1

Sveuilite u Zagrebu
Filozofski fakultet
kolegij: Boja u likovnoj umjetnosti
studentica: Nikolina Zanetti



ANISH KAPOOR















Studentica: Nikolina Zanetti
diplomski sveuilini studij likovna kultura
nastavniki odsjek-slikarstvo, 1. godina
Akademija likovnih umjetnosti
Kolovoz, 2013.
2


UVOD: BRITANSKA SKULPTURA..3.str.

ANISH KAPOOR ,BIOGRAFIJA..4.str.

RADOVI: POETAK/PRAH/PROSTOR....6.str.

KRV I PROSTOR..13.str.

REFLEKSIJA I PROSTOR....15.str.

VOSAK....22.str.

BETON..29.str.

VELIKI RADOVI I KONSTRUKCIJE.31.str.

ASCENSION37.str.

ZAKLJUAK39.str.

LITERATURA.....40.str
.





























3

NOVA BRITANSKA SKULPTURA:
Od kraja ezdesetih godina skulptura i ambijentalna djela de utrti put na nove radove. Pokazuje se
sve veda podijeljenost na javne skulpture i njihov odnos s okoliem. Pojavljuju se monumentalne
skulpture apstraktnih formi izraza koje su namijenjene trajnom postavljanju u prostor (okoli).
U ranim osamdesetima dvadesetog stoljeda na podruju Velike Britanije pojavila se jedna potpuno
nova generacija iji je rad, mada nema jednu zajedniku poetiku, ipak predstavlja jednu novu cjelinu
poznatu pod nazivom Nova Britanska Skulptura.
Nova Britanska skulptura je dobila naziv po tome to je grupa umjetnika meu kojima su Tony Crag,
Richard Deacon, Richard Wentworth i Anish Kapoor okarakterizirani kao najbitniji ** (navedi ostale),
zapoeli zajedno izlagati i sudjelovati po izlobama na podruju Londona te same Velike Britanije
poetkom 1980-ih. Jedan od ranijih zagovornika ovog pravca je trgovac umjetninama zvan Nicholas
Logsdail.
Pravac, na iji su rad utjecali pravci minimalizma i konceptualizma je usvojila neke od elemenata tih
pravaca ali sa znaajkom da se vrada na tradicionalne metode i materijale.
Britanska skulptura opdenito vlada apstraktnim i figurativnim elementima esto rabedi otpad
industrijske civilizacije kao to su hladnjaci, auti i slino to je koristila i ta odreena britanska grupa
kipara. Tim Woods je okarakterizirao pokret po etiri znaajne karakteristike:
Da su radovi utemeljeni na sintezi popa i kia; da koriste brikola i asambla na temu propadajudeg
Britanskog konzumerizma i socijalnog urbanizma rabedi otpad konzumeracijske civilizacije;
da istrauju naine slaganja (upotrebu) predmeta i znaenja simbola/predmeta te njihovu
meusobnu korelaciju; koriste igru bojom, humor i dovitljivost .
Miko uvakovid smatra da se nova britanska skulptura 80-ih i 90-ih moe definirati kao
dekonstrukcija britanske modernistike skulpture 60-ih. Ovom dekonstrukcijom se "ne odbacuju
povijesni primjeri kiparskog izraza, ved se upotrebljavaju kao znaci preispitivanja i rasprave
povijesnog i smisaonog polja skulpture. Dekonstrukcijom modernistikog rada nove generacije
izvedena je trasformacijom trodimenzionalnog objekta u prostornu instalaciju, odbacivanjem
konstruktivistikog principa zasnivanjem kolano-montanog postupka, uvoenjem semantikog
elementa u kiparsku instalaciju i uvoenjem slikovnih elemenata u strukturalne kiparske odnose. U
najistaknutije predstavnike Nove britanske skulpture ubrajaju se:
Stephen Cox, Tony Cragg, Barry Flanagan, Anthony Gormley,Richard Deacon, Shirazeh
Houshiary, Anish Kapoor, Alison Wilding i Bill Woodrow.
Zanimljivo stajalite doktorske teze Ingvilda Tandberga sa sveuilita u Oslu je da se Tandberg ne
slae kako bismo ove umjetnike trebali grupirati i smjetati u isti pokret zbog toga to svatko od njih
ima apsolutno jedinstven izraz koji je meusobno rijetko u kojim tokama povezan.
'' I my opinion each of the four artists has a highly individual artistic signature, and grouping them
together is to do their art an injustice.''
Iako se ne slae za grupacijom ovih umejtnika, Tandberg se ne moe ne-sloiti da umjetnici dijele
neke zajednike karakteristike kao to su :
Da su se nakon konceptualne umjetnosti okrenuli samoj skulpturi i njenom obliku , da su od pravca
Land-Arta preuzeli ideju o ''trajnosti'' njihovih djela te da su ti umjetnici iz razdoblja 80-ih imali
snane tendencije proizvoditi umjetnost koja ima snane asocijacije na ljudsko tijelo te njihov sam
afinitet za organsko. Takoer, Tandberg smatra da ideja da su Kapoor, Cragg, Deacon i Woodrow
prisvojili politika gledita te ih aplicirali na svoje radove je suvie pretjerana tvrdnja koja bi
okarakterizirala opus njihovih radova.
''Cragg, Deacon, Kapoor and Woodrow have been ascribed political ideas in their art. I argue that this
is highly overestimated. They introduced a great variety of new sculptural material to the British art-
scene, such as refuse found and collected in the streets and recycled consumer goods. Thus they
questioned the consumer-society, but any clear political statements in their art are probably added
later by art critics.''
Unato politici, umjetnici ovoga pravca istaknuli su se u odabirima materijala te svojim jedinstvenim
tretiranjem oblika i same ideje.

4

ANISH KAPOOR i biografija
Jedan od najistaknutijih kipara ove generacije Britanske skultpure je Anish Kapoor.
Kappor iako predstavnik Britanske skulpture, u Britaniji djeluje tek od oko 1973.godine.
Kapoor je zapravo umjetnik roen u Mombaju u Indiji (15.03. 1954.) ali je podrijetlom zanimljive
mjeavine idovsko-irake krvi sa majine strane, dakle polu-indijac sa oeve strane i polu-
idov/iraanin sa majine strane.
U kulturnoj sredini u kojoj je skulptura vrlo jaka umjetnika disciplina Kapoor upravo simbiozom
porijekla i formiranja unosi znaenja koja ta skulpturalna tradicija nije dosad posjedovala.
U Britaniju uvodi znaenja, simbole koji su imali holistike elemente, tradiciju njegove zemlje
podrijetla to je u relativno zatvorenoj Britaniji bilo neto sasvim novo.
Kapoor je rodom iz Indije koju je uestalo i posjedivao ostavila je velikog traga na njemu.
Kapoor sam za sebe kae da ne eli da ga se smatra predstavnikom kulture presaene u Velikoj
Britaniji iako se u njegovim radovima itekako odraava i osjeda njegov multikulturalizam.
ak je i McEvilley pobrojao kontekste u kojima su se mogla nadi Kapoorova djela (hindu simbologija,
modernistika apstrakcija post-minimalna poetika objekata i drugi)1.
Anish Kapoor je bio jedan od vodedih mlaih autora na meunarodnoj sceni.
Na njega su utjecali umjetnici poput Mantegna, Beuys, Barnet Newman, Yves Klein te je ujedno
inspiraciju pronalazio u Istonoj i Zapadnoj Europi.
Godina 70ih se preselio u London kad je krenuo studirati na Hornsey College of Art te poslije na
Chelsea School of Art and Design te postao jedan od najutjecajnijih kipara svoje generacije
zahvaljujudi njegovim ambicioznim radovima koji u svoj koncept ne ukljuuju samo galeriju u kojoj se
izlau ved ukljuuju i samu publiku. Od 80-ih do kraja tisudljeda intenzivno je izlagao diljem cijeloga
svijeta sa svojim samostalnim izlobama to u Tate galeriji, Hayward galeriji u Londonu te neto
ranije u Haus der Kunst u Munichu.
Jedno od njegovih prvih postignuda je kad je predstavljao Veliku Britaniju (Britanski paviljon) na XLIV
biennalu u Veneciji na ljeto 1990.godine na kojem je i osvojio Premio Duemilla nagradu.
Godinu dana poslije prima ''Turner'' nagradu 1991.godine te da bi potom 1999.godine bio izabran za
Royal Academician . 2002.godine osvojio Unilever Commission for the Turbine Hall u Tate Modern
muzeju. Godine 2013. Kappor ak dobiva titulu viteza od strane 2013 Birthday Honours za svoje
doprinose u likovnoj umjetnosti.
Kappor se razlikovao od drugih ne samo po svoj ekletktinom podirjetlu ved i po izboru materijala. On
gradi oblik kao vlastitu novonastalu tvorevinu koja u sebi sadri, miri i nadopunjava plastike i
kulturne referentne oznake. Bio je iznimno raznovrstan u koritenju materijala te su kroz njegov
atelje proli materijali poput: sirovog pigmenta u prahu,krede, zemlje, staklene vune, kamena,
betona, aluminija, pleksiglasa, bronce, akrila, polivinila, klorida, vazelina, voska i nehrajudeg elika.
Anish Kapoor posjeduje iznimno senzibilnu umjetniku crtu. Njegov misticizam nudi protuteu
satirinom, drutveno kritikom pristupu kakav su prihvatili i umjetnici poput Woodrowa i Macha.
Jedna od njegovih glavnih karakteristika mogli bismo redi je saetost forme, ekspresija, suptilnost.
Svoje radove Kapoor karakterizira kao samo-nastajudim formama koje kao da same sebe stvaraju,
kao da su ''ne-napravljene''. Misticizirane forme obavijene snanim , dubokim i gotovo reflektirajudim
bojama daju formama dojam kao su nestvarne. U njegovim radovima nema tradicionalnog kiparskog
postupka, nema klesanja, taljenja, rezbarenja i slino, osobine njegovih radova su iznimno organske,
kao da je rad iv. Njegovi su radovi gotovo industrijski proizvedeni, jednostavni, zaobljenih formi i
monokromni, gotovo da se osjeti ''ruka'' jednog kipara. Osim snanog misticizma koji simbolizira
njegova duhovna i psiholoka previranja, radovi Kapoora dre i snanu erotsku konotaciju i
simboliku, njegove skulpture uz samo gledanje, jednostavno zovu na dodir dok u isto vrijeme
1.''Kontekste u kojima je mogude vidjeti Kapoorovo djelo je McEvilley:
Hindu simbologija, hebrejska mistina misao, modernistika apstrakcija, minimalni i primarni umjetniki oblik,
porminimalna poetika objekta, metafizika ikoninost, psihoanalitika intuicija''
Jea Denegri, Anish Kapoor u: ''Quorum'' asopis za knjievnost br. 5/6, Zagreb 1990, str.

5

gledatelj odbija dodirivati radove zbog straha da ih ne narui te kako ne bi ostao trag boje na prstima
to stvara kranju erotizaciju predmeta (zabranjeno vode). Jedno od njegovih, moda najdraih medija
je pigment u prahu.
Prah, kao simbolika oznaka erotinosti (zabranjeno vode) je takoer osobina oplodnje (opraivanje
cvijetova), energije stvaranja. Pigment u prahu je redovito bio poloen na oblik skulpture iji je oblik
potom pratio, no Kapooru nikad nije palo na pamet da fiksira pigment (da skulpturu premae
vezivnim sredstvom koji bi prikovao pigment u prahu za podlogu). Ovime rad itekako, kao to smo
ved spomenuli postaje ''ivim'', krhkim.
''Nikada nisam doao u iskuenje da pigment fiksiram. Kada pigment nije fiksiran ini mi se kao da je
rad iv, on je tada bide, zahtijeva panju, briguPanja i koncentracija pri izvoenju rada, pri
nanoenju praha, sadri ritualni aspekt.'' A.Kapoor
Iznimna finoda i delikatnost postupka, rukovanje bojenim pigmentima prahom kojim su pokrivena
tijela skulptura odaje ''polaritet'' njegovih radova.
''..Polaritet je uvijek u sreditu moga rada; stvari koje maglovito prepoznajem , u psiholokom smislu,
za sebe, kao pozitivno i negativno, nebo i zemlju, muko i ensko''
Kapoorovo premetanje na granici uvijek dva apsoluta govori nam o Kapoorovom opsjednutodu
misticizmom i transcedentalnodu. Njegove skulpture se lako mogu dovesti u vezu sa
transcedentalnom tradicijom istone Europe kao i Zapadne koja ukljuuje radove kao to su u Mark
Rothko-a te Kazimira Maljevida. U ali bismo mogli redi da su radovi Anisha Kapoora
trodimenzionalna verzija Mark Rothka. Prvotni radovi Anisha Kapoora su bili skupovi nepravilnih
geometrijskih formi u drvetu i gipsu. Forme su bile poput nekih udnih formi uvedanih predmeta ili
umanjenih graevina, postavljenih izravno na tlu, izvana posutih pigmentom u prahu raznih boja.
Kao to smo ved prethodno rekli, Kapoor nije fiksirao pigmente u prahu na povrine snanim vezivnim
sredstvima ved je radije svjesno odabirao da pigment stoji nezatiden, krhak. Najede se koristio
grimiznom, crvenom, plavom,utom i purpurnom.


























2. Is it my role as an artist to say something, to express, to be expressive? I think its my role as an artist to bring to
expression; its not my role to be expressive. Ive got nothing particular to say, I dont have any message to give anyone. But
it is my role to bring to expression, lets say, to define means that allow phenomenological and other perceptions, which
one might use, one might work with, and then move towards a poetic existence.
Anish kapoor u razgovoru sa Homi K. Bhabha, 1998. U : An Introduction to the Exhibition for Teachers and Students Written
by Wendy Anderson For the Education Department, Royal Academy of Arts, 2009
6

POETAK RADOVA/ PRAH/ PROSTOR
Kapoor je svojim bojama davao duhovnu,spiritualnu konotaciju. Crvenu je doivljavao kao vatru, krv,
ezoterine spoznaje i tajna znanja. uta mu je bila muka boja, boja svjetlosti i mladosti, boja sredita
i poetka dok mu je plava bila boja beskraja, nematerijalna, boja mudrosti i istine.
Njegovi prvi radovi su bili inspirirani pigmentom u prahu gdje se osobito osjedao utjecaj Yvesa Kleina,
poslije mu radovi bivaju sve stabilniji i vrdi-od kamena, betona i drugog kojima je simbolizirao svoju
polarnost. Meu kasnijim radovima su radovi koji asociraju na ogledala, sjajne reflektirajude povrine
raznih oblika koji reflektiraju i iskrivljavaju gledatelja i okoli. Meu najkasnijim radovima Kapoor
zamuduje granicu arhitekture i skulpture stvarajudi masivne i gotovo nestvarne forme smjetene u
okoli.
Yves Klein kao umjetnik je bio osobito bitan za njegovo stvaralatvo jer je Klein radio sa pigmentom u
prahu, performance sa bojom te skulpture. Naroito je osjedao povezanost sa Kleinovom IKB bojom
te osobito volio boju ultramarine koja je bila izrazito slina Kleinovoj plavoj. Uz Kleinea, najjai utjecaj
na njega je zasigurno imala Indija u kojoj je roen i u kojoj je proveo rani dio ivota. Taj utjecaj se
najjasnije vidi u njegovoj prvoj izlobi pod nazivom '' A thousand names'' ili ''1000 Names'' od 1979.-
1980.
Na toj izlobi se nalazi odreen broj skulptura apstraktne forme koje kao da ''podsjedaju'' na neto,
na neki predmet. Skulpture su poloene na pod u malim grupama od koje su neke povezane sa
zidom. Svaka od ovih skulptura (od drveta ili gipsa) je prekrivena pigmentom u prahu ali nije
privrden na skulpturu. Kapoor kae da je koristio blagi ljepljivi premaz (npr. Drvofix) ali u
minimalnim koliinama te je odbijao bojati skulpture ili nanositi smole poput Rhodopas M 60 A kao
to je inio Yves Klein kako bi sauvao svoj pigment u prahu. Skulpture su posipane crnim, crvenim,
plavim i utim prahom. Skulpture ovime ostavljaju dojam kao da se ne radi o neem stabilnom, ved o
neem to bi nestalo im bi vjetar puhnuo. Radovi ostavljaju snaan dojam unato krhkosti zbog
snanih i dubokih monokromnih boja koji blijete te samo njihovi prijelazi u tonovima sugeriraju da
se radi o nekakvom obliku.

Inspiracija pigmentima u prahu u ovom razdoblju
Kapoor nalazi u Indiji koja je preplavljena pigmentima u
prahu na trnicama, hramovima i ulicama zbog ''festivala
boja'' to se deava diljem Indije. Holi (Hindi: )
ili Phagwah (Bhopuri) je popularni hinduistiki proljetni
festival ouvan u Indiji, jo je poznat kao "Festival boja".
U Zapadnom Bengalu je poznat kao Dolyatra(Doljatra) ili
Boshonto Utshob ("proljetni festival"). Festival se odvija
u proljede i sudionici se gaaju bojom u prahu, pale krijes
i slave boje i ivot novog proljeda. U festivalu se bacaju
boje u prahu koje imaju bitnu medicinsku ulogu (prah od
ljekovitih biljaka) naziva neem, kumkum, haldi i bilva.
Ove boje u prahu se prodaju u velikim koliinama na
svakom uglu naroito u proljede i iznimno su bogate
koloritom. Anish Kapoor je inspiriran ovim biljnim
prahovima iako su biljke kojima se proizvodi prah postale sve rije, prah se morao nadomjestiti
sintetikim proizvedenim pigmentima u prahu koji Kapoor sad koristi. Najdrai pigment Kapoora je
crveni . Njegovi rani radovi su temeljeni na kadmij crvenima a neto poslije alizarin grimiznima te
krvavo crvenima odnosno vermilion.


3.Red is a colour Ive felt very strongly about. Maybe red is a very Indian colour, maybe its one of those things that I grew
up with and recognise at some other level. Of course, it is the colour of the interior of our bodies.
Red is the centre. Anish Kapoor in conversation with John Tusa, 2003

7


Kamdij crvena je prvobitno proizvedena na prijlazu 20.stoljeda te je popularna zbog intenzivne boje i
njezinog raspona nijansi.
Alizarin grimizna je umjetno stvorena boja 1868.godine. Grimizne boje prvotno dolaze od organikih
izvora temeljene na biljnom i ivotinjskom podrijetlu. Otkridem Amerike alizarin postaje dominantna
grimizna crvena (koinel crvena) te su njena nalazita stacionirana u Peruu, Chile-u i Mexicu gdje su
ljudi uzgajali titast ui.
Alizarin crvena se dobiva ujedno i procesom iz biljke brodike(brod crvena?) koja se cijela samelje,
zabije u bave koje se potom dobro zatvore te tako ostanu 3-4 godine. Od brodike se dobiva alizarin
koji se mijea sa natrijevim hidrooksidom i dobije se lijepa ljubiasta. Ako istoj mjeavini dodajemo
kocelj, nastaje crvena. Brodika s luinama daje grimiznu crvenu koja se pretvori u gudu boju
dodavanjem vapna. Vermilion koji Kapoor koristi je pigment koji je bio popularan i esto koriten
pigment u srednjem vijeku, on je sintetiki oblik ivinog sulfida iji je prirodni oblik mineral cinober.
Vermilion je bila najbolja crvena boja sve do 20.stoljeda iako se obilato nalazi u Kapoorovim
radovima. Kapoor o svojoj izlobi ''A 1000 Names'' :
'A Thousand Names, implying infinity, a thousand being a symbolic number. The powder works sat on
the floor or projected from the wall. The powder on the floor defines the surface of the floor and the
objects appear to be partially submerged, like icebergs. That seems to fit inside the idea of something
being partially there."
U fazi sa pigmentima u prahu Kapoor izrauje rad pod nazivom ''Mother as a Mountain''
1985.godine, taj rad je neto vedi od ostalih u grupaciji u ''A 1000 Names'' te ima snanu konotaciju
prema eni, majci, snanom objektu koji u sebi sadrava ivot. Za Kapoora, crvena oznaava boju
nae unutranjosti, organa, prema tome na centar, oznaava sam ivot.
















8

**Poslije, u drugoj polovici istog desetljeda Kapoor se okrede radovima koji imaju vizualnu dinamiku.
U ovom periodu njegova stvaralatva Kapoor radi instalacije, slobodno-stojede skulpture i drugo
istraujudi prostor, kako utjee na nas, kako se krede te na sam karakter materije i materijala. Radovi
ove faze izvrdu prostor, stvaraju udne iluzije koje zbunjuju gledatelja gdje instalacija as djeluje kao
slika dok ved iz drugog kuta izgleda kao masivna trodimenzionalna skulptura. Savreno obojani radovi
postavljeni na zid ili pod od raznih materijala kao gipsa, plastike, sintetike, pleksiglasa, nehrajudeg
elika, metala, stakla ostavljaju dojam kao da nestaju u prostor ili iz njega izviru,kredu se prema i od
gledatelja pozivajudi ga da se krede prostorom zajedno sa skulpturom. Radovi ove faze su gotovo
spiritualnog karaktera jer pomiu granice stvarnog i nestvarnog, materijalnog i nematerijalnog, onoga
to vidimo i onoga to ne vidimo. Pozivaju gledatelja da sudjeluje u izlobi.






























4. I want to mention another artist, Jackson Pollock Theres an extraordinary way in which the drip paintings are in the
process of making themselves as you look at them. As if the all-overness of that continuous play, that continuous depositing,
if you like, makes them be, and feel, as if they are in a flux, as if they are moving backwards and forwards, as if they are
making themselves, as if they are not finite and of course, I could go on I will go on, I think its really important. You know
how Barnett Newman discovered that, as you extend the field in the painting, the eye begins to operate in the same ways,
pulls in and pushes out back and forth side by side.
Anish Kapoor in conversation with Homi K. Bhabha, 199




9

Radovi sainjeni od tekih materijala daju dojam da su lagodni, gotovo nematerijalni te ostavljaju
izrazito snane dojmove na gledatelje koje pozivaju da sudjeluju u doivljaju (kredu se, igraju,
gledaju)4. Jedan od radova iz ovog razdoblja se zove Void (#13) nainjen godine 1991-92 je primjer
gdje se jasno vidi zanimanje Kapoora za brisanje granica, gdje se vidi njegova polarnost i interes za
teme poput svijetlo-tama, unutra-van i prisutnost-odsutnost. Rad je ovalnog oblika, sainjen od
staklene vune i pigmenta tamnoplave boje dimenzija 205 x 205 x 230cm. To je uplja polukugla koja
snano izvire van iz zida prema gledatelju dok istovremeno poziva gledatelja da se zagleda u njegovu
upljinu, u potpunu tamu iako je gledatelj svjestan da oblik izvire van iz zida a ne uvlai se u njega.
Snano kretanje oka po radu i igra tame i svjetla
pojaana tamnoplavom uvelike podsjeda na
spiritualne radove Mark Rothka ili Barnett Newmana
koji su istom bojom pozivali gledatelja da ju doivi
svim svojim tijelom i osjetilima.




Void#13









Rad ''Yellow'' iz 1999.je takoer odlian primjer ovoga. Instalacija
je golemih dimenzija 600x600x300cm u Haus de Kunst te obojana
dubokom i intenzivnom utom bojom, rad je premazan bojom u 12
slojeva! U ovom radu, Kapoor se igra granicom izmeu slike i
instalacije. Gledajudi od naprijed djeluje kao slika ogromnih
dimenzija sa manjim promjenama u tonovima po samoj povrini
no zapravo se radi o instalaciji koja izgleda kao da istodobno izvire i
uvlai se u zid. To je zid konkavne figuracije iako nam na prvi
pogled djeluje kao da je ravno, da nema dubinu. Nevjerojatna
optika varka koja poziva gledatelje na uvlaenje u sam prostor
slike.







10

U ovom razdoblju stvaralatva autor se igra percepcijom, okom gledatelja. Koristedi razliite
materijale povrina stvara iluzije i optike varke koje nas tjeraju da se pitamo ima li ovdje prostora ili
ne? Gdje mu je granica? Ima li ovdje materije ili ne? to se s njom deava?
Gotovo ista skultpura povezana sa radom ''Yellow'' samo manjih dimenzija i druge boje je ''My body
Your body'' iz 1993. Od istih materijala kao Yellow samo ovaj rad je obojan tamno ljubiastim
pigmentom u prahu.
Ovi radovi toliko pozivaju gledatelja da se ukljui, proui i dotakne da se ak jedan od posjetitelja u
Museum of Cintemporary Art u Sydney-u dok je trajala Kapoorova izloba s ovim radom, nagnuo i
ostala mu je plava crta od pigmenta to je rezultiralo cijelom silom zatitara i intervencije na
Kapoorovo djelo. Ova faza je samo uvod u neke od kasnijih Kapoorovih radova koji de poslije
evoluirati u goleme skulpture koje izvrdu prostor svojim reflektirajudim povrinama ili udnovatim
oblikom uklopljenim u okoli. ini se da Kapoor nakon ove faze prelazi na sve stabilnije materijale i
oblike. U ovom razdoblju ponovno istrauje svjesno-nesvjesno, muko-ensko, nebo-zemlja ali na
neto drugaiji nain.








My Body Your Body












Kapoor prepriava dogaja vezan za njegov rad Your Body MY Body koji se desio:
* It has happened. I showed a work at Documenta in Kassel, in Germany, in 1992, a work called Descent into
Limbo, after Mantegna Christ descending into the limbo:; you entered a room about six metres cubed. In
the floor, a space, in fact a hole, but made in such a way that it was a space full of darkness, and read like a
black carpet on the floor. One makes a room, closes the door of course, theres always a line, people stand
outside and wait, which in this case took about forty-five minutes. There were people who went into that room
and hugged the walls, they were terrified that this kind of omphalos at the centre of the room would suck them
in. There was a man, who stood in line for forty-five minutes and went into the room, took his glasses off, he
was so furious, hed done a lot of things in the name of contemporary art but never stood in line to look at a
black carpet! So he took his glasses off and threw them. And of course then they disappeared into the void of
the work! This is total success in my terms.

11

U zadnjem desetljedu 20.stoljeda Kapoor gradi svoju karijeru na minimalistikom odnosu prema boji,
oblicima te percepciji ljudskog oka i usudila bih se redi percepciji osjedaja (kada je neto ovdje kada
nije. U ovom razdoblju kada se poigravao sa granicama i prazninama (to de se poslije osjetiti u
radovima s kamenim blokovima Void Field) Kapoor radi golemu kvadratnu konstrukciju smjetenu u
Kasselu veliine 600x 600x 600cm koji na prvi pogled izgleda kao malena kudica no zapravo se radi o
interaktivnoj skulpturi . To je golema skulptura kvadratne konstrukcije sa minimalistikim oblicima i
bojom koje ju tvore. Ulaz u skulpturu nalikuje uskim i visokim vratima, uskom i izduljenom
pravokutniku koji vodi u unutranjost skulpture unutar koje se zatim nalazi crni ovalni krug na podu,
dok krovita uopde nema (otvoreno je prema nebu). Ovaj rad je napravljen 1992.godine i naziva je
''Descent into Limbo''. itava skulptura je od cementa i tuke te naravno crne boje kojom je obojana
crna ''rupa'' na podu u sredini itave prostorije koja vue gledatelja u sebe.








Descent into Limbo




Jedan ovakav rad slian ovomu po nainu konstrukcije i rada je ''Building for a Void'' iz 1993.godine
(beton i tuko) .
To je graevina visoka 15metara valjkastog oblika koji stremi u visinu, odnosno poloen u vertikalan
poloaj. Graevinom se obavija debela spirala koja nalikuje stepenicama odnosno rampi koja takoer
vodi ka ulazu u graevinu koji se nalazi na sredini. Unutar graevine se poput u Descent into Limbo
nalazi crni oval na sredini prostorije ali ovaj puta manjih dimenzija te uz jo jedan oval koji se nalazi
pored zida iz kojega proizlazi svjetlo. Vjerojatno se radi o upljini a ne o umjetno proizvedenom
svjetlu. Kako sam naziv rada, Kapoor die itavu graevinu samo kako bi stvorio prostor za upljinu.
Uz izgradnju golemih skulptura koje nalikuju malim graevinama od 1987. Kapoor nastavlja sa
eksperimentiranjem pojma upljine, neba i zemlje, neega to ima- i ega nema.






Building a Void




12

Umjesto u betonu i tuko golemih dimenzija Kapoor poinje radom u kamenu. Koristi razliite vrste
kamena masivnog volumena. Radovi ovog razdoblja su pod nazivom ''Void Field'' 1989.godine,
blokovi kamena pjeenjaka koji su na nekim mjestima penetrirani, tonije na vrhu. Kameni blokovi u
prirodnom stanju zauzimaju sredinju dvoranu britanskog paviljona na kojem je Kapoor predstavljao
Britaniju u Italiji. Radovi su modni monoliti udrueni u cjelinu od otprilike 16 jedinica koji doputaju
vrlo malo slobodnog mjesta. Kapoor se poziva na kame kao simbol majke zemlje, kamen mudraca,
graa svetoga hrama, boanski kamen koji je pao s neba. Kapoor stalno inzistira na osjedaju ne-
napravljenog, samo-od-sebe-napravljenog jer naposlijetku, rad je lien gotovo svake obrade, ne daje
tragove umjetnikove ruke. Blokovi su samo probueni po sredini mase ime se otvara pogled prema
njihovoj unutranjosti i doputa pogled u nju. Probueni kamen je simbol regeneracije, smatra se
zatitom od uroka i smatra se konkretizacijom unutranjeg prostora, optika i taktilna potvrda da
takav prostor u nutrini forme stvarno postoji, mogude ga je doivjeti, osjetiti, provjeriti njegovo
prisutstvo. Praznina, praznina je zapravo pojam za ''ne-napravljeno'', praznina tmine jednostavno ne
postoji, tu je nezavisno o tome dali ju je autor tamo elio ili nije, ona je naprosto uhvadena u formi
skulpture, zadrana te potom razotkrivena. Umjetnikova intervencija je tu samo da nas podsjeti na
fiziku i metafiziku prisutnost praznine.














Void Fields













5. "In the end, Im talking about myself. And thinking about making nothing, which I see as a void. But then thats
something, even though it really is nothing." A.Kapoor



13


KRV I PROSTOR
Na prijelazu stoljeda, potaknut dosadanjim radovima koji izvrdu percepciju i osjedaj prostora,
potaknut krunim elementima, prozirnodu i poroznodu, elementima koji prikazju i ne prikazju
prazninu,upljinu te istraivanjem materijala i njegove simbolike Kapoor se naao na dijelu puta
koji se pomalo odmie od praha ali se pribliava sintetikim materijalima te opdenito sve vie
eksperimentira svime ime dolazi u doticaj.
2000.godine Kapoor radi fascinantne radove koji ne samo da stvaraju reflektirajudu povrinu ili
briu svoje granice ved imaju same karakteristike suvremenog materijala koje pruaju sasvim nov
osjedaj.
Kapoor na prijelazu stoljeda barata suvremenim nainom rada i stvaranja, novim polimernim i akril-
plastinim materijalima te stvara neke od najneobinijih radova koji se pomalo udaljavaju od njegove
duhovne strane ved osobno mislim da se radi samo o eksperimentiranju materijalima te novim
nainom vienja umjetnikih djela. Za razliku od svojih krhkih radova od praha Kapoor sad stvara
mehanizirane, trajnije radove ali ipak u nekim dijelovima zadrava neke krhke elemente.
Za razliku od praha sada uvodi vodu.
2000.godine Kapoor stvara rad pod nazivom ''Turning Water into Mirror, Blood into Sky'' veliine
97x158x158cm. To je zapravo ureaj, odnosno velika posuda navedenih dimenzija unutar koje se
nalazi voda obojana crvenim pigmentom, ureaj na dnu posude stvara blagi vrtlog koji potom vodu i
njenu refleksiju iskrivljuje. Rad postavljen unutar galerije je pomian, no postoji i jedan isti takav
napravljen 2003.godine i postavljen u vanjskom prostoru u takozvanom zdencu. Tamno crvena voda
u zdencu reflektira nebo i kronje drveda u krvavo crvenom tonu. Inaica ovoga je ''Blood Mirror'' ili
''Sky Mirror Red'' napravljen 2007.godine koji poput zdenca punog vode reflektira okolinu. To je
golema polimerna ploa sjajne crvene povrine koja imitira ono to je zdenac pokuao napraviti.
Reflektira povrinu u krvavo crvenom tonu. Ploa je ovalnog oblika te se polagano uvlai prema
unutra. Veoma je slina Kapoorovim radovima koji se bave ovim oblikom te ujedno time i reflektiraju
povrinu. ini se da je Kapoor bio zaluen krvavom bojom. Reference krvave vode se vjerojatno
odnose na samu krv te sve ono to ona simbolizira. Inaica ''krvavog zdenca'' je prikazana i u veoma
plitkom ''bazenu'' prvi puta postavljenom u Nacionalnom arheolokom muzeju u Napulju
2003.godine. Sam ''bazen sainjen od elika u kojoj je nalivena voda bojana crvenim pigmentom,
dimenzije ovog ''bazena'' variraju jer je cilj da bazen ispuni itavu prostoriju te reflektira svod i sve to
se u prostoriji nalazi.Mirna i krvavo crvena povrina vode stvara iznimno smirujudu atmosferu ujedno
ostavljajudi poneto uznemirujudi osjedaj jer imamo dojam da se radi o bazenu natopljenom krvlju.

Blood Mirror/Sky Mirror Red
Turning Water into Mirror,Blood into Sky''

14

Opsjednut crvenim krugovima, bojom i reflektirajudim povrinama Kapoor iste godine radi ''ledu''
golemih dimenzija. To je staklena kruna povrina veliine 19719751 cm od crvenog prozirnog
akrilinog materijala omeen obruem od elika i postavljena vertikalno a ne poloeno na pod kako
bismo vidjeli kroz nju. Ovime Kapoor stvara dojam da ona ne-reflektira povrinu, ved se gleda kroz
nju. Snaan prodor svjetlosti stvara dojam prozranosti, uvid u ''drugu stranu'' , vidimo prostor i sve
ono onkraj ''lede'' u drugoj boji, u drugom svjetlu, u drugom kontekstu. Svijet s ''one strane'' biva
obojen.

Iste godine, dakle 2000.,na prijelazu stoljeda Kapoor fasciniran suvremenim materijalima i onime to
oni mogu reproducirati te sama uporaba crvene boje u drugim materijalima te savreno uklopila sa
Kapoorovom fascinacijom krvlju. Iste godine stvara ''Blood solid'' i Blood solid II'' i u principu kratku
seriju na temelju 'Blood solid''. Radovi ovoga karaktera su razliitih dimenzija.
To je zapravo bronca premazana crvenim lakom u brojnim slojevima koji potom stvara reflektirajudu
povrinu. Iako su neki radovi bronca nisu svi, dosta radova je napravljeno od epoksidne smole koja je
potom premazana lak bojama. Skulpture su manjih dimenzija i u principu su postavljene okomito na
zid s tim da na mjestima gdje skulptura prilazi zidu se suavaju. Dobivamo dojam kao da se rad o
tvrdoj i statinoj kapljici krvi (to moemo oitati i iz samog naziva rada) koja izlazi iz zida.





Blood Solid I




Blood Solid II.






15

Neto izravniji naziv u ovoj seriji radova je rad velikih dimenzija koji se zove ''Drip'', koji zaista izgleda
kao velika kapljica krvi koja se cijedi niz zid (ne nalazi se vie okomito na zid ved tik/paralelno uz zid,
kao da klizi po njemu). Drip je rad koji je
napravljen od vrste smole, pretpostavlja se
epoksidne koja je potom premazana lak bojama
kako bi dobila reflektirajudi izgled povrine
Neki radovi koji ved lie na kapljice krvi, manjih
dimenzija, istog naziva i takoer su
reflektirajudih povrina obojane istom crvenom
su vie oblika oblutcima koji se nalaze na podu,
ovalni oblici njenih kontura . Mogli bismo redi
da je Kapoor istraivao na koje se sve naine
moe prikazati kapljica krvi, istraivao je ovu
mogudnost u njenim dimenzijama, oblicima te
poloajima unutar prostora.

Kada priamo o Kapooru, moramo znati da je on obradio crveni pigment i pojam ''krvi na najrazliitije
mogude naine. Bio je jako povezan s pojmom da krv znai ivot, njena snana ivotna i seksualna
konotacija te bogata crvena boja koju je Kapoor toliko volio. U njegovom radu ''Blood Relations'' iz
2006.godine na kojem je radio u koleraciji sa romanopiscem Salman Rushdie te izloili ovaj rad u
prostoru Fabrica u Engleskoj se moda najjae i najjasnije vide njegovi afiniteti prema krvi kao takvoj.
Skulptura se sastoji od dvije bronane ''kutije'' koje su okrenute jedna prema drugoj i spojene sa
veoma debelim slojem Kapoorovog crvenog voska. Du obje bronane kutije je tekst koji je samo za
Kapoora napisao Salman Rushdie. Kako bi uspio proitati tekst , potrebno je opkruiti itavu
skulpturu est puta. U jednom djelu kutije je smjetena arko crvena tekudina nalik na krv (naravno
radi se o boji na uljanoj bazi) dok se u drugoj bronanoj kutiji nalaze nakupine crvene boje, tonije
nakupine crvenog voska oblika polukugle smjetene tono na kutove bronane kutije.
Sve polukugle (tonije crvenih votanih kugli) su glatkih povrina izuzev jedne na kojoj se nalazi
udubina manjih dimenzija koja je nalik rupi (izrazito je duboko to stvara sjenu-crnilo). Unutar te
kutije se takoer nalazi mjeavina voska i pigmenta ali koja izgleda, nije dobro promijeana.
Imamo dojam da se radi o nekakvom unutranjem ljudskom organu, crijevima ili neemu koje je
izalo van.





16

Tekst Rushdiea je pod nazivom ''Interrogation oft he Arabian Nights'' te sadri njegov tipian nain i
karakter pisanja pun humora i pronicljivosti koji zabavlja gledaoca dok krui bronanim kutijama.
Ne moemo si pomodi a da ne vidimo povezanost izmeu prie eherezade koja priama veer za
veer zabavlja sluaoce to ju zapravo odrava ivom te samu priu koju pria Rushdie te koja nas
zabavlja dok ju itamo i kruimo oko dijela te nas ometa da se zapravo fokusiramo na rad unutar
kutije koji snano asocira na krv, iznutrice i samo zlo, krvoprolide. Pri zavretkom itanja teksta
gledatelj se ponovno vrada ''u stvarnost' prisiljen obradati pozornost na votanu masu i tekudinu
nalik krvi unutar bronane kutije.
Osobno smatram da je ovo Kapoorovo najsnaniji konceptualni rad te najvie politiki angairan.




REFLEKSIJA I PROSTOR
Godine 2006. Sve se vie osjeti Kapoorov afinitet prema reflektirajudim povrinama .
2006.godine Kapoor radi svoj poznati i oboavani ''Sky Mirror'' od nehrajudeg elika promjera
1067cm koji je bio postavljen u Chicagu, na Pavilion Gardens na Brighton Festivalu te na jo nekim
drugim mjestima. Sky Mirror je dobio naziv upravo po tome , jer reflektira sam odraz neba ali na
zemlji. Kao da na zemlji imamo maleni komad neba. To je golema ovalna povrina neto udubljena ali
gotovo neznatno , koja reflektira povrinu poput ogledala. Ovisno o tome kako se pomiemo,
odnosno iz kojeg kuta gledamo moemo vidjeti samo/isto/iskljuivo nebo dok iz drugog kuta
moemo vidjeti i poneto kronji drveda ili zgrada. Inalica ovoga rada je napravljena godinu dana
kasnije u crvenoj boji pod nazivom ''Blood Mirror'' koji smo spomenuli kad smo spominjali Kapoorovu
fazu s vodom i refleksijom.

Blood Mirror/Sky Mirror Red
Sky Mirror








17

2007.godine Kapoor radi ''C-Curve'', rad koji de biti temelj za jo dva nainjena na ovom prinicipu.
C-Curve je duga zakrivljena ploa od nehrajudeg elika koja tvori oblik slova 'C i dimenzija je
220x770x30cm. Ovaj rad je zamiljen da stoji u prirodi, na velikom istom proplanku na Brighton
Festovalu. C-Curve funkcionira na proncipu Sky-Mirror te reflektira povrinu oko sebe, tonije
krajolik, produujudi ga,inedi skulpturu djelom samoga krajolika i gotovo primjetnu. Ona reflektira
goleme zelene livade, nebo ili nas ovisno iz kojeg kuta gledamo, jedan as izvrudi nau sliku naopako
dok u drugom asu nas dri u ''pravilnom poloaju''. Kapoor ovim radom ponovno brie granice i
istie polarnost u svojim radovima. Gdje poinje skulptura a zapoinje krajolik, to je stvarno a to
nestvarno, to opipljivo a to ne, to je stvarno a to samo refleksija, to je gore-a to dolje



C-Curve












18

Godine 2008. Kapoor radi jednu veliku crnu reflektirajudu povrinu od nehrajudeg elika pod
nazivom ''Vertigo'' . To je golema crna reflektirajuda ploa dimenzija 217.8 480.1 101.6 cm koja
stoji blago zakrivljena. Zbog ove zakrivljenosti, vidimo ono to se odraava-naopako.
Vertigo je poput C-Curve-a ali mnogo manja te u principu nije planirana za vanjske prostore.
Uz to , Vertigo ima drugaiji koncept.
Iako slian C-Curve-u vom radu se ujedno pristupa kroz uporabu zvuka. Sa izumom radara prije
drugoga svjetskoga rata akustina ogledala su se radila diljem Velike Britanije koji bi sluili kao ureaji
koji s upozoravali ukoliko dolazi do zranih napada. Ako bismo stali u sredinu skulpture i proizveli
zvuk, on bi se iskrivio (zbog nakrivljenog ogledala) te bi ga ujedno osjetili. Nakrivljeno ogledalo slui
poput kakve akustine podloge koja bi vradala zvuk nazad na nas te bi osjetili kako vibrira nazad
prema nama. Kapoor za ovaj svoj rad tvrdi da ima i veze sa nekim scenama u psiholokom filmu
Alfreda Hitchcocka takoer nazvanog ''Vertigo'' iz 1958.godine gdje James Stuart stoji na vrhu
zvonika te mu se poinje vrtjeti. Hitchcock prikazuje stanje Jamesa Stuarta tako da pribliava i
udaljava kameru kako bi ''zavrtio'' i samoga gledatelja te ga zbunio i dao mu osjedaj nesigurnosti. Isto,
kako kae Kapoor radi i on sa svojim ''Vertigom''. On zbunjuje gledatelja i sva njegova osjetila. Stojedi
u centru gledajudi sebe i sam rad te bivali dezorijentirani vibracijama zvuka moemo redi da se samo
slaemo s ovom tvrdnjom.

Kapoor o svom Vertigu:
I am interested in sculpture that manipulates the
viewer into a specic relation with both space and time.
Time, on two levels; one narratively and cinematically
as a matter of the passage through the work, and the
other as a literal elongation of the moment. This has to
do with form and colour
and the propensity of colour to induce reverie.
19

Consequently, I hope, an elongation of time. Space is as complex, the space contained in an object
must be bigger than the object which contains it. My aim is to separate the object from its object-
hood.
Anish kapoor u razgovoru sa Heidi Reitmaier, srpanj 2007
Vertigo je samo uvod u njegove daljnje radove u kojima de koristiti iste vrste materijala, odnosno
nehrajudi elik ali u drugim oblicima i bojama, odnosno ne-bojama. U svojim daljnjim radovima za
razliku od ovoga Kapoor de koristiti potpuno reflektirajude, sjajne povrine (a ne crne) kako bismo
dobili dojam da se radi o predivnom srebrnom/metalnom ogledalu.
2008.godine Kappor radi Vertigo u srebrnoj, odnosno istoj boji nehrajudeg elika istog oblika
dimenzija poput ved spomenutog ''crnog'' Vertiga.
Kapoor u ovoj godini radi niz oblika od nehrajudeg elika koji iskrivljavaju precepciju, briu granice i
reflektiraju prostor te ga izvrde na razliite naine.
To su radovi poput: Non-Object(Pole), Non-Object (Spire), Non-Object (Door).




Nipoto ne moemo spomenuti Kapoora a ada ne spomenemo njegov monumentalni rad ''Cloud
Gate'' iz 2004.godine U Millenium Parku u Chiagu golemih dimenzija od 10x20x12,5 metara.
To je monumentalna skulptura od nehrajudeg elika pune mase i bogatog volumena nalik na zrno
graha, iako neto punijeg volumena. Ova skulptura kao C-Curve reflektira prostor oko sebe.
Prvenstveno, poput C-Curve ova skulptura je zamiljena kao land art te ona stoji na trgu Millenium
parka reflektirajudi zgrade, prolaznike, prostor oko sebe i samo nebo. Cloud Gate je takoer sinonim
za ''dio neba na zemlji'' koji de promjenjivo vrijeme grada Chicaga konstantno reflektirati i prikazivati
na zemlji. Zabavna izmjena oblaka, promjenjivog vremena i osvjetljenja stvara zabavnu igru refleksije
na ovoj masivnoj skulpturi.








Cloud Gate
20

Takoer jedna od njegovih popularnih i voljenih skulpturi od istog sjajnog nehrajudeg elika je 15
metara visoka skulptura imena ''Tall Tree and the Eye'' iz 2009.godine (13x 5 x metara). To je elina
struktura na koju se vertikalno poput balonida nadovezuje 76 sfera (kugli) od nehrajudeg elika .
Skulptura je smjetena u dvoritu Royal Academy i na sebe reflektira paladijansku arhitekturu.
Kapoor je nainio ovu skulpturu insipiriran rijeima Rainer Maria Rilke, te o njoj kae:
"It is a conjunction of images I have always loved in his Sonnets to Orpheus and this work is, in a
way, a kind of eye which is reflecting images endlessly,"
Skulptura djeluje toliko lagodno da nam ne otkriva dojam na koji nain je napravljena niti na emu
ona zapravo stoji, te nam djeluje kao da de svaki ast odletjeti ili se raspasti. Ponavljanje kuglinih
sfera zapravo dobivamo isprekidanu sliku koja se nastoji reflektirati od povrinu to ini veoma
zanimljivu igru prikaza okoline. Uz to, sfere osim okoline reflektiraju i same sebe, odnosno svoje
susjedne sfere te time prikazuju sliku umnoenih sfera manjih dimenzija. Time zapravo dobivamo
dojam da ima vie sfera nego to zapravo jest te da se njihovi oblici mijenjaju (imamo dojam da ima
puno malih i puno velikih sfera).


Tall Tree and The Eye


''Here for Alba '' je rad koji je takoer napravljen od nehrajudeg elika
koji izgleda kao prema unutra savijeni list papira (naravno priam o ploi,
odnosno lisnato stanjenoj masi nehrajudeg elika) koji se razlikuje od
ostalih po tome to je iznutra obojan reflektirajudom crvenom
povrinom, odnosno crvenim lakom koji stvara reflektirajudu povrinu.
Godine 2009 Kapoor stvara rad Untiteled, ovalnu plou koja takoer
reflektira povrinu ali je mnogo tamnije obojana. Ovaj rad se u ovom
razdoblju razlikuje od po drugaijoj upotrijebi materijala. Ovaj rad je nainjen od sintetikog drveta
koji je potom premazan ''Japanskim lakom'' u brojnim slojevima.
(dimenzije: 150 x 150 x 20 cm,materijal: Synthetic wood,
Japanese lacquer)









Here for Alba




Untiteled
21

Jedan od najzanimljivijih Kapoorovih radova u kojima koristi reflektirajudu povrinu te su ovalnog
oblika je rad iz 2010godine (dimenzije: 230 x 230 x 44 cm) , dakle koji nastupa neto kasnije. Takoer
je napravljen od nehrajudeg elika ali njegova povrina je u potpunosti prelomljena.
Poput mozaika sjajnih reflektirajudih povrina ne dobivamo istu reflektirajudu sliku prostora oko
sebe, ved dobivamo mutni, rasjeeni prikaz onoga to se oko nas nalazi. Kapoor ovdje ne samo da
ukida granice prostora kao u svojim prijanjim radovima ved ukida jasnu percepciju, jasan pogled
onoga to moemo vidjeti, on se igra s naim osjetilima.






































22

VOSAK
Nakon njegove faze radova reflektirajudih povrina prelazimo na radove koji su blii radu s
pigmentima a to su radovi sa voskom i bojama na bazi ulja.
Kapoor u ovu fazu radova uvodi i neke elemente koji dosad nisu bili kao na primjer uvoenje strojeva.
Ovom fazom Kapoor koristedi vosak ujedno i mehanizira, pokrede svoje radove koji znaju teit i po
nekoliko desetaka tona. Svi radovi iz ove faze su crveni i sainjeni od voska.
Nakon reflektirajudih radova iz perioda kad se bavio prostorom i stvarao gotovo
etverodimenzionalne uvide (vrijeme kao etvrta dimenzija) u prostor te negirao samu materiju
zavaravajudi gledateljevo oko-Kapoor sada prelazi na konkretnija rjeenja, trodimenzionalna, masivna
i troma djela sainjena od crvenoga voska i boja na uljnoj bazi koja potom premazuje vazelinom,ili
premazuje njihovu poglodu kako bi lake postigao eljeni efekt svojih radova.
Jedan od svojih prvih radova u vosku je ''My red Homeland'' iz 2003.godine. Radi se o 25 tona
crvenoga voska i boje na bazi ulja poloenog na pod u ''splonjenom'' ovalnom obliku.
Na vosku se nalazi mehanizam, koji izgleda kao horizontalno poloeni malj iji mehanizam se nalazi u
centru polukruga sa voskom. Ureaj je poloen na vosak i svojom teinom ga pritide. Mehanizam u
centru ureaj svakih sat vremena pokrene i naini rotirajudi pokret po vosku svaki puta skidajudi po
malo. Ovim radom Kapoor naglaava na sam proces rada. Kapor tvrdi da nije bitno to de ispasti jer
nije bitan rezultat, ovaj rad 'radi sam sebe'. Ovime Kapoor nastoji prikazati samu istodu procesa
nastajanja.












23


Meu njegovim prvim radovima poetka tisudljeda je i ''Up Down Shadow'' ili ''Push Pull'' iz
2005.godine. ''Up and Down Shadow'' je zapravo manja inaica rada ''Push Pull II'' koji je nastao u
njegovom ateljeu. Rad o kojem govorimo je oblika jedne etvrtine polukrunog diska koji je okomito
naslonjen na zid pod pravim kutom-izgledao kao da su ostali dijelovi diska u zidu i podu, rad je
dimenzija 172x 172x 101.5cm. Rad je presjeen drvenom daskom koji sjee disk i naspram zida je
paralelno pozicioniran pod kutem od oko 50 stupnjeva od poda i see ravno do sjecita poda i zida.
Daska i disk se okomito sijeku.

Up Down Shadow/Push Pull I

Veda inaica ovoga rada i kompletnija je ''Push Pull II'' i
dimenzija je 500x 895x 90cm, no oblik ovog polukruga
se mijenja ovisno o izlobi i za koju galeriju je
pripremljen. U ovom radu se radi o cjelovitom
polukrugu, odnosno polukrunom disku od voska i
bojom na bazi ulja te takoer ima predmet koji korelira
s njim a ovaj puta je to elina ploa koja se krede po
bridovima polukrunog diska. Razlika izmeu ovog i
prijanjeg rada je ta to ovaj puta daska, odnosno
elina ploa ne probija disk okomito na njega, ili
uopde, ved monotonom kretnjom naprijed-nazad po
bridovima kao u ''My red Homeland'' u malim
koliinama skida dio po dio voska sa bridova. Masa
crvene nakupine voska dobiva svoju formu kao
umjetniki objekt jedino onda kada gubi na svojoj tjelesnosti struganjem ureaja, ovime-sam proces
stvaranja umjetnosti postaje
neprekidan proces trenja koji
utjelovljuje umjetniki objekt.
Kapoor:
''To make new art you have to make a
new space.''
Kapoor jednom reenicom najbolje
utjelovio ono to je elio redi ovim
radom:
''The work makes a material move
towards the non-object wich is
certainly perceptual but also
psychosocial.''
Kapoor za ovaj svoj rad tvrdi da ima mimetiku i kinetiku konotaciju, kinetiku konotaciju smo
upravo odredili- rad se krede i stvara se kretanjem, trenjem i oduzimanjem, nastaje samo onda kada
je ukljuen proces. Mimetika konotacija u Kapoorovoj reenici je objanjena time da crvena masa
voska zapravo ne tei niemu, ona je samo masa ali oblikovanjem, kinetikom ona se stvara, postaje.
Postaje neto to lii na neto , na nekakav objekt, na nekakvo sjedanje-ona sada oponaa nama
neto poznato i stremi prema tome.
24

U Berlinu 2013.godine Kapoor radi cijelu malu grupu instalacija raznih oblika na ovakvoj bazi
funkcioniranja .


Inspiriran ovakvim nainom rada, uklapanjem mimetike i kinetike Kapoor povedava dimenzije i
mehanizme svojih radova. 2006.godine u Londonu Kapoor radi i izlae instalaciju mnogo vedih
dimenzija i izraenijeg volumena. ''Past,Present, Future'' je rad dimenzija 345 x 890 x 445 cm koji
sainjava oblik masivne crvene polukugle, tonije jedna etvrtina kugle. Masivnu nakupinu voska i
boje na uljanoj bazi crvene boje obrubljuje jedan itav pokretni zid koji poput na mehanizmu rada
''Push Pull II'' polako obrubljuje i strue rad rjeavajudi ga voska malo po malo. Ovdje kao i na
spomenutom radu '' Push Pull II'' zid koji strue boju, samo nekoliko puta proe svoj ciklus te se u
jednom dijelu zaustavi i do kraja izlobe se, kao i sam oblik rada vie ne mijenja.
Vosak je i ovdje djelomino sastrugan te ga ima i po zidu galerije te pokretnom montanom zidu koji
se krede po vosku. Inverzirana inaica istog ovog oblika je ''Shadow Corner'' koji strue vosak iznutra.

Past,present , future Shadow Corner




25

Jedan od njegovih najpoznatijih i moda i najimpresivnijih radova sainjenih u vosku je rad nainjen
2007.godine pod nazivom ''' Svayambh''. Svayambh po Sanskriptu znai samo-regenerirajud ili roen
sam od sebe, sam po sebi ili sam u sebi (born by itself). Ova votana skulptura tei ak 40 tona!
Prvotno je instalirana je u Muse des Beaux-Arts de Nantes ali su dimenzije promjenjive u slubi
mogudnosti seljenja u druge prostorije, galerije, muzeje. U Muse des Beaux-Arts de Nantes rad se
krede brzinom od 8 kilometara na sat kroz ak 5 galerijskih prostora ostavljajudi za sobom snaan
miris po itavom muzeju. Votani rad premazan vazelinom nezgodno prolazi poput vlaka na
tranicama kroz glavne prostorije galerije strugajudi po lukovima arkada ostavljajudi tragove voska
po zidovima. Monolitna masa od 40tona koja svojom veliinom i oblikom zaista podsjeda na vlak iako
je ureaj koji pokrede ovu votanu skulpturu izrazito tih to stvara kontrast uobiajenom uvidu u
glasne i vibrirajude zvukove pravoga vlaka i eljeznike stanice. Zbog monumentalne veliine ovoga
rada , moemo ga i moramo promatrati iz razliitih prostorija, odnosno iz razliite perspektive. Kada
bismo stali u jednu prostoriju i gledali ga dok prolazi gledatelj ima dojam da monumentalna masa
polagano prolazi pored njega iskrivljujudi njegovu percepciju za prostor, gledatelj ima dojam kao da
se itava prostorija krede a ne samo votana skulptura. Ovaj rad se prije izlagao u Francuskoj te
poslije i u Munichu, dakle u Nantesu je rad tek izlagan po tredi puta. Svaki puta dosad, kad je rad
bivao izloen- davale su se razliita miljenja na reference ovog ''glomaznog putujudeg vlaka''.
U njemakoj se na primjer ovaj ''vlak'' povezivao sa holokaustom , odnosno vlakom koji je odvozio
zatvorenike u logore. U Britaniji na primjer ovaj rad povezuju sa izumom parne lokomotive i
izgradnjom eljeznica poetkom industrijske kulturalizacije. Pridodajudi snanu seksualnu konotaciju i
uovom radu, prolaenje mase voska kroz arkade se moe povezati sa polaganom penetracijom falusa
u ensko spolovilo. Bitno je redi za ovaj rad da se on oblikuje po dimenzijama prostorija galerije te da
gornja povrina ovisi o obliku prolaza (u Muse des Beaux-Arts de Nantes su to bile arkade pa je
gornji oblik votane skulpture bio nalik polukrugu postavljen na pravokutnik dok je u Haus der Kunst
u Njemakoj oblik bio potpuno pravokutan i znatno manjih dimenzija).













Osobno si ne mogu pomodi a da ponovno ne poveem Kapoora sa Indijom. Moja osobna pretpostavka i
miljenje je da se Kapoor u ovome radu ponovno oslonio na Indiju te vlakove u njoj , koji bi bivali prepuni
putnika, koji bi se nalazili gdje god bi oku to bilo vidljivo. Putovanje po vrudini i guvi golemog teretnog vlaka
koji prevozi putnike zasigurno ne bi ostavljalo doivljaj brze i ugodne vonje vlakom, ved goleme mase koja se
jedva krede pod teinom putnika stvarajudi doivljaj da vrijeme prolazi sporije nego to bi trebalo. Pogled na
nezgodno, sporo putovanje na golemom, nezgrapnom vlaku zasigurno je ostavilo traga na mladome Kapooru
koji je uivao privilegiju bogate porodice i lagodnih putovanja te koji gledajudi goleme i glasne vlakove punih
Indijaca ostao u gluhoj bojazni i snanom doivljaju neega to je vede od njega i neega to on sam ne poznaje
(siromatvo, pa i sama veliina vlaka).
26

Jo jedan rad s voskom koji ostaje pri vrhu njegovih postignuda je ''Shooting in the Corner''
stvoren godine 2008.-2009. Za razliku od rada ''Svayambh'' koji je izrazito spor, tih, golemih
dimenzija i u njemu se uiva postupno i melankolino Kapoor radi dinaminu skulpturu koja je
ujedno sama po sebi i performance kojim Kapoor ujedno istrauje karakteristike i mogudnosti
voska. Ova potpuna suprotnost Kapoorovim staloenim, mirnim i transcedentalnim radovima je
uradak jasnih, snanih i glasnih karakteristika! Do sada su sve Kapoorove skulpture stajale na
mjestu, izvrtale percepciju ili ukoliko su bile u pokretu bio je iznimno spor i polagan. Sada je
Kapoor stvorio ''oruje'' koje glasno i snano ispucava pakovanja voska u kut zida. Kao i svi
njegovi radovi i ovaj se povezuje sa snanom seksualnom konotacijom gdje ispaljivanje povezuju
sa ejakulacijom a sam top kao falusni simbol. Kapoor je napravio mehanizam koji lii na top koji
ispaljuje palete crveno-krvave boje. Svaka paleta je teka 9 kilograma i ima oblik valjka. Valjak
boje se stavi u top te ga on ispali u kut brzinom od 8 kilometara na sat stvarajudi iznimno glasan i
iznenaujudi zvuk koji odzvanja itavim prostorom Royal Academy. Za ovu skulpturu je ujedno
bitno i to sudjeluje i sama publika, tonije Kapoor je pomno birao tko de ispaljivati palete boja i
drao je audicije za studente glume koji bi tokom izlobe ispaljivali palete boja. Do kraja izlobe je
zamiljeno da se ispali znaajan broj paleta, odnosno 20 tona boje sa uljnom bazom i voskom.
Top bi ispalio paletu boje koja bi se rasprila po kutu galerije i po itavim zidovima i podu
ostavljajudi gnjecavu masu po itavoj galeriji. Rezultat ispaljenog je ono to bi inilo, odnosno to
ini skulpturu a proces ispaljivanja i samo sudjelovanje performera, zvuk, miris i rasprivanje
boje je ono to ini performans. Gledatelj ovaj dio moe gledati i doivjeti samo dok se palete
boje ispaljuju. Ukoliko gledatelj propusti sam in ispaljivanja ostaje mu samo rezultat.
itav ovaj rad je u potpuno drugaijem duhu od svega ostaloga to je Kapoor dosad stvorio.
Ovaj rad nema toliko duhovnu ili duevnu konotaciju, ved izvlai kontekst iz onog divljeg u nama,
onoga energinoga, impulzivnog, onoga iznenaujudeg, onog ivoga i prevrtljivoga/spontanoga u
nama, onoga to nas plai i onoga to nas glasno veseli. U ovom radu se osjeda snana,
eksplozivna i ekspanzivna seksualna narav, tonije snane seksualne konotacije. Ovaj rad izvlai iz
nas ono zemaljsko, ljudsko, afektivno i emocionalno. Ovaj rad je jedan od rijetkih a moda i
jedinih koji se bavio osjedajima koji se vie nalaze na naoj samoj povrini za razliku od prijanjih
radova koji se bave onim neim neopipljivim, transcedentalnim, svemirskim/bliskim Bogu, to
imaju dodira sa dubokim unutarnjim vezama i tihim vodama. Za ovaj rad se smatra da ima dosta
referenca na samo oruje kao takvo, na politiku i prolivenu krv.
S druge strane rad ima referencu na zvuk koji dolazi iz glazbe Pyotr-a Tchaikovsky (18401893)
tonije iz njegove skladbe ''Overture'' koja ima grandiozno finale u kojem se uje skladba topova
i mekih udaraljki. Unato ovim poveznicama, vjerujem da rad ima svoj kontekst sam za sebe
nevezano sa referencama ili slinostima koji se veu za njega.
* It is interesting now to compare Kapoor with Joseph Beuys, a great artist who transformed concepts of the sublime and
the imperative of historical memory for his own generation. Both in intention and ambition, Kapoor has much in common
with Beuys as a total artist: Kapoors works, even as embodied in a single piece such as Svayambh, are monuments of
form (sculpture), colour (painting), movement (theatre and spectacle) and space (architecture). His art has always had an
abstract dimension, but like all great abstract art that of Kandinsky, Malevich, Mondrian at the beginning of the twentieth
century, and of the great Americans Pollock, Rothko, Newman and Clyfford Still, with all of whose art Kapoors has precise
affinities it is suffused with often quite literal meaning. Kapoor completely embodies the Eurasian man and artist of whom
Beuys dreamt, and he draws on the knowledge and culture of Beuyss migratory ideas that are so deeply embedded in
Svayambh. norman rosenthal, 2009

27
















Shooting int he Corner


Jo uvijek zadravajudi se u prvom desetljedu 21.stoljeda i Kapooroim radovima s voskom
moramo spomenuti jedan rad, iako raen u vosku je poneto drugaiji od ostalih.
Ovaj rad ''Blood Stick'' raen 2008.godine je skulptura raena od suhoga voska, odnosno za
razliku od ostalih skulptura koje su raene u podatnom i ''svjeem vosku'' koji se mogao
razmrljavati, gaati i skidati, ova skulptura je sainjena od nakupine voska (naravnog istog onog
crvenog pigmenta kao i sve njegove votane skulpture) koja se potom dugo suila dok nije
postalo krutog stanja. Ovaj rad je kombinacija Kapoorovog omiljenog crvenog pigmenta, jedne
vrste polimera,tonije epoksidne smole i voska.
Ovaj rad je vjerojatno raen poput onog ''Dismeberment od Jeanne d'Arc'' gdje su prvotno
napravljeni drveni cilindri, uplje drvene letve koje bi tvorile valjak na koji se potom postavljala
polistirena smola koja se potom te nabacivala na drveni cilindar u grubim nakupinama i potom
bojala crvenim pigmentom u spreju Ovaj rad je znatno slabijeg intenziteta boje te je krut i suh,
nije razmaziv te po tome drugaijih od ostalih radova kojima je Kapoor sklon. Ovaj rad je
dimenzija 140x 1020x 134cm. Postoji govor da je ovdje snana referenca na seksualnost te na
sam falusni simbol proet krvlju i energijom ali Kapoor se u ovome ne izjanjava. ini se da je
ovaj rad bio meu zadnjima koji se bavi voskom. Kapoor je istraio u vosku sve to je mogao i sve
to ga je zanimalo te sad prelazi na mnogo stabilniji materijal, a to je beton/cement.
''Dismeberment od Jeanne d'Arc'' iako ne spada pod radove koji se bave voskom je moda meu
posljednjima u ovom razdoblju gdje se Kapoor bavi prahom te de moga iz tog razloga spomenuti,
ujedno jer je raen u istom razdoblju kao i Blood Stick i njegove faze sa cementom, dakle u
2009.godini. Sa njim, na tom projektu su radili i Adrian Knight koji je poznat po umjetnikim
''rekvizitima'' i njegova radionica MDM. Prostor za izlaganje ovoga rada je stara trnica koju vie
nitko ne rabi, ona je potpuno preureena iskljuivo u slubu ovoga rada. Pod je iskopan a u
prostoriju su dopremljene dvije ogromne hrpe pigmenta/praha i dvije goleme stoaste nakupine
polisterne smole. Kao to i sam naziv daje naslutiti radi se ''rastavljanju'' tijela na dijelove.
28

Kapoor je ved dugo elio nainiti ovaj rad. Postavio je dvije ogromne nakupine praha u stoastu
formaciju koje simboliziraju grudi. Potom je iskopao rupu u podu i obojao ju crvenim pigmentom
u spreju koja treba simbolizirati utrobu/maternicu. Kapoor kae da ga ova praznina podsjeda na
njegove radove ''Void Fields'' gdje bui rupe u kamenu. Nakraju Kapoor dovozi dvije ''noge'',
odnosno nakupine polisterne smole nakupljene na uplje drvene cilindre koje je projektirao
Adruan Knight. To su polistranini valjci sainjeni od slaganja dasaka jedne do druge te
privrdene. Dimenzije su toliko velike da se kroz cilindre bez problema moe provlaiti potpuno
odrastao ili podeblji ovjek. Na daske su se potom nabacivale mase polisterne smole u relativno
grubim nanosima kako bi dobio to rustikalniji i spontaniji izgled, nikako zagaen. Potom su se
cilindri sa smolom bojali crvenom bojom u spreju. Kad bi uspjeli sagledati rad odozgora zaista
bismo upsjeli vidjeti kako se radi o pojednostavljenom i apstrahiranom prikazu tijela. Osobno
smatram da rad veoma podsjeda na Yves Kleinove Antromorfije gdje se modeli otiskuju tijelom
na platno te na platnu ostaje otisak grudiju, trbuha i nogu.
Kapoor o svome radu:
''There have long been certain preoccupations in my work red, a certain implied and very overt
sexuality and this is part of that language.''
Kapoor ponovno dolazi ukontakt sa seksualnim kontekstom, no ovaj puta sa neto dramatinijim
i usudila bih se redi mranijim pristupom gdje pokuava ''rastaviti'' ensko tijelo i ono to ono
predstavlja.











29


BETON
''Greyman Cries, Shaman Dies, Billowing Smoke, Beauty Evoked'' rad iz 2008.-2009.godine.
Zapravo se radi o manjoj skupini radova koja se grupira i time ini jedan kompletan rad.
Ovo je golem odmak i razlika od dosadanjih faza koje je Kapoor prelazio sa svojim sjajnim
reflektirajudim povrinama, podatnim i mekim voskom, prakastim pigmentom pa i kamenim
blokovima. Kapoor je prvotno zamiljajudi i planirajudi ovaj rad, prvotno osmislio plan simuliran
preko kompjutera no priliko izvedbe materijal nije mogao podnijeti zamiljen oblik te se
jednostavno raspao,raspustio. Kapoor je odluio zadrati ovaj rad i predstaviti ga, predstaviti ga
kao svoju pogreku, kao spontan i neintenciozan rad te kao spomen da je umjetnikova ruka ipak i
jo uvijek najbolji alat koji umjetnik moe posjedovati. U ovoj grupaciji radova se osjeti snana
veza izmeu arhitekture. Ruevine arhitekture ija graa se raspada nasuprot njene stabilne
konstrukcije. Kapoor je sa odreenim alatom slijevao beton u dugim linijama, odnosno trakama
rotirajudi smjer slijevanja kako bi tvorio oblik koji se vertikalno uspinje. Kapoor je samo
nadodavao materijal- gradnjom i nadogradnjom betonskih debelih linijskih masa je stvarao sloj
po sloj koji je naposlijetku tvorio oblik koji je teak 2 tone! Svaka skulptura je teila otprilike dvije
tone, nezavisno o tome na koji je nain Kapoor slagao linijski stanjene mase betona. Skulpture su
bile posloene na drvene palete. Sama konstrukcija ovih skulptura je potpuno drugaija od bilo
ega to je Kapoor dosad napravio. Ove skulpture su izrazito dinamine, gotovo nas vuku da se
kredemo skupa sa linijskim stanjenim masama betona i to je vrlo bitno za ove skulpture: one su
prirodnog materijala, odnosno boje betona. Kapoor nije mijenjao apsolutno nita u njihovom
pristupu. Ne samo da je doputao da se mase gotovo proizvoljno kredu i padaju kako im
odgovara, Kapoor zadrava prirodni karakter i boju materijala jasno vidljivim. Iako su dimenzije
ovih radova razliite jedan od druge one su neto vie od visine ovjeka, te kada prolazimo
prostorijom prepunom ovih radova imamo dojam kao da poput arheologa prolazimo i
pronalazimo antike ruevine zaputenih nepoznatih gradova koje se gotovo pa nalaze u
apsolutnom rasulu.

''Greyman Cries, Shaman Dies, Billowing Smoke, Beauty Evoked'
30

U grupi ''Between Shit and Architecture'' u 2011.godini vidi se da je Kapoor preuzeo pristup koji
pokazuje nekakav uzorak, tonije-skulpture su urednije, nanos betona u linijskim masama je
ujednaeniji i nanoen je u istom smjeru, ili na isti nain, skulpture su vilje i vie djeluju kao
arhitektura (poput zgrada). Ukupni oblik tvori vertikalno postavljen pravokutnik a linije ne
odstupaju daleko od tog oblika, sve je veoma uredno. Za razliku od prve serije radova, radovi
unutar ove serije su unutar svoje konstrukcije uplji. Dakle Kapoor ne slae i ne nadograuje
masu jednu na drugu ved u krug, odnosno u redove (red na red) slae slojeve betona kreudi se u
krug tvoredi pravokutnik. Na nekim djelovima se beton(to namjerno, to sluajno) raspao te se
vidi unutranjost, odnosno da su blokovi ''crvuljastog'' betona uplji i da nemaju ispunjenja.
Takoer razlika izmeu Kapoorove prve i druge serije je ta to su ovdje blokovi betona , iako
takoer stavljeni na drvene palete, uredno posloeni u dva reda tvoredi prolaz meu njima.
Ovime dobivamo dojam da edemo meu pravilnim rasporedom zgrada.
Moja osobna pretpostavka je da Kapoor za razliku od prve serije u kojem promatra ede i
istrauje ruevine antikih graevina, sada ede meu modernom stambenom arhitekturom
dananjeg doba te samu tu arhitekturu usporeuje sa 'fekalijama' jasno dajudi do znanja to misli
o njoj.

Between shit and architecture












31

VELIKI RADOVI I KONSTRUKCIJE
Kapoor je od 2000.-2013.godine sporedo sa svojim radovima radio i na projektima koji su imali
kolosalne dimenzije, radove koji su zauzimali itave trgove, ispunjavali prostore itave galerije pa
ak i preureivali okolinu/krajolik kako bi se uklopili u njega.
Jedan od njegovih prvih takvih radova je bila ''Taratanatara'' jo gotovo na poetku njegove
karijere, na samom prijalazu stoljeda (2000.g) ! Taratanatara je nastala u njegovoj poetnoj fazi
reflektirajudih povrina koje su jo ukljuivale vodu (zdenci, bazeni i dr) to je fascinatno da je
uz svoju fazu njenih reflektirajudih povrina u zapravo, skulptura skromnijih dimenzija ved tada
stvarao radove kolosalnih dimenzija.
Taratanatara je prvi rad ogromnih dimenzija koji se gradio od 1999. U Gratsheadu te potom
2000.g. u Napulju na Piazza Plebicito. Rad u Gratesheadu je iznosio 51.8x 32,6 x 16metara dok je
onaj u Napulju iznosio otprilike 35 metara. Oboje su raeni od crvenog PVC materijala i elika
koji se prventsveno sluio kao konstrukcija.
Kapoor o svom radu:
'' I wanted to turn the building inside out. The engineer Neil Thomas and I came up with a
membrane form with a geometry which changes from rectangular to circular. Because of the way
the form narrows, there is foreshortening of the space. The end, which is about 15 metres by 40
metres, tapers to a circular tube of 8 metres in diameter. The building from the outside appears
to be half as long as it really is. Entering the interior is like going to the Grand Canyon. The space
expands. There is a sense of the outside being smaller than the inside. Baltic Centre for
Contemporary Art, Gateshead. Piazza Plebicito, Naples, Italy.''
(http://anishkapoor.com/323/Taratantara.html)
Inaicu ovog rada Kapoor radi 2002.godine i naziva ga ''Marsyas''. Marsyas je raen od istih
materijala kao Taranatara, dakle PVC i elina konstrukcija, beton te staklote je isto tako
oblikovano na slinome principu, to jest-gotovo istome.
Kapoor o ovome radu smjetenome u Tate Modern galeriji u Turbine Hall-u:















The work forms itself between three very large steel rings, it is stretched between them like a
flayed skin. I am concerned with the way in which a language of engineering can be turned into a
language of body. It is important that you can never get a view of the whole piece. It is jammed
into the building so as to not allow anything but a partial view. The work must maintain its
mystery and never reveal its plan. Perhaps then it becomes unobtainable. I want to make things
that remain secret.


32

Kapoorov interes u prostor, baratanje njime, skrivanje u njemu i ujedno i otkrivanje je rezultirao
radovima koji u potpunosti ispunjavaju prostor te kako je i sam rekao, gledatelju doputaju samo
djelomian pogled na rad jer gledatelj nije u mogudnosti sagledati itavu skulpturu ved samo njen
dio. Ovime Kapoor stvara putovanje kroz prostor, poziva nas da istraujemo ono to je skirveno.
Rad koji se takoer proima itavom prostorijom i njenom puninom je ''Memory'' iz 2008.godine.
smjeten u prostorijama Deutsche Guggenheim.
Unutar jedne prostorije se nalazi itav golemi rad eline konstrukcije te elinih ploa koji
ispunjava prostoriju od poda do stropa, njegove dimenzije su 14.58.974.48 metara te je oblik
ovalnog oblika. Zanimljivost kod ovoga rada je to to se on ''otvara'' u drugu prostoriju.
Zid izmeu dvije prostorije (od kojih je unutar jedne smjetena skulptura) je perforiran te stvara
maleni prolaz koji je poput prozora u zidu. Gledatelj odlazi u drugu prostoriju i primjeduje prozor
u zidu koji je zapravo prikaz u unutranjost goleme skulpture koja se nalazi s one strane zida.
Golema elina konstrukcija je napravljena na takav nain da niti jedan traak svjetlosti ne
prolazi kroz njene eline ploe. Zagledavajudi se u unutranjost skulpture mi zapravo ne vidimo
kraj upljine ved samo mranu i misterioznu prazninu te vrata/prozor koji nas vodi i doputa nam
da zavirimo u nepoznato u neto to ne moemo ni sami spoznati. Naziv i ova skulptura indicira
da se Kapoor bavi sjedanjem, samim umom i ono to se deava onkraj njega i u njegovoj
podsvjesnosti. Govori nam o tome da nekad dobivamo malen i kratak uvid u mrani beskraj. S
jedne strane se moemo kretati oko skulpture ali ne moemo vidjeti to se nalazi u njoj dok s
druge strane dobivamo uvid u unutranjost ali ne moemo percipirati ono to se deava izvan.
Na taj nain je ovaj rad poput i naeg sjedanja, ne moemo u potpunosti percipirati sve njegove
aspekte ved moemo samo uhvatiti dio po dio, ili pak samo jedan njegov dio.




Memory

33


Godine 2009. Kapoor koristi slinu konstrukciju poput ove u Memory te koristi isti materijal u
svome radu ''Hive''.
Ovaj rad je instaliran u Royal Academy of Arts u Londonu te svojim dimenzijama od 5.6 x 10.07 x
7.55m i teinom od 13,5 tona ispunjava itavu prostoriju (rad sadri 58 panel ploa). Gledatelj,
promatrajudi ovu skulpturu ne moe a da ne pomisli na korelaciju izmeu same skulpture i
arhitekture, odnosno prostorije u kojoj se ona nalazi. Gledatelj poinje biti svjestan prostora oko
sebe i gdje se nalazi.
Ova skulptura je posebno raena za Kapoora na brodogradilitu u Nizozemskoj gdje su skulpturu
sloili te izbrusili. Skulpturu su izgradili i sloili u nizozemskoj ali ona se morala modi rastaviti na
dijelove kako bi ju mogli unijeti u galeriju, stoga je tako i konstruirana. Skulptura je potom
presloena i ponovno sastavljena na licu mjesta u galeriji.
Za razliku od Memory , ova skulptura je otvorenija, poput razlistane forme koja svojom
konstrukcijom stvara labirint od itavog galerijskog prostora navodedi gledaoca da istrauje na
koji nain se krede njen oblik. Mogli bismo redi da poput Kapoorovog rada Svayambh i ovaj se
protee kroz itave prostorije ne doputajudi gledaocu da ga u cijelosti sagleda odjednom ved da
ga polagano istrauje. Na nekim podrujima, gledano malo poblie (zoomirano kamerom) bismo
mogli nadi slinosti sa enskim genitalnim spolovilom, to je zapravo karakteristika koju esto
pripisuju Kapooru (snane seksualne konotacije popradene spolnim simbolima).
Kapoor je oduvijek bio fasciniran prostorom, kako on djeluje na nas i kako ga percipiramo. Isprva
su njegovi radovi bili fokusirani na vizualan dio koji utjee na nae emocije, tonije onako kako mi
doivljavamo prostor i stvari oko nas. U kasnijim radovima Kapoor povedava dimenzije svojih
skulptura tako da one na nas djeluju puno izravnije i puno intenzivnije izvrdu na osjedaj za
prostor, zovu nas na kretanje i istraivanje. U njegovim kasnijim radovima gledatelj postaje
djelom skulpture time to ju istrauje,otkriva i krede se oko nje i moe ju dotaknuti, time to ulazi
ili izlazi iz nje. Iako sa izravnijim pristupom osjedajima gledaoca Kapoor ne gubi svoju crtu kojom
predoava ''ono neto'' transcedentalno, odnosno duhovno.


Hive










34

U 2009.godini Anish Kapoor prelazi sa istih elinih konstrukcija na neto njeniji pristup koji
povezuje nain rada iz Taratanatare, Masyas-a te djelomino preuzima vijugave oblike iz njegove
faze rada s betonom. U toj godini Kapoor radi rad pod nazivom ''Untiteled'', odnosno nema
naziva. Untiteled je poput goleme linijski stanjene mase koja slobodno tee. Tok linijske mase je
veoma vijugav, organski, on se prevrde, savija, ide as gore as dolje, as naprijed as nazad, ima
mnogo zakrivljenja, zaobljenja i pomaka. Rad djeluje poput tijela goleme zmije ili biljke koja se
savija i pomie se. Rad je veoma dinamian. Rad na poetku (ili na kraju, kako se uzme) izgleda
kao da ima ulaz-vrata- golemi ovalni ulaz koji se nastavlja na debelu linijski stanjenu masu.
Poetak skulpture izgleda kao da se radi o 'vratu' kakve trube ili fanfare. Golemi oval koji je upalj
i vodi u unutranjost skulpture je obojan crvenom bojom i premazan brojnim slojevima boje na
bazi laka, emajla koji stvara tamno-crveno-krvavu reflektirajudu povrinu. Tijelo, odnosno
vijugava masa je sainjena od vrste smole, vjerojatno od epoksidne smole. itavo tijelo skulpture
nam stvara dojam da se opire materijalu ali Kapoor je uspio napraviti skulpturu pomodu veoma
mnogo malenih dijelova koji se savreno uklapaju u cjelinu tvoredi vijugavu upljinu. Gotovo da
ni nema odmaka, prijelazi se jedva vide i osjete, kao da se ne radi o takvom materijalu-poptuno
ga je zanijekao. Iako je tijelo skulpture u principu grubo (s obzirom na ulaz u skulpturu) ,ulaz u
nju je izrazito gladak i reflektirajudi te poziva gledaoca da zaviri unutra i putuje oblikom.
S jedne strane gledatelj moe vidjeti ulaz i moe vidjeti vanjski oblik skulpture koji ga veoma
poziva na putovanje njome ali ne moe, stoga gledaocu ostaje samo da zamilja kako bi bilo
putovati tijelom skulpture dok prati njen oblik. Zbog oblika koji podsjeda na puhaki instrument
Kapoor nas takoer poziva da samo zamiljamo zvuk koji bi proizaao iz ove skulpture, kao da iz
nje treba izadi neki zvuk ali ne izlazi.







35

Ovakav prikaz puhakog glazbala, crvenih ovalnih otvora i prolaza, prisutnost-odsutnost zvuka je
uvedao na kolosalnim dimenzijama svoga rada ''Dismemberment'' u 2009.godini u Novom
Zelandu na prostoru privatnog parka poznatog i kao ''The Farm'' u Kaipara zaljevu, koji posjeduje
jedan poslovan ovjek i mecena umjetnika imena Alan Gibbs. Na ''Farmi'' se nalaze i brojne druge
skulpture masovnog oblika a ne samo Kapoorova.
Ova skulptura je kolosalnih proporcija, dugaka je ak 85metara! Skulptura je sainjena od
elinih dijelova konstrukcije te neto lakih elinih ica i crvenog PVC materijala kojim je
konstrukcija presvuena. Za ovu skulpturu je prekopavan itav dio krajolika kako bi se skulptura
uklopila. Skulptura ima oblik dva velika ovala, otvora koja su okrenuti jedan od drugoga ali se
spajaju PVC materijalom u sredini. Cijeli oblik izgleda kao dvije trube koje se spajaju u svojim
''glima/vratovima''. Zapadni dio je oval velik 25x8 metara a istoni 8x 25 metara.
Zapadni dio je vertikalno postavljen oval dok je istoni horizontalno postavljen oval koji djeluje
kao da je pokolpljen, odnosno nakrivljen je pod kutom od manje od 45stupnjeva to dodatno
daje dojam da je prolaz u taj ovaj suen. Zrak slobodno struka kroz otvore. elina konstrukcija je
najjaa na otvorima, odnosno na dijelovima skulpture koje ine ovale, dok su posebne manje
iane strukture razapete po konstrukciji kako bi napele PVC formu i zadrale je u tom napetom
obliku. I sjedne i s druge strane moemo vidjeti izlaz na rugu stranu.
Skulptura nije podlona na vrijeme, klimatske promjene vodu i ostalo. itava skulptura izgleda
kao potpuno strano tijelo naspram okoline u kojoj je postavljena, po boji i po obliku.
Kapoor o svom djelu:


I have now made a number of Dismemberment works of which Site I is the most signifi cant.
Dismemberment refers to a taking apart of a body. In much sculpture in the landscape body and
land are seen as synonymous with each other. Dismemberment ritualises this connection. The
aborigines of Australia have an understanding that the land is connected in this way with a ritual
origin. For me this then means that the sculpture is some how essentially connected with this
place. It is therefore no longer just an object in the landscape. In this work there are a number of
dismemberments. There is the dismemberment of the site. There is the dismemberment between
the object and the site. Even if this is the way in which the sculpture cannot be fully perceived
from any one vantage point. The verticality of sculpture is turned into the horizontality of
landscape quite literally in this work giving another disjunction or dismemberment. This can be
seen as an internal fracture in the sculpture.
36


Svoje afinitete prema kolosalnosti je ujedno i pokazao u svom radu ''Orbit'', tonije
''ArcelorMittall Orbit'' sagraen 2012. Ovaj Kapoorov se zapravo rauna pod arhitekturu.
I skulptura ia rhitektura, tonije toranj za razgledavanje koji je visok 114,5 metara!
Toranj je napravljen u Engleskoj, u Queen Elizabeth Olympic parku u Strafordu. To je najveda
britanska javna skulptura. Toranj slui kao konstantna podsjetnik na to da je London bio
domadim ljetnih olimpijskih igara ljeta 2012. Cecil Balmond i njegova grupa projektanata i
ininjera je takoer bila ukljuena u ovaj projekt tako da Kapoor zapravo nije radio sam.
Toranj je vertikalno postavljen i temelj mu je kao i svaki drugi toranj no njime se protee niz
spiralnih elinih konstrukcija koje se obavijaju tornjem te se toliko odmiu od njega da djeluju
kao zasebna skulptura ukorporirana u arhitekturu. Toranj je u cjelosti napravljen od suvremenih
materijala. Spirale i vijuge su obojene tipinom Kapoorovom arko krvavo-crvenom bojom koja
prevladava itavim tornjem.





37



ASCENSION
Iako ovo nije Kapoorov zadnji rad , napravljen je godinu dana nakon ''ArcelorMittall Orbit'' ali je
referenca na rad iz 2003, tonije, Kapoor je pokuao u 2013.godini napraviti vedu, kompletniju i
monumentalniju verziju rada iz 2003.
Radi se o ''Ascension'', Kapoor o tome:
''In my work what it is and what it appears to be are often confused with each other. Take
Ascension for example, what I am interested in is the idea of the immaterial becoming an object,
which is whats happening in Ascension, smoke is becoming a column. Also somewhere
embedded in this work is the idea that Moses followed a column of smoke, a column of light, into
the desert.''
U 2003.godini, Kapoor je prvi puta pokuao napraviti ovaj rad. Nainio je dva konkavno
konveksna panel zida koji su se nalazili u galeriji Galeria Continua u SanGimignano. Umjetni panel
zidovi su tvorili propusno-zatvornu opnu koja je istovremeno tvorila krug a istovremeno tvorila
prolaz koji se proirivao, centrirao u krugu. Poput dva polukruga (dva djela jednog kruga) sa
pomaknutim centrom ali jo uvijek stoje jedan nasuprot drugoga. Iz poda,parketa je na jednom
propusnom mjestu izlazio bijeli dim koji bi potom uzlazio gore do stropa, do ventilatora koji ga
uvlai. Dim bi potom stvarao oblik stupa, veoma krhkog , gotovo prozirnog bijelog stupa. Kapoor
se poziva na svetost bijeloga dima u Vatikanu, na svetost svijetla i njegovo samo uzdizanje prema
gore-prema nebu. Za Kapoora je ovaj rad imao snanu religijsku konotaciju za razliku od snanih
seksualnih poruka koje su se protezale du njegove itave karijere. Ovo je jedan od rijetkih, a
moda i jedinih Kapoorovih radova koji imaju snanu duhovnu, istu i religijsku konotaciju te koji
nemaju mnogo veze sa tjelesnodu. Isti ovaj rad na istom principu i sa istim mehanizmom
uspjeno izlae i u Brazilu Centro Cultural Banco do Brasil 2006.
Sljededi rad , nainjen u 2010. godini je pokuao reproducirati rad iz 2003.godine u Galeriji
Continua ali ovaj puta sa crvenim prahom/dimom a zove se ''Red Ascension''. Naime, taj rad se
potpuno raspao. Nisu bili sigurni u razlog zato se raspao-moda zbog prevelikog potiska
dima/praha a premale snage uvlaenja gornjeg ventilatora. itava stvar je ispala katastrofalna i
Kapoora je pratio negativni publicitet te su izlobu i samo izlaganje tog rada ukinuli.
Godinu dana poslije Kapoor se odluio ponovno ohrabriti i napraviti stvari kako treba i sasvim
prigodno za biennale Venecije.
2011.godine smjeta rad u Veneciju u Basilica di San Giorgio Maggiore to dodatno pojaava
spiritualni i religijski kontekst gdje se stup bijeloga dima prekrasno uklapa u samu arhitekturu
bazilike. Ovaj puta Kapoor smjeta dovoljno jak potisak dima i dovoljno snano uvlaenje
ventilatora te dodatno osigurava prostor kako bi strujanje zraka tono oblikovalo dim da tvori
stup, odnosno kako se dim ne bi samo raspao i rastoio po prostoru. Kapoor dodatno postavlja
panel zidove u kutove stupova podno kupole kako bi kruenje zraka bilo kompletno, on ujedno
postavlja dodatne ventilatore sa strane koji bi usmjeravali dim da se ''dri na okupu'' i putuje
prema gornjem ventilatoru.
Rezultat je prekrasan stup sainjen od bijeloga dima koji lagodno leluja. On nipoto nije statian
ved lagodno odstupa od svoje putanje i lagano se uzdie prema gore, prema gornjem ventilatoru.
'in my work, what is and what seems to be often become blurred. in ascension, for example, what
interests me is the idea of immateriality becoming an object, which is exactly what happens in
ascension: the smoke becomes a column. also present in this work is the idea of moses following
a column of smoke, a column of light, in the desert...' Anish Kapoor
Ovaj rad je zasigurno jedan od najnjenijih radova sa najreligioznijim i najduhovnijim
kontekstom. Kapoorovo ponavljanje i unaprjeivanje ovog rada nam samo govori o tome koliko
mu je on zapravo znaio. Za razliku od svih monumentalnih radova, onih koji reflektiraju okolinu,
38

od njegove faze sa prahom i betonom ovi radovi su jedni od najambicioznijima jer Kapoor ovdje
radi s neim to ne vidimo, on oblikuje ono to se teko moe oblikovati-dim, prah. Stvara
vidljivo i objektivizira ono neopipljivo,a moramo priznati i jedva vidljivo.





Ascension (White) ,2003. Ascension (Red),2010.
Galeria Continua u SanGimignano


Ascension (White) , 2011.
Basilica di San Giorgio Maggiore
39

ZAKLJUAK:


Kapoor je umjetnik koji je oboavao eksperimentirati sa nemogudim materijalima,materijalima
koje je teko oblikovati i pritisnuti volji no on ih je pustio da sami izraze svoje kvalitete kroz same
svoje karakteristike. Kapoor je baratao sa gotovo neopipljivim materijalima kao to je dim, te
vodom, prahom, kamenom, nehrajudim elikom, brisao je granice percepcije i poimanja
prostora, izraavao svoju polarnost kako god je mogao i pridonio radovima svoj senzibilitet
prema pomacima, misterioznome, tajnama.
Kapoor je u tokom svoje karijere veoma esto koristio tipove smola, najede epoksidnu kako bi
stvarala vrstu ali ipak relativno laganu podlogu glatke povrine kako bi premazi koje je stavljao
bili to ravnomjerniji i reflektirajudi. Kao to smo vidjeli vosak i boje na uljanoj bazi su se zaista
dugo provlaile kroz njegovu karijeru. Na poetku svoje karijere Kapoor radi iskljuivo sa
prirodnim materijalima, gdje eventualno tu i tamo ubacuje suvremenije materijale koji bi sluili
kao podloga ili konstrukcija te tek kasnije u prvim desetljedima novog stoljeda eksperimentira sa
novim i suvremenijim materijalima to mu poslije omoguduje i rad u kolosalnim dimenzijama.
Kao to smo ved spomenuli na poetku, najdrai pigment Kapoora je crveni koji se provlai kroz
njegovu cijelu karijeru, od poetka do kraja u najnevjerojatnijim oblicima i materijalima. Njegovi rani
radovi su temeljeni na kadmij crvenima a neto poslije alizarin grimiznima te krvavo crvenima
odnosno vermilion. Crvena je veoma osobna boja za Kapoora koja ga podsjeda na Indiju od koje
potie te prvenstveno ga asocira na samo tijelo, na unutranjost samog tijela i ono od ega smo
sainjeni. Za crvenu takoer govori da ona daje ''odreenu crnu'' boju koju plava ne moe nikad dati.
Kapoor kae da je to boja koju vidimo kad zatvorimo oi, ona je uvijek tu i uvijek u nama.
Kapoor, iako muko veoma senzualno radi sa krhkim materijalima aljudi izrazito snane poruke to
nas zauuje. On de zasigurno ostati meu najvedim umjetnicima 21.stoljeda

















40

LITERATURA:
1. ''Quorum'', asopis za knjievonost br 5/6, Zagreb 1990.
2. ''ANISH KAPOOR, MAIN GALLERIES 26 SEPTEMBER 11 DECEMBER 2009'' ,
An Introduction to the Exhibition for Teachers and Students ,
Wendy Anderson ,Royal Academy of Arts, London,2009.
http://static.royalacademy.org.uk/files/anish-kapoor-education-guide-558.pdf
3. Anish Kapoor, Marsyas : [catalogue of exhibition], London,Tate Publishing, 2003.
4. British Sculpture, https://www.duo.uio.no/handle/10852/24555
5. http://farticulate.wordpress.com/2010/12/09/9-december-2010-anish-kapoor-selected-
installations-interviews/
6. http://farticulate.wordpress.com/2010/12/11/11-december-2010-anish-kapoor-selected-works-
interview/
7. http://anishkapoor.com/
8. http://cinemadiscourse.com/cultural/?p=800
9. http://twistedsifter.com/2012/07/the-sculptures-of-gibbs-farm-new-zealand/
10. http://www.en.ozartsetc.com/2013/05/18/anish-kapoor-martin-gropius-bau-museum-berlin/
11. http://moma-art.ru/Mediashare/view/aid/9/mid/107
12. http://www.huma3.com/huma3-eng-reviews-id-350.html


SLIKOVNI PRIMJERI:
1. http://www.lissongallery.com/#/artists/anish-kapoor/works/
2. http://anishkapoor.com/
3. ''ANISH KAPOOR, MAIN GALLERIES 26 SEPTEMBER 11 DECEMBER 2009'' ,
An Introduction to the Exhibition for Teachers and Students ,
Wendy Anderson ,Royal Academy of Arts, London,2009.
http://static.royalacademy.org.uk/files/anish-kapoor-education-guide-558.pdf