Tema: Opis dinamičnih zbivanja u prirodi

Posjeta mojoj neni

Moja najdraža sjećanja vežu se za posjete mojoj neni na selu. Kada god bi moji roditelji
spomenuli da negdje u sedmičnom rasporedu ima i odlazak njoj, moj brat i ja bi skakli od sreće.
Međutim, u tom lancu srećnih trenutaka postojala su i neka manje sretna, šta više potresna za nas
kao djecu.

Kratki proljetni raspust je velika radost za školarce i nama je bila želja da ga provedemo kod
naših najmilijih. Spakovali smo naše stvari, i otac nas je odvezao do nene. Ona nas je dočekala
raširenih ruku u svom skromnom domu punom topline. Voljela je posjete jer je bila sama,
posebno dječiju graju koja će razbiti njenu samoću. Uživali smo u divnom vremenu u prelijepoj,
raznim cvijećem ukrašenoj, bašti naše nene. Ona nam je na tacni donijela razne slatkiše i domaći
sok od drijenaka. Zrak je bio svjež i do podneva se nigdje nije nazirao nijedan taman oblak. Dok
nije otkucalo 13 sati, kada je odjednom, do prije čas potpuno plavo nebo, prekrila gomila crnih i
tmurnih oblaka. Iza brda je hućala kiša koja se približavala našem raju u malom. Bili smo tužni
jer se naše uživanje u divnom aprilskom vremenu naglo prekinulo. Pomogli smo neni da što prije
unese stvari u kuhinju i da zaštiti stolice i složi ih unutar šadrvana. Pljusak nas je brzo sustigao
tako da smo mokri pritrčali kućnoj peći da se ugrijemo. Mislili smo da će to biti samo
kratkotrajni pljusak, međutim to je bila nemilosrdna bujica koja je padala sa neba. Jezivo je
odzvanjala od kućne oluke i vjetar je nanosio udarajući u prozore. Činilo se kao da nikada neće
prestati. Sati su prolazili, a ona je i dalje padala istom silinom. Bilo je prestravljujuće u toj mjeri
da se brat sakrio ispod debele deke da ne sluša tu huku i spoj raznih zvukova koji su bili kao iz
najstrašnijih filmova. Vodostaj rijeke Krivaje je već bio izrazito povećan i neka naselja su bila
poplavljena. Razmišljali smo kako smo sretni tako u našem selu koje nije blizu rijeke i ne mogu
nam poplave nauditi. Ali prerano smo se radovali. Kada se kiša počela u manjoj mjeri stišavati,
desila se jedna strahota gora od same poplave. Osjetili smo da se zemlja počela potresati i istrčali
smo vani. Pred nama strašna scena kako se čitavo jedno brdo poneseno klizištem spušta u dolinu
noseći sa sobom drveće i sve što mu se nalazilo na putu. Kao jedna ogromna zemljana lavina
koja guta sve pred sobom sa neopisivim zvukom koja je pratila čitav taj prizor. Mislim da do
kraja svog života neću vidjeti nešto u čemu je više prikazana silina prirode i njena moć da
prikaže koliko je čovjek zapravo slab u dvoboju sa njom.