4.

Eksperimentalni vanjski tokovi

U literaturi postoji mnogo eksperimentalnih podataka, koji se odnose na specifične viskozne

vanjske tokove. U ovom poglavlju ćemo ukratko opisati sljedeće probleme s vanjskim
tokovima:

1.Otpor dvodimenzionalnih i trodimenzionalnih tijela

a) Zaobljena tijela
b) Pojednostavljeni oblici

2.Izvedba podižućih tijela

a) Zrakoplovi
b) Projektili

Slika 4.1.- Definicija sila i momenata potopljenog tijela u uniformnom toku(Iz White-a ,
Eksperimentalni vanjski tokovi)

Ako je tijelo proizvoljnog oblika i orijentacije, tok će dati sile i momente, koji djeluju na tri
koordinatne ose.Sila na osi, koja je paralelna slobodnom strujanju, se naziva sila otpora, a
moment oko te ose se naziva moment inercije. Sila na vertikalnoj osi se naziva sila potiska, a
moment se naziva moment rotacije.Treća komponenta se naziva sila skretanja,a moment je
moment propinjanja.

Koeficijent sile otpora je definisan na osnovu karakteristične površine, koja se razlikuje u

zavisnosti od oblika tijela:

sila otpora
CD= (4.1)
1
V 2 A
2

Površina je najčešće neka od sljedeća tri oblika:

1.Frontalna površina-površina koja se vidi iz toka(sfere,cilindri, projektili, auta,..).

2.Ravna površina- površina koja se vidi iznad toka(široka, ravna tijela, npr.krila,..).

3.Okvašena površina-uobičajeno za površinu brodova i čamaca.

Koeficijent otpora je zbir koeficijenta otpora pritiska i koeficijenta otpora trenja.

CD= CD,pritisak + CD,trenje (4.2)

Relativni udio otpora pritiska i trenja zavisi od oblika tijela, naročito od debljine tijela.

Općenito, ne možemo zanemariti važnost aerodinamičnosti tijela da smanji otpor pri

Reynoldsovom broju, koji je približno jednak 100. Ovo je prikazano na slici 4.2

Pravougaoni cilindar (slika 4.2a), ima obimno razdvajanje na svim oštrim uglovima i veoma
visok koefcijent otpora.Zaobljenje prednjeg kraja(slika 4.2b), smanjuje koeficijent otpora za
45%. Oštri oblik zadnjeg kraja(slika 4.2c)smanjuje koeficijent otpora za 85%. Kružni
cilindar(slika 4.2d)ima isti koeficijent otpora kao oblika na slici 4.2c.

Slika 4.2.(Iz White-a,Eksperimentalni vanjski tokovi)

Zavisnost koeficijenta otpora od Reynoldsovog broja kod nekih približno dvodimenzionalnih

tijela(glatki kružni cilindar, kvadratni cilindar,glatka ravna ploča paralelna strujanju i okomita
na strujanje,galeb, golub) je prikazan na dijagramu 4.1. Sva ova tijela imaju visok CD pri
malom Reynoldsovom broju (Re≤1.0). Sve vrijednosti CD zasnovane su na ravnoj površini,
osim ravne ploče koja je okomita na tok.

Dijagram 4.1.( Iz White-a, Eksperimentalni vanjski tokovi)

 Otpor površine brodova

Kada se tijelo kreće po slobodnoj tečnoj površini, otpor stvaranja talasa postaje veoma važan i
zavisi i od Reynoldsovog i Freudovog broja.Kako bi se kretao po vodenoj površini, brod mora
stvarati talase s obje strane. Ukupna sila otpora i koeficijent otpora mogu se aproksimirati na
sume otpora trenja i otpora stvaranja talasa:

F≈Ftrenja + Ftalasa ili CD≈CD,trenja + CD,talasa (4.3)

Ako je zadnji kraj broda na nižoj razini talasa, brod se kreće uzvodno i ima visok otpor talasa.
Ako je zadnji kraj broda na vrhovima talasa, brod ima manji otpor talasa.

Kriterij za ova dva stanja daje određenu aproksimaciju Freudovih brojeva:

V 0.53
Fr =  (4.4) visok otpor ako je N = 1,3,5,7..; nizak otpor ako je N = 2,4,6,8....
gL N

V-brzina broda, L-dužina broda uz središnji dio N-broj polovina dužina od prednjeg do
zadnjeg dijela broda.

Dijagram4.2. pokazuje podatke za model broda. Prikazano je da je kriva A(trup broda) je

prikazana u vidu vrhova i dolina pri otporu talasa za Freudov broj veci od 0.2. Na početku
krive B(izbočeno dno na prednjem dijelu broda),koeficijent otpora je dosta smanjen.Kod krive
C(dodato i izbočeno dno na zadnjem dijelu broda), je još bolji koeficijent otpora. Preporučeno
je da projektna brzina ovakvog broda bude pri vrijednostima N=0,4 i Fr≈0.27, što je približno
stanju bez talasa.

Dijagram4.2. Otpor stvaranja talasa prikazan na modelu broda. (Iz White-a, Eksperimentalni
vanjski tokovi);
Napomena: koeficijent otpora je: CDW =2𝐹 ⁄(𝜌𝑉 2 𝐿2 ) (4.5)

Sile podižućih tijela

Podižuća tijela su sklona stvaranju sile velikog intenziteta normalne na slobodni tok uz što
manji mogući otpor.Konvencionalni dizajn je razvio oblik, koji se razlikuje od krila ptice,
relativno tanak(t/c≤ 0/18), sa zaobljenim vodećim krajem i oštrim pratećim krajem.Razmatrat
ćemo tijelo koje je simetrično i sa brzinom slobodnog toka u vertikalnoj ravni. Nagibna linija
je središnja linija između gornje i donje površine simetričnog tijela.Ugao između slobodnog
toka i linije simetrale, naziva se napadni ugaoa. Potisak L i otpor D zavise od ovog
ugla.Bezdimenzionalne sile su definisane na osnovu ravne površine: Ap=bc:

L
Koeficijent potiska(podizanja): C L  (4.6)
1
V 2 A p
2

D
Koeficijent otpora: C D  (4.7)
1
V 2 A p
2

Slika 4.3 Skica podižućeg simetričnog tijela(iz White-a, Eksperimentalni vanjski tokovi)

Ako dužina simetrale nije konstantna,,kao što je slučaj kod zašiljenih krila modernih
zrakoplova, onda površinu računamo:

Ap=∫ 𝑐 𝑑𝑏 (4.8)

Kod sporih tokova sa datom hrapavošću, CL i CD zavise od ugla a i Reynoldsovog broja

simetričnosti.

CL= f(a,Rec) ili CD= F(a,Rec) (4.9)

Reynoldsovi brojevi su najčešće u opsegu turbulentnog graničnog sloja.Zaobljeni vodeći kraj

spriječava razdvajanje toka,ali oštri prateći kraj uzrokuje razdvajanje, što na kraju uzrokuje
podizanje.
Slika4.4 pokazuje šta se dešava kada tok krene pored podižućeg tijela(npr.krilo, lopatica- dio
aviona).

Slika4.4.(Iz White-a, Eksperimentalni vanjski tokovi).

Prijelazne faze pri razvoju podizanja: (a) pokretanje: tačka krajnje stagnacije na
gornjoj površini:nema podizanja; (b) oštri prateći kraj izaziva separaciju, i počinje formiranje
vrtloga:dolazi do malog podizanja; (c) razvijanje vrtloga je malo dalje od tijela,a strujnice
teku glatko od pratećeg kraja:podizanje je 80% razvijeno; (d) formiranje vrtloga je sada
daleko od tijela, prateći kraj je veoma gladak:podizanje je potpuno razvijeno.