Sveuilite u Zagrebu

Filozofski fakultet
Odsjek za povijest umjetnosti

Diplomski rad

MARMONTOVA ULICA U SPLITU: POVIJESNI, URBANISTIKI I

KONZERVATORSKI ASPEKTI
Pavica onji

Zagreb, 2013.

Sveuilite u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za povijest umjetnosti
Diplomski studij

Diplomski rad

MARMONTOVA ULICA U SPLITU: POVIJESNI, URBANISTIKI I

KONZERVATORSKI ASPEKTI
Pavica onji
SAETAK
Marmontova ulica u Splitu nastala je za vrijeme kratkotrajne francuske uprave u Dalmaciji u trajanju
od 1806. do 1813. godine. Predstavlja prvu planski izgraenu pravocrtnu ulicu nakon ortogonalne
uline mree Dioklecijanove palae, s ijom je ulicom cardo paralelna te iste orijentacije sjever-jug.
Rije je o radikalnom potezu u heterogenu strukturu slojevitog gradskog tkiva, nastalom na mjestu
ruenja zapadnog dijela sedamnaestostoljetnog bedema i dijela srednjovjekovne gradske strukture.
Tijekom XIX. i u prvoj polovici XX. stoljea ulica prolazi kroz formalno i funkcionalno oblikovanje,
kada se prvo du istone, a zatim zapadne strane, podiu arhitektonska zdanja u razliitim stilovima,
visinskim odnosima te konanim funkcijama. Neke od namjena jo su uvijek prisutne u ulici, od kojih
ribarnica i sumporno kupalite imaju najduu tradiciju djelovanja. U XX. stoljeu s porastom broja
stanovnitva i prometa u Splitu, javljaju se regulacijski planovi s ciljem razvoja grada prema sjeveru.
Oni ukljuuju i Marmontovu ulicu, tako da planiraju i provode proboj kroz sjeverni zid bastiona Priuli,
ime se ulica produuje i postaje jedna od glavnih prometnica u gradu. Pri proboju je aktualiziran
problem valorizacije i zatite gradskog obrambenog sustava, to je potaknuto radovima koji nisu
potivali konzervatorske smjernice, ostavljajui preveliki proboj, oteene i nedefinirane rubove
sjevernog zida bastiona Priuli. Pokuaj revitalizacije tog prostora dao je 1958. godine arhitekt Boris
Kalogjera u sklopu plana Novog gradskog centra, no izveden je samo dio projekta, izgradnja
poslovno-uslunog kompleksa u zapadnom dijelu bastiona. Tek 1996. godine ulica se prenamjenjuje u
pjeaku zonu, kada dobiva dananji izgled prema projektu arhitekta Vjekoslava Ivanievia. Tada je
definiran i istoni dio bastiona, dobivi funkciju odmorita, ali rubovi sjevernog zida bastiona jo
uvijek ostaju nedovreni. Do danas je adaptiran kompleks u zapadnom dijelu te je zapadni zid ureen
zakrpom koja odudara od ostatka zida materijalom i tehnikom izvedbe. Marmontova ulica jedna je
od povijesno, urbanistiki i funkcionalno najvanijih ulica u gradu Splitu, te kao takva treba biti
predmet konzervatorskog zanimanja.
Rad je pohranjen u: knjinici Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Rad sadri 66 stranica i 49 reprodukcija. Izvornik je na hrvatskom jeziku.
Kljune rijei: Marmontova ulica, urbanizam grada Splita, bastion Priuli, zatita
Mentor: dr. sc. Marko piki, docent, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Ocjenjivai: dipl. ing. arh., dr. sc. Zlatko Juri, redoviti profesor, dr. sc. Marko piki, docent, dr. sc.
Jasna Galjer, izvanredni profesor
Datum prijave rada: _________________________________
Datum predaje rada: ________________________________
Datum obrane rada: ________________________________
Ocjena: _________________________________

Sadraj

Uvod...........................................................................................................................................4
1. Slojevitost urbanistikog razvoja grada Splita i Marmontova ulica
1.1. Pozicija Marmontove ulice u urbanistikoj matrici Splita...............................................7
1.2. Geneza grada Splita do poetka XIX. stoljea.................................................................9
2. Marmontova ulica: od nastanka do 1947. godine
2.1. Ulica u doba nastanka poetkom XIX. stoljea..............................................................12
2.2. Ulica u XIX. stoljeu......................................................................................................15
2.3. Ulica u prvoj polovici XX. stoljea................................................................................17
3. Marmontova ulica: od 1947. godine do danas
3.1. Marmontova ulica u drugoj polovici XX. stoljea..........................................................19
3.1.1. Produenje i prenamjena ulice probijanjem bastiona Priuli 1947. godine...................21
3.1.2. Prekid prometa u Marmontovoj ulici i transformacija u etnicu 1996. godine............23
3.2. Osvrt na intervencije u drugoj polovici XX. stoljea......................................................26
3.3. Dananji izgled i funkcija ulice: osvrt na kritine toke u prostoru................................30
4. Zakljuak...............................................................................................................................32
Ilustracije...................................................................................................................................34
Popis ilustracija.........................................................................................................................60
Bibliografija..............................................................................................................................64

Uvod

Jedan od glavnih motiva dalmatinskih gradova su kale ili kalete, ulice razliitih formata koje
tvore gusto isprepletene urbane cjeline. Svaki grad ima razliiti izgled, jer su uline forme
determinirane prostornim zadanostima. Kaleta je racionalna struktura koja pametno koristi
teren to ga ima na raspolaganju.1 Zanimljiv primjer uline strukture moe se nai u gradu
Splitu, gdje se na jednoj povrini ispreplie vie vremenski razliitih slojeva uline mree.
Unutar planski izvedene ortogonalne uline matrice Dioklecijanove palae nastaju, tijekom
dueg vremenskog perioda, krivudave, slobodnije organizirane ulice. Tako zapoeti obrazac
slobodnijeg iskoritavanja prostora, prema trenutnim potrebama i zahtjevima, odrat e se
dugi niz stoljea, ponavljajui se u strukturi srednjovjekovnog grada nastalog uz zapadnu
stranu palae, ali i u okolnim gradskim predgraima. Tek izgradnjom Marmontove ulice
poetkom XIX. stoljea doi e do odstupanja od usvojenog obrasca, vraajui se ponovno
antikoj formi ravne, usmjerene ulice, no ona e se, tijekom narednog stoljea, izgradnjama
du svojih bonih strana integrirati u gradsko tkivo i postati jedna od najvanijih gradskih
ulica. Iako Marmontova ulica formalno odstupa od tipine dalmatinske kale, na simbolikoznaenjskoj razini je kala u pravom smislu te rijei. Prema Edi egviu kala je jedan
demokratian prostor, mjesto susreta i razgovora, kupovine i druenja, igre i etnje, spoj
svega to Marmontova ulica predstavlja Splianima.2
Vanost Marmontove ulice za grad Split moe se promatrati kroz niz kategorija, poevi od
povijesnih,

preko

urbanistiko-funkcionalnih

do

spomenutih

simboliko-znaenjskih

aspekata. Upravo zbog te slojevitosti znaenja koja nosi, Marmontova ulica odabrana je kao
tema ovog rada. Cilj je definirati njenu poziciju u cjelini gradskog urbanizma, te na temelju
iznesenih podataka propitati opravdanost poimanja ulice kao jedne od povijesno, urbanistiki
i funkcionalno najvanijih ulica u gradu Splitu, koja kao takva treba biti predmet
konzervatorskog zanimanja.
Rad je organiziran u tri poglavlja, koja prikazuju ulicu poevi od opisa openitih
karakteristika do pojedinanih dogaaja bitnih za njeno vrednovanje u cjelini gradskog
urbanizma. Prvo poglavlje donosi openite podatke o ulici, kao uvod za razumijevanje daljnje
detaljnije razrade materije, na to se nadovezuje pregled razvoja urbanizam grada Splita prije
nastanka ulice, s ciljem prezentiranja slojevitosti gradskog tkiva, iji e integritet u zapadnom
1
2

EGVI, 2007: 157.

EGVI, 2007: 178.

dijelu grada naruiti prodor pravocrtne Marmontove ulice. Kroz drugo poglavlje prikazuje se
period od 150 godina, poevi s razdobljem francuske upravu u Splitu poetkom XIX. stoljea
i opisom dogaaja koji su doveli do proboja ulice. Potom se prikazuje slijed postupnog
fizikog i funkcionalnog oblikovanja ulice, podijeljen na razdoblje XIX. i prve polovice XX.
stoljea, tijekom kojih se prvo oblikuje istono, a zatim zapadno ulino proelje. Tree
poglavlje, s povijesnog i kritikog aspekta, zahvaa period od svega 50 godine, s posebnim
naglaskom na dvjema godinama. Prva godina je 1947., kada je probijanjem sjevernog zida
bastiona Priuli ulica produena prema sjeveru i oblikovana u najvaniju gradsku prometnicu,
kao vaan dio razvojnih planova novog gradskog centra na sjeveru. Druga godina je 1996.
kada ulica mijenja funkciju postajui iskljuivo etnica, te dobiva svoj dananji izgled
izvedbom projekta poploenja arhitekta Vjekoslava Ivanievia. Detaljniji osvrt na ovaj kratki
period, uz naglasak na dvije godine, proizlazi iz injenice to je tada definiran dananji izgled
ulice, a intervencija na bastion Priuli izazvala je djelovanje konzervatorske slube na zatiti i
prezentaciji obrambenog sustava grada. Poglavlje zavrava uvidom u dananju prostornu
situaciju i funkcioniranje ulice, s naglaskom na kritinim tokama kojima bi trebalo posvetiti
dodatnu panju u daljnjem razvoju ulice.
Pri pisanju rada, kao polazini tekst koristila sam Studiju o prostornom razvoju Marmontove
ulice u Splitu, s posebnim osvrtom na graevinski sklop uz Obrov (1807-1989) Slavka
Muljaia, koja pregledno prikazuje dogaaje bitne za ulicu kroz podjelu na odgovarajue
periode, popraeno tlocrtnim prikazima prostornog razvoja. Brojni monografski prikazi
posluili su mi kao detaljniji uvid u pojedinana arhitektonska djela, dogaaje i osobe vezane
uz ulicu uglavnom u periodu prije XX. stoljea, koje je vie popraeno problemskim lancima
i studijama. Meu njima se posebno istiu lanci Duka Kekemeta koji propituju poziciju i
vanost urbanistikog naslijea kao konzervatorske teme, pozivajui se na proboj sjevernog
zida bedema Priuli. to se tie projekta prenamjene ulice iz prometnice u pjeaku zonu,
izostaju cjeloviti pregledi i valorizacija u relevantnoj strunoj literaturi. Veina podataka o
tom projektu zasniva se na lancima iz dnevnog lista Slobodna Dalmacija pod rubrikom grad
Split, te razgovoru s projektantom arh. Vjekoslavom Ivanieviem, kojem se ovim putem
zahvaljujem na izdvojenom vremenu za razgovor o projektu i ustupljenom slikovnom
materijalu vezanom uz samu izvedbu.
Osnovni materijal za analizu i komparaciju urbanistikog razvoja grada Splita karte su koje
sam pronala u Kartografskoj zbirci Sveuiline knjinice u Splitu i u Arhivu mapa za Istru i
Dalmaciju pri Dravnom arhivu u Splitu. Terenskim istraivanjem ulice tijekom ove godine,
dobila sam direktan uvid u trenutno stanje, uz poseban naglasak na kritinim tokama na
5

podruju bastiona Priuli. Pri tome mi je pomogla i prepiska s voditeljem gradskog Odsjeka za
staru gradsku jezgru, arhitektom Goranom Nikiem, kojim bih se ovim putem zahvalila na
ukazanoj pomoi pri razumijevanju odreenih dogaaja koji su doveli do dananjeg stanja
zapadnog dijela sjevernog zida bastiona Priuli. Zahvalila bih se i prijateljici Sanji Kozuli,
koja je napravila opsenu fotografsku dokumentaciju ulice poetkom 2012. godine i
omoguila velik dio slikovnog materijala u radu. Za kraj, zahvalila bih se svom mentoru,
Marku pikiu, na ukazanom povjerenju pri odabiru teme rada, usmjeravanju prilikom
istraivanja i korisnim savjetima tijekom pisanja rada.

1. Slojevitost urbanistikog razvoja grada Splita i Marmontova ulica

1.1. Pozicija Marmontove ulice u urbanistikoj matrici Splita

Marmontova ulica urezala se u slojevitu gradsku strukturu Splita svojom otrom pravocrtnom
formom. Pruajui se u smjeru sjever-jug, poput rimskog carda, predstavlja prvu pravilnu
splitsku ulicu nakon antike ortogonalne mree u Palai. Unato prvotnoj naglaenoj
monumentalnosti ulice u usporedbi s okolnim prostorom, tijekom vremena podignuta su
zdanja du njenih bonih strana umanjila efekt prostorne diskrepancije.
Ulica se smjestila sa zapadne strane gradske jezgre, uz koso poloenu ulicu Obrov, granicu
nekadanjeg srednjovjekovnog grada (slika 1). Neko je bila kraa, proteui se na sjeveru do
poetka sedamnaestostoljetnog bastiona Priuli, gdje je zatim skretala istono, zaobilazei
esnaestostoljetni bedem Civran. Danas se, nakon probijanja sjevernog proelnog zida
bastiona Priuli 1947. godine, prua kontinuirano cijelom duinom od Rive na jugu do Trga
Gaje Bulata na sjevera, ije rubne graevine, zgrada Hrvatskog narodnog kazalita, crkva
Gospe od Zdravlja i kua Jelaska, doprinose zakljuku ulice (slika 2).
Na potezu od Rive do Trga uoavaju se raznolike strukture koje okruuju njene bone strane,
dajui karakter ulici i doprinosei njenoj arhitektonsko-urbanistikoj vanosti za grad Split.
Tako istona strana zapoinje s trokatnom uglovnicom Ili, na koju se nastavljaju dvije
dvokatnice Ili i Giustini (kroz prvu je u prizemlju probijen prolaz kojim je ulica spojena s
istonom Morpurgovom poljanom), zgrada Sumpornog kupalita, plato s ribarnicom u
pozadini, jednokatnica znana kao konjunica, jedna prizemnica o kojoj nema posebnog
zapisa, esnaestostoljetni bastion Civran, kua Pavlovi i proireni odmorini prostor (slike
18, 19, 23, 25, 38, 45). Sa zapadne strane ulica zapoinje istonim krilom Prokurativa, prema
ulici izvedeno u tri razliita stilska sloja (slika 21). Zatim slijede stubite koje vodi prema
povienim Prokurativama, bono proelje sjeverne zgrade Prokurativa, prizemnica
umjetnikog salona Gali, trokatna uglovnica Duplani, kua Pavlovi (druga kua u ulici
u vlasnitvu iste obitelji) i izdvojena robna kua izgraena u zapadnom perimetru bastiona
Priuli (slike 22, 27, 20, 47). U ovim zgradama smjeteni su prostori razliitih namjena, koji
doprinose funkcionalnoj vanosti Marmontove ulice u ivotu grada. Na jednom mjestu
koncentrirane su najrazliitije djelatnosti, od kojih su neke zadrale stoljetnu tradiciju
djelovanja upravo u ovoj ulici. Najvie je objekata trgovako-ugostiteljske namjene, no svoje
mjesto su nale i kulturne ustanove, umjetniki salon Gali, fotoklub Split te znakovito
7

pozicioniran francuski institut Alliance Franaise. Zanimljivost ulice je i ljekarna smjetena

u prizemlju dvokatnice Ili, koja svojom izvornom opremom s poetka XX. stoljea doprinosi
povijesnoj vrijednosti ulice (slika 26). Ipak, ulica je moda najpoznatija po ribarnici i
sumpornom kupalitu, koje svojim mirisima nedvojbeno doprinose sveopem ugoaju (slika
17).
I sama ulica u cjelini je mijenjala svoju namjenu. Probojem bastiona Priuli postaje jedna od
najvanijih gradskih prometnica, da bi tek nakon pola stoljea postala pjeaka zona. U
literaturi nisam pronala jasne podatke koji bi razluili namjenu ulice prije 1947. godine, no
neki od podataka navode na pretpostavku da je i prije te godine bila u funkciji prometa, ali
sigurno manjeg inteziteta. Tako pie da je 1929. godine ulica bila asfaltirana, a 1934. godine
otupljen je ostatak ugla bastiona Civran radi lakeg kolnog prometa.3 Prema Generalnom
urbanistikom planu grada Splita donesenom 2005. godine, Marmontova ulica se nalazi u
zoni A, prostoru koji je definiran bedemima izgraenima u XVII. stoljeu. Status zone A
oznaava najstrou zatitu povijesnih struktura, gdje se svaka intervencija u prostoru i
unoenje nove namjene strogo kontroliraju od strane nadlenog tijela ili odobravaju od strane
nadlenog konzervatorskog odjela.4

3
4

MULJAI, 1990: 127.

http://www.split.hr/Default.aspx?sec=697, posjeeno 26.08.2013.

1.2. Geneza grada Splita do XIX. stoljea

Split je grad koji je nastao na slojevitoj urbanoj podlozi (slike 3, 4, 5, 6). Tragovi sukcesivnih
graditeljskih faza jasno se osjeaju u prostornoj strukturi, a jedna od njih je upravo i
Marmontova ulica. Stoga, da bi se predstavila vanost Marmontove ulice u heterogenom
naliju Splita, potrebno je krenuti od samih zaetaka grada.
Osnova iz koje se razvio grad Split pravilna je geometrijska struktura. Rije je o palai
rimskog cara Dioklecijana, planski izgraenoj na prijelazu iz III. u IV. stoljee (slika 7).
Graevina jasno odraava duh rimske prostorne organizacije, koja tei pravilnosti,
organiziranosti i simetrinosti. Palaa je izvedena iz etverokutnog tlocrta, omeenog
zidinama koje su neko imale esnaest kula te podijeljenog u etiri kvadranta dvjema
sredinjim komunikacijskim osima, ulicama cardo (u smjeru sjever-jug) i decumanus (u
smjeru istok-zapad).5
Tijekom prve polovice VII. stoljea pravilno organizirana struktura palae doivljava prve
prostorne intervencije, za vrijeme naseljavanja stanovnitva susjedne Salone, koja je
napadnuta i poruena za vrijeme avarsko-slavenskih pohoda.6 Ono u skladu sa svojim
potrebama zapoinje s adaptacijom i prenamjenom postojeih struktura, istovremeno gradei
nove iskoritavanjem svakog slobodnog dijela prostora. Ovi zahvati dokidaju dotadanju
strogou osnovnog tlocrta Palae sitnim prostornim nepravilnostima (slika 8). Zapoinje
razvoj grada koji u svojoj podlozi ima slobodniju tlocrtnu dispoziciju, karakteriziranu
organskim rastom gradskog tkiva, prema trenutnim potrebama i mogunostima. Na prijelazu
iz XII. u XIII. stoljee grad, koji u ovom periodu ima status autonomne komune, poinje se
iriti zapadno od zidina palae, izgraujui jezgru srednjovjekovnog grada koji e se kroz
naredna stoljea slobodno iriti u prostoru. Upravo u ovoj razvojnoj fazi Splita najbolje se
iitava spomenuti nesputani prostorni razvoj, posebno karakteristian po mrei uskih,
krivudavih ulica koje su proizale iz slobodnog prisvajanja i izgradnje kua prema potrebama
stanovnika. Ve tada se novoizgraeni dijelovi omeuju ziem, kao svojevrsna zatita pored
postojeih zidina palae.7
Izgradnju obrambenog sustava nastavljaju i Mleani pod iju vlast Dalmacija potpada 1420. i
ostaje sve do 1797. godine. Po osvajanju Splita zapoinju s izgradnjom katela za vojniku
5

Vie o Palai vidi u: ADAM, 1996: 5.-17., BELAMARI, 1997: 18.-27., BULI, 1927., CAMBI, 2005: 165.,
KEKEMET, 2003: 7.-24., TUEK, 2011: 11.
6
MARASOVI, 2009: 14., TUEK, 2011: 11.
7
MARASOVI, 1997: 48.-51., MARASOVI, 2009: 16.-2., TUEK, 2011: 13.

posadu, smjetajui ga na obalu izvan JZ ugla Palae.8 Na zapadnom kraju srednjovjekovnog

grada, ispred ve postojeeg slabog zia, grade jai zid. Danas je pozicija ovog zida upisana u
strukturi grada kao istaknuta, koso postavljena ulica Obrov (slika 9). Tijekom XVI. i XVII.
stoljea sigurnost europskih naroda i teritorija ugroavaju osmanlijski osvajaki pohodi.
Takva situacija potie dodatno pojaavanje postojeih i izgradnju novih obrambenih sistema
gradova. Split nije bio izloen snanijim napadima, ali postojala je neposredna opasnost zbog
osmanlijske prisutnosti u okolici, kao to je osvajanje Klisa 1537. godine. Postojee zidine jo
uvijek se ne mijenjaju novima, ve se ojaavaju i nadograuju. Kao primjer imamo stoljee
prije izgraen zapadni zid na Obrovu kojeg Mleani na sjevernom i junom kraju jaaju
dogradnjama bastiona Civran (kasnije zvan i drugim imenima: Zorzi, De Rossi, Tartaglia) i
Bernardi.9 Inicijativa za izgradnju snanijeg i modernijeg obrambenog sustava javlja se u
prvoj polovici XVII. stoljea, kad se izmeu Mleana i Osmanlija vodi Kandijski rat (16451669). Split je jo jednom u neposrednoj opasnosti, ne samo zbog blizine Osmanlija, ve
manjkavosti i dotrajalosti postojeih bedema, o emu svjedoe i prepiske Senata s mletakim
vojnim inenjerima nakon obavljenih terenskih uvida.10 U konanici, novi cjeloviti sustav
bedema poinje se podizati uokolo Splita 1660. godine. Projekt odobren od strane mletake
vlade podrazumijevao je izgradnju triju bastiona orijentiranih prema kopnu i dvaju bonih
polubastiona uz morsku obalu, svi meusobno povezani zidinama (slika 9).11 Izgradnja je
zapoela sredinjim bastionom Corner, to se nastavilo na istoni bastion Contarini te JI i JZ
polubastione, da bi bila zakljuena nepotpunom izvedbom zapadnog bastiona Priuli 1668.
godine.12 Dovretak izgradnje poklapa se s prestankom Kandijskog rata, nakon kojeg se
Mletaka Republika iri u unutranjost Dalmacije. Takav razvoj dogaaja odrazio se povoljno
na sigurnost grada Splita, ali nepovoljno na zakljuno dovravanje novih bedema, pogotovo u
izvedbi bastiona Priuli (slika 10).13 Nikada nije privedeno kraju ojaavanje zidova bastiona
nasipanjem zemlje s unutranje strane, to je s vremenom ubrzavalo oteivanje samih
zidova.14
Unato zidinama, koje bi se mogle doivjeti kao zapreka slobodnom razvoju grada, Split je
tijekom stoljea njihovih postupnih faza izgradnje ipak rastao, i unutar i izvan njihovih
gabarita. Srednjovjekovna matrica pokazuje iskoritenost svog slobodnog prostora unutar
8

MARASOVI, 2009: 18.

MARASOVI, 2009: 20.
10
DUPLANI, 2007: 9.
11
DUPLANI, 2007: 14.
12
DUPLANI, 2007: 19.
13
DUPLANI, 2007: 32.
14
DUPLANI, 2007: 33.
9

10

njih, dok istovremeno na tada perifernim dijelovima grada poinju s rastom gradska
predgraa, Luac na istoku, Manu i Dobri na sjeveru te Veli Varo na zapadu (slika 11).
Tijekom XVIII. stoljea ona se sve vie pribliavaju vanjskim rubovima bedema te svojom
gusto isprepletenom prostornom organizacijom ulica i kua predstavljaju kontrast otrini i
jasnoi linijskog obrisa mletakih bedema. Ovakva koncentracija razliitih strukturnih oblika
ini matricu splitskog urbanizma jedinstvenim primjerom, a upravo na jednoj od razmei
takve heterogenosti nastala je i Marmontova ulica poetkom XIX. stoljea (slika 12). Ono to
je prethodilo intervenciji Francuza, za ije kratke prisutnosti nastaje, sve je tronije stanje
zidina u koje dolaze nakon gubitka svoje prvotne namjene. U pokuaju njihovog lakeg
odravanja, grad se tijekom XVIII. stoljea odluuje za njihovo privatiziranje, ime ujedno i
osigurava sredstva za vlastito funkcioniranje. Dobar primjer prenamjene je bastion Priuli koji
u najam uzimaju obitelji Bajamonti, Boi i Pavlovi, te koriste prostor za izgradnju svojih
kua i ureivanje privatnih vrtova.15 Ipak, unato toj inicijativi, vei dio bedema nastavlja
propadati, zbog ega se poetkom XIX. stoljea Francuzi odluuju na drastine intervencije u
postojeem prostornom ustroju, posebno na zapadnom dijelu, ostavljajui izrazite tragove u
dotada heterogenom urbanistikom tkivu, a Marmontova ulica jedna je od njih.

15

DUPLANI, 2007: 36.

11

2. Marmontova ulica: od nastanka do 1947. godine

2.1. Ulica u doba nastanka poetkom XIX. stoljea

Od svog osnutka do poetka XIX. stoljea Split se oblikuje irenjem iz pravilne jezgre.
Dioklecijanova plaa, koja ini jezgru grada, prvotno je adaptirana, a slobodni prostori
iskoriteni su za novogradnje. Kada je njen okvir postao tijesan, ne poduzimaju se drastina
ruenja postojeeg, ve se novi dijelovi grada ire iz jezgre prema van, na zapadnu stranu,
gdje se prema potrebama stanovnitva postupno gradi nova urbana struktura. Zbog ratnih
prijetnji novostvoreni prostor se opasuje zidom na zapadu s dvije popratne kule, da bi
konanu zatitu, ili ogradu, dobio 1660-ih godina. Tijekom tih postupnih izgradnji nije
dolazilo do radikalnih zahvata u postojee gradsko tkivo. Stvorena je heterogena cjelina, iji
se pojedini dijelovi nisu meusobno iskljuivali, ve nadopunjavali. No, poetkom XIX.
stoljea, Francuzi dolaskom na vlast u Dalmaciju, poduzimaju niz zahvata potaknutih vojnostratekim ciljevima, od kojih su neki vidljivi i danas. Marmontova ulica rezultat je jedne od
intervencija u strukturu grada Splita, o emu e biti rijei u ovom poglavlju.
U periodu od 1806. do 1813. Dalmacija se nalazila pod francuskom upravom, koju je
provodio vojni zapovjednik Dalmacije, prvo general, a potom maral, Auguste Marmont.16 U
to vrijeme grad Split se nesputano razvijao. S obzirom da su ratne opasnosti nestale, posebno
su se irila predgraa koja su bila ostala izvan gabarita bedema iz XVII. stoljea. Sami bedemi
bili su u loem stanju, nikada dovreni u cijelosti, te nedovoljno odravani, tijekom
prethodnog stoljea postupno su propadali.17 Francuzi su iskoristili zateeno stanje u svoju
korist i povodei se za vojno-stratekim ciljevima intervenirali u postojee gradske prostorne
odnose.
Auguste-Frdric-Louis Viesse de Marmont (1774.-1852.) bio je dugogodinji Napoleonov
prijatelj i pratitelj u vanim vojnim pohodima, prije i nakon njegova krunjenja za cara.
Zahvaljujui svojim vojnim zaslugama, Napoleon ga postavlja za vojnog zapovjednika
Dalmacije i Albanije 1806. godine, da bi ga 1809. imenovao maralom, ime je postao
najmlai od Napoleonovih marala.18 Te godine postaje i glavni guverner Ilirskih pokrajina,

16

KEKEMET, 2006: 7.
KEKEMET, 2006: 38.
18
BARAS, 1977: 8.-9.
17

12

zasebne upravno-teritorijalne cjeline Francuskog carstva sastavljene od dijelova hrvatskog i

slovenskog teritorija.19 Iako je potkraj Napoleonove vladavine 1814. godine prozvan
izdajicom, neupitan je njegov dotadanji doprinos uspjesima francuske vojske i provedbi
francuske uprave na podruju Dalmacije.20 Za vrijeme njegovog djelovanja od 1806. do 1811.
godine, na prostoru Dalmacije se poduzima niz urbanistikih, infrastrukturnih i kulturnih
zahvata. Tako se gradi cesta od Knina do Dubrovnika, saniraju Trogir i Split, provodi reforma
kolstva te potie razvoj trgovine, prometa i kulture.21
Marala Marmonta u Splitu posebno je fascinirala Dioklecijanova palaa, za koju je poeo
stvarati planove ouvanja i oslobaanja od srednjovjekovnih dogradnji s ciljem prezentiranja
izvornog antikog sloja.22 No, zahvati koji su u konanici izvedeni, i po kojima e ostati
zapamen, odnose se na uklanjanje dijelova sedamnaestostoljetnih bedema, posebno dijelova
na zapadnoj strani grada. Marmont je tako s ruenjima zapoeo 1807. godine, dajui splitskoj
Opini popis radova koje mora izvesti u svrhu saniranja i uljepavanja grada, a sredstva za
njihovo izvoenje trebala je osiguravati Komisija za poljepanje Splita, koju osniva 1810.
godine.23 Prva intervencija bila je uklanjanje mletakog katela iz XV. stoljea, smjetenog uz
JZ ugao palae, koji vie nije udovoljavao svojoj prvotnoj obrambenoj funkciji. Nakon toga,
nastavilo se s ruenjem zapadnog dijela bedema iz XVII. stoljea, kada su uklonjeni JZ
polubastion San Antonio i zidine koje su ga vezale s bastionom Priuli.24 Na dobivenom
slobodnom prostoru Marmont je poduzeo nekoliko graditeljskih pothvata, koji su ostali trajno
vidljivi u dananjoj strukturi grada. Tako je nasipanjem obale od mjesta poruenog katela do
crkve sv. Frane proveo proirenje Rive prema zapadu (slika 1). Na mjestu poruenog
polubastiona i zidina oblikovao je zemljite u obliku izduenog pravokutnika kojem je
namijenio ulogu javnog parka, a ono to je najvanije za ovaj rad, uz istonu stranu parka
oblikovana je duga pravocrtna ulica, danas poznata kao Marmontova ulica (slike 1, 2 i 12).
Teren na kojem je podignut park bio je razliito niveliran, sputajui se od sjevera prema
jugu, no na kraju je ujednaen nasipavanjem junog dijela, ostavljajui ulicu na neto nioj
razini.25 Jedan od Marmontovih planova bio je produivanje proelja palae reprezentativnim
kuama na prostoru produene Rive, to bi se prema jednom od sauvanih projekata arhitekta
Basilija Mazzolija ostvarilo ujednaenim proeljima, na kojima se u prizemlju umnaa motiv
19

http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1174, posjeeno 09.09.2013.

BARAS, 1977: 11.
21
BARAS, 2011: 199.-220.
22
KEKEMET, 2006: 78.-79.
23
KEKEMET, 2006: 81.
24
DUPLANI, 2007: 38.
25
KEKEMET, 2006: 167.
20

13

luka graenog od kamena, ukljuujui i velianstveni portik jedne od zgrada koji bi gotovo
poput slavoluka predstavljao juni ulaz u Marmontovu ulicu (slika 13).26
Ako usporedimo planove grada prije i nakon dolaska Francuza, jasno se uoava nastala
prostorna diskrepancija izmeu novostvorenih i prethodnih struktura. Na primjeru planova
grada Splita prije XIX. stoljea jasno se mogu promotriti obrisne linije gradskih bedema (slike
9, 10, 11). Tako se uoava zapadni zid koji je spajao bastion Priuli s polubastionom San
Antonio, pruajui se dijagonalno u smjeru SI-JZ, s ishoditem uz lijevi ugao
esnaestostoljetnog bastiona Civran. No, ako pogledamo katastarski plan Splita iz 1831. g.
vidljivo je da Marmontov perivoj i Marmontova ulica dokidaju prethodnu prostornu
dispoziciju nameui potpuno nove prostorne odnose (slike 14 i 15). Marmontova ulica je
prva pravocrtna ulica u tadanjem Splitu, prva nakon ureene ortogonalne mree
Dioklecijanove palae. Upravo usporeivanjem s tlocrtom Palae uoava se da je njen smjer
pruanja paralelan sa smjerom carda, jedne od dviju glavnih ulica u palai s usmjerenjem
sjever-jug. Ulica poput prethodnog zapadnog zida kree na sjeveru od bastiona Civran, tek
manjim dijelom skreui na istonu stranu u manju ulicu, te se pravocrtno nastavlja prema
jugu. Isto prostorno usmjerenje ponavlja i susjedni Marmontov perivoj.
Iz navedenog je vidljivo da su Francuzi svojom intervencijom uspostavili nove prostorne
odnose

postojeem

gradskom

ustroju,

negirajui

parametre

uspostavljene

sedamnaestostoljetnim bedemima i slobodnom ulinom mreom srednjovjekovnog grada, no

opet potujui koordinate uspostavljene u samoj jezgri Splita, pravocrtnost i orijentaciju
carda. Splitska Opina odluila je Marmontu, u znak zahvale za njegove zasluge u gradu,
izraditi spomen-medalju, koju je on prvo odbio elei da se novac iskoristi za radove, no
naposljetku je ipak napravljena.27 Sami graani dvojako su se odnosili prema Marmontovim
planovima i ostvarenjima. Tako je dio stanovnika prigradskog naselja Veli Varo traio da se
kroz park probije put, jer nisu htjeli zaobilaziti park na putu do grada, dok se dio Spliana
zalagao za dovravanje park, odbijajui ideju o proboju puta.28 Takoer, vlasnici zemljita uz
obalu, gdje je Marmont s Mazzolijem planirao produiti proelje Palae reprezentativnim
gradnjama, nisu odobravali Mazzolijev projekt odbijajui zahtjev za usklaenou i
reprezentativnou, elei to veu iskoritenost prostora s poslovnom namjenom u prizemlju
te stambenom na katovima.29

26

KEKEMET, 1993: 10., KEKEMET, 2012: 158.-159.

KEKEMET, 2006: 170.-172.
28
KEKEMET, 2006: 175.
29
KEKEMET, 2012: 160.
27

14

2.2. Ulica u XIX. stoljeu

Tijekom prve polovice XIX. stoljea, u vremenu kada je tek uvedena u gradsku ulinu mreu,
ulica se oznaava kao put koji prati Marmontov perivoj s istone strane, tzv. parkovna ulica.
Oznaavaju je i kao korisnu i lijepu ulicu koja, skreui na sjevernom kraju desno od bastiona
Civran, povezuje obalu na jugu s predgraem Manu na sjeveru. Navedena spominjanja ulice
nalazimo tijekom 1840-ih u zapisniku opinske sjednice pod vodstvom arhitekta Vicka
Andria, koji govori o prvim intervencijama poduzetima za njeno poboljanje od vremena
probijanja.30 Ovo poglavlje je stoga posveeno prvim izgradnjama koje zapoinju definirati
bone perimetre parkovnog puta, prvenstveno njegove istone strane, dajui mu karakteristike
prave ulice.
U vrijeme kada je ulica nastala, du njenih bonih strana nije postojalo izgraenih objekata.
Du zapadne strane, na neto vioj razini, prostirao se Marmontov perivoj, kroz koji se pruao
pogled na Veli Varo (slika 1). Na istonoj strani mogle su se vidjeti strukture
srednjovjekovnog dijela grada, poevi od venecijanskog bastiona Bernardi na jugu, zatim
proelja srednjovjekovnih kua uz koso poloenu ulicu Obrov koja je zavravala na sjeveru
podno bastiona Civran, pratei tako tlocrtnu poziciju ranijeg venecijanskog zapadnog
obrambenog zida koji je takoer povezivao navedene bastione (slike 1 i 15). Uz samu ulicu,
ispred Obrova, prostirali su se vrtovi i ljekoviti sumporni izvori, iji e se potencijal zapoeti
iskoritavati ve 1926. godine, kada vicarac Nikola Selebam gradi jednokatnicu u kojoj
otvara prvo sumporno kupalite za lijeenje reume i drugih bolesti, dajui tako Marmontovoj
ulici jednu od prvih funkcija.31
Sredinom XIX. stoljea zapoinje intenzivnija djelatnost uokolo ulice. Tako je 1844. na
inicijativu Vicka Andria snien teren oko bastiona Civran te mu je otupljen dotada iljasti
ugao, ime Marmontova ulica dobiva pun profil irine 9, a duine 195 metara.32 Sljedee
inicijative vezane su uz oblikovanje i prenamjenu paralelnog Marmontovog perivoja to se
odraava i na zapadno oblikovanje ulice. Perivoj je prvotno intenzivno graen od 1808. do
1810. godine, da bi zbog nedostatka novanih sredstava, odlaska Francuza i manjka
entuzijazma meu Splianima sve vie propadao. Godine 1858. javlja se inicijativa
predvoena buduim gradonaelnikom Antonijem Bajamontijem, da se na dijelu terena

30

KEKEMET, 1993: 143.

MULJAI, 1990: 122.
32
MULJAI, 1990: 122.
31

15

izgradi kazalite, to rezultira projektom prenamjene perivoja u trg omeen zgradom kazalita
na sjeveru, te dvama bonim krilima na jugu izvedenim u skromnijem mjerilu po uzoru na
venecijanske Prokurative na Trgu Sv. Marka. U poetnoj fazi izgradnje izgraeni su zgrada
kazalita na sjeveru i zapadno krilo, tako da od perioda 1863. do 1867. godine zapadni dio
Marmonotove ulice jo uvijek gleda na povieni teren, no jasan pogled prema Velom Varou
zatvaraju izgraeni dijelovi Prokurativa, to e i ostati tako do narednog stoljea, kada se
dovrava istono krilo (slika 16). S druge strane, uz istonu liniju ulice, tijekom druge
polovice stoljea intenzivira se graditeljska djelatnost. Poevi od juga prema sjeveru
moemo uoiti nekoliko zdanja, koja veinom i danas postoje. Tako se na graninom dijelu s
Rivom podie trokatna uglovnica Ili, na koju se u produetku ulice nastavljaju dvije
dvokatnice Ili i Giustini (slika 38). Zatim slijedi trokatnica Vidovi, iza koje e se 1890.
godine po nacrtu arhitekta Ante Bezia podignuti zgrada ribarnice, izniman primjer
inenjerske arhitekture na ovom podruju (slika 17). Posljednja u ovom nizu je jednokatnica
nazvana konjunica, zgrada nepoznate prvotne funkcije, nakon koje slijedi bastion Civran
(slike 18 i 19). Njemu nasuprot, uz zapadnu liniju ulice, krajem stoljea se podie kua
Pavlovi, organizirana kao trokatnica s jednokatnim aneksom (slika 20).
Luka Jeli 1894. godine u knjizi Vodja po Spljetu i Solinu usputno spominje Marmontov put,
piui kako se tu nalazi francuski konzulat. Prokurative, iako nedovrene, smatra boljom
novijom gradnjom, a istie i kao vane novu zgradu ribarnice te funkciju postojeeg
sumpornog kupalita.33 Iz svega navedenog vidimo da se intenzivnim izgradnjama tijekom
XIX. stoljea Marmontova ulica zapoinje definirati i urbanistiki i simboliki u strukturi
grada. Izgradnjom objekata i njihovom razliitom namjenom, ulica poinje dobivati na
znaenju koje e se jo vie intenzivirati tijekom sljedeeg stoljea.

33

JELI, 1894: 3., 8., 209.

16

2.3. Ulica u prvoj polovici XX. stoljea

Prvo imenovanje ulice spominje se 1860-ih, kada se imenuje po jednom od kuevlasnika kao
strada Giustini, no prema odluci narodnjake opinske uprave u XX. stoljee ulazi kao
Marmontov put, da bi 1912. godine dobila dananji naziv Marmontova ulica. Tek u kratkom
periodu talijanske okupacije, od 1941. do 1943. godine, ulica e nositi naziv Corso Guglielmo
Marconi , prema talijanskom fiziaru i nobelovcu.34
Osim dananjeg imena, ulica je tijekom prve polovice XX. stoljea dobila i cjelovito
oblikovanje istonog i zapadnog perimetra, kao i brojne funkcije koje su i danas prisutne, a
postavljeni su i temelji konanog oblikovanja ulice na njenom sjevernom kraju, kao dio ireg
regulacijskog plana grada. Stoga je ovo poglavlje posveeno prikazu navedenog, kao bitnom
zakljuku zahvata zapoetih s maralom Marmontom, odnosno kao poetku ukljuivanja
Marmontove u novu sliku grada, uz zahvate koji e do danas ostati temom brojnih rasprava.
Poevi od 1909. pa do 1928. godine konano je realizirana istona strana Prokurativa, a time
i oblikovanje donjeg dijela zapadnog perimetra ulice. Izvedba se provodi postupno,
odstupajui od prvotnih nacrta, tako da u konanici na strani prema Marmontovoj ulici imamo
tri stilski i estetski razliite cjeline (slika 21). U nastavku se podie ugaona trokatnica
Duplani, izvedena stilski u duhu secesije, poput nove zgrade sumpornog kupalita na
istonoj strani ulice, obje rad arhitekta Kamila Tonia (slike 22 i 23).35 Potonja trokatna
uglovnica podignuta je 1903. godine juno od kue Vidovi te ispred prethodne jednokatne
prolostoljetne zgrade kupalita. Zgrada je i danas sauvala istu funkciju te predstavlja jednu
od najreprezentativnijih primjera secesijske arhitekture u Hrvatskoj.36 Ove vee izgradnje
praene su i manjim zahvatima, koji definiraju izgled i funkciju ulice, veinom zadranih do
danas. Tako se u prizemlju nie kue Ili 1922. godine probija prolaz koji i danas spaja
Marmontovu ulicu s Morpurgovom poljanom na prostoru nekadanjeg bastiona Bernardi,
1929. godine ulica se asfaltira, a 1934. godine otupljen je i ostatak ugla bastiona Civran zbog
prilagoavanje ulice prometu (slika 19).37 Neto kasnije, za vrijeme bombardiranja grada u
Drugom svjetskom ratu, teko je oteena kua Vidovi (slika 24). Kua se u konanici rui,
ime se ispred zgrade ribarnice otvara praznina, koju ribarnica prisvaja i prenamijenjuje u
prostor za prodaju na otvorenome (slika 25). Iznenaujui je broj i raznolikost namjena koje
34

MULJAI, 1990: 205.

KEZI, 1991: 98.-102.
36
PIPLOVI, 2003: 74.-83., 291.
37
MULJAI, 1990: 127.
35

17

su se u to doba koncentrirale uz ulicu, a posebno fascinira prisutnost nekih od njih i u

dananjem ivotu ulice. Osim spomenute ribarnice i sumpornog kupalita, tu je i kino
Karaman smjeteno u prolazu kue Ili, ljekarna u istoj kui koja je do danas sauvala izvornu
opremu, te umjetnika galerija Gali u procjepu izmeu kue Duplani i sjeverne zgrade
Prokurativa (slike 26 i 27).
Vanost koju je ulica imala u razvoju i budunosti grada, vidljiva je ne samo kroz opisane
gradnje i namjene koje su tu nale svoje mjesto, ve i kroz uvrtavanje ulice u daljnje
strategijsko-razvojne planove grada Splita. Od sredine XIX. do poetka XX. stoljea broj
stanovnika se udvostruio, s 11708 stanovnika prema popisu iz 1857., do 1920. godine s
25037 stanovnika.38 Ve gradonaelnik Bajamonti pokuava regulirati pravilan razvoj grada
tako to 1862. godine naruuje prvi regulacijski plan irenja grada, ali on naalost nije
sauvan. Novi neslubeni plan s detaljima za daljnje ureenje grada stvara inenjer Petar
Senjanovi 1914. godine (slika 28). Na njemu se istie zanimljiv detalj na podruju bastiona
Priuli, kojim je na sjeveru zavravala Marmontova ulica. Isprekidanim linijama oznaen je
produetak ulice kroz bastion prema trgu koji se nalazio ispred njega (slika 29). U prethodnim
planovima grada ne nalazimo takav detalj, kao to je tek tri godine ranija feld skica
austrijskog katastra iz 1910. godine (slika 30). Nakon Prvog svjetskog rata nastavlja se s
planiranjem razvoja i organiziranja grada. Ovaj put raspisuje se javni meunarodni natjeaj za
izradu plana grada 1923. godine, a najbolje je ocjenje rad njemakog arhitekta Wernera
Schrmanna, koji je potom nakon niza nadopunjavanja usvojen 1926. godine.39 Jedna od
glavnih ideja plana je rastereenje gradske jezgre i usmjeravanje razvoja grada prema sjeveru,
a glavna os zapoinjala bi Marmontovom ulicom, ponavljajui ideju iz Senjanovieva plana
produavanja ulice na sjeveru probijanjem bastiona Priuli (slika 31).
Do sredine XX. stoljea Marmontova ulica je oblikovana u punoj duini stvorenoj na poetku
prethodnog stoljea. Postupnim izgradnjama dobila je izgled reprezentativne gradske ulice, a
vanosti koju zauzima u ivotu grada doprinio je irok dijapazon namjena koje su tu pronale
svoje mjesto. Daljnja sudbina ulice odreena je planovima koji su ukljuivali regulaciju irih
gradskih podruja, a kako su se odrazili na samu ulici bit e opisano u daljnjim poglavljima.

38
39

PIPLOVI, 2008: 1
PIPLOVI, 2008: 28

18

3. Marmontova ulica: od 1947. godine do danas

3.1. Marmontova ulica u drugoj polovici XX. stoljea

Nakon Drugoga svjetskog rata nastavlja se trend ubrzanog rasta broja stanovnika zapoet ve
poetkom stoljea. S tim se javlja i zahtjev za veim stambenim kapacitetima, a s tim
povezano i ureenje drugih popratnih drutvenih i infrastrukturnih aspekata. Inicijative za
reguliranim razvojem grada javljaju se ve u prethodnom stoljeu, s prvim regulacijskim
planom iz 1862. godine, koji naalost nije sauvan. Ipak, ideja se nastavlja jo dvjema
regulativama, neslubenim prijedlogom urbanistikog razvoja Splita iz 1914. godine te novim
regulacijskim planom iz 1926. godine. Rat i talijanska okupacija privremeno su prekinuli
nastojanja viih gradskih instanci, ali ve 1947. godine ostvaruje se jedan od predvienih
zahvata, produenje osi Marmontove ulice na sjeveru kroz bastion Priuli, kako bi se spojila s
trgom izvan bedema. Ulica tada postaje jedna od glavnih gradskih prometnica. Ubrzo nakon
toga usvojen je prvi poslijeratni urbanistiki plan Splita, poznat kao Direktivna osnova iz
1951. godine, autorskog dvojca Budimira Pervana i Milorada Drueia.40 Taj plan je inio
osnovu daljnjih planiranja, naznaujui makrozone i glavne infrastrukturne poteze, dok je
detaljnije urbanizacijske elemente pojedinih dijelova grada tek trebalo urediti urbanistikim
dokumentima nieg reda.41 Jedna od takvih detaljnijih razrada iz 1954. godine zahvaala je
Marmontovu ulicu, predviajui ruenja uz njenu istonu stranu kako bi se proirila na ak 32
metra.42 Tim znatnim ruenjima ulica bi postala glavna ulazna gradska prometnica proteui
se 800 metara prema sjeveru grada, spajajui obalu s predjelom Lovret na sjeveru. Nova
razrada dijela Direktive predloena je 1958. godine gradskom odboru, kada Boris Kalogjera
sa suradnicima iz Urbanistikog biroa, jednog od tadanja tri splitska projektna poduzea,
izrauje idejno urbanistiko rjeenje tzv. Novog gradskog centra (slike 33 i 34). Taj prijedlog
jo jednom ponavlja koncept dotadanjih urbanistikih planova, rastereenje stare gradske
jezgre stvaranjem novog gradskog sredita na sjeveru. Kako bi se povezala stara jezgra s
novom, planirana sredinja os zapoinjala bi Marmontovom ulicom te se nastavljala kroz
sjeverna predgraa Dobri, Lovret i Glaviinu gdje je predvieno smjetanje novog upravno-

40

TUEK, 1996: 22.

TUEK, 1996: 22.
42
MULJAI, 1990: 128.
41

19

poslovnog centra. Ovaj projekt planirao je izvedbu dugake pjeake osi uz koju bi se
izmjenjivale trgovaka, poslovna i upravna zona, a motorni promet bio bi prebaen na velike
prometnice s bonih strana novog centra (slika 33). Unato zakljucima usvojenima u Splitu
1956. godine na Konferenciji o problemima ureenja starog dijela grada, koji se protive
purifikaciji i zalau za ouvanje cjelovite strukture starog dijela grada, i ovim projektom
obuhvaena su ruenja dijelova postojee strukture grada, kao to je uklanjanje kue Jelaska i
samostana Gospe od Zdravlja na Trgu Gaje Bulata te pukog predgraa Dobri (slika 34).43 U
konanici jedini dio projekta, koji je opet tek djelomino ostvaren 1962. godine, proveden je u
sklopu revitalizacije zapadnog dijela bastiona Priuli (slika 35). Planovi se stvaraju i
odobravaju, ali u konanici nedostaje i njihova realizacija. Graevinske aktivnosti veinom su
orijentirane na poveavanje stambenog kapaciteta, bez potrebnog popratnog infrastrukturnog
sadraja, to e 1968. godine potaknuti raspisivanje kombiniranog pozivnog i opeg natjeaj
na razini drave za idejno urbanistiko rjeenje novog gradskog centra sa svim popratnim
sadrajem u istonom dijelu grada.44 Ponovni pokuaji reguliranja sjevernog dijela grada, s
ponavljanjem ideje sredinjeg koridora, javljaju se 1972. i 1978. godine, ali ponovno izostaje
cjelovita realizacija.45 Nakon ovoga polako se zaboravlja koncept centra na sjeveru i grad se
poinje intenzivnije iriti prema istoku. Marmontova ulica ponovno e biti ukljuena u nova
urbanistika promiljanja grada tek 1996. godine, kada se aktualizira tema dokidanja
automobilskog prometa u uoj gradskoj jezgri. Prenamjenom ulice u pjeaku zonu povlai se
i zahtjev za njenim preureenjem, to e biti izvedeno tijekom naredne godine prema projektu
arhitekta Vjekoslava Ivanievia.

43

BULJIMBAI (2003): 40.-41.

TUEK (1996): 182.
45
TUEK (1996): 305.
44

20

3.1.1. Produenje i prenamjena ulice probijanjem bastiona Priuli 1947. godine

Planovi s poetka stoljea posveeni planskom reguliranju razvijanja novih gradskih struktura
obuhvatili su i Marmontovu ulicu. Prema njima planirano je produivanje ulice na njenom
sjevernom kraju kroz sjeverni zid bedema Priuli. Nakon Drugog svjetskog rata, kada se
sveopa drutvena situacija polako vraa u normalu, 1947. godine zapoinju zacrtani radovi
na produenju ulice. Zahvati poduzeti navedene godine oznait e novu poziciju Marmontove
ulice u urbanizmu grada, koja e se provlaiti kroz cijelu drugu polovicu XX. stoljea. S
obzirom na vanost koju je ulica tijekom prethodnog perioda imala unutar gradskog tkiva,
ovo poglavlje donosi uvid u dogaaje koji su doveli do fizike i funkcionalne pretvorbe ulice
te njihove manifestacije na njen status.
Ako pogledamo planove koji su prethodili zahvatu u zidu bastiona Priuli, prema neslubenom
planu grada inenjera Petra Senjanovia iz 1914. godine i arhitekta Wernera Schrmanna iz
1926. godine, predvieno je da se proboj Marmontove ulice napravi s otklonom od postojee
glavne osi (slike 28, 29, 31). Na navedenim planovima ucrtan je nastavak ulice koji bi blago
skretao ulijevo, odnosno zapadnije od dotadanjeg jasno usmjerenog pravocrtnog toka.
Predvienim probojem omoguilo bi se spajanje ulice s prostorom dananjeg Trga Gaje
Bulata odakle bi se prema planu nastavljala na sjever vodei kroz planirani novi gradski
centar.
Ve stoljee ranije, kada se Split nalazio pod austrijskom upravom, 1845. godine carskom
odlukom je doputeno ruenje svih dijelova gradskih bedema, osim izolirane tvrave Gripe i
baterija na Sustjepanu i Bavicama.46 U naredno vrijeme Bajamonti daje izraditi prvi
regulacijski plan Splita, no s obzirom da nije sauvan, moemo samo pretpostavljati je li ve
on predviao intervenciju na bastionu Priuli, s obzirom na postojee doputenje.
Kao to je ve spomenuto, nakon prestanka opasnosti od Osmanlija, bastioni ostaju bez
prvotne obrambene funkcije, stoga ih grad tijekom XVIII. stoljea predaje u ruke privatnih
obitelji u nastojanju da ih zatiti od uznapredovalog propadanja. Bastion Priuli zakupile su
obitelji: Bajamonti, Boi i Pavlovi. Obitelj Pavlovi imala je najvei udio, ureujui
privatni park na zemljanom terenu unutar bastiona, a uz spoj s dotadanjim sjevernim
zavrnim uglom Marmontove ulice podiu jednu od svojih kua krajem XIX. stoljea. U
knjizi Vodja po Spljetu i Solinu sam bastion Priuli oznaava se kao Pavloviev bedem.47 Uoi
46
47

DUPLANI, 2007: 39.

JELI, 1894: 210.

21

Drugog svjetskog rata javljaju se prve inicijative za otkupom zemljita unutar bastiona.
Opina 1936. godine pregovara s vlasnicima bastiona oko ustupanja prava na zemljite za
odgovarajuu kompenzaciju, no sve je ostalo samo na pregovorima.48 Ipak, nakon Drugog
svjetskog rata, s novim dravnim ustrojem, imovina se nacionalizira te su zahvati na bastionu
Priuli omogueni bez ometanja. Izvoenje radova zapoetih 1947. godine oduilo se do 1951.
uslijed nedostatka odgovarajue graevinske mehanizacije. Proboj kroz bastion nije izveden
kao to je naznaeno u prethodnim planovima. U konanici produetak osnovne osi ulice nije
izveden s otklonom, ve se ulica cijelom duinom kontinuirano prua od junog kraja na Rivi
do Trga Gaje Bujata na sjeveru (slika 2). Prilikom izvoenja radova, zbog postizanja ulinog
kontinuiteta, otkinut je zapadni dio kue Pavlovi, one koja se smjestila na krianju
Marmontove i dananje Ulice kralja Tomislava. Sam zid bastiona poruen je u mnogo irem
profilu od planiranog, ostajui nedovren do danas (slika 32). Jedan od pokuaja saniranja i
definiranja ove nedoreenosti poduzeo je arhitekt Berislav Kalogjera u sklopu idejnog
urbanistikog rjeenja Novog gradskog centra iz 1958. godine. Dio projekta koji zahvaa
Marmontovu ulicu posveen je rjeavanju nedovrenog proboja kroz zid bastiona. Projektom
je predviena izgradnja restorana u istonom, a prodavaonice u zapadnom dijelu bedema.
Obje strane bi se meusobno povezale horizontalno postavljenim jednostavnim kubinim
volumenom, perforiranim tek jednom trakom prozorskih otvora, podignutim nad stupovimanosaima, kao pokuaj podsjeanja na nekadanji zid bastiona (slika 35). U konanici je
izveden tek dio projekta u zapadnom dijelu bastiona izgradnjom restorana Bastion uz gornji
SZ ugao i djeje robne kue Maja u produetku prema jugu (slika 36).
Na vie mjesta u literaturi se spominje kako su proboj bastiona i otvaranje ulice poduzeti zbog
rastueg kolnog prometa prema sjeveru grada, ime je Marmontovoj ulici dana funkcija jedne
od najvanijih gradskih prometnica.49

48
49

MULJAI, 1990: 127.

BULIMBAI, 2003:36., MULJAI, 1990: 128.

22

3.1.2. Prekid prometa u Marmontovoj ulici i transformacija u etnicu 1996. godine

Posljednji vei zahvati u Marmontovoj ulici dogodili su se 1996. godine. Nakon to je

prethodnih pedeset godina sluila kao prometnica, odlueno je da se ulica prenamijeni i
preuredi iskljuivo u etnicu prema projektu arhitekta Vjekoslava Ivanievia (slika 37).
Tijekom istraivanja kronologije dogaaja koji su prethodili odluci o dokidanju prometa u
ulici, te zbivanjima koja su uslijedila nakon, nisam pronala puno sauvanih podataka. Ni
sama relevantna struna literatura nije se osobito posvetila revalorizaciji projekta preureenja.
Jedini jezgroviti izvor podataka bili su lanci iz rubrike grad Split u dnevnim novinama
Slobodna Dalmacija. Stoga, pozivajui se na kronologiju proitanih lanaka i biljeaka
voenih tijekom razgovora s projektantom, arhitektom Vjekoslavom Ivanieviem, ovaj e
dio rada pokuati rekonstruirati dogaaje oko ureenja Marmontove ulice, uz analizu
izvedenog projekta.
Vrijeme u kojem se zbiva posljednja vea intervencija u Marmontovoj ulici nestabilan je
period obiljeen uspostavom nove drave i poslijeratnim obnovama. Pod vodstvom tadanjeg
gradonaelnika Nikice Gabria u gradu se izvode veliki infrastrukturni zahvati, od kojih su
neki izravno povezani s dogaajima u Marmontovoj ulici. Rije je o izradi i provedbi
Koncepcije uline mree grada te izgradnji tehnoloki naprednijeg kanalizacijskog sustava.
Dio radova za izgradnju kanalizacijskog sustava bio je pozicioniran upravo u Marmontovoj
ulici, zbog ega je grad bio prisiljen obustaviti promet kroz ulicu i preusmjeriti ga novim
putevima. Istovremeno se razrauje Koncepcija uline mree sredita grada Splita, koju od
1995. godine razvija gradski Zavod za urbanizam i zatitu okolia, pod vodstvom Draka
Biace, u suradnji s nekolicinom splitskih prometnih strunjaka, kao to su Ivo Lozi i Ivica
Martini.50 Tijekom oujka 1996. godine spomenuti radovi na kanalizacijskom sustavu
zatvaraju promet u ulici, to graani iskoritavaju prenamijenjujui ulicu u etnicu.51
Novostvorena situacija pobudila je meu graanima inicijativu za pretvaranjem ulice u
pjeaku zonu, pogotovo meu onima koji ive i rade u ulici.52 S obzirom na tada aktualnu
javnu raspravu o ureenju novog prometnog sustava, Grad je prepoznao i prihvatio inicijativu,
potvrujui prenamjenu Marmontove ulice u elaboratu o koncepciji gradske uline mree,

50

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050312/sdmagazin01.asp, posjeeno 26.kolovoza 2013.

Z.J., 1996: 44.
52
IMUNDI- BENDI, 1996: 16.
51

23

koji je takvu opciju i uzimao u obzir tijekom svog formiranja.53 Nakon zavretka radova na
kanalizacijskom sustavu, ulica je vraena u formu prometnice, asfaltiranog kolnika i s novim
kamenim plonikom.54 No, u skladu s novousvojenom odlukom o prenamjeni ulice, bilo je
potrebno prilagoditi cjelokupni prostor novim zahtjevima, na to je, prema vlastitom
navoenju, ukazao Vjekoslav Ivanievi. Dogovorom gradonaelnika i Strune komisije
grada za poslove komunalnog opremanja odlueno je da se preureenje ulice izvede upravo
prema projektu arhitekta Vjekoslava Ivanievia.55 Slubenog natjeaja nije bilo, to nije
strano u kontekstu vremena u kojem se zahvat odvijao. Prema rijeima arhitekta, nije ni
postojao dokument koji je zahtjevao natjeaj za rjeavanjem ureenja, a sam Plan za
povijesnu jezgru nije ukljuivao Marmontovu pri rjeavanju ureenja gradskog perivoja.
Poetni radovi na ureenju zapoeli su sredinom svibnja 1997. godine, uz predvieno trajanje
od tri mjeseca. No, ve u samom startu izvedbu je poremetila nepotpuna graevinska
dokumentacija, nakon ega su uslijedili i problemi na samom terenu.56 U konanici, radovi su
se oduili do travnja 1998. godine, kada je ulica u potpunosti stavljena u funkciju pjeakog
prometa.
Ulica je ureena na podlozi radova iz 1996. godine, nakon kojih je asfaltiran kolnik i izgraen
novi kameni plonik, za koji je odlueno da se ne rui. Cijeli je projekt stoga prilagoen
postojeoj koti bonih plonika, zbog ega je ulica izvedena u tri vertikalne zone, ponavljajui
tlocrtnu organizaciju prometnice. Sredinji dio je podignut do razine plonika, od kojeg je s
obje strane jasno odijeljen dvjema vertikalnim zonama na nioj razini, s funkcijom odvodnih
kanala (slika 38). Osim u tlocrtnoj dispoziciji, ova trodijelna uvjetovanost vidljiva je i u
poploenju. Raniji plonici poploani su horizontalno postavljenim bijelim pravokutnim
kamenim ploama, dok je sredinja vertikala poploana dijagonalno postavljenim kvadratnim
kamenim ploama, du kojih se u zeleno-sivom kamenu izmjenjuju motivi dvaju ukrianih i
jednog kvadrata (slika 39). U tijeku radova kamene ploe bonih linija zamijenjene su vrstom
kamena koja odgovara sredinjoj zoni, no zadravajui pravokutnu formu. Nikad definirano
proirenje ulice, na istonoj strani od mjesta proboja kroz bastion Priuli, rijeeno je kao
odmorino mjesto (slika 45). Poploano je kao i sredinja zona ulica, s posaenih nekoliko
stabala oko kojih su postavljene metalne stolice i horizontalni kameni blokovi te nekoliko
rasvjetnih stupova uz granicu sa sredinjom zonom. Ostala rasvjeta u ulici organizirana je u

53

DRAGIEVI, 1996a: 16., GAMULIN, 1995: 20.-21.

TOLJ, 1997: 15.
55
DRAGIEVI, 1996b: 25.
56
DRAGIEVI, 1997a: 16., DRAGIEVI, 1997b: 16., DRAGIEVI, 1997c: 17.
54

24

jednoj liniji, pruajui se kontinuirano du cijele zapadne strane, uz dodatno osvjetljavanje

nekih od detalja ulinog proelja (slika 40).57
U gornjem dijelu ulice moe se naii i na dva umjetnika detalja. Na mjestu skretanja u
Tomislavovu ulicu postavljena je skulptura lijevka u koju se sa zida bastiona Civran iz fige
ulijeva mlaz vode, rad kipara Kaimira Hraste (slika 41). Skromniji i skriveniji rad nalazi se
na samom sjevernom zavretku ulice, u centralnoj liniji sredinje zone, gdje je osnovni tlocrt
kvadrata podijeljen u dvije forme koje tlocrtno predstavljaju bastion Priuli te dva manja
kvadrata, od kojih jedan ima natpis ITD (slika 42). Rije je o radu Gorkog uvele, kojim se
simbolino zavrava ulica i upuuje poruka za daljnje ureenje i razvijanje grada. Ovako
definirana ulica nije se vidljivije mijenjala do danas.

57

TOLJ, 1998: 15.

25

3.2. Osvrt na intervencije u drugoj polovici XX.stoljea

Probijanje sjevernog zida bastiona Priuli predvia se od poetka XX. stoljea u sklopu
planiranja budueg razvoja grada. Ruenje je opravdano sve veim kolnim prometom prema
sjeveru, zbog ega je Marmontovu ulicu trebalo preurediti u pravu, tada najvaniju gradsku
prometnicu, koja bi povezivala jezgru i sjever u razvoju. Izvedeno probijanje odstupilo je od
plana naznaenog u Schrmannovoj Regulacijskoj osnovi. Proboj koji je trebao skretati
zapadnije od dotadanje pravocrtne osi ulice, ipak je izveden kao kontinuirani nastavak. Iako
je takvo rjeenje loginije, predomiljanja u izvedbi su dovela do devastacije probijenog zida
bedema. Povrina zida koja je konano uklonjena gotovo je udvostruena od planiranog, te je
time naruila reprezentativnost i status jedne od znaajnih urbanistikih cjelina grada Splita.
Vrhovi zida ostavljeni su oteeni, a boni rubovi na mjestu proboja nedefinirani.
Prema rijeima Cvita Fiskovia, Konzervatorski zavod za Dalmaciju, pod ijom se
nadlenou nalazio grad Split, dozvolio je samo probijanje potrebnog ulinog prolaza
pravokutnog oblika, teei ouvanju kompaktne slike bedema. Budui da su radovi izvedeni
mimo njihovih smjernica, Zavod je reagirao kritikom i zahtjevom da se proboj suzi i natkrije,
a unutranja povrina pretvori u parkovnu zonu, jo jednom sa svrhom ouvanja opeg
karaktera bedema.58 Uz to, Zavod je rjeenjem od 26. sijenja 1951. godine zatitio bastion
Priuli. Takav stav u skladu je s tadanjim opim stavom Fiskovia o ouvanju starog grada,
pri kojem treba uvati povijesnu slojevitost, ak i onu bez istaknute umjetnike i povijesne
vanosti.59 Ono to govori o spontanoj gradnji kua unutar palae, primjenjivo je i na bastion,
kao bitnom dijelu slojevitog gradskog urbanizma. Za njega je takva gradnja dio povijesnog
ambijenta, urbanistiki simbol manifestacije potreba razliitih narataja kojeg ne bi trebalo
zanemariti u doba razvoja modernog grada. Slino razmilja i Duko Kekemet, koji je
nedugo nakon samog Zavoda, takoer ustro reagirao na posljedice ruenja. Tekstom
Sauvajmo gradske bedeme, kao i Fiskovi, istie vanost slojevitog gradskog razvoja,
uvjetovanog imbenicima razliitog karaktera tijekom dugog vremenskog perioda.60 Za njega
bedemi predstavljaju urbanistiki, estetski i povijesni doprinos gradu, zbog ega ih je
potrebno pravovaljano vrednovati i zatiti. U daljnjim tekstovima o splitskom urbanizmu
uvodi pojam urbanistikih spomenika, koji su prema njegovom miljenju ravnopravni

58

FISKOVI, 1952: 159.

FISKOVI, 2005: 42.
60
KEKEMET, 2002a: 29.
59

26

izoliranim arhitektonskim djelima, zbog ega smatra da na njih treba primijeniti isti pristup
valoriziranja i konzerviranja.61 No, ni Fiskovi ni Kekemet nisu iskljuivi u svojim
stavovima o ouvanju povijesnog urbanizma naspram novih intervencija, zalaui se za
rjeenja koja e potivati zahtjeve obiju strana. Ipak, u samoj praksi najee dominira stavka
trenutnih potreba i shvaanja, koje negiraju osnovne koncepcije prolosti, a konani rezultati
se tek s vremenskim odmakom mogu pravovaljano valorizirati. Tako se u jednoj od javnih
rasprava, voenih 1950-ih o regulaciji razvoja grada prema sjeveru, Kekemet suprotstavlja
radikalnim ruenjima na potezu od Marmontove prema Dobrom, stajui u obranu starog
ambijenta gradskih zidina i predgraa. Na to dobiva odgovor kako nema druge valjane opcije,
jer razvitak grada trai da stari Split izae iz bedema.62 Zanimljiv je i lanak u Slobodnoj
Dalmaciji od 1. lipnja 1954. godine, gdje urbanisti odgovaraju na pitanja itatelja o razvoju
grada. Na pitanje o naruavanju ambijentalnih vrijednosti odgovoreno je da su urbanistiki
principi starog grada okruenog zidinama opreni s otvaranjima modernog grada te da su
zahvati u Marmontovoj ulici samo nastavak radova iz prethodnog stoljea.63
Nakon proboja i uklanjanja zemlje, osim naruene strukture zidova, ostao je i golemi prazni
prostor bastiona. Pokuaj definiranja praznine i oivljavanja izgleda bedema dao je Berislav
Kalogjera prijedlogom izgradnje vienamjenskih objekata unutar istonih i zapadnih
perimetara, povezujui ih horizontalno postavljenim kubinim volumenom na stupovimanosaima (slika 35). No, i taj projekt izveden je djelomino, izgradnjom objekta unutar
zapadnog dijela bedema, uz rekonstrukciju dijela poruenog zapadnog dijela zida
produljenjem prema sredinjoj osi ulice (slika 43). Istoni dio zida ostaje razruen, a prazni
prostor prenamijenjen u parkiralite. Tako su se kontinuitet i kompaktnost proelja uz stariji
juni dio ulice nali u kontrastu s ureenjem nastavka ulice kroz bastion Priuli. Ovdje uz
zapadnu stranu ulice dominira betonska konstrukcija, ije prizemno proelje izlazi iz
postojee linije ulinog proelja, uvlaei se od ulice, i s nadstrenicom koja stri prema ulici,
dok je istoni dio ostavljen kao iroka praznina (slika 36).
Iako su dijelovi obrambenog sustava grada rueni i prije ove intervencije na bastionu Priuli,
zahvat je naiao na reakcije nadlenih struktura, ali i dijela javnosti. Sukob izmeu novih
tendencija urbanistikog razvoja grada s tenjom konzervatora za ouvanjem slojevitosti,
nastavit e se spoticati upravo na ovom terenu. O daljnjoj sudbini ovog prostora, i njegovoj
trenutnoj poziciji, bit e vie rijei u narednom poglavlju.

61

KEKEMET, 2002b: 284.

N.N., 1954a: 3.
63
N.N., 1954b: 2.
62

27

Zahvat prenamjene Marmontove ulice iz prometnice u pjeaku zonu nastao je u jeku velikih
infrastrukturnih zahvata u gradu. Pedeset godina nakon probijanja bastiona javlja se
tendencija o micanju prometa iz ue gradske jezgre, u to je ukljuena i Marmontova ulica. U
skladu s tim, trebalo ju je urediti prema zahtjevima nove funkcije. Kontekst u kojem se
donose odluke vezane uz prenamjenu ulice i njeno ureenje, obiljeen je isprepletenim
slijedom dogaaja, koji nisu jasno razluivi i kao takvi se ne mogu lako valorizirati. Darovan
Tuek u svom pregledu arhitektonske natjeajne prakse u Splitu u periodu od 1996. do 2005.
godine govori da je to razdoblje prijelazno razdoblje natjeajne prakse, obiljeeno prijelazom
iz ratnog u mirnodopsko razdoblje, tijekom kojeg moemo naii na niz zbunjujuih postupaka
gradske vlasti i drugih aktera, kao investitora projekata.64
Sam izvedbeni projekt izabran je bez natjeaja. Prema rijeima arhitekta, nije ni postojao
dokument koji je zahtijevao natjeaj za rjeavanje ureenja, a sam Plan za povijesnu jezgru
nije ukljuivao Marmontovu pri rjeavanju ureenja gradskog perivoja. Dogovorom
gradonaelnika i Strune komisije grada za poslove komunalnog opremanja odlueno je da se
preureenje ulice izvede prema projektu arhitekta Vjekoslava Ivanievia. Kao to je opisano,
ulica je organizirana u tri vertikalne zone, uvjetovane prethodno izgraenim novim
plonikom, ponavljajui na ovaj nain formu ukinute prometnice. Projektom se pokualo
rijeiti i pitanje dotada nedefiniranog istonog dijela unutar bastiona Priuli. Ovaj prazni,
proireni kraj ulice poploan je poput sredinje zone i prenamijenjen u odmorite. Bona
strana ovog prostora ostala je nedoreena, a nisu rijeene ni poruene zidine, to djeluje
neskladno s ureenim odmoritem (slika 46). O izvedenom projektu nije puno pisano u
strunoj literaturi. Sporadine osvrte nala sam u konzervatorskoj knjiici Obnova bastiona
Priuli iz 2003. godine i lanku Duka Kekemeta BULATOVA, MARMONTOVA, RIVA,
GRADSKI PARK: etiri splitske urbanistike nedoumice iz 1998. godine. Zajednika kritika
projekta je nepotrebna razdioba poploenja u tri zone, prema shemi plonika i kolnika. U
konzervatorskoj studiji, poploenje i ukljuivanje ulice u pjeaku zonu smatraju se
pozitivnim pomakom gradske vlasti i preduvjetom za obnovu bastiona, a prenamjena istonog
proirenja u bastionu tek sanacijom zateenog stanja.65 Kekemet je radikalniji piui da, za
njega osobno, izvedeno rjeenje predstavlja promaaj sa spomeniko-povijesnog i
suvremenog funkcionalnog gledita.66 Uz navedenu kritiku, istie i prepotentnu, a

64

TUEK, 2013: 375.

NIKI, 2003a: 46., 53.
66
KEKEMET, 1999: 322.
65

28

nefunkcionalnu i nepriklandnu rasvjetu u ulici, kritizirajui gusto ureen potez rasvjetnih

stupova du zapadne strane ulice koji perspektivno smanjuju ulici i ometaju kontinuirani
pogled s vrha ulice prema Rivi (slika 31). S tim se slae i Edo egvi, kad govorei o ulici u
knjizi Na dil Mediterana, istie da joj potpuni ugoaj kvari niz rasvjetnih stupova od kojih se
ne vidi more.67 Kekemet posebno bespotrebnima smatra i reflektore na proeljima zgrada,
koji su neprirodni i trebali bi osvjetljavati samo bitne spomenike graevine (slika 22). Dotie
se i skulpture fontane, smatrajui da fontana funkcionalno nije prikladna formi ulice, a ni
sama simbolika lijevka, ili pirje, ne odgovara jednom spomeniku, ve tvornici (slike 41 i 47).
Kritici funkcionalnosti fontane-skulpture prikljuuje se i egvi, navodei kako kad pue
vitar- nima vode, kad ne pue- ne vridi pumpa.68
U cjelini, projekt je uspio kao prenamjena prometnice u etnicu. Nije rije ni o kakvom
radikalnom zahvatu, ve o prilagodbi postojeeg stanja novoj funkciji. Poploavanjem je
ostvarena forma etnice, no zadravanje trodijelne razdiobe podnice otvoreno je raspravama.
Gusta rasvjetna mrea moda je i mogla biti rjea, ali svojim kontinuiranim pruanjem od
vrha prema dnu ulice, djeluje kao poseban naglasak pravocrtnosti, usmjeravajui etaa du
ulice, posebno u nonim satima. Fontana u obliku lijevka, koja je postavljena na skretanju u
istonu Tomislavovu ulicu, ne smeta kretanju svojim postavom, ve nefunkcionalnou, s
obzirom da se mlaz vode raspruje uokolo. Prenamijenjivanje istonog dijela unutar bastiona
u odmorite pozitivan je pomak u pokuaju rjeavanja problema tog prostora, no samom
ureenom prostoru nedostaje zelenila i definiranost istonog zida bastiona Priuli.

67
68

EGVI, 2007: 28.

EGVI, 2007: 310.

29

3.3. Dananji izgled i funkcija ulice: osvrt na kritine toke u prostoru

Posljednjih petnaest godina Marmontova ulica ima funkciju etnice. Poploana je u skladu s
namjenom, ne zadirui pretjerano u postojee prostorne odnose. etnjom od Rive prema Trgu
Gaje Bulata uoava se kontinuitet proelja s obje strane, sve do mjesta gdje ulica skree
istono prema Tomislavovoj ulici (slika 49). Ona jesu stilski, i visinski neujednaena, ali su
skladna u svojoj heterogenosti. Prostor ostavlja dojam prirodnog razvoja tijekom dueg
vremenskog perioda. No, prijelazom te granice i simbolinim ulaskom u prostor
nekadanjeg bastiona Priuli, naputa se kontinuitet i kompaktnost cjeline proelja. Novi
prostor ine adaptirana zgrada u zapadnom perimetru bedema, dok su na istonom dijelu
otkinuti rub kue Pavlovi i odmorina zona, koja je svojom ureenou u kontrastu s
neureenim bonim prostorom koji je ograuje (slike 49, 45 i 46). Pogled prema Rivi jasno je
uokviren kuama s obje strane ulice, dok se na sjevernom kraju usmjerenost gubi i pogledom
se zahvaaju rubovi razruenog zida bedema te stilski i funkcionalno razliite graevine trga.
Jasno je da prostor unutar bedema, nastao prije neto vie od ezdeset godina, jo uvijek
predstavlja nedoreeni dio ulice. Ponajvie se to odnosi na zid bastiona, koji jo uvijek stoji
razruenih rubova u istonom dijelu, dok je zapadni dio saniran zahvatom iz 2011. godine
(slika 44).69
Prvi pokuaji popravljanja tete, nainjene prilikom proboja zida mimo konzervatorskih
zahtjeva, odreeni su Kalogjerinim planom Novog gradskog centra, ali su izvedeni samo
djelomino u zapadnom dijelu bastiona. Tada izgraen objekt robne kue i restorana izveden
je kao jednostavna moderna betonska konstrukcija, podijeljena u nekoliko razina (slika 36).
Proelje prizemlja bilo je ostakljeno cijelom duinom, uvlaei se od linije proelja junog
dijela ulice. Du june dvije treine proelja pruala se dugaka nadstrenica oslonjena na
stupove. Iako je pratila liniju ulinog proelja, dojam kontinuiteta i uklopljenosti dokidao je
snaan kontrast s uvuenim prizemljem i katovima. Te dvije treine imale su dvokatni objekt,
jo vie pomaknut prema zapadu, a treina prostora uz sam sjeverni zid bedema imala je
jednokatni objekt. Pri ovoj izgradnji u smjeru ulice produen je zapadni dio zida, ali samo u
razini donje polovice (slika 43). Tijekom 1990-ih grad prodaje robnu kuu i to u tri dijela, to
je zakompliciralo daljnje intervencije. Dananji izgled robne kue projektirao je arhitekt
Sran egvi 2003. godine, u skladu s konzervatorskim smjernicama za ureenje i adaptaciju
69

Do podatka o godini zahvata dola sam kroz prepisku s arhitektom Goranom Nikiem, voditeljem gradskog
Odjela za staru gradsku jezgru.

30

objekta, donesenim na traenje splitskog poglavarstva (slika 36).70 One su, nastavljajui se na
prve konzervatorske smjernice postavljene kod intervencija 1998. godine, jo jednom traile
da se u sklopu projekta obnovi i zapadni dio sjevernog zida, tako da se povisi do razine
najvie sauvane toke, uz tehniku zidanja prema postojeem stanju.71 Takoer, postavlja se i
plan o izgradnji stubita uz unutranju stranu ovog zida, kojim bi se pristupalo etnici koju bi
tek trebalo urediti na vrhu bedema.72 Tei se i usklaivanju proelja zgrade s linijom junih
proelja te formalna obrada zidne plohe s ogranienim otvorima, koja e odgovarati karakteru
ulice.73 Izvedeni projekt uvelike odudara od naznaenih smjernica. Prizemno proelje je
ostalo uvueno, dok su gornja dva kata izbaena u granicama prethodne nadstrenice, te
obavijena staklenom ovojnicom ralanjenom mreom kvadrata (slike 44, 47, 49). Iako
arhitekt govori o decentnom objektu koji bi trebao pomiriti mnotvo stilova u ulici, konani
uinak je upravo suprotan.74 Prema Ivi Maroeviu, metode primjenjive u procesu
interpolacije, pomou kojih se ulazi u problematiku prostora, podrazumijevaju metodu
faksimila, metodu prilagoavanja, metodu naglaavanja i metodu kontrasta.75 Potonja je
najosjetljivija metoda, jer je mala granica izmeu promaaja i devalorizacije ambijenta, i
afirmacije potpuno suvremene kreativne ideje.76 Metoda kontrasta zahtijeva dosljednost u
izvedbi koja slijedi vlastiti izriaj, bez obzira na karakteristike sredine. Primjenom te metode
na primjeru adaptirane robne kue, vidimo kako izbor stakla na fasadi kao transparentnog
materijala uistinu kontrastira postojeem ambijentu, ali ovakvim rjeenjem fasade,
ostakljivanjem i naglaenim izbacivanjem volumena zgrade u odnosu na prizemlje, ponitena
je idejna neupadljivost i samo se dodatno istakao sraz novog i starog, a fasada postaje
posebno problematina na ljetnom suncu, kada sredinji prostor ulice dodatno zagrijava
refleksijom sunca (slika 48). Obnova zapadnog dijela sjevernog zida stala je zajedno s
radovima na preostaloj treini objekta smjetenoj uz njega. Takva situacija potrajala je do
2011. godine, kad se proelje prvog kata ove treine zgrade uklapa u stakleno proelje junog
dvokatnog dijela. No, izvedena rekonstrukcija naznaena u smjernicama napravljena je kao
zakrpa, ne uklapajui se u postojee zie te odudarajui tehnikom, materijalom i dimenzijama
izvedbe (slika 44). Taj dio bastiona, a i same ulice, iako dovren, ostaje nedoreen u odnosu
na cjelinu ulice.
70

BELAMARI, 2003: 5.
NIKI, 2003b: 57.
72
NIKI, 2003b: 64., 65.
73
NIKI, 2003b: 60.
74
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20031005/split04.asp, posjeeno 26.08.2013.
75
MAROEVI, 1986: 198.-221.
76
MAROEVI, 1986: 216.
71

31

4. Zakljuak

Marmontova ulica zauzima vano mjesto u urbanoj strukturi grada Splita. Iako je njen proboj
popraen ruenjem velikog dijela sedamnaestostoljetnog bedema i zadiranjem u heterogeno
gradsko tkivo, tijekom vremena ta se pravocrtna ulica formirala, uklopila i srasla s okolinom.
Nastala za vrijeme kratkotrajne francuske uprave nad Dalmacijom, oznaila je radikalnu
transformaciju u sustavu gradnje uline mree, dokidajui slobodno oblikovanje prostora
uvjetovano trenutnim potrebama gradskog stanovnitva. Ulica nastaje planski, orijentirana u
smjeru sjever-jug, te pravocrtno usmjerena poput jo jedne ulice u postojeoj strukturi. Rije
je cardu, sredinjoj ulici u Palai, s kojom je Marmontova ulica gotovo paralelna, a referenca
na nju dodatno doprinosi njenoj povijesno-urbanistikoj vanosti.
Strukture koje su odredile liniju ulinog proelja graene su u razliitim stilovima u razdoblju
od 150 godina. Usprkos tome, ne djeluju neskladno, ve cjelovito. Koncentracija razliitosti
formirala je povijesni karakter ulice, koji ukljuuje neke od reprezentativnih primjera splitske
arhitekture. Najee spominjani su secesijska zgrada Sumpornog kupalita, ribarnica kao
vaan primjer industrijske arhitekture i esnaestostoljetni bastion Civran. Pored materijalnih
doprinosa, povijesni, ali i funkcionalni znaaj ulice ogleda se u raznolikim djelatnostima koje
su tu pronale svoje mjesto. Neke od njih postale su nerazdvojni simbol ulice, odravajui
tradiciju djelovanja upravo u tom dijelu grada kroz dugi niz godina. Najranije je osnovano
sumporno kupalite, nedugo nakon probijanja ulice, iskoritavajui ljekovite prirodne
uvjetovanosti podruja bogatog sumpornim izvorima. Susjedna ribarnica, osim to je
arhitektonski vana, takoer predstavlja vanu djelatnost sa stogodinjom tradicijom. Vano
je jo spomenuti i ljekarnu u prizemlju jednokatne kue Ili, koja je u ureenju interijera
zadrala izvornu opremu s poetka XX. stoljea, kino Karaman u prolazu iste kue te
umjetniki salon Gali u prostoru izgraenom u procjepu izmeu kue Duplani i sjeverne
zgrade Prokurativa. Navedene strukture i funkcije neupitno oznaavaju vanost Marmontove
ulice u povijesnoj i urbanistikoj slici grada, ali i temelj za konzervatorsku skrb, to je i
potvreno njenim uvrtavanjem u zonu A u sklopu posljednjeg Generalnog urbanistikog
plana Splita iz 2005. godine. Ovo je prostor koji je nastao planski na poruenom, brisanom
prostoru, ali se postupno razvio u kompaktnu heterogenu cjelinu nadopunjenu djelatnostima
sa stoljetnom tradicijom.
32

Za razliku od uspostavljenog prostornog odnosa u opisanom junom dijelu ulice, sjeverno

produenje ulice, nastalo sredinom XX. stoljea probojem sjevernog zida bastiona Priuli, jo
je uvijek podlono promjenama. O ovom prostoru raspravljalo se dugi niz godina, ali
poduzete intervencije koje su oznaile poetak njegove problematike dogodile su se tek prije
60 godina. O njegovoj urbanistikoj vanosti svjedoi njegovo ukljuivanje u relevantne
razvojno-urbanistike planove grada prve polovice XX. stoljea. Njegovu vanost za
istraivanje konzervatorskih aspekata uvjetovao je bastion Priuli i neslavni proboj kroz
sjeverni zid, ije se posljedice jo uvijek popravljaju. Kalogjerino rjeenje inilo se dobrim
pokuajem revitalizacije bedema izgradnjom vienamjenskih objekata u istonom i zapadnom
dijelu

bedema

te

njihovim

meusobnim

povezivanjem

horizontalno

postavljenim

jednostavnim kubinim volumenom s ciljem vraanja integriteta poruenom bedemu. S

obzirom da projekt nije izveden u cijelosti, samo je dodatno zakomplicirao daljnje pokuaje
definiranja ovog prostora. Sljedea znaajnija intervencija je poploavanje ulice nakon odluke
o dokidanju prometa 1996. godine, ime se istonom dijelu daje funkcija odmorita. Ono je
ureeno, ali zato nije njegova bona strana na kojoj se od juga prema sjeveru izmjenjuju
proelja kua, zemljani nasip i razrueni rub istonog dijela sjevernog zida. Na zapadnoj
strani adaptira se objekt robne kue iz 1960-ih, konano dobivajui stakleno proelje du dva
kata izboena nad prizemnim proeljem koje je uvueno prema zapadu. U cjelini ulice,
izvedeno rjeenje ne uklapa se skladno. Mimo razlike u stilu i vremenu nastanka s ostatkom
ulice, ono to je previe izdvaja je dominantan kontrast izmeu uvuenog prizemlja i
izbaenog volumena dvaju katova te ostakljena vanjtina posebno dominanta za vrijeme
ljetnih dana. Paralelno s izgradnjama u zapadnom dijelu predvia se i rekonstrukcija
zapadnog dijela sjevernog zida. Unato planovima i konzervatorskim smjernicama,
rekonstrukcije su redovito zanemarene. Tijekom intervencije 1960-ih zid je produen u
smjeru ulice, ali samo do polovice visine. Dananji izgled dobio je 2011. godine, no rije je o
zakrpi koja je ga je povisila do najvie postojee razine, koristei drugu tehniku i materijal
izgradnje. S obzirom na prevelik proboj uinjen kroz bastion i dugogodinju nemogunost
njegove sanacije, o konanom definiranju ovog dijela Marmontove ulice trebalo bi razmiljati
u poveznici s ureenjem Trga Gaje Bulata. Cjelovitim rjeavanjem ovih dviju cjelina dobio bi
se prostorni kontinuitet kojem su teili raniji urbanistiki planovi te bi se rijeili i brojni
urbanistiki i konzervatorski problemi ovog prostora.

33

Ilustracije

Slika 1. Marmontova ulica i perivoj 1831.godine, tlocrtni prikaz prostornog razvoja prema
Slavku Muljaiu

Slika 2.ortofoto snimka povijesne jezgre Splita iz 2005. godine, kvadratno je uokvirena
Palaa, dok se zapadno uoavaju srednjovjekovni dio grada i uto oznaena Marmontova
ulica
34

Slike 3. i 4. Prikaz nastanka Palae i irenja grada Splita izvan Palae od IV. do XV. stoljea

35

Slike 5. i 6. Prikaz prostornog irenja grada Splita od 1782. do 1985. godine

36

Slika 7. rekonstrukcija tlocrta Dioklecijanove palae prema Joku Marasoviu

Slika 8. pogled na srednjovjekovne intervencije u Dioklecijanovoj palai i dio novog grada na

zapadu

37

Slika 9. Plan Splita Giuseppea Santinija iz 1666.godine

Slika 10. dio plana Splita vojnog inenjera Steffana de Boucauta iz 1692. godine

38

Slika 11. Dio plana grada Splita Francesca Gironcia iz 1784. godine

Slika 12. Detalj topografskog plana Splita Vicka Andria iz 1846.godine

39

Slika 13. Marmontov projekt izgradnje kua na obali, detalj ulaza u Marmontovu ulicu u
obliku slavoluka iz 1807. godine

Slika 14. katastarski plan Splita iz 1831.godine

40

Slika 15. detalj katastarskog plana Splita iz 1831. godine s prikazom usmjerenog pravocrtnog
pruanja Marmontove ulice kroz heterogenu gradsku strukturu

Slika 16. pogled na Prokurative poetkom XX. stoljea, istoni dio Prokurativa nije izgraen,
vide se kue uz istonu stranu Marmontove ulice

41

Slika 17. unutranjost ribarnice

Slika 18. konjunica

42

Slika 19. bastion Civran

Slika 20. kua Pavlovi uz zapadnu stranu ulice, trokatnica s jednokatnim aneksom

43

Slika 21. detalj proelja istonog krila Prokurativa uz zapadnu stranu ulice, uoavaju se tri
dijela razliita prema stilu izvedbe

Slika 22. detalj proelja kue Duplani na zapadnoj strani ulice

44

Slika 23. detalj proelja zgrade Sumpornog kupalita smjetenog uz ulicu

Slika 24. Marmontova ulica nakon bombardiranja 1944. godine, djelomino poruena kua
Vidovi, u nastavku prema jugu su zgrada Sumpornog kupalita, dvokatnice Giustini i Ili te
ugaona trokatnica Ili

45

Slika 25. prostor ispred ribarnice, nastao na mjestu poruene kue Vidovi sredinom XX.
stoljea

Slika 26. detalj izvornog namjetaja s poetka XX. stoljea unutar ljekarne u kui Ili

46

Slika 27. proelje salona Gali

Slika 28. detalja neslubenog Regulacijskog plana grada Splita Petra Senjanovia iz 1914.
godine

47

Slika 29. plan proboja kroz bastion Priuli prema neslubenog Regulacijskog plana grada
Splita Petra Senjanovia iz 1914. godine

Slika 30. detalj austrijske katastarske karte grada Splita s prikazom bastiona Priuli i skretanja
Marmontove u dananju ulicu kralja Tomislava, iz 1910. godine

48

Slika 31. Regulacijski plan Splita Wernera Schrmanna nastao tijekom 1923.-1926. godine

Slika 32. detalj radova prilikom probijanja sjevernog zida bastiona Priuli tijekom
1951.godine, pogled na zapadnu stranu

49

Slika 33. Maketa urbanistikog projekta Berislava Kalogjere za novi gradski centar prema
sjeveru iz 1961. godine, utom je oznaeno usmjerenje glavne pjeake osi du koje bi se
izmjenjivale trgovaka, poslovna i upravna zona, poevi od vrha Marmontove ulice.
Horizontalno poloen crveni volumen oznaava dio projekta revitalizacije probijenog bastiona
Priuli, kojim bi se povezali zapadni i istoni kraj sjevernog zida i tako vratio integritet
bastionu.

50

Slika 34. Detalj plana Novog gradskog centra Borisa Kalogjere i njegovih kolega iz
Urbanistiko biroa iz 1958. godine,
utom linijom je oznaena previena sredinja pjeaka ulica prema sjeveru grada.
A- prijelaz u noviji dio Marmontove ulice
B- bastion Priuli
C- Trg Gaje Bulata
D- zgrada Hrvatskog narodnog kazalita
E- crkva Gospe od Zdravlja

51

Slika 35. projekt obnove probijenog bastiona Priuli

Slika 36. pogled na robnu kuu Maja izgraene prema projektu Borisa Kalogjere

52

Slika 37. detalj Marmontove ulice kao prometnice

Slika 38. pogled na Marmontovu ulicu prema jugu, gdje se s lijeve strane niu se proelja
dvokatnica Giustini i Ili te trokatnice Ili, a s desne proelje istonog krila Prokurativa

53

Slika 39. nacrt za motiv poploenja

Slika 40. pogled na Marmontovu ulicu prema jugu, detalj rasvjetnih stupova

54

Slika 41. pogled iz ptije perspektive na fontanu Kaimira Hraste

Slika 42. detalj reljefa ITD, rad kipara Gorkog uvele

55

Slika 43. zapadni zid bastiona Priuli prije intervencije iz 2011. godine

Slika 44. detalj intervencije na zapadnom dijelu sjevernog zida bastiona Priuli iz 2011. godine

56

Slika 45. Odmorite

Slika 46. neugledna bona strana uz odmorite u istonom proirenju Marmontove ulice
unutar bastiona Priuli

57

Slika 47. detalj dviju suvremenih intervencija na prostoru ulice, skulptura-fontana u obliku
pirje ili lijevka, te adaptirana robna kua u zapadnom dijelu bationa Priuli prema projektu
Srana egvia

Slika 48. efekt staklene fasade adaptirane robne kue u ulici za vrijeme jakog sunca

58

Slika 49. prijelaz u noviji dio Marmontove ulice produen sredinom XX. stoljea (lijevo:
kua Pavlovi i adaptirana robna kua, desno: zapadni zid bastiona Civran i odrezana strana
druge kue Pavlovi)

59

Popis ilustracija

Slika 1. Marmontova ulica i perivoj 1831.godine, tlocrtni prikaz prostornog razvoja prema
Slavku Muljaiu, MARASOVI, D. (2009.), Povijesna jezgra Splita: studije, programi,
realizacije (1979-2009): 30 godina od upisa Povijesne jezgre Spilta s Dioklecijanovom
palaom na listu svjetske kulturne batine UNESCO-a), grad Split, Split.

Slika 2. ortofoto snimka povijesne jezgre Splita iz 2005. godine, kvadratno je uokvirena
Palaa, dok se zapadno uoavaju srednjovjekovni dio grada i uto oznaena Marmontova
ulica, MARASOVI, D. (2009.), Povijesna jezgra Splita: studije, programi, realizacije
(1979-2009): 30 godina od upisa Povijesne jezgre Spilta s Dioklecijanovom palaom na listu
svjetske kulturne batine UNESCO-a), grad Split, Split.

Slike 3. i 4. Prikaz nastanka Palae i irenja grada Splita izvan Palae od IV. do XV. stoljea,
MARASOVI, D. (2009.), Povijesna jezgra Splita: studije, programi, realizacije (19792009): 30 godina od upisa Povijesne jezgre Spilta s Dioklecijanovom palaom na listu
svjetske kulturne batine UNESCO-a), grad Split, Split.

Slike 5. i 6. Prikaz prostornog irenja grada Splita od 1782. do 1985. godine, MARASOVI,
D. (2009.), Povijesna jezgra Splita: studije, programi, realizacije (1979-2009): 30 godina od
upisa Povijesne jezgre Spilta s Dioklecijanovom palaom na listu svjetske kulturne batine
UNESCO-a), grad Split, Split.
Slika 7. rekonstrukcija tlocrta Dioklecijanove palae prema Joku Marasoviu, preuzeto s:
http://www.split.hr/citylights/8/index_hr.html, posjeeno 09.09.2013.
Slika 8. pogled na srednjovjekovne intervencije u Dioklecijanovoj palai, preuzeto s:
http://croatia.hr/hr-HR/Otkrij-Hrvatsku/Bastina-UNESCO/UNESCO/Dioklecijanova-palaca-isrednjovjekovni-Split?ZHNcNjEz, posjeeno 09.09.2013.
Slika 9. Plan Splita Giuseppea Santinija iz 1666.godine, DUPLANI, A. (2007.), Splitske
zidine u 17. i 18. stoljeu, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturnu batinu, Zagreb.
Slika 10. dio plana Splita vojnog inenjera Steffana de Boucauta iz 1692. godine,
DUPLANI, A. (2007.), Splitske zidine u 17. i 18. stoljeu, Ministarstvo kulture, Uprava za
zatitu kulturnu batinu, Zagreb.
Slika 11. Dio plana grada Splita Francesca Gironcia iz 1784. godine, DUPLANI, A.
(2007.), Splitske zidine u 17. i 18. stoljeu, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturnu
batinu, Zagreb
Slika 12. Detalj topografskog plana Splita Vicka Andria iz 1846.godine, KEKEMET, D.
(1993.), Vicko Andri : arhitekt i konzervator : 1793 1866, Regionalni zavod za zatitu
spomenika kulture, Split.
60

Slika 13. Marmontov projekt izgradnje kua na obali, crte, detalj ulaza u Marmontovu ulicu
u obliku slavoluka iz 1807. godine, KEKEMET D. (2012.), Marmontov i Mazzolijev plan
zgrada na splitskoj obali, Adrias, 2012, VIII: 155.-163., Zagreb.
Slika 14. katastarski plan Splita iz 1831.godine, Dravni arhiv u Splitu, Arhiv mapa za Istru i
Dalmaciju, HR-DAST-152, KAO Split
Slika 15. detalj katastarskog plana Splita iz 1831. godine s prikazom usmjerenog pravocrtnog
pruanja Marmontove ulice kroz heterogenu gradsku strukturu, Dravni arhiv u Splitu, Arhiv
mapa za Istru i Dalmaciju, HR-DAST-152, KAO Split
Slika 16. pogled na Prokurative poetkom XX.stoljea, istoni dio Prokurativa nije izgraen,
vide se kue uz istonu stranu Marmontove ulice, fotografija, KUDRJAVCEV A. (1985.),
Vjeni Split, Logos, Split.
Slika 17. unutranjost ribarnice, MARASOVI, D. (2009.), Povijesna jezgra Splita: studije,
programi, realizacije (1979-2009): 30 godina od upisa Povijesne jezgre Spilta s
Dioklecijanovom palaom na listu svjetske kulturne batine UNESCO-a), grad Split, Split.
Slika 18. konjunica, snimila Sanja Kozuli, sijeanj 2012.
Slika 19. bastion Civran, snimila Sanja Kozuli, sijeanj 2012.
Slika 20. kua Pavlovi uz zapadnu stranu ulice, trokatnica s jednokatnim aneksom, snimila
Sanja Kozuli, sijeanj 2012.
Slika 21. detalj proelja istonog krila Prokurativa uz zapadnu stranu ulice, uoavaju se tri
dijela razliita prema stilu izvedbe, snimila Sanja Kozuli, sijeanj 2012.
Slika 22. detalj proelja kue Duplani na zapadnoj strani ulice, snimila Sanja Kozuli,
sijeanj 2012.
Slika 23. detalj proelja zgrade Sumpornog kupalita smjetenog uz ulicu, snimila Sanja
Kozuli, sijeanj 2012.
Slika 24. Marmontova ulica nakon bombardiranja 1944. godine, detalj poruene kue
Vidovi, preuteo
s: http://www.ratnakronikasplita.com/kronika/1944-1, posjeeno
09.09.2013.
Slika 25. prostor ispred ribarnice, nastao na mjestu poruene kue Vidovi sredinom
XX.stoljea, snimila Sanja Kozuli, sijeanj 2012.
Slika 26. detalj izvornog namjetaja s poetka XX.stoljea unutar ljekarne u kui Ili, snimila
Sanja Kozuli, sijeanj 2012.
Slika 27. proelje salona Gali, preuzeto s: http://www.hulu-split.hr/str/galic.htm, posjeeno
09.09.2013.

61

Slika 28. detalja neslubenog Regulacijskog plana grada Splita Petra Senjanovia iz
1914.godine, Kartografska zbirka, Sveuilina knjinica u Splitu
Slika 29. plan proboja kroz bastion Priuli prema neslubenog Regulacijskog plana grada
Splita Petra Senjanovia iz 1914. godine, Kartografska zbirka, Sveuilina knjinica u Splitu
Slika 30. detalj austrijske katastarske karte grada Splita s prikazom bastiona Priuli i skretanja
Marmonove u dananju ulicu kralja Tomislava, iz 1910.godine, DUPLANI, A. (2007.),
Splitske zidine u 17. i 18. stoljeu, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturnu batinu,
Zagreb.
Slika 31. regulacijski plan Splita W.Schurmana nastao tijekom 1923.-1926. godine,
BELAMARI, J. (2003.), Obnova bastiona Priuli- konzervatorska studija sa smjernicama za
izradu Detaljnog plana ureenja, Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Splitu, Split.
Slika 32. detalj radova prilikom probijanja sjevernog zida bastiona Priuli tijekom
1951.godine, pogled na zapadnu stranu, fotografija, KEKEMET, D. (2002.a), Sauvajmo
gradske bedeme. u Borba za grad, Drutvo arhitekata Split i Marjan tisak, Split.
Slika 33. Maketa urbanistikog projekta Berislava Kalogjere za novi gradski centar prema
sjeveru iz 1961. godine, TUEK, D. (1996.), Arhitektonski natjeaji u Splitu: 1945. 1995.,
Biblioteka Drutva arhitekata Split, Split.
Slika 34. Detalj plana Borisa Kalogjere i njegovih kolega iz Urbanistiko biroa iz 1958.
godine, MARASOVI, D. (2009.), Povijesna jezgra Splita: studije, programi, realizacije
(1979-2009): 30 godina od upisa Povijesne jezgre Spilta s Dioklecijanovom palaom na listu
svjetske kulturne batine UNESCO-a), grad Split, Split.
Slika 35. projekt obnove probijenog bastiona Priuli, BELAMARI, J. (2003.), Obnova
bastiona Priuli- konzervatorska studija sa smjernicama za izradu Detaljnog plana ureenja,
Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Splitu, Split.
Slika 36. pogled na robnu kuu Maja izgraene prema projektu Borisa Kalogjere, preuzeto
s: http://www.skyscrapercity.com/showthread.php?p=96923212, posjeeno 09.09.2013.
Slika 37. detalj Marmontove ulice kao prometnice, fotografija, KEKEMET, D. (2002.b),
Prolost i budunost Marmontove ulice. u Borba za grad, Drutvo arhitekata Split i Marjan
tisak, Split.
Slika 38. pogled na Marmontovu ulicu prema jugu, detalj popoloenja, Robert Lea (materijal
ustupio arhitekt Vjekoslav Ivanievi)
Slika 39. nacrt za motiv popoloenja, Vjekoslav Ivanievi
Slika 40. pogled na Marmontovu ulicu prema jugu, detalj rasvjetnih stupova, Robert Lea
(materijal ustupio arhitekt Vjekoslav Ivanievi)
Slika 41 pogled iz ptije perspektive na fontanu Kaimira Hraste, Robert Lea (materijal
ustupio arhitekt Vjekoslav Ivanievi)

62

Slika 42. detalj reljefa ITD, rad kipara Gorkog uvele, Robert Lea (materijal ustupio arhitekt
Vjekoslav Ivanievi)
Slika 43. zapadni zid bastiona Priuli prije intervencije iz 2011. godine, BELAMARI, J.
(2003.), Obnova bastiona Priuli- konzervatorska studija sa smjernicama za izradu Detaljnog
plana ureenja, Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Splitu, Split.
Slika 44. detalj intervencije na zapadnom dijelu sjevernog zida bastiona Priuli iz 2011.
godine, snimila Sanja Kozuli, sijeanj 2012.
Slika 45. odmorite, snimila Sanja Kozuli, sijeanj 2012.
Slika 46. neugledna bona strana uz odmorite u istonom proirenju Marmontove ulice
unutar bastiona Priuli, snimila Sanja Kozuli, sijeanj 2012.
Slika 47. detalj dviju suvremenih intervencija na prostoru ulice, skulptura-fontana u obliku
pirje ili lijevka, te adaptirana robna kua u zapadnom dijelu bationa Priuli prema projektu
Srana egvia, snimila Sanja Kozuli, sijeanj 2012.
Slika 48. efekt staklene fasade adaptirane robne kue u ulici za vrijeme jakog sunca, preuzeto
s:http://www.slobodnadalmacija.hr/Split/tabid/72/articleType/ArticleView/articleId/104309/D
efault.aspx, posjeeno 12.09.2013.

Slika 49. prijelaz u noviji dio Marmontove ulice produen sredinom XX.stoljea, snimila
Sanja Kozuli, sijeanj 2012.

63

Bibliografija

ADAM, R. (1996.), Ruins of the Palace of the emperor Diocletian at Spalato in Dalmatia,
Logos, Split.
BARAS, F. (1977.), Iz memoara marala Marmonta, akavski sabor, Split.
BARAS, F. (2011.), Dalmatinski dani marala Marmonta (1806.-1809.), u Dalmacija za
francuske uprave (1806.-1813.): Zbornik radova s meunarodnog znanstvenog skupa
odranog od 18. do 19. rujna u Splitu, ur. Nenad Cambi, Knjievni krug, Filozofski fakultet u
Splitu: Odsjek za povijest, Split.
BELAMARI, J. (1997.), Split- od carske palae do grada, Ministarstvo kulture Republike
Hrvatske, Konzervatorski odjel u Splitu, Split.
BELAMARI, J. (2003.) Uvod, Obnova bastiona Priuli- konzervatorska studija sa
smjernicama za izradu Detaljnog plana ureenja, Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel
u Splitu, Split.
BULI, F. (1927.), Palaa cara Dioklecijana u Splitu, Matica hrvatska, Zagreb.
BULJIMBAI, S. (2003.), Bastion Priuli, Obnova bastiona Priuli- konzervatorska studija
sa smjernicama za izradu Detaljnog plana ureenja, Ministarstvo kulture, Konzervatorski
odjel u Splitu, Split.
CAMBI, N. (2005.), Dioklecijanova palaa i Split, u Dioklecijan i Split, ur. Ivo Babi, Frane
Buli i Nenad Cambi, Slobodna Dalmacija, Split.
DRAGIEVI, J.S. (1996.a), Marmontova samo pjeacima, Slobodna Dalmacija, 1996, V:
16, Split.
DRAGIEVI, J.S. (1996.b), Prihvaen projekt ureenja Marmontove, Slobodna
Dalmacija, 1996, IX: 25, Split.
DRAGIEVI, J.S. (1997.a), Marmontova eka graevinsku dozvolu, Slobodna Dalmacija,
1997, V: 16, Split.
DRAGIEVI, J.S. (1997.b), Radovi izmeu pjeakih koraka, Slobodna Dalmacija, 1997,
VI: 16, Split.
DRAGIEVI, J.S. (1997.c), Split, raskopani grad, Slobodna Dalmacija, 1997, VII: 17,
Split.
DUPLANI, A. (2007.), Splitske zidine u 17. i 18. stoljeu, Ministarstvo kulture, Uprava za
zatitu kulturnu batinu, Zagreb.

64

FISKOVI, C. (1952.), Zatita i popravak spomenika u Dalmaciji 1950-1951. godine,

Zbornik zatite spomenika kulture, knjiga 2/svezak 1, Savezni institut za zatitu spomenika
kulture, Beograd.
FISKOVI, C. (2005.), Dioklecijanova palaa : prilog prouavanju i zatiti, Ex libris, Split.
GAMULIN, M. (1995.), Amputiranje automobila, Slobodna Dalmacija, 1995, XI: 20.- 21.,
Split.
JELI, F. (1894.), Vodja po Spljetu i Solinu, Tiskara S.Artala, Zadar.
KEKEMET, D. (1993.), Vicko Andri: arhitekt i konzervator: 1793 1866, Regionalni
zavod za zatitu spomenika kulture, Split.
KEKEMET, D. (1999.), BULATOVA, MARMONTOVA, RIVA, GRADSKI PARK: etiri
splitske urbanistike neodumice, Kulturna batina 30: 315-329, Split
KEKEMET, D. (2002.a), Sauvajmo gradske bedeme, u Borba za grad, Drutvo arhitekata
Split i Marjan tisak, Split.
KEKEMET, D. (2002.b), Prolost i budunost Marmontove ulice, u Borba za grad, Drutvo
arhitekata Split i Marjan tisak, Split.
KEKEMET, D. (2003.), Robert Adam: Dioklecijanova palaa i klasicizam, Nakladni zavod
Matice hrvatske, Zagreb.
KEKEMET, D. (2006.), Maral Marmont i Split, Slobodna Dalmacija, Split.
KEKEMET D. (2012.), Marmontov i Mazzolijev plan zgrada na splitskoj obali, Adrias,
2012, VIII: 155.- 163., Zagreb.
KEZI, M. (1991.), Arhitektura secesije u Splitu, Knjievni krug, Split.
MARASOVI, D. (2009.), Povijesna jezgra Splita: studije, programi, realizacije (19792009: 30 godina od upisa Povijesne jezgre Spilta s Dioklecijanovom palaom na listu svjetske
kulturne batine UNESCO-a), grad Split, Split.
MARASOVI, T. (1997.), Split: 1700 godina razvitka, Buvina, Zagreb.
MAROEVI, I. (1986.), Sadanjost batine, Drutvo povjesniara umjetnosti SR Hrvatske,
Drutvo konzervatora Hrvatske, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb.
MULJAI, S. (1990.), Studija o prostornom razvoju Marmontove ulice u Splitu, s posebnim
osvrtom na graevinski sklop uz Obrov (1807-1989), Batina 1990., 15/20: 119.- 134.,
Split.
PIPLOVI, S. (2003.), Pristup arhitekturi secesije u Dalmaciji, u katalogu izlobe Secesija u
Hrvatskoj, ur. Anelka Gali i Miroslav Gaparovi, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb.

65

PIPLOVI, S. (2008.), Izgradnja Splita izmeu svjetskih ratova, Drutvo prijatelja kulturne
batine: Drutvo arhitekata Splita, Split.
NIKI, G. (2003.a), Analiza stanja, Obnova bastiona Priuli- konzervatorska studija sa
smjernicama za izradu Detaljnog plana ureenja, Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel
u Splitu, Split.
NIKI, G. (2003.b), Konzervatorske smjernice za obnovu bastiona, Obnova bastiona Priulikonzervatorska studija sa smjernicama za izradu Detaljnog plana ureenja, Ministarstvo
kulture, Konzervatorski odjel u Splitu, Split.
N.N. (1954.a), Debata koja je zavrila kad je poela, Slobodna Dalmacija, 1954, V: 3,
Split.
N.N. (1954.b), O Splitu i regulacionom planu, Slobodna Dalmacija, 1954, VI: 2, Split.
EGVI, E. (2007.), Na dil Mediterana, Naklada Bokovi: Drutvo arhitekata Split, Split.
IMUNDI- BENDI, T. (1996.), Marmontova-pjeaka zona?, Slobodna Dalmacija,
1996, IV: 16, Split
TOLJ, D. (1997.), Marmontova do Boia, Slobodna Dalmacija, 1997, IX: 15, Split.
TOLJ, D. (1998.), Proelja u Marmontovoj obasjavat e reflektori, Slobodna Dalmacija,
1998, I: Split.
TUEK, D. (1996.), Arhitektonski natjeaji u Splitu: 1945. 1995., Biblioteka Drutva
arhitekata Split, Split.
TUEK, D. (2011.), Predgovor, Split: arhitektura 20.stoljea, Graevinsko-arhitektonski
fakultet Sveuilita, Split.
TUEK, D. (2013.), Arhitektonski natjeaji u Splitu: 1996. 2005., Biblioteka Drutva
arhitekata Split, Split.
Z.J. (1996.), Zatvorena Marmontova, Slobodna Dalmacija, 1996, III: 44, Split.

WEB izvori:
http://www.split.hr/Default.aspx?sec=697, posjeeno 26.08.2013.
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050312/sdmagazin01.asp, posjeeno 26.kolovoza 2013.
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20031005/split04.asp, posjeeno 26.08.2013.
http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1174 posjeeno 09.09.2013.
66

67