Biljeke o piscu: Eshil se rodio u Eleuzini blizu Atene oko 525. godine prije Krista, u uglednoj eupatridskoj obitelji.

Ved se kao mladid ogledao u tragikim natjecanjima. Prema Parskoj kronici prvi put je pobijedio u dramskom natjecanju godine 484. pr. K. , a 472. god. pr. K. dobio je prvu nagradu tetralogijom od koje je sauvana samo drama Perzijanci. Tri puta boravio je na Siciliji i na dvoru sirakukog tiranina Hijerona prikazao je dramu Etnjanke sastavljenu za proslavu grada Etne, koji je utemeljio Hijeron. Umro je u Geli na Siciliji, gdje je i pokopan 456. god. pr. K. Na njegov grob hodoastili su poklonici njegove umjetnosti, a Atenjani ga osobito poastie odredbom kojom se svakome doputa da se moe pojavljivati na tragikim natjecanjima s njegovim tragedijama.

U povijesti helenske knjievnosti najstariji od tri velikana tragikog pjesnitva zauzima osobito mjesto. Eshil nije samo obian promatra povijesnih zbivanja kroz koja prolazi njegov narod u prvim desetljedima petog stoljeda pr. K., nego je i aktivni sudionik u njima. Istakao se osobitom hrabrodu kao borac u presudnim bitkama kod Maratona, Salamine i Plateje u kojima je njegov narod u borbi protiv perzijskog osvajaa obranio slobodu i nezavisnost. To je u Heladi razdoblje narodnog oduevljenja i iskrenog domoljublja. Kao stvaralaki genij velike snage, Eshil otkriva kroz likove svojih tragedija povijesni sadraj tog presudnog razdoblja. On je pjesnik atenske demokracije, a grandiozni likovi njegovih drama odgovaraju maratonsko-salamnijskoj herojskoj epohi. Unaprijedio je dramsku umjetnost usavrivi dramsku tehniku. Uveo je u igru drugog glumca i time pojaao dramski element tragedije proirujudi dijalog na raun korskih pjesama. O toj njegovoj novini s priznanjem govori i Aristotel u Poetici. Tako je od prvobitno lirske kantate stvorio pravu dramu i postao ocem tragedije. Dotjerao je sceneriju i opremu. Bio je uitelj kora i glumaca, sastavljao je melodije za korske pjesme i plesne figure, a u poetku kazaline tragedije bio je i glumac. Od mlaeg suvremenika Sofokla preuzeo je uvoenje tredeg glumca u igru. Grau za tragedije uzima iz mitologije, tj. iz pria o bogovima i herojima. Tragedije ralanjuju ljudsku sudbinu nad kojom lebde sreda i nesreda. Tom oprekom upravlja mudro naelo boanske pravde koja kroz trpnju upuduje ljude da se pokore vjenim zakonima. To Eshilovo nauavanje ne moe se shvatiti ako gledamo na pojedinano djelo koje se odigrava pred naim oima, ved ga valja uklopiti na mjesto koje mu u slijedu zbivanja pripada. Postoji, naime, uzajamna odgovornost meu naratajima koji slijede jedan za drugim jer i djeca okajavaju krivice otaca. No te krivice ne prelaze s pokoljenja na pokoljenje tako da guraju u propast nevine, ved i potomci krivicama predaka pridruuju svoje krivice, koje postaju uzrokom njihovih tragedija. Prema tome ovjek sam sebi stvara sudbinu. Boanska se osveta pojavljuje tek kad je ovjek moralno okaljan. Eshilu se problem ivota ne zaustavlja na pojedincu nego zahvada obitelj, generacije i ak cijelu rasu. Zato sudbinu junaka ili itava roda najede prikazuje u tri tragedije. One ine sadrajnu i idejnu cjelinu organiku triologiju. Na nju se nadovezuje satirska drama iz istog mitolokog kruga. Zamisao triologije doputa pjesniku da u grandioznom troptihu razvije niz zbivanja i u cjelini prikae kako se od krivice kroz patnju dolazi do spoznaje.

U rukopisnoj tradiciji navodi se 79 naslova Eshilovih tragedija, a u Leksikonu Suda rije je o 90 drama. Od tog bogatog opusa sauvano je sedam tragedija i mnogo fragmenata izgubljenih drama. U novije vrijeme egipatski su papirusi iznijeli na vidjelo mnoge fragmente iz razliitih njegovih tragedija i satirskih drama. Najpoznatija Eshilova djela su: Perzijanci, Sedmorica protiv Tebe, Pribjegarke, Agamnenon, rtva na grobu i Eumenide. Temeljna problematika, koju Eshil razvija u prikazivanju ljudske osobnosti i patnje, sastoji se u tonom utvrivanju odnosa izmeu krivnje i kazne, izmeu boanske osvete i slobodne ljudske volje. Pjesnik vjeruje u boanske sile i njihovu neogranienu mod, vjeruje u punu zavisnost ovjeka o sudbini. Bogovi zadiru u ivot ovjeka i postaju osvetnici za prijestupe. Odgovornost ovjeka dosta je umanjena jer ga u akciji sputava nepobjediva sudbina. U triologiji autor analitiki razglaba u cjelini kako se od krivice kroz patnje dolazi do spoznaje. Duboko religiozan, Eshil nije mogao u prilikama svoga vremena posve otkriti revolucionarnu problematiku, snano zacrtanu u Prometeju, ali njegov strogi pogled na ivot temelji se na iskrenom i dubokom suosjedanju za ljudske patnje. To je poezija patnikog ovjeanstva, koje kroz svoje postupke i trpnje trai smisao i apsolutnu vrijednost. Tema: Tema ove tragedije je okovanje Prometeja i nagovjetanje njegove osvete Zeusu. Osnovna misao: Eshil poruuje ovjeanstvu da pravda, za kojom ljudi uvijek tee, nije sila koja postoji izvan ljudi i koja de odmah dodi na njihov poziv. Ona je u samim ljudima koji je mogu stvoriti i povedavati strpljivim uenjem najvie vrline mudre umjetnosti. Sadraj: Radnja se zbiva u brdskoj pustoi na kraju svijeta, uz obale Okeana. Kraj je povrno smjeten u Skitiji. Osueni Prometej hoda izmeu Vlasti i Sile, Zeusovih vjernih slugu. Za njima ide Hefest s lancima i tekim ekidem. Rijei koje Vlast upuduje Hefestu otkrivaju mjesto na kojem de se obaviti muenje, govore o nepokolebivoj Zeusovoj odluci i razlozima koji su do nje doveli. Vlast ne moe sakriti da se raduje Prometejevoj muci. On mrzi saveznika ljudi i veseli se osveti. Hefest preko volje izvrava Zeusovu zapovijed i iskreno saalijeva Prometeja. Vlast nadzire Hefestov posao, otro kori njegovo kolebanje i upozorava ga na propuste. Zadnji Hefestov udarac i rijei kojima se Vlast izruguje pribijenom Prometeju prekinula je duga utnja. Hefest, Sila i Vlast odlaze. Okovani Titan uje pjevanje. To su glasovi mladih djevojaka, Okeanida, kderi Okeanovih. U morskim dubinama ule su Hefestove udarce i dole su u krilatim kolima. Izmeu Prometeja i zbora Okeanida razvija se razgovor. Njenom i prijateljskom saaljenju Okeanida odgovara Prometejev strani oaj. Prijateljske rijei djevojaka otvaraju polako zatvorenu duu muenika koji im se poinje povjeravati. Prvi osjedaj koji dolazi do izraaja u Prometeju je njegov teko povrijeen ponos. On ali zbog kazne koja je nad njim izvrena. Dok Okeanide pokazuju strah pred Zeusovom vladu, Prometej izazvan imenom svoga neprijatelja izjavljuje da Zeusova pobjeda nije konana. Dodi de dan kada de Zeus morati sa njim pregovarati. Odgovarajudi na pitanja Okeanida, Prometej govori o sebi i svojoj ulozi u

borbi protiv Titana. Doznajemo kakvu je uslugu uinio Zeusu i kako mu se otro suprotstavio iz ljubavi prema ljudskom rodu. Govori kako je on svjesno uinio svoj in premda je znao da de za to biti kanjen. Prometej postaje rtva koja je primila na sebe uasnu patnju za spas i sredu ljudskog roda. Dolazi Okean na konju sa krilima. On nagovara Prometeja da se ponizi i pokori Zeusu i da de se sa tim zavriti sve njegove patnje. Sama pomisao na pomirenje sa Zeusom izaziva bijes u Prometejevoj dui. Zeus se je pokazao u pravom svjetlu i od njega se ne moe oekivati nita dobro. Okean je jo vie uzrujao Prometeja i zatim je otiao. Poslije Okeanova odlaska zbor Okeanida oplakuje zlosretan Prometejev usud. Tada dolazi Prometejev monolog u kojem govori na koje je sve naine pomogao ljudima. Ljudi su od njega nauili graditeljstvo, diobu poslova prema godinjem dobu, raunanje, pripitomljavanje ivotinja, brodogradnju i njegovanje bolesnika. Nauili su proricati bududnost i pronalaziti i vaditi iz zemlja sve vrste metala. Zadivljene Prometejevim rijeima Okeanide uzvikuju na usta zborovoe da de se Titan osloboditi svojih okova i da de opet postati po modi jednak Zeusu. Kod Prometeja dolazi Inahova kdi Ija, jo jedna nevina rtva Zeusove zle dudi. Ona je i zaetnica roda od kojega je poslije vie generacija morao potedi Prometejev spasilac. im je opazila na stijeni pribitog Prometeja i Okeanide, poinje postavljati pitanja, ali je obuzme neka potajna mora. Ona se pokuava oteti uasnoj opsesiji i moli smrt da dokraji njezine patnje. Na pitanje Okeanida, Ija pripovijeda kako je postala plijenom Zeusova egoizma. Njoj se u snu ukazao Zeus mamedi je u svoje mree. Ona je to povjerila ocu. On je upitao za savjet proroita, ali su odatle dolazili neshvatljivi i udni odgovori. Na kraju je stigla okrutna zapovijed koja je prisilila njezina oca da je otjera od kude i prepusti na milost i nemilost Zeusu. Ija govori kako je pretvorena u kravu. Kad je Hermo na Zeusovu zapovijed ubio Ijina uvara, ljubomorna Zeusova ena Hera natjerala je na nju obada koji ju svojim ubodima tjera u ludilo i goni po itavom svijetu. Ijina je tuna i ganutljiva pria otra optuba Zeusa. Ija moli Prometeja da joj otkrije sva njezina bududa lutanja i patnje. Prometej, naime, ima sposobnost da u prorokoj viziji vidi bududnost. Spremno udovoljava Ijinoj molbi i govori joj sve to je eka. Nabraja zemlje i narode i upozorava je na opasnosti. Ija prieljkuje smrt, a Prometej je tjei govoredi joj o svojoj daleko stranijoj sudbini i u ljutini nagovjeta Zeusov pad. Kad je Ija ula spominjanje Zeusovog pada ivnula je i odmah pitala za objanjenje. Prometej joj u ogorenju otkriva tajnu, ali ne navodi ime ene koja de upropastiti Zeusovu vlast. Ime te ene je jedino Prometejevo oruje. Zeus de nastojati saznati tajnu. Prometej, u prorokoj viziji izlae Iji, na njezino traenje, sva njezina lutanja i zavretak muka. Na udu Nila nadi de svoje smirenje. Tu de joj Zeus povratiti razum, taknut de je rukom i od toga de dodira zaeti plod i roditi sina Epafa. Od njegova de roda potedi i njegov spasitelj. Obuzeta novim napadima delirija, Ija nestaje. Okeanide pjevaju pune straha o jadnoj sudbini ena koje raspaljuju ljubav bogova. Ogorenje koje se skupilo u Prometejevoj dui potie ga da iza Ijina odlaska sveano izgovara otvorene prijetnje Zeusu. Ovaj puta Zeus mora reagirati. Zeusov izaslanik Hermo dolazi k Prometeju. On nastoji otrim prijetnjama prisiliti Titana da otkrije Zeusu svoju tajnu o pogubnom braku. Raa se sukob uzrokovan suprotnim osjedajima. Na jednoj strani Zeus pun samoga sebe i svoje vlasti ne moe trpjeti

buntovnitvo, a na drugoj Prometejev duboko povrijeeni ponos i silno ogorenje koje pojaava spoznaja da je kanjen zato jer je inio dobro. Zeus brani svoju ugroenu vlast, a Prometej trpi i svjestan je da mu predstoje jo gore muke. Iako je trenutano po snazi slabiji, Prometej je moralno jai. Plemeniti karakter i mod da vidi bududnost uzdiu ga iznad Zeusa. Hermo se obrada Prometeju izazovnim i uvredljivim rijeima. Prijetnjama nastoji iupati Prometejevu tajnu. Titan prihvada dijalog i u sukobu miljenja njihove se rijei ukrtaju. Bijes raste na jednoj i na drugoj strani. Prometej odgovara prezirom i postupa s Hermom kao s nezrelim djeakom i robom. Kad Hermo pokuava pokolebati Prometeja, on ga ponovno odbija. Prometej se nede poniziti pred Zeusom, nede prihvatiti ulogu molitelja ni roba. On eli sporazum u kojem de raspravljati ravnopravno sa sebi ravnopravnim. Hermo objavljuje Prometeju njegovu sudbinu. Zeus de snagom groma smrviti hridinu o koju je prikovan. Bacit de ga u mranu utrobu zemlje, ali de ga opet izvudi na svijet. Zeusov de mu orao kljuvati danju jetru i drob, a oni de mu u nodi opet zarasti. Njegove muke de zavriti tek onda kad se jedan besmrtnik odrekne svoje besmrtnosti i poe dobrovoljno u Had kao Prometejev zamjenik. Iz daljine dopire grmljavina i munje obasjavaju okovanog Titana Prometeja. Hermes se obrada Okeanidama i savjetuje im da se to prije povuku. No, iako su one pune straha, nede napustiti svoga prijatelja u tekoj nevolji. Te njene djevojke, koje su stalno nagovarale Premeteja na pokornost, u odlunom asu nalaze u svojoj ljubavi i prijateljstvu snagu da se suprotstave Zeusu i da podijele sudbinu sa Prometejem. Zapoinje uas. Nebom se vuku tmasti oblaci, fijuu vjetrovi, sijevaju munje, praskaju gromovi i trese se zemlja. Kidaju se hridine i u toj lomljavi uju se posljednje rijei Titana koji do zadnjeg asa promatra sve to se oko njega dogaa. Prometej nestaje u bezdanu. Kompozicija djela: 1. Prometejevo okivanje Vlast, Sila i Hefest vode Prometeja da ga prikuju uz stijene i da ga izoliraju od svijeta. Hefest nema ba preveliku volju da prikuje nevinu rtvu koja je optuena pod kaznom da je pomagala ljudima, ali ga ipak okuje. 2. Dolazak Okeanida Okeanide dolaze i govore Prometeju kako su one uz njega i kako de mu uvijek pomagati. Na njihov upit zato je okovan, dobile su ved poznati odgovor da je razlog taj to se Zeusu nije svialo njegovo pomaganje ljudima. 3. Dolazak Okeana Okean dolazi i govori Prometeju da mu je on prijatelj i da de uvijek stati na njegovu stranu, ali da bi ipak bilo pametno posluati Zeusa i prikloniti se njegovim zakonima, a uza sve to ivjeti bez problema. Prometeju se Okeanovo razmiljanje uopde ne svia. 4. Dolazak Ije

K Prometeju dolazi Ija, nesuena Zeusova ena, koja je razoarana svojom sudbinom i trai od Prometeja pomod koju de dobiti u kazivanju svoje daljne sudbine. Prometej joj je rekao da je njegovo osloboenje u rukama njenih i Zeusovih nasljednika. 5. Hermo u prepirci sa Prometejem Po nagovoru Zeusa, k Prometeju dolazi Hermo, glasnik i sin Zeusov, ne bi li doznao tajnu o Prometejevom osloboenju. Prometej to nije nikako htio odati i Hermo je otiao uz napomenu Prometeju da de doivjeti nesretan zavretak. 6. Bezdan Ostvarila se Hermova procjena bududnosti. Poeo je uas: vihori, munje, gromovi; oblaci se vuku nebom, zemlja se trese. I rijei su postale djelom. Stijene su se poele uruavati. Bezdan proguta sve. Analiza likova: Prometej On je jedini od bogova koji se toliko pribliio ljudima da mu je bilo lako pripisati i ljudske osobine. Zato je i njegova patnja blia ljudima i moe ganuti. Naputen od Zeusa, ljudski je rod bio osuen na neznanje i bijedu. Prometej je ljudskom rodu donio vatru, izvor obrta i blagostanja. Pouio je ljude u obrtu i tako im osigurao sredstva za ivot. Njegovao je i ljudski umni razvoj i time otvorio put prema napretku. Titan Prometej, predstavnik starijeg pokoljenja bogova, uinio je sve to na vlastitu pogibao predviajudi otru Zeusovu reakciju. Po tome je Prometej, prema Eshilu, dobroinitelj i spasitelj koji sam sebe rtvuje da bi spasio one koje iskreno voli. Njegov in ga izjednauje sa idejom svih religija koje su ba takav lik postavile pred svoje vjernike. Slobodoljubivi Prometej, kojemu su i najstranije muke drae od ropstva, postao je utjelovljenje razuma i borac protiv svake sile koja hode zarobiti ljudski duh. Postao je simbol borbe za osloboenje i napredak ovjeanstva. Zato je prometejska misao uvijek aktualna. Zeus On je bio bog bogova, tj. imao je vlast nad svima. On nije mogao trpjeti da mu se netko suprostavlja. Vodio je svoj zakon vladanja. Mrzio je ljudsku populaciju i elio je istrijebiti ljude i na njihovo mjesto staviti drutvo koje bi on napravio. Zeus je tiranin koji dolazi na vlast poslije revolucije i nastoji uvrstiti apsolutistiku vlast. Sve mora biti podreeno njegovim zakonima. On je spreman vladati silom i terorom. Zato se njegova vlast oslanja na krvnika i na muenje. Tek kasnije, uedi se na vlastitim pogrekama, i Zeus je doao do spoznaje da sila raa silu i da moe vladati nad drugima samo onaj koji je sposoban biti gospodarom svojih strasti. Zeus je smatrao da se Prometej malo previe udaljio od njegovih zakona, i zato je bio kanjen sramotnom kaznom. Ipak, kada se trebalo obraunati sa Prometejem, Zeus nije doao osobno, ved je poslao nekog od svojih sluga. Zbog nekih Zeusovih reakcija, mogli bi ga prozvati ak i kukavicom, a ne ga samo hvaliti. Vlast mu zasigurno nije bila oduzeta samo iz jednog jedinog razloga, a taj je da su bogovi u Zeusovoj slubi i ljudi u ono

vrijeme vrijeme previe strahovali od bogova i bojali su im se suprotstaviti. U knjizi doznajemo kako je Zeus tek kasnije shvatio da ne radi dobro za dobrobit svega. To znai da je u njemu ostalo i ono malo dobroga to je potaknulo njegov moralni preobraaj. Hefest Sin Zeusov, on je jedan od dvojice Zeusovih sinova iz ovoga djela. Po mojem miljenju njegov karakter je mnogo bolji nego karakter Herma, drugog Zeusovog sina. Hefest nije okrutan. Dokaz za to je njegovo saaljevanje nad Prometejem prije nego ga je morao prikovati. Da uza njega nije stajao Vlast, sluga Zeusov, Prometej moda nikada ne bi bio prikovan. Hefest je vrlo osjedajna osoba, koja osjeda prema mnogim osobama ljubav i saaljenje. Njemu je bilo ao ljudi kada ih je njegov otac Zeus htio istrijebiti. On bi moda bio i sasvim suprotnog karaktera od Zeusa da u njemu nije prevladao strah od oca. Bez ikakve sumnje moemo slobodno redi da je Hefest u Okovanom Prometeju pozitivna osoba. Hermo Sin Zeusov, on nije samo obian Zeusov glasnik, ved je on i Zeusov sin koji strastveno brani oca. Za njega je Prometej poguban sofist i revolucionar koji ugroava itav Olimp. Zato se on i obrada Prometeju izazovnim i uvredljivim rijeima, to se pokazalo da nije pravi nain saznavanja tajne od Prometeja. Za karakterizaciju Herma najbolje bi ga bilo usporediti sa Hefestom, takoer Zeusovim sinom. Za razliku od Hefesta koji se saalijeva nad Prometejem, ovaj ne pokazuje niti malu dozu saaljevanja nad njim. Dapae, on pokazuje vrlo veliku okrutnost prema njemu i iskoritava svoj status na vrlo lo nain. Herma nije uopde bilo briga za ljude, a najvedi razlog toga je veliki strah od Zeusa. Hermovo razmiljanje zacijelo je bilo da ako bude vjerni i pokorni sluga Zeusov, imati de vrlo veliki poloaj i status i biti de mu vrlo ugodno u ivotu. Takvo ponaanje moe se nazvati kukavikim. Hermo je jedan od negativnih likova u ovom djelu. Ija Kdi Inahova, ona je sva poderana, upava, neuredna, a na glavi ima dva kravlja roga. Ona je jo jedna nevina rtva Zeusove zle dudi. Zaetnica je roda od kojega je morao potedi Prometejev spasilac. Ona je vrlo njena i naivna i kao takva je rtva Zeusovog egoizma. Njezina sudbina vrlo je slina sa Prometejevom sudbinom, ali su im zato karakteri uvelike razliiti. Ija je dola u odreenim trenucima ak i do stanja iznemoglosti eledi se rastati od ivota na bilo kakav nain. Prometej joj ipak u tim trenucima vrada volju za ivot govoredi joj kako de dodi i kraj te tragine sudbine i poeti de ljepi dio ivota. Ona de nesvjesno postati borac protiv svoga neprijatelja Zeusa, pomodu svojih potomaka koji de zapravo biti Zeusova djeca. Tako de joj se napokon ostvariti elja da dobije bitku sa Zeusom. Vlast Sluga Zeusov, jo jedan od negativnih likova iji je osnovni cilj sluiti Zeusu i osigurati si na taj nain to bolji poloaj. On se pojavljuje na poetku tragedije gdje nagovara Hefesta da prikuje Prometeja. Ondje se otkriva da pri trenutku kada je Prometej bio okovan nije mogao sakriti svoju okrutnu

zluradost. Po karakteristikama bismo ga mogli usporediti sa Hermom. On nema uopde svojega miljenja, jer su sve misli to ih javno izrekne Zeus i njegove misli. On je osoba bez autoriteta i bez ikakvog razmiljanja za njega moemo redi da je njegov ivot podreen nekome drugom, to je, po mojem miljenju, neto najtee to ovjek moe doivjeti. Okean Titan, bog mora, bog koji se u razmiljanjima slae sa Prometejem tj. takoer dri do toga da ljudi moraju imati barem nekakva prava. U tragediji Okean dolazi ba u nezgodnom trenutku kao usluan savjetnik da nagovara Prometeja da se ponizi i pokori Zeusu. Kako je ved navedeno, njegove misli i razmiljanja su gotovo ista kao i Prometejeva koji je njegov prijatelj, ali se kod Okeana osjeda puno vie osjedaja straha prema Zeusu nego kod Prometeja koji uopde nema tih strahova. U ovom djelu on je pozitivan lik jer ima neka razmiljanja sukladna Prometejevim. Za njega ne moemo redi da je negativan lik jer ipak svaka osoba ima pravo da osjeda neke strahove prema nekom, ali ti strahovi ne bi smjeli prijedi u trajnu podreenost toj osobi. Okeanide Kderi Okeanove, kroz njih je Eshil umjetniki prikazao mlade i njene djevojke pune osjedaja. Njihova ljupkost i svjeina pune su mladenake naivnosti i drai. No ljupkost Okeanida ima i loe strane. One smanjuju Prometejevu hrabrost i otpor time to mu savjetuju pokornost. Uporno istiu da je svaki otpor uzaludan i da je Zeus neumoljiv. Te naivne djevojke nisu svjesne da svojim postupkom postaju tetne. ini se kao da je pjesnik htio prikazati kako enska njenost moe katkada biti pogubna za muku odrjeitost. No kao kontrast Prometeju Okeanide jae istiu neslomivu Prometejevu volju. Jezik i stil: Struktura ove Eshilove tragedije vrlo je jednostavna. Radnja je usredotoena na jednu situaciju ili dogaaj, a on mora biti straan da potrese duu itaoca. U poetku drame pjesnik stvara atmosferu i opirno tumai injenice, a zavrni prizori puni dramatike nezadrivo idu prema raspletu katastrofi. Likovi su vrlo jednostavni, dani u nekoliko grubljih poteza, sugestivno i snano. Istaknuto mjesto imaju zborske pjesme. U njima pjesnik otkriva svoje duboke filozofske misli. On je stvaratelj dramskog jezika i stila. Jezik mu je svean i bogat originalnim i smionim metaforama, a stil bujan i uzvien. Toplom simpatijom prati svoje likove u agoniji njihovih strasti. Hranjen iskustvom prolosti i posve predan sadanjosti, Eshil je obnovio mit i stvorio likove izvanredne snage. Temeljna problematika, koju Eshil razvija u prikazivanju ljudske sudbine i patnje, sastoji se u tonom utvrivanju odnosa izmeu krivnje i kazne, izmeu boanske osvete i slobodne ljudske volje. Eshilov pogled na ivot temelji se na iskrenom i dubokom suosjedanju za ljudske patnje. To je poezija patnikog ovjeanstva, koje kroz svoje postupke i trpnje trai smisao i apsolutnu vrijednost. Stilska izraajna sredstva koja su upotrebljavana su: poredbe i stoga de na ovoj stijeni da ko straar bdi O jao, kakav li to ujem um, kao od ptica,

i ljulja se zrak. personifikacije: sa hrastom zbori krast i jasan im je glas epiteti: neumolna, estit, vrsto, silni, , promiljeni, brz, laganih, prikovan, drai Dojam o djelu: Kada sam u kolskoj knjinici posudio knjigu Okovani Prometej da je proitam kako bih o njoj napisao referat, moje miljenje je bilo da nisam mogao dobiti gore knjige od nekakvog Eshila iz Grke. Jo odavno su poznate prie kako je svaka knjiga koju je napisao grki pjesnik jako dosadna i najbolje ju je ne proitati. Uzeo sam knjigu i poeo ju itati sa mukom. Ta muka nije bila u knjizi ved u meni, jer su na mene utjecali svakakvi komentari osoba sa strane. Premda je ova knjiga tragedija pisana u stihu, ipak nije teka za itati. itajudi je malo due moete se lako i uiviti u njoj. Nakon itanja posljedice su bile suprotne mojim razmiljanjima. Naime, ja sam mislio kako nakon itanja nedu znati ba nita od sadraja. To se nije ostvarilo i razumio sam vedinu sadraja. Mislim da je ovo djelo vrlo dobro, ali da se za referat ili lektiru ne bi trebalo itati u stihovima, ved bi se trebao napraviti posebna knjiga sa istim sadrajem, ali napisana u obliku proznoga teksta. Drama je inae dosta dobra, premda bih uvijek rae uzeo u ruke neki zanimljiv roman.