Digitized by the Internet Archive

in

2011 with funding from

University of Toronto

http://www.archive.org/details/kosovosrpskenaOOnova

J^

ot f*1d(ae

/.c
.

ii

Ipronto,

OrVtaiJiS'

iL

KOSOVO
SRPSKE

NARODNE PJESME O BOJU

NA KOSOVU.

POKUAJ, DA SE SASTAVE U CJELINU KAO SPJEV.

ESTO

SA

IZDANJE.

SLIKE.

1901.
TISAK

NAKLADA KNJIARE

L.

HARTMANA (KUGLU DEUTSGH), ZAGREB.

Car Lazar.

O ovom

pokuaju,

auni se svijet odavna

anstvenim spjevovima klasike
Nakon svega istureno je
l\

divio

Ilijadi

Odiseji veli-

starine.

kako su postali ti
vie umova, jednoga
ili vie
narataja; jesu li postali u jedan mah, ili su im
dijelovi dugo ivjeli svojim posebnim ivotom kao pojedine cjeline? Je li ih kakav divni pjeva sklopio u jedan
mah, ili su na tome radile podue vrijeme mnoge vjete
spjevovi? Jesu

glave

li

oni djelo

pitanje,

jednoga

ili

Ljudi

vrlo

dubokili

misli,

koji

unato starinskom shvatanju o

tanja,

snazi mitske

pokrenue

ova

pi-

izvanrednoj tvorakoj

Omirove, izrekoe misao, da su oni

spjevovi jedan za drugijem postali onim drugim sintetikim putem. Taka jedna misao nainila je veliku knjievnu vrevu u Evropi, u vrijeme kad su filoloka i literarna pitanja
branili

imala prvi

Omira

Kad

linosti

a drugi

znaaj medju ostalima. Jedni su

narod kao tvorca onij eh spjevova.

u Evropi prvi put saznalo za nae narodne

pjesme, one su se pojavile da potpomognu pomenutu borbu.
One su posluile kao ivi primjer, kako eto u samo nae
se

doba narod pjeva u krasuim pjesmama svoju

pogled na svijet.

istoriju

svoj

Epska skladnost

Banovi

su

enidba Maksima Crnojevia

Strahinja,

potvrdjivala je jo

duina pojedinih pjesama (kao to

vema

hovu miljenju o postanju

u

shvatanje

zajednici

ostale)

nove razborite kritiare u

starih

razpoloenjem

nove

kole u evropskoj pojeziji, nakon klasike

Ovo

pjesama.

jelinskih

nji-

romantine

namjetenosti

napuenosti u pojeziji prologa vijeka, eljno traae priprostoga Hvadskog mirisa, prinese mnogo,
rodnih zvuka
i

te

nae pjesme stekoe u svijetu povjerenje, to im dostoji

spram one ljubavi, kojom se medju svojim narodom gaje.

Medju tijem su nae pjesme ivo kupljene i objavljivane. Neumrli Vuk Stefanovi Karadi poklonio je svoj
objavljivanju ovih slika narodnoga
ivot fotografiranju
i

ivota.

drugi podjoe njegovijem putem, te se danas

rei, da je
je u

ovom
Jedan

ve

na

hartiji

posao

bi

bio,

dvije

mama, koje

valjanije,

da

posao bio glavno kritiko izdanje svekolikih

tome sad ne

emo

da se na osnovu toga izdanja

sklapati u pojedine cjeline.

eti

poslu nastupila druga mijena.

narodnih umotvorina.
bi

sve to je glavnije

moe

strane.

Ili

govoriti.

ponu

Ovaj bi se posao

traiti

cjel

nu

pjevaju jednog istog junaka,

Drugi

pjesme

mogao

po-

skladnost u pjesili

dovoditi u red

pjesme o pojedinim periodima rada i ivota narodnog

o pojedinim znamenitim monumentima istorijskim.

Tijem bi putem valjalo vratiti u narod ovu svojinu

pravi pjevai, sinovi patrijalnog ivota i
njegovu. Dobri
prirode, danas su posve rijetki u zemljama, kuda je civilizacija sa svojim novim obiajima i nainima miljenja i
rada prodrla. Neznam pouzdano, ali mislim, da se neu
prevariti ako kaem da je njih iz godine u (odinu sve
manje i u zemljama srpskim pod Turcima. Tomu je dokaz>
to je ba tamo u junaki ep na prodrla i svakoi

jaka diplomacija,

dobu epa

kraj

proces

taj

odanost

kazivati

se

od njega gradi

to se

ovoj

onoj

ili

junake pjesme. Tu

na

nita

svietu

zadrati

sili

u kome

okvir,

Tu

dravi.

je

on raspada
ne moe, kao to
se

je

obino

toga epa
se

izgubilo

vrsto

opseg

odmah

oronio,

guslar

je zemljite

njegova znanja,

je

im

tiinu svoju,

vjerovanja

snaga njegova poela posr-

drug

vjerni

svakog srpskog zbora

narodni

malo po malo pretvara u kolskog deklamatora

svoje mjesto na pozornici ili tribini; kako se pjesma

nalazi

njegova

usta

ivih

iz

Mi rekosmo, da

znamo, da

Gubei

to.r^

Om

ne treba niko da se uplai kad mi kaemo kako se

nekadanji

nepokolebljivu

staru

ogranieni

miljenja
tati.

svaki prirodni proces.

nezadrljiv

to

hartiji

tampanih knjiga.

od ovoga ne treba

se

poplaiti, jer

poneki ipak uiniti. Ali uzalud.

karakteristiku

svima ostalim

na

taloi

granama njegovim, ne moemo

samo

ih

sauvati. ivot narodni

vazda u

svekolikoj svojoj cjelokupnosti.

na

naega patrijahalnog ivota u

ovdje
se nita

postupa napried

ponajvie ni zlo ni dobro

ili

nazad,
Ali

ne gubi bez za-

mjene. Mjesto starog oblika javlja se novi, koji

e drugim

nainom vriti onu istu slubu, onako isto, ako ne jo bolje.

Ako nestane starinskog pjevanja pjevaa
kao to ih
ovaj vijek ve sada nema ni nalik na one, kakvi su se
nalazili u poetku njegovu
kakvih je moralo biti u prolom
i

vijeku

pjesama ne

jeane u knjievnost,

lama
doista

tumaene

sa svake strane, ne

ne

mogu.

nestati.

Prije

je

ako ne od sad, pomi-

istorijom,

izuavane po kokoristi, od manje

vee
uvao neobjanjivi

bude od
ih

narodni

neko zagonetno osjeanje: od

sad treba da se njime sladi bistra svijest
ponos dobro
proraunat
objanjen s razgovijetnom prolou, s dobro

ponos, a njima

se

sladilo

odredjenim tenjama

zamjerama.

Tu

kad

je vrijeme,

emo

mi naom narodnom poezijom na ovaj drugi nain gajiti

narodno osjeanje, kao to nam je ona ve u prilinoj
i

mjeri

uid
One

izvor

ljepote

vrstoe

jezika.

Iz

iskonske crte nae narodnosti u slikama

nje

iz

se vazda

prve ruke.

ni

manje, nego ono to

poetnike knjiodredjeno mjesto, da ine ni vise

im moe biti posao. Onda im ne

moi

oduevljenje

u djelu zabavne

evnosti

zauzeti

ni

svoje

pretjerano

nastave

niti

sto

one imaju kao svoju vjenu

im kakva odvratnost

To
koji

dakle

su

ekaju

poslovi

svoje ljude,

da se tijem posloviii a

to

lijepe

pripisivali

sve

nemarnost oduzimati

sva,

ono

vrlinu.

oko naih narodnih pjesama,

su od prilike zadatci, koji valja

izvre.
V

Ovi poslovi negdje su poeti, negdje nedirnuti. itav

kome smo govorili, sad je uprav usred bivanja

Mi smo dospjeli u posljednje ae, da pokupimo

proces, o

svoga.

natampamo umotvorine naeg naroda. Sad

se zna,

da su

one jo prije dvijesta godina drugije izgledale nego danas.

S promjenama, koje je podnio jezik
ostali narodni ivot,
i

mijenjae se
odjako. Dobro je
dakle, to smo dospjeli da ih bar sad natampamo. Ali da
od njih nainimo kritika cjelokupna izdanja, da na osnovu
tijeh pokuavamo sklapati pojedine cjeline, da ih udeavamo
u naroita izdanja za kolu i nastavu
nijesmo jo dospjeli.
mijenjale

su

se

one,

Sklapanje naih narodnih umotvorina u

cjehne prije

poeli stranci. Poznati prevodilac naih narodnih

pjesama na eki
njemaki Sigfrid Kaper natampao je
1851. prvi taki ogled pod naslovom Lazar der Serbenzar.*
su

nas

Lazar der Serbenzar. Nach seibischen Sagen und HeldengesangcD-.

Wien, Franz Leo

1851,

Tu

on ogledao, da na osnovu pjesama pria narodnili

sklopi spjev umjetan ali u duhu narodnom, to je

ve

je

po

sebi najtea stvar

Toga

radi

poeo

jo

moglo

izpasti za

se
iz

u svakom smislu

nije

moguna.

on razmahnuo na daleko, i svoj spjev zaDuanova vremena, drei se, koliko mu je

rukom, narodnoga naina.^ Ja mislim da

putem ne moe mnogo postii. Ili mora ostaviti

narodne umotvorine onakve, kakve su, ili upotrebiti narodnu gradju sa svijem samostalno. Ovo drugo je pokojni
Joksim Novi rad bio s njegovom Lazaricom (1849)
uiniti; ali on niti je upotrebio cijelu pojetsku gradju,
se tim

koja

se

nalazi

je

niti

onu, koju

je

upotrebio,

pot-

samo slijedom narodnih pjesama

ispjevao svoju pjesmu, koja dalje nikakva znaaja nema.
Mnogo boljim putem udario je g. P. Besonov u svojoj
studiji o narodnim pjesmama naim, tampanim u Ruskoj
puno savladao, nego

Besjedi 1857,

mama

II.'"^

On

je

se

ogledao,

da po narodnim

pjes-

priama upravo rijeima njihovim, ispria propast

srpskog carstva. On se dakle mnogo primakao pravome
nainu, promaivi samo u tome, to je dogodjaje oko Dui

oko kosovskog boja sastavio u

jedno. Mi mishmo, da je bolje smatrati ih kao posebne
cjeline, i ako su tijesno spojene. Dalje je g. Besonov htio
da govori o cjelini, a sporedno mu je bilo da sklapa
cjelinu u potpuni oblik.
anove smrti

dogodjaje

Drugi je stranac, koji je na istom poslu radio,

D'Avril, Franzuz, koji se bavi
*

Kako

godbe, pokazuje

laka

nije

str,

koji uvodi

i,

grad,

to

posve laka stvar

48, na kojoj se

o slovenskoj
i

kako za

hajduk

izrad u

Adolfo

filologiji

is-

fo trebaju osobite

po-

predstavlja

pjevta u sobu Milana uitelja Uroeva

Vidi srpski

1858.

g.

kao

pandur

ili

M. Gj. Milievia asovima odmora

II.

Bio-

On

Besonovljevim putem

mi mislimo, da
je dobro pogodio. Pod naslovom La bataille de Kosovo^
natampao samo narodne
on je prikupio, uredio
pjesme o kosovskom boju. Opazivi sve to treba cjelini
toriji.

je udario

g,

D'Arvile se

stavi u

pobrinuo,

edno,

taj

mu

da rasturene dijelove

posao prilino uspio za rukom.

je

nainu rada on sam ovo

boja na Kosovu, jesu

Pjesme,

govori:

posebne

cjeline,

lomci, koji se ne veu sami jedan

i

prve pjesme, od kojih

sa-

se

ta vie prosti

od-

Take su

bile

za drugi.

poslije

koje se tiu

sastavio sjeverni-fran-

cuski junaki ep (Chanson de geste). Ja se nikako nijesam

samo ostao u krugu narodne epike,

i gledao sam, da posaivam, tako rei, one komade jedan
za drugi. Nijedne misli nema dodate; u formi nijesam promijenio nita: samo sam izvadio po nekoliko stihova iz
jedne pjesme, pa ih umetnuo u drugu, da bih crte bolje
postavljao, i da ih ne bi gubio, i samo sam po gdjedje
nego

maao,

dalje

izbjegavao dosadno ponavljanje^.^

izradili
sami usvojili
ga na
Mi smo taj posao
krenemo
samim originalima, starajui se da popravimo
i

Tako smo u radu D'Avrilovu

naprijed.

neto dodali^
ljepu

smo

joj

je

kao

to

se

vidi iz

u nekoliko pomagali, to
tekstu zaokruglili,

vrste dodali.

La

Da

smo gdjekoje

na dva

tri

Kossovo.

sitnice

mjesta po dvije

su to neznatne stvari,

bataille de

et tradnite

putem mnogo
sklopa D'Avrilova, mi

neto ispravili. Postigavi tim

nego

cjelinu

samom

laires

neto izmijenili,

Rhapsodie serbe

da su

u
tri

to prosto

dei cbants popu-

tiree

en frangiis. Pari. Librairie du Luxeinbnrg 1868.

Vidi ob^irniju

Tako on

obznanu o

nije bio stavio

sredite spjeva najvanija.

toj

knjiici

u Vili

1868,

u svoj sklop pjesmu o

str.

samom

612.

boju, koja

samih naroduih pjesama moe se uvjeko uporedi ovu knjiicu s Vukovim izdanjem.

upotrebljeni
riti

obrti

Putajui samu knjiicu u

dodajemo

svijet

njenja kako se ovijem zabavismo poglavito

iz

radi obja-

tog razloga

da probudimo volju za ovake poslove o narodnim pjes-

mama

u smislu o

mogao

kuaj

bi

kome

se bez

pjesama o Kraljeviu
bavili, ali

drimo da

od ovoga, u koliko

naprijed govorimo.
i

je ondje

vee

radnika,

ako mislimo, da

elja,

opet ga

izni-

naroda nalazi sve vie

naega

pa neko moe

da se

ovijem zabavi. Inae

drimo

odmet

ni publici ni knjievnosti

naoj

stavljeno

ispasti bolje

obilje pjesama, te bi iz-

danas smjerna

jesmo, jer se u irinama

svakovrstnih

mogao

taki pokuaj

bi

ostati za

takav po-

od mnogobrojnih
sumnje uiniti
Marku. Nijesmo se tijem positnije

boru bilo na ruci masa materijala.

ovakav posao

Isti

biti

da

voljan

ne

dokolan,
biti

na

ovakim nainom

sa-

posebno izdanje kosovskih pjesama.

U Biogradu,

25. Jula 1871.

Stojan Novakovi.

Nekoliko rijei k

Prije svega zahvaliti

izdanju

III.

nam

je

poduzetnoj

knjiarnici

Hartmanovoj, to ova zbirka pjesama moe da izadje u

ovom obliku i pred hrvatsku publiku. Radi toga dodali

smo

objanjenja, koja srpskom izdanju nijesu bila potrebna,

rei emo ovdje dvije tri rijei o onom historijskom momentu srpske
ope jugoslovenske historije, koii je postao
predmet srpske narodne epopije.
Izvor je kako toj epopiji, tako
svekolikim granama
epizodama njenim borbam s Turcima.
Od sredine 14. vijeka pa sve do samih naih dana
ta je borba najsilnije
najee dnevno pitanje. Dok se
to pitanje ne svri, prilike srpske, kao
sviju suplemcnih
naroda na slovenskom jugu ne mogu se niti utvrditi niti
do ega stalnog dovesti. Jer usred prvih pokuaja darovitih
politiara 14.
15. vijeka, da se jugoslavenske zemlje zgrupiraju u jednu cjelinu' udarili su Turci. Oni su dovriH
upropaavanje Duanovog djela, koje je knez Lazar bio
poeo spaavati, oni su ugasili novo sredite, koje se u
i

Bosni, u Hercegovini
s

u Hrvatskoj bilo poelo njegovati

tenjama za narodnu samostalnu

itaj o tome

dr.

Fr.

Rakoga

politiku

Vrhu

tijeh

Pokret na slovenskom juguc

itd.

razvala podigli su oni svoje carstvo, bacili u ropstvo jugougasili skoro

slovenska plemena,

vei

ono vrijeme bili poeli nasav taj posao do naih dana, u kojima
u kojima se izuavaju ivlje nego ikad

koje su pojedini
zirati,

se

zaustavili

mrtvih budi,

iz

stare pogrjeke

sa svim klice jedinstva,

ljudi u

tumaranja jugoslavenskih plemena.

Svemu ovome nazatku naem, ne samo srpskom

jugoslavenskom, polazna je laka boj na Kosovu. Srbi su
i

prvi

bili

na

su

udarcu, oni

izdrali

odbili

ili

preboljeli

prve trske udarce, no udarac na Kosovu slomio

ih je,

da

do ovoga vijeka, sve do danasi Pono

etak oslobadjanja istina je uinjen u ovom vijeku
sve

ostanu slomljeni

on jo

nedovreni

stoji

U ovome

to

smo spomenuli

sav je uzrok, to se

narodna pojezija srpska tako rado bavila junakom borbom

pogibijom na Kosovu. I onda, kad nije bilo nikakve
i

nade na spasenje,
se turska

sila

nije drijemala elja slobode,

inila

nedobitna

onda kad

vjeita, uzdala se misao

narodna u bolje dane. Na sastancima narodnim u raznim

prilikama, svakome je bilo na pameti ono isto pitanje,
koje

danas zauzima svako rodoljubivo

e se skinuti
noge,

To

vrata tudjin

doi do

osjeanje,

toga da
koje

borbe zapoinjalo, o

je

srce, pitanje

osvaja, kako narod

stati

sam svojom sudbinom

sto

emu

puta pobijedjeno
se radije

epskom poezijom do o oneme

ivota narodnog? ... I ono je

to

moglo

kako

na svoje

razpolae.

vazda nove

baviti

svojom

je bila vjeita tanja

doista vazda boravilo na

tim predmetima, vazda ih

obradjivalo

cima pjevanja

dokle ga nije predalo knjiev-

nosti

kazivanja,

poecima novoga dravnog

ivota.

u stostrukim obli-

Stoga

je sa svijem

prirodno, to je ono linosti, koje su prve pale u

borbi, uzvisilo na stupanj starinskih

II

heroja,

toj

kobnoj

to su

pjesme

o tome

svakome draga stvar, jer se jo potee

nedovreno kobno pitanje tolikih godina!
Pokraj onoga,
to svakom narodu ini dragom njegova poeziju, ovdje
jo
znaaj politike tradicije, koji je ovim pjesmama nabavio njihovu omiljelost i njihovu duboku svezu sa ivotom srpskim.
i

danas

Toliko

za

ljubav

onima, kojima nebi bilo poznato

kakvo je mjesto do vrlo kratkog vremena zauzimala u nas
narodna pjesma, pa ga u nekoliko i danas zauzima. Kako
narodna pjesma danas stoji, kako nju odmjenjuju savrenija sredstva, kojima se pokret narodni slui, o tome
je
neto

naprijed

napomenuto,

to

je

predmet posebnog

literarno-historijskog razmatranja.

U Biogradu,

4.

Marta 1872.

St, N.

12

I.

Knez Lazar zida

Slubu

slui slavni

sebi zadubinu,

knez Lazare

Kruevcu ancu arenome/

Slubu

slui

svetog Amosija;^

Svu gospodu zove na svetoga^

sa zdravicama.
Sa knjigama^
i

Skupi mu

se sva srpska gospcda,

Pa je redom u sovri posadi

po starjeinstvu,
Po gospodstvu
Uvrh sovre slavni knez Lazare.
'

Tu

sjedoe

Taman
I

piti

vino hladno.

bie vina najviega,^

o svakom dobro besjedjahu,

Al' poeta gospodja Milica,

Lako

seta

po carskom divanu,^

Na

njojzi je

do devet emera,^

Ispod grla do devet gjerdana,'*

na glavi devet periana,^^

Povrh toga kruna pozlaena

u njojzi

Sjaje

kamena

tri

draga,

noom, kako danjom

sunce;

Pa besjedi slavnome Lizaru:

Gospodine, slavni knez Lazare!

mene u te pogledati,
>A kamo li s tobom govoriti,
*Bit' ne moe govoriti hou:
*Zazor

Sto bijahu Nemanjii

stari,

Carovae, pa preminue,
Ne trpae na gomile blago,
No gradie s njime zadubine,
i

Sagradie mloge manastire:

Sagradie visoke

Ba

Pa

Deane

vie

ariju

Deane,
Gjakovice;

vie

Pei

ravne;

Drenici bijela Devia,

Pazarom;
Malo vie Gjurgjeve Stupove,
Sopoane na vrh Rake ladne.

Petrovu crkvu pod

Trojicu

Hercegovini,
Crkvu Ja nj u u Starome Vlahu;
I Pavlicu ispod Jadovnika,
Studenicu ispod Brvenika;

14

icu

Crkvu

vie

Karanovca;

Prizrenu crkvu svetu Petku;

Graca niu u Kosovu ravnom^^

:^U

Sve to jesu njine zadubine!

Ti ostade u stolu njinome
potrpa na gomile blago,

A ne gradi nigdje zadubine;

Eto nama ne e pristat' blago
nau duu,

Ni za zdravlje

ni za

^A

kome naemu.

ni

nama,

ni

Tad' govori slavni knez Lazare

ujete

li,

sva srpka gospodo!

Sta govori gospodja Milica,

Jer

ne gradim nigdje zadubine?

Hou

gradit'

crkvu Ravanicu

U Resavi^- kraj vode Ravana;

Imam blaga koliko mi drago,
Udariu temelj od olova,
Pa

crkvi sagraditi platna,^^

Sagradiu od srebra bijela,

Pokriu je eenijem zlatom,
Podnizati drobnijem biserom,

Popunjati dragijem kamenjem.

Sva gospoda na noge ustala,

asno se knezu poklonila:

Gradi, knee,
za zdravlje

2>I

No

bie ti za duu
Visokom StevanuJ*

Obili Milou,
Sjedi Milo dolje u dno sovre,
Milo sjedi, nita ne besjedi.
Al' to vidje slavni knez Lazare
Gdje mu Milo nita ne besjedi,
tu sjedi

mu

Nazdravi

zlatnu

kupu

vina:

2>Zdrav,

da se mi, vojvoda Milou

>Pa mi

ti

hou

Jera

Skoi

togodj progovori,

zadubinu gradit'.

Milo od zemlje na no^e,

glave samur

Skide

Pa

asno kneza

je

mu

Dadoe

zlatnu

Primi Milo zlatnu

Ne

pije je,

poe

elenke.

podvorio;

kupu
kupu

vina.

vina,

besjediti;

Hvala, knee, na besjedi tvojoj!

Sto

hoe

ti

Vreme

zadubinu

nije, niti

moe

gradit',
biti;

Uzmi, knee, knjige carostavne^^

>Te

ti

gledaj to

nam

knjige kau:

Nastalo je posljednje vrijeme,

Hoe

Turci carstvo preuzeti,

2>Hoe Turci brzo carovati;

Oborie nae zadubine.

i6

>Oborie nae manastire,

Oborie crkvu Ravanicu,
>Iskopae temelj od oluva,
Slijevae u tope gjulove,^''

Te
>I

nae

crkvi

razbijat'

rasturiti

Slijevae na

Hoe

Kadunama
Sa crkve

Povadie

rasturiti,

kovati gjerdane;

Kadunama

platna,

hate^"^ ratove;^^

pokrov

crkvi

gradove;

biser raznizati,

podnizat' gjerdane;

to

drago kamenje,

Udarit' ga sabijam' u balake^^

kadama^o
Ve me u
I

u zlatno prstenje;

li,

slavni knez-Lazarel

Da kopamo mermera kirnena,

Da gradimo crkvu od kamena,
I

Turci

nae

e carstvo preuzeti
e zadubine
sluit'

Od vijeka do suda bojega:

Od kamena nikom ni kamena.

Kad

to

z.iu slavni knez Lazare,

Tad' Milou bio govorio:

Hvala tebe vojvoda Milou!
Hvala tebe na tvojoj besjedi,
Istina je,

kako

to govori.

17

Sultan Murat.

II.

Sultan Murat pie knjigu caru Lazaru.

Car Murate u Kosovo pade,

Kako pade, sitnu knjigu pie,

Te je alje ka Kruevcu gradu
Na koljeno srpskom knez-Lazaru:
Oj Lazare, od Srbije glavo!
Nit' je bilo, niti

moe

biti:

Jedna zemlja, a dva gospodara,

Jedna

raja,

dva haraa daje;

Carovati oba ne

moemo.

Ve
>

mi polji kljue
harae,
Zlatne kljue od svijeh gradova,
i

harae od sedam godina:

Ako li mi to poslati ne e,
A ti hajde u polje Kosovo,
I

Da sabljama zemlju

21

dijelimo!

Kad Lazaru

sitna knjiga dodje,

Knjigu gleda, grozne suze

Glase

alje

roni,

na sve etir' strane,

Koliko je srpske carevine,

I

sazivi e

vojske

Priklinje ih,

Ko

junake,

do neba se uje:

je Srbin

srpskoga roda,

koljena,
od srpske krvi
A ne doo na boj na Kosovo,
>Ne imao od srca poroda,
Ni mukoga ni djevojakoga;
I

Od ruke mu
Rujno vino,

nita
ni

ne

rodilo,

enica bela,

Rdjom kapo dok mu

22

je koljenja!

III.

Carica Milica trai od cara Lazara, da

ostavi jednog brata u Kruevcu.

Car Lazare sjede za veeru,

Pokraj njega carica Milica;
Veli

njemu carica

Milica:

Car-Lazare, srpska kruno zlatna

Ti polazi sjutra u Kosovo!

Sobom vodi sluge vojvode,

A kod dvora nikog ne ostavlja,
i

Care Lazo! od mukijeh glava,

Da ti moe knjigu
natrag
U Kosovo
i

odnijeti
vratiti;

Odvodi mi devet mile brae,

Devet brae, devet Jugovia:

23

joj

Ostavi mi brata bar jednoga,

Jednog brata

sestri

od zakletve

Njoj govori srpski knez Lazare:

Gospo moja, carice Milice!

Koga bi ti brata najvoljela
Da t' ostavim u bijelu dvoru?

Ostavi mi Boka Jugovia.

Tada ree srpski knez Lazare:

Gospo moja, carice Milice!
Kada s jutra bijel dan osvane,
Dan osvane
ograne sunce,
i

I vrata se

otvore na gradu,

Ti ietaj gradu na kapiju,

Tud

poi

vojska na alaje:^^

Sve konjici pod bojnim kopljima,

Pred njima je Bozo Jugoviu,

on nosi krstaa barjaka;

Kai njemu od mene blagoslov,
Nek da barjak, kome njemu drago,
Pa nek s tobom kod dvora ostane.

Kad u
I

jutru jutro osvanulo,

gradska se otvorie vrata,

2^

Tad
Ona

ieta carica Milica,

stade gradu na kapiju,

Al' eto

ti

vojske na alaje:

Sve konjici pod bojnim kopljima,

Pred njima je Boko Jugoviu

Na

alatu vas u

istom

zlatu.

Krsta ga je barjak poklopio,

Pobratime, do konja

Na

alata.

barjaku od zlata jabuka.

jabuke od zlata krstovi,

Iz

Od

krstova zlatne kite vise.

Te kuckaju Boka po pleima;

Primae se carica Milica,
Pa uvati za uzde

Ruke

sklopi bratu

mu poe

Pak

O moj
Car je

alata.

oko

vrata,

tiho govoriti:

Boko Jugoviu!
tebe meni poklonio,
brate,

tebi je blagoslov kazao,

Da da barjak kome tebe drago,

Da ostane sa mnom u Kruevcu,
Da imadem brata od

Ar
Idi,

zakletve.

govori Boko Jugoviu:

sestro,

ja

ti

na bijelu kulu;

se ne bih povratio,

Da mi care pokloni Kruevac,

25

Da mi ree druina ostala:

Gle strai vica, Boka Jugovia!
On ne smjede poi u Kosovo
Za krst astni krvcu proljevati
I za

svoju vjeru umrijeti.

Pak proera konja na

Al' eto

ti

kapiju.

starog Jug-Bogdana

sedam Jugovia,
Sve je sedam ustavljala redom,
Al ni jedan ni gledati ne e.
I

za njima

Malo vreme za tim

Al' eto
I

ti

postajalo,

Jugovi-Vojina,

on vodi careve jedeke^^

Pokrivene sa suvijem zlatom.

Ona pod njim

I

sklopi

Pa

mu

uhvati kulaa

ruke oko vrata,

njemu stade govoriti:

O moj brate, Jugovi-Vojine!
Car je tebe meni poklonio,
i

I tebi je

blagoslov kazao,

Da da jedek kome tebe drago,

Da ostane sa mnom u Kruevcu,
Da imadem brata od zakletve.
Veli njojzi Jugovi-Vojine:
Idi,

sestro,

na bijelu kulu.

Ne

bih

se junak povratio,

ti

Ni careve jedeke pustio,

Da bih
Idem,

znao, da bih poginuo;

Ko^o

sejo,

ravno

Za krst asni krvcu proljevaii

braom

I za vjeru s

Pak poera konja na

umrijeti.

kapiju.

Kad to vidje carica Mihca,

Ona pade na kamen studeni,
Ona pade pak se obeznani.
Ali eto

Kada

vidje

mu

Udrie

On
Te

slavnoga Lazara,

ti

gospodju MiHcu,
suze niz obraze,

obzire

s'

desna na hjevo,

dozivlje slugu Golubana:

Golubane, moja vjerna slugo!

Ti odjai od konja labuda,

Uzmi gospu na bijele ruke,

Pak je nosi na tananu kulu;

Od mene

ti

bogom

Nemoj ii na

Ve

prosto bilo,

boj na Kosovo,

ostani u bijelu dvoru.

Kad

to

zau

sluga Golubane,

Proli suze niz bijelo lice.

27

Pa odsjede od konja labuda,

Uze gospu na bijele ruke,
Odnese je na tananu kulu;

Ar svom srcu
Da ne ide na

Ve

se vrati

Posjede ga,

odoljet'

ne moe.

boj na Kosovo,

do konja labuda,
ode u Kosovo.

28

IV.

Car Lazar se privoljeva nebeskom carstvu.

Poletio soko tica siva

Od

od Jerusalima,
I on nosi tiu lastavicu.
To ne bio soko tica siva,
svetinje

Vee
On

bio svetitelj

ne nosi tie

Vee

Ilija;

lastavice,

knjigu od Bogorodice,

Odnese

je caru

na Kosovo,

Sputa knjigu caru na koljeno!

Sama

knjiga caru besedila:

Care Lazo, estito koljeno,

Kome e

se privoleti carstvu,

nebeskome,

Ili

voli carstvu

Ili

voli carstvu zamaljskon-e?

29

Ako

zemaljskome,

voli carstvu

Sedlaj konje pritei kolane.

Vitezovi sablje pripasujte,

Pa u Turke

Sva

juri uinite,

turska izginuti vojska;

Ako r voli carstvu nebeskome,

A ti sakroj na Kosovu crkvu,
>Ne vodi joj temelj od mermera,

Ve

od iste

Pa priesti

Sva

svile

skerleta,

naredi vojsku;

tvoja izginuti vojska,

Ti e, knee,

njome

poginuti.

kad care sasluao rei.

Misli care, misli svakojake:

Mili Boe, to

kako

u?

u se privoleti carstvu,
u carstvu nebeskome?
u carstvu zemaljskome?
u se privoleti carstvu,

Kome
Da ili
Da ili
Ako

Privoleti carstvu

zemaljskome,

maleno carstvo,
A nebesko u vek do veka.
Car volede carstvu nebeskome.
Pa sakroji na Kosovu crkvu.
Ne vodi joj temelj od mermera,
od iste svile
skerleta.
Zemaljsko

je za

Ve

30

Pa doziva srpskog
I

partrijara

dvanaest velikih vladika,

Da prieste narede vojsku

Da je spreman doekati Turke.
i

M'Uj

V.

Milo, Ivan

Milan susreu Kosovsku

djevojku.

Car Lazare prieiva vojsku

Kod

prekrasne Samodree^^ crkve,

Tri nedelje tridest kaludjera;

Sva se srpska priestila vojska,

Najposlije

tri

vojvode bojne:

jedno jeste Milou vojvoda,

A
A

drugo

tree

Kad

je

Kosani

Ivane,

je Toplica Milane.

se seta vojvoda Milou,

Krasan junak na ovome svetu.

Sablja

mu

se po kaldrmi

vue,

Svilen kalpak, okovano perje.

32

Na junaku
Oko vrata

marama,

svilena

oko sebe,
ugleda Kosovku djevojku

Obazre se
I

kolasta azdija^^,

Gde
S'

vitez

se divi slavi

junatvu.

sebe skide kolastu azdiju,

S* sebe skide

pa

je njojzi dade:

Na, djevojko, kolastu azdiju,

>Po

emu e

Po

azdiji

Evo

t'

mene spomenuti
po imenu mome;

idem poginuti, duo,

U taboru estitoga kneza;

Moli boga, drago duo moja,

Da

ti

s'

zdravo

iz

tabora vratim,

A tebe dobra srea nadje,

Uzeu te za Milana moga,
Za Milana Bogom pobratima,
>Koj' je mene Bogom pobratio,
Vinjim Bogom
svetim Jovanom;
i

Ja

tebi

kum venani

biti

Za njim ide Kosani Ivane,

Krasan junak na ovome svetu.
Sablja mu se po kaldrmi vue.
Svilen kalpak, okovano perje,
Na junaku kolasta azdija,
Oko vrata svilena marama.
Na ruci mu burma^"" pozlaena.

33

Obazre se

pogleda na

nju,

S ruke skide burmu pozlaenu,

S ruke skide, pa je njojzi dade:
Na, djevojko, burmu pozlaenu,
Po
:^A

emu e

mene spomenuti,
po burmi po imenu mome:

Evo
2>U

t'

idem poginuti, duo,

taboru estitoga kneza;

>Moli Boga, moja duo draga,

Da

ti
i

s'

zdravo

iz

tabora vratim,

tebe dobra srea nadje,

Uzeu

Mibna moga,
Za Milana bogom pobratima,
Koj' je mene bogom pobratio,
Vinjim bogom
svetim Jovanom;
te za

:^

Ja

runi dever

tebi

biti.

Za njim ide Toplica Milane,

Krasan junak na ovome svetu.
Sablja mu se po kaldrmi vue.
Svilen kalpak, okovano perje.

Na junaku kolasta azdija.

Oko vrata svilena marama.
Na ruci mu koprena od zlata,
Obazre se

pogleda na

nju,

S ruke skide koprenu od zlata,

S ruke skide, pa je njojzi dade:
Na, djevojko, koprenu od zlata.

34

emu e

mene spomenuti,
Po kopreni po imenu mome;
Po

>Evo

idem poginuti, duo,

U taboru estitoga kneza:
Moli Boga, moja duo draga,
Da ti s' zdravo iz tabora vratim,
Tebe, duo, dobra srea nadje,
t'

Uzeu
I

te za

odoe

Ogleda

tri

vernu Ijubovcu.

vojvode bojne.

Kosovska djevojka,
Studnog srca, suznoga pogleda.
ih

35

Milo Obilig.

37

Milo Obili pita za tursku vojsku

ador

sultana Murata.

Kosani

Pobratime,

Jesi r tursku

Ivane!

uhodio vojsku?

mnogo vojske u Turaka?

Moemo
s Turci bojak biti?
Moemo
Turke pridobiti?
Je

li

li

2>

li

Odgovara Kosani Ivane:

O moj brate, Milo Obiliu!
>Ja sam tursku vojsku uhodio,
Jeste silna vojska u

>Svi

mi da

se u s6

Turaka;

prometnemo,

Ne bi Turkom ruka osolili.

Evo puno petnaest danaka

39

za

hodah po turskoj hordi

Ja sve
I

ne nadjoh kraja

ni hesapa:^''

mramora do suvu

2>0d

javora,

Od javora, pobro, do Sazhje,

Do SazHje na emer uprije,
Od uprije do grada Zveana,
Od Zveana, pobro, do Ce:ana,
Od eana vrhu do planine,
Sve

je turska

vojska pritisnula:

Konj do konja, junak do junaka,

Bojna koplja kao arna gora,
oblaci,
kao
A adori kao snjegovi;
Da iz neba plaha kia padne,
Nigdje ne bi na zemljicu pala,

j^Sve barjaci

Ve

na dobre konje

junake.

Murat pao na Mazgit na

Uhvatio

Lab

polje,

Sitnicu.^'

Jo ga pita Milo Obiliu:

mio pobratime!

Ja Ivane,

Gdje

je

Bi r se

ador

silnog car-Murata?

moglo caru

prodrijeti,

Zaklati ga sred turske ordije

Pa

mu

Ar

stati

govori

Da lud

ti

si

nogom pod

Kosani

gr-oce?

Ivane:

mio pobratime:

40

Gdje

je

ador

silnog car-Murata,

Usred turskog silnoga tabora,

Da

ima

ti

krila sokolova,

Pak da padne

mesa ne

Perje

neba vedroga,

iz

iznijelo.

bi

Tada Milo zaklinje

>0 Ivane, da moj mili
Nerodjeni, kao

sva

Ve

nam

brate,

rodjeni,

Nemoj tako knezu

Jer

Ivana:

kazivati,

se knee zabrinuti,

se vojska poplaviti,

ovako naem knezu

kai:

Ima dosta vojske u Turaka,

Ar
I

s'

moemo

njima udariti.

lasno ih predobit'

moemo;

od mejdana,
Ve sve stare hode hadije,
Zanatlije
mlade ardije,^*^
Jera nije vojska

Koji boja

ni

vidjeli

nisu,

Istom poli da se hljebom hran-^,

to je vojske u Turaka,

Vojska im se jeste poboljela

Od bolesti teke srdobolje,

A dobri se konji poboljeli
Od bolesti konjske sakagije!

VII.

Milo Obili opadnut da

hoe

da izda Srbe

na Kosovu.

Slavii^^ slavi srpski

knez Lazare

taboru na polju Kosovu,

Svu gospodu za sofru sjedao,

Svu gospodu i gospodiie:
S desne strane starog Jug-Bogdana
I do njega devet Jugovia;
A s lijeve Vuka Brankovia.
I ostalu svu gospodu redom;

/*

K^.v-Pi' r

zastavu vojvodu Miloa,

do njega dv'je srpske vojvode:

Jedno mi je Kosani Ivane,
A drugo je Toplica Milane.
I

42

Car uzima zlatan pehar vina,

Pa govori

gospodi srpskoj:

svoj

Kome ' ovu au

Ako
Napiu
Ako
Napiu
Ako
Napiu

je

je

je
je

je

napit'

nazdraviti

po

starjetvu,

starom Jug-Bogdanu;
napit po gospodstvu,

Vuku Brankoviu;
napit'

po

milosti,

mojim devet sura,

Devet sura, devet Jugovia;
je

Ako
Napiu
Ako
Napiu
Ako
Napiu

je napit'
je

ljepoti,

Kosani

Ivanu;

po

visini,

je napit

je Tcplici Milanu;

je napit'

po junatvu,

je vojvodi Milou.

Ta nikom

Ve

po

drugom

je

napit'

ne u,

u zdravlje Milo-Obilia:

Zdrav Milou, vjero

nevjero!

Prva vjero, potonja nevjero!

Sjutra

e me

izdat'

na Kosovu,

odbjei turskom car-Muratu;

Zdrav mi budi
zdravicu popij;
Vino popij, a na ast ti pehari

Skoi
Pak

Milo na noge lagane,

se klanja

do zemljice crne:

43

H\rala tebe, slavni knez-Lazare!

Hvala tebe na tvojoj zdravici,

Na zdravici
na daru. tvome.
Ar nehvala na takoj besjedi!
i

me

tako

Jer,

vjera ne ubila!

Ja nevjera nikad bio nisam,

kad biti,
sam bio, niti
Nego sjutra mislim u Kosovu

Nit'

Za hriansku vjeru poginuti;

Nevjera

ti

sjedi uz koljeno,

Izpod skuta pije hladno vino!

prokleti

Vue

Brankoviu!

Sjutra jeste lijep vidov danak^^

Vidjeemo u polju Kosovu,

Ko je vjera, ko li je nevjera.
A tako mi Boga velikoga!

Ja

oti' sjutra u Kosovo,

zaklau turskog car-Murata,

stau mu nogom pod

Ako
Te

li

mi Bog

se zdravo u

Uhvati

Vezau ga
>Kao ena

gr-oce;

srea dade,
Kruevac vratim,

Vuka Branko vica,

uz to bojno koplje,
kudjelj* uz preslicu,

Nosiu ga u

polje Kosovo.

44

Pa on skoi na noge lagane,

Za Miloem oba pobratima,

Dom* kose

se vrata na

adoru,

Otidoe u polje Kosovo.

45

vili.

Kosovski

Kad u

udna

boj.

danak osvanuo,
graja u polja Kosovu,

jutru

Obadve se naredjuju vojske,

S obe strane zaleu vitezi;
Na Kosovo udarie Turci.

Mae

vojsku Bogdan Jue

stari,

S devet sina devet Jugovia,

Kako devet sivih sokolova,

U
A

svakog

je devet hiljad' vojske,

u Juga dvanaest hiljada,

Pa se bie i sekoe s Turci:

Sedam paa
Kad osmoga

bie
biti

ubie.

zapoee.

46

pogibe Bogdan

Al'
I

izgibe devet Jugovia,

Kako devet
I

Jiie stari

sivih sokolova,

njihova sva izgibe vojska.

Mrnjavevia^^
vojvoda Gojko

Mako' vojsku

tri

Ban Ugljea
I sa njima Vukaine
i

svakoga

Pa

.^e

Osam

bie

triest hiljad'

sekoe

paa bie

Devetoga

kralje,

biti

vojske,

Turci:

ubie,

zapoee,

Pogiboe dva Mrnjavevia,

Ban Ugljea
Vukain

je grdnih rana dop'o.

Njega Turci
I

konjma pregazie

njihova sva izgibe vojska.

Mae
U

vojvoda Gojko,

vojsku hercee Stjepane^^

Hercega mnoga

silna vojska,

Mnoga vojska esdeset hiljada.

Te se bie sekoe s Turci:
i

Devet paa bie

Desetoga
Al'
I

biti

ubie,

zapoee,

pogibe hercee Stjepane,

njegova sva izgibe vojska.

47

Mae

vojsku srpski knez Lazare,

Lae

je silni Srbalj bio,

sedam hiljada,
Sedamdeset
Pa razgone po Kosovu Turke,
Ne dadu se ni gledati Turkom,
i

Da kamo li bojak biti s Turci;

Tad bi Laza nadvladao Turke.

No gde

srea, tu je

nesrea,

Bog ubio Vuka Brankovia,

On izdade tasta na Kosovu
I

odvede dvanaest

Brao

hiljada,

moja, ljutog oklopnika.

Proklet bio

Prokleto

mu

ko ga
pleme

rodio,
i

kolenol

Tada Lazu nadvladae Turci

I

pogibe srpski knez Lazare,

njegova sva izgibe vojska,

Sedamdeset
sedam hiljada!
Sve je sveto
estito bilo,
I milome Bogu pristupano.
i

4S

IX.

Glasi o boju

na Kosovu

Poetala carica Milica

Ispod grada bijela Kruevca,

S njome eu dvije mile keri

Vukosava
lijepa Mara^^,
i

njima jezdi Vladeta vojvoda

Na

doratu na konju dobrome;

Vladeta je konja oznojio

I

u bjelu pjenu obukao.

Pita njega carica Milica:

Oj Boga
Sto

Ne

si

kneeva vojvodo!
tako konja oznojio?

ide

ti,

li

sa polja

49

Kosova?

Ne vidje li estitoga kneza,

moga tvoga?
Gospodara
i

Ar

besjedi Vladeta vojvoda:

Oj Boga mi, carice Milice!

Ta ja idem sa polja Kosova,

*Ar ne vidjeh estitoga kneza,

Ve

vidjeh kneeva zelenka,

ja

Ceraju ga po Kosovu Turci,

A knez mislim da

Kad

to

zau

je poginuo.

carica Milica,

Proli suze niz bijelo lice.

Pak

jo pita Vladetu vojvodu:

Jo

mi

kai,

kneeva vojvodo!

Kad si bio na Kosovu ravnu,

Ne vidje li devet Jugovia
I

desetog starog Jug-Bogdana?

Al' besjedi Vladeta vojvoda:

Ta
I ja

ja

prodjoh kroz Kosovo ravno,

vidjeh devet

Jugovia

desetog starog Jug-Bogdana:

Oni bjehu u pola Kosova,

Krvave im ruke do ramena
I zeleni

maci do balaka:

50

im malaksale ruke,
>Sijekui po Kosovu Turke
Ali su

Jo

mu ree

carica Milica:

poekaj, kneeva vojvodo

Ne vidje li jo dva zeta moja:
Brankovia, Milo Obilia?
^Stan'

Al* besjedi Vladeta vojvoda:

Ta
I

prodjoh kroz Kosove ravno,

ja vidjeh Milo Obilia:

On

ja

stajae u polju

>Na bojno
Bojno

Kosovu,

se koplje naslonio,

mu

se koplje prelomilo,

Pak na njega Turci

navalie,

Do sad mislim, da je poginuo;

Ar ne vidjeh Vuka Brankovia,
Ne vidjeh ga, ne vidio ga sunce
On izdade estitoga kneza,
Gospodara

moga

tvoga.

Istom oni tako besjedjahu,

Ar

eto

ti

sluge Milutina,

Nosi desnu u

Na njemu
Vas

mu

lijevoj

ruku,

rana sedamnaest.
konjic u krv ogreznuo.
je

51

Veli njemu gospodja Milica:

to je, bolan slugo Milutine?
1

Zar izdade cara na Kosovu?

Ar

govori sluga Milutine:

Skin' me, gospo, sa konja viteza,

>Umij mene studenom vo icom,

I zalij me crveni) em vinom;

Teke su

me

rane osvojile.

Skide njega gospoda Milica,

umi ga studenom vodicom,

zali

ga crveni jem vinom.

Kad

se sluga mal* p vratio,

Pita njega gospodin Mi' ca.

Kosovu?
Gdje pogibe slavni ^nee Lazo?
Gdje pogibe stan Jng B.gdane?
to

bi,

slugo, u po^ u

Gdje pogibe devet liiiovia?

Gdje pogibe Mih>s v<>)evoda?
Gdje pogibe Banov i Strahinja?
ta uini Vue Brankovicu?

Tada

sluga

poe

Krizi vati:

>Svi ostae, gospo u Kusovu.

5-'

Gdje pogibe slavni knez Lazare,

Tu su mloga koplja izlomljena,
Izlomljena

turska

Ali vie srpska,

srpska,

nego

turska,

Brane', gospo, svoga gospodara;

Gospodara, slavnog knez-Lazara.

A Jug ti je, gospo, poginuo,

U poetku, u boju prvome.
>Pogibe

ti

osam Jugovia,

Gdje brat brata

izdati

Dokle godje jedan

Jo ostade

mu

Krsta

ne ede,

tecijae;

Boko Jugoviu,
se

Jo razgoni

po Kosovu

vija,

Turke na buljuke/*

Kao soko tie golubove.

Gdje ogreznu krvcu do koljena,
Tu pogibe Banovi Strahinja.
Milo

>Kod

ti

je,

Sitnice

gospo, poginuo

kod vode studene,

Gdjeno mlogi Turci

izginuli:

Milo zgubi turskog car-Murata

Turaka dvanaest hiljada;

Bog da prosti, ko ga je rodio
I

On

ostavi

>Da

se

Dok

spomen rodu srpskom,

pria
pripovijeda

je ljudi

dok

53

je Kosova.

ne

pitaj

Grobnica

'On

za prokletog

mu

Vuka

kosti izmetala!

je srpsku slavu ugasio,

^On izdade cara na Kosovu!

54

Kosovska djevojka,
Uranila Kosovska djevojka,
Uranila rano u nedeiju,

nedeiju prije jarka sunca,

Zasukala bijele rukave,

Zasukala do belih lakata.

Na pleima

nosi hleba bela,

U
U
U

rukama dva kondira zlatna,

jednome hladjane vodice,
drugome rumenoga vina;
Ona ide na Kosovo ravno,
Pa se ee po razboju mlada.
Po razboju estitoga kneza,
Te prevre po krvi junake;

Kog

junaka u ivotu nadje.

Umiva ga hladjanom vodicom,

55

Prieuje vinom crvenijem

I zalae hlebom bijelijem.

Namera

je namerila bila

Na junaka Orlovia Pavla,

Na kneeva mlada barjaktara,
I

njega

mu

Desna
I

je

lijeva

ruka

je

oseena

noga do kolena,

mu
mu se

Vita su

Vide

nala u ivotu,

rebra izlomljena,
digerice bele;

Izmie ga iz te mloge krvce.

Umiva ga hladjanom vodicom,
Prieuje vinom crvenijem
I zalae hlebom bijelijem.

Kad junaku

srce zaigralo,

Progovara Orloviu Pavle:

Sestro draga. Kosovska djevojko!

golema nevolja,
Te prevre po krvi junake?
Koga trai po razaboju mlada?
Ili brata ili bratueda?
Ar po grehu stara roditelja?
Koja

ti

je

Progovori Kosovska djevojka:

Dragi brate, delijo neznana'.

5t>

od roda nikoga ne traim:

>Niti brata, niti bratueda,
Ni po grehu stara roditelja.
Ja

Mo'

znati, delijo

li

neznana,

prieiva vojsku,
Kod prekrasne Samodree crkve.

2>Kad knez Laza

Tri nedelje tridest kaludjera?

Sva se srpska priestila vojska,

Najposlije

tri

vojvode bojne;

Jedno jeste Milou vojvoda,

>A drugo
A tree

je
je

Kosani

Ivane,

Toplica Milane,

Tri viteza bolji od boljega,

Onakijeh na svijetu nema,

Sablje im se po kaldrmi vuku,

>Na glavama

svileni kalpaci,

Po kalpacih okovano

perje,

>Na junacih kolaste azdije.

Oko vrata svilene marame,
Na rukama burme pozlaene.
Kada prodje Milo Obiliu,
> Pokloni mi kolastu azdiju;
Kada prodje Kosani Ivane,
Pokloni mi burmu pozlaenu;
Kada prodje Toplica Milane,
Pokloni mi koprenu od zlata,

57

Zarui me, za vjernu Ijubavcu.

Njih ja danas po razboju traim.

Ar

besedi Orloviu Pavle:

Sestro draga,
Vidi, duo,

Ponajvia

Kosovko djevojko!

ona koplja bojna

ponajgua,

Onde j' pala krvca od junaka,

Ta dobrome konju do stremena,
Do stremena
do uzendjije,
i

A junaku do
Onde su

Ve

ti

idi

ti

svilena pasa,

sva

poginula,

dvoru bijelome,

Ne krvavi skuta

Kad

tri

rukava.

djevojka sasluala

reci,

Proli suze niz bijelo lice.

Ona

ide

Kukajui

svom bijelom dvoru

iz

bijela grla:

Jao jadna! hude

li

sam sree!

Da se jadna, za zelen bor uhvatim,

I on bi se zelen osuio.

SS

XI.

Obretenije glave kneza Lazara.

Kad Lazaru odsekoe glavu
Na ubavu na polju Kosovu,

Od

Srbija se niko ne desio,

Ve

se desi jedno Ture mlado.

Jeste Ture, al' je od robinje.
Rodila ga Srpkinja robinja,

Pa besedi tursko mome mlado;

:^Ao Turci, moja brao draga!
>Ovo j' glava jednog gospodara.
Grehota

je

od Boga jednoga,

Da je kljuju orli i gavrani,

junaci!
Da je gaze konji
Uze glavu svetoga Lazara,
i

Zavi u skut kolaste azdije,

59

Pa

j*

nosio do vode kladenca,

Sputa glavu u vodu kladenac.

Stajala je glava u kladencu

Lepo vreme etrdeset

A ubavo^^ na Kosovu
Ni ga jedu

orli

telo,

ni gavrani,

Ni ga gaze konji

ni junaci.

Boe na svem

Mili

leta.

tebi hvala!

Podigle se kiridije^^ mlade

Od

ubava Skadra na Bojani,

Oni voze Grke i Bugare,
Oni idu Niu
Vidinu,
i

Na Kosovu konak
Veerale

kiridije

uinili.

mlade,

Veerale, pak su oednile;

Izmedj* sebe venjer^^ uegoe,

Uegoe venjer jasnu svecu,

Oni trae vode po Kosovu.

Namera

ih

namerila

bila,

Namerila na vodu kladenca,

Jedan veli kiridija mladi:
Ev* u vodi

Drugi

meseine

sjajne!

veli kiridija mladi:

brao, meseina sjajna!

Trei mui, nita ne besedi.
>Nije,

60

Okrenu

se pravo ka istoku,

Pa pomenu Boga istinoga,

svetog Nikolu:
Boga
oe Nikola!
>>Pomoz' Boe
Pa zagazi u vodu kladenca,

Ist'nog

Te

izvadi

Svetitelja

Pa
I

je

kladenca glavu

iz

srpskoga Lazara,

mee

zahiti

na zelenu travu,

vode u kondiru.

Dok se edni vodom obredie,

Kad su crnoj zemlji pogledali,
Nesta glave sa zelene trave,
Ode glava preko polja sama,
Sveta glava do svetoga
Pripoji se

Kad

kao

to

j'

tela.
bila.

u jutro beo dan osvanu.

Glas dadoe kiridije mlade,

Glas dadoe starim svetenikom.

tu dodje

mlogo

svetenika.

Tri stotine starih svetenika,

I

dvanaest velikih vladika,

etiri stara patrijara:

Prvo peki, drugo carigradski,

Vasiljenski

jerusalimski;

6i

Oblaie velike odede,

I na glave kape kamilavke,
u ruke knjige starostavne^^,
Pa itae velike molitve,
I

drae velika denija^^

Za

tri

dana

tri

Ni sedoe,

ni se

Ni legoe,

ni

Mole

Da

sveca,

kojoj

noi

tavne

odmorie,

sanka imae,

kud
svetac poi,
Laza zadubini:

IV

Opovu,

ir

Jasku,

ili

Beneevoj,

ir

Rakovcu,

ili

iatovcu,

ir

ili

Kuvedinu^^,

Da
Ne

Ve
A

Kruedolu,

ili

Gjivi,

ili

svetac zadubini tudjoj,

on

u Maedoniju^^.

hoe

svojoj zadubini,

u svoju krasnu Ravanicu^^

Pod visokom pod Kuaj-planinom,

Sto je Laza sagradio crkvu

Za ivota

jute za svojega,

Sagradio sebi zadubinu

O
A

svom hlebu

svome blagu,

bez suza bez sirotinskijeh!

62

Objanjenja.

ancu arenomu^' znaiti u utvrdjenoj varoi ili gradu, kao to se Kruevac sam
u ovoj istoj pjesmi na drugom mjestu nazivlje gradom.
1

anac

opkop, ovdje

je

po istonom
kalendaru. Taj dan je knez Lazar imao svoje krsno ime
slavu, radi toga se sluila sluba. Sta je slava vidi pod 3.
ili
2

Sveti Amosije pada na dan 15. lipnja

obiaj slaviti slavu ili krsno ime,

kao sveani porodini dan, ostaje kao kuna

Srba

koje se dri
ili

stari

porodina

proslavljanje

je

slava.

Na

priliku je to staro slavensko

svu

bogovah domaih

ili

porodinih. Dokaz

je,

danas onaj svetac, koji se slavi, smatra za porodinoga

mijenja se, ako se tko u nevolji drugom svetom
patrona
zavjetuje i na dobro izadje, te misli, da mu je tijem pomoeno. U ovom sluaju se slava mijenja. Neki dre da
to se

se

slave

oni

dani,

kad

je

koja

porodica primila hri-

Za slavu se sprema ito

po starinskom nainu. To se ito zove po mnogijem krajevima koljivo, jasan znak, da su mjesto ita u staro
vrijeme prave rtve ivotinjske klane, i da je obiaj jednog
anstvo, no to

izvora

sa

larima

danas vie no

drag

je

teko primiti.

penatima rimskim. Obiaj

jedan sauvao medju Srbima,

potovan. Proslavljenje ovog obiaja

Lazaru: ^^Svu gospodu zove na svetog a,^^

63

se
i

ovaj

osobito je

znae

rijei o

Knjiga u pjesmama znai koliko pismo ili list.

^ Sovra ili trpeza je sto za kojim se objeduje.
^ ,^Taman
bie vina najvisega^^ znai: taman bie u
najviem piu. Vino po metonimji stoji mjesto pie. Dani^

ia

Sintaksa, 49.
^

Divan

emer

je savjet

ili

vijee.

turska rije kao

je

divan.

znai ovdje nizove novaca. Po tome

Na

svu priliku

bi ta vrsta

u pjesmi

bila poznijega postanja.

Gjerdan su nizovi oko

'^

ega
tile

na tu

vrata,

gospodje rado su se

Stare srpske

priliku.

od novaca, bisera

ili

ki-

biserom.
1^

glavu

Periani su nakiti od srebra, koji su se vjeali na

ispod

vijenca,

to

se

se po planinskim mjestima

sauvao do danas

mu. Biogradski muzej narodni ima

^^

Mjesta,

Staroj Srbiji

to

se

spominju,
koje se

okolini,

na glavu metao.

nekoiko

nakit

ime

tijeh periana.

svekoliko

su crkve po

danas nalaze, koja

cijela

koja razvaljena od Turaka.

^2

Besava je rijeka u

Srbiji,

koja se uljeva u Moravu,

desne strane, kod varoice Svilajenca,

1^
1^

etku

Platno je strana zida.

Visoki

Stevan

je

15. vijeka vladao

sin

cara

Lazara, koji je u po-

Srbijom kao despot.

Pod knjigama carostavnim razumijeva ju se kao

nekakve proroke knjige, u kojima se moe vidjeti ta e
'^'

biti.

Drugda

se zovu

starostavne,

^^

Gjul inae gjule, turska rije, znai topovsku kuglu.

^^

Hat

^^

Bahat je sva oprema konjska.

^^

Balak

2^

Kadaj dimin, kaduna, znai turska gospoda.

je

dobar jahai konj.

je

dranje od sablje.

64

5^
--

eta

Al((j je

odjeljenje vojske.

ili

Jedck' je paradni konj.

na Kosovu,

-^

Samodreza

-^

Kolasta je dzdija

-*

Burma

je prost prsten,

-*'

Hersap

je

-'

Lab

-*^

Cardzije su trgovci.

"-^

Sta je dava vidi pod

'*^

je crkva

ogrta

toga.

ili

kamena

bez

ili

potpisa

raun.

Sitnica su rijeke koje teku kroz

Vidov dan je na

Kosovo.

3.

15. lipnja.

S tim danom

je sve-

zana neto uspomena od starog slovenskog predhrianskog

kalendara.

koje je

Ima

danas obiaj brati u

oi

tog dana cvijee,

tada u cvatu, a zove se vidovici^ pokiseliii ga u

oi Vidova dana

u vodu, pa se sjutra

onom vodom

umiti.

Mrnjdvcvin su vlasteoska porodica, koju je Duan

podigao u red vlastele. Od njih je kralj Vukain, koji
se doepao srpskog prijestola ubivi Duanovog sina Uroa.
^^

od vlasteoske porodice Hrania

iz Hercegovine. Bio je Herceg svetoga Save, t. j. zemalja
to se sad zovu Hercegovinom (i ako tu ima dosta da se
po njemu se Herpreia ta je kad bila Hercegovina)
^'^

Herceg Stjepan

je

cegovina tijem

mogao
u

biti

imenom

prozvala.

Umr o

je 1466.

On

nije

na Kosovu, no take licentiae poeticae ima dosta

narodnim pjesmama.

Vukosava
Mara su keri Lazareve. Vukosava je
bila za Miloem a Mara za Vukom Brankoviem. Toliko
narodno predanje, no istorija nije na isto sa udajom
sa imenima keri Lazarevih. Toliko stoji da su mu Milo
^=^

Vuk

bili

zetovi.

^^

Buljuk je gomila.

^^

TJhav je lijep.

^5

^^

Kiridije su ljudi,

prenose robu

koji

na

konjima

ili

na kolima

mjesta u mjesto.

iz

^^

Venjer je svjetionik.

^^

Starovne, Vidi ta je

reeno pod brojem

15.

^^

Denije, upravo bdenije, die Vigilien, rije crkvena.

^^

Kuvezdin

sva imena pred njim imena su mana-

po Frukoj gori.
Pod Maedonijom razumijevaju narodne pjesme esto

stira srpskih
^1
i

Staru

To

Srbiju.

je

chronologije nikad nije

^^

lino

Lazareva

cijela

otuda to eksaktnost geografije

traiti

zadubina

Srbiji

u narodnim pjesmama.

Bavanica

u Pomoravlju,

blizu

danas

stoji

pri-

mjesta uprije,

u planini.

^^w

66

Gdje

je to.
strana:

O ovom

pokuaju

Nekoliko rijei k
I.

II.

III.

3
ili.

Knez Lazar

izdanju

lo

zida sebi zadubinu

13

Sultan Murat pie knjigu caru Lazaru

Carica Milica

trai

od cara Lazara, da

21
joj

ostavi jednog brata

Q Kruevcu

23

IV. Car Lazar se privolijeva

V. Milo, Ivan
VI. Milo

Obili

nebeskom carstvu

Milan susreu Kosovku djevojku

pita za tursku

VII. Milo Obili opadnut da

vojsku

hoe

za

ador

29
3
sultana Murata.

da izda Srbe ne Kosovu

39

42

'

4b

VIII. Kosovski boj

...

IX. Glasi o boju na Kosovu

X. Kosovska djevojka

49
55

XI. Obrcten je glave kneza Lazara

Objanjenja

59

64

67

515010

P6

U6H

Kosovo

.K6 1901 IMS

6. izdanje.

OF MEDiAEVAL STUDlEfi
59

QUEE^''9

PARK