Uvod

Balzac

Sve je oblik, i sam ivot je oblik., H.

HENRI FOCILLON
Henri Focillon (1881. - 3. oujka, 1943.) bio je francuski
povjesniar umjetnosti,
direktor I profesor na Musee des Beaux-Arts u Lyonu. Nakon
toga odlazi u Sjedinjene Amerike Drave gdje predaje na
Sveuilitu Yale. Pjesnik, grafiar i uitelj bez premca, Henri
Focillon formira generacije povjesniara umjetnosti. On ostaje
najpoznatiji po svojim djelima o srednjovjekovnoj umjetnosti. 1

Umjetniko djelo jest tenja k jedinstvenosti i potvruje se kao

cjelovitost, apsolutnost, a istodobno pripada sustavu zamrenih
odnosa. Ono izraava nadmono i slobodno sanjarenje, ali se u
njemu, isto tako, sabiru i energije civilizacija. Ono je tvar i duh,
1 http://hr.wikipedia.org/ Henri Focillon
1

ono je oblik i sadraj. Umjetniko je djelo uronjeno u

promjenjivosti vremena i pripada vjenosti. Umjetniko djelo
jest mjera prostora, ono je oblik. 2

Nadmono svojstvo svakog umjetnikog djela je stil.

Rije stil u francuskome, kao imenica s odreenim lanom (le
style),daje umjetnikom djelu neku vrstu vjene vrijednosti. Stil
shvaen na apsolutan nain jest uzor i postojanost, on je
neprolazan.
Stil s neodreenim lanom (un style), nasuprot tome, jest
razvitak, povezana cjelina oblika. I u najjasnije odreenim
stilovima ima kolebanja i slabosti. Sve umjetnosti mogu biti
shvaene sa stajalita stila,ak i ovjekov ivot.
Vie stilova moe ivjeti istodobno, ak na vrlo blizim
podrujima, pa ak i u istome kraju; stilovi se ne razvijaju
jednako na razliitim tehnikim podrujima na kojima se
javljaju. ivot nekog stila moemo promatrati kao
eksperimentalni proces, stoga je pojam stila odreen tvarima i
tehnikama. Svaki je stil u povijesti ovisan o nekoj tehnici, koja
pobjeuje sve druge, koja mu daje svoju boju. 3
Bitno je razlikovati znaenje znaka i oblika:
ivot je oblik, a oblik je svojstvo ivota. Odnosi koji meusobno
povezuju oblike u prirodi ne mogu biti puka sluajnost, a ono to
zovemo prirodnim ivotom smatra se nunim odnosom meu
oblicima, bez kojih ga ne bi ni bilo. Oblik kao ustroj prostora i
tvari se oituje u ravnotei masa, u varijacijama svjetlosti i
sjene, u tonu, dodiru, mrlji, bilo da je graen, klesan, slikan ili
graviran. I priroda stvara oblike, ona u predmete od kojih je
nainjena i u sile to joj udahnjuju ivot utiskuje likove i
simetrije. Najkrai i najdui valovi imaju oblik. Organski ivot
rie spirale, krugove, meandre, zvijezde.
2 Focillon, Henri, ivot oblika, Biblioteka Ariel, Zagreb, 1995.

3 Focillon, Henri, ivot oblika, Biblioteka Ariel, Zagreb, 1995.

Znak oznauje, a oblik oznauje sam sebe. I im znak stekne

izrazitu vrijednost oblika, ona snano djeluje na vrijednost znaka
kao takva, ona ga moe liiti sadraja ili ak izvitoperiti,
usmjeriti ga prema nekome novom ivotu
On je stroga definicija prostora, ali i nagovjetaj drugih oblika.
Znak oznauje, ali kad postane oblik, on nastoji oznaiti sebe,
stvarati svoje novo znaenje, traiti sebe. 4

Oblici u prostoru
Prostor je mjesto umjetnikog djela koje s njime postupa po
svojim potrebama. Ono ga odreuje i stvara onakvim kakvo mu
je potrebno. Prostor u kojem se giba ivot jest zadanost kojoj se
ivot pokorava; prostor umjetnosti jest plastina i promjenjiva
tvar.
Razlikujemo dva naina oblikovanja prostora, prostor-granica i
prostor-okoli.
Prostor granica je prostor koji pritie oblik, strogo mu
ograniava irenje; oblik prianja uz njega (primjer je
monumentalna umjetnost).
Prostor okoli je prostor koji je slobodno otvoren irenju
volumena koji ne sadri; oni se u njemu ustaljuju nalik na oblike
ivota (primjeri su barokni stadiji svake umjetnosti).

4 Focillon, Henri, ivot oblika, Biblioteka Ariel, Zagreb, 1995.

3

Maria Laach Abbey,(1093.-1177.),

zapadna Njemaka

Sainte Chapelle,(1238.-1245.), Pariz

Neke umjetnosti, poput ornamentalne, ne razvijaju se u bilo

kakvom prostoru nego stvaraju svoje vrste prostora. Ona ifrira
prazninu gdje god se pojavi i podaruje joj egzistenciju koju ona
do tad nije imala.
Magija je, oponaajui zmijske kolutove, izumila pleter. On se
prilagoava monumentalnom dekoru nekih kranskih zajednica
na Istoku; tvori najzapletenije ornamentalne are, a nekada u
duhu Islama, koji se njime slui da bi konstruirao i izdvojio
pravilne likove.

Morgan Leaf (1160.-1175.)

Uzorak perzijskog saga

Verbalni znak isto tako moe postati kalup za razliita znaenja,

a promaknut u oblik, moe upoznati i neviene pustolovine. Iz
skice nie remek-djelo, dvadeset pokuaja, nedavnih ili buduih,
plete mreu iza potpuno odreene jasnoe slike, npr. crocquisi.
Ta pokretljivost oblika, ta njihova sposobnost da stvore
raznovrsnost figura jo je znaajnija ako je promotrimo u uem
smislu.

Poput ornamenta, arhitektura se takoer ostvaruje u vlastitom

prostoru. Jedina je razlika to je ona stvorena u stvarnom
prostoru, u onome po kojem se kreemo i u kojem nae tijelo
obavlja radnje. Njene tri dimenzije su odreene zakonom
proporcija koji modelira prostor po izraunatim mjerama.
Fasada nije samo zid, priprosto proelje, nego kombinacija
voluminoznih, dubokih, na sloen nain ureenih masa.
5

Graditelj ne obavija prazninu, nego odreeno prebivalite

oblika, radei na prostoru on ga poput kipara modelira izvana,
ali i iznutra.
Prostor koji sa svih strana pritie masu, nepokretan je kao i ona
sama.
Prostor koji prodire kroz upljine mase i koji je preplavljen
obilnou njezinih reljefa je pokretljiv. Uzmimo za primjer
plamenu gotiku ili baroknu umjetnost- ta je arhitektura pokreta
srodna vjetru, plamenu i svjetlosti, ona je u fluidnom prostoru.
Dok u karolinkoj ili ranoromanikoj umjetnosti arhitektura
stabilnih masa odreuje masivni prostor. 5

Sainte Chapelle,(1238.-1245.),
Pariz

Kloster Lorsch, Njemaka

5 Focillon, Henri, ivot oblika, Biblioteka Ariel, Zagreb, 1995.

Cilj je arhitekture da stvori nutarnji svijet, koji po sebi mjeri

prostor i svjetlost. Svjetlost ne obasjava samo nutarnju masu,
ona surauje s arhitekturom da bi joj dala oblik. Ona je i sama
oblik, jer su njezini mlazovi, koji izviru iz odreenih toaka,
zgusnuti, stanjeni i napeti upravo zato da bi zabljesnuli vie ili
manje dijelove strukture. Ona je oblik, jer je stigla u brod tek
nakon to je bila iscrtana i obojena mreom vitraa.

Kiparstvo je zasnovano za potrebu arhitekture, za nju je

napravljeno i sama ga je naruila. Ali za razliku od nje, kiparstvo
ima drugo svojstvo- puninu. Kip moe sugerirati sadraj ivota,
njegovu nutarnju uredbu, ali je sasvim jasno da njegova svrha
nije da nam nametne opsjednutost upljinom. Kip nije puki
omota, on pritie svom teinom svoje gustoe.

Vizitacija, Notre Dame

Osi kipa nam pokazuju pokrete; vie ili manje mnogobrojne, vie
ili manje u otklonu od okomice, one se mogu tumaiti i svojega
odnosa prema figurama kao tlocrti arhitekata u odnosu prema
spomeniku. Stanovnik bi dvodimenzionalnog svijeta mogao
poimati cijeli niz profila odreenog kipa i diviti se raznolikosti tih
figura, a da nikad i ne pomisli da je to jedna te ista figura, samo
u reljefu.

Ako prijeemo s ornamenta i arhitekture na druge umjetnosti,

osobito na slikarstvo, vidimo da se ivot oblika ovdje oituje u
brojnim pokuajima i da je podvrgnut eim i udesnijim
varijacijama. Akvareli, freske, uljano slikarstvo i vitrai ne bi se
mogli izraditi u neuvjetovanome prostoru, svaka od tih tehnika
podaruje prostoru specifinu vrijednost, te mogu izgraditi fikciju
svjetlosti u iluziji prostora.
Majstore slikarstva osvaja oblik ovjeka i ivih bia, on je
dovoljan da definira cijeli prostor odnosom sjena i svjetlosti,
tonou pokreta, osobito ispravnou skraivanja, koju ti
umjetnici neumorno prouavaju slikajui konje i figure.

Mantegna, Mrtvi Krist

Preobraenje sv. Pavla

Caravaggio,

Piero della Francesca nastoji odrediti izmjenjiv odnos zranih

valeura oko figura: katkad se one istiu gotovo prozranom
jasnou na tamnim daljinama, a nekad se tamne i modelirane
protusvjetlu uzdiu nad vedrinom pozadina.

Piero della Francesca, Oltarna pala Montrefeltro

kriu

Legenda o

Giottovi likovi su lijepi jednostavni blokovi u ograenu okoliu

slino kazalinoj pozornici, dekor u pozadini i kulise su vie kao
snane sugestije nego stvarni elementi (Odricanje sv. Franje ).
Imamo dojam kao da izbacuje masu naprijed kako bi je zabio u
na prostor. U prozirnom volumenu tonih granica oblici su
odvojeni jedni od drugih kao u nekoj praznini (s tom prazninom
se bavio i Piero della Francesca). Kupa likove u svijetlu iz kojeg
izranjaju vrste kiparske forme. Radi inovacije u svijetlu i
prostoru svojim oblicima daje snanu trodimenzionalnu
vrijednost tako da izgledaju gotovo jednako vrsto kao kipovi.
Zaobljene forme stvaraju iluziju prostora u kojem se sudionici
kreu. Savreno usklauje kompozicije sa znaenjem
(Oplakivanje Krista).
10

Giotto, Oplakivanje Krista

Sama se perspektiva protivi svojim ciljevima: da zavara oko,

ona razara arhitekturu kojoj se rue granice scenskog prostora
stvarajui lanu beskonanost i iluzionistiku golemost.
Rembrandt oblike definira svjetlou, El Grecove kombinacije
podsjeaju na postupke romanikih kipara, Turneru je svijet
nepostojani sklad fluida, oblik je pokretljivo ljeskanje, nestalna
mrlja u nestalnome svijetu.

El Greco
11

Rembrandt

William Turner

Iz ornamentalne umjetnosti proizlaze primjeri obratnog

fenomena, elementi slike su izrezani poput reetke od kovanog
eljeza, konstruiraju linearani i eterini prostor, ali bia koja se
kreu u njemu nisu njime sasvim odreena,zadravaju
sinusoidnu ornamentalnu liniju (Botticelli, Jean Pucello).

12

Botticelli, Roenje Venere

Neto slino se dogaa i u opsjenarstvu mode koja esto

podvrgava oblik zaudnim pretvorbama, ona stvara hibride i
ljudskom biu namee profil ivotinje ili cvijeta. Tijelo je tek
izlika, podloga ili tvar za svojevoljne kombinacije. Moda tako
stvara jedno umjetno ovjeanstvo, koje nije samo pasivni ukras
nekoga oblinoga okolia nego sam taj okoli.

13

OBLICI U TVARI
Sve dok ne pone ivjeti u tvari (materiji), oblik je samo slika
duha. Oblik ne djeluje kao neko vie naelo koje modelira neku
pasivnu masu, jer se moe smatrati i to da tvar namee obliku
svoj vlastiti oblik. Tvari imaju tvrdou, boju i ustrojstvo, one su
oblik i stoga dozivaju, ograniavaju ili razvijaju ivot oblika
umjetnosti.
Razlikujemo tvari umjetnosti i prirodne tvari- drvo kipa nije vie
drvo stabla, isklesani mramor nije vie mramor iz kamenoloma,
taljeno i kovano zlato potpuno je nov metal, Boja, ustrojstvo i
sve vrijednosti koje dotiu osjetilo vida izmijenili su se. Majstori
su Dalekog Istoka meu svima prirodnim tvarima najvie voljeli
one koje su se doimale kao da su hotimino takve. S druge su
se strane esto marljivo trudili, obraujui tvari umjetnosti da
im utisnu prirodna svojstva. Nakon nekog vremena, shvatili su
da je priroda puna umjetnikih premeta, a umjetnost puna
prirodnih neobinosti.
Kopija oblika u nekoj drugoj tvari stjee nova svojstva i postaje
novo djelo- tvari umjetnosti nisu zamjenjive. Isto tako se ne
moe postii apsolutna kopija ni u istoj tvari, ak ni onda kad se
dosegne najstabilnija toka pri odreivanju neijeg stila.
14

Tehniku moemo promatrati kao ivotnu silu, kao neku

mehaniku ili pak kao istu vjetinu. Ona je sredstvo preobrazbi.
Oblik iz tvari nastaje dodirom. Dodir je trenutak, i to trenutak
kada orue budi oblik u tvari. U dodiru je postojanost,jer on
stvara oblik i ini ga trajnim. On je istinska veza izmeu
tromosti i djelovanja.

OBLICI U DUHU
Oblici koji ive u prostoru i u tvari ive i u duhu. Odlika duha je
da sam sebe opisuje. Kao to svaka tvar ima svoju oblinu
sklonost, tako i svaki oblik ima svoju tvarnu sklonost, ve
ucrtanu u svoj nutarnji ivot. Oblik je tu i dalje neist, i sve dok
se ne rodi ne prestaje se kretati u mrei preinaka. Slian je onim
crteima koji kao da pred naim oima trae svoju liniju i
uravnoteenost.
U duhu, oblik je ve dodir, urez, ploha, potez perom, On nije
apstrakcija, i ukljuuje osjetilo opipa i vida.
Umjetnik pred naim oima razvija samo tehniku duha, on nam
prua neku vrstu njezina odljevka, koji moemo gledati i
doticati.

OBLICI U VREMENU
15

Umjetniko djelo je bezvremeno i njegovo djelovanje se zbiva

ponajprije u prostoru i potie iz niza pokusa. Za povjesniara
organizacija vremena poiva na kronologiji. Stoljee moemo
usporediti sa ovjekom, poinje sa nekom vrstom djetinjstva,
nastavlja s mladou koju zamjenjuje zrelo doba i nakraju dolazi
oronulost. Sve ima svoj dugotrajni proces, tako i nacija i kultura.
Umjetnici se u svome stvaranju ne obaziru na stoljee u kojemu
ive, nego ga nadilaze kao to je Rembrandt izvan
Nizozemske,izvan vremena, ali takoer u tijeku povijesti ljudi
razmiljaju o istim oblicima, pa se tako grupiraju odreeni stilovi
u umjetnosti ili se oblici ponavljaju kroz povijest.

ZAKLJUAK
Kroz prouavanje i istraivanje oblika poinjemo ih gledati u
nekom sasvim novom svijetu. Oni za nas vie nisu samo obine
mrlje ili pokreti kistom. Kada uemo u njihovu dubinu i
prouimo svaki njihov dio, sve do onog najmanjeg, shvaamo
da je njihov ivot ba kao i na. Svi su oni nastali od neeg
malog; ideje, komada kamena, grumena gline, tube boje, i s
vremenom su rasli, mijenjali izgled i znaenje. Razvijali su se u
prostoru, obavijali ga i proimali. Nakon nekog vremena su stali,
sazrjeli i prepustili nam se da im se divimo.

16

POJMOVNIK
Apsolutnost (lat. Absolutus)- bezuvjetnost, neuvjetovanost;
neogranienost; savrenost.
Dekor (lat. Decor)- ukras, ures, ljepota, ukras u boji; kienje,
osobito u keramici; kaz. Sve dekoracije neke pozornice.
Egzistencija (lat. Existentia)- postojanje, opstanak, bivanje,
ivljenje, ivot; stvarnost; nain ivota.
Fenomen (gr. fainomenon)- svaka pojava u duhovnom i
vanjskom svijetu koja se moe promatrati, osobito teko
objanjiva ili rijetka prirodna pojava; udo, sjajna pojava, rijetko
sposobna osoba.
Fluidnost (lat. Fluiditas)- ono to ima oblik tekuine ili plina;
lakoa, prirodnost.
Hibrid (lat. Hibrida)- bioloko bie koje je nastalo od dviju vrsta,
krianac.
17

Iluzija ( lat. Illusio)- osjetilna varka, varka pri kojoj se zapaa

neki predmet drukije nego to je u stvarnosti.
Kroki (fr. Croquis)- prva zamisao, nacrt, skica slike.
Magija (gr. Mageia)- arolija, vradbina, vjetina potinjavanja
svojoj volji tajanstvenih sila prirode, duhova i demona.
Monumentalan (lat. Monumentalis)- koji pripada spomeniku ili
se tie spomenika; kao spomenik, tj. veleban, velianstven,
predivan, koji ima svojstva onoga to se ne moe zaboraviti.
Ornament (lat. Ornamentum)- ukras, ures, ara, nakit; osobito:
ukras ili ara na graevinama, posudama i dr.
Proporcija (lat. Proportio)- razmjer, omjer, odnos.

POPIS LITERATURE
http://hr.wikipedia.org/
Focillon, Henri, ivot oblika, Biblioteka Ariel, Zagreb, 1995.
Penelope J. E. Davies, David L. Simon,Walter B. Denny, Ann M.
Roberts,Frima Fox Hofrichter,Joseph Jacobs, Jansonova povijest
umjetnosti (zapadna tradicija), Stanek, 2007.
Ani ime, Klai Nikola, Domovi elimir, Rjenik stranih rijei,
SANI-PLUS,

18