Klaic Bosna2 WM PDF

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.
USPOMENI
I. FR.
JUKIA
PRVOGA BUDIOCA NARODNE SVIESTI

u
B O S N I.
PREDGOVOR
IVad mi je odbor Matice Hrvatske" u srpnju ove godine
povjerio, da napiem zemljopis i poviest Bosne za hrvatsko
obinstvo, najveom se voljom prihvatili posla, i to tim
radje, to je ve punih sedam godina upravo Bosna bila
najmilijim predmetom mojih privatnih studija. Naumili
napisati djelo, gdje bi najvei trud uloio u samu poviest
te liepe hrvatske zemlje, i to na temelju mnogobrojnih
novijih izvora, to jih izdadoe Mikloi, Puci, afafik,
Theiner, Raki, Ljubi, Makuev i neki magjarski historici.
Nadao sam se, da u u ovom djelu kojeta dopuniti, to
bijae nepoznato starijim piscem o Bosni, kanoti Schimeku,
Engelu i Jukiu, a moda togod i izpraviti, to su jedno
strano shvatili neki noviji povjestnici, a napose Rus MajkoAL
Ciela knjiga imala je iznositi 15 tampanih tabaka.
Piu medjutim knjigu zapoeli geografijom, a ta se
preko moje volje tako raztegnu, da mi napokon neostade
ni vremena ni prostora za samu historiju. U toj me ne
volji pomogne odbor Matice Hrvatske" odredivi, da se
za ovu godinu kano prvi svezak izdade samo zemljopis
Bosne; a poviest Bosne da napiem neto obsenije za
buduu godinu, te e se ovaj dio mojega rukopisa izdati
kano drugi svezak djela o Bosni.
Pri sastavljanju zemljopisa Bosne uzeli si za temelj
slino djelce neumornoga franjevca I. Fr. Jukia, koje je
dodue ve pred etvrt stoljea svj tlo ugledalo, ali ipak i
danas jo mnogo vriedi. Jukia izpravljah i dopunjivah
VIII
novijimi podatci stranih i domaih putnika, te se tako moja

knjiga moe smatrati posve novim djelom, premda sam
(ponajpae kod topografije) mnogo Jukievih stvari upotriebio. Osobito nastojah, da fizikalni zemljopis i etnografiju
sa statistikom neto obsenije razloim, ter si laskam, da
je barem glede sistematike i tonosti moja knjiga neto
bolja od svih starijih i novih prirunih knjiga o Bosni.
Kod fizikalnoga diela pomagala su mi ova gospoda: prof,
dr. Bohuslav J i r u , koj je napisao cielo poglavje o flori;
profesor Spiro B r u s i n a , koj je izpravio i znatno dopunio
poglavje o fauni; zatim profesor Mijo K i p a t i , koj je
sastavio geologijski pregled Bosne i Hercegovine. Znatno
mi je pomogao takodjer g. podupanijski tajnik Radoslav
L o p a i , ustupivi mi iz svoje bogate sbirke mnogo
podataka o Bihau i Turskoj Hrvatskoj. Svoj ovoj velecienjenoj gospodi budi najsrdanija hvala, to su svo
jim! liepimi prinosi vriednost moje knjige znatno podigli.
Kad bih potanko razlagao, kako i to sam radio
piu ovaj zemljopis, predgovor bi moj bio suvie omaan.
Volim zato nabrojiti glavnije knjige i razprave, koje su
pisane o geografiji Bosne, a od kojih je meni veina, u ko
liko sam ih mogao to iz javnih to iz privatnih ovdanjih
biblioteka dobiti, sluila kao izvori za ovo djelo. Evo j i h :
A n o n y m u s (Rodoljub): Iz Opisa Rosne i Hercegovine". Glasnik srbskog
uenog drutva X X . ( 1 8 6 6 ) 2 6 5 4 0 4 ; X X I . ( 1 8 6 7 ) 2 8 9 - 3 5 9 ;
XXII. (1867) 147.
A s c h e r s o n P a u l u s e t K a n i t z A u g u s t u s : Catalogus Cormophytorum
et Anthophytorum Serbiae, Bosniae, Hercegovinae, Montis Scodri,
Albaniae hucusque cognitorum. (Melleklet a Magyar Novenytani
Lapokhoz). Claudiopoli 1 8 7 7 . 8.
B l a u O t t o : Politische Statistik Bosniens. (Preussisches Handelsarclriv
1 8 6 5 . I. 4 8 6 ff.)
B l a u O t t o : Handels - Verhaltnisse Rosniens im J . 1 8 6 6 . (Preussisches
Handelsarchiv 1 8 6 7 . II. 1 5 9 . ff.)
B l a u O t t o : Berichte tiber romische Alterthiimer in Bosnien I. I I . I I I .
(Monatsberichte der Berliner Akademie der Wissenschaften 1 8 6 6 De
cember, 1 8 6 7 November und 1 8 7 0 J u l i . )
IX
B l a u O t t o : Jahresbericht iiber Bosnien. (Preussisches Handelsarchiv 1 8 6 8 .

I. 6 1 1 . )
B l a u O t t o : Ueber den Handelsverkehr in der Possawina. (Preussisches
Handelsarchiv 1 8 6 9 . I I . 4 1 9 ff.)
B l a u O t t o : Ueber den Ackerbau in Bosnien. (Annalen der Landwirthschaft 1 8 6 9 . Heft 2, 3.)
B l a u O t t o : Handel Bosniens iin J a h r e 1 8 6 9 . (Preussisches Handelsarchiv
1 8 7 0 . I. 2 5 9 & I I . 3 8 2 . )
B l a u O t t o : Reisen in Bosnien und der Herzegowina. Topographische und
pflanzen - geographische Aufzeichnungen. Berlin 1 8 7 7 . 8. Mit einer
Karte.
B o u e A m i : L a Turquie d' Europe. Paris. 1 8 4 0 . 8. 4 Vol.
B o u e A. : Recueil d' itineraires dans la Turquie d' Europe. Vienne 1 8 5 4 .
8. 2 Vol.
B o u e A. : Quelques mots sur 1' ethnographic de la Turquie d' Europe avec
des notes sur la configuration et la delimitation de la Bosnie et de
1' Herzegovine. J e d n a karta. (Memoires de la Soc. de geogr. de Geneve
I I . Tom. pp. 8 5 1 3 7 ) .
B o u e A . : Essai sur les limites des provinces de la Turquie d' Europe.
(Memoires et Bulletin de la Soc. de Geogr. de Geneve, T . I I I . L. I I .
Geneve 1 8 6 3 . )
B o u e A . : Geologie der europ. Tiirkei, besonders des slavischen Theiles.
Sitz.-Ber. der k. Akademie der Wissenschaften in Wien X L I X . 1 8 6 4 .
B o u e A . : Mineralogisch - geognostisches Detail iiber einige meiner Reiserouten in der europaischen Tiirkei. Mit drei Karten. W i e n , Gerold
1 8 7 0 . 8. (Aus den Sitzungs-Berichten der k. Akademie der Wissen
schaften.)
B o u e A . : Note sur les frontieres de la Bosnie, de 1' Herzegovine et du
Montenegro. Excursion au Kom et au Dormitor. (Le G l o b e , journal
geogr. X I I I . 1 8 7 4 5 , livr 1 & 2, p. 1 7 2 2 ) .
B o i K l . : Slike iz Bosne. (Vienac 1 8 6 9 . , br. 2 6 . , 2 7 . i 28.)
C o n r a d A . : Bosnien mit Bezug auf seine Mineralschatze. (Mittheilungen
der k. k. geogr. Gesellschaft in Wien N . F . 3 . Nro. 5. SS. 2 1 9 2 2 8 . )
D r a g a n i c A. v . : Banjaluka und Biha in Bosnien. Skizze. (Mittheilungen
der k. k. geographischen Gesellschaft. Wien. N. F. 3 . 1 8 7 0 . Nro. 6.
SS. 2 6 5 2 7 0 ) .
E v a n s A . : T h r o u g h Bosnia and the Herzegovina on foot during the Insur
rection, August and September 1 8 7 5 . London 1 8 7 6 . 8.
G e i g e r und L e b r e t : Studien iiber Bosnien und die bosnischen Bahnen.
(Separatabdruck aus der Wiener Allg. Bauzeitung" 1 8 7 3 ) , mit einer
Karte 1 : 1 , 0 0 0 . 0 0 0 .
H i l f e r d i n g A . : Bosnia, Hercegovina i staraja Serbija. St. P e t e r s b u r g
1859. 8 .
I n s t i t u t , k. k. m i l i t a r - g e o g r a p h i s c h e s , in W i e n : Generalkarte von
Bosnien, Hercegovina, Serbien und Montenegro. 12 Bl. 1 ; 3 0 0 . 0 0 0 .
Wien, Artaria, 1 8 7 6 .
J a x a D e m b i c k i I. v . : Der westliche Theil von Bosni en, ethnographisehhandelspolitisclie Skizze. (Mittheilungen der k. k. geographisclien Gesellschaft in Wien. N. F . 3 . Nro. 4. SS. 16 2 1 7 6 ) .
J u k i I. F . : Putovanje po Bosni g. 1 8 4 3 . Kolo, knjiga V., str. 3 2 3 ,
J u k i I. F r . B a n j a l u a n i n (Bonjak Slavoljub) : Bosanski prijatelj. etiri
svezka. U Zagrebu 1 8 5 0 , 1 8 5 1 , 1 8 6 1 i u vojn. Sisku 1 8 7 0 . 8.
J u k i I. Fr. (Bonjak Slavoljub): Zemljopis i poviestniea Bosne, Zagreb
1 8 5 1 . 8.
K
: enitbeni obiaji u Bosni. ( V i e n a c " 1 8 7 0 br. : 2 5 , 2 6 , 27).
K . . . . : Struk i haljine bosanske djevojke. ( V i e n a c " 1 8 7 0 , br. 34).
K . . . . : Haljine seljanske djevojke u Bosni. ( V i e n a c " 1 8 7 0 br. 35.)
K . . . . : Crtica iz ivota bosanskoga. ( V i e n a c " 1 8 7 1 br. 4.)
K . . . . : Otci" kraljevstva bosanskoga. (..Vienac" 1 8 7 1 br. 22.)
K a z n a i A . : Bosnia, Herzegovina e Croazia-turca. ara 1 8 6 2 . 8.
K i e p e r t H. : Generalkarte der europaisehen T u r k e i . 4 Blatt.
K o s a n o v i e S a v a : Srpske starine u Bosni. Glasnik srpskog uenog drutva
X X I X . ( 1 8 7 1 ) p. 1 5 8 1 8 9 ; X X X V I I I . ( 1 8 7 3 ) p. 1 4 1 1 9 3 .
K o v a e v i T . : Opis Bosne i Hercegovine. Beograd 1 8 6 5 . 8.
K u k u l j e v i - S a k c i n s k i I v a n : Putovanje po Bosni. U Zagrebu 1 8 5 8 . 8".
L a s t r i (Pliilippus ab Occhievia). Epitome vetustatum Bosnensis provinciae.
Anconae 1 7 7 6 . 4.
M a t k o v i P e t a r : Bosanske stupnjevine. (Rad jugoslavenske Akademije.
X X I I I . 1 8 7 3 , p. 4 3 7 4 . ) .
M a u r e r F r . : Pflanzenbilder aus Bosnien. (Ausland 1 8 6 9 . Nr. 26.)
M a u r e r F r a n z : Mittheilungen aus Bosnien. Die Zigeuner Bosniens. (Aus
land 1 8 7 0 , br. 2.)
M a u r e r F r . : Eine Reise dureb Bosnien, die Saveliinder und Ungarn. Mit
einer Karte von H. Kiepert. Berlin 1 8 7 0 . 8".
( M a u r a n i M a t i j a . ) Pogled u Bosnu. U Zagrebu 1 8 4 2 . 8.
M o l l e n d o r f O t t o : Beitrage zur F a u n a Bosniens. Gorlitz 1 8 7 3 . 8.
N e d i M a r t i n : Starine bosanske. Arkiv IV. 1 8 5 7 p. 1 4 2 1 6 2 .
N o v a k o v i S t o j a n : Topografski rjenik uz Opis Bosne i Hercegovine".
Glasnik srpskog uenog drutva X X I I . ( 1 8 6 7) str. 4 7 6 7 .
P a n t o c z e k J o s i p : Adnotationes ad floram et faunam Hercegovinae, Crnagorae et Dalmatiae. Posonii 1 8 7 4 . 8.
P e t e r m a n n A . : Karte der europaisehen Turkei. Massstab 1 : 2 , 5 0 0 . 0 0 0 .
P e t r a n o v i e B o g o l j u b : Obiaji srpskog naroda u Bosni. Glasnik srpskog
uenog drutva X X V I I I . ( 1 8 7 0 ) , pag. 1 7 6 2 2 8 ; X X I X . ( 1 8 7 1 ) ,
pag. 2 3 7 2 5 6 . X X X . ( 1 8 7 1 ) , p a g . 3 1 3 3 6 1 .
R o b e r t C y p r i a n : Die Slaven der Turkei, oder die Montenegriner, Serbier, Bosniaken, Albanesen und Bulgaren, ihre Krafte und Mittel, ihr
Streben und ilir politischer Fortschritt. Dresden und Leipzig 1 8 4 4 .
8". 2 Bande.
R o s k i e w i c z J . : Karte von Bosnien und Herzegovina. Wien 1 8 6 5 . Mass
stab : 1 : 4 0 0 . 0 0 0 . 4. Blatt.
XI
R o s k i e w i c z J . : Studien uber Bosnien und Herzegovina. Mit eilf Abbildungen in Holzschnitt und einer lithographirten Karte. Leipzig und
W i e n 1 8 6 8 . 8.
R o u s s e a u : Gographie generale e la Bosnie et de 1' Herzegovine. (Bul
letin de la Societe de Geographie 1 8 6 8 . )
S a i n t e M a r i e E . d e : L ' Herzegovine, etude geographique, historique
et statistique. Paris 1 8 7 5 . 8.
S a i n t e M a r i e E. d e : Description du cours de la Miliaska et de la vallee
de Serajevo. (Bulletin de la Soc. de geogr. de P a r i s , August 1 8 7 5 ,
p. 1 8 4 ^ - 1 9 9 ) .
S a x C a r l : Skizzen uber die Bewohner Bosniens. (Mittheilungen der geographischen Gesellschaft in Wien. J a h r g a n g VII. 1 8 6 3 , p . 93).
S a x C a r l : Reise von Serajevo nach dern Durmitor und durch die mittlere
Herzegowina. Mit einer K a r t e . (Mittheilungen der k. k. geogr. Gesellschaft in Wien. N. F . 3 . 1 8 7 0 . Nro. 3 . SS. 9 7 1 1 5 . )
S a x C a r l : Die Strassen Bosniens und der Herzegowina. (Mittheilungen der
k. k. geographisehen Gesellschaft in Wien 1 8 6 9 , p. 3 5 2 . )
S c h e d a J . v . : K a r t e von Bosnien, Herzegowina und Albanien. Wien, Artaria. 1 8 7 5 .
S c h e m a t i s m u s ahnae missionariae provinciae Bosnae Argentinac ordinis
Fratrum minorum pro anno 1 8 7 7 .
S c h e m a t i s m u s topogratico - historicus custodiae provincialis et vicariatus
apostolici in Hercegovina pro anno 1 8 7 3 .
S c h e m a t i s m u s Dioceseos Rachusinae pro anno 1 8 7 8 .
( S e n d t n e r ) : Reise nach Bosnien, von einem botanischen Reisenden. Ausland 1 8 4 8 .
S e n t n e r : Ueber die Natur-Verhaltnisse Bosniens. Ausland 1 8 1 9 , (Vidi
Regensb. Flora 1 8 4 9 . )
S r b s k o - d a l m a t i n s k i m a g a z i n : IT teajih od g. 1 8 4 1 . 1 8 5 0 . lanci
i putopisi, sastavljeni I . F r . Jukiem i I. Pamuinom.
S t e r n e c k H . : Geographische Verhaltnisse, Communicationen und das Reisen
in Bosnien , Herzegowina und Nord-Montenegro. Mit einer K a r t e . W i e n
1 8 7 7 . 8.
S e s t a k J . F . u. F r . v. S c h e r b : Militarische Beschreibung des Paschaliks Herzegowina und des Fiirstenthumes Crnagora. Mit einer K a r t e .
Wien 1 8 6 2 . 8.
T h o e m m e l Gf.: Geschichtliche, politische und topographisch - statistische
Beschreibung des Vilajet Bosnien, . i. das eigentliche Bosnien, nebst
Tiirkisch-Kroatien, der Hercegowina und Rascien. Wien 1 8 6 7 . 8.
T h o m s o n G . : L ' Herzegovine. Geographie. Histoire politique et inilitaire
des populations rvoltees. Paris 1 8 7 5 . 8".
Tomi* E u g e n J o s i p : enitbeni obiaji muhamedovskih H r v a t a u Bosnoj.
( V i e n a c " 1 8 7 0 , br. 8 i 9.)
Y r i a r t e C h . : Bosnie et Herzegovine, souvenirs de voyage pendant l' in
surrection. Paris 1 8 7 6 . 8.
XII
Na posljedku jo mi je kazati, da je priloene dvie

geografske karte nacrtao poznati kartograf, gosp. K a r l o
H e r d l i c z k a , c. k. kapetan kod krajike uprave. Koliko
ga je truda stalo , da sastavi ovako liepe i tone karte,
moi e svatko prosuditi, koj znade, kako je Bosna do
sele upravo u tom obziru slabo poznata.
Jo jedno. U ovoj knjizi rabim izkljuivo ime hr
vatsko , i to s toga, to nevolim nazivu: hrvatsko-srbskomu. Uzita li ovu knjigu koj Hrvat, kojemu je milije
ime srbsko, neka pomisli, da su Hrvat i Srbin dva imena
za jedan te isti narod i neka nimalo nezazire, to je meni
kano rodjenomu Hrvatu milije ime hrvatsko.
U Z a g r e b u . 10. prosinca 1878.
V. K.
GDJE JE
TO?
I. Fizikalni zemljopis.
Strana
I. P o l o a j , niedje, v e l i i n a i s a s t a v i n e
II. Gore, r a v n i c e i n i z i n e
A. Planine i gore
1. Eazvodno gorje
2. Sjeverne grane
3. Jugo-zapadne grane
4. Iztone grane
B. Doline i visoke ravnice
C. Nizine
III. G eo 1 ogi j s k i o d n o aj i
1. Azojska i paleozojska doba
2. Mezozojska doba
3. Neozojska doba
4. Eruptivno kamenje
IV. R u d s t v o
V. Vod e
A. Vrela
B. Rieke
B'eke podruja crnomorskoga
1. Sava
2. Ibar
Kieke podruja jadranskoga mora
Neretva
C. Jezera i movare
IV.Podnebje
VII. B i l j e B o s n e i H e r c e g o v i ne
VIII. i v o t i n j e a B o s n i i H e r c e g o v i n i . . .
3
6
8
11
15
17
18
27
28
29
32
33
34
38
40
50
51
53
55
58
64
II. Etnografija i statistika.

I. i t e l j i B o s n e i H e r c e g o v i n e u obee
II. H r v a t i
1. Jezik, obiaji i narodne, predaje
2. Oba karakteristika bosanskih Hrvata
3. Vjerski odnoaji
71
74
78
84
- XIV
Strana
A. Mubamedovski Hrvati ili Turci

B. Kranski Hrvati ili Vlasi
a) Katoliki Hrvati ili Latini
b) Grko-iztoni Hrvati ili pravoslavni
4. Socijalno-politiki odnoaji
a) Gospodari Turci
b) Kmetovi raja
III. A r b a n a s i , Cigani, Zidovi, O s m a n l i j e
1. Arbanasi (Seipetari)
2. Cigani
3. Zidovi (Jahudije)
4. Osmanlije i stranci
IV. F i z i cn a k u 11 ur a
A. Sirovine (sirovi proizvodi)
1. Poljsko gospodarstvo i umarstvo
2. Stoarstvo
3 Eudarstvo
B. Obrtnost
1. Kovinske obrtnine
2. Koarske obrtnine
3. Tkanine i srodne obrtnine
C. Trgovina
1. Najglavnija trita i pregled bosanske trgovine
2. Izvozna trgovina
3. Uvozna trgovina
D. Prometala i pomagala trgovini
1. eljeznice
2. Ceste i putevi
3. Novac, mjere i utezi
4. Pote i brzojavi
V. D u e v n a k u l t u r a
A. Crkvena uprava
1. Muhamedovska crkva
2. Katolika crkva
3. Grko-iztona crkva
B. kole
1. Muhamedovske kole
2. Katolike kole
3. Grko-iztone kole
92
94
99
104
105
107
111
114
:
115
117
121
123
124
125
126
130
231
132
134
135
136
136
137
138
140
141
III. Topografija (mjestopis).

I. B o s n a
1. Sarajevsko okruje
2. Travanjsko okruje
3. Zvorniko okruje
4. Banjaluko okruje
145
158
172
177
XV
Strana
II. T u r s k a H r v a t s k a
Bihako okruje
III. H e r e e g o v i n a
Mostarsko okruje
IV. S t a r a S r b i j a
Novopazarsko okruje
Popis imena
184
193
210
215
Slike:
1. Sarajevo
2. Travnik
3. Jajce
4. Zvornik
5. Mostar
6. Most na Miljacki u Sarajevu
7. Klju
8. Most na Neretvi u Mostaru
9. Varo i tvrdja Niki
"'W"
147
189
195
205
I.
FIZIKALNI ZEMLJOPIS.
V. K 1 a ii , Bo3na.
I. Poloaj, medje, veliina i sastavine.

JDosna i Hercegovina prostiru se na zapadnoj strani poluotoka bal
kanskoga, i to od 42 40' do 45 15' sjeverne irine, te od 33 22'
do 38 45' iztone duine. Udaljenost od Mitrovice do Bihaa broji
52 zemljopisne milje, a od Nikia (Onogota) do Broda 38 zem.
milja. Bosna nedopire nigdje do mora; Hercegovinu naprotiv spajaju
dva uzka komada zemlje sa jadranskim morem. Jesu to: dolina S u t or i n a i rt K1 e k u zalievu neretvanskom. Sutorina se prua do Boke
Kotorske i dieli kotorski kraj Dalmacije od dubrovakoga. Rt Klek
opet pruio se u zalievu Neretvanskom, izmedju drage Stonske i
zatona Kleka," te tuj je hercegovako primorje dugo 1 milju (7*4 JL).
Bosnu i Hercegovinu okruuju na sjeveru Slavonija i Hrvatska,
na zapadu Hrvatska i Dalmacija, na iztoku Srbija, a na jugu Stara
Srbija, Arbanaska i Crnagora.
Medje jesu ove. Na s j e v e r u : Glina od Maljevca do Kamena
(Staro selo), zatim suha medja do Topole na Uni, iza toga Una do
utoka u Savu kod Jasenovca, i napokon Sava do ulieva Drine u
Savu (kod Rae). Na i z t o k u prema Srbiji: najprije rieka Drina
do blizu Zvornika, zatim suha medja na desnoj strani Drine (okolica
Sakara) i to od Crvenih stiena i Vlake njive na Jezdinu, Batinske
njive i Radalju kod Drine; ') odavle je opet medjom sama Drina do
utoka Zepe (8 sati nie Viegrada), a zatim sliedi suha medja na
desnoj obali Drine u duljini od 16 sati. Medjanje toke oznauju
tuj karaule i ardaci na planinah (Stolac planina). Kasnije je opet
medjom rieka Uvac i to jedan sat prije svoga utoka u Lim kod
Prieboja poami pa kroz 10 sati, a iza toga sliedi suha medja preko
planina Murtenice, Munja, Javora i Golije sve do utoka Rake u
Ibar. Sada je medjom rieka Ibar do mjesta Jarenje, zatim gorski
obronci na desnoj strani doline Ibarske (prema vilajetu Kosov
skom) sve do Sitnice, koja tuj dva sata na jugoiztoku od Mitrovice
1) Mirom berlinskim pripae Sakar i Mali Zvornik Srbiji, te je sada i
tuj rieka Drina naravna medja Srbiji i Bosni.
u Bosnu ulazi. Na j u g u prostire se od Sitnice suha medja 2 do 3

sata Ibru na jugu, prelazi preko sljemena Mokre planine, zatim se
hvata Kruevice planine, a odavle se stere do mjesta Bioci na rieci
Limu. Zatim ide medja uz rieku Lim do utoka Vranjutice u Lim
kod mjesta Sekulare, koje ini tromedju (triplex confinium) izmedju
Arbanaske, Crnegore i Bosne. Od Sekulara najprije se dri medja
potoka Vranjutice sve do njegova izvora, iza toga prostire se na
desnoj obali potoka Bistrice i to do jezera Cikoga (Siskoga).1) Tuj
kree medja na jug, obuhvaa okoli Kolaina, hvata se sljemena
planina Sinjavine i Vojnika, a od Vojnika stere se ravno prema jugu
sve do ponora Zete na Nikikom polju. Od ponora Zete prua se
istom riekom i pritokom joj Maticom do Slanskoga polja, zatim se
hvata planina Kite, Pomeljenika, Ilinoga brda kod grada Klobuka,
Jastrebice i svruje se Vujim zubom, koj je tromedjom (triplex con
finium) Dalmaciji, Bosni (Hercegovini) i Crnoj gori. Iza Vujega zuba
stere se medja planinom Orjenom, a od Mokrina prua se dolina
Sutorina a do Boke Kotorske. Na z a p a d u prema Dalmaciji i
Hrvatskoj: ponajprije dubrovake gore (Debeli brieg, Drien i t. d.)
sve do Imotice, zatim jadransko more (Stonska draga) u duljini od
jedne milje od Imotice do blizu Slivna, iza toga suha medja kraj
Metkovia ter Vrgorcu i Imotskomu na iztoku, Dinarske planine (Pro
log, vrh Dinara). Od vrha Dinare suha je medja do ratela Graba,
koje je tromedjom Dalmaciji, Bosni i Hrvatskoj. Iza Graba hvata se
1) Mirom berlinskim dobila j e Crna gora dio june Hercegovine, pa su se
s toga i medje obijuh zemalja promienile.
Nova medja Hercegovine prema Crnoj gori, i to od Ilinoga brda do
jezera Cikoga (Cikoga, Siskoga), j e s t ova : Crta, koja poima kod
Ilinog brda na sjeveru Klobuka sputa se k Trebinjici kod Granareva, koje ostaje Hercegovini, zatim ide uz Trebinjicu do toke, koja
lei jedan kilometar izpod usca Cepelice, odatle se die najkraim prav
cem do visina, koje omedjauju Trebinjicu. Medja kree se zatim
prema Pilatovi, ostavljaju to selo Crnoj gori, a onda ide uzdu visina
pravcem sjevernim, pri em se, koliko j e mogue, udaljuje 6 ^m.
iztono od ceste Bilek-Korito-Gako, sve do Keruuma, leeeg medju
Somine planinom i brdom Kurilo, odatle kree se na iztok preko Vratkovia, koje selo ostaje Hercegovini, do b r d a Orline. Pdimaju opet
od te toke i ostavljaju Ravno Crnoj gori ide sjeveroiztono, prelazi
vrhunce Lebrnika i Volujaka, zatim silazi najkraim putem k Pivu,
koju presieca (izpod Huma), i ostigava medju Crkvicom i Nedvinom
rieku T a r u . Zatim ide medja uz T a r u do Cikoga jezera, gdje se sa
staje sa starom medjom."
medja potoka Butinice, a zatim rieke Une do razvaljenoga samo

stana Rmanje; poslije je opet suha medja do Zavalja, napokon je
medjom Korana do Sturlia, a iza nje je opet suha medja do Maljevca.
Bosna i Hercegovina nisu dosele nikako jo izmjerene, s toga
nemoemo pravo ni znati, koliko povrine zapremaju; nu sravnivi
podatke raznih pisaca o tih zemljan moemo kazati, da obie pokra
jine broje po prilici 1130 milja ili 622 myriam.
Dananja Bosna medjutim sastavljena je od vie esti, koje nisu
uvieke na nju spadale. Tako je sva sjevero-zapadna Bosna od hrvatskodalmatinske medje pa do Vrbasa cjeloviti dio stare kraljevine hrvatske,
te se i danas jo zove T u r s k a H r v a t s k a ili K r a j i n a b o s a n s k a .
U ovom kraju bijahu neko upe hrvatske: hlievanjska (oko Lievna),
vezentska i plivanjska (oko Jajca), doim se u kasnije vrieme spo
minju tuj upe: sanska i vrbaka. Isto tako nije na Bosnu opadao
prije onaj prediel, koji je stisnut medju Srbiju i Crnu goru, t. j .
dananji sandak Novopazarski. Ovaj dio bio je odvajkada dio Stare
S r b i j e ili Rae, te je tek g. 1817. pridruen vilajetu bosanskomu.
Prava ili historijska Bosna obsie dakle samo onaj dio dananjega
vilajeta bosanskoga, koj se prostire medju Vrbasom, Savom, Drinom
i razvodnimi gorami na jugu.
Da vidimo, koliko prostora zapremaju pojedine te sastavine Bosne:
Prava Bosna broji oko
Turska Hrvatska
Stara Srbija (Novi pazar)
Hercegovina
550 Q zem. milja

200
_
140
240
U k u p n o . . . 1130 Q zem. milja
U starih knjigah (a i u narodu jo danas) zovu se pojedini

predieli bosanski raznimi imeni. U poveljah spominje se banovina
Soli (oko rieke Spree u sjeveroiztonoj Bosni), zatim banovina
U ora (na istoimenoj rieci), nadalje Rani a, t. j . kraj oko rieke
Rame izpod planine Radue. U Hercegovini nalazimo u staro doba
kneevine: Hum ili Z a h u m j e (dananja sjeverna Hercegovina i
dalmatinsko primorje od Neretve do Dubrovnika), T r a v u n j u (okoli
dananjega Trebinja) i zatim P o d g o r j e (zemlja naokolo Nikikoga
polja). U Staroj Srbiji zvao se je okoli grada Sjenice S t a r i Vlah,
te se je to ime sve do danas u narodu uzdralo.
U narodu uju se jo i ova imena: P o s a v i n a (zemlja nuz
Savu), P o d r i n j e (zemlja uz Drinu), zatim: S k o p l j e , K u p r e s ,
Duvno, G l a s i n c i i t. d. za omanje prediele. U junoj Hercego

vini napokon zovu pojedine prediele po plemenih, koja ondje prebi
vaju, n. pr. Banjani, Nikii, D r o b n j a c i , V a s o j e v i i i t. d.
Bosna i Hercegovina okruene su sa svih strana srodnimi plemeni:
sa sjevera i zapada H r v a t i , sa iztoka Srbi i Crnogorci. Osobito hrvatske
zemlje: Slavonija, Hrvatska i Dalmacija zagrlile su Bosnu i Hercegovinu
tako, da bez njih ivjeti nemogu. Dalmacija j i h spaja sa jadranskim mo
rem, a Hrvatska i Slavonija sa srednjom Evropom (Podunavljem). Nasuprot
opet treba hrvatskim zemljani Bosne i Hercegovine. Dalmacija moe samo
uz Bosnu procvasti, j e r Bosna j e s t upravo zagorje" za dalmatinsko primorje.
Bez Bosne i Hercegovine bile bi nadalje hrvatske zemlje razdvojene i otudjene, kao sto su dosele bile. P r e k o Bosne vodili su ve za Rimljana put e v i , to su spajali Posavlje sa jadranskim m o r e m ; opet kroz istu Bosnu
prolaziti e ceste i eljeznice, koje e spojiti i ujediniti Hrvatsku i Slavoniju
sa hrvatskom Dalmacijom. Ve sam geografski poloaj k a e , da Bosni i
Hercegovini svie budunost na zapadu uz jednokrvnu brau hrvatsku."
II. Gore, ravnice i nizine.

Ve prvi pogled na kartu kae, da su Bosna i Hercegovina
sasvim gorovite zemlje. Nizina ima u njih malo, i to samo u najdolnjem toku nekojih rieka. Najznatnija je nizina P o s a v i n a , koja
se prostire na desnoj obali Save i kojom protiu rieke bosanske:
Vrbas, Bosna i Drina. Osim Posavine i nizine oko dolnje Neretve sva
je ostala zemlja izpunjena gorami i visokimi ravnicami. Govore dakle
ob orografiji bosanskoj, razdieliti emo ovo poglavje na troje: naj
prije pregledat emo planine, zatim visoke ravnice, napokon nizine.
A. P l a n i n e i g o r e .
Motre bosansko-hercegovako goro vije, ini se nam u prvi
mah, da je to gorje prilino ogromnoj mrei i da se neda sustavno
poredati. Nu prouavaju zemlju poblie, razabiremo sred nebrojenih
kosa i sklopova jedan sredinji planinski pojas, koj prilii krtorovini,
prostiruoj se preko poljskih brazda. Ovaj planinski pojas prostire
se najprije od Dinarskih planina na iztok prema Sarajevu, tuj skree
tvore kut prema jugoiztoku, te se svruje visokimi planinami na
medji crnogorskoj (Vojnikom). Motre dulje to gorje, vidimo, da
na njem izviru sve vee bosanske i hercegovake rieke, te da jedne
struje prema sjeveru k Savi (dotino Dunavu), a druge prema jugo
zapadu u jadransko more. Nadalje vidimo, da se u tom gorskom
lancu uzdiu najvii vrhunci Bosne i Hercegovine. Ovaj dakle pla
ninski pojas jest r a z v o d n o gorje, jer razstavlja rieke crnomorske
od jadranskih; a i g l a v n o g o r j e , jer se u njem uzdiu najvii

vrhunci obih zemalja.
Razvodno gorje bosansko-hercegovako razstavlja takodjer pravu
Bosnu od Hercegovine i Novopazarskoga paaluka; ono je gorski
bedem, koji dieli tri glavne esti prijanjega vilajeta bosanskoga. Sto
je god ovomu razvodju na sjeveru, spada na Bosnu i na crno more,
a to je razvodnomu gorju na zapadu i na jugu, spada na Herce
govinu. to je pako tomu gorju na iztoku, spada ponajveim dielom
na novopazarski paaluk.
Sa razvodnoga gorja pruaju se na sve strane pojedine grane,
koje izpunjuju Bosnu i Hercegovinu. One grane, koje se odvajaju
na sjeveru i stem se Bosnom, ire se pravcem sjevernim i donekle
sjeveroiztonim, izpunjuju prostor izmedju glavnih rieka: Une, Vrbasa,
Bosne i Drine, postaju sve nie i nie, im se vie primiu Savi, te
se napokon nizkim humljem gube u nizini Posavini. Grane opet,
koje se odvajaju na jugu i zapadu, ter se steru Hercegovinom, imaju
pravac razliit: i to one grane, koje se odieljuju na jugu, ire se
pravcem od sjevero-zapada prema jugo-iztoku i to smjerom obala, ja
dranskoga mora; a one grane, koje se odvajaju na zapadu, teku od
jugo-iztoka prema sjevero-zapadu takodjer pravcem obala jadranskoga
mora. Jedne i druge grane sastaju se kod rieke Neretve, ter c i e l a
H e r c e g o v i n a p r i l i i po tom ogromnoj k o t l i n i , a Bosna
s t u p nj e v i n i. U novopazarskom paaluku napokon prostiru se grane
razliitim smjerom.
Grane dakle, to se sa razvodnoga gorja sputaju u Bosnu i
Hercegovinu, teku razliitim pravcem; bosanske grane teku sjeverno
i tvore stupnjevine, a hercegovake prostiru se uzporedo sa obalami
jadranskoga mora i zatvaraju kotlinu rieke Neretve. Nu i drugim
razlikuju se bosanske grane od hercegovakih. Bosanske grane prilie
vie kosam, a hercegovake vie gorskim gomilam, izmedju kojih se
prostiru, kotline (ublovi) i visoke ravnice. I po geognostikoj sasta
vini razlikuju se jedne i druge grane. Bosanske grane sastoje koje
od najstarijih formacija, koje od tercijarne, u Hercegovini naprotiv
razvila se tako zvana kraka formacija." Po tom je Bosna u orografskom obziru slina susjednoj Hrvatskoj i Slavoniji, a Hercegovina
krnoj Dalmaciji.
Bosna ima dakle sasvim razlino tlo od Hercegovine. Prema
tomu ima i razlino podnebje, da i faunu i floru. Mnogi dapae tvrde,
8
da se upliv razliitoga tla opaa na fiziognomiji itelja, u obiajih,
pae u istoj nonji narodnoj.
1. R a z v o d n o gorje.
Razvodno gorje bosansko-hercegovako nije drugo, van jedan
dio velikoga razvodnoga gorja, koje se na zapadnoj strani balkan
skoga poluotoka protee od Velike Kapele u Hrvatskoj pa do ogromne
Sare planine, te koje dieli crnomorske rieke od rieka jadranskoga
mora. Bosansko-hercegovako razvodno gorje hvata se na dalmatinskoj
medji Dinarskih planina (Dinara 1811 '"/), stere se najprije est sati
iztono i to pod raznimi imeni, zatim skree prema jugo-iztoku i svruje
se na crnogorskoj medji visokom planinom Vojnikom, koju opet spa
jaju planine Stol, Kom, V i s i t o r i P r o k l e t i j a sa arom planinom.
Bosansko-hercegovako razvodno gorje nije jedna kosa, ve je
mrea mnogih ogromnih, medjusobno mnogostruko skopanih i pre
pletenih planina, koje se zovu razliitimi imeni. Duljina toga gorja
broji do 70 sati, srednja mu je visina 1760'"/, a onizko sedlo u
I v a n p l a n i n i , brojee samo 1010 w/ abs. visine, ter preko kojega
vodi put iz Sarajeva u Konjic i Mostar, dieli ovo gorje na dvie po
lovine : na z a p a d n u i na j u g o i z t o n u polovinu.
a) Zapadna polovina ima ponajprije iztoni pravac, a sedlo
Malovanovo (1203 '"/), preko kojega vodi put iz Kupresa (1214 '7)
u Suicu i Livno (788 '7), lui ga opet na dvie hrpe.
Prva hrpa izmedju Dinarskih planina (Dinara 1811 '7, Janski
vrh 1772 '7) i Malovanova sedla sastoji od veoma raztrgane, krake
visoke ravnice, na kojoj se jedva razabira pojedine kose. Ponajprije
se tuj stere od sjevero-zapada prema jugo-iztoku planina a t o r i
njezin nastavak S t a r e t i n a p l a n i n a . Obim planinam na iztoku
puklo je Glamoko polje, a ovoga se polja hvata Crna g o r a (1740 '7).
Dva sata izvoru Sane na jugu dieli se Crna gora na dva diela: sjevero-iztoni zove se V i t o r o g a (1580 '7), a jugo-zapadni H r b i n e
(1445'7). Oba ova ogranka zatvaraju kotlinu Pribeljsku, a njoj na
jugu sastaju se oba ogranka u jednu kosu pod imenom Malo van a,
koj se polagano sputa do sedla istoga imena. Osim malenoga diela
Crne gore sve su spomenute planine kamenite, obronci su jim strmi,
a mjestimice puni gudura i provala.
Druga hrpa izmedju sedla Malovanova i sedla u Ivan planini
ima ve karakter prave kose. Sastoji od planina: R a d u e , Zeca i
Bitovnje.
9
Ova hrpa omedjaena j e o v a k o : na sjeveru dolinom Vrbasa od izvora
do gornjega Vakufa ( 6 8 7 '"/), zatim potokom Dragaom i cestom od varoi
Fojnice ( 5 9 9 /) do Kiseljaka ( 4 8 8 f) ; na iztoku cestom od Kiseljaka
na Sarajevsko polje ( 5 2 9 ""/), i dolinom potoka ujevine; na j u g u dolinom
rieke Tieanice od izvora do utoka u Neretvu kod Konjica ( 3 1 9 j); zatim
riekom Neretvom do utoka R a m e , i napokon dolinom Rame ( 3 9 4 "7) od
utoka njezina u Neretvu do izvora njezina; na zapadu spomenuti ve
put iz Kupresa u uicu i Livno.
R a d u a obrasla je umom na vrhu i na obroncih, gdje ima

mjestimice zbilja liepih uma. Sedlo visoko 1148 /, preko kojega
vodi put iz gornjega Vakufa (687 011) do Prozora (713 "7), dieli Raduu na dva diela: zapadni dio (P1 i e vi c a) prilino je nizak (1322 '7),
doim je iztoni (Sajina) visok preko 1700 '"1. Ovoga se diela hvata
ogromna planina Zec, koj je glavni gorski vor svim granam srednje
Bosne. Zec je visok (2160 n1) i irok. Na njemu je vrlo liepa poljana,
puna panjaka, umica, a mjestimice i samih njiva. Obronci su mu
obino strmi, i manje vie umom okieni, a esto i kameniti. Naj
vii vrhunci Zeca jesu Drenica i Marine stiene. Sedlo P o g o r e l i c a
spaja iztoni dio Zeca sa planinom Bitovnjom. Ova je planina u
obe stienovita, nu zato ipak ima na vrhu dobrih panjaka, a na
obroncih liepih uma. Najvei vrh Bitovnje jest L i s i n ili L i s a c
(1700'"/), s kojega vidi liepo grad Sarajevo i okolicu. Od Bitovnje
se odvaja planina I n a (1264 '7), izpunjujui prostor medju Fojnicom
i Lepenicom.
b) Jugo-iztoiia polovina stere se u obe od sjevero-zapada
prema jugo-iztoku. I ova se polovica dieli na dvie hrpe, a lui jih
visoko e m e r n o s e d l o (1373"'/), preko kojega vodi put iz Foe
na Gacko polje.
Prva hrpa stere se od sedla u Ivan planini do emerna sedla,
a sastavljaju ju planine : Rado bolje, Bjelanica, T r e ska vica,
L e l i j a i D u m 0 - planina.
H r p a ta omedjaena j e o v a k o : a) Bosnom od vrelista do u t o k a Zujevine, zatim dolinom ujevine (Blauj 5 2 9 mxj, Tarin 6 5 9 '7), sedlom u
Ivan planini, zatim potokom Tieanicom od izvora do utoka u N e r e t v u kod
Konjica; b) Dolinom Neretve od izvora do Konjica (Ulog 7 0 4 mf, Konjic
3 1 9 ^ / ) 5 c) Dolinom eljeznice od utoka u Bosnu do izvora (Ilida 5 1 9 W!/,
Kijevo 6 0 1 ""f, sedlo medju Treskavicom i Golom Jahorinom 1 2 1 5 ,mf), i
dolinom rieke Bistrice ili Dobropoljske od izvora (Dobropolje 1 0 0 3 ^7) do
utoka u Drinu kod Broda ( 4 2 5 *7); d) Dolinom Drine od Broda do utoka
potoka Sutjeske, zatim dolinom Sutjeske ( 5 9 3 **/) do sedla emerna,
10
Umah iza sedla Ivan-planine uzdie se planina R a d o b o l j e
(Hranicava), koja sie do 1960'"/ visine. Ove se planine hvata jo
via B j e l a n i c a (2115 m1)1 od koje se prema Sarajevskomu polju odtiskuje planina Igman. Obie planine jesu kamenite, krevite i raztrgane, te se razabira iz velike daljine. Bjelanicu opet spaja Visoica sa T r e s k a v i c o m . Treskavica planina nadvisuje sve ostale
planine ove hrpe; najvii joj vrh sie do 2128 / visine, docim ostali
vrhunci njezini broje 1996, 1910, 1804 i 1764 "1.
0 Treskavici pie 0 . B l a u po prilici o v a k o : Od svih planina, koje
zatvaraju obzor Sarajevski, nijedna se nedojimlje tebe toliko, koliko T r e s
k a v i c a ili kako j u narod zove T r e s k a v i c a . Tuj vidi, kako su se na
golemu hrbtu podigla dva ramena, a medju njima visoka glavica, okrunjena
krunom od peina. Gora j e ova prava divlja, nenaseljena, ista priroda
u svojem djevianstvu.
Poav iz Sarajeva, dodjoh jae 6 V4 sata pred maleno seoce Dujmovi,
koje se prostire na podnoju ove planine. Ostavim u selu konja, pa neimaju
provodia, krenem u 3 sata po podne sam u goru, da j u razgledam, te se
vratim tek iza pet sati natrag u selo. P u t na goru ima samo jedan, po
kojem ide stoka na p a u , pa taj put vodi kroz umu. Idu ovim putem
uz goru, dospjeh za 2 sata do medje, gdje prestaje drvee rasti. Tuj mjesto
ume nadjoh alpinske panjake sa raznimi alpinskimi travami, zatim koturinja i ruevina od peina. Ovi alpinski panjaci jesu medjom vegetacije,
te siu u srednjo-bosanskih planinah do visine 1 5 8 0 1 7 5 0 ^/, a poslije
njih stre nad i uz putnika strme hridine i raztrgane stiene nebu pod oblake.
Sva Treskavica obrasla j e , izuzev samo june obronke, prekrasnom umom,
koja sastoji vie od bielogorice, nego li od crnogorice. Pojas umski obrubljen
j e gori uzkim rubom krljava rastlinja, a dolje bujnim grmikom, u kojem
razabirah osobito vrst krkova, po imenu R h a m n u s alpina.
Sutradan (mjeseca srpnja) podjoh rano zorom u 5 sati po drugi put
u planinu. Najprvo dospjeh do nekoga vrela, koje put jugo-iztoka u Neretvu
pritie, a zatim se uzpinjah u vis, da dodjem do najviih vrhunaca. Moj
me provodi vodio nogostupom p a s t i r a , nu prolaasmo i stranputice krce
si put kroz peine, gudure, sniene poljane, koturinje i ikarje. Htjedosmo
se uzpeti na juni vrh, izpo kojega se dolje prostire provalija potoka Slimena,
obrasla bujnom umom crnogorice. Bijasmo ve doprli do neke hridine, ali
moradosmo se vratiti, ter se uzpinjati na okrugli i ogoljeni unj, koj se j e
pred nami uzdizao. Poto na toj stieni nebijae mnogo t r a v e , verasmo se
sve etveronoke. Uz p u t ubih zmiju, za koju j e kasnije moj prijatelj Mollendorf kazao, da se zove Coluber austriacus.
Doavi na vrh cunja sterahu se pred nami sve vie se uzdiu zeleni
i soni panjaci, na kojih su se pasla goveda i ovce. Oko 1 2 l / 2 sata bijah
neprestano uzlaze na vrhuncu, koj mi se injae najviim od sviju. Ovdje
poivah gotovo sat usiui svjei zrak i nasladjuju se prekrasnim vidikom,
koj mi se raztvori osobito na sjevernoj strani. N a junoj strani nevidjeh
toliko, jer tuj nisu obronci toli s t r m i , ve poloiti, pa priee vidik. Tres-
11
kavica ima u obe strme i krevite glavice, te se nemoe s toga uzporediti
Zecu ili Vranii, kojim su vrhovi obli ter prilie valovom, nego vie Dur
mitoru, koj ima takodjer iljate kukove, a i slinu floru. Treskavica sastoji
od vapnjenaka, koji u viih predielih prelaze u dolomit, a flora te gore sa
stoji osobito od takova bilja, koje raste na vapnjenacih.
Od Treskavice odvaja se vie ogranaka. Jedan se stere prema j u g u
uz provaliju potok Slimena, drugi po imenu Z e l e n - g o r a , iri se na jugoiztok prema visokoj ravnici Zagorju. U gori Treskavici nalaze se i tri jezera."
Treskavici na jugu prostire se ravnica Zagorje, visoka 1000

do 1100 *7. Preko ove ravnice vodi put iz doline Drine (Brod 425 *7)
u dolinu Neretve (Ulog 704*7). Zagorje je na jugu obrubljeno Vu
j i mi b r d i (1264'7), a ovih se hvata L e l i j a (2070*7) i njezin iztoni nastavak T r e s k o v a c - p l a n i n a (2027*7). Lelije se dri Dum o - p l a n i n a (1580*7) i njezin ogranak J a b u k a - p l a n i n a , koja
sie do emerna sedla.
Druga hrpa jugo-iztone polovine stere se od emerna sedla
do crnogorske medje. Sastoji pako ta hrpa od dviju esti, koje lui
rieka Piva. Prvi dio izpunjuju planine L e b r n i k , Volu j a k i Voj
nik, a drugi visoki D u r m i t o r .
Ovu hrpu omedjauje na jednoj strani rieka Tara od Kolaina do sutoka
s Pivom (Kula 6 3 9 *7) i Drina od Huma do utoka Sutjeske, a na drugoj
strani Gacko polje, Duki klanjac i Nikiko polje.
emerna sedla hvata se na jugu planina L e b r n i k , visoka

1580*"/; od nje se odvaja znatno vii Volu jak (2260*7), koj se
prostire izmedju Sutjeske i Pive. Juno-iztoni ogranci Lebrnika
dre se opet na crnogorskoj medji visokoga Vojnika (1989*7).
Lebrnik ima pljosnato sljeme, pun je stiena i krevit, samo na
obroncih njegovih prostiru se ume.
D u r m i t o r najvia je planina u svoj Bosni i Hercegovini. Naj
vii mu vrhunac sie do 2606 *7, a ostali vrhunci broje 2446 *7 i
manje. Durmitor izpunjuje sav prostor izmedju Pive i Tare, te se
dri crnogorske planine Sinj a vine. Vrhunci njegovi jesu kameni,
goli i raztrgani, te dosele nije jo nikomu uspjelo, da se uzpne na
najvii vrhunac te planine.
2. S j e v e r n e g r a n e .
Sjeverne grane netom opisanoga razvodnoga gorja izpunjuju svu
pravu Bosnu, i steru se sjevernim pravcem do Posavine. etiri ovee
rieke bosanske, koje sa razvodnoga gorja teku prema Savi, diele te
sjeverne grane na tri hrpe. Jedna hrpa stere se medjii Unom i
12
Vrbasom, druga medju Vrbasom i Bosnom, trea medju Bosnom i
Drinom. Svaka hrpa sastoji od vie planina i gora, a svaka ovea
gora ili planina ima po vie ogranaka.
a) Grana izmedju Une i Vrbasa. Ova grana sastoji od eti
riju ogranaka, koji se svi dre razvodnoga gorja.
Prvi ogranak hvata se planine ator, ter se pod imeni Jadovnik, Bobara, I l i c a (1654'7) i K a m e n i c a prostire izmedju
Une i Unca.
Drugi ogranak izpunjuje prostor izmedju Unca, Une i Sane.
Ponajprije se hvataju Crne gore Kosa j a v o r o v a (1260*7) i Kosa
t i s o v a (1227/). Iza njih sliedi visoka C r v l j i v i c a (1971'7). Ova
se planina dieli na dvoje: jedan dio prostire se pod imenom Osjec e n i c a (1847'7) i B i l a j s k o b r d o prema Uni, a drugi stere se
ovomu uzporedo na iztonoj strani. Ovaj drugi dio sastavljaju gore:
Sajnovac, P r i s j e k a , S r n e t i c a , G r m e (1422'7) i napokon
R i s o v a c (1146 ?7), koj se kod Bihaa svrava brdom Grabe.
Od Sajnovca prua se prema Kljuu gora S i , Prisjeke se hvata
P l a m e n i c a prostirua se medju Prisjekom i Sankom, a granice
Grmea jesu: K o r e n i c a medju Sanicom i Korenicom, M a j d a n s k o
b r d o medju Japrom i Sanom, ter Pa ino brdo medju Japrom i
Unom.
Trei ogranak hvata se planine Vitoroge i izpunjuje prostor
medju Sanom, Unom, Vrbasom i Plivom. Ovaj ogranak poima sa
Li sinom (1422 *7), koja se stere prema sjeveru i izpunjuje sav pro
stor do vrelita Cadjavice i Crne rieke. Blizu Varcar - vakufa spaja
ovu goru jedno nizko sedlo sa gorami K r a g u j e v a o m i Dobrinjom (1264'7), koja opet neke ogranke prua sve do Sane i Gomionice. Kragujevae dri se K u k , sterui se prema Kljuu, zatim
D i m i t o r, koj je granica Lisine. Od Kragujevae stere se uz Vrbas
prema sjeveru gora K u k a v i c a (1264*7), a nju spaja opet nizko
sedlo kod Ivanjske (273*7) sa nizkom gorom K o z a r o m (950'7).
Granice gore Kozare, poimence P a s t i r j e v o , P r o a r a i Krnji
izpunjuju sav preostali prostor medju Savom, Unom, Sanom i Gomionicom.
etvrti i najmanji ogranak napokon hvata se takodjer Vitoroge,
te se prostire medju Plivom i Vrbasom pod imenom G r b a v i c a , a
svruje se kod Jajca 01omalj skini brdom. Grbavicu veu gore
Koprivnica, Stolovac, Stoer i Poganac sa razvodnom planinom Iladuom.
13
b) Gfrana izmeju Vrbasa i Bosne. Ova grana hvata se

razvodnoga gorja kod planine Zeca. Tuj poimaju visoke planine
tit, V r a n i a i R a d o v a n , koje teku pravcem sjevero-zapadnim
te imaju visinu od 14001600'7. Radovan se na sjeveru sputa do
sedla Karaule (1115 77) na vrelitu Lave, a iza toga sedla uzdie
se K a r a u l a p l a n i n a i Suha p l a n i n a . Ove potonje hvata se
visoka V l a i - p l a n i n a (1923 T ) , koja je sredite i sklop svih
gorskih kosa na sjeveru.
Od Vlaia se odvajaju ogranci: na sjevero-zapadu izmedju
Vrbanje i Vrbasa planina O r n a v i c a sa Tisovcem i Osmacom;
na sjevero-iztoku izmedju Usore i Bosne preko Meokrina (1368 *7)
planine : M a z u 1 j a (1450 *7), Vuja p l a n i n a (1350 '"/), J a vo r j e,
T r o g i r i C r n i vrh (950/). Na sjeveru nastavlja planinu Vlai
onia gora Oeja, a iza ove gore dieli se ta grana na dva ogranka:
jedan se stere na sjevero-iztok, a sastavljaju ga onie gore izmedju
Ukrine i Bosne, i to Borje (950*7), K r n i n i nizko Vujakb r d o. Drugi ogranak izpunjuje opet prostor izmedju Ukrine i Vrbasa,
a sastavljaju ga gore S k a t a v i c a (950 77), D e v e t i n a , C a r e v a
gora i napokon Motaj i ca (640 77), koja se prostire ak do Save.
tit, Vrania, Suha planina i Vlai u istinu su visoke planine. Sve
ostale gore znatno su nie, a osim Tisovea i Suhe planine zarasle veim
ieloin gustom praumom. Oeja i Vuja planina jesu dodue u najviih predielih alpinskoga karaktera, ali obronci njihovi i ogranci pokriveni su gustom
umom. Na Radovanu ima najvie crnogorice, a na Mazulji i Trogiru pre
krasnih, skoro neprohodnih bukovih uma. I nizke gore Oeji na sjeveru obrasle
su sumarni razne vrsti.
c) Cfrana izmeju Bosne i Drine. Ova grana hvata se raz

vodnoga gorja kod planine Treskavice, gdjeno sedlo jedno, visoko
1215 "7, lui Treskavicu od J ah or ine. Na ovom sedlu izviru potoci
eljeznica i Bistrica, a sedlu na sjevero-iztoku poima Jahorina, visoka
1700 "7. Prema sjeveru snizuje se Jahorina sve nie i nie do sedla
u V i t e z p l a n i n i (1189 '7, po Geigeru i Lebretu samo 945 m1).
Ovo sedlo razstavlja Jahorinu od planine Romani j e (1674 *7), koja
se stere sjevero-iztono kano nastavak Jahorine. Iza visoke Romanije
sastavljaju ovu granu onie gore S t u b a n i c a , Ploa, Bor maa
i Stoborje, a njih se hvata opet visoka planina Konj ili Ko nj uh
(1896 *7), koj se moe smatrati glavnim sklopom za sve gorske ogranke
izmedju Krivaje, Bosne, Spree, Drine i Drinae. Konju na iztoku
uzdie se planina J a v o r n i k (1580 *7), a iza njega se ta grana
medju Zvornikom i izvorom Spree snizuje sve do 800 rnl. Zvorniku
14
na sje vero-zapadu poima opet planina M a j e v i c a (950 /), koja se
prostire od jugo-iztoka prema sje vero-zapadu uz desnu obalu rieke
Spree. U Majevici ima na vrelitu Tinje veoma nizko, samo 315 v1
visoko sedlo, a posljednji ogranci Majevice, po imenu B e t a n j i T r i b o v a k o s a visoki su 500640 / i svruju se kod Kotorskoga.
Opisana dakle grana planinska izmedju Drine i Bosne prostire
se najprije od Jahorine do Zvornika pravcem sjevero-iztonim, a od
Zvornika pravcem sjeverozapadnim. Od planina, koje tu granu sastav
ljaju, iztiu se najvie J a h o r i n a , R o m a n i j a i K o n j . One nisu
samo najvie planine nego i planinski zglobovi, od kojih se odvajaju
ogranci toli prema Bosni koli prema Drini.
1. Od Jahorine odvaja se prema sjevero-zapadu planina T r e b e v i (1610/), koja izpunjuje prostor medju Bosnom i Miljackom
prema jugoiztoku sputa se opet od Jahorine jedan ogranak, koj iz
punjuje prostor medju Drinom i Praom. Ovaj ogranak sastavljaju
planine K o r j e n (1872 *7, Klek 1825 oni) i R a n j e n .
2. Od Romanije dieli se na sjevero-zapadu jedan ogranak, koj
se prostire medju Krivajom i Bosnom, te se svruje kod epa na
Bosni. Ovaj ogranak sastavljaju planine: V u j a l u k a , O z r e n
(1516''"/), e m e r n a p l a n i n a , Z a r u d j e i R a p t e (Hrapavica?
1422'"/), koja se potonja zavruje S t o g o m (1580'"/). Od ovoga se
ogranka diele opet manje granice, kano V e p a r , R e d , P l a n i n i c a i t. d.
Romaniji na iztoku i jugo-iztoku, izmedju Prae, epe i Drine
uzdie se visoka ravnica, prozvana b o s a n s k a p o l j a n a " . Ova po
ljana sastoji od vie manjih visokih ravnica (najznamenitija je G l a s i n a k o p o l j e ) , koju razstavljaju gorske kose, prostirue se okolo
poljane i posred nje. Najznatnije od tih gora jesu ove: V i s o n i k ,
Kula, Studena planina, K o p i t a i Seme-planina.
3. Trei gorski zglob ove grane jest planina K o n j . Na sje
vero-zapadu odvaja se od njega ogranak, koj izpunjuje prostor medju
Spreom, Bosnom i Krivajom. Ponajprije se hvata Konja planina
V r a n a , iza ove sliede K r a l j i c a i O z r e n sve do Doboja, Ozren
je visok 1264 /.
Na jugo-iztoku spajaju gore Stoborje i Ploa planinu Konj sa
jednim ogrankom, koj izpunjuje prostoriju medju epom i Drinom.
Ovaj ogranak sastavljaju K r a l j e v a p l a n i n a , B a t u r a i J a v o r p l a n i n a (1580/).
15
3. J u g o z a p a d n e g r a n e .
Jugo-zapadne grane izpunjuju Hercegovinu. Ova je zemlja prava
visoina krake tvorbe, te je sa svih strana okruena visokimi planinami: na sjeveru i iztoku razvodnim gorjem, na jugu planinami
crnogorskima, a na zapadu medjanimi gorami dalmatinskimi. Planine,
to se sa razvodnoga gorja odtiskuju, ter hercegovaku visoinu izpu
njuju, takodjer su krake tvorbe, vie su raztrgane i gole te netvore
pravih kosa. Budu da u Hercegovini ima malo rienih dolina, ve
kotlina i visokih ravnica sa riekami ponornicami, to je veoma teko,
te mnogobrojne planine, koje obrubljuju kotline i visoke ravnice,
poredati po nekom sustavu.
Rieka Neretva, koja si je jedina utrla put do mora, dieli Herce
govinu na dvie polovine: na sjevernu i junu. Planine u sjevernoj
polovici znatno se razlikuju od onih u junoj polovini.
a) Planine u sjevernoj Hercegovini prikazuju se kano veliko
gromadno gorovlje, s kojega se iztiu samo nekoja krevita i gola slje
mena. Pravac tih planina tee preteno uzporedo sa obalom jadran
skoga mora i to od sjevero-zapada prema jugo-iztoku do desnoga
briega Neretve. Premda su te planine prilino prepletene, ipak se
mogu razabrati tri glavne grane.
Prva grana prostire se na medji dalmatinskoj. Poima kod
Dinare, a sastavljaju ju gore: Mr a aj, Prolog, V i s i b a b a , Strmica i K a m e n n i c a . Ovoj grani na iztoku iri se Grahovo polje
i Lievanjsko polje sa evarovim i Bukim blatom. Preko Prologa vodi
put iz Dalmacije (Sinja) u Lievno.
Druga grana hvata se razvodnoga gorja kod Vitoroge, te se
prostire medju Lievanjskim poljem na zapadu, a Kupreskim i Duvanjskim poljem na iztoku. Umah iza Vitoroge prua se planina
H r b i n e (1445 *7), a ove se dre na jugu C in cer i Krug. Veoma
nizko sedlo spaja Krug sa planinom T u n i c o m. Ove se opet hvata
kasnije planina M i d e n a , koju opet planina Z a v e d i n spaja (kod
Unice) sa prvom granom hercegovake visoine.
Trea grana napokon odvaja se od razvodnoga gorja kod Radue, te izpunjuje prostoriju izmedju Rame, Neretve i Trebiata
(Vrlike). Ova grana poima planinami: L j u b u a i P a k l i n e , kojih
se opet hvata visoki V r a n, poznat kao skrovite Mijata Tomia i
njegovih drugova. Ogranci Vrana, po imenu Lib, J a r a m , Konjsko,
Orio kuk i O l u j a okruuju visoku ravnicu Rakitno, a Konjskoga
se dri visoka planina Gvozd. Gvozd je visok 16001900'7, te je
16
zglobom svim planinam, koje se prostiru medju Drenicom i Trebiatom. Ove se planine diele na tri ogranka. Jedan se ogranak pod
imenom a b u l j e - p l a n i n e prostire izmedju Drenice i Mostar
skoga blata; drugi ogranak izpunjuje prostor izmedju Mostarskoga
blata i Brotnjoga polja, a sastavljaju ga V a r d a - p l a n i n a , K o e r i n
i visoka T r t l a (16001900/), koja se tik Neretve svrava N j e
m a k i m b r d o m . Trei ogranak napokon na iztoku medju Brotnjim
poljem i Trebiatom sastavljen je od planina: V r a n j i c , M a m i k a
b r d a i C r l j e n i c a . Spomenuti nam je jo, da se od Vrana odvaja
planina v r s t n i c a , koja izpunjuje prostor medju Ramom i Drenicom.
Planine Cabulja, vrstnica, Gvozd i Trtla visoke su 1600 do
1900 ''7, sve ostale broje samo 10001300 m\. Oumljeni su samo
obronci planina Cabulje, Gvozda, Vranjica i Trtle; druge gore i pla
nine ili su obrasle ikarjem ili su puste, gole i hridovite. Jedino
visoke ravnice medju timi gorami mogu se obradjivati, ter su u istinu
velikim dielom obdjelane.
b) Planine u junoj Hercegovini mnogo su vie od opisanih,
ter se iztiu i tim, to tvore veoma izrazite i duge kose. Visoina
naime u junoj Hercegovini u obe je mnogo via od one u sjevernoj
polovini, a planine, koje se nad njom uzdiu, imaju relativnu visinu
od 700900 /. Ove planine hvataju se razvodnoga gorja na zapadu,
proteu se pravcem od jugoiztoka prema sjevero-zapadu, takodjer
uzporedo sa obalom jadranskoga mora, te se svravaju kod Neretve
visokim gromadnim pogorjem. Sve se ove planine mogu podieliti na
etiri grane.
Prva grana, izmedju Neretve na iztoku, a Nevesinjskoga polja
i Zimskoga polja na zapadu, hvata se razvodnoga gorja kod emerna
sedla. Ovdje poima planina J a v o r , koje se na zapadu hvata pla
nina M o r i n j e . Iza nje sliedi jedno sedlo (1238/), preko kojega
vodi put iz Nevesinja u Ulog, a sedla se hvata visoki C r v a n j ,
kojemu najvii vrh broji 2029 '7. (Ostali vrhunci imaju 1881, 1857
j 1476 '7). Crvanj se na sjeveru snizuje opet do sedla (visoko 1246 /),
koje ga razstavlja od susjedne L i p e t e (1896/). Ove se planine
hvata do 2000 mf visoki P r e n j , ter izpunjuje sa svojimi ogranci,
poimence sa V l a h o m , V r a b c e m i P or im om svu prostoriju u
kutu Neretve.
Druga grana dri se razvodnoga gorja kod planine Vojnika, te
je omedjaena na iztoku Gakim i Nevesiiijskim poljem, a na zapadu
gornjom Trebinjicom, Bileekim poljem, Koritom, Planom, Dabarskim
17
poljem i dolinom rieke Bregave. Ovu granu sastavljaju planine : Duga,
Utes, So min a p l a n i n a sa Troglavom, Baba (1550 /), Tru
si na (1137 mf) sa H r g u d o m i Bukovica. Ova potonja gora sputa
se do nizkoga sedla (927 "'/), a umab sedlu na sjeveru uzdie se visoka
planina V e l e (1738*7) sa ogranci D u b r a v o m i P o d v e l e o m
kod Mostara. Planinu Vele razstavlja Porimovo sedlo (1158 mf) od
Porima.
Trea grana zaprema prostoriju medju Bregavom, Dabarskim
poljem, Planom, Koritom, Bilekim poljem i Trebinjicom. Ovu granu
dieli Ljubinjsko polje na dva ogranka: iztoni ogranak sastavljaju
planine K u b a , L j u b o m i r - p l a n i n a sa Viduom (1422 ^ ) i
Gljiva; a zapadni G r a d i n a , Z a v a l a i Ilija.
etvrtu granu napokon tvore medjane gore prema Crnoj gori
i Dalmaciji. Ovu granu sastavljaju planine Kita, P o m e l j e n i k i
G u b e r na medji crnogorskoj, a visoki Orjen (1898 mf) i D r i e n
na medji dalmatinskoj. Kod Neretve svrava se ta grana nizkom
gorom abom (780 7"/).
Visoke planine Morinje, Crvanj, Lipeta, Prenj, Porim i Vele,
zatim nie gore Bukovica, Trusina, Kuba, Zavala i Gljiva jesu vie
ili manje umom zarasle; ostale planine ili nemaju nikakovih uma
ili su zarasle kukavnim ikarjem, te su veinom gole i stienovite.
Poljodielstvo i stoarstvo uspieva samo na visokih ravnicah (poljih)
i po dolinah.
4. Iz t o n e g r a n e .
Iztone grane izpunjuju paaluk Novopazarski, te se steru raz
vodnomu gorju na iztoku. Nu ove planine nisu grane bosanskoga
razvodnoga gorja, nego crnogorsko-arbanaskoga, i sainjavaju samo
jedan dio grana, to se sa tih planina (Koma, Mokre planine i t. d.)
sputaju prema Moravi. U Novopazarskom paaluku razabireino dvie
glavne planinske grane.
Prva grana hvata se na crnogorskoj medji planine B i e l a t i c e
(2360 w/), ter se pod imeni S t o e r , K r a l j e v a gora (1423/),
Ljubinj a - p l a n i n a (1896/) i Vujak prua medju Tarom,
Drinom i ehotinom sve do Foe. Posljednji ogranci Vujaka broje
950'"/. Od Kraljeve gore odvaja se opet jedan ogranak, ter izpunjuje prostor medju ehotinom, Drinom i Limom. Ovaj ogranak sa
stavljaju planine : B a b i n a p l a n i n a, P o b ij e n i k, G nj i 1 o b r d o i
K o v a - p 1 a n i n a (1405 '"/). Sve spomenute planine prostiru se prav
cem zapadnim ili sjevero-zapadnim.
V. K! a i , Bosna.
18
Druga grana poima na vrelitu Ibra gorom H a i l o m (2180 *7).
Ovoj se planini pridruuju na sjeveru S m i l j e v i c a (1526/"'/) i K r u
e v i c a (1422*7). Kruevici na sjeveru podigla se je visoina Sjenika (Stari Vlah), te sie do 1060 *7 (Sjenica 1069 *7). Visoina je
ta obrubljena visokimi okrajnimi gorami, a ogranci tih gora jesu:
a) na zapadu izmedju Uvea i Lima J a d o v n i k (1422 *7, sedlo u
Jadovniku 1295 ^ ) i Z l a t a r (1327*7); b) na jugo-iztoku izmedju
Rake i Ibra R o g o z n a p l a n i n a (1469/, han Rogozno 1394*7)
i B i e l a p l a n i n a , koje zaokruuju s juga i iztoka kotlinu Novopazarsku (544*7); c) na iztoku napokon sedlo, visoko 1297*"/, koje
dieli poriecje Uvea od Rake i Sjeniku visoinu od kotline Novopazarske; zatim ovomu sedlu na sjeveru medjane gore srbske, po
imenu G o l i j a (Jankov kamen 1819*"/). Goliju nastavlja J a v o r i
druge planine, koje se svruju kod bosanskoga Viegrada S t o l c e m
(1400 *7), R o g o v o m i Bi e l i m b r d o m .
B. Doline i visoke ravnice.
Upoznavi planine i gore u Bosni i Hercegovini, govorit nam je
sada o dolinah i visokih ravnicah, koje razstavljaju opisane gorske
grane.
Rieke izmedju sjevernih grana, poimence Una, Vrbas, Bosna i
Drina sa svojimi pritoci imaju veoma uzke i tiesne doline, koje se
mjestimice suzuju u sutjeske. Tek u dolnjem teku postaju te doline
iroke, nu tuj se naglo sputaju u nizinu i sastaju sa Posavinom.
Imade ipak u podruju tih rieka nekoliko mjesta, gdje se doline
riene razire u sir na 12 sata, ter tvore liepe ravnice (nie i
vie), koje narod zove polji. Ova su polja sielom kulture u Bosni;
obino su gusto naseljena i dosta pomno obradjena.
U Hercegovini i u jednom dielu jugo-zapadne Bosne, gdje se
je kraka formacija silno razvila, nalazimo samo jednu dolinu , i to
dolinu rieke Neretve. Nu i ova dolina veoma je uzahna i tiesna, ter
se samo nie Mostara raziruje u prostranu i liepu ravnicu. Nu mjesto
dolina nalazimo u Hercegovini silesiju ublova, ponikava i kotlina.
Ponikve i kotline osobitim su biljegom krake formacije, ter se vie
puta raziruju i dulje na sve strane i tvore tada v i s o k e r a v n i c e .
Visokih ravnica ima u jugo-zapadnoj Bosni i Hercegovini veoma mnogo;
kadkada jih kvasi potoi, koj ponire, te su onda te ravnice u onih
pustih i krnih predielih veoma vane za kulturu. Nu ima i takovih
visokih ravnica, na kojih nema nikakovih voda tekuica.
19
a) Ravnice ili polja, koja nastadoe od rienih dolina:
1. K l j u k o polje, prostire se uz lievu obalu Sane, Kljuu na
sjeveru, te je visoko oko 282 *7.
2. P r i e d o r s k o polje (126 '7), puklo je Priedoru na jugu,
iri se uz lievu obalu Sane, te je dugo do dva sata.
3. Skoplje. Ovo krasno polje stere se s obih strana gornjega
Vrbasa od gornjega Vakufa do dolnjega Vakufa. Srednja mu je visina
oko 550 '7, dugo je 6 sati, a iroko preko 1 sat. Skoplje je polje
dobro teano i gusto naseljeno, te se broji medju najplodnije prediele
ciele Bosne. Tuj se stere i varo Bugojno, poznata radi ivahne
trgovine sa itom.
4. B a n j a l u k o polje (176 '7), na srednjem Vrbasu, prostire
se s obie strane te rieke i suzuje se poneto pri utoku potoka Dragoaja.
5. S a r a j e v s k o polje. Ovo liepo polje prostire se gradu
Sarajevu na zapadu. Dugo je 4 sata, iroko isto toliko, a zaprema
prostor od 23 Q milje (110165 [ ) ) . Srednja mu visina broji
520 77. Na zapadu polja uzdie se strma planina Igman, na sjeveru
i sjevero-zapadu dva pogorja, koja se oba zovu Kobilja glava, a na
iztoku i jugu ogranci Trebevia (1740 mi) i Romanije. Sarajevskim
poljem protie rieka Bosna i njezini pritoci: ujevina s lieva, a e
ljeznica i Miljacka s desna. Od Trebevia odvaja se jedna onizka
kosa, visoka samo 150160 mi nad ravnicom, prostire se od iztoka
prema zapadu i dieli cielo polje na dvie polovine. Sjeverna se moe
smatrati dolinom Miljacke, a juna dolinom eljeznice.
Sarajevsko j e polje dobro obradjeno. Tuj raste penica, jeam, kukuruz,
zob, proso, riedje ra i l a n ; blizu sela nalazi i zelja, komunica, a i luka.
Imade ovdje livada, na kojih vidi trave, aa i draa, deteljine nema nigdje.
Livade zamienjuju prostrani gljivici, uz to i panjaci, obrubljeni ivicami,
a riedje drvoredi. Breuljci, to no to polje okruuju, veinom su goli, jer su
ve pred vie stoljea sve ume posjeene ; oveih umica nalazi jedino na
sljemenu Igmana, na iztonom obronku Trebevia, na vrhu Gloga i Romanije.
Osim Sarajeva ima na tom polju kupalite I l i d a ,
svih bosanskih toplica.
najpoznatije od
6. D o b o j s k o p o l j e (389 mf), na srednjoj Bosni, dugo 1 sat,

a iroko 1/2 sata; obradjeno je veoma marljivo, te je navlastito u
gornjem kraju veoma rodno.
7. Z e n i k o polje, na srednjoj Bosni, Zenici na sjeveru, visoko
je 315 "7, a iroko */_ sata.
20
8. e p a k o polje na srednjoj Bosni izmedju Maglaja i epa,

iroko je 3/4 sata.
9. K o t o r s k o polje (136/), na dolnjoj Bosni, Kotorskomu
na jugu, odakle se stere malo ne do Doboja. Ovo je polje iroko
12 sata.
10. Dugo polje, na dolnjoj Bosni, Dobom na jugu, dugo je
lx/2 sat, a iroko 2000 koraka.
11. T r a v a n j s k o polje, prostire se na rieci Lavi od Trav
nika (516 77) na jugoiztok do Viteza (395 w /). Ovo je polje dugo do
2 sata, prilino iroko i dobro obradjeno.
12. S p r e i n o polje, na dolnjoj Sprei, Graanici na sjevero
zapadu, prostire se od Graanice (219 ml) do blizu ua Spree u
Bosnu.
13. M o s t a r s k o polje, na dolnjoj Neretvi, izmedju Mostara
i ua Bune. Ovo je polje malo ne sasvim ravno, prilino iroko, a
i nizko (Mostar 72 ^ , ue Bune 24 ml).
14. T r e b i n j s k o polje i P o p o v o polje. Ova dva polja
tvori dolina rieke Trebinjice.
Kieka Trebinjica izvire na podnoju visoke ravnice Bileke.
Izvor joj je u nekoj guduri, pustoj i kamenoj, a sastoji od tri vrelaca, nalina zdencem. Ve na izvoru obiluje rieka ta vodom. Po
najprije tee junim pravcem, prima na desnoj strani C e p e l i c u ,
a na lievoj kod Granareva Suicu. Tuj zakree prema jugo-zapadu,
tee do Trebinja, gdje se ciepa na tri rukava. Kasnije tee pravcem
sjevero-zapadnim, nakvauje Trebinjsko polje i Popovo polje, ter se
gubi u ponorih. Glavnoga rukava nestaje izpod nizkoga humlja kod
Utovog blata. Trebinjica izprva je samo 20, nu kasnije nie Trebinja
i 5060 koraka iroka, a srednja joj je dubina 0*6 do 1*3 mf.
Dolina njezina od izvora do Granareva jest uzka i stisnuta
medju peinami; nu primivi kod Trebinja pritok Mokro iri
joj se dolina sve vie, dok netvori dugo i do 1'/_ sat iroko Tre
binjsko polje (Trebinje 303 '"/, samostan Dui 283 mi) i nastavak
ovoga, po imenu Popovo polje (266246 77). Oba su polja obrubljena
prilino pustimi breuljci i gorami, ali sama polja dobro su obradjena
i dosta gusto naseljena. Osobito je znamenit d u h a n , koj raste na
Trebinjskom polju.
Od spomenutih polja nekoja su prave visoke ravnice n. pr.
Sarajevsko polje, Travanjsko polje i Skoplje; druga se mogu pribrojiti
nizinam n. pr. Banjaluko polje, Priedorsko i Mostarsko polje. Ona
21
napokon polja, koja se steru du srednjega toka rieka, n. pr. Dobojsko, Zeniko i epako polje, imaju karakter pravih dolina.
b) Visoke ravnice i kotline u krakoj visoini. Visoke
su ravnice obino dobro naseljene i dostatno obradjene. U obe vriedi
pravilo, da su bosansko-hercegovake ravnice tim bolje napuene i
obradjene, im su blie junim krajevom. Tako nisu bosanske vispoljane ni iz daleka tako naseljene, kao to one u junoj Hercegovini.
Uzrok je tomu, to Bonjaci imaju dosta rienih dolina, pa nevole
prebivati na tih prilino pustih poljih; doim su u krnoj Hercegovini
upravo visoke ravnice jedina pristanita za kulturu i ovjeji rad.
Najznatnije visoke ravnice jesu:
1. B i l a j s k o - P e t r o v a k o polje. Ova visoka ravnica pro
stire se od sjevero-zapada prema jugo-iztoku. Duina joj je 56 sati,
a irina 1V22 sata. Omedjauju ju na sjevero-iztoku planine Grme
i Srnetica, na iztoku Sajnovac, na jugo-zapadu Crvljivica, a na zapadu
Bilajsko brdo. Dieli se na vie polja, koja se steru od sjevero-zapada
prema jugo-iztoku pod imeni: Dugo ili Lipovo polje, Bi 1 ajsko
p o l j e , M e d e n o p o l j e , P e t r o v a k o polje i V e d r o polje.
Srednja visina te ravnice broji 751 '7 (Bilaj 800 /, Vedropolje 747 '7,
Petrovac 705 '"/). Sjevero-zapadni dio kod Vrtovae i Bilaja je ravan
i samo na podnoju visokih gora obradjen, srednji dio oko Petrovca
je stienovit, a jugo-iztoni kod Bukovice i Drenia opet je plodan.
Vode ima na ovoj ravnici malo, osobito izmedju Petrovca i Bilaja,
samo na jugo-iztonoj strani kod Bukovice ima na podnoju Crvljivice neznatan potok C o v k a.
2. B r a v s k o polje, posljednjemu na iztoku, okrueno je Grmeem, Prisjekom i Srneticom, dugo je i iroko 1l1/. sat, a vodom
je veoma siromano. Bravsko je polje bilo panjak, pak i sad jo
pokazuju mjesta kraljevskih ovara.
3. D o b r i n j s k o polje, izmedju planine Kukavice i Dobrinje.
Ovo je polje slabo naseljeno, te slui samo stoki za pau. Srednja
mu je visina oko 520 "7. Preko njega vodi put iz Banjaluke u Sit
nicu. Vode ime na polju malo (potoci D o b r i n j a i Plazaj). Na
polju ima starinsko kransko groblje s velikimi kamenimi ploami,
i opet drugo jedno groblje, prozvano Mramorje.
4. P o d r a n i c a . Ova visoka ravnica prostire se Dobrinjskomu
polju na jugu. Prilii trokutu, duga je 1 Va sat, a iroka do jedan
sat. Okruena je s juga Lisinom, sa zapada Dimitorom, na sjeveru
Kukom, a na iztoku umovitom Kragujevaom. Ravnicu ovu natapa
22
potok a d j a v i c a , koj izvire u Lisini, tee sjeverno i ponire na

podnoju Kuka. Ravnica je movarna, pa zato malo obradjena i slabo
naseljena.
5. G r a h o v o . p o l j e , na dalmatinsko-hrvatskoj medji, prostire
se od sjevero-zapada prema jugo-iztoku, dugo je 4 sata, a iroko 1 sat.
Okruuje ga na zapadu Mraaj, Gnjat i Dinara, a na iztoku planine
Jadovnik i ator. Ova je ravnica dobro naseljena i obradjena. Natapa
ju potok Z viz da.
6. P r i b e l j s k a k o t l i n a , malena je i slabo poznata. Okru
uje ju na iztoku Vitoroga, a na zapadu Crna gora i Hrbine.
7. Lie vanjsko (Livanjsko) p o l j e . Ova prostrana visoka
ravnica okruena je ovimi planinami: na sjeveru atorom, na iztoku
Staretinom, Golijom, Krugom, Vrhovnikom i Borovom glavom, na
zapadu Dinarskimi planinami (Prolog, Sanci brdo, Janski vrh), a
na jugu oniimi gorami. Lievanjsko polje dugo je 12 sati, iroko
24 sata, a srednja mu je visina 750 '7. (Lievno 788 ''7).
Lievanjskim poljem tee B i s t r i c a (Duman), valjda nastavak
kupreskih voda. Bistrica izvire iz peine kod Lievna, izvor joj se
zove Duman, tee pravcem sjevero-zapadnim, prima pritoke: abi j a k
(sa Begovaom), Studbu, B r i n u i O p a t i u , te se zatim gubi
u ponoru izpod planine Prologa. ini se, da na dalmatinskoj strani
Prologa opet izvire i u Cetinu pritie. Bistrica je do 40 koraka
iroka, 0*6DO'7 duboka, ima movarne obale, a u proljeu i za
velike vode razlieva se i tvori movarine. Preko Bistrice vodi vie
mostova.
Premda je Lievanjsko polje prostrano, ter vodom obiluje, ipak
nije toli plodno, da bi iteljstvo moglo prehraniti. Kriva je tomu
nemarnost itelja, koji se vie stokom i vadjenjem pakline bave, a
zatim este poplave rieke Bistrice. Velik dio polja vjena je movara
(evarovo b l a t o na sjeveru, a B u k o b l a t o na jugu). Preko
Lievanjskoga polja vodi put iz Sinja (preko Prologa) u Lievno i dalje
u Bosnu.
8. Glamoko p o l j e , dugo G sati, a iroko l/2 do 2 sata,
okrueno je ovimi gorami: Crnom gorom i Hrbinom na iztoku, Cincerom i Krugom na jugu, a Golijom, Staretinom i atorom na zapadu.
Ovo je polje veoma visoko (Glamo 1059 '7, Han Vrba 931 '7), a
nakvauje ga vie omanjih potoka, koji svi poniru (Vrba, J a r u g a ,
Medvidji potok). Glamoko je polje daleko uveno radi dobrih
konja, te je prilino gusto naseljeno (Muhamedovci).
23
9. K u p r e s k o p o l j e , protee se od sjevero-zapada prema

jugo-iztoku, i to od Vitoroge k Ljubui 10 sati, na sjevero-zapadu
iroko je do 4 sata, a juno-iztono kod Ravnoga jedan sat. Visina
mu je znatna, sam Kupres broji 1214 j. Tu visoku ravnicu okruuju
gore: Vitoroga, Stoer, Crni vrh, Bukva, uljaga, Radua, Malovan,
Cincer, Jaram, Klopotnik i Kurljaj.
Kupres se dieli na dvoje, na visoku ravnicu Kupresku, i na
visoinu Ravno. Kupresku ravnicu nakvauju dva ovelika potoka:
Mila ili Mi l a j , koj izvire pod Stoerom, uvire pod Malovanom,
a kasnije opet izilazi kod Stranja, i to pod imenom Suice; zatim
M r t v i c a , koja uvire pod planinom Kurljajem, a izvire kod grada
Lievna pod imenom Bistrice.
Kupresko polje plodno je sienom i neto itom, a itelji su
prije gojili osobito ovce, kojih bi do 10.000 svake godine prodali.
itelja ima tuj preko 6000, veinom krana
10. D u v a n j s k o polje. Ova liepa visoka ravnica nije drugo,
nego nastavak Kupresa, kojemu se stere na jugu, te je odieljena
od njega onizkim sedlom Malovanovim (1203 *7). I ovo polje pro
stire se od sjeverozapada prema jugoiztoku, dugo je 4 sata, iroko
2-3 sata , a srednja mu visina broji 915 mxi (upanjac 927 '"/,
sredina polja 909, Seonica 913*"/). Okrueno je planinami: Ljubuom na sjeveru, Vranom i Orlokukom na iztoku, Midenom na jugu,
a Tunicom i Borovom glavom na zapadu.
Ovu visoku ravnicu natapa u i c a , koja izvire kod Stranja,
tee juno (iroka 2530 koraka i duboka 0*3 /), ter na jugu
pod imenom Drine ponire kod Seonice. Ona prima pritoke Milj acku,
B r e n i k i No z dra. Preko uice ima junoiztono od upanjca
nov kameni most. Okolica Duvanjskoga polja prilino je pusta i
krevita; sama visoka ravnica radja poneto strvnim itom, doim
voa nema nikakova. Planine naokolo veinom su gole bez ume,
ali pri tom dosta su travne, te seljaci goje mnogo sitnoga blaga.
Ipak se u narodnih pjesmah pjeva:
Liepo ti je Duvno polje ravno:
Po njem raste bjelica penica,
Konjska hrana zelena travica."
Duvanjsko je polje poznato kao domovina glasovitoga hajduka

Mijata Tomia.
11. R a k i t n o , R o k o p o l j e , P o s u j e i B r o n o i l i
B r o t n j o polje, etiri su manje visoke ravnice, koje se prostiru
24
sjevernom Hercegovinom izmedju Duvanjskoga polja i Neretve, te
su puste i slabo naseljene.
R a k i t n o (867 77) iroko je pol sata, te je omedjaeno gorami: Jarmom, Gvozdom i Konjskim. Nataplja ju potok Z m i j a n j e .
R o k o p o l j e prostire se Duvanjskomu polju na jugu, a Ra
ki tnu na zapadu. P o s u j e je Imotskomu na iztoku, visoko je oko
653 ''7, a natapa ga potok Grabovica sa vie pritoka. B r o n o i l i
B r o t n j o p o l j e napokon vie se primie nizkoj ravnici (225 do
450 'T), te se prostire izmedju Mostarskoga blata i rieke Trebiata.
12. Z i m s k o p o l j e (oko 889 '7), jest visoka ravnica od 300
koraka, okrueno je planinami Batijevicom, Porimom i Lipetom.
Zimsko je polje pusto, krevito i razrovano, puno peina i gudura,
samo iztoni rub obiluje liepimi umami bukovimi. Ovomu polju na
jugu puklo je veliko
13. N e v e s i n j s k o p o l j e , koje je najvee i najprostranije u
svoj Bosni i Hercegovini. Ova visoka ravnica prua se takodjer od
sjeverozapada prema junomu jugoiztoku, duga je 12 sati, a iroka
poprieko 2 sata, Srednja joj je visina 900 mj (Nevesinje 927 '"1).
Okruena je ovimi planinami: Veleom, Podveleom, Biinom, Trusinom, njeinom, Zalomskimi brdi i Crvnjem. Sve ove planine, kad
jih sa polja gleda, prikazuju ti svojinu raznimi oblici i bojami pre
krasnu sliku.
Nevesinjsku ravnicu nakvauje K o 1 e k a ili a l o m s k a rieka.
Ona izvire 7_ s a ta od Fojnice izmedju planina Bjelasice i Javora,
tee sjeverozapadno, prima vie pritoka, tee zatim juno i ponire
izpod gore Bukovice.
Nevesinjsko polje veoma je plodno i gusto naseljeno. Na njemu
prebiva do 1500 obitelji.
14. G a c k o (Gacko) ili G a d s k o p o l j e , moe se donekle
smatrati iztonim nastavkom Nevesinjskoga polja, te je od njega
odieljeno samo nizkim sedlom, koje spaja planinu Bjelasicu sa Babom.
Ova je ravnica duga 45 sati, iroka i y 2 sat, a visoka do 1000 "7.
(Gacko ili Metohija 1015 ""/). Okruuju ju ove planine: Lebrnik
i Ponikve sa sjevera, Bjelasica i Baba sa zapada, Somina s juga, a
ogranci Lebrnika s iztoka. Obronci tih planina, osim maloga diela
Ponikava, vrlo su strmi.
Gakim poljem tee vodom obilna M u i c a , koja izvire u e
mernoj planini i kod Lipnika u polje ulazi. Ona tee zatim zapadno,
25
prima pritok G r a a n i c u , te se zove izpod Metohije istim imenom,
prima opet na desnoj strani Ljenicu i uvire izpod Bjelasice u ponor.
Ova rieka tvori sa svojimi pritoci vie movara, pa zato je Gacko
polje dosta slabo obradjeno. Na Gackom polju ivi u Lipniku poznata
porodica engia. Iz Gakoga polja vodi put kroz glasoviti
Duki klanjac na
15. N i k i k o polje. Ova ravnica duga je 23 sata, a i
roka jedan sat i vie. Dieli se na g o r n j e po 1 je i na pravo Nikiko polje. Srednja visina broji 640 "7 (sam Niki 650""/).
Okrueno je to polje koje hercegovakimi koje crnogorskimi planinami, koje potonje siu i do 1990 n1 absol. visine.
Najglavniji potok na ovom polju jest Zeta. Ona izvire Nikikomu polju na sjeveru izpod planine Vojnika, i tee pravcem od
sjevera k jugu, dok proav poljem nedospije do visokih i strmih
planina na medji crnogorskoj. Tuj tvori kuk, skree prema iztoku,
te se kod klanjca Slivja rui u ponor izpod crnogorske planine Kape
(Kabao). U Crnoj gori izvire na novo kod samostana Otroga. Pri
toci Zete na Mkikom polju jesu: na desnoj strani M a t i c a , zatim
M o s t a n i c a , dolazea iz jezera Krupakoga, a na lievoj strani
Graanica i Studenac.
Nikieko polje dobro je naseljeno i dosta plodno; zajedno sa
gradom Mkiem (Onogot) broji ta ravnica do 10.000 itelja.
16. C r n i k o p o l j e , prostire se Gakonm polju na jugoza
padu izmedju planine Babe i Somine. Visoko je 856 "7, a protie
ga ponornica Crnica.
17. D a b a r sko p o l j e ili D a b a r ska v i s o i n a , prostire
se Nevesinjskomu polju na jugu, te je omedjaena planinami: Trusinom, Hrgudom i Kubaem. iroka je dobra pol sata. Ovim poljem
tee potok O p a t i c a, koja se u kasnu jesen razlieva, ter movare
tvori. Nastavkom Dabarskoga polja mogu se smatrati tri omanje
kotline (ublovi), koji se od Dabarskoga polja stem prema jugoiztoku, i to F a t n i c a , P l a n a i K o r i t o . Ovo su malene i vodom
siromane kotline ili ponikve, nimalo obradjene i slabo naseljene.
18. L j u b i nj sko p o l j e , tri sata Stolcu na jugoiztoku i 2
sata Dabru na jugozapadu, prostire se izmedju planina Kubaa i
Vidue s jedne, a Gradine s druge strane. Prilii trokutu, dugo je
pol drugi sat, a visina mu broji 386 /. Sred polja tee potok B uk o v t a k , koj domala ponire. Ovo je polje dobrano plodno.
26
19. B i l e k o p o l j e , dugo jedan sat, iroko pol sata, a vi

soko 480 "1 (Bilek 482 '"/). Ovo je polje malo obradjeno i slabo
naseljeno, a gore, to ga okruuju, relativno su nizke.
20. Zagorje. Ova se visoka ravnica uzdie na desnoj obali
gornje Neretve, 4 sata Ulogu na sjeveroiztoku, i to kao est raz
vodnoga gorja. Prema zapadu i iztoku je otvorena, te pada toli
prema Neretvi, koli prema Drini, gdje ju omedjauju goli i hridoviti obronci Treskavice, a na jugu Vuja brda. Zagorje je iroko
17a2 sata, dugo 45 sati, a srednja mu je visina 10001100'"/.
Ova je ravnica kamenita, dosta slabo naseljena i samo estimice obradjena; nu vana je ipak s toga, to slui za promet izmedju Poneretavja i Podrinja. Proljee sa ljetom zajedno traje tuj
samo od svibnja do rujna, doim zima traje punih 8 mjeseci. Vode,
izuzev neto ponornica, ima na toj ravnici malo.
21. Krbljina. Ovo je malena kotlina (Han Krbljina 1245 /)
prostirua se Zagorju na sjeveru izpod iztonih glavica Treskavice.
Krbljina je okrugla kotlina, kojoj promjer broji samo 1 sat, prilii
kamenomu polju, a ivu u njoj samo pastiri pasu ovce, koje slabu
hranu nalaze. Na najniih je mjestih Krbljina movarna.
22. Ram ska k o t l i n a (ubao). Ovaj kotao okruuje juno
Maglenica, zapadno Danik, sjeverno Radua, a iztono Kolivrat, ko
jega su obronci strmi i vrlo stienoviti. Kotlinom tee potok Kama,
koja jugoiztono kod stienovite provale izinedju Kolivrata i Maglenice izilazi iz te kotline i hrli prema Neretvi. Ciela kotlina ramska
slina je etverokutu, velika je jedva jedan sat, a prizora je divna
i uzhitljiva.
23. B o s a n s k a p o l j a n a , prostire se planini Romaniji na iz
toku izmedju rieka: Prae, Drine i epe. Ova poljana jest visoina,
sastojea od visokih ravnica i planina, koje te visoke ravnice obrubljuju. Najglavnije visoke ravnice jesu: a) Glasi nsko p o l j e ,
prostire se Romaniji na jugoiztoku, dugo je 1 x/2 2 sata, a isto to
liko iroko. Srednja mu visina broji 900 Tf (han Glasinac 926 '"/).
Poljem tee potok R e e t n i c a . Samo je polje dobrahno naseljeno,
a znamenito je s toga, to se na njemu kriaju glavne ceste, koje
vode iz Sarajeva put Zvornika i Viegrada. b) I v a n - p o l j e
(1020/), i S e m e - p o l j e omanje su visoke ravnice na putu iz
Rogatice u Viegrad. c) K o u t i c a , malena je kotlina Glasinskomu polju na sjeveru, a d) Kr alj e vo po 1 j e prostire se ve na
27
sjeveru epi izmedju Kraljeve planine i Lisine. Osim nabrojenih ima

na bosanskoj poljani jo vie omanjih kotlina (ublova).
24. N o v o p a z a r s k a k o t l i n a , obrubljena je sa svih strana
visokimi planinami, na jugu Rogoznom planinom, na iztoku Bielom
planinom, na sjeveru Golijom, a na zapadu rubnimi gorami Sjenike
visoine. Sred kotline tee rieka Raka, koja otvara kotlinu na sje
veru i utie u Ibar.
G. Nizine.
Najvea i najznatnija nizina u Bosni jest P o s a v i n a , t, j .
nizina s desne strane Save od utoka Une do utoka Drine. Bosanska
Posavina sastavlja sa hrvatsko-slavonskom Posavinom jednu cjelinu.
Nu ipak se razlikuje bosanska Posavina od hrvatsko-slavonske kojeim. Ponajprije nam je spomenuti, da je bosanska Posavina uzka,
jer posljednji ogranci gorski dopiru vie puta tik do briega sav
skoga. Bosanskom Posavinom struje nadalje ovee rieke, doim su
rieke hrvatsko-slavonske Posavine malene i neznatne, te tvore mno
inu movara. Upravo s toga razloga ima u bosanskoj Posavini mnogo
manje movarina, nego li u hrvatsko-slavonskoj. Oveih movara ima
u Posavini bosanskoj samo u kutu medju Drinom i Savom.
Gore Proara, Motajica, i brdo Vujak, koje dopiru sa svojim
humljem tik do brieja savskoga, diele bosansku Posavinu na etiri,
vrlo nejednake esti.
1. B r e z o v o p o l j e , prostire se izmedju Une, Save i gore
Prosare, veoma je malena i neznatna nizina, kojom teku neznatni
potoci.
2. L i e v a n i c e p o l j e ili L i e v a polje. Ovim se imenom
zove onaj dio Posavine bosanske, koj se stere medju gorom Prosarom,
i Motajicom. To je prilino prostrana nizina, slina trokutu. Najira
je izmedju Gradike i Vrbasa, na jugu se prema Banjaluci sve vie
suzuje, te se blizu toga grada svruje Sla tin skini poljem, Ovom
nizinom tee Vrbaska i dolnji Vrbas; a visina bit e joj 100140 ''"/.
Pojedini dielovi ove nizine zovu se jo L i p e polj e, V r b a k o
polje i t. d.
3. I v a n j s k o p o l j e iri se Brodu na jugu izmedju Motajice
i Vujaka. Ovom malenom nizinom tee Ukrina. I ovo se polje suzuje
na jugu prema Derventi. Visina ovoga polja mienja se izmedju 94
i 157 "1.
4. P o s a v i n a u uem smislu zaprema svu veliku prostoriju,
koja je omedjaena brdom Vujakom, Savom i Drinom, ter se na
28
jug iri do obronaka gore Majevice. Ova je nizina prostrana, duga je

po prilici 1213 milja, a irina joj se mienja izmedju 3 i 6 sati.
Njom pro tiu Bosna, Tolisa, Tinja i Brka, a visina joj se mienja iz
medju 83 i 140'7. Pojedine esti njezine zovu se Borovo polje,
Z a b a r s k o polje i t. d. U iztonom kraju medju Drinom i Savom
ima prostranih movara. Posavina je neko bila sva obrasla gustimi
sumarni, nu ovih je kasnije nestalo, a sad se samo jo u okolici
Bjeline nalazi neto uma razliitoga drvea. Mjestimice imade jo i
pomanjih uma, kao u okoliu abra, Markovia polja, Porebrice i
Dubrave.
III. Geologijski odnoaji.

0 geologijskih odnoajih nemamo dosele dostatnih ni temeljitih
opaanja. Pokuati emo ipak, da po podatcih A. Boue-a, Sendt n e r a , B l a u - a i drugih sastavimo ma i pregledno geologijsku sliku
Bosne i Hercegovine.
1. Azojska i p a l e o z o j s k a doba.
Glavna trupina viega gorja bosanskoga sastoji od raznovrstnoga kriljavoga kamenja, koje se dielom u azojsku, dielom u paleozojsku dobu ubrajati mora. Kamenje azojskoga odsjeka tvore ponajvie
bliestnici (Glimmerschiefer), rulje (Gneiss) i kristaliniki brusilovci, a
uz to se gdjegdje pridruuje kloritni, milovkin i amfibolni kriljavac.
Medju paleozojskini kamenjem opaamo ovdje mladje brusilovce, gli
nene kriljavce i drobnjake. Kamenje ovo spadati e po svoj prilici,
kao i sline naslage u Alpah i u Hrvatskoj, u s i l u r s k u formaciju.
Da li su i ostale formacije paleozojske dobe (devonska, kamenougljena
i perniska formacija) u Bosni razvijene, to se nezna.
Najvea mnoina ovoga starijega kamenja razvila se j e u Zecu i nje
govih ograncih, koji tvore razvodje izmedju Vrbasa, Bosne i Neretve, te koji
se sjevero-zapadno i jugo-iztono prostiru. Vrhunci visokili planma od Zeca
do Vranie sastoje od azojskih kristalinikih kriljavaca i to poglavito od
bliestnika, kojemu se gdjegdje pridruuje rulja. Na jugo-iztoku u Bitovnji
i Liscu ire se ponajvie brusilovci, a ovim se u Ivan-planini pridruuju
kloritni kriljavci, koji imadu mnogo maguetovca. Ogranci ove trupine imadu
na sjeveru i na jugu poglavito brusilovca, kojemu se kod samostana Fojnice
pridruuje drobnjak (Grauwacke) i drobnjaki vapnenjak. Od Fojnice do
Crne rieke prostire se sivi, zelenkasti i modriasti brusilovac, a izpod
njega proviruju kod tita i Zeca stariji kristaliniki kriljavci; u dolu kod
Prokosa razabire se rulja, drobnjak i milovkin kriljavac.
Razglaeno bogatstvo ruda u Bosni imade svoje sielo upravo u ovom
kriljavom kamenju. kriljavci ovi izprepleteni su icami teca (Schwerspath),
29
koje* su vee sada manje debljine. Uz teac razvile su se razne rudae,

a poglavito e l j e z n e , b a k r e n e i s r e b r e n e r u a e . Najbogatija ovimi
rudami je okolica Pojnice. eljezna pakovina (sumporna pakovina, Schwefelkies) takodjer j e dosta obina u ovih kriljavcih. Troenjem pakovine nastala
j e na mnogih mjestih gnjea eljezne rudae (Brauneisenstein), a ini se, da
s a m o r o d n o z l a t o , sto su ga za rimsko doba jote izmedju Gornjega Va
kufa i Fojnice, te Vranie i Rosinja kopali, ima svoj postanak zahvaliti raztroenju pakovine. U gori Radovanu i u dolini Vrbasa, vele, da j e zlato
priraslo uz ice bielutka, kako to nalazimo u svih vanijih svjetskih nalazitih zlata.
2. M e z o z o j s k a doba.
Najvei dio uslojena kamenja, koje se je u Bosni razvilo, spada
na mezozojsku dobu. Sve tri formacije, od kojih ovaj odsjek sastoji,
naime trijaka, jurska i kredina formacija jesu ovdje zastupane. Trijaka se je formacija razvila u najveem obsegu i raznolikosti, doim
jura i kreda zapremaju mnogo manji prostor.
Trijaka stvorba. Alpinski trijas, kako se je u Hrvatskoj, a
osobito u Dalmaciji razvio, dade se razdieliti na tri odsjeka: na dolnji,
srednji i gornji trijas.
Dolnji trijas sainjavaju:
werfenske naslage i
guttensteinsko vapno;
u srednjem trijasu j e :
virglorijsko v a p n o ;
u gornjem trijasu nalazimo:
kasijanske naslage,
hallstatsko vapno,
rabelske naslage,
dachsteinsko vapno i
koesenske naslage.
U bosankom trijasu poznate su do danas werfenske naslage,

guttensteinsko vapno, dachsteinsko vapno i koesenske naslage. Wer
fenske naslage sastoje ovdje od kriljavih pjeenika i bojadisanih
kriljavaca, medju kojimi ima kadto i crvenih vapnenjaka. Dach
steinsko vapno sastoji od vapnenjaka i dolomita, a koesenske naslage
sastoje od laporasta kamenja. Koesenske naslage nalaze se samo na
nekoliko mjesta, doim werfensko i dachsteinsko kamenje zaprema
najvei dio trijakoga gorja. Guttensteinski vapnenjaci i dolomiti, koji
su se u susjednoj Kapeli i Plieivici razvili, proteu se daleko i u Bosnu.
Najvanije poznate trijake naslage jesu u glavnom o v e :
Sjevero-zapadno od Plievlja ire se crveni i sivi trijaki vapnenjaci.
Neto dalje pridruuju se njim crvenkasti kriljavci, a jo dalje sivi pje-
30
enici. Kod ajnice vide se pjeenici i sivi, ernkasti i modruasti kriljavci,
koji nalie brusilovcu. Uz Goradku rieku, u dolini P r a e vide se sivi werfenski kriljavci, a u Grabovici jo i vapnenjaci, te crveni i bieli pjeenici.
Dalje prema sjevero-zapadu razvili su se pjeenici i kriljavci, a zatim sve
do Sarajeva ire se bielkasti i crvenkasti pjeenici. Od ajnice do Foe
uz Slatinsku rieku i ehotinu nalaze se crveni i sivi kriljavci, i sivi vapne
njaci, a na rubu gorja jo i pjeenici. Oko Foe ire se isti kriljavci, a
gora Klisovac sastoji od vapnenjaka. Uz Sutjesku (Suesu) do njena ua
vide se crveni kriljavci i pjeenici sa neto vapna i lapora. To isto nala
zimo kod P i v e , a kod klanjca Sutjeske (Suese) razvio se j e achsteinski
vapnenjak i dolomit.
Treskovac i Sutjeska planina sa svojimi visokimi vrhunci sastoje od
dachsteinskoga vapna i dolomita. Neto dalje od tvrdjice Pirlitora razvio se
je koesenski lapor i laporni pjeenik. emerno sedlo ima pjeenike i kriljavce.
Volujak sastoji od dachsteinskoga dolomita, oim j e oblinji Lebrnik sagrajen
od pjeenika, lapora i kriljave gline.
Planina Porim sastoji od werfenskih kriljavaca i dachsteinskoga vapne
njaka i dolomita. U Konjicu vidi se pod dachsteinskim vapnom kriljavi
lapor i crveni kriljavac. Od Konjica i Neretve preko Tmora do doline
Kore nalaze se poglavito trijaki pjeenici i kriljavci. U dolini Kore kod
Tarina vidi se isto kamenje. U dolini Lepenice nalaze se glineni kriljavci
i bjelutkaste gromae. Uz ujevinu (pritok Bosne) razvili su se crveni svjetli
kriljavci i gusti vapnenjaci sve do Sarajevskoga polja, a na ulazu u to
polje nalaze se samo pjeenici. Samo Sarajevsko polje obkoljeno j e trijakimi naslaganu, u kojih se kod Kreeva nalazi r u t u e n i c a . Na zapadu i
j u g u Sarajeva die se veliko vapnerto gorje, koje sastoji od dachsteinskoga
vapnenjaka. Sjeverno od Sarajeva na putu prama Mokrom vide se zelenkasti,
crvenkasti i sivi pjeenici , izmjenino sa kriljavom glinom. Planine iza
Mokroga: Bukova g l a v a , Ploa i Kraljeva p l a n i n a , sastoje od trijakoga
vapna, a oko Podgore pojavljuju se opet pjeenici i kriljavci. Uz Drinu
od J a d r a a i sjeverno sve do Zvornika ire se glavice gusta vapnenjaka, a
mjestimice se pokazuju jo i kriljavci. Oko Zvornika nalazimo pjeenike,
kriljavce i vapnenjake. Uz Vrbas do Banjaluke ire se sivi i crveni vapne
njaci. Kod Broncenog Majdana ire se sivi i crveni pjeenici i olomitini
vapnenjaci, koji po svoj prilici spadaju u trijas. Za slane izvore kod Tuzle
(Soli) tvrde, da iztiu iz werfenskih naslaga, a to je veoma vjerojatno, jer
ovi trijaki slojevi obiluju na mnogih mjestih sadrom i kamenom solju. Trij a k u formaciju nazivlju mnogi geolozi solnom formacijom. Kako nasluuju,
biti e u trijakoj for-maciji u Bosni na vie mjesta naslaga kamene soli.
Lipeta, Vrabac i Prenj sastoje od dachsteinskih vapnjenaka i dolomita,
a isto tako i gorje zapadno od Novoga pazara. Napokon sastavljene su od
dachsteinskih vapnenjaka jo i ove p l a n i n e : H r a n i c a v a , Bjelanica i Treskavica (Sarajevu na j u g u ) , Jahorina i Trebevi, Vlai kod Travnika, Romanija i t. d.
Jurska stvorba. Kao to u Hrvatskoj, tako i u Bosni nije se

jurska formacija u veliko razvila. Od raznovrstnih odsjeka alpinske
31
jurske formacije ustanovie u Bosni samo hirlacke naslage, koje sastoje
od bielkastih i crvenkastih naslaga, ter od dolomita dolnjega Jure.
Juno od doline potoka Mileeva i onda blizu Hisardika nalaze
se bielkasti vapnjenaci sa brachiopodi i drugimi jurskimi okaminami.
Naslage ove stavljaju u hirlacki odsjek. Od dolomita dolnjega Jure
sastoje sve one ogromne, raztrgane i divlje-romantine planine, to
se od Treskavice poam steru iztonom Hercegovinom, te tvore razvodje medju Drinom i Neretvom. Ove visoke planine sa vrhunci od
20002600 mf prostiru se sve do otrih i iglastih vrhunaca planine
Koma (2650 '"/), kojega kamenje A. Boue takodjer pribraja dolnjojurskoj stvorbi. Na Gackom polju lee numulitni vapnenjaci (Eocen)
na jurskih naslagah. U planini Porimu lee mladje jurske naslage na
dachsteinskom vapnu, a povrh svega toga razvila se je kredina for
macija.
Kredina stvorba. U mnogo veem obsegu od jurske formacije
razvile su se u Bosni naslage kredine formacije. Kreda se je razvila
poglavito kao hipuritovo vapno, u em mnogo nalii dalmatinskoj
kredi; zatim kao pjeenici, koji se kalaju poput bekih pjeenika,
te e jim valjda geologijski srodni biti.
U sjevernoj Bosni nalazimo kredu skoro posvuda, a u junoj
ima je oko Sarajeva; u Hercegovini opet tvori kreda itave nizove
gorja, kao izmedju Blagaja, Bune i Nevesinja. To u glavnom.
Oko Novoga pazara ire se prema Prai, Foi i Pei vapnenjaci, u
kojih ima hipurita, a to isto nalazimo i kod Cajnice. Kod Novoga p a z a r a
jesu se uz kredine vapnenjake razvili jo i pjeenici (na lievoj obali R a k e ) .
Oni su ovdje glinena zamaza, te se kalaju u ploe kao i beki pjeenici,
a nalazi u njih i bilinskih otisaka. Istoga pjeenika nalaze u Crnom Vrhu
kod Majdana, zatim kod Bielopolja. Na desnoj obali Rake lee beki pje
enici, a povrh njih nalazimo vapnenjaka, koji po svojih okaminah spadaju
u gosauski odsjek, koji se j e u sjevernih Alpah esto razvio. Kod Sjenice
je dolina Prekostavlja obkoljena hipuritnim vapnom. Izmedju Prieboja, Priepolja i Plievlja die se planina Pobijenik, u kojem nalazimo poglavito hipuritnoga vapna. Hipuritno se vapno odavle iri daleko medju Plievljem i
samostanom Banjom. emerno sedlo ima hipuritnoga vapna. Od L e b r n i k a
prama Lipniku na Gackom polju vide se kredini vapnjenaci sa okamenjenimi
koralji. Kreda se iri odavle u planini Babu, Sominu i Goliju, dakle od
Gakoga prama Nikiu kroz klanjac Duga. Oko 1 0 0 ,M/ povrh Nevesinja
pojavljuje se hipuritno vapno, te isto tvori ovdje itav plateau planine Velea
i njezin najvii vrh. itav ovaj kraj skoro sve do Blagaja pokazuje u svojoj
kredi slian k a r a k t e r , koj vidjamo u pustom Krasu. Izmedju Blagaja i
Mostara diu se iztono i zapadno usred mladjega kamenja breuljci sa
32
hipuritnim vapnom. Na Porimu nadjoe osim trijasa i jure, jo i krede. U
Suhoj planini diu se kredini vapnenjaci u visoki Vlaie; kod Vitolja nala
zimo u vapnu mnogo okamina, a medju njirni i liipurita. Kredine naslage
ire se dalje od Vitolja do Ugra, onda izmedju Skender-vakufa i Tisovca,
te od Tisovca do V r b a s a , pa i u jednom dielu doline Ukrine. Svuda j e
ovdje kredino vapno sa svojom golotinjom, sa svojimi izpranimi dolinami i
svrtci slino hrvatskomu K r a s u " . Vapnenjaci kredine formacije ire se jo
od Sinja preko Prologa u zatvoreno Lievanjsko polje. Dalje se die ovo
vapno u planinu Cincer.
Kredina formacija pojavljuje se takodjer od Sarajeva do Mokroga.
Izmedju T r a v n i k a , Broda i Novoga napokon ire se na daleko hipuritni
vapnenjaci, kojim se pridruuju glineni kriljavci, pjeenici i gromae.
3. N e o z o j s k a doba.
Vei dio niega gorja bosansko-hercegovakoga, pa onda. doline,
koje se uz rieke proteu, izpunjene su kamenjem, koje spada u neozojsku dobu. Formacije neozojske dobe, naime tercijarna i kvarterna,
iztiu se velikim brojem raznovrstnoga kamenja.
Iz t e r c i j a r n e f o r m a c i j e nalazimo ovdje e o c e n s k e i
n e o g e n s k e tvorine, i to poglavito: numulitno vapno, laporne kriljavce, litavsko vapno, krupno vapno, koraljno vapno, ilovinu, pjeenike, lapore, ilovau, ljunak i piesak. Iz k v a r t e r n e f o r m a c i j e
ili n a p l a v i n e nalazimo diluvijalni ljunak i piesak, brusnicu (Loss),
te aluvijalne najnovije naplavine ljunka, pieska i mulja.
T e r c i j a r n o k a m e n j e razvilo se j e u nizini S a v e , zatim u dolinah
Sane, Une (pa i Kolubare i Morave u Srbiji), j e r ovi krajevi sainjavaju
dio velikoga zalieva od tercijarnoga mora, koje j e pokrivalo beku, ugarsku
i hrvatsku (slavonsku) r a v n i c u , te sastoji poglavito od glinena, laporna
i pjeena kamenja. Od Novoga pa do srbske medje obrubljuje Bosnu
oiroka ravnica, napunjena tercijarnim, ilovastim i lapornim kamenjem,
te mladjom naplavinom. Od Dervente pa do Save diu se maleni terci
j a r n i breuljci, u kojih se vidi samo lapor. Dolina Ukrine, osobito kod
Dervente, pokrivena j e brusnicom. Slino kamenje razvilo se j e oko ua
rieka Sane, Vrbasa, Ukrine, Bosne, Sibotice i Drine. U dolini Bosne pod
Graditem nalaze se pjeenici, a pred i za Vrandukom kriljavi lapor i
glina. Pred Zepem lei tercijarno kamenje pod naplavljenim ljunkom
od vapna, kriljave gline i pjeenika. Od Foe pa do Gradaca jest terci
j a r n o kamenje. Kod Srebrenika ima j e d a n koniki brieg, u kom lei pod
naplavinom tercijarni pjeenik i koraljno vapno. Izmedju Tuzle, Gradaca
i Dervente ire se tercijarni pjeenici i gromae. Od Banjaluke pa kroz
T u r s k u Hrvatsku ire se tercijarni breuljci; a po ravnicah store se napla
vina : od Une i Save prama K o z a r c u , zatim izpod Kozarca dolinom Sane
preko Trnave i dolinom Gomionice sve do Broncenog Majdana. Tri sata od
Zvornika prama sjeveru vidi samo nie breuljke, koji sastoje od kamenja,
33
V
sto no odgovara bekoj ilovini i litavskom vapnu (neogen). Pod vapnom

lei pjeskovita glina i modruasti lapor. Izmedju Berbira, Banjaluke i Vrbasa
iri se velik trokut, pokriven naplavinom. Na iztoku diu se breuljci Motajice sve do obale Save i Ukrine. T u se vidi poglavito piesak i glina. Od
Broda nedaleko Save ire se opet tercijarni breuljci Vujaka i Majevice.
Oni tvore malen luk, koji ide preko Modrice, Dubrave, Matekovca i Kostura
do u Srbiju. Bujno obrasli ovi breuljci sastoje od laporaste gline, pjeskovitoga lapora, pjeenika i krupnoga vapna. Vapno ovo ima iste okamine
kao i ono kod Bea. Tercijarne naslage neidu u glavne doline Bosne, ovdje
vidimo samo diluvij i aluvij. Velika mnoina vapnenoga maika nastala j e
od izvora kod Cajnice, T r a v n i k a i t. d. Guste naslage krnika i gromaa
osobito vapnenih nalazimo uz Drinu od Foe pa sve do Sutjeske i do
sutoka Pive sa Tarom. Iste se gromae nalaze uz Bosnu, uz Lavu blizu
T r a v n i k a i uz Vrbas izmedju Banjaluke i gore Osmae. Doline ovih rieka
pokrivene su brusnicom.
Na obalah Neretve po Hercegovini vide se samo iluvijalne naslage
bielutka i gromaa. Ove se naslage proteu uz obalu Neretve od podnoja
Porima sve do vapnenoga klanjca Mostarskoga, pa onda od Mostara sve do
zavoja gore, gdje se spaja sa Bunom. Neznatna mnoina vapnene gromae
vidi se u prodoru kod tvrdjice B l a g a j , zatim oko Vele-planine , odkle se
vraa k Nevesinju. Gromae ima jo na polju Nevesinjskom i Gackom, a na
Gackom ima i numulitnoga vapnenjaka. Uz dolnji tek Neretve vue se diluvijalna glina sve do m o r a ; u njoj ima velika mnoina koljka (helix i t. d.).
Sitnija bielutkasta gromaa sa vapnenim zamazom nalazi se na pojedinih
mjestih u planinah oko Konjica.
Povrh Dugog polja na p u t u u Novi pazar lee horizontalne naslage
bieloga vapnenastoga lapora, bielutkastoga vapna i pjeenika sa bilinskimi
okaminami, koje nam k a u , da imamo pred sobom sladkovodne naslage
tercijarne formacije. Iste naslage pokrivaju ravnicu izmedju D u g o g polja i
Prekostavlja na putu u Sjenicu. Slino bjelutkasto kamenje vidja se i kod
Novoga pazara. Neima dvojbe, da su one naslage nastale od toplih kiselih
vrela, koja su bila napunjena kremenom kiselinom i ugljino-kiselim vapnom.
Kamenje ovo nalazi se posred starijih naslaga ( k r e d e ) , kod D u g o g polja
n. pr. u visini od 8 0 0 *y. Oblinje trahiticke erupcije stajale su sigurno
u kauzalnom savezu sa ovimi vrueimi vreli.
Oko Mitro vice nalazimo molasnoga pjeenika sa bilinskimi otisci. Sje
verno Ibru ovo j e kamenje pokriveno sivim glinenim laporom, a neto dalje
vide se traliitne gromae. Od doline Banjske rieke prama Rogozni planini
i u samoj planini nalazimo tercijarne pjeenike i lapore.
4. E r u p t i v n o kamenje.
Ve cielokupan pregled uslojenoga kamenja veoma je netoan
i manjkav, a nalazita eruptivnoga kamenja jote su manje tono
pobiljeena i ustanovljena. to je u tom pogledu neto sigurnije po
znato, to evo ovdje u kratko navadjamo.
V. Kl a i , Bosna.
__ 34 ~
G r a n i t se vidja kao kr i ljunak u vodah, to dolaze sa
Zeca; po tom moramo suditi, da na sjevero-zapadnoj strani te pla
nine mora biti granitnih peina.
Sije nit. U vodah oko Zepa i na Zecu vidja se sijenitni
ljunak, to je dokazom, da u blizini mora biti sijenita.
Dior it se pojavljuje u planini Koprivnici, onda na zapadnoj
strani Travnika, a zatim u potoku kod Zepa vidi se dioritno krje.
Gabro ili d i a l a g o v a c nalazi se kod Vranduka i onda u
potocih kod Zepa.
P o r f i r i se pojavljuju kao felsitni i sijenitni porfiri. Felsitnoga
portira ima kod Mitro vice, gdje ga u visini od 300350 / kopaju
za mlinsko kamenje. Zelenkastoga portira ima kod Cajnice. Portira
ima nadalje u dolini Vrbasa, zatim uz Kasku u novopazarskom paaluku (sijenitni p.), nadalje u okolici Srebrenice i Cajnice.
T r a h i t se je razvio u itavom nizu malenih breuljaka kod
Mitrovice (Zvean lei na najviem takvom briegu). Uz Ibar kao i
u Rogoznoj planini ima vie trahitnih breuljaka. Kod Novoga pazara
je breuljak od trahita, na kojem se nalazi samostan Gjurgjevi stu
povi. Ima ga jo kod Dugog polja i pri izvorih Rake, zatim izmedju
Kupresa i Bugojna, te kod Srebrenice.
S e r p e n tin se je u veliko po Bosni razvio. Ima ga na obali
Bake izmedju Novog pazara i Budnice, onda 1 sat od Mitrovice uz
Ibar, prama Banjskoj rieci, u Rogoznoj planini, u junih ograncih
Jadovnika, sjeverno Zvorniku, oko Vranduka, kod Zepa, u dolini
Bosne kod Maglaja, na obali Spree izmedju Graanice i Doboja,
kod Viegrada uz Drinu, kod Komuine uz Usoru, kod Viake i Olova
(uz Krivaju) i kod Prieboja (uz Lim). Svigdje sastavlja onie gore,
koje imaju obino slabu vegetaciju, ali se odlikuju nekojiini bilinami,
koje vole rasti, gdje ima serpentina (Notochlaena Marantae).
IV. Rudstvo.
Prouivi geologijske odnoaje Bosne i Hercegovine, lahko
nam je ve unapried kazati, da u Hercegovini neima dragocienih
ruda. Nu tim vie i vriednijih nalazimo u samoj Bosni. Bosna bijae
ve za Rimljana traena zemlja radi svoga zlata; a u srednjem vieku
dao je Kulin ban Dubrovanom Jagodinu (planinu) medju Sarajevom i
Vareom, odakle su oni veliko blago kui nosili. Da su se u pri
janje vrieme na vie mjesta rude kopale i obradjivale, svjedoe i
35
danas jo ostanci od majdana i pravaca (orta), kojih ima u obilju.
Prvi su rudari bili Niemci, te se je do danas u Bosni uzdralo mnogo
njemakih riei, tiuih se rudarstva. Najvie ruda ima u gorah i
planinah oko Fojnice, Kreeva, Busovae, Varea, Banjaluke, Srebre
nice, Zvornika, Tuzle, Staroga majdana i t. d. Da nabrojimo najznatnije rude i njihova nahodita.
Zlato. Zlata ima u Bosni toli ista, koli pomieana sa drugimi
rudami, kanoti srebrom i mnogimi sumpornjaami, u kojih ga dakako
imade veoma malo. U planini Radovanu nalazimo nekoliko ica bielutka, a u njih zlata; nu tuj nije nitko jo kopao. Radovanu na jugu,
medju gornjim Vakufom i Fojnicom, nalazimo u planini Vranii i na
briegu Rosinju (nad selom Dobroinom, 1 sat od gornjega Vakufa)
ostanaka od znamenitih majdana, gdje su jo Rimljani pred 1500
do 1600 godina zlato vadili. Osobito kod Crvene zemlje i kod Zlat
noga guvna ima mnogo raznih rupa i starih zidina. Brdo Rosinj sa
stoji od brusilovca, te mu slojevi na sljemenu brda stoje malo ne
osovno. Na brusilovac naslagao se je gust vapnenjak, a tamo, gdje
ima zlatnih ica, probija ga zelenjak i ice od bielutka. I na vrelitu
Lave blizu Travnika bij ase za Rimljana majdan zlata (Zlatnica"). Tu
sastoji gorje takodjer od brusilovca i obilnih slojeva vapnenjaka, a uz
to ima ica diorita i bielutka zajedno s vrlo liepom crvenom eljez
nom rudaom. Pa upravo ovi pojasi kriju mnoga zlata.
ista zlata sadraje piesak u riekah: Bosni, Vrbasu i Lavi,
te su ga prije Epiroani izpirali. Koliko li ima zlata u obe i da li
bi ga vriedno bilo traiti, neznamo. Nu to je poznato, da su stari
Rimljani namjestili u Solinu posebnoga inovnika (Praepositus thesaurorum Dalmatinorum), koji je svaki dan iljao iz Bosne u Rim
do 28 kfa zlata, da se ovdje tali.
Srebro. Dosele nije se nalo istoga srebra niti istih 'srebrenih
rudaa, ali zato imade obilno srebra u olovu i u bakrenih rudaah.
Neima medjutim dvojbe, da na onih mjestih, gdje nalaze silesiju
olovnih i bakrenih rudaa, takodjer imade u veih dubinah i istoga
srebra. Priaju, da se je neko u iztonoj Bosni, napose u gorah
oko Podrinja kopalo jo prije Osmanlija mnogo srebra, a to svjedoe
donekle i imena mjesta: Srebrenica i Srebrenik. Pae i ime franje
vake pokrajine u Bosni: Provincia fratrum minorum B o s n a e Arg e n t i n a e " dovoljno pokazuje, da je tuj bilo srebra u obilju. Tvrde,
da su kod varoi Srebrenice imali kraljevi bosanski majdane srebra
i zlata, a tu da je bio i samostan franjevaki, po kojem je sva
36
pokrajina dobila svoj pridjevak. Koncem 12. vieka dozvoli ban Kulin
Dubrovcanom, da kopaju srebro izpod planine Naboi na sutoku
rieke Misoe i enika kod Naica (i sad jo ima tuj podor grada
Dubrovnika).
Juki pripovieda, da je god. 18411842 vezir Huref-paa dozvao u
Bosnu rudara Sulca, koji je kod sela Borovice (blizu Varea i Bobovca)
izkopao do 10.000 tovara ruda. Po lubenoj analizi nalo se je, da u 100.000
drahma Borovike rude imade: 9 zlata, 85 srebra i 30.000 drahraa ista
olova. Godine 1863. poslali su opet Fojnikih ruda u Savnicu i Hrvatsku,
i tuj se je nalo srebra. Rudarski mjernik A. Conrad tvrdi, da bi se u
Bosni uz umno kopanje i dostatna sredstva mogla sila srebra izvoditi.
Bakar. Bosna obiluje bakrenimi rudaami, u kojih ima dosta

srebra. Jesu to azuriti (modri bakrenjak), malahiti i srebronosni
tetraediti (gmiinac). Najvie nalaze bakra u okoliu Fojnice, Kreeva,
u kotlini Rame i t. d. U okolici Fojnice i Kreeva naao je A. Conrad
na malenu prostoru do 42 veoma prostrana leita bakra. Po nje
govih pokusih ima u malahitu oko 50/o bakra, a u tetraeditu u
100 oka do 112 drahma srebra i 30 oka bakra.
Olovo. Olova ima u Bosni na vie mjesta, ali samo kao galenit
(olovni sjajnik). U bosanskom galenitu naao je Conrad 80/0 olova
i neto srebra, a gdjegdje i malo zlata. Olovo se je neko vadilo
kod Olova izpod planine Stoborja (na vrelu rieke Krivaje), a ima ga
jo i kod Kreeva, Borovice, Fojnice, Gornjega Vakufa, Priedora,
Tuzle i Varea.
iva. iva nalazi se samo kao rumenica (Zinnober), koja sastoji
od ive i sumpora. U okoliu Kreeva nali su na vie mjesta rumenice, pa su ju i vadili. Ima je u vapnenjaku, esto zajedno sa limonitom, bakrenimi rudaami, pyritom i zlatom. Leaji rumenice (dotino
ive) steru se od Kreeva preko Kiseljaka a do Varea, zatim je ima
kod Fojnice, izpod planine tita i kod Kostajnice.
eljezo. eljezom obiluje Bosna, kako malo koja zemlja na
svietu, te je jedina ruda, koju su u novije vrieme u Bosni kopali. Po
G. Thoemmelu bijae god. 1867 u Bosni 36 eljeznih rudnika (maj
dana) i 127 talionica, koje su godimice izvodile 4050.000 metr.
centi i hranile 700 radnika.
L i m o n i t a (gnjede eljezne rudae) ima po svoj Bosni i to ista, kako
no riedko gdje u drugih zemljah. On sadraje poprieko 4 5 % eljeza. Imade
ga u raznih oblicih i sastavili kod Bihaa, kod Busovae, Gornjega Vakufa,
Zlatnice, blizu Banjaluke, kod Staroga Majdana; nu najboljega i najobilni
jega nalaze i vade kod Fojnice i Kreeva, a napose u okoliu Varea.
37
Majdan u Kamenici kod Fojnice prua za sve susjedne talionice dosta
limonita, u kojem ima poprieko do 3 5 % eljeza. Limonit u Dusini i Zlati
kod Kreeva osobito j e ist, te od njega prave izvrstne eljezne motke (Stabeisen), koje se mogu natjecati sa vedskimi. Osobito j e limonitom bogata oko
lica Varea, gdjeno ciela brda do 130/ visine (dubljina, duina i irina
jest nepoznata) sastoje od najljepe rudace ove vrsti.
U okolici Gornjega Vakufa, Zlatnice i Sebeia (na vrh planine tita)
nalaze se takodjer osobito dobri limoniti. Tuj se prije vadilo i radilo u veliko,
kako svjedoe mnogi preostavi rudokopi i sila varenica. S e d e r i t (ociljevac) sastoji ponajpae od ugljino-kiseloga eljezunca, zatim od manje ili
vie mangana, vapna i magnesije, te sadraje poprieko 3 5 % eljeza. U okolici
Sebeia imade ga veoma mnogo u vapnenjaku, te j e utkaste boje i dielomice kristalizovan. Rudokopja u Sebeiu nestalo j e po prilici pred 6 0 godina.
U dolini Ukos bijae 1 8 gvodjara, te se j e tuj izvodilo najbolje eljezo,
koje bijae osobito dobro za kose i plugove. Ondjenji itelji tvrde, da su
Ijemei od toga eljeza trajali po 9 i vie godina, doim su se od drugoga
eljeza ve za dvie godine iztroili.
H a e m a t i t a (sjajne eljezne
Kreeva, Fojnice i T r a v n i k a .
rudaej ima ponajpae
u planinah kod
M a g n e t i t a napokon ima zajedno sa haematitom kod Kreeva, te sadr

aje do 6 5 % eljeza. Sada ga u Bosni netale, nu podje li rudarstvo u toj
zemlji na bolje, to e i magnetit biti dobar materijal.
Kameni ugljen. Kamenoga ugljena ima Bosna svu silu, te e

ga tek tada pravo cieniti, kad e nestati toli prostranih uma. Naj
bolji i najljepi ugljen nalazi se u Lukavcu, 1 sat Sarajevu na zapadu.
U okolici Banjaluke, Travnika, Visokoga, Tuzle, Konjica, Stolca, Lievna
i t. d. ima monih slojeva ugljena, koji bi se lasno izkopati mogli.
U dolini Bosne i po drugih dolinah obilno se je razvila formacija
smedjega ugljena, ter po tom sude, biti e te koristne rude u ne
znatnoj dubini veoma mnogo. Asfalta nalaze kod Metkovia i Draeva na dalmatinskoj medji.
Sol. Kamene soli nije se dosele u Bosni nalo. Neki misle, da
je ima u planini Majevici, a po geologijskih iztraivanjih sudi A. Con
rad, da e je biti na tri mjesta. Dosada poznati su samo s l a n i c i t. j .
slana vrela, i to u sjevero-iztonoj Bosni kod varoih Soli (Tuzla)
do Inje i Soli (Tuzla) g o r n j e . Kod Soli dolnje ima tri vrela, gdjeno
vare sol nazvanu apulja", a kod Soli gornje ima takodjer vie
slanika. Prije je bio slanik i kod sela Driena, ali su ga zatrpali.
Varenje soli na ovih mjestih jest u rukuh turske vlade, pa makar
je turska vlada udarila na tudju sol namet od 20%, ipak se nemoe
ta sol sa stranom natjecati, niti se je izvodi dosta za svu zemlju.
38
Izvodi se godimice 34000 metr. centi soli, a to vriedi kakovih

30.000 forinti.
Osim spomenutih ruda ima u Bosni jo i ovih: s t i v e kod
Ljubica i Reljevca u okolici Derventskoj; s u m p o r a kod Srebrenice i
u kotlini Rame; b i e l a m r a m o r a kod Sarajeva, u Bielom brdu juno
Viegrada i u planini Semeu na sjeveru Viegrada. Mramor sa pla
nine Semea ravan je malo ne mramoru Carrarskomu, te je biel
poput alabastra (ubiela).
V.
Vode.
A. Vrela.
Rudnih vrela i toplica broji Bosna veoma mnogo, docim ih
Hercegovina ve po svojem geologijskom sastavu nemoe imati. Oso
bito iztona Bosna medju Vrbasom i Drinom, i Novopazarski paaluk
obiluju toliko raznimi rudnimi vreli i toplicami, da n. pr. u porieju
Lima nalaze svaki as koje novo, nepoznato vrelo. U Bosni ima
mnogo slanika (slanih voda), kiseljaka (kiselih voda), to ve svjedoe
mnogobrojna imena Slatina" i Kiseljak" ; zatim sumpornih vrela
i indiferentnih toplica. A. Boue tvrdi dapae, da kod Busovae
ima i eljeznih vrela.
Bosanska rudna vrela slabo su dosele izpitana, za nekoja se
znade tek po imenu; nu ipak emo pokuati, da po A. Boue-u i
drugih piscih oznaimo i opiemo nekoja tih vrela.
a) S l a n a
vrela:
1. Gornje i do Inje Soli (Tuzla). Kod Dolnje Soli ima

tri vrela ili slanika, a kod Gornje Soli takodjer vie njih.
2. S l a t i n a na zapadu Gradacu u sjevernoj Bosni.
3. Jedan je slanik kod J o a v i c e blizu Odaka (izpod Vu
jega brda).
b) K i s e l j a c i
ili k i s e l a
vrela:
1. Slatina. Slatina lei tri sata Banjaluki na sjevero-iztoku u

prekrasnoj okolici, te je poznata ne samo poradi svoje kisele vode,
nego i poradi sumpornih toplica.
2. K i s e l j a k blizu ua Fojnice u Lepenicu. Ova je najbolja
i najpoznatija kisela voda u svoj Bosni. Izvire na ravnici samo 15
koraka daleko od Lepenice, te je veoma obilna. U njoj ima sumpornokisele vode, ugljino-kiseloga vapna i eljeza. Ukusom svojim i vrstnoom ravna je Rogatakoj kiselici. Toplota vrela broji 8R. Voda
39
se ta pije lahko, te zato polazi u Kiseljak sila svieta, da se liei od
raznih bolesti, osobito od boli jetara. Nu budu da tu nema prista
nita, to ivu gosti ili pod atori ili pod vedrim nebom.
3. Kiseljak kod h a n a B r e t a l o v i a , dva sata Busovai na
jugo-iztoku. Ovo je vrelo srodno jur opisanomu; ini se ipak, da u
njem ima vie eljeza.
4. Neprotraena su jo vrela: K r a p i n a izmedju Sarajeva i
Zvornika; Han K i s e l j a k Tuzli na zapadu, i kisela voda kod Rudnice u okolici Novopazarskoj.
c) S u m p o r n a v r e l a :
1. B a n j a l u k e t o p l i c e . U gornjoj varoi Banjalukoj ima

jo od prastarih vremena (valjda iz VI. stoljea po Is.) kupalite
s toplom sumpornom vodom. Tuj stoji okrugla, od kamena sagradjena
zgrada s kulom, koja ima odozgo okrugle rupe; te neki misle, da ta
zgrada potie jo od Rimljana. Voda je tu vrlo ista i ugodno mlana,
te 1*3 '"1 duboka. Tlo je posuto malim kamenjem i prudjem. Klupa
nema u vodi nikakovih. Drvena kuarica, to je skopana s kupa
litem, slui za stan turskomu najamniku. Tri sata Banjaluci na
sjevero-iztoku druge su sumporne toplice, po imenu
2. S l a t i n a , u kojoj ima i spomenuti ve kiseljak. Slatinske
toplice uzdiu se na visokoj ravnici. Po analizi S. Lozania ima u slatinskoj vodi sumporne kiseline i ugljine kiseline, zatim kalcijum-oxyda
i natrijum-oxyda. Toplota tih toplica broji 30 R.
3. I l i d a (turska rie, znai Toplice") na Sarajevskom polju.
Ovo su najglasovitije toplice u svoj Bosni, te se polaze tim vie, to
su blizu glavnomu gradu (samo 2 sata daleko). Toplice su na lievoj
obali eljeznice; samo vrelo ima mnogo sumpora te je veoma toplo.
Omer-paa sagradi tuj han za obitavanje odlinih gosti.
4. N o v o p a z a r s k e t o p l i c e , pol sata od varoi udaljene.
Ove sumporne toplice bijahu jo starim Rimljanom poznate, ter i
sada stoji osmerostrani basen, to ga oni sagradie. Basen taj ima u
promjeru 7*6 '"I. Toplota vode broji 3435R.
d) I n d i f e r e n t n e
toplice:
1. Banja, nedaleko Prieboja. Tuj su tri topla vrela, izvirua

izpod stiena mnogo nie od povrja rieke Lima. Sada se rabe samo
dva vrela. Voda tih vrela topla je 2530R, osobito je ista i pro
zirna, te nema nikakva mirisa ni teka. Od ruda biti e u njoj samo
40
neto malo sumpora i eljeza. Blizu toplica ima stari samostan sv.
Nikole, to ga je po narodnoj tradiciji sagradio srbski kralj Uro L,
kad bje izbeen od neke bolesti.
B. R i e k e .
Rieke u Bosni i Hercegovini spadaju na dva pomorja. Jedne
teku u Savu, te Savom i Dunavom u crno m o r e ; a druge uviru
u j a d r a n s k o more. Razstavlja pako jedne od drugih opisano ve
razvodno gorje. Rieke crnomorske teku Bosnom prema Posavini, struje
sjevernim pravcem u dubokih doimah, medju sumarni zaraslimi obronci,
te tvore stupnjevine. Rieke naprotiv pomorja jadranskoga, dolazee
s gorskih obronaka, prosiecaju razrovanu i krevitu visoinu herce
govaku i hrle prema moru. Nu od svih tih rieka prokrila si je
jedina Neretva put do mora; sve ostale jesu rieke p o n o r n i c e , koje
se gube u podzemnih piljah, te se esto na kojem bliem polju
pomole, da jih opet iza kratka toka u kojem ponoru nestane. Ove
ponornice narastu esto s proljea veoma naglo, poplave svu okolicu
i tvore movare i kaljue, koje esto ni u ljetu nepresahnu.
Rieke podruja crnomorskoga.
Najznamenitija rieka bosanska jest Sava, koja je ujedno medjom
izmedju Bosne i Hrvatske (Slavonije), i to od ua Une kod Jase
novca pa do ua Drine kod Rae. Sava je iroka: od Jasenovca
do Stare Gradike 138-163 /, od Stare Gradike do utoka Vrbasa
151190 '"/, od Vrbasa do Bosne 170246 /, od utoka Bosne do
upanje 208281 *7, a od upanje do Rae 265341 T Izprvice
ima Sava brzinu od 0*640'95 "1 za sekunde, kasnije samo 0'42 do
0'75 n1; mjestimice je vrlo duboka (n. pr. medju Svinjarom i Pricem,
gdje su god. 1875 za najplie vode izmjerili dubinu od 2025 **/),
premda joj srednja dubina za najmanje vode broji samo 3" 166*32 "1
Du ciele bosanske medje plove po Savi parobrodi i velike ladje sa
tovarom od 15002000 metr. centi.
Sava je po Bosnu veoma znamenita, jer ju spaja sa susjednom
Hrvatskom, ter preko Hrvatske sa srednjom Evropom. Iz Posavja
vode doline bosanskih rieka i pritoka savskih (Vrbasa, Bosne) u srdce
Bosne i do najglavnijih gradova bosanskih (Sarajeva, Banjaluke i t. d.)
Premda je Sava tako znamenita sa trgovakoga i strategijskoga gle
dita, to neima medju Jasenovcem i Racom ipak nijednoga mosta
preko rieke, koj bi olakao prelaJU&=Arvatske (slavonske) na bosansku obalu. Promet medju obiema obalama posreduju samol;ameT
i skele.
Posavina bosanska nije toliko izvrgnuta savskim poplavam, koliko
hrvatska (slavonska obala). Prvi je razlog tomu, to je bosanski brieg
46 / visok, a drugi, to se bosanske planine mnogo bolje pribliuju Savi, nego li hrvatske (slavonske) planine. Samo na dva mjesta,
i to medju Starom Gradikom i utokom Vrbasa (Lievanice polje
ili Lieva polje), zatim medju utokom Bosne i Drine, gdje su
planine 36 sati udaljene, traju poplave due vremena. Osobito
vriedi to za kut medju Savom i Drinom, gdje ima vjenih movara
(Brodaa).
Od oveih bosanskih rieka utiu u Savu ove: U n a , V r b a s ,
U k r i n a , Bosna i D r i n a .
1. Una. Ova 182 %i duga rieka izvire izpod gore Cemernice
blizu Srba u likom okruju (u Hrvatskoj), tee najprije na medji
hrvatsko-bosanskoj sve do razvalina staroga samostana Rmanje, pre
lazi zatim na bosansko zemljite, tee tuj izprva tiesnom i krevitom
dolinom, od Bia (gdje se prema sjevero-iztoku kree) do Krupe u
otvorenoj dolini, dalje do Novoga umovitom gorom, a odavle do
Dubice u irokoj dolini, koju zapremaju nizke gore. Kraj posljednjega
mjesta ulazi Una u nizinu i utie kod Jasenovca u Savu. Dolina
je visoka: kod Bia 247 <7, kod Krupe 170 '7, a kod Kostajnice 128 /.
Una ima jak pad i krevito korito, do ua Unca je pregaziva,
kod ua Sane duboka je 0.51 '"I, a dalje i preko 1 "1, a iroka
ja 76114 /. Brodiva je od Novoga do Jasenovca, te nosi tuj plitke
ladje sa 150500 metr. centi tovara. Preko Une vode mostovi: kod
Kulen-Vakufa, Bia, Krupe, Otoke i Kostajnice. Najznatniji pritoci
Une jesu, i to na desnoj strani:
a) U n a c , izvire u planini atoru, tee neto malo sjevero
zapadno, izlazi zatim na iztonoj strani ajnovca iz uzahne i duboke
doline i okree na podnoju Lunjevae sjevero-zapadno. Tuj prima
potok L e s k o v a c i ulazi u duboku provalu, a odavle tee u dolinu
Mokronogu, prima Vi so iu i ulazi u dolinu Drvar (visoka 534 '7),
gdje vodi most preko njega. Kasnije tee medju 6075 m1 visokimi
stienami i utie u Unu nie samostana Rmanje.
b) Sana, izvire na planini Vitorogi, tee do Priedora sjevernim
pravcem, a odavle smjerom zapadno-sjevero-zapadnim sve do Novoga,
gdje utie u Unu. Od izvora do Ribnika prolazi visokimi i umovi-
42
timi gorami, od Ribnika do Kljua plodnom, a odavle do Sanskoga

mosta otvorenom dolinom. Pred Priedorom urve se po sata dugim,
krevitim klanjcem, a iza Priedora ulazi u nizinu i nosi tuj plitke
ladje sa 100200 metr. centi tovara. Dolina Sane je visoka: kod
Ribnika 329 f, kod Kljua 282 <7, kod Sanskoga mosta 166 '7, a
kod Priedora 126 *7. Prieko Sane vode mostovi: kod Kljua, Sanskoga
mosta, Priedora i Novoga.
Pritoci Sane jesu ovi na lievoj strani: R i b n i k , P r i s j e k a
kod Kljua, S a n i c a , D u b r a v a , e l j e z n i c a i J a p r a (koja
nastaje od Velike i Male Japre); na desnoj strani: G o m i o n i c a, koja
izvire 2 sata zapadno od Dobrinje, prima Stratinsku i utie vie
Priedora u Sanu.
2. Vrbas. Vrbas (dug oko 223 Hn) nastaje od vie potoka,
izviruih na planinah Zecu i Radui, tee ponajprije sjevero-zapadno
medju Gornjim i Dolnjim Skopljem irokom i plodnom dolinom; od
Jajca tee prema sjeveru medju visokimi, umovitimi i kamenitimi,
mjestimice tiesnimi briegovi, kod Banjaluke skree sjevero-sjeveroiztono i tee tim smjerom sve do ua kod Svinjara. Blizu Maglaja
ulazi Vrbas lievim briegom u polje Lievanice, doim mu desni brieg
prati gora Motajica. Vrbas je u obe plaha rieka jaka pada; u gor
njem je toku brzica, jer ga gudure suzuju. Do Jajca je za srednje
vode gotovo svagdje pregaziv, od Jajca do Banjaluke dubok je 0'95 do
1-25 *7,a nie Banjaluke T251*56 /. irok je kod Skoplja 4050,
od Skoplja do Jajca 50-60, od Jajca do Banjaluke 80, a nie Banja
luke 100 koraka.
Dolina Vrbasa jest od Skoplja kroz 6 sati preko jedne ure
iroka, dobro obradjena i gusto naseljena, te se broji medju najplod
nije prediele Bosne. Kraj Jajca jesu mu briegovi s obih strana strmi i
kreviti. Od Banjaluke razprostranjuje mu se dolina, prelaze sve vie
u pravu ravninu. Dolina Vrbasa jest visoka: kod Gornjega Skoplja
687 '7, kod Dolnjega Skloplja 535 <7, kod Vienca 451 *7, kod Jajca
391 "!f, kod Banjaluke 176 '7, na poetku polja Lievanice 139 m1.
Preko Vrbasa vodi kameni most kod Skoplja, zatim dva mosta
kod Jajca i dva mosta kod Banjaluke. Pritoci Vrbasa jesu:
Na lievoj strani:
a) Omanji potoci V i s o i c a , K o p r i v n i c a i S e m n i n i c a .
b) P l i v a . Ova rieka izvire na sjevernoj strani Vitoroge planine
i tee kraj gornje Plive (1020 m1) visokimi gorami zatvorenom dolinom
i to smjerom sjevero-iztonim sve do mjesta Jezera (Gjol-hisar). Tuj
43
prima pritok J o a v u, tvori krasno jezero, te utie izpod zidina

Jajca u Vrbas, u koji se urve izmedju svojih visokih i krevitih briegova divnim i visokim slapom.
Krasni slap, kojim se Pliva iz jezera rui u Vrbas, sastoji od 9
trakova. Glavni trak irok je 1213/, a visok 28-29""/; ostali su
traci manji i rue se niz peine, koje veinom sastoje od maika. Sam je Vrbas
na o vom mjestu, gdje se Pliva unj rui, veoma dubok i okruen visokimi
peinami; a u dubokoj kotlini, kamo se Pliva obara, umi i pjeni se voda,
ter sitni vodeni mjehurii padaju na desnu obalu Vrbasa, gdjeno se pro
stiru zeleni vrtovi kranskoga predgradja Kozluka. O tom slapu Plive ima
u Bonjaka neto udnovata poslovica:
Gdje pada Pliva u Vrbas,
Ondje ona gubi svoj glas."
c) Nekoji omanji potoci: C r n a r i e k a (Varcar Vakuf 611 '7),

C r k v i n a kod Banjaluke, zatim izmedju Banjaluke i Maglaja Dra
go aj i B u k o v i c a .
Na desnoj strani:
a) K r e z l u k , izvire u gori Karauli, utie u Vrbas kod Jajca.
b) U g a r , izvire u Vlai-planini, prima potoke U g r i e i
Kozicu, te utie u Vrbas kod razvalina grada Komotina.
c) V r b a n j a , izvire u Vlai-planini, prima J o a v k u na des
noj strani i utie medju Banjalukom i Slatinom u Vrbas.
3. Ukrina. Ukrina izvire na planini Borju, te nastaje od dviju
izvor-rieka: od Velike i Male Ukrine. U Veliku Ukrinu utiu potoci
L u k a v a c i n j e g o t i n a . Kad se Mala i Velika Ukrina sastanu,
(189*7 visine), teku pravcem sjevero-iztonim; sjedinjena Ukrina
prima na lievoj strani pritok Vajaku, tee kraj Dervente i utie
Brodu na zapadu u Savu.
4. Bosna. Ova rieka (duga 223 7L) izvire na podnoju gore
Igmana, 3 sata Sarajevu na zapadu. Obilno vrelo njezino jest u pro
stranoj peini, u kojoj se stiu mnogobrojni potoii i izvori, koji
kroz vapnenu goru Igman prolaze i ovdje se sabiru. Upravo s ovoga
razloga jest Bosna ve na izvoru prilino jaka i iroka rieka. Ponaj
prije tee ona zapadnim krajem Sarajevskoga polja, zatim izmedju
umovitih gora pokraj Visokoga, Kaknja i Zenice, iza toga prolazi
medju umovitimi gudurami od Gradita do Orahovice, a napokon
tee do Modrice vie ili manje otvorenom dolinom, iza koje prelazi
u nizinu. Bosna pravi u obe velike zakuke (serpentine), ali glavni
joj je pravac prema sjeveru, malo ne sasvim uzporedo s Vrbasom.
__ 44
Bosna utie pokraj Samca u Savu. irina joj broji: od izvora do
ua Miljaeke poprieko 23 '7, od ua Miljacke do Visokoga 47 do
57 Tf, kod Visokoga 87 '7, a medju Dobojem i Kaknjem 45-553 7,
u Zenikoj ravnici korito joj je 160 ''7 iroko, iza toga se suzuje,
te se irina mienja sve do ua izmedju 57 i 95 *7. Samo kod Ko
torskoga opet se neto vie raziruje.
Dolina Bosne neprestance se iri i opet suzuje, te je izmjena
sntjesaka i razirina najglavniji biljeg te doline. Dolina Bosne jest
visoka: na junoj strani Sarajevskoga polja 150 "V, kod Dvora 502 '7,
kod Visokoga 448 '7, kod Kaknja 386 1\ kod Zenice 315 "7, kod
Vranduka 313 77, kod Golubinja 288 *7, kod epa 266 */, kod Ma
glaja 193 *7, kod Doboja 172 '7, kod Modrice 148 "1.
Bosna nije kao Vrbas rieka plahovita, ve je pada srednjega
i umjerene brzine. Duboka je izmjenice 0-6-1*5*7; od Maglaja je
brodiva za plitke ladje, a od Golubinja nosi splavi. Preko Bosne
vodi: kameni most kod Ilide, i drveni mostovi kod Dvora (Reljeva),
Visokoga i Zenice. U Bosnu utiu ovi pritoci:
Na lievoj strani:
a) Z u j e v i n a (Blauj), izvire izpod Bjelanice blizu Tarina,
ter primiv potok R a k o v i c u , utie kod Osieka u Bosnu (Tarin
659 *y, Blauj 529 <7).
b) L e p e n i C a , nastaje od vie potoka iz Ivan-planine i Bitovnje,
tee sjeverno i sjevero-zapadno, kod Ban-brda prima K r e e v u , a
kod Kiseljaka F o j n i c u , te utie kod Visokoga u Bosnu. Ona tee
ponajprije uzkom, pa do izpod Kiseljaka 11V2 u r e irokom dolinom,
plodnom i vrlo marljivo obradjenom. Primivi Fojnicu, prolazi- gudurastim klanjcem, koji se do Visokoga protee. Lepenica je na mnogih
mjestih pregaziva, kod ua je iroka 50 koraka. Dolina Lepenice je
visoka: kod Gradca 545 '7, kod Kiseljaka 488*7, kod ua 448 "1.
Premotena je rieka kod Ban-brda, Kiseljaka i Visokoga. Fojnica iz
vire iz maloga jezera Prokosa na vrhu gore Vranie kano D r a g a a ,
tee iztono kroz varo Fojnicu (599 m /), a po sata malo nie sastaje
se sa Dusinom i zove se odavle Fojnica. Primivi jo na lievoj strani
M l a v u utie u Lepenicu. Na Fojnici ima most, preko kojega vodi
cesta iz Kiseljaka u Busovau.
c) L a v a , izvire u Karauli gori, 6 sati Travniku na zapadu,
tee kao povei potok iztono-jugo-iztono kroz Travnik, poto si je
gudurastim klanjcem put utrla u iroko i prilino pitomo polje tra
vanjsko, koje se 2 ure daleko do Viteza prostire. Tuj skree sjevero-
45
iztono i utie u Bosnu kod Janjia izmedju Zenice i Kaknja. Lava
je mala rieica i moe se za male vode svuda pregaziti. Kod Trav
nika ima preko nje dva mosta: jedan drven, a drugi kamenit, a isto
tako i nie u polju kod ulieva Grmavice. Dolina Lave je visoka: kod
Travnika 516 *7, kod Viteza 395 7, a kod utoka Kozice 383 *7.
Pritoci njezini jesu ovi: na desnoj strani Komarnica, G r o v n i c a ,
G r m a v i c a i K o z i c a (sa potokom Klokotom); na lievoj strani pako
Mrkvi na i B i e l a (Bila).
d) L j e n i c a (Lisnica). Ona nastaje od vie potoka blizu pa
lanke Novi-eher i tee liepom dolinom sjevero-iztono, te utie 3/4 sata
vie Maglaja u Bosnu. Ba pred njenim utokom suava se dolina i
ima preko nje most, jer obino brzo naraste, kad je kiovito.
e) Us or a, nastaje od vie potoka, koji izviru na gorah Borju
i Oeji. Ojaana potokom Zivanjskom tee izmedju visokih i umo
vitih briegova prema sjeveru, te se kraj Tezlia sastaje sa Malom
U orom, koja takodjer izvire na planini Borju (juno od Klupe).
Odavle tee sjevero-iztono i utie iznad Doboja u Bosnu. Usora je
gorska brzica, tekua 2 sata izpred ua tiesnom i vrlo riedko
naseljenom gorskom dolinom, koja se poslije tako razprostranjuje, da
se rieka izmedju nizkih briegova za velikih kia razlije i dolinu na
daleko poplavi. irina joj je u gornjem toku 19 w/, a nie 38 /; za
normalne je visine malo ne svigdje pregaziva, doim je za visoke
vode komunikacija zatvorena na vie dana, jer je prevoz svagdje
teak i pogibeljan. Dolina Usore je visoka: kod mjesta Usore 391 '7,
kod a b l j a k a 203 /, kod ua 168*/.
f) Omanji potoci Foa, V e l i a n k a i Plavua.
Na desnoj strani:
a) e l j e z n i c a , izvire na visokoj i krevitoj planini Treskavici, 8 sati Sarajevu na jugu. Urvaju se tiesnom gorskom dolinom
prelazi u Sarajevsko polje, gdje je 1820/ iroka i 0-30*7*7
duboka, te utie kod Ilide u Bosnu (tuj ima i most preko nje).
Prolaze od izvora do Kieva medju okomitimi briegovi tvori nekoliko
malih slapova i to najvie medju Crvenim klanjcem i Kievom. Dolina
eljeznica je visoka: umah izpod izvora 928 77, kod Medjustiena
806 /, kod Kieva 601 *7, na uu 519 77.
b) Dobra, postaje iz vie potoka, medju kojimi je L u k a v a c
ponajvei. Oni iztiu na podnoju zapadnoga obronka Trebevia. Dobra
ide izprvice zapadno, a kasnije sjevero-zapadno.
46
c) M i l j a c k a . Miljacka nastaje od dvaju izvor-potoka: od P a o t i c e (june Miljacke) i M o k r a n j i c e (sjeverne Miljacke). Paotica izvire izmedju Viteza i Romanije, do est sati hoda od Sarajeva
i sputa se blizu sela Bare u neku guduru, koja je strmimi obronci
Jahorine s jedne strane, a s druge strane opet obronci Kalovitog
brda i Klokoevnika omedjaena, iz koje se tek kod Starog grada,
2 V2 sata jugo-iztono od Sarajeva opet pokazuje i tu se sa Mokranjicom sastaje.
M o k r a nj c i c a ili sjeverna (prava) Miljacka izvire kod Kadinog
sela u gori Stubanici. Proav umovitom ravnicom, a kasnije ravnom
livadom ulazi u stienovitu guduru izmedju Ljadogotina i Sokolina
i juno izlazi opet iz nje i svre na podnoju Sokolina zapadno, pa
tee kano nekim kanalom izmedju Odagjede i Klokoevnika, a najposlije pada u provale izmedju obronaka Klokoevnika i Buloga na
95 '"/ u dubljinu u Paoticu ili junu Miljacku.
Obadvie idu sada slivene kao Miljacka nekom uzahnom dubokom
dolinom zapadno, koja je vrlo strmimi obronci opasana, izlazi zatim
u ravno polje Sarajevsko, dieli Sarajevo na dva nejednaka diela,
nastavlja svoj zapadni tok jo itav sat k Bosni, te utie, 60 koraka
iroka, 3/4 sata izpod Ilide u Bosnu. Preko Miljacke ima kamenit
most na pol puta izmedju Staroga grada i Sarajeva, i zove se K o z j a
u p r i j a . U samom Sarajevu ima tri kamenita mosta i jedan drveni
most na Sarajevskom polju. Pritoci Miljacke jesu: na desnoj strani
B i o k a i K o e v a , a na lievoj strani D o b r i n j a.
d) V o g a a , L j u b i n j a i M i s o a omanji su potoci.
e) S t a b n j a , izvire na planini Zarudju, tee prema jugu zatvo
renom dolinom, prima Crnu rieku, skree zatim prema zapadu i utie
kod hana Stabnje u Bosnu.
f) Omanji potoci T r s t i v n i c a (Trstionica), R i b n i c a i B a b i n a
r i e k a veoma su neznatni.
g) K r i v a j a . Ova rieka nastaje od dvaju izvor-potoka, od Bio t i c e i O l o v n i c e . Biotica ili Biostrica izvire na Visoniku, ter
prima teku prema zapadu vie pritoka, od kojih je Stubanica naj
znamenitija. Kod Olova (635 f) sastaje se sa Olovnicom i tuj dobiva
ime Krivaja. Odavle tee Krivaja sjevero-zapadno ponajprije po visokimi i krsevitimi stienami zatvorenoj dolini, koju na daljem toku
obrubljuju visoki i umoviti obronci. Krivaja ima kamenito korito,
obiluje vodom, te je brzica. Kraj Careva hana je 50, dolje nie 60
47
do 80 koraka iroka, a 0*31 n1 duboka; na uu kod Zavidovia

(nie epa) iroka je 80 koraka, a duboka 1'3 /. Od pritoka njezinih
vriedno je spomenuti D u b o t i c u na lievoj, a G r a b o v a c i R i bnicu na desnoj strani.
h) S p r e a , izvire Zvorniku na zapadu, tee sjevero-zapadno
irokom, liepom i vrlo plodnom dolinom, koju okruuje na sjeveru
Majevica, a na jugu Konj i njegovi ogranci. Samo na dva mjesta suzuje
se ta krasna dolina, prije utoka Jale i prije utoka same Spree u
Bosnu. Dolina je visoka: blizu utoka (rotilja 250 ^/, blizu utoka
Jale 231 ^/, kod Gracanice 219 /.
U dolnjem toku obiluje Sprea vodom, postaje do 70 koraka
iroka i 11*3/ duboka, te se nasuprot Doboju ulieva u Bosnu.
Od mnogobrojnih pritoka njezinih najznamenitiji su J a l a i G o s t i l j .
Jala izvire u Majevici jedan sat sjeverno od Soli gornje, a tee juno
kroz to mjesto i poslije tri etvrta sata prieko u neku dolinu, svre
na podnoju Banovakih brda zapadno i ide tako krivudajui malo
oko junoga kraja Dolnje Soli k Sprei, koju poslije tri sata nie
spomenutoga sela dostie. Zapadna dolina Jale iroka je 400 do
1000 koraka, sama rieka dade se malo ne svigdje pregaziti. Jala
dobiva pritok S o l i n u .
Preko Spree ima drveni most vie utoka Gostilja i drugi opet
zapadno od Gracanice.
5. Drina. Drina postaje sutokom Tare i Pive kraj sela Huma,
4 ure Foi na jugo-zapadu.
Tara, koja se smatra glavnom riekom, izvire izpod visoke gore
Koma (Visitora), te postaje od potoka Verunice, Magarice i drugih;
tee najprije sjevernim pravcem okolicom Kolaina i to tiesnom od
gorskih obronaka zatvorenom dolinom, koja se iza utoka Kapitanove
rieke u pitomu dolinu razprostranjuje, a poslije opet suzuje. Popriena
irina Tare broji 2536 /, korito joj je krevito, a pad jak.
P i v a nastaje opet od potoka Tuine, Komarnice i Bukovice,
tee izmedju strmih i visokih obronaka Durmitora s desne, a Vojnika
Volujaka s lieve strane, i to ponajprije sjevero-zapadno, a od samo
stana Pive sjeverno sve do Huma, gdje se sa Tarom sastaje. Korito
Pive je kamenito, pad jak, a za normalne visine je na vie mjesta
pregaziva.
Sastavi se obie ove rieke zovu se Drina. Drina tee od Huma
do Broda sjeverno, tuj skree sjevero-iztono vijugajui se velikimi
zakukami izmedju visokih krevitih i umovitih gora do Viegrada
48
a odavle tee vie ili manje sjeverno. Od ua epe medjom je

Srbiji i Bosni, kraj Janje prelazi u ravnicu, a naprotiv Raci izlieva
se u Savu. Dolina Drine je visoka: kod Foe 446 w/, kod Gorade
350 *y, kod Viegrada 331 /, kod Ljubovije 206 /, kod Zvornika
179 *y, kod Janje 127 "7, kod ua 81 "7.
Korito Drine pada strmo, zato struji rieka veoma brzo, mjestirnici toli plahovito, da postaje brzicom, navlastito prema uu. Rieka
nosi u obilju ljunka i kri, koj se slae na vie mjesta u ogromne
prudove, koje su plovitbi na utrb. Dubljina joj je do ua lima od
sjekom 0*951*3 "7, a kasnije raste sve vie, te iznosi mjestimice i
67 mj. iroka je napokon do ua Lima 7595 /, do Ljenice
104150 /, a izpod ovoga mjesta 190380 m!. Od Ljenice poam
ciepa se Drina na trakove, koji se iza svake poplave promiene. Pro
ljeem i jeseni nastaju tuj velike poplave, da kod istoga Zvornika
sav promet obustave.
Plovitba po Drini je neznatna, ona nosi od Ljubovije samo splavi,
4 ure iznad Zvornika nosi ve plitke ladje, a tek nie Zvornika je
plovitba neto sigurnija i slobodnija,
Na Drini ima vie prevoza, i to kod Huma, Broda (vie Foe),
Gorade, Ustukolina, Ljubovije, kod Loznice i na Raci. Most ima
samo jedan i to kameni kod V i e g r a d a, a sagradio ga je glasoviti
vezir Mehmed Sokolovi za cara Sulejmana. Od toga mosta postade
poslovica: Ostade ko na Drini uprija."
Drinski most kod Viegrada pravo j e vjetako djelo , s toga zaslu
uje, da ga malo poblie promotrimo. On j e , kako ljudi priaju, jo pred
3 0 0 godina trokom Mehmed-pae Sokolovia ( 1 5 7 7 ) sazidan. Dugaak j e
2 2 0 koraaja, irok j e 4"6 *7, a na sredini do 9 5 mj visok. Sedam ga
godina zidahu. Prije zidanja podigoe vrlo liep han, 80 koraaja dugaak,
a 3 0 irok. est kamenitih jednostavnih stupova drahu krov. Naokolo n a
zidovih idjae hodnik od velikih kamenih ploa do 2 koraka nad zemljom
uzdignut, a na svakom manjem zidu bijae po j e d n a k a m i n a , u kojih su
radnici ivjeli. Produujui se jugo-zapadno stoji opet jedna zgrada iste veli
ine, to j e kuhinja i magazin.
Nu sad su to sve razvaline. Samo je most ostao u cielosti (odatle i
poslovica). On lei na jedanaest svodova, koji su od samih i-ezanih kocaka,
a gdje se sastavljaju, jesu olovom zaliveni. N a sred mosta die se vie
stuba kao neka kula.
Pritoci Drine, i to na lievoj strani:

a) S u t j e s k a (Suesa), izvire na Sutjeskoj planini (ogranak
Lebrnika), lomi si put izmedju visokih i krevitih klisurina i to
jednu uru dugim klanjcem, koj prilii tiesnim, ogromnim vratam
49
(Prosjeenica); iza toga tee pravcem sjevero-iztonim 3 sata i utie
u Drinu izpod Huma. Dolina Sutjeske znatna je s toga, to njom vodi
najkrai put iz Gakoga u Fou, i to se moe klanjac lahko braniti.
b) B i s t r i c a (Dobropoljska rieka), nastaje na sedlu, koje spaja
Treskavicu sa Golom Jahorinom. Ona je gorska brzica, dolina joj je
veoma uzka; neko vrieme tee dapae do 100'7 dugom peinom i
tvori tako naravan tunnel, kojim se moe prolaziti. Utie u Drinu
kod Broda.
c) P r a a , izvire na sedlu Vitezu (1189 *7) izmedju Gole Jahorine i Romanije, tee brzo smjerom iztono-juno-iztonim i utie
40 koraka iroka nie Gorade u Drinu. Tik pred uem vodi preko
nje kukavan drven most. Dolina Prae od istoimenoga sela do utoka
u Drinu duboko je u peine usjeena, tako da jedva sama rieka protie. Praa tvori mnogo zakuka, a i slapova i katarakta. Najznatniji
pritok njezin je Rak i t ni c a, koja tee kraj Rogatice (558 */).
) e p a, postaje na brdu epu, Vlasenici na jugu, tee izprvice
ravnom dolinom, te ima mjestimice movarnu obalu, nu u srednjem
toku zatvaraju njezinu dolinu koje kreviti, koje umoviti gorski
obronci, a izpred utoka tee medju krevitimi stienami i utie u Drinu
kraj Vratara, gdje je iroka 30 koraka.
e) D r i n a a izvire na planini Stoborju, 2 sata Kladnju na za
padu i zove se tuj Kladina. Proav kraj Kladnja (593 *7), tee do
Grabovice, tuj se zove ve Drinaa, tee odsele uzkom, visokimi
gorami zatvorenom dolinom i utie kod Kosijereva u Drinu. Najznatniji pritok njezin jest J a dar, koj protie sjevernim pravcem pitomu
gorsku dolinu i utie kraj Kuzlara. Pad Drinae u obe je srednji,
irina njezina broji 3240 *"f, a dubina 0*61 "1.
f) Nie Drinae utiu u Drinu neki manji potoci, nu od svih
je najznatnija J a n j a . Ona izvire u gori Maje vi ci, tee pravcem
sjevero-iztonim i ulieva se kod mjesta Janje u Drinu.
Na desnoj strani:
a) C e h o t i n a , izvire 3 sata Plievlju na jugu u Kraljevoj gori,
provaljuje iz tiesne gudure u ravnu Plievaljsku dolinu, koju nataplja
i oplodjuje, dalje tee sjevero-zapadnim pravcem umovitom i slabo
napuenom sredogorskom dolinom, te utie 30 koraka iroka kod
Foe u Drinu.
b) Omanji potok J a n i na.
c) Lim, ima svoje vrelite na obroncih visokih planina Koma
lieba (Glieba). Vie naime omanjih potoka stie se u Plavskom
V. K l a i , Bosna.
50
jezeru, a iz istoga jezera iztie rieka, koja dobiva ime Lim, ter pre
lazi u Bosnu. Lim tee u Bosni tiesnom, od umovitih gora zatvo
renom dolinom pokraj Bielopolja, Brdareva, Priepolja i Prieboja
pravcem sjevero-zapadnim, a uvire dvie ure iznad Viegrada. Dolina
mu je visoka kod Priepolja 446 *7, a kod Prieboja 437 "7.
Lim u obe jako pada i brzo struji, briegovi su mu visoki i
kreviti, dubljina mu je 0-61*5 *"/, a irina najprije 57 /, a onda
do 100 *"/. Most preko njega ima samo kod Priepolja i to lo.
Najznamenitiji pritok Lima s desne strane jest U vac, koj po
staje na gori Jadovniku, 2 sata Sjenici na jugo-zapadu; protiui
zapadni kraj visoke ravnine Sjenike (Sjenica 1069 *"/), prolazi kre
vitom dolinom, a ojaan V a p o m , koja mu s jugo-iztoka pritie,
skree na sjevero-zapad, pa prelazi na bosansko-srbsku medju i pribliuje se pomalo k Limu, te se izlieva unj kraj Prieboja.
d) R a v a , dolazi sa iztonog jugo-iztoka iz uzke, krevitimi
obronci ogradjene doline i utie kod Viegrada u Drinu. U Viegradu
je duboka, i 30 do 40 koraka iroka. Preko Rave ima most kod
Jagodine.
6. Omanji pritoci savski: a) izmedjuDrine i Bosne: S i b o t i c a ,
izvire u Majevici; Brka, utie kod Brkoga; Tinj a, nastaje od Male
i Velike Tinje u gori Majevici, utie u Savu nasuprot Rajevom selu;
To li sa, izvire u Majevici, ulieva se u Savu kodTolise; b) izmedju
Vrbasa i Une: V r b a s k a, izvire u planini Kozari, a utie u Savu
kod turske Gradike; i R a k o v i c a , izvire u Kozari, utie u Savu
nie Jasenovca.
_-.. ITosur.
Rieka Ibar, koji tee Novopazarskim sandakom, jest pritok

Morave, dotino Dunava. Ibar izvire izpod planine Haile. Samo mjesto,
gdje izvire, zove se Ibrovo vrelo. Prvi su mu pritoci: K o u t i n a ,
Lokva, koja dolazi izpod Smiljevice, i B a n d j o v l a s k a r i e k a . Kas
nije se unj stiu Crnja, I b a r a c i B u k e k a r i e k a s desne strane,
a s lieve Gjurenoviska rieka, Baanska rieka i Vidrenjak.
Primivi sve ove potoke tee Ibar najprije sjevero-iztono, pro
lazi kroz varo Roaj, zatim skree pravcem iztonim do Mitrovice, odavle tee prema sjeveru, od Jarinske kose do varoi Rake
ini medju Srbiji i Bosni, te kod Rake ulazi u kneevinu Srbiju i
pada jedan sat izpod Karanovca u Moravu. Dolina Ibrova je visoka:
kod Roaja 716 <7, kod Mitro vice 516 ^ , kod utoka Bistrice 498/,
kod Jarinja 452 *7, kod Rake 428 77.
51
Od pritoka Ibrovih znatniji su ovi: Sitnica,, koja dolazi sa
Kosovog polja i utie kod Mitrovice, te B i s t r i c a na desnoj strani;
na lievoj strani najvaniji je pritok Baka. Baka izvire u Suhoj
gori, tee sjevero-iztono kraj Novog pazara (544 /) i utie kod
Bake u Ibar.
B i e k e p o d r u j a j a d r a n s k o g a (mora).
ITeretva.
Ova rieka (duga 178 ^L), izvire na visinah Jabuke i emerna

sedla, 4 sata Gakomu na sjeveru. U gornjem toku, malo ne do Ko
njica, lomi si put pravcem sjevero-zapadnim, do ua Bame tee onda
zapadno, a zatim skree na jug, kano da ju sila vode Bamine na to
tjera. Teku juno dieli grad Mostar na dvie polovine, a kasnije od
utoka Bune tee opet jugo-zapadno. Izpod Metkovia (kod Opuzena)
dieli se na dva rukava i raztae se u ogromne kaljuine u dvanaest
trakova, od kojih pripada 9 jih velikomu, a 3 malomu rukavu. Ue
Neretve je deltasto i movarno, te je okoli ua veoma nezdrav,
tako da je narod stvorio poslovicu: Neretva je od Boga prokleta."
Neretva je u obe, navlastito do ua Bune, brzica, koja za velike
vode jako dere; korito joj je puno stiena i gudura, a briegovi su joj
visoki i ponajvie kreviti. irina joj je od Konjica do Bune 47 do
do 60 *y, dubljina pako razliita, te broji za normalne visine 0-62 /.
Od ua Bune raste joj dubljina i irina, te nigdje nije vie pregaziva; nie Poitelja je 100120 /, a od Metkovia nie 140170 mxi
iroka, nepravilna je korita, a neznatne dubine (45 *"/).
Dolina Neretve do Konjica tiesna je i divlja, visoke ju i vrlo
strme stiene gorskih obronaka zatvaraju; do Jablanice tee neto
otvorenijom, koje pitomom, koje umovitom dolinom; iza ua Perutca
steava joj se dolina poput gudure: to je Neretvin klanjac (9 sati
od Mostara), u kojem ju s obie strane zatvaraju okomite 630950 ""/
visoke gorske stiene, a ona se izmedju njih vere i put si utire. Iza
ua divlje Grabovice razprostranjuje se dolina Neretve, te je kraj
Vojna do l 1 /. ure iroka; gore pako, sve dovle gustom umom za
rasle, postaju sve to vie gole i krevite. Kraj Mostara otvara se
dolina u plodnu i dobro obradjenu ravnicu. Od Bune pa do izpod
Poitelja i Gabele prate rieku podanci srednjih gora, a uem Bregave s lieve i Trebiata s desne strane opet joj se dolina raziruje.
Dolina Neretve je visoka: kod Uloga 704 /, kod Glavatieva 328 *y,
52
Konjica 319 *?, kod Jablanice 224 *7, kod ua Drenice 145 *7, kod
Mostara 72 f, kod Bune 24 1
Neretva je od Gabele, pae od apljine, plovna za manje bro
dove, a od Metkovia do ua za brodove od 100150 baava i za
omanje parobrode, doim jur od ua Bune nosi splavi. Mostovi vode
preko nje: drven most kod Glavatieva i dva kamena mosta: kod
Konjica i u Mostaru. Pritoci Neretve jesu:
Na lievoj strani:
a) Vlah, izvire u istoimenoj gori, tvori na putu, koj vodi iz
Konjica u Mostar, duboko jezero Borci, tee pravcem iztonim i
ulieva se izpod Glavatieva u Neretvu.
b) Buna (Bunjevci), s najvee strane ponornica, provaljuje kraj
Blagaja uz obilnu vodu izpod visoke stiene (valjda je odtok voda
Nevesinjskoga polja), tee juno-zapadno pitomom dolinom i utie
kod Bune u Neretvu. iroka je 4050 *1, a duboka 0-71'5 T
c) Bregava, izvire u gori Trusini, 23 sata Stolcu na sjeveroiztoku; do Stolca tee tiesnom i divljom dolinom, kod Stolca (56 '"/)
ulazi u ravnicu (Stolako polje), po kojoj se za velike vode razlije.
Bregava je do Stolca plahovita, plitka i krevita korita, a visokih
briegova; dalje pako tee mirno, iroka je 1430""/, a duboka
0"61.5 /. Utie kod apljine u Neretvu. Na Bregavi ima dva kamena
mosta kod Stolca.
cl) Krupa, postaje od Utovog blata, tee zapadno i ulieva se
kod Doljana u Neretvu.
Na desnoj strani:
a) T i e a n i c a , izvire u Ivan-planini, tee jugo-zapadno i uvire
u Neretvu kod Konjica.
b) N e r e t v i c a (Mala Neretva), izvire izmedju Zeca i Bitovnje,
tee liepom, irokom i dobro obradjenom dolinom, i utie 3 sata
izpod Konjica u Neretvu.
c) Rama, vodom obilna ponornica, izvire na podanku Radue
planine kraj Kopia-odaka. Tee ponajprije tiesnim koritom do
Duge, gdje s lieva prima D u s n i c u ; zatim protie plodnu i gusto
naseljenu Ramsku kotlinu (391394/), prima Bajnu L u i c u ,
ulazi iza toga u uzku visokimi gorami zatvorenu dolinu i uvire (30
koraka iroka) izpod Slatine, ondje, gdje Neretva skree sa zapadnoga
na juni pravac.
53
d) D r e n i c a , izvire na planini Vranu, tee est sati uzporedo sa Ramom po uzkoj, golimi stienami zatvorenoj dolini, iroka
je 25 koraka, i utie 4 sata izpod Jablanice u Neretvu.
e) L i s t i a ili J a s e n i c a . Listia izvire na planini Cabulji,
a kod samostana irokog briega utie u nju drugi izvor, koj prova
ljuje iz peine gore Crnica. Listia tee najprije juno, zatim iztono,
protie Mostarsko blato u duljini od 2% sata, te ponire u zemlju
izmedju Huma i Njemakoga brda. Kod Milkovia izvire na novo pod
imenom Jasenice, tee Mostarskim poljem u pravcu jugo-iztonom
i utie (40 koraka iroka) nedaleko Bune u Neretvu. Mostova ima
kod irokog briega i Bune. Pritoci Jasenice jesu: C r n a n i c a i
v a t i na lievoj, a U g r o v a a na desnoj strani.
f) T r e b i a t , nastaje od vie krakih potoka kraj Vrgorca i
Imotskoga (valjda je nastavak Vrlike), tee brzo pravcem jugo-iztonim
po irokoj i dobro obradjenoj dolini, prolazi Ljubukim poljem (239 "V),
i utie izmedju apljine i Gabele u Neretvu.
Opisavi ovako rieje Neretvino bilo bi nam togod kazati i o
r i e k a h p o n o m i c a h . Ove rieke neimaju pravih izvora, ili se barem
za nje nezna. Nastaju pako veinom u upljih peinah, gdje se voda
sabire, ter onda riekom odtie. Rieke ponornice (izuzev Trebinjicu)
obino su malene, neznatne i kratka toka, ter se napokon gube u
u zemlji propadaju u ponore. Cesto se na drugom mjestu opet ukazu,
nu vazda pod drugim imenom, tako da jedna te ista rieka nosi po
vie imena n. pr. M r t vic a B i s t r i c a . Ponajglavnije rieke po
nornice spomenuli smo ve prije opisuju visoke ravnice u Bosni i
Hercegovini.
G. J e z e r a i m o v a r e ,
Jezera. U Bosni [i Hercegovini nema prostranih jezera. Sva
malena jezera jesu gorska jezera, iz kojih rieke neke ili izviru ili
pako njimi protiu. Najpoznatija jezera jesu:
1. J e z e r o Plive. Ovo jezero (visoko nad morem 431 11) tvori
rieka Pliva gradu Jajcu na zapadu. Dugo je 1 lj2 sat, a iroko 7_ sa^a
(po nekih 10002000 jkoraka), te se prostire od zapada prema
iztoku. Na zapadnoj mu strani lei na Plivi grad Jezero ili Gjolhisar, koj je dodue zaputen do zla boga, ali ga Bonjaci ipak vole
zvati bosanskom Venecijom (toboe to je poput Mletaka na vodi
sagradjen.) Na iztonoj strani jezera nastaje opet rieka Pliva, nu
54
malo zatim tvori ona prekrasan slap (visok 28 f), te se pod zidinami
Jajca rui strmo u Vrbas.
Juna obala J e z e r a " veoma j e krasna. Tuj se niu poput unova
okrugli breuljci, od kojih su najljepi O t o m a l j s k o b r d o i O t r o b r d o ,
ter obrubljuju svojimi harmonijskimi konturami bistru, poput zrcala jasnu
i modru povrinu vodenu. Ova su brdaca od vrha do podanka sva zelenom
umom obrasla, ter tvore prigorje neke k o s e , po imenu G o r i c e , koje se
stere uzporedo sa jezerom, te se nad povrje njegovo uzdie kakovih 5 7 0 """j,
P o jezeru plove male i priproste korablje, n a kojih se moe provesti cielim
jezerom. Sjeverna obala jezera jest plitka i glibovita, ter zarasla nizkimi
vodenimi biljkami. Na jugo-iztoku jezera uzdie se na visokoj stieni Z a s l a p j e ,
ljetni dvorac posljednjih potomaka iz porodice Kulenovia, s kojega vidi
krasno po svem jezeru. Krasan poloaj", veli I. Kukuljevi, ali tuan po
gled, j e r je na okolo sve pusto i mrtvo. Sve sami briegovi bez kue i stana,
bez polja i v r t o v a , a onaj bieli dvor ini se da neslui za stan mirnih i
prirodu ljubeih ljudi, ve za gniezdo grabeljivih ptica."
2. J e z e r o Borci. Ovo se jezero prostire u prekrasnoj, divlje

romantikoj okolici izmedju gore Vrabca i Lipete, i to na vispoljani
Borci, preko koje vodi put iz Konjica u Mostar. Na okolo jezera ima
movarnih livada, a ovim na zapadu puklo je ravno i liepo obradjeno
polje, na kojem raste kukuruz. Obseg toga jezera broji za cielo
1 V_ uru hoda, a nadmorska mu visina broji po prilici 500 "V. Iz
jezera iztie rieka Vlah, koja kasnije utie u Neretvu. Neki hoe5
da je neko jezero bilo mnogo vie i prostranije, pa da se je razlievalo po sadanjih livadah; nu da je sadanja rieka Vlah peine na
iztoku prorovala i put si do Neretve utrla.
3. Posve su neznatna ova jezera: Kr u packo j e z e r o na
Nikikom polju, i jezero P r o k o s blizu Fojnice, iz kojega tee potok
Dra saa (inae Jezernica).
4. Na sjevernom podnoju, Durmitora u predielu Jezero" imade
do 15 veih i manjih gorskih jezera. Najglavnije je Kiblje j e z e r o ,
zatim Crno j e z e r o . Isto je tako poznato iko (iko ili iko)
j e z e r o na medji hercegovako-crnogorskoj.
Movare. Movara i blata, nalazimo u Bosni koje u Posavini
i okoliu rieke Neretve, koje opet uz dalmatinsku medju. Uza to ima
i omanjih movara na visokih ravnicah, gdjeno se u proljeu, kad snieg
kopni, rieke ponornice razliju i tvore movare, koje medjutim za
ljetne ege presahnu. Takovih povremenih movarina ima na Gla
mokom, Kupreskom, Duvanjskom, Gackom i Trebinjskom polju. I u
Posavini, kad se Sava razlije, velik se dio nizine pretvori u blato.
Nu i to netraje dugo, vei se dio obino izsui, samo medju Drinom
55
i Savom ostaju prave movare. Da nabrojimo sada neke ovee i
stalne movare:
1. B r o d a a . Ova se movara prostire Bjelini na sjeveru u
kutu medju Savom i Drinom, prilino je prostrana i nepresahne nikada.
2. S e v a r o v o b l a t o , zaprema sjeverni dio Lievanjskoga polja
izmedju dalmatinske medje i planine Staretine.
3. B u k o b l a t o , na junoj strani Lievanjskoga polja izmedju
dalmatinske medje i planine Tunice, prostrano je jedan sat.
4. M o s t a r s k o b l a t o , izmedju irokog briega i Mostara.
Ovo je blato dugo 2 sata, a iroko 1 sat. Iz toga blata tee Jasenica u Neretvu. Neko je ta movara kao to i sva dolina Neretve
oko Mostara tvorila veliko jezero, za koje stari pisac Skylax pripovieda, da je u sredini svojoj imalo otok, dug 120 stadija.
5. Utovo b l a t o , prostire se na lievoj obali rieke Neretve
izmedju te iste rieke i pritoka joj Krupe.
VI. Podnebje.
Glavno razvodno gorje, koje Bosnu i Hercegovinu lui na dva
pomorja, dieli obie zemlje i u klimatskom obziru na dva posve raz
liita podnebna prediela. Onaj dio Bosne, kojega rieke utiu u Savu,
moemo ubrojiti u tako zvanu p o n t s k u p o k r a j i n u (kao to Sla
voniju i Ugarsku), a preostavu est Bosne i malo ne svu Herce
govinu uvrstit nam je u s r e d o z e m n u p o k r a j i n u . Prema tomu
dielimo Bosnu i Hercegovinu na dva podnebna prediela: na sjeveroi z t o n i p r e d i e l , kamo spada Turska Hrvatska osim junoga diela,
zatim prava Bosna i paaluk Novopazarski, te jedna est iztone
Hercegovine; zatim na j u g o - z a p a d n i p r e d i e l , kamo ubra
jamo juni dio turske Hrvatske (Glamoko, Lievanjsko i Kupresko
polje) i svu zapadnu Hercegovinu.
1. U sjevero-iztonom predielu jest podnebje u obe p r i l i n o
otro, nu i zdravo. Najvea toplota u ljetu broji jedva 2528R.,
doim zima dostizava u gorskih dolinah 12 do 16R., a u gorah
jo i vie. Po visokih planinah traje zima do 8 mjeseci, snieg zapane
tuj mjeseca studenoga te neokopni do konca svibnja. Po dolinah i u
Posavini zima je blaa, ter sniega ima samo 23 mjeseca. Rieke se
malo kad smrzavaju i to samo na kratko vrieme. Najljepa je godinja
doba upravo j e s e n . Vjetrova ima malo i to slabih, najvie duva
vjetar s morske strane, po imenu Scirocco. U rienih dolinah imade
56
jutrom veoma esto gustih magla. Ljetni usjevi siju se obino u prvoj
polovici mjeseca travnja, anje se pako u srpnju i kolovozu, u gorskih
krajevih kadikad i u listopadu, pae kad i snieg ve zapane. Vino
neuspieva ba dobro u tih krajevih.
Osobiti biljei ovoga podnebnoga prediela jesu, to ima u njem
mnogo oborine (kie i sniega), i to se t e m p e r a t u r a naglo
mien ja. Kia pada obilno, ter traje i ljeti kadkada po vie nedjelja.
Temperatura mienja se naglo toli u ljetu koli u zimi, ter po dolinah
ima kadkada mraza i sred kolovoza, makar je dan prije veoma vrue
bilo. Dne 25. prosinca 1870. bijae u Sarajevu n. pr. veoma zima
(u jutro 14'5R, u podne 8"50R, na veer 9R), a snieg
bijae zapao do 1*5 n1 visoko; noju medjutim ugrije topli Scirocco
uz kiu zrak tako, da je sutradan 26. prosinca bilo toplije za 18 stup
njeva (u jutro -j- 7-3R, o podne -\- 10'1UR, pod veer + 9R).
Ve A. Boue pokuao j e , da po toploti vrela opredieli srednju godinju
toplotu za neke krajeve ovoga prediela. On oznai toplotu pojedinih pojasa
ovako:
Za nizine oko Save
6-4R.
Za dulibu medju Sarajevom i Travnikom
4-8 5'2R.
Za visoke gorske doline
4
4'4R.
Za visoke planine medju Bosnom i Arbanaskom
2*4R.
Nu ve 0 . Sendtner p o k a z a , da su rauni Boueovi netoni i preobeniti, pae nevaljani ; jer da se po stalnoj toploti vrela moe dodue opredieliti srednja toplota t l a , nu nikako toplota zraka. Po njegovih raunih
j e s t srednja godinja toplota:
a) za nizine oko Save
6-54
6-90R.
b) za dulibu medju Sarajevom i Travnikom
4.94 _
5-13R.
c) za visoke doline u gorah
3-92
4-19R.
d) za visoke planine medju Bosnom i Arbanaskom
1-81
p- 0 6 1 R .
Kraj ovako nedostatnih rauna vrieno je, da ovdje pobiljeimo meteoroloka opaanja dra. Mollendorfa, koj j e 1 8 7 0 1 8 7 2 . teajem 2 0 mjeseci
biljeio meteoroloke pojave u S a r a j e v u .
16
16
13
5
8
10
5
Grmlja
vinom i
olujom
16
9
6
1
Gradom
17
05
11
- 145
11 9-8
133
101
Minim.
841
052
0
0-71
Sniegom
studeni
prosinac... .
sieeanj
veljaa
Broj d a n a s o b o r i n o m
Kiom
1870.
1871.
i
Maxim.
Mjesec i godina
Srednja
toplota
Tem per a t u r aR
1
1
57
TemperaturaR
travanj
13
195 0'5
12
12
969
19-6
17
17
lipanj
14-09
231
srpanj
16-68
25-6
kolovoz.....
1504
21
rujan
1365
listopad . . . .
Minim.
45
Grmlja
vinom i
olujom
141 5-5
8-70
OJ
Gradom
402
Maxim.
Sniegom
Kiom
1871. oujak
Srednja
toplota
Mjesec i godina
Broj d a n a s oborinom
2
1
1
2
15
15
12
12
83
14
14
205
7-5
7-29
17-8
15
15
4-97
145
15
19
15
-14-7
8-7
11
prosinac.. . .
- 4-72
1872. sieeanj . . . . .
026
8'5 5 9
101 19
99
veljaa
352
6-02
14
09
11
10
travanj
9-74
176
39
12
12
1076
21-2
7-8
11
11
22-1
8-9
13
13
lipanj
15-84
1
1
Po ovih opaanjih lahko nam j e opredieliti srednju toplotu

doba, i to z a :
zimu 7 0 / 7 1
0 41E.
proljee 7 1
7 47E.
ljeto 7 1
15 2 7 E .
jesen 7 1
8 64E.
zimu 7 1 / 7 2
- 0 31E.
proljee 7 2
84E.
godinjih
Srednja godinja toplota godine 1 8 7 0 / 7 1 brojila j e dakle 7-95E. ili

9-9"C. (isto t o l i k o , kolika j e godinja temperatura Vinkovaca ili Zavalja).
U jednoj godini, t. j . od prosinca 1 8 7 0 do studenoga 1 8 7 1 padalo
j e u Sarajevu k i e , sniega i grada 1 5 5 dana. Uzmemo li n a um, d a j e
Sendtner za 108-dnevnoga boravka u Bosni nabrojio 5 0 kinih dana, to se
oba ova podatka dobro sudaraju.
2. U jugo-zapadnom predielu srodno je podnebje dalmatinskomu

podnebju. Tuj je zima kratka i veoma blaga, sniega ima malo i brzo
okopni, isto tako ima po visokih ravnicah i dolinah malo kad mraza.
Nu zato duvaju zimi jaki vjetrovi, od kojih se osobito iztie b u r a
(sjevero-iztonjak ili iztonjak), zatim S c i r o c c o (vjetar s mora),
58
koj donosi sobom kiu. Bura duva gdjegdje strano, osobito po Kupresu, Duvnu i Lievnu, gdje se esto ciela stada ovaca zametu, a i
mnogi putnik glavom plati. Ljeti je vruina u tom predielu upravo
nesnosna, to je tuj tlo vapneno i krno, koje se jako ugrije, ter to
mnogo manje pada kie, nego li u sjevernom predielu. K tomu imade
u ovom predielu u obe malo voe, pa zato je zapadna Hercegovina
prilino pusta i neplodna. Velika vruina zavlada ve u svibnju, te
dostigne kasnije i 33R. Usjevi se siju ve u polovini oujka, a etva
se obavlja koncem lipnja ili poetkom srpnja.
VII. Bilje Bosne i Hercegovine.

Flora Bosne i Hercegovine dosta je slabo poznata. Sve, to u
tom obziru znademo, zahvaljujemo iztraivanju Sencltnera, Knappa,
P a n t o eka, Blaua, M o l l e n d o r f a i drugih, koji su ovimi zemljami u razliitih pravcih putovali. Nu ipak ima dosele velikih prediela, koji su sasvim botaniki nepoznati, a takodjer i proputovane
krajeve nemoemo smatrati dostatno protraenimi, jer jedan ili vie
izleta nije dostatno, da se koji prediel dovoljno iztrai.
Nu ipak nam pruaju podatci ovih botanika dovoljan materijal,
ter si moemo barem po prilici stvoriti sliku flore bosanske i herce
govake.
Ve a priori moemo poslutiti, da e flora ovih zemalja biti
veoma bogata; ima tuj najrazliitijih oblika zemaljske povrine: rav
nica, dolina, srednjih gora i briegova, pa i planina; ima takodjer
veoma razlinih geologijskih formacija, dakle svi su uvjeti tuj, da
bude flora im bogatija.
Osim toga lei Bosna i Hercegovina na medji dvajuh velikih
odjela evropske flore, a to je uviek uzrok veemu bogatstvu flore.
Kao to je poznato, razlikujemo u Evropi etiri glavne pokra
jine (Gebiet) florine, a to jesu:
1. Arktika ili alpinska flora, koja samo na sjeveru Evrope pokriva
neprekinuto zemlju. Dalje prema jugu dolazi samo u slici otoka na onih.
mjestih, koja se diu preko stanovite visine, u srednjoj Evropi preko 1260
do 1900 *"/.
2. Flora umskoga prediela iztonoga kontinenta (kako ju Grisebach
zove) zauzima cielu sjevernu i srednju Evropu.
3. Flora prediela sredozemnoga mora, koja zaprema tri juna polu
otoka : pyrenejski, apeninski i balkanski.
4. Flora stepna, koja zauzimlje ogromni prostor june Rusije, te osim
toga kao malen otok dolazi u nizini ugarskoj medju Dunavom i Tisom.
59
Razdioba ovilTpokrajina ovisi glavno o podnebju; nu poto i ovo
prelazi polagano iz jednoga typusa u drugi i poto sve biline jedne flore
nepodnose jednako isto podnebje, to nemoemo oekivati, da bi se
medju pojedinimi florinimi pokrajinami mogle tono opredieliti granice.
Medju njimi ima uvjek iri ili ui pojas, kojega podnebje zadovoljava
zahtjevom mnogih bilina jedne kao to i druge flore. Na takvom
pojasu nalazimo dakle veoma zanimivu floru, koja sastoji od smjese
bilinstva susjednih pokrajina; im dalje idemo prema sredini jedne
od ovih pokrajina, tim manje nalazimo bilina iz druge flore, dok
konano nestaje svih, te je flora samo typicki razvijena.
Zemlje, koje barem estimice spadaju u takav pojas, gdje pre
lazi jedna florina pokrajina u drugu, uvjek su najbogatije, te su
sa botanikoga gledita najzanimivije.
Bosna pako i Hercegovina lee upravo na medji izmedju flore
srednjo-evropejske i flore prediela sredo-zemnoga mora ili da ju krae
zovemo, mediterranskom.
Akoprem je mieanje bilina mjestimice znatno, ipak moemo
rei, da u glavnom pripada Bosna srednjo-evropejskoj, Hercegovina
pako mediterranskoj flori.
Na viih planinah dolaze napokon jote otoci arktike ili alpinske
flore, stepna flora pako manjka sasvim.
Poto se bosanska flora znatno razlikuje od hercegovake, biti
e dobro, ako progovorimo o svakoj napose.
I. Bosna je veinom pokrita umom, vie nego ikoja druga
zemlja Evrope, osim nekojih prediela Rusije. Od ukupne povrine
zauzimlju ume preko polovine (52*6%). ume, a s njimi i cielu
floru moemo najbolje po drveu, od kojega sastoje, razdieliti na
ove pojase:
1. Suma sastoji ponajglavnije od hrasta (Quercus sessiliflora), i
ljenjaka (Corylus Avellana).
Taj pojas zauzimlje najnie i najtoplije prediele Bosne: Posa
vinu, dolinu Vrbasa, Une, Bosne i Drine, te sie do visine od 1200
stopa (380 *"/). Starih hrastovih uma nema skoro nikakvih, te stari
hrastovi veoma su riedki; sve je posjeeno i poharano, te hrast dolazi
samo kao grm, tjeraju iz korjena. Velika stabla dolaze samo amo
tamo u skupinah, tako jih ima po Maureru kod Repinog brda izmedju
Brke i Sibotice u Posavini i jo na drugih mjestih.
Osim hrasta tvori veoma razirene ume ljenjak, Corylus Avel
lana, koji dobiva stablastu sliku.
60
Flora je veoma bogata, mi u svem flori hrvatskoj dosta slina.

U umah i na manje obraslih breuljcih nalazimo n. pr. Silene
italica , Dictamnus Fraxinella, Veronica latifolia, Lycopus exaltatus,
Chrysanthemum macrophyllum, Telekia speciosa, Genista scariosa,
Ophrys apifera, Himantoglossum hircinum, Xeranthemum annuum,
Iris variegata.')
Na livadah rastu skoro iste orchidaee kao kod nas, naime Orchis
Morio, mascula, Simia, incarnata i druge.
Veoma guste su ivice (plotovi), koje sastoje od drienka Cornus
mas, rue Rosa, kupina Rubus, bazga Sambucus nigra, te
su prepletene lozom, debeljaom Bryonia alba, pavitinom Cle
matis Vitalba, a i drugimi povijuami.
Neobradjena mjesta pokrivaju borovice Juniperus communis,
trn Prunus spinosa, kupine Rubus. Ovdje rastu Alyssum calycinum, Orlaya grandiflora, Scrophularia canina, Calamintha rotundifolia i dr.
Na movarastih livadah nadje se Epipactis palustris, Gnaphalium
uliginosum, Cyperus flavescens, Eriophorum latifolium, Bidens tripar
tita, Nasturtium lippicense, u vodah razliite vrsti od Potamogeton,
Nuphar luteum, Hippuris i t, d.
Na peinah rastu Asplenium viride, Hypericum montanum, Sedum
Fabaria, Carpesium annuum, Saxifraga rotundifolia, Valeriana sambucina i liepa i riedka Symphyandra Wanneri.
Osim hrasta i ljenjaka raste u umah jo gdjekoje drugo
drvee, ali uvjek vie osamljeno i raztrkano; to su osobite lipe
Tilia argentea i ulmifolia, Acer Pseudoplatanus, razliite vrsti Populus,
Sambucus, Viburnum, Fraxinus i dr.
Osobiti je pojav, da na nekojih veoma prikladnih mjestih dolaze
biline, koje spadaju u podruje flore mediterranske, te koje moemo
kao prednje strae ove flore smatrati.
Tako raste n. pr. na Grdolju kod Sarajeva Calamintha thymifolia, Ononis Columnae, Ruta patavina; kod Blauja Scilla pratensis
i Ranunculus millefoliatus.
2. Drugi pojas jest pojas bukve, koji ide od 12003000' (380
do 950 '*/). Do visine od 2300' (725 "1) jest bukva, Fagus silvatica,
1) Navodei imena bilina neemo podati podpun k a t a l o g ; nego smo iz
pristupnih nam p o d a t a k a izabrali samo ono bilje, koje nam se ini
osobito karakteristikim, te koje pokazuje, koliko se opisana Flora slae
s hrvatskom i dalmatinskom, a u koliko ne.
61
sama prevladala, nad 2300' (725 n1) poima rasti i jela, s kojom se,
nu ne uvijek uspjeno, bori bukva za obstanak. Osobito na viih
mjestih moe se dobro vidjeti, kako jela vremenom iztiskuje bukvu.
U taj pojas spada veina bosanskih uma i te ume jo su prave pra
ume. Ovdje nalazimo takodjer primieanih lipa, javora, jasena i t. d.
umska flora slina je umskoj flori junih krajeva srednje
Evrope; ovdje rastu na primjer Dentaria bulbifera, trifoliata, Stellaria
nemorum, Luzula silvatica, Asperula odorata, Mercurialis perennis,
Actea spicata, Allium ursinum, Spiraea Aruncus, Vicia oroboides,
Astrantia major. Napokon rastu ovdje mnoge biline, koje su osobito
karakteristike za ume na podnoju Alpa ili u obe visokih planina;
te se radi toga naznauju imenom: flora subalpinska. Ovaj subalpinski karakter ima takodjer umska flora oko Zagreba, te mi nala
zimo u Bosni isto tako Epimedium alpinum, Gentiana asclepiadea,
Cyclamen alpinum, Salvia glutinosa i drugo bilje, kao to u Tukancu
i na Medvedgradu u gori zagrebakoj.
3) Nad bukvom poima pojas eernjaa (Coniferae) od 3000
do 5000' (9501580 '"/). Ima dva glavna drveta: jelu Pinus Abies,
koja ve kod 2300' (725 ,mf) skupa sa bukvom raste, te sie do visine
od 3500' (1100 /); ovdje napokon poima bor Pinus silvestris,
koji ide do visine od 4500' (1422 '% takodjer i do 5000' (1580 n1).
Osim ovoga glavnoga drvea dolazi u ovom pojasu jo i drugo,
n. pr. borovica, Juniperus communis, i tisovina Taxus baccata.
U taj pojas ide jo i javor i kadkada breza, koju u Bosni samo
mjestimice nalazimo; tako n. pr. na Suhoj planini, zatim oko Trav
nika, Lipnika, na planini Stubanici, kod Busovae i t, d.
4. Nad pojasom eernjaa poima u visini od 40005000'
(12641580 ,mj) pojas alpinski (planinski).
Prelaz s jednoga na drugi pojas ini veoma esto gusta uma
od kosodrvine, bora, kojeg glavno stablo po zemlji puzi, te samo pokrajne grane okomito tjera, tako da nastaju grmovi, 48' (1*42-8 '"/)
visoki. Ova kosodrvina (Pinus Mughus) dosta je razirena, te stvara
pojas od 300500' (95158 '"/) visine; nad ovim pojasom nalazimo
ili alpinske panjake ili gole peine, a mjestimice i sniega. Alpinska
flora, koja pokriva panjake i koja raste na peinah, ima u svem
znaaj one flore, koju nalazimo na junih vapnenili Alpah ili na
Velebitu, te se jo bitno razlikuje ocl one alpinske flore, to no po
kriva vrhunce grkih briegova n. pr. Olimpa ili Pinda. Prelazak s ove
sjeverne alpinske flore u junu zbiva se po naem sudu tek iztono
62
i juno Crnoj Gori u arbanaskih planinah, koje su botaniki jo

sasvim nepoznate.
D a to pokriepimo i protumaimo, neka slue ovi primjeri. N a Voluj a k u n. pr. r a s t e : Alsine falcata, Silene acaulis, Saxifraga aizoides, Erigeron
glabratus, Salix retuss, Gnaphalium aupinum.
Na Treskavici: Linum capitatum, Thlaspi alpestre, Pedicularis leucodon,
Silene Sendtneri, Homogyne alpina, Gnaphalium norvegicum, Alyssum Wulfenianum, Bellidiastrum Miehelii, Aleliemilla alpina, Gentiana verna, lutea,
Soldanella alpina, Viola biflora, calcarata, Primula acaulis, Crocus banaticus,
Dryas octopetala, Cerastium Moesiacum, Alsine Arduini, Anemone narcissiflora, Plantago montana, Ajuga pyramidalis, Trollius europaeus.
Ova j e flora dosta bogata, ali pokazuje ipak malo posebnosti.
II. Flora Hercegovine spada, kao to ve rekosmo, vie u

podruje mediterranske flore, te ima u obe najveu slinost sa dal
matinskom florom, ili je, bolje rekavi, jedna te ista.
Hercegovaku floru, kao to i floru dalmatinskoga kopna moemo
podieliti na dva glavna pojasa.
1. Prvi pojas jest pojas podpuno i sasvim razvijene mediterranske
flore; te se osobito iztie maslinom. Taj pojas dolazi na dalmatinskom
kopnu kao manje ili vie iroka pruga do visine od 10001500' (316
do 474 '"I). U Hercegovini nalazimo mediterransku floru razvijenu samo
u dolini Neretve do Mostara, gdje rastu jo sve one biline, koje su
za tu floru karakteristine. Tako nalazimo u okolici Mostara n. pr.
Clematis Flamula, Asparagus acutifolius, Inula candidissima, Carlina
corymbosa, Ruta divaricata, Vitex Agnus castus, Plumbago europaea,
Ruscus aculeatus, Punica Granatum, uza to se sadi loza, maslina i
smokva. U mediterranskoj flori ima jedna veoma karakteristika for
macija bilja, koja se zove maquis ili tomillares"; to su predieli
pokriti razliitim, veinom zimzelenim grmljem (Arbutus, Erica, Myrtus, Cistus, Juniperus, Pistacia i t. d.
Ovakovih zemljita ima u Dalmaciji ponajglavnije na junih
otocih, na Hvaru, Koruli, Visu, Mljetu i t. d., doim na kopnu jih
nema; samo Dubrovniku na sjeveru prema Stonu jesu nekoja mjesta
ovim grmljem pokrita. Da li se je ova formacija razprostrla takodjer
i do susjedne Hercegovine, nije nam poznato, ali je vjerojatno; nu
veoma razirena nee biti.
2. Nad ovim pojasom mediterranske flore dolazi drugi, gdje se
miea mediterranska flora sa srednjoevropskom.
Krevito tlo Hercegovine prouzrokuje, te je vegetacija veoma
nejednako razdieljena; mjestimice je veoma spora, a mjestimice, u
dolinah, dosta bujna.
63
uma ima takodjer ovdje i to vie nego li u susjednoj Dalmaciji,
manje pako nego li u Bosni.
Od ukupne povrine Hercegovine pokrita je umom samo jedna
petina (20/0).
Sume imaju ve vie juni karakter, te sastoje veinom od
hrastova, Quercus sessiliflora, Cerris i pubescens, od kestena, Castanea
vesca, onda bukava, Fagus silvatica, Carpinus Betulus, Ostrya carpinifolia, Acer monspessulanum; osim toga nalazi se amo tamo po
umah Corylus Colurna, Prunus Padus, Celtis australis i t. d.
Flora na ravnicah i na peinah ima vie karakter srednjo-evropejske flore; tuj ima bilja, koje smo naveli u bosanskoj flori i koje
raste na slinih mjestih takodjer u Hrvatskoj, medju ovim pako ima
i bilja iz mediterranske flore, koje moe manje toplo podnebje pod
nositi. Ovamo pribrajamo n. pr. Hyssopus officinalis, Onosma stellulatum, Globularia cordifolia, Scabiosa graminifolia, Jurinea mollis,
Convolvulus cantabrica, Eryngium amethystinum, Asphodelus albus,
Cyclamen repandum, Chrysanthemum cinerariaefolium, Euphorbia
spinosa, Salvia officinalis i t. d.
Da li ima u Bosni i Hercegovini monotypickih bilina, to jest
takovih, koje rastu samo ovdje, a nigdje drugdje, nemoe se po
dananjem stanju znanosti odluiti. Do sada je dodue opisan vei
broj vrsti, koje su izkljuivo iz Bosne ili Hercegovine poznate, te
koje nisu nali u susjednih zemljan; nu, neglede na to, da li su sve
opisane vrsti takodjer dobro opisane i prozvane, mogue je jo uviek
i to, da rastu takodjer u Srbiji, Crnoj Gori i t. d, isto tako, kao to
je nadjeno vie bilina u Bosni i Hercegovini, za koje su prije mislili,
da su to posebne vrsti iz Srbije ili Crne gore. Od redjih bilina
Bosne i Hercegovine navesti emo samo nekoliko primjera.
Razmjerno razirena jest u ostalom riedka Campanulacea Symphyandra
Wanneri na peinah. uz Vrbas i Bosnu; Campanula tricliocalyx na Treskav i c i ; Heliosperma Tomassini kod Fojnice (prije samo poznata iz Crne Gore),
Stachys anisochyla kod Goracke, Dianthus Knappii kod Gakoga, Panicia
serbica na vie mjesta, Crepis Blavii kod Mostara, Eryngium palmatum na
vrhuncu Igmana, Veronica satureoides na planini Hranicavoj, Tulipa Griesebachiana kod Trebinja, Pinguicula laeta kod Vuja u Bieloj gori i dr.
Dade se oekivati, da e se nai jo liepi broj riedkih bilina,

osobito u kutu prema Novopazarskomu paaluku, kad budu vremena
dopustila tonije i sistematini]'e iztraivanje zemlje.
Kulturne
prostora.
biline zauzimaju
u Bosni i Hercegovini
razmjerno
malo
64
U Bosni ima obradjene zemlje od ukupne povrine 2 7 % , a sjenokoa
1 6 % , ukupno dakle 4 3 % .
U Hercegovini jesu odnoaji jo loiji. Tuj ima od ukupne povrine
obradjene zemlje samo 1 8 % , a livada 1 9 % , ukupno samo 3 7 % .
Sto se tie kulturnih bilina, to stoji u prvom redu kukuruz, Zea Mays,
koj po prilici sainjava polovicu svega ita. Osim toga sije se u Bosni jote
penica, jeam, zob, proso; redje ra i pir, Triticum Spelta.
Ra i penica sije se osobito u Posavini.
Krumpir i soivo (Hiilsenfruchte) dolaze riedko i to samo iznimice.
Ria se sadi samo u Hercegovini oko Ljubuke, akoprem bi i na drugih
mjestih uspievala; g. 1 8 6 7 . dobili su j e 4 0 . 0 0 0 , a g. 1 8 6 8 . 1 5 0 . 0 0 0 % .
Veoma bogata j e Bosna
ovih rodi toliko, da se svake
od 8 0 0 . 0 0 0 for. izvozi; osim
njimi hrane po vie nedjelja i
osobito voem. Najvanija vrst voda su ljive ;

godine velika mnoina, sigurno u vriednosti
toga preostane ih jo toliko, da se stanovnici
da peku od njih ljivovicu (rakiju).
Osim ljiva sade se jote j a b u k e , k r u k e , dudovi; u Hercegovini

smokve i t. d.
Duhan se u Bosni razmjerno malo sadi, nu tim vie u Hercegovini,
gdje skoro svuda dobro r o d i ; osobito j e glasovit duhan Trebinjski.
U vrtovih pako nalazimo : zelja, luka, dinja i dr. skoro svuda u Bosni
i Hercegovini.
VIII. ivotinje u Bosni i Hercegovini.

Obzirom na ivotinje upravo je najmanje poznata Bosna sa
Hercegovinom. Moe se dodue slutiti, da je fauna ovih zemalja
srodna fauni susjedne Hrvatske i Dalmacije; nu biti e za cielo i
dosta razlike. Pisac Fr. Maurer, proputovavi Bosnom, karakterie
ivotinjstvo bosansko po prilici ovako: Ljuto li se prevarili, kada
oekivah, da u u bosanskih umah i na planinskih panjacih nai
obilje raznih ivotinja! ume su u obe vie mrtve nego li ive;
ptica pjevaica uje riedko kada. Osobito ti udara u oi znatna
mnoina svraka, zatim silesija malih i velikih divljih goluba, koji
imaju popriene pruge na krilima. Glasove tih ptica uje esto, a
malo ne vazda slua jo i dosadno kuktanje kukavice. Lastavice
naprotiv nespazih za cielo vrieme svoga boravka u Bosni. Komaraca
bijae samo u Brkom; obina kuna muha dosta je riedka, doim
su mi kosmate konjske muhe ljuto dosadile. Kau, da u Bosni nema
hruta (Melolontha vulgaris); nu zato ima tim vie ugarnjaka ili
lipanjskih korjenarka (Rhizotrogns solstitialis), koji su mi u okoliu
Priedorskom upravo dozlogrdili, lete mi neprestance prema glavi.
U umah, rekoe mi, da sve vrve vukovi, tako da se godimice do
600 vujih koa izvozi; im ja nevidjeh nijednoga, kao to nespazih

ni drugih umskih ivotinja, kojih za cielo ima u obilju. ivotinje su
preplahe, pa se danju skrivaju po najsamotnijem ikarju. Jastrebova
vidjeli jednom do 40 komada na okupu. Domae ivotinje veoma su
kukavne radi slabe pae i jo slabije njege po zimi. Goveda su okrljavila i patuljkasta, ovce su prilino velike, ali mrave, ter imaju
zlu vunu; konji su slini ponijem, jedine koze kano da bolje uspievaju. U Bosni uvidjeli, da je nekultura tetna bilju i ivotinjam, i da
ivotinje mogu samo onda uspievati, rasti, ter se oplemeniti, ako jih
ljudi njeguju i pomau."
Ova slika bosanskoga ivotinjstva prilino je nepodpuna, mjesti
mice moda i neistinita; zato je dobro, ako ju popunimo podatci iz
Mollendorfa i drugih pisaca.
Glede s i s a v a c a u obe teko j e neta podpuna kazati, zato emo
samo gdjekoju opazku spomenuti. Ponajprije iztiemo, da se u Bosni nalaze
po umah d i v l j e m a k e (Felis Catus) i r i s o v i (Felis lynx). V u k o v a
(Canis lupus) ima svigdje u obilju, to svjedoi znatni broj vujih koa,
koje svake godine izvoze. M e d j e d (Ursus arctos) ivi takodjer pojedince
po planinari bosanskih, a nalaze ga esto u planinah: Zecu, Bjelanici i
Treskavici. J o ee ga imade u planinah na medji crnogorskoj i u jugoiztonih predielih. Od mieva poznate su osim domaega jo dvie v r s t i :
c r n i t a k o r (Mus r a t t u s ) , i veoma kodljivi c r v e n i t a k o r (Mus decumanus), koj se j e tek u novije vrieme trgovinom i prometom u EArropu
doselio, ter se silno razprostranio. U Bosni ima crnih takora, ako ne vie,
a to za cielo isto toliko, koliko crvenih takora, to pako svjedoi jasno, da
Bosna razmjerno malo obi i trguje sa kulturnimi zemljami, jer inae bi
se tuj crveni takor udomaio i iztisnuo crnoga takora isto tako, kako i
po ostaloj Evropi. Zanimivo j e nadalje, da u gorah oko gornje Neretve ivu
mnoge i v o k o z e (Capella rupicapra), i to osobito u planinah Leliji, Vujih
brdih i na visokoj ravnici Zagorju. Iz ovih krajeva dolaze ivokoze esto
puta i u Dalmaciju.
Glede p t i c a u d a r a veoma u oi, da nema u Bosni i Hercegovini
manjih ptica, a napose ptica pjevica; doim se ptice grabilice sviju rodova
nalaze svigdje u velikom obilju. Osobito se jo iztie rod gavrana (Corvidae),
kojega ima mnogo vrsti i sva sila. Oko Sarajeva nalazi se obino g l a
v a t i j a s t r e b (Gyps fulvus); on si pravi gniezdo na strmih, teko pri
stupnih hridinah, koje se 2 0 0 - 3 0 0 mj visoko uzdiu iznad brdinah okolo
grada, dolie jatomice u grad i tuj zajedno sa psi dere strvine, koje po
ulicah lee. Riedje ve nalazi se g o l o g l a v i j a s t r e b (Vultur monachus).
Kod Mostara vidio j e Mollendorf pae i vrst, nazvanu N e o p h r o n p e r e n o p t e r u s . G a v r a n a ima osobito mnogo, napose g a l o v r a n a ili k r u r a p a a (Corvus corax), koj pobire ostanke Ijeinara i pasa, ter se zato desi
uz velike gradove. Osim toga nalaze se jo sve tri vrsti kreja, naime o b i n a
v r a n a (Corvus frugilegus), g a l i (Corvus corone) i p e p e l j u g a s t a v r a n a
V. K l a i , Bosna.
06
(Corvus cornix); napokon ima u gorah i a l p i n s k i h a v k a (Pyrrliocorax
alpinus), koje se po zimi sabiru u velikih jatili po gradovih. U obe se moe
rei, da je bosanska ornis j e d n a k a ornidi iztono-alpinskih zemalja, premda
broji vie junih vrsti. Po movarab ivu ptice movarice, kojih ima i u
susjednoj Slavoniji i Dalmaciji, tako se n. pr. iztie v e l i k a b i e l a a p l j a
(Egretta alba) i m a l a b i e l a a p l j a (Egretta garzetta); zatim n o n i
b u k a (Nycticorax griseus). 1 )
P l a z a v a c a ili g m a z o v a broji najvie krevita Hercegovina, koja j e
i u tom obziru srodna susjednoj Dalmaciji. Dosele j e poznato u Bosni i
Hercegovini 17 vrsti plazavaca, a od tih ivi G vrsti samo u Hercegovini.
Zanimivo je, da se Muhamedovci u Bosni boje gmazova, a osobito kornjaa,
koje nebi podnipoto okusili. U samoj Hercegovini ivi od zmija k r a v a r i c a
ili k r a v o s a c (Elaphis quaterradiatus), nadjena kod Blagaja blizu Mostara,
liepa j e i velika; zatim c r v e n a k r p a (Callopeltis leoparina), nadjena dosele
na planini Porim; napokon jo dvie zmije, po imenu Z a m e n i s v i r i d if l a v u s (atrovirens) i C o e l o p e l t i s l a c e r t i n a ; od gutera L a c e r t a m u r a l i s v a r . M e r e m m i i ; a od kornjaa g r k a a n a r a (Testuo Graeca),
koju su dosele nali u Mostarskoj okolici, osobito u vinogradih. U Bosni i
Hercegovini ivu ovi plazavci: od zmija C o r o n e l l a A u s t r i a c a , (veoma
esta zmija, nadjena na Treskavici i na Z e c u ) , T r o p i d o n o t u s n a t r i x
(u Bosni veoma razgranjena, u Hercegovini samo njezina odlika v a r . m u r o r u m , koja j e osobito liepa), T r o p i d o n o t u s t e s s e l a t u s (nadjena oko
Sarajeva i u dolini Bosne), C a l l o p e l t i s A e s c u l a p i i (dosta riedka u Bosni
te vazda tamno-crnkaste masti), p o s k o k (Vipera ammodytes), razgranjen po
svoj Bosni, pae i po planinah (Trebeviu) u visini od 1 3 0 0 w /, r i d j o v k a
ili a r u n i c a (Pelias berus = Vipera berus), razgranjena samo u sjevernoj
Bosni, po prilici do 44 sjeverne irine; od g u t e r a : z e l e n b a a (Lacerta
viridis), osobito j e liepe masti i dobrahno velika, napose u Hercegovini,
s i v a g u t e r i c a (Lacerta agilis), veoma esta u sjevernoj i srednjoj Bosni,
L a c e r t a ( P o d a r e is) m u r a l i s , nadjena kod Sarajeva, Travnika i na drugih
mjestih; napokon si i e p i (Anguis fragilis), dosta est u pravoj Bosni; od
kornjaa: e l v a ili k o r i t n j a a (Cistudo Europaea = Emys E.), koje ima
mnogo u jezeru Plive kod Jajca, kod Busovae i po ostaloj Bosni.
D v o j e i v a o a ili v o d o z e m a c a nali su u Bosni i Hercegovini takodjer
vie vrsti, nu samo obinih. Tuj ivi g a t a l i n k a (Hyla viridis ili arborea),
z e l e n a a b a ili k r e k e t u a (Rana esculenta), h r e n i c a (Rana temporaria), g u b a v i c a (Bufo vulgaris), B u f o v a r i a b i l i s , i k u i ili m u k a
(Bombinator igneus), kod kojega prevladjuje crno-modra mast, doim j e
kod naih mukaa ponajglavnija uta boja. U Bosni i Hercegovini ima i turova i to v e l i k i t u r (Triton c r i s t a t u s ) , T r i t o n t a e n i a t u s , T r i t o n
1) Po Sendtneru ivu u Bosni osim gore naveenib ptica jo i ove, veinom obine vrsti : Aquila
naevia, T i n n u n c u l u s c e n e h r i s (vrst karakteristina u junoj Evropi), Milvus regalis,
Coracias garrula, Turdus f.orquatus, Petrocincla cyanea, Nucifraga earyocatactas, Caprimulgus
Europaens , Columba palumbus , oenas , livia, Turtur auritus, Tetrao (neopreieljene vrsti
tetrieba), F r a n c o l i n u s v u l g a r i s (vrst koja inae ivi u juno] Turskoj, na otoeih Siciliji,
Malti, Cypru i u sjevernoj Africi), Orthygometra crex, Aetitis ]).ypoleucos, Ciconia alba, Area
cinerea i Anas boschas.
67
a l p e s t r i s , napokon d a d e v n j a k ili m a g j a r o n (Salamanra maculosa).
Ima li u Bosni i Hercegovini jo i m o a r i l e (Proteus anguinus), nije jo
poznato.
Glede r i b a kazati nam je, da su ribe crno-morskih rieka dosele sasvim
nepoznate, nu sudimo, da e u tih riekah biti iste ribe, to jili nalazimo u
Savi. Bit e tu s o m o v a (Silurus glanis), a r a n a (Cyprinus carpio), s m u d j a
(Lucioperca Sandra), p a s t r v a (Trutta Fario) i t. d. Neto su poznatije
ribe jadranskih rieka, i to ribe rieke Neretve, nu i tu samo nedaleko ua.
Poneto su poznate i ribe u vodah Lievanjskoga polja. Da nabrojimo sada
poznate ribe jadranskih rieka i potoka: C o t t u s f e r r u g i n e u s , raziren
takodjer po Srbiji i Dalmaciji, o t r u l j ili u k l j a o s t r u l j a (Aulopyge Hiigelii), nadjena u potocih Lievanjskoga polja, prodaje se u Lievnu na trgu,
u k l j i v a (Alburnus Alborella), iz Neretve, inae nadjena u junoj Tirolskoj,
u Gardskom jezeru, u Soi, kod Imotskoga i Vrgorca, S c a r d i n i u s eryt h r o p h t h a l m u s (jedna odlika te vrsti, koju su Heckel i Kner nazvali Scar
d i n i u s s c a r d a f a u Neretvi i S c a r d i n i u s p l o t i z z a opet na Lievanjskom
polju); L e u c i s c u s a u l a (Leuciscus rubella) iz Neretve, S q u a l i u s cave a n u s (jednu odliku te vrsti, koju su Heckel i Kner nazvali S q u a l i u s
s v a l l i z z e nali su u Neretvi), m a k l i (Squalius microlepis) iz Neretve i forma
S q u a l l i u s t e n e l l u s iz Lievna, napokon jo i ove vrsti: u k l j a m e i c a
(Phoxinellus alepiotus) iz Neretve i Lievna, C h o n d r o s t o m a K n e r i i iz
Neretve, C h o n d r o s t o m a P h o x i n u s iz Lievna, T r u t t a d e n t e x i j e g u l j a
(Anguilla vulgaris) iz Neretve.
Nie vrsti ivotinjske i to m e k u c i i s g l a v a r i vrlo su slabo pre
traeni, a i to trudom Sendtnerovim, Mollenorffovim i Pantoczekovim. Ve
Sendtner pobiljeio je neto sglavara, a to je popunio Mollendorff prilinim
brojem sastavivi uza to jo pregled bosanskih mekuaca. Pantoczek opet
izdao je popis hercegovakih sglavara. Medju mekuci naao je Mollendorff vie
novih vrsti i to : H e l i x M o l l e n d o r f f i Kob., C l a u s i l i a ( D e l i m a ) B l a u i
Mollen., P o m a t i a s M a r t e n s i a n u s Moli., Bi t h y ni a M o s t a r e n s i s
Mollen., H y d r o b i a v a l v a t a e f o r m i s Mollen., L i t h o g l y p h u s p y r a m i d a t u s Moll., U n i o B o s n e n s i s Moll. Osim ovih novih naao je Mol
lendorff mnoge vrsti, koje, premda su od prije poznate, ipak su veoma zanimive n. pr.: H e l i x ( F r u t i ci cola) E r j a v e c i Brusina, dosele poznata
iz Hrvatske i Slavonije; H e l i x ( F r u t i c i c o l a ) B i e l z i Pfeiffer, koja je
dosada nadjena samo u Seraogradskoj; H e l i x ( C a m p y l a e a ) P o u z o i z i
Mich., najvea vrst ovog skupa, koja prebiva u Dalmaciji i Crnojgori,
H e l i x ( X e r o c a m p y l a e a ) Z e l e b o r i Pfr., poznata dosada jedino iz Srbije;
nadalje C l a u s i l i a B o s n i e n s i s Zel., ve prije nadjena u hrvatskoj krajini;
od poznate dalmatinske vrsti C l a u s i l i a b i n o t a t a Ziegler, naao je novu
odliku, moda novu vrst, koju je nazvao v a r . H e r c e g o v i n a e ; A c m e
B a n a t i c a Dup. , koja je, kako joj ime kae, nadjena dosada samo u
Banatu i t. d.
Glede sglavara opaa Mollendorff, da su u Bosni velikom veinom
one iste vrsti, koje prebivaju po srednjoj Evropi. Predaleko bi zali, kad
bi naveli sve vrsti kornjaa, to su dosele opaene; spomenuti emo neke
znamenitije, n. pr. : P r o c e r u s g i g a s , poznat inae iz Slavonije, Hrvatske,
Kranjske i Tirolske, P r o c e r u s s c a b r o s u s Oliv., poznat samo iz Turske,

C a n a b n s C r o a t i c u s Dejean, koji bje nadjen samo na Velebitu i u Hrvatskoj,
C r y p t o t r i c h u s D a l m a t i n u s Dej., poznat iz Dalmacije, A n t i s p h o d r u s
e l e g a n s Dej., dosele poznat samo iz Kranjske, P r i s t o n y c h u s p u n c t a t u s
Dej. i L u c i o l a M e h a d i c n s i s , koje su vrsti nadjene ponajprije u Ugarskoj,
E n o p l o p u s c a r a b o i d e s P e t a g n a , koji bje nadjen samo u junoj Italiji.
Od roda Otiorrliynclms navesti emo bosansku vrst O. o b s i t u s Gyll., poznata
inae iz Kranjske, zatim liercegovake vrsti, 0. c o n s e n t a n e u s Boh., za koju
smo prije znali, da ivi u Italiji, zatim O. R a g u s e n s i s Germ., ve prije
poznat, ali samo iz Dalmacije. panjolski kornja nazvan Cy r t on us mont a n u s Fairm., nadjen je takojer u Bosni; napokon spomenuti nam je jo
vrst nazvanu T i m a r eha a e r e a H. Schaff., poznatu dosele samo iz Dalma
cije. Netreba nam istom kazati, da ima i zanimivih odlika, n. pr. od obine
evropske vrsti nazvane G e o t r y p e s v e r n a l i s , nadjene su odlike nazvane
a u t u m n a l i s Er. i a l p i n u s Hagenb., a poznate su dosele samo iz Alpa;
isto tako od ugarske vrsti H o m a l o p l i a e r y t h r o p t e r a F r i v . , nadjena je
odlika (nazvana) c a r b o n a r i a B l a u c h , inae poznata iz Dalmacije.
Mollendorff je sakupio preko 50 vrsti pauka, medju kojimi su neke
nove vrsti rodova Z i l l a , A m a u r o b i u s , L y c o s a, X y s t i c u s ; osim toga
novu vrst tipavca, po imenu S c o r p i u s B o s n e n s i s Moli., koji je slian
tirolskoj vrsti Scorpius Germanus. Naao je nadalje nekoliko Aa-sti stonoga, medju
kojimi nam je spomenuti ve poznate: G l o m e r i s K l u g i i i G. h e x a s t i c h a
Brdt. i G. Dal ma ti na Stein., osim toga jo neopisanu vrst stonoge, koja
se nalazi u berlinskom muzeju pod imenom J u l u s H u n g a r i c u s .
Mollendorff je nadalje opazio desetak vrsti kopnenih korepnjaka reda
babura (Isopoda), medju kojimi je vriedno spomenuti vrst P o n c e l l i o R a t k e i
Brdt,, zatim A r m a d i l l idiurn v u l g a r e , a f f i n e , d e c i p i e n s i commu, a t u m Brdt.
II.
ETNOGRAFIJA I STATISTIKA.
I. itelji Bosne i Hercegovine u obe.

iodatci o iteljstvu ovih zemalja veoma su netoni i neskladni. Puki
popisi, to jih je turska vlada poduzimala, prvo bijahu pristrani, a
drugo nedostatni s toga, to su se izprva brojile kue (ognjita),
a kasnije opet samo mukarci. Po tom su svi pisci o iteljstvu naj
prvo tako puanstvo izraunali, da su za svaku kuu uzimali po
710 dua, a kasnije bi broj mukih glava podvostruili, nemarei,
da li je u tih zemljah enska eljad mnogobrojnija ili neznatnija od
mukih itelja. K tomu je napokon iteljstvo za posljednjih triju
godina ljuto stradalo, ter poginulo koje u domaoj borbi, koje pako
u turskoj vojsci, ili se je opet razbjeglo po susjednih zemljah. Sravnivi medjutim starije i novije podatke, moemo po prilici oznaiti,
da je Bosna sa Hercegovinom godine 1875. t. j . prije ustanka bro
jila 1,337.393 itelja, i to sama Bosna 1,151.972, a Hercegovina
185.421 dua.
Uzmemo li na um, da Bosna sa Hercegovinom zaprema 1130
etv. milja, to je broj itelja prema veliini zemlje malen. U Bosni i
Hercegovini stanuju po tom na etv. milji samo 1183 due, dakle za
818 dua manje, nego li u inae slabo napuenoj Dalmaciji. Osobito
je kukavno naseljena Hercegovina; tuj broji puanstvo na etv. milji
samo 770 dua. Uzrok je tomu koje krno tlo te zemlje, koje opet ta
okolnost, to je Hercegovina bila vazda leglom narodnih bojeva od
koljena do koljena i to je mnogo naroda svoju nesretnu domovinu
ostavljalo. Ta poznata je ona stara poslovica : Hercegovina sve zemlje
naseli, a sebe nerazseli."
itelji Bosne i Hercegovine, izuzev neto malo drugih plemena,
sami su Hrvati. Ovo se ime dodue malo uje, jer je narodna sviest
u narodu zamrla, pa se vie spominju ili pokrajinska (Bonjak, Her
cegovac) ili vjerska imena (Turin, Srbin, Latin); nu jezik narodni,
taj jedini biljeg narodnosti, pokazuje i svjedoi, da je taj narod hrvat
skoga poriekla. Uz Hrvate prebivaju u Bosni jo Arbanasi, Cigani, Zidovi
i Osmanlije; nu broj tih inorodnih plemena sasvim je neznatan prema
72
ogromnoj veini Hrvata. Da vidimo, kako se diele bosanski i herce

govaki itelji po narodnosti:
1.
2.
3.
4.
5.
Hrvata ima
Arbanasa ima
Cigana ima
idova ima
Osmanlija ili Turaka ima
1,291.393 dua
30.000
11.000 _
3.000
2.000
U k u p n o . . . . 1,337.393 due
Po tom vidimo, da hrvatsko iteljstvo samo broji 96*7% ukup

noga puanstva, doim sva ostala plemena zajedno sainjavaju tek
3"3/0, a to je za cielo toli malo, da je jedva spomena vriedno.
Mnogo vanija od narodne jest u Bosni i Hercegovini v j e r s k a
razlika, koja je dubok korjen uhvatila medju puanstvom, tako da se
u zemlji dieli narod po vjeri ili po zakonu, a ne po narodnosti. Uz
gospodujuu vjeru muhamedovsku vlada tuj i vjera kranska obojega
obreda, doim se Zidovi dre, ko svigdje, svoje vjere. Po zakonu
dieli se iteljstvo bosansko-hercegovako ovako:
1.
2.
3.
4.
Pravoslavnih ili grko-iztonjaka ima. , . .

646.678 dua
Muhamedovaca ima
480.596
Katolika ima
207.119 ,,
idova ima
3.000 ;,
Ukupno. . . . 1,337.393 due
Prema ovim brojevom ide grko-iztonjake 48'4()/0, muhamedovce

35*9%, katolike 15'5%, a idove 0-2/0 od ukupnoga iteljstva.1)
itelji muhamedove vjere zovu se Turci" ili Bonjaci", te
imenuju krane jednoga i drugoga zakona posprdno Vlasi"; Vlasi
se opet diele na k r a n e (katolike) i na h r i a n e (grko-izto
njake). Premda su svi sinovi jednoga naroda, ipak se mrze medjusobno radi zakona; i to nepreziru samo muhamedovci Vlahe", nego
i ovi mrze jedni druge, te se medjusobno ruglu izvrgavaju. Tako
n. pr. nazivaju grko-iztonjaci katolike posprdno okci, a ovi opet
zovu nje na nekojih mjestih ija ci, u Hercegovini jo i K u dro vi.
Sami pako zovu se mnogi grko-iztonjaci Srbi, jer su istoga zakona
sa susjednimi Srbi; a katolici L a t i n i , budu da sliede latinske
(rimske) obrede. Koliko li je to imena za jedan te isti hrvatski narod!
1) Slubena izvjea turska, dakako nepouzdana (Salname), broje u Bosni
1,263.700 itelja, i to 619.044 muhamedovaca (!) i samo 644.656
inovjernika! Broj katolikih itelja (207.119 dua) sasvim je toan,
jer je sastavljen po ematizmih bosanskih i hercegovakih fratara.
73
Zanimivo je jote pitanje, kako su pojedine vjeroizpoviesti po

Bosni i Hercegovini razirene. Muhamedovski Hrvati zapremili su
sve gradove i ovea mjesta, zatim su po svoj zemlji razgranjeni.
Najvie jih ima u iztonoj Bosni u sandaku Sarajevskom i Zvornikom,
dosta mnogo u sandaku Novopazarskom (Staroj Srbiji) i u sjevero
zapadnom clielu sandaka Bihakoga; a najmanje jih ima u junoj
Hercegovini medju Neretvom i crnogorskom medjom, u sandaku
Banjalukom i uz hrvatsko-dalmatinsku medju u prostoru izmedju
Skoplja, Jajca i Bihaa s jedne, a hrvatske meclje s druge strane.
Grko-iztonih Hrvata nalazimo najvie u junoj Hercegovini, u sand
aku Banjalukom, u predielu medju Skopljem, Jajcem i Bihaem
s jedne, a hrvatske medje s druge strane, zatim u sandaku Novo
pazarskom , a najmanje jih ima razmjerno u sandaku Travnikom,
Sarajevskom i u sjevernoj Hercegovini. Katolici napokon razireni
su najvie u sandaku Travnikom (Jajce), u sjevernoj Hercegovini
uz dalmatinsku medju sve do Neretve; sve manje jih ima u sandaku
Zvornikom (u Posavini od Broda do Breke), u sandaku Bihakom
(Kozarac, Priedor), a u sandaku Novo-pazarskom nema jih upravo
nimalo. Kako stoje pojedine vjeroizpoviesti jedna prema drugoj u
pojedinih sandacih, vidi se najbolje po skrialjci, koja pokazuje u
postotcih, koliko ima u svakom sandaku itelja koje vjere:
Girko-izt. Muham. Katolika
idova
255
57-6
15-6
13
Zvornikom
393
450
157
Banjalukom
71-5
171
11-4
Bihakom
51-7
440
4-3
Travanjskom
32-6
34-4
328
0-2
Novopazarskom
564
436
Mostarskom
48-9
27'5
23'6
B o s n i
Sarajevskom
Staroj
Srbiji
U sandaku
Herce
govini
74
Vriedno bi bilo, da se puanstvo bosansko i hercegovako pro

motri jo prema prebivalitom, u kojih stanuje, nu za to su podatci
veoma manjkavi. Moe se u obe rei, da po prilici V5 itelja sta
nuje u gradovih, a ostalo puanstvo prebiva po selih, koja su veoma
razsijana. Osobito krani zalaze rado u nepristupne prediele, da
budu sigurni pred zulumcari. S toga ima u Bosni i Hercegovini
mnogo sela i omanjih mjesta, ali su obino veoma neznatna i malo
napuena.
Obje zemlje imaju samo p e t gradova, koji broje 10.000 ili vie
stanovnika. Gradovi ti jesu: S a r a j e v o , M o s t a r , Banjaluka,
T r a v n i k i Foa. Izmedju 500010.000 itelja broje opet ovi
gradovi: Novi p a z a r , Z v o r n i k , P l i e v l j e , Dol nj a T u z l a i
Lievno.
II. Hrvati.
1. Jezik, obiaji i n a r o d n e predaje.
Premda u Bosni i Hercegovini ivi najveim dielom samo jedan
te isti, i to h r v a t s k i narod, to su ipak v j e r s k i , zatim poli
t i k i i socijalni odnoaji raztrojili ovaj jedini narod na tri naroda:
na Turke, Biane (Vlahe) i Krane (Latine). Ovi se lue jedni od
drugih i sand i od slubenih ljudi. U istinu medjutim jesu sva tri
tobonja naroda samo jedan narod, a to svjedoi jezik, mnogi obiaji
i narodne predaje (tradicije.)
Svi itelji slovjenski u Bosni i Hercegovini, bili ma koje vjere,
govore jednini jezikom, i to h r v a t s k i m . Narieje bosansko-hercegovako najkrasnije je i najobilnije od sviju narieja hrvatskih, pa
su ga upravo zato svi Hrvati uveli u knjigu kao knjievni jezik.
Bosansko-hercegovaki jezik ili i j e k a v s k o n a r i e j e postalo je,
kako V. Jagi historijski dokazuje, mieanjem starijega i k a v s k o g a
sa e k a v s k i m izgovorom i to upravo u sredini medju oba narieja
kao symbolon" zdruenja i pomirenja.
Premda se danas najvei dio Bonjaka i Hercegovaca slui ij ek a v s k i m govorom, to se ipak na mnogih mjestih uje jo ikavski
izgovor. ini se dapae, da se je vei dio Bosne jo u 14. i 15. vieku
sluio ikavtinom. To svjedoe stare povelje, a i mnoga mjestna
imena, kojih se i dan danas jo stari oblici rabe. Tako se n. pr. i
dan danas uje Bila stina i Biela stiena, Bili brig i Bieli brieg, Brizovo polje i Brezovo polje, Livno i Lievno, Medvidgrad i Medjedgrad, Priboj i Prieboj, Pridor i Priedor, Sutiska i Sutjeska, Susid i
75
Susjed, Vinac i Vienac i t. d. Najvie ikavaca ima upravo u pravoj
historijskoj Bosni i u sjevernoj Hercegovini, te se ikavtina i danas
uje po Lievnu, Duvnu, Ljubukom, Rami, Skuplju, Fojnici, Trav
niku i Jajcu.
Po svoj ostaloj Bosni i Hercegovini prevladala je ve svuda
ljekavtina. Neki tvrde, da se ikavtinom slue katolici i muhamedovci, a ijekavtinom pravoslavni hriani. Nu to nestoji obeiiito?
premda se obseg ikavtine prilino sudara sa prostranstvom kato
like vjere.
Kao to se n a mnogih mjestilr ekavci pospravaju ijekavcem, tako
se u Bosni r u g a j u ijekavci ikavcem i obratno. Kae li koj ikavac l i p o " ,
ijekavac utipnut e ga umah riecmi: l i p s a o k o p a s " ; rekne li ijekavac l i e p o " , dodat e ikavac posprdno: z a l i e p i o se b l a t o m " . Sarajlije
rabe ie i ondje, gdje bi i po ijekavskom izgovoru moralo biti i; tako n. pr.
vele oni V j e s o k o (!) mjesto Visoko i t. d.
Bosanski Hrvati zovu sami svoj jezik b o n j a k i m " ili

nakim", riedje pako h r v a t s k i m ili srbskim. Ne samo krani,
nego i muhamedovci ljube svoj jezik materinji nada sve, ter smatraju
ga najljepim i najrazirenijim po svem carstvu turskom. Pae i
begovi, ta bosanska vlastela, premda znadu turski jezik i Turci se
zovu, ipak vole svojemu narodnjemu govoru. Kad jim tko po turski
to kae, to oni uviek bonjaki odgovaraju, te dodavaju, da je bo
njaki jezik od svih najljepi na svietu." Kako u obe bosanski begovi
ljube svoj jezik, pripovieda nam neki pisac, koj je dugo medju njimi
ivio. On veli: Begovi, premda su veliki zlikovci i kranluk pro
gone , no opet narodnost bosansku sveto uvaju. Promjena haljina,
to je kod njih elna opaina. Malo ne svi znaju turski govoriti, no
to nee bez velike potrebe, dapae kad jih i ova usiluje, ter turski
progovore, onda se opet okrenu Bonjakom, pa e bosanski: A jeli
tako, vjere ti?!" Jedan Kulenovi beg ree: Kad sam bio u Cari
gradu , u nedjelji dana da ja nebi naim jezikom progovorio, ja
bi crknuo; zato kad nebi imao ni s kim govoriti, iao bi na ladju,
da bar ondje nadjeni kakova Dalmatinca i da se naki izgovorim;
nema bo sladkosti bez materinskoga jezika."
Nu upravo nmhamedovski Bonjaci izgrdili su to krasno narieje
silesijom turskih riei. Kad hoe naime, da neto ljepe kau, a oni
se slue turskom rieju, mislei, da je to plemenitije i finije. Uslied
toga obiluje bosanski govor silesijom turskih izraza, koji su se uvukli
i u narodni govor, pae i u narodne pjesme i pripovjedke. Liepo li
karakterie to prenavljanje muhamedovskih Hrvata na pisac Mate
76
Maurani. On veli: U Bosni se govori ilirski (hrvatski) s turskim

rieima, to jest, tamo se e g l e n d i e B o n j a k i " . U jutro kad
se sastanu, kau Saba h a j r o s u m " odgovor: Alah r a z o s u m ! " ;
uveer: Akam hajrosum" odgovor opet: Alah r a z o s u m ! " .
Kad bi litjeo sve riei turske popisati, koje Bonjaci mieaju, bila bi
jih itava knjiica. I oni svi znadu kazati ove misli u istom ilirskom
(hrvatskom) jeziku; ali jim to nikako ovjek nemoe dokazati, da to
nije naki, nego osmanlijski. Oni odmah kau: He, pak ti nezna
jo ni Bonjaki, to nije osmanlijski, nego Bonjaki; helbetum (na
primjer), kad ja reknem, saba hajrosum, to jest toliko kao: dobro
jutro; a ti e kazati: Alah razosum, to jest toliko, kao da Bog da."1)
Jezik dakle sam, taj jedini biljeg narodnosti, pokazuje, da su
svi Bonjaci, premda vjerom i kulturom raztrojeni, ipak jedan te isti
narod hrvatski. Nu i drugi su biljei, po kojih se vidi, da tuj ivi
jedan narod. Tako n. pr. isti miihamedovski Bonjaci preziru prave
Osmanlije, smatraju sebe neto boljimi i odlinijimi od njih. Svi
Bonjaci bez razlike vjere pjevaju narodne pjesme, osobito enske
1 ) 0 govoru bosansko-hercegovakom pie J u k i o v a k o : Narieje, koje
se u Bosni govori, od svih ilirskih (hrvatskih) najie se j e sauvalo ;
njegovu izvrstnost jo davno pripoznali su ueni ljudi. Osobito to se
tie istog izgovora, glasoudaranja i obilnosti r i e i ; istina bo po varo
ima ima dosta turskih riei, al ove veinom iz samog prenavljanja
t. j . pohlepnosti, u govor uzimaju, koje se lasno sa ilirskim (hrvatskim)
zamieniti mogu, n. pr. toplice ilida; most uprija; ugalj
u m u r ; stolac skemlia; verige sindir; skorup kajmak i t . .
Premda u cieloj Bosni pazei na sprezanje, pregibanje i druge grama
tike forme jesu veinom j e d n a k e , to ipak neke riei gdje gdje se
drugije izgovaraju: tako ovi glas i e " po Lievnu, Duvnu, Ljubukom,
Rami, Skoplju, Fojnici, T r a v n i k u i Jajcu izgovaraju kao i " n. pr.
divojka lipo pismu p i v a ; po gornjoj Bosni, oko i preko Drine, kao
J e " : djevojka ljepo pjesmu pjeva" ; po Krajini, Posavini, Visokoj,
Tuzlanskoj i Kladanjskoj nahiji kao i e " : dievojka liepo piesmu pieva".
Nemoe se pako za obenito upravo ovo u z e t i , budu da hercego
vakih naselbina po cieloj Bosni i m a d e , a tako isto i dalmatinskih,
ve ovo govorim o starosjediocih; tako isto nemoe se obenito rei, da
sljedbenici zapadne crkve i T u r c i govore i " , iztone je" ol ie" ?
Glas h " najbolje izgovaraju T u r c i , a hriani izgovaraju ga riedko
ol ga u v " prekreu, n. pr. muha muva, marha marva i t. d.
Uz Neretvu neka sela mjesto leja, medja, predja, ljubav izgovaraju: leja,
meja, preja, j u b a v i t. d. Oko Novog pazara, zatim tako zvani o k c i
neki podmukli akcent imadu na nain Bugara, tako isto i oko Kreeva
pa do Doljana uje se ostanak tog akcenta.
77
pjesme, priaju iste pripoviesti i slue se istimi poslovicarni. Pae i

narodni obiaji jesu isti, u koliko jih nije vjera promienila. To poka
zuju n. pr. enitbeni obiaji, koji se kod muhamedovaca prilino
sudaraju sa kranskmri (aikovanje, obiljeje, pir, trka i t. cl.) Svi
Bonjaci napokon sjeaju se svoje prolosti, spominju se krasnih vre
mena Kulinovih, ter zovu svoju domovinu Bosnom ponosnom". Najodliniji begovi pako uvaju svoje stare povelje od domaih kraljeva,
pisane bosanicom; mnogi dapae misle, da je i dan danas stara
bosanica skrovito pismo, kojim se begovi medju sobom slue.
Najbolje medjutim pokazuju svi Bonjaci, da su sinovi jednoga
naroda tim, to tuju i slave iste narodne svetce, a osobito Iliju
i G j u r g j a (Juraja). Jo prije provale Turaka, za samostalnosti
bosanske, imali su Bonjaci vie svetaca, koji su bili njihovi zatitnici
ili otci". Tako su imali i otca ili majku" za cieli narod, i njegovu
bi svetkovinu cieli narod slavio; zatim otca za kraljevinu, za obitelj
kraljevsku, pae i za glasovitije plemike porodice. Najznamenitiji
otci bijahu: sv. Juraj i prorok Ilija. Ovim su u slavu gradili crkve
i oltare, a svetkovine njihove postale su upravo gradjanske, te jih
i dan danas bez razlike vjere slave svi Bonjaci. Neki putnik, putuju
pred vie godina Bosnom, sretnu na Jurjev dan vie pjevajuih Turaka
i krana, koji bijahu svi sveano obueni. Doav do jedne turske
ete mladia i djevojaka upita jih za uzrok toga obega veselja. Oni
mu odvrate: Danas je Jurjev dan." Dobro," nastavi putnik, ali
je Jurjev dan svetkovina kranska; to e dakle Turci i Turkinje?"
,,E,"" prihvatie upitani, ,,al je Juraj na obi s v e t a c , te ga
svi svetkujemo."
I Ilm-an j e T u r k o m velik svetac. Razlika j e jedina, to Turci obenito slave Ali-gun" (Ilin-an) od p o l u d a n a . Ovo ine, da sakriju narodnu
sveanost, emu daju ovaj razlog.
uvi Ilija", vele oni, da j e doao Muhamed kao veliki pengaber
(prorok boji), doleti k njemu i zamoli ga, da ga primi pod svoj barjak i
medju svoje sljedbenike. Muhamed mu odbije molbu iz uzroka, to on kao
idov nevjeruje u I s a p e n g a b e r a (Isusa proroka), a da j e to duan svaki
Turin vjerovati, j e r premda j e on (Muhamed) najvei prorok boji, nu da
j e Isus bio pravi prorok ; pae da j e on (Muhamed) ba zato od Boga
poslan, da popuni o n o , to Isus nije mogao uiniti. Misli li zato medju
njegove sljedbenike stupiti, da se mora najprije pokrstiti i tako Isusa pripoznati, p a se onda poturiti. Ilija, elei se spasiti, ode k jednomu fratru
i pokrsti se, te j e kao pravi kranin bio do polu d a n a ; a u podne poturi
se i postane pravi svetac. Zato g a T u r c i od polu dana slave i svetkuju.
Odatle i ona i z i e k a : Do podne Ilija kranin, a od podne Alija T u r i n . "
78
Sarajevski Turci drugcije se vladaju. Na Ilin-an ranim jutrom po

digne se iz Sarajeva malo i veliko, te idu na Trebevi-planinu, gdje o
mrkoga mraka piju, jedu, pjevaju, pucaju, kolo vode, kamena se bacaju i
svakovrstno veselje provode. D a ukriju p r a v u narodnu, a opravdaju svoju
sveanost, navode razlog ovaj : Usvojitelj Bosne car Muhamed I I . " , vele
oni, na ovaj se je dan penjao na Trebevi visoku planinu, ter je motrio,
kako bi lake mogao posvojiti oblinje tvrjave i gradove, te zato slavimo
mi taj dan kao spomen toga carskoga ina."
2. O b o a k a r a k t e r i s t i k a b o s a n s k i h
Hrvata.
Kao to Bonjaci i Hercegovci govore istim jezikom hrvatskim,

poput ostalih Hrvata, tako su u obe i svojimi tjelesnim i i duevnimi svojstvi srodni jednokrvnoj brai hrvatskoj, koja ivu po Hrvatskoj,
Slavoniji i Dalmaciji. Nu ima i nekih razlika, koje su proizveli podnebni, politiki i vjerski odnoaji. Da prikaemo sada sliku bosanskih
i hercegovakih Hrvata.
Bonjake i Hercegovce nadarila je majka priroda preobilno svakim
darom. Jesu to krepki i krasni ljudi. Mukarci obino su veliki, visoki
1*7 m\ i vie; a i ene su ovisoke, jaka uzrasta i veoma rano raz
vijene. Prevelikih ljudi ni patuljaka nema medju njimi, isto tako
nee nai ni krljavaca od poroda. Sto se typa tie, srodni su ponaj
vie zagorskim Hrvatom iz Dalmacije. Bonjaci imaju veinom sive
oi, kosu smedju, koja prelazi ee u plavu, a riedje u crnu boju.
Koa je na tielu vie smedjasta, Muhamedovci nose duge brade, do im
su krani golobradi. Mnogi su putnici opazili, da su u Bosni muevi
mnogo ljepi i pristaliji od ena. I ene da su za djetinstva liepa
uzrasta i pristale, nu poto se rano udavaju, ter teke radnje na
polju obavljaju, to za rana ostare i ljepotu izgube.
Tielo je u Bonjaka vrsto, ter lako podnosi svaku nevolju, a
i glad i edju. Hrane se Bonjaci i Hercegovci vele priprosto i umje
reno, ponajvie mliekom i lukom, zatim bundevami i peenim branom
od kukuruza. Obina hrana Bonjaka", veli Cyprian Robert, J e s t
ista, koja i u Malorusa i Poljaka. Neto kukuruza ih hajdine samlije
se u runom mlinu, pa umiesiv to brano niliekom, naini se neka orba
po imenu k u l i j a , koja medjutim nije drugo van prosta kaa. Osim
toga prave se maleni, okrugli kolaii, nazvani p i t a ili t a n k a , koji
se tik pred rukom meu u zemljane posudice, ter se u pepelu peku.
Pravih pei ima samo po gradovih. Meso se pee pod vedrim nebom
na ranjih, koji su od drva, kao to i sve ostalo kuno posudje. Zimi
se hrane samo suhim mesom i kupusom. Krumpira nee muhamedovci
__ 79 ~
jesti, ve ga preziru, jer je to vabsko" jelo. Doim se po zimi
hrane vazda toplimi jeli, to po ljetu jedu skoro same lubenice, bun
deve, krastavce, zatim repu i sline stvari. Manje su umjereni Bo
njaci u pilu. Turci i krani piju obino mnogo l j i v o v i c e , koja
jim slui mjesto vina. U svakom selu i uz svaku kuu ima ljivika,
u kojih rodi preobilje ljiva."
Bonjaci i Hercegovci nose se ljeti i zimi malo ne sasvim jed
nako. Lahko podnose zimu i druge nepogode: gradski i seoski itelji
idu sred zime razgaljenih prsiju poput naih Liana, djeca gaze boso
noga po sniegu. Turci vole obino svietle boje: zelenu i crvenu,
krani i hriani nose naprotiv odielo od tamnijih boja, da bi se
od Turaka razlikovali. Osim toga nose Turci kieno oruje, doim
ga krani nesmiju imati.
Glede s t a n o v a kazati nam je, da su u Bonjaka priprosti.
Na selu i po nekih omanjih gradovih nalazi, osobito u kranskih
porodica, same koare" t. j . malene kue, koje su spletene od
prua kao i koare, pak zaliepljene blatom: a krov jim je nainjen
od kore, slame ili siena. Takova koara sastoji od jedne glavne sobe,
gdjeno je ognjite, i od vie omanjih sobica. Na ognjitu pripravlja
se ruak, tuj sjedi na klupah sva porodica, ter u veer pria stari
kue domaina djeci i unuadi svojoj razne prie i poviesti. Imuniji
Bonjaci, osobito Turci, imaju kue na jedan sprat, i tuj u prvom
spratu imaju glavnu sobu sa divanom i sa visokom peju, tako zvanom
baburom. Bonjaci ivu u koarah i kucah samo po zimi; ljeti i
i jeseni prebivaju po sjenicah, gdjeno kuhaju i spavaju.
M. M a u r a n i opisuje bosanske kue ovako: Po veih vai - oih
s v e b o l j e k x i c e obzidane su same za se kao jedan g r a d : a u onom zidu
od dvorita nainjene su mazgale (pukarice). Vrata od dvora ponajvie su
malena; a gdjegod se moe i to vidjeti, da ako su na dvoru velika vrata,
tako stoje uviek zamandaljena. Kod vrata (kapije) nainjen j e kapidik
(vrataca), a opet sam vidio na jednom mjestu, gdje izvan zida prizivaju
zubi kameni, po kojih se penje preko zida u dvor i izvan dvora. U n u t r i
bude najvia kua, u kojoj sjedi saibija (gospodar), do nje se dri harem
(enski stan), kraj njih j e mutfak (kuhinja) i ahar (konjunica); po dvoritu
rastu rue i cviee, i ako mu j e zgodno, dovede esmu (vodovod). U sobah
neima nikakova pokutva, nego pod zastrt ilimi (sagi); pod ilimi su muntavi (mutapi , pokrovci od s t r u n e ) , a pod muntavi hasure (rogoznice): uz
uvar (zid) izpod ilima su dueci i na uvar naslonjeni jastuci. Ovdje danju
sjede, a noju spavaju. Nona odiela stoje danju u dolapu (ormaru), da
nepae. Sobe su nizke, koliko velik ovjek moe glavom dokuiti. Nebo u
sobah (plafon)je od d a s a k a , koje jim degramaije (stolari) liepo izreu.
80
TJ okolo sobe po duvaru nainjena j e rafa (polica). A s ove strane od vrata,
koliko j e iroka soba, tolik j e dolap ( o r m a r ) ; rekao bi, da iz dolapa i pe
prizira, a gdje su vrata od sobe, ondje j e dolap nainjen kao jedan svod,
pa se krozanj prolazi. U dolapu za peju j e amandik (kupelj), a s ove
strane pei stoji odora. Penderi (prozori) stoje nizko i riedko su stakleni;
najvie su papirom zaliepljeni; penderi od barema imaju drvene reetke
izvana. U prostili sobah pei se loe iznutra poradi kave, koju svaki as
peku, i radi ibuka: a u pei j e zazidan lonac, u kom se voda grije za abdes
(pranje) uzimati. U gospodskih kucah ima jedna s o b a , gdje se pee kava
za domae i za svakoga, koj dodje i zove se kavana ili kafeodak. Ima
jedna soba, gdje stoje sedla i razlino oruje, te se zove saraana. Dolje na
zemlji ima jedna shrana od razlinih potrebnih s t v a r i , i zove se magaza.
S i r o m a n i j e k u e jesu plotom ogradjene naokolo; posred dvorita j e
kuica, i u njoj ima po dvie sobice, j e d n a se zove enska a druga muka
soba. Po dvoritu jim obino raste kukuruz, bundeve, lubenice i dinje. Kue
nisu ni po varou jedna do druge, nego su svaka napose na sred dvorita
tako sagradjene, da se po dvoritu sa svih strana okolo njih hoiti moe;
a i ako se nadje gdjekoja k u a , da j e radi tiesnoe dvorita na jednom
kraju do ulice sagradjena, to neima ipak nigdje nikakova prozora na ulicu,
nego samo navadne pukarice, i samo dvorita od razlinih kua mogu se
medju sobom ticati. Ulice su svakako izkrivudane i najvie tiesne."
Premda su Bonjaci tielom snani i jaki, a uz to privikli jedno

stavnu ivotu i svakoj nezgodi; to su ipak t r o m i i n e r a d i ni.
Turci nee da rade, jer netrebaju, ve provode vrieme u dangubi;
krani pako rade samo toliko, koliko jim treba, da namire svoje
gospodare i vlastite svoje potrebe. Kraj toga ima Bonjak mnogo jo
drugih mana, ali i vrlina. Od mana se njihovih osobito iztie, da su
l u k a v i , 1 ) k r v o l o n i i v j e r o l o m n i . Osobito Turci, premda su
1) I. Kukuljevi spominje u svojem putopisu ovaj karakteristini primjer o
bosanskoj lukavosti: Prije nego odosmo iz Banjaluke na put u Travnik,
pie on, dodje jedno jutro pred austrijskoga konzula Lazo obata iz
Treelja sa svojom domaicom t. j . enom Stoj om, te stavi sliedeu
t u b u : Evo mene i moje ene, koja mi j e doniela u kuu kao udo
vica svoje petero djece, a imao sam s prvom i j a svoje petero djece.
Dvoje nam j e umrlo i ostade jih svega osam. Juer ( 5 . svibnja) slavili
smo kod kue hrianski Jurjev d a n , pa poto blagovasmo odu djeca
na polje i njima pastorka T r i v u n a , stara 1 5 godina. Kad eto ti
dodje iznenada Gjuraj Balaban, bear i lopov, s Gjurgjem obatom i
Damjanom Dukiem, te otee na silu djevojku Trivunu, odvedoe j u u
umu i povedoe j u sve do Maglaja. Donle joj se znade trag, a dalje
nikako. Sad, nastavi Lai, pomagaj ti gospodine, pomagaj ti od neba
do zemlje, u te j a gledam, kako me ti naui, tako da b u d e . " Kon
zulu i svim nam bijae ao L a z e , a jo vie njegove ene, koja j e
svedj plakala za svojom otetom kerju. Konzul posla odmah Lazu sa
81
u trgovakih poslovih poteni, u drugih javnih poslovih nedre svoje
riei. Njihova zakletva, koja se na budue vrieme protee, lahko se
dade prelomiti, samo ako oni pri tom svoju korist vide: oni bo mogu
kazati, da su se prevarili, jer da nisu znali, kako e Bog dati. Na
onu prisegu, koja se na proasto vrieme protee, moe se ovjek
ve bolje osloniti, jerbo neimaju nikakove iznimke, koja bi jih izkljuavala, da nije grieh. Bonjaci su takodjer p o h l e p n i za b l a g o m
i novcem. Da tudje blago uzme i za to si dragocienoga oruja kupi,
posluiti e se Bonjak lukavtinom, junatvom ili ubojstvom. esto
se dogodi, da jedan drugoga na samoi ubije, pak uzme njegovo
blago, nasiplje svoj emer i opae ga okolo sebe. Na pohvalu medjutim
Bonjaka budi reeno, da u njih ima u obe mnogo manje t a t o v a
i p a l i k u a , nego li kod drugih naroda.
Bonjaci su veinom mirne, flegmatike udi, ter malo kada
planu gnievom. Hercegovci nasuprot estoke su i prkosne udi, a
osobito oni uz medju crnogorsku. Nu zato su ipak jedni i drugi
h r a b r i u boju i veoma ponosni. Kao osobiti biljeg znaaja bosan
skoga iztiu neki stranci to, to se Bonjaci rado dre svojih s t a r i h
o b i a j a, ter veoma nerado pristaju uz novotarije. Um je u Bonjaka
bistar, nu ipak zaostaje on za sada daleko za svojom ostalom braom
hrvatskom. Uza to su jo puni raznih predsuda, ter vjeruju u vje
tice , vampire, vukodlake, vidovinex) i u djavole i t. d. Od vrlina
bosanskoga naroda iztiu neki jo i njegovo go stolj ubije, premda
ima pisaca, koji to nijeu.
svojim momkom k muiru, da mu pomogne, a mudir zapovjedi jednomu
zaptiji, da otide u potjeru za Balabanom i da dovede natrag otetu
djevojku. Lazo ode takodjer u potjeru, ali drugim putem, pa ostavi
svoju enu kod konzula, da eka, dok se vrati djevojka. Mi odosmo
na put, neznajui to e biti 5 nu vrativi se u Banjaluku umah popitasmo, kako je s otetom djevojkom? Sad smo tek saznali, da je sam
Lazo bio sporazuman sa otmiari, a da je doao tuiti samo s toga,
to je htio enu prevariti i od kue ju za neko vrieme odpraviti, jer
ona nije nikako htjela privoliti na udaju svoje keri. Kad je Lazo
svoju enu ostavio samu u Banjaluci, ode potajno za otmiari, bijae
na svatbi svoje pastorke, dade pri popu dozvolu za vjenanje, a kad
bjee sve svreno, doje po svoju enu i ree, da je sad kasno plakati
i uzalud tuiti se pred Turci, jer se je ki ve udala, a on je morao
dati svoj blagoslov.
1) V i d o v i n e su ivi ljudi, kao to su n. pr. bili despot Vuk Jajanin
i aga Djerzelez, koji su se medju sobom dugo vremena borili.
V. K l a i , Bosna.
82
0 u d o r e d n o s t i Bonjaka pie Cyprian Robert ovako: udo

redni je ivot Bonjaka veoma strog. Svigdje se lui enski spol od
mukoga; pae i u crkvi dieli poseban zid prostoriju za ene od
prostorije za muku eljad. Za sveanosti i slave brine se kue doma
ina samo za svoje muke goste, doim ena njegova prima i gosti
enskadiju, koja obino sjedi na dobijem kraju stola. Djevojka kad
se udaje, nedobiva zemalja ni kuita u ime miraza, nego tek neko
liko neznatnih darova. Krani bosanski postupaju sa svojimi enami
nemilo i 'strogo; nadju li, da je nevjerna, a oni se svete onomu,
koji ju je zaveo. Ipak se dogadja po gradovih, da gdjekoji kranin
na svoju sramotu doputa turskomu begu, da mu branu postelju
oskvrne. Premda begovi malo mare za potenje kranskih ena, to
su prema svojim enam, ako jim vjerom krenu, osobito strogi i
nemilosrdni. Preljubnika kazne uraah, te ga ili objese ili kamenuju,
a nevjernu enu mue groznimi mukami, dok neizdahne. Nevjernu
enu tursku nemoe ni vlastiti mu njezin spasiti. Medjutim takovih
sluajeva ima malo, jer se muhamedovski Bonjaci ene obino iz
ljubavi.
Ovo su ponajglavnije crte bosanskoga karaktera. Narod je bo
sanski, da zavrimo sa I. Kukuljeviem, krjepka i vrsta tiela, blage
udi, bistra uma, a vjet od naravi za svaki mehaniki posao. Najglavnije pako mane njegove jesu: nehajnost, lukavost prema strancem
i poglavarom, mrnja na napredak i sve, to je tudje i novo, napokon
vjera u udes. Bosanski narod ima dakle u obe same takove krieposti
i mane, koje imaju i drugi neuljudjeni narodi. K tomu ima Bonjak
jo dvie slovjenske vrline, naime j u n a k u ud i dar za pjesmu.
Boj i pjesma izpunjuju malo ne sav ivot Bonjaka i Herce
govca, bio on ma koje vjere. Muhamedovski Hrvati traili su i nali
oduka od vajkada junakoj udi svojoj, bore se u turskoj vojsci
kao j a n j i a r i , a u novije vrieme opiru se oruanom rukom osmanlijskim reformam. Bosna je od turskoga gospodstva poam davala
turskoj vojsci najhrabrijih i najoduevljenijih borilaca, a i vrstnih
vojevoda. I krani, osobito hercegovaki, nezaostaju junatvom za
muhamedovci. To svjedoe nebrojeni ustanci i silesija kranskih
hajduka, koje su kranske majke odgojile.
Uz topuzinu (estoperac) i handar ljubio je Bonjak sa Herce
govcem vazda i pjesmu. to je junaka ruka uradila, to je sliepevo
grlo proslavilo. Mi se dodue na prvi mah udimo, kako moe uz
bojnu jeku uspievati miloduha pjesma; mi veliki na pjesnik dobro veli:
8H
Neboje se Slovinkinje vile
Uz estoper da e poginuti;
P a e znadi, da gdje njega nije,
T u ni pjesan slovinska nezrije.
Bonjaci i Hercegovci nadareni su u istinu pjesnikim darom

bolje od svih ostalih Hrvata. To svjedoi vrstni poznavalac narodnoga
blaga, Vuk Vrevi, koj kae: Kad sam od g. 1835 do 1860. sakupljao
mnotvo svakojakih pjesama i sve drugo, to je narodnje, za Vuka
Karadia po Boki Kotorskoj i po Dalmaciji, udio sam se, odkuda
ona sila raznijeli pjesama; ali kad sam u martu g. 1861. doao kao
agent-konzul austrijski u Trebinje, upazih udo nad udima i uvjerih
se, da je ovdje pravi razsadnik srbskih (hrvatskih) narodnih pjesama.
udo velim zato, to u Hercegovini od Kosova nijesu smjeli od polu
mjeseca ni popovi u crkvi pojati boje pjesme, a kamo li narod najnesretniji pod bojom kapom. Otci su dakle sinovima po planinama
junake pjesme uz gusle pjevali, a majke kerima manje ljubavne
na prelu i na sielu na izust priale." Uzmemo li jo na um, da u
Vukovoj zbirci ima veoma mnogo preliepih pjesama iz Bosne i Herce
govine, zatim da je najobilniji pjeva Vukov, po imenu F i l i p Vinji 1 ) (bosanski Homer"), bio rodjen Bonjak; napokon da je ve
vie svezaka bosansko-hercegovakih pjesama svjetlo ugledalo, to e
svatko dopustiti, da naa tvrdnja nije onako napreac izreena.
Bosanske pjesme pjevaju osim Kraljevia Marka, Ive Senjanina,
Ilije Smiljania i drugih poznatih junaka napose jo djela i slavu
domaih hajduka i borilaca za slobodu. U bosanskih i hercegovakih
junakih pjesmah starije dobe slavi se osobito hajduk N i k o l a Bajo
Pivljanin, koji je pod konac 16. i na poetku 17. stoljea sa svojim
hrabrim pobratimom, harambaom Limom strah i trepet zadavao bo
sanskim i hercegovakim paam. Od novijih hajduka spominju se esto
Novak sa sinovi Grujom i Uadivojem, Valjevac Tadija, Luka
Golo vr an, Ko s t r e s harambasa, Buja din, a osobito Mijat
Tomi, o kojem imatle cici niz pjesama. I muhamedovski Hrvati
pjevaju junake pjesme: u njih se slave begovi L j u b o v i i , zatim
borbe bosanskih plemia proti carskim namjestnikom i paam. Takove
1) Filip Visnji rodom j e iz sela Mejaa u sandaku Zvornickom. J o
djetetom zaofai kozice ter osliepi. Kasnije poe pjevati, p a kad j e
buknula srbska buna, umae u Srbiju, ter ivue u logorili i ancevrh
srbskih poticae svojimi liepimi pjesmami srbski narod na boj proti
Turinu,
84
su n. pr. pjesme: A v d u r a h m a n - p a a u k i d a b a a l u k e i agal u k e (g. 1827), D e l a l u d i n - p a a i z s i e e b o s a n s k e k a p e

t a n e (god. 1821), U s e i n k a p e t a n od G r a d a c a d i g a o se je
p r o t i v a c a r u (god. 183182) i mnoge druge.
enskih pjesama ima toli u krana koli u muhamedovaca upravo
velika silesija. Motivi mnogih pjesama zbilja su prekrasni; ali ima
takodjer i mnogo takovih pjesama, koje su turskimi nazori i motivi
nagrdjeni, ter su tako izgubile svoj prvotni isto-narodni karakter.
3. Vjerski
odnoaji.
Dosele smo nastojali, da prikaemo Bonjake i Hercegovce u

obe, neobazirui se na vjerske odnoaje. Nu ve prije iztaknusmo,
kako je upravo vjera vana u tih zemljan i kako je vjerska razlika
nainila od jednoga tri naroda. U Bosni je vjera nadjaala narodnu
sviest, ona je uticala na ivot i obiaje, te je tako uinila, da sinovi
jednoga naroda u mnogom obziru sasvim razliito ive i misle. Potrebno
je zato, da se napose bavimo toli sa niuhamedovskimi itelji, koli sa
krani obiju obreda, ter da saznamo, po em se jedni od drugih
razlikuju.
A. 3X_lTx!h.aJx_ae.o-^r,sl_:I iE-Crva/ti i l i T u r c i .
Kad je Bosna god. 1463. pala Turkoni u ruke, neto se je
itelja razbjeglo, nu velik dio puanstva primio je vjeru muhamedovsku. Osobito k n e z o v i i v o j v o d e , da bi i nadalje ostali gospo
dari svojih zemalja, brzo se poturie, te postae b e g o v i (plemii).
Car turski ostavi jim njihova dobra, te oni vladahu odsele na svojih
imanjih, kao to i prije za domaih vladara. Velikai ovi bijahu prije
vjere p a t a r e n s k e , nu bilo je niedju njimi i bivih krana. Uz
plemie prihvati nmhamedovu vjeru i mnogo njihovih slubenika,
samo da odre svoju osobnu slobodu; a kasnije predje i jedan dio
seljaka na vjeru gospode svoje. Tako se zgodi, da je velika est
hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini prihvatila vjeru turskoga
osvojitelja, videi, da samo ovako moe uzdrati svoju osobnu slobodu
i imetak. I u istinu, ove p o t u r i c e stekoe svu vlast, posjed i prava,
doim su jednokrvna braa njihova kranske vjere postala njihovim
robljem i bezpravnim stadom ( r a j o m ) .
Muhamedovski Hrvati ili kako se sami zovu Turci", jesu i
dan danas jo gospodujue pleme u ovih zemljan. Ima jih svigdje,
svigdje su gospodari: njihova je zemlja, njihovi su gradovi, asti, oni
jedini slue u vojsci i nose oruje u znak slobode svoje.
85
Muhamedanstvo u Bosni, veli Hilfering, jest pojav zanimiv i zaslu
uje nau panju. Samo na dva mjesta nae zemlje, u Arbanaskoj i Bosni
(s Hercegovinom) vidimo primjer, kako evropsko pleme izpovieda islam.
Nu medju Arbanaskom i Bosnom u tom j e obziru velika razlika. Kod Arba
nasa, ravnodunih za vjeru, islam je samo vanjska forma, koju su oni popri
mili, da ugode svojim gospodarom. Arbanaski muhamedovac ostaje prije svega
Arbanasom, ocim mu j e muhamedovska vjera tek drugotna stvar. Nu slovjenski Bonjak, prionuv , istina, izprvice samo iz ljubavi prema svjetskim
pogodnostim uz islam, priljubio se j e novoj vjeri dubom svojim tako silno,
da mu j e postala glavnom stihijom njegova ivota; radi nje odrekao se j e
on svakoga srodstva sa svojom braom po krvi i primio narodnost, koja mu
nije nimalo srodna: Slovjen (Hrvat) postao j e Turinom. Zahvativ tako korjen
na ovom tlu, bilo j e islamu toj pokazati i svoje plodove. Prostora bilo mu
j e ovdje dosta. Malo ne etiri sto godina gospoduje on neogranieno nad
velikim i prekrasnim krajem, imajue u svojih rukuh sve zemlje, sve bogatstvo
i svu vlast, ter razpolae trudom od 8 5 0 . 0 0 0 kranskih podanika. Nu im se
j e iztaknuo islam na slovjenskom t l u ? Fanatizmom i pomanjkanjem duevne
sile. Slovjensko j e pleme u obe jedva sklono fanatizmu, ali se silno oduevljuje onom vjerom, koju izpovieda. Ako j e bitnost toj vjeri fanatizam,
to fanatizam prevlada Slovjenom i postizava u njemu podpunu mo. T a k o
j e islam uinio Bonjake veimi moebit fanatici, nego li su bili kada mu
drago Arapi i T u r c i . Osim toga uticaja same muhamedove vjere na naravni
karakter Slovjena moebit su jo i druge stvari djelovale i uestvovale kod
razvitka toga stranoga fanatizma bosanskih muhamedovaca: poimence d u h
r e n e g a t s t v a . E e n e g a t postaje od nevolje fanatikom svoje nove vjere, da
bi sam pred svojim oima opravdao svoje odmetnitvo. A bosanski muhamedovei znadu i danas jo, da su odmetnici, jer se dobro spominju, da su
jim predji bili krani.
Nu islam, koji j e porodio veliku obrazovanost Arapa i Novo-Perzijanaca,
a i u T u r a k a stvorio dobu slave i sjaja", nije u Bosni, na slovjenskom tlu,
niesa proizveo. Glavni j e tomu vjerojatno razlog taj, to se duh te vjere
protivi naravi slovjenskoga plemena. Muhamedovstvo dobilo j e u Bosni osobit
k a r a k t e r , kojega nije imalo nigdje na iztoku, k a r a k t e r naime a r i s t o
k r a t s k i . Stara slovjenska vlastela u Bosni, koja su prije bila vie srodna
feudalnomu plemstvu srednje Evrope primila su muhamedovstvo zato, da bi
utvrdila i pod vladom turskih sultana svoj privilegovani poloaj i svoja aristo
kratska prava.
Muhamedovski Hrvati po Bosni i Hercegovini izticu se napose

svojim ponosnim, ravnim, esto i drzkim dranjem, doim su krani
plaljivi i pokunjeni. Muhamedovski Hrvati ili Turci pokazuju na
oko mnogo plemenitiji karakter, hvastaju se rado svojom hrabrosti i
paze mnogo, da neuine javno nita nepristojna ni neudoredna,
premda su esto puta drzki i prponi. Najvea je uvreda za Turina,
ako mu spotakne, da lae; on neda, da mu ni jednovjernika obiedi
s lai, jer svi Turci stoje jedan za drugoga i dre zajedno (Turin
80
voli Turinu"). Spomenute dosele vrline Turaka pokazuju se medjutim
veoma esto samo na oko; ima dodue Turaka, koji su u istinu ovakovi, ali to nije njihova zasluga, ve naravna posljedica njihova
privilegovana poloaja u zemlji. Lahko je Turinu biti ponosan i
dostojanstven, kada gospoduje i strahuje kranluk; jo laglje je
njemu biti poteniji od krana, kada je vazda pravo na njegovoj
strani. Nu zato e biti Turci igosani za sve vieke radi svoje o k r u t n e
udi i radi poganih djela, to su jih kroz vjekove poinjali na svojoj
brai. Kraj toga su ti oholi renegati nekako mrke, neprijatne i
sumnjiave udi, osobito pako bogati begovi i trgovci. Oni mrze
Osmanlije, a osobito svoje prijanje jednovjernike Vlahe". Velika
je to kod njih zakletva, kad reknu: Ja bio Vlah", i ako je koj
kranin prisutan: Ja se krstio, kao to se ovaj krsti!" Poznato
je, da su iztonjaci tromi i veoma flegmatini; bosanski Turci poprimie tuflegmuiztonjaka, ali jih daleko nadkrilie. U njih se Slovjenom
prirodjeni konservatizam sloi sa konservatizmom muhamedovskim i
s toga se porodi skrajnja stagnacija, koja se protivi svakoj kulturi
i napredku u Bosni. Turin nee ni da uje o promjenah ili poboljicah; on znade samo za staro i nepravedno obiajno pravo i za
svoj koran.
Bosanski Turci nadkriljuju fanatizmom sve ostale itelje evropske
Turske. Oni se opirahu najee i najdue reformam posljednjih sul
tana ; oni su i ponajvie krivi, da je Bosna ostala pusta i posve
neuljudjena, premda medjai sa Hrvatskom i Dalmacijom. Turci se
ponose i ohole, to jim je dragi Alah" dao tu milost, da su se
rodili u istoj vjeri Muhamedovoj. Nijedan Turin, pa bio u skrajnjoj
nevolji, nebi sluio podnipoto u krana. Spomenuti nam je ipak,
da nisu Turci sada vie toliko fanatini, koliko prije (osobito u Sara
jevu) , odkad jih je nainie Omer-paa svladao i mo plemstva atro,
te odkad postoje u Bosni strani konzulati, acaju se donekle oita
zuluma ter obuzdavaju svoju fanatiku ud. To nam podaje i vrstu
nadu, da e se bosanski Turci pod kranskim vladarom jo vie oka
niti svoga fanatizma i od srca zavoliti kransku brau svoju po krvi
i jeziku. Bosanski Turci jesu obenito po svom zakonu jako poboni:
nijedan nebi prestupio naredbe i vanjske obrede svoga vjerozakona
(kao post, klanjanje, sevap, abdes i obino umivanje) ni pod ivu
glavu, premda je jasno, da mnogi ovih obreda islama nisu nimalo
zgodni ni potrebni u hladnoj alpinskoj zemlji, kao to je Bosna. Kad
Turin izvri, to mu zakon nalae, onda nm se srce umiri i ini
87
inu se, kao da se je preporodio. Samo jedne prepovjedi korana nedre
bosanski Turci: oni piju u prkos koranu estoka pia, osobito ljivo
vicu, nu ni toga neine javno.
to u obe ui vjera Muhamedova, bit e za cielo mnogim naih ita
telja jurve poznato, pa zato neemo, da ovdje potanko o tom razglabamo.
Nu vriedno j e ipak znati, to samo prostiji Turci o svojoj vjeri misle, pa
zato eto dialoga, koj vadimo iz jednoga putopisa, to ga sastavi valjan
poznavalac bosanskih T u r a k a . Ovaj j e razgovor dodue nadahnut vjerskom
mrnjom, koja j e dosele u Bosni vladala, ali blagi italac neka prihvati
samo njegovu jezgru uz elju, da u Bosni razdora medju zakoni nestane.
Blizu Gradca, pie isti putnik, stignem jednog osu (prostog Turina)
progruane b r a d e ; elio sam se njim porazgovoriti, nebi li to i od njega
razumio. Ponizim se (nije druga) i boga mu nazovem, on se okosi ko krme
na sjekiru i dao Bog dobro" kroz zube odvrati. Sto si tako neveseo
komo?" upitam ga. Gledaju take gjaure (nevjernike), gdje serbez (slo
bodno) jau po turskoj zemlji!" odvrati mi on.
J a u : T a i mi smo stvorenje boje!"
Coso: Jeste, al neete da sluate B o g a ! "
J a : U emu b o l a n ? "
On: U e m u ? u svaemu; kad ga ti slua, zato si jo vlah! daj
se poturi de ! . . ."
Vidim, da j a moram u velike zaci, dok me Turin po svojoj dunosti
zove na turkovanje; srea on j e bio sam, a i meni j e dola volja, da se
malo razveselim i da bar upoznam ta on vjeruje, zato nadostavim :
J a tamo neu, j a vjerujem u Isusa i njegov nauk."
On: Lae ko p a s ; da ti vjeruje u Isa pengabera (Isusa proroka),
ti bi vjerovao i u M u h a m e d a ; on j e prorokovao, da e Muhamed doi, i
zapovjedio u ingjilu (evangjelju), da ga vi svi poznate za pravoga proroka."
J a : To nije istina, on j e obeao Duha, a Muhamed imao je t i e l o ;
on j e obeao onog, koji svaka zna, a Muhamed nije bio t a k i ; on je obeao
onog, koji e po udu doi, dapae i svojom snagom i uenike njegove
naariti, da i oni udesa i n e , a Muhamed niti j e dao taku vlast svojim,
niti j e on udo uinio, osim to j e rubana (monaha) Sergiju u kamen zatrpao,
to moemo i j a i ti nejaemu uiniti- ta ti z n a , ta j e Isus obeao."
Ovdje ja sjaim, ter sjednem da zapalim, no i oso odmah sjede kraj mene,
propne se na koljena, izkolaei oi i zavika:
Pa zar j a neznam ? znam vjere mi; od postanja do nestanja sve
njegovo! a da vidi da znam, sluaj! Poslao j e dragi Aktihallah svog
Gjibraila (Gabrijela) k jednoj djevojci, kojoj j e bilo ime azreti Mejrima
(sveta Marija)," on joj je dao gjul (ruicu) da primirii, i ona dok j e to
uinila, njega j e z a e l a , pa ga nije ni rodila kako druge ene radjaju,
nego na prsa . . . E t o vidi da z n a m ; a deer mi ti kai, j e li bio tepek
(tepav)?"
J a : Nije, nego popun."
Coso: J e s t , v l a e , j e s t , ifuti hotili prokuati, j e li on pengaber
(prorok); pa su mu na jednoj tefsiji iznieli kolaa i n o v a c a ; ako bude

_
__
pravi pengaber, prihvatit e za nimet (hranu), ako li ne, prihvatit e za

novce. On prihvati za novce, a Gjibrail, koji j e uviek kod njega bio, osine
ga pleskom po ruci, a ruka se oklizne, ter po zubima p u c ! zubi mu uhvate
jezik i presieku, te j e tako ostao tepek. Cifuti su to vidili, pa su ga uviek
progonili, pae su ga htjeli i na kriu p r o p e t ; al hoe, on kao pengaber
zaarao jim j e oi, pa j e pobjegao u nebo. Ovako j e , vlaho! a vi to nita
neznate. Zato se ti poturi! ako si i vlah, ao mi te je, j a u te odvest,
tko e te osunetit (obrezat)".
J a na alu to uzmem i r e k n e m : Zar bolan da reem svoje tielo i da
se k r v a r i m ? "
On: P a ? rana e zarast, a avdest (pranje) morat e uzimat svaki
d a n ; saprat e . "
J a : Bora mi dedo, gore neg alostnije, amo se rezati, amo svaki
dan prati, to j e sasvim pogibljivo. Od rane ovjek moe umriet."
O n : A ti hajde k vragu, znat e kad te vrazi u ehenemu metnu
u v a t r u , pa ti na ekrk pomu crieva s u k a t , a na nakovnju svaku kost
prebijati."
J a : T a k o e se nesumljei T u r k o m dogoditi, oni se nekrste, oni ne
pravdu ine, oni psuju, nepoteno ine, ter ubijaju."
O n : Hoe i Turkom, ali ne zato, to ti laje, nego j e r su vino pili,
krmetinu jeli i vas vlahe branili; al nee dalje od kiamet-gjuna (sudnjeg
d a n a ) ; jer na Muhamed i sad gori u vatri dehenemskoj do koljena za ovakove, pa e se poslije pretvorit u ovna, koji e bit kurban (rtva), a due
ovakovih T u r a k a u pire (buhu), i njemu e se uvu u runo, pa e jih tako
uniet u gjenet (raj)."
J a : To su ti sve, dedo, babe Mare mrdjalice i babe Ajke bajalice."
On: Znat e nesreo, kad sa silaj-uprije krene u dehenem, jesu li
mrdjalice i bajalice."
J a : P a vjere ti, ta j e ta silaj-uprija?"
O n : Ona j e duga 8 0 . 0 0 0 godina, tanja od dlake, a otrija od sablje."
J a prekinem: Dosta, dosta! znam. Zna li dedo, kako je jedan
Travnjak pretvorio se u velikog hodu i otiao u Bie pa sazvao T u r k e
u damiju, ter jim hvaz (propovjed) inio? I on j e r e k a o , da j e uprija
tanja o dlake, a ovdje mu j e zavikao jedan bena krajiki:
To beli lae!
ta j e na kapetan prama Bogu ? pa j e on opet nainio upriju na naoj
vodi, da se mogu dvoja kola r a z m i e n u t i , a bog tp da nemoe uiniti?"
Hoda se uzbuni, a Turci zaviu na tog prostaka i zamole hodu, da prosliedi, koji i r e e : Otrija j e od sablje, a ljudi moraju bosonogi preko
nje ii". Opet ga bena presiee : Vjere mi l a e ! bos letiti po tako otroj
sablji, a neporezat se, to nije m o g u e ! " Hoda plane, no se opet umiri i kae :
Jedni e letit preko uprije iz gjeneta, a drugi u gjenet (denet)." Bena
skoi srdit i povie: Ej ti b u d a l o ! kad j e uprija tako tiesna i tanka,
kako e se n a njoj razmienuti?" Hoa sirotinja naruen i preobiven o
jednog prostaka pobjee."
Coso: E a ti sluaj budalaste bene krajike, a nemoj ovakih pametnih
ljudi, p a e lahko u gjenet (raj) doi."
__ 89
J a : Daj, vjere ti, bar mi jo kai, kakav j e taj va g j e n e t ? "

O n : A l i ! u njeg su kljui od zlata, a kad unidje, biva unutra, to
j e polje veliko, posadjeno stablima i cvieem, po sredini teku potoci, u
kojih j e piesak, biser i drago kamenje; havdest (avdes) moe kad god hoe
uzeti; nita, sjedi pod hladno stablo, prekrsti noge, p a prepei kavu a
zapali ibuk; jela kakva hoe, halva i baklava, pilav i maslenica, kajmak
i med, pa to jo h o e ; hoe peenja? ti samo poeli, a ptica e zlatokrila preda te, pa kad se j e najee, a ona se opet ujedini, klepne krilima,
pa eto j e opet na drvo, ter ti stane pjevati, da se nemoe nasluati."
J a : T a k a d oni tako dobro jedu, idu li kud rad s e b e ? "
Coso: J o k bolan! to im izlazi na znoj."
J a : Aja b o r a m i ! tu nije dobro, kad jelo na znoj mora izlaziti. . . . "
Coso se malo uzbuni, jer neznade odgovoriti, pa na drugu p r e b a c i :
Pa, bolan, oh c u r a ! " Ovdje oso malo podkresnu, pogladi bradu pa prosliedi: A zgoda! j e r emo svi bit goli! . . . ."
J a : E ba to nevalja! zar da jedan drugoga gledamo?"
On p r e k i n u : N e ! onda e u svih biti oi na vrh glave."
J a : Gere neg najopaije; zar svi biti n a k a z n i ? ! ja tamo neu! . . . "
Coso od j a d a sav prebliedi, skoi i z a v i k a : J a vidim, da ti pjeva . . . .
j a sam svoju dunost izpunio, pa me nee moi priti pred Bogom, da ti
nisam kazao." T e r tako ronajui i psujui ode.
Ovaj dialog, koj j e moda mjestimice prekrupan, zanimiv j e s toga,
j e r u kratko pokazuje, to prosti bosanski Turin vjeruje i kako si budui
ivot u svojoj dui predouje.
S t o j e kranom krtenje, to j e Turkom s u n e t e n j e (obrezavanje). 0 tom
obredu pie M. Maurani : Turci se sunete kao i idovi, samo to vie odrezuju puti, nego li zidovi. Zato tko se suneti, mora po zakonu mjesec dana leati,
dok preboli ranu. Kroz ovo mjesec dana moe i umrieti od ote boli; jerbo
nikakove ljekarije neopotriebljuju, nego to ranu pospu pepelom, da k r v ustave.
Onih mjesec dana mora postiti danju i noju, to jest, ovo vrieme nesmije
da jede drugo, nego suha hljeba i frika mlieka; a da se samo vode napije,
sva bi se ona svetinja oskvrnuta. Nekoji sunete djecu jo n e j a k u , dokle
sama za se n e z n a j u ; ali ono nejako djete pritisne bolest i od toga lahko
umre. Drugi uvaju djecu do trinaest godina, da budu jaa i laglje podnesu
r a n u ; ali k a d a ve ojaaju, onda jih samih mrzi, da se moraju kao mala
djeca sunetiti. Trei su p a k obnali, da je najbolje diete sunetiti, kad mu
j e deset godina. enska glava lake se poturi od mukarca, jerbo j e
nigdje nerane, nego j u samo po zakonu u damiji poture.
Mnogi pisci o Bosni tvrde, da su bosanski Turci jo na pol

krani, jer da su mnoge kranske obrede pridrali, ter kranske
svetce tuju. Nu mi smo ve u prijanjem pogiavju iztaknuli, da
bosanski Turci tuju dodue sv. Iliju i Jurja, ali ne kano kranske
svetce, ve kao narodne zatitnike ili otce, ter da nastoje, kako bi
njihovoj slavi drugi povod podmetnuli. I strogo kranskih obiaja
90
zadrali su malo, nego vie narodnjih; zatim imaju mnogo predsuda
i sujevjerja, kao to i krani. Ono malo uspomena na kranstvo
vriedi toliko, koliko kod kranskih naroda uspomene na poganstvo.
Neki opet, kakono Hilferding i Cyprian Robert, uznose bosanske
Turke s toga, to imaju samo po jednu enu, premda jim koran
doputa vie ena; pa zakluuju, da Bonjaci to ine od krieposti,
pae da se pravi i strogi bosanski Turci skandalizuju, uzme li koj
od njih po vie ena. JSTu na to odvraa C. Sax sasvim dobro: Istina
je, da bosanski Turci u obe imaju samo po jednu enu, ali tomu
je jedini razlog taj, to u Bosni neima tako imunih Muhamedovaca,
kako no po gradovih u iztonoj Turskoj, gdje pojedini bogatai mogu
po vie ena uzdravati. I na iztoku imaju siromani Muhamedovci
samo jednu enu, kakono i u Bosni; u Bosni imaju pako ipak neki
imunici po vie ena, nu riedko kada vie od dvie." Bonjaci dre
se dakle monogamije ne toliko od krieposti, ve od nude.
Istina je medjutim, da bosanski Turci, premda su toli fanatini,
prianjaju uz muhamedovsku vjeru vie izvana nego li iznutra; pa
kao to su uz islam pristali iz sebinih svjetskih motiva, da nebi
marili opet postati krani, kad bi jim dolo do gusta. Oni bi brzo
opet prigrlili kranstvo, osobito kad bi jim se nudjala kakova mate
rijalna korist i osiguralo gospodstvo u Bosni. U to ime uvaju oni
svoje starinske povlastice i povelje od kranskih vladara (n. pr. beg
Pai u Skoplju, koj ima pun sanduk, i Kulenovii), da jih iznesu na
vidjelo, zavlada li Bosnom koj kranski vladar. to oni misle, poka
zuju najbolje, kada se prijateljski razgovaraju ili proti vlahom viu.
Tada obino govore: Pa neka dodje kaurin (kranin) za vladara u
Bosnu, ja u otvoriti svoj sanduk, ter krst na se a prase preda se,
i opet ja beg, a ti sluga, krstu! Kad tebi, vlae, nije krst teak,
nije ni meni, mogu ga i ja nositi; kad se ti prasetinom neudavi,
neu ni ja . . ."
Turci u Bosni zovu se skroz arapskimi imeni, ali jih prema
hrvatskomu jeziku udesuju i esto prikrauju. Porodina imena pri
dran" su veinom staro-hrvatska; mnogi su medjutim ime svoje preveli
na turski jezik, te su pridrali samo hrvatske doetke. Tako su se
n. pr. Eajkovii prozvali Denetii (gjenet ili denet = raj.) Prosti
seljaci i nii obrtnici zovu se obino samo osobnim imenom; imuniji
pako Turci, osobito vlastela dobivaju jo pridjevak aga", ako su
pako plemii beg". Pismene ljude, t. j . pisare, bogoslove, kadije
(sudce), zovu e f e n d i j a m i .
91
Razlika stalia nije kod Turaka vanjskim nainom osobito izra
ena. Po nonji razlikuju se samo bogatai od siromaka, zatim duhov
nici od svjetovnih ljudi. Glavu pokrivaju svi t u r b a n i , fesove nose
samo inovnici. Izuzev duhovnike nose riedko kada duge kaftane,
nego ponajvie crvene, na prsima i na ramenih otvorene, kadkada i
zlatom izvezene haljine i iroke dimlije do koljena. K tomu se pau
irokim paom od koe ili sukna, a u pojasu ima po koja kubura i
handar. Haljine u Turaka, veli M. Maurani, jako su skupe; jedno
zato, to su veoma iroke, a drugo to su izvezene zlatom i koje
kakvim! gajtani. Liepe halje, liepo oruje i liepi ibuk, to jim je
sva dika."
ene bosanskih Turaka odievaju se mnogo jednostavnije. Sve
svoje domae odielo pokriju, kad izilaze na ulicu ili damiju, nekakovom dugom, zelenom mantijom, kao to je kaludjerski habit, a na
glavu metnu amiju, kao jedan veliki i bieli obrus. U tu amiju
zamotaju obraz, a izpod brade prihodu iglom. Iznad oiju dodje jim
amija kao jedan triem (trimie), izpod kojega, ako upravo dre
glavu, nemogu da vide daleko. Zato obino nose glavu odvie izvrnjenu na zatiljak. Kada idu na vodu ili u komiluk, onda nenose
mantije nego samo dimlije i kurteljku, a glavu pokriju jednom
manjom amijom, od koje kraje u zubih dre. Ako je blato, onda
ene na bosu nogu navuku drvene papue, koje se zovu naluhne..
Djevojke se turske nekriju, dokle god imaju stariju sestru za udaju.
Mlaclje djevojke do 14. ili 15. godine nose se mnogo drugije, pae
smiju i slobodnije obiti sa svietom. Ponedjeljkom i petkom dapae
dolaze mladi Turci pod prozore njihove, da jim udvaraju ili aikuju
(aikovanje), nu i tada su prozori na pol zatvoreni. im se medjutim
Turkinja udade, postaje h a r e m t. j . svetinja, te nesmije vie da
obi sa mukarci. Upravo to tuno stanje ena ini, da se u bosanskih
Turaka nije nimalo razvio drutveni ivot. Mukarci se sami sastaju
na pijanke ili pako na pucanje: to jim je sva zabava.
U privatnom ivotu dre se bosanski Turci posvema orijentalnih
obiaja. Sjede obino krinoge mirno bulje preda se, nerade nita,
pue svoje duge ibuke i sru kavu. Stanovi su jim priprosti, naj
imuniji imaju u svojih odajah tek divane i sagove.
Kad e Turci da jedu, pie M. Maurani, onda postave na sred sobe
sofru, pa okolo sofre krinoge posjedaju. Ako jim dodje orba, tada povade
kaike iza pojasa, ili koji nenosi za pojasom, njemu se kod sofre dade. Kad
posru orbu, onda i kaike bace, a drugo jelo sve jedu prstima. Ako se
92
togod mastnoga i m a , onda liepo treba po malo lomiti k r u h a , pa onako
s kruhom iz sahana (kotlov tanjur) zajimati. K r u h se nesmije rezati noem,
jerbo j e to jazuk (grieh). Kada oje meso, onda se rukama odkida: red ide
od starijega do mladjega. Ako na dnu sahana od kakovog jela orba ostane,
tada najprvo mogu popit stariji, a ako nee nitko, onda moe i najmladji.
Ako j e orbe mnogo bilo, tada najprije pije stariji pak daje mladjemu.
Budui da nesmije biti noa pri stolu, zato prosti ljudi gloju kosti zubim,
a gospoa liepo noktima opiplju, p a k bace. Na koncu jela uviek sliedi
jogurt (kiselo mlieko), osim ako ga neima. Prije jela peru r u k e , a poslije
jela i usta i ruke. Mnogi peru usta sapunom.
Premda se bosanski Turci dre vjerno prepisa svoje vjere, koji

se tiu tjelesne istoe, to jim ipak nisu stanovi isti ni uredni.
Turske su kue obino zlo gradjene, raztroene, te turski predieli u
gradovih iztiu se osobito poruenimi i ostavljeniini kuami.
Turin, pie M. Maurani, nee nipoto ubiti ui, jerbo j e to j a z u k
(grieh); ono su bo sve due umrvih (kao i b u h e ) , koji su za ivota zlo
radili, pak jih j e po smrti dragi Alah u ui (ili buhe) pretvorio. J a sam
kazao, da kod nas nema ui, a oni su na me svi jednim glasom v i k n u l i :
Lae kao p a s ; gdje ima ljudi, ondje mora biti i ui." Oni kad vide,
da u izvana po halji plazi, samo j u prstima bace kraj sebe na ilim (sag),
pak se siromaka ivotinja mora muiti, dok opet gore na njih nepoplazi.
Mene je ta sablazan pakljena bila do kosti pojela, jedva sam se nje
otresao, kad sam ostavio zemlju bosansku.
B . _E__ra,n.s__:I H r v a t i i l i
,,"Vlasi".
Kranski Hrvati u Bosni pokazuju nam dosta tunu sliku. Ako

je Turin objestna i okorjela srca, to je kranin veinom lukav,
samo na izliku usluan, prevrtljiv, a osobito riedko kada iskren. A
to je samo zato, to je kroz stoljea navikao robovati, pa je sasvim
izgubio svoju slobodnu volju. Sila je prisilila kranina, da se svakomu
Turinu klanja, a do najnovijega doba nije se kranin mogao dostati
prava svoga. Kranin je dodue hrabar, ali se nerado laa oruja
(izuzev june Hercegovce i krajinike), prvo, to je odviknuo oruju,
odkad ga nesmije nositi, a drugo, to se boji premoi svojih muhamedovskih suplemenika.
Navade i obiaji u bosanskih krana isti su kao i u ostalih
Hrvata. Razne godove i svetce, n. pr. boi, uzkrs, Jurjev dan
i t. d., zatim obiaje pri porodu, vjenanju, smrti i pogrebu imaju
i slave oni poput Hrvata u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Kad
se slavi koja crkvena ili porodina slava (osobito krstno ime"
kod hriana), tad se sastaju znanci i prijatelji dotine kue, koja
93
slavu slavi, na gostbu, pri kojoj se cesto i suvie ljivovice (rakije)
pije. Takovom se zgodom govore i razne n a p i j a l i c e .
Od mnogih napijalica navodimo eto jednu, koja se govori po Herce
govini o krstnom imenu u zdravlje omainovo. Ovu napijalien govori dolibaa (stola ravnatelj) o v a k o : Popismo u slavu Boju po jednu au i svaku
rednju nau, a sada emo napiti u zdravlje naega brata domaina, za njegov
itak i uitak, ivot i dobro zdravlje: za zdravlje njegove potene glave,
njegovih sinova i sinovaca, u n u k a i omlaaka ivot i liepo zdravlje, ako
Bog d a ! Neka naega brata domaina i njegovih sinova i sinovaca jaki Bog
i dananji dan dugo i za mnogo, a u svakoj srei pridrao! Diio se s njima
kao Danica n a vedru nebu i kitio slavom i ponosom kano gora Gjurgjevanom, a bostan ruom i bosiljem, da Bog d a ! Kojigod rad radio, oda zla
se branio, nitko mu nenahudio! Izpod njegovoga jakoga i visokoga sljemena
iznosio dvadeset i etiri sretna sjemena, da Bog d a ! Pod arko sunce, pred
teaka i seljaka sjeme sijao, a Bogu se molio, pluto mu irom gonilo, a ralo
s mirom u dubinu ronilo; okretalo se iztocnom i zapadnjom, Bog mu avao,
a Bog mu pomagao, da Bog d a ! Od neba mu rosilo, a od zemlje rodilo;
bilo mu u klasu klasato, a u busu busato, u trsu trsato, a u guvnu hrpato,
a u hambaru mnogo, bio mu hair i beriet, da Bog d a ! Klas mu otezao
i pretezao, od bojega dara i behara, a od zemaljskoga roda da nasiti voljna
i nevoljna, i tko se godj gosti, govorio: da Bog prosti! Na njegovu potenu
sofru doekivao uboga na potenje i glas kao danas nas ovdje, ako Bog d a !
Svakome inio ast i ujelak; svakome dielio, nikad mu nepresuilo, a najvie
sebi ostavio! Ko godj mu doao pjevajui, od dvora mu poao pjevajui i
igrajui, ruka punanih, srca vesela, a obraza potena! Svak mu dolazio na
izobiljnu cast i na poteni glas sad i vazda, da Bog d a ! u K a d dolibaa
to izgovori, onda svi, koji su za trpezom, zaviu: Amin ! Bog te uo i usliio !"
Kad se ene, obilaze gradom pjevaju i gude, ali se tada klone

muhamedovaca. Osobita je slava, kad beru ljive, te kad od njih
peku ljivovicu, zatim kad ljive sue i kuhaju. To je bosanska b e r b a ,
koju obavljaju pjevaju i pleu zajedno sa Turci. U obe bosanski
krani vole plesu i pievu, od plesova poznato je bosansko kolo",
to ga pleu uz gusle ili tamburu. Najvei kranski svetac jest uzkrs,
koj jednako slave vjernici obojega obreda. Tada polazi jedan drugoga,
ter se darivaju darovi.
Uz mnoge obiaje, to jih bosanski krani imaju poput svih
ostalih Hrvata, poprimili su oni i mnoge orijentalne navade, i to
napose u gradovih. Tako su jim kue po gradovih sasvim po iztonu
uredjene; kad ulaze u sobe, skidaju obuu; oni sjede, pue, jedu,
piju i sru kavu sasvim poput Turaka, mnogi dapae nose i odielo
bosanskih Turaka. Krani nose po selih takodjer turbane, u gradovih
medjutim pokrivaju se fesovi. Trgovci krani nose dodue narodno
odielo, ali to je radi obilnoga krzna po ljetu veoma nesnosno. ene
94
se odievaju tako, da se, osobito po nakitu na glavi, mogu kao i u nas
lahko razpoznati udate ene od djevojaka i udovica. Djevojke nose
fesove sa kitom i iroke dimlije poput Turkinja; udate se ene pako
svojom nonjom pribliuju vie naim seljankam. Osobito se rado sve
ene, kano i u nas, kite raznim uresom od zlata. Obino naniu
dukate, ter si to objese ili o vrat ili priiju na fes. ene nose kite,
obino duge; mukarci pako, osobito na selu, nose perine.
Bosanski krani poprimili su i drugih obiaja od Turaka. Turci
idu u Meku, da se poklone svomu svetcu; isto tako poeli su i
krani polaziti u Jeruzolim, da se pomole na grobu spasiteljevi!.
Ii u Jeruzolim isto je tako sveta stvar, kao ii u Meku: i jedni i
drugi putnici dobivaju naziv: h a d i j a (putnik). ta vie, kod krana
u osmanlijskom carstvu esto se uje, da grob Isusov zovu abom,
po abi u Meki." Sada si moemo protumaiti, kako ima krana,
koji se zovu Hadi-Mato, Hadi-Ivo, Hadi-Bisto, i kako su po tom
nastala porodina imena Hadi-Risti i druga sline vrsti.
Ve smo vie puta spomenuli, da u Bosni ima krana obojega
obreda: latinskoga i grkoga (katolika i pravoslavnih). Oni dodue
ivu, kako kadkada sami kau, na oko u medjusobnoj ljubavi"; ali
u dubini srca uvrieena jim je duboka medjusobna mrnja i prezir.
To se ve vidi i po tom, kako jedni druge prezirno zovu. Ovo je
zaista alostan pojav, tim vema, to mnogi bezduni agitatori upotriebljuju tu vjersku oprieku, da od jednoga naroda naine dva naroda.
Budu da se jo danas krani obojega obreda u kojeem razlikuju,
to je vriedno da o jednih i drugih napose progovorimo.
a) K a t o l i k i H r v a t i ili L a t i n i .
Katoliki Hrvati zovu se sami Latini", a pravoslavni zovu jih
mjestimice okci".1) Imade jih dodue razmjerno malo, nu u novije
vrieme kano da se sve vie mnoe. Istina, prije provale Turaka bilo
jih je u Bosni veoma mnogo, tako da su imali do 30 samostana i
151 crkvu; nu od turskoga gospodstva opadao je sve vie broj njihov,
te je god. 1776 u svoj Bosni i Hercegovini bilo svega zajedno samo
50.000 katolika. Za sto godina od 17761878 narasao je broj njihov
na etverostruko, te jih danas brojimo prieko dvie sto hiljada dua.
1) Blizu Bihaa u selu egaru, a i po drugih mjestih Turske Hrvatske
zovu katolike M a d a r i " , moda s toga, to su liste vjere sa ugar
skim! itelji, koji su prolih stoljea kano vojnici eee amo dolazili.
95
Ovo uspievanje katolikoga naroda imade se najvie i jedino
pripisati revnomu radu F r a n j e v a c a , koji su od vajkada bili u Bosni
vodje i duhovni pastiri katolikoga svieta. Franjevce ide napokon i
ta velika zasluga, to su u turskih vladara izposlovali, da su katolici
pod turskom vladom u obe imali veih povlastica, ter mirnije ivili,
nego li mnogo nesretnija braa grko-iztone vjere. Franjevci naime
znali su se prilagoditi i umiliti vladi, oni su podravali katolike u po
sluhu i miru, pa su tako stekli milosti u turskih careva i vezira. Nu
i mnogi su Franjevci uzprkos svojoj mirnoj udi i podlonosti postradali, ter su prolili mueniku krv za vjeru svoju. Odnoaj Franjevaca
prema turskim oblastim dobro karakterie neka aljiva pjesmica:
Pivo pije fratar i kadija,
Fratar pije, a kadija plaa,
Teko fratru, dok kadija plati!"
Prve povlasti za Franjevce, a polakice za katolike polaze jo

od osvojitelja Bosne, cara Mehmeda II. Zauzevi naime on Bosnu
(1463), palio i robio je on bez milosrdja. Mnogo krana pogibe od
maa, mnogo jih dopade robstva, a mnogo se razbjegne na sve strane.
Bijae tada na glasu neki obe tovani franjevac, po imenu Angjeo
Zvizdovi iz Vrhbosne, koj videi, da krani ni odkale pomoi
neimaju, te elei sauvati jadni sviet od podpuna zatora, podje sa
nekoliko drugova u carev glavni stan, koj je bio na O s t r o k o m
polju (po drugih na polju Milodraevu), daleko od Fojnice oko dvie
ure. Junaki, nu blied i mrav, upade Zvizdovi u carev ator, ter
mu dokae, da silom i maem nikada Bonjake umiriti nee, ve
neka odbaci svaku okrutnost a Bonjakom podieli podpimu slobodu
vjere i gradjanstva; isto tako i onim, koji su od straha pred njim
u inozemstvo pobjegli, ako bi se na poziv Franjevaca povratili.
Car se najprije neto uzruja, nu uvidiv vanost riei njegovih
naredi, da se Zvizdoviu naini liep plat posut sitnimi zviezdicami
(da mu tako bude prema prezimenu), kojim ga zaogrne i koj se jo
i danas kano sveti ostanak uva u Fojnikom samostanu. Zatim zovne
pisca (atiba) i zapovjedi, da se a t h n a m a pie, po kojem se nesamo
sveenstvo i narod proglauju slobodnim, nego i oni, koji su u susjedne
zemlje pobjegli. Ovaj ugovor glasi u hrvatskom jeziku ovako:
, 7-___tl_.:__, a n a s . "
Ja koj sam sultan Mehmed-Han, dajem na znanje svim i sva

komu, kako se je oitovala moja velika milost prema Franjevcem,
koji donose ovu moju zapovjed; i ja sam naredio, da jih nitko nesmije
96
uznemirivati, ni preprieivati, niti se mieati u njihove crkve, nego
neka budu slododni u mom carstvu. Neka su slobodni i sigurni i oni,
koji bi se povratili, neka ivu bez ikakva straha u mom carstvu i
u svojih crkvah. Pa niti ja, niti itko od mojih ljudi u mom carstvu
da nesmije uznemirivati, muiti ili zlostavljati njihove ljude, njihove
kipove, njihova dobra i njihove crkve. I ako bi doveli kakvog ovjeka
iz inozemstva u moje carstvo, neka im je slobodno, budu da sam
jih zato pomilovao ovom carskom naredbom."
A da nitko nesmije proti ovom pismu initi, dok oni budu
meni posluni i na mojoj slubi, sveano se kunem: Tako mi etiriju
knjiga; tako mi velikoga proroka naega; tako mi sto dvadeset i
etiri tisua proroka, i tako mi moje sablje, koju pasem."
Pisano dne 28. N. god. 868 (28. svibnja 1463)."1)
Ova j e Athnama" vrutak svih ostalih povlastica i oblakica, koje su
posljednji ari dali Franjevcem i katolikom bosanskim ; nu zato su Franjevci
morali se pokloniti svakomu novomu m u l i (velikomu sudcu) sarajevskomu,
a i v e z i r u , ter pokazati ovu carsku povelju.
Athnamu pokazivahu Franjevci muli i veziru vazda uz neke obrede,
i to o v a k o :
Na dan zabiljeen od novoga mule morali su doi u Sarajevo tri
gvardijana od tri tadanja samostana b o s a n s k a : fojnikoga, sutikoga i kreevskoga. P a jer u Bosni moraju fratri izvan samostana hodati u narodnom
odielu, to se sad moraju obui u svoje sveano odielo, i u njem pred mulu
stupiti u .znak svoje slobode. To j e : fratarski habit i velika kapa. Ova kapa
bila j e veoma smiena: ona j e od crne koe, dugaka preko tri pedlja,
skroz uplja i brez ikakva gornjega poklopca, pa k a d bi ju ovjek nataknuo,
stajala bi i izgledala upravo kao ciev.
Na znak mulin gvardijani bi stupili u sobu, gdje j e on prekrtenih
nogu sjedio. P r v i j e iao gvardijan fojniki nosei pod lievom rukom A t h n a m u " ,
koja j e malo virila iz zavitka, u kom se u v a ; za ovim bi doao gvardijan
sutiki, nosei u lievoj ruci uz srce pritisnutu veliku votenu svieu; a za
ovim kreevski, nosei isto tako neto stuene zlatne rude, kojom obiaju
posipati pisma, da se prije osue.
Mula bi na pogled A t h n a m e " skoio na noge, izvadio bi ju svojom
rukom iz zavitka, prouio tono, te stavivsi j u sebi na usta i na elo u znak
poitanja i svoga posluha prama carskoj naredbi, opet bi ju savio i u pri
janji zavitak svojom rukom utisnuo.
Sad mu gvardijani estitaju dolazak, prikau svieu i ostale darove,
izmedju kojih vriean j e spomena o v a n . Gvardijani su morali u cielom okruju
nai najboljega ovna, zaklati ga, sadrti ga i oistiti, a,li da mu veliki rogovi
1) Datum ove povelje bit e pogriean, poto muhamedovska godina 8 6 8 .
odgovara naoj godini 1 5 1 9 . ili 1 5 2 0 .
97
ostanu na glavi. Na rogove morali su postaviti po jednu pozlaenu jabuku
od drva, a kadkad i malo ogledalo na elo. Ovako pripravljena ovna stavio
bi sluga sebi za v r a t t a k o , da bi mu prve noge drao desnom rukom a
stranje lievom na svojih prsiju, doim bi sve ostalo tielo ovnovsko bilo
mu za v r a t o m , visei niz plea. Kad su gvardijani prikazali svoje darove,
stupi i sluga na vrata sa svojim ovnom ; mula ga pogleda, a sluga mu
okrene ledja, da vidi s t r a g a , kakav j e ovan, pa se opet k muli o k r e n e ;
ovaj mu dade z n a k , a sluga preda ovna mulinim slugam, koji jur tue
ekahu.
Sad bi mula naredio, da gvardijani sjednu, ali oni bi morali klecati,
poaviv pod se n o g e ; dao bi im po crnu k a v u , a onda bi jih opustio,
ozbiljno jih opomenuvi na zahvalnost i vjeru prema caru. Oni poljubivi
mu skut i njegovoj se dobroti preporuujui, natrag uzmiui a do zemlje
se priginjui, iz sobe bi izali. Sad su morali svojski nadariti novci sve sluge
muline, po tom mogli su prosto proi svaki u svoj samostan.
Svi ovi obredi tono su drani i kod posjeta vezirova, osim to se
njemu ovan nije nosio, nego mjesto njega morao j e svaki gvardijan platiti
mu u novcu svotu, koliku j e on naredio. T a k a v se je danak zvao turski
d u l u s . J o su morali davati novce prvim vezirevim inovnikom, kao ehaji,
tevterdaru, kavazbai i t. d. Vezir bi jim tad dao pismenu priznanicu,
kojom priznaje njihov dolazak i carsko pomilovanje, a naredjuje svojim inov
nikom, da potuju carsku naredbu. Cesto su ovu priznanicu odgodili, da tako
vie novaca dobiju. N a svretku naredio bi vezir, da se svaki gvardijan
ogrne novim b i n j i e m , koje j e on za njih skrojio i koje su oni morali
krvavo platiti, i tako bi jih uz obiajne kod T u r a k a obrede opustio. Oni su
sad morali medju sluge vezireve stupiti, i svakoga obilato nadariti. Posljednji
put bili su gvardijani ogrnuti binjiem od Tahir-pae g. 1 8 4 7 .
Upiru se o ovaj ugovor, koj su vazda i sami Turci smatrali

svetinjom, zatim poputaju mudro turskoj vladi i dre na miru
povjereno si stado, znali su Franjevci zadobiti vie milosti i polakica
ne samo za vjeru i crkvu katoliku, nego su i stekli toliko ugleda,
da je kraj njih i katolikomu iteljstvu neto odlanulo. Pa tako se
zgodi, da katoliki Hrvati u Bosni nisu toliko stradali od Turaka,
koliko njihova grko-iztona braa. U novije vrieme pomagala je
donekle Franjevcem i austrijska vlada, zauzev se vie puta za bo
sanske katolike.
Premda su Franjevci doista veoma zasluni za bosanske Hrvate
katolike vjere, to su ipak kadkada i tetno uplivali na narod. Ponaj
prije nam je iztaknuti, da su oni katolike esto odve obuzdavali i
pokorne uzdravali, te tim i nehotice zatirali u njih mnogo narodne
samosviesti. Od svih bosanskih Hrvata upravo su katolici malne uviek
najpokorniji bili, te su strpljivo podnaali mnoge turske nepravde.
Za estih ustanaka bosanskih i hercegovakih grko-iztonjaka proV. K l a i , Bosna.
98
tiva turskom zulumu ostali su katolici dosta puta mirni, tek za po
sljednjega ustanka podigla se junaki liepa kita katolika na svoga
stoljetnoga neprijatelja.
Nu jo jedno. Bosanski Franjevci, veinom rodjeni Bonjaci,
polazili su kole izvan svoje domovine. Oni su po visokih kolah
sticali dodue veliko znanje, tako da su u Bosni bili jedini ljudi,
koji su togod umjeli i razumjeli; ali vrativi se kui bjehu se
veinom otudjili svojemu narodu. Poav zatim na upe vrli ti ljudi
znali su puk svoj pouavat, ali n a r o d n e s v i e s t i i ponosa nemogoe jim u grudi udahnuti, jer sami nisu pravo znali, tko su i to su.
Prema tomu izgubio je i puk mnogo narodne sviesti, on je zaboravio
slavnu prolost svoju i porieklo svoje, ter se je protimaravno poeo
zvati Latinom", jer da je vjere latinske! Pa tako nije ni udo,
da su neki putnici, napose Hilferding primjetni, da katolici i u shva
anju i u duevnih svojstvih u obe zaostaju za pravoslavnimi. Uzroci
pako da su prvo sliepa vjera u autoritet drugih ljudi, a drugo pomanj
kanje uvstva narodnosti.
Nu i tomu se je u novije vrieme pomoglo. Odkad je prvi neumrli
J u k i stupio u kolo Gajevo i odkad su klerici bosanski, ue u
Djakovu, upoznali, da su sinovi naroda hrvatskoga, nalo se je i
medju bosanskimi Franjevci sve vie vriednih sveenika, koji su uz
rie boju medju narodom irili i duh narodnosti, ter ga budili od
dugovjeka sna. A da su dananji bosanski Franjevci dobro shvatili
i u tom obziru svoj dini zadatak, svjedoi posljednji ustanak od
god. 1875., gdjeno prvi katolici digoe hrvatski barjak slobode uz
klicanje: ivio kralj hrvatski!"
Upliv f r a t a r a , pie Hilferding, (koj inae Franjevce i katolike ba
osobito nevoli), na povjereno jim stado upravo j e s t ogroman. Baei fratra"
jesu za Bonjaka katolika nepogrieiva istina. Franjevci su svojim uticajem
uinili u narodu pravo u d o : oni su izkorjemli u Bonjaka katolika isti sveti
i u srpskih zemljan obljubljeni obiaj, naime slavu k r s t n o g a i m e n a , slavu,
za koju je Srbin gotov potratiti svu svoju privredu, pae se i zaduiti. Uza
to su oni u mnogih zgoah prisilili seljake, da se odreknu estoka pila. Ovo
potonje nastojanje jest konano prava blagodat po n a r o d ; a i prva mjera,
neobaziru se na t o , to su njom zatrli liep narodni obiaj, dopriniela je
mnogo za materijalni boljak naroda, j e r su mu tim oduzeli povoda za nepro
miljenu razsipnost.
Bosanski Franjevci radili su dakle mnogo, da bosanske katolike

prosviete i uljude, premda je to donekle bilo na tetu narodnjega
ivota. Po tom je dosta vjerna slika, to ju J u k i podaje o bosanskih
99
katolicih. Narodni obiaji, veli on, jesu kod bosanskih krana (kato
lika) gotovo iztriebljeni, jer sveenici, drei jih za praznovierje,
ukinuli su jih i izkorjenili veim dielom. Nu preostali su ipak gdjekoji jo obiaji. Tako se u oi sv. Ivana krstitelja pale L i l e ; kora
trenjova naime metne se u pracip, pa se uee i nosa oko kue
obtrkujui; na nekih opet mjestih obiaju u oi Cvietnice t. j . velike
nedjelje grane na hrpe sabirali i paliti. Kad se vatra uzpali, onda
preko nje skau; a poslije ju tapovi izmlate i tako utrnu. Kod
enitbe i udatbe jesu u katolika obiaji dosta priprosti; a to se
tie praznovierja, to je prilino izkorjenjeno. Isto je tako vjerovanje u
vjetice, vile i vukodlake veinom iztriebljeno, ter se pripovieda samo
od ale. Poneto se samo moe opaziti, da krani vjeruju u udes
fatum; a to su od Turaka nauili, ter govore esto: Tako je sudjeno."
Premda su bosanski katolici najmirniji i prema ostaloj svojoj
brai neto napredniji, to su ipak najsiromaniji. Veina jih su kme_
tovi, obradjujui polja svojih gospodara; veoma malo bavi se zanatom
(kopanjem ruda), a jo manje trgovinom. Budu da su dosele bili ve
inom mirni i podnosili teki jaram strpljivo, to jih Turci slabo ciene,
jer jih se nimalo neboje, pae jih mjestimice i preziru. Upravo s toga
razloga ine jim Turci i mnogo nasilja, kvare i obezauju jim ene,
znaju, da jim se nee osvetiti.
Bosanski katolici teajem vjekova nadaju se pomoi od susjedne
brae hrvatske u Dalmaciji i Hrvatskoj, a osobito od kralja hrvat
skoga, koj je i car austrijski. I u istinu, carska je vlada mnogo ve
puta posredovala kod turske vlade na korist katolika, a u najnovije
je vrieme podigla na oruje svu hrvatsku vojsku, a i drugu carsku,
da udje u Bosnu i da ne samo katolikom, ve svim bosanskim Hrvatom
pripravi bolju budunost.
b) G r k o - i z t o n i H r v a t i ili p r a v o s l a v n i .
(Riani, Vlasi, Srbi.)
Hrvata pravoslavne ili grko-iztone vjere ima u Bosni najvei

broj. Uzprkos tomu velikomu broju upravo je njihovo stanje najnepovoljnije i najtunije. Ako bosanski Turin ima privilegovan poloaj
kao sljedbenik dravne vjere, ako katoliki Hrvat trudom revnih
svojih pastira duhovnih nekako ivotari i bolje prolazi: to pravoslavni
Hrvat samo da neskapa, jer ga neprogoni samo dravna vlast i turska
mu braa, nego i sveenstvo njegovo.
100
Odkad se je crkva kranska nesreom razdvojila, bilo je u
u Bosni uplivom grkih vladika vazda dosta Hrvata vjere grkoiztone. Poznato je, da su svi Hrvati neko vrieme pristajali uz Cari
grad, nu da je kasnije trudom kneza Branimira, preao jedan dio
hrvatskoga naroda na rimsku stranu. U odaljenijih, iztonih krajevih,
osobito u iztonoj Bosni, ostali su Hrvati uz crkvu iztonu, te su
joj do dana dananjega vjerni sinovi.
Katolike Hrvate titi danas u Bosni njihovo sveenstvo, nu
pravoslavni stradaju i od ovoga, kao to i Bugari do najnovijega vre
mena. A da je sveenstvo pravoslavnim u Bosni upravo tetno i
pogubno, tomu su uzroka dva: prvo, to su vii sveenici veinom
sami t u d j i n c i , a drugo, to je nie sveenstvo samo slabo naobraeno.
U staro doba ne bijae u Bosni vladika ni svjetskih duhovnika,
nego mnogobrojnih samostanaca, koji su prebivali u manastirih, ter
narod vjeru boju uili. Svi manastiri bosanski pokoravahu se patrijarki, koj stolovae u P e i (Ipeku). Kasnije dobi Bosna svjetske
duhovnike za pravoslavne, a i etiri vladike, i to u Novom pazaru,
Sarajevu, Mostaru i Zvorniku. Ove vladike priznavahu takodjer pekoga patrijarku za svoga poglavara. Nu kad je patrijarka Arsenije
Crnojevi, g. 1690. sa mnogo naroda ostavio Staru Srbiju i Pe, ter
poao u Ugarsku, a za njim to isto uinio i patrijarka Arsenije
Jovanovi, poav sa 40.000 dua u Banat i Baku, poee Turci
progoniti sve to ee pravoslavne, a turska vlada ukine patrijariju
peku i povjeri Bosnu patrijarki carigradskomu, da njom upravlja.
Sada nastade zlo vrieme po nesretni narod pravoslavne vjere. Cari
gradske patrijarke, sami rodjeni Grci i Fanariote, nastojahu, da u
Bosni nepostanu vladikami domai ljudi, ve tudjinci, a napose rodjeni
Grci, koji su u svem bili robske sluge turske vlade, ter s njom zajedno
zatirali nesretni narod, mjesto da bi ga titili. Nu jo vie. Vladikom
grko-iztonim u Bosni nemogae postati drugi, van onaj, koj bi cari
gradskoga patrijarku dobro platio i mitio. Tako dodjoe na biskupske
stolice u Mostaru, Sarajevu i Zvorniku sami takovi ljudi, koji su
svoju ast skupo platili, pa sad nastojali, da gule i globe narod
opet nadomjeste, to bjehu prije porazdali. Zato prodavahu opet oni
upe i druga mjesta za skupe novce, te upnici opet traili su vie
od naroda, samo da bi se pomogli. Tako je sve od vladike do posljed
njega upnika ilo za svojim dobitkom, ter otimalo ubogim kmetom
i ono malo, to jim ostavie Turci.
10J
Sve do novijega vremena nebijae za pravoslavne popove ni

sjemenita ni kole. Tako postajahu upnici ljudi neizobraeni, koji
esto nisu ni sami umjeli itati ni pisati. Vie puta bi upnikov
rodjak ili zvonar due vremena dvorio u crkvi, nauio bi na izust
liturgiju i crkvene molitve, pa kad bi to znao, skucao bi neto novaca
i poao bi do vladike, ter bi si kupio upu, ili bi mu za mito dao
veliku svotu, da odpravi kojega upnika sa njegova mjesta. upa
stoji u Bosni i sad jo prema vriednosti njezinoj 20200 dukata.
U novije vrieme ima dodue ve i vrlih ljudi na upah, koji su bogoslovje izuili, mi tih je jo veoma malo: veina pravoslavnoga sve
enstva ami i danas u tmini i neznanstvu poput svojih vjernika.
U Bosni nema nikakovih pristojba za crkvene funkcije. Pravoslavni
pop oredjuje si sam nagradu i to prema imutku otinika. Jedan mu daje
ovcu, drugi par kokoi ili ita, trei pae i kravu ili vola. Ima ljudi i
nekrtenih, jer nisu smogli novaca, da plate popa. Kad umre domain, trai
pop za pokop najboljega vola; kad umre domaica, trai pop za pokop naj
bolju kravu. Metropolita sarajevski ima plau od 12.000 for., a ostale
vladike po 7000 for., nu oni pokupe i 58-struku svotu.
I samostani pravoslavni u Bosni, u koliko nisu razrueni, jesu

veoma ubogi, te nemaju nikakova posjeda, kakono n. pr. katoliki.
S toga i samostanci nemaju nikakova ugleda.
Progonjeni od turske vlade i Turaka, gnjeteni od svoga sve
enstva ivu pravoslavni tuan ivot. Oni nemaju nikakovih prava,
nikakovih polakica, ve poput divljih zvieri preputeni su sudbini
svojoj. Nu upravo taj tuni poloaj nije jih atro, ve jim die sviest.
Pravoslavni Hrvat jest dodue na oko potiten, ali u njemu bukti
vatra, na njegovu vatrenu oku razabire, da mu u prkos duga stra
danja jo nije klonula snaga. On je svjestan snage svoje, pa kad mu
zulum dodija, on se die na noge junake i sveti se krvolokom. On
je najbolje uzdrao starohrvatsku ud sa svimi kriepostmi i manami:
njemu su i danas jo sveti obiaji pradjedova i predsude njegove.
On je bistar i revan; neradi dodue toliko na polju, ali on se uzeo
baviti t r g o v i n o m i trguju stekao si je mnogi imetka. Dobri, a
i najbogatiji trgovci u Bosni jesu upravo pravoslavni, ter mnogi
tih trgovaca radili su potonje vrieme mnogo za boljak i za pro
svjetu svojih jedno vjernika, grade crkve i podiu liepe kole. Pravo
slavni trgovci u Bosni svjestni su domorodci.
Pravoslavni Hrvati u Bosni, neimaju zatite u svojoj domovini,
traili su pomoi izvan nje. Najvie se nadahu od Srbije i Crnegore,
gdje ive narod istovjerni, zatim od velike Rusije, te zatitnice svih
102 -
pravoslavnih Slovjena. Pa i u istinu, Srbija i Rusija radile su u 19.

vieku kojeta za boljak Bosne i Hercegovine, ter mnogi pravoslavni
Hrvat, videi, da je iste vjere, koje i Srbi, poeo je svoju vjeru
zvati srbskom", a sebe Srbinom. Ovo je medjutim velika bludnja,
koju ine i muhamedovci, kada se po vjeri zovu Turcima". Kao
to nisu muhamedovski Hrvati nikakovi Turci, premda vjeruju isto,
to i Turci, isto tako nisu pravoslavni Hrvati Srbi", premda su
istoga zakona sa Srbi u Srbiji.
Liepo li nam sliku podaje na Juki o pravoslavnih Hrvatih.
Bosanski rian, veli on, sklon je na dobro svojemu bhnjemu,
sveenika dri mjesto Boga, i njemu sve vjeruje. Osobito mnogo
dri do obeanja, te kad jedan drugomu zadade p o t e n u r i e ,
nee ga za cielo prevariti. Mladji slua starijega, a osobito kunoga
starjeinu; pred njim sjesti oli duhan zapaliti nikad ili rieko e, a
napose mnogo dri do istoe i brane vjernosti. Bosanski riani
uzdrali su narodne obiaje, kano i praznovjerja. Slava krstnoga imena
u njih je obiajna; ali ima u njih i mnogo praznovjerja, budu da
ga neuki sveenici nisu mogli uguiti. Oni vjeruju u vukodlake, vile,
vjetice i more, oni araju, uroke ine i bajanja izvode. Turci se
njih osobito plae radi osvete, jer oni vraaju njihove zulume krv
nom osvetom, sve po onoj staroj poslovici: Tko se ne osveti, taj
se n e p o s v e t i .
Ovu sliku dopunjuje Hilferding ovako: Bonjak (pravoslavni) jest
trom i nespretan; ivota u njem ima malo, ali je zato tvrdoglav. Ova
tvrdoglavost prelazi u prkos, kada mu je star obiaj zamieniti novo
tarijom; ali se opet pokazuje kao plemenita muevnost, kada mu je
braniti svoju vjeru. Tromost i mrtvilo njegovo potie valjda ponajglavnije od dugotrajna jarma, koj je silno atro bosanske krane;
u njih vlada neki neopravdan strah pred Turci te u njih nema nikakova slobodna kretanja ni poduzetnosti: silna apatija prevladala jih
je sasvim. Hercegovci su u tom obziru daleko nadkrilili Bonjake:
oni su za mnogo ivahniji i poduzetniji, te u njih ima uvstva za
obe dobro. Neznani, jeli su ta svojstva posljedicom istorijskoga raz
voja. Vjerojatno jest, da je susjedstvo Crne gore imalo blagotvoran
upliv na hercegovake krane, te je u njih uzdralo duevne sile. I bit
e tako, jer skoro svi muevi, koji su se u Bosni i kojekud po gra
o vih hercegovakih iztakli duevnim radom, zatim vea est trgovaca,
obogativih se svojom poduzetnosti, potiu iz Trebinja, Popova, Banjana, Drobnjaka i drugih Crnoj gori medjanih prediela Hercegovine.
- 103
Jaram i strah zatriee i govor prostoga Bonjaka: njegov je govor

nejasan i bezsmislen; on e ti ve prvimi riecmi kazati, to on
strada, to ga titi i kako ga je ubio zulum; nu umoriti e se ljuto
razgovaraju se s njim, prije nego li e po njegovu bugarenju raza
brati upravo ono , na to se imenito tui. Jaram i strah prisilie i
priuie ga laljivosti i neiskrenosti, ter on lae esto i neumjestno.
Jaram i strah unitili su nadalje u bosanskom hrianu i duh zaje
dnitva: svaki se stara samo o tom, kako bi sama sebe izvukao iz
nevolje ter si ugodio; riedko kada rtvovati e koj sama sebe za
obu korist. Napokon vlada medju hriani ljuta nesloga i nesuglasje:
nema sela, koje nebi poprieko gledalo susjedno selo; nema sela, u
kojem nebi medju itelji bilo nesloge i nesuglasja. Nu zato ima u
bosanskoga hriana i krieposti. On je spreman dati i posljednji gro
svoj, da se podigne crkva i da se pomogne vjeri; on je nadalje vazda
eljan nauka. Medju bosanskimi hriani ima mnogo takovih, koji su
se sami uili pismu i itanju, pae na mnogih mjestih prinose i
seljaci sami, da jim se posagradi i uzdri kola.
Kuali smo, da nacrtamo ponajprije obi karakter Bonjaka,

a zatim smo ga orisali po zakonu, koj je silno na nj uplivao, ter ga
raztrojio. Teajem razmatranja iztaknuli smo vrline i mane njegove,
ter smo vidjeli, da uzprkos mnogim manam ima u njega jo valjana
klica krieposti, koja bi ga uz druge i bolje okolnosti mogla podii
iz dananjega kala. Nadajmo se, da e s vremenom, kad ga zadesi
bolja sudbina, nestati njegova mrtvila i drugih mana, koje su se
rodile za turskoga gospodstva. Nu zato trebati e vanjske sile i budila,
jer inae se on neprenu n i k a d a iz svoje apatije. Vanjska sila morati
e oboriti ili bar ublaiti velike oprieke vjerske, koje su podielile
jedan narod na tri logora; vanjski, nu samo govorom i srcem srodni
apostoli mira moi e neslogu i nesuglasje rodjene brae razbiti i
nadahnuti srca njihova duhom sloge i medjusobne ljubavi. Nu i ovi
apostoli nee uspjeti, ako" medju bosanskimi Hrvati nerazviju ideju
n a r o d n o s t i , ako jih neupute, da su svi Bonjaci ma koje vjere
sinovi hrvatske majke, ter da je Bosna ponosna ponajljepi biser u
starodrevnoj kruni hrvatskoj, koja e moi uz slono sudjelovanje
svih sinova iznova u svoj staroj slavi zasjati.
- 104
i. Socijalno-politiki odnoaji.
U prijanjem smo poglavju vidjeli, kako je bosanski narod
podieljen na tri zakona, te kako je muhamedovska vjera jedina po
vlatena i slobodna, doim se katolika samo trpi, a grko-iztona
dapae i progoni. Turci bosanski imaju po tom svu vlast i ugled,
doim krani tek ivotare.
Razliku medju Turci i krani pootruju jo vie i socijalnopolitiki odnoaji, koji su osnovani na f e u d a l n o m s u s t a v u sred
njega vieka. Cielo naime puanstvo Bosne podieljeno je na dva razreda:
na g o s p o d u j u i r a z r e d i na s l u e i r a z r e d . Gospodujua
klasa sastoji od imunoga plemstva i od slobodnih obrtnika i seljaka,
nu ti su svi vjere muhamedove; sluea pako klasa broji same ne
slobodne seljake ili k m e t o v e vjere kranske. Svi itelji u Bosni,
ako nisu vjere muhamedove, spadaju pod kmetove, koji nemaju ni
komadia svoje zemlje, ve rade i slue bosanskim plemiem vjere
turske. Turci zovu svu slueu klasu jednim imenom: raja. Po tom
dakle vladaju u Bosni i Hercegovini jo danas isti odnoaji kmetovski,
koji su tek od g. 1848. dokinuti u Hrvatskoj; ali s tom v e l i k o m
razlikom, da su u Hrvatskoj bili gospodar i kmet jedne vjere, doim
je u Bosni gospodar Turin, a kmet njegov tuni kran.
Odnoaj gospodujuih Turaka prema slueim i robujuim kranom, t. j . prema raji, veoma je nepovoljan po krane. Turinu
gospodaru sve je slobodno initi, pae i carski zakon nogama gaziti;
uboga raja nesmije ni pravo svoje traiti. Ona nema zemalja svojih,
ona je bezpravna. Raju je Bog Turcima poklonio", vele bosanske
kadije, da Turinu izmet slubu ini"; na sudu opet kau: Jedan
Turin vie znade nego hiljada Vlaha". Na mnogih mjestih nesmije
si raja ni ljepih kua graditi. Ako si koj kran uzprkos tomu
podigne bolju kuu, odmah ga Turci tjeraju na sud i pitaju: Pa
zar i ti, krstu, i ti hoe imati kuu, i ti si nekakav aga (gospodin) ?
hajde u aps (zatvor), dokle neplati toliko i tolika groa". Na to mu
kuu uzmu i dadu kojemu Turinu, a krstu kau : Za tebe je koara,
krstu lipovi, ti sebi napravi koaru". Kada Turin jae preko polja,
onda ga nijedan kranin nesmije susresti; nego kada raja opazi
Turina, onda se mora daleko ukloniti s puta. Ako medjutim kranin
jae konja, mora odjahati i konja odvesti na stranu, dok Turin
neprodje.
Kako je ve i u turskoj djeci uvrieeno, da su Turci gospodari neto
boljega od kranske raje, svjedoi dobar poznavalac bosanske zemlje. Pre-
105
noiv u Busovai, pie o n , jutrom kad j e sunce malo obasjalo, j a konja

pojaim i podjem dalje na put. J a dojcm na kraj arije (trga), a na sred
puta stoji jedno baline (tursko diete); mislim, da u visini nije bilo visoko
ni moja tri p e d l j a ; ono j e bilo pljesnivo, neisto, balavo i kaljavo tako, da
mi se j e grustilo pogledat u njega. Dralo j e tapi u ruci. J a sam gledao,
hoe li se ukloniti konju s puta, no j e bilo bezkoristno, ono j e stajalo kao
ukoeno. J a vratim konja krajem, da ga nepogazim, nu kad sam bio kraj
njega, a ono meltm! p u c ! moga konja sa stapom. Konj skoi, no ga opet
zaustavim lahko, j e r ba nije toliko plaljiv bio. J a viknem djetetu: Ostavi,
ta to ini?" nu ono e : D r a g o mi j e ! hou sad i t e b e ! " U meni krv
uzavri ter v i k n u h ; Sta i m e n e ? ako te uzmem za to vratia i otresem
s tobom o kamenje, da e ti odmah zlopnjak p u k n u t i ? " Na to e diete:
Nesmije, j a s a m T u r i n ! " J a ovo uvi i boje se, da koji Turin
nenanidje, ter bi zbilja moglo biti zlo, odstupim.
Kolika j e ovo opakost, kolika zloa i bezobraznik! balavo baline u
ariji napada na p r a v a zdrava ovjeka, tue ga i m l a t i , a ovaj njemu
nesmije nita; i to zato ono tako ini? zato mu se pravednik nesmije odap r i e t i ! ? zato, jer j e ono T u r i n " .
a) G o s p o d a r i Turci.
Gospodujuemu razredu pripadaju svi itelji muhamedove vjere,
bili oni imuni ili ubogi. Nu najvie medju njimi iztie se f e u d a l n o
plemstvo, koje je prigrliv islam svoja sredovjena prava velikim
dielom do danas sauvalo.
Jo za bosanskih kraljeva vrvila je Bosna sve boljari svake
ruke; tuj je bilo u obilju vojvoda i knezova, koji su imali poput
ugarskih i hrvatskih plemia vei dio zemlje u svojim rukama, ter se
otimali kraljevskoj vlasti i tako mnogo doprinieli k padu bosanske
drave. Padi Bosna, mnogi se plemii izturie, samo cla pridre
svoje asti i imanja, te u istinu ostadoe milosti carskom i nadalje
gospodari u Bosni, do im je podloni jim narod ostao veinom vjeran
kranstvu ter postao njihovim robljem ili bezpravnom rajom. Broj
takovih plemia odmetnika veao se je svakim danom, ter doskora
poee se oni zvati b e g o v i (beg). Oni vladahu, kao i za domaih
vladara, i nadalje zemljom bosanskom, nemare mnogo ni za Sultana
ni za vezira, koga je Sultan u Bosnu iljao. Ovi bosanski begovi stvorie po neki nain p l e m i k u r e p u b l i k u , zaokupie polagano u
zemlji sve vee asti i slube, a osobito se trgahu za k a p e t a n i j e
t. j . za upravu tvrdih gradova i njihove okolice. Kapetanija bilo je
u Bosni 3638, a kapetani bili su nasljedni. Svaki kapetan imao
je oblast maa, vjeala i kolca (samo za krane), a uz to je bio i
vodja etam, koje su se u njegovoj kapetaniji sabirale.
106
Uz starinske begove podie se za turske vlade novo plemstvo,
a to su s p a h i j e . Bijahu to vjerni carski vojnici, koje je car za
revnu slubu nagradio, te jim podielio s p a h i l u k e uz pogodbu, da
ga i nadalje slue. I ovo vojno plemstvo bijae nasliedno: spahije
bi dobivali od cara pravo, da u podieljenih jim spahilucih (timarih)
pobiraju u ime carevo desetinu, nu zemlja nebijae njihova. Bijae
spahija, koji nisu ni komadia svoje zemlje imali, ve su samo dese
tinu u nekom kraju pobirali. Svakomu je spahiji bilo propisano, koliko
mora sabalja" povesti u boj.
Begovi, kapetani i spahije bijahu tako pravi gospodari Bosne.
Oni bi se dobro pazili sa janjiari i njihovim agom u Sarajevu, pa
bi radili u Bosni, to bi htjeli, nemare nimalo ni za cara ni njegova
namjestnika t. j . vezira, koj je ivio u Travniku.
Mnogi bosanski knezovi, izturivi se i postavi bezi, promienie svoja
stara porodina imena i poprimie turska, te se danas nezna, kako jim je
prije bilo ime n. pr. erifi i beg Miralem. Nu mnogi njih zadrali su i
svoja stara porodina imena, te se i dan danas tako zovu. Najznatniji od
tih begova j e s u : Babie, Bakovi, Bosni, Ceri, eki, Dugali, Dvagi,
Filipovi, Grlumie, Ljubovie, Ljubuni, K o p i , Kresojevi, Kulenovi,
Kukavii, Skorbovi, Pai (u Skoplju), R e p o v a c , Pozderac, aranovi,
Vojnikovi, Vidaie, Sokolovi, Zlatarovie i dralovi. Ima i takovih begova,
koji su imena svoja preveli na turski, p a su samo ostavili hrvatske doetke.
Kad su Sultani turski poeli poetkom ovoga vieka o tom na

stojati, da dravu svoju centralizuju i reformuju, unitie ponajprije
opornu etu janjiara (1826.), a zatim uzee raditi o tom, kako bi
slomili mo te aristokratske republike u Bosni. Trebalo je ponajprije
dokinuti nasljedne kapetanije, zatim spahije i spahiluke, ter uvesti
redovitu vojsku, a napokon slomiti donekle vlast silnih begova i podii
mjesto toga ugled vezira i carskih inovnika. Nu kad se poee te
novotarije u Bosni izvoditi, ustade sve bosansko plemstvo protiva
caru kaurinu", ter u Bosni planu ljut gradjanski rat, koj se svri
tek god. 1851. Ove godine naime svlada Omer-paa bosansku bunu
i uniti mo plemstva. Kapetanija nestade, a mjesto njih bjehu uve
dene nahije i sandaci, kojinii upravljahu carski ljudi; spahiluci
bjehu dokinuti, a spahijam bijae poi u redovnu vojsku; veina
begova napokon bjee osiromaila i postradala, a mjesto njihove
republike stvori se vilajet bosanski pod upravom carskih namjest
nika. U borbi carskih eta proti bosanskoj aristokraciji podpomagahu
i krani carevcem, mislei, da e jim, svladavi svoje gospodare
begove, poneto odlahnuti. Ali se ljuto prevarie.
- 107
Begovi bosanski nisu vie, to su neko bili, ali od Omer-pae
pa do danas oporavie se opet, te jih i danas smatraju bosanski
Turci za svoje vodje. Premda je etvertstoljetnim bojem (1826. do
1851.) mo begova u politikom obziru znatno spala, odnoaj njihov
prema kranskim kmetom slabo se je promienio, makar da je carska
vlada kojeta na korist raje zapovjedila, da se izvede.
Uz plemstvo pribrojiti nam je gospodujuemu razredu jo mnogo
trgovaca, zanatlija, imunika, napokon i sve seljake, koji su muhamedovoga zakona. Svi ovi s l o b o d n i ljudi imaju svojih vlastitih
zemalja, smiju nositi oruje i neplaaju sramotnoga haraa". Izmeclju ovih slobodnih Turaka imade jih mnogo, koji su se kao trgovci
ili inae imetka i ugleda stekli, ter se sada iztiu svojim bogatstvom
i svojimi zemljami, pa se redaju medju veu gospodu, premda nisu
nikakovi plemii. Ovakovi se imuniji Turci prosta roda zovu age
t. j . gospoda. Ostali Turci prostoga roda, a napose seljaci imaju
svoju zemlju, nu buclu da jim je mrzko raditi, to su veinom siro
mani i prnjavi. Ove seljake zovu begovi i age po t u r i ami i
cos a m i , a krani jih prozvae b a l i jami. Premda je mnogi oso
ili balija sav odrpan ter neima esto ni toliko, koliko koj kmet kr
anski, ipak se on smatra neto boljim, jer je Turin i jer neplaa
haraa.
b) K m e t o v i raja.
Raja znai po hrvatski stado" ili marva", te Turci zovu
ovim imenom sve itelje u turskoj dravi, koji nisu muhamedovske
vjere. U Bosni jesu raja svi krani obojega obreda, prebivali oni u
gradovih ili na selu. Oni su pravi kmetovi" begova, te nemaju druge
zemlje za obradjivanje do begove, na kojoj ivu. Oni su dodue osobno
slobodni t. j . nisu poput germanskih kmetova privezani uz zemlju,
na kojoj su se rodili, ali zato opet nisu nikad ni as sigurni od
straha, nee li jih gospodar njihov sa zemlje svoje protjerati.
U prvo vrieme turskoga gospodstva bijae kmetovom mnogo
bolje. Oni su se dodue pokoravali spahijam i begovom i plaali su
jim neto od zemalja, koje su bile vie njihove nego li begovske.
Kmetovom je u obe jo u 17. vieku tako dobro bilo, da su se u
Bosnu naselili mnogi itelji iz Hrvatske i Dalmacije, koji su volili
turske begove, nego li kranske grofove. Jo u polovici prologa
vieka plaao je kmet" samo jednu desetinu od poljskih plodova
spahiji, a jednu desetinu begu; nu beg morao si je sam svoj dio
odvesti s polja u grad. Koncem prologa vieka uzmu begovi svu
- 108 - zemlju kmetova pod sasvim svoju i poemu traiti od njih mjesto
devetine ve treinu, da i polovinu godinjega ploda. Uza to bijae
kmetu donieti treinu ili polovinu begu u kuu, pa mu jo svakoga
tjedna 35 dana na polju ili kui raditi. Ova radnja ili robota zvae
se b e g 1 u e n j e" (begluiti).
Kmetu postajae sve to gore. Nije mogao ve namiriti ni samoga
bega, a kamo li da plaa jo hara i druge danke caru i veziru.
Uza to unitie bune bosanskih begova sasvim ubogu raju. Turski
car izdade dodue 3. studenoga 1839. h a t t i e r i f od Gjiilhane,
kojim on obeaje svim svojim podanikom (dakle i raji) podpunu
sigurnost ivota, potenja i imanja, ali tim uzbuni jo vema begove,
te po ubogu raju nastadoe crni dani. Ne samo da kmet nije imao
nita svoga, ve odsele bijae progonjen i zlostavljan od svoga gospo
dara na svaki nain; pae i ubiti mogao ga je beg, pa nebi nitko
za to ni pisnuo. Nevolje kmetova tako se umnoie, da je napokon
bio prisiljen vezir bosanski T a h i r - p a a , te je god. 1848. izdao
novu naredbu ob odnoaju kmetova prama gospodarom. Uredba ova
glasila je ovako: da u napredak prestaje begluenje, a mjesto toga
da kmeti gospodarom plaaju od ita, voa i povrtelja treinu, a od
siena polovinu; gospodari pak da treinu od poreza za kmete plaaju.
Premda je ova uredba bila veoma teka i tegotna za raju, koja i
onako jo carski porez plaa, to ju je ona ipak prihvatila, budui
ve privikla svakomu zulumu. Nu begova prionu malo uz tu naredbu,
nego u prkos njoj udarie jo gore terete na ubogu raju. Oni pobirahu dodue treinu ita i polovinu siena, ali zato neukinue begiuenja niti neplaahu treinu poreza za raju, nego poee jo od kmetova
zahtievati, da i za nje plaaju porez. K tomu uzee tjerati i kmetove
sa svojih zemalja i uzimati jim kue, stoku, jednom rieju sve, to
su u njih nalazili.
Kako j e to bivalo, pripovieda J u k i : K a d j e jedan k m e t , pie on,
okrio njive, nasadio i uredio bae, ponainio potrebne zgrade i ve poeo
malo na stranu metati, dodje drugi lienina, te gospodaru (begu) pokloni
vola, a kadkad i dva, te onoga jn'voga gospodar otjera sa svoje zemlje i
ovoga nastani. Nije li se pako nikakav drugi k m e t nametnuo, to gospodar
svake godine cieni nevoljnu raju, sad istui vola sad konja, prieti da e j u
dignuti i druge ljude naseliti; raja tu ucjenu mora svake godine plaati,
drugije valja joj se seliti.
U novije je vrieme odnoaj kmeta prema gospodaru ovaj: Kmet

bosanski, kad sjedne na novu gospodarevu zemlju, na kojoj nije prije
nitko bio, to si on mora d svom troku nainiti kuu i sve ostale
109
potrebite zgrade. 0 tom troku nee gospodar nita da znade, nego
na prosto veli: Ako ti treba, gradi." No kad se kmet digne stoga
kuita, nemoe od gospodara dobiti za te zgrade nikakovu nagradu,
niti jih drugamo prenieti. Nekoristi mu rei: Ja sam gradio, to je
moje!" gospodar e mu odvratiti: Trebalo ti, pa si i gradio,
ali si jih gradio na mojoj zemlji." Pa jer je zemlja starija od kue,
to ju posvaja.
Sva je zemlja gospodareva, na kojoj kmet stanuje; zato on
bez dozvole gospodareve nemoe posvojit ni toliko, da si samo jednu
glavicu luka usadi: pa s toga mora od svega dohodak davati. Kmet
mora svu zemlju obradjivat o svom troku: on ju kri, na svojih
volovih ore, sa svojim sjemenom sije, kopa, vri i sve ini, ter gotov
dohodak mora gospodaru donieti, kamo mu ovaj zapovjedi. Kmet je
duan na poziv gospodara svaku mu uslugu uiniti (begluiti), kao
n. pr. drva mu dovesti, ito mljeti, njive, koje gospodar za sebe sije,
obradjivati i t. d., i to bez ikakve plae, dapae vie puta i o svojoj
hrani. Kmet je k tomu duan sav porez platiti, koji bi morala
plaati zemlja gospodareva. Isti je duan ee gospodaru j a b u k u "
dati, na konak ga primiti sa svom njegovom druinom, hranu i pie
za njih i za njihove konje pripraviti i t. d., i to sve bezplatno.
Istina, turska je vlada ve vie puta pokuala, da uredi stalno
odnoaj kmetova prema gospodarom, ali to nije nita vriedilo, jer
bosanski beg neznade zakona nad svojom voljom. Tako je n. pr. vlada
naredila, da gospodar sam sagradi zgrade, da dade etvrtoga vola,
da plati treinu poreza za kmeta, da mu dade treinu sjemenja i da
kmeta nesiluje na bezplatnu radnju (begluenje). Nu za te naredbe
nee bosanska vlastela ni da znadu, pa ako se koj kmet na te polakice pozove, onda mu jednostavno kau: Ako ti se vlae nemili, a
ti ustaj sa moje zemlje! . . . " Vie puta ide uboga raja i pred sud,
da se potui, ali kakova hasna, kad neuspije nimalo. Sudci misle, da
su svoju dunost izpunili, proglasivi carske naredbe; ali se nebrinu,
hoe li biti izpunjene i izvrene. Kad jim se kmet potui, a oni mu
odvraaju: Kad gospodar nee ovako, a ti se vlae dii sa zemlje;
ili ako e se i drugije s njim narediti, mi nismo tomu protivni.. .."
Zato, to gospodar puta kmeta, da ivi i radi na njegovoj
zemlji, mora mu kmet svake godine dati: 1. od svakoga poljskoga
ploda osim siena t r e i n u ciele ljetine; 2. a od siena p o l o v i n u
ljetine. Osim toga mora mu kmet to donieti ili dovest sam onamo,
kamo gospodar naredi.
*
110
Toliko po prilici ob odnoaju kmetova prema gospodarom. Sada
da jo vidimo poloaj nesretne raje prema vladi.
Raja u Bosni i Hercegovini nema skoro nikakovih prava, ali
zato sve terete i dunosti. Istina, carska je vlada raznimi fermani
nastojala, da raju uini ravnopravnom gospodujuoj klasi. Ali to je
u Bosni malo ili nita vriedilo. Raja i danas jo nesmije oruje nositi,
nesmije crvene dimlije obui, nemoe proti Turinu svjedoiti, nemoe
ni vojnikom biti; jednom rieju, raja je u prkos Hattierifu i Hathumajumu ostala raja. Premda nije nikakovih prava stekla, ona
ipak silne terete podnosi. Osim onoga, to kao kmet daje gospodaru,
mora raja plaati dravi jo ovo: desetinu od sve godinje ljetine,
zatim zemljarinu (50150 piastra), i jo glavarinu (prijanji hara"),
u ime toga, to je toboe oprotena od vojne slube. Uzmemo li na
um, da se raji vrhu plaena poreza nedaje namira, pa se s toga
jedne godine isti porez dva do tri put utjeruje; zatim da se desetina
obino daje u zakup pojedinim poduzetnikom, koji tri put vie uzimlju,
nego li jih patri; napokon da raja uz sve danke i gospodarom i
vladi mora jo badava raditi kod svih javnih radnja: to si po prilici
moemo stvoriti neku sliku o tunom stanju toga puanstva.
Nevolja raje bijae do najnovijega vremena tim gora, to nije
mogla nikako stei stalna posjeda, te tako postati svojom. Carska
vlada dopustila je dodue, da raja moe zemlju posjedovati, pa se
je i nalo krana, koji su si i zemalja kupili. Nu s toga zadobavie
se jo veih neprilika. Kad je naime koj kranin zaputenu i neobracljemi zemlju kupio, pa ju kasnije svojim trudom liepo obradio,
umah bi se podigli Turci i oteli mu zemlju dokazuju, ili da je
njihova ili da na drugoga Turina spada. esto bi mu zemlju uzeli
i pod tom izlikom, da je potrebita za obinu, i tako ostane raja ne
samo praznih ruku, nego bijae kadkada i zato kriva na sudu, to
se je usudila obradjivati toboe tudju zemlju.
Mnogi su krani u novije vrieme izirmili nov nain, kako da steku
zemalja. Oni plate kojemu siromahu Turinu, da on rekne, da je zemlja
njegova i da ju je kranom prodao". Ako ostane ovaj Turin vjeran i
poten, onda mogu zemlju zadrati. Dobar poznavalac Bosne pripovieda jedan
sluaj, kako je neki turski oso ovako spasio kranom njihovu zemlju. Dva
krana blizu Jajca kupe naime zemlju na ovaj nain od toga Turina, pa
ju obrade i zgrade ponaine. Nu na jedanput nadje se jedan beg, pa zgrade
razvali i zemlju si prisvoji. Krani su neprestano turskoga osu mitili, da
jim nepomaujka na riei, a zatim su sudu prijavili nasilje begovo. Sud izadje
na zemljite, pokupi susjede, parnike i t. ., ter sud zapome :
Ill
Najprije upita o s u : J e si li ti ovu zemlju prodao v l a s i m a ? "
oso: Jesam, g o s p o d a r u " '
S u d : Poto si p r o d a o ? "
oso: Po
"
S u d : Zato si zemlju p r o d a o ? "
oso: Bila mi j e p o t r e b a " .
S u d : Kako si prodao zemlju?"
oso: Kao svoju."
S u d : D a j e tvoja, ti bi j u bio obrajivao za toliko godina."
oso: Nisam, j e r nisam imao im, od slasti ju neproajem!"
S u d : Odkud tebi ta zemlja?"
oso: Ostala mi iza otca."
S u d : Odkud tvom o t c u ? "
oso: Vjere mi, nisam se prije otca rodio, pa da znam."
Sud prisudi sada zemlju kranom. Nu upamtiti nam j e : ovaj sud
izpao j e dobro po krane samo zato, jer su krani dobro i predobro platili
ne samo osi, nego i sudijam; u drugom sluaju znali bi sudci zabtievati,
da Turin pokae izprave, koje mu j e otac na zemlju ostavio. Ovaj sluaj
povoljan kranom jedan j e od tisuu, koji su proti njim.
III. Arbanasi, Cigani, idovi i Osmanlije.

Opisavi, u koliko nam je bilo mogue, narod hrvatski u Bosni
i Hercegovini, te iztaknuvi medjusobne vjerske odnoaje, a i socijalno-politike odnoaje njegove, govoriti emo ob ostalih narodih u
Bosni neto krae. To inimo tim laglje, to ovih drugih naroda ima
u Bosni veoma malo, tako da jih gotovo nestaje pred hrvatskim
iteljstvom.
1. A r b a n a s i (ipetari).
Arbanasi ili Arnauti, kojih ima samo u sandaku Novopazarskom,
ivu u gorovitih predielih na jugo-iztonoj strani ovoga sandaka, te
su se ovdje naselili tek u novije vrieme, odkad su naime mnogi itelji
ovoga kraja otili u Ugarsku (1740).
Arbanasi u Bosni samo su jedna est oveega plemena arbanaskoga, koje prebiva Bosni i Crnoj gori na jugu na zapadnoj strani
balkanskoga poluotoka, te se je razgranilo sve do prave Grke. Ar
banasa ili kako se sami zovu, ipetara, ima svega 1,400.000 do
1,600.000, te su veoma pogibeljni susjedi za Slovjene.
Arbanasom slui na veliku korist t o , to prebivaju zajedno od Ska
darskoga jezera, dolnje Morae i gornjega Lima pa sve do G r k e ; takove
neprekinute sile nesainjavaju niti Turci niti Grci. Osobita j e srea za Arba
nase, to nema u njihovoj zemlji izvan dva tri cincarska prediela, nikakovili
znatnijih inorodnih naselbina, to imaju samo na j u g u jae susjede Grke,
112
a na ostalih stranah susjede, koji jim nemogu nakoditi. Njihova se zemlja
protee daleko uzdu mora, uz koje su se oni svedjer uzdrali; te premda
imaju na jugu susjede Grke i preko mora Talijane, narode trgovake, kojih
j e jezik zavladao u trgovakom obenju: to su oni ipak svoju narodnost
znali i na obali sauvati, to jim teajem tolikoga vremena i uz tolike pro
mjene valjda nebi bilo polo za r u k o m , da jih nekriepi osobita neka sila.
Dok su Slovjeni na balkanskom poluotoku bili slobodni, morali su
Arbanasi pred njimi uzmicati; nu poto su Turci taj poluotok sasvim si
podloili, onda ne samo da j e to prestalo, ve j e zapoelo obratno kretanje.
Turci su skuSili Slovjene pod najtei j a r a m , Arbanasi naprotiv ne samo da
nisu podpali pod takov j a r a m , ve su jim neka plemena sve do dan danas
ostala sasvim slobodna, poimence M i r i d i t i na sjeveru. Novo tursko gospodstvo
nije toliko tete nanielo Arbanasom, koliko Slovjenom, dapae bilo jim je s neke
strane jote u prilog i to z a t o , to su mnogi od njih po poslovici gdje
mo, ondje i vjera", preli na muhamedovsku vjeru i to su oni sainjavali
i jo sainjavaju neurednu tursku vojsku, to i njihovoj ratobornosti godi i
korist donosi, jerbo jih turska vlada, poslije kako jim iztee vrieme vojnike
slube, vie puta u tudjoj, obino slovjenskoj zemlji naseli.
Sto j e zadruga u Slovjena, to j e po prilici f i s u A r b a n a s a , samo
s tom razlikom, to fis Arbanase jo bolje ujedinjuje i vee, nego li zadruga
Slovjene. Fis stvara vrstu zajednicu medju svojimi, esto mnogobrojnimi
lanovi; on jih dieli ne samo od ljudi drugoga kojega naroda, nego jih lui
nekim nainom i od lanova drugoga arbanaskoga fisa; tako da spaja poje
dince, a narod ciepa u mnogo na srodstvu osnovanih plemena, koja se vie
p u t a medju sobom ljuto z a v a d e , krvavo osveuju, te nemilosrdno kolju i
progone. To j e i uzrokom, to se taj narod nije dosele bolje umnoao.
Dananji Arbanasi, ili kako se sami nazivaju, ipetari, jesu po

tomci starih I l i r a , koji su jo prije dolazka Slovjena na zapadnoj strani
balkanskoga poluotoka ivjeli, ter sa svoje hrabrosti i ratobornosti
slovili. Doavi Hrvati u ove prediele potisnue jih na jug. Za provale
Osmanlija na balkanski poluotok opirahu se Arbanasi izprvice upravo
junaki sili njihovoj (Skanderbeg ili Jure Kastriota); nu kasnije
primie vjeru muhamedovu, te su sada najbiesniji musuhnani. Tek
dio plemena Miridita izpovieda vjeru katoliku, nu samo po imenu.
Rieka Skumbi u Arbanaskoj dieli ovaj narod na dvie grane:
na Gege i Toske. Gegi ivu na sjeveru, te su osobito u Bosni
(u novopazarskom sandaku) vie ili manje izpremieani sa Hrvati,
tako da mnogi i hrvatski govore, pa se i Bonjaci zovu; Toski opet
stanuju na jugu rieke Skumbi, te se razlikuju od Gega svojom no
njom i donekle govorom. K tomu su mnogo divljiji od Gega, koji su
neto pitomiji i sposobni za rad. Gegi se diele na vie plemena, od
kojih su najznatnija: Miri di ti, Ha si, Hot i, P a l a t i , K l i m e n t i
(Klimentinci u hrvatskom Sriemu potiu od ovih), K a s i r a t i i t . d.
113
Arbanasi u novopazarskom paaluku (od plemena Gega) ire

se od Mitro vice prema sjevero-zapadu sve do grada Sjenice. Svi
Arbanasi jesu tuj vjere muhamedovske, te se razlikuju od ostalih
itelja toli svojom nonjom, toli fiziognomijom. Uza to su mnogo
divljiji i fanatiniji od ostalih itelja. Oni su pastiri, vojnici i hajduci;
poljodielstvom bave se samo toliko, koliko jim je nudno, da se pre
hrane. U duevnom, socijalnom i politikom obziru stoje na najniem
stupnju evropske obrazovanosti. Njim u obe netreba kulture ni
blagodati njezinih; oni nepoznaju zakona, ve samo svoje obiaje,
oni nemaju drutva, ve svaki radi na svoju, oni nemaju drave, ve
samo plemensku zajednicu. Arbanasi neznaju zato ni to, to je pravo
ili nepravo po naih pojmovih, te zaostaju u tom obziru i za Osmanlijami. Njim je sve slobodno initi, u em jih drugi nemoe zaprieiti. Mjesto javnoga i ratnoga prava vlada u njih pravo jaega i
krvna osveta.
Hilferding opisuje bosanske Arbanase ovako : Arbanasi u novopazarskom
paaluku govore svi srbski (hrvatski), mnogi dapae zaboravili su ve svoj
materinji jezik. Nose obino uzke pantalone i uzke kaftane i to od sivoutoga sukna sa crnimi gajtani i nakitom; imuniji medjutim nose junoarbanasku fustanellu, a n a nju oblae kurtku sa razporenimi rukavi. Uza to
se pau irokim, zlatom i srebrom izvezenim pojasom, u kojem ima gotov
arsenal kubura, handara i noeva. Oni, koji imaju fustanellu, pokrivaju si
glavu crvenim fesom sa modrom kitom, ostali pako nose proste crvene k a p e .
T k o nije priviknuo gledati te ljude, udno mu j e u dui, kad dospije medju
nje: u oima njihovim vidi ljutu zlobu i divlja, doim toga neopaa kod
dobroudnih muhamedovskih Bonjaka dapae ni onda, kada se ljute na kaurina. Arbanasi su u obe neto manji od ostalih Bonjaka, ali su zato jai
i kostunastiji. P r s a su u njih j a k a i iroka ; uza to su ponositi i oholi, ter
prilie u istinu pravim j u n a k o m . ela su visoka, nosa duga i ravna, a kosa,
oiju i koe svjetle, to j e za cielo udnovato."
Jezik arbanaski broji se medju indoevropske jezike, te je srodan

jeziku maloazijskih Lycana (u staroj Lyciji). Narodno pjesnitvo arbanasko kriepko je i udoredno. Kao primjer toga jezika i pjenitva
eto malene pjesmice uz hrvatski prevod:
Dolla preme nd Armolith
Pasche nje te b u k u r e .
E b u k u r a e tje p a m n a
Hotj e mbiili derrene.
Podjoh j u e r u Armolith
Vidjeh tamo ljepotu.
Ljepotica spaziv mene
Sakri se i zapre vrata.
Mos e mbiile, semer i m e ;

Mos e mbiile derrene
P e r mu t e mjerene.
Nezatvaraj, srce moje;

Nezatvaraj (meni) vrata
Meni ubogom.
V. K1 a i , Bosna.
114
2. C i g a n i .
Cigana ima raztresenih po svoj Bosni. U pravoj Bosni broje
jih oko 8000, u Hercegovini 1800, a u Novopazarskom sandaku 1200.
Oni plaaju poseban porez, ter se dre muhamedovog zakona. Nu u
prkos tomu preziru jih bosanski Turci bolje nego raju, pae jim niti
nedopustaju, da idu u damije. Cigane medjutim toneboli; oni samo
na izliku izpoviedaju vjeru gospodujueg plemena, u istinu pako
dre se svojih starih obiaja ili pako nemaju nikakove vjere. Turci
jih tako preziru, da jim nedopustaju, da mrtvacem svojim stave ma
kakov znak na groblju.
Neki putnici tvrde, da u Bosni ivu dva plemena ciganska,
koja se tjelesno znatno razlikuju: jedno pleme da imade krupne kosti
i nespretno tielo, a drugo da je vitka stasa, plemenitih crta, okrugla
lica i osobito liepih obrva. Prvo pleme da imade pljosnat nos i jak
podbradak, a drugo uzak orlovski nos i primjeren podbradak. Boje
da su jedni i drugi tamne, samo mlade ene da paze osobito, da jim
put bude to bjelija. Mukarci nose obino siva ili smedja odiela,
zatim fesove ili turbane; ene pako oblae koulje do koljena, a oko
pasa privezuju spreda i s traga po jednu pregau, te jim ove slue
mjesto suknje.
Bosanski cigani ivu kojekako: jedni nemogoe odviknuti nestal
nomu ivotu te i sad jo putuju poput nomada; drugi nastanie se
stalno i bave se poljodielstvom i obrti. U svakom poveem gradu ima
posebna ciganska mahala, gdje sami cigani prebivaju. Ponajglavnije
se u graovih bave k o v a i j o m , zatim lieenjem ljudi i ivotinja.
Cigani u obe nemaju nikakovih starih obiaja ni pravila, po kojih
bi ivjeli, ve svaki njih ivi, kako moe i znade. Jedu i piju to
gdje nadju, a uza to i kradu, ako samo mogu. udorednost je u njih
na veoma nizkom stupnju; osobito su nepristojni njihovi plesovi.
Veoma mnoge ciganke idu u hareme, da tamo budu na zabavu bogatim
Turkom. Cigani u Bosni zaboravili su ve odavna svoj narodni jezik,
pa govore hrvatskim jezikom.
3. idovi (Jahudije).
Zidovi dodjoe u Bosnu tek koncem 15. i poetkom 16. vieka.
Kad je naime u paniji pala vlast Maura, poee katoliki vladari
progoniti ne samo Maure, nego i idove, koji su za maurskoga
gospodstva dosta dobro ivjeli. Mnogo idova ostavi tada paniju i ode
u zemlje turskoga carstva. Velik se dio naseli i u Bosni.
115
Bosanski se idovi ivo sjeaju svoga panjolskoga poriekla i

liepili dana, to su jim djedovi u paniji proivjeti. Medjusobno go
vore vazda panjolski, dodue neto izkvareno; uza to govore i sasvim
pravilno hrvatski, te se u tom od ostalih Bonjaka nimalo nerazlikuju.
Prebivaju veinom po gradovih, a napose u glavnom gradu Sarajevu.
Siromaniji ivu kao radnici, obrtnici, vrtlari, sluge i poslunici; imu
niji bave se trgovinom i uzajmljivanjem novaca, a mnogi slue i kao
tumai i blagajnici kod raznih ureda. Svojih vjerskih obiaja i obreda
dre se veoma savjestno: nu uza to su veoma nesnosljivi prema inovjercem i slabo izobraeni. Nose se poput ostalih Bonjaka; odielo
jim je obino crne boje, samo ene njihove oblae crvene suknje i
biele haljine. Mnogi starci njihovi, kad poute, da jim je ivot na
izmaku, ostavljaju Bosnu i idu u svetu zemlju, da jim tamo sahrane
kosti njihove.
Premda su bosanski idovi mirni ljudi, te vladi mnogu uslugu
ine, to jih Turci ipak preziru, bolje nego li kransku raju. Bosanski
Turin nebi od idovskoga mesara podnipoto mesa uzeo, da mu ga
dade i badava, jer on smatra ovakovo meso za neisto." Osim toga
zabranjeno je idovom kano i Ciganom, te nesmiju ogradjivati svojih
groblja niti postavljati spomenike svojim pokojnikom. U novije vrieme
doputeno jim je dodue, da na grobove svojih milih postavljaju
kamenje, ali napisa niti klesanoga kamenja nesmiju podnipoto metati.
idovi imaju u Sarajevu svoga nadrabina ili h a h a m b a u i
malenu, staru sinagogu (hram). Hahambai podredjeni su opet rabini
u Travniku i Novom pazaru.
Pred nekoliko godina putovao j e Bosnom njemaki novinar F . Maurer.
Doav u poznati Kiseljak (kiselu vodu), koji j e 73/4 sata od Sarajeva udaljen,
naao j e tamo mnogo Zidova, koji su ovamo doli na odmor. Medju njimi
bijae i njihov nadrabin. Njega opisuje Maurer ovako: Medju idovi u Kise
ljaku udari mi najvie u oei njihov liahambaa ili nadrabin, za cielo posvema
nalian muevom staroga zavjeta. Nosio j e prekrasan kaftan i turban. Grlava
toga starca bijae prekrasna i dostojanstvena, a u licu mu razabirah neku
sjetu i bol, koja g a j e inila jo zanimivijim. Kazivahu mi, da h a h a m b a a
gine za krasnom Spanijom, tom starom domovinom svoga stada i da svakomu
strancu nudi, da kua komadi panjolskoga hljeba (neko pecivo od jajevog
bielanjka i eera), to ga vazda uza se nosi, neka stranac vidi, kako li
j e predjom Zidova liepo bilo u Spaniji. I mene zapade ast, te mi ponudi
kus toga hljeba."
4. O s m a n l i j e i s t r a n c i .
Pravih Osmanlija (Turaka) ima u Bosni veoma malo. Turska
je vlada dodue vie puta iljala u Bosnu Osmanlije, koji se tamo
116
naselie (n. pr. iz Srbije, odkad je ova slobodna postala, odoe

mnoge osmanlijske porodice, te se nastanie u Posavini); nu ovi
Osmanlije zaboravie doskora svoj jezik i izgubie svoju narodnost,
ter se stopie sa urodjenici u jedan narod.
U novije vrieme, odkad je Omer-paa nadhrvao bosansku aristo
kraciju i dokinuo gospodstvo njezino, iljala je turska vlada u Bosnu
prave Osmanlije kano inovnike. U prijanje doba bijae u Bosni
jedini vezir u Travniku sa svojim dvorom osmanlijskoga poriekla.
inovnici osmanlijski, to su od god. 1851. dolazili u Bosnu, malo
bi kada sasvim ostali u zemlji, ve bi iza kraeg ili dueg vre
mena opet sa svojimi porodicami otili, te tako nemogae se osman
lijski ivalj u Bosni uvrieiti. Bosanska gospoda muhamedovske vjere
mrzila su vazda te tudjince, premda su bili iste vjere; vazda su
govorili, da nema pod nebom gadnijih ljudi od Osmanlija. Nu zato
su i Osmanlije prezirali bosanske Muhamedovce. Oni su jim spoticali,
da su poturice i gori od djaura (krana); zato da e jih daviti i
gaziti, neka znadu tko jim zapovieda.
Osmanlije u Bosni i Hercegovini bili su inovnici kod politike
uprave, kod sudova i t. d.
U Bosni ima napokon i poneto doseljenih Hrvata, koje iz Sla
vonije, koje iz Dalmacije. Slavonci nastanie se po Posavini, a Dal
matinci uzimlju u zakup zemlje uz medju dalmatinsko-bosansku, pa
jih obradjuju. Po gradovih n. pr. u Sarajevu i Mostaru ivu i Niemci
i drugi doseljenici, doavi ponajvie iz austrijskih zemalja.
Kako smo veo prije spomenuli, dolazilo j e teajem prolih vjekova i u
pravu Bosnu dosta doselaca iz Hrvatske i Dalmacije, volei tursko gospodstvo
nego li domae plemstvo. Ove su doljake i uskoke nazivali urodjeni Bo
njaci H r v a a n i " . 0 njih pie J u k i e u jednom putopisu (g. 1 8 4 3 . ) o v a k o :
Ostavivi grad Teanj na Usori i preavi planinu Krnjin, spustismo se u
ravnine, doline i briegove Foanske. Ovdje spazili Hrvaane, ljude po imenu i
izgovoru od Sokaca (katolikih Bonjaka) razliite. Zapitah kiridiju : Kakvi
su to H r v a a n i ? " Bjei, nepitaj, odvrati on, to su ljudi izvraeni, koji se
neboje ni Turina ni fratra, pod pukom po vas dan rade, i riedko e j e
i po noi iza pasa izvaditi; pred 1 5 godina malo se j e koja kua okaka
ovdje nalazila, p a k evo se doseli goli Hrvaanin, i to sve izpod Ljubukoga
i Vrgorake krajine." A to sam i j a sam iz njihovog odiela i govora poznao:
j e , b i j a , v i d i j a , n a r e s t o , mjesto: j e s t , b i o , v i d i o , n a r a s t o ; a odielo
njihovo i kod enskinja i kod mukih sukneno j e sve. Hrvaanin usred ljeta
nosi akire suknene bez gaa p r t e n i h ; a enska bjeve do koljena izvezene
svakojakim pletivom i dugu haljinu, koju apne bez koulje ; no mnogi su
poeli ve prteninom odievati se, prvo to lan ovdje dobro raste, a drugo
to jim se okci rugaju.
117
IV. Fizina kultura.

Opisav zemlju i narod u Bosni i Hercegovini prouit nam je
sada, kako narod u tih zemljah crpi bogate darove svoje krasne
zemlje, kako se njimi slui na svoju korist i za svoje potrebe, te
kakovo mu je materijalno stanje. Poznato je, da Bosna rodi plodovi
svake ruke, da u njoj ima preobilje ivotinja i da gore njezine kriju
mnogo vriednih ruda. Zato nas zanima, da saznamo, jeli narod dovoljno
svoju zemlju obradjuje, jeli ivotinje (osobito domae) valjano njeguje,
i jeli napokon umije vaditi bogate rude iz utrobe zemaljske. Govoriti
emo po tom o poljskom gospodarstvu, o stoarstvu i o rudartsvu u
Bosni, i to u poglavju pod naslovom: Sirovine".
Nu nije dosta, da se sirovi proizvodi zemaljski izcrpe i pokupe,
ve jih treba priredjivati i preradjivati, da budu za porabu. To pako
ine obrtnici. U drugom poglavju govoriti emo zato ob obrtnosti i
kako se je u Bosni razvila.
U treem poglavju razlagati emo o prometu i trgovini bosanskoj;
a u etvrtom o pomagalih trgovini i o prometalih.
A . S i r o v i n e (sirovi proizvodi).
1. P o l j s k o g o s p o d a r s t v o i u m a r s t v o .
Agrarni odnoaji. Poljsko je gospodarstvo u Bosni i Herce
govini na veoma nizkom stupnju, premda je zemlja veoma plodna.
Ponajglavnijim uzrokom jesu tomu sredovjeni agrarni odnoaji, po
kojih veina itelja nema svojih zemalja, ve kano kmetovi obradjuju
zemlje svojih gospodara (begova i aga).
Sva se zemlja u Bosni i Hercegovini dieli na tri glavna diela:
1. Prvi dio pripada c a r u g o s p o d a r u , ter on sam ima pravo
na tu zemlju. Ovamo se broje sve one zemlje, koje nemaju osobnoga
gospodara, nego slue za obe panjake ili su sasvim neobradjene.
Carske su zemlje jo i sve ume, i to od Omer-pae (1851).
Kano vrhovnomu vladaru pripada caru jo i pravo v r h u s v i h z e
m a l j a u Bosni, spadale one ma na kojeg gospodara. Bonjaci to dobro
znadu, pa obiavaju rei: Carska je zemlja, car mi moe oduzet svu zemlju,
sve imanje, pa i glavu i t. d." Kad su u Bosni puteve i ceste pravili,
mnogo je livada i njiva pokvareno i uniteno na znamenitu tetu pojedinih
gospodara; nu zato nije nitko nikakove nagrade ni odtete dobio, kao to
po ostalih zemljah, i to samo zato, jer je sva Bosna carska zemlja", pa
on moe s njom initi, to ga volja.
118
2. Drugi dio zemlje spada na v a k u f (tekiju, damiju, crkvu
muhamedovsku). Ta je zemlja poklonjena muhamedovoj crkvi, da se
od nje grade damije i turske kole, te da se od dohodaka njezinih
uzdravaju. Neke damije providili su zemljami sami carevi, druge
veziri, begi i ini velikai. II obe tko damiju sagradi, taj joj mora
zemlju privezati, od koje e se uzdravati; a damija nosi zato ime
svoga utemeljitelja (n. pr. Careva, Usref begova, Ali-paina damija
i t. d.) Zemlja vakufska veoma je znatna, te obsie malo ne treinu
ciele Bosne. Po toj zemlji prozvana su dapae i nekoja mjesta, n. pr.
Skender-vakuf, Varcar-vakuf i t. d.
Damijska zemlja tako je sveta, da ju ni isti car nemoe sasvim pro
dati ni oduzeti. Ako je potrebito, da se takova zemlja predade osebniku,
onda ju ovaj za pristojnu cienu kupi, nu ona ostaje uvieke ovisna o da
miji, te novi gospodar mora za nju svake godine damiji platiti, pa bilo
samo i po dvie pare, samo neka se znade, da spada na damiju. Kau,
da je u turskom zakonu strogo zabranjeno, da se grade na takovoj zemlji
kranske crkve; zato Turci vele: Damija na damiju nemoe."
3. Trei dio zemlje pripada napokon posebnim gospodarom, i to

vlasteli i seljakom muhamedove vjere. Vlastela (begovi i age) imaju
ovea imanja, koja su ili nasliedili od pradjedova ili dobili od careva
u ime nagrade za svoje zasluge.
Po ovom dakle sva zemlja u Bosni pripada ili caru ili damijam,
ili napokon iteljem muhamedove vjere. Krani, premda mnogobrojniji od Turaka, nemaju zemlje niti je nemogu lahko stei (kako smo
to ve iztaknuli), ve moraju rabotati kod begova i aga. Imade dodue
dosta neobradjenoga zemljita (carskoga), koje bi krani mogli zado
biti, ali kraj turske uprave nemogahu oni toga postii. Eade pako
begovom i ostaloj vlasteli nebijae kranskim kmetovom nimalo stalo,
da osobiti trud uloe u poljsko gospodarstvo; oni bi samo toliko privriedili, da sebe prehrane i svoje gospodare namire. Kraj tih okol
nosti opet sasvim je naravno, da se nije poljsko gospodarstvo u Bosni
nimalo podii moglo.
Plodovita i neplodovita zemlja. Od ukupne povrine Bosne
i Hercegovine zaprema neplodovita zemlja samo 164*9 milja; svu
ostalu prostoriju izpunjuje plodovito tlo, naime oranice, vinogradi,
vrtovi, ume, livade i panjaci. Najprostranije su upravo ume, koje
same zauzimlju prostor od 506 milja (skoro polovicu obiju pokra
jina). Najvie plodovite zemlje nalazimo u samoj Bosni, zatim u Staroj
Srbiji (Novopazarskom sandaku); u krnoj Hercegovini naprotiv ima
119
razmjerno malo plodne zemlje, jer od ukupne povrine (240 milja)
zaprema ovdje neplodno tlo skoro polovinu , naime 103"2 milje.
Koliko u obe ima plodovitoga i neplodovitoga tla u kojoj pokrajini,
i kako je gdje plodovita zemlja podieljena na oranice, ume, livade
i panjake, to razabiremo najbolje iz ove krialjke:
Ima
Oranica,
Livada i Neplodovinograda, uma
panjaka vite zemlje Ukupno
vrtova
u milj. u milj. u milj. u milj.
Bosni i Turskoj
Hrvatskoj
202-5
3945
Hercegovini
43'2
48
Staroj Srbiji
(Novi pazar)
276
635
Ukupno
273-3
50G
33
750
45-6
103-2
240
20-2
28-7
140
185-8
164-9
1130
120
Ratarski proizvodi. Premda se u Bosni ni iz daleka neobradjuje sva zemlja, koja je za oranice, i premda bi uz umniji rad i
obradjeno zemljite 35 puta vie ploda nosila, nego li u istinu nosi;
to ipak Bosna rodi toliko ratarskimi plodovi, da ima mjestimice suvika, koj se izvozi. Hercegovina naprotiv rodi slabo, te mora ito
uvaati.
i t o uspieva ponajbolje u Turskoj Hrvatskoj, u Posavini i u
Staroj Srbiji. Plodne su jo ove visoke ravnice: Skoplje, Lievanjsko
polje, Nevesinjsko polje, Ljubinjsko polje i Popovo polje. U Bosni
siju sve vrsti ita: najvie k u k u r u z a . Penice i rai ima samo u
Posavini, doim kukuruz, jeam, zob i proso svigdje uspieva. Suviak
ita iz Posavine izvozi se u Sisak, a ito iz Stare Srbije kupuju
Hercegovci, kojim nerodi zemlja toli obilno. Godinji prihod od ita
u Bosni i Hercegovini jest ovaj: kukuruze rodi 800.000 metr. centi,
penice 330.000 metr. centi, jema 310.000 metr. centi, zobi 230.000
metr. centi, prosa 150.000 metr. centi, rai 80.000 metr. centi.
Ria mogla bi uspievati na vie movarnih mjesta po Herce
govini ; ali se goji samo u dolini rieke Trebiata, i to napose oko Ljubukoga. Hercegovaka ria zaostaje medjutim znatno za talijanskom.
Koru na sade po Bosni razmjerno veoma malo, jerganevole; godi-
120
mice izvode ga samo 30.000 metr. centi. P a s u l j a rodi na godinu
20.000 metr. centi.1)
Od trnoga bilja najznamenitiji je duhan, kojega se godimice
izvozi do 7000 metr. centi. U samoj Bosni najbolji se duhan sadi
oko Srebrenice, u Staroj Srbiji oko Novog pazara; u Hercegovini
svigdje je duhan dobar, nu najbolji je Trebinjski, koji se izvodi u
okoliu manastira Dui (vidi stranu 64).
Voe. Voem rodi Bosna sa Hercegovinom obilno. Tuj ima
ljiva, kruaka, jabuka, tunja i treanja; a u Hercegovini jo i smo
kava i inoga junoga voa.
Najznatnije voe jesu ljive, kojih ima vie vrsti, a od svih su
najbolje savke ili poegae. Prostrani ljivici po Bosni rode obilnim
plodom, te itelji peku od njih ljivovicu (rakiju) ili jih sue u peih,
pa jih prodavaju. Prihod od suenih ljiva broji 800.000 for. na
godinu; a u svoj Bosni rodi ljiva do 300.000 metr. centi.
Vinogradi. Vinograda ima u samoj Bosni malo: neto u kotaru
Banjalukom i Tuzlanskom, vie u dolini rieke Rame. U Staroj Srbiji
rodi vino u okoliu Novopazarskom. U Hercegovini uspieva vino svigdje,
a osobito u dolini Neretve kod Konjica i Mostara. Vino je crveno,
ali se nemoe takmiti s dalmatinskim, jer neznaju njim baratati. Vina
rodi u Bosni i Hercegovini godimice 67000 %.
Livade. Livada ima u Bosni i Hercegovini razmjerno malo.
Godinji prihod siena i otave broji ukupno do 5,900.000 metr. centi.
1) P o slubenih poatcih (Salname) od g. 1 8 7 0 . bila j e iste godine ljetina
u Bosni i Hercegovini o v a : p e n i c e j e rodilo 3 4 3 . 4 5 6 metr. centi (od
toga najvie u Zvornikom okruju, preko '/3)5 k u k u r u z a 6 8 0 . 6 8 0
m. c. (najvie u Bihakom okruju, preko */-); j e m a 6 0 2 . 4 0 0 m. c.
(najvie u Travanjskom okruju, preko ' / 5 ) ; r a i 7 7 . 6 7 1 m. c. (naj
vie u Travanjskom okruju, preko ' / 3 ) ; h a j d i n e 2 5 . 5 1 5 m. c. (naj
vie u Travanjskom okruju, preko ' 4 ) ; s i r k a 3 0 . 8 1 7 m. c. (malo
ne izkljuivo u Hercegovini, po ostalih okrujih veoma slabo); p r o s a
9 5 . 0 5 8 m. c. (najvie u Banjalukom okruju, % u k u p n e ljetine);
z o b i 1 9 8 . 3 5 9 m. c. (najvie u Bihakom okruju, preko '/3)5 l a n a
3 0 4 6 m. c. (najvie u Zvornikom okruju, preko 'A); k o n o p l j e
2 9 6 6 m. c. (najvie u Travanjskom okruju, skoro l / 3 ) ; k o r u n a
2 4 . 8 1 9 m. c. (skoro polovina od toga u H e r c e g o v i n i ) ; p a s u l j a 2 3 . 6 3 0
m. c. (najvie u Bihakom okruju); r i e 3 1 5 0 m. c. (izkljuivo u
Hercegovini).
Najbolje rodi: u Zvornikom okruju penica i lan ; u Banjalukom
proso, ljive i l a n ; u Bihakom kukuruz, zob i p a s u l j ; u Travanjskom
jeam, ra, hajdina, konoplja i k o r u n ; u Sarajevskom penica; u Novo
pazarskom zob; u Hercegovini sirak, korun i ria.
121
v
Sume. Najbogatija je Bosna umami, u kojih raste sve drvee,

koje moe pod ovim podnebjem uspievati. Vei dio bosanskih planina
zarasao je neizmjernimi umami, u kojih nije jo nitko nijednoga drveta
posjeko. Tako n. pr. ima u planinah Mazulji, u Zarudju i u Vranu
pravih prauma, gdje no stara stabla gniju i trunu, te tvore zemlju
crnicu. U planini Trogiru opet nalaze prekrasnih bukava, visokih
3840 "f i veoma debelih. Ponajglavnije ume sastoje od hrastova
(osobito tvrdih), bukava, jela, smreka i t. d. U tih umah ima silesija
divljai i grabeljivih zvieri, kanoti: srna, jelena, medjeda, vukova,
lisica, risova, divljih maaka, jazavaca, kuna i t. d.
Sve do god. 1851. smatrae bosansko plemstvo ove prostrane
ume svojom imovinom. Nu svladavi Omer-paa bosanski ustanak,
odue Bonjakom ume i uini je imovinom dravnom, te sada ima
u Bosni veoma malo uma, koje bi pripadale posebnikom. Pojedine
obine i itelji bosanski smiju dodue uzimati iz carskih uma drva
za svoju porabu, ali trgovati drvi nesmije nitko, ako zato nedobije
dozvolu i neplati najamnine.
Premda je poljsko gospodarstvo u Bosni na veoma nizkom
stupnju, ipak podaje ono liep godinji prihod. Godinji prihod od
bosanskoga gospodarstva lahko se moe proraunati. Poznato je naime,
da svi Bonjaci plaaju vladi kano porez tako zvanu d e s e t i n u " ,
t. j . deseti dio od svega, to nie i raste". Po slubenih podatcih
iznosi desetina u Bosni 1*8 do 2 milijuna forinti; sav dakle prihod
poljskoga gospodarstva (izuzev umarstvo) u Bosni i Hercegovini
vriedi 1820 m i l i j u n a f o r i n t i .
2. S t o a r s t v o .
Kraj poljskoga gospodarstva moglo bi u Bosni i stoarstvo
veoma dobro uspievati. Narod medjutim slabo mari za to, da mu
stoka bude to bolja, a ni vlada nije se nikada pobrinula, da podigne
tu granu narodne privrede, premda je Bosna za to upravo kanoti
stvorena, jer ima mnogo panjaka i uma.
Goveda. Goveda u Bosni u obe su malena i slaba, a osobito
krave, koje daju malo mlieka. Bonjaci mare za svoja goveda veoma
malo, putaju jih i po zimi pod vedrim nebom i hrane jih kukavno.
Najbolja su goveda u okoliu Mostarskom, gdje su neta vea i jaca,
zatim u Turskoj Hrvatskoj i u predielu medju Srebrenicom, SaraJ evom, Goradom i Viegradom. Godine 1865 brojilo se je u Bosni
122
385.000 komada goveda (u samoj Bosni 260.000, u Hercegovini
50.000, a u Staroj Srbiji 75.000 komada), godine pako 1875. oko
520.000 komada.
Ovce i koze. Ovce uspievaju na nekih mjestih veoma dobro,
osobito u gorskih predielih Hercegovine i Stare Srbije. U samoj Bosni
goje se ovce ponajvie u Turskoj Hrvatskoj i Posavini. Vuna ovja
prilino je dobra, premda bi mogla biti znatno bolja, a ovje i janjee
meso najmilija je hrana Bonjakom. Koze se goje osobito po Herce
govini te je tuj kozje meso, mlieko i sir ponajglavnijom hranom ubogih
itelja. Godine 1865. bilo je u svoj Bosni do 1,580.000 ovaca i
850.000 koza; a god. 1875. do 2,223.000 ovaca i 1,090.000 koza.
Svinje. Budu da Muhamedovci nejedu, a po tom ni nehrane
svinja, to jih goje samo krani. Neko se je u Bosni mnogo svinja
hranilo, osobito u predielih, gdje ima hrastovih uma; nu u novije
vrieme hrane jih manje, jer plaaju od njih namet (od svakoga
odojka 2 piastra = 20 novia; od svake svinje kad se kolje, po
4 piastra = 40 nov.) Najvie se goje svinje u Turskoj Hrvatskoj,
u okolici Jajakoj i Skopaljskoj, zatim u Posavini (oko Srebrenika),
odakle jih izvaaju ak u Bavarsku. Godine 1865. brojilo se je u
Bosni 335.000 svinja, a g. 1875. samo 162.000 kom.
Konji. Bosanski konji bijahu do nedavna na dobru glasu. Za
posljednjih ratova medjutim pogibe sila tih koristnih ivotinja, uza
to jih mnogo postrada kraj slabe hrane i zle njege. Vlada se je
malo brinula, da u Bosni podigne konjarstvo; samo privatni ljudi
nastojali su, da oplemene svoje konje.
Bosanski je konj malen, srednja mu je visina po 13 aka, ljeti
je bolje ugojen nego li po zimi, kad mu je hrana loa. Bosanski je
konj uza to miran, uztrpljiv, te zadovoljan i slabijom hranom; a
osobito je spretan za putovanje po gorskih predielih. On se uzpinje
veoma lasno i na najstrmija mjesta, prelazi sjegurno preko peina i
ruevina, pae preskakuje i porueno stabalje, na nesigurnih mjestih
veoma je oprezan, te si trai najprije prenjimi nogami mjesto, kuda
e proi. I po movarah ide polagano, trai vrsto tlo, pa nenadje
li ga, to neide dalje. Kad se je cieli dan namuio, dosta mu je samo
po koj sat odmora i neto pae, da se opet oporavi i na novo podje
pod trh. Obini bosanski konji slini su naim hrvatskim konjem po
gornjoj krajini; plemenitijih pasmina, osobito arapske ima malo, te
te su veoma skupi. Konja bijae u Bosni godine 1865. oko 195.000,
a godine 1875. samo 106.000.
123
M a z g a i m a g a r a c a ima u samoj Bosni razmjerno malo, nu tim
vie rabe jih u krnoj Hercegovini, gdje su prilino dobre pasmine. Ima
jih u svoj Bosni 6000 (5000 u Hercegovini, a 1000 u samoj Bosni).
Proizvodi stoarstva izvoze se veim dielom iz zemlje kao siro
vine. Tako se n. pr. izvozi ovja vuna, zatim koe od goveda, ovaca
i koza, i to veinom u Trst. Sira, maslaca i mlieka izvodi se raz
mjerno malo, pa se to potroi u samoj zemlji.')
P e r a d i ima u Bosni obilno, i to ponajvie tukaca (purana),
kokoi i pataka, a riedje gusaka. Perad je ponajglavnijom hranom
imunijih itelja, te ju ili peku ili vare (pilav).
P e l a r s t v o . Pelarstvom bavi se narod u mnogih krajevih,
ter izvodi prilino dosta meda i voska, koj se iz zemlje izvozi. Ulita
bilo je u Bosni god. 1870. svega 89.832; od toga najvie u okruju
Zvornikom (30.841 komad).
Divlja. Divljai ima u bosanskih i hercegovakih planinah
veoma mnogo, i to jelena, srna, veprova, zatim medjeda, vukova,
lisica i t. d. Svatko lovi slobodno, koliko ga je volja. Koliko ima u
Bosni divljai, svjedoe najbolje slubeni podatci, po kojih se je u
jednoj samo godini izvezlo iz Bosne: 150 medvedjih, 1500 vujih^
8000 lisijih, 4000 lasinih, jazavevih, risovih i tvorovih, 10.000
zejih koa , napokon 1600 finijih i 1000 prostijih koa od kune
bjelice i 4000 koa od divlje make.
R i b a r s t v o . U svih potocih i riekah nalazi se mnogo riba, a
na nekih mjestih i dobrih raka. Od riba su najpoznatije pastrve
(u gorskih potocih), zatim ilji, krapovi, bjelice, tuke, somovi i t. d.
U movarnih predielih Hercegovine i uz dalmatinsku medju bave se
itelji takodjer lovom pijavica.
3. R u d a r s t v o .
U poglavju o rudstvu (na strani 34.) razloili smo potanko,
koliko li rudno blago krije bosanska zemlja u sebi. Nu neznanje
1) Vrieno j e , da po slubenih podatcih (Salname) od godine 1870. na
brojimo, koliko je one godine bilo stoke u svoj Bosni i Hercegovini:
g o v e d a bilo je 488.938 (i to 169.217 volova, 164.479 krava, ostalo
bikovi, bivoli i telad) i to najvie u sjevernoj Bosni, a obito u Zvor
nikom okruju; k o n j a bilo je 1 0 4 . 4 9 1 ; o v a c a 1,314.954 (najvie u
okruju Travanjskom); k o z a 568.752 (najvie u Hercegovini); m a g a
r a c a 851 (667 u samoj Hercegovini); m a z g a 404 (168 u Herce
govini); napokon s v i n j a 196.763, i to ponajvie u okruju Zvornikom
(90.411 komada) i Banjalukom (78.473 komada).
124
itelja ini, da se od svih dragocjenih ruda vadi samo eljezo i to
vrlo primitivnim nainom.
eljeznih majdana ima u Bosni 36, talionica 127, i to ponaj
vie u okoliu Fojnice, Kreeva, Busovae, Borovice, Varea, Oevije,
Volara i Staroga majdana. Ovdje se izvodi godimice 4050.000
metr. centi, dobra eljeza, koje vriedi po prilici 800.000 for. (18 do
20 for. za jedan metr. cent), ter se ne samo upotriebljuje u zemlji,
nego se izvozi u Rumeliju i Srbiju.
U majdanih i talionicah radi do 700 radnika. Vei dio talio
nica ima samo po jednu, a najvie dvie pei, koje se loe ugljenom
od drva.
Kod dolnje Soli (Tuzle) ima vlada varionice soli, koje izvode
na godinu oko 33500 metr. centi soli u vriednosti od 30.000 for.
B. Obrtnost.
Obrtnost je u Bosni na veoma nizkom stupnju, te je tako pri
mitivna, kako je bila pred vie stoljea. Ipak je, kako Juki veli,
dosta znamenita obzirom na susjedne turske pokrajine.
Tvornica i velikih industrijskih poduzea nema dakako u Bosni
nimalo; ali zato ima manjih obrtnika prilino dosta. Ponajgiavniji
obrtnici jesu: kovai, mjedari (kotlari) i srebrnari; zatim strojbari
(koari), sedlari, remenari, krznari, izmari i papuari; napokon sagotvorci i krojai. Sve znatnije obrtnine bosanske mogu se po tom
podieliti na tri grane: na kovinske obrtnine, na obrtnine od koa i
obrtnine od tkanina.
1. K o v i n s k e o b r t n i n e .
Poto se dosta eljeza izvodi, to se narod oko Fojnice, Kreeva,
Busovae, Varea, Volara, Starog majdana i po drugih mjestih, gdje
se eljezo kopa, bavi priredjivanjem i preradjivanjem sirovog eljeza.
Tako se tvore podkove, avli, lanci, poljsko i kuno orudje. Bravara
neima; njihov zanat obavijaju kovai.
U Bosni se pravi i mnogo oruja: puaka, sabalja, handara i
noeva. Puke se prave u okruju Bihakom i u Skoplju, sablje u
Mostaru, a najbolji noevi i handari u Foi, te se alju na sve
strane.
Mjedari ili kotlari jesu izkljuivo Muhamedovci. Oni prave kot
love, tepsije, vreve, kuhinjsko posudje; ali izvode samo toliko, koliko
u zemlji treba.
125
Srebrenarska i zlatarska obrtnost na nizkom je stupnju. Radnje
od srebra i zlata veoma su primitivne i nespretne, te nepokazuju
nimalo ukusa. Ponajglavnije obrtnine te struke jesu narukvice i
prstenje.
2. K o a r s k e o b r t n i n e .
Bosna obiluje domaom stokom, a i nebrojenom divljai; pa
zato je priredjivanje i priugotavljanje koa i krzna najvie razgranjeni obrt u svoj Bosni. Koari, sedlari i remenari jesu izkljuivo
muhamedovci, a krznari krani.
Strojbari ili koari priredjuju ponajpae sirove koe od goveda,
ovaca i koza, bojadiu jih crveno, zeleno ili uto, pa jih onda prodavaju sedlarom i izmarom. U okoliu Mostarskom priugotavlja se
safian-koa. Remenari i sedlari prave obina bosanska sedla, uzde,
torbe i divane, poto nema tapetara.
izmara i papuara ima po Bosni veoma mnogo. U Bosni nalazi
prilino mnogo duana, gdje ima crvenili i utih papua za ene i
djevojke, zatim obinih nespretnih izama za mukarce. Finijih cipela
po evropskom kroju nemogu ti izmari praviti.
Krznari imaju dosta posla, jer svaki imuniji Bonjak nosi haljine
sa krznom. Bosanski krznari medjutim umiju priredjivati samo lisije,
medvedje i vuje krzno; ostalo alju ili u Lipsko ili u Trst, da se
tamo priugotovi. Priredjena krzna izvoze iz Bosne u Rumeliju.
3. T k a n i n e i d r u g e s r o d n e o b r t n i n e .
Priredjivanje platna spada u Bosni kao i u Hrvatskoj na kunu
industriju. U obe je kuna industrija i u Bosni liepo razvita, te
rubenina seljanka pokazuje, da u njih ima dobra ukusa i liepih mo
tiva , kad kite svoje odielo. Uz platno spada na kunu industriju i
priredjivanje prostoga sukna, kojega se medjutim tako malo izvodi,
da se mora uvaati iz Hrvatske i Rumelije. Od ovoga sukna (koje
je kao i kod nas suro ili bielo) prave domai krojai narodno odielo,
ali tako malo, da se te robe mora za 600.000 forinti iz Rumelije
dovaati. Ovi su krojai veinom krani. Finije odielo po evropskom
kroju rade krojai, doseljeni iz Austrije.
Znamenite su obrtnine u Bosni sagovi (ilimi) i pokrivala (ebeta).
Ovim se obrtom bavi veoma mnogo ljudi. Najvie se sagova i pokri
vala pravi u Sarajevu, Visokom, Zenici, Prozoru i Foi. Po slubenom
izvjeu turskom cvate ta obrtna grana jo i u Novopazarskom okruju
126
(Staroj Srbiji), zatim u Rogatici, Nikiu, Bileku i t. d. Sagovi od
ovje vune nisu ba osobito liepi niti trajni, te zaostaju daleko za
rumelijskimi.
Ostalih obrtnika, kanoti stolara, tesara, kolara i zidara, nema
u Bosni, izuzev Sarajevo, nimalo. Bonjaci imaju dodue svoje dundjere", koji su ujedno zidari, graditelji, tesari i lonari, ter jim grade
kukavne kuarice; ali ti ljudi obino neumiju nijednoga zanata, pa
nemaju ni zgodnoga orudja.
G. T r g o v i n a .
Kako je Bosna bogata svimi prirodninami, mogla bi joj trgo
vina biti daleko znatnija, nego li je u istinu. Ona trguje ponajvie
sa susjednimi zemljami hrvatskimi (palmacijom, Hrvatskom i Sla
vonijom), a preko njih sa Trstom i Austrijom (Be). Trgovina sa
turskimi zemljami preko Novoga pazara die se poneto tek u novije
vrieme, odkad je dogradjena eljeznica iz Soluna li Mitrovicu, nu i
ovdje je trgovina veim dielom provozna.
Najotmeniji i najbogatiji trgovci jesu pravoslavni, za njimi muhamedovci, onda tek idovi i katolici. Nu kulturno stanje veine
trgovaca veoma je kukavno; malo koji umije itati i pisati, a riedko
koji vodi knjige poput evropskih trgovaca. Uza to vole bosanski
trgovci, da prodadu malo uz veliku dobit, nego li mnogo uz manji
dobitak. S toga ni neulau tolik novac u svoju trgovinu, ve daju
radje gotove novce na zajam, to jim mnogo vie nosi.
Po slubenih podatcih bijae god. 1876. u Bosni i Hercegovini
svega 13.571 duan, i to 2495 u Sarajevskom okruju (sandaku),
1707 u Zvornikom, 1985 u Banjalukom, 2288 u Travanjskom, 1345
u Bihakom, 1765 u Novopazarskom, napokon 1886 u Hercegovini.
Po ovom sude ima u Bosni i Hercegovini najmanje isto toliko itelja,
koji se bave trgovinom.
1. N a j g l a v n i j a t r i t a i p r e g l e d b o s a n s k e t r g o v i n e .
Sredite bosanske trgovine jest grad araj evo, koje je svojim
centralnim poloajem i na razkru najglavnijih cesta upravo naj
zgodnije za trgovinu, te u istinu posreduje malo ne polovinu ciele
trgovine bosanske. Uz Sarajevo znamenita su jo i trita drugoga
reda, i to Biha, B a n j a l u k a , Brko, Lievno, T r a v n i k , Mo
s t a r , T r e b i n j e i Novi p a z a r , gdje no trgovci stoje u izravnom
127
savezu sa vanjskimi tvrdkami. Trgovakih mjesta broji Bosna sa Her
cegovinom u obe 45, te su ova veinom ili uz medju ili blizu njeTrgovina bosanska kree se trojakim pravcem: na sjever prema
Posavlju i Podunavlju, na zapad prema Dalmaciji i jadranskom moru,
i na iztok prema Solunu, dotino prema grkom moru.
U sjevernom trgovakom predielu ima tri puta, kojimi se trgo
vina kree. Jedan put vodi iz Broda na Savi dolinom rieke Bosne
u sredinu zemlje, poimence u Travnik i Sarajevo; drugi put ide
od Brkoga Zvornikim okrujem prema dolnjoj Tuzli i Zvorniku;
trei napokon put spaja Gradiku na Savi sa Banjalukom i njezinim
okrujem. Sa posavskih trita (Brkoga, Broda i Gradike) obi
Bosna preko Zemuna po Dunavu sa Ugarskom i Austrijom, i preko
Siska sa Hrvatskom i Trstom.
Po zapadnom predielu trgovakom vode dva glavna i dva pokrajna puta, koji spajaju Bosnu i Hercegovinu s morem. Od glavnih
puteva vodi jedan iz Spljeta preko Sinja u Lievno, a drugi dolinom
Neretve iz Metkovia preko Gabele u Mostar. Pokrajni putevi jesu:
jedan iz Senja hrvatskom krajinom preko Zavalja u Biha, a drugi
iz Dubrovnika u Trebinje i na Gacko polje. Od tih je puteva najznatniji onaj iz Metkovia u Mostar (Konjic i Sarajevo), jer posre
duje malo ne 2/5 svekolike uvozne trgovine Transke.
Iztoni prediel trgovaki ima samo jedan put i to onaj od
Mitro vice, gdjeno poima eljeznica solunska, pa preko Novog pazara
u Sarajevo. Nu taj je put vaan samo za provoznu trgovinu, koja
nije ba osobito znamenita.
Budu da Novi p a z a r lei na medji Srbije, Bosne, Rumelije i Arbanaske, to je ve svojim geografskim poloajem opredieljen, da bude vanom
tokom za promet i trgovinu na balkanskom poluotoku. Sada dodue nije
to mjesto osobito znamenito u trgovakom obziru, im u prijanje vrieme
bijae tako vano, da su Dubrovani utemeljili ovdje naselbinu. Nadati se
j e medjutim, da e doskora, im se ovaj kraj primiri i valjane ceste i e
ljeznice sagrade, Novi pazar na novo procvasti, te postati glasovito prornetite za sredinu poluotoka balkanskoga.
Koliko li se robe iz Bosne izvozi, a i u Bosnu uvozi, o tom

nemamo novijih podataka. Stariji podatci od god. 1864. i 1865. ve
su zastarjeli, pa se i medjusobno nesudaraju; nu ipak podajemo pre
gled bosanske trgovine od godine 1864., da bi si priblino stvorili
sliku o njoj.
128
I z v o z n a trgfo-vi-aa,.
Mj e s t o , kamo su ju
izvezli
Roba, koju su i z v e z l i
Ratarskih proizvoda (corealija).
Ponajpae u Trst po Savi i

preko Siska, zatim neto
u Dalmaciju
Suhih ljiva.
Preko Pete u Hamburg i
Volova, krava i teladi
U Hrvatsku i Dalmaciju, oso
Ameriku
bito u primorske gradove
Ovaca i koza
Konja, magaraca, mula
Svinja
Dalmaciju
u
Hrvatsku, Slavoniju i Ugar

sku
Koa govedjih, ovjih i kozjih . .
Trst i Dalmaciju
Ovje vune
Voska i meda
!)
))
Rumeliju i Dalmaciju
Sirovih vunenina i pokrivala od

kozje kostricti
Rumeliju i Srbiju
Sirova eljeza i proste eljezne

robe
Noeva za kunu porabu
Duga, (za bave)
Hrvatsku
Drva za graju i ogriev

Siska (gubaa), oraha i kotanja
Krzna
Rumeliju
Kosti, crieva i raznih opadaka
Trst
Konate robe
,, Rumeliju i Hrvatsku . . . .
Prnja
Trst
Ukupno
129
XJ-voss-aa, trg--viaast.
Roba, koju su u v e z l i
Mjesto, o d a k l e su ju
dovezli
Sladora
Iz Trsta
Kave
Rie
/"preko Metkovia\
Ratarskih proizvoda
"
V u Hercegovinu )
Pamunina, i to pamune preje,
platna i bojadisane kattun-robe
i Bea
Bojadisanih vunenih lataka za tur
bane i male rubee
i Beea
Sukna
Beea
Fesova i crven-kapa
Svilene robe
Srebrenih i zlatnih porta, gajtana
Sagova i sline robe
Rumelije i Beea .
Damastovanih lataka od vune i
pamuka za divane i t. d
Beea i Trsta . . . .
Svilenih kanjura za posamentirradnje
Rumelije i Trsta.
Bakra, biele lime, kositra, olova
* i to sirova i neto robe, zatim
eljeza
Bea i Trsta
Ulja i masti
Dalmacije i Trsta
Octa, rakije, pive, likera i vina Trsta, Hrvatske, Ugarske
i Srbije . .
Duhana
Rumelije
Stearin-svieea i finijeg sapuna. . Trsta i Bea
Uarske robe
Hrvatske i Ugarske
Oruja: handara i puaka
Arbanaske
Krzna
Lipskoga preko Bea....
Narodnoga odiela i vunenih a
rapa
Rumelije, neto iz Hrvatske
Quineaillerie-robe
Rumelije, Bea i Trsta . .
Robe od stakla, kamenine, drva
i koe
Bea i Trsta
Soli
Austrije i Rumunjske....
Finijega brana
Trsta i Rieke
Papira, knjiga i slika
Ladja i kola
Hrvatske i Slavonije
Kemikalija, ijekova i igica . . . . Bea
Ukupno.
V. K l a ie , Bosna.
Roba je bila
vriedna
austr. forinti
360.000
345.000
325.000
180.000
1,180.000
125.000
850.000
190.000
85.000
80.000
70.000
145.000
120.000
240.000
235.000
480.000
1,100.000
58.000
28.000
120.000
195.000
620.000
80.000
85.000
390.000
25.000
28.000
22.000
35 000
7,796.000
- 130
Iz obiju skrialjka razabiremo jasno, da je izvozna trgovina
mnogo znatnija od uvozne, jer izvezena roba vriedi skoro dva mili
juna forinti vie od robe, koja se je uvezla.1)
2. I z v o z n a t r g o v i n a .
Ponajglavnija roba izvozne trgovine jesu poljski proizvodi (cerealija) i stoka. ito se izvozi iz Pounja i Posavine po Savi u Sisak,
a odavle eljeznicom u Trst. Neto ita ide i u krnu Hercegovinu,
zatim oko 20.000 metr. centi preko Lievna u itom siromanu Dal
maciju. Trgovine u veliko nema, ve svaki trgovac nosi sam svoju
robu na trg, gdje ju kupuju strani trgovci. Suve ljive, kojih se u
Bosni toliko izvodi, izvoze se preko Brkoga na Savi, te se alju
Dunavom u Petu, Hamburg i a u Ameriku. Metrijski cent suvih
ljiva stoji u Bosni 1420 for.
Stoka, i to volovi, krave, telad, koze i ovce, zatim konji, mazge
i magarci izvoze se najvie u Dalmaciju. U Dubrovniku i Spljetu
ima poduzetnika, koji mnogo govedjega i kuljevoga mesa kupuju
za austrijsku ratnu mornaricu. Svinje se izvoze u Hrvatsku, Slavo
niju i Ugarsku. Vol stoji u Bosni 2530 for., krava 1035 for.,
tele 35 for., koza ili ovca 34 for., svinja 1020 for., konj
3080 for.
Sirova koa govedja, ovja i kozja, ovja vuna i odpadci ivo
tinjski izvoze se osobito u Trst, i to koje preko Siska, koje preko
Metkovia u Dalmaciji. Govedja koa stoji 68 for., ovja i kozja koa
8095 nov., metrijski cent vune 60100 for.
Duga i drugoga drvlja izvaa se razmjerno malo, uzev u obzir
obilje uma bosanskih.
1) Ovaj pregled o bosanskoj trgovini god. 1 8 6 4 . uzet je iz Thoemmelovog
djela o Bosni. Po slubenih izkazih tal. konzula Duranda od g. 1 8 6 5 .
vriedila je izvezena roba iz Bosne i Hercegovine samo 5 , 9 1 7 . 5 0 0 for.,
a uvezena 7 . 3 1 0 . 6 0 0 for., dakle skoro za dva milijuna vie. Nu austrijski
konzul Dragani iz Banjaluke t v r d i , da se j e izvezlo god. 1 8 7 0 . iz
sjeverne Bosne u Austriju robe za 3 ' / . milijuna forinti, a dovezlo iz
Austrije robe samo za 1 mil. forinti. Po ovom sude ini se, da su
podatci Thoemmelovi vjerojatniji, tim vie, to se s njim slae u obe
i J a k a - Dembicki, austrijski konsularni agent u Lievnu, u svojoj
crtici: Der westliche Theil von Bosnien". V i d i : Mittheilungen der
kais. u. kon. geographischen G-esellschaft in W i e n " , X I I I . B . 1 8 7 0 ,
str. 1 6 2 i 2 6 5 .
131
3. Uvozna t r g o v i n a .
Kolonijalna roba, pamunine, ulje i mast, spirituosa, sviee, sapun
i finije brano dovaa se najvie iz Trsta, i to ili kopnom preko
Siska, ili morem pa onda Dalmacijom; vunenine, svilna i posamentirroba, zatim kovnine i druga roba austrijske industrije dovaa se opet
iz Bea preko Pete i Zemuna do Brckoga, Broda i Gradike, a
odavle se uvozi u nutarnju zemlju.
Slador, to se u v a a , veim j e dielom kolonijalna roba i to srednje
r u k e ; francezkoga se sladora uvaa malo C/s ukupne robe), a austrijskoga
nita. K a v a je u Bosni veoma vana hrana. Po gradovih prodaje sama
vlada prenu kavu pojedinim trgovcem. Ria se dovaa samo iz Italije, t e
j e vanom hranom imunijih itelja. Sladora, kave i rie uvaa se u Bosnu
razmjerno malo, i to s toga, to vei dio itelja (preko 4 4) radi siromatva
ove robe niti nekupuje.
P a m u n i n e , t. j . pamuna predja i platno jesu izkljuivo englezke
tvorine, te se dobivaju iz T r s t a . Kattun-roba i damastovani latci od vune
jesu veim dielom englezke, zatim vajcarske, saske i austrijske tvorine, te
se dopremaju iz Bea. Sukno i fesovi opet jesu eki fabrikati iz moravskih
tvornica, isto tako i svileni latci. Turci najvole kod sukna i svile crvenu,
zelenu, utu, aurnu i modriastu boju, a krani tamnomodru, suru i crnu
boju. Posamentir-roba, i to porte, gajtani i puceta jesu beke i eke tvo
rine. Sagovi (ilimi) iz Rumelije jesu prosti, ali svjee boje i trajni. Beki
sagovi naprotiv liepi su na oko, ali se brzo deru, pa zato jih Bonjasi nevole. J e d a n sag rumelijski stoji 7 1 2 0 for.
Od kovnina najvie se trai olovo, koje se rabi za kuhinjsko posudje;
zatim biela lima i roba od eljeza, i to razno orudje i kljuanice.
Mnogo se uvaa i ulja, i to poimence iz Dalmacije i T r s t a . Budu
da hriani (pravoslavni) poste na godinu 1 8 0 d a n a , a katolici (krani)
1 0 5 d a n a , p a se za posta hrane samo povrteljem, koje j e uljem zainjeno :
to se u Bosni troi silesija ulja. Od spirituosa doprema se iz Srbije rakija,
zatim iz Hrvatske i T r s t a ocat, pivo, rum i vino. U novije se vrieme uvaa
i pivo, svake godine 2 8 0 0 3 4 0 0 Xji.
Quincaillerie-robe, zatim robe od s t a k l a , kamenine, drva i koe uvozi
se razmjerno malo (samo za 1 6 5 . 0 0 0 for.), a to pokazuje jasno, kako slabo
mare Bonjaci za udoban i razkoan ivot. Isto tako vidimo po tom, to u
Bosni i Hercegovini troe za papir, knjige i slike godimice samo 2 8 . 0 0 0 for.,
da j e ovdje duevna k u l t u r a veoma neznatna.
Sol se dovozi u Bosnu iz Bea, Rumunjske te iz Dalmacije (morska
sol). Iz Bea dopremaju sol preko B r c k o g a , Rajevog sela i G r a d i k e ; iz
Dalmacije preko Lievna, Metkovia i Dubrovnika.
D. P r o m e t a l a i p o m a g a l a trgovini.
Bosna i Hercegovina bile bi u svakom obziru daleko zname
nitije i kulturi pristupnije zemlje, da se je turska vlada malo
vie pobrinula za bolja obila, t. j . za eljeznice, drumove i ceste.
132
Nu turska vlada u tom je obziru Bosnu najvie zanemarila, mislei,
da e kraj loih cesta ostati Bosna sigurna od vanjskih neprijatelja.
Tek u najnovije vrieme poelo se je neto raditi, ali i to malo.
1. e l j e z n i c e .
Bosna ima samo jednu eljezniku prugu, i ta vodi od Banja
luke do Novoga (dotino do Dobrlina). Godine naime 1872. dogradie prugu od Banjaluke do Novoga, dugu 88 %L; a kasnije prigradie jo komad od Novoga prema Kostajnici, i to do Dobrima. Ovdje
bi se imale sastati hrvatska i bosanska eljeznica.
Postaje ove kratke eljeznike pruge jesu: Dobrim, Novi, Rav
nica, Priedor, Omaka, Ivanjska i Banjaluka.
Turska je vlada god. 1878. dala traso vati i nastavak te eljez
nike pruge, naime od Banjaluke preko Travnika do Sarajeva, a
odavle do Mitrovice, gdje bi se bosanska eljeznica sastala sa solun
skom. Duina ove pruge (od Banjaluke do Mitrovice) brojila bi po
prilici 565 %U. Osim toga projektovane su eljeznike pruge od Broda
u Sarajevo i od Sarajeva preko Mostara do jadranskoga mora.
2. C e s t e i p u t e v i .
Kako je Bosna i glede cesta zaostala za susjednimi zemljami
(Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom), svjedoi najbolje to, to je
turska vlada tek 1862. poela graditi umjetne ceste za kola (kolnike),
te to se i danas jo do 9 5 % bosanskih puteva mora ubrojiti medju
puteljke, po kojih samo konji i mazge (bez kola) mogu prolaziti.
Bosanske se ceste i putevi diele na etiri vrsti: 1. Na p u t e l j k e ;
2. na naravne p o l j s k e p u t e ve (samo u Posavini); 3. na k a l d e r m e
(veoma loo taracane ceste); i 4. na naveene ili g r a d j e n e c e s t e ,
po kojih mogu i kola prolaziti (kolnici).
Budu da u Bosni nema mnogo gradjenih cesta, to putnici
putuju jae na konjih, a i roba se donosi i odnaa na mazgah i
konjih. Daljina puta nemjeri se po miljah, nego po satih. Jedan sat
ima 2/s do 3 / 4 (8/12 do 9/ia) geografske milje. Ponajglavnije ceste
(kolnici) u Bosni i Hercegovini jesu:
1. C e s t a iz S a r a j e v a u B r o d . Ova je cesta duga 46 sati
ili 34 milje, i prolazi od Sarajeva uz Ilidu, Blauj, Rakovicu, Ki
seljak, Busovau i Vitez do Zenice , zatim odavle kraj rieke Bosne
uz Vranduk, epe, Maglaj i Doboj, ostavlja iza Doboja dolinu Bosne,
ter se prostire po humlju kraj Foe i Dervente sve do Broda na
133
Savi. Ova je cesta posve dobra, a isto je tako sasvim nova i dobra
uzporedna joj cesta, to iz Sarajeva prolazi dolinom Bosne (uz
Visoko) do Zenice.
Od ove glavne ceste odvaja se vie omanjih cesta i to na lievoj
strani: kod Rakovice cesta u K r e e v o , kod Kiseljaka cesta u F o j nicu, kod Viteza liepa i dobra cesta dolinom Lave u T r a v n i k
(i dalje u Gradiku, Biha i Lievno), kod Doboja cesta u T e a n j ,
a kod Dervente put u Prnjavor (i dalje u Slatinu i Banjaluku). Na
desnoj strani: kod Maglaja cesta preko Graanice u D o 1 nj u T u z l u ,
te odavle do Brkoga na sjever i Zvornika na jugoiztok. Od ove
ceste dieli se kod Graanice opet jedan put, koj vodi u Gradaac i u Samac. Od arajevsko-brodskog druma dieli se napokon
jo jedna cesta kod Doboja, koja vodi uz Bosnu kraj Modrice u
Samac.
2. Cesta iz S a r a j e v a u M e t k o v i , odvaja se kod Blauja
od arajevsko-brodske ceste, te vodi preko Ivan-planine do Konjica,
a odavle dolinom Neretve uz Jablanicu i Bielo polje u Mostar, i od
Mostara preko Bune i Gabele u Metkovi. Ova je cesta duga 24 milje.
Od ove se ceste odvaja: na desnoj strani cesta iz Mostara u Ljubuki, a na lievoj strani cesta iz Mostara preko Blagaja u Nevesinje, i cesta od Bune do Stolca.
3. Costa iz D u b r o v n i k a u T r e b i n j e , a odavle u Bilek i
na Gacko polje. Osnovana je takodjer cesta iz Gakoga polja u Fou,
Goradu i Viegrad.
3. Cesta iz S a r a j e v a preko planine Romanije i Glasinakoga
polja u R o g a t i c u i dalje preko Seme-planine do Viegrada. Ovdje
prelazi cesta preko Drine, vodi dalje prieko Prieboja do Banje; nu
tuj nemoe se vie po njoj voziti, ve samo jaiti, i to preko Nove
Varoi, Sjenice, Novog pazara, do Mitrovice, koja je najiztonija
toka u Bosni. Na Glasinakom polju odvaja se od ove ceste druga
cesta, ter vodi u V l a s e n i u i Zvornik, a odavle u Janju i Bjelinu.
5. U Posavini ima vie naravnih poljskih puteva, po kojih se
moe dosta dobro voziti, kad je suho vrieme. Najglavniji je tuj onaj
put, koji vodi iz B j e l i n e preko Brezovog polja do Brkoga, a odavle
u Oraje, Tolisu i S a m a c .
6. Iz T r a v n i k a vode na zapad dva puta. Jedan ide preko
planine Karaule u J a j c e , a odavle kraj Jezera u Varcar-Vakuf
(Varcarevo) i Banjaluku. Kod Varcar-Vakufa odvaja se od toga puta
opet jedan put, koj vodi preko Kljua i Petrovca do B i h a a na
134
Uni. Drugi put vodi iz Travnika u Dolnji Vakuf i Bugojno, a
odavle preko planine uljage na Kupresko polje i preko Malovanovog
sedla u Lievno, odkuda opet vodi preko Prologa u Dalmaciju (Sinj
i Spljet). Iz Lievna vodi jedna pokrajna cesta u Glamo.
7. Osobito je liepa i moda u svoj Bosni najbolja cesta, koja
vodi iz B a n j a l u k e u G r a d i k u . Duga je 8 sati.
8. Iz Banjaluke ide dosta dobar poljski put preko Ivanjske,
K o z a r e a, P r i e d o r a , Novoga i Krupe u Biha. Kod Priedora
odvaja se od ovoga puta opet put u Stari Majdan i Sanski most.
Kraj ovih cesta za kola (kolnici) jo su spomena vriedni ovi p u t e v i :
Iz Sarajeva preko Olova i Kladnja u dolnju T u z l u , zatim preko Gornje
Tuzle u Zvornik; iz Banjaluke preko Prnjavora u Teanj ; iz Banjaluke
preko Skender-Vakufa i Tjgra u T r a v n i k ; iz Dolnjeg Vakufa (Skoplja) preko
Gornjeg Vakufa (Skoplja) u Prozor i do Konjica; iz Trebinja u Ljubinje
i u Stolac; od Nikia preko Gakoga u Stolac i Nevesinje; od Nevesinja
preko Uloga do Foe i Gorade; iz Gorade s jedne strane preko ajnice,
Plievlja i Priepolja u Sjenicu, a s druge strane preko P r a e u Sarajevo;
od Bihaa preko Ostroca u Cazin i do Maljevca; od Krupe o Buima;
od Bihaa do Kulen-Vakufa; od Petrovca preko Drvara do G r a b a ; od
Lievna put R a n a ; od Mostara preko irokog briega do Vinjana; od Trav
nika preko Guije gore i Komuine u Teanj i t. d.
3. N o v a c , m j e r e
i utezi.
Kazati nam j e jo koju o n o v c i h , koji po Bosni kolaju; zatim o

mjerah i utezih, to no se tamo rabe.
U Bosni se najvie rauna p i a s t r i (gro). J e d a n piaster vriedi 10 nov.
austr. vr., tako da deset piastra ini jednu nau forintu. Piaster se dieli na
4 0 p a r a , te jedna para vriedi po t o m , koliko etvrtina naega novia.
Piaster je srebren novac. U novije vrieme uvedoe u Bosni i turski papirni
novac, k a j m e po 5, 1 0 , 2 0 , 5 0 , 1 0 0 p i a s t r a , nu taj novac vriedi malo
ili nita. Od zlatnih novaca kolaju u B o s n i : austrijski d u k a t i (57 piastra),
n a p o l e n d o r i ( 8 1 piaster), zlatna lira (lira d'oro : = : 1 0 0 p i a s t r a ) ; a od
srebrenih: m e i d e (20 piastra), b e l i k (5 piastra) i t. d.
Od uteza najglavnija j e o k a , kojom se i tekuine mjere. J e d n a oka
ima 2 ' / , beka funta ili 1 * 2 6 % . Oka se dieli na 4 l i t r e , a svaka litra
na 1 0 0 d r a m a . Ceterdeset i etiri oke ine jedan k a n t a r ( 5 5 - 5 % ) .
Duine se mjere a r i n o m . S t a r i a r i n ima Y8 bekoga rifa ili
0-68 ""i. a n o v i a r i n ima 15/i6 bekoga rifa ili 0 ' 7 3 '"f. Stari arin rabe,
kad mjere svilu i sukno, a novi arin kad mjere platno.
4. P o t e i b r z o j a v i .
Pravih potarskih ureda bilo j e do najnovijeg vremena samo u Sara
j e v u , Mostaru i Travniku. Tuj su primali listove i razne poiljke od pri
vatnih ljudi. Ostala ovea mjesta imala su samo listovne pote.
135
Brzojavni uredi bijahu u Bosni od svih ureda najbolji i najtoniji.
Ponajglavnije brzojavne pruge bijahu: Iz Sarajeva preko Novog pazara u
Carigrad; iz Sarajeva u Mostar i Metkovi; iz Sarajeva u Travnik i Banja
luku ; iz Banjaluke u Biha, Brod i Gradiku. inovnici kod brzojavnih
ureda bijahu ponajvie Evropejci.
V. Duevna kultura.
U ovom poglavju bilo bi nam govoriti o crkvenoj upravi, o
kolah, o znanstvenih i umjetnikih zavodih, o literarnoj radinosti i
napokon o moralnoj statistici. Nu poto u Bosni i Hercegovini viega
znanstvenoga ni umjetnikoga ivota nema, a vlada se turska nije
opet nikada brinula, da sabere podatke o statistici morala, to nemoemo o tih stvarih nita ni govoriti. Spomenuti emo zato samo neke
podatke o crkvenoj upravi i o kolah; a o literarnom radu pojedi
naca natuknut emo gdjeto na drugom mjestu.
A. Crkvena uprava.
1. M u h a m e d o v s k a c r k v a .
Muhamedovski popovi ili h o d e u Bosni i Hercegovini spadaju
pod vlast carigradskoga e j k - u l - i s l a m a , koj je vrhovni glavar muhamedovske crkve. On jih imenuje, premieta i skida.
Tko se hoe posvetiti sveenikomu staliu, polazi nekoliko
godina m e d r e z e , t. j . muhamedovske bogoslovne kole, gdje ui
pravo, bogoslovje, arapski jezik, koran i t. d., pa poloiv izpite, ime
nuje ga e j k - u l - i s l a m sveenikom (hodom) ili sudcem (kadijom).
Pravi sveenici diele se: a) na imame ili upnike, koji obav
ljaju sve molitve u damijah, zatim sve obrede kod obrezavanja,
vjenanja i pokopa; b) na m u j e z i n e , koji sa munara damijskih
zovu pravovjerne pet puta na dan na molitve; i c) na kaj me ili
crkvene sluge. Osim ovih ima i samostanaca ili d e r v i a , koji ili
stanuju u t e k i j a h (samostanih) ili se klatare po svoj zemlji, podpaljuju u vjernika fanatizam i varaju jih raznimi mudrolijami.
Muhamedovsko sveenstvo nedobiva za vjerske funkcije nikakove plae od naroda, ve se uzdraje od vakufa ili crkvenih
dobara, koja su u Bosni veoma prostrana i znamenita. Vakufi nesastoje jedino od zemalja, nego i od bezestana, kupalita, hanova
(gostiona), mlinova i t. d.
Od vakufa grade se i popravljaju i muhamedovski hramovi ili
damije. Neki pisci hoe, da u Bosni i Hercegovini ima do 1800
136
damija; nu po slubenih podatcih od g. 18 76. bile su u tih zemljan
iste godine samo 994 damije, i to: u Sarajevskom okruju 205, u
Zvornikom 146, u Banjalukom 103, u Travanjskom 140, u Bihakom
158, u Novopazarskom (Staroj Srbiji) 79, u Hercegovini 163. Samo
deseti dio tih damija gradjen je od kamena i po nekom slogu; sve
ostale damije kukavne su kuarice od drva. Koliko ima u Bosni
muhamedovskih samostana ili tekija, nije poznato; po slubenom iz
vjeu bilo jih je god. 1876. u sarajevskom okruju 12.
2. K a t o l i k a crkva.
Katolikom crkvom u Bosni i Hercegovini (izuzev Trebinjski
kraj) upravljaju izkljuivo Franjevci, koji su se ve u 13. vieku ovdje
udomili. Katolika se crkva glede uprave dieli na tri kotara, i to:
a) B o s a n s k a p o k r a j i n a (Provincia Bosnae Argentinae Ordinis fratrum minorum) obuhvaa svu pravu Bosnu (t. j . sandake:
Sarajevski, Zvorniki, Travanjski i Banjaluki) i Tursku Hrvatsku.
Ova pokrajina ima 8 samostana i to u Sutiskoj , Fojnici, Kreevu,
Lievnu (Gorici), Guijoj gori, Plehanu, Tolisi i Petrievcu. Kedovnici
tih samostana obavljaju kano upnici na pojedinih upah sve crkvene
obrede. Bosanska pokrajina broji po podatcih od god. 1877. svega
zajedno: 84 upe, 21.519 katolikih porodica i 138.492 due. Kato
liki itelji prebivaju u 1000 gradova, trgovita i sela. Sveenika ima
ta pokrajina 194.
Po ematizmu od g. 1 8 5 4 . imala j e bosanska pokrajina iste godine:
6 1 upu, 1 7 . 1 3 2 katolike porodice i 1 2 2 . 8 6 5 dua, zatim 3 samostana
(u Fojnici, Sutiskoj i Kreevu) i 8 crkava. Po ematizmu od godine 1 8 6 4 .
imala j e opet ova pokrajina spomenute g o d i n e : 69 upa, 1 8 . 7 1 0 katolikih
porodica i 1 3 2 . 2 5 7 dua, zatim 5 samostana (u Fojnici, Sutiskoj, Kreevu,
Guijoj gori i Lievnu). Biskup bosanski prebivao j e u najnovije vrieme u
malenom selu B r e s t o v s k o m .
b) H e r c e g o v a k i v i k a r i j a t (Vicariatus apostolicus et custodia provincialis in Hercegovina) obuhvaa sjevernu Hercegovinu

medju Neretvom i bosanskom medjom. Ima samo jedan samostan,
po imenu iroki brieg; biskup pako stanuje u Vukodolu tik grada
Mostara. Hercegovako namjestnitvo ima po podatcih od g. 1873.
svega zajedno: 26 upa, 7836 katolikih porodica i 58.699 dua.
Katoliki itelji stanuju u 272 grada, trgovita i sela. Sveenika
ima 59, a crkvah 12 (i 16 kapelica).
Sjeverna Hercegovina spadae sve do g. 1 8 4 4 . pod bosansku pokra
j i n u ; nu trudom i nastojanjem biskupa Bariia podignuta bje god. 1 8 4 6 .
137
samostalna kustodija i namjestnitvo u Hercegovini, a prvim biskupom bijae
ovdje sam Barii. Po ematizmu od g. 1 8 5 3 . imao j e hercegovaki vika
rijat iste g o d i n e : 14 upa, 5 0 8 7 porodica i 3 7 . 7 8 9 dua, zatim 27 sve
enika. Po ematizmu od g. 1 8 6 7 . opet imao j e ovaj vikarijat iste godine:
19 upa, 6 8 2 2 porodice i 5 0 . 0 1 6 dua, zatim 57 sveenika. Po ovih po
datcih vidimo, da katolika crkva u ovom namjestnitvu osobito uspieva,
jer od godine 1 8 5 3 1 8 7 3 narasao j e tuj broj katolika za 2 0 - 9 1 0 dua
ili za 5 5 % , a to j e za cielo veoma mnogo.
c) T r e b i n j s k a b i s k u p i j a (Dioecesis Marcano-Tribuniensis),
prostire se u junoj Hercegovini do medje Dubrovakoga okruja,
i to veom stranom po Popovom polju. Ova biskupija broji po po
datcih od god. 1878. samo 7 upa (Stolac, Gradac, Dubrave, Kavno,
Trebinja, Rasno i Gabela), 1334 katol. porodica i 9928 dua. itelji
stanuju u 156 gradova, trgovita i sela. Broj sveenika nije nam
poznat, ali jih nee biti vie od 10.
Trebinjska biskupija veoma j e stara, ali velika nije nikada bila. Sve
do Nikole Feria ( 1 7 9 2 ) vladahu samostalni biskupi. Godine 1 8 1 9 . poee
ovom biskupijom upravljati vikari, koje j e dubrovaki kaptol birao a p a p a
potvrdjivao \ god. 1 8 3 9 . pako povjeri papa upravu te biskupije dubrova
komu biskupu, a taj joj j e i sada poglavarom. Godine 1 8 5 3 . imala j e ova
biskupija 5 upa, 1 0 1 2 kat. porodica i 8 1 3 5 dua, zatim 8 sveenika i 3
crkve. God. 1 8 6 7 . opet brojila j e 6 upa. 1 2 0 0 kat. porodica i 8 9 3 2 due.
Saberemo li sve ove podatke u jedno, to vidimo, da katolika

crkva u Bosni i Hercegovini (u Staroj Srbiji nema katolika) broji u
svem 117 upa, 30.689 katol. porodica i 207.119 dua, koje stanuju
u 1428 gradova, trgovita i sela. Sveenika katolikih biti e svih
zajedno do 270.
3. G r c k o - i z t o n a crkva.
Grko-iztona crkva u Bosni i Hercegovini podieljena je na
tri biskupije: na S a r a j e v s k u , Z v o r n i k u i M o s t a r s k u . Vla
dike za ove biskupije imenuje patrijarka carigradski.
Vladika Sarajevski je mitropolita i arhiepiskop, a ostala dva
naprosto su biskupi. Sva tri paze na samostane, crkve i kole, ime
nuju upnike te jim sude. Vladikam je uz bok dijecezanska sinoda,
sastojea od vie uglednika; nu ovi rade sve, to ele vladike i
turska vlada.
a) S a r a j e v s k a b i s k u p i j a ili e p a r k i j a obsie sandake:
Sarajevski, Travanjski, Banjaluki i Bihaki; zatim treinu Stare
Srbije ili Novopazarskoga sandaka, i to odkad bje biskupija u Novom
pazaru dokinuta. Ona broji po podatcih od god. 1865. oko 320 upa
i 340 sveenika.
138
b) Z v o r n i k a e p a r k i j a zaprema istoimeni sandak, te broji
(po podatcih od god. 1865) 42 upe i 48 sveenika.
c) M o s t a r s k a e p a r k i j a napokon zaprema svu Hercegovinu
i treinu novopazarskoga sandaka, te broji 75 upa i 82 sveenika.
Sve tri eparkije grko-iztone crkve imaju po tom 437 upa i
470 sveenika.
U Bosni i Hercegovini ima jo do 30 samostana grko-iztonih,
nu vei je dio njih razruen ili zaputen. Naseljeno jih je samo 14,
ali slabo, tako da u svih samostanih ivi jedva neto vie od 50
kaludjera. Poznatiji a naseljeni samostani jesu: Gomionica izmedju
Priedora i Banjaluke, Motanica medju Priedorom i Dubicom, Banja
blizu Prieboja, itomisli izpod Mostara, Zavala, Dui, Kosijerevo i
Dobrievo u junoj Hercegovini okolo Trebinja, Piva u istoimenom
predielu i napokon samostan sv. Trojice u Plievlju.
Po podatcih J. P a m u i n e od god. 1 8 4 9 . prostire se eparkija mo
starska ili hercegovaka i po nekom dielu dananjega Novopazarskoga sand
aka, i to do Nove varoi, Priepolja i Bielopolja. U istoj eparkiji bilo j e
tada 12 samostana: itomisli, Zavala, Dobrievo, Dui, Kosijerevo, upa,
Piva, Pod Malinskom, Biela, Sv. Trojica (u Plievlju), Sv. Arhangjeo i Dovolja. Eparkija j e brojila 1 3 5 crkava, 2 5 kaludjera, 80 svjetskih sveenika
i 9 2 4 9 grko-iztonih porodica. P o d a t a k a za ostale dvie eparkije nemamo
nikakovih.
B. kole.
Kao to sve u obe, tako su i kole u Bosni i Hercegovini
vrlo primitivne. Zadaa turske vlade nije bila, da svoje narode prosvieti, ve da jih uzdri neuke i glupe, pa da tako laglje njimi
vladati uzmogne. U najnovije vrieme poela je dodue neto i u
tom obziru raditi, ali bez ikakova cilja i uspjeha.
kole u Bosni jesu izkljuivo v j e r s k e t. j . svaka vjera ima
svoje posebne kole, u kojih ue samo djeca istoga zakona. Turska
je vlada kuala dodue uvoditi obe kole za sve vjere, ali nezadovolji
tim niti muhamedovcem, niti kranom.
1. M u h a m e d o v s k e kole.
Poto muhamedovci preziru svu evropsku obrazovanost, mislei,
da je sve u k o r a n u , to jim treba znati, to se u njihovih kolah
ui ponajvie samo koran.
Muhamedovske se kole diele na troje:
a) P u k e kole ili m e j t e f e (Duduk mektebi). Ovih kola
ima veoma mnogo i to malo ne uz svaku damiju po jedna ili dvie.
139
Nu ove puke kole nisu ni iz daleka naline pravim kolam: u
njih se ui diete samo moliti i po gdjekoju arapsku izreku iz korana;
riedko koji uitelji (hoda) ue djecu pisati i itati, jer toga mnogi
ni sami neznadu. Djeca lee obino na zemlji, te viu govore poje
dine riei za uiteljem, koj sjedi na uzvienijem mjestu i dri 46 m1
dug tap u ruci, da kazni nevaljalce. Za odmora obiaje uitelj zapa
liti ibuk, ter se svaliti na divan, doim djeca rade, to jih je volja.
U ovih kolah nenaue djeca drugo, van mrziti i progoniti svakoga
kaurina (djaura), uza to jih uitelj upuuje i u to, da su Muhamedovci
najplemenitiji ljudi na svietu.
Po slubenih podatcih od god. 1870. bijae ovakovih mejtefa
iste godine u Bosni i Hercegovini 850, a polazilo jih je 39.472 djaka
(28.608 uenika i 10.864 uenica). est godina kasnije, t. j . g. 1876.
brojilo se je ve 917 mejtefa i 40.779 djaka (28.445 uenika i 12.334
uenica). Po pojedinih sandacih bijahu mejtefi porazdieljeni: u Sara
jevskom sandaku bijae jih 114, u Travanjskom 109, u Zvornikom
209, u Banjalukom 75, u Bihakom 241, u Novopazarskom 70, u
Hercegovini 99.
1)) B o g o s l o v n e kole ili m e d r e z e . U ovih se kolah pri
pravljaju mladii za sveenike i sudce. Tuj se ui arapski jezik, zatim
koran itati i poneto tumaiti, napokon malo poviesti i raunstva.
Glavna je nauka uenje korana na izust. Kad koj djak (softa) svri
tu kolu, polae izpit, pa moe postati kadijom (sudcem) ili hodom.
Medreze su prije u Bosni barem poneto vriedile, nu u po
sljednje vrieme bjehu ljuto zanemarene, ter imuniji Muhamedovci
iljahu svoje sinove na nauke u Carigrad. God. 1876. bijahu u Bosni
i Hercegovini 43 medreze; i to 10 u Sarajevskom sandaku, 5 u
Zvornikom, 6 u Banjalukom, 4 u Travanjskom, 5 u Bihakom,
3 u Novopazarskom i 10 u Hercegovini.
c) G r a d j a n s k e kole (Mektebi-ridje). Ove kole osno
vane su tek za sultana Abdula Medida u tu svrhu, da se u njih
nauaju djeca svih zakona, i to u aritmetici, algebri, zemljopisu
i turskom jeziku. Muhamedovci medjutim polaze slabo ove kole,
jer se u njih ue kaurski predmeti, krani jih opet nevole radi
turskoga jezika. Po slubenih podatcih bile su god. 1876. u Bosni
i Hercegovini 24 gradjanske kole, i to po veih mjestih, kano n. pr.
u Sarajevu, Visokom, Tuzli, Bjelini, Maglaju, Zvorniku, Banjaluci,
Bihau, Krupi, Priedoru, Travniku, Jajcu, Lievnu, Glamou, Mostaru,
Trebinju, Nevesinju, Priepolju, Novom pazaru i t. d.
140
2. K a t o l i k e kole.
Katolike p u k e kole daleko su bolje i uredjenije od muhameclovskih. U njih se ui itati i pisati,1) raunstvo, u nekih dapae
i neto malo zemljopisa i poviesti. Uitelji su ponajvie Franjevci,
napose duhovni pomonici, pridieljeni upnikom; samo 23 uitelja
jesu svjetskoga stalia.
Katolici nisu imali pukih kola sve do god. 1 8 4 8 . Ove godine ute
meljie Franjevci pet pukih kola i to u Fojnici, Kreevu, Travniku, Lievnu
i Varcara 2 ) (Varcar-Vakufu). Nastojanjem nekih vrlih redovnika (Jukia,
Martia i drugih), a pomoju austrijske i francezke vlade podizalo se je u
Bosni sliedeih godina sve vie kola i kolskih zgrada, tako d a j e g. 1 8 5 5 .
bilo ve 13 uiona, koje j e polazilo 5 2 8 uenika. Za uzdravanje tih kola
opriedieli austrijska vlada god. 1 8 5 3 . za tri godine po 1 5 0 0 for., a francezka vlada pokloni u jedanput 7 0 0 0 franaka. Sliedeih godina rasao j e
svedjer broj kola, tako da j e god. 1 8 6 5 . bilo u svem 27 pukih kola,
koje j e polazilo po 20-40 uenika. J e d n a od najboljih bijae tada sara
jevska kola, utemeljena 1 8 6 5 . neumornim rodoljubom Martiem.
Koliko ima u novije vrieme pukih kola za katoliku djecu,

i koliko djece te kole polazi, nemoemo tono kazati, jer nemamo
dostatnih podataka. Slubeni spisi turski kau, da je g. 1870. bila
u svoj Bosni 21 katol. kola, i to 7 u sandaku Sarajevskom, 1 u
Travanjskom, 7 u Zvornikom, 2 u Banjalukom, 1 u Bihakom i 3 u
Hercegovini. Uenika da je ukupno bilo 490 (380 uenika i 110
uenica). Nu ovi podatci oito su manjkavi i neistiniti, to pokazjije
ve ta okolnost, da turska vlada znade samo za j e d n u katoliku
kolu u sandaku Travanjskom, gdje su katolici upravo najgue na
seljeni ! Pokuati emo zato, da po ematizmih franjevakih i po
starijih podatcih sastavimo ma i gdjegdje nepodpun izkaz o katolikih
pukih kolah u Bosni i Hercegovini.
a) S a r a j e v s k i s a n d a k : 1. P u k a kola u S a r a j e v u za muku
djecu, broji 6 5 u e n i k a ; uitelj j e svjetovnjak, kojega plaa neto narod,
a neto upnik M a r t i ; 2. P u k a kola u S a r a j e v u za djevojke, tuj su
1) U Hercegovini imaju dapae katolici i svoje kolske knjige; n. pr.

Slovinski bukvar za nauk djece Hercegovake" ; Pravopis za nije
uione katolike u Hercegovini" ; Raun za prvu i drugu godinu"
od F r . Matica i t. d.
2) U Varcaru bio j e uiteljem vrli J u k i . On sam pie o njoj : Moja
Varcarska (kola) ovako stoji; 18 kranske muke i 12 enske (djece);
rianske 17 djece. D v a sata prije p o d n e , a dva sata poslie podne
jesu djeca pod mojim nadziranjem; poduavanje biva nainom Lancasterovim."
- j . 141
I
uiteljice opatice; 3. kola u V a r e u sa 40-70 uenika; 4. kola u
S u t i s k o j sa 20 30 uenika; 5. kola u F o j n i c i , ima 3050 ue
nika; 6. kola u K r e e v u sa 30 uenika. 7. kola u B u s o v a i .
h) T r a v a n j s k i s a n d a k : 1. Puka kola u D o l c u (Docu) tik
Travnika, prva i najvea kola u Bosni, broji 120 djaka (uenika i ue
nica); 2. kola u V i t e z u (broj uenika nepoznat); 3. kola u Z e n i c i ,
broji 45 uenika; 4. kola u Gu ijoj gori, sa 3040 uenika; 5. kola
u G o r n j e m V a k u f u , sa 2030 uenika; 6. kola u D o l n j e m Va
k u f u , broji 3040 uenika; 7. kola u B u g o j n u , ima 30 uenika;
7. kola u V a r c a r u (Varcar-Vakufu), sa 50 uenika; 9. kola u J a j c u
sa 56 uenika; 10. kola u O r a j u , sa 2025 uenika; 11. kola u
u P e i n a h (broj uenika nepoznat); 12. kola u B u i i h ; 13. kola u
L i e v n u za muku djecu, broji 63 uenika; 14. kola u L i e v n u za ensku
djecu, koju ue opatice, broji 62 uenice.
c) Z v o r n i k i s a n d a k : 1. kola u D o l n j o j T u z l i ; 2. kola
u D u b r a v a h ; 3. kola u T r e m o n j i c i ; 4. kola u D o m a l j e v c u ;
5. kola u U l i c a h ; 6. kola u T o l i s i ; 7. kola u V i d o v i c a h .
d) B a n j a l u k i s a n d a k : 1. kola u B a n j a l u c i za muku i
ensku djecu, uiteljice su opatice; 2. kola u D e r v e n t i , gdje takodjer
poduavaju opatice; 3. kola u ep u; 4. kola u F o i ; 5. kola u Pot o a n i h ; 6. kola u D u b i c i ; 7. kola u G r a d i k i sa 1520 uenika,
uitelj je svjetovnjak.
e) B i h a k o o k r u j e : kola u Bihau, za muku i ensku djecu,
polazi ju 60 uenika i uenica.
f) H e r c e g o v i n a : 1. Muka puka kola u M o s t a r u ; 2. enska
puka kola u M o s t a r u , gdjeno ue opatice; 3. kola u H u m c u ; 4. kola
u u p a n j c u , sa 47 uenika (ue itati, pisati, nauk vjere, raunstvo i
neto zemljopisa); 5. Puka kola u Posuju (Jukia mahala).
Katolici imaju dakle ukupno 41 kolu. Uzmemo li, da svaku

kolu polazi poprieko po 35 uenika, to ima u Bosni 14001500
uenika katolike vjere.
Osim pukih kola imaju Franjevci u svojih samostanih i la
t i n s k e (gimnazijalne) kole, gdje se mladii, posvetivi se svee
nikomu staliu, ue latinskomu jeziku i filosofiji, ter se pripravljaju
-za bogoslovje.x)
3. G r k o - i z t o n e kole.
Grko-iztonjaci ili pravoslavni ustrojili su u isto vrieme kao
i katolici vie pukih kola i to u veih varoih, kanoti u Sarajevu,
Travniku, Banjaluci, Mostaru, Foi, Plievlju, Zvorniku, Tenju, Priedoru, Lievnu i t. d. U ovih su kolah uenici uili itati staroslo1) Za ove latinske kole napisao je hercegovaki biskup A n g j e o K r a
l j e v i slovnicu: Gramatica Latino-Illyrica. Romae 1863. Typis S. C.
de propaganda fide.
142
vjenski bukvar, aslovac, a samo nekoji zavirili bi i u katihisis i
psaltir. Najbolje kole bijahu god. 1849. i 1850. one u Travniku i
Lievnu, gdje su nauali svjetski uitelji, doavi iz Sriema i Dalmacije.
Poslije god. 1850. pa do najnovijega vremena grko-iztone su
kole dosta napredovale, a najvie po veih varoih, gdje su domorodni trgovci mnogo darivali za uzdravanje dobrih kola. Po slu
benih podatcih turske vlade od g. 1870. bilo je iste godine u Bosni
i Hercegovini 57 kola pravoslavnih, i to 11 u sandaku Sarajevskom,
1 u Travanjskom, 20 u Zvornikom, 5 u Banjalukom, 11 u Bihakom,
i 9 u Hercegovini. Ove je kole polazilo1) ukupno 3286 djaka (2820
uenika i 466 uenica). ini se medjutim, da su i ovi brojevi pre
maleni, te da e broj pravoslavnih uiona i uenika biti mnogo
znatniji. Nemogui nabrojiti sve pravoslavne kole, jer nemamo nikakovih podataka, spomenuti emo samo one, koje su nam donekle
poznate.
1. Puka kola u S a r a j e v u za muku djecu, preustrojena po . G-.
Teofilu Petranoviu, kaludjeru dalmatinskom, sastoji poput naih kola u
Hrvatskoj od etiri razreda, a polazi j u 1 0 0 2 4 0 uenika; 2. Djevojaka
kola u Sarajevu broji 4 0 uenica; 3 . P u k a kola u D o l n j e m V a k u f u
sa 2 0 3 0 uenika; 4 . Puka kola u L i e v n u sa 3 0 4 0 uenika, uitelj
j e svjetovnjak; 5. P u k a kola u Z e n i c i sa 10 1 5 uenika; 6. Puka
kola u T r a v n i k u , sa 3 0 4 0 uenika, uitelj j e svjetovnjak; 7. kola
u V a r c a r - V a k u f u , broji 4 0 5 0 djaka; 8. kola u B a n j a l u c i ; 9. kola
u G r a d i k i , uitelj j e svjetovnjak; 1 0 . P u k a kola (muka) u M o s t a r u
sa etiri razreda, broji 1 8 0 u e n i k a ; 1 1 . Djevojaka kola u M o s t a r u ;
ima 6 0 uenica. Ob ostalih kolah nema nikakovih podataka.
Sve do novijega vremena nisu grko-iztonjaci imali bogoslovije

za svoje sveenike. Mladii, koji su htjeli postati popovi, ili bi ili
u samostane na nauke ili bi uili kod kojega upnika. Tek u novije
vrieme podignuta bje bogoslovija za pravoslavne sveenike u Banja
luci (1867).
1) P o slubenih podatcih turskih ima u Bosni i idovskih kola. Godine
1 8 7 0 . bilo j e 11 idovskih uiona, a polazilo j i h j e 5 3 6 uenika.
III.
TOPOGRAFIJA (MJESTOPIS).
I. B o s n a .
1. S a r a j e v s k o okruje (sandak).
Oarajevo najvei je i najljepi grad u Bosni ponosnoj. Ne samo
da ga Bonjaci smatraju prvim gradom na zemlji, pae i tudjinci
tvrde, da je Sarajevo iza Carigrada najugledniji grad na balkanskom
poluotoku.
Grad Sarajevo stere se dielomice u dubokoj dragi okolo rieke
Miljacke, dielomice po sjevernih goljetih visoke planine Trebevia.
Sa trih strana okruuju ga visoke gore: Hum i Mrka vina na sjeveru,
planina Borija na iztoku, a visoki Trebevi na jugu. Prema zapadu
pako otvara se dolina Miljacke i prelazi u krasnu ravnicu, u Sara
jevsko polje, kojim tee obilna Bosna.
Sarajevo obsie oko 23 Q Hn, i dieli se na grad ili t v r d javu,
i na varo. Grad ili tvrdjava na iztonoj strani nalii velikomu
etverokutu, te je okruena zidinami, koje su medjutim mjestimice
ve razvaljene. U tvrdji ima 700800 kua i starih koliba, u kojih
stanuju sami Turci. Izpocl grada na zapadu stere se ravna varo.
U dolnjoj varoi ima s jedne i druge strane Miljacke vie nahrpanih kua. Kue ove tvore etiri glavne, uzporedo sa riekom od
iztoka prema zapadu tekue ulice, koje su opet estimi uzkimi uliami od juga prema sjeveru presjeene. Ulice su te dosta pravilne,
dosta dobro taracane, da se po njih u koijah voziti moe. Popriene
ulice postaju prema kraju grada sve nepravilnije i strmije, te imade
ovdje samo raztrkanih kua sa vrtovi. Ulice u varoi prilino su
iste, izuzev samo nebrojeni broj pasa, koji tu planduju. Tu ima pasa
ranjenih i osakaenih; jedan je bez uiju, drugi bez nosa, trei bez
jednoga oka i t. d. Psi se ire po svem gradu, i to tako, da svaki
kotar (mahala) svoje pse imade. Zaluta li koje pseto iz svoje mahale
u drugu, to se sva pasjad die na nj, te laveu neima kraja ni konca.
Premda su ovi psi veoma divlji, jer nemaju gospodara, to ipak nenavaljuju na nikoga, van ako jih tko podrai.
V. K l a i , Bosna.
10
146
Grad Sarajevo jest sielom svih politikih oblasti u Bosni. Tu
je bosanski namjestnik; tu ima est evropskih konsulata. Grad broji
ukupno 5000 kua, te se dieli na kotare ili m a h a l e , kojih preko
stotine imade. U svakoj mahali imade po jedna ili dvie damije. Vie
mahala sainjava vjersku obinu ili d e m a t , kojim upravlja knez
(taksildar). Medju mahalami osobito je poznata Aik-mahala", to
jest ijubovna ulica" na iztonoj strani grada. Taj kotar sastoji od
krasnih baa, posutih bielimi kuami. U jednoj javnoj bai tik
Miljacke sastaju se turski momci i djevojke, ter alu provode i
aikuju.
Od javnih mjesta najznatnija je ar ija t. j . trg. Carija je
sreditem trgovine i prometa u Sarajevu. Stere se sredinom grada
na desnom briegu Miljacke, obsie 5060 ulica, te obuhvaa prostor
od pol ure hoda. Ovdje se sastaje sav sviet, da kupuje i prodaje.
Osobito na dan sajma znade ovamo toliko ljudi povrviti, da se
uzkimi ulicami jedva prolaziti moe. Tu ima Muhamedovaca, pravo
slavnih i idova, gradskih ljudi i seljaka; sve to trguje, vie i rogo
bori, da se vika na daleko razliee. Ali im mujezin pravovjerne na
molitvu pozovne, nestaje vike, te buna arija kano da je zamrla.
Sarajevo se ponosi nekojimi liepimi i znamenitimi zgradami.
Najvea je zgrada vojnika kasarna, sagradjena od kamena. Visoka
je dva kata, te mjeri u obsegu 130 koraka. Premda su ju g. 1858.
tek dogradili, ipak je mjestimice veoma slaba. Naprama kasarni stoji
nova pravoslavna crkva sa pet kubeta, koja je posveena g. 1870.,
a stajala je sarajevsku pravoslavnu obinu do 40.000 dukata. I kato
lici imaju svoju crkvu, koja je sagradjena g. 1854. trokom hrvatskoga
rodoljuba Antuna Vranjicana. Konak bosanskoga namjestnika i zgrade
stranih konzulata jesu takodjer spomena vriedne. Od ostalih javnih i
privatnih zgrada iztaknuti nam je jo damije, kupke i bezestan.
Bezestan je kua, u kojoj se veinom sukno (bez) i platnenine prodavaju. Damija ima u Sarajevu veoma mnogo (oko 200), a medju
njimi samo je 80 njih od kamena gradjeno. Najznamenitije damije
jesu Careva" i U s r e f - b e g o v a " . Obje su od kamena, te imaju
4060 *7 visoke munare (minarete), nad kojimi se vije polumjesec.
U Sarajevu veoma su vane kupke, i to s toga, to se svaki pravo
vjerni Muhamedovac kupati mora. Kupke su obino u rukuh privatnih
ljudi, te su veoma zgodno udeene. Osim spomenutih zgrada broji
Sarajevo jo mnogo kavana, u kojih se kava sre. Imade ljudi, koji
1520 puta piju na dan kavu. Zato su i kavane, osobito ljeti, vazda
148
prepunjene. Od javnih zgrada u Sarajevu vriedne su jo spomena:
ubonica, bolnica, dvie ljekarne, zemaljska tiskarna i nekoliko svratita nie vrsti.
Sarajevo je u istinu grad krasan. Najljepe ga vidi sa iztone
strane. Popev se na breuljak, to no pol sata gradu na iztoku lei,
vidi krasnu panoramu. Tamo tik Miljacke u sred grada eto velika
gomila kua s mnogobrojnimi munarami na damijah, na stranah
desno i lievo damije i kue posred zelenih vrtova, a prema zapadu
puklo je bujno polje Sarajevsko.
Grad Sarajevo nije samo liep, ve i znamenit po trgovinu bo
sansku. Svi glavni pute vi zemlje, i to veliki drumovi u Brod i Brku
na Savi, u Zvornik i Tuzlu, u Sjenicu i Novi pazar preko Viegrada,
u Trebinje preko Foe i Stolca, u Metkovi preko Mostara, u Lievno,
Biha i Banjaluku preko Travnika, svi ti drumovi sastaju se u
Sarajevu. Budu da je sreditem drumova, vano je Sarajevo i u
strategijskom obziru.
Sarajlija, t. j . itelja sarajevskih broji se po prilici 45.000. Od
ovih je 35.000 vjere muhamedovske, 5500 pravoslavnih, 500 kato
lika i 3000 idova. K tomu ima u gradu jo i 1000 cigana. Pravih
Turaka neima do nekoliko inovnika. Sarajlije su liepa uzrasta, jaka
stasa, i obla, pravilna lica. Premda su svi itelji jednoga plemena,
to se ipak opaa velika razlika medju muhamedovci i krani. Doim
su prvi prionuli sasvim uz orientalni ivot i obiaje, ostadoe drugi
vjerni obiajem pradjedova svojih. Tako se zgodi, da se je muhamedovac ne samo odielom i vjerom, nego i duom i tielom preobrazio
malo ne u pravoga Turina. Sarajlije bave se trgovinom i obrti. Naj
bolji obrtnici jesu muhamedovci, a najspretniji trgovci pravoslavni
krani. Pravoslavni su trgovci kraj muhamedovskih plemia najbo
gatiji ljudi u gradu. Katolici bave se obrtnou (krznari, kovai i t. d.).
Najznatnije obrtnine iz Sarajeva jesu: puke kremenjae, sablje, nozi,
bakreno posudje, pamuna roba i veoma dobra koa. Velika i pro
vozna trgovina sva je u rukuh pravoslavnih i idova.
Muhamedovci imaju u Sarajevu nekoliko niih i bogoslovnih
kola, zatim jednu veliku kolu; pravoslavni imaju liepu puku kolu
sa vie razreda, koju polazi preko 100 djaka. U novije vrieme (god.
1865.) ustrojena je i katolika kola, koju.polazi preko 50 djaka. God.
1871. nastanie se u Sarajevu milosrdnice iz Zagreba, te osnovae
kolu za djevojke svih zakona. TJ Sarajevu stanuje vladika pravoslavni.
Katolika upa sarajevska broji 1557 dua. Do najnovijega vremena
149
izlazio je u Sarajevu slubeni list: Bosna"; nu sada sa ga zamienile:
Bosansko-hercegovake novine."
Sarajevo nije grad s t a r : u starijoj poviesti bosanskoj nema mu spo
mena. On postade i podie se tek za turskoga gospodstva. Blizu dananjega
Sarajeva bijahu za narodnih vladara druga dva g r a d a : prastari K o t o r (Konstantinov C a t e r a " ) i mnogo mladji V r h b o s n a (Varbosania, odatle izkvareno Bosna-var), koji bijae, kako se govori, dugo vremena sielo bosanskoga
biskupa. Kad j e Bosna pala Turinu u ruke, sagradie dva bosanska ple
mia, poturice S o k o l o v i i Z l a t a r o v i kraj stare Vrhbosne novu varo
i postavie tim temelj dananjemu Sarajevu. Kasnije dodje u Bosnu kao vezir
zet turskoga cara, po imenu U s r e f - b e g i sagradi na briegu grad ili tvrdju
( a r a j ) , a po tom se prozove gornji i dolnji grad B o s n a - a r a j , ili po
hrvatski S a r a j e v o ( 1 5 1 1 ) . Mnogi itelji iz Vrhbosne i drugih mjesta naselie se u novom gradu Sarajevu, a stara Vrhbosna opusti, te se danas
vide od nje samo ruevine crkve sv. Blaa, po kojih se to mjesto prozove
Blauj.
Doskora napui se Sarajevo znatno, postade glavnim tritem i prometitem Bosne, a sva vlast u Sarajevu dodje u ruke silnim j a n j i a r o m
i njihovomu a g i , zatim nekojoj velikoj gospodi ( b a a m ) . T a k o postade
Sarajevo na neki nain gradska republika, koja si birae samo svoga pogla
vara i stee znatnih povlastica, tako da carski vezir nije imao nikakova
prava u gradu. Carski vezir prebivae u Travniku, pa kad bi doao u Sara
jevo, morao bi ga ve za 2 4 sata ostaviti. Sarajlije nedadoe nikomu, da
njimi vlada, a Sultan morao j e biti zadovoljan, da mu plaaju uredno danak.
Tako ostade Sarajevo na neki nain kao slobodan grad sve do reforma
cara Mehmeda I I . Ovaj prvi dade godine 1 8 2 6 . unititi zbor janjiara, a
zatim uze raditi, kako bi svu Bosnu i Sarajevo povrgao neposredno carskoj
vlasti. S toga se porodi 25-godinji rat meju Sultanom i Bonjaci, te u
tom j e ratu Sarajevo znatnu ulogu igralo. Godine 1 8 2 7 . pozove A v d u r a h m a n paa sve sarajske base k sebi na dogovor u Zvornik. Dodjoe k njemu
stari Bakarija, Pinjo b a r j a k t a r , aga Turnadia i drugi, a paa dade jih
sve sasjei. 0 tom pjeva narodna pjesma:
K a d u j u t r o jutro osvanulo,
P a a jih j e redom izvodio,
P a jih kolje kano janjce mlade."
Zatim poalje paa momke u Sarajevo:
Kaite jim vjernim Ijubam
D a nejmade aga Sarajlija,
Redom jih j e paa pogubio".
Tek za Omer-pae bjehu sasvim svladani bosanski aristokrati ( 1 8 5 1 . ) ;
a Sarajevo izgubi svoje stare pravice, ter postade glavnim gradom vilajeta
bosanskoga i sjeditem carskoga vezira.
Prvi p u t padoe nae ete pod Sarajevo god. 1 6 6 8 ; drugi p u t dodje
pred Sarajevo princip E u g e n god. 1 6 9 7 . , te poto mu Sarajlije ubie parla-
150
m e n t e r a , dade on grad spaliti i povede sa sobom do 4 0 . 0 0 0 krana u
Slavoniju. I Srbi kuahu god. 1 8 0 7 . i kasnije da prodru do Sarajeva, te
da ga zauzmu, ali bjehu svaki put prisiljeni, da se povrate neopraviv nita.
IIida, toplice sarajske, 2 sata Sarajevu na jugo-zapadu, dosta

su znatne, te ljeti dolazi ovamo mnogo svieta, da se okupa. Voda
je sumporna. V r h b o s n a , grad u staro vrieme plemenit; pisci
ga spominju pod imenom Varbosania. U njemu bijae stolica kato
likoga biskupa i kaptol sv. Petra. Grad lei pod planinom Igmanom
2% sata Sarajevu na zapadu, blizu vrela Bosne; danas je samo
gomila kamenja, te se obino zove Blauj od crkve sv. Blaa.
Kotor, neko slavan grad, Konstantinov Catera, sada je podor.
Svrakino selo, Sarajevu na zapadu, vano s toga, to se je tamo
naao rimski napis (J. 0. M. TONITRATOBI AUR. MAXIMUS VE
Teranus AUGG.) S t a r i g r a d , podor staroga grada, 27_ sata
Sarajevu na jugo-iztoku. G l a s i n e i, predielje od 20 sela i 2500
pravoslavnih itelja.
Fojnica (u staro vrieme Hvojnica"), znamenita varo pod
gorom Matorcem,' u liepoj dolini rieke Dragae, koju na okolo obkruuju visoke planine: Vrania, Zec, tit i Varda. Fojnica lei po
tom u kotlini.' Okolica Fojnice obiluje zelenimi livadami, polji i
vrtovi, a susjedne planine kriju u sebi veliko rudno blago: zlata,
srebra, mjedi, olova, sumpora i t. d. Tuj ima do 12 majdana (po
Conradu ima u bakrenoj rudai 0*5% srebra i 2540% bakra), a
isto tako dobre ali sasvim zaputene toplice.
U varoi ima preko 300 kua, koje se diele na dva ehera:
na katoliki i na turski eher. itelja ima preko 2000, i to kato
lika i muhamedovaca (pravoslavnih nema). Katolika broje u varoi
samoj 813 dua, te imaju svoju upu i puku kolu (ciela upa
Fojnika broji 2246 dua). Muhamedovci opet imaju dvie drvene i
jednu kamenu damiju, zatim 23 mejtefa (nie uione) i 1 medresu
(bogosloviju). Stanovnici Fojniki malo ne svi su kovai i rade u
majdanih, kojih na samoj Dragai ima do desetak; kad katolikom
nestane posla, onda idu po bielom svietu i prave puteve (kalderme),
u kojem su poslu vrlo vjeti. Prije su pravili puani prah (barut),
velike noe, a osobito dobre sablje umanovke"; nu to jim je sada
zabranjeno. Fojnica udaljena je od Travnika 8, od Sarajeva 10, a
odVisokoga 6 sati.
Najznamenitiji je u Fojnici prastari katoliki samostan sv. Duha,
zajedno sa crkvom. Fojnica ili Hvojnica spominje se jo za narodnih
151
vladara (g. 1449. dade kralj Stjepan Toma neku povelju u Hvojnici
Nikoli Trogiraninu). Kad je Bosna pala Turinu u ruke, onda je
Franjevac Angjeo Zvizdovi izhodio u cara Mehmeda II. poznati
Athname", koji se i sad jo uva u samostanu zajedno sa platem,
to ga car dade Zvizdoviu. Uzprkos toj povelji spalie Turci samo
stan Fojniki god. 1524., tek god. 1830. bje na novo dogradjen. U
samostanu uva se mnogo knjievnih starina (medju inimi i glasovito
Rodoslovlje popa Rupia"), a crkva krije mnogo dragocjenosti, koje
su Franjevci kroz stoljea sabirali i spravljali. Osobito da su znamemenite slike sv. Duha i Spasitelja umirueg na kriu, zatim starinski
kalei i patene. Starine i podori u okolici Fojnikoj jesu: K o z o ili
Kozov, grad starinski na planini Zecu, jedan sat od Fojnice. Pri
aju, da je ovdje stanovala kraljica Katarina, udova kralja Stjepana
Tome, dok nije vidjela, da je Turin Bosnu osvojio i nju prevario,
a odavle da je pobjegla najprije u Hercegovinu, a zatim u Rim.
Z v o n i - g r a d , podor u selu Otigoii, jedan sat od Fojnice, s obi
latom rudom tua i sumpora. Obojak, podor grada na planini
titu, s bogatom rudom bakra, 2 sata od Fojnice. L a gumi e,
podor staroga grada, kojemu jo stoji temelj, ter veliki obkopi oko
njega svjedoe, koliko je velik i tvrd bio. Gradina, podor na
briegu vie Fojnice. O s t r o n i c a , tu je neko bila varo, a sad
je selo od 7080 kua. Sebei, selo sad neznatno, s obilatom
gvozdenom rudom na vrh planine tita; imalo je prije 7 majdana,
udaljeno je 4 sata od Fojnice.
K r e e v o , neko znamenit i velik grad, sada omanja varo,
medju gorami u liepoj dolini potoka Kreevke, koja tuj nastaje od
Kojsine, Kostajnice i drugih izvor-potoka. U varoi ima 372 katolike
i 47 turskih kua, a itelja 2500. Od tih su 1737 katolici, koji imaju
svoju upu (ciela upa broji 3342 due) i puku kolu sa 50 djaka.
Turci imaju opet svoju damiju i mejtef (uionu). itelji bave se
kopanjem i obradjivanjem ruda, kao to i Fojniani. U okolici naime
ima mnogo majdana (Fratra, Vranka, Kojsina. Sutinovac) i tuj vade
mnogo ruda (0.3% srebra i 25% bakra). Stanovnici bave se i ko
vanjem ruda. Vriedno je spomenuti, da Kreevljani imaju udnovat
naglasak, koji se u cieloj Bosni neuje; tako n. pr. oni vele: vode,
une i t. d.
Znamenit je u Kreevu franjevaki samostan sa crkvom sv. Kate.
Kau, da ga je utemeljila kraljica Katarina. Kreevo je u istinu
stara varo, i jur godine 1444. podielio je kralj bosanski Stjepan
152
Toma u slavnom gradu Kreevu" Dubrovanom kraljevsku povelju
za Konavlje i Primorje. Vie dananje varoi ima dapae podor,
za koj kau, da je tamo bilo staro Kreevo, i da je tuj sjedio naj
prije katoliki biskup, a kasnije djed" bosanskih Patarena. Samostan
sv. Kate bje god. 1524. od Turaka spaljen, god. 1765. izgori drugi
put, tek u novije vrieme popravie ga i sagradie uzanj novu crkvu
(g. 1855.) Samostan je dodue tiesan i mraan, nu zato daje njegova
knjinica bogata. U okolici Kreevskoj spomena su vriedna ova mjesta:
D u sin a, selo na istoimenom potoku, naseljeno krani (20 kua),
odstoji od Kreeva 23 sata. Tu je neko bila crkva sv. Duha,
a znamenito je i s toga, to tuj ima preko dvanaest majdana eljeza
(gvodja). Gvodje Dusinsko najbolje je poslije star omaj danskoga u
svoj Bosni, te se neda topiti, dok mu se druga ruda (gumanac) nepridoda. Ina, planina nad Dusinom, gdje bijae starih majdana,
a u novije se je vrieme opet priredio nov majdan, te se kopa rumenica, iz koje se opet vadi iva (ivo srebro.) U toj rudi ima odsjekom
po 15/o ive; nu ima i takovih komada, koji sadravaju po 85%
istoga ivoga srebra. L o p a t a , planina vie Kreeva, znamenita
je s toga, to je na njoj jedan kranin ubio zmiju, koja je imala,
kako vele, 30 stopa duljine, a bila je tako debela, da je mogla prodrieti ovjeka, Durando, konsul talijanski, i dr. Blau, konsul pruski
u Sarajevu, kad su to uli, poslali su, da jim se bar kosti te nakaze
donesu, no ve su bile iztrule (!).
Busovaa, malena varo, lei u divnoj ravnici, to ju tvore
doline rieka Busovae i Kozice, ali je pusta i slabo napuena, te nebroji ni 150 kua. Ove se diele na muhamedovske, katolike, pravo
slavne i ciganske. Muhamedovskih ima 6070, katolikih 5060,
a ostale su pravoslavne i ciganske. Katolici imaju svoju upu, koja
broji 1917 dua (u samoj varoi ima 276 katolika). U Busovai
ima 56 duania, koja gostiona i 23 kavane. Kava je busovaka
na zlu glasu u cieloj Bosni, jer ju svi smatraju kao prave spirine;
zato kad hoe, da iju kavu pogrde, vele: Ba je prava busovaa."
Na Kozici potoku imaju 45 majdana gvodja. Vele, da je gvodje
ovo veoma plemenito, jer se dade motati i uvijati na volju. Ruda
pako ta ima u sebi nekakvu udnovatu kriepost, jer vele, neda se
raztaliti bez ivoga krea. Puanstvo u Busovai bliedo je i uto,
strada mnogo od rune bolesti" ili frenjka" (scorbut); a to zato,
jer se mnogo hrani voem, grahom, tikvami i t. d. Busovaa lei na
drumu sarajevsko-travanjskom, udaljena je od Travnika i Fojnice po
153
etiri sata, a od Sarajeva 1213 sati. U okoliu Busovae jesu spo
mena vriedna mjesta: M e d v i d g r a d , 1 sat od Busavae, podor,
znamenit radi obilnih ruda. K u p r e s, pol sata prema zapadu od
Busovae, razvaline velikog grada. P u t i , na iztoku Buovai jedan
i etvrt sata, znamenito mjesto radi ogromnoga, starinskoga groblja.
B r e s t o v s k o , malo selo katoliko od 50 obitelji, udaljeno od
Busovae tri i pol sata, a od Fojnice tri sata. Katolici imaju tuj
svoju upu (1517 dua broji ciela upa, a 373 dua ima u samom
mjestu), a do najnovijega vremena stanovae ovdje i katoliki biskup
bosanske provincije. M i l o d r a e v o polje, oiroko polje izmedju
Brestovskoga i Fojnice. Ovdje je Tvrdko II. Tvrtkovi god. 1421.
izdao Dubrovanom povelju; ovdje je takodjer, kako neki priaju, car
Mehmed II. podielio Angjelu Zvizdoviu poznati privilegij za krane.
K i s e l j a k ili L e p e n i c a (turski Eki-su), maleno mjesto na
drumu sarajevsko-travanjskom, udaljeno je od Sarajeva 73/4 sata, a
od Kreeva 2 sata. Kiseljak stere se u odubokoj kotlini, gdje potok
Fojnica u Lepenicu utie, te se odlikuje blagim podnebljem. Tuj iz
vire glasovita kisela voda, po kojoj je i mjesto ime svoje dobilo. Za
goste priredjena su tri hana, ter ljeti dolazi amo mnogo svieta iz
Bosne, Srbije i Dalmacije, da se, piju tu dobru vodu, izliei. Voda
se ta i u bocah prodaje, te a na tajer alje, gdje ju poznaju pod
imenom Johannisbrunnen". U Kiseljaku imaju katolici kapelaniju,
koja broji 768 dua (u samom mjestu ima 19 katolika). U okolici toga
mjesta ima jo vie kiselih izvora, n. pr. kod B u k o v a c a i u Klo
k o t i h. B a n - b r d o , maleno selo izmedju Kreeva i Sarajeva,
ima katoliku upu sa 1008 dua (u samom Ban-brdu 104 due).
Kazvodnomu gorju (Ivan-planini, Bitovnji i Zecu) na jugu, pa
do Neretve rieke prostire se uz Neretvicu ili malu Neretvu krevit
dodue prediel, ali plodan, osobito razliitim voem i vinovom lozom.
U ovom su kraju spomena vriedna mjesta: Pod hum, ovee selo,
6 sati Kreevu na jugu, katolici imaju tu upu, koja broji 2128 dua,
i novu crkvu, posveenu sv. Antunu. Samostan Kreevski ima tuj
svoje vinograde i vonjake. itelji se Podhumski bave voarstvom i
vinarstvom, te ivu u prilinoj slozi. Kula (Selakova kula), veliko,
nu raztreseno selo, ima katoliku kapelaniju sa 742 due; itelji se
takodjer bave voarstvom, te su osobito gostoljubivi. J a b l a n i c a ,
Buljina, N e v i z d r a c i , Seonica, Kostajnica, Gorani i Kru
ci c a, jesu turski demati ili obine, gdje po jedna damija i vie
kua muhamedovskih, katolikih i pravoslavnih imade.
154
Visoko ili Visoki, varo na lievoj obali Bosne, preko koje vodi
drven most, gdje utie u nju rieka Lepenica. Visoko lei u veseloj
i plodnoj ravnici, a okoli je bogat itom, voem i rudami svake vrsti.
U varoi ima 4 kamenite i 3 drvene damije i preko 400 muham.
kua, medju kojimi se odlikuje kua begova Zeevia; pravoslavni
imaju 6070 kua, svoga popa i crkvu. Ukupno iteljstvo broji oko
3500 dua. Ovdje ima dobrih tabaka (koara), koji prave koe za
Osiek i Petu; isto tako i dosta ebedija, koji tvore ebeta i sagove.
Visoko je glavno mjesto istoimenog kotara, udaljeno je od Sarajeva
na sjevero-zapad 10 sati, a od Travnika 12 sati. Iznad dananje
varoi uzdie se brieg i tuj bijae franjevaki samostan sv. Nikole i
starodrevni grad bosanskih kraljeva. Tuj izdavae Stjepan Ostoja
g. 1399. povelje i zove taj grad dvor kraljevstva mi". Arnau
to vici, na utoku Lunice u Bosnu, gdje se nahode zidine samostana
sv. Marije (franjevakoga). M o t r a , liepo selo kraj Bosne, gdje
mnogi begovi ivu. Mis oca, selo kraj Bosne, ima 60 kua muhamedovskih i jednu damiju. S l a p n i c a , selo katoliko, gdje se
dobri rvnjevi kopaju.
Su t i s k a (Sutjeska, Sudinska), mala varoica na utoku rieke
Poljanske u Trstivnicu (Trstionicu), udaljena je 1'/_ sat od Bosne, a 3
sata od Visokoga. U toj varoici ima 30 kua kranskih, i 3 turske,
a itelja ima oko 300, od kojih su 238 katolici. U Sutisci je kato
lika upa, zatim glasoviti samostan franjevaki, i jedna damija.
Sutiska je znamenito mjesto u historiji bosanskoj, tuj ivljahu kra
ljevi bosanski i izdavahu povelje (god. 1385., 1395. i 1400), te jo
danas pokazuje se u varoi neki podor, koj da je bio kraljevski dvor
(Curia Regum). U Sutisci ili blizu nje bio je i drugi kraljevski dvor,
koj se je po istoimenoj rieci prozvao T r s t i v n i c o i n (dvor kra
ljevstva mi", zovu ga Tvrtko I. i Dabia); zatim se vide u mjestu
ruevine stare crkve sv. Grgura, zatitnika ciele Bosne, i podor samo
stana duvna sv. Klare.
Prastari samostan franjevaki lei sto koraka vie sela u kot
lini, okruenoj visokimi stienami. Franjevci imaju tuj povlasticu, da
zvone zvonovi (jedini u Bosni). Uz samostan ima liepa crkva sv. Ivana,
koja je god. 1857. dogradjena. Samostan bje prvi put poruen od
Turaka god. 1464., a god. 1524. razvalie ga tako, da nije ostao
kamen na kamenu. Kasnije ga na novo podigoe, ali god. 1685. iz
gori, te istom god. 1821. bje po trei put popravljen i dogradjen.
upa Sutiska broji 3838 katolika. U okoliu Sutiske vriedna su spo-
155
mena ova mjesta: B o b o v a c , grad negda slavan i stolica kralja
bosanskih, lei 1 % sata od Sutiske pod planinom Red (Hrid)
; pod
njim se sastaju dvie rieke: Bukovica i Borovica; gdje je neko grad
bio, ondje su sada kue turske, a gdje je tvrdja bila, tu je sama
gomila kamenja. Sauvana je samo jo jedna kula na pol ciela, s koje
se iri liep vidik na polje Ljestovau i Ljenicu, te selo Kopljare.
Bobovac se spominje esto u listinah kralja bosanskih (u naem
gradu Bobovcu"), te je morao biti veoma vrst, jer ga car Mehnied II.
god. 1463. nije mogao uzeti silom, nego izdajom. Pria pripovieda,
da je taj grad izdao caru upravitelj grada, po imenu Radak. Nu car
ga dade kasnije posjei, mjesto da ga nadari, i danas jo kae se neka
golema stiena na putu iz Sutiske u Borovicu, nazvana Rad ako vic a,
gdje je toboe nevjerni Radak poginuo. Vrana i S t j e p a n - g r a d
(Stipan-grad), takodjer podori starih dvorova. Borovica, selo
katoliko od 70 kua, bogato rudami, ima vie majdana; tuj se kuju
veoma dobri ljemei i drugo poljsko orudje.
V a r e (Varo), varoica pod planinom Zarudje u dolini briegovi stisnutoj, kroz koju teku rieice Stavnja i Vareac. Kua ima:
294 katolikih, 70 muhamedovskih i 12 pravoslavnih. itelja broji
2500, a od tih su 1328 katolici. Katolici imaju tuj upu (sa 2037
dua), liepu tek 1855. dogradjenu crkvu i puku kolu, koju polazi
4070 uenika. Muhameclovci imaju jednu damiju. Okolica Vareka
obiluje raznimi rudami, pa zato se i itelji bave kopanjem i priredjivanjem ruda. Tik Varea ima preko 26 majdana eljeza, zatim
mnogo kovanica, a stanovnici trguju mnogo eljezom, eljeznim posudjem i orudjem. Vare je udaljen od Visokoga 5 sati. U okolici
njegovoj spomena su vriedna ova mjesta: Viaka, selo tri sata Vareu
na sjevero-iztoku, katolika upa, brojea 1803 due (u samom selu
197 dua). Oevija, selo katoliko na istoimenom potoku, itelji
se bave tvorenjem eljeznoga posudja i orudja, te ga razprodavaju
na sve strane. Tuj se je rodio glasoviti pisac bosanski Filip Lastri
(17001783.), koj je sastavio vano djelo: Epitome vetustatum
Provinciae Bosnensis" (Anconae 1776). Zviezdan, podor grada
na planini istoga imena; kau, da blizu imade kamenite soli.
D u b r o v n i k , poruen grad pod planinom Naboi, na sutoku rieke
Misoe i enika kod sela Naica, 3 sata od Varea. Ovo je mjesto
znamenito, jerbo je tuj bila dubrovaka naselbina, ter su Dubrovani
ovdje talili srebrene i eljezne rude, koje su ovdje kopali i iz pla
nine donosili. Ra do vije, podor grada na rieci Bosni,
156
Kladanj, varo u bogatom i liepom predielu pod planinom
Stoborjem na rieci Stubanici. Ova varo ima 300 muhamedovskih
kua i 1600 muhamedovskih itelja, 2 damije, te je glavno mjesto
istoimenoga kotara. itelji su gotovi svi kiridije, koji dovoze hranu
iz Zvornika i drugih mjesta u Sarajevo. Kladanj je udaljen od Viso
koga 6, a od Vlasenica takodjer 6 sati. Olovo, selo od 50 muha
medovskih kua i 400 veinom muhamedovskih itelja, ima 1 damiju.
Selo to lei pod planinom Stoborjem na rieci Krivaji, koja tu blizu
izvire. Prije su tu bili majdani olova, nu sad su zaputeni, a sta
novnici kupe samo komade olova po Krivaji, te jih tale. Udaljeno je
Olovo od Kladnja 4 sata. Neko je Olovo bilo velik katoliki grad,
glasovit poradi udotvorne slike majke boje, kojoj su se dolazili klanjat ljudi svake vjere iz Bugarske, Srbije i Arbanaske. Nu god. 1687.
propade varo i crkva. J e l a k e , katoliko selo, poznato kao
rodno mjesto glasovitoga bosanskoga pisca Matije Divkovia (f 1631).
Trnovo, selo pravoslavno od 30 kua.
Rogatica (turski elebi-pazar), prostire se u uzkoj, nu dobro
obradjenoj i voem obilnoj dolini potoka Rakitnice. Ovu dolinu okru
uju planine Lunj, Pljeivica, Tmor i Seme-planina. Sam grad je
neznatan, ima 290 muhamedovskih i 3 pravoslavne kue, a itelja
oko 2100. U varoi su dvie damije (Hunkjar-damija i Sultana Bajazita) i prostrana arija, u kojoj ima do 60 duana, veinom praznih.
Upravo radi tih mnogih duana zovu Muhamedovci ovu varo pa
zarom". U gradu se je nalo rimskih napisa, na kojih se nalazi ime
grada Risinium". Rogatica je glavno mjesto istoimenoga kotara,
koj broji 2600 muhamedovskih i 2400 pravoslavnih kua, te je
podieljen na 12 demata ili obina turskih. Najglavniji su tuj posjed
nici moni begovi, fanatini, neprijazni i veoma krvoloni. U selu
B r a n k o v i ive porodica Brankovia, za koju kau, da izlazi od
izdajice Vuka Brankovia, i da sada jo uva sablju njegovu. Roga
tica udaljena je Sarajevu na iztoku 16 sati. P r a a, sad neznatno
seoce od 15 kua, neko velika varo kano i Sarajevo; pripoviedaju,
da ga je kuga razselila ( T h e i n e r Mon. Slav. Merid. I., pag. 298,
ima: P r a c h a B y s c u p n i a u jednoj listini od god. 1244.) V r a g o l o v i , golemo selo muhamedovsko. U Rogatakom kotaru
nema katolika.
Viegra, varo u liepoj i veoma slikovitoj kotlini, na desnoj
obali rieke Drine. Kotlina je okruena na sjevero-iztoku Moljevnikom
i Janjim-brdom, na iztoku visokim Stolcem, na zapadu Suhom gorom, a
157
na jugo-zapadu Butkovom stienom. Grad je prilino propao, ista tvrdja
velikim je dielom razvaljena, te ini na stranca tuan utisak. Naokolo
varoi imade po susjednih breuljcih vie razvalina od nekadanjih
utvrda, to svjedoi, da je Viegrad veoma vano mjesto bio. U
samoj varoi ima tek 125 kua, i to 100 muhamedovskih, pravo
slavnih 25. itelja broji 15001700. Znamenit je most, to vodi
upravo tuj preko Drine; ovaj je most sagradio Mehmed-paa Soko
lovi g. 1577. Neki hoe, da je u staro vrieme stajala ovdje Desnica,
glavni zamak srbskih velikih upana. Viegrad je glavno mjesto isto
imenog kotara; od Sarajeva udaljen je 20 sati, a od Novoga pazara
31 sat. D o b r u n j , neznatno selo sa 2030 pravoslavnih poro
dica, udaljeno od Viegrada 2% sata. Tik toga sela nalaze se rue
vine velike kamene varoi (na desnoj obali Rzave), a na 120160 mi
visokoj stieni uzdie se podor staroga i velikoga neko grada Dobrunja, koj se esto u srbskoj historiji spominje. Pria veli, da je
taj grad izdala Turkom kraljica Jerina, ena despota Jurja Brankovia. Zagledav se naime u turskoga vojvodu, dozvoli ona, te Turci
dopremie u grad na 200 konja sanduke, toboe pune blaga; a u
istinu bijahu u sanducih turski vojnici. Ovi poubiju kransku posadu,
zauzmu grad, a vojvoda poalje Jerinu u robstvo. U Dobrunju (selu)
ima mala pravoslavna crkva. M o k r a g o r a , mjesto sastanka sa
Srbijom.
Cajnica (ajni), dosta znatna varo izpod gore Cicelja, u
zgodnu kutu na potoku Janju. Ova je varo glavno mjesto istoimenog
kotara, koji broji 1350 kua. U samoj varoi broje 350 kua i
18002000 itelja, veim dielom Muhamedovaca. Ovi imaju li epu
damiju, koju sagradi jo pred 400 godina upravitelj Bosne Sinan-beg
(1470. ili 1486.) I pravoslavni ponose se ovdje novom, pred 1718
godina dogradjenom crkvom, u kojoj je udotvorna slika majke boje,
kojoj se svake godine dolazi pokloniti silesija pravoslavnoga naroda.
ajnica je udaljena od Sarajeva 16, od Mostara 26, a od Foe samo
6 sati. G o r a d a (Goradje, Goradje), varoica na lievoj obali
Drine, preko koje vodi skela, poto je nekadanji most sasvim raz
ruen. Udaljena je od Foe 6, a od ajnice 3 sata. itelja ima 2700,
veinom Muhamedovaca, koji se bave trgovinom ita. Neko je tuj
bio pravoslavni samostan i tiskarna za crkvene knjige. Neki tvrde,
da se je Gorada prije zvala E r m e n i j a , i da je bila mnogo vea
(imala je 18.000 kua?). Goradi pol sata na iztoku stoji crkva her
cega Stjepana, koju je isti herceg godine 1446. u slavu sv. Jurja
158
sagradio. Zveaj i S a m o b o r , dva stara grada na Drini. U
Samoboru i sada jo stoje dvie kule i tri topa. 0 tom gradu priaju:
Kad su Turci prispjeli, da osvoje Samobor, tu se desi u gradu najmladja ki hercega Stjepana (Kosae), i videi, da e Turci osvojiti
grad, nehtjedne se iva predati u njihove ruke, nego u podpunom
nakitu i sveanom odielu skoi s grada niz visoke stiene. Njena duga
kosa sa zlatnimi dugmeti (gumbi) zapne za vorovite stiene, tako se
objesi i visila je bez ovjeje pomoi, dok nije sama odpala. Jedno
zlatno dugme vidjalo se je pri istom zraku jo pred nekoliko go
dina. Rudo, malena varoica na rieci Limu.
2. T r a v a n j s k o o k r u j e (sandak).
Travnik, lei u sredini Bosne, na liepom i pitomom Travanjskom
polju, koje se na sjevero-zapad iri do Karaule, a na jugo-iztok do
Viteza. Prostire se Travnik uz rieku Lavu, na sjeveru uzdie se
nad njim visoka planina Vlai i njegovi ogranci Bukovica i Vilenica.
Travnik se dieli na dvoje: na grad ili tvrdjavu i na varo izpod
grada. Dolnja varo ima vie predgradja, kanoti I l o v a u , Dolac,
Vakuf, G r a h o v i k i C i g a n s k u m a h a l u . Tvrdjava je veoma
stara, te potie jo iz dobe bosanskih kraljeva. Sazidana je na jednom
ogranku ogromne planine Vlaia, te je u prijanje doba bila veoma
znamenita, jer je branila varo L a v u (Levsaba), koja je tuj jo od
Rimljana sagradjena bila. Sada je tvrdjava pusta; u njoj nema ni
jedne kue za prebivanje gradjana, ve samo jedna damija i velika
kula, u kojoj strieljivo stoji. Prije je u tvrdjavi bilo 12 malih i 15
velikih topova, nu te je sve god. 1867. Topal-Osman-paa slupao i
komadie u Carigrad poslao. Turci neputaju u tvrdjavu nikoga; nu
ipak je prije dolo u nju vie krana, pa ovi tvrde, da je iznutra
vie vrata najednom kamenu uklesano: Tvrtko II." Ako je to istina,
onda bi mogli poslutiti, da ju je ovaj bosanski kralj i sagradio. U
tvrdjavi spomena su vriedne jo strahotne tamnice, koje su pod
zemljom, te su sluile vezirom, da u nje pobaaju nesretne krane.
S dolnjega grada vodi do tvrdjave malen puteljak, na kojem je ne
znatan mosti tik pred gradskim vratima. Tu je zemlja kao velik
kanal prokopana i velik potok navraen; pa kad se most digne,
nemoe nitko prodrieti do tvrdjave. Nu uzprkos tomu je tvrdjava
danas malo vriedna, jer je zaputena i jer se sa Guana i Bukovice
moe topovi sasvim razruiti.
159
Dolnja varo potie iz novije dobe, te stoji na istom mjestu,
gdje je prije bila varo Lava. U dolnjoj varoi nema starinskih
zgrada osim jedne drevne damije. Kau, da je to bila prije kr
anska crkva sv. Kate; a neki tvrde, da jo i sad ima pod zemljom
skrovita sobica, koje nemogu Turci otvoriti. Kue su u varoi sve
od drva, ali mnoge su podzidane, jer odozdo rai zemlje jesu magaze,
staje i t. d. arija (trg) veoma je velika, ter ima mnogo duana,
u kojib se prodaje roba iz Sarajeva, Trsta i Bea. Po ariji ima vie
voda, osobito pred svakom damijom. Vode su te sve izvedene iz
tako zvanoga: Kali-bunara". Vanije zgrade u dolnjoj varoi jesu:
dvor ili kua, gdje upravitelj stanuje, sagradio ju je vezir Tahirpaa (novi dvor na Bunarbai); zatim dvie krle (kasarne) i to jedna
na Luki zajedno sa barutanom, a druga preko Lave uz pravoslavnu
crkvu. Sve tri zgrade gradila je raja na carsku zapovjed. Osim toga
imaju Muhamedovci 17 damija i to 7 od tvrdog kamena, a ostale
od drva. Najsvetija je velika damija, jer su u njoj svete moi pro
roka Muhameda, naime tri ute dlake iz njegove brade, koje je
Hadi-Camil-paa kupio za 15.000 forinti!
Od predgradja spomenuti nam je Cigansku m a h a l u , koju
neki zovu jo Karanfil-mahala i Paa-mahala. Tu je blizu i pravo
slavna crkva, koju su grko-iztonjaci podigli pred nekoliko godina.
Za samu posvetu crkvu platili su sarajevskomu vladiki (Grku Patrihoru) 400 dukata!
Travniku na jugu stoji predgradje Dolac, u kojem prebivaju
sami katolici. Nijedan Muhamedovac nesmije se ovdje nastaniti. Dolac
je glasovito mjesto u Bosni, ter mlada Dolaka veli ponosno: Nek
sam u Dolcu, pa visilo o koncu." U Dolcu je upa katolika, brojea 2497 dua (u samom mjestu 608 dua), zatim velika katolika
crkva, tvro zidana, i liep upni stan sa prostranim vrtom. Crkva
ima i oveliko zvono i to iz samostana sv. Ilije u Glamou, a darovao
ga je crkvi bivi kajmakam (kotarski predstojnik) Ahmet-paa. Budu
da Dolac nema dosta vode, to je spomenuti ve Ahmet-paa takodjer
sagradio neku vrst vodovoda, koji iteljem dovodi vodu iz Travnika,
Ovi mu iz zahvalnosti podigoe spomenik sa napisom. Dolaka upa
spada pod samostan Guiju goru.
Travnik sa svimi predgradji broji 1314.000 itelja. Najvie
ima muhamedovaca i katolika, zatim sve manje pravoslavnih, cigana
i idova. itelji su u obe radini, i dobri trgovci. Odlikuju se istom
i urednom odjeom od svih Bonjaka. Siromasi gladuju, ali dobru
160
odjeu moraju svi imati. Osobito se ene rado kite, ter su veoma
ponosne. Travnjaci govore ikavskim narjejem. Muhamedovei imaju
8 pukih uiona (mejtefa), 1 medrezu i 1 tekiju dervia; katolici
imaju u Docu (Dolcu) liepu uionu za muku i ensku djecu, zatim
zgradu za ubogu ensku djecu i za milosrdnice (opatice); pravoslavni
napokon imaju takodjer svoju kolu, koju polazi 3040 uenika.
Odkad su beglerbezi prestali vladati u Banjaluci (1736.), pa
sve do Omer-pae bijae Travnik sielom bosanskih vezira.
V i t e z , mala varo uz cestu arajevsko-travanjsku, broji 78
do 80 kua muham. i kranskih, ima jednu damiju, zatim katoliku
crkvu i upu, koja broji 1707 dua (u samom mjestu 204 due).
Kod Viteza srazie se god. 1840. (15. i 16. kolovoza) Sarajlije sa
Vedi-paom, i tuj poginue od njih Pinjo i Duram-beg. Okolica Viteza
vrlo je ugodna i itorodna. Mounj, selo kransko od 15 kua,
kod utoka Kolotina u Lavu. Znamenito je radi mnogih starina; neki
dapae kau, da je tu bila rimska naselbina i da se je mjesto prije
zvalo Karbun (drugi opet misle, da je Garbun dananji Travnik).
Jo danas vide se ostanci starih zidina od grada i crkve: na brdu
ruevine crkve (Crkvie), a na ravnici podori gradova. Seljaci nalaze
tuj i starih novaca (rimske i dalmatinske); jednom dapae nadjoe
i kip, kolik diete od 67 godina, kojemu je glava bila od suhoga
zlata, a trup od tvrdoga tua. Kr uica, selo kransko, vie njega,
jesu toplice. G u i j a g o r a , pol drugi sat Travniku na sjeveru,
lei u kotlini na podnoju Vlaia, kojom tee potok Gua ili Hua,
ter koju okruuju gore Gorevica, Uzica i Zrina. Turci zovu to
mjesto Martin-mahala. Guija gora broji do 80 kua i to samo kato
likih ; u novije vrieme (18561860.) sagradie tuj franjevaki samo
stan sa crkvom, ponajvie trudom vrloga biskupa M. Sunjia, koj je
takodjer u crkvi sahranjen. Ob ovoj crkvi pie I. Kukuljevi: Sagradjena je po nainu kranske basilike, ima liepo, ukusno izradjeno
proelje, ali aliboe etverokutne prozore, to slogu, u kojem je
sagradjena, nimalo neodgovara. S nutra razdieljena je na tri broda,
koje diele sa svake strane po pet itavih osmokutnih stupova i dva
polustupa. Duga je crkva 59 arina, iroka 26, visoka 25. Proelje
crkveno ima troja obla vrata. emer ili nebo crkve sagradjeno je
od drva, sva ostala crkva od tvrdog kamena. Gradio ju je Ante
Sicilijan, rodom iz Trogira, i to po osnovi stolne crkve Trogirske."
U Guijoj gori ima stara katolika upa, brojea 2934 dua (u samom
mjestu 607 dua). itelji ove upe svi su katolici, izuzev 34 sela.
161
Po narieju su ikavci. Svi su pripravni parnice voditi, a najdrae
jim je druge pretresati. Poljodielci su valjani i njihova penica bjelica
osobito je dobra. Razlikuju se od drugih seljaka i odielom, jer nose
crne alvare i crnu haljinu. U okolici Guanskoj ima mnogo starina,
osobito starinskog groblja, i to kod Gorice (Beljakov. grob), u Suhodolu, u selu Brajko vicu, u uklih (gdje ima glasovit kri, visok 13,
a irok 4 pedlja) i t. d. 0 Guijoj gori ima aljiva pjesmica: Guja
goro! selo ni varou, u teb' nema konja ni junaka, nego neto utih
djevojaka!" Buci i, selo kransko i katolika kapelanija, brojea
1096 dua (u samom selu 546 dua). O r a j e , selo sa upom
katolikom, koja broji 2677 dua (u samom selu 258 dua). Oraje
udaljeno je od Travnika pol sata. P e i n e , katolika kapelanija,
brojea 801 duu. K a r a u l a , golemo selo pod gorom istoimenom,
3 sata idu k Jajcu udaljeno. R a d o v a n , podor staroga grada
na planini Vlaiu.
Zenica, varo uz Bosnu na istoimenom polju, koje osim Bosne
natapaju i mnogi manji potoii: ima 1200 itelja svih triju vjera,
lei na drumu arajsko-brodskom, te je 4 sata udaljena od Travnika.
U Zenici je katolika upa i katolika kola sa 45 uenika. upa
ima 1386 dua (u samoj Zenici 155). U okolici Zenikoj naselie se
pred 35 godina Hrvati iz Dalmacije; zato neki i zovu ovaj kraj
malom Dalmacijom." Zenica je glavno mjesto istoimenog kotara.
C r k v i c e , selo etvrt sata Zenici na sjeveru, katolika kapelanija
sa 719 dua (u samom mjestu 207). K a k a n j , maleno selo sa
1 damijom na utoku Ribnice u Bosnu, na drumu sarajsko-brodskom,
negda znamenito mjesto radi velikih sajmova. Vojvoda Sandalj izdao
je 27. prosinca 1423. u Kukanju (Kakanju?) Dubrovanom pismo,
da je od njih primio neki novac (jaspre). Osjeenik, klanjac
pod planinom istoga imena; tuj porazi Eugen Savojski Turke godine
1697. V r a n d u k , stara tvrdja i maleno selo sa 150 itelja, stere
se na podnoju planine Oskove nad Bosnom. 0 Vranduku pripoviedaju,
to i Vuk Karadi kae o gradu Kulatu, t. j . ako putnik zapjeva:
Oj djevojko u Vranduku gradu
Vele ti si u veliku jadu!"
To mu djevojka s prozora mahom odpjeva:

Oj junae, ti si u goremu,
Prenosei hranu o samaru."
Vranduk se spominje jo za bosanskih vladara; ovdje naime

izdade god. 1449. kralj Stjepan Toma kuezu Nikoli Trogiraninu
V. K l a i , Bosna.
11
- 162
neku povelju, da smije podii tri duana, i to u Spljetu, Hvojnici i
Jajcu. 0 . Blau pie o Vranduku ovako: Vranduk se prostire toli na
najslikovitijem, koli na strategijski najvanijem i historijski najzanimivijem mjestu ciele bosanske doline." Ve samo ime njegovo, koje
se u starijih poveljah pie Vratnik" (od vrata), kae da je on pravi
klju za nutarnju Bosnu, pravi klanjac, kojim se svaki mora proturati, koji eli prodrieti u srce Bosne. Ovdje bijae po Budimskom
miru (1503.) medja turskoj i ugarsko-hrvatskoj Bosni. Tuj kod klanjca
Branduka" udarahu konjanici principa Eugena na turske rulje, ter
jih nagnae u bieg. Okolica Vranduka osobito je liepa, ter godi
veoma svakomu prijatelju prirode i planinskoga zraka. Vranduk udaljen
je od Zenice dva sata. G r a d i t e , T e t o v o i G a r evo, sela na
putu iz Kaknja u Vranduk.
Skoplje, prostrana visoka ravnica na gornjem Vrbasu (vidi
stranu 19), dieli se na Gornje i Dolnje Skoplje. itelji na ovoj rav
nici bave se uz ratarstvo i gojenjem sitne stoke, zatim lonarstvom.
Nema u svoj Bosni prediela, gdje bi bilo toliko begova, koliko upravo
ovdje (u cieloj Vrbakoj dolini ima do 600 begova). Obino se go
vori, da jih je do 60 odaka (kua), a najznamenitiji jesu: Sulejmanpaii (Skorbovii), Miralemovii, Vilici, Kopii, Kukaviii, dralo
vii, Kositerovii, Kresoevii, Lengjerovii, Kusii, Granici i t. d.
Znamenitija mjesta na ovom polju jesu: D o l n j i V a k u f (Dolnje
Skoplje), lei kraj Vrbasa na utoku Semninice, glavno je mjesto
skopaljskog kotara, broji do 2000 itelja, najvie muhamedovaca,
zatim pravoslavnih i katolika. Pravoslavni imaju svoju upu. Kod
Dolnjega Vakufa ima starinski kameni most preko Vrbasa. Bu
g o j n o , varoica kraj Vrbasa u liepoj ravnici, tri sata od Dolnjega
Vakufa, znamenita je itnom trgovinom. itelja broji 8001000,
ima dvie damije i jedan zvonik sa urom. Katolici imaju ovdje svoju
upu, koja broji 3557 dua (u samoj varoi 177), zatim puku kolu
sa 30 djaka. S u h o p o l j e , katolika upa sa 2074 due (u samom
selu 389 dua). R a s t ovo, katolika kapelanija sa 209 dua.
G o l o b r d o , katolika kapelanija sa 983 due (u samom selu 163).
C i p u l j i , selo od 60 pravoslavnih kua i popa, Ovo je cincarska
naselbina, nu slabo tko umije jo cincarski govoriti. P r u s a c ,
mala tvrdjica pri briegu, izpod kojeg tee Koprivnica, udaljena je
od Dolnjeg Vakufa etiri sata. Ovdje ima jedna voda, po imenu
A'jvatica, izvor, to je u staro doba, kad su Turci u ovoj tvrdjavi
zatvoreni i obsjednuti veoma edni bili, neki dervi toboe udotvorno
163
od Boga izprosio. Svakoga 15. lipnja dolaze ovamo Skopaljski begovi,
slave taj in, mole Boga i sieku kurban (rtvu) od jaganjaca, s kojimi
se fukara (turski siromasi) taj dan poasti. Gornji Vakuf
(Gornje Skoplje), varoica kraj Vrbasa, u kojoj stanuju muhamedovci
i katolici. Muhamedovci imaju 4 damije i 180 kua, a katolici do
70 kua i staru upu sa kolom. upa broji 2747 dua (u samoj
varoi 363). Krani slue ponajvie kano kmetovi kod begova ili se
bave priredjivanjem platna i razne robe od kozje kostrieti. U varoi
ima zvonik sa satom i zvonom, kojega se jasni glas uje veoma
daleko. Gornji Vakuf udaljen je od Dolnjega Vakufa 6 sati.
Rosinj, brieg i podor nad selom Dobroinom, 1 sat od Gornjega
Vakufa; ovdje se vide rupe, gdje se je zlatna ruda kopala, i zatim
mnoge zidine od starih zgrada. S u s j e d - g r a d (Susid) mala
tvrdja kod Vrbasa. K a l n i k , podor staroga grada. i p u 1 j i a
gradine, tuj je morala biti neka velika varo, jer se u naokolo mnogo
kojeta izkopava. V e s e l a s t r a a , liepo selo muhamedovskokatoliko, gdje su odaci mnogih begova; ovdje se vide zidine sru
enog samostana franjevakog. B i e l a crkva (Bistrica), 1 sat
Gornjemu Vakufu na sjeveru, podor katolike crkve.
K u p r e s ili K u p r e s k o polje, prostire se Skoplju na jugo
zapadu, plodno je sienom i neto itom, a itelja broji preko 6000
(vidi stranu 23). Na ovoj visokoj ravnici vanija su mjesta: Ku
p r e s , mala tvrdjavica izpod briega Plazenice, itelja broji 300.
Ravno, V u k o v s k o , Novo selo i emanovci, ovea sela, gdje
stoje pravoslavni upnici. O t i n o v c i , selo i upa katolika, brojea 865 dua (u samom selu 165). Osmanlije, selo gdje sta
nuje upravitelj cieloga prediela. V r i l a (Vrela), gdje su odaci
bogatog Idris-bega. B a s t a a (Bostovaa), podor staroga grada
kod sela Botuna. S t r a n j , podor na medji Lievanjskog polja i
Skoplja. P o g a n a c , podor grada izpod istoimene planine. 0 tom
se gradu pripovieda, da je u njem bila nekakva banica, koja jedanput
svom sinu rekne, da tko uzme prsten s njezine ruke, onoga e grad
biti i sva batina otina njemu e prilei. Na to se polakomi sin, te
uzme svoju mater za enu. Kad sutra dan osvanulo, ali po planini
Malovanu vie se nevidi cviea, ve planina sva sniegom obielila
u sred ljeta. Sviet se na to pouzbuni, ubije bana i banicu, grad
razori, kome ostane za uspomenu ime Poganac do danas.
Jajce, starodrevan grad na utoku Plive u Vrbas, u preliepoj
okolici. Isti Niemac 0. Blau veli, da se je priroda sloila s umnom
164
rukom ovjejom, nebi li Jajce uinila najljepim i najslikovitijim
gradom u svoj Bosni. Jajce sastoji danas od tvrdjave i od varoi sa
predgradji: K o z l u k i P i j a v i c e . Tvrdjava stoji upravo na utoku
Plive u Vrbas i stisnula se medju lievimi obalami obih rieka na
vrhuncu, koj sie do 391 m/ visine, te prilii jajetu. Mnogi slute, da
je od slike breuljka dobio ime i sam grad. Tvrdjavu zovu Muhamedovci I k i s a r (Iisar). Zatvorena je eljeznim vratima i nitko
nesmije u nju unii bez dozvole poglavarstva. Najgornje zidine jesu
u obe jo dobro sauvane, nu kule i bedemi ve su razrueni. U
tvrdji ima 8 starih topova, preostavih od austrijsko-turskih ratova.
Sred dvorita u tvrdji stoji mala damija, u koju sahranie oruje,
to ga god. 1851. odue Bonjakom poznati Omer-paa. Ostanci stu
pova i kamenje sa rezbarijami, zatim komad kapitella, to je ugradjen
u preddvorje damije i sve ovo potvrdjuje staru predaju, da je ovdje
neko stajao rimski hram. Pae i temelj hramu moe se donekle
razpoznati. Sa bedema tvrdjave vidi se itava jajaka varo s pred
gradji i sa svom krasnom okolicom.
U varoi iztiu se sa svoje starine najvema k a t a k o m b e ili
podzemni grobovi sa kapelom. Podje li u te podzemne grobnice,
sii ti je preko 16 skalina i eto te u grobnoj kapeli. Oltar i sav
svod kapele uklesan je u naravnu peinu; na zidu oltara vidi kri,
a pokraj njega mjesec i sunce. Iznad toga ima podzemna raka sa
kraljevskimi grobnicami, izmedju kojih je jedna grobnica kraljiina.
Ciela ta raka duga je 20 koraka i iroka 10 koraka, dugoljasta je
te ima svod. U toj izklesanoj raci imade opet osam pokrajnih pro
storija , tri sa svake strane, a dvie naprama ulazu. Kad gleda tu
udnu gradjevinu, divi se umieu njezina tvorca, ali te ujedno obilaze
ami, pomislivi, da su Turci ovamo mnoge ljude ive zatvarali, koji
nikad vie nevidie sunca bojega. Od ostalih gradjevina u dolnjoj
varoi spomenuti nam je jo jedan zvonik na junom kraju tvrdjave.
Ovaj zvonik popravie Turci i smjestie na njemu gradsku uru. Zvo
niku na jugo-zapadu uzdie se nekadanja crkva sv. Ivana, a na jugoiztoku, malo ne u sredini varoi, eto crkve sv. Luke (ili djevice
Marije, kako drugi hoe). Jednu i drugu crkvu pretvorie Turci u
damije. Crkva sv. Luke bijae sagradjena u slogu romanskom, te
razdieljena na tri broda. Zvonik te crkve morao je neko biti upravo
liep. Visok je 2830 7 , a sve do g. 1870. bijae jo dobro sauvan,
nu te godine postrada od potresa, Popne li se na nj, krasan ti se
iri vidik po svoj okolici jajakoj: sve naokolo vidi po breuljcih
165
razasute zaselke i predgradja: Pijavicu, Volujak, Armanj, Kalinu i
Hercegovac, tamo opet gleda u raznih oblicih povisoke briegove,
kanoti Tuinu, to se je pruila medju Vrbasom i Plivom kao klin,
tamo brdo Hum, kojemu se je obronak Krpi spustio strmo nad
korito Vrbasa; tamo daleko na sjeveru pukla su polja, kanoti C ar e v o p o l j e na lievoj strani rieke, i prostrana D n o l u k a " sa tri
naest sela na desnoj obali Vrbasa. Neko bjee Dnoluka imovinom
bosanskih vladara, danas je uslied darovnice bega Usrefa zemljitem
(vakuf) Begove damije u Sarajevu.
Malo ne sasvim izvan grada, na lievoj obali Vrbasa podigla se
je u novije vrieme veleliepa crkva katolika. Zemljite za tu crkvu
poklonio je Hadi-Alaj-beg iz stare porodice bosanskih Kulenovia,
koji se rado hvastahu, da su rod starobosanskim kraljem.
Grad Jajce ima svega skupa neto preko 200 kua i 6 damija.
Preko Vrbasa i Plive vode dva iroka drvena mosta, te pokazuju
put na jug. u Skoplje i na iztok u Travnik. Od predgradja Jajakih
spominjemo osobito K o z l u k , koj se stere na desnoj obali Vrbasa.
Tuj ima liepih vrtova i tuj stanuju sami katolici. Ovdje je i stara
crkva katolika, zatim upni dvor, u kojem prebiva upnik sa dva
kapelana. Grad Jajce zajedno sa predgradji broji 3000 itelja, a
medju ovimi ima do 800 katolika. Katolika upa u Kozluku ima
2244 due. U novije vrieme podigli su Franjevci i puku kolu, koju
polazi 3050 uenika.
Okolica Jajaka preznamenita je toli sa historijskih uspomena,
koli sa prirodnih ljepota. Vrbasu na iztoku uzdie se spomenuto ve
brdo Hum, a na tom brdu kau jedno mjesto nazvano K r a l j e v
g r o b " , ter priaju, da je ovdje Mehmed II. dao ukopati posljed
njega kralja Stjepana Tomaevia, nedozvo-livi, da ga sahrane u staru
kraljevsku grobnicu sred grada. Na lievoj strani Vrbasa, a Jajcu na
sjevero-zapadu podiglo se opet K a t i n o b r d o , na kojem su neko
stajali dvorovi kraljice bosanske Katarine. 0 jezeru i slapu Plive
vidi strane 43 i 53.
Okoli g r a a Jajca spadao j e jo od 7. stoljea na kneevinu hrvatsku.
Tuj se sterae oko rieke Plive hrvatska upa p l i v a n j s k a , koju grki pisac
Konstantin bagrenorodjeni u svojih spisih napominje. Tko li je vladao upom
plivanjskom i tko j e sagradio Jajce, neznamo. Neki hoe, da j e Jajce ute
meljio glasoviti na rodjak Hrvoja Hrvati, herceg spljetski i veliki vojvoda
bosanski. On d a j e dozvao talijanskoga naimara iz napuljske okolice, da mu
gradi grad na spodobu graa Castello del uovo". Koliko j e u toj predaji istine,
nemoemo k a z a t i , ali to znamo', da j e Hrvoja ivio u Jajcu i da j e ovdje
166
povelje izdavao (god. 1 4 1 1 ) . P o tom sudimo, da j e isti grad njegov bio.
Iza smrti Hrvojine ( 1 4 1 5 . ) udade se njegova udova Jelena (rodjena Nelepi)
za bosanskoga kralja Stjepana Ostoju. Tom zgodom dodje Jajce pod nepo
srednu vlast bosanskih vladara.
Za Ostoje i njegovih nasljednika postade Jajce glavnim gradom svoj
kraljevini bosanskoj. To nam medju inimi potvrdjuje i grki pisac Laonik Halkokondila, koj veli: Est et urbs r e g n i q u e s e d e s Gaitia sive Jaitza . . ."
Kralj Stjepan Toma dozvoli god. 1 4 4 9 . knezu Nikoli Trogiraninu, da
moe u gradu Jajcu nainiti duan, a uz to se obveza, da e uzimati u tom
duanu, to mu bude potrebno za kuu i dvor, a da e plaati kao i inim
trgovcem, to bude pravo." Posljednji kralj Stjepan Tomaevi zavoli osobito
ovaj grad. On boravljae u njem veoma rado (slavni dvor kraljevstva mi"),
te izdavae ovdje povelje Dubrovanom (g. 1 4 6 1 ) . Povelje su ove pisane
ikavtinom, to opet svjedoi, da j e Jajce pravi hrvatski g r a d .
Tako cvjetae Jajce sve do god. 1 4 6 3 . Kad j e ove godine car Melimed I I . zauzeo Bosnu i smaknuo posljednjega k r a l j a , pokori se Mehinedu
i Jajce uz uvjet, da e gradjanom ostati stare pravice i imetak. Nu im
Mehmed zauze grad, umah pohvata djecu najodlinijih gradjana, te porazpokloni jedan dio svojim p a a m , a drugi dio poalje u Carigrad. Jo iste
godine provali hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin u Bosnu, odue Turkom
Posavinu i Tursku Hrvatsku sa Jajcem te ustroji jajaku banovinu.
Od g. 1 4 6 4 . 1 5 2 8 . ostade Jajce i ciela banovina u rukuh hrvatskih
kraljeva. Turci navaljivahu ee n a grad, nebi li ga opet zadobili, nu vazda
se vratie razbijenih glava. Najee navale zgodie se god. 1 4 6 4 . , 1 5 0 0 .
i 1 5 2 0 . , ali hrvatski junaci obranie se svaki put. Najvea pogibelj zaprieti
Jajcu god. 1 5 2 4 . , kadno pade pod grad bosanski paa Usref sa 2 0 . 0 0 0
ljudi, a njemu se jo pridrui Sinan-paa monastirski i Bali-beg, paa srnederevski i biogradski. Jajce malo da se ve nepredade od glada, kadno mu
stie u pomo hrvatski j u n a k K r s t o F r a n k o p a n , ter ga oslobodi od turske
obsade. Godine 1 5 2 8 . poslie nesretne bitke muhake obsjedne opet Usrefpaa grad Jajce, te ve za deset dana pade u r u k e njegove, poto mu ga
j e dobre volje predao zapovjednik Stjepan Gorbonog, samo da iznese ivu
glavu. Odsele ostade Jajce i sva banovina J a j a k a u turskih rukuh.
Jajaki bani u 1 6 . vieku b i j a h u : Franjo Berislavi ( 1 4 9 9 . 1 5 0 1 , i
1 5 0 3 . ) , Baltazar Bacan ( 1 5 0 2 . ) , J u r a j Kaniaj i I v a n Bebek ( 1 5 0 5 . ) , Bartol
prior vranski ( 1 5 0 7 . ) , J u r a j Ztresemley ( 1 5 0 8 . ) , Petar Keglevi ( 1 5 2 0 .
do 1 5 2 6 . )
Komotin, zaputena tvrdja 2 sata od Jajca, medju seli Bepeljom, Daljevcem i Cvietoviem; ovu tvrdju pokloni g. 1461. kralj
Stjepan Tomaevi svojemu stricu Radivoju (Dajemo mu u Luc1
grad Komotin i pokraj njega goru Boac, i pokraj njega goru Curnicku i Daljevac do Seoca, Cvitovie i Podmilaje selo s obie strane
Vrbasa, i u Jajcu i u Jezeru kue njegove, mline, vrtle, vino
grade . . . .") V i e n a c (Vinac), tvrdja kod Vrbasa, na putu idui
u Skoplje iz Jajca, udaljena je 2 sata od Jajca, te je nedavno za-
167 putena; izpod nje ima tursko selo. Okolica Vienaka veoma je oku
ugodna. U 10. stoljeu spominje se Vienaki ban". Poclmilaje
selo, 1 sat od Jajca, katolika crkva i upa brojea 1720 dua
(u samom selu 213). D n o l u k a , predielje sastojee od 28 sela
muhamedovskih i pravoslavnih. Neko se zvala Luka", te je valjda
bila upa. V r h o v i n e , predielje odvie sela pravoslavnih, koje
ima 6 popova. S k e n d e r Vakuf (Skenderovo), mala varoica
kod planine Ugra, ima jednu damiju i 3 duana, zatim 25 be
govskih i ciganskih kua. Tiso vac, podor staroga grada na
istoimenoj planini. D o b r e t i i , u irem smislu zove se ovako
cieli prostor izmedju brda Gostilja i rieka Ugra i Vrbasa; u uem
smislu pako zovu ovim imenom samo ono mjesto, gdje je katolika
crkva i nekoliko kua. Dobretii jesu naseljeni od katolika, koji
imaju svoju upu, brojeu 1632 due.' Kau, da je iz Dobretia
potekla hrvatska plemika porodica Vranjicana. (Vidi jo knjiicu:
Nobilissimae familiae comitum Dobreti genealogicus liber." Anconae
1772). K o r l a (Orla), podor grada izmedju sela Jehia i Kriia. O t r a c , podor grada iznad utoka Ilomske u Ugar. 0 tom
gradu ima pria: Kad su Turci Otrac osvojili, pa izsjekli, to su
hotjeli, a ostalo poturit zapoeli, bile su tuj i dvie mlade drugarice,
koje odluie radje umrieti, nego li se poturiti. Turci su jih poeli
siliti, nu kad su vidili, da nita nekoristi, rekli su jim, ili neka skoe
sa grada niz stiene ili neka se poture. Na to su se djevojke pre
krstile, za ruke uhvatile, ter pjevaju pjesmu majci bojoj niz stiene
skoile i tako vienac muenitva stekle.
V a r c a r - V a k u f (Varcarevo), varo pod planinom Lisnom na
Crnoj rieci. Ova varo broji do 310 kua, razasutih po dugakoj do
lini uzdu Crne rieke i to: 150 muhamedovskih, 100 katolikih i 60
pravoslavnih. itelja ima 18002000. Muhamedovci imaju 4 damije,
od kojih je jedna zidana i olovom pokrita; katolici imaju svoju upu
sa 2164 due (515 u samom mjestu) i puku kolu sa 50 djaka;
pravoslavni napokon imaju takodjer upu i kolu. Trgovina je u
varoi dosta znatna, osobito trgovina itom. Varcar-Vakuf udaljen
je od Jajca 4 sata. Do Inje selo (Staro selo) pol sata od
Varcar-Vakufa, selo kod Crne rieke, gdje ima 15 pravoslavnih kua,
kula i odaci begova Kulinovia (Kulenovia). J e l e , selo kato
liko pod planinom Lisnom, tuj ima majdana gvodja i vie kovanica. Udaljeno je 1 sat od Varcar - Vakufa. T r i b o v o, -selo
pravoslavno od 60 kua i pravoslavna upa. Boac, tvrdja nad
168
Vrbasom, odstoji od Varcar-Vakufa 3 sata, bijae neko znamenito
mjesto za obranu vrbake doline. (God. 1516. pisao je Franjo Berislavi Baltazaru Bacanu ovako: Significatum nobis est ex Jajca,
qualiter bassa fortificare intendit castrum Bochacz et civitatem de
novo reparare; item intelleximus etiam imperatorem Turcorum treugas
cum maj estate regia conficere velle: si autem conficientur, castrum
Bochacz ita interea munietur, quod nusquam tutum Jajcam intrare
patebit.") Starine V. 168. K o t o r , mala varoica kraj rieke Vrbanje. Bob a s , poruena tvrdjavica blizu Kotora. K n e z in a,
prediel od vie sela muhamedovskjh i katolikih, ima ugodan poloaj
kraj Vrbanje. K o t o r i e , selo na Vrbanji blizu Kotora, kato
lika upa, brojea 2542 due. S o k o l i n e , selo Kotoru na jugu,
katolika upa, brojea 732 due. B l i s k a , selo na Vrbanji.
Jezero (Gjolhisar), varoica na otoku, to ga tvori rieka Pliva.
Vie varoice uzdie se brieg Vagan, na kojem se vide podrtine od
staroga grada (Biela Jezera?). Jezero broji preko 80 skoro samih
muhamedovskih kua i 600 itelja, zatim ima 2 drvene damije i
oko 15 duana. Od Varcar-Vakufa odstoji 2 sata, te je glavno mjesto
istoimenog kotara. S o k o l a c (Sokol), zaputena tvrdjica pod
Crnom gorom, blizu vrela rieke Plive. P l i e v j e , prediel oko rieke
Plive, sastoji od vie sela pravoslavnih. P e c k a , gornja i dolnja,
pod Crnom gorom, sela pravoslavna sa 60 kua i 2 popa. V r b l j a n i , selo pravoslavno od 80 kua, ima popa; ovdje je odak begova
Filipovia. M e d n a , gornja i dolnja, selo pravoslavno, ima popa
i 160 kua. P o d r a n i c a , selo pravoslavno od 60 kua, ima
popa. G r z o v o , selo pravoslavno od 12 kua, ima popa i crkvu.
Lievno (Livno), vaan grad na istoimenom polju (vidi stranu 22).
Prostire se pod planinom Krugom na brdu, zvanom Crljenice, blizu
izvora Bistrice, koj se zove Duman. Nutarnji grad ili tvrdjava providjena je s nekoliko slabih i napola razvaljenih kula, zatim bedemi,
koji su takodjer prilino ve razrueni. Tuj stoje sami Muhamedovci,
koji imaju do 100 kua i 4 damije. U samoj tvrdjavi nalazi se vie
topova i starinskoga oruja; od starih topova bijahu najvei: Krnjo
i Zelenko, na kojih, priahu, da je bilo napisano: Tako ti svetog
Luke. Nedaj se u turske ruke!" U predgradjih prebivaju nuz
Muhamedovce i krani. Muhamedovci imaju tuj do 300 kua i 6
damija, katolici 214, a pravoslavni 140 kua. Tik uz Lievno stoji
na G o r i c i i katoliki samostan zajedno sa upom, koja broji 2245
dua (u samom Lievnu 1542 due). Katolici imaju i 2 kole: muku
169
sa 63 djaka i ensku (62 uenice), kojom upravljaju opatice. Pravo
slavni imaju takodjer svoju upu i puku kolu. Svega zajedno broji
Lievno 67000 itelja. Lievno je znamenito trgovako mjesto, jer
velik dio robe, to se iz Trsta i Dalmacije uvozi u Bosnu, prolazi
kroz taj grad u sredinu zemlje (Spljet, Sinj, Prolog, Lievno). Lievno
udaljeno je od Travnika 1820, a od Sinja u Dalmaciji 7 sati.
U okoliu Lievanjskom nalaze mnogo starinskih grobova i novaca.
Prije su dapae esto izkapali i rimske napise. Mnogi s toga misle, da j e
tuj neko bila rimska vojnika naselbina, po imenu Haluno (?). K a d su se
Hrvati ovdje naselili, osnovae oni upu h l i e v a n j s k u , koja se u spomenicih 7 . 1 1 . vieka esto spominje. Godine 8 9 2 . za hrvatskoga kneza Muti
mira bijae tuj upanom neki Zeliver (Zelliuero iupano Cleonie), a g. 1 0 7 6 .
za kralja Zvonimira Dobrila (comes cleunensis). Kralj Koloman pokloni
god. 1 1 0 3 . nadbiskupiji spljetskoj selo Sudumiricu (villam in Cleua Sudumirizam). Godine 1 1 8 3 . na spljetskom saboru podredjena bi parokija hlievanjska nadbiskupu spljetskomu (ut archiepiscopus spalatensis has h a b e a t
parochias: Clissam, Scalle, Zminam, Zettinam, totam Cleunam
)
T o isto potvrdi papa Kliment I I I . g. 1 1 9 1 . U 1 4 . vieku oko g. 1 3 2 1 .
bijahu gospodari Lievna M i h o v i l i i (filii Mihovilich de Clivuna), koji se
zajedno sa ostalimi velmoami hrvatskimi i bosanskimi digoe na bana Mla
dena Subiea. Polovinom 1 4 . vieka spade Lievno sa okolicom pod Bosnu.
Godine 1 4 0 0 . pokloni bosanski kralj Stjepan Ostoja vojvodi i knezu spljet
skomu Hrvoji i sinu mu Baoi svu upu i grad Lievno (grad hlivanjski i sa
svom upom i s dohodci i s trgovinami, poami z dola od Zavoda u ime
Brda, Zabukovje, Sankoviee, Lunie, Cihoviee i svu vrhovinu hlivanjsku").
Z a b l j a k , selo, kod kojeg izvire rieka istog imena. Tri

glava, selo pod istoimenom planinom, gdje ima ruda. Lipa, selo
katoliko, nad kojim se vide ostanci starinskog grada, a pod njim
podor staroga samostana uz rieku Opaticu. Na groblju sela Lipe
ima na jednom grobu silan kamen, na kojem je napisano bosanskim
pismom: Ase lei Radivoj Kovacpoljanin iz Kovi-polja." Lis
tani, selo i upa katolika sa 1378 dua (u samom selu 237). Tuj
blizu ima u umi starinsko groblje, gdje su nadjena dva nagrobna
kamena. Na jednom bijae napisano: S. Batum Mi, et Meis" ; a na
drugom: Ilarus Cracus posuit sepulchrum Livoni filie defuncte annorum septem ibi et suis (?)". V i d o i , selo i upa katolika
sa 2554 dua (u samom selu 114). Cuklji, selo i upa katolika
sa 1928 dua (u samom selu 110). Ljubuni, selo i upa kato
lika sa 1795 dua. uica, selo sa 24 kue i 177 itelja, kato
lika upa, brojea 516 dua. G r a b o v i c a , selo kod Bukog
blata, katolika upa sa 275 kua i 2228 itelja. Za Buko blato
kau, da je prije najvei dio toga polja bio pravo jezero, nu neka
170
kraljica da je dala nainiti nasip od juga k sjeveru, 2 sata dug i tim

daje velik dio polja osuila. elebi, N u g l u i , Sajkovi i
Crni lug, sela i upe pravoslavne. R a d i n i , ruevina stare
kule blizu vrelita potoka Studbe; tuj ima latinski napis: Suronis
posteris." Hum, ruevina starog grada na brdu Tribanju. Bu a n i n - g r a d, podor na podnoju planine Tunice. V a a r o v i n a,
stara gradina sa mnogo rimskih starina; tuj je valjda bila rimska
naselbina.
Grahovo polje ili G r a h o v o , predielje uz medju dalma
tinsku (vidi stranu 22). Spomena su vriedna ova mjesta: Paipolje, Resenovi i Tikovac, sela i upe pravoslavne. Bieli
b r i e g (Bilibrig), Kadi na b u k v a i Grab, ratela na medj i dalma
tinskoj. Po dob laj, katolika kapetanija sa 500 dua.
G l a m o k o polje, Lievnu na sjeveru (vidi stranu 22). Znat
nija su mjesta na ovom polju: Glamo, varoica na briegu sa sta
rinskim gradom i 1000 itelja, veinom muhamedovaca. Ovi imaju
1 damiju, a katolici upu, koja broji 231 duu. Na brdu Radaliu
vide se ruevine staroga samostana i crkve sv. Ilije. Ob osvojenju
Glamoa priaju Turci ovako: Bio je u gradu neki kranski kapetan,
po imenu Zuna, koj je imao ker. Ova se zaljubi u turskoga vojvodu,
koj je obsiedao grad. Kad je otac joj sa veim dielom posade poao
na prvi dan uzkrsa u bliu crkvu, javi se ki bolestna, ostade kod
kue i pusti Turke u grad. Vojvoda turski smaknu posadu, razori
crkvu, samostan i svu varo izpod grada; djevojku pako uzme za
enu, te joj poslie smrti njezine postavi spomenik, kod kojega se
muhamedovci i dan danas za veih svetaca Bogu mole. Glamo spa
dae od 7. stoljea poam pod Hrvatsku, kasnije dodje pod vlast
bosanskih vojvoda od porodice K l e i a . Vojvoda Pavao Klei predje
na patarensku vjeru, zato mu kralj Stjepan Ostoja odue zemlje
njegove, nu ve god. 1404. vrati mu jih sve, a osobito Glamo ili
Dlamo. (Prizvasmo k sebi vojevodu Pavle Kleia i dasmo mu sve
ono, to je njegovo bilo
A vratismo mu njegov grad u Dla
mo i i sve njegovo, stoje u Dlamoi bilo"). P r e h o d a c , poruen
grad 4 sata od Glamoa, idu prema Kulin-Vakufu. Glavice,
selo, gdje se je na jednom kamenu itao ovaj latinski napis:
J. 0. M.
AEL. TITUS
EX PROTEC
TORE
V. L. S.
171
Kama, prostrana kotlina, kojom tee rieka Rama (vidi stranu
26). Za hrvatskih kraljeva iz porodice Drislavovia bijae ovaj
prediel banovina pod imenom Podrama; kad je ugarski kralj Koloman postao i hrvatskim kraljem (1102), nazove se on ve sliedee
godine (1103.) dei gracia Hungariae, Dalmaciae, Chroaciae, Ramaeque
rex". Njegovi prvi nasljednici kano da su izgubili Ramu; nu ve
god. 1138. pie se Bela II. rex Ramae" i odsele ostade taj naslov
ugarsko-hrvatskim kraljem. U kasnije vrieme sluilo je ime Rama
za cielu Bosnu; zato se u latinskih listinah i djelih esto ita: Rhama
seu Bosnia" i Rama et Bosnia". Premda je Rama krevita, ipak je
prilino plodna itom i voem; u junoj esti uspieva dapae i vinova
loza. Naseljena je katolici i muhamedovci (begovi su veoma siro
mani); pravoslavnih u njoj nema. Znatnija mjesta u njoj jesu ova:
P r o z o r , ponajglavnije mjesto cieloga prediela; prostire se medju
stisnutimi breuljci vie potoka, koji utiu u Dunicu. Imade oko 160
kua (6 katolikih) i 1250 itelja, ponajvie muhamedovaca, te 4
damije. itelji se pribliuju govorom Hercegovcem (mjesto ft izgo
varaju na poetku riei ft, a mjesto t veoma esto tj). Nad Prozorom
uzdie se na veoma strmom briegu stari grad Studenac, ponajznatnije mjesto u staroj Rami. Podor toga grada sastoji od dvospratnoga tornja, u koj se po narodnoj predaji ulazi podzemnim putem.
Prozor udaljen je ocl Travnika 12 sati. Uzdo (Uzdol), selo i
upa katolika sa 1045 dua, udaljen od Prozora 2 sata. Varvara, selo pod planinom Draguom; nie sela stoje kue i damija
begova Kopia. Varvara je neko bila varo, gdje su se kopale
zlatne i srebrene rude. P r o slap, selo i upa katolika, brojea
3102 due (u samom mjestu 436). i t , mjesto etvrt sata od
Proslapa udaljeno; ovdje se vide zidine staroga samostana franje
vakog. Samostan ovaj bio je vie puta porobljen od hajduka; jedanput
bje tu 6 fratara izsjeeno. Osim razbojnika uznemirivali su fratre i
Turci, to nemogui fratri vie podnositi, dogovore se sa Stojanom
Jankoviem, srdarom Kotarskim, te g. 1692. dodje Stojan s vojskom,
pa sve fratre i stanovnike ciele Rame odvede sobom u Dalmaciju.
Fratri se smjeste u Sinju, donesavsi sobom udotvornu sliku majke
boje, a itelji (preko 400 kua) naselie se po oblinjih selih.
S l a t i n a , selo blizu ua Rame u Neretvu; kau, da tuj ima zlatne
rude. T r i e a n i , selo u dolnjoj Rami, katolika upa, brojea
1082 due (u samom selu 184).
172
3. Z v o r n i k o okruje (sandak).
Tuzla dolnja (Soli do I n j e ) , ovea trgovaka varo kraj
rieke Jale u brdovitom predielu medju planinaini Majevicom i Iljinicom. Kua broji: 800 muhamedovskih, 180 pravoslavnih i 50 kato
likih; a itelja 6000 (od toga 327 katolika). Muhamedovci imaju
tuj 12 damija, pravoslavni imaju vladiku (biskupa), koj upravlja
eparhijom Zvornikom, a katolici imaju svoju upu brojeu 2211 dua,
i puku kolu. Tuzla dolnja glavno je mjesto Zvornikog okruja, te
bijae dosele sielom viih oblasti. itelji se bave ponajvie trgovinom,
voze u Brki raznu robu, kanoti ito, goveda i t. d. U varoi stoji
na pol razruena tvrdja sa etiri tornja. Izvan grada nalaze se slanici
t. j . slana vrela, iz kojih se voda vadi i sol vari. Slanici su ogradjeni i pokriti, a kraj njih stoje varionice, a i skladita, kamo se
dobivena sol sprema (sravni strane 37 i 124).
Okolica Tuzle bijae u staro vrieme banovina pod imenom S o l i . U
1 3 . vieku (12 73.) spominju s e : Henrik ban de Wozora et de S o u , J a n
ban de S o w et e Usora, Ernej ban de Wozora et de S o h u i t. d. U
1 4 . vieku sjedini Stjepan I. Kotromani Soli sa banovinom bosanskom, i
odsele nazivahu se bani i kralji bosanski ban (kralj) Bosni i Usori i
S o l i " i t . d.
T u z l a gornja (Soli gornje), varo 2 sata Dolnjoj Tuzli na

iztoku, broji 150 kua i 1280 itelja, veinom inuhamedovaca, te 3
damije. I ovdje ima slanika, te se sol vari. M o r a n a n i , selo i
upa katolika, brojea 1069 dua. B r e k e , selo 2 sata Dolnjoj
Tuzli na sjeveru, katolika upa sa 2607 dua (u samom mjestu
297). K i s e l j a k , 2 sata od Dolnje Tuzle blizu sela Poljane.
Ovamo dolaze mnogi bolestnici, da piju kiselu vodu. U sin a, selo
katoliko, gdje ima izvor kisele vode. D r a g u n j a i Maje vic a,
sela, gdje ima kisele vode i kamene soli (?), ali se nesmije vaditi.
D r i e n a , selo, gdje je prije bio slanik.
Breki (Brka, Brko), znamenita trgovaka varo, koja se sve
vie die, lei na utoku Brke u Savu. Ona je glavnim gradom bo
sanske Posavine (u uem smislu); tuj se iz vaza 125.000150.000
metr. centi suhih ljiva, koje po ladjah, koje po kolih, a uvozi se opet
sol za svu Bosnu. Brki broji do 3000 itelja svih triju zakonaKue su u varoi gradjene ponajvema od opeka, te je po tom Brki
mnogo ljepi od ostalih bosanskih varoi. Turci imaju vie damija,
pravoslavni svoju upu a i katolici imaju kapelaniju (brojeu u svem
526 dua). Od Tuzle dolnje udaljen je Brki 10 sati. Zovik
173
(gornji) selo i katolika upa, brojea 872 due. Blizu ovoga sela
nalazi se veliko starinsko groblje; nu krize s toga groblja pokupio
je Osman-beg Zaimovi (Altomanovi), te si je sagradio kulu.
Ulice, selo 3 sata Zoviku na sjevero-zapadu, katolika upa brojea
1777 dua (u samom selu 229). Gorice, selo 1'/ 2 sat Brkomu
na sjeveru, katolika kapelanija sa 728 dua (u samom selu 305).
D u b r a v e , selo i katolika upa sa 2749 dua (u samom selu 382).
Katolici imaju ovdje i puku kolu. B r k a , varoica blizu isto
imene rieke, ima jednu damiju i 50 muhameclovskih kua. Rai,
Brki na jugu, varoica sa 150 muhamedovskih i 40 pravoslavnih
kua. Muhamedovci imaju 2 damije, a pravoslavni svoju upu.
K o r a j , muhamedovsko selo od 100 kua. Teoak, muhamedovsko selo, gdje se dobri rvnji kopaju. S k a k a v a, selo od 50
kua; tuj je prije bio samostan franjevaki. Biela, varoica blizu
Tinje, naseljena krani obojega obreda (pravoslavni imaju upu).
Bjelina (Bieljina), varo na prostranoj i plodnoj ravnici, na
zvanoj Orlovo polje. itelja broji preko 3000. Polovina tih jesu muhamedovski ljivari i obrtnici, a ostali pravoslavni trgovci i radnici.
Muhamedovci imaju 5 damija i 2 mejtefa; pravoslavni pako staru
kapelicu i novu crkvu, zatim puku kolu sa 2 uitelja. U novije
vrieme drala je turska vlada oveu posadu u toj varoi. Bjelina je
znamenita trgovaka varo, te trguje itom i stokom. Ve u staroj
hrvatskoj kronici spominje se okoli Bjeline pod imenom Drinske
upe" (in Drina jupania juxta fluvium), ter se veli, da ju je kralj
Seislav (Ciaslavus = Ceslav?) podielio junaini Tjehomilu. U toj drin
skoj upi bilo je mjesto: Civedino (Ciscono). Latinski original iste
kronike spominje i samo mjesto Bjelina (Bellina), ter kae, da je
to mjesto dobilo svoje ime od pobjede, koju je kralj Bela (nepos
Radaslavi regis) odrao na ovom mjestu nad Ugri i Sriemci. Bjelina
je znamenita i s bitke god. 1837., u kojoj je Vehidi-paa uhvatio
Ali-pau Vidaia. U Bjelini ima nov dvor Mahmut-pae Vidaia i jedan
anac, izkopan u vrieme Karagjorgjevo. Bjelina udaljena je od Tuzle
10, od Zvornika 7, a od Srbije 3 sata. J a n j a , varoica kod
rieke Janje, blizu Drine. itelja broji 10001200, i to veinom
Muhamedovaca (malo pravoslavnih), koji se bave poljodielstvom. U
varoi stoje 2 damije, a na ariji ima do 20 duana. Od Bjeline
udaljena je Janja 2 sata. B r e z o v o polje (Brizovo polje), varo
ica mala na Savi i skela, broji 1450 itelja, veinom muhamedovaca,
doavih iz Srbije. P o p o v o , pravoslavno selo i upa, ima 80
174
kua i crkvu. D r a g a l j e v a c , pravoslavno selo od 130 kua,
na potoku Stupnju.
Zvornik, grad na lievoj obali Drine izpod Topaginog-brda,
kojemu se na sjeveru uzdie Vratolom, a na jugu Mladjevac. Na
iztonom obronku Mladjevca stoji stara i prilino jo sauvana tvrdja,
okruena dvojakim zidom. Gornji zid sagradie Turci, a dolnji bje
podignut jo za austrijsko-turskih vojna. U tvrdji ima starinskih i
razbitih topova razne vrsti. Varo izpod grada nepravilno je sagradjena, ulice su izkrivudane i zlo taracane, a kue su veoma siro
mane i jednostavne. Ipak je pogled na grad krasan; napose je ugodno
gledati, kako je Drina u uzkoj dolini poput pasa opasala brdo, na
kojem stoji Zvornik.
Zvornik (tvrdja i varo) zajedno sa selom Diviem, koje se
smatra predgradjem njegovim, broji do 1300 kua i 8000 itelja.
itelji su najveim dielom muhamedovci i to spahije, balije (seljaci)
i bakali (kramari); pravoslavnih ima neto vie od 100 kua, a bave
se trgovinom (10 kua) i zanatom (izmari, ohai, pekari, tesari
i t. d.) idovskih porodica ima samo est. Blizu Zvornika imaju
pravoslavni samostan sv. Trojice. Zvornik je prije bio znamenita
trgovaka varo, kad je tuj bila skela; u strategijskom obziru vaan
je medjutim i sada, jer brani dolinu Drine, ter se moe po tom
smatrati kljuem iztonoj Bosni. Godine 1464. obsjede ga ugarskohrvatski kralj Matija Korvin, nu uvi, da Sultan ide gradu u pomo,
vrati se kui. Godine 1G68. prodre Ljudevit princip Badenski pod
Leopoldom I. u Bosnu i osvoji Zvornik 25. listopada. Godine 1717.
carski vojvoda Petra obsjedne Zvornik, ali se rani u koljeno, pa
neuspjevi nimalo, izgubi na bojnom polju 10.000 vojnika, a 300
ivih pade u ruke pobjeditelja uprilia, koj jib svekolike izsiee.
Okolica Zvornika bogata je raznimi rudami (olovom, srebrom i t. d.)
Udaljen je Zvornik od Tuzle dolnje 10, a od Vlasenice 8 sati.
N o v a k a s a b a , malena varoica kod rieke Jadra, broji do 70 veinom
muhamedovskih kua. Ko u t i c a i M a r g e t i , sela po 813
kua. S k o i , selo na Drini, gdje bezi stoje. B i r a , predielje od 20 pravoslavnih sela. K u s l a t (Kuzlar), koji se u opisih
tvrdim gradom naziva, jeste stiena, koja se prema utoku Jadra u
Drinau iz doline njegove vertikalno najmanje 80 wj podie. Izgleda
kao piramida, uzahan je i kao priliepljen uz klanjac. Gore je koso
poravnjen, te bijae neko dvorcem ovjenan, ali sad ima od njega
jo vrlo malo ostanaka; to su na sjevero-iztonoj strani basamaci,
175
koji se jedva poznati mogu, zatim vrlo uzahna vrata, i jo neto malo
zida na strani prema Jadru. Izmedju tih ruevina i uzviene iztone
strane stiene ima sada mala damija, i na sjevero-iztonom kraju,
koja stienu s obronkom vee, kuica dizdarova ili uvara damijskog.
Na Kulatu bilo bi liepo ivjeti, jer je poloaja divna i romantinoga.
Samac (Bala ili Gornja Azizie), varoica na Savi, osnovana
god. 1863. turskom vladom, koja je tuj naselila muhamedovske izseljenike iz Srbije. Samac ima ravne i iroke ulice, koje teku uzporedo sa Savom, a kue malene, u kojih moe stanovati 56 dua.
Kua ima ukupno 350, a itelja do 2000. itelji amaki trguju
mnogo sa susjednom Slavonijom, osobito s Babinom gredom. Na Savi
ima tuj skela, isto tako i na Bosni. O r a j e (Dolnja Azizie),
varo na Savi, broji do 250 kua. To li sa, selo i katolika upa
blizu Save. U samom selu ima 1150 katolika, a ciela upa broji 5271
duu. itelji toga sela veoma su radini i najimuniji u svoj Posavini.
Tolisi na sjeveru stoji novi samostan franjevaki, po imenu Raica.
Samostan je prostran i liep, a isto tako i nova crkva uz samostan.
Franjevci imaju tu glavni seminar za svoje klerike, zatim puku kolu,
koju polazi 6080 uenika. Sva okolica Tolise pripadae od vajkada
katolikoj crkvi. Kad je naime god. 1244. ban Ninoslav bosanskoga
biskupa nadario raznimi zemljami, podieli mu i ovaj prediel. U do
tinoj povelji (Theiner I. 299.) napisano je Tolycha". U okoliu
Tolise nalaze esto rimskih napisa i drugih starina. Vidovice,
selo i katolika upa, brojea 1091 duu (u samom mjestu 675).
Domaljevac, selo katoliko i upa, brojea 1537 dua (u Domaljevcu 1080.) Ovdje ima i puka kola. Tiina, selo i katolika
upa sa 1315 dua (u Tiini 230). o b i - p o l j e , B r v n i k i
Obudovac, velika sela pravoslavna, gdje upnici stoje.
(jfradaeac, grad na istoimenom potoku u liepoj ravnici, broji
36 kua muhamedovskih, 60 pravoslavnih i 20 katolikih, a itelja
ukupno 34000. Muhamedovci imaju 5 damija, a katolici svoju
upu, koja broji 913 dua. U varoi ima i grad poznatoga Useink ape t a n a od Gradaca, koj je g. 1830. vodio Bonjake na carevu
vojsku. Grad Gradaac (Graac) spominje se ve u starijoj poviesti bo
sanskoj. God. 1461. darova ga kralj Stjepan Tomaevi svojemu stricu
Radivoju. G a r evo (Garevac) selo i upa katolika, brojea 1857
dua (493 u samom selu). M o d r i c a (Motrica), varo kraj Bosne,
u plodnoj ravnici, ima 160 muhamedovskih i 150 pravoslavnih kua;
zatim 3 damije i pravoslavnu upu. Ovo mjesto bijae znamenito
176
u bosanskoj poviesti, i to napose za ugarsko-bosanskih ratova godine
13821425. M i l o e v a c (Miloevo), pravoslavno selo kraj Bosne,
broji oko 100 kua; ovdje bijae neko znamenit grad sa franje
vakim samostanom i crkvom sv. Mkole, u kojoj bje sahranjen ban
Stjepan I. Kotromani (f 1353). T r e m o n j i c a (Tramonjica),
selo i upa katolika, brojea 1855 itelja (u samom selu 384). Ka
tolici imaju ovdje i puku kolu. T u r i i Dol nj a m a h a l a , ovea
sela katolika. O s j e a n i , K o p r i v n o , S k u g r i i i a b a r ,
sela pravoslavna, gdje stoje upnici.
Grraeanica, varo pol sata od Spree, na rieci istoimenoj, broji
400 muhamedovskih i 60 pravoslavnih kua, te preko 3000 itelja.
U varoi ima 6 damija, zatim dobre toplice. S o k o, zaputena
tvrdja na istoimenom briegu kod rieke Graanice; pod briegom ima
40 muhamedovskih kua i 1 damija, odstoji od Graanice 1 sat.
Sp i o n i c a, selo i katolika kapelanija sa 694 dua (u samom selu
370). S r e b r e n i k , tvrdja na istoimenom briegu, etvrt sata od
Tinje; pod briegom ima 60 muhamedovskih kua i 1 damija. Srebrenik spominje se ve god. 1333. Ove godine naime izdao je ovdje
ban bosanski Stjepan Kotromani Dubrovanom povelju, kojom jim
pokloni Rat, Ston i Prevlaku (Pisano u gradu Srebreniku"). Godine
1512. bijae Srebrenik sa okolicom svojom banovina (banatus Zrebernik). S k i p o v a c , pravoslavno selo i upa,
Maglaj, varo na desnoj obali rieke Bosne izpod planine Ozrena,
lei u vele krasnu predielu, te se uzdie na trijuh breuljcih, koji
su ogranci Ozrena. U varoi ima 200 muhamedovskih i 40 pravo
slavnih kua i preko 1500 itelja. Pravoslavni imaju svoju upu, a
muhamedovci 3 damije, od kojih je jedna veoma stara i liepa. U
Maglaju ima i stara tvrdja (grad), koju je god. 1789. Laudon za
uzeo. K a k m u r , selo pravoslavno pod planinom Ozrenom, broji
40 kua, te ima upnika. Ovdje je prije bio pravoslavni samostan.
P o t o a n i , muhamedovsko selo sa 100 kua i 2 damije.
S m r d i nj, T e k u i c a i V a s i l j e v c i , pravoslavna sela i upe.
Vlasenica (Vlasenice, Vlasanica, Vlasinci, turski Bire), varo
ica u gorovitu i vodom siromanu predielu, na iztoku potoku Tivi,
broji 8001000 itelja, ponajvie muhamedovaca. Vlasenica udaljena
je od Zvornika 8, od Sarajeva 16, a od Srebrenice 6 sati.
Srebrenica, varo obkoljena naokolo planinami (Trebieva
planina), lei na malenom potoku Crvenici, koji utie u Krievicu
(ova se opet ulieva kod Mihaljevia u Drinu). Ulice su u varoi uzke
177
i veoma blatne. Na iztonoj strani Srebrenice stoje dvie tvrdjavice,
jedna je ve prilino razvaljena, a druga je dobro sauvana. itelja
ima u varoi 2500, veinom muhamedovaca, koji se bave sadjenjem
duhana. Neko su bani i kralji bosanski imali ovdje majdane srebra
i zlata, a i Franjevci podigli su tuj prvi svoj samostan, po kojem
je sva pokrajina bosanska dobila pridjevak: srebrena" (argentina).
Srebrenica udaljena je od Sarajeva 24, a od Zvornika 8 sati. Voda
potoka Crvenice sadraje u sebi veoma mnogo modre galice (12/n),
pa zato se nemoe piti, a niti ivotinje neniogu u njoj iviti.
L j u b o v i j a , 2 sata Srebrenici na sjeveru, tuj ima prevoz (skela)
na Drini, koji posreduje promet medju Bosnom i Srbijom. P a l e ,
maleno selo od nekoliko kua, Srebrenici na zapadu. 0 s a t,
predielje od vie sela.
A, B a n j a l u k o o k r u j e
(sandak).
Banjaluka ili Banja Luka, kako ju drugi piu, po broju pu

anstva trei je grad u svoj Bosni i Hercegovini. Stere se du obala
dolnjega Vrbasa od sjevera prema jugu, te sastoji, tako reku samo
od jedne duge ulice, koja se dulji 1 '/2 sat. Iza Banjaluke uzdie se
liepa planina O s m a a ili O s m i n a . Ova varo nije iz daleka tako
liepa, kano Sarajevo, ali je zato ipak znamenita kao trgovako mjesto.
Sastoji od dolnje varoi (dolnjega ehera), od tvrdje i od gornje
varoi (gornji eher). Na sjeveru prostire se dolnja varo; tuj ivu
krani obojega obreda, zatim neto ciganskih i idovskih porodica.
U dolnjoj varoi jesu i stanovi raznih konsula, zatim dvorovi poje
dinih muhamedovskih porodica. Iza dolnjega varoa sliedi tvrdja, koja
sastoji od stare tvrdjave, prilino jake i znatne, zatim od nekoliko
uzahnih ulica, gdjeno stanuju veinom trgovci i obrtnici. Tvrdjavi na
jugu iri se gornji grad ili turski eher, koj se svruje turskim
grobljem. Kue banjaluke sve su na jedan kat; nu mnoge su za
posljednjih nemira ljuto postradale. Posred ulica ima blata do koljena;
s kraja, kuda ljudi hodaju, kaldermano je malim kamenjem. Kau,
da je ta kalderma jo od Kulina bana, dakle preko 700 godina stara.
Na a r i j i t. j . na trgu ima mnogo (do 500) duana, zbitih po
iztonom ukusu od dasaka. U takvom tiesnoin duanu sjedi trgovac
itav dan; pa ustaje riedko i onda, kada daje komu robu na prodaju,
jer mu sva roba nestoji dalje, nego to rukom dosegnuti moe.
Banjaluku ukrasuju 33 damije, a od ovih je bila najvea F e r a d i j a , za koju su govorili, da je bila najljepa u svoj Bosni. Ovu
V. K l a i , Bosna.
12
178 je damiju oko god. 157G. sagradio F e r h a d - p a a . Potukav naime

iste godine u bitci kod Radonje generala Eberharda Auersperga, pade
u bitci sam Eberhard, a sin njegov Engelbert dopade turskoga suanjstva. Da bi se robstva oslobodio, platie njegovi rodjaci za njega
ucjenu od 30.000 dukata, a tim novcem sagradi Ferhad-paa gore
spomenutu damiju. Za posljednjih nemira izgori medjutim krasna
Feradija sasvim.
U Banjaluci ima u gornjem eheru jo i kupalite sa toplom
vodom. Ovo su s u m p o r n e t o p l i c e , poznate po svoj prilici ve
starim Rimljanom. Diele se na dva odjela. Jedan odjel ve je rue
vina i tuj su nedavno nali do 000 komada rimskih novaca. Drugi
je odjel neto dalje (10 asova), te je prilino sauvan. Ovo kupa
lite sastoji od okrugle, od kamenja sagradjene zgrade s kubetoni,
koja potie valjda iz 6. vieka po Is., jer je iznutra svod na krst
s oblimi lukovi, a to prilii romanskomu slogu srednjega vieka. Voda
je u tom kupalitu ista i ugodno mlana i do 1*3 mi duboka, Tlo
je posuto malim kamenjem i prudjem. Klupa, neima u vodi nikakovih.
Drvena zgrada, to je skopana sa kupalitem, slui za stan turskomu
najamniku i za prihodnike, ali ovi neplaaju nita za vodu, jer Turci
kau, da ono, to Bog i priroda za liek ljudem dade, svakomu bez
plae na korist sluiti ima.
itelja ima u Banjaluci 1415.000, najvie muhamedovaca,
a najmanje katolika. Katolika ima 1196 dua. Dugo vremena nije
smio katoliki pop ivjeti u gradu, nego je boravio u Rakovcu;
tek godine I860, ustroji se u Banjaluci katolika upa, a u no
vije vrieme nastanie se tuj i milosrdne sestre, koje poduavaju
mlade obojega spola. I grko-iztonjaci imaju svoju crkvu, upu i
puku kolu.
Veoma je znamenita Banjaluka kao trgovaka varo. Svojim
liepim poloajem na Vrbasu, upravo tamo, gdje ta rieka ulazi u
nizinu, stoji ona kano glavno prometite izmedju nutarnje Bosne,
Turske Hrvatske, austrijske Hrvatske i Slavonije. Iz Banjaluke vodi
eljeznica u Pounje (do Novoga i Dobrima), dobra cesta spaja ju sa
Posavinom i Slavonijom (Gradikom), a druge dvie, neto gore ceste
spajaju ju sa Jajcem i Travnikom, pa tako i sa Sarajevom. Od Trav
nika je udaljena 18, od Kostajnice 16, a od Gradike 8 sati. U Banja
luci se na pazaru ili sajmu kupuje i prodaje: ito, duhan, konji,
rogata marlia, svinje, roba za nonju, platno, oha, vuna i druge
179
stvari, kao lule, ae od kositra, oruje, remenje i razna sitna roba.1)
Na sajmu vidi mnogo svieta iz varoi i oblinjih sela. Najvie ti
ovdje udaraju u oi crvene kape od najtanje ohe, koje su neke
krae, a neke due, ali sve vise poput prijanjih sereanskih kapa.
Bonjaci sami zovu te kape h r v a t k e .
Neki tvrde, da j e Banjaluka stajala ve za Rimljana i da se j e zvala
Servitium; ali za to nema nikakovih dokaza. Nu uzmemo li na um krasan
poloaj te varoi n a utoku dviju r i e k a : Crkvine i Vrbanje u Vrbas, i bo
gatstvo okolice toplima mineralnimi vodami, raznimi ruami (eljezom i
tivom), te napokon i ostanke nekih zidina i velikih ploa na brdu Lauu,
mogli bismo pristati uz one, koji kau, da su za ovo mjesto i Rimljani ve
znali. Banjaluki grad ili tvrja stoji nekako u sredini varoi, te j e sazidan
valjda jo za bosanskih kraljeva. Koncem 1 5 . vieka padne pod kralja Matiju
Korvina; nu ve god. 1 5 2 8 . ostavi ga gradski zapovjednik Andrija Radatovi Turkom, nemogavi ga obraniti. Godine 1 6 8 8 . osvoji ga od T u r a k a
Ludovik princip b a d e n s k i , nu doskora pade s nova u turske ruke i zalud
ga obsiedae god. 1 7 3 7 . sa 7 0 0 0 momaka herceg Hildburgshausen, kojega
iste godine dne 4 . kolovoza bosanski vezir A l i - p a a , doavi tajno preko
gora iz Podraice, na banjalukom polju hametom potue. T u padoe gene
rali Duvel i Mailing, a mnogi konjanici i pjeaci nadjoe smrt u Vrbasu.
Turci uzmu Austrijancem 12 topova, tri bombe, 2 3 0 0 adora, 1 5 . 0 0 0 buradi
puanoga praha i mnoinu raznoga oruja, te spominju rado jo danas
ovaj boj.
Spomenemo li jo, da j e Banjaluka rodno mjesto glasovitoga bosan
skoga pisca i rodoljuba I v a n a F r a n a J u k i a ( 1 8 1 8 1 8 5 7 . ) , to smo
u kratko kazali, to j e spomena vriedno o Banjaluci (Banjojluci).
Y r b a n j i c a , mala muhamedovska varoica kraj Vrbanje, sa

jednom damijom, 1 sat od Banjaluke. Lipovac, selo izpod isto
imene planine, na medji Travanjskog i Banjalukog sandaka. Okoli
Lipovca pa sve do rieke Male Ukrine zapremae u srednjem vieku
upa Gla.-) L i p i je, prediel i golemo pravoslavno selo, gdje je
1) Preko Vrbasa vode u Banjaluci 2 m o s t a , koji su 3 0 0 0 """j j e d a n od
drugoga udaljeni. J e d a n j e most kod Sulejman-damije, a drugi kod
tvrdje.
2) Po sredovjenih spomenicih sterahu se 13.-16. vieka u sjev. Bosni
izmedju Sane i Ukrine ove upanije: S a n s k a , V r b a s k a i G l a k a .
T a k o se n. p r . god. 1 2 8 5 . spominje u listinah: Raislaus, comes de
Glaas, Vrbaz et Z a n a . " Gdje j e sanska i vrbaka upa bila, to poka
zuje ve samo ime ; nu Glaku j e upu neto tee oznaiti. Glaka upa
bila j e Vrbasu na iztoku, i to izmedju Vrbasa, te izvora Male U k r i n e
i Velike Usore (t. j . naokolo rieke Vrbanje). U tom nas utvrdjuje opet
sredovjean spomenik, gdje se v e l i , da j e Grad Gla (gdje j e bila
crkva sv. Nikole) na granici Usore (Galaas in metis Wzore). Vidi
I. K. T k a l i a : Monumenta hist, episc. Zagrabien. T. I I . p a g . 9 1 .
- 180
neko pravoslavni samostan bio. P o p o v i i, katolika kapelanija,
broji 509 dua. S l a t i n a , ugodno mjesto, udaljeno 3 sata od
Banjaluke, znamenito poradi rudnih vrela. Jedno je vrelo sumporno
i toplo, te izvire na zaravanku, a drugo je kiseljasto vrelo, izvire neto
dalje od prvoga, te je mrzlo. T r n , selo uz Vrbas, Banjaluci na
sjeveru; mnogi tvrde, da je tuj neko stajao velik grad, valjda
dananja Banjaluka, i da je taj grad brojio 1200 kua. P e t r i
ce vac, seoce pol sata udaljeno od Banjaluke; tuj je upa katolika
i residencija fratara, koji si grade samostan. upa katolika broji
2233 due (u samom mjestu 160). B r o n c e n j a k ( B r o n c e n i
M a j d a n ) , varoica muhamedovska na Gomionici, 4 sata od Banja
luke prema zapadu udaljena. G o m i o n i c a , selo pravoslavno i
katoliko na istoimenoj rieci. Ovdje imaju pravoslavni samostan, u
kojem ivi 4 do 5 kaludjera. Crkva uz samostan sagradjena je u
gotskom slogu, malena je ali vrsta. S r a t i n s k a (Stratinska),
upa katolika, brojea 655 dua T i m a r , selo pravoslavno od
700 kua; okolica je bogata raznimi rudami. I v a n j s k a , liepo
predielje kransko od 200 kua (150 katol., 50 pravoslav.), nasadjeno svakojakim voem i poneto vinovom lozom. Na jednom brdacu,
ureenom visokimi hrastovi, stoji liepa kua katolikoga upnika (prije
residencija fratarska) i drvena kapela, a na drugom brdu stoje jo
zidine poruenoga I v a n gr a da. upa Ivanjska broji 2100 dua (u
samom mjestu 240). Z v e a j , podor staroga grada, gdje je bio
samostan franjevaki; lei na rieci Krupi 4 sata od Banjaluke prema
Jajcu. Ovaj grad pripadae neko vojevodi i hercegu Hrvoji, koji je
god. 1404. odavle pisao Dubrovanom, da e zajedno s njimi biti
suprotiva kralju (Stjepanu) Ostoji". Godine 1419. opet izdade u ovom
gradu kralj Stjepan Ostoji Dubrovanom povelju, kojom jim potvrdi
sve stare povlastice. Z mi j a n j e , predielje sastojee od vie pra
voslavnih sela.
Godine 1 4 4 6 . darova bosanski kralj Stjepan Toma knezovom Pavlu,
Marku i Jurju, sinovom vojvode Ivania D r a g i i a , kraj drugih prediela jo i neke krajeve u upi Glakoj. U darovnici se k a e ; i u
G l a u grad Glaki i podanj Srida v a r o , i selo Podgraje, Batun,
Plitnane, Batar, Vrana,* Sabniea, Gvoznica, Crinov potok, Toponice,
Pribinovci, Dobro polje, Priinica, Bolesavac, Tvri, Lazariei, Poctiuje,
Dubnici, Kouhi, Gradie, Popovao,* M a a k , Rad oaj n i k , Trsteno,
Crinjevac, Dragi Druac, Riljevac, T e t u m i j a , varo i selo Lipovac,*
Rakovac,* Stubaja, Gradie, Gmii i Uskoplju
Zviezdicom
oznaena mjesta naao sam u okoliu rieke Vrbanje.
181
Gradika bosanska, (stranci ju zovu Berbir), varo na utoku
Vrbaske u Savu, u liepoj ravnici naprama slavonskoj Gradiki, ima
staru tvrdjicu, koju je god. 1789. Laudon uzeo, i skelu na Savi.
Gradika broji 300 muhamedovskih i 200 (katolikih i pravoslavnih)
kua, te preko 1700 itelja. Udaljena je od Banjaluke 8 sati. Kato
lici imaju tuj upu, brojeu 1151 duu (u samoj varoi 323) i puku
kolu. L a k t a i , mjesto izmedju Gradike i Banjaluke, imade
dobre toplice. Koba, selo i skela na Savi. P r n j a v o r , varo
ica od 100 muhamedovskih i 20 pravoslavnih kua. Muhamedovci
imaju 1 damiju, a pravoslavni svoju upu. Ilova i D r e n o v a ,
velika sela pravoslavna u itorodnoj okolici.
Teanj, varo pod Crnim vrhom, na izvoru Teanjske rieke,
koja utie u Usoru. Varo sama lei prilino visoko. Iz doline podie
se sa juga stienovit, a osobito sa iztoka vrlo strm brieg, a na njem
stoji Stari grad" , prilino jo sauvan. Varo sama broji do 500
kua, i to 350 muhamedovskih i 150 pravoslavnih, te do 3000 itelja.
Muhamedovci imaju 5 damija, a pravoslavni upu (i valjda puku
kolu). Teanj je znamenito mjesto za itnu trgovinu u Posavini.
U staro vrieme bijae Teanj glavno mjesto banovine U s o r e, koja
se prostirae uz istoimenu rieku izmedju Bosne i Ukrine sve do
Save. U starom gradu nad dananjom varoi stolovahu banovi usorski.
Godine 1461. pokloni kralj Stjepan Tomaevi svojemu stricu Radivoju medju inim i grad Teanj na Usori." Kad je princip Eugen
god. 1697. provalio u Bosnu, pucao je dne 1. studenoga sa tri mjesta
na grad Teanj (Den 30. October ward Rasttag gehalten, der Obrist
Kiba aber mit 300 Teutsche, etlich 100 Husaren, einen ArtillerieHauptmann und Ingenieur das S c h l o s s T e s c h e n zu recognosciren
und bloquiren commendiret. Den 1. November gegen Abend hat man
bereits von 3 Hiigeln aus den Stticken und Pohlern das Schloss zu
beschiessen angefangen, und die Palisaden mit Feuer angesteckt, wodurch nicht nur ander Tags der ausserste Ort sammt den Schantzen,
sondern auch das Schloss selbsten eingeaschert worden").
Banovina Usora spominje se kao i susjedna banovina Soli ve god.
1 2 7 3 . Sterala se po prilici od dananjega Zepca do Dobora. Godine 1 3 9 9 .
izdade Stjepan Ostoja povelju na Usori va slavnoj naoj vojsci na Lisnici
(Ljenica, potok Zepcu n a sjeveru)." D a j e i Dobor na Bosnu spadao, svje
doi ugarski ljetopisac J . Thwrocz, kad veli: castrum Dobor denominatum,
in Bosnae partibus, quae Uzora vocitantur, situatum."
Doboj, varo na Bosni na onom mjestu, gdje u Bosnu sjedne

strane pritie Sprea, a s druge Usora. Doboj ima neto vie od
182
150 muhamedovskih kua i 3 damije, te 1400 stanovnika. Vie
varoi uzdie se na briegu stari grad, neko znamenit za obranu doline
rieke Bosne (Eugen Savojski 1697., gjeneral Petra 1717,), a danas
prilino ve razvaljen. Udaljen je Doboj od Tenja 3 sata, od Foe
3 sata, od Broda 11 sati. V r u i c a , C r n i v r h , Ma t i n a, S i v a
s t i e n a i L i s k o v i c a , sela i znatna mjesta poradi kiseljaka.
a b l j a k , selo i upa katolika, brojea 627 itelja. K o m u i n a , upa katolika sa 396 dua (u samom selu 128). B e l j a ,
katolika kapelanija, brojea 329 dua. O s o v a , ovea katolika
upa sa 2706 itelja (u samom selu 294). R a d u n i c e , katolika
kapelanija sa 882 due. S i v a , katolika upa brojea 1877 dua
(u samom selu 364).
epe, varo u neto neprijatnoj ravnici kraj obale (lieve)
Bosne, broji do 200 muhamedovskih i 100 kranskih (pravoslavnih
i katolikih) kua, te 1800 stanovnika. Iznad varoi stoji zaputena
tvrdja. Muhamedovci imaju 3 damije. itelji se u obe bave poljodieljstvom, vrtljarstvom i stoarstvom. Udaljeno je epe od Tenja 5,
a od Doboja 10 sati. P o n i e v o , selo i katolika upa sa 1733
due. N o v i e r (eher), mala varoica na junoj strani planine
Crnog vrha, ima 150 muhamedovskih kua i 2 damije; a udaljena
je od Tenja 2 sata. O r a h o v i c a i B i s t r i c a , sela i znatna
mjesta poradi Kiseljaka.
Derventa (Derbend), varo u liepoj ravnici kod rieke Ukrine,
u koju se ovdje blizu salievaju pritoci ivanjska i Markovac. Varo
je ta veoma neista, te broji 200 muhamedovskih, 80 katolikih, i
neto pravoslavnih kua. itelja bit e u njoj 2200. U Derventi
bijae prije i stara tvrdja, nu ta je sada sasvim razvaljena. Muha
medovci imaju 3 damije, katolici svoju upu, brojeu 1222 due
(u samoj varoi 340) i puku kolu za djevojke, gdjeno ue opatice;
pravoslavni napokon imaju novu crkvu i upu. Derventa udaljena je
od Broda 4, a od Sarajeva 42 sata. K o t o r s k o , mala varoica
kod Bosne, ima 50 muhamedovskih kua i 1 damiju. V e l i k a ,
selo kod rieke Velianke, ima 30 muhamedovskih kua i 1 da
miju. O d a k , varoica od 40 muhamedovskih kua i 1 damije;
poznata s ustanka, to ga god. 1834. pokrenu pop Jovica. Dub o a c , varoica kod Save, broji 100 muhamedovskih kua i 2 da
mije ; osim toga ima ovdje neto katolika i pravoslavnih. Blizu
varoice ima jedan grobni kamen, kojemu je na elu urezan kri,
sa strane pako napisano je ovo: Fra Andria Doboanin minister
~~ 183
Provincie bosanske ovi bilig stavi materi svojoj keri hadie ti
pana Margaritia, a eni Ilije Sipraia na 1684." B r o d bo
s a n s k i , varoica na Savi napram Brodu slavonskom, ima do 2000
itelja, ponajveema muhainedovaca. Muhamedovci imaju 2 damije,
a katolici malu kapelicu i kapelaniju sa 1300 dua (u samoj va
roi 78). Kod Broda je znatna skela na Savi, kojom se posreduje
promet medju Slavonijom i Bosnom. Brod je jo znamenit kao toka,
s koje su vojske i trgovci ulazili u sredinu Bosne: u Sarajevo i
Travnik. F o a, ovee selo sa 2000 itelja; katolici imaju ovdje
kolu i upu, koja broji 2058 dua (u samoj Foi 436). Foa je
udaljena od Dervente 4, a od Maglaja 8 sati. P o t o a n i , selo i
katolika upa sa kolom. Katolika upa broji 2079 dua (u samom
selu 233). K o r a t j e , selo i upa katolika, brojea 938 dua
(u Koratju 251). Z e r a v a c , selo i katolika upa, koja ima 1666
dua (u samom mjestu 273). B u b i c a g o r n j a , selo i katolika
upa sa 2409 dua (u samom mjestu 482). S v i l a j d o l n j i ,
selo i katolika upa, brojea 1411 dua (u Svilaju 476). P l e h an,
selo izmedju Dervente i Kotorskoga. Ovdje su u novije vrieme po
digli Franjevci nov samostan. U Plehanu ima i katolika upa,
brojea 2137 dua (u samom mjestu 105). D o b o r , razvaline
znamenitog neko grada na rieci Bosni. Ovo je mjesto sluilo kao
zaklonite hrvatskim velikaem, kad su koncem 14. vieka ustali bili
proti kralju Sigismundu i eni mu Mariji. Bivi naime razbiti u svojoj
domovini, krenue preko Save do Dobora, da pomoju bosanskoga
kralja Stjepana Dabie i bosanskih velmoa odole kralju Sigismundu.
Najznatniji od hrvatskih plemia bijahu: ban Ivan Horvat i biskup
zagrebaki Pavao Horvat, i mnogi drugi. Zauv medjutim Sigismund,
kako su Horvati utekli u Bosnu i u Doboru se uvrstili, krenu on
1394 preko Save, zauze i spali Dobor, a Ivana Horvata i mnoge
druge velikae uhvati. Drugi put dodje Sigismund pod Dobor g. 1408.
Ovaj put krenu sa 60.000 momaka na bosanskoga kraja Tvrtka Tvrt
kovia. Sigismimd osvoji Dobor, potue bosansku vojsku, te uhvati
samoga kralja i 126 ocllinijih velmoa. Velmoam dade glave odru
biti i tjelesa jim u Bosnu pobacati; Tvrtka Tvrtkovia odvede sobom
u Budim, a bosanskim kraljem uini Stjepana Ostoju. V u j a k ,
onizka gora, glasovita zbog hajduka Kike i Zelia, koji su tuj 12
godina hajdukovali.
184
II. Turska Hrvatska.

Bihako okruje
(sandak).
Bihae ili kako ga obino krajinici zovu Bie" (u staro

doba Byhig, By eh, Bichich, Bihag, Vyhych, Bywhegh, a staronjemaki
Wichitsch), prostire se na Uni blizu hrvatske medje, te je od ratela
Zavalja udaljen jedva uru hoda. Divan li je pogled na starodavni
Biha i na njegovu okolicu sa visoine Zavaljske. Uz rieku Unu,
koja si je u gornjem teku utrla put kroz strme i kamenite obronke
gorske, otvara se tek pred Biem izmedju ogranaka planine Pljeivice sa sjeverne, a gore Eisovca s june strane oveliko polje, koje
je osobito pitomo i plodno. Otvoreno to polje stere se uzdu obih
obala Une prema Izaiu i Krupi, ter se zatvara ogranci gore Gra
bea pravcem prema Krupi.
Grad ili tvrdja Biha stoji na lievoj obali Une, re bi na otoku,
jer je sa zapadne strane izkopan jarak pred gradom, koj se nie
grada sastaje sa glavnom riekoni. Pred gradom prostire se na lievoj
i desnoj obali Une pod brdom Benakovcem dolnja varo, mnogo vea
i prostranija od tvrdjave. Jedan dio varoi nalazi se na junoj strani
grada na posebnom otoku u Uni. Biha je od davnih vremena utvrdjen
i opasan debelim zidom, koj se je medjutim poeo osipati, osobito
prama zapadu i sjeveru, gdje je mjestimice ve i razvaljen. Juna
strana grada prema Ripu odieljena je od grada posebnim zidom,
a unutar te pregrade sagradjena je kasarna (krlja) za 2000 vojnika,
U grad se ulazi kroz troja vrata. Ona vrata prema sjeveru na
hrvatskoj strani zovu se njemaka vrata, moda zato, to su neko
vrieme u starinskoj kuli tik ovih vrata stanovali njemaki vojnici
(deutsche Knechte). Na iztonoj dolnjoj strani grada nalaze se Zelena
vrata, a neko se je itav taj gradski prediel zvao Zelengradom.
Prama Uni napokon prolazi se kroz dva zida na Unska vrata. Mo
stovi , to no preko jarka spajaju grad sa varoi, na trih su strana
posve primitivni i od drva sagradjeni; sasvim je takav i povei
most na glavnoj rieci Uni, samo ovaj potonji ima s obih strana daene kolibe za duane.
Osim nekoliko bilo starih bilo javnih zgrada sve su kue ili
drvene ili od pletera, a podignute su na stupovih, tako da su odozdo
rai zemlje staje za goveda i konje. Sve su kue zamuljene i blatne,
neuredne i trone, ter pruaju u istinu sliku turske varoi. Kr
anske kue imaju otvoreno dvorite, a turske se zatvaraju golemom
185
kapijom od dasaka. U tvrdji prema zapadu kod gradskoga platna
podignuta bje u novije vrieme ovelika, kat visoka zgrada za konak,
u kojem stanovae glavar bihakoga okruja. Od starijih, spomena
vriednih zgrada stoji jote naprama zelenim vratima stara crkva
sv. Antuna, sazidana u gotskom slogu od tesana etverouglastoga
kamenja. Turci pretvorie ju u damiju, podignuvi pred kakovih
petnaest godina mjesto staroga zvonika novu munaru. Do crkve sv.
Antuna, koja je neko bila valjda upnom, doim su Franjevci imali
crkvu posveenu Bogorodici, ima odvojeno nekoliko koraka starinska
zidana zgrada, sada magazin, a to e po svoj prilici biti ostanci
nekadanjega samostana ili Pavlinskoga (bieli fratri) ili franjevakoga,
koja se oba u starom Bihau spominju. Stara tvrdja stajala je gotovo
usred grada, ali ju je za bune krajike razorio Omer-paa, te danas
znadu jedva za njezine podrtine. Frankopanski grad, kau, da je bio
sada jo postojei katel kraj njemakih vrata, koj opominje gledaoca
svojom ogradom i kulami na sredovjene gradove (zamke).
Stanovnika broji Biha sa predgraclji jamano vie od 4000,
po vjeri samih muhamedovaca, izuzev 300 krana (medju njimi 104
katolika). Muhamedovci imaju u gradu i varoi 13 damija, uz koje
se steru groblja. Pravoslavni imaju svoju upu. Katoliki upnik za
Biha prebivao je do najnovijeg vremena na brdu Kriu kod sela
egara, koje je medjutim za posljednjih nemira posvema izgorilo.
Katolika upa postoji valjda ve od davnih vremena, te broji 1759
dua. Katolici imaju i puku kolu sa 50 uenika. itelji Bihaki
bave se trgovinom i ratarstvom. Trgovina u Biu na ariji i u
duanih na mostu nije ba znamenita, ali je zato do nedavna bila
ivahna trgovina stokom i itom kod hrvatskog ratela Maljevca,
gdje se svakog ponedeljka dri sajam. Ipak ima u novije vrieme i
u Biu trgovaca, koji su u izravnoj svezi sa Beom i Trstom. Za
trgovinu i promet slui Bianom valjana cesta do Zavalja, zatim
cesta uredjena god. 1865. na desnoj obali Une, vodea put Ostroca
i Krupe do Novoga. Osim ovih ima i drugih cesta do Jajca i Banjaluke.
Biha j e star g r a d . K a u , da ga j e kralj Bela IV., pobjegav pred
Tatari u H r v a t s k u , uinio slobodnim i kraljevskim gradom. U istinu sta
novali su kasnije u tom grau kraljevi namjestnici: banovi i banovci (viceb a n i ) ; isto tako bilo j e u g r a d u Biu i kraljevsko prizivno sudite. Oko
Bia sterale su se t a d a stare hrvatske plemenske u p e : Humska uzdu U n e
kod Ripa i Bia, Neblujska juno-iztono od Bia, Cazinska na zavoju
U n e , Paenicka (Pset) nedaleko K r u p e pod Grme-planinom, Poljika po
Bilajskom i Bravskom polju i t. d. Zemlje pako naokolo Bia imale su
=- 186
poglavito dvie hrvatske porodice : Goriki knezovi, prozvani kasnije po gradu
Blagaju na Sani Blagajskimi, i knezovi Guii (Karlovii).
Za 25-godinjega prevrata u Hrvatskoj poslie smrti kralja Ljudevita
( 1 3 8 2 . ) bijae Biha ratnim pozoritem vie puta. J o kralj Ljudevit Veliki
desio se j e g. 1 3 4 5 . u Bihau 1 8 dana, kad j e krenuo, da svlada hrvatske
oligarhe. Ovdje j e on tada drao sabor i ostavio posadu u gradu. Poslie
smrti njegove, za borbe medju pristai Sigismundovimi i Ladislavljevimi
prodre poznati Hrvoja sve do Bic'a. On naime osvoji god. 1 3 9 8 . sansku i
dubiku upu, porobi Zrinskoga i prikui se Bihau. Kasnije poalje Sigismund svoga bana Pavla od Belinca na hrvatske ustae, nu ovi uhvate bana
blizu Bia i poalju _ga u zatvor ( 1 4 0 3 ) , a Hrvoja navali na Biha i osvoji
taj kraljevski grad. Nu ve dvie godine kasnije ( 1 4 0 5 . ) odue mu ga opet
ban Pavao Belinac, koji bje u to iz zatvora izputen.
Godine 1 4 3 4 . pokloni kralj Sigismund grad Biha sa Ripem, gradom
ovkom, Rmanjom, Labom, Ostrvieom (za koje veli, da su ,,in nostro regno
Croatiae") knezu Stjepanu F r a n k o p a n u , sinu bana Nikole, i to u ime na
grade za pomo, to mu bjee Stjepan dao, kad j e ratovao u Italiji. Frankopani drahu taj grad do god. 1 4 9 0 . K a d su pako po smrti Matije Korvina
Frankopani pristajali uz Maksimilijana proti kralju Vladislavu, poalje ovaj
bana Ladislava Egervara, koji god. 1 4 9 1 . odue Biha Frankopanom. Nu
poslie pomirbe Vladislava sa Maksimilijanom ( 7 . studena 1 4 9 1 . ) zadobie
Frankopani opet Biha. Po Beatriei Frankopanovoj zapade Biha Ivana Kor
v i n a , koji j e ee u ovom gradu boravio. Iza Korvina vladae tuj Juraj
Braniborski, drugi mu Beatricin- a zatim uzee Frankopani Biha opet pod
svoju upravu.
Godine 1 5 1 2 . spominje se Biha ve kao mjesto, koje bi se utvrditi
imalo. Godine 1 5 2 7 . moli hrvatski sabor na Cetinu kralja Ferdinanda, da
bi Biha posadom obskrbio. I u istinu spremi Jurii vojsku u Biha, koj
postade vanom tokom na obranbenoj liniji za gornju Hrvatsku, osobito od
onoga asa, kad j e Jajce palo u turske r u k e . U Bihau bijae odsele stalna
posada od 4 0 0 momaka, a gradom zapoviedae kapetan. Prvi kapetan bijae
Erazmus de T u r n a , a za njim H r v a t P e t a r Keglevi, ban hrvatski, sve do
god. 1 5 3 8 .
Dne 1 9 . lipnja 1 5 9 2 . pade Biha u turske ruke. Kapetan naime
gradski, Josip barun Lamberg preade ga Hasan-pai, premda bi se bio jo
obraniti mogao. Turci izsjeku tom zgodom do 2 0 0 0 krana, a 8 0 0 djece
odvedu u roblje. Ostali se itelji ili poture ili izsele u sjevernu Hrvatsku
(svi B i a n i u Hrvatskoj dodjoe iz bihakoga okolia). Ripa pade ve
godinu dana prije u turske ruke ( 1 4 9 1 ) . Kasnije kuahu nai vie puta,
da Biha opet Turkom oduzmu (Lenkovi 1 5 9 4 . , Adam grof Bacan 1 6 9 7 . ) ,
ali svi pokusi ostadoe do najnovijega vremena posvema jalovi.
Iz a ci , mali gradi preko

nerala Waldstadtena upaljen, nu
do 100 muhamedovskih kua. Iz
hrvatska Izaia. Godine 1537.
Une; g. 1836. bje od austrijskog ge

kasnije sagradie na novo pod njim
Izaia potekla je glasovita porodica
dobio je taj grad prvi put posadu,
187
da ga brani od Turaka. B r e k o v i c a , gradi preko Une, koji
pripadae obitelji Kobasica sve do smrti Ivana Kobasica g. 1580.
T u r i a, takodjer star gradi. M u t n i k (u prijanje vrieme Mutnica), grad blizu istoimenog potoka, bijae neko svojina krbavskih
knezova. Ban hrvatski Ivan Karlovi dade ga god. 1509. svojemu
suri Nikoli Zrinskomu, a ovaj ga opet ustupi 1551. plemiu Ivanu
Hojsiu, da mu naplati nekakav dug. T r a c, grad uz Koranu
na medji bosansko-hrvatskoj. Ovaj grad pripadae zajedno sa dreuikom upom ve od 13. vieka pod uglednu porodicu Frankopana.
Kod diobe Frankopanskih zemalja g. 1449. dobi Trac Bartol Frankopan. Ovaj osnuje traku lozu" Frankopana, koji su taj grad
posjedovali i branili od Turaka sve do god. 1580. So k o l a c i
R i p a , gradii na desnoj strani Une, pod njimi su muhamedovska
sela. Ovi su gradii stari i razvaljeni. J a p r a , rieka i predielje
pravoslavno, bogato raznimi rudami.
Ostroac, varo s tvrdjavom na lievoj obali Une. itelji su
sami muhamedovci, kua broji 300, stanovnika 2100 i 4 damije.
Udaljen je Ostroac od Bihaa 8 sati. U staro vrieme pripadae
Ostroac hrvatskim knezovom Baboniem, dok ga g. 1577. neosvoje
Turci. God. 1661. popali i oplaka ga Petar Zrinski, ali ga opet
sagradie. C a z i n , ovea varo sa zaputenom tvrdjom Ostrocu
na sjeveru, broji do 400 kua i 3000 itelja. U novije je vrieme
Cazin znamenit poradi itne trgovine i majdana gvodja. Cazin bijae
neko svojina biskupa Kninskoga, a kasnije knezova Blagajskih ili
Babonia. Godine 1576. pade po prvi put u turske ruke. Dvie godine
zatim, naime 1578., potue dodue Juraj Kevenhuller Turke i otme
Cazin, nu poto vojska s bolesti postrada, ostavi on grad opet
Turkorn. B i e l a S t i e n a (Stiena), tvrdjavica preko Une izpod
elar-planine, pripadae neko Vranskomu prioru, a god, 1575. bje
od Turaka zauzeta. S t u r l i , gradi blizu Korane na hrvatskobosanskoj medji. T o d o r o v o , gradi izpod sjevernih ogranaka
Cazinskog bila; god. 1696. oduzme ga Turkom grof Adam Bacan,
ali jim bje opet povraen mirom karlovakim god. 1699. P e i ,
gradi izdod Peke gore, u kojem gospodovahu najprvo Ivkovii, a
kasnije knezovi Blagajski (Babonii). Kl a d u a V e l i k a , grad
izmedju potoka Ruevice i Kladunice. Ponajprije pripadae Kladua V.
porodici Ivkovia, g. 1460. dopade pako kneza Martina Frankopana.
Neko bijae u Kladui i katolika upa sv. Martina (1334.1501.)
K l a d u a M a l a , gradi tik potoka Kladunice. Njom gospodo-
188
vahu najprije Ivkovii, god. 1470. zapade ona bana Ivana Tuza od
Laka, a kasnije dodje u ruke slunjskoj lozi Frankopana (Jurju i
sinu mu Franji). I u Kladui Maloj bijae katolika upa sv. Kria
(1334.1501.) P o d z v i z d , gradi Maloj Kladui na sjeveru, zvao
se je prije Krei, te pripadae istoimenoj porodici Kreia, koji
ga sagradie god. 1456. dozvolom kralja Ladislava za obranu od
bjesnoe turske i domaih tirana. I ovdje bijae katolika upa sv.
Martina (1501.) H r e s n a ili H r e s n i k , podor staroga grada
na rieci Glinici, neko katolika upa sv. Ivana. Hresnik je zaviaj
porodice Kriania, od koje je potekao glasoviti Sveslovjen, pop
Juraj Kriani.
Krupa, varo sa tvrdjom na desnoj obali Une pod Lipsanplaninom. Broji preko 200 muhamedovskih kua i 13001500 itelja,
te ima 3 damije. Kod Krupe ima na Uni dobar most od drva. Krupa
bijae neko svojina krbavskih knezova sve do bana Ivana Karlovia.
Godine 1565. pade Krupa u turske ruke i to krivnjom generala
Herbarta Auersperga, poto on nedodje u pomo hrabromu Pavlu
Bakicu, koji je sa 23 haramije (hrvatskih vojnika) punih 25 dana
suzbijao turske navale. Krupa je udaljena od Bihaa 6 sati.
O t o k a , selo sa obih strana rieke Une, ima do 200 kua i staru
tvrdjicu. J e z e r s k i (Jezersko), gradi preko Une na istoimenom
potoku, pripadae neko knezovom Baboniem. Buim, gradi i
selo Jezerskomu na sjevero-zapadu, bijae neko svojina knezova
Babonia, kasnije ga posjedovae grof Petar Keglevi, a god. 1576.
pade sa susjednimi gradovi u turske ruke. a g l i c a , pripadae
porodici Ivkovia, god. 1501. spominje se ovdje katolika upa sv.
Kria. V r a n o g r a , gradi izpod Vranograkog brda blizu Glinice. Ovaj gradi podigoe godine 1456. dozvolom kralja Ladislava
plemii Kreii za obranu od bjesnoe turske i od domaih tirana.
U 16. vieku osvoje ga Turci. Godine 1696. zauze ga Adam Bacan,
ali mirom karlovakim (1699.) pade na novo pod vlast tursku.
Petrovac, varo na liepoj ravnici istoga imena, ima na pol
razruenu tvrdju. Broji 14001800 itelja (muhamedovaca i pravo
slavnih), zatim 2 damije i pravoslavnu upu. Svakoga etvrtka jesu
u Petrovcu veliki sajmovi, gdje se prodaje mnogo goveda i ita.
Petrovac udaljen je od Bihaa 10% sata. U n a c , liepo i plodno
predielje pravoslavno, koje natapa rieka Unac. Ovdje je selo Drvar,
udaljeno od Petrovca 5'/ a sata. R m a n j a (Hrmanja), zaputen
samostan pravoslavni na utoku Unca u Unu. T r u b a r i Liijak,
190
mjesta na medji bosansko-dalmatinskoj. K u l e n - V a k u f , varo na
otoku, koj nainja Una, imade tvrdju, pod kojom bjehu god. 1737.
Austrijanci nametom potueni. Kulen-Vakuf ima preko 200 kua i
2 damije, te do 1400 itelja. Od medje dalmatinske udaljen je x/2,
od Bihaa 6, a od Kljua 12 sati. Sva zemlja naokolo Kulen-Vakuf a
pripada begom Kulenoviem, koji ovdje broje do 40 odaka.
0 s t r v i c a, tvrdjica kod rieke istoga imena, blizu Kulen-Vakufa.
A v a l a (Havala), tvrdja uz Unu, na jedan pukomet udaljena je od
Kulen-Vakufa, brani prolaz k njemu. K l i s a , mala varoica od
100 kua, stere se uz Unu Kulen-Vakufu od sjevera. B u r i
ce vac, tvrdjica uz Unu. B i l a j (Bjelaj), varoica na istoimenom
polju pod planinom Grmeom, broji 300 kua, i to 200 muhamedovskih
i 100 pravoslavnih, te do 2000 itelja. Muhamedovci imaju 2 da
mije, a pravoslavni svoju upu. Kako se obino pripovieda, pogibe
ovdje kralj Stjepan Toma Ostoji god. 1461, kad je taj grad obsiedao,
i to od ruke brata svoga Radivoja i rodjenoga sina Stjepana Tomaevia. Bilaj udaljen je od Petrovca 2 sata, a isto toliko i od Kulen-Vakufa,
Klju, varo pod planinom Sisom na lievoj obali Sane, ima
215, veinom muhamedovskih kua i 16001700 itelja, koji se
bave ratarstvom i trgovinom. Iznad varoi stoji na skoro nepristupnu
briegu veoma star grad istoga imena, znamenit u poviesti bosanskoj.
Grad ili tvrdjava prilino je razruena i zaputena; u njoj nema
nijedne kue, pae ni pravih vrata. Polovinom 15. vieka pripadae
grad Klju bosanskim plemiem: knezovom Pavlu, Marku i Jurju,
sinovom vojvode Ivania Dragiia, a dobie ga od kralja Stjepana
Tome Ostojia. U povelji, kojom je Stjepan Toma darovao tim ple
miem grad K l j u i varo P o d k l j u (god. 1446.), spominju se
i neka sela, koja su dobila ova vlastela, tako n. pr. Prisika, Sanica,
Mrinj (u upi Sani), zatim varo i selo Klevci i t. d. Kad je god.
1463. car turski Mehmed II. provalio u Bosnu i zauzeo kraljevski
grad Bobovac, te krenuo prema Jajcu, bosanski kralj Stjepan Tomaevi, nemogavi u brzo sabrati vojske, pobjee u ovaj grad Klju,
da bi se pred Turci sakrio. O tom pie Mihajlo Konstantinovi iz
Ostrvice ovako: Poto je car u taj grad (Bobovac) metnuo posadu,
iao je k Jajcu, a ve je napried bio poslao Mahomet-pau hitro sa
20.000 lakih konjanika, nebi li mogli Tomaevia negdje iznenada
zatei u nekom gradu (zamku), jer su doznali i douli, da nema
nikakove slubene ljude svoje kod sebe. On pak znajui dobro za
Turke, radio je i danju i noju o tom, da bi mogao hitro skupiti
191
nekakvu vojsku i tako doao je u jedan zamak, koj se zove K l j u ^
hotei tu kroz kratko vrieme u podne odmoriti se. Ali u to stigoe
odmah Turci i jaili su oko grada, neznajui nita za kralja, dok
jedan nitkov iztri iz grada i izkae za kola Turkom, da je kralj
ovdje u tom zamku. Kad je to uo Mahomet-paa, odmah je zamak
obkolio, a sutradan nagovorio je kralja, da sidje dolje iz zamka,
zaklinjui se i obeavajui, da mu ivotu nee nita biti." Kralj povjerova Turinu, ali na svoju alost: on izgubi kraljevstvo i glavu.
U crkvenom obziru spadae Klju sa cielom sanskom upom jo u
14. vieku pod biskupiju zagrebaku.')
B r a v s k o , han (gostiona), odstoji od Kljua 3 % sata prema
zapadu. S i t n i c a , selo u liepu, te sumarni i borovicom ogradjenu
predielu na putu iz Banjaluke preko Varcareva u Jajce. Iznad sela
uzdie se na briegu bieli dvor bogatih begova Filipovia. Ka
mi a k , selo muhamedovsko od 40 kua i 1 damije kod utoka
Sanice u Sanu, ovdje ima podor stara grada i ruda srebra. Odstoji
od Kljua 4 sata. R a s t o k a , selo pravoslavno i odaci begova
Filipovia. S r e d i c e, selo pravoslavno sa upom; tuj su takodjer
odaci begova Filipovia.
Stari Majdan, omalena varo, lei u dolini, stisnutoj medju
briegovi, broji 200 muhamedovskih i 20 pravoslavnih kua, te do
l ) Sva dananja T u r s k a H r v a t s k a medju Sanom, Unom i Vrbasom spa
dae a do provale T u r a k a pod vlast biskupa zagrebakoga. Arcidjakon dubiki imao j e tuj tri distrikta 1 ' (ili upanije), koji su spadali
pod njegovu pazku. U statutih kaptola zagrebakoga 1 4 . vieka (sastav
ljeni u zbornik Ivanom, arcidjakonom gorikim) napominju se i crkve
i upe u dananjoj Turskoj Hrvatskoj, koje su sainjavale arcidjakonat
dubiki. Evo izvornika :
Ecclesie autem in districtu u b i c e n s i , que subsunt eidem (dubicensi) archidiacono s u n t : Primo, ecclesia omnium sanctorum de F o r o .
Item ibidem ecclesia sancti Iriney. Item ecclesia sancti Nicolai de Greda.
Item ecclesia sancte crucis de Kosucba. Item ecclesia sanctorum Cosme
et Damiani de Porci. Item ecclesia sancti Gregorii de Ozirauchi. Item
ecclesia sancte crucis de Tolztouich. Item ecclesia sancte trinitatis de
Znabina. Item ecclesia beate virginis de Brochina. Item ecclesia sancti
Jacobi de Ztregomba. Item ecclesia sancti Georgii e Optez.
In districtu de Z a n a : Primo ecclesia sancti Stephani regis de Pluheria. Item ecclesia sancti Johannis baptiste de Zmolan. Item ecclesia
sancti Martini de Cosara ( K o z a r a c ) . Item ecclesia sancti Martini de
Sumechicha. Item ecclesia de Cramen. Item ecclesia beate virginis de
Zemelna. Item capella Vulk dicti Srebrech. Item ecclesia sancti Georgii
192
1900 itelja. Damija ima 6. Kroz varo tee Stara rieka, koja okree
vie od 60 majdana. Udaljen je Stari Majdan od Banjaluke 10, a od
Priedora 4 sata. Kotar Staro-Majdanski obiluje rudami svake vrsti.
K a m e n g r a d , mala tvrdja na visokom kamenitom briegu, izpod
kojeg tee rieka Dera, udaljena je 1 sat od Starog majdana.
San ski most, varoica muhamedovska u plodnoj ravnici kraj Sane,
ima nekoliko duana i zaputen gradi. Tik grada utie Blia u Sanu.
Udaljen je Sanski most od Starog Majdana 2 sata. S k u c a n i
Vakuf, golemo selo muhamedovsko. B r d a r i , selo sa 2 majdana
i kulom Dervi-bega. L i p n i k , selo i upa pravoslavna. Sasina, selo sa nekoliko gvozdenih majdana; katolici imaju ovdje svoju
upu, brojeu 1528 dua (u samom selu 688). To mi na i Dabar,
golema sela i pravoslavne upe.
Priedor (Pridor), liepa varo sa slabom tvrdjavom na vrlo
ugodnoj ravnici uz desnu obalu Sane, preko koje vodi ovdje drven
most. Priedor broji 600 kua, i to 420 muhamedovskih i 180 pravo
slavnih, a itelja ima 3200 i vie. Muhamedovci imaju 3 damije i
3 mejtefa, a pravoslavni svoju upu i puku kolu. Poto je Sana
plovka kod Priedora, to je promet po Sani do Novoga, i dalje po
Uni i Savi veoma ivahan. U samom Priedoru ima do 80 velikih
ladjica, koje iz Turske Hrvatske izvoze ito i gvodje do Novoga
de Pobresia. Item capella in honOre omnium sanctorum de antiquo
foro. Item ecclesia sancte crucis de Herbocban, Item ecelesia sancte
crucis de Podcrisye. Item ecelesia beate virginis de Oztraloka ( O t r a
l u k a ) . Item ecelesia sancte trinitatis de Cesicb. Item ecelesia saneti
Johannis baptiste de Wei-susya. Item ecelesia saneti Georgii de Mren.
Item ecelesia beati Georgii de B l a g a y ( B l a g a j ) . Item ecelesia beate
virginis de Vodicba. Item ecelesia sancte crucis de Podcrisye. Item
ecelesia beate virginis de eadem. Item ecelesia beati Petri de eodem.
Item ecelesia beati Marci evangeliste et Martini de J a p r a ( J a p r a ) ,
que de decimacione cultelli de Zana existunt.
Item in districts de V r b a z : Ecclesia saneti Myclraelis de Voyzka
( V o j s k o v o blizu potoka Rakovice). Item ecclessia saneti Luce. Item
ecclesia saneti Martini de sub castro. Item ecclesia saneti Mychaelis de
T u r y a ( T u r j a k na Vrbaski). Item ecclesia s. Georgii de Gradecli ( P o d g r a d a c , Banjaluci na sjeveru). Item ecclesia saneti Petri de Vidusy.
Item ecclesia saneti Georgii de Biscupci. Item ecclesia saneti Jobannis
baptiste. Item ecclesia saneti Elye in campo. Item ecclesia beate Elyzabeth de foro. Item ecclesia de Rascbich. Item ecclesia saneti Georgii
de Ozek. Item ecclesia saneti Nicolai de Galaas ( G l a ) in metis Wzore.
Tkali, Monumenta historica episeopatus Zagrabiensis, knjiga II., p . 9 0 .
193
(Korlata), pae i dalje do Siska, Biograda, Pete i Gjurgjeva. Vraaju se kui, dovoze trgovci na istih ladjah sol, rakiju i drugu
robu. Priedor udaljen je od Banjaluke 1011, a od Novoga 6 sati,
L j u b i ja, varoica; udaljena od Priedora iy 2 sat, ima 80 kua
i nekoliko gvozdenih majdana. M a t a r u g e , golemo selo muhamedovsko. V o l a r , selo i katolika upa, hrojea 1045 dua
(u selu 66). S t a r a K i e k a , selo i katolika kapelanija, koja ima
1140 dua (u samom selu 219). K o z a r a c , varo sa zaputenom
tvrdjom u vrlo liepoj i plodnoj ravnici, broji 23000 itelja, a uda
ljena je od Priedora 23 sata. B l a g a j , danas muhamedovsko
selo na utoku Japre u Sanu; neko bijae znamenita tvrdjava, po
kojoj dobi svoje ime porodica Blagajskih knezova (jedan ogranak
toga plemena ivi jo i danas u Kranjskoj). Neki pisci hoe, da je
turski car Mehmed II. dao u tom gradu smaknuti bosanskoga kralja
Stjepana Tomaevia; nu vjerojatnije je, da se je to dogodilo u her
cegovakom Blagaju. Navi b o s a n s k i , varo sa zaputenom
tvrdjom na utoku Sane u Unu, koja postaje ovdje plovkom, broji
250300 kua i 1600 itelja. Pravoslavni imaju tu svoju upu.
Novi je znamenit sa svoje trgovine; svake je subote tuj sajam, gdje
se najvie prodaje ito, svinje i goveda. Kod Novoga bijahu bitke
god. 1629. i 1717., a god. 1789. zauze ga Laudon.
Kostajnica bosanska, varo na Uni naprama hrvatskoj Ko
stajnici, broji do 4000 veinom muhamedovskih itelja. D u b i c a
b o s a n s k a , varoica kod Une, naprama Dubici hrvatskoj, ima malu
tvrdjavu, znamenitu radi bitke godine 1789. Odstoji od Priedora
5 sati. M o t a n i c a , selo pravoslavno sa samostanom, udaljeno
je od Dubice 2 sata. K n e - p o l j e , predielje pravoslavno od
2000 kua. Katolici u okolici Kostajnice, Priedora, Starog Majdana
i Bihaa zovu se Madari" (vidi stranu 94).
III. Hercegovina.
M o s t a r s k o okruje (sandak).
Mostar, glavni grad Hercegovine, prostire se uz Neretvu rieku,
u uzkoj dolini, koju zatvara na iztoku planina Podvele (Stolac), a
na zapadu gora Hum. Po gori Humu zvala se je u srednjem vieku
sva sjeverna Hercegovina humskom zemljom" ili Zahumjem. Pla
nine se ove pribliuju jedna drugoj tako, da se znatan dio grada
stere po obroncih njihovih. Mostaru na sjevero-iztoku i jugu planine
V. K l a i , Bosna.
13
194
se opet odaljuju, te je tako Mostaru na jugu puklo prostrano polje
Mostarsko, a na sjeveru B i e l o p o l j e (Bilo-polje) i C r n i c k o p o l j e ,
koja okruuju u polukrugu ogranci Huma (Cim i Orlac) na zapadu,
a nastavak Podvelea (Livac) na iztoku. Po tom je dolina Neretve
kod Mostara nalina klanjcu, kroz koji vodi put sa Mostarskoga polja
na Bielopolje. Jo nam je spomenuti, da u Mostaru utie na desnoj
strani u Neretvu pritok R a d o b o l j a .
Mostar je prostran grad. Duina njegova od sjevera k jugu
broji jedan sat, a irina njegova oko pol sata. Vei i znamenitiji dio
grada stere se na lievoj ili iztonoj obali Neretve, doim na desnoj
ili zapadnoj obali ima samo jedno predgradje, po imenu P o d h u m ,
koje se uz potok Radobolju prua prema zapadu (prema selu Ilici).
Iztona strana grada sastoji od dviju glavnih ulica, koje se uzporedo
sa Neretvom prostiru. Osobito je ravna ona ulica, uz koju je na
jednoj strani a r i j a ili trg, a na drugoj k o n a k upravitelja i
s t a r a t v r d j a v a . Sam je grad razmjerno prema ostalim gradovom
u Bosni i Hercegovini dosta ist, malo ne i liep. Kue su veinom
zidane, nu jako nespretne i neukusne; riedko koja kua ima vie od
jednoga sprata i vie od dvaju prozora, Kraj toga gradjene su kue
na starotursku, te su poput samostana ogradjene sa uline strane
ovisokimi zidovi. Izmedju pojedinih kua prostiru se obino vrtovi,
pustopoljane i vinogradi, to dodue ini varo ljepom i slikovitijom,
ali je ujedno i razlogom, da je grad suvie prostran. U novije vrieme
medjutim poeli su i u Mostaru graditi ukusnije kue. U tom se
obziru iztie dvor katolikoga biskupa u Vukodolu, vojnika kasarna,
zatim puke kole: pravoslavna i katolika. A'riedno je spomenuti,
da na iztonoj strani varoi ima kraj javnih zgrada jo i do 500
duana, od kojih su neki dosta elegantni. To najsjajnije svjedoi, da
je Mostar trgovaki grad, i da je njegova trgovina sa Dubrovnikom
i Trstom veoma znamenita. Najimuniji i najpoznatiji trgovci jesu
pravoslavni, zatim muhamedovci, onda tek katolici. U Mostaru ima
jo jedna ljekarna, zatim vojnika bolnica, vie svratita i neka vrst
kasina. Tvrdjava bijae neko vana, nu danas je sasvim zaputena.
U njoj ima nekoliko starih topova, medju njimi i jedan iz dobe cara
Maksimilijana II.
U samom gradu od svih spomena vriednih stvari najvie se iztie
znameniti most na Neretvi, koji lei neto nie utoka Radobolje, ter spaja
predgradje Podhum sa varoom na lievoj obali. Ob ovom mostu pisalo se
j e i nagadjalo dosele kojeta; mnogi putnici , kanoti Englezi Rawlinson i
E w a n s doli su navlas samo zato u Mostar, da vide taj most i da ga opiu.
196
Mnogi pisci misle, da su jo Rimljani za Trajana ili Hadrijana ovaj most

podigli, a neki hitri i domiljati pisci hoe, da j e i sam grad dobio svoje
ime od toga mosta (Mostar = most star = pons vetus), pa tvrde, da j e tuj
bila neko rimska naselbina Pons vetus. I prostomu narodu ovaj j e most
pravo udo; on dodue nezna nita o Rimljanih, ali pjeva u pjesmi o Radi
neimaru, koji da j e taj most etiri godine gradio uz mnoge neprilike, i uz
pripomo vile iz planine Velea:
Mila brao, uda golemoga!
Kad se gradi kamena uprija,
U Mostaru na vodi N e r e t v i :
U cara j e ni u kralja n e i m a ;
Majstor joj j e neimare R a d e .
Gradio j e za nudu veliku,
A za svoju glavu odkupiti,
J e r j ' u T u r a k bio zasunjio?"
0 tom mostu pie dr. O. Blau ovako : Glasoviti most preko Neretve
sastoji samo od j e d n o g a iljatoga luka, koj s e j e pruio preko ciele rieke.
Nutarnja visina luka broji 17*8 nni (uraunav i balustradu), a sva visina
od povrja rieke 19 *"/ Od jednoga kraja luka do drugoga ima 2 7 ' 3 4 /,
rieka je iroka 38*5 1"/, a sam j e most irok 4 - 5 5 mij. Sav j e most sagradjen
po jednom stilu i kalupu, nigdje se neopaaju tragovi, da bi se to bilo
prigradjivalo, bilo u razno doba gradilo. Ni na mostu ni u okoliu njegovu
nema nikakovih rimskih napisa, ve nekoliko slabo itljivih napisa turskih,
koji kau, da je most sagradjen za cara Mehmeda g. 9 7 4 . (od Hedre),
a popravljen g. 1 0 8 7 . (od Hedre). Budu da su mostovi na Drimu kod
Prizrena i Kozja uprija" na Miljacki kod Sarajeva sagradjeni u istom stilu,
to moemo slutiti, da j e ovaj most takodjer sazidan za turskoga gospodstva.
Graditelj bio mu j e , kako Sax misli, Mletan ili Dalmatinac. Pred nekoliko
godina zaprieti mostu ljuta pogibelj. Neretva naime naraste silno, te doplavi
mnogo granja i drvea, koje dopre do mosta i malo da ga neobori. T a d a
spuste do tog granja nekoga Antuna A n i a , koj granje razsiee i most od
propasti izbavi.
Okolica Mostarska, ako i nije osobito liepa, nije ba ni runa.

Poznato je, da Mostar ima blago podnebje, da tamo u nizini malo ili
nita nesniei i da se riedko kad rieke smrzavaju. Uslied toga blagoga
podnebja raste u okolici Mostarskoj vinova loza, mrtvina, lovorika,
maslina, pa je gora Vele u istinu dosta pitoma; nu uzprkos tom
junom karakteru vegetacija je ipak premalo bujna, ve se svigdje
iztie goli Kras" sa svojimi peinami i hridinami. Osobito gora Hum
sva je raztrgana i ogoljena. uma ima u okolici Mostarskoj malo ili
nita, jer su jih sve Rimljani i Mletani posjekli i unitili. Kraj toga
nema ni dosta izvora pitke vode, pa tako strada narod u novije
vrieme radi oskudice vode, osobito odkad su nekoliko starih zdenaca
197
sasvim zanemarili. Pol sata Mostaru na sjeveru ima neka neznatna
kavana, po imenu S a l i h - K a h v e . Ovamo idu Mostarani na etnju,
a ljeti priredjeno je tuj u Neretvi i neka vrst kupalita. Izmedju
Salih-Kahvea i Mostara ima na Neretvi neko mjesto, koje se zove
S k a k a l a " . To su peine, koje za male vode iz rieke proviruju,
te slue kao naravan most preko Neretve.
0 broju itelja u Mostaru ima razliitih podataka. Obino se
kae, da Mostar broji 14, 1620.000 stanovnika; nu u ematizmu
franjevakom od god. 1873., to ga sastavi poznati P. Bakula, nala
zimo za Mostarsko iteljstvo nove podatke. Po tom je god. 1873. u
Mostaru bilo:
K u a
D u a
2.670
20.306
Pravoslavnih
626
5.008
Katolikih
439
2.821
Ciganskih
129
903
idovskih
18
78
3.882
29.116
Muhamedovskih
P. Bakula iztie naroito, da ovdje nije uraunao vojnika, sluga,

slukinja, niti mnogobrojnih stranaca (radnika i obrtnika). Pribro
jimo li i ove, to moemo uztvrditi, da u Mostaru ima zajedno sa
stranci i sluinadi 30.000 itelja.
M u h a m e d o v c i ili T u r c i jesu, kao svigdje u Bosni i Herce
govini pravi gospodari u gradu. Oni imaju 33 drvene i kamene
damije, koje su vie ili manje ukusne. Od svih je najljepa K a r a g i u s b e g o v a d a m i j a , za koju misle, d a j e bila neko kranska
crkva sv. Stjepana. Muhamedovci imaju jo 23 mejtefa za djecu.
P r a v o s l a v n i prebivaju u gradskom predielu, koji se zove
B j e l u i n a . Ovdje u Suhodolini imaju oni biskupov dvor, samostan
i crkvu, koja bje god. 1835. dogradjena. U novije vrieme podigli su
i drugu crkvu, mnogo veu i ljepu od stare. Pravoslavni imaju i
dvie kole.
198
K a t o l i c i ivu ponajvie u predgradju Podhumu, na desnoj
obali Neretve. Tuj izpod Huma, u V u k o d o 1 u, uzdie se dvor kato
likoga biskupa, kojemu je god. 1847. biskup Barii temelj postavio.
Uz biskupov dvor ima i malena kapela, zatim stara puka kola?
dogradjena god. 1852. U novije vrieme diu se katolici sve vie i
vie. Godine 1866. poloie oni temelj novoj i prostranoj crkvi, sagradjenoj u korintskom stilu i posveenoj apostolom Petru i Pavlu,
a god. 1870. poee graditi uz crkvu novu puku kolu. Dvie godine
kasnije nastanie se i milosrdnice u Mostaru i osnovae kolu za
djevojke. Iste godine (1872.) podignuta bje trudom Franje Milievia
i katolika tiskarna (Franjevaka), koja je dosele vie kolskih i
drugih knjiga natampala. Katolici imaju u Mosta ru i svoju upu
koja broji 769 kua i 3620 dua.
Mostar je znamenit grad u trgovakom obziru. Glavna cesta,
koja vodi iz Sarajeva preko Konjica u Metkovi, spaja Mostar toli
sa Bosnom koli sa obalom jadranskoga mora. Druge opet ceste i
putevi vode iz Mostara u Ljubuki, Stolac, Nevesinje i ostale krajeve
Hercegovine. Kao sredite politiko i glavni grad ciele pokrajine
bijae Mostar sve do sada sielom svih turskih oblasti, a i stranih
konsulata (austrijskoga, ruskoga i francezkoga). Mostar je udaljen od
Metkovia 7, od Konjica 12 sati.
0 prolosti Mostara slabo ta znademo. D a li j e za Rimljana stajao
tuj koj grad ili naselbina (Anetrium ili Bistue ?), nemoemo uztvrditi. U
1 0 . vieku, kad se je u sjevernoj Hercegovini podigla kneevina Hum"
ili Zahumje" , spominju se u toj kneevini kod gore Huma dva g r a d a :
Hum i Buna. Buna j e stojala na utoku rieke Bune u Neretvu, a Hum je
po svoj prilici dananji Mostar. U geografu Ravenskom spominje se grad :
Umone (Humone), id est Mu saro" , a po tom sudimo, da je grad Hum
imao jo i, drugo ime, naime M u s a r u m , od kojega j e nastalo dananje ime
Mostar. Ili j e ime Musarum vrieilo samo za iztocni dio g r a d a , a zapadni
dio izpod gore Huma da se j e zvao H u m , kao to se i danas zove ovo
pregradje Podhum" ? Mogue j e , da j e u prijanje vrieme Mostar imao
dva imena, kao to danas n. pr. grad Konjic-Neretva.
U 1 5 . vieku bijae Hum-Mostar priestolnicom humskih vojvoda iz
porodice Hrania. Kau, da ga j e god. 1 4 4 0 . neki Radivoj-gost, nadvornik
Stjepana Kosace, utvrdio i zidinami opasao. Kad je humska zemlja zapala
Turina, zavlada on i Mostarom i ostade mu gospodar do najnovijega vre
mena. Godine 1 6 9 4 . navalie Mletani na Mostar, ali ga nemogoe osvojiti.
Godine 1 7 1 7 . navalie na nj po drugi put (pod proveitorom Mocenigom),
i tom zgodom spalie predgradja Mostarska.
B u n a , selo 2 sata od Mostara udaljeno na istoimenom polju.

Buna broji do 400 stanovnika, Ovdje ima na rieci Buni starinski
199
kameni most sa 13 okna, potiui jo od Rimljana, a nie njega utie
Buna u Neretvu. U selu ima pilana i liep dvor Ali-pae sa pre
krasnim vrtom, gdjeno rastu riedke biline i razno juno voe. Tako
ima maslina, smokava, mogranja, a kraj toga ove biline: Vitex agnus
castus, Plumbago europaea i Ruscus aculeatus. Na briegu iznad sela
stajae u srednjem vieku grad B o n a , to ga Konstantin bagrenorodjeni spominje, nu danas nalaze se ovdje samo jo ruevine toga
grada. B l a g a j (hercegovaki), stari grad i varo 2 sata Mostaru
na jugo-iztoku na podnoju gore Velea, a na sjevernoj strani rav
nice Bie (god. 1382 izdao je bosanski kralj Stjepan Tvrtko I. po
velju na Biu u Podgradi"). Grad iznad sela prilino je star, te
je prije branio varo Blagaj. U tom gradu prebivae i stolovae neko
humski herceg Stjepan Kosaca, a kasnije pade u turske ruke, te
sluae njim za obranu; nu danas je sasvim zaputen, ter nema
nikakove vriednosti, premda Muhamedovci tvrde, da je nepredobiv.
Nedaleko grada stoje razvaline malene kule. Pria kae, da je ovu
kulu u jednoj noi sagradio sin hercega Stjepana, po imenu Grujica, kojega su Turci premamili, obratili na svoju vjeru i pobunili
proti rodjenomu otcu. Iz ove kule poeo je Grujica strieljati na
otev grad, u kojem je Stjepan vie godina odoljevao Turkom brane
slobodu Hercegovine. Nijedna vojska nemogae ga nadjaati; nu proti
navalam sina neuzmognu se braniti, ter on pogibe, a Turci zauzee
Blagaj. Grujica, koji se kao muhamedovac prozove Ahmetom, postade
paom. Poviest medjutim nezna, da bi Stjepan Kosaca poginuo na
silnom smrti; dapae je obenito poznato, da je on god. 1466. umro
kao vazal turskoga Sultana. Istina je pako i to, da se je sin hercegov
Stjepan poturio i kasnije prozvao Ahmet-begom. Varo izpod grada
Blagaja danas je neznatna; imade samo 1 damiju, 72 muham., 11
pravoslavnih i 9 katolikih kua, te 514 itelja. i t l u k , podor
staroga grada i crkve skoro nasuprot utoku Drenice u Neretvu.
i r o k i b r i e g (iroki brig), selo na potoku Listii, 4 sata Mostaru
na sjevero-zapadu. Ovdje je katolika upa, brojea 3884 due;
zatim samostan franjevaki sa crkvom, osnovan godine 1845. Ovaj
je samostan malo ne u sredini hercegovakoga vikarijata. U blioj
okolici ima podora od starih crkava (Sv. Jurja u Ozrnju nad Buhovom), groblja (Trn, Podjelinak) i gradova. D o b r i n j , ugodna
dolina blizu irokog briega, gdjeno nalaze eljezne i bakrene rudae.
a r a m p o v , selo na zapadnoj strani Mostarskog blata, ovdje
blizu nalaze spomenika sa rezbarijami, koji po svoj prilici potiu od
200
iztonih Gotha. L j u t i d o l a c , selo i katolika upa, brojea

1292 due (u samom selu 288). Prije da se je to mjesto zvalo
Zlato do", jer da su nalazili mnogo zlata. U okolici jesu stara
groblja: Krvi ja pod Podgorjem i veliko groblje K r a l j e v i n e , gdje
su nali napisa iz 3. stoljea po Is., zatim velikih kostura i zubi.
Gradac, selo i katolika upa sa 1614 dua (u samom mjestu 190).
Knepolje, predielje blizu Gradca, gdje ima ostanaka od dvo
rova, grobova i stare crkve sv. Ivana. Z v o n i g r a d , podor grada
na vrelu Grkuu; kau, da je taj grad neko pripadao Zvonimiroviem. Goran ci, selo od 65 kua i 556 itelja. Tuj je kato
lika upa, brojea 1399 dua. R a k i t n o , visoka ravnica (vidi
stranu 24), napuena katolici, koji imaju ovdje upu sa 1431 duom.
upnik stoji u Pokleanih. D e s n j e v a a , ruevina stare crkve
i podor grada kod sela Sutine. Drenica,-selo od 72 muham. i
11 katolikih kua, te 853 itelja. Katolici imaju upu, brojeu 470
dua. U dolini Drenikoj uspieva vinova loza, smokva i sve vrsti
ita. itelji su veoma divlji, ter riedko koji bio je za cieloga ivota
ma korak samo iz svog sela. Okrueni visokimi gorami, opirahu se
Dreniani veoma dugo turskomu caru; kasnije medjutim prionue
uz muhamedovsku vjeru uz pogodbu, da jim ostane sav posjed i sva
prava. Oni poklonie caru turskomu prekrasna sokola ; zato jim on
podieli razne povlastice (n. pr. oni neplaahu nikakova poreza), ali to
dokine god. 1835. Ali-paa Rizvanbegovi. Drenjaci i to muhame
dovci imaju 1 damiju i 1 mejtef, a katolici crkvu od god. 1871.
God. 1867. naao je ovdje Asan Kumri byzantinskih zlatnih novaca
iz 11. vieka i 2 prstena. B i e l o p o l j e , predielje muhamedovsko
sa damijom.
Konjic, varo sa tvrdjom na lievoj obali Neretve, ima predgradje N e r e t v u na desnoj obali istoimene rieke. Konjic broji 190
muhamedovskih, 26 pravoslavnih i 11 katolikih kua, te 1320 itelja.
Muhamedovci imaju 4 damije. Nedaleko varoi vide se ruevine
franjevakoga samostana i crkve sv. Ilije. Preko Neretve vodi kod
Konjica kameni most sa deset stupova, o kojem se govori, da ga je
sazidao neki kralj Hvalimir jo u 10. stoljeu. Po nekoj veoma sum
njivoj listini drao je kralj bosanski Stjepan Toma god. 1446. sabor
u Konjicu, na kojem bjee medju inim i to odredjeno, da patareni
nesmiju crkve graditi. Okoli Konjica rodi osobito dobrim vinom i
voem, koje se daleko po Bosni razvozi; prije je Konjic bio i zna
menita trgovaka varo, nu sada je trgovina veoma neznatna. Blizu
201
varoi ima eljeznih i ugljenih majdana, ali nitko nemari za nje.
Konjic udaljen je od Sarajeva 12, a od Mostara (preko vispoljane
Borci) 7'/o sata. B o r c i , visoka ravnica duga 2 sata i naokolo
okruena koje golimi, koje umovitimi planinami. Na ovoj vispoljani,
koja je prilino plodna, ima vie omanjih sela i hanova (gostiona),
a od hana Borci V4 sata daleko ima u gori vie umjetnih pilja, gdje
su bile rimske grobnice. Isto tako nalaze u okoliu nekoliko po 1.3 /
visokih i piramidam nalicnih nagrobnih kamena, za koje narod pria,
da su grobovi G r k a . Grci naime zovu Bonjaci i Hercegovci u obe
sve itelje ovih zemalja, koji su prije njih ovdje obitavali. Tako
n. pr. kau za Stari grad kod Sarajeva, da ga je osnovao neki kralj
Grka. O s t r o a c i P a p r a k a , sela na lievoj obali Neretve,
idu iz Konjica niz rieku.
Duvno ili Duvanjsko polje, prostrana visoka ravnica (vidi
str. 23), koju su za turske vlade pribrajali sad Bosni, sad Hercegovini.
T o m a , arcidjakon spljetski, u svojoj historiji spljetske nadbiskupije
pie u I. poglavju o v a k o : Dalmatia secundum Isidorum est prima pars
Graeciae, et dicitur a D e l m i civitate antiqua, quae ibi fuit, sed ubi haec
civitas Delmis in Dalmatiae partibus fuerit, non satis p a t e t ; verumtamen
Dalmatia dicebatur olim l a r g i u s : censebatur enim cum Crovatia una provincia. Est enim regio quaedam in superioribus partibus, quae dicitur Delmina, u b i a n t i q u a m o e n i a o s t e n d u n t u r , ibique fuisse Delmis civitas
memoratur." Po ovoj viesti sude, svi su dosadanji povjestnici uzimali, d a j e
r e g i o D e l m i n a istovjetna sa Duvanjskim poljem u dananjoj Hercegovini,
i da j e na tom polju jo u staro bio vrieme stari grad Delmis, od kojega
j e sva Dalmacija svoje ime dobila.
U istinu spominju rimski pisci narod Delmata, izmedju rieke Ki-ke i
Neretve u dananjoj Dalmaciji, pae kau i to, da su Delmati imali glavni
grad D e l m i n i u m (Delminium magna urbs, unde genti nomen), nu taj grad
nestajae na dananjem Duvanjskom polju, nego kod dananjega Trilja u
Dalmaciji blizu rieke Cetine. (Vidi Gr. Zippel, Die romische Herrschaft in
Illyrien", Leipzig 1 8 7 7 , na str. 1 3 1 . ) Ovaj dalmatinski Delminium osvoji
P. Cornelius Scipio g. 1 5 5 . pr. Is. Da stari Delminium nije bio na Du
vanjskom polju, pokriepljuje i to, to po svjedoanstvu J u k i e v u nema nikakovih starina ni portina na ovom polju. Godine 5 3 2 . bijae jo Delmi
nium municipium". Valjda su za hrvatske provale itelji Delminija prebiegli
na dananje duvanjsko polje, ter su polje ovim imenom nazvali po starom
svojem gradu.
Duvanjsko polje spominje najprije Konstantin Porfirogenet oko g. 9 4 9 .
On veli, da j e Paganija ili kneevina Neretva (Maronia) sastojala tada od
triju u p a : dvie da su bile uz more, a trea, i to duvanjska, da j e bila u
nutarnjoj zemlji ( D a l e n i vero zupania procul mari sita est, et eius incolae
ex agricultura vivunt). Iza Konstantina napominje Duvno dukljanski ljetopis.
202
U njem se kae, da j e kralj Svetopelek u 9. stoljeu sabrao velik narodni
sabor na duvanjskom polju (in planitie D a l m a e " ) i da j e kraljevinu svoju
podielio na dvie polovine, koje su upravo medjaile kod mjesta Dalme (in
loco D a l m a e " ) . Duvanjsko polje spadae od konca 1 0 . vieka pod kraljevinu
Hrvatsku, tek negdje u 1 4 . vieku dospije pod Bosnu. Kralj bosanski Stjepan
Tvrtko I. podieli selo Kolo na Duvanjskom polju ( D l x m i ) upanu Vukmiru
Semkoviu i njegovoj braci, uzev j i m zato selo Jelenicu; a to isto potvrdi
kralj Stjepan Dabia god. 1 3 9 5 . Godine 1 3 9 8 . izdade opet kralj Stjepan
Ostoja na Duvanjskom polju (na Dumnie) neku povelju Dubrovanom.
u p a n j a e , varo na polju, broji 136 muhamedovskih, 84

katolike, 12 pravoslavnih i 12 ciganskih kua, te 1274 itelja.
Varo je duga pol, a iroka etvrt sata. Turci imaju 2 damije,
pravoslavni upu i kolu, a katolici puku kolu sa 47 djaka. upanjac je udaljen od Mostara 10, a od dalmatinske medje 6 sati.
S e o n i c e selo i katolika upa; ciela upa broji 408 kua i 3224
due. R o k o p o l j e , selo na istoimenoj ravnici, katolika upa
sa 1815 dua (u samom selu 40 kua i 346 dua).
Ljubnki (Ljubuko, Ljubuka), grad i varo kod rieke Trebiata. Na briegu stoji stari i zaputeni grad, u kojem je do nedavna
prebivao upravitelj ljubukog kotara; izpod grada prostire se varo,
brojea do 600 veinom muhamedovskih porodica (katolikih kua ima
75) i oko 3000 itelja (411 katolika). Muhainedovci imaju 3 damije,
pravoslavni malenu kapelicu, doim su katoliki samostan Franjevaca
spalili Turci god. 1563. itelji se bave sadjenjem duhana i rie,
zatim lovom pijavica i trgovinom. Udaljen je Ljubuki od Mostara 6,
a od Vrgorca u Dalmaciji 2 sata. H u m a c , selo pol sata udaljeno
od Ljubukoga, katolika upa sa 512 kua i 4380 dua, U samom
selu ima 68 kua te 431 dua (i puka kola). V e l j a i ili V e l i
j a ci, selo i katolika upa sa 518 kua i 2675 dua (u samom mjestu
97 kua i 555 dua). Kralj Stjepan Dabia pokloni god. 1395 selo
Velijaki u humskoj1) zemlji" svojoj keri Stani uz uvjet, da iza
njezine smrti pripadne to selo knezu humskomu Jurju Radivojeviu
i njegovim potomkom. K l o b u k , selo i upa katolika sa 243
kue i 1607 dua (u samom Klobuku 87 kua i 594 due).
1) Sjeverna Hercegovina naokolo Neretve i dio dananjega dalmatinskoga
primorja zvae se u srednjem vieku h u m s k a z e m l j a " ili Z a h u m j e "
(kod stranih pisaca Zachlumia, Chelm, Cholim, Chlum i t. d.) Ob
ovoj zemlji pie Konstantin Porfirogenet o v a k o : A Kausio (Dubrovnik)
Zachlumorum principatus initium h a b e t , et protenditur ad Orontium
(Neretva) flumen u s q u e " . U toj zemlji bile su v a r o i : B o n a (Buna)
et C h l u m (Hum = Mostar), z a t i m : S t a g n u m (Ston), Mocriscic, Josle,
203
G r a d u i i , selo na Brotnjom polju, stara katolika upa sa 4668

dua (u Gradniih 250). Brotnjo polje spominje se god. 1273. kano
banovina (Gregorius banus de Bronch"). i t l u k (stari Karlovac),
selo Gradniem na zapadu, poznato radi dobroga vina. U itluku
nalo se je takodjer starih novaca, prstenja i ruevina. S r e b r e
n i c a , M i l e t i n e , e u l j , S i p a v a , B e d e n , ruevine kod sela
Medjugorje. e r i n , selo na plodnom Brotnjom polju, upa kato
lika sa 1918 dua. Kau, da je ovdje neko bila ovea varo sa
tvrdjom Gradinom. K u i i , katoliko selo sa 68 kua i 526
itelja, katolika upa brojea 3011 dua. U okoliu uspieva osobito
dobar duhan. D r i n o v c i , selo sa 106 katolikih kua i 1048
itelja, upa katolika, koja broji 233 kue i 1932 due. L e
d i n a c, katolika upa od 137 kua i 1002 due. G o r i c a , selo
sa 55 katolikih kua i 373 itelja; katolika upa brojea 1934
due. P o s u j e , predielje blizu medje dalmatinske; glavno je
mjesto Jukia mahala, gdje je katolika kola i upni stan. upa
Posuje broji 3196 dua. V i r , selo na ravnici Posuju, brojee
74 kue i 482 itelja katolikih, upa katolika sa 1106 dua.
Ko e r i n , selo katoliko sa 103 kue i 670 itelja, upa katolika,
brojea 1365 dua.
P o i t e l j , grad i mjesto na dolnjoj Neretvi u uzkoj prodoli,
broji 1050 itelja. Jedan sat nie toga grada, kod apljine postaje
Neretva plovkom. i t o m i s l i , pravoslavni samostan na lievoj
obali Neretve, izpod gore Vrhdola, 4 sata od Mostara. Liepi i pro
strani samostan ovaj sagradio je god. 1585. hercegovaki spahija
Miloslav Miloradovi, te ga je nadario mnogimi zemljami i izhodio
u turskoga cara potvrdu svojih zadubina. Kasnije podje isti Milo
radovi u Rusiju, gdje je porodica njegova stekla velikih zasluga i
imetka. G a b e l a , varoica na dalmatinsko-hercegovakoj medji
tik uz Neretvu, okruena je zidom, ter ima vie kula. U varoi ima
do 300 kua, i to najvie katolika (276 kua i 1803 due) i samo malo
muhamedovaca. Gabela ili Stara (Eski) Gabela bijae neko ovelika
varo i mletaka carina (carina u talijanskom jeziku = gabella). Na
Galumanie et Dobriscic. Zahumci se po Konstantinu zovu zato,
to post collem (Hum) h a b i t a n t " . U ljetopisu popa Dukljanina
spominje se takodjer kneevina Hum ili Zaliumje, koja obsizae ove
u p e : Stantantia (Ston), P a p a v a (Popovo), Yabsko (Gadsko polje), Lucca
(Luka na Neretvi), Vellica (Velika), Gorymita (Gorica), Vecenike, Du
brava (blizu Stolca) i Debre. Zalrumje zapremae po tom 9 upa.
204
iztokii dananjoj varoici vide se jo neki tornji od staroga grada.

God. 1559. popravi car Sulejman taj grad i dogradi na zapadu jo
dvie kule, pa ga nazove S e d e i s l u n . God. 1694. ote Gabelu Turkom
mletaki vojvoda Delfin. Gabela udaljena je od Mostara 7, a od Met
kovia u Dalmaciji 1 sat. U varoi imaju katolici svoju upu.
a p l j i n a , varoica naseljena veim dielom katolici, koji broje 45
kua i 303 due. S t r u g e , selo na delti Trebiata, pol sata uda
ljeno od Gabele. T r e b i a t ili N o v o s e l o , bijae do g. 1846.
prava movara. Spomenute godine pokloni ovo mjesto Ali-paa Rizvanbegovi kranom, da ga nasele i obrade; nu kad su movare
osuili i zemlju obradili, uze on cielo selo sa zeniljami pod svoje.
U selu ima 45 katolikih kua i 367 dua. D o l j a n i , selo i
katolika upa (Gabela), brojea 1119 dua. G r a d a c , selo i kato
lika upa, broji 150 kua i 1424 due. U t o v o , mala varo i
tvrdjica kod Utovog blata.
Stolac, tvrdja i varoica izpod planine Hrguda, u krasnom
predielu uz rieku Bregavu, koja ovdje tvori liep slap. Tvrdja na
briegu sa svojih pet kula smatra se za najstariju i najjau u svoj
Hercegovini. Tvrde neki, da je tuj stolovao oko god. 1244. knez
Branivoj i njegovi potomci (Comites Branivojenses ex Barga, oppido
Chelmensis provinciae, oriundi). Za turskoga gospodstva bijae Stolac
sielom Rizvanbegovia ili Stolevia. God. 1831. obrani se u njem
glasoviti Ali-paa Rizvanbegovi od bosanskih begova, koji su ga
ovdje obsjeli, htjevi ga prisiliti, da njimi proti Sultanu ustane.
Godine 1840. udari grom u barutanu i razori sav grad; nu g. 1844.
do 1846. sazida ga Ali-paa Rizvanbegovi na novo, te ga uvrsti.
Stolac broji 30003500 itelja i to muhamedovaca, pravoslavnih i
katolika. Katolici imaju svoju upu, koja broji 211 porodica i 1537
dua (u samoj varoi 41 kuu i 211 dua, a pravoslavni imaju pol
sata od Stolca u Oeniih svoju crkvu, koju sagradi Ljuboslav, najmladji brat Miloslava Miloradovia. U cielom Stolakom kotaru ima
1500 kranskih (211 katolikih) i samo 500 muhamedovskih kua.
Stolac udaljen je od Mostara 6 sati. P r e n j , selo sa 168 kato
likih itelja; ovdje je sielo upe Dubravske, koja broji 2033 due.
Neresinjc, grad na istoimenom polju, broji 100 muhamedovskih,
zatim neto pravoslavnih i 5 ciganskih kua, te 8001000 itelja.
Kau, da je taj grad podignut na mjestu, gdje je neko bio pravo
slavni samostan, koj su Turci poruili. Nevesinje udaljeno je od Mo
stara 6 sati. D a b a r s k o p o l j e , na njem ima razasutih 80
pravoslavnih i 13 muliamedovskih kua,

% 600 itelja. Bio- I
grad, selo sa 30 pravoslavnih i 6 muliamedovskih kua. Ko-h*#==J
s e l o , sa 45 pravoslavnih i 5 muliamedovskih kua. Od za ci
Ljubovia, selo brojee 170 itelja. Zovi-dol, Slivje, Jugovii, Kifino s e l o , B r a t a c , omanja sela. S a l e m - p a l a n k a
ili T a r t a r o v i , malena varoica.
Foa, liepa i velika varo u krasnoj okolici na utoku ehotine
u Drinu. Varo se prostire na obalah obih rieka; nu najvei dio
njezin stere se upravo u kutu, gdje utie ehotina u Drinu. Po broju
puanstva je Foa drugi grad u Hercegovini, ter broji 10.000 sta
novnika, ponajvie muhamedovaca. Ovi imaju 1720 damija, od
Varo i tvrdja Hiksi.
kojih je 9 olovom pokriveno; pravoslavni pako imaju svoju novu

crkvu. Udaljena je Foa od Sarajeva 16, a od Mostara 24 sata. U
prijanje vrieme bijae ta varo glasovita sa svoje obrtnosti (noi,
handari veliki i mali) i trgovine, koju je vodila sa Dubrovnikom.
J e l e 6 , mala varoica, poznata sa dobrih tabaka (koara).
Gacko ili Gradsko polje, visoka ravnica Foi na jugo-zapadu
(vidi stranu 24). Znatnija mjesta na polju i blizu njega jesu : G a c k o
ili M e t o h i j a , varo sa tvrdjavom na istoimenom polju, broji 800
do 1000 itelja, veinom muhamedovaca. Gacko je od Mostara uda
ljeno 1617 sati. L i p n i k , kula poznate porodice engia, u
206
blizini ima majdana smedjega ugljena i eljeza. P i v a , C r k v i e a ,

D r o b nj a c i , a r a n ci i R u d i n e , predielja pravoslavna. U pre
i elju Pive ima u kotlini kod potoka Sinjca sred prekrasne okolice
pravoslavni samostan i crkva, u kojoj su zidovi puni slikarija. U
Drobnjacih nalaze se opet dva samostana: sv. arkandjela Mihajla
p o d M a l i ns k o m i sv. Gjurgja n a B i e l i ; zatim podor samostana
na Veprovici. B i l e k ili B i l e , seoce na istoimenom polju sa
kasarnom i vojnikimi magazini.
Niki, varo sa tvrdjom (gradom) na istoimenom polju, uzdie
se na breuljku izmedju potoka Zete i Graanice. Broji 34000
itelja, veinom muhamedovaca. Grad ili tvrdja prilii peterokutu,
te je okruen zidinami i bastionami. Sama tvrdja zove se 0 n og o t . Vanije kule naokolo grada jesu: Cadjelica, Ozrini, Rudopolje,
Rastovac Udaljen je Niki od Mostara 29 sati.
Ime Niki nije staro , za prijanjih vremena zvala se je ta varo
O n o g o s t , kako no sada sam grad. Sude po popu Dukljaninu, grad Onogot bijae za davnih vremena vele slavan i znamenit. On spadae na staru
pokrajinu P o d g o r j e (Submontana), koja sastojae od 11 upa. Najzname
nitija bijae upa Onogot sa istoimenim gradom. Podgorje sainjavae tada
sa Zetom (Crnom gorom), Zahumjem (sjevernom Hercegovinom) i Travunjom
(junom Hercegovinom) jednu dravu, ter juno-dalmatinski kraljevi i sinovi
njihovi vladahu esto u Onogotu. T a k o se veli, da j e oko g. 9 6 8 . junodalmatinski kralj P r e l i m i r uinio nekoga R a d i g r a d a upanom u Onogotu.
Na samrti porazdieli Prelimir dravu svoju medju svoja etiri sina, te Pod
gorje sa Onogotom zapade sina mu P r e v l a d a . Poetkom 1 1 . vieka zavlada
Podgorjem M i r o s l a v , sin kralja Hvalimira. U 1 2 . vieku pako, za borbe
medju Bodinovim sinom O j or g j e m i braom kralja Grubee zaobi Pod
gorje i Onogot neki D r a g i l o , brat Grubein.
Kad su u 12. vieku srbski Nemanjii sjedinili Zetu, Podgorje, Travunju
i Zahumje sa P a o m , poe Onogot gubiti svoju vanost. Sredite novoj
srbskoj dravi postade sada stara upa Raa. Nu ipak su Nemanjii kadkada
zalazili u stari Onogot, te su u tom gradu podieljivali povelje i povlasti.
Godine 1 3 6 2 . bijae u Onogotu posljednji Nemanji , po imenu Stjepan
Uro. Do njega dodjoe poklisari dubrovaki Nikola Sorkoevi i Nikola Gunduli, te ga tuj u Onogotu zamolie, neka jim oprosti, to su se svadili
s njegovim bratom Vojslavom (valjda gospodarom Onogota) i s gradom
Kotorom. Car Stjepan Uro izmiri jih sa Vojslavom i K o t o r a n i , i potvrdi
jim sve stare pravice, to jih stekoe od roditelja i praroditelja njegovih.
Godine 1 3 9 9 . spominju se prvi p u t N i k i i " , t. j . itelji polja Nikikoga, po kojih j e ovo polje ime svoje dobilo, a kasnije i sam grad Onogot.
Ove godine naime piu Dubrovani bosanskoj kraljici Jeleni ovako : Dodjoe
ovamo v l a s i N i k i i , a tue n a Boguna Korenia, jer jim zabavlja i
hoe da jim uzme carinu na Ljutoj (u Konavlju), ako hoe u Dubrovnik
ili da podju u Kotor". Sude po ovom spadali su ve ove godine Nikii
207
pod kraljevinu Bosnu, a napose pod vojvodinu sv. Save (kasniju Hercego
vinu), gdje j e bio vojvoda Sandalj, koji j e upravo na Ljutoj carinu pobirati
dao. Godine 1 4 1 1 . bijae vojvoda Sandalj pravim vlastnikom Onogota i
polja Nikikoga. Dubrovani naime piu te godine Sandalju, velikomu
vojevodi rusaga bosanskog" o v a k o : A sada za carinu na Onogote vaa
milost, kako j e gospodstvo ti nam po vaem zapisu uinilo, da one carine
vee nebude."
Uz Bosnu a kasnije uz Hercegovinu ostade Onogot, dok obje te zemlje
nespadoe pod Turina. Osvojivi Turci Hercegovinu, bijae jim i Onogot
sa Nikii uzeti. Nu to j i h j e mnogo truda stojalo, jer j e Nikiko polje
svojim poloajem veoma sgodno za obranu. Jo za god. 1 6 9 7 . spominje se
u jednom ljetopisu: b i e s e N i k i i s D e r v i - b e g o m n a G a c k u " .
Kad su Turci Nikiko polje zauzeli i Onogot osvojili, nemoemo tono
oznaiti, nu osvojiv ga jednom, bijae jim to mjesto sgodnim izlazitem za
navale na Crnugoru. Osobito j e to mjesto sluilo bosanskim paam, kad su
sa sjevera udarali na j u n a k e Crnogorce.
Godine 1 7 5 0 . , poto Turci nemogoe Crnegore svladati sa june strane,
sakupi bosanski paa Cehaja kod Nikia veliku vojsku od 4 5 . 0 0 0 momaka,
da sa sjevera provali u Crnu goru. Izprvice poslui mu srea, pae Crno
gorcem ponestade praha i olova, nu dobivi sreom neto zaire, udare na
njega Crnogorci, te ga 2 5 . studenoga hametom potuku. Od toga vremena
otimahu se Crnogorci sa T u r c i za Niki. Znamenite su jo bitke kod Nik
ia god. 1 7 8 9 . , zatim 1 8 0 7 . , k a d a su Rusi Crnogorcem pomagali.
B a gr an a, mala tvrdjica blizu Crne gore, kod koje su Rusi

g. 1806. po izdaji ljuto nastradali.
Ljubiiije, varoica na istoimenom polju, broji 120 muhame
dovskih i 12 pravoslavnih kua, te oko 1000 itelja. Varoi na
sjevero-zapadu uzdie se kula begova Sirdarovia. Ljubinje udaljeno
je od Mostara 10, a od Trebinja 8 sati. Pod Ljubinjski kotar
spadaju jo ovi predieli: L j u b o m i r , odakle da su Nemanjii po
tekli ; Z a r j a a sa pravoslavnim samostanom D o b r i e v o m ;
B o b a n i ; uma, gdjeno je glasoviti pravoslavni samostan D u i ;
i P o p o v o polje. Na Popovom polju znatnija su mjesta: Z a v a l a ,
samostan pravoslavni; Ravno, selo i katolika upa, brojea 1444
due (u samom selu 390); Grm lj an i, selo pravoslavno sa 280
itelja. Katolici stanuju u predielih: Suma, Bobane i Popovo.
Trebinje, varo u irokoj i plodnoj dolini uz rieku Trebinjicu,
ima veoma liepu okolicu. Varo je ta na pol poruenimi starimi zidinami okruen, a iznutra je osobito neuredna i neista. U tvrdjavici
biti e samo 50 muhamedovskih kua, tvrdja i dohija varo zajedno
(sa predgradji) broje 28003000 itelja. itelji bave se trgovinom,
osobito trguju mnogo sa Dubrovani. Trebinje je od Mostara uda
ljeno 18 sati.
208
Okoli Trebinja zajedno sa dananjom Dalmacijom od Dubrovnika pa
do Kotora sainjavae u srednjem vieku posebnu kneevinu. Konstantin
bagrenorodjeni p i e : ,,A Decateris (Kotora) incipit Terbuniae principatus,
porrigitque se Rausium usque, adversus montana Serbiae adjacet." Ova kne
evina sastojala j e u 1 0 . vieku od dviju e s t i : od prave Trebinjske upe
(Terbunitarum regio), i od Konavlja uz more (Canalitorum regio). Gradovi
u tom predielu bijabu po Konstantinu : T e r b u n i a (Trebinje), Hormum, Rihsena ( R i s a n ) , Lucabete i Zetlibe." Po ljetopisu popa Dukljanina sastojae
Trebinjska oblast od vie upa, a te su o v e : L i b o m i r (Ljubomir, prediel),
V e t a n i c a (Vatnica ili Vitaljina), R u d i n a (Rudine), C r u s e e v i c e (Kruevica), V r m o (Urmo u oblasti Krivoijskoj), R e h s e n a (Risan), D r a e
v i c a (Drae vica), C a n a l i (Konavlje), Gr e m o v i z a (Zernovnica). U Trebinju
bijae takodjer katolika biskupija. Dukljanin spominje jo i grad Trebinje,
zatim jedno mjesto s crkvom sv. Mihajla, u kojoj bijae pokopan knez
Pavlimir, napokon samostan sv. P e t r a od polja".
Travunja ili Trebinjska kneevina spadae izprvice zajedno sa Zahumjem i Podgorjem pod vlast knezova i kralja Zetskih (Dukljanskih). Kad
j e Stjepan Nemanja osnovao srbsku dravu u drugoj polovici 1 2 . vieka,
sjedini on Travunju sa svojimi ostalimi zemljami, te ona ostane u ruku
srbskih do izumrea Nemanjia. Ve prvi kralj Stjepan Prvovjenani naziva
se kraljem sve srbske zemlje, te Zabumju i Travunja ( 1 2 2 2 . do 1 2 2 8 . ) .
Stjepan Radoslav ( 1 2 3 4 . ) pie se kralj svib rakih i trevunjskih zemalja".
Za cara Duana Silnoga ( 1 3 3 1 . 1 3 5 6 . ) postavi neki Dabiiv carinu u
gradu Trebinju, te zabtievae od Dubrovana i drugih trgovaca od tovara
po jedan d i n a r " . Na pritubu Dubrovana g. 1 3 4 5 . i 1 3 4 9 . odlui Stjepan
Duan da se neuzima vie carina na T r e b i n j u " . T o isto odredi i nasljednik
njegov Stjepan Uro g. 1 3 5 7 .
Kad se je po nesretnoj smrti posljednjega Nemanjia bosanski ban
Stjepan Tvrtko I. dao g. 1 3 7 6 . okruniti dvogubim viencem: bosanskim i
srbskim, smatrae on, da mu kao rodjaku Nemanjia pripadaju i njihove
zemlje. On medju inim zauzme i T r e b i n j e , te odsele ostane ta kneevina
uz Bosnu sve do polovice 1 5 . vieka. Mjesto kneevina Trebinje" zove se
odsele ta oblast d o l n j i k r a j i " , a u njoj vladaju bosanska gospoa, upani
i vojvode, koji su neposredno podvreni bosanskoj kruni. Oblast d o l n j i
k r a j i " dieli se za bosanskoga gospodstva na ove u p e : na T r e b i n j s k u ,
V i t a l j i n u , D r a e v i c u , P o p o v o i K o n a v l j e ; a medju mjesti spominju se
ova vanija: Trebinje, grad Sokol u Konavlju, Bilek ili Bile, Sustjepan,
napokon B o r a c , gdje su esto vojvode dolnjih krajeva" obitavali i povelje
izdavali.
Jo za T v r t k a I. vladae u Trebinju upan Sanko, a za njim ( 1 3 9 1 . )
upan Belijak Sankovi i brat mu Radi. Belijak Sankovi podieli susjednim
Dubrovanom upu Konavlje sa gradom Sokolom i upu Vitaljinu. Kasnije
postade vojvodom dolnjih krajeva glasoviti P a v a o R a d i n o v i , sin Radina
Jablania. On zajedno sa kraljem Stjepanom Ostojom zaratova na Dubrovane,
nebi li jim oduzeo Konavlje i Vitaljinu; nu kad j e Ostoja krunu izgubio,
a Tvrtko I I . Tvrtkovi kraljem postao, izmirio se j e Radinovi sa Dubrov
ani. Po smrti Pavla Radinovia ( 2 3 . kolovoza 1 4 1 5 . ) vladahu u dolnjih
209
krajevih njegovi sinovi i unuci, prozvani po njemu P a v l o v i i . D a bi se
laglje razumjeli njihovi obiteljski odnoaji, eto njihova rodoslovja:
Radin Jablani
I
knez Pavao Rainovi (1394.1415.)
Petar Pavlovi (1419.)
vojvoda Radoslav Pavlovi (1420,1442.)

ena Toora
knez Ivani
knez Petar
knez Nikola
(1427,1442.)
(1454.)
(1454.)
Vojvoda Radoslav Pavlovi pokloni na novo Duhrovanom grad Sokol

u Konavlju i obea jim, da nee nijednoga njihovoga ovjeka iz Konavlja
primiti na Trebinje" ( 1 4 2 5 ) . Dvie godine zatim obeae opet Dubrovani
vojevoi Radoslavu i sinu njegovu Ivaniu, da nee nipoto primati nevjernih
mu podanika u svoj grad, doli oni iz Trebinja, Bilea ili Urma. Izmedju
god. 1 4 3 4 . i 1 4 3 0 . zaratova na Radoslava humski vojvoda Stjepan Kosaca,
htjevi ga valjda prisiliti, da mu se pokori. Radoslav sam tui se g. 1 4 3 9 .
Dubrovanom, da j e imao razmirje sa gospodinom vojvodom Stjepanom
(Kosacom), sinom gospodina kneza Vukca Hrania, da je ovaj zauzeo njegov
grad u Trebinju i tuj mu oduzeo sve zapise i povelje, to jih j e imao."
Stjepan Kosaca kano da j e i nadalje radio o propasti Pavlovia, pozvav
dapae u pomo T u r k e (oko g. 1 4 5 0 . ) , koji su tom zgodom i D u b r o v a k e
zemlje ljuto oplienili. I p a k bijahu jo g. 1 4 5 4 . braa Petar i Nikola Pavlo
vii gospodari dolnjih strana, ter potvrdie Dubrovanom stare povelje; ali
ve god. 1 4 5 6 . pie turski car Muhamed I I . sanak-begu hercegovakomu
i kadiji u Novom glede trgovine dubrovake. Kad j e ugarsko-hrvatski kralj
Matija Korvin oduzeo T u r k o m dio Bosne, ini se, da ga j e zapala i oblast
Trebinjska, j e r god. 1 4 6 5 . podieli on fratru Alexandra Dubrovaninu neka
mjesta u staroj kneevini Trebinjskoj, i to u upi Trebinjskoj sela Cesvinicu, Necie i Goricu, u upi Draevici Sustjepan, Kuti i Mokrine, a u
Popovu Dukljane, Gurmljane i Galie.
T r e b i n j a , selo i katolika upa sa 930 dua. T v r d o ,

razvaline staroga pravoslavnoga samostana. C r n a c , selo, kod
kojega se nalaze ruevine samostana sv. Petra. Pod okruje Trebinjsko spadaju jo ovi predieli: Zube i, D r a e v i c a , K r u e v i c a ,
T r e i c a , P o v r , K o r j e n i c i , B a n j a n i i t. d. U Banjanih
nalazi se pravoslavni samostan K o s i j e r e v o , u Zubcih porueni
samostan B r a v e n i k , a u Korjeniih poznata tvrdjica Klobuk,
kod koje su Rusi god. 1806. nesretno proli. U samoj tvrdji ima 6
muhamedovskih kua i 47 dua; izpod tvrdje 5 pravoslavnih kua
i 39 dua. Pod Korjenie spadaju jo ova mjesta: u p a , selo sa
60 muhamedovskih i 8 pravoslavnih kua; G r a n a r e v o (Grnarevo) i Z a s l a p , takodjer omanja sela. Iz Trebinja vodi dolina
u t o r i n a u Boku Kotorsku.
V. K1 a i , Bosna.
14
- 210
IV. Stara Srbija.

N o v o p a z a r s k o o k r u j e (sandak).
Ovo okruje bijae sve do god. 1817. samostalan paaluk; spo
menute godine bje sjedinjeno sa Bosnom, te ostade uz nju sve do
prole god. 1877., kad ga turska vlada pridieli vilajetu Kosovskomu.
Nu budu da se je taj sandak kroz toliko vremena pribrajao Bosni,
to ga i mi za sad jo smatramo kao dio Bosne. Politiki podieljen
je sandak na d e v e t kotara ili kaza, i to: Novi pazar, Mitrovica, T r g o v i t e , B i e l o p o l j e (Akova), B e r a n e , Nova varo,
P r i e p o l j e , K o l a i n i P l i e v l j e (Taslida). Znamenitiji gradovi
i ina mjesta u ovom sandaku jesu:
JNTovi pazar, stere se u liepoj, prijaznoj kotlini na utoku vie
potoka (Joanice) u Raku. Varo je prilino prostrana; kue u njoj
sazidane su na nain rumilijskih, kamenite su i criepom pokrivene,
nu ipak veoma rune. I varo sama veoma je neista i kukavno taracana. Novi pazar vano je mjesto u strategijskom i trgovakom obziru.
U strategijskom obziru zato, to lei na jedinoj cesti, koja spaja tursku
dravu sa Bosnom i Hercegovinom; a u trgovakom obziru opet
s toga, to vodi trgovinu sa Srbijom i ostalom turskom zemljom tik
do Soluna. Ve u staro doba bijae tuj naselbina dubrovakih trgo
vaca , a u novije vrieme ima u Novom pazaru dosta bogatih trgo
vaca, koji trguju vunom, voskom i koami sve do Skadra i Dubrovnika,
i opet dovaaju kolonijalnu robu iz Soluna u Sarajevo i ostalu Bosnu.
Isti trguju poneto i sa susjednom Srbijom (govei i stokom).
Usred varoi, upravo na utoku Joanice u Raku, uzdiu se
tri liepe kule; to su ostanci stare tvrdjave, u kojoj su neko srbski
kraljevi i carevi posade drali. Danas je to prilino zaputeno, samo
u kulah ima neto starinskoga oruja. Kua ima Novom pazaru oko
1600, a itelja 89000 (po starijih podatcih 1220.000). Od toga
ima samo neto idova i do 1000 krana (pravoslavnih); sve ostalo
jesu Muhamedovci. Medju Muhamedovci nema samo Hrvata (Srba),
nego i veoma mnogo Arbanasa, koji se u prolom vieku ovdje naselie, te sada govore arbanaskim i hrvatskim jezikom. Arbanasi nose
se na svoju; a osobito se ene njihove iztiu preliepimi kouljami i
nakiti na glavi. Krani su ubogi i ivu veoma tegobno. Da bi se
razlikovali od Turaka, nesmiju si kue pobieliti; uza to nesmiju si
ni crkve u varoi sagraditi. Novi pazar bio je prije sjeditem feudal
noga pae, a kasnije kajmakama. Prije je tuj bio i pravoslavni vladika
211
pod imenom rakoga" biskupa; nu sada je eparhija novopazarska
sjedinjena za eparhijom sarajevskom.
Varo Novi pazar tek je od novijega vremena. Prije je tuj
bila Eaa, priestolnica srbskih upana, po kojoj je sva zemlja ime
svoje dobila. Tuj stolovahu Nemanjii grade zadubine, kojih ima
po okolici u izobilju. Za srbskoga ustanka zauze Crni Gjorgje ovaj
grad, ali ga opet morade ostaviti; tom zgodom preseli se mnogo
naroda u Srbiju i tako nestade pravoslavnih u tom gradu. Novomu
pazaru pol sata na iztoku prostire se u malenoj dolini ostatak stare
r i m s k e k u p e l j i . Zgrada te kupelji izvana je prilino poruena,
ali basen iznutra sasvim je jo sauvan, te rabi za kupanje. U oko
lici gradskoj nalaze se jo ove starine: pol sata gradu na sjeveru
ima prastara c r k v a sv. P e t r a i P a v l a , za koju kau, da se je
u njoj krstio Stjepan Nemanja; zatim tri etvrt sata gradu na sjeveru
nalaze se ruevine manastira Gjurgjevi stupovi", zadubina
Nemanjia (Dragutina); u nutrinji toga samostana sauvale su se
liepe fresko-slike, medju njimi i slika Stjepana Nemanje. Tri sata
Novomu pazaru na zapadu ima samostan Sopoani, takodjer za
dubina Nemanjia, a na Deevom polju nalaze se ruevine grada
D e e v a , u kojem su Nemanjii rado boravili. Na Reljinoj gori
uzdie se R e l j i n a kula, dvor Relje krilatoga.
Mitrovica, jest najiztonija varo bosanskoga vilajeta, a vana
s toga, to kod nje poima eljeznica, koja vodi do Soluna. Ova
varo ima tvrdju, lei uz rieku Ibar u liepoj i plodnoj ravnici, koja
osobito dobrim vinom rodi. U varoi ima 300 kua muham. i do 50
pravoslavnih. Blizu varoi ima zaputen samostan. Mitrovica udaljena
je od Novog pazara 12 sati. Zvean, podor staroga grada, na
zapadu Mitrovici. Ovaj se grad uzdie tik Mitrovice na konikom
briegu, a znamenit je s toga, to je Stjepan Duan silni ovdje svoga
otca dao zatvoriti, a kasnije i udaviti (1334.) Vidik s toga grada
veoma je prostran: razabire se na sjeveru visoka planina Kopaonik,
a na jugu se vidi cielo Kosovo polje. Banjska, prostire se tri
sata Mitrovici na sjevero-zapadu, na drumu, koj vodi iz Mitrovice u
Novi pazar. I ova varo, leea na istoimenoj rieci, ima tvrdjavu,
zatim do 50 kua (9 kranskih). Tvrdjava je nainjena od stare
kranske crkve i samostana, te se jo i sad u iztonom uglu grada
nalaze ruevine crkve sv. Stjepana, koju sagradi srbski kralj Milutin.
Naokolo grada po dolini ima nekoliko mineralnih vrela, i jedno kupa
lite. Narodne pjesme priaju, da je u Banjskoj gospodovao Banovi
212
Strahinja. (Netko bjee Strahiniu bane, Bjee bane u malenoj
Banjskoj, II malenoj Banjskoj kraj Kosova.) Godine 1832. bjehu
bosanski ustae (Usein-kapetan) od Mahmud-pae kod Banjske potu
eni, i tom zgodom izgori i sama varo. T r g o v i e , omanje
mjesto, Novomu pazaru na jugu, na putu iz Novoga pazara u
Roaj.
Sjenica, grad na istoimenoj visokoj i neplodnoj ravnici, koju
itelji takodjer Stari vlah" zovu. Sjenica ima tvrdju, koju je Crni
Gjorgje podigao, kad je tu varo bio zauzeo. Budu da je Sjenica na
najuem mjestu Novopazarskoga sandaka, ter vazda izloena navalam
Srbije i Crne gore, to je u strategijskom obziru veoma znamenita.
I u posljednjem ratu (1876.) zaprietili su Srbi tomu gradu. Sjenica
lei blizu utoka Jape i Jablanice u Uvac. itelja ima 10001500,
veinom Muhamedovaca, i to Arbanasa, koji se svojim odielom znatno
razlikuju od ostalih itelja, te su i mnogo goropadniji i divlji od
ostalih stanovnika. L o p i i , selo lV2 sa^ Sjenici na sjevero
zapadu, broji do 30 pravoslavnih porodica, te ima kransku crkvu.
Nova varo, nov grad u gudurastoj dolini potoka Tikve. Nova
varo sagradjena je na breuljku, te je izloena vihrom i studeni
(bosanska Sibirija"), a u okolinjih gorah lei snieg od Dmitrova
do Jurjeva danka". Varo se dieli na dvoje: na gornji eher, gdje
ivu Turci, i na dolnji eher, gdje borave krani (pravoslavni).
Porodica ima do 300, a itelja do 2000, velikim dielom krana,
koji su si u novije vrieme sagradili novu i liepu crkvu. Krani bave
se trgovinom (goveda). K r a t o v o , selo sa 5 kua, na putu iz
Nove varoi u Banju. Banja, glasovit samostan i crkva (pravo
slavna), i znamenite toplice. Samostan Banja uzdie se na gori Borju
medj Limom i Uvcem. Banji na zapadu uzdie se vrh Bi ili Biha,
na kojem je podor grada J aga ta. Blizu manastira Banje izvire
topla voda (2530R), koja je osobito dobra proti boletini koe.
0 postanku samostana priaju, da je jednom srbski kralj Uro I. Veliki
(f 1272.) ljuto obolio, pa da se je u toj vodi izlieio, te kasnije
sagradio ovdje samostan u slavu sv. Nikole. Prije da se je to mjesto
zvalo Toplice". Kad su Turci Bosnu osvojili, razorie oni samostan
i crkvu; tek u naem stoljeu obnovie krani oboje i sad ivi tuj
45 kaludjera. Mjeseca rujna dolazi sila pravoslavnoga svieta u
Banju, da se pomoli u crkvi i da se okupa. I na Ilin-dan hrli narod
ovamo, te slavi taj dan molitvom, kolom i pijankom, piju ljivovicu
i govore zdravice.
213
Priepolje, dosta znatna varo, lei na utoku potoka Mileeva
u Lim, na prostranoj ravnici, koja je okruena gorami: Zlatarom,
Ikonovcem i Kosavinom. Na ravnici uspieva kukuruz i drugi plodovi.
Kua ima 546 i 4000 itelja, a od toga ima 350 dua kranskih
(pravoslavnih). Muhamedovci ivu od svojih polja, a krani od trgo
vine i obrta. Mile evo, starodrevni samostan pravoslavni, pre
krasan u svojih ruevinah, udaljen je od Priepolja jedan sat, idu
uz potok Mileevo prema iztoku. Ovaj samostan, zvan prije Srbska
Lavra" , utemelji srbski kralj Vladislav, unuk Stjepana Nemanje.
Godine 1237. sahranie tuj kosti sv. Save, prosvjetitelja Srbije. Od
toga vremena bijae Mileevo najsvetijim mjestom u staroj Srbiji.
Zahumski vojvode, uzevi poslije Kosovske bitke ovaj prediel, zvahu
se uvari groba sv. Save", a kasnije se prozvae hercegi sv. Save, a
svoju zemlju Hercegovinom. Kad si je bosanski ban Tvrtko I. po
smrti Uroa V. prisvojio pravo na srbski priestol, dade se on god.
1376. na ovom posveenom mjestu kruniti dvostrukim viencem: bo
sanskim i srbskim. Tielo sv. Save ostade u Mileevu do god. 1595.;
ove godine odnese ga Sinan-paa i dade ga spaliti na Vraaru pred
Biogradom. Kasnije postrada od Turaka i sam samostan (g. 1735.),
te je danas razvalinom. H i s a r d i k , malen gradi na osamljenoj
kamenoj gori, V4 sata udaljen od Mileeva, na pol je ve razruen.
Poloaj toga grada upravo je liep; a narod pria, da ga je sagradila
prokleta Jerina, ena Gjurgja Brankovia. S e l j a n i , pravoslavni
samostan, sagradjen kraljem Milutinom, sa prostranom i visokom
crkvom. Zviezda, selo na putu iz Priepolja u Plievlje, ima 55
pravoslavnih i 18 muhamedovskih porodica.
Plievlje ili Taslida, jedna od najznamenitijih varoi bosanskih,
toli u trgovakom, koli u vojnikom i arheolokom obziru. Ona lei
u prostranoj plodnoj ravnici, koju tvore doline Breznice i Cehotine.
Poloaj ima liep, isto tako ima i obieljene kue sa crvenimi opekami,
te ini na stranca ugodan utisak, kad ju iz daleka gleda. Plievlje
ili Taslida broji 460 muhamedovskih i 250 kranskih kua, a itelja
svega zajedno do 7000. Damija ima 7, a i jednu pravoslavnu crkvu.
Od damija najglasovitija je ona, koju sagradi god. 1594. Huseinpaa, namjestnik bosanski. Neko bijae tuj rimski grad, a to se vidi
po tom, to se je dosele nalo mnogo stupova, kapitela, skulptura
i do dvadeset rimskih napisa; nu na nijednom nije zabiljeeno ime
bivega grada. Najvie rimskih starina nalo se je na I l i n o m b r d u ,
koje se jedan sat Plievlju na jugo-iztoku uzdie, ali tu su rimske
214
napise razbili i upotriebili kamenje za gradnju kapelice. Varoi na
sjevero-iztoku uzdie se brdo Golubinje, a na njem ima pravoslavni
samostan sv. Trojice, u kojem su odprije stolovali vladike herce
govake. Ovaj je samostan bogat knjigami i rukopisi, zatim se je uvao
u njem lies sv. Save, njegov tap i sv. evangjelja, a to bje sve done
seno ovamo god. 1595., kad je Sinan-paa spalio Mileevo. Najzna
menitiji od rukopisa jest Sestodnev" Ivana Damascena, ogroman
rukopis 15. vieka. P r i e b o j (Priboj), malena varoica kod Lima,
ima 26 kua i dva hana, te jednu starinsku, zaputenu kulu. Srbska
medja udaljena je od Prieboja neto vie od pol sata.
Bielopolje (Akova), varo na Limu, opasana zidom, glavno je
mjesto istoimenog kotara. Broji do 3000 dua muhamedovskih i kr
anskih , te vodi znatnu trgovinu sa Novim pazarom, od koga je
udaljena 6, a od Skadra 24 sata. Kotar je ovaj gniezdo hajduko,
zato putnici ovamo riedko zalaze. itelji su tuj uviek pod orujem,
pae i u duanih sjede ovdje trgovci oruani s dvie kubure i handarom. Bihor i P e t e r , jesu gorski predieli Bielopolju na
iztoku. B o a j , varoica u istoimenu predielu, blizu koje izvire
Ibar. B r d a r e v o (Brodarevo), varoica na Limu, izmedju Priepolja i Bielopolja, tuj ima i pravoslavni samostan. Od Brdareva uz
Lim ima vie pravoslavnih manastira, od kojih su neki zaputeni.
Ni kolja kod Bielopolja, Ku m a n i c a i Mila jesu zaputeni;
a Davidovica i G j u r g j e v i s t u p o v i (u Vasojeviima) jo su
uzdrani. Gjurgjevi stupovi nemaju se zamieniti sa razvalinami isto
imenoga manastira kod Novog pazara. Be r a n e (Vrane), varo
ica blizu gornjeg Lima, na medji crnogorskoj.
Kolain (Kulain), varo sa starom tvrdjom u krevitom mjestu
na rieci Tari, udaljena je od Foe 12 sati, te je glavno mjesto isto
imenog kotara. U varoi ima nekoliko desetak muhamedovskih kua,
a itelji toga mjesta tako su zlobni i krvoloni, da jih okolinji krani
zovu zlikovci". Sav Kolainski kotar broji 850 kua (500 muha
medovskih i 350 kranskih). Od Kolaina niz Taru stere se predielje
T a r a i tuj ima vie pravoslavnih manastira, kano ti: Do volja,
sv. a r k a n g j e o Mihajlo, D o b r i l o v i n a i B l i k o v a . Pirlitor, podor grada na istoimenoj planini, nasuprot Durmitoru (Piiiitor
prema Durmitoru). Ovdje ivljae neko glasoviti Momilo i ena mu
Vidosava.
POPIS IMENA.
Ajvatica
Akova
Armanj
Arnautovii
Avala
162
214
165
154
190
Bielatica . . . . . .
17
Bieli brieg
170
Bielo brdo
18
Bielopolje (herce
govako) 1 9 4 , 2 0 0
Bielopolje (Akova) 2 1 4
Baba
17
Biha
184
Babina-planina . . .
17
Bihor
214
Babina-rieka
46
Bilaj
. 190
Bagrana
207
Bilee
206
Bajna L u i c a . . . .
52
Bileko polje . . .
26
Ban-brdo
153
Bilek
206
Banjovlaska rieka
50
Biograd
205
Banja
39, 212
Bioka
46
Banjaluke toplice.
39
Biotiea
46
Banjaluko polje. .
19
Bira
174
Banjaluka
177
Bistrica (Duman)
22
Banjani
6, 2 0 9
Bistrica
(DobroBanjska
211
poljska rieka).
49
Baanska r i e k a . .
50
Bistrica
51
Bastaa
". . . 1 6 3 Bistrica, selo . . . 182
Batura
14
Bie
184
Been
203
Bitovnja
8, 9
Berane
214
Bjelaj
190
Berbir
181
Bjelanica . . . . 9, 10
Betanj
14
Bjelina
173
Belja
182
Bjeluina
197
Biela ( B i l a )
45
Blagaj (bosanski) 1 9 3
Biela, varo
173
Blagaj (herceg.) . 199
Biela (samostan) . . 2 0 6
Bliska
168
Biela crkva
163
Blikova
214
Biela planina . . . .
18
Bobani
207
Biela Stiena
187
Bobara
12
Bielajsko brdo . . .
12
Bobas
168
Bielajsko-Petrovako
Bobovac
155
polje
21
Boac
167
Bielajsko polje . . .
21
Borci, jezero, . . .
54
Borci, prediel. . . . 2 0 1
Borje . -.
.
13
Bormaa. . . . . . . .
13
Borovica
155
Borovo polje . . . .
28
Bosanska poljana 1 4 , 26
Bosna
4 1 , 46
Brankovi. . . . . . . 156
Bratac .
205
Bravenik
209
Bravsko
191
Bravsko polje. . . .
21
Brki
172
Brdarevo
214
Brdari . . .
192
Bregava
52
Brekovica
187
Brestovsko
153
Breke
172
Bretalovi h a n . . .
39
Brezovo polje. . . .
27
Brezovo polje, varo 1 7 3
Brenik
23
Brina .
22
Brka, rieka
50
Brka, varo
173
Brono ili Brotnjo
polje
2 3 , 24
Brodaa
55
Brodarevo
214
Brod bosanski . . . 1 8 3
Bronceni Majdan . 1 8 0
Broncenjak
180
Brvnik
175
Buii
161
Bugojno .
162
Bukeka-rieka. . . .
50
216
Bukovica, planina.
Bukovica, rieka . .
Bukovci
Bukovtak
Buljina
Buna, rieka
Buna, mjesto . . . .
Burievac
Busovaa
Buko blato. . 2 2 ,
Buanin-grad . . . .
Buirn
17
43
153
25
153
52
198
190
152
55
170
188
iko-jezero . . . .
itluk
itluk (Karlovac)
ipulji
ipuljia gradine
obi-polje
ovka
uklji. .
Cvrstnica
54
199
203
162
163
175
21
169
16
Dabar
Dabarsko polje 2 5 ,
Davudovica
Derventa
Desnjevaca
Devetina
Deeva
Dinara
Dinarske planine
Dimitor
Dnoluka . . 1 6 5 ,
192
204
214
182
200
13
211
Careva gora
13
Carevo polje
165
Cazin
187
Ciganska mahala. . 1 5 8
Cincer
15
Crkvica
206
Crkvice
161
12
Crkvina
43
167
Crljenica
16
181
Doboj
Crnac
209
19
Dobojsko polje. .
Crna gora
8
183
Dobor
Crna rieka
43
45
Dobra
Crnanica
5 3 ! Dobretii
167
Crnica
25
207
Dobrievo
Crniko polje . . . . 1 9 4
Dobrilovina . . . . 214
Crni lug
170
199
Dobrinj
Crni vrh, planina.
13
12
Dobrinja, planina
Crni vrh, selo . . . 182
46
Dobrinja, r i e k a . .
Crnja
50
21
Dobrinjsko polje.
Crno jezero
54
157
Dobrunj
Crvanj
16
Dolac
1 5 8 , 159
Crvljivica
12
204
Doljani
Dolnja mahala . . 176
abulja
16
Dolnje selo . . . . 167
adjavica
22
Dolnji Vakuf . . . 162
aglica
1 8 8 Domaljevac . . . . 175
ajnica
157
214
Dovolja
apljina
204
209
Dracevica
ehotina
49
40
Dragaa
elebi
170
D r a g a ljeva . . . . 1 7 4
emerna planina. .
14
Dragoaj
43
emerno sedlo . . .
9
Dragunja
172
epelica
20
Drenica
9
erin
203
Drenova . . . . . . . 1 8 1
Drenica, r i e k a . . .
Drenica, selo . . .
Drien
Driena
Drina
41,
Drinaa
Drinovci
Drobnjaci . . . . 6,
Drvar
Dubica bosanska .
Dubica gornja . . .
Duboac
Dubotica
D u b r a v a , planina.
Dubrava, rieka . .
Dubrave (bos.). . .
Dubrave (herc.) . .
Dubrovnik
Duga
Dugo polje
Dumo-planina. 9,
Durmitor
Dusina
Dunica
Duvanjsko polje 2 3 ,
Duvno
Dui
53
200
17
172
47
49
203
206
188
193
183
182
47
17
42
173
204
155
17
20
11
11
152
52
201
6
207
Fatnica
Fojnica, potok . . .
Fojnica, varo . . .
Foa, potok . . . . .
Foa (bos.)
Foa ( h e r c ) . . . . .
25
44
150
45
183
205
Gabela
Gacko
Gacko polje. . 2 4 ,
Garevo
Garevo ( G a r e v a c ) .
Gjurenoviska rieka
Gjurgjevi s t u p o v i .
Gjurgjevi stupovi .
Glamoko polje 8,
22,
Glamo
22,
Glasinac-han
203
205
205
162
175
50
211
214
170
170
26
217
Glasinacko polje 14,
Glasinci
6,
Gljiva
Gnjilo brdo
Golija
Golo brdo
Gomionica, rieka .
Gomionica, selo . .
Gorani
Goranci
Gorada
Gorica (Lievno) . .
Gorica (herc.) . . .
Gorice
Gornji V a k u f . . . .
Gostilj
Grab
Grabe
Grabovac
Grabovica
Graanica, r i e k a . .
Graanica, varo .
Gradac ( M o s t a r ) . .
Gradac (Pocitelj) .
Gradaac
Gradina, planina .
Gradina, p o d o r . . .
Gradika bosanska
Gradite
Gradnii
Grahovik
Grahovo polje, Gra
hovo . . 1 5 , 2 2 ,
Granarevo
Grbavica
Grmavica
Grme
Grmljani
Gr'ovnica
Grzovo
Guber
Guija gora
Gvozd
26
150
17
17
18
162
42
180
153
200
157
168
203
173
163
47
170
12
47
169
25
176
200
204
175
17
151
181
162
203
158
Haila
Hercegovac
Hisardik
18
165
213
170
209
12
45
12
207
45
168
17
160
15
Hranicava
9
Hrbine
8,
15
Hresna
188
Hresnik
188
Hrgud
17
Hum, podor . . . . 1 7 0
Hum, pokrajina .
5
Humac
202
Ibar
50
Ibarac
50
Igman-planina . .
10
Ilica
12
Ilida
39, 150
Ilija
17
Ilino brdo
213
Ilova
x. . . 1 8 1
Ilovaa
158
Ina
9, 1 5 2
Ivan-grad
180
Ivan-planina . . . .
8
Ivan-polje
26
Ivanjska
180
Ivanjsko-polje . . .
27
Izaci
186
Jablanica
Jabuka-planina . .
Jadar
Jadovnik . . . 4 9 ,
Jagat
Jahorina. . . . 13,
Jajce
Jala
Janina
Janja, rieka. . . .
J a n j a , varo . . . .
J a n s k i vrh
J a p r a , prediel . .
Japra, rieka. . . .
Jaram
Jaruga
Jasenica
Javor
16,
Javorje
Javornik
Javor-planina . . .
153
11
49
18
212
14
163
47
49
49
173
8
187
42
15
22
53
18
13
13
14
Jelake
Jele (bos.)
Jele (herc.)
Jezero
Jezerski
Joava
Joavka
Joevica
Jugovii. . . ,
156
167
205
168
188
42
43
38
205
Kadina bukva . . .
Kakaraj
Kakmur
Kalino
Kalnik
Kamengrad
Kamenica
Kamennica
Kamicak .
Karaula, planina .
Karaula, selo . . . .
Katino brdo
Kifino selo
Kiseljak (ili Lepenica) 3 8 , 1 5 3 ,
Kiseljak H a n . . . .
Kita
Kladanj
Kladua m a l a , . . .
Kladua v e l i k a . . .
Klek
Klisa
Klju
Kljuko polje. . . .
Klobuk, selo
Klobuk, tvrdja . . .
Klokoti
Kneina
Kne-polje (bos.) .
Kne-polje ( h e r c ) .
Koba
Koerin, planina .
Koerin, selo . . . .
Kolain
Koleka ili Zalomska rieka
170
161
176
165
163
192
12
15
191
13
161
165
205
Koleko selo . . . .
205
15
172
39
17
156
187
187
3
190
190
19
202
209
153
168
193
200
181
16
203
214
24
218
Kom
Komarnica
Komotin
Komuina
Konj
13,
Konjic
Konjsko
Konjuh
13,
Kopia-odak . . .
Kopita
Koprivnica
Koprivno
Koraj
Koratje
Korenica
Korito
Korjen
Korjenici
Korla
Kosa javorova . . .
Kosa tisova
Kosijerevo
Kostajnica, selo . .
Kostajnica bosanska,
varo
Koutica, kotlina .
Koutica, selo . . .
Koutina
Kotor, podor . . . .
Kotor, varo . . . .
Kotorie . . . . . . .
Kotorsko
Kotorsko polje . . .
Kova-planina. . . .
Kozara
Kozarac
Kozica
43,
Kozluk
Kozo
Kragujevaa
Krajina bosanska .
Kraljev grob . . . .
Kraljeva gora. . . .
Kraljeva planina .
Kraljevine
Kraljevo polje . . .
Kraljica
8
45
166
182
14
200
15
14
52
14
42
176
173
183
12
25
14
209
167
12
12
209
153
193
26
174
50
150
168
168
182
20
17
12
193
45
165
151
12
5
165
17
14
200
26
14
Krapina
39
Kratovo
212
Kreeva
44
Kreevo
151
Krezlnk
43
Krivoja
46
Krbljina
26
Krnin
13
Krnji
12
Krevo
46
Krug
15
Krupa, rieka . . .
52
Krupa, varo . . . 1 8 8
Krupako j e z e r o .
54
Kruica
153
Kruevica, p l a n . .
18
Kruevica, prediel 2 0 9
Kruica
160
Krvija
200
Kuba
17
Kuk
12
Kukavica, gora .
12
Kula, p l a n i n a . . .
14
Kula, selo
153
Kulen-Vakuf
190
Kumanica
214
Kupres 5 , 2 2 , 1 5 3 , 1 6 3
Kulat
174
Lagumie . . . . . 1 5 1
Laktai
181
Lava
158
Lava, rieka . . .
44
Lebrnik . . . . . .
11
Ledinac
203
Lelija
9,
11
Lepenica
44
Leskovac
41
Lib
15
Lievanjsko polje 1 5 , 22
Lievanice polje.
27
Lievno
168
Lim
49
Lipa
169
Lipe polje . . . .
27
Lipeta
16
Liplje
179
Lipnik (bos.)
Lipnik ( h e r c e g . ) . .
Lipovac
Lipovo polje . . . .
Lisac
Lisijak
Lisina
Liskovica
Listani
Listia
Livanjsko polje . .
Ljenica (Lisnica).
Ljubinja planina.
Ljubija
Ljubinje
Ljubinjsko p o l j e . .
Ljubinja
Ljubomir-planina .
Ljubomir, prediel.
Ljubo vica odaci .
Ljubovija
Ljubuni
Ljubua
Ljubuki
Ljuti dolac
Lokva
Lopata
Lopii
Lukavac
43,
192
205
179
21
9
188
12
182
169
53
22
45
17
193
207
25
46
17
207
205
177
169
15
202
200
50
152
212
45
Maglaj
176
Maj dansko brdo . .
12
Majevica , planina
14, 49,
50
Majevica, selo . . . 1 7 2
Malovan
8
Malovanovo sedlo .
8
Mamicka brda . . .
16
Margeti
174
Marine s t i e n e . . . .
9
Mataruge
193
Matica
25
Matina
182
Mazulja
13
Medeno polje . . . .
21
Medna
168
Medvidgrad . . . . . 1 5 3
219
Medvidji potok. . .
Metohija
Midena
Mihajlo arkangjeo.
Mila
Mila ili Milaj . . .
Mileevo
Miletine
Miljacka
23,
Milodraevo polje .
Miloevac
Misoa, potok. . . .
Misoa, selo
Mitrovica
Mlavo
Modrica
Mokranjica
Mokragora
Mokro
Moranani
Morinja
Mostar
Mostarsko blato . .
Mostarsko polje . .
Motanica, potok .
Motanica, selo . .
Motra
Mounj
Motajica
Mraaj
Mrtvica
23,
Muica
Mutnik
22
205
15
214
214
23
213
203
46
153
176
46
154
211
44
175
46
157
20
172
16
193
55
20
25
193
154
160
13
15
53
24
187
Neretva, predgradje
Neretva, rieka . . .
Neretvica
Nevesinje
Nevesinjsko polje .
Nevizdraci
Niksi, varo . . . .
Nikii, prediel . .
Nikiko polje . . .
Nikoljac
Njemako b r d o . . .
Nova Kasaba . . . .
Nova Varo
200
51
52
204
24
153
206
6
25
214
16
174
212
Novi (bosanski) .
Novi pazar
Novi er
Novopazarska kot
lina
Novo selo (bos.)
Novo selo (herc.)
Nozdrac
Nuglui
193
210
182
Obojak
Obudovac
Oeja, gora . . . .
Oevija
Odak
Olovnica
Olovo
Oluja
Onogot
Opatica . . . 2 2 ,
Orahovica
Oraje
Oraje (Dolnja
Azizie)
Orjen
Orlokuk
Orna vica
Osat
Osjeani
Osjeenica
Osjeenik
Osmaa
13,
Osmanlije
Osmina
Osova
Ostroac (bos.). .
Ostroac (herc.) .
Ostronica
Ostrvica
Otrac
Otinovci
Otoka
Otomaljsko b r d o .
Ozren
152
175
13
155
182
46
156
15
206
25
182
161
1 75
17
15
13
177
176
12
161
177
163
177
182
187
201
151
190
167
163
188
12
14
Pakline
Pale
15
177
27
163
204
23
170
Paotica
Papraka
Pastirjevo
Pai-polje
Paino brdo
Pecka
Pei
Peine
Peter
Petrovac
Petrovako polje .
Petrievac
Pijavica
Pirlitor
Piva, rieka
Piva, prediel . . . .
Plamenica
Plana
Planinica
Plavua
Plehan
Plievje
Plievlje
Plievica
Pliva
Pliva, jezero . . . .
Ploa
Pobijenik
Poitelj
Podgorje
Podhum (bos.) . . .
Podhum (herc.) . .
Podklju
Pod Malinskom . .
Podmilaje selo . .
Podoblaj
Podranica . . 2 1 ,
Podrinje
Podvele
Podzvizd
Poganac
Pogorelica sedlo . .
Pomeljenik
Ponievo
Popovii
Popovo
Popovo polje. 2 1 ,
46
201
12
170
12
168
187
161
214
188
21
180
165
214
47
206
12
25
14
45
183
168
213
9
42
51
13
17
203
5
153
194
190
206
167
170
168
5
17
188
163
9
17
182
180
173
207
220
Porim . . . . . . . . .
Posavina. . . 5, 6,
Posuje. . 2 3 , 2 4 ,
Potocani . . . 1 7 6 ,
Povr
Praa, rieka . . . .
Praa, selo
Prenj, planina,. . .
Prenj, selo
Pribeljskakotlina 8,
Prieboj
Priedor
Priedorsko p o l j e . .
Priepolje
Prisjeka, planina .
Prisjeka, rieka . . .
Prnjavor
Prokletija
Prokos
Prolog
Proara
Proslap
Prozor
Prusac
Puti
16
27
203
183
209
49
156
16
204
22
214
192
19
213
12
42
181
8
54
15
12
171
171
162
153
Radakovica
Radincie
Radobolja
Radobolje, planina 9,
Radovan, planina .
Radovan, poor . .
Radovlje
Radunice
Radua
8,
Raid
Rakitnica
Rakitno . 2 3 , 2 4 ,
Rakovica. . . . 4 4 ,
Rama
5,
Rama, rieka
Ramska kotlina . .
Ranjen
R a p t e (Hrapavica)
Rastoka
Rastovo
Raa
155
170
194
10
13
161
155
182
9
173
49
200
50
171
52
26
14
14
191
162
5
Raica
175
Raka ,
51
Ravno, (bos.). . . 1 6 3
Ravno (herc.) . . 2 0 7
Ravno, visoina .
23
Red
14
Reljina k u l a . . . . 2 1 1
Resenovi
170
Reetnica
26
Ribnica . . . . 4 6 ,
47
Ribnik
42
Riblje jezero . . .
54
Ripac
187
Risovac
12
Rmanja
188
Rogatica
156
Rogovo
18
Rogozna planina.
18
Rogozno han . . .
18
Romanija . . . . 1 3 , 14
Roko polje 2 3 ,
24, 202
Roaj
214
Rudine
206
Rudo
158
Ruici
203
Rava
50
Sajina
Sajkovi
Salem-palanka . .
Salih-Kahve
Samobor
Sana
Sanica
Sanski most . . . .
Sarajevo . . .
Sarajevsko polje .
Sasina
Sava
Sebei
Seljani
Semee-planina. . .
Seme-polje . . . .
Semninica
Seonica
Seonice
9
170
205
197
158
41
42
192
145
19
192
40
151
213
14
26
42
153
202
Sibotica
Sinjavina
Sipava
Sitnica, rieka . . . .
Sitnica, selo
Siva stiena
Siva
Sjenica
Skakala
Skakava
Skatavica
Skender-Vakuf . . .
Skoi
Skoplje. . . 5, 1 9 ,
Skucani Vakuf. . .
Skugrii
Slapnica
Slatina . . 3 8 , 3 9 ,
Slatina (Rama). . .
Slatinsko polje . . .
Slivje
Smiljevica
Smrdinj
Soko
Sokolac (Sokol) . .
Sokolac (Biha) . .
Sokoline
Soli (banovina) 5,
Soli dolnje
Soli gornje
Solina
Somina planina . .
Sopoani
Spreca
Spreino polje . . .
Sratinska
Srebrenica (bos.). .
Srebrenica ( h e r c ) .
Srebrenik
Sredice
Srnetica
Stabnja
Stara Rieka
Stara S r b i j a . . . 5,
Staretina planina .
Starigrad
.
Stari Majdan . . . .
50
11
203
51
191
182
182
212
197
173
13
167
174
162
192
176
154
180
171
27
205
18
176
176
168
187
168
172
38
38
47
17
211
47
20
180
176
203
176
191
12
46
193
210
8
150
191
Stari Vlah
5
Stjepan-grad
155
Stoborje
13
Stog
14
Stol
8
Stolac, p l a n i n a . . .
18
Stolac, varo . . . . 2 0 4
Stoer
17
Stratinska
180
Strmica
15
Strug
204
Stranj
163
Stubanica
13
Studba
22
Studena
171
Studena planina . .
14
Studenac
25
Sturli
187
Suha planina . . . .
13
Suhopolje'
162
Susjed-grad
163
Suica
20
Sutiska
154
Sutjeska
48
Sutorina
3, 209
Svilaj
183
Svrakino selo . . . . 1 5 0
Sajnovac
12
Samac
175
arampov
199
Saranci
206
ara planina . . . .
8
ator planina . . 8,
12
cit
171
iroki brieg
199
i
12
emanovci
163
evarevo blato 2 2 , 5 5
kipovac
176
njegotina
43
Spionica. .
176
tit......
13
Suica, rieka
23
uica, selo
169
uma
207
221
T a r a , prediel . . .
T a r a , rieka . . . .
Tartarovi
Taslida
Tekuica
Tevcak
Teanj
Tetovo
Tieanica
Timar . . . .
Tinja
Tisovac, planina.
Tisovac, poor . .
Tiina
Tikovac
Todorovo
Tolisa, rieka . . .
Tolisa, varo . . .
Tomina
Travnik . . . . . . .
Travanjsko polje.
Travunja
Trebevi"
Trebinja
Trebinje
Trebinjsko polje.
Trebinica . . . .
Trebiat, r i e k a . .
Trebiat, selo. . .
Tremonjica . . . .
Treskavica . . . 9,
Treskovac-planina
Treica
Tribova kosa . . .
Tribovo
.
Triglava
Trieani
Trgovie
Trn
Trnovo
Trogir
Troglav
Trstivnica . . 4 6 ,
Trtla
.
Trubar
Trusina
Trac
214
47
205
213
176
173
181
162
52
180
50
13
167
175
170
187
50
175
192
158
20
5
14
209
206
20
20
53
204
176
10
11
209
14
167
169
171
212
180
156
13
17
154
16
188
17
187
Turia
Turi
Turska Hrvatska 5,
Tunica
Tuzla dolnja . . . .
Tuzla gornja . . . .
Tvrdo. . . . . . . . .
177
176
184
15
172
172
209
Ugar
Ugrii
Ugrovaa
Ukrina. . 4 1 , 4 3 ,
Ulice
Una
Unac, rieka
Unac, prediel . . . .
Usina
Usora (banovina) 5,
Usora, rieka . . . .
Utes
Utovo
Utovo blato
Uvac
Uzdo
43
43
53
45
173
41
41
188
172
181
45
17
204
55
50
171
Vajaka . .
Vakuf
Vapa
Varcar-Vakuf 4 3 ,
Varda-planina....
Vare
Varvara
Vasiljevei .
Vasojevii
Vedro polje
Vele
Velianka
Velijaci
Velika
Veljai
Vepar
Vesela straa . . . .
Viaka
Vidosi
Vidovice
Vidrenjak
Vidua
43
158
50
167
16
155
171
176
6
21
17
45
202
182
202
14
163
155
169
175
50
17
222
Vienac
Vir
Visibaba
Visito
VisoSica, planina .
Visocica, rieka 4 1 ,
Visonik
Visoko
Viegrad
Vitez, planina . . .
Vitez, varo
Vitoroga
8,
Vlah, planina. . . .
Vlah, rieka . . 5 2 ,
Vlasenica
Vlai
Vogaa
Vojnik
Volar
Volujak, planina. .
Volnjak, selo . . . .
Vrabac
Vragolovi"
Vran
Vrana, planina. . .
Vrana, podor . . . .
Vranduk
Vrane
Vrania, planina. .
Vranji
Vrano gra
166
203
15
8
10
42
14
154
156
13
160
12
16
54
176
13
46
11
193
11
165
16
156
15
14
155
161
214
13
16
188
Vrba
22
Vrbanja
43
Vrbanjica
179
Vrbas
41,
42
Vrbaska
50
Vrbako polje . .
27
Vrbljani
168
Vrila
163
Vrhbosna
150
Vrhovine
167
Vruica
182
Vuja brda
11
Vujak . 1 3 , 1 7 , 1 9 3
Vuja luka
14
Vuja planina . .
13
Vukodol
198
Vukovsko
163
Zagorje
U,
26
Zahumje
5
Zarjaa
207
Zarudje
14
Zaslap
209
Zavala, planina .
27
Zavala, samostan 2 0 7
Zavedin
15
Zec
8,
9
Zelen-gora
11
Zenica
161
Zeniko polje . . .
19
Zeta
25
Zimsko polje . . . .
Zlatar
Zmijanje, potok . .
Zmijanje, prediel .
Zovi-dol
Zubci
Zveaj
158,
Zvean
Zviezda
Zviezdan
Zvonigrad (bos.) .
Zvonigrad ( h e r c ) .
Zvornik
24
18
24
180
205
209
180
211
213
155
151
200
174
aba
17
abar
176
abarsko polje . . .
28
abljak, mjesto 4 5 , 182
abljak, rieka . . .
22
abljak, selo . . . . 169
eljeznica. . . . 4 2 ,
45
epa
49
epako polje . . .
20
epe
182
eravac
183
eulj
203
Zitomisli
203
ujevina (Blauj) .
44
upa
209
upanjac
202
vati
53

Klaic Bosna2 WM PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Klaic Bosna2 WM PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

PRVOGA BUDIOCA NARODNE SVIESTI

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

novijimi podatci stranih i domaih putnika, te se tako moja

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

B l a u O t t o : Jahresbericht iiber Bosnien. (Preussisches Handelsarchiv 1 8 6 8 .

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Na posljedku jo mi je kazati, da je priloene dvie

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

II. Etnografija i statistika.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

A. Mubamedovski Hrvati ili Turci

III. Topografija (mjestopis).

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

I. Poloaj, medje, veliina i sastavine.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

u Bosnu ulazi. Na j u g u prostire se od Sitnice suha medja 2 do 3

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

medja potoka Butinice, a zatim rieke Une do razvaljenoga samo

550 Q zem. milja

U k u p n o . . . 1130 Q zem. milja

U starih knjigah (a i u narodu jo danas) zovu se pojedini

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Duvno, G l a s i n c i i t. d. za omanje prediele. U junoj Hercego

II. Gore, ravnice i nizine.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

od jadranskih; a i g l a v n o g o r j e , jer se u njem uzdiu najvii

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

R a d u a obrasla je umom na vrhu i na obroncih, gdje ima

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Treskavici na jugu prostire se ravnica Zagorje, visoka 1000

emerna sedla hvata se na jugu planina L e b r n i k , visoka

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

b) Gfrana izmeju Vrbasa i Bosne. Ova grana hvata se

c) Cfrana izmeju Bosne i Drine. Ova grana hvata se raz

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

6. D o b o j s k o p o l j e (389 mf), na srednjoj Bosni, dugo 1 sat,

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

8. e p a k o polje na srednjoj Bosni izmedju Maglaja i epa,

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

potok a d j a v i c a , koj izvire u Lisini, tee sjeverno i ponire na

Vjekoslav Klai BOSNA MH 2010.

9. K u p r e s k o p o l j e , protee se od sjevero-zapada prema

Duvanjsko je polje poznato kao domovina glasovitoga hajduka