TEKUĆICE

Tekućice su rijeke, potoci i Tekućice su značajne zbog

drugi tokovi, kojima voda toga što predstavljaju:
otječe pod utjecajem sile teže -jedan od temeljnih vanjskih
pri čemu oblikuje - usijeca faktora preoblikovanja
korito (žlijeb) na površini vanjskog reljefa Zemljine
kopna. Za nastanak i površine
obnavljanje površinskih -predstavlljaju dinamičan i
tekućica su potrebni slijedeći osjetljiv tip krajobraza
uvjeti:
-životni prostor (ekosustav)
-količina oborina mora biti
brojnih vrsta
veća od isparavanja i
poniranja -važan izvor vodoopskrbe
-nepropusna litološka
podloga, koja pod utjecajem
gravitacije omogućava
gibanje vode pri čemu ona na
Zemljinoj površini usijeca –
oblikuje svoje korito
Tekućice se dijele na tri Tekućice dijelimo na rijeke i
dijela: potoke s obzirom na:
-gornji -količinu vode koja njima
-srednji i protječe (veličina otjecanja)
-donji -duljini toka (riječnog korita)
a razlikuju se na osnovu -veličini poriječja
nagiba, brzine, količini
vode, te po drugim
značajkama
Rijeka je veća Pritoke su u
tekućica koja ima pravilu manje
oblikovano korito, a tekućice koje se
vodom se prihranjuje ulijevaju u rijeku.
površinskim i Mreža koju
podzemnim sastavlja rijeka s
dotjecanjem vode iz pritokama
poriječja, dok se predstavlja
potokom smatra poriječje
manja tekućica
Prema količini protjecaja (m3/s) tekućice dijelimo na:
-do m3/s – potoci
-20 – 200 m3/s male rijeke (rječice)
-200 – 2000 m3/s rijeke
-više od 2 000 m3/s velike rijeke

Prema površini poriječja Nussbaum (1933) ih dijeli na:

-veća od 1 mil km2– velika rijeka
-100 000 – 1 mil km2– rijeka
-10 000 – 100 000 km2 –mala rijeka (riječica)
-manje od 10 000 km2 potoci
Nussbaum polazi od pretpostavke: što je tekućica duža to joj je veće poriječje i
protoka vode. Međutim, ta činjenica vrijedi za humidna područja, dok je u
aridnim posve drugačije.
-Mississippi ima protjecaj od 18 000 m3/s na površini poriječja od 308 000 km2
dok Bahr el Ghasal (Bijeli nil) od svega 16 m3/s.
U svjetskim razmjerima neki autori rijekama nazivaju one tekućice koje imaju
prosječan godišnji protjecaj veći od 1000 m3/s, a u Hrvatskoj s prosječnim
godišnjim protjecajem već od 10 m3/s.
Prema količini vode tijekom godine u koritu, ili na osnovu
mehanizma otjecanja tekućica razlikuju se:
Stalne ili perenirende tekućice – kroz njihova korita stalno
protječe voda. U umjerenim geografskim širinama minimalno je
potrebno oko 250 mm oborina, u tropskom pojasu više od 500
mm, a u ekvatorijalnom više od 1000 mm odorina godišnje
Sezonske ili intermitirende tekućice – voda protječe koritom
tijekom humidnog razdoblja. Karakteristične su za stepska
područja koja primaju manje od 550 mm oborina. Kod nas
karakteristične su za krška područja, i za istočnu Slavoniju. U
planinskim područjima Slovenije su poznate kao hudoumiki.
Povremene ili epizodne tekućice – predstavljaju one tekućice
kojima voda protječe izuzetno rijetko, za kraćih i izdašnijih
oborina. Karakteristične su za pustinjska područja u kojima je
količina oborina manja od 250 mm. Poznata su pod nazivom
vadi [uadi] na području Sahare, ili kreeks [kriks] na području
Australije i Sjeverne Amerike.
 ELEMENTI TEKUĆICE

Izvor (h1) mjesto gdje voda temeljnica izbija na topografsku površinu.

Izvori su stabilniji i rijetko presušuju za razliku od vrela koja su često
sezonskog ili periodičnog značenja. Vrelima se nazivaju krški izvori.
Korito (k) je udubljenje na površini zemljine kore kojim protječe voda
Pad (J) je nagnutost terena koji uvjetuje otjecanje vode
apsolutni pad (Ja) razlika između izvora i ušća
relativni pad (Jr) prosječan pad iskazan u metrima na kilometar, ili u
postocima ili promilima
pad tekućice (Jl) je pad razine vode u koritu
pad dna (Jk) tekućice je pad dna korita po talvegu – liniji koja spaja
najniže točke u koritu tekućice
Uzdužni presjek (profil) (Zj) je zbroj svih padova između izvora i ušća
Poprečni presjek (BF-G) tekućice je poprečni (transverzalni) profil korita
od lijeve na desnu obalu tekućice
Duljina tekućice (LF-G) je udaljenost od izvora do ušća, «riječni
kilometar» je udaljenost nekog mjesta na tekućici od ušća
Najkraća udaljenost izvor-ušće (Lmin) predstavlja zračnu
udaljenost od ušća do izvora
Koeficijent razvijenosti tekućice (Kl) predstavlja odnos
(stvarne) duljine i (najkraće) zračne udaljenosti
Vodostaj tekućice (W) se izržava u visini vode (u cm) iznad «0»
točke u riječnom koritu. Prikazuje vremenske promjene
vodostaja
Brzina otjecanja (v) predstavlja put što ga čestica vode prijeđe
u jedinici vremena (m/s). Pojas najbržeg otjecanja vode u koritu
naziva se matica. Mjeri se plovcima ili hidrometrijskim krilom.
Mokri profil (S) predstavlja dio korita tekućice koji je ispunjen
vodom
Protoka (Q) je količina vode koja otječe u jedinici vremena
(m3/s). Na osnovu protjecaja određuje se režim tekućica –
dobiva se umnoškom srednje brzine otjecanja vode s površinom
mokrog profila tekućice
Režim tekućice (F-r) pokazuje na koji način se ona opskrbljuje
vodom, te kakva je raspodjela vodostaja ili protjecaja tijekom
godine
Svojstva vode mogu biti fizička i kemijska, a važna su za život
Ušće (h2) mjesto gdje prestaje tekućica (more, jezero, druga
tekućica)
 PORIJEČJE
Poriječje je dio prostora što ga odvodnjava tekućica sa svojim pritocima
na površini kopna ili u podzemlju. Svaka tekućica bez obzira na veličinu
ima poriječje

Sliv je dio prostora odakle voda pritječe prema jezeru, moru , oceanu.

Poriječja i slivovi su omeđeni razvodnicama koje mogu biti površinske

(topografske) ili podzemne (hidrogeološke)
 
Protok i isparavanje predstavlja količinu vode poriječja. Gornji izvorišni
dio poriječja s obzirom da u pravilu prima najveću količinu oborina, te
ima veliko značenje u otjecanju vode na cijeloj dužini tekućice.
 
S obzirom na morfološke značajke, transport riječnih sedimenata
poriječje dijelomo na gornji – povirje, srednji i donji dio. Prema
transportu sedimenata na produkcijsko (povirje) prenosno (srednji) i
akumulacijsko (donji) područje.

Otjecanje i isparavanje predstavljaju odnos vode iz poriječja. Važan

regionalni regulator vode u poriječju je vlaga u tlu.
 ELEMENTI PORIJEČJA

Površina poriječja (FE km2) utječe na druge elemente, prvenstveno

na količinu vode u poriječju. Podjela Zemljine površine na poriječja je
jedna od mogućnosti fizičko – geografske regionalizacije, koja ima sve
veće značenje zbog vodnogospodarskih i vodnoekoloških razloga.
Granicu između poriječja predstavlja razvodnica. Površina poriječja
često je veća od one koju možemo izmjeriti na kartama. Npr. Kad je
nagib poriječja 60 površina poriječja jedvostruko veća od izmjerene na
karti. Takvo stanje prvenstveno dolazi do izražaja prilikom izračuna
bilance vode (isparavanje), te pri eroziji.

Prema otjecanju vode na Zemlji se razlikuju egzoreički predjeli

(78%), odnosno dio kopna od kuda se voda odvodnjava prema moru i
endoreički predjeli (22%) koji predstavlja dio kopna s unutrašnjim
udubljenjima gdje je isparavanje veće.
Razvodnica predstavlja granicu između dva poriječja a može biti
površinska i podzemna (dubinska – geološka)

Površinska razvodnica je linija koja omeđuje topografsko poriječje.

Tipična je za vodonepropusne stijene. Lakše ju je odrediti u višim
područjima (planine) dok ju je vrlo često teško odrediti u nizinskim
područjima.

Podzemna (dubinska – geološka) razvodnica karakteristična je za

područja koja su izgrađena od vodopropusnih stijena u kojima voda na
površini ponire, te u podzemlju otječe pod jačim ili slabijim tlakom.
Određivanje vode u podzemlju (osobito krškim područjima) vrlo je
teško.

Bifurkacija u slučajevima kad je razvodnica neodređena u tolikoj mjeri

da voda otječe u dva poriječja. Najpoznatiji primjer rijeke Casiquiare
(Kasikijare) koja zapravo predstavlja otjecanje rijeke Orinoca u Rio
Negro. Dužina ove rijeke iznosi 410 km, dok joj je ukupan pad 21 m.
Također, postoje i podzemne bifurkacije (Dunav i Rajna).
Dužina poriječja ušće glavne tekućice i najudaljenija točka na razvodnici
Oblik poriječja je značajan s obzirom na mogućnost poplava. Za
poriječja koja imaju oblik kruga moguća je veća pojava poplava zbog toga
što voda iz svih dijelova poriječja istovremeno dotječe u niže dijelove.

Asimetrija poriječja predstavlja odnos lijeve i desne strne poriječja

(Dunav desna strana 44% površine i 66% vode)

Najviša i najniža točka služi za okvirnu oznaku reljefnih značajki

poriječja
Širina poriječja: najveća, najmanja i prosječna

Prosječni pad poriječja utječe na brzinu i duljinu otjecanja vode

Koeficijent pošumljenosti odnos šumskih površina i poriječja. Veća

pošumljenost utječe na ravnomjernije otjecanje vode i sprečava spiranje
tala.
Gustoća riječne mreže izražava se u km/km2, a najveća je u humidnim
planinskim područjima s nepropusnim stijenama (više od 1km/km2), a
najmanja na krškim i pustinjskim područjima (0,05 km2). Na gustoću
mreže tekućica utječu međuovisno oborine, isparavanje, geološki sastav
i građa, te reljef.

Ukupan broj pritoka i njihova duljina

Klasifikacija (grupiranje) tekućica provodi se od izvora prema ušću.

Okosnicu poriječja čini glavna tekućica (prema protoku, dužini, visini
izvora). Pojam glavne tekućice je relativan. Glavne metode su odredili
Horton (1945) i Strahler (1952)

Strahler:
-sve izvorišne tekućice su prvog reda
-drugog reda su tekućice koje nastaju spajanjem dviju izvorišnih tekućica
-rasčlamba poriječja provodi se do ušća glavne tekućice koja se na kraju
određuje najvišim redom

Specifično otjecanje vode (q) predstavlja količinu vode koja otječe (Q)
s površine km2 (F) u 1 sekundi (l/s/km²) q = Q x 1000 : F
OTJECANJE VODE

Otjecanje vode je hidrodinamički proces i značajna (završna) etapa u

stalnom gibanju vode

-otjecanje u najširem smislu obuhvaća sva zbivanja od pojave

(nastanka) oborina u atmosferi do sakupljanja vode u moru ili drugim
udubljenjima na površini Zemljine kore (jezera, močvare i dr.)

-oborine iz atmosfere prema (litosferi) poriječju nailaze na:

vegetacijski pokrov i krovove kuća
na podlogu (stijene i tlo)
na površine s vodom
vegetacijski pokrov i krovovi:
zadržavanje oborina što dospiju do tla značajan hidroklimatski proces –
intercepcija
dio vode upije biljka, a preostali dio vode vraća se isparavanjem u atmosferu
intercepcija se izračunava u % od ukupne količine oborina na otvorenom
prostoru
šuma bukve 92,2 % (75,6 % direktno, a 16,6 % niz deblo)
crnogorična šuma 74,4 % (73,3 % direktno, a 0,7 % niz deblo)
intercepcija je veća kod crnogorice (26 %), nego bjelogorice (7,8 %)
značenje pri eroziji tla, gospodarenju vodom
na podlogu (stijene i tlo):

voda se procjeđuje u tlo kroz potpovršinski sloj postupno ili se zadržava u udubljenjima
(od kuda se isparava)

iz prozračne zone voda može otjecati lateralno – međudotok prema tekućicama

(nadomještanje vlage i isparavanje - evapotranspiracija)

voda koja dospije u dublje dijelove sudjeluje u obnovi vode temeljnice. Voda temeljnica
teče s određenom zakašnjenjem kao posredna protoka ili može dospjeti u strukturu
kapilarnog izdizanja prozračne zone.

na površine s vodom:
uključuju se izravno u otjecanje
-tek kada su sva udubljenja zasićena vodom i vlagom i kad je ispunjen gornji
potpovršinski sloj, te kad je intenzitet oborina veći od mogućnosti procjeđivanja
(infiltracije) tada može započeti otjecanje vode usmjereno prema žlijebovima potocima i
rijekama
-otjecanje vode prema mjestu pojavljivanja može se razlikovati kao:

1. protoka na površini kopna:

otjecanje u koritima tekućica
otjecanje izvan korita uvjetovano nagibom terena

2. protoka u podzemlju
temeljno otjecanje
međudotok

-otjecanje vode prema vremenu pojavljivanja

1. izravna protoka
nastaje za vrijeme oborina u omah se uključuje u otjecanje

2. posredna protoka
opskrbljujes evodom iz iz temeljnice i sa zakašnjenjem otječe, te održava protjecanje
vode u koritu kad nema oborina i tijekom sušnih razdoblja

Protoka uži pojam od otjecanja jer se odnosi samo na dio oborina koji otječe koritom
tekućica
Tekućicama protječe voda s površine kopna i iz gornjih slojeva litosfere

-otjecanje vode u koritima tekućica sjedinje površinsku i podzemnu protoku

-na završetku poriječja mjeri se ukupna protoka vode, što je zbroj više
stavaka otjecanja

-pojedine stavke imaju prema vrsti i redu veličine, različite udjele u

cjelokupnom procesu otjecanja vode

-oborine: samo 5% dospije u mora, jezera, tekućoice, odnosno odmah se

uključuje u otjecanje

-otjecanje površinom kopna događa se kad intenzitet oborina nadmašuje

mogućnost procjeđivanja ili poniranja vode u tlo, odnosno kad je ono
zasićeno

međuotjecanje je dio oborina koji se infiltrira u tlo, ali prije kontakta s

vodom temeljnicom otječe bočno prema riječnom koritu, najveći razlog
nastanka visokih voda i poplavnog vala, iznosi i do 85% od ukupnog
otjecanja vode
količina otjecanja može se mjeriti na vrlo malim, ali na vrlo
velikim površinama, kao i u različitim vremenskim razdobljima

otjecanje se izražava kao obujam u jedinici vremena (m³/s)

specifično otjecanje –predstavlja količinu otjecanja na jedinicu

površine

otjecanje se izražava i u mm prvenstveno radi usporedivosti s

količinom oborina (količina vode koja je isparila i koja otječe)

Koeficijent otjecanja predstavlja odnos između količine

oborina i otjecanja vode (koliki udio oborina sudjeluje u protoci)
- izražava se kao kvocijent ili kao postotak od ukupne količine
oborina
-ovisan je o: količini oborina, godišnjoj raspodjeli oborina, veličini
evaporacije, nagnutosti terena i dr.
Uvid u otjecanje dobiva se mjerenjem vodostaja

-vodostaj je visina vode iznad «nulte» točke u tekućici, jezeru, moru

8mjeri se u cm)

-vodostaj pokazuje promjene vodostanja tijekom nekog vremena

-vodostaj se mjeri vodomjernim letvama i limnigrafima (nivograf)

-dnevni vodostaj mjeri se u 7 sati i 30 minuta, a predstavljaju

osnovicu za izračunavanje ostalih hidroveličina

-srednja vrijednost: dan mjesec godina

-prosjek: višegodišnji niz

Karakteristični vodostaji:
NNV najniži zbilježeni vodostaj (od početka mjerenja)
NV najniži vodostaj (promatrano razdoblje)
SNV srednji najniži vodostaj (promatrano razdoblje)
SV srednja vrijednost vodostaja (promatrano razdoblje)
SVV srednji najviši vodostaj (promatrano razdoblje)
VV najviši vodostaj (promatrano razdoblje)
VVV najviši zabilježeni vodstaj (od početka mjerenja)

Amplitude (aplituda vodostaja, amplituda prosječnog vodostaja i

amplituda ekstremnih vodostaja)

Nivogram - predstavlja dijagram koji daje prikaz vodostaja

Tijekom godine razlikuju se:

-tromjesečni vodostaj ili prva kvartana
-polugodišnji vodostaj ili medijana
-druga kvartana ili devetomjesečna voda
-modus (najučestaliji vodostaj)
Vodostaj i protoka su u uzajamnoj vezi, te se njihovi međusibni
odnosi prikazuju na krivulji protoka
Hidrogram grafički prikaz protoka, a mjeri se u razdoblju do 10
godina
Karakteristične protoke (u promatranom razdoblju):
NQ najnižia (minimalna) protoka
SNQ srednja najniža
SQ srednja vrijednost protoka
SVQ srednja najviša protoka
VQ najviša protoka
Karakteristične vrijednosti specifičnog otjecanja
Specifično otjecanje računa se iziz protoke i površine poriječja
Nq najniže specifično otjecanje
SNq srednje specifično otjecanje
Sq srednja vrijednost specifičnog otjecanja
SVq srednje najviše specifično otjecanje
Vq najviše specifično otjecanje
Glavne hidrološke vrijednosti su:
Vodostaj (cm), protoka (m3/sec i specifično otjecanje (l/sec/km2)
Hidrološka godina
-odnos između oborina i otjecanja, započinje kad su vodostaji
najniži
početak 1.10. – kad je najmanji protok
podjela tekućica prema:

1. topografsko-reljefnim značajkama
dijele se na planinski, nizinski tip prijelazni tip

2. geografsko – klimatska klasifikacija

dijele se na tekućice u aridnim i humidnim područjima
-humidna područja kad je količina oborina veća od količine
isparavanja i infiltracije, dok se s povećanjem poriječja smanjuje
fluktuacija otjecanja vode
-aridna područja kad je količina oborina manja od isparavanja i
infiltracije, s povećanjem dužine tekućice povećava se
isparavanje i smanjuje količina otjecanja vode
-dijareičke tekućice – izvor i ušće u humidnom, a ostali dio
toka u aridnom području
-endoreičke tekućice – izvor u humidnom, a ušće u aridnom
području
-areičke tekućice – u aridnim područjima, prvenstveno su to
epizodne tekućice
3. hidrološka obilježja

glavno obilježje je veličina sredneg otjecanja vode

protoke su posljedica čitavog niza utjecaja među kojima se

klimatske značajke ističu kao glavne

-tropi – mala razlika između najmanje i najveće protoke, veće

razlike tijekom dana (dan –noć) nego godine

-monsunska područja – povećava se razlika između

ekstremnih protoka kao posljedica sezonske raspodjele oborina

-suptropska područja karakteristična su po brojnim

periodičkim tekućicama

planinska područja – utjecaj snijega i leda

-maritimnost – ravnomjernije otjecanje vode

-kontinentalnost – naglašeniji maksimumi i minimumi protoka

hidrogeološke značajke
Vodopropusnost stijena
-tektonski i strukturni odnosi
-utječu na način otjecanja – površinski ili će ponirati
-ovisi gustoća riječne mreže

vegetacija
šume, krčenje ubrzava otjecanje vode i pospješuje eroziju tla

Elementi vodnebilance: odnos isparavanje - oborine

Položaj i oblik poriječja posebno utječu na visinu i raspodjelu

otjecanja

antropogeni utjecaji
pozitivni i negativni
REŽIMI TEKUĆICA
Osnova za tipologiju tekućica

Više definicija režima tekućica, no najčešće je u upotrebi

Pardéova «kompleks pojava koje utječu na opskrbu
tekućica i promjenu njihovog stanja»

Režim tekućice obuhvaća:

-način opskrbe vodom
-raspodjelu karakterističnih protoka (vodostaja) u koritu
rijeke tijekom hidrološke ili kalendarske godine
prema načinu opskrbe razlikuju se tekućice koje
dobivaju vodu:
-od leda – sočnica
-od snijega-sniješnica
-od oborina –kišnica

Raspodjela karakterističnih protoka očituje se u

broju, pojavi i položaju maksimalnih i minimalnih
vrijednosti tijekom hidrološke ili kalendarske godine
 Klasifikacija režima tekućica Pardé

-uveo modulni koeficijent za pronalaženje srednjeg

godišnjeg otjecanja vode.
-modulni koeficijent je odnos između dviju veličina (x i y)
određenog razdoblja i odgovarajućeg prosjeka
-upotrebljava se pri usporedbi hidro pojava i veličina različitog
reda veličine
temeljne značajke najbolje se mogu upoznati iz raspodjele
mjesečnih protoka u modulnim koeficijentima srednje godišnje
protoke:

MQ-svakog mjeseca
Mk= -----------------------------------
MQ-godine

-koeficijente je potrebno izračunati pojedinačno kao srednju

mjesečnu vrijednost otjecanja vode da bi se mogle
uspoređivati fluktuacije protoka između većih i manjih tekućica
Pardé je na osnovu modulnih koeficijenata
prosječnih mjesečnih protoka i s obzirom na
raspodjelu oborina tijekom godine razvrastao
tekućice na:
I. jednostavne
II. Složene

Najvažnije podgrupe su:

-kišni
-sniježni
-ledenjački režim
 I. Jednostavni režimi obuhvaćaju tekućice koje se
opskrbljuju vodom sniježnicom, sočnicam ili kišnicom, a
tijekom (hidrološke) godine obilježava ih postojanje
jedne velike i jedne male vode

-očituju se kod tekućica:

1. u dva hidrološka razdoblja godine, s jednim
maksimumom i jednim minimumomom otjecanja vode

2. razmjerno velikim fluktuacijama između visokih i

niskih protoka s iznimkom tekućica kod oceansko
kišnog režima
3. Poriječja su u klimatski i reljefno homogenom području:
a) ledenjački režim tipičan je za područja koja su 15-20%
prekrivena ledenjacima
–najveći protok tijekom ljeta, njamanje tijekom zime (veljača i
ožujak)
b) oceanski kišni režim
- krivulja otjecanja uvjetovana najčešće odnosom raspodjele
oborina i isparavanja
-najveća protoka zimi, najmanja u kasno ljeto
c) tropski kišni režim
-najveći maksimum protoka za ljeta pa se prema obratnicama
javljaju dva maksimuma, odnosno dva minimuma
d) sniježni režim planinskih krajeva
-pojava visokih voda ovisi o topljenju snijega, maksimum
obično u lipnjuminimum tijekom veljače i ožujka
e) sniježni režim nizinskih predjela
-najveći protok tijekom proljeća, karakterističan je za
unutrašnje kontinentske predjel
II. Složeni režimi
Opskrba vodom također od leda, snijega i kiše, ali se
javlja više maksimuma i minimuma protoka

Razlikuju se:

1. izvorni složeni režimi

2. promjenljivi složeni režimi

1. izvorni složeni režimi
-karakteristični su za kraće tekućice koje imaju po dva
(iznimno i tri) maksimuma i minimuma protoka
-ravnomjernije otjecanje vode tijekom godine
-s obzirom na udio kišnice i sniježnice režim se
obilježava kao kišno-sniježni ili sniježno-kišni

dijele se na:
a) sniježni prijelazni tip
dva maksimuma: glavni u lipnju, sporedni u studenom ili
prosincu, a tijekom ljeta bogate vodom

b) sniježno-kišni tip
-prvi maksimum u travnju, drugi u studenom ili prosincu
-tijekom ljeta mali protok
 c) kišno-sniježni tip
-prvi maksimum tijekom veljače-svibnja, drugi listopad-
prosinac,
dijeli se na: sredozemni, jura, pirinejski, kontinentski
srednje Europe i Apalači gorja,
uzvodni dio Mississippija

d) kišni režim s dvije velike vode

Uvjetovan intenzivnim kišama poslije svakog ekvinocija

e) kišni režimi s više od dva maksimuma

-SZ Japan i Z Alpe
2. Promjenljivi složeni režimi
-pojavljuju se na većim poriječjima i duljim tekućicama
-pojavljuju se u uvjetima kad je više izvora prihrane vodom
tekućica i u uvjetima tečenja kroz različita klimatska područja

a) sniježni ili prijelazno ledenjački tip

-karakterističan za gornja poriječja u Alpama

b) sniježno-kišni tip

c) sniježni s dva kišna varijeteta ili više

d) rijeke s dvostrukim ili trostrukim kišnim varijetetima

-godišnja raspodjela oborina i trajanje vegetacijskog
razdoblja najznačajniji su činitelji režima jer uvjetuju
nastanak visokih i niskih voda
REŽIMI TEKUĆICA I NJIHOV KARTOGRAFSKI PRIKAZ
1964. god. na geografskom kongresu u Londonu donesena
odluka o izradi hidroloških karata

izvršitelj: Geografski institut Sveučilišta u Freiburgu

-hidroobrazac
sadrži šest karakterističnih veličina za prikaz tipova – režima
tekućica:

1. srednja godišnja protoka

2. srednje godišnje fluktuacije protoka predočene u

mjesečnim koeficijentima protoke (razlika između najveće i
najmanje srednje mjesečne protoke)
obuhvaća osam grupa koeficijenata, malim slovima označeni su
koeficijenti otjecanja vode s najmanjom protokom, a velikim s
najvećom
3. mjesec pojave ekstremnih koeficijenata
označava se brojčano npr. Dc 3,9,
4. broj mjeseci bez mjerljivog površinskog otjecanja vode
tijekom sušnog razdoblja godine moguće je da protoka bude
toliko niska da nije mjerljiva (0,00 ...m3 ili l u sekundi)
5. broj mjeseci uopće bez površinskog otjecanja vode
S – semiaridni mjeseci, W – pustinja za razdoblja duža od 6
mjeseci
6. broj maksimuma i minimuma otjecanja vode u godišnjoj
raspodjeli mjesečnih srednjaka
ako postoji više od dva maksimuma i minimuma pojava se
obilježava s x Ax –u režimu otjecanja vode nema izrazitog
godišnjeg hoda, fluktuacije su vrlo malene
-granice među pojedinim tipovima režima tekućica najčešće su
postupne
-prilikom obrade režima tekućica potrebno je uzeti što dulji niz
godina (više od 30 god)
ZNAČENJE TEKUĆICA

geografske značajke tekućica ovise o:

-riječnim režimima

-stupnju dosegnutog socio-ekonomskog stupnja

razvoja

prve jezgre zajedničkog i organiziranog života

karakteristične su za naplavne ravni
 Navodnjavanje
2700 km3 vode godišnje potrebno za navodnjavanje (2/3 sve
upotrebljene vode)
-najveća količina vode potječe iz rijeka – 58%
akumulacije vode zapremaju oko 4500 – 5000 km3
15% svih površina pod žitaricama
Kina 45 mil ha, 15%
Indija 40 mil ha, 27%
SAD 20 mil ha, 20 –25%

-sve veći troškovi za potrebe navodnjavanja

-godišnje se povećaju navodnjavane površine za oko 2 mil ha
-zaslanjivanje tala prisutno na 25 mil ha (10% navodnjavanih
površina)
-smanjena količina vode koja dotječe do ušća, odnosno sve jači
upliv morske vode u njihovim koritima
Tennessee

105 000 km2 poriječja s 5 mil st.

-4,5 mil ha obradive površine, a 3,5 mil ugroženo

poplavama i erozijom

projekt od 750 mil dolara gradnja 16 umjetnih jezera

na površini od 700 000 ha
Energetsko značenje rijeka

-prvi način korištenja snage voda tekućica bio je za pokretanje

mlinova i pilana

-90-tih godina HE su davale ¼ (24 %) ukupne električne

energije na Zemlji, odnosno 7% ukupne energije

-koristi se između 15 – 25% hidroenergetskog potencijala

tekućica

-1950 – 1995 povećanje sa 44 500 MW na 650 000 MW

-gradnja HE utječe negativno zbog hidroloških, ekoloških prilika

Volga
Lenjinova hidroelektrana izdignuta razina tekućice za 26
m, umjetno jezero 6 500 km2 (10,5 mlrd kWh struje
godišnje)

Parana
HE Itaipú brana visoka 196 m duga 8 km umjetno jezero
1720 km2 825 mld el struje god)
Prometno značenje

-prijevoz robe za koji nije potreban brz prijevoz

-pogodne rijeke s manjim godišnjim fluktuacijama

-regulacijom rijeka i gradnjom kanala povećala se

plovnost rijeka (Dunav – Main 171 km), Volga
spojena s Azovskim i Baltičkim morem

-Rajna najveći riječni promet u Europi (200 mil t

godišnje)
Rekreacija
-turistička putovanja
-atraktivnost zbog slapova, vodopada, rafting, kajak, sportski
ribolov i dr.
-utjecaj na riječne ekosisteme

Ribolov

-duga tradicija, ali količine izlova nisu poznate (vode kopna 1/10
ukupnog ribolova)
-ulov veći u toplim (brži rast riba) nego hladnim tekućicama
-poplavne ravnice tropskih rijeka 40 – 60 kg/ha
-Europske rijeke karakterizira smanjenje ribljih vrsta zbog
antropogrnih utjecaja (npr. gradnja kanala)
Erozija

-erodiraju površinu Zemlje

-prenose erodirani materijal

-odlaganje erodiranog materijala u niže dijelove poriječja

-prosječan stupanj erozije na područjima s prirodnom

vegetacijom je približan količini novonastalog tla

-erozija odnese približno godišnje oko 1 t tla sa 1 ha površine

-krčenjem šume u pašnjake, odnosno obradive površine se

erozija poveća 10 – 100 puta!

-les podložan eroziji na području Kine erozija dostiže vrijednosti

veće od 1 mm (1,2 mm = 3000 t) godišnje

-miješane šume oko 0,04 – 0,06 mm godišnje

-erozija utječe na smanjenje plodnosti tla, površinu akumulacija
vode, navodnjavanje, vooopskrbu, i proizvodnju
hidroenergije

Kina: godišnje se smanji akumulacije vode za 390 mil m3

Žuta rijeka 1,87 mlrd sedimenta godišnje

Ganges (s Brahmaputrom) 1, 7 mlrd m3

Amazonas 0,9 mld m3

Erozija je veća na područjima s poljoprivrednom proizvodnjom

Poplave
-najčešće vodene prirodne nesreće – katastrofe

-od 1963 – 1992 bile su najčešći uzrok katastrofa ( s više od

100 poginulih)

-nastaju u uvjetima ekstremno visokih voda

-u umjerenim geografskim širinama manje poplave se u

pravilu javljaju svake godine, dok iznimno visoke vode se
javljaju jednom u 30 – 50 godina, te plave površine izvan
poplavnih ravnica

-poplave mogu biti prouzročene prirodno:

-klimatske (kiša, snijeg, lid)
-dijelom klimatske (visoke plime, protoka)
-druge (potresi, urušavanje ustava klizišta, lavine)
također mogu se dijeliti na:
-prirodne i one koje su posljedica antropogenih utjecaja
-glavni uzrok poplava su itenzivne oborine (redovne su u
monsunskim dijelovima svijeta):
15 min = 40,6 mm (Ibadan, Nigerija)
90 min = 254,0 mm (Kolombo, Sri Lanka)
24 sata = 1671,0 mm (Baguio, Filipini)
90 sati 2586,8 mm (Cherrapunji, Indija)

-na snagu poplava utječu izgled poriječja, količina površinskog

i podzemnog otjecanja, geološki sastav poriječja,
geomorfološke značajke
-krčenje šuma i uređenje močvarnih područja (sezonsko
poplavno područje) utječu na brže otjecanje vode što može
dovesti do poplava u nizvodnim područjima
koeficijent otjecanja s asfalta 0,80 – 0,95, parka 0,10 – 0,25
Bangladeš
Brahmaputra poplavni dio širok oko 50 km, naseljen s
2000st/km2

Mississippi
Srpanj 1993. količina oborina bila je oko 300 mm na većem
području poriječja, umjetne akumulacije nisu mogle primiti
svu vodu, šteta 12 mlrd dolara, 3,24 mil ha poplavljeno

Europa
Srpanj 1997. posljedica iznimno visokih oborina, ali i
antropogenih utjecaja (sječa vegetacije, hidromelioracijski
zahvati osobito na poriječju Odre)

Zagreb
Sava 25-26. 10. 1964. 4 440 m3/sec, 183 000 st. 17 žrtava,
oko 10 000 stanova potpuno uništeno
Suše

-klimatološke: odsutnost oborina

-poljoprivredne: odnos (potrebe za vodom) između potreba

poljoprivrednih kultura i isparavanja

-hidrološke: protoka tekućica

Tekućice: 0,002 % ukupnih zaliha vode, odnosno 0,006%

slatke vode na Zemlji

Samoobnova oko 23 puta godišnje

Danas se koristi oko 15% zaliha vode iz tekućica