Arhitektonski fakultet Sveuilita u Zagrebu_diplomski studij_akademska godina 2011./12.

kolegij: Suvremeno stanovanje

voditelj: dr.sc. Alenka Deli, dia
student: Hana enjug

VODA U PERIVOJNOJ ARHITEKTURI

Zelena arhitektura - Edouard Franois

Sadraj:

1. Uvod........................................................................................................................ 03
2. Zelena arhitektura................................................................................................... 03
3. Edouard Francois.................................................................................................... 05
3.1. Stambeni kompleks - Eden Bio.................................................................... 06
3.2. Cjetni toranj.................................................................................................. 09
3.3. Biljni toranj................................................................................................... 11
3.4. ostali projekti...............................................................................................

12

4. Zakljuak................................................................................................................. 14
5. Popis literature........................................................................................................ 15

1_uvod
Suvremeni nain ivota, zaet u 18. stoljeu izumom parnog stroja, bitno je promijenio
suivot ovjeka s njegovom okolinom. ovjek se stavlja u sredite svega. Smatralo se kako
su sva prirodna, iva i neiva dobra tu samo da slue ovjeku. a prirodna dobra su, uz to,
neiscrpna. Taj, struno nazvan homocentrini sustav (ovjek u sredini), vladao je
ovjeanstvom do 60-tih godina 20. stoljea, kada su se poele primjeivati tetne
posljedice.
S drutvene strane, ljudi sve manje dolaze u kontakt s prirodom, sve manje ovise o njoj, a
time gube potovanje prema njoj.
Danas homocentrini sustav poinje zamjenjivati ekocentrini sustav. Ljudi usmjeravaju
svoja nastojanja ka onim tehnologijama koje manje unitavaju prirodni okoli.

2_zelena arhitektura

Ekoloka, odriva ili zelena arhitektura, dio je jednog ireg koncepta o kojem se sve vie
govori i sve se vie uvaava.
Odrivo graditeljstvo je graditeljstvo s minimalnim utjecajem na okoli - koje koristi prirodne i
lokalne materijale, objedinjuje tradicijska znanja i vjetine, uva energiju i smanjuje potrebu
za njenom potronjom. Graevine su oblikovane tako da sakupljaju i odvode toplinu (prema
potrebi). Promiljenog su dizajna i energetski uinkovite (potrebno je malo energije za
zagrijavanje i hlaenje ime se utjee na smanjenje emisije CO2).
Odrivi razvoj i ideja smanjenja tetnih posljedica ovjekovog prisustva na planeti, potakla je
strunjake u razliitim podrujima da krenu u potragu za novim rjeenjima. Tu su vani
ininjeri koji plasiraju tehnike inovacije i izumi kao to su solarne ploe i turbine za vjetar,
koje imaju potencijal da u najskorijoj budunosti zamjene nuklearne elektrane.

U arhitekturi, pitanja upotrebe novih materijala i recikliranja starih, utede energije u prostoru,
alternativnih naina njene proizvodnje, pozicioniranja graevina, kao i reciklae starog
prostora, postali su glavni putokazi za dizajnere i arhitekte u ovom podruju. Iako su
ekologiju pozicionirali u prvi plan, neki od njih nisu zanemarili jednu od osnovnih komponenti
dizajna estetiku. Ideja ove arhitekture zapravo i jest njegovanje ljepote, ali i stavljanje
naglaska na zdravlje njegovih korisnika, kao i osjeanje zajednitva. Ovim odriva arhitektura
postavlja teak zadatak pred sebe kako dizajnirati zdravo, prirodno okruenje, koje e
tedjeti energiju, izgledati lijepo i biti protutea sve veoj otuenosti.
Samoodrivost kao koncept stanovanja postoji gotovo itavo stoljee.
Walter Gropius tvorac Bauhausa i Adolf Loos su svojim revolucionarnim, niskim graevinama
za stanovanje radnika i studenata, predvidjeli ravne krovove kao prostor za socijalizaciju.
ak ni ekoloka komponenta nije nedostajala u njihovom planu. Krovovi su, u njihovoj
zamisli, predstavljali prostor za vrtove, na kojima bi se uzgajalo povre za stanare.
Frank Lloyd Wright koji je poetkom 20 stoljea predstavio koncept organske arhitekture bio
je jedan od najutjecajnijih eko-arhitekata. Wright koristi jednostavne i prirodne materijale koji
stvaraju oseaj prirodnog okruenja, a same zgrade i kompleksi zgrada smjeteni su u
prirodi. Smatrao je da ivot ljudi u velikim gradovima i modernim zgradama otuuje ljude, pa
je bio zagovornik povratka ljudi prirodi, jer su ljudi dio prirode. On je od 1916 ivio u Japanu,
pa se i u njegovoj arhitekturi vidi utjecaj istone filozofije ivota i budizma.

Danas moemo vidjeti povre i na njujorkim krovovima i terasama, kao i terasama i

dvoritima u Berlinu i mnogim drugim gradovima u svijetu.

3_Edouard Franois

Roen je 1957. u Parizu. Studirao je na Acadmie des Beaux Arts u Parizu, a kasnije
na UP1 u Parizu i na Architectural Association u Londonu.
Edouard Francois je jedan od vodeih svjetskih protagonista zelene/odrive arhitekture na
meunarodnoj sceni. Njegov rad se fokusira na koncept, kontekst, upotrebu, ekonomiju,
ekologiju, slijedei tendencije odrivog razvoja. Europski tim Edouard Francois arhitekata i
urbanista, sa sjeditem u Parizu, osim na polju arhitekture, aktivan je i u podruju pejzane
arhitekture kao i grafikog dizajna.
Francois je postao poznat javnosti 2000. godine s projektom 'Zgrada koja raste'. Projekti koji
zatim slijede su: 'Cvjetni toranj' u Parizu (zgrada, na obodu javnog parka, potpuno obuena
u bijeli bambus) kao i hotel Fouquet's Barrire, na Champs Elysees.
Francois na arhitekturu gleda kao na profesiju primjenjene umjetnosti u kojoj se susreu tri
elementa. S jedne strane smatra da je neophodno zadrati tehniki aspekt, ekonomski i
pravni. Osim toga tvrdi da je neophodno biti generalno osvjeten i pitati se npr. 'to danas
pokree svijet?' I konano, razviti humani pogled.
Francois naglaava znaenje arhitekture analizirajui ju istovremeno kao jednostavnu i
sloenu. On tvrdi: 'ovjek moe ivjeti iskljuivo unutar arhitekture. On trai kompleksnu
graevinu koja mora biti dekorirana. Jedino tako moe biti sretan.'
Zaista, u svom pristupu, Francoisov rad s prirodom prua dobrodolu sloenost. 'Pogledajte
stablo, ono ima stotine grana, njie se, raste, mijenja boje!'. Fracois koristi prirodu da bi svoje
projekte uinio jo sloenijim.
Pariki arhitekt neodvojivo je povezan s idejom prirode i ekologie, ali je taj odnos dugo
vremena bio krivo shvaen. Ekologija je element koji igra znaajnu ulogu u okviru dijaloga s
modernom osvjetenosti: svijet vie nije zainteresiran za higijenu ili globalizaciju. Moderno
drutvo je okrenuto prema subjektu, prema kontekstu i emocijama. Francois voli projektirati
zgrade koje su u interakciji s kontekstom oko njih. 'Kao kameleon, s velikim uvaavanjem
urbanog okolia' on naglaava da one ne smiju raditi nove oiljke ionako ih ve ima
previe.
Posljednji projekt koji je studio radio je primjer njegove vizije ekologije. To je hotel Fouquets
Barrire a nalazi se na Champs Elyses. Od Fracoisa se zahtijevalo da projektira ekoloku
zgradu, ali njemu to nije imalo smisla. Na Champs Elyses to ne bi funkcioniralo, tamo nema
prirode, a Francois nije htio raditi zgradu samo da bi netko tko tamo prolazi mogao rei 'wow,
ekoloka zgrada'. Francois je htio demonstrirati inteligentnu arhitekturu, i zaista, Fouquet je
postao izvrstan primjer arhitekture u harmoniji s okolinom, 'tiha i slobodna zgrada'.
Francois koristi tehnike, sredstva i materijale koji su u duhu vremena. On ivi i razvija
trendove modernog drutva, kako bi odgovorio na potrebu za umjetnikom brigom, za
osobnom osjetljivou. Usprkos brojnim putovanjima, konferencijama po cijelom svijetu i
mjestu u londonskoj Architectural Association School of Architecture, ostao je u Parizu.
'Mi ivimo u vrijeme kada obilje informacija stvara nonu moru. ovjek kroz sve to mora
traiti inspiraciju za posao. Nema potrebe odlaziti tko zna gdje da bi se pronala dobra ideja'
kae Francois. Njegov osnovni cilj rada je da svojom umjetnou pobjedi javnost i dodaje:
'ak i mladi koji ee sa svojom djevojkom mora zastati na Champs Elyses i skinuti pogled
sa svoje djevojke i pogledati moju zgradu. Tada osjeam da sam pobijedio.'

3.1_Stambeni kompleks - Eden Bio

socijalna stambena izgradnja - zavreno 2009.
Ovaj stambeni kompleks nalazi se u predgrau Pariza, u 20. etvrti. Zauzima itav blok
zgrada. Blok obuhvaa 100 socijalnih stanova i ateljea, zajednikih prostora i mali restoran,
okruene vertikalnim organskim vrtom (koji jo uvijek nije sazrio).
Obzirom na svoju veliinu, projekt se moe smatrati i urbanistikim i arhitektonskim.
Nalazi se u slikovitom i popularnom susjedstvu. Blok je presjeen uskim alejama irokim
nekoliko metara. Blokovi su ostatak starih izvangradskih naselja s vonjacima. Arhitektura u
okolini je niska i sastoji se od malih fragmenata s puno arma. To je arhitektura koju treba
ivjeti, koja nije nikad projektirana.
Edouard Francois ostavio je male kuice koje zavrjeuju panju, a svoj rad smjestio je iza
njih. Jedino to je dodao ulici su dvije zelene kue u spomen na vonjake iz prolosti. One
slue kao potanski sanduii za stanovnike. Stanari dobivaju potu izmeu stabala banana i
vinove loze, inei tako da loe vijesti ne izgledaju tako loe.
To je u suprotnosti s Haussmanovim pristupom gdje su red i gustoa okrenuti prema ulici, a
sve ono to je divlje nalazi se iza.

Susjedstvo je imalo mnogo ideja i njihovo miljenje se moglo uti na mnogim javnim
raspravama. Od Francoisa su traili da preferira stil kua umjesto stambenih blokova. To je
bila fraza koja se esto ula od stanara iz susjedstva.
Programom je koncentracija zgrada u sredini uzdu originalnih aleja, pri emu su stanovi i
kue sa zelenim fasadama jedna nasuprot druge.
Materijal koji se koristi je isti kao u susjedstvu, jeftin. Cjelina se moe promatrati kao
kontekstualni mozaik sastavljen od prefabriciranih elemenata crvene indre, drvenih stupova,
cinka, bakra, tegli za cvijee, buke i betona.

U ovom malom labirintu uskih aleja Francois nije htio nikakva velika predvorja i dizala, nego
samo male gradske kuice s njihovim malim vrtovima. Svaki prozor ima male konzolne
istake. Na taj nain iznutra imamo dojam debljih zidova. Na istake se mogu postaviti tegle sa
cvijeem. Svaka kua ima vlastitu fasadu s vlastitom oblogom, kako bi se razlikovala od
drugih. Cjelina se postie pomou trake od crvene indre koja povezuje krovove kua. Male
kue ne gledaju viestambene blokove, nego zavjesu od vegetacije kroz koju se uspinju
stepenice koje nas njeno vode prema gore. Stepenice vode na svakoj etai do dva stana.
Svaki stan ima prozore na obje strane i balkon na jugu. Centralna zgrada je meka, jer je
omotana zelenilom i drvenim stupovima. Zid od bilja je posaen u tlo. Tisue biljaka se
penje vertikalno po drvenoj skeli, smjetenoj na svaka dva metra. Prostor izmeu stepenica i
balkona njeno je koloniziran biljkama. Cjelina, kada bude jednom dovrena, imat e velik
broj formi i materijala, ovisno o godinjem dobu.

Zemlja nije bila zaboravljena. Promatrajui proces izgradnje, Francois je, nakon zemljanih
radova, primjetio da je zemlja prepuna kra i razliitog graevinskog odpada. Na kraju
izgradnje zahjevao je da vrlo skupa bioloka zemlja bude upotrijebljena u vrlo debelim
nanosima i zatiena tokom cijelog procesa izgradnje. S obzirom na cijenu, svi su bili vrlo
paljivi. Na kraju izgradnje, posadio je vrlo male, gotovo nevidljive biljke s posebnim
certifikatom. Izbor biljaka temeljio se na zahtjevu da mogu ivjeti bez ikakvih gnojiva ili
pesticida, te da mogu sauvati svoje bioloke karakteristike u novom okruenju. U stvari,
neke biljke su imale karakteristike da odbijaju insekte, a druge lie koje je u jesen postajalo
gnojivo. Prava urbana divljina koja se sama odrava.

tlocrt dvosobnog stana

tlocrt peterosobnog stana

Konani izgled je bio nepredvidiv, a inile su ga divlje vrste koje su spontano popunjavale
drvenu skelu. U zemlji takve kvalitete bilje e postati drvee i grmlje vrlo brzo. Nakon tri
godine male sadnice e postati vrste popud onih zrelih koje bi mogao danas saditi. U manje
od pet godina rezultat e biti spektakularan i ne bi se dobio bez tla vrhunske kvalitete. Kao
zavrni dodir, udruio je snage s Arnaud Delbard, unukom uvenog botaniara, da bi stvorio
drvo za ovaj divlji vrt.
Eden je bio projekt koji tek se treba istraiti nakon nekoliko godina, kada dozri - poput dobrog
vina.

3.2_Cvjetni toranj, 'flower tower'

Stambena zgrada u 17. etvrti Pariza. Smjetena je na rubu parka, na najosunanijoj strani i
nema nita zajedniko s ostalim zgradama.
Ova je zgrada omotana u prirodu. Okruena je balkonima pomno ureenim i opremljenim
prilino velikim biljkama. Tegle na balkonima su predimenzionirane i u funkciji ograde, a sve
je u sustavu automatskog zalijevanja.
Svi dnevni boravci, bez iznimke, gledaju na park i dobivaju dovoljno sunca. Pogled iz svakog
stana filtrira zelenilo i svaki stan prua dojam da ima vrt.
Ulaz je vaan element projekta. Dizalo je na proelju. Na taj nain ulaz je osunan, a vrt
postaje pejzani ulazni hal.
Zajedniki dijelovi zgrade osvijetljeni su raznobojnim neonskim svjetljima koje je mogue
pratiti dok se uspinjete prozirnim dizalom.
Zgrada je jednostavnog oblika s potpuno ravnim fasadama od devet katova, ije stropne
grede imaju konzole da bi se na njih mogle postaviti tegle.
Beton se koristi na originalan nain. Proelja su proarana mjeavinom betona, bijelog i
sivog, nasumice lijevanog.
Isti je sluaj s teglama i ogradama, no radi otpornosti koriten je beton s dodatkom silicijskog
praha armiranim mikrovlaknima bambusa.
Ova je graevina zamiljena kao okomit vrt s 380 posuda za cvijee, s promiljenim nainom
zalijevanja. Ograda nanizanih balkona sastoji se od divovskih tegli i metalne ograde kroz
koju prolaze cijevi za automatsko zalijevanje. Automatsko zalijevanje je sustav dovoenja
vode (dijelom kinice) i gnojiva koji se primjenjuje kako bi se biljke zasaene na balkonu
automatski uzgajale.

pogled iz hodnika

tlocrt prizemlja

detalj sustava za navodnjavanje

tlocrt karakteristinog kata

10

3.3_Biljni toranj
projekt
Ovo je projekt za graevinu koja e se nalaziti u buduem eko-susjedstvu, Prairie-au-Duc, u
Nantesu. Jedinstvena je posebno zbog visine i neobinog zelenog ambijenta u
sreditu grada.
U prizemlju zgrade smjeeni su duani, uredi i parking, a iznad su elitni stanovi
s promjenjivim eliptinim balkonima oko cijelog tornja. Ima 17 katova i visok je 60 metara.

Biljke i u ovom primjeru proimaju proelje itavog tornja. Prilagoene su rastu

u stjenovitim pukotinama i potrebno im je minimalno vode za rast.
Rast e unutar cijevi od nehrajueg elika, promjera 12 cm i duine 4 metra. Cijevi e na
svakom balkonu zauzimat malo prostora, a domainu e osigurati zeleno okruenje.
Biljke dolaze iz zbirke Botanikog vrta iz Nantesa, a prikupile su ih znanstvenici iz cijelog
svijeta.

11

3.4_ostali projekti
fouquets barrire,
hotel na champs elysees, pariz
s prozorima probijenim prema
drugaijem redu

alliance francaise
new- delhi, 2001

enjoy III, view pictures ltd. london,

uk (2002) interijer projektiran s kaktusima
koji dijele radne prostore

krletka parc de saint cloud,

francuska (1997) instalacija,
bijelo stablo s bijelim pticama u
kavezu

zgrada koja raste' , montpellier, francuska (2000)

vanjski zidovi su obueni u kamen koji nosi elina reetka prekrivena biljkama

12

'seoski smjetaj', jupilles, francuska 1996, s fasadom od drvea

'buffon kola', thiais, francuska, 1999.

13

4_zakljuak
'Zelena arhitektura je prilika da se promjeni arhitektura. U arhitekturi ima dosta pravila, loih
navika.. dok polje zelene arhitekture do sada nije toliko istraeno, odnosno, to polje je
otvoreno, a to nam daje slobodu..' To je jedna od misli Edouarda Francoisa.
Od zgrade se oekuje da bude u interakciji s okolinom. Zelena arhitektura je dobrodola i
poeljna, ali ne pod svaku cijenu. Edouard Francois nije htio tzv. ekoloku zgradu na
Champs Elyses jer bi to bilo u suprotnosti s njegovim pristupom da arhitektura mora biti u
harmoniji s okolinom. Nasuprot tome, lijep primjer zelene arhitekture je stambeni kompleks
'Eden Bio', gdje je u urbani blok ubaen niz malih kuica, koje su skrivene zidom od
vegetacije, evocirajui male vonjake koji su nekad bili u tom predgrau. Pri tome su
koriteni prirodni i lokalni materijali, uvaavala su se tradicionalna znanja i vjetine, a rezultat
je ekoloki i energetski izvrstan.
I za kraj, savjet Edouarda Francoisa: 'Kad ne vidite rjeenje, kad ste izgubljeni, onda se
oslonite na intuiciju.. Ja sam razvijao svoju intuiciju i mislim da je to jedan od najboljih poteza
u mom ivotu.'

14

5_popis literature

The Architectural Review _ god: 2004, br.1291

_ god: 2008, br.1335
_ god: 2010, br.1364
_ god: 2011, br.1375
Oris _ 3. posebno izdanje, god: 2009
A 10 _god: 2009, br.27

Web:
http://www.designboom.com/eng/interview/francois.html
http://www.cafebabel.co.uk/article/20074/edouard-francois-urban-chameleon.html
http://www.dezeen.com
http://wannabemagazine.com/zelena-arhitektura
http://www.minimalisti.com/architecture

15