nogu trudnu na dvor broda,
Grlas alostan, glas krvavi
20 Stegnu ile moga hoda.
Jer u natrag di se vie,
Sto zablenu i smuti me,
Ubi, skri i posie,
24 Jer brez krvi ostavi me.
Ma kad malo u se prio,
Na po glasa drtlivoga
Uzrok toga iskat io:
28 to je ovo zarad Boga?
Al straive rii zau:
Kuga grad je obstrla,
Miani su svi u plau,
32 Jer elad su jur pomrla.
016) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. ZD

Tad umrit mi skoi ela

Rad lubavi otabine,
A miloe roditela,
Brae, estar i druine. 36
U grad uo s tom odlukom
Ko u zvirski grm prigusti,
Po kolinu udri s rukom,
Viknu: ajme Splitu pusti! 40
Porueni svud su puti,
Strah svaka stvar pokazuje,
Kole svakog ma priluti,
Ne vola se svuda uje. 44
Grlasi mukli, suze, jeka,
Drtlavina, uzdisarie,
A od kluka teka zveka,
Od mrtaca potezane. 48
Moje oi virno paze,
Di izvlae starim mlada
Priko svake vratne staze
Sa etiri strane grada. 52
Zvona sveta tu ne ue,
Pokoj mrtvi ne daje se;
Tilesa se vuku mue,
A za nimam ne plae se. 56
Ne imah nikog od bratinca,
Koji bi se uticao
Za pri 1 bre k nosilima,
I tilesim pokop dao. 60
Nije vidit redovnika, 2
Kojega je gledat ela,
Ni u redu 3 naslidnika,*
Dice, ena, 5 prijateja. 64
Ne meu se u grob kosti,
Neg u jame ivog klaka,
Bacaju se brez milosti
Od zorice tja do mraka. 68
1
png.
2
redovnikah.
3
reduh.
4
naslidnikah.

enah.
264 JVAN M1LKTT, (117)

Majka ne zna svoga eda

Uz nidarca prilipiti,
Neg se strai i sva 1 preda,
72 Kako e ga zagrliti.
Ako prsim priblia ga,
Ustresa se sva 2 od jada,
Zabaviti s tim ne zna ga,
76 U tom lena zemli pada.
Izvan svisti jadna mati,
Ne bi rada svom ditetu,
Daju mliko, smrt zadati,
80 Ni uinit ovu tetu.
Na pamet joj obno panu
Izgubleni svi sinovi,
U srcu joj ine ranu,
84 alost, tugu svu ponovi.
Tad mloave die ruke,
Prama nebu uzdiui,
Od nevole i od muke
88 Smrt nemilu ekajui.
Toj bolesti ne ima lika,
Kad mladica polublena
Od dragog je zarunika
(
J2 Jurve u svem razluena.
Mu je s okom od milosti
Pogledati ne umide,
Jer mu srce udo osti
<J6 Iznutrena bolest jide.
Ona s nime sborit 3 lepi,
Al slabost joj ne doputa,
S riju z bogom! u as strepi,
100 I u tomu duh izputa.
Starac otac vie sina
Izranena sveg od kuge,
Zemli pada na kolina
104 Od alosti i od tuge.
1
svab.
2
svah.
3
sborith.
(118) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKAKSKK. 265

Zatim slia di uzdie,

Jer pomoi muklo pita,
Zabavit ga s riju ktie,
Tima smrt ga die svita. 108
Tad zavapi udo dosti:
Ajme sinko, ruo lipa!
Ko de kod mog u starosti
Drtlivoga stati kipa? 112
Da mi dua ve poine,
Uzdanuu srcem k Bogu,
Da luta me smrt prikine,
Jer iviti ve ne mogu. 116
Zlo, koje se lako fata,
Razluuje oca sinom,
A od sestre milog brata,
Prijatela sa druinom. 120
0 sebi se svaki bavi,
Nit se jedan z drugim laga,
Ne ima dila od jubavi,
Cerca majku ne pomaga. 124
Prijatelstva ne vide se,
Da e skoit drug za druga;
Od alosti budali se,
Na svimam je jad i tuga. 128
Oi su im oteane,
Od sna su se izgubili;
Ako uzmu togod rane,
Kolik otrov da su jili- 132
Hotio bi svak biati,
Al ne zna kud, nit je vrime;
Od stra 1 vala tute stati.
>
Jedan drugom ne zna ime. 136
Grad. koji je svakom bijo,
Od vesela i radostv
Kako se j e prominio
U emere i gorkosti! 140
Ovo udo nek ostane
K srcu nam ak u vike,
Za na pamet kad nam pane,
Plakat grihe privelike. 144
1
strah.
266 IVAN MILOETI, (119]

Sam je uzrok od nevoje

Grih priteki, zloa naa,
Kojano nam srce kole
148 Ko otrova gorka aa.
Neg se Bogu utecimo,
Bole svece sve 1 tovati,
Iz srca se obeimo
152 Sviju 2 griha varovati.
Ne kreati u potene
Iskrnega, jer je koda,
Vazda tovat za spaene .
156 Boje ime kod naroda.
Crkav sveti ne grditi,
Ni initi prodrlosti,
U nemiru s nikim biti,
160 Ni dizat se u holosti.
Roditele potovati
Bog i narav iziskuje,
Ni nepravdu dilovati,
164 ]sfi kamatu koja truje.
Lubit svaki kip s istoom,
A bludnosti ne initi,
Jer svak s ovom ne e zloom
168 Nigdar stvorcu mijo biti.
Ve nek cvate lubav prava
Od dragosti meu svima,
Neka nam je vea slava,
172 Za da radost svaki ima.
Ako dila budu ova
Od naega srca ista,
Milost nam je jur gotova,
176 zlo daleko mila tri sta.
Bog, kad vidi pokajanje,
U as* svoju srbu vrati,
Niti moe do na mane,
180 Ne lubit nas ni prijati.

1
sveh.
2
svihu.
(120) DUHOVNE I ALJIVE PJESME IZ MAKARSKE. 267

On je stvorac dobrostivi
Dnevom, veer, no, u zoru ;
Budu otac dobrostivi,
Primie nas na pokoru. 184
Od griha se operimo,
Nek nas moe celovati,
Pak vrue ga zazovimo,
Svako e nam dobro dati. 188
A kad pako s ovog svita
Priminemo u pokoju,
Dae svakom, ko to pita.
To jest slavnu slavu svoju. 192
Od zla kunog umiruim
Pokoj vini nek daruje,
Zavapimo srcem vruim
Na nebesi ko kraluje. Amen. 196
Deset pisama Ivana Bercia Vuku St. Karagiu.
SAOPTIO PROF. AND. GAVRILOVI.

Kad sam godine 1899. izraivao za izdane Uitelskog Udruena

u Beogradu pregled ivota i rada uitelskog dobrotvora Jovana
Gavrilovia, dobio sam od tadanega Ministra Prosvete i Crkvenih
Poslova odobrene, da se za taj posao mogu posluiti i Gavrilovievim
pismima, koja je on pisao Vuku Karagiu kao riegov prijate! i
zatitnik. Tada mi je predsednik Vukova odbora, koji se stara
kako o izdanu Vukovih spisa tako i o uvanu liegove prepiske i
drugih rukopisa, pok. P. P. orevi bio na raci i time, to mi
je delom odobrio a delom i pomogao, da iz te prepiske ispiem
jo i druga neka pisma, koja sam eleo imati.
Tada je prepisano i ovih deset pisama Ivana Beria iz Zadra
pisanih Vuku Karagiu u Be.
Pisma su po sebi koliko zanimliva toliko i jasna, a tampaju se,
po tanom prepisu, sa svima osobinama pa i pogrekama u orto
grafiji. Dva su prvo i sedmo pisana irilicom a ostala la
tinicom. itaoca ne e zbuniti reo o zbirci narodnih pripovedaka i
govor o Vukovu prevodu bibliskih pria. Vanija lica, koja se u
pismima pominu dovolno su poznata, te i govor o nima ne po-
trebuje posebnoga komentara.
Prijatno se iz ovih pisama istie sama sobom jedna, zajednika,
misao o narodnom napretku. Beri je Vuku vredan dopisnik i
rasturiva liegovih kniga zato to veruje da je i to sluba na
rodnom napretku, a Vuk se, iz istih razloga, zauzima da Beri
dobije katedru slovenskoga jezika u Zadru.
Ta pisma, pisana u meuvremenu 1851.1858. glase:
(2) DESET PISAMA IVANA BERCTA VUKU ST. KARAGIU. 269

I.
Beoiwa HaciHH u y n e n n Poeno^i-iHe!

Ilpuivrao caivi joru 1 1 . P y j n a npoiuue ro^wae OTO KOMa/\ax Bainux

np-feno-fe^aKax, Koje c B;UITHIM neiLennM JLHCTOM HCTor Mecena
Mo^bHTe, /i,a 6 H X pacnpo^ao. /3.0 /T,aHauiH>era /i,HeBa no 3a/\py m
IIlHeHHKy H-hcaai Morao p a c u p o ^ a Bwnie o,\ Tpn^eceT HCTM-
cai-eax, 3a Koje riHoiexe.MH, na i-cor-.HiwaM noBii,e nocJiaTH H OHO
70 HCTwcaKax, IIITO ocxaje.
JKe^iHMO niTO npB.zbe y pyi-ce Hmara Barn HOBH P'BHHHK. Ka-
jKHTe r . ^ a u H H u h y , fla 6y/i,yliH o/i, i t e r a npnaino r^iac Ha me-
roBy: Majiy CpcKy rpaMMaTHKy, noejiao eaM na 6 HoBeaiopa
850 F . Bjia^HcaBjbeBHliy <E>. 4 . 3a ocaM npeApoJHHKax, a /i,a
GjioBHHD,y joiHTe ne BH^HM. IIo3/i,paBHTe MH T. Mikloia, BypaTH
H ^aHHHHTia, H npHMHTe .zby6e3HH no3,4paB H OA. MeHe

y 3a,apy 5 Ha 16 B e s a n e 851

HaHa EpMnha
CefeeHHKa.
Na zavoju:

Veleuenome Gospodinu

V u k u Stefanovidu Karadidu
u

Beu.

II.

U Zadru na 11 Travnja 1851.

P r i d r a g i i Castni Gospodine.

P r e m d a kasno evo m e na odgovor vaemu pridragome listu

proastog meseca. Od-petnaest viorinah (f. 15.-) to odgovaraju
ceni 30 k o m a d a h vaih P r e p o v e d a k a h ne aljem v a m neg viorinah
jedanest i petdeset i etiri k r a j . (f.'11.54), budui stroio za pa
robrod do Z a d r a f. 1.1, za mitnicu f. 1.49j i za prinesti do kude
meni i D. f. . 1 6 . Od onih 70 kom. to bilo ostalo kod m e n e
270 AND. GAVRILOVI, (3)

nerasprodatih poslao sam gg. Mangeru i Smolje svakomu po jedan

desetak, i starati u se jo j a isti da mogu kakogod bolje ugoditi.
Recite g. Daniiu komu zahvalite na pozdrav, da ve primio
sam od g. Vladisavljevia njegovu Slovnicu. Valaj, umetno sa
stavljena jeste uz Mikloievu Formenlehre. Radujem se i mnogi
drugi sa mnom to dobro napreduje tiskanje vaeg Rjenika. Ala,
da ga skoro vidimo!
Sada pak dopustite mi da vas neto molim. Neki gospodin iz
Splita, kog od vie vrimena dobro poznajem budui doznao kako
vie putah dobrotu imao sam pisati vami i ast primiti odgovor,
molio me je to bolje znao i mogao nek uzmoljujem vae go
spodstvo za neku ljubav, koju da hoete, moete uiniti. Kae on
da ima dva prijatelja neobine pameti i dobre udi, koji su ve
gymnasium i mudroznanje sa svom asti proli, i da ovi zaradi
velike ljubavi k svom narodu, koju ne bi mogli lahko u Dalmacii
iskazivati (gde nemarnost k svome rodu malo vie malo manje
vlada) odluili su to prie ii u Srhslcu Kneevinu gde mogli bi
po njihovoj izobraenosti sluiti kano uitelji i u isto vrime po
nuditi svojoj bratji sve one pomoi od koje potrebu imaju i kojimi
mogli bi se dobro okoristiti. Oni bo znadu lipo osim svog jezika,
jo talianski, latinski i grki. Nerade pak oni unii takovu zemlju
zlata radi ili srebra ili velike asti neg da kakogod pomognu svojoj
bratji. Budui pak da s poetka nebi poznali u onih stran ah ni
jednog, ele da Vi koji vie prijateljah tamo imate, izvolite im
poslati kroz moje ruke jednu hartiju najvrue priporuke za kogagog
gospodina u Beogradu, koj mogao bi ih to prvlje namestiti U
uenju ili privatnome ili obenomu, i svitovao kako bi se imali
podnositi. Da biste za vie gospodina poslali koju priporuku jo
bolje, i meni drae. Virujte meni, neete se privariti u takovom
poslu jere g. koji mi priporuuje takovu stvar nemoe ni jedno
zadrugo kazati. Da bi osim vaeg gospodstva, jo i g. Danii htio
koje pismo poslati za koga gosp. u Biogradu bilo bi mi veledrago
i uhvam da i hoe. Nemojte mi uskratiti ovu ljubav ni vi ni g.
Danii, drugje bo bilo bi mi veoma ao niti bih znao kako se
prid priateljem opravdati. Reena dva mladia uputila bi se odmah
poetkom dojdueg Maja; zato molim odgovorite mi prvom potom;
poaljite mi takove priporuke. Zapovidajte vi meni u emugod znati
da mogu vas posluati. Prostite tolikoj smionosti. Jo ako nije
vam toliko mrsko i ako budete imali dokad i na ovo odgovoriti
imam vas pitati na ime g. Stazia Metra jeste li jedan njegov
(4) DESET PISAMA IVANA BERIA VUKU ST. KARAGIU- 271

list primili po g. Petranoviu dok se je u Beu bavio, i jo koj

bio je uzrok i tko se je suprotivio da njegova Slovnica nebude
primljena za kole.
Gr. Mikloiu izvolite pridati od f. 18.34 to vam poaljem f. 6.40
za 4 kom. njegove Biblioteke. Prostite. S Bogom.

Va tovatelj i priatelj.
Ivan Berei Svetjenik.

Na zavoju:

Na castnoga Gospodina
Vuka Stefanovia Karadia
Nauitelja Mudroznanja itd.
u
Landstrasse Beu.
No. 517. (Vien).

III.

Mnogoueni Gospodine!

U Zadru na 7/8. 1851.

Kao to ste mi bili priporuili, poslao sam u Splet g. Mangeru

nekoliko istisakah vaih Pripoveakah da li . . . . . da ne uzalud
jer nije neg on uzeo jedan komad ostale pak poslao mi je natrag.
Otcu Smolje, koj nekoliko posle neg ste mi bili pisali vraae se
u Splet, pridao sam broj spomenutih Pripoveakah, i jo ne primili
niti za njih jaspre niti znadem je li ih ve rasprodao. Ovdi u
Zadru nije vie mogue razdavati ih. Zato odluite to bih s onima
komadima pripoveakah to ostaju. Rado sam uo da ve 38 tabak
vaeg Rjenika jest natampan. Da je mogue da ga jo ove go
dine ilog u ruke imamo! Sa svim tim izvolite uiniti mi i ovu
veliku ljubav za koju hou vas moliti: poaljite mi ono 38 tabakah
utitenih vaeg Rjenika (1 istisak svakog tabaka) jer bi mi sluili
za neki posao. Obeam da hou ih pokazati simo tamo. ekam jo
da mi poaljete listove pridbrojenja za imenovano delo.
Mladii, o kojih bio sam vam pisao da bi u Srbsku poli, za
hvaljuju vam puno to ste im po meni poslali oni list priporuke
ali za sada nee neg jedan od njih tamo. Ime tomu jeste Bogdan
272 AND. GAVRILOVI, (5)

Ljubi koj hoe da u Srbsku stigne u Beograd okolo 20 tekueg

meseca; zato ako prigodu imate onamo pisati, budui se ve za
tu stvar dosele zamuili, priporuite reenog Ljubica, takodjer
javite od moje strane to g. Daniiu (Popoviu) koj ovih danah
kako biae obeao mogao bi pisati Bratu kog u Beogradu ima.
Prostite ako vas esto smetam, vi pak zapoviajte

Vaemu

Ivanu Beriu.

Na zavoju:

Na Veleuenog Gospodina
Vuka Stefanovia Karadia
u
Beu.

IV.

Veleueni Gospodine!

U Zadru 2/6. 852.

Primio sam va list u komu obznanili ste mi da bih skoro dobio

Rjenik, i doistine koju nedilju kanje poslao mi je g. Vladisavljevi
12 komadah od kojih pridao sam g. Cudini jedan a jedan drao
sam za se. Oba smo vam vele harni za takovi dar. Za ono deset
komadah drugih poslao sam na 21 pro. Svibnja g. Vladisavljevi u
f. 57.46 budui za trokove odbio f. 2.14. Molio sam ga da ako
jest mogue poalje jo najmanje 6 istisakah jere lahko da po malo
rasprodam koj komad.
Na pripovitke pribroje se:

U Zadru: G- Niko Valenti nauitelj bogosl.

Ivan Beri kateketa
Gojtan Ivaovi uenik bogosl.
Viko Perii uenik bogosl.
Mihovil Pavlinovi uenik bogosl.
U ibeniku: Ante Beri adjunkt k. Preturie
Belamari Ivan upnik od Zlarina
Mrkica Josip upnik od Vodieah.
(6) DESET PISAMA IVANA BERTCA VUKU ST. KARA GICU. 273

U Spletu: Uhvan Nodilo uenik

Josip Luetic uenik
U Omiu: Mate Benkovi uenik
Petar karica uenik.

Osim ovih bilo bi i drugih kojih imena nije mi bilo dokad skupiti
i zato poaljite mi jo dvanaest istisakah. Ako u emu god mogu
vas posluiti, piite. Pinezi da vam kaem poslao sam Vladisavljeviu
a ne Vami jer bio sam mu duan za neto drugo i priporuio da
mi neke knjige dobavi u Trstu zato morao sam skupa i vae
jaspre njemu poslati.

Va verni priatelj
Ive Beri.
Na zavoju:

za ljubav
Na Uenog Gospodina
Vuka Stefano vica Karadia
u
Beu

V.

Pridragi Gospodine!
U Zadru na 15/12. 852.

S ovim listom hou da Vam javim, kako sam list i knjige prvlje
malo danah dobio, koje bili ste mi poslali. Jote nesam ih prodao
da izuzmem dva Rjenika. G. Staziu pridao sam II. i III. sv.
Pesamah, koje nemae; ne znam pak imam li mu pitat pinezi il
e ih vam on sam poslati, kad ovih dana bude vam pisati kao
to kae da hoe. Da imate jote koj istisak I. i II. sv. reenih
piesamah poaljite, jere teko je da tko uzme III. sv. kad drugi
i I. nema. Od G. Mikloia primiti ete fio. (32) trideset i dva
za eterdeset istih pripovedakah iz N. i St. Zakona koje dosele
sam rasprodao (ostaje kod mene jo 30 takovih pripovedah budui
Vam lani u Travnju (l3) platio za kom. 30.) i fio. 12 za dva ko
mada Rjenika. Za ostale knjige poslati u vani pinezi, im budem
ih rasprodati.
GRAA 5. 18
274 AND. GAVRILOVip, CO
Uinili biste meni veliki ljubav. kad odmah im budu tiskane
vae pripovetke, izvolili bi poslati mi po poti jedan komad a
ostale po diligenci. Buratti lijepo odgovara vaemu pozdravljenju;
eli onoliko Vami. Zapovidajte

Poniznome Slugi

Ivanu Beriu
kateketi.
Na zavoju:

Na veleuenoga Gosp.
Vuka Stefanovia Karadia
u
Beu.

VI.

Veleueni Gospodine!
U Zadru na 16. Srpnja 1853.
S ovim listom primiti e od pote trideset i pet (35.) fiorinah
za Srbske Pjesme, Rjenike i Nove Pripovijetke od kojih svih
nisam sve istiske jote rasprodao. Deset komadah novih pripo
viakah pridao sam g. Petranoviu profesuru, koj e po sebi od
govoriti vam zato. Cim rasprodati budem ostale komade toliko
Rjenika, koliko Pjesamah i novih pripoviakah, upravljati u
vam ostale pineze. Zelili bi niki ovdi imati prvi i drugi svezak
Vaih pjesamah, zarad toga molim Vas, poaljite mi od svakog
svezka t. j . I. i II. po pet komadah. to je od etvertog s^vezka,
koj odavna oekiva se? elei Vam svako dobro i molei Vas
nek mi gosp. Daniia i Mikloia pozdravite, ostajem

Va ponizni sluga
Ivan Berci.
Na zavoju:
Herrn
Vuk Stefanovi Karadzic
Lanstrasse No. 517. in
mit fl. 21.28. Wien.
(8) DESET PISAMA IVANA BERICA VUKU ST. KA.RAt.kCU. 275

VII.

BejieyMHH Focno^HHe H Uipvij&rejby!

y 3ay3,py Ha 3. OacyJKa 1855.

Kfibure, Koje exe MH noc^iajiH Ha 2 ^ei^eMpa npoinacTe r o -

ime noc^iajiH, Beli caM 6HO npHMno, H aico HHcaM o,a,Max TO BaM
jaBHo, MO^iHM, npocTHxe. /\o%e uvi TaKo^ep y pvKe Baru JIHCT 0,3,
11 c&epapa Teicyke r o ^ . IJ^Hesu sa ropncnoMeHyTe KEbHre
Havani ee /\a, fey B<*IM Mofen noe./iaTH noneTKOM HacTajyfeer TpaB&a.
Ha 21 CrfeHH>a OBe ro,3,. aKO He HCTe 3Ha^iii, HsryH^iH CMO
HayHHTe^ba MnxajieBRifea, KOJ npeaBanie CTapocjiaBeHCKo H x p -
BaTCKo Hap-fenje y OB/ianiEbeM Boroa/ioBHOM CTJMeHHniTy. JKejiefeH
BaM CBaKO ,a.o6po ociajeM Bani

B-fepHH n p n j a T e ^ H c^iyra

Ban Bepnufe.

Na zavoju:

H e r r n Dr.

VuJc tefanovi Karadzic

Auf der Landstrasse, am Heumarkt

No. 517. in
Wien.

VIII.

Veleueni Gospodine!

Z a d r u na 10. Stud. 855.

A k o sam veoma zakasnio odgovoriti Vaim poslanicam, i upraviti

V a m jaspre to sam V a m duan bio ostao, to bilo stranom od
posalah mojih obenitih stranom to jo 12 Oujka tek. god. bio
sam odabran k a o professor po vaoj elji staroslov. jezika, stranom
276 AND. GAVRlLOVI, (9)

to mi Svibnja miseca umre Stric Sibeniki Biskup i napokon to

nas je ponito i srda iliti Kolera smutila.
Za knjige to ste mi zadnji put poslali bili duan sam f. 16 od
kojih odbijui f. 2.31 ostaje f. 13.29 koji su f. 26.58 cine f. 40.27
koje ete s ovim pismom od pote primiti.
Sad elio bih da mi odmah poaljete 1 ist. II. knjige Pjesamah,
i dva ist. novog Vaeg Rjenika.
G. Mikloiu izvoliti poslati ono f. 6.33 to ete suvie najti u
ovom listu i poslanicu to zaklopiti u na njega.
Dajte to prvo mogue bude , IV knjigu Pjesamah jere je
mnogi ele.
Primite moja srdena zahvaljenja na priporuenja uinjena za
me Tajniku Ministra Tuna. Pozdravite g. Daniia i zapovidajte
ako Vam to trebuje

Vaem slugi

Ivanu Beriu.

Zavoj nije sauvan.

IX.

U Zadru na 13 Rujna 1857.

Veleueni Gospodine!

Budui da nemogu nikako da dobijem od Vas odgovor sa svim

da sam se bio priporuio i Gospodinu Mikloiu: evo me opet
k Vami s drugom poslanicom, molei Vas da mi naznaite koliko
sam Vam jo duan zarad poslatih mi knjigah, medju kojim nije
da raunate neprodate pripovjetke N. i St. Zakona. To od Vas
oekivani, a uz to da mi poaljete to prvlje dva istiska svih trih
svezakah vaieh pjesamah. Novo vae dielce primio sam i nemogu
vam neg zahvaliti i na ime onizieh, kojim sam ga razdielio na
Vae ime. Prostite to Vam dosadjujem i vjerujte mi da od po-
salah koji me obkruuju nemogu da se spominjem gdje su mi vae
zadnje poslanice ni moje biljeke o primljenim od Vas knjigam.
Pozdravite G. Daniia, od koga elio bih tri istiska njegove
(10) DESET PISAMA IVANA BERIA VUKU ST. KARAGIU. 277

Sintaxis tiskane u Beogradu s naznaenom cienom, jer osim mene

dva druga je jo pitaju. S Bogom.

Va ponizni sluga
Svetjenik Ivan Beri.
Na zavoju:

An den Hochgelehrten Herrn

Herrn Dr. Vuk Stefanovi
Karadzic
Landstrasse
No. 517. in
am Heumarkt. Wien.

X.

U Zadru na 4 Listopada 858.

Veleueni Gospodine!

Da ne sumnjate jesam li. niesam li primio Vae pismo meni po

Arhimandriti Petranoviu poslato, evo me s odgovorom, koj nije
na ono to elite. Na to ako budem zdrav odgovorit u poetkom
mieseca nastajuega, jer jote niesam odgovor primio od onih kojim
sam se priporuio zarad ca il a. Ja tako zabilieit u Vam sva
miesta Dalmacije jo i otoka Krka gdie se govori il a, il ca, il
ce, il o, il co. Drago mi je da ste zdravi: uzdra Vas Bog jote
do najvee starosti za dobro svog naroda! Pozdravite G. Mikloia.
Zapoviajte svome

Viernomu slugi
Ivanu Beriu.
Na zavoju:

Na Veleuenoga Gospodina
Gosp. Vuka Stefanovia Karadia

(Landstrasse No. 517. u

am Heumarkt). Beu.
 iilekova pisma I. Triiskoniu.
PRIOPIO IVAN MILCETI.

U arkivu jugoslavenske akademije nabodi se 12 pisama, koja

je pisao pokojni akademik Bogoslav Sulek Ivanu Trnskomu, pa
opet 41 pismo, to ili je pisao Petru Preraoviu. Prva seu od
g. 1856.1877., a druga od g. 1861.1872. I jedna i druga za
sluuju, da se objelodane; jer ima u nib dosta zanimlive grae za
osvjetlene savremene hrvatske knievnosti, politike i narodnog
ivota.
Sulek ne ispravlae nita u svojim listovima, dakle ih i ne
itae prije nego li ih otpremae na potu. Tako je nastao gdje-
koji lapsus calami. Takove sam oevidne sitne pogrjeoice, koje
su neobino rijetke, poispravio, kako obiavae i prvi urednik
Grae," pok. S repel. Ispustio sam opet neka mjesta, koja su
bez ikake vanosti, a oznaio sam to u bilekama.
Svi su listovi prepisani iz izvornika i poredani kronologiki.
U kazalu Grae" spomenuo sam u kratko, o emu radi po
jedino pismo.
U ovoj svesci Grae" izlaze Sulekova pisma, pisana Trnskomu;
a ona, to ih je Sulek namijenio Preraoviu, bit e tampana u
6. svesci.

1.
U Zagrebu 19. srpnja 1856.

Dragi brate !

Nedade mi huda srea, da Te u Lasinji posjetim. Izprva nam

smetae runo vrieme, jer odkada si bio iz Zagreba otiao, svaki
dan imadosmo kie i nikako se nemogosmo liepa danka doekati;
a kad smo ve razabrali bili, da nam nije sudjeno po liepu vre
menu putovati, te ve i odluismo, da emo svakako u nedjelju
 (2) SULEKOVA PISMA I. TRNSKOMTJ. 279

na put krenuti: eto biede na suhu putu! Udarim se 6 goljenicu

i ogulim si kou, pa mi se zametnu za dva dana grdna rana.
Znat e i sam, da je rana na golieni najopasnija, i zato e mi
povjerovati, da sam morao na nju danom i noi metati obloge od
mrzle vode, i tako se j e ovih danah jedva jedvice zamladila; al
medju tim Ti otidje iz Lasinje, a meni se sada nee vie onamo.
Kad u Zagreb dodje, pokazat u Ti, kao Isukrst njeko svojim
uenikom, poiljak od rane, ako si nevjerni Toma, i misli, da je
to samo aranje. A u Zagreb morat e svakako na skorom doi
i to i s Petrom, kojega liepo pozdravljam. Znate valjda, da je
ovdanji umjetnik Pommer nakanio izdati svjetlopisni Album
hrvatskih knjievnikah. Ima ljudih, koji su tako blage udi, da
se nimalo nekaprieiraju, da i Vae slike budu medju hrvatskimi
pisci, budui zadovoljni, to su njihova svietla lica na vidik iz
nesena, da je sviet vidi i da im se divi. A ja, kao to sam ve
jogunica, ukopitih se, da i Vi obojica morate s nami u bieli sviet.
Al kako da to izvedem, kad Vas neima ovdje? Izprva, kako zna,
bijah odluio skloniti svjetlopisca, da dodje k Vam u Glinu, i on
mi obea, da hoe, ako mu se nadje toliko posla, da m se tim
put naplati (t. j . najmanje 30 glavah po 3 for.). No za sada, kae,
da nikako nemoe k Vam, jer ima ovdje premnogo posla. Pak
opet mora biti taj Album gotov do kraljeva, jer e onda mnotvo
ljudih u Zagreb doi, koji e slike te kupovati. Nebi li dakle Vi
se odvaili u Zagreb doi, da se stvar poteno svri? Slike su
zaista posve naravne i kao na mjedi pisane, te Vam nee na
sramotu sluiti. Dakle nepoasite asa!
Kad k nam dodje, moi e posjetiti i naega podnamjestnika
Kellersperga i preporuiti mu nau stvar: do sada se nije ni malo
prijateljem narodnosti pokazao,
Praus te liepo pozdravlja. Vrlo slabo dolazi predplatiteljah, i on
nikako nee da se uglavi, da je tomu mnogo krivo neuredno iz-
laenje njegova asopisa.
Berti je juer osam danah u Rieku otiao; no porodica e tek
za mjesec danah za njim, kad za nju ondje sve prirede. Maurovika
je posve na umoru, svaki as oekuju, da e izdahnuti.
Da zbilja mal da nezaboravih! Liep pozdrav od slagara. U
mjesto da Tebi dalak spane, spao je on s mesa, to si onako isto
na njega zaboravio, akoprem Ti bijae tvrda namjera proitati
rukopis u Lasinji. Ja Ti u itanju niesam smetao; samo ako Ti
nije smetalo jamniko cviee, kojega, istina, neima opisana u mom
280 IVAN MILETI, (3)

biljarstvu; no Ti si zaista u biljarstvu toliko ve napredovao, da

e znati, kao pjesnik i time prijatelj cviea, i drugo cviee, nego
to sam ga ja opisao, kako valja procieniti, osobito ako ga nadje
u svom bureau-u (ili kao to je ovo njetko na na jezik preveo)
u pisarovini. Nemoj dakle zaboraviti moga slagara, da mi se ne-
posui Leben und leben lassen!"
Da zbilja, jo jednu! Nitko nepie hrvatske pjesme za nevidjenu
u Hrvatskoj do sada slavu, za umjetaj prvoga hrvatskoga stoer-
nika. Dogadjaj ovaj vriedan je doista sam sobom da se spieva,
jer je to veliko odlikovanje hrvatske crkve. Nebi li izpjevao od
Vas koji pjesmicu o tom; o zahvalnosti Haulikovoj moe biti
uvjeren (vie nego o I . . . . . oj). Nu valja se pouriti, jer e
na skorom umjeten (instaliran) biti. - S Bogom!

Tvoj

Bogoslav.

2.

U Zagrebu na Cvjetove 1857.

Dragi brate!

Sto si mi tako sasvime zamukao, odkad si se iz Zagreba kui

povratio? Zar sam Ti se ovdje zamjerio? II si se uzoholio? II se
boji, da u Ti dosadjivati rjenikom ? Jote jedno 14 danah ostavit
u Te u miru, da moe veselo uzkrsovati. Dotle u dovriti svoju
Cvjetanu, a onda u se opet rjenika primiti, da ga sasvim do
tjeram i rukopis Tebi poaljem. Samo Te liepo molim, nemoj onda
posao zatezati. T mogao si za 3 mjeseca prilino odpoinuti.
Je li Ti pravo?
Kad dovrim Cvjetanu, neznam ega da se primim, jer evo ne-
mogu ni ove knjige, radi nestaice novacah i kod mene i kod
Matice, na svietlo izdati. Njeto se nada mnom kupe crni oblaci.
Da, ta Ti se ini za rie Cvjetana = flora. U biljarah je flora
skup svega bilja, koje u kakvoj okolici raste, a u uj em smislu
flora je opis ovakva bilja, ili pravo govore cviea, jer biljaru je
cviet glavna stvar u bilja. I esi upotrebljavaju u tom smislu
Kvetenu. Rie Cvjetana je narodna, i dobro odgovara ovomu
pojmu, kad sravnimo polje (u-, obe) s poljanom (jednim dielom
(4) ULEKOVA PISMA I TKNSKOSIU. 281

polja). Promozgaj stvar i odpii mi, to si smislio, jer jedni odo

bravaju moje umovanje, a drugi osudjuju.
Cujea li ta iz Bea za Tvoju direkciju? Da zbilja sad bi bila
hora, kad Kellersperg odlazi, zamoliti ga, da Te preporuci. Ne-
mislim, da bi Ti se sada ogluio, a preporuka njegova bi svakako
mnogo valjala. Jote e za dugo u Zagrebu ostati. Nepoasi
dakle
Evo Ti g. Pommera, da Te naslika: dri mi se junaki na tom
mejdanu. On e Ti pripoviedati, to je zamislio, i ini mi se, da
e i Ti odobriti njegovu nakanu, te e mu biti u pomo kod
iz trai vanj a krasnih okolicah.
U knjievnom svietu sve spava do Bogovia, koji je ovih danah
iziao na vidjelo sa svojim Stjepanom. Prvi svezak ljetonjega
Nevena ve se tiska. Nevolja svaemu ovjeka naui: nije bilo
kud ni kamo, te se je Praus opet morao sirote Nevena primiti,
inae bi to bio Bogovi uinio; al bi samo bili spali s konja na
magarca.
Sta radi Oberlehrerija?" zapitkuje Stojanovi.
Berti je ve u Zagrebu i preuzeo je ravnateljstvo ovdanjega
kotarskoga graditeljstva. Hvali Rieku da je vrlo napredovala u
narodnom pogledu, i pozdravlja Tebe i Petra. Nebisteli mogli nas
na uzkrs posjetiti?

Pozdrav i od mene pp., a Tebi cjelov od

Bogoslava.

3.

U Zagrebu 20. listopada 1860.

Dragi brate!

ve misli moebiti, da sam na Te zaboravio, to Ti od davna

nepisah. Nemisli toga; esto sam se ja Tebe sjeao, al sam imao
ove pol godine toliko posla, da nisam dospio ni rodjenomu bratu
pisati i da sam se bio gotovo sav posuio. Imam sada tri slube,
uredjujem Gospodarski list, prevoditelj sam (privremeni) namjest-
nitva i koncipient kod odvjetnika, p mi vrh toga dosadjivae
jot i zlokobni moj rjenik, radi kojega sve bjee na mene na
valilo, da ga bre bolje otampam, kad ga, hvala Bogu, opet
282 IVAN MILETI, (5)

silno treba. Ja ga napokon dovrih i poiljam Ti evo posljednji

svezak, te mi je malko odlanulo, pa nepocasiv asa primam se
pera, da Tebi ponajprije odgovorim i zamolim, da mi nezamjeri,
to sam Te na oko zanemario.
Odkada sam Ti posljednji put pisao, puno se je toga na bolje
promienilo; narodni jezik, na opet je posvuda zavladao, a njim
i narodna nonja; ova posljednja je u Zagrebu vie mah uzela
nego odprije, jer su se napokon odvaili i njekoji magjaroni, da
isti Zidovi surku obui.
U svakom pogledu se opet slobodnije kreemo; na ban sam
nauio je dobro naki i razgovara se onako s nainci. Svabah je
na jedanput kao nestalo, tako su mukom zamukli, osobito odkada
su jednoga od njih (Mayer de Als-Rusebach) na harmici pred
kavanom po bielom danu nemilice izliemali, to j e surku prozvao
Kutscherrock. Tri glavne kolovodje njihove su uklonjene: pod-
ban Conrad, mjesto njega j e Rubido; podpresjenik banskoga
stola Schwab, mjesto njega Zidari; i ravnatelj gimnazije Premru,
kog je zamienio krepki Veb er, njegov najvei neprijatelj, radi ega
j e bio ve predloen da se drugamo iz Zagreba premjesti. Kako
smo se bili svemoguega i opet nevaljaloga Coronina oprostili to
valjda ve znade potanko. Glavni nam j e stup narodnosti sada
biskup Strossmayer: to i jeste uzrok, da sam mu svoj rjenik po
svetio, to mu je vrlo drago bilo. Praus je bio njegov amanuensis
u Beu, a sad e se u Zagreb povratiti. Valjda si i to itao u
novinah, da namjerava Strossm. akademiju znanostih u Zagrebu
osnovati, koja da bude predtea sveuilita.
U knjievnosti naoj je takodjer vea djelatnost zavladala. Za
Pozora valjda znade, jer smo Ti poslali pozivah; uredjuje ga
Perkovac i ljudi su zadovoljni. Hoe li se Ti u njem oglasiti?
Al oprezno, jer je sloboda tiska ljuto okovana. Od nove godine
izlazit e illustrovani zabavni asopis, a izdavat e ga trgovac
Krei. Veletrac Jaki dobio je koncesiju za novu tiskarnicu,
kojoj e biti glavni posao izdavanje nakih knjigah o njegovu
troku. Jaki spada meju nae glavne rodoljube i ve je u Be
otiao, da kupi tiskala.
Jesi li itao He^-hjibKa" TJtieenoviceva? Liepa je knjiga. Pa
kako mi drugije ivi? Jesi li zadovoljan? Sta radi Tvoja mila
porodica? Sto uje za Preradovia? Zagrebu se ni neoglauje.
Kako ste zadovoljni sa St. Quentinom? Poznaje li Vaeg general-
(6) TJLEK0VA PISMA I . TRNSKOMTJ. 283

adjutanta Meyera? To ti je vrli ovjek i veliki prijatelj i moj i

svijuh Hrvatah, te znade i naki.

Oglasi se naskoro
Tvomu
vjernomu bratu
Bogoslavu.

4.

Zagreb 14. oujka 1863,

Dragi brate !

Ponajprije Hepa Ti hvala na krasnom prievodu pjesamah, i to

u moje i pjevakoga drutva ime; nego onu o kalini morat e
radi eaesure promieniti Kalino, kalino itd. A Ti si preveo (dakako
neznaju napjeva): Udikovo cviee itd. Jote mi javi to e
rei Vojske?
Prievode ove priobit u, al ne u Pozoru, jer ovaj neprima
pjesamah; nego u Nae gore listu, koji se rado ita. Pjevako
drutvo izdat e na svjetlo nae napjeve, pak su navalili na me
da to djelo okrstim. Ja sam smislio: Milovan (starac Kaiev),
Slavulj, Gusle. Deer dovij se ti emu shodnijemu.1
Sto me poziva, da podignem ja maslinovu granu; nemogu za
sada, jer j e kriza pukla i valja ekati, dok se nesvri. Nego o tom
svi nastojimo, da se neizvrgne i neopajedi ova rana. Sto e kad
tomu fanatismu neima mjere ni naina ? Ja sam u Pozoru (mislim)
temeljito dokazao nepravednost, to Srbski dnevnik zahtieva, po
sebnoga nadzornika pravosl. kolah: pak eto sad to potrebuje i
sriemska upanija; pak jote ite, da joj se zapoviedi nam. viea
prevode na srbski jezik, hrvatskih da nee primati itd.
Njeto se kod nas govorka o saboru. Jugosl. akademija ve j e
potvrdjena, nu pravila s potvrdom nisu jot u Zagreb stigla. I o
sveuilitu se svojski radi, da se jote ljetos zavede. S Bogom!

Tvoj vjerni pobro

Bogoslav.
1
Ovdje sam ispustio odlomak, u kome ulek javja Trnskomu, to
je uinio kod suda za neke iiegove tienice.
28 IVAN MILETI, (7)

5.
U Zagrebu 9. lipnja 1863.

Dragi brate !

Sto Ti se do sada na ljubazna Tvoja pisma nisam odazvao,

tomu imaju dva uzroka: 1) Ja sam ljetos duhovao u krasnom
Zagorju, te me Tvoje pismo nezatee u Zagrebu; nego Zorii se
mudro domisli, otvori ga i preda g. Bakomu, koji Ti ve od
govori (kao to mislim, povoljno), i Tvoja se pjesma ve tampa.
2) Dobiv drugu poslanicu poao sam odmah g. Bakomu i
predat mu htio pjesme, al ga juer stoprv zatekoh kod kue. Za
prievod Tvoj predloili, da se bre bolje litografuje i porazdieli
medju sve upe im prije, a podjedno da se doda Albumu. Baki
prihvati taj predlog. Petrove Dioskure natiskat e takodjer. Moje
putovanje je uzrok, to mu do sada nisam odgovorio, nego to
juer uinih.
Da Ti sada kaem koju o svom putu. Sretno sam obiao svu
junu Hrvatsku, al mi se najbolje dopalo kod Plitvikih jezerah.
To Ti je doista divota, i ba mi je ao bilo, to nisi htio s nami.
Svakako otidji onamo as prije, da vidi i da se divi. Korjeniki
kapetan (Zoriiev prijan), koji nas je onamo liepo dopratio, do-
pratit e i Tebe, a ja sam mu kazao, da u Te onamo poslati.
Takva prizora nisam jote nikada vidio, sve mi lebdi pred oima.
U Karlovac smo stigli u ponoi, a otili zorom: to je uzrok, zato
Te posjetio nisam.
Za dvorskoga savjetnika se nita ne uje, nego da je rieenje
odgodjeno to i jeste najpametnije. Zeit gewonnen; Alles ge
wonnen. Bili su se raznieli crni glasi o Strossmayeru, kao da
e se staviti u penziju itd. Sve je to izmiljotina. itao sam ne
davno njegovo privatno pismo, u kojem Te isti preporuuje za
poznato mjesto. Kako Ti se dopada moja Bevalenta 1 ?

Liepo Te pozdravlja
Tvoj
stari pobro
Bogoslav.
1
Isputena jedna reenica. Vidi bileku k preanem listu.
13) ULEKOVA PISMA I. TRNSKOMU. 285

6.
. %-

Zagreb 26. lipnja 1863/

Dragi brate!
Od moga posla nisam Ti se mogao sve do sada oglasiti na Tvoje
pismo, to mi ga ovih danah pia.
Ponajprije da Ti razjasnim brzojavni glas. Gr. Raki otidje u
Be, a mi neznasmo, ta uradi s Tvojim prievodoin. Da neza-
kasnimo sa tampanjem, zamolismo od Tebe drugi priepis, a kasnije
se je naao i onaj prvi; dakle badava Te zatrudismo. Oprosti!
Gr. Liar Ti je ve poslao 20 otisakah: jesi li ih primio?
Tvoje prie nisam jote itao: tiskali su ju bez moga znanja;
nego u ju svakako proitati. Petrovi Dioskuri me njekako hladna
ostavie; puno bolje mi se opade njegovo Suho drvo, i Tvoj
odziv, kojim si vrlo misaono njegov skepticizam razbio.
G. Rakomu nadamo se danas sutra, a po njem i svakojakim
novostim iz Bea, po imenu i glede akademije jugosl. Za dvorskoga
savjetnika se nita neuje. Jesi li pogodio Rebus u posljednjem
listu nae gore? Sto mi ti je da to 1 ! S Bogom!

Tvoj pobratim
Bogoslav.

7.

Zagreb 2. srpnja 1863.

Dragi brate !

Ba si se u dobri as opomenuo svoje svete prie; inae nebi

nita bio dobio 5. srpnja. Ja sam umalo potraio Tvoje extra
exemplare: a kad tamo, zaboravie ih tiskati. Nego ja uzmem od
tiskanih (a gospoda zaboravna neka dotiskuju za sebe), dadem na
tampati zavitak, te e biti do sutra u jutro svezani i odmah do-
stavnikom opremljeni. Poalji dakle u petak u veer po nje, da
ih as prije dobije. Album de biti do nedjelje takodjer gotov.
1
Izostavlena jedna reenica. Vidi bileku k preanem pismu.
286 IVAN MILETI, (9)

Ja Tvojih Kriesnicah nisam jote sasvime prostio; nego to itah,

dopada mi se veoma, i kad dospiem sve prostiti, uinit u to do
ista. Ja ih svakomu preporuujem ve zato, da nainci vide, kako
valja jezikom naim okretati. Petar mi ovih danah pia i pita
me, da li neznam, tko je pisao Kriesnice, ovo je najbolje, to
vidismo ovaj posljednji desetak godinah" kae Petar, kako
vidij niti nesluti pjesnikovo ime. Na 2. srpnja otiao je u Be,
gdje e njeko vrieme boraviti. Bilo mu u slast!
Nemogu nego pohvaliti Tvoje pjesnike nakane: Bog Ti dao
zdravja i postojanstva, da uztraje na toj stazi, koja Te vodi na
preac na hrvatski Parnas.

Punomo primih. S Bogom!

Tvoj
iskreni pobratim
Bogoslav.

8.

Zagreb 25. oujka 1864.

Dragi brate!

Oprosti, to sam Ti onako ba i brzojavom dosadjivao; al ne-

mogae mi se na ino, jer sam bio za 23. obeao rukopisa, te nebi
bili imali slagari posla, da nisam riei odrao. Veina Stoka-
vacah neizgovara h, a najmanje na kraju rieih, nit emo mi ih
ikada na to nagnati (a niti toga netreba), da ga ba svagdje iz
govaraju ; nego ako ba tko hoe da govori na crnogorsku, prosto
mu bilo, pa neka ga izgovara u gen. mnoine. Ovako mislim ja
o toj stvari; meni je samo z a t i m stalo, dokazati, da nije ba ludp
u nijednom pogledu, to smo ahavci. Ovdje mi pada na um, da
je glavni njihov neprijatelj Kurelac ovih danah opravljen od
Strossmayera, to je ondje ivio na sablazan cielomu svietu a
radio nije nita.
Meni se jo nije dogodilo, da bi mi bilo koje pismo propalo;
al onoga, za koje mi javlja, da si u njem poslao njekakov akt,
nisam primio, ni ja ni Zorii: mislim, dakle, da je moebit u
Karlovcu gdje izginulo, prije nego je na potu stiglo. Javi mi
 (10) ULEKOVA PISMA I. TRNSKOMTJ. 287

dakle bre, to si u njem pisao, da Ti odgovorim. Veberu sam

predao, to si mu opremio; nisam ga pitao, al nagadjam, da je to
njegov rukopis, to ga je dovrio; koji su itali poljski original,
kau, da ta stvar nije za nas, da je taj Irjdion odvie schwulstig
i nenaravan. Ele je na Adolfo okrenuo tom stazom i misli, da je
pravo poao.
To ste valjda ve doznali, da je Pozoru sasvim odzvonilo; al
nije istina, da je tomu neuvenomu postupku ikakav razlog na
veden u dotinoj odluci. Pravac jo nije dobio koncesije, i neznamo,
hode li je dobiti. Pogovara se, da sad u Beu snuju novu uredbu
naih municipijah a za akademiju jugosl., muzeum, knjinicu,
arkiv, sveuilite i druge zemaljske zavode neboli glava te nae
slavne rodoljube. Kukuljevi ali sada, da je njimi poao, i rad
bi natrag odtuda njegovo poznato (u ostalom laljivo) oitovanje
u Nar. novinah; al po nehari, ortaci mu nedaju.

Veselo uzkrsovao! eli

Tvoj
iskreni pobro
Bogoslav.

9.

U Zagrebu 7. lipnja 1864. .

Dragi brate!

Iz programa na drugoj strani razabrat e, koliko se slavje za

nau izlobu sprema. Uvjeren budui, da si i Ti spreman doprinieti
k uzvelianju te narodne svetkovine, molim Te evo u ime naega
pjevakoga drutva Kola, da sastavi kao vjetak onaj proslov,
to e se pred koncertom krasno sloviti. Znam, da sada ima dosta
posla; al neznajui drugoga, koji bi toj zadai dorastao, moram
Tebi dosadjivati. Stvar je doista vriedna Tvoje lire, a i vremena
ima dosta nedvojim dakle nimalo, da e prihvatiti ovu jabuku.
Ako ikako ospiem, odgovorit u Adolfu na njegovu obranu
ea u Tvom listu; nu neboj se, da e mi biti razprava predu
gaka. Samo molim, da mi se ime nedozna; jer neu da budem
domobran t. j . Cicero pro domo sua.
288 IVAN MILETIC, (11)

Ja sam Ti prije jedao mjesec anah pisao, al odgovora nisam

dobio. Novostih u Zagrebu neimamo za sada nikakvih.

Liepo Te pozdravlja
Tvoj pobratim
Bogoslav.

G-. R. mi je izruio pozdrav od Tebe i priobeio Tvoju nadu,

da e moebit ovamo doi to me je iskreno razveselilo, i
Bog samo dao, da se im prije izvri.

10.
U Zagrebu 5. srpnja 1864.
Dragi brate!

Upravo sada sam doznao iz vjerovnog izvora, da je savjetnik

namjestnikoga viea Pogledi postao veleupanski namjestnik u
Varadinu, a tim je izpranjeno jedno savjetniko mjesto. Hora
je dakle, da uini korake, ponajprije kod bana, a zatim gori.
Najvie se pozivaj na svoje izkustvo u strukah strogo admini
strativnih, u gospodarstvu, gradjevinah itd. ; jer odkada je Bait,
tako zlo proao, te su mu oteli referadu gospodarstvenu, neimaju
vjetaka za tu struku. Bog Ti pomogao!
Jeste nisi dospio izpuniti jednu molbu Kola naega, koju sam
Ti u svom potonjem listu priobio, evo Ti druge, da prevede
priloenu hymmi pod VII u slavu Sv. Cir. i Met., ega radi Ti
i napjev aljem.
ujemo, da neuredjuje vie Glasonoe: zaisto si ga ostavio ? -
Perkovac sjedi u tamnici i tamnovat e jote 6 nedjeljah; nu
Domobran, koji bje poelio njegovih predplatnikah, jedva ih je
200 sabrao, pak i tih mu ponestaje.
Upravo juer je iziao 3. svezak Knjievnika; deder ohrabri
se i odgovori Veberu na njegovo bulaznjenje. Ve si mi na tri
pisma duan odgovor: to si zamukao ? .
Liepo Te pozdravlja
Tvoj
iskreni brajan
Bogoslav.
(12) SULEKOVA PISMA I. TBNSKOMU. 289

11.

U Zagrebu 15. sienja 1865.

Dragi brate!

Nezamjeri, to sam onako zakasnio s odgovorom na Tvoje lju

bazno pismo od 22. Prosinca. Stranom sam bolovao od nazebe,
stranom nisam dospio od mnogoga posla, to mi ga se je strklo
k novoj godini, napisati povei odgovor, kao to bijah nakanio.
Evo Ti ga sada !
Sto mi pie o svom gospodaru, vrlo me je obradovalo: sad se
mogu barem tjeiti nadom ljepe budunosti, kada gledam tuno
nae sadanje stanje. Takva bi nam ovjeka trebalo, koji bi i
shvatiti umio nae materijalne i duevne potrebe, i izvesti znao i
htio, to bje zamislio. Pak upravo to fali naoj sadanjoj glavi,
nit on poznaje nae potrebe, nit to radi da im se doskoi, dok
nedodje nalog ozgor, dapae i onda kojekako samo. Za 4 godine
nije nita uinjeno, to bi bilo u prilog boljku naroda! Nit se je
sabor sazvao, da uredi strahovit mete, u kojem zemlja propada,
nit je vlada izdala ikakvu naredbu, koja bi tamo smjerala. Imamo
domau vladu, al do sada, pored svega privatnoga i javnoga mo
ljakanja, nije uredjen nijedan na domai zavod, to smo ih bili
stvorili pod tudjom vladom: muzeum, nar. knjinica, zemaljski
arkiv, narodni dom itd. sve je to onako kao to bijae pod
Bachom. Dapae nee da potvrde ni jugoslavenske akademije
akoprem se od vlade niti krajcara nezahtieva. Sa dva razloga se
nepotvrdjuje; kao to se izjavi sam kancelar: prvo, jer bi se aka
demija izjavila proti kolskomu pravopisu, koji je toboe jedini
spas nae knjievnosti i narodnosti (ipsissima verba). Drugo, jer
bi u akademiju doli sami kancelarovi protivnici kolik to po
njega testimonium paupertatis, kada je sva inteligencija njim ne
zadovoljna! Vie se na sadanje upanije; al se nita neini,
da se urede. Dakako red bi morao poeti kod velikih upanah;
nego ovi su u svakom pogledu nesposobni i nemarni. Dala im je
vlada disciplinarnu vlast, no sama ju neizvruje na njih. Tako n.
pr. Vukotinovi, krievaki veliki upan, stanuje u Zagrebu, a u
Krize vac ide samo svake godine dva puta na veliku skuptinu,
pak u to ime vue plau od 5000 for.! Ja sam mu se upravo
juer tuio na njegova sudca Somogyia, da za pol drugu godinu
GRADA 5. 19
290 IVAN MILKTI, (13)

nije obavio ovrhu u njekoj parnici. Sta e? Kad maka neima

kod kue, onda se misi vesele. Nemisli, da vlada nezna za to: u
Vrbanievoj brouri, to je ovih danah konfiscirana bila, sve je
to odkriveno, i upravo zato bje uzapena, kao to i Pozor uguen,
jer im je kazalo griehah oitao. Ovako su sad u Varadinu
namjestili njekoga Pogledia, ovjeka za tu ast tako nesposobna,
da su njim drala na velikoj skuptini nedavnoj samo dva sve
enika. Kakav to ovjek, koji si neumie stvoriti vee stranke?
A sad, u mjesto da njega uklone i vjeta ovjeka postave,
a oni su uveli pravi absolutizam. U mjesto da se ugui samo zlo;
u mjesto da mu se potrai izvor, a ono se zaepi samo potok; a
ono se zagui glas, koji to zlo odkriva.
Ovakvim postupanjem polo je vladi za rukom, utjerati sve, to
od nje nebere plau, u naruje opozicije. Zato prije nego Ti us-
mogu odgovoriti na Tvoje pitanje to zahtieva liberalna stranka,
to jest sadanja opozicija?" - treba da ti analizujem opoziciju.
Tu Ti sad ima svih nezadovoljnih elemenatah; al se samo u tom
slau, da se sadanji system promieni, a u ostalom se razilaze.
Ima tu ljudih, koji svemu oponuju, jer im ni Bog nebi ugodio;
ima ih, koji iz kakve osvete prema vladi oponuju; ima magja-
ronah, koji dokazuju, da mi nismo za autonomiju, jer neimamo
vjetih ljudih, zato da nam se valja zdruiti s Ugarskom. Nego
ima u opoziciji ljudih iskreno i poleno misleih po domovinu i
po cielo carstvo, i to je jezgra opozicije; nego vlada zove sve
samo magjaronim, da to zabauri.
Sto dakle eli ova prava liberalna stranka, s kojom je na
prolom saboru sama vlada glasovala; al si ju je sasvim otudjila
svojim mrtvilom i neradom?
Ona eli iskreno pomirenje s centralnom vladom na temelju
naeg ustava, za koji bar nemoe kazati g. Schmerling, da smo
ga zaigrali. Nu je li to mogue? Jeste doista*; jer zajednicu iz
vanjskih, vojnih, financijalnih poslovah priznaje i taj ustav; nitko
se dakle nebi opirao primjerenomu organu tih poslovah, to jest
centralnomu ministarstvu i kakvomu Reichssenatu." Pa to je do
voljno za sreu nae monarkije; na ustav obstoji ve 300 go-
dinah, a za njega je bila Austrija jaa i uglednija nego za cen
tralizacije Bachove. Drugije niti nemoe biti. Drava sastavljena
iz vie narodah, imajuih samosviest i svoju povjestnicu, moe se
samo onda uzdrati jaka i slobodna, ako svaki narod nadje u njoj
uvjete svoje sree i budunosti. Takva neka bude Austrija: svaki
(14) SULEKOV-4 PISMA I. TRNSKOMTJ. 291

narod neka se u njoj slobodno razvija, pak e biti svak sretan i

zadovoljan, a ciela monarkija njimi. Zato mi perhoresciramo
gospodstvo i Nieinacah i Magjarah, i centralizaciju i dualizam.
Jedni i drugi misle i skrbe samo za sebe i za svoje vladanje, a
ne za budunost monarkije. To je razlog, zato se naa liberalna
stranka aca februarskoga patenta jer je u njem skrivena ger
manizacija i centralizacija. Pogledaj u Dalmaciju, kako aka hin-
benih Talijanah titi na narod, elei se bolje primai svojoj brai,
a tim ostalomu carstvu. Pogledaj u Cesku, kako se epiri manjina
Frankfurtistah. Pogledaj medju Slovence, kako se utuuje svaki
pokret narodni, tako da je bio uprav od beke vlade i od naega
bana zaprieen njihov dolazak na nau izlobu! Takva politika
nemoe kod nas stei prijatelj ah.
Nego Ti e prigovoriti mi moramo primiti veljaki patent, da
se nemora iznova oktroirati." I bez oktroiranja se to sve moe
postii, samo neka nj. velianstvo izvoli postaviti austrijsko po-
peciteljstvo, koje e se brinuti samo za interese austrijske, mjesto
sadanjega, koje se stara samo za veliinu i jedinstvo naroda
njemakoga, makar se uz to malila i razpadala naa monarkija.
Cim se postavi onakvo popeiteljstvo, ono e sazvati drugi reichs-
rath, u kojem e imati veinu njegovi ljudi; pa e se potrebite
reforme febr. patenta lasno izvesti. Tenja Niemacah i Magjarah
za suprematijom najvea je bolest Austrije; i ta se moe napreac
izlieiti ravnopravnou ostalih narodah, to jest pametnom fede
racijom. Al te se oni narodi boje kao vrag tamjana, jer bi onda
odzvonilo njihovim tenjam. Zato se priei centralizacija junih
Slavjanah? Gega se boje? Kamo e ovi drugamo gravitirati nego
Beu, ve kao katolici? Isto valja za eki narod zlobna je
potvora, da smo poelili ruske knute t nije nam hvala Bogu
vrana popila mozak!
Vidi, da mi neostajemo u ljubavi k naoj dravi za njezini mi
najlojalnijimi prijatelji, jer se naa ljubav neosniva na subjektivnih
poudan i eljah, nego na tenji za njezinom pravom i stalnom
veliinom. Austrija je toga ve puno pokuala uzkraivanjem
jednomu, to je drugi uivao: zato da se jedanput nepokua pro
tivnim putem organizacija njezina, protegnuem na sve, to jedan
ima? To bi onda bilo pravo jedinstvo Austrije a ovo bi se
moglo postii protegnuem naega ustava (in thesi!) na cielu mo-
narkiju. Da kako, da bi onda prestalo i preimutvo Niemacah i
292 IVAN MILETI, (15)

gloria liberalizma magjarskoga par preference; al bi za to drava

ojaala.
Pita: zato se ovako na proli sabor nije izjavio? Teko no
gama pod ludom glavom!" veli naa narodna poslovica. Upravljanju
jednoga sabora hoe se vie vjetine nego to je ima S., za kojega
mi nedavno ree njeki veliki bakonja, da ovjek ve nezna, o em
da se njim razgovara, tako postaje sve plitkiji. Stoga me je
strah, da e pod njegovim ravnanjem i nastajui sabor zlim rodom
uroditi, jer njegova politika znanost gega se na slabih noguh.
Vidi dakle, kako bi nam dobro dola vjeta, radina, mudra
glavica, koja bi narod na krenula napried i tako stvari uesila,
da bi prednjaio Austriji u pravoj slobodi i zdravoj organizaciji.
Da neuvehla lovor-vienca za takvu glavicu! Pa kako razabirem
iz Tvoga pisma, tomu bi poslu dorastao Tvoj gospodar. Samo bih
ga jedno svjetovao, da mi je prosto : main de fer, gant e velour."
ovjek moe i u ustavnoj dravi sve postii, nepovriediv ustavnih
formah i formalnostih do kojih se toliko dri. Mudru ovjeku
je stalo do cilja, a ne do sriedstvah k njemu vodeih. Alle Wege
fhren nach Rom." Eto Ti kratka nacrta programa liberalne
stranke. 1

12.

U Zagrebu 14. travnja 1877.

Dragi prijatelju!

Ponavljaju ustmenu molbu aljem Ti Kollarova djela, da pre-

vede ljubko (kao to samo Ti umie) 387 znelku.
Ovom prilikom Te jote molim, da me obaviesti, napominje li
koji na pjesnik lipu u svojih pjesmah: meni se ini, da sam tio
takvu pjesmu, al neznam, da li je bila Trnskoga, Preradovieva
ili Vrazova.

Svesrdno Te pozdravlja i unapried hvali

Tvoj
iskreni pobratim
Bogoslav.
1
Konac lista izginuo.
 Dva lista R. Bokovia.
PRIOPIO IVAN MILCETI.

U arkivu jugoslavenske akademije nahode se dva izvorna pisma

glasovitog dubrovakog ueriaka, jezuite R. Bokovia. Vani su
i za liegov ivot i za dubrovaku prolost. Prijepis je vjeran te
ostavismo i neke male lapsuse calami. Bokovi nije naime nita
ispravlao u svojim listovima.

I.

Ill-mo Sig. Sig., e P-rone Col-mo.

Questa le sara presentata dal sig. Luigi Giovanetti, il quale mi

ha partecipato un suo piano di lotteria da estrarsi in Ragusa sotto
la protezione della rep-ca colla ritenuta lucrosa di un dieci per
cento da impiegarsi in varj oggetti di pubblico vantaggio e de-
coro di essa rep-ca, tra i quali vi e la formazione di una com-
pagnia di soldati, vestiti secondo T u s o di tutte le nazioni civilizzate
per guardia della citt e del palazzo di cui egli sarebbe il capo
sotto 1'autorit del magistrato determinate a questo efietto: mi ha
cniesto qualcbe valida raccomandazione, benche mi assicuri di
essere ben conosciuto costi, e di avere de' prottettori nel senato
medesimo.
Veramente mi pare, che il decoro della Rep-ca porti, che vi sia
un corpo tale, e codesti loro soldati, tali, quali si trovano costi sono
troppo indecenti: in ordine agli altri uggetti vedranno facilmente
lor Sig-ri, se convengono al loro modo di pensare, e quando real-
mente si trovi lo spaccio de' viglietti col lucro supposto, potranno.
o accettarli tali quali si propongono da lui, o modificarli, e mutarli
294 IVAN MILKTI, (2)

in altri di vantaggio pubblico e decoro. Come egli si esibisce a

incaricarsi dello spaccio senza menoma loro molestia, e non sara
difficile 1' assicurarsi, che la malversazione di quelli, che saranno
impiegati da lui a questo effetto, giacche egli non puo trovarsi in
persona dapertutto a ricevere il danaro, non porti pregiudizio al
credito pubblico, e all' indennit de' particolari, io son persvaso, che
non solo si debba accettare la sua proposizione; ma che quando
riesca, dovranno essergli obbligati, e a tal effetto io la prego di
appoggiarlo co' suoi amici, a' quali la prego di raccomandarlo
anche a nome mio, quando ella veda, che vi sia fondata speranza
di spacciare il numero cousiderabile di viglietti, e che le mauiere
proposte da lui per tale spaccio sieno tali da non comprommettere
punto la pubblica autorit.
Ella q-do avr esaminato il tutto potr giudicarne a fondo, e
1' autorit sua, e di tanti suoi amici avr tutto il peso, come pure
spero, che anche la mia raccomandazione, e il mio giudizio sulla
convenienza, e quasi totale necessit di riforma militare pel pub
blico decoro sar considerata.
Ella mi conservi la sua padronanza, e amicizia, che sono al
solito D. V. I. IU-ma

Noslon presso Sens 20 Ag. 17 80.

Div-mo Obbl-mo Ser-re
1' Ab. Boscovich.

All' Ill-mo Sig. Luca Ant-io di Sorgo

Senator di Ragusa.

IL

Gosparu prisvietli

Parigi 4 Dec. 1780.

Coll' occasione, che il Sig. Favi scrive al pubblico, aggiungo

anch'io due righe per lei, e in primo luogo la ringrazio della di-
sposizione, in cui era di appoggiare i miei lamenti, che riguardano
il Console di Marsiglia. I motivi di questi crescono. Egli ha man-
dato qua il Cancelliere del suo consolato per affari concernenti
principalmente il suo consolato pontificio, ma egli insieme e stato
 (3) DVA LISTA R. BOKOVIA. 295

incaricato da esso Console di trattare qui due affari della Rep-ca.

Con questa pccasione ha portata al Sig. Favi una lettera, la quale
ho creduto dover coppiare, e mandarlene la coppia, che accludo
qui. E cosa ben curiosa, che non fa ivi menoma menzione di quanto
e accaduto nell1 affare della preda senza la menoma apparenza di
fare scusa della somaraggine di non rispondere ad alcuna delle let-
tere scrittegli allora, e della stiValeria di dar incombenza di far le
spese, senza pigliarsi piu cura di rimettere il danaro promesso. JI
Cancelliere venne anche da me per parlare di questi affari, ed io
mi lamentai molto con lui delle maniere villane del suo principale,
che risguardano il Sig. Favi, a cui anche prima di quell' incontro
aveva scritto con molta altura, e me ancora, a cui non si era
degnato di rispondere. II Cancelliere cerc di scusarlo con de'
disturbi domestici, che mi disse aver egli avuti; ma mi aggiunse,
che era di suo fondo negligente, e disattento, scusa anche peggiore.
Aggiungo tutto questo per giustificare, e confermare i miei lamenti
antichi.
Ma per venir agli affari il primo e quello della quarantena, sulla
quale Dio sa, se avrebbero fatti altri passi, se costui non veniva
qua per gli affari dell' altro suo consolato; giacche per tre anni
il negozio ha dormito senza che non riuscendo cene abbia dato un
menomo cenno, per veder di fare qui qualche altro passo, il se-
condo e di certo dazio messo sulle pelli de1 lepri provenienti di
costa, il quale essendo stato messo anche su quelle, che vanno a
Mfirsiglia dallo stato Eclesiastico, questo era interesse anche
dell' altro suo consolato, che piu gli preme, e forsi anche suo, e di
altri negozianti suoi amici.
Qualunque cosa sia, ii Sig. Favi, che per ben servir la Re-
publica lasci a indietro qualunque suo particolare riguardo, mostr
subito tutto l'impegno, ebbe la bont di venire da me con esso
Cancelliere, e si presero insieme tutte le notizie, e la risoluzione
di far que' passi, che il medesimo Sig. Favi esprime nella sua
lettera. formando due Memorie distinte, e andando a Versaglies
apposta, lasciardole dopo avere parlato a uno de' Commessi degli
Affari stranieri, e scritto a quello, che ha il Dipartimento de'
Consolati alia Marina, che e suo grande amico, ma non ha potuto
parlargli, perche era attualmente ammalato; non pero in modo da
non poter dar corso agli affari in vigore della lettera, che gli ha
scritta. Si spera tutto per 1' affar delle pelli; 1' esito dell' altro e piu.
dubbio, attesa la delicatezza dell'affare, e 1'uso che vi e qui di
296 IVAN MILETI, (4)

rimettere un tale affare all' Ufficio i sanit di Marsiglia, dove il

Cancelliere suppone, che un vecchio, che vi sta alia Jesta, e osti-
natissimo a non voler retrocedere. Ad ogni modo si useranno tutte
le diligenze per persvadere qui, che tutto 1' affar ella quarantena
e stato una gabbala fatta nascere nel principio de' disturbi, chiedeno
il ritorno all' uso antico, come un compimento dell' accommodamento
seguito, tanto piu, che il dazio sulle pelli uguale a quello delle
mercanzie, che vengono di Levante, pare che faccia vedere, cer-
carsi in Marsiglia di tornar a poco a poco alia preteusione di
considerar agusa come un porto di Levante, che e stata la prima
sorgente di que' disturbi-, a' quali si e cercato di togliere ogni ra-
dice con quel trattato.
Ma intanto non posso lasciar di farle rifflettere, che abiamo ben
dubitato, se si dovesse fare alcun passo sull' affar delle pelli, sul
quale il Sig. Agente non aveva alcun ordine, ne alcuna istruzione
immediata di cost, come 1' ebbe anni sono per 1' altro della qua
rantena. Ci siamo risoluti a farne, perche il Gancelliere ha assicurato
a voce, che il Console di Marsiglia ha avuto di cost 1'ordine di
agire, e dali' altra parte agendo anche il Nunzio del Papa, questa
era una occasione da non tralasciarsi, avvalorandosi le rimostranze
da una tale quasi confederazione; tanto piu, che il Console non
poteva far alcun passo efficace senza ricorrere al Sig. Agente.
Quella sorte di affari deve venire alia fine a' Ministri di Versaglies,
co' quali il Sig. Agente e nutorizzato a trattare, e il Cancelliere
del Consolato non solo non poteva trattar con essi, e nemmeno
vederli; ma non sarebbe stato ammesso a trattare neppur da' com-
messi subalterni. Quindi la prego di insinuare a codesti Signori,
che quando avranno degli affari anche di commercio, quali non
possono non venire di tanto in tanto, dopo che la loro navigazione
si e di nuovo tanto distesa, si indirizzino anche direttamente al
Sig-r Agente, danogli la commissione, e le istruzioni. Questo in-
contro fa vedere, quanto e necessario, che abbiano qui una persona
autorizzata a trattare, ed e fortuna, che ne possano aver una si
a buon mercato, e tale che ha tutta la considerazione per le sue
qualit personali, e per la nuova commissione di tutti gli affari
del Granducato.
Mi resta solo di aggiungere, che per riguardo dell'altro affare
di Marocco non giudichiamo opportuno di far qui nuove istanze
dopo le premure fatte di qua a quel Console, che ivi e di tanto
credito e autorit per accomodar 1' affare il meglio, che sar pos-
(5) DVA LISTA E. BOKOVICA. 297

sibile. L/ essenziale e aggiustato : la pace e dichiarata per Y avveDire :

si e scritto a Malta in modo, che non vi e alcun pericolo di la.
II Re di Marocco non pno ignorare Tequivoa; ma il riavere la
pecora inghiottita dal lupo, non lo credo possibile neppure qui.
Dica, la prego a mio fratello, che ora sto bene; gli scrivero la
settimana Ventura.
Ella mi conservi la sua amicizia, che sono

suo Div-mo Obbl-mo Ser-re

1' Ab. Boscovich.
Grof Janko Draskovic i iiegova ena Franka
.0. Utjeenoviu.*
PRIOPIO IVAN MILETI.

I-

Iz Re(ice) 8/6. 1841.

Dragi Ignatia!

Dobio sam tvoji dva lista, i kniicu, i verhu toga pesmicu

sve znake tvojega korisnoga teenja, i domorodoljubja Meni je
drago, da mi zaufa ove plode tvojega mnjenja i ja danas
Pesmicu aljem u Zagreb cenzuri, za da, ako samo cenzor do
putenje dati izvoli, u nau Danicu utiskano bidne, jere svikako
vredna jest ove dike. Glee na drugi tvoi list sobim ti, da
lani jo naustice tebe u Beu budui, Vicepresidentu Br. Prohaski,
i kanie komandirenderu Gr. Nugentu, i Gospodinu Rastiu osobito
priporuio jesam.
Nu kd ti konkurs uinio jesi, neznajui koi su oni, koteri vesti
zmone u ovom sliaju imadu, nemogu ti nita kazati, ele kod
ovih, koje sada imenovao jesam, i kanie preporuku moju, i kadgod
hoe, opetovati mogu; jere iskrena je moja elja da ti se po
mogne, i da iz ovog jarma nevolne pisarie izlazi na podobnu
stali, i dinii stepen, iz kojega vie dobe imajui jur i vie koristi
bi imao domovini sluei biti.
Sad e naskorom strievi moi Gjuro u vas za Obertlaitmana
doii, komu obaka, i u glavu tebe priporuio budem.

* Ova dva izvorna pisma poklonio je jugoslavenskoj akademiji g.

Slavko Aranicki, vijenik banskog stola, zet pok. pjesnika Ogneslava
Utjeenovia.
(2) GROF JANKO DRASKOVIC I NEGO VA ENA FRANICA I T. D. 299

Ostai mi stalan u nakanu tvojemu, i nadai se od mene, da to

god u snage moje bude, ja za tebe inio rad budem.

Zbogom mili od tvojega dobroeleega _'

Janka Draskovic.

II.

Reicu 10 Runja 1845.

Mnogo tovani TJtieinovie

Vae retke i krasan va darak Ijubopitni kao izraz Vae Vile

verlo milo mi je bilo primiti tu jest dvoistruka zadubina na
moje strani jedno j e da vidim da prem se nesmo tako dugo
vidjeli, Vi opet na nas zaboravili niste, drugo je da ob naem
prem da malom tersenju za obe dobro Vi cenu nam Ijubeznu
dajete.
Ja i moi suprug eleli smo i trudili se jesmo da Vam se na
grada zaslugab Vaih dogodi.
Za moi boljema Viloi Vaoi uzpeh preskerbiti eno daklje
poeo je udes sluati nae elje koje pruati obecujemo. Z zafal-
nostjum daklje odvraujuem Dar Va, pozivam Vas da mi priliku
dadete inom dostii. Koja s punim tovanjem ostajem i vam sve
dobro eleca.
Franja grof. Draskovic.
 Fran Eurelac Ivanu Fiaminu-
PRIOPIO IVAN MILETIO.
Ovaj zanimlivi Kurelev list nalazi se u arkivu jugoslavenske
akademije, ali samo u starom prijepisu Fran a Petraia, prema
kojemu ga tampamo. Iz lista samoga se ne razbira, kome je
pisan. Bio je to Kurelcev najmiliji uenik Ivan Fiamin, potoni kni-
evnik i rijeki opat-upoik. To nam potvruje i gosp. profesor
Petrai.
Reka dne 26-a veljae 1856.

Dragi uenice!

Iz tvojih piam, sinko, vidju da ti srdce nije na miru. A po

stignut mir to nam je prva mudrost. Ne misiju onim te mirom
opojit u komu se goje sinovi nehajstva, sinovi rabkinje, mazge
podora i napoja. Toga te bog ukloni da ikada srdce ti nagnjije
a krv ti se skruti. Srdcu je bit a krvi oticat. Nu ta mi je misao
da se onim mirom osveti koji prihodi s neke, da reku, visine
srca, s neke plemenite namere uma, s treznosti razbora naeg,
s neukolebljive udi nae i s pouzdanja u pravicu svaku; uz koju
sladje ti bude ostat predobiven nego bez nje dobitniku.
Kad stane razbirat kakve udi su bili prvi posli, prvi vestnici,
prvi razplodnici koje mu drago velike i zdrave novice ili pre
poroda dobro li ih na oko uzme lahko se uveri da im
je srce plansalo ognjicem arke tepline ali taj ih oganj nije
poMgao nego ogrijao. Njim je lu njihova naelnika prisevala a
nije ih ogaravila ni osmudila. Onaj mi je nauk sumnjiv kojemu
sluge mnogo se vrte i u neemu gube.
Umiri sladko moje, to nemirno srdce tvoje! Uzmi kruh. Dobro
li je upeen, svakoga mili i sladi, a pogorelica pod stol se mra.
Nemir je vrtlog gde se neda plivati, ponor iz kog ni dobar novac
nemore izronit, jama koje vs nauk nezasip, propast iz koje nitko
(2) FBAN KRELAC IVANU FIAMINU. 301

te ne izvede. Pusti ga Nemcem oni se u njemu davili i za-

vrtili nu Slovljanu pristoji mir. Komu je svet boj zaeti,
tomu se pamet nemuti! Srdce se ugi ali neuzbesni! Ko u nesvest
rve i treska, taj umice, a ne zatie i ne pretie. Komu je srdce
trudno (a svaka je vest samo za as) maglom i prahom boja ne-
progleda, pestnica mu, kad najvie treba, ne domahn, ma mu
otrice ne izvrn krvi ne proli.
Pravednika ide mir, hudnika nemir. S mira i pravice ide se na
vije, s nemira i krivice na nije. Jesu li ti na pameti Magjari?
Nikad im ve krmilo u ruke ne dospe! Gledaj nemir sadanjega
Njemca. Cto misli kamo to privede? Na novu li slavu? na to
velje udo da 30 miliunom narodnost opuhne kao muku s dlana ?
Ne, sinko, nego ono to j e nam spreo s' one predje bude mrea
njemu. I upleo se u njoj! jer nitko neali kad se pletkar za
plete.
Mir ti je u srdce zasadit, jo ti koju reku. Vi popii rado se
pravdate, a nije ni udo. Na kupu jedan ste drugoga prouili,
ugledali trohe na svakomu, te s ega je koja dua umazana. S toga
se ne poitujete a bez toga ni ljubit ne moete. Cto je koji vei
lai svetac to mu je onaj mrzi koji mu se osmihuje. Cim se
koji bolje na knjigu zagnao tim je vie onaj n njega kivan komu
ona nikad ne zadabnula. Na golubinje srdce zavistnik ne moe
negledati krivo: ona kuje omrazu, ta grdica zavestniea, ona snuje
kletvu, ona priiva repove, a kad na sprotniku neega nenadje,
govori da je prost, er je ona lukava i uzlata. Vuhlice netrpe isti
nita a duam libvaricam malo je mudar onaj ko mita negleda.
Ali zna na koga svi u slogu graktju? na onoga ko ih misli
uputjivat, izpravljat, ukoravat, i za vod]u im se i svetlilo namitat.
Taj razdor biva tim vei to mladenac, iole plemenit, labko za
mrzi, ako je narodnik na odrodnika, ako je verom razbeljen na
sumnjiva hladnika, ako je popravnik i prosvetnik na uljike i
soviice, ako je slobodnik i junak na uu i na ruci jarmo.
Omne tulit punctum, moj sladjane, koga svoja neukornost brani,
u komu se dobrinja iz tiha razvija, ko je u svemu stanovit, komu
beseda neuvredljiva koji uzvien tako po sebi poljike prezire a
koraka sve to vie zahvatljiva k onomu se primie to je nauman.
Tim putem stupaj. Ako ti pohodi nemir e fini bus Philistaeorum
e terra ah, onda mi se sinko posve umiri. Koju su oni horugvu
razapeli? Divne mi horugvice koja se nadimlje gnjilim vetarcem
naega sumraka. Ko stupka za njom? stupkaju aliboe i toboe
302 IVAN MILETIj (3)

Hrvati, Hrvati naega vremena, svih vekov Hrvatskih najsramotniji

gube i glive, prlad i trulad, te Slovinskoga roda raci i smrdljivi
puevi. Nejma ga koji kugu da razdahne, staro kopitje skri a
horugvu iznese i zabode novu oko koje svi da se skupe te da uzme
mah to narod to njegova knjiga. Sve je pokupjelo i repove za
vuklo, sve zamuklo i ulisiilo, sve ukrtilo i zamurilo: da ga oka
nije koje rodom da progleda, srdca nije kojega lepetu itko da na-
slukuje. Kakvi ljudi takvo im pero. Ako je ikada koji narod po
blatu grezao to mi sada po njemu brestimo dok se neuglibimo;
ako je ikada zrcalo koje to oddavalo to mi sada u ogledalu jezika
se naeg nadzirat i uvidet moemo kako smo slepi. Ti se, sinko,
tim ne muti to je med nami toliko glivnjakov i usmrdelih duhov,
nego vie o to se staraj da ti sam izidje kole dokonav, ila
duha, pune glave a srdca ista. Cto je bolji uenik, nehotice i sam
se povede za onim to je bolje, to je istinitije. Takve smo udi
da volimo sami istinu nagadjat nego ju gotovu od inih prijimat.
Nikomu nikada istine nenametji, nikada nikoga odvie nehvali.
Ne smemo istine igom u mozak zacvrljit svi nas uenici od-
begoe. Najlake koga omrazismo kad ga ljudem za glavara na-
metjemo a ljudi ga ne znaju. Ti zna to naa pesma peva: A ja
junak nametkinje netju." Stari su Grci Aristida odsudili to nje
gove pohvale bilo previe. Svakomu je milo svoj sudac biti
sam suditi. Ljude je navesti na istinu a ne davati ju kao peen
kola. Mislimo li koga preporuit bolje je na njega pokazat
nego ikomu ga u njedra utiskivat. Kako srdce roda naeg opet
krsne, kako nas bolji duh ohakne, bolji vetar duhne sa gnjusna
i kalovita voda ahatva vsahne a studenac provre bistar i zdrav.
Ovo ah moj dragane pravi je simbol mlitavosti, dremea, gnjilosti,
neuka, nepostupa i svake smrti duhovne. Ahavci nepiu svoje misli,
nego nateu inorodne pomisli na kopito nemarije stoga im je jezik
horastav, ukoen, negibak, a po svojih genitivih trom, sisurast i
dembelski. Nu kako rekoh: vreme te vreme. Pozdravi mi Sladovie
i Petraia a Bakoga prosu da mi vrati Spomenike Jugoslavinske."
Moe biti da se oko vazma i do Senja zaklatim. Uzpii to skorije.

Fr. Kurelac.
Poslanice Nikole Nale vlastelima Hvarskijem,
i nih odgovori godita 1540.. 41., 57., 64.
PRIOPIO IVAN MILETIC.

U krunici c. k. arkeolokog muzeja u Spljetu nahodi se pod

gornim naslovom rukopis, koji potjee iz knievne ostavtine dra.
Julija Bajamontija. Rukopis je sait. pismo lijepo i itlivo. Kako
je Bajamonti imao prijatelskih. veza s Dubrovnikom, gdje je vie
puta boravio te je na talijanskom jeziku opjevao lepote i slavu
toga grada, mogae on donijeti kui taj rukopis iz Dubrovnika.
Nije meutim nevjerojatno, da je pomenute poslanice prepisao neki
nepoznati Hvaranin, koga su draile poslanice Nalekovieve
hvarskoj vlasteli: Hektoroviu, Vidali-u, Brtueviu, i odgovori
Nalekoviu od Ivana Vidali-a, H. Brtuevia i P. Hektorovia.
Bajamonti je proivio neko vrijeme na Hvaru kano lijenik pa
je eto mogao da se i ondje dokopa rukopisa, koji e bit nastao
u XVIII. vijeku.
Nije nam ipak jasno, zato nije prepisivao Bajamontijeva ruko
pisa uvrstio u svoju zbirku sve poslanice Nalekovieve, nami-
jenene hvarskoj vlasteli, ve je neke izostavio. Bit e da su ga
zanimala samo neka lica.
Isprva sam mislio, da je na rukopis u savezu s rukopisom
jugoslavenske akademije br. I. b. 73, koji sadrava Nalekovieve
poslanice i natpise; ali rezultat moga isporeivaria bijae nijean.
Isporeujui tekst ovoga rukopisa sa tampanim poslanicama u
V. i VI. knizi Starih Pisaca Hrvatskih," naoh znatnih razlika.
U prvome je jezik nekako moderniji, osobito s obzirom na zamjenu
glasa rh. te nalazimo ee je (ije, je) mj. i. Rjee se javla u
Bajamontija ikavski oblik mjesto jekavskoga u akademikom iz
danu. Zanimlivo je, da u B. rukopisu dolazi gdjekoja rije do
sljedno pisana: n. p. krepos" mj. kripos" ili krjepos."
304 IVAN MILBTI, (2)

Nijesu ni natpisi ni zavreci (datumi) posvema jednaki u oba

teksta, ali se katkada slae gdjekoje mjesto naega rukopisa s do
tinim mjestom, naznaenim ozdo u primjedbi akad. izdana, n. p.
stih 256, 259, 276, 282 prve poslanice. Bajamontijev rukopis nije
najpouzdaniji, jer mu u poslanici I. nedostaju 4, u IT. 2, u IV. 2,
u VI. 2, u X . 2 stiha.
Danici je s pravom kazao za rukopise Nalekovievih pjesama
(Stari Pisci V, s. X ) : Mislim da bi suvie bilo napomiriati kako
je to pisano u rukopisima tako mladim." To vrijedi eto i za
Bajamontijev, koji, i ako nije najboli, a ono na mnogim mjestima
ispravla tekst tampani.
To nas je ponukalo, da priopimo sve Variante iz Bajamontijeva
rukopisa. I one e utvrditi istinu, da prepisivaci redovno mijenaju
jezik originala samovolno, nehotice ili iz neznana, i da rukopisi,
to su mlai, to su i nepouzdaniji.
U priopenim razlikama (na razlike u reanu rijeci se i ne
obazirem) broj znaci stih. Iza broja je citat iz tampanih poslanica,
a iza crtica iz Bajamontijeva rukopisa. U. navoenu primjera iz
ovoga rukopisa, sluim se pravopisom akad. izdana, da ne bude
odvie aren.
I. Petru Hektorovieu,x vlastelinu hvarskomu (Stari Pisci V, str.
312320). U Bajamontijevu rukopisu: Gospod-u Petru Ektoroviu,
vlastelinu Hvarskomu Nikola Naljekovi."
Razlike: 6 zviri zvieri. 7 raznica razlika. 9 pametju
pameti. 10 tiziem teziem. 11 vema veoma. 12, 20, 25, 29,
272 kriposti kreposti. 14 moremo moemo. 16, 71 loviku
oviku. 17 hou hoe. 21 kieme kiem. 22 zamirno
zamjerao. 28 ma nu. 31 svasma sasma. 36, 69, 202 ciem
em. 38 more moe. 39 kako no kak' ono. 41 to] to,
43 nijedne ijedne. 44, 70 lipos - liepos; sjae sjat e. 47 pjesni
pesni. 48 Mavar Mavro. 50 ka ke. 51 scienim cienim.
spievalca spjevaoca. 54 ni nit.
55 niki njeki, n a no u no. 58 zvide zviezde. 64
lir, ovitak lier, cvietak. 66 viihu, priline k mramoru vi-
djehu, priline mramoru. 67 ze - se. 72 nie ni. 73 ri rie.
76 eda jeda. 84, 86, 97, 178, 224 rih rieh. 89 toj polje
do volje; poznae poznat e. 90, 93, 94, 96, 100, 106, 114,

1
Poslanice sam oznaio brojevima prema redu, kako dolaze u B.
rukopisu.
(3) POSLANICU NIKOLE KALE VLASTELIMA HVARSKIJEM I T. D. S5

117, 121, 207 cvitje (cvit) cvietje. 91 svit sviet. 92 te -

tej. 93 vidih vidjeh. 99 ci cie\ 104 manje je neg dlaka
slabahno njih tilo - manje je neg dlaka tako i njih tilo. 108 toj
jest to jes. 113 za toj zato. 120 8uj tuj.
138 istre izvre, odni odnije. 146 govore govore.
147 ovojzi onojzi. 149 ma nu. 150 ljepe ljepi. 152
mjesto misto. 154 mrzak mrze. 156 vidjeti viditi. 161
spametno - pametno. 164 voda roda. 166 ljetnji ljetni.
168 viae visae.
169 savitieh svitieh. 174 ovdi odi. 177 vidih vidjeh.
179 gospodje gospoje. 189 misljah miljah. 188 ivjeti
iviti. 189 ma nu sam vesela nu sam jur vesela. 190 uzvela
dovela, vridno vriedno. 191 lipota ljepota. 192 prodljiti
prodiljit.
201 scienit cienit. 203 nikomur nitkomu. 208 prolitje
proljetje. 215 blii vii. 221 hotih hotjeh, to je to e.
223 vaih vaije. 225 viek vik.
228 bi bih. 230 sve se. 231 Petre Petar. 232 krunjeni
okrunjeni. 238 Petri Petru. 249 za tieziem za teziem.
253 kako no kak ono. 256 takoj takog. 259 tolik ga
tolika. 266 neg er neg li. 274 ni nit. 276 tom toj. 281
u na. 282 upisat pisat. 284 od tola do tola.
Bajamontijevu rukopisu nedostaju stihovi 211, 212, 279 i 280.
II Odgovor Petra EMorovia, vlastelina Hvarskoga, Nikoli Na-
Ijehoviu (Stari Pisci VI, s. 6975), u Bajamontijevu rukopisu:
Odgovor Petra Ektorovia. Razlike:
2 boje boja. 3 utihu utjehu. 4 ljubavju ljubavim,
uminja umienja, bihu bjehu. 6 razborju razboru. 7 umid
uzmi (usmih!), sori zori. 9 ovdi odi. 11 niana mieana,
vitra vjetra. 12 smiana smieana, k r a j a kala. 1.6 pri
jer prije er. 18 priprii priprieci. 25 smuuju - stiskuju.
28 moja vridna hvalo kriposti svrene moja vriedna glavo kre
posti svrene. 36 djela dila. 38 gniva gnjiva. 40 od tieh,
ki na zada odmeu zled svoju taj koji nazada odmee zled
svoju. 44 bi 1' bi li. 47 lit Ijet.. 48 zgubiv zgubju(!), cvit
cviet. 49 komu li komu je. 53 me meu. 56 bez bolje
bez boli. 57 nego noge, pustuju puuju. 58 ka slasta
- kaslas taj (pravo e biti: ka slas ta). 61 htih htjeh, dvi
dvije. 62 druga od mladosti druga je od mladosti. 64 poe
prisiedat pone prisidat. 71 tilom tielom. 74 jednako
GRAA 5.
20
306 IVAN MILETI, (4)

jednaga. 76 najbolje i bolje. 57 od onieh turskieh sil od

onih turcih slih (!). 78 istom ' istom. 84 s plaem plaem.
86 treskom trieskom. 87 strahot strahotno, strie stie.
88 ne duhav on dugo, smorac se pod vize i ne duhav dugo,
smort se podvie. 90 dvignuv dvignu. 91 umihu umjeliu,
komu tkomu. 92 istom se ponihu put neba penati istom
se poehu uz nebo penati. 93 ziniee sunu se. 94 mnjah, da e
na dno past korablja i svi mi mnim, emo na dno past s ko-
rabljom sa svimi. 95 vrh vrhu. 97 munja munja. 101 vitar
vjetar. 102 drui drhtui. 103 vali ju busahu valovi
busahu. 104 cripahu crepahu, tecie tecjae. 105 rieh rih.
106 ovdi svieh odi svih. 107 scienih cienih. 110 potrjebe
potrebe. 111 za je taj dar vei koli je taj dar vei. 112
srid sred. 113 bihu bjehu.
114 s jednu stranu vode, s drugu vitri s jedne stran nas
vode, s druge vjetri biju. 119 obarova obarva. 120 i skrativ
udnih ruk i krativ udnih muk. 121 tako t' se tako se.
125 osmi naesti osamnesti. 125 slaje slae. 127 na ne.
130 dilismo dielismo. 131 nu ovi . . . giu nu misli ovi
gnjiv. 135 ke ne znam ja, ikad stavim li na svoj red ke
ne znam, hou li kad postavit na svoj red. 136 nu misli oto sad,
kakva je moja zled nu misli eto sad tuge i moju zled. 138
toga togaj. 140 poiva pribiva. 141 tko bi mogal pjeti u
takom uljen'ju, i sreu ne kleti u tomem cviljenju tko bi
mogal pieti pjesni u toj miljenje, nesreu neg kleti, i toj nje ivljenje
(scjugljegne). 143 zabiv zabiju (sabju). 145 kriposti kreposti.
146 ter za as i za mal as. 147 ne se nastaljaju nu se ne
stavljaju. 148 neg ner? vidros vrjednos. 151 skazat kazat,
vidit vidjet. 160 maliem malim. 162 smiljanje smiljenje.
164 lipo liepo. 165 jo mu k tomuj. 168 prodil te
plodil je.
169 slasti asti. 170 slasti asti, vridna vriedna. 171
pisan pjesan. 174 jo ; joj, sliat sluat. 175 gradih
gradu, ju je. 176 njih nje.
177 ste te. 178 tko ki, misto mjesto. 180 ovoj
ovo. 181 t' ti, ovaj ova, pravi veli. 182 od kud bi sve
dena, na to li prie pak od kud je vedena, na li je dola
pak. 184 meni moji. 189 od kli odkle. 190 tebe mene.
193 zapovid na tvoju da sam odluujem na zapovied tvoju da
bit odluujem. 194 do kli dokle. 196 me mi. 197 vrh - -
(5) POSLANICE NIKOLE KALK VLASTELIMA HVARSKlJEM I T. U. 307

prik (reda). 198 u ire na ire, to - a. 199 te - tej. 203

mnogo mono. 203 trud tuga. 205 sudi udi. 207 me
mi.
209 kriposti kreposti. 211 vinjivjeni, odzgor odzgar.
212 svita svieta. 214 vazdi vazda. 219 zaedno za
jedno. 220 momu mojem.
U Hvaru na 16. novembra 1541. U Baj.: Pisana u Hvaru na
esnaj es novembra u tisuu i pecat i cetrdesti i jedan.
Bajamontijevu rukopisu nedostaju stihovi 45 i 46.
III. Gospodinu Petri Hektoroviu odgovor Nikolin (Stari Pisci
Hrv. V, str. 320); u Bajamontijevu rukopisu: Petru Ektoroviu
odgovor." Razlike: .
2 kriposni kreposni. 3 srdacu srdacu. 4 to sam ho'
to s' vam hod'.
IV. Gospodinu Petru Ektoroviu. " Budui nas pohodio u Du
brovnik i poslie, vrativi se on u Hvar, pie mu se na 18 de
cembra 1557. (Stari Pisci V, s. 3 2 9 - 3 3 0 ) .
U Bajamontijevu rukopisu izostavleno je sve iza rijei Du
brovnik," a datum je napisan ovako: na 18. Dec. 1557."
Razlike: 1, 19 sviet svit. 2, 20, 22 riet rit. 3 lovjek
ovjek. 5 z druge s dnege(!). 8 vidit vidjet. 11 zamirna
zamjerna. 12 ti tja. 15 koga tkoga. 17 ovo evo 18
vieku viku. 21 ovo (2 puta) evo, eljeh elih. 22 ovo
evo. 25 scienei cienei. 28 svitlosti svjetlosti. 30 vridna
vriedna. 32 nitkor nitko. 33 tada tadar. 40 vi ti,
smirno smjerno.
Posljedna dva stiha akademikog izdana fale u Bajamontijevu
rukopisu.
V. Guti gospodina Petra Hektorovia, vtasteiina hvarskoga,
Nikola Stjepka Naljekovia Dubrovanin pie (Stari Pisci V, s.
334).
U Bajamontijevu rukopisu: Istomu."
Razlike: 15 toj to, krieposnieh kreposnijeh. 16 ma aL
23 togaj toga; nemoj, svi Hrvati nemoj ga zvati (ovo je
pogrjeno!).
VI. Gospodinu Petru HeMoroviu, vlastelinu hvarskomu, Nikola
Stjepka Naljekovia pie vrhu njih starosti (Stari Pisci V, 340
do 343). U Bajamontija: Petru Ektoroviu Nikola Nale vie njih
starosti."
308 JVAN M1L.ETI, ' (G)

Razlike: 1 nestrpna nevolna. 2 kriposti kreposti. 3 clovik

ovjek, svit sviet. 19 svasma sasma 23 to toj. 36
trjebuje trebuje. 37 jo jer.
43 kriposti kreposti. 44 pozrieti svitlosti pozreti svjetlosti.
45 koji - koju, eljele elile. 46 suzami suzama. 47 kako
no kak ono.
U Bajamontija fale stihovi 63. i 64.
72 prislavna (godita) pristupna. 76 brieme vrieme. 78
kojiem kijem.
Bajamontijevu rukopisu nedostaju stihovi 41. i 42.
VII Svake asti dostojnomu Nikoli Stjepha Naljekovia Hor-
tensij Brtuevi Hvaranin pie (Stari Pisci V, s. 350).
U Bajamontija krae: Nikoli Nale Hortenzio Bratuevi Hva
ranin."
Razlike: 1 lita ljeta. 2 vodi odi. 3 posija posijo, (i
12) kriposti kreposti. 4 Petre Petar. 5 uzdvie uzdie.
8 jur on, vrieme vrime. 9 ovdika do vika. 10 jer er,
vrinos vriednos, lovika ovika. 11 ovdi odi.
VIII. Gospodinu Hortensiju Brtueviu, vlastelinu hvarskomu,
Nikola Stjepka Naljekovia, Dubrovanin, humiljeno preporuujui
se pie (Stari Pisci V, s. 333. i 334.). U Bajamontija: Odgovor
Nikole Nale."
Razlike: 3, 9 vrjemena vremena. 4, 7, 20 svitu svietu.
7 ovoj ovo. 8 mioal miso, vridnu vriednu. 12 jer er,
vridnu vriednu, ri rie. 13 kriposti kreposti. 14 lisku
listu. 18 tegnuv tegnut. 19 pri prie. 23 tiem tim. 25
pro po, da zlo ne ima da za zlo ne ima. 26 ni nit,
rit riet.
IX. Gospodinu Ivanu Viali, vlastelinu krkarskomu, Nikola
Stjepka Naljekovia Dubrovanin pie na 16 novembra 1564.
(Stari Pisci V, s. 335336).
U Bajamontijevu rukopisu: Ivanu Viali, Vlastelinu Hvarskomu
na 16 Nove. 1564. *
Razlike: 5 dali dalek. 6, 26? 36 kriposno kreposno. 12
srid sred. 14 cid ciec\ 17 upije vapije. 20 sciene scieni,
srid sred. 22 kriposti kreposti, izrieti izriti. 28 veomi
veoma. 34 mrnari marnari. (U akavaca se uje i marnr).
35 tkoj tako. 38 smetem se smetam se.
X. Gospodinu Nikoli Stjepka Naljekovia Dubrovaninu lan
Viali Krkranin u 1564 na 9 de(em)bra (Stari Pisci V, s. 351352).
(7) POSLANICE NIKOLE NALE VLASTELIMA HVARSKIJEM I T . D. 309

U Bajamontijevu rukopisu: Ivan Viali Nikoli Nale na 9 de

cembra 1564."
Razlike: 1 hvalo hvala. 3, 29, 51 kriposti kreposti. 12
izrit izriet. 14 stvarju stvari. 21 dodje donje. 22 u a.
29 bih bi, tve sve. 33 toga] toga. 35 toj tvoj. 36
u B. rukopisu crticom je oznaeno, da fali jedna rije (zaklad).
37 ci cie. 39 bigue bjegue. 41 svitli svietli. 42 nadili
nadieli. 43 gospodom uresi gospodom ga uresi. 50 slavnieh
slavnih, zdri dri. 51 kieh kiem. 52 svitlos svietlos.
54 Homera Omera. 55 od tvoga za tvoga, tej sej. 56
potenja potenja. 58 u Baj. rukopisu nema rijei: posvis', nauk
vibuj naprav," koje je. oznaeno tokama. 59 prijet prije.
Bajamontijevu rukopisu nedostaju stihovi 19. i 20.
 Bla Stttlli Ludevitu (laju 1841.
Iz ORIGINALA U JUGOSL. AKADEMIJI PRIOPUJE I v A N MlLETI.

Ludovico. Gaj
Domo. Zagrabia
Sacri. Et. Profani. Iuris. Doctori. Eximio
Eruditione. Et. Ingenio. Praestanti
Virorum. Dootissimorum. Et. Claritate. Generis. Illustrium
Gratia. Et. Amicitiis. Plorenti
Quem
Eara. Sagacitas. In. Investigandis
Regionibus. Rebusque. Gestis. Antiquae Illyriae
Singulare. Nativae. Linguae. Studium
Et. Amor. Patriaeque. Cultus
Praeclare. Exornant
Illo Adsertore. Merito. Gloriantur
Blasius. Lucae. Fil. Stulli
Ob. Memoriam
Ejus. Ad^entus. Rhacusam
Et. Suae. Erga. Optimum. Hospitem
Existimationis. Officium
Anno. W. DCCC . X X X X I
Rhacusae. XIV. Kal. Iulii
D. D.
 Latinski prijevod hryatske boine pjesme.
PRIOPIO DR. A. Mui.

Meu kiiigama pokojnoga Ivana K. T k a l o i a naao sam la

tinski prijevod popularne hrvatske boine pjesme: Narodil nam
se kralj nebeski," koji ovdje priopujem bez promjene, da mu se
ne zamete trag. Prijevod je tampan na dva lista male osmine
bez naznake mjesta i godine (rekao bih, da je tampan u poetku
19. vijeka). Prevodilac se potpisao Ns. Iza teksta ima sliica
anela, koji udara u dva bubiia. Original se sada uva u biblioteci
Jugoslavenske akademije.

Hyrrirrus
Nativitatis e Croatico
in Latinuni versus.
1.
Natus est nobis Rex coelestis
De Maria casta virgine;
Exultemus laeti dulci jubilo!
Neonatum Regem adoremus!

2.

Altera lux est sacra beato

Stephano, Christi primo Martyri;
E x u l t e m u s l a e t i &c.
 DR. A. MUSIC,

3.
Tertiam dam us sancto Joanni
Asseclae Jesu peramabili;
E x n l t e m u s l a e t i &c.

4.
Infanticidio multas Herodes
Pro Christo proles necat ut oves ;
E x u l t e m u s l a e t i &c.

5.
Beatus Thomas Martyr & Praesul
Pro suo factus munere exul;
E x u l t e m u s l a e t i &c.

6-
Juxta cor Dei servus poenitens,
E styrpe David Christus exiens;
E x u l t e m u s l a e t i &c.

7.
Sylvester Papa hisce accessit.
Quern corona vit Christus in Coelis;
E x u l t e m u s l a e t i &c.

8.
Die octav nomen est Regi
Inditum Jesus, seu Salvator;
E x u l t e m u s l a e t i &c

9.
Circumcidendum sese praebuit,
Liberans carnem, carnem induit;
E x u l t e m u s l a e t i &c.

10.
Sancti tres Reges Regem quaerendo
Lumine Stellae Numen prehendunt;
E x u l t e m u s l a e t i &c.
(3) LATINSKI PRIJEVOD HRVATSKE BOINE PJESME. 313

11.
Munere Auri, thuris, & myrrhae
Adorant Deum intra praesepe;
E x u l t e m u s l a e t i &e.

12.
Saba & Tharso dona adducunt
Et Regi Regum corda addicunt;
E x u l t e m u s l a e t i &o.

13,
Sic & nos omnes Christi fideles
Laudemus Christum prout hi Reges ;
E x u l t e m u s l a e t i &c.

14..
Triadi sanctae sit in exeelsis
Gloria, honor, lausque perennis;
E x u l t e m u s l a e t i &c.

15.
Nobis in terra bona voluntas,
Pax, valetudo, sancta Unio;
Exultemus laeti dulci j ubilo!
Neonatum Regem adoremus!
Ns.
 POZIV.
Od prvih dana svojega ivota drala je Jugoslavenska akademija
jednom od prijekih svojih dunosti, da prione sabirati knjievne
spomenike junih Slavena i objelodanjivati ih u svojim izdanjima.
To je ponukalo Akademiju, da je poela tampati kritina izdanja
Starih pisaca hrvatskih," od kojih je do sada izila dvadeset i jedna
knjiga; zato je pokrenula Starine," u koje slae ve godinama
ponajpae grau za sredovjenu rukopisnu knjievnost, a pored
toga izdala je i nekoliko posebnih djela s istom svrhom. No Aka
demija imade sama ve podosta grae i za novovjenu knji
evnost , a uza to joj sve ee dolaze takovi prilozi s raznih
strana, pa je zato opet koraknula naprijed i osnovala nov zbornik,
u kojemu se objelodanjuju prilozi za povijest knjievnosti hrvatske
u novom vijeku pod natpisom Graa za povijest knjievnosti
hrvatske."
etiri su stoljea ve prola, to se tampaju hrvatske knjige,
pa se tako naslagalo mnogo grae, koju treba da objelodanimo,
ako elimo, da to prije doekamo kritinu povijest svoje knjige.
Odmah u poetku novoga vijeka nahoimo u povijesti svoje knji
evne prosvjete duboke tragove talijanske kulture i susreemo se
s humanizmom, te je sasvim prirodno, to knjievnost naih strana
progovara trima jezicima: hrvatskim, talijanskim i latinskim, da
pae imade dosta knjievnika, koji piu u sva tri jezika, a mnogo
ih radi u dva. Povijest nae knjievnosti ostala bi nepotpuna, kad.
se historik ne bi osvrtao takoer na talijanska i latinska djela
naih knjievnika, te poradi toga Akademija u svojem novom
literarno-historijskom zborniku priopuje uporedo grau za nau
knjievnost svih triju jezika. Prilika je, da se u ovome zborniku
prikuplja graa za povijest knjievnosti poevi od XV. stoljea
sve do godine 1860., a Akademija se najpae brine oko toga, da
sabere to obilniju grau za historiju ilirizma, koji j e udario
osnovu modernoj knjizi hrvatskoj.
 Ovdje, se tampaju manji izvorni sastavci stari]ili pisaca, koji
se ne mogu ' objelodaniti u posebnoj knjizi, nadalje vanija knji
evnika korespondencija i napokon razni prilozi, koji su podobni
objasniti koju stranu knjievne historije nae. Ovakova e graa
bez sumnje doi u dobar cas svakomu, koga zanima prolost nae
knjievne prosvjete
Mnogo se ove grae nahodi u javnim arhivima i knjinicama,,
koja je Akademiji dohodna, ali je za cijelo imae veoma mnogo i
u privatnim rukama, s toga Akademija utivo moli sve rodo
ljube, da joj priloge iz svojih knjinica za ovaj zbornik ili sami
tono prepiu ili poalju, pa e ih Akademija pregledati i prirediti
za tampu. Akademija e rukopise to prije . sa zahvalnou po
vratiti njihovim vlasnicima, a voljna je i namiriti sve trokove,
koji nastanu.
Prva knjiga ovoga zbornika izala je godine 1897., druga
godine 1899., trea godine 1901., etvrta godine 1904.
Kako je ovaj pothvat namijenjen ne samo koristi nauke, nego i
slavi naroda hrvatskoga, Akademija se ivo nada, da e se njezinu
pozivu rado odazvati svi rodoljubi, koji bi joj makar kako mogli
u tom poslu biti na ruku.
Prilozi za Grau z a povijest k n j i e v n o s t i h r v a t s k e "
neka se alju upravi Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

U ZAGREBU, na koncu godine 1907.

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti