LABUĐA IGRA

Jutro je oblačno, sivkastoplavo. Prvo je to hladnije jutro nakon

dugo vremena. Mar se taman počeo buditi. Njegovo se bijelo
perje malkice nakostriješilo. Osjeda da se ljetu polako, ali
sigurno, bliži kraj. Izvuče kljun iz topline krila te ga podigne
uvis ispravivši svoj dugi, bijeli vrat. Pogleda oko sebe. Ne vidi nikoga, samo mirnu površinu
jezera. Zagnjuri glavicu pod površinu vode kako bi se razbudio. Oko njega zaplešu krugovi. S
izronom uvis razbaca stotine iskričavih kapljica. Godi mu hladnoda vode. Dan de biti topao
stoga valja malo uživati u osvježenju.
- Mar! Mar! Napokon si se probudio! - veselo mu priđe prijateljica.
- Dobro jutro, Kari! - nasmiješi se Mar.
- Jesi li spreman? - upita Kari.
- Spreman za što? - začudi se Mar.
- Za doručak! - usklikne Kari, a njena glava u sekundi nestane pod vodom. Mar je sada gledao
u njen repid. Kari je uvijek prštala energijom, čak i u rano jutro. Ubrzo je izronila i po kljunu
premetala nekakvu podvodnu biljčicu koju je dohvatila.
- A ti nisi gladan? - upitala ga je još uvijek žvačudi. Pogled joj je vrludao naokolo. Više nisu bili
sami. Na doručak su pristigli i drugi labudovi. Jezero se mreškalo dok su grupice bijelih ptica
zaranjale i izranjale sa zelenim busenčidima. Mar im se pridružio.
- Mogli bismo danas gledati lopoče na drugom kraju jezera, što
kažeš? - Kari je planirala ostatak dana.
- Jučer smo gledali lopoče - nadovezao se Mar, pomalo
nezadovoljno.
- Možemo onda ploviti obalom i promatrati ljude. To dugo
nismo.
- Samo ako nedeš jesti kruh koji ti dobace. Znaš da ti od toga bude loše.
- Obedavam! - prisegla je Kari i zagnjurila glavu pod vodu kako bi dohvatila novi zalogaj, a
zatim je zaplivala prema plidaku. Mar je hvatao njen tempo.
- Ove još nismo vidjeli! - uzbuđeno je komentirala dok je sve brže i brže lamatala nožicama,
svojim propelerima, pod vodom. Odjednom je raširila krila. Mar je znao što slijedi. Kari se,
klepedudi krilima i izdižudi vrat uvis zaletjela u plidak. Poput kakve brodice glatko je klizila
vodom i sjurila se među djecu i odrasle koji su se na obali zabavljali bacanjem kamenčida,

pricazatebe.com
trčanjem i pričom. Kad su ugledali bijelu labudicu kako žustro pliva prema njima, raširenih
krila i uzdignute glave, brže-bolje su pobjegli što dalje od vode. Kari se smijala.
- Hahaaa, pogledaj ih, Mar! Uvijek padnu na štos!
- Pusti ih, Kari. Znaš da te se boje. Njima ovo nije zabavno - rekao je Mar, suzdržavajudi
smijeh.
- Ma još samo malo, a onda idemo dalje - reče Kari i još nekoliko puta zaklepede krilima.
- Mora se znati tko je ovdje gazda! - dobaci veselo i otpliva. Mar je ostao još koji trenutak
promatrati zbunjene ljude koji su se nepovjerljivo približavali jezeru. Uzburkana se voda
primirila i u njoj je sada jasno mogao vidjeti zrake sunca kako izbijaju između oblaka. Osjeda
njihovu toplinu na svojim krilima. Oh, kada bi je barem mogao upiti i sačuvati za hladnije
dane! Pogledom je potražio Kari i, pratedi trag na vodi koji je ostavljala iza sebe, zaplivao za
njom. - Tko zna što li de još smisliti ova šašava labudica?- pitao se. - Što god bilo, ne želim to
propustiti!

pricazatebe.com