Povijest

j g
grada

S Nadbiskupskog trga, 1899.

Unattoč oddavnoo nestaliim gnijezdima i zagušnoj
buci prometa, ptice pjevice tu borave nadallje i
čuju se u rijetkim trenucima tiššinne

Napisala: dr. sc. Snješka Knežević

(Tekst je zasnovan na studiji "Nadbiskupski/Langov trg:
mijene i ponišenje", obj. u časopisu Radovi Instituta za povijest
umjetnosti, 28, 2004. )
Foto: dokumentacija autorice

Nastanak i nestanak

4
N
astanak Nadbiskupskog trga dio
je dugotrajnog procesa uključi-
vanja Kaptola: biskupskog grada,
kanoničkog naselja i drevnog podgrađa,
Vicusa Latinoruma (Vlaške ulice) u Donji
grad. Najavljuje ga već prva generalna re-
gulatorna osnova Zagreba iz 1865. godi-
ne. Od prvih početaka javljaju se inicija-
tive građana vlaškoulične općine, ponikle
iz njihove naglašene komunalne svijesti i
očekivanja pogodnosti modernizacije. No
ti prijedlozi, kao i ideje sadržane u grad-
skim razvojnim dokumentima, počinju se
ostvarivati tek poslije premještanja potoka
Medveščaka iz središta grada u sklopu
izgradnje kanalizacije potkraj 19. stoljeća.
Promjene tada zahvaćaju Vlašku ulicu i
njezin širi okoliš – ulicu Ribnjak i područje
Šalate, a sve su one dio urbanizacije
nizinskih i bregovitih predjela prostranog
zagrebačkog istoka koja će dobiti snažan
zamah početkom 20. stoljeća i u njegovoj
prvoj polovini. Nadbiskupski trg tu trans-
formaciju dočekuje kao lokalni skver. S
vremenom će izgubiti svoju, ionako ne
odviše konzumiranu funkciju i postati
slabo napučenim otokom usred tokova
prometa, gotovo svojevrsnim rotorom s
benzinskom crpkom na rubu. Najposlije
će 2003. biti prenamijenjen u prometni
objekt: ispod trga višekatna javna garaža,
na površini trga sustav ulaza–izlaza (ram-
pi i stubišta), modernizirana i do rubova
Pogled na donju Vlašku ulicu do crkve sv. Petra, 11. listopada 1860. U
prvom planu obelisk, u drugom potez klasicističkih kuća.
proširena benzinska crpka i neizbježni
shop-salon. Memoriju održava tlocrtni
obris trga i obrub još živih stabala. Trga
više nema.
Molba nadbiskupu Mihaloviću
Sredinom 19. stoljeća Vicus Lati-
norum/Laška ves održava svoj srednjo-
vjekovni urbanistički identitet, dok mu
arhitektonski pridaje izgradnja s kraja 18.
i prvih desetljeća 19. stoljeća. U širem
okolišu poljoprivredne su površine, gos-
podarstva i majuri, a na obližnjem bre-
žuljku, Šalati, veliki biskupski i kanonički
posjedi. Iz sredine drevne ulice Ribnja-
ka do Šalate vode javne stube, Skaline
Kalvariji, s ostacima križnog puta do
mjesta gdje su nekoć bili kapela sv. Roka
i biskupski ljetnikovac. Velika je novost
pejzažni perivoj, uređen na području
ribnjaka koji su nekada bili u sklo-
pu obrambenog sustava biskupske
tvrđe i kanoničkog naselja. Taj veliki
pothvat djelo je biskupa Aleksandra
Alagovića (na dužnosti od 1828.
do 1837.) i svjedočanstvo kulture
romantizma. Uređenje perivoja
i vrta južno od biskupske palače
pridali su gornjoj Vlaškoj jedini
prostor koji u cijelom uzduženom
naselju ima značaj trga. Na tom
malenom trgu dominira klasicis-
tički obelisk postavljen 1835., a
arhitektonski trg određuju također kla-
sicističke gradnje u Vlaškoj: Orfanotrofij,
starija kapela sv. Martina s novim župnim
dvorom sv. Petra, kuća grofa Draškovića,
poznato svratište zvano "Sidro" po liku u
grbu, istočni portal nadbiskupskog vrta s
vratarskom kućicom, najposlije istočno
krilo biskupske palače s pročeljem prema
perivoju, sagrađeno u to doba. To je jedan
od najskladnijih urbanih ambijenata Za-
greba iz prve polovine 19. stoljeća.
Promjene potiču građani zabrinuti
za razvoj vlaškoulične općine. Svijest o
izolaciji nedvosmisleno izražava zahtjev
Vlaškouličanaca da se na Ribnjaku uredi
lokalno tržište, budući da se središnje
stočno sajmište premješta s Trga N. Š.
Zrinskoga na današnji Trg maršala Tita,
tada daleku periferiju. Tristo građana
potpisalo je 1870. molbu nadbiskupu Jo-
sipu pl. Mihaloviću da ustupi dio nadbis-
kupskog perivoja za trg na kojem bi se
tržila stoka i roba s kola. Opis mjesta ima
izuzetnu kulturno-povijesnu vrijednost,
jer podsjeća na gotovo nedokumentiranu
situaciju čak prije uređenja perivoja i tri-
desetak godina kasnije, kada je perivoj već
bio zapušten.
Pogled na istočni portal biskupskog vrta
s obeliskom i na katedralu, oko 1870.
Foto: Ivan Standl
5
 "Taj cieli prostor kao mlaka – Ribnjak
zvana, bila je njekoč sveobće dobro okoliš-
njih žiteljah, koji su ondje napušćali kupati
se svoju živad, pače i svoje konje prali i
pasli... U tom su nadbiskupskom vrtu, koj
je radi poljepšanja ulice dao blažene uspo-
mene biskup Alagović godine 1836. zidom
obkoliti i urediti, nalazi se i danas mlaka
dosta velika i nimalo uredjena, koja nije
ribnjak, jer u njoj ribah nije ni bilo, niti
odgovara u ikojem smislu onoj sversi, za
koju je ondje prepuštena; usuprot ona je
na veliki pokaz okolišnih stanovnikom ne
samo zato, što jih kreketanje nebrojenih
žabah, kojim jedini stan je u toj bari,
neugodno muči, nego i zato što se ljeti iz
one bare diže smrad neugodan i susjedom i
šetaocem u bašći samoj." Otvaranjem trga
"oživjele bi i pomogle se odmah okolišne
ulice, poimence gornja laška ulica, oba
Ribnjaka i dolnja Nova Ves, gornji Potok
i Opatovina, koje su sada, pošto je sva
trgovina nagnula u dolnji prediel grada
Zagreba, posve tihe i bojati se je, da će ih
s vremenom posve nestati, ako jim nebude
prometne pomoći."
Trg bi, misle građani, potaknuo iz-
gradnju i pridonio "poljepšanju" predjela,
a uredio bi se iz zaklade koju ju je biskup
Vrhovac ustanovio 1827. godine za opće
dobro Vlaške ulice. Gradskoj skupštini
Foto: J. Dubski
6
žitelji Laške ulice podnose molbu da nad-
biskupu preporuči njihov zahtjev.
No gradsko zastupstvo na tu molbu
i nadbiskupov službeni upit je li trg po-
treban odgovara negativno. Ali za dvije
godine zbiva se obrat. Gradska uprava
upućuje nadbiskupu Mihaloviću molbu
da joj isti onaj prostor što ga su za trg
zatražili građani Vlaške ulice ustupi za
gradnju škole koju bi pohađali učenici
povijesnih četvrti, Kaptola, Nove Vesi i
Vlaške ulice. Mjesto je pogodno za školu
zato što tu nema "kavanah i drugih zlih
mjestah", daleko je od "tržne halabuke i
vojničkih vježbah" i zdravo je zbog "gorske
struje frižkoga zraka", a sam je "Ribnjak je
gotovo središte bivših trijuh obćinah".
Nadbiskup Mihalović odlučuje ustu-
piti zatraženi dio perivoja na temelju ugo-
vora u kojem se precizno utvrđuju obveze
grada. Perivoj bi se zatvorio za javnost,
Godine 1878. ribnjački
trg dobiva ime
Nadbiskupski i uvršten je
među dnevna tržišta
Nadbiskupski trg, 1895. Tornjevi katedrale dovršeni su
ali bi i dalje ostao šetalištem "odličnijem
obćinstvu". Od obeliska do stuba na Kal-
variju u sredini Ribnjaku uredila bi se
ulica. Drveće na ustupljenom prostoru
ostalo bi vlasništvom kardinala s time da
gradu ipak ustupi "po koje ljepše grmovlje",
a "krasna stabla visoka" sačuvala bi se i
ogradila. Škola bi bila uz novu ulicu, s
pročeljem prema Vlaškoj, ispred nje ne
smije se ništa graditi, a ni urediti dječje
igralište da ne smeta konzistorijalnim
uredima. No škola nije sagrađena na
predviđenu mjestu, nego na Kaptolu, na
mjestu prebendarske kurije pokraj gornjih
kaptolskih vrata, porušenih 1876. nepo-
sredno prije gradnje škole.
I dok se ustupljeni prostor na Ribnja-
ku godinama, sporo i nedostatno uređuje
ipak za trg, Vlaška ulica, kao i Kaptol
bilježe tek gubljenje povijesne supstance.
Godine 1875. oluja je srušila obelisk,
svjedočanstvo kratkotrajne kulture bider-
majera. Nadbiskup Mihalović naručio je
ekspertizu o stanju obeliska s namjerom
da ga obnovi, ali ona je bila negativna, a
nadbiskupu je preporučeno da se izradi
kopija, a u podnožju uredi javni zdenac.
Tako bi se "historički spomenik obeliska
uzdržao, te bi se s njim znamenita korist
skopčala." Ni to nije ostvareno, a obelisk
je ubrzo uklonjen. Njegov trg ostao je
do druge galerije.
tek proširenim raskršćem. Iste godine
porušena je na Kaptolu i stara vijećnica – Gornja Vlaška ulica, 1901. Kuće na mjestu buduće
u ime modernizacije. Palmotićeve ulice i bloka sa zgradom Pošte.

Igralište umjesto sajmišta

Godine 1878. ribnjački trg dobiva ime
Nadbiskupski, prema perivoju. Uvršten je
među dnevna tržišta gdje se prodaje "roba
na kolih i gonjena marha" te lončarska
roba. Tu se posluje radnim danima do 13
sati, za blagdana do 9 sati, a uoči blagdana
do večeri. I tako je napokon ostvarena
želja Vlaškouličanaca iz 1870. godine. Ali
ubrzo se javljaju glasovi nezadovoljstva
s Nadbiskupskim trgom. Zapušten je,
nema hodnika, cesta se slabo posipava, a
"niti se na njemu trguje, niti inače čemu
služi". Veliko donjogradsko sajmište (na
današnjem Trgu maršala Tita) potvrdilo
se kao središnje i odvuklo je promet
sa svih ostalih trgova na kojima su bila
tržišta. Pusti trg služi uglavnom kao
komunalno stovarište šljunka kojim se
posipavaju ceste, izgleda "zanemaren kao
u najzabitnijem selu". Stoga se predlaže
da se uredi kao "šetalište za djecu, kad
već nije za trgovinu sgodan." No tek
petnaestak godina poslije, 1886. godine,
donosi se odluka da se doista preuredi.
"Taj trg, na najboljem gorskom i suhom
zraku, kao da je od Boga i prirode op-
redieljen za šetalištni perivoj i za igralište
djeci, samo treba pomoći mu nasadi."
Gradsko poglavarstvo upućuje kardi-
nalu Mihaloviću dopis s prijedlogom da se
preinači ugovor iz 1873. o ustupu perivoja
za školu. Pošto se odustalo od škole, mjes-
to se pokazalo "nesgodno za tržište" i po-
stalo "pravim trkalištem igrajuće i vičuće
dječurlije", koja ga je posvojila jer je susjed-
ni perivoj i nadalje ostao zatvoren osim za
"odličnije pučanstvo". Ono očito nije navra-
ćalo u perivoj, a on ostao "sijelo klateži".
Kardinal Josip pl. Mihalović prihvatit
će blagonaklono poput svojih prethod-
nika, zagrebačkih nadbiskupa, i tu pro-
mjenu i odlučiti da financira uređenje
igrališta. Projekt je izradio Milan Lenuci,
tada još gradski inženjer, a uskoro glavni
zagrebački urbanist. Posrijedi je skver s
paviljonom u sredini, fontanom na juž-
nom dijelu i drvoredima duž staza i oboda.
Putovi bi bili nasuti sipinom, postavile bi
se hrastove klupe bez naslona za djecu i
s naslonima za odrasle, a paviljon bi bio
od drva, na zidanom podnožju, pokrit
limom, "ukusno izradjen... sav bojadisan".
Trg je iduće godine uređen: zasađena
Foto: Rudolf Mosinger
su stabla i postavljene klupe. O paviljonu
i ostaloj opremi nema vijesti. Po zamisli
tipološki pripada urbanim igralištima,
spoju otvorenog i zatvorenog trga, koji su
popularni poglavito u Engleskoj, dok su u
Europi tada bili rijetki. Prema teoretičaru
gradogradnje, Josephu Stübbenu "trgovi
za zabavu gradske mladeži od izuzetne
su vrijednosti". Nije izvjesno je li ih Le-
nuci poznavao, no njegov je projekt svje-
dočanstvo tadašnje zagrebačke urbanis-
tičke kulture i ujedno jedini veći zahvat na
području vlaškoulične općine do kraja 19.
stoljeća.
Nestade stara Vlaška...
Promjene se pripremaju od 1893. go-
dine, kad napokon počinje gradnja kana-
lizacije. Premještanjem potoka Medveš-
čaka u ribnjačku dolinu steći će se uvjeti
za regulaciju i potom razvoj područ-
ja istočno od Jelačićeva trga, poglavito
Vlaške ulice. Inicijalna studija iz ožujka
1893. godine najavljuje velike rekonstruk-
cijske zahvate u Vlaškoj ulici, na Kaptolu
i Dolcu, u kojima gotovo nestaje njihova
urbanistička struktura i građevna sup-
stanca. Realizacija počinje tek nakon
premještanja potoka Medveščaka 1898.
godine. Godine 1900. počinje otkup ku-
ća u gornjoj Vlaškoj ulici, a njihovo ru-
šenje iduće godine. Zahvaljujući odluci
Gradskog poglavarstva da kuće nepo-
sredno prije rušenja "za spomen na stari
Zagreb" fotografira najodličniji zagrebački
fotograf Rudolf Mosinger, zabilježen je
malogradski ambijent i slika urbane, a
nadasve socijalne posebnosti stare Vlaš-
ke. "Nestade jednog od najstarijih grad-
skih prediela, koji je Zagrepčanima proš-
log stoljeća bio dobro poznat sa svoje
'biele ruže', odnosno gostionice 'K zlatnoj
košarici' i 'medičarskog podruma'". Pošto
je 1904. godine na novom bloku, s pro-
čeljem u Jurišićevoj ulici sagrađena zgrada
Pošte, na javnoj su dražbi prodane četiri
od šest parcela, predviđenih za gradnju
stambenih višekatnica.
Stube na Šalatu
Tranformacija je zahvatila i ulicu
Ribnjak ispod koje je novo korito potoka
Medveščaka. Za to novo korito i regu-
laciju Ribnjaka nadbiskup Juraj Posilović
besplatno je ustupio dio nadbiskupskog
perivoja. Njegova ograda duž Ribnjaka
bila je porušena, a Grad imao obvezu
sagraditi novu. Nakon burne rasprave
odlučeno je da se sagradi skupa ograda
"s ukusnom gvozdenom konstrukcijom".
"Ribnjak s perivojem će biti jedan od naj-

7
 Omiljena gostionica "K
bieloj ruži", poslije "K zlatnoj
košarici", s kovačnicom, na
nadbiskupovom posjedu na
uglu gornje Vlaške i Ružične/
Kurelčeve ulice, 1901.
ljepših priedjela grada Zagreba, te će svra-
titi pozornost stranaca. S toga ne valja
prigodom riešavanja ovoga pitanja pustiti
s vida poljepšanje grada."
Ubrzo će se ostvarivati optimističke
prognoze o Ribnjaku. Javit će se interes za
zamjenu starih jednokatnica i izgradnju
novih kuća, odnosno parcelaciju posjeda
duž sjeverne strane, prema Šalati. Propis
za izgradnju na Ribnjaku iz 1904. godine s
preciznim odredbama o načinu i tipovima
izgradnje omogućuje njegovu pretvorbu u
visokovrijednu rezindencijalnu sredinu s
vilama okruženim vrtovima, jedinstvene
doživljajne vrijednosti koju pružaju velik
perivoj i skver na njegovu kraju.
Povijest Nadbiskupskog trga dijelom
je povezana s urbanizacijom dotad ne-
dirnutog ladanjskog područja Kalvarij-
skog brijega, odnosno Šalate. U drugoj
polovini 19. stoljeća izneseno je pregršt
Avionska snimka područja sjeverno i južno
od Vlaške ulice, oko 1930.
U prvom planu pravilni blokovi istočno i
zapadno od Draškovićeve ulice; u drugom
križanje Vlaške, Draškovićeve i Šoštarićeve
ulice, početak Ribnjaka i Langov trg;
u trećem planu dio zaravni Šalate s
gradilištem klinika. Ribnjak je izgrađen,
dok Novakova još nije. Desno (s istoka)
Vončinina ulica, glavni kolni prilaz Šalati.
Foto: Rudolf Mosinger
planova. Najprije, da se tu uredi središ-
nje groblje, potom sagradi bolnica i ure-
de javni perivoj i igralište za djecu, pa
da se podigne velika vojarna, napokon i
radničko naselje. Ideja o bolničkom kom-
pleksu obnavlja se 1894. godine i počinje
obistinjavati 1905. godine, iz koje potječu
prve urbanističke studije za Šalatu. Nacrt
velikog bolničkog kompleksa izrađen je
1908. godine, a iduće je započela izgrad-
nja prijamnog paviljona bolnice i glavne
prilazne ceste. No ubrzo se Šalata namje-
njuje školama, ali i to je bila tek epizoda.
Školske su zgrada za vrijeme Prvog svjet-
skog rata predane na korištenje vojsci, a
osnutkom Medicinskog fakulteta 1917.
godine Šalata je ponovno i zastalno pre-
dana zdravstvu.
Zahvaljujući školi, još 1914. godine
izgrađene su stube na Šalatu i uređena je
pjaceta na početku stuba. Bila je to po-
sljednja urbanistička intervencija u oko-
lišu Nadbiskupskog trga. Stubama je
kasnije, godine 1921. monumentalni ka-
rakter pridao Hugo Ehrlich u sklopu pro-
jekta za zgradu Slavenske banke, ne za-
tirući memoriju. Od 1928. trg nosi ime
biskupa Josipa Langa.
Odbačena baština
U dinamičnim mijenama svog nepo-
srednog okoliša i šireg urbanog područja,
Nadbiskupski trg odijelio se od Vicusa
Latinoruma. Njegova je povijest od po-
četka tijesno povezana s velikim nadbis-
kupskim perivojem, opjevanim u bider-
majeru, nostalgično zazivanim u drugoj
polovini 19. stoljeća i obnovljenim kas-
nije, u drugoj polovini 20. stoljeća. Trg
je s vremenom izgubio svoju funkciju, ali
je ipak mogao ostati odmorištem za pje-
šake ili prizorom na putu iz središta grada
do rezidencijalnih predjela u ribnjačkoj i
ksaverskoj dolini. Drugim riječima, svoje-
vrsni višak vrijednosti.
Kakav je bio i što je značio prije nego
što je postao suvišnim i neželjenim, do-
čarava informacija iz Narodnih novina,
7. kolovoza 1895. "Danas u jutro postav-
ljeno je na nadbiskupskom trgu 20 ma-
lih gnjezdah za ptice pjevice od strane
družtva za zaštitu životinjah." I doista,
unatoč odavno nestalim gnijezdima, za-
gušnoj buci prometa i muvanju auto-
mobila oko garaže i crpke, ptice pjevice
tu borave nadalje i čuju se u rijetkim
trenucima tišine.