Haley Alex Korjeni,knjiga prva

1.POGLAVLJE

U rano proljee 1750. godine, u selu Juffureu, udaljenom etiri dana putovanja
uzvodno od obala Gambije u Zapadnoj Africi, rodilo se muko dijete Omoru i
Binti Kinte. Silovito se probijajui iz snanog, mladog Bintina tijela, djeak je
bio isto tako crn kao ona,prljav i klizav od njene krvi i silno se derao. Dvije
izborane babice, stara Nyo Boto i djetetova baka Yaisa, radosno su se smijale
kad vidjee da se rodio djeak.
Po drevnim predanjima, prvoroeni djeak predskazivao je posebne milosti
Alaha,ne samo roditeljima djeaka nego i obiteljima njihovih roditelja,a k tome
treba dodati jo i ponosno saznanje da e roenjem djeaka porasti ugled
imenu Kinte, te da se nee ugasiti.
Bilo je to sat prije prvog glasanja pijetla, i uz brbljave glasove Nyo Boto i bake
Yaise, prvi zvuk koji je dijete ulo, bilo je prigueno, ritmiko bomp-a-bomp-a-
bomp drvenih tuaka kojima su ostale ene u selu mrvile zrna kuskusa u
stupama, pripravljajui tradicionalni zajutrak od kae skuhane u zemljanom
loncu iznad vatre ograene sa tri kamena.
Uski,plaviasti stupovi dima izvijali su se prema nebu, otrog i ugodnog mirisa,
iznad malog, pranjavog zaseoka okruglih nastambi od blata, kad je Kajali
Demba,seoski alima, otpoeo svoje nosno zapijevanje, pozivajui muku eljad
na prvu od pet svakodnevnih molitava koje se odvajkada upuuju Alahu, sve
otkako se bilo tko iv mogao sjetiti. urno se podiui sa svojih leajeva od
bambusove trske i tavljenih koa, i navlaei grube pamune halje, mukarci
sela Juffure ustro su koraali prema mjestu odreenom za molitvu, gdje je
alimamo predvodio slubu:
Alahu ekber! Lailahe illallah!
Nakon molitve, dok su se mukarci vraali u svoje nastambe na zajutrak,
Omoro je dotrao meu njih,sjajui od radosti i uzbuenja, i obavijestio ih o
svom prvoroenom sinu.estitajui mu, svi su mukarci ponavljali rijei o
znamenju budueg blagostanja.
Svaki je mukarac, vrativi se u kolibu, primio od svoje ene zdjelu kae.
Odlazei zatim u svoje kuhinje u stranjem dijelu kolibe, ene su prvo hranile
djecu, a zatim bi konano i same dorukovale. Kad su zavrili s jelom, muevi
su uzimali kratke motike zakrivljenih dralja, na kojima je seoski kova obloio
drvena sjeiva metalom, i odlazili na cjelodnevni rad u polju, gdje je trebalo
pripremiti zemlju za uzgoj kikirikija i kuskusa i pamuka, to je bio posao
mukaraca kao to je uzgajanje rie bilo posao ena u toj vreloj, raskono
plodnoj savani Gambije.
Prema pradavnom obiaju,slijedeih sedam dana za Omora e postojati jedan
jedini zadatak s kojim e se morati ozbiljno pozabaviti,izabiranje imena za svog
prvoroenog sina. Mora odabrati ime u kojem e biti sadrana povijest i
obeanje, jer su ljudi njegova plemena, Mandinge,vjerovali da se u djetetu
razvija sedam osobina one osobe ili stvari po kojoj je nazvano.
U tom tjednu razmiljanja, Omoro je u svoje i u Bintino ime posjetio svako
domainstvo u Juffureu i svaku je obitelj pozvao na ceremoniju imenovanja
novoroenog djeteta koja e se, prema tradiciji, odrati na osmi dan njegova
ivota.Tog e dana, poput svog oca i oca njegova oca, taj novi sin postati lanom
plemena.
Kad je osvanuo osmi dan, seljani su se,ve u rano jutro okupili ispred kolibe
Omora i Binte.ene iz obje obitelji donijele su na glavama trbuaste posude s
obrednim kiselim mlijekom,te slatkim munko kolaima od smrvljene rie i
meda. Karamo Silla, seoski jaliba, bio je tu sa svojim tang tang bubnjevima,tu je
i alim,i arafang Brima Cesay,koji e jednog dana biti djeakov uitelj, tu su i dva
Omorova brata,Janneh i Saloum,koji su poli na daleki put kako bi prisustvovali
ceremoniji im je doprla do njih govorom bubnjeva prenoena vijest o roenju
njihovog neaka.
Dok je Binta ponosno drala novoroeno dijete, obrijali su malianu mali
komadi prvom kosom pokrivene lubanje,kako se to odvajkada uobiajilo da se
uini na taj dan,a sve su se ene glasnim uzvicima divile ljepoti djeteta. Zatim
su se svi utiali kad je jaliba poeo udarati u bubnjeve.
Alim je izgovorio molitvu nad posudama s kiselim mlijekom i munko-kolaima,
a dok je alim molio, svatko je od prisutnih gostiju desnom rukom dotaknuo rub
posude, izraavajui tako potovanje prema hrani. Zatim se alim okrenuo da se
pomoli iznad novoroenog djeteta i zaklinjao je Alaha neka mu podari dug
ivot,uspjeh u njegovim nastojanjima da uvea ugled i ponos, te daruje mnogo
djece svojoj obitelji, selu i plemenu,i na kraju, neka mu podari snagu i hrabrost
kako bi zavrijedio i osvjetlao ime koje e sada primiti.
Zatim je Omoro istupio pred okupljene stanovnike Juffurea. Pribliivi se svojoj
eni, podignuo je novoroene, i dok su svi gledali u njega, on tri puta apne u
uho svoga sina ime koje je za njega izabrao.To je bilo prvi put to je to ime
izgovoreno kao ime tog djeteta,jer Omorovo je pleme vjerovalo kako svako
ljudsko bie ima pravo da prvo sazna tko je.
Ponovo se oglasio tang tang, Omoro je sada apnuo ime djeteta na uho Binti i
ona se ponosno i zadovoljno osmjehnula. Zatim je Omoro apnuo ime arafangu
koji na to istupi pred seljane.
Prvo dijete Omora i Binte zvat e se Kunta! uzviknuo je Brima Cesay.
Kao to su znali svi prisutni gosti,bilo je to drugo ime djetetova pokojnog djeda,
Kairabe Kunte Kinta, koji Je u Gambiju doao iz svoje rodne Mauritanije, te je
ovdje narod Juffurea spasio smrti od gladi, oenio se bakom Yaison i zatim
asno, sve do svoje smrti, sluio Juffureu kao seoski sveti ovjek.
Jedno po jedno, arafang je izgovarao imena mauritanskih predaka o kojima je
djeakov djed, stari Kairaba Kunta Kinte, esto priao. Imena su bila slavna i
brojna, i sezala su u prolost vie od dvije stotine kia.Potom je jaliba opet
poeo udarati u tang tang, a sav je okupljeni narod izvikivao usklike divljenja i
potovanja prema tako uglednom rodu.
Vani, ispod mjeseca i zvijezda, sam sa svojim sinom te osme noi, Omoro je
obavio posljednji in ceremonije imenovanja djeteta. Nosei malog Kuntu na
svojim snanim rukama, Omoro je otiao do ruba naselja, podigao dijete licem
prema nebu i tiho rekao:
Fend kiling dorong leh zvarrata ka iteh tee.
( Gledaj i zapamti, jedino je ovo vee od tebe. )


2. POGLAVLJE

Bilo je vrijeme sjetve i uskoro su trebale pasti prve kie. Na svim su njivama
muevi Juffurea slagali visoke plastove suhe trave i palili ih kako bi lagani
povjetarac raznio pepeo i oplodio tlo. A ene su na poljima rie ve sadile
zelene mladice u itko blato.
Dok se Binta oporavljala od poroda, njezino je polje rie obraivala baka Yaisa,
ali sada je Binta bila spremna ponovo preuzeti na sebe svoje dunosti. S
Kuntom u pamunom povezu na leima,Binta je pola s ostalim enama,neke
su od njih, kao i njezina prijateljica Jankay Touray, nosile svoju novoroenu
djecu,a uz njih i zaveljaj koji je svaka od njih nosila na glavi,do izdubljenih
kanua na obali seoskog bolonga, jednog od mnogih krivudavih kanala u koje se
razlijevala rijeka Gambija, poznatog pod imenom kamby-bolongo. Kanui su
hitro poletjeli niz bolong, u svakome po pet do est ena koje su snano upirale
o svoja kratka, iroka vesla,i svaki put kad bi se nagnule naprijed, zabadajui
veslo u vodu i upirui se o nj,Binta bi osjetila toplu i meku teinu Kunte na
svojim leima.
Zrak je bio teak od jakog, oporog mirisa mangrove i opojnih mirisa ostalih
biljaka i stabala kojima su bile gusto obrasle obje obale bolonga. Uznemirene
prolaskom kanua, brojne obitelji babuna, probuene od sna, poele su kretati,
skaui naokolo i tresui resama palmovih grana. Divlje svinje su roktale i
groktale, hitajui u zaklon visoke trave i grmlja. Prekrivajui blatne obale, na
tisue je pelikana, aplji, roda, galebova, gnjuraca i kljunaa prekidalo doruak i
uzbueno promatralo prolazak kanua.Neke od manjih ptica podigle su se u
zrak,grlice, guske, gnjurci, vodomari,kruei i otro kriei,sve dok se uljezi
nisu udaljili.
Dok su kanui rezali namrekanu, uzbibanu povrinu bolonga, jata bjelica
iskakala su slono iz vode, izvodei svoj srebrnasti ples, i uz pljusak bi ponovo
nestajale u vodi. Za bjelicama su jurile velike, prodrljive ribe, ponekad s toliko
pohlepe da bi, zaletjevi se, pljesnule ravno u kanu, a ene bi ih onda zatukle i
spremile u stranu za slasnu veeru. Meutim, ovog su jutra bjelice neometano
plivale oko njih.
Vijugavi bolong odveo je ene u kanuima iza okuke u drugu, iru pritoku, i kad
su se tamo pojavile, zrak se ispuni lepetom bezbrojnih krila, a golemi, ivi sag
ptica koje su ovamo dolazile s mora, blistajui svim bojama duge, podie se i
ispuni nebo. Povrina vode, zamraena olujnim ptijim oblakom i izbrazdana
udarcima njihovih krila, iarala se otpalim perjem dok su ene nastavile veslati
Kako su se pribliavale movarnim pliacima na kojima su generacijama ene
Juffurea gajile ru, kanui su poeli prolaziti kroz ustreptale oblake komaraca, a
zatim su se jedan za drugim nosom zabili u prilaze napravljene od guste, vrsto
ugaene trave. Trava je sluila kao mea i oznaivala je kojoj eni pripada koje
od polja gdje su smaragdno zeleni izdanci mlade rie ve nadvisili povrinu
vode za itavu irinu dlana.
Kako je o veliini polja svake pojedine ene odluivao svake godine nanovo
savjet starjeina Juffurea, a odreivala se prema broju usta koje je ena morala
nahraniti riom,Bintino je polje jo uvijek bilo malo.udljivo odravajui
ravnoteu pri izlasku iz kanua zbog djeteta na leima, Binta napravi nekoliko
koraka,a onda se naglo zaustavi,gledajui iznenaena i sretna majunu sojenicu
od bambusa, natkrivenu strehom od palmova lia.
Dok je ona raala, Omoro je doao ovamo i sagradio taj zaklon za njihovog sina.
Karakteristino za mukarce, nita joj o tome nije rekao.
Kad je podojila dijete i napravila mu gnijezdo u zaklonu,Binta se presvukla u
radnu odjeu koju je donijela sa sobom u zaveljaju i, gazei teko kroz blato i
vodu, izala je u polje. Saginjui se gotovo do zemlje, s nogama u vodi, izvlaila
je zajedno s korijenjem iznikle mladice korova koji bi, ako ga ne bi poupala,
brzo prerastao i uguio riu.A svaki put kad bi Kunta zaplakao, Binta bi izala iz
polja i odlazila da ga nahrani u hladu njegove sjenice.
Tako se mali Kunta svakodnevno sunao na suncu i uivao u njenosti svoje
majke.U svojoj kolibi u selu, Binta bi svake veeri,nakon to bi pripremila i
odnijela veeru Omoru,mekala kou svog djeteta maui ga od glave do pete
maslacem od sjemena si drveta, a zatim bi ga,rijetko bi kada to propustila
ponosno pronijela kroz selo do kolibe bake Yaise, gdje bi dijete doekalo jo
vie poljubaca i coktavih usklika divljenja.Zatim bi ga obje natjerale da glasno
protestira,rasplakavi ga upornim stiskanjem njegove glavice, nosa, uiju i
usnica kako bi ih pravilno oblikovale.
A katkada bi Omoro oduzeo svog sina enama i ponio bi dobro umotani
zaveljaj u svoju kolibu, muevi su oduvijek stanovali odvojeno od ena, gdje bi
djetetovim oima i prstima dopustio da istrauju razne privlane stvari kao to
je na primjer bila, saphie-amajlija iznad uzglavlja Omorovog kreveta,
postavljena tamo da odagna zle duhove.Kuntinu znatielju privlailo je sve to
je bilo areno,posebno lovaka torba njegovog oca, izraena od koe i tada ve
gotovo posve prekrivena kami koljkama,po jedna za svaku ivotinju koju je
Omoro osobno donio u selo za hranu.I Kunta bi zadovoljno gukao pred
dugakim, svinutim lukom i trepetom strijela u tobolcu, objeenom blizu njega.
Omoro se osmjehnuo kad se siuna ruica ispruila i uhvatila tamno,vitko
kopije iji je drak bio uglancan silnom uporabom.Doputao je Kunti dirati
svaku stvar u kolibi osim molitvenog ilima koji je vlasniku svetinja. I tako, kad
bi bili sami u oevoj kolibi, Omoro bi Kunti priao o sjajnim i smjelim djelima
koja e njegov sin initi kad odraste.
Konano bi odnio Kuntu natrag u Bintinu kolibu kad bi dolo vrijeme da ga
majka ponovo podoji. Bilo gdje se nalazio, Kunta je uglavnom bio zadovoljan i
uvijek bi brzo zaspao, bilo da ga je Binta ljuljala u krilu ili se naginjala nad njega
dok bi leao kraj nje u njezinom krevetu, tiho mu pjevuei neku uspavanku
poput ove:
Moje nasmijeeno dijete, Nazvano imenom svog plemenitog pretka.
Jednoga dana e postati
velikim lovcem ili ratnikom,
koji e svom ocu biti na ponos.
Ali ja, ja u te se uvijek sjeati ovakvog.
Ma koliko da je Binta voljela svoje dijete i mua, ipak je osjeala i vrlo odreen
strah, jer muslimanski su muevi esto izabirali i uzimali drugu enu upravo u
razdoblju kad bi prve ene dojile. Omoro zasad jo nije doveo drugu enu, a
kako Binta nije eljela da on zapadne u iskuenje, smatrala je da mali Kunta
mora to prije prohodati, jer s time prestaje razdoblje dojenja.
Tako je Binta spremno pomagala Kunti kad je, negdje oko trinaestog utapa,
pokuao napraviti prve nesigurne korake. I nedugo zatim, ve je uspio teturati
naokolo bez pomoi njene ruke. Binti je zbog toga laknulo upravo toliko koliko
je to Omora ispunilo ponosom, a kad je Kunta zaplakao traei da ga nahrani,
Binta je sinu umjesto dojke dala nekoliko vrstih udaraca po maloj stranjici i
pruila mu tikvicu sa kravljim mlijekom.


3. POGLAVLJE

Prole su tri kie, a bilo je ono mravo razdoblje kada je selo ve gotovo sasvim
iscrpilo zalihe ita,i ostale suene hrane od posljednje etve.Mukarci su
odlazili u lov, ali su se vraali samo sa nekoliko malih antilopa i gazela i neto
onih nezgrapnih ptica to ive u grmlju,jer u tom razdoblju uareno je sunce
ve do mulja isuilo tolika pojilita u savani da se sva vea i bolja divlja
povukla duboko u umu,upravo u vrijeme kad su ljudi iz Juffurea trebali svu
svoju snagu za obavljanje poslova oko sjetve.ene su ve morale u svakodnevni
obrok kuskusa i rie dodavati neukusne sjemenke bambusa i suho lie
baobaba, neugodnog okusa. Dani gladovanja poeli su tako rano da je selo
moralo rtvovati pet koza i dva vola vie nego zadnji put, potkrepljujui tim
rtvama molitve koje su upuivali Alahu neka potedi selo smrti od gladi.
Konano se uareno nebo naoblailo,laki se povjetarac pretvorio u otar vjetar
i iznenada, kao i uvijek, poele su kiice, slijevale su se tople i blage dok su
seljaci kopali omekalu zemlju u duge, ravne redove, pripremajui je za sjeme.
Znali su da sjetva mora biti zavrena prije nego ponu velike kie.
Slijedeih nekoliko dana, ujutro nakon doruka, umjesto da svojim kanuima
odlaze na riina polja, ene su oblaile tradicionalnu odjeu plodnosti,
napravljenu od irokog zelenog lia koje je simboliziralo zelenilo mladog ita,
i odlazile su na prekopane njive svojih mueva. Jo prije nego bi se pojavile, uli
su se njihovi glasovi kako se diu i sputaju u monotonoj melodiji drevne
molitve njihovih predaka neka kuskus i kikiriki i druge sjemenke koje su nosile
u zemljanim posudama na glavama, puste snano korijenje i neka rastu.
Koraajui jedna iza druge slono, u ritmu, bose,ene bi tri puta otpjevale
molitvu i obile oko svake njive.Zatim su se razdvojile i svaka je pola za
jednim od ratara, a oni su hodali niz pripremljene brazde i svakih nekoliko
centimetara bi nonim palcem napravili rupu u zemlji. U svaku takvu rupu
ena bi zatim spustila sjemenku, pokrila je palcem i otila do slijedee rupe.
ene su radile vie od mukaraca, jer osim to su morale pomagati muevima,
obraivale su i riina polja i povrtnjake koji su se nalazili u blizini kuhinja.
Dok je Binta sadila luk,jam-krumpir,tikve,manioku i kisele rajice,mali je Kunta
provodio dane u igri pod budnim nadzorom nekoliko baka, koje su se brinule
za svu djecu iz sela to su pripadala u prvi kafo,a on je ukljuivao svu djecu
mlau od pet kia.
I djeaci i djevojice trali su naokolo goli kao mlade ivotinje,neki od njih tek
su bili poeli izgovarati prve rijei. Sva su djeca, kao i Kunta, brzo rasla, smijui
se i skviei dok su se lovila oko divovskog debla seoskog baobaba, igrala se
skrivaa ili natjeravala pse i kokoi da se razbjee u uskomealoj guvi dlake i
perja.
Meutim, sva bi se djeca,ak i ona najmanja, poput Kunte ,vrlo brzo umirila i
pourila zauzeti mjesto kad bi jedna od baka obeala ispriati priu. Iako jo
nije mogao razumjeti mnoge rijei,Kunta bi iroko rastvorivi oi gledao starice
koje su svoje prie popraale tako vjernim pokretima i umovima da se djeci
priinjalo kako se sve to doista tu pred njima i dogaa.
Iako je bio jo sasvim mali, Kunta bi ve prepoznao neke prie koje mu je ve
ranije ispriala njegova baka Yaisa kad bi je otiao posjetiti u njezinoj kolibi.
Meutim, ba kao i svi njegovi drugovi iz prvog kafa, i Kunta je smatrao da je
od svih baka najbolja pripovjedaica omiljena, tajanstvena i udna starica Nyo
Boto.
elave lubanje, duboko izborana lica, crna kao dno kuhinjskog lonca, s vjeitim
prutiem korijena limun trave koji je stalno vakala i koji joj je, poput ticala
kakvog insekta, strao izmeu ono nekoliko preostalih zuba,a koji su bili jarke
naranaste boje od bezbrojnih kola oraha to je sisala,stara bi se Nyo Boto, uz
mnogo stenjanja, smjestila na svoju nisku klupicu. Iako je uvijek gunala, djeca
su znala da ih voli kao da su joj roena, a ona je uostalom uvijek tvrdila da su
oni svi njezina djeca.
Okruena malianima, progunala bi:
Hoete li da vam ispriam priu..?
Hoemo!sva bi djeca povikala u jedan glas,nestrpljivo se gurkajui u napetom
iekivanju.
Zatim bi starica poela priu onako kako su svi pripovjedai Mandingo-
plemena uvijek poinjali priati:
U neko vrijeme, u nekom selu,ivjela je neka osoba
To je bio mali djeak, rekla im je, otprilike njihovih kia, i taj je djeak jednoga
dana otiao na obalu rijeke i tamo naao krokodila uhvaenog u mreu.
Pomozi mi! zazvao ga je krokodil.
Pojest e me! viknuo je djeak.
Neu! Doi ovamo! rekao je krokodil.
Na to je djeak priao krokodilu i istog su ga trena epali njegovi zubi nanizani
u dugakim raljama.
Zar zlom uzvraa moju dobrotu? vikao je djeak.
Naravno, odgovori mu krokodil ne otvarajui ralje.
Tako ti je u ivotu.
Djeak to nikako nije htio vjerovati i krokodil onda pristane da jo saeka i ne
proguta djeaka dok o tome ne uju miljenje prva tri svjedoka koji e onuda
proi. Prvi je naiao neki stari magarac.
Kad ga je djeak upitao to on o tome misli, magarac je odgovorio:
Sad kad sam ostario i vie ne mogu raditi, gospodar me je otjerao u divljinu da
me poderu leopardi!
Vidi? ree krokodil.Slijedei je tuda proao stari konj koji im je rekao isto
to i magarac.
Vidi? ree krokodil. Zatim je naiao debeljukasti zec koji ree:
Dakle, ne mogu dati dobar odgovor dok ne vidim kako se sve to odigravalo od
poetka.
Gunajui, krokodil rastvori ralje da bi mu ispriao kako je bilo,a djeak iskoi i
otri dalje od obale rijeke, gdje je bio siguran.
Da li ti voli meso krokodila? upita ga zec. Djeak potvrdno odgovori.
A tvoji roditelji? Djeak opet potvrdi.
Pa eto ti krokodila koji samo eka da ga strpa u lonac.
Djeak otri i vrati se s mukarcima iz svoga sela koji mu pomognu ubiti
krokodila. Ali, zajedno s ljudima iz sela je doao i jedan zvuolo-pas koji je, dok
su oni ubijali krokodila, gonio, uhvatio i zaklao onog zeca.
I tako je krokodil ipak bio u pravu,ree Nyo Boto.
Doista je u ivotu tako da se dobro esto plaa zlom. Eto, to sam vam htjela
ispriati kao priu.
Budi blagoslovljena, dao ti bog snage i obilja! uzvratila su djeca zahvalno.
Zatim su druge bake dole meu djecu sa zdjelama punim svjee prenih
kukaca i skakavaca.U nekom drugom razdoblju,to bi bilo samo ukusno
predjelo, meutim sada, prije velikih kia, kad je razdoblje gladovanja ve bilo
poelo,preni insekti morat e djeci zamijeniti podnevni obrok, jer je u
ostavama veine obitelji preostalo jo samo nekoliko pregrti kuskusa i rie.


4. POGLAVLJE

Sad su ve gotovo svako jutro padali kratki, svjei pljuskovi, a izmeu dva
pljuska Kunta i njegovi vrnjaci uzbueno bi se razletjeli po selu.
Moja je! Moja! vikali su kad bi vidjeli lijepu dugu koja se u luku sputala do
zemlje i uvijek se priinjala nekako blizu.
Meutim, kie su donijele i oblake leteih insekata iji bi estoki ubodi i ugrizi
brzo potjerali djecu nazad u kolibe.Zatim su, iznenada, kasno jedne noi, poele
velike kie i ljudi su se skutrili u svojim hladnim kolibama, sluajui vodu kako
udara o krovove od palmova lia, promatrajui bljeskanje munja i smirujui
djecu kad bi kroz no zatutnjali gromovi. Izmeu dva proloma oblaka uo bi se
samo lave akala, zavijanje hijena i kreket aba.
Kie su se vratile slijedee noi, i slijedee, i opet slijedee,uvijek su padale
samo nou ,poplavivi nizinu uz rijeku, pretvarajui njihove njive u movare, a
selo u blatno jezero.
Ipak, svakog jutra prije doruka, svi bi se mukarci probijali kroz blato do male
damije Juffurea i zaklinjali Alaha neka poalje jo vie kie, jer njihov je ivot
ovisio o tome hoe li voda dovoljno natopiti tlo prije nego pripekne sunce i
saee svaku biljku iji korijen ne uspije nai dovoljno vode da preivi.
U vlanoj djejoj kolibi, slabo osvijetljenoj i loe zagrijanoj vatrom od suhih
granica i komada osuene kravlje balege, naloenoj u plitkoj rupi iskopanoj u
zemljanom podu kolibe, stara Nyo Boto priala je Kunti i drugoj djeci o onoj
stranoj godini kada, kako se sjeala, nije palo dovoljno velikih kia. Bez obzira
na to koliko neto bilo strano, Nyo Boto bi se uvijek sjetila nekog vremena kad
je bilo jo gore.
Nakon dva dana velike kie,priala im je, dole su suneve jare. Unato upornih
molitvi Alahu, plesanju tradicionalnog plesa kie i svakodnevne rtve od dvije
koze i jednog vola,ipak se sve to je iz zemlje raslo poelo suiti i umirati.ak su
presuile i lokve u umama, priala je Nyo Boto, i prvo su umske ptice, a zatim
i druge umske ivotinje, bolesne od ei, poele dolaziti na seoski bunar. U
kristalno prozirnom nebu svake bi noi sjale tisue zvijezda, puhali su hladni
vjetrovi i sve je vie i vie ljudi obolijevalo.
Oito, Juffure je bilo u vlasti zlih duhova. Oni koji su jo bili sposobni za
to,nastavili su s molitvama i plesovima,i konano su rtvovani i posljednja koza
i posljednji vol.
inilo se da je Alah Juffureu okrenuo lea. Neki,stari, slabi i bolesni, poeli su
umirati.Drugi su odlazili iz Juffurea i obilazili druga sela, nadajui se da e ih
netko tko ima hrane primiti kao robove, samo da neim napune eluce, a oni
koji su ostali u selu obeshrabreno su leali u kolibama.
Tada je, ree Nyo Boto, Alah usmjerio korake marabuta Kairabe Kunte Kinta
prema izgladnjelom, umiruem selu Juffureu.Vidjevi patnje naroda Juffurea,
on je kleknuo i molio se Alahu,gotovo bez imalo sna i krijepei se tek
povremeno s nekoliko srkuta vode ,punih pet dana. Uvee petog dana velika se
kia spustila poput potopa i spasila Juffure.
Kad je Nyo Boto zavrila priu,druga su djeca s novim potovanjem gledala
Kuntu koji je nosio ime svog uglednog djeda, mua bake Yaise. Jo i prije nego
to je uo tu priu, Kunta je zamijetio na koji se nain roditelji druge djece
obraaju Yaisi, i osjetio da je Yaisa znaajna osoba, ba kao to je to zacijelo bila
i Nyo Boto.
Velike su kie nastavile padati svake noi,sve dok Kunta i druga djeca nisu
primijetila kako odrasli,prolazei selom teko izvlae noge iz blata, upadajui
do lanaka, pa ak i do koljena u mulj, a ponekad su se ak sluili kanuima kako
bi se prebacili od mjesta do mjesta.
uo je Bintu kad je Omoru priala kako su riina polja poplavljena nabujalim
vodama bolonga. Drhui od hladnoe, gladni, oevi su gotovo svaki dan
rtvovali Alahu dragocjene koze i volove,krpali oteene krovove, uvrivali
omekale zidove koliba i molili Boga da im njihove zalihe rie i kuskusa potraju
do slijedee etve.
Meutim, Kunta i njegovi prijatelji, budui da su jo bili samo mala djeca, nisu
grevitoj gladi u svojim elucima obraali toliko pozornosti koliko igrama u
blatu,meusobnom rvanju i klizanju na golim stranjicama u skliskom mulju.
Ipak,zaeljevi se ponovno sunca,djeca bi mahala ruicama prema olovnosivom
nebu i uzvikivala,onako kako su to vidjeli da ine njihovi roditelji: Sini, sunce,
ubit u ti kozu!
ivotvorna kia donijela je cijeloj prirodi svjeinu i raskono obilje.
Ptice su posvuda pjevale.Granje drvea i sve biljke rasprsnule su se mirisnim
cvjetovima, crvenkastosmede, ljepljivo blato pod njihovim nogama, svakoga bi
jutra osvanulo prekriveno novom prostirkom od latica jarkih boja i zelenog
lia koje bi kia pokidala u toku noi. Ali usred te raskoi prirode, bolest se
nezadrivo irila medu stanovnicima Juffurea, jer nijedna od plodina bogatog
uroda nije jo bila dovoljno sazrela za jelo. I odrasli i djeca gladno su zurili u
tisue mesnatih mango-plodova i majmunskih jabuka, pod kojima su se svijale
grane,ali zeleno je voe bilo tvrdo kao kamen, a oni koji bi ga zagrizli, povraali
bi i razboljeli se.
Sama kost i koa!uzviknula bi baka Yaisa, cokui jezikom, svaki put kad bi
ugledala Kuntu.Zapravo je njegova baka bila isto tako mrava kao i on, jer sad
je ve svaka ostava u Juffureu bila sasvim ispranjena.
Ono malo krava, bikova, koza i kokoi u selu, to jo nije zavrilo u loncu ili bilo
podesno kao rtva, trebalo je odrati na ivotu i hraniti jer inae slijedee
godine nee biti priploda, kozlia, telia i pilia.
Tako su se ljudi poeli hraniti raznim glodavcima, korijenjem i liem koje su
skupljali u samom selu, i izvan sela,a potraga za hranom bi poinjala s izlaskom
sunca i zavravala kad bi zalo sunce.
Da su muevi ak i otili u ume, u lov na divlja,kako su to inae esto inili u
neko drugo doba godine, sada ne bi imali snage dovui ulov do sela. Plemenski
tabui branili su Mandingo-ljudima jesti meso majmuna i babuna kojih je bilo u
izobilju,isto tako nikada ne bi dotakli brojna kokoja jaja to su leala naokolo,
niti koju od milijuna velikih zelenih aba jer su ih smatrali otrovnima. A kao
pravovjerni muslimani, radije bi umrli nego okusili meso divljih svinja koje su
esto u krdima dolazile rovati usred sela.
Ve su stoljeima obitelji dugonogih roda gradile gnijezda na najviim granama
seoskog ceiba-stabla,a kad bi se izlegli mladi,odrasle su rode neprekidno letjele
do bolonga i natrag,donosei mladima tek ulovljenu ribu.Paljivo ekajui pravi
trenutak, bake i djeca nahrupili bi pod stablo, kriei i nabacujui se kratkim
tapovima i kamenjem prema gnijezdima.esto bi u toj guvi,galami razjapljeni
kljun mlade rode promaio ribu, riba bi promaila gnijezdo i preletjevi kroz
gustu kronju,pljesnula na zemlju.Djeca su se borila koje e prvo dograbiti ribu,
i neija bi obitelj te veeri imala gozbu. Ako bi neki kamen od onih to su ih
djeca bacala prema gnijezdu, sluajno pogodio nezgrapnu, paperjem pokrivenu
mladu rodu, mladune bi ponekad ispalo iz visokog gnijezda zajedno s ribom i,
tresnuvi o zemlju, uginulo ili se teko ozlijedilo, te veeri bi nekoliko obitelji
veeralo juhu od rode. Meutim, takvi su obroci bili rijetki.
Kasno uveer svaka bi se obitelj okupila u svojoj kolibi, donosei sve ono to su
pojedinci uspjeli skupiti preko dana,moda ak i krticu, ili pregrt masnih larvi,
ukoliko su imali sree, i od svega toga skuhali bi lonac juhe, koja bi, dobro
zapaprena i zainjena mirisnim zainima da bi joj se popravio ukus, te veeri
bila sva njihova hrana. Ali je takvo jelo samo ispunilo eludac, a nije davalo
snage. I tako su ljudi Juffurea poeli umirati.


5. POGLAVLJE

Sve ee i ee selom bi odjeknulo vriskavo kukanje neke ene. Sretni su bili
oni najmanji koji su jo bili premladi da shvate, jer ak je i Kunta ve bio
dovoljno star da zna kako kukanje znai da je upravo umro netko tko je bio
voljen.
Obino bi u toku poslijepodneva donosili u selo,nepokretnog na volovskoj koi,
ponekog bolesnog ratara koji je izaao posjei korov na svojoj njivi.
Bolest je poela izazivati otekline nogu kod nekih odraslih. Drugi su oboljeli od
groznice od koje su se bolesnici naizmjence jako znojili i tresli od zimice. A kod
sve su se djece, po rukama i nogama, prvo pojavile male otekline koje su vrlo
brzo postale vee i bolne,zatim su se otvorile i iz njih se poela cijediti ruiasta
tekuina to bi se ubrzo pretvorila u gusti, uti, smrdljivi gnoj koji je privlaio
rojeve krupnih muha.
Bol od velikog otvorenog ira na nozi natjerao je maloga Kuntu da posrne kad
je jednog dana pokuao potrati. Udario se pri padu, drugovi u igri pomogli su
mu ustati,a bio je uplaen,plakao je, i elo mu je krvarilo.
Kako su i Binta i Omoro bili u polju,djeca su ga urno odvela u kolibu bake
Yaise koja se ve mnogo dana nije bila pojavila u djejoj kolibi.
Yaisa je izgledala vrlo slaba, koa na njezinu izmravjelu licu napela se preko
kostiju, a leala je znojei se ispod volovske koe na leaju od bambusa. Ali kad
je ugledala Kuntu,skoila je s leaja i oprala mu ranjeno elo.vrsto ga je
zagrlila i naredila drugoj djeci da otre i donesu kelelalu mrave.
Kad su se djeca vratila, baka Yaisa je vrsto stisnula raspuklu kou na Kun-
tinom elu, a zatim je na ranu stavljala jednog po jednog mrava. Kad bi mrav
gladno zabio svoja snana klijeta u meso s jedne i druge strane rane, ona bi
mu vjeto otkinula tijelo, ostavljajui glavu s klijetima u rani,tako je nastavila
sve dok mravljim glavama nije zaila itavu ranu.
Nakon to je istjerala drugu djecu iz kolibe, rekla je Kunti neka legne i odmori
se uz nju na krevetu. Kunta je leao i sluao njezino teko disanje dok je ona
neko vrijeme utjela.Zatim je ruka bake Yaise pokazala na hrpu knjiga
poslaganih na polici kraj njezinog uzglavlja. Govorei tiho i polako, baka je
Kunti ispriala neto vie o njegovom djedu, kome su, rekla je, pripadale i te
knjige.
U svojoj rodnoj Mauritaniji, Kairaba Kunta Kinte napunio je bio trideset i pet
kia kad mu je njegov uitelj, glavni marabut, podijelio blagoslov i time ga
uinio svetim ovjekom, priala je baka Yaisa. Kuntin je djed u tome slijedio
obiteljsku tradiciju svetih ljudi obitelji Kinte, koja je poela prije mnogo stotina
kia, jo u Starom Maliju. Kad je uao u etvrti kafo i postao mukarac, zamolio
je starog marabuta da ga primi za svog uenika i slijedeih je petnaest kia
putovao s marabutovom druinom,enama, robovima, uenicima, kravama i
kozama, dok je starac hodoastio od sela do sela, sluei Alahu i njegovim
podanicima.Po pranim stazama i blatnim potocima, pod arkim suncima i
hladnim kiama, kroz zelene doline i vjetrovite pustare, priala je baka Yaisa,
putovali su tako od Mauritanije prema Jugu.
Nakon to je primio posveenje u svetog ovjeka, Kairaba Kunta Kinte nastavio
je lutati sam jo mnogo Mjeseevih ciklusa, obilazei razna mjesta u Starom
Maliju, kao to su Keyla, Djeela, Kangaba i Timbuktu, skrueno padajui niice
pred velikim svetim starcima i molei ih neka mu udijele blagoslov za uspjeh,
to bi mu svi rado podijelili.A zatim je Alah upravio korake mladog svetog
ovjeka prema jugu i konano u Gambiju, gdje se prvo bio zaustavio u selu
Palaki N'Ding.
Za kratko su vrijeme ljudi u ovom selu shvatili, vidjevi skore plodove njegovih
molitvi,da je tog mladog svetog ovjeka Alah obdario posebnom milou.
Bubnjevi za dojavljivanje proirili su tu vijest kroz cijelu zemlju, i ubrzo su ga
druga sela pokuala pridobiti za sebe, aljui mu glasnike po kojima su mu
nudili mlade djevojke za ene, na poklon robove, krave i koze. I uskoro je sveti
ovjek doista otiao u drugo selo, ovaj put u selo Jiffarong, ali samo zbog toga
to ga je Alah tamo uputio,budui da mu ljudi iz Jiffaronga nisu imali to
ponuditi osim zahvalnosti za njegove molitve.Ovdje je uo za selo Juffure u
kojem ljudi boluju i umiru zato to nije bilo velike kie. I tako je konano stigao
u Juffure, ree baka Yaisa, gdje je zatim pet dana neprekidno molio, sve dok
Alah nije poslao veliku kiu koja je spasila selo.
Saznavi za veliko djelo Kuntinog djeda, sam kralj Barra, koji je vladao ovim
dijelom Gambije, osobno je mladom svetom ovjeku poklonio izabranu djevicu
za njegovu prvu enu, a njezino je ime bilo Sireng. Sa Sireng, Kairaba Kunta
Kinte zaeo je dva sina i nazvao ih je Janneh i Saloum.
Priajui, baka Yaisa se bila pridigla i sada je uspravno sjedila na leaju od
bambusa.
Tada je,ree Yaisa sa sjajem u oima ,ugledao Yaisu kako plee seoruba ples!
Imala sam tada petnaest kia!,iroko se osmjehnula, otkrivajui krezube
desni.
Nije mu trebao nikakav kralj da za njega izabere novu enu!Ona pogleda
Kuntu.
U mom je trbuhu zaeo tvog oca Omora.
Te noi, u kolibi svoje majke, Kunta je dugo leao budan, razmiljajui o onome
to mu je ispriala baka Yaisa. Mnogo puta dosad Kunta je sluao o svom djedu,
svetom ovjeku, ije su molitve spasile selo i kojega je kasnije Alah uzeo k sebi.
Ali Kunta nikada dosad nije pravo shvatio da je taj ovjek bio otac njegova oca,
da je Omoro njega poznavao isto onako kako on sada poznaje Omora, da je
baka Yaisa Omorova majka kao to je Binta njegova majka. Jednoga e dana i on
nai enu kao to je Binta da mu rodi njegovog sina.A taj e sin opet Kunta se
okrene na drugu stranu, zaklopi oi i slijedei ove duboke misli, polako utone u
san.


6. POGLAVLJE

Slijedeih nekoliko dana, malo prije zalaska sunca, nakon to bi se vratila s
riinih polja, Binta bi poslala Kuntu na seoski bunar da joj donese tikvu svjee
vode,kojom bi zatim skuhala juhu od bilo ega to bi uspjela nai. Zatim bi ona i
Kunta odnijeli malo te juhe preko sela u kolibu bake Yaise. Kunti se inilo da se
Binta sporije kree i primijetio je da joj je trbuh jako velik i teak.
Dok bi se baka Yaisa bunila, govorei slabanim glasom kako e njoj uskoro biti
opet bolje, Binta bi poistila i pospremila kolibu.A onda bi ostavila baku Yaisu,
poduprvi je u sjedeem poloaju,na njezinu leaju da pojede zdjelu juhe s
komadiem Bintinog nadomjeska za kruh, umijeanog od praha kojim su bila
prekrivena suha crna zrna divlje akacije.
Zatim se jedne noi Kunta probudio i shvatio da ga to otac grubo trese za
ramena. Binta je na svom krevetu tiho stenjala, a u kolibi su osim njih, hitro se
kreui amo-tamo,bile jo Nyo Boto i Bintina prijateljica Jankav Tourav. Omoro
je s Kuntom pohitao na drugi kraj sela,gdje je Kunta, udei se to se to zapravo
dogaa, ubrzo ponovo zaspao na krevetu svog oca. Ujutro je Omoro opet
probudio Kuntu i rekao mu:
Ima brata. Podiui se brzo na koljena i trljajui oi, Kunta pomisli kako to
mora biti neto osobito kad je tako razveselilo njegovog inae uvijek strogog i
ozbiljnog oca. Po podne je Kunta, s ostalima iz svoga kafa, upravo bio u potrazi
za neim to bi se moglo pojesti, kad ga je zazvala Nyo Boto i povela ga u kolibu
da vidi Bintu. Binta je izgledala izmorena i sjedila je na rubu kreveta, njeno
milujui djetece u svom krilu.
Kunta je trenutak tako stajao, pomno promatrajui sitno, naborano crno
stvorenje,zatim je pogledao nasmijeena lica dviju ena nagnutih nad djetetom
i primijetio da je iznenada nestao Bintin veliki trbuh na koji se ve bio navikao.
Izaao je iz kolibe ne progovorivi ni rijei, a zatim, nakon to je neko vrijeme
nepomino stajao pred vratima kolibe, umjesto da se vrati svojim prijateljima,
otiao iza oeve kolibe i tamo je sjedio sam i razmiljao o onome to je vidio.
Kunta je nastavio spavati u Omorovoj kolibi jo i slijedeih sedam noi, ali to
kao da nitko nije primijetio, niti se zbog toga zabrinuo, toliko su svi bili zao-
kupljeni novom bebom.
Ve je poeo misliti kako ga njegova majka vie ne eli a ni otac,kad ga, uveer
osmog dana,Omoro pozove da zajedno sa svim ostalim fiziki sposobnim
stanovnicima Juffurea, doe pred kolibu svoje majke i uje koje je ime Omoro
izabrao za njegovog brata, a to je bilo , Lamin.
Te je noi Kunta dobro i mirno spavao,ponovo u svom vlastitom krevetu,
pokraj majke i novog brata. Meutim, ve za nekoliko dana, im joj se vratila
snaga, nakon to bi neto skuhala i dala za doruak Kunti i Omoru, Binta bi
uzela malog brata i odlazila u kolibu bake Yaise, gdje je provodila vei dio dana.
Po zabrinutim licima Binte i Omora, Kunta je shvatio da je baka Yaisa teko
bolesna.
Nekoliko dana kasnije, kasno poslije podne, Kunta i njegov kafo, brali su
mango-plodove koji su konano sazreli. Natukli bi na najbliem kamenu vrstu,
naranasto utu kou ploda, zatim bi odgrizli vrh i isisali meko, slatko meso
voa.
Skupljali su u koare majmunske jabuke i divlje orahe, kad Kunta odjednom
zauje poznati glas kako jaue iz pravca kolibe njegove bake. Tijelom su mu
proli hladni srsi jer bio je to glas njegove majke, prodoran u naricanju nad
mrtvacem kakvo je Kunta u posljednjih nekoliko sedmica tako esto sluao.
Druge su se ene odmah pridruile Bintinom otrom vriskanju i naricanje se
ubrzo proirilo cijelim selom.
Kunta je bezglavo pojurio prema bakinoj kolibi.
U guvi oko kolibe Kunta ugleda oajnog Omora i staru Nyo Boto koja je gorko
plakala.Ve za nekoliko trenutaka poeo je odjekivati tobalo bubanj, a jaliba je
glasno izvikivao dobra djela bake Yaise, koja je poinila u toku svog dugog
ivota u Juffureu.Ukoen od zaprepatenja, Kunta je tupo gledao kako mlade,
neudate ene iz sela podiu guste oblake praine udarajui po tlu irokim
lepezama od upletene trave, kako se po obiaju inilo kada netko umre. Nitko
inilo se nije primjeivao Kuntu.
Kad su Binta, Nyo Boto i jo dvije druge ene, kukajui ule u kolibu, ljudi pred
kolibom pali su na koljena i spustili glave.Kunta odjednom brizne u pla, koliko
od tuge, toliko i od straha.Uskoro je dolo nekoliko mukaraca s velikom,
svjee rascijepanom kladom, koju su poloili na zemlju ispred kolibe. Kunta je
gledao kako ene iznose iz kolibe tijelo njegove bake,umotano od vrata do
stopala u bijelu pamunu tkaninu i polau ga na ravnu plohu klade.
Kroza suze, Kunta je gledao narikae kako sedam puta obilaze u krugu oko
Yaise,izgovarajui molitve i monotono uzvikujui,dok je alim otegnutim glasom
govorio da je otila kako bi uz Alaha i svoje pretke provela vjenost. Kako bi joj
dali snage za taj put, mladi neoenjeni mukarci njeno su oko njezinog tijela
poslagali kravlje rogove ispunjene svjeim pepelom.
Nakon to se veina narikaa udaljila od odra,Nyo Boto i druge stare ene,
zauzee svoja mjesta u blizini mrtvog tijela, stiskajui se jedna uz drugu,
plaui i steui glave rukama.Uskoro zatim mlade ene donijee najvee ciboa
lie koje su uspjele nai, kako bi njime zatitile od kie glave starica dok budu
bdjele nad mrtvom Yaisom.Dok su starice tako sjedile, seoski su bubnjevi
priali o baki Yaisi do duboko u no.
U maglovito jutro, prema obiajima predaka, samo su mukarci Juffurea,oni
koji su jo mogli hodati,poli u pratnji mrtvog tijela do mjesta za pogrebe, koje
nije bilo daleko izvan sela, ali kamo inae nitko nikada ne bi odlazio, jer su
Mandingo, uz duno potovanje, osjeali i strah od duhova svojih predaka. Iza
mukaraca koji su nosili tijelo bake Yaise, poloeno na rasjeenu kladu, iao je
Omoro, nosei na jednoj ruci svog novoroenog sinia, a drugom rukom
drei ruicu malog Kunte, koji je bio previe ustraen da bi mogao plakati. Iza
njih su ili drugi mukarci iz sela.Ukoeno, u bijelo platno umotano tijelo,
spustili su u svjee iskopanu rupu u zemlji i pokrili ga odozgo gusto pletenom
prostirkom od bambusa.Na tu su prostirku zatim nabacali trnovito grmlje koje
je trebalo zatititi grob od hijena, a potom su na sve to nabacali i vrsto nabili
kamenje i na kraju podigli humak od svjee iskopane zemlje.
Nakon tog dogaaja Kunta mnogo dana gotovo uope nije ni jeo, ni spavao, niti
se htio odazvati pozivima svojih prijatelja iz prvog kafa koji su ga pozivali da
im se pridrui. Toliko je tugovao da ga je Omoro jedne veeri poveo u svoju
kolibu i tu, sjedei uz njegov leaj i obraajui mu se tako blago i njeno kao
nikada ranije, rekao neto to je olakalo Kuntinu tugu.
Rekao mu je kako u svakom selu ive tri skupine ljudi.
Prva skupina, to su oni koje moe vidjeti kako oko tebe hodaju, jedu, spavaju i
rade. Druga su skupina preci kojima se baka Yaisa sada pridruila.
A trei ljudi ,tko su oni? pitao je Kunta.
Trea skupina, ree mu Omoro .
to su oni koji jo ekaju na svoje roenje.


7. POGLAVLJE

Kie su prole pa je izmeu blistavog plavog neba i vlane zemlje zrak oteao
od mirisa raskonih divljih cvjetova i plodova. Rana jutra su opet odjekivala od
udaraca tukova u stupama dok su ene tucale proso, kuskus i zemne orahe,to
jo nisu bili plodovi ovogodinje etve nego urod rano izniklog sjemenja,
zaostalog u zemlji nakon prologodinje etve. Mukarci su ili u lov i donosili
u selo ukusne, uhranjene antilope, te su, nakon to bi razdijelili meso seljanima,
strugali i tavili koe. A ene su marljivo brale zrele crvenkaste mang-kano-
bobice, tresui grm nad prostirkom rairenom po tlu, a zatim bi te bobice suile
na suncu prije nego bi ih smrvile u stupama i odvojile od sjemenki ukusno futo-
brano.Nita se nije bacalo. Sjemenke bi prelile vodom i zatim kuhale, zajedno s
usitnjenim prosom, dok se ne bi raskuhale u slatkastu kau koja je Kunti, a i
svima ostalima, bila dobrodola sezonska zamjena za uobiajeni doruak od
kuskusa.
Svaki dan je bilo sve vie hrane i moglo se primijetiti kako selom poinje
strujati novi ivot.Mukarci su ustrije koraali odlazei na njive i vraajui se
uveer kuama,ponosno nadgledajui bogati urod koji e uskoro biti spreman
za etvu. Nabujala se rijeka sada naglo povlaila i ene su svakodnevno veslale
do faroa i istile posljednje ostatke korova medu visokim, zelenim redovima
rie.
A selo je ponovo odjekivalo galamom i smijehom djece koja su se nakon duge
sezone gladovanja opet vratila igri. Trbuii su se sada punili hranjivim jelima,
irevi se osuili u kraste i otpali,i djeca su jurila po selu i veselila se kao
opsjednuta.
Jednog bi dana nahvatali velike skarabeje na gnojitu, pa bi ih poreali da se
utrkuju, bodrei najhitrijeg da istri iz kruga ucrtanog prutom u praini.
Drugog bi dana Kunta i Sitafa Silla, njegov najdrai prijatelj koji je ivio u kolibi
odmah pokraj Bintine, napali na visoki zemljani humak i sruili ga, a zatim bi
promatrali slijepe termite bez krila koji su unutra ivjeli, kako naviru u
tisuama, panino bjeei.
Ponekad bi djeaci istjerali iz njezine rupe jednu od onih malih vjeverica koje
ive u zemlji i trali bi za njom sve dok im ne bi umakla u grmlje. A nita im nije
bilo drae nego kamenjem i vikom straiti jata malih,smeih dugorepih
majmuna dok bi prolazili pokraj sela. Neki bi se majmuni okretali, pa se i sami
nabacili kamenom na djecu prije nego bi se pridruili svojoj vritavoj brai na
najviim granama stabala. I svakog bi se dana djeaci rvali, hvatajui se, ruei
jedan drugog na lea, stenjui, grabei oko sebe i skaui ponovo na noge kako
bi poeli opet sve iznova, svaki od njih sanjajui o danu kad e moda ba on
postati jedan od ampiona svoga sela u rvanju i biti izabran da se ogleda u
tekim borbama sa ampionima iz drugih sela na natjecanjima koja se
odravahu u toku etvenih sveanosti.
Odrasli koji bi proli pokraj djece, ozbiljnih su se lica priinjali da ne vide i ne
uju kako Sitafa, Kunta i ostatak njihovog kafa,ree i urlaju kao lavovi,trube kao
slonovi i groku kao divlje svinje, ili kako se djevojice ,odvojeno od djeaka
igraju majki i supruga, kuhajui, njegujui lutke ili mrvei kuskus u stupama.
Meutim, ma koliko bila zanesena igrom, djeca nikada nisu propustila iskazati
svakom odraslom potovanje, onako kako su ih majke nauile da im je dunost
odnositi se prema starijima.Utivo gledajui odrasle u oi, djeca bi pitala:
Kerabe?(Ima li mir?) A odrasli bi odgovarali:
Kerabe doronga( Samo mir)
Ako bi netko od odraslih pruio ruku,djeca bi jedno za drugim prilazila,
uhvatila bi objema svojim rukama pruenu ruku i zatim bi,s dlanovima
prekrienim preko prsiju, stala u stranu i saekala da se onaj ovjek udalji.
Kuntu su kod kue tako strogo odgajali da se njemu inilo kako svaki njegov
pokret izaziva Bintino ljutito puckanje prstima,ukoliko ga, dapae, ne bi
dohvatila i poteno iibala.
Za vrijeme obroka dobio bi zvrku u glavu samo ako bi ga Binta uhvatila da su
mu oi uperene bilo kamo osim u zdjelu ispred njega.
Ako bi pak nakon razuzdane igre itavog dana, prije povratka u kolibu
propustio oprati sa sebe svaku trunku prljavtine, Binta bi dograbila otru
spuvu ili aku slame i komad sapuna to ga je sama pravila, i tako bi ga poela
ribati da se Kunti inilo kako e mu zderati svu kou.
Ako bi se ikada usudio zuriti u majku ili oca, ili u bilo koju drugu odraslu osobu,
pljuska bi doletjela isto tako brzo kao i onda kad bi poinio jednako ozbiljnu
pogreku i usudio se prekinuti razgovor bilo koga od odraslih. A naprosto je
bilo nezamislivo da bi se ikada usudio izrei bilo to osim istine. Ali, kako se
njemu obino nije inilo da ima nekog razloga za laganje, on nikada i nije lagao.
Iako, ini se, Binta nije tako mislila, Kunta se, koliko god je to mogao, trudio biti
dobar djeak i ubrzo je sva kod kue nauena pravila pristojnosti poeo pri-
mjenjivati u ponaanju prema drugoj djeci.
Kad bi meu djecom dolo do razmirica, to se esto dogaalo, a ponekad bi se
ak razvilo i do grubih rijei i puckanja prstima,Kunta bi se uvijek okrenuo i
bez rijei otiao od njih, pokazujui tako dostojanstvo i vladanje samim sobom
to su kako ga je majka bila nauila,osobine kojima se pleme Mandingo
oduvijek najvie ponosilo.
Pa ipak, skoro svake veeri Kunta bi dobio batina zbog neke pakosti koju bi
uinio svom malom bratu,obino bi ga plaio stranim rezanjem,ili bi se spustio
na sve etiri oponaajui babuna, kolutajui oima i udarajui akama kao
apama po podu.Dovest u tuobaba!viknula bi majka na Kuntu kad bi
izgubila strpljenje, a Kunta bi se onda uvijek strano prestraio, jer su bake
esto priale o tim dlakavim, udnim bijelim ljudima, crvenih obraza, koji su
krali ljude i u svojim ih velikim kanuima odvodili daleko od njihovih domova.


8. POGLAVLJE

Iako su Kunta i njegova druina u vrijeme kad bi sunce zalazilo, obino ve bili i
umorni i gladni, ipak bi se utrkivali tko e se prije popeti na neko manje drvo i
pokazati prstom krvavu loptu na horizontu. Sutra e biti jo ljepe! uzvikivali
bi. A kad bi se na nebu pojavio polumjesec, simbol Alaha, ak su i odrasli u
Juffureu brzo jeli veernji obrok kako bi se to prije mogli okupiti ispred koliba
u sve guem sumraku i vikanjem, pljeskanjem i udaranjem o bubnjeve
pozdraviti mjesec.
Ali kad bi oblaci sakrili mlaak, kao to je bilo ove noi, narod bi se, ustraen,
brzo raziao, a mukarci su odlazili u damiju moliti za oprotenje, jer skriveni
je mlaak znaio da su nebeski duhovi nezadovoljni narodom Juffurea. Nakon
molitve, mukarci su poveli svoje zastraene obitelji do seoskog baobaba, gdje
je te noi ve uao jaliba, zagrijavajui na maloj vatri kozju kou bubnja za
poruke do najvee mogue zategnutosti.
Trljajui oi jer su ga pekle od dima jalibove vatre, Kunta se sjetio kako bi ga
ponekad nou probudili bubnjevi koji su se javljali iz raznih sela. Probuen,
leao bi mirno i pozorno oslukivao, zvui i ritam bubnjeva bili su toliko nalik
na govor da bi na kraju uspio razumjeti poneku rije i shvatiti poruke koje su
obino javljale o gladi ili o poasti, ili o napadu i paleu u nekom selu, u kojem
su ljudi pobijeni ili su ih ukrali i odveli.
Objeena o baobab pokraj jalibe, visila je kozja koa iarana znakovima za
sporazumijevanje, a koje je na arapskom ispisao arafang. U treptavom odsjaju
vatre, Kunta je gledao kako jaliba poinje kvrgavim krajevima svojih svinutih
palica udarati brzo i otro u razliite toke na koi bubnja. Bila je to hitna
poruka najbliem vrau neka doe u Juffure i istjera zle duhove.
Ne usuujui se pogledati mjesec, ljudi su urili u kolibe i uplaeno se zavlaili
u krevete.Ali, od vremena do vremena kroz no bi stizao do Juffurea govor
dalekih bubnjeva,koji su poput jeke ponavljali iz drugih sela poziv vrau.
Drhtei ispod kravlje koe, Kunta se dosjetio kako to znai da je i njihov mlaak
noas zastrt oblacima.
Slijedeeg su dana mukarci Omorovih godina morali pomagati mlaim
mukarcima iz sela pri uvanju sad ve gotovo posve zrelih polja,kako bi
odbranili usjeve od poasti gladnih ptica i babuna. Djeake iz drugog kafa
upozorili su neka naroito budno nadziru koze koje su oni vodili na pau, a
majke i bake,zadravale su se blie uz malu djecu i dojenad nego to su to
inae inile.
Najvea djeca iz prvog kafa, ona Kuntinog i Sitafinog uzrasta, dobila su zadatak
da se igraju malo dalje izvan visoke ograde koja je okruivala selo, kako bi
mogli na vrijeme zapaziti,ako se neki stranac sluajno pone pribliavati
stablu putnikakoje je stajalo nedaleko od mjesta gdje su se igrali. Djeca su
pozorno motrila, ali tog dana nijedan se stranac nije pribliio selu.
Doao je slijedeeg jutra,neki veoma stari ovjek koji se pri hodu oslanjao o
drveni tap i koji je na elavoj glavi nosio veliki zaveljaj. Ugledavi ga, djeca su
viui uletjela u selo kroz seoska vrata.Nyo Boto je urno ustala i epajui otila
do velikog tobalo-bubnja po kojem je poela udarati,i tako su mukarci,
potravi sa njiva nazad u selo, uspjeli stii trenutak prije nego je vra doao do
vrata u ogradi i uao u Juffure.
Kad su ga seljani okruili,vra je poao do baobaba i briljivo poloio na zemlju
svoj zaveljaj.Naglo unuvi, istresao je zatim iz neke vree od kozje koe
hrpu sasuenih stvari,malu zmiju, donju eljust hijene, majmunsko zubalo, kost
iz krila pelikana,noge razliitih vrsta peradi i neko korijenje udna izgleda.
Ogledavi se oko sebe, nestrpljivim je pokretima rastjerivao zamuklu gomilu
neka mu dadu vie mjesta,i ljudi su se odmicali od njega, a vrau se itavo tijelo
poelo tresti i izvijati ,oigledno napadnuto zlim duhovima iz Juffurea.
Tijelo svetog ovjeka uvijalo se, lice mu se iskrivilo, oi su mu divlje kolutale,
dok su njegove drhtave ruke pokuavale natjerati tapi u njegovoj ruci,koji se
tome oito odupirao,da doe u dodir s onom hrpicom tajanstvenih stvari.Kad je
uz nadljudski napor vrhom tapia konano dotaknuo onu hrpu, vra se srui
na lea i ostane leati kao gromom pogoen.Ljudi su zapanjeno uzdahnuli. Ali,
polako, vra je poeo oivljavati. Zli duhovi su potjerani. Kad se vra s naporom
podigao na koljena, odrasli iz Juffurea,iscrpljeni, ali konano odahnuvi,otrae
do koliba i ubrzo se vratie nosei darove koje je vra svakako morao primiti
od njih. Starac je nove darove pridodao svom zaveljaju, ve povelikom i
tekom od darova iz drugih sela, u kojima je bio prije Juffurea, i ubrzo je
nastavio put kako bi se odazvao slijedeem pozivu. U svojoj velikoj milosti,
Alah se jo jednom udostojao potedjeti Juffure.


9. POGLAVLJE
Minulo je dvanaest Mjeseevih ciklusa i kad su opet jednom zavrile velike
kie, poela je u Gambiji sezona putnika.
Mreom staza koje su povezivale sela Gambije, stizalo je toliko putnika, neki bi
samo prolazili,a neki bi se zaustavili u Juffureu da su Kunta i njegova druina
morali budno straariti gotovo svakog dana.Nakon to bi upozorili selo da se
pojavio stranac,djeaci bi pourili natrag da doekaju posjetioca kod
putnikova stabla. mjelo koraajui uz njega, djeca bi ga salijetala pitanjima
dok bi u isti mah otrim okom traila bilo kakav znak putnikove namjere ili
zanimanja. Ako bi bilo to otkrila, naglo bi ostavila putnika i trala ispred njega
u selo da to kau odraslima,okupljenima u kolibi koja bi tog dana bila odreena
kao koliba za goste.
Prema drevnom obiaju, u svakom se selu svakoga dana birala druga obitelj
koja e posjetiocima koji tog dana stignu u selo ponuditi hranu i zaklon, ne
traei nikakve naknade, i to za onoliko dana koliko posjetioci poele ostati,
prije nego nastave putovanje.
Otkako im je povjerena zadaa da motre prilaze selu,Kunta, Sitafa i njihova
kafo druina, poeli su se osjeati i ponaati odraslije od svojih stvarnih kia.
Sad bi se svakog jutra nakon doruka okupili kraj kolskog dvorita arafanga i
tiho kleknuli,sluajui kako arafang poduava starije djeake,one iz drugog
kafa, po starosti odmah ispred Kunte,djeake od pet do devet kia,kako e itati
stihove iz Korana i pisati perima napravljenim od posebne trave, umoenima u
crnu tintu smijeanu od soka gorke narane i usitnjenih komada ai skinute
sa dna kuhinjskih lonaca.
Kad bi uenici zavrili s lekcijama i otrali,a za njima vijorili repovi njihovih
pamunih dundiko-koulja,urei se bi istjerati seoska stada koza na dnevnu
pau u oblinji iprag,Kunta i njegova druina pokuavali su se priinjati kao da
ih za sve to nije nimalo briga, ali su zapravo zavidjeli starijim djeacima, koliko
na njihovim dugakim kouljama,toliko i na vanim poslovima koje su
obavljali.Iako nita nije rekao,Kunta nije bio jedini koji je osjeao kako je
zapravo ve isuvie odrastao da s njime jo uvijek postupaju kao s djetetom i
da ga tjeraju da jo uvijek hoda gol. Kuntina je druina izbjegavala dojenad
poput Lamina kao da su kuni, a onu malo stariju djecu koja su naokolo puzala
smatrali su takoer nevrijednom njihove panje,osim to bi ih poteno pljesnuli
po stranjici kada u blizini nije bilo nikoga od odraslih.
Izbjegavajui ak i njenosti baka koje su se o njima brinule otkako su znali za
sebe, Kunta, Sitafa i ostali, poeli su se motati oko odraslih mukaraca, vrnjaka
svojih otaca, nadajui se da e ih ovi zapaziti pod nogama i moda ih poslati da
obave neki zadatak.
Nekako ba pred etvu Omoro ree Kunti onako uzgred, jedne noi poslije
veere, kako bi elio da mu Kunta sutra pomogne uvati strau u polju.Kunta je
bio toliko uzbuen da gotovo uope nije mogao spavati. Ujutro je na brzinu
progutao doruak i maltene se raspuknuo od radosti kad mu je Omoro pruio
motiku da mu je ponese kad pou u polje. Kunta i njegova druina naprosto su
letjeli gore-dolje uz redove zrelog ita, viui i maui tapovima prema divljim
svinjama i ba-bunima, koji su rokui i kriei istravali iz grmlja pokuavajui
izrovati ili ugrabiti malo zemnih oraha. Bacajui grude suhog blata i galamei,
djeca su tjerala zvidava jata kosova koja bi se spustila nisko nad polja
kuskusa,jer su im bake priale o tome kako gladne ptice mogu opustoiti zrela
polja isto tako brzo kao i bilo koja druga ivotinja.
Skupljajui pregrti kuskusa i zemnih oraha koje su njihovi oevi isjekli srpom
ili izvukli iz zemlje, provjeravajui koliko je sazrio plod, te nosei tikve s
hladnom vodom za pie odraslim mukarcima, djeca su itavog dana radila s
takvim arom koji se jedino mogao usporediti s njihovim ponosom.
est dana kasnije Alah je odredio da etva moe poeti.
Poslije sabah-molitve u zoru,ratari i njihovi sinovi,nekolicina izabranih ponijela
je male tang-tang i suraba-bubnjeve,izali su na njive i ekali, nakrivivi glavu
na rame i oslukujui. Konano se muklim zvukom oglasi veliki seoski tobalo-
bubanj i ratari skoie eti. Kad su jaliba i ostali bubnjari uli medu njih,
udarajui ritam u skladu s njihovim pokretima, svi su poeli pjevati.
U oduevljenju,poneki bi mladi bacio uvis motiku kojom je iskopavao zemne
orahe, na jedan udarac bubnja a hvatajui je odmah na slijedei udarac.
Kuntin se kafo znojio uz svoje oeve, otresajui zemlju s busenja zemnih oraha.
Oko polovine prijepodneva imali su prvi odmor a zatim, u podne, zauli su se
radosni povici kad su na njive stigle ene i djevojke s rukom. Koraajui jedna
iza druge, i one su pjevale etvene pjesme, a zatim su sa glava skinule lonce,
nagrabile jelo u zdjele i podijelile ih bubnjarima i eteocima koji su ruali i
zatim drijemali dok se nije opet oglasio tobalo.
Povezani snopovi iarali su polja na kraju tog prvog dana. Okupani znojem i
prani, eteoci su umorno oteturali do najblie rjeice, gdje su pobacali sa sebe
odjeu i bacili se u vodu, smijui se i pljuskajui kako bi se osvjeili i oprali.
Zatim su krenuli kui,rastjerujui rukama krvoedne muhe koje su zujei
letjele oko njihovih vodenim kapljicama oroenih tijela.to su prilazili blie
dimu koji im je dolazio u susret iz kuhinja,sve su neodoljiviji bili mirisi peenog
mesa koje e se pripremati tri puta dnevno za sve vrijeme dok traje etva.
Kad je te veeri napunio trbui, Kunta primijeti,a to je zamijetio ve i u
nekoliko prethodnih veeri,kako njegova majka neto ije.Ona o tome nije nita
govorila, niti ju je Kunta pitao. Ali, slijedeeg jutra, kad je uzeo motiku i poao
prema vratima, Binta ga je pogledala i progunala:
Zato se ne obue?
Kunta se naglo okrene. Tamo, objeena o kuku na zidu, visila je potpuno nova
dundiko-koulja.S naporom skrivajui oduevljenje, Kunta hladnokrvno navue
koulju i ravnoduno izae iz kolibe, a onda se dade u divlji trk. Drugi djeaci iz
njegove druine ve su ekali,svi poput njega prvi put u ivotu odjeveni
skaui, viui i smijui se od radosti to je njihova nagost konano pokrivena.
Sad su slubeno pripadali u drugi kafo. Postajali su mukarci.


10. POGLAVLJE

Do onog asa kad je te veeri ponovo uao u kolibu svoje majke, Kunta se
pobrinuo da ga svatko u Juffureu vidi u njegovoj dundiko.Iako je itav dan
radio bez prekida, nije bio nimalo umoran i znao je da nikako nee moi zaspati
ako poe spavati u svoje uobiajeno vrijeme. Moda mu sada kad je odrastao,
Binta dopusti kasnije poi u krevet. Meutim, ubrzo nakon to je Lamin zaspao,
u isto vrijeme kao i uvijek, Binta ga poalje u krevet uz napomenu neka ne
zaboravi objesiti svoju dundiko.
Kad se okrenuo da poe u krevet, pokazujui se uvrijeen onoliko koliko je
mislio da e proi kod Binte, ona ga pozove natrag,vjerojatno e ga ukoriti to
se tako dri, mislio je Kunta, ili se moda ipak smilovala i promijenila miljenje
o njegovom odlasku na spavanje.
Tvoj fa eli razgovarati s tobom sutra ujutro.rekla mu je kao uzgred. Kunta je
znao da ne smije pitati zato, zato samo ree:
Da, mama. i poeli joj laku no.
Dobro to nije umoran, jer sad ionako ne bi mogao spavati, pomisli dok je leao
pod kravljom koom i razmiljao to je to opet zgrijeio,njemu se to, izgleda,
tako esto dogaalo.Ali, ma koliko razbijao glavu, nije se mogao sjetiti niega,
pogotovo ne takve pogreke koja bi bila toliko teka da ga Binta ne bi sama
kaznila, jer otac bi se umijeao samo kad se radilo o neem prilino ozbiljnom.
Konano je prestao brinuti i utonuo je u san.
Za dorukom idueg jutra Kunta je bio toliko potiten da je gotovo posve
zaboravio na svoju radost zbog dundiko koulje,sve dok se mali goli Lamin
sluajno nije oeao o nju.Kuntina se ruka trgne da odgurne brata, ali ga Bintin
kratki pogled odmah zaustavi.Poslije jela Kunta se jo neko vrijeme zadrao u
kolibi, u nadi da e mu Binta moda neto vie rei, ali ona se ponaala kao da
mu juer uope nita nije bila rekla i on nevoljko izae iz kolibe i polako se
uputi pred kolibu Omora, gdje je prekrienih ruku stao i ekao.
Kad je Omoro izaao i bez rijei pruio sinu malu, novu praku, Kunti je gotovo
zastao dah.Stajao je i gledao dolje praku, zatim gore oca, ne znajui to bi
rekao.
To je tvoje jer sada pripada u drugi kafo. Pazi, ne gaaj ono to ne treba
gaati i pripazi da pogodi ono to gaa. Kunta samo ree:
Da, fa, jo uvijek previe zbunjen da bi neto vie rekao.
Osim toga, kako sada spada u drugi kafo,nastavi Omoro,znai da e poeti
brinuti o kozama i odlaziti u kolu. Danas e ii na pau s Toumani Tourayem.
On i drugi stariji djeaci poduit e te. Dobro ih sluaj. A sutra ujutro otii e u
kolsko dvorite.
Omoro se vrati u kolibu, a Kunta otri do obora s kozama, gdje zatekne svog
prijatelja Sitafu i ostale vrnjake,svi su bili u novim dundiko-kouljama i stezali
u rukama nove prake,koje su onim djeacima iji su oevi bili mrtvi napravili
strievi ili starija braa.
Stariji su djeaci otvorili obore i koze su nagrnule, mekeui, gladno urei na
pau. Ugledavi Toumanija, prvog sina najboljih prijatelja Omora i Binte, Kunta
mu se pokuao pribliiti, ali su Toumani i njegovi drugovi tjerali koze ravno na
manje djeake koji su im se bezuspjeno pokuavali maknuti s puta. Meutim,
ubrzo su stariji djeaci, smijui se, uz pomo wuolo-pasa, potjerali koze u trk
niz pranu stazu dok je Kuntin kafo nesigurno trao iza njih, steui ruicama
prake i pokuavajui otrti mrlje sa svojih dundika.
Mada je bio navikao na koze, Kunta nikada dosad nije zamijetio kako koze brzo
tre. Osim u nekoliko etnji s ocem, jo nikada nije bio ovako daleko izvan sela
koliko su ih sada odvele koze ,sve do irokog podruja za ispau, pokrivenog
niskim raslinjem i travom, omeenog na jednoj strani umom,a na drugoj
obraenim poljima.Stariji djeaci naveliko su odveli svaki svoje stado na pau u
odvojene dijelove panjaka, dok su wuolo-psi hodali oko stada ili bi se opruili
na zemlji u blizini koza.
Toumani je konano odluio primijetiti Kuntu koji mu se stalno vukao za
petama, ali se ponaao kao da je manji djeak neka vrst kukca.
Zna li koliko vrijedi jedna koza?upitao je,i prije nego je Kunta mogao
priznati kako nije posve siguran, nastavi:
Pa, ako izgubi koju, tvoj e ti otac to ve razjasniti!
I Toumani mu poe nabrajati dunosti pastira.Najvanije od svega bilo je da se
moe dogoditi itav niz strahota ako uslijed nesmotrenosti ili lijenosti nekog
djeaka iz stada odluta neka koza. Pokazujui rukom prema umi, Toumani mu
ree da tamo ive i esto se prikradaju stadu, puzei kroz visoku travu, lavovi i
leopardi koji u jednom jedinom skoku mogu rastrgnuti kozu na komade.
Ali, ako se u blizini nade djeak,ree Toumani ,on je jo ukusniji od koze!
Primjeujui sa zadovoljstvom Kuntine razrogaene oi, Toumani nastavi.
Jo gora opasnost od lavova i pantera, bio je tuobab i njegovi crni safee-
pomonici koji bi se priuljali kroz visoku travu i ugrabili ljude da ih zatim
odvuku nekamo daleko gdje bi ih onda pojeli.
U pet godina koliko je Toumani bio pastir, iz Juffurea je ugrabljeno devet
djeaka, a jo mnogo vie iz susjednih sela. Kunta nije uo za nestanak bilo
kojeg djeaka iz Juffurea, ali se sjetio kako je bio prestraen kad je prvi put uo
za tuobaba, da se nekoliko dana nije usuivao udaljiti od majine kolibe dalje
nego to se moe dobaciti kamenom.
Ali ak ni unutar seoske ograde nisi siguran od njih,ree Toumani kao da mu
je proitao misli. Jedan ovjek iz Juffurea, ispria on Kunti, koji je osiromaio
kad mu je jedan lav, ponos lavljeg roda, poubijao itavo stado koza, uhvaen je
s novcem tuobaba ubrzo nakon to su mu jedne noi iz vlastitih koliba nestala
dva djeaka iz treeg kafa.ovjek je tvrdio kako je novac naao u umi, ali dan
prije nego to je trebao izai pred Savjet starjeina, da mu sude, i sam je nestao.
Ti e biti premlad da bi se toga sjeao .ree Toumani.
Ali,sline se strahote jo uvijek dogaaju. Zato se nikada ne udaljavaj daleko
od nekoga u koga ima povjerenja.A kad si ovdje vani s kozama, pazi da se
toliko ne udalje da mora za njima trati u gusti iprag. Moglo bi se dogoditi da
te tvoja obitelj vie nikada ne ugleda.
Dok je Kunta stajao i drhtao od straha, Toumani nadoda da ga, osim opasnosti
od velike make ili tuobaba, jo uvijek moe snai velika nevolja ako mu koza
odluta od stada, jer nae li se koza u neijem polju kuskusa ili zemnih oraha,
nema tog djeaka koji bi je mogao uloviti.A dok djeak i njegov pas gone
odlutalu kozu, ostatak stada moe poi za onom prvom,a gladne koze mogu
obrstiti njivu jo bre od babuna, antilopa ili divljih svinja.
Oko podneva, kad je Toumani podijelio ruak to ga je njegova majka spremila
za njih obojicu,itav je novopeeni drugi kafo stekao daleko vie potovanja
prema kozama,u ijoj su blizini inae ivjeli otkako su se rodili. Poslije ruka su
neki iz Toumanijevog kafa ljenarili u oblinjem umarku,a ostali su lunjali
okolo gaajui ptice jo neisprobanim prakama svojih uenika.
Dok su se Kunta i njegovi vrnjaci trudili da paze na koze, stariji su im djeaci
dobacivali opomene i uvrede, a drali bi se za trbuhe od smijeha kad bi manji
djeaci udarili u paninu viku i trk im bi neka koza makar samo podigla glavu i
pogledala oko sebe.Kad nije trao za kozama, Kunta se neprestano ustraeno
ogledavao prema umi da li sluajno odonud ne vreba neto to e ga pojesti.
Negdje sredinom poslijepodneva kad su koze ve gotovo napunile trbuhe
dnevnim obrokom trave, Toumani dozove Kuntu i strogo ga upita:
Ti misli da u ja za tebe skupljati drva?
Tek tada se Kunta sjeti koliko je puta gledao pastire kako se uveer vraaju
nosei na glavama svenjeve tankog drva za none vatre u selu. Kako su morali
paziti na koze i na umu,Kunta i njegovi drugovi mogli su samo trkarati
naokolo,traiti i skupljati granice s grmlja i manje grane,otpale s veih stabala,
koje su bile dovoljno suhe da bi mogle dobro gorjeti. Kunta je naslagao ono to
je sakupio u sveanj koji mu se inio upravo toliko velik koliko e njegova glava
moi podnijeti, ali ga Toumani izgrdi i nabaca mu u sveanj jo nekoliko veih
komada.Zatim je Kunta uvezao breme tankom,zelenom vrijeom, sumnjajui da
e to uope moi podii na glavu, a kamoli nositi sve do sela.
Dok su ih stariji djeaci promatrali,on i njegovi vrnjaci podigoe nekako
zaveljaje drva na glave i pooe prema selu, slijedei wuolo-pse i koze koji su
stazu do kue poznavali bolje od svojih novih pastira.Dok su im se stariji
djeaci podrugljivo smijali,Kunta i njegova druina neprestano su morali
hvatati svoje zaveljaje kako im ne bi popadali.Kunti se selo nikada nije inilo
ljepim, jer su ga od umora boljele sve kosti,ali,tek to su stupili kroz vrata sela,
stariji djeaci prirede neopisivu guvu, dovikujui opomene i uputstva i skaui
naokolo kako bi svim odraslima koji su ih mogli vidjeti ili uti pokazali kako
marljivo obavljaju svoj posao i koliko su se uasno namuili tog dana
poduavajui ove nespretne djeaie.Kuntin je zaveljaj nekim udom itav
stigao do dvorita Brime Cesava, arafanga, kod koga e slijedeeg jutra Kunta i
njegovi drugovi, novi drugi kafo, poeti svoje obrazovanje.
Odmah nakon doruka,novi pastiri,ponosno nosei daice za pisanje, izdjelane
od pamukovca,pera i komade bambusove trske napunjene adu koju je trebalo
izmijeati s vodom da bi se dobilo crnilo,sa strepnjom se okupie u kolskom
dvoritu.
Postupajui s njima kao da su jo gluplji od svojih koza, arafang im zapovjedi
neka sjednu.Jedva to je progovorio nekoliko rijei, a ve je ibom poeo dijeliti
udarce, djeaci su uplaeno pokuavali maknuti mu se s puta, zato to na
njegovu prvu zapovijest nisu reagirali onako brzo kako je on to elio. Ruei ih,
nastavio je upozoravati kako e svaki djeak koji se za vrijeme obuke oglasi, a
da mu arafang nije postavio pitanje,dobiti jo vie udaraca ibom,pri tom otro
zamahne ibom prema njima i poslat e ga kui roditeljima. Isto eka i svakog
onog djeaka koji se usudi bilo kada zakasniti u kolu, koja e se odravati
svakog dana poslije doruka i ponovo uveer,odmah nakon to se s kozama
vrate sa pae.
Vi niste vie djeca,sad imate dunosti, rekao je arafang.
Nastojte da ih ispunjavate.
Naredivi tako disciplinu,arafang objavi da e te veeri poeti s itanjem
izvjesnih stihova iz Korana koje e djeaci morati upamtiti i nauiti recitirati
prije nego ponu stjecati druga znanja.Zatim ih je otpustio jer su poeli
pristizati stariji uenici. Oni su izgledali jo prestraeniji od djeaka iz Kuntinog
kafa, jer je za njih ovo bio dan zavrnih ispita iz kazivanja Korana i pisanja na
arapskom, a rezultati ispita odluivali su o njihovom formalnom prelasku u
trei kafo.
Tog dana,prvi put potpuno samostalno,Kuntin je kafo uspio izvesti koze iz
obora i povesti ih u neurednoj grupi do panjaka.U to se vrijeme koze
vjerojatno nisu uspjele najesti dosita,jer bi Kunta i njegovi drugovi poeli trati
za njima i vikati im bi se neka od njih pomaknula nekoliko koraka u stranu do
novog busena trave. Ali, jo vie od koza iz svog stada i Kunta se osjeao
progonjen.Svaki put kad bi sjeo s namjerom da razmisli o znaenju svih tih
promjena u svom ivotu, pojavilo bi se neto to bi morao uiniti, nekamo bi
morao poi.I tako, poslujui oko koza,uei kod arafanga nakon doruka i
poslije povratka s pae,zatim i vjebajui prakom koliko bi dospio prije mraka
Kunta nikako vie nije uspijevao nai vremena da malo ozbiljno razmilja.


11. POGLAVLJE

etva kikirikija i kuskusa bila je dovrena,sad je dola na red ria seoskih ena.
Nijedan od mueva nije pomogao svojim enama, ak ni djeaci poput Sitafe i
Kunte nisu pomagali majkama,jer ria je bila iskljuivo enski posao.
Prvo svjetlo zore zateklo je Bintu,zajedno s Jankay Touray i drugim enama,
povijenih lea na dozrelim poljima rie, kako reu duge zlatne stabljike. Te bi
stabljike ostavljale da se nekoliko dana sue na prilaznom putu do polja, i tek bi
ih tada tovarile u kanue i prenosile u selo, gdje e ih ene i djevojke slagati u
uredne snopove i odlagati u obiteljske ostave. Ali kad zavre etvu rie, za ene
opet nee biti odmora, jer tada e morati pomagati muevima u berbi pamuka,
koji je ostavljen kao zadnji kako bi se to bolje osuio pod arkim suncem i tako
dao to bolju nit kojom e ene iti.
Kako su svi u Juffureu ve udno oekivali godinje etvene sveanosti koje su
trebale trajati sedam dana,ene su sada pourile da svim lanovima svojih
obitelji na vrijeme saiju novu odjeu. Iako je Kunta znao da ne smije pokazati
nezadovoljstvo, nije mu bilo drago kad je nekoliko veeri bio prisiljen paziti na
svog brbljavog, dosadnog malog brata Lamina dok je Binta prela pamuk.
Meutim, ponovo se razveselio kad ga je majka povela sa sobom do seoske
tkalje,Dembe Dibbe, koju je Kunta oaran promatrao kako rukama i nogama
pokree svoj klimavi tkalaki stan i uplie niti s kalemova u pamunu tkanicu.
Kasnije, kod kue, Binta je dopustila Kunti da polako proputa tanak mlaz vode
kroz drveni pepeo, pa je tako dobila jaki lug u koji je zatim umijeala sitno
stuene listove indiga, ime je nakon toga obojila svoju tkaninu u modro. Sve su
ene Juffurea radile isto to i Binta, i domalo su se komadi tkanine suili
razastrti po niskom grmlju, ukraavajui selo mrljama jarkih boja,osim modre
to su bile jo i crvena, zelena i uta.
Dok su ene prele i ile,mukarci su jednako marljivo radili, dovravajui svoje
poslove prije poetka etvenih sveanosti i prije nego to sezona vruina
onemogui svaki tei rad.Popravili su visoku ogradu od bambusa oko sela na
mjestima gdje se bila nagnula ili gdje su je polomile koze i bivoli eui lea.
Obavili su popravke na kolibama od blata koje su otetile velike kie, a staro i
istroeno palmovo lie na krovovima zamijenili novim.Nekim je parovima koji
su se uskoro imali vjenati,trebalo sagraditi nove kue, i Kunti se pruila prilika
da zajedno s drugom djecom gazi vodom natopljenu zemlju u gusto, glatko
blato od kojega su zatim mukarci oblikovali zidove novih koliba.
Budui da se u vedrima kojima su izvlaili vodu iz bunara poela pojavljivati
zamuena voda, jedan se od mukaraca spustio u bunar i tamo je ustanovio da
su ribice koje su drali u bunaru kako bi jele insekte, uginule u mutnoj vodi.
Stoga je odlueno da se kopa novi bunar.
Kunta je promatrao kako su mukarci, kad su iskopali svjeu rupu do visine
ramena, izvadili iznutra nekoliko komada zelenkasto-bjelkaste gline u veliini
jajeta. Tu su glinu odmah odnijeli onim enama u selu iji su trbusi bili veliki od
djece koju su nosile,i one su glinu pohlepno pojele.Ta e glina, rekli su Kunti,
dati djetetu jake kosti.
Preputeni sami sebi, Kunta, Sitafa i njihovi vrnjaci, veinu su slobodnih sati
provodili ganjajui se po selu, igrajui se velikih lovaca sa svojim novim
prakama.Gaali su sve to su stigli i na sreu, ne bi pogodili gotovo nita
diui pri tom dovoljno buke da rastjeraju ivotinje iz itave ume. ak su i
manja djeca, iz Laminog kafa, lunjala naokolo gotovo bez ikakvog nadzora, jer
tih dana nitko u Juffureu nije imao vie posla od baka koje su esto radile i do
duboko u no, urei se napraviti dovoljno ukrasa za glavu koje e neudate
djevojke iz sela nositi za vrijeme etvenih sveanosti.Pune,pletenice i potpune
vlasulje, plele su se od dugakih vlakana briljivo izvuenih iz polutrulih listova
sisala ili iz namoene kore baobaba.Grublji ukrasi od sisala bili su mnogo
jeftiniji od onih izraenih od mekih, svilastijih vlakana baobaba, jer je s ovima
trebalo raditi mnogo due,tako da je itava vlasulja od tih vlakana mogla
kotati koliko i tri koze.Ali, muterije su se uvijek dugo i glasno cjenkale, jer su
znale da e bake manje raunati ako im prije prodaje omogue,sat,dva uivanja
u dobrom cjenkanju, popraenu s puno coktanja jezikom.
Osim vlasuljama koje su bile posebno dobro napravljene, stara je Nyo Boto
svakoj eni u selu priinjala veliko zadovoljstvo i svojim bunim krenjem
drevnih tradicija prema kojima su ene morale mukarcima uvijek ukazivati
krajnje potovanje.Svako bi jutro zateklo staru Nyo Boto kako gola do pasa
udobno ui ispred svoje kolibe, uivajui toplinu sunca na svojoj gruboj staroj
koi,i kako marljivo plete ukrase za djevojake glave ali nikada ona ne bi bila
toliko obuzeta poslom da bi propustila zamijetiti svakog mukarca koji bi
pokraj nje proao.
Ha,uzviknula bi,pogledaj ovo! I oni sebe zovu mukarcima! Dakle, u moje
vrijeme, mukarci su bili mukarci!
A mukarci koji su prolazili,unaprijed oekujui ono to su znali da mora doi
samo to nisu trali kako bi umakli njezinom jeziku, sve tako dok stara Nyo
Boto ne bi po podne konano zaspala s pletivom u krilu, a maliani, povjereni
njezinom nadzoru, hihotali bi se zbog njezina glasnog hrkanja.
U meuvremenu su djevojice iz drugog kafa pomagale svojim majkama i
odraslim sestrama skupljati u bambusove koare zrelo ljekovito korijenje i
zaine za kuhanje,to bi zatim sve razastrle na suncu da se sui. Kad su ene
mlatile ito,djevojice su uklanjale prazne ljuske i komadie slame. Pomagale
su i kod pranja rublja, udarajui o kamen prljavom tkaninom koju su prije toga
nasapunale grubim, crvenkastim sapunom to su ga majke pravile od luga i
palmovog ulja.
Kad su mukarci zavrili glavni dio poslova,tek nekoliko dana prije mladog
mjeseca koji e naznaiti poetak etvenih sveanosti u svim selima Gambije
zvuci glazbala poeli su se javljati u Juffureu.
Seoski glazbenici iznijeli su svoja glazbala,koru sa dvadeset i etiri
strune,bubnjeve i balafon,melodiki instrument napravljen od suhih tikvica
vezanih ispod drvenih blokova razliitih duina po kojima se udaralo batovima
i dok bi vjebali, oko njih bi se okupile grupice seljana, da sluaju glazbu i prate
je pljeskanjem.
Dok su glazbenici vjebali na svojim instrumentima, Kunta, Sitafa i njihovi
vrnjaci, po povratku s pae, stupali bi selom i puhali u frule od bambusove
trske, zvonili zvoncima i zveckali tikvicama ispunjenim suhim sjemenkama.
Mukarci su sada veinom, bezbrini i oputeni, provodili vrijeme u razgovoru,
uei u sjenci baobaba.Oni Omorovih godina,kao i mlai,drali su se s
potovanjem po strani od lanova Savjeta starjeina koji su dogovarali svoje
redovite godinje pretpraznike odluke o raznim vanim seoskim poslovima.
Povremeno bi dva ili tri mlaa mukarca ustala, protegnula se i pola proetati
selom, drei se za mali prst na ruci, kako je to bio davni obiaj medu afrikim
mukarcima.
Meutim, nekoliko je mukaraca provodilo duge sate u osami, strpljivo
rezbarei od drva figure ili maske,razliitih veliina i oblika. Kunta i njegovi
drugovi ponekad bi ak zanemarili i svoje prake i zadivljeno bi promatrali
kako drvoresci stvaraju zastraujue i tajanstvene izraze na maskama koje e
uskoro nositi plesai u toku sveanosti. Drugi su rezbarili ljudske ili ivotinjske
likove, kojima su ruke i noge bile tijesno priljubljene uz tijelo, stopala ravna a
glave uzdignute.
Binta i druge ene takoer bi,koliko su mogle, uhvatile neto vremena za
odmor uz novi seoski bunar gdje bi svakog dana dole da se napiju hladne vode
i malo popriaju.Meutim, kako su se sveanosti ve sasvim pribliile, ene su
jo uvijek imale mnogo posla.Trebalo je dogotoviti odjeu, poistiti kolibe,
trebalo je potopiti u vodu suhe namirnice i zaklati koze za peenke. A to je
najvanije od svega, morale su urediti i sebe kako bi to ljepe izgledale za
sveanosti.
Kunta je smatrao da su odraslije, nestane djevojke koje je tako esto viao
ranije kako se penju po drveu, sada izgledale vrlo glupo hodajui po selu
stidljiva i smjerna dranja.ak vie nisu znale ni hodati kako treba. I nikako nije
mogao shvatiti zato se mukarci okreu i gledaju za njima, tim nespretnim
stvorenjima koje ni strijelu ne bi znale odapeti, sve da su i pokuale.
Nekima od tih djevojaka, primijetio je, usta su se nadula do veliine ake ,to su
bile one kojima su usnice s unutranje strane izboli trnjem i zatim natrljali
aom kako bi pocrnjele. ak je i Binta, kao i sve druge ene u selu koje su bile
starije od dvanaest kia, svake noi kuhala i zatim hladila juhu od svjee
stuenog fudano-lia, pa bi u tome zatim moila stopala i blijede dlanove ruku
sve dok ne bi postali crni poput tinte. Kad je Kunta upitao majku zato to ini,
rekla mu je neka se gubi. Stoga je pitao oca, a on mu ree:
to je ena crnja, to je ljepa.
Ali, zato? pitao je Kunta.
Shvatit e,odgovori Omoro,kad za to doe vrijeme.


12. POGLAVLJE

Kunta skoi na noge kad je u zoru odjeknuo tobalo. Zatim su on, Sitafa i njihovi
drugovi potrali zajedno s odraslima do ceiba stabla gdje su seoski bubnjari
ve udarali o bubnjeve, reei i viui na njih kao da su bubnjevi iva bia, dok
su im hitre ruke bile tek nejasni obrisi iznad napetih kozjih koa. Gomila
dotjeranih seljana sve se vie poveavala, i jedan po jedan, ubrzo su poeli
odgovarati bubnjevima polaganim pokretima ruku, nogu, tijela, a zatim sve
bre i bre, dok se ve gotovo svatko nije ukljuio u ples.
Kunta je takve prizore viao prigodom svake sjetve i etve, ples je pratio
odlazak mukaraca u lov, vjenanje, roenje i smrt, ali nikada ga se plesanje
nije bilo dojmilo ovako,bio je to neki osjeaj koji nije shvaao, niti mu se mogao
oprijeti,kako ga se doimalo sada. Svako odraslo ljudsko bie u selu kao da je
svojim tijelom kazivalo neto to je postojalo samo u njegovim ili njezinim
mislima. Usred ljudi koji su se vrtjeli, skakali, trzali, neki od njih s maskama na
licu, Kunta gotovo nije mogao povjerovati vlastitim oima kad je ugledao ilavu
staru Nyo Boto kako je iznenada zavriskala, naglim trzajem digla pred lice obje
ruke, zatim se panino povukla unazad u strahu od nekog nevidljivog uasa.
Dograbivi neki zamiljeni teret, ona je mlatila i udarala nogama po zraku, sve
dok se iscrpljena nije sruila na zemlju.
Kunta se okretao as ovamo, as onamo, zurei u razne ljude koje bi uspio
prepoznati meu plesaima. Ispod jedne zastraujue maske Kunta prepozna
alima koji se trzao i uvijao kao zmija kad se oplee oko stabla. Vidio je da su
neki od onih za koje je uo da su ak i stariji od Nyo Boto, izali iz svojih koliba,
teturajui na tankim, sasuenim nogama, maui mlohavim rukama, mirkajui
upaljenim oima na suncu,kako bi otplesali nekoliko nesigurnih koraka. A onda
se Kuntine oi raire kad je ugledao svog vlastitog oca.
Omoro je hitro dizao koljena visoko u zrak, a stopala su mu podizala prainu.
Uz prodorne krikove, nagnuo bi se unazad, miii bi mu treperili, zatim bi
pojurio naprijed, udarajui se akama o grudi, da zatim skoi u zrak izvijajui
tijelo, vraajui se na zemlju uz muklo jecanje.
Snani puls bubnjeva kao da je odjekivao Kunti ne samo u uima nego i u svim
udovima.Gotovo nesvjesno, kao u snu, on osjeti kako mu je tijelo poelo drhtati,
a ruke mu se podigle, i uskoro je i on skakao i vikao zajedno s ostalima koje
vie uope nije zamjeivao. Konano posrne i iscrpljen padne.
Podigao se i drhtavih se koljena udaljio iz kruga plesaa, osjeajui duboko u
sebi nemir kakav jo nikada nije bio osjetio.Omamljen, ustraen i uzbuen,
Kunta sad ugleda Sitafu i sve ostale djeake iz svog kafa kako pleu meu
odraslima i on ponovo zaplee.Od najmlaih do najstarijih, svi su seljani
nastavili plesati itav dan, ne zaustavljajui se,ni bubnjari, ni plesai,ni zbog
jela, ni zbog pia, nego tek toliko da povrate dah. Bubnjevi su jo uvijek udarali
kad se Kunta sruio te noi na svoj leaj.
Drugi dan sveanosti poeo je mimohodom uglednih i asnih ljudi i to odmah
nakon izlaska sunca. Na elu parade ili su arafang, alim, vii starjeine, lovci,
rvai i oni koje je Savjet starjeina posebno imenovao zbog njihovih znaajnih
podviga izvrenih u razdoblju proteklom od zadnjih etvenih sveanosti. Svi su
ostali ili iza njih, pjevajui i pljeui dlanovima, dok su ih glazbenici u
zmijolikom nizu poveli izvan sela.Kad su napravili krug oko stabla putnika,
Kunta i njegov kafo potrae naprijed, poreae se u svoj vlastiti paradni niz i
zatim su koraali naprijed,natrag pokraj odraslih, izmjenjujui naklone i
smjekajui se u prolazu, stupajui otro u ritmu svirke frula, zvonca i zveki.
Djeaci su se izmjenjivali na poasnim poloajima,kad je doao red na Kuntu,
on se kooperio, podiui visoko koljena, osjeajui se doista kao vrlo vana
linost. U prolazu on meu odraslima uhvati poglede Omora i Binte i znao je da
se oni oboje ponose svojim sinom.
Kuhinja svake ene u selu nudila je veliki izbor jela svakome tko bi proao i
moda poelio zastati na trenutak i uivati u hrani. Kunta i njegov kafo najeli su
se do grla iz mnogih zdjela punih ukusnih jela od kuhanog mesa i rie.
ak je i peenog mesa,kozjeg i mesa divljai,bilo u izobilju,a posebna je dunost
djevojica bila paziti da bambusove koare uvijek budu pune svih postojeih
vrsta voa.
Kad nisu punili trbuhe, djeaci su trali do stabla putnika, u susret zanimljivim
strancima koji su sada poeli ulaziti u selo. Neki su ostajali prenoiti, ali veina
ih se zadravala samo nekoliko sati,zatim bi odlazili dalje,na sveanosti u
slijedee selo.
Posjetitelji iz Senegala izloili su svoju aroliku robu, rairivi smotke platna
ukraenog arkim bojama i arama. Drugi su dolazili s tekim vreama punim
kola-oraha iz Nigerije, najbolje kvalitete, kojima se cijena odreivala prema
kakvoi i veliini svakog pojedinog ploda.Kramari su dolazili uz bolong u
brodicama natovarenim ipkama soli koju su mijenjali za indigo, koe, pelinji
vosak i med.
Nyo Boto je sada i sama marljivo trgovala,za svaku kauri koljku i mali svenji
oienog i obrezanog korijenja limun trave kojim treba redovito trljati zube
pa e dah uvijek biti mirisan, a usta svjea.
Poganski kramari urili su pokraj Juffurea ne zaustavljajui se, jer njihova roba,
duhan,burmut i prevrela medovina,bila je samo za nevjernike, budui da
Mandingo muslimani nikada nisu pili alkohol, niti puili.
Drugi koji su se takoer rijetko kad zaustavljali, jer su njihov cilj bila vea sela,
bili su brojni mladi ljudi lutalice iz susjednih sela, kao to su i neki mladii iz
Juffurea otili u toku etve. Zapazivi ih kad bi prolazili stazom iza sela, Kunta i
njegovi drugovi trali bi neko vrijeme uz njih, pokuavajui vidjeti to se nalazi
u njihovim koaricama od bambusa koje su nosili na glavi. Obino je u
koaricama bila odjea i sitni darovi za nove prijatelje koje su se nadali
upoznati u toku lutanja,prije nego e se vratiti u rodno selo u vrijeme idue
sjetve.
Svakog se jutra uspavano selo budilo na zvuk bubnjeva. A svaki bi dan doveo
nove putujue glazbenike,strunjake na kora glazbalu, na balafonu i na
bubnjevima.I ako bi se osjetili dovoljno polaskani darovima kojima bi ih
obasuli,kao i plesom, te oduevljenim uzvicima i pljeskanjem okupljenih
seljana, zaustavili bi se i neko bi vrijeme svirali, a zatim bi nastavljali put do
slijedeeg sela. Kad bi doli pripovjedai, grioti, seljani bi brzo utihnuli i
posjedali oko baobaba, sluajui o drevnim kraljevima i obiteljskim druinama,
o ratnicima, velikim bitkama i legendama iz prolosti. Ili bi opet neki religiozni
griot izvikivao proroanstva i opominjao ih kako moraju nastojati umilostiviti
svemogueg Alaha ,da zatim ponudi seljanima kako e rado za njih obaviti taj
potreban i Kunti sad ve poznat obred, u zamjenu za neki mali dar.
Visokim bi glasom pjeva griot pjevao bezbrojne stihove o prolom sjaju
kraljevina Gane, Sengaia i Starog Malija,a kad bi zavrio,neki bi mu ljudi iz sela
jo esto posebno platili da pjeva pohvalnice njihovim vlastitim roditeljima
ispred njihovih koliba. I ljudi bi pljeskali kad bi starci izali na prag svoje kolibe
i stajali, mirkajui u suncu, osmjehujui se iroko krezubim ustima. Kad bi
obavio ta dobra djela,pjeva griot podsjetio bi svakoga kako e njega govor
bubnjeva i skromna nagrada u svako doba brzo dozvati u Juffure da bilo kome
od njih pjeva pohvalnice na pogrebu,vjenanju ili kod neke druge izuzetne
prigode. Zatim bi pourio do slijedeeg sela.
Bilo je to ba estog popodneva etvenih sveanosti kad se zvuk nepoznatog
bubnja iznenada prolomio kroz Juffure.
uvi uvredljive rijei izgovorene udarcima bubnja, Kunta pouri iz kolibe i
pridrui se drugim seljanima koji su se ljutito okupili ispod baobaba.Bubanj je,
oito negdje vrlo blizu, upozoravao seljane da im u selo dolaze rvai toliko
snani da se pred njima svaki takozvani rva Juffurea treba sakriti. Ve za
nekoliko trenutaka, seljani Juffurea veselo su uzvikivali kad su uli kako njihov
vlastiti bubanj otro odgovara,da takvi lakomisleni stranci upravo trae da
budu osakaeni, ako ne doive jo i neto gore.
Seljani su sad pourili na prostor odreen za rvaka natjecanja. Dok su rvai iz
Juffurea hitro navlaili kratke dala pregae s posebnim omama od vrsto
smotanog platna, uivenim na bokovima i na stranjici, te se mazali sklizavom
smjesom od pepela i zgnjeenog lia baobaba, uli su se povici koji su oznaili
dolazak njihovih izazivaa.
Ovi snano graeni stranci ni jednim se pogledom nisu osvrnuli na okupljene
seljane Juffurea koji su ih doekali porugama. vrsto stupajui iza svog
bubnjara, uputili su se ravno do prostora za rvanje, ve odjeveni u dala pregae
i tamo su poeli jedan drugoga mazati svojom vlastitom skliskom smjesom.
Kad su se pojavili rvai iz Juffurea, hodajui iza seoskog bubnjara, okupljena je
gomila poela tako neumjereno vikati i gurati se da su ih oba bubnjara morala
preklinjati neka se umire. Zatim su oba bubnja rekla: Spremni! Protivnici su
se razdvojili u parove, dva po dva rvaa izazovno zurei jedan u drugoga, tijela
napetih i spremnih na skok.
Dohvatite se! Dohvatite se!zapovjedali su bubnjevi i rvai ponu kruiti jedan
oko drugoga poput maaka. Oba bubnjara sada su trala ovamo,onamo izmeu
rvaa koji su se mjerkali, svaki je bubnjar bubnjao imena umrlih ampiona iz
njegovog sela, iji duhovi sada promatraju tu borbu.
Munjevito manevrirajui, pokuavajui zavarati protivnika, jedan za drugim
rvaki se parovi konano dohvatie i poee se boriti. Ubrzo su se obje ekipe
otro borile, utonule u oblake praine koju su uzvitlale njihove noge, gotovo
sakriveni od pogleda gledalaca koji su ih bodrili divljim uzvicima. Sluajni
padovi ili pokliznua nisu se raunali,pobjeda bi se proglasila samo onda kad bi
jednom od rvaa uspjelo svog protivnika gurnuti iz ravnotee, svojim ga
tijelom odignuti u zrak i baciti na zemlju.Kod svakog takvog pada,prvi je
poraen jedan od ampiona Juffurea, zatim jedan od izazivaa,gomila bi skoila
na noge i vrisnula, a jedan od bubnjara odbubnjao bi ime pobjednika. Naravno,
odmah iza uzbuene gomile, rvali su se Kunta i njegovi drugovi.
Konano se borba zavrila i ekipa Juffurea pobijedila je s jednim jedinim
padom prednosti.Dodijeljena im je nagrada, a to su bili rogovi i kopita netom
zaklanog vola.Veliki komadi volovskog mesa pekli su se ovjeeni iznad vatre, a
hrabri izazivai srdano su pozvani da se pridrue gozbi. Ljudi Juffurea estitali
su izazivaima na njihovoj snazi, a neudate su djevojke vezale svakom od rvaa
sitna zvonca oko glenja i nadlaktice. A za vrijeme gozbe koja je uslijedila,
djeaci iz Juffurskog treeg kafa poistili su i izravnali crvenkastu prainu
terena za rvanje, pripremajui prostor za ples seoruba.
Vrelo je sunce tek poelo padati kad su se seljani ponovo okupili oko prostora
za rvanje, sada svi odjeveni u najsveaniju odjeu. Uz priguenu pratnju
bubnjeva, obje su ekipe rvaa skoile u ring i poele zauzimati borbene stavove
i skakati naokolo dok su im miii poigravali i zvonii zvonili,a gledaoci se
divili njihovoj snazi i ljepoti.Bubnjevi iznenada snano zabubnjae,sad su
djevojke utrale u krug, stidljivo se provlaei izmeu rvaa dok su seljani
pljeskali. Zatim su bubnjevi poeli udarati najsnanijim i najbrim ritmom, a
noge djevojaka pratile su ih ukorak.
Jedna za drugom djevojke su, oznojene i iscrpljene, konano poele nesigurnim
koracima izlaziti iz kruga, a svaka bi prije izlaska strgnula s glave i bacila u
prainu svoju arkim bojama obojenu tiko maramu. Svi su pogledi bili napeto
upereni u rvae, ekalo se na to da neki enik podigne tiko i na taj nain pokae
kako mu se svidio ples dotine djevojke,jer to bi znailo da e taj mladi moda
uskoro doi na pregovor s njezinim ocem da sazna koliko trai koza i krava za
nevjestu.
Kunta i njegovi vrnjaci bili su jo isuvie mladi da bi to shvatili, i mislei da se
uzbudljivi prizor zavrio,otrali su da se poigraju prakama.
Meutim, uzbuenje je tek bilo poelo, jer trenutak kasnije svi su okupljeni
seljani glasno uzdahnuli kad je jedan od gostujuih rvaa podignuo jedan tiko.
Bio je to veliki dogaaj,a uz to i radostan dogaaj,ali ova sretna djevojka nee
biti prva koju je Juffure udajom morao prepustiti drugom selu.
13. POGLAVLJE

Posljednjeg jutra etvenih sveanosti Kuntu su probudili krikovi. Navlaei
svoju dundiko, on izleti iz kolibe dok mu se eludac skvrio od straha. Ispred
oblinjih koliba,skaui gore,dolje,divljaki kriei i maui kopljima, kretalo se
oko pola tuceta mukaraca u stranim maskama,s visokim ukrasima na
glavama i u odjei od lia i kore drvea.Kunta je uasnuto gledao kako jedan
od njih ulazi s urlikom u svaku kolibu u selu i ponovo izlazi grubo povlaei za
ruku po jednog nasmrt prestraenog djeaka iz treeg kafa.
Okruen u meuvremenu pridolim, jednako ustraenim vrnjacima iz drugog
kafa, Kunta je razrogaenih oiju virio iza ugla kolibe. Svakom djeaku iz treeg
kafa preko glave bi prebacili teku kukuljicu od bijelog pamuka. Ugledavi
Kuntu, Sitafu i njihovu skupinu malih djeaka, jedan od maskiranih mukaraca
pojuri prema njima maui kopljem i jezovito uzvikujui.Iako se zaustavio prije
nego je doao do njih i mada se odmah vratio svojim zakukuljenim tienicima,
maliani se razbjeae, skviei od uasa.A kad su maskirani pokupili sve
djeake treeg kafa iz cijeloga sela, predali su ih robovima koji su ih uhvatili za
ruke i jednog po jednog izveli kroz seoska vrata.
Kunta je bio uo da e starije djeake odvesti iz Juffurea radi priprema za
prelazak meu odrasle mukarce, ali nije imao pojma da e se to odigrati na
takav nain.
Odlazak djeaka iz treeg kafa, zajedno s onim odraslim mukarcima koji e
voditi njihove pripreme,bacio je sjenku tuge na cijelo selo.Slijedeih dana
Kunta i njegovi drugovi nisu mogli priati ni o emu drugome nego o stranom
dogaaju kojemu su prisustvovali i o jo stranijim pojedinostima koje su
prislukivanjem bili saznali o tim tajanstvenim pripremama. Svakog ih je jutra
arafang kvrcao prstima po glavi zbog potpunog odsustva zanimanja za uenje
stihova iz kurana. A nakon kole, hodajui u grupi iza koza, prema panjacima,
djeaci su svaki za sebe, pokuavali ne misliti na ono to nitko od njih nikako
nije mogao zaboraviti,kako e oni biti slijedea grupa zakukuljenih djeaka
koje e izvui za ruke iz koliba i izbaciti ih kroz seoska vrata.
Svi su oni uli da e proi punih dvanaest mjeseevih ciklusa dok se oni djeaci
iz treeg kafa vrate u selo,ali tada e ve biti odrasli mukarci.Kunta ispria
kako mu je netko rekao da djeake za vrijeme tih priprema tuku svakog dana.
Djeak po imenu Karamo ree kako ih tjeraju loviti divlje ivotinje koje zatim
moraju jesti,a Sitafa ree da ih nou alju same duboko u umu, odakle sami
moraju traiti put natrag do prebivalita. Ali, najgore od svega, to nitko od njih
nije spomenuo, iako je Kunta zbog toga svaki put kad bi vrio nudu osjetio gr
straha, bilo je to e mu u toku tih priprema odrezati dio fota.Nakon nekog
vremena, to su vie o tome razgovarali, djeacima pomisao na te pripreme za
odrasle mukarce postade toliko zastraujua da su potpuno prestali
razgovarati o njima, a svaki je pokuavao u sebi sakriti strahovanja, ne elei
pred drugima ispasti kukavica.
Kunta i njegovi drugovi postali su mnogo bolji pastiri nego to su bili prvih
dana provedenih vani u ipraju kad su jo bili puni strepnje. Ali, jo uvijek je
trebalo mnogo toga nauiti.
Njihov je posao,poeli su to otkrivati,bio najtei u toku jutra,kad bi oblaci muha
ujedali koze i tjerali ih u bezglavi trk dok bi im koa podrhtavala, kratki repovi
udarali, a djeaci i psi jurili za njima pokuavajui ih vratiti u stado.Meutim,
oko podne, kad bi sunce postalo toliko estoko da bi ak i muhe potraile hlada,
umorne bi se koze smirile i poele ozbiljno pasti, a djeaci su se konano mogli
malo zabavljati.
Sad su ve svi bili izvrsni strijelci prakama, a takoer i lukovima i strijelama
koje su im oevi poklonili kad su i stvarno preli u drugi kafo i tako bi provodili
sat,dva ubijajui sve male ivotinje koje bi uspjeli nai,zeeve, vjeverice, poljske
mieve, gutere, a jednog dana i lukavu savansku koko koja je pokuala odvui
Kuntu od gnijezda na kojem je sjedila, povlaei po zemlji jedno krilo kao da je
ozlijeena. Rano po podne, djeaci bi oistili i zgulili kou s uhvaene divljai,
natrljali bi meso iznutra solju koju su uvijek nosili sa sobom, zatim bi zapalili
vatru i gostili se peenjem.
Svaki se dan u ipraju inio vrelijim od prethodnog. Sve ranije i ranije tokom
jutra insekti bi prestajali ujedati koze, traei hlada, a koze bi se spustile na
koljena nastojei doprijeti do kratke trave koja je jo ostala zelena ispod
sasuenih, visokih busena. Ali, Kunta i njegovi prijatelji jedva da su osjeali
vruinu. Blistajui od znoja, igrali su se kao da je svaki dan najljepi dan
njihovog ivota.S napetim trbusima nakon popodnevne gozbe, djeaci bi se
rvali ili utrkivali,ili bi ponekad jednostavno vikali i pravili grimase jedan prema
drugome, smjenjujui se u nadgledanju koza. Igrajui se rata, mlatili su se i
probadali debelim korijenjem korova sve dok jedan od njih ne bi podigao uvis
aku trave u znak mira. Zatim bi svoje ratnike duhove hladili trljajui tabane
sadrajem eludaca ubijenih zeeva, u priama baka, pravi su ratnici u tu svrhu
upotrebljavali eludac janjeta.
Ponekad su se Kunta i njegovi drugovi igrali sa svojim vjernim wuolo-psima
koje su Mandinge gajili ve stoljeima, jer su ti psi bili poznati kao jedna od
najboljih vrsta lovakih pasa i pasa uvara u itavoj Africi. Nitko ne bi mogao
izbrojiti koze i goveda koje je u mranim noima spasilo od hijena ubojica
zavijanje wuola. Ali, hijene nisu bile divlja za kojom bi tragali Kunta i njegov
kafo dok bi se igrali lovaca. U njihovoj mati lovina, ije su tragove slijedili dok
bi se uljali kroz visoku, suncem sprenu travu savane, bili su nosorog, slon,
leopard i moni lav.
Ponekad, dok bi neki od djeaka slijedio svoje koze u njihovoj potrazi za
travom i hladom, odjednom bi se naao odvojen od drugova. Prvih nekoliko
puta kad se to njemu dogodilo,Kunta bi skupio koze to je bre mogao i pourio
natrag u blizinu Sitafe. Meutim, uskoro je zavolio te trenutke samoe, jer mu
se tako pruala prilika da sam poe u potragu za nekom velikom zvijeri. U
svojim sanjarijama, Kunta nije lovio obinu antilopu, leoparda, ak ni lava,on je
polazio u lov na najopasniju zvijer, zvijer koje su se svi najvie plaili,on je lovio
razdraenog bivola.
Trag koji je Kunta uspio otkriti, izazvao je takav strah i trepet irom zemlje da
su mnoga sela poslala svoje najbolje lovce da ubiju tu divlju ivotinju, ali oni su
je samo uspjeli raniti,i,jedan po jedan,svi su poginuli,razderani njenim stranim
rogovima. Jo krvoloniji nego ranije, zbog bolne rane, bivol je zatim napao i
ubio nekoliko ratara iz Juffurea koji su radili na njivama izvan sela. Slavni
simbon Kunta Kinte,nalazio se tada duboko u umi, gdje je dimom tjerao pele
iz gnijezda kako bi njihovim medom uveao svoju snagu,kad je odjednom iz
daljine uo govor bubnjeva svog rodnog sela kako ga preklinje neka spasi
narod od divljeg bivola. Nije im mogao odbiti molbu.Nijedna vlat suhe trave
nije zapucketala pod njegovim nogama, tako se tiho uljao traei bivolov trag,
koristei se pri tom estim ulom koje majstorima simbonima kazuje kojim e
se smjerom kretati ivotinje.I ubrzo je naao tragove koje je traio,otisci kopita
bili su vei od svih koje je ikada vidio.Sad je tiho trao,duboko uvlaei u
nozdrve teki vonj koji ga je odveo do golemog,svjeeg bivoljeg izmeta.
Manevrirajui sada i primjenjujui svu lukavost i vjetinu kojom je raspolagao,
simbon Kinte konano ugleda divovske obrise zvijeri,koju obino oko uope ne
bi zapazilo,kako se krije u gustoj, visokoj travi. Napinjui luk, Kinte briljivo
nacilja i snano odapne strijelu ravno u metu. Bivol je bio teko ranjen, ali sada
jo opasniji nego ikada. Skaui naglo s jedne strane na drugu, Kinte je izmicao
oajnikim napadima ranjene zvijeri i ukopao se petama u zemlju kada se
zvijer okrenula, spremajui se ponovo jurnuti na njega. Izbacio je drugu strijelu
tek kada je u posljednjem trenutku morao skoiti u stranu i golemi se bivol
srui na zemlju mrtav.Kuntin prodorni zviduk dozvao je iz zaklona zadivljene
i od straha uzdrhtale lovce koji su prije njega pokuavali, ali nisu uspjeli ubiti
zvijer, u emu je simbon Kinte tako slavno uspio.Naloio im je neka oderu
golemu kou i skinu rogove, a zatim neka pozovu jo ljudi koji e im pomoi
odvui golemo truplo sve do Juffurea. Ljudi su uz radosne uzvike napravili za
njega stazu od razastrtih koa unutar seoske ograde, kako Kinte ne bi zapraio
noge. Simbon Kinte! odjekivao je govor bubnjeva. Simbon Kinte!vikala su
djeca maui lisnatim granama iznad svojih glava. Svi su se gurali prema njemu
i pokuavali dotaknuti silnoga lovca kako bi neto od njegove hrabrosti moda
prelo na njih.Mali djeaci plesali su oko goleme leine, oponaajui in
ubijanja, maui dugim tapovima i divlje kriei.A sada, prilazei mu iz gomile,
dola je najsnanija, najljupkija i najdivnije crna od svih djevojaka iz Juffurea
zapravo, iz cijele Gambije i kleknuvi pred njega, ponudila mu zdjelu hladne
vode,ali Kinte koji nije bio edan, samo umoi prste u vodu kako bi joj pokazao
svoju naklonost, nakon ega ona, sa suzama sree u oima, iskapi svu vodu iz
zdjele,pokazujui tako jasno svima svoju veliku ljubav.Uzbuena se gomila
razila otvarajui put ostarjelim, naboranim, sjedokosim Omoru i Binti koji su
prilazili nesigurnim koracima, oslanjajui se o tapove. Simbon dopusti svojoj
staroj majci da ga zagrli, dok ih je Omoro promatrao pogledom punim ponosa.
A narod Juffurea je skandirao:Kinte!Kinte!ak su i psi lajali u njegovu poast.
Je li to lave njegovog vlastitog wuola?
Kinte! Kinte!
Zar to Sitafa tako uzbueno zove? Kunta se prene iz snatrenja upravo na
vrijeme da ugleda svoje zaboravljene koze kako jure prema neijoj njivi. Sitafa,
drugi pastiri i njihovi psi pomogli su Kunti okupiti stado prije nego su koze
uspjele poiniti bilo kakvu tetu,ali Kunta je bio toliko posramljen da je
protekao itav jedan mjeseav ciklus prije nego to se opet usudio prepustiti
takvim sanjarijama.


14. POGLAVLJE

Mada je sunce ve silno eglo,pet dugih mjeseevih ciklusa sunog razdoblja
tek su bili poeli.avoli vruine treperili su u zraku, pribliavajui sliku
udaljenih predmeta, a ljudi su se znojili u kolibama gotovo isto toliko koliko i
na poljima. Prije nego to bi Kunta ujutro polazio na pau s kozama, Binta bi
provjerila je li dobro zatitio stopala crvenim palmovim uljem, pa ipak, svakog
poslijepodneva kad bi se vratio iz savane, usnice su mu bile ispucane, tabani
suhi i raspucani od vrele zemlje po kojoj je hodao. Neki od djeaka vraali su se
kui s krvavim nogama, ali su unato tome nastavili odlaziti na pau svakog
jutra,ne tuei se kao ni njihovi oevi ,u arku vrelinu sprenog panjaka koja
je bila jo strasnija nego u selu.
Kad bi sunce dosegnulo zenit, djeaci, psi i koze, svi bi dahui leali u sjenci
niskih stabala, djeaci,preumorni da bi lovili i pekli iznad vatre sitnu divlja, to
je inae bila njihova glavna svakodnevna zabava. Veinom su samo sjedili i
brbljali koliko su veselije mogli, meutim, uvanje koza sada vie nije bilo
uzbudljivo.
inilo se nevjerojatnim da e im granje koje su svakog dana skupljali doista
trebati nou za grijanje, ali kad bi sunce zalo, zrak bi postao isto toliko hladan
koliko je prije bio uaren. I nakon veere stanovnici Juffurea skutrili bi se uz
vatre. Mukarci Omorovih godina sjedili su, priajui, oko jedne vatre, a malo
dalje od njih bila je vatra starjeina. Oko tree vatre sjedile su ene i neudate
djevojke, odvojene od baka koje su uz etvrtu vatru priale svoje svakodnevne
prie za laku no malianima iz prvog kafa.
Kunta i ostali djeaci iz drugog kafa nisu,dakako, mogli sjediti zajedno s
golaima iz prvog kafa, s Laminom i njegovim vrnjacima, zato su uali malo
po strani, dovoljno daleko da ne izgleda kao da oni pripadaju toj brbljavoj,
hihotavoj skupini a opet dovoljno blizu da mogu uti prie baka, koje su ih jo
uzbuivale,jednako kao i uvijek.
Katkada bi Kunta i njegovi drugovi prislukivali razgovore oko vatre odraslih
mukaraca, meutim, svi su ti razgovori bili uglavnom o vremenu. Kunta je uo
starce kako se prisjeaju sunih razdoblja kad je sunce ubilo sve biljke i
sagorjelo sve usjeve,kad je od sunca voda u bunaru postala ustajala ili bunar
presuio,kad je ega sasuila ljude kao da su prazne ljuske rie.Ovo je razdoblje
vruina teko, govorili su, ali ipak nije onako strano kakva su bila mnoga od
onih kojih se sjeaju. Kunti se inilo da se starci uvijek sjeaju neega to je bilo
mnogo gore.
Zatim je jednog dana iznenada postalo teko udisati zrak, kao da udie plamen
a te su noi ljudi drhtali pod pokrivaima od uasne hladnoe koja im se
uvlaila u kosti.Slijedeeg su jutra opet brisali znoj sa lica i pokuavali udahnuti
punim pluima.
Tog poslijepodneva poeo je vjetar harmattan.Nije to bio ni otar ni silovit
vjetar to bi u oba sluaja predstavljalo olakanje. Naprotiv, taj je vjetar puhao
blago i jednolino, praan i suh, danju i nou, oko polovine mjeseevog ciklusa.
Kao i uvijek kad bi zapuhao, uporni je harmattan polako izjedao ivce ljudima
Juffurea.
Uskoro su roditelji vikali ee nego inae na djecu i ibali ih bez pravog
razloga.Pa iako je prepiranje bilo neobina pojava u plemenu Mandingo, ne bi
proao gotovo ni jedan sat u toku dana kad se ne bi ula glasna prepirka iz
neke od koliba odraslih, posebno iz koliba mladih branih parova kao to su
bili Omoro i Binta. Tada bi se vrata susjednih koliba brzo ispunila ljudima koji
bi gledali kako majke suprunika urno ulaze u tu kolibu. Trenutak kasnije vika
bi se pojaala, a zatim bi kroz vrata, poput kie poele izlijetati koare s
priborom za ivanje, zdjele, lonci, stolice i komadi odjee.A zatim, izletjevi i
same, supruga i njezina majka urno bi skupile razbacane stvari i bijesno
odjurile u majinu kolibu. Nakon otprilike dva utapa, iznenada, ba kako je i
poeo, harmattan je prestao puhati. Ve u toku tog jednog dana zrak se umirio i
nebo se raistilo.Za jedne jedine noi, procesija ena uuljala se nazad u kolibe
mueva, a svekrve i punice izmjenjivale su drugog dana sitne darove i
popravljale pokvarena prijateljstva irom sela.
Meutim, prolo je tek pola od pet dugih mjeseevih ciklusa sunog razdoblja.
Iako je hrane jo uvijek bilo u izobilju po ostavama, majke su pripremale
oskudne obroke, jer nitko, ak ni pohlepna djeca, nije osjeao elje za obilnim
jelom. Svi su bili iscrpljeni od ege, ljudi su manje govorili i obavljali su samo
neodlone poslove.
Koa omravjele stoke u selu ispucala je, a na mjestima gdje su muhe odloile
svoja jajaca, nastale su oteene rane. Tiina se spustila meu nakostrijeene
kokoi koje su inae trale kokodakajui po selu, a sada su leale izvaljene u
praini, rairenih krila i poluotvorenog kljuna. ak bi se i majmuni rijetko kad
vidjeli ili uli, jer ih je veina otila duboko u umu traei vie hlada. A koze su,
primijetio je Kunta, zbog vruine sve manje pasle i postale su nervozne i
mrave.
Iz nekog neobjanjivog razloga,moda je uzrok bila ega,moda su jednostavno
postali stariji,Kunta i njegovi drugovi pastiri,nakon to su est mjeseevih
ciklusa proveli svaki dan zajedno u savani, sada su se poeli razdvajati i proveli
bi dan svaki sam sa svojim malim stadom.To se ponovilo nekoliko dana
uzastopce i Kunta odjednom shvati kako jo nikada nije provodio ovoliko
vremena potpuno odvojen od drugih ljudi. Pogledao je preko savane prema
drugim djeacima i njihovim kozama, razasutima u tiini suncem sprene
pustare. Iza njih su bile njive na kojima su ratari rezali korov izrastao nakon
prologodinje etve. Visoki plastovi korova, koji su prevrtali vilama kako bi se
osuio na suncu, izgledali su kao da se njiu i trepere u uarenom zraku.
Briui znoj sa ela, Kunta pomisli kako njegov narod, izgleda, neprestano trpi
jednu nevolju za drugom uvijek preivljava neto neugodno ili teko, ili
zastraujue,ili neto to im ak ugroava ivote. Razmiljao je o jarkim, vruim
danima i ledenim noima koje bi slijedile poslije njih. I mislio je o kiama koje
e potom doi i pretvoriti selo u kaljuu, a konano i poplaviti sve staze tako da
e ljudi morati u kanuima prelaziti s mjesta na mjesto, tamo gdje su prije mogli
hodati. Ljudi su trebali kiu, ba kao i sunce, ali inilo se da je svega uvijek ili
previe ili premalo.ak i dok su koze bile debele i stabla teka od voa i
cvjetova, znao je da dolazi vrijeme kad plodova od etve zadnjih kia nee vie
biti u obiteljskim ostavama, i kada e poeti razdoblje gladovanja i ljudi e
trpjeti zbog gladi, pa e neki i umrijeti, kao njegova vlastita draga baka Yaisa
koje se sjeao s ljubavlju.Doba etve bilo je sretno razdoblje i nakon
toga,etvene sveanosti ali to brzo proe,onda e opet doi dugo,uareno
razdoblje sue,sa stranim harmattanom kad Binta neprestano vie na njega i
tue Lamina tako da se Kunti na kraju gotovo saalio taj njegov dosadni mali
brat.
Dok je tjerao koze natrag u selo, Kunta se prisjeao pria koje je toliko puta
sluao kad je bio mali kao Lamin, kako su njihovi preci uvijek nekako uspijevali
preivjeti svaki veliki strah i opasnost. Od poetka vremena, mislio je Kunta,
ljudi su izgleda uvijek teko ivjeli. Moda e uvijek tako biti.
Sada bi u selu svake veeri alim vodio molitve Alahu neka selu poalje kie. A
zatim je jednog dana uzbuenje obuzelo Juffure kad je blagi vjetri podigao
prainu jer to je bio znak da e kie uskoro doi. I slijedeeg jutra ljudi iz sela
okupie se na njivama, gdje su vilama razbacali visoke stogove suhog korova i
zatim ga zapalili, a gusti se dim podigao iznad polja. Vruina je bila gotovo
nesnoljiva, ali znojni su ljudi plesali i veselo uzvikivali, a maliani iz prvog kafa
trali su naokolo viui, pokuavajui uhvatiti neku od paperjastih ljuskica
pepela to su lebdjele u zraku, jer to je donosilo sreu.
Slijedeeg je dana lagani vjetar poeo raznositi pepeo po poljima, dajui zemlji
snagu da ponovo rodi usjevima.Ratari su sad marljivo poeli udarati motikama,
pripremajui duge brazde za sjeme u ovom sedmom razdoblju sjetve koje je
Kunta proivljavao u beskonanom kruenju godinjih doba.


15. POGLAVLJE

Prole su dvije sezone kia i Binta je opet imala veliki trbuh i bila jo
razdraljivima nego obino. Zapravo, tako se brzo dohvatala ibe i udarala po
bilo kojem od svoja dva sina,da je Kunta svakog jutra bio sretan to je
odlaskom na pau mogao pobjei od nje na nekoliko sati,a kad bi se poslije
podne vratio, nije mogao da ne osjeti saaljenje prema Laminu koji je bio jo
premalen da bi sam izlazio iz kue.Zato jednog dana kad se vratio kui i
zatekao malog brata u suzama, upita Bintu dodue pomalo nevoljko,moe li
Lamin poi s njime dok on obavlja poslove po selu, a ona kratko odbrusi:
Da!
Goli mali Lamin jedva je susprezao sreu zbog tog neoekivano ljubaznog
postupka, ali je Kunta bio toliko ozlojeen vlastitom brzopletou da ga je
propisno opalio nogom i izvukao mu ui im su se dovoljno udaljili od kolibe
tako da ih Binta nije mogla uti.Lamin je udario u pla,ali je slijedio brata poput
vjernog psia.
Svako poslijepodne nakon toga, Kunta bi zatekao Lamina kako s nestrpljenjem
eka na vratima kolibe u nadi da e ga njegov veliki brat opet povesti sa sobom.
A Kunta ga je doista i vodio, gotovo svakog dana ali ne zato to bi tako elio.
Binta je pokazivala tako izrazito olakanje to e ih se obojice osloboditi na
neko vrijeme da se Kunta sada plaio da e ga iibati ako ne povede Lamina sa
sobom.inilo se kao da je neki zao duh prilijepio Kunti na lea malog brata kao
neku veliku pijavicu iz bolonga.Meutim, uskoro je Kunta poeo zamjeivati
kako i nekim drugim djeacima iz njegovog kafa takoer za petama tre mala
braa.Iako bi se maliani igrali po strani od njih ili bi trkarali naokolo, uvijek
su jednim okom budno pratili svoju veliku brau, koja su se svojski trudila da
se ni ne obazru na goliavce.Katkad bi veliki djeaci iznenada otrali, rugajui
se malianima koji bi se panino naprezali da ih sustignu. Kad bi se Kunta i
njegovi drugovi popeli na neko stablo, njihova bi ih mala braa pokuala
slijediti i obino bi se skotrljala natrag na zemlju, a stariji bi se djeaci glasno
smijali njihovoj nespretnosti. Poelo ih je zabavljati drutvo tih maliana.
Kad bi se naao nasamu s Laminom, to bi se ponekad dogaalo, Kunta bi bratu
poklanjao neto vie pozornosti. Uzeo bi siuno sjeme i tumaio bi mu kako je
divovsko stablo ceiba u Juffureu izraslo iz takve male sjemenke.Uhvatio bi
pelu i oprezno je drei pokazao bi Laminu njezin alac,a zatim bi mu,
okrenuvi pelu na lea, protumaio kako pele siu slatki sok iz cvijeta, a onda
od njega prave med u svojim gnijezdima koja grade na najviem drveu. I
Lamin je poeo Kunti postavljati brojna pitanja, a Kunta bi na veinu njih
strpljivo odgovarao. Nekako mu je godilo to Lamin misli da mu brat sve zna.
Osjeao se nekako starijim od svojih osam kia. Samome sebi uprkos, Kunta je
poeo smatrati da njegov mali brat nije samo obina napast.
Kunta se silno trudio da to niim ne pokae, naravno, ali vraajui se kui po
podne s kozama, on se sada stvarno veselio Laminovom razdraganom doeku.
Jednom se Kunti uinilo kako se Binta ak nasmijeila kad su on i Lamin izlazili
iz kolibe. Zapravo, Binta bi esto otro podviknula svom mlaem sinu:
Ugledaj se na brata!
Slijedeeg bi trenutka, dodue, moda iibala Kuntu zbog neega, ali to se vie
nije dogaalo tako esto kao nekada. Binta bi takoer govorila Laminu da nee
smjeti ii s Kuntom, ako se ne bude ponaao kako se pristoji, i Lamin bi onda
bio dobar cijeli dan.
Braa bi uvijek vrlo pristojno izala iz kolibe, drei se za ruke, ali kad bi se
jednom nali vani, Kunta bi odjurio kriei,a Lamin bi batrgao za njim,do
ostalih djeaka iz drugog i prvog kafa. Kad su se jedno popodne natjerivali, neki
Kuntin vrnjak, takoer pastir, sluajno naleti na Lamina i srui ga, a istog se
asa kraj njih naao Kunta, grubo odgurnuo starijeg djeaka i ljutito viknuo:
To je moj brat!
Djeak mu predbaci to se gura i ve su se bili spremni potui,ali ih drugi
djeaci dohvatie za ruke.Kunta je srdito zgrabio zaplakanog Lamina za ruku i
odvukao ga od njihovih zauenih prijatelja.U isti mah Kunta se osjeao
duboko posramljen i zapanjen svojim postupkom prema drugu iz vlastitog kafa
pogotovo zato to je povod bio njegov mrkavi mali brat.Ali nakon tog
dogaaja,Lamin je poeo otvoreno oponaati sve to bi vidio da ini Kunta, neki
put ak i pred Omorom i Bintom. Mada se priinjao kao da mu to smeta, Kunta
nije mogao da ne osjeti i mrvicu ponosa.
Kad je Lamin pao s niskog drveta na koje se bio pokuao popeti jednog
poslijepodneva, Kunta mu pokae kako se treba penjati.Malo,pomalo nauio je
malog brata kako e se rvati,kako bi Lamin mogao natjerati na potovanje
jednog djeaka koji ga je ponizio ispred itavog kafa,kako e zvidati kroz prste
iako ni najuspjeliji Laminov zviduk nije bio ni izdaleka tako prodoran kao
Kuntin i pokazao mu je vrstu bobica od lia kojih je njihova majka voljela
pripremati aj.Jo je upozorio Lamina kako one velike, zlatne bube koje bi
stalno nalazili kako puu po kolibi, mora uzeti u ruku i njeno ih spustiti na
zemlju izvan kolibe,jer je ozlijediti te bube znailo nesreu.A dodirivati
pijetlove ostruge, znailo bi da e navui jo goru nesreu.Ali, ma koliko se
trudio, Kunta nikako nije mogao nauiti Lamina kako e po poloaju sunca
pogoditi koje je doba dana.
Jo si premalen, ali e nauiti.
Kunta bi jo uvijek ponekad vikao na Lamina, ako bi malianu trebalo previe
vremena da naui neto jednostavno ili bi ga pljesnuo po turu ako bi mu
dosaivao. Ali zbog toga bi mu poslije bilo toliko krivo da bi malom goliavcu
ponekad ak dopustio nositi naas njegovu dundiko.
to se vie zbliavao sa svojim bratom, Kuntu je sve manje uznemirivalo neto
to ga je ranije esto muilo,jaz izmeu njegovih osam kia i starijih djeaka i
mukaraca u Juffureu.Doista, jedva se mogao sjetiti ponekog dana u svom
ivotu kad se nije dogodilo neto to bi ga jasno podsjetilo kako jo uvijek
spada samo u drugi kafo,meu djeake koji jo uvijek spavaju u majinoj kolibi.
Stariji djeaci, koji su se sada pripremali za odrasle mukarce, uvijek su za
djeake Kuntina uzrasta imali samo poruge i amare. A odrasli mukarci, kao
Omoro i drugi oevi, ponaali su se kao da su djeaci iz drugog kafa neto to
se, eto tako, mora podnositi. A to se tie majki, Kunta bi, esto kad bi se naao
sam u savani,srdito razmiljao kako jednom kad postane mukarac svakako
mora Bintu postaviti na njezino pravo mjesto, mada je ipak namjeravao biti
prema njoj ljubazan i velikoduan jer, konano, iako samo ena, ipak je bila
njegova majka.
Meutim, Kuntu i njegove vrnjake najvie je ljutilo to djevojice iz drugog
kafa, s kojima su odrasli, sada nikada ne proputaju podsjetiti djeake kako se
one ve spremaju da postanu supruge. Kuntu je jadilo to su se djevojice
udavale ve sa etrnaest kia, pa ak i mlae, dok se djeaci nisu enili sve dok
ne bi ve bili zreli mukarci od trideset i vie kia.
Sve a u svemu, pripadati drugom kafu, uvijek je Kunti i njegovim drugovima
donosilo poneku neugodnost.Vrijedila su samo ona slobodna poslijepodneva
kad bi otili sami u savanu i u Kuntinom sluaju,njegova novosteena bliskost s
Laminom.
Svaki put kad bi on i njegov brat etali sami, Kunta bi zamiljao kako vodi
Lamina na neko putovanje, kao to bi odrasli mukarci ponekad poveli svoje
sinove.Na izvjestan nain,Kunta je sada osjeao posebnu obavezu da se
odraslije ponaa kad je s Laminom koji u njemu gleda izvor znanja. Hodajui
tako uz njega, Lamin bi Kuntu obasipao nepresunom bujicom pitanja.
Kako izgleda svijet?
Pa,rekao bi Kunta,nijedan ovjek i nijedan kanu nisu jo nikada tako daleko
otputovali. I nema nikoga tko bi ba sve znao o svijetu.
to ti ui kod arafanga?
Kunta mu izgovori prve stihove kurana na arapskom, a zatim ree:
Pokuaj sada ti. Ali kad je Lamin poeo, sve je pobrkao ba kako je Kunta
oekivao.I Kunta mu oinski ree:
Treba za to vremena.
Zato nitko ne ubija sove?
Zato to se u sovama nalaze duhovi svih naih umrlih predaka.
Zatim je Laminu priao malo o njihovoj pokojnoj baki Yaisi.
Ti si jo bio beba i ne moe se nje sjeati.
Kakva je to ptica gore na drvetu?
Jastreb.
to on jede?
Mieve i druge ptice i svata.
Oh.
Kunta dotada uope nije bio svjestan koliko on zapravo mnogo toga zna ali, tu i
tamo, Lamin bi upitao neto o emu ak ni Kunta nije nita znao.
Da li sunce gori?
Zato na otac ne spava s nama?
U takvim bi trenucima Kunta obino zagunao i prestao govoriti ba kao to bi
Omoro postupio kad bi se umorio od Kuntinih bezbrojnih pitanja. Nakon toga
ni Lamin ne bi nita vie rekao, jer Mandingo ljudi su odgajani da nikada ne
govore nekome tko ne eli govoriti.Katkad bi se Kunta priinjao kao da se
zadubio u neke svoje vlastite misli. Lamin bi tada tiho sjedio kraj njega, a kad bi
Kunta ustao, ustao bi i on.A ponekad, kad ne bi znao odgovoriti na pitanje,
Kunta bi brzo neto uinio to bi promijenilo tok razgovora.
Zatim bi Kunta ekao prvu priliku kad Lamina ne bi bilo u kolibi da Bintu ili
Omora upita za odgovor koji mu je trebao za Lamina.Nikada im nije rekao
zato im postavlja tolika pitanja,ali inilo se da oni pogaaju pravi razlog.
Zapravo, po tome kako su se poeli ponaati prema njemu, izgledalo je kao da
Kuntu sada smatraju neto odraslijom osobom otkako je preuzeo vie
odgovornosti za svog malog brata.Ubrzo je i Kunta u prisustvu Binte poeo
otro opominjati Lamina kad bi neto zgrijeio.
Mora glasno govoriti! rekao bi i pucnuo prstima.Ili bi pljesnuo Lamina po
stranjici zato to nije dovoljno hitro skoio izvriti ono to mu je majka
naredila da uini. Binta se priinjala kao da to ne vidi i ne uje.
Tako je Lamin sad ve pokuao i nekoliko samostalnih izleta iz kolibe, bez
majinog ili bratovog otrog nadzora.Kunta bi tada samo trebao zapitati Bintu
ili Omora bilo koje od Laminovih pitanja i oni bi mu odmah spremno
odgovorili.
Zato je oev pokriva od volovske koe crvene boje? Vol nije crven.
Ja sam obojila kou smjesom luga i smrvljenog prosa,odgovorila je Binta.
Gdje ivi Alah?
Alah ivi tamo odakle dolazi sunce,odgovorio je Omoro.


16. POGLAVLJE

to su robovi?pitao je Lamin Kuntu jednog poslijepodneva.
Kunta zaguna i zauti.Hodajui dalje, na izgled utonuo u misli, Kunta se pitao
to je to Lamin uo to ga je navelo da mu postavi takvo pitanje. Kunta je znao
da ljudi koje ulovi tuobab,postaju robovi,a uo je odrasle govoriti o robovima
koje su posjedovali neki ljudi u Juffureu.Ali, injenica je da on uistinu ne zna to
su robovi. Kao i toliko puta ranije, Laminovo ga je pitanje posramilo i ponukalo
da sazna neto vie o tome.
Slijedeeg dana kad se Omoro spremio poi u sjeu palmovog drva od kojeg e
Binti sagraditi novu ostavu za hranu,Kunta zamoli da se pridrui ocu,on je
uivao ii s Omorom bilo kamo.Meutim,ni jedan od njih nije tog dana
progovorio, sve dok ve nisu gotovo bili stigli do sjenovitog i svjeeg umarka
palmi. Tada Kunta naglo izvali:
Fa, to su robovi?
Omoro prvo zaguna,ne ree nita, i nekoliko je minuta samo obilazio umarak,
razgledavajui debla.
Robove nije uvijek lako razlikovati od onih koji nisu robovi.
Konano odgovori.Izmeu udaraca sjekirom o palmu koju je izabrao,on ispria
Kunti kako su krovovi koliba kod robova pokriveni travom nyantang jongo,
dok su kolibe slobodnih ljudi pokrivene sa nyantang foro, koja je, kako je to i
Kunta znao, najbolja trava za pokrivanje krovova.
Ali,u prisustvu robova nikada se ne smije govoriti o robovima,nastavi Omoro,
s vrlo strogim izrazom lica. Kunta nije shvatio zato, ali je potvrdio glavom kao
da mu je sve bilo jasno.
Kad je stablo palme palo na zemlju,Omoro pone odsijecati debele,ilave grane.
Kunta je ubrao za sebe nekoliko zrelih plodova, osjeajui da je otac danas
raspoloen za prianje.Veselo pomisli kako e sada moi Laminu objasniti sve o
robovima.
Zato su neki ljudi robovi, a drugi nisu? pitao je.
Omoro mu odgovori kako ljudi postaju robovi na razne naine.Neki se rode kao
djeca robinje i on nabroji neke od onih koji su ivjeli u Juffureu, ljude koje je
Kunta dobro poznavao.Neki od njih bili su roditelji nekih djeaka iz njegovog
vlastitog kafa.
Drugi su,nastavi Omoro,jednom ranije,suoeni sa smru za vrijeme kad je
zavladala glad u njihovim rodnim selima,doli u Juffure i molili neka im
dopuste postati robovima onoga tko pristane da ih hrani i brine se o njima.A
trei su opet,i Omoro navede imena nekih starijih ljudi u Juffureu, nekadanji
neprijatelji koji su uhvaeni i zarobljeni.Oni su postali robovi zato to nisu bili
dovoljno hrabri pa radije poginuli nego da padnu u zarobljenitvo.
Poeo je cijepati deblo u komade prikladne veliine da ih moe ponijeti jaki
mukarac. Iako su svi koje je imenovao bili robovi, nastavi Omoro, svi su bili
potovani u selu, kao to to Kunta zna.
Njihova su prava zatiena zakonima naih pradjedova,ree Omoro i objasni
Kunti kako svaki gospodar mora svoje robove opskrbljivati hranom, odjeom,
kuom, zemljom koju e obraivati u napolici,te im takoer mora nabaviti enu
ili mua.
Prezreni su samo oni koji to sebi dopuste,rekao je otac Kunti,oni koji su
postali robovima zato to su bili osueni kao ubojice,lopovi ili zbog nekih
drugih zloina.To su bili jedini robovi koje je gospodar smio tui ili na drugi
nain kazniti, onako kako je ve smatrao da su zasluili.
Da li robovi moraju uvijek ostati robovi? pitao je Kunta.
Ne, mnogi robovi otkupe za sebe slobodu onim to utede od obraivanja
zemlje u napolici sa svojim gospodarima.
Omoro mu navede imena nekih iz Juffurea koji su se tako oslobodili. Zatim mu
spomene neke druge koji su kupili slobodu tako to su vjenanjem uli u obitelj
svog gospodara.
Kako bi lake nosio teke komade debla, Omoro je napravio vrstu omu od
zelenih vrijea, i dok ju je vezivao, ispriao je Kunti kako su neki robovi ak
postali bogatiji od svojih gospodara. Neki su ta vie i sami uzeli robove, a neki
su postali vrlo slavne osobe.
Sundiata je jedan od tih!uzviknuo je Kunta.
Mnogo je puta sluao,kako bake i grioti priaju o tom slavnom pretku,
robovskom generalu,ija je vojska pobijedila tolike neprijatelje.Omoro zaguna
i potvrdi glavom, oigledno zadovoljan to je Kunta znao za to, jer Omoro je
takoer mnogo sluao o Sundiati kad je bio Kuntina uzrasta.Provjeravajui
sinovljevo znanje, Omoro upita:
A tko je bila Sundiatina majka?
Sogolon,ena bivol!odgovori Kunta ponosno.
Omoro se nasmijei i podiui na snana plea dva teka komada palmovog
debla,uvezana vrijeom,poe prema selu. Kunta je iao za njim,vaui plodove
koje je ubrao s oborene palme, a gotovo itavim putom do sela, Omoro mu je
priao kako je veliko Mandingo carstvo osvojio sakati, sjajni robovski general,
ija je itava armija u poetku bila samo aica odbjeglih robova.
Jo e vie uti o Sundiati kad pone s pripremama za odraslog mukarca
ree mu Omoro i ve samo spominjanje tog razdoblja njegovog ivota, prome
Kuntu strahom, ali i radosnim iekivanjem.
Omoro mu ree da je Sundiata pobjegao od svog omrznutog gospodara,kako je
to inila veina robova koji su bili nezadovoljni svojim gospodarima. Omoro
mu jo ree kako, osim osuenih razbojnika, nijednog drugog roba gospodar ne
smije prodati ukoliko se rob ne sloi s izborom budueg gospodara.
I baka Nyo Boto takoer je robinja.ree Omoro, a Kunta samo to ne proguta
nesavakani komad palmovog ploda. Jednostavno mu to nije ilo u glavu. Kroz
pamet su mu prolijetale slike drage stare Nyo Boto kako ui ispred praga
svoje kolibe,nadzire dvanaestak ili petnaestak seoskih golaa, plete na koare
vlasulja i popraa zajedljivim primjedbama prolazak svakog odraslog seljanina
ak i starjeina, ako bi joj se tako prohtjelo.Ta ena nije niija robinja,pomislio
je Kunta.
Slijedeeg poslijepodneva,nakon to je koze utjerao u obore,Kunta povede
Lamina putom kojim su izbjegli svoje drugove u igri i ubrzo su obojica utke
uali ispred kolibe Nyo Boto.Za nekoliko trenutaka starica se pojavila na
vratima osjetivi da se pred kolibom nalaze posjetioci.Ve nakon jednog
jedinog pogleda na Kuntu,koji je oduvijek bio jedan od njezinih miljenika, znala
je da je djeaku neto osobito na pameti. Pozvala je djeake u kolibu i odmah
im poela kuhati nekakav aj od trava.
Kako su tata i mama? upitala je.
Dobro. Hvala ti to si pitala.odgovori Kunta utivo.
A kako si ti, bako?
Sasvim dobro, zapravo.odgovorila je.Kunta nije vie nita rekao sve dok baka
nije preda nj stavila aj. Zatim izvali:
Bako, zato si ti ropkinja?
Nyo Boto otro pogleda Kuntu, pa Lamina. Sad ona neko vrijeme nije govorila.
Rei u ti.rekla je konano.
U mom rodnom selu, daleko, daleko odavde i prije mnogo kia, jedne noi, kad
sam jo bila mlada,udata ena,poela je priati Nyo Boto.
Ustraeno se probudila kad je gorui travnati krov tresnuo o kolibu njezinih
susjeda koji su vriskali u panici. Dograbivi svoje dvoje male djece, djeaka i
djevojicu iji je otac nedavno poginuo u plemenskom ratu, ona je istrala iz
kolibe i pridruila se ostalima a sve su ih doekali naoruani bijeli lovci na
robove i njihovi crni safee pomonici.Uz estoki otpor, svi oni koji nisu uspjeli
pobjei, grubo su stjerani na gomilu, a oni koji su bili teko ranjeni ili su bili
previe stari ili previe mladi da bi izdrali put, pobijeni su pred njihovim
oima, i Nyo Boto zajeca.
Meu njima i moji maliani i moja stara majka.
Dok su Lamin i Kunta sjedili vrsto drei jedan drugoga za ruku,ona im ispria
kako su smrtno prestraene zarobljenike povezali eljeznim obruima koje su
im stavili oko vrata i zatim ih danima,pod udarcima bia,tjerali preko uarenog,
tvrdog tla u unutranjost zemlje.I svakoga dana sve je vie i vie zarobljenika
padalo pod udarcima bieva kojima su im sjekli lea, tjerajui ih da ubrzaju
korak.Nakon nekoliko dana jo vie ih je poelo padati od gladi i iscrpljenosti.
Neki su teturajui nastavljali put,ali one koji nisu mogli dalje, ostavljali su da
postanu plijenom divljih zvijeri.Dugi red zarobljenika prolazio je kroz druga
sela koja su isto tako bila spaljena i poruena,gdje lubanje i kosti ljudi i
ivotinja leahu,meu izgorjelim kosturima koliba koje su nekada bile
obiteljski domovi.Manje od polovine onih koji su poeli putovanje, stiglo je do
sela Juffure, etiri dana udaljenog od najblieg mjesta na Kamby bolongo, gdje
su se prodavali robovi.
Ovdje su jednu mladu zarobljenicu prodali za vreu kukuruzamree starica.
To sam bila ja.I tako sam dobila ime Nyo Boto To,kako Kunta zna, znai
vrea kukuruza. ovjek koji ju je kupio za svoju robinju, ubrzo je umro, rekla
je.
I sve otada ja ivim ovdje.
Lamin se vrpoljio od uzbuenja, a Kunta je nekako sada osjeao jo vie ljubavi
i potovanja prema staroj Nyo Boto koja je sjedila i utke se njeno smijeila na
djeake ije je roditelje, ba kao i njih, odnjihala na svojim koljenima.
Omoro, va tata, bio je u prvom kafu kad sam ja dola u Juffure,ree Nyo Boto
gledajui ravno Kuntu.
Yaisa, njegova majka, vaa baka,bila je moja dobra prijateljica.Sjea li se nje?
Kunta odgovori da se sjea i ponosno nadoda kako je svom malom bratu
ispriao sve o njihovoj baki.
Dobro si uinio!ree Nyo Boto. Ja sada moram opet na posao. Hajde, idite
sada.
Zahvalivi na aju, Kunta i Lamin izau i polako se upute prema Bintinoj kolibi,
obojica duboko obuzeti svaki svojim mislima. Slijedeeg dana, kad se Kunta po
podne vratio sa pae, Lamin ga je doekao sa bezbroj pitanja o prii Nyo Boto.
Da li je u Juffureu ikada gorjela takva vatra elio je znati.Pa, on za tako neto
nikada nije uo,odgovorio je Kunta, a u selu se nisu primjeivali nikakvi tragovi
paljevine. Je li Kunta ikada vidio jednog od tih bijelih ljudi?
Naravno da nisam!uzviknuo je Kunta.
Ali, rekao je, njihov je otac priao kako su on i njegova braa jednom vidjeli
tuobaba i njegove brodove na nekom mjestu dalje gore uz rijeku.Kunta brzo
promijeni temu,jer je vrlo malo znao o tuobabu i htio je nasamo razmisliti o
njemu.Poelio je da moe jednoga vidjeti,naravno, sa sigurne udaljenosti, jer
sve to je ikada o bijelim ljudima uo, jasno je ukazivalo na to da je bolje ne
prilaziti im suvie blizu.
Nedavno, jedna djevojka koja je otila skupljati ljekovito bilje,a prije nje dva
odrasla mukarca koji su otili u lov,nestali su, svi su bili uvjereni da ih je ukrao
i odveo tuobab.Kunta se, naravno, sjeao kako su,kad bi bubnjevi iz drugih sela
upozoravali da je tuobab nekoga odveo, ili kako se zna da se nalazi negdje u
blizini,mukarci u selu,dohvatili oruje i podvostruili strae,a prestraene
ene brzo su skupljale djecu i skrivale se s njima u ipraju daleko od sela.
Ponekad bi tamo ostali i nekoliko dana,sve dok ne bi osjetili da je tuobab
otiao.Kunta se sjeti kako je jednom bio na pai sa kozama i u tiini savane
sjedio u sjenci svog omiljelog stabla.Sluajno je pogledao gore i na svoje
iznenaenje ugledao u kronji iznad njega dvadeset ili trideset majmuna kako
skutreni sjede nanizani po granama gusto obraslim liem, tihi kao kipovi, a
njihovi im dugi repovi vise ovjeeni prema zemlji.Kunta je o majmunima uvijek
mislio kao o bunim ivotinjama koje su stalno u pokretu i nikako mu nije
izlazilo iz pameti kako su tiho i nepomino sjedili i pratili svaki njegov pokret.
Kad bi barem on mogao tako sjediti negdje na drvetu i promatrati nekog
tuobaba dolje ispod njega.
Kad su slijedeeg dana tjerali koze kui s pae,nakon onog jueranjeg Laminog
ispitivanja o tuobabu, Kunta zapone o tome razgovor s ostalim pastirima i
zaas su svi poeli priati to je tko uo. Jedan djeak, Demba Conteh, ree kako
je jedan njegov veoma hrabri stric jednom priao toliko blizu da je mogao
omirisati neke tuobabe, i priao je kako oni imaju nekakav udni vonj. Svi su
djeaci uli kako tuobab krade ljude zato da bi ih pojeo. Meutim, neki su uli
kako navodno tuobab tvrdi da ljudi koje su odveli nisu bili pojedeni, nego su
samo morali raditi na nekakvim golemim njivama. Sitafa Silla na to prezirno
prosike uobiajeni odgovor svog djeda:
Bjelaka la!
im mu se za to pruila prilika, Kunta zamoli Omora:
Tata, hoe mi ispriati kako ste ti i tvoja braa vidjeli tuobaba na rijeci? Brzo
jo nadoda:
Moram to pravilno protumaiti Laminu.
Kunti se uinilo da se otac umalo bio nasmijeio,ali Omoro je samo zagunao,
oito se u tom asu nije osjeao raspoloen za razgovor.Meutim,nekoliko dana
kasnije, Omoro kao uzgred pozove oba svoja sina, i Kuntu i Lamina, neka pou
s njim izvan sela skupljati neko korijenje koje mu je bilo potrebno. Gologuzom
Laminu bilo je to prvi put u ivotu da je nekamo iao sa ocem i bio je
presretan.Svjestan toga da Kunti ima zahvaliti to se to dogodilo, on se vrsto
drao za rep dundiko koulje svog velikog brata.
Omoro ispria sinovima kako su, zavrivi pripreme za odrasle mukarce,
njegova dva starija brata, Janneh i Saloum, otili iz Juffurea i s vremenom su o
njima poele stizati vijesti kako su postali poznati putnici koji su putovali do
dalekih i udnih krajeva.Njihov je prvi povratak kui uslijedio tek kad im je
govor bubnjeva donio vijest ak iz Juffurea da se Omoru rodio prvi sin. Putovali
su danju i nou, bez odmora, kako bi stigli na obred imenovanja. I nakon tako
dugog izbivanja,braa su radosno zagrlila neke od svojih prijatelja iz
djetinjstva, vrnjake iz svoga kafa. Meutim, onih nekoliko preostalih tunim
su glasom ispriali putnicima kako su ostali njihovi prijatelji pomrli ili bili
izgubljeni,neki su poginuli u spaljenim selima, neke su ubili strani vatreni
tapovi, neki su bili oteti, neki su nestali dok su obraivali svoje njive, ili bili u
lovu, ili putovali, a svemu je bio uzrok tuobab.
Omoro ree kako su ga njegova braa nato ljutito pozvala neka poe s njima
pogledati to tuobab radi i moe li se moda neto uiniti. I tako su tri brata
putovala tri dana uz obale Kamby bolonga, briljivo se skrivajui u ipraju, sve
dok nisu nali to su traili.
Oko dvadeset velikih kanua tuobaba stajalo je usidreno na rijeci, svaki od njih
dovoljno prostran da bi u njega mogli stati svi stanovnici Juffurea, a svaki je
kanu imao jednu golemu bijelu krpu vezanu konopima uz tap nalik na stablo,
visok kao deset odraslih mukaraca.U blizini je bio otok, a na otoku je bila
tvrava.Naokolo je hodalo mnogo tuobaba,a s njima su bili i njihovi crni
pomonici,bilo ih je na utvrdi i u malim kanuima. Mali su kanui prevozili do
velikih kanua razne stvari kao to su osueni indigo, pamuk, pelinji vosak,
koe.Meutim, strasnije nego to on to moe opisati, ree Omoro, bilo je gledati
kako tuobab biuje i na druge naine mui one koji su bili uhvaeni i odreeni
da ih tuobab odvede sa sobom.
Neko vrijeme je Omoro utio i Kunta osjeti kako otac razmilja da li bi mu jo
neto rekao. Konano Omoro progovori:
Sada vie ne otimlju toliko naih ljudi kao nekada.Kad je Kunta jo bio
dojene, nastavi Omoro, kralj Barra koji vlada ovim dijelom Gambije, odredio
je da se vie ne smije paliti sela i zarobljavati ili ubijati seoske stanovnike.
Ubrzo je to doista prestalo,nakon to su vojnici nekih razljuenih kraljeva
spalili velike kanue i potopili ih,poubijavi sve tuobabe koji su se u njima
zatekli.
Sada,ree Omoro,svaki kanu tuobaba kad ulazi u Kamby bolongo puca iz
devetnaest cijevi u znak pozdrava kralju Barru.
On dalje ree kako sada kraljevi osobni opunomoenici pribavljaju ljude za
tuobaba,obino su to razbojnici ili dunici, ili bilo tko za koga se posumnja da
kuje urotu protiv kralja,za takvu je osudu esto bilo dovoljno da netko bude
primijeen kako ape.Svaki put kad tuobabovi brodovi uplove u Kamby
bolongo u potrazi za robovima koje e kupiti, ree im Omoro, broj osuenih za
razne zloine nekako naglo poraste.
Ali ak ni kralj ne moe zaustaviti krau ljudi iz njihovih sela,produi Omoro.
Vi ste poznavali neke od onih koji su nestali iz naeg sela,troje naih ljudi
samo u nekoliko zadnjih mjeseevih ciklusa,kao to znate, a uli ste i govor
bubnjeva iz drugih sela.
Omoro je ozbiljno gledao sinove i poeo govoriti vrlo polako.
Ovo to u vam sada rei nije dovoljno da sasluate samo uima,jer ako ne
budete inili onako kako vam budem rekao, ukrast e vas i odvesti odavde
zauvijek!
Kunta i Lamin sluali su u sve veem strahu.
Nikada nemojte nigdje ostati sami,ako to ikako moete,ree im Omoro.
Nikada nemojte izlaziti nou, ako ne morate. A i danju i nou, ako ste sami, ne
prilazite visokoj travi i grmlju, ako ih moete zaobii.
Dok budu ivi,ak i kad postanete odrasli mukarci, rekao im je otac, moraju
stalno biti na oprezu od tuobaba.
On esto gaa iz svojih vatrenih tapova, kojih zvuk moete uti izdaleka. A
kad vidite mnogo dima tamo gdje nema nikakvog sela, to je vjerojatno tuobab
zapalio vatru da pripremi sebi jelo,njegove su vatre uvijek prevelike. Morate
briljivo ispitati sve njegove tragove kako biste saznali kojim je putom otiao.
Njegov je korak mnogo tei od naega i on ostavlja tragove koje ete lako
prepoznati da ne potjeu od naih ljudi, tuobab lomi granice i travu. A kad
doete blizu mjesta na kojem je tuobab boravio, osjetit ete njegov vonj. Neto
slino na vonj mokre kokoi. A mnogi ljudi kau kako iz tuobaba zrai strah
koji mi moemo nanjuiti. Ako to osjetite, budite tihi, jer esto ga moete otkriti
na prilinoj udaljenosti.
Meutim,nije dosta poznavati samo tuobaba,nastavi Omoro.
Mnogi nai ljudi rade za njega. Oni su izdajice, slatee. Ali ako ne znate tko su,
nema naina kako biste ih mogli prepoznati.Zato, kad ste u savani, budite
nepovjerljivi prema svakome koga ne poznajete. Kunta i Lamin sjedili su
sledeni od straha.
Ne mogu vam sve to dovoljno opisatidoda otac.
Morate uti to smo vai strievi i ja vidjeli da se dogaa s onima koje je
tuobab ukrao.Velika je razlika izmeu robova naih ljudi i onih koje tuobab
odvodi da bi bili njegovi robovi.
Priao im je kako su vidjeli ukradene ljude povezane lancima, nagurane u
dugake, vrstom bambusovom ogradom ograene obore, smjetene uz obalu
rijeke, koje su uvali brojni straari.Kad bi mali kanui dovezli sa velikih kanua
na obalu nekog tuobaba vanog izgleda, ukradene su ljude izvlaili iz obora
napolje na pijesak.
Obrijali su im glave i zatim im tijela mazali uljem sve dok ne bi postali sjajni
od glave do pete.Prvo su morali unuti, pa skoiti, gore, dolje.priao je
Omoro.
A zatim, kad je tuobabu bilo dosta toga, zapovjedili bi straarima da
ukradenim ljudima silom otvore usta kako bi im mogli pogledati zube i grlo.
Hitro Omorov prst dotakne Kuntu izmeu nogu, i kad je Kunta skoio, Omoro
ree:
Zatim su mukarcima navlaili i gledali njihov foto.ak su i enama gledali
tajne dijelove tijela.I tuobab bi onda konano zapovjedio ljudima da ponovo
unu i pritiskao bi im uareno eljezo na lea i ramena. Zatim su ih, dok su
vriskali i teturali od bola, tjerali prema vodi gdje su ekali mali kanui u kojima
su ih vozili na velike kanue.
Moja braa i ja gledali smo kako su se mnogi bacali na trbuh, grabei rukama
pijesak i trpajui ga u usta kao da su htjeli jo jednom, posljednji put uhvatiti i
zagristi svoju zemlju,ree Omoro. Ali, straari su ih odvlaili i tukli.
ak i u malim kanuima, vani na rijeci, priao je otac Kunti i Laminu, neki su se
jo uvijek borili uprkos bievima i batinama, sve dok na kraju ne bi iskoili iz
kanua u vodu medu strane, dugake ribe sivih lea, bijelog trbuha i zaobljenih
usta punih otrih zuba,i te su ribe brzo zarumenile vodu krvlju onih nesretnika.
Kunta i Lamin stiskali su se jedan uz drugoga, hvatajui jedan drugoga za ruke.
Bolje je da sve to znate nego da vaa majka i ja jednog dana moramo za vas
ubiti bijelog pijevca.Omoro pogleda sinove.
Da li znate to to znai?
Kunta je uspio kimnuti glavom i s mukom progovori:
To se radi kad netko nestane, je li fa?Vidio je ve obitelji kako panino
zapijevaju molitve Alahu uei oko bijelog pijevca koji krvari pred njima
razrezanog grkljana i udara krilima.
Tako je,ree Omoro.Ako bijeli pijevac ugine leei na prsima, jo ima nade.
Ali, ako izdahne izvrnut na lea, onda vie nema nikakve nade i cijelo se selo
pridruuje obitelji u tubalicama Alahu.
Fa?Laminov glas, piskav od straha, iznenadi Kuntu,kamo veliki kanui voze
ukradene ljude?
Stari ljudi kau da ih voze u Jong Sang Doo,odgovori Omoro,zemlju u kojoj
robove prodaju divovskim ljudoderima koji se zovu tuobabo koomi,oni se
nama hrane. Nitko ne zna nita vie o tome.


17. POGLAVLJE

Lamin je bio toliko prestraen oevom priom o lovu na robove i o bijelim
ljudoderima,da je te noi nekoliko puta probudio Kuntu svojim runim
snovima. A slijedeeg dana kad se Kunta vratio sa pae, on odlui skrenuti misli
svog malog brata a i svoje vlastite s takvih tema priajui mu o njihovim
uglednim strievima.
Braa naeg oca takoer su sinovi slavnog Kairabe Kunte Kinta, po kojemu su
mene imenovali,ree mu Kunta ponosno.
Ali, nae je strieve, Janneha i Salouma, rodila Sireng,nastavi on priu. Lamin
ga zaueno pogleda, ali mu Kunta odmah protumai.
Sireng je bila prva ena naeg djeda, koja je umrla prije nego je on oenio nau
baku Yaisu.
Kunta porea po zemlji granice kako bi bratu oznaio razne pojedince iz
obitelji Kinte. Meutim, jasno je vidio kako Lamin jo uvijek nita ne shvaa.
Uzdahnuvi,on ostavi to objanjenje i prijee na priu o dogodovtinama
njihovih strieva koje su toliko puta oduevile i samoga Kuntu kad bi sluao
oca kako o njima govori.
Nai strievi nisu nikada sebi uzeli ene, jer je njihova ljubav za putovanja bila
jaa od svega,ree Kunta.
Mnoge i mnoge mjeseeve cikluse, putovali su pod suncem i spavali pod
zvijezdama.Na otac kae da su bili tamo gdje sunce pri beskrajni pijesak, u
zemlji gdje nikada ne pada kia. U jednoj drugoj zemlji koju su posjetili njihovi
strievi, priao je Kunta,drvee je bilo tako gusto da je u umama bilo mrano
kao da je no, ak i danjuLjudi u toj zemlji nisu bili vii od Lamina, izgledali su
poput Lamina, uvijek su ili goli,ak i nakon to su prestali biti djeca. A ti su
ljudi ubijali goleme slonove siunim, zatrovanim strelicama. U nekoj drugoj
zemlji, u zemlji divova, Janneh i Saloum su vidjeli ratnike koji su mogli baciti
lovaka koplja dva puta dalje od najsnanijeg Mandinga, i plesae koji su mogli
skoiti u zrak vie od vlastitih glava, a bili su est dlanova vii od najvieg
ovjeka u Juffureu.Prije spavanja,dok ga je Lamin gledao razrogaenih
oiju,Kunta mu ispria jednu od svojih najmilijih pria,skaui naokolo naglim
skokovima i zamahujui zamiljenim maem snano gore,dolje, kao da je
Lamin jedan od razbojnika s kojima su se njihovi strievi i drugi putnici
svakodnevno borili dok bi s tekim tovarima bjelokosti, dragog kamenja i zlata,
putovali mnogo utapa do velikog crnog grada Zimbabwe.
Lamin je moljakao neka mu ispria jo koju priu, ali Kunta mu ree neka poe
spavati. vaki put kad bi Kuntu poslali na spavanje nakon to bi mu otac ispriao
takve prie, Kunta bi dugo leao budan na svome leaju,kao to e sada leati
njegov mali brat dok bi u duhu pretvarao prie o strievima u slike. A ponekad
bi Kunta ak i sanjao kako putuje sa svojim strievima u sve te udne krajeve i
kako razgovara s ljudima koji izgledaju, ponaaju se i ive posve drugaije od
njegovog plemena Mandingo. Dovoljno mu je bilo uti imena svojih strieva i
Kuntino bi srce odmah poelo bre kucati.
Nekoliko dana kasnije, njihova su imena odjednom doprla do Juffurea na tako
uzbudljiv nain da je Kunta jedva mogao obuzdati oduevljenje. Bilo je vrue,
tiho popodne i gotovo svi do jednoga stanovnici Juffurea sjedili su pred vratima
svojih koliba ili u sjenci baobaba, kad se odjednom zauo otar govor bubnjeva
iz susjednog sela. Kao i odrasli,i Kunta i Lamin nakrivljene su glave pozorno
oslukivali kako bi proitali poruku bubnjeva. Lamin glasno uzvikne kad je uo
ime svog vlastitog oca. Ali, nije jo bio dovoljno odrastao da bi shvatio i ostatak
poruke, i zato mu Kunta apui saopi novost koju je dojavio bubanj, pet dana
hoda u smjeru izlazeeg sunca, Janneh i Saloum Kinte gradili su novo selo. A
svog brata Omora oekuju da doe i prisustvuje ceremoniji blagoslova novog
sela, koja e se odrati kad izae slijedei mlaak.Bubanj prestane govoriti.
Lamin je bio pun pitanja.
Jesu li to nai strievi? Gdje je to selo? Hoe li na fa otii tamo?
Kunta nije odgovarao. Zapravo, dok je trao preko sela prema kolibi jalibe,
Kunta je jedva i uo svoga brata. Kod jaliba su se ve okupljali drugi ljudi.Zatim
je doao Omoro i iza njega Binta, s velikim trbuhom. Svi su gledali kako su
Omoro i jaliba kratko razgovarali, a zatim mu je Omoro predao poklon.Bubanj
za poruke leao je uz malu vatru kako bi se kozja koa na glavi bubnja zagrijala
i to jae napela.Uskoro su okupljeni seljani gledali u ruke jaliba koje su
udarale Omorov odgovor brai kako e, ako Alah dopusti, stii u njihovo novo
selo prije slijedeeg mladog mjeseca.Slijedeih nekoliko dana Omoro nikamo
nije mogao poi da ga ostali seljani ne bi obasuli estitkama i blagoslovima za
novo selo koje e u povijesti ostati zapisano kao selo koje je zasnovao rod
Kinte.
Nije jo ostalo mnogo dana do Omorova odlaska kad Kuntu zaokupi jedna
zamisao koja je gotovo bila prezamana da uope o njoj misli. Postoji li moda
ma i najmanja mogunost da bi mu otac dopustio sudjelovati u tom putovanju?
Kunta vie ni o emu drugom nije mogao misliti.Zamijetivi kako je
neuobiajeno tih,Kuntini prijatelji pastiri, ak i Sitafa,drali su se dalje od njega.
A,prema svom malom bratu koji ga je oboavao,Kunta je postao tako
razdraljiv da se ak i Lamin udaljio od njega,uvrijeen i zauen. Kunta je bio
svjestan toga da se ponaa runo i osjeao se zbog toga krivim, ali nije mogao
drugaije.
Znao je da bi od vremena do vremena neki sretan djeak dobio doputenje da
se pridrui na putovanju svom ocu, stricu ili starijem bratu. Ali, znao je takoer
da ti djeaci nikada nisu bili toliko mladi kao to je bio on sa svojih pukih osam
kia,osim ponekad,ako se radilo o djeaku bez oca,jer ti su djeaci prema
drevnim zakonima plemena, uivali posebne privilegije.Takav bi djeak mogao
poeti u stopu pratiti bilo kojeg odraslog mukarca, a taj mukarac nikada ne bi
imao nita protiv toga da s djeakom dijeli sve to ima. ak i ako je bio na
putovanju koje je trajalo mnoge mjeseeve cikluse,sve dok bi ga djeak slijedio
na propisanoj udaljenosti od tono dva koraka, dok bi inio sve to mu se kae,
podnosio sve bez rijei albe i uvijek utio, osim kad mu se obrati netko od
odraslih.
Kunta je znao da ne smije dopustiti da bilo tko,a naroito njegova majka, makar
i posumnja o emu on to sanja. Bio je siguran da se Binta ne bi sloila, jo i vie,
vjerojatno bi mu zabranila da to ikada spomene, a to bi znailo da Omoro
nikada ne bi ni saznao kako se njegov sin oajniki nadao da e smjeti poi s
njime. I tako, znao je kako mu je jedina nada u tome da sam upita svoga fa ako
mu ikada uspije uloviti ga nasamo.
Uskoro je ostalo jo samo tri dana do onoga kad je Omoro trebao poi, i Kunta
koji ga nije isputao iz vida i koji je ve upravo oajavao,ba kad je poslije
doruka izgonio koze iz obora, ugleda oca kako izlazi iz Bintine kolibe.
Istog asa on pone skretati koze da besciljno etaju naprijed, natrag, sve dok
Omoro nije otiao dovoljno daleko i u takvom smjeru da ga Binta sigurno vie
nije mogla vidjeti. Zatim, ostavivi koze same,naprosto je morao preuzeti taj
rizik,Kunta potri poput zeca i zaustavivi se bez daha pred Omorom, moleivo
se zagleda u oevo iznenaeno lice. Grcajui i hvatajui dah, Kunta se vie nije
mogao sjetiti ni jedne jedine rijei od onoga to je namjeravao kazati ocu.
Omoro se dugim pogledom zagledao u sina, a zatim progovori.
Upravo sam rekao tvojoj majci,ree i ode.
Kunti je trebalo nekoliko sekundi da shvati to je to otac rekao.
Ajeee! zavrisne, a da uope nije bio svjestan svoga vriska. Bacio se na trbuh,
zatim poput abe skoio opet u zrak i zaletjevi se nazad prema kozama,
natjerao je ivotinje u trk prema savani.Kad se dovoljno sabrao i svojim
drugovima na pai ispriao to se dogodilo, oni su bili toliko ljubomorni da su
svi otili od njega. Meutim, oko podneva, nisu vie mogli odoljeti iskuenju da
s Kuntom ne podijele oduevljenje zbog njegove izvanredne sree. Do tada se
Kunta ve bio utiao, shvativi u meuvremenu kako je, sve od asa kad je
stigla poruka bubnjeva, njegov otac neprestano mislio na svoga sina.
Kasno tog poslijepodneva, kad je Kunta sretan dotrao kui i uletio u kolibu
svoje majke, Binta ga je bez rijei dohvatila i poela ga tako otro pljuskati da je
Kunta pobjegao ne usuujui se pitati to je skrivio. A njezino se ponaanje
prema Omoru toliko izmijenilo da je Kunta bio upravo zapanjen. ak je i Lamin
znao kako enama ba nikada nije doputeno otkazati muu potovanje,ali iako
je Omoro stajao na mjestu odakle ju je sasvim jasno mogao uti, Binta je glasno
mrmljala,negodujui zbog njegovog i Kuntinog putovanja kroz savanu u
vrijeme kad su bubnjevi iz raznih sela svakodnevno javljali o ljudima koji su
nestali.
Pripremajui kuskus za doruak,tako je bjesomuno udarala tukom u muaru
da se inilo kao da gromko odjekuje neki bubanj.
Dok se Kunta urio to prije napustiti kolibu slijedeeg jutra kako bi izbjegnuo
nove batine,Binta zapovjedi Laminu neka ostane s njom u kolibi i poela ga je
ljubiti i maziti i grliti, to nije inila jo otkako je bio beba.Laminov pogled
jasno je govorio Kunti koliko mu je zbog toga neugodno, ali ni jedan ni drugi
nisu tu mogli nita uiniti.
Kad je Kunta izaao iz kolibe i kad njegova majka nije bila u blizini, gotovo
svaka odrasla osoba u selu koja bi ga ugledala,estitala bi mu to je postao
najmlai djeak u Juffureu kojemu je ikada ukazana ast da podijeli dugo
putovanje s jednim od starjeina. Kunta je skromno odgovarao:
Hvala,pokazujui kako je dobro odgojen,ali kad se naao sam u savani, daleko
od pogleda odraslih,on zaplee sa svojim,tog dana posebno velikim zaveljajem
koji je ponio kako bi drugovima pokazao da umije dobro odrati teret na glavi i
da e ga odravati slijedeeg jutra kad bude hitrim korakom prolazio pokraj
stabla putnika, dva koraka iza svoga oca.Zaveljaj mu padne tri puta dok je
napravio isto toliko koraka.
Na putu kui, mislei na mnoge stvari koje je jo htio obaviti u selu prije
odlaska, Kunta osjeti neku udnu potrebu da prije svega posjeti staru Nyo Boto.
Kad je predao koze, on pobjegne iz Bintine kolibe to je prije mogao i une
ispred kolibe Nyo Boto. Uskoro se starica pojavi na vratima.
Oekivala sam te,ree ona pozivajui ga unutra. Kao i uvijek kad bi joj Kunta
sam doao u posjetu, njih dvoje bi prvo neko vrijeme samo sjedili i utjeli.
Kunta je oduvijek volio te trenutke i unaprijed im se veselio. Iako je bio vrlo
mlad, a ona vrlo stara, njih dvoje su se osjeali vrlo bliski jedno drugome,
sjedei tako u polumranoj kolibi, svako obuzeto svojim mislima.
Imam neto za tebe,konano progovori Nyo Boto.Prie nekoj tamnoj torbi od
volovske koe to je visjela na zidu kraj njezina kreveta, izvue iz nje tamnu
saphie amajliju od one vrste koja se nosi na miici.
Tvoj je djed blagoslovio ovu amajliju kad se tvoj otac pripremao za odraslog
mukarca,ree mu Nyo Boto.
Amajlija je blagoslovljena i namijenjena pripremama za mukarca Omorovog
prvog sina,tebe.Tvoja baka Yaisa ostavila ju je meni da je uvam do tvog
odlaska na pripreme za mukarca. A te pripreme zapravo poinju ovim tvojim
putovanjem uz tvoga fa.
Kunta je s ljubavlju gledao dragu staricu, ali nije se mogao sjetiti pravih rijei
kojima bi joj rekao kako e mu taj saphie uvijek pruati osjeaj da je ona s
njima, ma koliko daleko otiao.
Slijedeeg jutra, nakon povratka s molitve,Omoro je nestrpljivo ekao dok je
Binta, nimalo ne urei, pripremila zaveljaj koji e Kunta ponijeti na glavi. Kad
je Kunta,prole noi leao budan previe uzbuen da bi mogao mirno
prespavati no, uo ju je kako plae.A onda se odjednom nala kraj njega i grlila
ga tako snano da je mogao osjetiti kako joj cijelo tijelo drhti i tog je asa
shvatio, jasnije nego ikada ranije u ivotu, koliko ga zapravo voli njegova
majka.
Kunta je sa svojim prijateljem Sitafom briljivo okuao i uvjebao ovo to su
sada inili njegov otac i on,prvo Omoro, a za njim Kunta, iskoraili su dva
koraka u prainu iza praga njegove kolibe. Zatim su stali, okrenuli se, sagnuli se
do zemlje i akama skupili prainu sa svojih prvih otisaka stopala, te su je
spremili u svoje lovake torbe, osiguravi na taj nain povratak svojih stopala
na to mjesto.
Binta je plaui promatrala sa praga svoje kolibe, stisnuvi Lamina uz svoj
veliki trbuh, dok su Omoro i Kunta odlazili. Kunta se ve poeo okretati kako bi
bacio jo posljednji pogled, ali vidjevi da se njegov otac nije okrenuo, uperi
pogled preda se i nastavi koraati,shvativi da se mukarcu ne prilii
pokazivati osjeaje.Dok su koraali kroz selo, ljudi pored kojih su prolazili
pozdravljali su ih i smjekali se,a Kunta mahne svojim drugovima koji su
kasnili s odlaskom na pau kako bi ga mogli ispratiti. Kunta je znao da su oni
shvatili zato on nije odgovorio na njihove izgovorene pozdrave,za njega je
sada govor bio tabu.Kad su stigli do stabla putnika, zastali su, i Omoro doda
dvije nove pamune trake stotinama drugih,iscijepanih vjetrom koje su ve
visile s niskih grana,a svaka je od njih znaila molitvu putnika neka mu
putovanje bude bez opasnosti i blagoslovljeno.
Kunta nije mogao vjerovati da se sve to zaista dogaa. Bilo je to prvi put u
njegovu ivotu da e no provesti daleko od majine kolibe, prvi put to e se
udaljiti od vrata Juffurea jo dalje nego to obino zaluta neka od njegovih
koza, prvi put, za mnoge dogaaje.Dok je Kunta bio zaokupljen tim mislima,
Omoro se ve okrenuo i bez rijei ili pogleda unazad, poeo je koraati vrlo
ustrim koracima niz stazu prema umi. Gotovo izgubivi pritom svoj zaveljaj,
Kunta potri kako bi ga sustigao.


18. POGLAVLJE

Kunta je gotovo morao potrati ako je elio zadrati propisana dva koraka
udaljenosti iza Omora.Uvidio je da su potrebna maltene dva njegova kratka
brza koraka za svaki dugi,laki korak njegova oca. Nakon otprilike jednog sata
takva hoda, Kuntino je oduevljenje oslabilo skoro isto koliko i njegove noge.
Zaveljaj mu se inio sve teim i teim i njega obuze strana pomisao,to ako se
toliko umori da vie ne bude u stanju drati korak? Bijesno se samome sebi
zarekne kako e prije pasti od umora nego to e dopustiti da se tako neto
dogodi.
Od vremena do vremena, dok su oni prolazili, divlje bi svinje ustro, rokui,
otrale u iprag, jarebice bi uzleprale u zrak a zeevi pourili u zaklon. Ali,
Kunta sada ne bi obratio pozornost ni na slona, zaokupljen iskljuivo svojom
odlukom da odri korak s ocem.Miii ispod koljena poeli su ga pomalo
boljeti. Lice mu je oblijevao znoj, isto tako i glavu,osjetio je to po zaveljaju koji
mu je poeo kliziti u stranu, malo ovamo, malo onamo, tako da ga je neprestano
morao hvatati objema rukama i ponovo ga namjetati.
Ispred njih, nakon izvjesnog vremena, Kunta ugleda putnikovo stablo nekog
malog sela.Pitao se koje li je to selo,bio je uvjeren da bi prepoznao ime sela kad
bi mu ga otac rekao, ali Omoro niti je progovorio, niti pogledao iza sebe sve
otkako su napustili Juffure. Nekoliko minuta kasnije Kunta ugleda kako im u
susret tre,kao to je to i on neko inio,gola djeca iz prvoga kafa. Mahali su i
dovikivali pozdrave, a kad su se pribliili, Kunta opazi kako su im se oi rairile
kad su vidjeli kako je malen taj djeak koji putuje sa svojim ocem.
Kamo ide ?,brbljavo su se raspitivali, trkajui uz Kuntu s jedne i s druge
strane. Je li on tvoj fa? Jesi li ti Mandingo?Iz kojeg si sela?
Iako veoma umoran, Kunta se osjeao odraslim i vanim dok je nastavio hodati,
ne obraajui panju na tu djeurliju,upravo onako kako je to inio njegov otac.
U blizini svakog putnikovog stabla, put bi se ravao,jedan bi krak vodio u selo,
a drugi je obilazio selo, tako da onaj tko u selu nije imao nikakva posla, moe
proi a da ga nitko ne smatra nepristojnim.
Kad su Omoro i Kunta krenuli odvojkom to je vodio pokraj sela, maliani su
alosno uzvikivali,ali odrasli koji su sjedili ispod seoskog baobaba, samo su
kratko pogledali prema putnicima,jer im je svima pozornost zaokupljao neki
griot kojega je Kunta mogao uti kako vrlo glasno i kieno govori o veliini
plemena Mandingo.Na blagoslov novog sela njegovih strieva, pomisli Kunta,
doi e zacijelo mnogi grioti, pjevai pohvalnica i glazbenici.
Znoj se poeo slijevati Kunti u oi i bio je prisiljen mirkati kako bi olakao
neugodni peckavi osjeaj.Otkako su poeli hodati,sunce je prelo tek preko
polovice neba, ali njega su noge tako strano boljele, a zaveljaj na glavi postao
mu je tako teak da je ozbiljno poeo sumnjati hoe li izdrati. Osjeaj panike
sve ga je jae obuzimao kad se Omoro iznenada zaustavi i spusti na zemlju svoj
zaveljaj pokraj bistrog jezerca uz stazu.Kunta je za trenutak ostao stajati,
pokuavajui kontrolirati klecava koljena.Dohvatio je zaveljaj s namjerom da
ga skine s glave, ali mu on izmakne iz ruku i muklo tresne o zemlju. Umirui od
srama,Kunta pogleda prema Omoru koji je to vjerojatno uo,ali Omoro je
kleao i pio na izvoru, ne pokazujui uope da je svjestan prisutnosti svoga
sina.
Kunta nije bio ni svjestan koliko je oednio.Hramljui,pribliio se vodi, kleknuo
da se napije,ali njegove su noge odbijale da zadre tijelo u tom poloaju. Jo
jednom je pokuao, ponovo bezuspjeno, i Kunta konano legne na trbuh,
osloni se na laktove i nekako uspije spustiti usta do vode.
Samo malo.
To su bile prve rijei koje je njegov otac izgovorio otkako su izali iz sela i
Kunta se iznenaeno trgao.
Progutaj malo vode, priekaj, i onda moe popiti jo malo.
Iz nekog nejasnog razloga, Kunta se rasrdi na oca. Da, fa ,namjeravao je rei, ali
iz grla mu nije izlazio nikakav zvuk. Srkne malo hladne vode i proguta. Prisili se
da malo prieka i umalo nije glavom tresnuo u vodu.Kad je srknuo jo malo,
Kunta ustane i sjedne pokraj izvora.Kroz glavu mu proleti misao kako
pripreme za mukarca moraju biti neto nalik na ovo. A onda je, sjedei
uspravno, Kunta utonuo u san.
Kad se trgao,koliko je dugo spavao?,nigdje nije mogao vidjeti oca. Skoivi na
noge, Kunta opazi oev veliki zaveljaj ispod oblinjeg drveta. znai Omoro nije
mogao biti daleko. Dok se ogledavao, Kunta osjeti kako ga itavo tijelo boli.
Strese se i protegne. Boljeli su ga miii, ali se osjeao mnogo bolje nego prije.
Kleknuo je i dok je srkao jo nekoliko gutljaja vode s izvora, Kunta ugleda svoj
odraz u mirnoj povrini jezerca. usko crno lice s velikim oima i ustima. Kunta
se nasmijei svom odrazu u vodi, zatim se isceri pokazujui sve zube. Nije se
mogao suzdrati da se ne nasmije, a kad je pogledao iznad sebe,ugledao je
Omora kako stoji pokraj njega. Kunta skoi na noge, zbunjen, ali otac je, ini se,
bio zaokupljen neim drugim.
U sjenci nekih stabala, a pri tom nijedan od njih nije progovorio ni rijei dok su
im iznad glava brbljali najmuni i krijetale papige, pojeli su neto kruha koji su
ponijeli u zaveljajima, kao i etiri tusta divlja goluba koje je Omoro ustrijelio
lukom i strelicama, i ispekao ih dok je Kunta spavao.Dok su jeli, Kunta pomisli
kako e prvi put kad mu se za to ukae prilika,pokazati ocu kako i on zna
uloviti i pripremiti hranu, onako kako su to on i ostali pastiri radili u savani.
Kad su se najeli,sunce je ve bilo prelo tri etvrtine svog puta preko neba, tako
da vie nije bilo toliko vrue kad su opet svezali zaveljaje, namjestili ih na
glave i krenuli stazom.
Tuobab pristaje svojim kanoama na mjesto koje je odavde udaljeno dan
hoda,ree Omoro kad su ve bili preli prilinu udaljenost od izvora.
Sad je dan i sve se jasno vidi, ali ipak moramo izbjegavati visoko grmlje i travu
odakle vrebaju opasnosti.
Omorovi prsti dotaknu korice noa i tobolac sa strelicama.
Noas moramo prespavati u nekom selu.
Kad je sa svojim ocem, ne mora se niega bojati, naravno, ali Kunta ipak osjeti
blijesak straha jer je itav ivot sluao ljude i bubnjeve kako govore o nestalim
ljudima i otmicama. Dok su tako ili dalje ,sada neto brim korakom,Kunta
primijeti na stazi izmet hijene,snjenobijele boje zato to hijene svojim
snanim zubima mrve i deru tolike kosti. A pored staze, uznemireno njihovim
pribliavanjem,krdo antilopa prestalo je pasti.Ukoivi se poput kipova,
ivotinje su stajale i gledale sve dok ljudi nisu proli.
Slonovi! ree Omoro malo kasnije i Kunta ugleda oko njih izgaeni iprag,
mlada stabla potpuno obrtenih grana i oguljene kore,te nekoliko stabala
napola iupanih s korijenom s one strane na koju su se slonovi naslanjali kako
bi privukli nie gornje grane s mladim, njenim liem, gdje su ih mogli
dosegnuti surlama.
Kako slonovi nikada nisu pasli blizu sela i ljudi, Kunta je u cijelom svom ivotu
vidio samo nekoliko tih ivotinja, a i tada samo iz velike daljine. Slonovi su bili
medu tisuama umskih ivotinja koje su jurile izmijeane u gomili, irei oko
sebe zvuk poput grmljavine,panino bjeei pred zastraujuim crnim
oblacima dima kad je jednom,dok je Kunta jo bio sasvim mali, velika vatra
bjesnjela irom savane.Alah je, meutim, poslao kiu i ona je ugasila poar prije
nego to je vatra doprla do Juffurea i susjednih sela.
Dok su umorno koraali tom na izgled beskonanom stazom, Kunti padne na
pamet da su ljudske noge utabale ove staze poput pauka to iza sebe ispredaju
dugake, tanke niti po kojima putuju. Kunta se pitao da li Alah odluuje o tome
to e se dogoditi s kukcima i ivotinjama onako kako to odluuje za ljude.
Iznenadilo ga je kad je shvatio da jo nikada nije o tome razmiljao. Kad bi
barem sad odmah mogao pitati Omora o tome. Jo ga je vie udilo to ga
Lamin nikada nije o tome pitao,jer Lamin se raspitivao i za mnogo sitnije
pojave od kukaca.No, imat e to priati svom malom bratu kad se vrati u
Juffure dovoljno da ispuni dane na pai u savani s ostalim pastirima za itav niz
mjeseevih ciklusa.Kunti se uini da su Omoro i on sada ulazili u neko podruje
koje se razlikovalo od kraja u kojem su oni ivjeli. Zalazee sunce obasjavalo je
soniju travu nego to je Kunta ikada ranije vidio, a izmeu poznatih stabala,
pojavile su se velike skupine neobinih palmi i kaktusa. Ako se izuzmu peckave
muhe, od leteih stvorova Kunta nigdje nije mogao vidjeti onakve lijepe papige
i ptice kakve su ivjele,krijetale i pjevale oko Juffurea,zapazio je samo jastreba
kako krui zrakom u potrazi za plijenom, i leinare koji su traili strvine.
Naranasta suneva lopta bliila se zemlji kad su Omoro i Kunta ugledali debeli
stup dima koji se dizao iz nekog sela u daljini. Kad su stigli do putnikova stabla,
ak je i Kunta zapazio da neto ne valja.Sa grana je visilo samo nekoliko
molitvenih traka, pokazujui kako oni koji su ovdje ivjeli rijetko kada izlaze iz
sela i kako je veina putnika iz drugih sela pola onim krakom staze to obilazi
selo. Na alost, nije bilo ni maliana koji bi im istrali u susret.
Kad su proli pokraj seoskog baobaba, Kunta zapazi da je stablo djelomino
izgorjelo. Vie od polovine koliba koje je odavde mogao vidjeti, bile su prazne,
dvorita su bila puna smea,zeevi su skakali naokolo,a ptice su se kupale u
praini. Seljani,veina ih je sjedila u vratima koliba, oslonjeni na dovratak, ili su
isprueni leali preko praga,gotovo su svi bili stari i bolesni, a osim nekoliko
zaplakanih maliana koji jo nisu bili ni prohodali, u selu kao da nije bilo druge
djece.Kunta nije mogao vidjeti ni jedno dijete svog uzrasta,ak ni nekog mlaeg
mukarca kao to je Omoro.
Nekoliko naboranih staraca mlako pozdravi putnike. Najstariji medu njima
udari tapom kojim se podupirao i zapovjedi nekoj krezuboj starici neka
putnicima donese vode i kuskusa, moda je ona njegova robinja, pomisli Kunta.
Zatim starci ponu priati, prekidajui jedan drugoga u rijei, urei se ispriati
to se dogodilo s njihovim selom. Skupljai robova ukrali su ili pobili jedne noi
sve mlade ljude.
Od tvojih kia do njegovih!jedan starac pokae na Omora, pa zatim na Kuntu.
Nas su starce potedjeli. Mi smo pobjegli u umu.
Njihovo se naputeno selo poelo raspadati jo prije nego su oni skupili
hrabrosti i vratili se iz ume. Jo nisu dozreli usjevi i nije im ostalo mnogo ni
hrane, ni snage.
Pomrijet emo bez naih mladih ljudi,ree jedan od staraca. Omoro je
pozorno sluao dok su govorili, a kad je progovorio, rijei su mu bile spore:
Selo moje brae, koje je odavde udaljeno etiri dana hoda, rado e vas primiti,
djedovi. Meutim, svi su starci zatresli glavama, a najstariji ree:
Ovo je nae selo.Ni jedan drugi bunar nema tako slatku vodu. Sjenka drugih
stabala nije tako ugodna. Nijedna druga kuhinja ne mirie na jelo koje kuhaju
nae ene.
Starci su se ispriavali to im ne mogu ponuditi kolibu gostoprimstva. Omoro
ih je uvjeravao kako on i njegov sin uivaju spavati ispod zvijezda. I te noi,
nakon jednostavne veere koja se sastojala od malo kruha iz njihovih
zaveljala,a koji su putnici podijelili sa seljanima, Kunta je leao na leaju od
mekih, zelenih grana i razmiljao o svemu to je uo. A kad bi to bilo Juffure? I
svi koje je poznavao mrtvi ili odvedeni,Omoro, Binta, Lamin, a takoer i on,
Kunta, i baobab spaljen i dvorita puna smea. Kunta samog sebe natjera da
misli na neto drugo.Zatim, odjednom, u mraku, Kunta zauje krikove nekog
umskog stvora koji je umirao u zubima neke krvoedne zvijeri i Kunta pomisli
na ljude koji love druge ljude.U daljini se uo urlik hijene,ali bila kia ili sua,
glad ili doba etve, Kunta je svake noi svog ivota sluao kako negdje zavijaju
hijene. Noas mu se njihov poznati krik uini gotovo umirujuim i on konano
utone u san.


19. POGLAVLJE

Kunta se probudio s prvim svjetlom zore i odmah je skoio na noge. Pokraj
njegova leaja stajala je neka udna stara ena i visokim, napuklim glasom
zahtijevala od njega da joj kae to je uinio s hranom po koju ga je poslala jo
prije dva utapa. Iza Kunte Omoro tiho odgovori starici:
Bilo bi nam drago kad bismo ti to mogli rei, bako
Dok su urili dalje iz sela, nakon to su se oprali i jeli, Kunta se sjeti jedne
starice u Juffureu koja bi teturala po selu i unosei se u lice svakome pokraj
koga bi prola,veselo govorila: Sutra dolazi moja kerka!
Njezina je ker nestala prije mnogo kia, to su svi znali, a bijeli je pijevac uginuo
na leima, ali svi oni koje bi starica zaustavila, blago bi potvrdili:
Da, bako, sutra.
Prije nego se sunce bilo visoko podiglo, putnici su ispred sebe ugledali neku
usamljenu spodobu koja im je ila u susret. Prolog dana su ve bili susreli dva
ili tri druga putnika,izmijenili su s njima smijeak i pozdrave, ali ovaj starac,
prilazei blie, jasno je pokazivao kako eli s njima razgovarati. Pokazujui u
pravcu iz kojega je dolazio, on im ree:
Moda ete vidjeti tuobaba.Stojei iza Omora, Kunta je gotovo prestao disati.
Tuobab vodi sa sobom mnogo ljudi s njegovim zaveljajima na glavama.
Starac nastavi i ree kako ga je Tuobab opazio i zaustavio ga, ali je samo traio
neka mu pomogne pronai izvor rijeke.
Odgovorio sam mu da rijeka poinje na mjestu koje je najudaljenije od mjesta
na kojem zavrava.
Nije izgledao kao neprijatelj ? pitao je Omoro.
Ponaao se vrlo ljubazno,odgovori starac,ali maka uvijek pojede mia
kojim se igra.
To je istina! sloi se Omoro.
Kunta je elio pitati oca o tom udnom tuobabu koji je doao tragati za rijekom
umjesto za ljudima, ali Omoro se oprostio od starca i ve je krenuo dalje,kao i
obino, ne pogledavi je li Kunta iza njega.Ovaj je put Kunti bilo drago to je
tako,jer bi inae Omoro vidio svog sina kako objema rukama pridrava
zaveljaj da mu ne padne s glave dok s mukom tri da ga sustigne.
Kuntina su stopala poela krvariti, ali je vrlo dobro znao da bi bilo nedostojno
mukarca na to uope obratiti panju, a pogotovo to ne smije spomenuti ocu.
Iz istog razloga Kunta potisne osjeaj uasa kad su, kasnije istog dana, obiavi
jedan zavoj,naletjeli na itavu lavlju obitelj,velikog mujaka, prekrasnu enku i
dva poluodrasla lavia,kako ljenare izvaljeni na livadi odmah pokraj staze. Za
Kuntu su lavovi bili one strane, lukave ivotinje koje e rastrgati svaku kozu
ako je neki nepaljiv djeak pusti odlutati predaleko od stada.
Omoro uspori korak i, ne skidajui pogled s lavova, tiho ree, kao da je naslutio
strah svoga sina:
U ovo doba dana oni ne love i ne hrane se, osim ako su izgladnjeli. Ovi ovdje su
uhranjeni.
Meutim, ostavio je jednu ruku na luku, a drugu na tobolcu sa strelicama cijelo
vrijeme dok su prolazili pokraj lavova. Kunta je suspregnuo dah, ali je nastavio
hodati i on i lavovi, uzajamno su se motrili, sve dok jedni druge nisu izgubili iz
vida.On bi sad rado bio nastavio misliti o njima i o udnom tuobabu koji se
takoer nalazio negdje na ovom podruju, ali mu njegove izranjene noge nisu
doputale misliti. Te veeri Kunta se ne bi bio osvrnuo ni na dvadeset lavova,
pa ba da su doli derati upravo na ono mjesto koje je Omoro izabrao da na
njemu zanoe. Samo to se ispruio na leaju od mekog lia, ve je spavao
dubokim snom i uinilo mu se da je jedva prolo nekoliko minuta kad ga je otac
u ranu zoru stresao za ramena. Iako se osjeao kao da uope nije ni spavao,
Kunta je s otvorenim divljenjem promatrao Omora kako je ustro oderao,
oistio i na vatri ispekao njihov jutarnji obrok koji se sastojao od dva divlja
zeca, nou ulovljena u zamku. Dok je Kunta uao i jeo ukusno meso, mislio je o
tome kako je njemu i ostalim pastirima potrebno nekoliko sati da bi ulovili i
pripremili divlja, i pitao se kad su to njegov otac i ostali odrasli mukarci
uspjeli nai vremena da toliko naue o svemu to se uope moglo nauiti.
Izranjena stopala i noge i lea i vrat, sve ga je tog treeg dana putovanja opet
poelo boljeti zapravo,itavo mu je tijelo utonulo u osjeaj jedinstvenog
muklog bola ali zamiljao je da su to ve poele njegove pripreme za odraslog
mukarca i kako sada mora biti posljednji od svih djeaka iz njegovog kafa koji
e pokazati znakove bola. Kad je, malo prije podneva, stao na otri trn, Kunta
hrabro zagrize usnicu kako bi zaustavio krik, ali je poeo hramati i toliko je
zaostao da je Omoro odluio dopustiti mu nekoliko minuta odmora uz stazu
dok budu jeli svoj popodnevni obrok. Ljekovita smjesa koju mu je otac utrljao u
ranu, olakala je bol, ali ubrzo nakon to su nastavili hodati, rana ponovo pone
boljeti i krvariti i to ozbiljno.Ipak, vrlo brzo se rana ispunila prainom i
prestala krvariti,a neprekidno hodanje otupilo je bol u dovoljnoj mjeri da je
mogao odrati korak s ocem.Nije to mogao pouzdano ustanoviti, ali inilo mu
se da je Omoro ipak malo usporio hod. Noga oko rane runo je izgledala i bila je
natekla kad su se te veeri zaustavili, ali otac mu stavi novi ljekoviti oblog, pa je
ujutro noga izgledala dobro i osjeao je kako je dovoljno zalijeena da na nju
moe stati, a da ga previe ne zaboli.
Kad su slijedeeg jutra nastavili put, Kunta s olakanjem primijeti da su izali iz
zemlje trnja i kaktusa kroz koju su do tada putovali, i sada su zali u savanu,
mnogo vie nalik kraju oko Juffurea, dapae, s jo vie drvea i bujnog raslinja
gusto osutih cvjetovima, te s jo vie brbljavih majmuna i raznobojnih ptica
koje ovdje nisu letjele, nego su samo leprale nisko uz zemlju,mnogo vie nego
to je on ikada dotad vidio. Udiui zrak ispunjen mirisima, Kunta se sjeti etnji
s Laminom uz obale bolonga, kamo su odlazili loviti rakove i gdje bi ekali
sumrak kad e moi mahati majci i drugim enama koje bi veslajui prolazile
na putu kui, nakon rada na riinim poljima.Omoro bi odabrao zaobilazni put
kod svakog putnikovog stabla, ali iz svakog bi sela pred njih istrali maliani iz
prvog kafa i ispriali bi strancima najuzbudljivije lokalne vijesti.
Iz jednog su sela mali glasnici istrali pred njih viui:
Mumbo jumbo! Mumbo jumbo!i smatrajui da su svoje obavili, pobjegoe
natrag za seosku ogradu.
Zaobilazni je put prolazio dovoljno blizu sela, pa su Omoro i Kunta mogli vidjeti
seljane kako okupljeni promatraju neku zakrabuljenu i udno odjevenu
spodobu koja je udarala tapom neku enu po golim leima,a ona je vriskala
dok ju je dralo nekoliko drugih ena.Sve bi ene medu promatraima zakriale
na svaki udarac batine. Iz pria svojih drugova na pai, Kunta je znao kako
svaki mu, ako je dovoljno ozlojeen svojom svadljivom i neposlunom
enom,moe bez rijei otii u susjedno selo i unajmiti mumbo jumbo koji e
onda doi u njegovo selo i, sakriven, neko vrijeme svako malo isputati uasne
krikove, a zatim e se pojaviti i javno kazniti tu enu, poslije ega bi se obino
sve ene u selu neko vrijeme mnogo bolje ponaale.
Kod jednog od slijedeih putnikovih stabala nije bilo djece koja bi istrala u
susret ocu i sinu Kinte.
Zapravo, nikoga nisu mogli vidjeti, a iz utihnulog sela ule su se samo ptice i
majmuni. Kunta se pitao znai li to da su i ovdje navratili lovci na robove.
Uzalud je ekao da mu Omoro razjasni tu tajnu, i tek su mu brbljava djeurlija u
slijedeem selu ispriala to se dogodilo.
Pokazujui ruicama u smjeru odakle su doli putnici, rekli su mu kako je
poglavica tog sela svojim postupcima izazivao nezadovoljstvo seljana sve dok
to njima nije dosadilo i jedne su noi, nedavno, dok je poglavica spavao, svi
seljani pokupili sve to su posjedovali i tiho otili iz sela, odselivi u domove
rodbine i prijatelja u drugim selima,ostavljajuipraznog poglavicu, kako su ga
djeca nazvala, koji je sada obilazio naokolo obeavajui da e se popraviti samo
neka mu se vrate njegovi ljudi.
Kako je no ve bila blizu, Omoro odlui ui u selo tih maliana, i oni zateknu
seljane okupljene ispod baobaba, a zrak je zujao od njihovog prepriavanja
uzbudljivih glasina o njihovim susjedima. Veina je seljana tvrdila kako e se
njihovi susjedi vratiti kui za nekoliko dana,budui da su svome poglavici
dovoljno jasno oitali bukvicu. Dok je Kunta punio eludac sosom od kikirikija
prelivenim preko kuhane rie, Omoro je otiao do seoskog jalibe i dogovorio se
kakvu e poruku jaliba bubnjem za dojavljivanje poslati Omorovoj brai.
Poruio im je neka ga oekuju u vrijeme slijedeeg zalaska sunca, te da je
zajedno s njime doputovao i njegov prvi sin.Kunta je ponekad sanjario o tome
kako e jednom uti svoje ime da u zvucima bubnja nadaleko odjekuje i sad se
to dogodilo.Zvuk mu nikako nije izlazio iz uiju.Kasnije, na krevetu od bambusa
u kolibi za goste,iako smrtno umoran, Kunta je mislio o onim drugim
jalibima,nagnutim nad bubnjeve,kako dlanovima udaraju njegovo ime u svim
selima odavde pa do sela Janneha i Salouma.
Kod svakog putnikova stabla do kojega bi sada stigli budui da je bubanj
govorio,nisu ih vie doekivala samo gola djeica kao ranije, nego i poneki od
starjeina, ak i glazbenici.A Omoro ne bi mogao odbiti molbu najstarijeg
starjeine da poasti njegovo selo barem kratkom posjetom.
Nakon to bi se Kinte osvjeili u kolibi za goste sela u koje bi uli, te kad bi sjeli
podijeliti hranu i pie sa seljanima u sjenci baobaba ili ceiba stabla, odrasli bi se
radoznalo okupili da uju Omorove odgovore na pitanja koja bi mu postavljali,
dok bi se prvi, drugi i trei kafo gurao oko Kunte.
Dok je prvi kafo samo zurio u njega i nijemo mu se divio, djeaci Kuntinih kia, i
stariji, umirui od ljubomore, postavljali bi mu s dunim potovanjem razliita
pitanja o njegovom rodnom selu i o cilju njihovog putovanja.Kunta im je
ozbiljno odgovarao, s jednakim dostojanstvom, nadao se, s kakvim je njegov
otac odgovarao na pitanja njihovih oeva. Kad bi izali iz sela,Kunta bi bio
uvjeren da su seljani jasno osjetili kako je,meu njima boravio mladi koji je
vei dio svog ivota,proveo putujui sa svojim ocem dugakim stazama
Gambije.


20. POGLAVLJE

Toliko su se dugo zadrali u posljednjem selu da su sad morali bre hodati i
manje zastajati ukoliko su eljeli stii na odredite do zalaska sunca,onako
kako je Omoro obeao svojoj brai.Iako se znojio i sve ga je boljelo, Kunta
zamijeti da mu je lake sada nego prije odravati zaveljaj na glavi, i osjeao je
kako ga proima nova snaga sa svakom novom porukom bubnjeva iji su zvuci
ispunili zrak najavljujui dolazak griota,jaliba,starijih starjeina i drugih vanih
linosti u novosagraeno naselje, a svaki je od tih ljudi zastupao svoje rodno
selo,poneka ak i veoma udaljena, kao to su Karantaba, Kootacunda, Pisania i
Jonkakonda, za veinu kojih Kunta do tada nije uope uo. Dolazi i jedan griot
iz kraljevstva Wooli, javljao je bubanj, ak i jedan princ,njega je poslao njegov
otac, kralj Barra.
Dok su Kuntina ispucala stopala hitro tapkala niz uarenu, pranu stazu,
obuzelo ga je divljenje pred tolikom slavom i popularnou njegovih strieva.
Doskora je Kunta ve gotovo trao, ne samo zato da ne zaostane za Omorom
koji je sve bre koraao, nego i zato to su se ovi posljednji sati nekako otezali
unedogled.
Konano, ba kad se sunce obojilo grimizom, spustivi se nisko do zapadnog
obzorja, Kunta ugleda dim kako se die iza nedalekog sela. iroki, kruni oblik
dima govorio je Kunti da u selu pale osuene ljuske baobaba kako bi odagnali
komarce.A to je znailo da su u selu uvaeni gosti.Poelio je kriknuti od veselja.
tigli su! Uskoro je zauo grmljavinu velikog ceremonijalnog tobalo bubnja koji
bi se oglasio, nagaao je,svaki put kad bi nova linost ula kroz vrata na seoskoj
ogradi.
Izmijeavi se s tim gromovitim zvukom,odjekivalo je ritmiko pulsiranje
manjih tang-tang bubnjeva i krikovi plesaa.Zatim je staza zakrenula i pred
njima, ispod stupa dima koji se dizao u zrak, nalo se selo. A uz stazu, pokraj
grma, ugledae nekog ovjeka koji je njih ugledao istog asa kad i oni njega, i
odmah je poeo pokazivati rukom na njih i mahati, kao da je bio tu postavljen
samo zato da saeka dolazak ovog ovjeka i djeaka.Omoro uzvrati mahanjem,
a ovjek istog asa une iznad svog bubnja i najavi:
Omoro Kinte i njegov prvi sin.
Kunti su noge jedva doticale zemlju. Putnikovo stablo koje se uskoro ukazalo
pred njima, bilo je okieno platnenim trakama, a staza, u poetku ugaena za
jednog putnika, ve je bila proirena prolaskom mnogih nogu, sve su to bili
znakovi da se radi o omiljenom selu u koje zalazi mnogo posjetilaca. Udaranje
tang-tanga postajalo je sve glasnije i glasnije, i odjednom su se pojavili plesai,
jeei i kliui, u odjei od lia i kore stabala, skaui i okreui se oko svoje
osi, topui nogama izlazili su prvi kroz seoska vrata, a za njima su ili svi ostali
da pohitaju doekati ugledne goste.Duboki glas seoskog tobalo-bubnja zagrmio
je kad su se dvije osobe trei poele probijati kroz gomilu. Ispred Kunte,
Omorov zaveljaj odjednom tresne na zemlju,a Omoro potri prema onoj
dvojici.Prije nego je uope postao svjestan to ini,Kunta baci zaveljaj i
takoer potri.
Dva ovjeka i njegov otac grlili su se i udarali jedan drugoga po leima.
A ovo je na neak?
Obojica ponu dizati Kuntu uvis i grliti ga, neprestano uzvikujui od radosti.
Povlaei ih sa sobom prema selu, mnogobrojni je odbor za doek izvikivao
pozdrave, gurajui se oko gostiju,ali Kunta nije ni uo, ni vidio nikoga osim
svojih strieva.
Oni su, dakako, bili slini na Omora, ali Kunta primijeti da su obojica neto nii,
krupniji i miiaviji od njegova oca. Oi starijeg strica, Janneha, bile su napola
stisnute kao da neprestano gledaju nekamo u daljinu, a oba su se mukarca
kretala gipko, gotovo ivotinjskom okretnou. I govorili su mnogo bre od
njegova oca dok su ga sada obasipali pitanjima o Juffureu i o Binti.
Konano Saloum spusti ruku na Kuntinu glavu.
Nismo bili zajedno sve od dana kad je on dobio ime. A pogledaj ga sada! Koliko
ima kia, Kunta?
Osam, gospodine.odgovorio je Kunta utivo.
Jo malo pa emo te poeti pripremati za odraslog mukarca!usklikne njegov
stric.
Svuda oko sela bila je podignuta visoka ograda od bambusa, suhi su trnoviti
grmovi bili naslagani ispred ograde, a izmeu njih, sakriveni, strali su uiljeni
kolci, postavljeni zato da osakate svaku ivotinju ili ovjeka koji bi tim putom
htio prodrijeti u selo.Meutim, Kunta sve to nije zamjeivao, a onih nekoliko
djeaka njegova uzrasta koji su se muvali naokolo,zapazio je tek krajikom oka.
Jedva da je uo i galamu papiga i majmuna iznad svoje glave, ili lave wuolo
pasa pod nogama, dok su ih strievi vodili u obilazak njihovog lijepog novog
sela. Svaka je koliba imala vlastito dvorite, priao je Saloum, a spremnica za
suhe namirnice svake ene u selu bila je izgraena ba iznad ognjita, pa je
tako dim prijeio da im u kuskus, riu i proso ulaze bube.
Kuntu je ve hvatala vrtoglavica od tolikog okretanja glave prema ovom ili
onom uzbudljivom prizoru,mirisu ili zvuku.U isti mah, oduevljavalo ga je i
zbunjivalo sluati ljude kako govore na razliitim narjejima Mandinga, koja on
nije mogao razumjeti osim povremeno poneku rije.
Kao i ostali ljudi iz plemena Mandingo,osim onih uenih poput arafanga Kunta,
izuzev poneke rijei, uope nije znao jezike drugih plemena, ak ni onih koja su
ivjela u blizini njegovog sela.Meutim, dovoljno je vremena proveo kraj
putnikova stabla da bi znao razaznavati plemena.
Ljudi iz plemena Fula imali su izduena lica,duu kosu, tanje usnice i otrije
crte lica,a na sljepoonicama su imali okomite oiljke.Wolofi su bili izrazito crni
i vrlo suzdrljivi, pleme Serahuli bilo je svjetlije koe i niska rasta. A pleme Jola
njih je svatko mogao lako prepoznati,ljudi iz tog plemena ukraavali su
oiljcima itavo tijelo,a lica su im uvijek imala okrutan izraz.
Prepoznavao je stoga ovdje u novom selu ljude iz svih tih plemena, ali bilo je
jo vie onih za koje nije znao kojem plemenu pripadaju. Neki su se glasno
cjenkali s trgovcima dok su s njima trampili robu.Starije ene galamile su
okupljene oko tavljenih koa, a mlade su se cjenkale oko ukrasa za kosu od
sisala i baobaba. Uzvici Kola! Krasna crvena kola! privukli su grupu onih ijih
je nekoliko preostalih zuba ve bilo jarke, naranaste boje od vakanja kola-
oraha.
Uz mnogo prijateljskog gurkanja laktovima i navlaenja, Omoro je predstavljen
beskonanoj povorci seljana i znaajnih gostiju iz raznih uzbudljivih krajeva.
Kunta se divio strievima kako teno govore na svim tim udnim, nepoznatim
jezicima. Putajui se da ga ponese gomila, jer je znao da oca i strieve moe
nai kad god zaeli, Kunta se ubrzo naao medu glazbenicima koji su svirali za
one kojima se plesalo. Poslije toga je kuao peenu antilopu, govedinu i sos od
smrvljenih oraha, dok su seoske ene vodile brigu o tome da stolovi postavljeni
u sjenci baobaba budu stalno obilato snabdjeveni svim vrstama jela, za sve one
koji su eljeli jesti.Hrana nije tako loa, zakljuio je Kunta, ali nije ni blizu onako
ukusna i sona kao jela koja su majke u Juffureu pripremale za etvene
sveanosti.
Ugledavi neke ene kraj bunara preko puta, kako uzbueno o neemu
razgovaraju,Kunta im se nenapadno priblii i irom otvorivi oi i naulivi ui,
saznade najnoviju vijest da se neki veoma slavni marabut nalazi na putu
ovamo, udaljen oko pola dana hoda, a poao je na put sa svojom pratnjom kako
bi ukazao poast novom selu, budui da su utemeljitelji sela sinovi pokojnog
svetog ovjeka Kairabe Kunte Kinte. Kunta osjeti novo uzbuenje kad je uo s
kolikim potovanjem govore o njegovom djedu. ene ga nisu prepoznale i on ih
je jo neko vrijeme sluao kad su nastavile brbljati o njegovim strievima.
Ve je vrijeme da prestanu toliko putovati, neka se smire, uzmu ene i rode
sinove, rekla je jedna ena.
to se toga tie,jedini im je problem to ima toliko djevojaka koje bi eljele biti
njihove ene. ree druga.
Ve je gotovo zanoalo kad se Kunta, osjeajui se veoma nelagodno, pribliio
nekim djeacima svog uzrasta. Meutim, oni mu izgleda nisu zamjerili to se
sve dosad motao oko odraslih. Kao da su uglavnom jedva doekali ispriati
Kunti o tome kako je nastalo njihovo novo selo.
Sve su se nae obitelji sprijateljile s tvojim strievima za njihovih putovanja.
priao je jedan od djeaka.A sve su te obitelji bile iz ovog ili onog razloga
nezadovoljne svojim ivotom tamo gdje su ivjele.
Moj djed nije imao dovoljno prostora, a elio je da itava njegova obitelj i
obitelji njegove djece ive blizu jedni uz druge,ree neki djeak.
Na bolong nije rodio dobrom riom.ree drugi.
Njegovi strievi, sluao je Kunta, poeli su prijateljima govoriti da znaju idealno
mjesto gdje namjeravaju izgraditi selo.I ubrzo su se obitelji Jannehovih i
Saloumovih prijatelja otputile na daleki put,vodei sa sobom koze, kokoi,
kune ivotinje, nosei molitvene prostirke i sve ostalo to su posjedovali.
Uskoro je pao mrak i Kunta je promatrao kako se pale vatre novog sela od drva
i granja koje su njegovi novi prijatelji sakupili za dana.
Kako je to bilo vrijeme proslave, rekli su mu, svi e seljani i posjetioci sjediti
zajedno oko nekoliko vatri,umjesto da kako je to inae bio obiaj,mukarci,
ene i djeca budu obavezno razdvojeni i da svaka skupina sjedi oko svoje
vatre.Alim e blagosloviti skup, rekli su, a zatim e Janneh i Saloum ui unutar
kruga i priati prie o svojim putovanjima i dogodovtinama. S njima zajedno u
krugu e biti i najstariji posjetilac sela, stariji starjeina iz dalekog sela Fulladu,
koje se nalazilo u gornjem toku rijeke. Ljudi su aptali kako starac ima vie od
stotinu kia i kako je spreman podijeliti svoju mudrost sa svakim tko ima ui da
uje.
Kunta potri i pridrui se ocu u krugu oko jedne vatre upravo na vrijeme da
saslua molitvu alima. Nakon molitve, svi su utke sjedili nekoliko minuta.
Cvrci su glasno cvrali, a dimljiva vatra bacala je nemirne sjenke po irokom
krugu lica. Konano, sasueni, drevni starac pone govoriti:
Prije vie stotina kia,ak davno prije mojih najranijih uspomena, preko
velikih voda preao je glas o jednoj planini u Africi koja je od suhoga zlata. To je
bilo prvo to je dovelo tuobaba u Afriku!
Nikakve planine od suha zlata nije bilo u Africi, nastavio je, ali zlato neviene
ljepote nali su ljudi u rijekama i iskopali iz dubokih rovova prvo u sjevernoj
Gvineji, zatim kasnije u umama Gane.
Tuobabu nikada nitko nije rekao odakle je to zlato,priao je starac,jer to
zna jedan tuobab, ubrzo znaju svi.
Zatim je govorio Janneh. U mnogim krajevima, rekao je, sol je bila gotovo isto
tako dragocjena kao zlato.On i Saloum svojim su oima vidjeli kako ljudi
mijenjaju zlato za jednaku koliinu soli. Sol se mogla nai u obliku debelih
gromada ispod dalekih pjeara, a neke vode, u jednom drugom kraju, isparile
bi i pretvorile se u slanu kau koja se nakon suenja na suncu oblikovala u
komade soli.
Davno neko postojao je grad od soli,rekao je starac.Grad Taghaza u kojem
su ljudi gradili domove i damije od blokova soli.
Priaj o udnim, grbavim ivotinjama o kojima si nam ve ranije priao.
zatraila je neka veoma stara ena, usuujui se upasti starcu u rije.ena je
Kuntu podsjetila na baku Nyo Boto.
Hijena se oglasi negdje u mraku noi dok su se ljudi nagnuli naprijed, blie
treptavom sjaju vatre. Sad je bio red na Salouma.
Te ivotinje, koje se zovu deve, ive u zemlji beskonanog pijeska. One putuju
preko pijeska ravnajui se po suncu, zvijezdama i vjetru. Janneh i ja jahali smo
jednom na tim ivotinjama za puna tri mjeseeva ciklusa, a zaustavili smo se
samo nekoliko puta, zbog vode.
Zato smo se mnogo puta zaustavili zbog razbojnika!dobaci Janneh.
Jednom smo putovali u karavani od dvanaest tisua deva,nastavi Saloum.
Zapravo, mnoge su se manje karavane spojile kako bi se lake odbranile od
razbojnika.
Kunta primijeti kako je Janneh, dok je govorio Saloum, razmotao veliki komad
tavljene koe. Starjeina nestrpljivim pokretom ruke dozove dvojicu mladia,
koji skoie na noge i nabacae na vatru nove naramke suhog granja.
U razbuktalom sjaju vatre Kunta i ostali sluatelji mogli su sada pratiti
Jannehov prst koji se kretao po nekom udnom crteu.
Ovo je Afrika.rekao je. Prst im pokae ono to Janneh ree da je velika voda
na Zapadu,a zatim velika pjeana pustinja, zemlja mnogo puta vea od cijele
Gambije, koju im Janneh pokae na donjem lijevom dijelu crtea.
Na sjevernu obalu Afrike tuobabovi brodovi dovoze porculan, zaine, platno,
konje i bezbrojne stvari koje su ljudi napravili.ree Saloum.
Zatim deve i magarci prenose tu robu dalje u unutranjost, u gradove kao to
su Sijilmasa, Gadames i Marrakech.Jannehov se prst pomicao po crteu i
pokazivao gdje se nalaze ti gradovi.
A dok mi ovdje noas sjedimo,nastavi Saloum,mnogi ljudi s tekim teretima
na glavi prolaze kroz duboke ume, nosei nau afriku robu,bjelokost, koe,
masline,datulje,kola-orahe,pamuk,bakar,drago kamenje,natrag do tuobabovih
brodova.Kunti se od svega to je uo zavrtjelo u glavi i on se nijemo zakune
kako e jednog dana i on otii na sva ta uzbudljiva mjesta.
Marabut!
Izvana, sa staze, bubnjar-osmatra slao je zvunu poruku. Hitro se sloila
izabrana grupa koja e pozdraviti uglednika,Janneh i Saloum, kao utemeljitelji
sela,zatim Savjet starjeina, alim i arafang, zatim ugledni predstavnici drugih
sela, ukljuujui Omora,a Kuntu su postavili u skupinu djeaka njegovog
uzrasta, meu seosku omladinu.Glazbenici su ih poveli kroz vrata sela do
putnikova stabla, izraunavi da se njihov dolazak do stabla podudari s
dolaskom svetog ovjeka.Kunta je netremice zurio u sjedobradog, veoma crnog
starca na elu velike i umorne druine. Mukarci,ene i djeca, svi su bili teko
natovareni velikim zaveljajima, izuzev nekoliko mukaraca koji su tjerali
stoku i prema Kuntinoj procjeni vie od stotinu koza.
Brzim pokretima sveti ovjek blagoslovi ljude koji su ga doekali i koji su svi
kleknuli preda nj, a onda ih zamoli neka ustanu. Zatim su Janneh i Saloum
posebno blagoslovljeni, Omora je svetom ovjeku predstavio Janneh, a Saloum
glavom dozove Kuntu koji im se ustro pridrui.
Ovo je moj prvi sin,ree Omoro,koji nosi ime svog svetog djeda.
Kunta zauje kako marabut nad njim izgovara neke rijei na arapskom od ega
on nije nita razumio, osim imena svog djeda i osjeti dodir prstiju svetog
ovjeka na glavi, njean poput dodira leptirovih krila, a zatim se trkom vrati
medu svoje vrnjake,dok je marabut sada prilazio i pozdravljao se sa drugima
iz skupine za doek, razgovarajui s njima kao da je obian ovjek. Omladina iz
Kuntine skupine poela se razilaziti, radoznalo zurei u dugi red ena, djece,
uenika i robova koji su sainjavali zaelje marabutove druine.
Marabutove ene i djeca ubrzo su se povukli u kolibe za goste.Uenici su
posjedali na zemlju i otvorili zaveljaje iz kojih su izvukli knjige i rukopise
vlasnitvo njihovog uitelja, svetog ovjeka te su poeli glasno itati iz njih
onima koji su se u meuvremenu okupili oko svakog od njih. Robovi, primijeti
Kunta, nisu uli u selo. Ostali su s vanjske strane ograde, uei blizu mjesta
gdje su privezali stoku i zagradili koze. To su bili prvi robovi koje je Kunta
ikada vidio da se dre odvojeno od drugih ljudi.
Sveti se ovjek jedva mogao micati od mnotva ljudi koji su kleali oko njega.
Seljani i ugledni gosti s jednakim su arom pritiskali ela u prainu i vapili neka
sveti ovjek saslua njihove albe,a oni najblii ak su se smiono odvaili
dotaknuti njegove halje. Jedni su ga preklinjali neka posjeti njihovo selo i vodi
za njih davno zanemarene vjerske obrede.Drugi su traili od njega neka
presudi,jer u islamu su vjera i zakon jedno.Oevi su ga molili neka im odredi
znaajna imena za njihovu novoroenu djecu. Ljudi iz onih sela u kojima nije
bilo arafanga, pitali su da li bi njihovu djecu mogao poduavati neki od uenika
svetog ovjeka.
A ti su uenici sada marljivo prodavali male etvorokute tavljene kozje koe,
koje su zatim brojne ruke pruale prema svetom ovjeku kako bi on na njima
uinio svoj znak.Komadi kozje koe sa svetim znakom, uiven u dragocjenu
saphie amajliju,onakvu kakvu je Kunta nosio oko miice, osigurat e onome tko
ga nosi stalnu blizinu Alaha.Za dvije kauri koljke koje je donio sa sobom iz
Juffurea, Kunta je kupio kvadrati koe i pridruio se uzbibanoj gomili koja se
gurala oko marabuta.
Kroz glavu mu proleti misao kako je i njegov djed vjerojatno bio nalik na tog
svetog ovjeka,koji je takoer imao mo,preko Alaha,dozvati kiu koja e
spasiti neko izgladnjelo selo kao to je Kairaba Kunta Kinte neko spasio
Juffure.Tako su mu njegove drage bake Yaisa i Nyo Boto govorile sve otkako je
bio dovoljno velik da shvati to govore. Ali tek sada, po prvi put, Kunta je doista
shvatio veliinu svoga djeda i veliinu islama.
Samo e jednoj osobi rei, pomislio je, zato je odluio potroiti svoje dvije
dragocjene kauri koljke i zato se sada gurao u gomili drei svoj vlastiti mali
kvadrati kozje koe,ekajui da na njega doe red za sveti znak.On e tu
blagoslovljenu kou odnijeti kui i predat e je staroj Nyo Boto i zamoliti je
neka mu je priuva dok ne bude vrijeme da tu kou uije u dragocjenu saphie
amajliju za miicu njegovog vlastitog prvog sina.


21. POGLAVLJE

Kuntin kafo, umirui od zavisti zbog njegova putovanja i oekujui da e se
Kunta vratiti u Juffure prepun vlastite veliine,odlui,mada to nitko od djeaka
nije stvarno izrazio rijeima,kako nitko od njih nee, kad se Kunta vrati kui,
pokazati nikakvo zanimanje ni za nj ni za njegova putovanja.Tako su i uinili,
ne mislei pri tom koliko je Kuntu zaboljelo kad je doao kui i naao prijatelje
s kojima je drugovao itava ivota kako se ponaaju kao da on nikamo nije ni
odlazio,i kako ak prekidaju razgovor kad im se on priblii. A njegov se najdrai
prijatelj, Sitafa, ponaao ak hladnije od ostalih.
Kunta je bio toliko nesretan da gotovo uope nije mislio o svom novoroenom
bratu koji se zvao Suwadu, a koji se rodio u vrijeme kad su on i Omoro bili na
putu.Jednog popodneva dok su koze mirno pasle, Kunta ipak odlui prijei
preko neljubaznog ponaanja svojih prijatelja i pokua popraviti odnose meu
njima. Priavi ostalim djeacima koji su sjedili odvojeno od njega i ruali, on
sjedne meu njih i jednostavno pone razgovor.
Volio bih da ste mogli biti sa mnom.tiho je rekao, i ne ekajui na njihov
odgovor, nastavio priati o putovanju.
Priao im je kako je bilo teko hodati itav dan,kako su ga boljeli svi miii,
kako se uplaio kad su prolazili pokraj lavova.Opisivao im je razna sela kroz
koja je proao i ljude koji su tamo ivjeli. Dok je Kunta priao, jedan od djeaka
skoi da vrati svoje koze, a kad je doao natrag,kao da to nije uinio svjesno
sjedne blie Kunti. Uskoro su Kuntine rijei poeli pratiti uzdasi i uzvici drugih
djeaka, i prije nego to su se djeaci uope sjetili pogledati koliko je sati, ba
kad je Kunta u svojoj prii doao do trenutka kad su otac i on stigli pred novo
selo njegovih strieva,ve je trebalo koze potjerati natrag u selo.
Slijedeeg jutra u kolskom dvoritu svi su se djeaci s mukom savladavali,
trudei se,da ne pokau pred arafangom s koliko nestrpljenja ekaju kraj
obuke.Kad su konano opet bili u savani sa kozama, zgurali su se to su blie
mogli oko Kunte, a on im pone priati o razliitim plemenima i jezicima koji su
se bili izmijeali u selu njegovih strieva. Upravo je bio usred jedne od pria o
dalekim zemljama koje su Janneh i Saloum ispriali one veeri uz vatru,dok su
djeaci oko njega oduevljeno upijali svaku njegovu rije,kad tiinu savane
iznenada narui bjesomuno lajanje jednog od wuolo pasa i vriskav, panian
meket koze.
Skoivi na noge, djeaci preko ruba visoke trave ugledaju veliku utu panteru
kako upravo isputa iz ralja kozu i baca se na dva wuolo psa. Djeaci su stajali
nepomino,ukoeni od straha, kad je zamah panterine ape odbacio jednog psa
u stranu,drugi je pas divlje skakao naprijed,natrag,pantera je uala spremajui
se za skok,a strahovito reanje i jednog i drugog nadjaalo je uzbuen lave
ostalih pasa i meket drugih koza koje su se razbjeale na sve strane.
I onda djeaci potrae, viui i trei u polukrugu, veina njih pokuavala je
vratiti razbjeale koze. Meutim, Kunta je slijepo poletio prema ranjenoj kozi
svoga oca.
Stani, Kunta! Ne!vrisnuo je Sitafa, pokuavajui ga zaustaviti da ne utri
izmeu pantere i pasa. Nije ga uspio uhvatiti, ali kad je pantera ugledala kako
prema njoj tre i viu dva djeaka, povukla se nekoliko koraka unatrag, a zatim
se okrenula i pobjegla nazad prema umi s krdom pobjenjelih pasa za petama.
Od smrada panterina i pogleda na razderanu kozu Kunti se smuilo,krv je
tamno tekla niz slomljeni kozin vrat, jezik je visio iz otvorene gubice, oi su bile
iskrenute,ali najstranije od svega u razderanom trbuhu ivotinje Kunta je
ugledao neroenog kozlia ije je malo tijelo jo uvijek polako pulsiralo. Blizu
koze leao je onaj prvi wuolo pas i cvilei od bola,razderane slabine, pokuavao
se dovui do Kunte.Nesposoban uiniti i koraka, Kunta je poeo povraati,
zatim se okrenuo, lica posivjela od muke i pogledao u uplaeno Sitafino lice.
Nejasno, kroz suze, Kunta osjeti i neke druge djeake oko sebe kako zure u
ranjenog psa i uginulu kozu. Zatim su se polako svi povukli,ostao je samo Sitafa
koji zagrli Kuntu. Nijedan od njih nije nita rekao, ali neizgovoreno pitanje
visilo je u zraku: kako e to rei ocu? Kunta nekako uspije vratiti mo govora.
Moe li se pobrinuti za moje koze?upitao je Sitafu.
Moram ocu odnijeti ovu kou.
Sitafa ode do drugih djeaka,porazgovori s njima i dvojica djeaka hitro pokupe
i odnesu ranjenog psa. Kunta zatim dade znak Sitafi neka i on poe s ostalima.
Kleknuvi kraj uginule koze s noem u rukama, Kunta je zatim rezao i trgao i
ponovo rezao, onako kako je vidio oca da to radi, dok se konano nije podigao
na noge s krvavom koom u rukama. Naupao je korova i njime prekrio kozu i
neroenog kozlia,te krenuo u selo. Ve mu se jednom ranije bilo dogodilo da
zaboravi na koze dok je s njima bio na pai, i tada se zakleo da se to vie nikada
nee dogoditi.Meutim, dogodilo se,a ovaj je put koza bila nepovratno
izgubljena.
Kunta se oajniki nadao da e se najednom probuditi i shvatiti kako je sve ovo
bio samo ruan san, ali u rukama mu je bila krvava koa. Poelio je umrijeti, ali
ga to ne bi spasilo sramote, jer znao je da za njegov grijeh znaju i njegovi preci.
To ga zacijelo Alah kanjava to se hvalisao, posramljeno pomisli Kunta. I on se
zaustavi, okrene se licem prema onom dijelu neba gdje izlazi sunce, klekne i
pomoli se Alahu neka mu oprosti.
Podiui se na noge opazi da su pastiri ve sakupili koze i da se spremaju otii s
pae,podiui na glave svenjeve granja za vatre.Jedan je djeak nosio ranjenog
psa, a jo su dva psa teko hramala. Sitafa, vidjevi kako Kunta gleda prema
njima, hitro spusti svoj zaveljaj na zemlju i poe prema Kunti, ali mu Kunta
brzo mahne neka mu ne prilazi i neka se sa drugima vrati u selo.
Svaki korak niz utabanu stazu,inilo se Kunti,vodio ga je blie svretku svretku
svega.Krivica strah,neki osjeaj tuposti obuzimali su ga naizmjence, u valovima.
Otjerat e ga od kue. Nedostajat e mu Binta, Lamin i stara Nyo Boto.ak e
mu nedostajati i obuka kod arafanga. Pomisli na pokojnu baku Yaisu, na svog
djeda, svetog ovjeka, ije je ime nosio i sada ga osramotio, na svoje slavne
strieve putnike koji su sagradili novo selo. Sjeti se da nije prikupio drva za
vatru. Pomisli na kozu koje se dobro sjeao, uvijek je bila jogunasta i voljela je
pobjei iz stada. A zatim pomisli na neroenog kozlia. I dok je o svemu tome
mislio, zapravo ni trenutka nije prestajao misliti na ono ega se najvie plaio,
na susret s ocem.
Odjednom mu se zamuti u glavi i on stane kao ukopan, ne diui, zurei preda
se niza stazu.Prema njemu je trei dolazio Omoro. Vjerojatno se nijedan od
djeaka nije usudio ispriati to se dogodilo, odakle je onda znao?
Jesi li ranjen? pitao ga je otac.
Kunti kao da se jezik prilijepio uz nepce.
Nisam, fa,konano promuca. Ali dok je on to uspio izmucati, Omorova je ruka
ve opipala Kuntin trbuh i ustanovila kako krv kojom je bila natopljena
Kuntina dundiko, nije bila njegova.Ispravivi se, Omoro uzme od Kunte kou i
spusti je na travu.
Sjedni! naredi i Kunta poslua drhtei, a Omoro sjedne pred njega.
Neto mora saznati,ree mu Omoro.
Svaki ovjek grijei. Kad sam imao upravo toliko kia kao ti sada, meni je kozu
zaklao lav. Omoro povue tuniku i pokae sinu lijevi bok.Duboki,blijedi oiljak
na Omorovu boku potrese Kuntu.
Ja sam nauio.I ti mora nauiti.Nikada ne smije trati prema opasnoj
ivotinji!Pogled mu je ispitivao Kuntino lice.
Jesi li me uo?
Da, fa. Omoro ustane, uzme kou i baci je daleko u iprag.
Onda je reeno sve to je o tome trebalo rei.
Kunti se vrtjelo u glavi dok je koraao iza oca natrag prema selu. U tom je asu,
jaa od osjeaja krivice i jaa od osjeaja olakanja, bila ljubav koju je osjeao
za svog oca.


22. POGLAVLJE

Kunta je napunio deset kia i drugi je kafo, dakle njegovi vrnjaci, zavravao
obuku koju su pohaali dvaput dnevno sve otkako su navrili pet kia. Kad je
doao dan zavrnih ispita, roditelji djeaka, blistavi od ponosa, posjedali su u
arafangovu kolskom dvoritu u prvi red, ak ispred seoskih starjeina. Dok su
Kunta i ostali djeaci uali ispred arafanga, seoski je alim izgovorio molitvu.
Zatim je arafang ustao i poeo pogledom prelijetati po licima svojih uenika,
koji su svi mahali rukama traei od njega da im postavi pitanje. Kunta je bio
prvi kojega je arafang izabrao.
ime su se bavili tvoji pradjedovi, Kunta Kinte? upitao je.
Prije vie stotina kia,u zemlji Mali,Kunta sigurno odgovori.Kinte mukarci
bili su kovai, a njihove ene su bile lonarice i tkalje.
Na svaki pravilan odgovor bilo kojeg uenika, svi okupljeni seljani glasno bi
izraavali zadovoljstvo.Kad je arafang postavio matematiko pitanje:
Ako jedan babun ima sedam ena, a svaka od ena sedmoro majmunia i
svaki majmuni pojede sedam kikirikija u sedam dana, koliko je onda oraha
babun ukrao sa neije njive?
Nakon mnogo uurbanog krabanja pisaljkama od trave po ploicama od
pamukovca,prvi koji je kriknuo toan odgovor bio je Sitafa Silla,i uzvici pohvale
okupljenih seljana nadglasae razoarano gunanje ostalih djeaka.
Zatim su djeaci morali na arapskom ispisati svoja imena, onako kako ih je
nauio arafang. A arafang je podizao jednu za drugom ploicu i pokazivao je
roditeljima i svim ostalim prisutnima kako bi se sami uvjerili to je djeak
postigao u toku obrazovanja.Kao i ostalim djeacima, i Kunti je itanje znakova
za sporazumijevanje zadavalo mnogo vie muke od pisanja.Mnoga jutra i
predveerja, dok bi im arafangova iba plesala po prstima, svi su oni s enjom
pomiljali kako bi bilo divno kad bi pismena bila razumljiva kao govor
bubnjeva, koji je ak i malian poput Lamina mogao pratiti lako kao da mu
netko nevidljiv dovikuje rijei.
Jednog po jednog, arafang pozove uenike neka ustanu. Konano je doao red i
na Kuntu.
Kunta Kinte!
Dok su sve oi bile uprte u njega, Kunta se osjetio silno ponosan na svoje
roditelje koji su sjedili u prvom redu, ak i na pretke koji su leali na groblju iza
sela.posebno na svoju dragu baku Yaisu.Stojei, on glasno proita stih sa
posljednje stranice kurana, zavrivi, podigne kuran do ela i ree:
Amen!
Kad je obavljeno itanje, uitelj stegne ruku svakom djeaku i glasno objavi
kako je ovim njihovo obrazovanje zavreno, te su prema tome ovi djeaci sada
trei kafo, nato svi prisutni ponu radosno klicati. Binta i ostale majke brzo
poskidae poklopce sa zdjela i plitica koje su donijele sa sobom i koje su bile do
vrha pune ukusnih jela.Tako se ceremonija zavrnih ispita okonala gozbom na
kojoj se ubrzo ispraznie sve posude.
Omoro je slijedeeg jutra, ekao kod obora kad je Kunta poao izvesti koze na
pau. Pokazujui mu lijepog mladog jarca i krasnu mladu kozu, Omoro mu ree:
Ove su ivotinje dar za svretak kole.
Gotovo prije nego je Kunta uspio izmucati hvala, Omoro je otiao ne izgovorivi
vie ni rijei kao da je sinu svakog dana poklanjao par koza ,a Kunta se silno
trudio da otac ne primijeti njegovo uzbuenje. Ali, onog asa kad ga otac vie
nije mogao vidjeti, Kunta vrisne tako glasno da su njegovi novi tienici skoili i
udarili u trk, a za njima, uspanieno, i sve ostale koze. Kad ih je konano uspio
stii i otjerati na panjak, zatekao je tamo ostale pastire, kako se hvale svojim
novim vlasnitvom.
Postupajui s njima kao sa svetim ivotinjama, djeaci su svoje koze vodili
samo na mjesta s najsonijom travom,ve zamiljajui snane kozlie koje e
im uskoro dati njihove koze, a kozlii e onda opet uskoro imati svoje kozlie i
tako sve dok svaki djeak ne bude posjedovao isto tako brojno i isto tako
vrijedno stado kao to su stada njihovih oeva.
Jo prije izlaska slijedeeg mlaaka,Omoro i Binta su se pridruili onim
roditeljima koji su poklonili i treu kozu,tu su kozu poklonili arafangu u znak
zahvalnosti za poduavanje njihovog sina. Da su bili imuniji, oni bi mu rado
bili poklonili ak i kravu, ali su znali da e arafang razumjeti kako takav dar
nadilazi njihove mogunosti, a isto tako i mogunosti bilo kojeg od stanovnika
Juffurea, jer to nije bilo bogato selo.
Dapae, neki od roditelja,novi robovi koji jo nita nisu uspjeli utedjeti, nisu
mogli arafangu ponuditi nita osim svojih lea, i njihov je dar zahvalnosti rad
na arafangovoj njivi,u toku jednog mjeseevog ciklusa,uitelj primio s
ljubaznim razumijevanjem.
Prolazio je mlaak za mlaakom, sezona za sezonom, sve dok nisu prole jo
jedne kie, i sad je Kuntin kafo poeo poduavati Laminov kafo kako e postati
pastiri.Pribliavao se dugo oekivani as. Ne bi protekao ni jedan dan da Kunta
i njegovi vrnjaci ne bi s radou i sa strepnjom pomislili na sve blii poetak
etvenih sveanosti, koje e zavriti odvoenjem treeg kafa,djeaka izmeu
deset i petnaest kia,na mjesto daleko od Juffurea odakle e se vratiti, nakon
etiri mjeseeva ciklusa, kao odrasli mukarci.
Kunta i ostali djeaci iz njegovog kafa pokuavali su se ponaati kao da nitko od
njih zapravo tome ne poklanja nikakvu naroitu pozornost ili brigu. Meutim,
mislili su gotovo iskljuivo na to, motrei i oslukujui paljivo kako bi uhvatili
makar i najmanji znak ili neku rije odraslih koja bi imala nekakve veze s
pripremama djeaka za mukarce.
Poetkom sunog razdoblja,nakon to je nekolicina oeva tiho nestala iz
Juffurea na nekoliko dana i potom se isto tako tiho vratila,djeaci su se
uzbueno doaptavali, pogotovo kad je Kalilu Conteh, prislukujui uo svoga
strica kako je rekao da su eto, konano,a ve je bilo prijeko potrebno popravili
jujuo, selo posebno izgraeno za boravak djeaka dok prolaze pripreme za
mukarce,a koje je stajalo naputeno i izloeno razornom djelovanju
vremenskih nepogoda i ivotinja, sve otkako je, prije nekih pet kia,tamo
zavrila svoje pripreme posljednja skupina djeaka.
Djeaci su se jo uzbuenije poeli doaptavati kad su doznali za razgovor
oeva o tome kojega e od starjeina seoski Savjet starjeina izabrati za
kintanga.Kunta i svi njegovi vrnjaci mnogo su puta sluali oeve, strieve i
stariju brau kako s potovanjem govore o svom kintangu, koji je prije mnogo
kia vodio njihove pripreme za mukarce.
Neposredno prije etvenih sveanosti,svi su djeaci iz treeg kafa u
grozniavom uzbuenju objavili ostalima kako su ih majke utke izmjerile
mjerom za ivanje, oko glave i dolje do ramena.Kunta se trudio koliko je mogao
izbrisati iz pamenja jo uvijek ivu sliku onog jutra prije pet kia kad su, tek
to su postali pastiri, on i njegovi vrnjaci izbezumljeni od straha gledali kako
zaplakane djeake pod bijelim kukuljicama udarcima nogu i porugljivim
uzvicima, uzmahujui kopljima i kriei, tjera iz sela nekolicina zastraujue
zakrabuljenih kankurang plesaa.
Tobalo je uskoro poeo gromko oglaavati poetak nove etve i Kunta se
pridruio ostalim seljanima na poljima.Radosno je prihvatio duge dane
napornog rada, jer bi na njivi bio isuvie uposlen, a kasnije isuvie umoran da
bi mogao mnogo razmiljati o onome to ga eka.
Meutim, kad je etva zavrena i kad su poele sveanosti, odjednom je otkrio
kako nije sposoban poput ostalih uivati u glazbi i plesu i obilnom goenju
onako kako je inae u tome uivao otkako zna za sebe. Zapravo, to je veselje
bilo vee, on je postajao sve nesretniji, i na kraju je posljednja dva dana slavlja
proveo sjedei usamljen na obali bolonga, bacajui kamenje u vodu, nastojei
da kamen nekoliko puta odskoi prije nego potone.
One veeri prije zadnjeg dana sveanosti, Kunta je sjedio u Bintinoj kolibi, u
tiini zavravajui veeru koja se sastojala od rie i umaka od kikirikija, kad
Omoro ude iza njega u kolibu.Krajikom oka Kunta zamijeti kako otac podie
neto bijelo, i prije nego se mogao okrenuti, Omoro mu ve vrsto navue bijelu
kukuljicu preko glave.
Uas koji je Kunti prostrujao kroz tijelo gotovo ga je potpuno paralizirao.
Osjetio je oevu ruku kako ga hvata za miicu i potee ga da ustane, zatim ga
vue nazad sve dok ga nije gurnuo na neku nisku stolicu. Kunta je bio zahvalan
to smije sjediti, jer noge su mu bile kao od vode, a u glavi mu se vrtjelo. Sluao
je samog sebe kako ubrzano die kratkim udisajima i znao je da e,ako se
pokua maknuti,sigurno pasti sa stolice.Zato je nepomino sjedio, pokuavajui
se priviknuti na mrak. Onako ustraenom, mrak mu se inio dvostruko mraan.
Dok je na gornjoj usnici osjeao vlanu toplinu vlastitog daha unutar kukuljice,
Kunti kroz glavu proleti misao kako su svojevremeno zacijelo i njegovom ocu
navukli preko glave istu takvu kukuljicu. Je li mogue da je i Omoro tada bio
isto tako prestraen? Kunta to nikako nije mogao zamisliti i sramio se to je on
tako nedostojan plemena Kinte.
U kolibi je bilo vrlo tiho. Borei se sa strahom koji mu je poput tvrdog uzla
stisnuo eludac,Kunta sklopi oi i usredotoi se svim porama svoga tijela ne bi
li neto uo, bilo to.Uini mu se da je uo Bintu kako se kree po kolibi, ali nije
bio siguran.Pitao se gdje su sada Lamin i Suwadu, jer kad bi bili u kolibi, oni
zacijelo ne bi mogli biti ovako tihi. Samo je u jedno bio uvjeren. ni Binta, ni bilo
tko drugi nee htjeti s njime ni razgovarati, a kamoli da bi netko pristao skinuti
mu s glave kukuljicu. Odmah zatim Kunta pomisli kako bi to bilo strano kad bi
mu netko doista skinuo s glave kukuljicu, jer onda bi svatko mogao vidjeti
koliko se Kunta prestraio i moda bi zakljuili kako takav djeak ne zasluuje
pridruiti se svojim vrnjacima i pripremama za odrasle mukarce.
ak su i djeaci Laminova uzrasta znali,zato to im je to Kunta bio rekao,to e
se dogoditi svakome onome tko se pokae isuvie slabim ili suvie kukavnim i
ne izdri pripreme kroz koje djeaci izrastaju u lovce, ratnike, mueve,sve u
razdoblju od dvanaest mlaaka.
A to ako ne izdri? Kunta pone gutati nastojei potisnuti strah, jer se sjetio
kako su mu priali da se sa svakim djeakom koji ne izdri pripreme kasnije za
itava njegova ivota postupa kao s djetetom,ak iako on moda izgleda kao
odrastao. Izbjegavaju ga, a selo mu nikada ne doputa da se oeni, kako ne bi
zaeo sline sebi. Ti alosni sluajevi, uo je Kunta, obino bi se prije ili kasnije
izgubili iz svog sela da se vie nikada ne vrate, a ak ih ni njihovi roeni oevi i
majke, braa i sestre, nikada vie ne bi spomenuli. Kunta je ve vidio sebe kako
se iskrada iz Juffurea poput ugave hijene, prezren od svih i misliti o tome bilo
je suvie strano.
Nakon izvjesnog vremena Kunti do svijesti dopre udaljeni ritam bubnjeva i
uzvici plesaa. Vrijeme je prolazilo. Koliko je sati, pitao se. Nagaao je kako bi
moralo biti blizu sutoba sata,sata koji oznaava polovicu vremena izmeu
sutona i zore, meutim, nekoliko trenutaka kasnije zauje kretavi glas alima
koji je zvao selo na safo molitvu, koja se moli dva sata prije ponoi. Glazba se
utia i Kunta je znao da je slavlje prekinuto i da se mukarci sad ure u
bogomolju.Kunta je sjedio dok nije bio siguran da je molitva ve morala
zavriti, ali glazba se nije ponovo oglasila. Napeto je oslukivao, ali uo je samo
tiinu. Konano mu glava padne na prsa i on zadrijema, da bi se ve nekoliko
trenutaka kasnije naglo trgnuo.
Jo uvijek je bilo tiho,a pod njegovom kukuljicom, mranije od noi bez
mjeseca. Konano, nejasno, on ustanovi da je poelo rano tektanje hijena.Znao
je da hijene uvijek najprije neko vrijeme kevu, a zatim ponu jednolino
zavijati, to e se zatim nastaviti sve do rane zore, sablasni zvuk koji je
nadaleko odjekivao.
Kunta je isto tako znao da se u vrijeme etvenih sveanosti, na prve znake zore,
uvijek prvo oglasi tobalo.Sjedio je i ekao da se to dogodi,da se bilo to dogodi.
Osjeao je kako u njemu raste srdba dok je ekao da tobalo zabubnja svakog
asa ,ali nita se ne dogodi. Kunta zakripi zubima i opet stane ekati. A zatim,
konano, nakon to se jo nekoliko puta s trzajem probudio, utone u nemiran
san.
Kad se tobalo konano oglasio, Kunta je gotovo iskoio iz koe od prepasti. Pod
kukuljicom, obrazi su mu gorjeli od srama to je zaspao.Ve se bio prilagodio
mraku ispod kukuljice i sad je gotovo mogao vidjeti uobiajene jutarnje
poslove po selu koje je prepoznavao po zvukovima,kukurijekanje pijetlova,
lave wuolo-pasa, zapijevanje alima, udaranje tuaka u stupama dok su ene
mrvile kuskus za doruak.Molitva Alahu toga jutra, znao je Kunta, biti e
namijenjena za uspjeh priprema za mukarce koje su upravo trebale zapoeti.
uo je kako se netko kree po kolibi i osjetio da je to Binta.udno,nije ju mogao
vidjeti, a ipak je znao da je to njegova majka.Kunta se upita to rade Sitafa i
ostali njegovi drugovi.Iznenadio se kad je shvatio kako u toku cijele noi
nijednom nije pomislio na njih, sve do sada.Pomisli kako je i njima ova no
zacijelo bila jednako duga.
Kad se ispred kolibe zaula glazba kora i balafona, Kunta razazna i glasove ljudi
koji su se kretali i razgovarali, a svi su zvukovi postajali sve glasniji i glasniji.
Zatim su se galami pridruili bubnjevi, bubnjajui u otrom i odsjenom ritmu.
Trenutak kasnije uini mu se da mu je srce stalo kad je osjetio nagli pokret
nekoga tko je utrao u kolibu.Jo prije nego se mogao pripremiti, netko ga
zgrabi za lanke iznad aka i grubo ga povue sa stolca, te ga izvue kroz vrata
kolibe u zaglunu buku brzih, otrih otkucaja bubnjeva i ljudskih krikova.
Ruke su ga gurkale i noge udarale.Kunta u oaju ve odlui oteti se i pobjei
nekamo daleko, ali ba kad je htio pokuati, jedna vrsta, ali njena ruka uhvati
ga za ruku.Teko diui ispod kukuljice, Kunta shvati da ga sad vie nitko ne
gura i ne tue i da ljudski krikovi odjednom vie nisu tako blizu.
Ljudi su, dosjetio se, vjerojatno otili pred kolibu slijedeeg djeaka, a ruka koja
ga vodi bit e ruka roba kojega je Omoro unajmio, kao to je to uinio svaki
otac, da njegovog zakukuljenog sina odvede u jujuo.
Vika gomile dosegla bi grozniavi vrhunac svaki put kad bi novog djeaka
izvukli iz kolibe, meutim, Kunti je bilo drago to ne moe vidjeti kankurang
plesae koji su krvolono urlali i visoko skakali, zloudno maui kopljima.
Veliki bubnjevi i mali bubnjevi,svaki bubanj koji je u selu postojao, inilo se
udarali su dok je rob vodio Kuntu sve bre i bre kroz redove ljudi koji su s
njegove obje strane dovikivali rijei kao na primjer:
etiri mjeseeva ciklusa!ili: Od njih e postati mukarci!
Kunta se skoro rasplakao.Osjeao je divlju elju da moe ispruiti ruku i
dotaknuti Omora, Bintu, Lamin, ak i mrkavog Suwadu,jer mu se inilo da
nikako nee moi izdrati ta etiri duga mjeseeva ciklusa dok ponovo ne bude
mogao vidjeti one koje je volio vie nego to je toga do sada ikada bio svjestan.
Ui mu prenesu poruku kako su se sada on i njegov vodi prikljuili nekom
nizu ljudi u pokretu, a svi su koraali ustro, u ritmu bubnjeva. Kad su izali
kroz vrata sela,pogodio je to jer se buka gomile poela udaljivati Kunta osjeti
kako su mu na oi navrle vrue suze i poele mu se slijevati niz obraze.vrsto je
stisnuo oi, kao da je te suze htio sakriti ak i pred samim sobom.
Kao to je ranije osjetio prisustvo Binte u kolibi, sad je osjetio kao da se radilo o
nekakvom mirisu, strah svojih prijatelja u koloni ispred i iza njega i shvatio je
da je njihov strah jednako velik kao i njegov. Na neki nain to mu je pomoglo da
se osjeti manje posramljenim. I dok je umorno dalje koraao u bijelom sljepilu
kukuljice, postao je svjestan toga kako sada za sobom ostavlja neto vie, ne
samo oca i majku i brau i selo u kom se rodio i to ga je ispunilo s isto toliko
tuge koliko i straha. Meutim, znao je da kroz ove kunje mora proi, ba kao
to je to prije njega proao njegov otac, a jednog dana e to proi i njegov sin.
Vratit e se u selo, ali samo kao mukarac.


23. POGLAVLJE

Morali su biti blizu,koliko se moe dobaciti kamenom, procijenio je Kunta
nekom nedavno posjeenom umarku bambusa. Kroz kukuljicu je osjeao jaki
miris svjee sjeenog bambusa. Dolazili su blie, miris je postajao sve jai,doli
su do neke prepreke,zatim su proli kroz nju,ali jo uvijek su bili na otvorenom
prostoru.Pa naravno,to je bila ograda od bambusa.
Odjednom,bubnjevi su uutjeli i kolona se zaustavila. Nekoliko trenutaka Kunta
i ostali stajali su nepomino u tiini. Oslukivao je ne bi li uo bilo to po emu
bi mogao saznati koje je doba dana i gdje su se to zaustavili, ali uo je samo
krijetanje papiga i svae majmuna negdje iznad njihovih glava.
Zatim su mu nenadano skinuli kukuljicu. Stajao je mirkajui na jarkom suncu,
bilo je negdje oko sredine popodneva, pokuavajui prilagoditi oi svjetlosti.
Bilo ga je strah makar i malo pomaknuti glavu, koliko da pogleda svoje drugove
iz kafa, jer tono ispred njega stajao je strogi, izborani stariji starjeina, Silla Ba
Dibba. Poput svih ostalih djeaka i Kunta je dobro poznavao i njega i njegovu
obitelj.Ali, Silla Ba Dibba drao se kao da nijednog od njih nikada ranije nije
vidio ,dapae, kao da bi mu bilo mnogo drae da ih ni sada ne vidi,oi su mu
prelazile preko lica djeaka kao da gleda gmizave crve.
Kunta pomisli kako je starac zacijelo njihov kintango.Pokraj njega, slijeva i
zdesna kintangu, stajala su dva mlaa mukarca, Ali Sise i oru Tura, koje je
Kunta takoer dobro poznavao, oru je bio posebno blizak Omorov prijatelj.
Kunta je bio sretan to nijedan od njih nije Omoro i to mu otac nee svog sina
vidjeti tako ustraenog.
Djeaci uinie onako kako su ih uili i itav kafo, dvadeset i tri djeaka
prekrie dlanove na srcu i pozdrave svoje starije tradicionalnim pozdravom:
Mir! Samo mir!odgovore kintango i njegovi pomonici. Podigavi pogled na
trenutak,pazei da pri tom ne pomakne glavu,Kunta vidje da se nalaze na
sredinjem, slobodnom prostoru oko kojeg bijae porazbacano nekoliko malih
koliba od blata s krovovima od trave i lia, a itavo je seoce bilo ograeno
visokom, novom ogradom od bambusa.Jasno su se vidjela mjesta gdje su kolibe
bile nedavno popravljane, nesumnjivo su to obavili oni oevi koji su onako tiho
nestali iz Juffurea na nekoliko dana. Sve je to Kunta vidio ne pokreui ni jedan
mii. Meutim, ve slijedeeg trenutka zamalo je iskoio iz vlastite koe.
Djeca su izala iz sela Juffure,iznenada je progovorio kintango, jakim glasom.
Da se u selo vrate kao muevi, treba iskorijeniti svaki strah, jer onaj tko se
strai, taj je slab, a slabi predstavlja opasnost za svoju obitelj, za svoje selo i za
svoje pleme.
Ljutito je zurio u njih kao da jo nikada u ivotu nije vidio takvu hrpu bijednika,
a zatim se okrenuo i otiao. im se kintango okrenuo, njegova dva pomonika
skoe meu djeake i ponu tankim ibama udarati i desno i lijevo, obasipajui
bolnim udarcima lea i stranjice djeaka dok su ih tjerali,poput stada koza,
grupicu po grupicu, po nekoliko djeaka u svaku od onih malih koliba.
Skutreni u potpuno praznoj kolibi, Kunta i njegova etiri druga bili su previe
ustraeni da bi osjeali bol od ugriza ibe na mjestima gdje su primili udarce, i
previe su se sramili podignuti glave,ak ni toliko da bi pogledali jedan
drugoga.Nakon nekoliko minuta kad mu se uinilo da ih neko vrijeme nee vie
muiti, Kunta pone kriomice zagledati svoje drugove. Poelio je da je Sitafa s
njim u kolibi. Naravno, on je poznavao i sve ostale djeake, ali nijednog tako
dobro kao svog yayo brata i srce mu otea u grudima. Meutim, moda to i nije
bilo sluajno, razmiljao je. Vjerojatno nas ele liiti ak i takve male utjehe.
Moda nas nee ni nahraniti, pomislio je kad mu eludac zakra od gladi.
Odmah nakon zalaska sunca, kintangovi pomonici uletjeli su u kolibu.
Miite se! iba ih otro dohvati preko ramena, i djeaci zagrabe prema
vratima, bezglavo istravajui iz kolibe, sudarajui se s djeacima iz drugih
koliba, a pomonici su itali na njih i udarcima iba satjerali ih konano u
prilino neurednu kolonu, jednog iza drugoga, svaki drei ruku djeaka ispred
sebe.Kad su se svi poreali, kintango ih prostrijeli mrkim, prezrivim pogledom
i najavi im neka se spreme na dugi noni put duboko u umu to se pruala iza
sela.
Kad je izreena zapovijed za pokret, dugaka kolona djeaka uputi se stazom u
nezgrapnom neredu i ibe su neprekidno letjele meu njima.
Koraa kao bivol!
Kunta zauje iza glave. edan djeak krikne pod udarcem ibe, a oba pomonika
glasno uzviknu u tami:
Tko je to viknuo? i ibe ponu jo otrije padati po njima.
Nakon toga vie nijedan djeak nije ni pisnuo.
Kuntu su uskoro poele boljeti noge ali ne tako brzo i ne tako strano kako bi
ga boljele da nije od oca nauio oputeni, laki korak za vrijeme putovanja do
Jannehova i Saloumova sela.Osjetio je zadovoljstvo pri pomisli kako drugi
djeaci zacijelo trpe mnogo vee bolove od njega, jer oni jo nisu znali kako
treba hodati.
Meutim, nita od onoga to je nauio nije mu pomoglo utiati glad i e.
Osjeao se kao da mu je eludac svezan u uzlove i u glavi mu se maglilo kad su
im konano,kod jedne male rjeice,viknuli neka stanu.Srebrnkasti odsjaj
mjeseca na povrini rjeice uskoro se uzbibao i razbio kad su djeaci pali na
koljena i udno poeli rukama grabiti i gutati vodu.Trenutak kasnije kintangovi
im pomonici zapovjede neka se odmaknu od vode, naloivi im da ne smiju
odjednom popiti previe vode, zatim su otvorili zaveljaje i podijelili djeacima
komade suena mesa. Djeaci su se otimali o meso poput hijena, Kunta je
vakao i gutao takvom brzinom da je jedva i osjetio okus ona etiri zalogaja
koliko je uspio oteti za sebe.
Svim su djeacima na nogama iskoili veliki, krvavi uljevi, i Kuntine su noge
bile u istom stanju kao i noge svih ostalih djeaka ali takav je uitak bio osjetiti
u elucu hranu i vodu da je Kunta jedva i zamjeivao bol u nogama. Dok su
sjedili pokraj rjeice, on i njegovi drugovi iz kafa poee pogledavati naokolo u
svjetlu mjeseine jedan prema drugome,a ovaj put nisu govorili vie zbog
prevelikog umora, nego zbog straha.Kunta i Sitafa izmijene dugi pogled, ali u
slabom mjeseevom svjetlu nijedan nije mogao ustanoviti izgleda li njegov
prijatelj onako jadno kako se on sam osjea.
Kunta je jedva uspio u rjeici malo rashladiti upaljene noge kad su im
kintangovi pomonici ve zapovjedili neka se ponovo poreaju u kolonu za
dugi put natrag do jujua.Kunta je i u glavi i u nogama osjeao potpunu tupost
kad su konano, malo prije zore, ugledali vrata u ogradi od bambusa. Osjeajui
se kao da e umrijeti, on otetura do svoje kolibe, spotakne se o jednog djeaka
koji je ve bio unutra, izgubi ravnoteu, tresne na pod od nabijene zemlje i
zaspi dubokim snom tamo gdje je pao.
Svaku od slijedeih est noi djeaci su proveli u nonim hodanjima, a svako je
bilo due od prethodnog. Bol izranjenih nogu bila je strana, ali etvrte noi
Kunta zamijeti kako,zaudo, bol vie nije bila toliko vana,u njemu se javio novi
osjeaj koji je pozdravio, osjeaj ponosa. Na estom pohodu, djeaci su otkrili
kako mogu ostati u koloni i kada ne dre jedan drugoga za ruku,mada je ta no
bila veoma mrana.Sedme je noi dola na red prva lekcija koju im je odrao
osobno kintango, pokazao im je kako e duboko u umi po zvijezdama odrediti
put, tako da nikada ne zalutaju.
U toku prve polovine tog mjeseevog ciklusa svaki je djeak u kafu nauio kako
e voditi stroj ravnajui se prema zvijezdama i dovesti ga natrag u jujuo. Jedne
noi, kad je Kunta bio na elu stroja,zamalo ne nagazi na poljskog mia prije
nego to ga je ivotinja primijetila i pobjegla. Kunta je bio isto toliko ponosan,
koliko je bio iznenaen, jer to je znailo da je povorka koraala tako tiho da ih
ak ni ivotinje nisu mogle uti.Meutim, ivotinje su, govorio je kintango,
najbolji uitelji lovakih vjetina, to je najvanije od svega to jedan Mandingo
mora nauiti.
Kad je kintango zakljuio da su djeaci dovoljno ovladali vjetinom hodanja,
poveo je kafo da slijedeu polovicu mjeseevog ciklusa provedu daleko od
jujua, duboko u savani, gdje su izgradili privremena sklonita u kojima su
spavali u stankama izmeu bezbrojnih lekcija koje su ih uvodile u tajnu kako se
postaje simbon.Kunti se inilo da bi jedva uspio sklopiti oi, a ve bi ih jedan od
kintangovih pomonika budio povicima neka se spreme za slijedeu vjebu.
Kintangovi su pomonici pokazali djeacima gdje su lavovi nedavno vrebali
ekajui na lovinu, kako su zatim iskoili i ubili antilopu koja je onuda naila, a
zatim su im pokazali mjesto na koje su lavovi otili kad su se zasitili i gdje su
prespavali ostatak noi. Zatim su slijedili tragove stada antilopa unatrag, sve
dok djeacima nisu gotovo naslikali sliku onoga to je sve to stado antilopa
radilo tijekom dana do kobnog susreta s lavovima. Kafo je razgledavao iroke
pukotine u stijenju, gdje su se skrivali vukovi i hijene. A poeli su uiti i mnoge
lovake vjetine o kojima prije nisu ni sanjali. Na primjer, do tada nikada nisu
shvatili kako je osnovna tajna svakog majstora simbona da nikada ne ini nagle
pokrete. Stari im je kintango osobno ispriao priu o jednom nevjestom lovcu
koji je umro od gladi u predjelu prepunom raznovrsne divljai, samo zato to je
bio toliko nezgrapan i stvarao toliko buke trei amo,tamo,da su se sve
ivotinje brzo i neujno razbjeale, a on ak nije ni shvatio da mu je neka od
njih bila blizu.
Djeaci su se osjeali ba kao taj nespretni lovac kad su poeli uiti oponaati
ivotinjske i ptije glasove. Zrak se ispunio njihovim reanjem i zviducima, ali
se nijedna ptica ni ivotinja nisu pribliile. Zatim su im pomonici naloili neka
tiho lee u skrovitima,a kintango i pomonici poeli su se glasati,kako se
djeacima inilo,potpuno istim glasovimima kao i oni maloprije, ali su se sada
ubrzo pojavile ptice i ivotinje,nakrivljenih glava, raei onoga tko ih je pozvao.
Dok su djeaci jedno popodne vjebali glasanje ptica, odjednom neka krupna
ptica, s velikim, tekim kljunom, uz glasno krijetanje sleti u oblinji grm.
Pogledajte!vikne jedan djeak i glasno se nasmije, a drugim djeacima srca
skoe u grlo,jer su znali da e zbog brbljavosti tog djeaka opet svi biti
kanjeni. Ve je vie puta taj djeak nepromiljeno postupio ,meutim, ovaj put
ih je kintango iznenadio. Otiao je do onog djeaka i vrlo strogim glasom
zapovjedio:
Donesi mi onu pticu,ivu!
Kunta i ostali djeaci zadre dah dok su gledali kako se djeak pognuo i poeo
uljati prema grmu na kojem je velika ptica glupo sjedila, vrtei glavom
amo,tamo. Ali kad je djeak skoio, ptica je uspjela pobjei iz njegovih ruku, i
utei panino udarajui kratkim krilima koja su je mogla podii tek toliko da
moe preletjeti nisko grmlje, a djeak pojuri u potjeru za njom i uskoro im se
izgubi iz vida.
Kunta i njegovi drugovi sjedili su kao gromom oinuti. Oito, nije bilo granice
onome to kintango od njih moe zatraiti da uine. Slijedea tri dana i dvije
noi,dok su vjebali,djeaci su esto bacali duge poglede jedan prema drugome,
pa zatim u oblinji iprag, svi zaokupljeni istim pitanjem i istom brigom,to se
dogodilo s njihovim nestalim drugom. Ma koliko su se ranije na njega ljutili jer
su zbog njegovih postupaka svi morali trpjeti batine, sad kad ga nije bilo, inio
im se blii nego ikada.Ujutro etvrtog dana, djeaci su upravo ustajali kad je
straar dao znak da se netko pribliava jujuo selu. Trenutak kasnije stigla je
poruka bubnja, bio je to nestali djeak. Svi su mu potrali u susret, klikui od
radosti kao da im se roeni brat vratio s putovanja u Marrakech.Mrav, prljav i
pokriven ogrebotinama i modricama, djeak se zanjihao na nogama kad su mu
pritrali i poeli ga pljeskati po leima.Ipak se uspio slabano osmjehnuti,a
imao je i zato,ispod ruke drao je pticu, krila i kljuna uvezanih dugakom
vrijeom. Ptica je izgledala jo gore od njega, ali jo uvijek je bila iva.
Kintango izae i mada se obratio djeaku, jasno je pokazao da zapravo govori
svima:
To te je nauilo dvije vane stvari, da izvrava ono to ti se naloi i da ne
brblja. To su dvije od znaajki po kojima se mukarac razlikuje od djeaka.
Zatim su Kunta i ostali djeaci vidjeli kako je kintango uputio djeaku prvi
pogled otvorenog odobravanja, to starac inae nikome nije upuivao, jer je
kintango znao da e djeak prije ili kasnije uhvatiti pticu koja je bila toliko
teka da se kroz iprag mogla kretati samo kratkim, niskim skokovima.Pticu su
brzo ispekli i pojeli s uitkom,svi osim onoga koji ju je ulovio, jer on je bio
toliko umoran da nije mogao saekati budan dok ptica bude peena.Dopustili
su mu da prespava itav slijedei dan, pa ak i slijedeu no koju su Kunta i
ostali djeaci morali provesti u savani na lovakim vjebama.
Slijedeeg dana, za vrijeme prvog odmora, djeak ispria drugovima, koji su ga
sluali u tiini, o munoj potjeri za pticom i kako je na kraju, nakon dva dana i
jedne noi,postavio zamku u koju se ptica konano ulovila.Nakon to ju je
uvezao,ukljuujui i opasni kljun,nekako se odrao budnim jo jedan dan i jo
jednu no, i ravnajui se prema zvijezdama, kako je nauio u toku vjebi, uspio
se konano vratiti u jujuo.Neko su vrijeme nakon tog dogaaja drugi djeaci
prema njemu bili vrlo suzdrani. Kunta je samog sebe uvjeravao kako zapravo
nije zavidan tom djeaku, djeak je izgleda smatrao da su ga njegov podvig i
kintangovo odobravanje, uzdignuli iznad ostalih djeaka u kafu. I prvom
zgodom, kad su kintangovi pomonici odredili jedno poslijepodne za vjebe u
rvanju, Kunta iskoristi priliku, dohvati djeaka i obori ga na zemlju.
Poetkom drugog mjeseevog ciklusa njihovih pri-prema za odrasle mukarce,
Kuntin se kafo gotovo isto toliko izvjetio u znanju kako e preivjeti u umi,
kao to bi umjeli preivjeti u vlastitom selu.Ve su znali kako e otkriti i slijediti
i one najmanje uoljive tragove ivotinja, a sada su poeli uiti tajne rituale i
molitve predaka pomou kojih veliki simbon moe postati nevidljiv za
ivotinje.Svaki zalogaj mesa koji su pojeli, ulovili su vlastitim naporom, bilo da
su lovili zamkama, gaali prakama ili strijeljali strelicama. Znali su oderati
svaku ivotinju dva puta bre nego ranije i pripremiti meso iznad vatre koja bi
gorjela gotovo bez imalo dima,jer su nauili kako e kresivom kresati iskru
sasvim uz suhu mahovinu, sloenu ispod lakih, suhih grana. Obroke od peene
divljai, ponekad su to bili samo mali poljski mievi,obino bi dopunili
hruskavim kukcima, isprenim na aru.
Neka od najvrednijih znanja koja su stekli, uope nisu bila planirana. Jednog
dana, za vrijeme odmora, neki je djeak isprobavao luk i nepaljivo odapeta
strelica sluajno udari o gnijezdo kuburungo pela visoko na drvetu, a oblak se
ljutitih pela spusti na djeake i tako su jo jednom svi djeaci trpjeli zbog
pogreke jednoga od njih. Ni najbri trkai nisu uspjeli izbjei bolne ubode.
Simbon nikada nee odapeti strelicu dok nije siguran u to e strelica udariti.
rekao im je kasnije kintango. Naredivi djeacima da jedan drugome namau
bolna mjesta maslacem od si sjemenki, on im ree:
Noas ete se obraunati s tim pelama na pravi nain.
Kad je pala no, djeaci su nabacali pod stablo sa pelinjim gnijezdom suhe
mahovine. Jedan od kintangovih pomonika zapalio je mahovinu, a drugi na to
pobaca u vatru lie nekog grma.Gusti, zaguljivi dim penjao se u kronju
stabla i uskoro je na tisue uginulih pela popadalo djeacima pred noge, ovaj
put su bile bezopasne poput kapi kie. Ujutro su Kunti i njegovom kafu pokazali
kako e istopiti sae,istei prvo zaostale mrtve pele,a zatim su se mogli
najesti meda koliko su htjeli.Kunta je gotovo osjeao kako u njemu ari ona
posebna snaga za koju se vjeruje da je med daje lovcima kad im duboko u umi
hitno zatreba hrana.
Bez obzira na to koliko bi se muili, bez obzira na to koliko su stjecali novih
znanja i sposobnosti, stari kintango nikada nije bio zadovoljan.Njegovi su
zahtjevi i disciplinske odredbe i dalje bili toliko strogi da su se djeaci cijelo
vrijeme osjeali rastrzani izmeu straha i srdbe, osim kad bi bili previe
umorni da bi bilo to osjeali.Svaka zapovijed koja ne bi bila istog asa i
savreno izvrena, jo uvijek bi znaila ibe za itav kafo. A kad ih ne bi ibali,
inilo se Kunti, grubo bi ih budili usred noi i tjerali na dugo hodanje,to bi sad
uvijek bilo odreeno kao kazna za pogreku nekog od djeaka. Kunta i drugi
djeaci rado bi bili za svoj raun premlatili krivca da se nisu bojali kako e ih
zacijelo iibati zbog tunjave,jer jedna od prvih lekcija koju su ikada u ivotu
nauili, davno prije nego to su doli u jujuo glasila je: Mandingo se nikada ne
tuku meu sobom.
Konano su djeaci poeli shvaati kako dobrobit cijele skupine ovisi o
svakome od njih pojedinano,ba kao to e jednog dana o svakome od njih
ovisiti dobrobit plemena.Krenje pravila polako se svelo na tek poneki sluajni
propust,a kad su prestala ibanja,njihov je strah od kintanga polako zamijenilo
potovanje kakvo su dosad osjeali samo prema svojim oevima.
Meutim, jo uvijek gotovo nije bilo dana kad ih neto novo ne bi zaudilo i
navelo ih da se ponovo osjeaju glupi i nespretni. Zapanjilo ih je, na primjer,
kad su ih poduili kako e komad tkanine, smotan i izvjeen na odreeni nain
u blizini neije kolibe, obavijestiti ostale Mandingo ljude kada se taj ovjek
namjerava vratiti kui, ili kako sandale postavljene ispred kolibe i prekriene
na odreene naine mogu kojeta znaiti,a te e znakove razumjeti jedino drugi
mukarci. Meutim, tajna koja se Kunti inila znaajnijom od svih drugih, bio je
sira kango, tajni govor mukaraca u kojem su zvuci rijei mandingo jezika bili
izmijenjeni na poseban nain koji nijednoj eni, ni djetetu, ni bilo kome izvan
plemena Mandingo nije bilo doputeno nauiti. Kunte se prisjeti zgoda kad je
uo svog oca kako bi vrlo brzo rekao nekom drugom mukarcu neto to on
nije mogao razumjeti, niti se usuivao pitati objanjenje. Sada kad je i sam
nauio tako govoriti,ubrzo su Kunta i njegovi drugovi sve to su govorili,
govorili samo na tom tajnom jeziku mukaraca.
U svakoj kolibi,kako bi proao koji mjeseev ciklus, djeaci bi dodali novi
kamen u zdjelu da oznae koliko je vremena prolo otkako su otili iz Juffurea.
Nekoliko dana nakon to su u zdjelu spustili trei kamen, djeaci su se jednog
popodneva rvali na slobodnom prostoru ispred koliba,kad pogledae prema
vratima u ogradi i tamo ugledae skupinu od dvadeset pet ili trideset
mukaraca. Glasni uzdasi iznenaenja zauli su se meu djeacima kad su
prepoznali svoje oeve, strieve i stariju brau. Kunta je skoio, ne vjerujui
vlastitim oima, a tijelo mu je potresao drhtaj radosti kad je meu skupinom
mukaraca ugledao Omora, prvi put nakon tri mjeseeva ciklusa. Ali, kao da ga
je neka nevidljiva ruka zadrala i uguila njegov krik radosti jo i prije nego je
zamijetio da na licu njegovog oca nema ni najmanjeg znaka da je prepoznao
sina.
Jedan po jedan, djeaci su prilazili skupini mukaraca i zazivali ime svog oca, a
oevi bi bez ijedne rijei posezali za ibom najblieg kintangovog pomonika i
istukli svaki svog sina, grubo viui na njega to je pokazao osjeaje i tako
dokazao da je jo uvijek samo djeak. Zatim bi jo nepotrebno dodao, dok bi
mu dijelio zadnje udarce, neka njegov sin ne oekuje da e mu otac progledati
kroz prste.Zatim je i kintango otro podviknuo djeacima neka legnu na trbuhe,
jedan kraj drugoga, a zatim su svi posjetioci proli pokraj poleglih djeaka i
tapovima kojima su se potapali u toku putovanja, izudarali njihove ispupene
stranjice. U Kunti su se komeali osjeaji, udarci nisu znaili nita, to je bila
samo jo jedna u nizu muka kroz koje je prolazio, ali boljelo ga je to nije smio
zagrliti oca, ak mu nije uo glas, dok se istodobno sramio, jer je znao da nije
muki ak ni poeljeti tako neto.
Kad se batinanje zavrilo, kintango naloi djeacima da se utrkuju, skau, pleu,
da se bore i mole onako kako su ih ovdje nauili, a oevi, strievi i starija braa
promatrali su sve utke,a zatim su uz tople izraze pohvale za kintanga i njegove
pomonike ponovno otili, a da se nijednom nisu osvrnuli na djeake koji su
stajali sputenih glava.Ve za jedan sat djeake su ponovo istukli, zato to su se,
dok su pripremali veeru, vukli naokolo nesretnih izraza lica. Djeake su te
batine jo vie boljele zato to su se kintango i njegovi pomonici ponaali kao
da u selo uope nisu dolazili nikakvi posjetioci. Ali te veeri, dok su se djeaci
jo rvali prije spavanja dodue, preko volje jedan od kintangovih pomonika
proao je pokraj Kunte i ispod glasa mu otro dobacio:
Ima novog brata, nazvali su ga Madi.
Sad nas je etvorica, razmiljao je Kunta leei budan te noi.etiri brata etiri
sina za njegove roditelje. Pomislio je kako e to zvuati kad grioti budu priali
povijest obitelji Kinte poslije stotina i stotina kia, u budunosti. Kad se vrati u
Juffure, on e poslije Omora biti najstariji mukarac u obitelji. I on ovdje sada
nije uio samo kako e postati odrastao mukarac, nego je stjecao i mnoga,
mnoga znanja koja e poslije nauiti Lamina, kao to ga je ve nauio kojeta o
djeakom dobu. Iako mu ne smije otkriti sve, nauit e ga barem ono to
djeak smije znati a zatim e Lamin poduiti Suwadua, a Suwadu e poduiti
tog novog brata kojega Kunta jo nije ni vidio i ije je ime bilo Madi. A jednog
dana, mislio je Kunta dok je ve polako tonuo u san, kad on bude imao toliko
kia kao Omoro sada, imat e vlastite sinove i sve e ovo opet poeti ispoetka.


24. POGLAVLJE

Vae djetinjstvo e se ubrzo zavriti. Ovo to sada proivljavate, zapravo je
vae drugo roenje, roenje odraslog mukarca.rekao im je kintango jednog
jutra kad su se okupili.To je bilo prvi put to je kintango upotrijebio rije
mukarac u vezi s njima,osim kad bi im ukazivao na ono to oni nisu. Nakon
dugih mjeseevih ciklusa zajednikog uenja, zajednikog rada, zajednikog
podnoenja batina, rekao im je, oni su konano poeli shvaati kako u svakom
ovjeku postoje dva bia ,jedno je ono u njemu samom,a drugo, mnogo ire bie
obuhvaa i sve one iju krv i ivote dijele. Sve dok to nisu nauili, nisu mogli
poeti sa slijedeim dijelom priprema za mukarce, kako e postati ratnici.
Ve ste nauili da se pleme Mandingo bori samo onda ako se drugi ratoborno
ponaaju prema njemu,nastavio je kintango.
Meutim, kad nas natjeraju da se borimo, nema boljih ratnika od Mandinga.
Pola slijedeeg mjeseevog ciklusa Kunta i njegovi vrnjaci uili su kako se
ratuje. Kintango ili njegovi pomonici, nacrtali bi im u praini temeljna naela
strategije slavne borbene taktike Mandinga, a zatim bi djeaci to morali izvesti
u obliku prividne bitke.
Nikada nemojte sasvim opkoliti neprijatelja,savjetovao im je kintango.
Ostavite mu neki izlaz za bijeg, jer ako se osjeti uhvaen u zamku, samo e se
jo ogorenije boriti.
Djeaci su takoer nauili kako bitku uvijek treba poeti kasno poslije podne
da bi neprijatelj imao mogunost, ukoliko se suoi s porazom,spasiti obraz
povlaei se pod zatitom noi. I nauili su kako u toku svakog rata, nijedan od
protivnika ne smije nikada uiniti nita naao putujuim marabutima, griotima
i kovaima, jer,rasreni marabut moe zazvati na njih Alahovu nemilost,
rasreni griot moe iskoristiti svoj vjeti jezik kako bi neprijateljsku vojsku
nagovorio na jo vea divljatva, a rasreni kova moe kovati ili popravljati
oruje za neprijatelja.
Pod nadzorom kintangovih pomonika, Kunta i ostali djeaci izdjelali su
noevima koplja i strelice s naroitim utorima,oruje koje se koristi iskljuivo u
ratu, a zatim su tim orujem vjebali gaati u postupno sve sitnije ciljeve. Kad
bi nekom djeaku polo za rukom pogoditi bambusovu trsku na udaljenosti od
dvadeset i pet koraaja, svi bi mu klicali i hvalili ga. Lunjajui po umi, djeaci
su traili i pronali nekoliko koona grmova s kojih su nabrali lie i donijeli ga
u jujuo, gdje su ga prokuhali. Tako su dobili gusti, crni sok u koji bi zamoili nit
pamuka, a uitelji su im pokazali kako e ta nit, omotana oko utora na strelici,
unijeti smrtni otrov u tijelo onoga koga takva strelica pogodi.
Kad su zavrili s ratnikim vjebama, kintango im ispria vie nego to su ikada
prije znali, o najslavnijim ratovima i ratnicima naroda Mandingo,o pobjedi
vojske legendarnog robovskog voe Sundiate, sina Sogolon,ene Bivola, nad
vojnicima kralja zemlje Boure, Soumaora, kralja koji je bio toliko okrutan da se
odijevao u odjeu od ljudske koe,a svoju je palau ukraavao na suncu
izbijeljenim lubanjama ubijenih neprijatelja.
Kunta i njegovi drugovi suspregnutog su daha sluali kako je na obje strane
bilo na tisue mrtvih i ranjenih. Ali strijelci Mandingo opkolili su Suomaorove
snage poput divovskih klijeta, odapinjui na njih s obje strane kiu strelica i
neprekidno steui krakove klijeta tako da su uasnuti Suomaorovi vojnici
poeli bjeati glavom bez obzira. Neprekidno, i danju i nou, priao je dalje
kintango, a to je bilo prvi put to su ga djeaci vidjeli nasmijeenog ,bubnjevi za
dojavljivanje javljali su,kojem se selu pribliavaju pobjedniki ratnici
Mandingo, natovareni plijenom i gonei pred sobom tisue zarobljenika. U
svakom bi selu oduevljena gomila udarala zarobljenike nogama i dovikivala
im poruge, a obrijane su glave zarobljenika bile pognute dok su im ruke bile
svezane iza lea.
Na kraju je general Sundiata sazvao veliki narodni sastanak i izveo pred
okupljene ljude sve neprijateljske poglavice koje bijae porazio, vratio im
njihova koplja, znak poloaja poglavice,zatim je meu tim poglavicama utvrdio
savez mira koji e medu njima trajati slijedeih stotinu kia. Djeaci su te veeri
otili u krevete sanjarei, i jo se nikada nisu osjeali toliko ponosni to su iz
plemena Mandingo.
Kad je poeo idui mjeseev ciklus njihovih vjebi, do jujua dopre govor
bubnjeva koji je javljao kako tijekom slijedea dva dana mogu oekivati
posjetioce. Uzbuenje koje bi inae izazvala vijest o bilo kakvim posjetiocima,
poslije toliko vremena koliko je prolo od posjete njihovih oeva, strieva i
starije brae, podvostruilo se kad su djeaci saznali da je poruku poslao
bubnjar pobjednike ekipe rvaa iz Juffurea i da to oni dolaze odrati naroitu
poduku za djeake.
Kasno po podne slijedeeg dana bubnjevi najavie dolazak posjetilaca, ak i
ranije nego to su oekivali.Meutim, zadovoljstvo djeaka to opet vide
poznata lica brzo je nestalo kad su ih rvai bez rijei dohvatili i poeli ih
treskati o zemlju grublje nego to ih je itko ikada dotad bacao. Svi su djeaci bili
izudarani i puni bolnih modrica kad su ih rvai podijelili u manje skupine i rekli
im neka se bore meusobno, a prvaci e ih nadzirati.
Kunta nije ni sanjao da postoji toliko rvakih zahvata, niti da mogu biti tako
djelotvorni ako se pravilno primijene. A prvaci su neprekidno ponavljali
djeacima kako se oni samo po znanju i umijeu, a ne po snazi, razlikuju od
obinih rvaa. Pa ipak, kad su prvaci pred svojim uenicima pokazivali razliite
zahvate, djeaci su se morali diviti njihovim nabreklim miiima, ali i njihovom
vjetom sluenju tim miiima.
Oko vatre te veeri bubnjar iz Juffurea nizao je imena i podvige velikih rvaa
Mandingo vie od stotinu kia unatrag, a kad je dolo vrijeme da djeaci pou
na spavanje, rvai su napustili jujuo i poli natrag u Juffure.
Dva dana kasnije stigla je vijest o novom posjetiocu. Ovaj je put poruku donio
tekli iz Juffurea,mladi iz etvrtog kafa kojega su Kunta i ostali djeaci dobro
poznavali, mada se mladi, ponosan na svoj novi status mukarca, drao kao da
nikada u ivotu nije vidio tu djeurliju.Ne osvrui se na njih,on otri do
kintanga i izmeu dva duboka udisaja objavi kako e Kujali N'jai, griot poznat
irom Gambije, uskoro u jujuo selu provesti itav dan.
Griot je stigao za tri dana, a pratilo ga je nekoliko mladia iz njegove obitelji.
Bio je mnogo stariji od griota koje je Kunta dotle bio vidio,zapravo, bio je toliko
star da je pored njega ak i kintango izgledao mlad.Nakon to je rukom
pokazao djeacima neka posjedaju u polukrug oko njega, starac im pone
priati kako je postao griot.Priao im je kako je u toku mnogih godina uenja,
sve otkako je postao mukarac,svaki griot utiskivao duboko u njegovo
pamenje podatke o njihovim precima.
Kako biste inae saznali za velika djela drevnih kraljeva, svetih ljudi, lovaca i
ratnika koji su ivjeli stotine i stotine kia prije nas? Zar ste se s njima susreli?
pitao je starac.
Ne! Povijest naeg naroda uva se za budunost ovdje unutra.I on kucne
prstom po svojoj sijedoj glavi.
Na pitanje koje se javilo u glavi svakog djeaka stari je griot sam dao odgovor:
samo griotovi sinovi mogu postati grioti. Dapae, za njih je to sveta dunost.
Nakon to zavre pripreme za mukarce, ti djeaci poput njegovih vlastitih
unuka koji sjede danas ovdje pokraj njega poinju uiti i putovati s izabranim
starjeinama, sluajui uvijek iznova povijesna imena i prie ,onako kako su se
prenosile s koljena na koljeno. I nakon izvjesnog vremena svaki e od tih
mladia znati taj posebni dio povijesti svojih predaka u potpunosti i do
najsitnijih pojedinosti, ba onako kako je to bilo kazivano njegovu ocu i ocu
njegova oca. I doi e dan kad e taj djeak postati mu i imati vlastite sinove,
kojima e on zatim prenijeti sve te prie, kako bi dogaaji iz davne prolosti
nastavili ivjeti zauvijek.
Kad su zadivljeni djeaci progutali na brzinu veernji obrok i pourili se
ponovo okupiti oko starog griota,on ih je do kasno u no nastavio oduevljavati
priama koje je njemu bio ispriao njegov vlastiti otac o velikim crnakim
kraljevima koji su vladali Afrikom prije mnogo stotina kia.
Davno prije nego je toubab ikada stupio nogom na tlo Afrike,ree stari griot
postojalo je carstvo Benin, u kojem je vladao svemoni kralj po imenu Oba. On
je zahtijevao da mu svaka elja bude istog asa ispunjena. Meutim, Beninom
su zapravo upravljali vjerni savjetnici kralja Obe, jer kralj je od jutra do
slijedee zore bio zaokupljen prvo, prinoenjem rtava zlim silama kako bi ih
umilostivio, a zatim, odgovarajuom panjom koju je bio duan ukazivati svom
haremu od preko stotinu ena. Ali, prije Benina, postojalo je jo bogatije
kraljevstvo koje se zvalo Songhai.nastavio je griot.
Glavni grad kraljevine Songhai bio je Gao, pun otmjenih kua, gdje su ivjeli
crni prinevi i bogati trgovci koji su obilno gostili putujue kramare, jer su ovi
donosili mnogo zlata kojim bi kupovali razliitu robu.
ak ni to nije bilo najbogatije kraljevstvo.priao je starac.I pone priati o
davnom kraljevstvu Gani, gdje je itav jedan grad bio nastanjen iskljuivo
kraljevim dvorjanicima. A kralj Kanissaai posjedovao je tisuu konja, svaki je
konj imao tri posluitelja i vlastitu posudu za mokrenje, izraenu od bakra.
Kunta gotovo nije vjerovao vlastitim uima.
A svake veeri,nastavi griot,kad bi kralj Kanissaai izaao iz svoje palae,
zapalilo bi se tisuu vatri, osvijetlio bi se itav prostor izmeu neba i zemlje. A
sluge velikoga kralja iznijele bi dovoljno hrane da se njome nahrani deset
tisua ljudi, koliko bi ih se tamo okupilo svake veeri.
Griot ovdje zastane,a djeaci nisu mogli suspregnuti uzvike divljenja, iako su
vrlo dobro znali da nitko ne smije ni pisnuti dok griot pria. Ali griot, pa ak ni
kintango,ini se, nisu primijetili njihovo nepristojno ponaanje. Gurnuvi u usta
polovicu kola-oraha i ponudivi drugu polovicu kintangu koji ju je sa
zadovoljstvom prihvatio, griot vrsto omota noge skutom halje, branei se od
prve none studeni, i nastavi priati.
Ali,ak ni Gana nije bila najbogatije crno kraljevstvo! uzvikne starac.
Najbogatije, najstarije od svih kraljevstava, bilo je drevno kraljevstvo Mali!
Kao i ostale crne drave, i kraljevstvo Mali imalo je svoje gradove, ratare,
zanatlije, kovae, tavitelje koa, bojadisare i tkalce, ree stari griot. Ali golemo
bogatstvo Malija bilo je u razgranatoj trgovini solju, zlatom i bakrom.
Sve u svemu, Mali je bio etiri mjeseeva ciklusa putovanja dugaak i etiri
mjeseeva ciklusa putovanja irok,nastavio je starac,a najvei od svih
njegovih gradova bio je basnoslovni Timbuktu!
Kao glavno sredite znanosti itave Afrike, grad je bio nastanjen tisuama
uenih ljudi, a njihov se broj neprestano poveavao nepresunom rijekom
mudraca koji su ovamo dolazili elei uveati svoje znanje.
Toliko ih je bilo da su neki od najbogatijih trgovaca prodavali samo
pergamente i knjige. Ne postoji nijedan marabut, nijedan uitelj ak ni u
najmanjem selu, ije znanje ne potjee barem djelomice iz grada
Timbuktua.ree im griot.
Kad je kintango konano ustao i zahvalio griotu na dareljivosti koju je
pokazao podijelivi s njima blaga pohranjena u riznici svog sjeanja, Kunta i
ostali djeaci prvi put otkako su doli u jujuo,doista su se usudili glasno izraziti
negodovanje, jer su morali poi na spavanje.Kintango je, izgleda, odluio
previdjeti njihovo drsko ponaanje, barem zasad, i samo ih je strogim glasom
poslao u kolibe ali su djeaci ipak jo uhvatili priliku da ga usrdno zamole neka
ponuka griota da se vrati i ponovo ih posjeti.
Jo su uvijek razmiljali i razgovarali o udesnim priama koje im je griot
ispriao kad,est dana kasnije stigne vijest da e njihov logor uskoro posjetiti
jedan slavni moro. Moro je u Gambiji bio naziv za uitelja najvieg ranga, i
doista,bilo ih je tek nekolicina, a toliko bijahu mudri nakon mnogih i mnogih
kia provedenih u uenju,da njihov posao nije vie bio poduavanje uenika,
nego poduavanje drugih uitelja, takvih kao to je bio arafang iz Juffurea.
ak je i kintango pokazivao neuobiajenu zabrinutost zbog tog posjetioca,
zapovjedio je da se itav jujuo temeljito poisti, pa su djeaci prvo lisnatim
granama dobro proeljali prainu,a zatim su je savreno glatko poravnali kako
bi bila dostojna poasti da se u njoj otisnu stopala velikog uitelja kad taj ueni
moro stigne u jujuo. Kintango je zatim okupio djeake na sredinjem prostoru i
rekao im:
Savjet i blagoslov ovjeka koji e uskoro biti s nama, ne cijene samo obini
ljudi, nego takoer i poglavice, pa ak i kraljevi.
Kad je moro stigao slijedeeg jutra, s njim su dola i petorica njegovih uenika,
a svaki je od njih na glavi nosio po jedan zaveljaj u kojem su,pogaao je Kunta,
bile dragocjene arapske knjige i rukom ispisani pergamenti, poput onih iz
drevnog Timbuktua. Kad je starac proao kroz vrata sela, Kunta i ostali djeaci
kleknu uz kintanga i njegove pomonike, dotiui elom tlo. Nakon to je moro
blagoslovio njih i njihov jujuo, ustali su i puni potovanja posjedali oko njega, a
starac je otvorio knjige i poeo im itati,prvo iz Kurana, zatim iz takvih knjiga
za koje nikad do tada nisu bili uli, kao to su Taureta La Musa, Zabora Dawidi i
Lingeeli la Isa, koje su,rekao im je,krani poznavali kao Petoknjije Mojsija,
Davidove psalme i Knjigu proroka Izaije. Svaki put kad bi moro otvorio ili
zaklopio neku knjigu, smotao ili razmotao neki svitak rukopisa, on bi tu knjigu
ili svitak prinosio elu i promrmljao bi Amen!
Kad je zavrio s itanjem, starac stavi knjige u stranu i pone priati o velikim
dogaajima i ljudima iz kranskog kurana koji oni zovu Sveta biblija. Govorio
im je o Adamu i Evi,o Josipu i njegovoj brai, o Mojsiju, Davidu, Salamonu, o
smrti Abelovoj. Zatim im je priao o velikim muevima iz blie prolosti,kao to
je bio Djoulou Kara Naini, kojega tuobab zove Aleksandar Veliki, moni kralj
zlata i srebra ije je sunce sjalo iznad pola svijeta.
Prije nego to je moro konano ustao kako bi jo te iste noi nastavio put,
ispitao ih je koliko su dosad nauili od pet svakodnevnih molitava Alahu, te ih
je podrobno uputio kako e se ponaati unutar svete bogomolje u svom selu, u
koju e prvi put ui kad se vrate kui kao mukarci. Zatim su moro i njegovi
uenici morali pouriti kako bi na vrijeme stigli u naredno od brojnih sela u
koja je moro namjeravao navratiti,a kintango ih posla da spavaju otpjevavi za
njega jednu od mukih pjesama koju ih je nauio:
Jedan narataj prolazi Drugi narataj dolazi i odlazi Ali Alah ostaje
zauvijek.
U svojoj kolibi, nakon odlaska mora, Kunta je te noi leao budan razmiljajui
koliko je pojmova zapravo sve to su bili nauili,povezano jedno s drugim.
Prolost i sadanjost, sadanjost i budunost,mrtvi i ivi i oni koji se tek trebaju
roditi, on sam i njegova obitelj, i njegovi prijatelji, i njegovo selo, i njegovo
pleme, i njegova Afrika, svijet ljudi i svijet ivotinja i biljke to rastu iz zemlje
svi ive povezani s Alahom.Kunta se osjeti siunim, a u isti mah golemim.
Moda, pomisli, moda je upravo to ono to znai postati mukarac.


25. POGLAVLJE

Doao je as za ono zbog ega su se Kunta i ostali djeaci tresli od straha ve pri
samoj pomisli na to,kasa (ryo-operacija),operacija, koja je djeake trebala
oistiti i pripremiti ih da postanu oevi mnogih sinova. Djeaci su znali da ih to
eka, ali kad je taj trenutak konano doao, doao je bez ikakva upozorenja.
Jednog dana, kad je sunce dostiglo svoj podnevni poloaj, jedan je kintangov
pomonik zapovjedio, a inilo se da je to samo jedan od redovitih naloga, neka
se itav kafo postroji na sredinjem prostoru jujua, to su djeaci, kao i obino,
hitro izvrili. Ipak Kunta osjeti iznenadni ubod straha kad je kintango osobno
izaao iz svoje kolibe, to je on u sate oko podneva rijetko kada inio, i stao
pred njih.
Izvadite svaki svoj foto.zapovjedio im je. Djeaci su oklijevali, ne vjerujui ili
ne hotei povjerovati to to su uli.
Odmah! viknuo je kintango.
Polako i stidljivo, djeaci su posluali, pogleda uprta u zemlju dok su rukom
sezali ispod pregae omotane oko bedara. Polazei svaki s jednog kraja,
kintangovi su pomonici ili od djeaka do djeaka i svakome su oko glavice
njegova fota omotali kratku traku tkanine premazane nekakvom zelenom
smjesom od smrvljenog lia.
Uskoro e foto postati neosjetljiv.rekao je kintango,naloivi im neka se vrate
u kolibe.
uureni u kolibama, osjeajui stid i strah od onoga to e se sad dogoditi,
djeaci su ekali u tiini negdje do sredine popodneva, kad su im ponovo
zapovjedili neka izau,a zatim su stajali i gledali kako kroz vrata sela ulaze
mnogi mukarci iz Juffurea,oevi, braa i strievi koji su ih ve ranije posjetili,
ali su sada s njima doli jo i drugi. Omoro je takoer bio s njima, ali ovaj se put
Kunta priinjao da ne vidi oca.Mukarci su se i sami postrojili nasuprot
djeacima i onda su u koru, ritmiki izgovorili:
To to e se izvriti bilo je izvreno na nama ... i naim oevima prije nas
tako ete i vi postati... svi mi zajedno mukarci.
Zatim je kintango opet poslao djeake natrag u kolibe.
Ve je padala no kad su zauli mnoge bubnjeve koji su se iznenada oglasili
ispred ulaza u jujuo.Izaavi po nalogu ispred koliba, ugledali su kako je kroz
vrata sela nahrupilo viui i skaui visokim skokovima dvanaestak kakurang
plesaa.U odjei od lisnatih grana i s maskama od kore drvea,skakali su
naokolo,prijetei uzmahujui kopljima medu zastraenim djeacima, a zatim su
isto onako iznenadno kako su i doli ponovo nestali.Gotovo polumrtvi od
straha,djeaci sad posluaju kintangovu zapovijed neka posjedaju tijesno jedan
uz drugoga, leima oslonjeni o bambusovu ogradu jujua.
Oevi, strievi i starija braa stajali su blizu njih i skandirali:
Uskoro ete se vratiti kuama svojim njivama ... i kad doe vrijeme, uzet ete
sebi ene i iz vaih e prepona potei vjeni ivot.
Jedan od kintangovih pomonika vikne ime jednog djeaka.Kad je djeak ustao,
pomonik ga pokretom ruke poalje za dugaki zaslon od pletenog bambusa.
Kunta nije mogao ni vidjeti ni uti to se tamo dogodilo, ali za nekoliko
trenutaka djeak se ponovo pojavi s krvlju natopljenim komadom tkanine
meu nogama.Pomalo je posrtao i drugi ga je pomonik napola nosio natrag do
njegova mjesta uz bambusovu ogradu. Prozvan je slijedei djeak, pa jo jedan i
jo jedan i konano:
Kunta Kinte!
Kunta se okamenio od straha. Ipak, prisili se ustati i pode iza zaslona. Unutra
su bila etiri mukarca, jedan mu od njih zapovjedi neka legne na lea. On
poslua, noge su mu se tako tresle da ionako vie ne bi mogao stajati. Mukarci
se zatim nagnu nad njega, vrsto ga uhvate i podignu mu bedra uvis. Trenutak
prije nego to je zatvorio oi, Kunta ugleda kintanga kako se naginje nad njim
drei neto u rukama. Zatim osjeti otru bol. Bilo je jo gore nego to je mislio
da e biti,iako ne onako strano kako bi bilo bez one smjese koja mu je
umrtvila osjete.U trenutku je ve bio vrsto omotan i jedan mu od pomonika
pomogne otii natrag do ograde gdje je sjeo, slab i u oku, uz ostale djeake koji
su ve bili iza zaslona. Nisu se usuivali pogledati jedan drugoga. Pa ipak, ono
ega su se plaili vie od svega na svijetu, bilo je sada iza njih.
Kad se kafo poeo oporavljati od operacije u jujuo selu zavladalo je ope
veselje,jer zauvijek je prolo ono nedostojno razdoblje kad su bili samo djeaci,
kako tijelom, tako i duhom. Sad su ve bili vrlo blizu trenutka kad e se moi
nazvati mukarcima i osjeali su zbog toga beskrajnu zahvalnost i potovanje
prema kintangu.I on je, sa svoje strane, poeo na Kuntin kafo gledati drugim
oima. Sada su tog starog, naboranog, sjedokosog starjeinu, kojega su djeaci s
vremenom zavoljeli,mogli ponekad ak vidjeti nasmijeenog.
I namjerno nenaglaeno, kad bi se obraali kafu, kintango ili njegovi pomonici,
rekli bi:
Vi mukarci, a Kunti i njegovim drugovima inilo se isto toliko nevjerojatnim,
koliko i divnim to se to oni doista njima tako obraaju.
Ubrzo potom poeo je etvrti mjeseev ciklus i sad su po dva, po tri djeaka iz
Kuntinog kafa, ovisno o osobnom nalogu kintanga odlazili svake noi iz jujua i
trei cijelim putom do uspavanog Juffurea, i poput sjenki se uvlaili u ostave
svojih vlastitih majki, odakle bi ukrali toliko kuskusa, suenog mesa i prosa
koliko bi mogli ponijeti, zatim bi trali sa svojim plijenom natrag do jujua i
sutradan bi tu hranu trijumfalno pripremili za ruak,da dokaete kako ste
pametniji od svake ene, pa ak i od vlastite majke, rekao im je kintango.
Meutim,slijedeeg bi se dana njihove majke, naravno, hvalisale prijateljicama
kako su ule djeake dok su se nou uljali po ostavama i kako su budne leale i
sluale, ponosne na svoje sinove.
Sada bi u jujuo selu uveer vladalo novo raspoloenje. Gotovo redovito Kuntin
bi kafo uao u polukrugu oko kintanga. Iako je kintango uglavnom i dalje bio
jednako strog prema njima, sada im se vie nije obraao kao nestanim, glupim
malim djeacima, nego kao mladiima iz svog vlastitog sela.
Ponekad bi im govorio o odlikama muevnosti od kojih je najvanija, odmah
poslije neustraivosti, potpuno potenje u svemu.A ponekad im je priao o
njihovim pradjedovima. Bezgranino potovanje dunost je ivih prema onima
koji borave u drutvu s Alahom, govorio im je. Svakog je djeaka upitao ijeg se
imena od svih svojih predaka najbolje sjea,Kunta je imenovao svoju baku
Yaisu, a kintango im je rekao kako se ti preci koje su djeaci imenovali, mole
Alahu za sreu i blagostanje svog ivog potomka jer takav je obiaj predaka.
Jedne druge veeri, kintango im je govorio kako je u selu u kojem ive, svaka
osoba od jednake vanosti za selo,od tek roenog djeteta do najstarijeg starca.
Sad kad su postali mukarci,moraju nauiti da svakome iskazuju jednako
potovanje, a takoer a to je prva meu mnogim dunostima mukarca moraju
tititi sreu i blagostanje svakog mukarca, ene i djeteta u Juffureu kao to bi
titili sami sebe.
Kad se vratite kui,ree kintango,poet ete sluiti Juffureu kao oi i ui
svoga sela. Od vas e se oekivati da uvate strau ispred ograde sela, kao
osmatrai, i da motrite na tuobaba i ostale divljake, a na njivama ete uvati
usjeve od tetoina.Vaa e dunost biti da nadgledate enama lonce,ak i lonce
vlastite majke,kako biste provjerili paze li da lonci budu isti,a ukoliko u
loncima naete makar i trunku prljavtine ili moda nekog kukca, najstroe
ete ih ukoriti.
Djeaci su jedva ekali da ponu obavljati svoje dunosti.Iako su maltene svi,
osim nekoliko najstarijih, jo uvijek bili premladi da bi sanjali o dunostima
koje e ih dopasti kad prijeu u etvrti kafo, znali su da e im jednog dana, kad
budu mladii izmeu petnaest i devetnaest kia, dodijeliti vaan posao
prenoenja poruka kao to je onaj mladi donio glas o posjeti slavnog mora iz
Juffurea u druga sela.
Kuntin kafo to nikako nije mogao zamisliti, ali oni mladii koji su ve sluili kao
glasnici, ni za im nisu toliko eznuli kao za tim da prestanu biti glasnici, jer
kad prijeu u peti kafo,nakon navrenih dvadeset kia, bit e unaprijeeni na
doista vane dunosti,pomagat e seoskim starjeinama kao poslanici i
pregovarai u svim poslovima s drugim selima. Mukarci poput Omora koji su
preli trideset kia postupno su se penjali na vie poloaje i dunosti sa svakom
navrenom kiom, sve dok ne bi dostigli asni status starjeine. Kunta je esto
ponosno promatrao Omora kako sjedi na rubu kruga Savjeta starjeina i
unaprijed se veselio danu kad njegov otac bude uao u unutranji krug onih
koji e naslijediti asnu slubu starjeine, jer e ovi sadanji potovani voe
kao to je kintango ,otii pred lice Alaha.
Djeacima vie nije bilo lako onako pozorno kako, bi trebalo sluati sve to im
govori kintango.inilo im se upravo nemoguim da se toliko toga dogodilo u
prola etiri mjeseeva ciklusa i da e oni sada uistinu postati mukarci.
Nekoliko posljednjih dana oteglo se due nego sve ono vrijeme prije toga, ali
konano,kad se etvrti mjesec popeo visoko na nebu i narastao do utapa
kintangovi pomonici, ubrzo poslije veernjeg obroka, zapovjede kafu neka se
postroji.
Je li to trenutak koji su ekali? Kunta je gledao oko sebe ne bi li ugledao oeve i
brau koji e zacijelo doi da prisustvuju ceremoniji proglaenja. Nije ih vidio.
A gdje je kintango?Kuntine su oi pretraivale prostor izmeu koliba i konano
otkrije kintanga kako stoji ispred vrata u ogradi jujua i upravo u tom trenutku
on ih naglim pokretom irom otvori i uzvikne:
Muevi Juffurea, vratite se u svoje selo!
Za trenutak su stajali kao ukopani, zatim polete kliui, i jedan za drugim izgrle
svog kintanga i njegove pomonike, koji su se priinjali kao da su uvrijeeni
njihovom drskou.
Prije etiri mjeseeva ciklusa, kad su mu tek bili skinuli kukuljicu s glave na
tom istom mjestu, Kunta bi teko povjerovao da e mu jednog dana biti ao
otii odavde, ili da e zavoljeti onog strogog starca koji je tog prvog dana stajao
ispred njega,meutim, ovog je asa osjeao i jedno i drugo. Zatim mu misli
polete kui i ve je trao i vikao zajedno s ostalima, kroz vrata u ogradi i dalje,
prema Juffureu.Nisu daleko odmakli kad se kao na neki neizgovoreni znak
glasovi utiae, a korak postade sporiji, teak od misli to su ih sve zaokupile,
svakoga na njegov nain o onome to ostavljaju za sobom i onome to je pred
njima. Ove im noi nisu trebale zvijezde da im pokau put.


26. POGLAVLJE

Ajii! Ajii!
Sretno klicanje ena odjekivalo je selom i ljudi su pourili iz koliba, nasmijani,
pleui i pljeui rukama kad je Kuntin kafo i oni koji su navrili petnaest kia
i postali etvrti kafo dok su bili u jujuo selu,ponosnim korakom proli kroz
vrata Juffurea u samu zoru.Novi mukarci su koraali polako i nadali se da
izgledaju dovoljno dostojanstveno,nisu govorili, niti su se smjekali u poetku.
Kad je ugledao majku kako tri prema njemu, Kunta osjeti elju da joj potri u
susret, i mada nije uspio sprijeiti da mu lice sine od radosti, uspio se prisiliti
da nastavi istim odmjerenim korakom. A onda se Binta baci na njega,ogrlila ga
je rukama oko vrata, milovala mu obraze, oi su joj se ispunile suzama,
mrmljala je njegovo ime. Kunta joj je sve to dopustio samo vrlo kratko, a zatim
se izvukao iz njezina zagrljaja, jer on je sada bio mukarac, meutim, uinio je
to na takav nain da je izgledalo kao da se odmaknuo samo zato da bi bolje
pogledao ono vriskavo klupko koje je, sigurno privezano povezom od tkanine,
visilo Binti na leima.Posegnuvi objema rukama u povez,Kunta izvue
djetece.
Znai, to je moj brat Madi!veselo je uzviknuo, podigavi dijete visoko u zrak.
Binta je sjala od sree hodajui uza nj kad se uputio prema njenoj kolibi s
djetetom u naruju, beio se, gukao i tipkao bucmaste djetetove obraze. Ali,
Kunta nije bio toliko zanesen svojim malim bratom da ne bi primijetio jato
goliave djeurlije koje ga je pratilo u stopu, irom otvorivi oi i usta.
Dvoje,troje dralo mu se uz koljena, a drugi su protravali izmeu Binte i
drugih ena, koje su neprestano uzvikivale kako Kunta izgleda snaan i zdrav,
kako je postao muevan. Kunta se priinjao da nita ne uje, ali su njihovi
uzvici bili poput slatke glazbe u njegovim uima.
udio se gdje je Omoro i gdje je Lamin,onda se naglo prisjeti da je njegov mlai
brat vjerojatno s kozama na pai. Ve je bio sjeo u Bintinoj kolibi kad opazi da
je za njima uao i jedan od veih djeaka iz prvog kafa i sada je stajao pred
njim, zurio u Kuntu i drao se Binti za suknju.
Zdravo Kunta.ree djeai.
To je bio Suwadu! Kunta to jednostavno nije mogao vjerovati. Kad je odlazio da
se priprema za mukarca, Suwadu je jo bio samo neto to se svima mota pod
nogama, presitno da Kunta na to obraa bilo kakvu pozornost, osim kad bi mu
dojadilo njegovo vjeito cviljenje.A sada, u roku od samo etiri mjeseeva
ciklusa, izrastao je nekako i poeo govoriti, postao je linost. Vrativi djetece
Binti, Kunta podigne Suwada i pone ga bacati visoko pod krov kolibe sve dok
njegov mali brat nije poeo kliktati od uitka. Kad se tako pozdravio sa
Suwaduom, koji je istrao iz kolibe kako bi pogledao jo neke od novih
mukaraca u kolibi nastane tiina.
Ispunjena radou i ponosom, Binta nije imala potrebe za razgovorom. Kunta
jest.elio joj je rei koliko mu je nedostajala i koliko je sretan to je opet kod
kue. Ali, nije uspijevao nai prave rijei kojima bi joj to rekao.A znao je da to i
nisu rijei koje bi jedan mukarac trebao govoriti nekoj eni, ak ni vlastitoj
majci.
Gdje je moj otac? konano upita.
Otiao je narezati trave za krov tvoje kolibe.odgovori Binta.
U svom oduevljenju Kunta je posve zaboravio kako e sada,kao odrasli
mukarac, imati svoju vlastitu kolibu. Izaao je iz majine kolibe i pourio se do
mjesta koje mu je otac uvijek pokazivao govorei kako se tu moe narezati
najkvalitetnija trava za pokrivanje krova.Omoro ga je vidio kako dolazi i Kunti
srce bre zakuca kad zamijeti da mu otac polazi u susret.Rukovali su se kao to
je obiaj medu mukarcima, duboko zagledajui jedan drugome u oi, prvi put
su jedan drugoga gledali kao mukarac mukarca. Kunta osjeti slabost od snage
osjeaja koji su ga preplavili, i na trenutak obojica zautjee.Zatim mu Omoro
ree, ravnoduno kao da govori o vremenu, da je za njega otkupio kolibu iji se
bivi vlasnik oenio i sagradio novu kuu. Da li bi moda Kunta elio da je sada
pou razgledati? Kunta tiho ree kako bi je elio pogledati i zajedno se uputie,
a putom je uglavnom govorio Omoro, jer Kunta se jo uvijek muio traei
rijei.
Na Kuntinoj kolibi trebalo je osim krova, popraviti i zidove.Ali, Kunta je to
jedva i zamijetio,i nimalo ga to nije smetalo,jer to je bila njegova vlastita koliba,
a nalazila se na sasvim drugom kraju sela,daleko od kolibe njegove majke.
Naravno, nije dopustio da mu se na licu pokae zadovoljstvo koje je osjeao, a
pogotovo nije o tome nita rekao.Umjesto toga, rekao je Omoru da e sam
izvriti potrebne popravke.Kunta moe popraviti zidove, odvratio je Omoro,
meutim, on bi volio da njemu prepusti dovriti krov na kojem je ve zapoeo
raditi.Ne rekavi vie ni rijei,Omoro se okrenuo i poao natrag prema polju s
travom za krovove,ostavivi Kuntu zagledanog za njim, zahvalnog ocu to je
njihov novi odnos mukarca prema mukarcu zapoeo na tako jednostavan,
svakodnevni nain.
Kunta je vei dio tog poslijepodneva proveo obilazei svaki djeli Juffurea,
uivajui pri pogledu na lica kojih se s ljubavlju sjeao, na poznate kolibe i
zakutke,obiao je seoski bunar, kolsko dvorite, baobab i stablo ceiba.Nije
uope bio svjestan koliko je eznuo za domom sve dok nije otkrio kako uiva u
pozdravima svakoga koga bi susreo. Poelio je da je ve vrijeme kad se Lamin
vraa s pae, a zatim otkrije kako mu nedostaje jo jedna posebno draga osoba
iako je to bila ena.
Konano,ne brinui vie o tome prilii li tako neto mukarcu,on se uputi
prema maloj, oronuloj kolibi stare Nyo Boto.
Bako! zazvao je na vratima.
Tko je to? zauo ju je kako odgovara povienim, ljutitim tonom.
Pogodi, bako!ree Kunta i ue u kolibu.Kuntinim je oima trebalo nekoliko
asaka da razazna staricu u polumraku.uala je kraj kablia s vodom, u kojoj
je namakala koru baobaba, izvlaei duge niti iz nje.Nakon to ga je neko
vrijeme otro promatrala, progovori:
Kunta!
Tako mi je drago to te opet vidim, bako! uzviknuo je Kunta.
Nyo Boto opet pone izvlaiti vlakna.
Je li tvoja majka zdrava? upita ga, a on potvrdi da se Binta dobro osjea.
Bio je pomalo osupnut, jer ona se ponaala kao da on nije nikamo ni odlazio,
kao da uope nije primijetila kako je on sada mukarac.
esto sam mislio na tebe kad sam bio daleko odavde,svaki put kad bih
dotaknuo ovu saphie amajliju koju si mi vezala na ruku.
Starica samo zaguna, ak nije ni podigla pogled sa svog posla.Kunta se ispria
to ju je smetao u poslu i hitro izae, duboko povrijeen i strahovito zbunjen.
Tek mnogo kasnije Kunta e shvatiti da je takvo njezino ponaanje boljelo Nyo
Boto vie nego njega,ona se, meutim,ponaala onako kako se ena mora
ponaati prema nekome tko vie ne moe doi traiti utjehe uz njezine suknje.
Jo uvijek neraspoloen, Kunta je polako koraao prema svojoj novoj kolibi kad
zauje poznatu galamu,meket koza, lave pasa i uzvike djeaka. Drugi kafo i
njihove koze vraali su se s popodnevne pae u savani. Lamin e biti s njima.
Kunta pone uzbueno pretraivati lica djeaka kad su mu se pribliili. Zatim
ga Lamin ugleda, uzvikne njegovo ime i dotri do njega, lica blistava od irokog
osmijeha.Ali, nekoliko koraka ispred Kunte naglo se zaustavio, jer je ugledao
hladni izraz na licu svoga brata i tako su stajali, gledajui jedan drugoga.
Konano je Kunta bio taj koji je prvi progovorio.
Zdravo.
Zdravo, Kunta.
Zatim su se jo malo gledali. Laminove su oi sjale od ponosa, ali Kunta u njima
opazi istu onu bol kakvu je i sam maloprije osjetio u kolibi Nyo Boto, te
nesigurnost, nedoumicu kako bi se sada trebao ponaati prema svom velikom
bratu. Kunta pomisli kako bi mu bilo mnogo drae kad se njih dvojica ne bi
ovako ponaali,ali bilo je neophodno potrebno da se mukarcu ukazuje
odreeno potovanje, ak i kad se radi o roenom bratu.
Sad je Lamin prvi progovorio:
Obje tvoje koze nose kozlie.
Kunta je bio oduevljen, to je znailo da e uskoro biti vlasnik etiri, a moda
ak i pet koza,ako jedna od koza nosi dvojke.Ali nije se nasmijeio, niti je
pokazao iznenaenje.
To je dobra vijest.rekao je jo hladnije nego je namjeravao.
Ne znajui to bi vie rekao, Lamin se bez rijei okrene i otri, dozivajui svoje
wuolo pse da mu pomognu prikupiti koze koje su se poele razilaziti.
Cijelo vrijeme dok mu je pomagala da se preseli u vlastitu kolibu, Bintino je lice
zadralo isti ukoeni, neprobojni izraz.Stara mu je odjea sada sva preuska i
prekratka,rekla je i tonom dunog potovanja dodala kako e mu ona saiti
novu odjeu kad on nae malo vremena od vanih poslova koji ga sada ekaju i
doe njoj da ga izmjeri.Kako Kunta nije posjedovao mnogo vie od luka,
strelica i prake, Binta je neprestano mrmljala:
Trebat e ti ovo..I..Trebat e ti ono ,sve dok ga nije opskrbila svim
najnunijim stvarima za kuanstvo, kao to su leaj, nekoliko zdjela, stolac i
molitvena prostirka koju mu je izatkala dok je bio odsutan. Kod svake stvari
koju bi mu odvojila, Kunta bi zagunao, onako kako je to oduvijek sluao da
ini njegov otac, kao ne treba mu to, ali se tog asa ne moe sjetiti pravog
prigovora zato tu stvar ne eli u svojoj kui.Kad je primijetila da se ee po
glavi ponudila se da pregleda nisu li mu se sluajno u kosi zakotile ui, a on ju
je grubo odbio ne obazirui se na njezino mrmljanje nakon toga.
Ve je bila gotovo pono kad je Kunta konano zaspao, jer mu se mnotvo
raznih misli motalo po glavi. A uinilo mu se da je jedva zaklopio oi kad ga je
probudilo kukurijekanje pijetlova,a odmah se za njima zauo unjkavi poziv
alima na prvu jutarnju molitvu kojoj e Kunta i njegovi vrnjaci danas prvi put
smjeti prisustvovati zajedno s ostalim mukarcima iz Juffurea.
Brzo se odjenuvi, Kunta ponese sa sobom novu molitvenu prostirku i pridrui
se ostalim mladiima iz svoga kafa kad su,pognutih glava i sa smotanim
prostirkama ispod ruke, kao da su to inili itavog ivota po prvi put ulazili u
bogomolju, iza ostalih mukaraca iz sela.Unutra su Kunta i ostali mladii
promatrali i oponaali svaki pokret i izriaj starijih mukaraca, posebno vodei
brigu o tome da ne budu previe tihi, ni previe glasni kad kazuju molitve.
Nakon molitve, Binta je odnijela doruak u kolibu svog novog mukarca.
Postavila je pred Kuntu zdjelu vrueg kuskusa iz kojeg se dizala para a on opet
samo zaguna, pazei da mu se na licu ne pokae koliko je uzbuen i Binta brzo
ode, a Kunta je dorukovao bez ikakvog zadovoljstva, jer mu se uinilo da je
Binta brzo sakrila neto to je bilo sumnjivo nalik na veseo osmijeh.
Poslije doruka, Kunta i ostali mladi mukarci poeli su obavljati svoje dunosti
s toliko gorljivosti da su to njihovi stariji izgleda smatrali isto toliko zabavnim.
ene su se jedva mogle kretati, jer bi se svaki as kraj njih naao neki od
novopeenih mukaraca i strogo zahtijevao neka mu pokae svoje kuhinjske
lonce, kako bi vidio ima li u njima kukaca. A lunjajui okolo po kolibama i oko
seoske ograde,mladii su otkrili stotine mjesta koja je,po njihovim strogim
procjenama ,hitno trebalo popraviti.
ak je dvanest njih izvuklo po abar bunarske vode i svi su briljivo kuali
vodu, zahvatajui je tikvicama, nadajui se da e otkriti kako je voda slankasta
ili zamuena ili da sadri neke druge nezdrave primjese. Bili su razoarani kad
nita nisu nali, ali su za svaki sluaj zamijenili svjeima one ribe i kornjau
koje su seljani drali u bunaru kako bi vodu istile od nametnika.
Novopeeni mukarci, ukratko, motali su se posvuda.
Ima ih kao buha!zagunala je stara Nyo Boto kad se Kunta pribliio potoku
gdje je ona mlatila rublje na kamenju, i Kunta umalo ne otri glavom bez obzira
u suprotnom pravcu.
Takoer je brino izbjegavao sva mjesta za koja je pretpostavljao da bi tamo
mogao zatei Bintu, uvjeravajui samog sebe neprestano kako unato tome to
je ona njegova majka on prema njoj nee imati nikakvih naroitih obzira i otro
e je ukoriti ukoliko to ikada bude potrebno. Konano, ona je ena.


27. POGLAVLJE

Juffure je bilo tako malo selo,a seoski je kafo marljivih novopeenih mukaraca
bio tako brojan da se Kunti uskoro inilo kako je svaki krov, zid, svaku zdjelu i
svaki kuhinjski lonac u selu uvijek ve netko pregledao, oistio, popravio ili
zamijenio, trenutak prije nego to bi on tamo dospio. Meutim, on je zbog toga
bio prije zadovoljan nego razoaran, jer mu je tako ostajalo vie slobodnog
vremena za obraivanje malog komada zemlje koju mu je Savjet starjeina
dodijelio na koritenje.
Svi su novi mukarci sada uzgajali vlastiti kuskus ili kikiriki,neto od toga
sluilo im je za hranu, a ostatkom su trgovali,mijenjali se s onima kojima urod s
njihove njive nije dostajao da prehrane obitelj,za one stvari koje su mladiima
bile potrebnije od hrane.
Mladi koji je postizao dobar urod, umio dobro trgovati i mudro raspolagao
svojim kozama mijenjajui, recimo, tuce koza za mladu kravu koja bi mu
kasnije dala telad, mogao je napredovati i postati imunim ovjekom do svojih
dvadeset pet ili trideset kia, te je potom mogao poeti razmiljati o tome da
uzme sebi enu i pone podizati vlastite sinove.
Za onih nekoliko mjeseevih ciklusa otkako se vratio u selo, Kunta je uzgojio
mnogo vie nego to je sam mogao pojesti,a toliko je spretno trgovao,
nabavljajui ovu ili onu stvar za svoje kuanstvo, kako bi ukrasio svoju kolibu,
da je Binta poela zbog toga glasno gunati. Imao je toliko stolaca, prostiraa
pletenih od iblja, toliko zdjela za hranu, posuda od tikava i raznovrsnih drugih
predmeta u svojoj kolibi,mrmljala je,da unutra gotovo vie nije bilo mjesta za
Kuntu.Meutim, on je milostivo previao njenu drskost, budui da je sada
spavao na udobnom krevetu s gipkim podlokom od bambusa, prekrivenim
pletenom trskom, na koji je Binta potroila pola mjeseevog ciklusa dok mu ga
je napravila.
U svojoj kolibi, uz nekoliko saphie amajlija koje je nabavio u zamjenu za urod
sa svoje njive, Kunta je uvao jo itav niz drugih monih sredstava za zatitu
od raznih nevolja,mirisnu tvar nekih biljaka i kore stabala kojim bi Kunta
poput svakog drugog mukarca iz plemena Mandingo, svake veeri prije
spavanja natrljao elo, miice i bedra. Vjerovali su da ta magina esencija titi
mukarca od zlih duhova kako ga ne bi napali u snu. Osim toga, od toga je lijepo
mirisao o emu je, kao i o svom izgledu, Kunta ve bio poeo brinuti.
Njega i ostale iz njegova kafa, sve je vie muilo neto to se odnosilo na njihov
muki ponos, ve prilian niz mjeseevih ciklusa.
Kad su otili na pripreme za mukarce, oni su za sobom ostavili skupinu
mravih, hihotavih, glupih malih curica koje su se igrale gotovo isto tako grubih
igara kao i djeaci. A zatim, nakon cijela etiri mjeseeva ciklusa koliko su bili
odsutni, vratili su se kao novopeeni mukarci i nali te iste curice s kojima su
odrasli kako se nametljivo etkaju gdje god ovjek pogleda, isturujui grudi
veliine mango ploda, zabacujui glave i maui rukama, razmeui se
zveckavim novim naunicama, ogrlicama i narukvicama. Pri tom Kuntu i ostale
mladie nije toliko nerviralo to se te djevojke tako glupo ponaaju, koliko ih je
ljutilo to su one, izgleda, sve to izvodile iskljuivo zato da bi ih uoili mukarci
koji su svi bili najmanje deset kia stariji od Kunte i njegovih drugova.
Novopeenim mukarcima, te bi djevice udavae,od etrnaest i petnaest kia,
jedva poklonile poneki pogled, osim to su im se stalno rugale i podsmjehivale.
I Kunti i njegovim drugovima toliko se na kraju zgadila njihova uznositost i
porugljivost da su odluili kako vie nee obraati nimalo pozornosti ni
djevojkama, ni tim starijim mukarcima koji su oigledno, sa zadovoljstvom
prihvaali pokuaje djevojaka da ih zavedu svojim lepravim oijukanjem.
Meutim, ponekad kad bi se ujutro probudio, njegov bi foto bio tvrd poput
nonog palca. Naravno, to mu se ve mnogo puta dogodilo i ranije, ak i onda
dok je jo bio mali kao Lamin, ali sada je to bilo sasvim drugaije, jer su se uz to
u njemu budili neki novi osjeaji, duboki i snani. I Kunta ne bi mogao odoljeti,
zavukao bi ruku pod pokriva i vrsto bi stegnuo svoj foto. Takoer nije mogao
prestati misliti o onome to su on i njegovi vrnjaci nauli iz razgovora odraslih
o tome kako se foto stavlja u ene.
Jedne noi, sanjajui,jer je Kunta jo od djetinjstva uvijek mnogo sanjao, ak i
dok je bio budan, govorila je Binta,odjednom se naao u krugu gledalaca koji su
promatrali seoruba ples koji se plee u vrijeme etvenih sveanosti, kad
najljupkija, najduega vrata,najadavije crna djevica meu plesaicama izabere
Kuntu i pred noge mu baci maramu da je podigne. Kad je Kunta podigao
maramu, ona potri prema svojoj kolibi uzvikujui: Svidjela sam se Kunti! i
nakon paljivog razmatranja, njezini im roditelji dadoe dozvolu da se vjenaju.
Omoro i Binta takoer se sloie i obadvojica oeva ponu pregovarati o cijeni
nevjeste.Djevojka je lijepa,govorio je Omoro,ali mene zanima njezina stvarna
vrijednost kao supruge mog sina. Je li dovoljno snana i marljiva radnica? Da li
je ugodne naravi? Zna li dobro kuhati i voditi brigu o djeci? A najvanije od
svega, jamite li da je djevica?Svi su odgovori bili potvrdni i nato je ugovorena
cijena i dogovoren dan vjenanja.Kunta je sagradio novu, lijepu kolibu od blata,
a obje su majke skuhale obilje poslastica kako bi gosti dobili to bolji dojam. A
na dan vjenanja, odrasli, djeca, koze, kokoi, psi, papige i majmuni gotovo su
galamom nadglasali glazbenike koje su roditelji bili unajmili. Kad je stigla
nevjesta s pratnjom, pjeva pohvalnica poeo je izvikivati kakve su se odline
dvije obitelji sada zdruile. Jo su se glasniji uzvici zauli kad su nevjestine
najbolje prijateljice grubo gurnule mladu enu u Kuntinu novu kolibu. iroko
se osmjehujui i domahujui svima, Kunta je poao za njom i navukao zastor
preko vrata kolibe.Kad je ona sjela na njegov krevet, Kunta joj je zapjevao
najstariju i najpoznatiju tradicionalnu pjesmu o ljubavi: Mandunbe, tvoj dugi
vrat veoma je lijep.. Zatim su legli na meke, obraene koe i ona ga je njeno
poljubila, a zatim su se vrsto zagrlili. I onda se dogodilo ono, onako kako je to
Kunta zamislio prema onome to su mu o tome drugi ispriali. Bilo je jo
mnogo ljepe nego to su mu priali i njegov je udni osjeaj jaao i jaao,dok
Kunta konano nije prsnuo
Naglo se trgnuo i jedan je dugi trenutak, tako probuen, ostao nepomino
leati,pokuavajui shvatiti to se dogodilo. Zatim, posegnuvi rukom meu
noge, osjeti nekakvu toplu vlagu po sebi i po krevetu. Uplaen, u panici, Kunta
skoi iz kreveta, dohvati komad tkanine i obrie i sebe i krevet. Zatim, sjedei
tako u mraku, strah u njemu polako smijeni zbunjenost, koju nadjaa sram, a
sram se izgubi pred zadovoljstvom,a zadovoljstvo konano smijeni neki
neodreeni osjeaj ponosa.Da li se to ikada dogodilo nekom od njegovih
vrnjaka, pitao se Kunta. Iako se nadao da su i oni to iskusili, istodobno se
nadao da moda ipak nisu, jer moda je to ono to se dogaa kad uistinu
postane mukarac, mislio je, i ako je tako, onda bi volio biti prvi. Ali Kunta je
bio svjestan da to nikada nee saznati, jer to iskustvo, pa ak i te misli nisu
stvari koje bi on mogao podijeliti bilo s kime. Konano, iscrpljen i u zanosu,
ponovo je legao i ubrzo zapao u blagotvorni san bez snova.


28. POGLAVLJE

Poznaje svakog mukarca, svaku enu, dijete, psa i kozu u Juffureu, govorio je
Kunta sam sebi jednog popodneva dok je sjedio i ruao uz svoje polje kikirikija,
a obavljajui dunosti u selu, svakog dana bi vidio ili razgovarao s gotovo
svakim od njih.Pa zato se onda osjeao tako usamljen? Zar je siroe? Zar nema
oca koji se prema njemu odnosi onako kako se i treba odnositi mukarac
prema mukarcu?Zar nema majku koja se savjesno brine o svim njegovim
potrebama?Zar nema brau koja ga potuju ? Zar im nije postao idolom, otkako
je stekao status odraslog mukarca? Zar nema prijateljstvo onih s kojima se
kao dijete igrao u blatu, s kojima je kao djeak uvao koze i s kojima se vratio u
Juffure kao mukarac?Zar se nije pokazao dostojnim potovanja svojih
starjeina i zavisti svojih vrnjaka,poto je mudrim gospodarenjem poveao
njemu dodijeljeni posjed na sedam koza, tri kokoi i izvanredno opremljenu
kolibu jo prije svog esnaestog roendana? Nita se od toga nije moglo porei.
Pa ipak, bio je usamljen.Omoro je sada imao previe posla i nije mogao s
Kuntom provoditi onoliko vremena kao ranije kad je imao samo jednog sina i
manje obaveza u seoskoj upravi.I Binta je imala pune ruke posla sa dva njegova
najmlaa brata, ali Kunta i njegova majka ionako nisu imali ba mnogo toga o
emu bi mogli razgovarati. ak ni s Laminom nije vie bio toliko blizak, nakon
to je Kunta otiao na pripreme za mukarce,Suwadu je postao Laminova
zadivljena sjenka, kao to je prije Lamin bio Kuntina i Kunta je pomijeanih
osjeaja promatrao kako se Laminov odnos prema mlaem Suwadu mijenja od
razdraene nepodnoljivosti do strpljive snoljivosti,te na kraju u ljubav.
Uskoro su njih dvojica postali nerazdruivi, i za Kuntu je preostalo isto tako
malo prostora koliko i za Madija,koji je jo bio previe mali da bi im se
pridruio,ali dovoljno velik da se rasplae zbog toga to ga nisu poveli sa
sobom. Neki put kad dva starija djeaka ne bi uspjela dovoljno brzo pobjei iz
kolibe, Binta bi im, naravno, naloila neka sa sobom povedu i Madija, kako bi ga
se ona malo oslobodila, i Kunta ne bi mogao suzdrati smijeak kad bi ugledao
svoja tri brata kako stupaju kroz selo jedan iza drugoga, po redoslijedu
roenja,prva dvojica snudeno zurei preda se, dok malian, veselo se
osmjehujui, trkara u zaelju, trudei se da odri s njima korak.
Nitko vie nije hodao iza Kunte, a prilino je rijetko i uz njega netko iao, jer su
njegovi vrnjaci u sve one sate kad nisu spavali bili sada zaokupljeni svojim
novim dunostima, a moda isto kao Kunta, i vlastitim sumornim mislima o
barem zasad prilino sumnjivim prednostima muevnoga doba.
Istina, dobili su svaki svoju njivu i poeli su stjecati imanje,koze i sve ono drugo
to mukarac treba posjedovati. Ali, njive su bile male, rad teak, a ono to su
uspjeli stei tako sramotno neznatno u usporedbi s imanjem starijih
mukaraca. Dunost im je bila da budu oi i ui svoga sela, meutim, kuhinjski
su lonci bili uvijek isti i bez njihova nadzora, a u njive nije nikada nitko
upadao, osim poneke obitelji babuna ili gustih jata ptica.
Uskoro im je postalo jasno kako zapravo njihovi stariji obavljaju sve doista
vane poslove, a kao da su to eljeli jo i naglasiti, pokazivali su prema mlaim
mukarcima samo prividno potovanje, ba kao to su im dali i prividne
obaveze. I doista, ukoliko bi uope obratili panju na mlade mukarce, uvijek bi
izgledalo da se stariji mukarci, slino kao i mlade seoske djevojke, jedva
suzdravaju od smijeha, ak i kad bi netko od mladia bez greke obavio neki
uistinu teak zadatak.Ali, jednog dana i on e biti jedan od tih starijih, mislio je
Kunta, a tada e ast zrele muevnosti znati nositi s vie dostojanstva i s vie
suosjeanja i razumijevanja za mlade mukarce nego to ga oni pokazuju sada
za njega i njegove drugove.
Osjeajui nemir i raalivi se malo nad samim sobom,Kunta te veeri izae iz
kolibe i uputi se u samotnu etnju. Iako nije imao na pameti nikakav odreeni
cilj, noge su ga same odnijele do kruga zanesenih djejih lica, okupljenih oko
vatre uz koju su bake priale malianima iz prvog kafa prie za laku no. Zastao
je dovoljno blizu da moe sluati,ali ne toliko blizu da bi netko mogao
primijetiti kako slua,Kunta une i priini se kao da briljivo razgledava
nekakav kamen koji mu je bio pred nogama, dok je jedna od naboranih starica
mahala,mravim rukama i skakala po istini ispred djece, doaravajui
kretnjama i mimikom priu o etiri tisue hrabrih ratnika kralja Kasoona,
kojega je u boj pratila grmljavina pet stotina velikih ratnih bubnjeva i
trubljenje pet stotina rogova od slonovskih kljova. Bila je to pria koju je Kunta
ve mnogo puta sluao uz vatru dok je bio dijete, a sada, dok je gledao
zanesena lica svog Madija u prvom i Suwadua u zadnjem redu, nekako se
rastuio sluajui ponovo tu priu.Uzdahnuvi,Kunta ustane i polako se
udalji,njegov je odlazak ostao nezamijeen,kao to je bio nezamijeen i dolazak.
Uz vatru uz koju je sjedio Lamin s drugim djeacima svoje dobi, ponavljajui
stihove iz kurana, te uz vatru uz koju je Binta sjedila s drugim majkama i
brbljala o muevima, kuanstvu, djeci, kuhanju, ivanju, minkanju,frizurama,
osjeao se isto tako nepoeljnim. Proavi pokraj te tri vatre, konano se naao
ispod iroke kronje baobaba, gdje su mukarci Juffurea sjedili uz etvrtu
vatru, razgovarajui o seoskim poslovima i drugim ozbiljnim pitanjima. Kao to
se osjetio prestarim da bi se pridruio skupini oko prve vatre, tako je osjetio
kako je jo uvijek premlad da bi ga ovdje pozdravili. Ali, nije imao kamo pa tako
sjedne medu one u vanjskom krugu,iza mukaraca Omorove dobi, koji su sjedili
blie vatri, te iza onih kintangove dobi koji su sjedili najblie, a meu njima su
sjedili i lanovi Savjeta starjeina. Kad je sjeo, uo je kako jedan od njih pita:
Da li tko zna koliko je naih ukradeno?
Razgovarali su o lovcima na robove,to je bila glavna tema razgovora
mukaraca uz vatre ve vie od stotinu kia, sve otkako je tuobab poeo krasti
ljude i slati ih, vezane lancima, brodovima u kraljevstvo bijelih ljudodera
preko mora.Kratko je vrijeme vladala tiina, a zatim alim ree:
Moemo samo zahvaliti Alahu to ih sada ipak kradu manje nego nekada.
Manje nas je ostalo koje bi mogli ukrasti!dobaci jedan ljutiti starjeina.
Ja sluam bubnjeve i brojim nestale,ree kintango.Pedeset do ezdeset u toku
svakog mjeseevog ciklusa, i to samo s naeg dijela bolonga, rekao bih.
Na to nitko nita ne ree i kintango doda:
Naravno,nema nikakvog naina kako bismo izbrojali gubitke dalje u
unutranjosti i u gornjem toku rijeke.
Zato brojimo samo one koje toubab odvede?pitao je arafang.
Morali bismo brojiti i spaljene baobabe i pusto tamo gdje su nekada bila sela.
Tuobab je mnogo vie naih ljudi pobio vatrom, ili su poginuli u borbi s njime,
nego to ih je ikada odveo!
Mukarci su dugo utke zurili u vatru, a zatim jedan drugi starjeina progovori:
Toubabu to nikada ne bi uspjelo bez pomoi naih vlastitih ljudi.
Mandingo, Fule, Wolofi, Jole,svako pleme Gambije ima svoje izdajice,slatee. Kao
dijete, sjeam se, gledao sam slatee kako udaraju one koji su njihov vlastiti
narod i tjeraju ih da bre koraaju za tuobaba.
Za ljubav tuobabovog novca okreemo se protiv vlastitog naroda,ree jedan
od viih starjeina.
Gramzivost i izdaja,to nam je tuobab podario u zamjenu za ljude koje je odveo.
Opet su neko vrijeme svi utjeli, a vatra je tiho pucketala. Zatim opet progovori
kintango:
Jo je gore od tuobabovog novca to to on lae besplatno i vara metodiki, isto
tako lako kao to die. To je ono to mu daje prednost pred nama.
Prolo je nekoliko trenutaka,a onda jedan od mladia iz kafa ispred Kunte
upita:
Zar se tuobab nikada nee promijeniti?
To e se dogoditi,odgovori jedan od starjeina,kad rijeke ponu tei prema
izvoru!
Uskoro je od vatre ostala samo hrpa ara iz koje se dizao tanki pramen dima, i
mukarci ponu ustajati, protezati se, te poeljevi jedni drugima laku no, oni
se raziu, vraajui se svaki u svoju kolibu. Meutim, petorica mladia iz treeg
kafa nisu otila u kolibe,jedan je ostao kako bi prainom pokrio vrui pepeo
preostao od sve etiri vatre, a ostali, ukljuujui i Kuntu, spremili su se jo
jednom, prije none strae, poi u kasnu ophodnju selom, nakon ega e se
rasporediti na etiri osmatraka mjesta postavljena ispred etiri ugla visoke
bambusove ograde oko Juffurea. Nakon tako uzbudljivog razgovora kraj vatre,
Kunta je znao da mu nee biti teko ostati budan, ali nije ga ba posebno
veselilo to e ba tu no provesti izvan sigurnih granica sela.
Kad su polako proli kroz selo i izali kroz vrata u ogradi, Kunta mahne svojim
drugovima straarima, nadajui se da izgleda dovoljno neusiljeno, te poe uz
vanjsku stranu ograde,pokraj grmlja s otrim trnjem, natrpanog gusto uz kolje
ograde i pokraj zailjenih kolaca sakrivenih u grmlju, do lisnatog skrovita s
kojeg mu se pruao pogled na okolni prostor, te noi posrebren mjeseinom.
Smjestivi se koliko je mogao udobnije, poloi koplje preko krila, privue
koljena i obgrli ih rukama kako bi se zatitio od studeni i pripremi se da na
strai provede no. Prelazei pozornim pogledom preko okolne savane ne bi li
zamijetio neki sumnjivi pokret, Kunta je sluao cvranje cvraka, tajnovite
zviduke nonih ptica, udaljeno zavijanje hijena i krikove uplaenih ivotinja
koje je iznenadio neki grabeljivac i razmiljao je o onome to su ljudi te veeri
razgovarali oko vatre. Kad je dola zora i nita se nije dogodilo, Kunta je bio
isto toliko iznenaen to ga nisu napali lovci na robove, koliko se iznenadio kad
je shvatio kako je to prva no u toku posljednjeg mjeseevog ciklusa u kojoj on
ni trenutka nije mislio na svoje osobne probleme.


29. POGLAVLJE

Gotovo svakog dana, tako se inilo Kunti, Binta bi ga uspjela neim naljutiti.
Nije to bilo neto to bi ona moda rekla ili uinila, Binta bi mu na druge naine
dobaenim pogledima, izvjesnim tonom glasa,davala do znanja kako zbog
neega nije zadovoljna s njim. Najgore je dolo kad je Kunta poeo stvarima
koje je ve posjedovao, dodavati stvari koje nije za njega nabavila Binta. Jednog
jutra, kad mu je donijela doruak,Binta maltene ispusti vreli kuskus Kunti u
krilo kad je na njemu ugledala prvi dundiko koji mu ona nije saila svojim
rukama.Osjeajui se krivim to je tavljenu kou hijene zamijenio za tu
koulju, Kunta je srdito odbio dati joj bilo kakvo objanjenje, mada je osjeao
kako je njegova majka duboko povrijeena.
Od tog jutra znao je da Binta nikada ne donese doruak, a da pri tom dobro ne
osmotri svaki predmet u njegovoj kolibi, kako bi vidjela da li se pojavilo jo
neto,neki stolac,prostira,kabli, tanjur ili lonac,to nije ona za njega pribavila.
Ako bi se u kolibi nalazio neki novi predmet, to nikada ne bi izbjeglo Bintinom
otrom pogledu. Kunta bi sjedio i bjesnio u sebi, a ona bi navukla na lice onaj
svoj poznati izraz ravnodunosti kao da nita nije zamijetila, niti joj je do toga
stalo, izraz koji je Kunta esto kod nje primijetio u vezi s Omorom, a ovaj je
meutim, kao i Kunta, isto tako dobro znao da Binta jedva eka kad e otii do
seoskog bunara i tamo pred drugim enama glasno izjadati sve to bi je muilo
kako su to inile sve ene Mandingo plemena kad bi se posvaale sa muevima.
Jednog dana, prije nego to je njegova majka stigla s dorukom, Kunta uzme
prekrasno ispletenu koaru koju mu je poklonila Jinna M'Baki, jedna od
nekoliko udovica u Juffureu, te je postavi odmah iza praga gdje se Binta zacijelo
morala spotaknuti o nju.Udovica je, sjetio se, zapravo bila samo neto mlaa od
Binte. Jo dok je Kunta bio pastir iz drugog kafa, njezin je mu otiao u lov i vie
se nikada nije vratio.ivjela je prilino blizu Nyo Boto koju je Kunta esto
posjeivao, i tako se dogodilo da su se on i udovica esto viali, a kad je Kunta
malo poodrastao,poeli su i razgovarati. Kuntu je ljutilo to su udoviini darovi
davali povoda nekim njegovim prijateljima da ga drae alama o tome zato
njemu udovica poklanja tako vrijednu koaru od bambusa. Kad je Binta ula u
kolibu i ugledala koaru,prepoznala je udoviin stil pleta,prije nego se uspjela
svladati, trgnula se, kao da je koara otrovni korpion.
Naravno, nije rekla ni rijei, ali Kunta je znao da je vrlo dobro shvatila to joj je
on time elio rei. Kunta vie nije djeak, i ve je krajnje vrijeme da se prestane
prema njemu ponaati kao brina majka. On o tome nije mogao razgovarati s
Omorom, jer je bio svjestan da ne moe sebe dovesti u smijean poloaj da od
oca trai savjete kako e postii da majka pone potovati sina onako kako je
potovala mua.Kunta je pomiljao na to da o tome razgovara sa starom Nyo
Boto, ali predomislio se kad se sjetio kako se starica udno ponaala prema
njemu nakon njegovog povratka iz jujuo sela.
I tako je Kunta to odluio srediti sam, i uskoro je donio odluku da e prestati
odlaziti u Bintinu kolibu, gdje je proveo vei dio svog ivota. A kad bi mu Binta
donosila jelo, sjedio je ukoeno i bez rijei, a ona bi ostavila jelo pred njim na
prostirau i utke izlazila i ne pogledavi ga. Konano, Kunta pone ozbiljno
razmiljati o tome da se pone hraniti negdje drugdje. Veina ostalih mladia
jo su dobivali jelo iz kuhinja svojih majki, ali nekima su kuhale starije sestre ili
urjakinje. Ako se Binta pone jo gore ponaati, pomisli Kunta, nai e neku
drugu enu da kuha za njega,moda ba udovicu koja mu je poklonila koaru.
Znao je i bez pitanja da bi udovica to vrlo rado prihvatila, ipak, nije elio da ona
sazna kako je on uope pomiljao na to.U meuvremenu, Kunta i njegova majka
nastavili su se sretati u vrijeme obroka i nastavili su se priinjati kao da jedno
drugo uope ne primjeuju.
Jednog dana rano ujutro,vraajui se s nonog straarenja na poljima kikirikija,
Kunta ugleda kako stazom ispred njega, na izvjesnoj udaljenosti, ure tri
mladia koji su, koliko je mogao vidjeti, bili otprilike njegovi vrnjaci, a znao je
da moraju biti putnici iz nekog drugog kraja. Vikao je dok se nisu okrenuli,
zatim je potrao do njih kako bi ih upoznao i pozdravio se s njima. Rekli su mu
da su iz sela koje se zove Barra, a udaljeno je jedan dan i jednu no hoda od
Juffurea, te da su se uputili u lov na zlato.
Bili su iz plemena Feloop, koje je bilo ogranak plemena Mandingo, ali Kunta ih
je morao pozorno sluati kako bi razumio to govore, a s njima je bilo isto tako.
To Kuntu podsjeti na njegov i oev boravak u novom selu njegovih strieva,
gdje je isto tako susretao ljude iji govor nije mogao razumjeti, iako su dolazili
iz sela koja su bila samo dva ili tri dana hoda od Juffurea.Kuntu je zanimalo
putovanje na koje su poli ti mladii. Pomislio je kako bi to vjerojatno zanimalo
i neke od njegovih prijatelja pa pozove mladie neka se odmore u njegovu selu
i budu jedan dan gosti sela prije nego nastave putovati. Ali mladii ljubazno
otklone poziv, objanjavajui kako moraju ve u toku treeg poslijepodneva
putovanja stii na mjesto gdje se ispiranjem moe prikupiti zlato.
Ali zato ti ne bi doao s nama? jedan mladi upita Kuntu.
Kako nije ni sanjao o neem takvom, Kunta se toliko zaprepastio da je odmah,
bez razmiljanja, odbio i rekao im je da on, mada veoma cijeni njihov ljubazni
poziv, ima previe posla na svom gospodarstvu, a osim toga ima i neke druge
obaveze. Tri mladia izraze aljenje.
Ako moda promijeni miljenje, molim te doi za nama, rekao mu je jedan
od njih.
Zatim su kleknuli i u praini mu nacrtali put kojim treba ii do nalazita zlata
udaljenog otprilike dva dana i dvije noi hoda od Juffurea. Njima je za to mjesto
rekao otac jednoga od njih, putujui glazbenik.
Kunta je iao uz njih i razgovarao sa svojim novim prijateljima dok nisu stigli
do mjesta gdje se odvajala druga staza.
Nakon to su mladii produili put tom drugom stazom koja je zaobilazila
Juffure i okrenuli se kako bi jo jednom domahnuli Kunti on se polako uputi
kui. Bio je duboko zamiljen kad je uao u svoju kolibu i kad je legao na krevet.
Unato tome to je probdio cijelu prolu no, nikako nije mogao zaspati. Moda
e ipak poi ispirati zlato, ako mu uspije nai nekog prijatelja koji bi na sebe
preuzeo brigu o njegovoj njivi. A znao je da e neki od njegovih rado preuzeti
dunost straarenja, samo ako ih upita,kao to bi i on bio spreman to uiniti
kad bi njega netko za to zamolio.
Slijedea je misao toliko uzbudila Kuntu da je upravo skoio s kreveta.Budui
da je on sada mukarac, mogao bi sa sobom povesti Lamina, kao to je nekad
otac poveo njega.itav slijedei sat Kunta je etao gore,dolje po zemljanom
podu u svojoj kolibi, premeui u pameti sve potekoe to su proizlazile iz te
njegove zamisli.Prije svega, bi li Omoro dopustio Laminu poi na takvo
putovanje,jer Lamin je jo djeak, pa mu je prema tome potrebna oeva
dozvola. Kuntu je ljutilo to kao mukarac uope mora traiti dozvolu za bilo
to,ali to ako Omoro kae ne! A to bi njegova tri nova prijatelja rekla da se on
iznenada pojavi sa svojim malim bratom? Zapravo, kad pravo razmisli,zato on
sad premjerava pod svoje kolibe i izlae se ozbiljnim neugodnostima samo da
bi uinio uslugu svom bratu Laminu, pitao se Kunta. Otkako se vratio u Juffure
iz jujua, Lamin mu ak vie nije bio ni toliko blizak kao prije.
Meutim, Kunta je znao kako do njihovog meusobnog udaljivanja nije dolo
zato to je to bilo koji od njih dvojice elio.Oni su doista uivali druiti se jedan
s drugim prije Kuntinog odlaske u jujuo.Ali je Lamin sada bio zaokupljen
Suwaduom,koji se stalno motao oko njega,ba kao to se nekad Lamin obiavao
drati Kunte, i Suwadu je bio pun ponosa i divljenja prema starijem Laminu.
Ipak, Kunta je osjeao kako Lamin nikada nije prestao to isto osjeati prema
njemu.Ukoliko se neto promijenilo,smatrao je, onda samo utoliko to je Lamin
sada osjeao za Kuntu jo vee divljenje nego ranije. Do izvjesnog udaljivanja
izmeu njih dolo je samo zbog toga to je Kunta sada bio mukarac. Mukarci
jednostavno ne provode mnogo vremena s djeacima, i mada to nisu eljeli ni
on, ni Lamin, naprosto je izgledalo da ne postoji nikakav nain kako bi se moglo
zaobii to pravilo,sve dok se Kunta nije dosjetio kako bi mogao Lamina povesti
sa sobom u lov na zlato.
Lamin je dobar djeak.Ponaa se kao dobro odgojeni djeak. I paljivo se brine
za moje koze,tim je rijeima Kunta zapoeo razgovor s Omorom, jer je vrlo
dobro znao da mukarci nikada ne poinju razgovor izravno temom o kojoj
kane govoriti. Omoro je, naravno, to isto tako dobro znao. Polako je kimnuo
glavom i rekao:
Da, rekao bih da je tako.
Koliko je mogao smirenije, Kunta zatim ispria ocu o susretu sa tri nova
prijatelja i o njihovu pozivu da doe za njima i da im se pridrui u ispiranju
zlata. Duboko udahnuvi, Kunta konano izgovori:
Palo mi je na pamet kako bi se Lamin moda veselio takvom putovanju.
Omorovo je lice ostalo potpuno bezizraajno. Nakon podue utnje, konano je
progovorio.
Putovanja koriste djeacima.rekao je i Kunta je znao da to znai da otac, ako
nita drugo, barem nee Laminu posve zabraniti odlazak. Na neki nain, Kunta
je osjeao kako otac ima u njega povjerenje, ali je osjetio i njegovu zabrinutost,
a znao je da Omoro ne eli pokazati koliko je zabrinut.
Prolo je mnogo kia otkako sam zadnji put putovao tim krajem.ini mi se da
se vie ne sjeam sasvim dobro te staze.rekao je Omoro, ravnodunim glasom,
kao da razgovaraju o vremenu. Kunta je shvatio kako njegov otac,za kojega se
Kunta nije mogao sjetiti da je ikada ita zaboravio,pokuava saznati da li Kunta
doista zna put do mjesta gdje e traiti zlato.
Spustivi se na koljena, Kunta prutiem nacrta u praini put do nalazita zlata,
kao da ga ve godinama poznaje. Izvukao je krugove, oznaavajui tako sela to
su se nalazila bilo u blizini staze, bilo na izvjesnoj udaljenosti, cijelom duinom
puta. Omoro se takoer spustio na koljena, i kad je Kunta ucrtao put, ree:
Ja bih tako usmjerio kretanje da proem blizu veine tih sela. To e znaiti
neto due putovanje, ali e biti sigurnije.
Kunta potvrdi glavom, nadajui se da izgleda samouvjerenije nego to se
odjednom osjetio.Palo mu je na pamet kako njegova tri nova prijatelja, putujui
zajedno, mogu jedan drugoga upozoriti na pogreke koje naprave u toku
putovanja ,ukoliko uope pogrijee,meutim on,putujui sam sa svojim mladim
bratom za kojega e biti odgovoran, nee imati nikoga tko bi mu mogao pomoi
ako doe do neke nezgode.
Zatim Kunta opazi kako je Omorov prst zaokruio zadnju treinu puta.
Na ovom podruju malo ljudi govori mandingo.ree mu.Kunta se prisjeti
poduka iz jujua i pogleda oca u oi.
Sunce i zvijezde pokazivat e mi put .odgovori.Nastane duga utnja, a zatim
Omoro opet progovori.
Mislim da u proi pokraj kue tvoje majke.
Kunti srce poskoi u grudima.Shvatio je da mu je otac na taj nain elio rei
kako je dobio njegovu dozvolu i kako smatra da e biti najbolje ako on osobno
obavijesti Bintu o svojoj odluci.
Omoro nije dugo ostao u Bintinoj kolibi. Jedva to je izaao i uputio se prema
svojoj kolibi, kad Binta izleti na vrata,pridravajui vrsto rukama glavu koja se
tresla.
Madi! Suwadu!vrisnula je i oni se izdvoje iz grupe djece s kojima su se igrali i
dotre do nje.
Sad su iz svojih koliba izale i druge majke i neudate djevojke i sve su pourile
za Bintom, koja je naricala i vukla dvojicu djeaka za sobom prema bunaru. Kad
je stigla tamo, sve su se ene okupile oko nje,a ona je jadikovala i vikala kako su
joj sad ostala jo samo ta dva djeteta, jer e drugu dvojicu vjerojatno uskoro
ukrasti tuobab.
Jedna djevojica iz drugog kafa, koja se nije mogla suzdrati da svima ne ispria
o Laminovu putovanju s Kuntom, otrala je sve do panjaka gdje su djeaci iz
njezina kafa uvali koze.Ubrzo potom, nasmijeene su se glave poele okretati
prema malom djeaku,izbezumljenom od veselja,koji je utrao u selo
isputajui krikove koji bi zacijelo bili sasvim dostatni da iz vjenog sna
probude njegove umrle pretke.Dostigavi majku upravo ispred njezine kolibe
iako je jo uvijek bio za duinu ruke krai od nje,Lamin je zagrli, vrsto je
poljubi u elo i podigne je u zrak dok je ona vikala neka je smjesta spusti nazad
na zemlju.Kad se konano opet doepala zemlje pod nogama,Binta odjuri,
zgrabi najblii komad drva i udari Lamina. Ona bi ga nastavila udarati, ali joj
Lamin pobjegne,ne osjetivi uope njezin udarac,prema Kuntinoj kolibi. Nije
ak ni pokucao kad je upao unutra. Bilo je nezamislivo upadati u kolibu
odraslog mukarca na tako nepristojan nain,ali nakon kratkog pogleda na lice
svog malog brata,Kunta se pretvarao kao da to nije primijetio. Lamin je
jednostavno stajao i gledao u lice svog velikog brata. Djeakova su se usta
otvarala, pokuavajui neto rei, zapravo, itavo mu se tijelo treslo, i Kunta se
s naporom morao obuzdati da ga ne dohvati i vrsto ga zagrli, osjeajui
snano struju ljubavi koja ih je u tom trenutku povezala.Zauje samog sebe
kako govori, gotovo grubo.
Vidim da si ve saznao. Polazimo sutra poslije prve molitve.
Bilo to muki ili ne, Kunta se dobro uvao da ne proe blizu Bintine kolibe dok
je na brzinu obilazio nekoliko prijatelja kako bi se dogovorio o tome tko e se
pobrinuti za njegovu njivu, a tko e preuzeti njegove straarske dunosti. Po
Bintinim jadikovkama,mogao je tono odrediti kuda je prolazila, obilazei selo i
jadajui se, drei za ruku Madija i Suwadua.
Ova dvojica su sve to mi je ostalo!vikala je koliko je mogla glasnije.
Meutim,kao i svi stanovnici Jufurea, Binta je bila svjesna da Omoro bez obzira
na to to ona osjeala i to uinila, nee povui svoju rije.


30. POGLAVLJE

Kraj putnikova stabla Kunta se pomoli Alahu da njihovo putovanje proe bez
opasnosti. A kako bi im putovanje donijelo i koristi, on zavee za nogu pile, koje
je ponio sa sobom, o jednu nisku granu, ostavivi ga da lepee krilima i panino
pijue dok su se on i Lamin uputili stazom. Iako se nije osvrnuo, Kunta je znao
da se Lamin sada iz sve snage trudi odrati korak s njime, u isti mah nositi u
ravnotei zamotak na glavi,i ujedno sve to sakriti kako Kunta ne bi nita
primijetio.
Nakon otprilike sat hoda, staza ih dovede do niskog, razgranatog stabla, gusto
okienog arenim kuglicama. Kunta je elio razjasniti Laminu kako to znai da
negdje u blizini ive neki od malobrojnih Mandinga, kafiri, poganski nevjernici
koji su mrkali ili puili duhan u lulama od drva ili peene gline, a takoer su
pili i pivo od medovine.Ali, za Lamina je sad bilo vanije nauiti vjetinu
hodanja utke.Oko podneva Kunta je znao da Lamina zacijelo ve jako bole
noge, stopala, pa i vrat od teine tereta koji je nosio na glavi. Meutim, samo
ako uprkos bolovima nastavi hodati, moi e djeaku ovrsnuti i tijelo i duh.
No, znao je da se Lamin mora odmoriti prije nego potpuno iznemogne i padne,
to bi povrijedilo njegov ponos.
Izabravi stazu koja je zaobilazila prvo selo na koje su naili, ubrzo su se
oslobodili goliave djeurlije iz prvog kafa koja su im bila istrala u susret kako
bi ih bolje osmotrila. Kunta jo uvijek nije gledao iza sebe, ali znao je da je
Lamin sada vjerojatno zbog djece ubrzao korak i ispravio lea. Ali kad su
djeurlija i to selo ostali za njima, Kuntine misli odlutae od Lamina. Mislio je
ponovo na bubanj koji je za sebe kanio napraviti,izraujui ga prvo u mislima,
onako kako su to inili rezbari kad su se spremali rezbariti maske i figure. Za
glavu bubnja ve je imao spremljenu ostruganu kou i sad se u njegovoj kolibi
natapala u taninu, a znao je i pravo mjesto,tek nekoliko koraaja iza riinih
polja ena,gdje e nai tvrdo drvo koje mu je bilo potrebno za vrsti okvir
bubnja. Ve mu je gotovo mogao uti zvuk.
Kad ih je staza dovela do gustog umarka koji je poinjao odmah uz stazu,
Kunta vre uhvati koplje, onako kako su ga uili. Oprezno je nastavio hodati
zatim stane i, ukoivi se na mjestu, oslune. Lamin je razrogaenih oiju stajao
iza njega i nije se usuivao disati. Trenutak kasnije Kunta se opusti i nastavi
hodati u pravcu zvuka koji je s olakanjem prepoznao kao glasove nekolicine
mukaraca koji su pjevali neku poslenu pjesmu.
Uskoro su Kunta i Lamin izbili na istinu i ugledali dvanaest mukaraca koji su
na konopima vukli novu kanou,napravljenu od izdubljenog debla. Sasjekli su
stablo i izdubili ga pomou vatre i sjekira, a sad su ga poeli vui do daleke
rijeke. Nakon svakog povlaenja konopa, otpjevali bi naredni stih pjesme, a
svaki je stih zavravao rijeima: Svi zajedno!, zatim bi ponovo, upinjui svim
silama, pomakli izdubljeno deblo za otprilike duinu ruke. Maui ljudima na
pozdrav, a oni su mu takoer uzvratili mahanjem, Kunta proe pokraj njih i
pomisli kako ne smije zaboraviti protumaiti kasnije Laminu tko su bili ti ljudi i
zato su napravili kanou od stabla koje je raslo ovdje u umi, umjesto da su
odabrali neko stablo blie obali rijeke,ti su ljudi naime bili iz sela Kerewan, gdje
su se izraivale najbolje kanoe plemena Mandingo,oni su vrlo dobro znali da e
samo deblo iz ume ploviti na vodi.
Kunta s osjeajem topline u srcu pomisli na tri mladia iz Barra kojima e se
uskoro pridruiti. Zaudo, iako su se samo jednom susreli, inili su mu se kao
braa.Moda zato to su i oni bili Mandingo.Razlikovali su se od njega po
govoru, ali su iznutra bili isti. Poput njih i on odlui otii iz sela u potragu za
sreom i neto malo uzbuenja ,prije nego se vrate svojim domovima prije
slijedee velike kie.
Uskoro se primaklo vrijeme,za alansaro molitvu koja se moli sredinom
popodneva,te Kunta istupi sa staze na mjestu gdje je neka rjeica protjecala
izmeu drvea. Ne osvrui se za Laminom, spusti svoj teret s glave, protegne
se i sagne kako bi rukama zahvatio vode i ispljuskao lice.Popio je samo
nekoliko gutljaja i ba je bio usred molitve kad je uo kako je Laminov zaveljaj
tupo tresnuo o zemlju. Skoivi na noge, nakon zavrene molitve, namjeravao
je ukoriti Lamina, ali ga ugleda kako muno pue prema vodi. Ipak Kunta nije
umekao glas:
Polako pij!
Dok je Lamin pio, Kunta odlui da e im biti dostatan odmor od jednog sata.
Kad pojede nekoliko zalogaja hrane, Lamin e biti sposoban nastaviti hodati
dok ne bude vrijeme za fitiro molitvu, negdje u sumrak, kad e im obojici dobro
doi obilniji obrok i odmor preko noi.
Lamin je bio previe umoran ak i za jelo. Leao je tamo gdje se spustio kako bi
se napio vode iz rjeice, licem prema zemlji, rairenih ruku, dlanova okrenutih
nebu. Kunta mu tiho prie i pogleda u kakvom su mu stanju tabani, jo nisu
krvarili.Zatim Kunta i sam malo zadrijema, a kad je ponovo ustao, izvadi iz
zaveljaja suenog mesa,dovoljno za dvojicu.Prodrma Lamina, prui mu njegov
dio mesa i zatim pojede svoj dio. Uskoro su ponovo hodali stazom to je
vijugala i prolazila pokraj svih onih putokaza koje su mladii iz Barra nacrtali
Kunti u pijesku. U blizini jednog sela vidjeli su dvije bake i dvije mlade djevojke
kako zajedno s nekoliko maliana iz prvog kafa marljivo rukama hvataju
rakove,hitro bi zavukle ruke u malu rjeicu i ustro izvukle plijen.
Malo prije sumraka, kad je Lamin poeo sve ee primati rukama svoj
zaveljaj, Kunta pred njima ugleda jato tetrijebovih kokoi kako krue iznad
grmlja i spremaju se sletjeti na zemlju. Naglo stane, sakrije se, i dok se Lamin
sruio na koljena iza oblinjeg grma, Kunta napui usta i ispusti zov kojim
mujak doziva enke u doba parenja i uskoro se nekoliko krasnih, debelih
kokoki priblii lepeui krilima i nezgrapno se gegajui. Istezale su vratove i
ogledavale se naokolo kad se Kuntina strelica zabola u jednu od njih. Otkinuvi
joj glavu, Kunta saeka da istee krv, i dok se ptica pekla na vatri, on u grmlju
izgradi privremeni zaklon, zatim izmoli molitvu. Odmah je ispekao i nekoliko
klipova divljeg kukuruza, ubranih usput, a zatim je probudio Lamina, koji je bio
opet zaspao onog trenutka kad su spustili zaveljaje.Djeak je na brzinu
progutao hranu i odmah se sruio na meku mahovinu ispod kosog krova od
lisnatih grana, te zaspao ne pustivi od sebe ni glaska.
Kunta je ostao sjediti u mirnom nonom zraku, obgrlivi koljena. Nedaleko od
njih poele su tektati hijene.Neko se vrijeme zabavljao razluujui razne
zvukove iz ume.Zatim se tri puta zauo melodini zvuk roga. Znao je da ti
zvui oznaavaju posljednji poziv na molitvu alima iz susjednog sela koji je
puhao u izdubljenu slonovsku kljovu. Poelio je da je Lamin budan,kako bi
mogao uti taj tajanstveni zvuk, gotovo nalik na ljudski glas, ali se odmah
nasmijeio,njegovom je bratu sada bilo sasvim svejedno kako to zvui. Zatim,
izmolivi molitvu, Kunta takoer usne.
Ubrzo nakon izlaska sunca prolazili su pokraj tog sela i sluali brzo, ritmiko
udaranje tuaka kojima su ene u stupama mrvile kuskus za jutarnju kau.
Kunta je gotovo osjeao okus kae u ustima,ali se nisu zaustavili. Nedaleko iza
tog sela, dalje niz stazu, nalazilo se drugo selo i kad su prolazili, mukarci su u
selu upravo izlazili iz bogomolje, a ene su poslovale oko kuhinjskih ognjita.
Jo dalje, Kunta ugleda pred njima nekog starca koji je sjedio uz stazu. Starac je
glavom maltene dodirivao brojne kauri koljke, koje je reao i ponovo
premjetao po pletenoj bambusovoj prostirci, mrmljajui pri tom neto sebi u
bradu.Ne hotei ga ometati, Kunta je upravo htio proi kraj njega kad starac
podigne glavu i zazove ih neka dou do njega.
Ja sam iz sela Kootacunda koje su nalazi u kraljevstvu Wooli, gdje sunce izlazi
iza Simbani ume,ree starac visokim, lomnim glasom.
A odakle biste bili vas dvojica?Kunta mu ree da su iz sela Juffurea, a starac
kimne glavom.
uo sam za to selo.
Slagao je svoje koljke, ree im, kako bi vidio koja je njihova najnovija poruka u
vezi s njegovim putovanjem u grad Timbuktu, koji elim vidjeti prije nego
umrem i pitao se da li bi mu putnici htjeli bilo kako pomoi.
Mi smo siromani, djede, ali rado emo podijeliti s tobom ono to imamo.
odgovorio je Kunta, spustio svoj zaveljaj i, posegnuvi u njega i izvadivi neto
suenog mesa, pruio ga starcu koji mu zahvali i spusti meso sebi u krilo.
Zapiljivi se u njih obojicu, starac upita:
Vi ste braa i poli ste na put?
Jesmo, djede.odgovori Kunta.
To je dobro!ree starac i uzme dvije od svojih koljki.
Pridodaj ovu onim drugima na svojoj lovakoj torbi i donijet e ti lijep
dobitak. ree starac Kunti pruajui mu jednu koljku.
A ti mladiu,ree on Laminu, pruajui mu drugu koljku,priuvaj ovo za
kasnije, kad postane mukarac i bude imao vlastitu torbu.
Obojica mu zahvale, a on im poeli Alahov blagoslov.
Hodali su prilino dugo kad Kunta odlui da je doao as kad moe prekinuti
utnju. Ne zaustavljajui se i ne osvrui se, on pone govoriti:
Postoji legenda, mali brate, koja kae da su putujui Mandingo ljudi dali ime
mjestu u koje se uputio onaj starac. Tamo su naili na nekakvog kukca kakvog
nikad ranije nisu bili vidjeli i nazvali su to mjesto Tumbo Kutu, to znai
novi kukac. Kako od Lamina nije bilo nikakva odgovora, Kunta okrene glavu,
Lamin je bio daleko iza njega, sagnut iznad svog zaveljaja,koji je pao na zemlju
i rastvorio se,i muio se da ga opet zavee.
Dok je Kunta trao natrag do njega, shvatio je da je Lamin, neprestano
dodirujui zaveljaj kako bi ga odrao na glavi, konano olabavio uzlove, te da
ga je nekako uspio neujno spustiti na zemlju, ne elei prekriti pravilo utnje
i zamoliti Kuntu da stane. Dok mu je Kunta vezivao zaveljaj, primijetio je da su
Laminova stopala poela krvariti, meutim, to se moglo oekivati i on ne ree
nita.U Laminovim su oima svjetlucale suze dok mu je Kunta ponovo
namjetao zaveljaj na glavu i oni nastavie put.Kunta sam sebe prekori to
nije primijetio kako je Lamin zaostao, jer ga je tako mogao izgubiti.
Nisu otili mnogo dalje kad Lamin prigueno krikne. Pomislivi da je stao na
trn, Kunta se okrene i ugleda brata kako ukoeno zuri uvis u veliku panteru
koja je leala priljubljena uz granu stabla ispod kojega su slijedeeg trenutka
upravo trebali proi. Pantera se oglasi sss i zatim na izgled upravo lijeno
odlebdi kroz granje i ve trenutak kasnije nisu je vie vidjeli.
Kunta nastavi hodati, potresen, posramljen, uzrujan i ljut na samoga sebe.
Zato on nije primijetio panteru? Bilo je prilino vjerojatno da je pantera eljela
ostati neprimijeena i da ne bi bila skoila na njih sa grane, jer ukoliko velike
make nisu izgladnjele, rijetko su napadale ak i ivotinjski plijen za dana, a
ljude rijetko kad u bilo koje doba, osim ako bi se osjetile stjerane u tjesnac,
izazvane, ili ako su bile ranjene. Ipak, Kunti u pamenju bljesne slika koze koju
mu je pantera rastrgala kad je bio pastir. Gotovo je mogao uti kintanga kako
ga opominje:
Osjetila lovca moraju biti istanana.On mora uti ono to drugi ne mogu,
namirisati ono to drugi ne mogu. On mora biti sposoban vidjeti i u mraku.Ali,
dok je hodao, a misli mu lutale, Lamin je bio taj koji je ugledao panteru. Najvei
dio njegovih najgorih nevolja proistekao je uvijek iz te njegove loe navike koje
se jednom zauvijek mora odviknuti, razmiljao je.Hitro se sagnuvi, ne
prekidajui ritam koraanja, Kunta podigne kameni, pljune na njega tri puta i
baci ga daleko natrag iza njih, kako bi kamen na taj nain odnio daleko od njih
duhove nesree.
Hodali su, a sunce ih je prilo, dok se kraj oko njih postepeno mijenjao, od
zelene ume doli su do palma uljarica i tihih potoka punih mulja, koji su ih
vodili dalje uz prana, vrua sela gdje su,ba kao u Juffureu, maliani iz prvog
kafa trkarali i vriskali naokolo, mukarci ljenarili ispod baobaba, a ene
brbljale kraj seoskog bunara. Meutim, Kunta se udio zato su oni svoje koze
putali da lunjaju selom, zajedno sa psima i kokoima, umjesto da su ih drali u
oborima ili ih izvodili na pau, kako su to radili ljudi u Juffureu. Zakljuio je da
to moraju biti neki udni, drugaiji ljudi.
Nastavili su put preko gole, pjeane zemlje, bez trave, posute raspucalim
plodovima baobaba, kronje kojih su ovdje imale vrlo udan oblik. Kad je dolo
vrijeme za molitvu, odmorili su se i pojeli lagani obrok, a Kunta je pregledao
Laminov zaveljaj i djeakova stopala koja vie nisu tako jako krvarila. A
krianja su se stalno nizala kao neka smotana slika to se otvara, sve dok se
konano pred njima nije nalo uplje deblo starog baobaba, koje su Kunti
takoer bili opisali mladii iz Barra. Moralo je biti staro stotine kia, a sada
konano umire, pomislio je Kunta, i on ispria Laminu ono to mu je bio rekao
jedan od mladia:
Jedan je griot sahranjen unutra.dodajui tome jo i ono to je sam bio znao,
kako griote nikada ne ukapaju u zemlju kao druge ljude, nego ih sahranjuju u
uplja debla starih baobaba, jer su stabla i prie u glavama griota jai od
vremena.
Sad smo blizu.rekao je i poelio da sada ima onaj bubanj koji kani napraviti
kako bi svojim prijateljima mogao unaprijed najaviti dolazak.
Sa zalazeim suncem konano su stigli do glinenih jama i tu su ih doekala i ona
tri mladia.
Osjeali smo da e doi! vikali su sretni to ga vide. Lamina su jednostavno
previdjeli kao da je njihov mlai brat iz drugog kafa. Uurbano govorei, tri
mladia ponosno pokau siuna zrnca zlata koja su prikupili.
S prvim svjetlom zore slijedeeg jutra, Kunta i Lamin ukljuili su se u posao,
rezali su velike komade ljepljive gline i bacali ih u iroke posude pune vode.
Neko bi vrijeme kruili posudom,polako bi zatim odlili dio muljave vode i
paljivo bi prstima pipali, provjeravajui da li se na dnu zadralo koje zrnce
zlata.Tu i tamo nali bi zrnce siuno poput sjemena prosa ili neto vee.
Radili su tako grozniavo da nije bilo vremena za razgovor.
Lamin je, izgleda, ak zaboravio na bolove u miiima od ara s kojim se dao u
potragu za zlatom. A svako dragocjeno zrnce stavljali bi u drke najveih pera
iz krila divljeg goluba koje bi zaepili s malo pamuka.
Kunta i Lamin su napunili est pera kad su tri mladia iz Barra izjavili da su
dovoljno sakupili.Oni sada ele, rekli su, poi dalje tom stazom, dublje u
unutranjost zemlje, u lov na slonovske kljove.Rekli su kako su uli da stari
slonovi ponekad izgube kljove dok u potrazi za hranom pokuavaju istrgnuti iz
korijena neko manje stablo ili gusti grm.Isto su tako uli kako onaj tko pronae
skrovito groblje slonova, moe kljovama koje tamo nae zaraditi itavo
bogatstvo. Hoe li i Kunta poi s njima? Kunta bi bio i te kako rado poao, to je
zvualo jo uzbudljivije od lova na zlato. Ali nije mogao ii,tamo nije mogao
povesti Lamina.Tuno im zahvali na pozivu i odgovori kako se mora vratiti kui
sa svojim bratom. Toplo su se oprostili, ali je Kunta prije rastanka ipak iznudio
od mladia obeanje da e se pri povratku kui u Barru, zaustaviti u Kuntinom
selu i prihvatiti gostoprimstvo Juffurea.
Kunti se put kui uinio kraim. Laminova su stopala jo gore krvarila, ali je
hodao bre kad mu je Kunta dao da nosi pera sa zlatom, s rijeima:
Tvoja e se majka tome veseliti.
Laminova srea to je bio s njim na tom putovanju nije bila nita snanija od
Kuntine sree to je poveo sa sobom brata.Tako je i njega poveo njegov otac
ba kao to e Lamin jednog dana povesti Suwadua, a Suwadu e povesti
Madija.
Pribliavali su se putnikovu stablu Juffurea, kad Kunta zauje kako je Laminov
zaveljaj opet tresnuo o zemlju. Kunta se Ijutito okrene, ali ga zatekne moleiv
izraz na licu malog brata.
U redu, doi e po njega kasnije!otro odree.
Bez rijei, zaboravivi na bolne miie i krvava stopala, Lamin protri kraj
Kunte naprijed, prema selu, jurei na svojim tankim noicama bre nego ikada.
Kad je Kunta stigao do vrata u seoskoj ogradi, uzbuene ene i djeca okruili su
Bintu koja je upravo zabadala u kosu onih est pera sa zlatom,oigledno
pucajui od sree i olakanja.Trenutak kasnije preko Bintinog i Kuntinog lica
preletio je izraz njenosti i topline koji je daleko prelazio uobiajeni pozdrav
to bi ga izmijenili majka i njezin odrasli sin po povratku s putovanja.
Klepetavi jezici ena ubrzo su itavom Juffureu razglasili to su dva najstarija
sina Kinte donijeli kui.
Na Bintinoj je glavi krava!viknula je jedna baka,u perima je bilo dovoljno
zlata da se za nj kupi krava, a druge su ene prihvatile od nje taj uzvik.
Dobro si se ponio.rekao je Omoro jednostavno Kunti kad su se susreli. Ali,
osjeaj koji su dijelili,iako nisu vie progovorili ni rijei,bio je jo jai od
osjeaja koji je Kunta podijelio s Bintom.
U danima to su slijedili, stariji ljudi kad bi susreli Kuntu negdje u selu, poeli
su s njime razgovarati i smjekati se nekako naroito,a on bi im ozbiljno
odgovarao s dunim potovanjem.ak su i Suwaduovi drugovi iz drugog kafa
pozdravljali Kuntu kao odraslog, govorei: Mir!a zatim bi stali, dlanova
prekrienih preko prsiju, ekajui da Kunta proe.
Jednog je dana sluajno uo Bintu kako na bunaru brblja o dva mukarca koja
hranim, i ispunio ga je ponos to je njegova majka konano shvatila da je on
mukarac.
Za Kuntu je sad opet bilo u redu ne samo to to mu Binta priprema hranu, nego
joj je ak doputao i da mu bite glavu od uiju, to mu je, kad joj je to bio ranije
zabranio, teko bila zamjerila. I osjeao je kako je sad opet u redu ako od
vremena do vremena posjeti njezinu kolibu. to se tie Binte, ona je poslovala
naokolo uvijek nasmijeena, ak je pjevuckala ispod glasa dok bi kuhala.
Namjerno ravnodunim glasom Kunta bi je upitao treba li joj neto da joj on
pomogne i ako bi trebala, ona bi mu to rekla, a on bi joj to uinio to je prije
mogao. Dovoljno je bilo da on samo pogleda Lamina ili Suvvadua, ako bi, na
primjer, previe galamili u igri,pa bi smjesta utihnuli i umirili se. A Kunti se
svialo bacati u zrak malog Madija, hvatati ga u zraku, a Madi je to volio jo
vie od njega.A to se tie Lamina, za njega je oito samo Alah bio vei od
Kunte. Brinuo se za sedam Kuntinih koza ,koje su se lijepo razmnoavale, kao
da su te koze od zlata, i gorljivo je pomagao Kunti obraivati njegovu malu
njivu zasijanu kuskusom i kikirikijem.
Svaki put kad bi Binta trebala obaviti neke poslove u kolibi, Kunta bi je
oslobodio sva tri maliana, i ona bi nasmijeena stajala na pragu i gledala za
njim kako odlazi s Madijem na ramenima, Laminom za petama,napuhanim
poput pijevca i Suwaduom koji bi se ljubomorno vukao u zaelju. Lijepo je to,
mislio je Kunta,zapravo toliko lijepo da on sebe uhvati kako eli vlastitu obitelj,
poput ove. Ali, ne prije nego to za to doe vrijeme, naravno, ree Kunta sam
sebi, a to je vrijeme jo daleko.


31. POGLAVLJE

Ukoliko se to ne bi kosilo s njihovim dunostima,novi mukarci poput Kunte i
njegovih vrnjaka, smjeli su sa svojih mjesta u zadnjem, vanjskom krugu,
pratiti slubena zasjedanja Savjeta starjeina, koji se sastajao ispod drevnog
baobaba Juffurea jednom u toku svakog mjeseevog ciklusa. Tako, sjedei ispod
starog baobaba na mekim koama, sasvim blizu jedan drugome, est uvaenih
starjeina izgledali su gotovo isto tako stari kao i baobab,mislio je Kunta, te kao
da su i stablo i oni izrezani od istog drva, osim to je njihova koa bila crna
poput ebanovine, odudarajui od bjeline dugakih tunika i okruglih kapica,
tijesno priljubljenih uz lubanju.
Licem prema starjeinama, sjedili su oni koji su imali nekih nevolja ili
razmirica o kojima je Savjet trebao presuditi, iza molitelja, u polukrunim
redovima, prema starosti, sjedili su prvo mladi starjeine kao to je bio Omoro,
a iza njih su sjedili novi mukarci, mladii iz Kuntinog kafa. A iza njih su mogle
sjesti seoske ene,mada su one rijetko kada prisustvovale sjednicama,osim ako
bi netko od njihove najblie rodbine trebao govoriti pred Savjetom.Tek vrlo
rijetko dogodilo bi se da se na nekom zasjedanju okupe sve ene to se dogaalo
samo kada bi sluaj o kojem e se raspravljati obeavao primamljivu grau za
ogovaranje.
Nijedna ena ne bi nikada prisustvovala onda kad bi se Savjet sastajao da
raspravlja o posve upravnim pitanjima, kao to su odnosi sela Juffure s drugim
selima. Meutim, na dane kad se raspravljalo o problemima koji su se ticali
seljana, publika bi uvijek bila mnogobrojna i buna ali bi se svi brzo stiali kad
bi najstariji starjeina podigao tap, ukraen kuglicama arkih boja, spremajui
se njime zabubnjati na bubnju za dojavljivanje,postavljenim ispred njega, ime
onoga koga e Savjet prvog sasluati.
Redoslijed molitelja odreivao se prema starosti, kako bi se prvo udovoljilo
potrebama najstarijih. Onaj koga bi prozvali ustao bi, iznio svoj sluaj, a
starjeine bi zurili u zemlju, sluajui ga dok ne bi zavrio i ponovo sjeo.Nakon
toga mu je bilo koji od starjeina mogao postavljati pitanja.
Ukoliko bi sluaj ukljuivao neke razmirice, druga bi strana iznijela svoje
zahtjeve, uslijedila bi zatim daljnja pitanja, nakon ega bi se starjeine okrenuli
leima prema skupu i, pribliivi glave, raspravljali bi o sluaju,to je moglo
prilino dugo potrajati. Jedan ili vie njih mogao se ponovo okrenuti i postaviti
jo neko pitanje.Ali, konano bi se svi okrenuli licem prema okupljenim
seljanima i najstariji bi starjeina izrekao njihovu odluku, a potom bi bubanj
prozvao slijedee ime.
ak i za nove mukarce, kakav je bio Kunta, veina tih sasluanja bila su
uobiajena. Ljudi kojima su se nedavno rodila djeca, traili su vie zemlje za
obraivanje i dodatno riino polje za enu,takvim bi zahtjevima gotovo uvijek
bilo vrlo brzo udovoljeno,a takoer su se brzo rjeavali zahtjevi za
dodjeljivanje prve njive neoenjenim mladiima poput Kunte i njegovih
vrnjaka.U toku priprema za mukarce, kintango ih je bio uputio neka ne
propuste ni jednu od sjednica Savjeta starjeina, jer prisutnost na raspravama i
pri izricanju odluka Savjeta proiruje znanje mukarca od kie do kie, sve dok
i on jednog dana ne postane ugledni starjeina.
Prisustvujui prvi put sjednici, Kunta se zagledao u Omora koji je sjedio ispred
njega, razmiljajui kolike li stotine odluka mora imati u glavi njegov otac,
mada on jo nije bio ak ni stariji starjeina.Na prvoj sjednici kojoj je
prisustvovao, Kunta je bio svjedokom rasprave o zemlji koja je ukljuivala i
razmirice.Dvojica mukaraca su svojatala pravo na plodove nekih voaka koje
je posadio prvi od njih na zemlji za koju je sada drugi imao pravo obraivanja,
budui da se obitelj prvoga u meuvremenu smanjila.Savjet starjeina dodijelio
je voe prvome, izrekavi: Da ovaj ovjek nije posadio ta stabla, voa sada ne
bi bilo.
Na kasnijim zasjedanjima Kunta je esto prisustvovao raspravama u kojima bi
nekoga tuili kako je slomio ili izgubio neto od ljutitog vlasnika, koji bi tvrdio
kako je predmet bio i vrijedan i potpuno nov. Ukoliko tueni nije imao svjedoka
koji su mogli oboriti vlasnikovu tvrdnju, obino bi mu Savjet odredio da ima
platiti ili nadoknaditi tetu u vrijednosti novog predmeta.Kunta je takoer
vidio i ljude koji su bijesno optuivali druge da su pomou zle magije zazvali na
njih nesreu.Jedan je ovjek svjedoio kako ga je drugi dotaknuo ostrugom
pijevca i time skrivio da se tuitelj ozbiljno razbolio. Jedna je mlada supruga
izjavila da joj je svekrva sakrila u kuhinju granicu bourein grma, zbog ega je
svako jelo koje bi mlada ena skuhala bilo neukusno. A jedna je udovica tvrdila
kako je neki starac, ije je ljubavne ponude prezrela, posuo putom kojim je ona
prolazila u prah smrvljene ljuske od jaja, ime je zazvao na nju itav niz nevolja
koje je ona zatim opisala.Ako bi se sluaj iznio s dovoljno uvjerljivim dokazima
o motivima i rezultatima uroka, Savjet bi odredio da se smjesta izvri magini
in skidanja uroka, to e obaviti najblii putujui vra kojega e bubanj za
poruke hitno pozvati u Juffure na troak onoga tko je poinio zlodjelo.
Kunta je vidio dunike kojima je naloeno da vrate dugove makar morali
rasprodati sve to posjeduju, ili ako nita nisu imali za prodaju, morali su dug
odraditi, kao robovi zajmodavca.Vidio je robove koji su se tuili da su im
gospodari okrutni, ili da im ne daju pristojnu hranu i smjetaj, ili da uzimaju
vie od polovine koja im je po zakonu pripadala od plodova rada njihovih
robova. Gospodari su opet sa svoje strane optuivali robove da su ih prevarili i
sakrili dio usjeva, ili da aljkavo obavljaju posao, ili da su namjerno slomili neka
gospodarska orua.
Kunta je vidio kako u takvim sluajevima Savjet briljivo vae dokaze, kao i sve
ono to se u selu znalo o ljudima upletenim u takve sluajeve, i nerijetko bi se
ustanovilo kako neki rob uiva u selu vei ugled od svoga gospodara!
Meutim,ponekad izmeu gospodara i njegovog roba ne bi bilo nikakvih
razmirica.Dapae,Kunta je vidio kako zajedno dolaze traiti za roba doputenje
da enidbom ude u obitelj svog gospodara. Jer je svaki par u selu koji se
namjeravao vjenati, morao prvo dobiti odobrenje Savjeta. Parovi za koje bi
Savjet ocijenio da su isuvie bliski rod, odmah bi bili odbijeni, ali za one koji
nisu tako ocijenjeni, odreivalo se razdoblje ekanja u trajanju od jednog
mjeseevog ciklusa raunajui od dana podnoenja zahtjeva do odgovora
Savjeta, u toku kojeg se od seljana oekivalo da neprimjetno posjete bilo kojeg
od viih starjeina i iznesu bilo kakvu nepoznatu pojedinost, dobru ili lou, o
dotinom paru.Jesu li oboje od djetinjstva uvijek svojim ponaanjem pokazivali
da su dobro odgojeni ?Da li su, bilo on, bilo ona, ikada nekome prouzroili
nepotrebnih briga, ukljuujui tu i njihove vlastite roditelje? Da li su, bilo on,
bilo ona, ikada pokazivali znakove nekih nepoeljnih sklonosti kao to su
varanje ili kazivanje nepotpune istine?Je li djevojka bila poznata kao
razdraljiva i svadljiva osoba? Da li se za mladia znalo da nemilosrdno tue
koze? Ukoliko bi se ustanovilo neto od toga, vjenanje bi bilo zabranjeno, jer
se vjerovalo da takva osoba moe te svoje osobine prenijeti na njegovu ili
njezinu djecu.Ali, kako je to i Kunta znao, ak i prije nego to je poeo
prisustvovati sjednicama Savjeta,veina parova dobila bi odobrenje za
vjenanje, jer bi njihovi roditelji saznali odgovore na sva ta pitanja i ocijenili da
li odgovori zadovoljavaju, jo prije nego to bi oni dali roditeljsku privolu.
Na sjednicama Savjeta, meutim, Kunta je saznao kako se dogaa da
roditeljima ponekad zataje izvjesne zamjerke koje bi seljani zatim rekli viim
starjeinama.Bio je tako prisutan kad je jedan zahtjev za odobrenje vjenanja
bio glatko odbijen, nakon to je istupio svjedok koji je izjavio kako je mladi
koji se namjeravao eniti, jednom kao mladi pastir, ukrao od svjedoka koaru,
mislei da ga nitko nije vidio.
Zloin nije tada prijavljen,jer se svjedoku saalio poinitelj koji je jo bio
djeak,da ga je tada bio prijavio, prema zakonu bila bi mu odsjeena desna
ruka.Kunta je sjedio kao prikovan dok je mladi lopov,konano otkriven,
briznuo u pla i grcajui priznao krivicu pred svojim uasnutim roditeljima i
djevojkom koju je molio da se uda za nj, a koja je na to poela vriskati. Ubrzo
nakon toga mladi je nestao iz Juffurea i nitko ga vie nikada nije vidio, niti se
to ulo o njemu.
Nakon to je za mnogo mjeseevih ciklusa prisustvovao sjednicama Savjeta,
Kunta je uvidio kako veina problema koje je Savjet trebao rijeiti, dolazi od
oenjenih ljudi,pogotovo mukaraca sa dvije, tri ili etiri ene. Preljub je bio
najea optuba koju bi ti muevi iznosili, a mukarcu kojega bi optuili,
dogaale su se velike neugodnosti, ako je optuba prevarenog mua bila
potkrijepljena uvjerljivim, nepristranim svjedoenjem ili nekim drugim
snanim dokazom.
Ako je uvrijeeni mu bio siromaan, a preljubnik imuan, Savjet je mogao
odrediti da e prestupnik predati povrijeenome komad po komad svu svoju
imovinu, sve dok ovaj ne izrekne Sad imam dovoljno, to se ne mora dogoditi
sve dok preljubniku ne ostane samo prazna koliba. Meutim, ako su oba
mukarca siromana,to je obino bio sluaj,Savjet je mogao odrediti
preljubniku da e raditi kao rob povrijeenog mua toliko dugo dok mu bude
smatrao da vrijedi zloupotreba njegove ene. A Kunta se stresao od saaljenja
nad jednim dvostrukim preljubnikom kad su starjeine odredile dan i vrijeme
kada e zadnji uvrijeeni mu prestupniku javno udariti trideset i devet
udaraca biem po golim leima,prema drevnom muslimanskom zakonu
etrdeset manje jedan.
Kuntina su vlastita razmiljanja o enidbi poneto ohladnjela nakon to je
sluao i promatrao ljutita svjedoenja prevarenih ena i mueva ispred Savjeta.
Mukarci su tuili ene da im ne ukazuju duno potovanje, da su pretjerano
lijene, da ne ele voditi ljubav kad na njih doe red, ili su naprosto openito
nemogue da bi se s njima ivjelo. Ukoliko optuena ena ne bi mogla iznijeti
jaki protudokaz,i ako nekoliko svjedoka ne bi potvrdilo njezine izjave,
starjeine bi obino rekli muu neka jo tog dana pode u njezinu kolibu i iznese
pred kolibu bilo koje tri stvari to pripadaju njegovoj eni, pa da zatim, u
prisutnosti svjedoka,okrenut prema tim stvarima tri puta izgovori rijei:
Rastavljam se od tebe!
Najozbiljnija optuba koju je ena mogla iznijeti, a koja bi na sjednicu dovela
svaku enu iz sela ukoliko su je mogle unaprijed naslutiti,bila je da izjavi kako
njezin mu nije mukarac, to je znailo da je zakazao u krevetu. Starjeine bi u
tom sluaju odredile tri starije osobe, jednu iz obitelji ene koja se pobunila,
drugu iz obitelji mua, a trea bi osoba bio jedan od lanova Savjeta. Zatim bi
odredili dan i sat kad e ti svjedoci promatrati enu i mua u krevetu.Ukoliko bi
dvojica od tri svjedoka glasali da je ena u pravu,ona bi dobila rastavu i
njezinoj bi obitelji bile vraene koze koje je ena dobila u miraz,meutim, ako
bi dva promatraa izjavila da je mu dobro obavio svoju dunost, mu bi dobio
koze i jo bi imao pravo istui enu i razvesti se od nje ukoliko to eli.
U toku kia otkako se Kunta vratio iz jujuo sela, nijedan sluaj koji je Savjet
razmatrao, nije u njemu i njegovim vrnjacima izazvao toliko napetog
iekivanja koliko onaj koji je poeo ogovaranjima i aputanjem o dva starija
lana njihova vlastitog kafa i o dvije najprivlanije udovice u Juffureu. Onoga
dana kad je taj sluaj konano trebao biti iznesen pred Savjet, gotovo svi su se
stanovnici Juffurea okupili mnogo prije poetka zasjedanja kako bi osigurali
bolja mjesta.
Prvo je rjeavan niz uobiajenih problema starih ljudi, zatim je doao na red
sluaj Dembo Daba i Kadi Tambe koji su pred vie od jedne kie dobili
odobrenje za rastavu, ali su se sad ponovo pojavili pred Savjetom, iroko se
osmjehujui i drei se za ruke i zatraili doputenje da se opet vjenaju.
Prestali su se smjekati kad im je najvii starjeina strogo rekao:
Traili ste rastavu,zato se ne moete ponovo vjenati, sve dok svako od vas ne
bude imao najprije drugu enu i drugog mua.
Iznenaene uzvike onih u zadnjim redovima utiao je poziv bubnja za poruke,
koji je prozvao imena slijedeih molitelja: Tuda Tamba i Kalilu Conteh! Fanta
Bedeng i Sefo Kela!
Dva lana Kuntinog kafa i dvije udovice ustadoe. Via udovica, Fanta Bedeng,
govorila je za sve njih i inilo se da je briljivo uvjebala to e rei, ipak, jo
uvijek je bila uzrujana.
Tuda Tamba s njezine trideset dvije kie i ja s moje trideset i tri, imamo malo
nade da emo uloviti nove mueve, rekla je, i nastavila s molbom Savjetu da za
nju i Tuda Tambu odobre renya prijateljstvo, to znai odobrenje, da kuhaju za
Sefo Kelu i Kalilu Conteha, te da spavaju s njima, svaka sa svojim.
Razni starjeine postavili su nekoliko pitanja svoj etvorici,udovice su smiono
odgovarale, Kuntini prijatelji prilino nesigurno, to je otro odudaralo od
njihova uobiajenog smjelog ponaanja.A zatim su se starjeine okrenule
leima, mrmljajui medu sobom. Publika je bila tako napeta i tiha da bi se uo
orah da je tog asa pao na zemlju,kad su se starjeine konano ponovo
okrenule prema seljanima. Najstariji starjeina progovori:
Alah bi odobrio vau molbu! Udovice e imati mukarca da se njime slue, a vi,
novi mukarci, stei ete vrijedno iskustvo za kasnije kad se budete enili.
Najstariji starjeina otro udari tapom dva puta o rub bubnja za poruke, i
strogo se zagleda u brbljave ene u zadnjim redovima.Tek kad su se ene
utiale, prozvano je slijedee ime:Jankeh Jallon!
Kako je imala samo petnaest kia,posljednja je dola na red.itavo je selo
Juffure plesalo i slavilo kad je ona uspjela doi kui, nakon to je pobjegla od
nekog tuobaba koji ju je bio ukrao.A zatim, nekoliko mjeseevih ciklusa kasnije,
narastao joj je trbuh, iako nije bila udata, i to je izazvalo mnogo govorkanja.
Mlada i jaka, jo uvijek je mogla nai nekog starca koji bi je prihvatio kao treu
ili etvrtu inou. Ali onda se rodilo dijete, bio je djeak, udne blijede puti, boje
tavljene koe, i imao je vrlo neobinu kosu,i gdje god bi se Jankeh Jallon nakon
toga pojavila, ljudi bi gledali u zemlju i pourili bi da se udalje od nje. Oi su joj
blistale od suza, ustala je i upitala Savjet: to da radi?
Starjeine se nisu okrenuli na savjetovanje, nego joj najstariji starjeina ree
kako e o tom problemu,koji je izvanredno ozbiljan i teak,morati razmiljati
sve do slijedeeg sastanka Savjeta koji e se odrati za jedan mjeseev ciklus. I
s tim rijeima on i ostalih pet starjeina, ustanu i odu.
Zbunjen i nekako nezadovoljan zavretkom zasjedanja, Kunta ostane sjediti jo
neko vrijeme nakon to su veina njegovih vrnjaka i drugih promatraa ustali
brbljajui jedan s drugim,te se uputili svojim kolibama.
Glava mu je jo uvijek bila puna raznih misli kad mu je Binta kasnije donijela
veeru.On joj ne uputi ni rijei dok je jeo, a ni ona njemu nita nije rekla. I
kasnije, kad je dohvatio koplje i luk i strelice i potrao sa svojim wuolo psom
do njemu dodijeljenog straarskog mjesta,jer to je bila no kad je na njega
doao red uvati strau izvan sela,Kunta je jo uvijek razmiljao o bljedolikom
djetetu s udnom kosom, o njegovu, bez sumnje, jo udnijem ocu i o tome da li
bi taj tuobab pojeo Jankeh Jallon da nije uspjela pobjei od njega.

32. POGLAVLJE

Na mjeseinom obasjanom prostranom polju polu zrelih kikirikija, Kunta se
uspne po za to predvienim usjecima uz visoki jarbol,u vrstim raljama kojega
bijae sagraeno postolje osmatranice, visoko iznad zemlje.Poloivi kraj sebe
oruje,izmeu ostalog i sjekiru kojom je slijedeeg jutra kanio konano posjei
stablo od kojeg e izdjelati okvir za svoj bubanj,promatrao je kako njegov
wuolo pas trkara i njui po poljima ispod njega.U toku prvih nekoliko
mjeseevih ciklusa, kad je tek bio poeo obavljati dunosti straara, a otada je
prolo ve toliko kia, hvatao bi se koplja ve ako bi mi zaukao u travi,
sjeao se Kunta.Od svake mu se sjenke priinjalo da je majmun, od svakog
majmuna pantera, a od pantere tuobab, sve dok nije izvjebao oi i ui i postao
iskusniji. Malo pomalo, otkrio je kako umije razlikovati reanje lava od reanja
leoparda. Meutim, mnogo mu je vie vremena trebalo dok je nauio kako e
ostati budan itavu dugu no.Kad bi misli skrenule pozornost unutra, u njega
samoga,to bi se njemu redovito dogaalo,esto bi zaboravio gdje se nalazi i to
bi zapravo trebao initi. Ali konano je ipak nauio kako e polovinom svijesti
zadrati budnost za ono to se oko njega dogaa, dok bi druga polovina bila
zaokupljena vlastitim mislima.
Noas je razmiljao o renya prijateljstvu koje je Savjet starjeina odobrio
njegovim prijateljima.Oni su ve nekoliko mjeseevih ciklusa govorili Kunti i
ostalim vrnjacima kako e iznijeti svoj sluaj pred Savjet, ali nitko nije u to
stvarno vjerovao.A sad je sve rijeeno. Moda upravo u tom trenutku njegovi
prijatelji vre teriya in u krevetu sa svoje dvije udovice. Kunta se ukoi
pokuavajui zamisliti kako bi to moglo izgledati.
Ono malo koliko je Kunta znao o tome to se krije ispod odjee ena, uglavnom
je saznao iz pria svojih vrnjaka.Znao je da u toku pregovora za vjenanje,
oevi djevojaka moraju jamiti za njih da su djevice kako bi postigli to bolju
cijenu za nevjestu.Sa enama je bilo povezano i puno krvi i krvarenja, i to je
znao.Svakog mjeseevog ciklusa one su imale krv,i svaki put kad bi imale djecu,
i u noi nakon vjenanja. Svi su znali kako bi slijedeeg jutra, majke mladenaca
odlazile do njihove kolibe, i u koari bi ponijele alimu okrvavljeno bijelo pagne
platno,na kojem je par te noi spavao, kao dokaz djevojinog djevianstva.
Alimo bi tek tada proao kroz selo zazivajui bubnjem za dojavljivanje Alahov
blagoslov za taj brak. A kad na bijeloj tkanini ne bi bilo krvi,Kunta je i to znao
mladoenja bi srdito napustio kolibu s obje majke koje bi mu posluile kao
svjedokinje i glasno bi viknuo: Rastajem se od tebe! tri puta, tako da svi uju.
Ali u renay prijateljstvu svega toga nije bilo,naprosto su mladii spavali s
udovicama, koje su to i same eljele, i jeli su hranu koju su im one kuhale.
Kunta na trenutak pomisli na to kako ga je gledala Jinna M'Baki, ne skrivajui
svoje namjere, kad su se sino susreli u gomili koja se, gurajui se, razilazila
nakon zasjedanja Savjeta.Gotovo i ne primjeujui to ini, Kunta stisne svoj
ukrueni foto, ali se suprotstavi snanoj elji da ga pomiluje, zato to bi to
izgledalo kao da pristaje na ono to je udovica eljela, a na to se on stidio ak i
pomisliti. On ne bi uistinu elio s njom podijeliti onaj osjeaj vlane ljepljivosti,
govorio je samome sebi, ali sada kad je mukarac, ima puno pravo, ako mu se
tako prohtije, misliti o renya prijateljstvu to uostalom, kako su to sa svojom
presudom potvrdili i sami ugledni starjeine, nije nita ega bi se jedan
odrastao mukarac trebao sramiti.
Kuntine se misli vrate uspomeni na skupinu djevojaka kraj kojih su on i Lamin
proli u jednom selu kad su se vraali iz lova na zlato. Bilo ih je desetak, inilo
mu se, sve su bile prekrasno crne, u uskim haljinama, ukraene arenim
ogrlicama i narukvicama, visokih grudi,a kosa im je bila upletena u male, vrste
pletenice to su im strale oko glave.Ponaale su se udno dok je Kunta
prolazio kraj njih, i on je tek nakon nekoliko trenutaka shvatio kako njihovo
naglaeno gledanje u stranu, svaki put kad bi ih pogledao, ne znai da one nisu
zainteresirane, nego da ele u njemu pobuditi interes.
enske uvijek zbunjuju ovjeka, pomislio je. Djevojke u Juffureu koje su bile
njegove vrnjakinje, nikada mu nisu poklanjale toliko pozornosti da bi pred
njim pogledale u stranu. Da li je to bilo zbog toga to su one znale kakav je on
zapravo? Ili zbog toga to su znale da je mnogo mlai nego to izgleda premlad
da bi bio vrijedan zanimanja? Vjerojatno su djevojke u onom selu mislile kako
mukarac koji putuje s jednim djeakom ne moe imati manje od dvadeset ili
dvadeset pet kia, u svakom sluaju nikako tek sedamnaest koliko je Kunta
navrio. Da su to znale, vjerojatno bi mu se rugale.
Pa ipak, eljela ga je udovica koja je vrlo dobro znala koliko on ima kia. Moda
je ak i srea to nije stariji, pomisli Kunta. Kad bi bio stariji, djevojke Juffurea
bi se pravile vane pred njim onako kako su to inile djevojke u onom selu, a on
je vrlo dobro znao kako je svima njima na pameti samo jedno.udaja. Jinna
M'Baki barem je bila isuvie stara da bi od njega traila bilo to drugo osim
renya prijateljstva. Zato se mukarci uope ene kad mogu dobiti enu koja e
im kuhati i koja e s njima spavati i bez vjenanja? Mora postojati neki razlog.
Moda je razlog to to je samo enidbom mukarac mogao dobiti sinove. To je
svakako dobra strana braka. Ali, to bi on mogao nauiti svoje sinove kad jo ni
sam nije dovoljno dugo ivio da bi mogao nauiti neto o svijetu,ne samo ono
to ga je nauio njegov otac, i arafang, i kintango, nego istraujui sam za sebe,
onako kako su to uinili njegovi strievi?
Njegovi strievi jo uvijek nisu bili oenjeni, iako su bili stariji od njegova oca i
mada je veina mukaraca njihove dobi ve uzimala i druge ene.Da li je Omoro
pomiljao na to da uzme drugu enu? Kunta je bio toliko iznenaen tom milju
da se je naglo uspravio.A to bi o tome mislila njegova majka? No, ako nita
drugo, Binta bi kao starija,mogla drugoj eni odreivati njezine dunosti, tjerati
je da marljivo radi i odluivati o tome kad e na mlau enu doi red da spava s
Omorom.
Ne, Kunta je bio uvjeren da Binta nikada ne bi bila kao prva kintangova ena, za
koju su svi znali da toliko grdi njegove druge ene,izazivajui stalne svae, da
bi kintango rijetko kada imao od njih malo mira.
Kunta izmijeni poloaj nogu, spustivi ih da mu neko vrijeme vise preko ruba
malog postolja, kako ga ne bi uhvatio gr u miiima.Njegov je wuolo-pas leao
sklupan ispod njega,a njegovo je glatko, smee krzno sjalo na mjeseini,
meutim, Kunta je znao da pas samo na izgled drijema, a zapravo mu i ui i nos
budno podrhtavaju ispitujui noni zrak, da bi se ve na najmanji trag mirisa ili
zvuka upozorenja, nadao u trk i bjesomuno lajao na babune koji su u zadnje
vrijeme gotovo svake noi okradali polja kikirikija. U toku svakog takvog
nonog straarenja,Kuntu nita nije toliko veselilo kao kad bi ga,moda i
dvanaestak puta u toku jedne noi ,iznenada iz razmiljanja trgnulo udaljeno
reanje, znak da je nekog babuna napala u grmlju velika maka,a posebno ako
bi se babunovo grleno glasanje pretvorilo u krik koji bi ubrzo utihnuo, to je
znailo da nije uspio pobjei.
Ali sada, dok je Kunta sjedio na rubu svoga postolja i gledao preko polja, sve je
bilo tiho. Zapravo, i jedini je znak ivota iza visoke trave bilo skakutavo uto
svjetlo Fulani kravara u daljini, koji je mahao bakljom od trave, plaei neku
ivotinju,vjerojatno hijenu, jer se previe pribliila njegovim kravama.Fulani su
bili tako dobri uvari stoke da su ljudi priali kako oni doista znaju razgovarati
sa svojim ivotinjama. A Omoro je priao Kunti kako oni svakog dana, to je dio
njihove plae, izvuku malo krvi iz kravljih vratova, pomijeaju je s mlijekom i
popiju.Kakvi udni ljudi, mislio je Kunta. Pa ipak, mada nisu Mandingo, Fulani
su Gambijci, poput njega. Koliko udniji moraju biti ljudi i obiaji na koje bi
naiao iza granica svoje zemlje.
U toku ovog mjeseevog ciklusa, otkako se vratio iz lova na zlato, Kunta je bio
ispunjen enjom za novim putovanjem,za pravim putovanjem.Drugi mladii iz
njegova kafa, znao je, planirali su otputovati nekamo odmah nakon zavretka
etvenih poslova, ali nijedan se od njih nije spremao daleko putovati.
Kunta je, meutim, namjeravao baciti pogled i kroiti nogom na podruje one
daleke zemlje koja se zove Mali, a gdje je, prije nekih tri ili etiri stotine kia,
kako su raunali Omoro i njegovi strievi, zasnovan klan Kinte. Ti njegovi preci
Kinte, prisjetio se, proslavili su se kao kovai, ljudi koji su pokorili vatru kako
bi izradili eljezno oruje koje je donosilo pobjedu u boju,i eljezno orue
kojim je obraivanje zemlje postalo mnogo laki posao. A od te prve obitelji
Kinte, svi su njihovi potomci i svi ljudi koji su radili za njih, preuzeli ime Kinte.
A neki su pripadnici klana Kinte preli u Mauritaniju, zemlju u kojoj se rodio
sveti ovjek, Kuntin djed.
Kako nitko, ak ni Omoro, ne bi za njegov plan saznao prije nego to to on bude
htio, Kunta se u najstroem povjerenju posavjetovao s arafangom o
najpogodnijem putu do Malija.Iscrtavi mu u praini grubim potezima kartu i
prelazei po njoj prstom, arafang je Kunti rekao kako e putnik koji poe
obalom Kamby bolonga i hoda otprilike est dana u smjeru u kojem vjernik
upravlja svoje molitve Alahu, stii do otoka Samo. Nakon toga, rijeka se suava
i otro skree ulijevo, te se dalje zmijoliko uvija i zaokree uz mnogo varljivih
bolonga to se od nje odvajaju, iroki i sami poput rijeke, muljevite obale koje
se na nekim mjestima uope ne vide od gustih uma mangrova, izraslih
ponekad i do desetorostruke visine ovjeka. Kad su obale vidljive, ree Kunti
uitelj, obino su gusto napuene majmunima, vodenim konjima, divovskim
krokodilima i golemim skupinama babuna, koje ponekad broje ak i do pet
stotina.Ipak, dva do tri dana takvog tekog putovanja trebala bi Kuntu dovesti
do drugog velikog otoka, gdje niske, muljevite obale prelaze u male stijene
obrasle iprajem i niskim drveem.Staza to vijuga uz rijeku, provest e ga
pokraj sela. Bansang, Karantaba i Diabugu. Uskoro nakon toga prijei e
istonu granicu Gambije i ui u kraljevstvo Fulladu, a pola dana hoda od tog
mjesta nai e selo Fatoto.
Kunta iz torbe izvue komad obraene koe koji mu je dao arafang. Na njemu
je bilo zapisano ime arafanga iz Fatota koji e, rekao mu je uitelj, Kunti
objasniti pravac putovanja za slijedeih dvanaest do etrnaest dana, u toku
kojih e proi kroz zemlju to se zove Senegal. Iza nje, rekao je arafang, nalazi
se Mali i cilj Kuntina putovanja, Kaba, glavno mjesto te zemlje. Za odlazak tamo
i za povratak, raunao je arafang, trebat e mu otprilike jedan mjeseev ciklus
ne raunajui vrijeme koje Kunta odlui provesti u Maliju.
Kunta je toliko iscrtavao i prouavao taj put na zemljanom podu svoje kolibe
uklanjajui tragove prije nego to Binta stigne s jelom,da ga je gotovo gledao
pred sobom dok je tako sjedio na svojoj osmatranici iznad polja kikirikija.
Razmiljajui o pustolovinama to su ga oekivale na tom putovanju i u Maliju
jedva je susprezao nestrpljenje da to prije krene na put. A gotovo je isto toliko
eznuo za tim da o svojim planovima ispria Laminu, ne samo zato to je elio s
nekim podijeliti svoju tajnu, nego i zato to je bio odluio sa sobom povesti i
svog mlaeg brata.Znao je koliko se Lamin hvalisao svojim prijanjim
putovanjem s velikim bratom.Otada je Lamin takoer proao pripreme za
mukarca i sada e biti iskusniji i pouzdaniji suputnik. Meutim, najdublji
razlog Kuntine odluke da ga vodi sa sobom ,bila je jednostavna injenica da nije
elio ii sam.
Za trenutak Kunta je sjedio u mraku i smijeio se, zamiljajui Laminovo lice
kad doe vrijeme da to sazna. Kunta je, naravno, namjeravao tu vijest
spomenuti onako, uzgred, kao da je sluajno ba tog asa pomislio na to. Ali
prije mora o tome razgovarati s Omorom, iako je znao da se Omoro ovaj put
nee mnogo zabrinuti. Kunta je bio uvjeren da e Omoru biti drago, i da e ak i
Binta, iako se bude zabrinula, biti manje nesretna nego proli put. Kunta se
pitao to bi Binti mogao donijeti iz Malija, ime bi se jo vie ponosila od onih
njezinih omiljelih zlatnih pera. Moda neke fine lonce od lijevanog metala ili
smotak neke lijepe tkanine. Omoro i njegovi strievi priali su mu kako su
nekada, u Maliju, ene klana Kinte bile poznate po loncima koje su izraivale i
po blistavim arama koje su utkivale u svoje tkanine, pa moda ene iz klana
Kinte tamo jo uvijek izrauju takve stvari.
Kad se vrati iz Malija, sjeti se Kunta,moda e odmah poeti planirati putovanje
za slijedeu kiu. Moda ode ak do onog dalekog mjesta iza beskrajnog pijeska
gdje,kako su mu priali strievi, prolaze duge karavane udnih ivotinja koje
uvaju zalihu vode u dvije grbe na leima. Neka samo Kalilu Conteh i Sefo Kela
uivaju u svojim starim, runim renyja udovicama,on, Kunta Kinte, otii e ak
na hodoae u Meku.Kako je u taj as sluajno zurio u pravcu tog svetog grada,
Kunta postade svjestan siunog, ovaj put mirnog utog svjetla tamo u daljini,
preko njiva. Fulani kravar tamo prijeko, shvatio je, priprema doruak.Kunta
uope nije bio primijetio prvi, slabi odsjaj svjetla na istoku.
Saginjui se da pokupi oruje i poe kui,on opazi sjekiru i sjeti se drva za okvir
svog bubnja. Ali, pomisli, umoran je,moda sutra posijee to stablo.
Ne, sad je ve bio na pola puta do umarka, i ako to sada ne uini, znao je da e
vjerojatno opet sve odgoditi do slijedee none strae, koja e njega zapasti tek
za dvanaest dana. Osim toga, nije muki prepustiti se umoru. Micao je nogama
kako bi provjerio da li mu se moda ukoio koji mii i, uvjerivi se da je sve u
redu, spusti se niz usjeke u jarbolu do svog wuolo psa koji ga je dolje doekao
glasajui se sretnim,kratkim laveom i maui repom.Nakon to je kleei
izmolio sabah molitvu, Kunta ustane, protegne se, duboko udahne svjei zrak
ranog jutra i trei dugim, lakim koracima, uputi se prema bolongu.



33. POGLAVLJE
Prisni mirisi divljih cvjetova ispunili su mu nozdrve dok je trao, mokrih nogu,
kroz visoku travu,blistavu od rose pod prvim tracima sunca.Nekoliko
jastrebova kruilo je iznad njega u potrazi za plijenom, a u jarku pored njiva
ivahno je odjekivao kreket aba. Kunta u irokom luku zaobie jedno stablo
kako ne bi poplaio jato kosova koji su iskitili grane poput kakvog crnog lia.
Mogao je sebi pritedjeti taj trud, jer netom je proao kad ga ljutito, promuklo
graktanje natjera da se okrene, upravo na vrijeme da bi vidio kako stotine
vrana tjera kosove s njihova noita.
Duboko udiui zrak dok je trao, ali jo ne gubei daha, Kunta sad osjeti
slatkasti miris mangrova dok se pribliavao niskom, gustom ipraju, to se u
irokom pojasu protezalo uz obalu bolonga.im su ga ugledale, meu divljim
svinjama razlijee se iznenaeno groktanje, to opet izazove reanje i kevtanje
meu babunima, a krupni su mujaci brzo gurnuli iza sebe enke i mladunad.
Kad je bio djeak, Kunta bi obino stao i poeo ih oponaati, gunajui i skaui
gore dolje,to bi uvijek naljutilo babune i oni bi mu se onda grozili pesnicama, a
ponekad bi poeli bacati na njega i kamenje. Ali Kunta vie nije bio djeak i
morao je nauiti postupati sa svim Alahovim stvorenjima onako kako eli da
drugi s njime postupaju ,s potovanjem.
Lepravi bijeli valovi aplji, dralova, roda i pelikana podizali su se sa svojih
noita dok je Kunta traio put kroz isprepletene mangrove dolje do bolonga.
Njegov wuolo pas trao je ispred njega gonei zmije i velike smee kornjae da
po skliskom mulju kliznu u vodu, na glatkoj povrini koje ne bi svojim
prolaskom izazvali ni najmanje mrekanje.Kao i inae kad bi nakon nonog
straarenja osjetio potrebu da doe ovamo, Kunta je neko vrijeme nepomino
stajao na obali bolonga, danas zagledan u sivoga drala kako vue za sobom
svoje duge, tanke noge, dok na visini otprilike koplja leti iznad svijetlozelene
vode,mrekajui povrinu svakim zamahom krila.Iako je dral tragao za
sitnijim plijenom, Kunta je znao da je ovo najbolje mjesto na itavom bolongu
za lov na kujalo, veliku snanu ribu koju je Kunta volio uloviti za Bintu. Ona bi
mu je zatim pripremila s lukom, riom i kiselim rajicama. Dok mu se eludac
glasao traei doruak, Kunta osjeti kako mu je ve sama pomisao na to ukusno
jelo izazvala glad.
Malo nie niza struju, Kunta skrene s obale na stazu koju je on sam prokrio, a
vodila je do starog mangrova koji ga, mislio je, nakon bezbrojnih posjeta,
zacijelo ve tako dobro poznaje kao to Kunta poznaje njega.Izvukao se na
rukama u najnie grane, a zatim se popeo do svog omiljenog mjesta blizu vrha.
Odavde je, u jasno jutro, dok bi mu sunce grijalo lea, mogao vidjeti sve do
slijedeeg izboenog dijela obale oko kojega je bolong zakretao, sada jo uvijek
pokrivenog prostirkom uspavanih vodenih ptica, a dalje, iza ptica, pogled je
dopirao sve do riinih polja ena. Iz tih su polja strali zakloni od bambusa u
kojima su majke dojile djecu.
U kojem je od njih, pitao se Kunta, majka ostavljala njega kad je bio mali? To bi
mjesto u rano jutro Kuntu uvijek ispunjavalo snanim osjeajem mira i
udivljenja, snanije nego bilo koje drugo mjesto za koje je znao. Snanije negoli
ak i u seoskoj bogomolji,Kunta je ovdje osjeao kako je svatko i sve u
potpunosti u rukama Alaha,i kako je sve to on sa vrha ovog stabla moe vidjeti
i uti i omirisati, bilo ovdje jo u vrijeme do kojeg ne dosee ljudsko sjeanje, i
bit e ovdje jo dugo nakon to se on i njegovi sinovi, i sinovi njegovih sinova
budu pridruili duhovima predaka.
Laganim trkom Kunta se udalji malo od bolonga u smjeru sunca i konano
stigne do pojasa trave to mu je sezala do iznad glave, a okruivala je umarak
gdje je kanio izabrati i posjei dio debla odgovarajue veliine za okvir svoga
bubnja. Ako se svjee drvo pone ve danas suiti i preraivati, moglo bi biti
spremno da ga izdubi i pone obraivati kroz za po prilici jedan i po mjeseev
ciklus, nekako u vrijeme kad se Lamin i on vrate s putovanja u Mali.
Kad je uao u umarak, Kunta krajikom oka zapazi neki nagli pokret. Bio je to
zec i wuolo pas je odmah jurnuo za njim poput strijele,dok je zec bjeao, traei
spasa u visokoj travi. Pas je oito ganjao zeca vie za zabavu nego zbog gladi,
jer je neprestano bijesno lajao.Kunta je znao da se wuolo psi nikada ne glasaju
ako su doista gladni.I pas i zec uskoro su odjurili tako daleko da ih Kunta vie
nije mogao uti, ali je znao da e se pas vratiti kad mu dojadi goniti zeca.
Kunta se uputi prema sreditu umarka, gdje e nai vie stabala izmeu kojih
e moi izabrati deblo upravo onakve veliine, onako glatko i onako okruglo
kako je bio zamislio. Mekano, mahovinom obraslo tlo, ugodno se ugibalo pod
Kuntinim stopalima dok je sve dublje ulazio u mranu umicu, ali zrak je ovdje,
primijetio je, bio vlaan i hladan,jer sunce jo nije bilo dovoljno visoko, ni
dovoljno jako da bi se probilo kroz guste kronje iznad njegove glave. Oslonivi
oruje i sjekiru o jedno zakrljalo drvo,Kunta je poeo lunjati naokolo,
povremeno bi se zaustavio, ispitujui deblo pogledom i opipom, tragajui za
deblom koje bi bilo ba kako treba. Moralo je biti neto vee,jer e se pri
suenju smanjiti od mjere koju je bio zamislio za svoj bubanj.
Stajao je pognut iznad debla koje mu se uinilo pogodnim, kad je zauo otar
prasak slomljene grane, a za tim je odmah uslijedio krik papige iznad njegove
glave. Vjerojatno se pas vraa iz potjere, proleti mu kroz glavu. Ali, nijedan
odrastao pas nikada nee slomiti granu, sijevne mu, i jo dok je to mislio,
strelovito se okrene.
Nejasno, u trku prema sebi, on zapazi bijelo lice, podignutu toljagu i zauje
teke korake iza lea.Tuobab! Kunta hitro isprui nogu i dohvati ovjeka ispred
sebe u eludac,osjetio je kako je mekan i zauo hroptanje,upravo kad mu je
neto tvrdo i teko okrznulo potiljak, i golemo, poput itavog stabla, palo mu na
rame.
Klecajui od bola, Kunta se obrne,okreui lea ovjeku koji je skvren leao na
zemlji pod njegovim nogama i pone slijepo udarati akama lica dvojice crnih
ljudi koji su posezali prema njemu s nekakvom velikom vreom to su je drali
u rukama, kao i po drugom tuobabu koji je vitlao kratkom, debelom toljagom i
ovaj ga put promaio, jer je Kunta skoio u stranu.
Dok mu je mozak urlao za bilo kakvim orujem,Kunta skoi meu njih,grebao
je, gurao, udarao koljenima, davio jedva osjeajui udarce toljage po leima.
Kad su sva trojica pali na zemlju zajedno s njime,ruei ga svojom udruenom
teinom, koljeno udari Kuntu nisko u lea, nanijevi mu tako strahovitu bol da
je ostao bez daha.Njegova razjapljena usta naila su na meso, stisnuo je eljusti,
grizao, kidao. Prsti, otupjeli od bola, nali su neko lice, zabili se duboko u neije
oko i Kunta je jo uo urlik onoga ije je to bilo oko,kad mu se ponovo spusti na
glavu teka toljaga.
Omamljen, uo je reanje psa, urlik tuobaba, zatim iznenada bolno skvianje.
Uspravivi se nekako na noge, divlje se izvijajui, izmiui, saginjui,kako bi
izbjegao novim udarcima toljage, dok mu je iz rane na glavi tekla krv.
Kunta ugleda jednog crnca kako se dri za oko, jednog tuobaba kako pridrava
krvavu ruku iznad leine psa, te preostalu dvojicu kako u krugovima obilaze
oko njega s uzdignutim toljagama. Urlajui od bijesa, Kunta se baci na drugog
tuobaba, doekavi i ublaivi udarac toljage stisnutim akama. Guei se od
uasnog tuobabovog smrada, oajniki mu je pokuavao oteti toljagu. Zato ih
nije uo, osjetio, nanjuio?
Upravo u tom trenutku toljaga crnca ponovo udari Kuntu, ruei ga na koljena,
a tuobab,osloboen, odskoi od Kunte.Glava mu je pucala, tijelo mu se zanosilo.
Izbezumljen zbog vlastite nemoi, Kunta se ponovo uspravi i zaurla, slijepo
maui rukama po zraku sad ve potpuno zaslijepljen suzama, krvlju i znojem.
Kunta se sada borio za neto vie od ivota. Omoro! Binta! Lamin! Suwadu!
Madi! Teka toljaga tuobaba spusti mu se na sljepoonicu. I zavlada tama.


34. POGLAVLJE

Kunta se pitao da nije moda iznenada poludio. Gol, u lancima, s okovima na
nogama, probudio se leei na leima izmeu dva druga mukarca, u mrkloj
tmini punoj vrelih isparivanja, munog smrada i stravine galame, mjeavine
krikova,naricanja,glasnih molitvi i povraanja.Nos mu je bio ispunjen smradom
vlastitog izbljuvka, koji je osjeao na grudima i trbuhu.itavo mu je tijelo bilo
jedan jedini gr bola od batina to ih je primio u toku ova etiri dana otkako su
ga ugrabili. Ali vie od svega boljelo ga je mjesto na sredini lea, gdje su mu
prislonili usijano eljezo.
Debelo, dlakavo tijelo takora okrzne mu lice, brkata njuka njukala mu je oko
usta. Drhtei od gaenja, Kunta oajniki kljocne zubima i takor pobjegne. U
bijesu je Kunta vukao i udarao lancima koji su mu vezivali noge i ruke. Odmah
su se zauli ljutiti uzvici onih koji su bili lancima vezani za njega.
Uas i bol samo su jo pojaali njegov bijes i Kunta se silom uspravi, snano
udarivi glavom o drveni strop,upravo onim dijelom gdje ga je u umi pogodila
toubabova toljaga. Dahui i hropui, Kunta i nevidljivi mukarac pokraj njega,
udarali su eljeznim orukvicama jedan prema drugome sve dok se obojica nisu
sruili od iznemoglosti.Kunta osjeti da e ponovo poeti povraati i pokua
suspregnuti nadraaj, ali nije uspio. Njegov ve ispranjeni eludac izbacio je
nekakvu rijetku, kiselu tekuinu, to mu se iscijedila iz kuta usta dok je leao
prizivajui smrt.
Govorio je samome sebi kako ne smije ponovo izgubiti vlast nad sobom,
ukoliko eli sauvati snagu i prisebnost duha. Nakon izvjesnog vremena, kad je
osjetio da se opet moe pomaknuti, vrlo polako i oprezno pone lijevom rukom
istraivati zapee i lanak desne ruke i noge koji su bili okovani eljeznom
karikom. Krvarili su mu i zapee i lanak. On oprezno povue lanac,izgleda da
je lanac bio prikopan za lijevu ruku i lijevu nogu onog ovjeka s kojim se bio
tukao.
S lijeve mu je strane, privezan za njega lancima i okovima oko svoje ruke i
noge,leao neki drugi ovjek, koji je neprekidno stenjao, a svi su bili toliko blizu
jedan drugome da bi im se ramena, ruke i noge dotakli im bi se jedan od njih
makar samo malo pomaknuo.
Sjetivi se drvene prepreke o koju je lupio glavom,Kunta se opet digne, ovaj put
je samo lagano tucnuo glavom o daske, nije bilo dovoljno mjesta ak ni da
uspravno sjedne. A iza glave mu je bio drveni zid. Uhvaen sam kao leopard u
eljeznu stupicu, pomisli. Zatim se sjeti kako je sjedio u mraku kolibe u jujuo
selu prije toliko kia,nakon to su ga zavezanih oiju doveli iz Juffurea na
pripreme za mukarca, i osjeti kako mu iz grudi navire jecaj, ali ga je uspio
uguiti.Prisili se razmiljati o krikovima i jaucima koje je sluao svuda oko
sebe.
Ovdje je, u ovom mraku, moralo biti mnogo mukaraca, neki su bili blizu njega,
neki dalje,neki su bili uz njega, drugi ispred njega,ali svi su bili u istoj prostoriji,
ukoliko je to uope prostorija. Oslukujui, uspio je uti jo i neke druge
krikove, ali su ovi bili prigueni i dopirali su odozdo, ispod hrapavih dasaka na
kojima je Kunta leao.
Sluajui jo pozornije, Kunta je poeo razaznavati pojedina narjeja ljudi oko
sebe. Jedan Fulani nikako nije prestajao uzvikivati na arapskom:Alahu na
nebesima, pomozi mi!A neki je pripadnik plemena Serere promuklo izvikivao
neto to su vjerojatno bila imena lanova njegove obitelji. Ipak, najvie je uo
Mandingo ljude,najglasniji medu njima divlje su blebetali na sira kango, tajnom
jeziku mukaraca, najavljujui stranu smrt svim tuobabima. Krikovi drugih
ljudi bili su toliko izmijenjeni jecajima da Kunta nije mogao razaznati ni rijei,
ni narjeje kojim su govorili, iako je znao da neka od tih udnih narjeja koja je
sluao moraju potjecati iz krajeva izvan granica Gambije.
Dok je Kunta leao tako oslukujui, polako je postao svjestan kako ve neko
vrijeme pokuava istisnuti iz svijesti potrebu da udovolji zahtjevu svojih
crijeva to je ve bio danima potiskivao. Meutim, sad vie nije mogao izdrati i
konano mu izmet izbije iz stranjice.Zgaen nad samim sobom, osjeajui
zadah vlastitog priloga opem smradu,Kunta pone jecati i eludac mu se
ponovo pone griti, izbacivi ovaj put samo malo sline, ali se Kunta nastavio
naprezati. Za kakve je to grijehe bio ovako strahovito kanjen? Preklinjao je
Alaha neka mu odgovori. Dovoljan je grijeh bio to to nije molio od onog jutra
kad je poao po drvo za svoj bubanj. Iako nije mogao kleknuti, a ak nije znao
ni na kojoj je strani Istok, on zaklopi oi onako kako je leao i pone moliti,
zaklinjui Alaha neka mu oprosti.
Nakon molitve Kunta je dugo leao tupo uronjen u bolove i polako je postajao
sve svjesniji jednog od njih, unutra u njegovom zgrenom elucu, bola koji nije
bio nita drugo nego glad.Sjeti se kako nije nita jeo sve od one noi prije
susreta s tuobabom.Pokuavao se prisjetiti je li spavao sve to vrijeme, kad
odjednom ugleda samog sebe kako ide stazom kroz umu,iza njega idu dva
crnca, ispred njega dvojica tuobaba u njihovoj udnoj odjei, duge kose udnih
boja. Kunta silom otvori oi i potrese glavom, sav je bio okupan u znoju, a srce
mu je silovito udaralo. Zaspao je, a da toga uope nije bio svjestan. Je li to bila
mora, ili je ovo mora, ova smradna tmina? Ne, ovo je isto toliko stvarno koliko
je stvarna bila i ona scena u umi iz njegova sna. Mimo njegovu volje, sve mu se
ponovo vrati u sjeanje.
Nakon one oajnike borbe u umarku, sa crnim slateejima i tuobabom, sjea
se kako se probudio u poplavi zasljepljujueg bola i otkrio da su mu zaepili
usta, povezali oi, svezali ruke na leima, a lanci na nogama bili su mu sputani
vrstim uetom.Bacajui se u pokuajima da se oslobodi, osjeao je kako ga
bodu otrim tapovima sve dok mu niz noge nije potekla krv. Povukli su ga uvis
i postavili na noge i zatim ga podbadali tapovima, tjerajui ga da se pokrene
sve dok konano nije poeo pred njima posrtati onoliko brzo koliko su mu to
doputale sapete noge.
Negdje uz obalu bolonga,Kunta je to pogodio prema zvukovima i prema
mekom tlu ispod nogu,gurnuli su ga na dno neke kanoe. Jo uvijek povezanih
oiju, sluao je kako slatee stenju,urno veslajui, dok je tuobab udarao po
Kunti svaki put kad bi trzajima pokuavao raskinuti veze.Kad su pristali uz
obalu, opet su poeli hodati, sve dok konano te veeri nisu stigli do mjesta
gdje su Kuntu gurnuli na zemlju, vezali ga leima uz bambusovu ogradu i bez
upozorenja, strgnuli mu povez sa oiju.
Bio je mrak, ali mogao je nazrjeti bijelo lice tuobaba iznad sebe i obrise drugih
zarobljenika poput njega, kako lee na zemlji malo dalje od njega. Tuobab mu
je pred usta prio komad mesa kako bi odgrizao zalogaj. Kunta okrene glavu i
stisne eljusti. Sikui od bijesa, tuobab ga zgrabi za grlo i pokua mu silom
otvoriti usta. Kad je Kunta uporno i dalje stiskao zube, tuobab ga akom snano
udari u lice.Ostavili su ga na miru ostatak te noi.
U zoru je poeo razaznavati,privezane uz druge bambusove kolce,likove ostalih
zarobljenika,bilo ih je jedanaestoro,est mukaraca,tri djevojke,dvoje djece,a
nad svima su budno straarili naoruani slatee i tuobab. Djevojke su bile gole.
Kunta je samo mogao skrenuti pogled,do tada on jo nikada nije vidio golu
enu.Mukarci, isto tako goli, sjedili su s izrazom ubojite mrnje urezanim u
lica,smrknuti i nijemi, pokriveni skorjelom krvlju od udaraca bieva.Ali
djevojke su naricale, jedna je oplakivala svoje drage, pobijene u spaljenom selu,
druga, gorko plaui,njihala se naprijed natrag i tepala rijei pune ljubavi
zamiljenom djetetu u njezinu praznom naruju,dok je trea povremeno
vriskala kako ide u susret Alahu.
U divljem bijesu Kunta se bacao naprijed i natrag, pokuavajui nekako
raskinuti veze.Teki udarac toljagom ponovo mu oduzme svijest.Kad se
osvijestio, ustanovio je da je i on sada gol, te da su svima obrijali glave, a tijela
im izmazali crvenim palmovim uljem. Negdje oko podneva, u umarak su dola
dva nova tuobaba. Slatee, sada nasmijeeni, brzo su odvezali zarobljenike od
bambusovih kolaca i poeli vikati na njih neka se poreaju u stroj.
Kuntini su miii bili ukoeni od srdbe i straha. Jedan od dva nova tuobaba bio
je kratak i zdepast,a kosa mu je bila bijela.Drugi ga je uvelike nadvisivao, golem
i mrgodan, s dubokim oiljcima od noa preko lica, ali je onaj bjelokosi bio taj
pred kojim su se lica slateeja i drugog tuobaba irila u osmijeh i kojemu samo
to se nisu klanjali.
Promatrajui sve zarobljenike, bjelokosi pokretom ruke naredi Kunti neka
istupi ispred drugih.Povlaei se hitro unazad u paninom strahu, Kunta vrisne
kad ga je bi oprio preko leda. Jedan od slateeja gurne ga na koljena, povlaei
mu glavu unazad. Bjelokosi mirno rairi Kuntine drhtave usnice i pregleda mu
zube. Kunta pokua skoiti na noge, ali nakon drugog udarca biem, stao je
kako su mu naloili, a itavo mu je tijelo podrhtavalo dok su tuobabovi prsti
ispitivali njegove oi, prsa, trbuh. Kad su prsti dohvatili njegov foto, Kunta se
uz prigueni krik, baci u stranu. Dva slateeja i jo nekoliko udaraca biem bili
su potrebni kako bi prisilili Kuntu da se sagne gotovo do zemlje, te on
ustravljen osjeti kako mu iroko razvlae stranjicu.
Zatim je bjelokosi tuobab grubo odgurnuo Kuntu u stranu i jednog po jednog,
na isti nain ispitao i sve ostale zarobljenike,ak je pregledao i skrovite dijelove
tijela rasplakanih djevojaka. Zatim su bievima i vikom potjerali zarobljenike
da tre u krug unutar ograde, a potom su morali unuti i uei skakati gore
dolje.
Nakon to ih je neko vrijeme promatrao, bjelokosi toubab i onaj drugi, veliki, s
licem unakaenim oiljcima od noa, otili su malo u stranu i neto su se kratko
dogovarali tihim glasovima. Vrativi se, bjelokosi pokretom glave dozove onog
treeg tuobaba i upre prstom u etiri mukarca, jedan je od njih bio Kunta i u
dvije djevojke.
Trei je tuobab izgledao zapanjen,pokazivao je na ostale zarobljenike s izrazom
molbe na licu. Ali bjelokosi odluno potrese glavom. Kunta je sjedio napinjui
se, ne bi li nekako pokidao veze, a inilo mu se kao da e mu se glava rasprsnuti
od bijesa,dok su se tuobabi ogoreno prepirali.Nakon izvjesnog vremena,
bjelokosi s izrazom gaenja napie neto na komadiu papira i prui to onome
s kojim se prepirao, a ovaj to ljutito primi.
Kunta se opirao i urlao od bijesa kad su ga slatee opet dograbili,silom ga
postavili u sjedei poloaj, s glavom medu koljenima.Oima razrogaenim od
uasa, Kunta je gledao kako tuobab iz vatre izvlai dugako, tanko eljezo koje
je bjelokosi bio donio sa sobom. Kunta se ve bacao i vriskao kad mu je eljezo
izazvalo eksploziju bola na sredini lea. Bambusov je umarak odjekivao zatim
krikovima ostalih, jednog po jednog. Poslije su im utrljali crveno palmovo ulje
na udan znak LL koji je Kunta vidio na leima ostalih zarobljenika.
Za jedan sat, posrtali su jedan iza drugoga, uz zveket lanaca, dok su se bievi u
rukama slateeja spremno sputali po onima koji bi zastali ili bi se spotakli.
Kuntina su lea i ramena bila sva iarana krvavim urezima kad su kasno te noi
stigli do dvije kanoe, sakrivene ispod gustih, viseih grana mangrova na obali
rijeke.Podijeljeni u dvije grupe, plovili su kroz mrak dok su slatee veslali, a
toubab udarao biem na najmanji znak otpora.
Kad je Kunta ugledao kako se pred njima u tami uzdie neka golema crna masa,
osjetio je da je to sada njegova posljednja prilika. Skoio je i bacio se naprijed
usred povika i krikova oko njega, gotovo je prevrnuo kanou napinjui se skoiti
u vodu,ali bio je privezan za ostale i nije uspio iskoiti. Nije gotovo ni osjeao
udarce bieva i toljaga po rebrima, leima, licu, trbuhu, glavi,a tada je kanuoa
udarila o bok one velike crne stvari. Kroz bolove Kunta je osjeao kako mu se
niz lice slijeva topla krv i uo je iznad sebe povike mnogih tuobaba. Zatim su ga
uvezali konopom i vie se nije mogao opirati. Nakon to su ga napola gurali, a
napola vukli uz neke udne ljestve od uadi, imao je jo dovoljno snage da
divljim pokretom izvije tijelo u jo jednom pokuaju da se domogne slobode,
ponovo su ga iibali, a neke su ga ruke grabile usred strahovitog smrada i
glasnih psovki tuobaba, i otrih enskih krikova.
Kroz otekle kapke Kunta je ugledao svuda oko sebe umu nogu, a kad mu je
uspjelo podignuti pogled,dok je svoje raskrvareno lice titio nadlakticom,
ugledao je malog tuobaba bijele kose kako mirno stoji i zapisuje kratkom
pisaljkom u jednu malu knjiicu nekakve znakove. Zatim je osjetio kako su ga
povukli uvis i grubo ga gurnuli preko neke ravne povrine. Ugrabio je pogled
na nekakve visoke tapove debelo omotane grubom bijelom tkaninom.Zatim su
ga usmjerili, dok je iznemoglo posrtao, niz nekakve uske stepenice u prostor u
kojem je vladao mrkli mrak,istog asa nos mu se ispuni nevjerojatnim
smradom, a ui mu zaglue krikovi uasa.
Kunta je poeo povraati jo dok mu je tuobab,drei za obru na vrhu
metalnog okvira slabanu ukastu vatru koja je unutra gorjela,stavljao oko
lanaka ruku i nogu eljezne karike i zatim ga gurnuo unatrag, u uski prostor
izmeu dva druga mukarca koji su glasno stenjali. Mada je bio obuzet uasnim
strahom, shvatio je da ona skakutava svjetla to su se vidjela kako se kreu u
drugim pravcima znae da to tuobab vodi ostale zarobljenike koji su doli
zajedno s njime kako bi ih okovao negdje drugdje. Zatim osjeti da mu misli
izmiu,pomisli kako on vjerojatno sve to samo sanja. A potom ga je, milostivo,
doista svladao san.


35. POGLAVLJE

Jedino bi hrapavi zvuk povlaenja poklopca s otvora iznad njih kazivao Kunti
da li je dan ili no. Kad bi zauo metalni zvuk zasuna, trgnuo bi glavu uvis,jedini
pokret koji su mu doputali lanci i okovi,i gledao etiri tuobaba kako se
sputaju meu njih,dvojica s treperavim vatrama i bievima u rukama, uvajui
drugu dvojicu dok su se ovi kretali uskim prolazima, gurajui pred sobom
kazan s jelom. Gurnuli bi limene plitice s onim to bi nagrabili iz kazana na
izmetom i izbljuvcima pokrivene daske izmeu svakog okovanog para.Dosad bi
Kunta, svaki put kad bi stiglo jelo, stisnuo zube, odluujui se radije za smrt od
gladi, sve dok bol u njegovu praznom elucu nije gladovanje uinio isto tako
stranim kao to su bili bolovi od bievanja.Kad su podijelili hranu u onom
prostoru gdje se nalazio Kunta, svjetla su pokazala tuobabe kako se s ostatkom
jela sputaju jo nie, ispod njih.
Ne tako esto kao to su donosili jelo i obino u vrijeme kad bi vani bila no,
tuobab je dovodio nove zarobljenike koji su vriskali i jecali od uasa dok su ih
gurali i bievima tjerali do praznih mjesta na tvrdim,drvenim klupama,
podignutim od poda, gdje bi ih okovali.
Jednog dana,ubrzo nakon to su im donijeli jelo,Kuntine ui uhvate neki
udan,prigueni zvuk koji se inio kao da treperi kroz daske iznad njegove
glave. I neki drugi zarobljenici uli su taj zvuk i njihovo se jecanje naglo
prekinulo.Kunta je leao napeto oslukujui, zvualo je kao da iznad njega
mnogo nogu tri sad ovamo, sad onamo. Zatim,mnogo blii njima dolje u mraku
zauo se novi zvuk, kao da netko vrlo polako i uz kripu izvlai neke veoma
teke predmete.
Kuntina gola lea osjeala su neke udne drhtaje koji kao da su izbijali iz
tvrdih,grubih dasaka na kojima je leao.Osjetio je nekakvo stezanje i nadimanje
u grudima i leao je sleen od uasa. Oko sebe je uo tupe zvukove za koje je
znao da se to njegovi drugovi isteu, upinjui se o lance. Osjeao je kako mu je
krv navrla u glavu u kojoj mu je muklo kucalo. A zatim mu se strah uvue u
eludac kad je osjetio kako se ovo mjesto na kojem se nalazi na neki nain
mie,odnosei ih sa sobom.Ljudi oko njega poeli su vikati, krikovima zazivljui
Alaha i njegove duhove,udarali su glavama o daske,divlje se bacali,
pokuavajui raskidati zveketave lance.
Alah! Nikad se vie neu moliti manje od pet puta dnevno! vrisnuo je Kunta u
sveopu paklenu galamu.
uj me! Pomozi mi!
Uasnuti krikovi,pla i molitve nastavili su se, stiavajui se tek kad su se jedan
za drugim iznemogli ljudi poeli ruiti na daske, i tako leei borili se za zrak u
smrdljivom mraku.
Kunta je znao da vie nikada nee vidjeti domovinu.Sad je jasno osjeao kroz
tijelo, preko dasaka,lagano ljuljanje, ponekad dovoljno snano da mu ramena ili
ruke ili bokove naas pritisne o toplinu jednoga od dvojice mukaraca za koje
je bio prikovan.Vikao je iz sve snage i ve vie nije imao glasa, tako da je sada
umjesto njega, vriskala njegova svijest: Ubijte tuobaba i njegove izdajnike
crne pomonike!
Tiho je jecao kad su otvorili poklopac i etiri se tuobaba ponovo spustili dolje
nemarno gurajui pred sobom preko neravnog poda klepetavi kazan. Stisnuo je
eljusti, potiskujui greve od gladi, ali se uto prisjeti neega to im je jednom
rekao kintango,kako ratnici i lovci moraju puno jesti, jer im treba vie snage
nego ostalim ljudima.Gladovati je znailo dopustiti da ga slabost sprijei da
ubije toubaba.I tako, kad su gurnuli pliticu izmeu njega i ovjeka pokraj njega,
ovaj su put i Kuntini prsti zagrabili u gustu kau.
Kaa je imala okus smrvljenog kukuruza,skuhanog s neto palmovog ulja. Svaki
progutani zalogaj izazivao mu je bol u grlu na onom mjestu gdje ga je tuobab
ranije davio kad je bio odbio jesti, meutim, nastavio je gutati sve dok se plitica
nije ispraznila.Osjeao je hranu kako mu lei poput teke grude u elucu i
ubrzo mu se opet poela vraati u grlo. Nije ju mogao zadrati i trenutak
kasnije sva je kaa bila ponovo na podu.uo je kroz um vlastitog povraanja
da se to i sa drugima zbiva.
Kad su se svjetla pribliila kraju dugake police od dasaka na kojoj je Kunta
leao, odjednom se uo zveket lanaca, udarac glave o daske, a zatim je neki
ovjek poeo histerino vriskati na nekoj udnoj mjeavini jezika mandingo i
neega to je zvualo kao neke od toubabovih rijei.Gromoglasan smijeh zaorio
se meu toubabima uz kazan, zatim su se uli udarci bieva koji su potrajali sve
dok se krikovi onog ovjeka nisu stiali u nejasno mrmljanje i jecaje. Je li to
mogue? Zar je to uo Afrikanca koji govori jezik tuobaba? Zar su meu njima i
slatee?Kunta je uo prie kako tuobab esto znade iznevjeriti svoje crne
pomonike, te izdajice vlastitog naroda, pa i njih baciti u okove.
Kad je tuobab siao s jelom u prostor ispod njih,na razini na kojoj je leao
Kunta jedva se uo poneki zvuk sve dok se tuobab nije ponovo pojavio, sada sa
ispranjenim kazanom i popeo se gore, zatvarajui za sobom poklopac.
U tom asu, razleglo se ljutito mrmljanje na raznim jezicima, poput zujanja
pobjenjelih pela. Zatim, neto nie dolje, na istoj klupi od dasaka na kojoj je i
Kunta leao, zauo se teki zveket i udarci lancima, bolni urlik i ogoreno
psovanje onog istog mandingo glasa.Kunta je uo kako ovjek vie:
Zar mislite da sam tuobab?
Uslijedilo je jo silovitih,brzih udaraca i oajnikih krikova.Onda su udarci
prestali i u tami potpalublja zaulo se skvianje,a potom onaj strani, grgotavi
zvuk ovjeka kojega dave. Jo jednom zveket lanaca, pa niz brzih udaraca bosih
peta o daske i zatim tiina.Kunti je tuklo u glavi i srce mu je udaralo dok su
ljudi oko njega poeli vikati:
Slatee! Umri!
A zatim je i Kunta kriao zajedno s njima i pridruio se divljem zveketanju
lancima,kad se odjednom uz hrapavi prasak otvorio poklopac iznad njih,
proputajui mlaz dnevnog svjetla i skupinu tuobaba sa svjetiljkama i
bievima.Oigledno su uli buku iz potpalublja,i mada je sad u cijelom prostoru
zavladala potpuna tiina, toubabi su se razletjeli po prolazima izmeu leaja,
viui i udarajui bievima lijevo i desno. Kad su otili, a nisu otkrili mrtvaca,
potpalublje je jo neko vrijeme ostalo u potpunoj tiini.Zatim, posve tiho, Kunta
zauje neveseli smijeh s drugog kraja klupe, s onog mjesta pokraj mrtvog
izdajice.
Kad su im slijedei put donijeli kau, u potpalublju je vladala napetost. Kao da
je tuobab osjetio da neto nije u redu, bievi su fijukali jo ee nego inae.
Kunta se trgne i glasno jaukne kad mu je noge oprila munja bola.Nauio je da
e onoga tko glasno ne jaukne kad ga pogodi udarac bia, poeti ozbiljno
mlatiti sve dok ne pone jaukati.Zatim je poeo grabiti i gurati niz grlo
neukusnu kau dok je oima pratio svjetla kako se primiu donjem kraju
njihove podine.
Svaki je ovjek u potpalublju oslukivao kad je jedan toubab neto glasno
viknuo ostalima. Gledali su kako svjetla poskakuju, onda su se opet uli glasni
uzvici i psovke, a zatim je jedan od tuobaba urno poao uz prolaz i uspeo se
gore kroz otvor,te se ubrzo vratio sa jo dva tuobaba.Kunta je uo kako
otkljuavaju okove i lance.Dva su tuobaba napola iznijela,a napola izvukla tijelo
mrtvaca kroz prolaz i gore na palubu, dok su ostali nastavili gurati kazan s
kaom kroz prolaze izmeu dugakih klupa.
Grupa s kazanom nalazila se u prostoru ispod njihovog kad su se kroz otvor
spustila jo etiri tuobaba i uputila se ravno onamo gdje je leao okovan mrtvi
slatee.Okreui glavu Kunta je uspio vidjeti visoko podignuta svjetla. Pored
strahovitih psovki uli su se bjesomuni udarci bieva dvojice tuobaba o meso.
Onaj kojega su bievali isprva nije htio jaukati iako je ve samo oslukivanje
siline udaraca paraliziralo Kuntu, uo je kako se ovjek baca u lancima u agoniji
bola i osjetio je njegovu ogorenu odlunost da iz sebe ne pusti ni glasa.
A onda je tuobab ve upravo vritao svoje kletve i vidjeli su kako svjetiljke
prelaze iz ruke u ruku dok se tuobabi smjenjuju s bievima. Konano je ovjek
kojega su tukli poeo vriskati,prvo je proklinjao na foulah narjeju, zatim je
vikao neto to se nije moglo razumjeti, iako je i to bilo na jeziku Foulaha. Kunti
u pameti bljesne sjeanje na tiho, blago pleme Foulaha koji su se brinuli za
stoku Mandinga ,a zvui bievanja su se nastavili sve dok ovjek kojega su tukli
nije jo samo tiho cvilio. Tada su etiri tuobaba otila psujui, dahui i guei
se u smradu potpalublja.
Jecanje Foulaha izazivalo je drhtavicu u mranom potpalublju.A onda, nakon
izvjesnog vremena,jedan jasni glas povie na mandingo jeziku:
Podijelite s njim njegovu bol! Na ovome mjestu svi moramo biti kao jedno
selo!
Bio je to glas nekog starjeine. Imao je pravo. Foulahovi bolovi kao da su bili
Kuntini vlastiti.Osjeao se kao da e se svaki as rasprsnuti od bijesa. A
istodobno, na neki neodreeni nain, osjeao je strah jai od svega to je ikada
ranije upoznao, a inilo mu se da taj strah dopire iz sri njegovih vlastitih
kostiju. Jedan dio njega elio je umrijeti, pobjei od svega ovoga,ali ne, mora
ivjeti kako bi se osvetio. Prisilio se da lei potpuno mirno. Dugo mu je trebalo,
ali konano je osjetio kako u njemu poputa napetost i smuenost, ak su
popustili i bolovi,osim na onome mjestu izmeu ramena gdje su mu pritisnuli
uareno eljezo. Osjetio je kako se sada moe bolje koncentrirati na jedini izbor
koji je, ini se,preostao i njemu i ostalima,ili e svi pomrijeti u ovom stravinom
prostoru, ili e nekako morati nadvladati i ubiti tuobaba.


36. POGLAVLJE

Ugrizi uiju koji su arili, a zatim svrbe, postepeno su postajali sve gori. U
prostoru zagaenom neistoom, ui, a isto tako i buhe, namnoile su se u
tisuama,dok nisu poplavile itavo potpalublje.Najgore su grizle na onim
mjestima gdje je u nekom pregibu na tijelu bilo dlaka.
Ispod pazuha i oko fota,Kunta je osjeao kao da gori i slobodnom se rukom
neprestano eao po onim mjestima do kojih nije mogao doprijeti rukom u
okovima. Svako malo obuzela bi ga elja da skoi i pobjegne odavde,a zatim,
trenutak kasnije, oi bi mu se ispunile suzama zbog bespomonosti i spopala bi
ga srdba, a onda bi se borio protiv toga sve dok konano opet ne bi osjetio
nekakvo smirenje. Najgore od svega bilo je to se nikamo nije mogao maknuti,
osjeao je elju da zubima razgrize okove. Odluio je pripaziti da neprestano
bude usredotoen na neto, bilo to, to e mu zaokupiti misli ili ruke, jer e
inae poludjeti,kao to se to nekima, sudei po onome to su uzvikivali, izgleda
dogodilo.
Leei posve mirno i oslukujui disanje bilo jednoga, bilo drugoga od one
dvojice koji su uz njega leali, Kunta se ve odavno izvjebao i mogao je tono
pogoditi koji je od njih budan,a koji spava.Sad se upro da oslukuje zvukove
dalje od njega. Nakon upornog vjebanja i pozornog oslukivanja zvukova koji
su se ponavljali, ustanovio je nakon izvjesnog vremena kako uima moe posve
precizno odrediti gdje se nalazi izvor zvuka, bio je to vrlo udan osjeaj, gotovo
kao da mu ui slue umjesto oiju.
Tu i tamo, izmeu jecanja i kletvi to su ispunjavale tminu, Kunta bi uo udarac
neije glave o daske na kojima je leao.A bio je tu i neki drugi,udan i
jednolian zvuk.Prestao bi na neko vrijeme, zatim bi ga opet uo.Zvualo je kao
da netko snano trlja jednu o drugu dvije kovine,i nakon to je jo neko vrijeme
oslukivao, Kunta pogodi da to netko trenjem pokuava prekinuti svoj lanac.
Takoer bi esto uo kratke uzvike i tropot lanaca kad bi se neka dvojica
bjesomuno potukla tako to bi svaki naglim trzajima ruke ili noge potezao
ruku ili nogu onoga za kojega je bio prikovan.
Kunta je sasvim izgubio osjeaj za vrijeme. Mokraa, izbljuvana hrana i izmet,
koji su zaudarali svud oko njega, pokrili su kao nekim sluzavim premazom
tvrde daske dugakih klupa na kojima su leali.
Upravo kad je poeo misliti kako to vie nee moi izdrati, osam je tuobaba
silo uz glasne psovke niz stepenice to su vodile u njihovo potpalublje.
Umjesto uobiajenog kazana s jelom, donijeli su sa sobom neto poput lopata s
dugakim draljama i etiri velika kazana. A Kunta je s uenjem primijetio da
na sebi uope nemaju odjee.Goli su tuobabi gotovo istog asa poeli povraati
gore od svih onih koji su prije njih silazili ovamo.
U svjetlu svjetiljaka, upravo su trali du prolaza izmeu leaja, gurali lopate
po daskama izmeu okovanih ljudi i, struui, skupili su poneto od naslaga
smrada u svoje kazane.Kad bi napunili jedan kazan,izvukli bi ga uz silno
treskanje kroz prolaz i po stepenicama da ga gore isprazne, a zatim bi se opet
vraali.Tuobabi su se sad ve uasno guili i kaljali, smijeno iskrivljenih lica i
dlakavih, bezbojnih, golih tijela, isprskanih smrdljivom neisti koju su skupljali
sa dasaka leaja.
Meutim, kad su zavrili posao i otili, u vrelom, stranom, zaguljivom smradu
potpalublja, nije se moglo primijetiti nikakvo poboljanje.
Kad je slijedei put u potpalublje silo vie od uobiajenih etiri tuobaba koji bi
silazili s kazanom kae, Kunta procijeni da ih je,lupajui nogama niz stepenice
moralo sii barem dvadeset. Leao je ukoen od straha. Okreui glavu lijevo i
desno, vidio je kako se male skupine tuobaba postavljaju na nekoliko mjesta u
potpalublju, neki su bili naoruani bievima i pukama, titei druge koji su s
podignutim svjetiljkama stajali na oba kraja svake klupe s okovanim ljudima.
vor straha u Kuntinom elucu jo se jae stegnuo kad su se zauli udni,
zveckavi zvukovi, a nakon njih teki tropot lanaca. Zatim se njegov okovani
lanak desne noge poeo trzati, kroz blijesak uasa Kunta shvati da ga tuobabi
oslobaaju okova. Zato? Kakav e se uas sada dogoditi? Ukoeno je leao, ne
osjeajui vie na lanku uobiajenu teinu lanca,sluajui kako sa svih strana u
potpalublju dopire zveket i tropot povlaenja lanaca. Zatim je tuobab poeo
vikati i udarati bievima. Kunta je znao da je to znailo zapovijed neka siu sa
leaja. Njegov krik straha pridruio se iznenadnoj stravinoj galami krikova na
razliitim narjejima kad su se ljudi poeli podizati na leajima, udarajui
glavama o grede na stropu.
Bievi su fijukali usred zaglune buke bolnih krikova dok su dvojica po dvojica
ljudi posrui silazili u prolaz izmeu drvenih klupa.
Kunta i njegov drug u okovima,pripadnik Wolof plemena,zagrlili su se na leaju
dok su se grevito trzali pod vrelim udarcima bia. Zatim su im neije ruke
vrsto uhvatile lanke na nogama i grubo ih izvukle preko smradne gnojne
kae na leajima u guvu ostalih u prolazu, koji su svi urlali pod bievima
tuobaba.
Trzajui se i izvijajui u uzaludnom pokuaju da izbjegne udarcima bia, Kunta
nazre obrise spodoba koje su se kretale ocrtavajui se na svijetloj pozadini
otvorenog poklopca na palubi.Tuobabi su grabili ljude, postavljali ih na noge
dvojicu po dvojicu i zatim ih udarali i gurali niz prolaz, dok su se svi zajedno
spoticali u mraku, prema stepenicama to su vodile gore do otvora. Kunta
osjeti kao da su mu se odvojile noge od tijela dok je posrtao niz prolaz uz
Wolofa, vezan za njega okovom oko desnog zapea, gol, pokriven skorjelom
neisti, preklinjui tuobaba neka ga ne pojede.
Prvo dnevno svjetlo nakon gotovo punih petnaest dana mraka, udarilo je Kuntu
u oi poput udarca ekiem. Posrnuo je od eksplozije bola u glavi, pokrivajui
oi slobodnom rukom.Bosi su mu tabani kazivali kako se ovo po emu hoda, to
je da je, lagano njie, s jedne strane na drugu.Spotiui se nesigurno i slijepo
prema naprijed, jer mada je pokrio oi rukom i vrsto stisnuo kapke, jo uvijek
je do zjenica dopiralo neto bolnog blijeska,uzalud je pokuavao disati kroz
nosnice gotovo potpuno zaepljene skorjelom sluzi, i on zato irom rastvori
speene usnice i duboko udahne morski zrak,prvi put u svom ivotu. Plua mu
se zgre od otrine istog zraka i on se srui na palubu, povraajui, zajedno sa
svojim drugom u okovima.Svud oko sebe uo je druge kako povraaju, lance
kako zvekeu, udarce bieva o ljudsko meso i krikove bola, a sve je to pratila
vika i psovke tuobaba i neko udno lepranje iznad njihovih glava.
Kad mu je ponovo bi zaparao lea, Kunta se skvri na bok i zauje kako je
njegov drug Wolof otro udahnuo kad je i njega pogodio udarac bia. Bi im je
obojici nastavio paliti kou sve dok se nekako nisu uspjeli podii na noge.
Kunta samo malo otvori oi kako bi vidio moe li nekako izbjei biu, ali mu
svjetlost probode glavu novom munjom bola,a kroz to ih je vrijeme njihov
muitelj tjerao dalje prema mjestu gdje je Kunta nejasno razabrao obrise nekog
drugog tuobaba koji je kroz verige oko njihovih lanaka provlaio dugaki
lanac.
Bilo ih je tamo dolje,u mraku, mnogo vie nego to se njemu inilo da ih ima , a
ovdje je bilo mnogo vie tuobaba nego to su ikada sili dolje medu njih. U
svjetlu sunca izgledali su Kunti vrlo udno,s rupicama, oiljcima od bolesti,
njihova duga kosa bila je ute, crne ili crvene boje, neki su ak imali kosu oko
usta i ispod brade. Neki su bili koati, drugi debeli, neki su imali rune oiljke
od noa, drugima je nedostajala ruka, ili oko, ili noga, a mnogima su lea bila
iarana dubokim brazgotinama.Kunta se sjeti kako su mu pregledavali
zube,nekoliko je tuobaba, vidio je, imalo samo dva ili tri zuba.
Velik broj tuobaba bio je rasporeen uz ogradu, u rukama su imali bieve,
dugake noeve ili nekakve teke metalne tapove s rupom na kraju, a iza njih,
Kunta je ugledao zapanjujui prizor,nevjerojatan beskraj ustalasane plave
vode.Trgne glavu uvis za onim lepetavim zvukom iznad svoje glave i ugleda
goleme komade bijele tkanine koja se nadimala izmeu visokih debala i
mnogobrojnih konopa.Tkanina, je izgleda, bila ispunjena vjetrom.
Okrenuvi se, Kunta ugleda visoku pregradu od bambusa, viu od najvieg
ovjeka, koja se protezala cijelom irinom te velike kanoe.Provirujui kroz
sredite ograde,irio se crni otvor neke velike eljezne stvari, zastraujueg
izgleda, koja je imala nekakvu dugu, debelu i praznu cijev, a oko nje su
provirivali vrhovi istih onakvih metalnih tapova kao to su bili oni koje su u
rukama drali tuobabi uz ogradu. I ta velika stvar i ti vrhovi eljeznih tapova,
bili su okrenuti prema mjestu na kojem su stajali okupljeni on i ostali okovani
ljudi.
Kad su im noge povezali novim lancem, Kunta je imao prilike prvi put malo
bolje osmotriti svog druga u okovima.Kao i Kunta, ovjek je bio od glave do
pete pokriven skorjelom neisti. Izgledao je otprilike istih kia kao Kuntin otac
Omoro i imao je klasine crte lica plemena Wolof,a koa mu je bila izrazito
crna. Wolofova su lea krvarila, isjeena udarcima bia, a gnoj se cijedio iz rane
na mjestu gdje mu je znak LL bio uarenim eljezom urezan u kou. Kunta
shvati,dok su se tako gledali ispitujuim pogledima,kako Wolof zuri u njega s
jednakim zaprepatenjem.Usred ope guve,imali su vremena pogledati i druge
gole ljude,koji su veinom uzbueno agorili,obuzeti strahom.
Prema razliitim crtama lica, utetoviranim plemenskim arama i urezanim
uznjuuiia, picmenskim oznakama, Kunta je uoio pripadnike plemena Foulah,
Jola, Serere i Wolof, poput njegovog druga, ali najvie je bilo Mandinga i jo
nekih za koje nije bio siguran iz kojeg su plemena.Uzbuen, Kunta je zurio u
onog ovjeka za kojega je bio siguran kako je ba on ubio onog slateeja. Doista
je bio Foulah, tijelo mu je bilo pokriveno sasuenom krvlju od batina koje je
primio.
Ubrzo su ih sve zajedno poeli gurati i bievima tjerati do mjesta gdje su jedan
drugi lanac s deset ljudi upravo polijevali kablicama punim morske vode, koju
su izvlaili preko ograde.Zatim su drugi tuobabi etkama na dugakim
tapovima ribali ljude koji su urlali od bola. I Kunta je vrisnuo kad ga je udario
mlaz slane vode,arei poput vatre na mjestima gdje je koa pukla pod
udarcima bia i na onom mjestu na leima spaljenom usijanim eljezom. Jo je
glasnije zavriskao kad su krute etke, osim to su sastrugale i skinule neto
skorjele neistoe s njegova tijela, ujedno otvorile i one ve zarasle oiljke od
bievanja. Gledao je kako im se pod noge slijeva zapjenjena i ruiasto obojena
voda.Zatim su ih potjerali natrag do sredita palube, gdje su se iznemogli
sruili u hrpu.
Kunta je zurio uvis i ugledao jednog tuobaba koji je poput majmuna skakao po
onim visokim motkama, povlaei bezbrojne konopce izmeu velikih bijelih
komada tkanine.Iako je bio u oku od bola, sunce je grijalo toplo i ugodno, a
osjeao je i neopisivo olakanje to mu se tijelo oslobodilo barem jednog dijela
prljavtine.
Iznenadni zbor krikova trgnuo je na noge okovane ljude. Oko dvadesetak ena,
veinom ispod dvadeset kia, i etvoro djece, izalo je trei i bez okova iza
pregrade, bjeei ispred dvojice tuobaba s bievima.Kunta odmah prepozna
djevojke koje su doveli zajedno s njim,osjeajui kako ga preplavljuje osjeaj
bijesa dok je gledao kako svi tuobabi besramno ogledavaju njihovu golotinju, a
neki su ak trljali svoj foto. Stranim naporom volje, Kunta se borio sa eljom
da se baci na najblieg tuobaba usprkos njihovu oruju.Ruku stisnutih u
pesnice, s naporom je lovio dah, silom okreui pogled od uasnutih ena.
Zatim je jedan od onih tuobaba uz ogradu poeo razvlaiti i stezati meu
rukama neku udnu sklopivu stvar iz koje su izlazili piskavi zvukovi. Drugi mu
se pridruio udarajui afriki bubanj,dok su se ostali tuobabi poreali u
nepravilnu liniju, a goli mukarci, ene i djeca zurili u njih. Tuobabi koji su stali
u red izvukli su komad konopa i svaki je od njih omotao jedan noni lanak kao
da je konopac lanac, onakav kakvim su bili povezani goli ljudi.Nasmijani,
tuobabi su poeli skakati gore dolje,svi zajedno,u kratkim skokovima,
odravajui ritam s udarcima bubnja i zvucima one piskave stvari. Zatim su oni
i ostali, naoruani tuobabi poeli mahati prema ljudima u lancima, neka i oni
ponu poskakivati na isti nain. Meutim, kad su okovani ljudi ostali stajati kao
okamenjeni, nasmijana lica tuobaba namrtila su se i opet su poeli fijukati
bievi.
Skaite!odjednom je viknula najstarija meu enama, na mandingo narjeju.
Bila je otprilike istih kia kao i Kuntina majka Binta. Iskoivi naprijed, ona je
sama prva poela skakati.
Skaite!opet je prodorno vrisnula, zurei u djevojke i djecu, i oni ponu
skakati poput nje.
Skaite za tuobabovu smrt!vrisnula je, dobacujui brze poglede golim
mukarcima, izbacujui ruke i ake, izvodei pokrete ratnikog plesa. A zatim,
kad su shvatili smisao njezinih rijei,jedan za drugim parovi okovanih
mukaraca ponu skakati iznemoglo,posrui,gore dolje, dok su lanci tropotali
udarajui o palubu. Pognute glave, Kunta je gledao umu nogu i stopala kako
poskakuju, osjeajui kako se njegove vlastige noge svijaju pod njim od
slabosti, a dah mu prelazi u ubrzano dahtanje. A tada su se eninom pjevanju
pridruile i djevojke.Zvualo je veselo,ali rijei koje su pjevale priale su
mukarcima o tome kako ovi strani tuobabi svake noi odvlae sve ene u
mrane uglove velike kanoe da ih iskoriste kao da su kuje.
Tuobab fa!( Ubij tuobaba! )vriskale su smjekajui se i glasno hihoui.Goli
mukarci, poskakujui, prihvatili su njihov krik:
Tuobab fa! ak su se i tuobabi cerekali, neki su pljeskali dlanovima od
zadovoljstva.
Ali Kunti su poela klecati koljena i grlo mu se osuilo kad je ugledao kako im
se pribliava onaj mali, zdepasti tuobab, bijele kose, a uz njega i onaj golemi,
namrgoeni, lica unakaenog oiljcima od noa, koji je takoer bio na onom
mjestu gdje su Kuntu pregledavali ,tukli i davili i prili uarenim eljezom, prije
nego to su ga doveli ovamo, na veliku kanou.Zaas, im su i ostali goli ljudi
ugledali tu dvojicu,naglo zavlada tiina i jedini je zvuk bio lepet golemih
komada platna iznad njih, jer ak su se i ostali tuobabi ukoili u njihovu
prisustvu.
Visoki tuobab zalaje neto hrapavim glasom i odstrani druge tuobabe od
okovanih ljudi.Objeen o pojas, njihao mu se veliki prsten s mnogo uskih,
sjajnih komada metala, koje je Kunta zapazio kad su ih drugi tuobabi
upotrebljavali dok su otvarali lance. A bjelokosi se zatim uputi meu gole ljude,
zagledajui izbliza njihova tijela.
Tamo gdje bi ugledao zagaene, upaljene rane od bia, ili bi vidio kako se gnoj
cijedi iz rana od ugriza takora ili od uarenog eljeza, mazao je ta mjesta
nekakvom mau iz limene posude koju bi mu svaki put dodao visoki tuobab.
Ili bi visoki sam posipao nekakvim ukastim prahom iz druge posude zapea
i lanke koji su ispod okova poprimili bolesnu, veinom sivkastu boju. Kad su
se dva tuobaba pribliili njemu, Kunta se skvrio od straha i bijesa, ali bjelokosi
je ve mazao Kuntine upaljene rane mau, a visoki mu posipao zapea i
lanke ukastim prahom i inilo se da nijedan od njih nije prepoznao Kuntu.
A onda, iznenada, usred sve jae vike tuobaba, jedna od djevojaka koju su
doveli zajedno s Kuntom, istrgne se i pone divlje trati izmeu uzbuenih
straara. Kad je nekoliko njih potralo za njom pokuavajui je uhvatiti, a drugi
se bacali prema njoj pokuavajui je sruiti, ona se, vritei, prebaci preko
ograde i nestane u dubini. U stranoj pometnji i galami bjelokosi tuobab i onaj
visoki dograbe bieve i uz strahovite psovke ponu mlatiti po leima onih
tuobaba koji su trali za djevojkom, zato to su dopustili da im pobjegne.
Zatim je onaj tuobab gore medu komadima platna poeo vikati i pokazivati
rukom prema vodi. Okreui glave u tom smjeru, goli ljudi ugledae djevojku
kako pluta na valovima,a nedaleko od nje par tamnih peraja koje su joj se hitro
pribliavale.Zatim se uo krik koji im je zaledio krv u ilama,pa uspjenjeno i
uzburkano more, i djevojka nestane s povrine, ostavljajui iza sebe samo
crvenu mrlju na mjestu gdje se maloprije nalazila.
Po prvi put bievi nisu fijukali dok su okovane ljude,ukoene od uasa, potjerali
nazad u mrano potpalublje i tamo ih ponovo prikovali na njihova mjesta.
Kunti se zavrtjelo u glavi. Poslije istog oceanskog zraka, smrad ih je guio jo
gore nego prije, a nakon dnevnog svjetla, mrak se u potpalublju inio jo
crnjim. Kad je uskoro poelo novo komeanje, ovaj put nekako iz daljine, Kunta
je svojim izvjebanim sluhom pogodio kako to sad tuobab izvodi na palubu
ustraene ljude iz prostora ispod njih. Malo kasnije, uo je sasvim uz desno uho
tiho mrmljanje.
Jula?
Kunti srce poskoi u grudima. Znao je vrlo malo rijei iz narjeja wolofa, ali je
znao da Wolofi i neka druga plemena koriste rije jula za znaenje putnika i
trgovaca, a to su obino bili Mandingo. I okreui glavu kako bi se pribliio uhu
Wolofa, Kunta proape:
Jula. Mandingo.
Nekoliko asaka, dok je napet leao, Wolof nita ne odgovori. Kunti proleti kroz
glavu kako bi to bilo lijepo kad bi on znao govoriti mnogim narjejima onako
kao braa njegova oca,ali istog asa ga obuzme stid to je njih, makar i u
mislima, doveo na ovo mjesto.
Wolof. Jebou Manga,proape konano ovjek do njega i Kunta je shvatio da
je to njegovo ime.
Kunta Kinte,uzvrati on, takoer apui. Izmjenjujui apatom poneku rije
nakon toga,osjeajui oajniku potrebu za razgovorom, ispitivali su se kako bi
nauili po koju novu rije, sad jednu, malo kasnije drugu, iz narjeja jednoga i
drugoga. To je umnogome sliilo na ono vrijeme kad su kao maliani iz prvog
kafa uili prve rijei. Dok je neko vrijeme vladala utnja medu njima, Kunta se
prisjetio kako mu je, dok je sjedio nou na strai i uvao polja kikirikija, daleka
vatra onog Fulani kravara pruala osjeaj sigurnosti i kako je tada elio da
postoji neki nain kako bi mogao porazgovarati s tim ovjekom kojega nikada
nije bio vidio. To sada bilo je kao neko ispunjenje njegove davne elje, osim to
je sada razgovarao s Wolofom, uz kojega je, nepoznatog i nevidljivog, tjednima
leao okovan.
Izvlaio je iz pamenja svaku rije wolof narjeja koju je ikada uo. A znao je da
se Wolof isto tako napree ne bi li se prisjetio rijei mandinga kojih je on,
meutim, znao vie nego to je Kunta znao rijei wolofa. Opet za vrijeme duge
utnje medu njima, Kunta osjeti kako onaj mukarac s njegove lijeve strane,
koji do tada osim bolnog jecanja nije od sebe davao nikakva glasa, pozorno
oslukuje njihovo aptanje.
Kunta odjednom shvati po tihom mrmoru koji se postepeno sve vie irio
potpalubljem kako,nakon to su ljudi konano imali prilike pogledati svoje
drugove na danjem svjetlu,on i njegov drug u okovima nisu bili jedini koji su
pokuavali uspostaviti razgovor. Mrmljanje se neprestano irilo. Sad bi u
potpalublju zavladala tiina jo jedino onda kad bi doao tuobab s jelom ili sa
etkama da poisti smrad sa leaja. A tiina koja bi u tim trenucima zavladala u
potpalublju nosila je u sebi novo obiljeje, po prvi put otkako su bili uhvaeni i
baeni u okove, osjealo se kako medu tim ljudima postoji osjeaj zajednitva.


37. POGLAVLJE

Kad su ih slijedei put izveli na palubu, Kunta je posebno nastojao osmotriti
ovjeka koji je stajao u redu iza njega, onoga koji mu je dolje u potpalublju
leao slijeva.Bio je iz plemena Serere, mnogo stariji od Kunte, a tijelo mu je i
sprijeda i straga bilo izbrazdano ranama od bievanja, neke su bile tako
duboke i upaljene da se Kunta zasramio to je dolje u mraku ponekad poelio
udariti tog ovjeka zbog njegova neprekidnog bolnog jaukanja.Uzvraajui
Kuntin pogled, tamne su oi Serere ukoeno buljile u njega, pune srdbe i
prkosa.
Jedan bi zapraska nad njima jo dok su tako stajali i gledali se, udarac je ovaj
put bio namijenjen Kunti, tjerali su ga neka se pomakne naprijed. Silovitost
udarca gotovo ga je sruila na koljena i oslobodila u njemu pravu provalu
bijesa. Dok mu je grlo parao upravo ivotinjski urlik, Kunta se baci glavom
prema tuobabu, ali istog asa padne, rairenih ruku i nogu, povlaei za sobom
svog druga u okovima, a tuobab je spretno skoio u stranu izbjegavi obojicu.
Ljudi su nagrnuli oko njih dok je tuobab, oiju stisnutih od mrnje, bjesomuno
mlatio biem, ponovo i ponovo, po jednom i po drugom, po Kunti i po Wolofu, a
bi im je sjekao kou poput noa. Kad se pokuao otkotrljati u stranu, tuobab
ga je svom snagom udario nogom u rebra. Ali, nekako su on i Wolof, koji je
jeao od bolova, uspjeli oteturati do grupe ljudi s njihove platforme koji su se,
povlaei noge, polako kretali prema mjestu gdje e ih polijevati kablicama
morske vode.
Trenutak kasnije, otra se sol morske vode upekla u Kuntine rane i njegovim su
se krikovima pridruili krikovi ostalih,nadglasavajui zvukove bubnja i one
piskave stvari, zvukove koji su se opet oglasili oznaavajui ritam po kojem su
okovani ljudi morali skakati i plesati za tuobaba. Kunta i Wolof bili su toliko
slabi od ovog najnovijeg bievanja da su dva puta pali, ali su ih udarci bieva i
tuobabovih nogu natjerali da nastave nespretno poskakivati u svojim lancima.
Kuntin je bijes bio toliko silan da je jedva zamijetio pjevanje ena:
Tuobab fa!
A kad su ga konano, ponovo prikovali na njegovo mjesto dolje u mranom
potpalublju, srce mu je silovito tuklo od strane elje da ubije tuobaba.
Svakih nekoliko dana, osam golih tuobaba silazili bi ponovo u smrdljivi mrak i
skupljali u vedrice izmet koji bi se u meuvremenu nakupio na daskama gdje
su leali okovani ljudi. Kunta bi nepomino leao, i oima, uagrelim od mrnje,
slijedio bi pogledom treperava naranasta svjetla, oslukujui kako tuobabi
psuju i kako se ponekad okliznu i padnu u skliski smrad na podu kojega je sada,
zbog sve slabijih crijeva okovanih ljudi, bilo toliko da se izmet poeo slijevati sa
klupa na pod prolaza.
Kad su posljednji put bili gore na palubi, Kunta je primijetio jednog ovjeka koji
je teko hramao zbog upaljene rane na nozi. Glavni mu je tuobab namazao ranu
onom svojom mau, ali to nije pomoglo, i taj je ovjek poeo strano vikati u
mraku potpalublja. Kad su opet izlazili na palubu, morali su mu pomoi hodati i
Kunta opazi da je noga,koja je prije bila sivkaste boje, poela truliti, a zaudarala
je ak i na svjeem zraku.Ovaj put su tog ovjeka zadrali na palubi kad su
ostale vratili dolje.
Nekoliko dana kasnije, ene su kroz pjevanje ispriale ostalim zarobljenicima
kako je tuobab tom ovjeku odrezao nogu, a jednoj su eni zapovjedili da se za
njega stara, ali je ovjek jo iste noi umro, a tijelo su mu bacili preko ograde u
vodu.
Otada, kad bi tuobabi doli istiti klupe, donosili bi zdjele s jakim octom i u njih
bi bacali komade uarenog eljeza.Oblaci otrog dima malo bi popravili zrak,
ali bi potpalublje vrlo brzo ponovo preplavio zaguljivi smrad. Kunta je imao
osjeaj da se njegova plua i koa nikada vie nee osloboditi tog smrada.
Jednolino mrmljanje to se irilo potpalubljem im bi tuobab otiao, stalno se
pojaavalo, po obujmu i po jakosti, kako su se ljudi poinjali sve bolje i bolje
meusobno sporazumijevati.Rijei koje netko ne bi mogao razumjeti, aptale
su se od usta do uha, od leaja do leaja, sve dok netko, tko je znao vie jezika
ne bi natrag poruio to te rijei znae.
Na taj nain, svi su ljudi na jednoj klupi nauili nove rijei na jezicima koje
ranije nisu poznavali.Ponekad bi se netko trgnuo,pridigao,udarajui glavom o
grede stropa,ponesen dvostrukim uzbuenjem, to razgovara sa svojim
drugovima i to to ine bez tuobabova znanja. Tim meusobnim mrmljanjem,
koje bi znalo potrajati satima, u ljudima se razvio duboki osjeaj zavjerenitva i
bratstva.Iako su potjecali iz razliitih sela i plemena,meu njima je jaao
osjeaj pripadnosti istom narodu i istoj zemlji.
Kad je Tuobab slijedei put doao da ih istjera na palubu,okovani su ljudi
stupali kao da su na sveanosti.A kad su ih vratili dolje, nekoliko onih koji su
govorili vie jezika, uspjelo je zamijeniti mjesto u redu kako bi ih prikovali na
kraj klupe, jer je to omoguivalo bre prenoenje prijevoda. Tuobab izgleda
nita nije primijetio, jer dio je njih bio potpuno nezainteresiran, a drugi uope
nisu razlikovali jednog okovanog ovjeka od drugoga.
Upiti i odgovori poeli su kruiti potpalubljem.
Kamo nas vode?
Taj je upit izazvao ogoreni agor.
Zar se ikada netko vratio kako bi nam to mogao ispriati?
Zato to su ih pojeli!
Pitanje,Kako smo dugo ovdje?izazvalo je itav niz nagaanja,neki su ak
tvrdili da je proao pun mjeseev ciklus,sve dok to pitanje nisu preveli jednom
ovjeku koji je uspijevao brojiti dane po dnevnom svjetlu to je do njega
dopiralo kroz mali otvor za zrak pokraj njegova leaja.on im je rekao kako je
otkako je velika kanoa isplovila,izbrojao osamnaest dana.
Zbog upadanja tuobaba s kazanima s jelom ili lopatama za izmet, ponekad bi se
itav jedan dan utroio za prenoenje razliitih miljenja i odgovora na jedno
jedino pitanje ili izjavu. Poela su i uzbuena ispitivanja o moguim znancima
otprije.
Ima li nekoga iz sela Barrakunda?upita netko jednog dana i nakon izvjesnog
vremena stigne, prelijeui od usta do uha, radosni odgovor:
Ja sam ovdje, Jabon Sallah!
Jednog drugog dana, Kunta se gotovo raspukao od uzbuenja kad mu je Wolof
uurbano doapnuo:
Ima li koga iz sela Juffure?
Da, Kunta Kinte!poalje on bez daha odgovor.
Leao je, gotovo se ne usuujui disati, itav sat, koliko je trebalo da se od njega
vrati odgovor:
Da, bilo je to ime.uo sam bubnjeve njegova sela koje ga je oplakivalo
Kunta brizne u pla dok su mu se u glavi nizale slike njegove obitelji okupljene
oko bijelog pijevca koji je uginuo leei na leima, a seoski voadanela prolazi
selom objavljujui tunu vijest svim seljanima, koji e zatim doi i unuti uz
Omora, Bintu, Lamina, Suwadua i malog Madija, i svi e plakati dok e seoski
bubnjevi muklo javljati svima koji e u daljini uti tu poruku, kako se sin ovoga
sela, po imenu Kunta Kinte, od sada smatra zauvijek izgubljenim.
Dani razgovora protekli su u traenju odgovora na pitanje:Kako bi ljudi mogli
napasti i ubiti tuobabe s ove kanoe? Da li je bilo tko od njih imao neto to bi se
moglo upotrijebiti kao oruje?
Nitko nita. A kad su bili gore na palubi, je li tkogod moda zapazio bilo kakav
tuobabov propust ili slabost,neto to bi se moglo iskoristiti za iznenadni
napad?Opet nitko nita nije zapazio.Najkorisniju obavijest, dobili su iz pjevanja
ena za vrijeme plesa u lancima,kako se s njima na toj velikoj kanoi nalazi oko
trideset tuobaba.inilo se kao da ih je mnogo vie,ali ene su bile u povoljnijem
poloaju da ih prebroje.ene su im takoer rekle kako je na poetku putovanja
bilo vie tuobaba, ali ih je petorica umrlo. Uili su ih u bijelo platno i bacili
preko ograde dok je bjelokosi glavni tuobab pri tom neto itao iz nekakve
knjige. ene su jo pjevale kako se tuobabi esto estoko tuku i mlate meu
sobom, najee zbog svae oko toga tko e se prvi posluiti enama.
Zahvaljujui njihovu pjevanju, sve to se dogaalo gore na palubi ubrzo bi bilo
dojavljeno mukarcima za vrijeme plesa u lancima,a oni bi zatim o tome
razgovarali dok su leali u potpalublju.A onda je stigla uzbudljiva vijest o
novom uspjehu,uspostavljena je veza s ljudima smjetenim u prostoru ispod
njihova.
U Kuntinom bi potpalublju zavladala tiina, a pitanje bi doviknuo onaj tko je
leao najblie otvoru u donji prostor:
Koliko vas je tamo dolje?Nakon izvjesnog vremena, u Kuntinom bi prostoru
poeo kruiti odgovor:
Mislimo da nas je oko ezdeset.
Prenoenje obavijesti iz bilo kojeg izvora inilo se gotovo jedinim djelovanjem
koje je donekle opravdavalo to to jo uvijek ive.Kad nije bilo nikakvih
novosti, ljudi bi priali o svojim obiteljima, svojim selima, svojim zanimanjima,
gospodarstvima,o lovu.I sve je ee dolazilo do nesuglasica oko toga kako
ubiti tuobaba i kad bi to trebalo pokuati.Neki su ljudi smatrali kako, bez
obzira na posljedice, treba napasti tuobabe kad ih slijedei put izvedu na
palubu.Ostali su smatrali kako bi bilo mudrije motriti i ekati najpogodniji
trenutak.Poele su se raspaljivati ogorene prepirke.Jedna je rasprava naglo
prekinuta kad je potpalubljem odjeknuo glas nekog starjeine:
ujte me!Iako smo iz raznih plemena i govorimo razliitim jezicima, ne
zaboravite da smo svi jedan narod! Moramo biti kao jedno selo, svi zajedno,
ovdje na ovome mjestu!
amor odobravanja hitro se irio kroz potpalublje. Taj su glas ve jednom uli
kako ih savjetuje u trenucima najgorih patnji. Bio je to glas u kojem se, osim
mudrosti, osjealo iskustvo i ugled. Ubrzo se pronijela vijest kako je taj
govornik bio alcala u svom selu. Malo kasnije, on ponovo progovori, i sad im je
rekao kako moraju izmeu sebe nai vou i njegov izbor moraju svi odobriti, a
svaki plan za napad trebaju sasluati i odobriti svi zarobljenici, jer bez toga
nema nikakve nade da e prevladati tuobabe koji su oigledno dobro
organizirani i izvrsno naoruani. Opet se potpalublje ispunilo agorom
odobravanja.Novi i utjeni osjeaj bliskosti s ostalim zarobljenicima pomogao
je Kunti da sada lake podnosi smrad i prljavtinu, pa ak i ui i takore.
A zatim je saznao za novi strah koji se irio medu okovanim ljudim, postojala je
bojazan da se jo jedan slatee nalazi medu njima, dolje u drugom potpalublju.
Jedna od ena pjevala je o tome kako je dola s grupom ljudi koju je taj slatee
pomogao dovesti,povezanih oiju,ovamo na kanou. Pjevala je kako je bila no
kad su joj skinuli povez s oiju, ali uspjela je vidjeti kako je tuobab tom slateeu
dao piti sve dok ovaj nije pijan poeo posrtati naokolo,a onda je tuobab,
urlajui od smijeha, onesvijestio slateeja i odvukao ga u potpalublje.ena je
dalje pjevala da taj slatee,mada im ne moe tono opisati njegovo lice, mora biti
dolje, u lancima kao i ostali, strahujui da e ga otkriti i ubiti, jer je znao da su
ljudi ve ubili jednog slateeja.
U potpalublju su ljudi razgovarali o tome kako vjerojatno taj slatee zna neto
rijei tuobabovog jezika, pa bi nadajui se spasiti svoj bijedni ivot, mogao
pokuati upozoriti tuobaba i ispriati mu o planu za napad za koji bi uspio
saznati.
Kunta odjednom shvati,dok je tresao lancima kako bi otjerao jednog debelog
takora,zato je on dosad tako malo znao o slateejima. Jednostavno zato to se
nijedan od njih nikada ne bi usudio ivjeti u selu, meu ljudima, gdje bi ak i
neto jaa sumnja o tome tko je on zapravo, znaila za njega neizbjenu smrt.
Sjetio se kako mu se tamo u Juffureu esto inilo da njegov vlastiti otac, Omoro,
i drugi ljudi, jo stariji od njega,izgledaju nepotrebno zaokupljeni mranim
brigama i sumornim razmiljanjima i opasnostima. Sjetio se takoer kako su on
i drugi mladii mislili da nikada nee dopustiti takvim mislima da i njima
ovladaju.Sada je shvaao zato su stariji bili toliko zabrinuti za sigurnost sela,
oni su bolje od njega,znali koliko se slateeja unja naokolo po Gambiji.
Prezrenu smeu sasso borro djecu od oca tuobaba,bilo je dodue lako
prepoznati,ali ne svu.Kunta sada pomisli na onu djevojku iz njegova sela koju je
bio oteo tuobab, a od kojega je ona kasnije pobjegla, sjeti se kako je izala pred
Savjet starjeina upravo dan prije nego to je njega uhvatio tuobab, traei
savjeta to da uini sa svojim nedavno roenim sasso borro i pitao se to li je
Savjet na kraju odluio o tome.
Neki malobrojni slatee, saznao je iz razgovora u potpalublju,su snabdjevali
tuobabove kanoe dobrima kao to su indigo,zlato i bjelokost. Meutim, bilo je
na stotine drugih koji su tuobabu pomagali paliti sela i hvatati ljude. Neki su
ljudi priali kako bi slatee vabili djecu komadima eerne trske,zatim bi im
preko glave bacili vreu.Drugi su priali kako su ih slatee nemilosrdno tukli za
vrijeme hoda nakon to su ih uhvatili.ena jednog od okovanih mukaraca, koja
je trebala ubrzo roditi, umrla je na putu. Drugome su izranjenog sina ostavili na
putu da iskrvari i umre od rana zadanih bievima. to je vie sluao, Kuntin je
bijes porastao i zbog drugih, njegovih supatnika.
Leao je tako u mraku i sluao glas svoga oca kako strogo opominje njega i
Lamina neka nikada nikamo ne odlaze sami,Kunta oajniki poali to nije
posluao oevo upozorenje. Srce mu se stislo na pomisao kako sada vie nikada
nee imati prilike posluati oeve savjete, jer e u onom preostalom dijelu svog
ivota morati nauiti da misli sam za sebe.
Sve to se na svijetu dogaa, volja je Alahova!
Ta izreka,koja je pola od alcale,irila se od uha do uha, a kad ju je Kunti prenio
onaj ovjek s njegove lijeve strane, on okrene glavu kako bi te rijei doapnuo
Wolofu. Trenutak kasnije Kunta shvati da Wolof nije doapnuo poruku
slijedeem ovjeku, te nakon to je neko vrijeme zaueno razmiljao zato to
Wolof nije uinio, pomisli kako ih vjerojatno nije dovoljno jasno izrekao i on se
okrene i ponovo apne izreku. Ali Wolof iznenada ogoreno odbrusi, dovoljno
glasno da se ulo kroz cijelo potpalublje:
Ako je to volja tvog Alaha, meni je onda drai Sotona!
Odnekud iz mraka zauje se nekoliko glasnih uzvika povlaivanja Wolofovim
rijeima i tu i tamo izbiju prepirke.Kunta je bio duboko potresen. Strano
saznanje da uz njega lei nevjernik, peklo mu je mozak, jer vjera u Alaha bila je
za nj dragocjena koliko i sam ivot. Dosad je potovao prijateljstvo i mudre
nazore svog starijeg druga. Ali, odsada, znao je, meu njima vie ne moe biti
nikakvog drugovanja.


38. POGLAVLJE

Bili su gore na palubi i ene su im pjesmom javile kako su uspjele ukrasti i
sakriti nekoliko noeva i jo neke stvari koje bi se mogle koristiti kao oruje.
Dolje u potpalublju, jo izrazitije nego ikada prije toga, dolo je do podjele na
dva tabora suprotnih miljenja. Voa grupe koja je smatrala kako tuobaba
treba bez oklijevanja napasti, bio je jedan tetovirani Wolof, opasna izgleda. Svi
su ga vidjeli gore na palubi kako je divlje plesao, iskesivi svoje iljasto
izbruene zube prema tuobabima koji su mu pljeskali, jer su mislili da se smije.
One koji su vjerovali da je pametnije motriti i briljivo se jo neko vrijeme
pripremati, vodio je onaj smei Foulah kojega su izbievali zato to je zadavio
slateeja.
Bilo je i nekoliko sljedbenika jednog drugog Wolofa, koji je vikao kako tuobaba
treba napasti kad puno njih sie ovamo u potpalublje, jer ovdje okovani ljudi
bolje vide od njih, a uz to bi i iznenaenje bilo najvee,ali sve one koji su
zagovarali taj plan, ostali su vrlo brzo proglasili lakomislenima i ukazali im na
to kako bi jo uvijek glavnina tuobaba ostala gore na palubi, pa bi prema tome
bila u mogunosti pobiti okovane ljude u potpalublju kao takore.Ponekad,kad
bi se prepirka izmeu Foulaha i Wolofa pretvorila u srdito vikanje, umijeao bi
se alcala, zapovijedajui im neka tie govore inae e njihovo prepiranje uti
tuobab.
Bez obzira na to ije e miljenje na kraju prevladati, Kunta je bio spreman
boriti se nasmrt. Vie se nije plaio umrijeti. Onog asa kad je zakljuio kako
vie nikada nee vidjeti svoju obitelj i svoju domovinu, Kunta se ve osjetio
mrtvim. Sada se plaio samo da ne umre prije nego to barem jedan tuobab ne
pogine od njegove ruke. Ipak, voa kojemu je Kunta bio vie naklonjen ,a tako i
veina drugih, osjeao je,bio je oprezni, oiljcima od bia unakaeni Foulah.
U meuvremenu je Kunta saznao kako je veina ljudi u potpalublju bilo iz
plemena Mandingo, a svaki je Mandingo znao da je narod Foulaha poznat po
tome to e utroiti godine, pa i itav ivot ako tako mora biti, da bi smru
osvetili svaku ozbiljniju uvredu koju im ikada netko nanese. Ako bi netko ubio
nekog Foulaha i uspio pobjei, sinovi ubijenoga ne bi nikada prestali tragati za
njim sve dok jednog dana ne bi pronali i ubili ubojicu.
Moramo svi kao jedan slijediti vou za kojega emo se sloiti,savjetovao im je
alcala.
ulo se ljutito mrmljanje onih koji su bili za Wolofa, ali postalo je jasno da je
veina uz Foulaha, i on izrekne prvi nalog.
Moramo jastrebovim oima pratiti svaki tuobabov pokret. A kad doe vrtjeme
za borbu, moramo biti ratnici.
Savjetovao im je da posluaju savjet one ene koja im je rekla neka se priinjaju
sretnima tuobabovu pozornost i onda e ga lake iznenaditi. Foulah im jo ree
neka svaki ovjek pogledom za sebe potrai neki predmet pogodan kao oruje
koji e moi brzo dohvatiti i upotrijebiti.Kunta je bio veoma ponosan na
samoga sebe, jer on je u toku boravka gore na palubi ve bio zapazio iljasti
kolac koji je leao labavo privezan ispod ograde kanoe, a koji je namjeravao
otrgnuti i upotrijebiti kao koplje koje e zabosti u trbuh najbliem tuobabu.
Prsti bi mu se vrsto savili oko kolca koji je zamiljao u svojim rukama svaki
put kad bi na to pomislio.
Svaki put kad bi tuobab povukao poklopac s otvora i siao meu njih, viui i
zamahujui bievima, Kunta bi leao tiho poput umske ivotinje.Mislio je na to
kako im je kintango za vrijeme boravka u jujuo selu uvijek govorio kako lovac
mora uiniti ono emu je sam Alah nauio ivotinje,kako e se sakriti i motriti
lovce koji ih ele ubiti. Kunta je satima leao razmiljajui o tome kako tuobab
ini se uiva nanositi bol.Sjeao se s gaenjem kako bi se tuobabi smijali dok su
bievali ljude,posebno one ija su tijela bila puna upaljenih rana i kako bi zatim
s izrazom gnuanja brisali sa sebe gnoj koji bi ih poprskao.
Leei tako, Kunta je takoer s ogorenjem zamiljao tuobabe kako nou silom
odvlae ene u mrane zakutke kanoe,uinilo mu se kao da uje vrisak ena.Zar
tuobabi nemaju svojih ena? Je li to razlog zbog ega tako kao psi jure za tuim
enama? Tuobabu ini se nita nije bilo sveto,oni izgleda nemaju ni bogova, ni
duhova kojima bi se molili.
Jedino to je Kunti moglo odvratiti misli od tuobaba i naina kako e ih pobiti
bili su takori, koji su svakim danom postajali sve drskiji. Njihovi brkovi
kakljali bi Kuntu izmeu nogu kad bi ga doli gristi za neku ranu koja je
krvarila ili se iz nje cijedio gnoj. Meutim, ui su vie voljele gristi za lice, ili bi
mu sisale tekuinu iz uglova oiju, ili slinu to mu se cijedila iz nosa. Kunta bi
grio tijelo, hitro poseui i zatim stiui prste kako bi noktima smrvio neku
u koju bi uspio uhvatiti. Ali, jo gora od uiju i takora, bila je bol u ramenima,
laktovima i kukovima, jer je pekla poput vatre, a uzrokovalo ju je dugotrajno
struganje o tvrde, hrapave daske na kojima su leali.Kad su bili gore na palubi,
zamijetio je i kod drugih izguljenu kou na tim mjestima i njegovi su se vlastiti
krikovi pridruivali sveopem zboru krikova svaki put kada bi se velika kanoa
njihala ili valjala neto jae nego obino.
A Kunta je vidio takoer kako su se gore na palubi neki ljudi poeli ponaati
kao zombi,lica su im imala izraz koji je govorio da se oni vie niega ne plae,
jer im je postalo sasvim svejedno hoe li ivjeti ili umrijeti.ak kad bi ih oinuo
tuobabov bi, oni bi vrlo sporo reagirali. A nakon to bi s njih oribali neistou,
neki su od njih bili naprosto nesposobni ak i da pokuaju poskakivati, i
bjelokosi bi glavni tuobab, zabrinuta lica, naloio drugima neka tim ljudima
dopuste sjesti, i oni bi sjeli s glavom meu koljenima dok im se niz izranjena
lea slijevala rijetka, ruiasta tekuina. Tada bi im glavni tuobab silom zabacio
glavu i u poluotvorena bi usta ulijevao neto od ega bi se oni obino poeli
guiti. A neki od njih samo bi se mlitavo sruili na bok, nesposobni uiniti i
najmanji pokret, i tuobabi su takve morali nositi natrag u potpalublje. I prije
nego to su ti ljudi umrli, a veina ih je umirala, Kunta je znao da su oni na neki
nain voljno izazvali svoju smrt.
Meutim, sluajui Foulahov savjet, Kunta i veina ostalih zarobljenika trudili
su se izgledati to su mogli veselije dok bi plesali u lancima, iako su taj napor
osjeali poput gube na duama. Ipak, moglo se primijetiti kako je kod tuobaba
uslijed toga poneto popustila napetost, manje je udaraca bievima padalo po
njihovim leima, a ljudima je sada bilo doputeno da ostanu gore na suncem
obasjanoj palubi due nego prije.Nakon to bi izdrali polijevanje morskom
vodom i muna ribanja etkama, Kunta i ostali ljudi, uali bi odmarajui se i
pozorno promatrali svaki tuobabov pokret,na kojim su se udaljenostima jedan
od drugoga rasporeivali du ograde,kako su obino drali oruje previe blizu
sebe da bi im ga mogli ugrabiti. Oi okovanih ljudi ne bi propustile zamijetiti
kad bi neki tuobab naas ostavio puku oslonjenu na ogradu.
Dok bi tako sjedili na palubi i unaprijed se veselili danu kada e ubijati
tuobabe, Kunta se brinuo zbog one velike eljezne stvari to je provirivala kroz
pregradu od bambusa. Znao je da e, bez obzira na to koliko to kotalo ivota,
morati nadvladati i oduzeti tuobabu to oruje, jer mada nije ba tono znao to
je to, znao je da ono mora na neki nain strahovito razorno djelovati, jer je
dakako to i bio razlog zato je tuobab tu stvar tamo postavio.
Brinuo se takoer zbog onih nekoliko tuobaba koji su uvijek vrtjeli kota velike
kanoe, malo na jednu, malo na drugu stranu, zurei pri tom u nekakav okrugli,
smekasti metalni predmet ispred njih.Jednom, dolje u potpalublju, alcala je
izrekao Kuntinu vlastitu misao:
Ako pobijemo ove tuobabe, tko e upravljati kanoom? A Foulah, njihov voa,
odgovorio je kako te tuobabe treba ive zarobiti.
S kopljem pod grlom,rekao je,vratit e nas u nau domovinu, ili e umrijeti.
Ve sama pomisao da bi doista mogao ponovo vidjeti svoju zemlju, svoj dom,
svoju obitelj izazivala je Kunti marce po leima. Meutim, ak i kad bi se to
uistinu dogodilo, pomislio je, trebao bi doivjeti duboku starost dok bi uspio
zaboraviti ak i najmanji dio onoga to mu je tuobab uinio.
Kunta se jo neega straio,da bi tuobab mogao biti sposoban uoiti promjenu
u njihovu nainu plesanja tamo gore na palubi, jer oni su sada doista plesali,
nisu mogli sprijeiti da pokretima ne izraze ono to im je tako silno zaokupljalo
misli,bre kretnje odbacivanja okova i lanaca,a zatim udaranje toljagama,
guenje, probadanje kopljem, ubijanje.Dok bi plesali, Kunta i ostali mukarci
ak su hrapavim glasovima izvikivali svoje radosno iekivanje ubijanja.
Meutim, na Kuntino veliko olakanje,kad bi ples zavrio i kad bi se ljudi
ponovo uspjeli sabrati, vidjeli bi kako se tuobab, koji nije nita posumnjao,
sretno osmjehuje.
Zatim, jednog dana gore na palubi, ljudi su odjednom stali kao ukopani od
zaprepatenja, zurei ba kao i tuobab,u stotine leteih riba to su ispunile zrak
iznad vode, nalik na srebrne ptice. Kunta je gledao, zapanjen, kad najednom
zauje krik.
Hitro se okrenuvi, ugleda onog divljeg, tetoviranog Wolofa kako upravo grabi
metalni tap jednog tuobaba.Maui njime kao toljagom,Wolof razaspe po
palubi mozak tog tuobaba,dok su se drugi tuobabi prenuli iz zaprepatenosti,
on je jo jednoga sruio na palubu.Sve se odigravalo takvom brzinom da je
Wolof, bjesomuno urlajui, udarao svakog petog tuobaba kada mu je blijesak
dugog noa skinuo glavu sa ramena. Wolofova je glava ve pala na palubu, a tek
onda se sruilo i tijelo, te iz oba odvojena dijela brizne krv. Na odsjeenoj glavi
oi su jo uvijek bile otvorene i gledale su veoma iznenaeno.
Usred paninih povika, sve je vie i vie tuobaba izlazilo na palubu, dolazili su,
trei, kroz vrata i sputali se poput majmuna odozgo, izmeu velikih bijelih
komada platna.Dok su ene vriskale,okovani su se ljudi stisnuli u krug. eljezni
su tapovi bljuvali vatru i dim,zatim je velika crna cijev krenula uz gromoglasni
trijesak, a oblak gustog dima i vreline proleti upravo iznad njihovih glava i oni
udare u vrisak i bace se na pod u uasu, jedan preko drugoga.
Iz prostora iza pregrade izleti glavni tuobab i njegov pomonik unakaena lica,
obojica vritei od bijesa. Visoki udari najblieg tuobaba takvom estinom da je
ovome pokuljala krv na usta, a zatim su se svi ostali tuobabi pretvorili u masu
kretavih spodoba dok su s bievima, noevima i vatrenim tapovima pojurili
prema okovanim ljudima, tjerajui ih nazad prema otvorenom ulazu u utrobu
kanoe.Kunta se kretao ne osjeajui udarce bia koji bi ga dohvatili, jo uvijek
oekujui da e Foulah dati znak za napad.Ali, gotovo prije nego to je toga
uope postao svjestan,ve su opet bili dolje, prikovani za svoja mjesta, u mraku,
a poklopac se uz trijesak spustio na otvor.
Ali nisu bili sami. U opem meteu, jedan je tuobab ostao zarobljen dolje meu
njima.Trao je ovamo,onamo u mraku, spotiui se i udarajui o rubove klupa s
okovanim ljudima, kriao je od uasa, hitro se podiui na noge kad bi pao,
ponovo tumarajui u tmini. Njegov je urlik zvuao poput urlika divlje zvijeri.
Tuobab fa!povie netko, a ostali mu se glasovi pridrue:
Tuobab fa! Tuobab fa!
Vikali su, sve glasnije i glasnije, a sve se vie glasova pridruivalo zboru. Kao da
je znao to to za njega znai, tuobab je poeo isputati nekakve moleive
zvukove, dok je Kunta ukoen leao, nesposoban pokrenuti bilo koji mii. U
glavi mu je silovito kucalo, iz tijela mu je potocima tekao znoj, dahtao je guei
se.Odjednom se poklopac naglo otvori i oko tuce tuobaba sleti, trupkajui
nogama, niza stepenice u mrano potpaljublje. Neki od bieva spustili su se
svom estinom na zaostalog tuobaba prije nego to je ovaj mogao objasniti da
je on jedan od njih.
Zatim su ljude, uz strahovite udarce bievima, ponovo oslobodili lanaca, i
bievima i batinama otjerali ih na palubu, gdje su morali gledati kako etiri
tuobaba tekim korbaima tuku i pretvaraju u kau bezglavo Wolofovo tijelo.
Gola tijela ljudi u okovima sjala su se od znoja i krvi to je tekla iz starih i novih
rana, ali meu njima se gotovo nije ulo ni glasa. Svaki je tuobab sada bio teko
oboruan, a na licima im se itala ubilaka mrnja dok su stajali u krugu oko
njih, zurei i teko diui.A onda su opet zafijukali bievi dok su gole ljude
tjerali natrag u potpalublje i tamo ih prikovali na njihove leajeve.
Dugo se nitko nije usudio ni aptati. U meteu misli i osjeaja to su obuzeli
Kuntu kad mu je strah dovoljno popustio da mu je uope proradio mozak,
izdvajala se pomisao kako on nije jedini koji se divi Wolofovoj hrabrosti,jer je
ovaj umro onako kako ratnik i treba umrijeti. Sjetio se svog vlastitog udnog
iekivanja da im njihov voa Foulah svakog trenutka dade znak za napad,ali
znaka nije bilo.Kunta je osjeao ogorenje, jer bez obzira na to to bi se bilo
dogodilo, dosad bi ve bilo zavreno,a emu odgaati smrt?Zar je imalo
ikakvog smisla produivati ivot u toj smrdljivoj tmini?Oajniki je poelio da
moe,kao nekad, porazgovarati sa svojim drugom u okovima, ali Wolof je bio
poganin.
Ljutito mrmljanje zbog toga to je Foulah propustio uzvratiti i djelovati,
prekinula je njegova dramatina poruka,napad, objavio je, treba uslijediti kad
slijedei put ljudi iz njihovog potpalublja budu na palubi radi pranja i kad budu
poskakivali u okovima, jer tada je, ini se, tuobab najmanje oprezan.
Mnogi e od nas umrijeti,rekao im je Foulah,kao to je na brat umro za nas
ali osvetit e nas ova naa braa dolje ispod nas.
U tihom amoru koji se sad poeo iriti potpalubljem,uli su se promukli povici
odobravanja. A Kunta je leao u mraku i oslukivao struganje ukradene turpije
o neiji lanac.Ve ih je tjednima uo,znao je da se strugotine briljivo pokrivaju
izmetom kako tuobab ne bi nita primijetio. Leao je gledajui u pameti lica
tuobaba koji su okretali veliki kota kanoe, budui da su oni bili jedini ije e
ivote potedjeti.
Meutim,u toku te duge noi u potpalublju,Kunta i ostali zarobljenici nenadano
zaue neki udan, novi zvuk kakav nikad dotad nisu bili uli.inilo se da
dopire kroz daske iznad njihovih glava. Potpalublje se naglo utialo i napeto
oslukujui,Kunta se dosjeti da to jai vjetar mlati velikim komadima platna,
silovitije nego inae. Uskoro su uli jo jedan novi zvuk,kao da netko po palubi
prosipa riu, poslije nekoliko trenutaka Kunta se dosjetio da je to vjerojatno
poela padati jaka kia. A onda zauje,bio je uvjeren u to,prigueni prasak i
tutnjavu snanog groma.
uli su topot nogu po daskama palube iznad njih,a velika se kanoa poela
valjati i tresti. Kuntinim krikovima pridruili bi se i krikovi ostalih svaki put
kad bi kretanje broda, gore,dolje, ili s jedne na drugu stranu, pritisnulo gola
ramena, laktove i stranjice okovanih ljudi,ve krvave i zagnojene,jo vre o
hrapave daske pod njima, koje bi sastrugale jo meke, zaraene koe sve dok
nisu poele strugati ogoljele miie. Od vrueg, otrog bola to mu je prostrujao
tijelom od glave do pete, gotovo je izgubio svijest, i kao iz daljine, nejasno mu je
do svijesti dopirao zvuk vode koja se poela slijevati u potpalublje, te usred
opeg agora krikovi prestravljenih ljudi.
Voda je sve jae prodirala u potpalublje sve dok Kunta nije zauo zvuk kao da
se gore, po palubi, vue neto teko, kao neko veliko platno. Nekoliko trenutaka
kasnije, poplava se svela na nekoliko tankih mlazia,ali se Kunta poeo znojiti i
guiti.
Tuobab je pokrio rupe iznad njih kako bi sprijeio prodiranje vode, ali je time
prekinuo i dovod zraka izvana i sada su sva vruina i smrad ostajali uhvaeni u
prostoru potpalublja. Postalo je neizdrivo, ljudi su se poeli guiti i povraati,
grozniavo udarajui okovima i vriskajui u panici. Kunta je imao osjeaj da su
mu nos, grlo, a zatim i plua, ispunjeni goruim pamukom. Dahtao je, hvatajui
zraka za novi krik. Okruen divljim, paninim tropotom povlaenja lanaca, te
krikovima napola uguenih ljudi, nije ni osjetio kad su mu se naglo ispraznili i
crijeva i mjehur.
Valovi su se muklo razbijali o koljku broda poput tekih mlatova, a grede iza
njihovih glava istezale su se i napinjale zakovice kojima su bile spojene.
Iskidani krikovi ljudi iz utrobe broda ispod njih, postali su glasniji kad je kanoa
muno zaronila u veliki val, podrhtavajui pod tonama oceanske vode to se
prelila preko njega. Zatim, kao nekim udom, kanoa se ponovo ispravila pod
mlazovima silovite kie to je po njoj udarala poput tue. Kad ju je slijedei
divovski val ponovo poklopio, ovaj put s boka, i potom je opet digao,dok je
kanoa posrtala, valjala se, drhtala,galama u potpalublju poela se pomalo
stiavati kako je sve vie i vie ljudi gubilo svijest i mlitavo se ruilo na daske
leaja.
Kad se Kunta osvijestio, bio je gore na palubi, iznenaen to je jo uvijek iv.
Naranasta svjetla to su se kretala naokolo, navela su ga da u prvi as pomisli
kako je jo uvijek dolje. A onda je duboko udahnuo i shvatio da die svjei zrak.
Leao je bespomono na leima koja su mu razdirali tako strahoviti bolovi da
nije mogao prestati plakati, ak ni pred tuobabom. Vidio ih je visoko gore iznad
svoje glave, sablasne na mjeseini, kako puu uz krieve dugakih, debelih
tapova,izgleda, pokuavali su razmotati velika bijela platna. Zatim okreui
glavu u smjeru iznenadne glasne galame, Kunta ugleda jo neke tuobabe kako
posrui izlaze iz potpalublja, spotiui se, dok su za sobom vukli mlitava,
okovana tijela golih ljudi, izvlaili ih kroz otvor na palubu i sputali ih grubo na
daske blizu Kunte i ostalih koji su tu ve leali, poslagani u hrpu, kao klade.
Kuntin je drug u okovima nezaustavljivo drhtao i kaljao uz neprekidno
jecanje. Ni Kunta se nikako nije mogao prestati guiti u kalju dok je promatrao
bjelokosog glavnog tuobaba i visokog tuobaba s oiljcima kako viu i psuju
ostale tuobabe koji su se sklizali i padali po izbljuvcima na palubi,a dio te
prljavtine potjecao je od njih,dok su i dalje dovlaili onesvijetena tijela iz
utrobe kanoe.Velika se kanoa jo uvijek teko valjala, a kia kapljica bi svako
malo obilno zalila komandni most.
Glavni tuobab je s tekom mukom odravao ravnoteu dok im je urno prilazio,
a slijedio ga je visoki tuobab sa svjetiljkom. Jedan ili drugi, okrenuli bi na lea
svakog onesvijetenog, golog ovjeka i pribliili bi svjetiljku.Glavni tuobab bi se
zatim pozorno upiljio u lice zarobljenika, a ponekad bi prstima dotisao zapee
okovanog ovjeka.Katkada bi potom,ogoreno psujui,izlajao nekakvo
nareenje, i onaj drugi tuobab je nato podizao ovjeka i bacao ga preko ograde
u ocean.Kunta je shvatio da su ti ljudi umrli dolje u potpalublju. Pitao se zar je
mogue da se Alah, za kojega je,reeno da se nalazi svugdje, u svakom asu
nalazi sada ovdje. Zatim pomisli kako ga ve samo takvo pitanje ini jednakim
ovom nevjerniku koji drhti i jei kraj njega. I on usmjeri misli na molitvu za
due onih koje su bacali preko ograde i koji su se sad ve pridruili svojim
precima. Bio im je zavidan.


39. POGLAVLJE

Do zore se nevrijeme smirilo i nebo raistilo, ali se brod i dalje valjao na
tekim, sporim valovima. Neki od ljudi koji su jo uvijek leali na leima, ili na
boku,nisu pokazivali gotovo nikakvih znakova ivota,drugi su se svijali u
uasnim grevima.Meutim, kao i veina okovanih ljudi, Kunta se uspio
uspraviti u sjedei poloaj to mu je donekle olakalo uasne bolove u leima i
stranjici. Tupo je zurio u lea onih oko sebe; svi su ponovo krvarili kroz kraste
sasuene i skorjene krvi otprije, a primijetio je i neto to je izgledalo kao kost
kako se bjelasa na ramenima i laktovima zatoenika. Upravivi odsutno pogled
na drugu stranu, ugledao je jednu enu kako lei iroko rairenih nogu, skroviti
dijelovi njezina tijela, okrenuti prema njemu, bili su prekriveni nekom udnom
sivkastoukastom sluzi, a Kuntin nos nanjui neopisivi smrad za koji je znao
da mora dopirati od nje.
Od vremena do vremena, jedan od onih koji su jo uvijek leali, pokuao bi se
uspraviti. Neki bi odmah padali nazad, ali meu onima koji su uspjeli sjesti,
primijeti Kunta, bio je njihov voa, Foulah.Jako je krvario, a lice mu je bilo
prazno, kao da se potpuno iskljuio iz svega to se oko njega dogaalo. Kunta
nije prepoznavao mnoge od onih koje je vidio oko sebe.Dosjeti se da su to
zacijelo ljudi iz drugog potpalublja, ispod njih.To su oni ljudi za koje je Foulah
rekao kako e osvetiti smrt brae iz prvog potpalublja nakon napada na
tuobaba. Napad. Kunta ak nije imao snage niti razmiljati vie o tome.
Na licima ljudi oko sebe, ukljuujui lice ovjeka uz kojega je bio prikovan
okovima, Kunta je vidio znak smrti. Nije znao zato, ali bio je siguran da e ti
ljudi umrijeti.
Lice njegova druga Wolofa bilo je sivo, a svaki put kad bi otvorio usta kako bi
uhvatio zraka, u nosu bi mu se uo neki klokotavi zvuk.ak su i kosti to su
provirivale kroz zderano meso na Wolofovim ramenima i laktovima, izgledale
nekako sivkaste. Kao da je znao da ga Kunta promatra,Wolofove vjee
zatrepere,podignu se,i on pogleda Kuntu,ali bez ikakva znaka da ga prepoznaje.
ovjek je,dodue, poganin, ali...Kunta nemono isprui prst i dotakne Wolofovu
ruku. Meutim, Wolof niim nije pokazao da je svjestan te Kuntine kretnje i
njezina izvanrednog znaenja.
Iako bolovi nisu poputali, toplina sunca pomogla je da se Kunta osjeao malo
bolje.Pogledao je dolje u lokvi vode u kojoj je sjedio, primijeti krv to se cijedila
s njegovih lea i drhtavi mu jecaj izleti iz grla. Tuobabi, koji su takoer izgledali
slabi i bolesni, kretali su se po palubi sa etkama i kablicama i istili izmet i
izbljuvke, a ostali su dovlaili iz utrobe broda kazane pune smrdljivog gnoja i
praznili ih preko ograde.U svjetlu dana Kunta je odsutno zapazio kako je
tuobabova koa blijeda i kosmata i kako im je malen foto.
Malo kasnije osjeti miris isparivanja kipueg octa i katrana to je dopirao kroz
daske palube, dok je glavni tuobab poeo obilaziti okovane ljude i mazati ih
svojim balzamom. Tamo gdje su se kosti ukazale kroz oderano meso, tuobab je
polagao komad platna koji bi prije toga posuo prakom,ali od krvi to je
neprekidno navirala, krpe bi vrlo brzo spuznule i pale. Nekim je ljudima tuobab
otvarao usta,meu ostalima i Kunti,i silom im ulijevao u grlo neto iz nekakve
crne boce.
U sumrak, oni koji su bili dovoljno snani dobili su jelo,kuhani kukuruz sa
crvenim palmovim uljem,to su im donijeli u jednom malom kazanu iz kojega
su svi grabili rukama. Zatim su svakome dali nekoliko gutljaja vode koju su
donijeli iz velike bave privezane ispod najvieg jarbola. Kad su se na nebu
ukazale zvijezde, oni su ve ponovo bili dolje,u lancima.
U Kuntinom potpalublju, ispranjena mjesta onih koji su umrli popunjena su
najslabijima od onih iz donjeg potpalublja i njihovo je muno jecanje sada bilo
jo glasnije nego ranije.
Tri je dana Kunta leao tako meu njima u sumraku bola,povraanja i groznice,
njegovi krikovi izmijeahu se s krikovima ostalih. I on je bio jedan od onih koje
su potresali napadi tekog, promuklog kalja. Vrat mu je bio vru i otekao, a
cijelo mu se tijelo kupalo u znoju. Samo se jednom trgao iz obamrlosti, kad je
osjetio brkove takora na boku, gotovo nesvijesno njegova se slobodna ruka
isprui i prsti mu zgrabe takorovu glavu i prednje noge. Nije mogao vjerovati
da mu je to doista uspjelo.Sav bijes koji je potiskivao u sebi tako dugo izlije se
sada kroz ruku u Kuntinu aku.Stiskao je sve jae i jae,takor se bjesomuno
trzao i skviao,sve dok Kunta nije osjetio kako su mu oi iskoile, a lubanja se
smrvila pod pritiskom palca.Tek tada osjeti kako mu prsti gube snagu i on
otvori aku pa ispusti smrvljene ivotinjske ostatke.
Dan ili dva kasnije, glavni je tuobab osobno poeo silaziti u potpalublje, zatiui
svaki put i skidajui s takvih okove,barem po jo jedno beivotno tijelo. Guei
se u smradu, dok su mu ostali svijetlili visoko podignutim svjetiljkama, mazao
je balzam i posipao praak i silom gurao grli crne boce u usta onih koji su jo
ivjeli.
Kunta se prisiljavao suspregnuti krik bola svaki put kad bi mu tuobabovi prsti
mazali lea ili mu gurali grli boce medu usnice. Stresao bi se od dodira tih
blijedih ruku na svojoj koi,drai bi mu bio udarac bia. A u naranastom sjaju
svjetiljaka,lica tuobaba pretvarala su se u bijele mrlje, bez ikakva izraza, i
Kunta je znao da mu se slika tih lica nikada nee izbrisati iz sjeanja, kao ni
smrad u kojem je leao.
Leei tako u smradu i groznici, Kunta vie nije znao jesu li se u utrobi kanoe
nalazili dva ili est mjeseevih ciklusa, ili ak toliko vremena koliko traje od
kie do kie. Onaj ovjek koji je leao uz otvor za zraenje kroz koji je brojio
dane, bio je mrtav.A meu onima koji su preivjeli, nije vie bilo nikakvih
razgovora.
Jednom se Kunta trgao iz polusna, osjeajui neki neodreeni uas i blizinu
smrti. Potom, neto kasnije, shvati kako vie ne uje poznato, piskavo disanje
svog druga u okovima.Dugo mu je vremena trebalo dok se prisilio ispruiti
ruku i dotaknuti ruku ovjeka pored sebe.Povukao se prestravljen,jer Wolofova
je ruka bila hladna i ukoena. Kunta je leao drhtei. Bez obzira na to to je bio
poganin, Wolof i Kunta su razgovarali, leali jedan uz drugoga. A sada je Kunta
bio sam.
Kad je tuobab opet siao meu njih s kazanom kukuruzne kae, Kunta se grio
dok se njihovo kaljanje i mrmljanje pribliavalo njegovu leaju. Osjetio je kako
je jedan od tuobaba stresao mrtvo Wolofovo tijelo i uo ga je kako psuje. Onda
Kunta zauje kako mu, kao i obino, zahvaaju hranu pliticom i kako su pliticu
gurnuli na daske izmeu njega i ukoenog Wolofa, a tuobab produi dalje do
slijedeeg para. Bez obzira na glad, Kunta nije mogao ni pomisliti na jelo.
Neto kasnije dola su dva tuobaba i skinula okove s Wolofovog zapea i noge,
razdvajajui ga od Kunte. Jo omamljen od udarca, Kunta je sluao kako vuku
mrtvo tijelo niz prolaz i uz stepenice, dok je glava udarala po daskama. Htio se
to dalje odmaknuti od tog ispranjenog mjesta, ali, im se pomaknuo, hrapavi
dodir dasaka o njegove ogoljele miie natjera ga da krikne od strahovitog
bola.Dok je nepomino leao ekajui da se bol malo smiri, u glavi mu je
odjekivao zvuk naricanja ena u Wolofovom selu dok oplakuju njegovu smrt.
Tuobab fa!,vrisnuo je u smrdljivi zrak, a s njegove okovane ruke zazvekeu
prazni Wolofovi okovi.
Kad su slijedei put izali na palubu, Kuntin se pogled susretne s pogledom
onog tuobaba koji je tukao njega i Wolofa. Za trenutak su se duboko zagledali
jedan drugome u oi, i mada su se tuobabovo lice i oi grili od mrnje, ovaj put
udarci bia nisu zaparali Kuntina lea. Kad se Kunta oporavio od iznenaenja,
pogledao je preko palube i prvi put poslije oluje, ugledao ene. Srce mu se stislo
u grudima.Od nekadanjih dvadeset,ostalo ih je samo dvanaest. Meutim, osjeti
drhtaj olakanja kad je vidio da su preivjela sva etiri djeteta.
Ovaj put nije bilo ribanja,rane na leima okovanih bile su isuvie strane i
poskakivali su svoj ples u lancima sasvim iznemoglo,a pratio ih je samo bubanj,
vie nije bilo tuobaba koji je stiskao onu piskavu stvar. Onako kako su mogle,
uz strane bolove, preostale su im ene otpjevale kako je u meuvremenu
prilian broj tuobaba, uivenih u bijelo platno, zavrio preko ograde u moru.
S izrazom velikog umora na licu, bjelokosi je tuobab obilazio gole ljude, nosei
mast i crnu bocu,kad jedan ovjek, kojemu su sa zapea i lanaka visjeli prazni
okovi njegova mrtvog druga, naglo skoi i potri prema ogradi.
Ve je bio pretrao pola puta do ograde, kad je jednom tuobabu, koji mu je bio
najblii, uspjelo dostii ga i uhvatiti lanac to se za njim vukao, upravo u
trenutku kad je ovjek skoio. Trenutak kasnije tijelo okovanoga udarilo je o
stranu broda, a paluba je odjekivala od hroptavih krikova.Odjednom, posve
jasno, izmeu krikova, Kunta zauje i neke rijei na jeziku tuobaba. Meu
okovanim ljudima na palubi zaulo se psikanje, to je bio drugi slatee, u to nije
bilo sumnje. Dok je slatee udarao o bok broda krijetei:Tuobab fa!,i zatim
preklinjui za milost,glavni tuobab ode do ograde, nagne se i pogleda dolje.
Neko je vrijeme sluao, a onda naglo istrgne lanac iz ruke drugog tuobaba i
ispusti u more slateeja koji je uasnuto vriskao. Zatim, bez rijei, sjedokosi
nastavi mazati i praiti rane kao da se nita nije dogodilo.
Iako se vie nisu tako esto sluili bievima, straari su se poeli ponaati kao
da se boje svojih zarobljenika. Svaki put kad bi okovane ljude izveli na palubu,
tuobabi bi ih tijesno okruili, oboruani vatrenim tapovima i isukanim
noevima, kao da bi ih okovani ljudi mogli svakog asa napasti. Ali, bar to se
ticalo Kunte, iako je i dalje prezirao tuobabe svim svojim biem, vie mu nije
bilo stalo do toga da ih pobije. Bio je toliko bolestan i slab da mu je ve postalo
sasvim svejedno hoe li i on sam preivjeti ili e umrijeti.Gore na palubi
jednostavno bi legao na bok i zaklopio oi. Ubrzo bi osjetio kako mu glavni
tuobab opet stavlja na lea onu mast. A zatim, neko vrijeme, ne bi osjeao nita
osim topline sunca i mirisa svjeeg oceanskog povjetarca, a bol bi se istopila i
smirenu omaglicu gotovo blaenog oekivanja trenutka kad e umrijeti i
pridruiti se svojim precima.
Ponekad, dolje u potpalublju, Kunta bi tu i tamo zauo tiho mrmljanje i udio se
o emu to imaju razgovarati. I kakve to ima svrhe? Njegova druga u okovima,
Wolofa, vie nema,a smrt je odnijela i neke od onih koji su bili prevodioci
svojim drugovima. Osim toga, razgovor bi sada znaio preveliki napor.
Svakog dana Kunta se osjeao sve gore,a jo ga je vie obeshrabrivalo kad bi
gledao to se dogaa s nekim drugim zarobljenicima.Iz crijeva im se sada
poela cijediti neka mjeavina zgruane krvi i guste, sivoukaste sluzi koja je
uasno zaudarala.
Kad su prvi put osjetili taj smrad i vidjeli taj gnojni izmet, tuobabi su se
uznemirili. Jedan od njih odmah je otrao gore na palubu i za nekoliko minuta
siao je glavni tuobab. Guei se, on je otrim pokretima ruke naloio ostalim
tuobabima neka skinu okove s ljudi koji su u mukama jaukali i neka ih uklone
iz potpalublja. Uskoro se vratilo jo vie tuobaba sa svjetiljkama, lopatama,
etkama i kablicama s vodom. Povraajui i zadahtano psujui, tuobabi su
grebli lopatama, ribali i opet ribali daske s kojih su odneseni bolesni ljudi.
Zatim su ta mjesta polijevali kipuim octom i premjestili su ljude koji su leali
pokraj tih mjesta, na prazna mjesta dalje odatle.
Meutim, nita nije pomagalo, jer krvava se zaraza,Kunta je uo tuobabe kako
to zovu proljev sve vie i vie irila. Uskoro se i on poeo previjati od bolova
u glavi i leima, zatim bi naizmjence gorio i smrzavao se od vruice i zimice, i
konano je osjetio kako mu se utroba gri i istiskuje iz njega smrdljivu krv i
sluz.Osjeajui kao da mu crijeva izlaze zajedno s izmetom, Kunta je gotovo
gubio svijest od bolova. Izmeu krikova vikao bi rijei za koje je jedva i sam
mogao vjerovati da ih izgovara:Omoro,Kalif Omar Drugi, trei nakon Proroka
Muhameda! Kairaba.Kairaba znai mir!Konano je gotovo posve izgubio glas
od krianja i jedva ga se ulo od jecanja ostalih. U roku dva dana proljev je
napao gotovo svakog ovjeka u potpalublju.
Sad su ve krvave izmetine kapale sa dasaka klupa u prolaze i tuobab vie
nikako nije mogao izbjei da ih ne dotakne ili ne stane na njih,psujui i
povraajui,svaki put kad bi sili u potpalublje. Sada su svaki dan izvodili ljude
na palubu, dok se tuobab sputao dolje s kablicama octa i katrana koje su
kuhali kako bi isparivanjima oistili zrak u potpalublju.
Kunta i njegovi supatnici posrtali bi uza stepenice, kroz otvor, i dalje do mjesta
odreenog za njih, i tamo bi se sloili na palubu koja bi se vrlo brzo oneistila
krvlju s njihovih lea i izluinama iz njihovih crijeva. Miris svjeeg zraka kao da
je Kunti prolazio kroz itavo tijelo, od stopala do glave. A zatim, kad bi ih vratili
u potpalublje, isto bi ga tako proeo miris octa i katrana, iako ak ni to nikada
nije uspjelo sasvim unititi smrad proljeva.
U besvijesti, Kunta bi u kratkim bljeskovima vidio baku Yaisu kako, oslonjena
na jednu ruku, leei u krevetu, zadnji put razgovara s njime, jo dok je bio mali
djeak, i sjetio bi se bake Nyo Boto i njezine prie iz vremena kad je Kunta bio
malian iz prvog kafa, o krokodilu koji se uhvatio u stupicu na obali rijeke i o
djeaku koji je onuda prolazio i oslobodio krokodila. Jeei i buncajui, Kunta
bi grebao i mlatio oko sebe rukama i nogama svaki put kad bi mu se pribliio
neki tuobab.
Uskoro veina zarobljenika vie uope nije mogla hodati, i tuobabi su im morali
pomagati da se popnu na palubu kako bi ih bjelokosi mogao na dnevnom
svjetlu mazati svojim beskorisnim balzamom.Svakog je dana netko umro, a
mrtve bi bacali preko ograde, ukljuujui jo nekoliko ena i dvoje od etvoro
djece,kao i nekoliko tuobaba. Mnogi od preivjelih tuobaba jedva su se i sami
vukli naokolo, a jedan je upravljao kotaem velike kanoe stojei u kazanu kako
bi se ravno u njega slijevale izluine iz njegovih crijeva.
Noi i dani smjenjivali su se u omaglici, dok jednog dana Kunta i nekoliko
njegovih drugova iz potpalublja, koji su se jo uspijevali izvui stepenicama na
palubu,nisu u tupom uenju blenuli preko ograde u uzbibani sag zlatne
morske trave to je prekrio povrinu vode dokle im je pogled dopirao.
Kunta je znao da vodi mora negdje biti kraj, i sada se inilo da e se velika
kanoa prevrnuti preko ruba svijeta,ali bilo mu je svejedno.Duboko u sebi
osjeao je kako se i njemu blii kraj, samo nije bio siguran od ega e umrijeti.
Zamagljenim pogledom primijeti kako velika bijela platna mlitavo vise, nisu
vie bila puna vjetra kao prije. Gore, medu jarbolima, tuobabi su potezali mreu
od konopaca, okreui platna as u ovom, as u onom smjeru, pokuavajui
uhvatiti svaki i najmanji daak. Tuobabi dolje na palubi dodavali su onima gore
vedra s vodom, a ovi su tom vodom polijevali velika platna. Ali, uprkos svemu,
velika je kanoa ostala u mjestu i blago se valjala naprijed i natrag, pokrenuta
samo tromim podizanjem i sputanjem oceana.
Svi su tuobabi postali krajnje razdraljivi,ak je i bjelokosi vikao na svog
visokog druga unakaena lica, koji je opet psovao jo vie nego prije i tukao
druge tuobabe,nieg ranga,a ovi su se opet tukli meu sobom, ee nego ikada
dotada.Ali, okovane ljude vie nisu tukli, osim vrlo rijetko, i oni su sada gotovo
itave dane smjeli ostati gore na palubi, te su,na Kuntino iznenaenje dobivali
punih pola litre vode svakog dana.
Kad su ih jednog jutra izveli iz potpalublja, ljudi su ugledali stotine leteih riba
nagomilanih po palubi.ene su pjevale kako je tuobab no prije toga postavio
na palubi svjetla da bi primamio ribe, i one su doletjele na palubu i uzaludno se
bacale po daskama pokuavajui pobjei. Te su noi skuhali ribe zajedno s
kukuruznom kaom i uitak u mesu svjee ribe iznenadi Kuntu. Lakomo je
progutao jelo, zajedno s kostima.
Kad su mu slijedei put posuli lea utim prakom to je pekao, glavni mu
tuobab omota oko desnog ramena debeli pamuni zavoj. Kunta je znao to to
znai, kost mu se poela nazirati, onako kako se to ve dogodilo kod tolikih
drugih ljudi, posebno onih mravijih koji su imali najmanje mesa na kostima.
Kuntu je od zavoja rame boljelo jo jae nego ranije. Meutim, nije bio dugo u
potpalublju kad je krv, to je stalno navirala iz rane na ramenu, olabavila zavoj
i zavoj je spao. Svejedno. Ponekad bi mu svijest bila zaokupljena uasima kroz
koje je proao ili dubokim gaenjem koje je osjeao prema svim tuobabima, ali
najee bi naprosto leao u smrdljivom mraku, oiju slijepljenih ukastom
izluinom, jedva svjestan da je jo uvijek iv.uo je kako drugi ljudi plau, ili
zaklinju Alaha neka ih spasi, ali nije znao, niti je elio znati tko su ti ljudi.
Polako bi se zanio u nemiran san, i jeei bi sanjao iskidane snove o radu na
njivi kod kue u Juffureu,o lisnatim, zelenim gospodarstvima, o ribama kako
iskau iz mirne, staklaste povrine bolonga, o tustim butovima antilope kako se
peku iznad zaarenog ugljevlja, o zdjelicama vrueg aja zaslaenog medom.
Zatim bi se polako vraao k svijesti, i ponekad bi sam sebe uo kako izgovara
ogorene, nesuvisle prijetnje i kako glasno preklinje, protiv svoje volje, neka
mu milostivo dopuste jo jedan pogled na njegovu obitelj. Svaki pojedini lan
njegove obitelji,Omoro, Binta, Lamin, Suwadu, Madi, bio je zaseban kamen u
njegovu srcu.Muila ga je misao na to da im je svojim nestankom prouzroio
boli. Konano bi silom skrenuo misli na neto drugo, ali to nije nita pomagalo.
Prije ili kasnije, uvijek bi mu se misli vratile nekoj uspomeni, kao na primjer
onom bubnju koji je kanio napraviti.Mislio je o tome kako je namjeravao
vjebati na bubnju za vrijeme nonih straarenja na poljima kikirikija, jer ga
tamo nitko ne bi mogao uti ako grijei. Ali bi se zatim sjetio onog dana kad je
poao posjei stablo za okvir bubnja i opet bi mu se sve vratilo u sjeanje.
Od onih ljudi to su jo uvijek bili ivi, Kunta je bio jedan od posljednjih koji su
se mogli sami, bez pomoi, spustiti s leaja i popeti uza stepenice na palubu. Ali
su potom i njegove omravjele noge poele drhtati i svijati se pod njime, te su
na kraju i njega morali upola nositi, upola vui iz potpalublja do palube.
Tiho jeei, s glavom medu koljenima, vrsto zatvorenih, upaljenih oiju, sjedio
bi mlitavo,sve dok ne bi na njega doao red za pranje.Tuobab je sada
upotrebljavao veliku, sapunjavu spuvu,kako otre etke ne bi jo vie izranile
izmrcvarena i krvava lea okovanih. Pa ipak, Kunta je jo uvijek bio u boljem
stanju od ostalih koji su jo mogli samo leati na boku, dok se inilo da su
sasvim prestali disati.
Od svih njih, jedino su preivjele ene i djeca izgledali donekle zdravi, njih nisu
drali okovane i u lancima dolje u mraku, preputene neistoi, smradu, uima,
buhama, takorima i zarazi.
Najstarija od preivjelih ena, ona koja je bila otprilike Bintinih kia,ime joj je
bilo Mbuto,a bila je Mandingo iz sela Kerewan,imala je tako ponosno i
dostojanstveno dranje da je ak i gola izgledala kao da na sebi ima sveanu
halju.Tuobab je nije ni pokuao zaustaviti kad je s utjenim rijeima poela
obilaziti okovane mukarce,nemono ispruene po daskama palube, trljajui
im grozniava prsa i ela.Majko! Majko!aptao je Kunta kad bi osjetio njezine
njene ruke,a jedan drugi mukarac,previe slab da joj neto kae,samo je irio
eljusti pokuavajui se nasmijeiti.
Konano, Kunta vie nije mogao ni jesti bez tue pomoi.Oslabljeni miii
ramena i laktova nisu vie bili u stanju podii aku dovoljno visoko da bi
prstima mogao zagrabiti u zdjelu s hranom. Sada su ih esto hranili na palubi, i
jednoga dana, kad su Kuntini prsti grebli po palubi, upinjui se da prijeu
preko ruba plitice, primijeti to tuobab s unakaenim licem. On izlaje nekakvo
nareenje jednom od tuobaba niega ranga, koji zatim silom ugura Kunti u usta
neku cijev i pone kroz nju sipati kau. Guei se zbog te cijevi, Kunta nekako
proguta i posie hranu, a zatim se srui na trbuh.
Dani su postajali sve topliji i sad su se ak i na palubi svi prili u nepominom
zraku.Nekoliko dana kasnije,Kunta osjeti daak osvjeavajueg povjetarca.
Velika platna na visokim tapovima poela su opet lepetati i uskoro su se
napela na vjetru. Tuobabi su gore, iznad palube, opet skakali po konopima
poput majmuna i ubrzo je velika kanoa rezala vodu, ostavljajui iza krme
pjenuavi trag.
Slijedeeg jutra, vie je tuobaba nego obino silo lupajui nogama niz
stepenice u potpalublje i to mnogo ranije nego ikada prije. Po njihovim rijeima
i pokretima vidjelo se da su veoma uzbueni, urili su du klupa s leajima,
skidajui okove s ljudi i uurbano im pomaui da se popnu na palubu.
Posrui kroz otvor na palubi iza niza drugih koji su bili ispred njega, Kunta
zatrepe na svjetlu ranog jutra, a zatim ugleda ostale tuobabe i ene i djecu,
kako stoje uz ogradu broda. Svi su se tuobabi smijali i radosno uzvikivali, divlje
maui rukama. Izmeu izranjenih lea drugih ljudi, Kunta mirne i ugleda . . .
Iako jo zaklonjen maglicom u daljini, to je ipak nesumnjivo bio neki komad
Alahove zemlje. Znai, ovi tuobabi doista imaju zemlju po kojoj mogu kroiti
nogama,zemlju tuobabo doo,za koju su drevni pradjedovi kazivali da se
prostire od izlaska do zalaska sunca.itavo se Kuntino tijelo treslo.
Znoj mu izbije i zasja na elu. Putovanje je zavreno. Preivio je sve uase. Ali,
suze su mu uskoro zamutile sliku kopna i prekrile mu oi sivom, vodenom
maglicom, jer je bio uvjeren da e ono to ga sada eka, bez obzira na to to to
bilo, zacijelo biti jo stranije od ovoga.


40. POGLAVLJE

Opet dolje, u mraku potpalublja, okovani su ljudi bili isuvie prestraeni da bi
se usudili otvoriti usta.U tiini,Kunta je sluao kripanje brodskih greda,
priguenih udarcima mora uz bokove broda i tupi topot nogu tuobaba koji su
trali po palubi iznad njihovih glava.Iznenada neki Mandingo pone viui
slaviti Alaha i ubrzo su mu se pridruili i svi ostali,sve dok nije nastala paklena
galama od uzvika hvale,molitvi i tropota lanaca koje su ljudi poeli tresti svom
snagom to je u njima bila preostala.
Od buke Kunta uope nije uo zvuk povlaenja poklopca iznad njih, ali mu
blistavi mlaz dnevnog svjetla ukoi jezik, a glava mu se trgne u pravcu otvora.
Trepui oima kako bi ih oistio od krmelja, gledao je kao kroz maglicu kako
tuobab ulazi sa svjetlima i poinje ih goniti,uz neuobiajenu urbu,natrag na
palubu.Maui ponovo etkama na dugakim draljima, tuobabi se nisu osvrtali
na krikove ljudi dok su im ribali s gnojavih tijela skorenu neistou, a glavni je
tuobab iao od jednoga do drugoga i posipao po njima uti praak. Ali sada,
kada bi naiao na neki mii koji je od struganja po daskama leaja bio duboko
otvoren, sjedokosi bi dozvao svog visokog pomonika koji bi na to mjesto
irokom, pljosnatom etkom nanio nekakvu crnu smjesu. Kad je ta etka
dotakla Kuntinu izranjenu stranjicu, strana ga je bol bacila omamljenog na
palubu.
Dok je leao osjeajui kao da mu itavo tijelo gori, uo je kako su ljudi ponovo
poeli urlikati od straha i, podiui naglo glavu, ugledao je nekoliko tuobaba
uposlenih neim to je jedino moglo znaiti da je tuobab poeo pripremati
ljude da ih pojede.Nekoliko tuobaba, u parovima, gurali su prvo jednog, zatim
slijedeeg okovanog ovjeka na koljena i drali bi ga tako dok bi trei tuobab
etkom namazao ovjeku glavu nekakvom bijelom pjenom i zatim bi, nekakvim
uskim, blistavim predmetom sastrugao kosu s lubanje, nakon ega bi ovjeku
niz lice potekli tanki mlazovi krvi.
Kad su doli do Kunte i zgrabili ga, on je vriskao i odupirao se svom snagom,
sve dok mu teak udarac nogom u rebra nije prekinuo dah.Na koi glave tupo
je osjeao mazanje pjenom i struganje. Poslije toga su im mazali tijela uljem sve
dok nisu zasjala,a onda su ih natjerali da uu u neke udne bedrene pregae to
su imale dvije rupe kroz koje su prolazile noge, a pokrivale su stidne dijelove
tijela. Konano, kad je sunce doseglo sredite neba, prikovali su ih, pod otrim
nadzorom tuobaba, u leeem poloaju uz ogradu broda.
Kunta je leao omamljen, u nekakvom tupom mrtvilu. Sijevne mu kroz glavu
kako e njegov duh, kad mu tuobab konano pojede meso i isie kosti, ve biti
na putu k Alahu. Tiho je molio kad ga otri uzvici glavnog tuobaba i njegova
visokog pomonika natjerae da otvori oi, upravo na vrijeme da bi ugledao
kako tuobabi nieg ranga jure na jarbole.Samo ovaj put njihovo naporno
stenjanje dok su se istezali na konopima bijae izmijeano s radosnim uzvicima
i smijehom. Trenutak kasnije, najvei je dio velikih platna splasnuo i mlitavo se
srozao uz jarbole.
Kuntine nozdrve otkrile su u zraku neki novi miris,zapravo, bila je to mjeavina
mnogih mirisa, veinom udnih i njemu nepoznatih. Zatim mu se uini kao da
uje neke nove zvukove iz daljine, preko vode. Leei na palubi s napola
zaklopljenim krmeljivim oima, nije mogao odrediti odakle dopiru ti zvuci. Ali,
zvuci su se brzo pribliili, a tada se njegovo zastraeno jecanje pridrui jaucima
njegovih drugova.
Kako su zvuci postajali sve glasniji,tako je jaala grozniavost njihovih molitava
i buncanja,sve dok konano,s blagim povjetarcem, do Kunte ne dopre miris
mnogih nepoznatih tuobaba. Upravo u tom asu, velika kanoa teko udari o
neto tvrdo i nezgrapno se i tromo odbije, ljuljajui se naprijed i natrag, sve
dok se privezana konopima nije umirila, po prvi put otkako su prije etiri i pol
mjeseeva ciklusa ostavili Afriku.
Okovani ljudi sjedili su sleeni od straha.Kuntine ruke vrsto su ogrlile koljena,
a oi su mu bile vrsto zatvorene, kao da je oduzet. Koliko je mogao due,
zadravao je dah da ne bi morao udisati mune zapahe zadaha, ali kad je neto
teko tresnulo o palubu,oprezno je podignuo kapke i ugledao dva nova tuobaba
kako silaze sa iroke daske, pokrivajui noseve bijelim komadima platna.
ustro se kreui, oni se rukovae s glavnim tuobabom, koji se sada rastapao u
osmijesima, oito se trudei da im ugodi. Kunta je u sebi molio Alaha neka mu
oprosti grijehe i neka mu se smiluje, dok su tuobabi hitro prolazili izmeu
okovanih, skidali okove sa crnih ljudi i pokretima ruku i uzvicima tjerali ih
neka ustanu. Kad su se Kunta i njegovi drugovi grevito uhvatili svojih lanaca
ne hotei ispustiti iz ruku ono to im je gotovo postalo dio tijela, bievi su
ponovo zapucketali, prvo iznad glava,a zatim i po leima. Istog su asa crni
ljudi, uz vrisak ispustili lance i ustali.
Preko ograde velike kanoe, dolje na pristanitu, Kunta je ugledao na desetke
tuobaba kako udaraju nogama, smiju se, uzbueno pokazuju rukama, dok su
deseci drugih stizali trei iz raznih pravaca kako bi im se pridruili. Pod
udarcima bieva njih su stjerali u red, jednog iza drugoga, i potjerali su ih niza
stranu kanoe dolje, po kosoj dasci, prema gomili koja ih je ekala.Kuntine su se
noge gotovo sloile pod njim kad su mu stopala dotakla tuobabovu zemlju,ali
su ih drugi tuobabi sa spremno podignutim bievima tjerali da se nastave
kretati dalje,sasvim blizu bune gomile koje je zadah Kunta osjeao poput
udarca neke divovske ake posred lica.Kad je jedan crni ovjek pao, vapei
Alahu,njegovi su lanci povukli one ispred i one iza njega.Bievi su opet zapucali
po leima svih, a gomila tuobaba vriskala je od uzbuenja.
U Kunti je divlje bujala elja da potri i pobjegne, ali su bievi odravali njegov
okovani niz u stalnom pokretu.
Prolazili su kraj tuobaba u nekim neobinim vozilima sa dva i etiri kotaa, a
vukle su ih neke goleme ivotinje pomalo nalik na magarce,zatim su proli
pored mnogo tuobaba koji su se gurali na nekakvom mjestu za trgovanje, gdje
su bile naslagane arolike hrpe neega to je izgledalo kao voe i povre.
Otmjeno odjeveni tuobabi gledali su na njih s izrazom gaenja, dok su loije
odjeveni tuobabi pokazivali na njih rukama i dovikivali, zabavljajui se.
Meu ovim drugima,opazio je, bila je i jedna ena tuobab, s raupanom kosom
boje slame. Nakon to je gledao kako su tuobabi na velikoj kanoi ludovali za
crnim enama, Kuntu je zaprepastilo saznanje da tuobabi imaju i vlastitih ena,
meutim, kad je malo bolje osmotrio taj primjerak, shvatio je zato su im drae
afrike ene.
Kunta samo kratko pogleda u stranu kad su prolazili pokraj neke skupine
tuobaba koji su luaki kriali iznad uskomeale hrpe perja, a to bijahu dva
pijevca koji su se tukli. Jedva se ta galama stiala iza njih, kad su doli do
uskomeane gomile koja je viui odskakivala sad ovamo, sad onamo, kako bi
izbjegla sudar s trojicom djeaka tuobaba koji su trali i bacali se za skviavom,
prljavom svinjom, sjajnom kao da je premazana mau. Kunta naprosto nije
mogao vjerovati vlastitim oima.
Poput udarca groma djelovao je zatim na njega pogled na dva crna ovjeka koji
nisu bili sa velike kanoe,jednog Mandingo i jednog Serera, u to nije bilo sumnje.
Okrenuo je glavu i buljio u njih, gledajui ih kako utke hodaju iza jednog
tuobaba. Znai, on i njegovi drugovi ipak nisu sami u toj stranoj zemlji! A kad
je tim ljudima bilo doputeno ivjeti, moda e i njih potedjeti kuharskog
kazana.Kunta je elio potrati do njih i zagrliti ih,meutim, primijetio je njihova
bezizraajna lica i strah u pogledima uprtim u zemlju.
A zatim mu nosnice uhvate njihov miris,neto nije bilo u redu. Vrtjelo mu se u
glavi,nije mogao shvatiti kako to da crni ljudi mirno slijede tuobaba koji ih ne
nadzire, pa ak nema kod sebe ni oruje, umjesto da pokuaju pobjei ili ubiti
tuobaba.
Nije imao vremena dulje o tome razmiljati, jer su se iznenada nali pred
otvorenim vratima neke velike, etverouglaste kue, sagraene od peenih
zemljanih opeka izduenog oblika, sa eljeznim ipkama ugraenim u nekoliko
otvora na zidu kue.Okovane su ljude bievima utjerali kroz iroka vrata, pored
tuobaba straara, u neku veliku prostoriju. Kunta pod stopalima osjeti hladan
pod od nabijene zemlje. U slabom svjetlu to je dopiralo kroz dva, eljeznim
ipkama pregraena otvora, on mirkajui oima zapazi obrise petorice crnih
mukaraca, skvrenih uz jedan od zidova. Ti ljudi nisu ni podigli glave dok je
tuobab okivao zapea i lanke Kunte i njegove skupine u jake eljezne obrue
na kratkim lancima zakovanim za zid.
Zajedno s drugima, Kunta se i sam skvri uza zid, oslonivi bradu na koljena
obgrljena rukama,oamuen i smuen svime to je vidio i uo i omirisao otkako
su sili sa velike kanoe. Neto kasnije uao je jo jedan crni ovjek. Ne gledajui
nikoga, on ostavi ispred svakog ovjeka metalne posude s vodom i hranom i
brzo izae. Kunta nije bio gladan, ali grlo mu se tako osuilo da se konano nije
mogao suzdrati pa i on srkne malo vode, imala je udan okus. Tupo, bez misli,
zurio je kroz jedan od ipkama pregraenih otvora dok se dan gasio i polako
prelazio u no.
to su dulje ovdje sjedili, Kunta je sve dublje tonuo u neki nejasni strah. Gotovo
bi mu bio drai mrak potpalublja na velikoj kanoi, jer tamo je barem znao to
moe oekivati. Svaki put bi se zastraeno zgrio kad bi u toku noi u prostoriju
uao neki tuobab,njihov je zadah bio udan i omamljivao ga je. Meutim, na
druge zadahe u toj prostoriji bio je odavno navikao,znoj, mokraa, prljava
tijela, smrad koji bi se irio kad bi netko od okovanih ljudi prolazio kroz muke
pranjenja crijeva usred izmijeanih molitvi,kletvi, jauka i zveketa lanaca
ostalih zarobljenika.
Odjednom, svaka buka prestade kad se u prostoriji pojavio tuobab nosei u
ruci svjetiljku slinu na one koje su koristili tuobabi na velikoj kanoi,a iza njega,
u priguenom ukastom odsjaju, drugi tuobab koji je biem udarao po jednom
novom crnom ovjeku, a ovaj je jaukao na nekom jeziku koji je zvuao kao jezik
tuobaba.Ubrzo su ga okovali i ona dvojica tuobaba izau. Kunta i njegovi
drugovi tiho su sjedili, sluajui tune zvukove muka i patnje pridolice.
Bliila se zora, osjeao je Kunta, kad mu odnekud doe u glavu,isto onako jasno
kao kad je bio na pripremama za mukarca,visoki, prodorni glas kintanga:
Mudar je ovjek onaj koji promatra ivotinje i koji ui od njih.
To je bilo toliko zapanjujue da je Kunta odmah sjeo uspravno, ukoenih lea.
Je li mu Alah konano alje nekakvu poruku? Kakvo bi znaenje moglo imati
uenje od ivotinja,ovdje, sada? Kad je i on sam poput ivotinje u stupici. U
svijesti mu se pojave slike ivotinja koje je vidio uhvaene u stupici. Ali
ponekad ivotinje uspiju pobjei prije nego ih lovci ubiju. Koje su to ivotinje
koje uspijevaju pobjei?
Konano se dosjetio odgovoru.ivotinje za koje je on znao da su uspjele pobjei
iz stupice, nisu bile one koje su se bjesomuno otimale u stupici dok ih ne bi
savladala potpuna iscrpljenost, pobjegle su one koje su se prisilile tiho ekati,
uvajui snagu za onaj trenutak kada stignu lovci, a zatim bi iskoristile njihovu
nepanju i sve svoje snage ulile u oajniki napad, ili jo mudrije,u bijeg prema
slobodi.
Kunta jasno osjeti kako mu se bude ula. To je bila njegova prva stvarna nada
sve odonda kad je s drugovima snovao planove o pokolju tuobaba na velikoj
kanoi. Mozak mu se sada vrsto uhvati ove nade, bijeg. Mora pred tuobabom
izgledati kao da je poraen. Zasad jo ne smije ni bjesnjeti, niti se boriti,
tuobabu mora izgledati kao da je Kunta izgubio svaku nadu.
Meutim, ak i ako uspije pobjei, kamo bi poao? Gdje bi se mogao skrivati u
toj nepoznatoj zemlji? Kraj oko Juffurea poznavao je isto tako dobro kao i
unutranjost vlastite kolibe, ali ovdje ni o emu nije imao pojma.ak nije znao
ima li tuobab uma? A ukoliko ih ima, hoe li u njima nai one znakove kojima
se lovci slue za kretanje kroz umu?Kunta sam sebi odgovori kako e naprosto
sve te probleme morati rjeavati onako kako se budu pojavljivali.
Kad su se prvi zraci zore probili kroz reetke na prozorima, Kunta je zapao u
nemiran san. Ali, mu se inilo kao da je jedva sklopio oi kad ga je probudio
onaj udni crnac donosei posude s vodom i hranom. Kunti se eludac grio od
gladi,ali jelo je imalo neki muni zadah, i on se okrene na drugu stranu. Osjeao
je kako mu je jezik prljav i oteen. Pokuao je progutati slinu i od napora
gutanja zaboli ga grlo.
Gledao je tupo oko sebe svoje drugove s velike kanoe,svi su izgledali kao da
nita ne vide, nita ne uju,potpuno su se povukli u sebe. Kunta zatim okrene
glavu i pogleda onu petoricu koji su ve bili ovdje kad su njih doveli. Bili su
odjeveni u pocijepanu tuobabovu odjeu. Dvojica meu njima imali su kou
svijetlosmee sasso borro boje,za koju su starjeine govorili kako je to
posljedica veze nekih tuobaba s crnim enama. Zatim Kunta pogleda pridolicu
kojega su doveli u toku noi,sjedio je s glavom na koljenima, kose slijepljene
osuenom krvlju to je umrljala tuobabovu odjeu koju je imao na sebi, a jedna
mu je ruka tako udno visila da je Kunti odmah bilo jasno kako je ta ruka
slomljena.
Opet je prolo neto vremena i konano Kunta opet zaspi, da bi ga probudilo,
ovaj put mnogo kasnije, unoenje novog obroka. Bila je to nekakva vrua kaa i
zaudarala je jo gore od onoga to su prije stavili preda nj. On zaklopi oi kako
ne bi gledao to strano jelo, ali kad su svi njegovi drugovi dograbili posude i
poeli lakomo gutati kau,Kunta pomisli kako valjda ipak nije tako ogavno. Ako
misli ikada pobjei odavde, razmiljao je, trebat e mu snage. Prisilit e se
pojesti malo te kae,ali samo malo. Dohvatio je zdjelu i, prinijevi je otvorenim
ustima,sipao je i gutao sve dok nije ispraznio zdjelu. Zgaen nad samim sobom,
tresne zdjelom o pod i pone kaljati osjeajui kako mu se hrana vraa u grlo,
ali se uspije svladati.Ako kani preivjeti, mora se prisiliti da zadri u sebi
hranu.
Od tada, tri puta dnevno, Kunta se silio jesti mrsku hranu. Crni ovjek, koji im
je nosio hranu, dolazio bi svakog dana jedanput s kabliem i lopatom i istio bi
za njima. A svakog popodneva dolazila su dva tuobaba i mazala onu ljutu, crnu
tekuinu na najgore, otvorene rane, dok su manje rane posipali utim prakom.
Kunta je sam sebe prezirao zbog slabosti, jer nikako se nije mogao suzdrati da
se ne trza i ne jaue od bola kao i svi drugi.
Kroz prozor s reetkama, Kunta je izbrojio est dana i pet noi. Prve etiri noi,
uo je odnekud nejasno, mada nedaleko, krikove ena ije je glasove prepoznao
kao glasove ena s velike kanoe.On i njegovi drugovi morali su sjediti ovdje,
gorei od ponienja, nemoni braniti ak ni svoje ene, a kamoli same sebe.
Meutim, noas je bilo jo i gore, jer vie se nisu uli nikakvi enski krikovi.
Kakvu su to novu strahotu izvrili nad njima?
Gotovo svakog dana u prostoriju bi grubo gurnuli i zatim okovali jednog ili vie
nepoznatih crnih ljudi u tuobabovoj odjei. Oni bi se sruili na zid iza sebe, ili bi
se zgrili na podu i uvijek su na njima bili vidljivi tragovi nedavnog batinanja, a
inilo se da uope nisu svjesni gdje se nalaze, niti mare za to to bi se s njima
moglo dogoditi.Zatim, obino jo prije nego bi proao drugi dan, neki tuobab
vrlo vanog izgleda uao bi u prostoriju s krpom pritisnutom na nos, i uvijek bi
jedan od tih novih zarobljenika poeo vikati od straha,dok bi ga taj tuobab
udarao nogom i urlao na njega, zatim bi crnog ovjeka odveli.
Svaki put kad bi osjetio da mu se eludac primirio i da e zadrati hranu koju je
pojeo, Kunta bi pokuavao prestati razmiljati kako bi uspio zaspati. Ve samo
nekoliko minuta odmora znailo je da e za to vrijeme biti izbrisan uas kojem
izgleda nema kraja, a koji je iz nekog njemu nedostupnog razloga bio boanska
volja Alahova. Kad ne bi mogao spavati, to se najee dogaalo, pokuavao bi
se natjerati da misli o bilo emu samo ne o svojoj obitelji i svome selu,jer kad bi
o njima razmiljao, svaki put bi briznuo u pla.


41. POGLAVLJE

Neposredno nakon to su im sedmi put donijeli jutarnju kau, u prostoriju s
reetkama ula su dva tuobaba s rukama punim odjee. Jednom po jednom, oni
su ustraenim ljudima skinuli okove i pokazivali im kako e te stvari obui na
sebe. Jedan je komad odjee pokrivao struk i noge, a drugi gornji dio tijela.
im ih je Kunta stavio na sebe, odmah su ga poele svrbjeti rane, koje su ve
poele pokazivati prve znakove zaraivanja.
Malo kasnije, zauo je izvana zvuk mnogih glasova,ubrzo su glasovi postajali
sve glasniji i glasniji. Okupljali su se mnogi tuobabi, razgovarali su, smijali su se
nedaleko ispred prozora s reetkama. Kunta i njegovi drugovi sjedili su u svojoj
tuobab odjei obuzeti stravom zbog onoga to e im se dogoditi ,bez obzira na
to to e to biti.
Kad su se dvojica tuobaba vratili, urno su prili onoj petorici koji su prvi bili
ovdje i trojici su od njih skinuli lance i izveli ih iz prostorije. Sva su se trojica
crnih ljudi ponaali kao da su to doivjeli ve toliko puta da im to uope vie
nita ne znai. Zatim, za nekoliko trenutaka, zvukovi tuobaba izvana iznenada
su se promijenili, postalo je mnogo tie, a jedan je tuobab poeo neto vikati.
Upinjui se uzaludno ne bi li shvatio o emu govore, Kunta je, ne shvaajui,
oslukivao udne uzvike:
Zdrav kao dren! Ovaj je drijebac iva vatra!
U kratkim razmacima drugi bi tuobabi upadali, glasno izvikujui:
Trista pedeset!etiri stotine! Pet!A prvi je tuobab vikao:
Tko kae est? Pogledajte ga! Snaan je kao konj!
Kunta se tresao od straha, niz lice mu se slijevao znoj, dah mu je jedva prolazio
kroz grlo. Kad su etiri tuobaba ula u prostoriju,prva dvojica s jo dvojicom
novih,Kunta se potpuno ukoio.
Dvojica novih tuobaba ostali su stajati u vratima, drei u ruci kratke, debele
tapove, a u drugoj ruci neke male, metalne predmete. Prva dvojica su poli na
Kuntinu stranu i poeli su jednom po jednom ovjeku skidati eljezne okove.
Ako bi netko viknuo ili se opirao, udarali su ga kratkim, debelim konatim
remenom.Pa ipak, kad je osjetio kako ga dotiu, Kunta se propne, reei od
bijesa i straha. Od udarca koji je uslijedio inilo mu se da mu se raspukla glava,
samo je jo nejasno osjetio povlaenje lanca i skidanje okova.
Kad mu se u glavi malo razbistrilo, ustanovio je da se nalazi na elu lancem
povezanog niza od estorice ljudi i da upravo posre kroz iroka vrata u
dnevno svjetlo.
Svjea roba, tek pobrana s drvea!
Tuobab koji je izvikivao stajao je na niskom drvenom postolju, a pred njim se
gurala gomila od vie stotina drugih tuobaba. Dok su tuobabi otvarali usta i
mahali rukama,Kunta se stresao od njihova snanog zadaha.
Ugledao je nekolicinu crnih ljudi medu gomilom tuobaba, ali lica su im bila
prazna, bez ikakvog izraza.Dvojica od njih drala su u lancima dvojicu onih
crnih ljudi koje su maloprije bili izveli iz prostorije s reetkama. Sad je onaj
tuobab koji je izvikivao hitro priao do Kunte i njegovih drugova, i poao je od
jednog do drugoga, a njegove su ih oi procjenjivale od glave do pete. Zatim se
opet vratio do poetka njihova niza, gurajui im drak korbaa u prsa i trbuhe,
neprekidno se glasajui udnim krikovima:
ili poput majmuna! Sposobni za bilo kakav rad!
Zatim, doavi do kraja niza, grubo izgura Kuntu prema izdignutom postolju.
Meutim, Kunta se nije mogao maknuti, samo je drhtao,inilo mu se da su ga
ostavila sva ula. Drak korbaa opali ga po ljuskavoj krasti upaljene rane na
stranjici i, gotovo se sruivi od bola, Kunta posrne naprijed, a tuobab ukopa
slobodni kraj njegova lanca u nekakav eljezni predmet.
Mlado meso najbolje kvalitete,mlado i gipko! vikao je tuobab.
Kunta je ve bio toliko obamro od straha da je jedva primijetio kako se gomila
tuobaba pokrenula blie njemu. Zatim su ga poeli bosti kratkim tapovima i
draljama korbaa, rastvarali su mu stisnute usnice kako bi pogledali njegove
vrsto stegnute zube i golim su ga rukama opipavali posvuda,ispod pazuha, po
leima, po prsima, pipali su mu spolovilo. Zatim su neki od onih koji su ga
opipavali, odstupili i poeli isputati udne krikove.
Tri stotine dolara!...trista pedeset!
Tuobab koji je izvikivao s postolja, prezrivo se nasmijao.
Pet stotina! est!
Glas mu je zvuao srdito.
Ovaj mladi niger je najbolje kvalitete! Tko je rekao sedamsto pedeset?
Sedamsto pedeset!zauje se povik.
Tuobab je nekoliko puta ponovio isti uzvik, zatim je viknuo:
Osam!sve dok netko iz gomile nije viknuo to isto.Zatim, jo prije nego to je
tuobab izvikiva imao prilike ponovo neto rei, netko drugi povie:
Osamsto pedeset!
Vie nije bilo novih uzvika.Tuobab s platforme otkljua Kuntin lanac i gurne ga
prema nekom tuobabu koji je istupio iz gomile. Kunta osjeti poriv da odmah
sad pokua bjeati, ali znao je da mu to nikada ne bi uspjelo,osim toga, inilo
mu se da uope vie ne moe micati nogama.
Vidio je kako jedan crni ovjek izlazi iza tuobaba kojemu je izvikiva uruio
Kuntin lanac.Kuntine oi preklinjale su tog crnog ovjeka koji je imao izrazite
crte lica pripadnika plemena Wolof,Brate, ti si iz moje domovineMeutim,
izgledalo je kao da crni ovjek uope i ne vidi Kuntu,samo je povukao lanac
takvom snagom da je Kunta poletio za njim posrui,i poeli su prolaziti kroz
gomilu tuobaba.
Neki su se mladi tuobabi smijali,rugali i gurkali Kuntu svojim tapovima dok su
kraj njih prolazili,ali konano su izali iz gomile, i crni se ovjek zaustavi ispred
jedne velike kutije, izdignute iznad zemlje na etiri kotaa.Ispred nje je stajala
jedna od onih golemih ivotinja koje je Kunta ve bio primijetio putom od
velike kanoe do te kue s reetkama.
Uz ljutiti uzvik,crni ovjek dohvati Kuntu oko bokova i prebaci ga preko
ograde, na pod velike kutije, gdje se Kunta iznuren sruio,opet je uo kako je
slobodni kraj njegova lanca kljocnuo,zakopan u neto to se nalazilo ispod
sjedita na prednjem kraju kutije, iza velike ivotinje.
Dvije velike vree,pune neega to je mirisalo na neku vrstu ita,leale su jedna
preko druge blizu mjesta gdje je leao Kunta.Kuntine su oi bile vrsto stisnute,
osjeao se toliko bijedno da vie nita nije elio vidjeti pogotovo ne tog mrskog
crnog slateeja.
Nakon izvjesnog,njemu se inilo, veoma dugog vremena, Kunta je njuhom
osjetio da se vratio tuobab.Tuobab je neto rekao, a onda su se on i onaj crni
popeli na prednje sjedite, a ono je zakripalo pod njihovom teinom. Crnac je
ispustio nekakav kliktaj i pucnuo konim korbaem preko leda ivotinje koja je
odmah poela vui kutiju, a ta se pokrenula kotrljajui se na kotaima.
Kunta je bio toliko omamljen da za trenutak uope nije uo kako lanac,vezan za
lanak njegove noge, tropoe po podu kutije. Nije imao pojma koliko su dugo
putovali,kad mu se u glavi ustalila prva jasna misao, i on napola otvori oi,
dovoljno da izbliza osmotri lanac. Da, bio je tanji od onoga na velikoj kanoi, ako
skupi snage i skoi, hoe li se lanac istrgnuti iz poda kutije?
Kunta oprezno podigne pogled i zagleda se u lea para na prednjem sjeditu,
tuobaba koji je ukoeno sjedio na jednom kraju drvenog sjedala, dok je crnac
oputeno sjedio na drugom kraju.I jedan i drugi su zurili preda se kao da uope
ne primjeuju da obojica dijele isto sjedite. Ispod sjedala,negdje u sjenci lanac
je ini se bio sigurno privren.Kunta zakljui kako jo nije vrijeme za skok.
Omamljivao ga je miris onih vrea punih ita, pokraj njega, ali je jo uvijek
osjeao i miris tuobaba i njegova crnog vozara, a uskoro je nanjuio jo neke
crne ljude, prilino su im bili blizu. Neujno, Kunta je pomicao svoje bolno tijelo
komadi po komadi uz grubu stranu kutije, ali se plaio podignuti glavu preko
ruba i tako ih nije vidio.
Kad se ponovo ispruio na podu, tuobab je okrenuo glavu i pogledi im se
susretnu. Kunta se sledio i osjetio slabost od straha, ali tuobabovo je lice ostalo
bezizraajno i asak kasnije ponovo se okrenuo prema naprijed.
Ohrabren tuobabovom ravnodunou, Kunta opet sjedne,ovaj put se malo vie
ispravio,kad je u daljini uo pjevanje koje je postepeno postajalo sve glasnije.
Nedaleko ispred njih ugledao je nekog tuobaba kako sjedi na leima iste
onakve ivotinje kao to je bila ova koja je vukla kutiju to se kotrlja.
Tuobab je drao savijen bi i lanac koji je polazio od ivotinje i povezivao
eljezne orukvice oko zapea nekih dvadesetak crnaca,odnosno, veina su bili
crni, a neki su bili smei,koji su hodali u koloni ispred tog tuobaba. Kunta
zatrepe kapcima kako bi bolje vidio. Osim dvije potpuno odjevene ene, svi su
bili mukarci i goli do pojasa, a pjevali su s izrazitim osjeajem duboke sjete.
Kunta je vrlo pozorno oslukivao rijei, ali one za njega nisu imale nikakvog
smisla.
Dok je kutija koja se kotrlja sporo prolazila kraj njih, nijedan crnac, niti njihov
tuobab nisu ak ni pogledali prema njemu, iako su bili dovoljno blizu da su se
mogli dodirnuti. Veina crnih lea, zapazio je Kunta, bila su iarana oiljcima
od bievanja, neki su tragovi bia bili svjei, a gledajui ih, Kunta je pogaao iz
kojeg su plemena:Foulah, Yoruba, Mauritanci, Wolofi, Mandingo. Njih je mogao
odrediti s vie sigurnosti nego one druge koji su imali nesreu da im tuobab
bude otac.
Iza crnaca, koliko su to Kuntine upaljene oi mogle vidjeti,pruala su se
beskrajna polja usjeva razliitih boja. Uz cestu se nalazila njiva zasijana biljkom
koju je prepoznao, bio je to kukuruz. Ba kao i kod njegove kue, u Juffureu,
nakon berbe, stabljike su bile smee, a klipovi obrani.
Uskoro nakon toga tuobab se nagnuo, uzeo malo kruha i nekakvo meso iz vree
ispod sjedita, otkinuo komad od jednog i od drugog i ostavio to na sjeditu
izmeu sebe i crnog, a ovaj je to pokupio u rub svog eira i poeo jesti. Malo
kasnije, crni se okrenuo u sjeditu, pogledao dugim pogledom Kuntu koji ga je
pozorno promatrao i ponudio mu komad kruha. Mogao ga je omirisati odavde
gdje je leao, i miris mu je tjerao vodu na usta, ali Kunta okrene glavu. Onaj
crnac slegne ramenima i strpa komad kruha sebi u usta.
Pokuavajui ne misliti na glad,Kunta pogleda preko ruba kutije i ugleda,
daleko na drugom kraju njive, neto to je izgledalo kao mala skupina ljudi
pognutih lea, vjerojatno su neto radili. Pomislio je kako su zacijelo i oni crnci,
ali bili su previe daleko,nije mogao tono vidjeti.Onjuio je zrak, pokuavajui
uloviti njihov miris, ali nije uspio.
Kad je sunce poelo zalaziti, njihova kutija proe pored jedne druge, isto takve,
koja se kretala u suprotnom smjeru, a u kojoj je uzde drao jedan tuobab dok
se otraga u kutiji vozilo troje crnih maliana koji su prema uzrastu pripadali u
prvi kafo.Umorno povlaei nogama u lancima, iza kutije je hodalo sedmoro
odraslih crnaca, etiri mukarca odjevena u otrcanu odjeu i tri ene u grubim
haljinama.Kunta se udio zato ovi ne pjevaju,zatim, dok su prolazili kraj njega,
on im na licu zapazi izraz dubokog oaja. Pitao se kamo ih to vodi onaj tuobab.
Dok je sumrak postajao sve gui, mali crni imii poeli su skviati i hitro
prelijetati ovamo onamo, ba onako kako su letjeli i u Africi.
Kunta zauje kako je tuobab rekao neto crnome, i nedugo nakon toga kutija
skrene na manju cestu. Kunta se uspravi i uskoro u daljini kroz drvee opazi
veliku bijelu kuu.eludac mu se zgri: za ime Alaha, to e se sada dogoditi?
Hoe li ga ovdje pojesti? Kunta se srui natrag u kutiju, i leao je na podu kao
da u njemu vie nema ivota.


42. POGLAVLJE

Dok se kutija kotrljala sve blie i blie prema kui, Kunta je poeo osjeati miris
a zatim ih je i uo,drugih crnih ljudi. Podigavi se na laktove, u veernjem je
sumraku vidio tek obrise trojice crnaca koji su se pribliavali. Najvei izmeu
njih mahao je onakvom malom vatrom s kojima se Kunta upoznao onda kad je
tuobab silazio u mranu utrobu velike kanoe,meutim, ova je vatra bila
zatvorena u neto prozirno i sjajno, a ne u metal. Kunta nikada do sada nije
vidio neto nalik na to, izgledalo je tvrdo, ali se kroz to vidjelo kao da uope i ne
postoji. Meutim,nije imao prilike tu stvar poblie osmotriti jer su trojica
crnaca hitro stupila u stranu kad je pokraj njih proao dugim koracima jedan
novi tuobab i uputio se do kutije koja se spremno zaustavila pokraj njega.
Dva su se tuobaba pozdravila, a zatim je jedan od crnaca podigao vatru tako da
tuobab iz kutije bolje vidi dok silazi na zemlju i prilazi onom drugom tuobabu.
Srdano su se rukovali i zatim su se zajedno uputili prema velikoj kui.
U Kunti zaplamsa nada.Hoe li ga sada crnci osloboditi? Ali tek to je to
pomislio,kad vatra koju su nosili obasja njihova lica dok su stajali i gledali
njega preko ruba kutije,smijali su mu se. Kakvi su to crnci koji preziru svoj
vlastiti narod i rade poput koza za tuobaba? Odakle su? Izgledali su kao ljudi iz
Afrike, ali oni oito nisu bili Afrikanci.
Zatim je onaj koji je vozio kutiju to se kotrljala, coknuo jezikom ivotinji i
pucnuo korbaem i kutija se pomakla dalje.Ostali su crnci koraali uz kutiju,jo
uvijek su se smijali,dok se kutija opet nije zaustavila. Silazei na zemlju, vozar
je priao stranjoj strani kutije i u svjetlu vatre grubo povukao Kuntin
lanac,isputajui prijetee zvukove dok je otkopavao lanac ispod sjedala,a
zatim je rukom pokazao Kunti neka izae iz kutije.
Kunta je s naporom suspregao elju da skoi za vrat etvorici crnaca. Meutim,
sada su izgledi bili isuvie loi,njegova e prilika doi kasnije. Svaki mu je mii,
inilo mu se, vriskao od bola dok se s mukom podigao na koljena i poeo se
natrake izvlaiti iz kutije. Kako se po njihovu miljenju,previe sporo kretao,
dva crnca dohvate Kuntu, grubo ga podignu preko ruba kutije i gotovo ga bace
na zemlju.Trenutak kasnije vozar omota slobodni kraj Kuntinog lanca oko
nekakvog debelog tapa i zakljua ga.
Dok je tako leao,preplavljen bolovima, strahom i mrnjom, jedan od crnaca
postavi pred njega dvije metalne posude. U svjetlu vatre u njihovim rukama,
Kunta je razabrao da je jedna od posuda gotovo puna vode, a u drugoj je bilo
neko jelo udnog izgleda i mirisa. Unato tome, Kuntina se usta ispune slinom
koja mu se slije u grlo,no on ak ni oima ne dopusti da mu se pomaknu. Crnci
su ga gledali i smijali se.Drei visoko vatru, vozar prie debelom tapu i svom
snagom povue lanac, oito s namjerom da Kunti pokae kako ga ne moe
slomiti.Zatim nogom pokae na vodu i hranu,isputajui prijetee zvukove, a
ostali su se opet smijali dok su sva etvorica zajedno odlazili.
Kunta je leao u mraku, ekajui da one tamo svlada san. U mislima je gledao
samog sebe kako se propinje,oajniki upire o lanac, ponovo i ponovo, svom
snagom koju uspije prikupiti, sve dok se lanac ne prekine i on, osloboen,
konano bude mogao pobjei u ...
Upravo u tom asu osjeti miris psa koji mu se pribliavao i zauje ga kako
radoznalo njui. Na neki nain, Kunta je osjeao da mu taj pas nije neprijatelj.
Ali zatim, kad je pas priao blie, Kunta zauje zvuk vakanja i udarac zuba o
kovinu posude.Iako sam nije htio jesti,Kunta skoi bijesan,reei poput
leoparda. Pas hitro pobjegne, i kad se malo udaljio, pone lajati. Slijedeeg
trenutka neka su se vrata kripei otvorila negdje u blizini i netko je trao
prema njemu s vatrom u rukama. Bio je to vozar,i Kunta je sjedio zurei u
ledenom bijesu dok je vozar uzbueno ispitivao lanac oko tapa,a zatim i
mjesto gdje je lanac bio prikopan na eljezni obru oko Kuntine noge. U
slabom utom svjetlu Kunta je ugledao izraz zadovoljstva koji se na vozarevom
licu pojavio kad je zapazio praznu posudu gdje je bila hrana. Promuklo neto
progunavi, vozar je otiao nazad u svoju kolibu, ostavljajui Kuntu u mraku,
obuzetog eljom da moe onom psu omotati lanac oko ije.
Malo kasnije Kunta pone pipati oko sebe, traei posudu s vodom i, dohvativi
je, popije nekoliko gutljaja, ali mu od toga nije bilo nimalo bolje,zapravo se
osjeao kao da mu je sva snaga istekla iz njega; inilo mu se da mu je tijelo jo
samo prazna ljuska.
Odbacujui zamisao o kidanju lanca,barem za sada,osjeao se kao da mu je
Alah okrenuo lea ,ali zato? to je to tako strano zgrijeio i kada? Pokuavao
je u sjeanju razmisliti o svakom svom inu od iole nekog znaenja u njegovu
dotadanjem ivotu, o svemu, i dobrom i loem ,sve do onog jutra kad je poao
posjei deblo za svoj bubanj i kad je, prekasno, uo kako je pukla grana.inilo
mu se da je svaka pojedina kazna koju je dosad morao pretrpjeti u svom ivotu
uvijek bila kazna za nebrigu i nepanju.
Kunta je leao oslukujui cvrke, lepet krila nonih ptica i lave dalekih pasa i
jednom, iznenadno skvianje mia, a zatim krckanje kostiju u zubima ivotinje
koja ga je uhvatila. Svako malo, hvatala bi ga elja da pobjegne, ali je znao da bi
tropot vrlo brzo probudio nekoga u oblinjim kolibama ak i kad bi uspio
istrgnuti lanac.
Leao je tako i ne pomiljajui na spavanje sve do prvih zraka zore.Napreui
se koliko su mu doputali bolni udovi, uspravio se na koljena i poeo moliti
sabah. Ali, kad je elom dotaknuo zemlju, izgubio je ravnoteu i umalo se nije
sruio na stranu,razbjesnjelo ga je saznanje koliko je oslabio.
Dok se nebo na istoku polako jasnilo, Kunta ponovo dohvati posudu s vodom i
popije sve to je jo bilo ostalo. Tek to je odloio posudu, kad ga zvuk koraka
to su se pribliavali, upozori na povratak one etvorice crnih ljudi. Oni urno
opet podignu Kuntu u kutiju to se kotrljala, te zatim odvezu kutiju pred veliku
bijelu kuu, gdje ih je ekao tuobab koji se opet popne na sjedite kraj vozara. I
prije no to se Kunta dospio osvijestiti, ve su se nali na glavnoj cesti, kreui
se u istom smjeru kao juer.
Neko vrijeme,dok se danilo,Kunta je leao odsutno zurei u lanac to je zveckao
i protezao se preko dna kutije do onog mjesta ispod sjedita gdje je bio
privren.Zatim je neko vrijeme pustio oima da s mrnjom bue lea tuobaba
i crnca ispred njega. Poelio je da ih moe ubiti. Prisiljavajui se, on samog sebe
podsjeti kako ukoliko eli preivjeti, kad je dosad ve toliko toga preivio mora
ostati sabran,mora zadrati vlast nad sobom,mora samog sebe prisiliti na
ekanje, ne smije troiti snagu dok ne bude siguran da je doao pravi trenutak.
Negdje sredinom prijepodneva Kunta zauje neki novi zvuk i odmah pogodi da
to kova udara po eljezu,podiui glavu,Kunta napne oi ogledavajui se,i
konano ustanovi da zvuk dopire odnekle iza gustog umarka pokraj kojega su
upravo prolazili.Vidio je kako su mnoga debla nedavno posjeena i panjevi
izvueni, a na nekim mjestima, dok se kutija uporno dalje kotrljala, Kunta je
vidio i omirisao sivkasti dim to se dizao s mjesta na kojima su palili suhu
travu. Pitao se da li i tuobab na taj nain gnoji zemlju za slijedeu sjetvu, kako
su to inili kod kue u Juffureu.
Zatim, malo dalje ispred njih,Kunta ugleda uz cestu malu etverouglastu kolibu.
Izgledalo je da je sagraena od greda, a na raskrenom komadu zemlje ispred
kolibe jedan je tuobab teko koraao iza smeeg vola. Tuobabove su ruke
snano pritiskale nadolje zakrivljene ruice nekakvog velikog predmeta koji je
vukao vol, i taj je predmet parao zemlju.Kad su doli blie, Kunta ugleda jo dva
tuobaba, blijede i mrave, kako ue ispod nekakvog stabla,a tri isto tako
mrave svinje rovale su oko njih, dok je nekoliko kokoi eprkalo traei hranu.
U vratima kolibe stajala je jedna ena tuobab, crvene kose. Zatim su iza ene
istrala tri mala tuobaba koji su vikali i mahali rukama prema kutiji to se
kotrlja.Ugledavi Kuntu, mali su tuobabi prasnuli u smijeh i pokazivali rukom
na njega. Kunta je zurio u njih kao da su mladunad hijene.Trali su pored
kutije dobar dio puta, a zatim su se okrenuli i otrali natrag, a Kunta je leao
shvaajui kako je sada svojim oima vidio jednu pravu obitelj tuobaba.
Jo dva puta, daleko od ceste, Kunta je spazio velike bijele kue tuobaba, sline
na onu gdje su kola prenoila prole noi. Svaka je od njih bila visoka kao dvije
kue,kao da su jednu kuu postavili na drugu,svaka je na prednjem dijelu imala
niz golemih bijelih tapova, debelih a gotovo toliko i visokih,kao stabla.U blizini
svake od njih nalazila se skupina malih, tamnih koliba u kojima su, pogaao je
Kunta, ivjeli crnci,a oko svake velike kue prostirala su se beskrajna polja
pamuka, sva nedavno obrana, tako da se tek ponegdje jo bjelasala po koja
bijela grudica.
Negdje izmeu te dvije velike kue, kutija to se kotrljala prestigla je udan par
ljudi koji su hodali uz rub ceste. Isprva je Kunta mislio za njih da su crnci, ali
kad su im se kola pribliila, vidio je da im je koa crvenkastosmea, a imali su
dugu crnu kosu, vezanu na potiljku, tako da im je visila niz lea poput konopa,
a hodali su brzo, lakim koracima u obui koja je, kao i njihove bedrene pregae,
izgleda bila nainjena od koe. Nosili su lukove i strijele. Oito nisu bili tuobabi,
ali nisu bili ni ljudi iz Afrike,ak im je i miris bio drugaiji. Kakvi su to bili ljudi?
Nijedan od njih nije, ini se, primjeivao kutiju to se kotrlja dok je prolazila
kraj njih i pokrila ih oblacima praine.
Kad je sunce poelo zalaziti, Kunta okrene lice prema istoku, i kad je zavrio
svoju bezglasnu veernju molitvu Alahu, ve se sputao sumrak. Obuzela ga je
tako strana slabost ,poslije puna dva dana odbijanja svake hrane koju bi mu
ponudili,da se morao nemono opruiti po dnu kutije to se kotrlja, gubei
gotovo posve zanimanje za sve to se oko njega dogaa.Ali se uspio opet
uspraviti i pogledati preko ruba kad se kutija malo kasnije zaustavila.
Silazei na zemlju,vozar je objesio jednu od onih svjetiljaka na bok kutije,
vratio se na svoje sjedalo i nastavili su put. Nakon dugo vremena, tuobab neto
kratko progovori, a crnac mu odgovori, to je bilo prvi put otkako su tog dana
krenuli da su njih dvojica izmijenili izmeu sebe neki glas. Ponovo su stali i
vozar je siao i dobacio Kunti nekakav pokriva koji je Kunta previdio.
Vraajui se u sjedite, sad i vozar i tuobab navuku na sebe nekakve pokrivae i
kola krenu dalje.
Iako je vrlo brzo poeo drhtati od hladnoe, Kunta je uporno odbijao pruiti
ruku i povui na sebe pokriva,ne hotei im pruiti to zadovoljstvo.Nude mi
pokriva, a dre me u lancima, razmiljao je,a ljudi mog vlastitog naroda to
mirno promatraju i sve to doputaju i, tavie, obavljaju za tuobaba prljave
poslove.
Kunta je pouzdano znao samo da nekako mora pobjei iz te uasne zemlje,ili
umrijeti pri pokuaju bijega.Nije se usuivao sanjati o tome da e ikada ponovo
ugledati Juffure, ali ako mu to uspije, zakleo se da e itava Gambija saznati
istinu o zemlji tuobaba.
Ve se gotovo bio ukoio od hladnoe kad je kutija to se kotrlja iznenada
skrenula sa glavne ceste na neku manju, punu neravnina. Opet je prisilio svoje
bolno tijelo da se dovoljno ispravi kako bi mogao pogledati u mrak oko njih i
tamo u daljini ugleda kako se bjelasa jo jedna od onih velikih kua.Kao i prole
noi, kroz Kuntu prostruji strah od onoga to e mu se dogoditi sada kad su
stali ispred kue ,ali nije mogao nanjuiti bilo kakav znak tuobaba ili crnaca za
koje je mislio da e ih doekati.
Kad se kutija konano zaustavila, tuobab sa sjedita ispred njega skoi na
zemlju s uzdahom olakanja, sagne se i une nekoliko puta kako bi protegnuo
ukoene miie, zatim neto kratko ree vozaru, pokazujui pri tom rukom na
Kuntu, i zatim ode prema velikoj kui.
Jo uvijek se nisu pojavljivali drugi crnci, i kad je kutija to se kotrljala krenula
uz kripu dalje, prema oblinjim kolibama, Kunta je leao otraga glumei
ravnodunost. Ali je, svaki ivac u njemu bio napet, potpuno je bio zaboravio na
bolove. Nosnice su mu negdje u blizini otkrile miris drugih crnaca, pa ipak,
nitko nije izaao iz koliba. U njemu poraste nada.
Zaustavivi kutiju u blizini koliba, vozar se teko i tromo spusti sa sjedala i
odgega do najblie kolibe, dok mu se vatra njihala u ruci. Kad je gurnuo vrata
kolibe, Kunta je promatrao i ekao, spreman na skok hoe li vozar ui unutra,
umjesto toga, crnac se okrene i vrati do kutije. Gurnuvi ruku ispod sjedita, on
otkopa Kuntin lanac i zatim zadri u ruci slobodan kraj lanca dok je obilazio
oko kutije prilazei stranjem kraju. Ipak, neto je sililo Kuntu da se jo suzdri.
Crnac otro trgne lanac i zalaje neto grubo prema Kunti.
Dok je vozar stajao pozorno ga motrei, Kunta se s mukom podigne na sve
etiri,pokuavajui ostaviti dojam kako je jo slabiji nego to je uistinu bio i
pone puzati natrake to je mogao polaganije i nespretnije.
Kako se i nadao, crnac izgubi strpljenje, nagne se prema Kunti i, uhvativi ga
samo jednom, snanom rukom, ispravi ga i prebaci preko stranjeg ruba kola,
ublaivi podignutim koljenom njegov pad na zemlju.U tom trenutku Kunta
sune uvis ,ake mu se stisnu oko vozarevog irokog vrata poput kostolomnih
eljusti hijene.Vatra padne na zemlju kad je crnac, uz promukli uzvik, zateturao
unazad,a zatim se opet strelovito uspravio udarajui, grabei i grebui po
Kuntinom licu i rukama. Ali, Kunta odnekud namakne snage i jo vie pojaa
stisak oko vozarevog grla, dok je u isti mah oajniki izvijao tijelo nastojei
izmaknuti tekim udarcima vozara koji je oko sebe mlatio akama, stopalima i
koljenima. Kuntin zahvat nije popustio sve dok crnac nije konano posrnuo
unazad i potom pao na zemlju, isputajui neki duboki, krkljavi zvuk, a zatim
mu se tijelo mlitavo opruilo.
Skoivi na noge,straei se vie od svega nekog lajavog psa, Kunta se unjajui
se poput sjenke,udalji pognut dok su mu noge lomile smrznute stabljike
pamuka.Njegovi su miii, poslije tako dugog mirovanja, vriskali od bola, ali
hladan zrak kroz koji je trao milovao mu je kou, pa se morao silom susprezati
da ne pone glasno kliktati od uitka zbog osjeaja divlje slobode.


43. POGLAVLJE

Trnovito grmlje i ilavo, isprepleteno raslinje na rubu ume kao da se prualo
prema Kunti i namjerno mu opletalo noge. Trgajui i odmiui granice i
stabljike, Kunta se probijao naprijed posrui i padajui i ponovo se podiui
sve dublje i dublje u umu.Odnosno, tako je mislio, sve dok se drvee odjednom
nije prorijedilo i on se opet naao meu niskim grmljem.
Ispred njega prostiralo se novo, iroko polje pamuka, a iza tog polja stajala je
jedna druga velika bijela kua sa skupinom malih crnih koliba pokraj nje.
Uasnut i u panici, Kunta odskoi natrag prema umi, shvativi da je samo
pretrao uski pojas ume to je dijelio dva velika posjeda.unuo je iza jednog
stabla i sluao krv kako mu bubnja u srcu i u glavi i uskoro osjeti kako peku
dlanovi, ruke i stopala.Pogledavi bolje u sjaju mjeseine, opazi da je sav
izderan i krvav od trnja. Ali ga je najvie prestrailo kad je vidio da je mjesec
ve nisko na nebu,uskoro e svanuti. Znao je kako mu je bez obzira na to to
kani uiniti ,preostalo vrlo malo vremena da o tome odlui.
Ponovo se s mukom pokrenuo, ali je ve nakon kratkog vremena shvatio da ga
njegovi miii nee jo dugo nositi. Mora se zavui u najgui dio ume koji
uspije pronai i tamo neko vrijeme ostati sakriven.I on pade na sve etiri,
zapleui se i rukama i nogama u povijue, sve dok se konano nije naao meu
skupinom drvea, gusto izraslog jedno uz drugo. Iako mu se inilo da e mu se
plua rasprsnuti, Kunta razmisli da li bi bilo bolje popeti se na jedno od stabala,
ali ga meki, duboki pokriva otpalog lia pod nogama podsjeti na to da su
grane sada ogoljele, to znai da bi ga lako mogli primijetiti gore na stablu, pa
e prema tome biti bolje sakriti se negdje na zemlji.
Ponovo puzajui, Kunta se konano smjesti,upravo kad je nebo poelo blijedjeti
usred gustog ipraja. Osim itavog daha iz njegovih vlastitih plua, sve je oko
njega bilo vrlo tiho i podsjetilo ga je na njegova duga, usamljena straarenja na
poljima kikirikija u drutvu njegova vjernog wuolo psa. Upravo tada Kunta iz
daljine zauje duboki lave nekog psa. Moda mu se samo priinilo, pomisli,
naglo se razbudivi i napinjui sluh. Ali, lave se ponovio,samo su sad lajala dva
psa. Nije mu ostalo jo mnogo vremena.
Kleknuvi prema istoku, molio je Alaha neka ga izbavi i upravo kad je zavrio
molitvu,opet se zaulo grleno lajanje, ovaj put s manje udaljenosti. Kunta odlui
da e biti najbolje ako ostane tamo gdje je, ali kad je opet zauo pse,sad su bili
jo blie ,samo nekoliko minuta kasnije, a inilo se kao da tono znaju gdje se
on nalazi.Vlastiti mu udovi vie nisu doputali da makar i trenutak due ostane
na tome mjestu.
Opet je puzao kroz iprag, tragajui za jo guim, jo skrivenijim mjestom.
Svaki pomak kroz trnje na rukama i koljenima bio je pravo muenje, ali sa
svakim novim glasanjem pasa, Kunta je puzao sve bre i bre. Meutim, unato
tome lave je postajao sve glasniji i blii i Kunta je bio uvjeren kako sad ve
uje i uzvike ljudi koji su ili za psima.
Nije se dovoljno hitro kretao, skoivi na noge, Kunta pone trati,posrui
kroz trnje,nastojei se kretati brzo i neujno, koliko mu je to doputalo njegovo
iscrpljeno tijelo.Gotovo istovremeno zauje nekakav prasak, koljena mu klecnu
od straha i on se isprui koliko je dug i irok medu ike.
Psi su reali ve na samom rubu gustia. Drhtei od straha, Kunta ak osjeti
njihov miris. Trenutak kasnije, ve su se probijali kroz iprag ravno prema
njemu. Kunta se uspio uspraviti na koljena upravo kad su dva psa izbila iz
grmlja i skoila na njega. Zavijajui, slinei i kljocajui zubima sruili su ga na
zemlju, a zatim su odskoili, spremajui se za novi skok. Reei i sam, Kunta se
divlje borio kako bi ih otjerao,sluei se rukama kao pandama dok je
istodobno pokuavao pobjei natrake u grmlje. Zatim je uo ljudske glasove s
ruba ipraja i opet je odjeknuo prasak, ovaj put mnogo glasniji.
Dok su psi malo popustili u svojim napadima, Kunta je uo ljude kako psuju i
kako se probijaju kroz iprag krei put noevima.
Iza ljutitih pasa prvo je ugledao onog crnca kojega je davio. U jednoj mu je ruci
bio dugaki no,u drugoj kratka palica i konop, a lice mu je imalo ubilaki izraz.
Kunta je leao na leima, krvarei, stisnutih eljusti kako bi sprijeio krikove,
oekujui da e ga sasjei na komadie.Zatim ugleda kako se, zacrvenjela i
oznojena lica, iza crnca pojavljuje onaj tuobab koji ga je doveo ovamo.ekao je
na plamen i prasak za koje je na velikoj kanoi nauio da izlaze iz vatrenog tapa
koji je jedan drugi tuobab,a tog jo nikada nije vidio,sada drao uperen prema
njemu.Meutim, upravo je crnac bijesno jurnuo na njega s uzdignutom
toljagom,kad tuobab zavie.Crnac se zaustavi, tuobab zovne pse, a oni se
povuku unazad. Zatim je tuobab neto govorio crncu koji pode prema Kunti
odmotavajui ue.
Teki udarac u glavu milostivo omami Kuntu. Samo je nejasno osjeao kako ga
vezuju, toliko vrsto da mu se konop urezao u kou koja je ve krvarila. Zatim
su ga podigli na noge, meu ike,i natjerali ga da hoda. vaki put kad bi izgubio
ravnoteu i pao, bi bi mu zaparao lea. Kad su konano doli do ruba ume,
Kunta ugleda, privezane uz oblinja stabla, tri onakve ivotinje koje su sliile
na magarca.
Kad su se pribliili ivotinjama, Kunta opet pokua pobjei, ali ga bijesni trzaj
za slobodni kraj ueta zaustavi i baci na zemlju,a neija mu se noga bolno
zabije medu rebra. Sada onaj drugi tuobab, drei za konop, stane ispred Kunte
i povue ga za sobom tako da je posrtao, vodei ga prema stablu blizu kojega su
bile vezane ivotinje. Slobodni su kraj ueta prebacili preko jedne niske grane i
crnac je poeo povlaiti konop i Kuntu uvis sve dok su mu stopala jo jedva
dodirivala zemlju.
Fijuk bia glavnog tuobaba pratio je udarce to su zapljutali po Kuntinim
leima. Grio se od bola, tvrdoglavo ne putajui od sebe ni glasa, ali svaki je
udarac osjeao kao da ga sijeku popola. Konano je ipak poeo vriskati, ali se
bievanje nastavilo.
Kunta je ve bio blizu nesvijesti kad je bi konano prestao udarati. Nejasno je
osjetio kako su ga spustili i kako se sruio na zemlju,zatim su ga podigli i
prebacili preko lea jedne od onih ivotinja,potom je osjetio kako se kreu.
Slijedee ega je bio svjestan,jer nije imao pojma koliko je vremena prolo , bilo
je kako lei rairenih ruku i nogu, na leima, u nekakvoj kolibi. Zapazio je lanac,
zakvaen za okove oko obje ruke i noge, a sva su etiri lanca drugim krajem
bila privrena za po jedan od etiri tapa, pobodena u etiri ugla kolibe.I
najmanji pokret izazivao mu je tako nepodnoljive bolove da je Kunta dugo
leao potpuno nepomian, dok mu je niz lice kapao znoj, a dah mu je bio kratak
i isprekidan.
Ne miui se, mogao je vidjeti mali etvrtasti otvor iznad sebe kroz koji je u
kolibu prodiralo svjetlo dana. Kutkom oka zapazio je nekakvu udubinu u zidu
kolibe i u njoj uglavnom izgorjele komade drva i pepeo. Na drugoj strani kolibe,
ugledao je nekakav iroki, niski, neravni predmet od platna, poloen na pod, iz
kojega su kroz brojne rupe provirivale kukuruzne komuine,dosjetio se da to
vjerojatno slui umjesto kreveta.
Kad se u otvoru iznad njega pokazao sumrak, Kunta zauje,negdje vrlo blizu
udan zvuk nekakvog roga. Nedugo zatim, uo je glasove i osjetio miris mnogih
crnih ljudi koji su prolazili blizu kolibe u kojoj se Kunta nalazio. Zatim je osjetio
miris jela koje se kuha.
Dok su mu se grevi gladi mijeali s muklim bolovima u glavi i otrim bolovima
u leima, rukama i nogama, izderanim od trnja, Kunta samog sebe prekori to
nije saekao bolji trenutak za bijeg, onako kako bi uinila u stupicu uhvaena
ivotinja.Prvo je morao pozorno promatrati i neto vie nauiti o toj udnoj
zemlji i tom poganskom narodu.
Kuntine su oi bile zatvorene kad su zakripala vrata kolibe,osjetio je miris
crnca kojega je bio napao,koji je pomogao tuobabu da ga ponovo uhvati. Leao
je nepomino, priinjajui se da spava,dok ga snaan udarac nogom o rebra nije
natjerao da naglo otvori oi. Uz psovku, crnac stavi Kunti neto pred samo lice,
prebaci preko njega pokriva i izae, zalupivi za sobom vrata.
Miris hrane ispred njega izazivao je Kunti bolove u elucu, gotovo isto toliko
neizdrive kao to su bili bolovi u leima. Konano otvori oi. Na okruglom,
ravnom komadu kovine bila je nabacana nekakva kaa i nekakvo meso, a
pokraj toga bila je niska, okrugla tikva s vodom.
Okovi koji su ga raspinjali, onemoguavali su mu da dohvati posude, ali obje su
bile dovoljno blizu da ih je mogao dohvatiti ustima. Ba kad je htio uzeti malo
hrane, Kunta nanjui da je meso prljava svinjetina i gorka slina poleti mu iz
eluca ravno u metalni tanjur.U toku noi naizmjence je tonuo u san i ponovo
se budio,razmiljajui zaueno o tim crncima koji su izgledali kao Afrikanci a
jeli su svinjetinu. To je jedino moglo znaiti da oni ne poznaju ,ili su izdali
,Alaha.Tiho je unaprijed molio od Alaha oprotenje ako njegove usnice ikada
nesvjesno dotaknu svinjetinu, ili ako moda bude jeo iz neke plitice na kojoj je
prije toga lealo svinjsko meso.
Ubrzo potom, kroz otvor se ukazalo svjetlo novog dana i Kunta opet zauje onaj
udni zvuk nalik na rog,zatim je zamirisalo jelo i uli su se glasovi crnaca koji
su se uurbano kretali oko kolibe.Onda se opet pojavi onaj ovjek kojega je
Kunta prezirao, i donio mu je novu hranu i vodu.Kad je vidio da je Kunta
povraao preko nedirnute hrane od sino, sagne se ljutito psujui i natrlja
Kunti lice sadrinom jueranjeg tanjura. Zatim stavi pred njega svjeu hranu i
vodu pa izae.Kunta odlui da e jelo progutati kasnije,sada mu je bilo toliko
muno da o tome uope nije mogao ni misliti.
Malo kasnije,uo je kako su se opet otvorila vrata. Ovaj put je osjetio zadah
tuobaba. Kunta je vrsto stiskao oi, ali kad je tuobab ljutito zagunao, uplaio
se da e ga ponovo udariti nogom i otvorio je oi. Naao se pred mrskim licem
tuobaba koji ga je bio doveo ovamo.Tuobabovo je lice bilo zajapureno od
bijesa. Govorio je neto glasom koji je zvuao kao psovka i prijeteim mu je
pokretima ruku pokazivao kako e opet dobiti batine ako ne bude htio jesti.
Zatim tuobab izae iz kolibe.
Kunta uspije pomaknuti lijevu ruku dovoljno daleko da je prstima mogao
zagrepsti malo praine s onog mjesta na kojem je stajao tuobab.Privlaei
prainu blie sebi,Kunta sklopi oi i zazove duhove zla neka bace vjeno
prokletstvo na utrobu tog tuobaba i njegove obitelji.


44. POGLAVLJE

Kunta je izbrojio etiri dana i tri noi u kolibi.A svake je noi oslukivao
pjevanje iz oblinjih koliba i vie se osjeao Afrikancem nego ikada prije u
svom vlastitom selu. Kakvi su to ljudi, mislio je, koji provode ivote pjevajui
ovdje u zemlji tuobaba. Pitao se koliko u itavoj zemlji tuobaba ima takvih
udnih crnaca koji izgleda niti znaju, niti ih zanima tko su i to su.
Kunta je osjeao posebnu bliskost sa suncem, svakog jutra kad bi izalo. Sjetio
se to je onaj starac koji je neko bio alcala, rekao tamo u mraku utrobe velike
kanoe: Svakog e nas dana izlazee sunce podsjeati na to da ono izlazi u naoj
Africi, koja je pupak svijeta.
Iako je leao raspet lancima, vjebao je sve dok nije nauio kako e se pomicati
pomalo naprijed ili natrag, pomaui se leima i stranjicom, kako bi mogao
bolje razgledati uske, ali debele eljezne obrue, nalik na narukvice, kojima su
lanci bili privreni za etiri tapa u etiri ugla kolibe. tapovi su bili debeli
kao donji dio Kuntine noge, i Kunta je bio svjestan kako nema nikakve nade da
bi ikada mogao barem jedan od njih slomiti ili iupati iz vrsto nabijenog
zemljanog poda, jer gornji su krajevi tapova izlazili ravno kroz krov kolibe.
Prvo oima, zatim prstima,Kunta je briljivo ispitao rupice u debelim eljeznim
orukvicama,vidio je kako su njegovi uvari uvlaili u te rupe neki tanki, metalni
predmet koji bi okretali i onda bi se uo nekakav klik zvuk. Kad bi potresao
jedan od prstena, zazveketali bi lanci,dovoljno glasno da bi to netko mogao uti
i tako je odustao od toga.
Pokuao je privui jedan prsten do usta i grizao je koliko je jae mogao,na kraju
mu se slomio jedan zub i glavu mu prostrijeli uasna bol.
Traei zemlju koja bi bila pogodnija od one s poda kolibe a kojom bi mogao
napraviti feti za duhove, Kunta je prstima izgrebao izmeu greda u zidu kolibe
komadi crvenkastog, sasuenog blata.Primijetivi kratke,otre ekinje u tom
blatu, on znatieljno ispita jednu od njih, shvativi da je to dlaka prljave svinje,
Kunta baci ,dlaku i komadi blata, daleko od sebe i obrie ruku koja je to drala.
Petog jutra uao je onaj crnac ubrzo nakon to je glas roga oznaio buenje, i
Kunta se napeto ukoi primijetivi kako osim uobiajene kratke pljosnate
toljage, ovjek nosi i dva debela eljezna obrua. Sagnuo se i zakljuao mu oko
nogu te obrue, koji su meusobno bili povezani debelim lancem. Tek nakon
toga, otkljuao je jedan po jedan, sva etiri lanca meu kojima je Kunta bio
razapet.
Kad se konano opet mogao slobodno pokrenuti, Kunta se nije mogao suzdrati
i skoio je na noge,ali ga je odmah ponovo oborio udarac crneve ake, jer je
crnac izgleda samo na to ekao.Kad se poeo uspravljati, noga odjevena u
izmu bijesno mu se zarila u rebra. Teturajui, Kunta se jo jednom podigne u
uasu bola i bijesa,crnac ga ponovo obori, jo jaim udarcem. Nije bio svjestan
koliko su ga ti dani nepominog leanja na leima bili oslabili, i sada je leao
borei se za dah, dok je crnac stajao nad njim s takvim izrazom lica koji je Kunti
jasno govorio kako e ga nastaviti obarati na zemlju sve dok ne naui tko je
ovdje gazda.
Sad crni grubom kretnjom naloi Kunti neka ustane. Kad se nije mogao podii
ak ni na ruke i koljena, crnac ga grubo povue na noge i gurne naprijed, a teki
obrui na nogama prisilili su Kuntu da se pri hodu nespretno gega.
Blijesak dnevnog svjetla na izlazu iz kolibe isprva ga je zaslijepio, ali trenutak
kasnije poeo je razabirati povorku crnih ljudi koji su uurbano prolazili blizu
njega, jedan iza drugoga, a odmah iza njih iao je jedan tuobab, sjedei na onoj
udnoj ivotinji koju su kako je uo zvali kon.
Kunta je po mirisu znao da taj tuobab nije onaj koji je drao konop nakon to
su Kuntu uhvatili psi.
Bilo je oko deset ili dvanaest crnih,ene su imale glave povezane crvenim ili
bijelim krpama,a veina mukaraca i djece nosili su na glavama otrcane
slamnate eire,meutim, nekolicina su bili gologlavi, ali koliko je Kunta mogao
vidjeti, nijedan nije oko vrata ili miice nosio saphie amajliju.
Neki su od mukaraca nosili neto to je izgledalo kao dugi, vrsti no, a itava
se povorka kretala u pravcu velikih polja. Pomislio je kako to moraju biti oni
koje je uveer sluao kako pjevaju.Nije za njih osjeao nita osim prezira.
Skreui pogled, jo uvijek mirkajui, Kunta izbroji kolibe iz kojih su ti ljudi
doli,bilo ih je deset, ukljuujui i njegovu,sve su bile male poput njegove i nisu
izgledale onako vrsto kao kolibe od zemlje u njegovu rodnom selu gdje su
krovovi bili od mirisne trave.
Ove su kolibe bile poreane u nizove po pet,postavljene tako,primijetio je
Kunta,da se iz velike kue lako moglo pratiti sve to se dogaalo meu crnima
koji su ovdje ivjeli.
Odjednom, crni pokraj njega pone prstom ubadati Kuntu u grudi, uzvikujui:
Ti ,ti Toby!
Kunta nije nita shvaao i to mu se italo na licu, tako da je crni nastavio gurati
prst u Kuntine grudi i stalno je ponavljao jedno te isto. Polako Kunti postane
jasno kako,ga crni pokuava dovesti do toga da shvati neto to mu je
ponavljao na tom udnom jeziku tuobaba.Kako je Kunta i dalje tupo gledao u
njega, crni pone sada sebe bosti prstom u grudi.
Ja Samson!uzviknuo je. Samson! onda je opet prenio svoj tvrdi prst na
Kuntu.
Ti Toby! Toby. Massa rei, ti ime Toby!
Kad je poeo shvaati o emu on govori, Kunta je morao upotrijebiti svu svoju
snagu da zadri vlast nad sobom,i potisne bijes koji ga je preplavio,ne
pokazujui pri tom nijednom crtom lica da je razumio ono to mu je crnac
govorio.elio je kriknuti: Ja sam Kunta Kinte, prvi sin Omora kojemu je otac
sveti ovjek Kairaba Kunta Kinte!
Gubei strpljenje zbog Kuntine prividne gluposti, crni opsuje, slegne ramenima
i povede ga dok se Kunta gegao u lancima, u jednu drugu kolibu gdje mu
pokretima ruke pokae neka se opere u velikoj, irokoj posudi od kovine u
kojoj je bilo neto vode. Crni u tu vodu baci krpu i komad neeg smeeg. Po
mirisu Kunta je zakljuio da je to neto slino sapunu kakav su ene u Juffureu
pravile od vrueg topljenog sala izmijeanog s lugom od vode to se cijedi kroz
pepeo sagorjelog drva.
Crni je promatrao, mrtei se, dok je Kunta iskoristio priliku da se opere. Kad je
zavrio, crni mu dobaci neke druge komade tuobab odjee mjesto dosadanjih
da njima pokrije prsa i noge,kao i jedan otrcani eir od ukaste slame, onakav
kakav su nosili oni drugi crnci. Kako bi se ti pogani proveli pod arkim suncem
Afrike, pitao se Kunta.
Crni ga zatim odvede u treu kolibu. Unutra neka stara ena razdraeno tresne
pred Kuntu pliticu s hranom. On proguta gustu kau i kruh koji je podsjeao na
munko kola, i zatim to spere nekakvom vruom juhom to je podsjeala na
goveu, a koju su mu dali u okrugloj alici.
Nakon toga su otili do uske, tijesne kolibe gdje mu je zadah unaprijed najavio
emu ona slui. Priinjajui se kao da skida donji dio odjee, crni une iznad
velike rupe izrezane u drvenom sjedalu i pone teko stenjati kao da prazni
crijeva. Mala hrpica kukuruznih klipova leala je u jednom uglu i Kunta nije
mogao shvatiti emu bi to trebalo sluiti.Ali je pogodio da mu crni eli pokazati
obiaje tuobaba,koje je Kunta ionako elio to bolje nauiti kako bi lake mogao
pobjei.
Dok ga je crni vodio pokraj slijedeih nekoliko koliba, proli su kraj nekog
starca koji je sjedio u nekakvoj udnoj stolici,stolica se polako ljuljala naprijed
natrag dok je starac pleo osuenu komuinu u neto to se Kunti uinilo kao
metla. Ne podiui glavu, starac mu dobaci pogled u kojem je zamijetio prilino
ljubaznosti, ali ga je Kunta hladno previdio.
Uzevi jedan dugi no onakav kakve je Kunta vidio u rukama nekih drugih
crnaca, crni mu pokretom glave pokae prema dalekim poljima, gunajui i
rukom pozivajui Kuntu neka ga slijedi.
Gegajui se nespretno u eljeznim okovima koji su mu gulili kou sa lanaka,
Kunta je gledao kako se na poljima ispred njih ene i mladi mukarci saginju i
skupljaju,te zatim slau u hrpe osuene stabljike kukuruza, hodajui iza starijih
mukaraca koji su rezali stabljike snanim zamasima dugih noeva.
Veina mukaraca bili su golih lea i sjali su se od znoja. Kuntine su oi traile
znakove igosanja,znakove od uarenog eljeza kakav je on nosio na leima ,
ali vidio je samo oiljke od bievanja.
Tuobab je dojahao na svom konu,izmijenio je nekoliko rijei s Kuntinim
crncem,a zatim se prijetei zagledao u Kuntu,dok ga je crni pokretima ruke
pozivao neka pozorno prati to e mu pokazati.
Sasjekavi noem oko tucet kukuruznih stabljika, crni se okrene, sagne i
pokretima pokae Kunti neka ih pokupi i pone slagati na hrpu, onako kako su
to radili ostali crnci. Tuobab je trznuo konja blie uz Kuntu, drei u ruci bi i
mrtei se kako bi to jasnije pokazao to namjerava uiniti ako Kunta odbije
poslunost. Ljut zbog svoje bespomonosti, Kunta se prigne i pokupi dvije
stabljike.Oklijevajui pogleda no crnoga kako uz reski zvuk sijee stabljike
ispred njega. Ponovo se sagne i pokupi jo dvije stabljike, pa jo dvije. Osjeao
je poglede ostalih crnaca iz drugih redova i vidio je kraj sebe noge tuobabovog
konja.Osjetio je olakanje drugih crnaca, a konano su se i konjske noge
odmaknule od njega.Ne diui glavu, Kunta je vidio kako tuobab jae sad
ovamo, sad onamo, odlazei uvijek tamo gdje bi primijetio kako netko, po
njegovu sudu, ne radi dovoljno hitro, gdje bi se, uz ljutiti uzvik, njegov bi otro
spustio na lea tog nesretnika.
Tamo u daljini,Kunta je ugledao cestu.
Nekoliko puta u toku vrelog poslijepodneva, kroz znoj to mu se slijevalo niz
elo i grizao ga za oi, Kunta je uhvatio pogledom usamljenog jahaa tamo na
cesti, a dva puta je vidio i kola kako prolaze. Okreui glavu na drugu stranu,
vidio je rub ume u koju je pokuao pobjei. A odavde gdje je sada skupljao
stabljike kukuruza, jasno je mogao vidjeti kako je ta uma uska, zbog ega su ga
lako uhvatili,a to dosad nije znao.
Nakon nekog vremena, Kunta prestane pogledavati u tom pravcu, jer je elja da
skoi i potri prema tim stablima bila gotovo neodoljiva.Svaki korak koji je
napravio podsjeao ga je uostalom na to kako s okovima na nogama ne bi uspio
napraviti ni pet koraka preko polja.Dok je u toku poslijepodneva nastavio
raditi, Kunta odlui kako,prije nego ponovo pokua pobjei,mora nai nekakvo
oruje da bi se mogao boriti sa psima i ljudima. Nijedan sluga Alaha ne smije
odustati od borbe ako ga tko napadne, podsjeti se Kunta. Bilo da se radi o
psima ili o ljudima, o ranjenom bivolu ili gladnom lavu, sin Omora Kinte nikada
ne smije ni pomisliti na predaju.
Sunce je ve bilo zalo kad se rog opet oglasio,ovaj put u daljini. Dok je Kunta
gledao ostale crnce kako se urno svrstavaju u red, poelio je da moe prestati
misliti o njima kao o pripadnicima plemena ije su karakteristike nosili, jer su
ovo bili nevrijedni pogani, nedostojni da ih pribraja onima koji su s njim doli
na velikoj kanoi.
Ali, kako je glup morao biti tuobab kad je ljude iz plemena Fulani,ma koliko to
bili bijedni primjerci svoga roda,tjerao da mu skupljaju kukuruzne stabljike,
umjesto da ih zaposli kod stoke.Svatko zna da su Fulani jednostavno roeni za
to da se brinu za stoku, Fulani naprosto razgovaraju sa svojim ivotinjama.
Tu je Kuntinu misao prekinuo prasak bia kojim je tuobab na konu upuivao
Kuntu neka stane u red s drugima.Kad je posluao,neka zdepasta, debela ena u
koloni ispred njega, napravi nekoliko brzih koraka naprijed kako bi se to vie
udaljila od Kunte. Kunta poeli pljunuti na tu enu.
Kad su poeli hodati,svaki je nespretni korak jo jae derao njegove lanke, s
kojih je koa ve bila zguljena tako da je poela kapati krv,Kunta zauje negdje
u daljini lave lovakih pasa. Strese se sjeajui se onih koji su njega gonili i
napali. Zatim mu kroz pamet proleti sjeanje na njegova wuolo psa. Poginuo je
napadajui ljude koji su tamo u Africi napali i zarobili Kuntu.
Ponovo u svojoj kolibi, Kunta je kleknuo i elom dotakao tvrdi zemljani pod u
pravcu gdje e,znao je,sutra izai novo sunce.Dugo je molio kako bi nadoknadio
dvije molitve koje nije mogao izmoliti tamo u polju, jer bi ga zacijelo prekinuo
udarac biem onog tuobaba to jae kona.
Kad je zavrio s molitvom,Kunta sjedne uspravno i neko je vrijeme tiho govorio
na tajnom jeziku sira kango, molei svoje pretke neka mu pomognu izdrati.
Zatim,stiui meu prstima dva pijetlova pera koja je neprimjetno uspio
pokupiti tog jutra dok ga je Samson vodio naokolo ,Kunta razmisli kako bi
mogao uhvatiti priliku i ukrasti jedno svjee jaje. S pijetlovim perima i malo
sitno smrvljene ljuske svjeeg jajeta, mogao bi prirediti moni feti za duhove.
Njime bi od njih traio neka blagoslove prainu koju je Kunta dotakao svojim
posljednjim koracima u rodnom selu.Ako bi ta praina bila blagoslovljena,
otisci njegovih stopala pojavili bi se jednog dana ponovo na tlu Juffurea, gdje
svaki ovjek u selu poznaje otiske stopala svojih susjeda,i selo bi se veselilo
ugledavi znamenje koje bi im javljalo da je Kunta jo uvijek iv i da e se iv i
zdrav vratiti u svoje selo. Bilo kada...
Po tisuiti put Kunta je preivljavao moru onih trenutaka kad su ga tuobabi
zarobili.Da je ona granica koja ga je upozorila pukla samo korak ranije, mogao
je skoiti i dohvatiti koplje. Suze nemonog bijesa navrle su mu na oi.inilo
mu se kako se ve beskonano dugo vremena njegov ivot sastoji samo od toga
da ga gone, napadaju, hvataju i okivaju u lance.
Konano, on je sada odrastao mukarac,sa svojih sedamnaest kia on se vie ne
moe preputati plau i samosaaljenju.Kunta obrie suze i otpue do svog
tankog, kvrgavog leaja od kukuruzovine, te pokua zaspati ali, neprestano mu
se po glavi vrtjelo ime Toby koje su mu nadjenuli i u njemu se opet probudi
srdba.Bijesno zatope nogama od bespomonosti ali je taj pokret jo dublje
usjekao eljezne okove u njegove lanke i Kunta se rasplae.
Da li e on ikada postati mukarac kakav je Omoro? Pitao se da li njegov otac
jo misli na njega,i da li je njegova majka prenijela na Lamina,Suwadua i Madija
onu ljubav koja joj je oduzeta kad su joj ukrali Kuntu. Mislio je na sve seljane
Juffurea i na to kako jo nikada nije tako jasno osjetio koliko duboko voli svoje
selo. Kao to je esto inio na velikoj kanoi, Kunta je pola noi leao budan, a
pred oima su mu se nizali prizori iz Juffurea, sve dok se svjesno nije prisilio
zaklopiti oi i tada ga konano savlada san.


45. POGLAVLJE

Iz dana u dan, Kunta se sve tee i bolnije kretao zbog okova na nogama.
Meutim, neprestano je u sebi ponavljao kako njegove mogunosti da se
dokopa slobode ovise o tome hoe li se prisiliti da izvrava sve to od njega
zatrae i to pod maskom potpune gluposti i tuposti. Dok se takvim prikazivao,
njegove ui, oi i nos nisu nita proputali,oruje koje bi mogao upotrijebiti,
tuobabove slabe strane koje bi mogao iskoristiti i tako e nastaviti sve dok mu
njegovi tamniari ne povjeruju i ne skinu mu okove. Tada e opet pobjei.
Ubrzo nakon to bi ujutro zajeao rog napravljen od velike koljke,stao bi na
prag kolibe kako bi promatrao udne crnce dok izlaze iz svojih koliba, jo
snenih lica i kako se pljuskaju vodom iz kablica kojima su izvlaili vodu iz
nedalekog bunara.Nedostajao mu je zvuk tuaka u stupama ena dok bi mrvile
kuskus za jutarnji obrok svojih obitelji, i Kunta je odlazio u kolibu stare
kuharice da tamo ravnoduno proguta sve to bi mu dala ,osim prljave
svinjetine.
Dok bi jeo jutarnji obrok, oi su mu pomno pretraivale kuhariinu kolibu ne bi
li otkrio neko upotrebljivo oruje koje bi moda mogao neprimjetno uzeti. Ali
osim lonaca pocrnjelih od vatre to su visili na kukama iznad ognjita, u kolibi
je bilo jo samo onih okruglih, tankih metalnih plitica na koje bi mu starica
nagrabila jelo koje je zatim jeo prstima.
Vidio je kako starica jede nekakvim uskim, metalnim predmetom. Imao je tri ili
etiri gusto poredana iljka kojima se nabadala hrana.udio se kako mu je to i
palo na um, ali je taj predmet iako malen,moda mogao posluiti,ako bi mu
uspjelo uhvatiti trenutak kad bi predmet bio njemu nadohvat, a stariine oi
usmjerene u nekom drugom pravcu.
Jednog jutra, dok je jeo kau, gledao je kuharicu kako ree meso noem koji
dotada nikada nije vidio kod nje pa pone matati to bi on tim noem uinio
kad bi se naao u njegovim rukama umjesto u njezinim, kad najednom zauje
ispred kolibe prodorni vrisak predsmrtne agonije.
To se tako uklapalo u njegove misli da je Kunta gotovo skoio s klupe na kojoj
je sjedio. epajui, on izae pred kolibu i zatekne ostale ve poreane u kolonu
za polazak na rad,mnogi su od njih jo vakali zadnje zalogaje doruka, u
strahu da ih ne izbiuju ako zakasne,dok je na zemlji pokraj njih leala svinja.
Trzala se, a krv joj je kuljala iz prerezanog grkljana, a onda su je dva crnca
podignula u lonac pun kipue vode, opet je izvukli i poeli strugati ekinje.
Koa svinje bila je iste boje kao koa tuobaba, primijetio je kad su crnci objesili
svinju za noge, razrezali joj trbuh i izvukli utrobu. Kunta se guio od smrada
crijeva, i dok je odlazio s ostalima prema poljima, morao je potisnuti drhtaj
gaenja na pomisao kako je prisiljen ivjeti medu tim poganskim deraima
takve prljave ivotinje.
Sada je na stabljikama kukuruza svakog jutra bilo mraza, a izmaglica bi dugo
leala po poljima sve dok je ne bi spalila vrelina sunca. Alahova mo nikada nije
prestala u Kunti izazivati udivljenje,bio je zadivljen kako i u zemlji toliko
udaljenoj od Afrike kao to je ta tuobabova zemlja na drugom kraju velike
vode, Alahovo sunce i mjesec izlaze i putuju preko neba, iako sunce nije bilo
tako arko, niti mjesec toliko lijep kao u Juffureu. Samo ljudi u toj prokletoj
zemlji kao da nisu bili Alahovo djelo. Tuobabi nisu ljudi, a to se tie ovih crnih,
bio je naprosto besmislen pokuaj da ih se shvati.
Kad se sunce popelo do sredine neba, ponovo je odjeknuo zvuk koljke,
javljajui ljudima neka se opet poreaju u red za dolazak drvenog sanduka koji
je, umjesto na kotaima, leao na dvije daske, a vukla ga je neka ivotinja slina
konju, ali ipak blia nekakvom prevelikom magarcu.Kunta je uo kako o njoj
govore kao o mazgi.
Uz taj sanduk na daskama ila je stara kuharica, koja odmah pone dijeliti
svakome po jedan pljosnati okrugli hljepi i alicu nekakvog variva.Neki su
ljudi ostali stajati, a drugi su sjeli, i progutali tu hranu, a zatim su svi popili
malo vode koju su uzimali iz bave to se takoer nalazila na sanduku. Svakog
dana, Kunta je oprezno njuio varivo prije nego bi ga okusio, kako bi se uvjerio
da mu u usta nee dospjeti nimalo svinjskog mesa,ali varivo se obino sastojalo
samo od povra, bez ikakvog mesa koje bi Kunta bio u stanju vidjeti ili
omirisati.Osjeao se bolje kad bi jeo kruh,jer je gledao neke crne ene kako
zrna kukuruza pretvaraju u brano mrvei ih u stupama s tukom od kamena,
otprilike onako kako se to radilo i u Africi, osim to je Bintin tuak bio drveni.
Ponekad bi im davali hranu koje se Kunta sjeao od kue,kao na primjer,
kikiriki, i kanjo,koju su ovdje zvali okra i so-so, to su ovdje zvali crni
graak. Osim toga, primijetio je kako ovi crnci veoma vole neko veliko voe za
koje je uo da ga zovu lubenica. Ali, koliko je mogao vidjeti, Alah je tim
ljudima uskratio mango, srike, palme, plodove krunog drveta i toliko drugih
ukusnih plodova to su rasli kud god bi ovjek pogledao, po vrijeama, drveu i
grmlju Afrike.
Od vremena do vremena, tuobab koji je doveo Kuntu na ovo mjesto,onaj kojega
su drugi crnci zvali massa ,izjahao bi u polje dok bi oni bili na poslu.
U svom svijetlom slamnatom eiru,dok bi neto govorio tuobabu koji je bio
glavni na poljima,on bi mahao dugim,tankim korbaem od pletene koe,a
Kunta je zapazio kako se tuobab nazornik smjeka i premjeta s noge na
nogu gotovo isto onako kako su to crnci inili pred njime.
Mnogo se takvih udnih pojedinosti dogaalo svakog dana i Kunta bi poslije
sjedio u svojoj kolibi i razmiljao o svemu tome dok bi ekao da ga savlada san.
Izgleda da je ovim crncima jedina briga bila kako e udovoljiti tuobabu s biem.
Smuilo bi mu se kad bi se sjetio kako su gorljivo prianjali za posao im bi
ugledali nekog tuobaba, te kako su,ako bi im tuobab neto rekao,urili izvriti
nalog, bez obzira na to to im je zapovjedio.Kunta nikako nije mogao dokuiti
to se to dogodilo to im je toliko razorilo mozgove da su se ponaali kao krdo
koza i majmuna.Moda je to bio uzrok to su se rodili ovdje,a ne u Africi,jer
tuobabove kolibe od drvenih greda, slijepljenih blatom i svinjskim ekinjama,
ovim su ljudima bile jedini dom za koji su znali. Ovi crnci nikada nisu znali to
znai znojiti se pod arkim suncem, ne za tuobabe, nego za sebe i svoj vlastiti
narod.
Meutim, bez obzira na to koliko e dugo morati ostati meu njima, Kunta se
zakleo kako nikada nee postati kao oni, i svake bi noi njegov mozak marljivo
istraivao razliite mogunosti za bijeg iz te prezrene zemlje.
Nije se mogao suzdrati da sam sebe ne prekori, gotovo svake noi, zbog
ranijeg neuspjelog bijega.Ponavljajui u mislima one trenutke u trnovitom
ipragu, ispred zapjenjenih pasjih gubica, bilo mu je jasno kako slijedei put
mora smisliti bolji plan.
Prvo mora napraviti za sebe saphie amajliju, kako bi se osigurao od opasnosti i
neuspjeha.Zatim mora pronai ili napraviti nekakvo oruje.ak je i zailjeni
kolac mogao probiti trbuhe onih pasa,pomislio je, i on bi ve bio daleko
odmakao dok bi se onaj crnac i tuobab uspjeli probiti kroz ikaru do mjesta
gdje su ga zatekli kako se bori sa psima. Na koncu, mora to bolje upoznati
okolicu posjeda, tako da unaprijed zna gdje e potraiti bolje sklonite kad
ponovo pobjegne.
Iako je esto budan preleao polovicu noi, nemiran zbog takvih misli, Kunta se
uvijek budio prije prvih pijetlova koji su budili ostalu perad. Ptice u ovoj zemlji,
zamijetio je, samo su cvrkutale i pjevale,nije bilo zaglunih krikova jata zelenih
papiga koje su u Juffureu objavljivale jutro. Izgleda da ovdje uope nije bilo
nikakvih papiga,a ni majmuna koji bi kod kue poinjali dan srditim brbljanjem
u kronjama stabala ili bi otkinutim granicama gaali ljude ispod sebe. Kunta
ovdje nije vidio ni koze,to mu se inilo isto toliko nevjerojatno kao i obiaj
ovih ljudi da u oborima dre svinje prasce ili krmke, kako su ih oni zvali i
da ak hrane te smrdljivce.Meutim,skvianje svinje,inilo se Kunti,nije bilo
nita runije od jezika tuobaba.
Dao bi sve na svijetu samo da moe uti barem jednu jedinu reenicu na jeziku
mandingo, ili na bilo kojem drugom afrikom jeziku. Nedostajali su mu njegovi
drugovi u okovima s velike kanoe ,ak i oni koji nisu bili muslimani, i pitao se
to se s njima dogodilo.Kamo su njih odveli? Na druge ovakve tuobabove
posjede? Bez obzira na to gdje su se nalazili, jesu li i oni ovako kao Kunta
eznuli za tim da jo jednom uju slatki zvuk vlastitog jezika,osjeajui se u isti
mah izopenima i osamljenima,kao on,zato to nisu znali ni rijei tog
tuobabovog jezika?
Kunti je bilo jasno da e morati nauiti poneto od tog udnog govora, ukoliko
eli dovoljno razumjeti tuobaba i njegove obiaje kako bi mu uspjelo pobjei od
njega.
Pazei na to da to nitko ne primijeti,Kunta je ve uspijevao prepoznati pojedine
rijei, prasac, krmak, lubenica, crni graak, nazornik, massa, a
posebno da, gospodin, massa, to su zapravo bile jedine rijei koje je ikada
uo kako je neki crnac rekao tuobabima.uo je takoer crnce kako enu
tuobaba,koja je ivjela s massom u velikoj bijeloj kui zovu missus. Jednom
ju je Kunta vidio iz daljine, koatu spodobu boje abljeg trbuha, kako hoda
naokolo i ree neko cvijee s puzavica i grmlja to je raslo oko velike kue.
Veina drugih tuobab rijei koje je Kunta uo jo su ga uvijek zbunjivale. Ali, iza
svoje bezizraajne maske, on se iz sve snage trudio kako bi im uhvatio smisao i
polako je poeo povezivati razliite zvukove s odreenim predmetima i
radnjama.
Meutim, jedan mu je zvuk bio posebno nerazumljiv, iako bi ga maltene
svakodnevno uo kako ga nebrojeno puta ponavljaju, jednako i tuobab i crnci.
to je to, udio se, niger ?


46. POGLAVLJE

Kad su konano zavrili s rezanjem i skupljanjem kukuruznih stabljika,
nazornik je poeo pojedinano odreivati razliite poslove, to bi obavljao u
zoru nakon to bi se oglasio rog.
Jednog jutra Kunti su dali da otkida iz vrijea, meu kojima je lealo, te tovari u
kola kako je nauio da se zove kutija na kotaima,nekakvo veliko,teko
povre. Bojom je bilo nalik na prezreli mango plod, a oblikom je donekle
podsjeao na velike tikve koje su ene u Juffureu suile i rezale u dvije polutke,
pa ih kasnije koristile kao zdjele. Crnci su to povre zvali bue.
Dok je vozio tovar bua do velike zgrade koja se zvala tagalj, Kunta je
vidio kako neki crnci pilom reu veliko deblo u iroke komade, koje su zatim
sjekirama ili pomou klinova, po kojima bi udarali ekiem, cijepali u drva za
vatru, a djeca su potom iscijepana drva slagala u dugake redove do visine
svojih glava. Na drugom mjestu, dva su crnca vjeala na tanke tapove veliko
lie to je, kako je to njuhom ustanovio, bio prljavi poganski duhan,omirisao
ga je jednom ranije, na jednom od svojih putovanja s ocem.
Prolazei tako s kolima od njive do taglja, od taglja do njive, zapazio je
kako i ovdje, ba kao i u njegovu selu, ljudi mnoge stvari sue i spremaju za
kasniju upotrebu.Neke su ene skupljale bujnu smeu kadulju, kako je uo
da to zovu, i vezivale je u snopie. A neke vrste povra iz vrta razastrle su na
komade platna kako bi se povre osuilo na zraku. ak su i mahovinu ,koju bi
skupljala djeca i koju su odmah bacali u kipuu vodu,takoer suili,Kunta nije
imao pojma zato.
eludac mu se okretao kad bi prolazei pokraj svinjca vidio i uo kako kolju
svinje. Primijetio je da sue i uvaju ak i svinjske ekinje, vjerojatno za onu
smjesu kojom su lijepili grede na kolibama,ali najvie mu se smuilo kad je
vidio kako vade svinjske mjehure, napuhnu ih, veu s oba kraja i zatim vjeaju
po ogradi da se sue, sam Alah zna u kakve neiste svrhe.
Kad je zavrio s branjem i spremanjem bua, Kuntu su zajedno s nekoliko
drugih crnaca poslali do umarka, gdje su im rekli neka snano tresu grane
stabala kako bi orasi, koji su na tom drveu rasli, popadali po zemlji i koje su
zatim skupljala u koare mala djeca iz prvoga kafa. Kunta podigne jedan od tih
oraha i sakrije ga u odjeu kako bi ga kasnije kuao kad bude sam u kolibi,okus
nije bio lo.
Kad su obavili sve te poslove, dali su im popravljati razne stvari na kojima je
bilo potrebno izvriti neke popravke.Kunta je pomagao nekom ovjeku
uvrstiti ogradu.
A ene su, ini se,bile zaposlene temeljitim ienjem u velikoj kui i u vlastitim
kolibama. Vidio je neke od njih kako peru rublje,najprije bi ga kuhale u velikim
crnim loncima, zatim su ga trljale o nekakav naborani komad kovine u
sapunjavoj vodi, udio se kako to da nijedna od njih ne zna da rublje treba prati
tako da se s njim mlati o kamen.
Kunta je zapazio kako se bi nazornika sada vie ne sputa na njihova lea
tako esto kao ranije.Na posjedu se osjeao slino kao u Juffureu u vrijeme kad
je etva zavrena, a usjevi pospremljeni na sigurno,u ostave.
Jo prije nego to se oglasio veernji znak roga, koji bi objavio zavretak tog
radnog dana, neki od crnaca poeli bi se meusobno aliti, zadirkivati i pjevati.
Nazornik bi pritjerao konja do njih i prijetio biem, ali Kunta je jasno vidio
kako on to ne govori ozbiljno. I uskoro bi se i drugi mukarci pridruili pjesmi,
a zatim i ene,pjevajui rijei koje za Kuntu nisu imale nikakvog smisla. Toliko
su mu se svi gadili da je bio sretan kad se konano zauo znak koji ih je pozivao
da se vrate u kolibe.
Uveer bi Kunta sjeo postrance odmah iza praga svoje kolibe, nogu ispruenih
preko vrsto nabijenog zemljanog poda,kako bi dodir eljeznih okova o
izranjene i zagnojene lanke smanjio na najmanju moguu mjeru. Ako bi puhao
lagani povjetarac, uivao bi osjeajui ga na svome tijelu i mislio na svjei
pokriva zlatnog ili crvenog lia koje e slijedeeg jutra zatei ispod stabala.
U takvim trenucima misli bi mu odlutale natrag u veeri za vrijeme etve tamo
u Juffureu. Sjetio bi se komaraca i drugih kukaca koji bi muili ljude dok su
sjedili uz dimljive vatre i preputali se dugim razgovorima. Povremeno bi ih
prekinuo daleki urlik leoparda ili krik hijene.
Zvuk koji se ovdje nikada nije uo, padne Kunti na pamet, i koji on nije uo sve
otkako je otiao iz Afrike,bio je zvuk bubnjeva.Tuobab vjerojatno nije doputao
crnim ljudima da imaju bubnjeve,to je vjerojatno bio razlog. Ali zato? Da li se
plai, jer zna kako bubnjevi mogu uskomeati krv u svakom stanovniku sela, da
ak i mala djeca i krezubi starci ponu divlje plesati? Moda zna da ritam
bubnjeva tjera rvae da pokau svu svoju snagu? Ili da hipnotiki ritam moe
natjerati ratnike da se pomamno bace na neprijatelja? Ili su se tuobabi moda
jednostavno bojali da se crnci sporazumijevaju na nain koji oni ne razumiju, a
za takvo sporazumijevanje udaljenost izmeu posjeda ne bi predstavljala
nikakvu zapreku?Mada ti poganski divljaci ne bi nita bolje od tuobaba
razumjeli govor bubnjeva.
Ipak, Kunta je morao dopustiti mogunost,iako veoma nerado,da ti poganski
crnci moda ipak nisu posve nepopravljivi. Iako su bili neuki, neki su njihovi
obiaji bili posve afrikog podrijetla, a jasno se vidjelo da oni toga nisu svjesni.
Kao prvo, on je itavog svog ivota sluao upravo takve uzvike koje bi pratili
upravo takvi pokreti ruku i izrazi lica. Pa zatim nain na koji su se kretala tijela
tih crnaca, bio je takoer isti kao onih u Africi. Slinosti je bilo i u smijehu ovih
crnaca kad meu njima nije bilo tuobaba ,smijali su se itavim tijelom, ba kao
ljudi u Juffureu.
Kuntu je na Afriku podsjetio i nain kako su ovdanje crne ene upletale kosu u
vrste pletenice,vezane vrpcama iako bi afrike ene esto ukrasile pletenice
arenim kuglicama.I ovdje su ene pokrivale glave komadima tkanine, mada ih
nisu znale pravilno vezati. Kunta je vidio kako ak i neki mukarci upleu kosu
u kratke pletenice, onako kako su to inili neki mukarci u Africi.
Kunta je vidio Afriku i u odgoju crne djece koji je nalagao da se prema starijima
ponaaju utivo i s potovanjem. Vidio ju je i u tome kako su majke nosile malu
djecu, ije bi debeljukaste noice obgrlile majino tijelo.Primijetio je i neke
sitne obiaje. Stariji bi ljudi,na primjer,sjedili uveer trljajui desni i zube
paljivo smekanim krajem granice, to bi u Juffureu bio korijen limun trave. I
mada nikako nije mogao shvatiti kako im moe biti do toga ovdje u zemlji
tuobaba, Kunta je ,morao priznati da je velika ljubav ovih crnaca prema pjesmi
i plesu nedvojbena znaajka Afrikanaca.
Ali, ono to je zapravo uzrokovalo da se Kuntino srce donekle smekalo u
odnosu na te udne ljude, bila je injenica koju je uoio tijekom proteklog
mjeseevog ciklusa,kako su crnci jo samo u prisutnosti nazornika ili
masse izraavali gnuanje prema Kunti. Ako bi Kunta naiao kad bi crnci bili
sami, veina njih bi sada ve kratko kimnula glavom, i Kunta bi na njihovim
licima zamijetio izraze zabrinutosti zbog sve goreg stanja njegova lijevog
lanka. Iako ih je Kunta uvijek hladno prezirao i nastavljao, hramljui, svojim
putom, uhvatio se ponekad kasnije kako ali to im nije uzvratio pozdrave.
Jedne noi, kad je Kunta bio zadrijemao, ali se ubrzo opet probudio, kako mu se
to esto dogaalo, leao je zurei u mrak i osjeao kako je Alah na neki nain, iz
nekog svog nedokuivog razloga, htio da se Kunta nae ovdje, na ovome
mjestu, usred ovog izgubljenog plemena velike crne obitelji iji su korijeni
sezali daleko u prolost do drevnih praotaca,ali, za razliku od njega, ovi crnci
ovdje nisu nita znali o tome tko su i odakle potjeu.
Osjeajui oko sebe na neki udan nain prisustvo svog djeda, svetog ovjeka,
Kunta isprui ruke u tminu.Nita nije mogao napipati, i on se glasno obrati
Alquaranu Kairabi Kunti Kinteu, zaklinjui ga neka mu otkrije svrhu njegova
poslanstva ukoliko je on doista ovamo upuen s nekom namjerom. Prepao ga je
zvuk vlastitog glasa. Do tog trenutka on ovdje u tuobabovoj zemlji nije nikada
izustio zvuk koji bi bio upuen ikome drugome osim Alahu, osim krikova koje
je iz njega izvlaio bi.
Slijedeeg jutra, kad se pridruio ostalima u povorci prije polaska na rad, Kunta
se ulovi kako je maltene rekao jutro, kako je uo da oni pozdravljaju jedan
drugoga svakog jutra.Ali, iako je sad ve znao toliko tuobab rijei da je ne samo
mogao razumjeti dobar dio onoga to su njemu govorili, nego bi i sam mogao
poneto razumljivo izrei, neto ga je nagnalo da odlui i nadalje to svoje
znanje drati za sebe.
Kunta pomisli kako ovi crnci zapravo isto tako briljivo skrivaju svoje osjeaje
pred tuobabom kao to je on skrivao svoje promijenjene osjeaje pred njima.
Dosad je ve mnogo puta prisustvovao prizoru kako bi se nasmijeena crna lica
prelila gorinom onog trenutka kad bi tuobab okrenuo glavu.Vidio je kako
namjerno lome alatljike, a zatim se priinjaju da ne mogu shvatiti kako se to
moglo dogoditi, dok ih nazornik psuje zbog nespretnosti. I vidio je kako na
poljima, uprkos izigravanju pred tuobabom da ustro posluju, zapravo za sve
to bi radili troe dvostruko vie vremena nego to im je potrebno.
Poeo je tako shvaati da i ovi crnci, kao to Mandingo imaju svoj sira kango
jezik, imaju nekakav svoj nain sporazumijevanja, razumljiv samo njima.
Ponekad, kad bi radili vani, na njivama, pogled bi mu uhvatio neku malu, brzu
gestu ili pokret glavom.Ili bi se jedan od njih oglasio nekakvim udnim, kratkim
uzvikom,zatim, u nepredvidivim razmacima, to bi ponovio netko drugi, pa trei
uvijek u trenutku kad to ne bi mogao uti nazornik koji je jahao naokolo na
konju. A ponekad bi pred nazornikom zapjevali neto za to je Kunta tono
osjeao,iako nije mogao razumjeti rijei,da znai nekakvu poruku. Podsjealo
ga je to na ene na velikoj kanoi koje su pjevanjem izricale poruke okovanim
mukarcima.
Kad bi medu kolibama zavladao mraki kad se prozori velike kue vie ne bi
arili svjetlom svjetiljaka, Kuntin bi otri sluh otkrio um hitrih koraka jednog
ili dvojice crnaca kako se udaljuju od robovskog sokaka,a nekoliko sati
kasnije, uo bi ih kako se opet tiho vraaju. Pitao se kamo su to odlazili i zbog
ega i zato su bili toliko ludi da se vrate natrag. A slijedeeg jutra u polju
pokuavao bi pogoditi tko je to bio. Bez obzira na to tko su bili ti crnci, moda
bi Kunta s vremenom mogao u njih stei povjerenje.
Dvije kolibe dalje od Kunte crnci bi svake noi poslije veere posjedali oko
male vatre stare kuharice, a taj bi prizor ispunio Kuntu sjetnim uspomenama
na Juffure. Ovdje su dodue ene sjedile zajedno s mukarcima, a neki i neke
medu njima, pukali su na one poganske lule s duhanom, kojih bi ar tu i tamo
prigueno zasvijetlio u sve guem mraku. Sluajui paljivo sa svog mjesta iza
praga svoje kolibe,Kunta ih je uo kako razgovaraju uz pjesmu cvraka i daleko
huanje sove u umi. Iako nije mogao razumjeti rijei, osjeao je gorinu u
njihovim glasovima.
ak i u mraku Kunta je sada ve mogao jasno pred sobom vidjeti lice bilo kojeg
crnca koji bi govorio.U njegovu su mozgu bili pohranjeni glasovi svakog od
dvanaest odraslih,zajedno s imenom plemena kojemu je po Kuntinom sudu,
dotini pojedinac najvie bio nalik.Znao je koji se meu njima openito
bezbrino ponaaju, a koji se rijetko kada ak i nasmijee,nekoliko njih nisu se
smijeili ak ni pred tuobabom.
Ti veernji sastanci imali su svoj ustaljeni slijed koji je Kunta brzo upoznao.
Obino bi prva govorila ena koja je kuhala u velikoj kui. Ona bi oponaala to
su govorili massa i missus. Zatim bi uo onog velikog crnca koji je njega
uhvatio,kako oponaa nazornika i zaprepaten bi sluao kako se ostali gue
pokuavajui prikriti smijeh, straei se da ih ne uju gore u velikoj bijeloj kui.
Ali bi se potom smijeh stiao i crnci bi sjedili oko vatre i razgovarali.
Kunta je sluao bespomone, tihe glasove jednih i srdbu drugih, iako je mogao
shvatiti vrlo malo od onoga o emu su raspravljali.Imao je osjeaj da se
prisjeaju dogaaja koji su se dogodili ranije u njihovim ivotima. Pogotovo bi
ene poele govoriti,a zatim bi briznule u pla.Konano bi se razgovor prekinuo
kad bi jedna od ena poela pjevati,a ostali bi joj se pridruili. Kunta nije mogao
razumjeti to znae rijei: Nitko ne zna nevolje to ja vidio, ali je osjeao tugu
u njihovu pjevanju.
Konano bi zauo glas za koji je znao da pripada najstarijem mukarcu meu
njima, onome koji je sjedio u stolici za ljuljanje i pleo razne stvari od komuina,
a koji je osim toga jo i puhao u onu koljku rog. Drugi bi pognuli glave, a starac
bi poeo polako govoriti neto to je Kunta shvatio kako mora biti nekakva
molitva, ali zacijelo nije bila molitva Alahu. Meutim, Kunta se prisjetio to je
rekao stari alcala tamo u utrobi velike kanoe:Alah govori sve jezike!
Dok bi trajala molitva, Kunta je uo kako svaki as ponavljaju uvijek isti udni
zvuk,a uzviknuli bi ga otro,bilo starac, bilo ostali koji su starca stalno prekidali
tim uzvikom: O, Gospode! Kunta se pitao nije li taj: O, Gospode! moda
njihov Alah.
Nekoliko dana kasnije,poeli su puhati noni vjetrovi, donosei hladnou kakvu
Kunta jo nikada u ivotu nije osjetio,a kad se ujutro probudio, vidio je da je sa
drvea otpalo i posljednje lie.Dok je drhtei od zime ekao u koloni polazak u
polje, zbunilo ga je kad ih je namjesto u polje, nazornik poveo u tagalj.ak
su i massa i missus bili tamo,a s njima jo etiri otmjeno odjevena tuobaba
koji su gledali i veselo uzvikivali kad su crnce podijelili u dvije skupine i
natjerali ih da se takmie koja e grupa bre trgati pobijeljelo, sasueno
vanjsko lie kukuruza sa gomile klipova istovarenih ovdje nakon berbe.
Tuobabi i crnci,u dvije odvojene skupine,jeli su i pili koliko im je bilo volja.
Stari crnac, onaj koji je nou molio, dohvatio je nekakvo glazbalo sa strunama
koje je Kuntu podsjetilo na tradicionalno glazbalo, koru, iz njegove domovine i
poeo je izvoditi nekakvu udnu glazbu, trzavo povlaei po icama gore,dolje
nekakav tanki tap.
Drugi su crnci ustali i poeli divlje plesati, dok su tuobabi koji su ih gledali, pa
ak i nazornik, nasmijani pljeskali dlanovima i dovikivali sa strane. Lica su
im se zacrvenjela od uzbuenja, onda su svi tuobabi odjednom ustali, crnci su
se povukli u stranu, a tuobabi su pljeskajui rukama doli do sredine taglja i tu
su poeli plesati na nekakav nezgrapan nain, dok je starac svirao kao da je
poludio, a ostali crnci poskakivali gore dolje i pljeskali i vriskali kao da gledaju
najveu predstavu u svom ivotu.
Kuntu je sve to navelo da se sjeti prie koju je uo od svoje drage stare Nyo
Boto kad je jo bio u prvom kafu.Priala je kako je kralj sela pozvao sve
glazbenike odjednom i zapovjedio im neka mu sviraju to bolje umiju, a on e
plesati za svoj narod, ukljuujui i robove.I narod je bio oduevljen i svi su
otili glasno pjevajui u nebo i vie nikada nije bilo takvog kralja.
U svojoj kolibi, kasnije te noi, razmiljajui o onome to je vidio, Kunta pomisli
kako na neki udan, snaan i vrlo tajnovit nain, crnci i tuobabi trebaju jedni
druge.Ne samo za vrijeme plesa u taglju,nego isto tako u mnogim drugim
prigodama, uinilo mu se kako su tuobabi najsretniji kad su negdje u blizini
crnih,ak i kad ih tuku.


47. POGLAVLJE

Kuntin lijevi lanak toliko se zagnojio da je gnoj to je curio iz rane gotovo
potpuno prekrio bolesnoutom izluinom eljezni okov,a njegovo sve tee
hramanje konano je natjeralo nazornika da malo bolje pogleda njegovu
nogu.Okreui glavu, on naredi Samsonu neka Kunti skine okove.
Jo uvijek ga je noga boljela svaki put kad bi koraknuo, ali Kunta je bio toliko
sretan to je bez okova da to gotovo uope nije primjeivao.
Te noi, nakon to su ostali otili spavati i sve se utialo, Kunta, hramljui, izae
pred kolibu,i ponovo se iskrade s posjeda.Prelazei preko polja u smjeru
suprotnom od onoga u kojem je zadnji put bjeao, Kunta se uputi prema umi
na drugoj strani, za koju je znao da je vea i gua od one druge. Doao je do
strme padine i uspinjao se uz nju puzajui na trbuhu kad je uo prvi um
pokreta u daljini. Leao je nepomino, a srce mu je muklo udaralo dok je sluao
kako se pribliavaju teki koraci i konano je zauo Samsonov glas kako psuje i
vie:
Toby! Toby!
Uhvativi vre debeli kolac od kojega je, naotrivi mu jedan kraj, napravio
grubo koplje, Kunta se osjeti nekako udno miran, gotovo obamro, dok su mu
oi hladno pratile nezgrapnu sjenku koja se ustro kretala sad ovamo, sad
onamo kroz nisko grmlje na vrhu strmine. Neto mu je govorilo da se Samson
boji zbog sebe, ako Kunti uspije pobjei.Dolazio je sve blie i blie,Kunta se
napne, ali je ostao nepomian poput kamena i onda je doao pravi trenutak.
Bacio je koplje svom snagom, tiho zajeavi zbog boli koju mu je taj pokret
izazvao, to je Samson uo i odmah odskoio u stranu, koplje ga je za dlaku
promailo.
Kunta pokua trati, ali oslabljeni zglobovi jedva su ga odravali na nogama, i
kad se okrenuo, kako bi se borio, Samson je ve bio uz njega, udarajui ga i
koristei se svojom veom teinom da bi njome pojaao snagu udarca, sve dok
nije Kuntu sruio na zemlju.Povukao ga je nanoge, neprekidno udarajui,
pazei da udara samo po prsima i trbuhu, dok je Kunta grabio i grizao i grebao,
nastojei izvijanjem tijela nekako izmaknuti udarcima. Strahoviti udarac srui
ga opet na zemlju, ali je ovaj put tamo i ostao. Nije se vie mogao maknuti, ak
ni toliko da se zatiti.
Dahui, Samson vrsto zavee Kunti ruke uetom, a zatim ga pone vui za
sobom, drei u ruci slobodni kraj konopca, natrag prema posjedu,divlje ga
udarajui nogom svaki put kad bi Kunta posrnuo ili se iscrpljen sruio,
neprekidno psujui Kuntu cijelim putem do koliba.Kunti je preostalo jo samo
toliko snage da nastavi teturati i posrtati iza Samsona. Zanosei se od bolova,
iscrpljenosti i gaenja nad samim sobom,on se sumorno pripremao za batine
to ga oekuju kad se vrate u njegovu kolibu. Meutim,kad su konano stigli
malo prije zore ,Samson ga samo jo jednom ili dvaput udari nogom, a zatim ga
ostavi samoga da nemono lei na mjestu gdje se sruio.
Kunta je bio toliko iscrpljen da je drhtao. Ali je zubima poeo gristi i trgati
konopac kojim su mu ruke bile vezane sve dok bol u zubima nije postala poput
plamenih munja. Ipak, konano je pretrgnuo konop, upravo kad se oglasio rog.
Kunta je leao plaui. Opet nije uspio iako se molio Alahu.
U danima to su slijedili, izgledalo je kao da su Samson i Kunta sklopili neki
tajni savez mrnje. Kunta je dobro znao da se nalazi pod strogom paskom,znao
je da Samson samo eka bilo kakav povod kako bi ga povrijedio na neki nain
koji e tuobab odobriti.Kunta je na to odgovarao time to je ravnoduno
izvravao sve to bi mu odredili da radi, kao da se nita nije dogodilo,samo to
je sada radio jo bolje i vjetije nego ranije. Primijetio je kako nazornik
obraa manje pozornosti na one koji su najmarljivije radili ili su se najvie
smjekali. Kunta se nije mogao prisiliti na smijeak, ali je s gorkim
zadovoljstvom opazio da je manje udaraca biem po njegovim leima to se
vie znoji.
Jedne veeri nakon rada Kunta je prolazio blizu taglja kad opazi teki eljezni
klin kako lei, napola skriven,meu nekim ispiljenim komadima drva. Na tom
je mjestu nazornik tog dana bio postavio dvojicu crnaca da cijepaju drva za
vatru. Ogledavi se hitro u svim pravcima i uvjerivi se da ga nitko ne gleda,
Kunta zgrabi klin i, sakrivi ga u koulju, pouri do svoje kolibe. Koristei se
klinom kako bi u tvrdom podu iskopao rupu, Kunta poloi klin unutra, pokrije
ga iskopanom zemljom,zatim paljivo nabije zemlju kamenom sve dok pod
opet nije izgledao potpuno nedirnut.Proveo je besanu no strahujui hoe li
netko otkriti nestanak klina, to bi moglo dovesti do pretraivanja svih
crnakih koliba.Osjeao se bolje kad slijedeeg dana nije bilo nikakve uzbune, li
jo uvijek nije bio naisto kako bi mogao upotrijebiti taj klin da mu olaka bijeg
kad za to opet doe vrijeme.
Zapravo se elio domoi jednog od onih dugih noeva koje bi nazornik
svakog jutra podijelio nekolicini crnaca.Meutim, opazio je da nazornik
uveer trai od njih da mu vrate noeve i da ih briljivo prebrojava. Jednim od
tih noeva lako bi krio iprag i bre se kretao po umi, a ukoliko bi na to bio
prisiljen, mogao bi tim noem ubiti psa ili ovjeka.
Jednog hladnog poslijepodneva, gotovo itav mjeseev ciklus kasnije,nebo je
bilo sumorno i sivo,Kunta je iao preko polja prema mjestu gdje je jednom
ovjeku trebao pomoi popraviti ogradu, kad,na njegovo zaprepatenje s neba
pone padati neto to je izgledalo kao sol, prvo lagano, a potom sve bre i sve
gue. Kad je sol poela pokrivati zemlju pahuljastom bjelinom, uo je kako
crnci u blizini uzvikuju: Snijeg!i zakljui da se to vjerojatno tako zove. Kad se
sagnuo i dohvatio neto od toga prstima, osjetio je hladnou.a jo mu se
hladnijim uinilo kad je to liznuo jezikom. Bilo je ledeno i nije imalo nikakva
ukusa. Pokuao je to omirisati, ali inilo se da nema ni mirisa, tavie, ono malo
to je bio zahvatio rukom pretvorilo se u vodnjikavo nita. A kamo god bi oko
sebe pogledao, zemlja je bila prekrivena bjeliastom koprenom.
Kad je stigao do drugog kraja polja, snijeg je prestao padati i ak se poeo
topiti. Skrivajui koliko je zbunjen, Kunta se sabere i utke kimne svom crnom
drugu koji ga je ekao kraj polomljene ograde. Dali su se na posao ,Kunta mu je
pomagao napinjati nekakvu metalnu strunu koju je ovaj zvao ica. Nakon
izvjesnog vremena stigli su do mjesta gotovo skrivenog u visokoj travi, i dok je
onaj ovjek pokosio malo travu dugim noem,Kuntine su oi odmjeravale
udaljenost od mjesta na kojem je stajao do najblie ume.
Znao je da Samsona nema u blizini i da je nazornik danas nadzirao rad na
drugoj njivi. Kunta je marljivo radio kako onaj drugi ne bi posumnjao to mu je
na pameti. Ali dah mu se ubrzao dok je stajao vrsto drei icu i gledao dolje u
glavu ovjeka koji je pognut radio svoj posao.No je,ostao leati nekoliko
koraka iza njih, tamo gdje je ovjek prestao kositi travu.
Izriui u sebi molitvu Alahu, Kunta stisne obje ake zajedno, podigne ih iznad
glave i zatim ih spusti na iju pognutog ovjeka svom snagom za koju je bilo
sposobno njegovo izmravjelo tijelo.ovjek se srui bez glasa, kao da ga je
posjekla sjekira. U hipu mu Kunta povee icom zapea i lanke na nogama.
Dograbivi onaj dugi no,Kunta potisne poriv da ga probode,to nije bio
omrznuti Samson i pone trati prema umi, pognut gotovo do zemlje. Osjeao
je neku lakou, kao da tri u snu, kao da se to zapravo uope ne dogaa.
Taj se osjeaj izgubio nekoliko trenutaka kasnije,kad je uo kako ovjek kojega
je ostavio na ivotu iz sve snage vie. Trebao ga je ubiti, pomisli Kunta ljutit na
samog sebe i pokua jo bre trati. Umjesto da se probija kroz iprag, ovaj put
Kunta, kad je stigao do ume, zaobie ikaru. Znao je da prvo mora prevaliti to
veu udaljenost i tek se onda sakriti. Ako dovoljno brzo stigne dovoljno daleko,
imat e vremena da nade dobro mjesto za skrovite i odmor prije nego nastavi
bjeati pod okriljem noi.
Kunta je bio spreman ivjeti u umi onako kako ive ivotinje.Dosad je ve
uspio mnogo toga nauiti o zemlji tuobaba, a uz to je mnogo toga znao jo iz
Afrike.Lovit e zeeve i druge glodavce pomou stupice od vrijee savijene u
omu,a pripravljat e hranu na vatri koja ne dimi.Dok je trao,drao se
podruja gdje bijae zaklonjen ikarom koja nije bila toliko gusta da bi mu
usporavala kretanje.
Kad se spustila no, Kunta je znao da je ve pretrao prilinu razdaljinu. Ipak je
nastavio trati, prelazio je preko jaraka i procijepa, a prilino je dugo iao
koritom neke plitke rjeice. Tek kad se potpuno zanoilo, dopustio je samome
sebi da se zaustavi, i sakrio se na mjestu gdje je grmlje bilo gusto, ali odakle je
lako mogao istrati ako bude potrebno. Dok je tako leao u mraku, paljivo je
oslukivao uju li se psi. Meutim, svuda oko njega vladala je potpuna tiina. Je
li mogue? Zar e mu ovaj put doista uspjeti?
Upravo u tom asu osjeti hladni, meki dodir na licu i posegne rukom. Snijeg
je opet poeo padati! Uskoro je bio prekriven i okruen bijelim pokrivaem,
dokle god mu je pogled dopirao. Snijeg je tiho padao,sve gue i gue, dok se
Kunta nije uplaio da e ga zatrpati,ve se smrzavao. Konano vie nije mogao
izdrati, skoi na noge i potri da potrai bolje skrovite. Pretrao je ve dobar
komad puta kad se spotaknuo i pao,nije se povrijedio, ali kad je pogledao iza
sebe, s uasom je ustanovio kako su njegove noge ostavile u snijegu tako dubok
trag da bi ga i slijepac mogao slijediti. Znao je da nema naina kako bi mogao
izbrisati tragove, a znao je da ni zora vie nije daleko. Jedino je rjeenje bilo
trati dalje. Pokuao je trati bre,ali trao je ve gotovo cijelu no i ve je
drhtao od napora. Dugi no postajao je sve tei.No je bio dobar kad je trebalo
kriti ikaru, ali nije mogao otopiti snijeg.
Nebo je na istoku ve postalo svjetlije kad je, daleko ispred sebe, zauo zvuk
koljke-roga. Ve je sa slijedeim korakom izmijenio smjer.Ali ga je obuzeo
obeshrabrujui osjeaj da u toj bjelini to je pokrila zemlju nigdje nee uspjeti
nai neko mjesto gdje bi se u sigurnosti mogao odmoriti.
Kad je zauo udaljeni lave pasa, preplavi ga srdba kakvu jo nikada u ivotu
nije osjetio. Trao je kao progonjeni leopard, ali lave je postajao sve glasniji i
glasniji, i konano, kad se po deseti put osvrnuo preko ramena, ugledao ih je
kako ga dostiu. Ljudi zacijelo nisu bili daleko iza njih. Zatim je uo pucanj, i to
ga nekako gurne da jo bre tri nego prije.Meutim, psi su ga ipak dostigli.
Kad su bili udaljeni jo samo nekoliko skokova, Kunta se okrene i une,
uzvraajui reanjem na njihov lave.Kad su doli i poeli se bacati na nj,
iskesivi zube, on se takoer baci prema njima i rasijee prvom trbuh jednim
jedinim postranim zamahom noa, slijedeim pokretom zabije otricu drugom
psu meu oi. Odskoivi, Kunta opet pone trati. Ali, ubrzo je uo ljude na
konjima kako se probijaju iza njega kroz ikaru, i on se gotovo naglavce baci
prema guem dijelu ikare gdje konji nisu mogli prodrijeti. Onda se zauo jo
jedan pucanj, pa jo jedan i Kunta osjeti vrelu bol u nozi.
Pogoen, sruio se na zemlju, a kad se s naporom uspravio, tuobab je neto
viknuo i ponovo zapucao. Kunta je uo kako se meci zabijaju u stabla oko njega.
Neka me ubiju, mislio je Kunta,umrijet u kako prilii mukarcu. Zatim ga drugi
metak pogodi u istu nogu i obori ga na zemlju poput udarca ake nekog diva.
Reao je leei na zemlji kad je ugledao nazornika i drugog tuobaba kako mu
prilaze s naperenim pukama, i upravo se spremao skoiti i natjerati ih da opet
zapucaju kako bi se sve to ve jednom svrilo, meutim, ranjena mu noga nije
dopustila ustati.
Drugi je tuobab drao puku uperenu Kunti u glavu, dok je nazornik strgnuo
s Kunte odjeu tako da je ostao gol na snijegu,a niz nogu mu je kapala krv i
prljala bjelinu pod njegovim nogama.Izgovarajui svakim dahom novu psovku,
nazornik je udario Kuntu akom,tako da je Kunta zamalo izgubio svijest,
potom su ga obojica dohvatili i postavili ga licem prema velikom stablu i vezali
mu ruke s druge strane debla.
Bi je poeo rezati meso na Kuntinim ramenima i leima, i nazornik bi
zastenjao, a Kunta se stresao od siline svakog novog udarca. Nakon izvjesnog
vremena Kunta vie nije mogao susprezati krikove bola, ali bievanje se
nastavilo sve dok mu se tijelo nije mlitavo opustilo niz deblo. Ramena i lea bili
su mu pokriveni dugakim, poluotvorenim oteklinama iz kojih je curila krv, a
na nekim je mjestima koa tako iroko pukla da se vidio ogoljeli mii. Nije
tono znao to se zatim dogodilo, ali je imao osjeaj da pada. Zatim je osjetio
hladan snijeg ispod sebe i onda se sve zacrnjelo.
Osvijestio se u svojoj kolibi, a zajedno sa svijeu vratila se i bol,neizdriva i
sveobuhvatna. I najmanji pokret nagnao bi ga da zaurla od muke, a bio je opet
u lancima. Ali to je jo gore, njuhom je osjetio da je od pete do brade umotan u
platno natopljeno svinjskom mau.Kad mu je stara kuharica donijela jelo,
pokuao je pljunuti na nju, ali je uspio samo povratiti.Uinilo mu se da u
njezinim oima vidi suosjeanje.
Dva dana kasnije,rano ujutro, probudili su ga zvuci sveanosti.uo je crne ljude
kako viu ispred velike kue:
Boini dar, massa!i pitao se kakvog su mogli imati razloga za slavlje. On je
elio umrijeti kako bi mu se dua mogla pridruiti duama predaka.elio je
jednom zauvijek okonati tu beskonanu bijedu u zemlji tuobaba gdje je zrak
tako zaguljiv i smrdljiv da ovjek ne moe pravo ni disati.U njemu je kuhalo od
bijesa to ga je tuobab, umjesto da ga izbije kao mukarca, skinuo do gola. Kad
se oporavi osvetit e se i opet e pobjei. Ili e umrijeti.


48. POGLAVLJE

Kad je Kunta konano opet izaao iz svoje kolibe, dakako s okovima oko nogu,
veina ga je drugih crnaca izbjegavala, kolutajui oima od straha kad bi se
nali u njegovoj blizini i urno se udaljavajui od njega kao da je kakva divlja
ivotinja. Jedino su stara kuharica i starac koji je puhao u rog, gledali Kuntu
ravno u oi.
Samsona nigdje nije bilo. Kunta nije imao pojma kamo je otiao, ali bilo mu je
drago. Zatim, nekoliko dana kasnije, ugleda omraenog crnca s jo nezacijelje-
nim tragovima bievanja,osjetio je jo vee zadovoljstvo. Meutim, ve i na
najmanji povod,bi tuobaba nazornika zapucao bi opet i po Kuntinim leima.
Svakog je dana bio svjestan da ga pozorno motre dok je on ravnoduno
obavljao poslove, radei, poput ostalih, bre kad se tuobab pribliio, a zatim
opet usporavajui kad bi se tuobab udaljio. utke je Kunta izvravao sve to bi
mu zapovjedili da uini. A kad bi dan zavrio, ponio bi svoju sjetu,duboko u
sebi ,sa njiva natrag u bijednu kolibicu gdje je spavao.
U svojoj usamljenosti, Kunta je poeo razgovarati sam sa sobom, najee bi to
bili zamiljeni razgovori sa lanovima njegove obitelji. Priao bi s njima
najee u mislima, ali ponekad i naglas.
Fa,rekao bi,ovi su crnci drukiji od nas. Njihove kosti, njihova krv, njihove
tetive, njihove ruke, njihove noge,ne pripadaju njima.Oni ive i diu za tuobaba,
a ne za sebe. Oni nita ne posjeduju, ak ni vlastitu djecu. Hrane ih i paze i
uzgajaju za druge.
Majko,rekao bi,ove ene nose pokrivala na glavama, ali ne znaju kako ih
treba pravilno vezati,gotovo u svakom jelu koje skuhaju nalazi se meso ili
masnoa prljave svinje,i mnoge su od njih leale s tuobabom, jer vidim da im
djeca nose prokletstvo sasso borro mjeanaca.
Razgovarao bi zatim sa svojom braom Laminom, Suwaduom i Madijem,
govorei im kako ni najmudriji medu starjeinama nikada nee moi dovoljno
snano u njih ucijepiti saznanje kako ni najkrvoednija od svih umskih
ivotinja nije ni upola toliko opasna kao tuobab.
I tako su mu prolazili mjeseevi ciklusi i uskoro su bodlje leda otpale i
pretvorile se u vodu.
A nedugo zatim, zelena je trava provirila iz tamno crvenkaste zemlje, drvee je
poelo pokazivati pupove, a ptice su opet zapjevale. A potom je dolo vrijeme
oranja i sjetve na beskrajnim poljima. Konano su suneve zrake toliko ugrijale
tle da je Kunta morao brzo koraati, a kad bi se morao zaustaviti, cupkao je s
noge na nogu kako mu se bosi tabani ne bi osuli plikovima.
Kunta je ekao svoj trenutak i ni u to se nije mijeao, ekajui da njegovi
straari postanu nepaljivi i da ga prestanu tako strogo nadzirati.Meutim,
imao je osjeaj da na njega jo uvijek motre,ak i drugi crnci, pa i onda kad u
blizini nema nazornika i onog drugog tuobaba. Morao je neto poduzeti da ga
prestanu tako pomno nadzirati. Moda bi mogao nekako iskoristiti tuobabovu
naviku da na crnce ne gleda kao na ljude, nego kao na stvari. Budui da je
tuobabov odnos prema tim crnim stvarima izgleda ovisio o tome kako se te
stvari ponaaju, Kunta odlui da se ponaa to je mogue neupadljivije.
Iako je zbog toga sam sebe prezirao, Kunta se prisilio da se ponaa kao to su
se ponaali drugi crnci kad bi im se pribliio tuobab. Ma koliko se trudio, nije se
mogao prisiliti na to da se smjeka i strue nogama pred tuobabom,ali se trudio
da barem izgleda kako je spreman suraivati,ako ve nije mogao izgledati
ljubazno i pazio je da bude to uoljivija njegova prividno gorljiva marljivost.
Sad je ve znao mnogo vie tuobab rijei, jer je uvijek paljivo sluao sve to su
oko njega govorili, bilo vani u polju, ili naveer oko koliba, i mada je odluio da
jo neko vrijeme ne progovori, jasno je poeo pokazivati kako razumije to mu
govore.
Pamuk,jedan od glavnih usjeva na posjedu,brzo je rastao ovdje u zemlji
tuobaba.
Ubrzo su cvjetove smijenili tvrdi, zeleni, okrugli plodovi, koji bi se zatim
raspukli,a u svakom se nalazila pahuljasta loptica, sve dok napokon dokle je
Kunti dopirao pogled,polja nisu izgledala kao nepregledno more bjeline.U
usporedbi s tim morem polja pamuka oko Juffurea bila su upravo patuljasta.
Dolo je vrijeme za berbu i budnica bi sada zazvuala ranije ujutro ili se to
Kunti tako inilo, a bi nazornika pucketao bi opominjui jo prije nego to bi
robovi, kako su ih nazivali, uspjeli skoiti iz kreveta.
Gledajui ostale u poljima, Kunta je brzo nauio kako e mu, ako se pogne,
dugaka platnena vrea manje istezati ramena svojom teinom dok je vue za
sobom i polako je puni bezbrojnim lopticama pamuka,ubranim iz plodova.
Zatim bi punu vreu odvukao do kola to su ekala na kraju reda u kojem su
upravo brali, i tamo bi je ispraznio.U toku jednog dana, Kunta bi svoju vreu
dva puta napunio, to je otprilike bio prosjek,iako je bilo nekih,koje su svi ostali
mrzili i zavidili im to tako marljivim saginjanjem lea uspijevaju stei
naklonost tuobaba,koji su mogli brati pamuk takvom brzinom da se pogledom
nisu mogli pratiti pokreti njihovih ruku i do veernjeg znaka trube, njihove bi
se vree napunile i ispraznile najmanje tri puta.
Kad bi se kola napunila, odvezli bi pamuk u stovarite na posjedu, ali je Kunta
primijetio da kola natovarena duhanom,ubranim na jo veim poljima to su se
prostirala odmah uz polja pamuka,odvoze nekamo dalje niz cestu.etiri bi dana
prola dok bi se kola opet vratila prazna, upravo na vrijeme da se sretnu sa
slijedeim kolima koja su natovarena odlazila cestom.
Kunta je takoer poeo primjeivati i druga kola s duhanom,nedvojbeno s
drugih posjeda,kako se u daljini kotrljaju niz glavnu cestu,a ponekad bi ih vukle
ak etiri mazge. Kunta nije znao kamo ta kola putuju, ali je znao da prevaljuju
dugaak put,jer je zapazio kako su Samson i drugi vozari bili potpuno iscrpljeni
kad su se vratili s jednog od tih putovanja.Moda voze dovoljno daleko da
Kuntu vrate do slobode.
Oduevljen tom sjajnom idejom, jedva je izdrao slijedeih nekoliko dana. Brzo
je odbacio svaku pomisao na to da se sakrije na jedna kola s ovog posjeda,
nikada mu nee uspjeti izmaknuti nadzoru neijih oiju dovoljno dugo da bi se
uspio neopaeno uvui u tovar duhana.Morala su to biti neka od onih kola na
velikoj cesti, kola s nekog drugog posjeda.Izgovorivi se da je poao u nunik,
Kunta kasno te noi briljivo provjeri ima li koga u blizini,a zatim ode do
mjesta s kojega je mogao osmotriti cestu obasjanu mjeseinom.Tono,kola su
vozila i nou. Pratio je treperava svjetla objeena o kola sve dok te male svijetle
toke nisu nestale u daljini.
Kovao je planove i zamisli svake minute, nije mu izmakao ni najmanji detalj
povezan s lokalnim prijevozom duhana.Dok je u poljima brao pamuk, ruke su
mu upravo letjele, ak se prisilio na osmijeh ako bi se nazornik naao negdje
u njegovoj blizini. A itavo je vrijeme razmiljao kako e nou skoiti na zadnji
kraj natovarenih kola u pokretu i ukopati se ispod duhana, a vozari ga nee uti
zbog kripe kotaa,niti e ga vidjeti jer e biti mrano, a osim toga izmeu
vozara i stranjeg dijela kola izdizala se visoka hrpa duhanskih listova.
Ispunjavala ga je gaenjem ve sama pomisao da e morati doticati i mirisati tu
poganu biljku od koje se uvao itavog svog ivota,ali ako je to jedini nain
kako moe pobjei odavde, bio je duboko uvjeren da e mu to Alah oprostiti.


49. POGLAVLJE

ekajui jedne veeri ubrzo nakon toga iza nunika, kako su robovi zvali
kolibu u kojoj su obavljali nudu,Kunta kamenom ubije zeca kojima su
obilovale oblinje ume.Briljivo ga je razrezao u tanke trake I osuio ih kako je
to nauio u toku svojih priprema za mukarca, jer trebat e sa sobom ponijeti
neto hrane.Zatim je,pomou glatkog kamena,izbrusio ravu,iskrivljenu otricu
noa koju je bio ranije naao, ispravio je i icom privrstio za ruicu koju je
izrezao od komada drva.Ali, jo vanije od hrane i na bio je saphie koji je
napravio,pero pijetla da dozove duhove, konjska dlaka za snagu, raljasta kost
iz ptijih grudi za uspjeh,sve to vrsto umotano u mali komadi jedrenine i
uiveno iglom koju je napravio od trna. Shvaao je koliko je luda njegova elja
da mu taj saphie blagoslovi neki sveti ovjek, meutim, bilo kakav saphie jo
uvijek je bolji nego nikakav.
Cijelu no nije spavao, ali daleko od toga da bi se osjeao umornim, Kunta je
jedva u sebi suzdravao uzbuenje,nastojei da ne pokae bilo kakve osjeaje
itav slijedei dan dok je radio u polju. Jer, noas e biti ona no. Vrativi se u
svoju kolibu nakon veernjeg obroka, drhtavim je rukama gurnuo u dep no i
osuene komade zejeg mesa, zatim je vrsto vezao svoj saphie oko nadlaktice
desne ruke.Jedva je izdrao sluati uobiajene veernje aktivnosti ostalih
crnaca,jer svaki je trenutak ,a svi su bili beskonano dugaki,mogao donijeti
neki nepredvieni dogaaj koji bi mu mogao pokvariti plan.Meutim, pjesma i
molitva nasmrt umornih beraa pamuka ubrzo je utihnula.Kako bi im dao
vremena da vrsto pozaspu, Kunta je jo saekao onoliko koliko se usuivao.
Zatim, drei u ruci svoj sklepani no, izvukao se van, u mrklu no. Osjetivi da
u blizini nema ninikoga,nisko se pognuo i potrao koliko je bre mogao,
uletjevi neto kasnije u neveliki, gusto zarasli iprag odmah ispod mjesta na
kojem je velika cesta zakretala u zavoj. Skupio se uza zemlju, teko diui. to
ako noas ne prou vie nijedna kola? Prostrijeli ga ta pomisao.A zatim se
gotovo ukoi od jo stranijeg straha,to ako pomonik vozara bude sjedio na
stranjem kraju kola, motrei na cestu iza njih? Ali, morao je prihvatiti taj rizik.
uo je kola to su se pribliavala nekoliko minuta prije negoli je ugledao
treperavo svjetlo.
Stisnutih zuba, drhui, Kunta se osjeao blizu nesvijesti.inilo mu se kao da se
kola jedva miu.Ali, konano su bila tono ispred njega i polako su prolazila.
Dvije nejasne spodobe sjedile su na prednjem sjedalu.Osjeajui elju da
vrisne, Kunta iskoi iz grmlja. Trei pognut iza kripavih kola to su se ljuljala,
saekao je dok kotai naiu na slijedei izlokani dio ceste,zatim se njegova
ispruena ruka zgri oko gornjeg ruba daske stranjeg kraja i ve mu se tijelo
vinulo u luku preko daske i on pade na brdo duhana. Ukrcao se!
Grozniavo se poeo ukopavati.Listovi su bili mnogo vre sabijeni nego to je
Kunta oekivao, ali konano mu je tijelo bilo sakriveno od pogleda.ak i nakon
to je rukom izrovao otvor za zrak kako bi mogao slobodnije disati,smrad te
pogane biljke gotovo ga je tjerao na povraanje.Stalno je morao pomicati
ramena i lea, ovamo onamo, pokuavajui se udobnije smjestiti ispod tereta
koji ga je pritiskao.Konano je pronaao pravi poloaj i ljuljanje kola, ublaeno
liem meu kojim mu je bilo veoma toplo, ubrzo ga je uspavalo.Probudio se s
munim grenjem u elucu od bunog udarca kotaa o neki kamen na cesti i on
sad pone razmiljati o mogunosti da bude otkriven. Kamo su vozila ova kola i
koliko e im dugo trebati do cilja? A kada stignu, hoe li se uspjeti neopaeno
oduljati? Ili e ga opet goniti i uloviti?Zato nije prije o tome mislio?Kroz glavu
mu proleti slika pasa i Samsona i tuobaba s njihovim pukama i Kunta se
strese. Kad se uzme u obzir kako su ga proli put zlostavljali, znao je da mu
ovaj put ivot ovisi o tome da im se ne dopusti uhvatiti.
Ali, to je vie o tome mislio, sve ga je vie obuzimala elja da sad odmah iskoi
sa kola. Rukama razdvoji lie kako bi mogao proturiti glavu napolje.Vani,
obasjana mjeseinom, leala su beskrajna polja, livade i ume. Nije mogao sad
iskoiti. Mjeseina je bila dovoljno jaka da pomogne njegovim progoniteljima
isto toliko koliko bi pomogla i njemu.A to se due vozi,tim je manja mogunost
da e mu psi ui u trag. Ponovo je zatvorio rupu u liu i pokuao se smiriti, ali
svaki put kad bi kota udario o neku neravninu, uplaio se da e se kola
zaustaviti i srce bi mu gotovo iskoilo iz grudiju.
Mnogo kasnije, kad je opet izvukao glavu kroz otvor meu liem i vidio da e
skoro zora, Kunta se odlui.Morao je odmah sada napustiti kola, prije nego se
jo vie priblii njegov neprijatelj,jasno dnevno svjetlo. Pomolivi se Alahu, on
vrsto uhvati ruicu noa i pone se izvlaiti iz svog legla.Kad mu je itavo tijelo
bilo slobodno, on saeka slijedeu neravninu u cesti. inilo mu se kao da eka
itavu vjenost,ali kad su se kola konano zaljuljala, Kunta se prebaci lakim
skokom i nae se na cesti. Trenutak kasnije, leao je skriven u grmlju.
Kunta napravi veliki luk kako bi zaobiao dva tuobabova posjeda na kojima je
mogao vidjeti poznate obrise velike kue i blizu nje male, tamne kocke koliba.
Zvui njihovih koljki koje su ih budile, dopirali su kroz tihi zrak do njegovih
uiju,a kad se razdanilo,Kunta se noem probijao kroz gusto ipraje sve dublje
i dublje u umu za koju je osjeao da se prostire nadaleko.
U gustoj je umi bilo svjee, a rosa to ga je vlaila, ugodno ga je hladila,mahao
je noem kao da u njemu nema teine,gunajui zadovoljno kod svakog
zamaha.U rano poslijepodne naiao je na rjeicu s bistrom vodom koja se
prelijevala preko mahovinom obraslog kamena, a abe su uznemireno skoile
kad se zaustavio kako bi se iz skupljenih dlanova napio vode. Ogledavi se oko
sebe i osjeajui se ovdje dovoljno sigurnim da bi se usudio malo odmoriti, on
sjedne uz rjeicu i posegne u dep. Izvukao je komadi suenog zejeg mesa, i
nakon to ga je malo oprao u vodi, stavi ga u usta i pone vakati. Zemlja je
ispod njega bila meka i ugodna, a jedini zvuci koje je mogao uti bili su ablji
kreket, zuj kukaca i pjev ptica.Oslukivao je njihove glasove dok je jeo i
promatrao kako sunce kiti lisnate grane iznad njegove glave mrljama zlata
posutim po sjajnom zelenilu, i ree u sebi kako je dobro to ne mora onako
naporno i neprekidno trati kao za prijanjih pokuaja, jer bi ga iscrpljenost
uinila lakim plijenom.
Trao je sve dalje i dalje, ostatak tog poslijepodneva i nakon zastanka za kojeg
je izgovorio molitvu u vrijeme zalaska sunca, nastavio je trati sve dok ga mrak
i umor,nisu prisilili da stane i prenoi. Leei na leaju od lia i trave, odlui
kako e kasnije sagraditi zaklon od ukrtenih tapova i sa krovom od trave
kako su ga nauili u toku priprema za mukarca. San ga je brzo svladao, ali su
ga nou nekoliko puta probudili komarci, i tada bi oslunuo iz daljine urlik
divljih ivotinja koje su objavljivale ubijanje lovine.
Digao se s prvim zracima sunca i brzo naotrio no, a zatim je opet nastavio
put. Malo kasnije naiao je na neto to je oigledno bila staza, i mada je bilo
vidljivo kako se ve dugo vremena nitko nije njome koristio, Kunta otri natrag
u umu to je bre mogao.
Ulazio je sve dublje i dublje u umu, neprekidno krei put noem. Nekoliko je
puta spazio zmije, ali na tuobabovom je posjedu nauio da zmija nee napasti
ukoliko nije uplaena ili se ne osjeti ugroenom,i Kunta ih je putao neka u
miru otpuu. Tu i tamo, uinilo bi mu se da odnekud uje lave pasa i tada bi
zadrhtao, jer vie nego tuobaba, Kunta se plaio pseeg njuha.
Nekoliko puta u toku dana, Kunta je naiao na mjesta toliko gusto zarasla u
zelenilo da ak ni noem nije mogao prokrio prolaz, tako da se morao vraati i
potraiti drugi put. Dvaput se zaustavio da naotri no kojemu je, inilo se,
otrica sve ee tupjela, ali kad ni nakon otrenja no nije nita bolje sjekao,
on konano posumnja da mu je stalno krenje prolaza kroz ilave ike, grmlje
i vrijee, iscrpio snagu.Zato se zaustavi kako bi se malo odmorio, pojede jo
komadi zeca i malo divljih kupina i napije se vode koju je nalazio u kupastim
listovima nekih biljaka to su rasle uz podnoje stabala. Te se noi odmarao uz
jednu drugu rjeicu, utonuvi u san istog trenutka kad se ispruio na zemlji,
gluh za sve krikove ivotinja i nonih ptica, neosjetljiv ak i na zuj i ugrize
kukaca privuenih njegovim oznojenim tijelom.
Sve do slijedeeg jutra Kunta uope nije razmiljao o tome kamo ide. Dotada
sam sebi nije doputao o tome misliti. Budui da nije mogao znati kamo ide, jer
nije znao gdje se nalazi,odluio je izbjegavati blizinu drugih ljudi, i crnih i
tuobaba, te nastaviti trati u smjeru izlazeeg sunca. Karte Afrike koje je vidio
kao djeak,pokazivale su veliku vodu na Zapadu,tako je znao da e s vremenom
doi do nje ako stalno ide prema Istoku. Ali kad je poeo razmiljati o tome to
bi se tada moglo dogoditi, ak i ako ga prije ne uhvate,o tome hoe li mu ikada
uspjeti prijei preko velike vode, ak i ako uspije nabaviti amac, o tome hoe li
ikada uspjeti iv stii do druge obale, ak i kad bi znao put ,osjetio je kako ga
hvata duboki strah.Izmeu molitava trljao je medu prstima svoju saphie
amajliju na desnoj nadlaktici, ak i dok je trao.
Te noi, dok je leao sakriven u grmu, zatekao se kako misli na najveeg junaka
Mandingo plemena, na ratnika Sundiatu koji je bio sakati rob, toliko zlostavljan
od svog gospodara, nekog zlog Afrikanca, da je pobjegao od njega i sakrio se u
movare gdje je naao i okupio druge odbjegle robove. Stvorio je od njih
pobjedniku vojsku koja je svojim pobjedama izgradila mono carstvo
Mandingo. Moda bi,razmiljao je Kunta kad je nastavio put u zoru tog etvrtog
dana i on mogao nai druge odbjegle Afrikance ovdje u zemlji tuobaba, i moda
bi oni isto tako oajniki eznuli da im stopala jo jednom osjete prainu rodne
grude. Moda bi, ako bi ih bila dovoljno velika skupina, zajedno mogli sagraditi
ili ukrasti jednu veliku kanou. A zatim . . .
Kuntino je sanjarenje prekinuo straan zvuk. Stao je kao ukopan. Ne, to je
nemogue! Ali, nije bilo sumnje, uo je lave lovakih pasa. Divlje udarajui po
raslinju oko sebe, posrui i padajui, ponovo se podiui, Kunta pojuri. Uskoro
je bio toliko umoran da je, pri slijedeem padu, naprosto ostao sjediti,
nepomian, nita nije uo nita osim zvukova ptica i kukaca.Je li uistinu uo
pse? Ta ga je misao progonila. Nije znao tko mu je gori neprijatelj, tuobab ili
njegova vlastita mata. Nije mogao stavljati na kocku i uvjeravati se kako mu se
samo priinio lave pasa, zato ponovno pone trati,jedini mu je izlaz bio u
neprestanom kretanju.
Ali ubrzo ,iscrpljen ne samo od tako dugotrajnog i tako brzog tranja, nego i od
straha,morao se ponovo odmoriti. Samo e na trenutak sklopiti oi i zatim e
odmah nastaviti dalje.
Probudio se u znoju i uasnut sjeo. Bila je mrkla no! Prespavao je itav dan!
Stresajui glavom,pokuavao je otkriti to ga je zapravo probudilo,kad
najednom ponovo zauje isti zvuk, lave pasa ali sada mnogo blie nego ranije.
Skoio je na noge i potrao u takvoj panici da mu je tek za nekoliko trenutaka
sinulo kako je zaboravio svoj dugi no. Pojurio je nazad do mjesta gdje je leao,
ali ilave vrijee tvorile su pravi labirint, i mada je znao i to ga je izluivalo
kako mu se no nalazi negdje nadohvat ruke, nije ga uspijevao napipati ma
koliko uporno traio i grebao rukama.
Dok je lave postajao sve glasniji, Kunti se poeo griti eludac. Ako ne uspije
nai no, znao je da e ga opet uhvatiti ili jo neto gore. Trzajui rukama
posvuda oko svojih nogu, on konano napipa jedan kamen veliine svoje ake.
S oajnikim krikom zgrabi taj kamen i pojuri u gusto grmlje.
itave te noi Kunta je trao sve dublje i dublje u umu kao opsjednut
spotiui se, padajui, upleui se u vrijee, zaustavljajui se samo na nekoliko
trenutaka kako bi povratio dah. Ali psi su mu se stalno pribliavali, blie i blie,
i konano,ubrzo poslije svitanja, ve ih je mogao vidjeti kad bi se osvrnuo
preko ramena.
inilo se kao neki ruan san koji se ponavlja. Vie nije mogao trati. Okrenuo se
i unuo na maloj istini,leima oslonjen o drvo, i ekao ih je spreman,desna
mu je ruka vrsto stisnula debelu granu koju je u punom trku otkinuo s nekog
drveta, a lijeva je ruka stezala kamen stiskom smrti.
Psi su poeli skakati prema Kunti, ali on uz runi vrisak zamahne granom na
njih tako divljaki da su se povukli i, nakostrijeene dlake, vrebali na nj sa
sigurne razdaljine, gdje ih nije mogao dohvatiti, lajui i slinei, sve dok se nisu
pojavila dva tuobaba na konjima.
Kunta te ljude nikada dotada nije vidio.Mlai izvue puku,ali ga stariji zaustavi
pokretom ruke, sie s konja i pone prilaziti Kunti. U hodu je mirno odmotavao
dugaki crni bi.
Kunta je stajao na mjestu, divljeg pogleda, tijelo mu je drhtalo, a kroz pamet su
mu bljeskale uspomene na lica tuobaba u afrikom umarku, na velikoj kanoi, u
zatvoru, na onome mjestu gdje su ga prodali poganskom posjedu, u umi gdje
su ga uhvatili, premlatili, iibali,nakon to su prije toga tri puta na nj pucali.
Kad se tuobabova ruka podigla zamahujui biem, Kuntina ruka poleti naprijed
s tolikom silinom da je kad su prsti ispustili kamen, pao nauznak.
uo je povik tuobaba, zatim mu metak proleti pored uha, a psi skoe na njega.
Dok se valjao po zemlji, borei se sa psima, Kunta nazre lice jednog od tuobaba
obliveno krvlju. Kunta je reao poput divlje zvijeri kad tuobabi pozovu pse koji
se povuku, a oni mu ponu prilaziti s naperenim pukama. Po izrazu njihovih
lica znao je da e sada umrijeti i bilo mu je svejedno.Jedan se tuobab baci
naprijed i uhvati ga, dok ga je drugi udarao kundakom, ali jo uvijek su morali
napeti svu snagu kako bi ga zadrali u rukama, jer Kunta se otimao, borio, jeao
i vriskao na mandingo jeziku i na arapskom,dok ga nisu opet udarili kundakom.
Silom su ga odvukli do jednog stabla, strgnuli su s njega odjeu i vrsto za
zavezali za drvo, obavivi mu ue oko pasa. Kunta stisne zube, oekujui da e
ga sada pretui do smrti.
Ali tada onaj tuobab koji je krvario naglo zastane, na licu mu se ukae neki
udan izraz, gotovo smijeak, i on ree neto kratko, promuklim glasom, onom
mlaem.Mladi se naceri i kimne glavom,onda ode do svog konja i razvee
konop kojim je uz sedlo bila privezana lovaka sjekira s kratkim drkom. Zatim
posjee jedno natrulo deblo blizu korijena i odvue to deblo do Kunte.
Stojei ispred Kunte,onaj to je krvario pone mahati rukama.Pokazao je
rukom na Kuntino spolovilo, zatim na lovaki no koji mu je bio zataknut za
pojas.Zatim je pokazao na Kuntinu nogu, pa onda na sjekiru koju je drao u
ruci. Kad je Kunta shvatio, zaurlao je i poeo se otimati,opet su ga udarili
kundakom po glavi.
Duboko u sri Kuntinih kostiju jedan je glas vikao kako mukarac, ukoliko eli
biti mukarac, mora imati sinove.I Kuntine ruke polete dolje i pokriju njegov
foto. Dva su se tuobaba zloudno cerekala.
Jedan gurne ono posjeeno stablo ispod Kuntine desne noge, dok je drugi
zavezao stopalo za deblo tako vrsto da ga Kunta ni najbjesomunijim trzajima
nije uspio osloboditi. Onaj tuobab koji je krvario podigne sjekiru. Kunta je
vriskao i mlatio oko sebe kad je sjekira bljesnula uvis, zatim dolje, takvom
brzinom,presijecajui kou, tetive, miie, kost da je Kunta uo tup udarac
otrice kad se zabila u drvo,dok mu se ok od udarca poput noa zasjeklo
duboko u mozak. Kad mu je kroz tijelo iknula provala bola, gornji mu se dio
tijela u gru nagne naprijed, a ruke mu polete dolje kao da ele uhvatiti prednju
polovicu stopala koja je padala od njega, na zemlju, dok je svijetlocrvena krv
briznula iz patrljka, a Kunta utonuo u mrak.


50. POGLAVLJE

Vei dio dana, Kunta se naizmjence budio i opet gubio svijest, zatvorenih oiju,
osjeajui kako mu miii lica nekako mlitavo vise, a slina mu se cijedi iz uglova
otvorenih usta. Kad je postepeno postao svjestan da je jo uvijek iv, postajao
je svjestan i uasne boli to ga je trgala kao da e ga raskinuti na komadie, u
glavi mu je udaralo,a otri noevi probadali mu tijelo i uareno svrdlali u
desnoj nozi.Nakon to je ustanovio da podizanje onih kapaka zahtijeva
preveliki napor, pokuao se sjetiti to se dogodilo.
Onda se sjeti.Vidi zajapureno,izoblieno tuobabovo lice iza podignute blistave
otrice, tup udarac sjekire o drvo, prednji dio stopala pada naprijed. A onda se
bubnjanje u Kuntinoj glavi tako silovito pojaalo da je sa zahvalnou opet
utonuo u tamu.
Kad je slijedei put otvorio oi ustanovio je da zuri u nekakvu pauinu na
stropu.Nakon izvjesnog vremena uspije se malo pomaknuti, dovoljno da bi
uoio kako je svezan konopom preko prsa, oko zapea i oko lanaka, ali da su
mu desno stopalo i glava poduprti neim mekanim, te da je odjeven u neku vrst
halje.A kroz uasne bolove do svijesti mu je dopirao nekakav miris, kao od
katrana. Vjerovao je ranije da je ve upoznao i najgore patnje, ali ovo je bilo
gore.
Mrmljao je zazivljui Alaha, kad je netko gurnuo vrata kolibe,odmah je utihnuo.
Visoki tuobab kojega jo nikada nije vidio,uao je nosei u ruci malu crnu
torbu. Lice mu je izgledalo srdito, iako se inilo da se njegova srdba ne odnosi
na Kuntu.Kunta mu je vidio samo lea, a zatim je tuobab uinio neto s
njegovom nogom to je izazvalo takav udar bola da je Kunta vrisnuo poput
neke ene, propinjui se o konop svezan preko prsiju. Konano okrenuvi lice
prema njemu, tuobab poloi dlan na Kuntino elo i lakim mu dodirom obuhvati
zapee,drei ga tako za trenutak. Zatim se uspravi, i dok je promatrao grenje
Kuntinog upalog lica, otro zazove:
Bell!
Crna ena, niska i snano graena, stroga, iako ne tvrda izraza lica, ubrzo ue u
kolibu donosei vodu u metalnoj posudi. Na neki udan nain Kunta osjeti da tu
enu prepoznaje, kao da je u nekom njegovu snu ta ena ve jednom stajala uz
njega, gledajui ovako dolje na njega i saginjui se nad njime, pruajui mu piti.
Tuobab jo neto ree blagim glasom,a pri tom je iz svoje crne torbe uzeo neto
i to umijeao u alicu s vodom. Zatim je opet neto rekao, a crna ena je na to
klekla i jednom rukom pridigla Kunti glavu, dok mu je drugom rukom prinijela
ustima alicu s vodom da se napije, to je on i uinio, jer se osjeao isuvie
bolesnim i slabim da bi se mogao oduprijeti iskuenju.
Kratki pogled nadolje omoguio mu je da zamijeti vrh omanog zavoja na svom
desnom stopalu, bio je boje rde od sasuene krvi. Stresao se, poeljevi skoiti,
ali miii su mu bili isto toliko beskorisni koliko i ta tekuina gadnog okusa
koju je putao da mu se slijeva niz grlo.Crna ena mu zatim ponovo spusti
glavu, tuobab joj opet neto ree, ona mu odgovori i zatim oboje izau iz kolibe.
Gotovo jo i prije nego su njih dvoje izali, Kunta je utonuo u duboki san.
Kad je te noi otvorio oi, nije se mogao sjetiti gdje se to nalazi. Desna noga
pekla ga je kao da lei u vatri,poeo ju je trzati uvis, ali ga taj pokret natjera da
zavie od bola. Svijest mu se zamuti nejasnim komarom slika i misli od kojih je
svaka pojedina prelijetala i nestajala isto onako brzo kako bi se i pojavila.
Ugledavi Bintu, on joj ispria kako je ranjen, ali neka se ne brine, jer on e se
vratiti kui im se oporavi. Zatim je ugledao jednu ptiju obitelj kako leti visoko
na nebu i kako koplje probada jednu od njih. Osjeao je kako pada, viui,
oajniki se hvatajui za prazninu oko sebe.
Kad se probudio, Kunta je bio uvjeren da se neto strano dogodilo s njegovom
nogom, ili je sve to bio samo ruan san?Jedino je znao da je sada jako bolestan.
Cijela mu je desna strana tijela obamrla, grlo mu se osuilo,suhe su mu usnice
poele pucati od vruice,bio je obliven znojem koji je imao nekakav bolestan
zadah.Zar je uistinu mogue da bi netko odsjekao stopalo drugom ovjeku?
Zatim se sjeti kako je tuobab pokazivao rukom na njegovu nogu i na njegov
foto, i onog stranog izraza na njegovu licu.
Ponovo ga preplavi bijes i Kunta pokua maknuti prstima na nozi.Taj je napor
izazvao zasljepljujuu poplavu bola. Leao je, ekajui da se bol umiri, ali se bol
nikako nije smirivala.I bila je nepodnoljiva ali ju je on ipak nekako podnosio.
Mrzio je samog sebe zbog toga to eli da se vrati onaj tuobab i da mu opet
dade popiti ono neto to mu je bacio u vodu i to je za neko vrijeme olakalo
boli.Svako malo pokuao bi osloboditi ruke iz labavih veza s jedne i druge
strane glave, ali bez uspjeha.
Leao je tako, grei se i jeei u mukama kad su se vrata ponovo otvorila. Ula
je ona crna ena.ukasto svjetlo vatre koju je nosila, treperilo je na njezinu
crnom licu. Smijeei se, ona pone proizvoditi zvukove, mijenjajui izraze lica i
pokreui rukama i Kunta shvati da mu to ona pokuava neto protumaiti.
Pokazujui na vrata kolibe, ona mu na taj nain prikae visokog ovjeka kako
ulazi, kako zatim prua neto nekoj osobi koja jaue, ta osoba to popije i zatim
se pone iroko osmjehivati kao da se sada mnogo bolje osjea. Iako to niim
nije pokazao, Kunta je shvatio to mu govori, da je visoki ovjek vra.
Slijeui ramenima, ona zatim une kraj njega i pone Kunti na elo pritiskati
vlanu krpu koja je ugodno hladila. Kunta je zbog toga nije nita manje mrzio.
Zatim mu ona pokretima pokae da e mu sada pridii glavu kako bi mogao
srknuti malo juhe koju mu je donijela.Progutavi juhu, Kunta osjeti blijesak
srdbe zbog izraza zadovoljstva na njezinu licu. Nakon toga, ona prstom iskopa
malu rupu u podu kolibe, utakne zatim u nju nekakav okrugli, dugaki, ukasti
predmet i na vrhu tog predmeta zapali plamen. Pokretima i izrazom lica ona ga
na kraju upita eli li moda jo neto. On je samo ljutito buljio u nju i ona
konano izae.
Kunta je zurio u plamen, pokuavajui misliti, sve dok se plamen,izgorjevi do
poda nije ugasio. U mraku se Kunta sjeti planova za pokolj tuobaba na velikoj
kanoi, eznuo je za tim da bude ratnik mone crne armije i da ubije tuobaba
toliko brzo koliko brzo bude mogao mahati rukama. Ali zatim Kunta pone
drhtati, prestraen od pomisli da umire, unato tome to bi to znailo da e
potom zauvijek biti s Alahom. Napokon, nitko se jo nikada nije vratio od Alaha
i ispriao ljudima kako je kod njega,ba kao to se nitko nikada nije vratio u
njihovo selo da im ispria kako je kod tuobaba.
Kad ga je Bell slijedei put posjetila, pogledala je duboko zabrinuta dolje u
Kuntine zakrvarene i poutjele oi, koje su se bile jo dublje uvukle u njegovo
grozniavo lice. Leao je i neprekidno ga je tresla groznica, jeei, jo mraviji
nego to je bio kad su ga prije tjedan dana donijeli ovamo. Ona izae, ali se za
jedan sat vrati nosei debele krpe, dva lonca iz kojih se dizala para i dva
sloena pokrivaa.
Hitrim pokretima i iz nekog neobjanjivog razloga,kao da se neega plai, ona
prekrije Kuntine gole grudi nekakvom gustom, vruom smjesom od iskuhanog
lia, pomijeanog i smrvljenog s neim to je arilo.Ta je smjesa bila tako vrela
da je Kunta zajaukao i pokuao to stresti sa sebe, ali ga je Bell odluno gurnula
natrag na leaj. Namoivi zatim krpe u drugi lonac koji se pario, ona ih iscijedi
i poloi ih preko one smjese,zatim pokrije Kuntu s oba pokrivaa.
Sjedila je i gledala kako se znoj s njega cijedi u potoiima na zemljani pod.
Uglom pregae Bell mu je tupkala znoj to mu se slijevao u zaklopljene oi, i na
koncu je Kunta leao potpuno oputen. Tek kad je opipala krpe i onu smjesu i
ustanovila da su jo jedva mlane, skinula je to sa Kunte. Zatim mu je oistila
grudi od svakog traga tih obloga, pokrila ga pokrivaima i otila.
Kad se slijedei put probudio,Kunta je bio isuvie slab da makar malo pomakne
tijelo, iako je osjeao kako e se uguiti pod tekim pokrivaima.Meutim ne
osjeajui zbog toga nikakve zahvalnosti ,znao je da je groznica prestala.Leao
je udei se gdje je ta ena nauila ono to mu je napravila. To je nalikovalo na
Bintine ljekarije kojih se sjeao iz djetinjstva, napravljene od Alahovih trava i
sa znanjem koje se prenosilo iz pokoljenja u pokoljenje. I Kunti pamenje vrati
pred oi udno ponaanje ove crne ene, nekako tajnovito, iz ega zakljui da
ono nije bila tuobabova ljekarija. Bio je uvjeren da tuobab nije o tom nita znao,
dapae, da nikada ne smije ni saznati. I Kunta sam sebe zatekne kako u mislima
prouava lice crne ene. Kako ju je ono tuobab bio zazvao? Bell.
Nerado, nakon izvjesnog vremena, Kunta zakljui da od svih plemena, ova ena
ipak najvie nalikuje na ene njegova vlastitog plemena. Pokuao ju je zamisliti
u Juffureu kako u stupi mrvi kuskus za njegov doruak, kako vesla u svojoj
kanoi od izdubljenog debla uz bolong,donosei sloene na glavi snopove
ponjevene rie.
Ali, Kunta se odmah prekori zbog takvog besmislenog povezivanja svog sela s
ovim poganskim, divljakim crncima ovdje u zemlji tuobaba.
Bolovi su sada ipak na mahove poputali i bili su slabiji, najee bi ih izazvalo
njegovo napinjanje ne bi li se nekako oslobodio veza, jer ga je muila oajnika
elja da malo proeta naokolo. Meutim, muhe su ga jo strasnije muile, zujei
oko njegove umotane noge, odnosno onoga to je bilo preostalo od njegove
noge, i on bi povremeno trznuo malo tom nogom kako bi se roj muha barem za
neko vrijeme podigao, iako se odmah ponovo vratio.
Kunta se poeo pitati gdje se to nalazi. To svakako nije njegova koliba, a osim
toga i po zvukovima izvana i po glasovima crnih ljudi koji su prolazili pokraj
kolibe u kojoj je leao,znao je da se nalazi na nekom nepoznatom posjedu.
Leei tako, osjeao bi miris njihova jela i sluao njihove veernje razgovore,
pjevanje, molitvu, i budnicu roga u zoru.
A svakog bi dana u kolibu dolazio visoki tuobab i svaki put bi izazvao nove
bolove u Kuntinoj nozi dok bi mu mijenjao zavoje. Meutim, kad bi Bell tri puta
na dan ulazila u kolibu,donosila bi mu hranu i vodu,uz smijeak i dodir tople
ruke na elu, Kunta je sam sebe morao podsjeati na to kako ovi crnci nisu
nita bolji od tuobaba.
Ova crnkinja i ovaj tuobab moda mu i ne misle nanijeti nekakvo zlo,iako je jo
bilo prerano da u to bude uvjeren ali crni je Samson Kuntu pretukao gotovo do
smrti, a tuobabi su ga bievali i pucali na njega i odsjekli mu stopalo. to mu se
vie vraala snaga, to je jai bio njegov bijes to mora ovdje bespomono leati,
nemoan da uini i najmanji pokret kad je u svojih sedamnaest kia dosad
uvijek mogao trati, skakati i penjati se kuda i kada bi poelio.To je bilo toliko
neprirodno da on to naprosto nije bio u stanju ni shvatiti, ni izdrati.
Kad je visoki tuobab razvezao ue kojim su Kunti zapea bila privezana za
kratke tapove s obje strane glave,Kunta je slijedeih nekoliko sati uzalud
pokuavao podii ruke ,naprosto su mu bile isuvie teke.Srdito, ogoreno, ne
sustajui, Kunta je poeo prisiljavati ruke da ponovo postanu korisne ,istezao je
prste opet i opet, zatim ih je stiskao u aku sve dok mu konano nije uspjelo
podii ruke.
Zatim se poeo naprezati da se izdigne na laktove i kad je u tome uspio, proveo
je u tom poloaju nekoliko sati, zagledan dolje u zavoj na patrljku. inio se
golemim, poput bue, iako sada vie nije bilo toliko krvi kao na prijanjim
zavojima koje je vidio kad bi mu ih tuobab skidao. Ali kad je potom pokuao
svinuti koljeno te noge, ustanovio je da je bol jo uvijek nepodnoljiva.
Iskalio je svoj bijes i ponienje na Bell kad ga je slijedei put dola posjetiti,
reei na nju na mandingo jeziku i tresnuvi o pod metalnu alicu nakon to je
ispio sadrinu.Tek je kasnije shvatio da je to bilo prvi put otkako je doao u
zemlju tuobaba to je bilo kome rekao neto naglas. Jo ga je vie ljutilo kad se
sjetio kako su njezine oi toplo sjale, bez obzira na njegove srdite rijei.
Jednog dana, kad je Kunta ovdje leao ve puna tri tjedna, tuobab ga pokretom
ruke pozove neka sjedne dok mu je on poeo odmotavati zavoj.
Kad je doao blie rani, Kunta je vidio da je zavoj natopljen nekakvom gustom
ukastom tvari.Zatim je morao vrsto stisnuti zube kad je tuobab poeo
skidati zadnji ovoj i svijest mu se pomuti kad je ugledao otekli kraj polovice
svog stopala,pokriven runom,debelom, smekastom krastom. Kunta je zamalo
vrisnuo. Posipavi neim ranu, tuobab ovaj put stavi samo lagani, labavi zavoj
preko patrljka, dohvati svoju crnu torbu i urno izae.
Slijedea dva dana Bell je ponavljala ono to je uinio tuobab, govorei mu pri
tom blagim glasom, dok se Kunta grio i okretao se u stranu. Kad se treeg
dana vratio tuobab, Kunti poskoi srce kad je vidio da mu je donio dva vrsta,
ravna tapa s raljastim vrhom.Kunta je vidio ranjene ljude u Juffureu kako se
njima slue. Podmeui tapove pod svoja pazuha, tuobab pokae Kunti kako e
hramati da desnom nogom ne bi dodirivao zemlju.
Kunta se nije htio maknuti dok oboje nisu izali. Zatim se napregnuo i pokuao
uspraviti, oslanjajui se o zid kolibe sve dok je mogao izdrati da se od bolnog
kucanja u desnoj nozi ne srui na pod. Znoj mu je curio niz lice jo prije nego
to mu je uspjelo namjestiti ralje pod pazuha. Blizu nesvjestice, nesiguran,
nikako se ne odmiui daleko od zida kako bi se na njega mogao osloniti, Kunta
uspije napraviti nekoliko nespretnih, skakutavih pokreta tijelom naprijed,
neprestano u opasnosti da zbog umotanog patrljka izgubi ravnoteu i padne.
Kad mu je slijedeeg jutra Bell donijela doruak,Kunta uhvati kratki izraz
zadovoljstva to joj je preletio licem kad je primijetila otiske tapova u podu od
nabijene zemlje. Kunta se namrti na nju, ljutit na sebe to se nije dosjetio
izbrisati tragove. Odbio je dotaknuti hranu sve dok ta ena nije izala, ali ju je
zatim brzo pojeo, jer je znao kako mu sada treba snage. Ve za nekoliko dana,
Kunta je spretno hramao po kolibi.


51. POGLAVLJE

Po mnogoem,ovaj se tuobabov posjed uvelike razlikovao od onog predanjeg,
poeo je Kunta otkrivati ve kad je prvi put uspio na takama izai pred kolibu i
kad se, stojei tako vani, ogledao oko sebe.
Niske kolibe crnih ljudi sve su bile uredno obijeljene,a izgledalo je da su i
daleko bolje odravane,kao to je to bila i ova u koju su njega smjestili. Unutra
je bio mali, prazan stol, polica na zidu na kojoj bijahu, limena plitica, alica za
pie, lica i oni drugi tuobabovi predmeti kojima se jede, a za koje le Kunta
konano nauio da se zovu viljuka ino, inilo mu se glupo s njihove
strane to su takve predmete ostavili njemu nadohvat ruke. I leaj na podu bio
je vre nabijen komuinom. Neke od koliba koje je vidio u blizini svoje kolibe,
imale su otraga ak male povrtnjake, a koliba koja je bila najblia tuobabovoj
velikoj kui, imala je ispred ulaza mali, okrugli vrt, pun raznobojnog cvijea.
Sa svog osmatrakog mjesta u vratima svoje kolibe,Kunta je mogao vidjeti
svakoga, bez obzira na to u kojem se smjeru kretao, ali kad bi vidio kako netko
dolazi prema njemu, brzo bi se okrenuo i hramajui uao u kolibu, gdje bi ostao
neko vrijeme dok bi se usudio ponovo izai.
Kunta je nosom pronaao gdje je nunik.Svakog dana susprezao bi svoje
potrebe sve dok ne bi bio siguran kako je veina crnaca otila obavljati radove
na poljima i tada bi oprezno provjeravajui ima li koga u blizini,brzo na
takama preao taj kratki put kako bi upotrijebio to mjesto i potom se sretno
vratio natrag.
Prolo je nekoliko tjedana prije nego se Kunta usudio uputiti dalje od te
nedaleke kolibe i od kolibe kuharice u robovskom sokaku,a to nije bila Bell,
kako je iznenaeno ustanovio.
im se Kunta dovoljno oporavio da se mogao kretati i izvan kolibe, Bell mu je
prestala donositi jelo,ak je sasvim prestala dolaziti.udio se to se s njom
dogodilo,sve dok jednog dana, dok je stajao u vratima svoje kolibe, nije ugledao
Bell kako izlazi kroz stranja vrata velike kue. Meutim, ili ga nije opazila, ili
se priinjala da ga ne vidi, jer je, ne pogledavi ga, prola kraj njega na putu do
nunika.Znai, i ona je ista kao i svi drugi,konano, on je to znao odmah od
poetka.
Ne tako esto, Kunta bi naas ugledao i visokog tuobaba, obino kako ulazi u
svoju crnu, natkrivenu, laku koiju. Koija bi zatim urno polazila, a vukla su je
dva konja kojima je upravljao,crnac smjeten sasvim naprijed, na povienom
sjedalu.
Nekoliko dana zatim Kunta se poeo zadravati ispred svoje kolibe i kasnije,
kad bi se vraali radnici s polja, umorna skupina koja bi kraj njega prolazila
polaganim korakom. Sjeajui se onog drugog posjeda, Kunta se udio kako to
da za ovim crncima ne ide neki tuobab na konju, sa biem u ruci. Proli bi
sasvim blizu Kunte ,na izgled uope ne obraajui na njega pozornosti i nestali
bi u svoje kolibe.Ali bi ve za nekoliko trenutaka veina njih ponovo izala pred
kolibe, obavljajui razne poslove.
Mukarci su radili oko taglja, ene su muzle krave i hranile kokoi. A djeca su
dovlaila kablice s vodom i toliko drva za vatru koliko bi im stalo u naramak,
oito ne shvaajui da bi mogli ponijeti dvostruko toliko ako bi drva uvezali i
ponijeli taj sveanj, ili kabli s vodom, na glavi.
Kako su dani odmicali, poeo je uviati kako ni ovi crnci, iako su ivjeli bolje od
onih na predanjem posjedu, nisu izgleda, nita vie od onih drugih svjesni da
su izgubljeno pleme velike afrike obitelji,svaki je trag samopotovanja i
ponosa bio iz njih tako temeljito iscijeen da su ti ljudi izgleda smatrali kako im
je ivot tono onakav kakav i treba biti.
Njih je zanimalo samo kako e izbjei batine, kako e se dosita najesti i hoe li
imati neko mjesto gdje mogu prespavati. Rijetke su bile noi kad bi Kunta
odmah zaspao,obino bi prvo dugo leao budan, gorei od srdbe zbog bijede
svog naroda. Meutim, oni izgleda ak nisu ni bili svjesni svoje bijede. Pa to se
to onda njega tie, ako su, inilo se, ti ljudi zadovoljni svojim jadnim ivotom?
Leao je osjeajui se kao da svakog dana umire jedan mali dio njega, i ukoliko
je u njemu preostalo jo malo volje za ivotom,mora pokuati jo jednom
pobjei, bez obzira na tekoe i na posljedice. Kakve bi koristi jo moglo biti od
njega,ivog ili mrtvog? Za dvanaest mjeseevih ciklusa otkako je otrgnut od
Juffurea ,koliko je postao starijim od svojih stvarnih kia.
To to izgleda nitko nije nalazio nekog korisnog posla za Kuntu,iako se on ve
dovoljno spretno kretao naokolo na takama,samo je pogoravalo njegovo
raspoloenje.Uspio je ostaviti dojam kako je dovoljno zaokupljen samim sobom
i kako nema nikakvu potrebu, ni elju da se bilo s kime drui. Ali, Kunta je kod
ovih crnaca osjeao nepovjerenje prema sebi, jednako kao to je on osjeao
nepovjerenje prema njima. Sam u nonim satima, osjeao se toliko usamljen i
tuan, zurei dugo u mrak oko sebe,da je osjeao kao da se uruava u sama
sebe. Taj osjeaj je bio kao neka bolest to se irila u njemu. Zaprepastilo ga je i
duboko se zasramio kad je shvatio kako je to to osjea potreba za ljubavlju.
Kunta je sluajno bio pred kolibom jednog dana kad se tuobabova koija
dokotrljala u dvorite, a na sjeditu kraj vozara sjedio je neki ovjek sasso boro
boje. Kad je tuobab izaao iz koije i uao u veliku kuu, koija je dola jo blie
kolibama i ponovno se zaustavila.
Kunta je vidio kako je koija uhvatio smeega ispod pazuha i pomogao mu
sii, jer je ovome jedna ruka bila oklopljena neim to je izgledalo kao osueno
bijelo blato.Kunta nije imao pojma to je to, ali izgledalo je vjerojatno da je ta
ruka bila na neki nain povrijeena. Poseui zdravom rukom u koiju, smei
ovjek izvue nekakvu tamnu kutiju udnog oblika i pode zatim za koijaem
niz robovski sokak do jedne kolibe na samom kraju niza, za koju je Kunta znao
da je prazna. Kuntu je toliko izjedala znatielja da se ujutro potrudio odepati
sve do te kolibe. Nije oekivao da e nai smeeg ovjeka kako sjedi odmah iza
praga. Jednostavno su gledali jedan drugoga. Lice i oi smeeg ovjeka bijahu
potpuno bez ikakvog izraza. A isto takav mu je bio i glas kad je rekao:
ta hoe?Kunta nije imao pojma to to on govori.
Ti jedan od oni afriki nigeri.
Kunta prepozna tu rije koju je tako esto uo, ali nijednu od ostalih. Naprosto
je stajao tamo.
Ajde, gubi se, de!
Kunta je uo otrinu u glasu, osjetio da ga tjeraju.Gotovo je pao naglo se
okreui, i ljutit i posramljen vratio se hramljui do svoje vlastite kolibe.
Uhvatio bi ga bijes svaki put kad bi pomislio na tog smeeg ovjeka, tako da je
poelio znati toliko tuobab jezika da bi mogao otii tamo i viknuti mu:Ja sam
barem crn, a ne sasso borro kao ti!
Meutim, nije mogao uguiti radoznalost da sazna zato se svaki dan poslije
veere veina ostalih crnaca urila da se okupi ispred te zadnje kolibe.A
paljivo prislukujui sa svog vlastitog praga, Kunta bi uo glas smedega kako
gotovo neprekidno govori.Ponekad bi drugi crnci prasnuli u smijeh,a od
vremena do vremena uo bi ih kako smedega obasiplju pitanjima. Kunta je
umirao od elje da sazna tko je ili to je taj ovjek.
Sredinom poslijepodneva oko dva tjedna kasnije,smei je sluajno izlazio iz
nunika upravo u trenutku kad se Kunta pribliavao. Glomazni, bijeli oklop
nestao je smeem sa ruke i prsti su mu neprekidno upletali dva lista
kukuruzovine dok je Kunta bijesno proao nabadajui takama. Sjedei unutra,
Kunti je zujalo u glavi od svih moguih uvreda koje je elio da ih moe izrei.
Kad je izaao iz nunika, smei je mirno stajao pred njim,ravnodunog izraza
lica, kao da se meu njima nikada nita nije dogodilo.Jo uvijek svijajui i
prepleui meu prstima lie kukuruza, on pokretom glave pozove Kuntu
neka poe za njim.
To je bilo toliko neoekivano i razoruavajue,da je Kunta bez rijei poao za
smeim do njegove kolibe. Kunta posluno sjedne na stolac koji mu je smei
pokazao rukom.Gledao je kako se njegov domain smjeta na drugi stolac, jo
uvijek pletui. Kunta se pitao je li taj ovjek svjestan toga da plete tono onako
kako se to radi u Africi.Nakon to je neko vrijeme zamiljeno utio, smei
pone govoriti:
uo sam za tebe kako ti lud.Ti imao sree oni tebe ne ubili. Mogli su, po
zakonu. Ba kao ovaj bijeli ovjek to meni slomio ruku kad meni bilo dosta
guslanja. Zakon kae, neko tebe ulovi kad bjei, moe tebe ubiti i njemu nema
nikakva kazna. Taj zakon bude proitan svakih est mjeseci u crkve od bijeli
ljudi. Pazi sad,nemoj ja ponem o zakoni bijelaca.Ponu graditi novo naselje,
prvo sagrade sud,za pravljenje jo vie zakoni,onda sagrade crkvu,da dokau
oni krani.Ja mislim, parliment od Virginia nita drugo ne radi samo
proglaava novi zakoni proti nigeri.Ima zakon niger ne smije nositi puku, ak
niti tap koji izgleda kao toljaga. Zakon kae dvadeset iba ako tebe uhvate bez
propusnice za putovanje, deset iba ako si gledao bijeli ovjek u oi, trideset
iba ako si digo ruku na bijeli kranin. Zakon kae niger ne smije dri
propovijed ako tamo nema bijeli ovjek da slua,zakon kae ne moe nigeru
drati pogreb ako nigeri misle da to bude sastanak. Zakon kae, odrezati tebi
uho ako se bijeli ovjek kune da ti lagao, oba uha ako kau ti lagao dvaput.
Zakon kae, ti ubijes neki bijeli ovjek, ti visi,ubije drugi niger, dobije samo
biem.Zakon kae,Indijanac ulovi pobjegli niger,dobije duhana koliko Indijanac
moe nositi. Ima zakon da brani uiti nigeri itati i pisati,ili dati nigeru neku
knjigu.ak ima zakon da nigeri ne smiju udarati u bubanj,ili neku drugu od te
afrike stvari.
Kunta je osjetio kako smei ovjek zna da ga Kunta ne moe razumjeti,ali da on
prvo voli priati, a drugo, misli kako e sluanjem Kunta moda ipak poeti
shvaati. Promatrajui lice smeeg ovjeka dok je govorio i sluajui zvuk
njegova glasa, Kunta je osjeao da bi ga gotovo mogao razumjeti. I osjetio je
elju da u isti mah plae i da se smije to doista netko razgovara s njim kao s
ljudskim biem.
Ta tvoja noga, pazi sad, ne bude samo nogi i ruki, reu oni i kitu i jaja. Ja vidio
koliko taki uniteni nigeri,pa jo rade..Vidio kako tuku nigeri dok meso
odrezano od kosti. Jedna ena niger koja bila puna sa bebom, morala leati na
lice preko jedna rupa koju iskopali za njezin trbuh i onda nju tukli.Nigeru
pukne koa od batine, oni poliju terpentina ili sipaju sol pa trljaju sa slama.
Uhvate nigera da pria o pobuni,mora plesati po eravici dok padne.Nema
skoro nita to ne smije bijeli ovjek uiniti sa niger, a ako niger od toga umre,
nije zloin ako onaj tko to napravio ili dao da se napravi vlasnik tog nigera.To
zakon.I ako ti misli to loe, treba onda slua ljudi kad priaju to se radi s oni
nigeri koje neki brod s robovi proda preko vode na oni plantai eera u
Zapadne Indije.
Kunta je jo uvijek bio kod njega i sluao i pokuavao razumjeti,kad je jedan
djeak,po rastu negdje iz prvog kafa, donio smeem njegov veernji obrok. Kad
je ugledao Kuntu u kolibi, djeak otri i ubrzo se vrati s drugim pokrivenim
tanjurom hrane za njega. Kunta i smei utke su zajedno veerali, a potom se
Kunta naglo digao da ode, jer je znao kako e uskoro ostali crnci poeti dolaziti
ovamo, ali mu smei pokretom ruke pokae neka ostane.
Kad su nekoliko minuta kasnije poeli pristizati ostali, nijedan meu njima nije
uspio sakriti iznenaenje to ovdje vidi Kuntu,posebno Bell, koja se pojavila
meu posljednjima.Kao veina ostalih, ona mu jednostavno kimne glavom ali
uz sjenku osmjeha, uini se Kunti.
U sve guem mraku smei je nastavio govoriti okupljenim crncima onako kao
to je govorio Kunti, osim to se Kunti inilo da on njima pria nekakve prie.
Mogao je zakljuiti kad bi jedna pria zavrila, jer bi se odjednom svi poeli
smijati ili postavljati upite. Tu i tamo Kunti bi uspjelo prepoznati poneku rije
koju je ve mnogo puta uo.
Kad se vratio u svoju kolibu,u Kunti se sve brkalo od razliitih osjeaja
uzrokovanih tim njegovim mijeanjem s ostalim crncima.Te je noi ostao do
kasna budan dok mu se mozak neprestano muio oko tih proturjeja i
odjednom se sjeti to mu je jednom rekao Omoro kad Kunta nije htio dati
Laminu da odgrize komad lijepog ploda manga koji je Kunta bio za sebe ubrao.
Ako stisne ruku u aku, nitko ti u nju nita ne moe staviti, niti tvoja ruka
moe neto dohvatiti.
Meutim, znao je takoer kako bi se njegov otac potpuno sloio s time da
Kunta,bez obzira na to to e se dogoditi,nikada ne smije postati nimalo nalik
na ove crne ljude. Ipak, svake je veeri osjeao neku udnu elju da ode meu
njih tamo pred kolibu smeega.Odupirao se tom iskuenju, ali je gotovo svakog
popodneva odlazio tamo, hramljui na takama, kako bi posjetio smeega dok
je sam.
Natjeram ja prste da opet rade kako treba za guslati,rekao mu je jednog dana
dok je opet upletao ono svoje lie kukuruza.
Ako bude sree, ovaj massa ovdi ode i mene kupi,pa da me posije najmi
drugima. Guslao sam ja ve po cijela Virginia, moe zaradi dobri novci i njemu i
meni. Nema puno to ja ne vidio ili ne radio, iako ti pojma nema to ja tebi
priam. Bijeli ovjek kae sve to Afrikanci znadu to je ivjeti u kolibe od trave i
trati okolo, ubijati i jesti jedan drugoga.
On naas prekine svoj monolog kao da je oekivao neku reakciju, ali Kunta je
samo sjedio na stolcu i gledao ga i sluao i nepomina, bezizraajna lica vrtio
meu prstima svoju saphie amajliju.
Razumi to kaem? Mora zaboraviti sve te trice,ree smei pokazujui na
njegovu amajliju.
Pusti to.Ne ti vie nikud,to fakt, zato lijepo se smiri i poni biti kao drugi,
Toby, uje?
Kuntino se lice zajapuri od srdbe.
Kunta Kinte! izleti mu, to ga i samog iznenadi.I smei je isto tako bio
iznenaen.
Vidi sad, on moe govoriti!Al kaem ja tebi,deko, mora zaboraviti tvoj afriki
govor.Ljuti bijeli ljudi i plai nigeri. Tvoje ime Toby. Mene zovu Gusla. On
pokae na sebe.
Reci to. Gusla! Kunta ga je tupo gledao, iako je tono shvatio to on hoe.
Gusla! Ja gusla. Razumi,gusla?
On pone iznad lijeve ruke micati desnom rukom kao da neto pili. Ovaj put
Kunta se uope nije priinjao kad ga je tupo pogledao.
Smei ustane uzrujano i iz ugla kolibe donese onu kutiju udnog oblika s kojom
ga je Kunta vidio onog dana kad je doao. Otvorio je kutiju i izvukao nekakvu
jo udniju svijetlosmeu, drvenu stvar s tankim crnim vratom i etiri napete,
tanke strune koje su ile gotovo itavom duinom tog predmeta. Bilo je to isto
onakvo glazbalo kakvo je Kunta vidio kad je na njemu svirao onaj starac s onog
prijanjeg posjeda.
Gusle! uzviknuo je smei.
Budui da su bili sami, Kunta odlui da to izrekne. On ponovi zvuk smeega:
Gusle.
Smei je izgledao zadovoljan,odloio je gusle i zatvorio kutiju. Zatim, pogleda
malo oko sebe i pokae prstom.
Vedro!
Kunta ponovi, pamtei u isti mah koja je to stvar.
Sad, voda!
Kunta ponovi.
Kad su tako spomenuli dvadesetak ili vie novih rijei, smei pone utke
pokazivati prstom na gusle, vedro, vodu, stolac, lie kukuruza i druge stvari,
lica upravljena prema Kunti poput znaka pitanja, traei da mu Kunta ponovi
pravi naziv za svaki od tih predmeta.Nekoliko rijei Kunta je spremno ponovio,
nekoliko drugih izgovorio je pogreno i smei ga je ispravio, a neke uope nije
znao ponoviti. Smei mu ponovi one rijei koje nije zapamtio i zatim ga ponovo
ispita od poetka do kraja.
Nis ti ni tako glup ko to izgleda .progunao je za vrijeme veere.
Lekcije su se nastavile slijedeih dana i potrajale vie sedmica. Kunta je s
iznenaenjem ustanovio kako ve moe razumjeti,tavie, kako ve i sam moe
razumljivo izrei smeemu,ono najosnovnije. A najvanije mu je od svega bilo
protumaiti smeem zato odbija odrei se svog imena i nasljea i zato bi
radije umro kao slobodan ovjek u bjekstvu nego da proivi ivot kao rob. Nije
znao dovoljno rijei da to izrazi onako kako bi elio, ali je znao da ga je smei
shvatio,jer se namrtio i potresao glavom.
Jednog poslijepodneva, nedugo nakon toga,kad je stigao u kolibu smeega,
Kunta tamo ve zatekne drugog posjetioca. Bio je to starac kojega je tu i tamo
viao kako kopa u povrtnjaku pokraj velike kue.Pogledavi smeega, na
njegov potvrdni znak glavom, Kunta sjedne.
Starac pone govoriti.
Ovaj Gusla meni kae ti bjeao etir puta.Vidi to te to kotalo.Nadam se
samo da ti sada nauio tvoja lekcija kao to ja nauio moja. Jerbo, ti ne inio
nita novo. U mlai dani, ja bjeao toliko puta da skoro oderali kou s mene
dok meni ne ulo u ova glava da ne ima kud bjeati. Pobjegni dvije dravi
daleko, oni to samo kau u svoji novini i bre posije ti bude ulovljen i napola
mrtav i opet tam otkud si krenio.Nema valjda ivi niger koji ne mislio o
bjeanje.ak i najsmjekaviji niger misli o to.Ali ne ima nitko da ja uo ikad
uspio pobjei. Vrijeme ti se smiri i pomiri sa stvari kakvi jesu, mjesto da troi
tvoji mladi godini ko to radio i ja, snuju ono to ne moe bit. Ja sada ve star i
iznuren. Raunam, otkada se ti rodio,tako dugo ja ve ivi ko nevaljali, lijeni,
nesposobni, uljivi niger,ko to bijeli ovjek kae da mi jesmo.Jedini razlog
massa mene ovdi dri to zna da za mene ne dobije nikakva cijena, pa da mu od
mene vie koristi da mu radim makar pol posla u oni vrt. Ali ujem od Bell da
massa tebe sutra ostavi s menom raditi.
Znajui da je Kunta shvatio tek poneku rije od onoga to mu je vrtlar govorio,
gusla potroi slijedeih pola sata tumaei Kunti to mu je starac rekao.
Govorio je sporo i jednostavnije,upotrebljavajui rijei koje je Kunta ve
nauio. Gotovo sve to je vrtlar rekao izazivalo je u Kunti proturjene osjeaje.
Shvaao je da mu starac svojim savjetima eli pomoi,a ve je pomalo i sam
poeo vjerovati kako je doista nemogue pobjei, ali ak i ako mu nikada ne
uspije pobjei odavde, on nikada ne bi mogao platiti tako visoku cijenu i odrei
se toga tko je, to je bio i kakav se rodio,samo zato da bi ostatak ivota proivio
bez bievanja. A pomisao na to da bi ostatak ivota trebao provesti kao sakati
vrtlar,ispunila ga je bijesom i osjeajem ponienja.
Meutim, samo za neko vrijeme, moda, dok ne povrati snagu. A bilo bi dobro
misliti opet o neem drugom i ponovo pod rukama ,osjetiti zemlju,ak i ako to
nije njegova zemlja.
Slijedeeg dana stari je vrtlar pokazao Kunti to treba raditi. Kunta je gledao
starca kako isti povrtnjak od korova,koji je ini se iznova nicao svakog dana i
radio je sve isto to i on. Kad je starac skidao s lia rajice crve, a s krumpira
bube i gazio ih nogama, Kunta je inio isto. Dobro su se slagali, ali osim to su
radili rame uz rame, nisu mnogo razgovarali. Obino bi starac samo mumljao i
pokretima pokazivao Kunti sve to mu je trebalo pokazati kako bi mogao
obaviti neki novi zadatak, a Kunta bi to jednostavno, bez rijei, napravio, onako
kako mu je reeno. Nije mu smetala tiina, zapravo, njegovim je uima dobro
dolo nekoliko sati dnevno odmora nakon njegovih razgovora s guslaem koji
ne bi ni trenutka zatvorio usta za itavo vrijeme dok bi Kunta bio kod njega.
Te noi, poslije veere, Kunta je sjedio na pragu svoje kolibe kada ovjek, kojeg
su zvali Gildon,koji je inae pravio hamove za mazge i konje, a takoer i cipele
za crne ljude,doe k njemu i prui mu par cipela.
Po nalogu masse, rekao je, napravio je ove cipele ba za Kuntu. Kunta je uzeo
cipele i zahvalio ovjeku kimanjem glave, zatim ih je dugo prevrtao po rukama
prije nego to se odluio da ih isproba. Bio je udan osjeaj imati te stvari na
nogama, ali pristajale su mu savreno,unato tome to je prednja polovica
desne cipele bila ispunjena pamukom.Postolar se sagne i zavee mu uzice, a
zatim predloi Kunti neka ustane i hoda malo naokolo u njima da bi vidio kako
se u njima osjea. Lijeva je cipela bila udobna, ali u desnoj nozi Kunta osjeti
nekakvo peckanje dok je nezgrapno i nesigurno koraao gore dolje ispred svoje
kolibe,prvi put bez taka. Zapazivi Kuntine smetnje s desnom nogom, postolar
mu ree kako je to zbog patrljka, a ne zbog cipele i kako e se Kunta brzo na to
naviknuti.
Kasnije, te iste veeri, Kunta je poao malo dalje, isprobavajui nove cipele, ali
desna cipela je jo uvijek bila neudobna i on izvadi neto pamuka i onda
ponovo obue cipelu. Sad je bilo bolje i on se konano osmjeli i osloni se punom
teinom na tu nogu,nije osjetio nikakvu naroitu bol. Tu i tamo, nastavila mu se
javljati sablasna bol u prstima desne noge, to mu se dogaalo od prvog dana
kad se ponovo poeo kretati,a on bi nehotino pogledao dolje i to bi ga uvijek
ponovo iznenadilo,shvatio da prstiju uope nema.Ali je nastavio vjebati u
cipelama i mnogo se bolje osjeao nego to je dopustio da mu se odrazi na licu,
ve se bio uplaio da e cijeli ivot morati hodati sa takama.
Tog istog tjedna kad se gazdina koija vratila s dueg putovanja, crni koija
Luther pouri ravno do Kuntine kolibe, glavom mu dade znak neka ga slijedi
dolje do guslaeve nastambe,i tamo je zatim Kunta gledao kako on neto govori
guslau, iroko se osmjehujui. Zatim, maui rukama prema velikoj kui i
sluei se izabranim, Kunti razumljivim rijeima, gusla protumai Kunti, a
Kunta potvrdi glavom da je razumio, kako od sada massa Waller, tuobab koji
ivi u velikoj kui, posjeduje Kuntu.
Luther kae massa upravo dobio papiri za tebe od njegov brat koji tebe prvi
imao i tako ti sada njegov.
Kao i obino, Kunta nije dopustio da mu se na licu odrazi to je osjeao. Bio je
ljut i posramljen to netko njega moe posjedovati ali u isti mah je osjeao
duboko olakanje, jer se neprekidno plaio trenutka kad e ga vratiti na onu
drugu plantau kako je nauio da se zovu posjedi tuobaba. Gusla je saekao
dok je Luther otiao, i tek je onda ponovo progovorio,dijelom se obraao Kunti,
a dijelom je govorio sam za sebe.
Nigeri ovdi kau massa William dobri gazda i fakt,ja vidio gori. Ali nije nijedan
od njih dobar. Svi oni ive od nas nigeri. Nigeri,to najvanije to oni imaju.


52. POGLAVLJE

Gotovo svakodnevno kad bi zavrio s poslom u vrtu, Kunta bi se vratio u svoju
kolibu, i nakon veernje molitve, oistio bi malu etvrtinu poda i po njemu bi
tapiem crtao arapska slova, zatim bi dugo sjedio gledajui ono to je napisao,
esto sve do veere. Zatim bi opet izbrisao napisano i tada bi ve bilo vrijeme
za odlazak do guslaeve kolibe, gdje bi s ostalima sjedio i sluao dok bi gusla
govorio. Na neki nain, te molitve i uenje, pruali su mu osjeaj da se slobodno
moe druiti s drugim crncima.Na taj nain, inilo mu se, uspjet e zadrati
samosvojnost, a da pri tom ipak ne mora biti sam.Ionako, kad bi sad recimo bili
u Africi, isto bi se tako okupljali oko nekoga slinog guslaa, samo to bi to bio
neki putujui glazbenik, ili griot koji putuje od sela do sela i pjeva uz svoju koru
ili balafon u stankama izmeu dvije uzbudljive prie koje bi ispredao iz svojih
doivljaja.
Na jednaki nain kako to rade ljudi u Africi, Kunta je poeo obiljeavati vrijeme
bacajui po jedan mali kameni u zdjelu svakog prvog jutra nakon izlaska
mlaaka.Prvo je u zdjelu bacio dvanaest raznobojnih kamenia za dvanaest
mjeseevih ciklusa,koliko je,nagaao je,boravio na onom prvom posjedu, zatim
je ubacio jo est kamenia za vrijeme koje je proveo ovdje na ovom novom
posjedu,a potom je briljivo odbrojio dvjesta etiri kamenia za sedamnaest
kia koje je napunio kad su ga oteli iz Juffurea,pa je i njih ubacio u zdjelu. Kad je
sve zajedno zbrojio, izraunao je kako je sada uao u svoju devetnaestu kiu.
I tako, ma koliko se osjeao starim, zapravo je Kunta jo uvijek bio mladi. Zar
e provesti ostatak ivota ovdje, poput starca vrtlara, gledajui kako mu s
godinama izmiu nada i ponos, sve dok mu ne ostane nita za to bi vrijedilo
ivjeti i dok konano ne istekne njegovo vrijeme? Ta ga je pomisao ispunila
uasom i odlunou da ne zavri onako kao onaj starac,teturajui po
povrtnjaku, ne znajui kojom e nogom iskoraiti ispred druge.
Jadan bi ovjek bio potpuno iscrpljen jo mnogo prije podnevnog obroka, a u
poslijepodnevnim se satima jo samo mogao priinjati da radi, i Kunta je morao
gotovo u potpunosti preuzeti na sebe teret njihova posla.
Svakog jutra, dok se Kunta saginjao nad gredicama u vrtu, dola bi Bell sa
koarom,Kunta je doznao da je ona kuharica u velikoj kui,izabrati povre koje
e tog dana pripremiti za massu. Ali, itavo vrijeme dok bi se nalazila u vrtu,
Bell ne bi ni pogledala Kuntu, ak ni onda kad bi prola sasvim uz njega. To ga
je udilo i smetalo, jer se sjeao kako ga je svakog dana dolazila njegovati dok
je leao i borio se za ivot, i kako bi mu kimnula glavom kad bi se uveer susreli
kod guslaa.Kunta zakljui da on nju zapravo mrzi i da ga je ona onda njegovala
samo zato to joj je massa tako zapovjedio. Poelio je uti to bi gusla o tome
rekao, ali znao je da mu njegov ogranieni rjenik ne bi dopustio da se dobro
izrazi ,na stranu to to bi ga bilo isuvie sram uope i postaviti to pitanje.
Jednog jutra nedugo poslije toga, starac nije doao u vrt i Kunta pomisli kako je
zacijelo bolestan.Nekoliko zadnjih dana starac je izgledao jo slabiji nego
obino.Umjesto da odmah poe do stareve kolibe i pogleda to je s njim,
Kunta pone zalijevati gredice i upati korov,jer Bell je trebala stii svakog
trena, i Kunta je mislio kako ne bi bilo dobro da u vrtu nikoga ne bude kad ona
doe.
Nekoliko minuta kasnije Bell se pojavi i jo uvijek ne gledajui Kuntu,poe kroz
vrt, punei koaru povrem dok je Kunta stajao s motikom u ruci i gledao je.
Zatim, kad je polazila, Bell nakon malog oklijevanja pogleda oko sebe, spusti
koaru na zemlju,dobacivi Kunti kratak, otar pogled i ode. Njezina je poruka
bila jasna,Kunta joj je trebao donijeti koaru do stranjih vrata velike kue, kao
to je to inae uvijek inio stari vrtlar.
Kunta je pucao od bijesa, a kroz glavu su mu prelijetale slike povorke ena iz
Juffurea kako s teretom na glavi prolaze jedna iza druge, pokraj bantaba stabla
ispod kojega su se mukarci Juffurea uvijek odmarali. Bacio je ljutito motiku i
upravo se spremao otii iz vrta kad se sjeti koliko je Bell blisko povezana s
massom. Stisnuvi zube, on se sagne, zgrabi koaru i bez rijei se uputi za Bell.
Na vratima se ona okrene i uzme od njega koaru kao da njega uope ne vidi.
Kunta se vratio u vrt kljuajui od bijesa.
Od tog je dana Kunta manje vie postao vrtlarom.Starac koji se bio teko
razbolio, doao bi ponekad kad bi smogao snage da se dovue do vrta. Radio je
poneto sve dok bi osjeao da moe,to nikad nije dugo trajalo,a zatim bi
oteturao natrag u svoju kolibu.Starac je Kuntu podsjetio na one starce iz
Juffurea koji bi,sramei se svoje slabosti, nastavljali teturati okolo po selu,
pokuavajui stalno neto raditi sve dok ne bi bili prisiljeni povui se na svoje
leajeve i konano vie gotovo uope ne bi ni izlazili iz koliba.
Jedina od novih dunosti koja je Kunti uistinu bila mrska, bilo je svakodnevno
noenje koare iza Bell. Gunajui ispod glasa, slijedio bi je do stranjih vrata,
gurnuo joj u ruke koaru s onoliko grubosti koliko bi se usuivao, zatim bi se
okrenuo na peti i ljutito se vraao na posao to je mogao brim korakom. Mada
ju je prezirao, ipak bi mu se usta ispunila slinom kad bi povremeno do vrata
doprli opojni, nadraujui mirisi jela koja je Bell kuhala.
Ubacio je dvadeset drugi kameni u svoju zdjelu kalendar kad ga jednog jutra
bez ikakvih primjetljivih znakova promjene u njezinu dranju,Bell pokretom
glave pozove u kuu. Za trenutak je oklijevao, a zatim je poao za njom unutra i
stavio koaru na stol. Trudio se da ne izgleda zapanjen udnim stvarima koje je
ugledao naokolo u toj sobi koju su oni zvali kuhinja, i upravo se okrenuo i
mislio otii, kad mu Bell dotakne ruku i prui mu dva tanka komada kruha,
izmeu kojih je bilo neto to je izgledalo kao komad hladnog goveeg mesa.
Dok je zurio u to zauen, ona ree:
Nisi nikad vidio govedinski senvi? Nee te ugristi. Ti treba ugristi njega. A
sad, ajd odavle.
Kako je vrijeme odmicalo,Bell mu je poela davati hrane vie nego to je mogao
ponijeti u rukama,obino limeni tanjur natrpan neim to se zvalo proja,
nekakav kruh kakav on nikad ranije nije okusio,zajedno sa svjee skuhanim
mladim izdancima goruice u vlastitom,izvanredno ukusnom soku.On je
vlastitim rukama zasijao sjeme te goruice ,izmijeavi zemlju u vrtu prvo sa
masnim crnim blatom, iskopanim na panjaku na kojem su pasle krave i njeni
zeleni izdanci brzo su iznikli i razbujali se.
Isto je toliko Kunta volio i nain na koji je ona kuhala dugake, tanke mlade
mahune graka koje su rasle na vrijeama ovijenim oko stabljika slatkog
kukuruza. Nikad mu nije dala neto to bi oigledno bilo svinjsko meso, iako
mu nije bilo jasno odakle to ona zna. Ali, bez obzira na to to bi mu dala, on bi
uvijek dobro istrljao tanjur krpom prije nego to bi joj ga vratio.
Najee bi je zatekao kraj tednjaka to je bila velika stvar od eljeza koja je
sadravala vatru, ali ponekad bi je naao na koljenima kako riba pod kuhinje
pepelom od hrastovog drveta i tvrdom etkom. Mada bi joj ponekad poelio
neto rei, nikada mu ne bi uspjelo svoju zahvalnost izraziti nekako ljepe nego
uobiajenim kratkim gunanjem ,kako je sada i ona njemu poela uzvraati.
Jedne nedjelje, nakon veere, Kunta je ustao kako bi malo protegnuo noge i
etao je naokolo po guslaevoj kolibi, lijeno se lupkajui po trbuhu kad smei
ovjek koji nije prestao govoriti za itavo vrijeme veere naglo prekine svoj
monolog uzvikom:
Pazi sad, ti se poeo debljati!
To je bila istina. Kunta nije bolje izgledao,niti se bolje osjeao,otkako je otiao
iz Juffurea.
Nakon dugih mjeseci pletenja kako bi ojaao prste i gusla se takoer osjeao
tako dobro kako se ve dugo nije osjeao,sve otkako su mu slomili ruku i opet
je poeo uveer svirati na svom glazbalu. Drei tu udnu stvar na dlanu lijeve
ruke i ispod brade, gusla je strugao ice onim tapom koji je ini se bio
napravljen od dugih, finih dlaka ,a uobiajena bi veernja publika uzvikivala i
gorljivo pljeskala na svretku svake pjesme.
To nita! rekao bi gusla s gaenjem.
Prsti jo nisu dosta gipki.
Kasnije kad su ostali sami, Kunta zamuckujui upita:
to je gipki?
Gusla savije i ispravi prste, zatim pone njima brzo micati.
Gipki! Gipki. Razumi? Kunta kimne glavom.
Ti jedan sretan niger, to si ti ,nastavi gusla.
Samo svagdan prtlja okolo po oni tvoj vrt. Nema puno nigeri da ima tako laki
posao na plantai puno vei nego ova.
Kunti se uini da je razumio i nije mu se svidjelo to je uo.
Radi teko.rekao je. I pokazavi glavom na guslaa u njegovoj stolici, doda:
Tee nego to. Gusla se naceri.
Ti u redu, Afrikanac!


53. POGLAVLJE

Mjeseci, kako su ovdje zvali mjeseeve cikluse, prolazili su sada mnogo bre,
i uskoro je toplo razdoblje koje se zvalo ljeto zavrilo i dolo je vrijeme etve
zajedno s mnogo vie dunosti za Kuntu i ostale. Dok su drugi crnci,ak i Bell
marljivo obavljali teke poslove na poljima, od njega se oekivalo da se brine o
kokoima,stoci i svinjama,pored svog redovitog posla u povrtnjaku. A u samom
jeku berbe pamuka, dali su mu da vozi kola uz redove beraa.Osim to je morao
hraniti prljave svinje, od ega se gotovo razbolio,Kunti nisu smetale nove
dunosti, jer se zbog toga mnogo manje osjeao bogaljem.Ali rijetko kada bi se
vratio u kolibu prije mraka,toliko umoran da bi ponekad ak zaboravio na
veeru.Ne skidajui sa sebe nita osim otrcanog slamnatog eira i cipela, kako
bi olakao tupi bol u osakaenom stopalu,bacio bi se na leaj od kukuruzovine,
navukao na sebe pokriva od jute, ispunjen pamukom, i za nekoliko trenutaka
ve bi duboko usnuo, u odjei jo uvijek vlanoj od znoja.
Uskoro su se umjesto paperjastim pamukom kola poela do vrha puniti tustim
klipovima kukuruza, a zlatno lie duhana suilo se objeeno na zraku. Klali su
se prasci, meso se rezalo na komade i vjealo iznad tinjave vatre od hikori drva,
a zrak pun izmaglice poeo se hladiti, kad su se svi na plantai poeli spremati
za etveni ples, to je bio toliko znaajni dogaaj da e mu prisustvovati ak i
massa.
Ljudi su bili toliko uzbueni, i Kunta, kad je saznao da u to nije upleten Alah
ovih crnih ljudi ,odlui i sam prisustvovati, ali samo kao promatra.
Dok je skupio hrabrosti pojaviti se na zabavi, ples je ve bio u punom jeku.
Gusla, iji su prsti postali konano opet dovoljno gipki, pilio je po svojim
icama, a jedan drugi ovjek kuckao je s dvije govee kosti jednom o drugu, i
tako davao ritam, kad netko povie:
Ples kolaa!
Plesai brzo potrae partnerice i svi poure na prostor ispred guslaa. Svaka
ena podigne nogu na koljeno partnera i oni im zaveu uzice na cipelama,
zatim gusla otegnuto povie:
Mijenjam partnera!i kad su plesai to uinili, on pone opet luaki svirati, a
Kunta zapazi kako koraci plesaa i pokreti njihovih tijela oponaaju pokrete
sadnje, cijepanja drva, berbe pamuka, mahanja kosom, berbe kukuruza, utovar
sijena vilama u kola.Sve je bilo toliko nalik na etvene plesove u njegovu
Juffureu,da je Kunta zdravom nogom ubrzo poeo udarati ritam,dok nije
shvatio to to radi, posramljen,uplaeno se ogledao da vidi je li to netko
primijetio.
Ali, nitko nije njega gledao.U tom trenutku, zapravo, gotovo su svi do jednoga
bili zagledani u vitku djevojku iz etvrtog kafa koja se saginjala i vrtjela, laka
poput pera, zabaene glave, kolutajui oima, dok je gipkim rukama izvodila
ljupke pokrete. Ubrzo su ostali plesai, iscrpljeni, stali u stranu hvatajui dah i
zadivljeno su gledali djevojku,ak je i njezinu partneru bilo teko odrati korak
s njom.Kad je on odustao, dahui, promatrai ponu vikati, a kad je konano i
ona, posrui, izala s prostora za ples, doekali su je zagluni povici divljenja i
oduevljenja.Vika se jo pojaala kad je massa Waller pruio djevojci pola
dolara za nagradu.I veselo se smijeei guslau koji se cerio i klanjao
uzvraajui pozdrav, massa napusti tagalj, a isprate ga veseli poklii. Meutim,
ples kolaa jo nije bio zavrio i drugi parovi,koji su se u meuvremenu
odmorili,poure na prostor za ples i nastave, spremni, reklo bi se, plesati itavu
no.
Kunta je leao u kolibi razmiljajui o svemu to je uo i vidio, kad se odjednom
na njegovim vratima zauje glasno kucanje.
Ko to?upitao je zaprepateno, jer za sve vrijeme otkako je ovdje, samo je dva
puta netko doao u njegovu kolibu.
Ne gnjavi, niger!
Kunta otvori vrata, jer je prepoznao glas guslaa,odmah osjeti miris alkohola u
njegovu dahu. Iako mu se to zgadilo, nita nije rekao, jer gusla je oito umirao
od elje da s nekim popria i ne bi bilo lijepo kad bi ga Kunta odbio samo zato
to je pijan.
Ti vidio massa!ree gusla.
On pojma nemao ja mogu tako dobro svira na gusli! Sad ti ekaj pa vidi ako on
nee ranira za mene da ja svira negdi za drugi bijeli ljudi da me uju pa da me
posije najme od massa!
Sav izvan sebe od sree, gusla sjedne na Kuntin tronoac s guslama preko
koljena i nastavi brbljati.
Pazi ovamo, ja svirao druge gusli uz najboljega! Ti kada uo za Sy Gilliata iz
Richmond? On zastane.
Neee, jasno da ne uo! Sad, to ti je najprvi rob niger na gusli u cijeli svijet, a ja
guslo s taj ovjek. Pazi sad, on nee svira nigdi nego na veliki balovi od bijeli
ljudi i njihovi zabavi, hou ti rei ko oni veliki bal svaku godinu kad su konske
trke i slino.Treba viditi taj niger s njegovi zlatno obojeni gusli i svileno
odijelo i sa smeu periku iGospode! da vidi koji maniri! Niger koji se zvao
London Briggs bio iza nas, on svira flautu i klarinet! Pa udri,minueti, virdinija
kadril, bubnjevi, gajde, poskoice, ak smo skakanje naokolo,nije vano to bilo,
mi natjerali ti bijeli ljudi plesati ko ludi!
Gusla nastavi tako priati jo itav sat,sve dok se nije malo otrijeznio priajui
Kunti o slavnim pjevaima robovima koji u Richmondu rade u tvornicama
duhana,o drugim nadaleko poznatim robovima,glazbenicima, koji sviraju
klaviembalo, pianoforte, i violinu, pa bilo to to bilo,a nauili su svirati
sluajui tuobabe glazbenike, koje su gazde unajmili da iz nekog mjesta koje se
zove Evropa, dou na plantae i poduavaju gazdinu djecu.
Slijedee otro, hladno jutro donijelo je poetak novih poslova.
Kunta je gledao ene kako mijeaju vrue, otopljeno salo sa lugom i vodom,
kako to zatim kuhaju u loncima,mijeajui dugakim tapovima,pa potom hlade
gustu, smeu smjesu u drvenim pladnjevima etiri noi i tri dana, kako bi se
skrutnula, i napoljetku je ohlaenu, reu u duguljaste komade tvrdog, smeeg
sapuna. S dubokim gaenjem gledao je mukarce kako vare jabuke, breskve i
ljive u neto smrdljivo to su zvali rakija, i kako to zatim toe u boce i bave.
Drugi su mijeali ljepljivu crvenu ilovau, vodu i suhe svinjske ekinje kako bi
tom smjesom zapuili pukotine to su se pojavile na kolibama.
ene su punile madrace, neke komuinom,ime je bio ispunjen i Kuntin madrac
druge onom mahovinom koju je ranije gledao kako se sui, dok je novi madrac
za massu bio ispunjen gujim perjem.
Jedan rob koji je izraivao razne stvari od drveta, pravio je sada nove kace za
rublje u kojima bi se rublje prvo moilo u sapunastoj vodi, nakon toga bi ga
ene kuhale na vatri i na koncu bacile na drvenu dasku gdje bi po njemu lupale
tapom.Onaj ovjek koji je radio sa koom ,konjske hamove, oglave i cipele za
crnce ,bio je zaposlen tavljenjem kravljih koa. A ene su raznim bojama bojile
bijelo pamuno platno koje je massa kupio da bi se od njega saila nova odjea.
I ba onako kako su to radili u njegovu Juffureu, sve su se vrijee, grmovi i
ograde u blizini koliba arenile crvenim, utim i plavim komadima platna,
izvjeenima da se sue.
Sa svakim proteklim danom zrak je postajao sve hladniji i hladniji, nebo sve
sivlje i sivlje,dok ubrzo nije zemlja opet bila prekrivena snijegom i ledom ,koji
je Kunta smatrao isto toliko izvanrednom, koliko i neugodnom pojavom.
I nije prolo puno vremena,a ostali su crnci s velikim uzbuenjem poeli
govoriti o Boiu, o emu je Kunta ve ranije bio uo. Izgleda da je to imalo
neke veze s pjevanjem, plesom, jelom i darivanjem, to je lijepo zvualo, ali, to
je izgleda, isto tako bilo na neki nain vezano i za njihova Alaha, tako da je
Kunta, mada je sada ve iskreno uivao u veernjim sjedjeljkama u guslaevoj
kolibi, odluio kako e biti najbolje ako se povue u osamu dok ne prou te
poganske sveanosti.
Nije vie uope odlazio u posjete guslau, koji je Kunta radoznalo pogledao kad
ga je slijedei put susreo, ali nije nita o tome rekao.
Zatim je dolo novo proljee, i dok je Kunta kleao meu svojim gredicama i
sadio povre, sjeao se kako su u ovo doba godine polja oko Juffurea uvijek
raskono izgledala.I sjetio se kako je, kad je bio djeak u drugom kafu, radosno
trao iza gladnih koza, u to zeleno doba godine.
Ovdje su mladi crnaca pomagali goniti i hvatati baaaing, pa bi uhvaene ovce
kako su te ivotinje ovdje nazivali,vezali dok bi se one oajniki otimale, a djeca
bi se onda natezala oko toga na koga je red sjesti na glavu vezane ovce dok joj
jedan odrasli crnac karama odsijeca gusto prljavo runo. Gusla je rastumaio
Kunti kako e tu vunu odnijeti negdje gdje e je oprati i ieljati u povjesma,
koja e zatim vratiti enama da od njih ispredu vunenu nit, a od nje e kasnije
satkati tkaninu za zimsku odjeu.
Oranje, sadnja i uzgoj povra u vrtu, slilo se za Kuntu u znojni, nejasni niz sati
od zore do sutona.Poetkom mjeseca u sredini ljeta,mjeseca koji su oni nazivali
srpanj, crnci koji su radili na poljima, vraali bi se iscrpljeni svake veeri, urei
s kosidbom trave oko pamuka,koji je ve bio izrastao do pasa i oko kukuruza,
otealog od pernatih klipova. Rad je bio teak, ali barem je u spremnicama do
vrha napunjenim prole jeseni bilo hrane u izobilju.
U to vrijeme u Juffureu, sjeao se Kunta, ljude su boljeli eluci dok bi se
prehranjivali juhom od korijenja, glista, trave i bilo ega to bi uspjeli nai, jer
voe i usjevi, tako raskono zeleni, jo nisu bili sazreli.
Sijeno je trebalo dopremiti s polja prije druge nedjelje u srpnju, saznao je
Kunta, kad e crnci s veine plantaa na ovom podruju, koje se zvalo
Spotsylvanijski okrug dobiti dozvole za putovanje do nekog mjesta gdje se
trebalo odrati nekakvo zborovanje pod atorom.
Budui da je to,ma to zapravo bilo,imalo veze s Alahom ovih crnih ljudi, nitko
nije ak ni spomenuo da bi i Kunta mogao poi sa neto vie od dvadeset
crnaca s ovog posjeda. Ovi su te nedjelje poli rano ujutro, nagurani u jedna
kola za koja su od masse Wallera dobili doputenje da ih mogu uzeti.
Gotovo svi su bili otili,toliko njih da je slijedeih nekoliko dana na posjedu bilo
malo koga tko bi mogao neto primijetiti ako bi Kunta opet pokuao bjeati, ali
on je bio svjestan toga da unato tome to se ve nauio posve dobro kretati i
to je postao prilino koristan na svom poslu, nikada ne bi bio u stanju pobjei
dovoljno daleko da ga neki od lovaca na robove ne bi mogli opet uhvatiti. Iako
se sramio priznati, Kunta je poeo pretpostavljati ivot kojim mu je ovdje na
plantai bilo doputeno ivjeti, neizbjenosti ponovnog zarobljavanja, a
vjerojatno i smrti ukoliko opet pokua bjeati.
Duboko u srcu znao je da vie nikada nee vidjeti domovinu i osjeao je kako u
njemu zauvijek umire neto dragocjeno i nenadoknadivo. Meutim, u njemu je
i dalje ivjela izvjesna nada, iako moda vie nikada nee vidjeti svoju obitelj u
Juffureu, moda e jednog dana moi zasnovati vlastitu obitelj.


54. POGLAVLJE

Prola je jo jedna godina ,tako brzo da to Kunta gotovo nije mogao vjerovati
i kamenii u njegovoj zdjeli pokazali su mu da je sada napunio dvadeset kia.
Opet je bilo hladno i opet se u zraku osjeala blizina Boia. Iako je osjeao isto
to i uvijek u odnosu na tog crnakog Alaha, svi su se tako dobro zabavljali da
je Kunta pomislio kako njegov vlastiti Alah zacijelo ne bi imao nita protiv toga
da Kunta,samo kao promatra,prati sve ono to se odigravalo za vrijeme
praznika.
Dvojica ljudi s plantae, poto su dobili od masse Wallera putnice za tjedan
dana, spremali su se otii u posjet svojim prijateljima koji su ivjeli na drugim
plantaama,jedan je od njih iao prvi put vidjeti jedno novoroeno dijete. Ali,
svaka druga koliba osim njihovih i Kuntine,bila je uskomeana nekakvim
pripremama,najee se pripremala odjea za zabavu,haljine su se ukraavale
ipkom i arenim kuglicama ili su iz spremnica donosili orahe i jabuke.
A gore, u velikoj kui, svi su Bellini lonci klokotali puni slatkih jama, zeevine i
peenog svinjskog mesa i jo mnogih jela pripravljenih od ivotinja koje Kunta
nikada nije ni vidio, ni uo za njih dok nije doao u ovu zemlju. kao to su na
primjer puran, rakun, oposum...Iako je isprva oklijevao,zamamni mrisi iz
Belline kuhinje vrlo brzo su ga naveli da okusi sve osim, naravno, svinjetine.
Takoer ga nije zanimalo okuati alkoholna pia masse Wallera, koja je gazda
obeao crncima za praznik,dvije bave jabukovae, jednu bavu vina i veliki
zemljani vr viskija, to ga je massa Waller dovezao u koiji odnekud izvana.
Kunta je, meutim, naslutio kako je neto od tog pia bilo kriom unaprijed
potroeno, a od toga je dobar dio popio gusla. Ali ne samo da su se pijanci
glupo ponaali, nego su i crna djeca trala naokolo sa tapovima na koje su
privezali osuene svinjske mjehure, pa su ih prinosili sve blie i blie vatri dok
se ne bi rasprsnuli uz glasni prasak, nato bi svi crnci poeli vikati i smijati se.
Kunta je sve to smatrao nevjerojatno glupim i odvratnim obiajima.
Kad je konano svanuo taj dan, poelo se ve od jutra piti i jesti sve u esnaest.
S praga svoje kolibe Kunta je promatrao kako gosti masse Wallera stiu na
podnevnu gozbu, a kasnije, kad su se robovi okupili ispred velike kue i poeli
pjevati,Bell je vodila,vidio je kako je massa podigao prozor, smijeei se,zatim
su on i drugi bijeli ljudi izali pred kuu i sluali i izgledali su oarani. Nakon
toga je massa poslao Bell po guslaa neka doe i svira za njih,to je gusla i
uinio.
Kunta je mogao shvatiti da crnci moraju izvravati ono to im se naloi,ali zato
su oni, kako izgleda, u tome toliko uivali? I ako bijeli ljudi toliko vole svoje
robove da ih darivaju boinim poklonima, zato ih onda uistinu ne usree i ne
podare im slobodu? Pitao se da li bi neki od ovih crnaca, koji su bili poput
kunih mezimaca, bili sposobni preivjeti,onako kako bi to Kunta mogao
ukoliko se vie nitko ne bi o njima brinuo.A zar je njemu bilo neto bolje nego
njima? Zar je on bio ba toliko drugaiji od njih? Polako ali sigurno,nije to
mogao zanijekati i on je omekao i poeo prihvaati njihov nain ivota. Najvie
ga je zabrinjavalo njegovo sve dublje prijateljstvo s guslaem.
Guslaeva sklonost alkoholu duboko je vrijeala Kuntine osjeaje, a opet zar
poganin nema pravo biti poganinom? I guslaeva hvalisavost je smetala Kunti
ali ipak je vjerovao da je sve ime se gusla hvalie stvarno istina. Meutim,
smatrao je neukusnim guslaev neotesani smisao za humor,bez ikakvog
osjeaja potovanja, a vie od svega je mrzio guslaev obiaj da ga zove niger
otkako je saznao da je to naziv kojim bijeli ljudi posprdno zovu crnce.
Ali zar nije upravo gusla preuzeo na sebe zadatak da Kuntu naui govoriti? Zar
nije ba njegovo prijateljstvo pomoglo Kunti da se konano prestane osjeati
strancem u drutvu ostalih crnaca? Kunta zakljui kako mora bolje upoznati
guslaa.
Kad se za to ukae prava prilika, najboljim zaobilaznim putem koji mu uspije
smisliti, postavit e guslau neka pitanja to su mu bila na pameti.
Meutim, u Kuntinu su zdjelu pala jo dva kamenia prije nego to je jednog
tihog nedjeljnog popodneva, kad su se svi odmarali, otiao dolje do poznate
zadnje kolibe u robovskom sokaku i zatekao tamo guslaa u jednom od rijetkih
utljivih raspoloenja.
Nakon to su izmijenili pozdrav, obojica su neko vrijeme utjeli. Zatim, tek
toliko da o neem govore, Kunta ree kako je sluajno uo gazdinog koijaa
Luthera, kad je priao da svagdje kamo odveze massu Wallera, bijeli ljudi ni o
emu drugom ne govore nego o porezima.
to su porezi, elio je znati Kunta.
Porezi, to novac koji se mora platiti ekstri na skoro sve to bijeli ovjek
kupi,odgovori gusla.
Onaj kralj preko more odrediti porezi jer hoe biti bogat.
Bilo je toliko neobino uti guslaa da tako kratko odgovara pa je Kunta
zakljuio kako je gusla zacijelo neto ljut.Sjedio je tako obehrabren neko
vrijeme utei, ali konano odlui izrei to mu je doista bilo na pameti:
Gdje ti bio prije ovdi?
Gusla je dugu, napetu minutu utke zurio u Kuntu. Zatim progovori, glasom
otrim poput noa.
Znam ja svaki niger ovdi svata misli o meni! Nekom drugom ne bi reko nit!
Ali ti drukiji. Zabuljio se u Kuntu.
Ti zna kako ti drukiji? Jerbo ti ne zna nit! Tebe bacili ovdi, odrezali ti nogu,
ti misli da ve doivio sve to ima za doivjeti! Al nisi ti jedini kome bilo
teko. Glas mu je srdito zvuao.
Ti nekad kae to ja sada tebi rei, ja tebe uhvati i zakrene tebi glavu!
Neu! izjavi Kunta. Gusla se nagne naprijed i pone tiho govoriti da sluajno
netko ne uje.
Massa koji ja imao u Sjeverna Ca'lina utopio se. Ne tie se nikoga kako. Bilo
kako bilo, istu no ja zbriem, a iza masse nije ostala ni ena, ni mladi da mene
trae.Skrivao sam se kod Injuni dok ne mislio sad moe sigurno doi ovdi u
Virginija i dalje opet guslati.
to to Virginija? pitao je Kunta.
ovjee, ti stvarno nit ne zna, jel' tako? Virginija to kolonija u koja ti ivi,
ako ti ovo zove ivot.
to to kolonija?
Ti jo gluplji nego izgleda. Ima trinajst kolonije da ine ova zemlja. Dolje na
Jug od ovdi su Ca'line, gore na Sjever su Maryland, Pennsylvania, New York i
puno drugi.Ja nikad ne bio tamo gore, a ni veina drugi nigeri.ujem kau gore
puno bijeli ljudi da ne voli ropstvo i daje slobodu naima.Za sebe, ja moe rei
da ja nekakva vrsta poluslobodni niger. Ja moram biti sa neki massa za sluaj
da me ulove batinai.
Kunta nije razumio, ali se priinjao kao da mu je sve jasno, jer nije htio da ga se
opet vrijea.
Ti kada vidio Injuni? pitao je gusla. Kunta je malo oklijevao.
Jesam neki.
Oni ovdi bili prije bijeli ljudi.Bijeli ljudi tebi kau jedan njihov na ime Kolumbo
otkrio ovo mjesto. Ali ako on naao ovdi Injuni, onda nije on otkrio, je l' tako?
Gusla se polako zagrijavao.
Bijeli ovjek smatra tko god prije njega,to se ne rauna. To on zove divljaci.
Glusla zastane kako bi uivao u svojoj duhovitosti, zatim nastavi.
Ti kada vidio tepee od Injuni?
Kunta zatrese glavom da nije. Gusla uvue tri ispruena prsta u jednu krpicu.
Prsti to tapovi, a krpa koe. Oni ive tu unutra. On se nasmijei.
Zato to ti iz Afrika, sigurno misli kako sve zna o lov i slino, ali nema niko
lovi i putuje bolje od Injun. On jedanput bio negdi odma u glavi ima cijela karta
kako iao. Ali zato mame od Injuni ,oni njih zovu squaw ,nose svoji mladi na
lea, isto kako ujem vai mame radi u Afrika.
Kunta se iznenadi otkud to gusla zna i nije mu to uspjelo sakriti. Gusla se
ponovo nasmijei i nastavi s lekcijom.
Neki Injuni mrze nigeri, a neki nas voli Nigeri i zemlja to za Injuni veliki
nevolje za bijeli ljudi.Bijeli hoe sva zemlja od Injuni i mrzi oni Injuni koji
skriva nigeri!
Guslaeve su oi ispitljivo zurile u Kuntu.
Vi Afrikanci i Injuni napravili ista greka,pustili bijeli u svoja kua. Ponudi
bijeli ovjek jesti i spavati i se okrenuo on tebe nogom van ili te baci u zatvor!
Gusla opet zastane. Zatim naglo prasne:
to mene ljuti sa vas afriki nigeri, pazi amo! Ja znao pet ili est to bili tono
ko ti! Ne znam kako to uope ja poeo govori sa tobom! Vi doete ovdi kod nas
i mislite nigeri ovdi treba biti kao vi! Kako ti misli mi moemo znati o Afrika ?
Nismo nikad bili tamo, niti budemo ikada ii!
Ljutito buljei u Kuntu, on zauti.
I plaei se da gusla ponovo ne bi poeo na njega vikati, Kunta ubrzo ode, ne
rekavi vie ni rijei, duboko potresen onim to mu je gusla rekao. Ali to je
vie o tome razmiljao, nakon to se vratio u svoju kolibu, sve se bolje osjeao.
Gusla je pred njim skinuo svoju masku, to je znailo da je poeo stjecati
povjerenje u Kuntu.Prvi put u nekom od poznanstava koje je sklapao u toku
ove tri kie otkako su ga ukrali iz njegove domovine,Kunta je zaista poeo
nekoga upoznavati.


55. POGLAVLJE

Slijedeih nekoliko dana, dok bi radio u vrtu, Kunta je puno razmiljao o tome
koliko mu je dugo vremena trebalo dok je shvatio koliko malo on zapravo zna o
guslau i koliko mnogo toga o tom ovjeku tek treba saznati. Gotovo sigurno,
razmiljao je, i stari vrtlar,kojega je Kunta iao tu i tamo posjetiti, takoer nosi
pred njim krinku. A ni Bell nije mnogo bolje poznavao, iako bi on i ona sada
svakog dana malo porazgovarali,bolje reeno, Kunta je veinom sluao,dok bi
jeo ono to bi mu Bell toga dana dala,meutim, njihov se razgovor uvijek
odnosio na sitne, svakodnevne stvari, nije bilo nieg osobnog.
Kunta se sjeti kako su i Bell i vrtlar ponekad izgledali kao da mu ele neto rei,
ili bi neto natuknuli, ali nikada to ne bi doveli do kraja. Oboje su openito bili
vrlo oprezni ljudi, ali njemu se inilo kao da su posebno oprezni u odnosu na
njega.Odluio ih je oboje bolje upoznati. Prilikom svoje slijedee posjete starom
vrtlaru, Kunta pone na svoj zaobilazni, mandingo nain, upitavi o neemu to
je uo od guslaa. On ree kako je uo za batinae, ali da ne zna tko su oni, ni
to su.
To ono podlo sirotinjsko bijelo smee to nikad posjedovalo vlastiti niger u
ivotu!,zaagreno odgovori stari vrtlar.
To jedan stari zakon u Virginija o patrolima na putovi i svuda gdi nigeri ii, a
bijeli moe batinati i baciti u tamnicu svaki niger koji nae bez napismena
dozvola od njihov massa. A koga najme za to raditi ,to taki siromani bijeli koji
uiva loviti i batinati tui nigeri jer on nema ni jedan svoj niger. Razumi ta iza
toga,svi bijeli ljudi u smrtni strah da svaki niger koji bez kontrola odma smilja
pobunu. Fakat, batinai nita ne vole tako kao rei neki niger sumnjiv za
pobuna i upasti mu u kua i skinuti ga gologa do koe pred njegova ena i
mladi i mlatiti ga do krvi.
Opazivi Kuntino zanimanje, a zadovoljan zbog posjete, stari vrtlar nastavi:
Massa koji mi imamo ne misli da to dobro. Zato kod njega nema nazornik. On
kae nee niko tue njegovi nigeri. On kae njegovi nigeri naziru sam sebe, rade
poso kako znaju i ne kre nigda njegovi propisi. On se kune da sunce ovdi nigda
ne bude ogrijati niger koji prekri njegovi propisi.
Kunta se pitao kakvi su to propisi, ali vrtlar je nastavio govoriti.
Razlog to massa taki zato to on iz familija to bila bogata prije nego oni doli
ovdi iz ona Engleska preko vode. Ti Walleri uvijek bili ono to veina massa
ovdi samo hoe izgleda da oni jesu. Jerbo veina od ovi masse nisu nit nego
bijedni lovci rakuna koji zgrabili komadi zemlje i jedan,dva nigeri koje onda
tjerali raditi ko stoka i od njihov rad dalje irili imanje.Nema puno plantai da
ima puno robovi. Veina samo moda od jedan do pet ili est nigeri. Nas
dvadeset ovdi ini ova plantaa prilino velika.Dva od svaki tri bijeli ljudi
uope nema nikakvi robovi,tako ja uo. Oni drugi, zbilja veliki plantai sa
pedeset ili stoju robovi, to veinom ondi gdi je crna zemlja. to one osuene
rijeke dolje u Luisiana, Miss'ippi, isto ima toga u Alabama i onda oni obali u
Geo'gia i Juna Ca'lina gdi sade riu.
Koliko ti star? upita Kunta iznenada. Vrtlar ga pogleda.
Stariji nego ti i bilo ko drugi misli ja biti.
Sjedio je za trenutak kao da razmilja.
Kad ja bio dijete, jo sluao indijanski ratni poklii.
Sjedio je asak utke, pognute glave, zatim je pogledao Kuntu i zapjevao:
Ah yah, tair umbam, boozvah. Kunta je sjedio skamenjen.
Kee-lay zee day nic olay, man lun dee nic o lay ah wan nee.
Zastavi, starac ree:
Moja mama to znala pjevati. Kae ona to nauila od svoja mama koja dola iz
Afrika, isto kako ti. Ti zna po ti zvukovi odakle ona dola?
Zvui ko Serere pleme,ree Kunta.
Ali ja ne znam ti rijei. Samo uo Serere na brod to mene doveo ovdi.
Stari vrtlar se ustraeno ogleda oko sebe.
Mora zaepi s to pjevanje. Neki niger moe uje i kae massa. Bijeli ljudi nee
nigeri govore nikakvo afriki.
Kunta se upravo spremao rei kako nema dvojbe da je starac njegov zemljak iz
Gambije, od krvi Jolofa s njihovim visokim nosom i tankim usnicama i koom
koja je jo intenzivnije crna nego u veine drugih plemena Gambije. Ali kad je
stari vrtlar rekao ono to je rekao, Kunta odlui kako e biti bolje ne govoriti o
tom. I tako on promijeni temu i upita starca odakle je i kako je dospio na ovu
plantau. Vrtlar mu nije odmah odgovorio. Ali konano ree:
Niger koji patio mnogo kao ja, nauio mnogo.. i on zabrinuto pogleda Kuntu
kao da se odluuje da li da nastavi ili da uti.
Ja prije bio pravi ovjek. Mogao svinuti eljezna ipka preko koljeno. Mogao
sam podignem vrea s brano pod koja mazga padne. Ili dignuti odrasli ovjek
za pojas i drati ga s jedna ruka ravno iznad glave.Ali, ja puno radio i tukli
mene dok ne bio pola mrtav prije nego moj massa koji to sa mnom radio
prepisao mene na ovi massa za ono to on njemu bio duan.On zastane.
Sad ja postao onemoan i samo eli odmara to vremena jo meni ostalo.
Oi su mu ispitivaki gledale Kuntu.
Sto posto ne znam zato ja tebi ide ovo rei. Ja za istinu ne tako loe kako to
izgleda, razumi? Ali massa nee mene proda dotle dok misli da ja loe. Nego,
vidim ti ve nauio neto o to kako da radi u vrtu. Starac je malo oklijevao.
Ja bi mogo doi tamo pomoi ako ti to eli,ali ne previe. Od mene vie nema
puno korist .tuno zakljui starac.
Kunta zahvali starcu na ponudi, ali ga uvjeri kako e se on i sam moi sasvim
dobro snai. Nekoliko minuta kasnije on se oprosti, i dok je iao prema svojoj
kolibi, rasrdi se na sama sebe zato ne osjea vie saaljenja prema starcu. Bilo
mu je ao to se starac u ivotu toliko muio, ali nije mogao suosjeati s nekim
tko se jednostavno izvrnuo na lea i predao.
Ve slijedeeg dana, Kunta odlui pokuati moe li i Bell navesti da progovori.
A kako je znao da ona najradije govori o massa Walleru, on pone razgovor s
pitanjem zato massa nije oenjen.
Massa bio oenjen, jasno,on i miss Priscilla, u istu godinu kad i ja dola ovdi.
Ona bila lijepa kao kolibri. I jedva malo vea od ta tiica. Zato i dolo tako da
umrla u porodu s njihova prva beba. Beba je bila curica i ona umrla. Ja mislim
to bilo najstranije vrijeme koje neko doivio na ova plantaa. I odonda massa
nikad vie isti ovjek. Samo radi, radi, radi, nekad izgleda kao da hoe sebe
ubiti.On ne moe podnijeti neko bolestan ili ranjen ako on moe pomoi. Massa
spreman lijeiti neku bolesnu maku isto ko i ranjenog nigera za koji uje, kao
oni tvoj gusla s kojim ti uvijek pria ili kada tebe donijeli ovdi. Massa bio tako
ljut zbog to oni uinili s tvoja noga ,ak otiao tebe kupi od svoj roeni brat
John. I zato to on takav, oni ludi prosjaki lovci na nigeri koje tvoj bivi massa
unajmio rekli da ti njih pokuao ubiti.
Kunta je sluao, shvaajui kako,dok je upravo poinjao razumijevati skrovite
osebine i dimenzije crnaca, nikada nije ni pomislio kako i bijeli ljudi mogu imati
nekih svojih, ljudskih patnji, iako im se nikada ne moe oprostiti njihovo
sveukupno ponaanje. I on osjeti elju da sve to moe rei Belli,kad bi samo
znao bolje govoriti jezik bijelih ljudi i poeli joj ispriati onu priu njegove bake
Nyo Boto o djeaku koji je pokuao pomoi krokodilu uhvaenom u stupicu,
priu koju bi Nyo Boto uvijek zavrila, rijeima:U ivotu se dobro,esto
uzvraa zlom.
Misao na domovinu podsjeti Kuntu na neto to je ve odavno elio rei Bell, i
sad mu se uini kako je ovo ba pogodan trenutak. Izuzimajui smeu boju
njezine koe, ree joj Kunta ponosno, ona je izgledala gotovo kao neka lijepa
ena iz Mandingo plemena.Nije trebao dugo ekati na njezin odgovor na tu
njegovu veliku pohvalu.
O kakvim glupostima pria?rekla je razdraljivo.
Ne znam zato bijeli ljudi stalno dovlae puni brodovi vas afriki nigeri!


56. POGLAVLJE

Slijedeih mjesec dana Bell uope nije htjela govoriti s Kuntom,ak je sama
nosila koaru natrag u veliku kuu kad bi dola u vrt po povre. Zatim, jednog
ponedjeljka rano ujutro, dola je u vrt trei, s oima razrogaenim od
uzbuenja i uurbano poela govoriti:
erif ba sad odjahao! On rekao na massa kako gore na Sjever bila velika
borba, negdje to zovu Boston! To bijeli ljudi bijesni zbog kraljevi porezi, od oni
kralj preko velike vode. Massa zvao da Luther upregne koiju za ii u sjedite
okruga. Massa izvan sebe!
U vrijeme veere, svi su se okupili oko guslaeve kolibe kako bi uli njegovo i
vrtlarevo miljenje, budui da je vrtlar bio najstariji u robovskom sokaku, a
gusla je najvie putovao i najvie znao o svijetu.
Kad to bilo?pitao je netko. Vrtlar odgovori:
Dakle, sve to mi uje od gore sa Sjever, mora biti da se dogodilo puno ranije.
Gusla nadoda.
Ja sluo da od tamo gdje taj Boston, deset dana to najbre to brzi koni mogu
donesu glas ovdi u Virginija.
Kad je sumrak poeo prelaziti u no, gazdina se koija vratila. Luther pouri do
robovskog sokaka s novim pojedinostima koje je uspio prikupiti:
Kau da jedne noi ljudi u taj Boston tako se bili rasrdili zbog ti kraljevi
porezi da navalili na kraljevi vojnici. Ovi vojnici poeli pucati i prvi koji ubijen
bio jedan niger sa ime Crispus Attucks. Oni zvati to bostonski masaker!
Slijedeih nekoliko dana malo se o emu drugome govorilo, a Kunta je sve to
sluao, ne shvaajui ba sasvim o emu se tu zapravo radi i zato se bijeli
ljudi,pa ak i crnci ,toliko uzbuuju zbog neega to se dogaa tako daleko
odavde. Jedva bi proao koji dan da se dva ili tri crnca koji bi tuda prolazili, ne
bi oglasilis velike ceste: Ju-hu-a-hu! donosei nove glasine. A Luther im je
redovito donosio izvjetaje od robova iz drugih velikih kua, posluitelja s
stajama i drugih koijaa s kojima bi usput razgovarao uvijek kad bi massa
odlazio nekom bolesniku ili na sastanke s drugim massama u njihovim velikim
kuama,gdje bi masse zajedniki raspravljali o tome to se zbiva u Novoj
Engleskoj ,ili kad bi ga vozio u sjedite okruga, ili u neki od oblinjih gradova.
Bijeli ljudi ne moe ima tajna,ree gusla Kunti.
Oni sebe poplavili sa nigeri. Nema puno to oni rade, jedva ima da negdje odu,
a da neki niger ne slua i gleda.Ako oni jesti i priati, tu djevojka niger to
posluuje i dok se pravi gluplja nego to zapravo, ona pamti svaka rije to
uje.ak ako bijeli ljudi postane tako strah da oni ponu govoriti slovo po slovo,
ako neki niger tu blizu,on brzo ponovi svako slovo prvom od oni nigeri koji zna
iz toga napraviti to bilo reeno. Ja tebi kae, ti nigeri nee idu spavati dok ne
uje to bijeli ljudi tamo govorili.
Vijesti o onome to se dogaalo gore na Sjever nastavile su stizati komadi
po komadi za vrijeme ljeta i dalje u toku jeseni.
Zatim, kako je vrijeme prolazilo, Luther ih je poeo izvjetavati kako,mada su
bijeli ljudi bili toliko uzbueni zbog poreza ,to nije bila njihova jedina briga.
Oni kau da ima okrugi u kojima dva puta vie nigeri nego bijeli ljudi. I sad oni
zabrinuti da oni kralj preko vode moe pone nuditi sloboda za nigeri ako se
oni hoe tui sa bijeli ljudi.
Luther saeka da se stiaju povici iznenaenja u njegovoj publici.
Fakatree ja uo da neki bijeli ljudi tako strah da poeli zakljuavati po noi
vrata, ak prestali govoriti ispred kuni nigeri.
Kunta je kasnije tjednima leao nou budan na svom leaju,razmiljajui o
tome to bi to znailo sloboda za nigeri.Koliko je on mogao naslutiti, to bi
znailo da vie uope ne bude nikakvog masse, da bi svatko mogao raditi to
hoe, ii kamo hoe. Ali, zakljui on konano,bilo je smijeno misliti kako bi
bijeli ljudi vozili crnce itav dugi put preko velike vode da bi za njih ovdje radili
kao robovi i onda ih jednostavno oslobodili. To se nikada nee dogoditi.
Malo prije Boia, stigli su u posjetu neki roaci masse Wallera, a njihov se crni
koija dobro najeo u Bellinoj kuhinji i usput joj se oduivao najnovijim
vijestima.
Sluao neko kae da preko u Geo'gia,rekao je.jedan niger sa ime George
Leile, dobio od bijeli ljudi baptisti dozvolu da moe propovijeda nigeri uz cijelu
rijeku Savannah.Kau on u Savannah poeo crkvu od afriki baptisti. To prvi
put to ja uo za nekakvu nigersku crkvu . . .
Bell ree:
Ja sam ve ula prije za jednu u Petresburg, ovdi u Virginija. Nego reci, ti uo
neto o neredi kod bijeli ljudi gore na Sjever?
Dakle, uo sam priati da prije neko vrijeme jako puno vani bijeli ljudi imalo
veliki sastanak u ona Philadelphia. Oni to zovu Prvi kontinentalni kongres.
Bell odvrati kako je ve ula o tome. Zapravo, ona je o tome, s mnogo napora,
itala u novinama masse Wallera koje su se zvale Virginia Gazette i zatim je
sve ispriala starom vrtlaru i guslau. Oni su bili jedini koji su znali da Bell zna
pomalo itati. Kad su nedavno o tome razgovarali, vrtlar i gusla su se sloili
kako Kunti ne treba nita govoriti o toj Bellinoj sposobnosti. Istina, on je znao
utjeti,poeo je shvaati i izraavati se neoekivano dobro za jednog Afrikanca,
ali oni su osjeali da on ipak jo ne bi mogao u potpunosti ocijeniti kako bi
ozbiljne mogle biti posljedice ako bi massa makar samo naslutio da ona zna
itati,prodao bi Bell jo istog dana.
Poetkom slijedee godine ,1775,gotovo svaka vijest koja bi stigla iz bilo kojeg
izvora, sadravala je neke novosti iz Philadelphije.ak i ono malo to je Kunta
uo i mogao razumjeti, jasno je govorilo o tome kako se bijeli ljudi pribliavaju
tekoj krizi u odnosima s onim kraljem preko velike vode, u zemlji koja se zvala
Engleska.A bilo je mnogo vike oko toga kako je neki massa Patrick Henry
kriknuo:
Dajte mi slobodu, ili mi dajte smrt!
Kunti se to dopalo, ali nije mogao shvatiti kako je to mogao rei jedan
bijelac,njemu su bijeli ljudi izgledali prilino slobodni.
Mjesec dana kasnije stigla je vijest kako su dvojica bijelih, po imenu William
Dawes i Paul Revere, jurili na konjima da nekoga opomenu kako se na stotine
kraljevih vojnika uputilo prema nekom mjestu koje se zvalo Concord s
namjerom da unite puke i metke to su tamo bili uskladiteni. I ubrzo nakon
toga uli su kako su estokoj bitki kod Lexingtona nekakvi minutai izgubili
samo aicu svojih ljudi, a pobili preko dvije stotine kraljevih vojnika. Nepuna
dva dana kasnije, stigao je glas o tome kako ih je jo tisuu izginulo u krvavoj
bitki kod mjesta Bunker Hill.
Bijeli ljudi u sjedite okruga smijati se i govoriti kako kraljevi vojnici nose
crveni kaputi da se ne vidi krv,priao je Luther.
uo sam da neto te krvi uinili tei oni nigeri koji se bore zajedno s bijeli
ljudi.
Kamo god bi doao, rekao im je, svugdje se prialo o tome kako masse u
Virginiji pokazuju neuobiajeno mnogo znakova sve veeg nepovjerenja prema
svojim robovima ak prema njiovi najstariji kuni nigeri! Uivajui u svojoj
novosteenoj poziciji medu crncima iz robovskog sokaka, Luther se vratio kui
s jednog putovanja u lipnju i zadovoljno ustanovio kako njegova publika ve s
nestrpljenjem eka na njegove najnovije vijesti.
Ima neki massa George Washington kojega izbrali da vodi vojska. Jedan mi
niger rekao da uo taj massa ima velika plantaa s mnogi robovi.Rekao je jo
kako je uo da su u Novoj Engleskoj oslobodili neke robove kako bi ih pridobili
da se zajedno s bijelima bore protiv crvenih kaputa.
Znao sam!uzviknuo je gusla.
Nigeri budu uvueni u ta borba i pobijeni, ba kao u oni rat izmeu Francuzi i
Indijanci. Onda im rat gotov, bijeli ljudi opet lijepo opet nastavi udri biem po
nigeri!
Moda ne bude tako,ree Luther.
uo sam neki bijeli ljudi, to zovu sebe kvekeri sastavili udruenje proti
ropstva gore u ta Philadephija.Ja mislim, ima bijeli ljudi koji jednostavno nee
vjeruju da nigeri mora biti robovi.
To ja isto ne vjerujemdobaci gusla.
esto su pojedinosti o vijestima koje bi donosila Bell zvuale kao da ona o tome
raspravlja sa samim gazdom,dok Bell konano nije priznala kako je
prislukivala kroz kljuanicu blagovaonice svaki put kad bi massa imao goste,
jer nedavno joj je massa odrjeito rekao neka samo poslui jelo i neka odmah
izae i za sobom zatvori vrata, a onda je ula kako je massa poao za njom i
zakljuao vrata.
A ja taj ovjek pozna bolje od njegova mama! gunala je u negodovanju.
to on govorio tamo kad zakljuao vrata? pitao je gusla nestrpljivo.
Dakle, veeras je rekao da izgleda nema naina izbjegnuti borba s engleski
ljudi.On misli oni brzo poalju ovamo veliki brodovi puni vojnika. Kae jo kako
samo u Virginija preko dvjesto iljada robovi i da najvea briga ako Englezovi
ikada pobune nas nigeri proti bijeli masse. Massa rekao da on sebe osjea
lojalan kralju ko svaki drugi, ali nema niko izdri oni porezi.
General Washington uinio da prestali uzimati nigeri u vojska,priao je
Luther ,ali neki slobodni nigeri gore na Sjever kau oni isto dio od ova zemlja i
hoe se boriti.
Oni sigurno imati skoro priliku za boriti se,samo neka dosta bijelih bude
ubito odvrati gusla.
Ti slobodni nigeri ludi.
Meutim, vijest to je stigla dva tjedna kasnije bila je jo znaajnija.Lord
Dunmore, kraljevski guverner Virginije, proglasio je slobodu za sve robove koji
su spremni napustiti svoje plantae i doi sluiti na njegovoj engleskoj flotili,
sastavljenoj od nekoliko fregata i ribarskih brodova.
Massa lud od bijesa,izvijestila je Bell.
ovjek koji doao na veeru kae puno se pria o tome kako oni robovi koji
sumnjivi da hoe ii treba u lance i u tamnicu,ak i ako sumnjivi da samo misle
o tome i da jo moda treba oteti i objesiti ti lord Dunmore.

Kunti su dali da poji i hrani konje uzrujanih i uzbuenih massa koji su dolazili
posjetiti smrknutog massu Wallera.I Kunta je priao ostalima kako su neki
konji bili natopljeni znojem od dugog napornog tranja, i kako su neki masse
ak sami vozili svoje koije. Jedan od njih, priao je drugim crncima, bio je John
Waller, brat njihova gazde, ovjek koji je Kuntu kupio kad su ga skinuli sa
broda prije osam godina. I poslije toliko vremena, Kunta je ve na prvi pogled
prepoznao to omraeno lice, ali on je samo dobacio Kunti uzde, ne pokazujui
ni najmanjim znakom kako ga je prepoznao.
A to to tebi udno?rekao je gusla.
Massa kao on nee govori bardan nikakvom nigeru. Posebno ako se sjetio ko
si ti.
Tijekom slijedeih nekoliko sedmica, Bell je kroz kljuanicu saznala kako je
massu Wallera i njegove posjetioce uznemirila i razbjesnila vijest o tome da
tisue robova u Georgiji,Junoj Carolini i Virginiji drsko bjee sa svojih plantaa
i pridruuju se lordu Dunmoreu. Neki su posjetioci rekli kako su uli da se
odbjegli robovi jednostavno upuuju prema Sjeveru. Meutim, svi su se bijelci
sloili kako treba hitno poeti uzgajati krvoedne pse za lov na ljude.
Zatim je jednog dana massa Waller pozvao Bell u dnevnu sobu i dva puta joj je
polako naglas proitao jedan oznaeni pasus u njegovoj Virginia Gazette.
Zapovjedio je Bell da to pokae i prenese ostalim robovima i dao joj je novine.
Ona ga je posluala i svi su to primili jednako kao i ona s vie srdbe nego
straha. Nemojte, crnci, podlei iskuenju koje vas vodi u propastbez obzira
na to hoemo li mi patiti ili neemo, ako nas napustite, vi ete sasvim sigurno
patiti.
Prije nego to je vratila Gazette, Bell je jo za sebe prouila nekoliko drugih
vijesti, skrovito, u svojoj kolibi,a meu tim vijestima bili su izvjetaji o stvarnim
ili predvienim pobunama robova. Kasnije je massa vikao na nju zato nije
vratila novine prije veere i Bell se plaui ispriavala.
Ali, ubrzo ju je massa opet poslao robovima s novom porukom,ovaj put to je
bila vijest da je Parlamant Virginije izglasao dekret prema kojem se osuuju na
smrt bez sveenika svi crnci i drugi robovi koji pripremaju pobunu ili
ustanak.
to to znai ?upitao je jedan od onih to su radili na poljima, a gusla mu
odgovori:
Pobuni se i bijeli ljudi nee zvati nikakvi propovjednik dok te budu ubijali!
Luther je uo kako su se neki bijeli ljudi koji se zovu torijevci i neki drugi koji
se zovu koti, pridruili Englezima.
A erifov niger meni kae da oni lord Dunmore unitava plantai uz rijeku i
pali velike kue i kae nigeri na te planti neka dou i pridrue sa njegovi
vojnici, a on njih bude osloboditi.
Luther ispria kako u Yorktownu i po drugim gradovima svakog crnca kojeg
ulove izvan kue poslije mraka izbiuju i bace u zatvor.
Boi te godine samo se zvao Boi. Lord Dunmore, ulo se, jedva je uspio
pobjei pred razbjenjelom gomilom u sigurnost svog komandnog broda.A
tjedan dana kasnije, stigla je nevjerojatna vijest kako je Dunmore ukotvio svoju
flotilu ispred Norfolka i zapovijedio da se grad ima isprazniti u roku od jednog
sata. Zatim su njegovi topovi poeli bombardirati grad, to je izazvalo strane
poare, i od velikog dijela Norfolka ostao je samo pepeo. U onom dijelu grada
koji je ostao poteen od poara, javljala je Bell, nedostajalo je hrane i vode i
izbila je groznica koja je pobila toliko ljudi da su se vode kanala Hampton
Roads zacrnjele od naduvenih tijela koje je plima nosila na obalu.
Kau zakopavaju ih u pijesak i mulj.priao je Luther.
A puno nigeri skoro mrtvi od glad i strah na oni engleski brodovi.
Prevrui po pameti sve te strane vijesti i dogaaje,Kunta je na neki
neobjanjivi nain osjeao kako sve te patnje,valjda ipak moraju imati
nekakvog smisla, kako to mora biti Alahova volja. Bez obzira na to to e se iz
svega toga izroditi, kako za crne, tako i za bijele, bit e onako kako to Alah bude
elio.
Bilo je to poetkom godine 1776. kad su Kunta i ostali uli kako je General
Cornwallis doao iz Engleske s brodovima punim mornara i vojnika i pokuao
preploviti veliku rijeku York, ali je strana oluja razbila brodovlje. Zatim su uli
kako se opet sastao Kontinentalni kongres i kako je grupa massa iz Virginije
predloila potpuno odvajanje od Engleske. Zatim su dva mjeseca stizale manje
vane vijesti, dok se jednog dana Luther nije vratio iz sjedita okruga donosei
vijest kako je 4. srpnja odran jo jedan sastanak.
Svi bijeli ljudi koje ja vidio samo priaju o taj sastanak.Neto o nekakva
Dekoracija za nezavisnost.uo sam kau massa John Hancock napiso svoje ime
pod ta Dekoracija ba veliko, tako da se kralj ne mora mui da ga vidi.
Sa svojih slijedeih putovanja do sjedita okruga, Luther se vraao s priama o
tome kako su u Baltimoreu pronijeli kroz ulice lutku kralja,napravljenu od krpa
u naravnoj veliini i bacili je na lomau, oko koje su bijeli ljudi vikali: Tiranin!
Tiranin! A u Richmondu su puke ispaljivale salve metaka u zrak dok su bijeli
ljudi vikali, mahali bakljama i nazdravljali jedni drugima.
Dok su ili kroz utihli robovski sokak, stari vrtlar ree Kunti:
Ovako ili onako nigeri nema zato vikati. Englezovi ili ovi ovdi, sve to bijeli
ljudi.
Kasnije, u toku tog ljeta, Bell je uzbueno dotrala u robovski sokak nosei
vijest koju je ula od jednog gosta na veeri,kako je Parlament Virginije
nedavno izglasao zakon prema kojem kae on, uzimaju nigeri u vojsku za
bubnjare, gajdae i pionire.
to pioniri? pitao je jedan crnac.
To ti znai tebe stave ide napred prvi, pa prvi pogine!odgovorio mu je
gusla.
Luther je uskoro donio kui uzbudljivu priu o velikom okraju u samoj
Virginiji, u kojem su se robovi borili na obje strane.Pod kiom metaka iz
muketa stotina torijevaca i crvenih kaputa, s kojima se zajedno borila skupina
crnaca i kanjenika,jedan je manji odred bijelih kolonijalaca i njihovih crnaca
bio odbaen preko mosta, ali je u zaelju jedan vojnik, crnac, po imenu Billy
Flora, istrgnuo i pobacao u vodu dovoljno dasaka sa mosta tako da su engleske
snage bile prisiljene zaustaviti se i povui, pa su tako snage kolonijalista bile
spaene.
Trgao daski iz mosta! To morao biti neki puno jaki niger! uzviknuo je vrtlar.
Kad su Francuzi uli u rat na strani kolonijalista godine 1778, Bell je prenosila
vijesti kako,jedna za drugom, sve drave ozakonjuju regrutiranje robova uz
obeanje slobode nakon to dobiju rat.
Sad jo samo dvije dravi koje kau one nikad ne puste nigeri u vojsku, to
Juna Ca'lina i Geo'gia.
To jedina dobra stvar to ja ikada uo o te dvije dravi! ree gusla.
Ma koliko mrzio ropstvo, Kunti se inilo kako odluka bijelih ljudi da crnima
daju puke ne moe donijeti nikakva dobra. Kao prvo, bijeli e uvijek imati vie
puaka od crnaca, pa bi prema tome svaki pokuaj pobune zavrio sigurnim
porazom. I sjetio se kako su u njegovoj domovini tuobabi davali puke i metke
zlim poglavicama i kraljevima dok se na kraju nisu poeli boriti crnci protiv
crnaca, selo protiv sela, prodajui one koje bi pobijedili,svoj vlastiti narod u
lance.
Jednom je Bell ula massu kako kae da je ak pet tisua crnaca, i slobodnih i
robova, ukljueno u borbe, a Luther je redovito donosio prie o crncima koji su
se borili i umirali rame uz rame sa svojim massama. Luther je takoer priao o
nekim u potpunosti crnakim odredima odande gore na Sjeveru, ak o
jednom crnakom bataljonu koji se zvao Ameriki drijepci.
ak i njihov pukovnik niger ,rekao je Luther.
Njemu ime Middleton.On s osmijehom pogleda guslaa.
Ti nikad ne pogoditi to taj Middleton!
Kako misli? upita gusla.
On isto gusla! I sad ba vrijeme za malo guslati!
Zatim im Luther odmumlja, pa otpjeva novu pjesmu koju je uo u sjeditu
okruga. Melodija je bila tako zarazna i tako je lako ulazila u uho da su uskoro
poeli pjevati i neki drugi crnci, a ostali su poeli udarati tapovima ritam.
Yankee Doodle u grad uo, jaui na konju . . .
A kad je gusla poeo svirati novu melodiju, djeca iz robovskog sokaka poela
su plesati i pljeskati rukama.
Poetkom svibnja godine 1781. dola je i zapanjujua pria o tome kako su
crveni kaputi unitili plantau zvanu Monticello,koje je vlasnik bio massa
Thomas Jefferson.Usjevi su uniteni, tagalj spaljen, stoka rastjerana, a
napadai su odveli sve konje i trideset robova.
Bijeli ljudi govoriti da Virginija mora biti spaena,izvijestio ih je Luther, i
uskoro im je priao o radosti bijelaca kad se armija generala Washingtona
uputila prema Sjeveru.
A puno nigeri u ta vojska!
Listopad je donio izvjetaj o tome kako su ujedinjene snage Washingtona i
Lafavattea zasule mecima i topovskim granatama Yorktown,napadajui
Engleza Cornwallisa. I uskoro su doznali i za druge bitke to su se rasplamsale
u Virginiji, New Yorku, Sjevernoj Carolini, Marylandu i u drugim dravama.
Zatim, u toku treeg tjedna tog mjeseca, stigla je vijest koja je izazvala klicanje
ak i u robovskom sokaku:
Cornwallis se predao! Vie nema rat! Sloboda je osvojena!
Luther je sad jedva imao vremena malo odspavati izmeu vonji,a massa se ak
opet poeo smijeiti ,prvi put nakon nekoliko godina, rekla je Bell.
Svuda gdje ja bio, nigeri viu jednako glasno ko bijeli ljudi.priao je Luther.
Ali, rekao je, robovi posvuda ipak najvie slave svog posebnog heroja starog
Billyja Floru, koji je nedavno otputen iz vojske i koji se zajedno sa svojom
vjernom muketom vratio kui u Norfolk.
Svi doi amo!Bell je vikala, dozivajui crnce iz robovskog sokaka nedugo
nakon toga.
Massa meni sad reko da kai ja vama kako ona Philadelphia sada prvi glavni
grad od Sjedinjeni Dravi!
Meutim, Luther je bio taj koji im je kasnije ispriao kako massa Jefferson
uinio neki zakon koji on nazvao manumisijo.
Taj zakon kae massa imati pravo osloboditi nigeri,ali kau meni da oni
kvekeri i oni to proti ropstvo i jo oni slobodni nigeri gore na Sjever, vikati i
buniti se zato to zakon kazati da massa ne mora dati sloboda, osim ako hoe.
Kad je general Washington raspustio vojsku poetkom studenoga 1783, ime je
i formalno zavrio sukob koji je veina ljudi poela nazivati sedmogodinji
rat, Bell je svima u robovskom sokaku rekla:
Massa kae sada bude mir.
Nee bude nikad mir dok ima bijeli ljudi,rekao je gusla gorko,jerbo njima
nita toliko slatko ko ubijati. Pogled mu preleti preko lica ljudi oko njega.
Samo pazi to ja vama kaem ,za nas nigeri sad bude gore nego bilo.
Kunta i stari vrtlar sjedili su kasnije i tiho razgovarali.
Ti ba svata vidio otkad doo ovdi. A kako to dugo bilo, zapravo?
Kunta nije znao i to ga zabrine.
Te noi, kad je ostao sam, Kunta je satima paljivo slagao u hrpice po dvanaest,
raznobojne kamenie koje je savjesno ubacivao u svoju zdjelu kalendar sa
svakim mlaakom.Toliko ga je zgranulo ono to su mu kamenii na kraju rekli,
da stari vrtlar nikada i nije uo odgovor na svoje pitanje.Okruujui ga tu, na
zemljanom podu njegove kolibe, lealo je sedamnaest hrpica kamenia. Kunta
je sada imao trideset etiri kie! Za ime Alaha, to se dogodilo s njegovim
ivotom?
Proveo je uzemlji bijelog ovjeka isto toliko vremena koliko je proivio u
Juffureu. Je li on jo uvijek Afrikanac, ili je ve postao niger, kako su drugi
crnci sami sebe zvali? Je li on uope jo mukarac? Kunta je sada bio isto toliko
star koliko je bio star njegov otac kad ga je posljednji put vidio, a Kunta nema
ni sinova, ni ene, ni obitelji, ni sela, ni naroda, ni domovine, mogao bi rei da
nema ni prolosti,jer njegove mu se uspomene vie uope nisu inile stvarne
a nema ni nekakve budunosti koju bi on bio u stanju nazreti.inilo se kao da je
Gambija bila samo neki san koji je on nekad davno sanjao. Ili moda jo uvijek
spava? A ,ako spava, hoe li se ikada probuditi?


57. POGLAVLJE

Kunta nije imao puno vremena razmiljati o budunosti, jer nekoliko dana
kasnije stigla je vijest koja se po plantai proirila poput poara.
Uhvatili su odbjeglu mladu robinju koja je sluila u velikoj kui, priala je Bell
ostalima bez daha,nakon to je stigao erif i povukao se na razgovor sa massom
iza zakljuanih vrata i dok su je bievali, robinja je priznala kako joj je nevjesto
nacrtanu kartu okolice nacrtao nitko drugi nego gazdin koija Luther.
Izjurivi iz kue do robovskog sokaka kako Luther ne bi dospio pobjei, massa
Waller ga suoi sa erifom i ljutito zatrai neka mu Luther kae je li to istina.
Prestravljen, Luther prizna.
Lica crvena od srdbe, massa podigne ruku na udarac, ali kad je Luther poeo
moliti za milost, on spusti ruku i utke se zagleda u Luthera dugim pogledom,
dok su mu na oi navirale suze od bijesa.Konano, vrlo tiho, massa ree:
erife, uhapsite ovog ovjeka i vodite ga u zatvor. Na slijedeoj licitaciji bit e
na prodaju.
I bez ijedne druge rijei on se okrene i vrati se u kuu, ne obraajui panju na
Lutherove oajnike jecaje.
Netom su bila poela nagaanja o tome koga e massa odrediti da zamijeni
Luthera kao koijaa, kad Bell doe jedne veeri i ree Kunti da ga gazda eli
odmah vidjeti.Svi su gledali,ali nitko nije bio iznenaen,kako je Kunta epajui
uao iza Bell u veliku kuu. Iako je nagaao zato ga massa zove, Kunta je ipak
bio pomalo prestraen, jer on jo nikada nije govorio s massom, niti je u veliku
kuu uao dalje od Belline kuhinje u svih esnaest godina otkako je ivio na
plantai.
Kad ga je Bell povela kroz kuhinju u predvorje, oi su mu se zaokruglile od
uenja kad je ugledao blistavi pod i visoke zidove obloene tapetama. Bell je
pokucala na velika,izrezbarena vrata.Kunta je uo massu kako kae:
Naprijed! i Bell ue, okrene se u vratima i bezizraajna lica, pokretom glave,
pozove Kuntu neka je slijedi.
Kunti se soba uinila nevjerojatno prostranom, izgledala je tako velika kao
unutranjost taglja. Ulaten pod od hrastova drva bio je zastrt prostirkama, a
zidovi su bili puni slika i tapiserija. Bogato, tamno pokustvo, sve u istoj boji,
bilo je blistavo ulateno, a na policama uvuenim u zid bili su naslagani dugi
redovi knjiga.Massa Waller sjedio je za pisaim stolom, itajui u svjetlu
petrolejke s okruglim zaslonom od zelenkastog stakla i kad se trenutak kasnije
okrenuo prema Kunti prstom je oznaio mjesto u knjizi gdje je stao s itanjem.
Toby, treba mi koija za moju koiju. Ti si ovdje kod mene izrastao iz djeaka
u mukarca i vjerujem da si mi odan.Njegove iroko postavljene plave oi kao
da su probadale Kuntu.
Bell mi kae kako ti nikada ne pije. To mi se svia, a primijetio sam da se
dobro ponaa. Massa Waller zastane. Bell dobaci Kunti otar pogled.
Da, gospodin, massa.ree Kunta brzo.
Ti zna to se dogodilo s Lutherom? upita massa.
Da, gospodin.ree Kunta. Oi masse Wallera se suze, a glas mu postane
hladan i tvrd.
Prodao bih te za minutu ,ree.
I Bell isto tako, ako biste vas dvoje bili toliko glupi. Dok su njih dvoje utke
stajali, massa ponovo otvori svoju knjigu.
U redu, poet e voziti sutra. Idem u Newport. Ja u ti pokazivati put dok ne
naui. Massa pogleda Bell.
Nai mu poteno odijelo.I reci guslau da e on preuzeti Tobyjev posao u vrtu.
Da, gospodin, massa ,odgovori Bell i na to ona i Kunta izau.
Bell mu je donijela odijelo, meutim, njegovo oblaenje rano idueg jutra, dok
se uvlaio u ukrobljene i izglaane platnene hlae i krutu pamunu koulju
nadzirali su gusla i stari vrtlar. To nije izgledalo tako loe, ali s uskom crnom
trakom koju su mu potom bili pomogli vezati oko vrata, Kunta se sam sebi
uini smijenim.
Newport, to nije daleko za voziti, odmah pored kua gdje je sud od
spotsilvanijski okrug, ree mu stari vrtlar.
To jedna od velike kue stare familije Waller.
Gusla,koji je ve bio obavijeten o njegovim i Kuntinim novim dunostima
hodao je oko Kunte, provjeravajui je li sve u redu, s takvim izrazom lica koji je
u isti mah jasno pokazivao i zadovoljstvo i ljubomoru.
Ti sad prilino naroiti niger, to jedno sigurno. Samo nemoj to tebi udari u
glavu.
Bio je to posve nepotreban savjet onome koji,ak ni sada, nakon toliko
vremena,nije nalazio nikakve poasti u bilo emu to je bio prisiljen raditi za
bijelog ovjeka. Meutim, ak i ono malo oduevljenja koje je Kunta bio osjetio
na pomisao da e sad konano moi izai iz svog povrtnjaka i proiriti vidokrug
poput njegovih strieva Janneha i Salouma,vrlo brzo je nestalo kad je uvidio
koliko je naporan njegov novi posao.
Primajui pozive od svojih pacijenata u svako doba dana i noi, massa Waller bi
hitno poslao po Kuntu neka urno upree konje za jo jednu vratolomnu
vonju do neke kue ,koja bi ponekad bila mnogo milja udaljena od plantae
niz uske, zavojite ceste, kojih je povrina bila jedva neto malo vra od livada
oko njih.
Valjajui se i drmusajui preko ulijebljenih tragova drugih kola i rupa, ibajui
konje dok im se sapi ne bi poele brzo nadimati,a massa se Waller otraga
grevito drao za natkriveno sjedalo, Kunta je pokazao da vlada uzdama pa bi
nekako bez nezgode stigli do cilja, ak i u vrijeme proljetnih kia kad bi se ceste
od crvene ilovae pretvorile u izdajniki opasne rijeke blata.
Rano jednog jutra brat masse Williama, John, dojuri u galopu, panino javljajui
da su kod njegove ene poeli trudovi, iako se porod nije oekivao jo puna dva
mjeseca. Konj masse Johna bio je isuvie iscrpljen da bi se bez odmora mogao
vratiti kui, pa je tako Kunta odvezao oba brata do plantae masse Johna, kamo
su stigli u posljednji as.Kuntini pregrijani konji jo se nisu bili dovoljno
ohladili da bi ih se usudio napojiti, a ve je zauo prodoran pla novoroenog
djeteta. Bila je djevojica od dvije i pol kile, rekao mu je massa William dok su
se vraali kui, i nazvat e je Anne.
I tako je to ilo iz dana u dan. U toku tog istog uzbudljivog ljeta i jeseni, pojavila
se bila neka kuna zaraza koju je pratilo krvavo povraanje i koja se brzo
proirila po itavom okrugu, toliko je bilo oboljelih da massa Waller i Kunta
naprosto nisu uspijevali svuda stii, a uskoro su i sami oboljeli od groznice.
Gutajui obilne doze kinina kako bi se odrali na nogama, ipak su uspjeli spasiti
vie ivota nego to su izgubili.
Meutim, Kuntin se vlastiti ivot pretvorio u komarni mozaik bezbrojnih
gazdinskih kuhinja,drijemea na leajima u nepoznatim kolibama,ili u
sjenicima i beskonanih sati sjedenja u koiji ispred sirotinjskih nastambi i
gospodskih kua, iz kojih bi, i jednih i drugih, dopirali isti bolni krikovi dok bi
tako ekao da massa izae pa da se vrate kui ,ili, to je bilo ee, odvezu do
slijedeeg bolesnika.
Meutim, massa Waller nije uvijek putovao u jeku neke krize. Ponekad bi
proli itavi tjedni bez ijednog hitnijeg poziva osim rutinskih lijenikih
obilazaka ili privatnih posjeta nekom iz naizgled neiscrpne zbirke roaka i
prijatelja, ije su plantae bile na udaljenosti od nekoliko sati vonje.
Prigodom takvih putovanja posebno u proljee i ljeto, kad su tratine bile gusto
posute cvjetovima, umskim jagodama i kupinama, a ograde se arenile bujno
izraslim povijuama,koija bi se lagodno kotrljala iza svog dobro usklaenog
para riana, dok bi massa Waller ponekad zakunjao ispod crnog zaslona to ga
je titio od sunca.Posvuda su prhale jarebice, blistavocrvene ptice kardinali
skakutale su po tratini, eve i kukavice se dozivale.Tu i tamo bi poneka od
velikih, smeih,neotrovnih zmija,koja se sunala na cesti,uznemirena dolaskom
koije kliznula u zaklon, ili bi se kanjac tromo udarajui krilima digao s
mrtvog zeca. Ali Kuntin je najdrai prizor bio usamljeni hrast ili sekvoja posred
neke livade,to bi ga podsjetilo na afrike baobabe i na prie starjeina da se na
svakom mjestu gdje stoji neki usamljeni baobab nekada nalazilo neko selo. U
takvim bi trenucima Kunta mislio na Juffure.
Kad bi iao u privatnu posjetu, massa je najee odlazio do svojih roditelja u
Enfield, plantau koja se nalazila na granici dva susjedna okruga,okruga King
William i okruga King-and-Queen. Pribliavajui se kui,slinoj na druge velike
kue obitelji Waller ,koija bi se kotrljala niz dugi prilaz omeen s obje strane
drvoredom golemih starih stabala, i zaustavila bi se ispod razgranatog crnog
oraha na prostranoj tratini ispred glavnog ulaza. Sama kua, koja je bila mnogo
vea i bogatijeg izgleda od kue masse Williama, bila je sagraena na blagoj
uzviici iznad uske, tihe rjeice.
U toku prvih nekoliko mjeseci na novoj dunosti, kuharice na raznim
plantaama u ijim se kuhinjama Kunta hranio, ali najvie od svih Hattie Mae,
debela, dostojanstvena, blistavocrna kuharica u Enfieldu, kritiki su ga
odmjeravale, jednako ljubomorno nadzirui svoja kuhinjska kraljevstva, kao
to je to inila i Bell u kui masse Wallera.
Suoene s Kuntinim ukoenim dostojanstvom i suzdranou, nijedna mu se
nije usudila izravno prigovarati, a on bi uvijek utke ispraznio svoj tanjur, ma
to mu dale,samo bi odbio svinjetinu. Meutim, malo pomalo, poele su se
privikavati na njegovo utljivo dranje, i nakon njegove este ili sedme posjete,
kao da je ak i kuharica u Enfieldu zakljuila kako je dostojan toga da ona s
njim razgovara pa mu se ipak obratila.
Ti zna gdi ti sad ? iznenada ga je upitala jednog dana kad je bio usred jela.
Nije joj odgovorio, ali ona nije ni ekala na njegov odgovor.
Ovo ovdi to prva kua od Walleri u Sjedinjeni Dravi. Tu ne ivio nitko, samo
Walleri, sto pedeset godina!
Rekla mu je kako je Enfield kad su ga sagradili bio samo pola od svoje sadanje
veliine, ali su kasnije dopremili kuu koja je stajala dolje,blizu rijeke, i pripojili
je prvoj.
Nai kamini od cigli donijeti u brod iz Engleska,rekla je ponosno. Kunta je
utivo kimao glavom dok je ona buno nastavljala svoju priu, meutim, to ga
se zapravo nije nimalo dojmilo.
Povremeno bi massa Waller odlazio u posjet na plantau Newport, cilj prve
Kuntine vonje na dunosti koijaa,izgledalo je upravo nevjerojatno da je
otada prola ve godina dana.
U toj su kui ivjeli stari stric i tetka masse Wallera, a sama je kua po Kuntinu
miljenju bila vrlo slina kui u Enfieldu.Dok bi bijeli ljudi jeli u blagovaonici,
kuharica u Newportu nahranila bi Kuntu u kuhinji, gegajui se naokolo s
velikim obruem punim kljueva, objeenim o tanki, koni pojas vezan iznad
njezine pregae.Kunta je primijetio kako je svaka domaica, najstarija po rangu
meu kunom poslugom, nosila takav obru s kljuevima. Na njemu su se,
saznao je osim kljueva od kuhinjske ostave, suionice za meso, hladne ostave
u podrumu i drugih mjesta na kojima su bile pohranjene namirnice, nalazili i
kljuevi svih soba i ormara u velikoj kui.Svaka kuharica koju je upoznao
hodala je uvijek na takav nain da bi se to jasnije uo zveket kljueva kao znak
koliko je ona vana i povjerljiva osoba. Ali, nijedna nije tako glasno zveckala
kljuevima kao kuharica u Newportu.
Prilikom nedavne posjete, konano zakljuivi,kao i kuharica u Enfieldu,kako bi
Kunta moda ipak mogao biti u redu, ona je poloila prst na usta i, hodajui na
prstima, odvela Kuntu do jedne male sobe dublje u unutranjosti velike kue.
Naglaenim kretnjama otkljuala je vrata jednim od kljueva na onom obruu,
uvela ga unutra i pokazala na jedan od zidova. Na zidu su bili izloeni nekakvi
predmeti za koje mu je rekla kako je to,grb obitelji Waller, njihov srebrni peat,
oklop, srebrni pitolji, srebrni ma i molitvenik prvog pukovnika Wallera.
Zadovoljna zbog neprikrivenog zaprepatenja na Kuntinu licu, ona uzvikne:
Stari pukovnik sagradio taj Enfield, ali je ovdi sahranjen.
I ona ga izvede iz kue i pokae mu grob i nadgrobni kamen s natpisom. asak
kasnije,dok je Kunta zurio u natpis na kamenu,ona mu hinjenom nemarnou
dobaci:
Ti volio uti to pie? Kunta potvrdi, i ona hitno proita natpis, odavno
nauen napamet:Posveeno uspomeni na pukovnika Johna Wallera,
gospodina plemenitog roda, treeg sina Johna Wallera i Mary Key, koji doseli u
Virginiju godine 1635. iz Newport Paganela u Buckingham shireu.
Nekoliko je roaka masse Wallera, ubrzo je otkrio Kunta, ivjelo i na plantai
Prospect Hill, koja je takoer pripadala okrugu Spotsylvania. Kao u Enfieldu,
ovdje je velika kua imala kat i po ,kako je to bio sluaj sa gotovo svim vrlo
starim velikim kuama, rekla je Kunti kuharica u Prospect Hillu, jer je kralj bio
odredio poseban porez na sve kue od dva kata.Za razliku od Enfielda,
Prospect Hill je bila prilino mala kua,manja od ostalih kua obitelj Waller
ali nijedna, obavijestila ga je kuharica, zanimalo to njega ili ne, nije imala tako
prostrano predvorje, niti tako strmo kruno stubite.
Ti ne moe gore, ali tebi nitko ne moi rei razlog zato mi gore imati kreveti
sa strop i zastori koji tako visoki da se ljudi morati u krevet penjati po ljestve, a
pod veliki kreveti ima djeji kreveti na kotai za izvui po noi. I da ja tebi kae
neto. Ti kreveti, cigli za dimnjak, gredi za krov, bravi na vrata, sve to mi ima
ovdi, sve napravili i sagradili robovi nigeri.
U stranjem dvoritu ona pokae Kunti prvu tkaonicu koju je Kunta ikada vidio,
a blizu nje nalazile su se kolibe za robove,koje su bile poput njihovih a ispod
koliba bilo je malo jezero, iza jezera robovsko groblje.
Ja zna ti nee to gleda,rekla je itajui mu misli. Pitao se da li ona takoer zna
koliko se njega udno i tuno doimlje sluati kako ona govori poput tolikih
drugih robova ,o mi ima i nae, i ponaa se kao da ona posjeduje plantau
na kojoj ivi, dok je zapravo obratno.


58. POGLAVLJE
Kako to da na massa toliko s onaj svoj nevaljali brat u zadnji nekoliko
mjeseci?upitala je Bell jedne veeri Kuntu kad je doao u kuhinju nakon
povratka s plantae masse Johna.
Ja uvijek mislila oni dva ba ne ljubiti previe jedan drugi.
Meni izgleda massa sasvim lud za onu njiovu malu curu.odgovori Kunta
umorno.
Ona zbilja slatko djetece, to sigurno,ree Bell. Nakon zamiljene stanke, ona
doda:
Ja rauna, missy Annie za na massa izgleda ko ona njegova roena mala cura
koju izgubio.
To Kunti uope nije palo na pamet, jer njemu je jo uvijek bilo teko misliti o
tuobabu kao o ljudskom biu.
Ona bude punu godinu ovi listopad, je l' tako? upita Bell.
Kunta slegne ramenima. to se njega tie, on je znao samo da je stalna vonja
izmeu te dvije plantae ve izderala i cestu i njegovu stranjicu.I mada mu
koija masse Johna, kiseli Roosby, nije bio nimalo drag, ipak je ,rekao je Bell
zahvalan to se uspio malo odmoriti u toku ovih posljednjih tjedan dana kad je
massa pozvao brata neka za promjenu on posjeti njega.
Kad su jutros odlazili, sjeti se Bell, massa je izgledao jednako sretan koliko i
njegova mala neakinja kad ju je bacio u zrak i doekao u naruje, a ona
skviala i smijala se od uitka, prije nego ju je predao njezinoj majci koja je ve
sjedila u koiji. Kunta nita od toga nije bio primijetio i nije ga bilo briga i nije
mogao shvatiti zato to Bell toliko zanima.
Jednog poslijepodneva nekoliko dana kasnije, na povratku iz posjete jednom
od pacijenata masse Wallera na nekoj plantai blizu Newporta, massa otro
dovikne Kunti kako je upravo proao cestu na koju su trebali skrenuti. Kunta je
vozio ne gledajui, toliko je bio potresen onim to je upravo bio vidio u velikoj
kui tog pacijenta masse Williama. ak i dok je mrmljao ispriku i urno okretao
koiju, nije mu iz pameti izlazila slika debele,vrlo crne ene koja je izgledala
kao predstavnica Wolofa, a koju je vidio u stranjem dvoritu.ena je sjedila na
panju, obje su joj dojke bile obnaene i kao da u tome nema nita udnoga
dojila je na jednoj dojci bijelo dijete,a na drugoj crno. U Kunti je taj prizor
izazvao gaenje i zaprepatenje, ali kad je kasnije to ispriao vrtlaru, starac mu
ree:
Dakle, nema valjda jedan ivi massa u Virginija koji ne sisao crnu mamu ili da
ga crna mama barem odnjegovala.
Gotovo isto toliko gaenja u Kunti je izazvalo i neto drugo to je viao i
previe esto,nekakve poniavajue igre u kojima su na plantaama koje je
posjeivao sudjelovali bijeli i crni mladi otprilike istih godina. Bijeloj djeci se
izgleda najvie svialo igrati se masse i izigravati kao da biuju crnu djecu ili
bi se igrali kona, pa bi se bijeli popeli crnima na lea i tjerali ih da tre
naokolo na sve etiri. Kad bi se igrali kole, bijela djeca bi uilacrnu itati i
pisati, uz brojne pljuske i grdnje zbog njihove gluposti. Ipak, nakon ruka za
kojega bi crna djeca mahala lisnatim granama iznad glava masse i njegove
obitelji kako ih za rukom ne bi gnjavile muhe ,bijela i crna djeca zajedno bi
legla i spavala na istim leajima.
Kad bi tako neto vidio, Kunta bi uvijek poslije rekao Bell, guslau i vrtlaru, da
on jednostavno nikada nee razumjeti tuobaba, makar poivio i stotinu kia. A
oni bi se onda uvijek nasmijali i govorili bi mu kako oni takve i jo udnije
prizore gledaju itav ivot.
Ponekad, priali su mu, kad bi bijeli i crni mladi zajedno odrasli, postali bi
izvanredno privreni jedno drugome.Bell se sjeala kako su, otkad je ona ovdje,
massu dva puta zvali da lijei dvije bijele djevojke koje su se razboljele kad su
im iz nekog razloga,roditelji prodali njihove crne prijateljice s kojima su
zajedno odrasle. Roditeljima i jedne i druge djevojke massa Waller je rekao da
bi njihove keri mogle od alosti oslabiti i napokon ak i umrijeti, ako im, to
bre mogu, ne pronau i ne vrate njihove male prijateljice.
Gusla ree kako su mnogi mali crnci nauili svirati violinu, klaviembalo ili
druga glazbala, sluajui i gledajui kako njihove bijele drugove u igri
poduavaju struni uitelji koje su njihovi bogati masse unajmili ak iz zemalja
preko velike vode.
Stari vrtlar ispria kako su na njegovoj drugoj plantai zajedno rasli jedan bijeli
i jedan crni djeak dok na koncu mladi massa nije poveo crnog djeaka sa
sobom na William-and-Mary College.
Stari massa bio jako proti tomu, ali stara missy kazala: To njegov niger ako
on njega hoe!A kad taj niger posle doo nazad, rekao nama u robovski sokak
kako tamo bili puno drugi mladi massa sa svoji nigeri ko slugi i oni spavali s
njima u ista soba. Kae puno puta oni vodi svoji nigeri s njima u razred, onda se
posle svaaju iji niger vie nauio. Taj niger s moja plantaa mogao ita i pie,
mogao rauna, isto, i citira stihovi i svata drugo to ima na koledi. Mene onda
prodali. Ko zna to bilo sa taj niger?
On sretan ako jo iv, gusla ree.
Jerbo, za bijeli ljudi tako niger brzo sumnjiv da moe prvi pone negdi pobunu
ili ustanak. Ne isplati se da niger znati previe, ko to ja reko ovi Afrikanac ovdi
kad on pone vozi massa. Jezik za zubi i naperi ui, to nain kako niger najvie
moe naui.
Kunta je ubrzo uvidio kako je gusla imao pravo kad je jednog dana massa
Waller ponudio jednom svom prijatelju da se zajedno povezu od jedne plantae
do druge. Razgovarali su kao da Kunte uope nema,a govorili su ono to bi
Kunta smatrao neobinim ak i da nisu znali kako ispred njih sjedi jedan crnac
priali su o tome kako je doista teta to se rukom presporo odvajaju pamuna
vlakna od sjemenki, kako to ine njihovi robovi, jer potranja za pamukom
stalno raste. Raspravljali su nadalje da danas samo najbogatiji plantaeri mogu
sebi priutiti kupnju novih robova uz takve pljakake cijene kakve zahtijevaju
trgovci robovima i agenti brodara prijevoznika.
Meutim, ak i da moe platiti te cijene, poveani broj robova stvara vie
problema nego to ih rjeava ,rekao je Kuntin massa.
to ima vie robova, to je vea mogunost da e se meu njima zaeti
pobuna.
Nikako im nismo smjeli dati oruje u ruke i poslati ih da se bore protiv bijelih
ljudi, kako smo to inili za vrijeme rata,rekao je njegov saputnik.
Sad vidimo rezultate!
Nastavio je priati kako su na nekoj velikoj plantai u blizini Fredericksburga
uhvatili neke robove, bive vojnike, u zadnji as prije nego to su poeli
ostvarivati svoj plan pobune, i to su ih otkrili sasvim sluajno, samo zato to je
jedna od slukinja saznala neto o tome i ispriala to svojoj gazdarici, guei se
u suzama.
Imali su mukete, kose, vile, ak su napravili koplja.rekao je massin prijatelj.
Plan im je bio ubijati i paliti u toku noi,danju se skrivati, i nikada se ne
zadravati dugo na jednome mjestu.Jedan od njihovih voa izjavio je kako su
oekivali da e umrijeti, ali ne prije nego to pokau to ih je rat nauio da crnci
mogu uiniti bijelim ljudima.
To je moglo kotati mnogo nevinih ivota.uo je Kunta kako je massa
odgovorio ozbiljnim glasom.Massa Waller nastavi govoriti kako je negdje
proitao da je od dolaska prvog broda s robovima bilo vie od dvije stotine
ustanaka robova.
Ja ve godinama govorim kako je najvea opasnost u tome to robovi postaju
brojniji od nas bijelaca.
Ima pravo!usklikne njegov prijatelj.
Nikad ne zna koji od onih to ti se smjekaju i grebu nogama smilja kako e
ti prvom prilikom prerezati grkljan.ak i oni koji su ti u kui. Jednostavno
nijednom od njih ne moe vjerovati. Njima je to u krvi.
Kunta, lea ukoenih poput daske, zauje kako je massa rekao:
Kao lijenik, vie puta sam vidio umirati bijelce koji no,neu sad zalaziti u
detalje,ali recimo samo toliko,neki put mi se neija smrt uinila prilino
sumnjivom.
Jedva osjeajui uzde u rukama, Kunta nije mogao shvatiti kako oni mogu biti
tako nevjerojatno nesvjesni njegove prisutnosti. Kroz glavu su mu prolazile
mnoge prie koje je uo za gotovo pune dvije godine otkako vozi massinu
koiju.uo je mnoga aputanja o kuharicama i slukinjama koje bi, smjekajui
se i klanjajui, servirale gazdama hranu u koju bi umijeale vlastiti izmet.uo je
prie o jelima za bijele ljude u kojima je bilo smrvljenog stakla, arsena ili nekih
drugih otrova.uo je ak prie o novoroenoj djeci bijelaca koja bi iznenada
umirala u nekim tajanstvenim grevima,a da nikada na njima nisu bijelci
uspjeli otkriti trag igle za krpanje koju je neka od slukinja zabola u djetetovu
mekanu glavicu tamo gdje je kosa bila najgua. A kuharica iz jedne velike kue
pokazala mu je nekadanju kolibu crne dadilje koju su strano istukli, a zatim
je prodali zato to je bila ozbiljno povrijedila mladog massu koji ju je udario.
Kunti se inilo da su crne ene ovdje ak nepokornije i vee buntovnice od
mukaraca.Ali, moda je to samo tako izgledalo,jer su ene bile mnogo izravnije
i osobnije u svojoj osveti,one su se obino svetile onim bijelcima koji su im
nanijeli neko zlo.
Mukarci su bili skloniji potajno djelovati i nisu bili toliko osvetoljubivi. Gusla
je priao Kunti o jednom bijelom nadzorniku kojega je na drvo objesio otac
crne djevojke koju je nadzornik silovao,meutim, nasilja crnih nad bijelima
obino su bila posljedice vijesti o zloinima bijelaca ili o pobunama robova ili
neto slino.
Na Wallerovoj plantai nikada nije bilo pobune,ak ni nekih sukoba, ali u
njihovu okrugu, u Spotsylvaniji, Kunta je uo kako ima nekih crnaca koji su
imali skrivene mukete i drugo oruje, koji su se zakleli da e ubiti svoga gazdu
ili gazdaricu ili oboje i bakljama zapaliti njihovu plantau.A meu ljudima s
kojima je radio,bilo je nekih koji su se potajno sastajali i razgovarali o svemu
dobrom ili loem to bi uli da se dogodilo robovima na drugim plantaama, i
zatim bi se dogovarali to bi mogli uiniti da tim ljudima pomognu, meutim,
zasad su samo priali.
Kuntu nikada nisu pozvali da im se pridrui,vjerojatno zbog toga, mislio je
Kunta, to su smatrali da im on zbog svoje noge ne bi bio od velike koristi, ako
bi doista dolo do pobune. Ma koji bili njihovi razlozi zbog kojih su ga izostavili,
Kunti zbog toga nije bilo nimalo krivo.Iako im je elio sreu u svemu, bez
obzira na to to odlue uiniti, Kunta nije vjerovao da bi bilo kakva pobuna
mogla biti uspjena u tako nepovoljnim okolnostima.
Moda,kako je govorio massa Waller, crnci doista uskoro brojem premae
bijelce, ali ih nikada nee moi prevladati, svakako ne vilama, kuhinjskim
noevima i ukradenim muketama jer bijelci imaju snanu vojsku i topove.
Meutim, Kunti se inilo da su ipak crnci sami sebi najgori neprijatelji. Meu
njima je dodue bilo nekoliko mladih buntovnika, ali najvea je veina robova
radila tono ono to se od njih zahtijevalo, obino im ak nije bilo potrebno
nita ni rei. to su bili robovi kojima su bijeli ljudi mogli, kao to su i inili
povjeriti ivote svoje vlastite djece,robovi koji su skretali pogled kad bi bijeli
ovjek vodio njihovu vlastitu enu na sjenik. Dapae, na ovoj ovdje plantai bilo
je crnaca za koje je Kunta bio uvjeren da bi ih massa mogao ostaviti bez
nadzora i itavu godinu i jo uvijek ih zatei kako marljivo rade,kad bi se vratio.
To sasvim sigurno nije bilo tako stoga to su bili zadovoljni,meu sobom oni su
se stalno alili na sudbinu. Ali, nikada nije bilo vie od aice onih koji bi se
uope usudili protusloviti, a kamoli oduprijeti se.
Moda je i on polako postajao kao i oni, pomisli Kunta. Ili je moda jednostavno
postao zreliji. Ili je moda naprosto ostario? Nije znao, ali znao je da je nestala
njegova elja za borbom i bjeanjem, elio je da ga ostave na miru, nije elio ni
u to biti umijean. Jer bi oni koji nisu tako mislili brzo upoznali smrt.


59. POGLAVLJE

Zadrijemavi u sjeni hrasta u stranjem dvoritu plantae gdje je massa doao
lijeiti obitelj u kojoj su svi oboljeli od groznice, Kunta se probudi iznenada na
zvuk koljke roga koji je pozivao kui robove sa njiva. Jo je trljao oi kad su
robovi poeli ulaziti u dvorite. Podigavi kratko pogled prema njima dok su
prolazili kraj njega, da bi se otili oprati prije veere, on zakljui da ih je
dvadesetak ili tridesetak.Zatim ponovo pogleda. Moda on jo sanja, ali etvoro
meu njima, mukarac, ena i dva djeaka od trinaest,etrnaest godina,bili su
bijeli.
To oni to se zovu zaduni bijelci.razjasnila mu je njegova prijateljica
kuharica kad joj je nekoliko minuta kasnije izrazio zaprepatenje.
Oni tu sad ima ve dva mjeseca. To ti je fambilija od negdi preko velika voda.
Massa plati za nji put na brod, tako oni mora sad vratiti njemu novci sa rad ko
robovi za sedam godina. Onda slobodni ko svi drugi bijeli ljudi.
Oni ive u robovskom sokaku? pitao je Kunta.
Oni imaju svoju kolibu dalje od nai, ali isto jadna ko i nai. I oni jede isto to
mi. I na polju nazornik s njima postupa nita drukije.
Kakvi oni? pitao je Kunta.
Oni jako dre za sebe, ali oni u redu. Nisu ko nai ljudi, ali radi svoj poso i
nikome ne pravi nevolji.
Kunti se inilo da je tim bijelim robovima zapravo mnogo bolje nego mnogim
slobodnim bijelcima koje je vidio prilikom obilazaka s massom. Natrpani, ak i
po dvanaest odraslih i djece jedan na drugome u jednosobnim barakama,
podignutim na nekom bijednom komadiu crvene ilovae ili movarnog
zemljita, jedva su uspijevali ivjeti i toliko su bili jadni da su im se crnci smijali
i spjevali o njima pjesmu: Samo ne siroti bijeli, o Gospode, ja onda ipak rade
niger. Iako to Kunta nije nikada vidio svojim oima, prialo se kako su neki od
tih bijelaca bili toliko siromani da su ak morali jesti zemlju.Svakako su
izgledali uasno mravi, a neki od njih,ak i djeica bili su potpuno bez zuba.
I zaudarali su kao da spavaju sa svojim psima punim buha,to su neki doista i
inili.
Nastojei disati na usta dok bi u koiji ekao ispred njihovih baraka kad bi
massa lijeio nekoga od njih, oboljelog od skorbuta ili pelagre, gledajui ene i
djecu kako idu za plugom i cijepaju drva dok mukarci lee ispod stabla, sa
smeim vrem viskija i psima kraj sebe, i kako se svi zajedno eu,Kunta je lako
mogao razumjeti zato su bijeli masse, vlasnici plantaa, pa ak i njihovi robovi,
prezirali te ljude i rugali im se, nazivajui ih lijenim, tromim, beskorisnim
bijelim smeem.
Zapravo, to se tie Kunte, to je jo bio dobroduan opis tih pogana koji su
besramno uspijevali na svaki mogui nain povrijediti sve najosnovnije zakone
pristojnog ponaanja kojih su se pridravali i najvjerolomniji muslimani. Na
svojim putovanjima s massom do oblinjih gradova, uvijek je nailazio na horde
tih ljudi kako ve rano ujutro prodaju zjake oko zgrade suda ili ispred saloona
odjeveni u znojem natopljene, masne, poderane krpe. Zaudarali su na smrdljivi
duhan koji su stalno dimili, potezali bijelu munju iz boca to su ih nosili u
depovima, cerekali se i razuzdano urlali jedan na drugoga dok bi u pokrajnim
uliicama kleali u praini i kartali ili kockali za novac.
Do sredine poslijepodneva ve bi se ponaali kao potpune budale,pijano bi
pjevali, divlje skakali i trali gore dolje po ulici, zvidali i nepristojno dovikivali
enama koje su kraj njih prolazile. Svaali su se i glasno psovali jedan drugoga,
i konano zapoinjali krvave tunjave, koje bi izazvali guranjem ili udarcem
ake,dok bi ih odmah okruile silne gomile drugih, slinih njima i buno ih
bodrile,a zavrile bi te tue odgrizanjem uiju,izbijanjem oka,udarcima
koljenom meu noge i krvavim ranama za koje je obino bila potrebna hitna
pomo Kuntinog masse.ak su i divlje ivotinje u njegovoj domovini, inilo se
Kunti, pokazivale vie dostojanstva od tih stvorova.
Bell je uvijek bila puna pria o siromanim bijelcima koje bi javno izbatinali
zato to su tukli svoje ene ili bi ih osudili na godinu dana tamnice zbog
silovanja.esto im je priala da je jedan od tih bjelaca ubio drugoga, noem ili iz
puke,za takav zloin mogli su biti osueni da est mjeseci prisilno rade kao
robovi.Ali, ma koliko je bijela sirotinja voljela nasilje prema svojima, Kunta je iz
vlastitog iskustva znao da im je jo drae bilo nasilje nad crnim ljudima.
Gomila siromanih bijelaca,mukaraca i ena,urlala je i izrugivala mu se i
zabadala tapove u njega i njegove drugove u lancima kad su ih onomad izveli
iz velike kanoe. Nadzornik koji je onako dareljivo zasipao njegova lea
udarcima bia na plantai masse Johna bio je siromani bijelac.To siroto bijelo
smee bili su i oni lovci na robove koji su s toliko uivanja odrezali Kunti
stopalo.
A sluao je o drugim odbjeglim robovima koje su uhvatili batinai i kojima
nije bila pruena mogunost izbora kao njemu,pa su vraeni na plantae svojih
gazda izranjeni i premlaeni da ih se gotovo vie nije moglo prepoznati i
zauvijek lieni mukosti.Nikada nije uspio dokuiti zato siromani bijelci
toliko mrze crnce.Moda su tome bili uzrok,kako je govorio gusla,bogati
bijelci, koji su imali sve ono to ovi nisu imali,bogatstvo, mo i posjed,
ukljuujui i robove koji su ,iako samo robovi imali osiguranu odjeu, hranu i
nastambu, dok su se oni borili da odre goli ivot.
Meutim, nije prema njima mogao osjeati saaljenja, samo duboko gaenje i
ledeno hladni prezir, u koji se pretvorio njegov bijes za sve godine koje su
prole odonda kad je jedan od njih zamahnuo sjekirom, to je za Kuntu znailo
kraj neeg mnogo dragocjenijeg od samog ivota,nade da e se domoi slobode.
Kasnije, ljeti godine 1786, Kunta se vratio na plantau iz sjedita okruga s
novostima koje su u njemu izazivale pomijeane osjeaje.
Bijeli ljudi su se okupljali na svakom uglu, maui primjercima Gazette i
uzbueno su raspravljali o upravo pristiglim vijestima o tome kako sve vei
broj kvekera vie ne ostaje samo kod toga da robove podstiu na bijeg sa
plantaa,kako su to inili ve nekoliko godina,nego su im sada poeli pomagati,
skrivajui ih i nudei im se kao vodii na putu do sigurnog utoita na Sjeveru. I
siromani bijelci i bogati masse s jednakim su bijesom zahtijevali da se odmah
premae katranom i uvalja u perje pa ak i objesi, sve one za koje se znalo da
su kvekeri, ak i ako se samo sumnja da bi mogli biti sposobni za takva
izdajnika djela. Kunta je vjerovao da e kvekeri, ili bilo tko drugi, moi spasiti
samo nekolicinu robova,a prije ili kasnije e i sami zacijelo stradati. Meutim,
nije bilo loe imati bijele saveznike,trebat e im. Osim toga, ono to moe toliko
uplaiti njihove gazde, moe biti samo od koristi.
Kasnije te noi, nakon to je Kunta svima u robovskom sokaku ispriao to je
vidio i uo, gusla ispria kako je prije tjedan dana, kad je svirao na nekom
plesu sasvim na drugom kraju okruga, priao blie grupi vlasnika plantaa i
vidio kako oni zinuli kad im je jedan bijelac, odvjetnik, saopio da je bogati
kveker John Pleasant, oporukom odredio da se poslije njegove smrti imaju
osloboditi svi njegovi robovi,vie od dvije stotine crnaca.
Bell koja je te noi zakasnila, ispria da je upravo ula massu Wallera i neke
njegove goste ogoreno raspravljati za veerom o tome kako je u jednoj
sjevernoj dravi, koja se zove Massachusetts, nedavno provedeno ukinue
ropstva, a izvjetaji sa Sjevera javljaju kako se i druge susjedne drave
spremaju to isto uiniti.
to znai ukinue? pitao je Kunta.
Stari vrtlar mu odgovori:
To znai da jedan dan skoro, mi nigeri svi bude slobodni!


60. POGLAVLJE

Kunta je s vremenom poeo uivati u sjedjeljkama oko vatre ispred guslaeve
kolibe, ak i ako nije imao to ispriati ostalima o neemu to bi vidio ili uo u
gradu. Meutim, u posljednje je vrijeme primijetio kako sada sa guslaem koji
je ranije bio jedini razlog njegovu prisustvu na tim skupovima,provodi manje
vremena nego sa Bell i starim vrtlarom. Nisu ba postali hladni jedan prema
drugome, on i gusla, ali odnosi meu njima nisu vie bili isti kao nekada, i
Kunta je zbog toga bio tuan. Njihovu ponovnom zbliavanju nije nimalo
pomoglo to to su guslaa opteretili Kuntinim vrtlarskim dunostima, iako je
gusla to na kraju ipak morao nekako probaviti. On izgleda nikako nije mogao
progutati da je Kunta u posljednje vrijeme poeo njega istiskivati s pozicije
najbolje obavijetenog izvora vijesti i glasina na njihovoj plantai.
Nitko guslaa nije mogao optuiti da je postao mualjiv, ali s vremenom su
njegovi slavni monolozi postajali sve krai i krai i bilo ih je sve manje i manje,
osim toga, on gotovo vie nikada nije za njih svirao na svojim guslama. Kad je
jedne veeri bio nekako neobino tih, Kunta to spomene Bell i upita je da nije
moda on rekao ili uinio neto to je moglo povrijediti guslaeve osjeaje.
Ti nemoj sebe laskati,rekla mu je ona.
Dan i no ve toliki mjeseci gusla juri po okrugu i svira za bijeli ljudi. On
jednostavno previe umoran za klepetati ko prije, to za mene samo bolje. A on
sada dobi dolar i pol za jednu no kad svira na jedno od oni fini gospodska
posijela od bijeli ljudi. Makar massa uzme svoji pola, guslau za sebe ostane
sedamdeset pet centa,pa kako to onda da on vie nee svira za nigeri,manj da ti
proba skupljati prilozi i vidi ako moda hoe svira za nikel.
Ona digne glavu iznad tednjaka i pogleda da li se Kunta nasmijeio. Nije se
smjekao. Ona bi valjda pala u svoj lonac s juhom da se on doista smjekao. Bell
je Kuntu vidjela nasmijeenog samo jednom,kad je za jednog roba sa susjedne
plantae, kojega je poznavao, uo da je sretno prebjegao na Sjever.
Ja uje gusla ima plan,tedi to zaradi i kupi sebi slobodu od massa.nastavi
Bell.
A onda kad skupi dosta novci da to napravi,odvrati Kunta ozbiljno,on bude
tako star da vie ne bude moi izai iz svoja koliba.
Bell se toliko smijala da je zamalo doista pala u juhu.
Ako gusla nikada ne uspije zaraditi svoju slobodu,to vjerojatno nee biti zbog
toga to se nije dovoljno trudio, zakljui Kunta kad ga je nedugo zatim sluao
kako svira na jednoj zabavi.Kunta je dovezao massu i sada je razgovarao s
drugim koijaima ispod drvea,vani, na neosvijetljenoj tratini,kad uto orkestar
predvoen guslaem koji je oito noas bio posebno razigran,pone tako
neobuzdano svirati virdinijsku polku da mu ak ni bijeli ljudi nisu mogli
odoljeti.
S mjesta na kojem je sjedio Kunta je gledao obrise mladih parova kako u plesu
izlaze iz velike dvorane na verandu kroz jedna, pa zatim ponovo ulaze kroz
druga vrata. Kad je zavrio ples, svi su se gosti nagurali za dugaki stol jarko
osvijetljen svijeama i natovaren s vie hrane nego to se u robovskom sokaku
vidi za itavu godinu.A kad su se svi najeli,domainova debela kerka vraala
se stolu tri puta i svaki put ponovo trpala u tanjur,kuharica je poslala
koijaima pladanj ostataka i vr limunade.
Mislei kako bi massa mogao uskoro biti spreman za polazak, Kunta na brzinu
proguta pilei batak i neto izvanredno ukusno, ljepljivo, pjenasto i slatko, to
mu je jedan od koijaa rekao da se zove ejkler. Ali masse, u svojim bijelim
odijelima, jo su satima tiho razgovarali stojei naokolo u grupicama. Mlatarali
su rukama u kojima su se dimile dugake cigare, tu i tamo prinosei ustima
ae s vinom koje bi bljesnule u svjetlu velikog svijenjaka to im je visio iznad
glava, dok su njihove ene u otmjenim haljinama mahale rupiima i hladile se
lepezama.
Kad je prvi put Kunta dovezao massu na jedno takvo gospodsko posijelo,
kako je to zvala Bell, doslovce ga je preplavila bujica protuslovnih osjeaja:
udivljenje, gnjev, zavist, prezir, oparanost, gaenje ,ali vie od svega, osjeaj
duboke usamljenosti i melanholije od ega se nije mogao oporaviti itav tjedan
dana. Nije mogao vjerovati da takvo nevjerojatno bogatstvo doista postoji, da
ima ljudi koji doista ive takvim ivotom.
Dugo mu je vremena trebalo i jo mnogo drugih posijela da shvati kako oni
ne ive tako, da je sve to nekako udno, nestvarno, nekakav aroban san bijelih
ljudi, la u koju oni sami sebe uvjeravaju,kako iz zla moe proizii dobro i kako
je mogue ponaati se uljudno meu sebi ravnima, a da to ne povlai za sobom
potrebu da se s onima iji su im krv i znoj i majino mlijeko omoguili da ive
takvim udobnim ivotom ,postupa kao s ljudskim biima.
Kunta je pomiljao na to da te svoje misli podijeli sa Bell ili starim vrtlarom, ali
znao je da nee umjeti pronai prave rijei kojima bi te osjeaje izrazio na
jeziku tuobaba. Uostalom, njih dvoje su ovdje ivjeli cijelog svog ivota i nije se
od njih moglo oekivati da e na to gledati onako kao on,koji gleda oima
stranca,oima nekoga tko se rodio slobodan.I tako, kao i uvijek kad bi ga
spopale takve misli, Kunta ih je zadrao u sebi i poelio da se nakon svih tih
godina ,ne osjea jo uvijek toliko osamljenim.
Otprilike tri mjeseca kasnije, massa Waller skupa sa svako ko neto u drava
Virginija, kako je rekao gusla ,dobio je poziv da prisustvuje velikom plesu
koji su njegovi roditelji u Enfieldu prireivali svake godine za Dan zahvalnosti.
Zakasnivi, jer je massa, kao i obino, morao usput navratiti do bolesnika,Kunta
je dok su se drmusali koijom kroz drvored prema velikoj kui, rasvijetljenoj
od krova do temelja,primijetio da je zabava u punom jeku. Zaustavivi koiju
ispred glavnog ulaza, Kunta skoi na zemlju i stane ukoeno, dok je vratar
pomagao massi da izae iz koije. I tada ga je uo. Negdje, sasvim blizu, rubovi i
korijeni neijih dlanova udarali su o uplje glazbalo, nalik na bubanj koji su
ovdje zvali qua qua, a udarci su bili tako otri i snani da je Kunta odmah znao
kako to svira Afrikanac.
Jedva je izdrao mirno stajati dok se za massom nisu zatvorila vrata. A zatim
Kunta dobaci uzde konjuaru koji je tu ekao i potri koliko mu je doputala
njegova kljasta noga, oko kue i preko stranjeg dvorita. Zvuk je postajao sve
glasniji i glasniji, i inilo se da dopire negdje iz sredine uskomeane gomile
crnaca, koji su udarali nogama i pljeskali dlanovima ispod niza svjetiljaka
objeenih iznad njihovih glava. Walleri su dopustili robovima da povjeaju te
svjetiljke kako bi osvijetlili prostor za svoju proslavu Dana zahvalnosti.
Ne osvrui se na ljutite povike dok se gurao izmeu plesaa, Kunta uleti u
prazni krug usred gomile i tu ugleda bubnjara, mrav ovjek, sijede kose i
veoma crne koe, uao je na zemlji udarajui o svoj qua qua, a pored njega
stajahu svira mandoline i dva ovjeka koji su udarali ritam goveim kostima.
Kad su svirai podigli poglede zbog iznenadnog komeanja, Kuntin se pogled
susretne s pogledom bubnjara i trenutak kasnije oni gotovo skoie jedan
prema drugome,dok su ostali crnci zaueno zurili i zatim se poeli porugljivo
hihotati kad su se Kunta i bubnjar zagrlili.
Selamun alejkum!
Alejkum selam!
Te su im rijei navrle na usta kao da nikada nisu ni otili iz Afrike. Kunta se
malo odmakne od starijeg ovjeka.
Ja tebe ne vidio prije tu.uzvikne.
Mene ba sad prodali sa jedna druga plantaa .odgovori ovaj.
Moj massa mladi od tvoj massa.ree Kunta.
Ja vozi njegova koija.
Ljudi oko njih poeli su nestrpljivo mrmljati, zahtijevajui da svirai opet
zasviraju, i oigledno im je bilo neugodno zbog tako otvorenog pokazivanja
afrikog podrijetla ove dvojice.I Kunta i svira qua qua bubnja bili su svjesni da
ne smiju isuvie izazivati ostale crnce,jer bi jedan od njih mogao o tome
izvijestiti bijele ljude.
Ja doe natrag! ree Kunta.
Alejkum selam! odvrati svira qua qua i ponovo une.
Kunta je jo za trenutak ostao stajati i nakon to su svirai opet zasvirali, zatim
se naglo okrene, progura se kroz gomilu sputene glave,razoaran i posramljen
i ode ekati u koiji massu Wallera.
Nekoliko narednih tjedana Kunti su se po pameti neprestano vrzmala brojna
pitanja o svirau qua qua bubnja. Iz kojeg je plemena? Oito nije bio Mandingo,
niti je pripadao bilo kojem od plemena koja je Kunta ikada vidio ili uo za njih u
Gambiji,ili kasnije na velikoj kanoi.Njegova sijeda kosa bila je znak da je mnogo
stariji od Kunte, Kunta se pitao da moda nema isto toliko kia koliko bi sada
trebao imati Omoro.I kako to da su obojica osjetili da je i onaj drugi sluga
Alahov?
Lakoa kojom je qua qua svira govorio jezik tuobaba, gotovo kao i rijei
islama, kazivala je da je ve dugo u zemlji bijelih ljudi, vjerojatno vie kia nego
to ih je Kunta proveo ovdje. Rekao mu je da su ga nedavno prodali ocu masse
Wallera, gdje je u ovoj zemlji tuobaba bio taj ovjek za sve ove kie do sada?
Kunta je u pameti nizao sve Afrikance koje je sluajno imao prilike vidjeti u ove
tri kie otkako vozi gazdinu koiju. Na nesreu, najee je bio s massom i nije
im smio ak ni kimnuti glavom, a kamoli s njima razgovarati. Meu njima su
ak bili jedan ili dvojica koji su nedvojbeno bili Mandingo. Najvie bi Afrikanaca
uspio zamijetiti kad bi se subotom ujutro provezli kraj neke drabe robova. Ali,
nakon onoga to se dogodilo jednog jutra prije otprilike est mjeseci, Kunta je
odluio,ako to ikako bude mogao izbjei, a da ne probudi kod masse sumnju u
pravi razlog ,da nikada vie nee proi koijom pokraj neke licitacije.
Dok su tog dana prolazili, jedna ena iz plemena Jola, okovana lancima, poela
je tuno vriskati.Kunta se okrenuo da pogleda to se dogodilo,i ugledao je
njezine irom rastvorene oi kako ukoeno zure u njega,gore na njegovu
povienom koijakom sjedalu,a usta joj otvorena u kriku kojim ga je zaklinjala
neka joj pomogne. Preplavljen gorkim, vrelim stidom, Kunta je oinuo biem
preko konjskih lea, i konji su naglo poskoili, bacajui massu natrag u sjedite.
Kunta se uasnuo to je to napravio, ali massa nije nita rekao. Jednom je
susreo roba Afrikanca u sjeditu okruga kad je jednog poslijepodneva ekao na
massu, ali ni jedan od njih nije znao plemenski jezik onoga drugoga, a taj ovjek
jo nije bio nauio jezik tuobaba. inilo se nevjerojatnim da je tek sada, nakon
dvadeset kia provedenih u zemlji bijelih ljudi, susreo Afrikanca s kojim moe
razgovarati.
Meutim, slijedea dva mjeseca, do proljea 1788, Kunti se inilo da je massa
posjetio svakog bolesnika, roaka i prijatelja u pet okruga,osim svojih vlastitih
roditelja u Enfieldu. Jednom je ak pomislio zatraiti putnicu, to nikad dosad
jo nije bio uinio, ali znao je da u tom sluaju mora odgovoriti kamo kani ii i
zato. Mogao je rei da ide posjetiti Lizu, kuharicu u Enfieldu, ali to bi massu
navelo na pomisao kako meu njima neto postoji, i on bi to onda mogao
spomenuti svojim roditeljima, a oni bi to mogli spomenuti Lizi, i onda on vie
nikada nee imati mira, jer znao je da je Liza bacila oko na njega. Meutim, taj
osjeaj nije bio uzajaman i tako Kunta odlui odustati od te zamisli.
Nestrpljiv zbog elje da se vrati u Enfield, Kunta je postao razdraljiv prema
Bell,pogotovo zato to s njom o tome nije mogao razgovarati,ili je barem sam
sebi tako govorio, jer mu je bila poznata njezina netrpeljivost prema svemu to
je povezano s Afrikom. Pomiljao je na to da se povjeri guslau i starom vrtlaru,
ali na kraju zakljui kako oni mada to nikome ne bi rekli,jednostavno nisu u
stanju shvatiti to znai pronai nakon punih dvadeset kia nekoga iz tvoje
rodne zemlje s kojim konano moe razgovarati.
A onda, jedne nedjelje poslije ruka, bez ikakve prethodne najave, massa
poalje po njega neka upregne koiju, ii u u Enfield. Kunta gotovo poleti sa
svog stolca i izleti kroz vrata, dok je Bell zaueno gledala za njim.
Liza je marljivo poslovala oko svojih lonaca kad je uao u kuhinju u Enfieldu.
Kunta je upita kako je, hitro pridodavi da nije gladan. Ona ga toplo pogleda.
Tebe dugo ne vidjela.rekla je njeno. Zatim joj se lice uozbilji.
Rekli meni o tebe i taj Afrikanac koji mi dobili. Massa isto uo. Neki od ovi
nigeri rekli massa, ali massa nita rekao, tako ne mora brinuti. Ona uhvati i
stegne Kunti ruku.
Ti tu ekaj minut.
Kunta je osjeao da e se raspui od nestrpljenja, ali Liza je hitro napravila i
zamotala dva sendvia s govedinom. Dala mu ih je i opet mu stisnula ruku
meu svojima. Zatim ga je otpratila do kuhinjskih vrata i tamo je oklijevajui
zastala.
Ti mene nikad pitao neto, pa ja tebi nikad to rekla,da moja mama bila afriki
niger. Raunam, to zato ti mene tako drag
Zapazivi kako Kunta jedva eka da ode, ona se naglo okrene i pokae rukom:
Ona koliba sa slomljeni dimnjak njegova. Veina nigeri massa danas pustio ii.
Nee doi natrag prije mrak. Ti samo pazi da bude kod koija kad tvoj massa
izai!

61. POGLAVLJE

Budui da su obojica bili Afrikanci, nijedan od njih nije pokazao koliko su eljno
oekivali taj trenutak. Stariji ovjek ponudi Kunti jedini stolac u kolibi, ali kad
je primijetio kako je njegovu gostu milije unuti na zemljani pod, onako kako
bi to napravio kod kue, u svom selu, qua qua svira zaguna od zadovoljstva,
zapali svijeu na klimavom stolu, pa i sam une pokraj Kunte.
Ja dolazi iz Gana i moj narod zove Akan. Bijeli ljudi mene dali ime Pompey, ali
moje pravo ime Boteng Bediako. Ja dugo ve ovdi. est plantai i ja se nada ovo
zadnja. to s tobom?
Pokuavajui oponaati isprekidani govor ovjeka iz Gane, Kunta mu ispria o
Gambiji, o Juffureu, o tome kako je on Mandingo, o svojoj obitelji,o tome kako
su ga hvatali i kako je bjeao, o stopalu, o vrtlarenju i o tome kako sada vozi
koiju.
Ganac je paljivo sluao, i kad je Kunta zavrio, onaj je utio neko vrijeme
razmiljajui, prije nego je ponovo progovorio.
Svi mi puno patili. Koji ovjek mudar, pokua iz ovo uiti.On zastane i kritiki
osmotri Kuntu.
Ti koliko star? Kunta mu ree trideset sedam kia.
Ti ne izgleda tako. Ja ezdeset est.
Ti isto tako ne izgleda ree Kunta.
Dakle, ja ovdi bio due nego ti bio roen.eli nekad da onda znao neto od ovo
to posli nauio. Ali ti jo mlad, zato ja tebi to kazati. Stare bake u tvoja zemlja,
pria mladima prie? Kunta potvrdi.
Onda je sad tebi kae jedna. To pria o to kako djeak raste tamo od kuda ja. Ja
se sjea kako poglavica od nai Akan narod znao sjedi u svoj veliki stolac od
slonovi zub,a bio jedan ovjek to uvijek dri njemu iznad glava kiobran. Onda
tu bio ovjek kroz koji poglavica govorio. Jedini nain on govorio, ili netko
mogao govori njemu, to bilo kroz taj ovjek. I onda tu bio jedan djeak sjedio
poglavici kod noga. Taj djeak prestavljao duu poglavice i nosio od poglavice
poruki narodu. Taj djeak trao sa jedno tupi ma tako ko vidio njega dolaziti
znao tono ko taj djeak bio. Ja rastao kao takvo djeak, trao, nosio poruki
ljudima. Tako mene i uhvatio bijeli ovjeki.
Kunta je upravo htio neto rei, kad ga ovjek iz Gane zaustavi, podigavi ruku.
To nije kraj od pria. Htio ti jo rei, na vrh od oni kiobran od poglavica bila
ta rezbarija, a prestavlja ruka kako dri jaje. To znailo oprez sa koji poglavica
koristio svoja mo. A ta ovjek kroz koji poglavica govorio, on uvijek drao
jedna palica. A na ta palica rezbarena kornjaa. Kornjaa znailo da klju kako
ivjeti strpljivost.Ganac zastane.
A na oklop od ta kornjaa bila rezbarena pela.Pela znaila da nita ne moi
probiti tvrdi oklop od kornjaa.
U Africi,Kunta je u to bio uvjeren,ovaj bi ovjek zacijelo bio kintango, ili alcala,
ako ne ak i poglavica. Meutim, nije znao kako bi izrazio ono to je osjeao i
zato je samo utke sjedio.
Izgleda mene,ti ima i jedno i drugo.ree konano ovjek iz Gane s osmijehom.
Kunta pokua promucati ispriku, ali mu je jezik bio kao svezan. Ganac se opet
nasmijei, uuti na trenutak, a zatim opet progovori.
Vi Mandingo, tako pria u moja zemlja, veliki putniki i trgovciOn ostavi tu
reenicu visiti u zraku, oito je ekao da Kunta neto kae.
Konano Kunta uspije progovoriti.
Ti uo tono. Moji strievi putnici.Kad slua prie to oni priali, izgleda da oni
bili skoro svuda. Ja i moj otac jedanput, mi ili u novo selo to oni napravili
daleko od Juffure.Ja htio ii vidjeti Mecca i Timbuktu i Mali i sve kao oni, ali
mene ukrali prije nego imao prilika.
Ja zna neto o Afrika.ree Ganac.
Poglavica mene dao ui kod mudri ljudi. Ja ne zaboravio to oni govorili. I ja to
onda probao sastavi sa stvari to uo otkad ovdi, i tako ja zna da najvie nas
koji ovdi doveli oni ukrali u Zapadna Afrika,od gore oko tvoja Gambija sve doli
uz obala do moja Gvineja. Ti uo za zemlja to bijeli ljudi zove Zlatna obala?
Kunta odgovori da nije uo.
Oni tako dali ime to tamo ima zlato. Ta obala ide skroz gore do Volta. Na ta
obala bijeli ljuti fata narodi Fanti i Ashanti. Ti Ashanti kau da vodi najve
ustanki i buni kad njih dovedu ovdi. Uprkost ovo, bijeli ljudi plaa za nji neke
od najvei cijeni, zato to oni pametni i jaki i ima ivi duh. Onda doe to to oni
zovi Obala robova, to gdi lovi ljudi Yoruba i Dahoman i oko vrh od Niger gdi
lovi ljudi od Ibo ,
Kunta dobaci kako je uo da su Ibo vrlo blagi ljudi. Ganac potvrdi glavom.
Ja uo za trideset Ibo ljudi sastavi ruki i uli u rijeka, svi pjevali i svi se utopili,
zajedno. To bilo u Lou'siana.
Kunta se poeo brinuti da je massa moda ve spreman za odlazak i da ga
moda eka, pa meu njima zavlada utnja. Dok je Kunta premetao po pameti
traei to bi rekao s im bi se pristojno mogao povui, ovjek iz Gane mu ree:
To sigurno ovdi nema tko da moe sjedne i pria ko mi priamo. Puno puta
qua qua mora kae to meni na pamet. Raunam, moda je priao tebi i prije
nego znao ti tu.
Duboko dirnut, Kunta se dugim pogledom zagleda u oi ovjeka iz Gane, a
zatim obojica ustanu. U svjetlu svijee Kunta na stolu primijeti ona dva
zaboravljena sendvia koje mu je dala Liza. On pokae na njih i nasmijei se.
Mi moe jesti bilo kad. Sad ja zna ti mora ide,ree na to Ganac.
U moja zemlja, dok mi priali, ja bi rezo neto u komad drva tebe za dar.
Kunta mu odgovori kako bi u Gambiji on za njega neto izrezbario od velike,
osuene kotice mango ploda.
Toliko puta ja elio ima mango kotica da posadi i da naraste pa da mene sjeti
na domovina ,ree on.
Ganac je ozbiljno gledao Kuntu. A onda se nasmijei.
Ti mlad. U tebe puno sjeme, ti samo treba ena u koju sadi.
Kunta se toliko zbunio da nije znao to bi mu odgovorio.ovjek iz Gane isprui
lijevu ruku i oni se rukovae ljevicama, na nain Afrikanaca, to znai da e se
uskoro opet sastati.
Selamun alejkum.
Alejkum selam.
I Kunta se urno izvue kroz sve gui sumrak pored drugih malih koliba i gore
prema velikoj kui, pitajui se je li massa ve izaao da ga trai. Ali, prolo je jo
itavih pola sata prije nego se massa pojavio, i Kunta je upravio koiju kui
jedva osjeajui uzde u rukama. Nije uo ni udarce konjskih kopita o cestu jer
je osjeao kao da je razgovarao sa svojim dragim ocem Omorom. U itavu
njegovu ivotu nijedna mu veer nije toliko znaila.


62. POGLAVLJE

Vidim ja juer Toby prolazi, vikne njemu: Hej, navrni sjesti malo, niger! Ti
treba vidjeti kako on mene pogledao i ni rije! to ti misli to znai?pitao je
gusla vrtlara. Vrtlar nije imao pojma i obojica se obrate Bell.
Ne zna vami rei. Ako on bolestan ili neta, onda treba kazati tako. Ja ga samo
puta na miru, on se jako udno ponaati! izjavila je ona.
ak je i massa Waller primijetio kako je inae hvale vrijedna suzdranost i
utljivost njegova pouzdanog koijaa premaila uobiajene granice. Nadao se
da to nisu prvi znaci inkubacije lokalne zarazne bolesti kojoj su obojica bili
izloeni, i jednog dana on upita Kuntu da li se moda ne osjea dobro.
Ne, gospodin.
Kunta brzo odgovori i massa Waller prestane dalje brinuti o svom koijau,
glavno da ga nastavi sigurno prevoziti tamo kamo se uputio.
Kuntu je onaj razgovor sa ovjekom iz Gane potresao do sri, i ve je po tome
uviao koliko je zapravo postao izgubljen.
Dan za danom, godinu za godinom, on se sve manje opirao, sve se bolje
prilagoivao, sve dok konano, ne primijetivi to uope, nije sasvim zaboravio
tko je on zapravo. Istina, bolje je upoznao nauio se bolje slagati s guslaem,
vrtlarom,Bell i ostalim crncima, ali sad je shvatio kako on unato svemu nikada
ne moe stvarno postati jedan od njih, ba kao to oni ne mogu postati takvi
kakav je on.
U usporedbi s ovjekom iz Gane, gusla, vrtlar i Bell sada su, tovie, Kuntu
samo ljutili. Bilo mu je drago to se dre podalje od njega.Leei nou na leaju,
osjeao je kako ga razdiru krivica i sram zbog svega to je dopustio da se s
njime dogodi. Onda kad se nou jo znao trgnuti naglo oda sna, i uspraviti se na
leaju potresen otkriem da se ne nalazi u Juffureu,onda je jo uvijek bio
Afrikanac, ali, to se posljednji put dogodilo prije mnogo godina. Jo uvijek je bio
Afrikanac i onda kad su ga na ivotu odravale samo uspomene na Gambiju i
njezin narod,ali sad bi proli itavi mjeseci a da nijednom ne pomisli na Juffure.
Jo je bio Afrikanac onih prvih godina kad bi ga svaka nova nepravda natjerala
na koljena da zove u pomo Alaha, neka mu podari snagu i sposobnost
razumijevanja, a koliko je vremena prolo otkako se posljednji put iskreno
pomolio Alahu?
Uenje tuobabovog jezika, shvaao je Kunta, odigralo je kod toga veliku ulogu.
U svakodnevnom nastojanju da govori tim novim jezikom, on bi rijetko kada
uope vie i pomislio na rijei mandingo jezika, osim onih nekoliko koje su mu
se iz nekog neobjanjivog razloga vrsto zadrale u pamenju. I doista, sada je
Kunta je to gorko priznavao,ve i mislio na jeziku tuobaba.
U bezbroj postupaka, rijei ili misli, njegov mandingo nain polako je nestajao,
a zamijenio ga je nain ovih crnih ljudi meu kojima je ivio. Jedino ime se
smatrao je ,ipak moe malo ponositi, bila je injenica da u svih ovih dvadeset
kia nikada nije dotaknuo svinjsko meso.
Kunta je tragao po pamenju,mora postojati jo neto od nekadanjeg Kunte
to bi mogao nai negdje u sebi. I evo,zadrao je svoje dostojanstvo. Kroz sve
uase koje je proivio, nosio je svoje dostojanstvo kao to je nekada u Juffureu
nosio saphie amajliju da ga brani od zlih duhova.Kunta se samome sebi zakune
kako sada, jo vie nego ikada prije, njegovo dostojanstvo mora postati tit
izmeu njega i svih ovih crnih ljudi koji sami sebe nazivaju nigerima. Kako ti
ljudi nita ne znaju o sebi, nita ne znaju o svojim precima o kojima je on uio
od najranijeg djetinjstva.Kunta u pamenju ponovi imena svih Kintea, od
drevnog obiteljskog klana u Starom Maliju, sve do generacije u Mauritaniji i
zatim u Gambiji, sve do njegove brae i njega, i pomisli kako svaki lan njegova
kafa posjeduje isto takvo znanje o svojim precima.
To ga navede da pone razmiljati o svojim prijateljima iz doba djeatva.
Isprva se samo iznenadio,a zatim ga je duboko potreslo saznanje da se ne moe
sjetiti njihovih imena. Lica su mu se vraala u sjeanje zajedno s uspomenama
na to kako su poput jata kosova istravali kroz seoska vrata da bi posluili kao
brbljava pratnja svakom putniku koji bi prolazio pokraj Juffurea, kako su se
nabacivali komadima drva na svadljive majmune iznad sebe, koji su im to onda
spremno bacali natrag,kako su se natjecali tko moe najbre pojesti est mango
plodova. Ali, ma koliko se upinjao, Kunta se nije mogao sjetiti imena, ni jednog
jedinog. Pred oima mu se ukae slika njegova kafa kako,okupljeni namrteno
zure u njega.
U svojoj kolibi i dok bi vozio massu,Kunta je muno upinjao pamenje.I
konano su se imena poela vraati u sjeanje, jedno po jedno,da, Sitafa Silla
on i Kunta bili su najbolji prijatelji! I Kalilu Conteh ,on je gonio i ulovio papigu
po nalogu kintanga. Sefo Kela ,on je od Savjeta starjeina traio doputenje da
zasnuje reniya seksualno prijateljstvo s udovicom.
Lica nekih od starjeina takoer su mu se poela vraati u sjeanje, a s njima i
imena za koja je mislio kako ih je odavno zaboravio.
Kintango se zvao Silla Ba Bibba! Alimo Kujali Demba! Wadanela je bio Karamo
Tamba! Kunta se sjeti zavrnog ispita u koli kad je tako dobro itao stihove iz
kurana da su Omoro i Binta poklonili arafangu jednu tustu kozu,arafang se
zvao Brima Cesay. Kuntu ispuni radost to se svega toga sjetio,dok se ne sjeti
kako su ti starjeine do sada ve svi pomrli, a njegovi vrnjaci iz kafa, kojih se
sjeao kao malih djeaka, sad su odrasli mukarci njegovih godina, tamo u
Juffureu i on ih nikada vie nee vidjeti.Po prvi put poslije mnogo godina, Kunta
je zaspao plaui.
U sjeditu okruga, nekoliko dana kasnije, jedan drugi koija ispria Kunti kako
su neki slobodni crnci gore na Sjeveru,koji su sebe nazvali Crnaka unija
predloili masovni povratak svih crnaca u Afriku i slobodnih i robova.
Ve je sama pomisao uzbudila Kuntu, iako je podrugljivo odvratio kako se to
nikada nee dogoditi kad masse, ne samo to se meusobno nadmeu koji e
kupiti vie robova, nego ak i spremno plaaju cijene koje su sada vie nego
ikada. Iako je znao kako bi gusla vjerojatno gotovo vie volio ostati rob u
Virginiji nego otii kao slobodan ovjek u Afriku, Kunta ipak poeli da moe s
njim o tome porazgovoriti, jer inilo se da gusla uvijek zna sve to se moe
znati o bilo emu to se bilo gdje dogaa,ukoliko to ima neke veze sa slobodom.
Meutim, ve gotovo dva puna mjeseca Kunta osim mrgodnih pogleda nije
guslau, ni Bell, pa ak ni vrtlaru, uputio nijedne rijei. Naravno, nije se radilo o
tome da su oni njemu bili ba toliko potrebni ili dragi, to ne, ali u njemu je
stalno jaao osjeaj naputenosti.
I kad je izaao slijedei mlaak i Kunta, osjeajui se jadno, ubacio jo jedan
kameni u svoju tikvu, on se osjeti tako neizrecivo osamljenim kao da je
potpuno odrezan od svijeta.
Idui put kad je susreo guslaa u prolazu, Kunta nesigurno kimne glavom, ali
gusla samo produi dalje kao da nikoga nije vidio.
Kunta je bio srdit i posramljen. Ve slijedeeg dana, on i stari vrtlar ugledaju u
isti as jedan drugoga, a stari vrtlar, ne mijenjajui korak, jednostavno okrene u
drugom pravcu.Istodobno povrijeen i ogoren,uz rastui osjeaj krivice Kunta
se te noi nekoliko sati etao gore,dolje u svojoj kolibi. Narednog jutra, skupivi
hrabrosti, on hramljui izae iz kolibe i ode niz robovski sokak do vrata nekad
tako prisne zadnje kolibe u nizu. Pokuca. Vrata se otvore.
to ti hoe?hladno upita gusla.
Gutajui slinu od stida i zbunjenosti, Kunta ree:
Samo mislio malo navrnuti. Gusla pljune na zemlju.
Pazi ovamo, niger, sluaj sad to ja tebi kae. Ja i Bell i stari govorili o tebe. I
svi se mi sloi da ako neto to se ne moe trpi, to onda niger koji sad ovakav,
sad onakav! Ljutito je zurio u Kuntu.
To bilo jedno to ne valjalo s tebe! Ti niti bio bolestan, ni nit!
Kunta je stajao, zureci u svoje cipele.Trenutak kasnije, guslaev se pogled
smeka i on stupi u stranu.
Kad ve doao ovamo, onda ui. Ali ja tebi kae, jo jedan put ti nama okreni
svoja guzica i vie niko ne govori s tebe dok bude star ko Metjuzelan!
Potiskujui srdbu i ponienje, Kunta ude u kolibu i sjedne i nakon na izgled
beskonane utnje,koju gusla oito nije imao nikakve namjere prekinuti Kunta
se prisili ispriati to je uo o prijedlogu za povratak u Afriku. Gusla hladno
odvrati kako on ve odavno zna za to i kako tu nema ak ni toliko anse koliko
gruda snijega ima anse u paklu, da bi se to ikada moglo ostvariti.Zapazivi
izraz povrijeenosti na Kuntinu licu, gusla malo popusti.
Da ja tebi ree neto to se ja moe kladiti da ti jo ne uo. Gore na Sjever u
New York, oni to ti zove Manumisijsko drutvo, otvorili kola za slobodni
nigeri koji hoe ui itati i pisati i svakakvi zanati.
Kunta osjeti takvu radost i olakanje to gusla opet s njime govori da je jedva
uo to mu to pria stari prijatelj. Nekoliko minuta kasnije, gusla se prekine i
upitno se zagleda u Kuntu.
Ja tebi ne da spavati? upita ga konano.
Hmm ? ree Kunta, potpuno izgubljen u mislima.
Pitao tebe neto ,pred pet minuti.
Oprosti, ja tako ,mislio neta.
Pa, kad ti ne zna sluati, ja onda tebi pokae kako se to radi. Gusla se zavali u
stolicu i prekrii ruke na prsima.
ta ti nee nastavi to to bio govoriti? upita Kunta.
Ja sad ve zaboravio to ja bio govoriti. Jesi li zaboravio to ti bio misliti?
To nita vanoga. Samo neto to meni palo na pamet.
Bolje ti to skini sa pamet ili tebe od to pone boli glava,ili mene pone boli
glava zbog tebe.
Ja o to ne moe razgovara.
Ha! ree gusla, priinjajui se da je uvrijeen.
Ako ti tako osjea ...
To nije zbog tebe.To samo previe privatno.Gusla je poeo shvaati.
Nemoj rei! To ima neka veza sa ena, tono?
To nita takva! ree Kunta, zajapuren od neugodnosti. Sjedio je trenutak bez
rijei, zatim ustane i ree:
Pa, ja kasni na poso, vidimo se posli. Hvala to ti govoriti sa mene.
Jasna stvar. Samo ti mene javi kad ti bude htio govoriti.
Otkuda je znao? Kunta se pitao dok je iao prema staji. I zato je nastojao da
mu o tome govori? Jer, tek nakon velikog oklijevanja Kunta se bio usudio uope
misliti o tome. Bilo je to, naime, neto u vezi sa savjetom onog ovjeka iz Gane,
savjetom koji se odnosio na sijanje njegova sjemena.


63. POGLAVLJE

Davno prije nego je susreo ovjeka iz Gane, Kunta je esto osjeao u sebi neku
prazninu kad bi pomislio kako bi sada,kad bi bio kod kue u Juffureu,imao ve
tri ili etiri sina i enu koja bi mu ih rodila.Obino bi ga na takve misli naveo
san koji mu se ponavljao otprilike jedanput u svakom Mjeseevom ciklusu a iz
kojega bi se uvijek naglo trgnuo i zurio dugo u mrak, bolno posramljen zbog
vrelog, ljepljivog soka koji je upravo briznuo iz njegova jo uvijek tvrdog fota.
Leei budan nakon toga, on nije toliko razmiljao o eni, koliko o tome kako u
svakom robovskom sokaku,ako neka ena i neki mukarac zavole jedno drugo
jednostavno ponu ivjeti zajedno kod onoga ija je koliba ljepa i bolja.
Bilo je mnogo razloga zato Kunta nije htio misliti na enidbu. Kao prvo,
izgleda da je to povlailo za sobom skok preko metle, to se obavljalo pred
svjedocima iz robovskog sokaka, a to je Kunti izgledao besmislen obiaj za
jednu tako ozbiljnu prigodu.
U nekoliko sluajeva za koje je uo, izvjesni favorizirani lanovi kune posluge
mogli su ponoviti svoj vjenani zavjet pred nekim bijelim propovjednikom u
prisustvu masse i missus,ali to je bio poganski obred.
Ukoliko bi uope trebalo pomiljati na to da nekoga oeni, bez obzira na to po
kakvom obredu, onda je za Mandinge propisana starosna dob za mladenku bila
etrnaest do esnaest kia, a za mladoenju trideset. A u toku svih godina koje
je proveo u zemlji tuobaba,Kunta nije vidio ni jednu crnu enu izmeu
etrnaest i esnaest pa ak ni od dvadeset do dvadeset pet kia, koja mu ne bi
izgledala nepodnoljivo budalasta i hihotava, pogotovo kad bi nedjeljom ili za
neku sveanost namazale i napudrale lica dok ne bi postale nalik na plesae
mrtvakog plesa u Juffureu koji bi se mazali pepelom.
A to se tie onih dvadesetak ili neto vie starijih ena koje je Kunta imao
prilike upoznati, one su veinom bile glavne kuharice po velikim kuama u koje
je Kunta vozio massu Wallera, kao na primjer Liza iz Enfielda.
Zapravo, Liza je bila jedina medu njima koju je Kunta s vremenom poeo rado
viati.Ona nije imala mukarca,a Kunti je jasnim znakovima dala do znanja
kako je voljna,ako ne i eljna,zbliiti se s njime mnogo vie nego to je on to do
sada prihvaao, iako je nasamo o tome razmiljao. Kunta bi umro od srama kad
bi ona na bilo kakav nain, ak i samo izdaleka, uspjela naslutiti da je vie nego
jednom, upravo ona bila ena koju je Kunta sanjao u svojim ljepljivim snovima.
Pretpostavimo,samo pretpostavimo,da uzme Lizu za enu, razmatrao je Kunta.
To bi znailo ivjeti odvojeno, poput tolikih parova koje je poznavao,svaki na
plantai svoga masse. Obino bi muu izdavali propisanu putnicu subotom po
podne kako bi mogao posjetiti enu, uz uvjet da se ima savjesno vratiti u
nedjelju, prije mraka,kako bi se mogao odmoriti od svog, esto vrlo dugog puta
prije odlaska na posao u ponedjeljak u zoru.
Kunta samom sebi ree kako on sasvim sigurno ne eli imati enu koja ne ivi
tamo gdje ivi on. I zakljuio bi prema tome to rjeava pitanje enidbe.
Meutim, njegov mozak,kao da i ne pripada njemu,nije se prestajao baviti
takvim mislima. S obzirom na to da je Liza brbljava i nametljiva, a on voli veliki
dio svog slobodnog vremena provoditi u osami, moda bi njihovi sastanci samo
subotom i nedjeljom bili zapravo najpogodnije rjeenje. Nadalje, ukoliko oeni
Lizu, nije ba bilo vjerojatno da bi njih dvoje morali,poput tolikih drugih
crnakih parova ivjeti u stalnom strahu hoe li massa iznenada prodati jedno
od njih, ili e ih oboje prodati na razne strane. Jer, njegov je massa, ini se, bio s
njim zadovoljan,a Lizu su posjedovali roditelji njegova masse,koji su je
navodno, voljeli.Osim toga, obiteljske veze uklonile bi opasnost od moguih
sukoba do kakvih je ponekad dolazilo izmeu vlasnika buduih suprunika koji
bi katkada doveli dotle da bi jedan od njih, ili obojica, zabranili vjenanje.
U drugu ruku opet, pomisli Kunta okretao je i obrtao to pitanje u mislima do
u beskonanost. Bez obzira na to koliko se savreno valjanih razloga u prilog
vjenanju s Lizom mogao dosjetiti, neto ga ie ipak od toga zadravalo.
Zatim,jedne noi,dok je leao u kolibi pokuavajui zaspati,kao da ga je pogodio
grom, on se sjeti druge ene o kojoj bi mogao razmisliti.
Bell.
On pomisli kako je zacijelo poludio.Ona je gotovo tri puta prestara za Mandingo
nevjestu,vjerojatno ima preko etrdeset kia.Smijeno je uope i misliti o tome.
Bell.
Kunta je prvo pokua izbaciti iz pameti. Nje se sjetio samo zato to je tako dugo
zna, ree on sam sebi. Nikad o njoj nije sanjao. Smrknut, on se sjeti itavog niza
nedostojnih i razdraujuih situacija kojima ga je ona izloila. Sjetio se kako bi
mu skoro zalupila vratima pred nosom kad joj je nosio koaru s povrem iz
vrta do kuhinje. Jo otrije mu je u sjeanju ostalo njezino odbojno ponaanje
kad joj je ono bio rekao da izgleda kao Mandingo,osim toga, ona je poganka.
Nadalje, openito je svadljiva i svakome bi htjela zapovijedati. I brbljava je.
Meutim, nije mogao ne sjetiti se kako je, kad je leao bolestan prieljkujui
smrt, po pet est puta na dan dolazila vidjeti kako mu je.kako ga je njegovala i
hranila, ak prala kad bi se uneredio,kako je onim svojim oblozima od
smrvljenog lia prekinula njegovu groznicu.Bell je osim toga snana i zdrava. I
zna skuhati nevjerojatno mnogo izvanredno ukusnih jela u onim svojim crnim
loncima.
to mu se inila pogodnijom, to je neljubazniji bio prema njoj svaki put kad bi
morao doi u kuhinju. I to je bre izlazio im bi joj isporuio ono zbog ega je
doao. A njezini ukoeni pogledi kojima bi ga ispratila postali su jo hladniji
nego prije.
Jednog dana, kad je ve izvjesno vrijeme proveo u razgovoru s vrtlarom i
guslaem, u toku kojega je vrlo oprezno naveo razgovor na Bell, Kunti se
uinilo kako mu je glas ba kako treba nemarno zvuao kad ih je upitao:
Gdi ona bila prije nego dola ovdi?
Ali, srce mu je silo u pete kad su njegovi sugovornici odmah uspravnije sjeli i
pogledali ga, predosjetivi neto.
Dakle,ree vrtlar nakon kratke utnje,ja se sjea ona dola ovdi oko dvije
godini prije tebe. Ali ona nikad ne htjela puno govoriti o sebe. I tako ja ne zna
puno vie od tebe.
Gusla ree kako Bell ni njemu nikada nije rekla nita o svojoj prolosti.Kunta
nije tono mogao odrediti to ga je to u izrazu lica njegovih prijatelja toliko
uzrujalo.Ne, znao je,bio je to izraz oitog zadovoljstva.Gusla se poee iza
desnog uha.
Ba udno da ti sad pita o Bell,ree i kimne glavom u pravcu vrtlara,jerbo, ja
i on ba sad neki dan razgovarati o vami. On oprezno pogleda Kuntu.
Ba kazali kako izgleda vi dva moda ba ono to oni drugi treba.ree vrtlar.
Izvan sebe od srdbe, Kunta je sjedio otvorenih usta, ali iz njih nije nita
izlazilo.Jo uvijek ekajui uho, gusla ga lukavo pogleda.
No da, njezina velika stranjica sigurno mogla biti prevelik problem za veinu
muki. Kunta ljutito zausti neto, ali ga vrtlar zaustavi i otro ga upita:
Sluaj amo, otkad bilo ti ne taknuo jedna ena? Kunta je zurio kao da oima
baca u njih bodee.
Dvadeset godini sigurno!uzvikne gusla.
Gospode boe!ree vrtlar.
Ti bolje nai sebi jedna prije nego to ti komplet presuiti!
Ako ve nije!brzo dobaci gusla. Nesposoban bilo to izgovoriti, ali u stanju
da se jo koji trenutak suzdri, Kunta skoi na noge i bijesno odepa.
Nita ti ne brine! viknuo je za njim gusla.
Ti sigurno nee dugo ostane suh pored nje!


64. POGLAVLJE

Slijedeih nekoliko dana, kad ne bi bio negdje na putu s massom, Kunta bi po
cijele dane, i ujutro i poslije podne, marljivo mazao uljem i latio koiju. Budui
da je to radio ispred taglja, gdje su ga svi lako mogli vidjeti, nitko nije mogao
rei kako se opet izdvojio, ali se u isti mah jasno vidjelo da ga posao prijei pa
nema kad razgovarati sa guslaem i vrtlarom,na koje je jo uvijek bio bijesan
zbog onoga to su bili rekli o njemu i o Bell.
Osim toga, tako sam, imao je vie vremena da raisti pitanje svojih osjeaja
prema njoj. Svaki put kad bi razmiljao o neem to mu se kod nje nije svialo,
njegova bi krpa poela bjesomuno trljati kou,a svaki put kad bi se sjetio
neeg dobrog, ruka bi mu se micala polako i senzualno preko sjedita, ponekad
bi se gotovo i zaustavila, dok bi se Kunta u mislima zadravao na nekim
njezinim posebno privlanim osobinama.
Bez obzira na Belline nedostatke, Kunta je morao priznati da je ona za sve ove
godine, zaista mnogo za nj uinila. Bio je siguran da je ona nenametljivo bila
umijeala svoje prste i onda kad je massa ba njega izabrao za svog koijaa.
Nije bilo sumnje da je Bell, na svoj osobeni, nenametljivi nain, imala vie
utjecaja na massu nego bilo tko drugi na plantai,ili vjerojatno, svi ostali
zajedno. I itav mu niz sitnica proe kroz pamet. Sjeti se kako je jednom davno,
dok je radio u vrtu, Bell bila primijetila da on esto trlja oi jer su ga do ludila
svrbjele. Bez rijei je dola jednog jutra u vrt s nekakvim irokim liem, jo
mokrim od rose, stresla mu to u oi i nakon toga je svrbe ubrzo prestao.
To, naravno, nikako ne znai da ga zbog toga ita manje smeta sve ono to mu
se kod nje nije svialo ,Kunta sam sebe podsjeti, dok je krpa sve bre letjela po
koi sjedita,a najgora je od svega bila njezina odvratna navika puenja lule.
Jo ga je vie smetalo to je imala obiaj zaplesati svaki put kad bi crnci imali
neko slavlje.Kunta je smatrao da ene uope ne bi trebale plesati, ili u najmanju
ruku, ne s toliko ara. Ono to je njega naroito smetalo, bilo je to to se Bell
izgleda posebno trudila na izvjesni nain treskati stranjicom ,to je, mislio je,
vjerojatno i bio razlog zato su gusla i vrtlar rekli o njoj ono to su rekli.
Njega se, naravno, nije nimalo ticala njezina stranjica,on je samo elio da Bell
pokae malo vie samopotovanja,a kad ve bude kod toga, mogla bi pokazati i
malo vie potovanja prema njemu i drugim mukarcima. Njezin je jezik, inilo
mu se, bio jo gadniji od jezika stare Nyo Boto. I opet, ni najmanje ga ne bi
smetale njezine sklonosti da prigovara samo kad bi ona to zadrala za sebe, ili
kad bi te svoje primjedbe iznosila samo u drutvu drugih ena, kako su to inile
ene u Juffureu.
Kad je dotjerao koiju, poeo je istiti i latiti konjsku opremu, iz nekog udnog
razloga, dok je to radio, misli mu odlutaju natrag u Juffure, i on se sjeti staraca
koji su rezbarili razne stvari od drveta, od komada slinih ovome komadu
hickory debla, visoku Kunti do koljena, na kojem je upravo sjedio. Sjeti se kako
su starci prvo briljivo izabrali, a zatim prouavali neki dobro osueni komad
drva, prije nego bi ga uope dotakli dlijetima ili noevima.
Kunta ustane i prevrne panj na kojem je sjedio, uznemirivi bube to su ivjele
ispod njega i sada se ustraeno razbjeale. Nakon to je izbliza ispitao oba kraja
panja, on ga pone kotrljati naprijed,natrag, kuckajui po njemu komadom
eljeza na raznim mjestima, oslukujui uvijek isti, puni zvuk osuena drveta.
Pomisli kako taj izvrstan komad drva, leei tako ovdje, ba niemu ne slui.
Panj se ovdje nalazio oito samo zato to ga je netko jednom davno tu postavio,
i poslije se vie nitko nije potrudio da ga makne. Ogledavi se i uvjerivi se da
ga nitko ne gleda, Kunta brzo otkotrlja panj u svoju kolibu, postavi ga uspravno
u jedan ugao, zatvori vrata i vrati se nazad na posao.
Te veeri, nakon to je dovezao massu kui s puta u sjedite okruga, a danas
mu se put inio posebno dug, Kunta nije imao strpljenja sjesti za veeru s
drugim crncima i tako jo vie odgoditi as kad e se konano moi posvetiti
svome panju, pa zato ponese jelo u kolibu.Uope ne primjeujui to jede,
Kunta je sjedio na podu ispred panja i prouavao drvo u treperavom svjetlu
svijee postavljene na rub stola.U mislima je gledao drvenu stupu i tuak koje
je Omoro izrezao za Bintu, a koje je ona stalnom upotrebom bila uglaala do
tamnog sjaja.
Tek toliko da bi se neim zabavio u slobodno vrijeme kad massa Waller ne
bude trebao koiju,govorio je Kunta sam sebi, i poeo otrom sjekiricom skidati
komadi drva sa panja, dok nije dobio grubi oblik vanjskog ruba stupe za
usitnjavanje zrnja. Do treeg dana, koristei eki i dlijeto, izdubio je, takoer
samo grubo, unutranjost stupe, i zatim je poeo rezbariti noem. Nakon tjedan
dana rada Kunta se i sam iznenadio kako mu spretno lete prsti, budui da ve
vie od dvadeset kia nije gledao starce iz svog sela kako to rade.
Kad je zavrio s unutranjom, i poeo raditi na vanjskoj strani stupe, sluajno je
naao jednu suhu granu hickory drva, potpuno ravnu i debljine njegove ruke
od koje je ubrzo izdjelao tuak. Zatim je poeo obraivati gornji dio tuka, tako
da je prvo izgladio drvo turpijom, zatim strugao noem i napokon komadom
stakla.
Kad je zavrio s radom, oba su predmeta leala u uglu Kuntine kolibe jo puna
dva tjedna. Pogledao bi ih od vremena do vremena, pomiljajui kako bi sasvim
dobro izgledali u kuhinji njegove majke. Meutim,sad kad ih je napravio, nije
tono znao to bi s njima uinio,barem je tako sam sebi govorio.
Zatim jednog jutra, ne razmiljajui zato to zapravo ini, Kunta pokupi stupu i
tuak i ponese ih sa sobom kad je poao upitati Bell hoe li massa danas trebati
koiju.Kad ga je ona, kroz vrata zatvorena mreom protiv kukaca, hladno i
kratko izvijestila da massa tog jutra ne namjerava nikamo putovati, Kunta
saeka dok mu Bell nije okrenula lea i zatekne se kako sputa stupu i tuak na
stepenice i kako, okrenuvi se, odlazi to je bre mogao.
Kad su Belline ui uhvatile zvuk blagog udarca,to ju je natjeralo da se
okrene,prvo je vidjela Kuntu kako epajui odlazi jo bre nego obino,zatim je
primijetila na stepenicama stupu i tuak.Vrativi se do vrata, Bell je gledala za
Kuntom sve dok joj nije nestao iz vida, zatim je otvorila vrata s mreom i
pogledala dolje na ostavljene predmete, bila je zgranuta. Uzela ih je i unijela u
kuhinju, zapanjeno razgledavajui precizno obraeno drvo, zatim brine u pla.
To je bilo prvi put u dvadeset dvije godine koliko je Bell provela na Wallerovoj
plantai da je neki mukarac svojim rukama neto za nju izradio.
Osjeti kako je preplavljuje osjeaj krivice zbog naina kako se odnosila prema
Kunti i prisjeti se kako su udno izgledali vrtlar i gusla kad im se nedavno bila
potuila na njega.Mora biti da su znali za to,iako nije mogla u to biti uvjerena,
jer je vrlo dobro znala kako Kunta moe biti utljiv i suzdran na onaj svoj
afriki nain.
Bell nije bila naisto kako e se osjeati ili kako bi se trebala ponaati, kad
Kunta poslije ruka ponovo doe pitati hoe li ga massa trebati. Bilo joj je
drago to je jo cijelo jutro pred njom, pa e imati kad o tome odluiti.
Kunta je u meuvremenu,sjedio u svojoj kolibi,osjeajui se kao da je sastavljen
od dva razliita ovjeka, jednoga, krajnje ponienog zbog upravo uinjenog
budalastog i smijenog postupka onog drugog Kunte, koji se povrh svega jo
osjeao i doslovce opijen sjeom i uzbuenjem. to ga je nagnalo da to uini?
to e ona misliti o njemu? Plaio se trenutka kad e morati ponovo otii u
njezinu kuhinju, nakon ruka.
Konano je doao taj as i Kunta se polako vukao stazom kao da ide na
gubilite. ad je primijetio da su stupa i tuak nestali sa stepenica ispred
stranjeg ulaza, srce mu poskoi i otea u isti mah. Doao je do vrata s mreom
i primijetio stupu i tuak na podu s druge strane vrata, kao da ih je Bell tamo
ostavila jer nije tono znala zato ih je Kunta donio.Okrenula se kad je
pokucao,kao da ga toboe nije ula kad je dolazio i pokuavala je izgledati
smireno dok je skidala zasun s vrata i otvorila ih, pozivajui ga unutra. To je lo
znak, pomisli Kunta, ve mjesecima mu nije otvarala vrata. Ali, Kunta je elio
ui, meutim, nikako nije mogao maknuti nogu i napraviti prvi korak.
Ukopan na mjestu, on je ravnodunim glasom upita to je massa rekao, a Bell,
prikrivajui koliko je povrjeena i zbunjena, uspije isto tako hladno odgovoriti
kako je massa rekao da ni poslije podne nee nikamo ii koijom. Kad se Kunta
okrenuo i spremio se otii, ona, nadajui se doda:
On bi pisao pisma cijeli dan.
Sve to je Bell bila smislila da e rei, isparilo joj je iz glave, i kad je Kunta opet
krenuo, ona samu sebe zauje kako joj se omaklo:
to to? uz pokret ruke prema stupi i tu iku.
Kunta je arko elio tog asa biti bilo gdje drugdje na svijetu. Ali konano
odgovori, gotovo srdito:
Za tebe da tue kukuruz u to.
Bell ga je gledala, a svi su joj se izmijeani osjeaji sada jasno itali na licu.
Hvatajui se za tu utnju meu njima kao za ispriku da sada ode, Kunta se
okrene i pouri odatle bez ijedne druge rijei. Bell je ostala stajati i osjeala se
kao budala.
Slijedea dva tjedna, osim to bi izmijenili pozdrave, nijedno od njih nije se ni
jednom rijei obratilo drugome. Zatim jednog dana, na vratima kuhinje, Bell
prui Kunti okrugli kola od kukuruza. Mrmljajui, Kunta joj zahvali, ponese
kola u svoju kolibu i pojede ga jo onako toplog iz pei, natopljenog maslacem.
Bio je duboko dirnut. Gotovo je sigurno da je ona taj kola napravila od
kukuruza istucanog u stupi koju joj je poklonio. Meutim, on je ve i prije toga
bio odluio da mora razgovarati sa Bell.
Kad je poslije ruka otiao upitati da li ga massa treba, on se prisili izgovoriti
onako kako je to prije u svojoj kolibi briljivo iskuao i nauio napamet:
Ja hoe s tebe razgovara posli veere.
Bell nije previe odugovlaila s odgovorom.
Mene svejedno ,rekla je prebrzo i odmah to poalila.
Do veere, Kunta se uspio dokraja uzbuditi. Zato je rekla to to je rekla? Zar je
doista tako ravnoduna kako je izgledala? Ako jest, zato mu je onda napravila
onaj kola? Mora to raistiti. Meutim, ni Kunta, ni Bell nisu se sjetili tono
dogovoriti mjesto gdje e se sastati.On napokon zakljui kako ona zacijelo
oekuje da e je on saekati kod njezine kolibe.U meuvremenu on se jo uvijek
oajniki nadao da e moda neki bolesnik hitno poslati po massu Wallera.
Meutim, nikakav poziv nije stizao, i Kunta je znao kako vie ne moe odgaati,
duboko udahne, otvori vrata svoje kolibe i nemarno se odeta prijeko do
taglja.
Izaao je iz taglja maui hamom koji je ,kako je bio smislio ,trebao zadovoljiti
znatielju svakoga tko bi ga mogao vidjeti i upitati se to to Kunta radi u ovo
doba dana izvan svoje kolibe, te se polako zaputi niz robovski sokak do Belline
kolibe i ogledavi se kako bi se uvjerio da u blizini nema nikoga, vrlo tiho
pokuca na vrata.
Vrata su se otvorila jo i prije nego se njegova ruka dotakla drva i Bell je odmah
izala iz kolibe. Bacivi pogled na ham, a zatim na Kuntu, ona nita ne ree a
kad ni Kunta nita nije rekao, ona se polako uputi dolje prema ivici iza koliba,
on joj se prikljui i pone hodati uz nju.
Izaao je mjesec,narastao do polovice i u blijedom svjetlu mjeseine njih su
dvoje hodali jedno uz drugo bez rijei. Kad se neka vrijea omotala Kunti oko
lijeve cipele, on posrne ,oee se ramenom o Bell i gotovo odskoi od nje.
Panino traei po pameti neto ,bilo to ,to bi rekao, arko poeli da je sada
uz njega vrtlar ili gusla, zapravo bilo tko, samo ne Bell.
Konano je ona prekinula utnju. Iznenada je rekla:
Bijeli ljudi zakleli oni general Washington za presje'nik.
Kunta ju je htio pitati to je to presje'nik, ali je odustao, nadajui se da e ona
nastaviti govoriti.
A jedan drugi massa na ime John Adamas, on potpresje'nik ,nastavi Bell.
Uzrujan, Kunta je osjeao da mora i on neto rei kako ne bi opet zapali u
utnju. Konano izlane:
Vozio massa juer do njegov brat John da vidi malo cura,i istog se asa osjeti
glupo, jer je vrlo dobro znao da je Bell to zacijelo ve znala.
Gospode, kako on voli to dijete! ree Bell, osjeajui se glupo, jer je to bilo
otprilike sve to bi ona ikada rekla za malu missy Anne kad bi se o njoj
govorilo. utnja se ponovo poela uvlaiti medu njih, kad ona nastavi.
Ja ne zna koliko ti zna o taj brat od na massa. On je notar od Spotsylvanija
okrug, ali on nikada nije imao glava za poslovi ko na massa.
Bell je utjela nekoliko daljnjih koraka.
Ja dobro slua mali stvari koji oni spominjati. Ja zna puno vie nego ljudi misli
da ja zna.
Ona sa strane pogleda Kuntu.
Meni se nikad ne sviao puno taj massa John,a ja sigurna da ni tebi,ali ima
neto o massa John to ja tebi nikad rekla, a to ti treba znati. Nije on kriv to
tebi odrezali noga. Fakat,on dobio napad bijesa kad uo to ono pokvareno
siromano bijelo smee tebi radilo. Massa John bio njih najmio da oni tebe nai
s njiovi psi za nigeri, a oni posli njemu rekli kako oni to tebi radili zato to ti
probao njih ubiti sa kamen. Bell zastane.
Ja se sjea ko juer, kad erif Brock tebe dovezo kod na massa. U svjetlu
mjeseca Bell se zagleda u Kuntu.
Ti skoro mrtav, tako reko massa. Na massa poludio kad massa John rekao
kako ti njega vie ne zanima bez noga, na massa se kleo on poe i tebe kupi od
njega i tako napravio.Ja sam vidjela papiri to kau da on tebe kupio. Osim tebe,
on uzeo i jedna velika farma za novac to njegov brat bio njemu duan. To ona
farma s veliki ribnjak tam gdi cesta pravi okuka, ti uvijek prolazi tamo kad ide
sa koija.
Kunta je odmah znao koji je to posjed. U pameti mu se pojavi slika ribnjaka i
okolnih polja.
Ali ti poslovni stvari, to ne znai nita, jer svi Walleri drati skupa,nastavi
Bell.
Oni me najstariji familije u Virginija. Fakat, oni bili stara familija jo u ta
Engleska ak i prvo nego doli ovdi preko voda. Tamo bili svakakvi lordovi i
slino i svi pripadali u anglikanska crkva. Bio jedan od nji to pisao pjesme, to
bio massa Edmund Waller. Mlai brat od njega, massa John Waller, bio taj to
prvo doo ovdi. On bio tek osamnajst godini, kako ja ula massa priati, kad
neki kralj Drugi Charles njemu dao velika zemlja na dar tamo gdi sad okrug
Kent.
Poeli su bili mnogo sporije hodati dok je Bell priala, a Kunta nije mogao biti
sretniji to Bell nikako ne prestaje govoriti,mada je on od nekih drugih
kuharica obitelji Waller ve bio uo dobar dio toga to mu je ona sada priala,
ali naravno, on to njoj nikad ne bi rekao.
Svejedno, taj John Waller oenio miss Mary Key i oni zgradili veliku kuu
Enfield, tam gdi ti vozi massa vidjeti njegovi stari. I oni imali tri deka, posebno
John Drugi, najmlai bio jako pametan i postao jako puno toga,uio pravo dok
bio erif, pa posli bio u parliment i pomogao zgraditi Fredericksburg i sastaviti
Spotsylvania okrug. On i njegova missis Dorothy zgradili Newport i imali est
mladi. I jasno, od tolik nji poeli se djeca Walleri iri i rasti i ima svoji mladi. Svi
oni dosta na visoki poloaj, vani ljudi, isto, erifi i propovjedniki i notari i u
parliment, doktori ko na massa,puno se njih tuklo u revolucija i ne zna ta sve
ne.
Kunta se toliko udubio u ono to je Bell priala da se trgnuo kad je ona
najednom prestala hodati.
Mi bolje ide natrag.rekla je.
Lutati ovdi vani itava no po ovi korov, samo u jutro bude zakasni na poso.
Oni se okrenu, i kad je Bell neko vrijeme utjela, a Kunta nita nije rekao, ona
shvati kako joj on nee niti rei nita od onoga to mu je na pameti, bez obzira
na to to to bilo, i ona nastavi brbljati o svemu i svaemu to bi joj palo na
pamet, sve dok opet nisu doli do njezine kolibe, gdje se okrenula licem prema
Kunti i uutjela. On je stajao pred njom, gledajui je, itavu jednu dugu munu
minutu, a onda konano progovori:
No da, kasno ve,ko to ti rekla. Znai, ja tebe vidi sutra.
Dok je odlazio, jo uvijek nosei onaj svoj ham, Bell shvati da joj nije rekao ono
o emu je elio s njom razgovarati. Pa, ree ona sama sebi,ne usuujui se
misliti da bi to moglo biti ono to je ona mislila da jest ,ve e joj jednom rei,
kad to njemu bude zgodno.
Bilo je dobro to Bell nije imala puno posla, jer iako je Kunta poeo sada
provoditi mnogo vremena kod nje u kuhinji,dok bi ona, kao i obino, obavljala
svoje svakodnevne poslove ,uglavnom je ona govorila.
Meutim, njoj se dopalo da joj on tu sjedi i da je slua.
Ja saznala,rekla mu je jednog dana,da massa napisao svoj testament i tamo
reko da ako on umre, a ne bude oenit, njegovi robovi biti za mala missy Anne.
Ali testament kae ako on bude oenit, onda njegova ena dobi nas robovi kad
on umre. Meutim, Bell izgleda to nimalo nije uznemiravalo.
Ovdi okolo sigurno ima puno koje bi volile ugrabi massa, ali nikad on vie ne
bude oenit. Ona zastane.
Isto ko ni ja.
Kunti samo to ne ispadne viljuka iz ruke. Bio je uvjeren da ju je dobro uo, i
potreslo ga je saznanje da je Bell ve jednom bila udata, jer bilo je nezamislivo
da ena koju on eli oeniti ne bude djevica. Brzo je napustio kuhinju i otiao u
svoju kolibu. Znao je da o tome mora dobro razmisliti.
Prola su dva tjedna utnje, a onda Bell nemarnim tonom pozove Kuntu na
veeru u njezinu kolibu te noi. Kunta je bio toliko zapanjen da nije znao to bi
rekao. On nikada do sada nije bio nasamo u kolibi sa nekom enom, osim sa
svojom majkom ili bakom. To ne bi bilo pristojno. Ali, kako on nije nikako
uspijevao pronai prave rijei kojima bi je odbio, ona mu ree u koje vrijeme
treba doi i s time je problem bio rijeen.
Oribao se u limenom kazanu od glave do pete, sluei se grubom krpom i
komadom smeeg, lunatog sapuna. Onda se ponovo izribao, i zatim jo i trei
put. Izbrisao se, i dok je navlaio odjeu, odjednom se zatekne kako tiho
pjevui pjesmu iz svog sela: Mandumbe, tvoj dugaki vrat je tako lijep. Bell
nije imala dugi vrat, niti je bila lijepa, ali morao je sam sebi priznati kako se
lijepo osjea kad je ona negdje u blizini. A znao je da i ona osjea isto.
Bellina je koliba bila najvea na plantai i nalazila se najblie velikoj kui, a
ispred nje je bio mali cvijetnjak. Kako je ve dobro poznavao njezinu kuhinju u
velikoj kui, istoa u kolibi nije za Kuntu bila nita to ne bi bio oekivao. Soba
u koju je uao kad mu je Bell otvorila vrata, pruala je osjeaj prisne udobnosti
sa zidovima od greda slijepljenih blatom i sa dimnjakom od opeka izraenih na
planta, koji se od krova prema dolje irio u prostrano ognjite. Uz ognjite su
visili razni predmeti kojima se Bell sluila kod kuhanja.
Kunta jo zamijeti kako umjesto uobiajene jedne sobe s jednim prozorom, kao
to je bilo u njegovoj kolibi, Bellina koliba ima dvije sobe i dva prozora, oba
zakrivena kapcima koje je mogla zatvoriti ako bi padala kia, ili bi zahladnjelo.
Stranja soba, iza pregrade od zastora, oito je bila soba u kojoj je ona spavala, i
Kunta je brino pazio da mu oi nikada ne skrenu prema tom zastoru.Na
dugakom stolu u sredini sobe u kojoj se nalazio stajao je vr, a u njemu su bili
zataknuti noevi, viljuke i lice. U drugom vru, na stolu bilo je cvijea iz
Bellina cvijetnjaka, a dvije upaljene svijee stajale su u zdepastim, glinenim
svijenjacima. Uz svaki je kraj stola stajala po jedna stolica, sa sjedalom
ispletenim od trske, visoka naslona.
Bell ponudi Kunti neka sjedne u stolicu za ljuljanje, koju je bila postavila blie
ognjita. On je oprezno sjedao, jer jo nikada dosad nije sjedio u jednoj od tih
naprava. Meutim, itavo se vrijeme trudio da se prilikom te posjete ponaa
to je mogue nemarnije ,ba kako se vladala i Bell.
Toliko bilo posla, jo ne stigla niti zapaliti vatru, ree ona i Kunta iskoi iz
stolice, sav sretan to je naao neto ime moe zaposliti ruke. Otro udarajui
kremenom o komad eljeza, on upali pahuljasti pamuk koji je Bell ve bila
sloila ispod debelih komada borovine, iznad kojih su bile sloene hrastove
cjepanice, i drvo ubrzo pone gorjeti.
Ne zna kako to uope tebe zvala ovamo, koliba u strani nered i nita nema
spremno za jesti.ree Bell, uurbano poslujui.
Za mene nikakva urba.prisili se Kunta na odgovor.
Ali je ve prireena koko s okruglicama, Bell je vrlo dobro znala koliko to
Kunta voli ubrzo zakuhala. A kad mu je posluila jelo, zadirkivala ga je da
pohlepno jede. Ali Kunta nije prestao jesti dok nije smazao i treu porciju. Bell
je navaljivala da je jo malo ostalo u loncu.
Ne, ja gotov puknuti,rekao je Kunta iskreno.
I nakon to su jo neko vrijeme avrljali o nevanim stvarima, on ustane i ree
kako sada mora kui. Zastavi u vratima, on pogleda Bell i Bell pogleda njega,
ali nijedno od njih nita ne ree.Onda ona skrene pogled u stranu, a Kunta
epajui pode niz robovski sokak do svoje kolibe.
Probudio se veseliji nego to se ikada osjetio otkako je otiao iz Afrike, ali
nikome nije rekao zato se ponaa tako neuobiajeno veselo i otvoreno. To nije
ni bilo potrebno. Meu crncima se poeo iriti glas kako su Kuntu vidjeli doista
nasmijeenog i ak su ga uli kako se smije u Bellinoj kuhinji.I u poetku,
svakog tjedna jedanput, ili tako nekako, a kasnije dva puta tjedno, Bell bi
pozivala Kuntu u svoju kuu na veeru. Iako je on pomiljao kako bi tu i tamo
trebao smisliti neku ispriku i odbiti poziv, nikada nije smogao snage za to. A
Bell bi uvijek kuhala ona jela za koja joj je Kunta rekao da ih ima i u Gambiji,
kao to su,crni graak, okra, sos od kikirikija,ili jam krumpiri peeni na
maslacu.
Vei dio njihovih razgovora sainjavali su uglavnom jo uvijek Bellini monolozi,
ali to kao da nije smetalo ni njemu, ni njoj.Njezina najmilija tema bio je,
naravno, massa Waller, i Kunta se nikada nije prestao uditi koliko mnogo Bell
znade o ovjeku s kojim je on zapravo provodio mnogo vie vremena od nje.
Massa udan za mnogi stvari,priala je Bell.
Kao on vjeruje u banke, sve u redu, ali isto dri novac sakrit i niko drugi ne
zna gdi to osim ja. On udan i za svoji nigeri, isto. Skoro da nema to to on nee
napravi za nj i, ali kad jedan neto kriv, proda ga ko nita, ba kako prodao
Luthera.
Jo neto u emu on udan,nastavljala je Bell.
On nee ima uti niger na svoje imanje. Ti vidio kako, osim oni gusla, ovdi
nema nego crni nigeri? I massa svakom rei tono to on misli. Ja ula njega
kako kae tako neki od najvei ovjeki u okrug,mislim oni to sami ima puno
uti nigeri, kako previe bijeli ljudi imati djeca s robovi, jer da znai oni ne rade
nita drugo nego kupuje i prodava vlastita krv, i kako to treba prestane.
Iako to nikada nije pokazao i briljivo je pazio da se redovito uje njegovo a
ha dok bi Bell priala, Kunta je ponekad sluao samo s pola uha, razmiljajui
u to vrijeme o neem sasvim drugom. Jednom dok mu je pripremala kukuruznu
lepinju koju su na plantai zvali kola s motike, koristei brano to ga je
istukla u stupi tukom koje joj je on napravio, Kunta ju je u mati gledao kako
mrvi kuskus za doruak u nekom afrikom selu, dok mu je ona, stojei uz svoj
tednjak priala kako je kola s motike dobio ime po tome to su ga mijesili
za vrijeme rada u poljima i pekli ga na motikama iznad vatre.
Tu i tamo, Bell bi ak dala Kunti neka ponese guslau i vrtlaru neto posebno
to bi za njih pripremila.
Kunta njih sada nije viao tako esto kao ranije, ali oni su to, inilo se shvaali, i
ak bi se reklo da su ti prekidi, kad se ne bi sastajali, jo poveavali uitak u
razgovoru kad bi se ponovo nali zajedno. Iako on s njima nikada nije
razgovarao o Bell,niti su je oni ikada spominjali,po izrazu njihovih lica bilo je
jasno da oni znaju to se odigrava izmeu Bell i njega, ba kao da su se njih
dvoje sastajali nasred robovskog sokaka. Kuntu je to donekle zbunjivalo, ali
inilo se da on tu nita ne moe uiniti, a nije mu ni bilo ba bogzna kako stalo
do toga.
Mnogo ga je vie zabrinjavalo to je jo uvijek bilo nekih ozbiljnih pitanja koja
je morao raspraviti sa Bell,o kojima mu meutim, nikako nije uspijevalo
zapoeti razgovor. Izmeu ostalog, to je bila i injenica da je Bell na zidu u
prvoj sobi drala veliku, uokvirenu sliku utokosog Isusa koji je izgleda bio
nekakav roak onog njihovog poganskog O, Gospode. Ali, konano je to
jednom uspio spomenuti, a Bell je spremno odbrusila:
Nema nego dva mjesta prema koji svaki ide,nebo ili pakao,a kuda ti ide, to tvoj
problem!
I vie nije eljela o tome razgovarati. Njezin je odgovor izazivao u njemu
nelagodu svaki put kad bi se toga sjetio, ali konano zakljui kako, premda je to
njezino vjerovanje bilo pogansko krivovjerstvo,ona ipak ima pravo na svoju
vjeru, ba kao to on ima pravo na svoju. to se tie njega, on se nije kolebao, s
Alahom se rodio, s Alahom e i umrijeti, mada se opet prestao redovito moliti
otkako je poeo toliko vremena provoditi sa Bell. On odlui da to mora
ispraviti, i nadao se da e mu Alah oprostiti.
U svakom sluaju, nije mogao isuvie strogo suditi o nekome, bio to i poganski
kranin, tko je bio toliko dobar prema nekom inovjercu, pa makar taj netko i
bio vrijedan te panje kao on.
Zapravo, ona je bila toliko dobra prema njemu,da je Kunta poelio uiniti za nju
neto posebno,neto barem toliko posebno koliko su to bili ona stupa i tuak. I
tako jednog dana, kad je bio na putu do masse Johna gdje je trebao uzeti missy
Anne, koja e kod masse Wallera provesti subotu i nedjelju, Kunta zaustavi
koiju kraj jednog lijepog polja aa, koji je ve ranije primijetio, i ubere neke
od najljepih trski to je mogao pronai.
Izrezavi trsku u tanke trake i koristei neke odabrane bijele i mekane listove s
kukuruznih klipova, za nekoliko slijedeih dana Kunta joj izradi vrlo sloeno
ispleteni prostira, s velikom, upadnom mandingo arom u sredini.Ispalo je ak
i bolje nego to se nadao, i on ga pokloni Belli slijedei put kad ga je pozvala na
veeru. Ona podigne pogled s prostiraa i zagleda se u Kuntu.
Nee niko stavi svoji nogi na to!uzviknula je, okrenula se i nestala u spavaoj
sobi. Nekoliko trenutaka kasnije, vratila se drei ruku iza lea i rekla:
Ovo trebalo biti tebi za Boi, ali ja sad napravi neto drugo.
Ona isprui ruku. Bio je to par lijepih pletenih vunenih arapa, jedna je imala
samo pola stopala, a prednji je dio bio nadopunjen mekim vunenim jastuiem.
Ni on ni ona nisu znali to bi rekli.
Kunta je osjeao miris jela to se krkalo na ognjitu spremno da mu ga Bell
poslui, ali dok su tako stajali i gledali se, ne skidajui pogled jedno s drugoga,
u njemu je bujao neki udan osjeaj. Bellina ruka naglo uhvati njegovu, jednim
pokretom ona ugasi obje svijee, i oni hitro,dok se Kunta osjeao poput lista
noena bujicom,zajedno prou kroz zastrti ulaz u drugu sobu i legnu na krevet,
okrenuti jedno prema drugome. Duboko uranjajui u njega oima, ona isprui
ruke prema njemu, oni se priblie i po prvi put u trideset i devet kia svog
ivota, Kunta je drao enu u svom naruju.


65. POGLAVLJE

Massa meni ne hoe vjerovati kad ja njemu rekla,ispria Bell Kunti.
Ali konano reko da on misli mi treba razmisliti o to neko vrijeme, jer kad se
ljudi eniti to sveto u oima Isusa.
Kunti, meutim, massa Waller nije rekao ni rijei o tome slijedeih nekoliko
tjedana.Zatim, jedne noi Bell dotri do Kuntine kolibe i zadihana mu objavi:
Ja njemu rekla mi jo hoe eniti se i on kae da onda on misli to u redu!
Vijest se brzo proula u robovskom sokaku. Kunti je bilo neugodno dok su mu
razni ljudi prilazili estitati. Ali, htio je zadaviti Bell kad je to rekla ak i missy
Anne, slijedei put kad je djevojica dola u posjet stricu, jer kad je missy Anne
to saznala, prvo to je uinila bilo je da pone trati naokolo kriei:
Bell se bude eni! Bell se bude eni!Ipak,u isti mah Kunta je duboko u sebi
osjeao kako nije pristojno osjeati nezadovoljstvo kad se tako neto najavljuje,
jer narod Mandingo smatra vjenanje drugim najvanijim dogaajem u ivotu
ovjeka, poslije samog roenja.
Bell je nekako uspjela od masse izvui obeanje da nee koristiti koiju,ni
Kuntu,itav dan u nedjelju prije Boia kad nitko od robova nee biti na poslu, i
prema tome svi e moi prisustvovati vjenanju.
Ja zna ti nee enidba u velika kua,rekla je Kunti ,to mi lako mogli imati da
ja pitala massa za to. A ja zna da zapravo ni on to ne eli, tako se vi dva sloili
barem oko to. Uredila je da se vjenanje odri ispred njezine kolibe,uz njezin
ovalni cvijetnjak.
Svi stanovnici robovskog sokaka bili su prisutni, odjeveni u nedjeljna odijela, a
preko puta njih stajali su u grupi massa Waller s malom missy Anne i njezinim
roditeljima. Meutim, to se tie Kunte, poasni gost na vjenanju i onaj koji je
u pravom smislu te rijei bio odgovoran za itav taj dogaaj bio je njegov
prijatelj iz Gane, koji je preao dugi put od Enfielda, molei usput kola to su
nailazila da ga prebace komad puta, samo da moe prisustvovati vjenanju.
Kad je Kunta sa Bell izaao na sredinu dvorita, okrenuo se prema qua qua
svirau, i njih su dvojica izmijenili dugi pogled, a zatim je Bellina prijateljica,
koja je uvijek predvodila molitvu i pjesmu robova, tetka Sukey, pralja, istupila
naprijed kako bi obavila obred. Nakon to je sve prisutne pozvala da se priblie
jedni drugima, ona ree:
Sada, ja pita sve ljudi ovdi neka mole za ovi savez koji e Bog ovdi spojiti. Hou
da vi svi moliti da ovi par ljudi ostati skupa,ona, oklijevajui, naas zastane, i
da nita ne dogoditi to izazvati da oni budu prodani jedno od drugo. I molite
da u nji budu dobri, zdravi mladi.
A zatim, vrlo ozbiljna izraza lica, tetka Sukey poloi metlu na kratko pokoenu
travu ispred Kunte i Bell, kojima na to dade znak neka se uhvate za ruke.
Kunta je osjeao da e se uguiti. Kroz pamet su mu se nizale slike vjenanja u
Juffureu. Vidio je plesae, uo pjevae pohvalnica i molitve alima, i bubnjeve za
poruke kako odailju vijest o veselom dogaaju u druga sela.
Nadao se da e mu biti oproteno za to to ini i da e bez obzira na to koje
rijei budu izgovorene i upravljene njihovu poganskom bogu, Alah razumjeti
kako Kunta jo uvijek vjeruje u Njega i samo u Njega. Potom, kao iz daljine, on
zauje kako tetka Sukey pita:
Sad, vi dva, vi sigurni hoe biti eniti? Tiho, pokraj Kunte, Bell odgovori:
Ja hoe.
A tetka Sukey onda upravi oi prema Kunti,osjeao je kao da se njezine oi
zabadaju u njega. A Bell mu je snano stiskala ruku. On primora rijei da mu
izau kroz usta:
Ja hoe.
I onda tetka Sukey ree:
Onda, pred oima Isusa, vi dva ,skaite u sveta zemlja od brak.
Kunta i Bell zajedno visoko preskoe metlu,onako kako ga je Bell silila vjebati
ponovo i ponovo dan prije vjenanja. Kunta se osjeao glupo zbog tog skakanja,
ali ga je Bell upozorila da e njihov brak biti strano nesretan ukoliko noga bilo
kojeg od njih dotakne metlu, a onaj kome se to dogodi, prvi e umrijeti. Kad su
sretno dotakli zemlju s druge strane metle, svi su prisutni zapljeskali i poeli
klicati, a kad su se utiali, tetka Sukey opet progovori:
to Bog sastavio, nek nijedni ovjek ne rastavlja. Sad, vi dva, budi vjerni jedno
drugom. Ona pogleda ravno Kuntu.
I budi dobri krani. Tetka Sukey se zatim okrene prema massi Walleru.
Massa, ima ti neto eli rei za ova prilika?
Massa oigledno najradije ne bi bio nita rekao, ali ipak istupi naprijed i tihim
glasom izgovori:
On je dobio dobru enu sa Bell. I ona je dobila dobrog momka. A ja i moja
obitelj, ovdje prisutna, elimo im svaku sreu za itav ivot.
Glasnom klicanju koje je odjeknulo iz grla svih stanovnika robovskog sokaka,
pridruilo se i veselo skvianje male missy Anne, koja je skakala gore dolje, sve
dok je njezina majka nije odvukla s tratine, i svi su Walleri otili natrag u veliku
kuu, ostavljajui crnce da nastave slaviti na svoj nain.
Tetka Sukey i ostale Belline prijateljice pomogle su joj pripremiti dovoljno
razliitih jela, koja su gotovo potpuno prekrila povrinu dugakog stola. I
gostei se, u dobrom raspoloenju, svi osim Kunte i ovjeka iz Gane, naslaivali
su se rakijom i vinom koje je massa dao da se donese iz podruma u velikoj kui
kao njegov vjenani poklon. Budui da je gusla neprekidno i vrlo glasno svirao
na svom glazbalu sve otkako je otpoela zabava, Kunti nije bilo jasno kad je
uspio doi do pia, ali po nainu kako se njihao dok je svirao, bilo je jasno da se
uspio doepati i vie od jedne ae. Kunta je toliko dugo podnosio guslaevu
naklonost prema alkoholu da se ve bio s time pomirio, ali kad je vidio Bell
kako marljivo puni i prazni svoju au s vinom, zabrinuo se i poeo se
nelagodno osjeati. Doivio je pravi ok kad je uo Bell kako je doviknula seki
Mandy, jo jednoj od njezinih prijateljica:
Ja bacila oko na njega jo prije deset godini!
I ubrzo nakon toga ona se dogega do njega, baci mu se oko vrata i poljubi ga
ravno u usta, tu pred svima, usred neukusnih ala, gurkanja laktovima i
grohotnog smijeha. Kad su se gosti konano poeli opratati, Kunta je ve bio
napet poput tetive na luku. Konano su njih dvoje ostali potpuno sami tamo na
dvoritu, i kad mu je Bell, vijugajui preko dvorita, prila nesigurnim
koracima, rekla mu je tiho, zapleui jezikom:
Sad kad ti kupio kravu, ti moe dobije mlijeka koliko hoe! Kunta se uasnuo
kad ju je uo tako govoriti.
Ali nije mu dugo trebalo da ga to prestane smetati.
Zapravo, prije nego je prolo vie tjedana, Kunta je mnogo saznao o tome kakva
je uistinu ta velika, snana, zdrava ena. Njegove su ruke istraivale u mraku
sve dok se nije uvjerio da je Bellina velika stranjica doista u potpunosti
njezina, a ne jedan od onih ispunjenih jastuia za koje je uo kako ih mnoge
ene nose da bi im stranjice izgledale vee nego to jesu. Iako je Kunta nikada
nije vidio golu,ona bi uvijek ugasila svijeu prije nego bi je uspio vidjeti,ipak
mu je bilo doputeno vidjeti njezine grudi, i sa zadovoljstvom je zapazio da su
velike i od one vrste koje e imati mnogo mlijeka za sinove, to je bilo vrlo
dobro. Ali, uhvatio ga je uas kad je prvi put zapazio duboke oiljke od udaraca
biem na Bellinim leima.
Ja nositi oiljki do groba, isto ko moja mama,rekla je Bell,ali moja lea
sigurno bolje izgleda od tvoja,nato se Kunta iznenadio, jer on jo nikada nije
vidio kako izgledaju njegova lea. Ve je gotovo bio potpuno zaboravio sve one
udarce od prije vie od dvadeset godina.
Uz njezino toplo tijelo uvijek kraj njegova, Kunta je doista uivao spavati u
Bellinu visokom krevetu na mekom madracu, ispunjenom pamukom umjesto
komuina. I njezini popluni, koje je isto tako sama napravila, takoer su bili
udobni i topli, a za Kuntu je bio potpuno nov osjeaj raskone ugode spavanje
izmeu dvije plahte.Gotovo isto toliko zadovoljstva pruale su mu i lijepe
koulje, po njegovoj mjeri, koje mu je Bell saila i zatim prala, krobila i glaala,
kako bi svakog dana mogao obui svjeu koulju.Bell je ak znala omekati
kou njegovih krutih,visokih cipela, maui ih salom, i isplela mu je jo arapa
koje su bile paljivo ispunjene kako bi tono pristajale na njegovo osakaeno
stopalo.
Nakon dugih godina vonji u koiji po itav dan i povrataka kasno uveer, da bi
se nakon hladne veere odvukao na svoj usamljeniki leaj,sad je imao Bell
koja se brinula da ista veera koju je spremila za massu,ako nije bila svinjetina
krka i na ognjitu u njihovoj kolibi kad bi se Kunta vratio kui. A on je uivao
jesti s njezinih bijelih keramikih tanjura, noevima, licama i viljukama koje
je ona oito za sebe pribavila iz velike kue.
Bell je ak i obijelila svoju kolibu,Kunta je esto morao sam sebe podsjeati na
to kako je to sada njihova koliba,i to ne samo izvana, nego i iznutra. Sve u
svemu, bio je iznenaen saznanjem da mu se gotovo sve u vezi sa Bell dopada, i
moda bi i ee prekorijevao sama sebe to ve ranije nije bio doao pameti,
kad se ne bi osjeao previe ugodno da bi sad troio vrijeme razmiljajui o
tome kolike je godine propustio. Naprosto nije mogao vjerovati koliko se sve u
njegovu ivotu izmijenilo, koliko je ivot sada bio ljepi nego to je bio samo
nekoliko mjeseci ranije i samo nekoliko metara dalje odavle.


66. POGLAVLJE

Iako su se toliko zbliili otkako su skoili preko metle, bilo je trenutaka kad
bi Kunta osjetio kako Bell jo uvijek ne osjea prema njemu potpuno
povjerenje. Ponekad, kad bi mu neto priala u kuhinji ili u njihovoj kolibi,
zaustila bi da mu neto ree, pa bi onda naglo skrenula razgovor na neto
drugo, i time bi u Kunti izazvala naglu srdbu koju je uspijevao sakriti samo
zahvaljujui svome ponosu. A ak nekoliko puta uo je od guslaa ili od vrtlara
prie koje su mogle biti pokupljene samo kroz kljuanicu na vratima massine
blagovaonice. Nije ga smetalo to to ona njima govori, bio je povrijeen to to
njemu nije rekla, to ima tajne pred vlastitim muem. To ga je jo vie vrijealo
zato to je on sa svoje strane uvijek bio tako otvoren i to je s njom, i sa njima,
dijelio vijesti koje oni inae moda nikada ne bi saznali,ili u najmanju ruku, tek
mnogo kasnije.
Kunta je poeo i nastavio nekoliko sedmica, preuivati ak i Belli, sve to bi
uo u gradu. Kad je ona konano napomenula neto o tome, on joj odgovori
kako u zadnje vrijeme, jednostavno nema nikakvih novosti, i kako je to moda
ba i dobro, jer novosti ionako nikad ne donose nita dobro. Meutim, kad se
slijedei put vratio iz grada, zakljui da je dosad valjda nauila lekciju, pa joj
ispria to je uo kad je massa priao jednom svom prijatelju.
Rekao je da je upravo itao o bijelom lijeniku iz New Orleansa, po imenu
Benjamin Rush, koji je poslao pismo novinama i u njemu izjavio kako je svom
dugogodinjem crnom asistentu, robu Jamesu Derhamu, odluio dati slobodu,
kad je uvidio da je ovaj nauio od njega o medicini isto toliko koliko je bijeli
lijenik i sam znao.
Je l' to oni niger to i sam postao doktor i postao jo vie slavan od taj bijeli
ovjek koji njega uio? upita Bell.
Kako ti zna za to? Massa rekao kako to ba sad itao, a ovdi bio niko koga ti
mogla uti to priati, ree Kunta, isto toliko srdit koliko i zaprepaten.
Oh, ima ja svoji naini ,uzvrati Bell tajnovito i promijeni temu.
to se tie Kunte, on je odluio da je to bio posljednji put to je ona od njega
ula bilo kakvu novost. On vie o tome ne ree ni rijei,a zamalo ni o emu
drugom itavih tjedan dana ili tako nekako.
Konano Bell shvati o emu se radi, i nakon dobre veere uz svjetlost svijea, u
njihovoj kolibi, jedne nedjelje ona mu poloi ruku preko ramena i tiho ree:
Neto stalno meni na pameti da tebi kae.
Otila je zatim u spavau sobu, i trenutak kasnije vratila se s jednom od
Virginia Gazette kojih je ,kako je Kunta ve zapazio,bila itava hrpa ispod
njezina kreveta. On je uvijek pretpostavljao da Bell jednostavno uiva listati
novine,kao to je znao i mnoge druge crnce koji su se voljeli time zabavljati, ili
kao oni siromani bijelci koji bi se subotom etali po sjeditu okruga s
novinama rairenim ispred lica, iako su i Kunta i svi ostali koji bi ih vidjeli vrlo
dobro znali da nisu u stanju proitati ni slova. Ali, ugledavi sad tajanstveni
izraz na Bellinu licu, Kunta, zapanjen, na neki nain predosjeti to e mu ona
rei.
Ja mogu malo ita,Bell zastane oklijevajui.
Ti zna, massa mene prodati prije nego sutra svanuo dan, ako on to znao.
Kunta nita nije rekao, jer ve je nauio da e Bell vie rei ako je pusti govoriti,
nego ako joj pone postavljati pitanja.
Ja znala neki rijei sve od kada bila mala cura,nastavila je.
To meni nauili djeca od moj massa onda. Njima se svialo igrati uitelj, jer
oni ili u kolu, a massa i missis ne mislili da to vano zato bijeli ljudi uvijek
misli ti nigeri previe glupi da neta naui.
Kunta se sjeti starog crnca,posluitelja u zgradi spotsilvanijskog okrunog suda
kojega bi Kunta svaki put posjetio i koji je tamo godinama istio i prao podove,
a da nitko od bijelaca nije ni sanjao kako on kopira njihov rukopis sa papira
koje su ostavljali po stolovima, sve dok se nije dovoljno izvjebao tako da je
mogao krivotvoriti i potpisivati putnice koje bi zatim prodavao ostalim
crncima.
Zurei paljivo u vrh kaiprsta koji je pomicala po naslovnoj stranici novina,
Bell napokon ree:
Evo se parliment opet sastao. Nagnula se i izbliza prouavala tiskana slova.
Oni sada izglasali novi zakon o porezi. Kunta je jednostavno bio bez rijei.
Bell prijee na tekst nie.
Ovdi opet neto o ta Engleska,da oni od tamo poslali neki nigeri nazad u
Afrika. Bell pogleda Kuntu.
Hoe ja ita vie to oni kae o tome?
Kunta klimne glavom. Bell je sad trebala nekoliko minuta, i za to je vrijeme
zurila u svoj prst i usnama bezglasno oblikovala slova i rijei. Zatim opet pone
govoriti.
Dakle, ja ne zna da li ja to ba tono razumila, ali kae etr'sto nigeri poslani
negdi to izgleda zvati se Sierra Leone, na zemlja koju ta Engleska kupila od
kralj u ta zemlja i nigeri svaki dobiti neto zemlje za raditi i neto novci za
pomo.
Kad se, izgleda, zamorila od napora itanja, Bell pone okretati stranice, i na
unutranjim je stranicama pokazala Kunti jednu za drugom slike istih malih
likova mukaraca koji su preko ramena imali prebaen tap na koji je bio
nataknut zaveljaj, te upirui prstom u tiskani dio ispod jednog takvog crtea,
ona razjasni Kunti:
Tu uvijek ima opis od pobjegli niger,tako bilo o tebe kad zadnji put bjeao. Tu
kae kakvi oni po boja, koji znak ima na lice, ili ruke, ili noge, ili lea od batine
ili od igosanje. I jo kae to oni imali na sebe kad pobjegli i takve stvari. Onda
kae iji oni svojina i kolika nagrada ponuena za ko god ti nigeri ulovi i
dovede nazad. Ja ve vidjela kako nudili ak pesto dolari, ali vidjela isto kad
jedan niger tako puno bjeao, njegov massa bio tako bijesan da davao deset
dolari za ulovljeni ivi niger i petnajst dolari za samo njegova glava.
Konano Bell odloi novine s uzdahom, oito iscrpljena od napornog itanja.
Sad ti zna kako ja znala za oni niger doktor. Na isti nain ko i massa.
Kunta je upita zar ne misli da se izlae velikoj opasnosti time to uzima i ita
novine masse Wallera.
Ja strano oprezna kad to radi, ona odgovori.
Ali da ti kae, jedanput se ja bila nasmrt prestraila od massa, Bell nadoda.
To bilo jedan dan on sam tako uao u dnevna soba gdi ja tobo brie praina, a
zapravo ja ba bila gledala u jedna od one njegove knjige. Gospode, ja komad
leda. Massa samo stajao tamo minutu i gleda u mene. Ali nikad nita ne rekao.
Samo izao i od drugi dan do danas na njegov ormar sa knjige stoji lokot.
Kad je Bell ponovo spremila novine pod krevet, neko je vrijeme utjela, a Kunta
ju je ve dovoljno poznavao da zna kako je njoj jo neto na pameti.
Upravo su se spremali poi u krevet, kad ona naglo sjedne za stol,kao da je
iznenada donijela nekakvu vanu odluku i s izrazom koji je u isti mah bio i
zastraen i ponosan, ona izvue iz depa na pregai komad olovke i sloeni
komadi papira.Izravnavi papir, ona veoma polako pone crtati nekakve
znakove.
Zna ta ovo? upita ga i jo prije nego to je Kunta dospio zanijekati,
odgovori:
Dakle, to moje ime. B-e-l-l.
Kunta je zurio u olovkom iscrtane are, sjeajui se kako se godinama sa
strahom klonio svakog dodira sa pismom tuobaba, plaei se da bi u tome
mogao biti nekakav tuobabovski gri gri, koji bi mu mogao nanijeti neko zlo i
zapravo, jo uvijek nije bio sasvim siguran je li taj njegov strah uistinu
bezrazloan. Bell je iscrtala jo nekakva slova.
To tvoje ime. K-u-n-t-a.
Ona ga pogleda, a oi su joj sjale od ponosa. Protiv svoje volje, Kunta se nije
mogao suzdrati da se ne nagne blie papiru i izbliza proui te udne znakove.
Ali se onda Bell uspravi, zguva papir i baci ga na ar u ognjitu.
Pazi, nikada tebe ne smije ulove sa neto napisano.
Prolo je nekoliko sedmica dok se Kunta konano odluio poduzeti neto u vezi
s osjeajem razdraenosti to ga je muio sve od one veeri kad mu je Bell
onako ponosno pokazala kako zna itati i pisati. Ba kao i njihovi bijeli masse,
ovi crnci,roeni na plantaama,izgleda vjeruju da su crnci koji su doli iz Afrike
upravo sili sa grane,te da pogotovo nikada nisu iskusili bilo kakvo
obrazovanje.I tako, naglaeno nemarnim kretnjama, jedne veeri nakon jela,
Kunta klekne ispred ognjita u kolibi, pokupi araem neto pepela na kameni
rub ognjita, zatim rukom izravna i izgladi pepeo. Dok ga je Bell radoznalo
promatrala, on izvadi iz depa tanki, zailjeni tapi i pone u pepeo ucrtavati
svoje ime arapskim pismom. Bell nije saekala da zavri nego odmah upita:
to to?
Kunta joj objasni. Zatim, dokazavi to je elio dokazati, on oisti pepeo ponovo
u ognjite, sjedne u ljuljaku i saeka da ga Bell upita kako je nauio pisati.Nije
trebao dugo ekati, i ostatak te veeri, za razliku od ostalih, Kunta je govorio, a
Bell je sluala.
Svojim polaganim, isprekidanim nainom govora, ispriao je Bell kako u
njegovu selu sva djeca ue pisati,pisaljkama nainjenim od upljih, suhih
stabljika neke trave i tintom napravljenom od vode smijeane s usitnjenim
komadima ae skinute sa kuhinjskih lonaca.
Priao joj je o arafangu i o njegovim podukama koje su se odravale ujutro i
predveer. Zanesen prianjem i uivajui u neobinom prizoru kako jednom
Bell sjedi pred njim zatvorenih usta, Kunta joj ispria takoer kako u Juffureu
uenici moraju znati teno itati iz kurana prije nego mogu poloiti zavrni
ispit i ak joj je izrekao nekoliko stihova. Vidio je da se Bell zainteresirala, ali ga
je ipak udilo da je u toku svih godina otkako je poznaje, to bilo prvi put to je
ona pokazala makar i malo zanimanja za bilo to u vezi s Afrikom.Bell pokuca
po stolu izmeu njih.
Kako vi Afrikanci kae stol? upita ga.
Iako Kunta nije govorio mandingo jezikom otkako je otiao iz Afrike, rije
meso izleti mu iz usta gotovo prije nego je uope shvatio to govori, i on
osjeti kako ga preplavljuje osjeaj ponosa.
A kako to? upita Bell, pokazujui stolac na kojem je sjedila.
Sirango, odgovori Kunta.
Bio je toliko zadovoljan samim sobom da je sada ustao i poeo etati naokolo
po kolibi pokazujui razne stvari.Pokucavi po Bellinu crnom eljeznom loncu
iznad ognjita, Kunta ree kolero, a zatim pokae na svijeu na stolu:
Kandio.
Bell je zapanjena ustala sa stolice i slijedila ga uokolo po kolibi. Kunta nogom
gurne torbu od konoplje i ree:
Boto Dotakne suhu tikvu i ree:
Mirango,zatim koaru koju je ispleo stari vrtlar:
Sinsingo. Povede Bell dalje u spavau sobu.
Larango ,rekao je pokazujui na krevet, a zatim na jastuk:
Kunglarang. Zatim na prozor.
Janerango ,i na krov:
Kangarango.
Gospode smiluj se!uzviknula je Bell. Bio je to izraz mnogo veeg potovanja
prema njegovoj domovini nego to se Kunta ikada nadao izazvati kod Bell.
Sad vrijeme mi spusti nai glavi na kunglarang,ree Kunta, sjedne na krevet i
pone se svlaiti. Bell se namrti, zatim se nasmije i zagrli ga. Kunta se ve dugo
vremena nije tako dobro osjeao.


67. POGLAVLJE

Iako je Kunta jo uvijek volio navratiti i razmijeniti novosti sa guslaem i
vrtlarom, nije to sada inio tako esto kao onda kad je bio samac. Naravno, to
nije bilo nita udno, jer sad je veinu svog slobodnog vremena provodio sa
Bell. ak i kad bi se dospjeli sastati, Kunti se u posljednje vrijeme inilo da se
oni nekako drugaije odnose prema njemu nego ranije,nisu bili neljubazni, to
nikako, ali je u njihovu ponaanju bilo nedvojbeno manje drugarstva.
Njih dvojica su Kuntu doslovce gurnuli u naruje Belli, a sada, kad se oenio,
ponaali su se kao da se s jedne strane pomalo strae,da bi to moglo biti
zarazno,a, s druge pak, kao da misle da oni to nikada nee doivjeti.
Kuntina oigledna srea u vlastitom domu, kraj toplog ognjita, nije nimalo
grijala njihove kosti u hladnim zimskim noima. Pa ipak, iako sada nije osjeao
toliko bliskosti s njima kao nekada u uoku njinova samakog drugovanja koje
ih je povezivalo unato razliitom podrijetlu,osjeao je da ga sada potpunije
prihvaaju, kao da je vjenanjem sa Bell postao doista jedan od njih.
Mada su u razgovoru sa svojim oenjenim prijateljem gusla i vrtlar izbjegavali
one pomalo prostake ale kojima bi ih ranije znali ponekad zainiti ,a Kunta
nikada ne bi priznao da je ponekad ipak uivao u guslaevim grubostima
njihovi su razgovori sada, kako su prolazile godine i jaalo povjerenje meu
njima, ionako postali dublji i ozbiljniji.
Boje se, eto to! izjavio je gusla jedne veeri.
Zato bijeli ljudi tako marljivo brojiti svakoga u taj popis! Plae se da doveli ve
nigeri neg to ima nji bijeli ljudi! tvrdio je.
Kunta ree to mu je Bell ispriala, da je u novinama proitala kako je u popisu
stanovnitva u Virginiji zabiljeeno samo nekoliko tisua bijelaca vie od
crnaca.
Bijeli ljudi vie straeni od slobodnih nigeri nego od nas! dobacio je stari
vrtlar.
Ja uo da samo u Virginija ima blizu neki ezdeset iljadi slobodni nigeri,rekao
je gusla.
A niko i ne znati koliko ima nigeri koji robovi. Ali ova drava svejedno nije
drava s najve nigeri. Tamo dole, u one dravi gdi zemlja najbogatija i davati
najbolja etva,a oni tamo imati i voda za brodovi da moe voziti etva na
trite..,
Da, u ti krajevi ima dva nigeri na svako bijeli ovjek! upadne mu u rije stari
vrtlar.
To tamo skroz dole u ona Lou'siana delta i uz ona rijeka Yazoo Miss'ippi gdi
rasti eerna trska i jo doli, u oni crni pojas od Alabama, Juna Ca'lina i
Geo'gia, gdi sadi sva ona ria i indigo,ja vama kae, tam doli na one njiovi velike
plantai daleko unutra, oni ima na gomile nigeri koji niko nikad brojio.
Neki od te plantai tako velike da oni nji moro dijeliti na manji na koji onda
nazornik gazda,priao je gusla.
A masse to vlasnici od ti velike plantai to veinom veliki advokati i politiari
i poslovni ljudi to ivi u gradovi i njiovi eni nee ni uju za plantai,osim
moda za dovesti se u lijepi koije sa prijatelji za Dan zahvalnosti ili za Boi ili
za ljetni pikniki.
A zna ta, uzvikne stari vrtlar ,ti bogati gradski bijeli ljudi to ba oni me
koji bude najve ljudi to govori proti ropstvo. Gusla ga prekine.
Ha! Kao to neta znai! Uvijek bilo neki veliki bijeli ljudi hoe ukine ropstvo.
Da, vrapca, ropstvo stavili izvan zakon ovdi u Virginija ravno prije deset godini,
ali zakon ili nezakon, kako ti moe vidi, mi jo uvijek robovi i jo uvijek dolazi
novi brodovi puni nigeri.
Kuda oni voditi ti novi nigeri? upita Kunta.
Neki koijai koje ja pozna kau vozili svoj massa na dugi putevi gdi skoro ne
moe vidi crno lice vie dana.
Ima puno itavi okrugi gdi nema jedna velika plantaa i koji skoro sasvim bez
nigeri,ree mu vrtlar.
Nita, samo mali farmi s puno kameni koji oni bijeli ljudi to tako siroti da
mora jede zemlja moe kupi za pedeset centa za jedno jutro. A nita puno bolje
ne ivi ni oni koji ima nita bolja zemlja i samo aka robovi.
Jedno mjesto za koje ja uo gdi sigurno nema samo aka robovi,to oni Zapadne
Indije ,ta to ve bilo,ree gusla i okrene se Kunti.
Ti moda zna gdi ovi Zapadne Indije? To preko voda isto kao gdi ti bio. Kunta
nijeno potrese glavom.
Sve jedno,nastavi gusla ,ja uje tam bude ak iljada nigeri svi od jedan
massa, oni obraiva i sijee ta trska od koja praviti eer i melasa i rum. Kau
meni da udo oni brodovi kao oni to tebe doveze ovdi stane sa ti afriki nigeri
tam u Zapadne Indije na malo vremena samo da malo ugoji nigeri koji na dugo
putovanje postati tako bolesni i mravi da polumrtvi. Kad ugoje nigeri, onda
doe s njih ovdi da dobi bolja cijena za nigeri koji sposobni raditi. Eto, sad, ja
tako uo.
Kunta se nikako nije mogao prestati uditi odakle gusla i vrtlar toliko toga
znaju o svemu onom to nikada nisu vidjeli, o krajevima u kojima nikada nisu
bili, jer on se tono sjeao kako su mu i jedan i drugi vie puta rekli da nikada
nisu bili dalje od Virginije i Sjeverne Caroline. On je mnogo vie putovao od njih
ne samo to je preao onaj veliki put od Afrike, nego je sa massom, u koiji,
prokrstario dravu uzdu i poprijeko,pa ipak su oni znali toliko vie od njega
da su mu, ak i poslije svih godina otkako s njima razgovara, jos uvijek otkriva
kojeta za to on do tada nikad nije uo.
Zapravo, nije ga smetalo to je bio prisiljen priznati koliko je neobavijeten, jer
oni su mu pomagali stei nova saznanja, zabrinjavalo ga je to je u toku tih
godina na plantai ustanovio kako je ak i on bolje obavijeten od prosjenog
crnog roba. Koliko jenuspio zapaziti, veina crnaca doslovce nisu imali pojma
ak ni gdje se nalaze, a kamoli da bi znali tko su.
Kladim se da pol nigeri u Virginija nikad izali sa plantaa od svoji massa,
rekla je Bell kad je njoj neto o tome spomenuto.
I nikad oni niti uli za neto drugo, osim moda Richmond i Fredericksburg i
gore na Sjever i nema pojma gdi oni zapravo ivi. Bijeli ljudi nee nigeri znaju
gdi oni ivi zato oni toliko brinuti da nigeri digne ustanak ili bjei.
Jo prije nego to se Kunta mogao oporaviti od iznenaenja to tako pronicavo
miljenje uje od nje, a ne od guslaa ili vrtlara, Bell opet progovori.
Ti rauna opet bude bjeati ako bila prilika?
Kuntu je njezino pitanje duboko pogodilo i dugo joj nije nita odgovorio.
Konano ree:
Dakle, dugo ja ve nita ne mislio o tome.
Puno puta ja misliti o razni stvari koji niko ne rauna da ja misli,rekla je Bell.
Kao bude nekad ja pone misli o tome kako to bilo biti slobodna,kako ula za
oni koji sretno doli gore na Sjever.Ona se zagleda u Kuntu.
Makar da massa ne zna kako dobar, mene doe takvi osjeaj kako da ti i ja
mlai nego mi biti, ja mislim ja bila spremna otii od ovdi jo u ova no.
Dok je Kunta sjedio zapanjen, ona tiho doda:
Ali izgleda ja sad ve postala preve stara i straiva.
Bell kao da je proitala to je Kunta upravo tog asa mislio o sebi i to ga pogodi
poput udarca akom. Kunta je uistinu bio previe ostario da bi ponovo bjeao i
previe je batina podnio. I postao ustraen.Sav bol i uas iz onih stravinih
dana i noi bjeanja, vrate mu se u sjeanje,izranjene noge, plua napregnuta
do rasprsnua, izgrebene ruke, otro trnje, lave pasa, zapjenjene gubice,
pucnjevi,vrelina udarca biem, sjekira to pada.Prije nego je shvatio to se s
njim dogaa, Kunta zapadne u stanje dubokog oaja i potitenosti.
Svjesna da je iako nenamjerno ,ona izazvala to Kuntino sumorno raspoloenje,
ali isto tako svjesna da bi svaki daljnji razgovor o tome, ak i isprika, samo jo
sve pogorala ,Bell jednostavno ustane i ode u krevet.
Kad je nakon izvjesnog vremena Kunta shvatio da je Bell izala iz sobe, bilo mu
je krivo to nije s njom podijelio svoja razmiljanja. Posebno ga je muilo to je
tako strano potcijenio i nju i druge crnce.
Iako oni to nisu nikada nikome pokazivali osim onima koje su voljeli,a ponekad
ak ni njima,Kunta je konano shvatio kako ovi crni ljudi nita manje od njega
ne osjeaju i isto toliko mrze ,ugnjetavanje pod kojim su ivjeli. Kad bi barem
mogao nai naina da joj kae koliko mu je ao,kako dobro razumije njezinu
bol, koliko joj je zahvalan za ljubav i kako snano osjea da veza medu njima
urasta sve dublje i dublje u njega.
Tiho, Kunta ustane, ode u spavau sobu, svue se, legne u krevet, zagrli Bell i
uzme je i ona njega ,s nekom oajnikom strau.


68. POGLAVLJE

Ve nekoliko tjedana, tako se inilo Kunti, Bell se nekako udno ponaala. Kao
prvo, jedva bi progovorila koju rije, ali nije bila loe raspoloena.I stalno bi mu
dobacivala nekakve, kako je to njemu izgledalo, vrlo udne, poglede, a kad bi joj
on uzvratio pogled, duboko bi uzdahnula. I dok bi se ljuljala u svojoj stolici
ljuljaki, iznenada bi se poela sama za sebe nekako tajanstveno osmjehivati,
ponekad bi ak poela pjevuiti. Zatim jedne noi, im su ugasili svijeu i popeli
se u krevet, ona dohvati Kuntinu ruku i njeno je poloi na svoj trbuh. Neto tu
unutra, u njoj, odjednom se pomaknulo ispod.Shvatio je,u njoj ivi njegov sin.
Kunta je pomislio da e se rasprsnuti od radosti.
Slijedeih nekoliko dana Kunta je jedva primjeivao kuda vozi. Ne bi zamijetio
ni da je massa poao vui koiju, a konji sjeli iza njega u sjedite, toliko su mu
misli slikale Bell kako vesla u svojoj kanoi niz bolong prema riinim poljima, a
na leima joj ,vrsto uvezan njezin mali sin. Razmiljao je gotovo neprekidno o
nebrojenim promjenama koje e u njegov ivot unijeti dolazak tog njegova
prvorodeneta, kao to je jednom za Omora i Bintu on bio prvorodeni. Zakleo
se da e,ba kao to su njega uili njegovi roditelji i drugi ljudi u Juffureu, i on
uiti svog djeaka kako e postati pravi mukarac, bez obzira na to kakve bi to
muke i opasnosti moglo izazvati u zemlji tuobaba. Jer, glavni je zadatak oca da
svom sinu bude poput divovskoga stabla.
Dok djevojice jednostavno jedu hranu dok ne narastu dovoljno velike da bi se
mogle udati i otii iz kue,a djevojice su ionako majina briga, sin nastavlja
obiteljsko ime i ugled, a kad doe vrijeme i njegovi roditelji postanu stari i
nemoni, dobro odgojenom sinu najsvetija je dunost brinuti se za oca i majku.
Bellina je trudnoa vratila Kuntine misli na Afriku jo snanije nego onaj
nekadanji susret sa ovjekom iz Gane.
Jedne je noi potpuno zaboravio na Bellino prisustvo u kolibi dok je strpljivo
brojio kamenie u svojoj tikvi i iznenaeno ustanovio kako svoju domovinu
nije vidio tono dvadeset dvije i po kie.
Meutim, obino bi uveer Bell neprekidno priala dok bi Kunta sjedio i sluao
je s jo manje pozornosti nego inae, zagledan nekamo u prazninu.
On isto otio u ona njegova afrikanstva,rekla bi Bell tetki Sukey, pa bi tako
Bell onda nakon nekog vremena ustala sa stolice, to Kunta uope ne bi
primijetio ,tiho izala iz sobe mrmljajui neto za sebe,i pola bi u krevet sama.
Jedne noi, otprilike sat nakon to je Bell pola u krevet, Kuntu je naglo prenulo
iz misli i vratilo ga u kolibu glasno jecanje koje se odjednom zaulo iz druge
sobe. Je li ve vrijeme? Utrao je u sobu i zatekao Bell jo uvijek u snu, ali kako
se bolno gri na rubu krika. Kad se nagnuo nad nju i dotaknuo joj rukom obraz,
ona se naglo uspravi u mraku, oblivena znojem i teko diui.
Gospode, kako se ja smrtno boji za ova beba u moj trbuh!rekla je kad ju je
Kunta zagrlio.
Kunta nije shvaao sve dok se ona nije uspjela malo primiriti i ispriati mu
kako je sanjala da su na nekakvoj zabavi bijelih ljudi oglasili kao prvu nagradu
u nekakvoj njihovoj igri prvo crno dijete koje e se roditi na plantai Bellina i
Kuntina masse. Bell je bila toliko potresena da se Kunta odjednom zatekao u za
nj vrlo neuobiajenoj ulozi, kako smiruje Bell uvjeravajui je da massa Waller
kako to ona vrlo dobro zna ,nikada ne bi neto takvo dopustio. Primorao ju je
da se sloi s njime, zatim se popeo u krevet kraj nje i konano je Bell opet
zaspala.
Ali Kunta nije mogao spavati,leao je budan prilino dugo razmiljajui o tome
kako je uo da se takve strahote uistinu dogaaju, kako neroenu crnu djecu
daruju, stavljaju kao ulog u opkladama, kod kartanja ili kod borbi pijetlova.
Gusla mu je priao kako je massa trudne, petnaestogodinje crne djevojke po
imenu Mary, na umoru oporukom ostavio kao robove za svojih pet keri po
jedno od prvih petoro djece koje e Mary roditi.uo je za crnu djecu koja slue
kao garancija za zajam, o pljeniteljima koji ih zaplijene jo dok su u majinoj
utrobi, o dunicima koji neroenu djecu unaprijed prodaju kako bi doli do
gotovine. Znao je da je u to vrijeme na drabama robova u okrunom sjeditu
Spotsylvanije, prosjena cijena koja se traila i plaala za zdravo crno dijete
starije od est mjeseci,jer se raunalo da od te dobi moe poivjeti,kretala oko
dvije stotine dolara.
Sve mu se to jo uvijek motalo po pameti kad mu je Bell, smijui se, rekla jedne
veeri u kolibi, otprilike tri mjeseca kasnije, kako ju je tog dana znatieljna
missy Anne ispitivala zato joj raste trbuh.
Ja rekla missy Anne: Duo, ja ima u pe jedan mali kolai!
Kunta se jedva suzdrao da ne pokae Bell koliko ga ljuti to se ona s toliko
panje i ljubavi odnosi prema tom razmaenom,lutkastom djetetu, jer je ono za
njega bilo samo jo jedno u beskonanom nizu malih missy i mali massa,
koje je viao po svim tim velikim kuama.
Sad kad je Bell trebala roditi svoje vlastito dijete,i njegovo,razdraivala ga je
pomisao da bi se prvorodeni sin Kunte i Bell Kinte mogao povlaiti okolo u
igri sa djecom tuobaba, onako kako to rade druga crna djeca, kojima e
jednom kad odrastu njihovi bijeli drugovi iz igre biti masse,a ponekad moda
ak i oevi njihove vlastite djece.
A Kunta je u toku svojih putovanja bio na nemalom broju plantaa gdje bi
medu robovskom djecom zapazio neko dijete koje bi bilo gotovo iste boje koe
kao i djeca njegova masse,dapae, esto su izgledali kao blizanci, jer su oboje
imali istog, bijelog oca. Kunta se zakleo kako bi on prije ubio massu nego to bi
dopustio da se tako neto dogodi Bell, pa da on postane jedan od onih crnih
mukaraca koje je viao kako u naruju dre svijetlouto dijete svoje ene i
ive nekako sa saznanjem da e ,ukoliko se usude javno potuiti makar i
jednom rijeju ,biti izbievani, a moglo bi im se dogoditi jo i neto gore.
Kunta pomisli na to kako su svijetloute djevojke ropkinje postizale visoke
cijene na licitacijama u kotarskom sjeditu. Vidio je kako ih prodaju, a mnogo je
sluao o namjenama za koje ih kupuju. I sjetio se mnogih pria koje je uo o
svijetloutoj mukoj djeci,kako bi esto puta tajanstveno nestajala jo kao
dojenad, i vie ih nitko nikada ne bi vidio, jer su se bijeli ljudi plaili da bi ta
djeca mogla odrasti u ljude nalik na bijelce, pa zatim pobjei tamo gdje ih nitko
ne poznaje i pomijeati svoju crnaku krv sa krvlju bijelih ena.
Svaki put kad bi Kunta pomislio na neki od moguih naina mijeanja krvi,
zahvalio bi Alahu to on i Bell mogu pouzdano znati, ma to se drugo zbilo po
Njegovoj volji, da e njihov sin biti crn.
Bila je rana veer u rujnu godine 1790. kada su kod Bell poeli trudovi. Ali mu
nije dopustila da odmah pode po massu, koji je obeao osobno prisustvovati
Belli kod poroda, dok e seka Mandy biti spremna da mu pri tom pomae
ukoliko bi mu bila potrebna. Svaki put kad bi se trudovi vratili, Bell je, leei na
krevetu, krgutala zubima suzdravajui krikove i mukom bi snagom stezala
Kunti ruku.
U toku jedne od kratkih stanki izmeu trudova, Bell okrene oznojeno lice
prema Kunti i ree:
Ima neto to ja tebi trebala prije rei. Ja ve imala dvoje djece, davno prije
nego dola ovdi, prije nego bila esnaest godini stara.
Kunta je stajao i zapanjeno buljio dolje u Bell.Da je to znao,ne, svejedno bi je
bio oenio,ali osjetio se prevarenim to mu to nije ranije rekla. Primoravajui
se govoriti izmeu otrih udisaja kad bi je uhvatio gr, Bell mu ispria o svoje
dvije keri od kojih su je razdvojili kad su je prodali.
One bile jo bebe, nita vei. Bell pone plakati.
Jedna ba poela lijepo hoda, a druga bila jedva jedna puna godina.
Ona zausti jo neto rei, ali je novi gr natjera da stisne zube i pojaa stisak
kojim mu je stezala ruku. Kad je konano popustila bol, stisak njezine ruke nije
oslabio, gledala je gore u nj kroz suze i itajui njegove uskomeale misli,rekla
mu:
Za sluaj ti sada hoe pitati, njihov tata ne bio massa ili nazornik. Obini niger
to radio u polje, oko moji godini. Mi bili mladi, ludi.
Trudovi su se opet vratili, mnogo bre nego prije i Bellini se nokti zariju Kunti
u dlan dok su joj se usta rastvorila u bezglasnom kriku. Kunta izleti iz kolibe
dolje do kolibe seke Mandy, gdje je snano udario akom o vrata i promuklo je
zazvao, a zatim je otrao koliko je bre mogao do velike kue. Njegovo kucanje i
povici konano dozovu massu Wallera, kojemu je trebao samo jedan kratki
pogled na Kuntu da ree:
Dolazim odmah!
Sluajui kako Bellino dahtavo jecanje prerasta u krikove, koji su parali tiinu
robovskog sokaka, svaka misao o onome to mu je Bell otkrila o sebi nestane
Kunti iz pameti. Ma koliko je elio biti pokraj Bell, bilo mu je drago kad mu je
seka Mandy zapovjedila neka izae iz kolibe, i on une uz prag, pokuavajui
zamisliti to se unutra odigrava.
U Africi nikada nije imao prilike mnogo nauiti o raanju, jer to se smatralo
neim to se iskljuivo tie ena,ali je uo da ena raa dijete kleei iznad
tkanine prostrte na podu, a zatim sjedne u zdjelu s vodom kako bi se oistila od
krvi, i Kunta se pitao da li je to ono to se sad dogaa unutra u kolibi.
Padne mu na pamet kako daleko odavde, u Juffureu, Binta i Omoro upravo
postaju baka i djed, i to ga rastui, jer oni ne samo to nee nikada vidjeti
njegova sina,niti on njih,nego ak nee nikada ni saznati da je Kunta dobio sina.
Kad je uo prvi, otri krik drugog glasa, Kunta skoi. Nekoliko minuta kasnije
massa izae iz kolibe, a izgledao je vrlo iscrpljen.
Namuila se. Njoj je ve etrdeset tri godine,rekao je Kunti.
Ali za nekoliko dana sasvim e se oporaviti.Massa mahne rukom prema
kolibi.
Ostavi Mandy jo malo vremena da unutra poisti, a onda moe ui i
pogledati svoju ker.
ensko dijete! Kunta se jo uvijek borio sa udarom kad se seka Mandy pojavila
na vratima, smjekajui se, i pokretom glave pozvala ga neka ue.
epajui preko prve sobe, Kunta gurne u stranu zastor na vratima spavae sobe
i ugleda ih. Dok je tiho prilazio krevetu, jedna daska u podu zakripi i Bell
otvori oi, te mu se iscrpljeno nasmijei.Odsutno, Kunta nae njezinu ruku i
stisne je, ali jedva je osjeao to ini, jer nikako nije mogao prestati zuriti u lice
djeteta koje je lealo uz Bell. Bilo je gotovo isto tako crno kao njegovo vlastito
lice, i pokazivalo je nesumnjive karakteristike Mandingo plemena. Iako je bilo
ensko,vjerojatno je Alah tako htio,ipak je to bilo njegovo dijete, i Kunta osjeti
snaan ponos i radosni mir saznanjem da e krv obitelji Kinte, koja je poput
mone rijeke tekla stoljeima, nastaviti tei kroz jo jedno pokoljenje.Slijedea
mu je misao bila,dok je stajao tamo uz krevet,kako treba nai pogodno ime za
dijete.
Iako je dosad ve dovoljno nauio da ne poe sada traiti od masse da ga za
osam dana oslobodi svakog posla, kako bi se mogao posvetiti razmiljanju o
imenu ,to bi uinio otac novoroenog djeteta u Africi,ipak je bio svjestan da je
za to potrebno dugotrajno i ozbiljno razmiljanje, jer ime kojim se dijete
nazove, uistinu utjee na to kakva e osoba ono postati.Zatim mu proleti kroz
glavu da e, bez obzira na to kakvo joj ime on odredi,njegovu ker zvati i
prezimenom njihova masse, ta je pomisao bila toliko razdraujua da je Kunta
odmah prisegao Alahu kako e ovo ensko dijete odrasti svjesno svog pravog
imena.
Naglo, bez ijedne rijei, on se okrene i izae. Pod nebom koje je upravo poelo
pokazivati prve znakove rane zore, on se udalji od kolibe i uputi se dolje prema
ogradi od ivice, gdje su on i Bell etali prije zaruka. Morao je misliti. Sjetivi se
onoga to mu je Bell ispriala o najbolnijem dogaaju u svom ivotu,kad su je
prodali i time odvojili od njezine dvije male keri,Kunta je poeo tragati u
sjeanju za nekom rijei Mandingo jezika koja bi imala znaenje Belline najvee
elje,da nikada vie ne mora pretrpjeti jo jedan takav gubitak,ime koje bi
zatitilo dijete da se nikada ne izgubi od Bell.
Odjednom se sjetio! Prevrui po pameti rije koje se sjetio, uspjelo mu je
oduprijeti se napasti da je naglas izgovori, nije to smio uiniti ak ni pred
samim sobom, jer to ne bi bilo pravilno. Da, to mora biti ime njegove keri!
Presretan to je u tako kratko vrijeme imao toliko sree, Kunta se pouri uz
ivicu nazad do kolibe.
Ali kad je rekao Bell kako je spreman dati svom djetetu ime, ona se usprotivila
s tolikom snagom koju on nikada ne bi oekivao od nje sad kad je u takvom
stanju.
ta takva urba sa ime? ime? Kakvo ime? Mi nita ne govorili o nikakvo ime!
Kunta je dobro znao kako Bell moe biti tvrdoglava kad se za neto zainati, i
zato je u njegovu glasu bilo i strepnje, a ne samo srditosti dok je tragao za
pravim rijeima kojima bi joj rastumaio da postoje izvjesni obiaji koji se
moraju potovati, odreeni postupak imenovanja djeteta koji se mora tono
izvriti. A najvaniji je u svemu tome bio izbor imena koji pripada ocu. U to se
nitko drugi ne smije mijeati, tavie, otac to izabrano ime ne smije nikome rei
prije nego ga saopi djetetu, jer je to jedini pravi nain. Zatim je jo dodao kako
je vrlo vano da to to prije obave kako njihovo dijete ne bi prvo ulo neko ime
koje e moda massa odrediti za nju.
Sad meni jasno!rekla je Bell.
Od ti tvoji afrikanstva od koji ti pun ko ipak, samo nama doe neka nevolja. I
nee bude nikakvi takvi divljaki obiaji i imena za ovo dijete!
Obuzet bijesom, Kunta izjuri iz kolibe i gotovo srui tetku Sukey i seku Mandy
koje su prilazile kolibi s rukama punim runika i lonaca sa vruom vodom.
estitamo, brat Toby, mi doli pogledati Bell.
Meutim, Kunta samo neto proguna i proe kraj njih. Jedan od radnika na
njivama, Cato, upravo se spremao zazvoniti kako bi probudio ostale i najavio
im da je vrijeme za izlazak iz koliba i za umivanje prije doruka. Kunta brzo
skrene iz robovskog sokaka i uputi se stazom iza kolibe do taglja, u elji da se
to vie udalji od tih poganskih crnaca koje je tuobab izvjebao da se sa
strahom trzaju od svega to samo mirie na Afriku ,koja je izvor iz kojega su svi
oni potekli.
U sigurnosti taglja, Kunta srdito nahrani, napoji i zatim istrlja konje. Kad je
vidio da je dolo vrijeme kad massa obino dorukuje, otiao je opet onim
duim, zaobilaznim putom do kuhinje u velikoj kui, gdje je upitao tetku Sukey,
koja je zamjenjivala Bell, hoe li massa jutros trebati koiju. Ona je odbila
razgovarati s njime, ak nije ni okrenula glavu, samo je utke nijeno potresla
glavom i odmah je izala iz kuhinje, ne ponudivi mu nita za jelo.
epajui natrag prema taglju, Kunta se pitao to li je Bell ispriala tetki Sukey i
seki Mandy, a to e one sada rastrubiti po cijelom robovskom sokaku, zatim
samome sebi napomene da mu je to posve svejedno.
Morao je nekako sam sebe uposliti, nije se vie mogao motati ovako besposlen
po taglju. Izvue pred vrata konjsku opremu i pone na svoj ve uobiajeni
nain kratiti vrijeme nepotrebnim mazanjem i latenjem,jer sve je to bio
obavio prije nepuna dva tjedna. Htio je otii natrag u kolibu i pogledati dijete
pa ak i Bell ,ali bi ga svaki put nanovo spopala srdba kad bi se sjetio kakva je
to bila sramota da je ena jednog Kinte mogla poeljeti da joj dijete nosi
nekakvo tuobab ime,koje ne moe znaiti nita drugo nego prvi korak do ivota
ispunjenog prezirom prema samome sebi.
Oko podneva,Kunta ugleda tetku Sukey kako nosi lonac, nekakve hrane za
Bell,vjerojatno juhu. Ve sama pomisao na jelo probudi u njemu glad, nekoliko
trenutaka kasnije on ode iza taglja,tamo gdje su nedavno pobrani slatki
krumpiri bili zakopani ispod slame, ostavljeni da tako sazru, uzme etiri od
onih manjih i pun saaljenja prema samom sebi,savae ih ovako sirove da bi
nekako smirio bol u elucu.
Ve se sputao sumrak kad se Kunta konano prisilio otii kui. Kad je otvorio
vrata i uao, iz spavae se sobe nita nije ulo.
Moda spava, pomislio je, poseui preko stola kako bi upalio svijeu.
To ti?
Nije mogao otkriti neku posebno tvrdu notu u Bellinu glasu. Gunajui neto
neodreeno, on uzme svijeu, odmakne, zastor i ue u spavau sobu. U toplom
odsjaju svijee zapazi kako se na Bellinu licu odraava isto takva odlunost
kakva se vjerojatno odraavala i na njegovu vlastitom licu.
Vidi, Kunta, rekla je ne gubei vrijeme na uvod,ima neki stvari koje ja zna o
na massa bolje nego ti. Ti njega samo uini bijesnog sa te tvoje afrike stvari i
on onda nas sve tri prodati na slijedea citacija u sjedite okruga, to ti bude isto
tako sigurno ko to to da se mi rodili!
Suspreui srdbu koliko je bolje mogao,Kunta je mucao, traei rijei kojima
bi Bell uspio uvjeriti u svoju nepokolebivu odlunost da,bez obzira na mogui
rizik ,njegovo dijete nee nositi tuobabovo ime i da e, tavie, njegova ker biti
imenovana na nain koji je odreen obiajima.
Ma koliko duboko osjeala neslaganje s njegovom odlukom, Bell se jo vie
bojala onoga to bi Kunta mogao uiniti ako mu se ona usprotivi. I tako, uz
naglaeno negodovanje, ona konano pristane.
I kakvi sad voodoo ti mora s njom napraviti?
Kad joj je rekao da e jednostavno iznijeti naas dijete iz kolibe, ona je poela
zahtijevati da prieka dok se dijete ne probudi i dok ga ona ne podoji, tako da
ne bude gladno i da ne plae s ime se Kunta odmah sloio.
Bell je raunala na to da se dijete nee probuditi jo najmanje dva sata,a u to
vrijeme vie vjerojatno nitko u robovskom sokaku nee biti vie budan, pa tako
nitko nee vidjeti taj mumbo jumbo koji e Kunta izvoditi s djetetom.Iako to
nije pokazivala, Bell se jo uvijek ljutila na Kuntu to joj nije dopustio da i ona
pomogne izabrati ime za ker koju je upravo donijela na svijet sa toliko muke, i
plaila se saznati kakvo je to afriko, zabranjeno ime Kunta izmislio, ali bila je
sigurna da e kasnije ona ve znati rijeiti problem kerina imena na svoj
vlastiti nain.
Ve je bilo blizu ponoi kad je Kunta izaao iz kolibe,nosei u rukama svoje
prvorodeno dijete,briljivo umotano u pokriva. Hodao je sve dok nije zakljuio
da se dovoljno udaljio od robovskog sokaka kako bi sprijeio da se mrana
sjenka toga mjesta nadvije nad ono to e se sada izvriti.
Zatim, pod mjesecom i zvijezdama, Kunta podigne dijete uvis, obrui umotani
zaveljaj u rukama tako da se desno uho djeteta dotaklo njegovih usana. A
zatim, polako i razgovijetno, govorei jezikom mandingo, on tri puta proape
u siuno uho:
Tvoje je ime Kizzy. Tvoje je ime Kizzy. Tvoje je ime Kizzy.
Izvreno je, kao to je bilo izvreno za sve pretke obitelji Kinte, kao to je
izvreno i za njega, kao to bi se izvrilo i za to djetece da se rodilo u domovini
svojih predaka. Ona je sada postala prva osoba koja je saznala tko je ona.
Kunta je osjeao kako Afrika kuca u njegovim ilama i kako se pretae u dijete,
mladi izdanak propupao iz njega i Bell,dok je otiao jo malo dalje. Zatim se
ponovo zaustavio i zadigavi ugao pokrivaa i otkrivajui djetetovo sitno crno
lice pred nebesima, on joj ovaj put uputi glasne rijei mandinga jezika:
Gledaj i zapamti, samo je ovo vee od tebe!
Kad se Kunta vratio s djetetom u kolibu, Bell mu je gotovo istrgne iz ruku, lica
ukoena od straha i predbacivanja dok je otkrivala pokriva i pregledavala
dijete od glave do pete, ne znajui to trai, ali nadajui se da to nee nai. Kad
se uvjerila da Kunta nije s djetetom uinio nita nedopustivo,barem koliko se
moglo vidjeti,ona poloi dijete na krevet, vrati se u prednju sobu, sjedne u
stolicu preko puta Kinte, briljivo sloi ruke u krilo i upita.
U redu, da ujem.
ta to?
Ime, to po afriki ,kako ti nju zvati?
Kizzy.
Kizzy! Nitko iv nikada ne uo takvo ime!
Kunta joj objasni da na mandingo jeziku Kizzy znai ti sjedni ili ti se ne
mii, to opet znai da ovo dijete, za razliku od Belline prve dvije keri, nikada
nitko nee prodati, ni oduzeti od nje. Bell se nije smekala.
To samo stvori nevolji! uporno je tvrdila.
Ali kad je osjetila kako u Kunti ponovo poinje rasti srdba, ona pomisli da bi
bilo pametno popustiti. Ree kako joj se ini da se prisjea svoje majke kako joj
je priala o baki koja se zvala Kibby, to otprilike isto zvui, barem su tako
mogli rei massi ako neto posumnja.
Slijedeeg jutra, koliko je bolje mogla, Bell se trudila sakriti strah koji ju je
uhvatio kad je massa doao pogledati kako se osjeaju ona i dijete,ak se
prisilila na to da se dobroduno nasmije kad mu je saopila djetetovo ime.
Massa je samo napomenuo da je to neobino ime, ali nije rekao nita ime bi se
usprotivio tome da se dijete tako zove, i Bell je duboko odahnula od olakanja
onog trenutka kad je massa izaao kroz vrata kolibe.
Gore u velikoj kui, prije nego to se s Kuntom otputio u svakodnevni obilazak
bolesnika, massa Waller otvori veliku crnu bibliju, koju je uvao zakljuanu u
sanduiu u velikom salonu, okrene stranicu na kojoj su se zapisivali svi vaniji
dogaaji na plantai, umoi pero u tintarnicu i zapie lijepim, crnim slovima:
Kizzy Waller, roena 12. rujna 1790.

(svezak prvi)