Po Ilici gori i dol do Zemaljske umobolnice za širi

regionalni opseg
Zagreb - Ilica (2/2) - Donja Ilica
„Ilica kao glavna kucavica Harmice privažala je život iz zapadnih sela zagrebačke
okoline, prilazilo je cielo Zagorje, Medjimurje i Štajer.“ (1892.)

U Ilici je rođen Vatroslav Lisinski, u njoj su bili prva Hrvatska tvornica baterija i prvi
Zagrebački aerodrom. Kroz Ilicu se odlazilo, preko potoka Črnomerec i potoka
Vrapčak u Stenjevcu, u „Hrvatsku Akademiju“ kako A.G. Matoš naziva „Zemaljsku
umobolnicu za opseg Kraljevine Hrvatske i Slavonije“ izgrađenu na dalekoj periferiji
grada 1879. godine.

2011.

1863. – Ilica je rasvijetljena plinskim svjetiljkama, a 1907. „5.

studenoga oko 18 sati, su se jedna za drugom palile električne
plamenke od Frankopanske preko Ilice, Trga bana Jelačića do
Praške i Zrinjevca.“

1891. – postavljen je spomenik Andriji Kačiću-Miošiću

 1928.
Na temeljima ove kuće je do 1810. bila omanja
kuća grofa Pejačevića koju je u proljeće te godine
kupio Andrija Fuchs „koji se rodio u blizini Novog
Mjesta u Kranjskoj i preselio u Zagreb i ovdje
uredio trgovinu konjima i tovljenim, rogatim
blagom, koje je smjestio u golemo dvorište.
U toj se kući rodio Andriji sin Ignac, kojega su zvali
„Naci“, koji se kao pravnik i filozof na njemačkim
dokumentima podpisivao kao Ignatz Fuchs, dok se
je pohrvatio u „Vatroslav Lisinski“, pod kojim je
imenom mukotrpno živio i jadan život svršio.“
 2011.
Spomen ploča na pročelju iznad haustora (veže):
„Ovdje je stajala kuća u kojoj se rodio hrvatski
glazbotvorac Vatroslav Lisinski (8. VII. 1819. – 31.
V. 1854.) Ovu spomen ploču postavilo mu je o 100
godišnjici rodjenja hrv. pjevačko društvo „Kolo“. U
Zagrebu 1919.“
Ali danas
u Zagrebu je Vatroslav Lisinski jugoslavenski
kompozitor! ??????
1895. „Kavana Bauer“ na uglu Ilice i Frankopanske ulice
 2011.

Unutrašnjost „Kavane Bauer“ s oslikanim zidovima

i biljarskim stolovima (sve ondašnje zagrebačke
kavane imaju barem jedan biljarski stol).
1893.

Prije gotovo 200 godina na uglu Ilice i Frankopanske ulice, u

nekada posljednjoj zidanoj prizemnici na južnoj strani Gornje
Ilice, otvorena je mesnica. Prvi vlasnik bio je kobasičar Zellner,
poslije njega Angerer, kojega je naslijedio Neidhart, a ovoga
Rabus (moja majka još i danas govori „da su kod Rabusa bile
najbolje hrenovke i jegervuršt u Zagrebu“).

Mesnica Rabus je i poslije 1945. godine nastavila s radom, prvo

kao „Sljeme“, zatim „Gavrilović“, a tek nedavno je u njoj
uređena prodavaonica „Konzum“.
2011.
 1908.
Oporba ni u ono vrijeme nije lako mogla do
Markova trga: žandari na uglu Ilice i Frankopanske.
Politički burna 1908. počela je velikim prosvjedom
povodom dolaska baruna Raucha u Zagreb.
Ispred „Hotela Royal“

2011.
 1938.

Na mjestu zgrade „Matice hrvatskih obrtnika" nalazila se „Prva Hrvatska tvornica za

elektroindustriju" (od 1907.) u kojoj su Ivan Paspa i njegovi sinovi proizvodili plosnate
baterije od 4,5 volta (početak tvornice baterija „Croatia") s nalijepljenom slikom
Šestinčanke u narodnoj nošnji.

Paspa je već 1896. imao u Dugoj ulici (danas Radićevoj) prvu elektro-radionicu u
Zagrebu.
Prva zagrebačka Munjara (električna centrala) proradila je 1907. godine.

2011.

Matica hrvatskih obrtnika (Ilica 49) – „Ovaj dom podigoše

svjesni i složni hrvatski obrtnici sebi na čast (i) svome narodu
na slavu godine 1938., a sve radove izvedoše vrijedni hrvatski
poduzetnici i obrtnici.“

„Godine 1368. bilo je na Griču (Gornji grad, op.a.) 87 raznih

majstora medju svima 41 postolar, 11 kovača, toliko mesara i 8
ribara, koji sviedoče, da se mnogo mesa trošilo odnosno dobro
živjelo.“

Malokoji prolaznik uoči na „Matici“ prelijepe balkonske reljefe

izvedene u obliku simbola različitih obrta, među kojima su i oni
kojih danas više nema.
Od negdašnjih dućana zagrebačkih obrtnika u predvorju
„Matice“ opstali su do danas kišobranar Cerovečki
(utemeljen 1938.), fotograf Mjeda/Rex (utemeljen 1938.)
i krznar Dvoravić (utemeljen 1938.).
„Kako u staro doba ne bijaše u Zagrebu tvornica,
izradjivali su majstori robu svojom rukom sami ili uz
jednoga ili dva pomoćnika. Bilo je za onda majstora,
kojih danas više nema, jer su ih iztisnule tvornice ili
vrieme.
Za stručnu poduku u obrtih ustrojena je g. 1882. Obrtna
škola u Zagrebu. U prviji razdjel primaju se naučnici koji
su navršili 12, a nisu prekoračili 15. godinu, i koji su
dobrim uspjehom svršili bar nižu pučku školu. Obuka je
teoretična i praktična i traje 4 godine, a naučnici koji
nauku dobrim uspjehom svrše, dobivaju svjedočbu za
obrtne pomočnike (djetiće, kalfe).“ (1891.)
I u dvije kuće do „Matice“ (Ilica 51 i 53) nalazimo tri
obrtničke radionice koje još uvijek odolijevaju naletu
globalizacije: staklarnica obitelji Marković (utemeljena
1919.), brusionica noževa i škara Strašek (utemeljena
1940.) i šuster/postolar Bočak (utemeljena 1933.) kod
kojeg se i danas mogu kupiti najbolje ručno izrađene
muške cipele u Zagrebu (dućan se nalazi u
haustoru/veži ispod balkona na gornjoj fotografiji).
1938.
 2011.

1898. Ilički plac (današnji Britanski trg)

 1911.
1908. - postavljena tramvajska čekaonica s javnim
zahodom
1909. - Ilički trg promijenio ime u Trg Ladislava
grofa Pejačevića, a 1946. u Britanski trg („Amerika
i Engleska bit će zemlja proleterska“)
1928.
1928. - preuređen južni rub trga: novi javni zahod,
tramvajska čekaonica s trafikom i telefonskom
govornicom, te ura na stupu. Izgrađena je kuća
braće Gross u kojoj se danas na uglu Ilice i trga
nalazi prodavaonica „Konzum“.
2011.
1898. (crkvica Sv. Roka na brijegu iznad trga)
1860 - 1886. je na površini trga bila tvornica
parketa s parnom pilom i tvornička bravarska
radionica.
1888. - trg je pošljunčan i posađen je drvored.
1891. - otvorena tržnica, ali u početku samo za
pernatu živinu.
1892. – nadsvođen je potok Kraljevec (spominje se
prvi put 1328. godine) na središnjem dijelu trga.
1905.

2011.
2011. Crkvica sv. Roka na Rokovom perivoju
„Penezna gorica“ ili „Gradečka gmajna“,
srednjovjekovni naziv brijega iznad današnje Ilice i
Britanskog trga, na kojem se nekada nalazio izvor
potoka Ilica, a danas Rokov perivoj. Na brijegu je
1655. podignuta kapelica Sv. Roka, zaštitnika od
kuge.
Oko nje se raširilo katoličko groblje, a od 1811. tu
su doseljeni Židovi uredili i prvo izraelitsko groblje
u Zagrebu.
Na Rokovom groblju pokopan je i Vatroslav
Lisinski (+1854.). Groblje je napušteno nakon
otvaranja središnjeg gradskog groblja na Mirogoju,
6. studenoga 1876.
1908.

2011.
1907.

2011.
1899.

Domobranska vojarna izgrađena je 1899., a 1930. velika

eksplozija streljiva u krugu vojarne teško je oštetila i crkvu na
Sv. Duhu.

2011. „Sveučilišni kampus Hrvatskoga katoličkog sveučilišta“

1910.
1905. – početak gradnje Topničke vojarne u
Črnomercu;
1909. – Ilica dosegla do Črnomerca, zapadne
granice grada;
1910. - produžena je tramvajska pruga od
Vodovodne do Črnomerca; Mitnica kod Topničke
vojarne će sljedećih godina biti premještena
stotinjak metara zapadno na potok Črnomerec.
2011.

1928.
1928.
Tramvaji još voze s vratima prilagođenim i za lijevu
vožnju (Odluka o vožnji desnom stranom stupila je
na snagu 1. siječnja 1926.)
1936. Mitnica na potoku Črnomerec
2011.
 1. Potok Črnomerec
„Kad je prilikom elektrifikacije 1910.
godine, tramvajska pruga produžena
do Črnomerca, tamo je, kod mitnice ili
„malte", Ilica završavala, a preko
črnomeračkoga potoka bila je
Kustošija.“ (B.Špoljarić, Stari Zagreb
od vugla do vugla, Zagreb 2008.)
Izvor: Portal Hrvatskoga kulturnog
vijeća, Ljubomir Škrinjar