C M Y CM MY CY CMY K

Ivo MaroeviÊ

Izbor tekstova o zagrebaËkoj arhitekturi i urbanizmu (1970.-2005.)

O ZAGREBU USPUT I S RAZLOGOM
Ivo MaroeviÊ
Ivo MaroeviÊ diplomirao je povijest umjetnosti i engleski jezik (1960.) i obranio
O ZAGREBU USPUT I S RAZLOGOM Poglavlje posveÊeno zagrebaËkom urbanizmu zapoËinje studijom o
Zagrebu izmeu 1848. i 1880. godine. Uzmemo li u obzir ranu godinu nastanka
doktorat znanosti iz podruËja povijesti umjetnosti (Sisak - grad i graditeljstvo,
Izbor tekstova o zagrebaËkoj arhitekturi i urbanizmu (1970.-2005.) (1970.), tim je znaËajnija ovdje iznesena, na znanstvenom istraæivanju utemeljena,
1971.) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predavao je u πkolama, djelovao kao valorizacija obraivane teme s originalnom interpretacijom bidermajera, romantizma
kustos i konzervator, vodio dokumentaciju te bio savjetnik i ravnatelj Restauratorskog i ranog historizma u zagrebaËkoj arhitekturi, koja je svakako posluæila kao temelj
zavoda Hrvatske (1969.-1983.), nakon Ëega prelazi na Filozofski fakultet, isprva kasnije πiroko prihvaÊenoj revalorizaciji historistiËke arhitekture na hrvatskim
kao izvanredni, a potom redovni profesor i dugogodiπnji voditelj Katedre za zaπtitu prostorima uopÊe. U okviru urbanistiËkih tema Ivo MaroeviÊ ne zaobilazi ni kljuËni
spomenika na Odsjeku za povijest umjetnosti. Bio je osnivaË dodiplomskog studija problem urbanog razvoja Zagreba - podruËje izmeu pruge i Save - iznijevπi kritiku
muzeologije i voditelj Katedre za muzeologiju na Odsjeku za informacijske znanosti ortogonalnog sustava trasiranja komunikacija u odnosu prema povijesnom kretanju
na istome fakultetu. Meu njegova najznaËajnija djela ubrajaju se Graditeljska u prostoru. Posebno su vrijedne studije o zagrebaËkim trgovima (JelaËiÊevom,
obitelj Grahor (1969.), Sadaπnjost baπtine (1986.), Uvod u muzeologiju (1993.), Britanskom i Kvaternikovom), Ëije bi analize i zakljuËke svakako trebalo prihvatiti
Konzervatorsko novo iverje (2000.), Kronika zagrebaËke arhitekture (2002.), kao polaziπte prilikom izrade projektnih studija za ureenje navedenih prostora.
Antologija zagrebaËke arhitekture (2003.).
iz recenzije dr. Katarine Horvat-Levaj

Premda je u djelu uvijek rijeË o Zagrebu 19. i 20. stoljeÊa (uz neke uvide
u urbanistiËke zadanosti πto potjeËu iz ranijeg razdoblja), raspon MaroeviÊeva
interesa je velik, obuhvaÊajuÊi pitanja gradogradnje u raznim povijesnim i druπtvenim
okolnostima, opremljenosti javnoga prostora, sustava vrijednosti koji se iz prostornih
Ëinjenica dade oËitati, potom “individualne” izgradnje koja opet ima druπtveno
znaËenje svojom nazoËnoπÊu u javnom prostoru, pitanja intervencija na starijim,
zateËenim strukturama, bilo pojedinaËne arhitekture, bilo javnih gradskih prostora
i prometnica, preko nekih zaboravljenih ili zatajenih vrijednosti, sve do najnovijeg
arhitektonskog stvaralaπtva, πto ponekad takoer ima iznimnu i gradotvornu
dimenziju.
Knjiga prof. dr. Ive MaroeviÊa vaæan je i vrijedan prilog
arhitektonskokritiËkoj misli u nas, djelo koje moæe sluæiti kao uzor, ne samo po
strogosti i temeljitosti formalne analize temeljene na gotovo eruditskoj obavijeπtenosti,
veÊ i po odgovornosti i neovisnosti kritiËkoga djelovanja u vlastitoj sredini. Korisna
je πiroj kulturnoj javnosti zainteresiranoj za pitanja urbanistiËkog πirenja Zagreba,
njegove graditeljske baπtine i suvremenosti, a joπ viπe potrebna struËnoj javnosti,
struËnjacima i studentima, kao podsjetnik kako valja odgovorno i kritiËki analizirati
prostorne fenomene koji nas okruæuju.

iz recenzije dr. Andreja ÆmegaËa

INSTITUT ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Ivo Maroević

O ZAGREBU USPUT I S RAZLOGOM

Izbor tekstova o zagrebačkoj arhitekturi i urbanizmu (1970. - 2005.)

INSTITUT ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Ivo Maroević
O ZAGREBU USPUT I S RAZLOGOM
Izbor tekstova o zagrebačkoj arhitekturi i urbanizmu (1970. - 2005.)

Izdavač
Institut za povijest umjetnosti

Za izdavača
Milan Pelc

Recenzenti
Katarina Horvat-Levaj
Andrej Žmegač

Urednica
Sandra Križić Roban

ISBN 978-953-6106-61-5

Zagreb, 2007.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske i

Ministarstva kulture Repoblike Hrvatske.
KAZALO
7-8 Prolog

URBANISTIČKE TEME 9 - 68
11 - 17 Zagreb između 1848. i potresa 1880. (1970.)

19 - 24 Između pruge i Save (1975.)

25 - 33 Trg Republike nekad i sad (1977.)

35 - 38 Godina dana jednoga grada (1962.)

39 - 42 Sudbina jedne ulice (1963.)

43 - 46 Britanski trg danas (1965.)

47 -52 PUP-anje Gornjega grada u Zagrebu (1979.)

53 - 56 Mirogoj u zagrebačkom prostoru (1995.)

57 - 58 Opustošeni gradski boravci (1998.)

59 - 62 O sudbini jedne ulice nanovo (2003.)

63 - 68 Sveučilišna aleja danas (2004.)

ARHITEKTURA 70 - 238
Povijesni aspekti

70 -93 O historizmu u Zagrebu (1977.)

95 - 103 Tragom secesije (1974.)

105 - 109 Viktor Kovačić – naš suvremenik (1975.)

111 - 118 Arhitektura Ive Zemljaka (1969.)

119 -125 Počeci moderne arhitekture Zagreba (1973.)

127 - 133 Istočna strana – zagrebačka arhitektura između dva rata (1973.)

135 - 144 Od kolodvora do Save – suvremena arhitektura Zagreba (1972.)

145 - 150 Prekosavska spavališta (1973.)

151 - 162 Tradicija devetnaestog stoljeća u našoj suvremenoj arhitekturi (1988.)

163 - 183 Zagrebačka arhitektura osamdesetih godina (1992.)

 Aktualni kritički napisi

185 - 192 Nova koncertna dvorana u Zagrebu (1974.)

193 - 197 O pothodniku (1974.)

199 - 205 Poslovno-stambena zona u zagrebačkom Sigetu (1980.)

207 - 210 Omladinski centar u Zagrebu – kompromis s prošlosti (1987.)

211 - 214 Dom zdravlja “Centar” u Zagrebu (1988.)

215 - 218 Dosezi neambiciozne stambene arhitekture (1989.)

219 - 222 Svježina invencije (1989.-91.)

223 - 226 Traganja i rasponi Borisa Duplančića (1993.)

227 - 229 Odakova invencija na djelu u Kustošiji (1998.)

231 - 233 Bijela kuća u Brezju (1998.)

235 - 238 Zgrada primjerena urbanom ambijentu (2005.)

ODNOS PREMA BAŠTINI 241 - 300

241 - 249 Zagreb kao spomenik kulture (1978.)

251 - 256 Neka pitanja valorizacije intervencija na južnoj fronti zagrebačkoga

Gornjega grada (1983.)

257 - 262 Analiza projekta interpolacije na jugoistočnom uglu Gradeca (1983.)

263 - 272 Odnos zagrebačke moderne arhitekture prema naslijeđenom prostoru (1976.)

273 - 276 Odnos arhitekture našeg stoljeća prema vlastitoj prošlosti, uz neke primjere
iz Zagreba (1975.)

277 - 279 Neuništivost Tkalčićeve ulice (1976.)

281 - 285 Što se događa u Tkalčićevoj ulici? (1984.)

287 - 288 Pješačka zona u povijesnim dijelovima grada i urbani dizajn (1983.)

289 - 293 Faksimil zagrebačke sinagoge vraća gradu dio izgubljene memorije (2002.)

295 - 300 Kako čuvati arhitekturu 50-ih u Zagrebu? (2006.)

PABIRCI 303 - 367

303 - 305 Atelje u kuli (1983.)

307 - 308 Slastičarnica Rukavina (1989.)

309 - 310 Prema emotivnom racionalizmu (1990.)

311 - 314 Traganja za duhovnim (1994.)

315 - 317 Školska zgrada dio je zavičaja (1996.)

319 - 321 Nakazni rak oblika. Što je projektiranje u povijesnim zgradama? (1996.)

323 - 325 Pazi, kuća pada – Država i baština (1996.)

327 - 329 Nitko nema pravo uklanjati, prenositi ili preoblikovati memorijalni Zid boli (1997.)

331 - 332 Zid boli vezan je za sadašnje svoje mjesto, nemojmo pristati da se prenese u
tišinu Mirogoja (2002.)

333 - 335 Kamo ide Brezje? (1999.)

337 - 338 U pakao se može i preko Kaptola. Zašto zbirku biskupa Kokše baš na
Ribnjak? (2000.)

339 - 342 Zagreb preko Save (2000.)

343 - 344 I metropola i periferija, i savršen i nesavršen, za vječnost i za sadašnjost (2000.)

345 - 350 Branko Kincl – pravi zagrebački arhitekt (2001.)

351 - 353 Portal crkve Sv. Marka u Zagrebu neopravdano je skriven (2002.)

355 - 357 Cvjetno naselje – put prema nestanku (2000.)

359 - 360 Neboderi se grade, detaljni plan je donesen, ali bez ikakve povezanosti s
prostorom (2004.)

361 - 362 Što će biti kad nestanu stari drveni električni stupovi? (2004.)

363 - 367 Arhitektura i infrastruktura (2005.)

POGOVOR Točka susreta: arhitektura - Sandra Križić Roban 369 - 370

LITERATURA 371 - 376

PROLOG
Opet je moja nova knjiga o zagrebačkoj
arhitekturi pred vama. Ovoga puta to je niz tek-
stova nastalih u proteklih gotovo pola stoljeća.
Prvi je iz 1962. god. a posljednji iz kraja 2005.
Prvi govori o promjenama u gradu, koje sam
uočio, kad sam se nakon diplome i godine dana
izbivanja, zbog služenja vojnog roka u Tetovu,
vratio u Zagreb, a posljednji o spomeničkim
značajkama arhitekture šezdesetih, u kontekstu
njihove zaštite kao kulturne baštine. Dakle, prvi
govori o nečemu što je nastalo 60-ih godina, a
posljednji o onome što je od toga početkom tre-
ćeg milenija prepoznato kao kulturna baština.
Raspon je toliki da obuhvaća rane i početne
mladenačke radove, one napisane u naponu
snage, kad mi je bilo važno obilježiti i ocijeniti
ono što nastaje i one radove, koji su nastali kao
plod staloženog iskustvenog promišljanja.
Taj niz tekstova, koji tematski posložen
u ovoj knjizi, ima raspon od crtice o nekom
detalju, do zrele studije o pojedinom od zagre-
bačkih urbanih ili arhitektonskih problema,
dubinski objašnjavaju dva atributivna određenja
iz naslova, usput i s razlogom. Zašto usput i
zašto s razlogom?
Usput, stoga što su svi ovi tekstovi
nastajali usporedno s nekim drugim pitanjem,
kojim sam se tada bavio, a nikada ciljano napi-
sani, kao produkt duljeg bavljenja nekim od
zagrebačkih problema. Oni su se događali kao
reakcija na zbivanja i kao rezultat vlastite želje
da nešto potaknem ili naglasim. Prvi tekstovi,
tamo do polovice 60-ih, nastajali su dok sam
radio kao profesor na osnovnoj školi u
Adamovcu, selu između Sesveta i Sv. Ivana
Zeline. Oni, objavljeni do kraja 60-ih, nastali su
dok sam se bavio Siskom i radio monografiju o
tom posavskom gradu, koja je ujedno bila i moja
doktorska disertacija. Oni pak, napisani do poče-
tka 80-ih, zbivali su se dok sam se u
Restauratorskom zavodu Hrvatske bavio doku-
mentacijom zaštitnih radova na spomenicima
kulture i vođenjem radova na obnovama triju
hrvatskih kazališnih zgrada, one u Zagrebu,
Splitu i Rijeci, na obnovama Garić grada i
Medvedgrada ili pak zidnih slika u Belcu,
Kamenskom ili Remetama. Oni, koji su nastali u
posljednjih dvadesetak godina, pratili su moj rad
na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,
gdje sam predavao muzeologiju i zaštitu spome-
nika. Arhitektura se uvijek nalazila u mojem
stručnom i znanstvenom vidokrugu, posebice
ona zagrebačka. Logično je tada, da u kontekstu 7
mojih reakcija na zagrebačku arhitekturu i pro-
stor, Zagreb za mene nije mogao biti u središtu,
niti poligon suprostavljanja mnogima, a niti pak
pisani prostor. On je za mene bio životni prostor,
u kome su se događale sve stvari koje se čovje-
ku mogu i trebaju dogoditi, prostor koji je zračio
vrijednostima i o kome je trebalo pisati, svako
malo, da ga se ne bi izgubilo iz vida, da ne bi
ostao zaboravljen i zapostavljen. Dakle, apsolu-
tno važan, ali usputan kao dnevni boravak, kao
pozornica koja stalno mijenja repertoar, a opet je
vječno prisutna u svijesti o sebi, po sebi, a ne po
nekoj od vlastitih interpretacija.
S razlogom, pak, jer su moje reakcije na
zagrebački prostor i arhitekturu uvijek imale
snažan individualni, stručni ili znanstveni poti-
caj. Davnih je sedamdesetih to bila secesija u
 gradu ili analiza zagrebačkih prostornih pozor- Usput i s razlogom, slučajnost i namje-
nica, kasnije pak pojedina arhitektonska ostva- ra, nonšalantnost i ozbiljnost, grad kao zavičaj u
renja koja su mi se činila važnima. Njih sam kojem se osjećam kao kod kuće i struktura vele-
uvijek pokušavao objektivno ocijeniti i subjek- grada s arhitekturom prema čemu osjećam
tivno protumačiti. Zašto sam baš odabirao djela respekt, subjektivno i objektivno. To se sve
T. Odaka, B. Silađina, B. Kincla ili M. Šosteri- može naći u ovoj knjizi tekstova, u rasponu od
ća, M. Haberlea, B. Tardozzija ili B. studija do crtica ili metaforički rečeno, od nebo-
Duplančića, da navedem tek one koji su se naj- dera do potleušice na Pokrivkinim crtežima
češće pojavljivali u mojim tekstovima? S razlo- Trnja. Usput i s razlogom, naravno i opet o
gom, jer sam ih smatrao znakovitim za vrijeme Zagrebu.
u kojem su se pojavljivala. Zašto sam potenci-
rao neke od tema zaštite kulturne baštine, poput
Tkalčićeve, Zemljakovih škola, crkve sv.
Marka, preoblikovanja moderne arhitekture ili
pak intervencija na jugoistočnom uglu Gradeca?
Zato, što je to u datom trenutku bilo u opasnosti
ili stavljeno u drugi plan, bilo neshvaćeno ili
zanemareno. Razlog je uvijek postojao, premda
uvijek u tekstovima nije bio stavljen na izrazito
8 vidljivo mjesto. Razlog je davao smisao usput-
nosti reagiranja, uzrokujući dodirivanje dvaju
neovisnih, ali simultanih krivulja, one aktual-
nog i vanvremenskog. U tom su spoju vječnost
i svaka od pojedinačnih suvremenosti dolazile u
bliski dodir.
Ima li u svemu tome ičega novoga i
znanstvenog, u klasičnom značenju te riječi?
Naravno da ima. Znanstvene su tvrdnje, koje su
dozrijevale sagledavanjem prošlosti u sadašnjo-
sti. Urbana prošlost usađena u sadašnjost.
Matrice neprekinutosti prostora utkane ili
izgubljene u strukturi grada. Dosezi arhitekture,
u svjetlu aktualnih svjetskih i hrvatskih procesa.
Traganja za duhovnim u arhitekturi i gradu, koji
je poslužio kao okvir i temeljna sastavnica; ono
što određuje i zaokružuje i ono što sudjeluje u
znalačkom oblikovanju prostora.
URBANISTIČKE TEME
Zagreb između 1848. i potresa 1880. Tri, po mnogočemu presudna desetlje-
ća u razvitku Zagreba u prošlom stoljeću, ome-
đena su dvama događajima koji kao čvrste povi-
jesne točke ne podliježu raspoloženju varave
subjektivnosti. Društveni potres kojim je revo-
lucija 1848. g. uzburkala Evropu (barem onaj
dio s kojim smo bili u dodirima) donja je grani-
ca tog razdoblja, a stvarni i fizički potres 1880.
g. gornja je granica, koja vremenski i fizički
znači prekretnicu u graditeljskoj djelatnosti
Slobodnog i kraljevskog grada Zagreba. U poli-
tičkom smislu, što nije moglo ostati bez odjeka
na gospodarskom i graditeljskom planu, Zagreb
doživljava određene promjene u skladu s općom
političkom situacijom u zemlji.
Vrijeme je to Bachova apsolutizma,
kad se umrtvljava čitav politički i dobar dio
gospodarskog života Hrvatske, a s njom i
Zagreba. Nakon toga dolaze previranja prije
Nagodbe i sama Nagodba, što dominira politi- 11
čkim životom sedmog desetljeća, da bi tek
osmo desetljeće unijelo malo više daha u vrije-
me banovanja Ivana Mažuranića, koji je u okvi-
ru pruženih mu mogućnosti ipak udario temelje
suvremenoj državnoj upravnoj organizaciji i
školstvu u Hrvatskoj. Na gospodarskom polju
vrijeme je to umiranja cehova i početaka indu-
strijske proizvodnje. Čitav taj složeni proces,
opterećen delikatnom političkom situacijom,
rezultirao je uvijek izbalansiranom ravnotežom,
koju su naizmjenično Beč i Budimpešta održa-
vali, gotovo uvijek na našu štetu.
U takvom političkom i gospodarskom
kontekstu suvremeni Zagreb, koji upravo tada
započinje svoj dinamični rast, doživljava
nekoliko izuzetno značajnih trenutaka, koji ne
samo što su utjecali nego su bili bitno važni
 za razvitak graditeljstva u njemu.
To je u prvom redu ujedinjenje nekada-
šnjih gradskih autonomnih dijelova u jedan i
jedinstveni organizam. Tako se Zagreb 1850. g.
sastoji od dosadašnjega Slobodnog i kraljev-
skog grada Zagreba, Kaptola, Nove Vesi,
Vlaške ulice i Horvata. Vrlo brzo, pošto su
nekada samostalna područja udružena u jedin-
stvenu organizacionu cjelinu, donosi se 1857. g.
red građenja, niz propisa kojima se regulira
način izgradnje u gradu, osnovni tehnički nor-
mativi, tj. ozakonjen je način urbanističkog gle-
danja toga vremena, koji se u mnogočemu razli-
kovao od dotadašnje prakse. Time je učinjen
prvi korak prema sputavanju stihijnog rasta
grada, jer su svaki nacrt i svaka molba za gra-
dnju podlijegali odobrenju komisija Građevno-
vatrogasnog odbora; prolazili su kroz filter koji
je zaustavljao spontanu kreaciju, jer ona više
12 nije odgovarala duhu vremena.
Red građenja ubrzo je za sobom povu-
kao potrebu za izradom regulacijske osnove
koja će olakšati izdavanje dozvola i koja će, jed-
nom prihvaćena, biti temelj za dugoročniju raz-
vojnu politiku. Tako je 1865. g. prihvaćena Osnova
za poljepšanje i rasprostranjenje Zagreba, koja
Zagrebačka Harmica sa zdencem “Manduševcem”
nam se na žalost nije sačuvala, već tek dio nje-
zine provedbe na planu grada iz 1878. g.
Uspoređivanjem s prvom katastarskom kartom
Zagreba iz 1864. g., tj. neposredno prije dono-
šenja Osnove, moguće je utvrditi osnovne prav-
ce razvitka koje je Osnova razradila. Potres
1880. g. i građevinska ekspanzija uvjetovali su
da se 1888. g. donese nova regulatorna osnova,
koja čitavim svojim sadržajem i načinom
mišljenja, a na kraju i kronološki izlazi iz okvi-
ra razdoblja o kojem govorimo.
Početak oštroga, brzog i dinamičnog
prodora Zagreba prema jugu, u Donji grad, usli-
jedio je tek u osmom desetljeću prošlog stolje-
ća, tj. pri kraju razdoblja o kojem je riječ. Do
tada se izgradnja odvija pretežno u okvirima već
zadanih parametara toka Ilice prema zapadu,
Preradovićeve, Gajeve i Petrinjske prema jugu i
Vlaške prema istoku, a sa tri istaknuta trga,
Jelačićevim trgom, Novim trgom (danas Zrinski
trg) i Sajmištem (danas Trg maršala Tita). Plan
iz 1878. g., u kojem je ucrtana ortogonalna
mreža budućih ulica prema jugu i zapadu, još
uvijek dokazuje netom navedeno stanje, tj. ten-
denciju zaokruživanja jezgre bez znatnijih pro-
dora, osim u već povijesnoj transverzali zapad-
Pogled na centar Donjega grada
istok (Ilica–Vlaška), s naglaskom na popunjava-
nju praznih parcela na već izgrađenom i dijelom
komunaliziranom zemljištu, tendenciju dogra-
dnji i nadogradnji postojećih zgrada, dijelom i u
Gornjem gradu.
Vrijeme petog i šestog desetljeća doba
je intenzivne brige za uređenje grada. Taracaju
se ulice, postavljaju rigole za odvod vode. Širi
se kanalizacijska mreža. Pločnik zamjenjuje
blato i prašinu, a promet koji se razvija u tako
uređenim ulicama počinje diktirati neke zahva-
te, među kojima je rušenje nekih bedema i grad-
skih vrata Griča sasvim sigurno događaj koji
pokazuje ne samo nepostojanje svijesti o potre-
bi čuvanja tradicije u starinama, već u mnogo
većoj mjeri ranokapitalistički osjećaj utilitarno-
sti i ljepote kroz korist. Građevno-vatrogasni
odbor, čiji se zapisnici mogu pratiti od 1855. g.,
a koji u svom sastavu uvijek ima najmanje jed-
noga gradskog mjernika, provoditelj je konkre-
tne građevne politike. Mjernici izrađuju mikro-
regulacije i brinu se za strogo poštivanje tehni-
čkih i dijelom estetskih odredaba građevnog
reda. Spomenemo li da su u tom razdoblju kao
gradski mjernici djelovali J. N. Grahor (1859. –
1868.), R. Melkus i pod kraj razdoblja M.
Dolac, pogled s tornja Katedrale, oko 1900.
Lenuzzi, tada poznavajući njihove kvalitete nije
teško ustanoviti da je i djelatnost Odbora bila na
visini.
Normalno je da su gradnje nastale u to vrijeme
bile podvrgnute nizu utjecaja koje smo netom
spomenuli. Na njihovu brojnost i dinamiku
izgradnje svakako da je najviše utjecala politi-
čka i gospodarska situacija, koja je u šestom
desetljeću bila izrazito nepovoljna, tako da nam
to vrijeme donosi stagnaciju u građenju. U sed-
mom desetljeću dolazi do značajnijeg ubrzanja
građenja, da bi u osmom dinamika bila optimal-
na. Stoga nas ne smije čuditi da su u Zagrebu,
u njegovoj graditeljskoj baštini, izostala
mnogobrojnija ostvarenja čije je vrijeme bilo i
prošlo upravo u netom navedenim stagnantnim
desetljećima. Tako nam u stilskom slijedu
nakon veoma uspješnog (u našim relacijama) i
Felbingerom određenog klasicizma koji se javio
u Gornjem i Donjem gradu i nizom većih ili 13
manjih zgrada označio svoje trajanje, nedostaje
isti intenzitet nailazećih bidermajera i romantiz-
ma, da bi se tek rani historizam pojavio s neko-
liko značajnijih zgrada u sedmom desetljeću i
omogućio pojavu zrelog historizma, koji će
uzeti maha i preplaviti ulice Donjega grada u
Snimci Kazališnog trga
iz balona, 1906.
 zadnjim desetljećima prošlog stoljeća.
Temeljna značajka pedesetih godina u
graditeljstvu Zagreba lutanje je između već potpu-
no deformiranog klasicizma i novih stremljenja
koja se tek naziru. U kulturnoj povijesti to je doba
razvijenog bidermajera, koji je imao određenih
refleksija u arhitekturi. Na pročeljima skromnih
građanskih kuća, koje su se u toku nailazećih godi-
na izgubile u Donjem gradu bilo da su nadograđe-
ne ili srušene, a zadržale tu i tamo u Gornjem
gradu (Mesničkoj, Basaričekovoj i Opatičkoj
ulici), izgubilo se klasicističko oblikovanje i repre-
zentativnost. Zadržalo se gotovo glatko zidno pla-
tno koje je u prizemljima znalo biti razigrano plit-
kom vodoravnom rustikom (više zbog dekoracije
koja se još zadržala nego zbog tektonskog dojma),
a na katu završeno jednostavnim vijencem.
Razdjelni vijenac i okviri prozora bili su tek
naznačeni. Čistoća pročelja i rastera otvora bila je
14 temeljna oznaka tih građevina. Tlocrt je bio jedno-
stavan i logičan, s ulazom ili vežom gotovo uvijek
sa strane, a sa stubištem na dvorišnoj strani uvuče-
nim u zatvoreni obris tlocrta.
Istovremeno sa skromnom građanskom
kućom javljaju se i zgrade na kojima se susreće-
mo s elementima romantizma (mješavine stilo-
Pogled na Donji grad, 1866.
va), koji u Zagrebu nije našao suviše plodno tlo.
On se očituje na nekim većim zgradama, a goto-
vo je klasičan bio u nešto kasnijoj građevini,
Kleinovoj sinagogi iz 1866. g. koja je srušena za
vrijeme II. svjetskog rata. Gotovo prvi izraziti
trag romantizma nalazimo još 1848. g. prigodom
proširenja Ilirske dvorane u Opatičkoj 18, kad je
u nekadašnjoj Draškovićevoj palači, građenoj na
klasicistički način, glavna dvorana proširena sve
do istočnog pročelja, oslikana i preuređena na
romantičarski način.
Kasnije na mnogim zgradama ranog
historizma gdje prevladavaju stilska obilježja
romanike (zgrada sveučilišta 1856. g.), gotike
(Kaptol 12 – 1860. g., zgrada današnjeg Hidro-
meteorološkog zavoda na Griču, nadogradnja
1864. g.) i renesanse (Brezovačkoga 3 – 1857. g.,
Ilica 55 – 1863. g.) susrećemo određene utjecaje
romantizma u načinu mišljenja i pristupa obliko-
vanju pročelja, tako da je veoma teško strogo raz-
lučiti do koje se mjere već razvio osjećaj histo-
rizma u neostilskom čistunstvu, a gdje se kao
romantični osjećaj i ugođaj javlja kombinacija
raznih elemenata koji imaju jednu osnovnu histo-
rističku stilsku usmjerenost. Gotovo sve zgrade
koje sadrže značajke toga ranog, svakako krea-
tivnijeg historističkog oblikovanja, još uvijek
nisu raskinule s tradicijom klasicizma od kojega
su zadržale osjećaj za čisto zidno platno na koje
se dodaju dekorativni elementi. To je naročito
vidljivo na prvom katu, gdje je glatko zidno pla-
tno obično obrubljeno vijencima, a zatim pro-
zorski okvir s dekorativnim parapetom i even-
tualno naglašenim natprozornikom izgleda kao
aplikacija. Još uvijek su rijetke rustike u obradi
zidova, još uvijek se ne stvara privid tektonskog
koji je uobičajen u zrelom historizmu, već se
dekoracija smatra dekoracijom, i kao takva se
ističe na zidu kao nositelju ukrasa. Do danas se
sačuvalo prilično malo zgrada takvih stilskih obi-
lježja. Uz već navedene trebalo bi naglasiti još
dvije Jambrišakove, od kojih je Pongratzova
kuća u Mesničkoj 23 (1865. g.) još uvijek u
karakteru ranog historizma, a kuća u Tomićevoj 3
(1868. g.) već ima mnogo oznaka zrelog histori-
zma i Strohmayerovo pročelje crkve i samosta-
na milosrdnica u Frankopanskoj ulici (1861. g.)
s romaničko-gotičkim stilskim ugođajem.
Kleinova kuća u Mesničkoj 1 (1867. g.)
već je potpuno određena zrelim historizmom
renesansnih oznaka. Bogato i raskošno pročelje
ispunjeno plastičkom dekoracijom, tektonski
Ulaz u Rektorat Zagrebačkog sveučilišta (Ludwig von Zettl, 1856.-1859.),
Meštrovićeva “Povijest Hrvata” postavljena je prigodom 300. obljetnice
Sveučilišta 1976.
koncipirano, uvod je u razdoblje koje praktički
započinje u osmom desetljeću, a doživljava kul-
minaciju tek nakon potresa kad je snažno pora-
sla građevna djelatnost u Zagrebu. To je vrijeme
djelovanja nekoliko snažnih graditeljskih podu-
zeća među kojima se snagom i kvalitetom radova
ističu poduzeće Grahor i Klein (1868. – 1886.
g.), graditelj Janko Jambrišak, koji počinje
snažnije djelovati između 1872. i 1892. g., iako
radi od 1859. g., ali u početku pretežno na
manjim gradnjama i Ivan Plochberger koji se
istaknuo izgradnjom velike Kukovićeve kuće
(1872.-74. g.) na uglu Ul. braće Kavurića (danas
Hebrangova ul.), Preradovićeve, Kukovićeve i
Gajeve ulice i Ožegovićeve kuće na Zrinjevcu 17.
Ono što zovemo zrelim historizmom u
osmom desetljeću prošlog stoljeća pretežno se
odlikuje neorenesansnim stilskim ukrasnim
instrumentarijem. Javljaju se rizaliti, kombini-
rana rustika, koja je u prizemljima kvadarska ili 15
gruba kvadarska. Zidno se platno gubi kao
vidljiva i prisutna podloga dekoracije, jer se
pojavljuje toliko dekorativnih elemenata da oni
u svom međusobnom odnosu daju pročelju
temeljni ugođaj. Pojavljuje se više vijenaca koji
u vodoravnim nizovima dijele pročelje, rustika
 obrubljuje rizalite i penje se na kat. Javljaju se
balustrade u parapetima, balkoni na konzolama,
polukružno i segmentno nadvijeni otvori. Nad
prozorima više nisu samo arhitravni istaci, već
oni dobivaju trokutaste i segmentne zabate.
Velika pročelja palača strogo su simetrična, s
ulazima i vežama na sredini. Sve su to renesan-
sna obilježja, koja već potkraj razdoblja, a naro-
čito u početku osamdesetih godina, poprimaju
barokne značajke. Tlocrt je još uvijek u pravilu
zatvoren, s tek malim neznatnim istacima na
dvorišnoj strani. Normalno je da tlocrt ovisi o
položaju i obliku parcele i da se tu nailazi na niz
deformacija, no još uvijek sam tlocrt kao pro-
jekcija organizacije prostora nije bitnije zapo-
čeo svoj put razigravanja dvorišnih krila, prak-
tički put prema uklanjanju zatvorene konture i
izbacivanju stubišta iz tlocrtne mase. Zgrade su
to u kojima je stanovanje još uvijek na visokoj
16 razini, jer se najamna gradnja, barem u repre-
zentativnijim zgradama (iako se ne može odreći
njezin utjecaj) još ne pojavljuje kao presudni
činitelj.
To je vrijeme kad se na pojasu između
Ilice i Hebrangove ulice (nekad Kukovićeva),
Petrinjske i Kačićeve počinju graditi reprezen-
tativne palače koje određuju buduću fizio-
nomiju Donjega grada. Gornji je grad uglav-
nom već definiran i ako se ponegdje nađe neka
nadogradnja ili novogradnja, ona neće bitno
poremetiti utvrđene prostorne odnose kasno-
barokno-klasicističkog ugođaja. Spomenemo
li da je to vrijeme kad se uz palače imućnih
građana počinju graditi prve veće palače
javnih sadržaja kao što su Glazbeni zavod
(Grahor i Klein, 1875. g.) sa svojom uravnote-
ženom masom, zgrada Hrvatskog gospodarskog
društva (Grahor i Klein, 1878. g.) koja sa svoja
dva mala paviljona i velikim balkonom na kojoj
su četiri kamene skulpture antiknih božica plod-
nosti i lova izvanredno zatvara kazališni trg s
istočne strane, zgrada Sudbenog stola na
Zrinjevcu (Grahor-Leuff, 1877. g.) i zgrada
Jugoslavenske (danas Hrvatske) akademije zna-
nosti i umjetnosti (F. Schmit, 1880. g.), tada je
nedvojbena orijentacija grada da što prije dođe
do ravnoteže i u sadržajnom smislu na prostoru
Donjega grada.
Od stambenih palača svakako se
uz već navedene svojom vrijednošću ističu
Jambrišakove zgrade: Zrinjevac 2 (1876. g.),
Teslina 11 (1878. g.), ugao Praške i Tesline 2
(1873. g.), Gajeva 15 (1874. g.) i 29 (1879. g.),
Jurišićeva 2a (1872. g.) i nadogradnja drugoga
kata na klasicističkoj kući Srpske pravoslavne
općine u Ilici 7 (1872. g.) i zgrade što su ih
zasnovali i izveli Grahor i Klein, a među njima
naročito palača Buratti na Zrinjevcu 3 (1877.
g.), Priesterova kuća u Ilici 12, gdje se do neda-
vno nalazio Engleski konzulat (1878. g.),
Chalaupkina kuća u Hebrangovoj 34, gdje je
donedavna bio Francuski konzulat (1878. g.)
i Lovrenčićeva kuća u Gajevoj 32 (1879. g.).
Bilo je to vrijeme u kojem je bila
moguća takva izgradnja reprezentativnih pro-
stornih i oblikovnih dimenzija, uvod u razdoblje
kad se grad započeo intenzivno širiti i kad će se
uz niz graditelja čije je djelovanje osvijetljeno i
valorizirano pojaviti prvi školovani arhitekti, a
uz njih sve veći broj manje kreativnih graditelja
koji će svojim šabloniziranim tlocrtima i proče-
ljima zadovoljavati potrebe za novim gradskim
stambenim prostorom. Potres koji je 1880. g.
uzdrmao Zagreb i uvjetovao povećanu građevnu
djelatnost značio je ujedno i kraj drugoga
dinamičnog razdoblja kvalitetne zagrebačke
arhitekture 19. stoljeća. Klasicizam je kao prvo,
iako ni do danas dovoljno valorizirano razdoblje
u zagrebačkoj arhitekturi, dominirao čitavom
prvom polovicom stoljeća, nastajao i trajao na
strogim cehovskim organizacijskim oblicima
gradnje i djelovao cehovskim načinom mišlje-
nja. To drugo razdoblje, što smo ga netom leti-
mično prikazali, označilo je tri procesa koji su u
njemu sazrijevali: proces odumiranja cehova i
početak suvremenije organizacije rada, proces
prijelaza klasicizma u historizam preko romanti-
čarskih traženja i iskustava ranog historizma i
na kraju proces u kojemu se djelovanjem gradi-
telja koji su se formirali na starim temeljima
stvorio temelj za snažnu građevnu djelatnost
kraja stoljeća, za pojavu domaćih školovanih
arhitekata i za stvaranje operative koja će unatoč
nizu estetskih zamjerki u izvedbi moći zadovo- 17
ljiti potražnju.
U povijesno-umjetničkom smislu to
razdoblje znači drugu kreativnu (na svoj način)
fazu arhitekture prošlog stoljeća i šteta je što
nam se nije sačuvalo više zgrada koje bi oboga-
tile naše znanje o oblikovnim, sadržajnim i pro-
stornim traženjima ranog historizma u Zagrebu.

Arhitektura, 107/108 (1970):122-127.

Između pruge i Save Sigurno je, da je danas već kasno govoriti o pro-
metnoj mreži Zagreba južno od željezničke
pruge, na način iole korisne uporabljivosti raz-
mišljanja, koje bi se moglo primijeniti u praksi.
No, ovakvo razmišljanje “post festum” ima
veliko posredno značenje u razvijanju metodo-
logije razmišljanja o prostoru koji je uvijek pred
nama, bez obzira u kojoj svojoj oblikovnoj ili
razvojnoj fazi. Jer, ako se držati one stare engle-
ske poslovice kako nema smisla plakati nad pro-
livenim mlijekom, tada ovakvo razmišljanje
shvatimo, ne kao plač za izgubljenim, već kao
doprinos težnji da takav mogući plač negdje u
budućnosti barem umanjimo, ako ga već ne
možemo ukloniti.
Osvrti prof. Krunoslava Tonkovića o
kolodvoru i materijali o prometu u Donjem
gradu i Trnju, što ih je priredio Slavko Dakić u
ČIP-u od ožujka ove godine (1975.), ubrzali su
mi namjeru da o tome treba pisati, da u razgo- 19
vore i dileme o prometu na potezu do Save (a i
preko Save) treba uključiti povijesno-tradicij-
sku dimenziju koja se uvijek izgubi, ostane
negdje zaboravljena u spletu brojki i tendenci-
ja suvremenog prometa. U svim prijedlozima i
rješenjima najednom se izgubilo saznanje da je
na tom, ne tako davno još pretežno vodoplav-
nom terenu južno od pruge, trajao život u pro-
storu, da se nešto zbivalo, da su bili veoma čvr-
sto utabani neki pravci kretanja ljudi i onih
vozila koja su tada bila u uporabi, da nisu tek
ledina i močvara bile podloge arhitektu i urba-
nistu, kako bi kroz njih provukao svoje crte
pravokutnih (ili kako se to stručno kaže orto-
gonalnih) prometnih rješenja. Bilo bi neprave-
dno reći, da povijesni podaci nisu bili uključe-
ni u izrade planova ovih područja; dapače, oni
 su vjerojatno i diktirali generalne pravce kreta-
nja u spuštanju grada s Medvednice na Savu,
ali se kasnije, u razradama i provedbi polako
gubila ta dimenzija razmišljanja, svodeći se na
neku izvanvremensku svrhovitost zakona crtaće
daske.
Projektanti regulacijskih osnova Donjega
grada, na potezu od Ilice i Vlaške ulice do željez-
ničke pruge, stvarali su raster ulica, prometni
krvotok grada, na način kojim su raspolagali.
U 19. je stoljeću pravokutni raster ulica bio
ideal, koji se vuče još tamo od klasicističkih
dana, pa do secesije. Nema krivulje, a dijago-
nale su veoma rijetke. Pravokutna mreža idea-
lan je oblik za izgradnju blokovske arhitekture,
jer omogućuje pravilne tlocrte zgrada i pro-
spekte ulica. Mogu se stvarati nizovi pročelja,
koji će gradu davati sliku grada. No, i unutar te
pravokutne koncepcije postoji neka organička
20 veza s terenom na kojem se provodila regulaci-
ja. Zagrebački Donji grad ne imitira urbanisti-
čku shemu bilo kojeg drugog grada, već nasta-
je raster ulica podešen zagrebačkoj situaciji.
Liniju istok-zapad još uvijek nose nepravilne
Ilica i Vlaška ulica, dok željeznička pruga
omeđuje grad s juga, davši tako okvire grad-
skom prostoru unutar kojega se tada može javi-
ti Lenuzzijeva potkova, posebnost urbanisti-
čkog tretmana Donjega grada. Unatoč strogo
provedenog pravokutnog sustava, ograničenost
pravaca kretanja zadržala je neke svoje ele-
mente. Tako su se krivulje i lijevci Petrinjske
ulice, koja se upaja u Trg Republike (negda-
šnju Harmicu, danas Trg bana Jelačića) s
jugoistoka i Gajeve ulice s jugozapada zadrža-
li i do danas. Masarykova, nekad Marofska
ulica, zadržala je svoju dijagonalnost i time još
i danas predstavlja najomiljeliju (a i najkraću)
vezu kazališnog trga i najstrožeg središta
grada. Dijagonalna linija Savske ceste, koja je
trasirana u prvoj polovici 19. stoljeća, s vizu-
rom u osi prema tornju crkve Sv. Marka na
Gornjem gradu, samo je jedan od sačuvanih
pokazatelja intencija povijesnog kretanja u
prostoru. Postojali su orijentiri, točke prema
kojima se odvijalo organizirano kretanje. Ceste
i putevi imali su svoju stoljetnu tradiciju i logi-
ku. Nije na odmet spomenuti da su se na širem
planu neki pravci kretanja, trasirani u rimsko
doba, zadržali do danas.
Što je od toga ostalo južno od pruge?
Usudili bismo se reći gotovo ništa, osim boč-
nih prometnica. Savska cesta zadržala je svoj
pravac, a liniju potoka Medveščaka, uz određe-
no izravnavanje nosi Držićeva ulica. Tako se
između dvije radijalno usmjerene prometnice,
od kojih je svakoj stari Gornji grad ili katedra-
la u vizuri središnje osi, pojavljuju elementi
pravokutnog rastera 20. stoljeća i to njegove
druge polovice, kao “najekonomičnije i najsvr-
sishodnije” prometno rješenje. Dvije jake pro-
metnice položene u pravcu istok-zapad, Ulica
proleterskih brigada (danas Ulica grada
Vukovara) i ona Bratstva i jedinstva (danas
Slavonska avenija), otvorile su nove pravce
kretanja, koji su nakon željezničke pruge još
jednom prerezali organičke tradicijske pravce
kretanja i povezanosti Donjega grada i Save.
Ako gledamo tim očima, tada ćemo konstatira-
ti da su time prerezane Miramarska i
Paromlinska cesta, Trnjanska i Kruge, ti
negdašnji radijalni pravci veze savskog luka i
grada. Oni su prerezani, a uspostavljena je
samo jedna i to poput slijepog crijeva zatvore-
na cesta Hrvatske bratske zajednice koja se s
Mostom slobode veže na prekosavski Zagreb
zamišljenom osovinom sjever-jug, nastavkom
Zrinjevca, a “de facto” negiranjem temeljne
ideje Lenuzzijeve potkove. Provizorij s auto-
busnim stajalištima pred izlazom iz pothodni-
ka Glavnog kolodvora (naravno onog zapad-
nog, ako pretpostavimo da će do izvedbe sre-
dnjeg i istočnog pothodnika doći u dogledno
vrijeme; danas je taj provizorij uređen kao stal-
ni punkt), s onom nemogućom prometnom
zavrzlamom između vijećnice, koncertne dvo-
rane i ostataka starije izgradnje uz paromlin, u
jednom prometnom detalju pokazuje svu
Kneidingerova karta Zagreba, 1766.
nespretnost pravokutnog sustava, koji u ovom
slučaju ima ambicija nešto izvan provizorija.
To je postojeće stanje, koje uz neuspjelu sim-
biozu (koja nažalost traje) novog pravokutnog
rastera ulica sa starim tokovima prometa na
potezu Poljane, Cvjetna cesta, na početku
Miramarske ceste, u negiranju Paromlinske i
Trnjanske ceste i u kastriranju dijagonale
Kruga (novi vrtić postavljen je u os dijagona-
le), čini uz samo jednu novu, ortogonalno
postavljenu ulicu i to onu Đure Salaja (danas I.
Lučića, koja opet završava slijepim crijevom)
gotovo čitav prometni sustav između pruge i
Save.
Sada je vrijeme osvrnuti se na neke
povijesne pravce kretanja u tom prostoru.
Godine 1961. Urbanistički zavod grada Zagreba
izdao je brošuru “Stari planovi Zagreba” s tek-
stom dr. Ljelje Dobronić i uvodom ing. Zdenka
Kolacija. Izbor iz mnogih planova Zagreba daje 21
nam mogućnost pratiti ovo područje na temelju
egzaktnih kartografskih prikaza.
Tako 1766. g. na tzv. Kneidingerovoj
karti vidimo najstarije pravce kretanja. Još
nema trase Savske ceste, ali je ona dobrim dije-
lom prisutna, dok u južnom dijelu nešto mijenja
pravac (možda po kasnijoj Cvjetnoj cesti, koje
danas već gotovo i nema). Iduća veza sjever-
jug je današnja Miramarska cesta, koja vodi do
podnožja samoga Griča, do nje Trnjanska
ulica, a zatim Kruge. Neznatna je povezanost u
smjeru istok-zapad. Jedina istaknutija je
zakrivljena linija današnjih Trnjanskih struga
(gotovo da ih danas više nema) i Vrbika, koja
je slijedila meandar Save, te Prudi i Školska
cesta, koje su povezivale selo Trnje, smješteno
tik uz Savu.
 Na prvoj specijalki ovog područja iz
1853/4. g. nalazimo znatno definiraniju situaci-
ju. Savska cesta je trasirana, a veze Sava-grad
tekle su pravcem današnje Cvjetne ceste na
Savsku, Miramarske do Preradovićeve ulice,
Paromlinske do Gajeve, Trnjanske na Petrinjsku
i Kruga na Draško-vićevu ulicu, dok je dijagona-
la Držićeve ulice bila označena donjim tokom
potoka Medveščaka (svi su nazivi današnjih
ulica). Poprečna veza uz obalu Save Vrbikom i
drugim, danas već zanemarenim ulicama, bila je
jedina značajna komunikacija u tom pravcu.
Ova se situacija praktički ne mijenja
ni dolaskom pruge, kad je na karti iz 1878. g.
22
Specijalka Zagreba i okolice, 1853/54.
vidljiv novi pravokutni raster ulica sjeverno
od pruge. Pruga je razdvojila prostor i omo-
gućila brži razvitak sjevernog dijela, ali nije
ukinula tradicionalne pravce kretanja. Novi
raster poštivao je utok svih onih južnih veza
sela s gradom, premda se u svojoj pravilnosti
nije zadržao samo na tome, već je otvorio
mogućnost i novih puteva (Gundulićeva ulica
i istočna strana Marulićeva trga), ali ih je
odmah na početku ograničio koncepcijom
Lenuzzijeve potkove.
Nacrt s regulatornom osnovom iz 1889.
g. pokazuje potrebu grada za širenjem prema
jugu. U situaciju je ucrtan mogući pravokutni
Plan Zagreba, 1878.
raster ulica, koji uglavnom slijedi pravce
produženja Runjaninove ulice i korigirane
Miramarske, Paromlinske i Trnjanske ceste,
dok u poprečnom pravcu predlaže trase dana-
šnje Vukovarske i paralele joj nešto južnije,
negdje na visini današnjeg Filozofskog fakul-
teta u Ul. I. Lučića. Dakle, već u 19. stoljeću
nailazimo na ideju pravokutnog rastera novih
ulica u ovom prostoru.
Povijesna nas logika uči, da je misao,
osobito ona koja je prethodila širenju gradova,
uvijek išla ispred mogućnosti vremena. Znači li
to, da su ideje za postavljanjem pravokutne
mreže prometnica na području između Save i
Plan Zagreba, 1889.
pruge tek danas mogle postati stvarnost, iako su
stvarno inicirane već prije rata pravcem dana-
šnje Vukovarske ulice, a potom trasom “autopu-
ta” (Slavonska avenija) i prodorom Ulice
Hrvatske bratske zajednice i Mostom slobode
preko Save. Znači li to, da je prometno rješenje
Trnja inicirano već 1889. g. tek danas dobilo
svoj definirani razvojni put, što bi analogno
tome moglo značiti da smo i danas prihvatili
prometno prostorne sheme 19. stoljeća, ali osu-
vremenjene novim tehničkim elementima
(jačom propusnosti, raznim razinama prometa,
stupnjevanjem kategorija prometa i sl.). To bi
napokon značilo, da se u pogledu organičkog i
povijesno-tradicijskog odnosa prema prostoru u
koji se intervenira ništa nije promijenilo u idej-
nom smislu, u teoriji razmišljanja o prostoru, što
nije točno, već je naprotiv točno da primjer krei-
ranja budućeg rastera prometa u ovom dijelu
grada pokazuje defektnost svoje vlastite teorij- 23
ske predradnje u odnosu na ove elemente pristu-
pa problemu. Anticipirajmo budućnost vlasti-
tom kreativnošću našeg vremena, a nemojmo
varirati teme prošlog stoljeća.
Stoga su nam i u razmišljanju početne
premise različite. Osovinom sjever-jug, kao pro-
duženjem Zrinjevca, tog istočnog kraka
Lenuzzijeve potkove, ne postižemo povezanost
Donjega grada s novim prostorima. Vjerojatno
su zato i prvotne ideje tražile uklanjanje kolo-
dvorske zgrade i dizanje pruge, smatrajući njih
krivcima te nepovezanosti. Veze grada s jugom,
povijesno gledano, tekle su Petrinjskom i Gaje-
vom, Preradovićevom, a kasnije bi i Draškoviće-
vom, da nije došlo do izgradnje kolodvorskih
postrojenja. Zrinjevac je bio promenada, a ne
prometnica. Stare su se veze oblikovale poput
 korijenja koje crpi vodu iz rijeke da bi se zatim zaobiđene pretpostavke, tada on ima smisla u
suzilo prema stabljici koju hrani, prema jezgri nastojanjima da se doprinese što skladnijem
grada. Taj organički tok, veza rijeke s gradom, rastu grada, na novim temeljima.
bio je veoma dragocjeni povijesno-prostorni
podatak koji se nije smio zaobići. Ovako su svoj Čovjek i prostor, 268 (1975):16-17,27.
izvorni dijagonalni oblik zadržale tek Savska i
Držićeva ulica, koje poput kliješta neke divov-
ske dizalice stišću i drobe geometrijske sheme
pravokutnih rešetki između sebe. Nije čak ni
izgledom simpatično.
A mi se čudimo da Zagreb nije grad na
rijeci, da rijeka Sava kroza nj protiče tek kao
opasnost od poplave (taj stari ljudski strah) koju
treba spriječiti jakim nasipima i tada premostiti
dugim mostovima sa što manje prostora za
ljude, pješake, bez postaja gradskog prometa,
tako da se do Save mora doći dugim “rekreativ-
nim pješačenjem”. Je li tome razlog i u neshva-
ćanju povezanosti grada i Save, dok je ona još
24 bila neregulirana i slikovita u svojim mrtvim
koritima? I njezin je sadašnji regulirani oblik
očito nespretan, jer izaziva tangente i tetive u
koordinatnom sustavu mišljenja, a tada se jav-
ljaju kružni odsječci u koje treba nešto staviti –
prvenstveno rekreaciju, jer ona ne treba čiste
geometrije pravih kuteva.
Ovako se može pojednostavljeno raz-
mišljati u nedogled, ali bitno je još jednom
naglasiti da ortogonalni raster prometnica,
premda “najravnomjernije raspoređuje promet u
gradu, rasterećuje križanja i povećava propusnu
moć kritičnih magistralnih pravaca” još uvijek
ne mora biti najbolje rješenje, osobito ako takav
raster ne vodi računa o prostoru u koji ulazi i o
njegovim povijesnim i organičkim zahtjevima.
Stoga, ako se ovaj napis shvati ne kao kritika
dosadašnjih napora, već kao ukazivanje na neke
Trg Republike nekad i sad Jelačićev trg u Zagrebu, taj središnji
prostor grada, smješten na mjestu organičkog
dodira srednjovjekovnih jezgri Gradeca i
Kaptola, s nizinom što se otvara prema Savi i
koja je u 19. st. primila tkivo pravilnoga rastera
ulica Donjega grada, do danas je ostao na stano-
viti način kontroverzna prostorna cjelina.
Kontroverzna utoliko što je svojim središnjim
položajem i funkcijom, koja je polako preuzi-
mala središnje funkcije čitavog grada, taj trg bio
naglašeno prisutan u svijesti svake generacije
koja je htjela prostorno izraziti njegovu središ-
nju važnost. Događalo se to u više navrata, a
osobito u jeku onih brzih ritmičkih promjena
koje su pratile razvitak arhitekture od povijesnih
stilova potkraj prošlog stoljeća, preko pojave i
prijelaza secesije prema neoklasicizmu i moder-
noj arhitekturi i dominacije zagrebačke moder-
ne tridesetih godina našeg stoljeća, do prihvaća-
nja novih tehnologija poslijeratne arhitekture, 25
koje su omogućavale rast u visinu i stvaranje
novih kampanilizama.
Tako je taj trg do našeg vremena došao
u specifičnom heterogenom prostornom izda-
nju, koje vjerno odražava njegovu povijesnu
slojevitost. Ne možemo a da se ne složimo s
Radovanom Ivančevićem, koji izvrsno rezimira
da Jelačićev trg “… predstavlja nacionalni spo-
menik prvog reda, jer savršeno odražava našu
malu sredinu i skučene prilike bez većih zahva-
ta na regulaciji cjeline, već se svaka iduća gene-
racija zadovoljava time da ostavi svoj zalog na
velikom trgu svoga malog grada”.1
Dugogodišnje sajmište, koje je svoju
funkciju iscrpljivalo još tamo od 17. st. pred
vrelom Manduševec uz potok Medveščak, na
rubu podgrađa, ne između već negdje ispod, na
 brežuljcima smještenih Gradeca i Kaptola,
našlo je svoje mjesto okrenuto jugu i Savi,
prema kojoj se neznatno vijugala Petrinjska
ulica da tamo u Trnju, na skeli, pređe u širinu
Turopolja; a opet i na živoj tangenti koja je
dolazila s istoka Vlaškom ulicom, a Ilicom
nastavljala prema zapadu. Bilo je to pravo
mjesto za trg, a tako se i zvalo, kako navodi
Lelja Dobronić “… trg Manduševac, katkada
“sajmišni trg Manduševac” (forum nundiale
Mandussevecz), a vrlo rijetko “trg Manduševec
zvan Harmica” ili samo “Harmica”, odnosno
“trg tridesetnice” (forum tricesimae)“.2 Dugo
su vremena bile izgrađene tek sjeverna i djelo-
mice istočna i zapadna strana trga. Bile su
to najprije drvene kuće, kojima su harali poža-
ri, a ciklički ponavljane poplave potoka
Medveščaka samo su pridonosile nevoljama
stanovnika toga trga. Tek potkraj 18. st. pojav-
26 ljuju se zidane kuće na trgu, da bi na prijelazu
u 19. st. “izgradnjom bolnice milosrdne braće
na jugozapadnom uglu trga bio udaren temelj
južnoj fronti, koju će Bartol Felbinger tridese-
tih godina prošlog stoljeća nastaviti prema isto-
ku, ostavivši da Bolnička ulica (danas Gajeva)
zadrži svoj vijugavi put prema jugu između
bolnice i njegovih novogradnji. Organički oblik
Trg bana Jelačića, jedinstvena osnova za oblikovanje sjeverne strane (Rupert Melkus, 1875.)
tlocrta trga markiran je lijevkom Duge ulice,
koja je vodila prema Gradecu i analognim joj
spojem prema katedrali i Kaptolu. Zatvorena
istočna strana, tek utokom Petrinjske ulice
otvorena prema jugu, blago savijena sjever-
na fronta, koja je slijedila tijek potoka
Medveščaka i započeta, ali nedefinirana južna
strana trga, činile su zajedno s blagim postup-
nim sužavanjem prema Ilici sa zapadne strane
gotovo potpuno dovršenu prostornu sliku jed-
noga vremena, koje je do polovice prošlog sto-
ljeća na trgu pokazivalo svoju fizionomiju.
Svoje reprezentativnije lice još je uvijek pokla-
njalo prostorima Gradeca i Kaptola, ali je ovdje
u podnožju zaključivalo jedno razdoblje smire-
nosti, koje se nama iz današnje perspektive čini
vremenom koje je ovom trgu i ovom dijelu
grada davalo posebnu prostornu vrijednost.
Tada, kad je revolucionarna 1848. g.
uznemirila Evropu i taj je trg započeo živjeti
svoju prvu veliku promjenu, počeo je polako
postajati središtem grada. Prestaje biti
Harmicom i postaje Trg Jelačića bana, na
kojem se uređuje zdenac, postavlja plinska
rasvjeta i napokon konjanički kip samoga
bana. Trg dobiva na važnosti. On više nije
samo sajmeno mjesto već dobiva i druge grad-
ske i društvene funkcije. Na njemu se zbivaju
mnogi važni događaji i on doista postaje mje-
sto okupljanja. U građevnom se pogledu šez-
desetih godina otvara veza prema jugu i
Novom Trgu (danas Zrinjevcu) između
Bolničke i Petrinjske ulice, a istovremeno se
do 1881. g. definira južna strana trga izgra-
dnjom ugaonih kuća prema toj novoj ulici.
U posljednja dva desetljeća 19. st. i u
prvom desetljeću 20. st. potpuno se mijenja
izgled sjeverne strane trga. Od jednokatne i
niske dvokatne izgradnje, koja se bila organi-
čki stopila s gabaritima Gradeca i katedrale,
sjeverna strana trga dobiva višekatnu visinu.
Za ilustraciju stanja i mišljenja toga vremena
vrijedno je citirati suvremenike. Tako August
Šenoa u svom izvještaju kaže: “Među bitne
promjene koje su svakom zastupstvu grada
Zagreba od godine 1880. ovamo na pameti
bile, spada bez sumnje poljepšanje Jelačićeva
trga, prostora liepa i široka, gdje se skuplja sav
prometni život našega Zagreba, koji je prije
više naličio seoskoj blatnoj pijaci, nego li trgu
glavnog grada… Gradsko zastupstvo prihvati
ideju da se izgradi za cielo sjeverno pročelje
Jelačićeva trga jedinstvena osnova, po kojoj bi
Trg bana Jelačića, istočna strana oko 1910. godine
se kuće napried pomaknule…“.3 A Hudovski u
svom vodiču po Zagrebu kaže: “Danas je
Jelačićev trg srdce gradskog života, a okruža-
vaju ga veleliepe moderne kuće dvo i trokatni-
ce, pa će doskora nestati i ono malo starijih
zgrada, što ih još ima na sjevernoj i istočnoj
mu strani”.4
Praktički, što se dogodilo. Sjeverna i
južna strana ovom su intervencijom postale
usporedne, čime je odstranjem organički odnos
prema potoku i Kaptolu. Podizanjem visine
zgrada, izmijenjeno je osnovno mjerilo prvot-
nog trga i spriječena vizualna veza s gabaritima
Gradeca i Kaptola. U međuvremenu tramvajska
pruga stiže na trg i više nema mjesta za vrelo
Manduševec.
Ono što je započeto potkraj 19. st.
nastavlja se odmah u prvim desetljećima 20. st.
Na red dolazi istočna strana trga. Mekani prije-
laz Petrinjske s juga prema Bakačevoj ulici na 27
sjeveru nije u skladu s koordinatnim mišlje-
njem nailazećeg vremena. Grade se poslovne
zgrade okomito na pravce sjeverne i južne stra-
ne trga. Tvrdo oblikovanje, neriješen odnos
prema novootvorenoj Cesarčevoj ulici, sve je to
rezultat potrebe da se trg velegradski definira.
Trg bana Jelačića, sjeverna strana - pogled s jugozapada, oko
1910. godine
 Ante Glunčić daje opravdano oštru ocjenu tom
trenutku u životu trga, iako mu je zaključak
malo suviše okrenut prošlosti: “Time je trg
izgubio smisao svog postojanja na tom prosto-
ru, nemoćan i neodređen u toj mjeri da u pro-
stornom doživljavanju njega i njegovih ulivni-
ca ne razaznajemo organski smisao nastajanja
ovog trga”.5
I tada preostaje još samo južna strana.
Već se dvadesetih godina izgrađuje neoklasici-
stička zgrada, u kojoj je danas OZ Croatia, da
bi tridesetih godina došlo do najjače prostorne
intervencije na jugozapadnom dijelu trga, do
intervencije u kojoj je očit napor zagrebačke
moderne arhitekture da u središtu grada pro-
storno izrazi nove ideje. Tako nakon rušenja
Zakladne bolnice počinje izgradnja zakladnog
bloka, početka Gajeve ulice i onog poteza koji
je u organičku jezgru spontanog rasta Donjeg
28 grada prije prvih regulacija unio notu suvreme-
nih koordinatnih odnosa. Natječaj za izgradnju
bloka, diskusije i dovršenje bloka gotovo tride-
set godina kasnije izgradnjom nebodera u Ilici
1a 1959. g. samo slikovito govori o težini pro-
blema što ga je otvorila želja da taj trg posta-
ne trg u novom mjerilu. Ideje i prijedlozi o
Trg bana Jelačića, sjeverna strana - pogled s jugoistoka, oko
1940. godine. Natječajni projekt za Zakladni blok (Drago
Galić, 1930.)
mogućem novom mjerilu trga redaju se iz godi-
ne u godinu. I sjeverna strana trga, koja je
između 1880. i 1906. g. potpuno izmijenila svoj
nekadašnji izgled, više ne zadovoljava duh
novog vremena. Traže se još veće visine i obli-
kovanje srodno prodoru novoga na jugozapad-
nom uglu.
Tek je rušenje Pongračeve kuće 1937.
g., da bi se na njezinom mjestu mogla podići
nova zgrada Assicurazioni Generali, pokazalo
da senzibilnost stanovnika Zagreba još uvijek
živi. Otvaranjem pogleda na Grič, koji je bio
zatvoren dobrih četrdeset godina, počinje neus-
pješna borba protiv izgradnje nove palače koja
bi opet i još više sakrila vezu trga s Gradecom.
Svu opravdanost takvog zahtjeva pruža nam
citat sa skupštine Društva Zagrepčana 1938. g.
u kojem se kaže: “… Jelačićev trg linealom
dotučen u svoj današnji suhoparni oblik, dobio
je ovim prodorom duboku perspektivu, široki
vidik prema Gornjemu gradu i Zagrebačkoj
gori, i raspjevao se u prostoru kao robijaš lišen
okova…“.6
Međutim, način ortogonalnoga i geo-
metrijskog ispravljanja pogrešaka prošlosti
osjeća se u razmišljanjima o trgu i znatno
Trg bana Jelačića, sjeverna strana - pogled s jugozapada,
oko 1910. godine. Projekt za regulaciju sjeverne strane
Trga bana Jelačića i Dolca (Harold Bilinić, 1933.)
poslije. Još 1955. g., nalazimo prijedloge i stu-
dije o izravnavanju južne strane trga i pravo-
kutnom zatvaranju utoka Ilice u trg sa zapadne
strane, a 1959. g. publiciran je tekst koji govo-
ri o tom utoku Ilice (koji je uz Radićevu i dio
Jurišićeve ulice jedini ostatak organičke struk-
ture staroga trga) kao o “… neugodnom osta-
tku, što zapadnu granicu trga čini potpuno
neodređenom, puštajući da se inače kompaktna
cjelina trga neodređeno gubi i pretapa u klanac
Ilice”.7
Prvo projektantsko razmišljanje koje
prostor trga (trg od 1945. g. nosi naziv Trga
Republike) razmatra kao konglomeratnu vrijed-
nost prošlosti i koje ne ide za tim da svojom krea-
cijom dodaje još jedan gabaritni ili oblikovni
naglasak “nedefiniranom prostoru trga”, već
pokušava smišljenom intervencijom vratiti odre-
đeno oblikovno jedinstvo sjevernoj strani trga,
predstavlja studija Miroslava Begovića iz 1963.
g., koja je u javnosti dobila veoma pohvalnu
ocjenu. Prema njoj izvedena adaptacija stambene
zgrade na uglu Bakačeve ulice u robnu kuću
“Varteks” 1969. g. bio je, ali na žalost i ostao,
prvi i jedini pokušaj sadržajne revalorizacije sje-
verne strane trga.
Sjeverna strana Trga - pogled s jugoistoka, oko 1940. godine
Vratimo se malo sadržajima što su veza-
ni uz trg. Trgovanje na otvorenim tezgama i mje-
sto za određena društvena okupljanja bili su gla-
vni sadržaji koji su se zbivali na trgu, s time da je
trgovanje pomalo uzmicalo, da bi 1930. g. nakon
gradnje tržnice na Dolcu ostalo tek kao ostatak
što se od zgode do zgode događao u središnjem
dijelu trga. Rubne prostore obuhvaćale su kavane
i trgovine. S vremenom je sve bržim i naglijim
razvitkom prometa trg polako postajao prometno
raskršće, zatim parkiralište automobila, najprije u
jednom, pa u dva i u tri reda, tako da se sveo na
tramvajsko stajalište i parking-prostor. Kavane su
se polako povlačile s vanjskih prostora, pa je
danas aktivna jedino Gradska kavana, koja je
imala mogućnost proširenja na nešto veći, pro-
metom nenapadnuti pločnik, a najnovijom adap-
tacijom kavane i hotela “Dubrovnik” 1972. g.
prestala je radom i ta kavana izmijenivši svoje
sadržaje tako da im prostor pločnika na trgu više 29
nije zanimljiv. I tako su malo pomalo svi sadrža-
ji koji su humanizirali prostor trga nestajali: vrelo
Manduševec, spomenik banu Jelačiću (uklonjen
1946. g.), trgovački sadržaji na otvorenom, kava-
ne na pločnicima. Ostala su tek dva kioska za
novine, ploča s planom grada i javni zahod. Kad
Trg bana Jelačića, natječajni rad za parcelu 1a (Jovičić, Kolonić,
Kučan i Seifert, 1955.)
 je 1975. g. ukinut automobilski promet i uklonje-
no parkiralište s trga, trg je ostao zjapiti prazan,
bez sadržaja.
Jedini sadržaj koji se bez rezerve zadr-
žao do danas jest središnje mjesto okupljanja
ljudi u različnim značajnim zgodama. Od izbor-
nih manifestacija, banskih ustoličenja, sprovoda
velikih ljudi u prošlosti, preko mitinga vojnih
parada, svečanosti u povodu raznih društveno-
političkih manifestacija, pa do izražavanja zado-
voljstva ili nezadovoljstva nogometnih navijača;
sve se zbivalo na trgu, ali sa sve manjim intenzi-
tetom upravno razmjerno s teškoćama koje je
predstavljalo privremeno uklanjanje prometa s
trga za vrijeme održavanja takvih poslova.
Posljednji napor koji je učinjen da bi se
trgu vratio taj, toliko potrebni ljudski značaj, bila
je studija za uređenje Trga Republike što su je
1970. g. izradili Miroslav Begović i Radovan
30 Nikšić. U općoj pretpostavci da se automobilski
promet ne može i neće ukloniti s trga, oni prema
želji investitora - grada Zagreba - odlaze pod
zemlju i pješaku daju carstvo pothodnika.
Otvaraju se neslućene mogućnosti u bijegu pred
prometom i pred trgom, ali suprotno od onoga što
je u diskusiji o trgu 1963. g. tako ispravno zaklju-
čio Milan Prelog kad je rekao: “Trg je danas pret-
voren u parkiralište, a tu asfaltno-automobilsku
pustoš imao bi moderni urbanizam ukloniti iz
centra grada…“.8
Ova studija ostala je tek pokušaj, zanim-
ljiv po zamisli, ali kontroverzan u odnosu na trg.
Uklanjanje prometa s trga pokazalo je da
grad može funkcionirati i bez automobilskog
prometa na trgu, da je rješenje prometa u jezgri
grada jedan od najznačajnijih gradskih zadataka i
da ne smije prejudicirati odnos prema najznačaj-
nijem gradskom trgu. Trg je danas opet vraćen
pješaku, ali nakon burnih godina koje su svoj
talog ostavile u praznini plohe. Čovjeku treba
opet dati trg sa svim njegovim funkcijama koje
oplemenjuju međusobni dodiri čovjeka s čovje-
kom i čovjeka s trgom.
1. Ivančević R. (1960) “Dinamična ravnoteža”, Čovjek i pro-
stor, 96:6.
2. Dobronić, L. (1966) “Podgrađe zagrebačkog Gradeca u 18.
st.”, Čovjek i prostor, 160-161:15-16.
3. Dobronić L. (1963) “Harmica - Trg Jelačića Bana - Trg
Republike”, Čovjek i prostor, 121:5,9 i 122:5,9.
4. Hudovski, A. (1974) “Zagreb i okolica, Kažiput za urođe-
nike i strance (1892. g.)“ u: Zagreb 1900. (Liber, Zagreb).
5. Glunčić, A. (1965) “Urbanistička cjelina Donjeg grada” u:
Zagreb - jučer, danas, sutra, I. dio (Znanje, Zagreb).
6. “Glavna skupština Društva Zagrepčana održana u
Gradskoj vijećnici dne 11.6.1938.” Revija Zagreb (Zagreb),
8 (1938):286.
7. Mutnjaković, A. (1959) “Zagrebački neboder”, Čovjek i
prostor , 92:2-3.
8. Gvozdanović, S. (1963) “Studija za arhitektonsko rješenje
sjeverne strane Trga Republike /Miroslav Begović” Čovjek i
prostor, 121:4-5.
Čovjek i prostor, 288 (1977):13-15.
Ovaj je tekst bio zamišljen kao uvodni dio katalo-
ga povijesnog dijela izložbe “Dossier glavnog trga” i zajedno
s kronologijom i bibliografijom tekstova što su na temu Trga
Republike (Harmice i danas opet Jelačićeva trga) publicirani
do danas čini cjelinu. Izbor ilustracija uz ovaj tekst izvršila je
tadašnja redakcija ČIP-a. Fotografije su iz fototeke Muzeja
grada Zagreba, a reprodukcije projekata iz suvremenog tiska.
Kronologija Jelačićeva trga u Zagrebu

Do 1848. g. Trg Manduševec - Harmica

1641. g. grad je već imao uređeno sajmište pred vrelom Manduševec,
1706. g. veliki požar uništio je zgrade na sjevernoj strani trga,
1742. i 1751. najstariji popisi zagrebačkih kuća u podgrađu govore da su zgrade pretežno drvene. Kroz čitavo 18.
st. poplave i požari ugrožavaju kuće u podgrađu, tako da je krajem 18. st. većina kuća na trgu zidana od opeke.
1766. g. trg je označen na Kneidingerovoj karti. Ima organički oblik, s najjačom komunikacijom prema Savi dana-
šnjom Petrinjskom ulicom.
Oko 1780. najstariji grafički prikaz trga na majstorskom listu. Izgrađene su sjeverna i istočna strana trga, a južna
tek djelomice.
1796/1804. g. gradi se Zakladna bolnica Milosrdne braće na jugozapadnom uglu trga.
1826. i 1829. g. grade se dvije dvokatnice na južnoj strani: Hatzova kuća koje danas više nema i Felbingerova kuća
(br. 15); obje po nacrtima Bartola Felbingera.
1829. g. već je postojala kuća obitelji Demeter (br. 2).
1833. g. sagrađena je Stankovićeva dvokatnica na uglu prema Ilici (br. 1).
1847. g. Odbor za uređenje grada donio je odluku da se s Harmice uklone mesnice u daščarama.
31
1848.-1945. g. Trg bana Jelačića
1850. g. na trgu se otvara redovno fijakersko stajalište.
1852. g. uređen je zdenac Manduševec.
1858. g. trg je osvijetljen petrolejkama, dok je do tada bio osvijetljen lojanicama.
1863. g. trg je osvijetljen plinskim svjetiljkama.
1865. g. prihvaćena je Egersdorferova osnova za uređenje grada, u kojoj je predviđeno pomicanje sjeverne strane
trga prema jugu za 4 hvata.
1866. g. na sredinu trga postavljen je spomenik banu Jelačiću, rad kipara D. Fernkorna.
Iste godine otvorena je današnja Praška ulica, kao veza s Novim Trgom (današnjim Zrinjevcem).
1867. g. oko spomenika banu Jelačiću postavljena je željezna ograda s 4 kandelabra.
1870. g. Grahor i Klein grade dvokatnicu Prve Hrvatske štedionice na uglu trga s današnjom Praškom ulicom (br. 14).
1875. g. prihvaćena je jedinstvena osnova Ruperta Melkusa za oblikovanje sjeverne strane trga i ona postaje sasta-
vni dio regulacionog plana grada.
1876. g. Ivan Plochberger st. gradi trokatnicu na mjestu jednokatnice baruna Jovana Živkovića (br. 12) na jugoi-
stočnoj strani trga.
 1880. g. neposredno prije potresa dograđen je treći kat na Stankovićevoj kući (br. 1). Prema Gj. Szabi nadogradnju je
projektirao Herman Bollé.
Iste godine potres je oštetio mnoge zgrade na trgu.
1881. g. Janko Jambrišak gradi dvokatnicu za Girolama Priestera ml. na uglu trga s današnjom Praškom ulicom (br. 13).
1882. g. Rupert Melkus gradi ugaonu dvokatnicu prema Bakačevoj ulici (br. 8) za Wasserthala i Baumgärtnera.
1884. g. Herman Bollé gradi trokatnicu na uglu s Radićevom ulicom za Guida Pongratza - danas kuća
više ne postoji.
1885/7. g. izgrađena je regulatorna osnova grada - autor Milan Lenuzzi.
1988/9. g. Kuno Waidmann gradi trokatnicu za braću Gavella (br. 6).
1892. g. prva tramvajska pruga prolazi trgom.
1893. g. M. Lenuzzi izradio je plan za probijanje današnje Cesarčeve ulice.
1895. g. s trga je uklonjeno vrelo Manduševac.
1896. g. prihvaćena je regulatorna osnova za istočnu stranu trga.
1904/5. g. Hönigsberg i Deutsch grade trokatnicu za Rada (br. 5).
1905. g. Hönigsberg i Deutsch grade ugaonu secesijsku kuću prema Jurišićevoj ulici poznatu pod nazivom
Elza Fluid.
1906/7. g. Benedik i Baranyai grade secesijsku uglovnicu prema Splavnici za Popovića (br. 4).
32
1907. g. trg je asfaltiran i provedena je električna rasvjeta.
1908. g. otvoren je javni zahod na jugoistočnoj strani.
1909. g. odstranjuje se ograda oko spomenika banu Jelačiću i prema prijedlogu arh. Šena postavlja se novo
granitno podnožje.
1923. g. prihvaćen je prijedlog da se odobri regulatorna osnova tzv. sjeverne Ilice podno Griča.
1920/23. g. ruši se Priesterova kuća (br. 13) i na njezinom se mjestu gradi zgrada Hrvatske zemaljske banke
po nacrtima Ignjata Fischera.
1924/25. g. gradi se južni dio zgrade Gradske štedionice na istočnoj strani trga prema nacrtima Ignjata Fischera.
1925. g. prihvaćena je regulacija što su je izradili Heinzel i Vajda.
1928. g. Peter Behrens preuređuje pročelje kuće Elza Fluid (br. 11).
1929. g. ruši se Hatzova kuća (br. 16) i gradi hotel “Milinov” (danas “Dubrovnik”) po nacrtima Sunka i Jungmanna.
1929/31. g. gradi se sjeverni dio Gradske štedionice po nacrtima Ignjata Fischera.
1930. g. proveden je međunarodni natječaj za regulaciju grada; prispjele su 52 osnove od kojih ni jedna nije
prihvaćena.
Iste godine proveden je natječaj za regulaciju jugozapadne strane trga.
Iste godine ukida se trgovanje na otvorenom prostoru trga, nakon što je otvorena tržnica na Dolcu.
1931. g. ruši se Zakladna bolnica Milosrdne braće.
Iste godine izvodi se prolaz s trga prema Dolcu kroz zgradu br. 6 po nacrtima Ignjata Fischera.
1933. g. Aleksandar Freudenreich gradi treći kat i adaptira pročelje Gavelline kuće (br. 6). Iste godine gradi
se zgrada Mirovinske zaklade gradskih činovnika na mjestu dijela srušene Zakladne bolnice, po projektu
Huge Ehrlicha.
1935. g. Ivan Štefan pojednostavljuje i obnavlja pročelje kuće Popović (br. 4).
1937. g. izrađen je regulacioni i konzervatorski plan za historijske dijelove grada.
Iste godine srušena je kuća Pongratz (br. 3) i na njezinom mjestu gradi se zgrada Assicurazioni Generali prema
projektu Marcella Piacentinia. Zgrada je 4,5 m viša nego što dopušta regulaciona osnova.
1942. g. Strižić i Bon adaptiraju kavanu “Dubrovnik”.
1945. – 1990. Trg Republike
1946. g. uklanja se spomenik banu Jelačiću.
Iste godine provodi se natječaj za rješenje prometa na trgu.
1954. g. proveden je natječaj za izgradnju parcele Ilica 1a.
1956. g. Ivo Zemljak daje rješenje za uređenje ugla Bakačeve i Cesarčeve ulice.
1959. g. izgrađen je neboder u Ilici 1a prema projektu Slobodana Jovičića, Ive Žuljevića i Josipa Hitila.
1963. g. Miroslav Begović izrađuje studiju uređenja sjeverne strane trga.
33
1965. i 1968. g. Krunoslav Turković izrađuje studije prometa i pothodnika na trgu.
1969. g. Miroslav Begović preuređuje Melkusovu stambenu dvokatnicu (br. 8) u robnu kuću “Varteks”.
1970. g. dovršen je prolaz pod neboderom u Ilici 1a, prema projektu Slobodana Jovičića.
Iste godine Miroslav Begović i Radovan Nikšić izrađuju studiju za uređenje Trga Republike.
1972. g. Ines i Nikola Filipović adaptiraju i mijenjaju sadržaj nekadašnje kavane “Dubrovnik”.
1975. g. ukinuto je parkiralište na trgu i s njega uklonjen automobilski promet.

Kronologija je izrađena prema podacima iz spomenute bibliografije tekstova i članaka o Trgu Republike.
Pregled i izbor podataka: Ivo Maroević i Silvije Novak.
Godina dana jednoga grada Kad smo, recimo, mjesec, dva ili godi-
nu dana odsutni iz našega grada i kad nam uspo-
mene postanu globalne, kad detalji izblijede i
sve vizure izgube onu boju realnosti, onda nam
se čini da su nestale disharmonije i da su se
nesporazumi i neskladi nekako riješili na opće
zadovoljstvo ukusa; i mi smo zadovoljni što
smo stanovnici grada, koji živi i diše i rješava
svoju likovnu sudbinu mješavinom spontanosti,
slučaja i planiranog razvoja. Sve nam tada u
mislima dolazi na dohvat ruke i mi se osjećamo
kao dirigent, koji upravlja orkestrom, uigranim
i muzikalnim, i pomicanjem ruke ili štapića rje-
šava više ili manje uspjele nijanse jedne izved-
be. Usput zaboravljamo na činjenicu, da je taj
grad živio i da živi, da se razvija po svojim, kat-
kad čudnim i neshvatljivim, ali ipak prilično
određenim zakonima i da su stvari, koje su
nastale ili se izmijenile u proteklom vremen-
skom razdoblju, stvar djelovanja više faktora, 35
od kojih je onaj estetski čas više, čas manje
važan, a u nekim slučajevima i zanemaren. Sada
ne bi imalo smisla analizirati ove faktore, jer bi
to zahtijevalo upućivanje u jedan drugi pravac
laviranja između konvencionalnosti, oduševlje-
nog eksperimentiranja, funkcionalnosti, lokaci-
je, veće ili manje angažiranosti investitora,
između želja i potreba, između ukusa prolazni-
ka, arhitekta i stanovnika, uglavnom između
Scile i Haribde naših današnjih zahtjeva. Jer
nikada nije onako kako bi netko želio; uvijek se
ispriječi nešto novo a da uopće ne govorimo o
kvaliteti nekih radova na našim novogradnjama.
Sve smo ove važne detalje smetnuli s uma žive-
ći ovaj mjesec ili godinu dana izvan našeg asfal-
ta i sva su arhitektonsko-urbanistička traženja i
teškoće iskrsnula pred nama u punoj veličini
 upravo onog trenutka, kad smo nakon određe-
nog izbivanja spazili prve konture grada, koji na
neki način smatramo našim. Odmah su nestale
vremenske granice i mi smo se našli uklopljeni
u koloplet svih onih stvari za koje smo potpuno
zaboravili da postoje, ponovno smo postali
sudionici grada, moralno odgovorni za njegov
izgled, htjeli to ili ne.
Uzgred moram naglasiti, da nas nisu
šokirala neka brza ili fantastična rješenja, niti
nas je dočekalo nešto toliko novo, što bi na prvi
pogled izazivalo oduševljenje. Susreli smo se s
nizom novih stvari od kojih mnoge već pomalo
nemaju hrabrosti da se nazivaju novima.
Uzmimo na primjer zgradu DOZ-a
(danas Croatia osiguranje i Lloyd, projekt M.
Haberle), koja se u Miramarskoj ulici smjestila
nasuprot pročelja Vijećnice. Ona je sama po
sebi relativno uspjelo rješenje. Naime, po svojoj
36 prostornoj dimenzioniranosti nešto je skromnija
od potencijalnih mogućnosti lokacije, no ipak se
sretno uklopila u cjelinu spoja Miramarske i
Ulice proleterskih brigada (danas Ulica grada
Vukovara). Nju i ne bismo mogli nazvati
novom, jer smo njene prostorne kvalitete mogli
ocijeniti i prije godinu dana. Izmijenio se samo
njen vanjski likovni izgled, za koji možemo s
pravom konstatirati da je prilično monoton.
Uspjelo rješenje krova s pomalo skulpturalnim
efektima zahtijevalo bi možda efektniju likovnu
obradu fasade, čiji raster uskih prozora s prena-
glašenim betonskim rešetkama djeluje jednoli-
čno i na neki način izbacuje zgradu iz ravnoteže
pojačavajući opterećenje lijevog krila.
Uspoređujući objekt DOZ-a sa skicom projekta,
koja je bila objavljivana u štampi, ne možemo
se oteti dojmu stanovitog razočaranja, što se ne
bi moglo kazati za zgradu Radničkog sveučilišta
(danas Pučko otvoreno učilište), koja je, realizi-
rana, uvelike nadmašila očekivanja nagoviješte-
na projektom.
Svakako najinteresantnija novost je
novi podvožnjak u Držićevoj ulici, koji je preki-
nuo diktat željezničke pruge, približio nove
mikrorajone centru, postao jaka komunikacija
između južnog i istočnog dijela grada i otvorio
dosad neslućenu slikovitost Držićeve ulice. Sam
nadvožnjak, skromno i čisto izveden, djeluje
nenametljivo i samo je skladan okvir pogledu,
koji se otvara na sklop stambenih zgrada s nebo-
derom na uglu Držićeve i Vukovarske ulice.
Jasno je da nas frapira neočekivana širina i
dubina pogleda, te bi uz stanovita retuširanja s
obje strane ove buduće magistrale, ugodno i
bezbolno prešli iz novog u noviji Zagreb.
Pomalo nas smeta nedovršenost zapadnog kol-
nika čiji tok grubo narušava trafostanica i straž-
nji dio tržnice u Branimirovoj ulici. Teško ćemo
se složiti s Tvornicom ulja i nekim drugim
objektima, no glavno je da je počelo. Ostalo
ćemo već s vremenom prilagoditi.
Autobusni je kolodvor našao svoje
mjesto, vjerojatno urbanistički najsretnije, jer
je tramvajem povezan s centrom, starim i budu-
ćim, a blizu su izlazne gradske prometnice
Autoput i linija Šubićeva, Ulica socijalistič-
ke revolucije (danas Zvonimirova), Zelina,
Varaždin. Prostor je velik s mogućnošću proši-
renja, ukoliko bi se ukazala potreba, suvremeno
osvijetljen. Danas, sutra će i zelenilo nasada,
koji su mogli biti i inventivnije raspoređeni, pri-
pomoći da se dobije ljepša slika. No sama zgra-
da (ukoliko se to uopće može nazvati zgradom)
autobusnog kolodvora djeluje ružno, makar je
privremena. Podsjeća nas na baraku. Ova je,
istina, nešto malo kvalitetnije slupana ali još
uvijek bez ukusa. Vjerujem, da će novi restau-
rant sa samoposluživanjem, koji će izrasti na
sjevernoj strani i na taj način zaokružiti prostor
barem s jedne strane, pripomoći funkcionalni-
jem korištenju ovog važnog gradskog punkta.
Kad već govorimo o novome, ne može-
mo izbjeći a da ne spomenemo jednu prilično
promašenu cjelinu, koja se mogla daleko logič-
nije razviti. Riječ je o prostoru ispred
Ekonomskog fakulteta, gdje su se smjestile
škole i internati. Zanimljivo je, da je sjeverna
strana kompleksa dobro riješena i da su tri stam-
bena tornja u pozadini dala stabilnost kojoj
nema zamjerke. Sporna je južna strana, koju
sada u potpunosti doživljavamo kao prostorno
nesretno riješen problem. Naime zgrade škole
PTT i Visoke privredne škole nisu ni dovoljno
snažne niti zanimljive da bi stvorile pandan sje-
vernoj strani i na taj način uravnotežile izgled
trga. Obje su niski objekti, hladni i škrti, koji
odbijaju i svojim likovnim i prostornim izgle-
dom. To su stari objekti, ali je doživljaj nov,
makar smo očekivali drukčije.
Govorili smo o iznenađenjima, koja su
nas susretala u šetnji gradom. Mnogo čega
novoga smo vidjeli i doživjeli nakon godinu
dana izbivanja. Iznenadila nas je i zgrada tele-
fonske centrale u Draškovićevoj ulici (projekt
M. Jurković), koja još nije dovršena i koja je
tokom gradnje obećavala izvjesnu grafičku
zanimljivost fasade. Bilo je ljepote u kontrasti-
ma glatke kamene fasade i otvora, koji su
nekonvencionalno rezali plohu i davali joj inte-
resantni ritam. Sada, kad su debeli aluminijski
okviri prozora zauzeli svoje mjesto u spomenu-
tim otvorima, osjetili smo, da je manje ljepote.
Ova nepretenciozna šetnja sili nas da se
pozabavimo spornom lokacijom ugla Trga mar-
šala Tita i Prilaza. Vidimo da je ovdje izrasla
zgrada, koja jedino svojom visinom ne remeti,
mogli bismo reći uz Gornji grad najjedinstveni-
ju arhitektonsku i historijsku cjelinu Zagreba.
Smeta nas njena izoliranost i geometričnost, jer
se ovako prostorno gledana, nije organski stopi-
la sa svojom okolinom. Kako će likovno izgle-
dati, to ćemo nadam se vidjeti i ne bi trebalo, da
nam taj ugao bode oči nekom bučnom nametlji-
vošću. U čitavoj situaciji je ipak najsretnije to,
što se odustalo od gradnje zamišljenog nebode-
ra, iako ni ova solucija nije najbolja.
Vidjeli smo novo probijeni dio Šubiće-
ve ulice, kojim prolazi tramvajska pruga do
Kvaternikovog trga. Ne možemo joj odreći
funkcionalnost i urbanističku ljepotu, no tram-
vajske tračnice, koje prolaze sredinom ulice ne 37
idu u pravoj liniji, već se lome i čine neki tupi
kut, tako da kvare perspektivu ulice. Detalj je,
ali kvari izgled.
Na samom uglu Kvaternikova trga i
Domjanićeve ulice ustobočila se neka barokizi-
rana moderna zgrada (projekt H. Bauer) na
kojoj sve vrvi od suvišnih detalja i tako je ovaj
koristan ugao propao. Šteta. Moglo se izbjeći.
Maksimirski je stadion dobio istočnu
tribinu, koja je ipak u usporedbi sa zapadnom
nešto preteška, premda su rješenja duhovita i
interesantna, a osobito kombinacija dvostruke
tribine za pomoćni i glavni teren s međuprosto-
rom, koji je natkriven tribinom i koji se može
iskoristiti. Mislimo, da je time ovaj sportski
objekt završen i da je upravo prozračnost koja
se postiže tangentnim tribinama umjesto uobi-
 čajenih elipsastih kotlova jedna od kvaliteta Unatoč tome, kad uvečer šetamo
ovog modernog stadiona. Zagrebom i kad se upoznajemo, opet, s već
Možda nas je ugodno iznenadila adap- davno poznatim stvarima, osjećamo, da se uspr-
tacija bivšeg restauranta u Preradovićevoj ulici kos niza promjena Zagreb u biti nije promijenio.
u knjižnicu i čitaonicu, premda se ne možemo Osjećamo da je zadržao svoj stari topli duh u
oteti dojmu, da je prostor za čitanje malo previ- možda izmijenjenom ritmu, s možda nešto
še stisnut jakim plafonom. Dobija se dojam jačim pulsom. Trebalo bi da i dalje sačuvamo taj
nedostatka zraka i prenatrpanosti. njegov specifični duh, koji mu je prirođen i po
Bliješte nove, više ili manje ukusne, kome on ima onu svoju uvijek privlačnu moć,
svijetleće reklame; otvaraju se novi restorani sa po kome nam je drag i zbog čega uvijek iznova
samoposluživanjem od kojih “Šubićevac” ugo- osjećamo onu malu sretnu nervozu kad iz
dno ispunjava nekadašnje skladište pokuć- Glavnog kolodvora izađemo na Zrinjevac i kad
stvom. Imponiraju prostor i osvjetljenje, samo kažemo: konačno smo u Zagrebu.
nam u popodnevnim satima pomalo bolesno
djeluje svojim bijelim roletama, koje posjetite- Čovjek i prostor, 114 (1962):1, 3.
lje štite od sunca.
Gradi se puno i godina dana mnogo
znači u životu jednoga grada. Tako je neboder
na uglu Savske ceste i Ulice 8. maja ipak nekako
38 riješio ovaj nekada nimalo ugodan prostor.
Skladno su se uklopile njegove tamno sive boje
donjeg dijela fasade u ambijent Savske ceste,
žive, iako za današnje potrebe malo preuske
prometnice. Mnogo toga nas je iznenadilo svo-
jom nedovršenoću, kao npr. zgrada Matice iselje-
nika ili iz ne znam kojih razloga zapušten pro-
stor između Vijećnice i spomenute zgrade.
Komunalna se banka (danas Zagrebačka banka)
utopila među preživjele kućice i čeka da njihovim
odstranjivanjem pokaže svoje kvalitete. Aleja
nauka dobiva svoju fizionomiju i tako kad rezimi-
ramo možemo zaključiti, da nas je Zagreb iznena-
dio svojim razvojem. Trebalo bi samo, da mi malo
više reguliramo taj razvoj i da bude čim manje
onog spontanog, a što više planiranog na temelju
onih faktora, koji postoje u jednom gradu i koji
su zainteresirani za njegov pravilan razvoj.
Sudbina jedne ulice Aleja nauka, fakultetski kompleks i
mnogo drugih bombastičnih naslova predstav-
ljaju u stvari nedovršenu realizaciju jedne inte-
resantne ideje. Ona bi trebala predstavljati prvi
poprečni trakt, koji bi istaknuo ritam duge i
snažne arterije Ulice proleterskih brigada
(danas Ulice grada Vukovara). S urbanističke
je strane ovaj potez veoma zanimljiv, jer negi-
rajući granicu, koju je kroz decenije postavlja-
la željeznička pruga, on nastavlja liniju i ritam
starog Sveučilišta, kazališta i Sveučilišne
knjižnice. S druge bi se strane uz nesretno rje-
šenje produženja Zrinjevca, i novi otvor u
Držićevoj ulici, dobila još jedna jaka prometni-
ca na liniji sjever-jug, koja bi direktno i najkra-
ćim putem spajala stari centar Donjega grada s
Vukovarskom ulicom, autoputom i logično sa
Savom.
Sve u svemu, koristi su velike, ali se
pojavljuje pitanje, koliko smo to uspješno 39
počeli i kakav nam se onda završetak sugerira.
Naime, poznato je, da se Vukovarska ulica raz-
vijala na rubu planskog, spontanog i nužnog, i
da je kao takva rodila nekoliko nelogičnih
situacija, kojih smo svjedoci. Dok su se rješa-
vali prostorni i oblikovni problemi njenog
početka, nitko živ nije znao kako će ona izgle-
dati u svojoj konačnoj redakciji, i zato su sve
one zgrade nicale u jednom relativnom, urba-
nističkom kaosu, koji, realiziran, nije zadržao
ista obilježja zahvaljujući samo snalažljivosti
autora i njihovom osjećaju za mjeru.
U takvoj su situaciji iznikle zgrade, ona
avijatičarska arhitekta B. Rašice i njen antipod
zgrada “Elektroprivrede” (danas HEP), koje
nisu računale da će jedna poprečna prometnica
naći svoje mjesto baš njima iza leđa.
 Samim tim ugaoni prostori spoja ovih
dvaju ulica postali su interesantni, jer su zahtije-
vali poštivanje vlastite važnosti. Čitava je zapa-
dna strana nove ulice ostala de facto krnja i
štura. Arh. Rašica je pokušao izgradnjom niskog
paviljona “Jadran-filma” (danas Ministarstvo
europskih integracija) prostorno zatvoriti
Vukovarsku ulicu. To mu je samo djelimično
uspjelo, jer ovaj novi volumen jedva ispunjava
svoju ulogu i to jedino gledajući s križišta spo-
menutih ulica. Kao prostorno tijelo i kao neka
samostalna vrijednost on je potpuno promašen,
jer je nalijepljen stambenoj zgradi. Mi ga ne
možemo prostorno doživjeti, jer je otvoren
pogled samo s dvije strane, a to je nedovoljno za
jedan volumen, koji mora živjeti u prostoru.
Samim tim on devalorizira opravdanost svoje
lokacije.
S oblikovne je strane izbacio iz ravno-
40 teže jedan zaista ugodan stambeni objekt, jer
svojom rustičnom betonskom obradom fasade
krnji harmoniju ambijenta i prekida liniju uspje-
šno riješenih stubišta i ulaza u stambenu zgradu.
Sjeverozapadni je ugao pust, a sjeverno
krilo zgrade “Elektroprivrede”, te stara zgrada
“Geofizike” samo su blijeda sjena onoga što je
tu moglo nastati, da se o tome ranije vodilo
računa.
Vidimo, da je Aleja nauka, koja uzgred
budi rečeno nosi naziv Ulice Đure Salaja (danas
Ulica Ivana Lučića), svojim ucrtavanjem u plan
Zagreba, unijela niz problema, koji se nisu
mogli riješiti, a ujedno je pokazala, da su neke
stvari konačno postavljene na svoje mjesto, a da
se oko drugih luta.
Pođimo od niza zgrada Elektro-
tehničkog fakulteta (projekt B. Tušek), koje su se
uvukle među male trnjanske kućice. Locirane na
sjeveroistočnom uglu spoja prije spomenutih
ulica ponašaju se kao da Ul. I. Lučića uopće
nema. Naime, njihova prostorna postava uopće
ne vodi računa, da je spoj ulica uvijek osjetljiva
točka. Dominira visoka zgrada, koja se povukla i
ispred sebe nečujno propustila dva manje važna
objekta. Jednostavno koncipirana po sistemu
uspravne kutije šibica, preteška je za oba dvoka-
tna volumena s kojima je, htjela to ili ne, funkcio-
nalno vezana. Likovna obrada volumena, dana u
rasteru sjajnih aluminijskih doprozornika, koji
ugodno ritmiziraju sa sivim tonovima oplate, sre-
tno je odabrana i odgovara kako samom objektu,
tako i ambijentu ulice. Ona na stanoviti način
daje zgradi lakoću i prozračnost, što je veoma
korisno u odnosu na niže dijelove kompleksa
spomenutog fakulteta koji su nametljivi u svojim
kolorističkim efektima, lišeni maštovitosti i kao
rezultat toga dosadni. Simbioza prostornih ele-
menata ovih triju zgrada nije ni izdaleka sretna za
njihov izgled, a kamo li za osjetljivo mjesto na
kojem je izrasla.
O zgradi Radničkog sveučilišta “Moša
Pijade” (danas Pučko otvoreno učilište) (projekt R.
Nikšić i N. Kučan) je mnogo pisano, a njezinu je
kvalitetu potvrdila i Nagrada grada Zagreba. Zato
se ne mislim upuštati u njenu analizu, već ću samo
podcrtati ono, što ona svojim izgledom doprinosi
ulici i krugu u kojem se nalazi.
Ona je prostornom igrom čistih kubusa
otvorila nizove raznovrsnih i efektnih vizura.
Široki prostori Vukovarske ulice sa zadovolj-
stvom podnose bjelinu njenih zidova i prozrač-
nost staklenih stijena, samo njena visina nedo-
voljno naglašava mjesto na kojem je izrasla.
Imamo osjećaj kao da je utonula u prostoru, što
podcrtava i nešto niža razina terena. No, unatoč
toga, ona je u relacijama ovih uglova na spoju
Ulice I. Lučića i Vukovarske ulice, ipak na naj-
prikladniji način riješila svoj ugaoni problem.
Imponira bogatstvo grafičkih kvaliteta, koje u
crno bijelom ritmu kamena i otvora dobijaju
neslućene razmjere. Prizmatični volumen velike
dvorane djeluje snažno, a uski otvor, koji se
spušta uza sam rub na izlaznoj strani daje mu
izvjesnu šarmantnu notu. Impresioniraju nas
stubišta, koja svojom neočekivanošću i kristal-
nom jednostavnošću povezuju geometrijska
tijela zgrade. Sliku upotpunjuje bogatstvo mate-
rijala i osjećaj za stil, koji odiše interieurom i
exterieurom.
Ne smijemo zaboraviti jednostavnost i
čistoću zelenila nasada, koji diskretno naglaša-
vaju terasastu strukturu terena, koji je nešto niži
od razine ulice.
Dojam s kojim smo ušli u Ulicu I.
Lučića prolazeći pokraj Radničkog sveučilišta
malo jenjava pri pogledu na Visoku tehničku
školu (danas dio Fakulteta strojarstva i brodo-
gradnje, projekt M. Haberle). Naime, ovaj kom-
pleks zgrada je prostorno interesantan i mogli
bismo reći, da je uspješno riješen, da nema onih
oker i zelenih tonova fasade, koji ne daju efekt
bojeći se ekstravagantnosti. Mogli bismo
zamjeriti stanovite konstruktivne nedostatke u
nizanju nefunkcionalne kolonade na pročelju,
kao i monotonost fasade u ponavljanju istih ele-
menata. Čitava koncepcija zgrade ove zgrade i
svojom visinom i postavom ugodno prekida
liniju pogleda i daje ulici nemirniji ritam.
Rustična kamena ograda dijeli pločnik
od razine parka, koji okružuje zgrade, a prošireni
dio pločnika ispred samog ulaza, omogućuje, da
se ispod njega u ravnini parka smjesti natkrito
parkiralište vozila. Cjelokupni doživljaj je povo-
ljan s duhovitim rasporedom rasvjete i zelenih
površina, koje nenametljivo, u blago nagnutim
kosinama, niveliraju razlike u nivoima.
Filozofski fakultet (projekt B. Tušek)
sa svojom širokom, ali preniskom staklenom
fasadom bio je predmet mnogih oštrih ocjena i
diskusija. Mnoge od njih je u krajnjoj liniji i
zaslužio, a osobito što se tiče prostornih kvalite-
ta zgrade. Naime, zatvoreni tip zgrade, koji s
unutarnje strane otvara dva dvorišna parka sum-
njivih insolativnih mogućnosti, djeluje šturo i
hladno. Podsjeća nas na neki geometrizirani
torzo, kome su prije rođenja nasilno odrezani
ekstremiteti, kako tlocrtni, tako i vizualni.
Prigradnja s jugozapadne strane djeluje nalije-
pljeno i nije organski srasla s glavnom zgradom.
Nadajmo se, da će drveće, koje je posađeno uz
njene zidove uskoro porasti i da će svojim kro- 41
šnjama i zelenilom dati nešto poezije ovom
sivom ambijentu zidova. Unatoč toga, dok pro-
matramo glavnu fasadu s trgom, koji je otvorila
ispred sebe, s nizom rasvjetnih tijela, koja u
noćnim satima slikovito izgledaju i s cvjetnja-
kom, koji se asimetrično smjestio na sjevernoj
strani trga odjeljujući rampu kojom se automo-
bili spuštaju na razinu trga, od samog platoa,
zaključujemo, da ona u sebi nosi stanovitu liko-
vnu vrijednost, koja je nažalost prilično negira-
na lošim prostornim rješenjima.
Možda je potrebno spomenuti oplatu,
koja je kod mnogih zgrada izazivala promjenu
izgleda uslijed djelovanja atmosferilija. Oker
ploče, s tankim crnim fugama ovdje su zadržale
još uvijek svoju prvotnu svježu boju bez natru-
ha, iako su već oko dvije godine izložene djelo-
 vanju atmosferskih utjecaja (vjetrova, kiša i sl.). skromnom putokazu s polikromnim tablama
Ovo je jedan uspješan tehnički detalj sa spome- pročitamo Ulica Đure Salaja.
nute zgrade, na koji bi i mnogi drugi projektan-
ti i izvođači mogli obratiti pažnju. Čovjek i prostor, 118 (1963):1, 3, 9.
Rješenje zgrade ovog fakulteta je pri-
mjer sukoba stilova i tendencija, koji smo
mogli izbjeći.
Prostor do autoputa (danas Slavonska
avenija) ispunio je Strojarsko-brodograđevni
fakultet (projekt K. Ostrogović) čiji desetero-
katni objekt okrenut prema autoputu predstav-
lja u stvari drugi limes ove zamišljene ulice.
Naime, još uvijek se ne možemo potpuno ori-
jentirati u labirintu trnjanskih kućica, koje ga
okružuju, ali koliko vidimo koncipiran je kao
ugaona zgrada, koja svojom težinom može
izdržati ovu odgovornu ulogu. Za sada ga
možemo samo prostorno ocijeniti, jer se drugo
ne može ni nazrijeti u kosturu skela i dizalica,
42 koje ga okružuju. Dvije niske zgrade istog
sklopa na sjevernoj strani skladno se uklapaju
u tok ulice.
Ovim posljednjim objektom došli smo
do autoputa i u stvari potpuno formirali istočnu
fasadu Aleje nauka, koja u svom konačnom
izgledu dosiže jednu osjetnu arhitektonsko-
urbanističku vrijednost. Veći je problem zapa-
dna strana, koja je kompletno nedefinirana, a
tri kričave višekatnice nasuprot Visoke tehni-
čke škole, okrenute bokom, onemogućavaju
neko iole sretnije rješenje. Usprkos tome kad
danas-sutra nestanu sve one male kućice i kad
se na ovom prostoru ispruže dvije asfaltne
trake kojima će juriti automobili, kad jaka
rasvjetna tijela, zelene živice i drvoredi nagla-
se tok, onda će ova ulica dobiti svoje puno zna-
čenje, koje neće ostati na tom, da na jednom
Britanski trg danas U gradu kao što je Zagreb, koji nam
rasporedom svojih ulica i gradskih prostora tako
slikovito i zorno predočuje svoj razvoj nužno se
mora pojaviti problem novoga u starom, pro-
blem adaptacije starih prostora novim sadržaji-
ma i potrebama. I u tom nužnom procesu dolazi
do izražaja likovna kvaliteta, kako naručitelja
tako i arhitekta oblikovatelja ili urbanista, koji
su novim rješenjima i sadržajima ispunili grad-
ske ulice Donjega grada. Među lokalima i trgo-
vinama, suvremenim i manje atraktivnim rekvi-
zitima, nalazimo mnogo koncepcija, koje ne
samo da su međusobno suprotne, već s potpuno
različitim kriterijima ulaze u ovaj tako osjetljivi
dijalog sa starim i već pomalo historijskim grad-
skim ambijentima.
Veoma je teško u nekoliko riječi ilustrirati
kompleksnu problematiku ove pojave, pa ćemo
pokušati ukazati na samo jedan takav primjer,
koji se ističe svojom nehomogenošću, a to je 43
osuvremenjivanje Britanskog trga.
Sam Britanski trg, kao dio gradskog
organizma, čini jednu od većih cezura u zbije-
nom tkivu sjeverne fronte Ilice. On je predah i
prostorno osvježenje, a ujedno i ventil kojim se
sjeverni prostori rekreativnog Zelengaja,
Pantovčaka i Rokovog perivoja ulijevaju u tok
grada, donoseći svježinu nezagađenog zraka,
miris sljemenskih obronaka i šuma.
Upravo zbog takvih sadržaja ovaj je trg
zatvoren s tri strane, a otvoren prema sjeveru.
No unatoč toga, ovakva fizionomija trga nikako
se nije mogla u potpunosti spojiti s novim sadr-
žajima donjogradskih ulica, s velikim prome-
tom u uskim prometnicama Donjega grada. Ilica
je postala preuska i samim tim se postavilo pita-
nje opstanka Britanskog trga u ovoj formi.
 Svjedoci smo činjenice da se pokušava brzom
prometnicom, koja bi sjeverno od Ilice, a tik
podnožja gričkih brežuljaka, tekla paralelno s
Ilicom od Trga Republike (danas Jelačićev trg)
do Britanskog trga, ostvariti spomenuto odtere-
ćenje Ilice. Na taj bi način Britanski trg popri-
mio izrazito tranzitni karakter, dok se sada o
tome ne može u tolikoj mjeri govoriti. Ne ulaze-
ći u valorizaciju ovih nastojanja moramo spo-
menuti da je g. pokojni arh. Ivo Zemljak već
1953. davao određene sugestije, kako i na koji
bi se način u okviru ove koncepcije riješio pro-
blem Ilice na ovo najkritičnijem mjestu. Tu je
dakako našla svoje mjesto i problematika
Britanskog trga.
No iako je, na ovaj način inicirano rje-
šenje ovog gradskog prostora, nigdje se, a pogo-
tovo ne u raznim adaptacijama, što su u poslje-
dnje vrijeme nicale na svim stranama trga, nije
44 moglo primijetiti da postoji neki plan, neko
konkretno, prihvaćeno rješenje, koje bi kanalizi-
ralo napore da se ovaj trg odredi, da mu se pre-
cizira fizionomija.
I tako unatoč saznanja da ovaj gradski
prostor još uvijek nije ni sadržajno ni prostorno
određen unutar svojih, a ni širih gradskih relaci-
ja, ipak se potreba za određenim društvenim
prostorima morala realizirati. Zato nije čudo da
su sve adaptacije, od samoposluživanja na jed-
nom uglu do najnovijeg “remek djela” u formi
“snack bara” na drugoj strani, ne samo izmijeni-
le sadržajni karakter trga, već unijele neke nove
disharmonične likovno-arhitektonske note, koje
su se smjestile jedna pokraj druge, još više
naglašavajući disonancu. Ovi novi prostori,
kako na istočnoj, tako i na zapadnoj fronti trga
samo su sadržajno obogatili, ali s likovne strane
u većini slučajeva obezvrijedili ionako skromnu
likovnu fizionomiju trga.
Osnovni problem adaptacija krije se u
načinu, odnosno koncepciji koju autor adaptacije
prihvaća realizirajući izvedbu. Ukoliko nedostaje
jedinstvenosti koncepcije barem u cjelini koja je
sastavljena od niza međusobno zavisnih objekata
(u ulici, trgu ili bilo kojem drugom srodnom
ambijentu) dolazimo do činjenice da će svaki
autor stvarati svoju koncepciju odnosa prema
arhitekturi u kojoj adaptira određene dijelove, i da
će se na taj način stvorena zbrka teško riješiti. I
tako dolazimo do paradoksa, da umjesto jedin-
stvene koncepcije koja će dozvoljavati slobodan i
kreativan pristup autora svakom pojedinom
objektu, doživljavamo raznolikost koncepcija uz
nazovi jedinstveni način realizacije, ili drugim
riječima, u želji da se ostvari takva jedinstvena
realizacija zanemaruje se arhitektura koja se
adaptira.
Upravo zoran primjer ovoga nalazimo na
Britanskom trgu. Oblikovanje prostora u koji smo
smjestili nove sadržaje upravo boluje od odsustva
koncepcije u prilaženju staroj arhitekturi.
Južna i sjeverna fronta trga nisu mnogo
izmijenjene. Na jugu – još uvijek Ilica sa svojim
sitnim trgovačkim radnjama u prizemljima viso-
kih pomalo predimenzioniranih građevina starijeg
datuma. Tu i tamo frontu narušava mala, neugle-
dna arhitektura zgrada koje su bez velikih estet-
skih vrijednosti preživjele svoj vijek i oblik. One
će prije ili kasnije nestati u rješavanju nailazećih
prometnih problema.
Na sjeveru pogled vuče lijevak Kukulje-
vićeve ulice, započet i nedovršen ulaz u Ulicu
V. Kovačića i strmi nailazak Pantovčaka s lijeve
strane. Upravo ova strana zahtijeva kompletnu
urbanističku studiju, koja bi oblikovno i sadržajno
trebala riješiti jedno načelno pitanje, da li trg
djelomično zatvoriti sa sjevera i dati mu pravu
gradsku fizionomiju, ili ga ostaviti ovako
nedefinirana više kao širinu slijevanja sjevernih
gradskih ulica nego kao zatvoreni prostor.
Nedoumica nije riješena i ona nužno čeka svoje
rješenje.
Upravo su se zbog toga intenzivno obra-
đivale zapadna i istočna strana trga, koje svojom
fizionomijom ne čine neku stilsku cjelovitost, već
su produkt dvojakih prostornih shvaćanja.
Na istoku je velika građevina čvrsto
odredila koordinate Ilice i Ulice V. Kovačića.
Ona je čistim formama potpuno jasno dala
naslutiti svoju ulogu. Na zapadnoj strani niz gra-
đevina raznih visina, koje rastu idući od Ilice
prema Pantovčaku, nosi jedinstveni ambijentalni
pečat pseudostilova. I one su svojevrsno urbani-
stičko određenje, stilski srodnije Ilici nego svo-
joj istočnoj fronti.
U takvom ambijentu koji u sebi nosi svo-
jevrsne specifičnosti, nastupilo je naše suvremeno
arhitektonsko oblikovanje noseći sa sobom
nepreciznost vlastita odnosa prema postojećem.
Na istočnoj su strani na nivou pločnika
otvorene dvije velike trgovačke radnje – samopo-
služivanje na uglu prema Ilici i mesnica na uglu
prema Ul. V. Kovačića. Sama ideja da se na ova-
kvom trgu nađu takvi sadržaji nije nimalo neobi-
čna, dapače, veoma je sretna. No sada, kad je
ruka arhitekta pristupila rješavanju zadatka došlo
je do niza nelogičnosti koje su silom prilika izbi-
le u prvi plan. Teškim pojasom valovitog lima i
praznog zida odvojeno je prizemlje od katova,
tako da je težina zgrade potencirana, a prostor-
nost lokala, kao da je pritisnuta teretom koji pri-
jeti da ih potpuno uguši i zgnječi. Raster nosivih
stupova i otvora lokala nimalo ne pridonosi osje-
ćaju stabilnosti, dok predimenzionirano ugaono
zaobljenje s neonskim znakom poduzeća nad
samoposluživanjem djeluje nakazno. Uglavnom
se izgubio dojam cjelovitosti koji zgrada kao
arhitektonsko tijelo mora sadržavati.
Situacija je na zapadnoj strani još muč-
nija i teža. Prizemlje triju zgrada je adaptirano,
a svaka adaptacija gledana izolirano zastupa
potpuno drugačiju koncepciju u odnosu prema
zgradi.
Na uglu prema Ilici je knjižara “Mla-
dost” koja je do maksimuma poštivala arhi-
tekturu zgrade. Svi otvori su zadržali svoj sta-
ri raster. Nema nekih senzacionalističkih
namjera. Umjerenost vanjštine i suvremenost
unutrašnjeg rješenja osnovne su odlike ove
adaptacije, koja nije išla za tim da konkurira
objektu, već da mu se prilagodi. Koncepcija je 45
očita i dosljedno je provedena uz stanovitu
dozu hladnoće.
Zgrada do nje, koja iako je uska, ipak
svoju površinu dijeli na tri dijela, od kojih je onaj
srednji neznatno plastično uvučen i nosi dva
otvora u svakom katu, dok su rubni dijelovi
otvoreni samo jednim prozorom, ostala je u svo-
jim prizemnim zonama potpuno unakažena. Sve
što je načinjeno na ovoj zgradi, bilo to provizor-
no ili ne, određeno fazama izgradnje ili bilo
kojim drugim razlogom (za koji nema izgleda da
bi mogao biti vjerodostojan) posljedica je potpu-
nog gubitka orijentacije onoga tko je projektirao,
izvodio i dozvolio da se to učini. Bez obzira na
vrijednost zgrade, koju netko može čak i negira-
ti, ona je ovdje, i kao dio jedne gradske cjeline
ne smije biti prepuštena ovakvoj vivisekciji.
 Osnovni je razlog restoran društvene
prehrane, kome nije bilo dovoljno prizemlje
susjedne zgrade (o kojoj će biti riječi) već je
svoju potrebu za ulazom i “snack barom” potra-
žio u ovoj zgradi. Dakle, sadržajno su povezana
prizemlja dvaju različitih (čak i stilski) zgrada
što i nije neka novost ili presedan, koji bi upo-
zoravao na uzbunu. No za ovu svrhu nije bilo
potrebno cijelo prizemlje zgrade, pa su projek-
tanti (ili netko drugi) na najjednostavniji način
presjekli gordijski čvor. Nešto više od pola pri-
zemlja se adaptiralo, a ostalo je ostavljeno u
svom prvobitnom izgledu. Normalno je da se na
taj način dogodilo ono čega smo svjedoci.
Obavezna kamena oplata došla je do polovice
zgrade čineći tako jednu zaista neukusnu sliku
sukoba raznorodnih materijala (žbuke i kamena)
koje nitko nije ni pokušao približiti, a da bi slika
bila potpunija ogromni pravokutni prozor
46 (izlog) “snack bara” ustobočio se usred kame-
nom izglačane plohe, ne vodeći nimalo računa o
rasteru otvora na katovima, o tektonskim veza-
ma prizemlja s katovima, o cjelovitosti zidnog
plašta, o svemu onome o čemu treba voditi raču-
na. Time smo na ovoj strani uočili drugu kon-
cepciju, koja se može nazvati jedino koncepci-
jom negacije svih mogućih principa adaptiranja.
Trećoj je zgradi adaptacija potpuno eli-
minirala staro prizemlje ostvarujući treću kon-
cepciju striktno i do kraja. Sama zgrada ima
nešto naglašenije rubne rizalite, dosta je duga i
na sredini ima portal koji je naglašen jedino seg-
mentom luka iznad vijenca što dijeli prizemlje
od prvog kata. Dva lokala simetrično postavlje-
na s lijeve i desne strane portala nisu zadovolji-
la onu osnovnu potrebu svake zgrade – stabil-
nost i tektonsku čvrstoću. Prozračnost donje
zone odnosi, umjesto da sugerira sposobnost
nošenja. Nosivi stupovi ne vode dovoljno raču-
na o rasporedu masa gornjih katova tako da se i
na taj način ne podcrtava strukturalna čvrstoća
zidnog platna. Jaka nadstrešnica koja dijeli
donju adaptiranu zonu od gornjih katova daje
više neugodan osjećaj dijeljenja, nego vizual-
nog spajanja raznorodnih materijala i prostornih
shvaćanja.
U drugim zgradama zapadne fronte,
ruka adaptatora još nije intervenirala i bilo bi
bolje da ne intervenira tako dugo dok se ne bude
svakom objektu pristupilo s punom odgovorno-
šću i bez neskromnih ekstravagantnih tendenci-
ja koje graniče s neukusom.
I tako smo u srcu Zagreba svjedoci
jedne zabrinjavajuće činjenice, da smo na trgu,
koji je u sebi krio mnoge potencijalne urbanisti-
čke, kako sadržajne tako i estetske vrijednosti,
ostvarili jednu nehomogenu cjelinu, koju ne
možemo prihvatiti kao uspješno riješenu.
Ujedno dolazimo do zaključka, da je do nje
došlo što se jednom kompleksnom problemu
pristupilo parcijalno, bez detaljno razrađene
metodologije i plana, te bez prethodno utvrđene
i prihvaćene koncepcije, koja bi bila čitljiva i
prisutna u svakom objektu, stvarajući jednu
kvalitetnu novu situaciju u starom gradskom
prostoru.
Čovjek i prostor, 151 (1965):6.
PUP-anje Gornjega grada u Izložba radnih materijala za izradu
Provedbenog urbanističkog plana (PUP)
Zagrebu
Kaptola i Gornjega grada, najstarijih i najvred-
nijih povijesnih urbanih cjelina grada Zagreba
pobuđuje interes, bez obzira što je još preura-
njeno govoriti o rezultatima, tj. o samom planu,
jer materijal koji je izložen pokazuje da predra-
dnje još nisu sazrele do te mjere da bi mogle
poslužiti kao iscrpna i sveobuhvatna baza za
izradu tog plana. Stoga ovaj osvrt na izložbu
ukazuje kako unaprijediti rad na donošenju
plana i temelji se na izloženom i kako metodo-
logiju prilagoditi specifičnostima područja viso-
ke spomeničke vrijednosti.

Nelogičan plakat i nepotpun prikaz

Prvi dojam, gledajući plakat izložbe

koji iskorištava tlocrt područja obuhvaćenog
planom, upozorava na nelogičnost dubokog 47
izreza što dijeli produžetke Gornjega grada i
Kaptola prema sjeveru; bolje rečeno Jurjevsku
ulicu i Novu Ves gotovo do crkve sv. Ivana.
Postavlja se pitanje, zašto baš tu prestaje podru-
čje plana, a ako za to postoje razlozi, zašto se
tada moralo duboko područje produžetka
Tkalčićeve i dijela Medvedgradske ulice izme-
đu obronaka Gradeca i Kaptola izuzeti iz tog
plana, tim više što je to kontaktno područje
jedno od najdelikatnijih, iako samo po sebi
nema toliku spomeničku vrijednost.
Sukladno tome, već nam prva tema
izložbe “Slika prostora”, koji obuhvaćaju povi-
jesno-prostorni razvitak Gradeca i Kaptola,
njegove sadržaje i stanovništvo, pokazuje neke
temeljne nedostatke. Iako je poznato, koje su
relacije Gradeca i Kaptola prema Zagrebu i široj
 regiji, ipak na izložbi nedostaju makar osnovni
elementi tih veza i interakcija, da bi se ovaj pro-
stor mogao što bolje shvatiti. Naime, u skicama
reljefa i komunikacija kroz prošlost, od prvih
početaka naselja pa do 16. st., dominira shemat-
ski prostoručni prikaz - djelomično netočan, iz
kojeg nije vidljivo kako se promatrana prostor-
na struktura veže uz svoju okolicu. Nema Save
ni podgrađa, nema veze s feudalnim posjedima,
posebno Kaptola, koji su imali utjecaja na pro-
stornu fizionomiju naselja. Drugo je pitanje,
zašto je trebalo s ovim prikazima stati u 16. st.,
a ne ih produžiti do danas. Kasnije analitičke
karte, od kojih se jedino ona prikaza vremena
izgradnje može vezati uz ove shematske prika-
ze, nisu dovoljni pokazatelj, posebno pak u
odnosu na kraj 18. i čitavo 19. st. kad dolazi do
ekspanzije grada i kad sva građevinska i urbani-
stička djelatnost u okolnim zonama posebno
48 djeluje na Gornji grad i Kaptol - rušenje bede-
ma, kula i gradskih vrata i izgradnja svega što je
uvjetovalo da naslijedimo prostornu situaciju
ovakvu kakva je danas.
Rezimiramo li ova dva bitna nedosta-
tka (isključujući onaj koji smeta praćenju, a taj
je da se izložba čita s desna na lijevo umjesto
obrnuto), moramo konstatirati da nas izloženi
materijal dovoljno ne uvodi u prostor Gradeca i
Kaptola i to s one povijesno-prostorne strane,
koja je za PUP ove vrste jedna od najbitnijih.
Sve dalje analize koje daju prikaz
reljefa i krovova, vremena izgradnje, odnos
visine prvobitnih objekata i visina danas, te
prvobitne namjene objekata i sadržaja prizem-
lja tako visoko vrijednog i zaštićenog područja,
nisu se prilagodile specifičnostima jednog tako
visoko vrijednog i zaštićenog područja. Sve se
one odnose prema ovom prostoru kao i prema
svakom drugom, jedino je prikaz vremena
izgradnje do neke mjere detaljniji i pokušava
ući u specifičnosti. No, i on je jednostran, jer ne
analizira slojevitost povijesnog razvitka, inter-
vencija, dograđivanja i pregrađivanja i svega
onoga što su ova naselja doživjela od 17. st. do
danas. Ne vidi se slojevitost intervencija u
postojeći građevinski fond.
Isto tako u analizi prvobitnih namjena
objekata nije jasno do kada je trajala ta namjena
i kako se povijesno mijenjala da bi došla do
današnje.
Uz to, čini se da je zaobiđen jedan od
bitnih elemenata za prostornu fizionomiju i
Gradeca i Kaptola, a to je samostanska namjena.
Samostani su u svim stoljećima činili bitne
naglaske i pretpostavke za građevni razvitak
grada. Oni su u nastanku Kaptola, a kasnije na
prijelazu redova iz Kaptola u Gradec bili bitna
oznaka urbane sredine i stoga podvođenje
samostana u okvire sakralne namjene čini se da
nije dopustivo, ne ulazeći u terminološku
nepreciznost. Prema tome, razrada namjena tre-
bala je biti nešto šira, specijalno pak onih
namjena koje su pridonosile razvitku, širenju i
funkcioniranju grada.
Nepotpune analize
Najveća pažnja posvećena je analizama
namjena. Tako se posebno analiziraju zanatstvo,
ugostiteljstvo i trgovina, sadržaji kulture i upra-
ve, industrije, skladišta i servisa, zatim stano-
vništvo prema dobi, aktivnosti, školskoj nao-
brazbi i veličini domaćinstva i napokon iskori-
stivost terena (bez obzira na nejasnoće).
 Gledamo li unatrag, vidjet ćemo da su u
prvoj temi izložbe potpuno izostale specifičnosti
koje su potrebne na zaštićenom području.
Nabrojimo tek one koje se odnose na namjenu.
Nedostaje analiza adekvatnosti namjene, što
znači do koje je mjere današnja namjena opti-
malna za funkcioniranje objekata i cjelina, i ana-
liza podesnosti objekata i ambijenata za pojedi-
ne namjene. Te dvije analize trebale bi dati naj-
čvršće elemente za planske pretpostavke.
Druga tema izložbe “Obezvrijeđivanje
prostora” i to sadržajnog i građevinskog obez-
vrijeđivanja objekata i obezvrijeđivanja javnih
površina ostala je tek na razini valorizacije i
analize odnosa parkiranih automobila i zelenih
površina, što je nedovoljno. Uz predočenu
valorizaciju objekata, s kojom bi se trebalo
posebno pozabaviti, jer kriteriji starosti izgleda
da su bili jedini valorizacijski faktor, nedostaje
valorizacija pogleda na cjeline, valorizacija
izgleda i vizura unutar cjelina, perspektiva, pa
čak i valorizacija prostornih detalja (sjetimo se
izložbe “Ruho Gornjega grada” u Muzeju grada
Zagreba), što upućuje da bi valorizacija trebala
sezati od cjeline do detalja, da bi se tek tada
mogao realno izvesti pregled onoga što vrijedi
Opatička ulica, stanje
na tom području. Unutar valorizacije, a niti
ranije u prostornom pregledu nije izražena bitna
prostorna, oblikovna i strukturalna razlika izme-
đu Kaptola i Gradeca, proistekla iz povijesne
uvjetovanosti usporednog razvitka grada
Gradeca i feudalnog Kaptola i biskupije. Ta
sadržajna i prostorna dvojnost trebala je biti
jasno izražena u provedenim analizama da bi
utjecala na planske pretpostavke i zaključke.
S druge pak strane, ne postoji ni anali-
za ugroženosti ambijenata i spomenika, jer
samo slikovni materijal o pojedinim devastaci-
jama i degradacijama nije dovoljan da prezenti-
ra problem u širini njegova prisustva i da istak-
ne uzroke. Takva analiza bila bi vrlo dragocjena
da usmjeri planiranu revitalizaciju prema otkla-
njanju uzroka degradacijskih procesa.
Treća tema izložbe “Problemi stanova-
nja” koja se bavi građevinskim stanjem objeka-
ta i standardom stanovanja, problematikom 49
javnih površina i površina za parkiranje, neure-
đenim dvorištima, instalacijama i infrastruktu-
rom, svela se uglavnom na tri pregledne karte.
Analizira površinu stanovanja, vlasništvo (cca
50% u društvenom vlasništvu) i sanitarnu
opremljenost. Dakle, ukoliko su autori izložbe
Opatička ulica, projekcija
 isključili građevinsko stanje objekata iz analize
degradacijskih procesa, što nije preporučljivo,
a uključili ga u probleme stanovanja čime ga s
nepravom ograničavamo, tada ćemo se iznena-
diti da ga ni ovdje nema osim u natuknici. Na
izložbi nedostaje analiza stanja građevinskog
fonda u cjelini, pa stoga i analiza prioriteta
intervencija. Bez obzira koliko će planske pret-
postavke utjecati na dinamiku intervencija,
analiza prioriteta dala bi elemente za glavne
pravce akcije.
Osim toga, i tu već treba lučiti normal-
no i redovno održavanje zgrada i površina, od
procesa kojima bi se trebao baviti ovaj plan -
procesa revitalizacije i čuvanja i modificiranja
zaštićene urbane fizionomije. Održavanje grada
i javnih prostora ne bi trebalo biti predmetom
urbanističkog plana. Plan treba govoriti o urba-
nim fizionomijama i sadržajima, o funkcionira-
50 nju u cjelini.
Kad dođemo do četvrte teme koja govo-
ri o planskim pretpostavkama, tada tek osjećamo
da nedostaje osnovni element predradnji. Kao
planske pretpostavke uzete su GUP Zagreba,
PUP općine Centar, prijedlozi i zahtjevi mjesnih
zajednica i problemi izraženi u sredstvima javnog
Matoševa ulica, stanje
informiranja. Međutim, nedostaje pretpostavka
koja proizlazi iz spomeničke valorizacije i potre-
ba prezentacije. Što zahtijeva vrijednost ambije-
nata i objekata, što oni traže da bi se potencirale,
zaštitile i pokazale njihove vrijednosti, gdje se i
kako izražava vidljivo čuvanje u odnosu na čuva-
nje funkcijom. To je ozbiljan prigovor planskim
pretpostavkama.
Dileme revitalizacije
Peta tema koja izlaže moguće pristupe
revitalizaciji izaziva lažne dileme nastale na
nepotpunim pretpostavkama. Ona se vjerojatno
temelji na pretpostavkama pojednostavljenih
problema što ih je iznosilo javno mijenje.
Postavljene dileme: grad-muzej, turistički grad,
grad poslovnog prostora ili grad reprezentativ-
nih objekata suviše su jednostrane i shematske.
One mogu proisteći jedino ako nisu učinjene
sve predradnje koje su potrebne da se uoče cje-
lovite vrijednosti i razlike objekata, cjelina i
područja. Ovako su one isforsirane i netočno
interpretirane, iako se ne može odreći da su bile
prisutne u javnosti.
Možda su ovi odbačeni pristupi revitali-
Matoševa ulica, projekcija
zaciji zamišljeni kao protuteža šestoj temi izlož-
be u kojoj je izložen predloženi planski pristup,
kako bi se dala potrebna težina ovom potonjem.
Međutim, on je neprecizno izražen. Predstavljen
je podužim tekstom iz kojega se vidi da je cilj
revitalizacije usvojen i da je pristup takav da se
moguće intervencije usklađuju s prihvaćenim
ciljevima. Ciljevi međutim nisu precizno određe-
ni, iako su intencije ispravne da se revitalizacija
ne može oslanjati isključivo na ekonomske čini-
telje i da traži šire interesno organiziranje. No to
su samo metode, sredstva kojima dolazimo do
revitalizacije. Revitalizacija, proces koji se preci-
zira kad se kaže da ga treba ostvariti na razini
potreba stanovništva, jer nema boljih čuvara od
Izložbeni postav
stanovnika, ispravno je postavljena, ali je suviše
apstraktno predočena. Možda je i definicija pro-
cesa revitalizacije prvenstveno kao procesa ukla-
njanja uzroka i posljedica degradacije suviše
usko definirana. Jer, proces revitalizacije nije
tek uklanjanje uzroka i posljedica, on je oživlja-
vanje - vraćanje života; on je prostudirani elasti-
čni model koji će omogućiti vraćanje života
gradu, pa će posredno isključivati degradaciju.
Prema tome, revitalizacija je znatno širi dru-
štveni proces usmjeravanja politike na određena
prostorna pitanja: usmjeravanje interesa prema
onome na što nam analize ukažu da je bilo
defektno.
Na odlasku s izložbe prati nas vizualna
poruka izražena tekstom i crtežom koja kaže da
na tom području ostaje škola, odlazi automobil i
ulica se daje djeci i stanovnicima, da uređujemo
kaptolske vrtove povezujući ih s Ribnjakom, da
stavljamo klupe i uređujemo dvorišta, čuvamo i 51
uređujemo zelenilo, objekte i pročelja i uređuje-
mo gradski pod. Taj zaključni prijedlog ostaje
nam jako mnogo dužan. Jer sve što tu piše,
gotovo da i nije revitalizacija. To gotovo da
ulazi u sferu projekta uređenja javnih površina.
Održavanje pročelja zgrada i zelenih površina,
postavljanje klupa i uređivanje dvorišta trebao
bi biti proces koji prati novi život u staroj jezgri.
Međutim, uključivanje u život i određivanje tog
novog života u gradu, gdje se i u čemu on mani-
festira, kakvim namjenama, do koje mjere one
kolidiraju s povijesnim i ostalim vrijednostima,
kako se one povezuju s bliskim i neposredno
vezanim Donjim gradom, kakve su relacije
Kaptola i Gradeca međusobno, kakve su relaci-
je sa sjevernim rekreativnim zonama; sve ono što
bi praktički trebalo šire definirati ovaj proces,
 na izložbi nedostaje. Vjerojatno stoga što je to
radni materijal, što je to radna izložba i u tom
smislu ima izuzetnu vrijednost. Pa neka ovih
nekoliko redaka bude doprinos da PUP ovih
dviju najstarijih zagrebačkih područja bude što
realniji i kvalitetniji u odnosu na ono u što zadi-
re i čime se bavi. Jer, vrijeme je da ga Zagreb
donese, da ga donese na javan i svima dostupan
način, što ova izložba inicira, a zatim da ga
ostvari i da osigura da će se ostvariti prema
zajednički dogovorenim i usvojenim planskim
dokumentima.

Čovjek i prostor, 312 (1979):19-20.

52
Mirogoj u zagrebačkom prostoru U povodu nedavno raspisanog arhitek-
tonskog natječaja za izgradnju južnih arkada
najvećeg i simbolički najznačajnijeg zagreba-
čkog groblja Mirogoj nameće se potreba anali-
ze položaja, uloge i značenja Mirogoja
u zagrebačkom urbanom tkivu, a posebice
onih pitanja koja su se otvorila proširivanjem
područja što ga pokriva groblje, kao što je pita-
nje kontaktnih zona, povezivanja s krematori-
jem i grobljem urni ili pak pitanje simbolike
pristupa groblju s jugoistočne strane. Možda će
ova analiza ponoviti neka od pitanja koja su
postavljena u urbanističkom planu za Mirogoj,
usvojenom osamdesetih godina, ali nije na
odmet neke stvari i ponoviti da bi se ocijenili
prioriteti i odredio cjeloviti pristup ovom zna-
čajnom prostornom akcentu i sadržaju gra-
da Zagreba, što nas zadivljuje kako svojim

53

Mirogoj, pogled na središnji dio arkada i crkvu Krista Kralja (H. Bollé, 1879.-1927.)
 izgledom u panorami grada na brežuljcima
Medvednice, tako i impozantnošću i ljepotom
svoje arhitekture i prostorne strukture.
Mirogojske arkade, remek djelo Herma-
nna Bolléa, apsolutno su simetrično postavljene, s
crkvom u sredini središnjeg malo uvučenog dvo-
rišta iz kojega se kroz veličanstvene bočne prola-
zne trijemove koji spajaju crkvu s nizom arkada,
ulazi u groblje. One odjeljuju impozantnim
‘zidom’ vanjski i unutarnji prostor groblja.
Postupno se smanjuju idući prema jugu i sjeve-
ru zadržavajući sve jednostavniji oblik odnosa
zida i kupola koje s vanjske strane ritmički
naglašavaju liniju gologa zida obrasla biljkama
penjačicama. Tako je Hermann Bollé ogradio
groblje od njegove okoline spuštajući se sljeme-
nom brežuljka od sjevera prema jugu, puštajući
da se groblje, koje je tamo preneseno nešto rani-
je, blago spušta prema istoku, dajući arkadama
54 koje su se otvorile s unutarnje strane groblja još
snažniji monumentalni dojam. Arkade su se
provukle i sa sjeverne strane groblja zatvarajući
tako historističku strukturu aleja i staza kojima
je premrežen ovaj grad mrtvih. Ispred ulaza u
groblje postavljena su dva kamena obeliska pre-
nesena s kazališnog trga naglašavajući središnju
os pristupa. Sa sjeverne su strane, izvan grob-
ljanskog kompleksa, ostale zgrade mrtvačnice i
nešto dalje uprave groblja. Središnji pristup
ostao je nedovršen, a potpuno izmijenjen izgra-
dnjom tramvajske pruge, koja je čineći široki
krug uz livadu, južnije od glavnog ulaza u gro-
blje, poremetila ovu simetriju pristupa i usmje-
rila ljude da s tramvajske (ili danas autobusne)
postaje bočno prilaze ulazu, ne doživljavajući
veličanstvenost Bolléove simetrije. Cesta koja
je pratila tramvajsku prugu kasnije je moderni-
zirana, tako da je posljednje prometno rješenje
izoliralo južni obelisk, stavivši ga na prometni
otok, oko koga se vrte vozila, još više remeteći
onu prostornu sliku koju je zamislio Bollé.
Okrugli središnji prostor, unutar zelenila a točno
u osi ulaza, zauzele su drvene barake prodavača
cvijeća i svijeća, tako da ne postoji ni teorijska
mogućnost da se ulazu u Mirogoj približavate
tako da doživite svu njegovu monumentalnost.
Čak kad se u sprovodnoj pogrebnoj povorci pri-
bližavate od mrtvačnice prema ulazu u groblje,
pristupate mu bočno, sa strane. Obelisci koji su
premješteni s kazališnog trga utopili su se u
zelenilo i promet ne ispunjavajući svoju temelj-
nu prostornu zadaću naglašavanja središnje osi
pristupa ulazu u groblje. Rekao bih da je to prvi,
i u ovom trenutku najvažniji urbanistički pro-
blem Mirogoja, koji bi trebalo adekvatno riješi-
ti da se do kraja ostvari Bolléova zamisao i da se
u potpunosti naglasi i doživi veličanstvenost
pristupa. Taj simetrični centralni doživljaj crkve
danas je nažalost moguć tek sa stražnje strane,
kad se glavnom grobnom alejom od križa, s
istoka približavamo Bolléovu remek-djelu.
Drugi urbanistički problem Mirogoja
leži u kontaktnim zonama uz bivšu Grobnu cestu
(danas Aleju H. Bolléa), gdje s jedne strane arka-
de svojim vanjskim zidom obilježavaju arhitek-
turu groblja, a s druge strane neugledne barake i
privremena zdanja klesarskih i sličnih radionica
ukazuju na naličje kontaktnog prostora. Jedna
od posljednjih intervencija na pristupnoj
Mirogojskoj cesti, koja nije u direktnom kontak-
tu s arkadama, ali umanjuje dojam arkada kad im
se pristupa u uzlaznoj putanji, jeste novo projek-
tirana i izvedena zgrada koja objedinjuje takve
sekundarne sadržaje ukazujući svojim volume-
nom kako ne bi trebalo raditi. Čitav taj potez
jugozapadno od Mirogoja valjalo bi urbanistički
riješiti tako da u prvom planu bude poštivanje
kvalitete mirogojske arhitekture, da se riješi pro-
blem parkirališta za one koji dolaze na groblje
automobilima i da se predvidi takva koncentraci-
ja klesarskih i drugih priručnih radionica, koje
groblje treba, koja neće degradirati osnovne kva-
litete mirogojske arhitekture, već će se s njom
skladno nadopunjavati.
Treći urbanistički problem nalazi se u
djelotvornom i skladnom povezivanju novih
dijelova Mirogoja koji su se razvili prema sjeve-
ru i prema istoku sa starom cjelinom. Sjeverna je
ekstenzija znatno ranija i ona je dobila oblikova-
nje čija je dominanta cesta koja blagim zavojima
vodi prema telekomunikacijskom tornju i tamo
prestaje. Pristup tom dijelu groblja, izvan arka-
da, simbolički označava spomen grobnica pali-
ma u Drugom ratu uz koju i iza koje se pristupa
valovitoj brežuljkastoj strukturi tog dijela
Mirogoja. Iza brežuljka, u idućoj dolini, smjestio
se krematorij sa skladno uronjenom arhitektu-
rom u mirogojski krajolik i gajem urni ispred
sebe, koji se širi prema jugu i istoku. Kolni je
pristup krematoriju cestom za Remete, koja sa
zapada obilazi ovaj novi dio groblja. On korek-
tno rješava oblikovanje i sadržaje pristupa ovom
novom grobnom sadržaju. Nad njim se ustobo-
čio telekomunikacijski toranj, koji je rezultat
neke ranije urbanističke koncepcije, ali mu
vizualno ne smeta. Pješačka veza između miro-
gojskih arkada, preko novog sjevernog dijela
groblja do krematorija i gaja urni moguća je ali
je potpuno neugledna i neprimjerena poveziva-
nju ovih dvaju sadržaja. Dva jaka naglaska,
arkade i krematorij, zahtijevali bi vrlo jasno
određenu i primjereno oblikovanu pješačku
vezu, koja bi imala polazište i cilj, kojom bi se
naglasilo da se povezuju dva sadržajna i obliko-
vna punkta izuzetnih prostornih kvaliteta, jedan
istaknut i dominantan i u slici grada, a drugi dis-
kretan i skriven u dolini urni. Time bi se sjever-
na mirogojska ekstenzija logički povezala s kre-
matorijem i zatvorila svoj sadržaj prema sjeveru
vizualnim otkrićem doline urni i izuzetno kvali-
tetne arhitekture krematorija. Ona bi time dobila
logičnu urbanističku i hortikulturnu doradu, a
uspostavila bi živo kretanje između dva važna
mirogojska punkta.
Posljednji je veliki mirogojski urbani-
stički problem u definiranju novootvorenog pri-
stupa groblju s jugoistočne strane, od Laščine i
Jordanovca. Taj je ulaz otvoren da bi se olakšao
pristup najnovijoj mirogojskoj ekstenziji koja se
pružila prema istoku. Ostvaren je mali pretpro-
stor pred ulazom, gdje su se smjestile barake i 55
provizorne prodavaonice cvijeća i svijeća. Tamo
je i autobusna postaja s parkiralištem po okolnim
ulicama i travi. S unutarnje je strane groblja dis-
kretno proširenje i malo naglašen ulaz. Potreba
je iznudila ulaz. On je oblikovan utilitarno pro-
vizorno i traži rješenje. Bilo bi logično da se
ovdje otvori planirani i projektirani ulaz, koji bi
svojom arhitekturom i mikrourbanističkim rješe-
njem bio u relacijama prema mirogojskoj arhi-
tekturi. Trebalo bi pokušati naći suvremeno arhi-
tektonsko rješenje koje bi bilo kadro ostvariti
svu onu simboliku u oblikovanju i potrebitu
monumentalnost koju traži grobni sadržaj, a da
se ne zadrži na jeftinom ponavljanju ranijih
povijesnih oblika mirogojske arhitekture.
Istovremeno bi trebalo pokušati ostvariti nagla-
šeniji i primjereno oblikovani spoj središnje
 mirogojske aleje prema istoku, koja uz križ vodi
prema spomeniku i tog novog ulaza na istočnoj
ekstenziji, kako bi se uspostavio pravi prostorni
odnos između najstarijeg, povijesnog dijela gro-
blja i dodanih mu dijelova.
Ne znam, jer nisam vidio natječajne
materijale za južne mirogojske arkade, hoće li
se tim natječajem rješavati i pitanje novog jugo-
istočnog ulaza u groblje ili pak samo dio zida,
kojim će se staro mirogojsko groblje obrubiti s
juga, zatvarajući započeti krug. Ne dovodim u
pitanje pravo grada Zagreba da na Mirogoju rje-
šava one segmente koji mu se čine najvažnijima.
No, zalažem se za cjeloviti pristup ovom groblju
kao dijelu gradskog prostora u kojem bi valjalo
ideju koja je započeta krajem devetnaestog sto-
ljeća, genijalno oblikovana Bolléovom histori-
stičkom arhitekturom s prijelaza stoljeća, nado-
punjena isto tako prvoklasnom arhitekturom kre-
56 matorija Hržića, Krznarića i Mancea, postupno
oblikovati kao cjelinu, a ne samo kao zbroj vri-
jednih elemenata. Mirogoj treba sagledavati kao
živi prostorni organizam kojemu treba kvalitet-
nim novim rješenjima, uređenjem okolice i pri-
stupa, kao i dovršavanjem nedovršenih starih
ideja omogućiti da i dalje živi kao izuzetna i pri-
mjereno oblikovana i organizirana prostorna cje-
lina nesumnjive gradske i rekao bih nacionalne
memorije. Ovaj vrijedni prostor to zaslužuje.

Čovjek i prostor, 3-4 (490-491) (1995):29-30.

Opustošeni gradski boravci Dva nedavno raspisana natječaja za
uređenje zagrebačkih trgova Britanskog ili
popularno “Iličkog placa” i Kvaternikovog trga
(“Međašnjeg placa”), kojih je izložba natječaj-
nih radova zatvorena u veljači ove godine,
pokazuju neke zajedničke odlike. Ponajprije je
to neodazivanje na natječaj najpoznatijih hrvat-
skih arhitekata; potom značajno nesnalaženje u
pristupu uređenju trgova koji u sebi imaju iska-
zanu kulturno-povijesnu vrijednost i rekao bih
značajna ‘frustriranost’ sudionika zbivanjima i
reakcijama na uređenje Cvjetnog trga. Iako su u
oba natječaja podijeljene sve tri nagrade i po
dva otkupa, ipak bih se usudio reći da natječaji
nisu uspjeli u onome što je najbitnije, u prepoz-
navanju i poticanju onih vrijednosti koje bismo
mogli nazvati ‘duhom mjesta’ ili kako su ga
zvali naši stari na srednjeeuropskom latinskom
‘genius loci’. Nastavak je to, iako na nešto višoj
razini postignutog i s manje prigovora, potpunih 57
neuspjeha natječaja za Kaptolski trg i jugoisto-
čni ugao Gradeca.
U čemu vidim temeljni problem?
U nedovoljno ozbiljnoj analitici postojećih pro-
stora trga i sukladno tome u nedovoljno jasnoj
orijentiranosti prema budućem karakteru trga.
Britanski je trg klasični primjer organički nasta-
loga trga, koji je nastao na stjecištima puteva sa
sjevera, doimajući se poput spremnika za kaptira-
nje vode (ne u oblikovnom smislu), da bi je tada
regulirano kanalizirao u sustav Donjega grada.
Kvaternikov trg je pak organizirani trg-tržnica
izgrađen kao cezura na dugom putu od Kaptola
prema Maksimiru, oblikovan prema postulatima
art-deco urbanizma, koji u karakteru ima nešto
od atmosfere pariških trgova. Takvim je prosto-
rima trebalo pristupiti suzdržano, bez velike
 geste, ali uz jasnu naznaku koncepta prema Osim Jelačićeva trga, koji je u mnogim mijena-
kojemu se oblikovanje kreće. ma rastao u trg s najjačim simboličkim nabojem
Prvonagrađeni rad za Britanski trg J. u gradu, jedino je još Cvjetni trg imao tipični
Horvata, T. Jukića, A. Suljić i K. Šmita više se urbani karakter. Ilički plac i Kvatrić bili su trgo-
urbanistički bavi okolinom nego trgom: prodor vi tržnice. Izuzmemo li još trg s Meštrovićevim
prema Rokovu perivoju, prolaz od Pantovčaka paviljonom u kojem je dominantna središnja
na Ilicu, kasniji prodor u blok prema jugu. Ruši arhitektura, Zagreb i nema urbanih trgova.
najstariju zgradu na trgu, jedini autentični trag Nemamo te tradicije, pa slijedom toga nemamo
tog sjemena iz kojega je niknuo trg. Muči se s ni kreativnosti da bismo trgove tržnice pretvori-
prometom, kako bi sve prometne tokove sveo li u urbane trgove za ljude. Nije mi jasno gdje se
na mjeru uporabivosti. Ne bavi se puno urba- izgubila ta kreativna crta koja bi malom gestom
nom opremom, a rasvjetu pribija na pročelja pretvorila tržnicu u trg na koji bismo voljeli
kuća. Ima to svojega šarma. Zato je i dobio prvu doći, koja bi se bavila sadržajem i naglascima
nagradu. Ali to je daleko od onoga što zovemo trga, prepoznatljivošću i stvaranjem uvjeta da se
karakterom trga. rodi šarm, koji će tada privlačiti ljude da trg
Prvonagrađeni rad za Kvaternikov trg postane okupljalištem, a ne projektiranom praz-
M. Genga više je nego bezličan. Nema očekiva- ninom. Netko je jednom rekao da je trg dnevni
nog odnosa prema dijagonali Šubićeve ulice i boravak grada. Nemojmo to zaboraviti.
novoj tržnici koja će se dogoditi jugozapadno
58 od trga. Garaža pod trgom uvjetovala je preobli- Vijenac, VI /112:20 (23. 4. 1998.)
kovanje južnog pročelja jedinog soliternog
objekta na južnoj fronti trga, zgrade negdašnjeg
Gradskog kupališta, unoseći jaki prometni priti-
sak na organičku vezu trga s jugom. Trg se ori-
jentira u pravcu zapad-istok, ostavljajući svoju
dobru trećinu istočne strane za protočni promet
s juga prema sjeveru. Trg je u prugama struktu-
rirana ploha, s nizom kioska na sjeveru i monu-
mentom u sredini prema istoku. Prazna ploha i
ništa više.
Na kraju tek jedna mala reminiscencija.
Zagreb je znao načiniti trgove-parkove duž
cijele Zelene potkove, pa Svačićev i Kreši-
mirov trg. Zagreb je uspio sačuvati svoje srednjo-
vjekovne trgove, iako ga je Kaptol dijelom upro-
pastio rušenjem kaptolske vijećnice, kaptol-
skog zida i Bakačeve kule pred katedralom.
O sudbini jedne ulice nanovo Kad sam prije četrdeset godina u
“Čovjeku i prostoru” (br. 118, str. 1, 3, 9) obja-
vio tekst “Sudbina jedne ulice”, u kojem sam
analizirao nastajanje tadašnje Ul. Đ. Salaja,
današnje Ul. Ivana Lučića, nisam mogao ni slu-
titi da će njezini problemi danas biti ozbiljniji
od onih koji su bili nazočni tada, kad je ulica
trasirana i kad je izvedena gotovo čitava njezina
istočna strana. Bilo je za očekivati da će ta ulica
u proteklih četrdeset godina dobiti svoje puno
prometno značenje, zaokružiti svoju fizionomi-
ju i sa zapadne strane i postati dijelom zagreba-
čke urbane strukture druge polovice 20. st.
Očekivanja su očito bila suviše optimistična.
Grad i njegov odnos prema razvitku urbanog
prostora između Vukovarske i Slavonske aveni-
je mijenjali su se u nekoliko navrata, ali bez čvr-
ste identifikacije promjena, tako da je od kon-
cepta aleje nauka, kako sam je nazvao u tom
tekstu, ostalo tek ono što je bilo izgrađeno ranih 59
šezdesetih godina. U urbanistički se koncept
stroge ortogonalne simetrije 80-ih godina umi-
ješao koncept modernizacije Vrbika, što je
rezultiralo neprimjerenom gustoćom izgradnje
temeljenoj na zatečenom modelu razdiobe pro-
stora s krivudavim uličicama i malim parcelama

Lučićeva ulica, pogled sa sjevera od Vukovarske ulice

 međuratnog Trnja. U koncept produžene
Zelene potkove prema jugu umiješala su se rje-
šenja koja taj koncept potiru. Veza negdašnje
aleje znanosti s novom Nacionalnom i sveuči-
lišnom knjižnicom kao reprezentativni urbani
potez polako postaje neizvedivom utopijom,
da bi se u posljednje vrijeme dovelo u pitanje i
jedino što je još bilo preostalo od uloge ove
ulice i poteza što ga je slijedila u velegradskim
zagrebačkim koncepcijama, a to je neizgrađeni
rezervirani prostor koji je trebao preuzeti
ulogu nove osovine u pravcu sjever-jug.
Koja je sudbina ove ulice, razmatra-
mo li je nanovo, četrdeset godina nakon što je
njezina urbana koncepcija bila zacrtana i
dobrim dijelom izvedena veoma dobrim djeli-
ma tadašnjih zagrebačkih arhitekata? Je li nje-
zina sudbina da ostane zaboravljeni, nikada
dovršeni prodor na jug, u koji će se unositi
60 drugorazredna konfekcijska arhitektura poput
one koju reprezentira nedavno podignuta zgra-
da Britanskog veleposlanstva na zapadnoj
strani ulice? Treba li ona biti prometno slijepo
crijevo u kojem će se rješavati nedovoljno
promišljeni parkirališni problemi visokih uči-
lišta i drugih sličnih sadržaja, pa će se od zele-
nih površina stvarati sive asfaltirane plohe
s obilježenim parkirnim mjestima? Treba li se
njezina potencijalna veza s Nacionalnom i
sveučilišnom knjižnicom (NSB), na čijem je
početku stajao spomenik Silviju Strahimiru
Kranjčeviću u zelenilu parka, pretvoriti u
neprotočnu sivu mrlju, gdje će spomenik biti
glavna prepreka protoku automobila? Je li
negdašnju zgradu energetske infrastrukture
Visoke tehničke škole trebalo pretvoriti u pro-
stor Muzičke akademije, pri čemu je prigradnja
s južne strane zbog potreba invalida u potpuno-
sti onemogućila bilo kakvu suvislu vezu prosto-
ra Ul. Ivana Lučića sa zgradom NSB-a?
Dodamo li podatak da je prigodom nedavnog
raspisivanja natječaja za župski centar sv.
Terezije u Miramarskoj ulici, uvjetovana orijen-
tacija crkve prema sjeverozapadu kako bi nagla-
sila buduću vezu Ul. Ivana Lučića s NSB-om,
tada nije jasno zašto se urbanistički koncepti
tako brzo mijenjaju.
Moglo bi se tako nizati bezbroj pitanja
koja indirektno ukazuju da urbanistički koncept
tog dijela Zagreba, s prvotno zamišljenom oso-
vinom Ul. Đ. Salaja u smjeru sjever-jug, nikada
nije dobio konceptualni prioritet. Možete li
zamisliti enormni promet koji danomice prolazi
uličicama Vrbika da bi iskoristio moguću i toli-
ko nužno potrebnu vezu sjever-jug na tome mje-
stu, umjesto da se izgradnjom nepunih 100
metara duljine ceste dovrši prije četrdeset godi-
na započeto pružanje transverzale Ul. I. Lučića
od Vukovarske do Slavonske avenije? Ima li
neka skrivena averzija gradskih otaca ili urbani-
stičkih službi prema uspostavljanju prometne
veze sjever-jug negdje na sredini između
Savske ceste i Ul. Hrvatske bratske zajednice?
Ako nema, zašto se sustavno omalovažava
urbanistički potencijal ove ulice čija se sudbina
mijenja iz desetljeća u desetljeće da bi joj se
danas pisala budućnost koja će izgradnjom
poslovnog kompleksa uz Vukovarsku ul. zauvi-
jek onemogućiti gotovo pola stoljeća nazočnu
ispravnu ideju produženja zapadnog kraka
Zelene potkove prema jugu.
U nizu pitanja otkriva se jedna začudna
logika. Ta se ulica od početka urbanistički odu-
pirala tretmanu ulice drugog reda, a čitavo je vri-
jeme tako tretirana. Ona je, nakon što joj je 60-
ih godina izgradnjom istočne strane kvalitetnim
reprezentativnim zgradama B. Tušeka, M.
Haberlea, K. Ostrogovića, R. Nikšića i N.
Kučana određena blistava budućnost u dijelu
grada između željezničke pruge i Save, postupno
počela gubiti dignitet. Kasnije su Boris
Duplančić svojom stambenom zgradom na juž-
nom, a Njemačko veleposlanstvo s Goethe insti-
tutom na sjevernom rubu zapadne strane ulice
pokušali nastaviti kvalitativni trend njezina obli-
kovanja, no bez uspjeha koji bi bio dostojan pan-
dan istočnoj strani. Iako znatno tvrđim oblikova-
njem Njemačko je veleposlanstvo riješilo mogu-
ći ugao budućeg spoja ove ulice s Vukovarskom
ulicom u duhu prostornog modela što ga je rani-
je postavilo negdašnje Radničko sveučilište
“Moša Pijade” na drugom uglu ulice. Čak je i
kasnije izgrađena zgrada INGRE prema ideji
Marijana Hržića poštivala kvalitetu i dimenziju
ulice. Duga, uzdužna zgrada u sredini zapadne
strane ulice, gdje je bio smješten Crveni križ,
iako je bila najranije izgrađena na toj strani, nije
bila na visini zadatka, ali je prostorno nastavlja-
la usvojeni urbanistički koncept. Jedino je zgra-
da Britanskog veleposlanstva zalutala u ovaj
Lučićeva ulica 3, Visoka tehnička škola (danas Fakultet stro-
jarstva i brodogradnje, Marijan Haberle, 1962.), južno proče-
lje s djelomično izmijenjenom stolarijom prozora
koncept, okrenuvši bok ulici a lice zgradi
INGRE, ne poštujući pretpostavljene parametre
ulice. No, sveukupni doživljaj ulice nije se bitno
promijenio. Njezina je arhitekura i dalje bila u
funkciji ranije zacrtanog urbanističkog modela.
Temeljni se nedostaci međutim očituju
u njezinu prometnom tretmanu. Uska prometna
traka koja je izgrađena 60-ih godina tek je
neznatno proširena, ali neprimjerenim parkirnim
mjestima. Parkovno neprimjereno iskorišteni
zeleni pojas koji zauzima čitavu zapadnu stra-
nu prostornog poteza i neadekvatan spoj na
Slavonsku aveniju kroz Vrbike pokazuju da
ostvarena prometna koncepcija i šira urbana
matrica nisu ovu ulicu prihvatile kao primjerenu
vezu sjevera i juga na tome mjestu. Kao odgovor
na taj prometni defekt javlja se i posljednji, vrlo
svježi urbanistički pokušaj da se velikim poslo-
vnim kompleksom uz Vukovarsku ulicu zatvori
mogući široki prodor sjever-jug i da sve ostane 61
na razini lokalnog prometa. Što se time urbani-
stički negiraju već ostvarene ugaone pozicije
Njemačkog veleposlanstva i Otvorenog učilišta,
koje su otvarale vrata prema jugu, dovodi do
zaključka da se taj značajni prodor sjever-jug
namjerava urbanistički potpuno devalvirati.
Lučićeva ulica 4, zgrada INGRA-e (Marijan Hržić, 1995.) i
Britanskog veleposlanstva
 Drugim riječima da aktualna situacija vodi sud-
binu Ul. I. Lučića prema zadržavanju na lokalnoj
razini, bez šireg značenja za urbanizam grada
Treba reći i da je odnos službi koje
brinu za kvalitetnu zagrebačku arhitekturu
neprimjeren u odnosu na najraniju arhitekturu
istočnog dijela ulice. Korektno povišenje mase
Filozofskog fakulteta za jedan kat nije slijedila
logična koncepcija prilagođavanja čitavog
fakultetskog kompleksa tom novom gabaritu.
Promjena prozorske stolarije na Haberleovoj
arhitekturi Visoke tehničke škole obezvrijednila
je njezinu površinsku strukturu i uklonila dio
rukopisa jednog od najznačajnijih zagrebačkih
arhitekata. Dogradnje i adaptacije na zgradi
Otvorenog učilišta smanjile su izvorne kvalitete
arhitekture. Degradacija se očituje u svakom
detalju. Vrijednosti 60-ih godina 20. stoljeća
očito nisu prepoznate kao vrijednosti u struktu-
62 ri grada koje bi valjalo čuvati.
I tako Ul. Ivana Lučića nosi svoju sud-
binu u nikad dovršenoj prostornoj i urbanisti-
čkoj koncepciji, u neskladu između svoje arhi-
tekture i njezinog urbanog značenja, u nepošti-
vanju i nedovoljnom očuvanju dosegnutih razi-
na vrijednosti, u prostornom neskladu između
Lučićeva ulica, potez između Filozofskog fakulteta i negdašnje Visoke tehničke škole sa spomeni-
kom S. S. Kranjčeviću, u pozadini kotlovnica preuređena za potrebe Muzičke akademije (2004.)
potencijalnih mogućnosti i ostvarenih situacija
koje su nastajale i nastaju u nedovoljnom pro-
mišljanju cjeline i u stalnom rješavanju pojedi-
načnih ambicija, potreba i želja. Na slučaju ove
ulice vidi se nedostatak globalnog urbanog pro-
mišljanja zagrebačkog prostora. Socijalistički
početak koji je hrabro probio moguću vezu sje-
vera i juga na tada još neizgrađenim prostorima
negdašnjeg trkališta Miramare i osigurao joj
vrhunsku arhitekturu, nažalost nije imao snage
dovršiti započeto. Nakon četrdeset godina put
jedne ulice nije završen niti jednoznačno odre-
đen. U tome je i negativna posebnost zagreba-
čkog urbanizma na prostorima između pruge i
Save. Ova je ulica tek jedan od mnogih pokuša-
ja koji nije završio rezultatom prema kojemu je
krenuo. Zašto je tako, to bi bila duga priča kojoj
čak ni promjena socijalističkog u novokapitali-
stički način odnosa prema prostoru ne bi dala
prihvatljivo obrazloženje. Korijeni su negdje
drugdje, možda u ruralnom mentalitetu gradskih
otaca. Možda će to netko analizirati u budućno-
sti, a ova analiza s četrdeset godina razmaka
neka mu bude od pomoći.
15 dana, 6 (2003): 6-9.
Sveučilišna aleja danas U posljednje vrijeme izgradnja prosto-
ra uz južnu stranu Ul. grada Vukovara, na mje-
stu između Njemačkog veleposlanstva i
Goethe instituta s jedne strane i Otvorenog uči-
lišta (nekoć Radničkog sveučilišta) s druge
strane, izaziva brojne rasprave, fizičke obraču-
ne i stručne nedoumice. Namjeravana izgra-
dnja nebodera (investitori Mamić i Kordić)
dobila je prolaznu ocjenu na Gradskom pogla-
varstvu i Skupštini grada Zagreba (sudeći po
novinskim izvješćima), iako je provedena
javna rasprava 4. studenog 2003. pokazala izra-
zito negativan odnos svih sudionika javne
rasprave prema spomenutoj izgradnji.
Kao jedan od sudionika te rasprave
mislim da bi za strukovnu javnost mogla biti
zanimljiva sudbina mojih primjedbi, koje
objavljujem u cijelosti, kao i odgovor
Gradskog zavoda za planiranje razvoja grada i
zaštitu okoliša. Srž problema je u tome da ja 63
raspravljam o tom dijelu grada i o odnosu
prema dosadašnjem očuvanom (znači neizgra-
đenom) gradskom prostoru na potezu produže-
ne Runjaninove ulice, u svjetlu svih dosada-
šnjih prostornih planova tog područja, a urba-
nisti i planeri grada oblače parcelu, koju su
kupili navedeni investitori, u plašt koji naziva-
ju “detaljnim urbanističkim planom” i ne tiče
ih se ništa što je izvan zone navedenog plana
(čitaj parcele).
Prije nego citiram pismenu korespon-
denciju između mene i citiranog Zavoda, naveo
bih tek neke od činjenica. Prema katalogu
izložbe “Trnje - prostorni plan i stvarnost”,
koja je 1989. g. održana u Radničkom sveučili-
štu Moša Pijade, a čiji su autori Radovan
Delalle i Niko Gamulin, oba istaknuti arhitekti
 i urbani planeri, svi regulatorni i urbanistički
planovi, od 1949. do 1989. g., vide taj prostor
kao svojevrsni nastavak zapadne strane tzv.
Zelene potkove i kao jednu od poveznica sje-
ver-jug u širokom potezu koji nije samo ulica
(čitaj prometnica), već gradski potez šireg zna-
čenja. To su planovi iz 1949., 1956., 1965.,
1971., 1973., 1981., 1982., 1986. i 1988. g.
U većoj ili manjoj mjeri taj potez ima središ-
nju gradsku dimenziju. Zanimljivo je da je
jedan od autora nagrađenog projekta produžene
tzv. Zelene potkove, koji je 1982. g. izazvao
nepodijeljene pohvale, uz to i nagradu 17.
Zagrebačkog salona, ujedno i projektant nebo-
dera na spomenutoj parceli. Na taj način u skla-
du s navodnim odredbama sada usvojenog
Generalnog urbanističkog plana (GUP-a), pro-
stor koji je od 1945. do danas bio očuvan zbog
provlačenja važnog gradskog poteza, ispunjava
64
Nagrađena urbanistička studija središnjeg zagrebačkog prosto-
ra (Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić, Davor Mance, Velimir
Neidhardt, 1981.)
neboderima, čime dokida vlastitu projektant-
sku ideju i dovodi u pitanje očuvanje kvalitete
postignutog urbaniteta Ulice grada Vukovara.
Moj se glavni prigovor odnosi na nepo-
stojanje grada u takvom GUP-u, posebice ako će
se grad oblikovati rješenjima putem detaljnih
planova, čiji će se obuhvat određivati sukladno
interesima pojedinog investitora. Takav urbani-
zam pretvara Zagreb iz dosadašnjeg srednjoeu-
ropskoga grada, s kvalitetnim urbanističkim i
arhitektonskim rješenjima iz vremena socijaliz-
ma, u grad koji će sve više sličiti aktualnim juž-
noameričkim ili pak afričkim gradovima (što je
nedavno u ‘Vjesniku’ vrlo slikovito opisao B.
Doklestić, arhitekt i urbanist iz istog Zavoda koji
je provodio javnu raspravu) gdje su parcela, vla-
sništvo i urbanometrijski elementi (broj vozila,
garažnih mjesta, kvadratnih metara brutto razvi-
jene površine i stupnja izgrađenosti, protočnosti
ulica i sl.) jedini kriterij, dok grada više nema.
Ne bih želio tome dodavati bilo kakvu
političku konotaciju, no nije nevažno ustanoviti
neke nedvojbene povijesne datosti. Urbanitet
Donjega grada postigli smo u vrijeme tuđinske
austro-ugarske vlasti, urbanu morfologiju istoč-
nih dijelova grada u vrijeme mrske Kraljevine
Jugoslavije, a novih dijelova južno od pruge i
Save u jugoslavenskoj socijalističko-komunisti-
čkoj državi. Pretežni je dio postignutog urbani-
teta takav da se njime možemo ponositi. Nije li
čudno, da sada, kad imamo vlastitu državu,
nismo u stanju domisliti grad, već ga pretvaramo
u ‘strukture obrazaca’ s kojima ni selo ne bi bilo
baš zadovoljno, a kamoli glavni grad nove
neovisne države. Jesmo li se promijenili ili su
nam raniji uvjeti bili povoljniji za smisleni raz-
vitak?
 Krenimo sad na dokumentiranje dije-
la javne rasprave. Dana 12. 11. 2003. uputio
sam pismo Gradskom zavodu za planiranje
razvoja Grada i zaštitu okoliša, Ul. Republike
Austrije 18 u Zagrebu, s naznakom predmeta:
Primjedba na Prijedlog odluke o donošenju
Detaljnog plana uređenja Vrbik - uz Ul. I.
Lučića (Sveučilišna aleja). Tekst pisma glasi:
“Ova je primjedba srž moje rasprave
na javnoj tribini održanoj 4. studenog 2003. u
zajednici Staro Trnje, Trnjanska 138.
Iz tamo izložene dokumentacije i izla-
ganja predstavnika Vašeg zavoda i Urba-
nističkog zavoda Zagreba nije vidljivo zašto se
obuhvat plana određuje samo u okviru intere-
snog područja investitora (Mamić i Kordić).
Ul. I. Lučića koja se nalazi u naslovu plana
uopće se ne obrađuje, osim što je bio izložen
jedan stariji plan za regulaciju prometa u toj
Zagreb, Generalni urbanistički plan (detalj), 1971.
ulici. Nisu jasni odnosi predloženog detaljnog
plana s Generalnim urbanističkim planom
Zagreba u oblikovnom i prostornom smislu,
kao niti prema bilo kojem drugom planu niže
razine od onoga GUP-a. Drugim riječima nije
vidljiva strukturna ovisnost ovog detaljnog
plana o temeljnim odrednicama oblikovanja
gradskog prostora u cjelini, a posebice u odno-
su na Ul. grada Vukovara i na očuvani prodor
sjever-jug u produženju zapadnog kraka “zele-
ne potkove”. Isto tako nije vidljiv odnos ovog
plana prema Ul. I. Lučića i njezinoj povezano-
sti s južnim dijelom grada do Save.
Predloženi detaljni plan dakle nema
parametara po kojima bi se moglo zaključiti da
se uklapa u koncept razvoja grada, a posebice
spomenutih njegovih dijelova. Nije jasna nje-
gova uloga u očuvanju do sada očuvanih urba-
nih prodora na liniji sjever-jug, kao ni veza s
65
 potencijalnom prometnom regulacijom koja
treba pratiti ovaj dio grada.
Mislim da je pogreška ovakvim građe-
vinama, kakve se prikazuju u detaljnom planu,
zatvarati i prekidati očuvane urbane prodore u
pravcu sjever-jug i mijenjati karakter Ul. grada
Vukovara koja zaslužuje da se zaštiti kao kul-
turno dobro.
Izgrađenost prostora i bruto razvijene
površine (BRP) nadilaze objektivne mogućno-
sti prostora i ne pridonose zaokruživanju kon-
cepta sveučilišne aleje, barem onako kako je
njegezino oblikovanje započeto još 1960. g.
Sve do sada izgrađene građevine na potezu od
željezničke pruge do Slavonske avenije (u Ul.
I. Lučića i njenom produženju prema sjeveru),
bez obzira na njihovu kvalitetu, poštivale su
istočnu i zapadnu građevnu liniju koja je
obrubljivala zamišljeni gradski prodor sjever-
66 jug i osiguravala njegovu urbanu važnost.
Razlozi za prestanak očuvanja tog prodora i za
njegovo bitno drugačije prostorno oblikovanje
nisu jasno prikazani, nisu argumentirani pro-
storno-urbanističkim razlozima, niti se upućuje
na njihovu eventualnu važnost u interesu grada
kao cjeline.
Stoga mislim da je predloženi detaljni
plan apsolutno neprihvatljiv i da ga treba odba-
citi. Treba izraditi plan prostora od željezničke
pruge do Save, u toj zoni, i uskladiti ga s kon-
cepcijom razvoja grada, a tada razrađivati deta-
lje za koje se ukaže potreba, a sve u funkciji
postizavanja planirane cjeline. Zagreb jedno-
stavno nema razloga izgrađivati i prostorno
razarati očuvane urbane prodore u pravcu sje-
ver-jug, već ih oblikovati i ispuniti sadržajima
koji će garantirati urbanu kvalitetu. To je u
interesu grada kao cjeline, a interes investitora
se treba podrediti interesima grada.”
Dana 21. studenog 2003. Gradski
zavod za planiranje razvoja Grada i zaštitu
okoliša odgovorio je na moju pisanu primjedbu
slijedećim tekstom:
“Gradsko je poglavarstvo Grada
Zagreba utvrdilo, na 81. sjednici održanoj 20.
studenog 2003. godine, Izvješće o javnoj
raspravi i Konačni prijedlog Odluke o donoše-
nju Detaljnog plana uređenja “Vrbik - uz ulicu
Ivana Lučića (Sveučilišna aleja)“ koju je izra-
dio listopada 2003. godine Urbanistički zavod
grada Zagreba iz Zagreba, Britanski trg 12.
U skladu s člankom 15. Uredbe o jav-
noj raspravi u postupku donošenja prostornih
planova (NN: 101/98) obavještavamo vas o
razlozima neprihvaćanja odnosno djelomičnog
prihvaćanja vaše primjedbe:
Postavlja pitanje granice obuhvata
plana i odnos GUP-a prema Ulici Ivana Lučića.
Smatra da se treba očuvati istočna i zapadna
građevna linija u cijelom potezu kako bi se osi-
gurao potez sjever jug kao nastavak tzv. zelene
potkove.
Predlaže da se plan odbaci i izradi plan od
željezničke pruge do Save.
Primjedba se ne prihvaća.
Obuhvat plana je određen Programom
mjera za unapređenje stanja u prostoru Grada
(Službeni glasnik Grada Zagreba broj 17/2003)
koji je u skladu s granicom obuhvata određe-
nom GUP-om.
GUP-om je određen karakter promet-
nice Ivana Lučića u njezinom cijelom potezu i
nije predviđeno da se nastavlja tzv. zapadni
krak zelene potkove.
 U prijašnjem GUP-u, a također i u
sada važećem GUP prostor za koji se donosi
plan predviđen je kao građevno područje, tako
da GUP-om nije predviđeno poštivanje građe-
vnih linija do sada izgrađenih zgrada.”
Dopis je potpisala pročelnica Anka
Mrak Taritaš, dipl. ing. arh.
Dana 28. 11. 2003. uputio sam citira-
nom Zavodu odgovor na dopis od 21. 11. 2003.
koji glasi:
“Cijenjeni,
Primio sam Vaš odgovor na moje pri-
mjedbe vezane uz Detaljni plana uređenja
Vrbik - uz Ul. I. Lučića (Sveučilišna aleja)
dopisom od 21. 11. 2003.
Iako su u međuvremenu Gradsko
poglavarstvo i Skupština Grada Zagreba prih-
vatili spomenuti detaljni plan, tako da je ovo
moje pismo bez ikakva utjecaja na ono što će
se zbiti na spomenutoj lokaciji, ne mogu ne
odgovoriti da su sa stanovišta kvalitetnog raz-
vitka grada Zagreba i očuvanja njegovih arhi-
tektonskih i urbanističkih vrijednosti u prosto-
ru između željezničke pruge i rijeke Save,
predložena rješenja apsolutno neprihvatljiva.
Još nedavne 1994. g. kod natječaja za
crkvu sv. Terezije u Miramarskoj ulici, koja se
nalazi na spoju između Ul. I. Lučića i Ul. HBZ,
Vaš je Zavod inzistirao na poštivanju produlje-
ne zelene potkove i uvjetovao je da se crkva
locira na sjeverozapadni ugao parcele, što je
bilo suprotno njezinoj dotadanjoj orijentaciji
prema Miramarskoj ulici.
Svi do sada izgrađeni objekti na pote-
zu produljene Runjaninove ulice poštivali su
građevnu liniju koja je u prostoru na istočnoj
strani poteza zaživila još tamo ranih 60-ih
godina, a na zapadnoj strani kod svih izvedenih
zgrada, uključujući i posljednju izvedenu zgra-
du INGRE.
Očito je da zbivanja u prostoru i sve
realizacije u proteklih pola stoljeća govore
suprotno od onoga što stoji u posljednja dva
GUP-a.
Jedino što ohrabruje je konstatacija na
str. 3 priloga Vašeg pisma u kojoj se tvrdi da je
izbor metode provjeravanja mogućnosti izgra-
dnje u skladu s GUP-om neprimjeren. Tome
posredno pridonosi i ono što se između redaka
moglo pročitati u tekstu urbanista i arhitekta B.
Doklestića o aktualnom zagrebačkom urbaniz-
mu u kojem uspoređuje Zagreb i Lagos (nara-
vno na štetu Zagreba) u Nedjeljnom Vjesniku
od 23. 11. 2003.
Na ovakav način na koji Vaš zavod
planira razvoj grada, dovest ćete ga s pozicije
srednjoeuropskoga grada na grad koji se razvi- 67
ja po modelu južnoameričkog i afričkog urban-
izma. Drago mi je da u tome osobno ne sudje-
lujem, već da mogu takav pristup osporavati,
iako apsolutno bezuspješno, zahvaljujući pri-
mijenjenim metodama javne rasprave.”
Na ovo pismo nisam dobio odgovora.
Kako sam do 2000. g. bio član
Komisije za ocjenu arhitektonskih rješenja
Gradskog poglavarstva Grada Zagreba koja je
djelovala u okviru citiranog Zavoda, dne 12.
prosinca 2003. primio sam poziv na Božićni
domjenak. Odgovorio sam slijedećim pismom:
“Cijenjeni,
Primio sam Vaš poziv na tradicionalni
zavodski Božićni domjenak, danas 15. prosin-
ca 2003. u Vašem Zavodu. Zahvaljujem na
pozivu, ali kako se naša suradnja prekinula
 početkom 2000. godine, ne mojom niti Vašom
krivnjom, i do sada nije pokazala nikakav
smjer poboljšanja, smatram da nema smisla
suradnju nastavljati tek na domjencima. Stoga
se nažalost nemam razloga odazvati Vašem
pozivu.
Uz najbolje želje za Božić i Novu
2004. godinu srdačno pozdravljam.”
Tako završava ova priča koja je u nizu
svojih elemenata dosta instruktivna, a u mnogi-
ma zapanjujuće zbunjujuća kad se radi o pro-
speritetu i dobrobiti Zagreba kao glavnoga
grada Hrvatske. Možda iz toga treba nešto nau-
čiti za budućnost.

Zarez, VI/121-122:18-19 (29. 1. 2004.)

68
ARHITEKTURA
Povijesni aspekti
O historizmu u Zagrebu U posljednje vrijeme osjeća se pojačani
interes za arhitekturu prošlog stoljeća. On se oči-
tuje u sve većem broju tekstova koji se djelimice
osvrću na to još uvijek kontroverzno razdoblje
naše kulturne prošlosti. Nedavno održani simpo-
zij i izložba o arhitektu Hermannu Bolléu,1 gdje
je analizirano njegovo značenje za arhitekturu
Zagreba, a posredno i za arhitekturu Hrvatske,
samo su naglasili da su mnogi problemi još uvi-
jek otvoreni i da bi trebalo početi težiti prema
uobličavanju određenih sintetičkih sudova o
tome što razdoblje druge polovice 19. st. u arhi-
tekturi de facto znači u povijesti naše arhitekture.
Trebalo bi jednom odrediti temeljne vrijednosne
okvire, da nam se ne bi dogodilo, a počinje se
događati, da u izučavanju onoga što slijedi -
moderne i suvremene arhitekture u Hrvatskoj i u
Zagrebu - krenemo s različitih polaznih stanovi-
šta, koja se temelje na jednom i jedinstvenom
prostornom trenutku prošlosti. 71
Svjedoci smo da su u posljednje vrije-
me u časopisu “Arhitektura”,2 koji je bio temat-
ski posvećen arhitekturi u Hrvatskoj između dva
rata, među ostalima objavljeni i tekstovi koji
zadiru u vrijeme historizma; jedan je izvod iz
veće monografske raspraave o arhitekturi Drage
Iblera,3 a drugi je problemski i sintetički, potak-
nut vjerojatno autorovim vrlo svježim intere-
som za arhitekturu Huge Ehrlicha.4 Obje su
rasprave napisali naši istraživači arhitekture,
obje govore o tome kako i na koji način arhitek-
ti moderne ili protomoderne hrvatske i zagreba-
čke arhitekture vuku korijen iz arhitekture 19.
st., iz arhitekture historizma. Međutim, što je
arhitektura historizma značila za razvitak
moderne, gdje su osnovni vrijednosni temelji iz
kojih se moglo crpsti za budućnost, u čemu je
 bila vrijednost te arhitekture? Ocjene o tome su,
mogli bismo reći, gotovo suprotne. One još uvi-
jek nisu utemeljene na čvrstoj i znanstveno utvr-
đenoj vrijednosti arhitekture 19. st. - arhitekture
historizma.
Ako su dakle temeljne pretpostavke za
taj segment izvora modernih stremljenja, za kva-
litetu onoga na čemu su Ibler i drugi rasli, supro-
tne ili neujednačene, tada, naravno, ni rezultat ne
može biti do one mjere objektivan kakav bi već
danas mogao biti. Naravno, to su tek elementi
onoga što se zbiva. Ta su dva teksta tek ilustraci-
ja stanja unutar pojačanog interesa. Stoga mi se
čini da bi trebalo polako početi formulirati vrijed-
nosni okvir historizma, odnosno pokušati dati
odnos suvremene znanosti - povijesti umjetnosti i
72
Zagreb 1766., Kneidingerova karta
arhitekture - prema ulozi i značenju tog razdoblja
u životu grada kao što je Zagreb.
Bez obzira na to što se historizam u
Zagrebu odvija u periferijskoj atmosferi, kao
direktni refleks srednjoevropskog izražavanja -
veze s Grazom i Bečom, on kao i svaka druga
arhitektura, ako raste unutar određenih društve-
nih odnosa, mora odražavati ono stanje koje je u
određenoj sredini prisutno. U tome Zagreb nije
iznimka.
Krenemo li od utvrđivanja činjenica što
je do sada o historizmu rečeno, tada ćemo ustano-
viti da već u definicijama historizma ili historij-
skih stilova ili eklekticizma ili svih onih naziva
pod kojima se može naći ono što nastaje kao
arhitektura druge polovice 19. st. nailazimo na
Regulatorna osnova, 1889.
određene suprotnosti. Naime, suprotnosti su već u
nazivu, a zatim u određivanju pojma, u tome gdje
historizam počinje, a gdje završava, što on znači u
arhitekturi i urbanizmu.
Uzmemo li kao podlogu Enciklopediju
likovnih umjetnosti,5 tada možemo vidjeti da
ispravna definicija,6 koja kaže da je “historizam u
arhitekturi 19. st. u razdoblju između klasicizma i
secesije način građenja imitiranjem historijskih
stilova, odnosno primjenom njihovih konstruktiv-
nih i dekorativnih elemenata“, nedovoljno odre-
đuje oznaku primjene konstruktivnih i dekorativ-
nih elemenata prošlosti, jer je činjenica da time
nismo rekli, možda se nije ni moglo reći, do koje
je mjere upotreba konstruktivnih elemenata deko-
rativna ili obrnuto; znači gdje se počinje osjećati
Plan Zagreba, 1864.
upotreba i primjena novih materijala unutar starih
konstruktivnih i dekorativnih elemenata. Dakle,
bitan detalj po kojem se praktički historizam raz-
likuje od historijskog stila nije u definiciji do kraja
izražen.
Tu bi se već moglo i trebalo reći da cilj
historizma nije bio imitiranje historijskih stilova.
To je samo sredstvo pomoću kojeg su arhitekti
druge polovice prošlog stoljeća nastojali izraziti
svoju prostornu misao. Oni su to pokušavali na
više načina. Kreiranjem tzv. čistog stila, odnosno
stilskih obilježja i elemenata spoznatih na temelju
intenzivnog proučavanja stilova prošlosti; stvara-
li su tako kreacije koje su bile idealne u smislu
stila - kreacije koje je gotovo nemoguće ili vrlo
rijetko moguće doživjeti i naći u pravim stilskim
73
 razdobljima nastanka i rasta tih stilova, upravo
zato što su u razdobljima romanike, gotike, rene-
sanse, a i baroka građevine često nastajale postup-
no, što su tijekom svog života primale određene
funkcionalne aplikacije - život ih je modelirao
i stvarao na njima ono što zovemo povijesnom
slojevitošću stila. Dakle, element rekreacije povi-
jesnog stila na temelju tadašnje spoznaje o tome
što je određeni stil htio ili trebao biti, jedna je od
temeljnih oznaka historizma.
Druga od njih je kombiniranje - kreiranje
pomoću raznih stilskih elemenata stvaranjem
određene kombinacije koja je mogla nastati samo
u jednoj, uvjetno nazvanoj romantičnoj svijesti
arhitekta toga razdoblja. Romantičnoj, ako prih-
vatimo definiciju što ju navodi Lelja Dobronić u
svojim raspravama o arhitekturi 19. st. u
Zagrebu citirajući austrijskog autora Norberta
Wibirala, da je značenje romantičnoga u arhi-
74 tekturi upravo u svjesnom kombiniranju različi-
tih stilskih elemenata prošlosti.7 Romantičnim
možemo u cjelini smatrati čitav historizam kao
razdoblje okrenuto prošlosti. Stoga nam ta
pobliža definicija romantizma može pomoći da
strukturiramo sam historizam u njemu samome.
Ponovimo li da je definicija vremenski
odredila historizam kao vrijeme između klasi-
cizma i secesije, tada zaista možemo unutar
historizma govoriti o različitim historijskim sti-
lovima. Kako su oni kao posebna natuknica i
pojam obrađeni u enciklopediji,8 zadržimo se i
na tom detalju, da bismo historizam pobliže
objasnili. Naime, tu smo već znatno bliže našoj
konkretnoj zagrebačkoj situaciji, jer u okviru
historijskih stilova nailazimo na objašnjenje i
vrlo sintetičku obradu tog pojma za područje
Hrvatske, gdje se navodi da je to vrijeme obi-
lježeno dvostrukim značenjem. Jednim u odno-
su na nove građevine, a drugim u odnosu na
stare arhitektonske spomenike. Ne smijemo
zaboraviti da se historizam vjerojatno i rodio na
intenzivnom i pojačanom interesu za prošlo,
prvenstveno za arhitekturu prošlosti. Naravno
da moramo razmišljajući o historizmu govoriti
i o tome kako se on odnosi prema spomenicima
prošlosti koji su ga praktički inicirali. U enci-
klopediji se navodi da je odnos prema gradnji
novih objekata obilježen eklekticizmom, a
odnos prema starima purizmom. I to je djelimi-
ce neprecizno, s obzirom na nužnost sažetog
izražavanja u enciklopedijskim tekstovima.
Naime, eklekticizam je zaista prisutan u gradnji
novih objekata, ako ga smatramo osnovnim sta-
novištem arhitekata kroz praktičnu upotrebu
inventara i instrumentarija stilova prošlosti.
Međutim, u odnosu prema starim arhitekton-
skim spomenicima purizam je na stanovit način
također vezan uz eklekticizam, jer purizam sam
po sebi, ako ga pojednostavnjeno shvatimo kao
čišćenje arhitekture od naslaga prošlosti, uvodi
i u svoj način mišljenja spoznaju o potrebi
obnove, koja već samim tim što korigira izvor-
ni povijesni stil, na način da ga obnavlja u tzv.
stilskim elementima čistoga stila, u proces
unosi element eklekticizma. Čisti je stil prakti-
čki prisutan kao fenomen tek u svijesti arhitek-
ta koji ga primjenjuje po svojem nahođenju.
Obnova zagrebačke katedrale očiti je primjer
purizma, koji je idejno ostvaren eklektičkom
metodom čistoga stila.
Nadalje se navodi značajka historizma
u sferi urbanističkog djelovanja i kaže se da on
u nas ima negativnu stranu ne samo po tome što
bez regulatornog plana ruši stare arhitektonske
vrijednosti nego i po tome što u novim četvrti-
ma pojedinih gradova ulice opterećuje pregu-
stom izgradnjom odveć visokih kuća u preu-
skim ulicama. Ne zaboravimo da je to rečeno za
Hrvatsku i da se u cjelini može primijeniti na
zagrebačku arhitekturu. Dosta je teško reći da
je ta ocjena urbanizma u historizmu netočna.
Ona je nedovoljno precizna, stoga što upravo u
historizmu, u razdoblju druge polovice prošlog
stoljeća počinjemo susretati sve češću pojavu
regulatornih planova, koji zaista predviđaju
uklanjanje stare arhitekture, ali stoga što nisu
spoznali njezine vrijednosti i što im ona, iz nji-
hove predodžbe o razvitku grada, u tom trenu-
tku smeta. Njihov interes za vrijednosti čistog
stila visoke arhitekture prošlosti nespojiv je s
osjećajem za vrijednost autohtono nastale arhi-
tekture, za vrijednost onoga graditeljskoga
nasljeđa koje se taložilo u određenom prostoru.
Ta neosjetljivost prisutna je više u odnosu na
reprezentativnije objekte nego na grad kao cje-
linu. Gledamo li Zagreb, vidjet ćemo da histo-
rizam uglavnom ne ruši strukturu Gornjega
grada. On ruši tek ono što mu smeta da se
Gornji grad poveže s Donjim gradom. Ruši
bedeme, gradska vrata; ono što mu po funkciji
ne odgovara. Historizam ne ruši strukturu
Kaptola, nego obnova zagrebačke katedrale na
temelju pretpostavki čistoga stila stvara proče-
lje i situaciju koja prema mišljenju toga vreme-
na više ne podnosi stari gradski zid ispred sebe.
Sama činjenica obnove katedrale posredno je
uvjetovala uklanjanje dijela obrambenog zida i
kule pred katedralom i praktički devalorizaciju
Kaptolskog trga.
No, urbanizam toga vremena koji se
širi Donjim gradom od Griča i Kaptola prema
jugu ne bi se mogao okarakterizirati da optere-
ćuje grad pregustom gradnjom. Ta pregusta gra-
dnja odveć visokih kuća, u preuskim ulicama
postaje stvarnost tek kad historizma zapravo
više nema. Ona se, premda u određenim histori-
cističkim oblicima, ipak javlja tek kad ranokapi-
talistička svijest o vrijednosti gradskog zemlji-
šta postaje sve jačom, kad jača zemljišna renta,
kad se Zagreb širi tako da broj najamnih kuća
postaje sve veći i veći. Dakle, u razdoblju kad je
historizam ili na umoru, ili na uzmaku, ili kad je
u usporedbi s drugim stilskim strujanjima vre-
mena kao što su secesija, neoklasicizam, pa čak
i moderna, već sasvim izgubio bitku. A reći da
je historizam taj koji je rasterom ulica što ga je
postavio u regulacijskim planovima uvjetovao
tako gustu i visoku gradnju, bilo bi nepravedno
s obzirom na to da je historizam u odnosu na
svoje vrijeme i na svoje potrebe zaista pružio
Zagrebu dovoljno široke ulice s dovoljno zele- 75
nila i dovoljno vrijednosti, što je ispravno zabi-
lježio Žarko Domljan kad kaže da “time Zagreb
dobiva obilježje organiziranoga srednjeevrop-
skog grada“.9
Još je jedna dosta bitna odrednica u defi-
niranju historijskih stilova kad se kaže da se “u to
vrijeme javljaju novi društveni oblici koji name-
ću nove urbanističke i građevinske zadatke, kao
što su kazališta, muzeji, kolodvori, tržnice, vele-
trgovine, tvornice, kasarne, bolnice, sudovi, zat-
vori, kupališta i sl., i kad arhitekti, ne nalazeći
adekvatna rješenja za nove zadatke i sadržaje
ponavljaju naučene i viđene stilske oblike koji
odgovaraju građanskom parvenijskom dru-
štvu“.10 Ta je ocjena dobrim dijelom točna, no
ipak je malo preoštra u odnosu na vrijeme, koje
uvijek moramo pažljivo promatrati.
 Zaista je to bilo građansko parvenij-
sko društvo i doista je ono imalo svoja traže-
nja i svoje zahtjeve. Međutim, to je vrijeme
bilo na stanoviti način i nemoćno da drugačije
reagira. Nemoćno stoga što su mu načini izra-
žavanja kroz dekorativne i konstruktivne ele-
mente bili još uvijek takvi da su omogućavali
primjenu onog stilskog obilježja na arhitektu-
ri koje je arhitekt želio. Naime, tek prodor
betona i armiranog betona krajem stoljeća
počinje davati mogućnosti za drugačija razmi-
šljanja. Sigurno je da su arhitekti koji su
se našli pred sasvim novim zadacima upravo
nevjerojatno brzo bujajućih gradova potražili
rješenje u prošlosti. Potražili su ih stoga što
nisu znali gdje bi ih drugdje tražili. Nisu to
više samo katedrale, jer zaista u to se vrijeme
crkve i katedrale mnogo manje grade, već grad
traži druge sadržaje i druga mjesta oko kojih
76 se vrti život. I na tim mjestima društvo traži
upravo novi sjaj, raskoš i shvaćanje svoga
doba. Arhitekt je, iako bi prema usmjerenju
svojeg svjetonazora trebao anticipirati rješenje
u prostoru, ipak kao dio društva u kojem je
živio uvjetovan tim društvom i njegovim zah-
tjevima, ukusom i specifičnom težinom. Tek
kada se jedan stil, jedan način mišljenja razvi-
je do te mjere da počinje pokazivati svoje
nedostatke, tek tada možemo očekivati da se
doživljavaju i nalaze praktične i teoretske
pretpostavke za njegovo mijenjanje. Znači,
historizam je trebao živjeti i pokazati svoje
nedostatke da bi se na njima mogla razviti
misao o novome, o onome što je potrebno
mijenjati da bi arhitektura ostala i dalje nosi-
lac stvaralačkoga u prostoru i oblikovanju. Jer,
ne smijemo zaboraviti da su gradovi ranije u
prošlosti, kolikogod rasli, ipak išli veoma spo-
rim tempom naprijed, dok je vrijeme intenziv-
nog rasta industrije značilo i vrijeme veoma
intenzivnog rasta grada u cjelini.
Možda se ne bismo smjeli složiti s
tvrdnjom da arhitekti ponavljaju naučene i
viđene stilske oblike. Oni naprotiv kreiraju, ali
na temelju i pomoću naučenih oblika. Mislim
da je to potrebno reći, jer stvoriti jednu kaza-
lišnu zgradu ili kolodvor ili tržnicu, znači
stvarno odgovoriti novoj namjeni koja nema
presedana, koja nije nikada ranije bila riješena
na takav način. I sada, naravno da će se arhi-
tekt kretati u okviru onoga što je naučio, što je
stekao, s čime znade baratati. Tek tada može-
mo ocijeniti do koje je mjere pojedini domet u
prostornom smislu bio uspješan, a gdje arhi-
tekt nije bio dorastao složenosti zadatka. Eto,
čini se da bi na tome trebalo početi graditi naš
odnos prema historizmu.
Ako su nam ove opće postavke dale
elemenata za početnu analizu pojma historiz-
ma i uporedno s time historijskih stilova, tada
moramo pokušati odrediti i vremenske granice
tog stilskog razdoblja. Historizam počinje
tamo gdje prestaje klasicizam, odnosno raste
na nemoći klasicizma da riješi sve ono što dru-
štvo i grad traže, na nemoći arhitekture koja se
u duhu bidermajera stvarala prvenstveno u
našim malim sredinama, da počne kreirati grad
u punom smislu te riječi; grad u kojemu će raz-
vitak kapitala i industrije biti temeljni pokaza-
telj napretka. Tu su korijeni historizma. Jer,
klasicizam je svoje već uglavnom rekao. To se
u nas praktički poklapa s pojavom Bachova
apsolutizma i razdobljem koje je nastupilo
nakon revolucionarne 1848. g., iako pojavu
historizma, naročito u skulpturi i dijelom u
arhitekturi unutrašnjosti zagrebačke katedrale,
nalazimo već 30-ih godina 19. st. kad se gradi
pjevalište katedrale.11 Nakon nepunih pedeset
godina pojavom secesije dolazi do ubrzanog
nestajanja historizma upravo zato što je secesi-
ja kao novi cjeloviti stil pokušala riješiti sve
one stilske nedostatke koje je pokazivao histo-
rizam, koliko u svojoj slobodi upotrebe eleme-
nata različitih stilova prošlosti toliko i u svojoj
ograničenosti da se koristi samo elementima
tih stilova.
I upravo tada, u tim prijelaznim raz-
dobljima - početka prijelaza klasicizma i arhi-
tekture bidermajera u historizam i onog na
kraju, prijelaza historizma u secesiju - možemo
naći dosta zanimljivih paralelizama, situacija
gdje usporedno na ulicama grada živi i jedno i
drugo oblikovanje, gdje se u istim projektnim
biroima paralelno projektiraju zgrade obliko-
vane historicistički i u duhu secesije.12
Zanimljivo je pratiti kako historizam
dolazi u Zagreb i kako stječe afirmaciju.
Znajući da je razdoblje od početka 19. st. do
1848. g., bilo obilježeno dvjema temeljnim
značajkama: izgradnjom reprezentativnijih
stambenih građanskih i plemićkih kuća što
su ih gradili u oblicima jednostavnog klasi-
cizma domaći graditelji Bartol Felbinger,
Aleksandar Brdarić i dr. i onom vrlo jedno-
stavnom građanskom arhitekturom koju u
oblikovanju unutrašnjosti nazivamo biderma-
jerom, a koju na pročeljima karakterizira jed-
nostavno i glatko zidno platno bez velikih i
brojnih dekorativnih elemenata, eventualno
sa slijepim polukružnim lukovima iznad pro-
zora u prizemlju, možemo zaključiti da je ono
bilo dostatno za vrijeme kad Zagreb polako
raste. Pojava neogotike u unutrašnjosti zagre-
bačke katedrale znači impuls novoga, onoga
što se u Evropi zbiva, da bi nam uređenje
Ilirske dvorane u Draškovićevu domu u
Opatičkoj ulici13 pokazalo da je romantizam
već na vratima. Naravno, romantizam kao
mješavina stilova prošlosti, a ne romantičar-
ski zanos za prošlošću izražen u interesu za
jedan - čisti stil. No, iako romantizam i taj
rani historizam kao stilovi radikalno kidaju s
postojećim oblikovanjem, ipak u nizu stam-
benih zgrada koje niču u to vrijeme možemo
uočiti određenu prijelaznu transformaciju
koju obilježava nekoliko osnovnih dekorativ-
nih značajki: čisto i glatko zidno platno pro-
čelja, odsutnost bilo kakve rustike u oblikova-
nju pojedinih zona, naglašavanje prozorskih
okvira i parapetnih zona prozora, raščlanjiva-
nje pročelja tek jednim razdjelnim vijencem 77
između prizemlja i prvog kata i završetak pro-
čelja dekorativnim završnim vijencem koji
tada varira neke od neostilskih elemenata sli-
jepih lukova, arkadica ili njihovih modifika-
cija.
Usporedo s time nailazimo na elemen-
te čistog stila na pojedinim zgradama. Svi ti
čisti stilski elementi romanike, gotike ili rene-
sanse upotrijebljeni na pročeljima zgrada
uglavnom su aplicirani. Oni nisu izrasli iz
karaktera arhitekture, već su jednom biderma-
jerskom, klasicističkom ili bilo kakvom dru-
gom pročelju koje je moglo postojati i u rani-
jim razdobljima tek dali sliku i izgled novoga
vremena, novi oblikovni okvir. Tu nam kao
primjeri mogu poslužiti pročelje crkve sv.
Vinka sestara milosrdnica u Frankopanskoj
 ulici, zgrada rektorata Sveučilišta i eventualno
kuća na Kaptolu 12 ili kuća Aloisa Halma koja
je nadograđena i preoblikovana u secesiji, a
nalazila se na uglu Tesline ul. i Zrinjevca. Među
zgrade ranog historizma tog tipa možemo
ubrojiti zgradu u Mesničkoj 1 graditelja Franje
Kleina, građenu u izrazitim renesansnim oblici-
ma i njegov nerealizirani projekt za kuću na
uglu Jelačićeva trga i Bakačeve ulice iz 1867.g.
u izrazitim neogotičkim oblicima.14
Treći oblik historizma koji u to vrijeme
usporedno živi predstavlja, moglo bi se reći,
čisti romantizam, u kome se miješaju stilski ele-
menti orijenta i historijskih stilova, a do naroči-
tog je izražaja došao u oblikovanju Sinagoge,
koja se nalazila u Praškoj ulici (srušena za vrije-
me II. svjetskog rata).
Razdoblje ranog historizma u kojemu
susrećemo dosta oznaka romantizma traje u
78
Trg maršala Tita 14, Rektorat Zagrebačkog sveučilišta (Ludwig von Zettl, 1856.-1859.)
Zagrebu praktički do 70-ih godina 19. st. Zreli
historizam, koji se u Zagrebu javlja polovicom
60-ih godina, što znači od 1865. g., a traje
do kraja stoljeća, uglavnom upotrebljava obli-
ke neorenesanse u prvim godinama, dok kasni-
je, kako se bliži kraj stoljeća, sve više susreće-
mo neobarokne a kasnije čak i neorokoko ele-
mente, osobito u arhitekturi Hönigsberga i
Deutscha. Neogotički oblici u to vrijeme, osim
u djelima Hermanna Bolléa, koji u Zagreb
dolazi nakon potresa, tj. nakon 1880. g., goto-
vo da i ne postoje. Oni su se iscrpili u razdo-
blju ranog historizma i izgleda da u zagreba-
čkoj klimi nisu našli povoljna odjeka. Čak ni
dolazak Bolléa, i njegov rad u Zagrebu, koji je
bio izrazito značajan i utjecajan, nije ostavio
dubljeg traga u prodoru neogotičkog oblikova-
nja, već su i dalje neorenesansa i neobarok oni
stilovi koji nalaze svoje mjesto na zagreba-
čkim ulicama. Vjerojatno tome možemo naći
razloga u utjecajima Beča, to više što su mlađi
arhitekti tamo školovani pa dolaze upravo
nabijeni svim onim što Beč u to vrijeme produ-
cira.
Ako konzultiramo monografsku litera-
turu o tom vremenu,15 tada vidimo da se direk-
tni utjecaj Beča i njegove arhitekture na arhi-
tekturu zrelog historizma očituje upravo u tome
što Zagreb direktno iz Beča unosi stilove
bečkog Ringa, dakle stilove zadnje četvrtine
stoljeća, koji se u Beču javljaju prigodom
izgradnje urbanističkog poteza oko stare jezgre,
gdje historizam dobiva svojevrsna bečka obi-
lježja. Naravno da arhitekti i graditelji Franjo
Klein, Janko Grahor ml., Kuno Waidmann, Lav
Hönigsberg, Julio Deutsch i ostali koji u to vri-
jeme u Zagrebu djeluju, taj utjecaj i stil Beča
prenose na zagrebačke ulice prilagođavajući ga
Mesnička 1, stambena zgrada (Franjo Klein, 1866.-1867.)
mnogo skromnijim zagrebačkim prilikama,
“… znatno užim ulicama…“.16 Kuće se u pro-
sjeku snizuju na jedan ili dva kata, ali zadrža-
vaju upravo taj karakter. Herman Bollé sa svo-
jom gradnjom ostaje ipak na neki način izolira-
na ličnost; visoko kvali-tetni arhitekt, koji
praktički ostaje bez odjeka, ostaje usamljeni
stvaralac svog osobnog stila u vremenu koje i
u Zagrebu već polako umire. Jer još se prije
konca stoljeća u Zagrebu javlja secesija kao
stil, bez obzira na njezina obilježja koja su u
Zagrebu uglavnom provincijska i direktno
vezana na utjecaj Beča, a kasnije i Otta
Wagnera. Unatoč tome ona znači u to vrijeme
korak naprijed. Historizam još traje usporedno
sa secesijom i gotovo bi se moglo reći da
direktno prelazi u neoklasicizam nakon 1900.
g., gdje su mu Martin Pilar, Janko Holjac i
drugi glavni protagonisti, a traje tamo sve do
79
Praška 7, Sinagoga (Franjo Klein, 1866.)
 30-ih godina, ponegdje i do 40-ih godina našeg
stoljeća, tada već usporedno sa zagrebačkom
modernom arhitekturom i modernim stremlje-
njima. Znači da se odjek historizma još uvlači
duboko u 20. stoljeće. Sam historizam živi s
Bolléom gotovo do kraja I. svjetskog rata i
stoga mu gornju granicu u Zagrebu teško da
možemo čvrsto odrediti. On polako prestaje biti
jedinim načinom izražavanja u arhitekturi već
krajem 19. stoljeća i tada gotovo u nepuno
desetljeće prestaje biti dominantnim izrazom
građenja.
Stoga prije no što se upustimo u ocje-
nu historizma u nas, pokušajmo vidjeti što je
historizam sa svim svojim oblikovnim značaj-
kama i fazama što smo ih spomenuli dao ovom
gradu na planu na kojem je djelovao, a to znači
na planu urbanizma, formiranja i stvaranja
javnih prostora, reprezentativnih i javnih grad-
80 skih sadržaja i na području stanovanja. Ako
iznesemo analizu odnosa oblikovanja i funkci-
je, odnosa potreba grada i sadržaja koje je
historizam riješio, tada ćemo se moći mnogo
lakše osvrnuti na ocjene koje je historizam
dobio u suvremenoj kritici kao i u onim znan-
stvenim i stručnim radovima što su ih znanstve-
ni radnici u zadnje vrijeme publicirali o histori-
zmu, bilo povodom monografskih obrada
pojedinih autora tog razdoblja, bilo povodom
kritičkih izložbi koje su se u tom razdoblju
pojavile, bilo povodom obrade suvremenih
arhitekata tražeći njihova izvorišta u tom stil-
skom razdoblju.
Krenemo li od urbanizma, tada ćemo
vidjeti da historizam kao razdoblje u kojemu se
regulira izrazito pojačani rast grada nužno mora
pokušati vrlo preciznim regulatornim osnova-
ma regulirati taj razvitak i raspored novih grad-
skih funkcija. Za razliku od ranijih razdoblja
gdje je organički (i to organički treba shvatiti
uvjetno) rast grada bio prisutniji, moramo reći
da ovaj novi urbanizam, koga možemo nazvati
tim imenom, pokušava dovesti u međusobnu
vezu nekoliko temeljnih elemenata na kojima
gradi svoju doktrinu. To je prvenstveno stvara-
nje novog, racionalnog pravokutnog rastera
ulica, zatim maksimalno poštivanje postojećeg
stanja, uzimanje u obzir svih lokalnih faktora
koji mogu djelovati na fizionomiju grada, prih-
vaćanje uzora koji se u to vrijeme kreiraju u
Beču i napokon reflektiranje sadržaja i unutra-
šnjih prostora na vanjštini, odnosno u slici
grada. Da bi se to moglo postići, trebalo je naj-
prije administrativno odrediti što je to grad.
Dotadašnjih pet gradskih područja spajaju se u
jedno 1850. g. neposredno nakon uvođenja
Bachova apsolutizma. U tom trenutku grad
Zagreb, koji sada ima široko područje, osjeća
potrebu za građevnim redom i 1857. g. donosi
se “Red građenja za zemaljski glavni grad
Zagreb”.17 On postaje dokument koji će zajedno
s Prvom regulatornom osnovom što se donosi
1865. g. biti temelj za ono što zovemo urbani-
zmom historizma u Zagrebu. Građevni red koji
nastoji da se u interesu sigurnosti, zdravlja i
udobnosti, pristojnosti i ukusa građevno stanje
podigne na razinu, da bi se postigla veća pravil-
nost trgova i ulica,18 pokušava regulirati sve
ono što sudjeluje i čini da arhitektura, odnosno
zgrada do zgrade u ulici i na trgu, stvore sliku
grada. Regulira se prostor dvorišta, visina zgra-
da, građevna linija, oblik i veličina otvora na
pročeljima, visine vijenaca, razmak između
prozorskih osi, vanjsko uređenje, način bojenja
i drugo. Sve će to činiti vrlo strogi okvir unutar
kojega će se kretati oblikovanje arhitekture.
U osnivanju ulica određena je osnovna
koncepcija pravokutnog križanja ulica, njihova
međusobna udaljenost, širina ulica, dakle sve
ono što je trebalo biti riješeno da bi se mogla
načiniti regulatorna osnova koja će poslužiti za
razvitak i gradnju grada. Drugim riječima, taj
red građenja do te je mjere sankcionirao ukus,
želje i potrebe vremena da će regulatorna osno-
va praktički biti tek grafičko kreiranje rasta
grada u okviru zadanih koordinata.
I zaista, kad promotrimo sve ono što je
Prva regulatorna osnova grada dala,19 tada ćemo
uočiti da je ona, unatoč tome što je pravokutni
raster ulica bilo dominantno pravilo za budući
izgled grada, poštivala stare pravce kretanja,20
Specijalka Zagreba i okolice, 1853.-1854.
da je poštivala izgrađeni prostor, čak i nepravil-
nosti u rasteru grada koje su naslijeđene iz pro-
šlih razdoblja, i da je nastojanjem da se uskladi
novo sa starim dala dovoljno elemenata da
buduća regulatorna osnova, koja će sankcioni-
rati stanje dvadesetak godina kasnije, može
stvoriti ono što u Zagrebu danas osjećamo kao
urbanizam historizma. Naime, ta regulatorna
osnova uzela je u obzir sve one lokalne faktore
koji su u Zagrebu djelovali, a ti su prvenstveno
odnos Griča i Kaptola, Harmice, odnosno tada
već Jelačićeva trga i podgrađa prema tome
novome. Ona uzima u obzir da su ulice grada
nastajale i trebale nastajati na prostoru koji je
već imao određene tradicijske vrijednosti, unu-
tar kojih se na jedan relativno lak način mogao
uklopiti ortogonalni raster novih ulica. Ona još
81
Plan Zagreba, 1878.
 uvijek tako oštro ne slijedi inozemne uzore,
prvenstveno Beča, već ih naslućujući daje u
jednom općem tonu, a ne u detalju; ona još
uvijek razmišlja u kategorijama ulica - pravo-
kutni trg i ne dalje. Ta je osnova već s juga
limitirana izgrađenom željezničkom prugom i
stoga se već tada osjeća početak razvlačenja
grada u smjeru istok-zapad, dok željeznička
pruga postaje barijera, koja će svoju pregradnu
funkciju između grada i Save s južnim prosto-
rima zadržati do danas.
Takozvana Lenucijeva regulacija iz
1887. g.21 zapravo je prava historicistička
regulacija, koja svoju fizionomiju temelji već
na zrelom historizmu, a taj je imao prilike nau-
čiti ono što se izvan Zagreba zbiva. No ni ona
nije nastojala graditi u zrakopraznom prostoru,
već se vrlo precizno nastavlja na regulaciju iz
1867. g. i produžava sve pozitivne elemente
82 stare regulacije. Ne dirajući u staro, ona nasto-
ji novi ortogonalni raster ulica jednostavno
precizirati što je moguće više. Pokušava stvo-
riti ono što neki zovu racionalnim rasterom,
dakle rasterom u kome neće jedinim mjerilom
biti samo pravi kut i ništa više, već dati raster
koji će pokušati unutar tih pravih kuteva svori-
Istočni dio Lenucijeve potkove, zračni snimak, pogled s juga
ti određeni ritam. Jednako će tako, po uzoru
(iako je to daleki uzor) na bečki Ring, ta regu-
lacija stvoriti svakako danas najljepši urbani-
stički potez staroga Zagreba - niz zelenih trgo-
va, koji su u literaturi već stekli naziv
Lenucijeve ili Zelene potkove; trgova koji će
od Zrinjevca - bivšeg Novog trga spuštajući se
prema jugu do zgrade kolodvora formirati
Strossmayerov i Tomislavov trg, da bi onda
skrenuvši prema zapadu odvojili stambene blo-
kove od željezničke pruge Starčevićevim
trgom i Botaničkim vrtom, a zatim se vratili
prema sjeveru i završili pred zgradom rektora-
ta Sveučilišta na Trgu maršala Tita, jednom od
najdefiniranijih i najljepših zagrebačkih trgo-
va. Lenucijeva ideja praktički je značila unoše-
nje jednog reprezentativnog sadržaja u fiziono-
miju grada. Čini mi se da je ishitreno govoriti
o nekoj neoklasicističkoj metaforičnosti oblika
Lenucijeve potkove, o torzu meandrirane kom-
pozicije ili o eventualno nekoj secesijskoj slut-
nji22 upravo zato što Lenuci kreira potkovu u
duhu svojega vremena. Koliko je u tome vre-
menu prisutan klasicistički duh i anticipacija
secesije, toliko je i ta njegova ideja time ozna-
čena. Urbanistički sadržaj Lenucijeve potkove
Glavni kolodvor, pogled sa zgrade
Umjetničkog paviljona
nije toliko u njezinom obliku koliko u činjeni-
ci da se na taj način u fizionomiju grada unose
reprezentativni prostorni sadržaji; stvara repre-
zentativni obod, oblikovanje kojeg će biti
iznad onoga unutar bloka. Koliko god to
možda izgledalo da diferencira način gradnje,
čini mi se da je to kvaliteta urbanizma toga
vremena, jer je on na taj način uspio precizira-
ti koji su prostori grada oni unutar kojih se pro-
storno mogu zbivati javni sadržaji. Odnosno,
javni sadržaji nisu ostali prepušteni isključivo
volji investitora da ih on rasipa prema svojoj
želji unutar pravokutne strukture, već je sam
prostor svojom fizionomijom nukao da se ti
sadržaji nađu upravo na tome mjestu.
Osvrnemo li se na najnoviju ocjenu
tog urbanizma, u kojoj se kaže da su dvije
posljedice urbanističkog usmjerenja što ga je
dala Lenucijeva regulatorna osnova, s time da
se negativni učinak očituje u zatvaranju grada
prema periferiji, osobito prema jugu i u prena-
glašenoj razlici između svečanih prostora na
obodu i stereotipne gradnje unutar zelene pot-
kove,23 treba reći da se nije moguće složiti ni s
jednom od navedenih negativnih posljedica.
Urbanistička regulatorna osnova Milana
Trg maršala Tita 15, Hrvatsko narodno kazali- Trg maršala Tita 10, Muzej za umjetnost i obrt (Hermann Bollé,
šte (Ferdinand Fellner i Hermann Helmer, 1887.-1892.)
1894.-1895.)
Lenucija nije mogla proizvesti negativan uči-
nak u zatvaranju grada prema jugu i periferiji,
jer je to zatvaranje uslijedilo znatno ranije i
ona je samo poštivajući zatečeno stanje poku-
šala urbanistički najuspješnije odijeliti grad od
željezničke pruge. Razlika pak između sveča-
nih prostora i stereotipne gradnje unutar pro-
stora što ga omeđuje zelena potkova (uzmemo
li termin stereotipan kao uvjetni) upravo je vri-
jednost tog urbanizma, vrijednost u ritmu
naglašenosti i nenaglašenosti; ritmu koji je
dosljedan i koji gradu daje potrebnu dinamiku.
Mogli bismo se složiti da je tek tom
regulatornom osnovom i gradnjom prema njoj
Zagreb dobio obilježje organiziranoga sre-
dnjeevropskoga grada.24 Jer, ako su se u liniji
zelene potkove našli i takvi sadržaji kao što su
Arheološki muzej, Sudbeni stol, Moderna galeri-
ja, Jugoslavenska akademija znanosti i umje-
tnosti, Umjetnički paviljon, Nacionalna i sveuči- 83
lišna knjižnica, Hrvatsko narodno kazalište, rek-
torat Sveučilišta, Muzej za umjetnost i obrt,
Etnografski muzej i Hrvatski školski muzej, bez
obzira da li su svi oni nastali u vrijeme kad se
regulacijskom osnovom počeo ostvarivati taj
reprezentativni potez, tada se možemo složiti da
 je on praktički privukao mnoge bitne javne grad-
ske sadržaje i doveo ih u direktnu međusobnu
vezu; nije ih isključio iz središta grada, već ih je
upravo time što je potkova formirana tako kako je
formirana doveo do mogućnosti funkcioniranja u
samom srcu grada.
Rezimiramo li, možemo reći da je urba-
nizam historizma bio temelj gradnje grada gotovo
sve do suvremenog urbanizma, odnosno da su se
principi ortogonalnog rastera ulica i svega onoga
čime je praktički započeo urbanizam historizma
samo kroz godine degradirali, a tek je moderni
urbanizam na sasvim drugim idejnim pretpostav-
kama stvorio nešto drugo, do koje mjere bolje i
humanije, o tome će povijest reći svoje. Ono na
čemu su se temeljila načela urbanizma historizma
bilo je za svoje vrijeme sasvim sigurno i prikladno
i napredno. Uzmemo li u obzir sve rezerve koje je
već istaknuo Camilo Sitte25 krajem prošlog stolje-
84 ća uspoređujući urbanista i arhitekta, kad kaže da
je urbanist uvijek u nepovoljnijem položaju jer
ima na raspolaganju samo nizove kuća u pravil-
nom građevinskom bloku, a da se o gradnji grada
kao o umjetničkom djelu više nitko ne brine jer se
to smatra tehničkim pitanjem, tada možemo
zaključiti da je nastojanje da se izbjegne negativ-
Demetrova 18-Basaričekova, ugaona
dvokatnica (1857.)
na posljedica uniformiranosti pravokutnog rastera
ulica samo želja da se na nov način humanizira
prostor. Sjetimo li se da je 1874. g. na generalnoj
skupštini Saveza njemačkih inženjera i tehničara
u Berlinu zaključeno da u projektiranju gradova
treba odrediti glavne prometnice a da se pri tome
vodi računa o postojećim putovima i lokalnim pri-
likama, da grupiranje raznih dijelova grada treba
izvesti pogodnim izborom položaja i drugih
karakterističnih obilježja,26 tada možemo reći da
je ova, zagrebačka Lenucijeva regulatorna osnova
bila sasvim na razini svoga vremena i da je upra-
vo na tim principima, gledamo li ih globalno,
temeljila svoju prostornu poruku.27
Lenucijeva osnova je originalna utoliko
što je Lenuci poštivao lokalne, geografske i raz-
vojne gradske elemente i na njima je gradio. Nije
prenosio uzor, već je na temelju uzora radio. Već
sada možemo s pravom reći da je taj urbanizam
stvorio prve planske javne prostore grada.
Isključimo li spontani rast najstarijih gradskih
dijelova Gradeca i Kaptola, pa i onaj dio koji se
između nije razvio u predgrađu (Harmica), tada
zaista ovu tvrdnju možemo uzeti u razmatranje s
punom ozbiljnosti. Funkcija grada kao središta i
Zagreba kao administrativnog središta jednog
Zrinski trg 10, HAZU, južno pročelje (Friedrich von Schmidt,
1877.-1879.)
dijela, iako provincijski tretiranog, no ipak cjelo-
vitog dijela Austrijske, a kasnije Austro-Ugarske
Monarhije, tražila je niz javnih sadržaja, to više
što je druga polovica 19. st. vrijeme u kojem se
mnogi takvi sadržaji javljaju. Lenucijeva nam
zelena potkova tako daje mogućnost pratiti način
na koji su se novi sadržaji stvarali i oblikovali u
vrijeme dominacije historizma u arhitekturi, no ne
samo u odnosu na vanjštinu, ortogonalni raciona-
lni raster ulica ili urbanističko rješenje, već i na
unutrašnjost zgrada koje su trebale odgovoriti
namijenjenoj im funkciji. Rezultat nije izostao, jer
se ovdje zbivao isti proces kao i u svakoj drugoj
arhitekturi. Unutrašnjost je s vanjštinom činila
cjelinu, tako da smo svjedoci stilskog izražavanja
od detalja do cjeline, iako u stilskom izrazu koji je
povijest već poznavala, ali ne u takvom međusob-
nom odnosu oblika i funkcije. Moramo uočiti još
jednu zakonitost: sve su zgrade unutar poteza
zelene potkove soliterno smještene tako da odje-
ljuju trg od trga unutar tog jedinstvenog urbanisti-
čkog rješenja, a one javnih sadržaja koje su nasta-
le u prošlom stoljeću projektirali su inozemni
arhitekti: zgradu Jugoslavenske akademije F.
Schmidt, Kemijski institut H. Bollé, Umjetnički
paviljon (prenesen iz Budimpešte) i Glavni kolo-
Unutrašnjost zgrade HAZU
dvor F. Pfaffi i Hrvatsko narodno kazalište
Helmer i Fellner.
Osvrnemo li se sada na sadržaje što ih je
oblikovao historizam, a koji su se zbivali na obo-
dima ili čak u unutrašnjosti prostora što ga određu-
je zelena potkova, tada vidimo da su i ti prostori
zadržali visoku razinu vremena. Uzmimo tek, ilu-
stracije radi, zgradu Sudbenog stola na Zrinjevcu,
koju su gradili domaći graditelji 70-ih godina,
zatim Starčevićev dom Hönigsberga i Deutscha,
pa njihov Hrvatski školski muzej, Bolléovu obrtnu
školu i Muzej za umjetnost i obrt ili zgradu
Hrvatskog gospodarskog društva Grahora i Kleina
na kazališnom trgu i njihov Hrvatski glazbeni
zavod u Gundulićevoj ulici ili neke od poslovnih
zgrada kao što je bila zgrada Prve hrvatske štedio-
nice Janka Grahora ml. u Radićevoj ulici ili ona
kasnija Vancaševa, poznatija pod imenom
Oktogon, tada vidimo da sve te zgrade javnog ili
djelimice javnog sadržaja znače ipak određeni 85
domet ne samo u slici grada već i u cjelovitosti
svoje unutrašnjosti i rješavanju svih onih prostora
koji su zadovoljavali javnu namjenu.
Ako kažemo da je ta arhitektura obliko-
vala Zagreb,28 tada se moramo zapitati, moramo
li se u revalorizaciji historizma što je provodimo i
Radićeva 30, zgrada Prve
hrvatske štedionice
(J. J. Grahor, 1880.-1882.)
 dalje zadržavati samo na pročeljima i jesu li samo
pročelja i njihovo značenje u slici grada onaj ele-
ment koji je izazivao toliki odium u donedavnom
odnosu prema arhitekturi historizma. Jer moramo
priznati da je u javnim zgradama toga vremena
odnos njihove unutrašnjosti i vanjštine u potpuno-
sti adekvatan i da tu ne može biti riječi o postoja-
nju nesporazuma unutar te arhitekture same u
sebi. S obzirom na to da su se u historizmu obli-
kovali najreprezentativniji i najkvalitetniji prosto-
ri Donjega grada, tada ne možemo reći ni to da je
odnos te arhitekture prema gradu i slici grada
takav da bi zasluživao negativnu ocjenu. U čemu
je tada problem? Vjerojatno u stambenoj arhitek-
turi. Izgleda da je kritika historizma potekla od
kritike koju je suvremena arhitektura uputila
historizmu kao razdoblju s aspekta stanovanja,
oblikovanja u odnosu na tzv. nemoć da se druga-
čije izrazi; s aspekta nemogućnosti da se na drugi
86 način riješe novi sadržaji.
Prije no što se osvrnemo na stambenu
arhitekturu tog razdoblja potrebno je nešto više
reći o odnosu te arhitekture prema slici grada što
ga stvara, odnosno odgovoriti na pitanje, smije-
mo li u revalorizaciji historizma poći od tvrdnje
da suvremena metodologija vrednovanja arhitek-
tonskog djela polazi od ocjene toga djela u funk-
ciji grada.29 Ocjena kojoj je to bitna pretpostavka
jednostavno nije sveobuhvatna, jer revalorizacija
neostilskog ili historicističkog kompleksa nije
zapravo revalorizacija urbanističke funkcije te
arhitekture. Urbanističku funkciju arhitekture u
gradu ne moramo revalorizirati. Ona je prisutna
od početka, od kada živi kuća kraj kuće. Možda
se u prošlom razdoblju nije dovoljno naglašavala
urbanistička vrijednost historicističke arhitektu-
re, jer je ona nedvojbena sama po sebi (Zagreb je
očiti primjer). Međutim, ako ona kao arhitektura
nema i drugih vrijednosti, tada je ne može spasi-
ti ni takva ocjena, jer u protivnom ona gubi vri-
jednost sama u sebi. Prije bismo mogli reći da se
toj arhitekturi do sada nije pristupalo kao arhitek-
turi, jer smo bili opterećeni, a morali smo biti,
sociološkim i klasnim aspektom pristupa njezinoj
srži, koja je upravo na najočitiji način pokazivala
kako naglo stvorena i razvijena građanska klasa
stvara fizionomiju gradu i kako je revolt protiv te
klase u stvari i revolt protiv te arhitekture. U tom
kontekstu shvaćamo i Krležu i jedino ga tako
razumijemo kad govori o krilatim amorima,
Merkurima, girlandama, majmunima, karijatida-
ma i sl. svemu onome što vidi na pročeljima toga
Zagreba.30 Međutim, zbog toga ti, kako ih Željka
Čorak naziva, “bezazleni elementi animacije i
komunikacije s prolaznikom“ nisu našli milosti u
očima povijesnih selektora. Stoga što su oni za tu
arhitekturu bili bitni jedino u oblikovanju slike
grada. Jer znamo da historizam, koliko god na
pročelju upotrebljava dekorativne elemente koji
su vezani uz stil, jednako tako barata i nizom ele-
menata koje aplicira na pročelja, kataloški obra-
đenih i gotovo industrijski proizvedenih ukrasa, i
time stvara u okviru tog i takvog stila svoj vlasti-
ti izraz.
U današnjem odnosu prema arhitekturi
historizma u nas prisutna je još jedna ocjena koja
bi se otprilike mogla rezimirati ovako: ta je arhi-
tektura lažna i favoriziranje pročelja je pojava sa
znatno dubljim sociološkim korijenom. Svečana
pročelja u povijesnim stilovima, slična onima
gospodskih palača, prikrivaju najamne zgrade u
kojima vlasnici iznajmljivanjem stanova prave
unosne trgovačke poslove. Ta se ocjena može na
stanoviti način primijeniti na stambenu gradnju,
no ne može se generalizirati i smatrati bitnom za
čitavo razdoblje i za svu arhitekturu koja u
historizmu nastaje. Ta ocjena dobiva širu
dimenziju kad se kaže da “… mi danas fasade
uopće ne zamjećujemo, a još manje, obraćamo
pažnju na njihove skulpturalne ukrase; osjeća-
mo samo funkcionalnost zgrada i ulica“.31 Ta je
ocjena već znatno opasnija, jer ne možemo s
aspekta i postulata moderne arhitekture ocjenji-
vati bilo koju arhitekturu prošlosti. Mi moramo
pokušati proniknuti u sve one elemente koji su
pojedinu arhitekturu uvjetovali da bismo je
tada, gledajući je u njezinu vremenu ocijenili
kao arhitekturu. Naravno, ne isključujući i ne
mogavši isključiti sva naša današnja saznanja o
arhitekturi i prisutnu svijest našega vremena.
No, ona nije i ne mora biti poistovjećena s
modernom arhitekturom. Takve ocjene u revalo-
riziranju historizma ne mogu nam mnogo
pomoći jer i one polaze s pretpostavke da je
historizam rješavao samo pročelje i oblikovao
sliku grada, a da je u unutrašnjosti ostao nedefi-
niran i nedorečen.
S tim u vezi potrebno je naglasiti da je
historizam lažan (ako je taj termin dopustiv, no
upotrijebimo ga uvjetno, jer je već upotrijebljen
u drugom kontekstu) isto toliko na vanjštini
koliko i u unutrašnjosti, stoga što smatra da se u
tada suvremenim materijalima može ponoviti
iluzija prošlih vremena. Nije laž njegova deko-
racija, već misao da ona može nositi svu kvali-
tetu arhitekture. Historizam ne vara prolaznika
ili onoga tko boravi u njegovim prostorima, već
je u sebi uvjeren da je moguće stvoriti nove pro-
store utemeljene na pretpostavkama prošlih vre-
mena. No, to je znatno bitniji nesporazum, koji
može utjecati na ocjenu historizma u odnosu
prema drugim stilskim razdobljima, prema
povijesti arhitekture u cjelini, ali to su stvari s
kojima traba biti načistu prije nego što krenemo
u izučavanje historizma, da nam se ne bi pojavi-
le kao selekcioni faktor u valorizaciji pojedinih
djela nastalih u tom razdoblju.
Dakle, sve nas vodi k stambenom pro-
blemu. Izgleda da je u arhitekturi historizma rje-
šenje stambenih funkcija u zgradama bilo presu-
dno za njezinu ocjenu. Na kraju krajeva, u njima
su živjeli ljudi a oni su najosjetljiviji na prosto-
re u kojima žive i sigurno je da je revolt moder-
ne arhitekture prema historizmu izrastao uz
ostalo i iz neslaganja s načinom stanovanja.
Naravno, on je uvjetovan i novim materijalima,
kao i spoznajom da oni otvaraju niz novih krea-
tivnih mogućnosti.
Ako želimo šire sagledati fenomen sta-
novanja u historizmu, tada ne smijemo zanema-
riti činjenicu da se ono odvija u trenucima kad 87
je klasni moment sukoba buržoazije, srednje i
radničke klase u usponu. Odnosno, da su ostaci
feudalizma još prisutni u tradiciji, a da nova gra-
đanska klasa želi na stanoviti način dosegnuti
feudalnu razinu. Dakle, klasni moment koji oso-
bito jako dolazi do izražaja u stambenoj arhitek-
turi mora biti prisutan u našoj svijesti kad ocje-
njujemo tu arhitekturu. Arhitektura koja upo-
trebljava inventar oblika stilova prošlosti vuče i
određene kompozicijske utjecaje, kao i one koji
se odnose na organiziranje prostora iz baroknog
i klasicističkog razdoblja. Naime, reprezentativ-
ne palače koje bogati građani, industrijalci,
trgovci, bankari i sl. grade za svoje potrebe ne
možemo uspoređivati s najamnim zgradama, a
ni s bilo kojim kasnijim oblikom stanovanja. Tu
je još uvijek barok negdje u podsvijesti.
 Promotrimo li organizaciju takvih prostora, tada
vidimo da je život okrenut prema ulici, da nalazi-
mo varijantu piano nobile, da su sobe međusobno
povezane, da je tlocrt zatvoren, da nema škrtare-
nja s prostorom, odnosno da je bilo nepotrebno
prostor usmjeravati u pravcu stroge razdiobe
namjena, osim u općem smislu - gospodarski i
stambeni dio - jer je život bio uvjetovan prostor-
nom širinom unutrašnjosti.
Takvih stambenih prostora u Zagrebu
imamo dosta. Nabrojimo li tek neke: Chalaupkinu
kuću,32 Priesterovu33 ili Pongratzovu kuću,34
tada možemo zaključiti da su to izvanredno
opremljeni i kreirani enterijeri, da je tu vanjšti-
na u potpunosti bila adekvatna unutrašnjosti, i da
tu nema ničega lažnoga u odnosu pročelje - unu-
trašnjost, da je lažno, ako to možemo smatrati
lažnim, tek kreiranje u oblicima jednog stila koji
je prošao i koji je tada već bio surogat; u jedno-
88 me stilu koji je tome vremenu možda najbolje
odgovarao i bio adekvat brzom rastu srednje
klase koja je nastojala da se na taj način domogne
određenih povijesnih vrijednosti tradicije.
Ukoliko i to shvatimo kao dio stambene arhitek-
ture, tada naša ocjena o stanovanju u historizmu
mora biti drugačija.
Najamna stambena zgrada i to ona koja
nastaje u prostorima Donjega grada, ima već više
spornih elemenata, no ona je vrlo oštro
podvrgnuta kriterijima građevnoga reda,35 stoga
što su tim redom određeni minimumi dimenzija
soba, udaljenosti linije dvorišnog pročelja od gra-
nice parcele, sve ono što je trebalo osigurati higi-
jenskije stanovanje, gdje će ljudi imati i zraka i
sunca, naravno u okviru tehnoloških mogućnosti
gradnje toga vremena. I ta najamna gradnja, koja
nije građena kao najamna kuća za najsiromašnije
slojeve pučanstva, već kao najamna kuća za one
koji sebi nisu mogli priuštiti barokno-feudalni
način stanovanja, u sebi krije ono prema čemu je
bila dijelom upućena kritika historizma. Ona
krije rađanje jednog tipskog tlocrta u kojemu se
zbog organizacije stanovanja stan dijelio u dva
dijela, na stambeni dio korisnika stana okrenut
prema ulici i na gospodarski dio stana: kuhinju,
nusprostorije i služinsku sobu na dvorišnoj
strani. Gotovo sve do 1880. g. mi takvu situaciju
nalazimo u gotovo potpuno zatvorenom, nera-
ščlanjenom tlocrtu, u kojemu ne dolazi toliko do
izražaja ono o čemu se kritički govori, a to su:
dugi hodnici i izolirane služinske sobe prema
dvorištu. Ocjenu stambene arhitekture historizma
s tvrdnjom da su “tlocrti stereotipni, s mrtvim
dijelovima hodnika, prolaznim sobama i nepre-
stanom komunikacijom“ ne možemo uzeti kao
općenitu i sveobuhvatnu, jer je međusobno veza-
nje soba - tzv. prolazne sobe - uključeno u način
stanovanja - stil vremena. Čovjek koji je stano-
vao u gradu imao je drugačije zahtjeve od dana-
šnjeg čovjeka. Povezanost soba bila je znak
otmjenosti, a adicija prostora način prostorne
organizacije stana. Nisu to bile sobe sa strogo
određenom funkcijom, da bi im prolaznost bila
negativna značajka. Način života, bez obzira na
svu hipokriziju što ju je u sebi nosio i djelimice
pokazivao, ipak je bio familijarno organiziran,
tako da prolazna soba nije bila smetnja, već
potreba. U historizmu se još uvijek, barem u nje-
govoj prvoj polovici, ne javlja raščlanjivanje tlo-
crta, zato što se parcela još uvijek smatra dijelom
zemljišta na kojem se izgrađuje pristojno stano-
vanje. Tek kasnije, koncem stoljeća, u drugom
dijelu faze zrelog historizma dolazi do konjunk-
ture građevnog zemljišta. Raščlanjuje se tlocrt
kojim se želi što više približiti rubu parcele i kori-
stiti što više dvorišnog prostora; razigravanjem
postići da se neki sadržaji udalje od ruba parcele
onoliko koliko traže građevni propisi. Tu, tada i u
takvim situacijama dolazi do tipskih tlocrta koji
ne vode dovoljno računa o ispravnijoj i ekono-
mičnijoj organizaciji prostora.
Jednako se tako ne može govoriti o loše
riješenim komunikacijama. One su uglavnom u
okviru mogućnosti vremena. Moramo znati da to
vrijeme ne poznaje armirani beton, da ima više
problema s nosivim zidovima nego što će ih imati
kasnije vrijeme, a da organizacija stana itekako
ovisi o materijalu i konstrukciji, to više što
prostor nije neograničen, dapače vrlo strogo
određen oblikom parcele i blokovskom gra-
dnjom. Najamna zgrada u svojem negativnom
smislu - prostornom i klasnom - počinje domini-
rati tek kada historizam, ako još traje, odumire.
Najamna zgrada s negativnim predznakom feno-
men je ranog 20. st. u nas, i tada često puta pada
ispod razine onoga što zovemo arhitekturom
(Radnički dol, Trnjanska cesta, dio Trešnjevke i
sl.). U našem razmatranju arhitekture najamna
kuća ima drugi društveni predznak.
Borba za novo stanovanje praktički
počinje 30-ih godina dvadesetog stoljeća poja-
vom mlađih arhitekata zagrebačke škole, koji
počinju rješavati tlocrt stana na način za koji i
danas smatramo da je više nego dobar. Međutim
i ti stanovi i stanovanje koje donose zagrebačka i
hrvatska moderna arhitektura ne udaljavaju se
suviše od stvarnosti toga vremena. Ona rješava
najamni stambeni prostor na visokom nivou, za
veoma uski sloj onih koji su ga kadri platiti, bez
obzira što je idejna intencija uperena protiv soci-
jalnih nejednakosti i što se temelji na poštenom
odnosu prema prostoru. Ni ta arhitektura ne može
izbjeći činjenicu služinske sobe i njezine orijen-
tacije prema dvorištu; ona je može uključiti u cje-
linu stana i može joj dati tek veći prozor, jer joj to
omogućuju novi materijali i konstrukcije.37
Dosta je smiona tvrdnja da separiranje služinskih
prostora od ostalog stambenog prostora ima u toj
arhitekturi isključivo funkcionalna, a ne klasna
obilježja, što bi trebala biti oznaka arhitekture 89
historizma,38 kad znamo da to nije vrijeme sma-
njivanja već rasta klasnih suprotnosti, koje su
ovdje i prostorno prisutne.
Uzmemo li u obzir činjenicu da se u
historizmu i to u najamnim tipskim stanovima
kupaonica već oko 1890. g. vrlo često javlja
Prilaz Gjure Deželića 69, stambena
zgrada J. Prambergera, tlocrt 1. kata
(J. J. Grahor, 1892.)
 vezana uza spavaću sobu,39 tada se zaista ne
može načelno govoriti o nehigijenskom stanova-
nju. Više se može govoriti da je taj tlocrt na sta-
noviti način nedostatan, jer se nije dovoljno vodi-
lo računa o kompleksnosti ljudskih potreba, a
školovanje arhitekata nije bilo usmjereno prema
analiziranju prostornih mogućnosti u organiza-
ciji stana. Stan je tek počeo bivati roba, koju je
tržište prihvaćalo u okvirima svojih shvaćanja i
nije bilo realne potrebe da ponuda ide znatno
ispred potražnje. No ni to nije pravilo, jer nalazi-
mo niz rješenja, posebice ona Kune Waidmanna,
koja su pokazala iznijansirani i raznoliki pristup
rješavanju načina stanovanja, od reprezentativnih
do onih koji su bili podesni za život ljudi srednjih
kategorija.40 On uvodi dnevnu sobu kao središnje
mjesto stana, zatim kabinete i namjenski mnogo
određenije prostore, za kojima se početkom
razdoblja historizma nije osjećala potreba.
90 Usporedimo li neke od tlocrta iz tog
vremena s tlocrtima koje nam je dala suvreme-
na i moderna zagrebačka arhitektonska škola,
tada možemo vidjeti da je ova potonja u svojim
Prilaz Gjure Deželića 73, stambena zgrada J. Prambergera,
tlocrt 1. kata (J. J. Grahor, 1896.)
vrhunskim ostvarenjima dala izuzetna rješenja.41
U redovitoj pak praksi ona je de facto modificira-
la stari način stanovanja, a kako je gradila u
bloku, morala je uglavnom zadržati isti odnos
prema ulici i dvorištu. Ona je pokušala u okviru
novih materijala i konstrukcija s kojima je raspo-
lagala i novog shvaćanja života taj prostor bolje
organizirati i ekonomizirati gradnju.
Dakle u čemu je defekt u ocjenama
historizma? On očito nije samo u tlocrtu stana
historicističke arhitekture, već u pogrešnim i
neadekvatnim usporedbama načina stanovanja.
Mi arhitekturu historizma ne možemo uspoređi-
vati s baroknom ili renesansnom arhitekturom -
s visokim stilovima prošlosti, jer ova raste u
drugim uvjetima, iako upotrebljava slični obli-
kovni instrumentarij. Na drugoj pak strani, u
odnosu prema suvremenoj arhitekturi naglaša-
vamo samo da je suvremena arhitektura na
pogreškama historizma stvorila prototip prosto-
ra podesnog za život čovjeka u modernome
gradu. Taj čovjek pak, jer se je vrijeme promije-
nilo, živi na drugačiji način, ima drugačije
potrebe i druge navike, tako da nas i njegova
ponovna želja za životom u historicističkim pro-
storima ne čudi i praktički znači nostalgiju za
vremenom koje je prošlo (naravno, samo u obli-
kovnom smislu). Ocjena se stambene arhitektu-
re historizma premalo temelji na vrednovanju
vremena i njegovih potreba i mogućnosti i na
određivanju stupnja adekvatnosti te arhitekture
u rješavanju problema svojega vremena. Tek
tako utemeljenu ocjenu bit će moguće prihvatiti
i tada je objektivizirati. U nas je situacija sretni-
ja utoliko što, koliko god rast grada bio brz i
dinamičan, industrijalizacija grada nije ga,
barem u to vrijeme, bila toliko obuhvatila da bi
izazvala nekontrolirani rast predgrađa ili onih
gradskih četvrti u kojima bi historizam bio
pokazao svoje naličje do te mjere da bi to bilo
značajno za ocjenu tog razdoblja.
Zaključimo tek da su stanovanje i stam-
bena arhitektura u historizmu poštivali vječnu
zakonitost: koliko god je stanovanje udaljenije
od investitora, to je kvaliteta stanovanja lošija.
Praktički, možemo reći da je to posljedica dru-
štvenog stanja toga vremena. Arhitektura je pak
sasvim vjerno odrazila svoje vrijeme.
I na kraju, što je historizam značio,
koja je njegova stvarna ocjena i koji su to bili
ljudi što su ga stvarali? Historizam je značio
mnogo u formiranju slike Zagreba i njegova
Donjega grada.42 Praktički je to vrijeme kad je
Zagreb stekao svoju današnju fizionomiju u
oblikovanju povijesnih dijelova grada. Njegova
vrijednost je u tome što je stvorio novu sliku
grada, njegove javne gradske prostore u kojima
osjećamo prošlo vrijeme sa svim njegovim
dobrim i lošim osobinama. Dao nam je fiziono-
miju tada modernoga srednjoevropskoga grada,
istina na nižoj, ali još uvijek pristojnoj razini.
Mnoga su dobra i odlična rješenja javnih prosto-
ra oblikovanjem i funkcijom pridonijela boljem
funkcioniranju grada. Niz reprezentativnih
stambenih prostora, mnogo kvalitetnih i primje-
reno riješenih najamnih stanova i kuća za stano-
vnike skromnijih potreba dopunjavaju sliku o
arhitekturi druge polovice prošlog stoljeća.
Zelene površine i gradski parkovi samo upotpu-
njuju doprinos toga vremena izgledu grada.
Gradili su ga ljudi koji su došli u
Zagreb ili u njemu odrasli; najprije inozemni a
kasnije sve više i više domaći graditelji, među
kojima je bilo boljih i lošijih, onih koji su s
uspjehom završili svoje poslovanje i dovinuli se
do visokih društvenih položaja poput Janka
Grahora st. i onih koji su pošteno proživjeli svoj
život unoseći svo svoje znanje u ulice i zgrade
ovoga grada. Bilo je i stranaca, poput Hermana
Bolléa, Kune Waidmanna, Franje Schmidta i
drugih, koji su mnogo radili u Zagrebu, ali radi-
li u okviru jedne stvorene klime, stvorenog hti-
jenja da se u tom gradu nešto stvori i stoga
nijednoga od njih ne možemo izdvojiti izvan tog
konteksta, ne možemo ga promatrati i valorizi-
rati izvan klime koja je u to vrijeme u Zagrebu
postojala i omogućavala da se grad stvori tak-
vim kakav on zapravo jeste. Ne možemo pro-
matrati nijedan njihov javni čin izvan tog ozra-
čja koje je tvorilo uvjete za postojanje i život
arhitekture i grada. U tom kontekstu treba govo-
riti i o utjecaju historizma na modernu arhitek-
turu. Usudio bih se reći da je taj utjecaj bio više
vezan uz revolt, negiranje, uočavanje onoga što 91
historizam nije mogao dati modernoj arhitektu-
ri i uz borbu protiv toga, nego da je moderna
arhitektura preuzela neka prostorna rješenja
historizma ili se na njih dogradila. Sličnosti,
veze i posredni utjecaji sasvim su sigurno bili
prisutni, jer svi oni koji su živjeli u Zagrebu
morali su u svojoj svijesti nositi prostornu sliku
onoga prostora u kome su rasli i gdje su se
odgojili. Moramo reći da je historizam stvorio,
kao i svako drugo razdoblje, dosta dobre i loše
arhitekture. Dobra historicistička arhitektura,
ako je dobro rješavala prostor i odnos prema
vanjštini i gradu, nosila je u sebi kao i svaka
dobra arhitektura elemente za novo razdoblje.
To je jedina veza. Nije nosila direktne poruke ili
direktne utjecaje, no nosila je ono što svaka
dobra arhitektura sobom nosi, a to je poruka
 čovjeku budućih dana o vlastitom životu u defi-
niranom prostoru.
Tek naše, današnje vrijeme može iz
nešto većeg povijesnog razmaka objektivnije
prosuditi o vrijednosti toga vremena. Do sada
smo više vrednovali njegov doprinos gradu, nego
pojedinačna arhitektonska ostvarenja. No, polako
nestaju i te predrasude i arhitektura historizma
kao cjeloviti kreirani prostorni organizam počinje
pokazivati svoje vrijednosti i dobivati svoje mje-
sto u povijesti naše arhitekture, kako u stvaranju
javnih prostora tako sve više i u načinu na koji je
rješavala stambene sadržaje. Polako se gube pod-
cjenjivanje, pogrdni prizvuci i etikete lažnosti i
neiskrenosti, koje je tom vremenu, iz najplemeni-
tijih pobuda, bila dala moderna arhitektura.
Revalorizacija historizma u arhitekturi nije i ne
može poći u drugu krajnost - nekritično dizanje
vrijednosti zbog praktičkih razloga zaštite čovje-
92 kove povijesne okolice, već se zadržava na uspo-
stavljanju ravnoteže unutar koje prave vrijednosti
izlaze u prvi plan. Time i ovo vrijeme dobiva ista
prava u životu suvremenog čovjeka, da ravnopra-
vno sudjeluje u stvaranju tradicije i vrijednosti
prošloga u prostoru današnjice.
1 16 L. Dobronić, Zaboravljeni zagrebački …, op. cit., str. 95.
Simpozij je održan 17. i 18. prosinca 1976. g. u Muzeju
grada Zagreba, a izložba je trajala od 17. do 27. 12. 1976.
Organizator je bio Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu.
Prikaz i kritički osvrt dao je Žarko Domljan: Izložba i simpo-
zij o arhitektu Hermannu Bolléu, Čovjek i prostor, Zagreb, g.
1977., br. 2 (287), str. 22. i 23.
2 Godina 1976., br. 156/7.
3 Željka Čorak, Odlomci o genezi modernizma (iz studi-
je Drago Ibler i hrvatska arhitektura između dva rata),
Arhitektura, Zagreb, g. 1976., br. 156/7.
4 Žarko Domljan, Hrvatska arhitektura na prijelazu stoljeća,
Arhitektura, Zagreb, g. 1976., br. 156/7.; Žarko Domljan,
Arhitekt Hugo Ehrlich, Život umjetnosti, Zagreb, g. 1976.,
br. 24/25.
5 ELU, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.
6 Dr. Anđela Horvat, Historizam, str. 539.
7 Lelja Dobronić, Zaboravljeni zagrebački graditelji, Muzej
grada Zagreba, Zagreb, 1962. g., str. 53. i 99., bilj. 17.
8 ELU, JLZ, str. 539; Draginja Jurman-Karaman, Historijski
stilovi, str. 544; dr. Anđela Horvat, podnaslov Hrvatska unu-
tar natuknice Historijski stilovi.
9 Ž. Domljan, Hrvatska arhitektura…, op. cit.
10 ELU, JLZ, natuknica Historijski stilovi, op. cit.
11 Anđela Horvat, Neogotički kolos kipovi u Zagrebu 1847. i
razmatranja o pojavi historizma u Zagrebu, Zbornik Iz sta-
rog i novog Zagreba, Muzej grada Zagreba, Zagreb, g. 1960.,
br. II, str. 225.
12 Poduzeće Hönigsberg i Deutsch je očiti primjer. Prema
monografiji Lelje Dobronić, Zagrebački arhitekti Hönigs-
berg i Deutsch, Zagreb, 1965. g. pretiskano iz Zagrebačke
panorame br. 7-8, 9-12, 1965. g.
13 Ivo Maroević, O Felbingeru i njegovu vremenu, Život
umjetnosti, Zagreb, g. 1974., br. 19/20.
14 L. Dobronić, Zaboravljeni zagrebački …, op. cit.
15 Lelja Dobronić, Zaboravljeni zagrebački ..., op. cit.; Lelja
Dobronić, Zagrebački arhitekti Hönigsberg i Deutsch, op.
cit.; Lelja Dobronić, Zagrebački graditelj Janko Jambrišak,
Muzej grada Zagreba, 1959. god; Ivo Maroević,
Graditeljska obitelj Grahor, Društvo historičara umjetnosti
Hrvatske, Zagreb, 1969. god; Đurđica Cvitanović, Arhitekt
Kuno Waidmann, Društvo historičara umjetnosti Hrvatske,
Zagreb, 1969. g.
17 Lelja Dobronić, Izgradnja Zagreba u 19. st., Vijesti muzea-
laca i konzervatora Hrvatske, Zagreb, g. XI/1962., br. 5.
18 Parafraziranje uvodnog članka Građevinskog reda koji je
u izvodima publicirala dr. Lelja Dobronić u tekstu Izgradnja
Zagreba …, op. cit.
19 Regulatorna osnova se nije sačuvala, već se na temelju
usporedbe katastarske snimke grada iz 1853/4. g. i Nacrta
grada Zagreba 1878. g. može vidjeti što je praktički bilo
definirano I. regulatornom osnovom. Podaci iz L. Dobronić,
Izgradnja Zagreba…, op. cit. i Stari planovi Zagreba,
Urbanistički zavod grada Zagreba, 1961. g. - tekstovi Lelje
Dobronić.
20 Analiza pravaca kretanja šire je obrađena u tekstu Ive 38 D. Venturini, Zvjezdane godine …, op. cit.
Maroevića, Između pruge i Save (razmišljanja o pravcima 39 Npr. Kuno Waidmann, Ul. 8. maja 1945. br. 18 - građena
kretanja u Zagrebu), Čovjek i prostor, Zagreb, g. 1975., br. 7 1890. g. ili Ul. A. Kovačića br. 14 - građena 1892. g.; Janko
(268). Grahor ml., Prilaz 73 - građena 1896. g. ili Prilaz 69 - građe-
21 L. Dobronić, Izgradnja Zagreba …, op. cit., navodi da se
na 1892. g.
1883. g. pojavljuje pitanje nove regulatorne osnove. Vijećnik 40 Đ. Cvitanović, Arhitekt Kuno Waidmann, op. cit.
Hudovski je iznio potrebu izrade nove osnove. Izabran je 41 Stjepan Planić, Pavletićeva 14 - građena 1933. g. ili
odbor od gradskih zastupnika: Egersdorfera, Grahora, Draškovićeva ul. 47.; Kauzlarić - Gomboš, Solovljeva ul. 12,
Hönigsberga, Mrazovića, Pongratza, Jambrišaka i Šviglina, građena 1934. g.; Slavko Löwy, prototipski tlocrt stana, tlo-
vještaka: Augustina, Bolléa, Altmana, Melkusa, Lenucija i crt iz 1932. g.
Hudovskog kao izvjestitelja, te gradskog fizika Mašeka. 1. 8. 42 L. Dobronić, Izgradnja Zagreba …, op. cit. - dolazi do
1887. g. gradsko je zastupstvo prihvatilo osnovu, a 8. 2. takvog zaključka.
1888. g. potpisao ju je ban Khuen Hedervary. Anonimni
pisac piše 1891. g. da je Milan Lenuci kao gr. inženjer izra-
Peristil, 20 (1977):123-144.
dio regulatornu osnovu za grad Zagreb, koja je kasnije služi-
la povjerenstvu kao podloga za raspravu.
22 Ž. Čorak, Odlomci o …, op. cit.
23 Ž. Domljan, Hrvatska arhitektura …, op. cit.
24 Ž. Domljan, Hrvatska arhitektura …, op. cit.
25 Kamilo Zite, Umetničko oblikovanje gradova, Građevin-

ska knjiga, Beograd, 1867. g.

26 Kamilo Zite, Umetničko …, op. cit. 93
27 Ivo Maroević, Grad 19. st. na sjeveru Hrvatske, saopće-

nje na Kongresu povjesničara umjetnosti u Ohridu, 1976. g.

28 L. Dobronić, Izgradnja Zagreba …, op. cit.
29 Ž. Čorak, Odlomci o …, op. cit.
30 Prema citiranom tekstu u Ž. Čorak, Odlomci o …, op. cit.
31 L. Dobronić, Zaboravljeni zagrebački …, op. cit.
32 Ul. braće Kavurića (danas Hebrangova) 34, građena 1878.

g., Grahor i Klein - kasnije je u njoj bio Francuski konzulat;

danas je u njoj uprava HT-a.
33 Ilica 12, građena 1878. g., Grahor i Klein - danas je u njoj

Britanski konzulat i British Council.

34 Mesnička 23, građena 1865. g., Janko Jambrišak - u

njoj je bio Gradski komitet SKH, danas je zgrada mini-

starstva RH.
35 L. Dobronić, Izgradnja Zagreba …, op. cit.
36 Ž. Domljan, Hrvatska arhitektura …, op. cit.
37 Jedan aspekt projektiranja stanova 30-ih godina 20. st.

daje Darko Venturini u tekstu Zvjezdane godine stambene

izgradnje, Arhitektura, Zagreb, g. 1976., br. 156/7, str. 85-95.
Tragom secesije Secesija u zagrebačkoj arhitekturi
značila je ponajviše bečki odsjaj oblikovnog
određivanja vremena, koje je tražilo svoj pro-
storni izraz u dinamičnim godinama prije
Prvoga svjetskog rata kad je umjetnost
historizma već bila izgubila razlog postoja-
nja. U Zagrebu je to vrijeme kada južni i
jugoistočni, a u manjoj mjeri zapadni i isto-
čni dijelovi Donjega grada počinju zaokruži-
vati svoj izgled. Mažuranićev trg, istočna
strana Marulićeva trga i njezin središnji
naglasak zgrada Sveučilišne knjižnice, južni
dijelovi Gundulićeve i Gajeve ulice, Petrinjske
i Palmotićeve, dobar dio Draškovićeve,
Boškovićeve i Đorđićeve, a uz to i Ulice 8.
maja, na zapadu dijelovi Prilaza, Klaićeve,
Republike Austrije, Ilice i Krajiške, a na istoku
Vlaške, Jurišićeve, Palmotićeve i Ribnjaka,
nose izraziti pečat toga vremena. A ono će u nas
u mnogim tragovima trajati možda i do tride- 95
setih godina, zadržavši se u općem dojmu
nekog ukrasnog elementa, u slovu i duhu kao
natruha, obojenost nečim što je već prošlo.
Secesija se dodaje i ucjepljuje na prostor i
arhitekturu prošloga stoljeća ili ostaje prisutna
u nizu zanatsko-uporabnih detalja kao pečat
što ga ostavlja na zgradi novijega vremena. To
više nije samo zaostali oblik, već smisao za
oblikovanje i uporabnu vrijednost detalja, što
će ga tako suvereno na svom početku preuzeti
moderna arhitektura zagrebačke škole s
Kovačićem i Ehrlichom kao izvorima.
No, nećemo se baviti imenima, arhi-
tektima i graditeljima, ljudima što su bečke i
njemačke zasade prenosili u naše prostore. To
bi nas odvelo suviše daleko. No valja ih spo-
menuti. To su Martin Pilar, Josip Vancaš,

96
Žerjavićeva 16-Mažuranićev trg 8, kuće Strižić (Dionis
Sunko, 1912.), nacrti pročelja
Gundulićeva 20-Masarykova, kuća Kalina (Vjekoslav Bastl,
1903.-1904.)
Janko Holjac, Dionis Sunko, Rudolf Lubinsky,
Vjekoslav Bastl i drugi i poduzeća Pilar-Maly-
Bauda, Benedik i Baranyai, Hönigsberg i
Deutsch, Kalda i Štefan, Fisher i Hruby, kao
ona koja se najčešće spominju i koja su najbroj-
nija po svojim projektima i izvedbama.
Mi ćemo ovoga puta potražiti ono što
nam je secesija ostavila u našim ulicama i na
trgovima, ne kao sustav vrijednosti, već kao
vrijednost pojedinosti, kao osjetljivost u uočava-
nju vrijednosti na često puta zapuštenoj zgradi,
koja je željela pokazati barem dio one mnogo-
zvučnosti što ju je nosila secesija kao stil u svo-
jem kratkom životnom vijeku. Nema smisla una-
prijed sumirati i sažimati vrijednosne okvire.
Prepustimo samim zgradama i detaljima na
njima da nas vode u taj maštoviti, čak bismo
mogli reći, bolećivo opterećeni svijet čudnih bilj-
nih motiva što su se razrasli po pročeljima i
rešetkama, na ogradama stubišta i balkona, u
drvu, keramici, žbuci i metalu, po već nasluće-
nim čistim kubusima moderne arhitekture. Neka
nam šetnja gradom u svojoj neslućenoj skokovi-
tosti, umjesto u postupnom i kronološkom kriti-
čki odabranom pristupu, uz unaprijed prihvaćeni
rizik isključivanja nekih, makar i vrijednih gra-
đevina, pomogne shvatiti dimenziju postojanja
jednoga stila u živom gradu i načina na koji ga
možemo shvatiti i spoznati u cjelini kroz detalj,
čak niti u jednom zamahu kretanja, već u učesta-
lim, bezbroj puta ponovljenim, a vremenski i
sadržajno vjerojatno različitim trenucima.
Krenimo od kuće koju gotovo svi
znamo. Sva je obložena keramičkim pločicama,
a nalazi se na jugozapadnom uglu raskršća
Gundulićeve i Masarykove ulice. Tvorničar
Kallin, za koga je građena, proizvodio je upravo
taj materijal. Za secesiju ništa neobično oblijepi-
ti pročelje glaziranim pločicama, koje tada po
pročelju, a naročito među prozorima trećega kata
igraju dekorativnu igru stiliziranoga biljnog
motiva. Za Zagreb neobično i zanimljivo, jer
takvih zgrada gotovo da i nema. Zaobljeni ugao
zgrade, naglašen balkonima i plastičnim dekora-
tivnim ukrasom, a završen atikom što ju rubno
prate četiri neobična akroterija, daje posebni
pečat ovoj građevini, koja je u svojoj temeljnoj
Mažuranićev trg 14, Etnografski muzej (Vjekoslav Bastl,
zamisli ipak zadržala prostornu misao modifici- 1902.-1903.)
ranoga historizma. Izuzmemo li prostorni sadr-
žaj, tada nije teško uočiti da secesija naglašava
raznolikost upotrijebljenog materijala i pokušava
pokazati sve njegove mogućnosti. Keramičke
pločice ovdje bile su tek najnaglašeniji materijal.
Pođimo preko Trga maršala Tita uz
kazalište na sjevernu stranu Mažuranićeva trga.
Taj je trg, osim središnje mu zgrade “Kola” koja
zatvara kazališni trg s juga, gotovo čitav nastao u 97
vrijeme secesije s njezinim punim srednjoevrop-
skim značajem. No ovdje već možemo uočiti i
druge značajke secesije. Primjerice, zgrada Etno-
Mažuranićev trg 3, ulazni portal
grafskog muzeja nosi u sebi secesiju (iako u
kasnijoj adaptaciji znatno osiromašenu) u svojim
velikim volumenima, u značajkama skulpture na
atici ulaznog rizalita pred kupolom i uz središnji
prozor. U detalju je ona prisutna u oblikovanju
šprljaka prozora, u rešetki ili ploči koja natkriva
ulaz, u dalekom Wagnerovskom dojmu, dok je
sama obrada materijala - žbuke na pročelju neuo-
bičajeno standardna i neuočljiva.
A na drugoj strani trga, u nizu četvero-
katnica, malo uvučenih od građevnog pravca,
raste raskoš buržoaskog, bankarskog i industri-
jalnog društva. Pogledamo li ulaz kuće na br. 3, Mažuranićev trg 7, rešetka ulaznih vrata
možemo uočiti svu kompleksnost secesijskog dvorišta pred kućom
 oblikovanja. U težnji za reprezentativnošću
javljaju se teški oblici pozajmljeni iz stilova
prošlosti, udruženi borbom za čistoću materija-
la, za postizavanjem nove cjeline. Poligonalni
stupovi s dekorativnim stiliziranim ljiljanima,
sitno kanelirani kapiteli, ukrasne konzole,
iznad toga vaze i prozor s rešetkastom ogra-
dom u donjem dijelu; sve teško i bolećivo u
težnji prema cjelovitosti. A malo dalje, na br.
7 nasumce odabrana rešetka dvorišnih vrata,
koja usko dvorište pred kućom odjeljuje od
javne površine trga, ispreplela je paukovu igru
željezne niti. Ovdje je ostalo prisutno staro,
pomalo klasicističko nizanje eliptičnih ovulu-
sa uz donji i desni rub rešetkastoga vratnog
krila, i središnja nimalo duhovita igra voluta i
dijagonala, ali igra koja pokušava misliti na
secesijski način razbijajući dotadašnja pravila
igre.
98 Ostavimo li Mažuranićev trg, već smo
na Marulićevom, čim smo prešli “zeleni val”.
Istočna strana trga još uvijek nosi pečat sece-
sijskog oblikovanja, iako ne tako ujednačenog
kao što se dogodilo na Mažuranićevu trgu.
Među nizom kuća svojom se posebnošću isti-
če kuća br. 7. Ne po tome što bi bila iznenađe-
Marulićev trg 7
nje, već stoga što je na neki način izuzetna.
Tradicionalno postavljenom i riješenom pro-
čelju dodan je niz secesijskih oznaka, koje
pokazuju određeni nesklad, ali su u isto vrije-
me pokazatelj maštovitosti koju secesija izazi-
va u svojem duhovnom krugu. Razmotrimo li
pobliže sve ono što nam ovo pročelje nudi,
tada ako izuzmemo središnji naglasak zaoblje-
nih i otežalih oblika, sve ostalo ostaje govor
žbuke i dekorativnih naglasaka na njoj. Široki
vodoravni potezi u prizemlju, pa zatim oni uži
i između prozora plastično naglašeni u prvom
katu, štrcana glatka žbuka s girlandama i stili-
ziranim završnim vijencem, rubni akroteriji
kao da su stigli iz Beča i uz to prozori koji se
oblikovanjem otvora i stolarije još nisu makli
s kraja prošlog stoljeća. Dodamo li tome boga-
te rešetke na balkonima središnjega naglaska,
konzole-kugle na kojima počiva i sav instru-
mentarij koji ga prati, tada možemo na očiti
način doznati što je provincijalna secesija na
rubovima srednje Evrope. Kompilatorska kao
ideja, ona će prihvatiti svaku podlogu, ali će i
roditi vrijednost kad sazrije.
Na jugoistočnom uglu, prema Ulici 8.
maja, zgrada koja je zanimljiva jer ide korak
Marulićev trg 21, Sveučilišna knjižnica, pogled s juga (Rudolf
Lubynski, 1909.-1913.)
naprijed prema poimanju onoga što slijedi
nakon secesije. Ne posve i ne do kraja doslje-
dno, ali ovdje se već vide grupirane i izdvoje-
ne mase, volumeni arhitekture, koji su u razi-
granosti rizalita i krovnih ploha nesimetrično
oblikovali delikatni ugaoni prostor. Secesijsko
se oblikovanje nazire u općem dojmu, u deta-
lju kvake ili rešetke ulaznih vrata, u raznorod-
nosti pročelja i u onom tvrdo stiliziranom bilj-
nom ornamentu koji se našao između prozora
naglašavajući čas okomit, čas vodoravan niz
prozora. A tada odjednom, u tom gotovo geo-
metrijski čistom oblikovanju krova i masa
odskoči mala krovna kupola koja počiva na
poligonalnom tijelu, na kojem je vidljiva drve-
na kanatna konstrukcija. Iz njega se izdiže
meko, poput puževe kućice, organički zaoblje-
na i omekšana, bez oštrih bridova, s nakostri-
ješenim nizom žljebnjaka koji se grebenima
savijenih krovnih ploha penju prema vrhu na
kojem stoji metalni secesijski akroterij. To je
iznenađenje i nova vrijednost; možda podsvje-
sni odraz mađarske secesijske maštovitosti,
detalj koji osvaja.
A to se dogodilo odmah preko puta u
zgradi Sveučilišne knjižnice. O njoj je već bilo
Gundulićeva 63, Mihanovićeva-Gundulićeva 63
ulazna vrata
riječi i nema smisla ponavljati poznato. No još
uvijek treba reći da ona u svojem secesijskom
oblikovanju anticipira modernu arhitekturu,
da je zrelo umjetničko ostvarenje u cjelini i u
detalju i da je cjelovitost pristupa svakom ele-
mentu arhitekture od ograde, stakla, pokrova i
obrade žbuke do funkcionalne prostorne kon-
cepcije i dimenzija prostorne domišljenosti
postavlja na visoku evropsku razinu toga vre-
mena.
Spustimo li se Mihanovićevom do
Gundulićeve ulice, tada ćemo na jugoistoč-
nom uglu uočiti zgradu koja nas već iz daljine
upozorava na svoje secesijsko podrijetlo.
Temeljni oblikovni element što bismo ovdje
trebali uočiti nalazi se u kombiniranju smire-
nog volumena zgrade, koji je jedino na uglu
malo naglašen, i načina obrade pročelja.
Ovdje je taj način ono što je tipično za secesi-
ju. Govor materijala kroz obradu koja tada 99
omogućava da se svjetlo u svojoj igri po pro-
čelju rasprši u bezbroj optičkih varijanata,
daje one posebne ugođaje. Ovdje na primjer
žbuka je u prizemlju obrađena štrcanom rusti-
kom i sitnim valovitim prugama, u zoni prvo-
ga kata grubo je naštrcana na vodoravnu rusti-
ku, a u gornjim je zonama znatno mirnija, ali
zato ukrašena vijencima i grubljim naglascima
na pojedinim mjestima. Kad tome dodamo
maštovitu stiliziranost metalnih ograda balko-
na ili rešetaka na vratima, tada se dojam dopu-
njuje. Pogledajmo detalj vratnice i vidjet ćemo
težnju prema poštivanju rukotvorstva, težnju
prema individualiziranju rada u širokom
rasponu oblika što ih secesija nudi.
U Gundulićevoj 61 na primjer, može-
mo usput zapaziti stilizirani biljni ornament

Gundulićeva 61, niša i dekoracija iznad ulaznih vrata
100
Žerjavićeva 10-Gundulićeva, zubotehnička škola (Dionis
Sunko)
Kumičićeva ulica, niz kuća (6, 8, 10, 12)
koji se smjestio iznad ulaza, obrubljujući
neobičnu nišu. Sloboda u oblikovanju i
neobičnost u rješenju ostaju ponegdje vidljivi
tek kao bljesak u detalju, kao reminiscencija,
kao trag poznatog nam rukopisa.
A tada nas na uglu s Ulicom 8. maja (br.
72) čeka zgrada zubotehničke škole. Ovdje već
možemo govoriti o novoj koncepciji tlocrta, kao
i o oblikovanju pročelja i grupiranju masa koji
više ni po čemu ne sjećaju na prošlo stoljeće. No
ovakvo oblikovanje nužno iznosi i svoje nedo-
statke, a to je ovdje oblikovanje samoga ugao-
nog ulaznog prostora. Reprezentativnost koju
secesija želi i nudi i ovdje je izražena, ali
u nedovoljnom skladu s krilnim pročeljima.
Osjeća se čvrsto htijenje, čak i škrtost u primje-
ni dekorativnih elemenata, što je rezultat autoro-
va individualnog pristupa, no stil izvire iz niza
detalja i premda prigušen djeluje svojim govo-
rom.
Upravo takav prigušeni govor stila, pri-
lagođavanje novih oblika starim sadržajima i nji-
hovo trajanje u svijesti arhitekata i graditelja, to
su pokazatelji vremena u kojem se na starim
urbanističkim osnovama rađaju i prilagođavaju
novi volumeni, nova tijela. Ta relativna brojnost
zgrada sa secesijskim oznakama govori o prodo-
ru stila u širinu (npr. u nizu secesijskih kuća u
Kumičićevoj ulici). Istu osobinu moguće je uoči-
ti čak i na mnogim malim podrumskim rešetka-
ma koje svojim zahrđalim izgledom i zapušteno-
šću govore da je njihovo vrijeme prošlo, da su
danas samo smetnja, jer njihov popravak i njiho-
vo održavanje traži majstore kojih danas gotovo
da i nema, jedva šezdeset godina nakon što je ta
i takva secesija razvila zanatstvo i umjetnički
obrt na neslućenu razinu. No još uvijek u svojim
nepravilnim vijugama, u spletu spirala, elipsa i
po koje kružnice, one će nam pružiti doživljaj
oslobađanja mašte mimo povijesnih pravila. One
će nas podsjetiti na kreativnost onih vremena
kojima je pravilo bilo toliko elastično, da je
maštu ukalkuliralo u svoj program.
I pogledamo li zapadno pročelje Kumi-
čićeve ulice, prije nego što se vratimo u
Mihanovićevu, tada ćemo vidjeti skladan niz
kuća, od kojih svaka na svoj način rješava obli-
kovni problem pročelja, a sve zajedno pokazuju
jedinstvo u raznolikosti. To je jedinstvo teško
podvesti pod zajednički nazivnik, izuzmemo li
secesijski način mišljenja kao podlogu, a ujedno
ne ograničimo li maksimalnu slobodu oblikova-
nja vremenskim i materijalnim mogućnostima te
urbanističkim i prostornim regulativima. U tom
će se okviru pokazati bitno različito oblikovani
erkeri, štedljiva i zgusnuta ili razigrana dekoraci-
ja, razlike u formatu prozora i oblikovanju šprlja-
ka na njima, obrada pročelja i svih onih obrtni-
čkih detalja koji u to ulaze, a oni će opet zadrža-
ti temeljni zajednički karakter, oznaku koja ih
spaja u jedno.
O secesiji smo na isti način mogli govo-
riti pred drugim i drugačijim zgradama, u drugim
dijelovima grada, no ova neobavezna šetnja ovim
Mihanovićeva 18
dijelom Zagreba i zadržavanje baš na tim, a ne na
susjednim zgradama samo je znak ležernosti.
Stoga vraćanje u Mihanovićevu ulicu nije
namjerno, a na izbor kuće br. 18 ponukao nas je
splet zanimljive arhitekture, dobrog osvjetljenja
za fotografiranje i trenutnog raspoloženja. Na
pročelju se osjeća trud za oblikovanjem koje će
biti čisto od ukrasa, raznoliko u detalju, izražajno
kao cjelina. Naglasak nose zaobljeni erker (ili
kako bi se hrvatski pokušalo reći: pomolak) i isto
tako zaobljeni prozori prvoga kata. Strogost
dopunjuju kanelirani rubovi zgrade, a malo grub-
ljom žbukom obrađen glatki zid pročelja dopušta
da se jasno istakne ukras erkera; mali polustupo-
vi, s čudnim biljnim kapitelima. Pravila opet
nema, prozori su drugačiji u svakom katu, čak im
ni moduli ne djeluju kao da su isti. Neobično tra-
ženje oblikovnog smisla stavilo je ovdje secesiju
kao način mišljenja u prvi plan.
A opet malo dalje u zgradi hotela 101
Esplanade secesija je najviše prisutna u detalju, u
škrtom oblikovanju biljnog ornamenta, u dobrim
zanatskim aplikacijama, eventualno i u dojmu, ali
ne u mišljenju oblikovanja toga prostornog tijela.
U njoj je secesijski oblik tek dio, sredstvo a ne
sadržaj i težnja.
 Odmorimo se malo od gledanja i pro-
šetajmo dijelom Lenuzzijeve potkove - zele-
nim Tomislavovim iStrossmayerovim trgom i
Zrinjevcem. I tu ćemo ponegdje zapaziti trag
secesije. Šteta je na primjer što su zbog dotrajalo-
sti uklonjeni željezni stupovi sa slavolukom na
ulazu u park Tomislavova trga, koji su sa svake
strane iznad stuba kojima se spušta u park kazi-
vali svoju secesijsku priču. U zgradama je ima
malo, tek tu i tamo ponešto. Vidjet ćemo je u
nekim postamentima kipova hrvatskih velikana
štono su na Zrinjevcu preko puta zgrade
Akademije zauzeli svoje mjesto, a naći opet više
u detalju nego u cjelini u zgradi na uglu s
Đorđićevom ulicom (Đorđićeva 1). Zadivit će
nas podrumska rešetka, iako danas obojena bije-
lom bojom, koja se tako potpuno secesijski bole-
ćivo nestvarna u kombiniranju uglatih i savijenih
oblika, pretvorena u svrhu samoj sebi, u neogra-
102 ničenu maštu, našla u podrumskom prozoru
okružena grubom rustikom koja može glatko sta-
jati na zgradi iz konca prošlog stoljeća, u kojoj
je historizam način izražavanja. To se vidi i na
prozoru prizemlja, nešto modificiranije u izdub-
ljenim kvadrima oko njega, da bi nas secesija
podsjetila na sebe u vitici ispod vijenca i znatno
Mihanovićeva-Grgurova, Hotel Esplanade
slabije u šumi lišća u ukrasu parapeta ispod pro-
zora.
Nešto dalje, na uglu Petrinjske i Đorđi-
ćeve ulice (Petrinjska 14) susrećemo malo izrazi-
tije naglašen isti problem. Izgled pročelja, odno-
si otvora i zidnog platna, način na koji je ono
postavljeno prema raskršću, sve je u znaku tradi-
cije prošlog stoljeća, ali je zato obrada pročelja
tako strogo secesijska, da ćemo rijetko gdje naći
toliku raznolikost u obradi žbuke. Nedavna obno-
va pročelja znatno je oslabila taj secesijski izraz,
jer se u njoj nije potpuno i do kraja dosljedno
obnovilo sve ono što je za secesijski stilski izraz
bilo bitno.
Možda bi se radi usporedbe trebalo
Petrinjskom ulicom vratiti malo natrag do ugla
s Boškovićevom (Boškovićeva 3, Petrinjska
22), gdje gotovo istovjetni prostorni sadržaj
nalazimo riješen na drugačiji način, u kojemu
secesija nije samo površinsko obilježje, iako u
prostornom smislu nije otišla dalje od zaoblje-
nog erkera, lomljenog mansardnog krova i
zaobljenih zabata na njemu. Tu je već secesija
pri kraju, gotovo na sličan način kako je u pret-
hodnoj zgradi bila sasvim na početku svoga
hoda.
Đorđićeva 1, podrumski
prostor i prozor prizemlja
 Kad smo već ovdje, vrijedi pogledati da smo vidjeli sve. Nastavimo negdje drugdje s
podrumsku rešetku na kući u Boškovićevoj 11, pogledom usmjerenim na pročelja i prozore, na
ne zato što bi ona bila nešto iznimno, već stoga detalje i igru što ih oni nose; nastavimo gledati
što je doživljaj secesijske maštovitosti uvijek i grad u svim njegovim i svojim vlastitim raspolo-
svaki puta nov. Nije neponovljiv, ali je nov u slo- ženjima i otkrivat ćemo uvijek novi grad, uvijek
bodi kojom pristupa stvarima. Ima u toj secesij- novu secesiju ili uvijek novu vrijednost.
skoj ukrasnoj nesputanosti nešto od gotičke slo-
bode, koja se tako davno raspojasano razlila po 15 dana, XVII/4-5 (1974):19-23.
pročeljima katedrala i kuća, nešto što je čovjeku
- zanatliji i arhitektu omogućilo da široko razvije
stvaralački poticaj, da stvara u detalju, da načini
rešetku, kvaku, apliku, svijećnjak, oluk ili drveni
okvir prozora kao svojevrsnu vlastitu kreaciju
podloženu cjelini.
I stoga završavajući ovu šetnju u potrazi
za dijelom onoga što je secesija ostavila Zagrebu
i što je za uzvrat Zagreb dao secesiji, za onim što
su stil i grad u svojoj interakciji stvorili, nemoj-
mo se zaustaviti pred nekom zgradom smatrajući
103

Petrinjska 22-Boškovićeva 3 Boškovićeva 11, rešetka podrumskog prozora

Viktor Kovačić – naš suvremenik Kad se danas, sto godina nakon njego-
va rođenja sjećamo, a istovremeno pedeset
godina nakon smrti žalimo što je umro u najbo-
ljim godinama, u punoj stvaralačkoj snazi, tada
to znači da je Viktor Kovačić ostavio vidni trag
u povijesti naše kulture i da je fenomen Viktora
Kovačića još uvijek živo prisutan u arhitekturi
našega vremena, iako je ta, najuporabnija od
svih umjetnosti, u proteklih pola stoljeća sna-
žno kročila naprijed ne osvrčući se mnogo za
sobom. Vrijeme je prošlo, arhitektura nije ni
stala ni čekala, mlađi su krenuli u potragu za
novim, no Viktor je Kovačić, sa svojim djelom,
ostao krupni kamen međaš u hrvatskoj arhitek-
turi; međaš na granici shvaćanja i spoznaja, a
ne samo na granici devetnaestog i dvadesetog
stoljeća. Bila je to granica između historizma
prošlog stoljeća i suvremene arhitekture, prot-
kana duhom bečke secesije, duhom hrvatske
moderne, psihozom predratnih vremena, ali 105
istovremeno i novim duhom čistog oblikovanja
i kreativnog odnosa prema tradiciji; granica u
poimanju prostora. Ona je ostala zabilježena na
ulicama i trgovima Zagreba, ali istovremeno i u
reprezentativnoj mapi štoju je izdao prof. Edo
Šen, nekoliko godina iza Kovačićeve smrti. Već
tada su ljudi njegovih dana pokušali ocijeniti
njegovu vrijednost. Ocijenili su njegovo znače-
nje najvišom mogućom ocjenom i njegovo su
djelo na taj način unijeli u tijekove svijesti svih
onih koji su nastavili borbu za novo oblikovanje
prostora. Mapa Kovačić našla je svoje mjesto u
knjižnicama i na stolovima onih koji su kasnije
stvarali „Zemlju“ i kubizam i funkcionalizam i
...; i bez obzira na odnos koji su imali prema
Kovačiću, on je uronio u njihovu spoznaju i
postao njezinim dijelom, bez obzira našao se
 tamo s pozitivnim ili negativnim predznakom.
To prvo priznanje rodilo je terminom
Kovačićevo vrijeme, koje obuhvaća prvu četvr-
tinu dvadesetog stoljeća. Termin se uglavnom
zadržao i do danas, unatoč kontroverznim ocje-
nama što su slijedile kako se vremenski razmak
između njegova djela i onih što su o njemu i nje-
govu djelu pisali širio neumitnom logikom vre-
mena koje otječe. Kad ih gledamo unatrag, tada
sve više postajemo sigurni da su te ocjene dvo-
jevrsne interpretacije vremena u kome su nasta-
le, interpretacije koje bi se mogle svesti čak i na
dimenziju desetljeća, tako je dinamično bilo vri-
jeme u proteklih pola stoljeća. No, ocjene nisu
bile kontroverzne u odnosu na vrijednost djela,
već u odnosu na Kovačićevo značenje i ulogu u
našoj arhitekturi. U biti su to kontrapunktne
varijacije na istu temu, pokušamo li glazbenom
terminologijom odrediti njihovo značenje. U
106 čemu se one sastoje? Spomenemo li najbitnije,
tada vidimo da se one kreću u rasponu od tvr-
dnje da Kovačić u svojim djelima nije revolu-
cionaran, do ocjene da je borac za novo u arhi-
tekturi, od mišljenja da je dekadentan i suviše
okrenut prošlosti i tradiciji, do tvrdnje da otvara
nove putove, od procjene da se nije uspio otr-
gnuti od prošlosti, do ocjene da je prevladao
secesiju i da su mu klasicistički elementi tek
ponegdje dio rukopisa, a ne i sadržaj arhitektu-
re. Iz ovoga bismo mogli zaključiti da je njego-
vo djelo, koje je omogućilo izricanje ovakvih
suprotnih sudova, do te mjere veliko da mu vri-
jednost, unatoč različitih ocjena njegova autora,
nitko i nikada nije doveo u pitanje. Već bi i to,
bez posebnih analiza govorilo da se radi o izu-
zetnoj pojavi u zaista iznimno teškom vremenu.
Upravo stoga, potrebno je danas, pede-
set godina nakon Kovačićeve smrti, ispitati
odnos našega vremena prema njemu i odrediti
one vrijednosne okvire koji proizlaze iz njego-
va djela. Ove je godine uz Kovačićeve obljetni-
ce već objavljeno nekoliko kritičkih osvrta
i prikaza njegova djela. Zato nema smisla
nizati faktografske podatke i nabrajati djela.
Pokušajmo sintetizirati ono što Kovačića čini
velikim i danas, a primjerima iz njegova djela
ilustrirati i argumentirati rečeno.
Na prvome mjestu valja spomenuti
njegov pozitivan i suptilan odnos prema gradi-
teljskoj baštini i tradiciji. Iz toga izrasta onaj
Kovačić koji se bori za novo, ali ne rušenjem
staroga. On ne gradi svoju umjetničku poruku
na praznoj crtaćoj dasci, u prostorima koje
treba očistiti od naslaga prošlosti, već u ravno-
pravnom tretmanu, svjestan vrijednosti prošlo-
ga i svojega doba. Ako malo bolje obrazložimo
taj odnos, tada vidimo da u njemu nema pokor-
nosti ili pseudosentimenta prema prošlim vre-
menima. Tu je prisutna stroga valorizacija,
koja naročito dolazi do izražaja u projektu za
regulaciju Kaptola, gdje se sadržajno – forum
populi atrium eclesiae – i oblikovno u kombini-
ranju novih i tradicionalnih oblika, snagom
Kovačićeve stvaralačke imaginacije nanovo
ostvaruje izgubljena vrijednost prostora. To
nije ponavljanje, pa čak ni reminiscencija u kla-
sičnom smislu riječi, već vizija koja je profinje-
no osjetila razliku, granicu između zahtjeva što
ih je postavljalo ono prošlo, povijesno i tradi-
cionalno i duha novog vremena, koje nije htjelo
ni moglo odustati od svog načina izražavanja.
Zatvaranje otvorenog gradskog prostora, inti-
miziranje i svođenje njegove dimenzije na
ljudsku mjeru, provlači se i na razmišljanje o
regulaciji Dolca, a slijed projekata govori i o
Kovačićevu zrenju u odnosu na nereprezenta-
tivnu gradsku izgradnju, koja je u razigranosti
uličnih gabarita negdašnjega Dolca i u malom
mjerilu ponavljala spontane ljudske odnose,
nastale u prostoru maloga grada podno katedrale.
Kovačićev odnos prema prošlosti tu ne
prestaje. On je nazočan i u njegovoj arhitektu-
ri. To je poseban odnos koji ne nosi oznaku
utjecaja, jer to nije ni bio klasičan utjecaj u
standardnom smislu riječi. Moglo bi se opisno,
analogijom, objasniti da je to tek iluminirani
rukopis, u kome inicijali i poneko slovo koketi-
raju s oblikovanjem prošlih vremena, dok je
sadržaj što ga rukopis daje usmjeren daleko
naprijed, anticipirajući novo vrijeme. Kako
drugačije objasniti (eliminiramo li utjecaj inve-
stitora) duhovitu natuknicu lođe firentinskih
renesansnih palača na pročelju kuće Frank, koja
fizionomijom svojeg pročelja već nagovještava
palaču Slaveks i zgradu DD Eksploatacija, a
tek je početak pročišćavanja oblika. Što reći o
glavnom pročelju Burze na kome klasični stu-
povi nisu drugo do li funkcionalni nosači koji
su samo obukli klasični kostim, jer ni ispod njih
u niskom parteru, ni iznad njih u čistom rav-
nom zabatu nema klasicizma, ne samo u obli-
kovanju nego ni u sadržaju; ili o bočnim proče-
ljima gdje su se trokutasti zabati nad prozorima
kata pojavili tek kao friz, a ne više kao sastavni
dio rastera pročelja ili otvora ili pak čiste pro-
zorske osi. A gdje li je Ravenna u crkvi sv.
Blaža? U obliku prozora na kupoli ili u detalju
tordiranih stupića iznad portala ili možda u tlo-
crtu grčkog križa? Ne, Ravenna je inspiracija,
ona je pretekst za razmišljanje, izvor, kako reče
sam Kovačić, a crkva sv. Blaža je izvanredno
uspjela moderna arhitektura koja je u mali i
skučeni prostor parcele, što joj je bio određen,
unijela snažne elemente novoga i time novo
spojila s već definiranim ambijentom tog dijela
Donjega grada.
Što pak reći o borbi za očuvanje Ilice,
koju je Kovačić smatrao kičmom Zagreba, a
shvaćajući vrijednost i potrebu povezivanja
istočnih i zapadnih dijelova grada pledirao za
sjevernu ulicu, koja bi usporedno s Ilicom pri-
mala sve veći promet. Tek je Gurlittovo svjedo-
čanstvo za Ilicu odvratilo pogled onovremenih
pobornika „novoga“ od korigiranja Ilice. Što
reći o izgubljenoj bitci za Bakačevu kulu, gdje
je Kovačić s mnogim drugim istaknutim ljudi-
ma vremena zahtijevao njezino očuvanje. Nije
to bio servilni odnos prema prošlome, čovjeka
koji je nemoćan misliti na nov način, već odnos
koji pokazuje vrijednosnu dimenziju Kovačića
kao arhitekta koji se kreće otvorenih očiju, koji 107
je svjestan da živi u sasvim određenom vre-
menskom kontekstu. To mu je omogućilo spoz-
nati vremensku ograničenost čovjekova djela i
samim tim doći do zaključka da s njim niti
započinje niti završava povijest, a ni kreativni
odnos prema prostoru koji nas okružuje.
Izvanredan odnos prema ambijentu ili
prema okolini u koju ulazi svojim djelom,
druga je od njegovih prvorazrednih značajki, a
ujedno usporedna i istosmjerna s njegovim
odnosom prema prošlosti. Prvi odnos ima pro-
storni, a drugi vremenski predznak. Smještaj i
prilagođavanje njegovih obiteljskih kuća krajo-
liku u koji ulaze, govori o suptilnosti prema
prostoru, gdje će kuća postati dio krajolika. A
zgrade u gradu, među kojima se ističu rješenja
crkve sv. Blaža na veoma skučenoj lokaciji i
 kuće Frank na širokom prostoru trga oko kaza-
lišta, govore o načinu interpolacije koji nije
nametljiv, već uravnotežen u težnji prema zadr-
žavanju postojeće vrijednosti, s namjerom da se
ona oplemeni i naglasi novim elementom.
Iza ovih dvaju odnosa koji su eksterni
obzirom na djelo, a u koordinatnom sustavu
stvaralačkog procesa predstavljaju vremensku
i prostornu komponentu, razmotrit ćemo
Kovačićev kreativni odnos prema zgradi,
prema arhitekturi samoj u sebi. Tu Kovačić
traži i nalazi i opet traži rješenje za rješenjem
da bi našao ono pravo, zadovoljio svoj stvara-
lački potencijal i opet krenuo naprijed. Bez
velikih uzora, barem u nas, on usporedno s
velikim arhitektima Europe krči put prema
naprijed, polako i s mukom, ali uspješno.
Njega ne prate velika pompa i univerzalni
manifesti, ali misli što ih 1901. g. iznosi u pro-
108 gramatskom tekstu „Moderna arhitektura“,
gdje afirmira individualnost arhitekta, uporabu
novih materijala i oruđa i gdje se zalaže da
arhitektura bude stvarni produkt vremena,
govore da se radi o čovjeku koji je spoznao bit
problema. Njegove obiteljske kuće postaju pri-
mjeri novog oblikovanja starih sadržaja. Tlocrt
diktira volumen i oblik pročelja. Kvaliteta
domišljenog tlocrta iz kojeg izvire raster pro-
čelja postaje pravilo. Tek se tu i tamo, više kao
naglasak i potpis, javi poneki detalj u obliko-
vanju istaknutog prozora na kući Frangeš ili
prozora i niše pod vijencem kuće Ćepulić, koji
zadržava neku povijesnu reminiscenciju. A ista
se koncepcija znatno teže, iako s nesmanjenom
kreativnom željom prepoznaje i na pročeljima
kuća i palača u gradu. Pročelja se pročišćava-
ju. Slijed: kuća Lustig, kuća Frank, palača
Slaveks, palača DD Eksploatacija zorno govo-
ri o filtriranju oblikovanja, o novom rasteru
otvora koji teži prema standardiziranju, o pro-
čelju koje prestaje biti kulisa i koje odbacuje
reprezentativnost kao obilježje kvalitete. I na
zgradi Burze, toj tako često spominjanoj i raz-
ličito ocjenjivanoj zgradi, osjeća se čistoća
oblika. Glavno je pročelje, eliminiramo li kla-
sicističku epidermu stupova, pročišćeno do te
mjere, da nam njegov prostorni sadržaj može
govoriti čak o razini Loosove kuće na
Michaelerplatzu u Beču, koja je primjer poti-
cajnih kretanja u modernoj arhitekturi. Ta pri-
govor je Kovačiću da mu klasično pročelje
Burze nema klasičnih proporcija. Prigovor je u
stvari afirmacija njegova htijenja, ali na zaobi-
lazni način putem „negativnog“ predznaka.
Istovremeno je Kovačić nastojao posti-
ći visoku razinu kvalitete obrtničkih radova,
koja je po njegovu mišljenju trebala postati
temelj standardizacije detalja. Standardizirati
module otvora, elemente i detalje koji bi se tada
mogli individualno kreirati u mnogobrojnim
kombinacijama; ne tražiti novo pod svaku cije-
nu, u svakoj novoj zgradi, ali biti individualan i
nov u stvaranju odnosa između oblikovnih ele-
menata nove gradnje i utvrđenih standarda, to
je Kovačićeva revolucionarna poruka generaci-
jama budućih arhitekata koji će praktički stvo-
riti modernu hrvatsku arhitekturu.
I u tome, što je stvorio čvrsti temelj
novoga, nezaobilazno uporište svih tendencija
koje će se kasnije javiti, jer je probio barijeru
nepovjerenja prema novim oblicima, leži
njegovo veliko značenje. U ovom je kontekstu
zaista nevažno, je li se i koliko osvrtao pre-
ma natrag, u prošlost, na tradiciju, jer to nije
negativni predznak njegova djela. U prošlosti i rekavši da je Kovačićevo djelo razdoblje u
tradiciji crpio je snagu, pa mogli bismo reći čak povijesti hrvatske arhitekture, reći sve.
i kriterije koji su mu pomogli da ne odluta i da
nađe rješenja koja je tražio. I ukoliko je potre- Kaj, br. 7 (1975), vol. VIII; 87-89.
bno govoriti o njegovoj revolucionarnosti, tada
možemo sa sigurnošću reći da je njegovo djelo
bilo revolucionarno u nuđenju mnogih rješenja
koja su značila bitnu novost u hrvatskoj arhi-
tekturi i koja su kidala s prošlošću, ali ne na
način njezinog negiranja i rušenja, već na način
kreativnog transformiranja njezinih najvrijed-
nijih poruka. Kovačić je shvatio temeljnu isti-
nu, a to je da je oblikovanje prostora staro koli-
ko i čovjek sam, da su iskustva stvorena kroz
povijest blago čitavog čovječanstva, ali i to da
je svako vrijeme dužno ostvariti vlastiti odnos
prema prostoru u kojem se zatekne. Tu je
njegov pokušaj uspio, jer je u nas ostvario
arhitekturu koja je bila potpuno individualna,
koja je donosila rješenja presudna za budućnost 109
arhitekture u Hrvatskoj, a istovremeno nije pre-
kinula kontinuitet s prošloću i nigdje se nije
ponašala kao da od trenutka njezina postanka
započinje svijet.
Stoga Kovačića nismo i ne možemo
zaboraviti. Možemo samo žaliti što je umro
tako rano i što nije svoje djelo razvio u onim
pravcima koje je nagovještavao. Bez obzira na
kontroverzne ocjene njegove ličnosti, na pole-
mičnost i kako su govorili, tešku narav, na čitav
skup osobina koje čovjeka čine čovjekom razli-
čitim od drugih, a u takvim situacijama i izuzet-
nim arhitektom, njegovo je djelo preraslo zna-
čenje individualnoga i steklo dimenziju razdo-
blja. I ukoliko pokušamo u jednoj rečenici
sažeti njegovo značenje i ulogu u stvaranju
hrvatske moderne arhitekture, tada ćemo,
Arhitektura Ive Zemljaka Šest je godina prošlo od smrti Ive
Zemljaka, i pojava čovjeka u zelenom hubertusu
već je izblijedjela u sjećanju ljudi njegova grada.
Zagreb je grad kome je posvetio svu svoju stva-
ralačku i ljudsku energiju; u njemu je desetljeći-
ma živio i radio kao arhitekt, urbanist i publicist,
uvijek savjestan i osjetljiv za njegove posebnosti
i vrijednosti. Započeo je u prelomnim godinama
njegove novije povijesti (barem na prostornom
planu), u vrijeme kad se nakon razdoblja koje je
genijalno dovršio Viktor Kovačić i u našoj sredi-
ni osjetio dah suvremene arhitekture. To je vrije-
me novih materijala koji su u svijetu već stekli
pravo građanstva (armirani beton, čelik, staklo),
vrijeme Bauhausa, funkcionalizma i organičke
arhitekture. U nas tada usporedno djeluju dvije
generacije arhitekata, starija školovana u inozem-
stvu i mlađa koja se školuje u Zagrebu. Zemljak
je među posljednjim predstavnicima prve genera-
cije. Školovao se u Grazu i Pragu1 i odatle je 111
ponio u Zagreb suvremena shvaćanja o prostoru.
Ali nakon praških sanjarenja o arhitekturi i pole-
ta koji je razumljiv, Zemljak u Zagrebu postaje
činovnikom u gradskom poglavarstvu gdje kao
inženjer-činovnik, referent i građevni redar vodi
borbu sa svojim poglavarima za suvremenija
shvaćanja u oblikovanju prostora. Za njega je to
vrijeme zrenja, stvaranja vlastitih stavova i uče-
nja. Prvi projekti2 još su lutanja, a stvaralaštvo se
iscrpljuje više u potvrđivanju naučenog, u sigur-
nosti da on to može učiniti, da stečena sposobnost
projektiranja, stvaranja u prostoru, nije umrla u
sjeni gradskih kancelarija, nego se razvila u tra-
ženju vlastitih putova.
Tada odlazi u Nizozemsku.3 Upoznaje
se s teorijom i praksom neoplasticizma, a u djeli-
ma arhitekta Ouda nalazi niz prostornih rješenja
 kojima se oduševljava. Otvaraju mu se vidici, a
kreativno sazrijevanje omogućuju najuspješniji
katalizatori. Dolazi do novih spoznaja o prostoru
i oblikovanju u prostoru. Postaje svjestan širine
arhitektova poziva i njegove uloge.
Time je proces priprema završen, i
neposredno nakon povratka s putovanja po
Europi započinje Zemljakovo arhitektonsko dje-
lovanje, iscrpljuje se gotovo u jednoj temi, daje u
njoj maksimum i tada se gubi, a nadolaze novi
interesi. Njegova arhitektonska tema je škola i
obdanište, prostori u kojima se kreću djeca u svo-
jim najosjetljivijim godinama, u trenucima odgo-
ja i razvoja. Zbog toga govoriti o arhitekturi Ive
Zemljaka znači ograničiti se na razdoblje četvr-
tog desetljeća dvadesetog stoljeća sa svim njego-
vim gospodarskim, društvenim i političkim odre-
đenjima koja djeluju na oblikovanje i sadržaj
arhitekture.
112 U određivanju uvjeta koji su utjecali na
formiranje Zemljakove stvaralačke ličnosti, gle-
dane kroz djelo koje je dorečeno (barem u fizi-
čkom smislu) i ostavljeno povijesti da mu odredi
mjesto, nameću se određena pitanja kao natukni-
ce u traganju. Koliko je u arhitekturi Ive
Zemljaka prisutna antiteza danima provedenim u
sivilu gradskog građevnog redarstva; porivi
zapretani godinama? Gdje prestaju utjecaji Ouda
i Nizozemske, a gdje počinje Zemljak? Jesu li
tada još postojale izolacije ili su slijed i učesta-
lost informacija bili već na razini koja nije dopu-
štala izrazite stvaralačke samosvojnosti? Koliko
je njegova tema i arhitektura svojevrstan bijeg
(exodus) u vremenu koje je sa svojim uskim kla-
snim i gospodarskim interesima davalo veoma
malo izlaza za rješavanje ljudskih i stvaralačkih
dilema? Drugi su svoje nedoumice rješavali dru-
gačije, neki aktivnom političkom borbom, neki
revolucionarnim i socijalnim stvaralačkim ideja-
ma “Zemlje”, drugi šutnjom, a mnogi, koje povi-
jest nije zapamtila, napuštanjem dilema i prepu-
štanjem bujici vremena. U kojoj je mjeri
Zemljak u sebi pomirio i prevladao suprotnosti
koje arhitektura kao posebni oblik umjetničkog
htijenja i izraza nosi u sebi: od želje, svijesti o
potrebi, zamisli i stvarnih mogućnosti do fizi-
čkog ostvarenja zamisli koje ovise o nizu drugo-
vrsnih činilaca (kvaliteti rada, radnoj snazi,
narudžbi, investitoru, društvenoj svijesti, dru-
štvenom poretku...)?
Je li opredjeljenje za gradnju škola
došlo iz unutarnjih društvenih sfera čovjeka-
umjetnika, kao rezultat niza netom spomenutih
subjektivnih činilaca, ili je sticaj okolnosti odre-
dio takav nazivnik Zemljakovu stvaranju? Zašto
je odabrao škole i nije li mu neka druga tema
mogla bolje poslužiti u rješavanju vlastitih stva-
ralačkih i ljudskih dilema? Odgovor je u isti mah
jednostavan i kompleksan. Jednostavan, jer ga je
služba u gradskog upravi silila na rješavanje
gradskih problema među kojima su škole u
novim dijelovima grada bile neophodna potreba
(pođe li se od logike kojom nas vodi investitor i
narudžba). Logično, uzmemo li u obzir stvarala-
čke, arhitektonske razloge, jer su škole ansambli
kod kojih se može najmanje diktirati i gdje je
sloboda oblikovanja i stvaranja veoma široka.
Exodus je dakle privlačan, a sustavno oblikova-
nje teme omogućilo je Zemljaku da korektno
ostvari svoju viziju prostora bez suvišnih efeka-
ta, arhitekturom koja je u nove prostore periferi-
je Zagreba unijela vrijednost i ljepotu. Ponikla
na nesputanom prostoru, određena sadržajima
koji neopterećeni tradicijom sami zahtijevaju
suvremeni pristup i složeno stvaralačko rješava-
nje do jučer nepoznatih i nespoznatih namjena,
ta je arhitektura postala Zemljakovom život-
nom temom. Odgovor je kompleksan, jer uz
objektivne razloge uključuje i niz subjektivnih
sklonosti, među kojima ljubav prema djeci,
sentimentalna veza uz periferijske prostore i
poznavanje problematike nastavnih procesa i
potreba čine okosnicu zanimanja.
U oblikovanje školskih prostora
Zemljak unosi principe moderne arhitekture
(prisutni su kubizam i Oud). Izučava europsku
školsku arhitekturu, upoznaje i studira probleme
nastavnog plana i programa u nastojanju da novi
školski prostori budu ogledalo pedagoškog pri-
stupa djetetu, da školska zgrada sa svojim prate-
ćim prostorima omogući ostvarenje svih škol-
skih aktivnosti od nastave do odgoja. Posebnu
pažnju poklanja krajoliku; želi povezati zelenilo
vrtne, parkovne obrade okoliša s volumenima
arhitekture. Uvući zelenilo u svaki kutak, u
svaku poru dječjeg organizma, dati mu značenje
zaštitnog pojasa i pojačanog intimiteta, pružiti u
zelenilu sve moguće oblike rekreacije i odmora i
time uskladiti i povezati plastiku objekta, zgrade
s horizontalom terena, to je jedna od osnovnih
Škola na Jordanovcu (1930.), pročelje
odrednica Zemljakove arhitekture škola. Već
1933. g. u ljubljanskoj “Arhitekturi” piše da
“dovoljno prostrana igrališta s dječjim atrakci-
jama, hladovinom, vodom i klizalištem moraju
biti temelj svake osnovne škole. Gradeći škole
treba graditi što zdravije i prijatnije obitavalište
podobno da očuva i razvije dječje zdravlje, da
podigne volju za rad i razvije u djece smisao za
dužnost, drugarstvo, čistoću i ljepotu”.
U stvaralačkom slijedu škola što ih
je Zemljak sazdao u Zagrebu može se pratiti
zakonitost razvoja od kubističkih i “de stijlov-
skih” oblika (škola na Jordanovcu 1930. g.), do
tipa škole s rustikalnim seoskim oblicima gdje
su međunarodne forme prilagođene našoj
posavskoj seoskoj tradiciji i obogaćene našim
izvornim arhitektonskim elementima (škole na
Knežiji 1940. i na Kozjaku 1948. g.). Slijed je
logičan jer je normalno da po povratku iz
Nizozemske nastaju projekti koji su europski 113
duhom i kubistički oblikovanjem.
Razmotrimo li prvu grupu škola koje
su sagrađene po europskim uzorima vidimo
da im je uraštenost tih novih volumena u
postojeće prostorne strukture osnovna urba-
nistička i prostorna (u širem smislu) vrijednost.
Škola na Jordanovcu (1930.), tlocrt prizemlja
 Nema uniformiranosti ni šablone. Škola na
Jordanovcu, visoko na brežuljku na obroncima
Medvednice sa širokim vidikom na savsku doli-
nu i grad u prozirnoj zavjesi sumaglice i dima,
izrasla je otvorena suncu, svjetlu i zraku, okruže-
na travom i brezama, urasla do posljednjeg dije-
la svoje mase u krajolik zdrav i veseo, lijep i pri-
jemljiv. Vitka i čvrsta, uravnotežena u odnosima
masa, nimalo predimenzionirana, kubistički
zamišljena u ritmičkim odnosima geometrijskih
tijela, ona simetrijom pročelja stvara monumen-
talni dojam i otvara bogatu prostornu igru masa
i oblika. Čisti i prostudirani oblici pokazuju jak
nizozemski utjecaj ali i niz vlastitih ideja koje će
Zemljak razvijati u daljnjim studijima i projekti-
ma. Škola na Selskoj cesti, naprotiv, u sasvim je
drugačijem ambijentu. Raširila se ravnicom
rastuće Trešnjevke i element širine bio je osno-
vna odrednica objekta. Zbijenost oblika na
114 Jordanovcu ovdje se pretvorila u bogatu razve-
denost, a profinjenom upotrebom zelenila pove-
zale su se skromne vertikale ostakljenih polu-
valjkastih stubišta s horizontalom terena. Između
tri školske zgrade igralište je otvorilo terene za
igru, bazen za kupanje, sjenovite intimne prosto-
re za odmaranje; izmjenjuju se sunce i sjena, uz
brisoleje od nizova jablana pred prozorima učio-
nica. Obrtna škola na uglu Savske ceste i Ulice
Proleterskih brigada (danas Vukovarska ulica i u
drugoj namjeni – građena 1937. g.) našla se na
osjetljivom urbanističkom položaju. Svojom
prostornom izražajnošću i toplinom pročelja
(oplata od oplemenjene opeke sa svih strana)
ona je veoma sretno riješila svoj budući ugaoni
sadržaj. Otklonom od toka Savske ceste otvorila
je mogućnost raznolikih rješenja ovog dijela
kaotične gradske situacije.
U takvim prostorima, koji su svoju
vanjštinu podredili širem prostoru, sadržaj i
namjena do tančina su razrađeni tako da su
usklađeni zahtjevi suvremenoga u arhitekturi i
pedagogiji. Prizemlja su većinom namijenjena
aktivnostima koje nisu vezane isključivo uz
nastavni proces. Tu su garderobe, prostorije za
liječnika, ambulanta, kupaonice, spremišta, bla-
govaonice, gimnastička dvorana i stanovi doma-
ra i upravitelja škole (Jordanovac), ležaonice za
odmaranje nakon tjelovježbe i radionice za
praktičan rad (Selska cesta). Na katovima su
učionice, kabineti i svi ostali radni prostori.
Zemljak naročito razrađuje higijenske uvje-
te boravka u zgradama. Tako na Jordanovcu
sanitarije stavlja u polukat, kao novost uvodi
podove od linoleuma i dermas mase, a posebnu
brigu posvećuje provjetravanju učionica. Na
Jordanovcu su to veliki prozori koji su smješte-
ni duž jednog zida učionice: struja zraka kruži
po učionici ulazeći kroz manje otvore na donjoj
strani prozora, a izlazeći kroz nadsvjetla; na
Selskoj cesti ima učionica sa dvije staklene sti-
jene (obično dulje i suprotne), a zrak, prolazeći
kroz nadsvjetla, struji iznad glava učenika. To
su elementi koji se u nas prvi put javljaju i znače
veliku novost u humaniziranju nastave i života
učenika u školi. Zemljak po uzoru na “De Stijl”
projektira i školski namještaj, a osobitu pažnju
posvećuje umjetnoj rasvjeti i boji zidova. Nema
više jednolične bolničke bjeline koja dijete
odbija i ukalupljuje. Nove teorije o boji i njenom
psihološkom značenju našle su ovdje mjesta u
djelu Ive Zemljaka, koji u školsku učionicu
unosi obojeni i oslikani zid, da bi u učeniku
potencirano razvio sve pa i najskrivenije odgoji-
ve sposobnosti.
 Tlocrti su razvedeni, s izrazitim nagla-
skom na suvremenoj razradi osnovne namjene.
Po svojoj strukturi oni izražavaju i znače još
jednu kubističku komponentu Zemljakova djela.
Princip adiranja kubusa u prostoru ovdje je tlocr-
tno izražen u vodoravnim adicijama odgovaraju-
ćih sadržaja, tako da ritam tlocrtnih odnosa u pot-
punosti odgovara prostornom ritmu čistih volu-
mena geometrijskih tijela u kojima se odvija život
u prostoru. Tlocrti variraju od razvedenih dijelova
koje povezuje jaka centrifugalna sila lokacije
(Jordanovac) do rasutih gabarita koje sputava i
ujedinjuje namjena u njihovoj težnji za samostal-
nim prostornim odjeljivanjem (Selska cesta), od
zatvorenosti, zbijenosti i sažetosti (škola u
Jakićevoj ulici) do simetričnih ostvarenja bez kru-
tosti ali i nemira (Koturaška i Savska cesta).
U svim sagrađenim školama tog razdo-
blja osjeća se nedefiniranost pojedinih dijelova,
iako je sama arhitektura zanimljiv i vrijedan
korak u traženju odgovarajućeg prostornog i
likovnog izraza – bez dovoljno razrađenog upori-
šta u tradiciji. Nedefiniranost je najočitija u unu-
trašnjosti prizemlja gdje autor nije dovoljno
istaknuo potrebnu reprezentativnost ulaznih pro-
stora (Selska cesta i Jordanovac).
Oblikovanje škola nužno zahtijeva
poštivanje principa koje postavlja nastavni pro-
ces. Stoga se ubrzo javila potreba da se uz škole
podižu dječja obdaništa. S pojavom obdaništa
dolazi do nužnosti da se program neprekidnog
rada u toku dana i godine prostorno osmisli. To
nameće obvezu analize i rješenja boravka odre-
đenog broje djece u obdaništu preko ljeta, a uje-
dno pruža i široke mogućnosti oblikovanja novog
sadržaja bez pomoći i iskustva, ali i bez optereće-
nja tradicijom. Zemljak, posižući za rješenjem tih
problema obdaništa uz škole, unosi strukturalnu
novost, tip otvorenog i zatvorenog razreda,
neprekinuti ritmički slijed terase-učionice i sobe-
učionice u kojem prostorno razvija osnovnu
pedagošku ideju, vezu učenja i igre, drugim rije-
čima, učenja pomoću igre.
U razradi osnovne ideje kristaliziraju se
dva načina organiziranja prostora: pravilni
raščlanjeni tlocrt u kojemu komunikacioni trakt
povezuje tlocrtno istaknute učionice i terase
među njima (obdanište na Jordanovcu kraj škole
1935/38.g.) i paviljonski sistem u kome su učio-
nice smještene u posebnim slobodno stojećim
paviljonima, dok se terase i igrališta na blago
položenom terenu prepleću s natkrivenim
komunikacijama ostvarujući potpuno slobodnu
prostornu igru. U takvoj novoj slojevitosti pro-
stornih oblika ravan krov na slobodnim i nepo-
vezanim prizemnim paviljonima (upotrijebljen
115
Obdanište na
Laščini
(1935.), tlocrt
 kod obdaništa na Jordanovcu) nema opravdanja,
i Zemljak primjenjuje izvornu ideju visokog
krova sa širokim strehama i jakim konstruktiv-
nim gredama i rogovima koji izviruju iz zida.
Duboki trijemovi puni sjetne rustike i hladovine
pokazuju da je Zemljak sasvim opravdano upo-
trijebio rustičnu intonaciju s prizvukom domaće
posavske seoske arhitekture. Zidovi su ostali u
grubosti opeke. Oporost streha i nagibi krovova
daju njegovoj, dotada internacionalističkim obi-
lježjima označenoj arhitekturi, jednu novu
dimenziju, novu oblikovnu vrijednost. Ovdje, u
obdaništu na Lašćini (1935/38. g.), pokazali su
se prvi rezultati novog poticaja i vrijednosti
postignute u dodirima strmih nagiba krovova i
tužnih vrba i u bogatstvu terasastih plastičnih
prostornih efekata, gdje se mali prizemni pavi-
ljoni doimaju kao puna prostorna plastika svje-
žeg duha, koja će Zemljaka dovesti u stvarala-
116 čku dilemu između internacionalizma i traže-
nja vlastitog izraza.4
Iz slobodnih i nesputanih prostornih tra-
ženja na obdaništima razvijala se u njemu zami-
sao da rustičnim elementima oplemeni suhoću
čistog kubističkog pristupa arhitekturi, zamisao
koja je već dala rezultata. Škola na Knežiji
Obdanište na Laščini (1935.), ulazni trijem
(1940. g.), rezultat takve zamisli, Zemljakovo je
vrhunsko ostvarenje u tom novom načinu mišlje-
nja, u mjerilu, skladnosti odnosa prostornih masa
i idealnoj sintezi krajolika, elemenata seoske
lokalne građevinske tradicije i suvremenih nasta-
vnih potreba i modernog oblikovanja. Škola je s
obdaništem cjelovito arhitektonsko tijelo.
Kubistička misao prisutna je u nizu kubusa razli-
čitih visina, tlocrtno povezanih i osmišljenih.
Visoki krovovi, široke strehe i drvo nude oku
bogatu ritmičku igru koja izražava puninu pro-
stornih sadržaja, podložnost detalja cjelini i izvi-
ranje sklada cjeline iz niza stabilnih detalja.
Sklad sadržaja i oblika, funkcionalnost i odmje-
renost svih elemenata, izvanredna vrtna i parkov-
ska rješenja, intimnost dvorišta s bazenom i igra-
lištem, a u obdaništu definirana i razrađena
izmjena otvorene i zatvorene učionice-razreda,
čine ovu školu vrhunskim dometom ne samo u
domeni građenja škola, već i u našoj arhitekturi
uopće.
Zemljak se još samo jednom, i to u školi
na Kozjaku (1948. g.) vratio iskustvima s
Knežije, ali uspjeha više nema. Zbijena u pejzaž,
s nedovoljnom visinskom raznolikošću, iako tlo-
crtno raščlanjena, ova škola ostaje prostorno
Škola na Knežiji (1940.), južna strana
nedorečena i nedovoljno cjelovita. Ponegdje blje-
sne detalj, zazvuči skladnost ritma, ali pravog
doživljaja nema.
Dodamo li školama vilu Weiss (u vrije-
me socijalizma Reprezentativni dom Izvršnog
vijeća Sabora), koja svojom namjenom odudara
od osnovne Zemljakove stvaralačke teme, krug je
završen. U vili Weiss Zemljak je sjedinio obliko-
vnu tradiciju seoske arhitekture sa suvremenim
prostornim izrazom. Visoki krov pokriven je
šopom, dok na stijenama ritmiziraju drvo i bije-
ljeni zid. Čitav kompleks s vrtno-parkovnim i
enterijerskim rješenjima čini cjelovito djelo u
kojemu je svaka pojedinost podređena cjelini.
Nakon drugoga svjetskoga rata Zemljak je sta-
gnirao, izgubio je dah i elan. Otada više ne pro-
jektira (osim škole na Kozjaku). Obeshrabren i
bolestan, umoran i opterećen nije stvaralački
ušao u oštru dinamiku poslijeratnog života.
Škola na Knežiji (1940.), tlocrt
Degradiran u službi, penzioniran kao invalid
rada5 zatvorio se u svoj svijet i odrekao stvarala-
štva kad je bio na vrhuncu snage. Bila je to nje-
gova osobna i stvaralačka tragedija.
Ali još nije umro: usmjerava se u dru-
gom pravcu, od živog stvaraoca pretvara se u
lutajuću savjest grada (kako se u razgovoru izra-
zio jedan od njegovih prijatelja). Još petnaest
godina, do svoje smrti, djeluje na drugi način –
orijentiran na tri područja interesa: hortikulturu,
urbanizam starih dijelova Zagreba i publiciranje
vlastitih stavova o problemima starog i rastućeg
Zagreba, što više nije predmet ovog napisa.
Na kraju, valjalo bi zaključiti da je svojom arhi-
tekturom škola unio mnoga nova shvaćanja i
nove vrijednosti. Usamljen u djelovanju (nije bio
vezan uz “Zemlju”), snagom vlastitog talenta
dosegao je vlastitost izraza. Usko usmjeren tema-
tikom on je u potpunosti prigrlio ideje i norme
117
 suvremene arhitekture, transformirao ih na svoj
način unoseći u oblikovanje naš domaći obliko-
vni element. Čistoća prostornog oblika, suklad-
nost sadržaja i oblikovanja, bogata prostorna igra
kubusa i funkcionalan i dorađen tlocrt osnovne su
vrijednosti njegova djela. Pionirskim rješava-
njem novih sadržaja dosegao je toliku unutarnju
cjelovitost i povezanost sa širim prostorom, da
gledajući njegovo djelo iz ove tridesetgodišnje
povijesne udaljenosti, možemo sa sigurnošću tvr-
diti da ulazi u uzak izbor suvremene hrvatske
arhitekture.

1 Rođen je u Zagrebu, 15. III. 1893. Otac mu je bio vlasnik

gostionice “Mandalica” u Gornjoj ulici u Zagrebu. Kasnije
adaptira dvorišnu zgradu i u njoj živi do smrti.
2 Obiteljska kuća u Gregorjančevoj 11 (1924. g.) i stambena

zgrada u Masarykovoj 13 (1928. g.) u Zagrebu.

3 Godine 1929. odlazi na studijsko putovanje u Nizozemsku

i Njemačku.
118 4 Izmjenom pokrova na krovu (nakon Zemljakove smrti),

kad je crijep zamijenjen bijelim valovitim salonitom, čitav

kompleks je mnogo izgubio. Izmjenom materijala izgubila se
osnovna Zemljakova stvaralačka namjera. Sličnu sudbinu
doživjele su i neke njegove škole. Škola na Knežiji je izgra-
dnjom autoputa uz sjeverno pročelje, dogradnjom novih krila
i športske dvorane, te nizom višekatnica potpuno istrgnuta iz
mjerila u odnosu na širu okolinu; škola u Jakićevoj ulici je
proširivanjem stadiona “Dinama” u Maksimiru došla ispod
velike istočne tribine; škola na Selskoj cesti je proširivanjem
tvornice Nikola Tesla okružena skladištima, a u školi na
Kozjaku bilo je odlučeno da se zatvore otvorene terase-učio-
nice radi povećanja školskog prostora. Očita je totalna nebri-
ga prema djelima Ive Zemljaka.
5 Penzioniran je 1950. godine.

Život umjetnosti, 9 (1969):72-80.

Počeci moderne arhitekture Zagreba Ako se vratimo u Donji grad s namje-
rom da vidimo kako su u tu, već ranije opisanu
urbanističku i oblikovnu strukturu uglavnom
druge polovice prošlog stoljeća ušla prva djela
naše moderne arhitekture, gdje se i kako ona
smjestila i kakvi su joj bili pravci kretanja u
Zagrebu, tada moramo razmisliti i o vremen-
skim ograničenjima koja će nam biti donja i
gornja granica promatranja. To bi trebala biti
pojava V. Kovačića na jednoj, a Drugi svjetski
rat na drugoj strani. Ne smijemo smetnuti s uma
da usporedno s tom arhitekturom, koja se razvi-
ja na zasadama Bauhausa i drugih suvremenih
poticaja, u Zagrebu traje i manirizam secesij-
skih utjecaja i neoklasicizam koji nije utrnuo s
ranim Kovačićem. No toga je sve manje što se
više približavamo tridesetim godinama ovog
stoljeća.
Arhitektura toga razdoblja bila je kao i
u drugim razdobljima podvrgnuta zakonima 119
razvitka i prosperiteta grada i onim urbanisti-
čko-prostornim okvirima unutar kojih se
Zagreb kao grad mogao kretati. To je značilo
intenzivno širenje prema istoku, s time da su
željeznička pruga na jugu, a Vlaška ulica na sje-
veru bile međe istočnoga područja grada, popu-
njavanje Donjega grada u zoni između nekada-
šnje Ljubljanske i Draškovićeve ulice i nešto
jači prodor prema sjeveru u obliku vila i ma-
nje obiteljske izgradnje na potezu Cmroka,
Pantovčaka, Ribnjaka, Šalate i Laščine (ove
toponime uzimamo kao prostorne jezgre). Treba
spomenuti znatno nekvalitetniju gradnju radni-
čke Trešnjevke koja gotovo čitava nastaje u to
vrijeme i u kojoj tzv. naselje Prve hrvatske šte-
dionice predstavlja gotovo jedinu organiziranu i
kvalitetnu gradnju toga vremena.
 Razmotrimo li grad u takvom prostor-
nom i vremenskom okviru, tada ćemo morati
doći do spoznaje da na tom području možemo
gotovo antologijski pratiti razvitak moderne
hrvatske arhitekture. Od ranih arhitekata koji
su se još školovali u inozemstvu (V. Kovačić,
H. Ehrlich, J. Neidhardt, E. Šen, I. Zemljak),
preko prvih generacija arhitekata što su diplo-
mirali u Zagrebu (A. Albini, J. Denzler, J.
Pičman i dr.), grupe Zemlja (D. Ibler, S.
Planić, M. Kauzlarić, S. Gomboš, D. Galić, Z.
Strižić, L. Horvat i dr.) koja je djelovala od
godine 1929.-1935. ostalih nezavisnih arhite-
kata i grupa, do najmlađih što su tek u četvr-
tom desetljeću diplomirali i počeli s radom (K.
Ostrogović, V. Turina i dr.), svi su oni svojim
djelima ušli u zagrebački prostor. Neki većim
ostvarenjima, neki obiteljskim zgradama ili
najamnim kućama, a neki tek mišlju ili projek-
120 tom koji iz ne znam kojih razloga nije izve-
den. Ta klima zagrebačke škole, koja je svojim
kubizmom, određenim funkcionalizmom,
jakom socijalnom notom i uvijek svojstvenom
odmjerenošću što nikada nije prešla u egzibi-
cionizam forme ili dekoracije, dala je Zagrebu
Trg bana Jelačića 11, adaptacija kuće Elsa Fluid
(Peter Behrens, 1928.)
toga vremena svoj pečat, iako ni ona nije
mogla mimoići društvenu situaciju koja je u
mnogočemu uvjetovala pojavu baš takvoga
grada, baš takvih prostornih odnosa.
Isto tako treba reći da se ni arhitektu-
ra nastala u to vrijeme, nije oslobodila pogre-
šaka ili nesretnih intervencija u prostoru.
Uzmimo kao primjer dva strana arhitekta na
Jelačićevu trgu, koji je već ranije povisio
svoju sjevernu frontu i dao joj gradskiji
izgled. Intervencije, nastale u ovom razdoblju
o kome je riječ, više su nego prisutne u sada-
šnjem izgledu toga središnjeg zagrebačkog
trga. Moderna intervencija P. Behrensa, jed-
nog od vodećih evropskih arhitekata iz prvih
desetljeća ovog stoljeća, učinila je od neka-
dašnje secesijske zgrade poznate pod nazi-
vom Elza Fluid, a smještene na uglu prema
Jurišićevoj ulici, gotovo prototip modernog
pročelja, koje je igrom kubusa pokazalo neke
od vrijednosti novoga vremena. Nasuprot
tome višekatnica Asicurazioni Generali (danas
je u prizemlju Centralna ljekarna) talijanskog
arhitekta M. Piacentinija svojim je dimen-
zijama i nespretnim oblikovanjem potpuno
Ulaz u Gajevu ulicu s Trga bana Jelačića
zakrilila pogled na brežuljak i gabarite Griča, uklonivši tako
vizualnu vezu novoga gradskog središta sa starim Gradecom.
Jugozapadna fronta toga istog trga dobila je rušenjem Zakladne
bolnice moderniji izgled koji je prije petnaestak godina potenciran
suvremeno oblikovanim neboderom donio ovom trgu još jedan
naglasak što mu u prostornom smislu daje karakter konglomerata
koji je dosta daleko od poznate odmjerenosti zagrebačke atmosfere.
Ulaz u Gajevu ulicu, sa zgradom što ju je oblikovao H. Ehrlich
čistim linijama i kubičnošću koja je čitljiva iz glatko oblikovanoga
pročelja, kombiniran s pročišćenim oblicima adaptiranog hotela
Dubrovnik (posljednju, i ne suviše sretnu adaptaciju unutrašnjosti, Gajeva 2-Trg bana Jelačića, stam-
beno-poslovna zgrada (Hugo
projektirali su N. i I. Filipović), čini s Planićevom zgradom neka-
Ehrlich, 1934.)
dašnje Napretkove zadruge (1937.) svakako najkarakterističniju
vizuru arhitekture tridesetih godina u strogom centru grada. U zgra-
di koja se nameće pogledu u osi Gajeve ulice, Planić kombinira
zaobljenu liniju pročelja, koja tek u prizemnom dijelu čini bazu za
relativno vitke oblike gornjih katova. Zgodan raster otvora, koji
nije daleko od funkcionalizma čini ovu zgradu jednim od boljih
Planićevih radova.
Krenemo li tada Gajevom prema jugu, ne bismo smjeli 121
zaboraviti zgradu na lijevoj strani u čijem je prizemlju Marićev
prolaz, jedan od rijetkih prolaza u Zagrebu. To je jedno od poslje-
dnjih djela arh. R. Lubinskoga. Suvremeno oblikovano pročelje s
Bogovićeva 1-Gajeva, nekadašnja
prozorima u nizu gotovo više ništa ne govori o tome da je isti autor Napretkova zadruga (Stjepan
prije dvadesetak godina projektirao secesiju Sveučilišne knjižnice. Planić, 1936.)

I dalje prema jugu u Gajevoj 23, skladna stambena trokat-

nica darovitoga J. Pičmana, zaobljena pročelja, s lođama na južnoj
strani koje se poput suncokreta otvaraju suncu (misao Željke Čorak
u katalogu izložbe “Zemlja”). Jedno je od rijetkih izvedenih
Pičmanovih djela i time za Zagreb vrednije.
Treba još brže nastaviti prema jugu i među građevinama
19. stoljeća promatrati i pseudoklasične tvorevine ranog 20. stolje-
ća u kojima se tu i tamo miješa po neki trag secesije, a tada Ulicom
8. maja skrenuti na Svačićev trg. Na zapadnoj strani trga dvije zgra-
de pobuđuju našu pozornost. Palača Slaveks što ju je V. Kovačić
gradio godine 1920. i tik do nje, na uglu prema Ulici 8. maja, Gajeva 23, stambena trokatnica
Galićeva stambeno-poslovna zgrada nastala pedesetih godina. Iako (Josip Pičman, 1933.)

Svačićev trg, palača Slaveks
(Viktor Kovačić, 1920.)
122
Svačićev trg 14-Žerjavićeva,
stambeno-poslovna zgrada
(Drago Galić, 1953.)
Gundulićeva 32-Hebrangova,
Upravna zgrada gradskih komuna-
lnih poduzeća (danas Elektra),
(Juraj Denzler, 1935.)
govorimo o arhitekturi do godine 1941. ipak treba spomenuti
ovu simbiozu dviju zgrada iz dva vremena. Zgrade su među-
sobno potpuno različite, a opet mirno žive jedna uz drugu.
Kovačić odmjeren u rasteru, jednostavan u obradi zidnog pla-
tna, sa samo jednom bordurom rakovice koja uklesana u
kameni vijenac teče od jednog ruba pročelja do drugog, s bal-
konom u sredini pročelja i bogatstvom dobro izrađenih obrt-
ničkih detalja, od kovanih metalnih vrata do kamenih klesa-
nih elemenata. Jednostavna monumentalnost odmjerene arhi-
tekture. Galić uz Kovačića, funkcionalan, ali i donekle deko-
rativan u obradi zidne plohe, bez respekta je ušao i oblikovao
ugaoni prostor, naslonivši se na Kovačića, ne da mu konkuri-
ra, već da mu dovrši niz, da zaključi građevnu liniju ulice.
Produžimo li Ulicom 8. maja prema zapadu i skrene-
mo li u Gundulićevu ulicu prema Ilici, tada ćemo na uglu
zapaziti jednu od secesijski oblikovanih zgrada D. Sunka,
koje su u duhu toga vremena tekle usporedno s novim traže-
njima, čineći gradski prostor raznolikijim.
Malo dalje na uglu Gundulićeve i Hebrangove, a
preko puta Bolléove evangelističke crkve, velika je upravna
zgrada gradskih komunalnih poduzeća (danas Elektra) što ju
je još godine 1935. projektirao J. Denzler. Zauzima ugaoni
položaj i najljepši je pogled na nju s križišta ulica, tako da joj
istovremeno gledamo oba pročelja. Zadržavajući osnovnu
visinu bloka, ona se gornjim katovima malo uvlači kako bi
naglasila horizontalu kubusa i zadržala visinu ulične fronte.
Koncipirana već sasvim funkcionalistički, ona raster otvora,
format prozora i obradu zidne plohe svodi na elementarne
konstruktivne jedinice, a da ih opet ne osiromašuje na golu
funkciju. Osjeća se vještina u korištenju i baratanju materija-
lima. Sjetimo li se jednog od ranijih Denzlerovih radova, kad
je još pod jakim utjecajem Kovačića radio stambenu zgradu u
Zvonarničkoj ulici (1926.), tada možemo vidjeti što znači
deset godina u razvitku jednog kreativnog arhitekta u atmos-
feri kakva je u to vrijeme bila u Zagrebu.
Odmah uz nju, na lijevom izlazu na Trg maršala Tita,
stoji zgrada koja nas svojim oblicima podsjeća na firentinske
renesansne palače, s vrlo istaknutom strehom,
kombinacijom otvora i lođa, jakom rustičnom
bazom i posebnim rasterom otvora u prizem-
lju. To je kuća Frank, što ju je V. Kovačić pro-
jektirao 1913.-1914. Uz crkvu Sv. Blaža, o
kojoj će kasnije biti riječi, jedno je od temelj-
nih djela Kovačićeve historicističke faze, i
jedno od njegovih izvrsnih početaka. Odlično
postavljena kao ugaona zgrada, skladna volu-
mena i izražajno oblikovanog pročelja, ona
pokazuje Kovačićev historicistički interes, ali
ne u smislu ponavljanja i podražavanja nekih
uvriježenih stilskih kategorija prošlosti, već u
pravcu modernog načina mišljenja kojemu
povijesno-stilska asocijacija i služi kao pre-
tekst. Friz lođa i prozora pod strehom nije
imitacija, već skladni kreativni završetak jed-
nog izbalansiranog volumena. Pogledamo li
kako se Denzler svojom zgradom vezao na
Kovačića dvadeset godina kasnije, tada i
ovdje vidimo da, unatoč bitnoj vizualnoj raz-
lici, sukoba nema.
U tom kruženju Donjim gradom u
potrazi za djelima moderne arhitekture treba
prijeći Savsku cestu i uputiti se Klaićevom
ulicom uz Srednjoškolsko igralište. Tamo, na
Zvonarnička-Medveščak, palača Mikuličić (Juraj Denzler,
1926.)
zapadnom rubu igrališta zgrada je gimnasti-
čke dvorane što ju je projektirao E.
Steinmann (1936.). To je arhitektura, koja je
još uvijek u kubizmu s obzirom na oblikova-
nje volumena, iako bismo kod Steinmanna
mogli govoriti i o stanovitom pročišćavanju
oblika. Specifični sadržaj uvjetovao je i obli-
kovanje koje mu je na neki način podređeno.
Osvjetljenje jakim vertikalnim prodorima
otvora jedna je od kvaliteta ove, za ono vrije-
me ne baš standardne arhitekture.
Nova zgrada Tehničkog fakulteta
(danas AGG fakultet) nastala neposredno pred
rat (1940.), rad M. Kovačevića i suradnika,
zatvorila je zapadnu stranu Kačićeve ulice i
premda ne suviše atraktivna, ipak je definirala
završetak zelenog pojasa Srednjoškolskog
igrališta. Funkcionalna po oblikovanju, a škrta
u izrazu, pokazuje znakove novoga vremena.
Nešto dalje, pošto skrenemo u 123
Primorsku ulicu, otvara se pred nama crkva
Sv. Blaža (1912.) jedan od ključnih ranijih
radova V. Kovačića. Građena kao građevina
središnjeg tlocrta, s istaknutim krakovima križa
i kupolom u križištu, ona svojim historicisti-
čkim duhom znači svršetak jednog vremena i
Mažuranićev trg 1-Hebrangova, kuća Frank (Viktor Kovačić,
1913.-1914.)
 početak novih stremljenja u nas. U grupiranju
masa možemo naći romaniku i Ravennu, u
nekim detaljima odsjaj monumentalnosti O.
Wagnera i harmoničnosti sjeverne Italije, no u
cjelini ona po svom osjećaju za mjeru i vred-
novanje materijala što ih je tom crkvom
Kovačić unio u zagrebačke prostore znači
novu vrijednost naše arhitekture. Koliko god
nas može smetati njezin eklekticizam (u nešto
prenesenom značenju), toliko nas mora oduše-
viti sposobnost prostornog izražavanja i poi-
manja u oblikovanju one opne što formira
arhitekturu kao dio prostora. Odsustvo orna-
menta, čiste plohe, koje se razlikuju jedino u
igri materijala idući od grube rustike, preko
različito obrađene žbuke, do opeke zvonika,
glaziranog zelenila vrha tornja i zelenila bakra
na kupoli, vrijednosti su koje u tom vremenu
znače daleki pogled unaprijed.
124
I kad se posve nekronološki vratimo
Ilicom prema Jelačićevu trgu odakle smo i krenu-
li, tada ćemo se nešto prije Frankopanske ulice
zadržati pred zgradom Matice hrvatskih obrtnika,
što su je arhitekti A. Freudenreich i Z. Požgaj
projektirali godine 1937. Ona svojom visinom
odudara od okoline i nameće se kao vertikalni
naglasak, ali u svojim parternim zonama sa širo-
kim vestibulom, trgovinama i lokalima u prizem-
lju ona se uvlači u tkivo Ilice i živi u prostoru.
U vanjskom oblikovanju pročelja varira raster
koji tendira prema poštivanju funkcije, ali on još
nije u tom smislu dorađen. Ostaje kao varijacija
na temu nenamjerno skrivene funkcije. U kon-
tekstu svoje okoline ona ostaje prostorno nesi-
gurna u mjerilu. S obzirom na odnos detalja
prema cjelini sve je u redu, ali ti su detalji u odno-
su na susjedne zgrade i ambijent ponegdje predi-
menzionirani. I to je vjerojatno danak vremenu.
Prilaz Gj. Deželića 64-
Primorska, crkva Sv. Blaža
(Viktor Kovačić, 1912.)
 Ehrlichova Obrtna banka u Ilici 38
(danas filijala Zagrebačke banke) posljednja je
zgrada o kojoj ćemo govoriti. Ehrlich se ovdje
još uvijek odupire ornamentu, ali ne može a da
u zoni prvoga kata ne zaobli otvor i ne stavi
iznad njega dekorativnu školjku. U svemu osta-
lom čist je i otvoren s punom sviješću o zakoni-
tostima suvremenoga oblikovanja. Ovo je jedno
od njegovih vrednijih djela, nastalo u vrijeme
kad se pokušavalo na novi način riješiti sjever-
nu stranu Ilice.
I tada do povratka na Jelačićev trg
možemo zaviriti u unutrašnjost kavane Corso,
na uglu prema Gundulićevoj ulici, koju su ure-
dili arh. M. Kauzlarić i S. Gomboš i koja je do
nedavno bila uglavnom zadržala značajke njiho-
va oblikovanja. Možemo pogledati i prizemlje
zapadnog dijela Na-Me, koje je svojevremeno
adaptirao S. Planić, da bi kasnije intervencije
zamaglile njegovu prostornu zamisao.
Završavajući prvi dio šetnje Donjim
gradom u potrazi za počecima moderne arhitek-
ture u Zagrebu, možemo zaključiti da je ona
pokazala sve svoje značajke: umjerenost,
mogućnost prilagođavanja okolini, ali i strogo
pridržavanje čistoće oblikovanja i principa koji
su u to vrijeme istovremeno vladali u Evropi.
Njezin susret sa živućim gradom bio je sasvim
korektan. Stvaranje novih dijelova grada i nji-
hovo oblikovanje stvar je nastavka šetnje prema
istoku, a o tome drugi puta.
15 dana, XVI/4-5 (1973):8-11.
125

Ilica 38, Obrtna banka (danas

Zagrebačka banka),
(Hugo Ehrlich, 1924-25.),
snimio: Jovan Kliska
Istočna strana Ako smo prošloga puta završili šetnju
Donjim gradom na Jelačićevu trgu, s obećanjem
Zagrebačka arhitektura između
da ćemo nastaviti i krenuti prema istoku, tada
dva rata bismo prije no što krenemo na taj imaginarni
obilazak perom i fotografijom trebali okvirno
upozoriti na ono što nas čeka, na ono što je pred
nama. Za razliku od problema što ih je uglav-
nom nametala interpolacija u stare i već formi-
rane gradske prostorne strukture, a što je bilo
vidljivo u prodoru suvremene arhitekture u
Donji grad 19. stoljeća, šetnja prema istoku
postupno nas vodi u prostore u kojima živi
isključivo međuratna moderna arhitektura.
Unutar urbanističkih rješenja, koja su
gotovo istovremena s arhitekturom, razvija se
tip specifične arhitekture koja želi nastaviti s
dosta visokim standardom stanovanja. To su
najamne zgrade na razini, ne više toliko ranoka-
pitalističkog načina života srednje klase, koliko
jednog standarda grada koji u tom razdoblju ne 127
stagnira, ali i ne pokazuje suviše brzu težnju
rasta. To je odraz vremena u kojemu se još uvijek
razlikuje pročelje od dvorišne strane zgrade, gdje
je još uvijek formiranje bloka i njegove zaokru-
žene fizionomije glavni urbanistički zadatak. No
kako je i ova suvremena arhitektura patila od
bolesti koje prate svaku kreativnu ljudsku djelat-
nost, jer ima i boljih i lošijih arhitekata, kao i
boljih i slabijih ostvarenja, to su i nizovi kuća što
su nastajali, pokazivali značajke često puta
dosadnog i nemaštovitog nizanja glatkih zidnih
površina i dosta velikih ostakljenih otvora. Ima u
tim zgradama tragova kubističkog oblikovanja,
pokušava se probiti i stanoviti funkcionalizam
zagrebačke škole, nalaze se tu i dobra, čak i anto-
logijska djela hrvatske arhitekture, no ipak taj dio
grada djeluje dosta hladno i hermetizirano.
 Relativno malo zelenila, maksimalno iskorišta-
vanje gradske građevne parcele i raster ulica koji
više ne želi biti ortogonalan, pa stvara neku
čudnu igru ulica bez trgova i mjesta za odmor,
sve su to elementi koje moramo stalno imati pred
očima kad se uputimo u tom smjeru. Možda će
nas u nizanju kuća relaksirati Krešimirov trg ili
uzrujati urbanistički promašaj Trga žrtava faši-
zma (iako tipičan za svoje vrijeme, jer su uglav-
nom svi urbanistički promašaji tipični za svoje
vrijeme, pa po tome ni ovaj nije neka iznimka).
No, krenimo s takvim predispozicijama
u dio grada u kome je još prije pedeset godina
mirno rastao kukuruz, gdje su se na sajmištu pro-
davali volovi i kome je današnja Draškovićeva
ulica bila granica grada i urbanizma 19. stoljeća.
Treba doći polako i postupno krenuti s
Jelačićeva trga nepravilnim lijevkom Petrinjske
ulice, koja je jedina uz Gajevu i Savsku cestu
128 zadržala neki svoj povijesni pravac — prema
nekadašnjoj skeli u Trnju, a odatle vjerojatno
prema Petrinji. Zadržala je uglavnom samo pra-
vac, jer u njoj uz nešto iznimaka dominira arhi-
tektura ovog stoljeća. Ima secesije, a i suvreme-
ne arhitekture. Tako se odmah na početku na br.
11 smjestila najamna stambena peterokatnica
Petrinjska 11, najamna stambena
peterokatnica (Stjepan Gomboš i
Mladen Kauzlarić, 1932.)
S. Gomboša i M. Kauzlarića. Sagrađena tridese-
tih godina, ona pokazuje veoma čiste oblikovne
elemente. Funkcionalan raster otvora, lođe na
vrhu koje svojom sjenom i tamnom konturom
završavaju pročelje i korespondiraju s visokim
poslovnim prizemljem, položaj koji slijedi
zakrivljenost ulice, sve su to elementi kvalitetne
arhitekture, koja ne teži za efektima (ta je odmje-
renost gotovo uvijek prisutna kod M. Kauzlarića).
Idući Petrinjskom prema jugu moći
ćemo s lijeva i desna vidjeti više ili manje sretne
primjere intervencije arhitekture tridesetih i četr-
desetih godina. A na kraju nova pošta Zagreb 2,
smještena tik uz kolodvor, prekrajana i dograđi-
vana, još uvijek nam može u svom osnovnom
rasteru i arhitektonskom oblikovanju pokazati
napredak arhitektonske misli E. Steinmanna koji
ju je projektirao 1940. g. On u ovoj zgradi proči-
šćava svoje kubističke reminiscencije i izlazi s
dosta čisto koncipiranim volumenom zgrade,
iako u težnji za reprezentativnošću pročelja
prema kolodvorskom trgu upada u stanoviti
manirizam.
Malo dalje, čim smo skrenuli u
Draškovićevu ulicu, već se polako približavamo
ambijentu tog istočnog dijela grada. Odmah se s
Draškovićeva 47, najamna stambena
peterokatnica (Stjepan Planić, 1932.)
desne strane, tamo preko puta utoka Šenoine
ulice u Draškovićevu, smjestila stambena naja-
mna peterokatnica s prodavaonicama u prizem-
lju (danas Auto-Hrvatska - adaptirane prodavao-
nice izgubile su prvotni izgled). Ona je rad S.
Planića iz 1932. g. Moderno koncipirana, s
dubokim lođama koje praktički nose glavni
naglasak pročelja, smjelo rastvorenih rubnih
prozora i sa završnom terasom koja upozorava
na puno humaniziranje stanovanja, ona je jedno
od klasičnih Planićevih djela ovog sadržaja.
Iako je razigranija i dinamičnija od Gomboš-
Kauzlarićeve u Petrinjskoj ulici, ona je još uvi-
jek unutar granica što ih određuje profil zagreba-
čke škole. “Zemlja” je tu prisutna idejno, ne toli-
ko oblikovno.
I tada na raskršću skrenuti u Solovljevu
ulicu znači već ući u potpuno drugačiji ambi-
jent. Odmah se osjeća odmjerena zatvorenost
tog specifičnog oblikovanja, zaobljena pročelja,
reminiscencije kubističkih oblika. Među nizom
zgrada treba se zadržati na zgradi gimnazije
koju doživljavamo s leđa, sa strane igrališta. I
nju je projektirao E. Steinmann 1932. To je veli-
ka zgrada razvedena tlocrta i razigranih volume-
na koji nose prostrane naglaske u središnjim i
Križanićeva-Solovljeva, realna gimnazija (Egon Steinmann,
1932.), istočno krilo i središnji dio s dvorišne strane
krilnim dijelovima zgrade. Moglo bi se čak reći
da je neusklađena u dimenzijama, da joj nedo-
staje onog prijeko potrebnog intimiteta škole.
Velike plohe otvora s dosta gustim rasterom
šprljaka nižu se i rasprostiru po glatkim platni-
ma zidova. Sve je, gotovo sve bez oštrog brida,
sve je zaobljeno i omekšano; osjeća se neka
moderna morbidnost oblika. No nije to arhitek-
tura koja oduševljava ili potiče kao uzor. Ona je
tek izraz manirizma svoga vremena.
Krenemo li dalje Solovljevom i Hrvo-
jevom ulicom do Krešimirova trga, tada ćemo
proći uz niz zgrada što su se rodile upravo tih,
tridesetih godina. Zaobljeni uglovi, balkoni i
lođe, posebni govor materijala, sve je to prisutno
i danas obogaćeno zelenim drvoredom lipa ili
kestena. A Krešimirov trg, od regulacionog pla-
na J. Seissela iz 1934. g., preko Jegličeve
hortikulture i Zemljakovih intervencija na posta-
vi Kršinićeve plastike, uz grubu prometnu inter- 129
venciju spoja Šubićeve i Držićeve ulice, još
uvijek je zadržao svoju rekreativnu namjenu
i dimenziju. Ostanimo časkom na njegovoj
sjeverozapadnoj strani i vratimo se do Trga žrta-
va fašizma, gdje u sredini prometnog vrtuljka
stoji Meštrovićev Dom likovnih umjetnosti
Hrvojeva ulica, tipična ahitektura toga vremena s izmicanjem
planova, pogled s Krešimirova trga

Trg žrtava fašizma, Dom likovnih umjetnosti (Ivan Meštrović,
1934.-1938.)
130
Trg žrtava fašizma, Studentski dom (Edo Šen, 1933.)
Trg žrtava fašizma 3, stambeno-poslo-
vna zgrada (Viktor Kovačić, 1921.)
(u vrijeme nastajanja ovog teksta Muzej revolu-
cije naroda Hrvatske) građen između 1934.
i 1938. g. Rotonda koja počiva na prstenu
kamenih stupova nije arhitektura koja bi se
mogla svrstati u neke moderne tokove. To je
Meštrovićeva vizija prostora, temeljena na
nekoj čudnoj vezi s tradicijom, ali u njegovoj
vrlo subjektivnoj interpretaciji. To nije arhitek-
tura arhitekta, već arhitektura kipara koji pro-
stor gleda i definira na sasvim drugačiji način.
Zanimljivo djelo koje se ne može mimoići.
Pogledamo li trg što je okvir Meštrovi-
ćeve građevine, tada vidimo da južnu stranu
zauzima duga zgrada studentskog doma, rad E.
Šena iz 1933. g. Tu je uočljiva jednostavnost
oblikovanja arhitekta koji svoju maštu podređu-
je elementima gabarita i volumena. U rasteru
otvora na jednostavnom pročelju ostvaruje
svoju oblikovnu misao. I to je sve, a za uzvrat
dobivamo definiranu modernost izraza, koja je
još uvijek u hodu, u traženju rješenja, ali i u čvr-
sto određenom htijenju.
Na drugoj pak strani trga, na broju 3
smjestila se Kovačićeva stambeno-poslovna
zgrada iz 1921. g. u kojoj V. Kovačić na manje
reprezentativan način varira temu palače
Slaveks sa Svačićeva trga. Temeljna oznaka
pročelja (jer u unutrašnjosti zgrada ne ulazimo
ovom prigodom) izrazita je jednostavnost, ali
uz maksimalnu uravnoteženost otvora koji, uz
malo naglašeni meandrirani friz iznad prizemlja
i okrugle medaljone pod prozorima katova,
nemaju drugog plastičnog ukrasa. Usput ne
smijemo zaboraviti da je to prethodnica arhitek-
ture tridesetih godina, prethodnica koja je već
riješila mnoge probleme i čije rješenje postaje
sastavnim dijelom novih razmišljanja.
 Uputimo li se tada Zvonimirovom uli-
com prema istoku, tada možemo vidjeti tipičnu
ulicu toga vremena; široka prometnica s tram-
vajskom prugom u sredini, koja dijeli jedno-
smjerne kolnike i nizom višekatnica, što maksi-
malno iskorištavaju građevnu parcelu. Pročelja
variraju temu moderne arhitekture, ali u među-
sobnom dodiru, kao i u interpolacijama poratne
arhitekture, sve se to slijeva u neku sivu masu
koja neutralno teče uz rubove prometa i obrub-
ljuje ga zidom koji djeluje velegradski u smislu
predratnog velegrada, ali ne i humano, čovjeko-
vu životu podobno. To su uglavnom velike zgra-
de jednostavnih linija i maniriranog oblikovanja.
Skrenemo li u Bauerovu ulicu, tada
ćemo ući u nešto mirnije ambijente, koji su,
oplemenjeni zelenilom drvoreda, malo razbili
monotoniju suvremenoga. Ima tu lijepih zgrada.
Spomenimo samo Dom grafičara iz 1937. g. na
uglu s Ulicom Brešćenskoga, pa nešto dalje na
broju 19 zgradu negdašnje ledane, što ju je S.
Planić projektirao godine 1930. On je tada kom-
pletno angažiran u “Zemlji“ i ova zgrada kao i
niz ostalih pokazuje njegove tendencije u obli-
kovanju stambenih sadržaja. Šteta je što se zadr-
žavamo samo na pročeljima, no i ono nam
Bauerova 19,
zgrada negdašnje
ledane (Stjepan
Planić, 1930.)
govori o Planićevom dinamizmu. Relativno
malena zgrada, sa svega osam prozorskih osi,
podijeljena je ritmičkom izmjenom vertikalnih
nizova balkona u gotovo pet dijelova. Središnji
ulazni dio naglašen je velikom vežom i obrub-
ljen jakim naglascima istaknutih balkona u dva
reda. Pročelje se smiruje u posljednjim prozor-
skim osima. Igra završnog vijenca, sa zaoblje-
nim oštrobridnim konzolama, sjećanje je na vri-
jeme koje je prošlo, iako se ne može odreći
izvjestan šarm tom iznenadnom ritmiziranju.
A tada, malo dalje na uglu s Martiće-
vom ulicom smjestila se golema zgrada nadbi-
skupske nadarbine, što ju je 1929. g. projektirao
H. Ehrlich. Iako je problem bio specifičan, iako
je trebalo riješiti veliku površinu i inkorporirati
staru klasicističku nadbiskupsku vrtnu zgradu
na strani prema Vlaškoj ulici, premda je Ehrlich
moderno koncipirao mase i volumene, ipak se
osjeća da je zaostao i da ne prati tadašnja suvre- 131
mena kretanja. On je tu još uvijek moderno
okrenut unatrag.
Ako se sada Martićevom vraćamo
prema središtu grada, tada ćemo na broju 13
vidjeti poznatu Iblerovu kuću W iz 1930. g.
Građena u trenutku kad D. Ibler predaje na
Martićeva-Vlaška-
Ratkajev prolaz-
Bauerova, nadbi-
skupska nadarbina
(Hugo Ehrlich,
1929.), pogled iz
Bauerove ulice
 Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, kad
je jedan od vodećih ljudi u “Zemlji”, kad je već
pokazao neke od svojih oblikovnih koncepcija u
Skoplju i Sušaku, ona je izraz moderne arhitek-
tonske misli. Pročelje je smireno i jednostavno
koncipirano, sa središnjim naglaskom dubokih
lođa i rubnim horizontalama neprekinutih otvo-
ra. Završava terasom na stupovima, koja vizual-
no korespondira s dubokim trijemom u prizem-
lju, zaokružujući opći dojam. Jedan od prvih
primjera dvokatnih stanova u nas nije se bitno
odrazio na pročelju. No nešto je drugo ovdje
evidentno, a što će se javiti i tridesetak godina
kasnije. To je stanovito odsustvo osjećaja za
usklađivanje s postojećim prostornim okvirom.
Zgrada W prilično je neusklađena sa svojim
susjedima, kao i “drveni” neboder na nekoliko
metara daljem Iblerovom trgu (nastao krajem
50-ih godina kao rad istog autora), sa širom
132 urbanom situacijom.
Kad smo već skrenuli desno na Iblerov
trg, tada produžimo do Vlaške ulice, gdje ćemo
u nizu manjih kuća na broju 69 vidjeti stambeno-
poslovnu najamnu peterokatnicu Z. Neumanna,
koja već upotrebljava sav repertoar suvremene
arhitekture. Lođe na rubovima i individualni
Martićeva 13, kuća
Welisch (Drago Ibler,
1930.), u pozadini Iblerov
“drveni” neboder
središnji naglasak s dugoljastom lođom u sredi-
ni pročelja, elementi su koje smo već vidjeli,
kao i terasu na stupovima na krovu. Iskakanje iz
ambijenta i nametanje masom posljedica je
tadašnje urbanistike i zakona tržišta građevnim
zemljištem, više negoli arhitektove neosjetljivo-
sti, iako i toga ima u odnosu na malogradsku
arhitekturu 19. stoljeća.
Krug Vlaškom do Draškovićeve i povra-
tak prema Jurišićevoj ulici znači već kretanje
rubom gradske situacije iz kraja 19. st. Mnogo je
tu zgrada sagrađeno ranije, a readaptirano u godi-
nama o kojima govorimo. Takav je i ambijent
Trga burze, gdje nas dočekuje Kovačićeva
zgrada burze (danas Hrvatska narodna banka)
iz 1923. g. Ona dominira raskršćem prema
Martićevoj i Račkoga ulici, a kasnije sazidani
pandan, zgrada na drugoj strani trga, samo zatva-
ra cjelinu ulaza u novi dio grada. Impozantna
kamena zgrada u kojoj se još osjeća klasicizam u
detaljima oblikovanja, sasvim je moderna u kon-
cepciji oblikovanja volumena, u rasteru otvora i
ritmu monumentalnosti koji je lako čitljiv. Ona je
znalački komponirana, minuciozna do u detalje, s
izvrsnom kvalitetom izvedbe. To je bez sumnje
antologijski primjerak hrvatske arhitekture 20. st.
Vlaška 69, stambeno-poslovna
peterokatnica (Zlatko Neumann,
1936.)
u kome se vidi potpuni završetak jednoga načina
oblikovanja i nagovijest novoga u potpunosti
arhitektove vizije. Kovačić ovdje pokazuje sve
svoje kvalitete. Treba nanovo sa žaljenjem
ustvrditi da je Iblerov “drveni” neboder svojim
gabaritom i oblikovanjem, svojom stanovitom
agresivnošću poremetio mjerilo i ambijent burze,
poremetio njezinu izvrsnu srođenost s ambijen-
tom u kojem je izrasla.
Ostavljajući taj mali trg s velikom arhi-
tekturom proslijedimo Draškovićevom malo
dalje, do stambeno-poslovne peterokatnice na
uglu s Đorđićevom ulicom (Draškovićeva 30,
Đorđićeva 23), gdje u djelu V. Šterka možemo
prepoznati iznadprosječnu tipičnu arhitekturu
tridesetih godina u Zagrebu. Ugaoni balkoni,
lođe i jednostavnost obrade površina ukazuju na
odmjerenu uporabu već priznath oblikovnih ele-
menata. Nema više toliko savijenih linija i zaob-
ljenih uglova. Sve je oštrije i odmjerenije, tek
ugao s dubokim lođama sjeća na neka ranija rje-
šenja.
Vraćajući se prema Zrinjevcu, možemo
srediti dojmove i zaključiti ovu, ne suviše dugu
šetnju onim dijelom Zagreba, koji je svoju fizio-
nomiju dobio u godinama, što su značile prodor
Trg hrvatskih
velikana 3-
Račkoga 1-
Martićeva 1,
Burza (danas
Hrvatska naro-
dna banka),
(Viktor Kovačić,
1923.-1927.)
i formiranje nove i suvremene arhitektonske
misli u hrvatskoj arhitekturi. Bilo je to područje
rada jedne generacije koja se već uglavnom ško-
lovala u Zagrebu i koja je zajedno sa svojim
profesorima udarila temelje zagrebačkoj školi u
arhitekturi. Ima tu rutine i kompromisa, udovo-
ljavanja željama naručitelja i pokoravanja tada-
šnjoj urbanistici, no i izrazitih vrijednosti koje
su nam ostale sačuvane kao trag vremena, kao
tradicija na kojoj su učili mlađi talenti, kao kva-
liteta iz koje će buduće generacije moći crpsti
snage za razvijanje vlastitih kreativnih zamisli.
Na kraju, upoznali smo jedan dio Zagreba iz
aspekta koji nije svakodnevni. Zamijenili smo
pogled u pločnik i izlog pogledom na cjelovitost
pročelja, pogledom prema gore i uokolo, a to je
već nova kvaliteta u načinu šetnje i gledanja.
Ima u tom zagrebačkom Donjem gradu
još tema za promatranje i šetnju. Ima u arhitek-
turi i vrijednosti onih, vremenski bližih, o koji- 133
ma bi vrijedilo prozboriti i koje bi trebalo susta-
vno obići. No o tome uskoro i drugom zgodom.
15 dana, XVI/6 (1973):6-10.
Đorđićeva 23-
Draškovićeva 30,
stambeno-poslovna
najamna peterokat-
nica (Vladimir
Šterk, 1928.)
Od kolodvora do Save Nastavljajući zamišljenim kruženjima
Zagrebom, upoznavanja radi, došlo je vrijeme
Suvremena arhitektura Zagreba
prijeći ispod željezničke pruge koja se pruža
u smjeru istok-zapad, ili obratno, i koja je dugo
“Sav nesporazum današnjeg grada leži u tome
vremena bila granica grada i predgrađa, u smis-
što jedan urbanizira, drugi gradi, a tek treći sta-
lu novovjekog predgrađa, naličja društvenog,
nuje.”
gospodarskog i prostornog rasta Zagreba, središ-
ta trojedine kraljevine.
Andrija Mutnjaković
Martinovka i Trnje, Kanal i naselja uz
kolodvorsku ložionicu, s dalekom Savom koja je
još bila bistra i čista (sjetimo se Krležinih
“Zastava”) i na kojoj su Trnjanke prale “veš” a u
oštrim zimama razbijale led da bi ga “splahnule”
i u “parenicama” ga na glavi nosile svojim kuća-
ma - to su bile relacije prostornih i socijalnih zbi-
vanja preko pruge, s masivnim paromlinom kao
simbolom nečega što se zbiva tamo preko puta
Zrinjevca i Esplanade.
A Zagreb se širio na istok i zapad dose-
gnuvši Maksimir i Črnomerec za tren oka. 135
Na jug se odlučno krenulo prije dvade-
setak godina, promjenom društvenih odnosa, u
želji da se savlada željeznička pruga i da grad
dođe do obala Save, da bude grad između
Medvednice i Save, grad na obroncima i grad s
obalama. Mjerilo se znatno povećava, i to više
nije gornjogradsko ili donjogradsko mjerilo, već
ono koje, bojim se, onemogućava šetnju u smislu
dosadašnjih šetnji Gornjim i Donjim gradom.
Ono sugerira vožnju, zadržavanje i šetnju po
manjim cjelinama, ukoliko ih ima, no šetnju
koju zvučna kulisa jakog prometa i nedostatak
većih zelenih i sjenovitih površina čini drugači-
jom, osobenijom, napregnutijom i često gotovo
nemogućom.
Pokušajmo se malo zadržati na osovini
proboja prema jugu, na relaciji: Glavni kolodvor
 - Most slobode, zamišljenom nastavku Zrinjevca
i Tomislavova trga. Ta središnja gradska os, koja
veže Donji grad i nove prostore na lijevoj obali
Save, stvorena i pretvorena u glavnu prometnicu
sjever-jug, iako zamišljena u mnogo tišoj pro-
metnoj varijanti, pokazuje izrazito prometne
nedostatke u ovoj već dugo godina (pitanje i
koliko još) prisutnoj fazi koja je značila i znači
dio života grada u cjelini. Bez suvremenih pro-
metnih rješenja u više razina na križanjima, s
izuzetno neprirodnim uviranjem u Ulicu grada
Vukovara, ona traje više kao vizualna nego brza
i čvrsta okosnica, s travnjakom - livadom u sre-
dini koji se od Vukovarske ulice, između dviju
traka Ulice Hrvatske bratske zajednice, pruža do
Mosta slobode, prekinut jedino Slavonskom
avenijom.
Treba imati mnogo mašte da bismo
zamislili budući izgled te temeljne urbanističke
136 niti nekadašnjega Trnja.
Neposredna veza Donjega grada i
novoga Trnja, budući Trg bez definirana imena
nosi u sebi sudbinu netom spomenutoga travnja-
ka. Vezan uz dislokaciju kolodvora i paromlina
i uz sadržaje javnoga karaktera, za koje uvijek
postoje razlozi nedostatka novaca, taj trg -
Trg Stjepana Radića 1, nova Gradska vijećnica (Kazimir Ostrogović, 1955.-1956.), južno pročelje
budući trg a danas ledina, stoji i čeka neku
buduću realizaciju.
Ako Ostrogovićev kompleks Gradske
vijećnice, Zagrebačke banke i dviju stambenih
višekatnica na zapadnoj strani trga (naravno
zamišljenog) shvatimo kao definirano rješenje
jednoga vremena, a “zidanje Skadra” Koncertne
dvorane “Vatroslav Lisinski” (koja se gradi još
od 1958. godine) kao izraz toga istog vremena
kome je prostor budućega trga samo neuspjeli
pandan, tada nam je slika okosnice sjever-jug
veoma slikovito dana u sve svoje tri dimenzije:
neostvarenog, prisutnog i mogućeg.
Bilo bi nepravedno da upravo na raskr-
šću s Vukovarskom ulicom, snažnom prometni-
com koja u smjeru istok-zapad nastavlja zagre-
bačku longitudinalnu prostornu shemu, govori-
mo o nedorečenosti okosnice sjever-jug. Jer ona
se nametnula tek gradnjom Mosta slobode i
prijelazom Zagreba na desnu obalu Save. Do
tada su Vukovarska ulica i nekadašnji Autoput
(danas Slavonska avenija) bile okosnice oko
kojih se vrtio novi dio grada. Tu nastaje jedno
od prvih poslijeratnih stambenih naselja
(Poljane) koje je N. Šegvić zatvorio prema
Vukovarskoj ulici dugom zgradom nekadašnje
općine Trnje, a već prije rata je I. Zemljak, pro-
jektirajući Školu s praktičnom obukom (danas
Ministarstvo unutrašnjih poslova RH), nagovi-
jestio raskršće Savske ceste i buduće ulice (tada
je to bila Varaždinska ulica). To se raskršće
danas pretvorilo u trg - raskršće, trg koji nikada
neće postati trgom, raskršće koje će unatoč
moderniziranju i gutanju gotovo čitava slobod-
noga prostora ostati usko grlo jer Savska cesta,
ta stara, tradicionalna veza Griča sa Savom, nije
sposobna podnositi zapadni tok prometa prema
jugu.
Možda će se u budućnosti, izgradnjom
usporedne Šarengradske ulice i novoga mosta,
smanjiti pritisak - ali gdje je to, u kojoj budućno-
sti? No atraktivnost novoga podvožnjaka ispod
željezničke pruge prema zapadu, zanimljiva
arhitektura kvadratične rotonde robne kuće
“Slovenijales”, kao i poslovnog nebodera
Zagrepčanke S. Jelineka, što se još gradi, čine
zajedno s nešto starijom Fabrisovom stambenom
zgradom i već spomenutom Zemljakovom pred-
ratnom arhitekturom zanimljivu, iako ne suviše
homogenu prostornu sliku. Sasvim je sigurno da
je to jedna od izrazitih prostornih situacija u
ovom dijelu Zagreba.
Vukovarska 35-35a, stambena višekatnica
(Drago Galić, 1953.)
Prošetajmo sada tim raskršćem i kreni-
mo prema istoku tom dugom, nepregledno
dugom ulicom, kojom u sredini prolazi tramvaj-
ska pruga, a s lijeva i desna po trostaznim kolni-
cima rijeke vozila. Krenemo li sjevernom stra-
nom ulice po pločniku, koji je od kolnika odije-
ljen manjim zelenim pojasom, uskoro ćemo stići
do Galićeve stambene višekatnice, dugoljaste
zgrade koja je u vrijeme gradnje značila veliki
korak naprijed u stanovanju i poimanju stana.
Dvokatni stanovi, u mislima je blizu Le
Corbusierov “stroj za stanovanje”, jedna od
zgrada koje znače nešto novo u zagrebačkim
relacijama.
Malo dalje robna kuća “Auto Hrvatske”
(danas Reiffeisen banka) arhitekta D. Rakića,
suvremena građevina koja na pročeljima vari-
ra neke nove oblikovne pojedinosti, no u masi
i kompoziciji ne predstavlja bitniju novost.
Prilagođena svrsi, vitke i prozračne unutra- 137
šnjosti, s prvim katom kao brisolejem visokog
prizemlja, ona pokazuje izvjesno suvremeno
htijenje, iako nije u najsretnijem odnosu
sa zgradom “Elektroprivrede” iza nje i zele-
nom površinom uz nju. Preko puta je stambe-
na zgrada B. Rašice, svojevrsna vrijednost,
Vukovarska ulica, “Auto-Hrvatska“ (danas Reiffeisen banka),
(Duško Rakić, 1971.)
 značajna po zanimljivoj plastičnoj igri istaknu-
tih stubišta, po masi gotovo skulptorski dora-
đenoj.
Nekoliko koraka dalje: Ulica Ivana
Lučića, koja s juga ulazi u Vukovarsku ulicu.
Na uglu zgrada Otvorenog učilišta (u ono vri-
jeme Radničkog sveučilišta “Moša Pijade”),
remek-djelo R. Nikšića i N. Kučana. Iako malo
preniska i pomalo izgubljena na ovoj, još nede-
finiranoj lokaciji, ona znači datum u našoj
suvremenoj arhitekturi. Razigranih volumena i
čistih linija, s plemenitom kamenom oplatom i
skladnim rasterom otvora, ona i u unutrašnjosti
pokazuje čist i funkcionalan tloris, iako danas
već možemo reći da se terase i atriji s južne
strane nedovoljno koriste i znače minus u
funkcionalnosti, s obzirom da zauzimaju dosta
prostora.
Depresija terena i uzdignuta cesta
138 uvjetovali su da su se zgrade Više tehničke
škole, danas odjela Fakulteta strojarstva i bro-
dogradnje, M. Haberlea i Filozofskog fakulte-
ta B. Tušeka našle u neobičnoj prostornoj
situaciji. Iako je bila predmetom mnogih pole-
mika, ipak zgrada Filozofskog fakulteta s
malim trgom ispred sebe i rampom između
Vukovarska 68, Radničko sveučilište “Moša Pijade” (danas
Pučko otvoreno učilište), Radovan Nikšić, Ninoslav Kučan,
1956.-1961.)
ceste i razine terena, te Ostojinim spomenikom
S. S. Kranjčeviću, pokazuje strogost i moduli-
ranost u znaku Tušekove osobnosti.
Vratimo li se Vukovarskoj ulici uz
začelje stambenih tornjeva G. Kneževića, koji
su se smjestili između Radničkog sveučilišta
“Moša Pijade” (danas Otvoreno učilište) i
hotela “International”, tada upoznajemo i neke
od značajki ove arhitekture. Jasno izražena
struktura, naglašena bojom, s precizno dora-
đenim odnosima masa, to je ono što je naj-
vrednije. No, nasuprot tome, nedovoljno ure-
đena okolina, s predimenzioniranim garažama
koje zatvaraju prostor s juga (vizija budućno-
sti još je daleko da bismo šetali krovovima
garaža iznad zahuktalog prometa ulice) ne
doprinosi doživljaju.
I tada, uz hotel “International” B.
Tušeka, koji je prigradnjom mnogo dobio na
prostornom dojmu, dolazimo do raskršća
Vukovarske ulice s Miramarskom cestom.
To je drugo, gotovo definirano raskr-
šće na Vukovarskoj ulici idemo li od Savske
ceste prema istoku. Definirano je do te mjere
da mu nedostaje samo jedna zgrada - neboder
gradske vijećnice na sjeveroistočnom uglu i
Čazmanska ulica, stambeni tornjevi
(Grozdan Knežević, 1968.)
eventualno neka niža zgrada ispred upravne
zgrade INE (kasnije je izgrađena poslovna
zgrada D. Rakića), pa se uz malo mašte može
doživjeti taj urbanističko-arhitektonski sklop.
Odmah moramo reći ne suviše atraktivan.
Ta arhitektura, koja je postupno nasta-
jala: od Galićeve izvrsne stambene zgrade na
sjeverozapadnoj strani raskršća, koja svojom
strukturom i prozračnom masom govori najiz-
vornijim prostornim jezikom svoga vremena i
naglašava stvaralaštvo svoga autora i monu-
mentalne Ostrogovićeve Vijećnice, koja je na
žalost ostala krnja, bez tornja i volumena dvo-
rana za vijećanja koje su licem trebale biti
okrenute prema budućem Trgu revolucionara,
preko škrtog i u masi zatvorenog hotela
“International” i robne kuće “Exportdrva”
(danas potpuno oblikovno izmijenjen bankovni
sadržaj), koja je djelomice zatvorila Galića, ali
je otvorila neke druge mogućnosti prostornog
doživljaja, do upravne zgrade INE koja je suvi-
še tvrdo ušla u prostor, s time što nije ni eksklu-
zivna ni umjerena. Ona je u detaljima čak suvi-
še mirna, tako da se međusobno dopunjavanje
ovih zgrada što čine spomenuto raskršće ne
osjeća u dovoljnoj mjeri. One su ostale čvrste
Vukovarska-Miramarska 24, Hotel “Internacional” (Božidar
Tušek, 1959.), istočno pročelje
individualnosti koje nisu kohezijom stvorile
povezan sklop.
Izgleda da nam ta konstatacija može
poslužiti i kao ocjena cjelokupne izgradnje u
Vukovarskoj ulici. Sve što se odvija istočnije,
ako izuzmemo Kučanovu “Palaču pravde” koja
svojim mekim obrisom i zanimljivim rasterom
strukture i stakla oplemenjuje, ostaje raštrkano,
neatraktivno, zbunjujuće.
Ta duga, beskonačna os bila je granica
i os, brza prometnica, koja to nije, ulica koja je
bila zamišljena kao grandiozna linija, a ostala
je, barem do sada, nedefinirana u svom značaju,
opterećena veličinom, neprimjerena čovjeku, a
opet dio našega vremena, ostatak ambicija, niz
često izvanrednih no raštrkanih pojedinačnih
vrijednosti hrvatske suvremene arhitekture.
Prije nego što pređemo Savu, uputimo
se Savskom cestom prema Savi i pokušajmo
prošetati novim naseljima koja su nikla zapadno 139
od nje. Savska cesta je sama po sebi prilično
heterogena. Od davnine glavni smjer prema
jugu, ona je uvijek imala nedorečeno obličje. Tu
su se napadno brzo smjenjivale gradnje jer je
njezina prolaznost uvjetovala gradnje takva zna-
čaja. Ne možemo ni danas reći da je prostorno
Grupa zgrada na križanju Vukovarske i Miramarske, u prvom
planu stambena zgrada Vukovarska 43-43a (Drago Galić)
 definirana. Preuska da primi promet koji njome
prolazi, a opet veoma ograničena željezničkom
prugom koju na tri mjesta svladava podvožnja-
cima, ona i dalje zadržava jednu neugodnu spe-
cifičnost.
Ako uzmemo da vrata Savske ceste,
tamo na Rooseveltovom trgu gdje počinje, čine
Žerjavićev stambeni toranj koji je sakrio dvori-
šte vatrogasnog centra i novi hotel “Zagreb-
intercontinental” (oni već na samom početku
tvore dosta nesretnu kombinaciju), tada preko
Tehničkog muzeja što je narastao na mjestu
stare tramvajske remize i manjih tvorni-
ca dolazimo do prve veće cezure raskršća s
Vukovarskom ulicom, koje je svoju širinu na
jugozapadnoj stani dobilo rušenjem stare kaz-
nionice. A odatle prema jugu do skučenog raskr-
šća sa Slavonskom i Ljubljanskom avenijom,
izmjenjuju se male prizemnice i velike predra-
140
Savska cesta-Slavonska avenija 2, Vjesnikov neboder (Antun
Ulrich, 1960.-1972.)
tne i poratne zgrade u nekom čudnom ritmu
nesnalaženja.
I tu, na tom raskršću, s jugoistočne
strane, diže se metalizirani stakleni neboder
“Vjesnika” (rad A. Ulricha), a uz njega pogoni
tiskare i sve što je vezano uz takav novinski
kompleks. Vitka građevina izrasta iz okoline
koja će ga tek u dalekoj budućnosti primiti kao
svoj sastavni dio. Čistih linija i prepotentno
položen, možda i suviše blizu raskršća, u sva-
kom je slučaju vidan naglasak. I on pridonosi
heterogenosti ulice, dokazujući po svoj prilici
da i u toj heterogenosti ima nekog smisla.
Ostavimo li ga kao putokaz i krenemo
li prema zapadu kroz novi podvožnjak ispod
željezničke pruge, ulazimo u tkivo nečega što
je tu bilo odavna, dok novo koje dolazi još uvi-
jek nije novim tkivom obložilo stvorenu ranu -
rez (naravno u prostornom smislu). Još se osje-
ća da je Ljubljanska avenija (ili popularnije
autoput) presijecala niz poprečnih ulica koje su
činile ambijent Knežije i tog dijela Trešnjevke.
Ona je poput željezničke pruge rasjekla stare
kapilare i ušla pod kožu starih ušorenih ulica.
Zgodno je danas promatrati kako nove
zgrade pokušavaju omekšati taj oštri prodor,
kako pokušavaju umanjiti dojam depresije koji
nastaje kad se uslijed nasipa nove ceste podi-
gnemo iznad razine starih pješačkih pogleda,
kad najednom mnoge od tih malih kuća gleda-
mo u krov umjesto u prozore. Sutra će to već
nestati i nova će kvadratična ili pravokutna
mreža ulica biti u potpunom skladu s blagim
lukom brze prometnice, tog jugozapadnog
ulaza u grad. Od stare Knežije ostat će možda
samo toponim, a Vrbanovići, Dorotići, Račići i
druge starosjedilačke obitelji koje su tu živjele
i više od dvije stotine godina, raselile su se i
nisu ostavile traga čak niti u nazivu kojega
parka, trga ili ulice.
Srednjaci, Knežija, Kalinovica, nova su
naselja južno od Ljubljanske avenije. Nikla brzo
i naglo, nakon katastrofalne poplave koja je
zadesila Zagreb u jesen 1964. godine, stvorena i
stvarana u projektnim biroima i na crtaćim
daskama i stolovima arhitekata, zaista nisu
vodila računa o prostoru u koji ulaze. On je za
nove kreatore bio gotovo tabula rasa - ravnica s
nešto niskih kuća koje treba ukloniti. Stari,
gotovo povijesni pravci prema Horvatima, ti
stoljećima njegovani putevi koji su kretali
prema Savi, nepravilni poput žila na velikome
listu, nestali su u tren oka, nisu našli odjeka u
suvremenim pravokutnim mrežama. No nisu
samo oni. I jedno od remek-djela suvremene
hrvatske arhitekture potpuno je devalvirano. To
je osnovna škola na Knežiji, djelo I. Zemljaka,
podignuta neposredno pred rat. Zemljak je
svoju školu pomirio s ambijentom davši u njoj
izvrsnu kombinaciju suvremene škole i tradicio-
nalnog pučko-seoskog oblikovanja. Treba sići s
Ljubljanske avenije i zaviriti u njezina njedra s
južne strane, doživjeti igru visokih krovova i
Srednjaci, stambena osmerokatnica, gužva parkiranih auto-
mobila
istaknutih streha i barem ne gledati, ako već ne
možemo zanemariti visoke stambene zgrade
koje su je stisnule i izbacile iz mjerila horizon-
tale. Danas je ona neprimjereno dograđena i
osjetno proširena.
I kad tako posredno uđemo u naselje,
odmah ćemo uočiti dvije temeljne prostorne zna-
čajke: izrazito prisutnu gustoću izgradnje, koja
mjestimice postaje čak neugodna, nastalu vjero-
jatno zbog visoke cijene zemljišta i zatvorenost
prema obodima, naročito prema sjeveru. Duge
i visoke zgrade zatvaraju pogled prema
Medvednici i ne dopuštaju vizualni dodir sa
Zagrebom. Teško je reći je li to posljedica orijen-
tacije prema jugu zbog povoljnijih klimatskih
prilika (premda je tu zanemaren svjež i relativno
čist sljemenski zrak i njegova strujanja) ili su te
visoke zgrade posljedica htijenja za izoliranjem
naselja od brze prometnice Ljubljanske avenije,
htijenja da se prodor Ljubljanske avenije omekša, 141
ograniči i humanizira.
Urbanistička shema naselja nije suviše
čitka. Tri su ulaza u naselja: produženje Nehajske,
Selske ceste (danas Tina Ujevića) i Vurovčice.
Selska cesta više je razdjelnica nego ulaz, jer će
sa svoje dvije trake vrlo brzo produžiti prema
Naselje na Knežiji - pogled s nebodera na gustu izgradnju sje-
verno od Ulice Tina Ujevića
 Savi i postati barijerom, a ova druga dva više su
ulazi prema nađenoj situaciji, nego prema sadr-
žaju i oblikovanju. Promet zaista nije riješen
kako treba jer će uske prometnice i mala parki-
rališta već za nekoliko godina pokazati svoju
neugodnu stranu, a rješenja će tada ići na štetu
ionako malenih zelenih površina.
No uza sve to naselja žive sa svojom
tipiziranom arhitekturom, među kojom se pose-
bno ne ističu neka izrazito kvalitetna rješenja.
Uglavnom dominiraju dvije vrste gradnje: duge,
veoma duge petero ili osmerokatnice, ili manje
peterokatnice koje zatvaraju mali trg, dvorište
ili poljanu. Na takvim su poljanama manji pro-
stori za igru djece, a na mnogima znatno veći
prostori za automobile. Garaže u prizemljima,
automobili pred kućama, prostora sve manje i
manje. Ima i nekoliko stambenih tornjeva, ali su
oni dosta neutralno postavljeni i ne daju izuze-
142 tni naglasak naseljima.
Prošetamo li sasvim slobodno, naći
ćemo i intimni kutak sa zelenilom breze, naći
ćemo i živost što ga unose trgovine i izlozi u pri-
zemlju kuća, dječju igru i neizbježno rublje po
prozorima i balkonima, osobito u lijepim subot-
njim prijepodnevima. Tu će se s vremenom
Slavonska avenija-Vrbik, “Rakete” (Berislav Šerbetić, 1963.),
pogled s jugoistoka
stvoriti i mjesta okupljanja, na uglu tom i tom,
kraj trafike ili pošte. Ne vidi se kavane ni resto-
rana, kina ili knjižnice. Banka, pošta i ambulan-
ta su stigle, doći će vrijeme i za ostalo. Možda
ćemo tada, kad to ostalo stigne, moći i bolje
spoznati urbanističku logiku nastajanja jednog
takvog velikog naselja.
A dolje prema jugu je Sava s igrališti-
ma i bazenima, veliki športski park “Mladost” i
studentski domovi, a još malo dalje prema zapa-
du prava šuma, istina vrbova, jarunska šuma, ali
šuma koja ima zelenila i hlada. No to je izvan
ruke, tu su još samo sjećanja na staze u kukuru-
zima kojima se moglo brzo stići do Save preska-
čući plotove svih onih Dorotića i Vrbanovića
čije su guske slobodno šetale ulicama stare
Knežije.
Vratimo se na Horvaćansku cestu i kre-
nimo natrag prema Savskoj. Još uvijek je tu
ostalo malo, veoma malo tog starog mirisa
Knežije, nedaleke mitnice i stara gostionica
koja je nekoć davno primala izletnike koji su iz
grada dolazili na Savu, da se osvježe na grad-
skom i da se umorni u sumrak vrate otvorenim
tramvajem u grad.
Prijeđemo li Savsku cestu i vratimo li
se ispod podvožnjaka na Veslačku
ulicu, za tili čas smo na nasipu koji
čuva grad od visokih voda Save. Iako
su tu još dosta široki neuređeni prosto-
ri, ipak se pogled širi i može se vidje-
ti kako Zagreb diše i kako teško svla-
dava taj kratki put od pruge do Save.
U prvom planu vidimo tri stambena
tornja S. Jelineka. Neobični i čak suvi-
še raznorodno oblikovanih pročelja,
pokazuju kako se u jednom tornju
mogu različito oblikovati stambeni prostori u
raznim katovima, a da to ima svojih posljedica
na pročelju. No unatoč te pročeljne igre, koja na
trenutak djeluje prenatrpano, ipak je proporcija
tornjeva tako ujednačena, da oni djeluju vitko,
iako su veoma široki u bazi i nisu suviše visoki.
Prostorna igra završetaka i otvora daje im verti-
kalnu dinamiku i raznolikost iz svake vizure.
U daljini se vidi gotovo čitav grad;
“Vjesnikov” je neboder A. Ulricha opet pred
nama, ali ovaj puta okrenut svojom užom stra-
nom, tako da izgleda još viši i uži, a dalje prema
istoku tri rakete B. Šerbetića, koje svojim zde-
pastim volumenom i igranjem s raznim visina-
ma (uzroci su poznati - vrh najistočnije zgrade
bio se našao na putu glavnom snopu televizij-
skih veza središta s relejem, a posljedice uočlji-
ve), daju i ovako iz daljine posve neujednačen i
nepovoljan prostorni dojam.
Produžimo li nasipom koji bi u nekoj
dalekoj perspektivi trebao postati šetalištem
grada na rijeci, tada tek vidimo koliko će treba-
ti vremena i sredstava da se to ostvari. Unatoč
svih urbanističkih planova Zagreb izbjegava
Savu, prešao je daleko preko Save, ali nije
postao grad na rijeci. Rijeka koja mu prolazi
Pogled sa Save na novu izgradnju uz Vukovarsku ulicu, u prvom planu neuređeni savski nasip
budućim središtem ostala je potpuno izolirana i
osamljena. Čak i autobusi koji idući preko
Mosta slobode vežu lijevu obalu s desnom,
imaju svoje najbliže stanice više od kilometra
južno i sjeverno od Save. Do Save se može doći
jedino tramvajem na stari Savski most, onako
kako se dolazilo i prije pedesetak godina, ali
tada znatno brže, iako je tramvaj bio sporiji.
Naime, ništa mu nije smetalo na putu.
S takvim mislima približavamo se
jedinoj zgradi koja je došla do Save i inicirala
prodor na obale. To je zgrada društveno-politi-
čkih organizacija Hrvatske (danas zgrada mini-
starstava), građena po projektima I. Vitića.
Impozantna građevina koja kombinira dva čista
geometrijska tijela: položenu dugoljastu prizmu
i na istočnoj strani na prizmu položenu kocku,
što daje vertikalnost i asimetričnost čitavoj pro-
stornoj strukturi. Iako je smještena tik uz nasip,
ona je licem okrenuta prema sjeveru, a leđima 143
Savi. Lice, s golemim čak i prevelikim vanjskim
ulaznim stubištem i terasom pred glavnim ula-
zom, gleda prema Sljemenu, i promatramo li
zgradu izolirano, to i ne bi bio njezin nedosta-
tak, da nije na taj način došla u raskorak s oko-
linom.
 Naime, sjeverno od zgrade, između htijenja i potreba, treba pričekati iduće genera-
Slavonske avenije i njezina pročelja prostire se cije, koje će time biti nezadovoljne i tražiti više,
Cvjetno naselje, puno manjih jednokatnih obi- treba pustiti vrijeme da i ono kaže svoju riječ.
teljskih kuća. Jugoistočni rub naselja posve je
blizu zgrade, tako da monumentalnost i repre- 15 dana, XV/7 (1972):12-17.
zentativnost ulaznog dijela nema dovoljno širi-
ne pred sobom, kako bi se stvorio prostorni ugo-
đaj, a ne samo oblikovani pretekst ugođaju što
ga nudi sama arhitektura. Prostorni joj je nedo-
statak i u tome što je smještena u depresiji iza
nasipa, tako da joj je nasip barijera, umjesto da
se ona prostorno nameće nasipu i dominira nad
rijekom. Ta ona je ipak zgrada na rijeci, premda
joj je okrenula leđa. Njezine vitke i pravilne
linije, naglašeni horizontalizam, s vertikalom
kocke koja je prostorno zanimljiva i uočljiva, a
zgodnim rasterom površine razigrana i opleme-
njena, govore da je riječ o dobroj arhitekturi.
Udaljimo se i prođimo Cvjetnim nase-
144 ljem, njegovom glavnom alejom s brezama, da
bismo osjetili razliku između individualnog i
grupnog načina stanovanja. Cvjetno naselje nije
novo naselje, ali pokazuje sve kvalitete jednog
načina stanovanja koji sasvim sigurno nije još
preživio ili zastario. Tu, u Cvjetnom naselju,
unatoč automobila, koji su se sakrili po dvorišti-
ma i garažama i relativne starosti građevina,
osjećamo mnogo humaniji odnos prema čovje-
ku koji ovdje obitava. U novim nas naseljima
ubijaju dimenzije i disproporcije između htije-
nja i potreba. Nismo još uspjeli postići ni funk-
cionalni sklad, a kamoli neki drugi.
Možda će i vrijeme donijeti svoja talo-
ženja. Možda će život u velikim naseljima prije-
ći na višu razinu i pomaknuti se korak dalje od
pukog stanovanja. No, dok je za mnoge već
samo stanovanje u takvim uvjetima rješenje i
Prekosavska spavališta Treba prijeći Savu u našim obilascima i
upoznavanju s ambijentima i arhitekturom
Zagreba. Zagreb ju je prešao prije dvadesetak
godina, kad je za Većeslava Holjevca, tadašnjega
gradonačelnika, Zagrebački velesajam preselio iz
Savske ceste na široke poljane prekosavlja, kad su
mu otvorene dimenzije širenja i kad su prevlada-
na shvaćanja da je Sava južna granica grada.
Prijelaz je bio energičan, ali i na svoj način stihij-
ski, jer je prejudicirao mnoga buduća urbanistička
rješenja. Veliki otok Velesajma, sa sportskim
površinama hipodroma i Kajzerice, stvorio je
sadržajni sklop o kojemu su svi budući planovi i
planeri trebali voditi računa, bez obzira na to činio
li im se takav sadržaj na toj lokaciji najboljim. No,
iako je taj skok preko Save značio povijesni
datum u razvitku Zagreba, ni on nije pridonio da
Sava postane dijelom grada, da grad dođe do nje-
zinih obala. Tampon sportsko-rekreativnih povr-
šina i ovdje je rijeku izolirao od grada i njegovih 145
najnovijih prostora. Kasnije sagrađeni Most slo-
bode pomogao je i rasteretio stari Savski most,
iako će tek Most mladosti koji se dovršava, ravno-
mjernije ostvariti vezu Novoga Zagreba sa starim
na lijevoj obali Save.
Da bismo došli do Novoga Zagreba,
treba sjesti u autobus i doći do Aleje Borisa
Kidriča (danas Avenija Dubrovnik), koja je sre-
dišnja prometna nit Novoga Zagreba, a povezuje
gotovo sva nova naselja u smjeru istok-zapad.
Ona je duga i pusta, nepodobna za šetnju i pješa-
ka. Najbolje ju je napustiti odmah čim nas auto-
bus ostavi. Ta njezina prometna funkcija bit će
uskoro još naglašenija kad njome proteče čitav
tranzitni promet u pravcu istok-jug i obratno.
Naime, puštanjem u promet Mosta mladosti ta će
Aleja, proširena posebnim kolnicima za svaki
 smjer, postati glavna veza između auto-ceste
Zagreb-Karlovac i glavnog cestovnog pravca
prema istoku. Nedvojbeno je da će na taj način
sva nova naselja, smještena gotovo isključivo
južno od Aleje, biti još više odrezana od Save,
zelenila i grada na lijevoj obali Save koji je
vizualno i sadržajno prisutan u svijesti ljudi što u
ovim prostorima obitavaju.
No ostavimo te prometne probleme
generacijama iza nas, koje će vjerojatno dizati
vijadukte i nadvožnjake i tom prometu dati pro-
storno vizualnu, plastičnu dimenziju, zatvorivši se
ne samo sadržajno već i vizualno u krletke svojih
mikrorajona. Uđimo malo u jezgre tih prekosav-
skih dormitorija (spavališta, kako ih je netko već
davno prozvao), koji su obogaćeni zvučnim i lije-
pim imenima toponima s katastarskih karata
nekadašnjih oranica, livada i šumaraka što su ih
Trnjani, Remetinčani i Turopoljci posjedovali tu,
146 na domak gradu, kamo ih je odvozila i dovozila
stara skela koju još pamte i ne tako stari
Zagrepčani kad su Trnjanskom cestom dolazili
do Save. Imena Trnsko, Siget, Sopot, Utrina,
Zapruđe i sl. još je pokojni arhitekt I. Zemljak
iščeprkao i predložio da se njima nazovu svijetli
prostori nove arhitekture, kako bi imenom bili
vezani uz tlo na kojem će niknuti. Imenom su i
ostali vezani, je li i nečim drugim?
Prošetajmo Trnskim i Sigetom, naselji-
ma koliko-toliko definiranima, pa ćemo u njima
uočiti ne samo razvitak urbanističke misli, već i
napredak arhitekture, a ujedno i korelacije gospo-
darske snage i potreba društva prema prostornom
oblikovanju tih potreba. Jer, arhitekturu nikada ne
možemo gledati izolirano, izvan konteksta dru-
štveno-gospodarskih uvjeta koji u određenom
vremenu postoje i djeluju.
Trnsko pokazuje elemente urbanističke
nedomišljenosti i materijalne ograničenosti, što je
uz određene izuzetke rezultiralo uniformnom i
neatraktivnom arhitekturom, pretežno onom
stambenom, koja je do nedavna bila jedinom arhi-
tekturom novih naselja. Izduženi oblik naselja,
ograničen sa zapada nasipom željezničke pruge, a
sa sjevera današnjom Avenijom Dubrovnik,
uglavnom je rezultiralo nastojanjem da se u tlocr-
tni trokut naselja poslaže što više položenih i
izduženih stambenih zgrada, pretežno četverokat-
nica s visokim prizemljem, da bi se izbjegla diza-
la i drugi “luksuzniji” elementi stanovanja (čitaj
skuplji). Te jednostavne i neatraktivne stambene
zgrade tipa Tučkorić, Žerjavić i sl. međusobno
gotovo na dlaku jednake, ispunjavaju rubove
naselja i njegove južne i sjeverne prostore.
Ulazni dio naselja, njegov uži dio uz
Aveniju Dubrovnik, zatvoren je s dvije Jugo-
montove, za ono vrijeme dosta zanimljive
zgrade, koje rasterom svojih montažnih ele-
menata pokazuju raznolikiju pročeljnu igru.
Oplemenjen zelenilom, ulaz ne daje pravi
dojam naselja koje ima drugačije značajke.
Unutrašnjost naselja, gdje su smješteni i
Trnsko, robna kuća Na-Ma s opskrbnim centrom
(Aleksandar Dragomanović, Radovan Nikšić, Edo
Šmidihen, 1967.-1969.)
.neki drugi sadržaji, još ni danas nije do kraja defi-
nirana, ali pokazuje da prostorno oblikovanje
takvih sadržaja, kao što su škola, opskrbni centri,
zanatsko-uslužni servisi, kulturni sadržaji i sl.,
daje mogućnosti veoma raznolikih arhitektonskih
rješenja, koja mogu doprinijeti cjelovitosti pro-
storne organizacije i prostornih vrijednosti jedne
zatvorene cjeline kao što je naselje takvog tipa.
Robna kuća Na-Ma A. Dragomanovića,
vezana uz zanatsko-uslužni i opskrbni centar
naselja, što su ga zajednički oblikovali A.
Dragomanović, R. Nikšić i E. Šmidihen, zauzima
središnje mjesto u naselju. Izolirana od stambenih
zgrada potravnjenom površinom, razvedenog tlo-
crta i skladnih vodoravnih oblika, odiše puninom
prostornog dojma što ga zrači kroz svoje raznoli-
ko oblikovane pročeljne površine. Prizemni pak
centar što se naslanja na robnu kuću i zatim
rasprostire u nemirnoj vodoravnoj tlocrtnoj igri,
sav je u jeziku modula i strukture materijala u
kome je načinjen. Pridodane prostorne jedinice
pokazuju slijed od detalja prema cjelini, zavisnost
cjeline o detalju i na kraju ovakav, kakav nam je
predočen, niz prostornih jedinica kao stvaralačko
tumačenje spoznatih prostornih mogućnosti, ove
Trnsko, stambeni tornjevi (Slavko Trnsko, osnovna škola (Radovan Nikšić, Edo Šmidihen, 1963.-1967.)
Jelinek, Lapaine i Pagašić, 1962.)
neobične prostorne strukture. Ona nije toliko
neobična sama u sebi i po sebi, koliko u kontek-
stu i ambijentu tih jednolično-bezličnih stambenih
kutija bez duše.
Poduprti grupom od šest ekscentrično
postavljenih stambenih tornjeva (sa 12 katova) što
su ih vješto kreirali S. Jelinek, Lapaine i Pagašić
ovi su središnji horizontalno oblikovani društveni
sadržaji dobili i svoj vertikalni naglasak u jednom
drugačijem obliku stambene arhitekture, koja se
otrgla od sivila prisutnog na rubovima naselja.
Jednostavno oblikovani, s dosta staklenih površi-
na, ničim ne potenciraju svoj put u visinu. Tu je
prisutna čista vertikalna adicija, u kojoj se posti-
gnuti raster čak gubi kao oblikovni efekt, ostaje
prilično neutralan u općem dojmu. Način na koji
su ovi tornjevi postavljeni omogućuje bogate i
raznolike vizure. Iz svakog stajališta unutar nase-
lja njihovi su odnosi drugačiji. Ponegdje je to
gusta igra kubusa koji se nastavljaju u prespektiv- 147
nom skraćenju, a na drugom mjestu prozračna
grupa vitkih masa između kojih se nižu drugi pro-
storni sadržaji.
Osnovna škola s igralištima uokolo,
smještena na zapadnoj strani naselja, vizualno je
 prisutna svojom horizontalom. Arhitekti R.
Nikšić i E. Šmidihen prezentirali su nam svoj
model, koji se ponavlja i u Zapruđu, samo u dru-
gačijim prostornim odnosima ima i nešto druga-
čiji sadržaj. Može se reći da je i ovdje u osnov-
noj shemi prisutno nizanje kubusa modificirane
kocke. Izduženi vodoravni volumen tijela zgrade
sazdan je u modulu staklene kocke, koja se
ekscentrično prema poprečnoj osi zgrade, a u osi
istaknutog trijema ulaza u školu, izdiže iznad
ravnoga krova. Ta kocka nosi prostorni naglasak
i u svojoj strukturi, koja je sasvim prozračna
tako da danju unutrašnjost apsorbira dnevno
svjetlo okolnih prostora, a noću ako je osvijetlje-
na daje i isijava svoju svjetlost u okolni prostor
poput svjetionika, i u istaknutom položaju u
odnosu na cjelinu kojoj se ipak podređuje.
I na kraju izlazak iz naselja prema istoku,
na mala vrata, uz mali opskrbno-ugostiteljski
148 podcentar, razvučen u horizontali terena, vjeroja-
tno ljeti mnogo atraktivniji nego zimi kad širine
postaju neugodne i hladne. Arhitektonski veoma
čisto oblikovan, s trijemom na sjevernoj i istočnoj
strani i rastvorenim staklenim zidovima trgovine i
restauranta, taj je podcentar zanimljivo ostvare-
nje. Prema Sigetu vodi pješačka staza kroz mladi
Trnsko, opskrbni podcentar na sjeveroistočnom rubu naselja
park i tanko nisko drveće. Osvrnemo li se na
Trnsko, upamtit ćemo kao posljednju sliku dugu
bijelu stambenu zgradu, a iznad nje vrhove plav-
kastih stambenih tornjeva.
A pred nama je već šest visokih stam-
benih tornjeva Sigeta, djelo arhitekata M.
Peterčića i L. Šverera. Vitke šesnaesterokatnice,
nanizane u dva reda na širokom prostoru ispred
Velesajma, monumentalan su ulaz u naselje,
koje je neobično u svojem prostornom ugođaju.
Temeljni dojam čini se da je širina i neskuče-
nost, premda u detalju nedostaje intimnosti i
topline. Ti su tornjevi plastika koja niče iz zele-
ne tratine parka. Iako su u shemi oblikovanja
vanjštine srodni onima u Trnskom, ipak im je
obrada znatno više naglasila plastičnost.
Iza njih se prema jugu nastavlja nizanje
manjih stambenih zgrada. Taj južni dio naselja
još nije do kraja definiran. U njemu se još gradi i
to veliki stambeni blokovi, garaže i slični sadrža-
ji. Unutar blokova višekatnica nailazimo uređene
manje poljane, slične onima na Knežiji. No i tu se
pojavljuje ono što je do nedavno bila značajka
gotovo svih novih naselja, a to je stroga izolira-
nost namjene. Nedostajale su trgovine u prizem-
lju, taj šaroliki svijet koji u mjerilu čovjeka i u
Siget, stambeni tornjevi (Milivoj Petrečić, Lujo Schwerer,
1962.-1965.)
visini čovjekova oka intrigira i zabavlja, čini šet-
nju i prolaženje zanimljivijim. Jer dosadašnja
izmjena garaža i stambenih prostora, s isprekida-
nim pojasima zelenila, ne doprinosi intimnosti
ambijenata. Trgovine ostaju strogo odijeljene u
robnim kućama i podcentrima, zanatske radnje u
uslužnim i zanatskim centrima. Sve je strašno
pravilno i baš onako kako bi teoretski trebalo biti,
a samim tim i upravo nevjerojatno otuđeno, hla-
dno i bezdušno. U posljednje vrijeme počinju
prodirati i nove ideje koje oplemenjuju razinu
pješakova hoda i interesa.
Glavnu os naselja čini duboki i relativ-
no široki prodor prema jugu, istočno od stambe-
nih tornjeva, gdje se sukobljavaju s jedne strane
visina tornjeva a s druge horizontalizam atrij-
kuća. Taj široki prodor, koji omogućava vizual-
nu vezu s Medvednicom i živi u kontrapunktu
vertikale i horizontale, jedna je od prostornih
vrijednosti Sigeta.
Atrij-kuće A. M. Jelinčić-Semenić poglav-
lje su za sebe. Građene u nizovima koji su polo-
ženi u smjeru istok-zapad, tako da su stanovi u
kućama orijentirani uglavnom u pravcu sjever-
jug, pokazuju htijenje za stvaranjem intimnijih
stambenih ambijenata. Ne može se reći da to
Siget, glavna os naselja u smjeru sjever- Siget, niz atrij-kuća (Anamarija
jug, lijevo su vertikale, a desno horizon- Jelinčić-Semenić, 1969.-1971.)
tale atrij-kuća
htijenje nije ostvareno. Stanar je izoliran od
ulice, jer i relativno mirnoj ulici okreće sporedne
sadržaje svoga stana. Dnevni je boravak okrenut
prema atriju - unutarnjem dvorištu. No je li niza-
nje istih kuća u četiri ili pet nizova zaista intimi-
zacija? Nije li to stanovita jednočlanost, koju je
ugodno pogledati u jednom kontekstu, a tada
postaje izolirani sklop jednog višeg standarda
stanovanja. One prostorno zgodno kontrapunkti-
raju visokim stambenim zgradama kolektivnog
stanovanja, ali to izoliranje namjene postaje
upravo mora, kojoj ne može izbjeći ni taj relativ-
no lijepo oblikovani niz nizova.
I tada na krajnjem jugostoku nova škola
položena u horizontalu terena, staklom otvorena
gotovo na sve četiri strane, pokušava u staklenim
stijenama igrom i rasterom šprljaka pokazati da
se i tu može nešto učiniti. Ta je igra još uvijek u
modulu nekih standarda, pa vjerojatno ne izisku-
je neke dodatne financijske napore sebe radi. 149
Sportska dvorana i prateće zgrade uz školu nisu
najsretnije komponirane: nedostaje im organske
kreativne povezanosti. Svakako je najzanimljivi-
ji ulazni dio koji s dva rizalita daje simetričnu
sliku prostornoga htijenja i postiže dosta diskre-
tan reprezentativni dojam.
Siget, istočna strana naselja. U prednjem je
planu južno pročelje Osnovne škole “Većeslav
Holjevac”, a iza nje niz stambenih šesnaestero-
katnica arh. Feldmana i Zlatara, sasvim desno
je obris franjevačke crkve u gradnji
 A dalje prema istoku uz dugu usku
cestu, koju je sa sjevera već ranije odredio
Brodarski institut, prejudiciravši time izgled tog
dijela naselja, smjestio se niz od pet šesnaestero-
katnica položenih u pravcu sjever-jug, rad B.
Feldmana i J. Zlatara. Raznorodna pročelja dužih
stranica zgrada, u kojima su kombinirana tri do
četiri oblikovna elementa što se kontinuirano
nastavljaju (niše, staklene stijene, glatko zidno
platno, horizontalni naglasci pri vrhu i podnož-
ju zgrada), ne čine suviše jedinstvenu oblikovnu
sliku. Oni su kao mase mnogo uvjerljiviji i pro-
storno određeniji nego što su u detalju. U pri-
zemljima izgleda unose nove namjene, što je
apsolutno prihvatljivo i teoretski opravdano. Još
uvijek ih doživljavamo kao individualne tvore-
vine, jer im je okolina neuređena i nedefinirana.
Nešto južnije od njih već je prostorno
prisutan obris nove, suvremene franjevačke
150 crkve, rad M. Salaja i E. Seršića, koja svojim
neobičnim izgledom i prostornom strukturom,
već ovako privlači pažnju, iako je tek grubo gra-
đevinski definirana.
Izlazimo na cestu prema Velikoj Gori-
ci. Preko nje je naselje Sopot koje još uvijek
intenzivno raste, tako da je nemoguće već
danas govoriti o njegovoj fizionomiji. Gustoća
gradnje je velika, raznolikost građevina tako-
đer, pa će sve to vjerojatno utjecati na sadrža-
je što će ih do kraja primiti.
Na rubu je Građevinski školski centar
G. Kneževića. To je sklop zgrada u kojemu je
vidljiv Kneževićev specifični odnos prema
modeliranju masa, strukturiranju površina i
oblikovanju prostora u cjelini. Veliki i čvrsto
definirani kompleks tog školskog centra vrije-
dno je ostvarenje koje obvezuje sve one koji će
se upuštati u kreiranje sličnih sadržaja.
Vraćajući se prema sjeveru, prema
Mostu slobode ili autobusu što će nas opet pre-
vesti preko Save, nalazimo se u snažnoj transver-
zalnoj osi sjever-jug, koja bi trebala biti buduća
kičma novoga grada na lijevoj obali Save. Treba
dosta mašte da bi se moglo zamisliti ono što će
tu danas-sutra nastati. Puste ledine prema
Bundeku i istočni rub Velesajma, usamljeni
motel “Zagreb” u vrbovom šumarku i duga cesta
s odijeljenim kolnicima u dva smjera, bez imalo
prostora za pješaka koji bi želio doći do Save, to
je današnja slika budućega središta. Optimizam
ulijeva lijepa mekana kontura Medvednice, pro-
storno izražena organska težnja grada da se spoji
na rijeci, na Savi. Trebalo bi poštivati te prirodne
organske težnje i dopustiti gradu da se prebačen
s obje strane rijeke smiri na njezinim obalama.
15 dana, XVI/1-2 (1973):6-9
Aleja Većeslava Holjevca, Građevinski školski
centar (Grozdan Knežević, Ivan Kordiš, 1963.)
Tradicija devetnaestog stoljeća u Devetnaesto je stoljeće u mnogočemu
prijelomno. Postižu se izuzetni uspjesi. Čovjek
našoj suvremenoj arhitekturi
toga vremena smatra da dobro poznaje vlastitu
okolinu i u nju se smjestio kao nešto što mu je
apsolutno poznato. Romantizam i historizam u
arhitekturi i gradogradnji, združeni s naraslom
brigom za kulturnu baštinu, postaju okvir za
stvaranje novog univerzalizma, u kome se pre-
pleću kreativnost i eklekticizam kao usporedne
kategorije.
U arhitekturi se događa nešto do tada
nepoznato: grade se građevine u novom, histo-
rijskom stilu. Stari stil se rekonstruira prema
savršenom poznavanju njegove morfologije i
konstrukcije, ili se povijesni oblik aplicira na
arhitekturu novih sadržaja, gdje više nema zna-
čenja što ga je imao u vremenu svog nastanka.
Dimenzija koju historizam daje historijskom
stilu očituje se u tome što težište nije na prostor-
nim ili morfološkim rješenjima, već na odgone- 151
tavanju stila u funkciji namjene (Maruševski,
1986:70). Time smo utvrdili stvarni doprinos
što ga je 19. stoljeće ugradilo u nailazeće novo
vrijeme.
Valja naglasiti da u 19. st. gradovi izu-
zetno brzo rastu. Više nemaju dotadašnje
ljudsko mjerilo, već donose nove naglaske.
Merkantilizacija koja nužno prati pojačanu
proizvodnju, promet koji ih poslužuje, razvitak
ljudskoga duha i novih potreba, unose bitno
nove sadržaje u gradove. Stoga nova arhitektu-
ra bitnije sudjeluje u oblikovanju fizionomije
grada, a posebice se ističe njezina urbanistička
funkcija (Čorak, 1981:17). Prije je grad obliko-
vao arhitekturu, a ona zauzvrat ugrađivala svoje
kvalitete u strukturu gradskog tkiva, a sada je
prvi put arhitektura oblikovala grad, stoga što
 racionalno planiran grad 19. st. bez nje ne bi
ostvario svoju funkciju.
Devetnaesto je stoljeće prenijelo dvade-
setom stoljeću kvalitete koje su postale sastavni
dio povijesnog iskustva. To je urbanistička funk-
cija arhitekture, stil u funkciji namjene, konsti-
tuirajuća uloga materijala u stvaranju oblika,
iskustvo primjene novih materijala i konstrukci-
ja i teza da je lijepo ono što je istinito.
Ovakvom interpretacijom 19. stoljeća
postajemo svjedoci njegova sudjelovanja u povi-
jesnoj dijalektici, koja se očituje u ritmičkoj,
sinusoidnoj izmjeni klasičnih normi (antika,
renesansa, klasicizam, neoklasicizam) s norma-
ma maniriranih oblika nekih prijašnjih razdoblja
(kasna gotika, manirizam, rokoko, neostilski
oblici i historizam). Taj se trend nastavlja i u
dvadesetom stoljeću, gdje će tezi klasike odgo-
varati državni i romantični klasicizam, a kasnije
152 i socrealizam, a arzi maniriranih oblika ekspre-
sionizam i postmoderna.
U 20. stoljeću razlikujemo barem dva
pravca kretanja u razvoju arhitekture. Jedan je
išao prema novoj koheziji stila (secesija, moder-
na) i izrazitom suprotstavljanju duhu 19. stolje-
ća, a drugi u pravcu korištenja duhovnih iskusta-
va 19. stoljeća, nakon što se sinusoida protivlje-
nja duhu 19. stoljeća, poslije završetka Drugog
svjetskog rata, spustila na razinu ponovnog inte-
resa za korijene u prošlosti i novih mogućnosti
interpretacije povijesnih oblika što ih je nudilo
postindustrijsko doba.
Moderna, kao čvrsti kontrapunkt, čitavo
to vrijeme ustrajava na primjeni novih spoznaja,
dominaciji funkcije u svakoj arhitekturi, inzisti-
ra na timskom radu i građenju prostora na postu-
latima njegovanja i otkrivanja prirodnih zakona.
Iako je svoj pristup gradila na čistoći funkcije,
iskrenoj primjeni materijala, kao i na spoznaji da
je industrijsko stanje prisilno ograničavanje oso-
bne inicijative (Gropius, 1961:30), ipak je na
kritici arhitekture 19. stoljeća sazdala velik dio
svojih zamisli. I u tome je 19. stoljeće posredno
utjecalo na arhitekturu moderne.
Napokon dolazi do krize funkcionali-
zma. Ona se očituje u maniriranju postignutog,
uglavnom na formalnoj razini, i u gubitku one
temeljne socijalne note koja je od početaka
karakterizirala pokret moderne. Moderna prera-
sta u kasno-modernu, a s time postaje prostorni
okvir jednog drugog svijeta, svijeta birokracije i
jakog kapitala. Neslućeni zamah interesa za
naslijeđene vrijednosti u prostoru, za ulicu i
ljudski intimni ambijent, domišljenom indivi-
dualiziranom prostoru, vraća nas ne u 19. stolje-
će, već na posezanje za poticajima koji su tada
nastali (Sitte, 1909/1967). Oni su u drugoj polo-
vici 20. stoljeća bitno različiti. Što je tome raz-
log i gdje je poticaj? Ne možemo to zvati direkt-
nim utjecajem devetnaestog stoljeća, ali interes
za korijene, koji je u 19. st. bio motiviran nacio-
nalnim identitetom, sada dobiva predznak indi-
vidualnog ljudskog identiteta, koji se poistovje-
ćuje s identitetom šire zajednice.
Šezdesete godine znače povratak indi-
vidualizaciji, za razliku od bauhausovskog uče-
nja o nužnosti kooperativnosti. To je vrijeme
nove estetizacije, u kome se uz oslobađanje fan-
tazije nanovo u prvi plan stavlja estetsko doživ-
ljavanje svijeta. Taj otklon duhovno sliči situa-
ciji na prijelazu 19. u 20. st. Preokretanje svih
dotadašnjih kriterija pokazuje tek da je sinusoi-
da promjena vrijednosti, koju smo zapazili u 19.
st., dovela na vrh estetiku novog eklekticizma,
kao zamjenu za vječnost antikizirajućih princi-
pa moderne.
Postmoderna koja dolazi na kraju,
temelji dio svoje filozofije i na biću postindu-
strijskog doba, u kome su granice vremena i
prostora dosta pomaknute od klasičnog eukli-
dovskog modela. Dimenzija komuniciranja
informacija i poruka otvara nove mogućnosti
metaforičnoga govora, koji se u arhitekturi izra-
žava na do tada nedoživljen način. Genius loci
dobiva drugačija značenja, ali se nezadrživo
vraća u svijest čovjeka. Komunikacija povije-
snih oblika i načina oblikovanja, na način kako
to čini postmoderna arhitektura, očito nema
direktnih dodirnih točaka s arhitekturom i
duhom 19. stoljeća. Postmoderna je tom feno-
menu prišla na način koji svoje korijene tek
posredno pruža prema 19. st. Ona se ne bavi
problemima stila, već stilske oblike metaforički
koristi da bi modernoj arhitekturi pružila potre-
bno obogaćenje (Delalle, 1980). Dakle, izbor
motiva u zadanom historijskom prostoru, s
jasno izraženom željom govorenja prostornim
oblikom, pravi je smisamo postmoderne
(Maroević, 1988).
Što se događa u nas?
Ako se sedamdesetih godina javlja
pojam postmoderne arhitekture i ako je relativ-
no brzo prerastao u pokret i animirao gotovo sve
generacije arhitekata, očito je da mu valja
posvetiti odgovarajuću pozornost i u našem
podneblju. Nedavno, ili preciznije rečeno, 1980.
godine, časopis “Arhitektura” je posvetio čitav
broj razmatranju problema postmoderne, s
posebnim naglaskom na postmoderna kretanja u
nas (Okrugli stol, 1980). Prema tome, klasično
opredjeljivanje za i protiv, već je za nama. Za
nama su ocjene i procjene arhitekture 70-tih
godina (Maroević, 1982, Okrugli stol, 1981,
Arhitektura.., 1981), prekretnice, kad su se
gubili postulati moderne u onom klasičnom
shvaćanju njezine pojave i kad je bila izrazita
raznolikost traganja za novim. Dogodila se i
autorska retrospektiva arhitekture u Hrvatskoj
od 1945. do 1985. godine (Odak, 1986, Šegvić,
1986), koja je ukazala na autorska dostignuća,
ne ulazeći u probleme sinteze pojava koje su se
zbivale u tom razdoblju. Poseban je broj
“Arhitekture” objavljen kao katalog te izložbe,
šireći problem i na polje projekata i zamisli, što
samo dopunjuje opću sliku kretanja arhitekton-
ske misli u nas. Uobičajile su se godišnje izlož-
be arhitektonskih ostvarenja kao priprema za
prijedloge godišnjih nagrada za arhitekturu.1
Zagrebački je salon promjenom koncepcije 153
otvorio mogućnost trienalne prezentacije arhi-
tektonskih i urbanističkih dostignuća u
Hrvatskoj2 i pregleda zbivanja koja su nadrasla
jednu godinu, kao suviše uski okvir promatra-
nja. To omogućuje relativno objektivan uvid u
arhitektonsku produkciju posljednja dva deset-
ljeća i daje dosta elemenata za kritički pristup
analizi svih onih pojava koje su došle do izraža-
ja u Hrvatskoj.
To razdoblje, koje nije zatvoreni ili
definirani vremenski ciklus, obilježava još uvi-
jek jaka, ali modificirana tradicija moderne,
temeljena na zagrebačkoj arhitektonskoj školi i
funkcionalističkoj misli, na mnogim refleksima
postmodernog oblikovanja koje nikada nije pre-
raslo u cjelovitu misao, ali je izuzetno prisutno
u detaljima oblikovanja i u načinu mišljenja, na
 jakoj i sve jačoj prisutnosti onoga što zovemo
kasnom modernom, gdje visoka tehnologija
dominira arhitekturom, i, napokon, na nizu tra-
ženja regionalnog ili lokalnog izraza, koji se
često zadovoljava formalnim umjesto sadržaj-
nim rješenjima.
Nije mi namjera baviti se pregledom
stanja, već dokučiti traje li i danas povijesno
uočena zakonitost ravnomjernog vraćanja povi-
jesnom oblikovanju, koja je tako čvrsto defini-
rana u arhitekturi prošlog stoljeća, a promijenje-
na toliko koliko su se promijenile okolnosti i
mogućnosti građevne tehnologije.
Valja u međuvremenu konstatirati da je
i u ovom kao i u nizu drugih povijesnih razdo-
blja arhitektura polagala životni ispit u formira-
nju grada i stvaranju njegove strukture.
Izolirane, reprezentativne ili neke druge građe-
vine nisu odražavale pravi prostorni cilj i zada-
154 tak arhitekture. I upravo tu je razdoblje domina-
cije funkcionalizma u okvirima moderne arhi-
tekture pokazalo nedvojbene slabosti u odnosu
na grad kao organizam. Funkcionalistički urba-
nizam osudio je funkcionalističku arhitekturu na
prostornu alijenaciju i tako na otuđenje čovjeka
koji je u takvom prostoru živio. Miesova ideja
“- = +” bila je formula koja je zadovoljavala
samo elitu, iako je u početku bila motivirana
socijalnom bijedom u gradskim prostorima.
Zoniranje funkcija i time života pokazalo se
nedovoljno djelotvornim u funkcioniranju
grada. I stoga bismo povijesni utjecaj na arhi-
tekturu zadnjih desetljeća mogli povezati s nara-
slim interesom za povijesne gradske jezgre i
kontinuitet života u prostoru. Nije stoga čudno
što Ante Glunčić vizionarski govori 60-ih godi-
na da “graditi prazninom ne znači ne graditi“, i
dodaje da se time funkcionalistička premisa
dovodi do krajnje konzekvence: ostvariti funk-
ciju ne dodirnuvši prostor (Odak, 1986).
Uzmemo li u obzir da ostvarivanje funkcije u
prostoru nije vezano samo uz funkcionalizam,
već je imanentno i svakoj drugoj arhitektonskoj
misli, tada vraćanje praznom prostoru kao ele-
mentu koji se kreira arhitekturom u gradu,
postaje također stanovita povijesna reminiscen-
ca, koja je u herojskom dobu funkcionalizma
bila stavljena u drugi plan iza parole Sunca,
svjetla i zraka.
Tu smo već u čvrstom okruženju tradi-
cijske ili povijesne svijesti, jer ako je ispravna
teza da se u 80-im godinama tema arhitekture
svodi na temu grada, tj. da se ne grade zgrade
nego dijelovi grada (Odak, 1986), a ona je
točna, tada nam uzor u arhitekturi 19. st., koja
zgradama oblikuje i gradi grad, bez obzira na to
što odnosom ulice, bloka i dvorišta stvara lice i
naličje grada, nije daleko, neovisno o tome je li
nastala kao posljedica svjesnog djelovanja ili je
tek spontana veza, koja se nadovezuje na orga-
ničku strukturu srednjovjekovnoga grada ili na
planiranu interpolaciju renesansnog, baroknog
ili klasicističkog koncepta grada.
U samoj arhitekturi tog razdoblja
možemo pratiti razvitak funkcionalizma, koji se
preko Vitićeva konstruktivnog ekspresionizma,
nezainteresiranog za promjene mode i ukusa,
nastavlja razbijanjem kubusa i njegovim struk-
turiranjem kod Z. Žnidarca, da bi fasciniran teh-
nologijom završio u Golijaninovim staklenim
strukturama (1979), Hržić - Piteša - Šerbetićevu
poslovnom tornju Cibone u Zagrebu (1987), ili
pak aluminijem obloženom pročelju Doma
zdravlja Centar u Zagrebu (1988), što su ga pro-
jektirali D. Juračić i B. Kincl. Dakle, gotovo
posve na liniji kasne moderne, koja unatoč
činjenici da kreira za grad i ulicu, još uvijek
ostaje izvan konteksta, stvarajući svoj vlastiti
kontekst.
Taj netom naznačeni trend, iako nije u
direktnoj vezi s temom ovog razmatranja, govo-
ri da usporedno s posezanjem za arhitektonskim
oblikovnim i simboličkim inventarom prošlosti
ili narodnog regionalnog stvaralaštva, u poslje-
dnja dva desetljeća traje i razvija se sustav pro-
stornog mišljenja koji nastavlja razvitak moder-
nog i funkcionalističkog izraza iz tridesetih
godina, unatoč određenim slabostima evident-
nim u 60-im godinama.
Filozofija postmoderne zahvatila je
naše krajeve i naišla na plodno tlo u vremenu
kad je kriza funkcionalizma bila očita. Iako je
postmoderna nastala u jednom drugom kultur-
nom ozračju, njezini su utjecaji doprli do nas u
stanovitom fragmentarnom obliku; ne toliko
kao cjelovita filozofija koliko kao poticaj za
mijenjanje stanja u pravcu humaniziranja steril-
ne čistoće koju je nudio ekstremni funkcionali-
zam. To se mijenjanje stanja može očitavati i u
stanovitom povijesnom kontinuitetu.
Za razumijevanje postmoderne u nas
posebno je važno uočiti ulogu secesije na raz-
međi historizma i moderne. Nastala na izvorima
moderniteta na prijelazu stoljeća, inspirirana
potrebom vremena da stvori novi stil, secesija
(Jugend stil, Art Nouveau) izgradila je stil sim-
bolične i maštovite dekoracije, u prostorima
koji su značili nastavljanje tehničkih i prostor-
nih inovacija historizma.
Iskustva secesije ugrađena su u filozo-
fiju postmoderne na tlu Hrvatske. Secesija je
nastavila svoje modificirano življenje duboko u
dvadeseto stoljeće, i na primjeru J. Plečnika
pokazala kako se imaginacija oblika odupirala
čistoći funkcionalizma. Plečnikov je primjer, u
susjednoj Sloveniji a i u širim srednjoevropskim
prostorima, značio kontinuitet jedne druge filo-
zofije, koja se nikada nije prestala osvrtati una-
zad, ali ne eklektički već stvaralački. Stoga je
Plečnik danas isto toliko otkriće, na koje se kao
na tradiciju nakalemljuju suvremeni protagoni-
sti postmoderne u Sloveniji, sjevernoj Italiji i
Austriji, koliko je i otkriće njegov neprekinuti
kontinuitet koji je povezao filozofiju devetnae-
stog stoljeća s filozofijom najsuvremenijih pri-
stupa arhitekturi. Iako su praktičari i teoretičari
postmoderne razvijali svoju filozofiju od druga-
čijih polazišta, u našem je susjedstvu ona stekla
tu lokalnu historizirajuću notu u kojoj je
Plečnikov doprinos nezaobilazan.
Utjecaj Plečnikova i Fabijanijeva obli- 155
kovanja u Hrvatskoj bio je znatno manji. Viktor
Kovačić, koji je Plečnikovu ulogu igrao u
Hrvatskoj, bio je znatno manje sudbonosan za
razvitak novih arhitektonskih zamisli. U prvom
redu stoga što je kraće živio, a zatim što je nje-
gov historizirajući način mišljenja bio drugačije
usmjeren. On nije maštoviti kreator oblika, nije
duhovni arheolog, već prijatelj simboličkih zna-
čenja povijesnih oblika, koji nisu konzistentno u
funkciji povijesnog stila, već suvremenih
wagnerovskih oblika obojenih povijesnom
nostalgijom (Maroević, 1979/2000). Nije li pro-
storni izraz Loosove kuće na Michaeler Platzu u
Beču i Kovačićeve Burze vrlo sličan, premda im
je rukopis oblika različit? Kovačićeva briga za
povijesni ambijent, natječaj za Dolac i prostor
pred katedralom u Zagrebu (oko 1910. g.) tek su
 segmenti koji pokazuju da je tradicija grada i
građenja u gradu izuzetno živa i da je iz devet-
naestog stoljeća (Sitte, 1909/1967) prenesena u
razdoblje moderne. Tamo ona polako umire, jer
gotovo sve intervencije koje su arhitekti
moderne ugradili u povijesno tkivo naših gra-
dova - bile su na liniji mijenjanja stanja i borbe
protiv dvoličnosti i fasadnosti arhitekture
historizma. Rijetke su iznimke, koje poput
Albinijeve kuće Arko u zagrebačkom Gornjem
gradu, govore da ni to vrijeme nije bilo neosje-
tljivo na povijesne ambijente, već da je tražilo
tek posebnu inspiraciju.
Zagrebačka arhitektonska škola, koja
je utemeljena na zasadama moderne i bila apso-
lutni zagovornik funkcionalizma kao načina
mišljenja, bio on klasičan, poopćeni (kako ga
naziva A. Mohorovičić), poetski, estetski, kon-
struktivni ili strukturalistički (Odak, 1986, Šeg-
156 vić, 1986), nije do danas bitno izmijenila svoja
temeljna polazišta. Naime, temeljna Loosova
teza da je ornament zločin provlači se kao
aksiom, koji će ornamentom prozvati svaki trag
popustljivosti prema dekorativnom, historizira-
jućem, poetskom u smislu igre detalja ili govo-
ra materijala, oblikom koji ne podliježe strogoj
funkciji. Ta je stroga nepopustljivost postala
svojevrsnim oblikom naprednog konzervativiz-
ma, jer je svoj otpor omekšavanju zasnivala na
naprednim idejama moderne. Od početka otvo-
rena utjecajima iz svijeta, smatrajući se uvijek
dijelom evropske sredine, zagrebačka je škola
ostala otvorena sveudilj novim utjecajima, ali i
dosljedna u obrani temeljnih postulata moderne
pred naletima vremena, koje je osjećalo da
otklon prema humaniziranju okoline ili prema
vraćanju na senzibilitete prošlosti, može otklo-
niti negativne predznake funkcionalističke ali-
jenacije.
U nastojanju da održi hod s vremenom,
ali i da ne zanemari istinsku samosvojnost vla-
stitog podneblja, zagrebačka je arhitektonska
škola razvijala poseban oblik regionalizma,
koji je pomirivao težnju za afirmiranjem lokal-
ne tradicije i temeljne postulate pokreta. Ta se
linija zadržala do danas i razvila se u jaku stru-
ju, izrazito jaku u jadranskoj regiji. Ona se
direktno ne veže na ova razmatranja u odnosu
19. stoljeća prema suvremenoj arhitekturi u
Hrvatskoj. No traženje je nacionalnih korijena
u prostoru, koje je započelo krajem 19. st., osta-
vilo jaka traga u interesu za lokalno i regionalno,
a posebice za kreativnu interpretaciju tih moti-
va i rješenja u suvremenom arhitektonskom
izrazu.
Ta ista je škola posredno omogućila da
i težnje pokreta postmoderne nađu mjesto na tlu
Hrvatske. Međutim, i ta je veza bila, u duhu tra-
dicije same škole, više poticajna nego doslovna.
Motivi koji su prisutni u nastajanju i razvitku
postmoderne (Delalle, 1980, Kritovac, 1980), a
koji su se očitovali u pogledu u prošlost i traga-
nju za regionalnim, očitovali su se u mnogih
autora koji su djelovali u Hrvatskoj. Problem
svladavanja količine (Odak, 1986) prelio se na
morfološku razinu. Oblikovanjem se pokušava-
lo osloboditi prostor od nagomilanosti i pretr-
panosti. Povratak prema prepoznatljivosti unu-
tar ambijenta vratio je vjeru u simboličke vri-
jednosti arhitektonskih oblika. I tu je tradicija
zagrebačke škole pokazala svoju kvalitetu.
Naime, oprez i otpor prema nekritičnom prih-
vaćanju novih ideja uvijek je davao šansu da se
izbjegne put u ekstreme.
 Na primjerima nekih autora i nekih Lazić-Raše (1983) na Prekrižju u Zagrebu u
zgrada valjalo bi ilustrirati odnos prema pri- svojem osnovnom dojmu do perfekcije proči-
mjeni povijesnog instrumentarija u suvremeno- šćena secesija, koja je ostala bez ornamenta?
sti. Naime, već je Odak ustvrdio da postoji Silađinov perfekcionizam, visoka estetska sen-
Silađinov kompromis jučerašnjeg s današnjim zibilnost, suživljavanje s prostorom, osjećaj za
koji služi kao most prema sutrašnjem (Odak, volumen i površinu, briga za detalj, više ili
1986), i mislim da nije pogriješio. Branko manje su osobine i zagrebačke moderne (S.
Silađin je autor velikog kreativnog formata, i Planić ili M. Kauzlarić, da spomenem samo
stoga to nije negativna ocjena njegova djela. U neke autore toga vremena). Potaknute novim
njega je prošlost prisutna u općem duhu njego- povijesnim preporodom, koji se očitovao izu-
vih djela, i to ona prošlost koja se ne manifesti- zetnim porastom interesa za prošlost, a posebi-
ra u prenesenom povijesnom obliku, iako bi se ce težnjom prema revalorizaciji 19. stoljeća, te
ponegdje moglo i toga naći, već u dojmu koji je su osobine omogućile da se rodi nova kreativ-
potcrtan nizom detalja. Zar se nije na nost za koju se ne može reći da je epigonstvo,
Jelačićevu trgu (1987) u Zagrebu (Silađin je tek
jedan od autora, ali zasigurno duboko angaži-
ran oko oblikovanja urbane opreme) povijesno
oblikovani faksimilirani kandelaber našao na
historizirajućem ahistorijskom postamentu,
koji je ujedno mjesto za sjedenje, odmor? Nije 157
li se u povijesnoj jezgri Dubrovnika, kod rješa-
vanja pročelja dograđenog dijela Osnovne
škole “Moša Simoni” (1987), pojavila suvre-
mena kvintifora kao izraz povijesne asocijaci-
je, ali oblikovana jezikom moderne? Ne ozna-
čava li izgradnja Doma mladih u centru zagre-
bačkoga Donjega grada (1987) apsolutnu temu
grada i revitaliziranja jednog dijela unutrašnjo-
sti bloka 19. stoljeća, a manje modernu arhitek-
tonsku kreaciju? Nije li vrt s lapidarijem
Arheološkog muzeja u Zagrebu (nagrađen
republičkom Borbinom nagradom za arhitek-
turu 1987. g.) težnja prema oblikovnoj i sadr-
žajnoj resocijalizaciji i resemantizaciji vrta
jedne palače, koji se nije dovoljno uklapao u
blokovski sustav 19. stoljeća, na način koji je
blago historizirajuće usmjeren? Zar nije kuća Mali kandelaber na Trgu bana Jelačića
 eklekticizam ili aplikacija povijesnih motiva,
već promišljena sukreativnost, u kojoj živi
novi duh povijesne obnove. U tome je
Silađinov doprinos istovremeno na liniji post-
moderne i veoma daleko od nje.
Radovan Tajder je druga ličnost koju
bih izdvojio u ovom viđenju dimenzije povije-
snih utjecaja na hrvatsku suvremenu arhitekturu
(i ovdje kao i u čitavom tekstu ne smatram to
negativnim predznakom). Već 70-ih godina, dok
je surađivao s M. Anđelom, nije se mirio s uni-
verzalizmom funkcionalističke arhitekture (bez
obzira na to pokriva li ovaj termin čitav tok raz-
voja funkcionalizma od 30-ih do 70-ih godina).
Njegovi komponibilni sustavi za gradnju škola i
dječjih vrtića ukazivali su na moguću maštovi-
tost koju pružaju modularni konstruktivni susta-
vi. Međutim, iskorak koji se dogodio s njego-
vim interpolacijama u zagrebačku blokovsku
158
Nova Ves, interpolacija (Radovan Tajder, 1984.)
gradsku strukturu u Vodovodnoj ulici 7 (1983),
Novoj Vesi (1984) i Ilici 81(1986) ukazivao je
na jedan bitno novi smjer prostornog razmišlja-
nja. Tajder ponajprije prihvaća blokovsku for-
mulu, po kojoj ulično pročelje kreira gradski
ambijent ulice i u njemu živi i djeluje, dok dvo-
rišno pročelje servisira kuću prema mirnom,
zatvorenom i u pravilu zelenom prostoru rekrea-
cije, bez velikih oblikovnih ambicija. Međutim,
tu formulu on ne prihvaća samo formalno, već
sukreirajući ulicu stvara novi, povijesnim obli-
kovanjem potaknuti rječnik, koji zajedno s kva-
litetno riješenim sadržajem stambene arhitektu-
re predstavlja novu kvalitetu. U drugačijim dru-
štveno-ekonomskim uvjetima, Tajder ne pona-
vlja pogreške historicističke blokovske arhitek-
ture, protiv kojih su se borili protagonisti
moderne, već koristeći napredne gradogradi-
teljske tokove tadašnje prostorne misli, stvara
Vodovodna 7, ulično pročelje (Radovan Tajder, 1983.)
arhitekturu koja živi punim životom u svojem
kontekstu gradske ulice. Tajderovo oblikovanje
pročelja vrlo je suvremeno u temeljnom prostor-
nom odnosu, a u detaljima, koji nisu ponavlja-
nje bilo kojeg povijesnog elementa, već asocija-
cija na vrijeme i mjesto kako bi se integrirali u
cjelinu ambijenta, teži prema prepoznatljivosti
kuće kao individualnog organizma. Tako je
Tajder ostvario gotovo idealnu ravnotežu izme-
đu suvremenosti koja ne ostaje hladna prema
revalorizaciji prošlosti i tradicije modernog
mišljenja i oblikovanja.
Julije De Luca također je jedna od
ključnih ličnosti, kojoj u analizi spomenutih
pojava valja posvetiti dostojnu pažnju. Iako je
predstavnik nešto starije generacije, on uvijek
ostaje otvoren poticajima koji ga stimuliraju na
promjene. Autor je visokog senzibiliteta prema
prostoru u koji ulazi svojom arhitekturom, iako
se u nekoliko primjera takva generalna ocjena
može dovesti u pitanje (Dubrovnik, Hotel
Belvedere ili Poreč, Hotel Dijamant). Međutim,
u kontekstu teme koju obrađujemo, valja nagla-
siti da se Deluca još 1970. g. u plažnom objek-
tu Lanterna u Poreču opredjeljuje za nekonven-
cionalni pristup koji je stran idejama funkciona-
lizma. Potaknut povijesnim asocijacijama na
gradske lođe, koje su se u istarskim gradićima
nalazile ispred ili neposredno iza ulaza u grad, i
u kojima je prožimanje vanjskog i unutarnjeg
natkrivenog prostora bilo majstorski uravnote-
ženo, on je maštovito krenuo u traganje za
novom prostornom idejom, koja će ga dovesti
do Poslovnog centra u Vinkovcima (1980),
stambenog naselja Kijac na otoku Krku (1983),
te napokon do Hotela Belvedere u Dubrovniku
(1986). Nije to ista dimenzija povijesnih remini-
scencija kao kod Silađina ili Tajdera. Kod
Deluce je to pretežno igra dekorativno uporab-
nih elemenata na razvedenim prostornim volu-
menima, koji svojim historizirajućim oblikova-
njem unose neki novi simbolički znak u tu arhi-
tekturu. Najkonzistentnija je zgrada centra u
Vinkovcima, koja je, zahvaljujući primijenje-
nom oblikovanju, izuzetno dobro srasla s povi-
jesnom jezgrom Vinkovaca. Razvedeni volume-
ni, izbalansirane mase krovova i povijesna aso-
cijacija s lukovima trijemova u prizemlju na
mnogobrojna panonska središta u kojima trijem
s arkadama čini srž kulturnog prostornog identi-
teta, dali su ovoj zgradi nesumnjivo visoku
ambijentalnu vrijednost. Hotel Belvedere u
Dubrovniku pokazao je, nažalost, gubitak osje-
ćaja za mjeru i prerastao je u pastiš oblika, što je
uvijek prisutna opasnost kad se povijesni oblik
pojavljuje kao aplikacija u kojoj simbolički i
metaforički smisao nije dosljedno naznačen (ne 159
bih ovdje govorio o problemu lokacije i kapaci-
teta ovoga hotela, jer to nije u kontekstu ove
rasprave). Deluca je, dakle, tragajući za prostor-
nim identitetom posegnuo za povijesnim obli-
kovanjem, ali na način koji je bio znatno različit
od Silađinova i Tajderova i koji nije u svakom
od svojih pojavnih oblika dokazao punu isprav-
nost postupka.
Među nizom pojedinačnih zgrada, čiji
se autori u glavnini svojih opusa nisu s tolikom
mjerom predali ovom “historizirajućem” pravcu
suvremenog prostornog mišljenja, nalazimo ih
nekoliko koje valja spomenuti kao prostorne
orijentire nove misli u Hrvatskoj. Spomenuo bih
Ekonomsko dvorište u Šarampovu Donjem E.
Šmita (1984), zgradu Elektre u Jastrebarskom
D. Posavca (1984), Hotel Bretanida u Bolu na
 otoku Braču D. Kovačića (1985), Krematorij u
Zagrebu M. Hržića, Z. Krznarića i D. Mancea
(1985), Strelište Pampas u Osijeku S.
Lovrenčića i M. Mitevskoga (1985), Dom bora-
ca i omladine u Šibeniku I. Jurasa i E. Šporića
(1986), Sportsko-rekreacijski centar Velika
Gorica u Zagrebu D. Bradića (1987) i, napokon,
netom dovršenu zgradu INA-trgovine u Novom
Zagrebu V. Neidhardta. Ne bih ulazio u pojedi-
načnu analizu svake od njih. One su prezentira-
ne stručnoj javnosti u časopisu “Čovjek i pro-
stor” i tamo su višestruko analizirane. Neke su
od njih nagrađene godišnjim nagradama za arhi-
tekturu, a sve su visoko valorizirane. Po čemu
su one orijentacijske točke i zašto su vezane uz
tematiku ovog teksta?
Njihova je zajednička značajka stano-
vito ugledanje u oblike prošlosti, koje sukladno
zagrebačkoj tradiciji nikada nije poprimilo zna-
160 čajku direktnog kopiranja ili faksimiliranja
nekog povijesno definiranog stila. Jedina je
iznimka u tome apliciranje gotičkih bifora i dru-
gih povijesno jasnih stilskih oblika u Hotelu
Bretanida na Bolu,3 ali i ovdje u funkciji meta-
fore s više značenja.
Strelište Pampas4 i Ekonomsko dvori-
šte u Šarampovu donjem,5 bez obzira na bitno
različite funkcije i osporavano primjenjivanje
ovakvog tipa oblikovanja na takvim sadržajima
(posebice kod Šarampova Donjeg), koriste sin-
tetiziranu tradiciju narodnoga građenja i povije-
sne reminiscencije u detaljima oblikovanja
pojedinih arhitektonskih elemenata, primjerice
stupa, baze stupa, kapitela ili otvora. Te se remi-
niscencije ne vežu na neki konkretni povijesni
stil, već su u funkciji cjelokupnog historiziraju-
ćeg dojma. Tako se postiže prepoznatljivost
zgrade i dojam subjekta u prostoru. Tome je
dojmu vrlo bliz i SRC u Velikoj Gorici6 koji se
koristi sličnom metodom da bi istaknuo prostor-
no najvažnije dijelove centra, naglasio ulaze i
uopće progovorio u oblikovanju sportskog sadr-
žaja na način koji mu daje neku drugu društve-
nu ulogu. Valja reći da je odatle do monumen-
talizma samosvjesne tradicije totalitarnih dru-
štava mali korak, koji, na sreću, u nas još nije
prijeđen.
Zgrada Elektre u Jastrebarskom,7 iako
mala formatom i mada jednostavna u oblikova-
nju, bez ikakvih dekorativnih pomodnosti,
ostavlja dojam traženja uzora u prošlosti u kom-
poziciji volumena, na način krajnje atipičan za
D. Posavca koji uglavnom teži visoko tehnolo-
škoj maniri kasne moderne. Međutim, to traga-
nje, čiji je rezultat na liniji kasnoneogotičke
oblikovne misli, koja je našla svoje mjesto u
potpuno drugačijim prostorima američkog
Zapada u kasnom 19. st., otvara nove probleme
utjecaja povijesnog oblikovanja. Ovog se puta
radi o strukturi i volumenu pročelja, rasteru
otvora i odnosima ploha, a ne o dekorativnoj
strukturi oblikovnih detalja. Ta su traganja i
rezultati dragocjeni da se ocijeni može li se i na
tom planu doći do rezultata koji zadovoljavaju
osnovne zahtjeve vremena. Nije daleko od toga
ni princip primijenjen na Domu boraca i omla-
dine u Šibeniku,8 koji faksimiliranjem volume-
na bivše zgrade, zadržavanjem povijesnih odno-
sa pročelja i njegove raščlambe, a ne ponavlja-
njem povijesnog oblikovanja detalja, uspostav-
lja pravu ambijentalnu relaciju s okolinom i
postiže čitav niz metaforičnih značenja, koja bi
se inače bila trebala izraziti nizom historiziraju-
ćih detalja.
 Zagrebački krematorij9 posebna je
arhitektonska priča. Apsolutno podređen terenu,
hendikepiran i stimuliran blizinom Bolléova
Mirogoja, u njemu se odvija smjena postignutih
ugođaja i nekih reminiscencija na povijesno
oblikovanje grobnica. Preplitanje vanjskog i
unutarnjeg prostora, prožimanje oblika i kvali-
tetnih materijala, dosjetka i promišljenosti, sve
su to osobine koje je teško podvesti pod neki
poznati zajednički nazivnik. Kao i svako izvan-
serijsko djelo, ono će se teško moći svrstati u
poznate klasifikacije. Stoga je dragocjeno već
samo po sebi, kako ukazivanjem na bezgranič-
nost mašte koja ravnopravno barata povijesnim
sjećanjima i suvremenim oblicima, tako i upući-
vanjem na strogost modulacije koja ne pomiru-
je funkcionalizam, hightech kasne moderne i
ideje postmoderne, već ih ravnopravno koristi u
svojoj slobodi prostorne misli.
Zgrada INA-trgovine u Zagrebu poka-
zuje bitno druge značajke. Ona u svojoj struktu-
ri pomiruje visoku tehnologiju kasne moderne i
historizirajuća traganja postmoderne. Čistoća i
strogost oblikovanja na jednoj, a definiranje i
redefiniranje volumena u odnosu kamenog i sta-
klenog dijela fasadne opne na drugoj strani, jed-
nostavna su predigra za zbivanje u gradskom
krajoliku, kojom nas privlače da zapamtimo
osnovni oblik. Kad dođemo bliže, uočavamo
povijesno strukturiranje čovjeku bliske razine
prizemlja i prvog kata u nizu detalja koji nisu
povijesni faksimil, već historizirajuće kreacije
nekog novog stila u kome je sve moguće.
Kapiteli, trabeacije, vodoravna raščlanjivanja
nosivih stupova, zaobljene i ravne plohe, histo-
rizirajući otvori, kandelabri na način Jelačićeva
trga, sve je to inventar koji bi trebao oplemeniti
ljudima dostupnu prizemnu zonu i uspostaviti
humanizirajući odnos arhitekture i okoline.
Tako se prizemlje sa svojim otvorenim i zatvo-
renim prostorima počinje ponašati kao ulica, a
arhitektura zgrade kao grad u malom.
Sve ovo što smo naveli govori da je
utjecaj ideja 19. st., i to u općem značenju u
kome je 19. stoljeće dio cjelokupne povijesti
čovječanstva, odigrao znatnu ulogu u stvaranju
arhitekture 20. stoljeća, kao i da je posredno
utjecao na historizirajuće porive i traganja u
arhitekturi druge polovice 20. st., koja je, našav-
ši se u fazi neslaganja sa strogošću i asketiz-
mom funkcionalizma, počela naginjati prema
korijenima koji su trajali u prošlosti i nisu bili
iščezli. Taj svjetski trend, čiji smo živi svjedoci,
imao je refleksa i na situaciju u Hrvatskoj, pa je
ova analiza pokazala da je on u nas modificiran,
omekšan i oslabljen, ali i vitalan na drugačiji
način, jer mu je naša društvena situacija diktira- 161
la druge puteve razvitka. Hoćemo li se zadovo-
ljiti time da je to posredni utjecaj jednog done-
davna prezrenog vremena, protiv koga se je bila
podigla čitava svjetska arhitektonska misao i u
herojsko doba moderne arhitekture uspostavila
internacionalne premise vlastitog oblikovanja,
stvar je odnosa prema čitanju znakova vremena.
No, neovisno o tome, historizam nastavlja svoj
put u novim uvjetima i pod novim okolnostima,
i nije svejedno jesmo li toga svjesni ili ne.
Historizam kao način mišljenja očito nije
nestao, on je tek bio u kratkotrajnoj defenzivi i
vratio se na scenu kad su se stekli uvjeti za nje-
gov modificirani, ali ipak stvarni povratak. To
ne znači da ga nakon nekog vremena neće zami-
jeniti nova reakcija na ornament, ali nikada
takva kakva je bila prije njegove nove pojave,
 koja se sada javila u funkciji grada i njegova
novog očovječenja.

1 Prikazi godišnjih izložbi arhitekture u “Čovjek i prostor”:

4 (385) (1985), 4(397) (1986), 3(408) (1987), 4(421) (1988).
2 “Zagrebački salon”, katalozi: 14. ZS (1979), 17. ZS

(1982), 20. ZS (1985), 23. ZS (1988).

3 “Čovjek i prostor”, 12 (417), 1987.
4 “Čovjek i prostor”, 6 (399), 1986.
5 “Čovjek i prostor”, 6 (375) 1984. i 6 (387) 1985.
6 “Čovjek i prostor”, 7/8 (424-5), 1988.
7 “Čovjek i prostor”, 1 (406), 1987.
8 “Čovjek i prostor”, 9 (414), 1987.
9 “Čovjek i prostor”, 5 (398), 1986.

Arhitektura, XLI/204-207 (1988):18-23.

162
Zagrebačka arhitektura Osamdesete godine ne čine tako zatvo-
reno i cjelovito razdoblje kakvo su činile
osamdesetih godina
sedamdesete, koje su nagovijestile ulazak post-
moderne u našu arhitekturu. Međutim, ako ih
promatramo kao jedinstveno razdoblje, tada
ćemo vidjeti da neke tendencije koje su započe-
le u sedamdesetim godinama završavaju na
početku i oko sredine osamdesetih, da bi do
kraja osamdesetih počele dobivati neke nove
predznake. Počelo se oblikovati nešto što se teo-
retski osmislilo potkraj osamdesetih godina pod
nazivom dekonstruktivizma.
Zašto su osamdesete godine zanimljive
za praćenje? Jednostavno stoga što se u zagre-
bačkoj arhitekturi u to doba javlja jedna vanjska
specifičnost. Druga polovica razdoblja vrijeme
je dosta jake gospodarske stagnacije, koja
usmjerava arhitekturu i gradnju u neke nove
okvire. Svjedoci smo svojevrsnoga paradoksa
da se u vremenima stagnacije javlja kvalitetna 163
arhitektura, da se gradi manje ali kvalitetnije i u
tom smislu da se događaju neka nova traganja
na liniji oblikovanja arhitekture u prostoru.

Ostavština sedamdesetih godina

Sažmemo li ukratko ono što se zbivalo

sedamdesetih godina i što su one unijele u arhitek-
turu osamdesetih, tada možemo reći da je to prije
svega razigravanje arhitektonskih volumena,
pojava strukturalizma i nekih oblika brutalizma,
koji trend razigravanja volumena, rastresitoga for-
muliranja plohe i strukturiranja sastavnih dijelova
arhitekture adiranjem ili diobom, ponegdje uz
izrazitu uporabu vidljivog betona i drugih moder-
nih materijala, dovode u snažno izražene, pomalo
brutalne odnose. Međutim taj trend strukturiranja
 supstance vrlo se brzo završio i nije se intenzivni-
je prenio u arhitekturu osamdesetih; on je još
donekle prisutan u prijelaznom razdoblju, u
prvom redu ako gledamo razigranu zgradu INE u
Aveniji Vukovar D. Rakića (1978-1983) ili pak
vertikalno strukturiran volumen crkve sv. Križa
na Sigetu M. Salaja i E. Seršića (1973-1983)
(Maroević, 1990b), koja je upravo u suprotnosti
između vizije u ideji i nemogućnosti njezine rea-
lizacije dobila nešto nižu vrijednost od one koja se
očekivala prema idejnom projektu. Naime, velike
teškoće u realizaciji predloženoga tehničkog rje-
šenja vertikalnoga strukturiranja krovišta same
crkve, koje je bilo zamišljeno tako da se igra ver-
tikalne strukture arhitektonskog volumena prene-
se i na krovne plohe i tako strukturira sama povr-
šina krova, bila je za naše uvjete tehnički nepro-
vediva, odnosno preskupa, pa je krovište izrađeno
na drukčiji način, pri čemu je došlo do nesrazmje-
164 ra između strukture arhitekture i krovnog dijela
koji tu arhitekturu zatvara s gornje strane.
Važna značajka sedamdesetih godina
jeste i ulazak postmoderne arhitekture u naše pro-
store. Taj se ulazak ipak zbio na mala vrata.
Odnosno postmoderna filozofija oblikovanja
nikada u zagrebačkoj arhitekturi nije zaživjela u
Vukovarska 78, poslovna zgrada INA (Duško Rakić, 1978.-
1983.), sjeverno pročelje
onoj mjeri u kojoj je ta ista postmoderna preplavi-
la svijet. Zagrebački su arhitekti uvijek pokaziva-
li određenu dozu opreza prema bezrezervnom
prihvaćanju cjelokupne ideje postmoderne, gdje
se pretežno klasični elementi dekoracije i obliko-
vanja variraju na pročeljima i u drugim elemen-
tima arhitekture, samostalno u odnosu na
temeljnu arhitektonsku funkciju i prostorni
volumen. To, na neki način formalističko, arhi-
tektonsko opredjeljenje, koje je u određenom tre-
nutku odvajalo namjenu od oblika i pokušavalo
ostvariti autonomni život povijesnih oblika u
suvremenoj arhitekturi, tek je u nekim svojim ele-
mentima i to u primjeni nekih oblikovnih detalja,
zašlo u zagrebačku arhitekturu. Gledano u cjelini,
ne možemo reći da je arhitektura postmoderne
ikada bila dominantna u zagrebačkoj arhitekturi.
Sudjelovanje izraza postmoderne u arhitekturi
sedamdesetih godina nastavlja se i u osamdesetim
i on će u tim godinama praktički značiti završetak
prisustva tog arhitektonskoga pravca u zagreba-
čkoj arhitekturi.
Napokon, ideje što su zaživjele sedam-
desetih godina kroz regionalizam, utjecaj tla, vra-
ćanje prema izvorima, osmišljavanje ambijenata i
okoline u kojoj raste arhitektura, razvijale su se i
Siget, crkva sv. Križa (Matija Salaj, Egon Seršić, 1973.-
1983.), južno pročelje
u osamdesetim godinama i možemo mirno reći da
se taj dio utjecaja sedamdesetih u osamdesetim
godinama razvio i pokušao nastaviti živjeti u
zagrebačkoj arhitekturi na dotad nedosegnut
način.
Prijelaz iz sedamdesetih u osamdesete godine
Pogledamo li to prijelazno razdoblje od
sedamdesetih na osamdesete godine na pojedinim
primjerima zagrebačke arhitekture, uočit ćemo
brutalne i oštre forme u zgradi SDK (danas FINA)
A. Dragomanovića i R. Nikšića (1969-1981) u
Aveniji Vukovar 72, gdje su se oni snažnim volu-
menom i diskretno strukturiranim plohama poku-
šali nametnuti relativno dugo građenoj i nedovr-
šenoj zagrebačkoj ulici, koja je neko vrijeme bila
okosnica urbanističke ideje uspostavljanja parale-
le na liniji istok-zapad između željezničke pruge i
rijeke Save, na kojoj su se iskušali mnogi arhitek-
ti od konca rata na ovamo. S druge pak strane
poslovna zgrada G. Golijanina u Vončininoj 2
(1968-1983) i zgrada Elektre M. Šosterića u Ulici
Kršnjavoga (1975-1981) (Pasinović, 1981) dale
su naslutiti da će se primjena stakla kao materija-
la u arhitekturi razviti u osamdesetim godinama i
da će se taj segment sedamdesetih, koji je tek bio
počeo pokazivati neke rezultate, intenzivnije raz-
vijati, to više što su i svjetske težnje prema kasnoj
modernoj, u kojoj su staklo i visoka tehnologija
dominantni, bile pogodne za razvoj tog načina
mišljenja u arhitekturi.
Uzgred bi valjalo reći da je zagrebačka
arhitektonska škola, sa svojim značajkama koje
su poznate još tamo od tridesetih godina, stalno
prisutna kao živa tradicija u životu zagrebačke
arhitekture. Tu se osjeća dosta jaka konzervativ-
nost na liniji moderne, što će reći dosljednost pri-
mjene ideje o dominaciji funkcije u arhitekturi,
gdje će čitavo oblikovanje redovito biti u službi
funkcioniranja sadržaja, bez nepotrebnih i time i
suvišnih detalja, bez iživljavanja u naglašavanju
detalja, bez nastojanja da se koketira s bilo čim što
nije osnovni arhitektonski izraz. Međutim, s
druge će pak strane ta ista zagrebačka škola, koja
će biti dosljedno konzervativna na liniji moder- 165
nog oblikovanja, biti otvorena prema utjecajima
iz svijeta, jer su zagrebački arhitekti redovito
otvoreni prema onome što dolazi iz svjetskih cen-
tara, prate se arhitektonski časopisi, intenzivno se
kontaktira s inozemstvom. Tada će se u kombina-
ciji tih dvaju relativno teško spojivih značajki,

Vukovarska 72, poslovna zgrada FINA Vončinina 2, poslovna zgra- Kršnjavoga 7, Elektra Zagreb (Milan
(Aleksandar Dragomanović, Radovan Nikšić, da (Grujo Golijanin, 1968.- Šosterić, 1975.-1981.), istočno pročelje
1969.-1981.), sjeverno pročelje 1983.), detalj pročelja
 konzervativnosti i otvorenosti prema utjecajima, događaju neke pojave koje su imale izravnog utje-
stvarati kreativne kombinacije koje će pokazivati caja na zagrebačku arhitekturu. Ponajprije je to
da su suspregnutost u kreaciji, čistoća u oblikova- još uvijek jak utjecaj postmoderne, koji će idući
nju i jasna arhitekturna misao ona obilježja koja prema kraju razdoblja polako slabiti. Istodoban je
zagrebačku arhitekturu karakteriziraju, bez obzira i jaki utjecaj kasne moderne koja svojom visokom
na određene pomodne naglaske koji će se unutar tehnologijom i visokim zahtjevima predstavlja
njih pojavljivati. izrazito opredjeljenje razvijenog svijeta jakog biz-
U ovome prijelaznom razdoblju izme- nisa i njemu prilagođene razvijene arhitekture. Mi
đu sedamdesetih i osamdesetih godina možda je ćemo imati takvih primjera i u Zagrebu, gdje je
najočitiji primjer takvog djelovanja zagrebačke odnos potencijalnih investitora prema gradu takav
škole stambena zgrada B. Kincla u naselju da investitor želi na pojedinim mjestima u gradu
Klaka (1978-1981) (Odak, 1983) u kojoj on vrlo postaviti određene prostorne naglaske i vezati ih
čistim volumenom, specifičnim koloritom, uz svoj imidž, pa će tada takvi naglasci dobivati i
skladnim ali nepretencioznim oblikovanjem i odgovarajuću arhitektonsku obradu.
vrlo promišljenom funkcijom uspostavlja odnos Napokon tehnologija građenja se usavr-
između vanjskog i unutarnjeg prostora formuli- šava. Primjenjuju se sve suvremeniji i suvremeni-
rajući arhitekturu koja je skromna, a opet pre- ji načini uspostavljanja odnosa između temeljne
poznatljiva, koja ne podliježe iskušenjima arhitektonske prostorne strukture, oblikovanja
momenta, nego nastavlja čvrstu liniju arhitektu- pročelja i funkcioniranja takvog oblikovanja.
166 re koja u Zagrebu dominira. I napokon i u svijetu su se počeli rađati novi sen-
zibiliteti prema istraživanju onoga što se doneda-
Okviri osamdesetih godina vno činilo nepojmljivim, a to je da dođe do odre-
đene izmjene hijerarhije onih ključnih točaka koje
Ako je to ono po čemu se uspostavlja djeluju na arhitekturu i da se ustanovi njihovo
kontakt između sedamdesetih i osamdesetih godi- drukčije lociranje. To se posebno osjeća potkraj
na, tada moramo reći da se i u svijetu u to vrijeme razdoblja kad se pojavljuje misao dekonstrukcije,

Grižanska ulica, stambena zgrada u naselju Klaka

(Branko Kincl, 1978.-1981.), zapadno pročelje
koja prenesena iz humanističkih disciplina poku-
šava i u arhitekturi dovesti do novog promišlja-
nja arhitekture u smislu formiranja nestabilnih
relacija između funkcije, oblika i materijala, s
time da se utvrdi je li moguće arhitektonskim
jezikom stvarati i nešto što će biti u suprotnosti s
dotadašnjim načinima pristupa, odnosno nači-
nom pristupanja u kojem se određena hijerarhija
ključnih točaka znala prije nego što se započelo
s projektiranjem (Sladoljev, 1990). Ako je arhi-
tektura metafora, tada je potrebno prodrijeti u
metaforu da bi se otkrila katakreza, kaže Peter
Eisenman (Eisenman, 1990), prodrijeti u atopos
da bi se otkrio novi topos. Istina je uvjetovala
metaforu, a katakreza prodire u istinu i omoguću-
je uvid u ono što istina potiskuje. U tome je srž
novih traganja u oblikovanju prostora.
Svi ovi svjetski utjecaji djelovali su i na
zagrebačku arhitekturu, ali toliko izmijenjeni
koliko je zagrebačka arhitektura bila po svojim
formalnim i društvenim značajkama udaljenija
od onih centara u kojima se takva nova arhitek-
tonska misao stvarala.
Što reći prije nego što prijeđemo na ana-
lizu samoga razdoblja, već da su one općenite ten-
dencije koje u tom razdoblju možemo pratiti, izra-
van nastavak trendova započetih sedamdesetih
godina. To se najprije odnosi na humaniziranje
okoline, na shvaćanje da je okolina, odnosno
ambijent u kojem živi arhitektura, nužna potreba
za shvaćanje te arhitekture i da se arhitektura ne
može razumjeti izvan te okoline. Zatim da se arhi-
tekturom nanovo gradi grad, da grad više ne
nastaje samo kao sklop pojedinačnih individual-
nih objekata, nego da se treba stvoriti ona kohezij-
ska linija između projektiranja grada i projektira-
nja arhitekture. Pojavljuje se sve više i više urb-
arhitektonskih rješenja, koja znače jednu novu
dimenziju u arhitektonskom stvaranju. Dosta je
jak povratak povijesnim uzorima i to u izravnom
smislu, gdje se u povijesnim stilovima i historij-
skim rješenjima vide neki elementi koji se mogu
interpretirati na suvremeni način. Ta se interpreta-
cija povijesnog mišljenja usmjerava u jednom
pravcu prema oživljavanju postojeće povijesne
arhitekture i povijesnih gradskih centara, kroz nji- 167
hovu revitalizaciju, zaštitu i obnovu, a u drugom
prema novoj gradnji koja će u svojem osnovnom
idejnom sadržaju uspostavljati vezu s povijesnim
gradskim prostorima. U tom je smislu možda zna-
kovita zgrada Gimnazije “Lucijan Vranjanin”
Andrije Mutnjakovića na Trgu hrvatskih pavlina u
Trg hrvatskih pavlina b.b.-Malešnica,
Gimnazija “Lucijan Vranjanin” (Andrija
Mutnjaković, 1989.-1990.), dvorišno pročelje
 naselju Stenjevec - Malešnica (1989-1990) u
kojoj on asocirajući na velikog renesansnog
arhitekta L. Vranjanina kreira arhitekturu koja
je apsolutno suvremena, koja nedvojbeno pri-
pada našem vremenu, ali koja u racionalnom
sagledavanju svoje osnovne idejne potke nosi
onu ideju pravilnosti i univerzalnosti koja je
bila prisutna u djelu velikog Vranjanina.
Napokon valja reći da se u zagrebačkoj
arhitekturi ovog razdoblja pojavljuje tendencija
koja na određeni način ima dodirnih točaka s
idejama dekonstruktivizma, a to je pojava emo-
tivnog racionalizma (Maroević, 1990a). To je
zapravo pojava racionalnog pristupa izgradnji i
oblikovanju arhitektonskog volumena i sadrža-
ja, gdje će se u određenim elementima i s odre-
đenim naglascima uspostaviti neka suprotnost
tom racionalnom duhu unošenjem emotivnih
naglasaka, unošenjem poetskih dimenzija u
168 definiranju detalja ili pojedinih dijelova arhi-
tekture. Stvaranje takve kontrapunktalne situa-
cije apsolutno je u dometu onoga što se u
Gajeva 3, Hotel Dubrovnik II (Ines i Nikola Filipović, 1979.-1982.), detalj
pročelja
dekonstrukcijskoj misli smatra okretanjem
relacija ili izmjenom određene hijerarhije ter-
mina. Istina mijenja svoju dimenziju i stoga
arhitekti pokušavaju jednom novom istinom,
doziranim emotivnim naglaskom, oplemeniti
svoju hladnu i racionalnu strukturu funkcije
koju je potrebno uprostoriti.
Utjecaji kasne moderne - dominacija stakla
Krenemo li analitički u razdoblje
osamdesetih godina, tada ćemo vidjeti da se u
izravnom nastavku na sedamdesete godine
razvijaju dva pravca onoga što bismo mogli
nazvati utjecajima kasne moderne, a to je
dominacija stakla na pročeljima novih zgrada
i primjena visoke tehnologije obrade pročelja
i građenja uopće, koja će kombinacijom meta-
la, stakla i kamena na pročeljima uspostavlja-
ti nove relacije te arhitekture s okolnim grad-
skim prostorima.
U ovoj grupi zgrada susreće-
mo nekoliko izuzetno kvalitetnih
ostvarenja među kojima se ističe zgra-
da dogradnje Hotela “Dubrovnik“,
poznata kao Hotel “Dubrovnik II” I.
i N. Filipovića (1979-1982) (Vlaho-
vić, 1982; Maroević, 1983) u kojoj je
razigranom i strukturiranom stakle-
nom opnom ostvaren pandan oko-
lini unutar modificirane povijesne
gradske jezgre u kojoj je arhitek-
tura početka 20. stoljeća stvorila
jedan svoj prostor. U taj se prostor
ova arhitektura poput staklene
zavjese uklopila i formulirala jednu
novu prostornu situaciju, dotad
neuobičajenu za najuže gradsko središte.
Tu je i novi zagrebački vizualni reper,
Poslovno-športski centar Cibone M. Hržića, I.
Piteše i B. Šerbetića (1985-1988) (Silađin,
1988; Šegvić, 1987) s naglašenim visokim sta-
klenim valjkom tornja, horizontalnom elip-
toidnom dvoranom i interpolacijom postojeće
arhitekture u novi sklop. Iako usađen u jednu
dosta delikatnu urbanu situaciju, zatvoren
nasipima željezničkih pruga, tramvajskim
prugama i prometnim ulicama, kompleks
Savska-Tratinska, Poslovno-sportski centar Cibona (Marijan
Cibone uspio je ostvariti dominantnu prostor- Hržić, Ivan Piteša, Berislav Šerbetić, 1985.-1988.)
nu misao, zahvaljujući upravo takvom kasno
modernističkom oblikovanju s malim natruha-
ma postmodernih detalja, koje je cijeli taj pro-
stor dvorane i centra uspjelo definirati kao
jedinstveni prostorni sadržaj.
Uz bok tome svakako spada i južni
ulaz na Zagrebački velesajam Đ. Dražića i
E. Šmita (1986-1987) (Maroević, 1990b) u 169
kojem je ovaj tandem, koji će se kasnije ogla-
siti još jednim kvalitetnim ostvarenjem u
Zagrebačkom velesajmu, ostvario mekoću pri-
Avenija Dubrovnik, južni glavni ulaz na Zagrebački velesa-
jelaza između vanjske neatraktivne široke jam (Đivo Dražić, Edvin Šmit, 1986.-1987.)
gradske prometnice i intimnijeg unutarnjega
prostora Zagrebačkog velesajma (Oštrić,
1987). Stvoren je receptivni dio Velesajma u
kojem je zanimljiv i poetičan raster staklene
opne i čelične konstrukcije pridonio ostvariva-
nju komornog ugođaja, točke odakle se kreće
u obilazak sajma.
U ovu grupu zgrada ulazi i velika
poslovna zgrada INA-Naftaplina u Šubićevoj
ulici (Maroević, 1983; Galjer, 1983), koja,
iako urbanistički neprimjerena, ipak kao arhi- Šubićeva 29, poslovna zgrada INA-
Naftaplin (Nikola Filipović/Miroslav Pak,
tektura ranih osamdesetih pokazuje značajke Franjo Kamenski, Slobodan Jovičić,
smirivanja volumena i razigravanja pročelja Vladimir Rukavina, 1979.-1983.)
 ponajprije u odnosima staklenih ploha i čvrste
kamene opne kojima je definirana ova velika
poslovna zgrada. Dominacija stakla je očigle-
dna, a nastala je po ideji I. i N Filipovića, u
realizaciji grupe M. Pak, F. Kamenski, S.
Jovičić, V. Rukavina (1979-1983).
Jedna od posljednjih zanimljivih zgra-
da kod koje je dominiralo staklo jest poslovna
zgrada “Vjesnika” D. Rakića (1987) smještena
uz Vjesnikov neboder u Slavonskoj aveniji. U
njoj Rakić smiruje svoja traganja iz kraja
sedamdesetih godina (Auto-Hrvatska i zgrada
INE u Aveniji Vukovar) i u čvrst i siguran
okvir stavlja transparentnu staklenu stijenu
okrenutu prema sjeveru, tako da izbjegne sve
one nedostatke koje staklena pročelja imaju
ukoliko se okreću prema jugu zbog neriješenog
problema zaštite od insolacije. Istodobno tim
staklenim okvirom otvara neslućeno bogate
170 vizure prema sjeveru i povijesnim odnosima
Zagreba i Medvednice. Ta mirna i relativno
kubična arhitektura više odgovara težnjama
prema smirivanju iz polovice osamdesetih
nego nekim novim traganjima.
Slavonska avenija 4, poslovna zgrada Vjesnika (Duško Rakić,
1987.), sjeverno pročelje
Utjecaji kasne moderne - visoke tehnologije
obrade pročelja
Druga polovica osamdesetih godina
usmjerena je na primjenu visoke tehnologije u
obradi pročelja. To se ponajprije odnosi na
metalne obloge kojima su pokriveni elementi
osnovne armiranobetonske ili čelične kon-
strukcije zgrade i pomoću kojih takve zgrade
vizualno djeluju u prostoru i sudjeluju u formi-
ranju slike grada. Treba reći da se niti domini-
rajuće staklo niti visoka tehnologija obrade
pročelja ne primjenjuju na stambenim zgrada-
ma, nego u prvom redu na poslovnim i zgrada-
ma specifične namjene.
Među svim ovim zgradama valjalo bi
na prvo mjesto staviti novi kompleks
Plivačkog centra Mladost sa zatvorenim zim-
skim bazenom (1985-1987), djelo V. Penezića
i K. Rogine, u kojem upravo ta metalna oplata
sudjeluje u formuliranju specifičnog volumena
(Malešević, 1987; Premerl, 1987; Maroević,
1988a). Kombinacijom različitih oblikovnih
sredstava Penezić i Rogina će uspostaviti odre-
đeni ekspresionistički ugođaj s elementima
koji će, naglašavajući osnovni športski sadržaj,
Plivalište Mladost na Savi sa zimskim bazenom (Vinko
Penezić, Krešimir Rogina, 1985.-1987.), pogled s jugoistoka
naglasiti i neke strukturalne sastojke arhitektu-
re kao što su, primjerice, kamena baza zgrade,
sustav jarbola ili pak ulazni trakt, koristeći pri-
tom neke od oblikovnih asocijacija na postmo-
dernu.
U uspjele športske objekte koji su se
gradili za Univerzijadu 1987. treba ubrojiti
gledalište i zgradu na veslačkoj stazi SRC u
Jarunu (1984-1986) (Maroević, 1988a), rad M.
Perušića, koji su svojim kolorističkim efekti-
ma, skladnom uporabom materijala i razigra-
vanjem volumena pomogli da ovaj golemi
športsko-rekreativni kompleks dobije i odgo-
varajući arhitektonski naglasak.
Istaknuto mjesto ima poslovna zgra-
da Predraga Heruca, J. Nosso i L. Schwerera
(1984-1987), koja je u izrazito urbano bezlič-
nom dijelu grada, u kojem nema odgovarajućih
urbanih naglasaka, postala primjereni kvalite-
tni naglasak (Čorak, 1987). S dodacima koji su
kasnijih godina dodani istim rukopisom i u
istoj maniri, ali nažalost u skromnijem materi-
jalu, ona pokušava stvoriti novu vizualnu sim-
boliku tog sada zapuštenoga zapadnog dijela
grada koji će kasnije, ako se grad bude širio
preko željezničke pruge, dobiti i svoje puno
integrativno urbanističko značenje. U tom su
stilu i robni terminali na Jankomiru M.
Dumenčića (1986-1987) i zgrada nekadašnjeg
Hotela “Holliday Inn” V. Ožanić (1986-1987)
na samom ulazu u gradsko područje smjerom iz
Ljubljane, čime čine pomak gradskih vrata
(Čorak, 1988) prema zapadu. Svojim plavim i
ružičastim tonovima osvježuju približavanje
realnoj zagrebačkoj urbanoj situaciji, iskoristiv-
ši one mogućnosti koje takva tehnologija pruža
i u sebi nosi.
Posebno bih ukazao na zgradu Doma
zdravlja Centar D. Juračića i B. Kincla (1983-
1988), koji su na izuzetno delikatnoj lokaciji
završetka ili otvaranja Runjaninove ulice prema
jugu oblikovali arhitekturu koja koristeći alumi-
nij i granit, stvarajući skladan odnos između pri-
mjereno razvedenog volumena i strukturirane
površine i onih sadržaja koji u nju dolaze, zatva-
ra frontu grada i time ostvaruje kombinaciju zat- 171
varanja građevnog bloka novom arhitekturom i
formuliranja Runjaninove ulice. U tome je i
osnovna kvaliteta te arhitekture (Maroević,
1988c).
Iako fizički i sadržajno zatvorena, zgra-
da TV doma uz Slavonsku aveniju u realizaciji

Petračićeva 4, poslovna zgrada Sport Ljubljanska avenija, Hotel “Holiday Inn” Runjaninova 4, Dom zdravlja Centar
Heruc (Jasna Nosso, Lujo Schwerer, (danas druga namjena), (Višnja Ožanić, (Dražen Juračić, Branko Kincl, 1983.-
1984.-1987.), dio istočnog pročelja 1986.-1987.), dio južnog pročelja 1988.), južno i istočno pročelje
 N. Bacha i R. Rausavljevića (1978-1987) (Maroe-
vić, 1986a) uspjela je uspostaviti primjeren
odnos unutar same sadržajne strukture koja je
izrazito komplicirana. Stoga su je artikulirali u
nekoliko korpusa, povezujući ih međusobno i
naglašavajući ih tornjem malog odašiljača na
središnjem korpusu. I oblikovanje i primijenje-
na tehnologija metalne obloge arhitekture pri-
donijeli su stvaranju strukture koja je i nadalje
ostala zatvorena u svoj sadržaj i koja ne djeluje
animirajuće u gradskoj strukturi. Vjerojatno je
takav sadržaj trebalo locirati na neko drugo
mjesto.
Utjecaji postmoderne
Elementi postmoderne, koji su cijelo
vrijeme trajali u arhitekturi osamdesetih godi-
na, više u formalnom nego u sadržajnom smi-
172 slu, primjenjivali su se na zgradama koje nisu
imale takav unutarnjosadržajni predznak kao
netom spomenute zgrade kasnomodernog obli-
kovanja uz dominaciju visoke tehnologije ili sta-
kla. Postmoderne elemente nalazimo u stambe-
nim i poslovnim zgradama, a neki se pojavljuju
u momentima kad je valjalo naglasiti skladne
Gornje Prekrižje, kuća Lazić-Raše (Branko
Silađin, 1980.-1984.)
detalje u sklopu nekih drugih sadržaja. Tu u
prvom redu mislim na kuću Lazić-Raše B.
Silađina (1980-1984), koja izdvojena u sjever-
nom dijelu Zagreba, s prekrasnim krajolikom
oko sebe, vrlo promišljeno upotrebljava instru-
mentarij postmoderne, ali istodobno daje okvir
za izuzetno kvalitetno individualno stanovanje.
Tu je i ulaz u groblje Miroševac M. Kolenza
(1987), koji govori svojom simbolikom, ili pak
grobnica obitelji Zrno (1987) B. Silađina na gro-
blju Mirogoj, gdje je upravo u karakteru postmo-
dernog oblikovanja stvorena kombinacija čistih
kubičnih formi koje djeluju poput skulptura, ne
krijući u sebi puni arhitektonski ugođaj.
Posebno se ističe zgrada u Ilici 81
(1984-1986) (Rogina, 1986), interpolacija R.
Tajdera, koja je ušla u blokovsku strukturu
Donjega grada, zatvarajući joj dio koji je nedo-
stajao, u oblicima koji su se vezali na promišlja-
nje secesijskih oblika, ali s punom dozom
modernog mišljenja. Razlikovanje između ulič-
nog i dvorišnog pročelja nastavlja se na
Tajderovu teorijsku eksplikaciju interpolacije u
blokovsku strukturu.
Možda ne bi bilo zgorega u ovu katego-
riju staviti niz stambenih objekata u kojima se
Ilica 81, stambeno-poslovna zgrada (Radovan
Tajder, 1984.-1986.), ulično pročelje
elementi historizirajućih klasičnih detalja
pojavljuju tek kao naglasci na arhitekturi, kao
što je to učinio Đ. Romić u naselju Gredice na
zgradi K (1985-1987), primjenjujući stilizirane
klasicističke zabate, ili Lj. Cota u stambenom
nizu u Cerničkoj ulici (1988-1989) (Maroević,
1990b) na Trešnjevci, u kojem je pomoću boje i
niza detalja stvorio zanimljiv i nadasve slikovit
niz dvokatnica, koje čine posebnu cjelinu.
Posebno je pak zanimljiva zgrada Ž. Jagića i
H. Paljan na Ružmarinki, koja ispunjava ugao-
nu poziciju Maksimirske ulice i Svetica (1985- Maksimirska ulica-Svetice, stambeno-poslovna zgrada na
1988), u kojoj klasični monumentalizam domi- Ružmarinki (Željko Jagić, Hrvojka Paljan, 1985.-1988.),
južno i istočno pročelje
nira, a on u svojoj potki nosi upravo filozofiju
postmoderne. N. Paulić u zgradi Astre u
Harambašićevoj 19 (1988-1989) varira ono rje-
šenje što smo ga mogli već ranije vidjeti u
Domu omladine I. Milasa i E. Špirića u Šibeni-
ku (1985-1986), iako se ne može reći da je to
kopiranje njihova ugođaja. Tako stvoren ugođaj 173
u kome je krovište odvojeno od tijela zgrade
nizom prozora, podsjeća na neka rješenja
M. Kranjca u Lici i Gorskom kotaru.
Napokon velika zgrada INA-Trgovine
V. Neidhardta (1986-1988) (Maroević, 1990b)
svojom urbanističkom impostacijom i repre- Avenija V. Holjevca, poslovna zgrada INA - Trgovina
(Velimir Neidhardt, 1986.-1988.), pročelje
zentativnim oblikovanjem na raskrižju velikih
avenija u Novom Zagrebu vraća Zagrebu pala-
ču kao urbani prostorni sadržaj (Premerl,
1990). Kombinacijom uporabe stakla i kamene
obloge, vraćanjem kolonade i trijema, iskazuje
da su tu elementi postmoderne upotrijebljeni
tek kao detalj i vizualna dekoracija u onom dije- Avenija V.
Holjevca, poslovna
lu zgrade u kojem su ljudskom pogledu u hodu zgrada INA -
dostupni. Veliki dio arhitekture, posebno pak Trgovina (Velimir
Neidhardt, 1986.-
dijelovi s unutrašnje dvorišne strane, obučeni u 1988.), detalj dvori-
staklo, iskazuju bogatstvo oblikovanja kojim se šnog pročelja
 uspostavljaju relacije između visoke tehnologi-
je i oblikovanja koje nosi u sebi jedan takav kla-
sični prizvuk.
Što reći na kraju ovog odsječka o post-
modernoj nego da je ona u tragovima prisutna,
nigdje u cjelini, nigdje kao dominantni proces,
već kao dobrodošla dosjetka, koja će na pojedi-
nim zgradama humanizirati neki njezin dio i
otvoriti ga za kvalitetniji doživljaj korisnika.
Vezanost uz okolicu
Već smo ranije rekli da je vezanost uz
okolicu osobina koju su u arhitekturu svjesno
uvele sedamdesete godine kao izravnu protute-
žu neosjetljivosti moderne arhitekture za okoli-
cu u koju ulazi. Taj se trend nastavlja i u osam-
desetim godinama, i to od njihova početka do
kraja, neovisno o tome u koji se ambijent ulazi.
174 Toj su kategoriji mišljenja sasvim bli-
zu decentne interpolacije B. Kincla u Ulici
Republike Austrije (1979-1983), kojima se dovr-
šila građevna linija te ulice i zatvorio blok prema
Trgu Francuske Republike ili pak interpolacija
R. Tajdera u Novoj Vesi 81 (1979-1984) ili u
Vodovodnoj ulici, gdje on u praksi uspostavlja
Petrova 1, stambena zgrada
(Branko Kincl, 1980.-1983.),
ulično pročelje
ideju dvojnosti pročelja, preuzimajući filozofiju
blokovske arhitekture. Formulirajući ulično pro-
čelje na bitno drukčiji način od dvorišnog, on
uličnom pročelju daje punu reprezentativnost,
usklađuje ga s okolicom i time urbano naglaša-
va, a prema dvorištu zatvara se strogim moder-
nim jezikom. Uličnim pročeljem uspostavlja
relacije prema ulici i gradu upotrebljavajući kon-
trast suvremenih materijala, dok na dvorišnim
pročeljima ostaje vrlo racionalan i dorečen.
Isti pristup, uz visoku kvalitetu stano-
vanja, prisutan je i na stambenoj zgradi B.
Kincla u Petrovoj ulici 1 (1980-1983) u kojoj on
nastavlja tradiciju svoga dobrog ukusa i više
nego skladnog prilagođavanja ambijentu, ne
naglašavajući toliko vlastitost izraza, koliko
znalački koristeći jednostavna raspoloživa sred-
stva da dođe do rezultata. To je žbukana zgrada,
zanimljivog reza otvora, izrazito funkcionalna i
otvorena za dobro stanovanje. To je svojstvo
kojim bi se mogla podičiti i velika horizontalno
razvedena stambena aglomeracija na Kajfe-
šovu brijegu (1980-1987) (Neidhardt, 1988) A.
Marinović-Uzelca. Svojom terasastom posta-
vom stoji kao pokušaj prilagođavanja prirodnoj
okolici, a ne toliko arhitektonskom ambijentu
Kajfešov brijeg, stambeni nizovi (Ante Marinović-
Uzelac, 1980.-1987.), pogled na terase
kojega tamo gotovo da nije ni bilo.
Strukturiranjem pojedinih dijelova kompleksa i
formuliranjem nizova raznolikih zgrada
Marinović-Uzelac strukturira sam brijeg i tek se
u nekim kreativnim elementima uspijeva odhr-
vati šematiziranim potezima.
Izuzetno bi u ovu kategoriju zgrada tre-
balo svrstati spojni most zgrade INE (1984-
1988) (Jurić, 1988b) u Aveniji Vukovar 78 izme-
đu dviju postojećih zgrada, one prednje poslo-
vne zgrade D. Rakića iz početka osamdesetih i
Avenija Vukovar 78, spojni most zgrade INA (Zlatko Jurić,
one stražnje iz početka šezdesetih godina. U for- 1984.-1988.)
muliranju tog maloga spojnog segmenta Z. Jurić
pokazuje znalačku kreativnost; ne podliježe ni
jednoj ni drugoj kreaciji, nego svojim decent-
nim, a opet maštovitim rješenjem povezuje dvije
vrlo različite arhitekture suvremenog izraza.
Napokon, ali ne po vrijednosti na kraju,
u ovu kategoriju valja ubrojiti i spomenuti
dvije gradnje: lapidarij Arheološkog muzeja i 175
krematorij. Silađinov lapidarij (1979-1987)
(Odak, 1988; Maroević, 1988a) smješten je u
dvorištu Muzeja, okrenut prema Gajevoj ulici.
Silađin malim i skromnim sredstvima, pomoću
Zrinjevac 19-Gajeva, lapidarij Arheološkog muzeja (Branko
vrlo jednostavnih materijala, oblikuje i opleme- Silađin, 1979.-1987.), pogled iz zraka
njuje prostor dvorišta palača Vranjicani i uspo-
stavlja lapidarij kao kulturni sadržaj koji posta-
je sastavnim dijelom gradskog tkiva, protočan
od Zrinjevca prema Gajevoj, jasan i apsolutno
uspješno uklopljen u ambijent blokovske arhi-
tekture kasnog 19. stoljeća. Dvorište time posta-
je urbani sadržaj. Krematorij pak M. Hržića, Z.
Krznarića i D. Mance (1982-1985) svojom je
golemom masom uronjen u teren, izvrsno
ukomponiran, nenametljiv a opet znalački
sagledan i funkcionalan, te je stoga remek-djelo Mirogoj, krematorij (Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić,
arhitekture ovog razdoblja. Tu se arhitektura Davor Mance, 1982.-1985.), pogled na kompleks
 prilagodila krajoliku, a ovaj pak arhitekturi
(Čorak, 1986; Schweighofer, 1986), ne isključu-
jući mogućnosti onih naglasaka koje je potrebno
staviti, a one su potpuno iskorištene, da bi ta
arhitektura mogla i simbolički i estetski djelova-
ti na posjetitelja. Sama dvorana s integracijom
otvorenog i zatvorenog prostora i ulazni prostor
u kojem se kombinacijom opeke, metala i stakla
stvaraju izuzetni efekti i valeri, pokazuju da je
ova tendencija u zagrebačkoj arhitekturi bila ite-
kako prisutna.
Ulaz u povijesne prostore
Specifičnu vezanost uz urbanu oko-
licu pokazuje briga arhitekata ovog razdoblja za
uspješan ulaz u povijesne prostore, tj. u urba-
ne prostore povijesne gradske jezgre Zagreb i
to ponajprije one u Donjem gradu. Iako je već
176 lapidarij Arheološkog muzeja pokazao smjer
razmišljanja, Silađinova projekcija Omladin-
skoga kulturnog centra (1976-1987) (Odak,
1988), koji po svojoj arhitektonskoj kvaliteti
ne ulazi u vrh Silađinovih ostvarenja, pokazu-
je prave mikrourbanističke zamisli poveziva-
nja i oživljavanja unutrašnjosti povijesnih blo-
Uređenje Jelačićeva trga (Mihajlo Kranjc,
Branko Silađin, Berislav Šerbetić, 1979.-1987.),
detalj zdenca Manduševac
kova i stvaranja takve arhitekture koja će do
maksimuma poštivati onu zatečenu strukturu
povijesne arhitekture (Maroević, 1987; Sila-
đin, 1987), bez obzira na njezinu kvalitetu, a
opet u tom procesu poštivanja i valorizacije ne
isključiti ni jedan od elemenata vlastite krea-
tivnosti. Silađin je u tome uspio.
U slijedu ovakvih razmišljanja jest i
uređenje tadašnjega Trga Republike, današnjega
Jelačićeva trga, što su ga M. Kranjc, B. Silađin
i B. Šerbetić razvijali gotovo deset godina
(1979-1987) (Maroević, 1988a). Realiziran kao
središnje mjesto okupljanja, reprezentativno
opremljen, sadržajno prestrukturiran u prizem-
ljima obodnih zgrada, Trg je zaživio kao novi
lik zagrebačkog identiteta. Kasnije je postavlja-
njem konjaničke skulpture bana Jelačića malo
promijenio fizionomiju, jednostavno stoga što
je sada, ujesen 1990., ta skulptura, koja je nakon
rata nepravedno uklonjena, ušla u već definira-
ni prostor Trga i tako se ipak nije uspjela do
kraja povezati sa strukturom Trga.
Pokušaji M. Begovića s blokom Krva-
vi most, koji se proteže od velike zgrade
Assicurazioni Generali na Jelačićevu trgu,
uzduž Tkalčićeve i Radićeve ulice do Krvavoga
Tkalčićeva ulica, blok Krvavi most
(Miroslav Begović, 1982.-1988.),
pogled sa sjevera
mosta, dio su napora uloženih u restrukturiranje
povijesnih prostora. Realiziran između 1982. i
1988. (Škreblin, 1988), ali prema rezultatima
natječaja koji je održan gotovo dvadeset godina
ranije, ovaj zahvat pokazuje znatno osuvreme-
njen, ali ipak snažno prisutan model odnosa
prema povijesnim prostorima iz šezdesetih
godina. Begović je pokazao određeni razvoj u
promišljanju arhitekture, od idejnog projekta, u
kome je dominiralo staklo, pa do realizacije u
kojoj je pokušao arhitekturu razigrati elementi-
ma koji nisu povijesni, ali koji u sebi nose neke
historijske reminiscencije (Maroević, 1984).
Tako samu arhitekturu možemo smatrati relativ-
no uspjelim pokušajem ulaženja u historijske
prostore, iako se osnovni koncept pristupa
temeljio na nepoštivanju zatečene povijesne
supstance u Tkalčićevoj ulici.
Simpatično je rješenje Galerije Mla-
kar D. Derjanovića (1987), koju je on usposta-
vio u supstrukturi zagrebačke uspinjače isko-
ristivši svođene prostore, tako da oni funkcio-
niraju kao okvir u koji je smještena suvreme-
no koncipirana mala prodajna galerija. Čisto-
ća pristupa i domišljatost rješenja osnovne su
kvalitete.
Jarun, Prikrilova 3-17, stambeni niz (Tomislav Odak, 1979.-
1984.), ulično pročelje
Prema emotivnom racionalizmu i
dekonstruktivizmu
Napokon dolazimo do sigurno najzna-
čajnijeg usmjerenja ovog razdoblja, do onoga
što zovemo emotivnim racionalizmom. Valja
reći da je sam pojam emotivnog racionalizma
nastao u razmišljanjima o tome kako nazvati
usmjerenje u kojem su uočene one osobine
zagrebačke arhitekture koje su se razvile u dru-
goj polovici i potkraj osamdesetih godina, kad
na nizu objekata primjećujemo rafinirani
odnos između vrlo racionalnoga osnovnog pri-
stupa arhitekturi i potrebe da se ta ista arhitek-
tura omekša i individualizira nekim emotivnim
poetskim naglascima (Maroević, 1990).
U ostvarivanju ideja emotivnog racio-
nalizma ističu se zgrade T. Odaka, na kojima to
možemo pratiti još tamo od stambenog niza u
Jarunu (1979-1984), gdje on racionalno niže 177
nizove relativno niskih stambenih zgrada da bi
ih naglasio vanjskim skulpturalno oblikovanim
stubištima (Maroević, 1986b). U hotelu za
samce na Krugama (1985-1986) (Oštrić, 1988)
zatvara pročelje strogo racionalnom organiza-
cijom otvora u suodnosu opeke i stakla, da bi
Kruge, hotel za samce (Tomislav Odak, 1985.-1986.),
ulično pročelje
 na prostorima stubišta i onih dijelova arhitektu-
re koji su arhitektonski najosjetljiviji, jer su
izvan osnovne sadržajne sheme, primijenio
oblikovanje koje se skulpturalno izvija i daje
individualitet cijeloj toj zgradi; daje joj onu
dimenziju kreativnog koja je nosi i daje joj
značenje. Na stambenim pak zgradama Aero
Borongaja (1987-1990) pokazao je isto tako
znalački odnos između specifične obrade pro-
čelja od lomljene bijele opeke, zaobljenog
limenog krovišta i otvora koji su tako struktu-
rirani, s lođama na uglovima, da pokazuju
jednu apsolutno emotivnu crtu u strogo racio-
nalnoj konstelaciji osnovnog ugođaja zgrade.
Ovaj bi se odnos mogao očitati i na
nekim drugim zgradama, ponajprije na Centru
za mentalno retardirane osobe u Sloboštini R.
Tajdera (1980-1984) (Z. Kolacio, 1985), koji
upotrebom opeke i horizontalnih naglasaka uz
178 razvedeni tlocrt koristi upravo ono što traži
takav sadržaj. U nekim detaljima kao što je
naglašeni slobodni stup na uglu ili pak poetski
detalj terase, Tajder pokazuje da u jednoj stro-
goj i racionalnoj strukturi koja do krajnosti
poštuje funkciju upotrebljava takve diskretne,
a opet prepoznatljive emotivne naglaske.
To je primijenio i M. Šosterić u
preoblikovanju zgrade Gradskog telefona u
Borongaj, stambena zgrada Aero Sloboština, Centar za mentalno
(Tomislav Odak, 1987.-1990.) retardirane osobe (Radovan
Tajder, 1980.-1984.)
Branimirovoj/Palmotićevoj ulici (1984-1987)
upotrebom kolorističkih efekata (Laszlo, 1988;
Penezić, 1988) na strogom ritmu pročelja.
Crno-bijeli grafizam pročelja podređuje taj
naglašeno emotivni element vrlo strogoj i
racionalnoj formi pravokutnoga rastera otvora
i pročeljnih ploha.
U ovu kategoriju ubrajamo i dvije
stambene zgrade I. Crnkovića i K. Kasanića u
Ilici 219 i 219a (1985-1988) (Polak, 1988;
Domić, 1988), gdje je u rasteru otvora na pro-
čelju i odabranoj crvenoj boji žbuke uspostav-
ljena čvrsta relacija između strogosti funkcije i
poetičnosti oblikovanja koje se očituje u raz-
nolikosti reza čistih i jasnih otvora; u silhueti
pročelja i njegovoj perforaciji. Je li Dragomir-
Maji Vlahović u crnoj kući na Srebrnjaku 94
(1986-1990) (Hržić, 1991) koristio istu meto-
du? Zatvorio je zgradu, obojio je u crno, izre-
zao one dijelove koji na pročeljima znače
odnos perforiranog zida, terase i unutrašnjosti,
a u unutrašnjosti i njezinu spoju s vanjskim
prostorom izbalansirao upravo onu finu i
mekanu emotivnu oblikovnu crtu koja tada
djelimično prekriva racionalnost reza, nužnost
funkcije.
M. Hržić u dogradnji zgrade Elektro-
tehničkog fakulteta u Aveniji Vukovar (1987-
Branimirova-Palmotićeva, Gradski telefon
(danas HT), (Milan Šosterić, 1984.-1987.)
1989) (Maroević, 1990b) nabire južno proče-
lje, pojedinim detaljima poetski strukturira
zapadno i istočno pročelje, veže se asocijaci-
jom uz postojeću zgradu (B. Tušek, šezdesete
godine), ali je tako modelira da tek daje naslu-
titi kako će u unutrašnjosti pustiti puni zamah
svojem individualiziranom oblikovanju, kori-
steći i neki od instrumentarija postmoderne u
vrlo ograničenom opsegu. Uspostavio je tako
odmjerenu relaciju između vrlo strogo postav-
ljene arhitekture izduženog volumena ulične
zgrade s vodoravno položenim prozorskim
Srebrnjak 94, “crna” kuća (Dragomir-
otvorima, spojnih zaobljenih viših krila razve- Maji Vlahović, 1986.-1990.)
denijeg tlocrta i tih individualiziranih, pone-
gdje i postmodernih, naglasaka koji tada samoj
zgradi daju specifičnu dinamiku.
B. Duplančić u pretežno stambenoj
zgradi na Vrbiku u Ulici Ivana Lučića (1987-
1990), sa zaobljenim krovištem, zgodnim post-
modernim naglascima pri vrhu pročelja i stro- 179
gim ritmom otvora na pročeljima, čini isto
(Šmit, 1990) što i Hržić, da bi A. Mutnjaković
na Gimnaziji “Lucijan Vranjanin” u Malešnici,
koju ne možemo svesti u ovu kategoriju zgra-
da, jer ona upravo ostaje na liniji razgraničenja Vukovarska 39, nova zgrada Elektrotehničkog fakulteta
između racionalnog i emotivnog, nastojao da (Marijan Hržić, 1987.-1989.), južno pročelje

to emotivno ne prevlada, ali da u određenim

situacijama bude dominantno.
Ako na takav način gledamo, tada
ćemo vidjeti da taj racionalni element u odno-
su racionalnog i emotivnog jeste zapravo poče-
tak dekonstruktivističkog razmišljanja koje je
dobilo svoju punu potvrdu u poslovnoj zgradi
carina i poduzeća “Intereuropa” na samom
ulazu Zagrebačkog velesajma (1990-1991)
(Oštrić, 1991), što su je radili E. Šmit i Đ.
Dražić. Oni su stvorili opnu u kojoj pročelje
Lučićeva ulica, stambena zgrada na Vrbiku (Boris
Duplančić, 1987.-1990.)
 egzistira kao skulptura, ne obazirući se suviše
na funkcioniranje unutrašnjosti dok nasuprot
tome samo čisto funkcioniranje uspostavlja
relaciju sa skulpturalnom formom pročelja.
Dijelovi tog pročelja egzistiraju poput elemena-
ta vlastitoga estetskog izraza, samostalno krei-
rajući maštovitu formu, koja u konačnici čak i u
konstrukciji ima veze s dekonstrukcijom osnov-
nog arhitektonskoga volumena. Tu je postavlje-
na i praktična osnova za ono što će se vjerojatno
događati u zagrebačkoj arhitekturi devedesetih
godina i čemu je dekonstruktivizam teorijska
podloga.
Iz drugog podneblja
Ne bi bilo korektno ne spomenuti
objekte čije oblikovanje sadržaja dolazi iz dru-
gog podneblja, a to su Islamski vjerski centar
180 M. Gološa i Đ. Čelića (1987) (Maroević,
1990b) i Motel Plitvice Z. Bregovca i I. Piteše
(1983-1984). Oni ulaze u zagrebački arhitek-
tonski prostor, ali oni ni po svojim značajkama O arhitektima stvarateljima
niti po onome čime govore kao plastični objek-
ti nisu sudjelovali u ovim kretanjima, koja su
očigledna u zagrebačkoj arhitekturi. Iako ne arhitektima stvarateljima koji su se u ovom raz-
možemo reći da se u Islamskome vjerskom
centru ne pojavljuju formalno upravo ti ele-
menti emotivnog racionalizma, u kombinaciji
maštovitoga islamskog oblikovanja minareta i
džamije i strukturalističke arhitekture vjerskog
centra, koja je u određenom nesrazmjeru s poe-
tičnim oblikovanjem sakralnih prostora, i u
detalju djeluje brutalistički kao da je došla s
kraja sedamdesetih godina. S ekspresionisti-
čkim naglaskom na volumenima naziru se tra-
ženja koja su svojstvena osamdesetim godina-
ma, ali iz drugih ishodišta. U Motelu Plitvice
primijenjeno je oblikovanje karakteristično za
ličku regiju, ali modificirano na način da
postane svojevrsna atrakcija na obilaznici oko
Zagreba. Ta arhitektura, kolikogod je utilitarna
i ne usmjerava se prema traganju za nečim
novim, ipak pokušava iznijeti specifičnost jed-
nog tla, koje preneseno u ambijent autoceste
gubi draž autentičnosti i postaje kreacijom
koju možemo nazvati pseudoarhitekturom.
Na kraju valja nekoliko riječi reći o

Avenija Dubrovnik, poslovna zgrada carina i Intereurope na Folnegovićevo naselje/Šanci, Islamski vjerski centar s džami-
Zagrebačkom velesajmu (Đivo Dražić, Edvin Šmit, 1990.- jom (Mirza Gološ, Džemal Čelić, 1987.)
1991.), južno pročelje
doblju nametnuli kao dominantni u zagrebačkoj
arhitekturi. Ja bih ih ovdje naveo redom neovi-
snim o njihovoj konkretnoj ulozi i značenju,
znači bez poretka koji bi bio uvjetovan valoriza-
cijom kvalitete njihova rada. Odabrao bih pore-
dak temeljen na različitim, ali prepoznatim pri-
stupima u stvaranju arhitektonskog djela.
Tako bih ipak na prvo mjesto stavio
Marijana Hržića i Tomislava Odaka. Hržić evo-
luira uz izrazito razvijen smisao za grupni rad.
On se povezuje u grupu s Pitešom i Šerbetićem
kad je riječ o Ciboninu centru, zatim u grupu s
Krznarićem i Manceom za Krematorij, a na
zgradi Nacionalne i sveučilišne biblioteke, koja
se još gradi, pridružuje im se Neidhardt. Radi i
sam. Ima izrazito veliku radnu energiju, sklo-
nost teoretskom promišljanju stvari i poveziva-
nju arhitekture s urbanizmom (vidljivo iz mno-
gih natječaja na kojima je sudjelovao). Nedo-
statak onog tipičnoga kreativnog zamaha on
nadoknađuje svojom strogošću i preciznošću i
nastojanjem da u svaku od kombinacija unutar
grupa u kojima radi unese svoj pedantan i preci-
zan pristup, koji će tada udružen s kvalitetama
ostalih suradnika dovesti u cjelini i u pojedinim
segmentima do onih rješenja koja su najkvalitet-
nija. Hržić je i teoretičar. On razmišlja i pristupa
stvarima vrlo racionalno, svjesno dopuštajući da
se upravo u toj racionalnosti pojavi poneki zna-
čajni emotivni naglasak koji će tada u arhitektu-
ri doći do punog izražaja.
Odak je malo drukčiji. On se ne udru-
žuje, ili to čini veoma rijetko, a stvara vrlo
napornim radom (B. Silađin, 1990). Na njegovu
stolu nastaje arhitektura koja pokušava uskladi-
ti dvije stvari: hladan i racionalan pristup i nešto
naglašeno poetsko što toj arhitekturi daje neku
posebnu dimenziju. Stoga on, slobodno može-
mo reći, dominira u zagrebačkoj arhitekturi
ovoga razdoblja, jer je uspio uspostaviti veoma
kvalitetan odnos između racionalnog, što ga je
stekao projektirajući dugo vremena stambenu
arhitekturu, i emotivnog, koje se nameće
samom raciju kao potreba oplemenjivanja i
humaniziranja. Uspostavljanjem takvih odnosa
on uspijeva realizirati kvalitetnu arhitekturu.
Branko Silađin ostao je, nažalost, na
razini detalja u gradnji izuzetno kvalitetnih
stambenih vila. Nije imao velikih društvenih
narudžbi. U Omladinskome kulturnom centru
pokazalo se da ga je, unatoč ispravno postavlje-
nom problemu, zadatak prerastao, odnosno da
nije bio sposoban kreativno odgovoriti na zah-
tjev. Međutim, u cjelokupnom njegovu djelova-
nju, u suradnji s drugim arhitektima, u njegovu
ukupnom djelovanju kao arhitekta, urednika,
organizatora, moglo se osjetiti da je on svakako 181
izuzetna i važna ličnost za zagrebačku arhitek-
turu. Možda u ovom razdoblju ne toliko po svo-
jim relacijama, koliko po djelovanju u Društvu
arhitekata, na Zagrebačkom salonu, kod velikih
izložaba, kao neki spiritus movens zagrebačke
arhitekture.
U svemu je možda nepravedno zapo-
stavljen Branko Kincl, koji stalno drži visoku
kvalitetu projektantskog rada, koji ne eksperi-
mentira i koji ide jasno zacrtanim putem.
Možda u suradnji s Juračićem kod Doma
zdravlja Centar malo odstupa od svojih dota-
dašnjih jasnih stajališta, koji ne idu dalje od
određenog poetiziranja ambijenta u koji ulazi,
bez nastojanja da uđe u onakav eksperiment
kakav je, recimo, moguće zamisliti kod Šmita
ili Dražića.
 Milan Šosterić standardno je kvalite-
tan. Ne radi mnogo, ali ono što radi izuzetne je
kvalitete. Njegov raspon u ovom razdoblju
određuju dva izuzetno kvalitetna objekta: zgra-
da Elektre u Ulici Kršnjavoga, koja obilježava
razdoblje kraja sedamdesetih i početka osamde-
setih godina, sa svojom staklenom ekspresioni-
stičkom notom, i zgrada Gradskog telefona u
Branimirovoj/Palmotićevoj ulici, koja je poka-
zala autorov izraziti senzibilitet za likovno, tako
da bismo Šosterića mogli staviti među one arhi-
tekte koji se ističu svojom kreativnošću.
U ovom se razdoblju, upravo zbog
zgrade INA-Trgovine i projekta Nacionalne
i sveučilišne biblioteke, koji još nije realiziran
do kraja (u grupi s Hržićem, Manceom i
Krznarićem), pojavljuje i Velimir Neidhardt. On
je u zgradi INE pokazao izuzetnu kreativnu
domišljatost u kombinaciji triju elemenata post-
182 moderne, kasne moderne i onoga što bismo
mogli nazvati emotivnim racionalizmom, što
kod njega nije bio rezultat postupnoga kreativ-
nog dozrijevanja, nego htijenja i poticaja koji su
nastali u trenutku kad je kreacija trebala doći do
punog izražaja.
Tu je i Radovan Tajder, koji je, iako ne
živi u Zagrebu čitavo razdoblje, prisutan sa svo-
jom arhitekturom, sa svojim novim teoretskim
pogledima na interpolacije, s domišljenom
i izrazito perfekcioniranom arhitekturom u
Sloboštini. On će kasnije, radeći u Beču, poka-
zati da je arhitekt od formata, ali arhitekt koji se
izrazito korektno postavlja prema narudžbama,
koji profesionalno radi svoj posao i koji je tu
dosegao izuzetnu kvalitetu, a ne arhitekt koji
samostalno istražuje, nudi i predlaže.
Napokon, ne mogu se mimoići Edvin
Šmit i Đivo Dražić, koji su potkraj razdoblja
krenuli s onim što bi se već danas moglo nazva-
ti dekonstruktivizmom u Zagrebu, sa zgradom
carine na Zagrebačkom velesajmu koja obilje-
žava kraj razdoblja i izravno otvara razdoblje
koje je pred nama. U tom nas novom razdoblju
vjerojatno očekuje razdvajanje ideja, razdvaja-
nje ključnih točaka arhitekture, odjeljivanje
forme i funkcije. Vidjet ćemo dokle će to nasto-
janje dovesti i hoće li biti moguće humanističku
teoriju, koja je negdje u postmodernoj potkraj
sedamdesetih i oko polovice osamdesetih godi-
na dobila svoj arhitektonski izraz, nastaviti u
dekonstruktivizmu. Ostaje otvoreno pitanje
hoćemo li moći vidjeti kako se arhitektura i
dalje veže uz čovjeka i kako će ta arhitektura
moći odgovoriti na nove poticaje.
Možda sam i nehotice zanemario Ivana
Crnkovića, koji je upravo svojim projektom za
novi dvorac u sjeverozapadnoj Hrvatskoj ušao u
prvi plan svjetske arhitekture, koji je sada na
Venecijanskom bijenalu 1991. dobio puno znače-
nje u prezentiranju hrvatske arhitekture u svijetu.
Crnković je u onim zagrebačkim relacijama koje
su publicirane ostao nešto po strani, iako pokazu-
je izuzetan smisao za ono što smo pokušali
nazvati emotivnim racionalizmom i za ono što
nakon toga dolazi kao iduća stepenica, a to je
dekonstruktivizam. On će vjerojatno u tom prav-
cu moći pokazati svoju punu vrijednost u vreme-
nu koje je pred nama.
Od autorskih grupa u kojima ne sudje-
luju netom navedeni arhitekti valjalo bi spo-
menuti grupu Vinko Penezić - Krešimir Rogina
sa zgradom plivališta Mladost ili grupu Jasna
Nosso - Lujo Schwerer sa Predrag Herucom,
Željko Jagić - Hrvojka Paljan sa stambenim
objektima. Međutim nije dokraja očito a niti
istraženo da li i kako te grupe i dalje funkcio-
niraju i do koje je mjere to povezivanje arhite-
kata u grupe utjecalo na arhitekturu, odnosno
do koje je mjere formiranje grupa bilo presu-
dno za neke arhitektonske događaje u Zagrebu.
I na kraju valjalo bi reći da se Andrija
Mutnjaković sa svojom Gimnazijom “Lucijan
Vranjanin” vratio na velika vrata u zagrebačku
arhitekturu, iz koje je bio odsutan neko vrijeme.
Možda su u ovom pregledu i zanema-
reni neki arhitekti kao što su Nenad Fabijanić,
Dražen Juračić ili Berislav Šerbetić, koji su
sudjelovali u nizu objekata, ali nisu nosili raz-
doblje. Njihova je arhitektura bila u granicama
kvalitete zagrebačke arhitekture, ali ne na
onim relacijama na kojima možemo reći da se
ona gradila.
Zaključak
Zagrebačkom velesajmu Šmita i Dražića poka-
zalo se da poetičnost nije umrla, da dolazi u vri-
jeme kad će ona prerasti racionalnost i dovesti
do toga da će se racionalnost očitavati u kvali-
tetnoj strukturi funkcija i korištenja potencijala
zgrade, a da će se poetika emotivnosti lansirati
kao kvalitetna značajka arhitekture u želji za
humaniziranjem prostora. Prema tome stvarat
će se dvojnost između arhitekture in se kao obli-
kovanog prostora, s poetskim umjetničkim zna-
čajkama, u kome funkcionira određena namje-
na, i arhitekture kao dijela grada koja će formi-
rati grad i funkcionirati u njemu sudjelujući u
stvaranju individualnosti fizionomije gradskih
ambijenata. To su nastojanja koja se prenose u
devedesete godine i koja će trebati zaživjeti u
novim prostorima i društvenim uvjetima.
Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 16
(1992):235-252. 183

Umjesto zaključka moglo bi se reći da

razdoblje osamdesetih godina zagrebačke arhi-
tekture nije dokraja zatvoreno i zaokruženo raz-
doblje, kao ni jedno koje se formalno određuje
proteklim desetljećem. U njemu je gotovo
umrla postmoderna, rađa se dekonstruktivizam,
čak bi se i emotivni racionalizam, koji se javio
oko polovice razdoblja, mogao podvesti pod
pojam dekonstruktivizma u nešto širem znače-
nju. Umirala je jedna a rađala se druga ideja
koja se gradila zapravo na gubitku, odnosno
prestanku motivacije u postmodernoj i na
vraćanju opet onomu što arhitektura traži, a to
je jedna racionalna jezgra, koja nikako ne
isključuje emotivne reakcije, koja ne isključuje
poetiku u prostoru. Posljednjom zgradom na
Aktualni kritički napisi
Nova koncertna dvorana u Zagrebu Nakon dugo godina čekanja, nakon
svih onih posljedica koje dugo čekanje sa
sobom nosi, koncertna dvorana “Vatroslav
Lisinski” otvorila je svoja vrata ljudima koji
dolaze “na svečanost glazbe” (kako se to u više
navrata moglo čuti i pročitati), koji dolaze
nadoknaditi čekanje, koji dolaze vidjeti (ovo bi
barem u početku trebalo naglasiti) i čuti. Još
uvijek traje zanos za novim, još uvijek će
temeljni dojam nositi rečenica “napokon imamo
takvu dvoranu” i dugo će trajati i dobro je što će
trajati. Glad za novim, za nečim što će apsorbi-
rati ponos da smo nešto stvorili i taštinu što smo
baš to stvorili, osobina je koja ohrabrujuće dje-
luje i potiče na daljnju djelatnost. Stoga otvore-
nje koncertne dvorane u tom smislu znači afir-
miranje htijenja, društvenog standarda i ljubavi
prema specifičnom glazbenom mediju i poticaj
da se na takav način nastavi.
No, ostavimo li značenje dvorane i nje- 185
zinu društvenu vrijednost kao nešto o čemu ne
treba mnogo govoriti (ta dosta je rečeno i još će
se reći), možda dolazi vrijeme za početak ozbilj-
nog razgovora o njezinom vrednovanju kao arhi-
tekture, kao djela koje će generacijama prenositi
ne samo sadržaj svoje namjene već i svoj auten-
tični oblikovni sadržaj, svoj novostvoreni prostor.
Pokušamo li razmišljati u tom smjeru, tada će
valjati postupno otkrivati sve ono što nam ponu-
đeni prostor nudi da bismo nakon ustanovljenih
kriterija mogli izreći zaključak.
U tom smislu potrebno je poći od pro-
jekta, koji je na natječaju za koncertnu dvora-
nu dobio prvu nagradu i od tada u gotovo dva-
desetogodišnjem procesu gradnje dvorane
doživljavao promjene i dopune od kojih su one
oblikovne možda i najmanje, da bi nam danas,
 na prijelazu 1973. u 1974. god, ipak predočio,
makar i modificiranu sliku arhitekture šestog
desetljeća našeg stoljeća (a danas smo na polo-
vici osmog desetljeća); arhitekture za koju bi se
teško moglo reći da je već prošla i da je za
nama, ali ipak arhitekture koja nije današnja.
Građevinska sudbina dvorane i njezino muko-
trpno rađanje ostavilo je jak pečat, čak bi se
moglo reći presudni znak u doživljavanju kon-
certne dvorane kao arhitekture. Ako bismo se
mogli literarno i slikovito izraziti, tada bi se
moglo reći da je projektant čitavo vrijeme trčao
za vremenom koje je velikim koracima išlo
naprijed, a zadani kostur prostora izveden u
prvom danu one grube građevinske faze radova
bio je teret koji je pritiskao trkača u njegovu
nezahvalnom naporu da uhvati vrijeme, što je
neopterećeno počelo teći od trenutka kad je pro-
jekt nagrađen i prihvaćen za izvedbu. I u toj je
186 trci trkač stao potkraj prosinca 1973. g. ne uhva-
tivši vrijeme što je odmaklo, ali ne izgubivši
trku (koju su mnogi u takvim situacijama znali
izgubiti, i u tome leži njegova kvaliteta), jer
se oslobodio tereta - dvorana je završena. U
takvom uvodnom vremenskom razmišljanju sve
više sazrijeva misao da dvoranu kao arhitekturu,
bez obzira na to što je pred nama dovršeni i
definirani rad, treba promatrati u kontekstu
procesa njezina stvaranja, procesa koje je
doživljavala i u tom smislu govoriti o kreativ-
nosti i o vrijednostima. Izuzmemo li ovaj
aspekt, grubo ćemo pogriješiti na račun onoga
umornog trkača koji je hrabro nosio sve veći
teret sa sve manje nade da će stići vrijeme.
Osvrnimo se na početak. Arh. Mari-
jan Haberle, sa suradnicima arh. Minkom
Jurković i Tanjom Zdvoržak, ponudio je svoju
prostornu viziju arhitekture u kojoj su morali
zajedno živjeti Matica iseljenika Hrvatske i
koncertna dvorana. Njihova kreacija, što je prih-
vaćena kao najuspjelije rješenje čvrsto zadanog
zadatka, nudila je stakleno tijelo dvorane natkri-
veno jakom kupolom i znatno neutralniji, čak
sekundarniji trakt uredskih prostorija Matice
iseljenika. Ideja bez sumnje zanimljiva, no da li
i toliko vrijedna ostavimo ocjenjivačkom sudu
koji je arbitrirao u tom davnom trenutku. Ona je
tada prihvaćena i krenula je na svoj dugotrajni
put. Možda bismo danas, gledajući unatrag,
mogli postaviti pitanje, je li transparentna sta-
klena opna tijela zgrade dovoljno snažna baza
da bi vizualno nosila tešku i zdepastu kupolu.
Trijem i susjedna zgrada pokušavaju pomoći
svojim kamenim bjelinama, no u tome znatno
više uspijevaju s poleđine nego s lica. Stakleno,
vodoravno prizmatično tijelo ostaje tek čvrsta
ljuska, noću blještavo osvijetljena - atraktivna,
danju hladna, puna odbljesaka.
Ova koncepcija nastoji se i sadržajno
potvrditi. Naime, osjeća se želja totalnoga
vizualnog uključivanja vanjskog prostora u
doživljaj unutrašnjosti. Jedino staklo odvaja
utrobu zgrade (u najpravijem smislu te riječi) od
ulice i budućega trga i nema drugog izbora. Jer
Trg Stjepana Radića, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski
(Marijan Haberle, Minka Jurković, Tanja Zdvorak, 1958.-73.),
pročelje
dvorane su srce zgrade i one su uvučene u sre-
dinu. Oko njih se vrte foajei i stubišta, priručni
bife, garderobe, sve što još treba da se zbiva.
Interijer sekundarnih sadržaja prisutan je u živo-
tu ulice i trga, i to u trenucima dok se u dvorani
nešto zbiva (metalizirano staklo omekšava dodir
i daje mu suptilnosti). U protivnom ostaje hla-
dna staklena struktura.
Kad smo još na vanjštini i odrazu kon-
cepcije zgrade na konačni vanjski oblik, mogli
bismo mirne duše ustvrditi da je u oblikovanju
vanjskih prostora došlo do najmanjih promjena
u odnosu na projekt i da je njezin današnji
izgled bio i zamisao projektanta, da vremenska
udaljenost projekta i dovršenja zgrade ovdje
nije suviše intenzivno djelovala. Zašto je oda-
bran baš taj odnos tijela zgrade i kupole, do koje
ga je mjere uvjeravao odnos prema susjednim
traktovima Matice iseljenika i kako je uravnote-
žen s unutrašnjošću, odnosno kako je uvažena
međuzavisnost jednoga od drugoga, pitanje je
stvaralačkoga htijenja autora projekta. No, čini
se da je u tim nužnim interakcijama došlo do
određenih zastoja, koji se danas iskazuju kao
nedostaci. To osobito dolazi do izražaja u stano-
vitom sukobu veoma smirene staklene opne i
Spoj sa zgradom Matice iseljenika
strukture razine katova u unutrašnjosti, u kojima
se osjeća prostorna degradacija nekih sadržaja
da bi se zadovoljila proporcija pročeljne opne.
Valja vjerovati da to ne dolazi isključivo iz obli-
kovnih razloga, jer bi tada značilo negaciju
kreativnoga htijenja. Ako se spustimo do deta-
lja, tada nije sasvim jasno zašto se na južnom
pročelju javlja mali i neugledni balkon, da li kao
plastički naglasak ili kao zahtjev sadržaja ili
funkcije. U prvom je slučaju promašen jer pred-
stavlja neugledni dodatak a ne naglasak, a u dru-
gom nam ne govori o svojoj namjeni. Pomoćna
stubišta na istočnom pročelju zanimljivo su rije-
šena i duhovito postavljena, ali u smislu čistoće
provedbe temeljne koncepcije znače nedostatak.
Zaključujući s vanjštinom zgrade mora
se reći da smo se na nju već naučili i da ona u
našoj vizualnoj i prostornoj slici grada postoji
već duže vrijeme. Istinabog samo kao tijelo a ne
kao sadržaj, a sada kad je sadržaj na stanoviti 187
način oplemenio tijelo, ona je prisutna u jednoj
drugoj dimenziji.
Stoga krenimo u unutrašnjost da bismo
zaokružili dojam i stekli punu predodžbu o dvo-
rani i njezinom funkcioniranju kao o definira-
nom i sadržajem uvjetovanom prostoru.
Detalj predvorja
 Zadržimo se najprije na sadržajima pojedinih
katova. U prizemlju je ulazni hal sa stubištima
za katove i blagajnama, a odvojena je mala dvo-
rana sa svojom garderobom i potrebnim prosto-
rijama. Ujedno je s istočne strane većina
pomoćnih prostorija zgrade. Središnje smješte-
na mala dvorana omogućila je da se ostali sadr-
žaji kreću oko nje. Apsolutna izdvojenost čita-
vog kompleksa male dvorane može u isto vrije-
me značiti gubitak i dobitak u smislu prostorne
cjelovitosti zgrade. Na prvom su katu garderobe
velike dvorane i prostorije za izvođače u istoč-
nom dijelu zgrade iznad gospodarskog prizem-
lja, kao i kompletna sanitarna grupa za veliku
dvoranu. Vjerojatno je to bilo jedino rješenje u
koncepciji dvorane - staklene prizme. Drugi je
kat rezerviran za glavni ulaz u veliku dvoranu,
prostrani foaje na zapadnoj strani i mali priručni
bife na istočnom dijelu. Tu je već omogućeno
188 šetnjom proći unaokolo dvorane, tom staklom
zastrtom galerijom. I napokon, na vrhu je ulaz
na gornju tribinu - najviši dio dvorane, s pret-
prostorom - manjim foajeom. Treba dodati da
vertikalne komunikacije - stubišta i liftovi,
usmjeravaju kretanje posjetilaca i omogućuju
njihovo brzo distribuiranje.
Kad promotrimo zgradu dvorane, ona-
kvu kakva je danas pred nama, izvedena i
dostupna hodu i oku, i usporedimo li koncepci-
ju prostora kojim se krećemo s koncepcijom
koju možemo vidjeti u nacrtima zgrade još
tamo na početku gradnje (prema publiciranim
tlocrtima i presjeku u “Čovjeku i prostoru” br.
113 iz kolovoza 1962. g.), tada možemo uoči-
ti da velikih odstupanja nije bilo u smislu
nekoga drukčijega grupiranja sadržaja ili
izmjena prostorne vizije. Promjene su očite
jedino u sustavu komuniciranja, što nam se
može činiti indikativnim u dva smjera: ili prvo-
tno projektantsko rješenje nije bilo dobro pa ga
je trebalo mijenjati (čemu ga tada nagrađiva-
ti?), ili su se u tijeku ovih dugih godina gradnje
promijenili zahtjevi investitora ili propisi pa se
zahtijeva više vertikalnih veza između katova.
Vrijedno je zadržati se na ovom proble-
mu. Analiziramo li projektirani sustav komuni-
ciranja, tada bez teškoća možemo uočiti rubni
smještaj stubišta, što je i logično s obzirom na
središnji smještaj dvorane. Je li to i najbolje, o
tome ne bi trebalo sada govoriti jer svaka ideja
ima i svoje zakonitosti, koje kasnije određuju i
diktiraju druga rješenja, često i autonomno od
autorova htijenja (no tada često ruše ideju kao
kvalitetno rješenje). Stubišta nastoje usmjeriti
posjetioce tangencijalno - usporedno s dužom
osi dvorane, kako širi prostori na užim stranama
dvorane ne bi bili izloženi pretjeranim kretanji-
ma. Jedino je stubište za gornju tribinu bilo
oblikovano kao središnji naglasak prostora
zapadno od dvorane, prostora u kojem se danas
nalazi foaje. Osim toga, stubišta su koncipirana
tako da se minimalnim zadiranjem u prostor
omogući maksimalna moć kretanja. To znači da
je osnovni princip bio maksimalno poštivanje
ionako ne suviše velikih površina za vodoravno
komuniciranje, no što nije smjelo biti smetnja
dobro organiziranom korištenju stubišta. Stoga
su dva stubišta trebala bočno dovesti posjetioca
do garderoba, a tada ga s tri ugla tog prostora
odvesti u dvoranu smještenu kat više.
Što se pak dogodilo u izvedbi? U biti,
promijenila se temeljna koncepcija odnosa ver-
tikalnih i horizontalnih komunikacija, iako su
stubišta zadržala rubni smještaj. Naime, jedino
je glavno reprezentativno stubište zadržalo svoj
položaj i smjer pružanja kakav je dan u projek-
tu. Nalazi se desno od ulaza i dovodi nas tan-
gencijano u uži prostor uz dvoranu. No već stu-
bište s lijeve strane od ulaza izmijenilo je orijen-
taciju i umjesto da je zadržalo projektirani smjer
isto-zapad, ono se zavrtjelo za 90° i pružilo se u
smjeru sjever-jug, konkurirajući glavnom stubi-
štu i stvarajući već na početku nedoumicu kamo
da se krene iz aule. Ono nas u prvom katu uvodi
na galeriju nad aulom, a kako više ne slijedi
paralelu s dužom osi dvorane uvodi nas izravno
u foaje umjesto da mu flankira rub, dok središ-
nji naglasak stubišta za gornju tribinu isključuje
iz foajea, iz njegove sredine, a ostavlja mu ga na
rubu u produženju postojećeg stubišnog prodo-
ra. Time se sekundarno vizualno značenje ovog
stubišta potpuno gubi, iako ono zadržava svoju
sekundarnost u namjeni - očito je da je posrije-
di nesporazum. Problem uklanjanja stubišta za
gornju tribinu iz sredine foajea (ostalo je tek
manje stubište sa strane), vezan je uz oblikova-
nje i sadržaj foajea, pa će o tome kasnije biti
riječi. Tercijarna stubišta, koja su trebala pove-
zivati prvi s drugim katom, tj. garderobe s ulazi-
ma u dvoranu, u izvedbi su udvostručena, pa
umjesto jednog stubišta sa svake strane dvorane
koje je bilo smješteno u uglu s malim dvokra-
kim ublaženjem i logično vodilo iz garderoba
pokraj sanitarnih čvorova prema dvorani, nala-
zimo po dva jednaka duga stubišta, koja apsor-
biraju veliki dio horizontalnih hodnih površina i
izazivaju komešanje u kritičnim točkama. Da su
takva duga jednokraka stubišta sasvim izvan
autorovih prvotnih razmišljanja pokazuje nam i
način njihove konstrukcije, koji odjednom
uvodi zaobljene oblike - luk nosača podesta i
donjeg kraka stubišta, što odudara od načina
oblikovanja većine vidljivih statički važnih
detalja u zgradi.
Ako tome dodamo liftove, koji su
također naknadno uskočili u prostore, i to po
jedan na svakoj strani, stvarajući u uskim i viso-
kim prostorima uz dvoranu još jedan element
Detalj gornje etaže
189
smetnje - stvarne i vizualne, bez obzira na ambi-
cije da se plemenitijom oblogom liftnog dimnja-
ka ovo novo tijelo pokuša sugerirati kao skulptu-
ra u prostoru, tada vidimo da je način organizira-
nog komuniciranja bio sigurno jedan od delikat-
nijih projektantskih problema u kontekstu vre-
menskih uvjeta dužine gradnje, kad je zahtijevao
tolike izmjene projekta, a pokazao nam odmah
na početku i niz svojih bitnih nedostataka.
A tek sada može se govoriti o dojmovi-
ma i oblikovanju unutrašnjosti o detaljima i
materijalima, o tome kako je pojedini sadržaj
ostvaren u prostoru. Tek tu osjećamo bitku pro-
jektanta s vremenom, jer to nije samo vrijeme u
matematičko-mjernom značenju sekunda, minu-
ta i godina, već vrijeme u cjelovitom značenju
revolucije materijala i oblikovanja i s time i
 prostornih shvaćanja, društvenih i materijalnih
odnosa, poplave informacija koje nas iz dana u
dan sve više čine ovisnima o svijetu i razvijaju
spoznaju o nemogućnosti zatvaranja u svoju
kulu bjelokosnu.
Ulazni prostor - aula iz koje se stubišti-
ma uzlazi na katove, u kojoj se nalaze blagajne
Pogled prema glavnom stubištu
190
i ulaz u pretprostor male dvorane, ostavlja prvi
dojam na posjetioca. Raskošni kameni pod,
široka stubišta, neugledna staklena stijena tamo
kod blagajni, visoka - odbojna; kasetirani sta-
kleni dimnjak lifta u sredini prostora smeta, ne
vidimo se s kraja na kraj. Goli beton stupova i
konzolnih greda stubišta, na stropu prefabrici-
rani elementi i plafonjere, a na lijevom stubištu
na odmorištu kameni zid s oplatom kao i osta-
tak zidova u auli, od druge vrste kamena s
nizom kristalnih odrezanih šiljaka, iza kojih se
ljeska svjetlo - sve malo zbunjuje necjelovito-
šću, a kad prođe iznenađenje ostaje osjećaj
hladnoće kao da smo u predvorju nešto rasko-
šnijeg metroa ili pošte, kao da ne ulazimo u
“hram glazbe”. Izgubila se cjelovitost i monu-
mentalnost koju bi aula trebala naglasiti, a
vanjski stakleni zid kroz koji se naziru svjetla
grada samo je hladno prisutna ograda - ne ople-
menjuje dojam.
Foaje na katu pred dvoranom, u koji
nas izravno dovodi ovo lijevo stubište, nastoji
biti mekši. Kameni pod zamijenjen je sintelo-
nom (ili nekim drugim sličnim materijalom), a
sa žbukanih plafona vise lijepi lusteri - kugle
što ih čine kristalni odrezani šiljci koji izlaze
iz središta svjetlosti. Tu i tamo su fotelje ili
neka druga mjesta za sjedenje. Izrezbarena
drvena lamperija uz jedini preostali zid koji
nije mogao izbjeći skošenje na sudaru sa stro-
pom još je jedan materijal u tom interijeru.
Čist prostor, čak i zanimljiv u toj svojoj prigu-
šenoj visini, no suviše kontinuiran, suviše dug
da bi bio intiman. Nema središta oko kojega bi
se kretao prostor. Je li to bista Vatroslava
Lisinskog, što ju je izvajao Vojiin Bakić (igra
riječi je dopuštena), teško je reći. Možda bi
trebalo žaliti za onim ekscentričnim središ-
njim stubištem što se nazire iz projekta, a nije
doživjelo izvedbu. Ono u kutu suviše je malo
i sekundarno. A dugi stakleni zid i goli beton-
ski stupovi uz plemeniti kristal - čistoća i
iskrenost materijala - ne pomažu prostoru da
se zaokruži, da dobije onu tako nužno potre-
bnu vlastitost.
Visoki hodnici sa strana dvorane, s
jedinim plohama zidova na kojima vise tapise-
rije i slike (a zidovi su obrađeni dvovrsnim
žbukama i tapetama), suviše su uski a u tlocrtu
razbijeni stubištima i vertikalom lifta da bi bili
prostor u kojem se nešto od toga može doživje-
ti. Niz opalnih kugli na vrhu zida i lusteri što
poput svjetlom rascvatenih maslačaka vise sa
stropa, na uskom se prostoru vizualno miješa-
ju s betonskim stupovima, a sve ih s vanjske
strane obrubljuje stakleni metalizirani zid, koji
na sebi nema privjesaka. Ostaje netaknut, osim
što nam poput planetarija nudi šarolik spektar
svjetala grada kao svojevrsnu igru. Začudo, u
unutrašnjosti se gubi osjećaj da ste u izlogu,
kao da vas ulica promatra.
Mali foaje pred ulazom u gornju tribi-
nu dvorane, stisnut i neugledan, toliko je priti-
snut teškim bijelim stropom da izaziva klaustro-
fobiju. Ne može se a da mu se ne prizna duho-
vitost detalja, gdje lusteri vise nad okruglim
naslonjačima, jer je prostor tako nizak da je tre-
balo onemogućiti kretanje ispod lustera. No cje-
lovitosti nema. Taj je prostor zbroj detalja. Na
uglovima, gdje je ogradom završena galerija
ovog prostora nad netom spomenutim hodnici-
ma uz dvoranu, ovaj foaje dobiva malo širine i
daha.
I, napokon, sama dvorana, središnji
sadržaj i glavni prostor zgrade, unatoč svojim
velikim dimenzijama izaziva smirenje, potpu-
no smiruje, čak je i intimna u svojim relacija-
ma. Pridonosi li tome sadržaj, smještaj ili obli-
kovanje, teško je reći. Možda ima nešto u tom
kontrastu zidova obučenih u mekanu boju drva
i hladnih vanjskih prostora. A ta je drvena
oplata razigrana akustičkim kutijama iza kojih
se naziru skrivena svjetla. Ona, slijedeći oblik
dvorane, usmjerava pozornost na podij za
orkestar, na orgulje suvremeno oblikovane
(možda suviše tvrde), koje čine pozadinu
scene, na središte zbivanja.
U tom se usmjeravanju suviše statično
osjeća gotovo jednovalentni sadržaj dvorane. I
u toj jednovalentnosti sadržaj gubi dio svoje
cjelovitosti na širem planu. Je li u taj razigrano
mekani plašt zidova dvorane trebalo ubaciti
jaki vodoravni naglasak komentatorskih kabi-
na iznad zadnjih sjedala gornje tribine stvar je
za raspravu. Naime, ako je sadržaj tražio te
mogućnosti, čini mi se da bi bilo sretnije rije-
šiti ih znatno neutralnije, da ne budu svojevrsni
naglasak. Zašto ih stavljati kao oblikovni pan-
Velika dvorana
191
dan orguljama (ako se usporedba shvati malo
slobodnije)?
Osvjetljenje dvorane iz rupa na ele-
mentima veoma razigranog stropa (vjerojatno
iz akustičkih razloga) suviše je prisutno u oku,
iako mu je vjerojatno bila namjera da ostane
skriveno. Možda je u tome i nesporazum.
O akustici, koja bi trebalo da bude prvi uvjet
dobrog funkcioniranja dvorane, govorili su
drugi - stručnjaci za tu problematiku. Ako im
se može vjerovati, tada bi se moglo reći da je
unatoč manjim nedostacima (npr. nespretan
spoj stropa sa zidovima, osobito iznad orgu-
lja) prostor velike dvorane ipak najbolje rije-
šen u sklopu čitave zgrade. No, uz uvjet da se
složimo s tim da je nedostatak sadržajne poli-
valentnosti dvorane više defekt projektnog
 zadatka nego arhitektonskog rješenja. izreći problem i zaključiti:
Što reći na kraju, pošto smo dovršili “Konačno je dvorana završena.”
obilazak; pošto smo kritički prošli prostorima “Šteta što je tek sada završena.”
nove koncertne dvorane, sumirajući ono za i
ono protiv? Valja u svakom slučaju odati priz- Čovjek i prostor, 252 (1974):18-20.
nanje autorima koji su hrabrom idejom (ta sta-
klena se opna ne viđa tako često kao vanjski
okvir jedne koncertne dvorane) ušli u niz pro-
blema i riješili ih kako su znali i mogli (ovo
drugo je često puta bilo odlučujuće, jer moći
se smije samo u okviru nekoga raspoloživog
materijalnog fundusa). Možda im se može
zamjeriti što nisu bili ujednačeniji u tom
okvirnom rasponu zadanih mogućnosti.
Sigurno je i to da su težak zadatak provedbe
ideje u stvarnost obavili na način koji nas u
krajnjoj liniji može zadovoljiti, iako se može
reći da znatan dio izvedbenih rješenja nije pri-
donosio vrijednosti djela u cjelini. Možda bi
192 se glavni prigovor mogao uputiti pomanjkanju
cjelovitosti dojma i određenijeg karaktera
pojedinih sadržaja. Pomalo se osjeća to nužno
subjektivno htijenje u valoriziranju i zaokruži-
vanju sadržaja unutar cjeline. Kad bismo se
slikovito izrazili, moglo bi se reći kako manj-
ka glazbe u tom hramu glazbe. Izgubila se ona
unutrašnja napetost koja se postiže dovršava-
njem djela u jednom dahu. Ovako je pak niz
podrobnosti toliko čekao na izvedbu da je
izgubio dušu, prestao je živjeti u odnosu ideja
- izvedba, koji - ako je proces, a to jest - ima
kao i svaki drugi proces svoju nužno potrebnu
dinamiku. Ako je poremetimo i promašimo,
uvijek gubimo.
Stoga bi dvije rečenice mogle zaokru-
žiti prikaz, sa dvije bi se misli koje karakteri-
ziraju čitav proces nastanka dvorane mogao
O pothodniku Napokon je otvoren i pothodnik
Glavnoga kolodvora u Zagrebu, odnosno hod-
nik pod prugom u pravom smislu riječi. Otvoren
je i pušten u promet građevinski gol, još neople-
menjen popratnim sadržajima, ali ipak sa svim
oblikovnim elementima koji dopuštaju davanje
pune ocjene.

193
Situacija pred ulazom na Starčevićevom trgu (prije izgradnje
Importanne centra)

No, gdje početi?

Krene li se od namjene, tada joj se ne
može osporiti korisnost. No, pođe li se korak
dalje u razmišljanju, tada se lako može zaključi-
ti da je i ova namjena ostala relativno izolirana
u širem kontekstu zagrebačke urbane (prostor-
ne, prometne i neke druge) situacije s jedne i
druge strane pruge. To ukratko znači da prolaze-
ći kroz pothodnik svladavamo zapreku željezni-
čke pruge i ceste uz prugu, a sve ostale prome-
tne zapreke koje stoje pred pješakom nakon
izlaska iz pothodnika na sjevernoj strani, ostale
su u svom starom odnosu. Pješak se opet nalazi
na otoku s kojega mora prijeći preko prometnih
ulica (bez semafora i bitno bolje horizontalne
 signalizacije) da bi stigao na tramvajsku stanicu
ili da bi krenuo u bilo kojem drugom smjeru.
Jedini mu je ustupak učinjen time što izravno iz
pothodnika može doći na rub kolodvorskih
perona, no bez pokretnih stuba koje su mu tu
najpotrebnije, jer najčešće s prtljagom dolazi ili
odlazi s kolodvorskog perona (prostor za ugra-
dnju takvih stuba u jednom smjeru ostavljen
je, ali vjerojatno zbog štednje nije izveden).
S južne pak strane odnos pješaka prema nizu
autobusa i autobusnih linija što će odatle kretati
prema jugu danas je još krajnje nečitljiv. Stoga
zaključak o namjeni postaje sve škrtiji i svodi se
na postizanje elementarne funkcije, koja vjero-
jatno zbog ograničenih novčanih sredstava nije
mogla biti adekvatno proširena u smislu djelot-
vornije veze s kolodvorom, tramvajskim stani-
cama i južnim pješačkim prostorima.
S druge pak strane, treba postaviti pita-
194 nje do koje je mjere ovakav pothodnik rezultat
smišljene urbanističke politike u središtu grada
u odnosu na svladavanje pruge, vezu sjever-jug,
a posebice eventualnu buduću cestovnu vezu
istok-zapad, koja na ovome mjestu može doći u
bezizlazni položaj (urbanistički plan središta
Zagreba izložen je na javnu raspravu tek kad je
ovaj tekst napisan). Jer pothodnik u kontekstu
svoje namjene nije i ne može biti samo pješački
proboj ispod željezničke pruge, već je dio odre-
đenih urbanističkih koncepcija. Sjetimo se samo
linije nastavka Zrinjevca, osovine Zrinjevac -
Trg revolucionara - Most slobode, i postavimo
pothodnik u ove relacije. Opravdano je bojati
se da će u tim odnosima pothodnik ostati i
možda opstati tek kao hodnik ispod pruge. Je li
to dosta, pitanje je sasvim otvoreno, a ako je
dosta, nismo li mu dali suviše veliku dimenziju
(dakako, ne u prostornom smislu).
No ostavimo ovakva razmišljanja tek
kao marginu, kao nešto o čemu se mislilo ili
moralo misliti znatno ranije, a vratimo se ostva-
renju, onakvom kakvo vidimo.
Spustimo li se do detalja, tada očito ne
možemo biti zadovoljni oblikovanjem tzv.
signalizacije. Putokazi su nedosljedni, a barem
oni u sredini pothodnika neugledni i neadekva-
tno oblikovani. Osim toga su i neuredno izve-
deni, tako da bi bilo potrebno razmisliti o tome
da se izmijene jer djeluju kao provizorij.
Primjera radi, strelica koja pokazuje put pre-
ma središtu grada, tj. prema tramvaju i
Starčevićevu trgu, usmjerena je prema dolje, a
stube, pokretne i nepokretne, odmah iza toga
vode nas gore na razinu pločnika trga. Nizovi
telefona za javnu uporabu smješteni na počeci-
ma pothodnika s jedne i druge strane međuso-
bno su odijeljeni pregradama koje naznačavaju
tek vizualnu, ali ne osiguravaju nikakvu zvučnu
izolaciju onih koji se telefonima služe. I ta je
pregrada staklena, zelenkasto maslinaste boje,
pričvršćena na bijeli zid velikim uočljivim
žutim metalnim držačima kojima je pridodan i
mali tanki srebrnkasti (vjerojatno aluminijski)
podupirač. Umjesto cjelovitosti imamo sudar
četiri materijala i nefunkcionalno rješenje.
A sada se možemo popeti stubama na
Starčevićev trg. Iznad je nadstrešnica, a uokolo
uređeni trg s posebnim parternim rješenjem.
Nadstrešnica koja je jedina vizualna veza pot-
hodnika s prostorom trga koncipirana je tako da
sugerira strogu funkcionalnost. Ona služi kao
zaštita ulaza u pothodnik od atmosferilija (hoće
li to uspjeti kad počnu puhati jaki istočni vjetro-
vi, to će se vidjeti). Metalna cijevna konstrukci-
ja koja počiva na četiri čelična stupa, a nosi
transparentni pokrov jednostavna je u ideji, ali
znatno zamršenija u izvedbi. Toliki splet cijevi
potreban je da bi nosio laganu, gotovo prozirnu
tanku ploču (vjerojatno od poliestera i staklene
vune), a rasvjetna tijela potrebno je vezati
žicom na sva četiri ruba kako bi se učvrstila, jer
u čitavom spletu cijevi vjerojatno nema druge
mogućnosti. I sada se taj splet srebrno obojenih
cijevi, usidren na četiri crna čelična stupa, spaja
s neartikuliranim betonskim postamentom koji
ne zna kako bi se stanjio da se poveže s čelikom.
Tom tropletu materijala, koji je svojim oblikom
i masom (možda termin nije suviše adekvatan
za ovu priliku) unatoč transparentnosti u ideji,
ušao u prostor trga prilično agresivno, odjed-
nom pribrajamo čvrste oblike izlaznog dijela
pothodnika s grubim sivim kamenom poda,
uglačanim svijetlim kamenom rubova stubišta,
metalima pokretnih stuba, obojenim betonom
nadvoja otvora pothodnika, drugim oblikom i
vrstom metala u maloj ogradi koja obrubljuje
otvor pothodnika s južne strane odakle nema
pristupa i opekom koja se u raznim varijantama
razlila parterom trga. Škrtost materijala (gene-
ralno uzevši) u podzemnom dijelu pothodnika u
Konstrukcija nad sjevernim ulazom
potpunom je raskoraku s onim što se događa na
ulazu ili izlazu (kako hoćete) u pothodnik na
Starčevićevu trgu. Tu su se sukobila dva načina
mišljenja, a njihov je dodir suviše uočljiv da bi
bio prihvatljiv kao dobro i uspjelo rješenje.
Pođemo li s juga, tada se ne smijemo
osvrtati na vanjska parterna rješenja, koja su
vjerojatno provizorna, jer se ne vidi neki suvisli
pristup svladavanju različitih razina terena i pri-
stupa zgradi Zagrebačke banke, osim ukoliko
suvislim ne smatramo prilagođavanje postoje-
ćoj situaciji. Pročelje pothodnika, ili bolje reče-
no njegova južna fizionomija nastoji jednosta-
vnim oblicima naglasiti nosivost gornje plohe.
Raščlanjenje toga gornjeg završetka s nekoliko
vodoravnih “žardinjera” nejednakih veličina,
koje su razdvojene manjim međuprostorima,
potencira nosivost, snagu vodoravne grede koja
svladava raspon otvora. Međutim, ovdje primje-
ćujemo prvi oblikovni nedostatak. Dvije potre- 195
bne dilatacije ne prolaze međuprostorima već
režu masivne elemente žardinjera i negiraju
namjeru koja se htjela postići u sugeriranju kon-
struktivnosti primijenjenoga oblikovnog susta-
va, pokazujući da se radi o kulisi. Možda je to
bila namjera autora. Ako jest, tada je neobična,
Detalj stubišta
 jer je suprotnost vlastite oblikovne misli.
I tada ulazimo u hodnik koji raspore-
dom svojih sekundarnih sadržaja i čitavim obli-
kovanjem nastoji pokazati da je hodnik u
punom smislu te riječi. Tu je zadržavanje pro-
laznika tek tercijarni sadržaj. Naglašavanje lon-
gitudinalnosti u dugom prostoru ne čini se suvi
Središnji prolaz
196
še neophodnim, jer to prostor sugerira sam po
sebi. No ovdje je sve učinjeno da se naglasi
duža os. Jednostavnost i čak bi se moglo reći
škrtost obrade, ta značajka zagrebačke škole,
ovdje u pothodniku daje neadekvatan efekt. Ne
postiže se ni minimum intimiteta koji je potre-
ban čovjeku (hoće li ga trgovine i male ugosti-
teljske jedinice dati snagom svog sadržaja, to je
drugo pitanje). Nizanje čvrsto paralelne koordi-
natne mreže rasvjetnih tijela potencira duljinu i
ukazuje na nepreciznost izvedbe (ili je možda i
to stanovito htijenje) koja je vidljiva u dvije raz-
ličite visine stropnih površina što se diskretno
izravnavaju negdje na polovici pothodnika.
Jednaka podna obloga grubim sivim
kamenim pločama, koja ne odvaja sadržaj pro-
laženja od sadržaja trgovina i ugostiteljstva,
isključivo stakleni zidovi što dijele jedan sadr-
žaj od drugoga, modularno vezani uz ritam kon-
struktivnih stupova, sve to govori o pojedno-
stavljenju mišljenja, o suvišnom osiromašenju
oblikovanja. Pokušaj da se staklene plohe vanj-
skih zidova trgovina razigraju čudnim rasterom
koji sugerira otvor vrata na svakom rubu pojedi-
nog modula izaziva i sadržajnu zbrku, jer neki
sadržaji zauzimaju prostor dva ili tri modula, pa
pronalaženje pravog ulaza zahtijeva i dodatnu
signalizaciju. Očito je da je riječ o nesporazu-
mu.
Analizirajući na kraju parterno rješenje
Starčevićeva trga koje s pothodnikom čini sasta-
vni dio, teško je oteti se dojmu da nije postignu-
ta logična veza s trgom koji je dio povijesne
zelene potkove, bez obzira na kasnije građevin-
ske intervencije. Ta logična veza međutim ne
odbacuje suvremeno oblikovanje, ali motiv
oktogona i saća koji se prelijeva iz opeke u
kamen i koji baca u drugi plan postojeći ostatak
rondela što su ga stabla lipa činila nekada prije
nego što je današnji čovjek počeo svoj pješački
prodor ispod pruge, nema oblikovnog opravda-
nja na ovom mjestu. On se doima artificijelno,
kao igra zbog igre, koja zbog sebe čak otežava
kretanje na sporednim pravcima (prema Gajevoj
ulici i Hotelu Esplanade) čineći manje terase
među stubama kojima se spušta na nivo ulaza u
pothodnik.
Zaključak koji se nameće nije teško
formulirati. Nedovoljno funkcionalan, necjelo-
vito i nedovoljno kvalitetno oblikovan pothod-
nik ostaje epizoda u životu i prostoru grada.
Epizoda koja ima određenu praktičnu korist, ali
koja ostaje daleko iza značenja što ju je pratilo
u tijeku duge izgradnje. Opasnost bi bila kad bi
ovakav pothodnik sa svojim stvarnim znače-
njem prejudicirao buduća urbanistička i prostor-
na rješenja koja bi se eventualno morala ili tre-
bala podrediti nekom njegovom imaginarnom
značenju. Ostavimo ga da bude ono što jest, a to
je hodnik ispod pruge.

Čovjek i prostor, 261 (1974):28-29.

197
Poslovno - stambena zona u Govoriti o bilo kojem arhitektonskom
ili urbanističkom rješenju u Novom Zagrebu
zagrebačkom Sigetu
znači načinjati temu koja počinje još tamo od
prijelaza Zagreba u nove ravne prostore na des-
noj obali Save. Želimo li se prema tome kritički
osvrnuti na funkcioniranje, prostorni smještaj,
izgled i sadržaje poslovno-stambene zone u
Sigetu, ne možemo ne krenuti od početne ideje
širenja grada na slobodnom, ravnom i dotada
neizgrađenom prostoru. Kad je grad preskočio
Savu, krenuo je s novim sadržajima i prostorima
Zagrebačkog velesajma.
Bez obzira je li to bila “de facto” i prva
izgradnja na novom prostoru, veliki i jaki punkt
značio je stvarni i sadržajni prijelaz preko Save.
Tada je slijedom urbanističkih vizija i prakti-
čnih potreba počeo nastajati Novi Zagreb i u rela-
tivno kratkom razdoblju dosegnuo je ukupnost
koju danas imamo i koju možemo ocjenjivati.
Postepeno je, ali kasnije, sazrijevala ideja o pro- 199
dužetku osnovne gradske osi sjever - jug, koja je
preko Zrinjevca, Ulice Hrvatske bratske zajedni-
ce i Mosta slobode prodirala direktno u nove pro-
store, da bi se na nju vezivala uzdužna os Aleje
Borisa Kidriča (danas Avenija Dubrovnik) i izra-
zito pravilna (danas se pitamo zašto toliko pravil-
na) mreža jakih prometnica. Unutar takve mreže
pokušavalo se stvoriti neko gradsko tkivo, koje je
zahvaljujući prvotnoj ideji i potrebama pro-
meta doživjelo sudbinu međusobnog oštrog
odvajanja i nepovezivanja. Dostignuća urban-
izma i planiranja gradova u nas, vjerojatno su
govorila da je potrebno tako ići, ne uviđajući
dimenziju jedne od temeljnih pogrešaka.
Ponavljanje ortogonalnog rastera prometnica,
što ga je kao ideju ponudilo već 19. st., izgleda da
se činilo rješenjem koje se samo u povećanom
 mjerilu preselilo s lijeve na desnu obalu Save.
Nedostaci već stvorenih uzdužnih poteza u
novim dijelovima grada na lijevoj obali Save,
prenijeli su se s istim predznakom i na desnu,
stvarajući duge okosnice oko kojih se grupira
gradsko tkivo, ali čovjeku potpuno daleke i neza-
nimljive. Što se zapravo događa? Blagi luk Save,
koji je prirodno okružio Zagreb s juga, ljudska
ruka uvijek iznova pokušava ispraviti, s lijeve mu
strane dodavajući uzdužne tangente Ulice
Proleterskih brigada (danas Vukovarska ul.) i
Beogradske ulice (nekadašnji auto-put, danas
Slavonska avenija), a s desne ga strane režući
tetivom Avenije Dubrovnik.
Međutim, Avenija Dubrovnik, koja je
nastala potrebom povezivanja istočnih i zapadnih
dijelova Novog Zagreba, prerasla je gotovo u
auto-cestu kroz grad, jer je projektirana i izvede-
na kao gradska prometnica zapravo ostala bez
200 gradske fizionomije. Njome se samo brzo prola-
zi. Bez obzira što se na nju vežu mnoge velike
stambene kasete, što se na nju otvara Zagrebački
velesajam, što ima velikih i otvorenih prostora,
što je njezino sjecište s Alejom Većeslava
Holjevca mjesto budućeg najužeg centra Novog
Zagreba, ona je ostala potez bez ishodišta i cilja;
ulica, aleja, avenija, kako god želimo, koja ne
polazi niotkuda i nikamo ne vodi, koja nema
naglasaka ni ljudskih sadržaja. Trebalo bi se
samo upitati je li bilo moguće predvidjeti pri pla-
niranju i nismo li mogli i neka pozitivnija isku-
stva 19. st. transformirati u naše vrijeme, kad smo
već smatrali da je ortogonalni raster prometnica
najbolje rješenje. Sjetimo se samo širokih pari-
ških bulevara ili madridskih avenija s kraja
19. st., koje svojom širinom ni po čemu ne zao-
staju za Avenijom Dubrovnik, ali koje su upravo
zahvaljujući duhu vremena u kojemu su nastale
nosile mnoge ciljeve kretanja i naglaske. Široka
je ulica nosila vlastita obilježja, bez obzira idu
li njome danas dva ili četiri smjera dvostrukih
ili četverostrukih automobilskih staza. Naglasci
koji se događaju u sredini, sa strane, na velikim
raskršćima, s fontanama, drvoredima, odmarali-
štima, trgovima, spomenicima i sl., to je ideja
grada koje ovdje nema.
I stoga kad s takve Avenije Dubrovnik
krenemo u novu cjelinu, kasetu stambeno-poslo-
vne zone u istočnom dijelu naselja Siget, što su je
kao projektanti urbanizma, u okviru detaljnog
urbanističkog plana projektirali Berislav Brnčić i
Vinko Uhlik, vidimo da je i ona okrenula leđa toj
velikoj ulici iako je omeđuje, ostavivši da tek
arhitektura, masom usporedno s ulicom polože-
nih najvećih objekata, a ne i poslovni prostor svo-
jom privlačnošću, dade toj ulici neki urbani
naglasak. Je li predviđeni drvored ujedno i najbo-
lje rješenje, teško je reći, no autori su spoznali
potrebu oplemenjivanja i približavanja toj dugoj
okosnici koja postaje više barijera nego veza
između pojedinih dijelova grada.
Govorimo li o ovoj kaseti koja je stisnu-
ta između Avenije Dubrovnik sa sjevera i
Brodarskog instituta s juga, opet jednog sadržaja
koji je na toj lokaciji nastao ranije i kojega urba-
nist-projektant mora uzeti u obzir, koja je izrazi-
to ograničena gabaritima i sadržajima tih dvaju
jakih punktova, ne možemo ne reći da je funkcio-
niranje te stambeno-poslovne zone, kao rasprše-
nog sekundarnog gradskog centra, ovdje dosta
upitno gledano s urbanističkog aspekta. Jer, veli-
ka masa Zagrebačkog velesajma, koja nije grad-
ski definirana i koju je trebalo neprestano određi-
vati u odnosu prema gradu, a s druge strane veli-
ka, izdužena, niska i industrijsko-institutski for-
mirana parcela Brodarskog instituta, vjerojatno
su tražili da se ovdje nađu sadržaji koji bi stvori-
li određenu vezu između dva prilično neprimjere-
na sadržaja za blizinu budućega gradskog centra.
Ostavimo li ova razmišljanja i zadržimo
li se na realnom stanju, vidimo da su autori,
maksimalno iskorištavajući prostor (ne s nega-
tivnim prizvukom) i uvažavajući sve ono što
zona zadanih sadržaja mora zadovoljiti, pokuša-
li smjestiti svoje sadržaje i ugurati ih između
uskog i dugog niza jednokatnih obiteljskih kuća
koje obrubljuju ogradu Brodarskog instituta sa
sjevera, formalno čineći fasadu susjedne kasete,
i široke i odbojne Avenije Dubrovnik s masom
Zagrebačkog velesajma preko puta. Vjerojatno
je jedino dobro rješenje ono koje su autori dali, a
to je stanovito meandriranje arhitektonskih
struktura i stupnjevanje po visinama, s time da se
južnom suncu omogući pristup do većine obje-
kata i stanova. No, međutim, upravo zbog oblika
i orijentacije kasete u smjeru istok-zapad, stvore-
ni su javni prostori otvoreni prema jugu. Oni su
zatvoreni višom izgradnjom prema sjeveru, kako
bi se zaštitili od buke Avenije Dubrovnik i od
vizura na Velesajam, ali su se istovremeno time
Naselje Siget, jedna od pješačkih ulica
lišili pogleda na Medvednicu, na krajolik, na
široke prostore gradskog kontinuiteta. Takva
mala kaseta omogućuje eventualne naglaske
samo na rubovima. Do koje je mjere nova robna
kuća namještaja UPIN stvarni naglasak te kase-
te, i do koje će mjere njezin zapadni rub, koji se
još ne izgrađuje a koji će joj dati određenu pro-
tutežu na drugoj strani, biti eventualni novi
naglasak, vrlo je upitno tako da možemo slobo-
dno konstatirati da je težnja prema uravnoteže-
nom i ravnomjernom rasporedu sadržaja i pro-
stora stvorila mali urbani kompleks bez prostor-
nih naglasaka, koji ne teži da negdje privlači,
iako dva trga s južne strane, uvučena u meandar
arhitekture imaju stanovitih ambicija da čine
možda više cezuru nego naglasak.
Priđemo li sada konkretnoj analizi
obrade prostora i prihvatimo li sve pozitivne i
negativne osobine takvog načina formiranja
kasete, možemo utvrditi da su autori nastojali i 201
vertikalno, što znači u razinama, diferencirati
sadržaje izmjenjujući pješačke površine u pri-
zemljima, koje su izdignute iznad razine sutere-
na, s prometom u suterenu, odvajajući pješačke
prostore i one za igru na terasama koje spajaju
prizemlja kuća, stvarajući ambijente, unoseći
Arhitektura trga
 hortikulturu u betonske strukture, nastojeći da
stvore mjesta okupljanja, igre i socijalnih dodi-
ra između stanovnika. A opet, na trgovima uvu-
čenim u meandre nastoje da takve sadržaje spu-
ste na zemlju i da im daju obilježja različita od
onih na pješačkoj ploči, gdje se čovjek nalazi na
površini iznad zemlje, gdje ga uvijek neka ogra-
da dijeli od praznine i šupljine u koju može
pasti, na kojoj se u krajnjoj liniji uvijek osjeća
ograničen i izoliran. Iako ta humano-pješačka
obilježja prostorima takozvanih trgova ne daju
izgled i sadržaj trga, ipak ih trava i hortikultur-
no uređenje čine ugodnim za boravak. Šteta je
što urbanizam Novog Zagreba nije spoznao važ-
nost fenomena trga u punom i složenom znače-
nju te riječi i primijenio ga u prostornoj praksi.
S druge pak strane, suterenski prostori,
određeni za opskrbu, za pristup automobila, za
njihovo parkiranje, silom konstrukcije razdvoje-
202 ni stupovima u određenom ritmu koji diktira
tehnologija gradnje, stvaraju u konačnici ipak
mračne i odbojne karakteristike, bez obzira na
to što svijetli izrezi u pješačkoj ploči dopuštaju
da zrak i svjetlo mjestimice dođu i do donjeg
prostora. Do koje mjere lokali, koji i u tom dije-
lu komuniciraju s prizemljem i suterenom i
Parkirani automobili i ulazi u
prizemne lokale
dodiruju se s parterom suterena, mogu opleme-
niti takav sadržaj i kretanje, teško je reći, to više
što je izvedeno stanje u istočnom dijelu sutere-
na pokazalo krajnje neadekvatno parterno rješe-
nje pred ulazima u lokale, gdje stube, podne
rešetke za podrumske prostore i razlike u razi-
nama dijela za automobile i pješačkih površina
stvaraju odnose koji su krajnje nepodesni za
normalno kretanje. Možda nije na odmet spo-
menuti da danas u funkcioniranju tih prostora
nalazimo gotovo više lokala koji funkcioniraju
u suterenu nego na pješačkoj ploči. I to je detalj
koji se ne bi smio mimoići u razmišljanju.
Ako progovorimo o odnosima, tada
možemo reći da ispravna urbanistička solucija -
čovjeku dati zrak, sunce i zelenilo, pa makar i
na betonskoj ploči - automobilu mrak i umjetno
svjetlo ispod ploče da ga štitimo od oborina,
dijelom i od hladnoće, doživljava negativne
reperkusije u kontaktima. Gotovo svi kontakti
između gornje i donje zone, ploče i suterena,
bez obzira na to koliko ih autori nastojali čak i
oblikovno uskladiti, ipak izazivaju stanovito
otuđenje, naglašavaju dojam ograničenosti
čovjeka koji se po ploči kreće i na njoj zadrža-
va, igra se i sjedi. Pristupi na ploču, koji su
Detalj trga
mogući iz kuća i lokala, a iz otvorenih javnih
prostora zamišljeni kao duga i formatom malo
reprezentativnija vanjska stubišta nisu uspjeli
kao rješenja koja bismo mogli do kraja prihvati-
ti. U nacrtu i ideji možda i da, ali realizacija
koja ih je ostavila krajnje nedorađenima, koja je
griješila u razinama i kosinama pa ih kasnije
ispravljala, u betonima ograda koji su trebali
biti čisti i jasni poput skulpture, a na njima se
naprotiv vide vrlo grubi izvođački potezi, uzro-
kovala je pojavu stalno prisutnog nesklada
između ideje i realizacije.
Napokon, kad smo proanalizirali okolne prosto-
re, osvrnimo se na arhitekturu koja ih okružuje,
dijelom i oblikuje. Spomenimo samo objekte
koje su projektirali autori urbanističkog rješenja
i to Vinko Uhlik objekt ST-1 i Berislav Brnčić
objekt ST-7, pa ćemo vidjeti da su smješteni u
smjeru sjever-jug, da su oba iskoristila svoj
međusobni razmak, kako bi se prilagodila odno-
su pješaka u gornjoj i automobila u donjoj zoni,
da oba vode računa o bučnim i mirnijim vanj-
skim prostorima i da im je to temeljna urbanisti-
čka orijentacija u projektiranju sadržaja u stano-
vima, s time da su dnevni boravci okrenuti
prema bučnijim, a sobe za odmor prema mirni-
Trg između objekata ST-1 i ST-8, pogled prema sjeveru
jim dijelovima vanjskih prostora, da su oba pro-
jektanta upotrijebila beton i drvo kao temeljne
građevinske materijale, razmišljajući o održava-
nju i nastojeći da se ono svede na minimum, da
su nastojala da taj beton u skladu sa zagreba-
čkom školom i tradicijom bude što mirniji u
svojoj fakturi, da se vidi čistoća izraza i da samo
odnosi otvora, zatvorenih dijelova pročelja i
lođa budu onaj kreativni element koji će s
masom objekata odrediti njihovu primarnu vri-
jednost. U tom je smislu četverokatna zgrada B.
Brnčića, koja varira prikladniju ideju dvokatnih
stanova bila zahvalnija materija, jer se mogla
djelimice izdvojiti od potrebe da svugdje barata
klasičnim pojmom industrijske proizvodnje
stana, iako je u tlocrtu poštivala sve modularno-
sti koje su za to potrebne. Uhlik je u svojem
visokom osmerokatnom objektu pokušao u
beton ugraditi određene oblikovne detalje kao
što su vertikalni nosači parapetnih ploha, ogra- 203
de lođa, zabati i završni kat zgrade, da mu razi-
graju pročelje kako ono ne bi bilo suviše jedno-
lično i kako bi svojom dotjeranijom strukturom
reklo nešto malo više. Organizacija stana, poku-
šaj da stan bude optimalno određen prema urba-
nističkim uvjetima, lokaciji objekta i njegovoj
 mikrolokaciji unutar poslovno-stambene zone,
nešto je što treba pozdraviti i što je zasigurno
proisteklo iz neposredne angažiranosti autora
urbanističkog rješenja na arhitekturi, na projek-
tiranju stambenih zgrada.
Upitno je, je li pogreška što se drugi
objekti, ne svi u ovoj zoni i ne od istih autora, ne
oblikuju idejom na isti način i ne upotrebljavaju
iste materijale, nego unose opeku kao novi ele-
ment. Ona koloristički osvježuje, ali isto tako
dovodi u pitanje čistoću cjelokupnog dojma, i u
odnosu na održavanje, i na cjelovitost takve
kasete, koja je zato što je tako mala, trebala dje-
lovati kao cjelina. To već zalazi u područje
određivanja uvjeta izgradnje koji ne vode
dovoljno računa o materijalima, a o kojima bi
kao i o boji arhitekture trebalo voditi posebnu
brigu.
Treba nešto reći i o poslovnim prostori-
204 ma u prizemljima i suterenu. Fleksibilno projek-
tirani da mogu primiti svaku namjenu, oni su
time ujedno i ograničeni. U želji da se povežu s
arhitekturom, čiji su sastavni dio, a bez unapri-
jed definiranih sadržaja, postali su uniformni i
sada se jedina raznolikost osjeća u nastojanjima
nekih sadržaja da se više ili manje istaknu rekla-
mom, natpisom ili oblikovanjem detalja, dok se
izbjegla mogućnost da se lokali izgledom i for-
matom prilagode sadržajima. To možda oduda-
ra od koncepcije arhitekture i unaprijed pri-
premljene čistoće oblika, ali sasvim je sigurno
da bi stanovita raznolikost poslovnih sadržaja i
njihovih vizualnih elemenata s kojima se ljudi
susreću, koje žele i doživljavaju, istaknula pozi-
tivne oblikovne efekte koji bi opravdali upravo
osnovnu urbanističku ideju disperziranosti
poslovnih sadržaja, kad se već ispravno krenulo
protiv koncentracije takvih sadržaja u jednom
potcentru.
Poslovna zgrada “Elektroopskrbe”,
smještena uz rub kasete, uz samu Aveniju
Dubrovnik, kojoj funkcija omogućuje tako krei-
ranu oblikovnu strukturu u kojoj je betonska
konstrukcija jasno uočljiva i ispunjena uglav-
nom staklom da se doima poput betonskog kri-
stala, otvara nova pitanja. Nije to pitanje kvali-
tete arhitekture, nego je veoma upitno do koje je
mjere takav poslovni sadržaj, koji je izuzetno
neatraktivan, bilo potrebno locirati baš uza
samu Aveniju, kojoj i tako nedostaje atraktivno-
sti za prolaznika, za onoga koji želi doživjeti
novi grad ne samo u njegovim zatvorenim i
definiranim kasetama-naseljima i ambijentima
ako ih ima nego i u njegovim sponama - pro-
metnicama. Taj odnos poslovnog i stambenog,
nastojanja da to poslovno nađe svoje mjesto u
novom gradu, što naravno ne ovisi o projektan-
tima pa čak ponekad ni o urbanistima, nego o
investitorima i o potrebama udruženog rada u
određenom trenutku, nije čak ni teorijski a
kamoli u praksi definirano u Novom Zagrebu.
Možda je trebalo pokušati ići na stupnjevanje
sadržaja, da atraktivniji sadržaji dođu na rubove
kasete i da se kroz njih i s njima čovjek uvlači u
unutrašnjost kasete gdje će naći i stanovanje i
one svakodnevne potrebne sadržaje bez kojih se
ne može.
Sve ove kritičke primjedbe možda pri-
donose stvaranju malo negativnog prizvuka za
ovu konkretnu prostornu situaciju. Međutim, to
je tek privid, jer mnoga pozitivna nastojanja nije
bilo moguće podrobnije istaknuti. Drugo je pita-
nje, do koje je mjere moguće realizirati sva
pozitivna nastojanja i jesu li sve negativne
objekcije projektanata na realizaciju, koje su
čitljive što bi se opisno moglo reći između reda-
ka, bile takve da ih je životna praksa mogla
prihvatiti. Dakle, do koje je mjere odnos projek-
tantske ideje i izvođačke vještine dovoljno proa-
naliziran da možemo govoriti o potpunim ideja-
ma autora provedenim u naravi, na terenu. To je
pitanje koje će teorija arhitekture morati riješiti
i ozbiljno uzeti u razmatranje, jer analizira se
rezultat u prostoru.
Ova zona, usporedimo li je sa sličnim
pokušajima u Zagrebu, pokazuje viši stupanj
dorađenosti i razmišljanja o dopunjavanju sadr-
žaja u nastojanjima da se jedna zona shvati kao
cjelina i da joj se pristupi integralno. Sasvim je
sigurno da su projektanti kao autori urbanisti-
čkog rješenja i dijela arhitekture unijeli svoju
viziju, da su ograničeni svojim kreativnim
potencijalom i svojim načinom razmišljanja, da
je ono što su oni dali i ponudili njihov domet i
njihova riječ u datom trenutku i da valoriziraju-
ći u tom smjeru, možemo tu zonu shvatiti kao
pozitivan doprinos unapređivanju konkretne
urbanističke prakse u novim dijelovima grada,
ne isključujući sve one negativne reperkusije
koje proizlaze iz određenih generalnih nedosta-
taka koji su bili ugrađeni kao zadani elementi i
pretpostavke stvaranja i ove poslovno-stambene
zone i prema kojima ne može ostati imuna niti
ovakva mala struktura.
Na kraju treba uvijek naglašavati da i
urbanisti i projektanti arhitekture moraju ostati
svjesni da njihova kreativnost, povezana i nara-
vno transformirana kroz širi, a ponekad i uži
društveni interes, treba da bude ona snaga koja
će nositi i garantirati kvalitetu oblikovanja u
prostoru.
Ograničenja koja su stekli svojim ško-
lovanjem, svojim praktičnim iskustvom, trebalo
bi barem u idejama prevladati i uvijek imati na
umu da je oblikovanje grada, pa makar i u nje-
govu najmanjem detalju, posao koji nosi vrlo
veliku društvenu težinu i koji zahtijeva osloba-
đanje od kalupa i nastojanja da se do maksimu-
ma prevladaju nedaće koje donosi postojeća
situacija i praksa. Tek će se takvim kreativnim
prevladavanjem moći doći do sve boljih rješe-
nja. Pripomena o nečistoći, o neodržavanju rela-
tivno novih javnih prostora, o svijesti ljudi ili
njihovoj nedovoljnoj svijesti da su zajednički
prostori, prostori svih koji tamo žive ili tamo
dolaze, nešto je što ne mimoilazi ni ovu zonu.
Dobra i kvalitetna urbanistička rješenja, dobri
izvođači i projektanti koji će nastojati unaprije-
diti okolinu ljudi i stvoriti im ambijent u kojem
će se ugodno osjećati, funkcioniranje komuna-
lnih službi, a time i funkcioniranje grada, pret- 205
postavke su bez kojih nema budućnosti čovjeka
u suvremenom gradu.
Arhitektura, 174/175 (1980):83-87.
Omladinski centar u Zagrebu -
kompromis s prošlosti
Novi Omladinski centar (danas ZKM,
Radio 101 i niz drugih sadržaja) u Zagrebu
otvoren je i pušten u uporabu neposredno prije
početka Univerzijade, a u nekim se detaljima
još dovršava, tako da je postupno preuzimao sve
svoje funkcije i još se nalazi u stadiju neke vrste
probnog rada. No uza sve početne nedostatke
Nikole Tesle 7, Omladinski kulturni centar, pogled iz zraka
207
čvrsto je sjeo u povijesni donjogradski prostor,
označivši proces sve šireg i demokratskijeg
korištenja unutrašnjosti donjogradskih blokova,
koje je stvorio urbanizam devetnaestog stoljeća.
Od ideja da se u prostoru bivšeg kine-
matografa i kasnije koncertne dvorane “Istra”
trajno smjesti Zagrebačko kazalište mladih, taj
dugogodišnji zagrebački kazališni beskućnik,
došlo se do Omladinskog centra sa središnjim
kazališno-scenskim prostorom polivalentnog
tipa. I tako je od ideje, preko projekata Branka
Silađina, koji je unio zanimljive urbarhitekton-
ske elemente u prostornu koncepciju, do reali-
zacije prošlo dosta vremena. U tom se razdoblju
zbilo podosta novoga, od promjene temeljnog
sadržaja i kapaciteta dvorane, preko rušenja već
sagrađenih moćnih zidova scenskog prostora (u
 nas prvi puta primijenjenom laserskom tehni-
kom za rezanje armiranog betona), do osiroma-
šenja unutrašnjosti i javnih prostora kompleksa
upotrebom jeftinijih i nekvalitetnijih materijala,
zbog nedostatka materijalnih sredstava.
Nije mi namjera analizirati teškoće u
kojima se rađa neka arhitektura, već samo
naglasiti da je, od kontroverzne lokacije i pro-
grama do ostvarenja, ovaj kompleks imao pote-
škoća koje baš nisu uobičajene.
Veliki je sadržaj ušao u doista nevelik
blok donjogradske strukture, tamo gdje se ona
još vezala na stariju, organički nastalu uličnu
mrežu. Mjesta za parkiranje automobila nigdje
u okolici. Prevladala je logika da će mladi dola-
ziti sredstvima javnog prometa ili pješice, jer je
lokacija Centra u neposrednoj blizini glavnoga
gradskog trga. Dakle, urbanistički su uvjeti,
racionalno gledano, bili gotovo nepovoljni za
208 planirani sadržaj.
Branko Silađin, kao projektant Centra,
nastojao je potisnuti nepovoljne značajke loka-
cije i kreativnim činom istaknuti pozitivne, a to
su samo središte grada i moguća atraktivnost
unutrašnjosti blokova. Osim toga, nastojao je
što čvršće povezati relativno uzak pločnik okol-
nih ulica, Tesline i Gajeve, s relativno širokim
prostorima novostvorenog atrija, koji je ujedno
i otvoreno predvorje dvorane. U tome je išao
tako daleko da se nije zadovoljio samo tim atri-
jem već je u svojoj viziji otvaranja blokova
javnosti predložio i osigurao izvedbu lapidarija
u dvorištu Arheološkog muzeja. Uspostavivši
mirnu i atraktivnu komunikaciju od Zrinjevca,
kroz lapidarij i atrij Omladinskog centra, sve do
Tesline ulice, s primisli da se ona nastavi kroz
sjeverni blok do Bogovićeve ulice, otvorio je
alternativni prolaz unutrašnjostima blokova kao
pandan tijesnoj i bučnoj komunikaciji koja teče
okolnim ulicama. Usput je na dostojan način
animirao prolaznike da se pozabave do tada
mrtvim kapitalom muzejskog kamenja i od
urbanistički nepovoljne lokacije stvorio čovjeku
primjeren prostor, iako nije umanjio njezine
temeljne nedostatke.
Što li je s arhitekturom?
I ovdje je bio ograničen relativno
nekvalitetnom postojećom izgradnjom, koju je
sa strane Gajeve i Tesline ulice predstavljao niz
neuglednih i u odnosu na izvorno stanje dosta
promijenjenih jednokatnica, s nekvalitetnom i
potpuno destruiranom prizemnom zonom. Na
drugoj strani bloka, u Berislavićevoj ulici, nala-
zila se jedna od najkvalitetnijih palača u
Donjem gradu, palača V. Vranicania, što ju je
gradio poznati bečki arhitekt Otto Hofer krajem
prošlog stoljeća. To je bio zadani arhitektonski
okvir. Jednokatna je struktura bila ostatak vre-
mena u kojemu grad nije bio dovoljno ekonom-
ski jak da gradi dvo- i trokatnice. Međutim i ta
je situacija bila predviđena u Redu građenja iz
1857. godine kad je u jednom od članova toga
reda bilo predviđeno da se prizemne i jednoka-
tne zgrade imaju graditi na takvim temeljima da
im se u nekom vremenu budućem može nado-
graditi prvi, drugi ili treći kat. Dakle, postojala
je teorijska pretpostavka, čak i povijesno obra-
zloživa, za eventualnu nadogradnju.
Što se zapravo dogodilo? Silađin se
okrenuo Gajevoj i Teslinoj ulici, zanemario
odnos prema palači u Berislavićevoj ulici i nije
se odlučio za povisivanje uličnog visinskog
gabarita bloka, mada su okolne zgrade, s kojima
kompleks graniči prema zapadu i jugu, za jedan
kat više. Do koje je to mjere bila njegova odlu-
ka, a do koje su mjere to bili imperativi koji su
proizlazili iz konzervatorskih uvjeta, imovinsko
pravnih odnosa i limitiranog obuhvata interven-
cije, presudno je jedino za ocjenu Silađina i nje-
gova rada. Za ocjenu izgleda i funkcije komple-
ksa Centra, očito je da bi alternativa s poviše-
njem uličnih zgrada i uspostavljanjem relacija s
palačom Vranicani dala niz poticajnih i prostor-
no vrijednih mogućnosti za drukčije rješenje
zadanog programa. Time bi se gustoća program-
skih sadržaja malo ublažila i možda bi olakšala
njihovo arhitektonsko oblikovanje i funkcioni-
ranje. Kako su danas to tek neispunjive moguć-
nosti nije nužno na njih trošiti mnogo vremena i
prostora.
Što je Branko Silađin učinio da bi zado-
voljio zadanu gustoću programskih sadržaja?
On je najprije sve velike nove prostorne mase
uvukao u unutrašnjost bloka, a zatim je rub
bloka funkcionalno pretvorio u dvokatni, tako
da je niz sadržaja unio u preuređeno potkrovlje.
U istočnom je dijelu unutrašnjosti bloka otvorio
atrij da bi razrahlio strukturu i proveo zamišlje-
Nikole Tesle 7, Omladinski kulturni centar (Branko Silađin,
1987.)
nu urbarhitektonsku koncepciju, a odnos atrija
prema velikim masama scenskog prostora i dvo-
rane omekšao je stepenastim spuštanjem visina
i time ga doveo u pješačku dimenziju. To je bio
logičan put, koji međutim nije mogao izbjeći
neke posljedice, koje su kontraindikativne za
primarno humanistički način Silađinova pro-
stornog razmišljanja.
Najprije je degradiran vrtni dio i dvori-
šni pristup Vranicanijevoj palači, kojoj je u
neposrednom vidnom polju ogroman prazan zid
scenskog prostora velike dvorane. Dakle, odnos
prema bloku sveo se samo na onaj nekvalitetni-
ji dio bloka. Potom su ulične jednokatnice dobi-
le niz istaknutih mansardnih prozora, koji su
stvorili novi ritam krovnih ploha, a oblikom su
namjerno distancirani od mogućih izvornih, da
ne bi bilo zabune. Stvorena je tako jaka i uni-
formna zona na razini kosih krovnih ploha,
koja diskretno raznorodan niz jednokatnica 209
sada opasuje jedinstvenom vrpcom. Da ne bi
bilo zabune, prizemni se prostori također uni-
formiraju provlačenjem jedinstvenog oblikova-
nja izloga i natpisa u modificiranoj maniri
dućanskih kutija s kraja prošlog stoljeća. Jedino
se prolazi u atrij i predvorje Omladinskog centra
Nikole Tesle 7, Omladinski kulturni centar, pogled u dvorište
 ističu zaobljenim oblicima koji su neprimjereni
oblicima povijesne arhitekture, a označeni veli-
kim crvenim krugovima izazivaju neugodne
asocijacije. Dakle, donji obruč oblikovanja koje
steže i opasuje povijesnu arhitekturu u obliku
dućanskih izloga prekinut je isječcima kroz koje
se ulazi u atrij. Ukratko, nije uspjelo.
Dogodila se principijelna pogreška. U
nastojanju da se sačuva i valorizira jedan dio
povijesne arhitekture, koji je bio vrijedan jedino
po svojem ambijentalnom karakteru, on je inter-
pretiran u izvedenom rješenju na način koji
upravo dovodi u pitanje tu ambijentalnu kvalite-
tu suviše forsiranim ujednačavanjem oblikova-
nja, koje nažalost nije prešlo onu granicu inven-
tivnog kad prerasta u novu kvalitetu. Vjerojatno
je povijesni oblik bio preveliko opterećenje za
Silađina, koji je do tada majstorski primjenjivao
postmodernu oblikovnu tehnologiju.
210 Urbarhitektonski izvrsno zamišljen
atrij, koji uzgred budi rečeno i prvoklasno funk-
cionira, oblikovan je na način koji je suviše
determiniran oblikovanjem prošlosti, rastvoren
lukovima koji nemaju punog povijesnog oprav-
danja, s pročeljima koja variraju oblikovanje
polovice prošlog stoljeća i s interijerima koji su
negdje na granici onoga što naše vrijeme nosi.
Dodamo li tome izrazito lošu kvalitetu
radova, kako u unutrašnjosti tako i na vanjštini
objekta, tada sve ono lijepo što je ovaj prostor u
gradu Zagrebu otvorio i sve njegove nesporne
humanističke kvalitete pomalo blijede pred saz-
nanjem da je sve to moglo biti znatno bolje.
Ne bih ulazio u analitiku unutrašnjosti,
niti u vidljivo odstupanje od perfekcionizma,
koji je jedan od bitnih Silađinovih značajki, jer
to nije toliko presudno za ocjenu novostvorenog
prostornog odnosa, iako je izrazito vidljivo i
doživljajno. Ono nam jedino ukazuje da je
Silađin ovdje bio izgubio bitku s izvođačem,
vremenom i zadatkom velikog opsega.
I na kraju, kako zaključiti?
Silađin je bitno transformirao prostor u
koji je ušao i iz njega istovremeno izvukao i u
njega unio niz urbarhitektonskih vrijednosti, koje
su oplemenile najuži centar grada. Međutim, nije
dobio bitku s postojećim povijesnim struktura-
ma. One su ga suviše opterećivale, tako da je
kompromis novoga sa starim ostao na kompro-
misu i nije prerastao u novu kvalitetu koju smo
očekivali. Realizacija Omladinskog centra nije
nikako promašaj, ali nije ni uzor koji bi valjalo
slijediti. No, i to se događa.
Čovjek i prostor, 416 (11) (1987):10-12
Nikole Tesle 7, Omladinski kulturni centar,
crtež Branka Silađina
Dom zdravlja “Centar” u Zagrebu Zagrebački Donji grad, smješten izme-
đu Ilice i željezničke pruge, a u najužem pro-
stornom obuhvatu ograničen s istoka Draško-
vićevom i sa zapada Ulicom braće Oreški
(danas Ulica Republike Austrije), ostavio je
prostor između svoje južne fronte i željezničke
pruge relativno nedefiniranim. Središnji dio,
između Draškovićeve i Savske ceste, zauzela je
južna stranica tzv. zelene potkove, čitljiva u pro-
storima Starčevićeva trga i Botaničkog vrta,
istočnu stanu kolodvorska pošta sa svojim
manipulativnim prostorom, a zapadni dio blok
što ga s juga omeđuje pruga i uz nju Crnatkova
ulica, te s istoka Botanički vrt i Runjaninova
ulica. Taj blok koji je iskoristio dio gradskog
prostora, a koji se ni po čemu ne uklapa u raster
donjogradskih prostora, iako u sebi nosi poten-
cijale mogućeg otvaranja prema jugu (ako se
perforira željeznički nasip), danas je zapravo
relativno miran gradski kutak (isključimo li 211
buku željeznice). Izgradnja mu je započela u
secesijskom slogu ugaonom zgradom Rudolfa
Lubinskoga (danas je u njoj Ministarstvo kultu-
re), a kasnija su vremena oblikovala njegovu
fizionomiju. Jugoistočni je ugao ostao neizgra-
đen, ukoliko izgradnjom ne smatramo niske
paviljone bivšeg đačkog doma, koji su se tamo
donedavno nalazili. To je urbani i prostorni
okvir zgrade Doma zdravlja “Centar” koja je na
tom uglu netom sagrađena.
Po svim svojim značajkama, zgrada
Doma zdravlja “Centar” predstavlja interpolaci-
ju u definirano gradsko tkivo, u blokovsku
strukturu Donjega grada, bez obzira na perifer-
nost pozicije toga bloka u odnosu na Donji
grad kao cjelinu, njezina je specifičnost, u
oblikovanju parcele i odnosu prema susjednim
 zgradama, prema uglu koji se trebao formirati
na jugoistočnom rubu, prema Botaničkom vrtu,
kojemu ona postaje zapadnom rubnom fasa-
dom, i prema nekim budućim rješenjima
Runjaninove ulice, kad se ona ispod željezničke
pruge produži prema jugu. Zbog toga je i natje-
čaj dovršen u proljeće 1984. g. izazvao velik
interes među arhitektima, koji su se pozabavili
tim delikatnim problemom. Rješenje Dražena
Juračića i Branka Kincla, s kojim su pobijedili
na natječaju, doživjelo je svoju realizaciju i sada
je prepušteno ocjeni javnosti.
Logično je da ocjena ovakve zgrade
krene upravo od njezina urbaniteta, bez obzira
na to što je i pitanje funkcioniranja sadržaja
jedno od onih koja su nezaobilazna. Osnovni
princip, koji se može čitati iz temeljnog prostor-
nog odnosa, stanovito je izmicanje iz stroge
strukture bloka, moglo bi se reći stupnjevanje
212
Runjaninova 4,
Dom zdravlja Centar
(Dražen Juračić,
Branko Kincl
1983.-1988.),
tlocrt prizemlja
masa volumena zgrade, koje je zasigurno moti-
virano ublažavanjem dojma masivnosti s obzi-
rom na visinu, format i oblikovanje pročelja
zgrade. Na to su već prilikom analize natječaja
upozorili M. Šosterić i M. Hržić (ČIP 4/84) i
ukazali na uzor na istočnoj strani obližnjeg
Mažuranićeva trga. Uvlačenje osnovnog korpusa
i korespondiranje s građevnom linijom bloka
nižim istaknutim kubusima, malim pristupnim
stubištem i slobodnim prostorima zelenila, omek-
šava cjelokupnu dugu uličnu pročeljnu frontu.
Ugaona partija prema jugu slijedi isti princip, s
tim da zgrada ne formira pročelje s juga, već
nešto razgibanijim volumenom daje naslutiti da
se tu blok prekida i da ugla kao reprezentativ-
nog činitelja urbaniteta nema. Tome pridonosi
gospodarski koncipirano unutrašnje pročelje,
koje pokazuje puni format zgrade s naglašenom
prizmom vertikalnih komunikacija koja se na
njemu ističe kao oblikovni naglasak. Odnos
prema južnom pročelju bloka suprotnog je pred-
znaka, jer tu definiranja bloka nema, niti ga
može biti. Presudna ne može biti čak ni činjeni-
ca da je u natječajnom projektu zamišljena i
druga faza izgradnje Centra, koja bi definirala
spoj na susjednu zgradu u Crnatkovoj ulici i
time dovršila potez, jer i to rješenje uvlači spoj
dvaju krila u unutrašnjost bloka i koncepcijski
mu ne mijenja odnos prema južnoj fronti.
Drugim riječima, zgrada je interpolaci-
ja u strukturu bloka Runjaninove ulice, a slobo-
dno interpretirani objekt u odnosu na Crnatkovu
ulicu. Ona definira pročelje prema Botaničkom
vrtu i prema budućoj važnoj Runjaninovoj ulici,
a razrahljuje južnu frontu Crnatkove ulice, čime
čini stanovit izbor u definiranju urbaniteta ovog
dijela grada i prejudicira neka buduća rješenja.
Time preuzima ulogu aktivnog činitelja urbani-
teta, a ne samo pasivnog ispunjivača povijesne
praznine.
Cijelo oblikovanje pročelja u skladu je
s naznačenom urbanističkom koncepcijom. Iako
ne postoji razlika u oblikovanju uličnog i dvori-
šnog pročelja, čime se autori i na taj način
opredjeljuju protiv koncepcije bloka, a u smjeru
stanovitog moderniteta (unatoč Tajderovim
pozitivnim iskustvima u prostorima blokova
zagrebačkog Donjega grada u Vodovodnoj ulici
i Ilici), ipak ih prostorna koncepcija diferencira.
Oblikovanje uličnih pročelja još više
naglašava prvotnu ideju stupnjevanja. Baza
raste iz zrnatog i poliranog granita, odjeljuje se
od aluminija gornjih katova tamnom, gotovo
crnom, širokom trakom korodiranog metala i
zajedno s volumenima istaka stvara domišljeni
ritam koji se nastavlja mirnoćom i uzornom
preciznošću rastera glatkih aluminijskih ploča i
prozora u ravnini, u modulu izmjene pravokut-
nika i kvadrata. Gotovo grafička čistoća obliko-
vanja fascinira. Vizualno teža baza dobro je ura-
vnotežena s visokim tijelom zgrade i čini ga
vrlo stabilnim i ukotvljenim u tlo.
Shvatimo li da je takva baza, zajedno s
Runjaninova 4, Dom zdravlja Centar, južna i zapadna strana
istacima u donjim zonama, u stvari korespon-
dent s prizemljem postojeće ugaone
Lubinskijeve zgrade, tada postaje jasno da
Juračić i Kincl nisu mogli, a ni htjeli, zaobići
postojeći volumen i na njega se osloniti. Njihov
je odnos prema Lubinskom, bez obzira na viso-
ko tehnološki obrađenu fasadu koja čini pravi
kontrast prema Lubinskovoj secesijskoj žbuci,
ipak dobrosusjedski. Na dobrom tragu dosjetke
- po kojoj je na spoju s uvučenim secesijskim
zgradama na istočnoj strani Mažuranićeva trga
Kovačićeva kuća Frank, koja se drži građevne
linije, riješila dio svojeg praznog južnog zabata,
prenoseći na njega dekoraciju završnih lođa s
uličnog pročelja - Juračić i Kincl su na praznom
vatrobranom južnom zidu Lubinskijeve zgrade
provukli naznake dekoracije glavnog pročelja,
lukove i stupove, ali grafički transponirane u
metalnu rešetku koja, aplicirana na goli zid,
oblikovno korespondira s rešetkama kojima su 213
mala dvorišta, između jakih volumena građe-
vnih istaka, odijeljena od pločnika ulice.
Glavni je ulaz naglašen i s nekoliko
stuba izdiže se iznad razine pločnika ulice, čime
prizemlje ostavlja mogućnost iskorištavanja pri-
rodne denivelacije terena za suterenske prosto-
Runjaninova 4, Dom zdravlja Centar, spoj sa zgradom
R. Lubynskoga
 re. Jedino se na ulazu pojavljuje obrađeni beton II” Filipovićevićevih, na što s pravom ukazuje
stupova i greda, koji u svojoj sivoljubičastoj M. Hržić. Zgrada Doma zdravlja u svakom je
boji nešto odudara od perfekcije materijala cje- slučaju doprinos zagrebačkoj arhitekturi, kako
line pročelja. Rasterirana rešetka ograde, kojom po perfekciji oblikovanja tako i po čistoći odno-
se održava građevna linija ulice i koja intimizi- sa. Međutim, u odnosu na urbanitet toga dijela
ra male dvorišne prostore suterenskog spoja s grada, čini mi se da će njezina južna strana i
vanjskim prostorom, više je dekoracija nego dalje ostati otvorenim problemom. Šteta, bila je
stvarna barijera, pa stoga u nekim detaljima šansa da se i on riješi.
neprecizna izvedba upada u oko kao smetnja.
Na dvorišnom se pročelju izuzetno isti- Čovjek i prostor, 428 (11) (1988):16-17.
če volumen komunikacijskog trakta, koji je
obložen granitnim pločama dvostruko uočljiviji
na svijetlom planu aluminijske fasade, nego što
bi to bio da je obrađen u nekom drugom materi-
jalu. Očito je bila namjera projektanata da ga
istaknu i poput tornja pridruže položenom pra-
vokutnom volumenu zgrade. On istinabog dije-
li to pročelje na dva dijela i ističe mu gospodar-
ski karakter komunikacije i snabdijevanja, ali
214 unatoč svemu djeluje prenaglašeno.
Ne bih se u ovom trenutku bavio anali-
zom unutrašnjosti i funkcioniranja zgrade, jer
mi za to nedostaje elemenata, a pitanje tehnolo-
gije rada zdravstvenih ustanova dovoljno je
poznato da bi se tu mogla potkrasti bitnija
pogreška. Stoga ovu arhitekturu promatram i
ocjenjujem u njezinoj funkciji kuće u gradu,
koja svojim oblikom i sadržajem definira nedo-
vršene gradske prostore. Ona se kreće na liniji
ublaženog ili čak kasnog moderniteta, koji una-
toč vrlo čvrstom pokazivanju vlastitog tehnolo-
škog rukopisa i nastojanju da ne podlegne čari-
ma povijesnog oblikovanja, ipak ostvaruje
domišljeno (iako u detalju suviše literarno)
korespondiranje s postojećim u prostoru, poku-
šavajući iznaći modus zajedničkog života. Taj
smo pristup susreli već kod Hotela “Dubrovnik
Dosezi neambiciozne stambene Započeti razgovor o netom dovršenim
stambenim zgradama Dražena Posavca u
arhitekture
Dubrovniku, Karlovcu i Zagrebu znači prije
svega govoriti o njihovoj funkciji u gradu,
potom o njima kao o individualnim vrijednosti-
ma, a tek na kraju o njihovim kvalitetama kao
stambenih objekata. Proistječe to iz činjenice da
su to prvenstveno neambiciozne zgrade, koje ne
ulaze u utrke za nagrade, ali na svoj način prido-
nose kvaliteti stanovanja i definiranja gradskih
prostora.
Dubrovačke se nalaze među više među-
sobno srodnih zgrada, koje su izrasle u
Mokošici, novom dubrovačkom stambenom
naselju na sjevernoj obali zaljeva Rijeke dubro-
vačke, koje je grubo uletjelo u smireni kameni
krajolik krša i ljetnikovaca dubrovačkih gospa-
ra. Zgrada u Karlovcu vezana je s poslovnom
zgradom u cjelinu, a nalazi se na rubu povijesne
gradske jezgre, u bloku s velikom Posavčevom 215
robnom kućom, dok je pak ova zagrebačka izra-
sla na delikatnom uglu još uvijek prostorno
nedovršene Ulice Rade Končara (danas i nekoć
Ozaljske ulice) i Dužica, nekoć seosko-prigrad-
ske ulice, koja je iz Horvata vodila u Zagreb, a
tada gradnjom gimnazije prije dvadesetak godi-
na postala urbaniziranijom, da bi gradnjom širo-
ke Ljubljanske avenije ostala tek sekundarnim
spojem njezina sjeverna toka i trešnjevačke žile
kucavice. Dakle, urbanistički su uvjeti bili
dominantni u kreiranju zgrada na Mokošici i
onih u Karlovcu i na Trešnjevci. Pozabavimo se
najprije njima.
Mokošica je primjer našeg urbanizma
koji artikulira kolektivno stanovanje standar-
dne, što znači relativno niske razine, na mjestu
gdje je, povijesno gledano, bilo locirano ladanj-
 sko stanovanje najviše kategorije, usklađeno s
malim aglomeracijama koje su se na nekoliko
mjesta smjestile uz more, čineći dostojan sklad
krajolika i izgrađenih prostora. Agresivna i
visoka koncentracija stanovanja uvjetovala je
gradnju višekatnica, podalje od mora i iznad
jadranske ceste. Stvoreno je naselje s visokim
zidovima nizova zgrada, koje se pružaju uspore-
dno s cestom i obalom zaljeva, na relativno str-
mom terenu, na kome to stupnjevanje visine
arhitekture otvara tek nekima pravo na vidik, a
istovremeno uvjetuje poprečnu komunikaciju
mnoštvom stuba koje svladavaju različite razine
terena. S ulica nema vidika, tek na jednolične
kuće, parkirane automobile i ogromne betonske
zidove koji omogućuju komunikaciju, zelenilo,
dječja igrališta i druge oblike komunalnog stan-
darda. Centar je naselja parkiralište sa zastrašu-
jućim betonskim zidom, nekoliko kioska, auto-
216 busna postaja i nemušta arhitektura samoposlu-
živanja.
U takav, krajnje otuđeni ambijent,
Dražen je Posavec, u skladu s urbanističkim
uvjetima, sa sjeverne strane naselja postavio
nekoliko višekatnica koje slobodno stoje u pro-
storu i istovremeno su međusobno povezane, a
koje bi se uvjetno mogle krstiti neboderima.
Međusobno se pomalo razlikuju, a najnovije su
od njih zgrade, oblika velike kockaste prizme,
pokrivene šeširićem četverostrešnog krova s
kupom kanalicom (valjda da se sačuva medite-
ranski ugođaj) kroz koji izlazi mnoštvo dimnja-
ka. Prizemne su im zone obložene kamenom do
razine ulaza i taj kamen i oblikovanje koje pre-
kriva (konveksni izbočeni ili konkavni udublje-
ni dijelovi s detaljem metalne rešetke na ogradi
lođe), s naglašenim horizontalnim ritmom,
oplemenjuju parternu zonu, i daju dojam neke
stabilne arhitekture koja nam je poznata iz pro-
šlosti. Pod krovom, ponegdje, otvorena je duga-
čka završna lođa sa stupićem, s malo postmo-
dernog daha u oblikovanju. I ona humanizira
sam završetak ove velike prizme/kocke. Izražen
završni vijenac, naglašen nizom manjih otvora,
kvalitetan raster otvora i uravnotežen ritam unu-
tar same kuće govore da je Posavec pokušao
artikulirati kuću u okviru zadanih uvjeta, da je
to uspio, gledamo li kuću izolirano, a da nije
uspio prevladati nedostatke koji su nastali nelo-
gičnošću smještaja (visina i masa) i pokušajem
mediteranizacije ugođaja (krov i pokrov).
Iako se Posavčeve kuće ističu kvalite-
tom oblikovanja i promišljanja prostora na
Mokošici, one ipak nisu mogle prevladati oštre
suprotnosti koje su se pojavile između krajolika
i naselja, a potom između pojedinih zgrada unu-
tar naselja, što će reći unutar naselja u sebi.
Primjer stambene zgrade u Ulici N.
Dimić u Karlovcu urbanistički je i oblikovno
najtipičniji za stanogradnju ove vrste, a ujedno
pokazuje i odnos Posavca prema stambenom i
poslovnom prostoru. Sklop, smješten na rubu
povijesne jezgre, neopterećen potrebom za
interpolacijom, osim uspostavljanja veze, urba-
nistički definiran šezdesetih godina, nije pružio
stambenoj arhitekturi veliku kreativnu šansu. U
tom je sklopu i zgrada banke, kojoj je podareno
staklo na pročelju i postmoderni naglasak zabat-
nog pročelja, koji se u ulici veže uz historicisti-
čku fizionomiju starijeg građevnog fonda.
Nešto uvučena i u drugom smjeru postavljena
stambena zgrada (usporedna s ulicom i nešto
uvučena), razvija svoju osmerokatnu visinu
domišljenim i funkcionalnim rasterom otvora,
no bez nekih oblikovnih inovacija. Jedini je po sebi, jer je ona nastajala u prvoj polovici 20.
naglasak izvučeni prizemni dio u kojem se stva- stoljeća, u vrijeme drugačijih prostornih shvaća-
ra tijem pred ulazom u lokale, s pravokutno nja. Formiranje ulice bilo je presudno, a blok se
rezanim “arkadama”. Dijagonalni prolaz na kao urbana forma pojavljivao tek u dovršenim i
spoju poslovnog i stambenog objekta vodi domišljanim sredinama (poput onih na istočnoj
prema robnoj kući i unutrašnjosti bloka. Sve je strani grada). Trešnjevka je bila radnička četvrt
standardno uobičajeno. najamnih zgrada ili pak zgrada za određene
Drugačiji je primjer kuća na Trešnjevci oblike individualnog stanovanja. Logično je
u Zagrebu. I ovdje su njezina visina i impostaci- tada da njezina središnja ulica odražava taj
ja određeni urbanističkim uvjetima, gdje arhi- karakter nedorečenosti.
tekt u pravilu nema izbora. Međutim, u obliko- Sada kad se pristupa njezinom dovrša-
vanju i kreaciji unutar zadanih uvjeta arhitekt vanju, otvara se donedavna nepoznati problem
ima riječ. Limitiran mogućnostima investitora, ugla. Ova Posavčeva kuća tretira problem ugla,
Posavec se odlučio za žbukano obojeno proče- ali na način koji znatno zaostaje za onim što je
lje, relativno jednostavne obrade, s tek nekoliko poznavalo već 19. stoljeće. Ugao je ovdje rije-
detalja koji obogajuću i ukazuju na individual- šen proširenjem Dužica, znači urbanistički, dok
nost autora. Dugo i relativno jednolično proče- je oblikovno ugao nastao tek kao spoj dvaju
lje prema Ozaljskoj ulici, Posavec raščlanjuje u pročelja. Na njemu nema naglaska, osim ako
dva dijela uvukavši vertikalni svjetlik stubišta izuzmemo mali erker što se poput vertikale
kao prorez, unutar kojega se događa nešto kva- provlači duž pročelja uza sam ugao. Drugi je 217
litetniji materijal, kamen i metal i oblikovanje problem, što nam ga zorno nudi ova kuća, poslo-
koje primjenjuje jezik duha postomoderne. Ta vno prizemlje u odnosu na stambene katove.
suprotnost jednostavnosti pročelja,
duhovitog rastera otvora i središnjeg
naglaska portala s uvučenom vertika-
lom, čini osnovni oblikovni čin i po
tome ovo pročelje ostaje pamtljivo i
odiše stanovitom vlastitošću. To se odra-
žava i na kraćem pročelju u Dužicama, a
posebice na dvorišnim pročeljima, na
kojima se očituje jednakomjerna briga
za oblikovanje kuće. Posavec se tako
nije opredijelio za tajderovsku ideju
kuće u bloku, koja različito tretira ulično
od dvorišnog pročelja.
Međutim, valja reći da je fizio- Ozaljska ulica, stambena zgrada (Dražen Posavec, Helena Knifić,
nomija Ozaljske ulice heterogena sama Mario Volović, 1981.-86.)
 Čini se da je Posavec ovdje kreativno zakazao, nom stanu, a da mu ne oduzima dvije spavaće
jer mu se izlozi dućana u prizemlju tek malo sobe, pokušaj stanovitog individualiziranja na
širim glatkim dijelom zida odvajaju od zone razini dosta niskih općih zahtjeva. Stoga mi se
katova. Vjerojatno je to mjesto rezervirano za čini da je trebalo naglasak staviti na urbanu kva-
buduće natpise pojedinih lokala. To je međutim litetu arhitekture i upozoriti na vrijednosti koje
bila šansa da se na tragu klasične blokovske gra- mogu pridonijeti općoj kvaliteti života jer one
dnje prizemlje definira kao nešto reprezentativ- tada znače i doprinos pojedincu koji u takvoj
niji dio, koji će veličinom i oblikovanjem dati kući stanuje. Tu je Posavec najviše uspio u
veću stabilnost zgradi i usmjeriti je prema pješa- Mokošici, a manje u Karlovcu i Zagrebu, iako je
čkoj razini kvalitetom oblikovanja, po uzoru na prvi primjer neusporedivo teži i u konačnici
recepte što su ih K. Waidmann i Hönigsberg i bezizlazniji, bez obzira na Posavčev doprinos.
Deutsch tako izdašno ostavili po ugaonim i
neugaonim kućama takva tipa diljem Donjega Čovjek i prostor, 2(431) (1989):12-14.
grada. Šteta je što je Posavec propustio priliku i
nije dao pravi model ugla za Ozaljsku ulicu.
Na kraju par riječi o boji. Zagasita
crvena boja očito odudara od ambijenta, mada
je u zadnje vrijeme, u toj ili nekoj drugoj nijan-
si, postala veoma moderna (vidi samo izložbu
218 arhitektonskih ostvarenja u 1988. godini).
Ovako obojeno pročelje izgubilo je, međutim,
na kvaliteti izražajnosti ionako skromne pročelj-
ne plastike, jer ju je zagasita boja pročelja pot-
puno progutala. Ako je to pak način oživljava-
nja ulice, tada treba čekati druge kolorističke
naglaske, pa tek tada suditi.
Ništa nisam govorio o kvaliteti tlocrta,
jer mi se čini da je tehnologija stanovanja danas
do te mjere apsolvirana da je teško ne postići
onaj standard koji se od takva tipa stanovanja
traži. Posavec, kao dobar arhitekt, tu nije pro-
mašio, iako nije ni bitno unaprijedio kvalitetu
stanovanja, jer je to u zadanim uvjetima stano-
gradnje gotovo nemoguće učiniti. Jedino je
pomak u organizaciji stana na Mokošici, kad se
prilagođuje lokalnim navikama stanovištva,
spajajući blagovanje i dnevni boravak u dvosob-
Svježina invencije Tomislav Odak stalno iznenađuje, a isto-
vremeno je u svojem pristupu arhitektonskom
stvaranju izuzetno postojan. Postavši gotovo spe-
cijalistom za stambenu arhitekturu, on će stalno
pokušavati individualizirati svoj arhitektonski
izričaj, da bi vrlo limitiranom oblikovanju kolek-
tivne stambene gradnje dao samosvojnost i pre-
poznatljivost. Istovremeno će stalno usavršavati
funkcionalnost tlocrta i ekonomičnost gradnje, da
bi zadovoljio investitora i pokazao da se dobar
projekt, domišljen do granica mogućeg, može
smatrati i pretpostavkom ekonomičnog građenja.
Napokon će u taj splet precizno zadanih eleme-
nata unijeti vlastitu stvaralačku maštovitost, koja,
barem za sada, ne poznaje granica, jer u logici
izbalansiranog pristupa problemu iznalazi neslu-
ćene mogućnosti emotivnog odstupanja, koje ne
remeti logiku arhitektonske strukture. U tome je
i odgovor na pitanja koja mu se sveudilj u novim
odnosima, ali po ustaljenoj metodologiji razmi- 219
šljanja, pojavljuju na crtaćem stolu ili u kreativ-
nim razmišljanjima, a koja oblikovno dorađuju
tvrdoću i nekomunikativnost inače suhe stambe-
ne funkcije.
Takav Odak za svoj je kompleks stam-
benih zgrada u naselju Aero-Borongaj u Zagrebu
dobio “Borbinu” nagradu za najbolje arhitekton-
sko ostvarenje u 1989. godini u Hrvatskoj. Što je
u tom kompleksu zavrijedilo ocjenu najboljeg
ostvarenja u godini?
Pođimo redom. Urbanizam zadan, visi-
na zadana, prostorni pak odnosi, u uskom izduže-
nom prostoru predviđenom za izgradnju koji je
uzdužno omeđen s jedne strane industrijskim
sadržajima, a s druge strane potokom i indivi-
dualnom gradnjom, a s južne, uže strane oma-
njim šumarkom, izuzetno nepovoljni. Nizanje je
 jedina solucija. Investitori standardni, GSUP,
Zagreb i “Rade Končar”. A rezultat? Izne-
nađujući. Bijelosive četverokatne stambene
zgrade, bez mnogo pratećih sadržaja u prizem-
lju, stvorile su ambijent koji se pamti. Nisu to
bezlične višekatne stambene nakupine, već
pažljivo oblikovana prostorna tijela koja su
stvorila ambijent. Ne možete a da ih ne uspore-
dite sa sivim i anemičnim ambijentom nedale-
kog naselja Borongaj, koje je niklo šezdesetih
godina i u kojemu jedva da možete prepoznati
kuću koju tražite. Ta sve su tako bespomoćno
jednake.
Iznenađenje prvim dojmom, uredne
otmjene arhitekture, ne ostavlja nas ni nakon što
priđemo bliže i ustanovimo da te kuće nisu sagra-
đene od skupih materijala, niti su inzistirale na
tome da budu dopadljive. U njima ne prepoznaj-
emo varijacije na oblikovanje prošlih vremena,
220 stilske doskočice ili egzibicije atraktivnih materi-
jala, metala i stakla. One su normalne, ali vjero-
Borongaj, stambena zgrada Aero (Tomislav Odak, 1987.-
1990.) bočno pročelje
jatno zato što su dorađene djeluju kao da su došle
iz nekog drugog svijeta. Ostvarile su onu nužno
potrebnu simbiozu između poetike emotivna
oblika i racionalnosti funkcije koja ne dopušta
sentimentalne izlete u nesklad sadržaja i oblika.
Mali broj i mali format prozorskih otvora direk-
tna je posljedica racionalnog ekonomiziranja
energijom. Osunčanost i prozračnost lođa postala
je oblikovnim naglaskom ugaonih rizalita, a
vezana uz dnevni boravak u unutrašnjosti dala
mu je dosta svjetla i zraka. Obložna opeka posta-
la je elementom strukture površine, jer se ekspe-
riment s lomljenom opekom pokazao izuzetno
zanimljivim u stvaranju mekše strukture, a da
time nije stradala njezina izolacijska funkcija.
Metalni zaobljeni pokrov postao je skulpturalnim
elementom, koji je mogao primiti stambeni sadr-
žaj i postati medij koji je uspio blagim oblikova-
njem urediti površinu krova i neutralizirati šumu
instalacijskih vertikala koje moraju izbijati iz
krova zgrade. Gaudijevska forma tek je daleka
metafora ovih uređenih istaka. Nadstrešnica nad
ulaznim vratima postala je skulpturalni naglasak
čelika i stakla, montažno ovješena kao dodatak
koji brani predulazni prostor od kiše i snijega.
Na tim se zgradama nedvosmisleno
očituje pojava koju sam pokušao imenovati
kao emotivni racionalizam, a koja je kao reak-
cija na pomodnost i estetiku fragmenta u jezi-
ku postmoderne i stanoviti elitizam i visoku
tehnologiju kasne moderne, postala prisutnom
u traženju novih rješenja u oblikovanju arhi-
tekture na zagrebačkom području. Tendencija
te nove estetike očituje se u vraćanju strogom
racionalnom kreiranju arhitekture, kako u tlo-
crtima koji su čisti i izrazito funkcionalni, tako
i u oblikovanju volumena i pročelja pojedinih
objekata. Ta se strogost i racionalnost očituje u
odnosu rastera otvora i zidnih ploha na pročelji-
ma, bez ekstravagancija ili koketiranja s bilo
kojom estetikom prošlih razdoblja. Odgovor na
pitanje, zašto taj racionalizam nazivati emotiv-
nim, javio se u činjenici da se na tako raciona-
lno koncipiranoj arhitekturi pojavljuju emotiv-
ni, poetski oblikovni naglasci, koji su u stanovi-
toj suprotnosti s osnovnim konceptom, a mogu i
iz njegove logike proisteći, kao što je slučaj s
ovim Odakovim zgradama. Ti naglasci opleme-
njuju prostornu i oblikovnu strukturu i daju toj
arhitekturi toliko potrebnu humanu dimenziju,
dimenziju prepoznatljivosti u prostoru, dimen-
ziju jedinstva suprotnosti između racionalnog i
emotivnog.
Stambena funkcija iz koje se strukturi-
raju volumen i oblikovanje zgrada vrlo je pažlji-
vo razrađena. U pravilu, trosobni stanovi, s
lođom koja je ukomponirana u dnevni boravak
ili uz kuhinju s prostorom za blagovanje, postav-
ljeni su tako da je dnevni boravak okrenut prema
istoku, a spavaće i ostale sobe prema zapadu, ili
analogno tome prema ulici i prema mirnijem
dijelu okoline. Sanitarni i ostali mokri čvorovi u
središtu korpusa, sa stubištima prema začelju i
striktna podjela sadržaja stana na dnevni javni i
noćni intimni prostor, pokazuju zavidnu perfek-
ciju u funkcioniranju sadržaja. Istovremeno,
takva podjela omogućuje takvo strukturiranje
arhitekture koje će vanjskim oblikovanjem zao-
kružiti utilitarni funkcionalni sastav i učiniti ga
korespondentnim funkciji.
Odak rješava pročelja tako da vrlo
strogim i funkcionalnim rasterom prozora razi-
grava glatko zidno platno. Obloga pročelja
lomljena je silikatna opeka koja kontrastira sa
staklenim prozračnim vertikalama rizalita i
sivim metalom krovnog pokrova. Istovremeno,
ona strukturira glatka zidna platna pročelja
dajući im mekoću u boji i izgledu. Prvenstveno
na bočnim pročeljima, okrenutim prema malom
trgu, parkiralištu, ili pak prema ulazu ili izlazu
iz naselja, uz pomoć ugaonih i ponegdje cen-
tralnih rizalita ostvaruje vertikalne naglaske.
Kroz njih provlači istaknutu flankirajuću verti-
kalu, kojoj u unutrašnjoj funkciji lođe daje kva-
litetne sadržaje vezane uz dnevni boravak, a
naglašavajući ih oblikom, koji visinom nadilazi
završni vijenac, i potpuno drugačijim materija-
lom ostvaruje jednostavnu i kontrastnu struktu-
riranost pročelja. Njihova istovremena zatvore-
nost, kad su spuštene rolete, i prozračnost, kad
je lođa otvorena, strukturira dimenziju tih boč-
nih i središnih vertikala na način koji je nepo-
novljiv i različit od situacije do situacije, od
objekta do objekta, od doba dana, navika stana- 221
ra ili godišnjih doba. Time prozračni rubovi
kuća omekšavaju njihovu tvrdoću i uravnotežu-
ju zatvorenost ostalih zidnih ploha. Vertikalna
linija prozora s obje strane tih ugaonih vertika-
la, koja ne slijedi njihovu visinu, dobra je bor-
dura, kojom se ti prozračni volumeni vežu i
odvajaju od zidne plohe. Pročelja okrenuta
zapadu imaju različitu strukturiranost prozor-
skih otvora i na njima se ne pojavljuju vertilani
nizovi lođa. Zgrada završava zaobljenim metal-
nim krovom, koji definira cjelokupnu arhitek-
turu poput svojevrsne skulpture.
Što reći na kraju? Briga za detalje
oblikovanja fascinantna je. U svim detaljima
pojedinih dijelova arhitekture, prisutna je
ravnoteža između racionalnog i emotivnog pri-
stupa, kako u boji i primijenjenom materijalu
 tako i u oblikovanju, koje tendira prema čvr-
stom zatvaranju arhitektonske forme. Iako ni Arhitektura, XLII-XLIV/1-3(208-210) (1989-
bočni ni krovni naglasci nisu izvan okvira 1991):78-81.
Odakova rukopisa, ipak se ističu neobičnošću
naglaska po kojem to pročelje odjednom
postaje prepoznatljivo i zanimljivo za njegova
promatrača i obitavatelja. U strogo racionalnoj
strukturi zgrade kao emotivni naglasci doima-
ju se ugaoni prozračni rizaliti i skulpturalni
krov. Sklad raznolikosti u Odakovoj trijeznoj
maštovitosti.
Iako, kad je gradio ovu kuću, Odak
nije pomišljao na 21. stoljeće, a to potvrđuje i
u razgovoru s novinarima “Borbe” u povodu
dodjeljivanja spomenute nagrade (“Čovjek i
prostor”, br. 3, 1990), on je svojim punim
angažiranjem u sadašnjosti otvorio i neka pita-
nja budućnosti. Ta se pitanja naziru u njego-
vom čvrstom otporu prema oponašanju, prema
222 traženju u prošlosti onoga čega u njoj nema za
budućnost, ali i prema vječno otvorenom putu
traganja na liniji vlastitog identiteta i identite-
ta sredine u kojoj stvara. U sintagmi emotiv-
nog racionalizma vjerno je odražen njegov put
u budućnost, ali čvrstim pristajanjem uza sve
tegobe, zamke, ali i kvalitete sadašnjosti. U
tome se čita i njegov razvojni put od Začretja,
preko Jaruna, Dugava i Kruga do Borongaja;
put u kojem nema skretanja ni vrludanja, put
koji vodi u budućnost.
Tomislav Odak, postavši gotovo spe-
cijalist za stambenu arhitekturu, pokušava
individualizirati svoj arhitektonski izričaj, da
bi vrlo limitiranom oblikovanju kolektivne
stambene gradnje dao samosvojnost i prepoz-
natljivost. Istovremeno stalno usavršava funk-
cionalnost tlocrta i ekonomičnost gradnje.
Traganja i rasponi Svjedoci smo relativno neuobičajene
činjenice da su u ovoj, 1993. godini dovrše-
Borisa Duplančića
ne tri zgrade arhitekta Borisa Duplančića,
sve tri na zapadnoj strani Zagreba, sve tri
vezane uz glavnu gradsku uzdužnu ulicu
Ilicu, i to u onom njezinu dijelu gdje ona
prestaje nositi svoju izrazitu historističku
težinu. Dvije su od njih stambeno-poslovne
interpolacije urasle u tkivo ulice u namjeri
da se dotrajali prizemni i jednokatni stariji
objekti, koji nemaju posebnih vrijednosti,
zamijene novima koji će oblikovati ulicu
i dovršiti njezine visinske gabarite, poštuju-
ći temeljne regulacijske linije. Treća je
samostojeća poslovna zgrada na čvornome
mjestu završetka tramvajske pruge i prijela-
za na autobusne linije na ZET-ovu terminalu
u Črnomercu.
Duplančić u tim zgradama, koje su
projektirane od 1988. do 1990. godine, 223
nastavlja tradiciju svojeg pristupa arhitek-
tonskom oblikovanju arhitekture u gradu:
odmjeren je, ne slijedi pomodna rješenja
i nastoji stvoriti vlastiti prostorni i obliko-
vni odnos prema problemu koji rješava.
Neznatno koketiranje u oblikovanju s post-
modernom, prisutno u kući na Vrbiku, nesta-
je i zamjenjuje ga racionalni pristup, bli-
zak zagrebačkoj modernoj arhitekturi, ali
oplemenjen – u interpretacijama, određenom
dozom otmjenosti što je u reminiscencijama
nose secesijske palače, a na terminalu, odre-
šitošću u rasporedu prostornih masa struktu-
riranih u skladnu cjelinu.
Postoji određena oblikovna logika
koja prati pomake u vremenskom nastaja-
nju svake od te tri kuće. Prva od njih, ona u
 Ilici 147, projektirana 1988. godine, ispunila
je parcelu na kojoj su prije stajale dvije
kuće. Kako se nalazi u relativno uskoj Ilici,
zadržala je strogu aksijalnu simetriju pročelja,
koje je time podijeljeno na tri dijela. Središnji
dio, malo istaknut, završava lođom zaobljene
nadstrešnice iznad završnog vijenca, koja više
ističe centralnu kompoziciju pročelja. Vertikalni
kontinuitet otvora na pročelju, bez obzira na
izmjenu ritma trodjelnih i dvodjelnih prozora,
govori o nastojanju da se zadrži karakter obliko-
vanja pročelja povijesnih građevina u Ilici.
Različitim materijalom obrađeno prizemlje s
lokalima uvlači nas središnjom vežom u dvori-
šte. Relativno reprezentativno u obradi i tretma-
nu, identičnim oblikovanjem veže uvlači ulicu i
lokale sve do dvorišta. Na dvorišnoj strani
duhovitom dosjetkom zaobljenog tlocrta konve-
ksno ističe dvorišno pročelje, istovremeno zadr-
224 žavajući regulacijsku liniju u dodiru sa zgrada-
ma na susjednim parcelama. Time povećava tlo-
crtnu površinu korisnog prostora u zgradi i
dobiva zanimljivo oblikovno rješenje koje, sli-
čno uličnom pročelju, hijerarhijski i simetrično
strukturira od središnjeg rizalita, istaknutog
lođama, do rubnih zona. Stubište, unutar tlocr-
Ilica 147, stambena zgrada (Boris Duplančić,
1988.-1993.), dvorišno pročelje
tne mase, obostrano je osvijetljeno svjetlicima,
koji su prisutni i u veži, obogaćujući njezin pro-
stor. Relativno je reprezentativno i odražava
karakter zgrade. Stanovi su vrlo logično raspo-
ređeni i kvalitetno organizirani. U središnjem,
najširem dijelu zgrade koriste se svjetlici za
rasvjetu pomoćnih prostorija i kuhinja, dok na
rubnim dijelovima zgrade nalazimo obostrano
orijentirane veće stanove.
Zgrada u Ilici 158, projektirana 1989.
godine, označuje pomak u Duplančićevu obli-
kovnom i prostornom mišljenju u odnosu prema
kući u Ilici 147. Ova kuća ima drukčiju mikro-
lokaciju. Svojim je južnim pročeljem orijentira-
na na Trg Francuske Republike, i samim time,
bez obzira na to što se nalazi u Ilici, tražila je
drukčiji, nešto reprezentativniji tretman.
Duplančić je u svojem tehničkom opisu uspore-
đuje s karakterom kuća na istočnoj strani
Mažuranićeva trga. Nije to secesijski pristup,
nego suvremeni pristup na tragu moderne, u
kojem se osjeća asocijacija na secesijski način
strukturiranja pročelja. Kuća je opet aksijalno
simetrična s neznatno uvučenim središnjim dije-
lom, koji je naglašen natkrivenom lođom u zoni
iznad završnog vijenca. Međutim, ona je i verti-
Ilica 158, stambena zgrada (Boris
Duplančić, 1989.-1993.)
kalno strukturirana, jer se idući prema gornjim
katovima sve više rastvara. Tako će rubni dije-
lovi umjesto nizova prozora dobiti tamne udubi-
ne lođa, koje će obrubljivati središnji dio, a u
njemu će se prozori produžiti u francuske pro-
zore s ogradom koja kontinuira. Time ova zgra-
da poprima karakter palače orijentirane prema
trgu, a istovremeno i kuće uronjene u tijek Ilice.
Historistička jednokatnica s istočne strane osta-
je pitanje koje valja riješiti u kontekstu susjed-
nog meandra dvorišta i malog predaha u liniji
kontinuiteta ulične fronte. Prizemlje je i ovdje
reprezentativnije, a veža uvodi ulicu u dvorište.
Ideja zaobljenog dvorišnog pročelja ovdje se
varira na drukčiji način. To je tek segment kruž-
nice, koji se približava regulacijskoj liniji na
istočnoj strani, dok se na zapadnoj strani dovr-
šenog pročelja uspostavlja vertikalna komuni-
kacija u kombinaciji s rubnom lođom rubno
smještenog stana. Nizovi prozora vertikalno
strukturiraju pročelje na način kojim se izbjega-
va simetrija i ističe razlika između stambenog i
komunikacijskog prostora. Istak strojarnice
iznad ravnog krovišta na dvorišnoj strani nije
toliko uočljiv, koliko taj visoki zid s južne stra-
ne remeti simetriju i reprezentativnost uličnog
pročelja. Organizacija stanova nije toliko uspje-
la kao u zgradi u Ilici 147, iako im se ne može
odreći kvaliteta.
Ove dvije kuće pokazuju Duplančićev
odnos prema interpolaciji. On ne želi slijepo
slijediti oblikovne principe ranijih razdoblja na
kućama među koje interpolira svoju kuću. On
želi istaknuti doprinos svojeg načina oblikov-
nog mišljenja. Nije u tome nametljiv, već
dapače postiže ugođaje koji su u karakteru
takvi da ne odudaraju od vrijednosti postojeće
arhitekture. Na taj je način arhitektura secesije
vrlo često ulazila u povijesno tkivo grada i u
tome je uz manje iznimke postigla zapažene
rezultate, znatno bolje nego kasnije arhitektura
moderne. Na tom tragu ostaje Duplančićevo tra-
ganje za vlastitim izrazom.
Poslovni centar na ZET-ovu terminalu
u Črnomercu potpuno je drukčiji oblikovni i
sadržajni problem. Projektirana 1990. godine,
već je izvedena i nije još potpuno useljena. Ona
ukazuje na problem postavljanja soliterne zgra-
de unutar relativno nedefinirane sredine, a uje-
dno i zorno ukazuje na odnos projektiranog i
izvedenog stanja. Tlocrta pravokutnog trokuta,
u kojemu prostorni volumen nose krila na kate-
tama povezana prozračnim vanjskim stubištem,
dok hipotenuza obrubljuje denivelirani atrij
okrenut prema tramvajskom okretištu, ova
zgrada obrubljuje ulaznu stranu tramvajskog
terminala prostorno smirujući nepravilni tijek
tramvajskog okretišta. Svojim punim pročelji- 225
ma, koja su naglašena katom na sjeveroistoč-
nom uglu, određuje i fiksira volumen terminala
u odnosu prema okolnoj izgradnji. Razvedeni
podrum, koji ispred sebe ima atrij, spušta kori-
snika ispod razine tramvajskog okretišta i daje
mu osjećaj izoliranosti i relativne intime u buci
i nemiru što ih unose tramvaji i putnici što
Ilica-Črnomerec, Trgovački centar i Terminal ZET-a (Boris
Duplančić, 1990.-1993.)
 mijenjaju prijevozna sredstva i cirkuliraju
uokolo. Terase iznad prizemlja prema kojima se
otvaraju prostori kata također su resurs za ugo-
stiteljske sadržaje.
Projektirana površinska obrada zgrade
od kamenih ploča u prizemlju do aluminijske
obloge na katovima, s izuzetnim naglaskom
bogatih ograda otvorenih prostora, u izvedbi je
zamijenjena loše izvedenom kamenom žbukom
u prizemlju, a ne suviše precizno izvedenom
horizontalnom aluminijskom oblogom u zona-
ma iznad otvora prizemlja. Uspostavljeni crno-
bijeli efekt, sa zelenim akcentima obrade bra-
varije lokala i malih nadstrešnica nad ulazima u
lokale i bijelom mrežom ograda, daju zgradi
estetski ugođaj i pokazuju da je šteta što umje-
sto bijele žbuke nije upotrijebljen kamen.
Struktura vertikalne osi stubišta, koje je okre-
nuto prema atriju, izrazito je moderna, a dva
226 prirodna betonska okvira, koji odjeljuju terase
na katu od katnih prostora, djeluju u zajednici
sa stubištem poput skulpture. Trijemovi u atri-
ju, pasaž u prizemlju i odnos natkrivenih i
pokrivenih prostora na katu čine ovu građevinu
izrazito transparentnom. Tome pridonosi i
struktura prizemlja koja u ritmu modula lokala
ponavlja niz bijelih stupova koji nose kontinui-
ranu crnu masu aluminijske obloge. Šteta je što
su na tim stubovima umjesto projektiranih mje-
denih, izvedene oličene okrugle zidne svjetilj-
ke. Svi ti detalji izvedbe, zajedno s nizom
nepreciznosti u izvedbi kamene obloge hodnih
površina, umanjuju ukupnu vrijednost zgrade
kao cjeline.
Zgrada još nije potpuno useljena, tako da ima
dosta praznih lokala. Terase na katovima još ne
funkcioniraju a već su prolazi prema njima zat-
voreni novim ružnim metalnim rešetkama, koje
su oblikovane sasvim drukčije od ostalih ogra-
da, koje čine jedno od izražajnijih sredstava
zgrade. Firme lokala još nisu ispunile crnu alu-
minijsku oblogu. Iako je Duplančić riješio
način postavljanja firmi u modulima zamjene
pojedinih aluminijskih ploča obloge, pitanje je
hoće li se to ostvariti. Prelazeći s projektant-
skog stola u izvedbu, zgrada je izgubila dio vri-
jednosti, a prelazeći iz svog izvedenog grubog
građevinskog okvira u život, dobivat će nove
kvalitete i gubiti dio onih zamišljenih.
Duplančić nam je u ove tri zgrade
pokazao svoj raspon, od diskretne interpolacije
u Ilici 147, preko male palače u Ilici 158 do
ambicioznog, gotovo skulpturalnog izraza u
trgovačko-ugostiteljskoj zgradi na ZET-ovu
terminalu u Črnomercu. Njegova se traganja
nastavljaju na teorijski već ranije utvrđenoj
liniji emotivnog racionalizma, gdje on raciona-
lističkom pristupu na tragu zagrebačke moder-
ne pridodaje određene oblikovne naglaske koji
oplemenjuju arhitekturu i distanciraju je od
racionalne estetike funkcionalizma. Pridodamo
li tome duhovita rješenja zaobljenih dvorišnih
pročelja u interpolacijama i skulpturalnost stu-
bišta na terminalu, tada su Duplančićeva traga-
nja za osvježenjima u zagrebačkoj arhitekturi
potpuno uspješna.
Čovjek i prostor, br. 7-12 (470-475) (1993), 9-11.
Odakova invencija na djelu u Tomislav Odak je na zagrebačkoj peri-
feriji, u Kustošiji, ostvario zgradu kojom
Kustošiji
nastavlja vlastitu tradiciju odmjerenog i racio-
nalnog pristupa zahtjevnom sadržajnom i obli-
kovnom arhitektonskom zadatku. U toj racional-
nosti i suzdržanosti zaiskri potreba za emotivno
potaknutim oblikom, ukaže se prilika da se

Ilica, MUP Republike Hrvatske (Tomislav Odak, 1995.-1997.),

pročelje
227
istakne posebnost ljepote oblikovanja i struktu-
re. Nije to ljepota artificijelne dekonstrukcije
koja plijeni pozornost teoretičara današnjice i
seže do same teorije kaosa, već je to ljepota jed-
nostavnosti i dorađenosti, geometrije i volume-
na, koja neće dopustiti da se pojave nepotrebni
znakovi funkcije koji u mnogim građevinama
nekontrolirano izviru iz zamišljene arhitekton-
ske opne dovodeći u pitanje sam pojam projek-
tiranja kao kontrole nad oblikom i namjenom.
Odak i u ovom kompleksu zgrada pokazuje
svoju umješnost i umjetnost projektiranja, što će
reći vladanja građevinom.
Zašto tako, odmah na početku? Zašto
naglašavati nešto što bi trebalo biti samo po sebi
razumljivo? Stoga, što je složena i zahtjevna
funkcija zgrade Ministarstva unutrašnjih poslo-
 va Republike Hrvatske upravo davala mnogo
mogućnosti da funkcija izmakne kontroli obli-
kovanja. U čemu je dakle posebnost tog obliko-
vanja i kako je Odak uspio taj sadržaj skladno
arhitektonski domisliti?
Kompleks zgrada stručnih službi
Ministarstva unutrašnjih poslova smješten je na
mjestu gdje su se ranije nalazili vojni sadržaji
između produžene Ilice i željezničke pruge
prema zapadu. Kraj je to relativno neorganizira-
ne individualne izgradnje, bez bilo kakvih urba-
nih naglasaka. Ambijent u koji je Odak trebao
smjestiti svoju arhitekturu bio je potpuno neiz-
ražajan i bez kvaliteta koje bi valjalo posebno
poštivati. Obzirom na strukturu terena i karakter
funkcije nije bilo potrebito očekivati visoke i
naglašene volumene. Odak se opredijelio da
zgradu kojom se kompleks predstavlja postavi
usporedno s Ilicom, da je uvuče od stare građe-
228 vne linije i omogući tako kolni prilaz, privreme-
no parkiranje i nesmetani ulaz u zgradu. Jedino
ta zgrada ima čvršće definirano prizemlje.
U drugom planu, iza ove zgrade, on
oblikuje tlocrtni češalj kojim na blago zakrivlje-
no povezno istočno krilo priključuje krila koja
smještena u pravcu istok-zapad imaju dosta pro-
Ilica, MUP Republike Hrvatske, pogled iz zraka
stora za normalno funkcioniranje. Između ulaz-
nog i prvog poprečnog krila probija u prizemlju
glavnog poveznog krila prolaz za normalno
komuniciranje vozila, ostvarujući time maksi-
malnu dostupnost prizemlja vozilima svih vrsta.
Poprečna krila nejednake su duljine. Treće je
kraće od prva dva, a zadnje prema jugu duže, s
trijemom u prizemlju ispod istaknutijeg dijela.
Takva jednostavna tlocrtna shema omogućuje
aktivnu polifunkcionalnost svakog segmenta.
U krilima se mogu s lakoćom organizirati potre-
biti laboratoriji svih vrsta, s brzim pristupom.
Tlocrtna je pak organizacija svakoga krila takva
da omogućuje fleksibilno određivanje veličine
pojedinih prostorija prema modulima koji su pri-
mjereni funkciji. Konstrukciju čine uzdužni nosi-
vi zidovi sa stupovima u sredini, a pregradni su
zidovi i spušteni stropovi od gipsanih ploča. Veza
ulaznog dijela s drugim krilima kompleksa doga-
đa se na njegovu istočnom uglu, pa je reprezenta-
tivnost ulaza malo umanjena nužnošću da se
treba odmah iza ulaza stubištem popeti na kat da
bi se prešlo u druga krila, jer povezanost s njima
u prizemlju nije moguća.
Temeljna sadržajna shema uvjetovala
je i oblikovanje kompleksa. Zgrada je obložena
Ilica, MUP Republike Hrvatske, tlocrt prvog kata
lomljenom bijelom silikatnom opekom i ta priveden kraju i značit će mnogo kao značajni
pomalo rustična nebojena struktura površine element u promišljanju hrvatske arhitekture na
pomaže omekšavanju jasne geometrije zgrade. kraju ovog stoljeća.
To je jedan od onih malih emotivnih naglasaka
koje Odak voli. Prozori aluminijskih okvira bez Čovjek i prostor, 5/6 (528/529) (1998):35-7.
šprljaka su individualizirani, a nisu povezani u
nizove. Svojim uspravnim pozicioniranjem
strukturiraju volumen u pravcu koji se komple-
mentarno povezuje sa strukturom obloge. Tu je
postignut stanoviti ekspresionistički efekt, koji
je naglašen prozirnim eliptoidnim valjcima na
krovovima, na spojevima krila i iznad stubišta.
Ti valjci skrivaju sve potrebite tehničke izvode
instalacija kojima ovakav sadržaj obiluje.
Prozirnost tih valjaka postignuta je metalnom
prozračnom opnom i zelenilom koje se po tim
mrežama treba penjati, tvoreći zelene cilindre
valjaka na bijelim kubusima arhitekture. U tim
se novim geometrijskim kubusima očitava onaj
drugi element Odakova kreativnog rukopisa. To 229
je element diskretnog izražajnog naglaska koji
ukazuje na emotivni pristup u rješavanju najslo-
ženijih racionalnih elemenata ovakve arhitektu-
re, a to je pitanje kontrole nad instalacijama.
Odak tako na Kustošiji stvara arhitek-
turu specifičnog zatvorenog urbanog sadržaja.
Određuje njezinu uličnu frontu, postavljajući
visoke urbane parametre. Remodelira negdašnju
trećerazrednu vojnu skladišnu strukturu i ople-
menjuje je arhitekturom visokih dometa. Time
direktno i angažirano odgovara na pitanje, je li
moguće sadržaje ovakvog zatvorenog karaktera
arhitektonski oblikovati na visokoj razini. Odak
je uspio ostvariti arhitekturu koja je zadržala
njegov posebni rukopis i arhitektonski koncept i
koja znači domet u njegovu dosadašnjem opusu.
Nije to bio nimalo lak zadatak, ali je uspješno
Bijela kuća u Brezju U produžetku Miramarske ceste,
koju je već davno trasirao Tušekov Hotel
International, nedavno je niknula reprezenta-
tivna stambeno-poslovna bijela zgrada, što ju
je projektirao Benedetto Tardozzi. Tlocrtno je
oblikovavši u obliku slova U, kojemu je lice
okrenuto prema istoku i orijentirano na produ-
ženu Miramarsku cestu, a dva kraka usmjere-
na prema zapadu, Tardozzi je pokušao nagla-
siti blokovski karakter zgrade, želeći i njezi-
nom morfologijom pokazati kako se modifici-
rana koncepcija oblikovanja historističkoga
Donjega grada može prenijeti i na prostore
južno od željezničke pruge. Kraće, sjeverno
krilo definira prvu poprečnu ulicu iza zgrade
hotela, dok južno, dulje krilo daje naslutiti
frontu koja će, vjerujemo, oblikovati središnji
trg-park u prostoru Brezja, kako su urbanisti
nazvali ovaj dio Trnja.
Gledamo li pak povijesnu prostor-
nu strukturu Trnja, tada je nedvojbeno da
je Tardozzijeva kuća definitivno uklonila 231

Miramarska 26-38/Čazmanska, stambena zgrada (Benedetto Tardozzi, 1997.-1998.), istočno pročelje

 dijagonalni tijek Miramarske ceste, koja je od
davnine vodila od Save prema gradu, dok je zah-
valjujući urbanističkim uvjetima afirmirala susje-
dnu Krčku ulicu, koja je bila sekundarna znače-
nja, poštivajući svojim tlocrtom njezinu nepravil-
nu trasu.
Iako je B. Tardozzi oplemenio svoju
kuću plitkim trijemom što prekriva prizemlje i
mezanin i podsjeća na strukturu arhitekture koju
je u Zagreb krajem prošlog stoljeća donio K.
Waidmann, ali i segmentno istaknutim erkerima
koji se ritmički nižu u istaknutim rubnim verti-
kalama pojedinih segmenata istočnog, glavnog
pročelja kuće, ipak je cijela koncepcija izgleda
ove kuće razapeta između koncepta ulice i
bloka i nejasnog odnosa prema jugu, koji u tre-
nutku projektiranja kuće nije bio jasno urbani-
stički definiran. Kuća ima uglove na spojevima
krila naglašene zaobljenim tamburima iznad
linije završetka pročelja, ali i simetrični koncept
pročelja u kome ritam i oblikovanje prozora i
232 trijema na stupovima skladno korespondiraju.
Šteta je što na istočnom pročelju nije jasnije
naglašena središnja os, koja bi tada ovom proče-
lju i Miramarskoj cesti dala još veću težinu.
Nešto je razigranije sjeverno pročelje koje sni-
Miramarska 26-38/Čazmanska, stambena zgrada, tlocrt kata
žava visinu trijema, unosi vertikalu stubišta i
razrahljuje ugao terasom na vrhu kuće, ali viso-
kom izraslinom dimnjaka i instalacijskih pro-
stora remeti skladnost što ju je nagovijestio
ugaoni zaobljeni tambur na susjednom uglu.
Rubni ugao južnog pročelja omekšan je zaoblje-
nim balkonima.
Zbunjujući je koncept parkirališta na
južnoj strani, kome se pristupa iz Krčke, ali ne i
iz Miramarske ceste, kao da je ta strana, s
natkrivenim ulazima u podzemnu garažu i odla-
galištem za smeće, strana niže vrijednosti.
Istovremeno se nije vodilo računa da će joj
nasuprot narasti župni centar sv. Terezije i da će
taj trg-park morati imati veću urbanu težinu, ili
pak jednaku onoj Miramarske ulice.
Protočnost, perforiranjem južnog i sje-
vernog krila, daje naslutiti da je Tardozzi uvažio
činjenicu da je nekoć tim pravcem prolazila
stara Miramarska, no širina i naglašenost prola-
za suviše je neznatna da bi vizualno naglasila
namjeru. Prolaz vodi kroz unutrašnji prostor što
ga tlocrtno U otvara prema zapadu i Krčkoj
ulici. Taj prostor otvara nutrinu ovoga ‘bloka’,
ostavljajući svjetlicima podzemne garaže domi-
nantnu ulogu u artikuliranju partera.
 Oblikovanje kubusa za dizala i venti-
laciju, kao i dimnjaci, u razini iznad završne
linije kubusa pročelja, ponegdje su izbjegli
kontroli. Ventilacijski otvori podzemnih garaža
u trijemu prema Miramarskoj cesti smetaju
komunikacijskoj funkciji trijema, bez obzira
na pokušaje da ih se pretvori u improvizirana
sjedišta. Ponegdje u prolazima detalji instala-
cija grubo remete estetiku projektiranih oblo-
ga. No, to su detalji koji ukazuju više na nedo-
sljednosti u izvedbi, nego na promašaje u pro-
jektiranju.
Tardozzi je u tlocrtima stanova, raspo-
redu prostora i općoj kontroli infrastrukture u
ovoj kući pokazao svoju projektantsku zrelost, a
u oblikovanju pročelja jasan oblikovni koncept,
iako je silom prilika, zbog nedorađenog urbani-
stičkog koncepta Brezja, ostao dužan u određi-
vanju primjerenog odnosa svoje kuće prema
budućim zahtjevima njezine okoline. No, nje-
gova temeljna ideja, autorski modificirani pri-
jenos arhitekture donjogradskog Zagreba u 233
prostore Trnja, ovom je kućom inaugurirana na
primjeren način.

Čovjek i prostor, 9/12(532/535) (1998):26-7.

Zgrada primjerena urbanom U Zagrebu je nedavno dovršena nova
poslovna zgrada Eurocentra, koja je izgrađena u
ambijentu
jednoj od najranijih urbanih kazeta Zagreba
južno od pruge, u prostornom ambijentu koji svoj
temeljni prostorni okvir duguje arhitektu
Kazimiru Ostrogoviću i šezdesetim godinama
prošlog stoljeća. Tada su u tom sklopu, na njego-
vu sjeveroistočnome dijelu, izgrađene dvije
usporedne stambene višekatnice, funkcionalisti-
čki strukturirane, s tlocrtno istaknutim stubišnim
vertikalama, a na južnoj pak strani središnji
dio sklopa Gradske vijećnice, kojemu još do
danas nije izgrađen vertikalni naglasak planiran
na jugozapadnom dijelu i longitudinalni, polože-
ni volumen skupštinskih dvorana, koji je trebao
sa zapadne strane oblikovati novostvoreni trg,
danas Trg Stjepana Radića. Ostrogovićeva vizi-
ja zapadnog dijela sjeverne zone nastavka
Zrinjevca prema Savi, nosila je u planovima tada
suvremenog funkcionalno-socijalističkog urba- 235
nizma jedini vertikalni akcent na čitavom prostoru
tadašnje Moskovske/Beogradske ulice (danas
Ulice grada Vukovara). Iako je Ostrogovićev
koncept ostao do danas očuvan u svojoj fragmen-
tarnosti, ideja vertikalnog naglašavanja Gradske
vijećnice postupno je padala u zaborav, prepušta-
jući u posljednje vrijeme vertikalne gradske
naglaske domišljatosti i dubini džepa novih vla-
snika gradskih prostora. Unatoč svemu, kazeta s
Gradskom vijećnicom prostorno se očuvala do
današnjih dana, a koncept njezina urbanog
nastanka nova je zgrada Eurocentra poštivala do
krajnjih granica, koliko je to moguće nakon pro-
toka gotovo pola stoljeća od trenutka kad je ideja
nastala i počela se ostvarivati.
Zasluga za nastavljanje započetog urbani-
stičkog koncepta pripada na jednoj strani
 Gradskom zavodu za zaštitu i obnovu spomeni-
ka kulture i prirode, a na drugoj strani projek-
tantu Nenadu Bachu i investitoru, koji su slije-
dili upute nadležnih konzervatora, a otkupom
zemljišta i korigiranjem oblika parcele nastavili
slijediti ortogonalni koncept urbanističkog pla-
niranja iz polovice prošlog stoljeća. Time je
postignuta ne samo zaštita i očuvanje gradskog
prostora, koji je planiran u jednom drugom vre-
menu, nego i prepoznavanje vrijednosti tada-
šnjih urbanističkih postulata, koji su nažalost
demantirani u mnogim intervencijama duž
Vukovarske avenije. Jedan je to od rijetkih pri-
mjera da je ideja očuvanja urbanog koncepta
nadvladala logiku građenja na zatečenim parce-
lama, bez obzira na njihovu neusklađenost s
konceptom oblikovanja tog dijela grada.
Najsvježiji primjer zgrade Hypo banke arhitek-
ta T. Maynea, na uglu Slavonske avenije i
236 Marohnićeve ulice, pokazuje suprotni trend, pri-
lagodbu zgrade zatečenom obliku parcele, što je
postao jedan od tipičnih znakova izgradnje u
Zagrebu u posljednjem desetljeću. Bachov pro-
jektantski napor kod izgradnje Eurocentra i kon-
zervatorsko inzistiranje na preoblikovanju par-
cele, u cilju nastavka tradicije izgradnje uz
Miramarska, Eurocentar (Nenad Bach, 2005.), južno pročelje,
snimio: J.Kliska
Miramarsku ulicu, stoga treba posebno cijeniti.
Sama Bachova arhitektura pokazuje i
oblikovnu prilagođenost spomenutoj lokaciji.
Stroga u izrazu, jednostavna u volumenu, čvrsto
smještena u zadani prostor, ova arhitektura
poslovne zgrade uspostavlja primjereni obliko-
vni i prostorni odnos s okolinom koju je već
davno odredio Ostrogović svojom arhitekturom.
Ona, u širem značenju riječi, znači interpolaciju
nove arhitekture metodom prilagođavanja, a
ne ekskluzivnog nametanja ili pak raskošnog
kontrasta. Jednostavan, dobro dimenzionirani
volumen dopušta vizualnu komunikaciju sa
Sljemenom i Donjim gradom, gledamo li zgradu
s juga, a opet nagovještava smireni funkcionali-
stički raster volumena, približavamo li joj se sa
sjevera. Zamislimo li, da će se u skoroj budućno-
sti ostvariti modificirana Ostrogovićeva vertika-
la uz Gradsku vijećnicu, tada nije teško zamisli-
ti taj vertikalni naglasak koji će izranjati iz-
nad vodoravnog tijela izgrađenog Eurocentra.
Zgrada postavljena u smjeru istok-zapad nije i
neće biti barijera, već tek cezura u pristupu
novom gradu kad mu dolazimo kroz podvož-
njak ispod željezničke pruge, ili kad se Donjem
gradu približavamo s juga, od Vukovarske ave-
nije.
Njezino oblikovanje čvrstog volumena
prekrivenog prozračnim vodoravnim brisoleji-
ma stvara zanimljivu grafičku igru iza koje
naziremo otvore, svjetla i dinamičnost poslov-
nog prostora. Nema egzibicija neke posebno
istaknute visoke tehnologije, iako je ona nazo-
čna u detaljima. Nema posebne nametljivosti
detalja, kosih ili zaobljenih linija. Sve je pravil-
no, čisto i odmjereno. Možda je tek prizemni
dio neznatno nenaglašen, tako da zgrada gubi
malo na čvrstoći dojma. Završetak, koji istaknu-
tim i naglašenim lebdećim krovom rubi i čvrsto
oblikuje pročelja, dobro došlo je oblikovno rje-
šenje po kojem se kuća pamti i prepoznaje.
Iznad njega je gusta rešetka koja dorađuje sil-
huetu i prekriva instalacije iznad ruba volumena
temeljnog prostornog kvadra. Ispod njega je tera-
sa natkrivena krovom, uvučena u odnosu na
strukturu brisoleja i dobrodošla cezura koja
naglašava atraktivni zaključak zgrade. Noću
osvijetljen, taj je dio zgrade postao njezina
dominantna vizualna značajka. Sve ostalo je
diskretna grafička igra brisoleja i temeljnog
rastera rešetke, iza čega se nazire temeljna, jed-
nostavna struktura zgrade. Ulaz je s bočne uže
strane u Miramarskoj ulici, dobro prometno
riješen, da ne dođe u koliziju s benzinskom
crpkom koja je ostala južno pred zgradom.
Pristup garažama pod zgradom, sa sjeverne stra-
ne, nije vizualno agresivan i dobro je uklopljen
u zatečenu i neku buduću okolinu, koja će se sa
sjeverne strane dogoditi u ne tako dalekom
budućem vremenu.
Tlocrtna rješenja dovoljno su fleksibilna
da mogu primiti raznolike poslovne prostore.
Središnja stubišta, jednostavne komunikacije i
Miramarska, Eurocentar
mogućnost raznolike organizacije prostora
temeljne su značajke koje zgrada ovakvog tipa,
za iznajmljivanje poslovnog prostora mora imati.
I ovdje su stanovita strogost i racionalnost nazo-
čni u svakom segmentu. Nema pretjeranog
luksuza niti suvišnih velebnih prostora, a opet su
zajednički prostori dovoljno reprezentativni da
zadovoljavaju temeljnu namjenu. Bach je tu
pokazao izrazito znakovitu kreativnost i suspre-
gnutu, racionalnu dimenziju oblikovanja. Nije to
Miesovska formula - = +, već pokušaj interpreta-
cije strogosti arhitektonskog oblikovanja šezde-
setih godina 20. st. na način svjesnog odabira
mogućnosti koje pruža početak 21. stoljeća. Bach
je tu postigao visoku razinu kvalitete i nije podle-
gao napasti da na jednom objektu pokaže sve što
zna. On je jednostavno dokazao da zna projekti-
rati i oblikovati zgradu koja je postala i koja će
ostati sastavni i nedjeljivi dio vlastitog urbanog
okruženja. To je model, koji je više iznimka 237
nego pravilo u zagrebačkoj arhitekturi prošlog
desetljeća, ali tim više zaslužuje posebnu pozor-
nost i priznanje. Pokazuje da način specifičnog
zagrebačkog arhitektonskog mišljenja nije
umro. Najreprezentativnija kazeta novog urban-
izma Zagreba južno od pruge, dobila je još
Miramarska, Eurocentar (Nenad Bach, 2005.), tlocrt
 jednu arhitektonsku potvrdu. Bachov pristup
pokazuje da spona arhitekture i urbanizma u
Zagrebu još uvijek postoji, da grad još nije
umro pod nasrtajima arhitekture i građenja.
Drago mi je bilo to ustvrditi i na ovaj način afir-
mirati.

Zarez, br. VII/149, 12 (24. 02. 2005.)

238
ODNOS PREMA BAŠTINI
Zagreb kao spomenik kulture Nije tome davno, kako se u zagreba-
čkom fizičkom i duhovnom prostoru odvijala
akcija SOS za baštinu - SOS za staru zagreba-
čku gradsku jezgru. Usmjerenje ove akcije svo-
dilo se uglavnom na četiri primarne teme:
- istovremena funkcija grada kao spome-
nika kulture i kao vitalnog republičkog središta,
- stanovanje u staroj gradskoj jezgri i
ono što je vezano uz život čovjeka, trošnost
zgrada i onečišćenje okoliša,
- promet i zelenilo - dvije stvari koje se
međusobno isključuju barem u staroj jezgri, jer
se širenjem prometnica žrtvuju zelene površine,
- novi život i nova prostorna misao u
staroj gradskoj jezgri.
Pokušajmo izreći neke od bitnih zagre-
bačkih spomeničkih kvaliteta, koje su svojom
vrijednošću i često neadekvatnim položajem i

241

Plakat za izložbu “SOS ZA ZAGREB”, 1977.

 stanjem danas izazvale potrebu potrebu reagi- djeluje i na fizionomiju grada. No najbitniji je
ranja javnosti, potrebu da akcija SOS za bašti- element povijesne vrijednosti stvaranje definira-
nu dobije opravdani odjek. nih povijesnih slojeva, taloženje ne samo u pro-
storu već i događaja koji su se zbivali u prosto-
Što je spomenik kulture? ru, tako da ne možemo, poznavajući povijest
grada, isključiti prisutnost njezina utjecaja na
Termin je dosta star iako je kroz svoje naše doživljavanje grada. Ona nadopunjuje pro-
postojanje mijenjao značenje i opseg. Star je stornu vrijednost i pomaže joj da ne bude isklju-
stoga što već od davnine izražava odnos čovje- čiva vrijednost.
ka prema naslijeđenim vrijednostima i što time Duhovnu vrijednost sačinjava sve ono
opredmećuje materijalni kontinuitet i vezu s što se u svijesti čovjeka nanovo događa i sve
tradicijom, čime se odražava i u duhovnom ono što tradicija življenja i događanja u prosto-
kontinuitetu. On obuhvaća vrijedne predmete, ru grada, kroz umjetničko oblikovanje funkcije
od pojedinačnog predmeta, preko arhitekture i fizičko oblikovanje pojavnoga, u čovjeku stva-
do naselja i prostornih cjelina, a u novije vrije- ra kao svijest o posebnosti i vrijednosti toga
me se izražava i u brizi za očuvanje slike prostora.
grada; ne samo grada kao organizma koji funk- Prožimanje tih vrijednosti međusobno
cionira i u kojemu ljudi žive, već i kao estet- i njihov odnos prema današnjem vremenu daju
skog, umjetničkog, prostornog i društvenog spomeničku vrijednost, a ona je upravo u gradu
242 fenomena prošloga vremena. Zagrebu na visokom stupnju. Ne stavljajući je
Vrijednosti koje grad čine spomeni- na vagu međunarodnih vrijednosti, ona je u
kom kulture su prostorne, povijesne, duhovne i našim relacijama izuzetno visoka.
napokon spomeničke vrijednosti.
Prostorne su vrijednosti one koje naj- Što je spomeničko u Zagrebu?
prije uočavamo. One su vizualne, doživljava-
mo ih u svakodnevnom kretanju gradom. Često Raznovrsnost je izuzetna kao i u sva-
su nam zbog naše nedovoljne informiranosti kom gradu. Na prvom su mjestu stare gradske
nedovoljno poznate i stoga ih svjesno ne uoča- cjeline Gornjega grada i Kaptola, koje zadrža-
vamo, no zbog svojih vrijednosti koje uključu- vaju prostorni kontinuitet od srednjega vije-
ju estetske pa i one umjetničke naravi, ostaju u ka, iako im je današnja fizionomija znatno
svijesti kao slika grada po kojoj se on razliku- novija. Pridružuju im se predgrađa Nove Vesi,
je od drugih gradova. To oblikovanje koje je Vlaške ulice, Ilice i Harmice, koja su se na
kroz vremensku slojevitost živjelo i preživjelo, prostoru između Griča i Save razvila u drugoj
mi smatramo adekvatnim prostoru u kojemu se polovici 19. st. u Donji grad, cjelinu pravilnih
nalazi. ulica i trgova, građenu urbanističkom logi-
Povijesne vrijednosti su donekle u uskoj kom zrelog historizma, koja je s Lenucijevom
vezi. Sve ono što se u jednom gradu zbivalo potkovom zelenih trgova (od Zrinjevca do
Glavnog kolodvora i od Botaničkog vrta do
Hrvatskog narodnog kazailšta) postigla izuze-
tnu vrijednost.
Svi se ostali spomenici kulture kriju u
ovim gradskim jezgrama. Počev od gradskih
zidova i kula, preko uličnih nizova do pojedi-
načnih kuća, a ove opet u rasponu od baroknih
velikaških palača, preko onih nove buržoazije
u Donjem gradu do malogradskih kuća zbije-
nih u intimitete Opatovine ili Nove Vesi. Crkve
i groblje Mirogoj, javne zgrade i stare tvornice,
fontane i detalji pročelja, kovanih željeznih
ograda ili onih na prozorima i ogradama stubi-
šta; svi oni zajedno daju sliku grada.
U tom i takvom gradu dostupan nam je
njegov javni prostor, dok je stanovanje, iako
temeljna funkcija grada, zatvoreno oku prolaz-
nika; zatvorilo se u svoj intimitet. No, ono nije
ostalo bez utjecaja. Stanovanje je ono, koje
često puta diktira izgled zgrade, umjesto da
arhitektura određuje način stanovanja. Proces je
to s obostranim djelovanjem. Kad gledamo
odnos stambenih zgrada prema onima javne
namjene, tada vidimo da je broj stambenih zgra-
da znatno veći. Stoga stambena arhitektura pre-
težno daje osnovnu sliku grada, dok arhitektura
javnih zgrada nosi potrebne naglaske.
Javni prostori grada
Javni je prostor činila ulica, trg ili park,
a ulicu su pak određivale trgovine i kavane -
predasi u hodu; trgovi su imali naglaske u
zgradama ili cvjetnjacima s kipovima, dok su
u parkovima prštale fontane. Unutrašnjosti
zgrada s raskošnim stubištima i dvoranama,
pasaži poput Oktogona ili zgrade javne namje-
ne bili su isto tako dijelovi javnog gradskog
prostora.
Poseban oblik javnog gradskog prosto-
ra, koji je graničio s intimnošću stanovanja,
činile su u prvo vrijeme unutrašnjosti gradskih
blokova unutar pravilnog rastera ulica, dvorišta
gornjogradskih palača i kaptolskih kurija.
Kasnije je brzom izgradnjom unutrašnjosti blo-
kova arhitekturom i sadržajima drugoga reda
došlo do kvalitetne promjene u smislu potpune
degradacije, da bi kasnije jačanjem prometa
došlo do degradacije i ostalih dijelova javnih
gradskih prostora, koji su ustuknuli pred najez-
dom novih limenih gospodara - slugu suvreme-
nog čovjeka.
Stanovanje u gradskoj jezgri
Degradacija pak dvorišta gornjogradskih palača
rezultat je izmijenjene strukture stanovništva. 243
Stanovništvo koje ovdje živi prisiljeno je u dvo-
rištu obavljati sve svoje životne funkcije: od
čuvanja ogrjeva, preko sušenja rublja, igre
djece, garažiranja automobila, uzgajanja cvije-
ća, domaćih životinja i sl. Koncentracija razno-
likih sadržaja na mjestu gdje je nekada u prošlo-
sti vladala stroga podjela i diferencijacija sadr-
žaja dovodi do toga da su prostori, nekada krei-
rani za međusobne dodire ljudi (ne ulazeći u
kvalitetu i dostupnost takvih dodira svim sloje-
vima društva) postali mjesta gdje se odvijaju
sekundarni sadržaji.
Devastacije prouzrokovane naglom
promjenom socijalne strukture stanovništva,
stambenom krizom, neadekvatnim instrumenta-
rijem održavanja stambenih zgrada dovele su do
toga da je devastacija vrijednosti u stambenoj
 arhitekturi a time i u načinu stanovanja u povi-
jesnim cjelinama Zagreba dovela i do devastaci-
je slike grada, do pogoršanja njegova općeg sta-
nja.
Zaštita gradskih vrijednosti ne može se
u sferi stanovanja iscrpljivati samo na popravci-
ma i održavanju stambenih zgrada, iako bi i to u
početku bilo dostatno. Stanovanje je vrijednosni
fenomen u strukturi života grada. On u sferu
kolektivnog unosi individualnu notu. Život
grada određen je odnosom stambenih i javnih
površina. Zadržati te odnose u vrijednoj povije-
snoj jezgri trebao bi biti primarni zadatak, ali
sačuvati ih na visokoj razini. Zabrinjavaju poda-
ci koji se čuju da je u proteklih 20 godina došlo
do smanjenja stambenih sadržaja u Donjem
gradu do 28 posto. Umjesto da se javne funkci-
je grada prenose u područja s novim stanova-
njem, događa se obrnuti proces. Praktički dola-
244 zi do devitalizacije stare gradske jezgre. Tu
ostaju samo određene strukture stanovništva,
mlađi ljudi odlaze, a da bi se koristili javni sadr-
žaji dolazi do opterećenja jezgre sredstvima jav-
nog i individualnog prometa. Kad ti sadržaji ne
funkcioniraju, tada i gradska jezgra u cjelini sve
manje funkcionira. Osnovni preduvjet revitali-
Palmotićeva 30, tzv. Velerov vrt (starija fotografija)
zacije trebalo bi biti stalno održavanje ravnote-
že između stambenih i javnih prostora. To isto-
vremeno zahtijeva da se sekundarni sadržaji u
unutrašnjosti blokova grupiraju i da unutra-
šnjost blokova dobije novu fizionomiju, više
pješačkih površina i svega onoga što bi odnos
stan - zelenilo - promet - ostali sadržaji, zadrža-
lo u optimalnom stanju. Jer nije stanovanje
samo u nutrini vlastitog stana, već seže i od šire
okoline, od ulice i veže, preko stubišta i hodni-
ka do stana. To je dio prostora u kome živimo i
dio vrijednosti za koje se isplati boriti.
Zaštita spomenika
Nameću se pitanja: kako štitimo, što
štitimo, da li uopće štitimo i tko je taj koji treba
štititi grad kao spomenik kulture? Jesu li to stru-
čne službe - konzervatori, koje bije glas da svo-
jim rješenjima koče razvitak grada, ili - urbani-
sti, za koje se “smatra” da žele ukloniti sve staro
jer im to smeta - ili bi se društvo u svom punom
formatu trebalo uključiti u zaštitu kulturne oko-
line u gradu kao u dio zaštite svoje poviješću
stvorene okoline?
Prava istina za Zagreb nije suviše ugo-
dna, jer se u njemu gotovo ništa bitno ne doga-
đa na tom planu. Stoga uz djelovanje stručnih
službi, zaštitu treba spustiti niže, da svatko u
okviru svojih mogućnosti štiti ono što zovemo
vrijednošću grada. Da grad bude čist, da auto-
mobile znademo ostaviti tamo gdje im je mje-
sto, da ne onečišćujemo grad, da se u samoupra-
vnim strukturama nastojimo izboriti za popra-
vak i održavanje povijesnih jezgri u realnim
rokovima. Zaštita nije samo pitanje novca i
elaborata. Grad se može štititi na više načina
ukoliko mu znamo, spoznamo i hoćemo sačuva-
ti vrijednost.
Zaštita spomenika kulture je proces
koji je vrlo živ i koji prima sve strukture dru-
štva. Treba tek imati mogućnost da svoju svijest
o vrijednostima grada proširimo kako bi iz nje
izrasla stvarna i efikasna zaštita.
U ovom kontekstu zanimljivo je pita-
nje, od koga i za koga štitimo povijesnu jezgru
grada. Štitimo je od čovjeka za čovjeka. Nije
to tek zgodna igra riječi, već briga da čovjek
danas, a i oni ljudi koji iza njega dolaze mogu
doživljavati sve vrijednosti povijesnog trajanja
u prostoru jednoga grada. Stoga povijesnom
dijelu grada treba osigurati kontrolirani i njemu
primjereni razvitak, a zaštititi ga od nekontroli-
ranih procesa ili onih kontroliranih i usmjerenih
koji njegove vrijednosti kao spomenika kulture
podcjenjuju ili precjenjuju.
Zelenilo
nilom; pojavljuje se drvored, palača koja ostav-
lja mjesta za park ispred i iza sebe. Ona postaje
sastavni dio nekih gradskih poteza. Tako zeleni-
lo u gradu dobiva funkciju srodnu drugim
javnim gradskim prostorima. U baroku zelenilo
još nije u službi širokog kruga građana, već je
često puta vezano uz određenu društvenu struk-
turu, pa se i mogućnost doživljavanja zelenila
vezala uz određene kategorije stanovništva.
Devetnaesto stoljeće demokratizira uporabu i
pojavu zelenila, razvija ga i daje mu važnost. I
to traje, iako sa sve slabijim intenzitetom, sve
tamo do 30-ih godina našeg stoljeća. Tada se
događa potpuni preokret - barem u idejnom smi-
slu - koji rezultira modernim urbanizmom. On
ne unosi zelenilo u grad, već arhitekturu grada
ulaže u zelenilo, ako se može tako slikovito reći,
jer praksa, osobito u nas, često puta demantira
tu osnovnu ideju (događa se da zelenilo jako
245

Zelenilo i promet dva su elementa koji

u tom procesu mogu imati značajnu ulogu.
Rezimiramo li povijesno, tada vidimo da je u
daljoj prošlosti čovjek bio toliko vezan s onim
što se događa izvan grada, da je njegov dodir s
prirodom bio tako neposredan i nesmetan, da
nije bilo nužno da on prirodu dovede sebi u
susjedstvo, a s druge strane, način života u
gradu, potreba da se grad okruži zidom, utvrdi i
da bude izoliran, kako bi građanima pružio
potrebnu sigurnost, dovodio je do pojave visoke
cijene zemljišta i do maksimalnog iskorišćenja
gradskog prostora. Zbog toga tek barok intenzi-
vnije uvodi zelenilo u urbanizam grada i to u
početku u obliku širokih ulica obrubljenih zele-
Gornji grad, Demetrova 7, palača Jelačić
 dugo ili nikada ne dobije svoju definitivnu je Svačićev trg mala oaza između trgova na
formu). U biti je to razbijanje starih struktura, Lenucijevoj potkovi. Gornji grad je okružen
zatvorenih blokova i stvaranje zelenih površina zelenilom, iako u njemu javnog zelenila gotovo
unutar kojih su raspoređene zgrade i prometni- i nema osim u ponekom dvorištu. On je primjer
ce. To su dvije oznake koje bitno razlikuju povi- strukture koja je škrto koristila prostor. Tek tu i
jesno gradsko središte i moderni grad. tamo, kad se ruše bedemi i kad se ostavljaju slo-
Drugi tip zelenila čini intimno, kućno bodni prostori, javlja se javno zelenilo. U doživ-
zelenilo, zatvoreno u dvorište, na terasu - unutar ljajnom smislu pogled je s ulice prema parku još
skučenosti čovjekova obitavališta i ono nema zadržao pozitivni predznak. Pogledamo li iz
značaj javnog gradskog zelenila. parka prema ulici, pojavljuje se sasvim druga
Slika grada sadrži i jedan i drugi tip slika. Ljudi koji sjede u parku, osobito uz rubo-
zelenila. Ako Zagreb gledamo iz zraka, vidjet ve, okruženi su i gledaju bezbroj automobila.
ćemo da je odnos ovih dvaju tipova zelenila u Dolazi do degradacije doživljaja zelenila. Isto je
gradu nešto jači u korist javnog gradskog zele- tako drvored ostao u ulici, ali je na mnogo mje-
nila, ali da i onog drugog, posebice u sjevernim sta izgubio funkciju zbog koje je sađen. Nagriza
predjelima ima jako mnogo. ga promet u mirovanju - parkiranje - koji je isto
Koja je funkcija zelenila? U početku je toliki problem kao i promet u kretanju.
to bilo uljepšavanje grada, jer je barokni arhi-
tekt shvatio da samo nizanje zgrada nije više Promet
246 dovoljno. U toj estetskoj komponenti sadržana
su dva temeljna sastojka: oblikovanje gradskih Promet je problem svih starih gradskih
parkova kao povijesna značajka i danas sve zna- središta. Njegovo je jačanje išlo brže od bilo
čajnija ekološka funkcija zelenila koja obuhva- kakvih rješenja, a privremene mjere išle su na
ća raspon funkcija, od upijanja buke do regene-
riranja zraka. Činjenica da se zelenilo smanjuje
u povijesnoj jezgri grada zabrinjava kako s
aspekta zaštite povijesnih vrijednosti tako i s
ekološke strane.
Zagreb ima veoma jako zelenilo na sje-
vernim obroncima i njegov topografski smještaj
pogoduje da se zelenilo na brežuljcima spušta
do Ilice, do srca grada (Tuškanac, Šalata i sl.).
Prodor Medvednice u grad prisutan je i pratimo
ga kroz čitavu prošlost Zagreba.
Druga značajka Zagreb su drvoredi,
koji se javljaju na ulicama Donjega grada kao
dopuna arhitekture, i zeleni trgovi, među kojima Donji grad - agresija automobila
štetu gradskih vrijednosti, prvenstveno grad- Urbanistička rješenja sa sjevernom i južnom
skog zelenila i pješakovih površina. Porast obilaznicom u biti su ispravna, no pitanje nji-
zagađenosti zraka kao rezultat pojačanog pro- hove lokacije, realnosti ostvarenja i mogućnosti
meta izaziva degradiranje čovjekova okoliša i vezanja ostalog prometnog sustava na taj obila-
brže oštećivanje materijala starih i vrijednih zni krug, uz stalno prisutni odnos prema zateče-
zgrada. Nova pak rješenja izazivaju opet disku- nim vrijednostima, ono je što će biti najteže rije-
sije i nesporazume. šiti. Predložena rješenja očito nisu dugoga daha.
Gledamo li povijesno, promet je oduvi- U interesu dobrih rješenja bilo bi nužno smanji-
jek birao najlakše pravce. Prometnice su uvjeto- vati individualni promet a jačati javni.
vale razvitak gradova i one su u prošlosti imale
svoju logiku, naravno kao i gradovi. Gradec i Pješak
Kaptol imali su promet u kontaktnim zonama.
Promet praktički nije dodirivao njihovu struktu- Uvođenje pješačkih zona s adekvatnim
ru. Veza Zagreba s ostalim gradovima odvijala sadržajima, a ne samo pješačkim nazivom stoga
se u podnožju, izvan jezgre, kroz Harmicu što na njoj nema automobila (primjer Trga
i Ilicu, Ribnjak, Vlašku i Petrinjsku ulicu. Republike, danas Jelačićeva trga) druga je nuž-
Povezivanje se dogodilo u drugoj polovici 19. nost. Diljem Europe nalazimo pješačke zone u
st. kad su se rušila Mesnička vrata i ona uz starim jezgrama, sa zelenilom, fontanama, klupa-
Popov toranj. Te su prometne veze ostale i do ma i drugim sadržajima. Mi se u Zagrebu zado-
danas. Stoga ako govorimo o prometu na voljavamo tek zabranom prolaska automobila. 247
Gradecu i o usmjerenju određenih tranzita kroz Uvođenje pješaka u unutrašnjost bloko-
Gornji grad, kao što se je događalo, on se može va nakon što se ovi urede iduća je nužnost. Time
javiti isključivo kao posljedica regulacije pro- bi se pješak osjećao sigurnim, ali bi doživljavao
meta i njegova umjetnog usmjeravanja.
Željeznica je bila prva koja je ulazila u
grad ne obazirući se na postojeće stanje grada. U
mnogim su gradovima pruge izazivale kaos, koji
je tek kasnije uočen, pa je trebalo uložiti mnogo
sredstava da se dijelovi gradova što ih je razdvo-
jila pruga, povežu. Zagreb je tada imao “sreću”
da mu je željeznica obrubila južnu stranu, iako
se te barijere ni do danas nije oslobodio.
Osnovni problem prometa u staroj
gradskoj jezgri svodi se na iznalaženje načina
kako povezati istok sa zapadom na uskom raz-
maku između obronaka Medvednice i željezni-
čke pruge, a da se ne devalvira Donji grad. Gornji grad, Opatička 10, ograda od kovanog željeza
 arhitekturu sa strane koja nije predviđena za
estetski doživljaj. Novi sadržaji bi mu trebali
omogućiti da se ugodno osjeća.
Na kraju treba reći da briga za revitalizi-
ranje stare gradske jezgre ne bi smjela biti borba
protiv prometa. Zaštita stare jezgre nije u isklju-
čenju prometa, već u njegovu doziranju.
Odlaskom prometa odlazi i niz sadržaja. Ne
borba protiv prometa, već za realističnu koegzi-
stenciju. Naći način kako vrijednosti i neophodni
promet mogu zajedno živjeti. Bitna je postupnost
u obostranom interesu. Jer era je prvotne automo-
bilizacije, kad je automobil bio svetinja, ipak za
nama. Ljudi već mogu racionalnije koristiti auto,
kad on postaje sredstvo i kad ga čovjek koristi
selektivno. Tada je već i koegzistencija moguća.
Promet nije jedino novo što mijenja
strukturu i sliku grada. Grad je živi organizam i
ovo naše vrijeme ima pravo i dužnost da se bavi
248 njegovom povijesnom jezgrom za koju smo
svjesno odlučili da ćemo je čuvati, ali ne kao
muzejski eksponat već kao i dalje živući organi-
zam, jer je jedino tako i možemo sačuvati.
Nove intervencije
Što je čovjek dodavao gradu? Grad,
ovakav kakav danas imamo nije nastao u jednom
trenutku, u jednom vremenskom razdoblju, već
su i generacije onih prije nas imale što i gdje uči-
niti i pokazati da i svako iduće vrijeme mora
imati svoj odnos prema gradu. Novom je vreme-
nu to sve teže i teže, jer kako raste naša svijest o
vrijednosti prošloga tako i autor - projektant Briga društva
postaje sve kritičniji prema svojem djelu, posta-
je mu sve teže uspostaviti onaj neophodni dodir
između vlastitoga djela i onoga što grad jeste, kako gradskih prostora i slike grada u cjelini, stručne
bi se stvorila sinteza koja bi činila novu vrijednost.
Pod onim što je čovjek stvorio u posto-
jećem gradu, unutar postojećih vrijednosti, ne
dolazi u razmatranje samo nova arhitektura. Ona
je najvidljivija, možda se o njoj najviše i govori.
Intervencija čovjeka kreće i u smjeru planiranja
i uvođenja novih sadržaja, tako da smo svjedoci
da u povijesnoj jezgri dolazi do bitnih promjena
sadržaja i da stanovanje sve više prepušta mjesto
drugim namjenama, premda to nije proces s
kojim bismo mogli biti zadovoljni.
Isto se tako jaka planska i projektantska
intervencija zbiva u kontaktnim zonama, upravo
ondje gdje se stara jezgra veže uz nove predjele.
To je manje izraženo na jugu zbog željezničke
pruge a znatno više na zapadu i istoku.
Rezimiramo li tri tipa novih intervenci-
ja: novu arhitekturu, nove sadržaje i promet,
vidjet ćemo da se svugdje događa osposobljava-
nje povijesne jezgre za primanje novoga života.
Niz rješenja i natječaja govori nam o interesu za
intervencijama u staroj jezgri grada. No, one
moraju imati svoje opravdanje u dopunjavanju
kvalitete i mogućnosti suživota. Ne bi smjela
jedna intervencija, koliko god bila usklađena s
okolinom, posredno svojim sadržajem izazvati
destrukciju okolnih prostornih i spomeničkih
vrijednosti. Valorizacija koja će omogućiti da
kuću koja dotraje, ako nije od izuzetne vrijedno-
sti, možemo i znamo zamijeniti takvom suvre-
menom arhitekturom koja neće narušiti postoje-
će vrijednosti, bitna je pretpostavka.
Stoga u živom procesu zaštite vrijednih
službe grada moraju surađivati u valorizaciji i
određivanju okvira unutar kojih se može slobo-
dno razvijati kreativna sposobnost arhitekata.
Određivanje dovoljnog pulsa života u
staroj gradskoj jezgri moguće je ostvariti jedino
djelovanjem društva u cjelini, koje neće podcije-
niti stručno mišljenje. Tek tada bi čitava povije-
sna jezgra Zagreba bila uključena u cjelovitu
društvenu brigu. Tako bi se uklonio nesrazmjer
između onoga što grad treba i onoga što se doga-
đa. Briga društva trebala bi se svesti na spoznaju
da zaštita spomenika kulture nije kampanja, da
to ne bude SOS koji će se ponavljati, već trajni
proces čuvanja u kome će projektantska misao
svih struktura, onih koji su školovani i odgojeni
gledati prostor tako da ga kreiraju za budućnost,
uvažavajući prošlost, dovoditi graditeljsku bašti-
nu na istaknuto mjesto, da ne ostane u drugom
planu kao povod vječnih nesporazuma.
249
5 dana, XXI/1-2 (1978):22-28.

Tuškanac, srušena i zapuštena

željezna ograda gornjogradske
palače
Neka pitanja valorizacije Zagrebački Gornji grad - Gradec u
posljednje je vrijeme opet u žarištu stručnih
intervencija na južnoj fronti
interesa. Nakon PUP-a uređenja i revitalizacije,
zagrebačkoga Gornjeg grada pojačan je i društveni interes izražen koncentra-
cijom novčanih ulaganja u uređivanje, adaptaci-
ju i obnovu pojedinih zgrada. Obnova kule
Lotrščak, dovršavanje uređenja palače Dverce,
pretvaranje bivšeg isusovačkog samostana u
muzejski prostor i izgradnja njegove upravne
zgrade na jugoistočnom uglu Gradeca, kao i
uređenje cijeloga ugla za nove, životnije sadrža-
je izazvali su polemička suprotstavljanja, što
dokazuje da svaka intervencija u povijesne pro-
storne vrijednosti, osobito one koje su očite i u
svijest ljudi emotivno i simbolički ugrađene,
znači poticaj za raspravu.

251

Pogled na Zagreb 1689. god. - bakrorez iz Valvasorove zbirke

 Južna fronta Gradeca, najbliže povezana
s novim Zagrebom 19. i 20. st., najizloženija
pogledima i kontaktima, upravo u ovim trenucima
pokazuje svu zamršenost vlastite prostorne sudbi-
ne. Još je davne 1952. g. Andrija Mohorovičić,
analizirajući vrijednosti Gradeca, pisao da je “naj-
teže s južnom konturom, koja je jako iskvarena
težinom kasnije nadozidanog drugog kata dvoka-
tne mase današnje gimnazije, te nesretnim i
nekulturnim rušenjem kompleksa zapadno od
Dverca” (Mohorovičić, 1952) i spomenuo tek naj-
uočljivije od njezinih otvorenih pitanja.
Gledano unatrag*, imala je pretežno
obrambenu ulogu gradskog zida, s kulom
Lotrščak i vratima Dverce u sredini te bočnim
kulama sa strane, od 13. do kraja 17. stoljeća, a
potom je počela dobivati tipičnu fizionomiju
izgrađene fronte. U to je vrijeme izgrađena jed-
nokatnica kapucinskog samostana i mala “pav-
252 linska kuća” zapadno, a niz manjih kuća s jez-
grom buduće gimnazije istočno od Lotrščaka. U
drugom su planu kapucinska crkva sv. Marije,
crkva sv. Katarine i bivši isusovački samostan.
Već krajem 18. st. južna je fronta znatno čvršća.
Istočno je niska jednokatnica “palače Dverce” i
jednokatna gimnazija sa svojih 13 prozorskih osi,
Južna fronta Gradeca, dio akvareliranog crteža L. Bužana iz 1792. god. (Fototeka Muzeja grada Zagreba)
dok je zapadno, “pavlinska kuća” koja dobiva
prvi kat. Time prvi plan južne fronte postaje pro-
storno određeniji. To je vrijeme kad Josip II.
ukida kapucinski, pavlinski i isusovački red i
time direktno utječe na prostornu fizionomiju
Gradeca, jer slijedi brzo propadanje i rušenje
kapucinske crkve i niz promjena na zapadnom
dijelu južne fronte. Početkom 19. st. “pavlinska
kuća” postaje dvokatnicom, a prazan prostor,
zapadno od bivšeg kapucinskog samostana ispu-
njava jednokatnica baruna Jelačića. Već polovi-
com prošlog stoljeća romantičnom se nadogra-
dnjom za jedan kat povisuje kula Lotrščak, “pav-
linska kuća” dobiva klasicistički zabat, a zgrada
gimnazije produžuje se prema istoku za 5 prozor-
skih osi. Sedamdesetih se godina na zapadnom
rubu drugim katom i novim pročeljem nadogra-
đuje južno krilo Jelačićeve zgrade i tako formira
zgrada realke koja ulaz i glavno pročelje ima sa
zapada. To je danas zgrada Hidrometeorološ-
kog zavoda s romantičnom mješavinom stilova
na pročeljima, znakom ranog historizma.
Istodobno se po čitavoj dužini nadograđuje
drugi katna zgradi gimnazije. Time se bitno
mijenja povijesnoprostorna fizionomija južne
fronte Gradeca. Jedino palača Dverce i zgrade
kapucinskog samostana zadržavaju svoj jed-
nokatni gabarit. Istovremeno se uređenjem
južne promenade, rušenjem vrata Dverce,
nasipavanjem šetališta, sadnjom drvoreda i,
kasnije, izgradnjom uspinjače gubi izvorni
odnos dodira srednjovjekovnih bedema s padi-
nom brežuljka, jer se bitno smanjila vidljiva
visina gradskog zida. Ove tendencije stvaranja
reprezentativne gradske fronte uzrokuju ruše-
nje zgrada bivšeg kapucinskog samostana i
“pavlinske kuće” 1940/41. g. kad se otvara i
danas prisutna praznina Vranicanijeve poljane
između Lotrščaka i zgrade Hidrometeorološkog
zavoda.
Gledamo li danas južnu frontu
Gradeca, koja je u odnosu na svoje stanje kra-
jem 17. st. bitno povišena, ona je svoju kona-
čnu razvojnoprostornu dimenziju dobila u dru-
goj polovici 19. st. kad je ostvaren današnji
odnos brežuljaka, šetališta - okoline i zidanih
gabarita fronte. Njezina je zapadna strana zgra-
dom realke oblikovno definirana, dok je isto-
čna strana golim zabatom gimnazije praktički
ostala nedovršena i uvijek je težila prema suvi-
slom zaključku. Upravo se izvodi upravna zgra-
da muzejskog prostora, koja je po projektu
Zapadna strana Gradeca oko god. 1860. (Fototeka Muzeja grada Zagreba)
Igora Emilija iz 1981. g. zatvorila gimnazijski
zabat formirajući lice prema jugoistočnom
uglu, a probijanjem srednjovjekovnog bedema
i otvaranjem direktnog spoja ovog ugla,
opremljenog vitalnim ugostiteljskim i trgova-
čkim sadržajima, sa Strossmayerovim šetali-
štem ostvarila pomak u urbanističko-prostor-
nom funkcioniranju Gornjega grada. Time je
otvorila i niz pitanja o našim suvremenim
odnosima prema južnoj fronti.
Vratimo se opet Mohorovičićevoj ana-
lizi. On prijedlog za intervencije na južnoj
fronti rješava na jednostavan način kad kaže
“odstranjivanjem jednoga kata gimnazije i
interpolacijom nenapadnog te čednog u mjeri-
lu i detaljima arhitektonskog objekta zapadno
od Dverca, koji bi poštovao karakter vanjske
linije Griča, mogao bi se i ovaj potez uklopiti u
sjajnu obodnu cjelinu Griča” (Mohorovičić,
1952). 253
Nameće se prvo pitanje: jesu li rušenja
takvih razmjera realistična i pomažu li da se
kvalitetnije iskažu vrijednosti povijesnih pro-
stora Gradeca. Vjerojatno bi nakon takve inter-
vencije trebalo ići dalje na snižavanje zgrade
realke, a možda i na uklanjanje jednoga kata
 kule Lotrščak. Time bismo praktički južnu
frontu pokušali vratiti u novo, dijelom izmije-
njeno lice ranoga 19. stoljeća.
Valoriziramo li vrijednosti južne fron-
te iz tog vremena i one iz kasnog 19. st., opet
smo u konfliktnoj situaciji, jer je druga polovi-
ca stoljeća promenadom definirala upravo one
urbanističke kvalitete koje su tipične za 19. st.
Vraćanjem unatrag teško je zaustaviti se, jer se
rušenjem bitnih i novih urbanističkih naglasa-
ka eliminira samo jedan element “nesklada”.
Logično je stoga zaključiti da bi trebalo pošto-
vati stanje koje smo zatekli i pokušati se prema
njemu odnositi maksimalno odgovorno i reali-
stički, što će reći, razmišljati o naslijeđenoj
južnoj fronti kao cjelini.
Drugo je pitanje, kako intervenirati?
Prazan prostor Vranicanijeve poljane pruža niz
izazova. Opće je mišljenje da je u dosadašnjim
254 pokušajima zgrada Muzičke akademije, po pro-
jektima Alfreda Albinija, a kasnije Srebrenke
Gvozdanović-Sekulić i suradnika, jedno od
prihvatljivijih rješenja. Citiramo li još jednom
A. Mohorovičića koji kaže da je “na području
Gornjega grada i Kaptola moguća ponajprije
konzervacija, kao i mjestimično uklanjanje
Južna fronta Gradeca na fotografiji I. Standla iz 1890. god. (Fototeka Muzeja grada Zagreba)
postojećih flagrantnih urbanističkih i arhitek-
tonskih pogrešaka”, a potom tek “suzdržljiva i
suptilno nenametljiva interpolacija” te, nada-
lje, da se u ovu cjelinu “ne mogu interpolirati
arhitektonski izrazi kasnijih epoha, koji su
proizišli iz potpuno drugačijih društvenih
struktura, pa prema tome i izražavaju različite,
ovom historijskom ambijentu suprotne umjet-
ničke koncepcije, a da se pri tom teško ne pore-
meti urbanistička cjelovitost ovih naselja”
(Mohorovičić,1952) - tada se treba zapitati, što
onda učiniti. U razdoblju od 1952. g. do danas
evoluirala su shvaćanja u odnosu suvremene
arhitekture prema vrijednim povije-
snim ambijentima. Iskristaliziralo se nekoliko
metoda pristupa, od faksimila, preko prilagođa-
vanja i naglašavanja, do kontrasta (Maroević,
1976a:13-16). Sigurno je da nema razloga na
području Gornjega grada i Kaptola zastupati
primjenu metode kontrasta. Međutim, raspon
između faksimila i naglašavanja prilično je
velik. Ako smo svjedoci nastanka zgrade Igora
Emilija, koja se u odnosu masa i zaključivanju
nedefiniranog prostornog ostatka poslužila
metodom prilagođavanja u nenametljivos-
ti mase, volumena i oblikovanja osnovnih
prostornih kontura, a metodom naglašavanja u
oblikovanju površine, tada ćemo vrlo brzo,
kad se zgrada dovrši, moći procijeniti koliko
je kombinacija ovih dviju metoda biti uspje-
šna.
Pogledamo li pak projekt A. Albinija
za zgradu Muzičke akademije, vidjet ćemo da
se on dvoumi između faksimila i prilagođava-
nja, više orijentiran prema ovom potonjem,
iako ima mnogo motiva i elemenata da se
posluži faksimilom. Varijante koje se izrađuju
(sada je već osma po redu) prema sve većim
zahtjevima budućeg korisnika, pokazuju da
nije jednostavno artikulirati tako veliku masu
koja određuje svoj odnos prema južnoj fronti
isključivo smirenim zidnim platnom i ravnote-
žom krovišta, ali i ponavljajući neke već pro-
šle elemente suvremenosti (npr. francuski pro-
zori s kuće Arko u Basaričekovoj ulici). U tlo-
crtima pak, mijenjanje izvornog prostornog
ritma ove gornjogradske inzule, odvajanje
Lotrščaka od inzule, formiranje trga pred ula-
zom i potpuno novih prostornih odnosa, a u
posljednjoj varijanti i probijanje tunela ispod
šetališta na južnu padinu brijega, da bi se
komunikacija posjetilaca dvorane Muzičke
Južna fronta Gradeca, pogled s krovne terase u Masarykovoj ulici, stanje iz 1983.
akademije mogla lakše usmjeriti u Donji grad,
otvara niz novih urbanističkih i oblikovnih
nedoumica.
Jesu li krov od crijepa, žbukano proče-
lje i francuski prozor u rasporedu masa i obli-
kovanju, koje vuče na početak stoljeća, najpri-
mjereniji Gradecu i našem vremenu, ili bi se
moglo na faksimil temeljnih kontura bivšeg
kapucinskog samostana i “pavlinske kuće” pri-
mijeniti nešto od suvremenog izraza i obliko-
vanja, a da se ne poremeti sklad prošlosti? Nije
li suviše jednostavno i apsolutno neizvedivo
rušiti naglaske kasnog 19. stoljeća, koje je for-
miralo južnu frontu u obliku koji smo naslije-
dili, a za uzvrat je preoblikovati modernom
arhitekturom Ehrlichova i Kovačićeva tipa?
Rezimiramo li, bitno pitanje južne
fronte Gradeca iskazuje se u valorizaciji razdo-
blja s kojim želimo odrediti njezinu kvalitetu.
Jedino je moguć i dopustiv suvremeni pristup u 255
poštovanju osnovnih masa i gabarita postojeće
arhitekture, ali bez iluzija da ćemo se oponaša-
njem moći uspješno vratiti čak i stotinu godina
unatrag, a na dijelu Vranicanijeve poljane čak
u pravcu faksimiliranja temeljnih prostornih
odrednica stanja prije rušenja 1940/41.
 Izgradnjom Emilijeva aneksa uz gimnaziju i
rješenjem jugoistočnog ugla te eventualnom
natuknicom u određivanju nestale jugoistočne
kule, otvorit će se novi procesi, koji će možda
i nove interpolacije usmjeravati na drukčiji
način.

* Podaci o nazivima kuća i kronologiji uzeti su iz knjiga

Lelje Dobronić: Zagrebački Gornji grad nekad i danas,
Školska knjiga, Zagreb, 1983.

Čovjek i prostor, 6(363) (1983):11-14.

256
Analiza projekta interpolacije na Želja za gradnjom i prostornim defini-
ranjem jugoistočnog ugla zagrebačkoga Grade-
jugoistočnom uglu Gradeca
ca nije novost niti pomodno htijenje skorojevi-
ća naše generacije koji bi htjeli nauditi sačuva-
nome povijesnom tkivu hrvatske metropole.
U kutu južne promenade, između negdašnjeg
isusovačkog samostana i gimnazije, ova je loka-

Jugoistočni dio Gradeca, bakrorez iz 1822. godine (detalj)

cija nakon što je izgubila svoju fortifikacijsku 257

ulogu, ostala neinteresantna onim generacijama
koje su srednjovjekovni Gradec pretvarale u
barokni, zatvarajući mu bedeme gradnjom pala-
ča i samostana ili njihovim sukcesivnim povisi-
vanjem i otvarali mu promenade. I tako je na
uglu južne fronte, koju je 19. stoljeće povisilo,
osnažilo, oslobodilo fortifikacijskih značajki i
otvorilo promenadi puka, a 20. uglavnom deva-
stiralo rušenjem i neodržavanjem i dijela istočne
fronte koja se od Kamenitih vrata spuštala
prema neuglednom zaključku krila jezuitskog
samostana, ostao prazan prostor omeđen bede-
mima, vidljivim tu i tamo s vanjske strane. Naša
je polovica stoljeća započela s konkretnim ide-
jama o definiranju toga ugla. Čak je 50-ih godi-
na bio raspisan natječaj o uređenju 5 trgova
i podijeljene su nagrade. Sva su rješenja nešto
 diskretno gradila na tom mjestu, definirala su
prostor, a maksimalno valorizirala poglede na
Donji Zagreb i Kaptol. Ideja prof. M. Kauzlarića
o kavani, s trijemom između crkve i gimnazije,
bila je smatrana optimalnom.
Tada je 1980. g. u okviru adaptacije
zgrade bivšeg jezuitskog samostana u muzejski
prostor izrađen program za gradnju, revitaliza-
ciju i restituciju dijela bedema na spomenutom
uglu, gdje je uz ostalo predloženo novo rješenje
jugoistočnog ugla Gradeca, s upravnom zgra-
dom muzejskog prostora i nizom ugostiteljsko-
trgovinskih sadržaja na otvorenom prostoru.
Projekte je na temelju programa izradio Igor
Emili, poznati hrvatski suvremeni arhitekt iz
Rijeke, poznat po izuzetnom senzibilitetu i spe-
cifičnom oblikovanju svoje arhitekture. Nakon
dugih peripetija on je dovršio i arhitektonski
oblikovao unutrašnjost i vanjske prostore
258 muzejskog prostora u isusovačkom samostanu i
u tom kontekstu nastavio razmišljati o prostoru
na jugoistočnom uglu. Tu se priklonio koncep-
ciji moderne gradnje bez oponašanja postoje-
Jugoistočni dio Gradeca, stanje prije suvremenih interpolacija
ćeg, za koje misli da nije definirano do te mjere
da bi ga se moglo oponašati, želeći reći da je
naše vrijeme s takvom intervencijom svjesno
sebe i dovoljno civilizirano da time ne ugrozi
postojeće vrijednosti Gradeca, već da im iskaže
dužno poštovanje i da ih uključi u ravnopravan
i aktivan suvremeni život (dio obrazloženja iz
žalbe na rješenje Regionalnog zavoda za zaštitu
spomenika kulture u Zagrebu).
Reakcija nadležnog Regionalnog zavoda za
zaštitu spomenika kulture u Zagrebu i Komisije
Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kul-
ture za davanje stručnih mišljenja na žalbe u
drugostepenom postupku zaštite spomenika
kulture bila je apriorno odbacivanje predložene
ideje, a time vjerojatno i koncepcije i to do te
mjere apriorno da se u dokumentima čak niti ne
upotrebljavaju argumenti iz analize lokacije i
projekta, već su stanovišta aksiomatična – odba-
civanje bez dokaznog postupka. Nasuprot tome
Republički komitet za prosvjetu, kulturu, fizi-
čku i tehničku kulturu (danas bi to bilo
Ministarstvo kulture RH) poništava rješenje
Regionalnog zavoda, ne uvažava
mišljenje Komisije Republičkog
zavoda i izdaje dozvolu za gradnju
projektiranih objekata, prihva-
ćajući sve ocjene o vrijednosti
Gradeca, o osjetljivosti intervenci-
je i o potrebi maksimalno kvalitet-
nog pristupa rješenju ovog pro-
stornog problema, ali zastupajući
mišljenje da se ovdje može primi-
jeniti koncepcija autora projekta
koja ide za afirmiranjem moder-
nog izraza našeg vremena.
S obzirom na to da nijedno mišlje-
nje nije osporavalo mogućnost gradnje na tom
mjestu, radilo se zapravo o prihvaćanju ili odbi-
janju predložene koncepcije i ocjeni je li ona
doprinos ili udarac kulturno-povijesnoj i ambi-
jentalnoj vrijednosti Gradeca. Republički komi-
tet je na temelju mišljenja grupe istaknutih stru-
čnjaka i kulturnih radnika ocijenio da će predlo-
ženi projekt “pridonijeti još većem isticanju
spomeničkih vrijednosti Gornjeg grada” i da
predstavlja “izvanredan kreativan pristup auto-
ra” projekta revitalizaciji ove spomeničke cjeli-
ne, dok Komisija Republičkog zavoda smatra
”da projekt nema takvu razinu da bi se mogla
žrtvovati kulturno povijesna i ambijentalna vri-
jednost kakvu predstavlja historijska jezgra
grada Zagreba”.
Dakle, imamo iste polazne pozicije, na
isti način deklariranu brigu za prostorne i povi-
jesne vrijednosti Gradeca, jedan projekt i dija-
metralno suprotna mišljenja. U pitanju je očito
koncepcija pristupa i napokon predloženo rješe-
nje. Sporni su vjerojatno i neki elementi valori-
zacije, jer se barata velikim i općenitim izrazi-
ma, a ne zalazi se u analizu koja bi pokazala
stvarne i današnje vrijednosti južne i istočne
fronte Gradeca, pa stoga mišljenja za predlože-
Jugoistočni dio Gradeca, situacija (Igor Emili,
1982.: koso šrafirani su novo projektirani
objekti; crnim je ispunjena zgrada negdašnjeg
isusovačkog samostana; križem je označena
crkva sv. Katarine; E = terasa; F = dvorište)
no rješenje i protiv njega često zvuče verbalno.
No nedvojbena je činjenica da su lice i visinski
gabariti južne fronte rezultat intervencija 19. i
20. st. na srednjovjekovno određenom rubu
grada, sa tu i tamo sačuvanim, negdje i jedva
prepoznatljivim elementima strukture i obliko-
vanja srednjega vijeka. Istočna je fronta, barem
u ovom dijelu vremenski nešto više pomaknuta
unazad.
Što je dakle Igor Emili predložio u
okviru koncepcije modernog i kreativnog pri-
stupa koju je eksplicite naglasio i koju nudi kao
rješenje koje će pridonijeti revitalizaciji barem
ovog dijela Gornjega grada?
Očito je da se on volumenima svoje
arhitekture želio podrediti postojećoj gradnji.
Drugim riječima, u prostornom smislu nije želio
masom svoje arhitekture dovršavati južnu niti
istočnu frontu Gradeca. Želio se okrenuti
samom praznom prostoru, bez suvišnog jakog 259
akcenta volumenom nove zgrade. Time je na
neki način slijedio ideje ranijih rješenja. Za
uzvrat je naglasio inverzni prostor novostvore-
nog dvorišta, u razini Strossmayerova šetališta u
koji se ulazi kroz perforirani bedem. On nagla-
šava prazninu iskopanog novog dvorišta, koja je
Jugoistočni ugao Gradeca, presjek kroz atrij (dvorište) i terasu, s pogledom
na istočno pročelje interpolirane zgrade (Igor Emili, 1982.)
 zatvorena u sebe, bez vizualne komunikacije s
okolicom. Tek kad se uspne na bedem počinju
doživljaji kontakta s Donjim gradom i
Kaptolom. Dvorište sa svojim trgovinskim i
ostalim revitalizirajućim sadržajima ostaje
introvertirano, uvlači život, ali ne remeti ritam
Gornjega grada.
Vratimo se projektiranim zgradama.
Upravna zgrada muzeja, prislonjena uz istočni
zabatni zid gimnazije, praktički zatvara taj goli
i nedefinirani zid, a svojom se veličinom doima
više kao aneks, dodatak postojećem volumenu,
nego kao novi prostorni volumen. Ona je niža,
nešto izvan građevne linije i tlocrtno nepravilna,
tako da i krovne plohe imaju neuobičajenu kosi-
nu. Naslanja se, ali se ne veže na postojeću arhi-
tekturu, a kako se volumenom i oblikom distan-
cira od bedema iznad kojega izrasta i konzolno
se nad njega nadvija, nije neobično da se je Igor
260 Emili odlučio, u skladu s izabranom načelnom
koncepcijom, uputiti u istraživanje onih materi-
jala i oblika, s pomoću kojih će svoje apsolutno
suspregnuto i prostorno izrazito nenametljivo,
možda i suviše podređeno rješenje oblikovati da
bude u skladu s vlastitom poprilično definira-
nom autorskom fizionomijom, da izražava
Južna strana Gradeca istočno od Lotrščaka, pogled (tamnije iscrtani interpolirani objekti)
mogućnosti našeg vremena i da ne upadne u
opasnost falsificiranog imitiranja neke prošle
epohe. On je odabrao neuobičajenu oblogu i
neuobičajenu formu, koja nije nelogična, ako je
sagledavamo u kontekstu cjelovitosti materijala
i oblika. Za obložni materijal upotrijebio je sta-
klo, ali ne obično, reflektirajuće, prozirno ili
neprozirno staklo, već grubo, umjetnički obli-
kovano (autor prof. R. Goldoni) lijevano staklo
u pločama, koje će stvoriti jedan nenametljivi
raster na pročelju, unutar kojega će se pojaviti
otvori na mjestima gdje su potrebni. Odlučivši
se za gromadno, kristalično oblikovanje i preni-
jevši identičnu oblogu i na krovište, koje se
ničim ne odvaja od zidova, Emili se odlučio za
stanovito skulptorsko rješenje, kome se može
staviti prigovor da već pomalo bježi iz arhitek-
ture, a ono je u stvari nastavak “ekspresionisti-
čkih” stubišta, oblika i završetka koji su eviden-
tni na Emilijevoj zgradi Jugobanke u Rijeci.
Istim materijalom ulazi i u nove prostore dvori-
šta, a njima oblaže i malu zgradu, u nastavku
istočnog krila isusovačkog samostana, koja je
tamo egzistirala i ranije, kao neugledni aneks
visoke arhitekture (danas je nažalost ta zgrada
uklonjena). Unoseći ovaj materijal i koncepciju
ujednačavanja oblika s materijalom, on prakti-
čki interpolira u prostor jugoistočnog ugla
Gradeca jednu novu materijalnu i kolorističku
gamu mutnog, grubog, obojenog nereflektiraju-
ćeg stakla na betonu, uz dovoljno mašte najbli-
žu karakteru bedema jedne daleke fortifikacije,
koja je do nas došla u tragovima, a izgubila je
svoj prvotni životni zadatak.
U tom kontekstu Emili u te betonske,
mutnim i grubim staklom obložene kristalne
forme unosi nešto bakrenih horizontalnih ili
vertikalnih linija, kojima tu i tamo definira neke
dilatacije – potrebna odvajanja, arhitekturu pro-
čelja. Shvatimo li ovako koncipiranu arhitektu-
ru kao poniranje u čitav ovaj prostor, kao dio
skulpture ili odlomljenog kristala koji je sakrio
goli zabatni zid Gimnazije, iako se introvertira-
no, krajnje nekomunikativno, ali ipak čvrsto
vezao uz prazninu iskopanog, bedemom zaklo-
njenog prostora novog dvorišta, tada su veze
nove s postojećom arhitekturom praktički nepo-
trebne. Prozori na novoj zgradi dio su kristalnog
rastera i praktički su neusporedivi s prozorskim
osima ili razinama podova na pročelju gimnazi-
je. Vijenci na pročelju gimnazije nemaju potre-
be da se vežu na glatki, izdvojeni zid – krov.
Jugoistočni ugao Gradeca, projekt interpolirane zgrade, per-
spektiva – odnos volumena (Igor Emili, 1982.)
Kontakti su, ovakvi kakvi su, jedini mogući.
Pokušao sam interpretirati koncepciju
i projektnu viziju Igora Emilija, na temelju
projektne dokumentacije koja mi je bila na
raspolaganju. Ne ulazim u ocjenu je li to dobro
rješenje za ovu lokaciju ili nije. To će se iskri-
stalizirati kroz raspravu. No moram reći da,
nakon svega što sam proučio, Igor Emili sa svo-
jim senzibilitetom i sa svojom autorskom fizio-
nomijom nije mogao doći do nekog bitno druga-
čijeg rezultata. U ovom se projektu osjeća nje-
gov kreativni i projektantski način razmišljanja
za koji treba reći da je apsolutno uzimao u obzir
sve one vrijednosti prostora, koje su bile
dostupne i koje je spoznao. U tome mu nažalost
nitko nije mogao pomoći, jer je svaka interpola-
cija, pa i ova, kreativan čin, u kojemu se
autor–projektant sučeljava s prostorom, dakle
on i prostor i sve one vrijednosti i ograničenja
koja taj konkretni prostor u sebi nosi. Veličina 261
se arhitekta vidi upravo u tome koliko je bio
kadar spoznati vrijednost onoga u što svojim
djelom ulazi.
S teorijskog aspekta gledano, taj pro-
stor dopušta pristup i koncepciju koju je slijedio
Igor Emili, upravo zato što nas valorizacija ne
 upućuje prema faksimilu, a još manje prema
prilagođavanju nekom stilskom izrazu od kojih
bi jedino stilski izraz historizma 19. st. bio ade-
kvatan okolici. Prema tome preostaje nam prila-
gođavanje postojećim prostornim odrednicama
i gabaritima, uz naglašavanje vlastitosti vreme-
na u kojemu djelo stvaramo, što je Emili poku-
šao materijalizirati svojim projektom, dok
metoda kontrasta ne dolazi u obzir, a nju Emili
nije primijenio, pa s time nije ni ušao u proble-
matična nastojanja da se nametne i izdigne
iznad razine cjeline Gornjega grada.

Peristil, 26 (1983):163-167.

262
Odnos zagrebačke moderne
arhitekture prema naslijeđenom
prostoru
Razvitak zagrebačkoga Donjega grada
upravo nam na klasični način omogućuje pra-
ćenje slijeda novih arhitekturnih ulaženja u
prostor grada, koja ujedno taj prostor stvaraju
ili ga pak rekreiraju slijedeći vrlo osjetljivo
sve one društvene, povijesne, gospodarske i
oblikovne zakonitosti koje su varijable u tom
složenom procesu. To znači da pratiti djelat-
nost suvremene hrvatske arhitekture1 u gradu
Zagrebu, s aspekta njezina odnosa prema zate-
čenom prostornom okolišu, nije samo kultur-
no-povijesni zadatak već je svakako težnja da
se uz to spozna i bit odnosa koji se nužno stva-
ra između arhitekta-stvaraoca i društva kao
cjeline, koja želi da arhitekt tek opredmećuje
njezinu viziju prostora, grada ili pojedine
zgrade, dakle viziju arhitekture. To je ujedno i
težnja da se utvrde uvjeti materijalne i duho-
vne naravi koji su bili prisutni u tom 20-godiš-
njem razvoju između dva svjetska rata i koji su 263
djelovali na pojavu takve moderne arhitekture
koju još i danas susrećemo na ulicama Zagreba,
dakako, gledamo li je pod kutem ovoga speci-
fičnog interesa. To je potrebno reći, jer nas
ovako izvučen izolirani problem odnosa suvre-
mene arhitekture prema prostoru u koji ulazi
može odvesti u slijepu ulicu, a zaključke teoret-
ske naravi bez realne podloge ukoliko ga ne
razmatramo kompleksno, kao dio nekoga orga-
niziranog sustava koji je djelovao u tom vreme-
nu, bez obzira na njegove predznake i bez obzi-
ra na to što će ta kompleksnost problema biti
prisutna tek u pozadini, u općoj slici stvari.
Važno je da se ona ne mimoiđe.
Osvrnemo li se unatrag, u prošlo sto-
ljeće, kad je Donji grad zapravo postao orga-
niziranim dijelom grada, tada možemo uočiti
 stanovitu krivulju zakonitosti građevnih inter-
vencija u određenim naglašenijim gradskim
zonama. Tako Harmica, kasniji Trg bana
Jelačića, kao novo gradsko središte postaje
metom opetovane izgradnje, a na primjer
potez gotovo čitave Lenuzijeve zelene potko-
ve2 (izuzmemo li Kovačićevu kuću Frank,
paviljone Tehnološkog i Prirodoslovno-mate-
matičkog fakulteta i Fabrisovu zgradu “Željpo-
ha”) definira se u svojih 40-ak godina (između
1870. i 1914. g.) i nosi oblikovne značajke zre-
log historizma, neoklasicizma i suspregnute
secesije. Tu se ne osjeća pritisak za novom
gradnjom, za korekcijama urbane važnosti.
Zaključak je donekle čudan, iako nije nelogi-
čan. Urbanistička kvaliteta Lenuzijeve potkove
bila je i danas je adekvatna onoj arhitekturi
koja ju je oblikovala. Postignuta je ravnoteža,
koja je isključila potrebu za novim intervenci-
264 jama, a istovremeno odražava poštovanje
prema korektno izvedenoj regulaciji toga dije-
la grada, prema njezinoj vrijednosti.
To se po svoj prilici zbilo stoga što su
Harmica, Ilica, Petrinjska, Vlaška, vrh Bolničke
(danas Gajeve), Svilarske (danas Preradovićeve)
i Marofske (dio Masarykove) proživjeli i onu
prvu prizemnu i jednokatnu fazu rasta grada iz
prve polovice prošlog stoljeća, kad je taj rast bio
manje reguliran i oslanjao se na povijesne pravce
kretanja od Save prema Kaptolu i Griču, stvara-
jući time stanovitu organičku strukturu koja se i
danas još osjeća u krivudanju Ilice i izlaženju
vrha Petrinjske i Gajeve ulice iz pravokutnog
rastera ulica Donjega grada. Lenuzijeva je potko-
va imala drukčiju urbanu sudbinu.
Već historizam druge polovice 19.
stoljeća ulazi u ove organičke strukture i svo-
jom najmanje dvokatnom izgradnjom počinje
proces prilagođavanja starijih struktura novim
shvaćanjima. Od podgrađa Kaptola i Griča
počinje nastajati grad. Tako duž Ilice Janko
Jambrišak, Franjo Klein, Janko Grahor, a
kasnije Hönigsberg i Deutsch, navedemo li
značajne i poznate graditelje toga vremena,
nastoje svojim novogradnjama Ilicu pretvoriti
u tipičnu gradsku ulicu. Dvokatno mjerilo još
uvijek je mjerilo reprezentativnosti, koje je u
nekim dijelovima grada tek u početku 20. sto-
ljeća dobilo trokatnu i četverokatnu dimenziju
(npr. istočna strana Mažuranićeva trga).
Sjeverna strana Trga Republike (danas
Jelačićev trg)3 drugi je primjer prijelaza pri-
zemne i jednokatne izgradnje u reprezenta-
tivnu gradnju kakvu središnji gradski trg
zaslužuje. Započeta u posljednjoj četvrtini
prošlog stoljeća prema novoj regulacionoj
osnovi sjeveroistočnom ugaonom zgradom
trgovca Lavoslava Baumgärtnera i Salamona
Wasserthala, ona je u relativno kratkom vre-
menskom razdoblju stigla do sjeverozapadne
ugaone višekatnice Assicurazioni Generali,4
koja je pokazala što se može dogoditi kad se
izgube neki primarni odnosi. Premda ta zgra-
da ne ulazi u krug rasprave o hrvatskoj moder-
noj arhitekturi, jer je talijanski import, ipak i
ona pokazuje stanje duha u cjelokupnom
odnosu prema prostoru u koji se intervenira.
Čitav stilski raspon od zrelog historizma do
moderne arhitekture našao je svoje mjesto na
tom relativno kratkom prostoru glavnoga trga.
Južna strana pokazuje slične značajke i na nju
se kao i na istočnu stranu treba posebno osvr-
nuti, jer je tu moderna arhitektura oštrije inter-
venirala. Spomenimo da je tek u posljednja
dva desetljeća prošlog stoljeća dvokatnom
izgradnjom oblikovan lijevak zapadne strane
utoka Petrinjske ulice u Jurišićevu i na
Jelačićev trg, a u početku stoljeća zgrada
“Elsa Fluid”5 svojim je raskošnim secesijskim
pročeljem zauzela drugu stranu toga istog
uličnog poteza. Sedamdesetih godina prošlog
stoljeća počinje se izgrađivati Preradovićev
trg na bazi nove regulacije tog dijela grada, da
bi mu na početku stoljeća Vancaševa zgrada
Prve hrvatske štedionice (danas Oktogon)
definirala istočnu stranu i odredila gabarite.
Tek su Petrinjska i Gajeva ulica dugo ostale u
svojim prizemno-jednokatnim mjerilima, kao
ulice kojima se ostvarivala jednom veza na
skelu na Savi i dalje prema Petrinji, a drugom
veza s Trnjem i selima što su još živjela uz
obalu slabo regulirane Save.
Secesija kao stil koji je imao odraza u
zagrebačkoj sredini uglavnom intervenira na
neizgrađenim parcelama planiranoga urbani-
stičkog rastera. Nalazimo je i na reprezentativ-
nijim potezima Lenuzijeve potkove, ponegdje
u Ilici i Jurišićevoj ulici, gdje je njezina inter-
vencija visinski najuočljivija, ali ona uglav-
nom ne ulazi u stare prostore sa željom da
bitno mijenja postojeće okvire. Izuzmemo li
palaču “Croatia” na uglu Preradovićeve i
Masarykove ulice i onu Radio-Zagreba (danas
Hrvatska poštanska banka) na uglu Jurišićeve
i Petrinjske ulice, koje su pokazale tendenciju
urbanističkog naglašavanja, tada zaista može-
mo reći da je secesija popunjavala grad tamo
gdje izgradnje prije gotovo da i nije bilo.
Pojava Viktora Kovačića i njegove
intervencije u gradski prostor svode se još
uvijek na uravnoteženo komuniciranje s oko-
lišem u koji ulazi. Tako nam kuća Frank na
Trgu maršala Tita, koja se izvrsno povezala s
postojećom izgradnjom, palača Slaveks na
Svačićevom trgu 13, koja je čvršće definira-
la potez a dovršio ga Drago Galić tek pede-
setih godina, i crkva sv. Blaža, koja je izvr-
sno uspjela ući u veoma skučenu i nepogo-
dnu parcelu ugla Prilaza i Primorske ulice
davši joj bitno novu vrijednost a da usput
ostane u mjerilu tog dijela grada, govore o
Kovačićevoj senzibilnosti za prostor u koji
ulazi, bez obzira na to do koje ga mjere cije-
ni. Taj osjećaj arhitekta da se svojim djelom
veže na ono što prostor posjeduje s vremenom
se modificira. Viktor Kovačić radi to još na
isti način na koji se bori za očuvanje
Bakačeve kule, ambijenta pred katedralom ili
Dolca. On to ne radi toliko kao poznavalac i
stručnjak (oni su uglavnom govorili da
Bakačevu kulu i čitav ambijent treba ukloniti 265
zato što smeta katedrali) koliko kao čovjek i
umjetnik koji je spoznao i osjetio prostorne
vrijednosti. Čak i zgrada Burze na uglu
Martićeve i Račkoga ulice, koja otvara prodor
u novi, istočni dio grada, ostaje u mjerilu
vodeći računa o dodiru sa starim koje se
nastavlja, iako ne neposrednim dodirom.
S Kovačićem gotovo da prestaje taj
odnos, barem u prostorima Donjega grada.
Moderna arhitektura, napojena na izvorima
Bauhausa, de Stijla i nailazećeg funkcionali-
zma, svjesno se opredjeljuje za racionalizam
europskih komponenata modernih strujanja i
u tom smislu djeluje, postajući sve zatvoreni-
ja u svoje čiste stereometrijske strukture
(Knoll, 1933). Ta arhitektura, mišljena i smi-
šljena za otvorene prostore novih urbanističkih
 vidika, do nekritičnosti (ovo treba shvatiti
uvjetno) ispunjena parolom “sunca i zraka”
(reakcijom na dotadašnje nehigijenske uvjete
života i stanovanja), doživljava idejne potrese
u trenucima kad silom vremena i potražnje, koja
je jača od ideje, počinje ulaziti u blokove nasta-
le u jednom bivšem vremenu, koje je pred arhi-
tekturu stavljalo sasvim druge zahtjeve.6 Taj će
se idejni sukob gotovo uvijek riješiti na taj način
što će se moderna arhitektura introvertirati,
pokušati riješiti svoj idejni program unutar sebe
same, a okolini ostaviti onaj dio svoje fiziono-
mije koji će “iskreno” reflektirati unutrašnje
strukture, ne vodeći suviše računa o onome što
se zbiva lijevo ili desno od nje. Gotovo da je
klasičan primjer zgrada Stjepana Planića na rač-
vanju Cesarčeve ulice i stare Vlaške. To je zgra-
da koja pokazuje uglavnom sve kvalitete
Planićeve, zagrebačke ili čak i hrvatske moder-
266 ne arhitekture toga vremena. Čist tlocrt, unatoč
teškom obliku parcele, dosta svjetla i zraka,
vrtni prostori na terasama koje iskaču iz kosine
krova, pravilan i čist raster otvora na pročelju,
Jurjevska ulica, obiteljska stambena kuća (Stjepan Planić, 1932.)
sve su to vrijednosti same arhitekture. No kad je
gledamo u kontekstu prizemnih i niskih jedno-
katnih kućica katedralnog podgrađa, tada vidi-
mo da je ona, poštujući stanoviti regulacioni
plan, potpuno zanemarila odnos prema okolini u
koju je ušla. Ona je praktički negirala postojanje
okoline i zatvorila se u ljušturu svojih oblikovnih
i sadržajnih mogućnosti. Ne ulazeći sada u raz-
matranje je li se u tadašnjim prilikama moglo
učiniti nešto drugo, moramo utvrditi da svijest i
spoznaja o vrijednostima prošlih vremena koje
su se sačuvale u prostoru tada nije imala onih
značajki kakvih, barem teoretski, ima danas.
Zbog toga treba reći nešto više o valo-
rizaciji kao o temeljnom fenomenu što uvjetuje
odnos tada novoga prema postojećem.
Valoriziraju se oni prostori koji su definirani
kao gradski, bilo svojom povijesnom vrijedno-
šću, kao što su to ulice i trgovi Gornjega grada
ili reprezentativnija arhitektura Kaptola, bilo
definiranošću svoje strukture unutar planiranog
rastera Donjega grada. Događa se fenomen koji
se ne može ne uočiti i koji koliko god je iznena-
đujući u svojoj krajnjoj konse-
kvenci, ipak ne iznenađuje. Jer i
valorizacija prostora, i nova arhi-
tektura koja u taj prostor ulazi, i
regulacioni planovi što određuju
prilično čvrsto okvire toj novoj
arhitekturi ne nastaju i ne stvaraju
se u zrakopraznom prostoru već
unutar društva koje ima svoje inte-
rese, poglede i shvaćanja, ne toliko
o prostoru već o nizu drugih stvari
što se neposredno odražavaju na
zbivanja u prostoru. Događa se da
moderna arhitektura intervenira u
onim gradskim prostorima u kojima je još bila
zadržana stanovita ograničenost rasta, u onim
prostorima koji su bili živi i koji su dinamikom
svoga dotadašnjeg života bili izbjegli regulacio-
no geometriziranje druge polovice prošlog sto-
ljeća i svih onih regulacija koje su se naknadno
zbivale. To su oni prostori o kojima smo već
govorili i označili ih metama novih intervencija.
Tu se tradicija interveniranja ne ponavlja toliko
zbog navike koliko zbog toga što ti prostori svo-
jom nepravilnošću, svojim otklonima od linije,
pravilne krivulje ili pravoga kuta iritiraju stereo-
metrijsko gledanje novoga vremena. Logično je
da su oni bili skromniji u pogledu oblikovanja,
da nisu toliko reprezentativni koliko dolikuje
najužem središtu grada, da u njih ima problema
s higijenom stanovanja i dotrajalošću gradnje.
No oni su ipak bili sačuvani dah prošloga vre-
mena, imali su u sebi i dali svojoj okolini ljud-
sku dimenziju stanovite intimnosti.
U tom kontekstu smatralo se da Ilicu
treba širiti, povisivati i izravnavati. Tako i
Hugo Ehrlich gradi svoju Obrtnu banku7 uvla-
čeći građevni pravac, izravnavajući malo
nepravilnost i probijajući visinu okolnih zgra-
da, ostavljajući da goli bočni zidovi pričekaju
susjednu zgradu, kako bi se što prije riješio taj
neugledni ugao obližnje Mesničke ulice. S nje-
zinih mansardnih prozora danas gledamo kako
se novi hotel “Zagreb-Intercontinental” svojom
masom naprosto nalijepio na vertikalu tornja
crkve milosrdnica u Frankopanskoj ulici i
zamjeramo arhitektima koji su tako grubo zadr-
li u sliku grada, a istovremeno zaboravljamo da
je veliki arhitekt koji je gradio kuću u kojoj se
nalazimo isto tako grubo i nemilosrdno ušao u
karakter Ilice ne osjećajući tu dimenziju njezine
vrijednosti. Vremena su se promijenila. Nešto
dalje su Aleksandar Freudenreich i Zvonimir
Požgaj podigli visoku zgradu Matice hrvatskih
obrtnika,8 pošto su pobijedili na natječaju i čita-
voj javnosti dali na uvid svoju prostornu ideju.
Oni su znatno kasnije od Ehrlicha, ali s istom
idejnom pretpostavkom, ušli u ambijent jednoka-
tne Ilice i kontrastom gabarita svoje zgrade želje-
li izreći potrebu novog vremena da se nametne
starom ritmu susjednih Plochbergerovih ili
Strohmayerovih jednokatnica ili Felbinger-
Weidmannovoj palači u Ilici 44, što je gotovo
nasuprotno smještena ukazivala na vrijednosti
vremena koje je prošlo. Nepunih 30 godina
kasnije gotovo čitava je zagrebačka javnost bila
uzbuđena vertikalom nebodera koji je izgrađen
na posljednjoj neizgrađenoj parceli što je bila
ostala na mjestu srušene zakladne bolnice, tamo
gdje Ilica ulazi na Jelačićev trg. To su tek neki
primjeri kojih u Ilici ima dosta. 267
Gajeva je drugi primjer, klasičniji, jer
je do neke mjere kompletiran prodor moderne
arhitekture, da bi tada njezin spoj i dodir s onim
dijelovima staroga koji su još preostali bio to
nepogodniji. Nakon rušenja Felbingerove zgrade
“K Merkuru” i zakladne bolnice izgrađen je
1929. g. novi hotel “Milinov” (danas hotel
“Dubrovnik”) rad arhitekta Sunka i Jungmana
(Filipović, 1975). na istočnoj strani, a Ehrlichova
poslovno-stambena zgrada na zapadnoj strani
Gajeve ulice 1935. g. Otvoren je njezin širi
i ravni prodor prema jugu. Kasnije, 1936. g.,
Planić je svojom zgradom Napretkove zadruge
riješio ulaz u Bogovićevu ulicu, a Lubinsky zgra-
dom u kojoj je danas zastupništvo “Astra” zadr-
žao liniju hotela i širinu ulice. Dalje se nije stiglo
i Gajeva je odatle pa sve do Ulice braće Kavurića
 (danas Hebrangove ulice) zadržala svoje staro
lice, svoju zakrivljenost i fizionomiju kasnog 19.
stoljeća, da bi se tek u daljem svojem toku pridru-
žila pravokutnom rasteru Donjega grada. Tamo
nalazimo jednostavnu Pičmanovu stambenu
zgradu u Gajevoj 23, koja je sagrađena još 1933.
g. i koja je i mjerilom i oblikovanjem našla zajed-
nički jezik sa starijom okolinom.
No vratimo se bloku Gajeva, Bogo-
vićeva, Marinkovićeva ulica. Josip Pičman i
Josip Seissel izložili su projekt tog bloka
1932. g. On je uglavnom tako i izveden, a u
projektiranju pojedinih zgrada u bloku sudje-
lovali su Ehrlich, Korka, Planić, Löwy i drugi
(Premerl, 1974).
Može li se arhitektima Moderne pred-
baciti da su se sukobili s prošlim vremenom?
Bilo bi to promašeno. Oni su jednostavno radi-
li prema shvaćanjima i potrebama svoga vre-
268 mena, čak su anticipirali vrijeme buduće i ula-
zili u taj neregulirani dio grada kao nositelji
novih poruka i novih ideja, kao oni koji se bore
protiv zabluda prošlosti da stvore nove, šire,
suvremenije i higijenskije prostore. Temeljna
misao u kreiranju vanjskoga prostora jest briga
za novi promet, novi način kretanja ulicama.
Pogledajmo samo natječajnu perspektivnu skicu
Pičmana i Seissela, na kojoj je pogled na novi
blok s Jelačićeva trga. Vidimo da je u drugom
planu Ilica izravnana i riješena stereometrijskim
strukturama novih zgrada dokle god to perspek-
tiva dopušta. Tu nema kompromisa u smislu
pronalaženja određenih humanih vrijednosti u
onim starim strukturama koje su ih do tada
okruživale. Ljudsko je mjerilo pomalo počelo
nestajati iz rječnika eksterijera, ulica i trgova.
Ono se zadržalo u oblikovanju unutrašnjosti, u
stanu, terasi, stroju za stanovanje (Knoll, 1933).
Zagreb je počeo doživljavati ono što su drugi
gradovi u razvijenijim zemljama doživjeli zna-
tno ranije. Vanjski prostori koji čine grad pola-
ko dolaze u drugi plan. Polazeći od unutrašnjo-
sti, vanjština gubi ljudsko mjerilo. Težnja prema
monumentalnosti i visini unutar jedne izrazito
blokovske urbane strukture dolazi sama sa
sobom u sukob.
Modernim rješenjem utoka Gajeve
ulice u Jelačićev trg načeta je južna fronta toga
najvećeg gradskog trga. Dvokatna Felbingerova
zgrada, Jelačićev trg 15, građena 1829. g., dakle
u prvoj trećini prošlog stoljeća, došla je u
situaciju da kao danas najniža zgrada na trgu
izazove u mnogih želju za nadogradnjom.
Tako smo još 1955. g. svjedoci prije-
dloga Jurja Neidhardta (1955) da se izravna taj
“nesklad”, a da se na zapadnoj strani trga izgra-
di neboder na mjestu jedine još potpuno sačuva-
ne starije fronte trga (s novim zaklanjanjem
Griča), iako znamo da je Neidhardt veoma sen-
zibilan arhitekt, istaknut u borbi za očuvanje
prostornih vrijednosti Sarajeva. Premda ovaj
primjer vremenski izlazi izvan razdoblja i teme
koju obrađujemo, on je indikativan jer objašnja-
va dokle je još prisutan sasvim stereometrijski
način mišljenja u odnosu na naslijeđeni prostor.
Težnja prema ujednačavanju izgleda
glavnoga gradskog trga prisutna je i ranije, jer
svako vrijeme svoju sliku svijeta smatra opti-
malnom. Tako je 1928. g. Peter Behrens,
jedan od najznačajnijih protagonista moderne
arhitekture u Evropi, oblikovao pročelje zgra-
de “Elsa Fluid”, koja je bila izraziti primjer
secesijske dekorativnosti. Iako smo time
dobili djelo jednog od vrhunskih arhitekata
toga vremena, ipak smo iz slike grada uklonili
jedno vrijeme koje je bilo veoma značajno za
povijest tog trga. Dodamo li da je Ignjat Fischer
pobijedio na natječaju 1923. g. i izveo zgradu
Gradske štedionice između 1925. i 1929. g. tik
uz navedenu zgradu, tada vidimo da je definira-
njem istočne strane Jelačićeva trga praktički
otvorena Cesarčeva ulica, potpuno izmijenjena
Bakačeva ulica i uzlaz prema katedrali i stvoren
novi urbanistički potez koji nije uspio ponoviti
vrijednost blage nepravilnosti prijašnjeg lijevka
što je slijedio povijesni organički rast.
Što tada tek da se kaže za Petrinjsku uli-
cu, koja još 1910. g. (Zagreb 1900, 1974,
sl. 42) ima jednokatnu i prizemnu izgradnju, i
savijena u blagom luku prema Jelačićevu trgu
pokazuje strukturu nastanka grada, s katedralom
kao jakim prostornim naglaskom iznad svojih
krovova. Ovoj ulici, koja je bila jedna od jakih
prometnih veza središta grada sa Savom, nije
smetao Zrinski trg, smješten pedesetak metara
zapadnije sa svom svojom reprezentativnom
gradnjom kraja prošlog stoljeća. Secesija na
vrhu s palačom Hrvatske poštanske banke, a
neoklasicizam dvadesetih godina na uglu
Petrinjske i Amruševe ulice odredili su novi
gabarit. Dodamo li izgradnju u donjim, južnim
dijelovima ulice, tada vidimo da je moderna
arhitektura, slijedeći blagu zakrivljenost ulice
između Đorđićeve i Amruševe, bila tek mirni
sljedbenik zacrtanih gabarita, ne protestirajući
ni visinom ni transparentnošću protiv blokovske
izgradnje. Ona je prihvatila blokovsku koncep-
ciju koja bi joj trebala biti strana i riješila svoj
stambeno-poslovni problem ostavljajući ulici
glatko lice svoje moderne fizionomije i svoga
izbalansiranog rastera otvora unutar dopuštenih
okvira koje joj je omogućavala suvremena teh-
nologija građenja. Mladen Kauzlarić i Stjepan
Gomboš riješili su svoju ugrađenu najamnu
kuću u Petrinjskoj 11 ne vodeći računa – ili zato
što nisu mogli voditi računa jer je društvena
prostorna regulativa bila jača od njih, ili zato što
su smatrali da se tu ništa ne može učiniti, ili
možda zato što nisu vidjeli svrhe u stvaranju
bilo kakvog odnosa prema nečemu što je daleko
ispod mogućnosti neke njihove valorizacije – da
se uz njih na broju 9 nalazi mala jednokatnica
bidermajersko-klasicističkih oblikovnih značaj-
ki kao posljednji ostatak nekoć znatno humani-
jeg prostora ove ulice a s druge strane ista struk-
tura koja je nestala izgradnjom ugaone zgrade
Milovana Kovačevića. Oni su izvrsno riješili
način stanovanja, suvremenim su tlocrtom dali
određeni domet jednom vremenu, humanizirali
su tu malu ćeliju u kojoj čovjek živi i time uči-
nili ono što je vrijeme od njih tražilo.9 Ako je to 269
imalo svoju logiku u ovom primjeru, kad je
ostatak prošlosti bio tako neznatan da nije bilo
opravdanja ulaziti u dijalog s naslijeđenim pro-
storom, znači li to da je moderna arhitektura
imala pravo da se na isti način postavlja i tamo
gdje je zatečeni prostor imao i većih vrijednosti
i širu prostornu dimenziju. Bez obzira na dru-
štvene norme profita, cijene zemljišta, iskorišta-
vanja parcele i sve ono što je u to vrijeme moglo
utjecati na fizionomiju i gabarit nove gradnje,
moderna se arhitektura u Zagrebu u vrijeme
svoje ekspanzije na području Donjega grada
ponašala upravo onoliko agresivno koliko se
širio jaz između svijesti o vlastitoj vrijednosti i
vrijednosti prošlih vremena. Tamo gdje je ta
razlika bila manja, agresivnost nastupa razmjer-
no se smanjivala. Ovdje treba s pravom reći da
 je valoriziranje urbanih kvaliteta prošlih razdo-
blja, koje je posredno provela moderna arhitek-
tura, dajući ga naslutiti svojim intervencijama u
urbanom tkivu Zagreba, dalo najvišu ocjenu
povijesnoj jezgri Griča i urbanističkoj strukturi
ortogonalne blokovske izgradnje u Donjem
gradu, a potpuno je ignoriralo bilo kakvu vrijed-
nost organičkih struktura što su se još bile zadr-
žale ponegdje u Donjem gradu i na Kaptolu.
Uz navedene primjere to nam potvrđu-
ju i gradnje Zlatka Neumanna u Preradovićevoj
16, Vlaškoj 69 ili Petrinjskoj 23, neke zgrade u
Ilici od Jelačićeva trga tamo do negdašnjih
vojarni, zgrada Srpske pravoslavne opštine na
uglu Ilice i Preobraženske Jurja Denzlera i
Stanka Kliske i niz drugih zgrada iz toga vreme-
na.
Zašto je u ovom kontekstu Grič valori-
ziran više od Kaptola to je teško reći, iako se
270 jedan od razloga može naći u većoj prostornoj
izoliranosti Griča (ta on je na višem brežuljku)
od Donjega grada (isključimo li nešto veću
Basaričekova ulica, kuća Arko (Alfred Albini, 1938.)
sačuvanu urbanu kvalitetu Griča). Kaptol je već
narušen rušenjem Bakačeve kule, a blizina i
neposredni dodir s Jelačićevim trgom zasigurno
su uvjetovali razbijanje njegove jugozapadne
povijesne strukture. Stoga se u Gornjem gradu
događa samo izvrsna Albinijeva kuća Arko10 na
uglu Demetrove i Basaričekove ulice, koja je
pokazala da moderna arhitektura može ostvariti
afirmirani odnos prema naslijeđenom prostoru,
ali samo ako ga valorizira kao vrijednost. Ne
smijemo, dakako, mimoići činjenicu da za
izgradnju na mjestu srušene gostionice
“Matejna” vjerojatno nije bilo takvog pritiska
kakav bi se mogao očekivati na jednoj frekvent-
noj parceli Donjega grada, ili čak Kaptola u onoj
zoni koja je praktički uništena. Riječ je o Dolcu
i njegovoj regulaciji. Možemo li intervenciju
Vjekoslava Bastla, koji je izgradio tržnicu na
Dolcu i istočni rub tržnice sa zgradom Ignjata
Fischera, ubrojiti u modernu arhitekturu o kojoj
govorimo, pitanje je određivanja njihova mjesta
i uloge u povijesti moderne hrvatske arhitekture.
No, sigurno je da vrijeme rušenja
Dolca i izgradnje tržnice11 ulazi u
okvir naše teme. Povežemo li to s
valorizacijom prostora s kojom
smo započeli, tada nam je to još
jedna potvrda da je rušenje Dolca
nastavak procesa koji je započeo
oblikovanjem sjeverne fronte
Jelačićeva trga, dakle još u 19. st.
Sjetimo li se Kovačićevih rješenja
za regulaciju Kaptola i Dolca, tamo
još 1908.-1912. g. (Šen, 1974),
tada vidimo da je borba za očuva-
nje Dolca izgubljena još u početku
stoljeća, i da se valorizacija toga
organički raslog prostora kretala u silaznoj liniji, - povezanost sa suvremenim strujanjima u
da bi Bastlovom i Fischerovom intervencijom Evropi i
doživjela tek svoju drastičnu potvrdu. - neraskidivu ovisnost o zakonima i pravilima
Tržnica ima jedino odnos prema dru- koji su vladali u društvu toga vremena, bez obzi-
gom pročelju zgrada sa sjeverne strane ra na vlastitu idejnu opredijeljenost arhitekata.
Jelačićeva trga i ni prema čemu ostalom. Iz svih značajki proizlazi valorizacija
Moderni i potrebni gradski sadržaj ušao je okoline u koju ta arhitektura ulazi i odabiranje
poput stranog tijela u formirani prostor, odre- načina na koji će se intervenirati u pojedinoj
zavši prirodnu vezu katedrale s crkvom Sv. situaciji. Razlog što zaista nije došlo do grubog
Marije i devalorizirajući čak i tako reprezenta- narušavanja temeljnoga urbanističkog sklada i
tivne objekte kao što je apsidalni dio crkve Sv. devastiranja graditeljskog nasljeđa možemo
Marije i dio kaptolskih kurija. Taj gubitak osje- tražiti i naći u činjenici da se nije mnogo gra-
ćaja za okolinu, ukoliko se smatra da je ona dilo unutar povijesnih cjelina, kao i da su regu-
manje vrijednosti, ovdje je tek nešto grublje lacije i gradnja s kraja prošlog i početka ovog
došao do izražaja. stoljeća definirale niz bitnih gradskih poteza, s
Približavajući se sada polako zaklju- kojima je društvo, onakvog profila kakvo je u
čku, mogla bi se prihvatiti misao što ju je to vrijeme imalo, bilo zadovoljno. Drugim rije-
Tomislav Premerl izrekao u svojem nedavnom čima, prostorni okvir u kojem se kretalo i
pregledu zagrebačke moderne arhitekture, a to živjelo društvo između dva rata bio je tom dru-
je da su “u vremenu u kojem se oplođuje i gradi štvu uglavnom primjeren. Teško je reći što bi 271
nova prostorna misao u nas ta shvaćanja arhi- se zbilo da je zagrebačka moderna arhitektura
tekta potpuno razumljiva (on misli na nastojanja imala mogućnosti više intervenirati u starijim
za što funkcionalnijom izgradnjom
novih zgrada bez obzira na zateče-
nu okolinu, op. p.), to više što ona
ipak nisu u staroj jezgri Donjega
grada nigdje grubo narušila osno-
vni urbani sklad i devastirala pro-
stor nasljeđa” (Premerl, 1974).
Tvrdnju je uza svu prihvatljivost,
potrebno malo dopuniti, da bi
zaključak bio jasniji. Moderna
arhitektura, koju susrećemo u
Zagrebu unutar povijesnih cjelina
Gornjega grada, Donjega grada i
Kaptola, pokazuje dvije temeljne
značajke: Dolac, zgrada Tržnog nadzorništva (Vjekoslav Bastl, 1930.)
 dijelovima grada: bi li realizacija određenih
zamisli pokazala opravdanost stereometrijsko-
prometne doktrine, koja je u odnosu na obliko-
vanje u gradovima bila dominantna. No, to nije
predmet našeg razmišljanja.
Zaključimo tek mišlju da ovakvo, par-
cijalno analiziranje jednog od aspekata na
ulogu, značenje i vrijednost moderne arhitek-
ture u stvaranju i definiranju gradskih prostora,
može biti tek doprinos sveobuhvatnijem sagle-
davanju složenosti fenomena arhitekture i nje-
zine valorizacije.

1 Ovdje se misli na arhitekturu između dva rata u Zagrebu

(Premerl, 1974).
2 To su trgovi Zrinskog, Strossmayera i kralja Tomislava,

Marulića, Mažuranića i maršala Tita.

3 Lelja Dobronić: “Harmica – Trg Jelačića bana – Trg

Republike”, Čovjek i prostor, 121 i 122, 1963., Zagreb. Svi

povijesni podaci vezani uz Trg Republike temelje se na
272 ovom tekstu.
4 Arh. Marcello Piacentini, 1938-40.
5 Gradi se 1905. g. za trgovca Fellera, projekt: Hönigsberg

i Deutsch.
6 Dovoljno je usporediti s Planićevim mislima o stanova-

nju. Citat u tekstu T. Premerla, op. cit. bilj. 1.

7 Ilica 38.
8 Katalog izložbe Pola vijeka hrvatske umjetnosti, Zagreb,

1938.
9 Do sličnih zaključaka dolazi i T. Premerl (1974) kad kaže

da su “novi objekti rješavani uglavnom samo s aspekta

dane i već narušene prostorne situacije”.
10 Basaričekova 24, 1939. g.
11 Razdoblje između 1925. i 1930. g.

Arhitektura, 156/157 (1976):108-115.

Odnos arhitekture našeg stoljeća
prema vlastitoj prošlosti, uz neke
primjere iz Zagreba
U ovoj godini brige za graditeljsko kul-
turno nasljeđe, za vrijednosti prošloga u prosto-
ru, po ne znam koji put otvara nam se nedoumi-
ca gdje počinje prošlost u prostoru, gdje je ta
granica koja dijeli prošlost od sadašnjosti. Da
bismo nešto objektivno ocijenili, kaže se, treba
proći vremenska distanca od barem jedne
generacije, a opet ocjenjujemo i ono što smo
dovršili jučer i ugradili u ove naše “dinamične”
prostore, okovane prometom i podvrgnute tak-
vim brzim promjenama da ih teško slijede i oni
koji bi ih morali predvidjeti. Vratimo li se na
početak, na pitanje o toj vremenskoj granici,
možda će nas već idući korak u razmišljanju
dovesti do sumnje o terminu “vremenske grani-
ce”. On možda administrativno postoji, a možda
ga tako i treba formulirati da bi se moglo nastu-
piti s pozicije prava (da li i pravde?) i zakona.
Npr. kad se prostorno štiti spomenik
kulture, određuje mu se granica prema katastar- 273
skim česticama, a to što nismo u mogućnosti
pravno regulirati da neka intervencija u prosto-
ru na mnogo udaljenijoj katastarskoj čestici
može i te kako djelovati na doživljaj i vrijednost
tog spomenika, govori nam o relativnosti pojma
granice (ovdje u prostornom smislu), odnosno o
nesavršenosti isključivo zakonske zaštite poje-
dinih vrijednosti. Valja se bojati da dolazimo do
termina granice u svijesti ili spoznaji, jer jedino
je ta granica sudbonosna. Ukoliko su se neke
vrijednosti u prostoru našle s one strane granice
svijesti, tada će teško pomoći zakoni, vremen-
ske i prostorne granice. One će možda tek malo
usporiti proces devalorizacije takve vrijednosti.
Vremenske će nam granice služiti tek da upre-
mo prstom na urbaniste ili konzervatore, ili na
obje strukture koje se stručno i administrativno
 brinu o prostoru sadašnjem, ali neće pomoći da
prostornu vrijednost rehabilitiramo. Javno i stru-
čno mnijenje može pomoći tek u izuzetnim situa-
cijama, i tako se krug granica zatvara.
Prema značenju pojma prošlost počinje
u trenutku kad je neka stvar završena, kad poči-
nje autonomno živjeti, a prošlosti prostora (osim
kad na nj gledamo sa stajališta povijesnog razvi-
tka) jednostavno nema. Prostor je uvijek i nano-
vo aktualan i nov u svojim interakcijama i odno-
sima sa životom koji se neprestano mijenja; koji
nudi sveudilj nove interpretacije jednog prostora.
Prošlost je u građevinama, u starenju njihova
materijala i oblikovanja, u koncepcijama njiho-
vih autora prema prostoru (ukoliko ih uopće
možemo spoznati), jer u jednom dovršenu zgra-
du, osobito u onu koja ima definirane oblikovne
ili druge vrijednosne značajke, teško je interveni-
rati a da se sačuva njezina izvorna kvaliteta.
274 Naravno, da u ovom kontekstu mislimo na arhi-
tekturu našeg stoljeća, koja se upravo nalazi jed-
nim svojim dijelom na generacijskoj vremenskoj
granici, a drugim u prostorima koji su često bili
nedefinirani i koji svojim postupnim definira-
njem često pridonose devaloriziranju upravo one
arhitekture koja ih je inicirala - dakle, negdje je
izvan prostorne granice o kojoj vodimo brigu.
Problem je dovoljno jasan. Postoji
moderna arhitektura, koja je vrijedna sama po
sebi, ali koja još nije dosegla vremensku granicu
da o njoj društvo vodi organiziranu brigu kao o
kulturnoj vrijednosti, a u prostornom smislu, u
odnosu na svoj smještaj u gradu, često je izvan
dometa one posebne prostorne brige koja se vodi
o suvremenim vrijednostima toga grada.
Vjerojatno ima mnogo primjera, a ja bih
se zadržao na školama i obdaništima arhitekta Ive
Zemljaka. On je imao sreću (ili nesreću) da pro-
jektira pretežno škole i obdaništa u još nedovolj-
no izgrađenim novim prostorima Zagreba. Tada,
između 1930. i 1940. g., nastala je većina njih,
oblikovana na stanoviti modificirani “de stijlov-
ski” način, oplemenjena domaćom arhitekton-
skom seoskom tradicijom. Bila je to suvremena
arhitektura, izrasla u ravnicama Sigečice, Knežije
i Selske ceste, uz rubove Maksimira i na Lašćini,
Jordanovcu ili Kozjaku. Škole su tim prostorima
davale osnovni naglasak svojim volumenom i
sadržajem. I što se dogodilo? Vrijeme, ovo naše,
za koje još nemamo generacijskog razmaka,
temeljeno na urbanističkim planovima, počelo je
ulaziti u te prostore gotovo kao da ničega i nema
u njima, kao da je prostor tek nerazrezani kolač
koji treba podijeliti gladnim korisnicima. Tako su
nastajale devalvacije, pa su ponajprije stradale
Zemljakove škole, ona u Jakićevoj ulici, ona na
Knežiji, a iz dana u dan sve više i ona na Selskoj
cesti. A ne zaboravimo da su uz “Zemlju” i nje-
zine humane i socijalne ideje na polju arhitektu-
re stanovanja, škole Ive Zemljaka u Zagrebu
bile puno oživotvorenje humanoga, estetskog i
higijensko-funkcionalnog odnosa prema sadrža-
ju koji je do tada bio skučen starim nazorima i
Jakićeva ulica, škola (Ivan Zemljak, 1933.)
mjerilima. One su bile jedna od ostvarenih vri-
jednosti toga vremena.
Što se događalo kasnije lako je vidjeti.
Treba samo prošetati i pogledati. Vjerojatno naj-
žalosniju sudbinu doživjela je škola u Jakićevoj
ulici. Smještena u Maksimiru istočno od stadio-
na “Dinama”, orijentirana prema ulici, sa stubi-
štem u sredini zapadnog pročelja, ona je imala
svoju punu fizionomiju. S vremenom je nastao i
rastao stadion, pa se škola danas nalazi gotovo
pod istočnom tribinom, grubo devalorizirana u
svome mjerilu. Zbog toga je ulaz s glavnog pro-
čelja prebačen na nekadašnje dvorišno pročelje,
a kako se visoka tribina nadvila nad zgradom,
valjalo je izgraditi visoki dimnjak kao novi pro-
storni element između škole i tribine. Nije arh.
Turina kriv što je projektom stadiona uništio
zgradu škole, krivi su odnosi koji su do toga
mogli dovesti. Nakon tribine došle su garaže i
prigradnje, i škola koja je poput sažete strukture
prostora živjela u ravnici podno maksimirske
šume našla se zarobljena betonom, nagrižena
suvremenom intervencijom.
Škola na Knežiji, s obdaništem, vrtom i
dvoranom, niska i razvedena prostorom Knežije,
s visokim krovovima i širokim strehama, danas
Jakićeva ulica, škola, zapadno - glavno pročelje,
stanje nakon izgradnje istočne tribine stadiona u
Maksimiru, uklonjeni su ulaz i stubište (1975.)
se našla tik uza zapadni krak brze ceste za
Ljubljanu (danas Ljubljanska avenija), uza zapa-
dni ulaz u grad. Izmijenjeno prostorno mjerilo
dovelo je školu u nove sadržajne i prostorne
odnose. Ona već sada smeta stambenim višekat-
nicama, koje su s istoka potpuno zatvorile pogle-
de na nebo i širine, na oblake i drveće.
Zemljakova sadržajna novost ritmičkog nizanja
sobe za boravak i učenje u obdaništu i terase
bepredmetna je sad kad su terase zagrađene
visokim zgradama i parkiralištima - garažama.
Jedna ovako razvedena prostorna struktura traži-
la je prostornu prilagodbu novih zgrada barem s
pravom starosjedioca ako već ne imperativom
svoje namjene. Na žalost, nije teško predvidjeti
njezinu budućnost u urbanističkim vizijama
grandioznih zapadnih vrata grada. (Danas je
dograđena u velikom opsegu izgubivši niz svo-
jih primarnih vrijednosti).
Škola na Selskoj cesti doživljava sličnu 275
sudbinu. Slobodno koncipirana od tri volumena
povezana prizemnim hodnicima, otvorena jugu,
a prema sjeveru oplemenjena vizurama na
Medvednicu, davala je dovoljno prostora za
meke dodire, za osmišljenu buduću intervenci-
ju. Međutim, obližnja tvornica “Nikola Tesla”
Knežija, osnovna škola (Ivan Zemljak, 1940.), spoj učioni-
čkog trakta i obdaništa, u pozadini visoka novogradnja koja
je devalvirala ansambl
 počela je svojim razvitkom na nepogodnoj loka-
ciji tražiti sve više i više prostora. Njezina skla-
dišta i pomoćne zgrade već su okružile školu s
dvije strane, a s juga se uz visoke stambene zgra-
de nalazi još nešto mjesta (vjerojatno za buduću
prometnicu). Tako je tvornički krug okovao slo-
bodnu širinu školskog ambijenta.
Škola na Kozjaku posljednji je izdanak
Zemljakove domišljene prostorne koncepcije
suvremene škole. Sagrađena u prvim poslijerat-
nim godinama, ona nije mogla imati standard
njegovih prijašnjih škola. No, imala je onu
zanimljivu misao prostornoga kombiniranja zat-
vorenog razreda - učionice i otvorenog razreda -
terase. Još za života Zemljak se borio za očuva-
nje ove koncepcije pred nadiranjem prakticizma,
koji je zbog nedostatka školskog prostora zahtije-
vao zatvaranje terasa i njihovo pretvaranje u učio-
nice, što se je i dogodilo nakon Zemljakove smrti.
276 Obdanište na Lašćini nosilo je svoju vri-
jednost u odnosu oblikovanja volumena niskih
paviljona i visokih krovova, sa širokim sjenovi-
tim strehama i trijemovima. Stara seoska tradici-
ja bila je oplemenjena rukopisom suvremenog
Lašćina, obdanište (Ivan Zemljak, 1935.), terasa i trijem pred
blagovaonicom nakon što je izmijenjen pokrov krova
arhitekta. Eliminiramo li zapuštenost i neodrža-
vanje hortikulture, koja je bila adekvatni pandan
slobodno stojećim paviljonima, ne možemo
mimoići grubi prakticizam tzv. održavanja zgra-
de, kad je neposredno nakon Zemljakove smrti
pokrov krova s biber-crijepom zamijenjen valo-
vitim svijetlim salonitom. Odmah je nestalo
one vrijednosne dimenzije arhitekture. Volumen
krova prestao je biti ono što jest i postao je nemo-
guće velika površina za održavanje. Salonit kao
materijal unio je svoj dojam provizornosti u ovu,
tako prostorno stabilnu arhitekturu.
Nema smisla dalje nizati činjenice i
podatke. Događa li se to samo arhitekturi Ive
Zemljaka zato što je toliko sadržajno eksponira-
na ili je to praksa koja lovi u mutnom rascjepu
između današnjice i prošlosti, između generacije
koja umire, a koju još ne smatramo organskim
dijelom naše kulture baštine, i generacije koja bi
morala valorizirati njihovo djelo. Teško bi bilo
reći da je to nedostatak sluha za postojeće, a opet
je istina da arhitektura i urbanizam, koji nastaju
na crtaćim daskama bez organičkog dodira s pro-
storom u koji ulaze, bez etičke i estetičke veze s
postojećim, moraju roditi takvim defektima.
Stoga nije naodmet, u ovoj godini brige za gradi-
teljsko kulturno nasljeđe, podsjetiti i na dio
nasljeđa našeg stoljeća koje devaloriziramo goto-
vo svakodnevno, pred svojim očima, gotovo vla-
stitim rukama, stavljajući ga time izvan granica
vlastite svijesti i savjesti.
Arhitektura, 154 (1975):60-61.
Neuništivost Tkalčićeve ulice O revitalizaciji Tkalčićeve ulice u
Zagrebu govori se već veoma dugo. Izrađeni su
planovi, provedeni natječaji, gradskim odluka-
ma osigurana određena novčana sredstva. Tko
ima dobro pamćenje može se sjetiti da su se
načini kumuliranja novčanih sredstava, kao svo-
jevrsna originalna rješenja, provlačili kroz sjed-

Tkalčićeva 48-50, spremište u rekonstruiranom dvorištu

(1976.)
277
nice Stalne konferencije gradova Jugoslavije još
tamo 1966. i 1967. g. u Varaždinu i Ohridu, da
su se publicirale odluke Gradske skupštine
Zagreba o tim spasonosnim postotcima i tako
unedogled. A Tkalčićeva je ulica sa svojom
sociološkom strukturom stanovnika, sa svojim
duhom neuništivosti čitavog spleta struktura, od
kojih su vrijedne i nama zanimljive tek arhitek-
tonsko-ambijentalne i prostorne, prkosila napo-
rima mnogih da joj promijene predznak.
Slučaj kuća na br. 48 i 50, na kojima je
proveden pokus revitalizacije, toliko je karakte-
rističan da ga valja spomenuti. On valjda poka-
zuje da je najteže izmijeniti shvaćanja o
Tkalčićevoj ulici, pogotovo ako se parcijalno
pristupa, kuću po kuću, bez obzira na to i una-
toč tome je li sam postupak obnove proveden
 maksimalno korektno i uspješno. Revitalizacija
nije samo obnova i saniranje zatečena stanja, pa
niti samo promjena namjene, već cjelovita etap-
na intervencija, s adekvatnom namjenom, koja
će osigurati preobrazbu značaja ambijenta (ne
samo prostornoga već i povijesnog i tradicij-
skog u smislu socijalnog zla, bijede i neimašti-
Tkalčićeva 48-50, novoizgrađena zgrada uz Kaptolski bedem
278 (1976.)
ne, tradicije obližnje Kožarske ulice, što nam ju
je Krleža u svom “Povratku Filipa Latinovića”
tako majstorski ocrtao; onoga što Tkalčićeva
ulica znači u socijalnoj i društvenoj topografiji
grada Zagreba). Primjer tih dviju zgrada reći će
nam kako se neadekvatna namjena brže-bolje
vraća i onoj negativnoj tradiciji u prostornom
smislu kad su potrebe veće od prostornih kapa-
citeta, pa rađaju degradaciju prostora. Drugim
riječima, kad se tradicija reflektiranja sociolo-
škog stanja i prilika na prostornom planu pona-
vlja u revitaliziranim objektima zbog neadekva-
tna novog sadržaja.
O čemu je riječ? Još tamo 1970/71. g.
dovršena je obnova tih dviju zgrada. U skla-
du s pravilima korektnog odnosa prema spo-
meničkim vrijednostima cjeline Tkalčićeve
ulice, a posebice prema kvalitetama dotičnih
zgrada, projektanti (Restauratorski zavod
Hrvatske: glavni projektant ak. arh. Krešimir
Mihaljević, izvedbu vodila dipl. inž. arh.
Gabrijela Šaban, investitor “Stanoinvest”
Zagreb, izvođač radova “Borongaj” Zagreb)
proveli su sva potrebna istraživanja građevnih
faza, struktura gradnje i vrijednosti prostora,
temeljeći projekt na prostornom stanju poslje-
dnje građevne faze, uz puno revaloriziranje
recentnim prigradnjama uništenih dvorišnih
prostora. Kako se tada predviđala klupsko-dru-
štvena namjena zgrada, one su u unutrašnjosti
povezane i tretirane kao jedan objekt. Potpuna
rekonstrukcija zgrade na br. 48 i puna sanacija
one na br. 50 tražile su maksimum zalaganja i
rada radi iznalaženja optimalnih rješenja poje-
dinih detalja, to više što su to bili prvi objekti u
Tkalčićevoj ulici s kojima je akcija revitalizaci-
je morala započeti nakon dovršene faze projek-
tiranja i studija čitave ove zaštićene gradske
cjeline.
Rezultat je bio dobar. Pročelja su zadr-
žala svoju izvornu čistoću premda je studija
boja koje su se morale upotrijebiti na pročeljima
bila isuviše teoretski idealna. Dvorišni prostori
popločeni oblutkom, s više razina terena, saču-
vano veliko stablo, novi odnos prema ostacima
kaptolskog zida i igra drva i žbuke revalorizira-
nih dvorišnih pročelja pokazivali su sve vrijed-
nosti ove male gradske arhitekture.
I tada, odmah nakon završenih rado-
va, umjesto klupskih sadržaja u zgradu ulazi
poduzeće “Stanbiro”, jedan od dijelova
“Stanoinvesta”, i počinje sustavna degradacija
prostora. Jesu li visoka cijena uređenja ovih
zgrada ili neuređena okolina u kojoj bi takav
klupski sadržaj stršio kao oaza i pitanje je bi li
preživio, uvjetovali promjenu namjene - teško
je reći. Vjerojatno su se našla oba faktora zaje-
dno i revitalizacija je zapela na prvom koraku.
Poduzeće nije klub i njemu nisu potrebni
odnjegovani dvorišni prostori, njemu nije
potreban kaptolski srednjovjekovni zid, njemu
uopće nije potrebna malogradska arhitektura
Tkalčićeve ulice. Njemu treba prostora, njemu
su potrebna priručna skladišta. Njemu ne treba
klinker na podu nekoga mogućega klupskog
bara ili kavanice već topli pod za službenike
koji u tom prostoru moraju sjediti barem osam
sati dnevno. Njemu ne treba ambijent već radno
mjesto. I tada fluorescentne lampe i ostala
neadekvatna rasvjetna tijela niču po zidovima i
drvenim stropovima; topli podovi prekrivaju
pod od klinker-opeke; barake i nadstrešnice
niču unutar dvorišnih ambijenata, a nova pri-
gradnja sa svijetlim i velikim prozorima, koju
je projektirao pravi arhitekt sa zvučnim ime-
nom, nanovo se vraća i naslanja na kaptolski
zid na koji su utrošeni sati i sati rada da bi se
konzervirao u svojoj izvornoj, vremenom istro-
šenoj strukturi, da bi ga mogle vidjeti i doživje-
ti generacije ljudi današnjice i sutrašnjice.
I sada se opet vraćamo onom starom
značaju Tkalčićeve ulice, koji je neuništiv.
Neadekvatna namjena silovala je prostor koji
smo odnjegovali. Revitalizacija, barem u ovom
prvom pokušaju, nije uspjela prekoračiti barije-
ru adekvatnog ponašanja u prostoru. Vjerojatno
su razlozi koji nisu omogućili pojavu adekvatne
namjene u ovom prostoru znatno jači od onih
financijske naravi. Novčani su razlozi tek naj-
očitiji. Postavlja se pitanje bi li Tkalčićeva ulica
prihvatila klupsku namjenu ili bi ona kao strano
tijelo na organizmu bila prisiljena transformira-
ti se do te mjere da bi izgubila smisao. Jer klub
bi se isto tako mogao s vremenom preobraziti u
birtiju, kao što se njegovano dvorište pretvorilo
u skladište. Proces je u biti isti, samo se očituje
na drugom području.
Vjerojatno je ovdje riječ o opsegu
intervencije. Da su se u procesu revitalizacije
uspjela grupirati sredstva i interesi tako da se
odjednom zahvati veći kompleks zgrada, možda
bi taj novi prostorni duh, ta sociološka ravnote-
ža uspjela modificirati procese. Ovako, kad
obnavljamo objekt na početku i na kraju ulice,
kad nismo u stanju regulirati barem one prostor-
ne procese koji se kako-tako mogu regulirati da
bismo sačuvali ono u što smo kao društvo svje-
sno investirali kako bismo izmijenili socijalnu i
društvenu sliku jednog od vrednijih dijelova
grada i u tu vrijednu prostornu cjelinu unijeli
sadržaje koji će je samo po sebi, logikom svog 279
postojanja i djelovanja, zaštititi i njegovati, tada
se moramo duboko zamisliti je li takav put revi-
talizacije ispravan i neće li nam Tkalčićeva
ulica i dalje pokazivati svoju neuništivu ćud.
Čovjek i prostor, 275(2) (1976):8-9.
Što se događa u Tkalčićevoj ulici? U posljednje smo vrijeme svjedoci
spontana revitalizacijskog procesa u jednom od
vrijednih starih dijelova Zagreba, u Tkalčićevoj
ulici, koja se pruža dolinom nekadašnjeg potoka
između Gradeca i Kaptola, najstarijih povije-
snih urbanih jezgri Zagreba. Dugogodišnji
zagrebački “slum”, zapuštena cjelina, izvan dje-
lovanja regulirane društvene akcije, počeo je
doživljavati transformaciju, koja nije strana
suvremenom procesu aktivne zaštite graditelj-
skog nasljeđa. Vraća se aktivni život u stare
gradske prostore. Što se zapravo događa?
Ulaganjem znatnih društvenih sredsta-
va u rekonstrukciju najjužnijeg dijela Tkalči-
ćeve ulice, prema projektu prof. M. Begovića,
naglo je pojačano zanimanje za sjeverni dio
Tkalčićeve ulice.
Iako je još davnih šezdesetih godina
bio raspisan natječaj za provedbeno urbanisti-
čko rješenje Tkalčićeve ulice, na kojemu se 281
iskristalizirala tada suvremena koncepcija pri-
stupa revitalizaciji toga gradskog prostora,
ništa se nije dogodilo, osim pokušaja da se u
dvije kuće (br. 48 i 50) izvede model moguće

Tkalčićeva 48-50, stanje prije obnove pročelja Tkalčićeva 48-50, korektno obnovljena pročelja 70-ih godina
 rekonstrukcije i stilskog restauriranja starih
objekata. Te su dvije kuće, namijenjene javnim
sadržajima, vrlo brzo pretvorene u uredske
prostorije, s isto takvom degradacijom okolnih
dvorišta kakvu je donosila i prijašnja neade-
kvatna namjena. Sve je zapelo, jasno, na nov-
čanim sredstvima, i time je otupila djelotvor-
nost akcije.
Međutim, ovo što se danas događa,
ovaj trend što ga je otvorilo veliko gradilište i
iskustvo sa sadržajima obližnje Radićeve ulice
doveo je do uvlačenja života iz obližnjeg naj-
strožega središta grada u male ambijente prošlo-
sti. U sjevernom se dijelu Tkalčićeve ulice
naglo pojavljuje niz sadržaja koji privlače ljude,
oživljavaju ambijente i obnavljaju arhitekturu.
Nije u prvom trenutku toliko bitno jesu li svi
novi sadržaji idealni prema karakteru prostora
koliko to da vraćaju čovjeka, da zapuštenu i
282 dotrajalu građevnu strukturu vraćaju životu.
Rješavaju se imovinsko-pravni odnosi, odlaze
dosadašnji stanari i skladišta, koji su zbog jefti-
ne stanarine napučili zgrade i dvorišta, prepu-
štajući ih propadanju. U toku je proces što ga
aktivna zaštita povijesnih prostora poznaje kao
prestrukturiranje sadržaja, ali vodeću ulogu
Tkalčićeva 48-50, izmijenjena obnovljena pročelja krajem
20. stoljeća
trenutačno imaju oni sadržaji za koje mali pri-
vatni investitori imaju sluha i interesa kako bi
relativno brzo vratili uložena sredstva. To su
mali ugostiteljski objekti - kafići i picerije, te
male prodavaonice.
Koliko god je točno da su zaštićene
stare povijesne gradske jezgre donekle rezer-
vati u kojima nema velike slobode djelovanja,
ipak je njihova značajna prednost u atraktivno-
sti, izrazitoj blizini najužega gradskog središta
i, tako, u posrednom korištenju visoke zemlji-
šne rente. Vjerojatno bi se mogla postaviti jed-
nadžba između ulaganja znatnih društvenih
sredstava u jedan dio Tkalčićeve ulice i unoše-
nja privatnog kapitala u zgrade na drugom
dijelu iste ulice, koje su potrebne da prime
nove sadržaje.
Teško je reći koliko je to u ovom trenu-
tku regulabilni revitalizacijski proces. Sudeći
prema onome što se događa, bez nekoga poseb-
nog istraživanja, očito je da je to spontani,
improvizirani proces. Objekti i sadržaji koji se
pojavljuju u Tkalčićevoj ulici očito odgovaraju
zahtjevima, čim za njih ima publike, čim priv-
lače ljude. Praksa potvrđuje njihovu pojavu.
Ali, odgovaraju li u cijelosti vrijednostima
Tkalčićeva ulica, lokal “Stara Tkalča”
objekata i ambijenata, to je već drugo pitanje.
Međutim, u tom složenom sklopu imovinsko-
pravnih odnosa, rješavanja stambenih pita-
nja, dotrajalosti zgrada i broja ljudi koji u
pojedinim prostorima žive, mogućnosti regu-
lirana usmjeravanja novih sadržaja izuzetno
su teške. Ovako, privatni kapital rješava
stvari logikom svoje ekonomičnosti, najma-
njeg ulaganja da se ostvari relativno velik
dobitak, otvarajući i gradeći sadržaje koji su
mu potrebni, uz onoliku društvenu regulativu
Spomenik Augustu Cesarcu i dio neadekvatno uređenog
kolika je moguća bez prihvaćenoga provedbe- partera
noga urbanističkoga plana. Lokali u Skalinskoj
ulici koji su nastali prije, zadovoljavajući
potrebe obližnje tržnice, pokazuju da je taj
trend trajan i ozbiljan.
Zabrinuta za sudbinu bloka Radićeva-
Krvavi most-Tkalčićeva - u koji su uložena
velika društvena sredstva, i koja objektivno
znače prestrukturiranje Tkalčićeve ulice - jav- 283
nost je zaboravila na spontane revitalizacijske
procese koji se istovremeno s malim pomakom
događaju u sjevernom, znatno vrednijem i zna-
tno sačuvanijem dijelu te ulice. Grade se novi Tkalčićeva 24, kameni portal popravljen cementnom žbukom

objekti poput “Stare Tkalče” čiju je negativnu

neutralnost spasilo oblikovanje ograde i vrata u
dvorište s malim postmodernističkim obliko-
vnim detaljem. Uređuju se javni prostori,
poput onoga malog trokuta prema Kožarskoj
ulici, sa spomenikom Augustu Cesarcu i s
pokušajem da se definira dio partera, ali na
način koji je sve prije nego kvalitetno rješenje,
agresivan u materijalima koji nisu prikladni, sa
strukturom koja nije na razini ambijenta.
Obnavljaju se pročelja, i to na način koji osvje-
žuje izgled ulice novom bojom, novim izgle-
dom, prividom očuvanja, ali u nizu detalja to je Tkalčićeva 22, detalj upropaštenog profila
 tek osiromašenje pročelja, pojednostavljenje
profilacija, prekrivanje kamenih portala cement-
nim žbukama, s izrazito loše izvedenim detalji-
ma. Očito je da je briga onih koji bi trebali
nadgledati i usmjeravati ovaj živi revitalizacijski
proces u svim njegovim dijelovima, od određi-
vanja sadržaja, preko kvalitetna izvođenja
284
Tkalčićeva-Skalinska, uglovnica, neiskorišteni
tragovi voluta na zabatu
radova, do kvalitetna izgleda obnovljenih zgra-
da, dobrano zatajila.
Uzmimo samo primjer ugaone kuće
prema Skalinskoj ulici. To je stara kasnobarok-
na kuća čiji je zabat s volutama pojednostavljen
kosim trokutastim krovom u nekom kasnijem
vremenu. Pri obnovi pročelja, adaptacijom pri-
zemlja u kafić ne samo da nije pročitan taj detalj
nego se nije ni pokušalo ići za tim da se zgrada
oplemeni rekonstruiranjem starijega degradira-
nog zabata, te da se taj objekt, jedan od najkva-
litetnijih u Tkalčićevoj ulici, potpunije definira.
Nešto dalje, na niskoj jednokatnici, fino profili-
rani razdjelni vijenac pretvorio se u primitivni
profil trokutasta presjeka. Moglo bi se nabrajati
unedogled.
Opći dojam, opći trend, opća nastoja-
nja, pozitivna su. Vratio se život. Ulica se čisti i
postaje sve više pravi dio grada. Djeluje svježe,
umiveno, očišćeno. Međutim, nedostaje kvali-
Tkalčićeva ulica, lokal “Sunčani sat”
tetnih propozicija za adaptaciju pogodnih pro-
stora. Gotovo je nedvojbeno da na zgradama
koje se uređuju nisu provedena sva potrebna
istraživanja koja bi projektantima dala čvrste
elemente za kvalitetan pristup obnovi. Je li tu
zatajio i Odbor za revitalizaciju Gornjega grada
i Kaptola, koji je svojim sredstvima mogao sti-
mulirati kvalitetnije predradnje za aktualne revi-
talizacijske procese. U dovršenim obnovljenim
zgradama osjeća se dobra volja investitora, ali
nedostaje dorada, završni sloj kvalitetna maj-
storskog rada. Nedostaje znanja i vještine u
izvođača radova i aktivne brige u nadzoru što ga
provodi konzervatorska služba.
 Međutim, sve nije izgubljeno. Trebalo
bi samo moći i htjeti preusmjeriti utrošak sred-
stava, stimulirati kvalitetne podloge i održavati
kvalitetnu razinu projektiranja, uvjetovati i
nadzirati kvalitetniju izvedbu, inzistirati da se
kvaliteta osjeti u unutrašnjosti i na vanjštini
zgrade. Kad bi se samo poštovali osnovni prin-
cipi poštena pristupa obnovi pojedine zgrade,
ne bi se događalo da žalimo za propuštenim pri-
likama. Jer danas se uvodi nova tehnologija
cementnih i produženih žbuka, pročelje se
obnavlja tako da se otuče sve do zdrava zida, a
nakon grešaka zbog nedovoljnih istraživanja ili
nekvalitetne izvedbe detalja, nećemo više nikad
biti kadri vratiti zgradi njezin izvorni izgled i
popraviti ono što je nekvalitetnom intervenci-
jom oštećeno ili uništeno. Krajnje je vrijeme da
se potrudimo da revitalizacija ovog tipa vrati i
usmjeri dio dobiti prema stvarnom očuvanju
kvalitete prostora koji je oživjela. U protivnom, 285
to će biti novi život bez pravog sjaja prošlosti.
A to nam tada ne treba. Na takav način ne tre-
bamo i ne smijemo čuvati naslijeđene vrijedno-
sti u prostoru.

Čovjek i prostor, 375(6) (1984):26-27.

Pješačka zona u povijesnim Pješačka je zona posljedica i rezultat
ponovnog vraćanja grada čovjeku. Čine je dije-
dijelovima grada i urbani dizajn
lovi grada istrgnuti prometu automobila, revita-
lizirani nekom čudnom snagom potrebe za oku-
pljanjem, susretom, kretanjem cijelom širinom
ulice, od izloga do izloga, bez opasnosti po
život. Ulica i trg nanovo dobivaju ljudsko mje-
rilo. Pješačka zona nije specifičnost povijesnih
gradskih središta, ali je u njima našla pravu
svrhu postojanja. Tu je susret čovjeka s prošlo-
šću prostora u kome živi doveden na onu razinu
komuniciranja koja nije opterećena strahopošto-
vanjem pred mističnošću i grandioznošću kate-
drala, bojazni pred dostojanstvom i tajanstveno-
šću muzeja ili divljenjem nad raskoši i veliči-
nom palača ili dvoraca. Povijesni je ambijent u
pješačkoj zoni omekšan izlogom, obogaćen
kavanskim stolom ili žardinjerom i oplemenjen
nizom drugih predmeta što ih zajedničkim ime-
nom zovemo urbanim dizajnom ili urbanom 287
opremom. Raspon od zelenila do vitrina s izlo-
ženom robom onih čije su trgovine izvan tog
živahnog konglomerata ljudi i vrijednosti volu-
mena i detalja, boja i materijala samo pokazuje
ljudsku umješnost i potrebu da pojedini prostor
učini bližim čovjeku, dražim i privlačnijim.
Pješačkih je zona puna Evropa, a i svijet na svoj
način. Godina zaštite europskog graditeljskog
nasljeđa, 1975., potakla je mnoge sačuvane
povijesne gradske centre da otvaranjem, uređi-
vanjem i obogaćivanjem pješačkih zona kreativ-
no krenu u snažne revitalizacijske procese.
Očito je da pješačka zona nije samo
prostor u kojem je administrativnom odlukom
zabranjen ili ograničen promet automobila i
ostalih vozila, jer je to tek elementarna pretpo-
stavka za njezino funkcioniranje. Nasuprot
 tome, pretvaranje pješačke zone u svojevrstan
“Disneyland” svih mogućih mamaca potroša-
čkog društva druga je krajnost koja prijeti ambi-
jentu, izgubi li se osnovna svrha, pretvori li se
pješačka zona u robnu kuću na otvorenom.
Urbani dizajn trebao bi odigrati ulogu
kreativnog činitelja koji će dozirati stupanj i
kvalitetu intervencija u onom dijelu urbanog
tkiva koji materijalno i predstavlja pješačku
zonu, a to je parter, rasvjeta i kontaktni dio pro-
čelja, sa svim sadržajnim aplikacijama koje će
stvarati identitet pojedine zone i fizički spreča-
vati povratak vozila na otetu im površinu. To je
moguć raspon od vrhunske kvalitete do ordina-
rnog kiča. Kič se uglavnom pojavljuje pod
maskom pseudo-vrijednosti - nazovi povijesni
izgled, nekritično nagomilavanje nazovi rasko-
šnih detalja.
Mi u Zagrebu još uvijek nemamo pra-
288 vih pješačkih zona, ne zato što nam mentalitet
ne bi dopustio da uredimo “dva kata nižu”
bečku Kärntnerstrasse, kao što smo u prošlom
stoljeću gradili dva kata nižu arhitekturu bečkog
Ringa, već zato što se u Zagrebu izgubio osjećaj
za urbani dizajn. Njega uglavnom kreiraju
poslovođe ugostiteljskih radnji ili šefovi sala
kavana i lokala u Bogovićevoj, Gajevoj i
Margaretskoj ulici ili na “Cvjetnom” trgu, izbo-
rom stolova i stolica, te narudžbom zelenila u
plastičnim posudama, da bi ogradili vlastiti teri-
torij na pločniku ili kolniku. Vraćanje automobi-
la u Gajevu, Bogovićevu i Marinkovićevu ulicu
neće spriječiti prometni znakovi ili betonske
žardinjere; njih može zaustaviti jedino kvalite-
tno dizajniran i opremljen prostor partera u
kojem će nestati rubni kamen, izgubiti se podje-
la na pločnik i kolnik; gdje stol, zelenilo i
rasvjetno tijelo neće biti izneseni na ulicu već
sastavni dio prostora koji će biti integriran s
arhitekturom koja ga obrubljuje, uvučen u nju,
životno spojen, a opet fleksibilan da primi i
šator i prodaju knjiga i prigodne rasprodaje, ali
koji će nositi fizionomiju urbane pješačke povr-
šine.
Ne treba težiti uniformnom rješenju,
perfekciji pod svaku cijenu, pa snagom organa
reda tjerati s tih prostora one i ono što nije u
skladu sa zamišljenim idealom, ali treba imati
viziju i jasnu koncepciju, nuditi rješenja onima
koji traže i u najboljoj namjeri iznose stolove na
ulicu, ograničiti dopustiv raspon kvalitete u
intervencijama, dizajnirati total i imati pregled i
moć intervencije u cjelini, dopuštajući fleksibil-
nost i individualitet u detalju. Tada će se kič
povući sam od sebe. Fizionomija cjeline diktirat
će kvalitetu detalja. Urbani dizajn u pješačkoj
zoni nije samo oblikovanje klupe, fontane,
rasvjetnog tijela ili podne obloge, već oblikova-
nje cjelovitog odnosa čovjeka i ambijenta, uz
punu mogućnost regulirane participacije kori-
snika. Mislim da je u tome jedina perspektiva
koja će nas osloboditi kako iluzija o pješačkim
zonama, koje nastaju pukim eliminiranjem
automobila, tako i sterilnih uniformnih dizajner-
skih rješenja ili sajamskih improvizacija.
Čovjek i prostor, 366(9) (1983):10.
Faksimil zagrebačke sinagoge vraća Izložba o zagrebačkoj sinagogi i niz
tekstova o problematici njezine obnove temelj
gradu dio izgubljene memorije
su za analitičko promišljanje o mogućnostima
obnove na teoretskoj i praktičnoj razini. Mnogi
dosadašnji pokušaji, izloženi na izložbi, ukazu-
ju na veliki problem skladnog uklapanja u nje-
zinu očuvanu urbanu okolinu, prvenstveno
stoga što bi jedinstveni sadržaj sinagoge kao
hrama imao biti nadomješten kompleksom
židovskog kulturnog i vjerskog centra koji bi u
svojem sastavu imao i sinagogu. Dakle, određe-
na promjena namjene nužno utječe na oblikova-
nje i strukturu mogućih rješenja. U tom kontek-
stu, na poticaj Vjesnikove urednice kulturne
rubrike gđe Vesne Kusin, odlučio sam podrob-
no razmotriti mogućnost primjene metode faksi-
mila u obnovi stare srušene sinagoge bez obzira
na nužnu promjenu i proširenje izvorne funkci-
je. To bi u stanovitoj mjeri utjecalo na strukturu
i organizaciju unutrašnjosti, pa bi u razmatranju 289
primjene metode faksimila valjalo razmišljati o
njezinoj kombinaciji s vrlo suvremenim kon-
ceptima fasadizma u obnovi i osuvremenjavanju
povijesnih urbanih struktura u Zapadnoj Europi.
Metoda faksimila temelji se na želji i
potrebi da se izradi predmet koji je apsolutno
vjerna replika izvornog predmeta u materijalu,
njegovoj obradi i obliku. Apsolutno je najvažni-
ji odnos materijala i njegove strukture, oblika i
izgleda predmeta. Upravo smo nedavno u
Zagrebu imali prilike promovirati faksimil poz-
nata Klovićeva časoslova Farnese i upoznati se
s problematikom faksimiliranja povijesnih ilu-
miniranih knjiga. Faksimil građevine koncep-
tualno je znatno složeniji, prosto stoga što je
građevina složenija struktura od one pojedinog
predmeta. Primarna je razlika što kod izrade
 predmeta u pravilu jedan čovjek, svojim rukama
ili uz pomoć radionice, ostvaruje čitav proces
od ideje do ostvarenja, uključujući vlastitu krea-
tivnost, znanje i vještinu. Kod građevina, izu-
zmemo li one najjednostavnije, očita je podjela
rada. Arhitekt, da upotrijebim današnju termino-
logiju, stvara koncept građevine nastojeći isto-
vremeno zadovoljiti i potrebe naručitelja. On
kreira volumen i oblik građevine, organizaciju i
oblikovanje unutrašnjeg i vanjskog prostora,
uklapa se u zadana prostorna ograničenja parce-
le, urbanih uvjeta i pravila gradnje, a zatim nje-
govu ideju ostvaruju drugi ljudi, graditelji i
obrtnici koji svoje znanje i vještinu ugrađuju u
konačni rezultat. Drugim riječima, između ideje
i ostvarenja nalazi se niz individualnih kreativ-
nih doprinosa. Stoga je građevina djelo arhitek-
ta ali i niza izvođača koji su na svoj način prido-
njeli vrijednosti nekog djela. Spomenimo tek
290 aplicirana kiparska i slikarska djela, udio klesa-
ra, fasadera, štukatera, kovača, limara, sobosli-
kara, taracera, stolara, tapetara, pozlatara i niza
drugih zanatlija čije su znanje i vještina ugrađe-
ni u neku povijesnu građevinu. Iz navedenih se
razloga pojam faksimila građevine mora proma-
trati u širem rasponu mogućnosti u odnosu na
vjerno ponavljanje izgleda originalne građevi-
ne. Valja naglasiti još jednu značajku arhitektu-
re, a to je da uz njezin vanjski izgled postoji i
oblikovana unutrašnjost, pa se u njezinu doživ-
ljavanju pojavljuje i odnos vanjštine i unutra-
šnjosti. Arhitektura u unutrašnjosti otvara pro-
stor koji je organiziran tako da služi određenoj
namjeni, dok vanjštinom odražava namjenu
unutrašnjosti, ali i sudjeluje u oblikovanju vanj-
skog prostora, bez obzira bio on prirodni okoliš
ili gradski ambijent, ulica, trg, park ili u širem
kontekstu dio urbanog krajolika ili slike grada.
Da bismo mogli izraditi faksimil pred-
meta moramo imati sam predmet na raspolaga-
nju kako bismo sve njegove značajke vjerno
prenijeli na izrađenu repliku. Kod građevine
pak radi se prvenstveno o drugačijoj motivaciji
izrade faksimila. On se izrađuje kad je građevi-
na nestala ili potpuno izgubila prvotni lik, kad je
razorena u prirodnim ili ratnim nepogodama ili
kad je srušena iz različitih ideoloških pobuda.
Motivacija je vratiti izgubljeno i ne pristati na
gubitak nečega što je bila vrijednost u prostoru,
dio kolektivne ljudske memorije. Rekao bih sli-
kovito, vratiti stari duh u novo tijelo. Tu bih kao
metaforu radije upotrijebio pojam reinkarnacija
nego uskrsnuće, iako je faksimil negdje između.
Radi se o vraćanju duha i značenja u novo tije-
lo koje na površini nastoji ponoviti svoj stari lik,
kako bi bilo prepoznatljivo. Čisto bi uskrsnuće
bila rekompozicija poput medvedgradske kape-
le sv. Filipa i Jakova (bez obzira na sve nepre-
ciznosti), a čista reinkarnacija pak nova građevi-
na sa starim sadržajem. Upravo stoga, faksimil
na obnova neke povijesne građevine pretpostav-
lja postojanje precizne dokumentacije stanja
građevine prije rušenja koja omogućuje pona-
vljanje onoga što je nestalo.
Svjetska su iskustva različita. Svi se
nisu odlučivali na faksimilnu obnovu “kultnih”
građevina prigodom saniranja prirodnih, ratnih
ili ideološki uzrokovanih katastrofa. Neki su
memoriju vidjeli u očuvanju ruševina, tamo
gdje su se one zatekle. Neki su se pomirili
s brisanjem prošlosti u prostoru, a neki su
ustrajali tek na nekim elementima faksimilne
obnove. Klasičan je primjer faksimilne obnove
ona varšavskog Starog miasta, središnjeg trga
povijesne Varšave, koji su Poljaci obnovili
nakon što su ga Nijemci namjerno srušili u
Drugom svjetskom ratu. Temeljili su obnovu
na očuvanoj dokumentaciji, ali su obnovili tek
volumen, vanjski lik i dekoraciju i urbanu
strukturu građevina, dok su u unutrašnjosti bili
slobodniji, povezujući unutrašnjosti više zgra-
da u nove namjenske cjeline. Cilj je bio vrati-
ti memoriju mjesta, dakle urbanu struktu-
ru dostupnu svima. Odijelili su faksimil vanjšti-
ne od faksimila namjene i unutrašnjosti.
Opredijelili su se za faksimil povijesnog grad-
skog središta. Neizbježan je zaključak da je kod
svake faksimilne obnove građevine dominantna
bila svrha s jasno izraženim ciljem.
Razmotrimo li sada, u svjetlu ovih raz-
matranja, koncept obnove zagrebačke sinagoge,
tad bi valjalo odrediti koje su bile njezine vri-
jednosti da bi se mogla argumentirati potreba za
faksimilnom obnovom, odrediti njezin mogući
stupanj ili pak zaključiti da je taj oblik obnove
neprimjeren današnjim okolnostima.
Sinagoga je građena polovicom 19. sto-
ljeća po projektu Franje Kleina. Raspolažemo s
nekoliko njezinih fotografija iz kojih je moguće
očitati gotovo sve elemente pročelja i volumena
zgrade. Nacrti nažalost nisu sačuvani. Iz doku-
mentacije o kasnijim preuređenjima možemo
odrediti gabarite i tlocrtni prostorni odnos gra-
đevine prema ulici i parceli. Ona je bila prva
građevina koja je sagrađena na istočnoj strani
današnje Praške ulice, ulice koja je koncipirana
da poveže Jelačićev trg s Novim trgom (dana-
šnji Zrinjevac), inicijalnim urbanim potezom
koji je značio početak koncipiranja niza trgova
koje danas poznajemo pod nazivom Zelena pot-
kova i koji su temeljna urbanistička vrijednost i
okosnica Donjega grada. Sinagoga je bila kon-
cipirana kao slobodno stojeća građevina u nizu.
To će reći da je imala oblikovanjem naglašeno
zapadno, glavno ili ulično pročelje, a sva su
ostala pročelja oblikovana kao sekundarna, koja
ne sudjeluju u slici ulice. Bila je uvučena u par-
celu s manjim predprostorom ispred ulaza.
Kasnije su se zgrade, koje su izgrađene s njezi-
ne sjeverne i južne strane, odnosile prema njoj s
određenim respektom. Izišle su pročeljem na
građevnu liniju, no nisu zatvorile pogled na nju,
jer su se fizički od nje odijelile ostavljajući uski
međuprostor između svojih i njezinih postranih
pročelja. Danas smo svjedoci obrnute slike tog
dijela grada. Lijevo i desno od praznog prostora
na kojemu je stajala sinagoga uzdižu se repre-
zentativne zgrade s kraja 19. stoljeća a nedosta-
je motiv upravo takvog njihovog urbanog raspo-
reda. Nedostaje građevina koja je uvjetovala
njihov položaj i odnos prema parceli. Logično 291
je zaključiti da bi bilo potrebno obnovom sina-
goge vratiti urbanu sliku Praške ulice u vrijeme
njezina konačnog definiranja, kako bi logika
izgradnje i oblikovanja njezine istočne fronte
bila opet čitljiva i prepoznatljiva u prostoru naj-
užeg gradskog središta.
U ovom trenutku treba reći da je izgled pročelja
sinagoge bio tipičan za svoje vrijeme i da je
oblikovanje variralo historistički modificirane
orijentalne oblikovne motive, što je bio opći pri-
stup u oblikovanju većine sinagoga toga vreme-
na u srednjoeuropskim zemljama. Klein je zna-
lački upotrijebio oblikovni instrumentarij koji
mu je bio dostupan kako bi stvorio dojmljivo
pročelje sa središnjim naglaskom, pročelje
kakva nemamo u zagrebačkoj arhitekturi druge
polovice 19. stoljeća. Simbolička vrijednost tog
 pročelja, koje je odgovaralo estetici razdoblja,
primjerena je bila snazi i značenju židovske
zajednice u Zagrebu. Njezin položaj neposredno
uz Jelačićev trg, koji je od polovice stoljeća
postupno preuzimao funkciju središnjega grad-
skog trga, bio je adekvatan kasnijem položaju
srpske pravoslavne crkve na nedalekom,
u to vrijeme osnovanom Preradovićevom trgu.
Prema tome oblikovanje, položaj i značenje
sinagoge u zagrebačkom prostoru potiču da se
pozabavimo konceptom njezine faksimilne
obnove u funkciji isticanja povijesnih simboli-
čkih vrijednosti grada.
Pozabavimo li se kratkom analizom
elemenata s kojima raspolažemo, kao ulaznim
elementima za primjenu metode faksimila, tada
su stvari malo složenije. Raspolažemo fotogra-
fijama i tlocrtom, a već je na spomenutoj izlož-
bi demonstrirana računalna simulacija mogućeg
292 izgleda faksimilne rekonstrukcije u realnim pro-
porcijama. Moguće je odrediti temeljne dimen-
zije arhitekture, njezinih istaka, otvora i propor-
cija plastične dekoracije. Detalje dekoracije,
usporedimo li ih s očuvanim Kleinovim i
Grahorovim pročeljima u Zagrebu, moguće je
identificirati i obnoviti vrlo korektno. Očuvani
nacrti i koncepti izgradnje sinagoga u Europi
toga vremena, očuvane sinagoge u Hrvatskoj,
poput one u Sisku, daju nam dodatnu moguć-
nost usporedbe dekorativnih i strukturalnih ele-
menata pročelja, tako da možemo gotovo sa
sigurnošću reći da raspolažemo s prikladnim
postotkom elemenata za faksimilnu obnovu
pročelja i volumena zagrebačke sinagoge, s
time da se neki od njih mogu primijeniti odmah,
dok za druge valja provesti odgovarajući anali-
tički i komparativni postupak.
Faksimilna obnova unutrašnjosti nije
toliko čista. Naime, današnje potrebe zagreba-
čke židovske zajednice nisu identične onima iz
vremena gradnje, a niti iz vremena rušenja sina-
goge. Današnji program obnove teži prema
združivanju namjene hrama i kulturnog središta,
što će nužno tražiti prestrukturiranje unutrašnjo-
sti kako bi se zadovoljio novi program namjene.
Iskustva fasadizma, koji se u posljednje vrijeme
primjenjuje u obnovi povijesnih gradskih sre-
dišta i to prvenstveno onih dijelova koji su
nastali u 19. stoljeću u mnogim zapadnoeurop-
skim gradovima (klasični su primjeri iz Pariza i
Bruxellesa), daju nam praktičnu i teoretsku
podlogu za promišljanje suvremenog oblikova-
nja koje bi se događalo unutar faksimiliranog
volumena i uličnog pročelja zagrebačke sinago-
ge. To je oblikovanje u konceptu fasadizma
neovisno o oblikovanju vanjštine i teži maksi-
malnom zadovoljavanju današnjeg projektnog
programa. Temeljni je aksiom takva pristupa da
se vanjština prilagođava slici i fizionomiji povi-
jesne ulice ili trga i da u gradskom prostoru nosi
potrebni prostorni i simbolički naglasak, a da se
unutrašnjost neovisno o tome podređuje dana-
šnjim potrebama. Prihvaćanjem takvog modela,
mi bismo obnovom sinagoge zadovoljili dana-
šnje potrebe zagrebačke židovske zajednice, a
istodobno bismo faksimilnom obnovom proče-
lja i volumena zgrade vratili gradu izgubljeni
prostorni i simbolički naglasak u jednom od nje-
govih najvažnijih dijelova.
Interpolacija nove arhitekture, koja je
jedna od mogućih alternativa, otvara prostor za
novo kreativno dostignuće arhitekture s početka
21. stoljeća ali prihvaća činjenicu rušenja sina-
goge kao potpuno svršen čin koji ne traži vraća-
nje memorije mjesta u liku obnove srušenoga.
Na izložbi izloženi primjeri mogućih interpola-
cija ne ohrabruju.
Ne bih ulazio u raspravu o tome što je
u ovom trenutku ispravnije. Oni, koji će odluči-
vati o metodi koju će primijeniti u obnovi i
izgradnji nove sinagoge u Zagrebu morat će
uzeti u obzir i metodu faksimila kao legitiman i
korektan pristup za koji postoje svi elementi,
posebice ako se ta metoda znalački poveže sa
suvremenim konceptom fasadizma. Moja je
namjera bila pokazati da odabir faksimila kao
metode za obnovu zagrebačke sinagoge ima
uporište u konzervatorskoj teoriji i praksi i da ga
treba ravnopravno uzeti u razmatranje kod
donošenja konačne odluke o tome što učiniti.
Zagrebačkom bi Donjem gradu faksimilna
obnova sinagoge vratila dio njegove izgubljene
urbane memorije i u tome s povijesno-urbanog
stanovišta leži prednost modificiranog faksimil- 293
nog koncepta njezine obnove.

Nedjeljni Vjesnik, str. 27 (13. 1. 2002.)

Kako čuvati arhitekturu 50-ih U posljednje smo vrijeme svjedoci
očito namjernog, a ponekad i nenamjernog
u Zagrebu?
mijenjanja izgleda pročelja zgrada, koje su u
Zagrebu nastale početkom druge polovice 20.
stoljeća, u vrijeme dominacije tipično hrvatske,
socijalističke varijante funkcionalizma. Bila je
to arhitektura iz radionica niza poznatih hrvat-
skih arhitekata, koju je krasila jednostavnost,
ponegdje i škrtost izraza, skroman i ograničen
izbor materijala i jasna geometrija volumena
pretežito slobodno stojećih zgrada, koje su
uglavnom nicale u novim gradskim prostorima,
južno od željezničke pruge. Taj spoj novog,
planski determiniranog urbanizma i funkciona-
lističke arhitekture, kojom se ostvarivao u pro-
storu, odredio je gotovo čitav potez današnje
Vukovarske ulice i okolnih prostora koji su se
oblikovali južno i sjeverno od nje.
Obzirom da je prošlo gotovo pola sto-
ljeća od njihove izgradnje, te su zgrade, zbog 295
nedovoljno kvalitetnih materijala i izvedbe i
uglavnom neprimjerena održavanja, došle u
fazu, kad su neophodni popravci i obnova, pri
čemu dolazi do zahvata koji često mijenjaju
njihov izgled. S druge pak strane, mnoge su od
njih prepoznate kao spomenici kulture (danas
kulturna dobra), pa je zanimljivo promatrati
koja se to njihova svojstva mogu smatrati spo-
meničkim svojstvima koje bi valjalo očuvati, i
po čemu su one dio hrvatske kulturne baštine.
„Kulturno dobro“, nekoć „spomenik kulture“,
precizno se određuje u zakonskim odredbama,
dok se „spomeničko svojstvo“ spominje usput i
to prvenstveno, kao ono što treba očuvati na
kulturnim dobrima, a njihovo štićenje obveza je
vlasnika ili korisnika kulturnih dobara. Ja bih
usput rekao, da su spomenička svojstva one
 osobine kulturnog dobra, po kojima ono jeste
kulturno dobro. Gubitkom spomeničkih svojsta-
va, kulturno dobro gubi svoje temeljne značajke
i više ne zadovoljava kriterije po kojima je pre-
poznato i registrirano kao kulturno dobro.
Iako u Zagrebu ima dosta primjera na
kojima bi se mogla analizirati navedena teza,
Čazmanska-Kupska, zgrada ETF-a (Božidar Tušek, 1962.)
296
da spomenem tek neboder na Jelačićevu trgu i
njegovu metalnu oplatu ili zgradu ŽELJPOH-a
na Trgu maršala Tita i njezino preoblikovanje
(premda su te zgrade nastale 60-ih godina),
zadržao bih se na zgradama samo dvojice arhi-
tekata, jer je na njima moguće očitati gotovo
svu složenost problema, koji se javljaju u ocje-
nama njihovih vrijednosti i na zahvatima u,
sada već povijesnu, materijalnu strukturu funk-
cionalizma. To su djela Božidara Tušeka i
Marijana Haberlea. Sva su nastala ili su pro-
jektirana prije 1960. godine i imaju netom
navedene značajke.
O kojim se zgradama radi? Ako je riječ
o Božidaru Tušeku, tada su to zgrade Hotela
International u Miramarskoj ulici, Filozofskog
fakulteta u Ul. Ivana Lučića i Fakulteta elektro-
tehnike i računarstva u nikada probijenom i
definiranom nastavku Runjaninove ulice pre-
ma jugu, u budućoj tzv. Sveučilišnoj aleji.
Marijana Haberlea predstavile bi zgrade dana-
šnjeg Tehničkog muzeja (negdašnjeg novog
dijela Zagrebačkog velesajma na Savskoj cesti),
Croatia osiguranja u Miramarskoj ulici, sje-
vernog dijela današnjeg Fakulteta strojarstva i
brodogradnje, u kojem je nekada bila Visoka
tehnička škola za pogonske inženjere, smje-
štena između Filozofskog fakulteta i negda-
šnjeg Radničkog sveučilišta „Moša Pijade“, i
Koncertne dvorane „Vatroslav Lisinski“ (koju je
Haberle projektirao s T. Zdvořak i M. Jurković,
a koja se gradila više od deset godina).
Navedene zgrade, na svoj način reprezentiraju
razdoblje zagrebačke arhitekture 50-ih godina u
novim zagrebačkim prostorima.
Sve su one slobodnostojeći volumeni.
Pročelja su im obložena, bilo jeftinim salonit-
nim pločama, poput onih Tušekovih, bilo drvom
ili prefabriciranim betonskim elementima, koje
je preferirao Haberle. Jedino Koncertna dvorana
većim dijelom ima stakleno pročelje, a ona
Visoke škole za pogonske inženjere je ožbuka-
na. Sve su imale drvenu stolariju, osim što je
Haberle na dvije zgrade (Koncertnoj dvorani
i Croatia osiguranju) posegnuo za metalom.
U čemu su pak razlike među njima?
Tušek poseže za jednoličnim ritmom
odnosa puno-prazno, pri čemu su otvori uglav-
nom povezani u svojevrsne nizove i međuso-
bno odvojeni vodoravnim zonama punog pro-
čelja, na kojima se nazire ritam strukture pro-
čeljne obloge. Veličina i dimenzije ploha s
otvorima i punih ploha razlikuju se od zgrade
do zgrade, ovisno o njezinom sadržaju. Tlocrtni
formati su također raznoliki. Volumeni se kreću
od izdužene prizme Hotela International, preko
izrazito visoke tanke prizme sjevernog krila
Elektrotehničkog fakulteta, koja štiti niže struk-
ture češljasto raspoređenih krila, do zatvorenog
volumena Filozofskog fakulteta, koji ima dva
unutrašnja zatvorena dvorišta, reprezentativnije
pročelje prema zapadu, rastvorena pročelja s
velikim otvorima prema sjeveru i jugu i tipična,
vodoravno strukturirana pročelja prema istoku i
unutar dvorišta.
Haberle je raznolikiji i bogatiji u izrazu.
Od drvom obloženog, blago savijenog zapad-
nog paviljona negdašnjeg Velesajma, s obiljem
svjetla, i njegova sjevernog krila, koje je druga-
čije ritmizirano, preko dvodjelne strukture zgra-
de Croatia osiguranja, u kojoj dulji, južni dio
ima tipični ritam uspravno poredanih prozora s
parapetima koji su ispunjeni betonskim pločama
rebrasto naborane površine, a onaj kraći, sjever-
ni dio, ističe horizontalni ritam otvora naglašen
ogradama plitkih natkrivenih uzdužnih lođa, do
staklenog kubusa Koncertne dvorane, natkrive-
nog snažnom bakrenom kupolom, koji se
nastavlja prema sjeveru, gdje se u ostalim volu-
Miramarska 24, Hotel Internacional, obnovljeno pročelje
(Mladen Turkulin, 2005.-2006.)
menima osjećaju snažni vodoravni potezi, oblo-
ženi kamenom. Specifičan je primjer Visoke
tehničke škole, u kome je, osim strukture volu-
mena i odnosa otvora i zida, glavni naglasak
najistaknutijeg južnog krila zgrade nosio krea-
tivno oblikovan raster prozorske stolarije, s
naglašenim decentriranim crnim kvadratom,
koji je fokusirano naglašavao ritam punog i
praznog.
Rekao bih, da su navedene oblikovne i
materijalne osobine opisanih zgrada, ujedno i
spomenička svojstva njihovih vanjština, tj. svoj-
stva po kojima su one reprezentanti vremena i
svojih autora. Njihove značajke ukazuju, da se
radi o vremenu funkcionalizma, u jednoj siro-
mašnoj zemlji, ali i da po njima prepoznajemo
rukopis i prostorne i oblikovne pretenzije njiho-
vih autora. Moglo bi se još ponešto reći i o oso-
binama unutrašnjosti, ali u ovom bih se trenutku
zadržao samo na volumenu i izgledu vanjštine 297
građevina.
Što se međutim s njima događa danas,
nakon što je proteklo više od četiri desetljeća
njihova funkcioniranja? Koliko mi je poznato,
navedena Tušekova djela nisu zaštićena kao
spomenici kulture (ili kulturna dobra), pa je
prema tome, stupanj dopustivosti intervencije i
zbivanja kojima su podvrgnuta, izrazito širok.
Hotel International je pretežito srušen i
na njegovom se mjestu, u sličnom, iako nešto
povećanom volumenu, gradi nova zgrada hotela
i poslovnih sadržaja (po projektu Marijana
Turkulina), koja je cijela obložena staklom, s
nešto kolorističkih vertikalnih naglasaka. Ona
sjeća na Tušekov hotel jedino po temeljnom
prostornom volumenu. Već je ranije Turkulin
intervenirao u taj prostor, projektirajući poslo-
 vnu zgradu ispred hotela, koja zatvara jugoza-
padni ugao Vukovarske i Miramarske ceste. Već
je ta zgrada pokazala novo oblikovanje i mije-
njanje ranijih prostornih odnosa. Ona je odijeli-
la zgradu hotela od ulice i praktički predskazala
njegovu sudbinu. Staklo se pokazalo zanimljivi-
jim od škrtih Tušekovih salonitnih ploča. Još je
jedan razlog ubrzao potrebu za promjenama. Za
vrijeme Domovinskog rata, hotel je služio za
smještaj izbjeglica i tom je prigodom izrazito
devastiran. Osim toga, standard soba nije više
zadovoljavao narasle potrebe gradskog hotela,
pa je totalna rekonstrukcija bila tek pitanje tre-
nutka. Tušekova djela, dakle više nema.
Zgrada Filozofskog fakulteta nadogra-
đena je za jedan kat (po projektu Milana Čanko-
vića) prije nekoliko godina. Uglavnom je zadr-
žan temeljni karakter Tušekove zgrade, u raspo-
redu i rasteru otvora i u odnosima puno-prazno,
298 jedino je drvena stolarija zamijenjena metalnom
na glavnom pročelju, čime se u nizu detalja
izmijenio izvorni Tušekov raster. Volumen je
dakle povećan. Temeljna je struktura dijelom
očuvana. Oblikovanje je dijelom izmijenjeno.
Lučićeva 5, Filozofski fakultet, dogradnja kata i promjena
stolarije (M. Čanković, 2004.-2005.), snimio: J. Kliska
Novi volumen zgrade, međutim, poboljšao je
prostorni dojam, jer je ranija zgrada bila visin-
ski poddimenzionirana, obzirom na razinu ulice
i depresiju terena na kojem je smještena.
Projektirani dodatak, koji će uskoro niknuti na
jugoistočnoj strani zgrade, nije se osvrtao na
Tušekovo idejno rješenje iz kraja 50-ih godina,
već je na suvremeni način, kosim volumenom,
riješio bibliotečne i javne potrebe fakulteta (pro-
jekt Vulin-Ilaković). U međuvremenu je drvena
stolarija, na prvom i drugom katu svih ostalih
krila fakulteta, ustupila mjesto metalnoj, koja
nažalost nije slijedila asimetrični ritam obliko-
vanja prozora na južnom i sjevernom krilu, koji-
ma je Tušek nastojao oživjeti ritam škrtog pro-
čelja. Novi metalni elementi u poprečnim krili-
ma slijedili su raniji izgled, ali su debljinom
okvira premašili izvorne formate drvene stolari-
je, čime je uspostavljena stanovita neravnoteža.
Vanjska metalna rebrasta sjenila protiv sunca,
koja su postavljena iznad prozora, da bi se
mogla spuštati po potrebi, unijela su novi, ispre-
kidani ritam srebrnastih horizontala, kojim je
prekinuta Tušekova izvorna ideja vodoravnog
niza spojenih prozora. Kako ti novi natprozorni
naglasci koloristički nisu usklađeni s bronča-
nom bojom nove metalne stolarije, oni bitno
remete izvornu autorovu ideju. Od Tušekova
djela nije ostao ni volumen, ni stolarija prozora,
jedino oplata punih dijelova pročelja.
Zgrada Elektrotehničkog fakulteta
(danas Fakultet elektrotehnike i računalstva)
doživjela je izmjene u ulaznom dijelu i nižim
krilima. Na južnoj joj je strani, prije gotovo
dvadeset godina, dograđen novi dio (projekt
Marijana Hržića), koji je otvorio novo, relativ-
no nisko pročelje prema Vukovarskoj ulici i
proširio sadržaje fakulteta. On se oblikovno
veže uz Tušekov dio, tek u nijansama detalja.
Jedini, potpuno očuvani Tušekov dio, je visoko
sjeverno krilo, koje je nedavno obnovljeno, tako
da se očuvao cjelokupni izraz Tušekove projek-
tantske ideje s kraja 50-ih godina, bez uočljivih
promjena. Ovdje je Tušekov oblikovni jezik
pretežito očuvan.
Kako je prošao Marijan Haberle? Tri su
njegova djela, od četiri koje sam naveo, zaštiće-
na kao spomenici kulture (kulturna dobra).
Najviše se pozornosti pridaje Koncertnoj dvora-
ni „Vatroslav Lisinski“, kod koje je u najnovije
vrijeme, zbog dotrajalosti, došlo do zamjene
metalnog rastera i prozora, ali tako da promjene
nisu izrazito uočljive. Ona je dakle očuvana u
svojim prepoznatim vrijednosnim svojstvima.
Isto se zbiva sa zgradom Tehničkog muzeja, kod
koje se ulažu iznimni napori da se očuva ruko-
pis arhitekta, autentični izgled, ali i da se
poboljšaju fizikalna svojstva građevine, radi
boljeg funkcioniranja muzejske namjene. I tu se
može afirmativno govoriti o održavanju, zaštiti
i očuvanju građevine.
Međutim, intervencije na druge dvije
zgrade, izazivaju nedoumice. Zgrada „Croatia
osiguranja“ dosljedno je restaurirana u materija-
lu i oblikovanju. Jedino su rashladni uređaji
ugrađeni u prozore, ali u ritmu koji ne izaziva
jače poremećaje ritma pročelja. Međutim, uz
nju se dogodila dogradnja zgrade blizanca,
kojom su povećani njezini prostorni kapaciteti,
ali i ozbiljno poremećen njezin temeljni prostor-
ni dojam. Nova je zgrada (projekt Velimir
Neidhardt) prije godinu dana pridodana sa zapa-
dne strane, dakle na negdašnjem, manje istaknu-
tom dijelu postojeće zgrade. Ona barata stakle-
nom opnom, koja ima niz raznolikih dodataka i
koja se veže uz temeljnu zgradu velikom stoža-
stom konstrukcijom. Ova pak prekriva gotovo
polovinu izvornog zapadnog pročelja.
Dogradnjom nove zgrade iznevjerena je temelj-
na prostorna kvaliteta Haberleove zgrade.
Umjesto negdašnje, slobodnostojeće zgrade,
dobili smo dvostruku zgradu, gdje se nova pri-
slanja uza staru zgradu; dobili smo zgrade bli-
zance, koje slobodno stoje u prostoru.
Promijenio se volumen, zakriven je veliki dio
zapadnog pročelja stare zgrade i ona je time
izgubila neke od svojih temeljnih vrijednosti.
Treba se zapitati, zašto ju je trebalo tako pomno
restaurirati, ako smo joj dopustili prigradnju.
Nije li time izgubila veći dio svojih spomeni-
čkih svojstava?
Zgrada pak negdašnje Visoke tehničke
škole doživjela je u posljednje dvije godine
samo promjenu prozorske stolarije. Umjesto 299
drvene, ugrađena je metalna, koja ne ponavlja
raster one prethodne, već funkcionalno (na teh-
ničkoj razini) rješava problem zatvaranja unu-
tarnjih prostora. Izgleda da nikoga nije zabrinu-
lo što je tom izmjenom izgubljena jedna od
temeljnih vrijednosti zgrade. Izgubljen je obli-
kovni rukopis projektanta, koji je upravo raste-
rom i bojom prozorske stolarije, želio naglasiti
izraz vremena u kome je zgrada građena i iska-
zati samosvojnost svog stvaralačkog poticaja.
To očito nije nitko prepoznao, niti procijenio.
Zgrada je dobila na uporabnoj vrijednosti, a
izgubila na onoj duhovnoj, oblikovnoj, kojoj je
pokojni Haberle poklanjao toliku pozornost.
Nepovratno smo izgubili dio stare arhitekton-
ske vrijednosti u budućoj Sveučilišnoj aleji.
Što zaključiti nakon ovih analiza?
 Najprije, da u nas ne postoje jasni kriteriji za
utvrđivanje spomeničkih svojstava arhitekture
druge polovice 20. stoljeća. Da su kriteriji
definirani, ne bi bilo lutanja i precizno bi se
znalo što valja štititi na pojedinoj zgradi, pose-
bice, ako je ona nastala u vremenu, koje je još
prilično blizu. Zatim, da u želji da poboljšamo
funkcioniranje i korištenje zgrada iz tog vreme-
na, propuštamo identificirati one vrijednosti, po
kojima arhitektura iz tog vremena iskazuje dio
svog poslanja. Šteta je, što se to događa i što
nadležne gradske službe i državni uredi, ne
brinu dovoljno o baštini vremena, u kome se u
Hrvatskoj stvarala jedinstvena socijalistička
arhitektura na svijetu. Hrvatska je, na sreću bila
područje, u kojemu su arhitekti u vrijeme soci-
jalizma gradili aktualnu europsku arhitekturu,
modificiranu jedino u odnosu na osobine naše
lokalne sredine, koja je u tom kontekstu imala
300 snažne i kvalitetne temelje predratne moderne i
na materijalne mogućnosti sredine, koje nisu bile
usporedljive s onim zapadno-europskim. Šteta je
što takvim intervencijama gubimo one materijal-
ne pokazatelje, koji nam mogu svjedočiti u pro-
storu, da smo uvažavali i stvarali prave vrijedno-
sti, u vremenu, u kome su se u drugim istočnim
zemljama gradile pseudopovijesne zgrade.
U budućnosti ćemo žaliti za svim tim svjedočan-
stvima i imat ćemo ih očuvane jedino u doku-
mentaciji, ako je do tada ne izgubimo, obzirom
na razinu kvalitete kojom i nju čuvamo.

Prostor, 14[2006] 1[31], 133-135.

PABIRCI
Atelje u kuli Na pitanje, koji sadržaji mogu revitali-
zirati spomenik kulture, odgovor je jednozna-
čan, svi oni koji neće uvjetovati njegovu degra-
daciju, a koji će svojom životnom snagom
pomoći da prostor prošlosti ne umre, odnosno
da postane dio sadašnjosti.
Graditelji davnog 16. st., kad su gradili
zidine oko zagrebačke katedrale kojima se ona
čuvala od vanjskog napada i na svojevrstan
način ogradila i od vlastitog Kaptola, nisu ni
slutili da će toliko stotina godina kasnije, kad su
zidovi i kule izgubili svoju izvornu obrambenu
namjenu, u šture vojničke prostore ući mašta i
dosjetka, slikarski atelje Zdravka Tišljara.
Sjeverna kula, vezana uza zid, duboko u prosto-
ru dvorišta oko katedrale, uvijena bršljanom kao
da priča novu Trnoružicu, bila je tijekom vre-
mena izgubila sve osim osnovne ljuske: krova,
zidova i svoda koji je odvajao donji spremišni
od gornjeg, obrambenog dijela, oronula, stara i 303
dotrajala.
Zdravko Tišljar, dizajner, slikar i grafi-
čar, osjetio je kvalitetu prostora kule i uz suglas-
nost vlasnika pristupio njezinoj obnovi.
Neopterećen klasičnim konzervatorskim dile-
mama, ali noseći u sebi ispravno stajalište da

Kula izvana Atelje iznutra

 prostor treba osposobiti tako da se najmanje
zadire u njegovu izvornu materijalnu strukturu,
on je u prazninu što su mu je nudili okrugli zid,
krov i svod, smjestio svoj dvokatni radni pro-
stor.
Probleme je riješio čisto i jednostavno.
Kula, koja je bila dio obrambenog sustava, nije
imala unutarnju vertikalnu komunikaciju, nego
na razini visokog prvog kata spoj s otvorenim ili
natkrivenim hodnikom, koji je tekao vrhom
obrambenog zida čineći kulu protočnom. On je
vezu s ulazom u prizemlju riješio vertikalnim
vretenastim stubištem kroz središnju os kule
čistim, bijelo obojenim metalnim stubištem.
Iznad svoda uredio je dvokatni prostor uvlače-
njem novih greda na razini gdje su se u zidovi-
ma vidjela ležišta starih greda. Izolaciju svog
dvokatnog ateljea postigao je zatvaranjem pot-
krovlja daščanim stropom, a izlaza vertikalnog
304 stubišta pločama na vodoravni kružni posmik,
koje se duhovito pomiču i otvaraju izlaz ili ulaz
na stubište: asocijacija na veliki mlinac za kavu
sa svjetiljkom kao kuglom na ručici. Vezu izme-
đu dvaju katova radnog prostora ostvario je
obodnim stubištem kojem kao stube i gazne
plohe služe drvene grede konzolno istaknute iz
Gornji dio stubišta, završetak u obliku
mlinca za kavu
polukružnog zida. Zvučno i toplinsko odjeljiva-
nje jednog od drugog prostora riješio je na razi-
ni gornjeg, studijsko-boravišnog prostora sta-
kleno-čeličnom membranom, koja korespondira
sa zrcalima ugrađenim u zid uz stubište da bi se
dobila maštovita igra odraza; zrcala su lomlje-
na, a prostor je kružan.
I tada, u unutrašnjosti dosjetka do dosje-
tke: “mlinac za kavu” kao vrh stubišta ili glavni
ulaz u atelje; prednja strana starog ormara kao
ulaz u sanitarije; posteri po zidovima, Tišljarove
plastičke kreacije u uglovima, istaci zidova kao
police za knjige, mreža za odmaranje, ljestve za
penjanje na malu galeriju. Velik radni prostor sa
čistim daščanim podom, koji je duhovito spojio
ritam dasaka i kružni tlocrt, i obojenim gredama
pruža niz mogućnosti. Kroz otvor prema negda-
šnjem Wehrgangu pogled na Gornji grad, na fon-
tanu ispred katedrale s pozlaćenom Madonom, na
fondu što ga čini toranj crkve sv. Marije; poticaj-
na i inspirativna inscenacija.
Kula je oživjela novim sadržajem i
dosjetkom. Šteta je tek da Tišljarova ideja da se
u donjim dijelovima kule nađe studijska izložba
iz Dijecezanskog muzeja nije ostvarena, već je
ostala samo ideja.
Stubište, pogled odozgo
 U ovoj kuli nemamo vidljivih problema
prezentacije nađenih povijesnih slojeva i deta-
lja. Ona tek radosno iskazuje svoj novi život.
Zaštita kulturnog nasljeđa i u ovom slučaju
pokazuje otpornost na mistifikacije. Ona je ipak
ponešto reguliran novi život u starim struktura-
ma. Stoga se treba radovati Tišljarovu ateljeu,
ne kao modelu ili uzorku koji treba slijediti, već
kao činjenici što se dogodio.

Čovjek i prostor, 363(6) (1983):17.

305

Tlocrt katedralnog kompleksa Presjek kule s novim Dva tlocrta gornjih

sadržajem razina kule
Slastičarnica Rukavina Slastičarnica “Rukavina” svojevrsno je
osvježenje u nizu novih interijera koji se danomi-
ce pojavljuju po ulicama zagrebačkoga Donjega
grada. Osvježenje utoliko što, udovoljavajući
namjeni, na vrijedan način ostavlja prostora za
igru oka, a time i duha, neočekivanošću diskretne
dosjetke. Upotreba izuzetno kvalitetnih materija-
la u suprotnosti je s vremenski ograničenim traja-
njem dosjetke, no kako je to prostor za kratkotraj-
no zadržavanje, dosjetka neće izgubiti na svježi-
ni, odnosno, neće se potrošiti njezina poruka. No,
dosjetka sama po sebi ne bi bila dostatna da se
nije umiješao i profinjeni osjećaj za sklad i mjeru
autora Andrije Rusana i njegovih suradnika, bilo
onih koji su smišljali i crtali rješenja, bilo onih
koji su izuzetno kvalitetno izvodili zamisli u pro-
storu. Čini se da tradicija dobrih obrtnika u
Zagrebu još nije nestala.
Što se zapravo dogodilo u staroj zagre-
bačkoj slastičarnici? Rekonstruirani drveni san- 307
duk izloga, tipičnog za kasno 19. stoljeće u
Zagrebu, dobio je zelenu boju, koja dobro kore-
spondira s dizajnom natpisa, a jedino su doista
nove ploče poliranog ružičastog kamena, koje
su pričvršćene kromiranim vijcima, ispunile uže
dijelove izloga. U jednome od širih dijelova
izloga kamena je ploča obrađena tako da joj
gornji rub nalikuje koso poderanom komadu
kartona. U tom gornjem otkinutom dijelu odra-
žava se prostor Ilice u zrcalnom staklu.
Unutra nas dočekuje svod plavoga
neba sa zvijezdama iz čijeg se ruba spušta lišće
ovješena cvijeća. Kose linije plavih, zelenih i
ljubičastih keramičkih pločica na zidovima i
znatno veće kamene ploče na podu u plavo-
crno-sivom tonu, složene u kosom obliku
šahovskog polja. Raznolik namještaj ne dopušta
 oku koncentriranje na spojeve ploha. Svod je
neba prekinut spuštenim stropom iznad malog
ugaonog stola. Na zidu, veliko okruglo ogleda-
lo presijeca ritam kose keramike. Iza ulaznih
vrata plavi stalak za jelo s nogu, s kosim zrca-
lom koje produžuje prostor. Raznolika svjetla
svijetle uokolo. Okrugli stolić s bijelom mra-
mornom pločom u sredini je prostora. Jedino je
ozbiljan i strog onaj dio s kojeg osoblje poslu-
žuje sladoled i slastice. Taj je namještaj standar-
dan i u malom je nesuglasju s okolinom.
A tada nas prolaz - koji je kao plava
pukotina, oblikovana iznad prodora u zidu -
vodi prema kuhinji i pomoćnim prostorijama.
A tamo, iznenađenje. Anđelčić s nekog od
zagrebačkih pročelja sjedi na stupu, na podlozi
od keramičkih pločica u ritmu šahovskog polja,
koja u luku spaja prostor iznad dvaju zelenih
posmičnih vrata za ulaz u toaletne prostore.
308 Opet dosjetka koja suprotstavlja neočekivano.
Što zaključiti? Imaginacija na djelu. Uz
manje nedostatke, izuzetno oblikovana poruka
današnjeg trenutka. Inverzija dosjetke, anđelčić
igračka u sekundarnim prostorima. Zeleno i plavo
s bijelim akcentima. Slastičarnica Rukavina
nastavlja svoj život u novom ruhu kraj Iličkoga
placa. Njezine se stare mušterije ugodno osjeća-
ju u novom skladu. A to je zasluga autora, koji
su, igrajući se s prostorom, dali svježinu staroj
dami, bez obzira na to jesu li baš sve igračke
porijeklom iz njihove radionice. No, to i nije
važno. Važna je svježina koja traje.
Ilica 92, Slastičarnica Rukavina (Andrija Rusan, 1988.-1989.),
Čovjek i prostor, 6(435) (1989):14-15. detalj unutrašnjosti
Prema emotivnom racionalizmu Tijekom 80-ih godina – kad zagrebačka
arhitektura stvara vlastite vizije oblikovanja pro-
stora, kad se odupire nekritičkoj primjeni post-
modernog oblikovanja, kad sudjeluje u doprino-
sima kasne moderne, kad dograđuje povijesni
grad i vraća se povijesnim prostorima, kad
pokušava humanizirati čovjekovo mjesto življe-
nja – javlja se još jednom neugašeni i neugasivi
trag zagrebačke arhitektonske škole.
Polovicom 80-ih godina nastala su
ostvarenja, koja su združila tradicionalni racio-
nalizam Zagrebačke arhitektonske škole i nove
ideje što ih je donosila otvorenost prema utjeca-
jima iz svijeta. Ta kreativna kombinacija dovela
je do ulaska emotivnog i poetskog elementa u
oblikovanje prostora, pa bi se nastala simbioza
mogla označiti sintagmom emotivni racionali-
zam. Vrlo stroga i racionalna arhitektura, koja s
nekoliko poetski oblikovanih detalja uspostav-
lja nove valorizacijske odnose u prostoru. 309
Zgrada Elektrotehničkog fakulteta u
Zagrebu Marijana Hržića jedan je od pravih
primjera na kojima se može tumačiti pojam
emotivnog racionalizma. Stvarajući kuću u
gradu – ali ne onom blokovskog urbanizma
ranog 20. stoljeća ili pak urbanizma nove povi-
jesnosti sadašnjeg trenutka, već grada što mu je
odrednice dao urbanizam funkcionalizma –
Hržić oblikuje arhitekturu s četiri vanjska pro-
čelja. Iako na drukčiji način promišlja prostor,
on nije zatajio da se veže na već izgrađene volu-
mene, koji su izrazito funkcionalistički koncipi-
rani. Stoga on stvara škrti, zatvoreni odnos
prema okolini, do krajnosti racionalan, sa zamje-
tno naglašenim horizontalnim rezom otvora na
bijeloj kamenoj površini položenog volumena
zgrade. Emotivni se naglasak odjednom javlja u
 diskretnom detalju, u izraženom naboru na
pročeljnoj plohi, u zaobljenosti ponekog otvo-
ra ili pak poprečnih volumena, u plitkom trije-
mu masivnih stupova. Tako vanjština predstav-
lja omekšanu strogost čistog volumena.
Unutrašnjost je pak razigrana bogatstvom
detalja i u njoj se čistoća osnovne prostorne
koncepcije nazire ispod emotivnog sloja obli-
kovne perfekcije. Dakle, stanovita inverzija u
odnosu na vanjštinu.
Zagreb je tako dobio zgradu koja je na
pravi način urasla u tkivo novoga grada 50-ih
godina, koja ga je na svoj način oplemenila i
pokazala da današnji stvaratelji mogu ostvariti
arhitekturu koja korespondira sa suvremenom
prošlošću i u tome daje nove vrijednosti. Za
ideju emotivnog racionalizma vjerujem da će u
nastavku započetih procesa možda biti okosnica
oko koje će se okupiti arhitektura nailazećeg
310 desetljeća.

‘Prema emotivnom racionalizmu/Richtung

emotieneller Rationalismus’, katalog izložbe
“ETF Elektrotehnički fakultet Sveučilišta u
Zagrebu – Od zamisli do ostvarenja”, Galerija
za arhitekturu i dizajn Društva arhitekata
Zagreba, 1990.
Traganja za duhovnim Unatoč relativno uspješnih rezultata
nedavno dovršenih natječaja za crkve na Trnju i
u Jarunu, izložbe natječajnih radova ukazale su
na niz otvorenih problema, koji se tiču obliko-
vanja novih crkava u Zagrebu, od nesnalaženja
u prostoru, do neprepoznatljivosti duhovnog
sadržaja koji bi se trebao manifestirati u kompo-
ziciji i oblikovanju arhitekture. Kreativni napo-
ri niza arhitekata i studenata arhitekture koji su
sudjelovali na natječajima za župnu crkvu sv.
Terezije sa samostanom Klanjateljica krvi
Kristove u Miramarskoj cesti na Trnju i spomen
crkve Svete Mati Slobode na Jarunu, koji su
rezultirali s preko pedeset radova pristiglih na
oba natječaja, govore o interesu za ovu vrstu
arhitekture kao o izazovu vremena.
Gotovo pola stoljeća zatomljivana
potreba za izgradnjom novih crkava u socijali-
stičkom društvu, koje je bilo nesklono gradnji
objekata za vjerske potrebe, stvorila je stanovi- 311
tu krizu iskustva u pristupu kreiranju te vrste
arhitekture. Tek nekoliko pokušaja, među koji-
ma valja spomenuti Salaj-Seršićevu crkvu sv.
Križa u naselju Siget iz sredine 70-ih godina,
govori o kreativnom potencijalu koji se nije
mogao razmahati niti afirmirati u zagrebačkom
prostoru. Bio je to u stvari nasilni prekid s više
ili manje uspješnom tradicijom zagrebačke arhi-
tekture u gradnji crkava.
Zamah historizma kraja 19. st. označen
velikim projektima obnove katedrale i crkve sv.
Marka nastavljen je interpolacijama crkava u
donjogradsku urbanu strukturu na način kojim
su uspostavljeni rasponi između historizirajuće
Holjčeve bazilike Srca Isusova u Palmotićevoj
ulici i protomoderne Kovačićeve crkve sv.
Blaža koja je do danas zadržala svoju hladnu
 dostojanstvenu unutrašnjost. Obje su te crkve
znakovito djelovale u prostoru Donjega grada.
Situacija između dva rata ukazuje na postupno
zadovoljavanje vjerskih potreba u gradu koji se
širio i to na način koji nije bio jednoznačan.
Njegov raspon od tradicionalnih oblika crkve
sv. Obitelji na Kanalu, preko Plečnikove deni-
velirane crkve Majke Božje Lurdske u
Zvonimirovoj ulici, koja je dovršena znatno
kasnije ili tek započeta i nikada dovršena
Meštrovićeva ekspresionističkog projekta crkve
Krista Kralja na Krugama, do modernog izraza
crkve Blaženog Marka Križevčanina na Selskoj
cesti (M. Haberlea), umjerenijeg oblikovanja
crkve sv. Josipa na Trešnjevačkom trgu ili sklo-
nije tradiciji crkve sv. Duha, govorio je o razno-
likosti pristupa crkvi kao arhitektonski obliko-
vanom sadržaju.
Unatoč različitosti pristupa i raznoliko-
312 sti kvalitete pojedinih rješenja potpuno je neupi-
tna bila temeljna duhovna sadržina koju je valja-
lo materijalizirati. Dominirale su longitudinalne
građevine s jasno izraženim prostorima kontra-
punktiranih svetišta i pjevališta i lađe koja je slu-
žila puku, obogaćena pokrajnim kapelama ili
drugim sadržajima. Vanjština je u pravilu iskazi-
vala znakovitost crkvenog sadržaja u prostoru
naglašavajući longitudinalnost s malim vertikal-
nim naglascima. Iako se ne može reći da je bila
stvorena tradicija zagrebačke crkvene gradnje,
može se ustvrditi da su se u gradnji crkava umje-
reno koristila dostignuća moderne arhitekture i
funkcionalizma, koja nisu uspjela izbjeći hlad-
noću škrtih interijera, niti postići posebnu duhov-
nost prostora. Iznimnost kvalitete Denzlerove
kapele Majke Božje na Sljemenu, iako malo
izvan Zagreba, samo potvrđuje pravilo.
Prekid prouzrokovan vladajućim komu-
nističkim svjetonazorom, koji je dominirao
gotovo pola stoljeća, tek je posljednjeg desetlje-
ća, postupno se približavajući kraju, ublažio
restrikciju crkvenih sadržaja. On je u međuvre-
menu doveo do nesklada između razvoja grada
i crkvenih sadržaja koji su ga trebali pratiti.
Grad se proširio na jug, na istok i zapad, a
crkveni su se sadržaji događali u stanovima, pri-
vatnim kućama i po kojoj novosagrađenoj crkvi.
Iskustvo se nije stvaralo u pravcu korektne
kompeticije, ili pak izvedene ideje i njezine
potonje analize u konkretnom prostoru.
U istom tom razdoblju zbile su se
važne promjene u stanovištu crkve prema
sakralnim prostorima. Drugi vatikanski sabor i
svi dokumenti koji su na njemu i nakon njega
usvojeni ukazivali su na promjenu osnovne
sadržajne strukture crkvene građevine. Crkva je
morala zadovoljiti potrebe nove liturgije u
kojoj svećenik više nije toliko odijeljen od
puka, gdje je liturgija u središtu interesa, a
sudjelovanje bitan element nove duhovne pra-
kse. Postupno eliminiranje bogatstva crkvene
unutrašnjosti, stanoviti novi ikonoklazam,
pojednostavljivanje i simboličko značenje
crkvenog namještaja i puna integracija prostora
i sadržaja koji se u prostoru zbivaju, otvorili su
nove strukturalne i oblikovne mogućnosti u
kreiranju crkvenih prostora. Centralni tlocrti
postupno su počeli dobivati prioritet pred lon-
gitudinalnim, a znakovitost arhitekture trebala
je pridonositi jačoj duhovnosti sadržaja u pro-
storu. Izgubili su se gotovo svi klasični i tradi-
cionalni simbolički elementi, koji su od sre-
dnjega vijeka bili izraženi u strukturi crkvenog
prostora. Otvorena je mogućnost iskazivanja
novih senzibiliteta u prožimanju kreativnosti i
duhovnih sadržaja.
Zagrebačka arhitektonska misao i pra-
ksa ostala je silom prilika po strani od navede-
nih procesa i odjednom, nakon pobjede demo-
kracije i raskida sa stegama socijalizma, naglo
su započeli procesi izgradnje crkava u novim
gradskim predjelima. Prethodni natječaji za
crkve u Dugavama i Utrini ili za franjevački
kompleks u Dubravi ili pak ranije iskustvo s
crkvom u Retkovcu ukazali su na traganja za
rješenjima koja će zadovoljiti nove crkvene pro-
pise, biti na tragu suvremenih arhitektonskih
dosega i zadovoljiti zahtjeve lokalne sredine.
Rezultati natječaja za crkve u Jarunu i
na Miramarskoj cesti na Trnju pokazuju prven-
stveno dosta nesnalaženja u iskazivanju znako-
vitosti crkvene arhitekture u prostorima novoga
grada, a s druge strane ozbiljne probleme u pro-
stornom određivanju sadržaja nove liturgije.
Spomen crkva na Jarunu već je svojim
drugim, memorijalnim značenjem na neki način
odredila smjer traženja. Trebala je postati crkva
i spomenik i to je dijelom uočljivo u prvonagra-
đenom radu Nikole Bašića, gdje Bašić onaj spo-
menički sloj sadržaja ugrađuje kolažiranjem
Natječaj za izradu idejnog urbanističko-arhi- Natječaj za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja svetišta
tektonskog rješenja svetišta Sveta mati slo- Sveta mati slobode, Jarun (Vinko Penezić, Krešimir Rogina - druga
bode, Jarun (Đivo Dražić, Boris Duplančić - nagrada), maketa - ulaz u crkvu
uži izbor za nagradu), maketa
reminiscencija na razne starohrvatske dekora-
tivne i oblikovne elemente u oblikovnu struktu-
ru crkve. Naglašeni zvonik, diskretno razigrane
ljuske arhitekture i nešto izduženo tijelo crkve
znakovitiji su u čitanju onoga što znamo nego u
kreiranju nekog novog simboličkog znaka u
prostoru, kakva se očekuje kad je riječ o spomen
crkvi. Crkva je u biti tradicionalna, s malim
naklonom prema još uvijek postmodernom
načinu prostornog mišljenja. Lokacija očito nije
igrala veliku ulogu, jer nije bila inspirativna,
odnosno nije bilo nekih značajnijih repera na
koje bi se prostorno bilo uputno vezati.
Crkva na Trnju bila je opterećena sadr-
žajem samostana i odgovornošću lokacije u
strogom centru Zagreba između pruge i Save, s
mikrolokacijom između nove zgrade NSB-a i
Filozofskog fakulteta. Tu se prostorni znak tre-
bao iskazati ne veličinom, jer je NSB-u bilo
teško konkurirati veličinom, nego strukturom, 313
oblikom i čitljivošću poruke. Isključimo li aglo-
meraciju samostana iz ovog razmatranja u smi-
slu njegova arhitektonskog rješenja, tada ćemo
vidjeti da su tri prvoplasirana rada na bitno raz-
ličite načine pristupila prostornom formuliranju
crkvenog sadržaja. V. Penezić i K. Rogina su
 držeći se parcelacije terena horizontalno razi-
grali cjelokupni sadržaj zadovoljavajući se
gotovo centralno definiranim crkvenim prosto-
rom, pokrivenim šatorastim kosim plohama, s
malim naglaskom skromnog istaka zvonika na
kojemu dominira visoki, snažno dimenzionirani
križ kao jedina vertikala. Crkva je sastavni dio
kompleksa; ne ističe se volumenom u prostoru,
okrenuta je sjeveroistoku i vezi između NSB-a i
Filozofskog fakulteta i više se čita kao šatorasta
nakupina nego kao akcent u prostoru. Helena i
Hrvoje Njirić u geometriziranoj strukturiranosti
nanovo oblikovane trnjanske parcelacije, kojoj
su prepustili niske samostanske paviljone, čisti
kubus crkve okreću prema jugu naglašavajući
ga sekundarnim sredstvima, platnenom oblo-
gom s mogućnostima vizualnih projekcija i zna-
kovitošću kristala, ne ulazeći podrobnije u neku
čitljiviju duhovnu simboliku. Marijan Hržić pak
314 uspostavlja pomalo dekonstruktivistički obliko-
vanu reprezentativnu crkvu, suviše klasična
izdužena tlocrta, koja bogatstvom oblika i slo-
žene konstrukcije pokušava iskazati monumen-
talnost i snagu, čime donekle odudara od tipa
duhovnosti suvremene crkve. Šteta što od ocje-
njivačkog suda predloženi drugi krug natječaja
nije održan, jer bi se u njegovoj razradi even-
Natječaj za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješe-
nja svetišta Sveta mati slobode, Jarun (Jasna Nosso, Lujo
Schwerer - uži izbor za nagradu), maketa
tualno moglo ocijeniti koji je od predloženih
modela kadar modificirati i doraditi onaj seg-
ment vlastitog rješenja u kome je ostala zaprete-
na takva doza duhovnosti koja bi pomogla čvr-
šćem iskazivanju ideje crkve.
Ne može se reći da ova dva natječaja
nisu uspjela, no valja konstatirati da su pokaza-
la najviše nedostataka upravo u formuliranju
duhovnosti prostora, kako u unutrašnjim relaci-
jama, tako i u vanjskoj znakovitosti. Crkveni
volumen kao znak više nije zadan nikakvim
konvencijama. Od njega se očekuje da iskaže
znakovitost kako vlastitog sadržaja tako i da
pomogne znakovitosti prostora u koji ulazi.
Unutrašnjost pak mora zadovoljiti neka nova
pravila koja su bliska izvorima duhovnosti
crkve kao zajednice okupljenih vjernika, a ne
kao simbola moći, reprezentativnosti ili bogat-
stva. Ovakvi su natječaji prilika za izgradnju
kriterija, za ubrzano povezivanje raskinutih
kontinuiteta, za izoštravanje pristupa problemu
koji nadilazi samo pitanje osposobljenosti stru-
ke. Jer iskustva crkvene arhitekture na drugim
hrvatskim prostorima, osim časnih iznimaka,
ukazuju na gotovo potpuno pomanjkanje krite-
rija u iskazivanju temeljne prostorne poruke
koju crkva treba iskazivati. Hrvatska će se arhi-
tektura morati ozbiljno napregnuti da iskaže
svoje vrijednosti u suvremenom prostornom
oblikovanju sakralnih sadržaja, kako bi održala
kontinuitet, jer je crkvama tijekom povijesti
posvećivala izuzetnu pozornost i u njima ostva-
rila nesumnjive prostorne i kulturne vrijednosti.
Čovjek i prostor, 3-4(478-479) (1994):13-15.
Školska zgrada dio je zavičaja Nedavno unakaženo pročelje zgrade
Osnovne škole “Tin Ujević” u Koturaškoj ulici
u Zagrebu, o čemu je “Večernji list” izvijestio u
prvoj polovici prosinca prošle godine, iznijevši
mišljenja arhitekata i konzervatora o potrebi
vraćanja izgleda škole u njezino negdašnje sta-
nje, nosi u sebi višestruku opomenu i poruku.
Jedna se odnosi na pitanje zaštite vrijednog
arhitektonskog djela, druga na obrazovnu i
odgojnu ulogu škole u zaštiti graditeljske bašti-
ne, a treća na prepoznavanje školske zgrade kao
elementa zavičaja u okviru nastavnih programa,
gdje se učenicima osnovnih škola, prenose zna-
nja i razvija poseban afirmativni odnos prema
zavičaju.
Najmanje složena i najprepoznatljivija
razina ovog problema je razina zaštite vrijedne
zgrade. Zgradu osnovne škole u Koturaškoj
ulici projektirao je 1935. g. istaknuti hrvatski
arhitekt Ivan Zemljak, koji je u okviru svoje 315
funkcije u građevnom uredu gradske uprave
izradio niz projekata za izgradnju škola u novim
zagrebačkim predjelima. To su bile škole na
Jordanovcu, Selskoj cesti, Knežiji, Kozjaku, u
Jagićevoj i u Rapskoj ulici, kao i obdaništa na
Laščini, Knežiji i Jordanovcu. U tim je projekti-
ma i realizacijama Zemljak ostvario najvišu
razinu arhitektonske kvalitete tada aktualne
moderne arhitekture, pokazujući to u strukturi
volumena i oblikovanju detalja arhitektonskih
korpusa. Istovremeno je postavio vrlo visoke
prostorne standarde za opremu i uređenje škola.
Te su škole postale vrijedni naglasci novih pred-
jela grada, u kojima još nije bilo tako istaknutih
arhitektonskih i simboličkih naglasaka.
Nažalost, razvitak grada, narasle potre-
be i smanjivanje pedagoških standarda u
 odnosu na školske prostore, uvjetovali su niz
promjena na Zemljakovim školama. O tome
sam svojevremeno pisao ukazujući na njihovu
zlu kob. Tako je škola u Jagićevoj ulici došla
pod istočnu tribinu maksimirskog stadiona.
Škola u Kozjaku je zatvorila otvorene terase
razreda pretvorivši ih u normalne zatvorene učio-
nice, a ravnatelj je škole tada, 70-ih godina,
rekao da je konačno umro arhitekt (kome nije
znao ponoviti ni ime, već ga je nazivao Zemljić)
koji je kao autor školske zgrade bio protiv
njezinih adaptacija i dogradnji. Školi na
Jordanovcu su u akciji postavljanja kosih krovo-
va izmijenili strogi kubistički volumen, posta-
vivši plitke kose krovove. Školi na Knežiji je
nedavno pridodan čitav kompleks novih škol-
skih sadržaja, koji su se neprimjereno vezali uz
Zemljakovu modernu inačicu hrvatskog tradi-
cionalnog oblikovanja. Školu na Selskoj cesti
316 okružile su tvornice i skladišta. Jedino su škole
na Rapskoj i ona u Koturaškoj preživjele svojih
pedesetak godina života relativno neizmijenje-
ne. Sudbina Zemljakovih škola tako pokazuje
potpuno nerazumijevanje samih škola, prosvjet-
nih vlasti i grada, za vrijednosti školskih zgrada
u kojima učenici borave veći dio svog djetinj-
stva, u kojima škole nisu samo funkcionalni
okvir nastavnog procesa.
Taj se proces degradacije Zemljakovih
škola nastavio eto i na školi u Koturaškoj ulici.
Prije nekoliko godina nekome su zasmetale
keramičke pločice kojima je, po uzoru na isku-
stva koja je stekao u Nizozemskoj krajem 20-ih
godina, Zemljak opločio ulazni trijem škole.
Zamijenili su ih kamenim pločama, kao i podnu
oblogu u ulaznom prostoru. Tada su nastupile
nevolje. Djeca su se često okliznula i padala na
tako glatkom podu, pa je ravnateljica odlučila,
umjesto da dade dodatno obraditi kamene ploče
tako da ne budu glatke, zatvoriti ulazni trijem i
pretvoriti ga u staklenik za cvijeće. Učinjeno je
to na najgori mogući način. Metalna konstrukci-
ja s kombinacijom metalne i staklene ispune
zatvorila je stubište i zaštitila ulaz od atmosferi-
lija, ali je svojim izgledom i materijalom unaka-
zila skladno pročelje škole spustivši ga na razi-
nu “prodavaonice bureka” ili “ćevapdžinice”.
Pedeset su godina nadstrešnica i niša ulaznog
trijema bile dostatan zaklon generacijama uče-
nika koje su dolazile u školu, a sada odjednom
bespotrebno trošenje novca na nove kamene
obloge zida i poda dovodi do daljih degradacija
ove lijepe zgrade.
Druga razina problema, a to je odgoj
učenika za prepoznavanje i zaštitu graditeljske
baštine, očito u Osnovnoj školi “Tin Ujević”
nije dosegnut. Za učitelje u toj školi graditelj-
ska je baština zavičaja vjerojatno samo repre-
zentativna arhitektura zagrebačkoga Gornje-
ga i Donjega grada, te Kaptola. A u njihovoj
je okolici negdašnji Zagrebački zbor (današnji
Studentski centar), s nizom remek djela zagre-
bačke moderne arhitekture, Zemljakova obrt-
nička škola na Savskoj cesti u kojoj je danas
Ministarstvo unutarnjih poslova, da tek nabro-
jim djela iz predratnog razdoblja. I to je hrvat-
ska i zagrebačka graditeljska baština. Njezina
zaštita i briga da se izgled tih zgrada čuva i
održava trebao bi biti prisutan u odgojnom
dijelu nastavnog procesa. Zemljakova škola u
Koturaškoj ulici dio je te baštine i trebala bi
biti ugrađena u onaj dio znanja i emotivnog
naboja koji učenici škole stječu tijekom svog
obrazovanja.
 I napokon razina poznavanja i vredno-
vanja zavičaja trebala je spriječiti nakazne inter-
vencije na zgradi škole. Poznavanje zavičaja je
sadržaj koji se uči u nižim razredima osnovne
škole. Knjige “Naš zavičaj” i “Moj zavičaj - Grad
Zagreb i Zagrebačka županija”, izdane 1995.
g., uglavnom zavičaj smatraju zemljopisnim
pojmom. Kulturni zavičaj završava na snalaženju
u povijesnom vremenu i na kulturno-povijesnim
spomenicima. Zavičaj se u tim knjigama pretva-
ra u zemljopis i povijest, u nizanje korisnih poda-
taka o okolini i događajima. A zavičaj je prven-
stveno prostor u kome obitavaju ljudi, prostor sa
svim svojim materijalnim i nematerijalnim
(duhovnim) vrijednostima. Nisam primijetio da
se u navedenim udžbenicima djeci ukazuje i na
duhovne vrijednosti prostora.
Jedna od tih duhovnih vrijednosti je i
zgrada škole, hram stjecanja znanja, okoliš u
kome djeca borave i iz kojega promatraju svijet
oko sebe. Posebice, ako je zgrada škole vrijedno
djelo umjetnosti građenja, tada bi djeca trebala
u školi steći znanje o graditelju škole, o vreme-
nu u kome je škola građena, o njezinim vrijed-
nostima. Djecu bi trebalo učiti i odgajati kako
školu čuvati i održavati i kako isticati njezine
vrijednosti. Poznavanje zavičaja nisu samo
zemljopis i povijest, na nešto nižoj razini količi-
ne podataka od onih u višim razredima osnovne
škole ili u srednjoj školi, već i spoznavanje vri-
jednosti i mana prostora u kome učenici žive. Ta
dimenzija zavičaja nije prisutna u našim nasta-
vnim programima, a niti poticana u udžbenici-
ma i knjigama.
Vjerujem da bi se roditelji učenika, koji
o tome nešto znaju, stručnjaci i znalci koji žive
na području pojedine škole, rado odazvali pozi-
vu da upoznaju učenike s prošlošću i osobinama
tog najužeg zavičaja. Ja sam, primjerice, u
Osnovnoj školi “Cvjetno naselje” nedavno odr-
žao predavanje učenicima trećeg razreda o pro-
šlosti Trnja i Cvjetnog naselja, o Savi, nasipima,
trnjanskoj skeli, starim cestama koje su spajale
Savu s gradom, a kojih danas više nema, o
Cvjetnom naselju, tom remek djelu urbanizma i
arhitekture V. Antolića, nastalom kasnih 30-ih
godina. To je zavičaj te djece, a Gornji grad i
Kaptol su “širi zavičaj” kamo se ide “na izlet”
ili u šetnju s roditeljima.
Škola Ivana Zemljaka u Koturaškoj
ulici, koja se zove školom “Tina Ujevića”, jer
arhitekt koji je školu gradio vjerojatno ne zaslu-
žuje da se škola nazove njegovim imenom, traži
da se ukloni nakazna prikrpa koja joj je nepotre-
bno pridodana, a istovremeno traži da se o njoj
govori svakom učeniku, da ona kao arhitekton-
ska vrijednost bude središnjim elementom uče- 317
ničkog zavičaja. Ja ću sa svoje strane učiniti
napor i svim ću školama čije je zgrade projekti-
rao Ivan Zemljak poslati svoj monografski tekst
o njemu, koji sam objavio u Zborniku Muzeja
grada Zagreba “Iz starog i novog Zagreba” 1974.
godine. Možda ćemo time postići da učitelji i
upravitelji škola počnu shvaćati da školski pro-
stor nije samo utilitarna već i duhovna kategori-
ja. A tada će vjerojatno i oni prihvatiti da nagr-
du na školi “T. Ujević” valja čim prije ukloniti,
da ne zagađuje okolinu, da se sačuva zavičaj.
Večernji list, Kulturni obzor, str. 18(2)
(21. 1. 1996.).
Nakazni rak oblika
Što je projektiranje u povijesnim
zgradama?
Ne tako davno, Društvo povjesničara
umjetnosti Hrvatske raspravljalo je o preuređe-
nju Muzeja grada Zagreba. Polemike su se vodi-
le oko primjene novih armiranobetonskih kon-
strukcija, autentičnosti zidova i ostalih struktu-
ra, prezentiranju otkrivenih slikanih pročelja,
uporabi potkrovlja i otvaranju krovnih prozora
na plohama krovova i nizu ostalih problema koji
su se javili prigodom prilagođivanja stare zgra-
de samostana klarisa (sa svim njezinim kasnijim
preinakama) za prihvat suvremenih muzejskih
sadržaja. Čitavo je rješenje dodatno otežao izu-
zetno vrijedan arheološki nalaz starijih slojeva,
do tada nepoznatog naselja, gotovo ispod čitave
strukture negdašnjeg samostana.
Kako sam svojevremeno bio članom
stručne komisije Gradskog zavoda za zaštitu i
obnovu kulturne i prirodne baštine koja je prati-
la radove i projekte obnove dotične zgrade,
pokušavao sam objasniti nužnosti nekih inter- 319
vencija. Idejni projekt je tada poštivao temeljne
vrijednosti zgrade iako je uz novu uporabu pot-
krovlja unio neke elemente suvremenih kon-
strukcija. Poslije sam zbog određenih nekorekt-
nosti napustio rad u komisiji, da bi me prije
nekoliko mjeseci angažirao Muzej grada
Zagreba koji je osnovao vlastitu stručnu komisi-
ju za praćenje obnove zgrade u fazi dovršavanja
građevnih radova, prezentiranja nalaza i pripre-
me za organiziranje stalnog postava.
Baveći se parcijalnim problemima
nekih rješenja, poput ulaznog recepcijskog pro-
stora, korektnog svladavanja različitih razina
prezentiranih slojeva u prizemlju južnog krila
samostana, posebice u odnosu na nužnost pri-
stupa invalidnih osoba i uklanjanje arhitekton-
skih barijera, definiranje ulazne veže u dvorište,
 oblikovanje partera dvorišnog prostora i niz
drugih konkretnih situacija, bili smo svjedoci
posebnosti projektiranja u okviru zadanih gaba-
rita i uvjeta koje pred projektanta postavlja
povijesna zgrada, posebice ona koja iskazuje i
određene zahtjeve koji se tiču poštivanja njezi-
nih vrijednosti i pokazivanja slojevitosti njezi-
nih povijesnih mijena. Uočavali smo nedovolj-
no precizan rad projektanta i njegovo često
prepuštanje pretjerane slobode projektantima
instalacija koji su prodrli gotovo u svaki odje-
ljak zatečene povijesne strukture. Mi smo kao
komisija pokušavali predlagati rješenja koja su
nam se činila logičnim, posebice u sagledava-
nju cjeline kompleksa i njegove buduće muzej-
ske namjene. Iako nismo mogli utjecati, upozo-
ravali smo na uočljive nedostatke smještaja i
oblikovanja vidljivih dijelova instalacija (poput
etažnog sustava centralnog grijanja, smještaja
320 električnih razvodnih ormara, plinskih instala-
cija i sl.) ukazujući na nužno potrebne kompro-
mise i potrebu odstupanja od krutih tehničkih
pravila za pojedine instalacije (ukoliko to neće
štetiti sigurnosti zgrade), bez čega nema zado-
voljavajućeg unošenja tih novih sustava u povi-
jesne građevine. Vrlo se često osjećala nedo-
voljna suradnja glavnog i ostalih projektanata.
Međutim, obzirom da se to događalo po hodni-
cima i izvan izložbenih prostora, činilo nam se
da je to ipak moguće prihvatiti, ako ne i shvati-
ti zašto je baš trebalo tako postupiti. Uglavnom
smo bili suočeni s gotovim činom, čija bi korek-
cija utjecala na rokove i ozbiljno utjecala na tro-
škove uređenja muzeja.
Međutim, ono što je izišlo na vidjelo
prije nekoliko mjeseci, kad su uklonjene skele s
dvorišnih pročelja, zaslužuje poseban komentar
i apsolutnu osudu projektantskog pristupa. Na
zapadnoj kosini krovišta istočnog krila komple-
ksa, koja gleda u dvorište muzeja, izrasla je
nakupina dimnjaka različitih dimenzija i forma-
ta, koji služe za dovod i odvod zraka potrebnog
za prozračivanje prostorija. Tih dimnjaka u idej-
nom, a ni u onim dijelovima izvedbenog projek-
ta koje sam ja vidio, nije bilo. Oni su izrasli
navodno kao potreba funkcioniranja suvreme-
nog interijera, kako je rekao glavni projektant,
tumačeći ovaj “rak oblika” koji je probio na
koso crveno krovište i unakazio sliku povije-
snog volumena zgrade. Vjerovati je da je to
posljedica ugostiteljskih sadržaja koji su se
smjestili u podrumskom dijelu spomenutog
krila, “kao sadržaj koji će svojom kvalitetnom
ponudom omogućiti bolju recepciju muzejske
ponude”. Kad sam vidio spomenute glomazne,
primitivno artikulirane izrasline dimnjaka na
krovu, sjetio sam se borbe za što manji broj kro-
vnih prozora, koju smo vodili prigodom usvaja-
nja idejnog projekta, kako ne bismo poremetili
pogled na krovne plohe samostanskog komple-
ksa. Objašnjenje da su dimnjaci na dvorišnoj
strani i da ih se ne vidi izvana, govore o neshva-
ćanju kuće kao cjelovitog organizma, što ne
može ili ne bi smjelo biti prisutno u razmišlja-
nju školovana arhitekta. Kad smo protestirali,
rečeno nam je da je kasno i da se ništa više ne
može učiniti.
Jedino, dakle što mi je preostalo učini-
ti, je prosvjedovati protiv metode gotovog čina,
protiv načina projektiranja adaptacije povije-
snih zgrada u kojem se projektiranje svodi na
iznalaženje načina, kako zadovoljiti korisnika i
naručitelja i na prepuštanje projektantima nižih
sustava da utječu na izgled cjeline. Ja nisam
arhitekt po zanimanju, pa sam naivno vjerovao i koji nisu u stanju uskratiti poslušnost investi-
da projektirati (uz kreativni čin oblikovanja pro- toru, kad njegove želje nadilaze mogućnosti
stora i detalja) u pragmatičnom smislu riječi povijesne zgrade.
znači kontrolirati sadržaj i infrastrukturu toga Konzervator i projektant su jedini u sta-
sadržaja u okvirima kreirane ili zadane prostor- nju svojim autoritetom spasiti povijesnu građe-
ne strukture građevine. U povijesnim pak građe- vinu od neumjerenih zahtjeva vlasnika, korisni-
vinama, da projektiranje znači kontroliranje ka i investitora. To je njihova dužnost, koja se u
opsega i vrste novih sadržaja da ovi oblikom, slučaju adaptacije Muzeja grada Zagreba dis-
uporabom i strukturom ne razore ili obezvrije- kretno izgubila i nestala, čime su grubo naruše-
dne vrijednosti same povijesne građevine. na etička pravila odnosa prema povijesnim gra-
Projektant adaptacije Muzeja grada đevinama.
Zagreba uvjerio me je, ovim što je učinjeno na toj
povijesnoj zgradi, da nije dobar projektant, jer Vijenac, g. IV. (8. 2. 1996.), 55:15.
nije bio u stanju kontrolirati proces zadržavanja
novih sadržaja u okvirima oblika i gabarita povi-
jesne zgrade. Zaključak je nemilosrdan, a glasi da
bi mu trebalo ubuduće uskratiti pravo projektira-
nja uređenja ili adaptacije povijesnih zgrada, kao
i svakom drugom projektantu koji nije u stanju
kontrolirati procese adaptacije povijesne građevi- 321
ne. Namjerno ne navodim ime projektanta, jer ga
je lako doznati s ploče koja je istaknuta na gradi-
lištu, ali i zato što ga smatram metaforom pojave
koja je važnija od njegova imena, a takve je
razorne moći da će nas dovesti do postupnog uni-
štavanja povijesnih građevina.
Već sam davno predlagao da se uvedu
licence kojima bi se samo onima koji znaju i
koji u svojim projektima i realizacijama nisu
povrijedili etiku odnosa prema povijesnim
strukturama mogao dopustiti projektantski rad
na povijesnim građevinama - spomenicima kul-
ture. Takve bi licence trebalo obnavljati svakih
pet godina, kako oni, koji bi nakon pribavljanja
licenci olabavili kriterije, ne bi mogli nastaviti s
takvim poslom. To je jedini način zaštite spome-
nika kulture od projektanata koji ih ne razumiju
Pazi, kuća pada Nedavno sam analizirajući položaj
hrvatske kulturne baštine u godišnjem izvješću
Država i baština
Predsjednika države o stanju države i nacije,
ustvrdio da je ona zanemarena i da se briga za
njezino očuvanje i dalji život svodi na dokumen-
taciju i promidžbu. Usvojeni Državni proračun
za 1996. g. samo potvrđuje da su smjernice koje
je Predsjednik dao u zaključnom dijelu svoga
izvješća postale sastavnim dijelom hrvatske
državne politike prema kulturnoj baštini.
Dovoljno je u Državnom proračunu za
1996. g. pogledati razdjel 165 koji pokriva
Državnu upravu za zaštitu kulturne i prirodne
baštine da se vidi da su tekući izdaci, što će reći
izdaci za plaće namještenika i za održavanje
funkcioniranja Državne uprave pokriveni sa
42% od zatraženih sredstava, dok su kapitalni
izdaci svedeni na 11% zatraženih sredstava. Ovi
potonji pokrivaju zaštitne radove na spomenici-
ma kulture i prirode i dobavu potrebne opreme. 323
Ovako globalno postavljeni podaci i ne govore
mnogo, jer zahtjevi mogu biti visoki i nerealni.
Međutim, kad se uđe u raščlambu odo-
brenih novaca na pojedinim stavkama i onih
stavki koje su u potpunosti odbijene, tada vidi-
mo da se uopće ne osigurava novac za konzer-
vatorske laboratorije, za knjige u knjižnicama,
za razvitak restauratorske djelatnosti, za stručne
ispite i specijalističke ekspertize. Dakle ni u tzv.
stručnoj infrastrukturi ne osigurava se praćenje
svjetskih (ili europskih) iskustava ili blago reče-
no, održavanje ‘statusa quo’.
Kad pogledamo onaj dio proračuna koji
se odnosi na zaštitne radove na spomenicima
kulture, tada vidimo da je za njih osigurano
8.160.000 kuna ili 9% od zatraženih sredstava,
a za investicijsko održavanje zaštićenih dijelova
 prirode 2.500.000 kuna ili 54% od zatraženih
sredstava. Pridodamo li tome 8.000.000 kuna
za program obnove spomeničke cjeline
Dubrovnika (67% od zatraženog) i 2.000.000
kuna za program obnove osječke Tvrđe (28%
od zatraženog), tada je to uglavnom sve.
Zapanjuje i zabrinjava da u stavci Obnova
ratom oštećenih spomenika kulture, od zatraže-
nih 75.753.000 kuna nije odobreno apsolutno
ništa.
Ovo su bile suhe brojke, koje valja izni-
jeti da bi se vidjelo pravo stanje stvari. Ne bih
ulazio u usporedbe s drugim razdjelima i glava-
ma Državnog proračuna, jer je to kontraproduk-
tivno i upućuje na onu, davno znanu metodu
“dobacivanja kosti” i puštanja da se “psi među-
sobno grizu”.
Treba izreći pouke koje se nameću iz
ove kratke analize. Prva je jasna i nedvojbena,
324 da obnova u ratu postradale hrvatske kulturne
baštine nije hrvatski državni interes. Neću do
kraja izreći iduću misao, koja se nameće sama
po sebi, a to je da će to mnogima koristiti jer će
moći graditi na mjestu srušenih gradskih i seo-
skih povijesnih cjelina ili na mjestu teško ošte-
ćenih ili srušenih kuća, nove, veće, ljepše, a tek
ponekad i “starije” kuće od onih koje su sruše-
ne. Dobijemo li u tome neku inozemnu pomoć,
tada ćemo graditi “europska” naselja na našem
tlu i tako ulaziti u Europu, naravno bez kulturne
baštine u prostoru, čije održavanje i očuvanje
ionako puno košta, postavlja ograničenja pred
potencijalne investitore i sputava stvaralački
zamah našeg mladog poduzetništva. Ovo je tek
jedno od mogućih iščitavanja sudbine kulturne
baštine u hrvatskom prostoru.
S druge pak strane, jedan mi je znanac
ovih dana rekao da je naša tisućgodišnja baština
vrlo otporna, pa kad je trajala toliko stoljeća
može i još malo pričekati. Ona nije lako pokvar-
ljiva roba, niti podložna modnim promjenama.
Zaključio je da je stoga potrebnije dobavljati
mercedese i BMW-e, jer je njihov rok trajanja
znatno kraći. Ovih je dana ministar obnove i
razvitka i potpredsjednik hrvatske vlade dr. sc.
Jure Radić rekao da treba najprije zbrinuti pro-
gnanike, a tek tada dolazi na red nadgradnja.
Pretpostavljam da je i kulturnu baštinu smjestio
u nadgradnju. Nije samo rekao hoće li nepokri-
veni svodovi crkava i drugih povijesnih građe-
vina, zidovi sa štukaturama i zidnim dekoracija-
ma, izvorne romaničke i gotičke strukture zido-
va barokiziranih crkava koje su grubim sondaž-
nim radovima srpskih topnika izišle na svjetlo
dana, biti voljni sačekati toliko dugo. Jer, u
državnom proračunu za njih nema mjesta.
Sudjelovao sam ovih dana na jednom
dogovoru o obnovi stambenih zgrada na
području Sisačko-moslavačke županije. Bilo je
postavljeno pitanje obnove zgrada koje su spo-
menici kulture i obnove stambenih zgrada koje
su u zaštićenoj zoni povijesne gradske jezgre
(primjerice gradska arhitektura u Kostajnici).
Odgovor je dosta jasan. Što se tiče mogućnosti
osiguravanja novca za njihovu obnovu, one se
još uvijek tretiraju kao i svaka druga oštećena ili
porušena zgrada. Njihova obnova za sada podli-
ježe općim kriterijima obnove, a jedina su ogra-
ničenja ona koja postavljaju konzervatori.
Kvadratura zgrade koja se obnavlja obračunava
se prema kriterijima 35+10+10 (ovisno o člano-
vima domaćinstva) kvadratnih metara. Zgrade
spomeničkih vrijednosti nemaju specijalni tret-
man, a za njih nije dobro, ako im se kvadratura
ne slaže s kriterijima tj. ako primjerice mala obi- zgrade u kojoj je smješten dio prostorija
telj živi u velikoj zgradi, koju valja obnoviti, a Glavnog povjerenstva za Zagreb Državne upra-
koja je sastavni dio povijesne jezgre. Tada će ve za zaštitu kulturne i prirodne baštine. Ispred
državna pomoć za obnovu biti dostatna za obno- kuće su koso postavljena dva štapa, kao kad
vu tek dijela zgrade. Tek se u prijedlogu Zakona pada snijeg s krova ili kad se obavljaju radovi
o obnovi, koji je u saborskoj proceduri, predvi- na krovu, između njih hrpice i komadići odlom-
đa u jednom članku mogućnost posebnog tret- ljene žbuke, a na štapu natpis “Pazi, kuća pada”.
mana vrijednih i zaštićenih povijesnih zgrada. Metafora je savršena. Nedostaje tek kutija za
Prema tome, ni u dijelu državnog pro- milodare i konzervator sa šeširom u ruci pred
računa kojim se financira obnova ratom poruše- kućom. Nota bene, to je ulica kojom narodni
nih krajeva nisu odvojena posebna sredstva za zastupnici i članovi hrvatske vlade uzlaze na
obnovu kulturne baštine u prostoru. Očekuje se Gornji grad. No, oni rijetko idu pješice. Ne
da će sredstva koja su potrebna za onaj dio može se ni slučajno dogoditi da im kuća
obnove kulturne baštine, koji premašuje redovi- Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne
ta sredstva obnove, osigurati Državna uprava. baštine, koja pada, padne na glavu.
Misli li se da je to moguće iz onih 8.160.000
kuna, koliko je namijenjeno čitavoj kulturnoj Vijenac, g. IV. (21. 3. 1996.) 58:18.
baštini u Hrvatskoj, što će reći i onoj koja nije
stradala u ratu, a kojoj je nužno pomoći da pre-
živi. 325
Postavlja se pitanje, čija je briga hrvat-
ska kulturna baština? Je li ona primjerice briga
UNESCO-a, kao što vidimo iz slučaja pokrovi-
teljstva nad obljetnicom Splita, ili možda siro-
mašnih proračuna organa mjesne samouprave?
Jesu li uopće spomenici kulture toliko stradali u
proteklom ratu ili oni služe samo da se u filmo-
vima i televizijskim emisijama ukaže na namje-
re agresora za uništavanjem tragova našeg
postojanja? Je li normalno zanemarivati i ne
ublažavati žrtve koje je pretrpjela kulturna
baština i geometrijskom ih progresijom poveća-
vati svakom zimom koja prolazi preko nepokri-
venih ruševina povijesnih građevina?
Završio bih jednim malim i banalnim
primjerom. Jučer sam prolazio Mesničkom uli-
com u Zagrebu pokraj nekoć lijepe historističke
Nitko nema pravo uklanjati,
prenositi ili preoblikovati
memorijalni Zid boli
Nedavno je “zid boli” na Selskoj cesti u
Zagrebu, ispred zgrade negdašnje vojarne, a
potom sjedišta UNPROFOR-a iznenada izbio u
prvi plan zanimanja dijela javnosti. Najprije je
početkom ožujka promovirano idejno rješenje
“Spomen župe nestalima u domovinskom ratu”,
koja bi se imala izgraditi na Ovčari, a koje je na
zamolbu Centra za zaštitu ljudskih prava zato-
čenih i nestalih građana Hrvatske i članova nji-
hovih obitelji “Apel” izradio hrvatski slikar nai-
vac Ivan Rabuzin. On je zamislio da se 13.600
cigli od kojih je načinjen zid upotrijebi za gra-
dnju spomen obeliska kao samostojećeg monu-
menta na otvorenom prostoru na Ovčari.
Podržala ga je Jadranka Kosor, potpredsjednik
Sabora, tumačeći da je zid bola na Selskoj cesti
simbol obitelji čiji su najmiliji zatočeni i nesta-
li. Ustvrdila je da te obitelji jedine imaju pravo
odlučiti na koji će način spomenuti zid sačuvati
od zaborava. Potom je sredinom ožujka dr. Đuro 327
Njavro predložio da se taj zid prenese na Oltar
domovine na Medvedgradu, tumačeći da su
ljudi kojima je u spomen podignut zid dali svoje
živote na oltar domovine, pa da je tada i zidu
mjesto uz Oltar domovine.
Ova dva mišljenja, slična po temeljnoj
pretpostavci da zid treba maknuti s mjesta na
kojem je nastao i na kojem još uvijek stoji, a
različita po metodi preoblikovanja i mjestu na
koji bi ga u fragmentima valjalo prenijeti, govo-
re prepoznatljivim jezikom neshvaćanja i nera-
zumijevanja bitnog simboličkog i značenjskog
elementa tog zida boli. U oba ova slučaja zid se
tretira kao broj i zbroj opeka, kao broj pojedina-
čnih ljudskih sudbina, koji bi tek na nekom dru-
gom dostojnijem mjestu trebao prerasti u vrijed-
nost cjelovitosti; na mjestu koje već ima ili je
 steklo posebnu simboličku vrijednost ili pak na
mjestu koje bi tim činom i posebnim umjetni-
čkim postupkom oblikovanja zajedničkog sim-
bola dobilo značenje spomenika ili memorije na
onih gotovo četrnaest tisuća poginulih i nesta-
lih.
U čemu je bit nesporazuma i u čemu se
očituje neshvaćanje značenja tog zida boli na
Selskoj cesti? Neshvaćanje je prisutno na više
razina: na razini mjesta ili prepoznavanja auten-
tičnosti mjesta na kojem je nastao zid, na razini
vremena ili spoznaje autentičnosti povijesnog
trenutka nastanka zida i na razini društva ili
shvaćanja poticaja za nastanak zida. Dakle na
svim razinama na kojima se očituje materijalna
kultura i njezine poruke.
Značenje zida nastaje kao posljedica
međusobnog prožimanja uloge mjesta, povije-
snog trenutka u kome je nastao i društvene
328 (grupne) volje onih koji su ga bili odlučili posta-
viti. Materijalni, fizički zid i opeke s imenima
nestalih i poginulih prestaju biti element odluči-
vanja onih koji su ga postavili već od onog tre-
Selska cesta, Zid boli (1993.-2006.)
nutka kad je zid započeo igrati svoju povijesnu
ulogu i dok ju je odigravao svojom tragičnom
memorijom tijekom Domovinskog rata. Ovaj je
zid na svome autentičnom mjestu nastanka tako
postao jednim od spomenika krvavog i bolnog
povijesnog zbivanja nastanka hrvatske države.
On je to postao i voljom onih koji su ga gradili,
rukama onih koji su na opeke ispisivali imena
svojih nestalih i poginulih.
Zid plača, prkosa i nade na Selskoj
cesti naprosto je postao povijesni spomenik i
već ga je do sada trebalo zaštititi i registrirati
kao autentični spomenik Domovinskog rata i
protestno svjedočanstvo hrvatskih žrtava protiv
inertnosti i nerazumijevanja europske i svjetske
zajednice. Iako su pojedinci, čija su imena upi-
sana na opekama zida impresivno pokazivala
svu dimenziju hrvatskih žrtava bili iz raznih
strana Hrvatske, zid je sagrađen u Zagrebu kao
glavnom gradu Hrvatske i na mjestu gdje se je
Hrvatska suočavala s glavnim stožerom nedje-
lotvorne i s nepravom nezainteresirane međuna-
rodne zajednice, u koju je na početku rata toliko
vjerovala.
Taj je zid u trenutku nastanka
bio moralni čin čitave zajednice, a
ne samo individualni napor obitelji
onih čiji su najdraži poginuli ili
nestali. Stoga on, niti kao cjelina
niti kao niz izdvojenih opeka, jed-
nostavno ne može sačuvati sva
navedena značenja na nekom dru-
gom mjestu. Tamo će eventualno
zadržati samo jedan element svoje
memorijalne funkcije, a to je sje-
ćanje na poginule i nestale ljude.
Taj je element iznimno važan, ali
se njega može memorirati i na drugi način, prema vremenu koje je proteklo i koje je na svoj
putem memorijalne umjetničke vizije i na niz posebni način ostavilo traga u prostoru.
drugih načina. Nije uputno na račun jedne od snimio: Jovan Kliska
komponenata (kolikogod ona bila važna), razo-
riti spomenik koji u sebi nosi obilje značenja. Vjesnik, Pisma čitatelja, str. 11 (3. 04. 1997.).
Stoga bi uz očuvanje zida boli na
Selskoj cesti valjalo očuvati i nazočnost
UNPROFOR-a na tome mjestu. Je li to oznaka
na zgradi ili na ulaznoj porti negdašnje vojarne,
o tome bi se moglo raspravljati. Tako bi se za
buduća pokoljenja u samom prostoru sačuvala
temeljna motivacija podizanja zida. Jer on je
istovremeno bio memorija i protest, ljubav i
prkos, bol i nada. Vrijeme izgradnje zida moglo
bi se zabilježiti informativnom tablom na kojoj
bi uz vrijeme nastanka zida bila navedena i
informacija o svrsi i značenju zida. Cijeli bi se
zid mogao zaštititi u okviru preuređenja hodnih
površina oko njega, koje bi ga na stanoviti način
izdvojile kao monument. Društveno pak znače- 329
nje zid bi očuvao njegovanjem memorije, posje-
ćivanjem i stalnim održavanjem živa sjećanja na
vrijeme u kome je nastao i na značenje koje je
imao.
Zato, unatoč rečenih poticaja koji su
dobili značajnu medijsku podršku, mislim da
nitko nema pravo uklanjati, prenositi ili preobli-
kovati ovaj memorijalni zid na Selskoj cesti
temeljem bilo kakve, pa i naivne slikarske ili
kiparske imaginacije. On je autentičan jedino u
Zagrebu, na Selskoj cesti, ispred zgrade
UNPROFOR-a i u onom spontano nastalom
obliku u kome su ga stvorili njegovi mnogobroj-
ni graditelji. Očuvajmo memoriju vremena
materijaliziranu u nepravilnom, krhkom zidu i
nemojmo je čak ni htjeti poboljšavati, jer time
ona prestaje biti memorijom. Budimo pošteni
Selska cesta, Zid boli, detalj (1993.-2006.)
Zid boli vezan je za sadašnje svoje
izvorno mjesto, nemojmo pristati
da se prenese u tišinu Mirogoja
Prije nekoliko je dana nekoliko SFOR-
ovih vojnika oštetilo Zid boli, memorijalni spo-
menik što su ga hrvatski ljudi izgradili na
Selskoj cesti ispred sjedišta UN u Zagrebu u
znak pijeteta prema poginulima u Domovinskom
ratu i u znak prosvjeda protiv međunarodne
zajednice koja tada nije pomogla u traženju, u
ratu nestalih osoba. Nakon spomenutog inciden-
ta, u petak 13. prosinca objavljena je vijest da će
se Zid boli prenijeti na zagrebačko groblje
Mirogoj uz potporu Ministarstva hrvatskih bra-
nitelja od 700 tisuća kuna i Grada Zagreba.
Ovaj incident i odluka pokazuju uzro-
čno-posljedičnu vezu koja je potpuno suprotna
načinu razmišljanja gđe Zdenke Farkaš i svih
onih drugih ljudi koji su zajedno s njom u rujnu
1993. odlučili podizanjem zida na Selskoj cesti
izraziti sućut i prosvjed. Sućut je ostala i prese-
lit će se na Mirogoj. Prosvjed je nestao i zami-
jenilo ga je povlačenje pred nasiljem. 331
Zašto je moja tvrdnja toliko tvrda i
zašto ju je teško opovrgnuti? O tome sam pisao
u travnju 1997. g. u Pismima čitatelja na strani-
cama ovog istog Vjesnika potaknut idejama o
preseljenju zida u Vukovar, u Svetu mati slobo-
de ili na Mirogoj. Na sreću, preseljenje se nije
dogodilo, iako ne mislim da je moje pismo tome
mnogo pridonjelo. I sada pišem da ostavim
traga, da potaknem razmišljanje u pravcu koji je
po mojem sudu jedini ispravan, iako sam uvje-
ren da je to tek kap u moru koja teško da će pro-
mijeniti donesene odluke.
Valja istaknuti da oni koji su donijeli
navedenu odluku nisu razmišljali da je Zid boli
jedan od rijetkih autentičnih spomenika kulture
iz Domovinskog rata. To je zidana struktura
rahlo postavljenih opeka s upisanim imenima
 brojnih ljudi koji su nestali ili poginuli u
Domovinskom ratu. On ima sva svojstva kultur-
nog dobra i zato je čudno da Gradski zavod za
zaštitu i obnovu spomenika kulture i prirode
Grada Zagreba nije reagirao na nedavni zahtjev
gđe. Zdenke Farkaš da se Zid boli proglasi zašti-
ćenim kulturnim dobrom i da ga se očuva na
izvornoj lokaciji. On je imao dvojako značenje
u zbivanjima zbog kojih je postavljen i nije slu-
čajno postavljen na Selsku cestu, ispred sjedišta
UN-ovih misija. On je sadržajno vezan uz
Selsku cestu i zbog toga ga je valjalo pravno
zaštititi kao kulturno dobro na mjestu gdje je
izgrađen. On je postavljen da izrazi pijetet
prema mrtvima i nadu u pronalazak nestalih, ali
s jakom motivacijom da to bude pred očima
UN-ovih dužnosnika kako bi ih svakodnevno
suočavao s brojkama nestalih osoba, s njihovim
imenima i svim onim sitnim znakovima pažnje
332 što su ih ljudi ostavljali uza zid ili stavljali na
zid. To je bio prosvjed protiv nezainteresiranosti
i nemoći međunarodne zajednice. Čitav taj dio
značenja Zida boli izgubit će se kad ga se prene-
se na novo mjesto. Tamo će taj zid ostati bez
temeljnog smisla, jer se memorija na mrtve i
nestale može izraziti na niz drugih načina.
Autentičnost je zida vezana uz njegovo izvorno
mjesto.
Da su Ministarstvo hrvatskih branitelja
i Grad Zagreb ranije osigurali toliki novac Zid
boli se mogao konzervirati, restaurirati i primje-
reno zaštititi i prezentirati na svojem izvornom
mjestu. Tada bi vandalizam pripadnika SFOR-a
bio znatnije otežan, zid bi bio zaštićen od
atmosferilija i bio bi jasan i čitljiv u odnosu na
svoje dvije temeljne poruke: sućut i prosvjed.
Zašto nisu, ne znam.
Postavljam vrlo jasno pitanje. Zašto
možemo prezentirati arheološke nalaze u grado-
vima i time mijenjati izgled ulica i trgova, a ne
možemo ovo vjerodostojno svjedočanstvo pat-
nji ljudi i ravnodušnosti međunarodne zajednice
očuvati na pločniku Selske ceste? Zašto auto-
mobili parkirani na pločnicima ne remete hoda-
nje pločnikom, a ovaj zid navodno stvara velike
probleme u kretanju ljudi ulicom? Zašto prista-
jemo na kompromisna rješenja kad se radi o
tako važnim svjedočanstvima? Nemojmo pri-
stati da se Zid boli prenese u tišinu Mirogoja i
da izbriše za sobom sva svoja povijesna, indivi-
dualna ljudska, kolektivna i nacionalna svjedo-
čanstva svrhe svojeg postavljanja na mjestu
gdje se nalazi. Zar nam od bunta i prosvjeda nije
ostalo ništa? Zar se moramo pomiriti s činjeni-
com da nas dva tri pijana SFOR-ova vojnika
prisile na povlačenje, da ugase svjedočanstvo o
našem dramatičnom prosvjedu protiv nečovječ-
nosti i ignorancije naših patnji koji je materija-
liziran u tom zidu boli, u nizu rahlo složenih
opeka s upisanim imenima onih kojih nema?
Mislim da ne moramo i da to povlačenje ruši
dignitet onih koji su podizali zid i zbog kojih je
zid podignut.
Vjesnik, rubrika “Stajališta”, str. 12
(18. 12. 2002.)
Kamo ide Brezje? Kazeta Brezje, kako se urbanističkim
rječnikom zove dio zagrebačkog Trnja, obuhva-
ća gradski prostor između Slavonske avenije i
Ulice grada Vukovara, te Ulice Hrvatske bratske
zajednice i one Ivana Lučića. Njome su u pro-
šlosti prolazile dvije ceste u pravcu sjever-jug:
Miramarska i Paromlinska, koje su zrakasto
vodile od Save do grada. Cjelokupni razvitak
Trnja nakon Drugog svjetskog rata, kad se u
stvari dogodio prijelaz grada preko pruge prema
Savi i kad je ovo područje počelo primati neke
od središnjih gradskih naglasaka, odrazio se i na
fizionomiju kazete Brezje. Ona je tek kasnije
dobila svoje ime (iako uzgred rečeno na cijelom
području gotovo da nema ni jedne breze), a
izgrađivala se po rubovima i to prvenstveno
onim sjevernim uz Vukovarsku ulicu (Hotel
Internacional, INA, ZAP, Otvoreno sveučilište)
i zapadnim uz Lučićevu ulicu (niz fakulteta).
Jug je bio potpuno neizgrađen, a na istoku se tek 333
kasnije izgradila zgrada NSB-a. Unutrašnjost je
čekala svoje vrijeme.
Naznake za novi koncept fizionomije
Brezja pojavile su se osamdesetih godina kad je
na jednom od natječaja za ovaj dio Zagreba lan-
sirana ideja nastavka Lenucijeve Zelene potko-
ve, s time da zapadni dio uz produženu
Runjaninovu, a istočni dio uz Ulicu Hrvatske
bratske zajednice svojim zelenim pojasom
krenu prema Savi i da se prije savske obale
poprečno spoje. Neizgrađenost ove kazete omo-
gućavala je modificiranu primjenu tog koncep-
ta. Dijagonale ranijih pravaca kretanja nisu
remetile koncept.
U proteklom desetljeću stvari su se
počele mijenjati. Izgradnja Tardozzijeve “bijele
kuće” južno od Hotela Internacional, iako je
 presjekla tijek stare Miramarske ceste počela je
pokazivati naznake obrubljivanja mogućeg
zelenog pojasa s njegove sjeverne strane.
Uređenje okoliša NSB-a odredilo je gradnju
nove visoke zgrade na sjevernoj strani u građev-
noj liniji Tardozzijeve kuće. Počela se stvarati
sjeverna fronta mogućeg zelenog pojasa unutar
kazete. Gradnja novog župnog središta
sv. Terezije i samostana časnih sestara u
Miramarskoj ulici po projektu Vinka Penezića i
Krešimira Rogine donekle je poštivala još
postojeći dio dijagonale stare Miramarske, a
svojom je vodoravnom, rahlom strukturom
nastojala pomiriti duh prizemne izgradnje
starog Trnja i zahtjeve novoga vremena.
Razvedena i dobro strukturirana arhitektura
crkve okrenula se svojim licem prema sjevero-
zapadu, dok su se razvedeni dijelovi samostana
i ostalih sadržaja župnog središta okrenuli
334 prema istoku i jugu, ostavljajući mogućnost
zelenilu novog trga-parka da s njima kvalitetno
korespondira. Ideja da nova crkva bude orijenti-
rana prema spoju aleje fakulteta (Ul. I. Lučića)
i NSB-a (Ulica Hrvatske bratske zajednice), na
potezu između Filozofskog fakulteta i negda-
šnje Visoke škole za pogonske inžinjere koji se
svojim zelenilom prosto nametao kao veza i
ostvarenje ideje zelenog spoja istoka i zapada
kazete, u međuvremenu je grubo narušena
izgradnjom dodatka uz zgradu bivše kotlovnice
navedene škole, koja je preuređena za veleučili-
šni studij poslovne informatike. Taj je dodatak
gotovo potpuno eliminirao mogućnost suvislog
spoja istoka i zapada kazete na tome mjestu.
Južna strana kazete prema Slavonskoj
aveniji počela se nedavno izgrađivati. Pojavila
su se dva niza višekatnica. One, koje su bliže
NSB-u (prema projektu poduzeća “Tehnika”)
počele su se povezivati u prizemnoj zoni pa su
započele pred sobom stvarati fizionomiju južne
fronte tog mogućeg trga-parka. Dvije pak koje
su zauzele najzapadniju poziciju, prema trasi
stare Miramarske, izgrađene po projektu
Anamarije Semenčić, pokazuju nerazumijeva-
nje prema tom mogućem konceptu središta
Brezja. Iako su im za gradnju bili određeni urba-
nistički uvjeti, pa projektant nije kriv što su
zgrade tako blizu i ortogonalno postavljene
prema dijagonali stare Miramarske, ipak je obli-
kovanje zgrada, s orijentacijom glavnog proče-
lja prema zapadu, zanemarilo ideju stvaranja
južne fronte budućeg trga-parka u središtu
Brezja. Anamarija Semenčić okreće prema
budućem trgu-parku bok svoje sjeverne kuće, s
neuglednim sadržajima i oblikovanjem sekun-
darna značenja. Cijelo parterno uređenje prosto-
ra oko kuće odnosi se prema tom potencijalno
reprezentativnom dijelu Brezja kao prema dvo-
rištu. Sama arhitektura, u maniri oblikovanja
koje pokazuje projektantov dosadašnji rukopis,
čini grube greške na petoj fasadi, jer nije u sta-
nju oblikovno kontrolirati šumu predimenzioni-
ranih dimnjaka. Kuće izgledaju kao da su nedo-
vršene gledamo li im vertikalni zaključak.
Bizarnost ideje da oluk koji odvodi oborinsku
vodu igra ulogu stupa ispred središnjeg pomol-
ka (erkera), koji čini temeljni oblikovni nagla-
sak kuće, tek je detalj koji nije pridonio kvalite-
ti pročelja.
Cijeli ovaj niz, bez obzira na raspon
individualne kvalitete pojedinih kuća, nije pri-
donio stvaranju nove urbane kvalitete unutar
kazete Brezje. Možda će intervencije u prizem-
noj zoni, parteru i oblikovanju parka-trga pomo-
ći da se ostvari urbani identitet ovog prostora.
Novoizgrađena mala jednokatnica sje-
verozapadno od NSB-a također ne pridonosi
dojmu da će grad uspjeti riješiti kazetu Brezje
na način koji će osigurati smisleno oblikovanje
ovog dijela grada.
Proboj produžene i novotrasirane orto-
gonalne Miramarske ceste do Slavonske aveni-
je učinit će središnji dio kazete zanimljivijim za
investitore. U tom kontekstu valjalo bi precizno
utvrditi, jesmo li u mogućnosti ostvariti koncept
trga-parka. Ako jesmo, tada valja jasno formuli-
rati fizionomiju i orijentaciju arhitekture koja će
se tamo pojaviti, kako ne bismo u pojedinačnim
ostvarenjima otkrivali nedostatke koji se ne
mogu otkloniti, a mogli su se spriječiti. Sam trg-
park mogao bi u svojoj strukturi uvažiti pravac
stare Miramarske i ostaviti vidljivim dijelić pro-
storne mreže koja je u tom prostoru postojala
prije nego što se je razvio grad. Taj odjek nostal-
gije za prošlim vremenom može tek oplemeniti
prostor i pružiti mu neki dalji poticaj, koji su ne
tako davno već osjetili i naglasili Penezić i
Rogina kad su projektirali crkvu i samostan na
tom prostoru.
Večernji list, Kulturni obzor, br. 261, str. 15(3)
(9. 5. 1999.)
335
Miramarska 107-109,
nova izgradnja
(Anamarija Semenčić,
1998.)
snimio: Jovan Kliska
U pakao se može i preko Kaptola
Zašto zbirku biskupa Kokše baš
na Ribnjak?
Kad je početkom lipnja 1999. g. u
“Večernjem listu” objavljena ekskluzivna šira
informacija koju je potpisao Darko Pavičić da
se Pionirski dom na zagrebačkom Ribnjaku
vraća Kaptolu za muzej u koji bi se smjestila
bogata zbirka slika biskupa Kokše, nije mi se
činilo da je potrebno reagirati, jer je sve bilo
obavijeno velom tajne pod formulacijom “iz
dobro obaviještenih izvora”. Danas, kad je uz
istu fotografiju Pionirskog doma na Kaptolu
objavljena ista informacija u okviru teme o vra-
ćanju crkvi njezine imovine, mislim da je potre-
bno reagirati, jer se očito radi o putu koji je tra-
siran i koji je možda još moguće usmjeriti u
nekom drugom pravcu.
Sasvim je sigurno da zbirka biskupa
Kokše zaslužuje brigu i pozornost i da je do
sada iz niza razloga bila nedovoljno prostorno
zbrinuta i zbog toga nedostupna javnosti. Je li
ponuđeno rješenje dobro i mora li se prostor 337
koji nije primjeren zbirci takva značenja nuditi
kao spasonosno rješenje?
U prvoj se informaciji govorilo o nado-
gradnji postojeće zgrade Pionirskog doma za
dva kata zbog smještaja zbirke, dok se u ovoj
sadašnjoj o tome više ne govori, iako to nije
isključeno. Upravo zbog toga valjalo bi početi
govoriti o urbanističkim okvirima ideje da se u
park Ribnjak smjesti muzejska zbirka. Zgrada
Pionirskog doma izgrađena je nakon što je zem-
ljište oduzeto zagrebačkom Kaptolu. Smještena
je s vanjske strane negdašnjeg kaptolskog zida.
Relativno prozračna i niska nije se isticala unu-
tar parka koji je nastao na mjestu negdašnjeg
ribnjaka. Sadržaj nije privlačio veliki promet i
nije nužno tražio pristup vozila, parkirališta i
sve ostalo što traži javna funkcija muzeja.
 Smještajem zanimljive i atraktivne zbirke i same zbirke i da ih valja tražiti u nekoj novoj
nadogradnjom postojeće zgrade stvorile bi se kombinatorici uporabe crkvenih prostora, koja
pretpostavke koje bi dovele u pitanje barem se ne temelji na logici stvari, već na logici snage
dvije do sada očuvane kvalitete tog prostora. i interesa pojedinih struja unutar složenog
Nadograđena zgrada obezvrijednila bi u konturi organizma zagrebačkog Kaptola. Bez obzira što
sačuvanu frontu istočnog kaptolskog zida, a se u svemu što se događa oko zbirke biskupa
sadržaj bi zahtijevao pristup vozila i to osobnih Kokše ne mogu ne prepoznati dobre namjere
vozila i autobusa i parkiralište, što bi dovelo u onih koji o tome odlučuju, ipak ne valja smetnu-
pitanje strukturu očuvanog parka Ribnjak. ti s uma onu povijesnu izreku kako je put u
Pitanje je, isplati li se u to ulaziti i izazivati toli- pakao popločen dobrim namjerama, pa makar
ko dalekosežne prostorne promjene u neposred- one dolazile i od zagrebačke crkve. Jer u ovim
noj blizini jedne od najvrijednijih povijesnih stvarima ni crkva nije uvijek bezgrešna. Još uvi-
zagrebačkih gradskih jezgri. jek nije kasno odustati od pogrešna puta i zbirci
Gledamo li retrospektivno, već je biskupa Kokše naći smještaj koji neće obezvri-
davne 1992/3. g. Grad Zagreb bio izradio studi- jedniti druge zagrebačke povijesne i urbane vri-
ju za smještaj zbirke biskupa Kokše u zgradi jednosti.
negdašnjeg orfanotrofija u staroj Vlaškoj,
pokraj salezijanaca. Projekt je bio izradio arh. Večernji list, Kulturni obzor, 294:16(2)
Mihajlo Kranjc, a ja sam mu bio suradnik za (9. 1. 2000.).
338 muzeološku koncepciju. Ta je velika zgrada
jedva bila dostatna da se kvalitetno smjesti i
izloži Kokšina zbirka. Zašto se od toga odusta-
lo, ne znam, ali znam da je u te prostore uselio
Bogoslovni fakultet napustivši Šalatu, jer je ona
navodno daleko od središta grada. Ne ulazim u
razloge onih koji smatraju da je Šalata danas
daleko od središta grada, a u vrijeme između
dva rata kad je arh. Neidhardt gradio taj kom-
pleks, da je bio na idealnoj lokaciji. Vremena se
mijenjaju, pa tako i udaljenosti.
Nakon toga se Kokšina zbirka namjera-
vala smjestiti u Novu Ves u prostore koje je zau-
zimao “Zagreb film”. Zašto se od toga odustalo,
ne znam.
Izgleda tek da su argumenti, koji sud-
binski utječu na smještaj ove zbirke, u ovom tre-
nutku izvan dosega struke, koncepta i zahtjeva
Zagreb preko Save Zagreb se stoljećima razvijao na lijevoj
obali rijeke Save, dok su s desne, južne obale
bila polja i mir. Ta je ravnica čekala da Veco
Holjevac, zagrebački gradonačelnik, iskorači s
gradom preko rijeke, da bi Zagrebački zbor
alias Velesajam prenio iz zatvorenog trokuta
željezničkih pruga na razmeđi Donjega grada,
Trešnjevke i Trnja u slobodne prostore buduće-
ga grada. On je sukladno teoriji važnosti, koja je
u socijalizmu imala mnogo pristalica, dugo vre-
mena bio najvažniji sadržaj Južnoga Zagreba.
Stoga je i smješten na prvi mogući slobodni pro-
stor južno od hipodroma na Kajzerici.
Kad su se pedesetih godina izrađivali
prvi urbanistički planovi Južnoga Zagreba, tada
je Ivo Zemljak ponudio da se nove urbane kase-
te između jakih prometnica tipično ortogonalne
mreže nazovu imenima sa starih katastar-
skih planova. Tako su se pojavila imena kao:
Zapruđe, Utrine, Trnsko, Siget, Sopot, Dugave, 339
Lanište, Središće, kojima se uspostavila veza
između terena i grada. Zemljak je tako u naziv-
lju pohranio memoriju tla.
Izložba “Južni Zagreb” održana 1962.
g. pokazala je kako će izgledati temeljni kon-
cept novoga dijela grada. Bio je to geometrij-
ski artikulirani prostor, koji je uvažavao tri
temeljne činjenice: postojeći izgrađeni prostor
Zagrebačkog velesajma, izgrađeni kompleks
Brodarskog instituta (V. Holjevca 20, Marijan
Haberle), kao i već započetu izgradnju naselja u
Savskom gaju i Trnskom, izgrađeni Most slobo-
de, koji je omogućio središnju prometnu vezu s
gradom na lijevoj obali Save, i napokon povez-
nice dijagonalama Savske i Držićeve ulice.
Godine 1972. proveden je natječaj za središte
Južnog Zagreba po kojemu je poprečnica u
 nastavku produženoga Zrinjevca trebala postati
okosnicom i grada na jugu. Ta poprečna verti-
kalna os nije zaživjela kao gradsko središte do
propasti socijalističkog sustava 1990. g., a
to se nije dogodilo ni do danas. Jedino je osam-
desetih godina izgrađena velebna poslov-
na zgrada INA-e (V. Holjevca 10/Avenija
Dubrovnik, Velimir Neidhardt) na sjeveroza-
padnom uglu raskrižja toga središnjega popreč-
nog pravca s jedinim i glavnim uzdužnim prav-
cem Novoga Zagreba, Avenijom Dubrovnik.
Zgrada je to, koja je svojim diskretnim postmo-
dernim oblikovanjem jedina do sada obilježila to,
u urbanističkim projektima hipertrofirano, budu-
će gradsko središte. Nedavno održani natječaj za
zgradu Muzeja suvremene umjetnosti trebao bi
usmjeriti izgradnju prema sjeveroistočnom uglu
istoga raskrižja, stvarajući određeni prostorni i
sadržajni pandan postojećoj INI-noj zgradi.
340 Prostorni koncept položenoga križa u
kome glavni promet u pravcu istok - zapad pro-
lazi jednom cestom da bi došao od rotora na
istoku do rotora na zapadu, a promet u smjeru
sjever - jug na prostoru između ta dva rotora tek
i jedino kroz buduće središte, da bi se zatim
malo pomaknuo prema istoku, očito nije u sta-
nju zadovoljiti potrebe toga dijela milijunskoga
grada. Svi dalji elementi koncepta stupnjevanja
prometa kako se spuštamo na razinu stanovanja
teoretski su manje-više korektni, a u praksi iza-
zivaju ozbiljne teškoće u organiziranju prometa
u mirovanju, u prolasku kroz naselja i u organi-
ziranju života koji traži brzo premještanje iz
jednoga dijela grada u drugi.
Južni Zagreb zapravo nema periferije.
Divlja naselja nisu se lijepila na čvrsto definira-
ne stambene komplekse novih urbanih kaseta.
Tako Zagreb ima jednu neobičnu posebnost:
kad mu se približavamo s juga, odjednom
ulazimo u organiziran i definiran grad. Nema
međuprostora prilagodbe. Ta ogromna i gusta
struktura koncentriranog stanovanja djeluje
pitomo i slikovito, još uvijek vizualno zatvore-
na sa sjevera konturom Medvednice, a za bistrih
dana i okićena tornjevima crkava u starom dije-
lu Zagreba.
Velesajam je još uvijek sadržajna domi-
nanta južnoga Zagreba, a istovremeno i svojevr-
sna antologija poslijeratne zagrebačke arhitek-
ture specifičnih sadržaja. Dubrovačka avenija,
nastala kao prometna potreba Velesajma, a
kasnije i čitavoga grada južno od Save, danas je
tek prometna spona među urbanim kasetama.
Rijetki su sadržaji koji su se uz nju vezali a da
su atraktivni za građane. Idući prema jugu, zat-
voreni sadržaj Brodarskog instituta zatvara
gotovo cijele dvije kasete, ostavljajući tek nizo-
ve niskih stambenih zgrada da ga djelimice
obrube.
I tada, na prostoru iza kojega su danas
još polja, jedan je od rijetkih javnih sadržaja,
crkva sv. Križa (Aleja pomoraca bb, Matija
Salaj i Emil Seršić). Reprezentativna franjeva-
čka crkva, izgrađena sedamdesetih godina, jedi-
na reprezentativna crkva koja je u Zagrebu
dobila pravo izgradnje u doba socijalizma.
Ostavljena na kraju grada, ona i te kako pozitiv-
no djeluje na sliku grada s juga. Toranj i vertika-
lama strukturirano pročelje, s jakim reprezenta-
tivnim stubištem kojim se stiže na razinu ulaza
u crkvu izvrsno oslikavaju konturu crkve u kra-
joliku grada. Mnogo slikovitije s boka nego u
frontalnom pristupu, jer je koncept krovišta iz
idejnog rješenja bio suviše tehnički zahtjevan i
skup da bi ga franjevci mogli izvesti.
Izuzev škola i rijetkih robnih kuća,
jedne tržnice i dječjih vrtića, rijetkih domova
zdravlja i poneke poslovne zgrade, ostalih
javnih sadržaja u Južnome Zagrebu nema.
Nema hotela ni značajnijih restorana, nema kul-
turnih ustanova, osim rijetkih knjižnica i čitao-
nica. U zadnje su vrijeme izgrađena dva velika
srednjoškolska središta, i to 1. i 4. gimnazija
(Avenija Dubrovnik bb, Goran Poljanec i Ana
Marija Babić-Poljanec) i Ugostiteljska škola
(Kombolova 2a, Mladen Sabolović). Obje se
nalaze na zelenom pojasu između Sopota i
Utrina. Obje su nažalost suviše sumorne i tvrdo
oblikovane, bez obzira na skupoću kamena
kojim su obložene. U njima nema svježine koje
mladi ljudi trebaju. Počele su se graditi i nove
crkve. Tako je gotovo dovršena župna crkva sv.
Mateja u Dugavama (Ul. sv. Mateja bb, Vinko
Penezić i Krešimir Rogina), a gradi se župna
crkva sv. Ivana u Utrinama (Maretićeva 6,
Andrej Uchytil i Renata Waldgoni). Obje se
crkve grade na praznim prostorima novih nase-
lja, a posebice ova druga u okruženju koje nije
urbanistički definirano za primanje takvih
javnih sadržaja. Parcele su skučene, prostor
neugledan. Crkva nije reprezentativan naglasak
naselja, već tek prostor za zadovoljavanje potre-
ba, bez obzira na kvalitetu arhitekture koja se
izvodi.
Još su tri javna sadržaja u Novome
Zagrebu vrijedna pozornosti. Jedan je dom umi-
rovljenika (Islandska 2, Đuro Mirković i
Tomislav Petrinjak) izgrađen sredinom sedam-
desetih godina, koji je omekšan, rahle strukture
i visokog standarda zauzeo ugao raskrižja južno
od istočnog ruba naselja Sopot. Drugi je nešto
južnije u naselju Sloboština - Centar za rehabi-
litaciju mentalno nedovoljno razvijene djece
(Sloboština bb, Radovan Tajder). Isto tako hori-
zontalno razveden, gotovo uronjen u krajolik,
na dovoljnom razmaku od stambenih naselja,
pokazuje moguće kvalitetne dosege arhitekture
osamdesetih. Napokon je tu tržnica u Utrinama
(Ivan Piteša), natkrivena i prozračna struktura,
opremljena svim sadržajima koje tržnica treba,
ali nažalost s potpuno neprimjerenim vanjskim
prostorima za prihvaćanje prometa u mirovanju.
Hram želuca suviše je utisnut u strukturu nase-
lja da bi mogao autonomno djelovati kao slože-
na gradska struktura.
Pojedina stambena naselja bila su naj-
čeće velike spavaonice bez sadržaja koji bi osi-
guravali ljudima koji tamo stanuju osjećaj pri-
padništva svojem dijelu grada. Nastajala u skla-
du s tada suvremenim urbanističkim koncepti-
ma, koji su u postulatima sunca i zraka nalazili 341
sve kvalitete kolektivnog stanovanja. Bile su to
zgrade triju tipova: višekatnice različitih visina
u obliku položenih prizmi, slobodnostojeće ili
međusobno povezane, stambeni tornjevi i napo-
kon niže zgrade individualiziranog stanovanja s
terasama i malim vrtovima. Zelene površine
između njih, servisne pristupne ceste i parkirali-
šta bez veće mogućnosti protočnog prometa i u
nekim zonama znatne pješačke površine bile su
temelj uređenja okoliša. Brze i protočne ceste s
jakim prometom nalazile su se na rubovima i
izvan naselja. U svakom od naselja predviđene
su bile osnovne škole i dječji vrtići na razumnoj
udaljenosti od mjesta stanovanja, a zdravstvena
su središta bila rjeđe locirana. I tako je ista sadr-
žajna shema, ali drugačije organizirana i obliko-
vana, ovisno o projektantima pojedinog naselja
 i pojedinih zgrada i vremenu nastanka, zaživje- U prostorima Novoga Zagreba može-
la na ljudima primjereniji ili manje primjeren mo pratiti razvitak arhitektonske i mikrourbani-
način. Prostori za kulturne sadržaje ostavljeni su stičke misli u Zagrebu tijekom gotovo pedeset
u središtima za koje se nikada nije našlo dovolj- godina. Od megalomanije do socijalnog stano-
no novaca da se definiraju, projektiraju i izgra- vanja, od nekritičke primjene funkcionalisti-
de. I tako su se u Južnom Zagrebu u gradogra- čkog urbanizma do zrelih vlastitih promišljanja
diteljskoj praksi rješavali tek temeljni egzisten- grada. Južni je Zagreb pravi odraz vremena u
cijalni problemi ljudi, a kulturni, reprezentativ- kojemu je nastajao. Stihijski i spontan početak
ni i ostali sadržaji koji su zapravo uvijek simbo- vođen idejom moćnog političara i gradonačelni-
lički gradili grad u južnome su gradu gotovo ka. Reguliran rast sa zadovoljavanjem onih
potpuno iznevjerili očekivanja. Naselja su se potreba koje su bile primjerene načinu ramišlja-
pretvorila u spavaonice. Sve prednosti života s nja toga vremena i ostavljanjem nadgradnje za
dosta sunca, zraka i zelenila istopile su se u neko buduće vrijeme novca i blagostanja, vrije-
maloj kvadraturi stanova, koja je krajem pede- me u kojemu gotovo nikada ti sadržaji nisu došli
setih proklamirana kao Tučkorićev model sta- na red. To je grad bez središta, grad koji se nije
nogradnje provedena diljem južnog Zagreba. usudio doći na rijeku, ali ipak grad koji djeluje
Tek su kasnije sve razumnije kvadrature počele kao organizirana cjelina. Treba ga postupno
vraćati kvalitetu stanovanja u strukture stambe- oplemenjivati simboličkim naglascima i čuvati
nih blokova. Socijalni stanovi i usmjerena sta- one vrijednosti koje su stvorene.
342 nogradnja, fenomeni koji su se pojavili kasnije,
stratificirali su i određenu socijalnu slojevitost Vijenac, g. VIII (24. 2. 2000.) 156:20-21.
stanovanja koja je stvarala zone različitih soci-
jalnih predznaka unutar slične urbanističke
strukture. U nedostatku fizionomije naselja
kojima je neizgrađena kulturna i javna infra-
struktura trebala davati specifično lice i karak-
ter, nisu se stvarali oni socijalni prostori grada
koji bi nalazili svoj adekvat u prostornim urba-
nim životnim situacijama. Stvarale su se frustri-
rane težnje stanovnika da što prije prijeđu Savu
i dođu u grad. Nije bilo trgova ni mjesta oku-
pljanja, osim u rijetkim primjerima pješačkih
zona. Nisu se stvarali simbolički naglasci koje
bi ljudi s ponosom isticali. Trgovine živežnih
namirnica, kiosci za novine ili prodaju cigareta
bili su mjesta okupljanja. Tu se stvarao socijal-
ni prostor grada.
I metropola i periferija, i savršen
i nesavršen, za vječnost i za
sadašnjost
Zagreb je periferija Srednje Europe i
središte Republike Hrvatske; grad jasnog rasta sa
svojim čitljivim povijesnim slojevima i istovre-
meno mješavina različitih pokušaja da ga se učini
ljepšim i monumentalnijim; jedinstvena cjelina
koja je određena Medvednicom na sjeveru i pre-
kosavskim suvremenim gradom na jugu, ali isto-
vremeno i zbroj raznolikih ambijenata u kojima
se osjećamo intimno i kod kuće; sustav planira-
nih ulica i trgova ali i niz mekih organičkih struk-
tura nekih ranijih razdoblja i sadržaja; vječna
neravnoteža htijenja za savršenim i zbilje koja
savršenstvo približava ljudskom mjerilu.
Zato volim Zagreb; jer je i metropola
i periferija, i čitljiv i istraživački poticajan, i
skladno položen u prirodni okoliš i u nizu deta-
lja s njim u sukobu, i sustav i improvizacija, i
savršen i nesavršen, jer je za vječnost i za sada-
šnjost.
Da bi ga čovjek mogao na takav način 343
poznavati i voljeti, mora s njim i u njemu živje-
ti i odrastati. Ići u školu i bosonog gaziti praši-
nu trešnjevačkih ulica, a tek kasnije saznati da je
njegovu pučku školu na Knežiji gradio Ivo
Zemljak, jedan od najboljih arhitekata škola u
nas. Pohađati Prvu gimnaziju na Rooseveltovu
trgu i kasnije doznati da ju je ideirao Iso
Kršnjavi, a gradili prvorazredni austrijski arhi-
tekti Ludwig i Hülssner. Studirati povijest
umjetnosti na Gornjem gradu, s gostionicom
“Kod Fanike“ na uglu prema Katarinskom trgu
i kasnije se čitav život baviti arhitekturom i gra-
dogradnjom tog istog Zagreba. Oženiti se i sta-
novati preko puta Kerdićeva raspela na raskriž-
ju, u staroj trnjanskoj seoskoj kući koja danas
kao ostatak ostataka, sa svojim starim “kosta-
njom” ali i brezama i orasima što sam ih svojom
 rukom posadio, prkosi gradu koji guta prostor.
Nema više ni raskrižja ni raspela već samo stara
pumpa “željezni Francek” u kutu kraj pokrajnog
ulaza u mastodont HTV-a. Hodati gradom
uzduž i poprijeko, doživljavati njegove transfor-
macije, poznavati ga do u detalje. To su tek neke
od pretpostavki za odgovor na pitanje, zašto
volim Zagreb?
Volim ga jer je on moj drugi zavičaj u
kome sam proboravio čitav život i kome se uvi-
jek s veseljem vraćam, prateći njegov razvitak i
sudjelujući u njemu. Došao sam u Zagreb iz
Staroga Grada na Hvaru, još tamo davne 1942.
g. u jeku Drugog svjetskog rata, kao dijete od
pet godina i još mi je u živom sjećanju pogled s
terase Hotela Esplanade na kolodvorsku zgradu.
Slika koja je pečat grada, odraz mjesta odakle se
odlazilo i dolazilo u grad. Tisuće sam puta
nakon toga doživljavao ulaz u grad kao virtual-
344 no mjesto prvog susreta s njim.
Voljeti znači sveudilj otkrivati i davati.
On je bio poticaj mnogih mojih istraživanja i
promišljanja, a dao sam mu nizove analitičkih i
sintetičkih tekstova, dvije knjige i mnogo vre-
mena i znanja u obnovi i očuvanju njegovih vri-
jednosti. Za uzvrat mogu bez lažne skromnosti
reći da je Zagreb moj grad i da će takav i ostati.
Hoće li uzvratiti ljubav, vidjet će tek neke druge
generacije. Ostavimo to tek kao našu malu
tajnu.

Vjesnik, rubrika: Zašto volim Zagreb, str. 9

(22. 7. 2000.)
Branko Kincl - pravi zagrebački Potkraj siječnja otvorena je u Galeriji
gradskoj u Berislavićevoj ul. 20 u Zagrebu
arhitekt
izložba arhitektonskih projekata i ostvarenja
profesora Branka Kincla, u povodu prezentira-
nja njegove Web stranice “www.branko-kincl.
com”. Na otvorenju je akademik Ante Vulin
između ostalog rekao da je riječ o najpravijem
zagrebačkom arhitektu među suvremenim
hrvatskim arhitektima. Upravo ta njegova
zagrebačka komponenta odražava se u gotovo
svim izloženim djelima nastalim pretežno u pro-
teklom desetljeću.
Tek dva od šesnaest izloženih radova
potječu iz ranijeg razdoblja, koje je po mnogo-
čemu bilo drugačije, posebice u stanogradnji
u kojoj je Kincl ostavio mnogo značajnih
ostvarenja u zagrebačkom prostoru. Ta su dva
rada ostvarila svojevrsnu sponu između ranije-
ga Kinclova opusa i ovoga koji je okrenut
novim sadržajima krenuo u stanovita traganja 345
za novijim prostornim izrazom. Oba su stambe-
noga sadržajnog predznaka. Jedan je nažalost
ostao tek na razini kvalitetnog izvanserijskog
promišljanja mogućih prekosavskih rješenja
(Kajzerica, stambeno naselje, 1. nagrada na
natječaju, 1989). Karakter radijalne strukture
ulica uvažavao je raster zatečenih uličica, a pri-
mjereno niska arhitektura nizova sa zaobljenim i
ravnim krovovima, efektno omekšana na rubovi-
ma i naglašena detaljima istaknutih streha ili
završnih katova ukazivala je na mogućnost
izvanserijskog stanovanja u novim prisavskim
prostorima. Nova praksa kasnije tranzicijske sva-
kodnevice, ostvarena na istom prostoru, nažalost
je pokazala svu nemoć usmjeravanja i kontrole
novih stambenih urbanih struktura. Umjesto
Kinclova znalački organizirana stanovanja
 izrastao je kaos prostornih nesporazuma
motiviran jedino logikom zatečene vlasničke
parcele. Drugi, ostvaren u istočnom dijelu
grada (stambeni blok Martićeva-Kašićeva-
Grabovčeva-Šubićeva, 1984-90), pokazao je
zaista znalačku gradograditeljsku komponentu
suspregnuto oblikovane a opet dovoljno pre-
poznatljivo strukturirane arhitekture, koja je
ispred sebe na istočnoj strani ostavila veliki
trg-park, kako bi se urbanistički povezala s
ekstenzijom Kvaternikova trga prema jugu.
Na domišljeno strukturiranim površinama pro-
čelja izmjenjuju se pomolci, lođe, prozori i
terase na završnim katovima. Stanoviti aditiv-
ni ritam daju stubišta što poprečno dijele ali i
povezuju besprijekorno projektirane stambene
jedinice. Kompozicija pročelja usklađena je s
tradicionalnom blokovskom strukturom nepo-
sredne okoline, ali joj ritmom pročeljnih
346 struktura daje živost i bogatstvo raznolikosti
na tragu ranijih Kinclovih ostvarenja u
Petrovoj ili u Ulici Republike Austrije.
Tri su rada u prostorima izvan Zagreba,
od kojih je jedan tek prostorni koncept a ne arhi-
tektura (Pomorsko-cestovni tunel Savudrija -
Grado, 1996), dok su druga dva u izvedbi. Oba
su dva relativno atipična za Kincla, jedan je
strogi poslovni sadržaj (Komercijalno-distribu-
tivni centar Tvornice duhana Rovinj, Osijek,
1999-2001), a drugi izrazito intimni stambeni
prostor (kuća za odmor “K”, Rovinj, 1999-
2001). Jedan i drugi teže prema stanovitom
ekskluzivitetu. Prvi koji visoko automatizirano
regalno skladište i ured s prodajom i izložbenim
prostorom pokušava kompozicijom tlocrta
odrediti s tri jednostavna geometrijska elemen-
ta: krugom što ga presijeca pravac i trokutom
koji se ubada u krug. Čisti oblik, jasna podjela
funkcija i materijali metal i staklo govore o
čistoći ideje. Drugi je intiman, gotovo povezan
s tlom, pri čemu odrina ispred kuće, kamen kao
temeljni materijal i staklo koje je dijelom i
ploha za korištenje sunčeve energije čine nena-
metljivu skladnu cjelinu. Kombinacija stakla,
kamena i zelenila pokušaj je ambijentaliziranja
jedne potpuno moderne strukture.
Svi se ostali izloženi radovi bave
Zagrebom, svaki na svoj način. Kreću se od
malih mikrourbanističkih rješenja (uređenje
pješačke zone u dijelu Masarykove ulice, 1996-
99) ili ideja kao što je studija osvjetljavanja
triju mostova preko Save (2000), preko uređe-
nja enterijera (Centralna ljekarna na Jelačićevu
trgu, 1998), do velikih kompleksnih sadržaja
unutar povijesne strukture grada kao što su:
Centar Kaptol (idejni projekt 1994-97),
blokVlaška-Šubićeva-Martićeva-Derenčinova
(pozivni natječaj s N. Filipovićem i L. Kinclom,
1991-97) i Centar Gradski podrum (blok
Cesarčeva-Kurelčeva-Jurišićeva-Jelačićev trg,
idejno rješenje, s N. Filipovićem i T. Spychala,
1996) ili pak u novim dijelovima grada poput
Sportsko-poslovnog centra Zrinjevac-Rotor
(idejno rješenje, s N. Filipovićem, 1997-98).
Sportski i stambeni sadržaji posebna su temat-
ska grupa.
Zadržimo li se na grupi velikih kom-
pleksnih sadržaja, vidjet ćemo da se dva od
njih, Centar Kaptol i blok u Vlaškoj ulici,
nalaze na prostorima negdašnjih industrijskih
pogona koji su napušteni, onaj prvi na mjestu
tvornice cipela “Astra”, a onaj drugi na mjestu
tvornice likera i alkoholnih pića “Badel”.
Jedna i druga napuštena tvornica utjecale su
na koncepciju idejnih rješenja. Prva, zato što Blok Centar-Gradski podrum u naj-
je ritam tvorničkih hala na padini od Nove užem je središtu grada. On interpolaci-
Vesi prema Medvedgradskoj ulici uvjetovao jom definira neizgrađeni dio novoprobijene
ritam strukturiranja prostornih volumena Cesarčeve ulice, nastale nakon što je I. Fischer
novog poslovno-trgovačkog centra. Čak su i početkom stoljeća izgradio kompleks Gradske
negdašnje nazubljene poprečne krovne plohe kavane. Poslovni prostor i velika garaža temelj-
koje su davale sjeverno svjetlo pogonskim ni su sadržaji. Garaža na istočnom dijelu svo-
halama bile zadržane u središnjem dijelu kom- jom se staklenom i u gornjim katovima uvuče-
pleksa kao prepoznatljivi oblik. Veliki prostor nom fasadom veže uz povijesno oblikovanje
novoga centra prilagodio se terenu i nije iska- historističkih zgrada u Kurelčevoj ulici, dok se
zivao dojam velikog, neprihvatljivog volume- na drugačiji način uklapa u glavno ulično krilo
na. Usklađivanje s niskom izgradnjom na zgrade koja s Fischerovom zgradom kore-
Novoj Vesi i strukturom Medvedgradske ulice spondira na principu kontrasta pročeljne
uz obližnju stariju tvorničku arhitekturu plohe, ali usklađivanja visinskih gabarita.
Gliptoteke ukazuje na Kinclovu osjetljivost za Različitost pročeljne obrade poslovne i garaž-
karakter zagrebačkih prostora. Drugi je kom- ne zgrade stvara posebnu vrijednost strukturi-
pleks bio znatno složeniji jer je središnju zgradu ranosti arhitekture, smanjuje dojam veličine
“Destilerije Arko” koja je zaštićena kao dio općeg gabarita i približava se u razumnoj
industrijskog nasljeđa valjalo očuvati i novom mjeri parcelaciji tog tipa zgrada u Donjem
je namjenom revitalizirati. Namjena dramske 347
scene HNK-a uspostavila je odmjeren odnos
postojeće strukture i novoga sadržaja. Čitava
okolica koncipirana je po principu interpoliranja
starog u novo. Čitavo novo okruženje otvara
dominirajuće lice prema jugu i istoku, s istaknu-
tim trokutastim tlocrtnim naglaskom istaka na
jugoistočnom uglu koji oblikovno korespondira
sa susjednom zgradom INA Naftaplina. Glavni
je pristup sa zapada, u novo tkivo koje je na gra-
nici kasne moderne i početka razmišljanja o
dekonstruktivizmu. Visoka gustoća izgrađenosti
korespondira s novim kvalitetama prostora
iskazujući posebni odnos prema povijesnom
rubu u Vlaškoj ulici. Ovaj kompleks na
određeni način urbanistički korespondira
s ranijim stambenim blokom Martićeva-
Kašićeva-Grabovčeva-Šubićeva.

Republike Austrije, tri višestambene zgrade

(Branko Kincl, 1976.-1983.)
 gradu. Iako spomenuta lokacija do danas nije
izgrađena, pristup Kincla i Filipovića jedan je
od boljih primjera moguće interpolacije na tom
osjetljivom mjestu, tim više što oni unatoč veli-
koj gustoći izgradnje poštuju visinske gabarite
susjednih zgrada i obradom pročelja, kolikogod
je kontrastna, uspostavljaju određenu doživljaj-
nu ravnotežu s okolinom.
Već je ranije Tenis centar Tuškanac
(1995-98) pokazao Kinclovu sklonost prema
projektiranju sportskih sadržaja. Na skuče-
nom terenu podno Rokova perivoja u dolini
Tuškanca, gdje se je rađala kvalitetna zagreba-
čka košarka, Kincl je smjestio tenisku dvora-
nu sa zemljanim terenom uzdužno natkrivenu
lučnim lameliranim drvenim nosačima s
osvjetljenjem na lučnim odsječcima bočnih
strana dvorane, tako da dnevno svjetlo ne
smeta igračima. Dvorana je to poput paviljo-
348 na, koja se meko uklopila u krajolik, unoseći
novi oblik volumena u dotada uobičajene
Kinclove strukture. Novi je sadržaj iznudio
novi oblik. Mekano robustna drvena konstruk-
cija s radijalno postavljenim lučnim prozori-
ma, čitava u kombinaciji drva i bakrenog lima,
djeluje pomalo manirirano obzirom na zahtje-
vnu čistoću suvremenih konstrukcija i pročelj-
nih obloga, no opet primjereno ambijentu u
koji je ušla. Kincl je tu upozorio na novu
dimenziju svoje kreativnosti.
Centar Zrinjevac-Rotor na stanoviti
način nastavlja novu zonu interesa prof.
Kincla. U ovom je slučaju to kombinacija
poslovnih prostora, sportskih sadržaja i stano-
vanja na zapadnom ulazu u grad uz prometno
nespretni jugozapadni rotor. Na Zrinjevac-
Rotoru Kincl će zaigrati novu prostornu igru
disperziranih sadržaja, s jako naglašenom
dvoranom-kuglom koja će asocijativno upući-
vati na sportski sadržaj, zelenilom i novim
pješačkim mostom kojim će se taj centar veza-
ti uz sportski centar Jarun na sjevernoj obali
Save. S druge će strane disperzno ali jakim
staklenim volumenima, u punoj maniri kasne
moderne, istaknuti poslovni centar Zrinjevac
na prostoru istočno od rotora, da bi po rubovi-
ma smjestio stanovanje koje će nas postupno
uvoditi u velesajamsku zonu Novoga Zagreba.
Najveći je problem bio uskladiti snažna pro-
metna rješenja s novim urbanim sadržajima
koji bi trebali stvarati osjećaj postupnog ulaza
u grad, a opet ne zatvarati prekrasnu panora-
mu Medvednice i pogled na silhuetu prepoz-
natljive povijesne gradske jezgre. Njegova je
vizija jedna od mogućih.
Dva će nogometna stadiona biti vrhu-
nac Kinclove orijentacije na sportske sadrža-
je. To su onaj “Dinama” u Maksimiru (s N.
Filipovićem, 1998-2001) i “Hrvatskog drago-
voljca” u Sigetu (pozivni natječaj, s L. Kinclom
1999). Kincl će u projektiranju i za vrijeme
izvedbe rekonstrukcije Dinamova stadiona
doseći vrhunske svjetske standarde za takve
sadržaje, ali će u njihovoj praktičnoj primjeni,
naići na mnoge probleme koji su proizašli iz
političkih odluka i koji dobroj arhitekturi sta-
diona ne mogu ukloniti negativni predznak
agresivnog odnosa prema neposrednoj okolini
tj. parku Maksimir i nasljeđu starog stadiona,
remek-djela prof. V. Turine iz prijelaza četr-
desetih u pedesete godine. Bez obzira na
činjenicu da su analize pokazale da je ekono-
mičnija rekonstrukcija postojećeg stadiona od
izgradnje novoga na novoj lokaciji, ipak je
čvrstim zaokruživanjem sa sviju strana i snaž-
nim naglaskom visoke sjeverne tribine deva-
loriziran međusobni odnos stadiona i maksimir-
skog parka, što je bila jedna od temeljnih pret-
postavki koncepcije prof. Turine. On je svoje-
vremeno i gradio rahli, otvoreni stadion da bi
ostvario vizualni i zračni kontakt s izgledom i
svježinom maksimirske šume. Pokušamo li
gledati stadion izvan tog konteksta, tada je
njegova arhitektura na liniji Filipoviću dragih
staklenih opni i Kinclovih čvrstih i primjere-
no strukturiranih volumena. Bilo bi za
Maksimir i arhitektonsko djelo Kincla i
Filipovića mnogo bolje da je prevladala kon-
cepcija izgradnje stadiona na novoj lokaciji,
jer bi tada njihova arhitektura bila lišena
negativnih konotacija odnosa prema postoje-
ćem i prema zadanoj okolini. U manjoj mjeri
je prof. Kincl svoje viđenje nogometnog
stadiona definirao u projektu za stadion
“Hrvatskog dragovoljca”, gdje je djelomice
koristio iskustva maksimirskog stadiona tran-
sponirajući ih u ambijent Novog Zagreba, u
primjerenom komornom formatu za stadion
manjih dimenzija.
Napokon, ne mogu ne završiti s jedi-
nim stambenim kompleksom u ovom razdoblju,
a to je skup zgrada sa stanovima za znanstvene
novake u naselju Borovje K1-3A (1997-99),
gdje je Kincl nadogradio elemente nove pro-
storne koncepcije na svoje veliko iskustvo sta-
nogradnje iz ranijih razdoblja. U Borovju je
Kincl razigrao tlocrtne gabarite, lomeći niz u
manje jedinice različitih visina. Stubišta na
zglobovima, izvan temeljnih stambenih volu-
mena, omogućuju dekonstruktivističko struk-
turiranje pojedinih elemenata arhitekture. To
su primjerice jaki krovni istaci, nagibi krovo-
va prema unutra, konkavni krovovi nad svjet-
licima stubišta, drvena obloga donjih dijelova
krovnih istaka, kombinacija balkona i lođa sa
stupovima koji nose lagana krovišta. Sve su to
elementi koje Kincl do tada nije primjenjivao
u svojim stambenim projektima. Strukturalna
čvrstoća i stabilnost ovdje su omekšani i kreću
se prema rahlosti konture. Volumeni djeluju
mekano uz prepoznatljivu raniju čistoću raste-
ra otvora i odnosa puno-prazno.
Što reći na kraju? Izložba je pokazala
promjene u kreativnom konceptu prof. Kincla.
Stabilan red stvari, tako očit u njegovim rani-
jim radovima, počeo je davati prostora traga-
nju za novim izrazom. Novi sadržaji tražili su
od njega novu stvaralačku energiju. Suradnja s
prof. N. Filipovićem na jednoj je strani tendi-
rala prema usavršavanju izraza kasne moder-
ne, dok su ga na drugoj strani vlastite sklono- 349
sti vodile prema pokušajima dekonstruktiviz-
ma i novog prostornog mišljenja što su
ga počele otvarati nove tehnologije i nove
virtualne metode projektantskog pristupa.
Izložbu upravo karakterizira primjena računa-
lne tehnologije u prikazu svih radova.
Jedinstveni jezik nacrta, prostornih simulacija
i prikaza izvedenih radova sugerira dominaci-
ju neke druge, virtualne stvarnosti. Razlika
između vizije i ostvarenja gotovo se potpuno
gubi. Privid stvarnosti izjednačuje se sa stvar-
nosti.
Mijena, tako jasno iskazana na izlož-
bi, upravo traje i ovo posljednje desetljeće
upućuje na tranziciju u autorskom pristupu B.
Kincla koja je usporedna s tranzicijskim
modelom u društvu i u shvaćanju prostora.
 U ovom se trenutku još uvijek jasno ne nazire
cilj prema kojemu je Kincl krenuo. Vjerojatno
odgovor moramo tražiti u idućem desetljeću.
No, usprkos svemu, Kincl i dalje ostaje najza-
grebačkiji od zagrebačkih arhitekata. To je u
naravi njegova pristupa i njegova djela.

Kontura, 11/66 (2001):62-65.

350
Portal Sv. Marka u Zagrebu Ne mogu odoljeti a da se ne javim pri-
godom teksta “Smog ‘jede’ crkvu gradskog
neopravdano je skriven
zaštitnika - Zahvati na južnom portalu crkve sv.
Marka” koji je u Vjesnikovoj rubrici “Zagreb”
objavljen 13. svibnja ove godine iz pera
Marijana Lipovca. On objavljuje razgovor s
Ferdinandom Mederom, ravnateljem i Mariom
Fučićem, restauratorom Hrvatskog restaurator-
skog zavoda, institucije koja vodi radove na
obnovi tog najznačajnijeg crkvenog portala u
kontinentalnoj Hrvatskoj. Razgovoru je bio
povod dugogodišnja prekrivenost tog portala i
nemogućnost da ga vidi gotovo čitava jedna
generacija Zagrepčana i brojni turisti koji su
posjetili Zagreb.
Ne bih ulazio u relevantnost razlo-
ga oštećenja portala i kamene i drvene skulptu-
re kojom je urešen, jer oni nisu sporni. Sme-
ta me prešućivanje činjenice da je negdašnji
Restauratorski zavod Hrvatske, a današnji 351
Hrvatski restauratorski zavod očito zaboravio
da se taj portal nalazi u središtu Gradeca, najsta-
rije povijesne jezgre Zagreba i da nije barem
kritički priznao neke od elemenata vlastitih pro-
pusta koji su doveli do tolikog produljenja
zaštitnih radova na portalu.
Upozorio bih da su radovi na portalu
započeli 1972. g. i da je u povodu utvrđivanja
oštećenja kamena u Zagreb tada bio pozvan Dr.
René Sneyers, ravnatelj Kraljevskog konzerva-
torskog instituta iz Belgije, tada najpoznatiji
stručnjak za zaštitu kamena koji je identificirao
uzroke oštećenja i definirao metode koje je
potrebno provesti da bi se portal zaštitio. Od
tada je prošlo 30 godina i portal je još uvijek
sakriven od očiju javnosti.
Godine 1986. Restauratorski zavod
 Hrvatske objavio je Katalog vlastitih radova
1966.-1986. koji je izašao kao prilog “Godi-
šnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske” br. 12
iz 1986. Na str. 123, pod br. 480 navode se izve-
deni radovi na portalu crkve sv. Marka u
Zagrebu. Vrijedi citirati što je bilo urađeno u
razdoblju 1972.-1986.: “Spomenik je pregle-
dan i utvrđena su oštećenja na kamenu, žbuci,
drvu i slikanim slojevima. Radi otkrivanja nji-
hovih uzroka načinjene su mineraloško-petro-
grafske, kemijske i rendgenske analize uzoraka
kamena i žbuke, analize pigmenata i mikropre-
sjeci slikanih slojeva. Od Hidrometeorološkog
zavoda Hrvatske pribavljeni su podaci o zaga-
đenosti atmosfere za razdoblje od 1969. do
1972. Na portalnoj arhitekturi otkrivena su četi-
ri slikana sloja i tragovi otučenih plastičnih
352
Markov trg, portal crkve sv. Marka, stanje prije 1990. godine
detalja. Nalazi su na nacrtu dokumentirani u mje-
rilu 1:1. Godine 1977. skinuti su kipovi sv. Pavla
i sv. Filipa i dopremljeni u radionicu Zavoda.
Nakon skidanja nečistoće sondirani slikani slo-
jevi koji su bili sačuvani u tragovima.
Pokazalo se da su i kipovi bili bojani četiri
puta pa smo odlučili da se preslici odstrane, a
izvorno oslikanje prezentira uz minimalni
retuš. Kamen i slikani sloj konsolidirani su
etil-silikatom, a retuš izveden fresko-pigmenti-
ma vezanim Calatonom. Unikatne kopije kipo-
va izlivene su od poliestera i tonski usklađene s
originalom. Prema odluci RZG (Regionalni
zavod za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu),
originali su vraćeni na portal, a kopije pohranje-
ne u župnom uredu. U toku je zahvat na kipovi-
ma Krista i Bogorodice.”
Nakon ovakvog izvješća od prije 16
godina teško se složiti s F. Mederom koji govo-
ri u kondicionalima ili upotrebljava riječi “tre-
balo bi, potrebno je” ili s M. Fučićem koji kaže
da se “kod prezentacije portala moraju uzeti u
obzir” i sl.
Bilo bi korisno čuti što je učinjeno od
1986. g. do danas (bez obzira na najmanje četi-
ri do pet godina blokade tijekom Domovinskog
rata), jesu li tijekom prisilnog mirovanja rado-
va na portalu makar učinjene sve potrebne stu-
dije i potrebni elaborati koji su trebali služiti
kao priprema za brzi nastavak radova.
Cjelokupna retorika i argumentacija koja se čita
iz spomenutog teksta govori, najblaže rečeno,
o neangažiranosti i nerazumljivom otezanju
onoga što bi trebao biti prioritet, da se najbolji i
najznačajniji gotički portal kontinentalne
Hrvatske napokon pokaže u onom svjetlu u
kojem su ga naši restauratori u stanju pripremiti
i pokazati. Ništa se konceptualno nije promije-
nilo od vremena René Sneyersa. Ništa se novo-
ga nije otkrilo što nije bilo poznato. Eventualno
su se mogle tek usavršiti metode zaštite i pre-
zentiranja. Nažalost, nije vidljivo da se je struka
pomaknula prema rješenju problema, jer se pro-
blemi dječje igre i loptanja, zaštite od ptičjeg
izmeta i aerozagađenja mogu riješiti bez velikih
problema i bez dugih vremenskih rokova. Treba
samo htjeti. U tome je problem i na tome valja
inzistirati. Grad Zagreb i župa sv. Marka trebali
bi biti angažiraniji u postavljanju realnih rokova
dovršenja radova, a nezavisna stručna skupina
može im biti od pomoći. Ne bi bilo dobro da se
i iduća predsjednička prisega održi pred skrive-
nim i skelama zastrtim najznačajnijim gotičkim
portalom ovog dijela Srednje Europe.

Vjesnik, rubrika “Stajališta”, str. 12

(15. 5. 2002.) 353
Cvjetno naselje Prije nekoliko mjeseci bila je objavlje-
na vijest da je Gradsko poglavarstvo grada
Put prema nestanku
Zagreba odbilo dati suglasnost za izgradnju
zgrade koja se imala izgraditi na današnjem
zelenom pojasu južno od Slavonske avenije, sa
sjeverne strane Cvjetnog naselja. Učinjeno je to
na poticaj građana koji su se suprostavili izgra-
dnji na zelenoj površini, koja bi Cvjetno naselje
na tom dijelu zatvorila sa sjevera.
Naizgled dobra odluka Gradskog
poglavarstva koja je uvažila peticiju građana i
odlučila sačuvati dio gradskog zelenila uz vrije-
dnu urbanu aglomeraciju, čuvajući je tako od
neodmjerene susjedne izgradnje.
Što je Cvjetno naselje? To je jedan od
rijetkih primjera planiranog naselja, koje se
prema principima moderne arhitekture počelo
graditi za potrebe gradskih činovnika krajem
tridesetih godina, po urbanističkom i arhitekton-
skom projektu arhitekta Vlade Antolića. Ono je 355
zaštićeno kao spomenik kulture i za svaku bi
intervenciju u njemu valjalo ishoditi potrebnu
dozvolu nadležnog zavoda za zaštitu spomenika
kulture. Do našeg je vremena došlo kao naselje
u kome su preko polovice izgrađenih kuća sači-
njavale tipizirane jednokatnice s blago nagnu-
tim jednovodnim krovom, s manjim prizemljem
i većim katom na stupovima, s trijemom u pri-
zemlju i terasom na katu. Sve su kuće bile na
jednakim parcelama, okrenute velikim prozori-
ma prema jugu i užom stranom prema ulici.
Drugu su polovicu sačinjavale kuće koje su iz
različitih razloga promijenile fizionomiju ili
nisu ni bile izgrađene prema prvotnom projektu.
Urbanistički gledano, naselje je bilo
strukturirano sa središnjom prolaznom Alejom
breza u smjeru istok - zapad i s nizom pravilnih
 ulica koje su se okomito vezale na središnju
aleju, u pravcu sjever - jug i koje nisu imale
vezu ili spoj na druge ulice. Kasnije se sa sjever-
ne strane izgradila Slavonska avenija, koja je
bila više razine, pa prometni spoj s njom nije bio
moguć, a s južne strane Prisavlje, na koje su se
vezali svi južni odvojci postavši tako prolaznim
ulicama, umjesto tek pristupnim, kako ih je bio
zamislio Antolić. S vremenom su se s istočne
strane izgradili dodaci i neke više zgrade, s
južne strane veliki neboderi, a sa zapadne strane
škola i niz novih zgrada uz Cvjetnu cestu, tako
da je Cvjetno naselje ostalo oaza, koja je jedino
imala otvoreni prostor prema sjeveru, ali i sve
jaču buku, kako je rastao promet na sve promet-
nijoj Slavonskoj aveniji.
Krenemo li analizirati vrijednosti i oču-
vanost tih vrijednosti u Cvjetnom naselju, tada
postaje manje jasno zašto su interes i shodno
356 tome i peticija građana, stanovnika Cvjetnog
naselja, bili usmjereni prema novogradnji koja
se trebala naći na jednom od rubova naselja, a
nisu ni jednom do sada bili usmjereni prema
teškim degradacijama onih vrijednosti koje se
nalaze u samom Cvjetnom naselju, a ne na nje-
govim rubovima. Očito se radi o nerazumijeva-
Cvjetno naselje (Vlado Antolić, 1936.-1940.), nacrt
nju onoga što Cvjetno naselje jeste i u kojim bi
ga se smjerovima trebalo štititi.
Pođimo redom. Prije nekoliko godina
posječen je niz breza u središnjoj Aleji breza
da bi se uredilo parkiralište i bolji pristup auto-
mobila zgradi u kojoj se nekoć nalazila Mjesna
zajednica a danas je Udruga hrvatskih dragovo-
ljaca domovinskog rata.
Nešto je kasnije izgrađena zgrada na
južnoj strani Aleje breza, kao dodatak postoje-
ćoj zgradi u II. Cvjetnom naselju. Ona je lice
okrenula središnjoj aleji, promijenivši temeljni
urbanistički koncept naselja, a zbog pristupa
garažama eliminirala još nekoliko breza. U
tisku je bilo spomenuto da za njezinu gradnju
nije izdana građevinska dozvola.
Sada smo svjedoci nadogradnji i prigra-
dnji na postojeće zgrade u IV., III. i II. Cvjetnom
naselju i to na one zgrade koje su bile sačuvale
svoju izvornu fizionomiju. Povisivanjem i doda-
vanjem drugoga kata, kao i pridodavanjem krila
u dubinu parcele mijenja se temeljna urbana
struktura naselja i ono malo pomalo prestaje biti
vrijednost o kojoj bi trebalo brinuti, kojom bi
se Zagreb imao ponositi i koju bi valjalo štititi.
O tome ni riječi iz Gradskog poglavarstva, ali ni
Cvjetno naselje (Vlado Antolić, 1936.-1940.),
jedan od tipova kuća
iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture i priro-
de, a kamoli da bi se zbog toga sastavljala ili Tekst je bio poslan u Večernjakov Kulturni
potpisivala peticija građana. obzor, ali nije objavljen, bez komentara
Procijenimo sada koristi i mane novo- (7. 10. 2000.).
gradnje koja nije dobila suglasnost za izgradnju.
Ona se imala dogoditi na sjeverozapadnom rubu
naselja, na mjestu gdje se Slavonska avenija
dosta udaljuje od ruba naselja. Zgrada je bila
zamišljena da slijedi liniju Slavonske avenije i
da pokuša nastaviti njezinu izgradnju koja je
započela zgradom Vjesnika i nizom zgrada
idući od zapada prema istoku. Sa stanovišta
urbanizacije Slavonske avenije, ta bi zgrada s
trgovačkim sadržajima u prizemlju dobro došla.
Ona ne bi bila visoka, ali dovoljno visoka da taj
dio Cvjetnog naselja zaštiti od sve jače buke
koja dolazi od izuzetno prometne Slavonske
avenije. S južne je strane bio predviđen odmak
od kuća na Cvjetnom naselju, garaže i parkira-
nje i cestovni pristup sa zapada. Mane bi se te 357
nove izgradnje očitovale u zastiranju vidika
prema sjeveru i manjem dostupu sjevernih zrač-
nih strujanja, stanovitom povećanju rubnog pro-
meta i smanjenju rubnih zelenih površina.
Ocjenjujem da bi koristi bile veće od nedostataka.
Poštujem pravo stanovnika Cvjetnog
naselja da se očituju o izgradnji u svojem
susjedstvu i da ne dijele moje mišljenje, ali bi
bilo logično očekivati da će dići glas u obranu i
onih vrijednosti koje njihovo naselje čine speci-
fičnim u čitavom gradu Zagrebu, a ne samo u
obranu slučajno posađenih nekoliko stabala i
rijetko održavane trave, o čemu su se izjasnili u
peticiji. Očito da mjerila za sve što se zbiva u
prostoru nisu jednaka ni u stanovnika Cvjetnog
naselja ni u Gradskog poglavarstva. Ostaje
otvoreno pitanje, zašto?
Neboderi se grade, detaljni plan je
donesen, ali bez ikakve povezanosti
s prostorom
Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba
raspisalo je u Vjesniku 11. kolovoza ove godine
javno nadmetanje “za izradu glavnih i izvedbe-
nih projekata za izgradnju Sveučilišne aleje od
Ulice grada Vukovara do Ulice Lavoslava
Ružičke”.
To je drugi dio epiloga koji je započeo
raspravama o opravdanosti gradnje Mamić-
Kordićevih nebodera između Otvorenog učili-
šta i Njemačkog veleposlanstva na spoju Ulice
Ivana Lučića i Avenije grada Vukovara. Prvi je
dio bio početak izgradnje nakon ekspresno
usvojenog detaljnog urbanističkog plana, koji
je zapravo bio plan za spomenute objekte i još
hitnije izdane lokacijske i građevinske dozvole.
Javna rasprava o tom planu, u kojoj su
stanovnici Vrbika izražavali nezadovoljstvo
gradnjom tako velikog sadržaja bez primjere-
nih prometnih rješenja i nizom drugih eleme-
nata, bila je amortizirana obećanjima da će 359
izgradnja spomenutih zgrada konačno riješiti
spoj Vukovarske i Slavonske avenije i time
smanjiti prometni pritisak kroz uske uličice
Vrbika.
Od obećanja je ostalo tek, vjerojatno
poboljšano, rješenje postojeće prometnice, ali
opet bez primjerenog ulaza s Vukovarske i pri-
mjerenog izlaza na Slavonsku aveniju i
Prisavlje. Da se “Vlasi ne dosjete”, Ulica Ivana
Lučića, u obavljenom je nadmetanju, preimeno-
vana u Sveučilišnu aleju.
Zaključak je jasan. Neboderi se grade.
Detaljni je plan donesen, bez ikakve povezano-
sti s prostorom unutar kojega je donesen, a od
nove poveznice sjevera i juga ostaje postojeća
ulica koja dobiva tek proširenja i odvojke za
nove garaže na uštrb zelenog pojasa i ne rješava
 izlaz na jug. Hoće li riješiti prilaz sa sjevera,
ostaje da se vidi.
Pitanje je jedino, hoće li se
Veleposlanstvo Velike Britanije složiti da se
nakazni betonski kontejneri za cvijeće, koji
služe kao zaštita od potencijalnih terorističkih
napada vozilima sa zemlje, odmaknu toliko da
se može proširiti postojeća ulica?
Ovo je tek mali primjer raskoraka
između riječi i djela. Dokle to treba tolerirati.

P.S. Krajem 2005. godine navedeni se dio

“Sveučilišne aleje” izvodi. Načinjen je primje-
reni spoj s Vukovarskom ulicom, uklonjeno je
oko 80% zelenila i rade se dva pothodnika koji
će omogućiti pješacima da prijeđu ispod ulice i
to ispred Filozofskog fakulteta i Veleposlanstva
Velike Britanje. Nadomjestak za cvjetne kontej-
nere je neizmjeran. Kako će to funkcionirati,
360 vidjet ćemo kad krene promet. Spoj prema jugu
još je uvijek u fazi pregovora s vlasnicima kuća
i zemljišta, ili, kako se kaže, još uvijek se rješa-
vaju vlasnički odnosi.

Vjesnik, Pisma čitatelja, str. 10 (27. 8. 2004.)

Što će biti kad nestanu stari drveni Prije nešto više od tjedan dana, oglaše-
na je javna rasprava o urbanističkim planovima
električni stupovi?
uređenja prostora diljem Trnja u Zagrebu.
Odnosi se to i na prostor zapadno od zgrade
HRT-a na Prisavlju. U prijedlogu obuhvata
plana oglašen je prostor između budućeg produ-
ženja “Sveučilišne aleje” do Prisavlja i same
zgrade HRT-a.
Na tom planu, kao i u materijalima koji
su dani javnosti na uvid, nije ucrtan kompleks
Hypobanke, koji je građevinski gotovo dovršen
na prostoru između Marohnićeve ulice i spome-
nutog produženja “Sveučilišne aleje”.
Oglasi s naznačenim prostorom obuh-
vata plana istaknuti su na stupovima javne
rasvjete duž Trnjanskih struga, kako bi ljudi koji
tamo žive bili upoznati s planom. Stupovi su,
nažalost, jedina mjesta za oglašavanje.
Na tim se stupovima, gotovo istodo-
bno, našao prijedlog Hypobanke, kojim se gra- 361
đanima toga predjela nudi rješenje prometa oko
kompleksa Hypobanke. Ponuđena prometna rje-
šenja, koja su označena kao prijedlog za lokacij-
sku dozvolu i datirana ožujka 2004., ne pokazu-
ju da su u bilo kakvom odnosu s prije oglašenim
UPU-om.
Izvedba pristupne ceste za garažu,
između zgrade SRCA i kompleksa Hypobanke,
uz Marohnićevu ulicu, već je počela, pa je
logično zaključiti da je lokacijska dozvola već
izdana.
Već je davno, kod projektiranja kom-
pleksa Hypobanke, poznati američki arhitekt
Thom Mayne oblikovao jugoistočni dio kom-
pleksa u zaobljenom obliku, slijedeći smjer
pružanja parcele i stare prometnice Trnjanske
struge.
 Ni tada, niti sada, nitko nije smatrao trične stupove. Što li će tek biti kada i ti stupovi
potrebnim odrediti se prema produženoj nestanu?
“Sveučilišnoj aleji”, koja je bila temeljna pro-
storna protuteža za odobravanje, nešto sjeverni- P.S. U međuvremenu je, tj. krajem 2005. izgra-
je započete gradnje Mamić-Kordićeva komple- đen prometni spoj kompleksa Hypobanke na
ksa Eurotowera. Slavonsku aveniju. On ne uzima u obzir budući
Tako se Thom Mayne u svojoj koncep- proboj “Sveučilišne aleje” do Prisavlja, ili ga
ciji kompleksa Hypobanke inspirirao vizurama tek usput dotiče. Konfuzija u planiranju nastav-
na katedralu, crkvu sv. Marka i ...., ali ne i važ- lja se u živom prostoru, bez obzira tko to platio
nošću susjedne mu poprečne prometnice, koja i koliko. Nostalgično je reći, da ćemo početi
je trebala biti produljenje Zelene potkove prema žaliti za socijalističkim urbanizmom i njegovim
jugu, do Save. Pitanje je, je li to uopće bilo une- pravilima, bez obzira na degradaciju privatnog
seno u prostorne zahtjeve, na koje je projektant vlasništva.
trebao odgovoriti.
Zaključak je, nažalost, nedvosmislen. Vjesnik, Stajališta, str. 12 (22. 9. 2004.)
Stara biblijska “nek' ne zna ljevica, što radi des-
nica”, gotovo da je postala pravilo u rješavanu
zagrebačih urbanističkih problema. Kompleks se
Hypobanke gradi neovisno o mogućim rješeni-
362 ma UPU-a u neposrednoj okolini. Njegovo pro-
metno rješenje ne uzima u obzir prometne prio-
ritete naznačene u planovima višeg reda.
Programi i buduća rješenja UPU-a pojedinih
dijelova Trnja, a time i ovog, zapadno od kom-
pleksa HRT-a, ne uzimaju u obzir postojanje i
utjecaj kompleksa Hypobanke na prostor uz
Slavonsku aveniju.
Postavlja se samo jedno pitanje, posto-
ji li ikakva koordinacija između Zavoda za pro-
storno uređenje i razvitak grada, koji organizira
izradu i predlaže urbanističke planove raznih
razina i Gradskog ureda koji izdaje lokacijske i
građevinske dozvole?
Bilo bi isto tako zanimljivo čuti odgo-
vor na postavljena pitanja, a koja postavljam iz
vizure korisnika prostora, koji informacije dobi-
va tek kad su pričvršćene na stare drvene elek-
Arhitektura i infrastruktura Problem odnosa arhitekture i infra-
strukture postaje sve izraženiji u aktualnoj
hrvatskoj arhitekturi, posebice u Zagrebu. Taj
se odnos može čitati na razini arhitekture u
gradu, tj. u odnosu arhitekture i gradske infra-
strukture i na razini arhitekture kao oblikovane
građevine, tj. u odnosu oblikovanja i funkcije
građevine na jednoj strani i infrastrukture koju
ona sadrži, na drugoj strani. Taj problem posta-
je sve očitiji, kad znamo da se u posljednjih
petnaestak godina urbanizam grada praktički
sveo na građevnu parcelu, da je u urbanističko
planiranje uveden detaljni urbanistički plan,
koji često zamjenjuje lokacijsku dozvolu i bavi
se najužim okruženjem potencijalne građevine.
Istovremeno, zahtjevi kojima se traži sve kvali-
tetnije funkcioniranje novih građevina (čitaj:
nove arhitekture) postavljaju često nerješive
zadaće pred arhitekte projektante, pa ih tada,
umjesto njih, rješavaju inženjeri drugih struka, 363
poput strojarstva, elektrike ili građevine. Ško-
lovanje, koje bi arhitekta osposobilo za grupni
ili timski rad, očito je nedostatno, tako da obli-
kovanje arhitekture, kojom se pretežito bave
arhitekti, dobiva znakovite ožiljke neke druge
estetike, koju nehotice provode inženjeri drugih
struka, rješavajući vlastite probleme. Tako se
na zgradama uz rukopis arhitekta može očitati
i onaj strojara, građevinara ili električara.
Postupno, zgrada prestaje biti cjelina i postaje
zbroj različitih inputa, koji često rezultiraju, da
se metaforički izrazim, nakaznim rakom oblika.
Krenimo od definicija. Arhitektura je
„umjetnost projektiranja gradnje i umjetničkog
oblikovanja zgrada“, a infrastruktura je „podlo-
ga, podgradnja uopće, a osobito.... nekog viso-
ko razvijenog pothvata“ (iz Klaićeva „Velikog
 rječnika stranih riječi“). Namjerno sam uzeo
najopćenitije definicije obaju termina, kako bi
širina primjene bila najveća. Svrha je međutim
uočiti, da je infrastruktura na svoj način i
podloga arhitekture; urbana infrastruktura, nje-
zine urbane fizionomije, a infrastruktura građe-
vine, onih nevidljivih i složenih sustava koji
omogućuju normalno funkcioniranje građevi-
ne. Međusobne su ovisnosti nedvojbene. Netko
se može zapitati, kako ja, kao povjesničar
umjetnosti, arhitekture i gradogradnje, smijem
o tome govoriti, kad nemam dovoljno znanja.
To je točno, ali to dopušta i drugi kut gledanja,
koji arhitekturu doživljava kao oblikovanu
strukturu samu u sebi i kao prostorni volumen,
koji oblikuje fizionomiju ulice, trga i grada kao
cjeline. Tada se odnosi znanja i neznanja gube,
364
Naknadno ugrađeni klima-uređaji na pročeljima novih stam-
benih zgrada
a ostaje tek dojam, slika i funkcija u doživljaju
građevine i grada. Integrirano pak znanje onih
koji oblikuju građevinu i grad, trebalo bi uskla-
diti oblik i funkciju, kako funkcija ne bi degra-
dirala oblik i kako oblik ne bi ugrožavao funk-
ciju. Kako je to u Zagrebu danas?
Posegnut ću ze nekoliko evidentnih pri-
mjera, koje svatko može uočiti i doživjeti.
Krenimo s prometnom infrastrukturom, koja bi
trebala pratiti svaku veliku izgradnju. Zadržimo
se na središnjem južnom dijelu Zagreba, izme-
đu željezničke pruge i Save. Izdvojit ću tri gra-
đevine, s tri različita problema.
Najprije spomenimo kontroverzni Turku-
linov Ho-To Tower na Savskoj cesti, koji je
smješten uza samu željezničku prugu, kao pan-
dan Ciboninom tornju. Kao arhitektura je prih-
vatljiv, čak ima određenih zanimljivih naglasa-
ka. Međutim, apsolutno nadilazi mogućnosti
prometne infrastrukture, koja bi ga trebala
opsluživati. Savska cesta je na tome mjestu
usko grlo zagrebačkog prometa. Taj toranj veže
svoju podzemnu garažu direktno na Savsku
cestu, koristeći se mogućim semaforom, koji
bi prekinuo tijek prometa u pravcu sjever-jug.
S juga nema pristupa. Otvaranje prema budućoj
Šarengradskoj, koja bi već jednom trebala ola-
kšati promet Savskom cestom, nije izvedeno, jer
se trebalo probiti kroz željeznički nasip. Šaren-
gradska, pak nema izvedbeno prometno rješenje,
kojim bi se moglo predvidjeti spoj tog tornja s
njezinim tokom. Dakle, izvedeni visoki poslovni
toranj, koji privlači, a u buduće će još više priv-
lačiti dolazni i odlazni promet, nema primjerenu
prometnu infrastrukturu, koja bi podržavala nje-
gov sadržaj. Nesporazum, u začetku urbanisti-
čkog odobravanja gradnje na navedenoj lokaciji.
 Drugi je primjer izgradnja Kordićeva i
eventualno Mamićeva nebodera uz Vukovarsku,
a na južnom utoku Ul. Ivana Lučića (zvane
Sveučilišna aleja), prema projektu Marijana
Hržića. Podloga za izgradnju je bio Detaljni plan,
koji se bavio samo parcelom navedenih nebode-
ra. U budućnosti se predviđa proširenje Lučićeve,
a zanemaruje potencijalni prometni čep na ulasku
i izlasku iz podzemnih garaža. Neprimjerena pro-
metna struktura Vrbika nije u stanju primiti pred-
viđeni promet. Nedavno je Humboldtova, jedina
paralelna ulica s Lučićevom, zatvorena za pro-
met, zbog veleposlanstava Velike Britanije. Hoće
li izgradnja nebodera ubrzati proboj Lučićeve od
Koturaške do Prisavlja, čime bi se poboljšao
spoj sjevera i juga, a time i mogućnost boljeg
prometnog funkcioniranja navedenih nebodera,
teško je reći. Čak i uz taj dodatni napor, navede-
ni neboderi su preveliko opterećenje za prome-
tnu infrastrukturu tog dijela Zagreba. Pustimo li
na stranu činjenicu da je njihovom izgradnjom
onemogućen nastavak Zelene potkove prema
jugu, jedan od temeljnih urbanističkih modela,
kojim se novi Zagreb htio vezati uz onaj 19. sto-
ljeća, kvaliteta arhitekture ne opravdava takve
urbanističke i prometne promašaje.
Slavonska avenija, Hypo banka (Thom Mayne, 2003.-
2006.)
Treći je primjer nove Hypo-Alpe-
Adria banke, na jugoistočnom uglu spoja
Slavonske avenije s Marohnićevom ulicom,
koju je idejno zamislio poznati američki arhi-
tekt Thom Mayne. Zgrada nove banke i prate-
ćih sadržaja smještena je na parceli, koja je
sada gotovo potpuno izgrađena. Njezin je oblik
uvjetovan postojećom starom parcelacijom, pri
čemu su sjeverna i zapadna strana diktirane
pravcima Slavonske i Marohnićeve ulice, a
južna i istočna granicom parcele, koja prati
lokalnu ulicu Trnjanske struge. Zbog toga je
projektant zaoblio jugoistočno pročelje, jer
nije imao drugog izbora. Ulaz u garaže smje-
šten je između zgrade SRC-a i banke i ulijeva
se u usku Marohnićevu ulicu, u kojoj se danas
stvaraju duge kolone svakog jutra i poslijepod-
neva. Ulica ima dva prometna traka i mogla bi,
uz uklanjanje zelenila i sužavanje pješačkog
pločnika, dobiti još jedan trak. Apsolutno je 365
nemoguće osigurati kvalitetan pristup garaža-
ma novog poslovnog kompleksa. Planirano
produženje Lučićeve ulice prema Prisavlju
otvorit će neke mogućnosti s istoka. Tipična
konfuzna prometna situacija, znakovita za
zagrebačke poslovne prostore. Usporedba s
Slavonska avenija, Hypo banka (Thom Mayne, 2003.-2006.),
infrastrukturna nadgradnja
 ulazom i izlazom iz garaže Importanne centra
u Smičiklasovoj ulici je neminovna.
Sama prostorna struktura i dinamika
kompleksa spomenute banke, uvodi nas u pro-
blem infrastrukture unutar zgrade, koja utječe
na njezinu fizionomiju. Unatoč banalnim razlo-
zima usmjeravanja kosih tlocrtnih istaka zgrade
prema središtima staroga Zagreba, kompleks je
zanimljivo oblikovan. Šteta je da nam je, meta-
forički rečeno, umjesto šarenog leptira projek-
tant ponudio crnu udovicu. Drugim riječima,
umjesto veselo oblikovanih pročelja, ponudio
nam je razne nijanse crnog i sivog. No, to je tek
uzgredna napomena. Zanimljivo je ono što se na
kompleksu upravo događa. Projektirana prozra-
čna ograda na vrhu glavne zgrade, usporedne sa
Slavonskom avenijom, trebala je mekano zatvo-
riti gornji rub zgrade. Sada je, na gotovo dvije
trećine te površine, izgrađen dvokatni dodatak
366 pokriven plitkim kosim krovom, za smještaj
elemenata potrebnih za klimatizaciju zgrade. I
tako umjesto mekane veze arhitekture i neba,
pojavljuje se struktura skladišta koje se našlo na
krovu. Slični se dodaci nalaze na završnim kato-
vima i ostalih dijelova kompleksa. Teško je vje-
rovati da je to Mayne projektirao. Dakle, insta-
Slavonska avenija, Hypo banka (Thom Mayne, 2003.-2006.),
infrastrukturna nadgradnja
lacijska infrastruktura probila je gabarite arhi-
tekture i postala degradirajući element u pogle-
du na zgradu.
U Zagrebu se može naći dosta zgrada
na kojima se dogodilo isto, samo s drugačijim
posljedicama za izgled arhitekture. Jedan od
prvih takvih primjera bila je negdašnja zgrada
SDK (danas FINA) u Vukovarskoj ulici, između
negdašnjeg Radničkog sveučilišta i hotela
International. Na njezinom je završnom katu
niknuo veliki kubus klimatizacijskih uređaja,
koji je bitno izmijenio volumen i izgled građe-
vine. Taj je dodatak oblikovan kao dio završetka
zgrade, iako se vidi da je naknadno apliciran.
Na zgradi nove Nacionalne i sveučili-
šne knjižnice u Ul. Hrvatske bratske zajednice
dogodilo se isto. Tri velika volumena, sličnih
infrastrukturnih sadržaja, izmijenila su izgled
dobro artikuliranog kompleksa. Iako ih se
nastojalo oblikovno uklopiti u razvedenu struk-
turu kompleksa, ipak se osjeća da su naknadno
dodani i da predstavljaju neko drugo viđenje
arhitekture, od onoga zbog kojeg je projekt bio
nagrađen i izveden.
Ima i niz manjih zgrada na kojima se
iznad ravnog završetka nekontrolirano izdižu
Hrvatske bratske zajednice, Nacionalna i sveučilišna knjižnica
(Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić, Davor Mance, Velimir
Neidhardt, 1979.-1995.), naknadni infrastrukturni kubusi na
krovu
elementi instalacijske infrastrukture. Primjerice,
poslovna zgrada na zapadnoj strani Savske
ceste, pokraj spoja s Ljubljanskom avenijom,
arhitekta Edvina Šmita, koja je u izgrađeni niz
ulice ušla staklenim pročeljem, ne pokušava
oblikovno artikulirati ono što se pojavilo iznad
pročelja, a posljedica je infrastrukturnih potre-
ba. Prilazimo li joj s istoka, pročelje i dio koji
strši iznad njega, doimaju se kao dva neusugla-
šena sustava; prvi, pomno likovno oblikovan,
drugi stihijski, nastao po logici individualnih
potreba svake od inženjerskih intervencija.
Među ostalim su zgradama znakovite zgrada
Grawe osiguranja u produljenoj Vukovarskoj,
nadomak Trešnjevačkog trga, gdje se ogromni
rostfrei dimjak izdiže iznad arhitekture, pretva-
rajući je u, slikovito rečeno, predimenzioniranu
pečenjarnicu. Slično je i kod zgrade Alianz osi-
guranja na Selskoj cesti, smještenoj pokraj
predratnih kuća, izgrađenih za iseljene Istrane.
To se događa i mnogim stambenim zgradama.
Tipične su zgrade Anamarije Semenčić u
Miramarskoj ulici, pokraj Slavonske avenije,
gdje šuma dimnjaka i ventilacijskih odvoda
remeti skladan ritam i proporcije, s mjerom
oblikovane arhitekture.
Miramarska 107-109, nova izgradnja (Anamarija Semenčić, 1998.), šuma dimnjaka i ventilacijskih otvora
Spomenuo bih i dva primjera u kojima
su arhitekti projektantski definirali čitavu infra-
strukturu na krovu zgrade i time korektno oba-
vili svoj projektantski zadatak. Jedna je poslo-
vna zgrada Eurocentra u Miramarskoj ulici, iza
benzinske postaje, prema projektu Nenada
Bacha, a druga je stambena zgrada Tomislava
Odaka uz Vukovarsku ulicu, između Strojarske
i Držićeve. U obje se zgrade osjeća projektant-
ski napor da infrastruktura ne probije gabarit
zgrade i da ne djeluje poput neorganiziranog
sustava, koji je suprotan ideji i koncepciji obli-
kovanja zgrade. Ima i drugih takvih primjera, no
spomenuo sam one koji su nastali u posljednjih
dvadesetak godina.
Kako se od toga zaštititi? Kvalitetnijom
suradnjom projektanata arhitekture i instalacij-
skih sustava, kad se radi o pojedinačnim zgrada-
ma, a širim i urbanistički standardiziranim pret-
postavkama, kad se radi o prometnoj infrastruk- 367
turi, eliminirajući pritiske investitora tamo gdje
oni škode gradu kao cjelovitom organizmu.
Snimio: Jovan Kiska
Čovjek i prostor, 7-8(614-615) (2005):32-34.
POGOVOR
Točka susreta: arhitektura
“Opet je moja nova knjiga o arhitekturi
pred vama”, napisao je prof. dr. Ivo Maroević
(Stari Grad, 1. 10. 1937. - Zagreb, 20. 1. 2007.)
u prologu knjige za koju nam je priloge predao
prije dvije godine na Institutu za povijest umjet-
nosti. Više od četiri stotine kartica teksta,
napisanih tijekom četiri desetljeća, potvrda su
upornosti, čak tvrdoglavosti pamćenja koje ne
ide na ruku današnjem, brzini i zaboravu
sklonom vremenu. Ipak, nije uspio s čitateljima
podijeliti radost izlaska petnaeste po redu
knjige, jedne u nizu brojnih radova objavljenih
tijekom njegove duge, plodne karijere. Pa kad
već ne možemo zajedno komentirati pojedine
teze i stavove koje je uporno branio do posljed-
njeg trenutka, prošećimo njegovim puteljcima,
pogotovo ukoliko nam je Zagreb predmet
stalnog profesionalnog i privatnog interesa.
Odkud krenuti? Možda, s obzirom na
aktualna zbivanja u “njegovom” Trnju, od star-
ih drvenih električnih stupova po kojima je još
2004. godine bila oglašena javna rasprava o
urbanističkim planovima uređenja toga naselja.
To je prostor u kojem se događaju promjene ide-
jno zasnovane 30-ih godina 20. stoljeća, kao što
je regulacija koja je koncepcijski potakla
razmišljanja o Novom Zagrebu. Sraz visoke
tehnologije (ako tako doživimo kompleks Hypo
banke nastao prema idejnom projektu Thoma
Maynea) i pučke tradicije koja se u tom
“zaostalom” trnjanskom rukavcu, što ga je
donedavno karakteriziralo skromno graditeljst-
vo prizemnica i jednokatnica, suočava s promje-
nama, svojevrsna su paradigma odnosa koje je
moguće zamijetiti na širem društvenom planu.
Kritičko i interpretativno naslijeđe Ive
Maroe-vića značajno je zbog nekoliko razloga.
Radi se o upornom i angažiranom istraživaču
urbanizma i arhitekture grada u koji je doputo-
vao na studij, u kojem je proveo život i u kojem
je trajno “mapirao” interesne i kontaktne zone 369
kojima je posvećivao pozornost. Od suživota
gornjogradskih utvrda i suvremenih interpolaci-
ja gdje su na razne načine i s raznovrsnim rezul-
tatima rješavani ti osjetljivi spojevi, povijesno-
prostorno-društvenih analiza geneza pojedinih
zagrebačkih trgova, preko opremljenosti grad-
skih prostora, iskoristivosti tradicije u suvre-
menom kontekstu - raspon njegovih interesa bio
je velik i obuhvatio je mnoga važna pitanja
gradogradnje među kojima, čini se, nema malih
ili manje važnih tema ili prostora.
Maroević je upornost i dosljednost
dokazao i samim odabirom priloga, među koji-
ma se pojedini tematski poklapaju, iako su
nastali u različito vrijeme. Njegovo osjetljivo
oko svakodnevno je primjećivalo mnoge detalje
koji se čine nevažnima, presitnima da bismo im
 uopće poklonili pozornost. No možda upravo ti
sitni koraci govore o tome koliko je važno ustra-
jati u traganju za pravim smjerom, jer greške su
– kad se dogode – u gradogradnji drastične i
teško, ako uopće, ispravljive.
Gilles Deleuze na osobit je način izjed-
načavao mišljenje sa stvaranjem, točnije, karak-
terizirao je stvaralačkim onaj proces mišljenja
koji prethodi nekoj pojavi i anticipira je.
Cirkulacija ideja, znanja i istina je stalna, pa
zbog njihova međusobnog preplitanja, spajanja
i promjena nastaje društveni i prostorni stratum.
U takvome je zbivanju uloga povjesničara
umjetnosti višeznačna, a ona koju je imao prof.
Ivo Maroević – jedinstvena. Jer upravo su nje-
gova sposobnost anticipiranja određenih
događaja i zdravorazumski argumenti koji ne
proizlaze iz teorije, već iz fenomenologije
opažanja, one vrijednosti koje određuju njegovu
370 ulogu i značenje u arhitektonskom diskursu.
Spomenimo ono što je iščitavao iz mnogih
arhitektonskih, urbanističkih i konzervatorskih
prijedloga, upozoravajući na detalje izbjegavan-
jem kojih su konačni rezultati mogli biti
kvalitetniji.
Slojevi na koje je nailazio, koje je
istraživao i interpretirao raznovrsni su, neizjed-
načeni po značenju za hrvatsku kulturu u cjeli-
ni. No, prema njegovu mišljenju, nema toliko
malih ili beznačajnih tema koje ne zaslužuju da
se o njima misli i piše. One postoje kako bi se
tijekom vremena stvorila čvrsta mreža odnosa
među pojavama i osobnostima koje karakter-
iziraju nacionalnu arhitektonsku i urbanističku
scenu koju je moguće proučavati i vrednovati na
razne načine. Neočekivane veze koje su vre-
menom među njima nastale pridonose koncep-
tualnim transformacijama i problematiziranju
koje može biti izazovno, pogotovo ukoliko
pomiče uobičajene intelektualne i pragmatične
okvire.
U vremenu promijenjenih odnosa u
medijima, uloga pisane riječi više nema onu
poziciju kakvu je imala ranije, već se teži novim
vezama među riječima i pojmovima koje potiču
nove interpretacije i rekontekstualizaciju. Za
arhitekturu kao trajnu, bolje rečeno dugovječnu
umjetničku kreaciju, pomak u interpretaciji i
trajnosti pisane riječi u svakom je slučaju prido-
nio promjeni odnosa koji se više ne sagledavaju
nužno (odnosno jedino) u kontekstu sadržaja,
ekspresije, funkcije, značenja. U stalnom proce-
su promišljanja arhitekture može nam poslužiti
Deleuzova metoda “mišljenja kao činjenja”.
Zašto to spominjati?
Zato što se, uz ostalo, radi o odrazima
ideja ranijih estetika koje je prof. Maroević,
autor reprezentativnih pregleda zagrebačke,
sisačke, riječke i drugih arhitektonskih sredina,
interpretirao u ozračju pozitivizma, objek-
tivnosti, standardizacije, ali i - reinterpretirao.
Povijesne teme istraživao je i tumačio sa stavom
i saznanjima današnjice ne ističući historizam
činjenica nad ostalim, ukupnim značenjima
duhovnog i javnog života koji uvelike utječu na
arhitektonska i urbanistička zbivanja. U toj stal-
noj mijeni, zahvaljujući novim saznanjima i
teorijskim promišljanjima Ivo Maroević usp-
ješno je zadržao i na izvjestan način obranio
dignitet pojedinih spomenika, stilskih razdoblja
i građevina, dok je istodobno kritički promatrao
i iznova tumačio predmete svojih istraživanja i
ideološke superstrukture koje su neminovno
utjecale na taj nikad prekinut proces.
“U gradovima čija su dominantna zdanja zgrade Maroevićev odnos prema nacionalnoj
– pri čemu mislim na uredske kao i stambene arhitektonskoj i urbanističkoj baštini karakter-
zgrade – neizbježno će se javiti manjak javnih izira, uz ostalo, istodobnost kretanja naprijed i
mjesta i spomenika, bez obzira razvijali se gledanja unatrag, pri čemu je uspješno postavl-
gradovi u širinu ili visinu. Spomenici će ostati jao relevantne veze s europskim događanjima.
zasjenjeni svojim neposrednim okolišem. U svojim je napisima obraćao pozornost na
U takvim će se gradovima isto tako jav- mnoge složene odnose koji su utjecali na grado-
iti manjak mjesta koja su za stanovnike karak- gradnju, pri čemu nije ispuštao iz vida ni
teristična, koja djeluju poput orijentira, ‘mjesta društveni, ni ekonomski, tehnološki, niti povi-
interesa’, odnosno bilo kojeg drugog jesni kontekst. Putanja Maroevićevih istraživan-
dojmljivog, lako prepoznatljivog obilježja koje ja i zapisa povezuje povijest arhitekture, kri-
je moguće iskoristiti kao mjesto susreta”, piše tičke komentare i teorijski diskurs, u središtu
Joseph Rykwert u The Seduction of Place. The kojih je često bila neka zagrebačka tema.
History and Future of the City. Objašnjavajući Arhitektura je u tumačenju Ive Maroevića bila
“mjesta identiteta”, spomenuo je prostore koji jedinstvena “točka susreta” – okosnica razgovo-
karakteriziraju gradove diljem svijeta, a koje ra (i monologa) koji su pridonijeli identifikaciji
stanovnici odabiru po nekom specifičnom mnogih posebnosti nacionalne kulturno-umjet-
ključu, pri čemu sudjeluju u definiranju obiljež- ničke baštine.
ja tog pojedinog mjesta i onih detalja koji ga
razlikuju od nekog drugog. Na sličan je način i 371
Ivo Maroević u gradovima koje je proučavao i o Sandra Križić Roban
kojima je pisao pronalazio posebna, karakteris-
tična mjesta, nastojeći definirati njihov cjelovit
sadržaj, ne zadržavajući svoj interes na površi-
nama i strukturi. Možda bismo nekoliko rečeni-
ca koje je posvetio Viktoru Kovačiću mogli
iskoristiti kako bismo donekle opisali i njegovu
poziciju: “Nije to bio servilni odnos prema
prošlome, čovjeka koji je nemoćan misliti na
nov način, već odnos koji pokazuje vrijednosnu
dimenziju [...] koji se kreće otvorenih očiju, koji
je svjestan da živi u sasvim određenom vremen-
skom kontekstu. To mu je omogućilo spoznati
vremensku ograničenost čovjekova djela i
samim tim doći do zaključka da s njim niti
započinje niti završava povijest, a ni kreativni
odnos prema prostoru koji nas okružuje.”
 LITERATURA
“Arhitektura sedamdesetih godina u Jugoslaviji” (1981),
tematski brojevi časopisa Arhitektura, 176+7/ 81:7-93 i
178+9/ 81:11-49.
“Arhitektura u Hrvatskoj 1945-1985” (1986),
Arhitektura, tematski broj 196-199:1-290.
Auf-Franić, H. (1990), “Tri nove škole u Hrvatskoj
(Malešnica, Sesvete, Knin)”, Čovjek i prostor, 11-12
(452-453):22-25.
“Branko Kincl - Nagrada Vladimir Nazor za arhitekturu,
1983. (zgrada Petrova 1)” (1984), Čovjek i prostor, 10
(379):10-11.
Cvitanović Đ. (1969), Arhitekt Kuno Waidmann,
Društvo historičara umjetnosti Hrvatske, Zagreb.
Čorak, Ž. (1976), “Odlomci o genezi modernizma (iz
studije Drago Ibler i hrvatska arhitektura između dva
rata)”, Arhitektura, 156/7:55-64.
Čorak, Ž. (1981), U funkciji znaka/ Drago Ibler i
hrvatska arhitektura između dva rata, Centar za povi-
372 jesne znanosti, Odjel za povijest umjetnost, Zagreb.
Čorak, Ž. (1986), “Umrijeti u Zagrebu (krematorij)”,
Čovjek i prostor, 5 (398):6-9.
Čorak, Ž. (1987), “Industrijski objekt ‘Predrag Heruc’ –
Zagreb”, Čovjek i prostor, 11 (416):18-19.
Čorak, Ž. (1988), “Hotel ‘Holiday Inn’ i poslovna zgrada -
pomak gradskih vrata”, Čovjek i prostor, 1 (418):12-14.
Delalle, R. (1980), “Uvod u postmodernu arhitekturu“,
Arhitektura, 172+3:45-48.
Despot, M. (1960), “Odraz privrede u zagrebačkoj
stručnoj publistici druge polovice 19. stoljeća”, Iz starog
i novog Zagreba II.: 239-253, Muzej grada Zagreba,
Zagreb.
Dobronić, L. (1959), Zagrebački graditelj Janko
Jambrišak, Muzej grada Zagreba, Zagreb.
Dobronić, L. (1960), “Periferija Zagreba u 19. stoljeću”,
Iz starog i novog Zagreba II.: 271-297, Muzej grada
Zagreba, Zagreb.
Dobronić, L. (1962a), Zaboravljeni zagrebački
graditelji, Muzej grada Zagreba, Zagreb.
Dobronić, L. (1962b), “Izgradnja Zagreba u 19. st.”,
Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 5 (posebni
otisak) Zagreb,
Dobronić, L. (1963), “Harmica - Trg Jelačića Bana - Trg
Republike”, Čovjek i prostor, 121:5,9 i 122:5,9.
Dobronić L. (1965), Zagrebački arhitekti Hönigsberg i
Deutsch, Zagreb, pretiskano iz Zagrebačke panorame, 7-
8, 9-12.
Dobronić, L. (1966), “Podgrađe zagrebačkog Gradeca u
18. st.“, Čovjek i prostor, 160-161:15-16.
Dobronić, L. (1967), Zagrebački Gornji grad nekad i
danas, Školska knjiga, Zagreb.
Domić, Lj. (1988), “Stambena zgrada u Zagrebu (Ilica
219, 219a)”, Čovjek i prostor, 10 (427):6-7.
Domljan, Ž. (1976a), “Hrvatska arhitektura na prijelazu
stoljeća”, Arhitektura, 156/7:5-11.
Domljan, Ž. (1976b), “Arhitekt Hugo Ehrlich”, Život
umjetnosti, 24/25:39-55.
Domljan, Ž. (1977), “Izložba i simpozij o arhitektu
Hermannu Bolléu”, Čovjek i prostor, 2 (287):22-23.
Đenks, Č. (1982/1973) Moderni pokreti u arhitekturi,
Građevinska knjiga, Beograd, (original: Jencks, Charles:
“Modern Movements in Architecture”, 1973).
Eisenman, P. (1990), “Tekst plave linije”, Čovjek i pros-
tor, 6(447):28.
Filipović, N. (1975), “Interpolacija i adaptacija”, Glasilo
Arhitektonskog fakulteta 1, Zagreb.
Fister, P. (1979), Obnova in varstvo arhitekturne
dediščine, Partizanska knjiga, Ljubljana.
Galjer, J.(1983), “Istraživačko-programerski centar ‘INA-
Naftaplina’ u Zagrebu”, Arhitektura, 184-185:123-125.
Gavrić, Z. (1984), “Reč unapred”, u: Boris Podrecca,
arhitektura u rasponu tradiranog, Muzej savremene
umetnosti, Beograd.
“Glavna skupština Društva Zagrepčana održana u
Gradskoj vijećnici dne 11. 6.1938.”, (1938), Revija
Zagreb, 8:286.
Glunčić, A. (1965), “Urbanistička cjelina Donjeg grada”
u: Zagreb - jučer, danas, sutra, I. dio Znanje, Zagreb.
“Godišnja 1989. izložba” (1989), Čovjek i prostor,
Galerija za design i arhitekturu, Društvo arhitekata
Zagreba, Zagreb, 1-19.
Gropius, W. (1961/1955), Sinteza u arhitekturi,
Tehnička knjiga, Zagreb, (original: Gropius, Walter,
“Scope of Total Architecture”, 1955.).
Gvozdanović, S. (1963), “Studija za arhitektonsko
rješenje sjeverne strane Trga Republike /Miroslav
Begović”, Čovjek i prostor, 121:4-5.
Hitchcook, H.-R. (1958/1977), Architecture: Nineteenth
and Twentieth Centuries, Yale University Press, New
Haven, London.
Horvat, A. (1960), “Neogotički kolos-kipovi u Zagrebu
1847. g. i razmatranja o pojavi historicizma u Zagrebu”,
Iz starog i novog Zagreba II.: 225-237, Muzej grada
Zagreba, Zagreb.
Hržić, M. (1991), “Crno je lijepo (kuća Srebrnjak 94, D- nja o pravcima kretanja u Zagrebu)”, Čovjek i prostor,
M. Vlahović)”, Čovjek i prostor, 3-4 (456/457):7-9.
Hudovski, A. (1974), “Zagreb i okolica, Kažiput za
urođenike i strance (1892. g.)” u: Zagreb 1900. Liber,
Zagreb.
Ivančević, R. (1960), “Dinamična ravnoteža”, Čovjek i
prostor, 96:6.
Jurić, Z. (1988), “Hrvatska arhitektura 80-ih godina”,
Arhitektov bilten, 97/98:46-60.
Jurić, Z. (1988a), “Spojni most i ulazni hal (INA)”,
Arhitektura, 204-207:132-133.
Knoll, P. (1933), “Ideologija moderne arhitekture”,
Arhitektura, Ljubljana, 9.
Kolacio, Z. (1985), “Centar za rehabilitaciju mentalno
retardirane djece u Sloboštini – Zagreb”, Čovjek i pros-
tor, 11(392):8-11.
Kritovac, F. (1980), “Bilješka uz C. Jencksa”,
Arhitektura, 172+3:41-43
“Kronologija Trga Republika u Zagrebu” (1977), Čovjek
i prostor, 3(288):16.
Laszlo, A. (1988), “Konstrukcija dekonstrukcije ili lik
stvari koje dolaze (zgrada Gradskog telefona)”,
Arhitektura, 204-207:128-129.
Malešević, J. (1987), “Tko to tamo pliva (Plivački cen-
tar Mladost)”, Čovjek i prostor, 5 (410):11-12.
Maroević, I. (1968), Graditeljska obitelj Grahor,
Društvo historičara umjetnosti Hrvatske, Zagreb.
Maroević I. (1974a), “O Felbingeru i njegovu vre- 373
menu”, Život umjetnosti, 19/20:114-125.
Maroević, I. (1974b), “Da li nam to treba? (pročelje
Traumatološke bolnice u Zagrebu)”, Čovjek i prostor,
250:15.
Maroević, I. (1975), “Između pruge i Save (razmišlja-
7(268):16-17,27.
Maroević, I. (1976), “Grad 19. st. na sjeveru Hrvatske”,
Kongres povjesničara umjetnosti, Ohrid.
Maroević, I. (1976a), Novo u starom, Katalog retrospek-
tive 11. zagrebačkog salona, Zagreb.
Maroević, I. (1982), Arhitektura sedamdesetih godina u
Hrvatskoj, katalog retrospektivne izložbe 17. zagre-
bačkog salona, Zagreb.
Maroević, I. (1983), “Zagrebška arhitekturna kronika
(3) (Hotel Dubrovnik II, INA-Naftaplin)”, Sinteza, 61-
64:191-193.
 Maroević, I. (1984), “Zagrebška arhitekturna kronika
(4) (Blok Radićeva - Tkalčićeva)”, Sinteza, 65-68:217-
219.
Maroević, I. (1986a), “Zagrebška arhitekturna kronika
(6) (Dom TV Zagreb)”, Sinteza, 73-74:121-122.
Maroević, I. (1986b), “Sustavno korištenje vlastitog
iskustva - Arhitekt Tomislav Odak dobitnik je nagrade
SAH-a za stambenu arhitekturu”, Čovjek i prostor,
1(394):22-24.
Maruševski, O. (1986), Iso Kršnjavi kao graditelj,
Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Zagreb.
Mohorovičić, A. (1952), “Analiza historijsko-urbani-
stičkog razvoja grada Zagreba”, Rad JAZU, 287:27-51.
Mutnjaković, A. (1959), “Zagrebački neboder”, Čovjek i
prostor, 92:2-3.
Neidhardt, J. (1955), “Kako izgraditi srce grada”, Čov-
jek i prostor, 25:3.

Maroević, I. (1987), “Omladinski centar u Zagrebu - kom- Neidhardt, V. (1988), “Stambeni niz ´Kajfešov brijeg´
promis s prošlosti”, Čovjek i prostor, 11(416):10-12. u Zagrebu - Individualno u kolektivnom”, Čovjek i pros-
tor, 5(422):17-19.
Maroević, I. (1988a), “Zagrebška arhitekturna kronika
(8) (Trg Republike, OKC, lapidarij Arheološkog muzeja, Norberg-Schultz, Ch. (1980), The Presence of the Past,
bazen Mladost, SRC Jarun)”, Sinteza, 79-82:205-207. Venecija

Maroević, I. (1988b), “Tradicija devetnaestog stoljeća u Odak, T. (1983), “Stambena kuća u Dubravi –
našoj suvremenoj arhitekturi”, Arhitektura, 204-207:18- realizacija”, Čovjek i prostor, 1(358):17-19.
23.
Odak, T. (1986), “Hrvatska arhitektonska alternativa
Maroević, I. (1988c), “Dom zdravlja Centar u Zagrebu”, 1945-85.”, Arhitektura, 196-199:31-101.
Čovjek i prostor, 11(428):16-17.
374 Odak, T. (1988), “4 x Silađin (lapidarij Arheološkog
Maroević, I. (1990a), “Prema emotivnom racionalizmu”, muzeja, Omladinski kulturni centar…)”, Arhitektura,
u: ETF, Elektrotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu - 204-207:138-144.
Od zamisli do ostvarenja, Zagreb, 7.
Okrugli stol “Postmoderna arhitektura” (1980),
Maroević, I. (1990b), “Zagrebška arhitekturna kronika Arhitektura, 172+3:20-41.
(9) (INA Trgovina, južni ulaz u ZV, Dom zdravlja
Centar, stambeni niz Cernička, džamija, crkva sv. Križa, Okrugli stol “Arhitektura 70-ih godina u Jugoslaviji”
Elektrotehnički fakultet)”, Sinteza, 83-86:225-227. (1981), Arhitektura, 178+9:32-49.

Maroević, I. (1990c), Zagrebačka arhitektura 80-ih god- Oštrić, I. (1987), “Južni ulaz u Zagrebački velesajam”,
ina, katalog, 23. 10 - 6. 11. 1990., Galerija Modulor, Čovjek i prostor, 11(416):14-15.
Zagreb.
Oštrić, I. (1988), “Jedna kuća u Trnju - Monolog za
Maroević, I. (1990d), “Vpliv 19. stoletja na razvoj budući grad (Hotel za samce, Kruge)”, Arhitektura, 204-
arhitekture v 20. stoletju”, Sinteza, 83/86: 147-149. 207:130-132.

Maroević, I. (1995), “Školska zgrada dio je zavičaja”,
Večernji list, Kulturni obzor:18(2) (21.1.1996.).
Maroević, I. (1979/2000), “Viktor Kovačić” (Colloquio
internazionale “La scuola di Wagner 1894-1912, Trieste,
29. 5. 1979.), u: La scuola di Wagner 1894-1912, 30-33,
Universita di Trieste, Trieste.
Oštrić, I. (1991), “Poslijepodne jednog arhomana
(Poslovna zgrada na Zagrebačkom velesajmu, Đ. Dražić,
E. Šmit)”, Čovjek i prostor, 1-2(454/455):8-11.
Pasinović, A. (1981), “Elektra u Zagrebu ili repatica
sedmog desetljeća”, Arhitektura, 178/179:89-98.
Penezić, V. (1988), “Milan Šosterić - nagrada Viktor
Kovačić za 1987. godinu (zgrada Gradskog telefona)”,
Čovjek i prostor, 7-8(424-425):14-15.
Podrecca, B. (1984), “Plašt prikrivenog”, u: Boris
Podrecca, arhitektura u rasponu tradiranog, Muzej
savremene umetnosti, Beograd.
Polak, N. (1988), “Bordel muza (Ilica 219, 219a)”,
Arhitektura, 204-207:126-127.
Premerl, T. (1974), “Zagrebačka moderna arhitektura
između dva rata”, Iz starog i novog Zagreba, V:191-205,
Muzej grada Zagreba, Zagreb.
Premerl, T. (1987), “Kritički dijalog s postmoder-nom
(Plivački centar Mladost)”, Čovjek i prostor,
5(410):12.
Premerl, T. (1990), “Povratak palače (Poslovna zgrada
INA Trgovine, Velimir Neidhardt - Nagrada ´Vladimir
Nazor´ za arhitektonsko djelo 1989)”, Čovjek i prostor,
5(446):8-11.
Rogina, K. (1986), “Interpolirana stambena zgrada u
Zagrebu - Tajderov prijelaz u bečku fazu stvaranja (Ilica
81)”, Čovjek i prostor, 12(405):6-11.
Schweighofer, A. (1986), “Razmišljanja o konceptu
novog krematorija u Zagrebu”, Čovjek i prostor,
5(398):10-12.
Silađin, B. (1987), “Ispovijest ili upozorenje (OKC i
lapidarij Arheološkog muzeja)”, Čovjek i prostor,
11(416):13.
Silađin, B. (1988), “Gradotvorna arhitektura (kompleks
Cibone)”, Arhitektura, 204-207:113-118.
Silađin, B. (1990), “Oranjem do arhitekture (izložba
“Tomislav Odak”, Galerija Dessa, Ljubljana, travanj
1990)”, Čovjek i prostor, 4(445):25.
Sladoljev, Z. (1990), “Dekonstrukcijska misao u suvre-
menoj arhitekturi”, Čovjek i prostor, 6 (447):26-27.
Stari planovi Zagreba (1961), Urbanistički zavod grada
Zagreba, Zagreb.
Šen, E. (1974), “Mapa Viktora Kovačića”, reprint u
Čovjek i prostor, 259-260.
Šegvić, N. (1986), “Stanje stvari, jedno viđenje 1945-
1985.”, Arhitektura, 196-199:118-127
Šegvić, N. (1987), “Sportsko-poslovni kompleks
Cibona”, Čovjek i prostor, 11(416):6-9.
Škreblin, M. (1988), “Hram nesporazuma u bivšoj
Tkalčićevoj (blok Radićeva - Tkalčićeva - Krvavi
most)”, Čovjek i prostor, 6(423):14-16.
Šmit, E. (1990), “Dva koraka naprijed, jedan korak
natrag (stambeni objekt Vrbik)”, Čovjek i prostor,
6(447):12-13.
Štraus, I. (1991), Arhitektura Jugoslavije 1945-1990,
Svjetlost, Sarajevo.
Venturini, D. (1976), “Zvjezdane godine stambene
izgradnje”, Arhitektura, 156/7:85-95.
Vlahović, D.-M. (1982), “Fenomen jedne envelope
(Hotel Dubrovnik II)”, Čovjek i prostor, 3-4(348-
349):29-30. 375
17. zagrebački salon (katalog, 8. 5. - 8. 6. 1982.)
(1982), Društvo arhitekata Zagreba, Zagreb.
20. zagrebački salon (katalog, 8. 5. - 8. 6. 1985.)
(1985), USIZ kulture grada Zagreba, Zagreb.
23. zagrebački salon (katalog, 8. 5. - 8. 6. 1988.)
(1988), Društvo arhitekata Zagreba, Zagreb.
26. zagrebački salon (katalog, 4. - 19. 5. 1991.) (1991),
Društvo arhitekata Zagreba, Zagreb.
Zagreb 1900 (1974), Liber, Zagreb.
Zite, K. (1967/1909), Umetničko oblikovanje gradova,
Građevinska knjiga, Beograd (original: Sitte, Camilo:
“Der Städtebau nach seinen künstlerischen
Grundsätzen“, Wien, 1909).
 Ivo Maroević
O Zagrebu usput i s razlogom
Izbor tekstova o zagrebačkoj arhitekturi i urbanizmu
(1970. - 2005.)

Izdavač
Institut za povijest umjetnosti
Ulica grada Vukovara 68
10000 Zagreb, Hrvatska
www.hart.hr

Za izdavača
Milan Pelc

Urednica
Sandra Križić Roban

Grafičko oblikovanje i prijelom

Bachrach&Krištofić

376 Tisak
ZNANJE

Naklada
800

ISBN 978-953-6106-61-5