Povijest grada
Glavna zagrebačka
trgovačka ulica
u 19. stoljeću
Napisala: dr. sc. Snješka Knežević
Fotodokumentacija: MGZ i autorica
Foto: Ines Novković
U
svojoj višestoljetnoj povijesti Du-
ga ulica bila je najdulje vremena
kolna cesta, kako govore stariji
nazivi – Magna via currualis (velika kol-
na cesta) ili Via currulis publica (javna
kolna cesta), a u ulicu se preobrazila tek
u osamnaestom stoljeću, da bi vrhunac
i puni sjaj dosegla u devetnaestome kao
zagrebačka glavna trgovačka ulica. U
srednjem vijeku povezivala je Gradec s
njegovim podgrađem i s regionalnom
prometnicom koja je na trasi Petrinjske
ulice preko Trnja vodila do skele na Savi
i dalje prema Sisku i jugu, no također i s
Medvednicom i selima u njezinu pod-
brežju.
Točke dodira s utvrđenim gradom bile
su glavna, Kamenita vrata, Porta lapidea,
4
Kamenita vrata i dio Duge ulice.
a na sjeveru Nova, Porta nova ili opisno,
Porta versus montem Medvednicza ten-
dens ili versus Grachane tendens (vrata
koja vode prema gori Medvednici ili Gra-
čanima). U gradečkom podgrađu posto-
jala su dva naselja: Vicus sutorum seu
Theutonicorum, tj. postolara ili Nijemaca,
prema predaji Šoštarska ves te Vicus
lutifigulorum, tj. lončara. Šoštarska ves
nalazila se na početku Duge ulice i na
sjevernoj strani Jelačićeva trga, Lončarska
na početku Ilice. Te rane urbane jezgre
Donjega grada spominju se prvi put u
četrnaestome stoljeću. Posebnu je važnost
Duga ulica dobila potkraj sedamnaestoga
stoljeća, kad će na prostranom području
oko Manduševca nastati središnje gradsko
sajmište koje se 1681. naziva Forum
nundiale Mandussevecz i s vremenom po-
stati glavnim gradskim trgom.
Duga ulica formirala se duž istočnoga
gradečkoga zida, prateći njegovu kon-
turu. Na strmini ispod zida bili su prije
urbanizacije ulice uglavnom vrtovi, na
Foto: Ludwig Schwoiser
njezinom samom početku staza do Malih
ili Poljskih vrata i kule Dverce, a na tri
su mjesta bili jarci kojima je kiša otjecala
s Gradeca ili Gornjega grada. S druge
strane tlo se spuštalo prema potoku
Cirkveniku ili Medveščaku i njegovu
umjetnom kanalu, Pretoki ili Melinskom
potoku i naselju-ulici Potok, od 1913.
Tkalčićevoj ulici, odnosno, prema Ko-
žarskoj. Ta topografska datost kasnije će
odrediti tipove i formu kuća, a dijelom i
obrte koji su u njima nalazili mjesto. Str-
mina je mnogo veća s obje strane gor-
njega dijela ulice, od Kamenitih vrata do
Kipnog/Ilirskog trga, odnosno Novih vr-
ata. Sa zapadne strane prema Gradecu
bili su vrtovi Opatičke ulice s masivnim
podzidima, pa ta strana nije izgrađena. S
istočne strane brijeg je najstrmiji, pa kas-
nije podignute kuće imaju više etaža, a
vrtovi upravo padaju do Kožarske ulice.
Duga ulica u tom je dijelu uronjena u
zelenilo koje kontinuirano i još raskošnije
prati i mnogo kasniju Jurjevsku.
 - ulica obrtnika
i trgovaca

Pogled na
istočnu
frontu s
Jelačićeva
trga
Na početku Duge/Radićeve ulice

Na strmini ispod zida bili su prije urbanizacije ulice uglavnom vrtovi, na njezinom početku staza
do Malih ili Poljskih vrata i kule Dverce, a na tri su mjesta bili jarci kojima je otjecala kiša; s druge
strane tlo se spuštalo prema potoku Cirkveniku ili Medveščaku

Pogled s Vrazova šetališta na završetak ulice Dio kompleksa bivšeg samostana klarisa, danas Muzeja grada Zagreba

5
 Lice iz 188. stoljećća i zah
hvatti
Niz kuća od br. 28 do 20 i
u 20. sto
oljećću Krvavog mosta
Ime Duga ulica, Longa platea, prvi se
put javlja 1806., Vulica Duga i Lange Gasse
1818. godine, dok se 1845. za gornji dio, od
Kamenitih vrata do Kipnog/Ilirskog trga
javlja ime Kipna ulica ili Bild-Gasse. Od
1878. čitava se ulica zove Duga, a 1928.
preimenovana je u Ulicu Pavla Radića, kad
mnoge ulice gube svoja povijesna imena,
što će se kao upitna praksa nastaviti do
danas.
Lice Duge ulice potječe iz osamna-
estoga i devetnaestoga stoljeća, uz ne-
minovne zahvate dvadesetoga, među koji-
ma su najveći bili gradnja goleme zgrade
Assicurazioni generali (Jelačićev trg 3)
1938., zbog koje su pale dvije stare kuće
(br. 2 i 4), te drugi, planiran i kontroliran
zahvat revitalizacije dijela Tkalčićeve uli- ćančići, butici i kafići. No, za razliku od dugogodišnji i počasni ravnatelj Muzeja
ce, realiziran od 1983. do 1988. prema obližnje Tkalčićeve, ona nije uređena grada Zagreba, jedan od najvažnijih po-
projektu akademika arhitekta Miroslava kako priliči pješačkoj zoni, za što do da- vjesničara Zagreba. Prikazao je kuće, nji-
Begovića. Tom su prilikom restaurirane nas ne postoji plan koji bi nužno sadr- hove vlasnike i stanare, njihova zanima-
i dijelom adaptirane kuće od br. 6 do 16, žavao prometnu regulaciju i program nja, obiteljske i poslovne veze – ukratko:
dok je na mjestu srušenih kuća u Tkal- revitalizacije. Štoviše, privatni automobili socijalni i etnički sastav ulice. Iskoračio
čićevoj, na potezu od trga do Krvavog obrušavaju se u nju sa sjevera i ušuljavaju je unatrag, u srednji vijek i sedamna-
mosta nastao novi niz. s Krvavog mosta, dok je većina dvorišta esto stoljeće koliko su dopustili izvori,
Recentni zahvati, poglavito u dvorišt- pretvorena u parkirališta, umjesto da se ali i unaprijed, u devetnaesto stoljeće, ta-
ima i prizemljima, potpuno su određeni otvore ulici nekom ponudom. Poput kuća, ko da se prikaz proteže u tri, gotovo če-
privatnim komercijalnim pobudama po- i ta je jedinstvena ulica prepuštena pri- tiri stoljeća. Buntakova studija glavni je
jedinaca i izmiču javnoj kontroli, una- vatnoj inicijativi i bezobzirnosti. oslon ovom predstavljanju kuća i po-
toč tome što Duga ulica uživa zaštitu u Povijest Duge ulice u osamnaestom vijesnog izgleda Duge ulice, dok je drugo
sklopu velike povijesne urbane jezgre Za- stoljeću, kada dobiva svoju fizionomiju, uporište poglavlje "Duga ulica" u knji-
greba. Ulica je već prilično dugo promet- obradio je u velikoj studiji, "Radićeva zi "Stari Zagreb" Dragutina Hirca, koju
no umirena, pa time, a najviše svojim (Duga) ulica" (čas. Iz starog i novog Za- smo već spominjali u drugim prigodama.
mjestom i slikovitošću navlači različite greba, VII, str. 35-105) dr. Franjo Buntak Hirc dočarava atmosferu i ljude devet-
interese, o čemu svjedoče raznorazni du- (1910.-1985.), povjesničar umjetnosti, naestoga i početka dvadesetoga stoljeća,

Jelačićev trg i početak Duge ulice, 1881.

6
dijelom na temelju izvora, dijelom sjeć-
anja na doba kad je ulica bila "najživahnija
i najprometnija ...vezala gornji grad sa
doljnim za koji s kr. Griča nije nitko ma-
rio". Posebno podsjeća na promjenjiv i
nestabilan sloj: dućane i razne etablis-
mane, od kojih neke gotovo nije moguće
locirati bez temeljitog istraživanja adre-
sara, što katkad i nema rezultata.
Od obojice autora saznaje se da su u
dva presudna stoljeća žitelji Duge ulice,
posebice u donjem, gušće naseljenom
dijelu, bili najrazličitijih zanimanja i druš-
tvenog položaja. Kao na Gradecu, i tu u
ranije doba prevladavaju obrtnici svih
vrsta, pa i onih specijalnosti koje su odu-
mrle i dijelom još postoje na selu. S vre-
menom se javljaju urari, brusači dragog Albrechtova tiskara, br. 26 i kuća Demetar br. 24
kamenja, srebrnari, svilar, slikar i kipar,
dok će na istočnoj strani prema Potoku
jednoj staroj kući i starim ljudima u No, u Dugoj ulici bilo je i drugih:
biti štavitelji koža, a uvijek će biti pekara.
Zagrebu" iz 1933. (obj. u knjizi Gj. Szabo, protestanata, poput Petera Ratha, vlasnika
Svi su oni u kućama imali radionice i
"O Zagrebu", 2012. str. 181-189): "Ti broj- velike bravarije (kbr. 19), trgovaca Antuna
skladišta, a to se održalo i kasnije, kad
ni Grci, koje je sudbina amo zabacila, Panhoffera (kbr. 25) i Josipa Schiffera (kbr.
Duga ulica postaje trgovačkom.
pokazali su se i te kako vrstni ljudi, te su 21 i 35), pa Židova, poduzetnika Vili-
Isprva trgovaca nije bilo mnogo, ali
se zapisali gvozdenom rukom u historiji ma Schwarza (kbr. 18/Krvavi most 2),
se njihov broj znatno povećao potkraj
Zagreba, a i ciele Hrvatske... Najbolji je predstojnika Izraelitske općine, nakratko
osamnaestoga stoljeća, kad su kuće po-
prikaz o tim zagrebačkim Grcima podao upravitelja tiskare Ljudevita Gaja i ured-
kupovali trgovci tzv. grčkog obreda – pra-
do sada pokojni Vladimir Mažuranić u nika nekoliko godišta "Danice", u čijoj
voslavci, koji su se Zagreb doselili iz pod-
predgovoru k "Teuti", izdanje Matice Hr- je kući 1887. instalirana prva telefonska
ručja još pod turskom vlašću, poglavito
vatske iz 1891., gdje je nastojao da istinski centrala, dok su slastičari Franz/Franjo i
iz Grčke i Srbije. Oni su, kao i pripadnici
prikaže život i rad svojega ujaka Dimitrija Karl/Dragutin Šolc bili Nijemci, navod-
svih nekatoličkih konfesija patentima
Demetra, iskrenoga Ilira, hrvatskoga pjes- no katolici, porijeklom iz Lavova/Łviva.
o toleranciji cara reformatora Josipa II.
nika. Nisu se ti ljudi nikada odrodili, oni Franjo je od 1880. imao glasovitu slasti-
Habsburga iz 1781.-1783. dobili slobodu
su svoju novu postojbinu zavolili, za nju čarnicu na br. 7, koju će kasnije preuzeti
vjeroispovijedi u cijeloj Austrijskoj carevi-
radili, nisu nikada zaboravili svoje jadne njegov nećak Dragutin, koji se školovao
ni i već 1786. osnovali su vjersku općinu
domovine: ta sam je Dimitrije pjevao kod najuglednijih stastičara Monarhije
i parohiju. Njezini članovi, mahom tr-
mnoge grčke pjesme..." u to doba, Dehmela u Beču i Kuglera
govci, zahvaljujući i tradiciji, poslovnim
i obiteljskim vezama s domovinom i eu-
ropskim središtima, ubrzo će razviti svo-
ju djelatnost i dominirati neko vrijeme u
zagrebačkoj trgovini. U blizini prve bogo-
molje na Harmici, u Dugoj ulici, oni će
pregrađivati starije kuće ili graditi nove,
među njima i reprezentativne. Prema Bun-
taku i popisima kuća do 1797. do 1878.
(Lelja Dobronić, Stare numeracije kuća
u Zagrebu, 1959.), utvrđeno je tridesetak
kućevlasnika, u što nisu uračunati oni koji
su dulje ili kraće vrijeme u njima imali
trgovine i plaćali za njih tek najam.

Zagrebbačkii Grrci,, Žid

dovvi,
Nijjem
mcii...
Neke obitelji, odnosno njihovi člano-
vi, ostavili su prepoznatljiv trag, poput
Demetrovih, Nikolića, Gavella, Popo-
vića, Mallina, o kojima s mnogo topline
U apoteci Mitelbach, 1910-ih
i znanje piše Gjuro Szabo u feljtonu "O
7
 (kasnije Gerbauxa) u Budimpešti. Po-
slije 1906. ta "najveća i naukusnije ure-
đena" zagrebačka slastičarnica ustupila je
mjesto trgovini slika Josipa Kaplana, kako
piše Ivan Ulčnik u feljtonu "Naši stari
privrednici" (revija Zagreb, 10, 1935. str.
284-287). Nažalost, o mnogim drugima
ni o njihovim lokalima ne zna se toliko,
nekima se znaju adrese, nekima ni to.
Spomenimo najpopularnije i najug-
lednije: apoteku Jurja Augustina "K Sal-
vatoru" (br. 14) od 1831., gdje je također
bila poznata pekarnica Benjamina Zei-
ningera i trafika u kojoj su od 1835. tis-
kanice za lutriju u Beču, Grazu i Trstu
prodavali Franjo Rummel i Jakov Vessely,
"kr. lotokolektant". U Schwarzovoj kući
Adolf Breisach imao je dućan suknene
robe "K banu Horvatskom", na br. 14 bila
je kavana u koju je zalazio "najodličniji
svijet" (Hirc), a ne znamo joj ime. Na br.
28, u trgovini Jakova Prettnera u svako su
se doba dana i noći mogle naći pijavice,
dok je u susjednoj kući (br. 30) od 1857.
do 1878. bila vrlo popularna gostionica
Ferde Schnappa i njegove supruge Klare
"Zur Stadt Wien" (Kod grada Beča), a
Karol Beichel i Karol Gallikowsky tu su
izrađivali i prodavali najfinije rukavice.
Dalje, na br. 32 svoje su proizvode proda-
vali licitari Juraj Pirling i Mihael Müller,
dok su na br. 34 radnje imali licitar Franjo
Ethezy i pekar Ivan Benak, a urar Wilim
König čak od 1815. Na br. 36 bila je od
1679. do 1835. gradska mesnica.
S druge, zapadne strane na br. 3/Sve-
učilištne/Zakmardijeve stube 1 kasnije je
dugo vremena bila apoteka Sigmunda/
Žige Mittelbacha, koja je preuzela tradiciju
i ime Augustinove. Građansko pogrebno
kaptolsko društvo imalo je poslovnicu na
br. 9, gdje se do danas održao kontunitet
namjene. Dalje, na br. 13 Ladislav Beluš,
poznat i kao sportaš, imao je "elegantni
dućan prekomorske robe", na br. 23 bila
je trgovina tzv. nirnberške robe i igračaka,
neko vrijeme i trgovina poznatog trgovca
Mije Krešića, dok je u susjednoj kući br.
25 Martin Binder imao trgovinu tzv. krat-
ke robe "Zum Auge Gottes" (K oku Bož-
jemu).
To je tek nekoliko od identificiranih
adresa radnji o kojima govori Hirc, dok
nije naveo adrese niza radnji koje su očito
u njegovo doba bilo toliko poznate da
to nije smatrao potrebnim. Na primjer:
"Skladište odjeće, šešira i ovratnika" Stje-
pana Hajdina, kitničarska radnja gospođa
Klisuči-Macek i Lavoslave Grgić, prva pri-
8
vatna škola za francuski gospođe Goger,
trgovina Julijane Marinović za engelski
porculan, gostionica Antuna Bayera "Zum
Einsiedler" (Kod pustinjaka) ili kavana
Leopolda Pflanzera "Zur goldenen Kanne"
(K zlatnom lončiću), otvorena još 1836.
Knjjižžaree i tiiskaaree
No, poznate su adrese knjižara, tiska-
ra i knjigovežnica, po kojima je Duga ulica
bila poznata. Najstarija knjižara s knjigo-
vežnicom i tiskarom nalazila se u uglovni-
ci kbr. 20/Krvavi most 1, koju je do 1773.
podigao na mjestu stare kuće Franjo Ce-
rovšek, regni Croatiae typographus, koji je
1762. tiskao katalog knjiga na latinskom,
hrvatskom i njemačkom jeziku. Na br. 12
u kući šeširdžije Primusa Kostelca imala
je od 1797. sjedište Typographia Novosel,
tiskara biskupa Vrhovca, koju je vodio su-
prug njegove nećakinje Antun pl. Novosel.
U toj je kući Ljudevit Gaj 1852. ot-
vorio "Narodnu knjigarnicu" s prilično
ambicioznim programom: od ponude
knjiga na glavnim europskim jezicima,
nota, umjetnina i antikviteta, pribora za
pisanje i risanje, uspostavljanja suradnje
s knjižarama u domovini i srednjoj Eu-
ropi te tvornicama svakojakog pribora i
galanterije sve do posebnog cilja: promo-
Kuća knjižara Rudolpha,
br. 68 i dio Vrazova
šteališta
cije književnosti slavenskih naroda. No,
zbog financijskih problema Gaj je bio
prisiljen već 1853. prodati knjigarnicu
knjižaru Ferdinandu Romleitneru, zapleo
se s njim u spor sve dok Romleitneru nije
dozlogrdilo parničenje, pa je knjigarnicu
1856. prodao Leopoldu/Lavoslavu Hartm-
ànu (1813.-1881.) koji će od Gaja preuzeti
preostalu nakladu i nastaviti njegovim
stopama, zadržavši ime knjižare, "Na-
rodna knjigarnica". Već 1860. otvorio je
posudbenu biblioteku koja je od 2000
naslova do 1865. narasla na 3000, uglav-
nom djela njemačkih, francuskih i engles-
kih klasika. Kasnije će uz suradnju svojih
zemljaka i pripadnika zagrebačke Izra-
elitske općine, Vilima Schwarza i Ignaza/
Ignjata Granitza postati jednim od naj-
većih i nauglednijih nakladnika tog doba.
Ugledna veća knjižara i knjigovežnica
Franje Rudolpha nalazila se od 1824. u
gornjem dijelu ulice, pokraj Sto stuba
(danas Felbingerovih), na adresi Duga
ulica 68, a nakon Rudophove smrti od
1840. do 1862. vodit će je njegova udo-
vica Klara. Od 1863. na br. 29 imao je
knjigovežnicu Emanuel Mučnjak, kojeg
se lijepim riječima u već navedenom
feljtonu sjeća Szabo koji je kao đak zala-
zio k njemu, ne bi li naučio njegov zanat.
Kasnije je Mučnjak s Hinkom Senftlebe-
nom osnovao i knjižaru, koju je Senftleben
vodio i nakon Mučnjakove smrti.
No, zacijelo najvažnija je bila tiskara
Karla/Dragutina Albrechta (1826.-1847.).
Albrecht je još 1851. iz Varaždina u Zagreb
preselio litografiju koju je dobio u miraz i
osnovao novu tiskaru. Godine 1870. kupio
je kuću u Dugoj ulici 26, a kako se posao
razvijao, upustio se u temeljitu adaptaciju
kuće, povjerivši projekt uglednom gra-
ditelju Janku Jambrišaku. Uz poglavito
literarna djela Albrecht je tiskao tadašnje
važne časopise i novine, "Dragoljub",
Katolički list i Gospodarski list. Partner
mu je bio Hinko Fiedler (1835.-1913.) s
kojim je od nasljednika Franje Župana,
prvoga hrvatskog knjižara,Foto: Ines Novković
kupio knjiža-
 Pogled sa sjevera u Dugu
ulicu, 1928.
ru koja je bila na glasu. Od 1866. ona se
zove knjižara Albrecht i Fiedler, poznata
kasnije i kao sveučilišna knjižara. Napo-
kon je 1874. u neposrednoj blizini, na br.
30, osnovana i tiskara Narodnih novina,
najvažnijeg dnevnog lista, na poticaj glav-
nog urednika Miloša Zeca. Ona će ovdje
poslovati do 1881., kad je Prva hrvatske
štedionica na mjestu stare zgrade počela
graditi svoju palaču, pa će se tiskara i
redakcija preseliti u Donji grad. Tako su
tiskare i knjižare godinama životu ulice
davale poseban ton, a i živost.
Ta šarena scena, koju smo ovlaš ski-
cirali, počela je s vremenom blijedjeti.
"Kad je, kaže Hirc, Gornjemu gradu po-
čela gasnuti sjajna njegova luč, ginuli su
dućani na Markovu trgu, u Kamenitoj i
Dugoj ulici i počeli se pomicati prama
Jelačićevom trgu". Glavni trg i Ilica preu-
zeli su s vremenom sve vitalne i privlač-
ne sadržaje koji su Dugu ulicu u osvit i
početkom modernizacije učinili najživ-
ljom i glavnom trgovačkom ulicom Za-
greba. Kao što je u davnoj prošlosti pro-
metno povezivala Gradec s njegovim, a i
kaptolskim podgrađem, tako je bila spona
između Gornjega i Donjega grada kad
su iz Gornjega grada već iscurjeli rad i
privreda, a Donji ih još nije mogao primiti
zato što se tek formirao.
Slikkovitta arrhittekkton
nskaa po
ovijeest
Slika koju danas pruža Duga ulica
svodi se na njezine kuće, dakle, arhitekturu
koja imaginaciji ipak pruža dosta hrane. U
dijelu do Krvavog mosta ima još kuća koje
su održale neka obilježja tradicionalnih
trgovačkih kuća: široke portale koji su
dopuštali prolaz kola, podjednako širo-
Dvorište trgovačke kuće
Mirović-Korlin, br. 5.
Trgovačke kuće na zapadnoj strani
ulice, br. 3 do 9
ke veže i prostrana dvorišta zatvorena sa
svih strana krilima u kojima su bila skla-
dišta. Primjer je obnovljena uglovnica
Mirović-Popović-Karlin, Duga/Radićeva
5/Sveučilištne/Zakmardijeve stube 2, ko-
joj su 1876. dograđena dvorišna krila,
na katovima balkoni, ganjčeci na snaž-
nim konzolama, dok se u prizemlju nižu
čvrsta kovana željezna vrata nekadaš-
njih magazina. Zbog tipoloških i arhitek-
tonskih odlika uživa pojedinačnu zaštitu.
Istu je funkciju imala dvojna kuća br.
3-3a, koju je od 1814. posjedovao grčki
trgovac Teodor Janković, a potom je pri-
padala advokatu, kasnije gradonačelniku
Stjepanu Vrabčeviću (1807.-1880.) ko-
ji je oženio Jankovićevu kćerku Amali-
ju. Najprije je 1856. podigao dvorišno
krilo, a nakon što je kupio susjednu ku-
ću (br. 3a), dotad u posjedu advokata
Aleksandra Škarića, spojio je 1869. dvije
kuće pročeljem u cjelinu. Iz doba biv-
šega vlasnika Škarića postoji velika veža
s kamenim portalom, na čijem se za-
glavnom kamenu može pročitati godi-
na 1833. Na suprotnoj strani najočitija je
kuća br. 12, nekada sjedište Typographiae
Novoselec, pa Gajeve "Narodne knjigar-
9

Kuća Schwarz na uglu
Duge ulice i Krvavog
mosta, br. 18
nice" i naposljetku Hartmànove knjižare,
kojoj je u sklopu revitalizacije Tkalčićeve
ulice pažljivo restaurirano pročelje, ali je
adapacijom izgubila prvotni karakter tr-
govačke kuće. Na spoju s Krvavim mo-
stom kao i prije dominira neorenesans-
na kuća Vilima Schwarza, koju je 1882.
projektirao i izveo Kuno Waidmann,
ugledni arhitekt toga doba i protagonist
historicizma. Na obnovljenom pročelju
spomen-ploča podsjeća da je iz te kuće
potekao telefonski promet.
No, arhitektonski i kulturno-povijes-
no najzanimljiviji je niz koji se na istočnoj
strani proteže od Krvavog mosta i obuh-
vaća kuće od br. 20 do 32. Od njih se po-
jedinačno štite kuće br. 20/Krvavi most
1, br. 24, 26, 30 i 32. Uglovnicu br. 20 sa-
gradio je 1773. tiskar, knjigoveža i knjižar
Franjo Cerovček, dok je od 1831. tu i sus-
jednu kuću posjedovao Ivan Karlo Uzo-
rinac, a u posjedu obitelji bila je do 1878.
Susjednu kuću br. 22 posjedovali su od
1790. braća Naum i Teodor Demetar, od
1810. bila je u posjedu Teodora, kasnije
njegove udovice Afretti rođ. Axent i Ive
Mallina. Godine 1874. pregradio ju je i
nadogradio graditelj Janko Jambrišak, a
tada je dobila i novo pročelje.
Kuća br. 24 nosi na zaglavnom kame-
nu portala godinu 1808., kad ju je sagradio
tadašnji vlasnik Ćiril Suknaić, ali je ubrzo
prodao Naumu Demetru, čija se udovica
Katarina rođ. Popović kao vlasnica spo-
10
minje 1820-ih i početkom 1830-ih, da bi
je 1840-ih posjedovao Ivo Mallin, vlasnik
susjedne kuće (br. 22), a potom je do
1878. u posjedu trgovačke obitelji Arešić.
Elegantno pročelje s plitkim pilastrima
i dekorativnim trbušastim balkonom od
kovana željeza na katu pridaju joj obilježja
palače. Prema Hircu, u kući je kao dje-
vojka živjela Milka Trnina, čiji se glas
razlijegao ulicom. Danas je u njoj zbirka
umjetnina Josipa Kovačića. Susjedna ku-
ća 26 štiti se kao tiskara Albrecht, ali i
kao djelo Janka Jambrišaka koji ju je pro-
jektirao i izveo 1870. godine.
Palača Prve hrvatske štedionice, br.
30, gradila se od 1880. do 1882. i smatra se
ranim remek-djelom arhitekta Josipa Jan-
ka Grahora. Sadrži ulično krilo s naočitim
neorenesansnim pročeljem, dvorišno pre-
ma Kožarskim stubama kojima se pri-
lazi iz široke zajedničke veže te istočno
krilo prema Kožarskoj ulici. Grahor je
majstorski svladao strminu i podjednako
uspješno uključio u kuću javne stube,
kako je to zahtijevala gradska općina.
U uglu, u visini prvoga kata, smješten je
kip Žetelice, zvan i Šestinčankom, koji
je izradio kipar Dragutin Morak, učitelj
Obrtne škole. Sama lokacija ima dugu
predpovijest: tu je u 17. stoljeću bila grad-
ska bolnica s kapelicom Blažene Djevice
Marije, kasnije već spomenuta gostio-
nica "Zum Stadt Wien" i najposlije tis-
kara Narodnih novina sve do 1879., kad je
Štedionica kupila zemljište i kuću od Fer-
dinanda Schnappa s namjerom da tu po-
Balkon kuće Demetar, br. 22
digne novu zgradu. Ona je u Dugu ulicu i
Zgrada Prve hrvatske
štedionice
"Žetelica", simbol
Štedionice
Gornji grad unijela veliko urbano mjerilo
i novi stil. Palača Dömöthörrfy/Demetrović s
Starija je od nje susjedna palača koju je Trga Hrvatskog zmaja
na mjestu još starije kuće 1814./15. sagra-
dio bogati trgovac i vojni liferant Gregorij
Dömöthörff y/Demetrović, a pripisuje se
Bartolu Felbingeru, najodličnijem gradi-
telju bidermajerskog Zagreba. Monumen-
talno, plastično razvedeno pročelje ima
stilske odlike osebujnog spoja klasizma i
baroka, a time se i dimenzijama ističe u
zagrebačkoj arhitekturi toga doba. Neki
su je čak pripisivali majstoru bečkog klas-
icizma, arhitektu Josefu Kornhäuselu, što
dakako zahtijeva provjeru. S istoka, pre-
ma Kožarskoj, sadrži masivno skladište
i bočna dvorišna krila. Kasnije je pripa-
dala veleposjedniku i filantropu Mirku
pl. Kukoviću. U drugoj polovini devet-
naestoga stoljeća tu je bilo prvo sjedište
Prve hrvatske štedionice, prije nego što
je u susjedstvu sagradila novu zgradu, a Istočna fronta gornjeg
također i Djevojačka škola. Palača je ne- dijela ulice
davno u potpunosti restaurirana.
Njoj nasuprot, neposredno uza stu-
bište i kip Sv. Jurja kako gazi zmaja nalazi
se uglovnica gradskog bilježnika i senatora
Josipa Kovačića koji je dao nadograditi
stariju kuću iz osamnaestoga stoljeća i
proširiti je prema sjeveru. Pretpostavlja se
da ju je projektirao i izveo graditelj Juraj
Either. Nosi obilježja klasicizma i izuzetnu
urbanističku važnost time što utvrđuje
završetak te strane ulice u kojoj u na-
stavku više nema kuća i put prema Kame-
nitim vratima.
U gornjem dijelu ulice, koji je nekada
nosio ime Kipna ulica, redaju se s istočne
strane građanske kuće, uglavnom skrom-
nog mjerila i suzdržanog oblikovanja.
Pojedinačnu zaštitu uživaju tek dvije kuće:
br. 64, advokata Ivana Bužana, sa stilskim
obilježjima kasnog baroka, podignuta
oko 1785., prizemnica s ulične strane,
višekatnica sa strane strmoga vrta. Druga,
br. 66, savjetnika i prisežnika Banskog sto-
la Alojzija Bužana, sagrađena oko 1820.
sa stilskim naznakama klasicizma, štiti se
kao primjer građanske kuće.
Začudo, takvu zaštitu ne uživaju dvije
kuće s jedne i druge strane Felbingerovih
stuba: kuća br. 68 knjižara Franje Rudolp-
ha, koju je 1823. projektirao i izveo Juraj
Either, i kuća br. 70 Bartola Felbingera.
On je 1810. kupio stariju kuću, popravio
je, pregradio i proširio, a kasnije joj do-
gradio sjeverni dio i drveni trijem s istoč- Kuća Ivana
ne strane s neobičnim drvenim kaneli- Bužana, br. 64.
ranim dorskim stupovima. Obje su kuće
11
 obnovljene i restaurirane, a ispod Felbing-
erove kuće prema Tkalčićevoj ulici zasa-
đen je vinograd, kakav je postojao i prije.
Felbingerovu kuću opisao je 1829. u nje-
mačkom časopisu za vrtnu umjetnost,
"Allgemeine deutsche Gartenzeitung" Mi-
hovil Kunić, spominjući i lijepo uređen
vrt. Iznad te kuće poput bedema uzdiže
se moćni kompleks bivšeg samostana
klarisa, danas Muzej grada Zagreba, ispod
kojeg se prostire Vrazovo šetalište.
I takva kakva se održala, Duga uli-
ca pruža pregršt senzacija: zbijene fronte
Portal kuće br. 20. Portal kuće br. 21.
12
svog donjega dijela s nekoliko arhitekto-
nskih spomenika, skladnog niza građan-
skih kuća u gornjem dijelu ulice i raskošnu
ogrlicu vrtova palača Opatičke ulice i
Vrazova šetališta. Na putu od Jelačićeva
trga pažljivo će oko zamijetiti detalje koji
upućuju na starost: kamene portale kuće
br. 20 i 21, dva barokna portala, kuće br.
29 i pomalo zagubljen barokni portal kuće
46, na samom prilazu Mlinskim stubama,
a zacijelo će ga očarati njegovani cvjetni
parter na novom Trgu braće Hrvatskog
zmaja, zapravo proširenom ušću spoja
Portal kuće br. 23.
donjeg i gornjeg dijela ulice na prilazu Ka-
menitim vratima. Neki možda svjesno,
možda spontano održavaju memoriju am-
bijenta podsjećajući na zlatno doba Duge
ulice, poput Galerije Deči (br. 19), kro-
jačkog salona Katarine Balogh (br. 22) ili
knjižnice "Marija Jurić Zagorka" na Kr-
vavom mostu u Schwarzovoj kući. Neki
se doista trude pokazati i ponuditi nešto
posebno, no kao i u Tkalčićevoj, i tu pre-
vladavaju svaštarije i koještarije. Kako
bilo, i to dopunjava slikovitost stare ulice
koja pamti i bolje dane.
Portal kuće br. 40 na početku
Mlinskih stuba