Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Diplomski studij arhitekture i urbanizma

kolegij : Zgrade za turizam (i slobodno vrijeme)
nositelj kolegija : izv.prof.art. Saša Begović

Cao Pu Studio - Together hostel, Peking , 2017.

Igor Emili – Uvala Scott, Kraljevica, 1968.

ak.god.2021.-22.
student : Bruna Krstičević
 sadržaj

Cao Pu Studio - Together hostel 3

Igor Emili – Uvala Scott 6

izvori 9
 Cao Pu Studio - Together hostel, Peking , 2017.
Arhitekt Cao Pu u svojoj praksi se prvenstveno bavi projektiranjem stagea
za izvedbe i koncerte što je zasigurno utjecalo na ideju stvaranja hostela
prostornih vrijednosti glazbenog festivala. Festivalske lokacije su često tek
proplanci ili velike slobodne ravne površine, horizontalni negativi, prostori
lišeni prepoznatljivosti, dok su ono što ih čini upečatljivima konfeta rasute
malene jedinice šatora posjetitelja, štandova s hranom, prostora za radionice
i šankova s pićem koje stvaraju svojstveno praznično ozračje. Osim slušan-
ja koncerata, posjetitelji se na festivalima mogu baviti mnogim različitim
aktivnostima kojima je zajednički naglasak na zajedničkom djelovanju i
postojanju inače nepoznatih ljudi. Slijeđenjem te logike povučena je para-
lela između odlaska na festival i odsjedanja u hostelu – zajedništvo koje se
pobuđuje nije moguće niti potrebno pokušati izbjegnuti jer je upravo to na-
jvažnija vrijednost iskustva boravka.

Projekt smatra unutarnji prostor područjem (zonom ili poljem), naspram

uobičajenog shvaćanja unutarnjeg prostora kao niza odvojenih zatvorenih
soba. Hostel se nalazi na drugom katu iznajmljenom unutar postojeće ho-
telske zgrade u Pekingu, a ukupna površina mu je 670 m2.
Kako bi se postigla otvorenost prostora i slobodni prolazak sunčevih zra-
ka (posebno bitna stavka s obzirom da je prostor jednostrano osvijetljen)
u kampu na zatvorenom, srušeni su svi postojeći pregradni zidovi kata, a
instalacije su grupirane prema funkcijama (ured, cafe bar, kuhinja, sanitarni
prostori itd.), kao što je slučaj i u pravom kampu. Dojam fluidnosti vanjskog
prostora pojačan je korištenjem bijele boje i svijetlog drva na čijoj površini
svjetlost mekano i jednoliko disperzira.

3
 Područje je podijeljeno na dvije cjeline. Prva je veliki, javni „šator“ u kojem
posjetitelji mogu jesti i piti, čitati, družiti se, igrati se ili baviti se drugim
zajedničkim aktivnostima. Veliki šator je vertikalno odvojen od ostatka
područja staklenim stijenama bez šprljaka, poput prozirnih plastičnih zi-
dova šatora za događaje, dok je prema stropu otvoren uz psihičku barije-
ru stvorenu otvorenim lažnim drvenim dvostrešnim krovištem. Opremu
između ostalog čine posebno projektirani modularni stolovi koji se mogu
slagati u različite konfiguracije, ali i jedni na druge.

Druga cjelina je prostor za manje šatore dimenzionirane prema krevetima

koji čine jedinice za spavanje za jednu ili dvije osobe, a oblikovani su kao
translucentne kućice s dvostrešnim krovom. Kućice su naoko nemarno i
slučajno slagane jedna na drugu, a njihovu konstrukciju čine drveni okviri
s poveznim gredama, dok su njihove strane zatvorene kliznim polikarbon-
atnim pločama. Neki od jednokrevetnih šatora su postavljeni podignuto od
razine poda kako bi se stvorio dodatan spremišni prostor, a mnogi su za-
rotirani prema ostalima kako bi se između njih stvorio prostor socijalizacije
među prijateljima koji u hostel dolaze zajedno ili privatnija vanjska zona.
Šatori su iz sigurnosnih razloga grupirani u setove od po četiri ili pet šatora,
a svaki od setova ima svoje utičnice i produžne kablove kako bi korištenje
bilo što lakše. Svaki od šatora ima priključenu lampu za čitanje, a neovisno
o zatvorenosti u prostor malenog volumena, boravak u šatoru - kućici ne
stvara osjećaj klaustrofobije koji je moguć u uobičajenim capsule – hotelima.
Između zona dvokrevetnih i jednokrevetnih šatora, uz rub velikog šatora,
nalaze se male drvene tribine u čijim stepenicama je integrirano spremište,
a uz njih se nalazi i mjesto za parkiranje bicikli. Tribine mogu poslužiti i kao
mjesto za kampiranje backpackera.

4
S obzirom da se hostel nalazi u iznajmljenom prostoru, bitno je napomenuti
i da je trošak projekta bio tek $1100 po kvadratnom metru. Nazivom hos-
tela „Together“ investitori su htjeli dodatno naglasiti zajedništvo svojstveno
svakom hostelu – zajedničko druženje, putovanje, kuhanje ili gledanje tele-
vizije, ali i posljedični utjecaj socijalizacije na prostorno oblikovanje.
Mislim da je projekt zanimljiv te da su translucentne jedinice zasigurno
ugodnije od uobičajene, potpuno zatvorene privatne hostelske kapsule. No
ipak, također smatram da su tvrdnje o pojačanoj socijalizaciji uzrokovanom
oblikovanjem tek pametna marketinška strategija namijenjena mladima.

5
 Igor Emili – Uvala Scott, Kraljevica, 1968.
Naglim razvojem masovnog turizma u Hrvatskoj i obali Rijeke, 1960ih go-
dina nastaje potreba za novim hotelima i turističkim naseljima koji čuvaju
i afirmiraju prirodne i tradicijske urbane ambijente unutar jadranskog kon-
teksta, no u isto vrijeme u tom području ponestaje turistički konvenciona-
lno pogodnih lokacija, tako da sve češće dolazi do sudara turističkih zona
s industrijskim. Sličan primjer je i projekt hotela Uvale Scott s direktnim
pogledom na rafineriju nafte.
Hotel Uvala Scott nazvan je po ladanjskom imanju Alexandera Scotta od
Coldhousea izvedenom u prvoj polovici 19.stoljeća. Arhitekt Igor Emili na
ovom projektu primjenjuje već detaljno razrađenu metodologiju građenja u
kontekstualno osjetljivoj cjelini oblikovanu radom na obnovi u II. svjetskom
ratu stradalog Staroga grada Rijeke.

Umjesto možda očekivane izvedbe kompaktnog hotelskog objekta, arhitekt

bira princip raspršenja funkcija u svrhu stvaranja urbanog tkiva, skoro pa
gradske strukture koja simulira organski rast te pronalazi mjesto u kontek-
stu tradicionalnog kanona gradnje. Emili zadržava Scottov veliki polukružni
kameni zid oko posjeda, perforira ga mnogim prolazima i putevima te un-
utar njega stvara novo naselje.
Osnovni načini na koje Emili stvara lažni grad su potpuno prilagođavanje
dispozicije hotela strmoj konfiguraciji terena i gradnja više objekata manjeg
mjerila međusobno povezanih u funkcionalnu cjelinu. Tradicija se ogleda
i u oblikovanju zgrada – volumeni su nenametljivo proporcionirani, zat-
vorenih pročelja bijele boje te kosih krovova pokrivenih kupom kanalicom.
Jezgra projekta je prostrana prizemna platforma trga s pogledom na more,
smještena ispod razine ceste, na koju su orijentirane recepcija, kavana, tr-
govine i drugi zajednički sadržaji manjeg mjerila, dok se na etažama iznad
nje nalazi dio hotelskih soba čime je osigurana programatsku raznolikost
svojstvena pravim gradovima. Naoko tradicionalna silueta trga pomalo je
pomaknuta i začudna zbog potpune ostakljenosti ili otvorenosti prizemnih

6
lokala, ali i vitke čelične konstrukcije koja nosi gornje etaže sa sobama. Ipak,
tek manji dio soba nalazi se u zgradama uz zajednički trg, a većina smješta-
jnih jedinica raspoređena je u manjim zgradama u blizini ili na terasama
iznad trga, točnije 11 paviljona oblikovanih kao blokovi, kuće u nizu ili in-
dividualne kuće, postavljenih s uvjetom pogleda na more i obilja sunca. U
sklopu hotelskog kompleksa postojale su i vikendice s kolnim prilazima koje
su bile u privatnom vlasništvu te korištene neovisno o hotelskom režimu.

Arhitekt ipak ne dopušta tradiciji da ukroti njegovu želju za ekspresivnošću

pa ispod glavnog trga smješta tri etaže zajedničkih prostora većeg mjerila
(dva hotelska restorana) koji zahtjevaju kompliciranije konstrukcije većih
raspona. Rasponi su svladani betonskim lučnim rebrima koja se uzdižu od
terena prema moru te oslanjaju na golemi lučni nosač. Na rebra je zatim
čeličnom potkonstrukcijom ovješena donja etaža, sve u svrhu stvaranja
neprekinutog pogleda iz interijera restorana prema moru. Skrivanjem ma-
sivnih sadržaja koji moraju primiti sve goste hotela u zoni podgrađa glavnog
trga neutralizirano je njihovo mjerilo, preveliko čak i za lažnu tradiciju.

7
 Javni prostor se prelijeva kompleksom od središnjeg trga prema ulicama i
stubištima uz terase, a zatim spojnim mostovima i otvorenim galerijama
koje vode do pojedinačnih soba stvaranjem mnogih prostora za susret i za-
jedničku konzumaciju spokoja odmora i prostornih iskustava uslijed pot-
punoj izloženosti prirodnim elementima. Ono što je u uobičajenom hotelu
sumorni beskrajni hodnik niza zatvorenih vrata, u Emilijevoj uvali Scott
postaje uska i strma gradska ulica ili kala sa stepenicama.
Kontekstu se pristupa s brigom ne samo očuvanjem tradicionalnog obliko-
vanja, već prenamjenom i pronalaskom moguće koristi postojećeg imanja
Scotta u programu turističkog naselja – u njegovoj vili, izdvojenoj od nasel-
ja, smještena je taverna, bivša konjušnica je postala galerija i disko, a rib-
arska kuća je preuređena u bar. Raspršenost programa potiče na aktivno ko-
rištenje cijele površine kompleksa i javnog prostora, uključujući sva stubišta
i puteve preostale od Scottova imanja koja se projektom oplemenjuju novim
terasama čija se mjesta biraju prema topografskoj pogodnosti.

Nažalost, kao i većina hrvatskih antologijskih arhitektonskih djela iz vreme-

na prošle države, hotel Uvala Scott danas je tek sjena starog sjaja u potrebi za
temeljitom obnovom. Imala sam priliku odsjedati u ovom hotelu 2009. go-
dine u sklopu ljetnih sportskih priprema - sjećam se oronulih soba, čuđenja
mojih roditelja što idemo baš tamo i trovanja hranom iz restorana, ali i vrlo
zanimljivog i organičkog ambijenta, vrlo mračnog noću, galerije koja pove-
zuje sobe na kojoj smo se družili između treninga te mnogih kamenih step-
enica koje su vodile do soba. Mislim da je ideja stvaranja kulise tradicije uis-
tinu kvalitetno provedena, a posebno je zanimljivo što hotel ni u današnjem
oronulom stanju ne odaje dojam planirane gradnje, već je potpuno srastao
s okolišem kao da oduvijek postoji tamo, što ne čudi s obzirom da je već u
vrijeme gradnje ovaj projekt izuzetno dobro kritični primljen.

8
 izvori
https://divisare.com/projects/349373-cao-pu-zhang-zheming-together-hostel-indoor-
camping-space-for-youth

https://www.designboom.com/architecture/cao-pu-together-hostel-beijing-chi-
na-07-11-2017/

https://interiordesign.net/projects/together-hostel-by-cao-pu-studio-2017-best-of-year-
winner-for-budget/

https://popupcity.net/observations/indoor-camping-in-a-hostel-confused/

Mrduljaš, Turato : Turistički kompleksi Haludovo i Uvala Scott, Prostor, 59, 88-99, 2020.

http://pogledaj.to/arhitektura/turisticki-biser-uvalu-scott-treba-zastiti/

https://www.idisturato.com/blog/2012/01/01/995/