Es

Prof. dr. sc. Ivo Uglei, dipl. ing.
PRIJELAZNE POJAVE I
ELEKTROMAGNETSKA
KOMPATIBILNOST U EES-u

Zagreb, sijeanj 2006.

PRIJELAZNE POJAVE I ELEKTROMAGNETSKA
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAUNARSTVA
ZAVOD ZA VISOKI NAPON I ENERGETIKU
Unska 3, 10000 Zagreb

Sadraj stranica: 1
Sadraj:
1. UVODNI DIO.......................................................................................................................1-1
1.1 STATISTIKA PRIRODA EMC I EC.............................................................................................. 1-2
1.2 VRSTA PRENAPONA ................................................................................................................... 1-3
1.3 PRENAPON I DIELEKTRINA VRSTOA .................................................................................... 1-4
2. METODA PRORAUNA PROGRAMA EMTP ................................................................2-1
2.1 MOGUNOSTI EMTP PROGRAMA.............................................................................................. 2-1
2.2 METODA RJEAVANJA U EMTP PROGRAMU............................................................................. 2-1
2.3 INDUKTIVITET............................................................................................................................ 2-3
2.4 KAPACITET ................................................................................................................................ 2-4
2.5 RAUNSKI POSTUPAK................................................................................................................ 2-7
3. ODVODNICI PRENAPONA...............................................................................................3-1
3.1 PRINCIP DJELOVANJA................................................................................................................. 3-1
3.2 KLASINI ODVODNIK PRENAPONA ............................................................................................ 3-1
3.3 METAL-OKSIDNI ODVODNICI ..................................................................................................... 3-3
3.3.1 Osnovna svojstva metal-oksidnih odvodnika prenapona .................................................. 3-4
3.4 NOVE TENDENCIJE U PRENAPONSKOJ ZATITI......................................................................... 3-14
3.5 MJERENJE OTPORNE KOMONENTE STRUJE NA METAL-OKSIDNIM ODVODNICIMA PRENAPONA U
POGONU ............................................................................................................................................... 3-18
3.5.1 Elektrina svojstva ZnO odvodnika prenapona u podruju struje odvoenja ................. 3-18
3.5.2 Postojee metode mjerenja struje odvoenja odvodnika prenapona u pogonu ............... 3-19
3.5.3 Nova metoda za analizu harmonika struje odvoenja odvodnika prenapona.................. 3-21
3.5.4 Instrument za mjerenje struje odvoenja......................................................................... 3-27
4. ELEKTROMAGNETSKA KOMPATIBILNOST U RASKLOPNIM POSTROJENJIMA4-1
4.1 OPENITO .................................................................................................................................. 4-1
4.2 IZVORI POREMEAJA - EMK U RASKLOPNIM POSTROJENJIMA ................................................. 4-2
4.2.1 Sklopne operacije .............................................................................................................. 4-2
4.3 MEHANIZMI PRIJENOSA POREMEAJA....................................................................................... 4-5
4.3.1 Mehanizmi prijenosa poremeaja u otvorenim rasklopnim postrojenjima........................ 4-6
4.3.2 Mehanizmi prijenosa poremeaja u SF
6
rasklopnim postrojenjima .................................. 4-8
4.4 POREMEAJI U UPRAVLJAKIM I KOMUNIKACIJSKIM KRUGOVIMA I KABELIMA....................... 4-9
4.4.1 Prijenosna impedancija kabelskog plata i njeno zatitno djelovanje ............................. 4-10
4.4.2 Jednostruko oklopljeni kabeli s obostrano uzemljenim platom..................................... 4-12
4.4.3 Jednostruko oklopljeni kabeli s jednostrano uzemljenim platom.................................. 4-14
4.4.4 Kompromis izmeu jednostranog uzemljivanja plateva jednostruko oklopljenih kabela.....
......................................................................................................................................... 4-15
4.4.5 Dvostruko oklopljeni kabeli ............................................................................................ 4-16
4.4.6 Koaksijalni kabel ............................................................................................................. 4-17
4.4.7 Oklapanje kabela i kabelske trase.................................................................................... 4-18
4.4.8 Optiki kabeli .................................................................................................................. 4-19
4.5 PREPORUKE MJERA ZA SMANJENJE PRIJELAZNIH PRENAPONA U SEKUNDARNIM U SEKUNDARNIM
KRUGOVIMA VN RASKLOPNIH POSTROJENJA...................................................................................... 4-20
4.5.1 Osnovne zatitne mjere u postojeim rasklopnim postrojenjima .................................... 4-20
4.5.2 Osnovne zatitne mjere pri izgradnji novih rasklopnih postrojenja ................................ 4-21
4.5.3 Polaganje sekundarnih kabela ......................................................................................... 4-29
4.6 OBJEDINJAVANJE ZATITNIH MJERA ....................................................................................... 4-30
4.7 DJELOTVORNOST ZATITNIH MJERA OVISNO O FREKVENCIJI .................................................. 4-30
4.8 MJERENJE TRANZIJENTNIH PRENAPONA U SEKUNDARNOM OIENJU.................................... 4-31
4.8.1 Vrste mjerenja ................................................................................................................. 4-32
4.8.2 Opis mjerne veliine........................................................................................................ 4-32
4.8.3 Provedba mjerenja........................................................................................................... 4-33

Sadraj stranica: 2
4.8.4 Mjerni ureaji .................................................................................................................. 4-35
4.8.5 Ocjena rezultata mjerenja................................................................................................ 4-35

Ukupni broj stranica: 81

1. Uvod stranica: 1-1
1. UVODNI DIO
Udar groma i sklopne operacije u VN (visokonaponskim) mreama stvaraju prijelazne struje
koje uzrokuju pojavu prenapona u VN sustavima i upravljakim elektronikim krugovima. Njihov utjecaj
ovisi o amplitudi; on moe biti neznatan ili pak moe uzrokovati krive operacije ili ak kvarove.

Prijelazni prenaponi izazivaju utjecaje o kojima treba voditi rauna prilikom provoenja postupka
koordinacije izolacije (engl. isolation coordination IC) opreme, kao i mjera elektromagnetske
kompatibilnosti (engl. electromagnetic compatibility EMC) u postrojenjima elektroenergetskog sustava.
Kako bismo se suoili s ovim problemima preporuke elektromagnetske kompatibilnosti daju pregled
aktivnosti iji je cilj usklaivanje poremeaja u sustavu i izdrljivosti sustava s obzirom na te poremeaje.
Usklaivanje se moe izvesti smanjivanjem poremeaja, poveanjem izdrljivosti sustava, ili
kombinirano. U veini sluajeva izbor ovisi o ekonomskim aspektima.

Elektromagnetska kompatibilnost obuhvaa tri osnovna aspekta:

izdrljivost sustava u odnosu na veliinu poremeaja koji sustav moe podnijeti,

emisija koja se bavi s poremeajima emitiranim iz jednog sustava u drugi,

elektromagnetski okoli koji se bavi s proraunima veliine poremeaja na mjestima gdje bi
sustav trebao funkcionirati.

Posljednja toka ukljuuje dva aspekta: poremeaji koji dolaze oienjem ili sustavom uzemljenja i
poremeaji uslijed zraenja koji stvaraju prijelazne pojave u elektronikoj opremi. U daljnjem tekstu
povezati emo posljednji od tri navedena aspekta s prijelaznim prenaponima u VN mreama.

Koordinacija izolacije energetskog sustava obuhvaa dvije temeljne komponente i to :

dielektrina vrstoa opreme (bavi se veliinom prenapona koje oprema moe izdrati bez pojave
preskoka ili proboja);

prenaponski poremeaji (bavi se izraunavanjem amplituda prenapona na mjestima u mrei gdje
e oprema biti postavljena)

Aspekt elektromagnetskog zraenja koji je prisutan u EMC, a nije u IC, moe se povezati s prijelazom
prenaponskih poremeaja s jednog naponskog nivoa na drugi.
U daljnjem tekstu razmotriti e se prijelazni prenaponi uslijed udara groma i sklapanja.


1.1 STATISTIKA PRIRODA EMC I EC
Svojstvo problematike EMC i IC je da su promatrane fizikalne pojave statistike prirode.
Vjerojatnost pojave poremeaja opada s porastom amplitude i teko je precizno odrediti maksimalnu
amplitudu. Zbog toga se prilikom projektiranja oprema odabire na temelju vjerojatnosti pojave
poremeaja. Na slici 1. prikazana je funkcija f
0
(U) to je ili vjerojatnost pojave prenapona amplitude U
(IC) ili amplituda poremeaja (EMC), a P
a
(U) je vjerojatnost proboja izolacije ili pogrenog djelovanja
(ukupna vjerojatnost osjetljivosti za EMC) pri naponu U. Vjerojatnost kvara ili pogrenog djelovanja
izraunava se kao konvolucija ovih dviju funkcija.

Slika 1.1. Proraun vjerojatnosti dielektrinog kvara ili kvara EMC

Meutim, matematika definicija ne smije sakriti problem. Zanimljivi dijelovi grafova za obje funkcije su
na podruju malih vjerojatnosti. Ova su podruja slabo poznata i vjerojatnost kvara jako ovisi o obliku
ovih krivulja. Treba naglasiti da pouzdanost ovih procedura ovisi o to boljem proraunu poremeaja i
izolacione vrstoe. Usklaivanje izmeu izolacione vrstoe i poremeaja proraunato je statistikim
pristupom budui korisnik esto doputa odreeni postotak kvarova u sustavu raunajui na niu cijenu
opreme.

U daljnjem tekstu, panja e biti posveena poremeajima, koje obuhvaa EMC i IC, uslijed udara groma
ili prijelaznih prenapona u mrei.


1.2 VRSTA PRENAPONA
Podjela prenapona u skladu s definicijama prenapona koje su dane u preporukama meunarodne
elektrotehnike komisije (engl. international electrotechnical comision) IEC 71 1 je slijedea:
Prenapon je svaki napon izmeu faze vodia i zemlje ili izmeu dva fazna vodia, ija je vrna vrijednost
vea od odgovarajue vrne vrijednosti najvieg napona opreme. Dakle, za bilo koju konfiguraciju
izolacije, prenapon je bilo koji napon na stezaljkama opreme vei od vrne vrijednosti napona industrijske
frekvencije koji postoji kada je na svim faznim prikljunicama opreme narinut najvii napon za koji je
oprema dimenzionirana. Ukoliko nije precizno definirano, kao to je to za odvodnike prenapona, iznos
prenapona izraen u p.u. odnositi e se na U
m
2/3.

Naponi i prenaponi podijeljeni su prema obliku i vremenu trajanja. Podijeljeni su u sljedee skupine:
(Tablica 1-1.).

Tablica 1-1. Vrste napona i ispitivanje

Trajni napon: napon industrijske frekvencije i konstantne efektivne vrijednosti, trajno narinut na bilo koji
par prikljunica neke konfiguracije izolacije,

Prolazni prenapon: prenapon industrijske frekvencije, relativno dugog trajanja, moe biti priguen ili
nepriguen. U nekim sluajevima frekvencija moe biti nekoliko puta manja ili vea od industrijske
frekvencije.

Prijelazni prenapon: kratkotrajni prenapon (trajanja nekoliko milisekundi i manje), oscilirajui ili ne,
obino jako priguen. Prijelazni prenaponi mogu se podijeliti na:

Udarni napon sa sporim elom: prijelazni prenapon, obino neusmjeren, s vremenom maksimuma 20s <
T
p
< 5000s, i trajanjem hrpta T
2
< 20 ms,

Udarni napon sa brzim elom: prijelazni prenapon, obino neusmjeren, s vremenom maksimuma 0,1s <
T
1
< 20s i trajanjem hrpta T
2
< 300 s i


Udarni napon sa vrlo brzim elom: prijelazni prenapon, obino neusmjeren, s vremenom maksimuma T
f
<
0,1 s, ukupnog trajanja < 3 ms i sa superponiranim oscilacijama frekvencije 30 kHz < f < 100 MHz.

Kombinirani prenapon koji se sastoji od dvije (ili vie) komponenti napona istovremeno narinutih izmeu
svake od dviju faznih prikljunica izolacije i zemlje. Definiran je s komponentom vie vrne vrijednosti.

U stvarnosti su svi prenaponi najee kombinirani prenaponi.

Postoji jo jedan naponski poremeaj kojeg IEC ne definira za izmjenine sustave: istosmjerni napon.
Takvi poremeaji uzrokovani su nabojem nastalim uslijed isklapanja kondenzatora. Takav istosmjerni
napon (ak vei od 1 p.u.) moe utjecati na ponaanje izolacije opreme kada je u kombinaciji s drugim
prenaponima.
1.3 PRENAPON I DIELEKTRINA VRSTOA
Na slici 1.2. prikazane su, u ovisnosti o vremenu, amplitude razliitih prenapona koji se
pojavljuju tijekom standardnih operacija u mrei. Razliita podruja odgovaraju razliitim klasama
prenapona: (i) trajni napon industrijske frekvencije, (ii) prolazni prenaponi, (iii) prijelazni prenaponi sa
sporim elom, (iv) sa brzim elom, (v) sa vrlo brzim elom.
Za prijelazne prenapone iscrtano su oznaeniprenaponi uslijed sklopnih operacija, a punom crtom
atmosferski prenaponi. Openito, u normalnim pogonskim uvjetima vrijedi: to je vee vrijeme trajanja
prenapona, to je manja njihova amplituda.
Ovakav opadajui karakter posljedica je svojstava unutarnje izolacije opreme. Za unutarnju izolaciju
podnosivi napon opada neprekidno s trajanjem prenapona (krivulja A na slici 1.2. profil podnosivog
napona unutarnje izolacije). Dakle, zbog koordinacije izolacije, mree se projektiraju tako da u
normalnim pogonskim uvjetima krivulja ovisnosti amplituda prenapona o vremenu ima opadajui
karakter. Brzina opadanja ovisi o srednjoj vrijednosti smanjenja prenapona za vrijeme rada. Slika 1.2.
prikazuje i karakter podnosivog napona zranog raspora s obzirom na trajanje prenapona.

Slika 1.2. Tipine maksimalne amplitude klasa faznih prenapona u VN stanicama i tipine krivulje
podnosivog napona unutarnje izolacije (A:papir) i zranih raspora (B manji od 2m, C: vei od 2m) /3/ (1
p.u. = U
m
2/3)


Tri su mogua uzroka prijelaznih prenapona:

udar groma koji stvara udarne prenapone sa brzim ili veoma brzim elom,

sklapanja prekidaa i rastavljaa koja stvaraju prenapone sa sporim, brzim ili veoma brzim elom,

kvarovi koji uglavnom stvaraju prenapone sa sporim elom.

Meu svim prenaponima, prilikom dielektrinog dimenzioniranja opreme za nie naponske nivoe (U
m
<
300 kV), od interesa su oni uslijed udara groma. Uglavnom, prijelazni prenaponi su glavni izvor problema
elektromagnetske kompatibilnosti za elektroniku opremu u VN postrojenjima.


2. Metoda prorauna programa EMTP stranica: 2-1
2. METODA PRORAUNA PROGRAMA EMTP
Izvorna metoda prorauna u EMTP programu bazirana je na rjeavanju valne jednadbe za
idealni vod prema DAlembert-ovom opem rjeenju. Nepoznati naponi vorita raunaju se u jednakim
vremenskim intervalima t, rjeavanjem sustava linearnih algebarskih jednadbi. Prvotnu metodu i
verziju ovog programa razvio je H. W. Dommel. U proteklih vie od trideset godina program je
neprestano razvijan i unapreivan, tako da su danas njegove mogunosti proirene na rjeavanje brojnih
raznovrsnih problema. S druge pak strane ovaj je program viestruko testiran i provjeravan.
2.1 MOGUNOSTI EMTP PROGRAMA
Osim prijelaznih pojava EMTP programom mogu se raunati i stacionarne prilike. Prije
rjeavanja prijelaznih pojava dobro je izraunati poetno stacionarno stanje kao provjeru zadavanja
ispravnosti nadomjesne sheme elektrinog kruga.
Prijelazne pojave mogu se raunati u krugovima s proizvoljnom konfiguracijom koncentriranih
parametara (R, L i C). Elektrina mrea moe sadravati prepletene ili neprepletene prijenosne vodove,
nadomjetene raspodijeljenim parametrima. Gubitke u njima mogue je uzeti u obzir pomou
koncentriranog otpora. Postoji mogunost uzimanja u obzir frekvencijske zavisnosti parametara
prijenosnog voda. Takoer se moe modelirati nelinerne otpornike (odvodnike prenapona), te nelinearne
prigunice s zasienjem. Otvaranjem ili zatvaranjem sklopke mogu se simulirati manipulacije s
prekidaima, kao i iskrita.
Naponski ili strujni izvori zadaju se kao sinusoidalna, impulsna ili step funkcija. Izvor moe predstavljati
i funkcija proizvoljnog oblika, koja se zadaje pojedinanim tokama. Moe se uzeti o obzir utjecaj
zaostalog naboja na prijenosnom vodu.
U okviru EMTP programa postoje programski moduli, za modeliranje pojedninih komponentni, poput
prijenosnih vodova, kabela, odvodnika prenapona, energetskih transformatora.
2.2 METODA RJEAVANJA U EMTP PROGRAMU
Ovdje e se ukratko opisati princip metode na kojoj je zasnovan EMTP program.
Parametri idealnog prijenosnog voda su jedinini induktivitet L

i kapacitet C, dok su gubici zanemareni
(R=G=0). Valne jednadbe za napon i struju mogu se napisati u obliku:

2
2
2
2
t
U
LC
x
U
(2.1)

2
2
2
2
t
I
LC
x
I
(2.2)
Ope rjeenje jednadbi (1) i (2) prema dAlembertu glasi:

) ( ) ( ) , (
2 1
vt x f vt x f t x I + + = (2.3)
) ( ) ( ) , (
2 1
vt x f Z vt x f Z t x U
v v
+ = (2.4)

pri emu je:
C
L
Z
v
= valni otpor, a
LC
v
1
= brzina irenja vala prijenosnim vodom.

U jednadbama (2.3) i (2.4) predstavljaju f
1
(x-vt) i f
2
(x+vt) proizvoljne funkcije varijabli (x-vt) i
(x+vt). Fizikalna interpretacija funkcije f
1
(x-vt) je putni val koji se kree brzinom v u odlazeem smjeru,
dok funkcija f
2
(x+vt) predstavlja putni val koji kree u povratnom smjeru.

Mnoenjem jednadbe (2.3) sa Z
v
i njenim zbrajanjem, odnosno oduzimanjem od jednadbe (2.4) slijedi:

) ( 2 ) , ( ) , (
1
vt x f Z t x I Z t x U
v v
= + (2.5)
) ( 2 ) ( ) , (
2
vt x f Z vt x I Z t x U
v v
+ = (2.6)
U nastavku e se ukratko obrazloiti interpretacija gornjih jednadbi.

Prema jednadbi (2.5) je izraz (U+Z
v
I) konstantan ukoliko je (x-vt) konstantno, a prema jednadbi
(2.6) je izraz (U-Z
v
I) konstantan ako je (x+vt) konstantno. Za fiktivnog promatraa koji putuje odlazeim
valom brzinom v biti e izraz (x-vt) konstantan, tj. s porastom vremena t poveavati e se i udaljenost x,
a na taj nain je konstantan i izraz (U+Z
v
I). Slino tome je i izraz (U-Z
v
I) konstantan za fiktivnog
promatraa koji putuje zajedno s povratnim valom, budui da je za njega izraz (x+vt) konstantan.

Vrijeme prolaska vala prijenosnim vodom je:

LC d v d = = / (2.7)

pri emu d predstavlja duljinu voda. Za fiktivnog promatraa koji naputa vor m u trenutku t- izraz
(U+Z
v
I) mora ostati isti kada stigne u vor k u trenutku t , tj.

)) ( ( ) ( ) ( ) (
, ,
t i Z t U t i Z t U
m k v k k m v m
+ = + (2.8)

U gornjoj jednadbi za struje vrijede oznake prema slici 2.1. Struje i
k,m
i i
m,k
su protivno usmjerene.
Slijedi jednadba za struju i
k,m
:

) ( ) ( )
1
( ) (
,
+ = t I t U
Z
t i
k k
v
m k
(2.9)
i analogno
) ( ) ( )
1
( ) (
,
+ = t I t U
Z
t i
m m
v
k m
(2.10)
s ekvivalentnim strujnim izvorima I
k
i I
m
koji su u vremenu t poznati otprije iz trenutka t-,

) ( ) ( )
1
( ) (
,
= t i t U
Z
t I
k m m
v
k
(2.11)
) ( ) ( )
1
( ) (
,
= t i t U
Z
t I
m k k
v
m
(2.12)
Slika 2.1 prikazuje odgovarajuu ekvivalentnu mreu valnih impedancija, koja potpuno opisuje idealni
vod bez gubitaka, na njegovim krajevima. Topoloki krajevi nisu povezani; prilike na jednom kraju u
odnosu na drugi oituju se indirektno preko ekvivalentog strujnog izvora I , uz vremenski pomak .


Slian pristup moe se iskoristiti za proraun s koncentriranim parametrima L, C i R.

i k,m
Z 0
Ik(t-)
0
0
U k
(t)
+
Im(t-)
Z 0
im,k (t)
U m (t)
0
0
(b)
(a)
Prikljuak k Prikljuak m

Slika 2.1. (a) Idealni prijenosni vod; (b) ekvivalenta mrea sa impedancijama.
2.3 INDUKTIVITET
Za induktivitet L grane k, m prema slici 2.2 moe se napisati jednadba:

) (
,
dt
di
L U U
m k
m k
= (2.13)
koja se mora integrirati od poznate vrijednosti u vremenskom trenutku t-t do nepoznate vrijednosti u
trenutku t:
dt U U
L
t t i t i
m
t
t t
k m k m k
) (
1
) ( ) (
, ,
+ =

(2.14)
Gornji integral se rijeava koritenjem trapezoidnog pravila:

| | ) ( ) ( ) (
2
) (
, ,
t t I t U t U
L
t
t i
m k m k m k
+
= (2.15)
pri emu je opet ekvivalentna struja I
k,m
poznata otprije:

| | ) ( ) (
2
) ( ) (
, ,
t t U t t U
L
t
t t i t t I
m k m k m k

+ = (2.16)

Ekvivalentna mrea valnih impedancija koja odgovara izrazu (2.16) prikazana je slikom 2.2.

Slika 2.2. (a) Induktivitet, (b) Ekvivalentna mrea impedancija
2.4 KAPACITET
Na slian nain tretira se kapacitet grane k,m (slika 2.3). Vrijedi:

) ( ) ( ) (
1
) (
, ) (
t t U t t U dt t i
C
U t U
m k
t
t t
m k t m k
+ =

(2.17)
Ponovnom upotrebom trapezoidnog pravila slijedi:

| | ) ( ) ( ) (
2
) (
, ,
t t I t U t U
t
C
t i
m k m k m k
+
= (2.18)
pri emu je:
| | ) ( ) (
2
) ( ) (
, ,
t t U t t U
t
C
t t i t t I
m k m k m k

= (2.19)


Slika 2.3. (a) Kapacitet, (b) Ekvivalentna mrea impedancija

Otpor je jednostavno predstavljen Ohmovim zakonom:

| | ) ( ) (
1
) (
,
t U t U
R
t i
m k m k
= (2.20)
1
5
4 3
2
i21 i15
i14 i13
i12
i1
Z0*
L
C
R
vod bez gubitaka

Slika 2.4. Skup komponenti mree prikljuenih u voru 1

Ako se svi elementi mree nadomjeste ekvivalentim mrenim impedancijama, jednostavno se moe
postaviti jednadba za struje u voru 1, prema slici 2.4:

) ( ) ( ) ( ) ( ) (
1 15 14 13 12
t i t i t i t i t i = + + + (2.21)

Jednadbe (2.9), (2.10), (2.15), (2.18), (2.20) supstituiraju se u lijevu stranu jednadbe (2.21), nakon ega
slijedi:

) ( ) ( ) ( ) ( ) (
) (
1
) (
2
) (
2
) (
1 2
2
1
15 14 13 12 1
5 4 3 1
t t I t t I t t I t I t i
t U
R
t U
t
C
t U
L
t
t U
R t
C
L
t
Z
v

=
|
|
.
|
\
|
+
(2.22)

Jednadba (2.22) je linearna, algebarska jednadba s nepoznatim naponima. Vrijednosti na desnoj strani
jednadbe izraunate u vremenu t- t poznate iz prethodnog koraka.

Za bilo kakvu mreu sa n vorova moe se napisati sustav od n jednadbi.
Najbolje je jednadbe prikazati u matrinom obliku:

| || | | | | | I t i t U Y = ) ( ) ( (2.23)
pri emu je:

|Y| = n x n simetrina matrica admitancija vorova
|U(t)| = vektor napona n vorova u vremenu t
|i(t)| = vektor n strujnih izvora
| I | = vektor n ekvivalentnih strujnih izvora, poznatih iz prethodnog vremenskog koraka.

Moe se zapaziti da e realna simetrina matrica admitancija vorita |Y| ostati nepromijenjena uz isti
korak prorauna t. Zato je preporuljivo, ali nije nuno, raunati sa nepromijenjenim korakom prorauna
t. Matrica admitancija vorita |Y| satavlja se na isti nain kao i kod prorauna stacionarnih prilika.

Neki od napona vorova u jednadbi (2.23) biti e poznati zato jer su na njih prikljueni naponski izvori,
ili zato jer su vorovi uzemljeni. Zato se jednadba (2.23) moe razdijeliti na niz od A nepoznatih napona
vorova, i niz od B poznatih napona vorova.

| || |
| || |
| |
| |
(
=
(
B
A
B
A
B
A
BB BB
AB AA
I
I
t i
t i
t U
t U
Y Y
Y Y
) (
) (
) (
) (
(2.24)

Nepoznati naponi |U
A
(t)| mogu se izraunati iz jednadbe:

| || | | | | || | ) ( ) ( t U Y I t U Y
B AB ukupno A AA
= (2.25)
pri emu je:

| | | || |
A A ukupno
I t i I ) ( = (2.26)
To vodi k rjeavanju sustava linearnih jednadbi u svakom vremenskom koraku. Ako se t ne mijenja
biti e matrica |Y
AA
| konstanta. Desna strana jednadbe (25) mora se u svakom vremenskom koraku
ponovno izraunati.

2.5 RAUNSKI POSTUPAK
Najbolje je jednadbu (2.25) rijeavati trijangularnom faktorizacijom matrica |Y
AA
| i |Y
AB
|, i to
samo jednom prije poetka izvoenja vremenske petlje. Isti postupak se nakon toga primjenjuje na vektor
|I
ukupno
| u svakom vremenskom koraku u tzv. rjeavanju postupkom unaprijed, to je oznaeno brojem
(1) na slici 2.5. Nakon toga slijedi slijedi povratna supstitucija, oznaena brojem (2) na slici 2.5., pri emu
se rauna vektor |U
A
(t)|.
Y AA Y AB
(2) (1)
x

Slika 2.5. Postupak rjeavanja linearnih jednadbi

U matricama |Y
AA
| i |Y
AB
| samo je nekoliko elemenata razliitih od nule, pa se koristi tehnika spremanja
slabo popunjenih trokutastih matrica, ime se postie uteda u vremenu rada i memoriji raunala.
Sastavljanje vektora |I
ukupno
| uglavnom je problem memoriranja. Pobude u obliku zadanih strujnih izvora
|i
A
(t)| kao i vektor ve izraunatih strujnih izvora poznatih iz prethodnog vremenskog koraka |-I
A
| ulaze u
vektor |I
ukupno
| prije zapoinjanja rjeavanja postupkom unaprijed. Nakon sastavljanja vektora |I
ukupno
|,
koristei postojee napone iz prethodnog vremenskog koraka, specificirani naponski izvori |U
B(t)
| ulaze u
vektor napona vorova |U(t)|. Uzbudni naponi mogu se uitati korak po korak, ili izraunati iz
standardiziranih funkcija (sinusoidalne, pravokutne, impulsne, ili slino). Uzbudu moe predstavljati bila
koja kombinacija naponskih i strujnih izvora, ili se moe promatrati sluaj u kojem ne postoji uzbuda
(npr. izbijanje kondenzatorskih baterija). Nakon izraunavanja vektora |U
A
(t)|, obnavlja se zapis ve
izraunatih poznatih vrijednosti pri sastavljanju vektora |I
ukupno
| za slijedei vremenski korak, to je
vidljivo iz dijagrama toka programa za proraun prijelaznih pojava na slici 2.6.

Ovdje je opisan samo najosnovniji postupak prorauna, dok se EMTP program tijekom vremena jako
razvio uz primjenu brojnih specijalnih potprograma.


Uitaj podatke; postavi inicijalne uvjete;
t=0
Formiraj gornji dio triangularne matrice
Formiraj reduciranu matricu
Provjeri stanje prekidaa
Da li je promjenjeno stanje prekidaa?
Da li je ovo prvi korak?
Poslije reduciranja matrice za specifinu
poziciju prekidaa; formiraj donji
dio triangularne matrice
Ako je nelinearni element:
nai vektor (z)
Uzmi stare vrijednosti, unesi -( IA) u
(IUkupno) i prikai eljene struje
Da li jet > t
max
?
t = t + t
Ne
Da
Da
Da
Ne
Ne
itaj ili raunaj odreene napone i struje;
unesi napone u (V(t)); dodaj struje u(I
Ukupno)
Rjeavanje ( IUkupno) sa gornjim
dijelom trijangularne matrice
Proslijedi pozicije prekidaa u ( IUkupno)
i (U
B
(t))
Vrati zamjenu;ej = e
i
ako je prekida
j - i zatvoren i i > j
Dalje rjeavanje ( IUkupno) sa
donjim dijelom trijangularne matrice
Ako je nelinearni element: korigiraj napone
Prikai napone
Stop

Slika 2.6. Dijagrama toka programa za proraun prijelaznih pojava


3. Odvodnici prenapona stranica: 3-1
3. ODVODNICI PRENAPONA
3.1 PRINCIP DJELOVANJA
Za zatitu elektroenergetskih postrojenja, objekata, a posebno transformatora upotrebljavaju se
odvodnici prenapona. Odvodnici prenapona ponaaju se kao nelinearni otpori, iji se iznos mijenja u
zavisnosti od veliine narinutog napona. Na slici 3.1. je prikazana nelinearna strujno-naponska (I-U)
karakteristika idealnog a) i nekog realnog b) odvodnika prenapona.

Slika 3.1. Strujno-naponska (I-U) karakteristika a) idealnog i b) realnog odvodnika prenapona.

Idealni odvodnik prenapona i uz vrlo velike struje odrava uvijek konstantnu vrijednost napona. U praksi
to nije mogue ostvariti, ali se svojstva realnih odvodnika nastoje im vie pribliiti idealnim. Odvodnik
prenapona osim amplitude nailazeeg naponskog vala smanjuje i njegovu strminu.

Na slici 3.2. je prikazan princip odreivanja napona i struja odvodnika pri nailasku pravokutnog
naponskog vala amplitude U
1
. Koristi se ekvivalentna shema prema Petersenu. Napon i struja kroz
odvodnik dobivaju se iz presjecita pravca
1 1
2 Z I U U
R R
= i krivulje preostalog napona odvodnika
( )
R o
I f U = .

Slika 3.2. Odreivanja napona i struja odvodnika pri nailasku pravokutnog naponskog vala amplitude U
1
3.2 KLASINI ODVODNIK PRENAPONA
"Klasini" ventilni odvodnik prenapona s iskritem se i danas susree u postrojenjima, iako se u
nova postrojenja ugrauju metal-oksidni (MO) odvodnici, koji predstavljaju novu tehnologiju na ovom
podruju. Klasini odvodnik prenapona sastoji se od serijski povezanih otpornika izraenih od silicium
karbida (SiC odvodnici), te iskrita. estice silicium karbida nalaze se u izolacionom materijalu od kojeg
je sastavljen otpornik odvodnika. Kada se na takav materijal narine visoki napon, stvara se izmeu SiC
estica jako elektrino polje, pri emu se prostor izmeu njih ionizira i postaje vodljiv. Uz vei napon biti
e jae i polje, kao i ionizacija, koja omoguuje stvaranje vodljivih kanala, tako da vrijednost otpora pada.

Pri smanjenom naponu slabi elektrino polje, a time i ionizacija oko SiC estica, pa se smanjuju i vodljivi
kanali, to djeluje na porast otpora odvodnika.

Pojednostavljena principijelna shema odvodnika s iskritima i magnetskim rasprivanjem luka prikazana
je na slici 3.3. Osnovni problem kod odvodnika s iskritima je prekidanje popratne struje pogonske
frekvencije nakon nestanka prenapona. Zato su pridodani magnetski svici koji pomau gaenju luku.

Pri nailasku prenapona probiju iskrita (na slici 3.3. oznaena sa 1). Proradna struja je vrlo velike strmine
(visoke frekvencije), tako da ne moe prodrijeti u svitke (3.), jer je njihov induktivni otpor za visoke
frekvencije impulsne struje vrlo velik. Zato se impulsna struja zatvara preko iskrita i nelinearnih otpora
odvodnika. Nakon prolaska prenapona preostaje struja pogonske frekvencije. Za vrijeme prolaska
impulsne struje bio je izmeu iskrita i u nelinearnim otporima postignut veoma visok stupanj ionizacije,
pa pogonski napon nastavlja tjerati struju nakon nestanka prenapona. Meutim sada struja pogonske
frekvencija ulazi u svitke (3.) i stvara magnetsko polje, ija sila raspruje elektrini luk. Istovremeno raste
otpor nelinearnih otpornika, tako da se prekida popratna struja.

Slika 3.3. Shema odvodnika s iskritima i magnetskim rasprivanjem luka

Proradni napon SiC odvodnika je napon pri kojem prorauju njegova iskrita. To moe biti
izmjenini, istosmjerni ili udarni napon. U praksi je zanimljiv izmjenini napon frekvencije 50 Hz i ona
vrijednost udarnog napona oblika 1.2/50 s pri kojoj e ventilni odvodnik proraditi. To je minimalni
proradni izmjenini napon od 50 Hz i 100% proradni udarni napon kojem je oblik 1.2/50 s.
Preostali napon SiC odvodnika je najvia vrijednost napona koja se na odvodniku pojavljuje za
vrijeme dok kroz njega prolazi impulsna struja. On je odreen strujno-naponskom (I-U) karakteristikom
odvodnika, a pod nazivnom vrijednou smatra se ona vrijednost preostalog napona koja se pojavljuje na
odvodniku kada njime prolazi nazivna struja za koju je on konstruiran.

Kod ventilnih odvodnika koji se ugraeni za zatitu postrojenja nazivnih napona sve do 220 kV proradni
napon mora biti toliko visok da odvodnici ne prorade zbog nailaska unutarnjih prenapona. Obino su
proradni i preostali napon podjednaki. Kod naponskih razina 400 kV i vie odvodnici moraju proraditi i
pri sklopnim prenaponima, koji svojom veliinom ugroavaju postrojenja. Zato su obino proradni naponi
za napone 400 kV i vie barem 10-15% nii od najviih sklopnih prenapona.


Slika 3.4. Definicija proradnog i preostalog napona odvodnika s iskritima
3.3 METAL-OKSIDNI ODVODNICI
Metal-oksidni (MO) ili cink oksidovi (ZnO) odvodnici imaju izrazito nelinearnu strujno-
naponsku karakteristiku. Keramiki otpornici-varistori sastoje se uglavnom od zrnaca ZnO uz dodatak jo
nekih aditiva, poput bizmut-oksida Bi
2
O
3
, magnezij-oksida i drugih, ukupno 9 aditiva.
Mikroskopska struktura varistora prikazana na slici 3.5.b) pogodna je za razmatranja, a dovodi do istih
statistikih rezultata kao ona na slici 3.5.a).

A i B elektrode
C intergranularni sloj
D ZnO estice

Slika 3.5. Mikroskopska struktura varistora

estice ZnO su vodljive i meusobno serijski i paralelno vezane. Prosjena veliina ZnO estica je 10-20
m. Od velike je vanosti homogenost unutar varistora. Granice ZnO estica odluujue se za nelinearnu
vodljivost. One predstavljaju simetrine otkijeve barijere na granicama estica. Osnovne karakteristike
metal-oksidnih varistora su:

1. Mikroskopski je elektrino polje veliko u meuprostoru izmeu ZnO estica i u blizini njihovih
granica, a malo je unutar ZnO estica. Makroskopski je elektrino polje jednoliko raspodjeljeno unutar
keramikog materijala.
2. Struja koja tee kroz varistor prolazi kroz najmanji broj spojeva (najmanji otpor). Uz homogeni sastav
mikrostrukture i raspodjela struje biti e jednolika.
3. Mikroskopski e do Joulevog zagrijavanja doi uglavnom na spojevima, ali makroskopski e
absorbcija energije biti homogena, ako je mikrostruktura i gustoa struje homogena.

Konstrukcija varistora mora imati homogenu mikrostrukturu. Najvanija svojstva varistora osim
nelinearnosti su visoka mogunost absorpcije energije i velika termika vodljivost.

Aktivni dio metal oksidnih odvodnika sastoji se od cilindrinih otpornika u obliku ploica. Broj ploica
zavisi o nazivnom naponu odvodnika. One se nalaze u hermetiki zatvorenom porcelanskom ili kuitu.
Prostor izmeu ploica i polimernog kuita moe biti ispunjen plinom ili se polimerno kuite direktno
nanosi na ploice. Pri pogonskom naponu ploice imaju kapacitivni karakter. Rasipni kapacitet ploica
prema uzemljenim dijelovima uzrokuju nelinearnu raspodjelu potencijala du odvodnika kod pogonskog
napona, slino kao to je to sluaj kod izolatorskog lanca. Nelinearna raspodjela napona se poveava s
duljinom odvodnika. Zato se za odvodnike koji su predvieni za mreu viih nazivnih napona (iznad 220
kV) ugrauju prstenovi za izjednaavanje potencijala, koji kompenziraju djelovanje rasipnih kapaciteta.
U posljednjih desetak godina u novim se postrojenjima montiraju iskljuivo MO odvodnici. Razlog tome
je vea efikasnost u pogonu, nii preostali napon (pogotovo kod prenapona vrlo strma ela), te dobro
vladanje pri zagaenju.

Nain rada odvodnika koji se sastoji od serijski spojenih otpornika (bez iskrita) moe se jednostavno
predstaviti. Pri nailasku prenapona, struja kroz odvodnik se kontinuirano poveava, tako da nema nagle
promjene napona. S prolaskom prenapona smanjuje se i struja kroz odvodnik, tako da nema popratne
struje kao kod klasinih odvodnika. Uslijed nepostojanja iskrita nema niti nagle promjene napona, koja
je kod SiC odvodnika uzrokovana proradom iskrita. Usporedba rada SiC i MO odvodnika prikazana je
slikom 3.6.

Slika 3.6. Usporedba rada SiC i MO odvodnika.
3.3.1 Osnovna svojstva metal-oksidnih odvodnika prenapona
U postupku koordinacije izolacije elektroenergetskog sustavs (EES) MO odvodnici prenapona
predstavljaju vaan faktor. Na slici 3.7. su prikazani naponi koji se mogu pojaviti u visokonaponskom
EESu u odnosu na najvii trajni fazni napon u jedininim vrijednostima (engl. per-unit p.u.) zavisno od
vremena njihova trajanja.


Slika 3.7. Iznosi napona i prenapona u visokonaponskom EES-u u zavisnosti od vremena trajanja
(1 p.u. = 2 U/3).

Vremenska os je grubo podijeljena u podruje atmosferskih prenapona (mikrosekunde), sklopnih
prenapona (milisekunde), privremenih prenapona (sekunde) (engl. Temporary Overvoltages
TOV) i vremenski neogranienog trajnog maksimalnog napona mree. Napon ili prenapon moe bez
primjene odvodnika prenapona dosegnuti viestruku vrijednost maksimalnog pogonskog napona
(nekoliko p.u.). Ako se pogleda krivulja nazivnog podnosivog napona opreme (elektrini ureaji poput
energetskog transformatora), moe se zamijetiti da u podruju sklopnih, a posebice atmosferskih
prenapona, oprema ne moe podnijeti dielektrina naprezanja uzrokovana prenaponima. Zato se
primjenjuju odvodnici prenapona, koji osiguravaju da napon na stezaljkama tienog objekta bude nii od
njegovog odgovarajueg nazivnog podnosivog napona, ukljuujui pritom odreeni sigurnosni faktor.
Odvodnici pruaju zatitu od atmosferskih i sklopnih prenapona. Sklopni prenaponi ne igraju vanu ulogu
kod distributivnih i prijenosnih sustava niih napona, no njihova vanost raste s porastom naponskih
nivoa u sustavima visokih ili vrlo-visokih napona.
3.3.1.1 Strujno-naponska karakteristika MO odvodnika
Na I-U karakteristici prikazanoj slikom 3.8. razlikuju se tri podruja. U samom poetku je
podruje 1. ("prije proboja"), u kojem je struja protjecanja zanemarivo mala. U ovom podruju
karakteristika je jako osjetljiva na temperaturu. Treba spomenuti da je struja proputanja u prvom
podruju preteno kapacitivna, to se moe vidjeti iz posebno nacrtane strujno-naponske karakteristike
samo za kapacitivnu struju (crtkana linija). Relativna dielektrina konstanta vrlo je visoka, iznosi preko
700. Krivulja koja odgovara radnoj komponenti struje u ovom podruju izmjerena je istosmjernim
naponom, a kapacitivna izmjeninim 50 (60) Hz.
Pri istosmjernom naponu koji odgovara trajnom naponu protie struja od oko 0.1 mA (radna komponenta)
a pripadna kapacitivna komponenta pri 50 Hz za ovu vrijednost napona iznosi oko 0.75 mA.
Glavni poetni problem u eksploataciji prve generacije varistora bio je stabilnost karakteristike u prvom
podruju, pri vrlo malim strujama. Nakon veeg broja primljenih udara deavao se pomak ove
karakteristike prema veim vrijednostima struja, koje bi termiki mogle unititi odvodnik. Novije
generacije odvodnika rijeile su ovaj problem.
Radi usporedbe pokazana je i krivulja konvencionalnog silicium-karbidovog odvodnika. Kako je
nelinearnost SiC otpornika mnogo manja, trajna struja SiC odvodnika bez iskrita pri nazivnom naponu bi
iznosila preko 100 A. Ovakav pogon se ne moe ostvariti iz termikih razloga. Zato klasini odvodnik
ima serijski spojena iskrita.



Slika 3.8. Strujno-naponska karakteristika MO odvodnika

Drugo podruje od struje preko 1A izmjereno je udarnom strujom 8/20 s. Na drugom podruju
karakteristike jako je izraena nelinearnost, a temperaturna ovisnost je zanemariva.
Na treem podruju karakteristika vie nije tako nelinearna, a za mjerenje karakteristike primjenjuju se
strujni impusi oblika 8/20 s ili 4/10 s.
Iako se u elektrinim postrojenjima jo moe nai u pogonu veliki broj odvodnika prenapona s iskritima
i otpornicima izraenim od silicium karbida (SiC), danas se posvuda ugrauju metal-oksidni (MO)
odvodnici prenapona bez iskrita. Radi njihove izrazito nelinearne strujno-naponske I-U karakeristike,
njih nije potrebno odvajati od mree uz pomo serijskih iskrita, kao to je to sluaj kod SiC odvodnika.
Struja koja protie kroz MO odvodnike u normalnom pogonu je izrazito mala, tako da se odvodnik
ponaa gotovo kao izolator. Ukoliko kroz odvodnik potee struja reda kA, to se deava prilikom pojave
atmosferskih ili sklopnih prenapona, napon na njegovim prikljucima ostaje dovoljno mali, ime se
zatiuje izolacija opreme od djelovanja prenapona.
Na slici 3.9. je prikazan primjer I-U karakteristike tipinog MO odvodnika prenapona spojenog izmeu
faze i zemlje u direktno uzemljenoj 420 kV mrei. Napon na ordinati je prikazan linearno, dok je struja
na logaritamskoj skali apscise prikazana u rasponu od milion puta; tj. od 50 A do 50 kA.
Tjemena vrijednost faznog napona mree koji je trajno prikljuen na odvodnik u ovom sluaju iznosi:

kV 343
3
kV 420 2
3
U 2
u
n
=
= = (3.1)
Pritom kroz odvodnik protie tzv. struja odvoenja, koja se sastoji od velike kapacitivne i relativno manje
radne komponente. Kako je ve prije kazano struja odvoenja u podruju 1. je preteno kapacitivna, to
je vidljivo i sa slike 3.10. (fazni pomak struje i napona). Na ovoj slici prikazana I-U karakteristika
prikazuje samo radnu komponentu. U ovom sluaju je ona A 100 i
res
, dok ukupna tjemena vrijednost
struje iznosi oko 0.75 mA.

Slijedea znaajna toka je trajni radni napon (engl. Continuous Operating Voltage - COV) odvodnika
za koji se prema IEC normama koristi oznaka U
c
. To je napon pogonske frekvencije pri kojem odvodnik
moe raditi trajno bez ikakvih ogranienja. Prije svih tipskih ispitivanja odvodnik se najprije treba
prikljuiti na trajni radni napon. Kako je vidljivo sa slike 3.9. trajni radni napon odvodnika je vii od
najvieg dozvoljenog napona mree. Prema preporukama (IEC 60099-5, toka 3.2.1) mora trajni radni
napon odvodnika biti barem vei 5%. Time se uzimaju u obzir i harmonici koji se mogu pojaviti u mrei.


Slika 3.9. U-I karakeristika za tipini MO odvodnik u direktno uzemljenoj 420 kV mrei.

U ovom sluaju je U
c
= 268 kV, to je gotovo 11 % vii napon od najvieg dozvoljenog faznog napona
mree (koji iznosi 242 kV efektivna vrijednost).

Slika 3.10. Napon i pogonska struja odvodnika prenapona sa slike 9. prikljuenog na fazni napon

Naziv slijedee znaajne karakteristike MO odvodnika prenapona je nazivni napon (engl. rated voltage -
oznaka U
r
). Meutim, treba imati na umu da se odvodnik ne smije trajno prikljuiti na taj napona, ve u
vremenu od 10 sekundi. Neki proizvoai dozvoljavaju vrijeme do 100 sekundi. Iz I - U karakteristike
moe se zapaziti da kod tog napona struja odvoenja (odnosno njena radna komponenta), iznosi oko 1
mA. Trajna struja tog iznosa bi inae dovela do zagrijavanja odvodnika, ali ne i u tom relativno kratkom
vremenu od 10 do 100 sekundi. Razlog tome je nagli porast temperature kod uzastopnog ponavljanja
struje pogonske frekvencije (temperaturna zavisnost I-U karakteristike pojednostavljeno je prikazana na
slici 3.8.), a nakon provoenja strujnog impulsa prema zemlji (tj. nakon to je odvodnik proradio). U
sluaju duljeg djelovanja nazivnog napona odvodnik nema dovoljno vremena za hlaenje, to bi
uzrokovalo toplinsku nestabilnost, te unitenje odvodnika (tzv. termalni pobjeg).

Nazivni i trajni radni napon odvodnika su neposredno povezani jedan s drugim. Iznos tog omjera je skoro
uvijek 1.25, izuzev nekih iznimki, i nije ovisan o proizvoau. Pritom ne postoji fizikalno objanjenje za
ovakav omjer, ve je on sasvim empirijski. Kao rezultat izloenog primjera, nazivni napon je U
r
= 1.25
U
c
336 kV.

Zakljuci iz prikaza dijela I-U krivulje se odnose na napon pogonske frekvencije. Krivulja onda prelazi u
podruje u kojem ak i minimalno povienje napona dovodi do znaajnog porasta struje. To je podruje

prijelaznih prenapona u vremenskim podrujima mili - i mikrosekunda, drugim rijeima, to je podruje
sklopnih i atmosferskih prenapona. Prikljueni napon pogonske frekvencije u ovome bi podruju
karakteristike unitio odvodnik u vrlo kratkom vremenu.

Karakteristika u drugom podruju opisuju zatitnu karakteristiku odvodnika. Njezin najvaniji parametar
je zatitni nivo za atmosferske prenapone koji je prikazan na slici 3.9. Slino kao kod nazivnog
preostalog napona SiC odvodnika s iskritima, on odgovara padu napona na stezaljkama odvodnika kod
protjecanja nazivne struje odvoenja kroz odvodnik. Treba kazati da se pritom radi o atmosferskom
strujnom impulsu standardiziranog oblika, ija je amplituda odreena prema IEC normama 60099-4 za
razliite struje od 1.5 kA do 20 kA. Kod visokonaponskih odvodnika (naponi

123 kV) uobiajene su
samo nazivne struje 10 kA i 20 kA. Nazivna struja odvoenja malo otkriva o svojstvima odvodnika. Dva
10-kA odvodnika mogu imati vrlo razliita svojstva. Zato se odvodnik kod odabira nazivne struje
odvoenja ne moe promatrati sama za sebe. U primjeru sa slike 3.9. bio je odabran 10-kA odvodnik.
Znaenje koje ima parametar zatitni nivo za atmosferske prenapone = 823 kV (preostali napona) je
slijedee: maksimalni napon 823 kV izmeu stezaljki odvodnika pri narinutom atmosferskom strujnom
impulsu s vremenom porasta ela 8 s, i vremenom trajanja hrpta od 20 s u kojem vrna vrijednost
amplitude od 10 kA pada na polovicu vrijednosti. Ovi se odnosi mogu uoiti sa slike 3.11.

Slika 3.11. Preostali napon odvodnika prenapona sa slike 9. (U
r
= 336 kV) kod nazivne struje odvoenja
(I
n
= 10 kA)

Zatitni nivo za atmosferske prenapone od 823 kV znai da e se vrna vrijednost napona izmeu
prikljuaka odvodnika za vrijeme odvoenja poveati, poevi od normalnog pogonskog faznog napona,
za faktor 2.4 (823 kV podijeljeno sa 343 kV), dok e se u isto vrijeme amplituda struje poveati za osam
redova veliine (sa 100 A na 10 kA). To je posljedica ekstremno nelinearne strujno-naponske
karakteristike odvodnika.
3.3.1.2 Zatita opreme MO odvodnicima
Osim pri nazivnoj struji od interesa je napon na odvodniku u opsegu struja od 100A do 100 kA.
esto se zatitni nivo U
z
normira u odnosu na tjemenu vrijednost U
C
trajnog radnog napona. Taj se odnos
definira kao razina zatite R odvodnika i zavisan je o vrsti i vrijednostima impulsnih struja, a neke su
tipine vrijednosti za:
- udare struja munja s najeim vrijednostima I = 2.5-30 kA, oblik 8/20 s, razina zatite R 1.7-2.2
- direktne udare munja u odvodnik prenapona( rijedak sluaj) s visoki vrijednostima impulsnih struja
od 65-100 kA, oblik 4/10 s, R 2.5-2.9.
- sklopne prenapone uz strujne impulse od 125-3000A, oblik 30/60 s, R 1.5-1.8).

Oprema u 420-kV sustavu je najee dimenzionirana za standardni podnosivi atmosferski prenapon
od 1425 kV. Ovu (ispitnu) vrijednost napona, meutim, nije mogue uvijek lako postii u praksi. U
suglasnosti sa preporukama o koordinaciji izolacije, IEC 60071-2, najvii napon koji se smije pojaviti za
neobnovljivu izolaciju mora za faktor 1.15 ostati ispod navedene vrijednosti, tj. ne smije prijei napon
1239 kV. Prema tome, zatitna razina kod amosferskog prenapona od 823 kV odvodnika ini se na prvi

pogled potpuno dovoljnom zatitom. Potrebno je ipak primjetiti da ova vrijednost predstavlja napon
izmeu prikljuaka odvodnika prouzroen tokom idealne standardizirane ispitne struje koja je iste razine
kao nazivna struja odvoenja. Postoje tri glavna uzroka koja mogu dovesti do toga da napon na
prikljucima opreme koja se mora zatiti poraste do bitno vie razine, a koja e se objasniti u nastavku.

a) Zatitna zona

Atmosferski prenaponi se ire u obliku putnih valova na vodu. Na mjestima gdje se valni otpor voda
mjenja, dolazi do refleksija i lomova putnih valova. Osobito, naponski val e se potpuno reflektirati na
otvorenom kraju voda. Naponska razina u svakom trenutku i u svakoj toki na vodu je rezultat sume
razliitih trenutnih vrijednosti svakog pojedinanog naponskog vala. Na kraju otvorenog voda e te
vrijednosti biti udvostruene. Prikljueni transformator se ponaa slino kao otvoreni kraj voda, jer
induktivitet njegovih zavoja za vrlo strme prenapone (visokih frekvencija) predstavlja veliki valni otpor
usporedivo sa valnim otporm voda.
Odvodnik ograniava prenapone na iznos preostalog napona odvodnika samo na mjestu njegove ugradnje,
dok s porastom udaljenosti od odvodnika raste i iznos napona. Zatitna zona odvodnika protee se na dio
voda ispred i iza odvodnika prenapona. Udaljenost X
a
od odvodnika na kojoj prenapon na tienom
objektu dostie vrijednost izolacionog nivoa (za atmosferske ili sklopne prenapone) naziva se zatitnom
zonom.

Slika 3.12. Zatitna zona odvodnika prenapona

Prema slici 3.12. pretpostavljeno je da je u toki A postavljen odvodnik iji je zatitni nivo U
z
, pa e tako
prolazni val putovati dalje u desno. Za onaj dio upadnog naponskog vala koji je iznad zatitnog nivoa U
z
,
odvodnik predstavlja kratki spoj, pa se tako taj dio naponskog vala reflektira sa suprotnim predznakom, ili
se moe zamisliti da je na tom mjestu nastao izvor vala, koji putuje na obje strane i s desne strane brie
sve to je iznad U
z
. Lijevo od odvodnika uspostavlja se napon sa dvostrukom strminom 2s. Ako tiena
oprema ima izolacioni nivo U
i
(podnosivi napon), onda je oito da se zatitna zona ispred odvodnika
moe odrediti iz:

( )
a
z i
X
U U
s tg
= = 2 (3.2)

( )
s
U U
X
z i
a
2
= (3.3)
gdje je X
a
u | | m , naponi u | | kV , a strmina s u | | m kV .

Ako se strmina izrazi u | | s kV vrijedi:



| | s m kV s = | | | | s m v s kV (3.4)
gdje je v brzina irenja vala vodom u | | s m , pa slijedi da je zatitna zona:

( )
s
v U U
X
z i
a
2
= (3.5)
pri emu je: X
a
u | | m , naponi u | | kV , a strmina s u | | s kV .

Izraz za zatitnu zonu vrijedi ispred i iza odvodnika, te za prolaznu i zavrnu stanicu.

Na slici 3.13. prikazan je pojednostavljeni primjer nailaska prenapona sa strminom ela od 1000 kV/s
prema transformatoru. irenje takvog vala na nadzemnom vodu, kao u ovome primjeru, dogaa se
brzinom svjetlosti, a to je 3000,000 km/s ili 300 m/s. Pretpostavljeno je da se radi o idealnom
odvodniku, koji se ponaa kao izolator na naponskoj razini do 823 kV, dok su atmosferski prenaponi
ogranieni na tono 823 kV. Naponski val prvo prolazi kroz odvodnik i dolazi do transformatora 0.1 s
kasnije, to je vrijeme irenja putnog vala na 30 m dugom razmaku izmeu odvodnika i transformatora.
Za to vrijeme napon na odvodniku e dosei vrijednost od 1000 kV/s 0.1 s = 100 kV. Tako se
odvodnik jo uvijek ponaa kao izolator. Na transformatoru se nadolazei val reflektira. To predstavlja
dodatni naponski val, istog oblika i polariteta, koji se vraa natrag. Superpozicija obaju naponskih valova
uzrokuje da se napon na transformatoru poveao duplo sa strminom od 2000 kV/s. Znai da e 0.1 s
nakon nailaska napon na transformatoru biti 200 kV. U isto vrijeme e napon na odvodniku dosei
vijednost od 200 kV. Upadni i reflektirani val se superponiraju na odvodniku, i poveanje napona i
strmine od 2000 kV/s nije samo na transformatoru ve i na odvodniku. Stanje odvodnika se ne mijenja
sve dok napon na prikljunicama ne dosegne vrijednost 823 kV. Ako uzmemo u obzir poetnu
pretpostavku, vee vrijednosti napona od 823 kV se ne mogu pojaviti. U sladu s pravilima irenja putnih
valova, ovo se moe postii jedino ako je suma upadnog i reflektiranog vala od odvodnika 823 kV (s
lijeve i desne strane). Superpozicija izvornog vala i vala koji je reflektiran od transformatora, i vala koji
se iri iz odvodnika, uzrokuje napon na odvodniku konstantne vrijednosti 823 kV.
Ovaj primjer nam pokazuje da bi napon opreme koja je zatiena mogao biti znatno vii od napona
preostalog na odvodniku, tj. od njegovog zatitnog nivoa za atmosferske prenapone. Tona vrijednost
ovisi o udaljenosti izmeu odvodnika i ostale opreme koja se titi, i strmine ela naponskog vala ( isti
primjer sa dvostrukom udaljenosti i samo 10% brim porastom ela vala e prekoraenje maksimalnog
dopustivog napona od 1239 kV na transformatoru). I ovaj primjer nam daje do znanja da odvodnik moe
ograniiti napon jedino unutar svoje zatitne zone.

Slika 3.13. Pojednostavljeni prikaz zatitne zone odvodnika

100
200
300
400
500
600
700
800
900
1000
0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0
0,1
0,2
0,3
0,4
0,5
0,6
0,7
0,8
0,9
1,0
kV
100
200
300
400
500
600
700
800
900
1000
100
100
200
200 300
300 400
500
423
323
400
500
400
500
423
323
400
500 423
100
200
300
223
123
23
-77
-177
500

Napon na odvodniku i transformatoru
0
200
400
600
800
1000
1200
0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1
vrijeme (mikro s)
N
a
p
o
n

(
k
V
)
Odvodnik
Transformator
Slika 3.14. Bewley-ev dijagram i oscilogrami napona na odvodniku i transformatoru

b) Induktivni pad napona

Strujni put, prikazan slikom 15. za struju odvoenja od mjesta prikljuka odvodnika na vodi nadzemnog
voda, do uzemljivaa postrojenja, iznosi ukupno deset metara. Uz jedininu vrijednost od 1 H/m (to je
tipina vrijednost induktiviteta vodia koji su velikim udaljenostima od drugih vodia koji su uzemljeni
ili pod naponom) ukupni induktivitet strujnog puta je 10 H. U iznimnim sluajevima moe se oekivati
strmina impulsne struje groma od 10 kA/s. Pod tim uvjetima je ukupni induktivni pad napona na
prikljuku:
10 = =
dt
di
x L u H x 10 kA/s = 100 kV (3.6)
Ova vrijednost se ne treba uvijek pojavljivati istovremeno kad i vrna vijednost preostalog napona na
odvodniku. Meutim, ta vrijednost od 100 kV pokazuje red veliine moguih induktivnih padova napona
koji se mogu superponirati na preostali napon odvodnika.

Slika 3.15. Tipini prikljuak odvodnika postrojenju 420 kV

c) Struje odvoenja vee od nazivnih

Zatitni nivo odvodnika je odreen kao njegov preostali napon pri nazivnoj struji odvoenja. Meutim,
mogu se pojaviti i vee struje odvoenja. Odvodnik to moe podnijeti bez oteenja, ali to rezultira
povienim preostalim naponom izmeu prikljuaka odvodnika ovisno o obliku I - U karakteristike.
Stoga, kod izbora zatitnog nivoa odvodnika prenapona, treba uzeti u obzir odreene detalje poput
udaljenosti izmeu odvodnika i ureaja koji se titi, zatim posebno konfiguraciju rasklopnog postrojenja
ili tipina naponska naprezanja u sustavu. Obino se uzima faktor koji iznosi najmanje 1.4 izmeu
standardnog podnosivog atmosferskog prenapona koji tiena oprema moe izdrati i zatitnog nivoa
odvodnika pri atmosferskom prenaponu. Time se postie sigurna zatita od prenapona vrlo strmog ela.
Meutim, kada se oekuju prenaponi vrlo brzog porasta ela, ili kad su udaljenosti izmeu odvodnika i
tienog ureaja neobino velike, zatitno djelovanje odvodnika treba provjeriti detaljnim proraunom uz
pomo kompjuterskih simulacija.
3.3.1.3 Termika stabilnost MO odvodnika
Za stabilan i trajni pogon nije vaan samo odabir U-I karakteristika u podruju struje odvoenja
kao i izbor dovoljno niske zatitnog nivoa (U-I karakteristika u podruju struje odvoenja), ve
odvodnik treba posjedovati potrebnu sposobnost apsorpcije energije pri svakoj pojedinoj proradi. U tom
sluaju, dva razliita aspekta moraju biti uzeta u obzir, koja e se opisati u nastavku.


Energija koja je trenutno apsorbirana za vrijeme jednog odvoenja ne smije prijei vrijednost zbog koje bi
se metal-oksidni otpornici termiko-mehaniki preopteretili. Stoga, ovdje se govori o energetskoj
podnosivosti odvodnika pri jednom odvoenju impulsne struje. Energija koja je apsorbirana u svega
nekoliko mikro-ili mili-sekunda uzrokuje ekstremna, nagla povienja temperature povezane sa
prekomjernim tlanim i vlanim silama koje djeluju na keramike MO otpornike. To moe dovesti do
napuknua ili ak uzrokovati potpuno unitenje odvodnika. Taj je efekt izazvan malim nehomogenostima
u keramici MO-otpornika koje su unato vrlo razvijenoj tehnologiji proizvodnje naelno neizbjene. One
mogu uzrokovati lokalna pregrijavanja u keramici u sluaju ekstremno visokih struja i gustoe energije.
Budui da toplina ne moe dovoljno brzo prijei u okolni materijal, dolazi do dodatnih termiko-
mehanikih naprezanja. Na slian nain mogu se formirati vrui kanali na mjestima nehomogenosti, to
dovodi do elektrinog proboja otpornika. Impulsna energetska podnosivost pri jednom odvoenju je
stoga karakteristino svojstvo metal-oksidnog otpornika umetnutog u odvodnik, nezavisno o konstrukciji
drugih dijelova odvodnika. To se navodi od strane proizvoaa sa dovoljnom sigurnosnom rezervom
prema stvarnim granicama kao specifina energetska podnosivost dana u kJ/kV (nazivnog npona
odvodnika).

Za termiku energetsku podnosivost kod trajno prikljuenog pogonskog napona valjani su potpuno drugi
kriteriji. Odreeni su sa maksimalnom energijom koju odvodnik moe preuzeti i nakon koje se moe
ponovo ohladiti pri normalnoj radnoj temperaturi. Slika 16. prikazuje taj problem: zagrijavanje odvodnika
(snagom gubitaka P
g
) zbog trajno prikljuenog pogonskog napona je temperaturno ovisno. S porastom
temperature se zagrijavanje poveava eksponecijalno. S druge strane, zbog njihove konstrukcije,
odvodnici mogu disipirati jedino odreeni iznos topline u okolinu. Vrijednosti disipirane snage (hlaenja
P
h
) takoer rastu sa temperaturom, meutim, ne toliko brzo kao kod zagrijavanja odvodnika.

Prikazano je zagrijavanje i hlaenje MO odvodnika pri U
c
(maksimalnoj efektivnoj vrijednosti trajnog
pogonskog napona). Zagrijavanje raste eksponencijalno s porastom temperature. Pri temperaturi veoj od
kritinih
h g
P P hlaenje nije dovoljno da disipira zagrijavanje, pa e se otpornici nastaviti zagrijavati,
nakon ega e odvodnik biti uniten uslijed prekomjernog zagrijavanja. Uz prikladno dimenzioniranje
prilikom projektiranja mogue je podii kritinu toku toliko da ona ne moe biti dostignuta niti pri
najveem prenaponu koji se moe pojaviti.

Obje krivulje (snage zagrijavanja i hlaenja) imaju dva zajednika sjecita. Lijevo je stabilna radna toka.
U toj toci se predaje okolini upravo onoliko snage koliko se proizvodi u odvodniku. Pranjenje i
odvoenje e poremetiti tu stabilnost. Dodatna energija brzo poveava temperaturu i radna toka se
pomie (kao to pokazuje strelica na slici 3.16.). Tako dugo dok se ne dosegne desno sjecite enegija se
moe lako disipirati i odvodnik se moe vratiti u stabilnu radnu toku. Ukoliko je dosegnuto desno
sjecite odvodnik se vie ne moe rashladiti. Odvodnik postaje termalno nestabilan i zagrijava se dok ne
doe do samounitenja. Sjecite stoga predstavlja kritinu toku termike granice stabilnosti.

Sposobnost apsorbcije topline odvodnika mora biti odreena na takav nain da poveanja temperature
dovodi odvodnik u stanje u kojem jo uvijek postoji sigurnosno podruje do termike granice stabilnosti.
Stvarna termika granica stabilnosti ovisi o tipu odvodnika i tipino je izmeu 170
o
C i 200
o
C.

Obje ove definicije sposobnosti apsorbcije topline nisu specificirane normama. Prema IEC 60099-4 za
MO odvodnike bez iskrita, sposobnost apsorbcije topline je specificirana samo pomou klasa odvoenja
odvodnika, ija je definicija meutim sloena.



Slika 3.16. Zagrijavanje i hlaenje MO odvodnika

Odvodnici su obino konstruirani tako da odvode samo dio naboja s nadzemnog voda u zemlju, zbog
direktnog udara struje groma u nadzemni vodi. Pretpostavlja se da prenapon na nadzemnom vodiu
izaziva preskoke na jednom ili vie izolatora. Najvei dio naboja se na taj nain odvodi u zemlju. Samo
prenaponi koji su nii od preskonog napona izolatora e stii do postrojenja, te je tek njih potrebno
ograniiti odvodnicima prenapona i njihov naboj provesti prema zemlji.

U srednjenaponskim mreama su odvodnici ravnomjerno rasporeeni po mrei najee kod
transformatora ili kod kabelskih glava. Kod bliskog udara groma prenapon nee biti ogranien uslijed
preskoka na izolatorima i to esto moe predstavljati uzrok kvarova na odvodnicima. Mjere kojima je to
mogue izbjei je ugradnja jo jednog zatitnog ueta i bolje tienje.
3.4 NOVE TENDENCIJE U PRENAPONSKOJ ZATITI
Zahvaljujui krajnje nelinearnoj strujno-naponskoj karakteristici MO odvodnici prenapona
posjeduju povoljna zatitna svojstva, te pruaju mnogo bolju zatitu nego li starija tehnologija odvodnika
s iskritima i silicij-karbidovim nelinearnim otpornicima.

Danas se u koordinaciji izolacije razvijaju novi pristupi prema kojima se odvodnik prenapona integrira u
opremu i postaje njen dio kombiniran u zajednikom ureaju. Takva se rjeenja ve primjenjuju na
zateznim visokonaponskim izolatorskim lancima, rastavljaima, transformatorima i prekidaima. To
predstavlja novi ekonomski potencijal u srednje- i visoko-naponskim sustavima.
U uvjetima deregulacije i privatizacije u elektroenergetskom sektoru znaajnu ulogu igrati e smanjenje
trokova kao i poboljana svojstva opreme. Dananji trend poveane integracije odvodnika i izolacije
opreme u budunosti e se jo vie intenzivirati. Za razliku od dananje prakse zatite samo kritinih
toaka zatitne sheme e se razvijati prema mrei iroko rasprostranjene zatite, pri emu se mogu
oekivati novi, nii izolacioni nivoi opreme. To e naroito doi do izraaja u direktno uzemljenim
mreama ili sustavima s brzim prekidanjem dozemnog spoja. Kod integrirajue zatite nee vie
postojati problem zatitnih zona, tj. udaljenosti odvodnika od tienog objekta budui da napon nikada
nee prelaziti vrijednost zatitnog nivoa (preostalog napona) odvodnika. S vremenom e ova integracija
napredovati na taj nain da e nestajati granica izolacije i zatite, pa e postepeno sami izolacioni
materijali preuzimati ulogu odvodnika prenapona. U tom se smislu danas kree razvoj nekih novih

izolacionih materijala. Nove tehnologije uvelike e poboljati izolacijske uvjete, sniziti trokove i
poveati ulogu izolacije u buduim sustavima.

Dugo vremena, iskrita i SiC odvodnici prenapona su nudili najbolje rjeenje od svih odvodnika
prenapona u EES-u. U zadnja dva do tri desetjea, meutim, ti relativno nepouzdani i neprevidljivi
ureaji postepeno se zamijenjuju s MO odvodnicima prenapona.
Novi pristupi u koordinaciji izolacije predstavljaju MO otpornike integrirane u fleksibilnu polimernu
izolaciju. Tipini primjer predstavljaju linijski odvodnici prenapona. Slina primjena bi mogla biti
predloena za ostalu opremu, kao npr. rastavljae, transformatore, i prekidae. To predstavlja novu tehno-
ekonomsku mogunost u srednje- i visokonaponskim sustavima.

Slika 3.17. Linijski odvodnici prenapona pored zateznog izolatorskog lanca

Openito, koordinacija izolacije se odnosi na sve mjerea potrebne da bi se izbjegla teta koja bi mogla biti
prouzrokovana prenaponima u EES-u. Koordinacija izolacije se moe definirati kao veza izmeu
izolacije opreme i zatitnih ureaja tako da izolacija bude zatiena od prenapona. U tom kontekstu
odvodnici tvore tradicionalnu prvu liniju odbrane od prenapona.

Sa slike 3.18. je oito da se danas postoji velika sigurnosna granica izmeu standardnih podnosivih
napona opreme, i zatite koju nude suvremeni odvodnici prenapona. To se naroito odnosi za nie napone
sustave (do 170 kV).


Slika 3.18. Standardni podnosivi naponi (engl. Basic Insulation Level - BIL) za razliite naponske sustave
(gornja linija zeleno)
Zatitni nivo za atmosferske prenapone (engl. Lightning Impulse Protection Level - LIPL) modernih
odvodnika prenapona (donja linija crveno)
U osnovna izolacijska razina (1 pu = 2U
m
/3); U
m
efektivna vrijednost linijskog napona

Zbog postojanja zatitne zone jasno je da bolju zatitu tienoj opremi osigurava blizina odvodnika.
Razuman zakljuak ovoga je taj, da e najbolju zatitu osigurati odvodnici koji su najkraim putem
paljivo povezani sa ostalom aparaturom ili ak direktno integrirani u nju.

Suvremeni razvoj tehnologije je otvorio mogunosti, ne samo smanjivanja predimenzionirane izolacije,
ve i smjetaj odvodnika prenapona bilo gdje u sustavu. Prenaponska zatita zasnovana na integraciji s
ureajima donosi oitu korist. Ne samo da je zatita bolja i efikasnija, osobito kod brzih opasnih
prijelaznih prenapona; takve kombinacije su ekonominije zbog manjeg zahtijevanog prostora i efikasnije
zatite izolacije.
Te vrste integracije su ve uspjeno bile izvrene u nekim sluajevima kao kod transformata, gdje je
odvodnik prenapona potopljen u ulju u posudi, a takoer su poznate kombinacije s visokonaponskim
prekidaima i srednjonaponskim osiguraima-rastavljaima.

Druge mogunosti su integracija u izolatore na vodovima ili u mjerne transfomatore. Slika 3.18. pokazuje
vjeanje linijskih izolator-odvodnika tipa POLIM-S u kojima su funkcije mehanike zatite i zatite
odvodnicima povezane u istom ureaju.

Slika 3.19. Odvodnik prenapona integriran s noseim izolatorom
Potpuna integracija srednjenaponskih odvodnika i provodnog izolatora prikazana je na slici 3.20.



Slika 3.20. Integracijske mogunosti: 24-kV odvodnik (sredina-lijevo) i provodni izolator(lijevo)
integrirani u cjelinu (sredina-desno) sa zavretkom (desno)

Mogui nedostatak ove integracije je taj da bi ureaj u kojem je integriran odvodnik morao bi biti
dimezioniran s obzirom na preoptereenje odvodnika. Meutim, vjerojatnost takvog dogaaja moe se
dobrim dijelom umanjiti odabirom odvodnika s veom sposobnosti apsorpcije energije.
Tendencija poveanja integracije odvodnika u opremu e s vremenom biti u porastu. Poboljana svojstva
opreme i utede biti e zanimljivi za operatore posebno kod deregulacije i privatizacije elektroprivrednih
sustava.
U Tablici 3-1. predloeni su smanjeni izolacioni nivoi opreme s integriranim odvodnicima.

Tablica 3-1. Prijedlog novih izolacionih nivoa za dimenzioniranja dinamike izolacije
Zatita sustava
Izolacija Odvodnici Izolacija

U
m

kV
Napon u
pogonu
1 p.u.
(vrna
vrijednost)
kV
Danannji IEC
BIL

kV
Kruto
uzemljenje
U
p
kV
Nema
uzemljenja

kV
Novi BIL
zahtjevi

kV
12 9.8 60/75 20 34 <50
24 19.6 95/125 40 66 <80
36 29.4 145/170 65 105 <120

Oigledno za kruto uzemljenu mreu ili onaj sustav koji nije uzemljen, temeljito smanjenje bi moglo biti
realizirano. Napon na opremi ne bi nikad bio vei od preostalog napona odvodnika, a nestali bi problemi
zatitne zone. Razvojem ove tehnologije, granica izmeu izolacije i zatite e slabiti, i neizbjeno e sama
izolacija obavljati funkciju odvodnika prenapona.
Takav razvoj nije nerealan i istraivanja idu u tom smjeru. Na primjer, novi polimerni odvodnici bazirani
su na mikrovaristorima, koji se mogu oblikovati na razne naine, a koji sa svojom strukturom mogu
postii visoku nelinearnu karakteristiku. To bi mogao biti prvi korak prema dinamikoj, samozatitnoj
izolaciji sposobnoj da potpuno izmjeni na pristup u koordinaciji izolacije.


3.5 MJERENJE OTPORNE KOMONENTE STRUJE NA METAL-OKSIDNIM
ODVODNICIMA PRENAPONA U POGONU
Utvrivanje stanja ZnO (MO) odvodnika prenapona pomou mjerenja struje odvoenja
zasnovano na analizi harmonika struje odvoenja. Prednost metode koja e biti opisana u nastavku je
mala osjetljivost na harmonike iz napona sustava. Za VN odvodnike prenapona je poeljno, u pravilnim
vremenskim intervalima, provjeriti stanje odvodnika. Radi praktinih i ekonomskih razloga, preferira se
provjera bez iskljuenja napona i odspajanja odvodnika prenapona iz mree.
Otporna komponenta trajne struje odvoenja je dobar pokazatelj stanja odvodnika prenapona. Viestruko
poveanje trajne otporne komponente struje je posljedica:
- preranog starenja ZnO varistora;
- prodora vlage zbog problema brtvljenja.

Problem drugih metoda je postojanje harmonika u naponu sustava koji se interferiraju s harmonicima
struje odvoenja nelineranih otpora varistora. Kompenzaciju harmonika struje uzrokovanih harmonicima
iz napona postignuta je uvoenjem sonde polja.
3.5.1 Elektrina svojstva ZnO odvodnika prenapona u podruju struje odvoenja
Trajni radni napon U
c
(Continiuos Operating Voltage - COV) kree se obino u granicama od
60% do 80% nazivnog napona odvodnika prenapona U
r
.
Referentni napon U
ref
predstavlja toku pregiba na strujno-naponskoj karakteristici odvodnika prenapona
gdje poinje prevladavati otporna komponenta struje. U praksi je referentni napon gotovo jednak
nazivnom naponu kod veine visokonaponskih odvodnika prenapona.
Referentni napon je definiran za varistor promjera 75 mm za otpornu komponentu struje od 3 mA vrno.

Slika 3.21. Pojednostavljeni model ZnO varistora u podruju struja odvoenja

Tipini specifini kapacitet ZnO varistora je 75 pFkV/cm a tipina vrijednost kapacitivne komponente
struje u pogonu, nalazi se u podruju izmeu 0,5 i 3 mA vrno (zavisi o promjeru varistora).
Otporna komponenta struje odvoenja u pogonu je u podruju 50 - 250 A vrno.

Tipine otporne komponente struja odvoenja prikazuje slika 3.22. za ZnO varistore promjera 75 mm pri
temperaturama +20C i +50C. Prikljueni napon je izraen kao jedinina vrijednost prema referentnom
naponu odvodnika.



Otporna komponenta struje [A
peak
]

Slika 3.22. Tipine otporne komponente struje odvoenja ZnO varistora promjera 75 mm

Otporna karakteristika varistora moe se izraziti pomou vrijednosti :

= U k I
r
(3.7)
pri emu je: I
r
- otporna komponenta struje;
U - napon;
k - specifina konstanta materijala;
- faktor nelinearnosti (zavisi o temperaturi i naponu).

U uobiajenim primjenama odvodnici prenapona rade na trajnom naponu ija je vrijednost izmeu 60% i
80% nazivnog napona.
U podruju normalnih radnih napona vrijednost je izmeu 2 i 5.

Odnos prikljuenog i referentnog napona
Slika 3.23. Tipine vrijednosti faktora nelinearnosti u podruju radnog napona odvodnika
3.5.2 Postojee metode mjerenja struje odvoenja odvodnika prenapona u pogonu
Mjerenje ukupne struje odvoenja se esto vri pomou trajno ugraenog miliampermetra, koji
pokazuje srednju vrijednost ispravljene struje odvoenja ili pomou prijenosnog instrumenta za mjerenje
srednjih i vrnih vrijednosti
Odnos napona odvodnika
i referentnog napona


PRIMJER:
Pretpostavka je da kapacitivna komponenta struje iznosi 1 mA vrno, a da se otporna komponenta nalazi
u podruju izmeu 50 do 500 A vrno.

Porast srednje vrijednosti struje odvoenja je prikazan na slici 3.24. (rezultati vrijede za od 2 do 5).

Otporna komponenta struje [A
peak
]

Slika 3.24. Porast srednje vrijednosti struje odvoenja

Ako se otporna komponenta struje povea sa 50 A
peak
na 500 A
peak
poveanje srednje vrijednosti
ukupne struje je samo 10%. Ako se otporna komponenta struje povea sa 50 A
peak
na 250 A
peak

poveanje srednje vrijednosti ukupne struje je samo 3%. Ovakvu promjenu je teko uoiti na instrumentu
koji mjeri srednju vrijednost ukupne struje.
Mjerenja vrnih vijednosti ukupne struje su jo manje osjetljiva. Za porast od 5% potrebna je otporna
komponenta struje od 700 A
peak
.
Uz uobiajena variranja napona sustava koja utjeu na srednje i vrne vrijednosti ukupne struje
odvoenja, ova metoda nije primjenjiva za odreivanje stanja odvodnika prenapona.
3.5.2.1 Direktno mjerenje otporne komponente struje odvoenja
Direktno odreivanje otporne komponente struje odvoenja je najpoeljnija metoda budui da
omoguuje neposrednu usporedbu sa oekivanom vrijednou za zadane radne uvjete.
Direktno mjerenje otporne komponente struje odvoenja mogue je izvesti samo u specijalnim
sluajevima, a za redovite provjere stanja odvodnika nije prikladno.
Otporna komponenta se utvruje trenutnim registriranjem struje odvoenja kada napon na odvodniku ima
tjemenu vrijednost. Meutim, ovu metodu je teko izvesti u praksi. Prvo, to bi zahtjevalo istovremeno
mjerenje napona na odvodniku i struje odvoenja odvodnika i drugo fazni pomak naponskog mjerenja
trebao bi biti zanemariv. Osim toga, naponski transformatori koji bi zadovoljavali ovaj uvjet morali bi se
nalaziti u svakoj fazi, a spajanje bi trebalo biti mogue izvesti za vrijeme rada sustava.
3.5.2.2 Analiza harmonika struje odvoenja
Zbog nelinearnog otpora ZnO varistora, struja odvoenja sadri harmonike kada je odvodnik
prenapona spojen na sinusoidalni napon. Iznos harmonika mogue je iskoristiti kao indikator stanja
odvodnika budui da se poveanjem otporne komponente struje odvoenja poveavaju i amplitude
harmonika. Harmonici prisutni u naponu sustava mogu interferirati s harmonicima generiranim
nelinearnim otporom odvodnika prenapona, to unosi pogreku.
Iznos harmonika u naponu sustava varira, ovisno o optereenju i razini napona sustava. Za vie nazivne
napona (iznad 60 kV), iznos treeg harmonika je 1 do 1,5%.

Porast srednje
vrijednosti struje [%]

PRIMJER:
Za odvodnik prenapona s kapacitivnom komponentom struje odvoenja od 1 mA
peak
trei harmonik
napona od 1% uzrokuje harmonik u kapacitivnoj komponenti struje od 30 A
peak
.
Ovaj harmonik struje je istog reda veliine kao i tipini trei harmonik struje proizveden nelinearnim
otporom odvodnika prenapona. Zbog toga se ovom metodom mogu unijeti velike pogreke pri
odreivanja treeg harmonika struje odvoenja.
3.5.3 Nova metoda za analizu harmonika struje odvoenja odvodnika prenapona
Nova metoda analize harmonika struje odvoenja temelji se na eliminiranju 3. harmonika struje
uzrokovanog harmonicima napona sustava, te ostaje samo 3. harmonik struje uzrokovan nelinearnim
otporom odvodnika prenapona.
Postoji veza izmeu 3. harmonika otporne komponente struje i ukupne struje odvoenja. Trei (3.)
harmonik napona uzrokuje kapacitivnu komponentu struje I
3C
iste frekvencije. Udjel ove struje u ukupnoj
vrijednosti treeg harmonika struje (I
3t
) moe biti velik.
Trei (3.) harmonik struje proizveden nelinearnim otporom odvodnika I
3r
je razlika 3. harmonika struje
odvoenja I
3t
i 3. harmonika kapacitivne komponente I
3C
:

3c 3t 3r
I I I = (3.8)
Amplituda i fazni kut struje I
3t
mogu se dobiti Fourierovom transformacijom ukupne struje odvoenja I
t

izmjerene kod spoja odvodnika na zemlju, to je prikazano na slici 3.25.

Slika 3.25. Ukupna struja odvoenja i struja sa sondom polja u podnoju odvodnika

Trei (3.) harmonik kapacitivne komponente struje I
3C
ne moe se direktno odrediti, ve treba provesti
indirektno mjerenje.
3.5.3.1 Utvrivanje harmonika kapacitivne struje
Trei (3.) harmonik kapacitivne struje I
3C
moe se izraunati mjerenjem struje I
p
inducirane u
sondi polja smjetenoj u elektrino polje oko odvodnika (slika 3.25.). Fourierovom analizom struje I
p

moe se dobiti trei harmonik te struje I
3p
.
Odreivanjem veze amplitude i faznog kuta struje I
3p
sa onim od struje I
3C
moe se izraunati trei
hramonik otporne komponente struje I
3r
.
Struja I
3C
uglavnom ovisi o treem harmoniku napona faze na koju je spojen odvodnik, i donekle o
naponima susjednih faza koje utjeu rasipnim kapacitetima.
Odvodnik prenapona
Spoj odvodnika na zemlju
Sonda polja

Struja iz sonde polja I
3p
, ovisi samo o rasipnim kapacitetima, to znai da susjedne faze utjeu puno vie
na struju I
3p
nego na struju I
3C
. Zbog toga je potrebno je pronai vezu faza i amplituda struja I
3p
i I
3C
.
3.5.3.2 Fazni kut harmonika kapacitivne struje
Trei (3.) harmonici faznih napona imaju jednake fazne kutove
3
u odnosu na osnovne
frekvencije faza. Ako se uzme u razmatranje osnovnu frekvenciju i samo trei harmonik, to se moe
izraziti formulom:

)
3
2
n 3 t f 2 cos(3 U )
3
2
n t f cos(2 U (t) U
3 3n 1n n
+ + + + = (3.9)
gdje je: n = 0, 1, 2 za tri faze;
f - osnovna frekvencija.

Prednost analize treeg harmonika struje odvoenja su u slijedeem:
- Trei (3.) harmonici napona (U
3n
) meusobno se razlikuju u faznom kutu za viekratnik 2 radijana.
- Trei (3.) harmonike moe se promatrati kao nulte napone s frekvencijom tri puta veom od osnovne
frekvencije sustava.
U skladu s tim struja I
3p
ima isti fazni kut kao i struja I
3C
neovisno o smjetaju sonde elektrinog polja.
3.5.3.3 Amplituda harmonika kapacitivne struje
Potrebno je odrediti amplitude struje I
3C
mjerenjem struje I
3p
. Skaliranje se bazira na usporedbi
strujnih komponenti osnovne frekvencije I
1t
i I
1p
. Struja I
1t
je uglavnom kapacitivna, pa njena amplituda
ne zavisi jako o poveanju otporne komponente struje.
Na slici 3.26. je prikazan porast amplitude osnovne komponente I
1t
u (%) kao funkcija otporne koponente
struje I
r
za vrijednosti od 2 do 5.

Otporna komponenta struje odvoenja [A
peak
]

Slika 3.26. Porast komponente osnovne frekvencije u odnosu na amplitudu otporne komponente struje

Pretpostavka da kapacitivna komponenta struje I
C
iznosi 1 mA
peak
, a tipina otporna komponenta struje
je, prema tome, u podruju izmeu 50 i 250 A
peak
.
Poveanje struje (slika 3.26.) iznosi samo nekoliko (%) u praktiki cijelom podruju otporne komponete
struje. Zbog toga se struja I
1t
moe praktiki smatrati jednaka struji I
1c
, a odnos amplituda komponenti
osnovne frekvencije I
1t
i I
1p
moe se dobiti izrazom:

p 1
t 1
1
I
I
k = (3.10)
Porast komponente
osnovne frekvencije [%]

Trei (3.) harmonik kapacitivne komponente struje se moe odrediti formulom:

3p 3 3c
I k I = (3.11)
Faktor k
3
nije uvijek jednak faktoru k
1
. Uz pretpostavku da je struja I
1t
prakitiki jednaka struji I
1C
, k
3
se
moe izraziti kao:

3p
3c
1c
1p
1 3
I
I
I
I
k k = (3.12)
Za sve frekvencije struja je proporcionalna jakosti elektrinog polja. Prema tome (3.12) se moe pisati:

3p
3c
1c
1p
1 3
E
E
E
E
k k = (3.13)
U jednofaznim primjenama je k
3
= k
1
jer je odnos izmeu osnovne frekvencije i treeg harmonika
elektrinog polja je konstantan i neovisan o prostornom smjetaju.
U trofaznim primjenama zbog faznog pomaka (2/3 rad) izmeu osnovnih frekvencija tri fazna napona,
3. harmonici nemaju odgovarajui fazni pomak, to je ranije objanjeno. U trofaznim primjenama je
openito k
3
k
1
, i njihov odnos zavisi o prostornom rasporedu odvodnika prenapona.
3.5.3.4 Proraun elektrinog polja
Da bi se ustanovila veza izmeu k
1
i k
3
na poziciji smjetaja sonde elektrinog polja, napravljeni
su prorauni elektrinog polja na podnoju odvodnika za dvije tipine trofazne konfiguracije.

Izvrena su dva prorauna za napone sustava:
- 145 kV (odvodnik prenapona iz jednog dijela);
- 420 kV (odvodnik prenapona iz tri dijela.)

Dimenzije koje se tiu smjetaja odvodnika su dane u Tablici 3-2.

Tablica 3-2. Dimenzije za proraun elektrinog polja
Napon sustava 145 kV 420 kV
Razmak faza 1,5 m 5,0 m
Visina postolja odvodnika* 2,0 m 2,0 m
Ukupna visina odvodnika* 3,3 m 6,4 m
Razmak od uzemljenog zida 1,1 m 3,0 m
* ukljuujui postolje

Jakost elektrinog polja u podnoju odvodnika prenapona (na mjestu gdje je potrebno pozicionirati sondu
elektrinog polja) je izraunata pomou metode konanih elemenata.
Zbog prorauna, odvodnici su spojeni na normalizirane napone iz tablice 3-3.

Tablica 3-3. Normalizirani naponi za proraun elektrinog polja
Komponenta faza 1 faza 2 faza 3
Osnovna -50+j87 100 -50-j87
Trei harmonik 100 100 100

Rezultati prorauna elektrinog polja su prikazani ekvipotencijalnim linijama oko podnoja 145 kV-nog
odvodnka faze 2, slika 3.27.


Slika 3.27. Osnovna frekvencija i trei harmonik elektrinog polja oko podnoja odvodnika

Omjeri jakosti polja
1c
1p
E
E
i
3p
3c
E
E
iz formule (3.13) mogu se odrediti direktno sa slike 3.27. Jakosti polja
E
1c
i E
3c
djeluju na dnu ZnO ploica, slika 3.27.
Jakosti polja E
1p
i E
3p
djeluju na poziciji gdje bi trebala biti smjetena sonda elektrinog polja (10 cm
ispod podnoja odvodnika i 5 cm od postolja).
Rezultat prorauna elektrinog polja u obliku omjera
1
3
k
k
dan je u Tablici 3-4.
Tablica 3-4. Proraunati omjeri elektrinog polja
Konfiguracija odvodnika faza 1 faza 2 faza 3
145 kV 0,70 0,69 0,70
420 kV 0,82 0,80 0,82

Unato velikoj razlici u konfiguraciji odvodnika (razmak faza, jednodjelni i trodjelni odvodnik, itd...)
omjer
1
3
k
k
je prilino konstantan, tablica 3-4.
Za praktinu upotrebu, moe se uzeti jedan omjer
1
3
k
k
= 0,75 i za vanjske i za unutranju fazu te za sve
napone sustava.
3.5.3.5 Odreivanje treeg harmonika otporne komponente struje
U skladu s formulama (3.8), (3.10) i (3.11) 3. harmonik otporne komponente struje odvoenja
odvodnika prenapona je:

3p
1p
1t
3t 3r
I
I
I
0,75 I I = (3.14)
Kao,to je ranije kazano, 3. harmonik otporne komponente struje odvoenja moe se iskoristiti za
odreivanje stanja odvodnika prenapona za vrijeme normalnog rada. Meutim, oekivana vrijednost
treeg harmonika otporne komponente struje odvoenja generalno nije poznata. Zbog toga je izloena
metoda ograniena na usporedna mjerenja.
Oekivane ukupne otporne komponente struja odvoenja za odvodnike prenapona, kao funkcije
prikljuenih napona i temperatura varistora obino su na raspolaganju od proizvoaa odvodnika
prenapona.

3.5.3.6 Odreivanje ukupne otporne komponente struje odvoenja
Prema pojednostavljenom modelu ZnO varistora slika 3.21., odnos izmeu ukupne otporne
komponente struje odvoenja I
r
, i 3. harmonika I
3r
je teoretski izraunat za vrijednosti od 2 do 5, slika
3.28.

Slika 3.28. Omjer ukupne vrijednosti i treeg harmonika otporne komponente struje odvoenja kao
funkcija vrijednosti

Omjer ukupne vrijednosti i treeg harmonika otporne komponente struje odvoenja izraen kao funkcija
prikljuenog napona za temperature varistora +20C i +50C prikazan je na slici 3.29.

Napon jedinina vrijednost prema referentnom naponu

Slika 3.29. Omjer ukupne vrijednosti i treeg harmonika otporne komponente struje odvoenja kao
funkcija prikljuenog napona
3.5.3.7 Rezultati mjerenja na varistoru
Teoretski odnos izmeu ukupne vrijednosti i treeg harmonika otporne komponente struje
odvoenja usporeen je sa rezultatima laboratorijskih mjerenja na varistoru. Program ispitivanja
obuhvaao je varistore raznih promjera, od nekoliko proizvoaa. Mjerena su provedena na sobnoj
temperaturi i na viim temperaturama na novim varistorima i na varistorima sa odreenom starou.

Prvi test: Odreivanje omjera izmeu ukupne vrijednosti i treeg harmonika otporne komponente struje
kao funkcija prikljuenog napona.
Varistori su bili spojeni na ispitne napone u podruju od 60 do 80% vrijednosti referentnih napona
(podruje naponskih naprezanja u normalnim primjenama).
Omjer struja -
jedinina vijednost
Omjer struja -
jedinina vijednost

Omjer ukupne vrijednosti otporne komponente i 3. harmonika struje za razliite varistore (A, B, C i D)
prikazan je na slici 3.30.


Slika 3.30. Omjer ukupne vrijednosti otporne komponente i treeg harmonika za varistore A, B, C i D

Drugi test: Utjecaj starenja varistora na omjer izmeu ukupne vrijednosti otporne komponente i treeg
harmonika struje utvren je mjerenjima na varistoru promjera 75 mm (iz grupe varistora A)
Varistor koji je prije testa bio izloen starenju u posebnoj atmosferi bez kisika, pokazao je 10 puta veu
otpornu komponentu struje.

Omjer ukupne otporne komponente i 3. harmonika struje za varistore izloene i neilzoene procesu
starenja na razliitim temperaturama +20C i +50C prikazan je na slici 3.31.


Slika 3.31. Omjer ukupne otporne komponente i 3. harmonika struje za varistore izloene i neilzoene
procesu starenja na razliitim temperaturama

Trei test: Osjetljivost metode na sadraj vieg harmonika u naponu sustava dodavanjem 3. harmonika u
ispitni napon
Test je raen na varistoru promjera 75 mm sa udjelima 3. harmonika od 0,2%, 1%, 2% i 3%.

Omjer izmeu prosjenih vrijednosti ukupne otporne komponente i 3. harmonika struje uz razliite iznose
harmonika u ispitnom naponu prikazan je na slici 3.32.
Omjer struja -
jedInina vrijednost
Omjer struja
jedinina vrijednost


Omjer radnog i referentnog napona

Slika 3.32. Omjer izmeu prosjenih vrijednosti ukupne otporne komponente i 3. harmonika struje uz
razliite iznose harmonika u ispitnom naponu

Ispitni napon i ukupna vrijednost struje odvoenja uz 3%-tni udio harmonika u ispitnom naponu
prikazana je na slijedeoj slici.

Slika 3.33. Ispitni napon i ukupna vrijednost struje odvoenja odvodnika uz 3%-tni udio harmonika u
ispitnom naponu

Ispitivanja su pokazala da je omjer 3. harmonika i ukupne otporne komponente struje stabilan, unato
izoblienom valnom obliku.
3.5.4 Instrument za mjerenje struje odvoenja
Za mjerenje trajne struje odvoenja ZnO odvodnika prenapona bez iskrita u normalnom
pogonu razvijen je i projektiran specijalni mikroprocesorski kontroliran ureaj za monitoring struje
odvoenja - Laekeg current monitor (LCM). LCM se spaja na trajno montirane brojae prorade sa
ugraenim strujnim transformatorima. LCM se sastoji od 3. glavna dijela, slika 3.34:
- strujne sonde koja se spaja na konektor na brojau prorade. Strujna sonda sadri elektronike sklopove
za mjerenje struje odvoenja;
- sonda polja, koja se smjeta u blizini podnoja odvodnika i preko koaksijalnog kabela i adaptera spaja
na strujnu sondu. Struja inducirana u sondi polja se alje na adapter, koji sadri mjerni otpor i zatitne
sklopove. Signal iz sonde polja se dalje pojaava u strujnoj sondi.
- ureaj za mjerenje struje odvoenja s ugraenim mikroprocesorom za odreivanje otporne komponente
struje odvoenja prema prethodno opisanoj metodi.
Ispitni napon
Struja odvoenja
Omjer struja
jedinina vrijednost


Slika 3.34. Princip spajanja LCM-a
3.5.4.1 Primjena LCM-a
LCM je namjenjen za spajanje na trajno montiran broja prorade koji ima ugraen strujni
transformator. LCM se upotrebljava na tri naina:
- kao prijenosni ureaj za redovite provjere stanja odvodnika prenapona;
- za krai ili dui monitoring stanja odvodnika u nekom vremenskom periodu kada je struja odvoenja
vea od oekivane;
- trajna instalacija za konstantno registriranje struje odvoenja na odvodnicima prenapona koji su od vrlo
velike vanosti za pouzdan rad sustava

Da bi se omoguila upotreba, LCM je opskrbljena grijaem koji se automatski ukljuuje pri preniskim
temperaturama.
3.5.4.1.1 Ureaj za mjerenje struje odvoenja
Blok shema ureaja prikazana je na slijedeoj slici.

Slika 3.35. Blok shema ureaja

Ulazni signali, proporcionalni ukupnoj struji odvoenja i struji iz sonde polja, prolaze kroz sklopove za
automatsko podeavanje podruja u kojima se razina signala prilagoava podruju analognog ulaza
mikroprocesora. Signali se filtriraju prije ulaza u multipleksor (MUX) i analogno/digitalni (A/D)
konverter kao dijelove mikroprocesora.
Program koji upravlja ureajem i proraunava otpornu komponentu struje odvoenja smjeten je u
EPROM-u. Izmjerene vrijednosti se pohranjuju u RAM koji ima baterijsko napajanje zbog ouvanja
podataka kada se iskljui vanjsko napajanje ureaja.
Odvodnik prenapona
Instrument struje odvoenja
Sonda polja Broja prorade sa
strujnim
transformatorom
Adapter
Strujna sonda

Operater komunicira sa instrumentom preko tipki i displeja, to omoguuje postavljanje parametara,
oitanje postavki i podataka ili izlaz pohranjenih podataka preko RS-232 suelja na osobno raunalo.
Oblik ukupne struje odvoenja i struje sa sonde polja moe se dobiti preko izaznih konektora za
osciloskop.
3.5.4.1.2 Podaci o strujama odvoenja
Svakih 10 minuta LCM pohranjuje izmjerenu vrijednost otporne komponente struje u internu
memoriju (RAM). Pohranjeni podatak je srednja vrijednost od pet mjernih rezultata napravljenih u
desetminutnom periodu. Referentna vrijednost, koja odgovara oekivanoj (ili nominalnoj) otpornoj
komponenti struje odvoenja odvodnika se postavlja na poetku mjerenja i pohranjuje u ureaj. Mjerni
rezultati se prikazju kao jedinine vrijednosti u odnosu na referentnu vrijednost. Eliminiran je utjecaj
moguih vanjskih struja odvoenja preko kuita odvodnika zbog oneienja. Utjecaj porasta
temperature, koja utjee na poveanje otporne komponente struje, je uzeto u obzir.
Na displeju se mogu oitati podaci pohranjeni u memoriju:
sva 10-minutna oitanja u zadnjem satu
jednosatne srednje vrijednosti u zadnja 24 sata
srednju vrijednost u zadnjem tjednu
24-satne srednje vrijednosti u zadnjem mjesecu
mjesene srednje vrijednosti u zadnjoj godini
godinju srednju vrijednost
3.5.4.1.3 Zatita LCM-a
Provedena je provjera utjecaja jaih viskofrekvencijskih smetnji na pouzdanost rada LCM-a,
manipulacijama rastavljaa u 300 kV vanjskom postrojenju. Sabirnice 300 kV su spajane i odspajane
nekoliko puta pomou pantografskog rastavljaa. Za vrijeme ispitivanja, LCM je bio spojen na jedan od
odvodnika prenapona. Tranzijenti uzrokovani radom rastavljaa prekinuli su mjerni ciklus LCM-a.
Meutim, svi zapisani podaci ostali su nepromjenjeni i instrument je automatski nastavio dalje sa
ispravnim radom.
Sposobnost LCM-a da izdri tranzijente koji se dogaaju za vrijeme atmosferskog pranjenja provjerena
je impulsom visoke struje 100 kA, 4/10 s, putenim na brojau prorade. LCM, koji je bio spojen na
broja prorade na uobiajen nain, pokazao je isto ponaanje kao i kod ispitivanja s rastavljaima.
3.5.4.2 Mjerenja na odvodnicima prenapona u trafostanicama
Metoda je testirana u nekoliko transformatorskih stanica s razliitim vrijednostima napona
sustava.
Provedena je i usporedba s direktnim mjerenjem otporne komponente struje odvoenja odvodnika u 300
kV transformatorskoj stanici na dva odvodnika (vanjska i srednja faza) za vrijeme normalnog pogona.
Nazivni napon odvodnika je bio 264 kV. Radni napon u trenutku ispitivanja je bio u vrijednosti 66% od
nazivnog (ili referentnog) napona. Sa srednjom temperaturom okoline (-5C), oekivana vrijednost
otporne komponente struje za varistor ispitivanog tipa se nalazila u podruju 40 do 50 A. Udio treeg
harmonika napona sustava u vrijeme mjerenja je bio 0,3%. Otporna komponenta struje odvoenja
odvodnika je mjerena na dva naina:
- direktno mjerenje;
- metodom analize harmonika struje odvoenja.
Pri direktnom mjerenju otporne komponente struje, za mjerenje napona na odvodniku se koristio
postojei kapacitivni naponski transformator (CVT). Struja odvoenja odvodnika mjerena je pomou
strujnog transformatora ugraenog u broja prorade. Osigurano je da fazni pomak pri mjerenju napona i
struje bude dovoljno mali da bi se omoguilo dovoljno precizno odreivanje ukupne otporne komponente
struje odvodnika prenapona.
Pri konverziji treeg harmonika otporne komponente struje dobivene s LCM-om u ukupnu otpornu
komponentu struje, struja harmonika je pomnoena s faktorom koji je procijenjen na 3,5 - 4 (za
prevladavajua naponska naprezanja i temperaturu).

U Tablici 3-5. su prikazani rezultati mjerenja dobiveni pomou obaju metoda koji prikazuju prosjek od
dva oitanja za svaku metodu.

Tablica 3-5. Rezultati mjerenja 300 kV odvodnika prenapona u TS
Smjetaj Direktno mjerenje Nova metoda
faze [A
peak
] [A
peak
]
Vanjska 42 31-36
Srednja 43 27-30

3.5.4.3 Zakljuak
Zakljuno slijedi primjer tipine primjene odvodnika prenapona.
Uz sadraj 3. harmonika u naponu sustava od 1% biti e harmonik kapacitivne komponente struje od 30
A vrno. Prema slici 3.30. to odgovara otpornoj komponenti struje > od 100 A. A 100 A vrno je red
veliine oekivane otporne komponente struje tipinih odvodnika prenapona. Dakle, analizom harmonika
ukupne struje odvoenja bez kompenzacijskog postupka, unijele bi se velike pogreke (zbog prisutnosti
harmonika u naponu sustava). Pogreka bi mogla dosei 100% zavisno o faznom odnosu izmeu
harmonika iz napona i harmonika generiranog samim odvodnikom prenapona.
Mjerenja izvrena na varistorima su pokazala da je mogue oekivati prihvatljivu tonost i sa viim
iznosom harmonika primjenom izloene metode.
3.5.4.3.1 Mjerenja na varistorima
Teoretski izraunati i izmjereni omjeri izmeu ukupne vrijednosti i 3. harmonika otporne
komponente struje odvoenja dobro se poklapaju. Razliite karakteristike struja odvoenja izmeu
varistora nastaju zbog razliitih postupaka proizvodnje.
Za mjerenje apsolutne vrijednosti otporne komponete struje, potrebno je utvrditi strujne omjere za
razliite grupe varistora. Za redovite provjere stanja odvodnika prenapona na temelju usporedbe rezultata,
ovi omjeri nisu vani. Ukupna otporna komponenta struje odvoenja moe se odrediti sa jo uvijek
zadovoljavajuom tonou uz utjecaj starenja i poviene temperature varistora. Utjecaj visine sadraja
harmonika napona na omjer prosjenih vrijednosti struja ne utjee na tonost mjerne metode. Utjecaj
viih harmonika se eliminira uz pomo Fourierove transformacije. Metoda analize harmonika struje
odvoenja je neosjetljiva na prisutnost harmonika u naponu.
3.5.4.3.2 Trofazne primjene
Promjene omjera k
3
/k
1
su male i kod velikih razlika u dimenzijama i smjetaju dva promatrana
odvodnika prenapona, stoga se za sve trofazne primjene moe upotrijebiti omjer k
3
/k
1
= 0,75.
Raspodjela napona du stupa varistora utjee na otpornu komponentu struje odvoenja. Naponsko
naprezanje je neto vie na vrhu, a nie na dnu odvodnika (time i otporna komponenta struje odvoenja).
Gdje se ukupni napon na odvodniku upotrebljava kao referenca za mjerenje otporne komponente struje
(metoda direktnog mjerenja), izmjerena vrijednost otporne komponente struje je blizu prosjenoj
vrijednosti struje kroz stup varistora.
Kod primjene ove metode postie se neto nia vrijednost otporne komponente struje odvoenja s donjeg
dijela odvodnika. Otporna komponenta struje mjerena ovom metodom je neto nia od oekivane za
odreenu prosjenu vrijednost napona na cijelom odvodniku. To objanjava neujednaenost podataka iz
tablice 3-5. koji prikazuju rezultate mjerenja dvaju metoda.
3.5.4.3.3 Procjena pogreaka ukupne otporne komponente struje odvoenja
Podruje pogreke za omjer ukupne vrijednosti i 3. harmonika otporne komponente struje je
reda veliine 20 do 25% (pri danim naponskim naprezanjima). Za usporedna mjerenja na istom
odvodniku u pravilnim vremenskim intervalima oekuje se poveanje tonosti jer je uz promjene
vrijednosti radnog napona potrebno uzeti u obzir jo samo utjecaj temperature varistora.

4. Elektromagnetska kompatibilnost u rasklopnim postrojenjima stranica: 4-1
4. ELEKTROMAGNETSKA KOMPATIBILNOST U RASKLOPNIM
POSTROJENJIMA
4.1 OPENITO
Na poetku e se dati neke osnovne definicije iz ove problematike.
Elektromagnetska kompatibilnost (EMK), eng. EMC electromagnetic compability je svojstvo
elektrinog ureaja da u danom elektromagnetskom okruenju zadovoljavajue funkcionira i da pri tome
ne izaziva nedopustive neeljene posljedice na drugim elektrinim ureajima.
Poremeaj (smetnja) je elektromagnetska (isto tako elektrina ili magnetska) veliina koja moe u
nekom ureaju izazvati neeljene posljedice.
Otpornost na poremaje je sposobnost ureaja da poremeajne veliine tono odreenog intenziteta
podnese bez pogreke u radu.
Elektromagnetski utjecaj je djelovanje elektromagnetskih veliina na strujne krugove, ureaje, sustave
ili ive organizme.

Da bi neto bilo elektromagnetski kompatibilno moraju postojati propisi prema kojima se kompatibilnost
ocjenjuje. Elektrina oprema se obino nalazi u okruenju drugih elektrinih ureaja sline ili iste
funkcije. Na slici 4.1 prikazan je jedan upravljaki krug u sredini, budui da su oni u rasklopnim
postrojenjima najosjetljiviji na takve poremeaje. U sredinjem krugu prikazan je tranzistor i integrirani
krug. Ve tu je jasno da oni mogu utjecati jedan na drugog preko visokih frekvencija takta i strmih struja.
Zato je nuno voditi rauna o meusobnom poloaju. Upravljaki krugovi sadre daljinski upravljane
istosmjerne releje. Prekid struje kod iskljuenja releja inducira visoke napone. Meusobni utjecaj ove
grupe unutar upravljakih krugova moe biti vei nego bilo koji poremeaj koji dolazi izvana tj. od drugih
ureaja. Djelotvorna zatitna mjera za smanjenje poremeaja je prilagoeno uklapanje istosmjernih
strujnih svitaka releja.

Slika 4.1. Elektromagnetsko okruenje upravljakih krugova

Promotrimo jo jednom sliku 4.1; zadnjih godina visokofrekvencijskim poremeajima pridaje se sve vei
znaaj. Prijelazni izvori poremeaja su: sklopne operacije i atmosferska pranjenja. Stacionarne izvore
poremeaja predstavlja frekvencija takta mikroprocesora i frekvencija toki-vokija. Te visokofrekvencijske

poremeaje ne moemo zanemariti. U nastavku emo objasniti porijeklo poremeaja u rasklopnim
postrojenjima i mogua rjeenja.
4.2 IZVORI POREMEAJA - EMK U RASKLOPNIM POSTROJENJIMA
Najei izvori poremeaja u rasklopnim postrojenjima su sklopne manipulacije.
4.2.1 Sklopne operacije
Poremeaje izazvane sklopnim operacijama objasnit e se na primjeru sklapanja prekidaem u
jednom oklopljenom SF
6
postrojenju to je prikazano na slici 4.2.
Sabirnica je pod naponom, dio oklopljenog postrojenja treba prikljuiti na sabirnicu tj. napon. Polovi
prekidaa se meusobno primiu, kod kritine udaljenosti nastupa preskok, kojega kasnije slijede novi
preskoci u sve manjim vremenskim razmacima.
Prikaimo teoretski taj sluaj na slici 4.2. a). Puna linija oznaava napon mree na strani sabirnice tj.
izvora, isprekidana linija je napon dijela oklopljenog postrojenja na strani potroaa. Na poetku je napon
odcjepa nula. Kada se polovi prekidaa dovoljno priblie, dolazi do preskoka preko kontakata i odcjep se
nabija na vrnu vrijednost napona u trenutku preskoka. Napon na sabirnici slijedi sinusni oblik napona
izvora. Kad je razlika napona na polovima prekidaa dovoljno velika, polovi prekidaa su se za to vrijeme
jo malo pribliili, dolazi ponovno do preskoka ali ovaj put to je pranjenje odcjepa. Tako slijedi preskok
za preskokom u sve manjim vremenskim razmacima i sa sve manjim amplitudama, sve dok se polovi
prekidaa ne zatvore.
Pri otvaranju prekidaa dogaa se ista stvar u obrnutom smjeru (slika 4.2. b) s tom razlikom da, teoretski,
amplituda zadnjeg udara moe imati dvostruku vrnu vrijednost.
Ovaj teoretski najgori mogui sluaj koriste IEC-SC 17C za definiranje ispitnih propisa. Prema tome prvi
se preskok pri ukljuenju nenabijenog odcjepa koristi kao referentni sluaj i pri tome se mjere nastali
prenaponi na sekunadarnom oienju. Kao teoretski najvea vrijednost prenapona na sekundarnom
oienju uzima se dvostruka vrijednost izmjerenog napona.
Na slici 4.2. c) vidi se jedan oscilogram napona na odcjepu pri ukljuenju. Tu se radi o ukljuenju
motorom pokretanog prekidaa u oklopljenom SF
6
postrojenju. Sve je gotovo za 150 ms. U otvorenim
rasklopnim postrojenjima postupak uklapanja moe trajati dulje, ak i do 2 sekunde kod runog
uklapanja.
Na slici 4.2. d) vidi se samo prvi porast napona odcjepa i njegovo istitravanje na privremenu konanu
vrijednost. Frekvencija istitravanja je 1.5 MHz.
Na slici 4.2. e) prikazana je ista stvar samo u jo manjem vremenskom intervalu. Vidljive su frekvencije
od 20 MHz.
Ovaj primjer dokazuje visokofrekvencijsku prirodu poremeaja u rasklopnom postrojenju, tj. sve zatitne
mjere moraju biti prilagoene takvoj prirodi poremeaja.



Slika 4.2. Punjenje i pranjenje oklopljenog SF
6
postrojenja kod sklopnih operacija:
a) kod uklapanja
b) kod isklapanja
c, d, e) mjerenja kod uklapanja u jednom SF
6
rasklopnom postrojenju

Prema EPRI (Electric Power Research Institute, Paolo Alto, Kalifornija) izmjerene su frekvencije i polja
u razliitim rasklopnim postrojenjima, kako onim otvorene tako i onim zatvorene tj. oklopljene izvedbe
pri radu s rastavljaima i prekidaima. Mjerena je elektrina i magnetska jakost polja ispod ukapanog
odcjepa. Rezultati su prikazani na slikama 4.3. i 4.4. Na ovom mjestu promatramo samo tono utvrene
frekvencije. One se kreu od 100 kHz do 115 MHz.

Slika 4.3. Jakost elektrinog polja mjerena ispod uklapanog odcjepa u otvorenim rasklopnim
postrojenjima odnosno ispod oklopa izlazne cijevi provodnog izolatora u SF
6
rasklopnim postrojenjima
F-Tr rastavljaem u otvorenim rasklopnim postrojenjima
F-LS prekidaem u otvorenim rasklopnim postrojenjima
GIS-Tr rastavljaem u SF
6
a) na povrini zemlje (H=0) i na visini od 1 m do 2.3 m ispod 4.88 m visoke sabirnice
b) na 2.3 m visokim metalnim ljestvama



Slika 4.4. Jakost magnetskog polja mjerena ispod uklapanog odcjepa u otvorenim rasklopnim
postrojenjima odnosno ispod oklopa izlazne cijevi provodnog izolatora u SF
6
F-Tr rastavljaem u otvorenim rasklopnim postrojenjima
F-LS prekidaem u otvorenim rasklopnim postrojenjima
GIS-Tr rastavljaem u SF
6

Za manipulacije prekidaima u SF
6
oklopljenim postrojenjima nema podataka, zato to su izmjerene
vrijednosti bile premale. Elektrina i magnetska polja frekvencije 115 MHz prikazana su na slici 4.5.

Slika 4.5. Vremenski tok jakosti a) elektrinog i b) magnetskog polja ispod oklopa izlazne cijevi
provodnog izolatora u jednom 230 kV SF
6
rasklopnom postrojenju pri djelovanju rastavljaa prema
GIS-Tr 230 kV na slici 4.3. i slici 4.4.


Nakon obrade frekvencija nastalih pri punjenju i pranjenju treba jo obratiti panju na frekvencije
ponavljanja tj. nastanka pojedinanih ciklusa punjenja i pranjenja. Promatramo sliku 4.2. a) i 4.2. b).
Svaki ciklus punjenja tj. pranjenja odgovara strujnom impulsu. Najvei razmak meu impulsima
povezan je sa najveom amplitudom i nastaje na kraju postupka iskljuenja (odspajanja) i pri frekvenciji
mree od 50 Hz iznosi 10 ms tj. najmanja frekvencija ponavljanja je 100 Hz. Najvea frekvencija
ponavljanja na kraju postupka ukljuenja je oko, prema promatranjima u otvorenim rasklopnim
postrojenjim, 40 kHz, a u oklopljenim rasklopnim postrojenjima 2.4 kHz. Strujni impulsi se mjere
mjerenjem magnetskog polja. Jedan oscilogram iz EPRI mjerenja prikazuje slika 4.6.
Takvi nizovi strujnih impulsa mogu izazvati lane signale u upravljakim krugovima. Oni su energetski
siromani. Ako su ulazni upravljaki krugovi dovoljno malog omskog otpora, ti nizovi strujnih impulsa
ne dolaze do izraaja.

Slika 4.6. Magnetsko polje na zemlji ispod odcjepa u jednom 115 kV rasklopnom
postrojenju kod uklopa rastavljaa prema F-Tr 115 na slici 4.4.
Macroburst - cijeli postupak uklapanja
Micropulse - pojedinana pranjenja
4.3 MEHANIZMI PRIJENOSA POREMEAJA
Slijedee pitanje koje treba rijeiti jest na koji nain i kojim putem poremeaji prelaze sa izvora
na ureaje. To e nam pomoi pri izboru i ocjeni zatitnih mjera. Grubi model elektromagnetskog
okruenja i njegova utjecaja na slici 4.1. je ogranienog znaenja. Da bi dobro planirali elektromagnetsku
kompatibilnost moramo poznavati:
elektromagnetsko okruenje (izvore) npr. u formi vrnih vrijednosti napona, struje, jakosti polja,
frekvencije, strmine itd.,
mehnizme prijenosa,
otpornost ureaja na poremeaje.
Prvo i tree moe se odrediti dosta lako mjerenjima, tj. ispitivanjima, dok drugo trai dobro poznavanje
teoretske elektrotehnike i veliko praktino iskustvo. Dosta esto se radi o parazitskim konstruktorski
previenim putevima prijenosa.
Veza izmeu izvora poremeaja i ureaja (strujnog kruga) ovisi o frekvenciji poremeajne veliine
odnosno spektru poremeajne veliine i udaljenosti elektrinog ureaja od izvora poremeaja. Ako je
valna duljina poremeajne veliine puno vea od udaljenosti ureaja (komponenata) mogue je
kvazistacionarno promatranje pojave. U tom sluaju govorimo o galvanskoj, kapacitivnoj i induktivnoj
vezi. U obrnutom sluaju govorimo o poremeajima zbog zraenja (slika 4.7.).



Slika 4.7. Vrste veza
U
st
- napon poremeaja
h
ef

- efektivna visina antene
4.3.1 Mehanizmi prijenosa poremeaja u otvorenim rasklopnim postrojenjima
Mogui putevi prijenosa kod otvorenih rasklopnih postrojenja prikazani su na slici 4.8. Lijevo
gore na slici je sabirnica. Preko rastavljaa se, na sabirnicu, prikljuuje odcjep (desno). Na sabirnicu je
prikljuen kapacitivni naponski transformator. Sa sekundarne strane mjernog transformatora dva vodia
su vezana za uklopnicu. Mjerni transformator i uklopnica su prikljueni na isti zamkasti uzemljiva. Pri
uklopu rastavljaa tee struja nabijanja impusnog oblika I
L
na odcjep i puni kapacitete prema zemlji C
E

tog odcjepa. Preko tih kapaciteta struja nabijanja tee u zemlju tj. uzemljenje kao struja I
E
. Tako u zemlju
ulazi impulsna promjenjiva struja (oblika kao na slici 4.5. b), sa frekvencijom od nekoliko MHz. Ta
visokofrekvencijska struja stvara na induktivitetima uzemljenja padove napona od 20 kV i vie. Takve
razlike napona mogu nastati kako meu dosta udaljenim tokama uzemljenja tako i meu bliskim. Za
primjer, ispod slike prikazana je jedna takva raspodjela potencijala u uzemljenju. Lom raspodjele
potencijala, lijevo na slici, treba pokazati da na tom mjestu struja iz uzemljenja tee preko kapaciteta
naponskog transformatora prema sabirnici.



Slika 4.8. Mehanizmi prijenosa poremeajnih veliina u otvorenim rasklopnim postrojenjima i
kvalitativni prikaz raspodjele potencijala na uzemljivau

Ve do sada opisano upuuje na zatitne mjere. Razlike potencijala meu tokama uzemljenja mogu se
smanjiti, kad su induktiviteti uzemljivaa i voda uzemljenja mali.
Nakon ovog geometrijskog i elektrinog opisa stanja dolazimo do mehanizma prijenosa izmeu primarnih
i sekundarnih krugova. Veze izmeu ovih krugova mogu se prikazati kao:
kapacitivna veza, prikazana rasipnim kapacitetima C
S
,
induktivna veza, prikazana linijama magnetskog polja H,
galvanska veza, zato to je sekundarni krug mjernog transformatora uzemljen,
veza zraenjem prikazana valovitom linijom 4.
Na slici nije prikazana kapacitivna veza izmeu primarnih i sekundarnih krugova u samom mjernom
transformatoru. Minimizacija utjecaja preko ove veze mora se postii pri izgradnji transformatora.
Mjerodavno, a ujedno i najopasnije povezivanje od onih prikazanih na slici 4.8. jest galvanska veza. Ta
zatitna mjera ukljuuje automatski zatitne mjere protiv veine drugih mehanizama prijenosa.

Zbog toga to je jedan strujni krug galvanski povezan sa uzemljenjem, nastupa razlika potencijala U
E
,
koja postoji u uzemljenju od poetka do kraja sekundarnog voda, na neuzemljenom kraju sekundarnog
kruga izmeu svakog signalnog voda i zemlje kao uzduna komponenta napona. Uzduna komponenta
napona U
U
je onaj napon koji tjera struju u odlaznom i dolaznom vodiu ureaja (strujnog kruga)
u istom smjeru, na slici 4.8. prikazana sa U
U1
i U
U2
.
Slika predouje djelotvorne mjere zatite od galvanske veze. Kada bi bili u mogunosti da na obje
signalne ice po duini narinemo napon U
i
, po iznosu jednak razlici potencijala U
E
u uzemljenju, tako da
U
U1
i U
U2
budu nula, tj.
U
U1
= U
U2
= U
E
- U
i
= 0 (4.1)
To je mogue oklapanjem signalnih kabela i uzemljenjem plata.

Sljedea znaajna veza je induktivna. Usljed struja I
L
i I
E
imamo magnetsko polje H koje inducira napone
u petljama povrine A sekundarnog oienja. Visina induciranog napona je jednostavno reeno:

dt
d
u
= A H =
(4.2)
Iz ovoga se da uoiti djelotvorna zatitna mjera protiv induktivne veze. Kad bi se uspjelo povrine A
1
i A
2

uiniti nulom i/ili magnetsko polje koje prodire u povrine uinti nula, time bi uzduna komponenta
napona U
U1
i U
U2
, a takoer i poprena U
P
bile nula. Poprena komponenta napona je napon koji se
javlja na ulazu ureaja izmeu signalnih vodova na slici 4.8. prikazana s U
P
.
Povrinu A
1
moemo prepletom uiniti nulom. Povrinu A
2
moemo uiniti malom tako da sekundarne
vodove poloimo blizu vodova uzemljenja. Magnetsko polje kroz povrine moe se odgovarajuim
oklapanjem smanjiti.
Druge ranije navedene mehanizme prijenosa ne treba dalje spominjati, poto su zatitne mjere protiv
galvanske i induktivne veze ujedno i mjere protiv kapacitivne veze, te veze zraenjem. Ovdje treba
upozoriti na jednu jo ne spomenutu vezu - galvansku i kapacitivnu vezu preko petlje zemlja-vodi. Ona
se odnosi na induciranje poprene komponente napona zbog nesimetrije sekundarnih strujnih krugova
prema zemlji.
4.3.2 Mehanizmi prijenosa poremeaja u SF
6
I u SF
6
rasklopnim postrojenjima najei su izvori poremeaja sklopne manipulacije. elimo li
si predoiti kako poremeaj izlazi iz oklopa na sekundarne ureaje, promotrimo mehanizam na slici 4.9.
Pri sklopnim manipulacijama u SF
6
postrojenjima ire se putni valovi, od polova prekidaa na sve strane
unutar oklopa. Samo kroz otvore na oklopu mogu elektromagnetska polja povezana sa putnim valovima
napustiti oklop.

Slika 4.9. Nastanak tranzijentnih porasta potencijala oklopa u oklopljenim rasklopnim postrojenjima
a) principijelna predodba irenja putnog vala
b) nadomjesna shema sa raspodjeljenim elementima
c) nadomjesna shema sa koncentriranim elementima


Ti otvori su neizbjeni za provodne izolatore rasklopnog postrojenja, ali esto su to i kabelske glave,
kompenzacijske ploice u spojevima oklopa, strujni i naponski mjerni transformatori ili druga mjesta za
mjerenje. Slika 4.9. prikazuje kritian sluaj, prolaz elektromagnetskog polja na jednom provodnom
izolatoru.
Na slici 4.9. a) prikazan je SF
6
oklop, u kojem se putni val iri od lijeva na desno. Na kraju oklopa (tj. na
provodnom izolatoru) val radi skok i djeli se u dva vala: jedan se giba izmeu nadzemnog voda i zemlje
usporedo sa nadzemnim vodom, a drugi se giba izmeu oklopa i zemlje natrag u zgradu rasklopnog
postrojenja.
Na nadomjesnoj shemi 4.9. b) je U
0
prvobitni putni val koji se u toki B dijeli na dva voda prikazana sa
C
F
, L
F
i C
K
, L
K
. Val koji se giba izmeu oklopa i zemlje uzrokuje povienje potencijala oklopa. Poto
je oklop dio uzemljenja, rezultat je (kao i kod otvorenih rasklopnih postrojenja) razlika potencijala u
uzemljenju, koja zbog galvanske veze prelazi u sekundarno oienje. Ostali mehanizmi prijenosa su
analogni onima u otvorenim rasklopnim postrojenjima. Kolike su jaine elektrinog i magnetskog polja, u
tom sluaju, prikazano je na slikama 4.3. i 4.4.. Povienja potencijala oklopa prema slici 4.10. mogu kod
uklopa rastavljaa biti 20% vrne vrijednosti napona mree, tj. 20 kV kod 123 kV postrojenja.
Zatitne mjere od ovakvih prolaznih poveanja potencijala mogu se vidjeti iz slike 4.10.; to je mogue
manji induktivitet uzemljenja u podruju provodnog izolatara i niskoomska veza izmeu oklopa i plata
energetskih kabela kao i izmeu djelova oklopa.

Slika 4.10. Princiijelni pokusi sa niskim naponom za demonstraciju tranzijentnih porasta potencijala
oklopa za vrijeme sklopnih operacija u primarnim krugovima. Sklopna operacija je simulirana step
funkcijom napona.
a) shema pokusa
b) porast napona ( toka 5 neuzemljena; toka 5 uzemljena)
U
1
impulsni izvor unutar oklopa
U
2
napon izmeu oklopa i zemlje
4.4 POREMEAJI U UPRAVLJAKIM I KOMUNIKACIJSKIM KRUGOVIMA I
KABELIMA
Dananji sustavi upravljanja i nadzora bazirani su na mikroprocesorima i uvelike ovise o
ureajima za visokofrekvencijsku komunikaciju i ulazno-izlaznim signalima procesa upravljanim
analogno-digitalnim upravljakim krugovima. Kod upravljakih ili komunikacijskih krugova mogu se
oekivati razne vrste poremeaja. Kako je ve reeno, utjecaji na signalne krugove mogu se pojaviti preko
kapacitivne, induktivne, galvanske veze ili zraenja.
Krugovi izloeni elektrinim ili magnetskim poremeajima povezuju se sa zemljom u istoj toki to
sprijeava nedozvoljeni porast napona. Svi upravljaki i komunikacijski krugovi koji koriste obine

kabele moraju se spojiti sa zemljom u istoj toki. Kad vieini kabel nije oklopljen i toke spoja sa
zemljom su na razliitim potencijalima zatvorit e se strujni krug od jedne toke spoja sa zemljom preko
kapaciteta C
k
kroz sekundarni krug do druge toke spoja sa zemljom (slika 4.11.). Iako je drugi krug
otvoren (logiko stanje L), njegov e indikator signalizirati zatvoren krug (H) zbog prisutnosti
poremeaja.

Slika 4.11. Struja poremeaja u dva elektrina kruga koji se nalaze u zajednikom kabelu i koji su
neispravno povezivani sa zemljom
1 predajni krug
2 prijemni krug
3 opto-kopler
A,B toke uzemljivanja/povezivanja sa zemljom
H struja tee: pogrean signal opto-koplera
L struja ne tee: otvoren strujni krug
4.4.1 Prijenosna impedancija kabelskog plata i njeno zatitno djelovanje
Fiziki, plat ili oklop kabela ima oblik vrlo dugake cijevi (slika 4.12). Struja I
U
tee kroz plat
u uzdunom smjeru uzrokujui pojavu uzdune komponente napona poremeaja U
U
. Svojstvo plata da
sprijei pojavu napona U
U
naziva se prijenosna impedancija i dana je izrazom:

Z
T
=U
U
/I
U
(4.3)
Prijenosna impedancija u idealnom sluaju jednaka je nuli. Prijenosna impedancija ovisna je o
frekvenciji. Kod malih frekvencija prijenosna impedancija ima karakter omskog otpora, pri porastu
frekvencije ona prvo ima kapacitivni karakter, a onda induktivni tj. u svakom je sluaju kompleksna.

Slika 4.12. Plat kabela ima fiziki oblik dugake cijevi. Prijenosna impedancija Z
T
dana je s U
U
/I
U

Na slici 4.13. prikazana je ovisnost prijenosne impedancije o frekvenciji za razliite vrste plateva. Pri
niskim frekvencijama ona je jednaka djelatnom otporu za istosmjernu struju. Kod cijevi pada prijenosna
impedancija s porastom frekvencije ispoetka polako, a zatim brzo zbog skin-efekta. Kod opletenih
plateva pri porastu frekvencije prijenosna impedancija u poetku manje-vie pada, a zatim na veim
frekvencijama raste.
Zbog toga je veina kabelskih plateva manje pogodna za visoke frekvencije; iznimke su kabelski oklopi
od olova, eljeza, aluminija i bakra. Svi ovi materijali imaju nisku prijenosnu impedanciju i osiguravaju
dobru zatitu od poremeaja visokih frekvencija. Na slici 4.13. moe se vidjeti da je dvostruki oklop bolji
od jednostrukog. Pri niim frekvencijama dvostruki oklop se moe upotrebljavati tako da je vanjski oklop

obostrano, a unutranji jednostrano uzemljen, o emu e jo biti govora.

Slika 4.13. Ovisnost prijenosne impedancije o frekvenciji za razliite oklope
Prijenosna impedancija sprijeava pojavu uzdune komponente napona.
Metalni oklopi osiguravaju zatitu od visokofrekvencijskih poremeaja.
1 oplet sa ianim platom
2 armatura od bakrene ice
3,4 jednostruko oklopljeni, razliite vrste prepleta
5,7 dvostruko oklopljeni, razliite vrste prepleta
6 dvostruko oklopljeni, jedan sloj ima svojstvo visoke permeabilnosti
8 olovna cijev debljine 1.1mm

Frekvencijska ovisnost prijenosne impedancije rezultat je potiskivanja struje, tzv. skin-efekta, tj. pri viim
frekvencijama struja prema slici 4.14. tee vie po rubu nego po unutranjosti cijevi. Pad napona U
3
na
unutranjoj strani cijevi (uzduna komponenta napona) biva sve manji, dok na vanjskoj strani postoji
napon koji tjera struju I. Napon na unutranjoj strani cijevi pri porastu frekvencije pada skoro na nulu,
kada struja zbog potiskivanja na unutranjoj strani postaje nula.



Slika 4.14. Objanjenje prijenosne impedancije kabelskog oklopa sa raspodjelom gustoe struje
4.4.2 Jednostruko oklopljeni kabeli s obostrano uzemljenim platom
Nesimetrini poremeaj ograniava se upotrebom obostrano uzemljenog plata (slika 14.5.).
Ova metoda je efikasna u simetrinim krugovima zbog postojanja induktivne veze izmeu unutarnjih
vodia i plata, to rezultira u induciranju uzdune komponente napona za svaki vodi.
Faktor redukcije ovisi o simetriji u krugovima i impedanciji oklopa. Ova metoda nije pogodna za
niskofrekvencijalne analogne i digitalne ulazno/izlazne signale procesa. Zbog nesimetrije u takovim
strujnim krugovima, postoji rizik od pojave poprene komponente napona.
Obostranim uzemljenjem plata mogue je tranzijentne razlike potencijala u uzemljenju neutralizirati
relativno prema kabelskim ilama. To je prema slici 4.15 rezultat induktivne veze izmeu kabelskih ila i
oklopa.
Prema slici 4.15. razlika potencijal U
E
tjera struju kroz oklop, tako da je:

dt
dI
L + I R = U
E
(4.4)
R je otpor, a L je ovdje induktivitet oklopa. Oklop se moe zamisliti kao primarni namot transformatora s
jednim zavojem. Kabelske ice su sekundarni namot. Kod transformatora bez rasipnog toka
meuinduktivitet M jednak je induktivitetu primarnog namota. Tako da vrijedi:

dt
dI
L =
dt
dI
M = U
i
(4.5)
Na desnoj strani kabela nastala uzduna komponenta napona u tom sluaju je:

U
U
=U
E
-U
i
=RI (4.6)


Slika 4.15. Oklopljeni sekundarni kabelski vod (lijevo) predoen kao raspodijeljeni transformator (desno).
U
L
uzduna komponenta napona
L induktivitet oklopa
M meuinduktivitet
R omski otpor primarnog namota raspodijeljenog transformatora

Za plat kabela mora se, umjesto omskog otpora, promatrati prijenosna impedancija. Do istog rezultata
moe se doi i na drugi nain. Predodba plata kao raspodijeljenog transformatora ini dvije stvari
jasnim:

Slika 4.16. Raspodjela potencijala na dvostrano uzemljenom oklopu i kabelskim ilama kod tranzijentnih
razlika potencijala U
E
u uzemljenju
Z
T
prijenosna impedancija oklopa

Postoji li na kabelskom oklopu prema slici 4.16. razlika potencijala (tranzijentna) U
E
, tada pada napon
du oklopa kao u primarnom namotu transformatora linearno od lijeva na desno. Na lijevoj strani imaju
kabelske ile na slici 4.16. isti potencijal kao i oklop. Na kabelskim ilama inducira se napon zbog kojega
je razlika potencijala na cijeloj duljini kabela izmeu ila i oklopa skoro nula. Kao razlika ostaje mali dio
napona koji je posljedica omskog otpora primarnog namota transformatora, odnosno prijenosne
impedancije.
Kod kabela bez oklopa sa paralelno postavljenim vodom uzemljenja prema slici 4.17. treba primjeniti
isti izvod s tom razlikom da induktivna veza izmeu voda uzemljenja i kabelskih ica nije 100%, tj. da
postoji rasipni induktivitet izmeu primarnog i sekundarnog namota raspodijeljenog kompenzacionog
transformatora. Uzduna komponenta napona je sada vea nego prije:

U R I L M
dI
dt
U
= + ( ) (4.7)

Slika 4.17. Uzduna komponenta napona U
U
na sekundarnim vodovima zatienim samo sa paralelnim
vodom uzemljenja
4.4.3 Jednostruko oklopljeni kabeli s jednostrano uzemljenim platom
Plat kabela moe biti povezan sa zemljom samo na jednom kraju, obino na istom kraju kao i
upravljaki i komunikacijski krugovi (slika 4.18). Ova metoda nudi samo zatitu od niskofrekvencijskih
poremeaja. Ipak, upotrebljava se i tamo gdje se zahtijeva otpornost na izvore visokofrekvencijskih
poremeaja; u takovim sluajevima posebne barijere za visokofrekventne poremeaje osiguravaju se za
svaki dolazni i odlazni vodi (slika 4.19).
Barijera za poremeaje osigurava vodljivi, ali neinduktivni put do zemlje za signal poremeaja.
Dodavanjem niskofrekventnog filtera barijeri, mogue je priguiti i nisko i visokofrekventne poremeaje.
U tom sluaju oklapanje kabela nije potrebno.

Slika 4.18. Oklop kabela povezan sa zemljom samo na jednom kraju



Slika 4.19. Visokofrekvencijske barijere za ulazno-izlazne signale
a Osnovni krug
1 Priguenje uzdune komponente napona
2 Priguenje poprene komponente napona
b Barijera za poremeaje za analogni diferencijalni ulaz i visoku uzdunu komponentu napona
4.4.4 Kompromis izmeu jednostranog uzemljivanja plateva jednostruko oklopljenih
kabela
Zbog rizika od unitenja kabela kod obostrano uzemljenog plata, potrebno je pronai
kompromis. Teoretski, plat kabela treba biti uzemljen na oba kraja. Pri tome se moe razmatrati
mogunost uzemljenja plata preko visokofrekventnog kondenzatora koja ima visokoomsku impedanciju
pri niskim frekvencijama i njena impedancija postaje nula na visokim frekvencijama. U tom sluaju za
problem moemo rei da je rijeen.
U praksi, jedan kraj plata kabela moe biti direktno uzemljen, a drugi kraj spojen preko
visokofrekventnog visokonaponskog kondenzatora. Iako se ovakav kompromis moe prilagoditi za
veinu aplikacija, ima nekoliko sluajeva u kojima se ne moe koristiti, na primjer za:
- mikrofonske krugove,
- audio krugove,
- elektroniku koja se koristi u medicini.
Zatita mora biti osigurana zbog mogueg velikog pada napona na kondenzatoru, pa postoji rizik od
kratkog spoja kondenzatora.
Veza plata kabela preko cilindrine terminalske obujmice, nije praktina za kondenzatore. Induktivitet
kondenzatora takoer treba imati u vidu. Mogua su dva rjeenja tog problema:
- Upotreba kondenzatora, postavljenog na PC ploi, sa irokim poljem primjene. Ova metoda se koristi
kod komunikacije modemom.
- Upotreba grupe kondenzatora (npr. 4), postavljenih na specijalnom kontaktnom umetku (slika 4.20).
Ova metoda se preferira u nekim vojnim aplikacijama u SAD-u.



Slika 4.20. Kabelski oklop povezan preko etiri uzemljena kondenzatora
4.4.5 Dvostruko oklopljeni kabeli
Pretpostavimo li da su oklopi izolirani jedan od drugog, unutarnji oklop se koristi za
niskofrekventnu, a vanjski oklop za visokofrekventnu zatitu (slika 4.21).
Ovakva izvedba ima prednost jer svaki unutarnji kabelski par formira, elektriki govorei, autonomni
kabel. Takovi kabeli unutar kabela i njihovi oklopi mogu biti spojeni sa zemljom u svakoj toki, to se i
trai (unutarnji oklop kabela mora biti spojen sa zemljom tamo gdje je krug spojen sa zemljom). Takove
izvedbe iroko se primjenjuju za uzemljivanje oklopa kabela koji povezuju modeme. U veini sluajeva,
predajni krug je spojen sa zemljom na jednom kraju, a prijemni krug nije spojen sa zemljom.

Slika 4.21. Kabeli koji se koriste za modeme imaju oklop uzemljen u tokama A i B

Za kabele duljine od 30 m navie postoji druga opcija: unutarnji oklop moe biti uzemljen na jednom
kraju, a vanjski oklop na drugom (slika 4.22). Time se postie kapacitivnost izmeu oklopa kabela koja
priguuje poremeaje i time dodatni kondenzator postaje nepotreban. Ovakva metoda se esto primjenjuje
u opasnim okruenjima, kakva je petrokemijska industrija.



Slika 4.22. Dvostruki kabelski oklop odvojen izolacijom. Unutarnji oklop osigurava zatitu od
niskofrekvencijskih, a vanjski od visokofrekvencijskih smetnji
4.4.6 Koaksijalni kabel
U konvencionalnom dvoinom kabelu plat (oklop) je elektriki izoliran od signalnih vodia
(slika 4.23 a). U koaksijalnom kabelu vanjski vodi slui takoer i kao oklop (slika 4.23 b).
Koaksijalni kabeli se upotrebljavaju za prijenos visokofrekventnih signala, i poeljni su za upotrebu u
komunikacijskim krugovima. U takovim primjenama, oklop i izolacija koaksijalnog kabela slue za
priguenje poremeaja, zato jer bi filteri, i slino, oslabili funkcioniranje signalnog kruga.
Takovi krugovi plutaju, odnosno, ne uzemljuju se. To je jedno od moguih rjeenja, ali nije uvijek i
najpraktinije.

Slika 4.23. a) U konvencionalnim dvoinim kabelima plat je elektriki izoliran od signalnih vodia
b) U koaksijalnom kabelu vanjski vodi slui i kao oklop

Konstrukcija koaksijalnih kabela ne doputa direktno obostrano uzemljivanje, a time ni dvostruko
uzemljivanje oklopa kao za konvencionalni dvoini kabel. Ako je razmak izmeu krajnjih toaka velik,
niskoomski (50-75 oma) zavrni otpor na svakom kraju bi doveo prije ili kasnije do pojave struje
poremeaje (slika 4.24.) zbog razlike napona.
Uzemljivanje oklopa preko najmanje jednog kondenzatora na svakom kraju je jedina odriva mogunost.
Zbog rizika od nesree, direktno uzemljivanje oklopa kabela u jednoj toki je takoer preporuljivo. Sve
metalne strukture trebale bi biti na istom referentnom potencijalu, ukljuujui i metalne dijelove kabela.
Oklop koaksijalnog kabela moe biti jedino direktno uzemljen na oba kraja kad su u pitanju manje
udaljenosti.



Slika 4.24. Kad su koaksijalni kabeli direktno uzemljeni, razlika potencijala izmeu toaka uzemljenja A i
B moe dosei 1000 V. U tom sluaju postoji veliki rizik od poara.
4.4.7 Oklapanje kabela i kabelske trase
Veliki broj problema koji se pojavljuju u praksi potjee od jakih izvora visoko-frekvencijskih
poremeaja ili visokofrekventnih poremeaja koje emitira elektronika oprema. Zbog toga se energetski
kabeli i elektronika oprema oklapaju jedni od drugih. Elektromagnetsko oklapanje, kombinirano s
odgovarajuim filtriranjima, osigurava idealno elektromagnetsko okruenje. Uvjet je da oklop potpuno
okruuje opremu. Dio elektromagnetskog vala e prodrijeti kroz oklop, dok e se jedan dio reflektirati
(slika 4.25.). Ako je zatita dovoljno debela, upadni val e se potpuno priguiti. U isto vrijeme, oklop titi
okolinu od elektromagnetskih polja koja nastaju unutar njega.

Slika 4.25. Djelovanje elektromagnetskog oklopa: valovi poremeaja se djelomino reflektiraju a
djelomino apsorbiraju.

U posebnim uvjetima moe biti nuno oklopiti ne samo kabel nego i kabelsku trasu (napraviti Faradeayev
kavez). Slika 4.26. prikazuje izgled takvog kabelskog kanala. Desno na slici prikazano je magnetsko polje
koje se izgrauje oko zatitnog kaveza i uzemljivaa. Treba zapaziti da je prostor u kabelskom kanalu, tj.
prostor izmeu uzemljivaa i sekundarnih vodova, bez obzira na otvor izmeu kaveza i poklopca, bez
polja.



Slika 4.26. Oklapanje kabelske trase
1 toka ukrtanja pojedinanih tapova (lijevo); zatitni kavez (desno)
2 uzemljiva
3 magnetsko polje
4 otvor
5 poklopac
4.4.8 Optiki kabeli
Optika vlakna sve se vie upotrebljavaju u elektroenergetskim sustavima za prenoenje
informacija bez utjecaja poremeaja. Ona se ne koriste samo kao optiki kabeli za prenoenje informacija,
u novije vrijeme sve vie se integriraju u sustave prijenosa energije kao to su energetski kabeli,
fleksibilni vodii i visokonaponski nadzemni vodovi.
Za razliku od elektrinih metoda prijenosa, u kojima se koriste elektrini vodii za prijenos informacija i
podataka, optike tehnike koriste izolator (staklo ili plastiku) kao prijenosni medij. Signali se u obliku
svjetlosti prenose kroz jezgru optikog kabela. Svjetlost se injektira na jednom kraju kabelskih vlakana, a
ekstrahira na drugom. Na ulaznom kraju elektrini signal se koristi za modulaciju izvora svjetlosti (slika
4.27.). Izvori svjetlosti mogu biti LED diode ili laserske diode. Takav ureaj naziva se elektro-optiki
(E/O) pretvara. Na izlaznom kraju, svjetlost se dovodi na fotodiodu koja pretvara dolazne optike
informacije natrag u elektrine signale. Takav ureaj naziva se opto-elektrini (O/E) pretvara.

Konstrukcija optikih kabela:
Optiki kabel je cilindrinog oblika i sastoji se od tri sloja:
jezgre (optike)
plata (optikog)
vanjskog oklopa (mehanika zatita)

Prednosti optikih kabela
velika irina frekvencijskog pojasa i gustoe signala
neznatno slabljenje signala na velikim udaljenostima
otpornost na elektromagnetske poremeaje
prijenosni medij je elektrini izolator, nema pojave napona niti potrebe za uzemljivanjem



Slika 4.27. Princip prijenosa optikim vlaknima:
1 Ulaz, 2 Pretvara signala, 3 Elektro-optiki pretvara, 4 Konektor, 5 Optiki kabel, 6 Opto-elektrini
pretvara, 7 Izlaz
4.5 PREPORUKE MJERA ZA SMANJENJE PRIJELAZNIH PRENAPONA U
SEKUNDARNIM U SEKUNDARNIM KRUGOVIMA VN RASKLOPNIH
POSTROJENJA
U visokonaponskim rasklopnim postrojenjima prijelazni prenaponi nastaju kao posljedica
sklopnih manipulacija, osobito pri djelovanju rastavljaa, u sekundarnim strujnim krugovima. Za
prenapone je karakteristino kratko vrijeme trajanja ela vala (podruje ns), te istitravanje s
visokofrekvencijskim oscilacijama u nekoliko s. Vremenski tok ovih prijelaznih prenapona razlikuje se
od uobiajenih ispitnih izmjeninih i udarnih napona. Pojava prenapona ugroava ispravan rad
postrojenja, a utjecaji su uglavnom visokofrekvencijske prirode te se kao takvi trebaju promatrati.
Prijelazni prenaponi u sekundarnim krugovima moraju se smanjiti na razinu dopustivu za ureaje i njihov
ispravan rad. Kasnije preporuene zatitne mjere potrebno je uzeti u obzir pri planiranju i izgradnji novih
rasklopnih postrojenja (kod otvorenih za napone od 220 kV i vie, a kod oklopljenih za 110 kV i vie),
uklopnica i zgrada rasklopnog postrojenja uz one odreene VDE propisima. Zatitne mjere polaze od
danas uobiajene prakse pri izgradnji rasklopnih postrojenja.
Zatitne mjere kod novih postrojenja ekonominije su, u svakom sluaju, od naknadno izvedenih mjera
koje u nekim sluajevima nije niti mogue primijeniti.
U sluaju kada su mjereni prijelazni prenaponi veliki, potrebno je uiniti slijedea poboljanja:
U oklopljenim rasklopnim postojenjima frekvencije koje se pojavljuju puno su vee od frekvencija u
otvorenim postrojenjima. Sekundarni ureaji tj. ureaji za zatitu, mjerenje, upravljanje, registracija itd,
za razliku od onih kod otvorenih rasklopnih postrojenja, postavljeni su na oklop ili blizu oklopa. To ima
za posljedicu vei utjecaj poremeaja to trai i dodatne mjere zatite.
Ve kod planiranja postrojenja treba obratiti panju na konstrukcijske mjere, posebno kod mjernih
transformatora, da bi dodatne mjere za smanjenje prijelaznih prenapona u uzemljenju, sekundarnom
oienju i samim ureajima ostale u podnoljivim okvirima.
Preporuke se uglavnom odnose na prenapone tj. utjecaje nastale sklopnim manipulacijama na primarnoj
visokonaponskoj strani. Ovdje nee biti govora o prijelaznim prenaponima u sekundarnim ureajima
nastalim npr. uklapanjem induktiviteta, elektrostatskim pranjenjima i elektromagnetskim poljima.
4.5.1 Osnovne zatitne mjere u postojeim rasklopnim postrojenjima
Kod postojeih rasklopnih postrojenja naknadno se mogu izvesti jednostavne mjere tako da
slobodne vodie u neoklopljenim kabelima dvostrano uzemljimo, a moemo i vodove uzemljenja ili trake
poloiti to je mogue blie i paraleleno neoklopljenim kabelima i povezati ih na najkrai mogui nain s
uzemljenjem. Pri tome treba obratiti panju na strujno optereenje vodova kod kratkih spojeva. Ako te
mjere nisu dovoljene preporua se zamjena neoklopljenog kabela kabelom sa strujno opteretivim
oklopom.


4.5.2 Osnovne zatitne mjere pri izgradnji novih rasklopnih postrojenja
4.5.2.1 Polaganje uzemljenja
Za dimenzioniranje i izvedbu uzemljenja temelj mogu biti njemaki VDE-propisi 0141 u
trenutno vaeem izdanju. Hrvatski propisi su trenutno u izradi (Nacrt pravilnika o uzemljenju
elektroenergetskih postrojenja nazivnog napona iznad 1000 V). Uz odredbe o 50-Hz pogonskom
uzemljenju treba ispuniti i zahtjeve u svezi prijelaznih poremeaja.
Najefikasniji nain uzemljivanja postrojenja je uzemljivaka mrea ukopana ispod i oko postrojenja.
Tipina mrea uzemljivaa visokonaponskog rasklopnog postrojenja prikazana je slikom 4.28.

Slika 4.28. Shema uzemljivake mree visokonaponskog rasklopnog postrojenja
1 metalno kuite
2 samostojei elektrini ureaj
3 zgrada
4 visokonaponski ili srednjenaponski stup unutar postrojenja
5 visokonaponski ili srednjenaponski stup pokraj postrojenja
6 ograda

Uzemljenje treba biti zamkasto bar u podruju uklopnih polja. Pri tome kod uzemljivaa otvorenog
rasklopnog postrojenja irina petlji u podruju uklopnih polja treba biti prilagoena poloaju ureaja,
izolatora i konstrukcije (slika 4.29.).



Slika 4.29. Plan uzemljenja jednog uklopnog polja

Prikljuak vodova za uzemljenje ureaja kao to su mjerni transformatori, prekidai i kuice za releje
mora biti dio petlje. Ako te uzemljivae polaemo zrakasto ne smije im duljina biti vea od 1 m.
Da li su uzemljivai poloeni uzdu, poprijeko ili dijagonalno unutar petlje ovisi o poloaju ureaja i trasi
sekundarnih vodova (slika 4.30. i 4.31.).



Slika 4.30. Prikljuak vodova za uzemljenje ureaja na uzemljiva

U rubnim poljima postrojenja potrebno je smanjiti irinu petlje zamkastog uzemljivaa budui da nema
sistema uzemljenja susjednog polja. Isto vrijedi i za polja koja se nalaze u blizinu nedovrenih i planiranih
polja.
Mjerodavna veliina za smanjenje prijelaznih prenapona je prijenosna impedancija, odnosno, mjerodavna
veliina nije presjek nego gornja povrina uzemljivaa, materijal i nain polaganja.
Svi uzemljivai jednog zamkastog uzemljivaa trebaju biti poloeni na istoj dubini. Ako svojstva tla ne
dozvoljavaju polaganje zamkastog uzemljivaa dovoljno duboko (najmanje 0.5 m) moramo smanjiti
irinu petlji.

Slika 4.31. Toke krianja mree zamkastih
uzemljivaa
Slika 4.32. Prikljuak vodova za uzemljenje

U tokama krianja mree zamkastih uzemljivaa treba uzemljivae meusobno spojiti vodljivom vezom
(naprimjer spojnicom) (slika 4.32.).
Graevinske ploe mogu posluiti za smanjenje visokofrekvencijskih prenapona posebice u oklopljenim
rasklopnim postrojenjima (slika 4.33.).



Slika 4.33. Povezivanje izlaznog dijela oklopljenog rasklopnog postrojenja sa uzemljivaem preko
graevinske ploe

Kod oklopljenih rasklopnih postrojenja oklop treba vodljivo spojiti sa zamkastim uzemljivaem na to
vie mjesta, ako je mogue. Dodatno treba centralnu toku uzemljenja svakog uklopnog polja direktno
spojiti s mreom zamkastih uzemljivaa (slika 4.34.).

Slika 4.34. Plan uzemljenja oklopljenog rasklopnog postrojenja (SF
6
)

Metalne kabelske kanale odnosno kabelske police treba spojiti s uzemljenjem.
Ukoliko se upotrebljava uzemljiva za smanjenje 50 Hz-nog otpora rasprostiranja, treba znati da on ima
mali utjecaj na smanjenje prijelaznih prenapona u sekundarnom oienju.
Veza izmeu vodova za uzemljenje ureaja i zamkastog uzemljivaa treba biti to je mogue kraa i
malog induktiviteta, te treba biti elektriki dobro vodljiva i otporna na koroziju. Ako se zbog potrebe
uzemljivanja ureaja rade petlje treba ih u nivou polaganja zamkastog uzemljivaa kratko spojiti (slika
4.35.).
Za djelotvornost spojnih vodova uzemljenja vrijedi isto to i za uzemljivae .
Mogue petlje kod uzemljivaa i vodova uzemljenja, koje nastaju zbog suvine duljine treba kratko spojiti
(slika 4.35.).



Slika 4.35. Kratko spajanje petlji uzemljivaa i voda za uzemljenje

Veza odvodnika prenapona sa tienim transformatorom (slika 4.36.) ili provodnim izolatorom
oklopljenog rasklopnog postrojenja (slika 4.37.) treba biti malog induktiviteta.

Slika 4.36. Veza malog induktiviteta izmeu odvodnika prenapona i tienog transformatora sa strane
zemlje



Slika 4.37. Veza malog induktiviteta izmeu odvodnika prenapona i tienog oklopljenog rasklopnog
postrojenja sa strane zemlje

Sekundarni vodovi jednog sloga strujnih i naponskih transformatora trebaju biti uzemljeni samo jednom.
Pogonske vodove mjernih transformatora uzemljiti samo jednom (najvie jednom), kako je to prikazano
na slici 4.38. Kad bi strujne krugove transformatora uzemljavali kod svakog mjernog transformatora
izazvali bi razlike potencijala u uzemljenju poprenu komponentu napona u vodovima tih transformatora.
Osim toga elektromagnetska polja nastala sklopnim operacijama mogu izazvati prenapone u petljama
nastalim vezom zamkastog uzemljivaa i sekundarnih vodova.

Slika 4.38.Uzemljivanje sekundarnih krugova strujnih i naponskih transformatora prema pravilima SEV-a
(Schweizer Elektrotechnischen Vereins)

Kod postojeih rasklopnih postrojenja treba na temelju plana uzemljenja provjeriti koliko taj plan
odgovara preporukama za izgradnju novih rasklopnih postrojenja, te obratiti panju na pojedinosti i u
danom sluaju napraviti poboljanja.
Na mjestu uklopnica i zgrada postrojenja treba predvidjeti, ako je to mogue, povrinski velike zamkaste
uzemljivae. Slika 4.39. prikazuje shematski plan uzemljenje zgrade postrojenja.



Slika 4.39. Shematski plan uzemljenje zgrade postrojenja.

irina petlje odreuje se prema specifinostima ureaja i konstrukciji. Ona ne bi trebala biti vea od 3
metra.
Mrea zamkastog uzemljivaa moe se:
postaviti na armaturu i zaliti betonom
kod dvostrukog poda postaviti na dno
postaviti izmeu betona i poda (izraenog nanoenjem neke mase)
postaviti u podrum na plou (pokrovnu, objesiti)

Povezivanje mree zamkastog uzemljivaa zgrade rasklopnog postrojenja s zamkastim uzemljivaem
postrojenja prikazuju slike 4.40. i 4.41.


Slika 4.40. Povezivanje uzemljivake mree zgrade rasklopnog postrojenja na zamkastu mreu
uzemljivaa otvorenog rasklopnog postrojenja - zgrada rasklopnog postrojenja na rubu postrojenja
1- prsten za izjednaavanje potencijala uzemljivake mree zgrade

Slika 4.41. Povezivanje uzemljivake mree zgrade rasklopnog postrojenja na zamkastu mreu
uzemljivaa otvorenog rasklopnog postrojenja - zgrada rasklopnog postrojenja u centru postrojenja
1- prsten za izjednaavanje potencijala uzemljivake mree zgrade

4.5.3 Polaganje sekundarnih kabela
Sekundarne kabele treba to je mogue kraim putem dovesti od ureaja na nivo (dubinu) mree
uzemljivaa. Ako se petlje ne mogu izbjei onda ih treba raditi na nivou mree uzemljivaa. U
oklopljenim rasklopnim postrojenjima sekundarne kabele treba postaviti uz metalni oklop bez petlji i na
najkrai mogui nain.
Gdje je to mogue kabele treba poloiti paralelno i to je mogue blie uzemljivaima. Vod ili traka
uzemljenja postavljeni u kabelski kanal ne mogu nadomjestiti uzemljiva, ali mogu doprinjeti smanjenju
prenapona.
Strujno opteretivi oklop sekundarnih kabela treba obostrano na najkrai nain (otporan na koroziju)
spojiti s uzemljenjem.
Neoklopljeni kabeli ili kabeli sa strujno neopteretivim oklopom moraju se postaviti jako blizu i paralelno
uzemljivaima i vodovima uzemljenja. Statiki kabelski oklopi mogu se tretirati kao u prethodnom
poglavlju. Kod postojeih rasklopnih postrojenja bez oklopljenih kabela uobiajena metoda uzemljivanja
slobodnih vodova ne vodi uvijek ka poboljanju; uzemljivanje slobodnih vodova kod kabela s oklopom
koji je dvostrano uzemljen esto dovodi do pogoranja.
Kod svih signalnih, upravljakih i mjernih vodova treba odlazne i dolazne vodove postaviti u isti kabel
bez petlji.

U odvojene sekundarne kabele treba postaviti: strujne krugove razliitog pomonog napona,
strujne krugove redudantnih sustava, sekundarne vodove postrojenja s vie naponskih razina.
Platevi se izabiru prema prijenosnoj impedanciji, stoga moramo paziti na nain spajanja plata na
uzemljenje. Struja koja tee platom mora se odvoditi koaksijalno na vanjski zid zgrade ili na kuite
ureaja, a ako to nije mogue onda moe i na jednu iroku sabirnicu uzemljenja. Kuite odnosno
sabirnica mora biti povezana vezom malog induktiviteta s referentnom tokom uzemljenja sekundarnih
ureaja ili biti ta referentna toka. Na slici 4.42 a) lijevo prikazan je dobar prikljuak plata na kuite, a
desno loiji. Svaki centimetar prikljunog voda ima kod frekvencije od samo 1 MHz impedanciju od 65
m do 100 m. Nekvalitetan prikljuak plata moe ponititi dobra svojstva tog plata (Z
T
<10 m/m).

Slika 4.42. Prikljuak kabelskog oklopa na kuite
a) koaksijalni prikljuak
b) priljuak vodiem

Dobro je kabelske plateve koji npr. dolaze iz otvorenog rasklopnog postrojenja uzemljiti odmah pri
ulasku u uklopnicu, a ne tek na ormaru uklopnice. Za takvo uzemljivanje kabelskog plata postoji vie
mogunosti, ali u svakom sluaju mora se skinuti vanjska izolacija kabela:
kabelski plat se s metalnom kabelskom obujmicom privruje na bakrenu sabirnicu koja je
spojena s armaturom zgrade na najkrai mogui nain
kabelski oklopi su jedan do drugog poloeni u metalnu posudu koja je povezana s armaturom i
pritisnuti kao u presi,
kabelski oklopi su postavljeni u metalne dosjede koji tono odgovaraju promjeru oklopa. Vie
takvih dosjeda postavljeno je u na tlak otporne i uzemljene metalne okvire.

4.6 OBJEDINJAVANJE ZATITNIH MJERA
Najznaajnije od opisanih mjera za ovladavanje uzdunim i poprenim komponentama napona
prikazane su zajedno na slici 4.43.
Kao prvo mjere od uzdune komponente napona: rasklopno postrojenje je izraeno na zamkastom
uzemljivau, sekundarni vodovi su poloeni paralelno uzemljivaima, kabelski platevi su na oba kraja
koaksijalno spojeni sa uzemljenim kuitima, paralelno sekundarnim lee vodovi uzemljenja, za jo veu
zatitu i smanjenje strujnog optereenja kabelskih plateva oni su uzdu trase i na ulazu u zgradu
uzemljeni, zgrada je povezana sa zamkastim uzemljivaem, ormari za smjetaj ureaja (releja,
instrumenata...) viestruko su uzemljeni. to se tie zatitnih mjera od poprene komponente napona,
naznaeno je da sekundarne strujne krugove treba najvie jednom uzemljiti te da ih treba zrakasto
polagati.

Slika 4.43. Postavljanje uzemljenja i sekundarnih vodova
- polaganje sekundarnih vodova paralelno uzemljivaima
- obostrano po mogunosti koaksijalno uzemljenje kabelskih plateva
- dodatno izjednaavanje potencijala na cijeloj duljini plata
- viestruko spajanje komandnih ormara sa zemljom
- viestruko spajanje oklopa sekundarnih vodova sa zemljom
- vodove sekundarnih strujnih krugova sloga mjernih transformatora samo jednom uzemljiti
4.7 DJELOTVORNOST ZATITNIH MJERA OVISNO O FREKVENCIJI
Djelotvornost svih dosad opisanih mjera mora biti ocijenjena ovisno o frekvenciji i duljini.
Gornja granina frekvencija za djelotvornost neke zatitne mjere odreena je irenjem posljedice (u
okolni prostor) za koju je namjenjena (/10 pravilo). Ovo promatranje se primjenjuje na duljinu vodova
uzemljenja, kabelskih plateva i njihovih prikljuaka, na duljinu bridova i otvora oklopljenih kuita i na
irinu petlji zamkastog uzemljivaa. Pravilo /10 prikazano je grafiki na slici 4.44. te u tablici 4-1. Ono
znai da od visokofrekvencijskih poremeaja moemo zatiti samo mali prostor.



Slika 4.44. Ovisnost duljine o frekvenciji (/10 pravilo) za djelotvornost zatitnih mjera uzemljavanja i
oklopljavanja.

Tablica 4-1. Granine frekvencije za djelotvornost zatitnih mjera
Podruje Gornja granina frekvencija Maksimalna duljina
Rasklopno postrojenje 100 kHz 300 m
Zgrada 1 MHz 30 m
Uklopnica 10 MHz 3 m
Ormar 15 MHz 2 m
Ureaj 100 - 1000 MHz 30 - 3 cm
4.8 MJERENJE TRANZIJENTNIH PRENAPONA U SEKUNDARNOM OIENJU
Da li je potrebno preporuene mjere primijeniti kod novih rasklopnih postrojenja moe se
utvrditi mjerenjima na postojeim otvornim i oklopljenim rasklopnim postrojenjima. Ta mjerenja su
nuna kad su:
ve primjeene neregularnosti (npr. pogreke u radu, preskoci na prikljunim letvicama itd.),
ve mijenjani sekundarni kabeli,
kada se putaju u pogon nova uklopna polja,
kada se ureaji u visokonaponskim rasklopnim postrojenjima (posebice mjerni transformatori)
mjenjaju sa istima drugog tipa,
kada se primjenjuju nove ili razliite tehnike kod sekundarnih ureaja (elektroniki sklopovi).

Kao to je potrebno provjeriti otpor rasprostiranja uzemljenja pomou uzoraka, potrebno je napraviti i
promatranje vezano uz pojavu nedopustivo visokih prijelaznih prenapona.

4.8.1 Vrste mjerenja
4.8.1.1 Mjerenje prije probnog rada postrojenja
U posebnim sluajevima moe biti nuno napraviti mjerenja prije probnog rada rasklopnog
postrojenja. Ona daju informacije o tome kakvi se prenaponi mogu oekivati na sekundarnom oienju za
vrijeme pogona, tako da se, ako je potrebno, mogu napraviti poboljanja na postrojenju prije probnog
rada.
Kod takvih mjerenja potrebno je pojedine djelove rasklopnog postrojenja nabiti na definiranu vrijednost
istosmjernog napona a zatim ih, pomou uklopivog iskrita, izbiti na drugi dio postojenja. Rezulitirajui
naponski skokovi na sekundarnom oienju govore o visini prenapona mjerodavnih za
visokofrekvencijskeprijenosne odnose unutar postrojenja.
Takva mjerenja su skupa i zahtjevaju veliku koliinu specijalistikih znanja pa se zbog toga rade samo na
rasklopnim postrojenjima od velikog znaaja.
Ova mjerenja ne mogu nadomjestiti mjerenja za vrijeme probnog rada postrojenja.
4.8.1.2 Mjerenje za vrijeme probnog rada
U novim rasklopnim postrojenjima preporua se, i po VDEW-preporukama, mjerenje visine
prijelaznih prenapona iz razloga jer:
treba provjeriti da li su prethodno navedene preporuke struno primjenjene,
treba provjeriti da li su primjenjene mjere od prenapona dovoljne,
nemamo nikakvih pogonskih iskustava s postrojenjem.
Takva mjerenja se rade pri sklopnim manipulacijama rastavljaima na visokonaponskoj strani kod
pogonskog napona. Eventualno je postrebno napraviti vizualnu kontrolu izvedenih mjera za smanjenje
prenapona od strane strunjaka.
Iscrpna mjerenja na velikom broju toaka mogu posluiti kao reprezentativna za postrojenja istog tipa
(isti nain gradnje, isti ureaji) s ogranienjem da, ukoliko se radi o otvorenim rasklopnim postrojenjima,
visina prenapona ovisi o vrsti i sastavu okolnog tla, te o vremenskim uvjetima.
4.8.1.3 Kontrolna mjerenja
Kontrolna mjerenja provode se prema potrebi u postojeim postrojenjima. Na osnovi rezultata
mjerenja potrebno je ocijeniti da li je u interesu sigurnosti (pogonske) provesti mjere za ogranienje
prijelaznih prenapona. Kontrolna mjerenja su nuna u postrojenjima u kojim:
su primjeene neregularnosti (pogreke u radu, preskoci na prikljunoj letvici),
pomoni ureaji se zamjenjuju elektronskim ureajima,
izvode se vee promjene (npr. zamjena mjernih transformatora ili sekundarnih kabela drugim
razliitog tipa itd.) ili proirenja,
ugrauje se daljinsko upravljanje.
4.8.2 Opis mjerne veliine
Kod rada visokonaponskih ureaja za prekidanje struje zbog ponovnog paljenja luka nastaju
prijelazni prenaponi na sekundarnom oienju. Kod rastavljaa se, u vremenskom razdoblju 0.5-1 s, mogu
oekivati ponovna paljenja luka, a kod prekidaa samo kod uklopa dolazi jedanom do ponovnog paljenja
luka. Od posebne vanosti je maksimalna amplituda prijelaznog prenapona za vrijeme cijele sklopne
manipulacije. Ona nastaje kod rastavljaa za vrijeme postupka isklapanja i to na njegovom kraju
(posljednje paljenje luka), a kod uklopa na poetku postupka (prvo paljenje luka).
Prijelazni prenaponi su priguene oscilacije ija fekvencija ovisi o vrsti rasklopnog postrojenja. Postoji
velika razlika izmeu frekvecije prijelaznih prenapona u otvorenim rasklopnim postrojenjima, izmeu 0.5
i 5 MHz, i oklopljenim rasklopnim postrojenjima gdje se frekvencije kreu od 10 do 100 MHz, a u
posebnim sluajevima i do 200 MHz.

Sekundarna oprema visokonaponskog rasklopnog postrojenja je za ove visokofrekvencijske prijelazne
prenapone nesimetrina i onda kad je za 50 Hz optereenje simetrino.
Sekundarni vodovi mjernih transformatora osobito su pogoeni zato to se na njih prijelazni prenaponi
prenose nesimetrino zbog naina gradnje rasklopnog postrojenja. Zbog toga se prijelazni prenaponi u
mjernim tokama manifestiraju kao uzduna komponenta napona prema zemlji. Za ocjenu napona izmeu
vodova (poprena komponenta napona) potrebno je poznavati uzdunu komponentu napona.
4.8.3 Provedba mjerenja
4.8.3.1 Simulacija prijelaznih prenapona
Prijelazni prenaponi nastali djelovanjem rastavljau dobro su mjerilo za ocjenu naprezanja
sekundarne opreme. Kod isklopa rastavljaa nastaju vei prenaponi nego kod uklopa. Isto tako i sklopne
manipulacije s induktivitetima (svici releja) u sekundarnim krugovima mogu izazvati dosta velike
prenapone, koji se mogu smanjiti nainom spajanja induktiviteta.
Za ocjenu rezulatata mjerenja potrebna je jednoznana podjela izmeu izvora poremeaja i mjerenog
prijelaznog prenapona.
4.8.3.2 Izbor mjernih toaka
Relativno najvei prenaponi nastaju na sekundarnim vodovima mjernih transformatora
manipuliranog mjernog polja postrojenja. Zbog toga se mjerenja izvode na prikljunoj letvici sekundarnih
vodova mjernih transformatora u uklopnici ili kuici za releje. Pri tome treba obuhvatiti kako uzemljene,
tako i neuzemljene vodove naponskih i strujnih transformatora.
Mjerenja na sekundarnim vodovima mjernih transformatora treba dopuniti pojedinanim mjerenjima na
prikljunim letvicama drugih sekundarnih vodova (npr. upravljaki, signalni i opskrbni vodova dotinog
postrojenja).
Treba obratiti panju na to da su prenaponi na sekundarnim vodovima na koje nisu prikljueni ureaji
vei nego u sluaju kad imamo prikljuene ureaje.
Pri mjernjima se moemo ograniiti na karakteristina uklopna polja u postrojenju, npr. kod otvorenog
rasklopnog postrojenja na polja u sredini postrojenja te na njegovu kraju.
4.8.3.3 Izbor mjernog postupka
Mjerenja amplituda i frekvencija prijelaznih prenapona se u pravilu rade osciloskopom. Da bi se
registriralo maksimalnu amplitudu treba pravilno podesiti vrijednost na okidau. Osobito kad se radi o
otvaranju rastavljaa treba podesiti razinu okidanja visoko da bi se registrirala maksimalna vrijednost..
Upotreba digitalnog osciloskopa s memorijom dozvoljava kasniju obradu rezultata i time prikaz
prijelaznog prenapona preko gustoe amplitudnog spektra (DIN VDE 0847, dio 1). Takav nain mjerenja
je preporuljiv zato to je gustoa amplitudnog spektra za razliite prijelazne pojave uz isti izvor
poremeaja dosta slina iako je vremenski tok zbog komponenti (npr. trenutak paljenja luka) razliit.
4.8.3.4 Prikljuak mjerne opreme
Kod mjerenja postoji openito opasnost da se u mjernim vodovima i samom mjernom
instrumentu pojave poremeaja uslijed polja uzrokovanog prenaponima. To posebno vrijedi za bliu
okolinu visokonaponskog prekidaa. Da bismo smanjilu pogreku mjerenja treba obratiti panju na
sljedee:
u odabranoj mjernoj toki radimo mjerenje izmeu odgovarajue stezaljke i mase,
masu predstavlja veza malog induktiviteta s uzemljenjem, eventualno je potrebno predvidjeti dodatnu
vezu vee povrine izmeu mase i uzemljenja,
kuita mjernih instrumenata treba uzemljiti preko mase za to je u pravilu dovoljan oklop mjernog
voda.

Slika 4.45. principijelno prikazuje nain prikljuka mjernog ureaja za mjerenje prijelaznih prenapona
prema zemlji (nesimetrini prenaponi).
Za mjerenje simetrinih napona poremeaja potreban je osciloskop s diferencijalnim pojaalom koje
priguuje istofazne signale pri viim frekvencijama.

Slika 4.45. Princip prikljuka mjernog ureaja za mjerenje prijelaznih prenapona

Kod mjernih ureaja kojima je potrebno napajanje iz mree treba predvidjeti meutransformator velikih
izolacijskih mogunosti (10 kV izmjenini napon) i male kapacitivne veze izmeu ulaza i izlaza kojim se
ureaj prikljuuje na mreu. U nekim sluajevima potrebno je neovisno napajanje preko baterija i sl.
4.8.3.5 Odreivanje nule
Poto rezultati mjerenja ne ovise samo o mjernom ureaju nego i o njegovu prikljuku odnosno
okolini nuno je provjeriti ispravnost prikljuaka prije samog mjerenja. Za to slui tzv. odreivanje nule.
Pri tome se mjerni vodovi prikljuuju na masu i mjere naponi koji nastaju kod sklopne manipulacije.
Izmjerene vrijednosti do 50 V su dozvoljene. Ako su izmjerene vrijednosti vee moramo poboljaati
prikljuak ureaja tj. bolje zatiti napajanje. Eventualno ja potrebno dodatno oklapanje cijelog mjernog
sklopa.
Odreivanje nule treba ponoviti nakon svake promjene u nainu prikljuka mjernog ureaja.
4.8.3.6 Voenje mjernog protokola
Usklaivanje mjernih protokola ja bitno da bismo kasnije mogli usporediti mjerenja iz razliitih
uklopnih polja i postrojenja.
U mjernim protokolima se mjerene vrijednosti prijelaznih prenapona daju kao vrne vrijednosti . Osim
mjerenih vrijednosti koje su pregledno pridruene mjernim tokama treba protokol sadravati informacije
o:
tipu rasklopnog postrojenja (nazivni napon, nain gradnje, itd.),
oznaci uklopnog polja,
tip strujnih i naponskih transformatora,

nainu oklapanja sekundarnih vodova odnosno mjerama od prenapona,
poblii opis sklopne manipulacije,
sastavu tla i vremenskim uvjetima (samo kod otvorenih rasklopnih postrojenja),
oznaka i podaci o upotrebljenim mjernim ureajima.

Ako o dotinom uklopnom polju postoje pogonski podaci (kvarovi ureaja itd.) treba ih priloiti u
mjernom protokolu.
4.8.4 Mjerni ureaji
Ureaji koji se koriste za mjerenje prijelaznih prenapona moraju biti u stanju izmjeriti visoke
frekvencije i amplitude. Poto se mjerenja izvode u jakim elektromagnetskim poljima oni moraju biti
oklopljeni.
Kod mjerenja nas zanimaju izmjerene amplitude razliitih frekvencija prema referentnom potencijalu i
ukupna maksimalna vrijednost.
4.8.4.1 Osciloskkopi
Memorijski osciloskopi su dobri za mjerenje prijelaznih prenapona
Upotreba digitalnog memorijskog osciloskopa je nuna kad se trai prikaz mjernog signala u
frekvencijskom podruju jer ga je potrebno obraditi u raunalu.
4.8.5 Ocjena rezultata mjerenja
Kao karakteristine veliine za prijelazne prenapone u postrojenju uzimaju se oni prenaponi koji
su mjereni na stezaljkama sekundarnih vodova, posebno vodova mjernih transformatora, gdje se
prikljuuje sekundarna oprema.
Ako te vrijednosti lee ispod 1 kV moemo rei da nije potrebno poduzimati nikakva dodatne zatitne
mjere.
U oklopljenim rasklopnim postrojenjima pojavljuju se fekvencije izmeu 10 i 100 MHz koje imaju vei
utjecaj na sekundarnu opremu nego to je to sluaj u otvorenim rasklopnim postrojenjima.
Rezultati mjerenja ovise o vie parametara na koje ne moemo utjecati npr. vlanost tla, vremenske
prilike, vrijeme manipulacije, duljina sklopne manipulacije, izgled luka, te unutarnji otpor sekundarne
opreme i oienje prikljunih vodova u kuici za releje. Zbog toga treba rezultate mjerenja promatrati kao
orjentacione veliine a ne kao maksimalne veliine.
Na korisniku je da provjeri da li je otpornost sekundarne opreme na poremeaje zadovoljavajua. Pri
tome treba uzeti u obzir da propisane ispitne vrijednosti napona u odnosu na frekvenciju predstavljaju
kompromis koji esto dosta odstupa od stvarnih prijelaznih prenapona.

Es

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Es

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Prof. dr. sc. Ivo Uglei, dipl. ing.

Prof. dr. sc. Ivo Uglei, dipl. ing.

You might also like