Dragi dnevniče,

današnji mi je dan bio fantastičan. Nemam riječi kojima bih

opisao kako se trenutno osjedam. Sav treperim od srede! Počnimo
redom jer želim zapisati i sjedati se svakog trenutka ovog sjajnog dana.

Ujutro sam ustao prije negoli se oglasila budilica. Možeš li to zamisliti? Ne sjedam se kada mi se to
posljednji put dogodilo. Ustanem tako ja, naspavan, nešto prije 7 sati. Odlazim u kuhinju, a kad tamo
doručak, ved poslužen stoji na kuhinjskom stolu. Tata je jutros odlučio bratu i meni ispedi palačinke s
čokoladom. Njih dvojica ved su sjedili za stolom. Čekalo se samo mene. Stigao sam u pravi čas! Mmm,
mljac! Dan ne samo da je započeo savršenim doručkom nego se nastavio savršenim prijedlogom.

- Ako se slažete, danas bih otišao do Crikvenice. S vama, naravno. Kupanje i sladoled! - predložio je
tata. Brat i ja smo se u nevjerici pogledali, veselo kimnuli glavama, brzo smazali zadnje zalogaje palačinki i
otrčali u svoju sobu pronadi ručnike za plažu i kupade gade. Bez njih se ne ide na more. Pripremili smo i dva
napuhanca i japanke. Tata je razmišljao praktičnije pa je u ruksak spremio par sendviča, tri velike boce vode
i kremu za sunčanje. Sjeli smo u naš plavi autid, zavezali pojaseve, uključili radio i krenuli. Dugo nisam bio
na moru, međutim nikada na moru nisam bio u rujnu. Veselio sam se, stoga, doživjeti početak jeseni na
obali. A jesen je bila na putu. Kako ovdje, tako je i u Crikvenici bilo očito da se priroda polako, ali sigurno,
mijenja. More je bilo nešto hladnije no što sam očekivao, no i dalje dovoljno toplo. Na plaži je bio izazov
pronadi mjesta za naše ručnike. Izgleda da je svima teško ljetu redi zbogom.

Brat i ja nismo izlazili iz mora. Utrke u plivanju, držanju daha, veslanju na napuhancima...
Povremeno bi nam se i tata pridružio, ali češde je na obali čitao knjigu, rješavao križaljke i gledao nas
dvojicu kako se igramo. Svi smo guštali. Lijepo je meni i kupanje u zagrebačkim bazenima, ali more je more.
Sol, kamenčidi i ribice. Ručali smo kasnije na terasi jednog restorana, slušali šum valova, razgovarali, pričali
viceve... Bio sam jako sretan.

Još sam uvijek sretan! Toliko da od srede ne mogu ni zaspati, iako sam neopisivo umoran. Sviđa mi
se taj osjedaj. Zato du ved sutra probati nagovoriti tatu da sljededi vikend ponovno otputujemo negdje.
Ovoga puta ne moramo na obalu. Čuo sam da se i u unutrašnjosti mogu pronadi kojekakva zanimljiva
odredišta. Posebice me privlače dvorci i volio bih posjetiti barem jedan. Ali o tome du razmišljati sutra. Sad
mi se ved zijeva...