Sarka

Na blistavoj površini jezera vidjela se tamna i živahna tačkica. Lovci, koji su

čamcem krenuli u lov, razdragano povikaše da je to Sarka, jako čudna ptica. Crnog
perja kao katran, bijelog kljuna kao snijeg i koja se nikada živa ne predaje.

Lovci tiho zaveslaše s nadom da ptici priđu na puškomet. Nadali su se da se

ugojila i da je zaokupljena sakupljanjem hrane te da će uspjeti da joj priđu
dovoljno blizu. Međutim, Sarka je osjetila dolazeću opasnost. Počela je da
upozorava ostale ptice i u tom trenutku začuo se pucanj. Osjetila je udar u krilo, a
lovci su odmah krenuli u njenom pravcu sa nadom da će uspjeti da je ulove dok
nije zaronila u vodu. Kada su doveslali do mjesta gdje je bila ptica, vidjeli su da su
zakasnili. Sarka je osjetila da ne može da leti pa je odmah zaronila u vodu i
uhvatila se za stručak vodene trave. Jedan od lovaca je pokušao rukom da je
izvuče iz vode ali nije uspio. Razočarani lovci su vidjeli da ih je ptica prozrela.
Odlučiše da se malo udalje i da sačekaju Sarku da izroni. Sarka, koje je ostajala bez
zraka, primjeti da se čamac udaljava. Pomislila je da je opasnost prošla i izroni na
površinu.

Lovci su se, ovaj put, iza vrbe približavali Sarki. Bili oprezniji i tiši. Mislili su
da se ptica opustila i da će je iznenaditi. Sarka je zaista bila ubjeđena da je
opasnost prošla i sada je bezbrižno skupljala hranu za svoje mladunce. Međutim,
kovitlanje vode ju je, ponovo, upozorilo na dolazeću opasnost. Ranjeno krilo joj je
ozdravilo i sarka je, punog kljuna, odmah poletila prema svom gnijezdu sa ptićima.
Lovci su i ovaj put mogli samo bespomoćno da gledaju kako njihov plijen nestaje u
plavetnilu.