Ljetnikovac Vice Stjepovia-Skoibuhe, trijem proelja (foto: Kreimir Tadi) Villa of Vice Stjepovi-Skoibuha, facade porch (Photo Kreimir

Tadi)

Nada Gruji
Institut za povijesne znanosti Sveuilita u Zagrebu Odjel za povijest umjetnosti Izvorni znanstveni rad predan 24. 7. 1989.

Ljetnikovac Vice Stjepovia-Skoibuhe kod Tri crkve u Dubrovniku

Ishodite arhitektonskog tipa

Dva su me razloga ponukala da objavim ovaj tekst, premda ga smatram tek skicom za veu studiju na temu stranih uzora u dubrovakoj ladanjskoj arhitekturi. Prvi je razlog to ljetni kovcu kod Tri crkve ponovno prijeti opasnost da bude obnov ljen, i ovaj put pogreno, zbog temeljitog neshvaanja njego vih vrijednosti. Suprotstaviti se tomu mogu jedino pisanjem o tim vrijednostima, nadajui se da oni koji o sudbini spomenika odluuju - itaju i ele shvatiti. Drugi je razlog to sam profe soru Prelogu ostala duna tekst o putovima irenja pojedinih arhitektonskih oblika i tipova. Paradoksalna je veza ovih dvaju razloga: iz godine u godinu poveava se broj ruevina, zaputenih i unakaenih spomenika. Usporedo sve je vie tek stova o njima, analize su sve iscrpnije, vrednovanje znan stveno utemeljeno. Mnogi e nai spomenici ostati tek u zapi sima, pa je i ovaj tekst prilog naoj - barem to se dubrovakih ljetnikovaca tie - pomalo ve imaginarnoj batini. Ljetnikovac Vice Stjepovia-Skoibuhe prua priliku da se proire granice unutar kojih smo navikli promatrati dubro vake ljetnikovce. Uobiajeno shvaanje da ljetnikovci nisu toliko plod cjelovitog arhitektonskog projekta koliko rezultat neposredne suradnje naruioca (vlasnika) i graditelja, ili ak klesara, odgovara samo jednom dijelu ladanjske izgradnje; velik broj ljetnikovaca, meutim, izmie takvom poimanju ve i svojom kvalitetom. Neki pokazuju i oigledne podudarnosti sa stranim uzorima. Meu njima svakako - ljetnikovac kod Tri crkve.
1 2

Saetak Ljetnikovac Vice Stjepovia-Skoibuhe kod Tri crkve jedan je od malo brojnih dubrovakih ljetnikovaca koji nastaje prema stranom uzoru. U tekstu se govori o onim njegovima obiljejima koja se kod prethodnih ili istodobnih ljetnikovaca ne javljaju toliko zrelo razraena kao kod nje ga, a potom o onome to je za dubrovako podruje posve iznimno, a to je gradnja podnoja na koje se zgrada ljetnikovca postavlja (basis villae), odnosno organizacija cjeline na dvije terase i onakav nain raspo djele otvora na proelju koji se naziva trodijelnim, a sredinji dio ras tvara portikom i loama. Analognim primjerima u Italiji 15. i 16. sto ljea pokualo se prikazati podrijetlo i rairenost tog arhitektonskoga tipa, iz ega, meu ostalima, proizlazi zakljuak da je ljetnikovac nesumnjivo graen prema nacrtu talijanskog arhitekta, da je dubro vaka ladanjska arhitektura njime dobila posve iznimno rjeenje. Ono meutim u Italiji nije u to vrijeme (sedamdesetih godina 16. stoljea) bilo vie novo, ali provjereno na mnogim reprezentativnim graevina ma, zbog ishodita u antikoj arhitekturi, predstavljalo je i odreeni kul turni ideal. Opredjeljenje za ovaj arhitektonski tip ljetnikovca od osobi tog je znaenja upravo zbog sloenog odnosa tradicije i inovacija u dubrovakoj renesansnoj arhitekturi.

Rije je o ljetnikovcu koji je izuzetan po mnogim svojim obi ljejima. U Dubrovniku 16. stoljea iznimna je bila sposob nost obitelji Stjepovia, zvane Skoibuha, Tome i sina mu Vice. Ovi posebno istaknuti brodovlasnici i daroviti trgovci bili su pukoga podrijetla. U dvije generacije pretekli su imet kom mnoge drevne vlasteoske obitelji, no zatvoreni drutveni poredak Dubrovake Republike poticao ih je i na drukije potvrivanje steenog ugleda. Nije li u tome razlog to je i gra diteljska djelatnost ove obitelji posve iznimna, ne samo po broju ve i po kvaliteti onoga to grade, posebice po neprikri venoj elji da to bude drukije i najljepe? Svaka graevina koju podiu i danas u svojoj vrsti predstavlja vrhunsko ostva renje: bilo da je rije o njihovim ladanjsko-gospodarskim kompleksima u Suuru, o Tominoj palai u Pustijerni ili o Vicinu ljetnikovcu kod Tri crkve. Po nekim svojim obiljejima ovaj ljetnikovac prethodi osta lima na dubrovakom podruju: po posvemanjem osamosta ljenju ladanjske kue i njezinu sredinjem postavu u vrtni pro stor, po smjetaju stubita u jednu od bonih prostorija i po pojavi meukatova. Po nekim obiljejima, meutim, ovaj je ljetnikovac i potpuno neusporediv u svojoj sredini: po organi zaciji proelja i po specifinoj organizaciji vrta na dvije terase. Ta su obiljeja uvjetovala i tipoloko odreenje ljetnikovca. Dok prvonavedena obiljeja, po mnogim kasnijim primjerima to slijede ovaj ljetnikovac, postaju opim odrednicama dubrovake ladanjske arhitekture, druga navedena obiljeja nemaju na ovom podruju niti uzora niti su ikada bila ponov ljena.
3 4 5 6 7

Ljetnikovac se gradi izmeu 1574. i 1588. godine. Upravo one raunske knjige Vice Stjepovia u kojima bi se mogao nalaziti podatak o arhitektu - izgubljene su. Poznata su samo imena zidara, klesara, drvodjelaca i onih koji su izradili opeku i kupe - kao i obino: sve domai majstori. Pretpostavku - koju iznosi i Frano Kesteranek - da oni izvode projekt jednoga stranca (koji u Dubrovnik zbog toga nije nikada morao ni doi) pokuat u potvrditi usporedbama s nekim primjerima talijanske renesansne arhitekture koji su mogue polazite, uzor, pa i predloak za ljetnikovac kod Tri crkve.

Ljetnikovac Vice Stjepovia-Skoibuhe kod Tri crkve, situacija i tlocrt prizemlja (arhitektonski snimak: Ivan Tenek) Villa of Vice Stjepovi-Skoibuha in the Tri crkve locality, situation and plan of ground floor (Ivan Tenek)

Ljetnikovac V i c e Stjepovia-Skoibuhe, proelje i popre (arhitektonski snimak: Ivan Tenek) Villa of Vice Stjepovi-Skoibuha, facade and transversal s (Ivan Tenek)

Frascati, vila R u f i n a , crte Matthiasa Greutera, detalj Frascati, villa Rufina, drawing by Matthias Greuter

Baldassarre Siene, crte Baldassarre drawing by

Peruzzi, vila Vicobello k o d Romagnolia Peruzzi, villa Vicobello, Romagnoli

Baldassarre Peruzzi, projekt za vrt (Firenza, U f f i z i 580 A ) Baldassarre Peruzzi, design for a garden (Florence, Uffizi 580 A)

Poggioreale, proelje i tlocrt, crte Sebastiana Serlia Poggioreale, facade and plan, drawing by Sebastiano Serlio

Baldassarre Peruzzi, tlocrt vile s porticima (Firenza, Uffizi 15 A bis) Baldassare Peruzzi, plan of villa with porticoes (Florence, Uffizi 15 A bis)

Antonio da Sangallo il Giovane (Ml.), projekt za vilu all' antica Antonio da Sangallo il Giovane, design for a villa all' antica

Nijedan dubrovaki ljetnikovac - osim onog u Trstenom nema takav poloaj u odnosu na okolinu. A smjetaju vile, poznato je, posveivala se u 15. i 16. stoljeu izuzetna panja i cijela poglavlja u traktatima i teorijskim spisima koji prate renesansnu arhitekturu. Pitanje smjetaja nije bilo samo teh niko i formalno pitanje arhitekture, ve izrasta iz filozofijskog poimanja ivota, svijeta i ovjekova mjesta u njima. Traei ishodita i uzore za takav tip, kojeg se struktura zasniva na basis villae, ustanovit emo da je u Augustovo vrijeme vila kompaktnog volumena, postavljena na podnoje, karakteri stina za rimsku Kampanju i juni Lacij, te da uspostavlja ital sku tradiciju (za razliku od helenistike, u kojoj vila okolinom ne dominira, ve se s njom slobodnije povezuje). Smjetaj ljetnikovca kod Tri crkve je par excellence renesansni, u smislu upuivanja na antikne izvore (to je kod nas potpuna rijet kost). Nije stoga preuzetno podsjetiti ovdje na onaj dio Albertieva traktata koji, oslanjajui se na literarna i materijalna svjedoanstva klasine kulture, govori o tom problemu, a na Skoibuhinu ljetnikovcu kao da su njegove preporuke i ostva rene.
20 21

U odabiru mjesta za gradnju, uloga je vlasnika zacijelo vana. Odabir arhitektonskog tipa meutim pripada prije arhitektu. Da li je pritom odreenu ulogu imao neki vieni predloak, da li pisana rije ili crte koji posreduju i pridonose irenju for malnog repertoara, ostat e nam nepoznato. Otkuda neki oblici dolaze i to u svom vremenu, u odreenom krugu znae, pokazat e analiza arhitektonskog tipa same zgrade ljetni kovca. Osnovno tipoloko odreivanje Skoibuhina ljetnikovca proi zlazi iz organizacije njegova proelja. Sredinji dio rastvoren je portikom u prizemlju i loom na katu, a boni dijelovi pro zorima. Ovakav raspored otvora karakteristian je za tzv. trodijelnu fasadu, koja predstavlja jednu od konstanti rene sansne arhitekture u Italiji. Tako rasporeene otvore ima i palaa na jednom Leonardovu crteu, a podsjetiti valja da je u tenji za idealnim oblicima u arhitekturi i Filarete tako zami ljao neke graevine. I mnoge e vile od kraja 15. stoljea nadalje imati trodijelne fasade kojima se sredinji dijelovi otvaraju lukovima, a boni
22 23

Ljetnikovac Vice Stjepovia-Skoibuhe kod T r i crkve (foto: D . Fabijani) Villa of Vice Stjepovi-Skoibuha in the Tri crkve locality (Photo D. Fabijani)

su esto povieni ili istureni, te jasnije otkrivaju i podrijetlo ovog arhitektonskog tipa. Rastvaranje srednjeg dijela proe lja s tri luka, a bonih s po jednim prozorom - kako je to kod naeg ljetnikovca - nije se meutim pokazalo dostatnim kod onih vila 16. stoljea koje su i sloenije prostorne organizacije i neusporedivo veih dimenzija, pa se broj otvora umnoava. Analogije s obzirom na broj otvora nai emo prije meu manjim vilama, a osobito meu onim graevinama koje se nazivaju loggie i casini. Nalaze se u vrtovima velikih vila i palaa i na razne naine variraju temu proelja rastvorenog lukovima; neke od njih, kao to emo vidjeti, i na principu trodijelne fasade. Problem podrijetla trodijelne fasade raspravili su mnogi auto ri. Tako Ackerman smatra jednim od ishodita renesansne vile onaj tip koji Swoboda naziva Portikusvilla mit Eckrlisaliten, proirujui, tovie, tezu miljenjem da su prve takve Palladieve vile (na podruju Veneta) nesvjesno vezane za daleku tradiciju vila podizanih na manjim posjedima u provin cijama kasnoga Rimskog Carstva, a koje su posredstvom bizantskog arhitektskoga repertoara na svoj nain sauvane u
24 25 26 27 28

venecijanskim palaama. Ima meutim autora koji dre da one ne mogu objasniti podrijetlo venetskih vila, pa niti ovog arhitektonskog tipa, i navode druga mogua ishodita. Sva kako je trodijelnost proelja kod venetskih vila esta i prije Palladia, a usporedba naeg ljetnikovca bila bi primjerena jedino s nekim njegovim manjim i manje poznatim vilama. Premda su renesansne vile u Rimu i Toskani neodvojive od iskustva antike - jer su se toskanski arhitekti oslanjali na tek stove i crtee, a rimski su imali izravno pred oima antike spo menike - mora se pretpostaviti da je prototip preivio i u nekim drugim graevinskim oblicima. Da su i srednjovjekovne utvrde pravilna tlocrta s ugaonim kulama mogle posluiti kao ishodite renesansnih vila s trodijelnim fasadama, pokazuju sasvim jasno vile u okolici Siene. Ovu tipologiju ranorenesansne vile 15. stoljea (villa fortificata), ustaljenu ve na poetku 16. stoljea, preuzima i Baldassare Peruzzi, to potvruje i crteima i vilama koje gradi u prvoj polovici stoljea, a imaju fasade rastvorene portikom i loama. inj enicu da se vile s porticima i loama nalaze po cijeloj Italiji objanjava, po nekim autorima, rimska tradicija, ali i neke
30 31 32 33 34

25

Sevilla, Casa de Pilatos, proelje Loggie Seville, Casa de Pilatos, facade of the Loggia Sevilla, Casa de Pilatos, portik Loggie Seville, Casa de Pilatos, portico of the Loggia

nadregionalne komponente koje su sudjelovale u razvoju vila. U tom kontekstu L . H . Heydenreich istie znaenje ideje i for me. Moda bi se time mogao protumaiti i uspjeh to ga je u okolici Genove imala vila s trodijelnim proeljem u kojoj lokalni naruitelji vide odreeni ideal. Uspjeh to vei to je regionalni tip vila u Genovi posve razliit; trodijelnu shemu proelja sa sredinjim portikom i loom uvodi Galeazzo Alessi oko polovice 16. stoljea. Na podruju Frascatia (Tuscola) najznaajniju ulogu u irenju ovog arhitektonskog tipa imala je vila La Rufina. Njezinu shemu, koja potjee iz Sangallova kruga, ponavljaju i druge vile to se u drugoj polovici 16. sto ljea grade na podruju antikog Tuscola. Arhitektonski tip vile s trodijelnim proeljem javlja se i u drugim dijelovima Ita lije, a primjeri razmotreni u nekoliko spomenutih regija otkri vaju mogua ishodita i ukazuju na putove irenja. Regionalni prototip logino je najee ishodite difuzije, ali nije i jedino. Ima sredina u koje shema vile s trodijelnom fasa dom stie s nekim arhitektom ili se povezuje s graevinom koja postaje uzor izgradnje. U irenju ovog arhitektonskog tipa takoer su vanu ulogu imali onodobni traktati o arhitek
35 36 37 38

turi, utemeljeni na antikom iskustvu i literarnoj tradiciji. Jo su veu vanost imali crtei: i oni koji ilustriraju tekst traktata i oni koji su nastali u neposrednom susretu s antikim graevi nama. Renesansni arhitekti nisu ih istraivali da bi klasificirali njihove osobitosti, ve slobodno iskoristili za nove ideje i rje enja. Stoga i ne treba traiti izravne veze s antikom vilom, ve s onodobnim graevinama, od kojih je svakako najglaso vitiji predloak bila kraljevska vila Poggioreale kod Napulja. Gradi je godine 1487. firentinski arhitekt Giuliano da Maiano, to objanjava strogu simetrinost graevine i zanimanje Fran cesca di Giorgia za nju. Njegov originalni crte posredstvom Peruzzia dolazi i do Sebastiana Sedia, u ijem je traktatu ova shema pojednostavljena prema ukusu arhitekata i naruitelja. Svakako se zahvaljujui tom i drugim traktatima te opisima ovaj arhitektonski tip rairio i izvan Italije; postao je, tovie, pojmom reprezentativne gradnje. Preivio je i razne modifika cije: od vidljivih ugaonih kula i svih fasada rastvorenih loama, preko istaknutih bonih dijelova i rastvorenih sredita proelja i zaelja, pa do graevina kod kojih je rastvoreno samo proe lje, a bone su strane u istoj ravnini sa sredinjim dijelom 39 40 41 42

posjedima koji nisu sredite gospodarske djelatnosti. Zbog svoje hedonistike uloge taj se arhitektonski tip ostvaruje na vioj razini reprezentativnosti, a moglo bi se ak rei da neri jetko dobija simboliku vrijednost. injenicu da je taj tip vile osobito rairen u vrijeme renesanse, mogue je objasniti ope nitom postavkom: vila suburbana omoguila je renesansnim arhitektima da ostvare boravite all'antica mnogo vjernije antikim tekstovima (jer takvu vilu najee i opisuju) negoli je to gradska palaa ili kua. Vila trodijelnog proelja, vidjeli smo, imala je meu mnotvom arhitektonskih prototipova od antike do 15. stoljea - neke prednosti.
44

Od svih dosad spomenutih vila u Italiji koje su vie pokazale rasprostranjenost arhitektonskog tipa nego ponudile jedin stven uzor, veu panju zasluuju dvije manje poznate grae vine koje nastaju gotovo istodobno kad i ljetnikovac Vice Stje povia-Skoibuhe: to su Casino ili Palazzina vile Farnese u Capraroli i Loggia kue Pilatos u Sevilli. Zajedniko im je to su arhitekti koji ih projektiraju iz june Italije. Loggiu u Sevilli gradi Benvenuto Tortelo iz Napulja, godine 1569, a Casino u Capraroli Giacomo del Duca iz Palerma, godine 1586. U oba sluaja rije je - kao i kod Skoibuhina ljetnikovca - o reduciranom obliku arhitektonskog tipa trodijelne fasade, koji umjesto istaknutih ugaonih kula ima na bonim stranama samo puniju zidnu plohu, a portikom i loom rastvara samo proelje.
45

Ljetnikovac Vice Stjepovia-Skoibuhe, proelje (foto: Kreimir Tadi) Villa of Vice Stjepovi-Skoibuha, facade (Photo Kreimir Tadi)

kakav je i na ljetnikovac. Meutim u drugoj se polovici 16. stoljea kod nekih vila ponovno istie fortifikacijski karakter prototipa, to navodi Arnalda Bruschia da ustvrdi kako je u tom prijelaznom trenutku i iznimnoj kulturnoj klimi takav arhitektonski tip posebno odgovarao upravo kao sinteza naina na koji se gradio srednjovjekovni zamak i renesansna vila. U reduciranom obliku, primijenjenom i na naem ljetnikovcu, teko je naslutiti tu sintezu, jo tee povjerovati u svijest o njoj kod naruitelja, pa i kod arhitekta. Ovako modificiran arhitek tonski tip trodijelne fasade na tragu je upravo onih vila koje predstavljaju renesansni prostor i osvojenje prirode, i time prevladanu srednjovjekovnu strukturu.
43

Sjeanje na idealni prototip koji nema loe samo na proelju ve i na drugim fasadama, te se njima otvara na okolni krajolik ili vrtove - zadralo se u seviljskom primjeru Loggie Case de Pilatos. Postavivi ovaj arhitektonski tip u gradsko tkivo Seville, gdje se tradicija stanovanja temelji na privatnosti obi teljskog ivota, Tortelo razrjeuje problem tako da lukovima rastvoreno proelje Loggie okree u vrt (Jardin Grande), ponavljajui na drugom kraju istovjetnu fasadu. Tek u ovom ambijentu ovaj arhitektonski tip pokazuje sve svoje vrijedno sti. U odnosu na tradicionalnu arhitekturu, koja zatvoreni i otvoreni prostor artikulira i povezuje na najvioj razini, ovim je arhitektonskim tipom bilo mogue provesti potpunu inte graciju s ve postojeom izgradnjom. U odnosu na oblikovni i dekorativni rjenik tradicionalne arhitekture, Tortelove gradnje predstavljaju odluno drukiji stil - talijanski, mo derni, i ne treba zaboraviti da je taj dojam arhitekt postigao odabirom upravo ovog arhitektonskog tipa. Tortelova Loggia, koja na katu ima prostorije za stanovanje, a u prizemlju, u portiku, izloenu kolekciju klasinih kipova - s jednakim brojem, ritmom i oblikom lukova i prozora na pro elju - najblia je naem ljetnikovcu. Ne odnosi se to i na arhi tektonsku dekoraciju, koja sadri vie klasinih motiva nego na ljetnikovac, kao to u tlocrtnom rasporedu u Sevilli izo staje velika dvorana, ali s razlogom: Casa de Pilatos imala je mnogo dvorana, ali su joj nedostajali upravo manji, intimniji prostori.
46 47 48 49 50 51

Pri odreivanju tipologije ladanjskog boravita ne moe se govoriti samo o formalnom, ve i funkcionalnom aspektu. Iz prethodnog pregleda proizlazi da se unutar te arhitektonske sheme tip vile s trodijelnim proeljem redovito javlja kao suburbana vila, odnosno kao suburbani, prigradski ljetniko vac, kako je to i u naem primjeru. Znai da slui samo za krae boravke, za odmor, dokolicu i povremene sveanosti, na

Casino vile Farnese u Capraroli, jednako rastvorena proelja, replika je mnogo prostranije impostacije same Vile. Da li stoga ili zbog genijalnosti rjeenja, neki su autori smatrali da je Vignola projektirao i Casino. Najnovija literatura meutim pripisuje i Veliki (Gornji) vrt i Casino u njemu (koji se jed nako esto naziva i Palazzina) Michelangelovu ueniku Giacomu del Duca. Ovaj je sicilijanski arhitekt stekao ugled ure enjem vrtova i gradnjom dvaju casino u oblinjoj vili Gambara-Lante u Bagnaii. I dok je ondje arhitektura posve podre ena prirodi, u Capraroli je Del Duca ostvario obrnut odnos. Arhitektonska sekvenca koja otpoinje kaskadom zavrava nakon ovalne fontane - Casinom. Sa svojim superponiranim
52 53

Caprarola, Casino vile Farnese, presjek i proelje (Firenza, Uffizi 3520 A , 3522 A ) Caprarola, Casino of the Villa Farnese, section and facade (Florence, Uffizi 3520 A, 3522 A)

Casino vile u Capraroli, crte Perciera i Fontainea Casino of the villa al Caprarola, drawing by Percier and Fontaine

Gornji vrt u Capraroli, crte Nicolas-Didiera Bogueta, detalj (Rim, Istituto Nazionale per la Grafica, F . N . 5497, vol, Bc 9 la) The upper garden in Caprarola, drawing by Nicolas-Didier Boguet, detail (Rome, Istituto nazionale per la grafica, F.N. 5497,volBc 9 1a)

loama Casino je zakljuak arhitektonske perspektive, i uto liko od naeg ljetnikovca posve drukije prostorno rjeenje. Osim kompozicijske analogije koja povezuje oba djela Gia coma del Duce - a to ove dvije vile u okolici Viterba razlikuje od ostalih istodobnih u Laciu - povezuje ih i namjena. I Casino u Capraroli bio je, poput onih u Bagnaii, graen iskljuivo za ljetne gozbe. Stoga u njemu najveu vanost imaju loe kojima se zatvoreni prostor povezuje s vrtovima, sa zelenilom i vodama. Temi gozbe podreena je i sva kasnorenesansna dekoracija, i loa i vrta ispred Casina. Usporedimo li ove primjere s naim ljetnikovcem, proizlazi da je njegovo mjesto nekako izmeu njih, prije svega po funkciji. Dok je seviljska Loggia, kao dio gradske rezidencije, stalno naseljena, a Casino u Capraroli koristi se samo za sveanosti i gozbe, u naem se ljetnikovcu boravi esto, ali ne i neprekid no; on je mjesto dokolice i uivanja. Po vremenu gradnje blii je seviljskom primjeru, jer mora se pretpostaviti da je Vice Stjepovi imao za svoj ljetnikovac gotov nacrt kada 1572. godine poinje otkupljivati parcele na kojima e ga podii. Kad 1574. poinju graevinski radovi, koji su kod ovog ljetni kovca bili vie nego inae odreeni osnovnom strukturom na dvije terase, oito je da su sve faze i sve vrste radova voene prema unaprijed donesenom planu. Koliko je nacrt bio doraen, odnosno razraene sve pojedino sti, pokazala bi moda stilska obiljeja arhitektonske plastike, da je sauvana u izvornom obliku. Zasad se moe tek ustvrditi da proelje pokazuje motive koji u dubrovakome kasnorenesansnom repertoaru nisu esti - dorske i jonske stupove, a na bonim fasadama i zaelju javljaju se uobiajeni dekorativni oblici. Opremljenost ljetnikovca bila je u izravnoj vezi s namjenom koliko i s materijalnim mogunostima vlasnika, pa emo pretpostaviti da je ovaj ljetnikovac bio negdje izmeu jednostavnosti intimnog i velianstvenosti amfitrionskog pro stora. Je li i kako oslikan, ime jo ukraen, kakvim namjeta jem ispunjen, ostaje zasad nepoznato. Budui da je rije o suburbanom ljetnikovcu, reprezentativnost same zgrade bila je dopunjena i ureenou vrta, koji je u ovom sluaju prven stveno ukrasni vrt.
54 55

snika niti volji vrtlara, ve su ga smatrali svojim ekskluzivnim podrujem. Budui da govorimo o arhitektu ili nacrtu koji dolazi iz Italije i o vremenu u kojem vrt odreuju zidani ele menti, a njima se biljni potpuno podreuju, mogue su neke usporedbe. Osim mnogih izvedenih ima i nacrta za vrtove; jedno Peruzzievo rjeenje, premda vie od pola stoljea sta rije, pokazuje neke slinosti i s vrtom naeg ljetnikovca. Vrt ljetnikovca kod Tri crkve pokazuje u osnovnim elementima artikulacije povrine mnogo slinosti s ostalim dubrovakim vrtovima, ali u nainu izvedbe i velike razlike. Prva je, narav no, u osnovnoj strukturi, u razdiobi prostora na dvije razine to je oigledno u pojavi dvaju velikih partera u donjem vrtu, koji su bili podijeljeni u etiri dijela. Teko da e se kod preostalih dubrovakih vrtova nai slinih rjeenja, gdje staze zavravaju odreenim akcentima: sredinja zidnom esmom, bone stepenicama koje su, premda bogato ukraene ograde, zadrale neupadljivost ranorenesansnih rjeenja. I ostala obi ljeja podudaraju se s onim to renesansni vrt bitno odreuje: poloaj na padini omoguuje pogled na okolni krajolik; vrt se od njega razlikuje time to je organiziran po geometrijskim zakonima; stoga i preglednost cjeline; prostor vrta je kao i pro stor kue podijeljen na jedinice koje su podreene osnovnoj shemi. Zidna esma, bila koncipirana kao grotta ili ne, u skladu je sa zahtjevom da se voda pojavljuje u arhitektonskom okviru. Pretpostaviti moramo da su pri ureenju vrtnih povrina bili koriteni geometrijski likovi i da su biljke bile podreene eljenim oblicima. Vrt ovog ljetnikovca promatran s terase ograene raskonom balustradom pruao je, zacijelo, prizor vrijedan divljenja koliko i sam ljetnikovac.
56 57 58

Govoriti ve o arhitekturi seviljske Loggie i Casina Farnese nije bilo mogue a da se ne spomenu i njihovi vrtovi. U sevilj skom primjeru loe i vrt tvore prostorno jedinstvo: razdioba povrina u vrtu u strogoj je geometrijskoj ovisnosti o raspo redu lukova; portici ne samo da se otvaraju zelenilu vrta ve dekoracijom svojih zidova kao da ga uvlae pod svoje svodo ve. U Capraroli, Casino je zavrnica velianstvenog slijeda arhitektonski oblikovanih vrtnih prostora, koji nesumnjivo predstavljaju veliko poglavlje maniristike arhitekture. Da bi tu ulogu ispunio, Casino je dobio proelje rastvoreno portikom i loom. S ovim arhitektonskim tipom vrt uistinu ini nedjeljivu cjelinu: iz loe na katu prua se i pogled na vrtove koji se pred njima nalaze. Nezamislivo bi stoga bilo da nacrt za ljetnikovac kod Tri crkve nije ukljuivao i ureenje vrta, a pogotovo to to je njegovo ureenje uvjetovala struktura vrtova na dvije terase. Uostalom, renesansni arhitekti vrt nisu preputali ukusu vla

Nakon svih traganja i usporedbi, analiza i pretpostavki, ovaj prikaz vodi nekim zakljucima. Osim onoga to je reeno o pojedinim tekstom dotaknutim temama, moe se ustvrditi da je ljetnikovcem kod Tri crkve dubrovaka ladanjska arhitek tura obogaena jednim novim arhitektonskim tipom, koji jamano dolazi iz Italije. U Italiji meutim taj tip vie ne pred stavlja novost, jer se gotovo cijelo stoljee, modificiran na razne naine, javlja u mnogim njezinim dijelovima. Zbog uglednih i slavnih uzora ovaj se arhitektonski tip poistovjeuje s odreenom razinom reprezentativnosti, a zbog ishodita u antikoj arhitekturi predstavlja i odreeni kulturni ideal. Nje govu irenju pomau veliki renesansni arhitekti, ali je posebno privlaan zbog naroitog povezivanja arhitekture s vrtovima i prirodom. Za dubrovaku renesansnu kulturu, s obzirom na sloen odnos tradicije i inovacija, bilo je upravo epohalno opredijeliti se sedamdesetih godina 16. stoljea za ovaj tip ljet nikovca. Ljetnikovcu Vice Stjepovia-Skoibuhe pripada posebno mje sto u naoj povijesti umjetnosti. I ne samo naoj. On pripada univerzalnim tokovima i zahtjevima da visoka razina ivljenja nae odgovarajue prostorne korelative te ostvari sklad arhi tekture i prirode, u dosluhu s humanistikim, odnosno anti kim modelima i idealima. injenica da se ovakav tip ljet nikovca u dubrovakoj arhitekturi nije ponovio, ve se ona vraa uobiajenim standardima, potvruje da je Dubrovnik 16. stoljea bio sredina u kojoj je jaa bila tenja za prolim nego za buduim.

Biljeke
1 Ovom prilikom bit e obraeni samo problemi tipologije ljetnikovca. Poseban osvrt zasluuje njegova arhitektonska plastika s obzirom i na stilska obiljeja i naknadne izmjene. 2 Ljetnikovac je bio teko oteen 1806. godine. O b n o v o m koja je zapo ela 1938. godine promijenjen je tlocrtni raspored kata i pregraene prostorije supstrukcije. Najvea teta nanesena je klesanim dijelovima ljetnikovca: ili su razneseni i ponovljeni ili preklesani uz unoenje dekorativnih motiva koji se na dubrovakom podruju nisu koristili. 3 J . T A D I , Dubrovaki portreti, Beograd, 1948. 4 Cjelinu ine dva ladanjsko-gospodarska kompleksa: T o m i n , graen od 1529. do 1569, i V i c i n , graen od 1563. do 1588. Odlikuje ih jasnoa rasporeda, smiljeni odnosi izgraenih dijelova i zasaenih povrina. 5 Posebno mjesto u dubrovakoj stambenoj gradskoj arhitekturi daje joj rjeenje proelja izraenog plasticiteta. Dokumenti potvruju da je nacrte za proelje izradio majstor A n t u n iz Padove. 6 U ovom tekstu govori se o izvornim arhitektonskim obiljejima ljetni kovca. Prema tome apstrahirane su naknadne intervencije: kapelica, graena 1625, recentna vrtna kuica i pregradnje unutranjosti. 7 Tek potkraj prolog stoljea sagraena je prema istom tipolokom obrascu jedna vila (Marala Tita 36). Neorenesansno proelje ima u sredini portik (zakljuen arhitravom) i povie njega trojni otvor karak teristinog oblika - tzv. serlianu. K a o predloak je oigledno poslu ila neka talijanska renesansna vila, a ne dubrovaki ljetnikovac. 8 F. K E S T E R A N E K , Dubrovaki renesansni dvorac XVI. stoljea u Tri crkve i njegova kronika, A n a l i Historijskog instituta J A Z U u Dubrovniku, god. V I - V I I , D u b r o v n i k , 1957-1959. 9 Naspram ovoj pretpostavci, posve je sigurno da upravo vlasnici, narudbama novih gradnji po uzoru na postojee ljetnikovce ili grad ske palae, usporavaju razvoj i mijenu stilskih oblika i prostornih she ma, te suuju repertoar moguih rjeenja. 10 N e ulazei ovdje u valorizaciju preklesane arhitektonske plastike, njom su ukraeni lukovi ulaza u stubite i u prizemlju i na katu, a ste penice imaju kamenu balustradu. U prostoru iznad stubita je balatur - mala loa za svirae. 11 U 17. stoljeu na slian se nain rjeava stubite u ljetnikovcu Bucinjola u M i r i n o v u , a na poetku 18. stoljea jednako je stubite u Bozdarijevu ljetnikovcu u ajkoviima. U baroknom razdoblju pre vladava upravo takva prostorna shema (Dori-Puciev ljetnikovac na Pilama). 12 O ovom problemu opirnije u : N . G R U J I , Ljetnikovac Klementa Guetia u Rijeci Dubrovakoj, Radovi I P U , 11/1987, str. 126 i bilj. 38. 13 D o gradnje kua na Stradunu (Cerutti, kraj 17. stoljea) sasvim su izo lirane pojave polukata - osobito zavrnog - i u gradskoj stambenoj arhitekturi (Sorkoevieva palaa u U l i c i Cvijete Zuzori, kraj 16. sto ljea) i ladanjskoj arhitekturi (ljetnikovac Gunduli-Raica na Lapad u , 17. stoljee). 14 Termin basis villae uvodi Ciceron. Definiciju daju L . C R E M A u: Enciclopedia Classica - Architettura Romana, T o r i n o , 1959; P. G R I M A L u : Les jardins romains, Paris, 1943. 15 Prilikom prethodne obnove ljetnikovca cisternama su probijeni gra nini zidovi, ime je i zidna esma dokinuta. Prostorije koje su se nala

zile uz cisterne nisu bile gospodarske u onom smislu kako ih nalazimo u ljetnikovcima vezanim uz zemljoposjed: opremljene su na razini koja pretpostavlja drukije koritenje. Raunska knjiga iz 1585. poka zuje da je Vice Stjepovi platio 36 dukata i 16 groa za 1200 obojenih ploica iz fajanse koje je uzidao u gospodarske prostorije ispod terase (F. K E S T E R A N E K , nav. dj., str. 408). 16 Arhitekt vile je Giuliano da Sangallo. Poloaj na padini i podnoje na kojem je vila podignuta, te velika dvorana i fronton proelja smatraju se arhitektonskim elementima koji proizlaze iz antike. 17 K a o prototip najee se u svim analizama navodi pompejanska V i l l a dei Misteri. Basis villae nalazi se redovito kod onih renesansnih vila (vatikanski Belvedere i l i vila M a d a m a , primjerice) koje su projekti rane prema rimskim antikim vilama. 18 Primjer tako rijeenog podnoja ima vila Pratolino (Bernardo Buontalenti, 1569), gdje osim grotta vanu ulogu imaju i stepenita. 19 Grotta je zapravo nia, udubljenje u podnoju vile ili njezinu ogradnom zidu. Inspirirane antikim modelima, osobito su uestale u 16. stoljeu (u Firenzi i G e n o v i ) . Geometrijskog su tlocrta, a unutranjost im je od grubog, nepravilnog kamena; ukraene su koljkama, puevi ma, vjetakim stalaktitima; one vee i kipovima i freskama; bile su fantazmagorijski okvir vodi koja je izbijala iz zidova ili poda. 20 T . C A R U N C H I O , Origini della villa rinascimentale, 21 L . B . A L B E R T I , De Re Aedificatoria, 22 Strade e palazzi a due ordini di viabilit` (cod. B . f. 16 r.). 23 Nacrt palae u : Codice Magliabecchiano, knjiga X V I I I (list 151 v.) i X X I (list 169 v . ) , Firenza, Biblioteca nazionale. 24 Raznolikost rjeenja pokazuju npr. Michelozzova vila Medici u F i e solu (portik s tri luka), G a ' Brus u L o v o l u di Albettone kraj Vicenze (portik s tri luka i loa sa est lukova), Trissinova vila u Cricoliu (portik s tri luka). 25 Monumentalizacija ove sheme prati se od vatikanskog Belvedera do Sansovinove vile Garzoni u Pontecasalu, gdje je u sredini proelja u svakoj etai po pet lukova, a na krajevima po tri prozora. 26 Falconettova Loggia Cornaro u Padovi, Casino u vrtovima palae G i u sti u V e r o n i , Casino ili Palazzo di Giardino u Sabbioneti. 27 J . S. A C K E R M A N , Sources of the Renaissance villa, u : Studies in Western A r t , Acts of the twentieth International Congress of the History of A r t , Princeton, 1963, II, str. 6; ISTI, Palladio, T o r i n o , 1972, str. 21. 28 K . M . S W O B O D A , Rmische und romanische Palste, W i e n , 1924. Inzistirajui na strukturalnoj analogiji, ovu postavku su doveli u sum nju i E . Dyggve i J . Schulz. 29 N e k i misle da sistem portika i loa pripada regionalnoj, gospodarskoj izgradnji u V e n e t u , te da ga preuzima i Palladio i transformira u pronaos. M . R O S C I , Ville rustiche del Quatrocento veneto i M . A . Z A N C A N , Le ville vicentine del Quatrocento, Bolletino C I S A , X I , 1969. 30 V i l a Forni u Montecchiu Precalcinu (1541), vila Pisani u Bagnolu di Lonigo (1542), vila Saraceno u Finalu di Agugliaro (1545) te vila Pisani u Montagnani (1552). L i b . I X , M i l a n o , 1966. R o m a , 1974.

31
C . L . F R O M M E L , La villa Madama e la tipologia della villa romana nel Rinascimento, Bollettino C I S A , X I , 1969.

32 Isa B E L L I B A R S A L I , Baldassare Peruzzi e le ville senesi del Cinque cento, Archivio Italiano dell'arte dei G i a r d i n i . 33 Peruzzievi crtei (Firenza, Uffizi 15 A bis; dis. U A 616) prikazuju e tvrtaste vile s etiri, odnosno dvije loe izmeu istaknutih zatvorenih uglova. Slian crte ima i Francesco di Giorgio Martini ( U f f i z i , 336 r. A ) , ija vila rastvorena s etiri loe ima i ugaone bastione. 34 O d prve vile Le Volte ovakva se shema ponavlja kod vile Tuti u Montosoliu, vile Medane i Venturi u Ascianu te vile Vicobello, koja je i poloajem najblia naem ljetnikovcu. 35 L . H . H E Y D E N R E I C H , La villa: genesi e sviluppi fino al Bolletino C I S A , X I , Vicenza, 1969. Palladio,

46 Benvenuto Tortelo dolazi 1566. iz Napulja u Sevillu na poziv vojvode Alcal, koji je elio modernizirati svoj dvorac Bornos. 47 Benvenuto Tortelo, rodom iz Brescie, radio je u Napulju kao inenjer do 1566, kada ga vojvoda Alcal poziva u Sevillu. Ondje se afirmirao i kao arhitekt radei na dvorcu Bornos i na Casi de Pilatos, preure ujui ih prema modernom ukusu i kako bi se u njih smjestila vojvo dina kolekcija antike skulpture. 48 Ureenje V e l i k o g vrta sastojalo se i u izgradnji triju loa: dviju jedno katnih, postavljenih suelice na kraim stranama pravokutnoga vrtnog prostora, i prizemne loe na duoj strani. D o k se iza proelja jedne loe nalaze prostorije za stanovanje, druga je prislonjena o ovdje zate enu veliku prostoriju, to znai da je njezina uloga u vrtu posve scenina. 49 Casa de Pilatos najznaajniji je spomenik seviljske stambene reprezen tativne arhitekture, izgraen u mudejar stilu. Izgradnja ovog komplek sa, odnosno grupiranje graevinskih dijelova oko dvorita, vrtova patija, otpoela je u 15. stoljeu. 50 U panjolskoj ovo nee biti usamljen primjer. Nalazi se ak u manjim gradovima, kakav je Baeza (Casas Consistoriales Bajas). 51 Z i d o v i portika ralanjeni su pilastrima i niama, kojih su okviri, kao i sve profilacije, obojeni zeleno. Verde antico dodaje cjelini rimski ton. 52 M . F A G I O L O , Caprarola: 1, 1988. la Rocca, il Palazzo, la Villa, u : Palladio,

36 Karakteristian je longitudinalni tlocrt i ugaone, najee simetrine loe. Veina denovskih vila nije graena na zemljoposjedu, ve sred terasastih vrtova, kao tipine suburbane vile. 37 Godine 1548. gradi vilu Giustiniani-Cambiaso u A l b a r u , zatvorenog volumena s dvije loe. Prema Frommelu rezultat je tradicije koja poi nje Michelozzovom mediejskom vilom u Fiesolu, ali se jednaka arti kulacija nalazi i na nekim projektima Antonia da Sangalla. Prema Carpegianiu nedvojbeno je njezino rimsko podrijetlo, u emu je meutim mogao posredovati i Palladio. Svakako je ova vila postala uzor mno gima na ovom podruju (vila Palavicino delle Peschiere, vila G r i maldi La Fortezza). C . L . F R O M M E L , Galeazzo Alessi e la tipolo gia del palazzo rinascimentale; P. C A R P E G G I A N I , Alessi architetto di villa: parallelismi con Giulio Romano e Palladio, A t t i del convegno Internazionale di Studi G e n o v a , 1974. 38 U z vile Lancellotti i G r a z i o l i , graene osamdesetih godina, najznaaj nija je vila Mondragone, koju potkraj stoljea gradi Vignolin uenik M a r i o Longhi. Villa e Paese, Dimori nobili del Tuscolo e di Marino (Catalogo), R o m a , 1980. 39 R. P A N E , Il Rinascimento nell'Italia meridionale, M i l a n o , 1975. 40 I sama vila koja se na duim fasadama rastvarala loama od est luko v a , a na kraim od tri luka, a osobito njezini vrtovi s pergolama, rib njakom, teatrom, hipodromom, loama i esmama (za koje Serlio kae ...dei bellissimi giardini con diversi scompartimenti...), bila je zapravo rekonstrukcija antike vile izvedena na temelju antikih tek stova (Vitruvia i Plinija Mlaeg), suvremenih traktata (Albertia i M a r sina Ficina) i literarnih opisa (Boccaccia i Francesca Colonne). N e treba zaboraviti da je vrtlar Poggioreala Pacello da Mercogliano poao za Karlom V I I I . u Francusku i prenio onamo umijee koje karakterizira anuvinske vrtove. 41 Francesco di G I O R G I O M A R T I N I , Trattati di architettura, ingeneria e arte militare, M i l a n o , 1967, str. 71. O odnosu vrta i portika pie: ...dove la uscita sua in un'amplissima loggia sopra pilastri o colonne edificata... 42 S. S E R L I O , Tutte le opere dell'Architettura, 43 A . B R U S C H I , Realt e utopia nella citt del manierismo: l'esempio di Oriolo Romano, Quaderni dell'Istituto di Storia dell'Architettura, 1966, br. 73-78. 44 U v o d Paola M A R C O N I A znaajnoj studiji T . C A R U N C H I A , Ori gini della villa rinascimentale (la ricerca di una tipologia). 45 V . L L E C A N A L , La obra sevillana de Benvenuto Tortelo, u : Napoli Nobilissima, sv. X X I I I , fasc. V - V I , 1984. Venezia, 1584, III, fol. 71.

53 S. B E N E D E T T I , Giacomo del Duca e l'Architettura del R o m a , 1972/73.

Cinquecento,

54 Moda se i ovdje ponovio nain na koji je graena T o m i n a palaa na Pustijerni: strani majstor A n t u n iz Padove izradio je projekat samo za proelje i posebno za prozore zavrnog kata, a sve ostalo izvode domai majstori. 55 Zaputenost i promjene koje je vrt pretrpio za posljednje obnove, a moda i ranije, ne omoguuju da se s posvemanjom sigurnou govori njegovu izvornom izgledu. N o vie se to odnosi na neke pojedinosti to i ne ulaze u razmatranje o tipologiji ljetnikovca. U k o l i k o za potrebna ispitivanja bude prilike, i izvorna organizacija vrtnih povrina proita drukije, bit e obraena naknadno. 56 Crte (Uffizi 580 A ) sadri precizne upute: o broju (60) stupova za per gole, o niama razne veliine na kraju staza, o eksedrama na kriitu: u jednoj je esma, donosi i mjere, a u uglu crtea i uputu za pokrov pergole. Ovaj se crte smatra jednim od najarhainijih, nastalih pod utjecajem putovanja u Napulj i crtea vile Poggioreale. 57 Sudei po fotografiji koja pokazuje stanje prije obnove 1938, parteri su i tad bili podijeljeni na etiri dijela s krunicom u sredini. Premda je to u 16. stoljeu uobiajena shema razdiobe pravokutnog polja, dosadanja iskustva pokazala su da esto izvorni raspored povrina skrivaju njegove kasnije modifikacije. Ispitati bi trebalo pravce kanala i utvrditi nisu li u sredini partera postojale esme. 58 O v a obiljeja vrta zapravo su slobodno prepriana neka pravila to ih o gradnji vrtova daje L e o n Battista A L B E R T I (I dieci Libri dell'Archi tettura, Venezia, 1546).

By analogy with examples in 15th and 16th century Italy the author tries to present the origin and distribution of this archi tectural type, observing it in certain regions where it is especially common, as well as in buildings which are closest to this villa in time. This analysis leads to the conclusion that during the con struction of the villa (1574-1588) this architectural type was very common in Italy and even elsewhere, and influenced many re presentative buildings from the end of the fifteenth century on wards. Consequently this type was not new at the time, but The villa of Vice Stjepovi - Skoibuha is one of the few Renais rather represented an established mode and a certain cultural sance villas of Dubrovnik which follow a foreign example. In ideal. Such buildings which enrich their facades with porticos and loggias are particularly felicitously integrated into gardens this paper the author first discusses those of its qualities which and can also be found in other villas of this region: some of them are the surrounding landscape. The popularization of this type was here executed more maturely than in other earlier or contempo supported by great Renaissance architects, as well as by their drawings and even by tractates on architecture. rary villas, some of them were repeated in subsequent buildings. However, two of its characteristics are quite exceptional for theThe Villa of Vice Skoibuha has added one new architectural Dubrovnik region: the first relates to the organization of the type to the Dubrovnik villas. More than that, it must be given a special place in Croatian art history. The fact that this type of entire complex - the construction of a base on which the building is placed (basis villae) and accordingly the structuring of the villa was not replicated in the Dubrovnik architecture nor did garden on two levels; the second concerns the formal articula any of its possible modifications ever influence its subsequent tion of the facade which, having its central part opened up by a development, which mainly remained within traditional frame portico and loggia, with windows at each end, in fact belongs toworks, is one more proof that sixteenth century Dubrovnik was a locality which preferred the past to the future. the type of so-called tripartite facades.

Summary Nada Gruji The Villa of Vice Stjepovi - Skoibuha on the kod Tri crkve Locality in Dubrovnik Source of the architectural type