ROMANTIZAM U EUROPSKOJ KNJIŽEVNOSTI

Romantizam je europski pokret u umjetnosti koji se javio krajem 18. stoljeća i traje do prve
polovine 19. stoljeća.

U ovom period u književnosti dominira romantičarski metod prikazivanja stvarnosti.

Romantičarski književni metod je onaj kod koga preovladavaju subjektivni momenti u
izražavanju. Predstavnici ovog metoda slikaju život i pojave u njemu onako kako ih oni vide i
osjećaju, dajući svemu subjektivno obilježje.

Osnovna odlika romantizma je subjektivnost u prikazivanju ljudi i događaja. Romantizam se

tako suprotstavlja prethodnoj epohi racionalizma . s obzirom na to da romantičari stvaraju
na bazi mašte I osjećanja, u ovom period najviše dominira lirska poezija, ali pišu se I druge
književne vrste: romantičarski ep, roman u stihovima ili prozi, drame itd.

Romantičari su voljeli da pjevaju o dalekim i nepoznatim zemljama i ljudima. Otuda je

egzotika česta i omiljena tema.

Likovi u proznim djelima su jednostavno slikani crno-bijelo, tj. sasvim pozitivno (heroji,
vitezovi) ili potpuno negativno (pustolovi, razbojnici). Likovi su najčešće ljudi koje razdiru
velike i kobne strasti, koji se tragično sukobljavaju sa životom ili se gordo uzdižu nad
stvarnošću.

Romantizam se javio u Europi u vrijeme kada su političke I kulturne prilike u njenim

zemljama bile različite, u vrijeme značajnih događaja: Francuska revolucija 1789, Napoleonov
uspon, pobjede i propast.

Lirsko pjesništvo je najobimnije i najraznovrsnije po temama i motivima: ljubav,

usamljenost , bol, nemiri, opisi prirode. Naglašena je osjećajnost koja se prenosi I u epska
djela: romantični ep i roman u stihovima. Romantičari su radije pisali stihom nego prozom.
Proza je zastupljena kroz ep, pripovijetku, roman i bajku. Najistaknutiji romanopisci su:
Gete, Viktor Igo, Ljermontov, Puškin i dr. Drama ima sličnu tematiku kao lirska i epska djela.
Najzastupljenije su historijske teme a motive iz bajki, legendi i predaja. Najpoznatiji dramski
pisci su: Šiler, Gete, Bajron, Igo, Puškin itd.