Andrea Mui

PAVILJON PHILIPS
Pome Electronique
Seminarski rad









Profesor: dr.sc. Aleksandar Homadovski
Kolegij: Moderna i suvremena svjetska arhitektura 20.st
Sveuilite u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma
Ak. god. 2012./2013.
Paviljon Philips Pome Electronique 1

Sadraj

Uvod 2
Kontekst 3
Ideja 4
Prostor 5
Zvuk 7
Slika 9
Realizacija 11
VEP Virutal Electronic Poem 13
Autori 15
Literatura 17

Paviljon Philips Pome Electronique 2

Uvod


Arhitektura je zamrznuta glazba...
- Johann Wolfgang von Goethe (1829).




spiralno stubite


Stoljedima su umjetnici sanjali o apsolutnom umjetnikom djelu konanom izrazu ljudske kreativnosti u skladnoj
sintezi svih umjetnosti. Povlaili su paralele izmeu razliitih disciplina, opisivali ih istim pojmovima, traili u njima
iste elemente, pa ak i pokuavali prijevode kreativne misli iz jednog u drugi medij.
Unato raznim pokuajima brojnih umjetnika kroz povijest, tek je eksplozija tehnologije u doba 20-og stoljeda
omogudila ostvarenje dotad nedostinog sna svih umjetnika, a meu prvim primjerima te nove, multimedijalne
umjetnosti je bila Philipsova Pome Elecronique.
Paviljon Philips Pome Electronique 3

Kontekst
EXPO 1958. godine je bila prva Svjetska izloba odrana nakon 2. svjetskog rata. Cjelokupno drutvo jo uvijek je
bilo pod snanim dojmovima najvedeg ratnog sukoba u povijesti ovjeanstva, koji je konano prekinut
zastraujudom demonstracijom snage atomske bombe. Bila je to izloba koja je izraavala strah od novih, brzo
rastudih tehnologija, ali i nade da de njihov potencijal u pravim rukama donijeti napredak i blagostanje. Zbog toga
je i dobila svojevrsan podnaslov - pour un monde plus humain - za humaniji svijet. Bio je to Expo Atomiuma i
hladnog rata izmeu SAD-a i SSSR-a, iji su paviljoni ak bili smjeteni na suprotnim lokacijama.
Jedna od kompanija koja je prednjaila u tehnolokom razvoju bila je Philips Electronics Company. Nakon to je
prisiljena otidi iz Nizozemske zbog rata, ova se modna korporacija vrada u sjedite svoje kompanije. Fokusira se na
tehnoloki razvoj na podruju svega od zvuka preko floruscentne rasvjete do tehnologije rendgenskih zraka. ele
pokazati svoju tehnoloku premod na EXPO-u i zasjeniti Amerikance i njihov napredak na podruju televizije u boji.
Koriste EXPO u promotivne svrhe, slino paviljonima General Motorsa i Forda na izlobi u Chicagu 1933. i New
Yorku 1939.











fotografija sa izlobe; promotivni plakat za izlobu; medaljon s izlobe
Paviljon Philips Pome Electronique 4

Ideja
Za razliku od dosadanje prakse koja je manje-vie svodila na izgradnju hala za izlaganje komercijalnih proizvoda,
Philips je odluio umjesto toga sloiti impresivnu umjetniku instalaciju koja de pokazati tehnoloki napredak i
kvalitetu njihovih proizvoda. Zato je Louis Kalff, umjetniki direktor Philipsa, zaduen za sastavljanje
meunarodnog interdisciplinarnog tima arhitekata, umjetnika i skladatelja, koji de stvoriti paviljon u kojem de
pokazati to je vie mogude oblika elektronike tehnologije, kulture i opdenitog napretka ljudske vrste.
Za arhitekturu paviljona Philips je elio vrhunskog arhitekta svjetske reputacije, pa se Kalff u sijenju 1956. obratio
uredu Le Corbusiera. Le Corbusier je tada bio je na vrhuncu svojih stvaralakih sposobnosti, jedno od velikih (ako
ne i najvede) imena arhitekture tog doba (i itavog stoljeda). Kalff je od njega traio da napravi 'ne halu, nego
pladanj na kojem de posluiti proizvode suvremene tehnologije meunarodnoj publici', a on je odgovorio:
'Nedu vam napraviti paviljon, ved Elektronsku pjesmu i spremnik koji de je sadravati:
svijetlo, ritam, zvuk i slike u boji, stopljene u organikoj sintezi.'
Osim arhitektonskog projekta, Philips je od Le Corbusiera oekivao i da osmisli itavi koncet paviljona, sve
projekcije i rasvjetu. Imao je potpunu kreativnu slobodu, uz samo jedan zahtjev da koristi razne tehnoloke
proizvode njihove tvrtke.
Le Corbusier je zamislio interijer oblika izvedenog iz matematikih funkcija, koji de funkcionirati poput eludca koji
guta i 'probavlja', transformira posjetitelje u svojoj unutranjosti pomodu raznih audio-vizualnih projekcija.
Posjetitelji de ulaziti u grupama od 500 ljudi u razmaku od 20 minuta. Dok ulaze kroz zakrivljeni prolaz uju
prijelaznu skladbu u trajanju od dvije minute, da bi zatim doli do zamraenog sredita ('eludca') paviljona. Tu
zapoenje osam minuta duga prezentacija koja se sastoji od skladbe i video projekcija (potpuno neovisnih jedne o
drugoj). Nakon toga posjetitelji izlaze van, probavljeni, kroz drugi izlaz, a zamjenjuje ih nova grupa. Na taj nain bi
paviljon dnevno moglo posjetiti oko 20 000 ljudi.

Le Corbusierova poetna skica za paviljon
On je sam odluio preuzeti razvijanje unutranjosti paviljona, a eksterijer je ostavio svom mlaem suradniku
Iannisu Xenakisu, koji je takoer bio i eksperimentalni skladatelj te je trebao napisati tranzicijsku skladbu koja de
pratiti posjetitelje pri ulasku u paviljon.
Iako je za skladatelja Pome Electronique Philips imao na umu poznate skladatelje tog vremena kao to su
Benjamin Britten ili Aaron Copland, Le Corbusier je inzistirao na izboru manje poznatog, ali radikalnijeg Edgarda
Varsea. ak je iao toliko daleko da je svoje sudjelovanje na projektu uvjetovao Varseovom potpunom
kreativnom slobodom, pa je Philips bio prisiljen popustiti, poto su vjerovali da je Le Corbusierovo ime nuno za
meunarodnu panju.
Paviljon Philips Pome Electronique 5

Prostor
Za Le Corbusiera je bila presudna unutranjost pa je o paviljonu razmiljao kao o mediju, ljusci oko glavne
senzacije - interijera. Zato su njegovi zahtjevi po pitanju samog oblika bili dosta opdeniti i neodreeni. elio je
ostvariti ideju 'eludca' koji obuhvada i transformira posjetitelje, oblika izvedena iz matematike pravilnosti,
zakrivljenim putevima ulaza i izlaza i iskrivljenim zidovima na koje de se projicirati slike i boje. Ove osnovne
smjernice bile su poetak i kraj Le Corbusierova sudjelovanja na projektu u ulozi arhitekta, te se nakon toga
prvenstveno bavio interijerom: video projekcijama i rasvjetom. Xenakis je sam razradio i isprojektirao oblik
paviljona slijededi njegove poetne smjernice.

tlocrt paviljona; aksonometrija unutranjosti sa zvunim linijama
Paviljon je sluio kao auditorij za priblino 500 posjetitelja, oblikovan poput nepravilnog planetarija, sa video
projekcijama na vie zidova. Bila je to atorasta konstrukcija nad tlocrtom u obliku eludca, oblika u potpunosti
izvedenog od ravnih linija koje tvore niz spojenih hiperbolino-paraboloidnih zakrivljenih ploha. Nastala
geometrijska struktura je zadovoljila Le Corbusierov zahtjev za nepravilnim i iskrivljenim povrinama za projekciju,
ali i njegovu elju za matematikom racionalnodu i tonodu, dok su dramatine konture i zidovi paviljona
ostvarili impresivan, ekspresionistiki dojam atora sa unutranjosti poput mrane pedine koja upija zvuk.

fotografija eksterijera i interijera paviljona
0 5 10 25
Paviljon Philips Pome Electronique 6

Oblik paviljona je bio problematian po pitanju izvedbe, poto Xenakisovo originalno rjeenje konstrukcije nije
zadovoljavalo po pitanju zvune izolacije. Le Corbusier i akustiari su htjeli betonsku strukturu koja de izolirati
vanjsku buku i omoguditi neometano izvoenje prezentacije u unutranjost, to nije bilo mogude sa kompleksnim
oblikom hiperbolinih paraboloida koje je razvio Xenakis. On je predlagao vlanu strukturu sastavljenu od elinih
kablova razapetih do elinih stupova na kraju atora. Rjeenje koje je osiguravalo dovoljnu zvunu izolaciju uz
zadravanje oblika paviljona je smislio Hoyte Duyster, glavni inenjer projekta. Radilo se o sustavu tankih
prefabriciranih betonskih ploa ovjeenih o eline kablove razapetih izmeu tankih betonskih rebara koja su
izvedena in-situ. Poto hiperbolini paraboloidi nastaju od ravnih linija, ova metoda je jednostavna za primjenu.
Ploe su izraene u hali, uz pomod jednostavnog pjeanog kalupa koji je odgovarao obliku paviljona. Nakon to
su paneli izliveni oko kalupa, numerirani su i poslani na gradilite te ponovno sastavljeni.
Paviljon je, nakon mnogo modeliranja i statikih testova izvrenih na Sveuilitu u Delftu, izgradila Belgijska
kompanija Strabed.

Xenakisove skice za razvoj oblika paviljona

(retuirana) fotografija paviljona tijekom izlobe
Paviljon Philips Pome Electronique 7

Zvuk
Zvuna komponenta se sastojala od uvodne i glavne skladbe. Za glavnu skladbu, Pome lectonique, bio je
zaduen Edgar Varse, dok je Iannis Xenakis napisao uvodno djelo, Concrte PH.
Glazba namjerno nije imala veze sa vizualnim djelom prezentacije, kako bi cijelina bila apstraktna i kontrasna. Ovo
je bio jedan od najkompleksnijih projekata vezanih uz kontekst ikad stvorenih. Zvuk je bio napisan za prostor i
obratno.
Concrte P.H.
Iako je Le Corbusier Varseu dao potpunu kreativnu slobodu i uopde nije preispitivao njegov rad, situacija sa
uvodnom skladbom je bila potpuno drugaija. Le Corbusier je htio neto slino popularnim pjesmama, to za
Xenakisa nije dolazilo u obzir, te mu je na sastanku s Philipsom rekao da, ako eli takvu glazbu, unajmi kantautora.
Bio je odluan stvoriti djelo koje de se temeljiti na buci i ritmu, kako bi bilo u skladu s Varseovom glavnom
skladbom. Nadao se da de svoju skladbu modi snimati u studiju u Eindhovenu, ali Le Corbusier mu nije dopustio
odlazak, poto je bio potreban za projektantski rad u Parizu. Zato je bio prisiljen raditi u znatno slabijem
Philipsovom studiju u Parizu.
Xenakis je stvorio musique concrte temeljenu na zvuku gorudeg drva rasjeenog na fragmente od jedne sekunde.
Naslov joj je uzet od anra i hiperbolino-paraboloidnog dizajna paviljona - Concrte P.H. Xenakis je opisao svoj
rad u kontekstu ostalih concrte skladbi:
'Vedina musique concrte koja je dosada napravljena je puna naglih promjena i kontrasnih djelova bez prijelaza.
Ovo se dogaalo jer su se originalni snimljeni zvukovi koje su koristili skladatelji sastoji od skupine jedne vrste
zvukova, pa skupine drugih, i nisu ili dalje. Ja teim iznimno bogatim zvukovima dugog trajanja, ali opet s brojnim
unutarnjim promjenama i varijacijama. Takoer, istraujem kraljevstvo viestruko pojaanih, a inae nezamjetnih
zvukova.'
Pome Electonique
Varse je svoje djelo stvarao u Philipsovom vrhunskom glazbenom studiju u Eindhovenu, a na raspolaganje su mu
stavljena dva tehniara. Iako je godinama prieljkivao stvaranje novih ureaja za proizvodnju zvuka, sada kada ih
je konano imao na raspolaganju, nije znao kako raditi s njima. Trebalo mu je dosta dugo da ovlada tehnologijom,
pa je sama skladba napredovala polako i nepredvidivo. Stvar je dodatno komplicirao manjak prikladnog
vokabulara kojim bi opisao zvukove koje je elio dobiti. Opisi kao to su 'vie nazalan', 'manje otar' ili 'vie hrapav'
su samo zbunjivali tehniare koji su trebali prevesti te opise u tehnike postavke za oscilatore, filtre i druge
ureaje. Jednom prigodom su proveli nekoliko sati pokuavajudi stvoriti odreeni zvuk bez ikakvog napretka. U
jednom trenutku netko je uao u studio, i Varse je, im je uo zvuk kripavih vrata, uzviknuo: 'To je to! To je zvuk
koji moramo dobiti!'. Tehniari su na to prasnuli u smijeh, a zatim su snimili zvuk otvaranja vrata.
Pome je trebala biti demonstracija stereofonije, reverberacije i jeke prostora.
Skladba se sastoji od kombinacije elektroniki stvorenih zvukova i snimljenih
'konkretnih' zvukova iz stvarnog ivota. Iako je ova 'glazba' vedini zvuala kao niz
kaotinih zvukova s bizarnih ljudskim glasovima, zapravo se radi o paljivo
sloenoj kompoziciji. Brza kreenda i nagle tiine su bile proraunate da iskoriste
reverberaciju prostora. Skladba je imala i prostornu dimenziju koja je stvarala
dojam 'glazbe u pokretu', stvarajudi iluziju da se zvuk krede prostorom na nain
da pobolja samu skladbu. Varse je uspio ostvariti taj dojam tako to je podijelio
zvuni zapis na vie dijelova koji su se kretali tzv. 'zvunim linijama'. Od ukupno
Paviljon Philips Pome Electronique 8

350 zvunika u 20 kombinacija s pojaalima, zvuk se uvijek putao u grupama od pet zvunika. Npr., ako je zvuna
linija na zvunicima od 121 do 145, zvuk se prvo puta na zvunicima 121-125, zatim 122-126, pa 123-127, itd.
Snimljena je i reproducirana uz pomod Philipsove najkvalitetnije audio opreme.
Kada su Philipsovi predstavnici uli neke fragmente, bili su razoarani kombinacijom gongova, sirena, ljudskih
povika i eksplozija koji su njima zvuali kao potpuni kaos. Nakon prvog presluavanja dijela skladbe, ak su zatraili
rad od drugog skladatelja, za sluaj da konano Varsevo djelo bude neprihvatljivo. Ali i Le Corbusier i Xenakis su
nastavili podupirati Varsea, pa je Philips morao nevoljko prihvatiti njegovo sudjelovanje.
Unato tome to ne predstavljaju najbolje djelo ijednog skladatelja, Xenakisova skladba Concrte P.H., i Varseova
Pome lectronique smatraju se remek-djelima elektronske glazbe. Danas su one sve to je preostalo od Philisova
paviljona, iako je bitan dio njihove impresivnosti nestao zajedno sa samom graevinom. Preostaje samo
aproksimacija prave prirode tog zvuka, iji je doivljaj u prostoru bio neusporedivo iskustvo.


dvije skice koje se pripisuju Varseu sadre naznake o dinaminosti i frekvenciji sadraja Pome;
Xenakisova skica za Concret PH (latinska slova za teksture, grka za brzinu);
prethodna stranica fotografija skupine zvunika unutar paviljona

Paviljon Philips Pome Electronique 9

Slika
Le Corbusier je elio video projekciju niza fotografija dugu osam minuta, osvijetljenu promjenjivim svjetlom u
raznim bojama. Projekcija je tematski bila podijeljena u 7 cjelina kako bi prikazala povijest i napredak
ovjeanstva. Fotografije su bile apstrakne i vrlo simboline, paljivo izabrane i posloene kako bi prenjele
odreenu poruku. Iako su prikazivale vrlo razliite i naoko nepovezane stvari i pojave, poput plemenske
umjetnosti, djece, ivotinja, ikona iz popularne kulture, strojeva i rata, paljivo promiljenim rasporedom uspjele
su prenjeti neke vie poruke i ideale. Primjerice, istovremeni prikaz Charlieja Chaplina i nuklearne eksplozije je
trebao pokazati apsurd modernog ratovanja. Fotografije je snimao slavni kinematograf Philippe Agostini, ije su
tehnike brze montae, inovativnih kadrova, rotacije, zrcaljenja i kretanja slika znaajno doprinjele vizualnoj
impresivnosti Pome.
Tematski ciklusi Pome:
1. Postanak (Genesis), 0:00 1:00
bik, matador, glava grkog kipa, snimka nasmijeene ene koja zatim ustukne u strahu, lubanja
2. O Duhu i Materiji (Of Spirit and Matter), 1:01 2:00
morske koljke, znanstvenici, lubanja, Afrikanke, kostur dinosaura, zamiljeni majmun
3. Od Sumraka do Zore (From Darkness to Dawn), 2:01 3:24
oi i glave raznih ivotinja i ljudi; glava sove, pureda glava, lice ene, plemenske skulpture glava, otvorene
grobnice u koncentracijskim logorima, igrake vojnika, tenkovi, kauboji i Indijanci, pitolji,
srednjovjekovne skulpture religoznih motiva, Buda
4. ovjekom napravljeni Bogovi (Man-Made Gods), 3:25 - 4:00
kamena glava sa Uskrnjih otoka, gemetrijski likovi, Sfinga
5. Kako Vrijeme gradi Civilizaciju (How Time Moulds Civilization), 4:01 5:00
industrija i mod: nuklearna elektrana, masa ljudi, kirurg, rudar, graevinski radnici, konj s farme, Charlie
Chaplin, bombarder, raketa, radarska antena, oblaci, nuklearna eksplozija, djeca zagledana u kameru
6. Harmonija! (Harmony!), 5:01 6:00
Eiffelov toranj, prve fotografije ljudi i ivotinja, djelovi stroja, ponovno Chaplin, Laurel i Hardy, apstraktni
oblici, astronomske slike, zagrljeni par, djeca
7. Cijelom ovjeanstvu (To All Mankind), 6:01 8:00
neboderi, arhitektonski planovi, modeli gradova, Modulor, ruka novoroeneta, djeca, stara ena, ljudi za
stolom, ovjek koji spava na ulici, prljava cesta, ponovno beba

fotografije video projekcije
Paviljon Philips Pome Electronique 10

Projekcije boja su bile povezane sa fotografijama na nain da su dodatno podcrtavale emocije i dojam svake u nizu
slika. Vizualni efekti su nastali u suradnji Le Corbusiera i Louisa Kalffa, te su koristili razne Philipsove ureaje. Bili
su podijeljeni u pet kategorija:
1. Volumeni (volumes)
dvije ovjeene skupture (enska figura i apstraktna skulptura od metalnih cijevi) koje su bile osvijetljene
crvenim i zelenkasto-plavim floroscentnim svjetlom.
2. Ambijenti (ambiances)
struktura ambijenata se sastoji od tri zone rasvjete u boji (niski horizont, glavno podruje, vrh zone)
3. Tritrous
zrake svjetla u boji ili crno-bijeli likovi projecirani na podruja oko ekrana
4. Ekrani (crans)
dva velika ekrana za projekciju slika i filmova
5. Projekcija neba
slike sunca, mjeseca i zvijezda projicirane na strop
Konani rezultat je bio originalan vizualni spektakl koji je pokazao mogudnosti Philipsove tehnologije te je
umjetniki izraavao Le Corbusierovu viziju ovjeanstva, obiljeenu njegovim osobnim idealima i vlastitom
promidbom (projekcija je ukljuivala i slike Le Corbusierovih projekata koji su predstavljali nade ovjeanstva za
bududnost).


primjeri skica ambijenata s natuknicama na njemakom, francuskom i nizozemskom za posljednje izmjene

Paviljon Philips Pome Electronique 11

Realizacija
Pitanje autorstva
Le Corbusier je bio zauzet gradnjom itavog grada u Chandigarghu u Indiji, pa se projektom na kraju gotovo
iskljuivo bavio Xenakis. Osim opdenitih konceptualnih ideja, Le Corbusier nije dao puno specifinih uputa, a i one
su kasnile tjednima ili ak mjesecima. Npr., iako je esto govorio o obliku izvedenom iz matematike funkcije,
samu razradu i oblikovanje je ostavio Xenakisu.
Prekretnica projekta je bila u svibnju 1957. Slike za projekciju jo nisu bile odabrane, a Le Corbusier se pravdao
zauzetodu projektom u Chandigarghu. Doao je u Pariz da potpie projekt, zatim u Eindhoven na konferenciju za
novinare, gdje je pozirao fotografima i hvalio svoj jedinstveni rad. Iako je ovakav postupak bio i ostao praksa u
arhitektonskim biroima, Xenakisu je smetalo to je Le Corbusier dao samo osnovne ideje, da bi se na kraju
potpisao kao glavni projektant i preuzeo sve zasluge. Varse je stao na Xenakisovu stranu, poto je on podupirao
Varsea u tekodama kroz koje je on prolazio u Eindhovenu. Philips nikad nije bio potpuno zadovoljan odabirom
Varsea za skladatelja, a Varse je, kao i Le Corbusier, vjeno kasnio s proizvodnjom materijala i esto ostavljao
dojam da nema nita na umu.
Xenakis je pisao Philipsu, traedi da mu se priznaju zasluge za rad na projektu. Takav potez je bio neuven - Le
Corbusier nikad nije dijelio zasluge ni s kim, i zaposlenik s takvim zahtjevima bi inae bio otputen. Le Corbusier je
u pismu Philipsu branio svoje radne metode, naglaavajudi da nijedan od njegovih 250 zaposlenih arhitekata nikad
nije dobio zasluge za ijedan od projekata biroa. Meutim, Xenakis je bio previe vaan za tvrtku, i Le Corbusier se
u konanici sloio dijeliti autorstvo.




izgradnja paviljona; postavljanje zvunika
Paviljon Philips Pome Electronique 12

Reakcije
Paviljon je otvoren u travnju 1958. i odmah potom zatvoren na dva tjedna kako bi se poboljao zvuni sistem.
Konano je ponovno otvoren u svibnju, gdje je ostao otvoren do kolovoza. U tom periodu je privukao gotovo dva
milijuna posjetitelja. Natpisi za komercijalnu snimku Varseove skladbe su navodili da je paviljon 'izazvao reakcije
koje su bile arolike gotovo kao i zvukovi i slike koji su iz potaknuli: strava, bijes, zapanjeno strahopotovanje,
zabavljenost, divlji entuzijazam'.
Kombinacija Xenakisove arhitekture, Le Corbusierovih slika i Varseove glazbe stvorila je nezaboravno iskustvo.
Bilo je to prvo multimedijsko djelo u pravom smislu rijei, elektronsko-prostorni okoli koji je kombinirao
arhitekturu, film, svijetlo i glazbu u potpuno iskustvo kretanja kroz prostor zvuka, svijetla i vremena. Unato
razolikim reakcijama posjetitelja, svi su se sloili da je paviljon inovativan i drugaiji od svih dotad vienih. Javnost
je vedinom bila zauena bizarnim slikama i zvukovima. Howard Taubman (New York Times) ju je prozvao
'najudnijom zgradom na izlobi' i kometirao da su 'zvukovi koji prate slike bizarni kao i sama zgrada'.
Kritiari arhitekture i umjetnosti su imali vrlo podijeljena miljenja. Protivnici su otro kritizirali formu zgrade zbog
njene neodlunosti izmeu konstruktivne racionalnosti i ekspresije slobodne forme. Talijanski arhitekt Ernesto
Rogers je komentirao da se 'ondje gdje je trebala biti fluidnost konveksnih i konkavnih oblika... pojavljuju
nezgrapni elementi za ojaanje konstrukcije... Nije ostvarena arhitektura, niti ista kompozicija, ved samo
indikacija novih arhitektonskih dimenzija.' Zagovornici paviljona su ga opisivali kao 'vrlo fascinatno ostvarenje sna
koje je mamilo umjetnike jo od... Wagnera: san o cjelovitom umjetnikom djelu'.
Epilog
Iako je bilo pokuaja da se paviljon sauva i nakon zatvaranja Svjetske izlobe, nikada nije bio planiran niti izveden
kao trajna graevina. Nije bilo dovoljno izolacije, a i sama konstrukcija nije bila dovoljno vrsta da bi due trajala.
Paviljon je u konanici sruen 30. sijenja 1959., a od njega su ostale samo fotografije paviljona i video projekcija
te snimke glazbe.
U konanici je Varseova skladba bila najutjecajniji element Philipsova paviljona. Iako je ira javnost nije doekala
s prevelikim entuzijazmom, inspirirala je itavu jednu generaciju avangardnih skladatelja, ukljuujudi Amerikaca
Johna Cagea i Njemca Karlheinza Stockhausena. Na kraju je dio projekta koji je Philipsu bio najmanje zanimljiv
ostao najzapamdeniji i najutjecajniji dio itavog paviljona.
S arhitektonskog aspekta, Philipsov paviljon se samo kratko spominje u pregledima Le Corbusierove karijere, kao
jedan od mnogih projekata u izvanrednoj karijeri velikana moderne arhitekture. Ali za Edgarda Varsea je Pome
lectonique bila jedno od njegovih najvedih postignuda. Nakon nje, njegov status slavne linosti je bio
zacementiran i proveo je ostatak ivota kao potovani skladatelj, poduavajudi, predavajudi i skladajudi sve do
svoje smrti 1965.
Nakon Paviljona, Xenakis je napustio Le Corbusierov biro i koncentrirao se samo na glazbu. Postao je lan GRM-a
(Groupe de Recherches Musicales), koju je Pierre Schaeffer osnovao u Parizu. Istraivao je tehnike manipulacije
snimkama da bi ostvario svoje stohastike glazbene teorije te se proslavio rigoroznom primjenom matematikih
modela u svojoj glazbi kao jedan od najvanijih avangardnih skladatelja nakon rata.

Paviljon Philips Pome Electronique 13

VEP Virtual Electronic Poem
Nedavno je pokrenut projekt virtualne rekonstrukcije Paviljona Philips u suradnji s Europskom Unijom putem
programa Culture 2000. Ideja je uz pomod suvremene tehnologije ponoviti iskustvo Paviljona, ako je ved sam
Paviljon zauvijek izgubljen. Ekipa mladih strunjaka je stvorila virtualni model paviljona na temelju paljivog
prouavanja sauvanih djelova projekta, fotografija, uputa objavljenih u Philips Technical Review, kontrolne trake
iz Le Corbusier Foundation u Parizu i Getty Center u Los Angelesu te originalnih snimki iz Centra sonologije u Den
Haagu. Osim samog oblika zgrade, u model su ukljueni i poloaji pojedinih zvunika i video projekcije.



vizualizacije eksterijera paviljona





vizualizacije interijera paviljona
Paviljon Philips Pome Electronique 14



simulacija video projekcija u unutranjosti paviljona
Mogude je vie razliitih naina doivljavanja virtualnog Paviljona: za jednog ili vie korisnika te pregled raunalom
putem interneta (ova opcija je jo uvijek nedostupna na slubenim stranicama VEP-a). Vie korisnika istovremeno
moe doivjeti paviljon preko velikog ekrana i pojadinanih slualica ili visokokvalitetnog sustava zvunika.
Najimpresivnija je prezentacija jednom korisniku, koja najrealistinije rekonstruira iskustvo Paviljona putem
stereoskopske kacige i slualica koje simuliraju udaljenost i smjer izvora zvuka. Iz posebne stolice koja okretanjem
simulira kretanje kroz Paviljon, osoba doivljava paviljon kao da sjedi u originalnoj zgradi u Bruxellesu i prisustvuje
prezentaciji iz 1958.


prikaz simulacije paviljona za jednog korisnika: vizualna simulacija; stereoskopska kaciga; stolica s opremom

Paviljon Philips Pome Electronique 15

Autori
Charles-douard Jeanneret-Gris, poznatiji pod pseudonimom Le Corbusier;
(6. listopada 1887. 27. kolovoza 1965.), vicarski arhitekt, dizajner, slikar, urbanist i pisac, jedan od zaetnika
moderne arhitekture. Otac mu je slikao i gravirao satove, a majka je bila glazbenica. Jo je u djetinjstvu uio slikati
i izuavati obrt graviranja, a s etrnaest je poeo pohaati umjetniku kolu.
Od 1906. se bavi prvenstveno arhitekturom i krede putovati po svijetu. Odlazi u Italiju, i kasnije u Austriju, gdje
radi na svojim prvim arhitektonskim projektima. Tijekom 1.svjetskog rata radi kao uitelj, te se 1917. trajno
nastanjuje u Parizu. Tu nekoliko godina kasnije otvara atelje u kojem de raditi sve do 1965. Tada poinje koristiti
pseudonim Le Corbusier, navodno nastao od imena pretka. Ubrzo postaje poznat zbog svojih natjeajnih radova i
teoretksih projekata, te gradi zgrade diljem svijeta (najpoznatija graevina iz tog perioda mu je vila Savoye). U
vicarskom dvorcu La Sarraz postaje jedan od glavnih osnivaa CIAM-a (Internacionalnog kongresa moderne
arhitekture) 1928.godine, putem kojeg je snano utjecao na arhitekturu 20.stoljeda.
Deset godina nakon zasjedanja CIAM-a u Ateni 1933. godine, objavljuje Atensku povelju, koja je iznimno utjecala
na daljnji razvoj urbanizma. ak dobiva priliku ostvariti ideje svog 'Sunanog grada' prilikom gradnje, prvog
planskog grada u Indiji, Chandigarha. Kasnije se koncentrira na stambenu problematiku, te gradi Unite
d'Habitation, stambeni blok za 3600 stanovnika koji sljedi sve njegove principe suvremenog kolektivnog
stanovanja. Svojim brojnim djelima je izvrio ogroman utjecaj na razvoj moderne arhitekture, posebice na
podruju urbanizma (preko djelovanja CIAM-a).


Iannis Xennakis;
(29. oujka 1922. 4. veljae 2001.), grki skladatelj, teoretiar glazbe, arhitekti i inenjer. Bio je jedan od pionira
elektronske glazbe, te je postao poznat zbog svojih revolucionarnih ideja o sistematinoj, matematikoj
organizaciji glazbe i njenim poveznicama s arhitekturom. U prvi doticaj s glazbom je doao tijekom svog djetinjstva
u Rumunjskoj i kasnije u Grkoj. Upisao je Politehniku u Ateni s namjerom da diplomira kao inenjer. Nakon to je
Grka okupirana tijekom 2. svjetskog rata, postao je dio pobunjenikih snaga protiv nacista, i kasnije protiv
Britanije. U sukobima koji su usljedili je bio ozbiljno ranjen te je izgubio vid u jednom oku. Evenutalno je uhiden i
osuen na smrt, ali je pobjegao prema SAD-u 1947. U konanici je zavrio u Parizu i dobio francusko dravljanstvo
te se sprijateljio s brojim vanim ljudima poput Messiaena, Honeggera, Milhauda i Le Corbusiera, koje je
impresionirao njegov inovativan i genijalan pristup glazbi. Radio je s Le Corbusierom na arhitektonskim i
urbanistikim projektima diljem svijeta. Svo to vrijeme je jo uvijek radio kao skladatelj, jer su za njega arhitektura
i glazba bile jedno te isto.
1959. je napustio Le Corbusierov studio i posvetio se skladanju i poduavanju glazbe, uskoro postavi jedan od
najvanijih europskih skladatelja svoga vremena. Posebno je bio poznat po glazbenim istraivanjima na podruju
skladanja uz pomod raunala, zvog ega je osnovao Centar za matematiku i elektronsku glazbu u Parizu i u
Bloomingtonu u Indiani. Predavao je na Sorbonni, Gresham Collegeu u Londonu i napisao brojne lanke i eseje na
temu glazbe. Neka od njegovih najvanijih djela su Metastasis (1954), Pithoprakta (1956) i revolucionarna
elektronika djela kao Bohor I i Concret P.H.


Paviljon Philips Pome Electronique 16

Edgar Victor Achille Charles Varse;
( 22. prosinca 1883. 6. studenog 1965.), francuski avangardni skladatelj koji je vedi dio karijere proveo u SAD-u.
Izumitelj izraza 'organizirani zvuk', to se odnosi na grupiranje odreenih tonova i ritmova u sasvim novu vrstu
glazbe. Prozvan je ocem elektronike glazbe zbog svojih ekperimentiranja s upotrebom elektronikih ureaja i
novih instrumenata, te je radio s inenjerima, znanstvenicima i proizvoaima instrumenata kako bi otkrio ili
izmislio nove izvore zvuka. Iako se njegov opus danas sastoji od svega nekoliko skladbi, utjecao je na brojne velike
skladatelje kasnog 20. stoljeda.
Djetinjstvo je proveo u Parizu i Burgundiji. Studirao je glazbu unato oevim eljama da se posveti matematici i
inenjerstvu da bi se pripremio za poslovnu karijeru. 1907. se seli u Berlin, gdje upoznaje Ferruccia Busonija, koji
de dosta utjecati na njega svojom 'Skicom za novu estetiku u glazbi'. U potrazi za poslom 1915. godine odlazi u
SAD. Kako mu novac od skladanja i promoviranja glazbe nije bio dovoljan za ivot, neko vrijeme je radio i kao
prodava klavira, a kratko i kao glumac. Poduavao je na sveuilitima u Columbiji, Darmstadtu i Sata Fe, te pisao
glazbu za nekoliko filmova. Svo to vrijeme je mukotrpno eksperimentirao sa stvaranjem novih zvukova, zbog ega
je skladao vrlo sporo, uz este neuspijehe. 1954. je njegova skladba Dserts premijerno izvedena u Parizu, na
prvom koncertu koji je bio uivo emitiran u Francuskoj. Takoer je napisao Pome lectronique za Philipsov
paviljon na EXPO-u 1958.
Njegova glazba se naglo proslavila u 1960-ima, te je primio prizanje od Nacionalnog instituta za umjetnosti i
knjievnosti i vicarske kraljevske akademije. Takoer je 1963. osvojio prvu Koussevitzky meunarodnu nagradu
za snimke. Unato najvedem prizanju i slavi u sumraku karijere, malo je skladao. Njegovo posljednje djelo,
nedovreni Nokturno je izveden na poasnom koncertu 1961., a kasnije ga je dovrio Chou Wen-chung.









Le Corbusier; Iannis Xenakis; Edgar Varse
Paviljon Philips Pome Electronique 17

Literatura
1. http://www.edu.vrmmp.it/ (preuzeto 13. srpnja 2013.)
2. http://www.archdaily.com/157658/ad-classics-expo-58-philips-pavilion-le-corbusier-and-iannis-xenakis/
(preuzeto 13. srpnja 2013.)
3. http://digital.lib.umd.edu/worldsfairs/essay?pid=umd:1011 (preuzeto 13. srpnja 2013.)
4. Johann Wolfgang von Goethe, Razgovor sa Eckermannom (23 oujka, 1829).
5. http://www.ozanne-rarebooks.com/exposition-de-bruxelles-1958.html (preuzeto 13. srpnja 2013.)
6. http://www.delcampe.be/page/item/id,171768581,var,M00544-Pour-un-monde-plus-humain-humaneer-
wereld-expo-de-Bruxelles-1958-et-femme-au-revers-par-Leplat-Ag-110-g,language,F.html
(preuzeto 13. srpnja 2013.)
7. http://www.expo58.info/en/media-kit/ (preuzeto 5. kolovoza 2013.)
8. http://www.allmusic.com/ (preuzeto 5. kolovoza 2013.)
9. http://www.flickr.com/ (preuzeto 5. kolovoza 2013.)