STEPHEN W.

HAVVKING
Stephen W. Hawking
I DRUGI ESEJI
SADR AJ
Predgovor
7
1 . Djetinjstvo 11
2. Oxford i Cambridge 23
3. Moja iskustva s ALS-om
31
4. Odnos javnosti prema znanosti
37
5. Kratka povijest Kratke povijesti
43
6. Moje stanovi te
51
7. Je li na pomolu kraj teorijske fizike?
8. Einsteinov san
79
9. Podrijetlo svemira 95
10. Kvantna mehanika crnih jama 111
11. Crne jame i djete ca-svemiri
12. Je li sve odre?eno? 137
13. Budu?nost svemira 151
14. Razgovor: Plo?e za pusti otok
10.
PREDGOVOR

59

125
167 Kazalo

187

O
VAJ SVEZAK JE zbirka radova koje sam napisao u razdoblju od 1976. do 1992. godin
e, a se u od autobiografskih crtica, preko filozofije znanosti do poku aja da objasn
im uzbu?enje koja osje?am pred znano ?u i svemirom. Svezak zavr ava prijepisom emisi
je Plo?e za. pusti otok u kojoj sam sudjelovao. To je osobita britanska serija u
kojoj se od gosta tra i da se zamisli na pustome otoku i odabere osam plo?a uz ko
je bi elio provesti vrijeme dok ga ne spase. Na sre?u, ja nisam morao predugo ?ek
ati povratak u civilizaciju.
S obzirom da su pisani tijekom esnaest godina, tekstovi odra avaju moje znanje
u vrijeme kad su pisani, a nadam se da se ono s godinama pove?avalo. Zato sam n
aveo nadnevak i prigodu za koju su sastavljeni. Kako je
svaki napisan kao samostalan tekst, mnoge se pojedinosti u njima ponavljaju. Pok
u ao sam to umanjiti, no neka su ponavljanja ipak ostala.
Mnogi dijelovi ovog sveska osmi ljeni su kao predavanja. Moj je govor bio tak
o nerazgovijetan da sam predavanja i seminare morao dr ati preko druge osobe, obi?
no nekog od mojih studenata koji su me razumjeli ili su ?itali tekst to sam ga na
pisao. Me?utim, 1985. godine sam podvrgnut operaciji nakon koje sam u potpunosti
izgubio mo? govora. Neko vrijeme nisam bio u mogu?nosti komunicirati. Na kraju
sam dobio ra?unalni program i za?u?uju?e dobar sintetizator govora. Na moje izne
na?enje, otkrio sam da mogu biti uspje ni javni govornik i obra?ati se brojnoj pub
lici. U ivam obja njavati znanost i odgovarati na pitanja. Siguran sam da jo mnogo to
ga mogu nau?iti kako bih to radio bolje, ali nadam se da se popravljam. To mo ete
i sami procijeniti ?itaju?i ove stranice.
Ne sla em se s gledi tem da je svemir tajna, ne to to se mo e naslutiti, ali ne i po
tpuno ispitati ili shvatiti. Smatram da se takvim gledi tem nanosi nepravda znanst
venoj revoluciji koju je prije gotovo ?etiri stotine godina zapo?eo Galileo, a n
astavio Newton. Oni su pokazali da se barem neki dijelovi svemira ne pona aju proi
zvoljno, ve? se pokoravaju strogim matemati?kim zakonima. Tijekom godina koje su
slijedile pro irili smo rad Galileja i Newtona na gotovo sva podru?ja svemira. Sa
da imamo matemati?ke zakone koji upravljaju svime to normalno do ivljavamo. Mjerilo
je na eg uspjeha da sada moramo tro iti milijarde dolara kako bismo izgradili divov
ske strojeve koji ?e ubrzavati ?estice do tako visoke energije pri kojoj ne znam
o to ?e se s njima dogoditi kad se sudare. Te vrlo visoke ?esti?ne energije se ne

pojavljuju u normalnim prilikama na Zemlji, pa se tro enje velikih svota za njiho

vo prou?avanje mo e ?initi akademskim i nepotrebnim. Me?utim, one su se pojavile u
vrijeme ranog svemira, pa je spoznavanje toga to se pri takvim energijama doga?a
jedini put da doznamo kako je svemir zapo?eo.
Jo uvijek je mnogo toga to o svemiru ne znamo ili ne razumijemo. Ali zna?ajni
napredak koji je postignut, posebice u posljednjih stotinu godina, trebao bi na
s potaknuti da vjerujemo kako potpuno razumijevanje mo da nije izvan na ih sposobnos
ti. Mo da nismo zauvijek osu?eni tapkati u mraku. Mo da se probijemo do cjelovite te
orije svemira. U tom ?emo slu?aju zaista biti Gospodari Svemira.
Znanstveni ?lanci u ovom svesku napisani su u uvjerenju da svemirom vlada r
ed koji ve? sada mo emo djelomice sagledati, a u budu?nosti koja nije tako daleka
mo da ?emo ga i u potpunosti shvatiti. Mo da je ta nada samo zabluda; mo da kona?na te
orija ne postoji, a ako i postoji, mo da je mi ne?emo otkriti. U svakom je slu?aju
bolje te iti potpunom razumijevanju nego bezna?u ljudskoga uma.
STEPHEN HAWKING 31. o ujka 1993.
DJETINJSTVO
R
O ? EN SAM 8. sije?nja 1942, to?no tristo godina nakon Galilejeve smrti. Ra?unam
, me?utim, da je istoga dana ro?eno jo dvije stotine tisu?a djece. Ne znam je li
se ijedno od njih poslije zainteresiralo za astronomiju. Iako su mi roditelji ivj
eli u Londonu, ro?en sam u Oxfordu. To je zato to su za vrijeme drugoga svjetskog
rata Oxfoxd smatrali dobrim mjestom za ro?enje: Nijemci su pristali da ne?e bom
bardirati Oxford i Cambridge, a zauzvrat Britanci ne?e bombardirati Heldelberg i
Got-tingen. teta to se takvi civilizirani sporazumi nisu dali pro iriti i na druge
gradove.
* Prva dva poglavlja u ovoj knjizi temelje se na predavanju to sam ga bio odr ao u
Me?unarodnom udru enju za bolesti motornih neurona u Zurichu, rujna 1987., i upotp
unjeni su zapisima iz 1991.
Otac mi je bio iz Yorkshirea. Njegov djed, moj pradjed, bio je imu?an selja
k. Kupio je previ e zemlje i bankrotirao u poljodjeljskoj depresiji po?etkom ovoga
stolje?a. Ostavio je roditelje moga oca u neima tini, no ipak su ga uspjeli posla
ti u Oxford, gdje je studirao medicinu. Zatim se bavio istra ivanjima u tropskoj m
edicini. Godine 1937. oti ao je u isto?nu Afriku. Kada je po?eo rat, kopnom je pre a
o Afriku da bi se brodom vratio u Englesku, gdje se dobrovoljno javio u vojnu sl
u bu. Reko e mu, me?utim, da je vredniji u medicinskim istra ivanjima.
Mati mi je ro?ena u Glasgowu u kotskoj, kao drugo od sedmero djece lije?nika
op?e medicine. Kad joj je bilo dvanaest godina, obitelj se preselila na jug, u
Devon. Kao ni o?eva obitelj, ni njezini nisu bili imu?ni. Ipak, uspjeli su moju
majku poslati na Oxford. Poslije Oxforda radila je razne poslove, bila je i pore
zni inspektor, to joj se nije svi?alo. Napustila je taj posao i zaposlila se kao
tajnica. Tako je u prvim godinama rata upoznala moga oca.
ivjeli smo u Highgateu, u sjevernom dijelu Londona. Moja sestra Mary rodila
se osamnaest mjeseci poslije mene. Ka u da nisam odu evljeno pozdravio njezin dolaza
k. Cijelo vrijeme na ega djetinjstva me?u nama je bilo neke napetosti, potpirivane
malom razlikom u dobi. Me?utim, kad smo odrasli, ta je napetost nestala, jer po l
i smo na razne strane. Ona je postala lije?nica, to je mom ocu bilo drago. Moja m
la?a sestra Philippa ro?ena je kad mi je bilo ve? gotovo pet godina i kad sam ve
? razumio to se doga?a. Sje?am se kako sam jedva ?ekao da do?e, pa da nas bude tr
oje za igru. Bila je vrlo estoka i imala je dar opa anja. Oduvijek cijenim njezine
prosudbe i mi ljenja.
Moj brat Edward do ao je znatno kasnije, kad mi je bilo ?etrnaest godina, tak
o da ga u mom djetinjstvu za-pravo nije ni bilo. Bio je sasvim razli?it od ostal
o troje djece, potpuno neakademski i neintelektualan. To nam je vjerojatno dobro
do lo. Bio je prili?no te ko dijete, ali ga se nije moglo ne voljeti.
Moja je najstarija uspomena kako stojim u jaslicama hajgejtskoga Byron Hous
ea i pla?em kao ljuta godina. Svuda oko mene druga su se djeca igrala nekim fant
asti?nim igra?kama. Htio sam im se pridru iti, ali bile su mi samo dvije i pol god
ine i bilo je to prvi put da su me ostavili s nepoznatima. Mislim da je moja rea
kcija prili?no iznenadila moje roditelje, jer bio sam im prvo dijete, a oni su ?

itali knjige o razvoju djece u kojima pi e da bi djeca s dvije godine trebala po?e
ti uspostavljati dru tvene dodire. Ali toga su me stra nog jutra odveli i jo me godin
u i pol nisu slali u Byron House.
U to vrijeme, tijekom i odmah poslije rata, Highgate je bio podru?je u koje
m je ivjelo dosta znanstvenika i ljudi sa sveu?ili ta. U nekoj drugoj zemlji zvali
bi ih intelektualcima, ali Englezi nikad nisu priznavali da imaju intelektualaca
. Svi su ti roditelji slali djecu u Byron House, koja je za svoje vrijeme bila v
rlo progresivna kola. Sje?am se kako sam se roditeljima alio da me tamo ni?emu ne
u?e. U toj koli naime nisu vjerovali u tada op?eprihva?eni na?in utuvljivanja zna
nja u nekoga. Umjesto toga od vas se o?ekivalo da nau?ite sami ?itati i ne shva?
aju?i da u?ite. Na kraju sam ipak nau?io ?itati, ali tek u prili?no starijoj dob
i, s osam godina. Moja sestra Philippa u?ila je ?itati po konvencionalnijim meto
dama i ?itala je ve? sa ?etiri godine. Ali ona je, uostalom, bila o?ito bistrija
od mene.
ivjeli smo u visokoj i uskoj viktorijanskoj ku?i koju su moji roditelji vrlo
jeftino kupili dok je trajao rat i dok su svi mislili da ?e London bombama biti
sravnjen sa zemljom. I doista, jedna je V-2 pala nekoliko ku?a daleko od na e. U
tom sam trenutku s majkom i sestrom bio negdje drugdje, no moj je otac bio u ku?
i. Na sre?u, nije ranjen, a ni ku?a nije bila te ko o te?ena. Ali godinama je u ulic
i bio velik krater od bombe, gdje sam se igrao sa svojim prijateljem Howardom ko
ji je stanovao tri ku?e dalje. Howard mi je bio otkri?e, jer njegovi roditelji n
isu bili intelektualci kao to su to bili roditelji sve ostale djece koju sam pozn
avao. I ao je u op?insku kolu, a ne u Byron House i razumio se u nogomet i boks, sp
ortove koje moji roditelji ni u snu ne bi pogledali.
Druga rana uspomena je kako sam dobio prvi vlak. Za vrijeme rata se igra?ke
nisu proizvodile, bar ne za doma?e tr i te. Ali ja sam se strasno zanimao za eljezni
?ke modele. Otac mi je poku ao napraviti drveni vlak, ali to me nije zadovoljilo,
jer sam htio ne to to radi. Tako je otac nabavio rabljeni vlak na navijanje, poprav
io ga le-milicom i poklonio mi ga za Bo i? kad su mi bile tri godine. Taj vlak nij
e ba najbolje radio. Ali odmah poslije rata otac je oti ao u Ameriku, a kad se vrat
io, brodom Queen Mary, donio je majci najlonske ?arape kojih tada u Britaniji ni
je bilo. Mojoj sestri Mary donio je lutku kojoj se o?i sklapaju kad je polegnete
. A meni je donio ameri?ki vlak s plugom pred lokomotivom i tra?nicama koje su i l
e u osmicu. Jo se sje?am ushita koji me obuzeo kad sam otvorio kutiju.
Vlakovi na navijanje bili su dobri, ali zapravo sam elio elektri?ne. Satima
sam znao gledati izlog jednoga kluba eljezni?kih modelara u Crouch Endu nedaleko
od Highgatea. Sanjao sam elektri?ne vlakove. Napokon, kad su jednom moji roditel
ji nekamo oti li, iskoristio sam to da iz po tanske tedionice podignem svu onu malu u t
e?evinu od novca koji su mi poklanjali u sve?anim prilikama poput krstitki. Nova
c sam potro io na kupnju elektri?nog vlaka, ali, na moje veliko razo?aranje, taj v
lak ni-je dobro radio. Danas imamo potro a?ka prava. Trebao sam odnijeti komplet n
atrag i zahtijevati da mi trgovac ili proizvo?a? daju drugi, ali u ono je vrijem
e op?i stav bio da si sretan ako ne to mo e kupiti, a ispadne li da je neispravno, to
je tvoja zla sre?a. Tako sam platio popravak elektri?nog motora lokomotive, ali
nikad nije radio ba najbolje.
Poslije sam, kao tinejd er, sklapao makete aviona i brodova. Nikad nisam imao
osobito spretne ruke, ali to sam radio zajedno sa kolskim drugom Johnom McCle-na
hanom, koji je bio znatno spretniji i ?iji je otac imao radionicu u ku?i. Uvijek
mi je bio cilj napraviti modele koji rade i kojima mogu upravljati. Bilo mi je
svejedno kako ?e izgledati. Mislim da me taj nagon naveo i da s drugim kolskim dr
ugom, Rogerom Ferneyhoughom, izmislim niz vrlo slo enih igara. Imali smo igru proi
zvodnje, s tvornicama u kojima su se radili raznobojni proizvodi, ceste i eljezni
ce kojima se to prevozilo, pa i burzu. Imali smo i ratnu igru koja se igrala na
plo?i od ?etiristo ?etvornih metara, pa i feudalnu igru, u kojoj je svaki igra?
bio cijela dinastija s punim obiteljskim stablom. Mislim da su te igre, jednako
kao vlakovi, brodovi i avioni, nastale iz potrebe da doznam kako stvari funkcion
iraju i kako se njima upravlja. Otkad sam po?eo raditi na svom doktoratu, tu su
potrebu zadovoljila moja kozmologijska istra ivanja. Ako razumijete kako svemir ra
di, donekle njime i vladate.
Radno mjesto moga oca preselilo se 1950. godine iz Hampsteada, nedaleko Hig

hgatea, u novosagra?eni Nacionalni institut za medicinska istra ivanja u Mill Hill

u na sjevernom rubu Londona. Umjesto putovati iz High-gatea, ?inilo se razumniji
m da se preselimo iz Londona i putujemo u grad. Tako su moji roditelji kupili ku
?u u stolnom gradu St. Albansu, tridesetak kilometara no od Mill Hilla i tridese
t kilometara sjeverno od Londona. Bila je to prostrana viktorijanska ku?a koja j
e imala neku otmjenost i arm. Kad su je kupili, moji roditelji nisu bili ba imu?ni
, a moralo se na njoj obaviti dosta posla prije no to smo mogli useliti. Poslije
toga je otac, kao pravi Jork irac, odbio pla?ati ikakve daljnje popravke. ?inio je
to je mogao da se ku?a ne raspadne i da ostane oli?ena, no bila je to velika ku?
a, a on ba nije bio majstor u takvim stvarima. Me?utim, ku?a je bila ?vrsto gra?e
na i izdr ala je takvu nebrigu. Roditelji su je prodali 1985. godine, kad mi je ot
ac bio jako bolestan (umro je 1986.). Nedavno sam je vidio. ?ini se da na njoj n
isu mnogo radili, ali jo uvijek izgleda jednako.
Ku?a je bila projektirana za obitelj s poslugom i u sobi za serviranje je b
ila plo?a na kojoj se moglo vidjeti iz koje se sobe zvonilo. Mi, naravno, nismo
imali poslugu, ali moja je prva soba bila sobica u obliku slova L koja je vjeroj
atno bila namijenjena sobarici. Tra io sam je na prijedlog svoje sestri?ne Sarah k
oja je bila ne to starija od mene i koju sam jako volio. Jedna od najprivla?nijih
stvari u toj sobici bilo je to to se kroz prozor moglo izi?i na krov barake za bi
cikle, a odatle sko?iti na zemlju.
Sarah je bila k?i Janet, najstarije sestre moje majke, koja se kolovala za l
ije?nicu, a udala za psihoanaliti?ara. ivjeli su u prili?no sli?noj ku?i u Harpen
denu, selu osam kilometara sjevernije. Oni su bili jedan od razloga na ega preselj
enja u St. Albans. Biti blizu Sarah bilo mi je prava premija i ?esto sam autobus
om i ao u Harpen-den. St. Albans je podignut uz ostatke staroga rimskog grada Veru
lamiuma, koji je bio, nakon Londona, najva nije rimsko naselje u Britaniji. U sred
njem vijeku tu je bio najbogatiji britanski samostan. Sagradili su ga oko groba
svetog Albana, rimskoga centuriona za kojega ka u da je bio prvi ?ovjek koji je u
Britaniji ubijen zbogkr ?anske vjere. Sve to je ostalo od opatije vrlo je velika i
prili?no ru na opatijska crkva i stara ulazna zgrada, koja je poslije uklju?ena u k
olu koju sam poha?ao.
St. Albans je u usporedbi s Highgateom ili Harpen-denom bio nekako naporan
i konzervativan. Moji roditelji jedva da su se tamo s nekim sprijateljili. Dijel
om je to bilo njihovom krivnjom, jer su im naravi, pogotovo o?eva, bile prili?no
usamljeni?ke. Ali pokazivalo je to i drugi tip pu?anstva; nitko od roditelja mo
jih kolskih drugova ne bi mogao odgovarati opisu intelektualca.
U Highgateu je na a obitelj bila ne to prili?no normalno, no u St. Albansu misl
im da su nas sigurno smatrali ekscentri?nima. Taj je dojam poja?avalo pona anje mo
g oca, kojemu nije bilo do vanjskoga dojma ako je na tome mogao u tedjeti. Kad je
bio mlad, njegova je obitelj bila vrlo siroma na, a to je na njemu ostavilo trajan
pe?at. Nije se mogao prisiliti da potro i novac na svoju udobnost ?ak ni kad si j
e to, u kasnijim godinama, mogao priu titi. Nije htio potro iti na centralno grijanj
e iako je bio zimogro ljiv. Umjesto toga nosio je nekoliko d empera i ku?ni ogrta? p
reko obi?ne odje?e. Bio je, me?utim, vrlo velikodu an prema drugima.
Pedesetih je godina mislio da si ne mo emo priu titi nov automobil i kupio je p
redratni londonski taksi, pa smo on i ja izgradili metalni hangar umjesto gara e.
Susjedi su se ljutili, no nisu nas mogli sprije?iti. Ja sam, poput ve?ine dje?ak
a, osje?ao potrebu sklada s okolinom i stidio sam se roditelja. No njih to nije
zabrinjavalo.
Kad smo stigli u St. Albans, poslali su me u Srednju djevoja?ku, koja je, u
sprkos imenu, primala i dje?ake do. desete godine starosti. Nakon jednoga polugo
di ta, otac je oti ao na jedno od svojih gotovo redovitih godi njih putovanja u Afriku
, ovaj put na ne to dulje vrijeme, gotovo ?etiri mjeseca. Mati nije htjela ostati
sama cijelo to vrijeme, pa je sa mnom i s mojim sestrama oti la u posjet svojoj kol
skoj kolegici Beryl koja je bila udana za pjesnika Roberta Gravesa. ivjeli su u s
elu zvanom Deya, na panjolskom otoku Majorci. Bilo je to samo pet godina poslije
rata i panjolski diktator Francisco Fran-co, saveznik Hitlera i Mussolinija, jo je
bio na vlasti. (U stvari ostao je na vlasti jo dvadeset godina.) Bez obzira na t
o, moja majka, koja je prije rata bila ?lan Saveza mladih komunista, po la je brod
om i vlakom s dvoje male djece na Majorcu. Unajmili smo ku?u u Deyi i bilo nam j

e jako dobro. Zajedno s Robertovim sinom Williamom imao sam privatnog u?itelja.
Bio je to Robertov ti?enik kojega je vi e zanimalo da napi e dramu za edinbur ki festiv
al nego da nas ne?emu podu?i. Tako nam je svaki dan davao da pro?itamo jedno pog
lavlje Biblije i o tome ne to napi emo. Tako nas je htio u?iti ljepoti engleskoga je
zika. Do moga odlaska pro li smo cijeli Postanak i dio Izlaska. Jedna od glavnih s
tvari kojima me u?io bila je da mi re?enice ne smiju po?injati s "i". Rekao sam
mu da u Bibliji ve?ina re?enica po?inje s "i", a on je odgovorio da se engleski
promijenio od vremena kralja Jakova. Ako je tako, rekoh, za to nas tjera da ?itamo
Bibliju? Ali bilo je uzalud. Robert Graves tada je bio jako odu evljen biblijskom
simbolikom i mistikom.
Kad smo se vratili s Majorce, poslali su me na godinu dana u drugu kolu, a z
atim sam pristupio takozvanom ispitu "preko jedanaest". Bio je to test inteligen
cije kojem su tada pristupala sva djeca koja su tra ila bolje kolovanje. Sada je uk
inut, uglavnom zato to je mnogo djece iz srednje klase na njemu padalo i poslano
u neakademske kole. Ali ja sam uglavnom znatno bolje prolazio na testovima i ispi
tima nego u svakodnevnom radu, pa sam pro ao taj test i dobio mjesto u koli u St. A
lban-su.
Kad mi je bilo trinaest godina, otac je htio da poku am oti?i u Westminstersku
kolu, jednu od glavnih "javnih"
to zna?i privatnih
kola. U to je doba me?u klasama
postojala velika razlika u naobrazbi. Moj je otac mislio da je njegov nedostata
k prodornosti i veza doveo do toga da su ga prestizali ljudi manjih sposobnosti,
ali ve?e dru tvene spretnosti. Budu?i da mi roditelji nisu bili imu?ni, morao sam
dobiti stipendiju. Me?utim, u vrijeme ispita za stipendiju bio sam bolestan, pa
nisam pristupio. Tako sam ostao u koli u St. Albansu. Tamo sam dobio naobrazbu k
oja je bila jednako dobra, a mo da i bolja nego u Westminsteru. Nikad nisam dr ao da
me nedostatak dru tvene spretnosti ko?i.
Englesko je obrazovanje u to doba bilo vrlo hijerarhijsko. Ne samo to su se k
ole dijelile na akademske i neakademske, nego su se i akademske kole dijelile u o
granke A, B i C. To je bilo dobro za one u ogranku A, ne ba tako dobro za one u B
, a vrlo lo e za one u C, koje je obeshrabrivalo. Na temelju rezultata testa "prek
o jedanaest" ja sam do ao u skupinu A. Ali nakon prve godine, svi koji su bili isp
od dvadesetog mjesta u razredu, bili bi premje teni u skupinu B. To je bio te ak uda
rac njihovu samopouzdanju i od toga se neki nikad ne bi oporavili. U prva dva ro
ka na St. Albansu bio sam dvadeset ?etvrti i dvadeset tre?i, no u tre?em sam bio
osamnaesti. Tako sam se provukao.
Nikad nisam bio u boljoj polovini razreda. (Bio je to vrlo bistar razred.)
Radovi su mi bili vrlo neuredni, a rukopisom sam tjerao nastavnike u o?aj. Ali ko
lski su mi drugovi dali nadimak Einstein jer su valjda o?ekivali da ?e biti bolj
e. Kad mi je bilo dvanaest godina, jedan se moj prijatelj o vre?icu bombona klad
io s jednim drugim da nikad ne?u ni ta posti?i. Ne znam je li ta oklada ikad rije en
a i tko je dobio.Imao sam pet~ est bliskih prijatelja, a s ve?inom se jo dru im. Znal
i smo nadugo raspravljati o svemu i sva?emu, od daljinski upravljanih maketa do
vjere i od pa-rapsihologije do fizike. Jedna od stvari o kojima smo razgovarali
bio je postanak svemira i bi li za nastanak i postojanje svemira bio potreban ka
kav bog. ?uo sam da se svjetlost dalekih galaktika pomi?e prema crvenom dijelu s
pektra i da bi to trebalo zna?iti da se svemir iri. (Skretanje prema plavom zna?i
lo bi da se ste e.) Ali bio sam siguran da za pomak u crveno mora postojati i neki
drugi razlog. Mo da se svjetlost na putu do nas umorila i od toga pocrvenjela. Sv
emir koji se u bitnome ne mijenja i vje?no traje ?inio se znatno prirodnijim. Te
k nakon dvije godine istra ivanja za doktorat shvatio sam da sam pogrije io.
Stigav i do zadnje dvije kolske godine, htio sam se specijalizirati za matemat
iku i fiziku. U koli je bio poticajan profesor matematike, g. Tahta, a kola je upr
avo bila izgradila novu matemati?ku u?ionicu koja je matemati?kom razredu bila g
lavna u?ionica. Ali otac je bio jako protiv toga. Mislio je da za matemati?are n
e?e biti posla, osim nastavni?kog. Zapravo bi njemu bilo najdra e da sam po ao na me
dicinu, no ja se nisam zanimao za biologiju, koja mi se ?inila previ e opisnom i n
edovoljno fundamentalnom. K tomu, biologija je u koli prili?no nisko kotirala. Na
jbistriji momci bavili su se matematikom i fizikom, a oni manje bistri biologijo
m. Otac je znao da se ne elim baviti biologijom, pa me tjerao da uzmem kemiju i s
amo malo matematike. Mislio je da ?e mi tako mogu?nost izbora izme?u prirodnih z

nanosti ostati otvorena. Sada sam profesor matematike, ali otkad sam sa sedamnae
st godina napustio St. Albans nisam poha?ao nikakvu slu benu nastavu matematike. M
atematiku koju sada znam morao sam nau?iti usput. Nadzirao sam studente u Cambri
dgeu, i bio sam tjedan dana pred njima u nastavi.
Moj se otac bavio istra ivanjima tropskih bolesti i ?esto me vodio u svoj lab
oratorij u Mill Hillu. Volio sam to, pogotovo promatrati kroz mikroskope. Tako?e
r me vodio u ku?u kukaca, gdje je dr ao komarce zara ene tropskim bolestima. To me z
abrinjavalo jer mi se uvijek ?inilo da nekoliko komaraca slobodno leti uokolo. O
n je bio vrlo marljiv i predan svom istra ivanju. Bio je pone to svadljiv jer je ima
o dojam da ga presti u drugi, koji nisu tako dobri, ali dolaze iz odgovaraju?ih sr
edina i imaju odgovaraju?e veze. ?esto me upozoravao na takve. No ?ini mi se da
je fizika ne to druk?ija od medicine. Nije va no u kakvu kolu ide ili s kim si u rodu.
Va no je to radi .
Uvijek me jako zanimalo kako stvari rade i rado sam ih rastavljao da vidim
kako su napravljene, no nisam bio tako spretan u ponovnom sklapanju. Moje prakti
?ne sposobnosti nikad nisu bile ravne teorijskim zanimanjima. Moj je otac potica
o moje zanimanje za prirodoslovlje, pa me podu?avao i u matematici, dok nisam do a
o predaleko za njegovo znanje. S tim iskustvom i s o?evim zanimanjem, dr ao sam da
bih se prirodno trebao baviti znanstvenoistra iva?kim radom. U ranoj mladosti nis
am razlikovao jednu prirodnu znanost od druge. Ali od trinaeste ili ?etrnaeste g
odine znao sam da elim istra ivati fiziku, jer je ona najtemeljnija znanost. Bilo j
e to usprkos ?injenici da je fizika u koli bila najdosadniji predmet, jer mi je b
ila tako laka i o?ita. Kemija je bila znatno zabavnija, jer su se stalno doga?al
e neo?ekivane stvari, poput eksplozija. Ali fizika i astronomija davale su mi na
de da ?u shvatiti odakle smo do li i za to smo ovdje. Htio sam premjeriti najve?e du
bine svemira. Mo da sam u tome donekle i uspio, ali jo je mnogo toga to elim doznati.
OXFORD I CAMBRIDGE
MOC
OJ JE OTAC JAKO ELIO da po?em na Oxford ili Cambridge. On sam poha?ao je oksfords
ki University College, pa je dr ao da bih se trebao tamo prijaviti, jer bi mi to d
alo ve?u vjerojatnost da ?u u?i. U ono doba University College nije imao nastavu
matematike, to je bilo dodatni razlog za to je htio da se bavim kemijom. Mogao sam
umjesto matematike poku ati dobiti stipendiju iz prirodoslovlja.
Ostatak obitelji oti ao je na godinu dana u Indiju, no ja sam morao ostati i
obaviti prijemne ispite i upis. Moj je razrednik mislio da sam premlad za Oxford
, no ja sam, u o ujku 1959. s jo dvojicom momaka, koji su bili godinu ispred mene,
do ao na ispite za stipendiju. Bio sam uvjeren da sam slabo pro ao i bio sam jako po
ti ten kada
25
su za vrijeme prakti?nog dijela ispita nastavnici razgovarali s drugima, a ne sa
mnom. A onda, nekoliko dana nakon to sam se vratio iz Oxforda, stigao je brzojav
koji je javljao da sam dobio stipendiju.
Bilo mi je sedamnaest godina i ve?ina momaka na mojoj studentskoj godini od
slu ila je vojsku i bili su stariji od mene. Prve sam godine i dio druge bio prili
?no usamljen. Tek sam se u tre?oj godini tamo osje?ao doista dobro. U Oxfordu je
tada op?e raspolo enje bilo vrlo neradno. O?ekivalo se od vas da budete sjajni i
bez napora, ili da prihvatite svoja ograni?enja i prihvatite diplomu ?etvrtog ra
zreda. Truditi se da dobijete bolji razred ili ocjenu dr alo se znakom da ste sivi
?ovjek, to je najgori epitet u oksfordskom rje?niku.
U ono je vrijeme studij fizike na Oxfordu bio ure?en tako da je bilo osobit
o lako izbje?i rad. Obavio sam jedan ispit prije drugog stupnja, a onda sam tri
godine bio na Oxfordu sa samo zavr nim ispitima na kraju. Jednom sam izra?unao da
sam u tri godine boravka tamo radio samo oko tisu?u sati, prosje?no jedan sat dn
evno. Nisam ponosan na taj nerad. Samo opisujem svoje tada nje raspolo enje, koje je
bilo zajedni?ko s ostalim studentima; bilo je to raspolo enje potpunog dosa?ivanj
a i osje?aja da se ni za to ne vrijedi potruditi. Jedan od u?inaka moje bolesti b
io je da se sve to promijenilo: Kad se suo?ite s mogu?no ?u skore smrti, to vas na
tjera da shvatite kako ivot vrijedi ivjeti i da mnogo toga elite u?initi.

Zbog nedovoljnog rada, namjeravao sam zavr ni ispit pro?i tako da obradim pro
bleme iz teorijske fizike i izbjegnem pitanja koja bi tra ila ?injeni?no znanje. N
o? prije ispita nisam spavao od iv?ane napetosti, pa mi dakle nije dobro ni i lo. B
io sam na rubu izme?u prvorazredne i drugorazredne ocjene, pa su me ispitiva?i t
rebali usmeno ispitati da vide kakvu ?e mi ocjenu dati. Na ispitu su me pitali o
budu?im planovima. Odgovorio sam da se elim baviti istra ivanjima. Ako mi daju prv
i stupanj, i?i ?u na Cambridge. Dobijem li drugi, ostajem u Oxfor-du. Dali su mi
prvi.
Osje?ao sam da postoje dva mogu?a podru?ja teorijske fizike koja su dovoljn
o fundamentalna i u kojima bih mogao istra ivati. Jedna je bila kozmologija, prou?
avanje vrlo velikog. Druga je bila fizika elementarnih ?estica, prou?avanje vrlo
malog. Elementarne sam ?estice smatrao manje privla?nima jer, iako su tada znan
stvenici nalazili mnoge nove ?estice, jo nije bilo prave teorije. Sve to su mogli
u?initi bilo je slagati ih u obitelji, kao u botanici. U kozmologiji, me?utim, p
ostojala je dobro razra?ena teorija, Einsteinova op?a teorija relativnosti.
U Oxfordu tada nitko nije radio na kozmologiji, ali u Cambridgeu je bio Fre
d Hoyle, najugledniji britanski astronom toga doba. Moja prijava za istra iva?ki r
ad u Cambridgeu bila je prihva?ena pod uvjetom da dobijem prvi stupanj, no na mo
je nezadovoljstvo voditelj mi nije bio Hoyle, nego ?ovjek imenom Denis Sciama, o
kojem nisam ni ta znao. Na kraju je to ispalo i bolje. Hoyle je ?esto bio u inoze
mstvu i vjerojatno ga ionako ne bih ?esto vidio. S druge strane, Sciama je bio t
amo, i uvijek je bio poticajan, iako se ?esto nisam slagao s njegovim idejama.
Budu?i da se ni u koli ni u Oxfordu nisam mnogo bavio matematikom, op?a mi j
e relativnost na po?etku bila vrlo te ka i nisam brzo napredovao. Tako?er, zadnje
godine u Oxfordu sam primijetio da sam postao vrlo nespretan u pokretima. Brzo n
akon dolaska u Cambridge, dijagnosticirana mi je ALS, amiotrofi?na lateralna skl
eroza, ili bolest motornih neurona, kako je zovu u Engleskoj. (U Sjedinjenim Dr av
ama tako?er je zovu Lou Geh-rig's disease, bolest Loua Gehriga) Lije?nici mi nis
u mogli na?i lijeka niti obe?ati da se bolest ne?e pogor ati.
Oxford i Cambridge

27

Najprije se ?inilo da se bolest razvija prili?no brzo. ?inilo se da nema mn

ogo smisla raditi na istra ivanjima, jer se nije o?ekivalo da ?u ivjeti dovoljno du
go da zavr im doktorat. Me?utim, s vremenom bolest kao da je usporila. Po?eo sam s
hva?ati op?u teoriju relativnosti i napredovati u poslu. Ali ono to je doista dov
elo do napretka je to to sam se zaru?io s djevojkom imenom Jane Wilde, koju sam u
poznao nekako istodobno kad su mi dijagnosticirali ALS. To mi je dalo razloga da
ivim.
Ako smo se kanili eniti, morao sam se zaposliti, a da bih se zaposlio, morao
sam doktorirati. Tako sam dakle po?eo prvi put u ivotu raditi. Na moje veliko iz
nena?enje, to mi se svidjelo. Netko je jednom rekao: znanstvenici i prostitutke
pla?eni su da rade ono u ?emu u ivaju.
Prijavio sam se za posao istra iva?a na Gonville and Caius Collegeu ( to se izgo
vara Keys). Nadao sam se da ?e Jane otipkati moju prijavu, no kad me do la posjeti
ti u Cambridgeu, ruka joj je bila u gipsu, jer ju je slomila. Moram priznati da
sam pokazao manje sa aljenja nego to je trebalo. Me?utim, bila je to lijeva ruka, p
a je mogla po mom diktatu napisati prijavu, a na ao sam nekoga drugog da je natipk
a.
U prijavi sam morao navesti imena dviju osoba koje mogu dati reference o mo
m radu. Moj je pro?elnik predlo io da zamolim Hermanna Bondija. Bondi je tada bio
profesor matematike na Kings Collegeu u Londonu i stru?njak za op?u teoriju rela
tivnosti. Nekoliko sam se puta susreo s njim, a on je poslao jedan rad koji sam
napisao ?asopisu Proceedings of the Royal Society. Nakon nekog predavanja koje j
e odr ao u Cambridgeu zamolio sam ga, a on me rastreseno pogledao i rekao da, u?in
it ?e to. O?ito me se nije sjetio, jer kad mu je koled pisao i zamolio ga za refe
rence, odgovorio je da me ne pozna.Danas se koled ima prijavljuje toliko ljudi za
istra ivanja da ako netko na koga se kandidat pozove za referencu odgovori da ga n
e pozna, to zna?i kraj karijere. Ali ono su bila mirnija vremena. Koled mi je pis
ao da me obavijesti o neugodnom odgovoru ?ovjeka na kojeg sam se pozvao, a moj s

e voditelj bacio na Bondija i osvje io mu pam?enje. Bondi mi je tada napisao refer

encu koja je bila vjerojatno znatno bolja no to sam zaslu io. Dobio sam posao i ota
d sam ?lan Caius Collegea.
To je zna?ilo da se Jane i ja mo emo vjen?ati, to smo i u?inili u srpnju 1965.
Jednotjedni medeni mjesec proveli smo u Suffolku, jer si vi e od toga nisam mogao
priu titi. Zatim smo oti li na ljetnu kolu op?e relativnosti na Sve?ili te Cornell u d
r avi New York. To je bila pogre na odluka. Bili smo u studentskom domu punom parova
s malom bu?nom djecom i to je bilo prili?an napor za na brak. S druge strane, me
?utim, ta mi je ljetna kola bila vrlo korisna, jer sam upoznao mnoge od vode?ih l
judi na tom podru?ju.
Do 1970. godine moj se istra iva?ki rad odnosio na kozmologiju, prou?avanje s
vemira na veliko. Najva niji mi je rad u tom razdoblju bio o singularnostima. Prom
atranja dalekih galaktika pokazuju da se one udaljuju od nas: svemir se iri. To p
okazuje da su galaktike nekad morale biti bli e jedna drugoj. Tako se postavlja pi
tanje: Je li u pro losti bilo vrijeme kada su galaktike bile jedna na drugoj, a gu
sto?a svemira beskrajna? Ili je postojala prethodna faza skupljanja u kojoj su g
alaktike uspjele izbje?i da se me?usobno sudare? Mo da su proletjele jedna pokraj
druge i po?ele se odmicati jedna od druge. Da bi se na to pitanje moglo odgovori
ti, bile su potrebne nove matemati?ke tehnike. Takve su tehnike razvijene izme?u
1965. i 1970, a razvili smo ih najvi e Roger Penro-se i ja. Penrose je tada bio u
Birkbeck Collegeu u Londonu; sada je na Oxfordu. Tim smo se tehnikama poslu ili d
a poka emo kako je, ako je op?a teorija relativnosti to?na, nekada moralo postojat
i stanje beskrajne gusto?e.
To stanje beskrajne gusto?e nazvano je singularno- ?u Velikog praska. To zna?
i da znanost ne?e mo?i predvidjeti kako je svemir nastao, ako je op?a teorija re
lativnosti to?na. Me?utim, moji noviji radovi ukazuju na to da je mogu?e predvid
jeti kako nastaje svemir ako se u obzir uzme teorija kvantne fizike, teorija vrl
o malog.
Op?a teorija relativnosti tako?er ka e da ?e se masivne zvijezde uru iti u sebe
kad potro e svoje nuklearno gorivo. Rad koji smo obavili Penrose i ja pokazao je
da se te zvijezde nastavljaju uru avati dok ne do?u do sin-gularnosti beskrajne gu
sto?e. Ta bi singularnost bila kraj vremena, bar za zvijezdu i sve na njoj. Grav
itacijsko polje te singularnosti bilo bi tako jako da svjetlost ne bi mogla pobj
e?i iz podru?ja oko nje, jer bi je gravitacijsko polje usisalo natrag. Podru?je
s kojega se ne mo e pobje?i zove se crna jama, a njegove se granice zovu doga?aj-n
i obzor. Tko god ili to god upadne u crnu jamu preko doga?ajnog obzora do?i ?e u
singularnosti do kraja vremena.
Mislio sam na crne jame legav i jedne no?i 1970, kratko nakon to mi se rodila
k?i Lucy. Iznenada sam shvatio da mnoge od tehnika koje smo Penrose i ja razvili
da bismo dokazali singularnosti, mogu biti primjenjive i za crne jame. Pogotovo
podru?je doga?ajnog obzora, rub crne jame, ne mo e se vremenom smanjiti. A kad se
dvije crne jame sudare i spoje, pa tako stvore jednu jamu, podru?je obzora te k
ona?ne jame trebalo bi biti ve?e od zbroja podru?ja obzora izvornih crnih jama.
To je postavilo va nu granicu koli?ini energije koja bi se mogla emitirati u takvo
m sudaru. Toliko me to uzbudilo da te no?i nisam mnogo spavao.Od 1970. do 1974.
radio sam uglavnom na crnim jamama. Ali 1974. godine do ao sam do svoga vjerojatno
naj?udesnijega otkri?a: crne jame nisu potpuno crne! Uzme li se u obzir pona anje
tvari na malo, ?estice i zra?enje mogu istjecati iz crne jame. Crna jama zra?i
kao da je vru?e tijelo.
Od 1974. radio sam na povezivanju op?e teorije relativnosti i kvantne mehan
ike u jednu ?vrstu teoriju. Jedan od rezultata bila je pretpostavka koju sam izn
io 1983. godine s Jimom Hartleom s Kalifornijskog sveu?ili ta iz Santa Barbare: da
su i vrijeme i prostor kona?ni, ali nemaju ni ruba ni granica. Mogli bi biti po
put Zemljine povr ine, ali s dvije dimenzije vi e. Zemljina je povr ina kona?na kad je
rije? o prostoru, ali nema granica. Ni na jednom od svih svojih putovanja nisam
uspio pasti s ruba svijeta. Ako je ta pretpostavka to?na, onda nema sin-gularno
sti, a zakoni prirode vrijedili bi svuda, pa i na po?etku svemira. Na?in kako sv
emir nastaje tako bi bio odre?en zakonima znanosti. To bi zna?ilo da sam mo da usp
io u svojoj te nji da doznam kako je svemir nastao. Ali jo ne znam za to je nastao.
MOJA ISKUSTVA S ALS-om*

V
RLO ME ?ESTO PITAJU: Kako ti je imati ALS? Moj je odgovor: ne ba bogznakako. Nast
ojim ivjeti to normalnijim ivotom i ne misliti u kakvom sam stanju ili aliti za onim
to ne mogu raditi, ?ega i nema tako mnogo. Vrlo me jako pogodilo kad sam otkrio
da imam bolest motornih neurona. Kao dijete nisam imao jako dobru koordinaciju.
Nisam bio dobar u igrama loptom, pa mi mo da i zato nije bilo stalo do sporta i tj
elesnih aktivnosti. Ali kad sam oti ao na Oxford stvari kao da su se promijenile.
Bavio sam se kormilarenjem i veslanjem. Nisam ba bio na razini za onu utrku ?amac
a, ali sam prolazio na natjecanjima pojedinih koled a.
*Govor na konferenciji Britanskog udru enja za bolest motornih neurona, Birmingham
, listopad 1987.
Moju iskustvu s ALS-om

33

Me?utim, na tre?oj godini Oxforda, primijetio sam kako kao da postajem nesp
retniji, pa sam jedanput ili dvaput i pao bez nekog vidljivog razloga. Ali tek k
ad sam se na ao na Cambridgeu, godinu dana kasnije, moja majka primijetila je to i
poslala me obiteljskom lije?niku. On me uputio specijalisti, pa sam, brzo nakon
dvadeset i prvoga ro?endana, oti ao u bolnicu na pretrage. Tamo sam proveo dva tj
edna, za koje sam vrijeme pro ao mnogo raznih pretraga. Uzeli su mi uzorak mi i?a iz
ruke, nabadali su me elektrodama, ubrizgavali mi neku radio-kontrastnu teku?inu
u kralje nicu i promatrali kako ide gore-dolje dok oni ljuljaju le aj. Nakon svega
toga nisu mi rekli to mi je, osim da to nije multipla skleroza i da sam atipi?an
slu?aj. Shvatio sam, me?utim, da o?ekuju da se stvar nastavi pogor avati i da mi n
e mogu nikako pomo?i, osim to ?e mi davati vitamine. Shvatio sam da od toga ne o?
ekuju velik uspjeh. Nije mi se pitalo o pojedinostima, jer bilo je o?ito da su l
o e.
Shvatiti da imam neizlje?ivu bolest koja ?e me vjerojatno ubiti za nekoliko
godina bilo mi je prili?an ok. Kako mi se takvo to moglo dogoditi? Za to bih bio na
takav na?in prekinut? Me?utim, dok sam bio u bolnici vidio sam kako u krevetu p
reko puta neki dje?ak, kojeg sam povr no poznavao, umire od leukemije. To nije bio
lijep prizor. Bilo je jasno da ima ljudi kojima je gore nego meni. Ako ni ta drug
o, od svoje se bolesti nisam osje?ao bolesno. Kad god mi do?e da se po?nem samos
a aljevati, sjetim se tog dje?aka.
Ne znaju?i to ?e mi se dogoditi i kako ?e brzo bolest napredovati, na ao sam s
e nigdje. Lije?nici su mi rekli da se vratim u Cambridge i nastavim prou?avanja
op?e relativnosti i kozmologije koja sam upravo bio zapo?eo. Ali nisam ba napredo
vao, jer nisam imao dovoljno matemati?kog znanja a moglo mi se dogoditi i da ne
po ivim dovoljno dugo da dovr im doktorat. Osje?ao sam se kao lik kakve tragedije, n
o pri?e po tisku da sam se opijao pretjerane su. Problem je u tomu to kad je to j
edan list napisao, drugi su prenijeli, jer je to davalo dobru pri?u. Ono o ?emu
se toliko pisalo mora biti istina.
Snovi su mi u to vrijeme bili nemirni. Prije nego to mi je bolest dijagnosti
cirana, bilo mi je dosta svega. ?inilo mi se da ni ta nije vrijedno truda. Ali ubr
zo nakon to sam izi ao iz bolnice, sanjao sam da ?u biti pogubljen. Iznenada sam sh
vatio da ima mnogo toga to mogu u?initi dobijem li odgodu. Drugo to sam nekoliko p
uta sanjao bilo je da ?u rtvovati svoj ivot za druge. Uostalom, ionako ?u umrijeti
, pa bih mogao u?initi i ne to korisno.
Ali nisam umro. Zapravo, iako mi je nad budu?no ?u bio crni oblak, iznena?eno
sam otkrio da sada u ivam ivot vi e nego prije. Po?eo sam napredovati u istra ivanju,
zaru?io se i o enio, a dobio sam i posao istra iva?a u Caius Collegeu na Cambridgeu.
Ulazak u Caius rije io je moj neposredni problem glede zaposlenja. Sre?e je b
ila to sam odlu?io raditi teorijsku fiziku, jer to je bilo jedno od rijetkih podr
u?ja u kojem mi bolest ne bi morala biti ozbiljan hendikep. A imao sam sre?u i to
je moj znanstveni ugled porastao ba kad mi se zdravlje pogor avalo. To je zna?ilo
da su mi mogli dati niz poslova u kojima sam mogao samo istra ivati, a nisam morao
i predavati.
Imali smo sre?e i sa stanom. Kad smo se vjen?ali, Jane je jo studirala na We
stfield Collegeu u Londonu, pa je morala preko tjedna biti u Londonu. To je zna?

ilo da moramo na?i negdje gdje ?u se sna?i sam i to je blizu centra, jer nisam mo
gao hodati daleko. Pitao sam koled bi li mi oni mogli pomo?i, no tada nji mi je riz
ni?ar odgovorio da je politika koled a ne pomagati ?lanovima u
Moja iskustvu s ALS-om
35
rje avanju stambenih problema. Prijavili smo se dakle za najam jednoga od nekoliko
novih stanova to su se gradili kod tr nice. (Godinama poslije otkrili smo da je ko
led zapravo vlasnik tih stanova, ali to mi nisu rekli). Kad smo se poslije ljeta
u Americi vratili u Cambridge, otkrili smo da stanovi jo nisu spremni za useljenj
e. Kao veliku uslugu, rizni?ar nam je ponudio sobu u preno?i tu za svr ene studente.
Rekao je: "Obi?no no?enje u toj sobi napla?ujemo dvanaest ilinga i pet penija. M
e?utim, budu?i da ?e vas biti dvoje, naplatit ?emo vam dvadeset i pet ilinga."
Tamo smo ostali samo tri no?i. Zatim smo na li ku?icu, stotinjak metara od mo
g odjela na sveu?ili tu. Pripadala je nekom drugom koled u koji ju je iznajmio nekom
svom ?lanu. On se nedavno bio preselio u ku?u u predgra?u i dao nam ju je u pod
najam na tri mjeseca koliko je preostalo do isteka njegova ugovora o najmu. U ta
smo tri mjeseca otkrili da u istoj ulici ima jedna prazna ku?a. Jedan je susjed
na ao vlasnicu u Dorsetu i rekao joj da je skandalozno da joj ku?a bude prazna ka
d mladi ljudi tra e smje taj, pa nam je ku?u iznajmila. Nakon nekoliko godina u toj
ku?i po eljeli smo je kupiti i urediti, pa smo zamolili koled da nam da kredit. Kol
ed nas je provjerio i zaklju?io da smo rizi?no ulaganje. Tako smo na kraju uzeli
kredit od jednog gra?evinskog poduze?a, a moji su nam roditelji dali novac da ku
?u uredimo.
U toj smo ku?i ivjeli jo ?etiri godine, dok mi nije postalo prete ko penjati se
stubi tem. Tada me ve? koled znatno vi e cijenio, a do ao je i novi rizni?ar. Tako su
nam ponudili prizemni stan u ku?i koja je bila vlasni-' tvo koled a. To mi je odgov
aralo, jer je stan imao prostrane sobe i iroka vrata. Bila je dovoljno blizu cent
ra da sam do svog odjela na koled u mogao do?i elektri?nim invalidskim kolicima. B
ilo je to dobro i za na e troje djece, jer je bila okru ena vrtom koji su odr avali sv
eu?ili ni vrtlari.
Do 1974. mogao sam se sam hraniti i lijegati i ustajati. Jane mi je uspjeva
la pomagati i odgajati dvoje djece bez tu?e pomo?i. Tada su me?utim, stvari post
ale slo enije, pa smo odlu?ili uzeti nekoga od mojih suradnika na istra ivanjima da i
vi s nama. U zamjenu za besplatan smje taj i mnogo moje pa nje, pomagali su mi lijeg
ati i ustajati. Od 1980. pre li smo na sustav javnih i privatnih njegovateljica ko
je su dolazile na sat-dva ujutro i nave?er. To je potrajalo sve dok 1985. nisam
dobio upalu plu?a. Morao sam se podvrgnuti traheotomiji, a otad mi je trebala st
alna cjelodnevna njega. To su nam omogu?ili prilozi nekoliko zaklada.
I prije operacije govor mi je postajao sve nerazgovjetniji, pa su me mogli
razumjeti samo ljudi koji me poznaju. Ali mogao sam barem komunicirati. Znanstve
ne sam radove pisao tako to sam ih diktirao tajnici, a seminare sam dr ao tako to je
netko jasnije izgovarao ono to bih rekao. Me?utim, traheotomija mi je potpuno od
uzela mo? govora. Neko sam vrijeme mogao komunicirati samo tako da podignem obrv
e kad bi mi tko pokazao odgovaraju?e slovo na plo?ici. Tako je prili?no te ko ikak
o odr avati razgovor, a kamo li pisati znanstveni rad. Me?utim, kalifornijski stru
?njak za ra?unala imenom Walt Woltosz ?uo je za moju nevolju. Poslao mi je ra?un
alni program koji je napisao i nazvao ga Equalizer (izjedna?i-telj). To mi je om
ogu?ilo biranje rije?i iz niza menija na ekranu tako to ?u rukom pritiskati preki
da?. Programom se tako?er moglo upravljati pokretima glave ili oka. Kad slo im to el
im re?i, mogu to poslati sintetizatoru govora.
Isprva sam program Equalizer imao na stolnom ra?unalu. Zatim je David Maso
n iz tvrtke Cambridge
Adaptive Communications postavio malo ra?unalo i sintetizator govora na moja kol
ica. Taj mi sustav omogu?uje znatno bolje komuniciranje nego prije. Mogu posti?i
do petnaest rije?i u minuti. Mogu izgovoriti to sam napisao ili to mogu spremiti
na disk. Zatim to mogu iznova pozvati i izgovoriti re?enicu po re?enicu. Pomo?u
tog sustava napisao sam dvije knjige i vi e znanstvenih radova. Tako?er sam odr ao
niz znanstvenih i popularnih predavanja. Ta su predavanja dobro prihva?ena. Misl
im da je to dobrim dijelom zahvaljuju?i kakvo?i sintetizatora govora koji je nap
ravila tvrtka Speeeh Plus. Vrlo je va no kakav vam je glas. Ako imate nerazgovijet

an glas, ljudi su skloni prema vama se pona ati kao da ste mentalno defektni. Ovaj
je sintetizator najbolji koji sam dosad ?uo, jer ima i promjenjivu intonaciju i
ne izgovara poput Daleka. Jedini je problem to mi daje ameri?ki naglasak. Me?uti
m, sada sam se po?eo i identificirati s njegovim glasom. Ne bih ga mijenjao niti
kad bi mi ponudili glas s britanskim izgovorom. Osje?ao bih se kao da sam posta
o netko drugi.
Bolest motornih neurona prati me gotovo kroz cijelu odraslu dob. A ipak me
nije sprije?ila da imam vrlo privla?nu obitelj i uspjeh u poslu. To mogu zahvali
ti pomo?i ene, djece i velikog broja drugih ljudi i organizacija. Imao sam sre?u t
o mi je bolest napredovala sporije nego obi?no. To pokazuje da ne treba gubiti n
adu.
ODNOS
JAVNOSTI PREMA
ZNANOSTI*
HT
j
TJELI - NE HTJELI, svijet u kojem ivimo znatno se promijenio u posljednjih sto go
dina, a vjerojatno ?e se jo ja?e promijeniti u idu?ih sto godina. Neki ljudi rado
bi zaustavili te promjene, i vratili se u ne to to im se ?ini kao ?i ?a i jednostavn
ija vremena. Ali, kako nas povijest u?i, pro lost nije bila tako ?udesna. Nije bil
a tako lo a za privilegiranu manjinu, iako su se i oni morali snalaziti bez suvrem
ene medicine, a ra?anje je bilo vrlo opasno za ene. A velikoj je ve?ini ?ovje?ans
tva ivot bio lo , grub i kratak.
Me?utim, ?ak i kad bismo to htjeli, ne bismo mogli
*Govor odr an u Oviedu, panjolska, prigodom primanja Nagrade Princ Asturias za skla
d i slogu, listopad 1989. Kasnije je obnovljen i nadopunjen.
vratiti uru u ranija vremena. Znanje i vje tine ne mogu se samo tako zaboraviti. N
e mo emo sprije?iti ni daljnji napredak ubudu?e. ?ak i kad bi se potpuno ukinulo d
r avno financiranje istra ivanja (a sada nja vlada radi na tome koliko mo e), sama sila
konkurencije ipak bi se pobrinula za napredak tehnologije. tovi e, ne mo e se sprije?
iti radoznale glave da razmi ljaju o temeljnim prirodnim znanostima, pla?ali ih za
to ili ne. Jedini na?in da se sprije?i daljnji razvoj bila bi globalna totalita
rna dr ava koja bi spre?avala sve novo, no ljudska domi ljatost i inicijativa takve
su da ni to ne bi uspjelo. Sve bi to samo usporilo promjene.
Prihvatimo li da ne mo emo sprije?iti da znanost i tehnologija mijenjaju na sv
ijet, mo emo bar poku ati osigurati da promjene koje izazovu budu u pravom smjeru. U
demokratskom dru tvu to zna?i da javnost mora posjedovati osnovno razumijevanje p
rirodnih znanosti, kako bi mogla donositi kvalificirane odluke, a ne ostavljati
ih samo u rukama stru?njaka. U ovom trenutku javnost ima o znanosti prili?no pod
vojena stajali ta. Po?ela je o?ekivati da se nastavi stalan rast ivotnog standarda
do kojega je doveo napredak znanosti i tehnologije, ali je prema znanosti i nepo
vjerljiva jer je ne razumije. To se nepovjerenje vidi i u karikaturalnom prikazu
ludih znanstvenika koji u svojim laboratorijima poku avaju proizvesti Frankenstei
na. Ono je i va an element pozadine potpore zelenim strankama. Ali javnost tako?er
pokazuje i velik interes za znanost, osobito astronomiju, to se vidi i po veliko
j gledanosti televizijskih serija kao to je Kosmos i popularnosti znanstvene fant
astike.
to bi se moglo u?initi da taj interes bude koristan i da javnosti dade znans
tvenu podlogu koja joj treba da bi mogla donositi mjerodavne odluke o temama pop
ut kiselih ki a, efekta staklenika, nuklearnom oru ju i genetskom in enjeringu? Jasno,
temelj je ono to se u?i u kolama. Ali u kolama se znanost ?esto predstavlja na nez
animljiv na?in. Djeca je u?e mehani?ki da bi pro la ispite, ali ne vide koliko je
va na za svijet u kojem ive. tovi e, prirodne se znanosti ?esto u?e u obliku jednad bi.
Iako su jednad be koncizan i to?an oblik opisivanja matemati?kih zamisli, one ve?i
nu ljudi zastra uju. Kad sam nedavno pisao jednu popularnu knjigu, rekli su mi da
?e svaka jednad ba koju u nju stavim prepoloviti prodaju. Stavio sam samo jednu je
dnad bu, Einsteinovu E=mc2; mo da bih bez nje prodao dva puta vi e primjeraka.
Znanstvenici i in enjeri skloni su izra avanju svojih zamisli u jednad bama, jer
moraju znati to?ne vrijednosti koli?ina. Ali ostalima je dovoljno kvalitativno d

ohvatiti znanstveni pojam, a to se mo e prenijeti rije?ima i dijagramima, bez upot

rebe jednad bi.
Znanost koje se u?i u koli mo e dati osnovni okvir. Ali napredak znanosti sada
je tako brz da uvijek ima novih otkri?a koja su se dogodila otkad smo bili u kol
i ili na sveu?ili tu. O molekulnoj biologiji i tranzistorima nisam u?io u koli, a g
eneti?ki in enjering i ra?unala su dvije novine za koje je najvjerojatnije da ?e u
budu?nosti promijeniti na na?in ivota. Knjige i ?lanci u ?asopisima koji na popul
aran na?in govore o znanosti mogu pomo?i da se objasne novi pomaci, ali i najusp
je niju knjigu pro?ita samo mali dio pu?anstva. Samo televizija dosti e doista masov
nu publiku. Ima na televiziji vrlo dobrih znanstvenih emisija, no neke druge pri
kazuju znanstvena ?uda jednostavno kao magiju, bez obja njenja ili uklapanja u okv
ir znanstvenih ideja. Producenti televizijskih znanstvenih programa trebali bi s
hvatiti kako im je du nost i da odgajaju javnost, a ne samo da je zabavljaju.
Odnos javnosti prema znanosti
41
O kojim ?e temama koje se ti?u znanosti javnost morati odlu?ivati u bliskoj
budu?nosti? Daleko je najhitnija ona o nuklearnom oru ju. Ostali svjetski problem
i, poput opskrbe hranom ili efekta staklenika relativno su sporijeg djelovanja,
no nuklearni rat mogao bi zna?iti kraj svih ljudskih ivota na Zemlji u samo nekol
iko dana. Popu tanje napetosti izme?u Istoka i Zapada na kraju hladnog rata zna?io
je da se strah od nuklearnog rata povla?i iz ljudske svijesti. Ali opasnost je
jo uvijek tu, dok god ima dovoljno oru ja da se vi estruko pobije cijelo svjetsko pu?
anstvo. U biv em Sovjetskom Savezu i u Americi nuklearno je oru je jo uvijek usmjeren
o tako da mo e udariti sve ve?e gradove nas sjevernoj polulopti. Dovoljna bi bila
neka kompjuterska pogre ka ili pobuna nekih od ljudi koji rukuju tim oru jem da se p
okrene svjetski rat. Jo vi e zabrinjava to to sada relativno manje dr ave nabavljaju n
uklearno oru je. Velike su se sile pona ale donekle odgovorno, no ne mo emo imati toli
ko povjerenja u manje dr ave poput Libije, Iraka, Pakistana, pa i Azerbajd ana. Opas
nost i nije toliko u samom nuklearnom oru ju kakvo bi se uskoro moglo na?i u rukam
a takvih dr ava, jer bi ono bilo prili?no primitivno, iako bi ipak moglo pobiti mi
lijune ljudi. Opasnost je u tomu to bi nuklearni rat izme?u dviju malih zemalja m
ogao uvu?i i velike sile i njihove goleme nuklearne arsenale.
Vrlo je va no da javnost shvati tu opasnost i da pritisne na sve vlade da pri
stanu na velika smanjenja oru ja. Mo da i nije prakti?no mogu?e potpuno ukloniti sve
nuklearno oru je, no pogibelj mo emo smanjiti tako to ?emo mu smanjiti broj.
Uspijemo li izbje?i nuklearni rat, jo uvijek ima opasnosti koje nas sve mogu
uni titi. Postoji crni vic da je razlog za to nam se jo nije javila neka izvanzemalj
ska civilizacija u tome to su sve civilizacije koje do?u do na eg stupnja razvoja s
klone same sebe uni titi. Ali ja imam dovoljno vjere u zdrav razum javnosti da vje
rujem kako bismo mogli dokazati da to nije to?no.
KRATKA
POVIJEST KRATKE
POVIJESTI*
J
o ME UVIJEK ?UDI kakav je prijem do ivjela moja knjiga Kratka povijest vremena. Na
listi uspje nica New York Timesa ve? je trideset i sedam tjedana, a na listi The S
unday Timesa ve? dvadeset i osam tjedana. Prevodi se na dvadeset jezika (dvadese
t i jedan, ra?unate li ameri?ki kao poseban jezik). To je znatno vi e od mojih o?e
kivanja kada mi je 1982. prvi put pala na pamet ideja da bih mogao napisati popu
larnu knjigu o svemiru. Namjera mi je dijelom bila da njome zaradim novac za ko*Esej prvi put objavljen kao ?lanak u The Independent u prosincu 1988 Knjiga Kra
tka povijest vremena bila ja 43 tjedna na New York Times listi najprodavanijih k
njiga; na listi londonskog Sunday Timesa bila e do velja?e 1993. godine 205 tjed
ana uzastopno Nakon 184. tjedna u la je u Ginness knjigu rekorda za najve?i broj
tjedana na toj listi. Knjiga je prevedena na 34 jezika.
Kratka povijest Kratke povijesti
45
lovanje svoje k?eri. (Zapravo je, u vrijeme kada se knjiga doista pojavila, ona
ve? bila na zavr noj godini.) Ali glavni je razlog bio da objasnim dokle smo stigl

i u prou?avanju svemira; koliko bismo blizu mogli biti utemeljenju potpune teori
je koja bi opisala svemir i sve u njemu.
Kad sam ve? odlu?io potro iti toliko vremena i napora da napi em knjigu, htio sa
m da do?e do to ve?eg broja ljudi. Moje je prethodne knjige objavila ku?a Cam-bri
dge University Press. Taj nakladnik dobro je radio, ali nekako mi se nije ?inilo
da je spreman suo?iti se s masovnim tr i tem koje sam elio dohvatiti. Zato sam se ja
vio knji evnom agentu Alu Zuckermanu koga sam upoznao kao ogora nekoga kolege. Dao
sam mu nacrt prvoga poglavlja i objasnio kako elim da to bude jedna od onih knjig
a koje se prodaju po zra?nim lukama. Rekao mi je da za to nema nikakve nade. Knj
iga bi se mogla dobro prodavati sveu?ili nim nastavnicima i studentima, ali knjiga
poput takve ne bi se mogla probiti u teritorij koji dr i Jeffrey Archer.
Prvi nacrt knjige dao sam Zuckermanu 1984. Poslao ga je nekolicini nakladni
ka i preporu?io mi da prihvatim ponudu Nortona, prili?no elitne ameri?ke nakladn
i?ke ku?e. No ja sam odlu?io prihvatiti ponudu Bantam Bo-oks, nakladnika koji je
vi e orijentiran na masovno tr i r te. Iako Bantam nije specijaliziran za objavljivan
je znanstvenih knjiga, njihove se knjige mogu na?i na mnogim aerodromskim knji ars
kim kioscima. To to su prihvatili moju knjigu vjerojatno je zbog interesa koji je
za nju pokazao jedan od njihovih urednika, Peter Guzzardi. Posao je shvatio vrl
o ozbiljno i natjerao me da knjigu iznova napi em i u?inim razumljivom i onima koj
i, poput njega, nisu znanstvenici. Svaki put kad bih mu poslao popravljeno pogla
vlje, on bi mi odgovorio dugim popisom primjedaba i pitanja koja bi tra io da razj
asnim. Znao sam pomisliti da taj proces nikad ne?e zavr iti. Ali bio je u pravu: t
o je dovelo do znatno bolje knjige.
Uskoro nakon to sam prihvatio Bantamovu ponudu dobio sam upalu plu?a. Morao
sam se podvr?i traheotomiji koja mi je oduzela glas. Neko sam vrijeme mogao komu
nicirati samo tako to sam podizao obrve kad bi mi netko na karti pokazivao slova.
Bilo bi nemogu?e zavr iti tu knjigu da nije bilo kompjuterskog programa koji sam
dobio. Bio je malo polagan, ali i ja mislim polako, pa mi je prili?no dobro odgo
varao. Uz pomo? tog programa gotovo sam potpuno iznova napisao prvu verziju u sk
ladu s Guzzardijevim zahtjevima. Pri toj mi je reviziji pomogao jedan od mojih u
?enika, Brian Whitt.
Dubok je na mene dojam bila u to vrijeme ostavila televizijska serija Jacob
a Bronowskog Uspon ?ovjeka. Davala je dojam o postignu?ima ljudskoga roda u razv
oju od primitivnih divljaka prije samo petnaest tisu?a godina do na ega sada njeg st
anja. Htio sam prenijeti sli?an dojam o na em napretku prema potpunom razumijevanj
u zakona koji upravljaju svijetom. Bio sam siguran da gotovo svakoga zanima kako
radi svemir, no ve?ina ljudi ne razumije matemati?ke jednad be
ni meni samome jed
nad be nisu ba drage. Djelomice je to zato, jer mi ih je te ko pisati, no najvi e zato
o nemam intuitivan osje?aj za jednad be. Ja umjesto toga mislim slikovito, a cilj
te knjige za mene je bio da opi em te zami ljene slike rije?ima, uz pomo? prepoznatl
jivih analogija i nekoliko dijagrama. Nadao sam se da ?e tako ve?ina ljudi mo?i
sa mnom podijeliti ushit i dojam o postignu?u vrijednoga napretka koji je u fizi
ci postignut u posljednjih dvadeset i pet godina.
Ipak, ?ak i uspijete li izbje?i matematiku, neki pojmovi nisu bliski i te ko
ih je objasniti. To je postavilo problem: trebam li poku ati to objasniti i prihva
titi opasKratka povijest Kratke povijesti
47
nost da ?e se ljudi zbuniti, ili bih preko pote ko?a trebao samo preletjeti? Neke
neobi?nije pojmove, poput onoga da promatra?i koji se kre?u razli?itim
brzinama mjere razli?ite vremenske razmake izme?u istoga para doga?aja, nisu
ni bili nu ni za sliku koju sam htio nacrtati. Imao sam dakle dojam da bih ih jedn
ostavno mogao spomenuti, ne ulaze?i u dublje pojedinosti. Ali neki su drugi te i p
ojmovi bili jako va ni za ono na to sam htio do?i. Bile su pogotovo dvije takve zam
isli za koje sam mislio da ih moram uklju?iti. Jedan je bio takozvani zbroj po p
rikazima. To je zamisao da nema ne?ega to bi bio jedini prikaz svemira. Umjesto t
oga postoji zbirka svih mogu?ih prikaza, svih povijesti svemira, a sve su te pov
ijesti jednako stvarne ( to god to zna?ilo). Druga zamisao, koja je nu na za matemat
i?ko shva?anje toga zbroja po prikazima je "imaginarno vrijeme". Kad s
e na to osvrnem, sad mi se ?ini da sam se morao vi e potruditi oko obja njavanja tih
vrlo te kih pojmova, pogotovo imaginarnog vremena, za koje se ?ini da je od svega

u knjizi . ono oko ?ega su ljudi imali najvi e te ko?a. Me?utim, nije doista nu no to
?no shvatiti to je to imaginarno vrijeme
dovoljno je shvatiti da je ono razli?ito
od onoga to zovemo realnim vremenom. Kad se pribli ilo vrijeme objavljivanja knjig
e, jedan znanstvenik kojem je unaprijed poslan primjerak knjige radi recenzije u
?asopisu Nature, zgrozio se na av i da je puna pogre aka, s pogre no smje tenim i nasumce
potpisanim fotografijama i dijagramima. Nazvao je Bantam, gdje su se jednako zg
rozili i odlu?ili da istoga dana obustave tisak. Tri su tjedna napeto korigirali
i iznova provjeravali cijelu knjigu, koja je zavr ena na vrijeme da se pojavi na
knji arskim policama na najavljeni dan izlaska u travnju. U to je vrijeme tjednik
Time upravo objavio prikaz o meni. Usprkos tome, nakladnike je iznenadiloolika j
e potra nja nastala. Knjiga se sada u Americi tiska sedamnaesti put, a deseti put
u Britaniji.*
Za to ju je kupilo tako mnogo ljudi? Te ko mi je biti siguran da sam objektivan
, pa ?u zato i?i za onim to ljudi ka u. Ve?ina prikaza u?inila mi se, iako su uglav
nom povoljni, prili?no neinformativnima. Uglavnom su slijedili formulu: Stephen
Hawking ima bolest Loua Gehriga (u ameri?kim prikazima) ili bolest motornih neur
ona (u britanskim prikazima). Osu?en je na invalidska kolica, ne mo e govoriti i m
o e pokretati samo x prstiju (pri ?emu je x, ?ini se, u rasponu od jedan do tri, o
visno o kojem je neto?nom ?lanku kriti?ar ?itao o meni). A ipak je napisao tu kn
jigu o najve?em od svih pitanja: Odakle dolazimo i kamo idemo? Odgovor koji Hawk
ing predla e jest da svemir nije ni stvoren niti ?e se uni titi. On jednostavno jest
. Kako bi uobli?io tu ideju, Hawking uvodi zamisao o imaginarnom vremenu koji se
meni (kriti?aru) ?ini malo prete ak da bih ga shvatio. Ali, ako je Hawking u prav
u, i do?emo li do cjelovite i jedinstvene teorije, doista ?emo znati Bo ji um. (U
fazi korekture gotovo sam izbacio posljednju re?enicu knjige, koja glasi da ?emo
spoznati Bo ji um. Da sam to u?inio, prodaja knjige valjda bi se prepolovila.)
Dosta pronicaviji bio je (kako mi se ?inilo) ?lanak u The Independentu, lond
onskim novinama, koji je rekao da ?ak i ozbiljna knjiga poput Kratke povijesti v
remena mo e postati kultnom knjigom. Moju je enu zgrozilo, no meni je prili?no lask
alo to mi knjigu uspore?uju s knjigom Zen i umije?e odr avanja motocikla. Nadam se
da ona, poput Zena daje ljudima dojam da ne moraju biti isklju?eni iz velikih in
telektualnih i filozofskih pitanja.
Nesumnjivo, pomogla je i ljudska pri?a o tome kako
*Do travnja 1993. tiskano je ukupno 40 tvrdih i 19 mekih izdanja u SAD, te 39 tv
rdih izdanja u Velikoj Britaniji.
sam unato? svojoj invalidnosti uspio biti teorijskim fizi?arom. Ali oni koji su
knjigu kupili zbog zanimanja za ljudsku pri?u vjerojatno su se razo?arali, jer s
e u njoj moje stanje spominje samo nekoliko puta. Ta je knjiga zami ljena kao prip
ovijest o svemiru, a ne o meni. Ovo nije sprije?ilo optu be da je Bantam sramotno
iskoristio moju bolest i da sam ja pri tome sudjelovao, dopustiv i da se na korica
ma pojavi moja slika. Uspio sam, me?utim, uvjeriti Bantam da se za britansko izd
anje poslu e boljom fotografijom no to je ona bijedna i prastara slika s ameri?kih
korica. Me?utim, Bantam ne?e mijenjati ameri?ku naslovnicu, jer ka u da ameri?ko ?
itateljstvo sada identificira knjigu s njom.
Tako?er se govorilo da ljudi kupuju knjigu, jer su pro?itali prikaze o njoj
ili zato to je na listi bestselera, ali je ne ?itaju, nego samo dr e na policama i
li na klupskom stoli?u, kako bi se vidjelo da je imaju, a ne moraju se potruditi
da je i razumiju. Siguran sam da ima i toga, ali ne ?ini mi se da se to na nju
odnosi imalo vi e nego na ve?inu drugih ozbiljnih knjiga, pa i Bibiliju i Shake-sp
earea. S druge strane, znam da ju je moralo pro?itati bar ne to ljudi, jer svaki d
an dobijem brdo pisama o knjizi, a u mnogima su pitanja ili detaljni komentari k
oji ukazuju na to da su je ?itali, ?ak i ako nisu sve razumjeli. Tako?er me i na
ulici zaustavljaju neznanci koji mi pri?aju kako su u njoj u ivali. Naravno, lako
me prepoznati i ja?e se isti?em, ako ve? nisam istaknutiji, od mnogih drugih pi
saca. Ali u?estalost s kojom primam takve javne ?estitke (pra?ene velikom nelago
dom moga devetogodi njeg sina), ?ini se da pokazuje kako bar dio kupaca moju knjig
u doista i ?ita.
Neki me sada pitaju to ?u dalje. ?ini mi se da ne bih mogao napisati nastava
k Kratke povijesti vremena. Kako bih ga nazvao? Du a povijest vremena? Poslije kra
ja vremena? Sin Vremena? Moj mi je agent predlo io da dopustim da se o mom ivotu sn

imi film. Ali ni meni ni mojoj obitelji ne bi vi e ostalo nimalo samopo tovanja kad
bismo si dopustili da nas igraju glumci. Donekle bi sli?no, ali u manjoj mjeri,
tako bilo kad bih nekome pomogao da napi e moju biografiju. Naravno, ne mogu nikog
a sprije?iti da samostalno napi e moj ivotopis, dok god nije klevetni?ki, ali nasto
jim ih odbiti tako to ka em da razmi ljam o tome da sam napi em svoju autobiografiju. M
o da to i u?inim. Ali ne uri mi se. Mnogo je znanstvenog rada koji bih rado obavio
prije toga.
MOJE STANOVI TE*
O
VAJ ?LANAK NIJE o tome vjerujem li ja u Boga. Umjesto toga, izlo it ?u moje vi?enj
e o tome kako se mo e shvatiti svemir: kakav je status i zna?enje velike jedinstve
ne teorije, "teorije svega". Tu postoji stvarni problem. Ljudi koji bi trebali p
rou?avati i raspravljati takva pitanja, filozofi, obi?no nemaju dovoljno matemat
i?ke naobrazbe da bi dr ali korak sa suvremenim razvojem teorijske fizike. Postoji
podvrsta zvana filozofi znanosti, koji bi trebali biti bolje obrazovani. No mno
gi od njih su neuspjeli fizi?ari koji ustanovi e da im je prete ko poraditi na novim
teorijama pa su se tako umjesto toga bacili na pisanje o filozofiji fizike. Oni
i dalje raspravljaju o
'Predavanje izvorno odr ano u svibnju 1992. na u?ili tu Caius.
Moje stanovi te

53

znanstvenim teorijama ranih godina ovoga stolje?a, poput relativnosti i kvantne

mehanike. Nisu u dodiru sa sada njom prvom crtom napredovanja fizike.
Mo da sam malko pregrub glede filozofa, ali ba ni oni nisu bili jako ljubazni
prema meni. Moj pristup je bio opisan kao naivan i prostodu an. Bijah nazivan razn
im imenima, poput nominalist, instrumentalist, pozitivist i vi e drugih ist. Tehnik
a je, ?ini se, bila pobijanje putem etiketiranja: ako mome stanovi tu nalijepite n
eku etiketu, ne trebati ni obja njavati to s njim nije u redu. Siguran sam da svatk
o pozna kobne pogre ke svih tih izama.
Ljudi koji stvarno ne to pridonose razvoju teorijske fizike uop?e ne razmi ljaj
u u kategorijama to ih kasnije za njih smi ljaju filozofi i povjesni?ari znanosti.
Siguran sam da Einstein, Heisenberg i Dirac nisu vodili brigu o tome jesu li bil
i realisti ili instrumentalisti. Oni su jednostavno bili zabrinuti time to se pos
toje?e teorije nisu me?usobno uklapale. U teorijskoj je fizici u cilju postizanj
a napretka uvijek bilo va nije tra enje logi?ke samostojnosti negoli eksperimantalni
rezultati. Mnoge elegantne i lijepe teorije bijahu odba?ene, jer se nisu slagal
e s promatra?kim podacima, a ne znam ni za jednu va nu teoriju u kojoj je u?injen
napredak tek zahvaljuju?i pokusu. Teorija dolazi uvijek prva, vu?ena naprijed te n
jom za posjedovanjem elegantnog i dosljednog matemati?kog modela. Teorija tada d
onosi predvi?anja koja se mogu promatranjem provjeriti. Ako se promatranja sla u s
predvi?anjima, to ne dokazuje teoriju, ali teorija pre ivljava ku nju da bi donijel
a sljede?a predvi?anja, koja se opet provjeravaju opetovanim promatranjem. Ukoli
ko se promatranja ne sla u s predvi?anjima, teorija se napu ta.
Zapravo, o?ekujemo da se stvari tako odvijaju. U praksi, ljudi vrlo nerado
odustaju od teorije u koju su ulo ili mnogo truda i vremena. Obi?no se po?nu propi
tkivati o to?nosti promatranja. Ako im ni to ne poma e, trude se preina?iti teorij
u na ad hoc na?in. Na kraju teorija postaje neugledno i ru evno zdanje. Tada netko
predlo i novu teoriju u kojoj su sva neugodna promatranja obja njena na elegantan i
prirodan na?in. Primjer za to je Michelson-Morleyev pokus, izveden 1887., koji
je pokazivao uvijek istu brzinu svjetlosti, bez obzira kako su se izvor ili prom
atra? gibali. To se ?inilo smije nim. Sigurno bi netko tko se giba prema svjetlost
i trebao izmjeriti njenu ve?u brzinu negoli netko tko se giba od nje; me?utim, p
okus je pokazivao da bi oba promatra?a izmjerila posve istu brzinu svjetlosti. T
ijekom sljede?ih osamnaest godina poku ava e ljudi poput Hendrika Lorentza i Georgea
Fitzgeralda smjestiti ovo promatranje unutar prihva?enih zamisli o prostoru i v
remenu. Uveli su ad hoc postulate, poput predlaganja da predmeti pri gibanju vel
ikim brzinamam postaju kra?i. ?itava zgrada fizike poru nila se i po?ela kripati. T
ada je 1905.
Einstein predlo io mnogo privla?nije gledi te, u kojem vrijeme nije bil

o uzimano kao posve izdvojeno i samo za sebe. Umjesto toga, bilo je s prostorom
sjedinjeno u ?e-tverodimenzionu tvorbu zvanu prostorvrijeme. Einsteina na ovu za
misao nisu toliko mnogo tjerali rezultati pokusa koliko elja da dva dijela teorij
e spoji zajedno u dosljednu cjelinu. Ta dva dijela bijahu zakoni po kojima se po
na aju elektri?na i magnetska polja te zakoni po kojima se pona aju tijela u gibanju
.
Ne mislim da je Einstein, ili bilo tko drugi 1905., uvidio koliko je nova t
eorija relativnosti bila jednostavna i elegantna. Ona je posve izokrenula na e poi
manje prostora i vremena. Ovaj primjer dobro oslikava pote ko?u polo aja nekoga tko
je realist u fiozofiji znanosti, jer ono to gledamo kao stvarnost uvjetovano je t
eorijom koju potpisujemo. Siguran sam da su Lorentz i Fitzgerald sebe smatrali r
ealistima, tuma?e?i pokus o brzini svjetlosti pomo?u Newtonovih pojmova apsolutn
og prostora i apsolutnog vremena. ?inilo se da su ti pojmovi prostora i vremena
u skladu sa zdravim razumom i stvarno ?u. Danas pak, oni koji su dobro upoznati s
teorijom relativnosti, jo alosno manjina, imaju na to posve druk?iji pogled. Moral
i bismo re?i ljudima kakvo je suvremeno razumijevanje tako temeljnih pojmova kak
vi su prostor i vrijeme.
Ukoliko ono to smatramo stvarnim zavisi od na e teorije, kako onda mo emo od stv
arnost praviti temelj na e filozofije? Rekao bih da sam realist u smislu da mislim
kako tamo vani postoji neki svemir, ?ekaju?i da ga istra imo i razumijemo. Gledi te
solipsista, da je sve stvoreno u na oj ma ti, smatram gubitkom vremena. Ni ta se ne p
osti e na taj na?in. Ali bez neke teorije, ne mo emo razlu?iti to je stvarno glede sv
emira. Stoga sam zauzeo stanovi te, koje se bilo opisivalo kao prosto-du no i naivno
, da je neka fizikalna teorija tek matemati?ki model kojeg rabimo pri opisu rezu
ltata promatranja. Neka teorija je dobra teorija ako je lijep model, ako opisuje
iroki raspon promatranja te ako pretkazuje rezultate budu?ih promatranja. Izvan
toga, nema smisla pitati odgovara li ona stvarnosti, jer mi ne znamo kakva je st
varnost neovisna od teorije. Takvo gledi te o znanstvenim teorijama mo e imati i nek
i instrumentalist ili pozitivist a kako sam rekao ranije, meni su priljepljeni t
i nazivi. Osoba koja me nazvala pozitivistom smatrala je za shodno jo dodati kako
svatko danas zna da je poziti-vizam zastario
opet slu?aj pobijanja putem etiket
iranja. To dakako mo e biti zastarjelo, u smislu ne?eg to je bilo doju?era nja intele
ktualna zabava, ali pozitivisti?ko stajali te to sam ga bio izlo io ?ini se jedino mo
gu?e za nekog tko tra i nove zakone i nove na?ine za opisivanje svemira. Nije dobr
o pozivanje na stvarnost, budu?i da nemamo neki uzoran neovisan pojam stvarnosti
.
Po mome mi ljenju, neizre?eno vjerovanje u neku uzornu nezavisnu stvarnost je
nevidljivi uzrok pote ko?a to ih glede kvantne mehanike i na?ela neodre?enosti ima
ju filozofi znanosti. Uzmimo slavni misaoni pokus zvan Schrodingerova ma?ka. Jed
na se ma?ka nalazi u zape?a?enoj kutiji. U nju je uperena neka pucaljka, koja ok
ida ako se raspadne neka radioaktivna jezgra. Vjerojatnost okidanja pucaljke izn
osi pedeset posto. (Danas se nitko vi e ne bi usudio predlo iti takvu stvar, ?ak i k
ao ?isti misaoni pokus, ali u Schrodingerovo vrijeme nisu znali za pokret za za ti
tu ivotinja.)
Kad se otvori kutija, ustanovit ?e se je li ma?ka iva ili mrtva. Ali prije n
egoli se kutija otvori, kvantno stanje ma?ke bit ?e mje avina stanja mrtve ma?ke i
stanja u kojem je ma?ka iva. To je za neke filozofe te ko prihvatljiva slika. Ma?k
a ne mo e biti napola ubijena, a napola neubijena, izjavljuju oni, kao to ena ne mo e
biti napola trudna. Pote ko?a za njih se javlja stoga to oni, kao samo po sebi razu
mljivo, upotrebljavaju klasi?ni pojam stvarnosti u kojem neki predmet posjeduje
jedan odre?eni, jedini prikaz. ?itava zamisao kvantne mehanike i jest u tome da
ona ima druga?iji nazor o stvarnosti. Po tom nazoru, neki predmet ne iskazuje se
u jednom jedinom prikazu ve? u svim mogu?im prikazima. U najve?em broju slu?aje
va, vjerojatnost posjedovanja nekog odre?enog prikaza poni tava se s vjerojatno ?u p
osjedovanja vrlo neznatno druga?ije prikaza; ali u nekim slu?ajevima, vjerojatno
sti susjednih prikaza poja?avaju jedni druge (kao pri interferenciji valova.) On
o to promatramo kao prikaz tog predmeta jedan je od tih poja?anih prikaza.U slu?a
ju Schrodingerove ma?ke, postoje dva prikaza koja su poja?ana. U jednome je ma?k
a ubijena, dok u

drugome ostaje iva. U kvantnoj teoriji mogu obje mogu?nosti postojati zajedno. Al
i neke filozofe to dovodi u veliku nepriliku, jer oni kao ne to to se samo po sebi
podrazumijeva uzimaju da ma?ka mo e imati samo jedan prikaz.
Priroda vremena je drugi primjer podru?ja gdje fizikalne teorije odre?uju n
a pojam stvarnosti. Uobi?ajilo se smatrati o?itim da vrijeme zauvijek te?e, bez o
bzira to se doga?alo; ali teorija relativnosti je spojila vrijeme s prostorom i r
ekla da oba mogu biti iskrivljena, izobli?ena, materijom i energijom svemira. Ta
ko se na e poimanje naravi vremena promijenilo: ranije je vrijeme bilo nezavisno o
d svemira, sad je oblikovano njime. Tako je postalo razumljivo da se vrijeme uop
?e ne mo e odrediti prije odre?ene to?ke; idemo li unatrag kroz vrijeme, mogli bis
mo do?i do nepremostive prepreke, singularnosti, iza koje se dalje ne mo e i?i. Ak
o bi to bio slu?aj, ne bi imalo smisla pitati se tko, ili to, je uzrokovalo ili p
roizvelo Veliki prasak. Ako govorimo o uzrokovanju ili stvaranju, samo po sebi s
e podrazumijeva da je postojalo neko vrijeme prije singularnosti Velikog praska.
Ve? nam je tridesetak godina poznato kako Einsteinova teorija relativnosti pret
kazuje da je vrijeme moralo imati neki po?etak prije petnaestak milijardi godina
. Ali filozofi nisu to prihvatili. Oni su jo zabrinuti o temeljima kvantne mehani
ke koji su polo eni prije gotovo sedamdeset godina. Ne shva?aju da su se granice f
izike u me?uvremenu pomaknule.
Jo gore je s matemati?kim pojmom imaginarnog vremena, u kojem smo Jim Hartle
i ja predlo ili da svemir nema ni po?etka ni kraja. Zbog tog imaginarnog vremena
bijesno me je napao jedan filozof. Rekao je: Kako mo e neki matemati?ki trik poput
imaginarnog vremena imati i ta sa stvarnim svemirom? Mislim da je taj filozof pob
rkao ?isto matemati?ke veli?ine zvane realni i imaginarni brojevi s na?inom na k
oji se u svakida njem jeziku rabe pojmovi realno i imaginarno. Ovo upravo ilustrir
a moje stanovi te: Kako mo emo znati to je stvarno, neovisno o teoriji ili modelu s p
omo?u kojeg to tuma?imo? Upotrijebio sam primjere iz relativnosti i kvantne meha
nike da bih pokazao probleme s kojima se netko suo?ava kad nastoji osmisliti sve
mir. Nije zaista va no razumijete li ili ne razumijete relativnost i kvantnu mehan
iku, ili ?ak ako su obje te teorije neto?ne. Ono to se nadam da sam pokazao jest
da je neka vrsta pozitivisti?kog pristupa, u kojoj se na teoriju gleda kao na mo
del, jedini na?in razumijevanja svemira, barem za teorijskog fizi?ara. Pun sam n
ade da ?emo na?i ?vrsti model koji opisuje sve u svemiru. U?inimo li to, bit ?e
to zaista blistavi uspjeh ljudske vrste.
JE LI NA POMOLU
KRAJ TEORIJSKE
FIZIKE?*
N
A OVIM STRANICAMA elim razmotriti mogu?nosti dostizanja cilja teorijske fizike u
ne tako dalekoj budu?nosti: recimo pri kraju stolje?a. Pod tim podrazumijevam ne
ku potpunu, dosljednu i jedinstvenu teoriju fizi?kih me?udjelovanja, koja bi teo
rija opisivala sva mogu?a promatranja. Dakako, kad se daju takva predvi?anja tre
ba biti vrlo oprezan. Ve? smo najmanje dvaput bili pomislili da smo se na li na pr
agu kona?ne sinteze. Po?etkom ovog stolje?a vjerovalo se da se sve mo e razumjeti
pomo?u mehanike kontinuuma. Sve to je bilo potrebno bilo je izmjeriti neke brojev
e, koeficijente elasti?nosti, vis- *29. travnja 1980. dobio sam katedru matemati
ke na Cambrid-geu. Ovaj esej, kao inauguracijsko predavanja, pro?itao je u moje
ime jedan od mojih studenata. 61
koznosti, vodljivosti i tako dalje. Ova je nada zasjenjena otkri?em gra?e atoma
i kvantnom mehanikom. Zatim, kasnijih dvadesetih godina ovoga stolje?a, Max Born
je skupini znanstvenika u posjetu Gottingenu bio rekao da "je s fizikom kakvu p
oznamo za est mjeseci gotovo." To je re?eno kratko nakon otkri?a Diracove jednad be
, Paula Diraca, ranijeg nositelja ove iste katedre. Diracova jednad ba upravlja po
na anjem elektrona. Bilo se o?eki-. valo da ?e neka sli?na jednad ba upravljati prot
onom, jedinom drugom, navodno elementarnom, ?esticom poznatom u to doba. Me?utim
, otkri?e neutrona i nuklearnih sila izdalo je te nade. Mi zapravo danas znamo d
a ni proton ni neutron nisu elementarni ve? da su gra?eni od jo sitnijih ?estica.
Ipak, velik je napredak postignut tijekom posljednjih godina, i kao to ?u opisat

i ovdje, postoje neki temelji za oprezni optimizam da ?e se mo da ugledati neka po

tpuna teorija jo unutar ivotnoga vijeka nekih od onih koji ?itaju ove stranice.
?ak i ako dosegnemo potpunu jedinstvenu teoriju, ne?emo mo?i donositi detal
jna predvi?anja, osim u nekim najjednostavnijim situacijama. Na primjer, nama su
ve? sada poznati fizikalni zakoni koji upravljaju svim iskustvenim doga?anjima
svakodnevnoga ivota. Kako je Dirac naglasio, njegova jedna dba je temelj "ve?ine fi
zike i cjelokupne kemije". Pa ipak, u stanju smo rije iti tu jednad bu samo za najje
dnostavniji od jednostavnih slu?ajeva, za vodikov atom koji se sastoji od proton
a i elektrona. Za slo enije atome s vi e elektrona, a da i ne spominjemo molekule, p
risiljeni smo pribje?i aproksimacijama i intuitivnim procjenama sumnjive vrijedn
osti. Za makroskopske sustave sastavljene od 1023 ili sli?no ?estica, moramo upo
trijebiti statisti?ke metode i napustiti svaku nadu u to?no rje enje tih jednad bi.
Premda su nam na?elno poznate jednad be koje upravljaju cjelokupnom biologijom, ni
smo nipo to u stanju svesti prou?avanje ljudskog pona anja na primijenjenu matematik
u.
to bismo podrazumijevali pod imenom neke potpune i jedinstvene teorije fizik
e? Na a nastojanja pri izradbi modela fizi?ke stvarnosti obi?no se sastoje iz dva
dijela:
1. Od nekog skupa podru?nih zakona kojima se poko ravaju razne fizi?ke veli?ine.
Ti su zakoni obi?no izra avaju u obliku diferencijalnih jednad bi.
2. Od skupova grani?nih uvjeta koji nam izri?u stanje nekih podru?ja svemira u n
ekom vremenu i koji se u?inci kasnije ire u njih iz ostatka svemira.
Mnogi bi ljudi rekli da je uloga znanosti ograni?ena na prvo od gore navede
noga te da ?e teorijska fizika posti?i svoj cilj kad dobije potpuni skup podru?n
ih fizikalnih zakona. Oni smatraju da pitanje grani?nih, po?etnih uvjeta spada u
podru?je metafizike ili religije. Na neki na?in, takav stav je sli?an stavu oni
h koji su u ranijim stolje?ima obeshrabrivali znanstvena istra ivanja govore?i kak
o su sve prirodne pojave bo je djelo i ne bi ih se smjelo preispitivati. Mislim da
su po?etni uvjeti svemira jednako tako prikladan predmet znanstvenog prou?avanj
a i teorija, kao to su i podru?ni fizikalni zakoni. Ne?emo imati potpunu teoriju
prije nego li u?inimo vi e od pukog izrijeka da "su stvari kakve jesu, jer su bile
kakve su bile."
Pitanje osobitosti po?etnih uvjeta u uskoj je svezi s pitanjem proizvoljnos
ti podru?nih fizikalnih zakona: Neka se teorija ne bi mogla smatrati za potpunu
ako bi sadr avala izvjestan broj podesivih parametara, poput masa ili konstanti ve
zanja, kojima bi se mogle pridodati po volji bilo koje vrijednosti. U stvari, ?i
ni se da ni po?etni
Je li na pomolu kraj teorijske fizike?
63
uvjeti ni vrijednosti parametara u teoriji nisu proizvoljni ve? su nekako vrlo p
a ljivo odabrani ili izva?eni. Na primjer, kad razlika u masama protona i neutrona
ne bi bila otprilike dvije mase elektrona, ne bi se moglo odr ati na okupu stotin
u i vi e stabilnih ?estica koje grade elemente i koji su osnova kemije i biologije
. Sli?no tome, kad bi gravitacijska masa protona bila neznatno druk?ija, ne bi b
ilo zvijezda u koje bi se te ?estice mogle ugraditi, a kad bi po?etno irenje svem
ira bilo samo malo sporije ili samo malo br e, svemir bi ili do ivio kolaps prije ne
go bi se takve zvijezde razvile ili bi se irio tako brzo da se zvijezde nikad ne
bi ni stigle oblikovati postupkom gravitacijskog zgu njavanja.
Dakako, neki su ljudi oti li tako daleko da su ova ograni?enja, to se postavlj
aju na po?etne uvjete, uzdigli u status na?ela, tako zvanog antropskog na?ela ko
je se mo e parafrazirati kao: "Stvari jesu kakve jesu, budu?i da smo mi tu." Prema
jednom shva?anju tog na?ela, postoji vrlo velik broj raznih, odvojenih svemira
s razli?itim vrijednostima fizikalnih parametara i razli?itim po?etnim uvjetima.
Ve?ina tih svemira ne?e osiguravati prave uvjete za razvoj tako slo enih ustroja
kakav je inteligentan ivot. Samo ?e u jednom malom broju njih, s uvjetima i param
etrima poput ovih u na em svemiru, inteligentnom ivotu biti mogu? razvoj sve do pit
anja "za to je svemir takav kakvog promatramo?" Odgovor je, dakako: kad bi bio dru
k?iji, ne bi bilo nikoga tko bi postavljao to pitanje.
Antropsko na?elo nudi neku vrstu obja njenja za mnoge spomena vrijedne broj?a
ne odnose to su ustanovljene me?u vrijednostima raznih fizikalnih parametara. Me?

utim, to nije potpuno zadovoljavaju?e; ne mo emo se oteti dojmu da tu postoji neko

dublje obja njenje. Tako?er, to ne mo e objasniti sva podru?ja svemira. Na primjer,
na Sun?ev sustav sigurno je preduvjet za na e postojanje, kao to je to i neka ranij
a generacija bli ih zvijezda u kojima nuklearnom sintezom bijahu proizvedeni te ki e
lementi na eg tijela. Mogu?e je ?ak da je za na e postojanje bila potreba i ?itava G
alaktika. Ali ne izgleda nam o?itom neka potreba za postojanjem drugih galaktika
, a kamoli milijuna milijuna njih otprilike ravnomjerno raspore?enih diljem prom
atranog svemira. Vrlo je te ko povjerovati da je takva gra?a svemira, ta njegova h
omogenost najve?ih razmjera, odre?ena ne?im tako perifernim kakve su tamo neke s
lo ene molekulne tvorbe na malenom planetu, uz vrlo prosje?nu zvijezdu na rubu jed
ne posve tipi?ne, ni po ?emu istaknute, spiralne maglice.
Ukoliko nas ne privla?i antropsko na?elo, treba nam neka jedinstvena teorij
a za obrazlo enje po?etnih uvjeta svemira i za vrijednosti raznih fizikalnih param
etara. Ipak, prete ko je osmisliti potpunu teoriju samo jednim potezom pera (premd
a, ?ini se, to ljude ne zaustavlja; sti u mi po tom dvije do tri jedinstvene teorije
tjedno). Umjesto toga, tragamo za djelomi?nim teorijama koje ?e opisati takve s
ituacije u kojima se neka me?udjelovanja mogu zanemariti ili im pridodati neku j
ednostavno izra?unljivu pribli nu vrijednost. Prvo dijelimo tvarni sadr aj svemira n
a dva dijela: "materiju" (?estice poput kvarkova, elektrona, miona itd.) i "me?u
djelovanja" (poput gravitacije, elektromagnetizma itd). Materijalne ?estice su o
pisane poljima s polovi?nim spinom i pokoravaju se Paulijevom na?elu isklju?enja
, koji spre?ava da se u nekom stanju na?e vi e od jedne ?estice te vrste. Zbog tog
razloga mogu postojati ?vrsta tijela, umjesto da se u uru e u to?ku ili se izzra?
e do beskona?nosti. Materijalna po?ela podijeljena su u dvije skupine: hadrone,
koji su gra?eni od kvarkova; i leptone koji ?ine ostatak. 65
Me?udjelovanja dijelimo po njihovom pojavnom obliku na ?etiri vrste. Redosl
jedom snage, to su: jake nuklearne sile, koje me?udjeluju samo s hadronima; elek
tro-magnetizam koji me?udjeluje s nabijenim hadronima i leptonima; slabe nuklear
ne sile koje me?udjeluju sa svim hadronima i leptonima; i na kraju, daleko najsl
abija od svih, gravitacija, koja me?udjeluje sa svima. Me?udjelovanja su predsta
vljena poljima cjelobrojnog spina, koja se ne pokoravaju Paulijevom na?elu isklj
u?enja. To zna?i da u istome stanju mogu imati mnogo ?estica. Kod elektro-magnet
izma i gravitacije, me?udjelovanja su tako?er i dugog dosega, to zna?i da se polj
a to ih proizvodi velik broj materijalnih ?estica mogu sva zbrajati i proizvesti
neko polje zamjetljivo i na makroskopskom planu. Zbog tog razloga, ta su polja b
ila prva za koja su bile razvijene teorije: Newton gravitaciju u sedamnaestom st
olje?u, a Maxwell elektromagnetizam u devetnaestom stolje?u. Me?utim, ove su teo
rije u svojim temeljima bile nespojive, jer je Newtonova teorija bila neizmijenj
ena ukoliko bi cijelom sustavu bila pridodana bilo koja jednolika brzina, dok je
Maxwellova teorija odre?ivala jednu odabranu brzinu
brzinu svjetlosti. Na kraju
, ustanovilo se da Newtonovu teoriju treba izmijeniti tako da postane spojiva sa
svojstvima Maxwellove teorije. To se postiglo Einsteinovom op?om teorijom relat
ivnosti, oblikovanom 1915.
Op?a relativisti?ka teorija gravitacije i Maxwellova teorija elektrodinamik
e bile su ono to je nazvano klasi?ne teorije; u tom smislu da su uklju?ivale veli
?ine koje su neprekidno promjenjive i koje bi se mogle, barem u na?elu, izmjerit
i proizvoljnom to?no ?u. Me?utim, kad se takve teorije poku alo primijeniti pri grad
nji modela atoma, pojavio se problem. Otkriveno je da se atom sastoji od male, p
ozitivno nabijene jezgre okru ene oblakom negativno nabijenih elektrona. Prirodna
pretpostavka je bila da su elektroni na stazi oko jezgre, sli?no kao to je Zemlja
na stazi oko Sunca. Ali klasi?na je teorija predvi?ala da elektroni emitiraju e
lektromagnetske valove. Ti bi valovi odnosili sa sobom energiju pa bi se elektro
ni spiralno postepeno pribli avali jezgri sve dok cijeli atom ne bi kolapsirao, ur
u io se u sebe.
Problem je rije en na na?in koji je nesumnjivo najve?e postignu?e teorijske f
izike ovog stolje?a: utemeljenjem kvantne teorije. Njen temeljni postulat je Hei
senbergovo na?elo neodre?enosti, koji izri?e da se odre?eni parovi veli?ina, pop
ut polo aja i momenta ?estice, ne mogu istodobno mjeriti s po volji velikom to?no ?u
. U slu?aju atoma, to zna?i da elektron u stanju njegove najni e energije ne bi mo

gao biti u stanju mirovanja pri jezgri, jer bi u tome slu?aju bio to?no odre?en
njegov polo aj (jezgra) i njegova brzina (nula). Umjesto toga, i polo aj i brzina tr
ebale bi biti razmazane oko jezgre prema nekoj raspodjeli vjerojatnosti. U tom s
tanju, elektron ne bi mogao zra?iti energiju u obliku elektromagnetskih valova,
jer za njega ne bi postojalo stanje ni e energije na koje bi mogao si?i.
Dvadesetih i tridesetih godina kvantna mehanika se s velikim uspjehom primj
enjivala na sustave poput atoma ili molekula, koji imaju samo neki kona?ni broj
stupnjeva slobode. Pote ko?e su se, me?utim, pojavile kad se tu teoriju poku alo pri
mijeniti na elektromagnetsko polje koje ima beskona?an broj stupnjeva slobode, g
rubo govore?i dva za svaku to?ku prostorvremena. Ove stupnjeve slobode mo emo shva
titi kao oscilatore, svaki sa svojih vlastitim polo ajem i momentom. Ti oscilatori
ne mogu biti u mirovanju, jer bi tada imali to?no odre?ene polo aje i momente. Um
jesto toga, svaki oscilator mora imati neki minimalni iznos onog to se zove flukt
uacije nulte to?ke i ne-nulta energija. Energije ukupnog beskona?66
Stephen
W. Hawking
nog broja stupnjeva slobode prouzro?ile bi da prividna masa i naboj elektrona po
stanu beskona?ni.
U cilju prevladavanja te pote ko?e, razvijen je krajem ?etrdesetih godina pos
tupak zvan renormalizacija. On se sastojao u prili?no proizvoljnom oduzimanju ne
kih beskona?nih veli?ina tako da dobijemo kona?ne ostatke. U slu?aju elektrodina
mike, bilo je potrebno u?initi dva takva beskona?na odbitka, jedan za masu i dru
gi za naboj elektrona. Taj postupak renormalizacije nije nikad bio postavljen na
vrlo ?vrste pojmovne ili matemati?ke temelje, ali je u praksi prili?no dobro pr
olazio. Njegov najve?i uspjeh bio je predvi?anje malog pomaka, tzv. Lam-bovog po
maka, u nekim linijama spektra atomskog vodika. Me?utim, nije zadovoljavaju? pri
poku aju izgradnje potpune teorije, jer ne daje nikakva predvi?anja vrijednosti k
ona?nih ostataka preostalih nakon provedbe beskona?nih odbitaka. Prema tome, mor
ali bismo pasti natrag na antropsko na?elo da objasnimo za to elektron ima masu i
naboj kakve ima.
Tijekom pedeset i ezdeseti godina op?enito se vjerovalo da se slaba i jaka n
uklearna sila ne mogu renormizirati; to bi naime zahtijevalo beskona?an broj bes
kona?nih odbitaka da ih se u?ini kona?nim. Postojao bi beskona?an broj kona?nih
ostataka koji ne bi bili odre?eni teorijom. Takva jedna teorija ne bi imala snag
u predvi?anja, jer se nikad ne bi moglo izmjeriti sveukupan beskona?an broj para
metara. Me?utim, 1971. je Gerard't Hooft pokazao da se jedan jedinstven model el
ektromagnetskog i slabog me?udjelovanja, to su ga ranije bili predlo ili Abdus Eala
m i Steven Weinberg, ipak mo e renormalizirati sa samo nekim kona?nim brojem besko
na?nih odbitaka. U Salam-Weinbergovoj teoriji, foton -?estica sa spinom 1 - udru e
n je s tri druga partnera spina 1, nazvanih W+, W" i Z. Teorija je predvi?ala da
se Je li na pomolu kraj teorijske fizike?
67
na vrlo velikim energijama ove ?etiri ?estice pona aju na sli?an na?in. Me?utim, z
a obja njenje ?injenica da na ni im energijama foton ima masu mirovanja nula, dok su
naprotiv sve tri druge ?estice, W, W i Z vrlo masivne, prizvana je u pomo? pojav
a zvana spontano lomljenje simetrije. Niskoenergetska predvi?anja teorije zna?aj
no dobro su se slagala s promatranjima, to je vodilo vedsku akademiju da 1979. dod
ijeli Nobelovu nagradu za fiziku Salamu, Weinbergu i Sheldonu Glashowu, koji je
tako?er oblikova sli?nu jedinstvenu teoriju. Me?utim, i sam Gla-show je bio izni
o opasku kako se Nobelov komitet pritom prili?no kockao, jer jo nemamo ?esti?ni a
kcelerator dovoljno visoke energije za provjeru teorije u uvjetima kada ujedinje
nje elektromagnetskih sila (no enih fotonima) i slabih sila (no enih W+, W i Z ?estic
ama) stvarno i nastupa. Dovoljno jaki ubrziva?i bit ?e gotovi za nekoliko godina
, i ve?ina fizi?ara je uvjerena da ?e oni potvrditi Salam-Weinbergovu teoriju.*
Uspjeh Salam-Weinbergove teorije doveo je do potrage za sli?nom renormalizi
rivom teorijom jakog me?udjelovanja. Ve? se dosta rano uvidjelo da proton i drug
i hadroni, poput pi-mezona, ne bi mogle biti prave ele-mentalne ?estice, ve? da
bi morale biti neka vezna stanja drugih, elementarnijih ?estica, zvanih kvarkovi
. ?ini se da ovi imaju neobi?no svojstvo da, premda se mogu slobodno gibati unut
ar hadrona, izgleda da je nemogu?e pribaviti samo jedan jedini izdvojeni kvark;
uvijek su ili u skupinama po tri (npr. proton ili neutron) ili u parovima kvarkantikvark (npr. pi-mezon) Za obja njenje to-*Ovaj je ?lanak napisan prije nego se

to doista i ostvarilo. Naime, W i Z ?estice otkrivene su 1983. nakon to je prorad

io novi CERN-ov akcelerator, a za to otkri?e dobi e Nobelovu nagradu 1984. Carlo R
ubbia i Simon van der Meer, koji su bili na ?elu skupine istra iva?a u CERN-u. Oso
ba koju je nagrada mimoi la bio je 't Hooft
Je li na pomolu kraj teorijske fizike?
69
ga, kvarkovima je pridodano svojstvo zvano boja. Valja naglasiti da ta rije? "bo
ja" nema ni ta zajedni?kog s na im uobi?ajenim vi?enjem boje; kvarkovi su premaleni
da bi se vidjeli u vidljivoj svjetlosti. To je samo jedno prikladno ime. Zamisao
je da kvarkovi dolaze u tri boje
zelenoj, crvenoj i plavoj
ali da neko izoliran
o vezno stanje, kakvo je hadron, mora biti bezbojno, i to ili kombinacija crveno
g, zelenog i plavog, kao to je slu?aj kod protona, ili mje avina crvenog i anticrve
nog, zelenog i antizelenog, plavog i antiplavog, to je slu?aj kod pi-me-zona.
Pretpostavlja se da jaka me?udjelovanja izme?u kvar-kova nose ?estice spina
1 zvane gluoni, ne to poput ?estica koje nose slabo me?udjelovanje. Gluoni tako?e
r imaju boju, a zajedno s kvarkovima pokoravaju se renormalizirivoj teoriji zvan
oj kvantna kromodinamika ili skra?eno QCD. Posljedica postupka renormalizacije j
e ta da djelatna konstanta vezanja u teoriji zavisi o enegiji pri kojoj je mjere
na, a na vrlo visokim energijama opada na nulu. Ova pojava poznata je kao asimpt
otska sloboda. To zna?i da se kvarkovi unutar hadrona pona aju gotovo poput slobod
nih ?estica pri visokoenergetskom sudaru, tako da se smetnje u njihovom pona anju
mogu uspje no obra?ivati teorijom smetnji. Predvi?anja teorije smetnji su u razumn
o kvalitativnom slaganju s promatranjem, ali jo uvijek se ne mo e doista izjaviti d
a je teorija eksperimentalno potvr?ena. Pri niskim energijama, djelatna konstant
a vezanja postaje vrlo velika i teorija smetnji se ru i. Izra ene su nade da ?e to "
infracrveno ropstvo" objasniti za to su kvarkovi uvijek zatvoreni u bezbojno vezno
stanje, no dosad jo nitko nije mogao pokazati da je ta nada uvjerljiva.
Imaju?i na raspolaganju jednu renormalizirivu teoriju za jaka me?udjelovanj
a, a jednu drugu za slaba i elektromagnetska me?udjelovanja, bija e prirodno ogled
ati se za jednom teorijom koja ?e sjediniti te dvije. Takvim je teorijama dana p
one to preuveli?ana titula: "velike jedinstvene teorije", ili skra?eno GUT (prema
engleskom nazivu, prim. prev.). Taj naziv nekako vodi u pogre an zaklju?ak, jer on
e nisu ni ba tako velike, ni posve jedinstvene ni potpune teorije, zato jer imaju
neki broj neodre?enih renormalizacijskih parametara, poput konstanti vezanja i
masa. Pa ipak, mogle bi se pokazati kao zna?ajan korak prema potpunoj jedinstven
oj teoriji. Temeljna zamisao je da djelatna konstanta vezanja kod jakih me?udjel
ovanja, koja je velika pri niskim energijama, zbog asimptotske slobode postupno
opada pri visokim energijama. S druge strane, djelatna konstanta vezanja Salam-W
einbergove teorije, koja je na niskim energijama mala, postupno raste kako se en
ergija pove?ava, jer ova teorija nije asimptotski slobodna. Kad se ekstrapoli-ra
niskoenergetska brzina opadanja odnosno rasta konstanti vezanja, ustanovljuje s
e da dvije konstante vezanja postaju jednake pri energiji od oko 1035 GeV. (GeV
je kratica za milijardu elektronvolti. Otprilike tolika energija bi se oslobodil
a kad bi se jedan vodikom atom mogao cijeli pretvoriti u energiju. Usporedbe rad
i, energija oslobo?ena u kemijskoj reakciji, kakvo je gorenje, je reda veli?ine
jedan elektronvolt po atomu.) Teorije predla u da su iznad ove energije ujedinjena
jaka me?udjelovanja sa slabim i elektromagnetskim me?udjelovanjem, ali da se pr
i ni im energijama doga?a spontani lom simetrije.
1015 GeV je vrlo daleko iznad mogu?nosti bilo kakve laboratorijske opreme;
sada nja generacija ubrziva?a ?estica mogu proizvesti energije sudara sredi ta mase
od oko 10 GeV, a sljede?a generacija ?e proizvesti energije od 100 GeV ili sli?n
o. Bit ?e to dovoljno za istra ivanje energetskog opsega u kojem se elektromagnets
ke sile
Je li na pomolu krnj teorijske fizike?
71
sjedinjuju
sa
slabim silama, shodno
Salam-Weinbergo-voj teoriji, ali ne i za istra ivanje onih silno visokih energija
pri kojima se, kako se predvi?a, slaba i elektromagnetska me?udjelovanja sjedinj
uju s jakim me?udjelovanjima. Usprkos tomu, velike jedinstvene teorije daju za n
iske energije predvi?anja koja se mogu ispitati u laboratoriju. Na primjer, teor

ije predvi?aju da proton i nije ba potpuno stabilan te da se raspada za svog ivotn

og vijeka od 1031 godina. Sada nja donja eksperimentalna granica je ivotni vijek od
oko 1030 godina, a oprema bi se mogla jo i pobolj ati.
Drugo predvi?anje kog je mogu?e saznati iz promatranja ti?e se omjera bario
na i fotona u svemiru. Izgleda da su zakoni fizike isti za ?estice i anti?estice
. To?nije re?eno, zakoni su isti ako ?estice nadomijestimo anti?e-sticama, vrtnj
u nadesno zamijenimo vrtnjom nalijevo (zrcalna slika) te okrenemo smjerove brzin
a svih ?estica. Ovo je poznato kao CPT teorem i posljedica je temeljnih pretpost
avki koje bi se trebale odr ati u svakoj prihvatljivoj teoriji. Zemlja, a tako?er
i ?itav Sun?ev sustav, gra?ena je od protona i neutrona, bez nekih antiprotona i
antineutrona. Dakako, takva jedna neravnote a izme?u ?estica i anti?estica jo je j
edan a priori uvjet za na e postojanje, jer da je Sun?ev sustav sastavljen od mje av
ine ?estica i anti?estica u jednakome omjeru, one bi se sve me?usobno poni tile i
ostalo bi samo zra?enje. Na temelju opazivog odsustva takvog anihilacijskog zra?
enja, mo emo izvesti zaklju?ak da je na a Galaktika u cijelosti gra?ena od ?estica,
a ne i od anti?estica. Za druge galaktike ne posjedujemo izravni dokaz za takav
zaklju?ak, ali ?ini se vjerojatno da su i one sastavljene od ?estica te da u sve
mira kao cjelini ima vi ka ?estica nad anti?estica-ma, tako da dolazi jedna ?estic
a na 108 fotona. Netko bi za obja njenje toga mogao pozvati u pomo? antropsko na?e
lo, no velike jedinstvene teorije zapravo nude mogu?i mehanizam za obja njenje ner
azmjera. Premda izgleda da su sva me?udjelovanja nepromjenjiva glede kombinacije
C (zamjene ?estica anti?esticama), P (promjena desne vrtnje u lijevu) i T (prom
jena smjera vremena), poznato je da ima me?udjelovanja koja nisu nepromjenjiva g
lede samo T. U ranom svemiru, u kojem postoji vrlo izrazita strijela vremena zad
ana ekspanzijom, ova me?udjelovanja mogla su proizvesti vi e ?estica nego anti?est
ica. Ipak, njihov broj vrlo ovisi o uzorku, tako da slaganje s promatranjem te ko
mo e biti protuma?eno kao potvrda velikih jedinstvenih teorija.
Dosad, ve?ina je napora bila posve?ena ujedinjenju prve tri vrste fizi?kih
me?udjelovanja, jakoj i slaboj nuklearnoj sili te elektromagnetizmu. ?etvrta i p
osljednja, gravitacija, bija e zanemarena. Jedno opravdanje za ovo je da je gravit
acija tako slaba da bi kvantni gravitacijski u?inci postali veliki samo kod ener
gija ?estica vrlo daleko iznad onih u na im ubrziva?ima ?estica. Drugo opravdanje:
izgleda da se na gravitaciju ne mo e primijeniti postupak renormalizacije; da se
pribave kona?ni odgovori ?ini se da bi trebalo provesti beskona?an broj beskona?
nih odbitaka s odgovaraju?im beskona?nim brojem neodre?enih kona?nih ostataka. I
pak, eli li se potpuna jedinstvena teorija, u nju se mora uklju?iti i gravitacija
.
tovi e, klasi?na op?a teorija relativnosti predvi?a postojanje prostorvremensk
ih singularnosti kod kojih bi gravitacijsko polje postalo beskona?no jako. Ove s
ingu-larnosti bi se doga?ale u pro losti, na po?etku sada njeg irenja svemira (Veliki
prasak), te u budu?nosti u obliku gravitacijskog kolapsa zvijezda i, mo da, ?itav
og svemira. Pretkazanje singularnosti po svoj prilici ukazuje na to da ?e ta kla
si?na teorija relativnosti ovdje do ivjeti slom. Me?utim, ?ini se da nema razloga
za to bi se sru ila prije negoli gravitacijsko polje postane dovoljno jako da postan
u va ni kvantni gravitacijski u?inci. Prema tome, kvantna teorija gravitacije je b
itna pri opisivanju ranog svemira i davanju nekih obja njenja za po?etne uvjete, i
zvan pukog prizivanja antropskog na?ela.
Takva je teorija potrebna ukoliko tra imo odgovor na pitanje: Ima li vrijeme
zaista po?etak i mo da
kraj, kao to proizlazi iz klasi?ne op?e teorije relativnosti
, ili su pak singularnosti u Velikom prasku i u Velikom sa imanju na neki na?in
za
hvaljuju?i kvantnim u?incima - razmazane? Velika je pote ko?a dati dobro odre?eno
mi ljenje kad su to ustrojstva samog prostora i vremena takvi da su podanici na?el
a neodre?enosti. Moj osobni osje?aj je da su singularnosti vjerojatno jo prisutne
, premda se mo e nastavljati vrijeme mimo njih u izvjesnom matemati?kom smislu. Me
?utim, bilo kakav subjektivni pojam vremena, koji se odnosio na svijest ili na m
ogu?nost izvo?enja mjerenja, bi se u njima zavr io.
Kakvi su izgledi u pribavljanju kvantne teorije gravitacije te ujedinjenju
nje s druge tri vrste me?udjelovanja? Najve?a nada ?ini se da le i u pro irenju op?e
teorije gravitacije u ono to zovemo supergravitacija. U njoj se graviton, ?estic
a sa spinom 2 koja nosi gravitacijsko me?udjelovanje, dovodi u svezu s nekim bro

jem drugih polja ni eg spina putem tako zvanih transformacija super-simetrije. Vel
ika je zasluga ove teorije to ona uklanja staru dihotomiju izme?u "materije", pre
dstavljene ?esticama polovi?nog spina, te "me?udjelovanja", predstavljenih ?esti
cama cjelobrojnog spina. Njena je velika prednost i u tome to se mnoge beskona?no
sti koje nastaju u kvantnoj teoriji me?usobno poni tavaju. Jo nam nije poznato poni t
avaju li se doista sve tako da daju teoriju koja je kona?na bez nekih beskona?ni
h odbitaka. Izra ena je nada da je tako, jer mo e se pokazati da su teorije koje ukl
ju?uju gravitaciju ili kona?ne ili se ne mogu renormalizirati; to zna?i da ako s
e moraju provesti neka beskona?na oduzimanja tada ?e se morati napraviti beskona
?an broj njih s odgovaraju?im beskona?nim brojem neodre?enih ostataka. Prema tom
e, ako se za sve beskona?nosti u supergravitaciji poka e da se poni tavaju jedne s d
rugima, mogli bismo imati teoriju koja ne samo da potpuno objedinjuje sve tvarne
?estice i me?udjelovanja ve? je potpuna u smislu da nema neke neodre?ene renorm
alizacijske parametre.
Premda jo nemamo pravu kvantnu teoriju gravitacije, a kamoli jednu koja ujed
injuje nju s drugim fizi?kim me?udjelovanjima, imamo zamisao o zna?ajkama to bi i
h ona trebala posjedovati. Jedna od njih povezana je s ?injenicom da gravitacija
utje?e na uzro?nu strukturu prostorvremena.; to jest, gravitacija odre?uje koji
doga?aji mogu biti uzro?no povezani jedan s drugim. Primjer za to u klasi?noj t
eoriji op?e relativnosti daje nam crna jama, podru?je prostorvremena u kojem je
gravitacijsko polje tako jako da vu?e svjetlost ili neki drugi signal natrag u t
o podru?je pa ni ta ne mo e pobje?i u vanjski svijet. Sna no gravitacijsko polje pokra
j crne jame uzrokuje stvaranje parova ?estica i anti?estica, od kojih jedna pada
natrag u crnu jamu, a druga bje i u beskona?nost. ?estica koja bje i izgleda kao ju
je emitirala crna jama. Neki promatra? daleko od crne jame mo e mjeriti samo odla
ze?e ?estice i ne mo e ih dovesti u svezu s onima koje su pale u crnu jamu, jer nj
ih ne mo e promatrati. To zna?i da odlaze?e ?estice imaju neki dodatni stupanj nas
umi?nosti ili nepredvidivosti, osim onoga koji im je u pravilu pridru en po na?elu
neodre?enosti. U uobi?ajenim situacijama na?elo neodre?enosti izra ava da se ne m
o e jasno pretkazati ili polo aj ili brzina neke ?estice ili neka kombinacija polo aja
i brzine. Stoga, grubo re?eno,
mogu?nost dono enja jasnih pretkazivanja je prepolovljena. Me?utim, u slu?aju ?est
ica emitiranih iz crne jame, ?injenica da se ne mo e promatrati to se doga?a unutar
crne jame zna?i da se ne mogu jasno pretkazati ni polo aji ni brzine emitiranih ?
estica. Sve to se mo e dati su vjerojatnosti da ?e ?estice biti emitirane na neki n
a?in.
?ini se stoga da ?ak i ako postavimo jedinstvenu teoriju, mo?i ?emo biti u
stanju praviti samo statisti?ke predvi?anja. Trebali bismo napustiti stanovi te da
postoji neki jedini svemir to ga promatramo. Umjesto toga, trebali bismo prihvat
iti sliku u kojoj postoji neki zbor svih mogu?ih svemira, s nekom vjerojatnom ra
spodjelom. To mo e objasniti za to je svemir startao u Velikom prasku u gotovo savr en
oj toplinskoj ravnote i, budu?i da bi toplinska ravnote a bila u skladu s najve?im b
rojem mikroskopskih konfiguracija pa stoga i najvi e vjerojatna. Da parafraziramo
Voltaireovog filozofa Panglosa: " ivimo u najvjerojatnijem od svih mogu?ih svjetov
a."
Kakvi su izgledi da ?emo utemeljiti potpunu jedinstvenu teoriju u ne tako d
alekoj budu?nosti? Svaki put kad smo pro irili na a promatranja na vi e energije i man
je dimenzije, otkrismo nove slojeve gra?e svijeta. Na po?etku stolje?a, otkri?e
Brownovog gibanja s tipi?nom energijom ?estice 3 x 102 eV pokazalo je da gra?a m
aterije nije neprekidna ve? da je materija sastavljena od pojedina?nih atoma. Kr
atko nakon toga otkriveno je da su ti, kako se mislilo nedjeljivi, atomi slo eni o
d jezgre i elektrona koji kru e oko nje s energijama reda veli?ine nekoliko elektr
onvolti. Za samu jezgru je pak na?eno da je slo ena od takozvanih elementarnih ?es
tica, protona i neutrona, dr anih zajedno nuklearnim vezama reda veli?ine 108 eV.
Posljednje poglavlje u toj pri?i je otkri?e da su protoni i elektroni gra?eni od
kvarkova, dr anih zajedno vezama reda veli?ine 109 eV. Danak takvom napretku teor
ijske fizike je da su nam sada potrebni ogromni strojevi i velike koli?ine novca
za izvo?enje pokusa, rezultate kojih ne mo emo pretkazati.
Na e pro lo iskustvo mo e nas navesti na to da postoji beskona?an niz slojeva gra
?e tvari na sve vi im i vi im energijama. Doista, stanovi te o beskona?nom slijedu kut

ija unutar kutija bija e slu bena dogma u Kini u vrijeme ?etvero?lane Bande. Me?utim
, ?ini se da bi gravitacija trebala pribaviti neki limit, ali tek na vrlo kratko
j du ini od 1033 cm i na vrlo visokoj energiji od 1028 eV. Na du inama kra?ima od ov
e trebalo bi o?ekivati da se prostorvrijeme prestane pona ati poput glatkog kontin
uuma i poprimilo bi pjenastu gra?u zbog kvantnih fluktuacija gravitacijskog polj
a.
Postoji vrlo iroko neistra eno podru?je izme?u granice sada njih ekserimentalnih
mogu?nosti od oko 1010 eV i gravitacijskog prekida pri 1028 eV. Bilo bi naivno
pretpostaviti, kako to ?ine velike jedinstvene teorije, da u tom silnom rasponu
energija postoji samo jedan ili dva sloja gra?e. Me?utim, postoje temelji za opt
imizam. Ovog trenutka, ako ve? ni ta drugo, izgleda da se gravitacija mo e ujediniti
s drugim fizi?kim me?udjelovanjima samo u nekoj teoriji supergravitacije. ?ini
se da ima samo neki kona?an broj takvih teorija. Posebno, postoji najve?a takva
teorija, takozvana pro irena supergravitacija N = 8. Ona sadr i jedan graviton, osam
?estica spina -3/2 zvanih gravitonos, dvadeset osam ?estica spina 1, pedeset est
?estica spina -1/2 i sedamdeset ?estica spina 0. Koliko god ti brojevi bili vel
iki, nisu dovoljno veliki da objasne sve one ?estice to ih, tako izgleda, promatr
amo u jakim i slabim me?udjelovanjima. Na primjer, N = 8 teorija ima dvadeset os
am ?estica spina 1. One su dovoljne za obja njenje gluona koji nose jaka me?udjelo
vanja te za obja njenje dvije od ?etiri ?estice koje nose slaba me?udjeloJe li na
pomolu kraj teorijske fizike?
77
vanja, ali ne i druge dvije. Trebalo bi se stoga vjerovati da mnoge ili ve?ina p
romatranih ?estica poput gluona ili kvarkova i nisu doista elementarne, kako nam
se sada ?ini, ve? da su one vezna stanja osnovnih N = 8 ?estica. Nije vjerojatn
o da ?emo imati dovoljno sna ne ubrziva?e ?estica za ispitivanje ovih slo enih struk
tura u nekoj dovoljno bliskoj budu?nosti, ili mo da nikad, ako bi se radili planov
i na temelju sada njih gospodarskih kretanja. Ipak, ?injenica da su ta vezna stanj
a proiza la iz dobro definirane N = 8 teorije omogu?ila bi nam postaviti izvjestan
broj predvi?anja koja bi se mogla ispitati na energijama dohvatljivima ve? sada
ili u bliskoj budu?nosti. Stanje bi stoga moglo biti sli?no onome za Salam-Wein
bergovu teoriju koja je ujedinila elektromagnetizam i slabo me?udjelovanje. Nisk
oenergetska predvi?anja ove teorije tako se dobro sla u s promatranjima da je ta t
eorija sada op?enito prihva?ena, premda jo nismo dosegnuli energije na kojima se
ujedinjenje i ostvaruje.
Trebalo bi biti ne?eg vrlo osobitog u toj teoriji koja opisuje svemir. Za to
se ta teorija o ivljava, dok druge teorije postoje samo u glavama njihovih izumite
lja? N = 8 teorija supergravitacije ima razloga smatrati se ne?im posebnim. Izgl
eda da bi ona mogla biti jedina teorija koja:
1. je u ?etiri dimenzije
2. uklju?uje gravitaciju
3. je kona?na bez nekih beskona?nih odbitaka
Ve? sam naglasio da je ovo tre?e svojstvo potrebno ako smo za teoriju bez pa
rametara. Me?utim, te ko se mogu obrazlo iti svojstva pod 1. i 2., a da se ne pozove
mo na antropsko na?elo. ?ini se da je dosljedna neka teorija koja udovoljava svo
jstva 1. i 3., ali koja ne uklju?uje gravitaciju. Ipak, takav neki svemir vjeroj
atno ne bi bio mjesto dovoljno u?inkovito po na?inu na koji privla?ne sile skupl
jaju tvar u velike nakupine, kakve su vjerojatno potrebne za razvoj slo enih struk
tura. Za to bi prostor-vrijeme trebalo biti ?etverodimenziono, pitanje je za koje
se obi?no uzima da spada izvan podru?ja fizike. Me?utim, i za to postoji dobar d
okaz u obliku antropskog na?ela. Tri prostorvremenske dimenzije
to jest dvije pr
ostorne i jedna vremenska o?ito su nedovoljne za tvorbu nekog slo enog organizma.
S druge strane, ako bi bilo vi e od tri prostorne dimenzije, staze planeta oko Sun
ca ili elektrona oko jezgre bile bi nestabilne; planeti odnosno elektroni bi se
u spirali pribli avali sredi tu kru enja. Preostaje jo mogu?nost za vi e od jedne vremens
ke dimenzije, ali ja eto takav jedan svemir mogu vrlo te ko zamisliti.
Dosad, pre utno sam pretpostavio da postoji neka kona?na teorija. Ali postoji
li? Imamo najmanje tri mogu?nosti:
1. Nema potpuno jedinstvene teorije.
2. Nema kona?ne teorije, ali postoji bekona?an niz te orija koje su takve da se

mo e predvidjeti bilo koja posebna vrsta promatranja ukoliko se za nju uzme teorij
a dovoljno duboko u nizu.
3. Nema teorije. Promatranja se ne mogu opisati ili pretkazati s one strane neke
granice, ve? su tek proizvoljna.
Tre?e gledi te je bilo moderno kao sredstvo dokazivanje protiv znanstvenika s
edamnaestog i osamnaestog stolje?a: Kako znanstvenici smiju formulirati zakone k
oji bi ograni?avali slobodnu volju Boga da mijenja svoje mi ljenje? Unato? tomu, o
ni su to ?inili i s tim su nastavili.
U sada nje vrijeme, djelotvorno smo odstranili 3. mogu?nost, ugra?uju?i je unutar
na e sheme: Kvantna mehanika je u biti teorija o tome to ne znamo i ne mo emo pretkaz
ati.
Mogu?nost pod brojem 2. bila bi jednaka slici beskona?nog niza struktura na
sve vi im i vi im energijama. Kao to rekoh ranije, to izgleda nevjerojatno, jer bism
o o?ekivali da postoji prekid na Planckovoj energiji od 1028 eV. Ovog trenutka j
e N = 8 teorija supergravitacije jedini kandidat na obzoru*. Vjerojatno ?e tijek
om sljede?ih nekoliko godina biti proveden izvjestan broj presudnih izra?unavanj
a koja ?e mo da pokazati da ta teorija nije dobra. Ukoliko teorija polo i ove ispite
, pro?i ?e vjerojatno jo pone to godina prije negoli razvijemo ra?unske metode koje
?e nam omogu?iti izvo?enje predvi?anja i prije negoli uzmognemo objasniti po?et
ne uvjete svemira i zakone fizike. To ?e biti istaknuti zadaci za teorijske fizi
?are u sljede?ih dvadesetak godina. Ali da zavr im u blago pani?arskom tonu, mo da n
e?e ni imati mnogo vi e vremena od toliko. Zasad, ra?unala su korisno pomagalo pri
istra ivanjima, ali njima moraju upravljati ljudski umovi. Ekstrapoliramo li, me?
utim, u budu?nost posljednji brzi razvoj ra?unala, ?ini nam se mogu?im da ?e ona
u cijelosti preuzeti teorijsku fiziku. Stoga je mo da na pomolu kraj za teorijske
fizi?are, ako ve? ne teorijske fizike same.
Teorije supergravitacije ?ini se da su jedine teorije ?estica sa svojstvima pod
1., 2. i 3., no otkako u bile napisane pojavio se velik val zanimanja za ono to z
ovemo teorije superstruna. U ovima osnovni predmeti nisu to?kaste ?estice ve? ra
stegnuti predmeti nalik malim petljama strune. Zamisao je da ono to se nama pri?i
nja kao ?estica u stvari je neka vibracija na nekoj struni. Ove teorije superstr
una ?ini se da se na nikoenergetskoj granici svode na supergravitaciju, ali dosa
d je bilo malo uspjeha u dobivanju eksperimentalno provjerivih predvi?anja glede
teorije superstruna.
EINSTEINOV SAN
O ? ETKOM DVADESETOGA stolje?a dvije nove teorije potpuno su promijenile na?in n
a eg razmi ljanja o prostoru i vremenu te o samoj stvarnosti. Vi e od sedamdeset pet g
odina kasnije mi jo uvijek razra?ujemo njihove dublje smislove i nastojimo ih spo
jiti u neku jedinstvenu teoriju koja ?e opisati sve u svemiru. Dvije teorije o k
ojima je rije? su op?a teorija relativnosti i kvantna mehanika. Op?a teorija rel
ativnosti ima posla s prostorom i vremenom te kako su oni zakrivljeni ili iskriv
ljeni materijom i energijom na makroplanu svemira. Kvantna mehanika pak s druge
strane ima posla s vrlo malenim veli?inama. U njoj je sadr ano ono to je nazvano na
?elo ne* Predavanje odr ano u Tokiju srpnja 1991.
odre?enosti, na?elo koje izri?e da se nikada ne mo e to?no izmjeriti i polo aj i brz
ina ?estice u istom trenutku; to se to?nije mo e izmjeriti jedna veli?ina, to je ma
nja to?nost mjerenja druge. Prisutan je uvijek neki element nesigurnosti ili slu
?aja i on utje?e na pona anje tvari u malim dimenzijama na bitni na?in. Einstein j
e gotovo sam, bez i?iji pomo?i, stvorio op?u teoriju relativnosti, a odigrao je
i zna?ajnu ulogu u razvoju kvantne mehanike. Njegovi osje?aji odbojnosti prema o
voj potonjoj sa eti su u njegovoj slavnoj izjavi "Bog se ne kocka." No sav dokazni
materijal upu?uje na to da je Bog nepopravljivi kockar te da se kocka u svakoj
mogu?oj prigodi.
U ovom eseju poku at ?u prenijeti temeljne ideje koje stoje iza ove dvije teo
rije te za to je Einstein bio tako nesretan s kvantnom mehanikom. Opisat ?u tako?e
r neke zna?ajne stvari koje se, izgleda, doga?aju kada se poku a objediniti te dvi
je teorije. One ukazuju na to da je samo vrijeme imalo po?etak prije otprilike p
etnaest milijardi godina te da bi moglo imati kraj u nekoj to?ki u budu?nosti. I

pak, u jednoj drugoj vrsti vremena, svemir nema granice. On je niti stvoren niti
?e biti uni ten. On jednostavno jest.
Zapo?et ?u s teorijom relativnosti. Dr avni zakoni vrijede samo unutar jedne
dr ave, ali zakoni fizike su isti u Britaniji, SAD ili Japanu. No isti su tako?er
i na Marsu i u Andromedinoj maglici. I ne samo to. Zakoni su isti bez obzira koj
om brzinom se kretali. Zakoni su isti u brzom vlaku ili u zrakoplovu kao i za ne
koga tko stoji na mjestu. Dakako, i netko tko sjedi u svojoj sobi na Zemlji zapr
avo se kre?e brzinom od 30 kilometara oko Sunca. Sunce se pak tako?er giba brzin
om od vi e stotina kilometara u sekundi oko sredi ta Galaktike, i tako dalje. Ipak,
sva ta gibanja se u zakonima fizike ne razlikuju: zakoni su isti za sve promatra
?e.
Neovisnost o brzini sustava prvi je otkrio Galilej koji je iznio na vidjelo
zakone gibanja predmeta poput topovske kugle ili planeta. Me?utim, pojavila se
pote ko?a kad smo nastojali pro iriti ovu neovisnost o brzini promatra?a do zakona k
oji ravnaju gibanjem svjetlosti. U osamnaestom stolje?u je bilo otkriveno da svj
etlost put od izvora do promatra?a ne prevaljuje trenutno ve? da putuje nekom br
zinom, oko 300.000 kilometara na sekundu. Ali, ta je brzina u odnosu na to? Bilo
je razumno pretpostaviti da je prostor ispunjen nekim medijem po kojem svjetlost
putuje. Taj je medij bio nazvan eter. Zami ljalo se da svjetlosni valovi putuju k
roz eter brzinom od 300.000 kilometara u sekundi, to zna?i da bi promatra? koji m
iruje u odnosu na eter mjerio brzinu svjetlosti 300.000 kilometara u sekundi, no
promatra? koji se i sam giba kroz eter izmjerio bi ve?u ili manju brzinu. S tim
u svezi, smatralo se da bi se mjerena brzina svjetlosti trebala mijenjati ovisn
o o gibanju Zemlje kroz eter na njenom godi njem putovanju oko Sunca. Me?utim, pa lj
ivo proveden pokus Michelsona i Morleya godine 1887. pokazao je da je brzina svj
etlosti bila uvijek ista. Bez obzira kojom se brzinom gibao promatra?, uvijek bi
izmjerio brzinu svjetlosti 300.000 kilometara u sekundi.
Kako to mo e biti? Kako je mogu?e da promatra?i koji se gibaju razli?itim brz
inama svi mjere istu brzinu svjetlosti? Odgovor je da ne mogu, ukoliko je na e uob
i?ajeno poimanje prostora i vremena to?no. Me?utim, u svom slavnom radu iz godin
e 1905. Einstein je pokazao da ti promatra?i mogu mjeriti svi iste brzine svjetl
osti ukoliko napuste ideju op?enitog, apsolutnog vremena. Umjesto toga, svaki pr
omatra? imao bi svoje vlastito osobno vrijeme, mjereno urom to ga promatra? nosi
sa sobom. Vremena mjerena tim raznim urama slagala bi se gotovo to?no ukoliko se
ure, to jest njihovi vlasnici,
Einsteinov san
83
gibaju sporo jedne u odnosu na druge. Me?utim, vremena mjerena raznim urama osje
tno bi se razlikovala ako bi se ure me?usobno gibale velikom brzinom. Ovaj u?ina
k je doista bio zapa en uspore?ivanjem ure na tlu s jednom u putni?kom zrakoplovu;
ura u zrakoplovu i la je neznatno sporije u usporedbi s urom u mirovanju. Me?utim
, pri uobi?ajenim brzinama putovanja, vrlo su sitne razlike u brzini hoda ura. T
rebali biste obletjeti svijet putni?kim zrakoplovom ?etristo milijuna puta da pr
odu ite svoj ivot za jednu sekundu; no va bi se ivot bitno vi e skratio zbog svih onih
obroka pojedenih u zrakoplovu.
Kako to osobna vremena ljudi koji putuju raznim brzinama imaju za posljedic
u mjerenje iste brzine svjetlosti? Brzina pulsa svjetlosti je udaljenost to je sv
jetlost prevali izme?u dva doga?aja, podijeljena s vremenskim intervalom izme?u
tih doga?aja. (Doga?aj u ovom smislu je ne to to se dogodi u jednoj to?ki prostora,
pri odre?enoj to?ki vremena.) Ljudi koji se gibaju razli?itim brzinama ne?e se
slo iti glede udaljenosti izme?u dva doga?aja. Na primjer, ako mjerim automobil ko
ji putuje niz autocestu, mogu misliti da je pre ao samo jedan kilometar, ali za ne
koga na Suncu automobil bi se pomaknuo oko 1800 kilometara (30 kilometara puta 6
0 sekundi), jer se cijela Zemlja giba prostorom za vrijeme putovanja automobila
po autocesti. Budu?i da promatra?i s razli?itim brzinama gibanja mjere razli?ite
udaljenosti izme?u doga?aja, moraju tako?er mjeriti i razli?ite intervale vreme
na, ukoliko su se suglasili o istoj brzini svjetlosti.
Einsteinova prvotna teorija relativnosti, koju je bio predlo io u radu iz 190
5. je ono to danas zovemo specijalna teorija relativnosti. Ona opisuje gibanje pr
edmeta kroz prostor i vrijeme. Pokazuje da vrijeme nije op?enita veli?ina koja p

ostoji sama za sebe, odvojena od prostora. Zapravo, budu?nost i pro lost samo su s
mjerovi, poput gore i dolje, lijevo i desno, naprijed i natrag, u onome to se zov
e prostorvrijeme. Ipak, kad je o vremenu rije?, mo ete i?i samo u smjeru budu?nost
i, ali mo ete i?i malo i pod kutem na taj smjer. Zbog toga vrijeme mo e protjecati r
azli?itim brzinama.
Specijalna teorija relativnosti ujedinjuje vrijeme s prostorom, ali vrijeme
i prostor bijahu jo uvijek stalna pozadina u kojoj se zbivaju doga?aji. Mogli ste
birati gibanje razli?itim stazama kroz prostorvrijeme, ali ni ta to biste mogli u?
initi ne bi promijenilo podlogu prostora i vremena. Me?utim, sve je to bilo prom
ijenjeno kad je Einstein formulirao 1915. op?u teoriju relativnosti. Iznio je re
volucionarnu zamisao da gravitacija nije tek sila koja je djelovala u stalnoj po
dlozi. Po teoriji gravitacija je poreme?aj prostorvremena, uzrokovan masom i ene
rgijom u njemu. Predmeti poput topovskih kugli ili planeta nastoje se gibati pra
vocrtno kroz prostorvrijeme, ali budu?i da je prostorvrijeme zakrivljeno, izobli
?eno, a ne ravno, njihove staze izgledaju savinute. Zemlja ustrajava u gibanju p
o ravnoj crti kroz prostorvrijeme, ali zakrivljenost prostorvremena izazvana mas
om Sunca uzrokuje njeno kru no gibanje oko Sunca. Sli?no, svjetlost nastoji putova
ti pravocrtno, ali zakrivljenost prostorvremena u blizini Sunca uzrokuje savijan
je zrake svjetlosti s daleke zvijezde, kad zraka prolazi pokraj Sunca. U obi?nim
okolnostima nemogu?e je vidjeti zvijezde na danjem nebu, pogotovo ne one u opti
?koj blizini Sunca. Me?utim, za vrijeme pomr?ine, kad je Sun?ev disk zastrt disk
om Mjeseca, mo emo promatrati te zvijezde uz disk zamra?enog Sunca. Einstein je po
stavio op?u teoriju relativnosti za vrijeme prvog svjetskog rata, kad uvjeti nis
u bili povoljni za znanstvena promatranja i suradnju, ali odmah nakon rata, 1919
., jedna je britanska ekpedicija promatrala pomr?inu i potvrdila predvi?anja op?
e teorije
relativnosti: prostorvrijeme nije ravno ve? ga modelira tvar i energija u njemu.
Bija e to Einsteinov blistavi uspjeh. Njegovo je otkri?e potpuno preoblikoval
o na?in na koji razmi ljamo o prostoru i vremenu. Nema vi e pasivne pozadine na kojo
j se zbivaju doga?aji. Nismo mogli vi e smatrati prostor i vrijeme ne?im zauvijek
zadanim, nezasmetanim onim to se doga?alo u svemiru. Umjesto toga, bile su to din
ami?ke veli?ine na koje utjecahu doga?aji koji su se odigravali u njima.
Va no svojstvo mase i energije je da su uvijek pozitivne. Zato gravitacija uv
ijek djeluje tako da se tijela me?usobno privla?e. Na primjer, gravitacija Zemlj
e privla?i sve prema sebi, pa tako i na suprotnoj strani svijeta. Zato u Austral
iji ljudi ne padnu sa svijeta. Sli?no tome, gravitacija Sunca dr i planete na staz
i oko njega i spre?ava Zemlju da ne odjuri u tamu me?uzvjezdanoga prostora. U sk
ladu s op?om teorijom relativnosti, ?injenica da je masa uvijek pozitivna zna?i
da je prostor zakrivljen u sebe, poput povr ine Zemlje. Kad bi masa bila negativna
, prostorvrijeme bi bilo zakrivljeno na druk?iji na?in, poput povr ine sedla. Ovu
pozitivnu zakrivljenost prostor-vremena, koja odra ava ?injenicu da je gravitacija
privla?na, Einstein je vidio kao velik problem. Tada je bilo rasprostranjeno uv
jerenje da je svemir stati?an, a ako su k tome jo prostor, a naro?ito vrijeme, bi
li zakrivljeni u same sebe, kako bi svemir mogao nastaviti zauvijek u vi e ili man
je istom stanju u kakvome je sada?
Einsteinove izvorne jednad be op?e teorije relativnosti pretkazive su pak sve
mir koji se ili iri ili ste e. Einstein je stoga dodao jednad bama jedan dodatni ?lan
koji uspostavlja odnos izme?u mase i energije svemira s jedne strane te zakrivl
jenosti prostorvremena s druge. Ovaj takozvani kozmolo ki ?lan sadr avao je odbojni
gravitacijski u?inak. Tako je dakle bilo mogu?e uravnote iti privla?enje izazvano
materijom i odbijanje izazvano tim kozmolo kim ?lanom u jednad bama. Drugim rije?ima
, negativna zakrivljenost prostorvremena proizvedena kozmolo kim ?lanom mogla bi p
oni titi pozitivnu zakrivljenost prostorvremena proizvedenu masom i energijom u sv
emiru. Na ovaj bi se na?in mogao odr ati model svemira koji bi trajao zauvijek u i
stome stanju. Da je Einstein bio ostao vjeran svojim izvornim jednad bama, bez koz
molo kog ?lana, on bi pretkazao svemir ili u irenju ili u stezanju. Ali u ono se do
ba smatralo da se svemir vremenom ne mijenja, sve dok nije Edwin Hubble godine 1
929. otkrio da se daleke galaktike udaljuju od nas. Svemir se iri. Einsten je kas
nije nazvao kozmolo ki ?lan u jednad bama "najve?om pogre kom mog ivota."
Bez kozmolo kog ?lana ili s njim, ?injenica da materija uzrokuje savijanje pr

ostorvremena u sebe ostala je problem, premda op?enito nije bio prepoznat kao ta
kav. A on je zna?io to da bi materija mogla zakriviti neko podru?je oko sebe tak
o jako da bi zapravo izrezala samu sebe iz ostatka svemira. To bi podru?je posta
lo ono to je kasnije nazvano crna jama. Predmeti bi mogli upasti u crnu jamu, ali
ni ta ne bi moglo pobje?i iz nje. Da bi se iz nje iza lo, moralo bi se putovati br e
od brzine svjetlosti, to ne dopu ta teorija relativnosti. Materija bi dakle u crnoj
jami bila uhva?ena u zamku i uru ila bi se do nekog nepoznatog stanja vrlo visoke
gusto?e.
Einstein je bio duboko uznemiren dubljim smislom tog kolapsa te je odbio po
vjerovati da se on doga?a. Ali Robert Oppenheimer je 1939. pokazao da bi stara z
vijezda, mase ve?e od dvostruke mase Sunca, neizbje no do ivjela uru avanje nakon iscr
pljenja sveg svojeg nuklearnog goriva. Drugi su se znanstvenici mnogo vi e bavili
fizikom koja se mogla prou?avati na Zemlji. Oni nisu
imali povjerenja u pretkazanja o dalekim prostranstvima svemira, jer im se nije
?inilo da bi mogla biti dokazana promatranjima. Me?utim, veliko pobolj anje u dose
gu i kvaliteti astronomskih promatranja ezdesetih godina ovog stolje?a dovelo je
do novog zanimanja za gravitacijski kolaps i za prve trenutke svemira. Bilo je o
stalo nejasno to je Einsteinova op?a teorija relativnosti to?no predvi?ala u tim
situacijama, sve dok Roger Penrose i ja nismo dokazali neke teoreme. Oni su poka
zali da ?injenica o zakrivljenosti prostorvremena u sebe podrazumijeva i postoja
nje singulariteta, mjesta gdje prostorvrijeme ima neki po?etak ili kraj. Trebao
bi imati po?etak u Velikom prasku, prije otprilike petnaest milijardi godina, a
kraj bi do ao za neku zvijezdu onda kad bi nastupio kolaps, a isti bi kraj zadesio
i sve to upadne u tu crnu jamu, preostalu nakon uru avanja zvijezde.
?injenica da je Einsteinova op?a teorija relativnosti proizvela singularnos
ti dovela je do krize u fizici. Jednad bama op?e relativnosti, koje dovode u svezu
zakrivljenost prostorvremena s raspodjelom mase i energije, ne mo e se dati zna?e
nje singularnosti. To zna?i da op?a relativnost ne mo e predvidjeti to proizlazi iz
singularnosti. Posebno va no, op?a relativnost ne mo e proreci kako bi svemir zapo?
eo u Velikom prasku. Dakle, op?a relativnost nije potpuna teorija. Potreban joj
je dodatni sastojak zato da se odredi kako bi svemir zapo?eo i to bi se dogodilo
kad se materija uru i u sebe pod stiskom vlastite gravitacije.
?ini se da je potrebni dodatni sastojak kvantna mehanika. Godine 1905., ist
e godine kad je napisa svoj rad o specija lno j t eo r iji r e lat ivno st i, E
inst e in je t ako ?er pisao i o pojavi zvanoj fotoelektri?ni efekt. Bilo je nai
me zami je?eno da se pri izlaganju nekih metala svjetlosti iz njih osloba?aju i
emitiraju nabijene ?estice. Zagonetna pojedinost je bila u ?injenici da kad se j
a?ina svjetlosti smanjuje, broj emitiranih ?estica opada, ali je brzina kojom je
svaka ?estica bila emitirana ostajala ista. Einstein je pokazao da se to mo e obj
asniti ako svjetlost ne dolazi na metal u neprekinuto promjenjivim koli?inama, k
ako su svi smatrali, ve? u isprekidanim po iljkama, paketima odre?ene veli?ine. Pr
edod bu svjetlosti dolaze?oj samo u paketima, zvanih kvanti, uveo je nekoliko godi
na ranije njema?ki fizi?ar Max Planck. Ova je zamisao razumljivija ako se sjetit
e da u samoposluzi ne mo ete dobiti bra no u rasutom stanju ("rinfuzi") ve? samo pak
irano u vre?icama od po jednog kilograma. Planck je zamisao o kvan-tima bio upot
rijebio za obja njenje za to crveno usijani metal ne zra?i beskona?ne koli?ine topli
ne; no on je kvant jednostavno smatrao za zgodan teorijski trik, ne to to nije odgo
varalo ni?emu u fizi?koj stvarnosti. Einsteinov rad je pokazao da se pojedina?ni
kvanti mogu izravno zamijetiti. Svaka ?estica emitirana iz metala odgovarala je
jednom kvantu svjetlosti to je padao na metal. Ovaj rad je bio svugdje prepoznat
kao vrlo vrijedan doprinos kvantnoj teoriji i donio je Einsteinu Nobelovu nagra
du 1922. (Trebao bi dobiti Nobelovu nagradu za op?u teoriju relativnosti, no zam
isao da su prostor i vrijeme zakrivljeni tada se jo smatrala previ e spekulativna i
proturje?na, pa su mu umjesto za relativnost dali nagradu za fotoelektri?ni efe
kt premda bi ve? i samo ovo potonje bio dovoljan razlog za dodjelu nagrade.)
Puni dublji zna?aj fotoelektri?nog efekta nije bio zamije?en sve do 1925.,
kad je Werner Heisenberg objasnio da je nemogu?e to?no izmjeriti polo aj neke ?est
ice. Da biste vidjeli gdje se ?estica nalazi, morate je obasjati svjetlo ?u. Ali E
instein je bio pokazao da ne mo ete upotrijebiti po volji malu koli?inu svjetlosti
; morate uzeti barem jednu "vre?icu", to jest kvant. Ovaj kvant svjetlosti

bi poremetio polo aj ?estice tjeraju?i je na gibanje nekom brzinom u nekom smjeru.

to ste to?nije eljeli izmjeriti polo aj ?estice, to je ve?a energija kvanta kojeg t
rebate upotrijebiti pa bi stoga on i ja?e remetio stanje ?estice. Ma koliko se t
rudili mjeriti ?esticu, uvijek ?e umno ak neodre?enosti njenog polo aja i neodre?eno
sti njene brzine biti ve?i od nekog minimalnog iznosa.
Ovo Heisenbergovo na?elo neodre?enosti iznijelo je na vidjelo da se ne mogu
posve to?no mjeriti stanja nekog sustava, pa se dakle ne bi moglo to?no pretkaz
ati to bi sustav ?inio u budu?nosti. Sve to se mo e u?initi je prognozirati vjerojat
nosti razli?itih ishoda. To je taj element slu?aja ili nasumi?nosti, koji je tol
iko uznemirio Einsteina. On je odbio povjerovati da zakoni fizike ne bi mogli po
nuditi neko odre?eno nedvosmileno predvi?anje onoga to ?e se u fizi?kom svijetu d
ogoditi. Ali kako god da se izrekne, sve jasno ukazuje na to da su kvantne pojav
e i na?elo neodre?enosti neizbje ne te da su prisutne u svim granama fizike.
Einsteinovu op?u teoriju relativnosti zovemo klasi?nom teorijom zato jer ne
uklju?uje u sebi na?elo neodre?enosti. Mora se stoga izna?i neka nova teorija k
oja spaja op?u relativnost i na?elo neodre?enosti. U najve?em broju situacija, r
azlika izme?u te nove teorije i klasi?ne op?e relativnosti bit ?e vrlo malena. T
o je zato, jer se kao to je ve? ranije spomenuto
neodre?enost pretkazana kvantnim
u?incima javlja samo na vrlo maloj ljestvici veli?ina, dok nasuprot tome op?a r
elativnost barata sa strukturama prostorvremena na vrlo velikoj ljestvici veli?i
na. Me?utim, teoremi singularnosti koje smo Roger Penrose i ja dokazali, pokazuj
u da ?e na vrlo maloj ljestvici veli?ina prostorvrijeme postati silno zakrivljen
o. U?inci na?ela neodre?enosti tada ?e postati vrlo va ni i izgleda da ?e pokazati
neke zna?ajne rezultate. Dio Einsteinovih problema s kvantnom mehanikom i na?el
om neodre?enosti proiza ao je iz ?injenice to je on upotrebljavao uobi?ajenu zdravo
razumsku predod bu da neki sustav ima neki jasno odre?en prikaz. Neka ?estica je i
li u jednom mjestu ili u drugom. Sli?no tome, neki doga?aj, poput iskrcavanja lj
udi na Mjesec, ili se dogodio ili se nije dogodio. Nije se mogao polu-dogoditi.
Isto je tako i s ?injenicom da ne mo ete biti samo malo mrtvi ili samo malo trudni
. Ili to jeste ili to niste. A ako sustav ima jedan jedini odre?eni prikaz, na?e
lo neodre?enosti vodi u sve vrste paradoksa, poput ?estice koja je na dva mjesta
odjednom ili astronauta koji su samo napola na Mjesecu. Elegantan na?in izbjega
vanja ovih paradoksa koji su gnjavili Einsteina bio je predlo io ameri?ki fizi?ar
Richard Feynman. Feynman je postao poznat 1948. po svome radu na kvantnoj teorij
i svjetlosti. Dobio je Nobelovu nagradu zajedno s drugim Amerikancem, Julianom S
chwingerom, te japanskim fizi?arem inihiro Tomonagom. Feynman je bio fizi?ar nad
fizi?arima, u istoj tradiciji poput Einsteina. Mrzio je rasko i glupost i zahvali
o se na ?lanstvu u Nacionalnoj akademiji znanosti, jer je ustanovio da u njoj zn
anstvenici tro e previ e svoga vremena na odlu?ivanju kojim ?e drugim kolegama biti
dopu ten pristup Akademiji. Feynman, koji je umro 1988., zapam?en je po svojim bro
jnim doprinosima teorijskoj fizici. Jedan od njih su dijagrami koji nose njegovo
ime, a koji su temelj gotovo svakog izra?una u fizici ?estica danas. Ali njegov
zna?ajniji doprinos je njegov pojam zbroja po prikazima. Ideja je bila u tome d
a neki sustav nema samo jedan prikaz u prostorvremenu, kakav bi mu se normalno p
ridavao u nekoj klasi?noj ne-kvantnoj teoriji. Umjesto toga, sustav ima sve mogu
?e prikaze. Uzmimo, na primjer, ?esticu u to?ki A u nekom trenutku. Uobi?ajeno,
pretpostavilo bi se da ?e se ?estica
Einsteinov san
91
gibati pravocrtno iz A. Me?utim, prema zamisli o zbroju po prikazima, ona se mo e
gibati po bilo kojoj stazi koja kre?e iz A. To je sli?no onome to ?e se dogoditi
ako kapnete tintu na papir za upijanje tinte. Kapi tinte ?e se iriti po upija?nom
papiru po svim mogu?im putovima. ?ak i ako poku ate zaprije?iti pravocrtne putove
izme?u dvije to?ke zarezuju?i papir, tinta ?e prona?i zaobilazne putove.
Svakoj stazi ili prikazu ?estice bit ?e pridru en i neki broj koji zavisi o o
bliku staze. Vjerojatnost ?estice putuju?e iz A do B dana je zbrajanjem brojeva
pridru enih svim stazama koje vode ?esticu iz A u B. Za ve?inu staza, broj pridru en
stazi ?e gotovo poni titi brojeve staza koje su tik do njegove. One ?e stoga vrlo
malo doprinijeti vjerojatnosti ?esti?inog gibanja iz A u B. Ali brojevi od prav
ocrtnih staza ?e se zbrajati s brojevima od staza koje su gotovo pravocrtne. Sto

ga ?e najve?i doprinos vjerojatnosti do?i od staza koje su pravocrtne ili gotovo

pravocrtne. To je razlog za to trag to ga neka ?estica ostavlja prolaze?i kroz kom
oru na mjehuri?e izgleda gotovo pravocrtan. Ali ako na put ?estice stavite ne to p
oput pregrade s pukotinom, staze ?estice mogu se raspr iti iza pukotine. Mo e biti v
elika vjerojatnost nala enja ?estice daleko od ravne crte kroz pukotinu.
Godine 1973. po?eh istra ivati kakve bi u?inke na?elo neodre?enosti imalo na
?esticu u zakrivljenom prostor-vremenu blizu crne jame. Do ao sam do zna?ajnog rez
ultata, naime da crna jama uop?e nije posve crna. Na?elo neodre?enosti dopu ta ?es
ticama i zra?enju istjecati iz crne jame nekim stalnim tempom. Ovaj je rezultat
bio potpuno iznena?enje za mene i za sve druge te je bio do?ekan s op?om nevjeri
com. Ali kad sad gledam na to unatrag, takav se rezultat o?ito morao pojaviti. C
rna jama je podru?je iz kojeg je nemogu?e pobje?i putuje li se sporijeod brzine
svjetlosti. Ali Feynmanov zbroj po prikazima izri?e da ?estice mogu izabrati bil
o koji put kroz prostor-vrijeme. Prema tome je mogu?e da neka ?estica putuje br e
od svjetlosti. Putovanje ?estice br e od svjetlosti malo je vjerojatno ako je rije
? o velikim udaljenostima, ali ona mo e i?i br e od svjetlosti samo toliko daleko da
iza?e iz crne jame, a zatim nastaviti sporije od svjetlosti. Na ovaj na?in, na?
elo neodre?enosti dopu ta ?esticama bijeg iz onog to se ranije smatralo kona?nim za
tvorom, iz crne jame. Vjerojatnost za uspjeli bijeg ?estice iz crne jame mase Su
nca bila bi vrlo niska, jer bi u ovom slu?aju ?estica morala putovati br e od svje
tlosti ?ak vi e kilometara. No mogle bi postojati mnogo manje crne jame, koje su s
e oblikovale u po?etku svemira. Ove takozvane praiskonske crne jame bile bi manj
e od veli?ine jezgre atoma, a ipak bi im masa bila reda veli?ine milijardu tona,
poput kakve planine. One bi zra?ile toliko energije poput velike elektri?ne cen
trale. Kad bismo samo mogli na?i jednu od tih malenih crnih jama i koristiti nje
nu energiju. Na alost, ?ini se da ih nema mnogo uokolo po svemiru.
Predvi?anje zra?enja iz crne jame bio je prvi neobi?ni rezultat nastao iz s
pajanja Einsteinove op?e teorije relativnosti s kvantnim na?elom. Pokazao je da
gravitacijski kolaps nije ba tako kona?ni kraj kako se ?inilo da je. ?estice u cr
noj jami ne trebaju zavr iti svoje ivote pri singularnosti. Umjesto toga, one mogu
pobje?i iz crne jame i nastaviti ivjeti u vanjskome svijetu. Mo da bi kvantno na?el
o trebalo zna?iti da se tako?er mo e izbje?i da ivotopisi ?estica imaju neki po?eta
k u vremenu, u to?ki stvaranja, u Velikom prasku.
To je prete ko pitanje da bi se na njega odgovorilo, budu?i da uklju?uje prim
jenu kvantnog na?ela na samu gra?u vremena i prostora, a ne samo na ?esti?ne sta
ze u nekoj zadanoj podlozi prostorvremena. Ono to nam je potrebno je na?in dobiva
nja zbroja po prikazima ne samo za pojedina?ne ?estice ve? za ?itavo tkivo prost
ora i vremena kao takvo. Mi jo ne znamo kako pravilno provesti to zbrajanje, ali
poznate su nam neke zna?ajke to bi ih ono moralo imati. Jedna od njih je da je la
k e provesti zbrajanje ako radimo s prikazima u onome to nazivamo imaginarno vrijem
e, umjesto u obi?nom, stvarnom vremenu. Imaginarno vrijeme je pojam koji se te ko
shva?a i on je vjerojatno onaj koji je prouzro?io najve?e probleme ?itateljima m
ojih tekstova. Zbog kori tenja imaginarnog vremena do ivio sam estoke kritike i od st
rane filozofa. Kako imaginarno vrijeme mo e imati i ta sa stvarnim svemirom? Mislim
da ovih filozofi nisu prihvatili pouke povijesti. Neko? se kao posve o?ito smatr
alo da je Zemlja ravna i da Sunce putuje oko nje, no nakon Ko-pernika i Galileja
bilo je potrebno prilagoditi se zamisli da je Zemlja okrugla i da kru i oko Sunca
. Sli?no tome, bilo je dugo o?ito da vrijeme protje?e za sve istim tempom, ali n
akon Einsteina morali smo prihvatiti spoznaju da vrijeme ide razli?itim tempom z
a razne promatra?e. Bilo je svojedobno tako?er o?ito da svemir ima jedinstveni p
rikaz, no nakon utemeljenja kvantne mehanike moramo smatrati svemir ne?im to posj
eduje svaki mogu?i prikaz. elim navesti na to da je zamisao imaginarnog vremena n
e to to ?e tako?er morati biti prihva?eno. To je jedan umni skok istog reda veli?in
e kao i uvjerenje da je Zemlja okrugla. Mislim da ?e nam se imaginarno vrijeme p
ribli iti tako da ?e izgledati jednako prirodno kao to nam je sada okrugla Zemlja.
U kolovanom svijetu nije ostalo jo mnogo Ravnozemaljaca.
Obi?no stvarno vrijeme mo ete zamisliti kao neku ravnu crtu, koja ide slijeva
nadesno. Ranija vremena su lijevo, a kasnija vremena su desno. No mo ete tako?er
uzeti u obzir drugi smjer vremena, u smjeru gore i dolje po ovoj stranici. To je
takozvani imaginarni smjer vremena, okomit na stvarno vrijeme.

U ?emu je stvar s uvo?enjem pojma imaginarnog vremena? Za to se jednostavno n

e dr imo na eg obi?nog stvarnog vremena? Razlog tomu, kao to je ve? ranije re?eno, je
?injenica da materija i energija nastoje savinuti prostorvrijeme u njega samog.
Za smjer stvarnog vremena, to neizbje no vodi u singularnosti, mjesta gdje pro-st
orvrijeme ima kraj. Pri singularnostima ne mogu se definirati jednad be fizike; st
oga se ondje ne mo e predvidjeti to ?e se dogoditi. Ali smjer imaginarnog vremena o
komit je na smjer stvarnog vremena. To zna?i da se pona a na na?in sli?an trima sm
jerovima koji odgovaraju gibanju u prostoru. Zakrivljenost prostorvremena uzroko
vana materijom u svemiru mo e dakle odvesti ka tri prostorna smjera te ka smjeru i
maginarnog vremena, to se zajedno susre?u materiji oko le?a. Oblikovala bi zatvor
enu povr inu, poput povr ine Zemlje. Tri prostorna smjera i imaginarno vrijeme obilk
ovala bi prostorvrijeme koje je zatvoreno u samo sebe, bez rubova ili granica. N
e bi imalo neku to?ku koja bi se mogla zvati po?etak ili kraj, posve isto kao to
povr ina Zemlje nema po?etka ili kraja.
Jim Hartle i ja predlo ismo 1983. godine da zbrajanje po prikazima za svemir
ne bi trebalo raditi po prikazima u stvarnom vremenu. Umjesto toga, trebalo bi g
a provesti po prikazima u imaginarnom vremenu, koji su bili zatvoreni u sebe sam
e, poput povr ine Zemlje. Budu?i da ovi prikazi nisu imali nikakve singularnosti i
li neki po?etak ili kraj, ono to bi se u njima dogodilo bilo bi potpuno odre?eno
zakonima fizike. To zna?i da ono to bi se dogodilo u imaginarnom vremenu mo e biti
izra-?unljivo. A ako vam je poznata povijest svemira u imaginarnom vremenu, mo ete
izra?unati i kako se pona a u
stvarnom vremenu. Na ovaj na?in, mogli bismo se nadati dobivanju potpune jedinst
vene teorije, jedne koja bi pretkazivala sve u svemiru. Einstein je proveo poslj
ednje godine svog ivota tra e?i takvu jednu teoriju. Nije je na ao, jer je sumnjao u
kvantnu mehaniku. Nije bio pripravan uva iti da bi svemir mogao imati mnogo altern
ativnih prikaza, kao u zbroju po prikazima. Mi jo uvijek ne znamo kako to?no do?i
do zbroja po prikazima za svemir, ali mo emo biti prili?no sigurni da ?e on sadr av
ati imaginarno vrijeme i predod bu prostorvremena zatvorenog u sama sebe. Mislim d
a ?e ovi pojmovi postati sljede?im generacijama jednako tako prirodni kao nama o
krugla Zemlja. Imaginarno vrijeme ve? je uobi?ajeno u znanstvenoj fantastici. Al
i ono je vi e od znanstvene fantastike ili matemati?koga trika. Ono je ne to to oblik
uje svemir u kojem ivimo.
PODRIJETLO SVEMIRA*
P
ROBLEM PODRIJETLA SVEMIRA donekle je sli?an starom pitanju: to je bilo prije, kok
o ili jaje? Drugim rije?ima, koja djelatnost je stvorila svemir, a to je stvorilo
tu djelatnost? Ili mo da svemir, ili djelatnost koja ga je stvorila, postoja e oduvi
jek i nije ih ni trebalo stvoriti. Sve donedavno, znanstvenici su se pla ili takvi
h pitanja, dr e?i da ne spadaju u znanost ve? u metafiziku ili religiju. Ipak, tij
ekom posljednjih godina iza lo je na vidjelo da se zakonima znanosti mo e obuhvatiti
?ak i po?etak svemira. U tom slu?aju, svemir bi morao biti samostojan i potpuno
odre?en zakonima znanosti.
*Predavanje odr ano u Cambridgeu srpnja 1987. na skupu Tristo godina gravitacije,
a povodom 300. obljetnice objavljivanja New-tonovih Principia.
Podrijetlo svemiru
97
Rasprava o tome je li i kako je svemir zapo?eo prote e se kroz ?itavu pisanu
povijest. Na?elno, postojale su dvije kole mi ljenja. Mnoge stare predaje, jednako
kao i idovska, kr ?anska i islamska religija, dr ale su da je svemir bio stvoren u pr
ili?no nedavno vrijeme. (Biskup Ussher je u sedamnaestom stolje?u izra?unao da s
e stvaranje svemira dogodilo 4004. godine prije Krista, brojka do koje je do ao zb
rajaju?i du ine ivota ljudi spomenutih u Starom zavjetu.) ?injenica koja se uzimala
u prilog zamisli o nedavnom postanku bila je povezana s razvojem kulture i tehn
ike. Sje?amo se tko je prvi izveo taj i taj posao ili razvio tu i tu tehniku. Da
kle, govorilo je dalje dokazivanje, nismo mogli biti ovdje ba jako dugo; u protiv
nom bismo ve? uznapredovali mnogo vi e nego to jesmo. Zapravo, biblijska godina stv
aranja i nije jako daleko od vremena kraja posljednjeg ledenog doba, kada se mod
erni ljudi, ?ini se, po prvi put zna?ajnije i pojavljuju.
S druge strane, bilo je ljudi poput starogr?kog filozofa Aristotela, kojima

se nije svi?ala zamisao da je svemir imao po?etak. Oni su osje?ali da bi to pod

razumijevalo bo ansku intervenciju. Zbog toga im je bilo dra e vjerovanje da je svem
ir postojao oduvijek te da ?e postojati zauvijek. Ne to to je bilo vje?no bilo je s
avr enije od ne?eg to treba biti stvoreno. Imali su odgovor i na gore spomenuto dok
azivanje glede ljudskog napretka: periodi?ne poplave i druge sli?ne prirodne kat
alizme stalno su vra?ale ljudsku vrstu natrag na novi po?etak.
Obje kole mi ljenja smatrale su da je svemir bitno nepromjenjiv u vremenu. Bil
o da je stvoren u sada njem obliku, bilo da traje oduvijek ovakav kakav je sada. T
o je bilo prirodno vjerovanje, budu?i da je ljudski ivot
pa ?ak i ?itava pisana p
ovijest tako kratko vrijeme da se tijekom njega svemir nije zna?ajno izmijenio.
U stalnom, nepromjenjivom svemiru, pitanje je li on postojao oduvijek ili je bio
stvoren prije nekog kona?nog vremena u pro losti zapravo je predmet metafizike il
i religije: I jedna i druga teorija mogle bi objasniti takav svemir. Doista, fil
ozof Immanuel Kant je 1781. napisao monumentalno i vrlo nejasno djelo Kritik der
reinen Vernunft (Kritika ?istoga uma) u kojem je zaklju?io da su bila jednakovr
ijedna dokazivanja i za vjerovanje da je svemir imao neki po?etak kao i za vjero
vanje da nije imao. Kako napu?uje naslov djela, njegovi su zaklju?ci bili utemel
jeni samo na umu, drugim rije?ima, nisu uzeli u obzir promatranja svemira. Uosta
lom, u nekom nepromjenjivom svemiru ?ega bi i bilo za promatranje?
Me?utim, u devetnaestom stolje?u se polako po?eo gomilati dokazni materijal
da se i Zemlja i ostatak svemira zapravo tijekom vremena mijenjaju. Geolozi ust
a-novi e da je za oblikovanje stijena i fosila u njima potrebno stotine ili tisu?e
milijuna godina. Bilo je to mnogo du e vrijeme od one starosti Zemlje kako su to
bili izra?unali kreacionisti. Daljnji dokaz dobiven je zahvaljuju?i takozvanom d
rugom zakonu termodinamike, to ga je formulirao njema?ki fizi?ar Ludwig Boltzmann
. On izri?e da ukupna koli?ina nereda u svemiru (koja se mjeri veli?inom zvanom
entropija) vremenom uvijek raste. Ovo, poput dokazivanja glede ljudskog napretka
, navodi na zaklju?ak da svemir bija e u pogonu samo tijekom nekog kona?nog vremen
a. U protivnom, bio bi dosad ve? degeneriran do stanja potpunog nereda, u kojem
bi sve to postoji bilo iste temperature.
Druga pote ko?a s idejom stati?kog svemira je ?injenica da, u skladu s Newton
ovim zakonom gravitacije, svaku zvijezdu u svemiru privla?i prema sebi svaka dru
ga zvijezda. Ako je tako, kako bi mogle biti nepokretne, na stalnoj udaljenosti
jedne od drugih? Zar ne bi sve pale na zajedni?ku hrpu?
Podrijetlo svemira

99

Newton je bio svjestan tog problema. U pismu Richardu Bentleyu, vode?em fil
ozofu svog vremena, on se slo io da kona?na nakupina zvijezda ne bi mogla ostati u
stanju mirovanja; sve bi zvijezde padale prema nekoj sredi njoj to?ki. Me?utim, u
movao je on, beskona?na nakupina zvijezda ne bi se tako pona ala, jer ne bi postoj
ala neka sredi nja to?ka u koju bi one padale. Ovaj dokaz je primjer zamke na koju
se nailazi kad se govori o beskona?nim sustavima. Upotrebljavaju?i razne na?ine
pri-brajanja privla?nih sila na svaku zvijezdu od strane beskona?nog broja drug
ih zvijezda u svemiru, mogu?e je dobiti razli?ite odgovore na pitanje mogu li zv
ijezde ostati na stalnim udaljenostima jedne od drugih. Sada znamo da je isprava
n postupak razmatrati slu?aj kona?nog podru?ja ispunjenog zvijezdama, a zatim mu
dodavati vi e zvijezda, raspore?enih otprilike ravnomjerno izvan tog podru?ja. Ko
na?na nakupina zvijezda past ?e zajedno u jednu to?ku, a u skladu s Newtonovim z
akonom dodavanje vi e zvijezda iz vanjskog podru?ja ne?e zaustaviti kolaps. Dakle,
beskona?na nakupina zvijezda ne mo e ostati u stanju mirovanja. Ukoliko se one u
nekom vremenu ne gibaju jedne u odnosu na druge, zapo?et ?e zbog me?usobnog priv
la?enja padanje svih prema svima, odnosno skupljanje prema jednoj to?ki. Ako se
pak u po?etku udaljuju jedne od drugih, gravitacija ?e sve vi e usporavati brzinu
uzmicanja.
Unato? ovih pote ko?a s predod bom stati?kog i nepromjenjivog svemira, nitko ni
je tijekom sedamnaestog, osamnaestog, devetnaestog i po?etkom dvadesetog stolje?
a predlagao svemir koji bi se razvijao tijekom vremena. I Newton i Einstein prop
usti e priliku predvidjeti sliku ire?eg ili ste u?eg svemira. Nitko to ne mo e upisati
Newtonu za zlo, jer je ivio dvjesto pedeset godina prije promatranja koja su dove

la do otkri?a irenja svemira. Ali Einstein je mogao postupiti bolje. Op?a teorija
relativnosti koju je postavio 1915. pretkazala je ire?i svemir. Ali on je ostao
tako uvjereni prista a stati?kog svemira da je svojoj teoriji dodao jedan element
samo zato da je uskladi s Newtonovom teorijom i uravnote i gravitaciju.
Edwin Hubble je 1929. otkrio irenje svemira i time potpuno promijenio raspra
vu o njegovu podrijetlu. Uzmete li sada nje gibanje galaktika i krenete njime natr
ag u vremenu, vidjeli biste da su one u nekom trenutku, otprilike prije deset do
dvadeset milijardi godina, bile sve zbijene jedna na drugoj. U to vrijeme su si
ngularnost zvana Veliki prasak, gusto?a svemira i zakrivljenost prostorvremena b
ili beskona?ni. U takvim se uvjetima lome svi poznati zakoni fizike. To je silna
nesre?a za znanost. To bi zna?ilo da sama znanost ne mo e ustanoviti kako je zapo
?eo svemir. Sve to bi znanost mogla re?i je: svemir je sada kakav je, jer je onda
bio kakav je bio. Ali znanost ne bi mogla objasniti za to je bio kakav je bio odm
ah nakon Velikog praska.
Ne iznena?uje da su mnogi znanstvenici bili nezadovoljni takvim zaklju?kom.
Bilo je stoga vi e poku aja izbjegavanja zaklju?ka da bi morala postojati singularn
ost Velikog praska, a iz toga i po?etak vremena. Jedan od tih poku aja bija e i tako
zvana teorija stalnog stanja. Njena klju?na ideja je sljede?a: kako bi se galakt
ike udaljavale jedne od drugih, nove galaktike bi se oblikovale u nastalim me?up
rostorima i to od materije koja bi neprekidno bila stvarana u prostoru. Svemir j
e postojao i nastavio bi postojati zauvijek u manje-vi e istom stanju u kakvom je
danas.
Budu?i da se svemir nastavlja iriti i nova materija stvarati, model stalnog
stanja zahtijevao je preinaku op?e teorije relativnosti, a tempo stvaranja nove
materije bio je vrlo nizak: otprilike jedna ?estica u kubi?nom kilometru prostor
a godi nje, to ne bi do lo u sukob s promatranjima. Teorija je tako?er predvi?ala da
bi prosje?na gusto?a galaktika i sli?nih objekata bila stalna i u prostoru i u v
remenu. Me?utim, pregled izvora radiovalova izvan na e Galaktike, to su ga proveli
Martin Ryle i njegova ekipa s Cambridgea, iznijela je na vidjelo da ima mnogo vi e
slabih izvora nego jakih. U prosjeku, o?ekivalo bi se da su slabi izvori udalje
niji. Postojale su stoga dva mogu?a obja njenja: ili se nalazimo u dijelu svemira
u kojem je broj jakih izvora ispodprosje?an ili je gusto?a izvora bila ve?a u pr
o losti, u vrijeme kad je svjetlost bila napu tala te daleke izvora kre?u?i na put p
rema nama. Ni jedna od ovih dviju mogu?nosti nije bila sukladna s predvi?anjem t
eorije stalnog stanja da bi gusto?a radioizvora trebala biti stalna u prostoru i
vremenu. Kona?ni udarac teoriji zadalo je otkri?e pozadinskog mikrovalnog zra?e
nja (Arno Penzias i Robert Wilson 1964.) iz dalekih izvangalakti?kih prostora. Z
ra?enje je imalo svojstveni spektar vru?eg tijela, premda u ovom slu?aj pojam vr
u? te ko da je ba primjeren, jer je to "vru?e" tijelo imalo temperaturu od samo 2,7
stupnjeva iznad apolutne nule. Svemir je hladno, tamno mjesto. U teoriji stalno
g stanja nije postojao prikladan mehanizam za proizvodnju mikrovalova s takvim s
pektrom. Teorija se stoga morala napustiti.
Druga ideja za izbjegavanje singularnosti Velikog praska do la je 1963. od dv
ojice ruskih znanstvenika, Jevgenija Lif ica i Izaka Kalatnikova. Rekli su da se s
tanje beskona?ne gusto?e mo e dogoditi samo ako su se galaktike gibale direktno je
dna prema drugoj ili jedna od druge; samo u tom slu?aju bi one u pro losti bile sk
upljene u jednoj to?ki. Me?utim, galaktike tako?er imahu i neke male komponente
brzina u stranu, "u koso", pa su zahvaljuju?i tome bile pre ivjele neku raniju faz
u kontrakcije svemir, pri kojoj galaktike do?o e me?usobno vrlo blizu, ali im je n
ekako uspjelo izbje?i me?usobne sudare. Svemir je mogao zatim krenuti u novo iren
je, bez prola enja kroz stanje beskona?ne gusto?e.
Kad su Lif ic i Kalatnikov iznijeli svoj prijedlog, ja sam bio student istra iv
a? u potrazi za nekim problemom koji ?e upotpuniti temu mog doktorata. Zanimalo
me pitanje je li postojala singularnost Velik prasak, jer je to bilo odlu?uju?e
za razumijevanje podrijetla svemira. Zajedno s Rogerom Penroseom razvih novi sku
p matemati?kih tehnika za rad na tom i sli?nim problemima. Pokazali smo da ako j
e teorija relativnosti to?na, svaki prihvatljivi model svemira mora zapo?eti u s
ingularnosti. Ovo bi zna?ilo da znanost mo e prore?i da je svemir morao imati neki
po?etak, no da ne mo e prore?i kako bi trebao zapo?eti: za ovo potonje treba priz
vati Boga.

Bija e zanimljivo promatrati promjenu klime mi ljenja o singularnostima. Kad sa

m bio diplomirani student, gotovo nitko nije gledao na njih ozbiljno. Sada, kao
posljedak teorema singularnosti, gotovo svatko vjeruje da je svemir zapo?eo s ne
kom singularnosti, na kojoj se lome svi zakoni fizike. Me?utim, sada mislim da s
e, premda singularnost postoji, pomo?u zakona fizike ipak mo e ustanoviti kako je
svemir zapo?eo.
Op?a teorija relativnosti je ono to nazivamo klasi?na teorija. Ona, naime, n
e uzima u obzir ?injenicu da ?estice nemaju to?no odre?ene polo aje i brzine ve? s
u "razmazane" preko nekog malenog podru?ja prema na?elu neodre?enosti kvantne me
hanike, koji ne dopu ta istodobno mjerenje polo aja i brzine. To u normalnim situaci
jama i nije va no, jer je polumjer zakrivljenosti pro-storvremena vrlo velik u usp
oredbi s neodre?enosti polo aja ?estice. Me?utim, teoremi singularnosti pokazuju d
a
?e na po?etku sada njeg irenja svemira prostorvrijeme biti vrlo zakrivljeno, s vrlo
malenim polumjerom zakrivljenosti. U tom ?e slu?aju na?elo neodre?enosti biti v
rlo va no. Prema tome, op?a teorija relativnosti je predvi?aju?i singularnosti pov
ukla u njima i sebi u propast. Za raspravu o po?etku svemira treba nam teorija k
oja ?e sjediniti op?u relativnost s kvantnom mehanikom.
Ta teorija je kvantna gravitacija. Jo uvijek ne znamo to?an oblik to ?e ga za
dobiti ispravna teorija kvantne gravitacije. Najbolji kandidat za to ovog trenut
ka je teorija superstruna, ali i ovdje postoje brojne nerije ene pote ko?e. Ipak, od
svake takve teorije koja ?e se mo?i odr ati na ivotu mo emo o?ekivati neke zna?ajke.
Jedna od njih je Einsteinova ideja da se u?inci gravitacije mogu predstaviti pr
ostorvremenom koje je zakrivljeno
iskrivljeno
materijom i energijom u njemu. U t
om zakrivljenom prostoru objekti nastoje slijediti stazu najbli u pravcu. Me?utim,
budu?i da je prostor zakrivljen, njihove staze su savinute, kao to bi bile gravi
tacijskim poljem.
Druga zna?ajka koju o?ekujemo na?i u kona?noj teoriji je prijedlog Richarda
Feynmana da se kvantna teorija mo e izlo iti kao "zbroj po prikazima". U svom najje
dnostavnijem obliku, zamisao je da svaka ?estica ima svaku mogu?u stazu to jest
prikaz, u prostorvremenu. Svaka staza to jest prikaz ima neku vjerojatnost, koja
zavisi od njenog oblika. Da bi ta zamisao radila, treba uzeti u obzir prikaze u
imaginarnom vremenu, a ne u stvarnom vremenu u kojem sebe zapa amo kao iva bi?a. I
maginarno vrijeme mo e zvu?ati poput ne?eg iz znanstvene fantastike, no to je jasn
o odre?en matemati?ki pojam. U izvjesnom smislu, njega se mo e zamisliti kao smjer
vremena koji je okomit na smjer realnog, stvarnog vremena. Zbrajaju se vjerojat
nosti za sve ?esti?ne prikaze s izvjesnim svojstvima, poput prola enja kroz neku t
o?ku u nekom trenutku. Zatim se rezultat ekstrapolira natrag u stvarno vrijeme u
kojem ivimo. Ovo nije najubi?ajeniji pristup kvantnoj mehanici, ali daje iste re
zultate kao i drugi na?ini.
U slu?aju kvantne mehanike, Feynmanova ideja o zbroju po prikazima podrazum
ijevala bi zbrajanja po razli?itim mogu?im prikazima, ili povijestima, za svemir
. Zbroj bi predstavljao prikaz svemira i svega u njemu. Treba pobli e ozna?iti koj
i bi razred mogu?ih zakrivljenih prostora bio uklju?en u taj zbroj po prikazima.
Odabir ovog razreda prostora odre?uje u kojem je stanju svemir. Ako razred zakr
ivljenih prostora koji odre?uje stanje svemira uklju?uje i prostore sa singulamo
stima, s posebnostima, vjerojatnosti takvih prostora ne bi bile odre?ene teorijo
m. Umjesto toga, vjerojatnosti bi trebale biti odre?ene na neki proizvoljni na?i
n. To bi zapravo zna?ilo da znanost ne mo e predvidjeti vjerojatnosti takvih poseb
nosnih, singularnih prikaza za prostorvrijeme. Prema tome, ona ne mo e predvidjeti
kako bi se svemir pona ao. Mogu?e je, me?utim, da je svemir u nekom stanju koje j
e odre?eno nekim zbrojem to uklju?uje samo nesingularne zakrivljene prostore. U t
om slu?aju, prirodoznanstveni zakoni potpuno bi odredili svemir; ne bi se trebal
o pozivati na neko djelovanje izvan svemira, a da bi se odredilo kako je on zapo
?eo. Na izvjestan na?in, prijedlog da je stanje svemira odre?eno zbrojem samo po
nesingularnim prikazima sli?no je pijancu koji no?u tra i svoj izgubljeni klju? i
spod uli?ne svjetiljke: to mo da nije mjesto gdje ga je izgubio, ali je to jedino
mjesto gdje bi ga mogao na?i. Sli?no tome, svemir mo da nije u stanju odre?enom zb

rojem po nesinguralnim prikazima, ali to je jedino stanje u kojem bi znanost mog

la predvidjeti kakav bi svemir trebao biti.
Godine, Jim Hartle i ja predlo ili smo da bi stanje
svemira trebalo biti zadano putem zbroja nekog razreda prikaza. Ovaj razred sast
ojao se od zakrivljenih prostora bez singularnosti, koji bi bili kona?ne veli?in
e, ali koji ne bi imali rubove ili granice. Bili bi poput povr ine Zemlje, ali s d
vije dimenzije vi e. Povr ina Zemlje je podru?je kona?ne veli?ine, ali nema nikakvih
singularnosti, granica, rubova. Provjerio sam to pokusom. Obi ao sam svijet i nis
am pao s njega.
Prijedlog to smo ga iznijeli Hartle i ja mo e se parafrazirati kao: Grani?ni u
vjet svemira je da svemir nema granicu. Samo ako je svemir u tome ne-granica sta
nju, prirodoznanstveni zakoni, sami od sebe, odre?uju vjerojatnosti svakog mogu?
eg prikaza. Prema tome, samo u tom slu?aju bi poznati zakoni odredili kako bi se
svemir pona ao. Ukoliko je svemir u nekom drugom stanju, razred zakrivljenih pros
tora u zbroju po prikazima uklju?ivat ?e i prostore sa singularnostima, to jest
s posebnostima. Da bi se odredile vjerojatnosti takvih singu-larnih prikaza, tre
balo bi se obratiti za pomo? nekom na?elu druga?ijem od poznatih nam zakona znan
osti. Ovo na?elo bilo bi ne to izvan na eg svemira. Ne mo emo ga izvesti iz stajali ta u
nutar na eg svemira. S druge pak strane, ako je svemir u ne-granica stanju, mogli
bismo, bar na?elno, potpuno odrediti kako bi se svemir pona ao, sve do ograni?enja
zadanih na?elom neodre?enosti.
Sto se znanosti ti?e, bilo bi doista lijepo ako je svemir u ne-granica stan
ju, no kako mo emo re?i je li doista? Odgovor je da ne-granica prijedlog daje odre
?ena i jasna predvi?anja o tome kako bi se svemir pona ao. Pa sad, ukoliko se ova
predvi?anja ne sla u s promatranjima, mogli bismo zaklju?iti da svemir nije u ne-g
ranica stanju. Prema tome, ne-granica prijedlog je jedna dobra znanstvena teorij
a u smislu to ga je definirao filozof Karl Popper: mo e se pobiti ili pokvariti pro
matranjem. Ako se promatranja ne sla u s predvi?anjima, znat ?emo da moraju postoj
ati singularnosti u razredu mogu?ih prikaza. Me?utim, to je otprilike sve to bism
o znali. Ne bismo bili u stanju ra?unati vjerojatnosti tih singular -nih, posebi
tih prikaza; prema tome, ne bismo bili u stanju predvidjeti kako bi se pona ao sve
mir. Mo e se pomisliti da ova nepredvidivost nije ni previ e va na ukoliko se dogodila
samo u Velikom prasku; uostalom, bija e to prije deset ili dvadeset milijardi god
ina. Ali ako se predvidivost slomila u vrlo jakim gravitacijskim poljima u Velik
om prasku, mogla bi se tako?er slomiti i kadgod neka zvijezda do ivi kolaps. Ovo b
i se moglo doga?ati samo u na oj Galaktici nekoliko puta tjedno. Na a mo? predvi?anj
a bila bi slaba ?ak i prema mjerili za meteorolo ke prognoze.
Dakako, netko bi mogao re?i da ne trebamo brinuti o slomu predvidivosti to s
e dogodio u nekoj dalekoj zvijezdi. Ipak, u kvantnoj teoriji, bilo to to zaista ni
je zabranjeno mo e se dogoditi i dogodit ?e se. Dakle, ukoliko razred mogu?ih prik
aza, mogu?ih povijesti, sadr i prostore sa singularnostima, ove se singularnosti m
ogu dogoditi bilo gdje, ne samo pri Velikom prasku ili u uru a-vaju?oj zvijezdi. T
o bi zna?ilo da ne bismo mogli predvidjeti ni ta. Obrnuto, ?injenica da smo ipak u
stanju predvidjeti ishode pokusa, eksperimentalna je o?evidnost protiv singular
nosti, a za ne-granica prijedlog.
Pa to to onda ne-granica prijedlog predvi?a za svemir? Prva stvar koju moram
o u?initi je da ?e bilo koja veli?ina upotrijebljena kao mjera vremena imati nek
u najve?u i neku najmanju vrijednost, budu?i da su svi mogu?i prikazi za svemir
kona?ni u prostiranju. Prema tome, svemir ?e imati po?etak i kraj. Po?etak u stv
arnom vremenu bit ?e singularnost, posebnost zvana Veliki prasak. Me?utim, po?et
ak u imaginarnome vremenu ne?e
biti neka singularnost. Umjesto toga, bit ?e on ne to pomalo nalik Sjevernome polu
na Zemlji. Uzmemo li da su na povr ini vremena stupnjevi irine istozna?ni vremenu, mo e se re?i da povr ina Zemlje po?inje u Sjevernome polu. No, Sjeverni je pol pos
ve obi?na to?ka na Zemlji. Nema ni?eg posebnog u njoj, u i njoj vrijede isti zak
oni kao i bilo gdje drugdje na Zemlji. Sli?no tome, doga?aj kojeg mi mo emo odabra
ti i ozna?iti kao "po?etak svemira u imaginarnom vremenu" bio bi jedna obi?na to
?ka prostorvremena, sli?na bilo kojoj drugoj. Zakoni znanosti odr ali bi se u tom

po?etku, kao bilo gdje drugdje.

Iz ove analogije s povr inom Zemlje, mo e se o?ekivati da bi kraj svemira bio s
li?an po?etku, jednako kao to je Sjeverni pol vrlo sli?an Ju nome polu. Me?utim, Sj
everni i Ju ni pol odgovaraju po?etku i kraju prikazivanja svemira u imaginarnom v
remenu, a ne u stvarnom vremenu na eg iskustva. Ako se rezultate zbroja po prikazi
ma ekstrapolira iz imaginarnog vremena u stvarno vrijeme, ustanovljuje se da po?
etak svemira u stvarnome vremenu mo e biti vrlo razli?iti od njegovoga kraja.
Johathan Halliwell i ja radili smo pribli ne izra?une o tome to bi ne-granica
uvjet podrazumijevao. Smatrali smo svemir za savr eno glatku i ravnomjernu pozadin
u, na kojoj su se nalazili maleni poreme?aji gusto?e. U stvarnome vremenu, ?ini
se da je svemir zapo?eo irenje pri vrlo malenom polumjeru. Isprva, irenje se doga?
alo na na?in to ga nazivamo inflacijski: to zna?i da je u si?u nome djeli?u sekunde
svemir udvostru?io svoju veli?inu, ba kao to se u nekim dr avama cijene udvostru?uj
u svake godine. Svjetski rekord ekonomske inflacije vjerojatno je bila Njema?ka
nakon prvog svjetskog rata, kad je cijena jednog hljeba kruha za nekoliko mjesec
i porasla na milijune maraka. Ali i to je ni tavno u usporedbi s inflacijom koja i
zgleda da se dogodila u ranom svemiru: pove?anje njegove veli?ine za najmanje mi
lijun milijuna milijuna milijuna milijuna puta u si?u nom djeli?u sekunde. Dakako,
to je bilo prije na e sada nje vlade.
Inflacija je bila dobra stvar utoliko to je, gledano u velikim dimenzijama,
proizvela gladak i ravnomjeran svemir i bila ga je irila kriti?nom brzinom da se
izbjegne kolaps. Inflacija je tako?er bila dobra stvar utoliko to je proizvela sv
e sastojke svemira doslovno iz ni?ega. Kad je svemir bio jedna to?ka, poput Sjev
ernoga pola, nije sadr avao ni ta. Ipak, sada je u svemiru kojeg mo emo promatrati naj
manje 1080 (jedan, iza kojeg slijedi osamdeset nula) ?estica. Odakle sve te ?est
ice? Odgovor glasi: teorija relativnosti i kvantna mehanika dopu taju da iz energi
je mo e nastati materija u obliku ?estica/anti?estica parova. A odakle ta energija
za stvaranje materije? Odgovor: posu?ena je iz gravitacijske energije svemira.
Svemir ima ogroman dug negativne gravitacijske energije, koji to?no uravnote uje p
ozitivnu energiju tvari. Tijekom infacijskog razdoblja svemir se te ko zadu io kod s
voje gravitacijske energije da bi financirao stvaranje materije. Rezultat je vel
iki trijumf kinsijanske ekonomije: silovit i ire?i svemir, ispunjen tvarnim struk
turama. Dug gravitacijske energije ne?e biti napla?en sve do kraja svemira.
Svemir u po?etku ne bija e potpuno ravnomjeran i jednoli?an, jer to bi bilo k
r enje na?ela neodre?enosti kvantne mehanike. Umjesto toga, moralo je biti odstupa
nja od jednolike gusto?e. Ne-granica prijedlog uklju?uje u sebe i to da bi ove r
azlike u gusto?i krenule u svom temeljnom stanju; to zna?i, bile bi najmanje mog
u?e, u skladu s na?elom neodre?enosti. Me?utim, tijekom inflacijskoga irenja, raz
like su se poja?avale. Nakon to je razdoblje inflacijskoga irenja zavr ilo, ostalo s
e sa svemirom koji se irio na nekim mjestima neznatno br e nego na drugima. U podru
?jima sporijeg irenja, gravitacijsko privla?enje tvari je zatim jo i dalje usporav
alo irenje. Na kraju, ovo podru?je bi se prestalo iriti te bi se po?elo stezati, o
blikuju?i galaktike i zvijezde. Dakle, ne~granica prijedlog mo e objasniti sve slo e
ne tvorbe to ih vidimo u svemiru. Me?utim, on nam ne daje samo jedno predvi?anje
za svemir. Umjesto toga, predvi?a ?itavu obitelj mogu?ih prikaza, mogu?ih povije
sti svemira, svaki sa svojom vlastitom vjerojatno ?u. Mogla bi biti mogu?a i vrsta
svemira u kojem je Laburisti?ka stranka pobijedila na posljednjim izborima u Br
itaniji (premda je ta vjerojatnost mo da niska).
Ne-granica prijedlog povla?i za sobom duboke posljedice na ulogu Boga u sve
mirskim stvarima. Dosad je naime op?enito prihva?eno da se svemir razvija po dob
ro odre?enim zakonima. Ti bi zakoni mogli biti odre?eni s Bo je strane, a ?ini se
da se On ne mije a u svemir tako da kr i te zakone. Me?utim, sve donedavno se smatra
lo da se ti zakoni ne odnose na po?etak svemira. Bilo bi doli?no Bogu da navije
satni mehanizam i stavi svemir u pokret na bilo koji na?in, kako god On to za eli.
Dakle, sada nje stanje svemira bio bi posljedak Bo jeg izbora po?etnih uvjeta.
Stanje bi, me?utim, bilo posve druk?ije ukoliko bi bilo to?no ne to poput negranica prijedloga. U tom slu?aju zakoni fizike bi se odr ali ?ak i na po?etku sve
mira, pa Bog stoga ne bi bio imao slobodu odabira po?etnih uvjeta. Dakako, jo uvi
jek bi mu ostalo slobodno odabrati zakone kojima se svemir pokoravao. Me?utim, i
ne bi ba ostalo puno toga po izboru. Mo e biti samo mali broj zakona koji su u seb

i dosljedni i koji vode do slo enih bi?a poput nas, sposobnih da se pitaju: Kakva
je priroda Boga.
No ?ak ako i postoji samo jedan jedinstveni skup mogu?ih zakona, to je samo
neki skup jednad bi. to je to to je udahnulo ivot u jednad be i predalo im naupravljan
je svemir? Je li kona?na jedinstvena teorija tako sastavljena da proizvede svoje
vlastito postojanje. Premda znanost mo e rije iti problem kako je svemir zapo?eo, n
e mo e odgovoriti na pitanje: za to se svemir uop?e trudio nastati. Ne znam odgovor
na to.
10
KVANTNA
MEHANIKA
CRNIH JAMA*
P
RVIH TRIDESET GODINA ovoga stolje?a bilo je svjedokom ra?anja tri teorije koje s
u iz temelja promijenile na e poznavanje fizike i same stvarnosti. Fizi?ari i dand
anas nastoje istra iti njihove duboke posljedice i spojiti ove teorije u jednu cje
linu. To su specijalna teorija relativnosti (1905.), op?a teorija relativnosti (
1915.) i teorija kvantne mehanike (oko 1926.) Albert Einstein je najve? im dijel
om odgovoran za prvu, potpuno odgovoran za drugu, a igrao je i va nu ulogu u razvo
ju tre?e. Ipak, Einstein nije nikada prihvatio kvantnu mehaniku zbog elementa sl
u?ajnosti i neodre?enosti u njoj. Svoje je osje? aje glede toga skupio u ?esto n
avo?enu njegovu izreku
*?lanak objavljen u Scientific American, sije?anj 1977.
"Bog se ne kocka". Me?utim, ve?ina fizi?ara spremno je prihvatilo i specijalnu t
eoriju relativnosti i kvantnu mehaniku, jer su opisivale izravno opazive u?inke.
S druge strane, op?a teorija relativnost bila je uglavnom zanemarivana, jer se
?inilo da je matemati?ki previ e slo ena, nije bila provjeriva u laboratoriju i bila
je ?isto klasi?na teorija, nespojiva s kvantnom mehanikom. Stoga je op?a teorij
a relativnosti ostala u zavjetrini gotovo pola stolje?a.
Po?etkom ezdesetih godina do lo je do velikog napretka na podru?ju astronomski
h promatranja, to je pak potaklo o ivljavanje zanimanja za klasi?nu op?u teoriju re
lativnosti, jer je izgledalo da mnoge od novih pojava koje su bile otkrivene, po
put kvazara, pulsara te to?kastih izvora rentgenskoga zra?enja upu?uju na postoj
anje vrlo jakih gravitacijskih polja polja koja su se mogla opisati samo pomo?u
op?e teorije relativnosti. Kvazari su zvjezdoliki objekti koji, budu?i da ih vid
imo unato? njihovoj silnoj udaljenosti ( to nam pokazuju pomaci prema crvenim kraj
evima njihovih spektara), mora da su mnogo sjajniji od cijelih galaktika; pulsar
i su pak brzo trepere?i ostaci eksplozija supernova i vjerujemo da su to supergu
ste neutronske zvijezde; to?kasti izvori rentgenskog zra?enja, otkriveni pomo?u
instrumenata na svemirskim letjelicama, mogu tako?er biti neutronske zvijezde il
i mo da hipotetski objekti jo ve?e gusto?e, naime crne jame.
Jedan od problema s kojima se suo?avahu fizi?ari, koji su nastojali primije
niti op?u teoriju relativnosti na ove novootkrivene ili hipotetske objekte, bio
je u?initi je sukladnom s kvantnom mehanikom. Tijekom proteklih nekoliko godina
bilo je u tom smislu razvojnih koraka koji su pove?ali nadu da ne?emo morati pre
dugo ?ekati do potpuno dosljedne kvantne teorije gravitacije, jedne koja ?e biti
u skladu s op?om teorijom relativnosti za makroskopske predmete i koja ?e, nada
mo se, biti oslobo?ena matemati?kih beskona?nosti, kojima su druge kvantne teori
je polja bile dugo, poput vragom, opsjednute. Ovi razvojni koraci moraju imati p
osla s nekim nedavno otkrivenim kvantnim u?incima u svezi crnih jama, koji priba
vljaju zamjetnu vezu izme?u crnih jama i zakona termodinamike.
Dopustite mi da ukratko opi em kako bi mogle nastati crne jame.
Zamislimo zvijezdu deset puta masivniju od na eg Sunca. Tijekom najve?eg dije
la njenog ivota od oko milijardu godina zvijezda ?e proizvoditi toplinu, u svome
sredi tu pretvaraju?i vodik u helij. Oslobo?ena energija stvorit ?e dovoljan tlak
za odr avanje ravnote e sa zvjezdinom vlastitom gravitacijom, tako da ona opstaje ka
o kugla polumjera otprilike pet polumjera Sunca. Brzina bijega s povr ine takve ne

ke zvijezda je oko tisu?u kilometara u sekundi. To zna?i da ?e neki predmet ispa

ljen okomito s povr ine te zvijezde brzinom manjom od tisu?u kilometara u sekundi
biti privu?en gravitacijskim poljem i vratit ?e se na njenu povr inu, dok bi predm
et ve?e brzine pobjegao s nje u beskona?nost.
Kad zvijezda iscrpi svoje nuklearno gorivo, nema vi e ni?eg to bi odr avalo tlak
a prema van te bi se zvijezda zbog svoje vlastite sile te e zapo?ela uru avati u seb
e. Kako se zvijezda ste e, gravitacijsko polje na povr ini postaje sve ja?e, a poras
te i brzina bijega. U trenutku kad se polumjer svede na trideset kilometara, brz
ina bijega porasla bi na 300.000 kilometara u sekundi, to je brzina svjetlosti. N
akon tog trenutka, nikakva svjetlost sa zvijezde ne mo e pobje?i s nje u beskona?n
ost, ve? je gravitacijskim poljem privu?ena natrag. U skladu sa specijalnom teor
ijom relativnosti, ni ta ne mo e
br e od svjetlosti, pa ako dakle ne mo e pobje?i svjetlosty ne mo e ni ni ta drugo.
Posljedak toga bio bi crna jama: podru?je prostor-vremena iz kojeg ni ta ne m
o e pobje?i u beskona?nost. Granica crne jame zove se doga?ajni obzor. On odgovara
valnom frontu svjetlosti kojoj upravo ne uspijeva pobje?i prema beskona?nosti,
ali ostaje lebde?i pri Schwarzschildovom polumjeru: 2 GM/sqrt(c), gdje je G Newt
onova konstanta gravitacije, M je masa zvijezde, a c je brzina svjetlosti. Za zv
ijezdu mase deset solarnih masa, Schwarz-schildov polumjer iznosi oko trideset k
ilometara.
Sada ve? raspola emo prili?no dobrim opa a?kim rezultatima koji nam sugeriraju
da crna jama otprilike ove veli?ina postoji u dvojnom zvjezdanom sustavu poznato
m pod imenu Cygnus X-1, a koji je izvor rentgenskog zra?enja. Mogao bi tako?er p
ostojati i znatan broj vrlo sitnih crnih jama raspr enih irom svemirom, koje nisu n
astale kolapsom zvijezda ve? kolapsom silno zbijenih podru?ja u vru?em gustom me
diju za kakvog se vjeruje da postojao odmah nakon Velikog praska, u kojem je nas
tao svemir. Takve "iskonske" crne jame su od najve?eg zna?aja za kvantne u?inke
koje ?u ovdje opisati. Crna jama od oko milijardu tona (otprilike masa neke plan
ine) imala bi polumjer oko 10-13 centimetara (veli?ina jednog protona ili neutro
na), Mogla bi recimo kru iti ili oko Sunca ili oko sredi ta galaktike.
Prvi nagovje taj da bi moglo biti neke veze izme?u crnih jama i termodinamike
do ao je 1970. matemati?kim otkri?em da povr insko podru?je doga?ajnog obzora, grani
ca crne jame, ima svojstvo da uvijek poraste kad dodatna nova tvar ili zra?enje
padnu u crnu jamu. tovi e, ako se dvije crne jame sudare i stope, tvore?i jednu jed
inu crnu jamu, podru?je doga?ajnog obzora oko rezul-tiraju?e crne jame je ve?e n
egoli zbroj podru?ja doga?ajnih obzora oko prvobitnih crnih jama. Ova svojstva n
avode na to da postoji sli?nost izme?u podru?ja doga?ajnog obzora crne jame i po
jma entropije u termodinamici. Na entropiju se mo e gledati kao na mjeru nereda ne
kog sustava ili, jednako tome, kao na nedostatak znanja o njegovom to?nom stanju
. Poznati drugi zakon termodinamike izri?e da entropija vremenom uvijek raste.
Analogiju izme?u svojstava crnih jama i zakona termodinamike pro irili su Jam
es Bardeen sa Sveu?ili ta Washington,.Brandon Carter koji je sada na opservatoriju
Meudon, i ja. Prvi zakon termodinamike izri?e da je mala promjena u entropiji n
ekog sustava popra?ena njoj razmjernoj promjeni u energiji sustava. Faktor razmj
ernosti zove se temperatura sustava. Bardeen, Carter i ja na li smo sli?an zakon k
oji povezuje promjenu mase crne jame s promjenom podru?ja doga?ajnog obzora. Ovd
je faktor razmjernosti sadr i jednu veli?inu zvanu povr inska gravitacija, koja je m
jera jakosti gravitacijskog polja pri doga?ajnom obzoru. Prihvati li se da je po
dru?je do-ga?ajnog obzora ne to sli?no entropiji, tada bismo mogli re?i da je povr i
nska gravitacija analogna temperaturi. Sli?nost je poja?ana ?injenicom da je, ka
ko se pokazalo, povr inska gravitacija ista na svim to?kama doga?ajnog obzora, ba k
ao to je i temperatura ista bilo gdje u tijelu pri termi?koj ravnote i.
Premda postoji jasna sli?nost izme?u entropije i podru?ja doga?ajnog obzora
, nije nam bilo o?ito kako bi se podru?je moglo prepoznati kao entropija crne ja
me. to bi se mislilo pod pojmom entropije crne jame? Prijelomni savjet do ao je 197
2. od Jacoba D. Bekensteina, koji je tada bio diplomirani student na sveu?ili tu P
rinceton, a sad je na sveu?ili tu Negev u Izraelu. Rije? je o ovome. Kad gravitaci
jskim kolapsom nastane crna jama, ona se brzo smiruje u stacionarno stanje koje
je opisano sa mo tri parametra: masom, kutnim momentom i elektri?nim nabojem. Os

im ova tri svojstva, crna jama nije sa?uvala nikakve druge pojedinosti o objektu
koji je do ivio kolaps. Ovaj zaklju?ak poznat kao teorem "Crna jama nije dlakava"
, dokazan je zdru enim radom Cartera, Wernera Israela sa Sveu?ili ta Alberta, Davida
C. Robinsona s U?ili ta King, London, i mene.
Teorem nedlakavosti zna?i da je gravitacijskim kolapsom izgubljena velika k
oli?ina informacija. Na primjer, kona?no crnojamno stanje nezavisno je o tome je
li tijelo koje se uru ilo bilo od materije ili od antimaterije, je li bilo kuglas
to ili posve nepravilnog oblika. Drugim rije?ima, crna jama neke mase, kutnog mo
menta i elektri?nog naboja mogla je nastati kolapsom bilo koje od velikog broja
raznih oblika tvari. Dakako, ako su zanemareni kvantni u?inci, broj oblika bio b
i beskona?an, budu?i da se crna jama bila mogla oblikovati kolapsom nekog oblaka
neodre?eno velikog broja ?estica neodre?eno malene mase.
Na?elo neodre?enosti kvantne mehanike podrazumijeva, me?utim, da se ?estica
mase m pona ao kao val valne du ine h/mc, gdje je h Planckova konstanta (vrlo malen
broj, 6,63 x 10 -34 d ulsekundi), a c je brzina svjetlosti. Da bi se oblak ?estic
a mogao uru iti do stanja crne jame, ?ini se da bi bilo nu no za ovu valnu du inu da b
ude manja od veli?ine crne jame koja bi se oblikovala. Iz toga proizlazi da broj
oblika koji bi mogli napraviti crnu jamu zadane mase, kutnog momenta i elektri?
nog naboja, premda vrlo velik, mo e biti kona?an. Bekenstein je predlo io da bi se l
ogaritam ovog broja mogao protuma?iti kao entropija crne jame. Logaritam tog bro
ja bio bi mjera za koli?inu informacija koje su bile nepovratno izgubljene kroz
doga?ajni obzor tijekom kolapsa, kad je crna jama bila stvorena.
Na prvi pogled pogubna pogre ka u Bekensteinovom prijedlogu bila je da ako crna ja
ma ima kona?nu entropiju koja je razmjerna podru?ju njenog doga?ajnog obzora, on
a mora tako?er imati i kona?nu temperaturu, koja bi bila razmjerna njenoj povr ins
koj gravitaciji. To bi zna?ilo da crna jama treba biti u ravnote i s termalnim zra
?enjem neke temperature druk?ije od nule. Ali, prema klasi?nim predod bama takva r
avnote a nije mogu?a, budu?i da bi crna jama apsorbirala sve toplinsko zra?enje ko
je je palo na nju, ali po definiciji ne bi mogla emitirati ni ta natrag.
Ovaj paradoks ostao je sve do po?etka 1974, kad sam istra ivao kakvo bi, u sk
ladu s kvantnom mehanikom, bilo pona anje tvari u blizini crne jame. Na moje velik
o iznena?enje, ustanovio sam da crne jame izgleda da emitiraju ?estice nekim sta
lnim tempom. Kao i svatko drugi u to doba, i ja sam prihva?ao tvrdnju da crna ja
ma ne mo e ni ta emitirati. Stoga sam ulo io dosta napora nastoje?i se izbaviti iz ovo
g zbunjuju?eg nalaza. Na kraju sam ga morao prihvatiti. Ono to me kona?no uvjeril
o da je to stvarni fizi?ki proces bilo je da izlaze?e ?estice imaju spektar koji
je to?no toplinski; crna jama stvara i emitira ?estice kao kad bi bila obi?no t
oplo tijelo temperature koja je razmjerna povr inskoj gravitaciji i obrnuto razmje
rna masi. Time je Bekensteinov prijedlog da crna jama ima kona?nu entropiju post
ao potpuno uskladiv, budu?i da je podrazumijevao da je crna jama u termi?koj rav
note i na nekoj kona?noj temperaturi razli?itoj od nule.
Od tog vremena, mnogi su drugi ljudi, slu e?i se raznim druga?ijim pristupima
, potvrdili taj matemati?ki dokaz da crne jame mogu emitirati toplinsko zra?enje
. Jedan od na?ina za razumijevanje te emisije ?emo sada iznijeti. Kvantna mehani
ka izri?e da je cjelokupni pro
stor ispunjen parovima "virtualnih" ?estica i anti?estica koje se stalno materij
aliziraju u parovima, razdvajaju i zatim opet spajaju, poni tavaju?i jedna drugu.
Ove se ?estice zovu virtualne jer se, za razliku od "stvarnih" ?estica, ne mogu
izravno zamijetiti detektorima ?estica. Njihovi neizravni u?inci mogu se ipak mj
eriti, a njihovo postojanje bilo je potvr?eno po sitnom pomaku ("Lambov pomak") t
o ga izazivaju u spektru svjetlosti iz pobu?enih vodikovih atoma. I sad, u prisu
stvu neke crne jame mo e jedan ?lan para virtualnih ?estica pasti u jamu, ostavlja
ju?i drugog ?lana bez partnera potrebnog za anihilaciju. Napu tena ?estica ili ant
i?estica mo e tako?er pasti u crnu jamu nakon svog partnera, ali tako?er mo e i pobj
e?i u beskona?nost, pri ?emu ?e vanjskom promatra?u izgledati kao zra?enje to ga
emitira crna jama.
Drugi na?in razmatranja ovog procesa je smatrati onog ?lana para ?estica ko
ji pada u crnu jamu
recimo anti?esticu kao da je ona stvarno jedna ?estica koja

putuje unatrag kroz vrijeme. Dakle, anti?estica padaju?a u crnu jamu mo e se smatr
ati za ?esticu izlaze?u iz crne jamu, ali kao putuju?u unatrag kroz vrijeme. Kad
?estica dosegne to?ku u kojoj se par ?estica-anti?estica prvobitno materijalizi
rao, raspr ena je gravitacijskim poljem tako da putuje naprijed kroz vrijeme.
Kvantna mehanika dakle dopu ta ?estici bijeg iz unutra njosti crne jame, to je n
e to nedopu teno u klasi?noj mehanici. Postoje, me?utim, mnoge druge situacije u ato
mskoj i nuklearnoj fizici gdje imamo posla s nekom vrstom barijere, zapreke koju
?estica prema klasi?nim na?elima ne bi mogla probiti, no prema kvantnomeha-ni?k
im na?elima one su u stanju probiti kroz nju tunel.
Debljina ove barijere oko crne jame razmjerna je veli?ini crne jame. To zna
?i da rijetko koja ?estica mo e pobje?i s tako velike crne jame kao ona za koju pr
etpostavljamo da postoji u Cygnus X-1, no ?estice mogu vrlo brzo istjecati iz ma
njih crnih jama. Detaljni izra?uni pokazuju da emitirane ?estice imaju toplinski
spektar odgovaraju?e temperature, koja brzo raste kako masa crne jame opada. Za
crnu jamu mase Sunca, temperatura je samo oko jedne desetmilijuntinke stupnja i
znad apsolutne nule. Toplinsko zra?enje koje napu ta crnu jamu te temperature bilo
bi potpuno preplavljeno op?om podlogom zra?enja u svemiru. S druge strane, crna
jama mase od samo milijardu tona
to jest neka iskonska crna jama otprilike veli
?ine protona imala bi temperaturu od oko 120 milijardi Kelvina, to odgovara energ
iji od oko deset milijuna elektronvolti. Pri takvoj temperaturi, crna bi jama mo
gla stvarati elektron-pozitron parove i ?estice mase nula, kakvi su fotoni, neut
rini i gravitoni (pretpostavljeni nosa?i gravitacijske energije). Jedna takva is
konska crna jama isijavala bi energiju snagom od 6000 megavata, to je jednako izl
aznoj snazi est velikih nuklearnih elektrana.
Kako crna jama zra?i ?estice, njezina masa i veli?ina stalno opadaju. Time
sve ve?em broju ?estica postaje lak e probijanje barijere te ?e se emisija nastavi
ti ubrzava-ju?im iznosom, sve dok na kraju crna jama ne izzra?i sebe cijelu i pr
estane postojati. Gledano na dugi rok, svaka crna jama u svemiru isparit ?e na o
vaj na?in. Me?utim, za velike crne jame je vrijeme potrebno za to ipak vrlo dugo
; crna jama mase Sunca potrajat ?e 1066 godina. S druge strane, neka iskonska cr
na jama bi trebala gotovo potpuno ispariti za desetak milijardi godina, koliko j
e proteklo od Velikoga praska, po?etka svemira kakvog znamo. Takve crne jame sad
a bi zra?ile tvrde gama zrake energije oko 100 milijuna elektronvolti.
Izra?uni Dona N. Pagea (tada na Kalifornijskom institutu za tehnologiju) i
mene, temeljeni na mjerenjima
kozmi?kog pozadinskog gama-zra?enja to ih prikupio satelit SAS-2, pokazuju da pro
sje?na gusto?a iskonskih crnih jama u svemiru mora biti manja od oko 200 njih po
kubi?noj svjetlosnoj godini. Lokalna gusto?a u na oj Galaktici mogla bi biti mili
jun puta vi a od te brojke, ako bi iskonske crne jame bile koncentrirane u "halou"
Galaktike tankom oblaku zvijezda kojim je svaka galaktika opkoljena
umjesto da
su ravnomjerno raspr ene irom svemira. To bi zna?ilo da je iskonska crna jama najbl
i a Zemlji vjerojatno najmanje toliko daleko od nas koliko je daleko planet Pluton
.
Zavr na faza nestajanja crne jame odigravala bi se tako brzo da bi zavr ila u s
ilnoj eksploziji. Koliko bi ta eksplozija bi jaka zavisilo bi od toga koliko raz
li?itih vrsta elementarnih ?estica postoji. Ako su sve ?estice napravljene od sa
mo est razli?itih varijeteta kvarkova, kao to se danas uglavnom smatra, kona?na ek
splozija bila bi energije jednake eksploziji deset milijuna jednomegatons-kih hi
drogenskih bombi. S druge strane, R. Hagedorn iz CERN~a (Europske organizacija z
a nuklearna istra ivanja kod eneve) predla e drugu teoriju prema kojoj postoji beskon
a?an broj elementarnih ?estica sve ve?e i ve?e mase. Kako bi crna jama postajala
manja i toplija, emitirala bi sve ve?i i ve?i broj raznih vrsta ?estica i proiz
vela bi eksploziju mo da 100.000 puta silniju od one izra?unate na temelju sada nje
kvarkove hipoteze. Stoga bi promatranje crnojamske eksplozije pribavilo vrlo va ne
informacije o fizici elementarnih ?estica, informacije koje se ne bi mogle prib
aviti ni na koji drugi na?in.
Crnojamska eksplozija proizvela bi golemu provalu visokoenergetskih gama-zr
aka. Premda se one mogu zamijetiti pomo?u detektora gama-zraka na satelitima ili
balonima, bilo bi te ko podi?i u zrak ili u svemir detektor dovoljno velik da se

nekom prihvatljivom vjerojatno ?u mo emo nadati hvatanju znatnog broja fotona ga-mazraka od jedne eksplozije. Jedna od mogu?nosti bila bi upotrijebiti raketoplan z
a gradnju velikog detektora gama-zraka na stazi oko Zemlje. Lak a i mnogo jeftinij
a alternativa tomu bila bi poslu iti se visokim slojevima Zemljine atmosfere kao d
etektorom. Visokoenergetska gama-zraka pri prolasku kroz atmosferu stvara ki u ele
ktron-pozitron parova, koji ?e u po?etku putovati kroz atmosferu br e negoli to to
mo e putovati svjetlost. (Svjetlost je usporena me?udjelovanjem s molekulama zraka
.) Elektroni i pozitroni ?e stoga izazvati neku vrstu probijanja "zvu?nog zida",
ili udarni val, u elektromagnetskom polju. Takav udarni val, zvan ?erenkov efek
t, mo e se otkriti s tla kao bljesak vidljive svjetlosti.
Neki prethodni pokusi Neila A. Portera i Trevora C. Weeksa upu?uju na to da
ako crne jame eksplodiraju na na?in kako to predvi?a Hagedornova teorija, u na em
podru?ju Galaktike bi se manje od dvije crnojamske eksplozije dogodile jednom n
a stolje?e u svakoj kubi?noj svjetlosnoj godini. To bi zna?ilo da je gusto?a isk
onskih crnih jama manja od 100 milijuna po jednoj kubi?noj svjetlosnoj godini. B
ilo bi mogu?e bitno pobolj ati osjetljivost opa a?kih ure?aja. ?ak i ako sve to ne b
i donijelo neki pozitivni dokaz o postojanju iskonskih crnih jama, podaci bi bil
i vrlo vrijedni. Postavljanjem neke niske gornje granice za gusto?u tih crnih ja
ma, promatranja ?e ukazati na to da je mladi svemir morao biti vrlo gladak i neu
zburkan.
Veliki prasak je nalik crnojamskoj eksploziji, ali u mnogo ve?im razmjerima
. Stoga se nadamo da ?e razumijevanje na?ina kako crne jame stvaraju ?estice vod
iti prema sli?nom razumijevanju na?ina na koji je Veliki prasak stvorio sve to po
stoji u svemiru. U crnoj jami, materija se uru ava i zauvijek je izgubljena, ali n
a njenom mjestu je stvorena nova materija. Mo e stoga biti da je postojala neka jo
ranija faza svemira u kojoj se materija uru ila u sebe, do ivjela kolaps, da bude za
tim ponovno stvorena u Velikom prasku.
Ako materija koja se uru ava u sebe, tvore?i crnu jamu, ima ukupni elektri?ni
naboj ve?i od nule, i nastala crna jama ?e nositi isti naboj. To zna?i da ?e cr
na jama nastojati privu?i one ?lanove virtualnih ?estica-anti?es-tica parova koj
i imaju suprotni naboj, a odbijat ?e one istoga naboja. Crna jama ?e dakle vi e em
itirati ?estice s nabojem istog predznaka kakvog je ona, pa ?e tako brzo gubiti
svoj naboj. Sli?no tome, ako je kolabiraju?a materija imala neki kutni moment, n
astala crna jama bit ?e rotiraju?a crna jama i te it ?e emitirati ?estice koje odn
ose kutni moment. Razlog za to se crna jama "sje?a" elektri?nog naboja, kutnog mom
enta i mase materije ?ijim kolapsom je nastala, a "zaboravlja" sve drugo jest ta
j to su ove tri veli?ine povezane s poljima dugoga dosega: naboj s elektromagnets
kim poljem, a kutni moment i masa s gravitacijskim poljem.
Pokusi to su ih izveli Robert H. Dicke sa Sveu?ili ta Princeton i Vladimir Bra
ginski s Moskovskog Dr avnog Sveu?ili ta ukazali su na to da ne postoji polje dugog
dosega udru eno s kvantnim svojstvom odre?enim ba-rionskim brojem. (Barioni su raz
red ?estica koji uklju?uje protone i neutrone.) Stoga bi crna jama, stvorena kol
apsom skupa bariona, zaboravila njihov barionski broj i zra?ila jednake koli?ine
bariona i antibariona. Prema tome, kad bi crna jama nestajala, ona bi time kr ila
jedan od najpo tovanijih zakona fizike ?estica, zakon o sa?uva-nju barionskog bro
ja.
Premda Bekensteinova hipoteza o kona?noj entropiji crne jame zbog svoje dos
ljednosti zahtijeva da crne jame trebaju zra?iti toplinu, u po?etku
Izgledalokao potpuno ?udo da bi iscrpni kvantnomehani?ki izra?uni, proveden
i za stvaranje ?estica, davali emisiju s toplinskim spektrom. Obja njenje je da se
emitirana ?estica probija tunelom van iz crne jame, iz podru?ja o kojem vanjski
promatra? ne zna ni ta drugo osim mase, kutnog momenta i elektri?nog naboja crne
jame. To zna?i da su sve veze ili oblici emitiranih ?estica koje imaju istu ener
giju, kutni moment i elektri?ni naboj jednako vjerojatne. Dapa?e, postoji vjeroj
atnost da crna jama emitira neku televizijsku seriju ili sabrana djela Prousta u
deset knjiga u ko nom uvezu, ali broj oblika ?estica koje bi odgovarale ovako egz
oti?nim mogu?nostima je ni tavno malen. Daleko najve?i broj oblika odgovara emisij
i spektra koji . je u velikoj mjeri toplinski.
Emisija iz crnih jama ima i jedan dodatni stupanj neodre?enosti ih nepredvi
divosti, preko i iznad one uobi?ajeno povezane s kvantnom mehanikom. U klasi?noj

mehanici mogu se predvidjeti rezultati mjerenja i polo aja i brzine ?estice. U kv

antnoj mehanici na?elo neodre?enosti izri?e da se mogu polu?iti rezultati samo j
ednog od ovih mjerenja; promatra? mo e dobiti rezultate mjerenja ili polo aja ili br
zini, ali ne obojeg. Prema izboru, mo e dobiti rezultat mjerenja neke kombinacije
polo aja i brzine. Dakle, promatra?eva sposobnost izrade to?nih predvi?anja je pre
polovljena. S crnim jamama je stanje jo i gore. Budu?i da ?estice emitirane iz cr
ne jame dolaze iz podru?ja o kojem promatra? ima vrlo malo znanja, on ne mo e jasn
o pretkazati polo aj ili brzinu ?estice ili bilo koju kombinaciju toga dvoga; sve t
o mo e pretkazati jesu vjerojatnosti da ?e neke ?estice biti emitirane, ?ini se da
kle da je Einstein bio dvostruko u krivu kad je rekao "Bog se ne kocka". Razmatr
anje emisije ?estica iz crne jame ?ini se da nam ukazuje na to da Bog ne samo da
se kocka ve? to ?ini i ondje gdje ga nitko ne mo e vidjeti.
CRNE JAME DJETE CA-SVEMIRI*
P
AD u CRNU JAMU postao je prava strava u znanstvenoj fantastici. U stvari, za crn
e jame se sada mo e re?i da su prije stvarna tema znanosti negoli znanstvene fanta
stike. Kao to ?u opisati, postoje dobri razlozi za predvi?anje da crne jame posto
je, a promatra?ki dokazni materijal sna no upire prstom u prisustvo izvjesnog broj
a crnih jama u na oj Galaktici te vi e u drugim galaktikama.
Dakako, ono u ?emu pisci znanstvene fantastike dolaze na svoje je to se doga
?a ako padnete u crnu jamu. Op?i je prijedlog da ako je crna jama rotiraju?a, mo e
te upasti kroz malu jamu u prostorvremenu te ispasti van u drugom podru?ju svemi
ra. To o?ito nudi velike mogu?-*Predavanje odr ano u travnju 1988. na Kalifornijsk
om sveu?ili tu.

nosti za svemirska putovanja. Dapa?e, ne to takvoga bismo zaista trebali ukoliko u

nekoj budu?nosti namjeravamo putovati na druge zvijezde, a pogotovo na druge ga
laktike. U protivnom, ?injenica da ni ta ne mo e putovati br e od svjetlosti zna?i da
bi putovanje do najbli e zvijezde i natrag trajalo najmanje osam i pol godina. Tol
iko glede vikenda na Alfa Centauri! S druge strane, kad bi se moglo pro?i kroz c
rnu jamu, mogli bi se izroniti bilo gdje u svemiru. No kako izabrati na e odredi te,
nije ba posve jasno: mo ete krenuti na praznike u Virgo, a zavr iti u Crab maglici.
ao mi je razo?arati perspektivne galakti?ke turiste, ali stvar ne radi: Sko?
ite li u crnu jamu, bit ?ete rastrgani i istisnuti iz postojanja. Me?utim, u izv
jesnom smislu, ?estice koje sa?injavaju va e tijelo nastavit ?e u drugi svemir. Ne
znam bi li nekome tko ?e u crnoj jami biti pretvoren u pagete bila neka utjeha a
ko zna da njegove ?estice mogu pre ivjeti.
Unato? neumjesno neuljudnom tonu kakvog sam upotrijebio, ovaj esej je uteme
ljen na ?istoj znanosti. S ve?inom onoga to ovdje ka em sad vlada veliki stupanj sl
aganja me?u istra iva?ima koji se bave tim podru?jem, premda je to tako tek odneda
vno. Me?utim, posljednji dio eseja temelji se na najnovijim radovima oko kojih n
e postoji, barem ne zasad, op?a suglasnost. No upravo ovo potonje izaziva najve?
e zanimanje i uzbu?enje.
Premda poimanje onog to danas zovemo crna jama se e unatrag vi e od dvjesto godi
na, sam naziv crna jama uveo je ameri?ki fizi?ar John Wheeler tek 1976. Ve? je s
amo ime takvo da mu je osigurano mjesto u mitologiji znanstvene fantastike. Ono
je tako?er potaknulo znanstveno istra ivanje, daju?i jasno i najto?nije ime za ne to
to ranije nije imalo zadovoljavaju?u etiketu. Ne bi trebalo potcijenjivati va nost
dobrog imena u znanosti. Koliko je meni poznato, prva osoba koja je raspravljal
a o crnim jama bija e ?ovjek imena John Michell s Cambridgea, koji je jo 1783. napi
sao rad o tome. Njegova zamisao je bila ova: Zamislimo ispaljenje topovske kugle
okomito uvis s povr ine Zemlje. Kako se kugla uspinje tako se i zbog sile te e uspo
rava. Na kraju se kugla zaustavlja i po?inje padati natrag na Zemlju. Me?utim, a
ko smo je ispalili s nekom grani?nom brzinom, kugla se ne?e nikad prestati uspin
jati niti pasti natrag ve? ?e se nastaviti gibati sve dalje od Zemlje. Ova grani
?na brzina nazvana je brzina bijega. Ona za Zemlju iznosi oko jedanaest kilometa

ra u sekundi, a za Sunce oko sto ezdeset kilometara u sekundi. Obje ove grani?ne
brzine ve?e su od brzine stvarne topovske kugle, ali su mnogo manje od brzine sv
jetlosti, koja je 300.000 kilometara u sekundi. To zna?i da gravitacija ne utje?
e na svjetlost; svjetlost mo e bez problema pobje?i sa Zemlje ili sa Sunca. Me?uti
m, Michell je umovao kako bi bilo mogu?e imati neku zvijezdu koja bi bila dovolj
no masivna i dovoljno malenog polumjera da brzina bijega s nje bude ve?a od brzi
ne svjetlosti. Mi ne bismo bili u stanju vidjeti tu zvijezdu, jer do nas ne bi s
tigla svjetlost s njene povr ine; bila bi privu?ena natrag gravitacijskim poljem z
vijezde. Ipak, mogli bismo otkriti prisutnost zvijezde neizravno po u?incima to i
h njeno gravitacijsko polje ?ini na okolnu tvar.
Nije ba prikladno gledati na svjetlost kao na neku brzu topovsku kuglu. Naim
e, prema pokusu provedenom 1897. svjetlost putuje uvijek istom brzinom. Kako ond
a gravitacija mo e usporiti svjetlost? Dosljedne teorije o tome kako gravitacija d
jeluje na svjetlost nije bilo sve do Einsteinove op?e teorije relativnosti 1915.
godine. No unato? nje, sve do ezdesetih godina nisu se ire uvidjele va ne posljedic
e te teorije na stare zvijezde i druga masivna tijela.
Prema op?oj teoriji relativnosti, za prostor i vrijeme mo e se re?i da zajedn
o ?ine ?etverodimenzioni prostor, nazvan prostorvrijeme.
Taj prostor nije ravan; zakrivljen je, deformiran materijom i energijom u n
jemu. Tu zakrivljenost zamije?ujemo u savijanju zrake svjetlosti ili radiovala k
oji prolaze pokraj Sunca na putu do nas. Za slu?aj svjetlosti koja prolazi pokra
j Sunca, to savijanje je vrlo slabo. Me?utim, kad bi se Sunce skvr?ilo u kuglu p
romjera nekoliko kilometara, savijanje bi bilo tako jako da svjetlost koja napu ta
Sunce ne bi stigla oti?i s njega ve? bi gravitacijskim poljem Sunca bila privu?
ena natrag. Prema teoriji relativnosti, ni ta ne mo e putovati br e od brzine svjetlos
ti pa bi stoga postojala podru?ja iz kojih ni ta ne mo e pobje?i. To se podru?je zov
e crna jama. Granica podru?ja se zove doga?ajni obzor. Njega oblikuje svjetlost
kojoj upravo ne uspijeva oti?i iz crne jame ve? stoji lebde?i na rubu.
Predod ba da bi se Sunce moglo skvr?iti na samo nekoliko kilometara u promjer
u mo e zvu?iti smije no. Netko mo e pomisliti da tvar ne mo e biti tako silno zbijena. A
li pokazalo se da ipak mo e.
Sunce je veli?ine kakve je zato jer je tako vru?e. Ono pretvara vodik u hel
ij, kao u nekoj kontroliranoj H-bombi. Toplina oslobo?ena tim postupkom (fuzijom
) stvara tlak kojim se vanjski slojevi Sunca odupiru gravitacijskim klije tima sve
ukupne Sun?eve tvari, koja se nastoji sabiti u to manji volumen.
Ipak, na kraju, Sunce ?e istro iti svoje nuklearno gorivo. To se ne?e dogodit
i jo oko pet milijardi godina, stoga jo nema hitnje za kupnju karte za let do drug
e zvijezde. Me?utim, zvijezde masivnije od Sunca tro it ?e svoje nuklearno gorivo
mnogo br e. Kad ga potro e, gubit ?e toplinu i po?eti se stezati. Ako im je masa man
ja od dvije mase Sunca, stezanje ?e se na kraju zaustaviti i one ?e se smiriti u
nekom stabilnom stanju. Jedno takvo stanje zove se bijeli patuljak. Polumjeri b
ijelih patuljaka iznose nekoliko tisu?a kilometara, a gusto?a im je desetke tona
po kubi?nom centimetru. Drugo takvo stanje je neutronska zvijezda. One imaju po
lumjer od dvadesetak kilometara, a gusto?u stotinjak tisu?a tona po kubi?nom cen
timetru.
Poznato nam je da u na em bli em susjedstvu u Galaktici postoji velik broj bije
lih patuljaka. Neutronske zvijezda pak nisu bile zamije?ene sve do 1967., kad su
Jocelyn Bell i Antonv Hewish s Cambridgea otkrili objekte nazvane pulsari, a ko
ji su emitirali pravilne pulseve radiozra?enja. U po?etku, palo im je na pamet d
a su mo da otkrili signale izvanzemaljske civilizacije; tovi e, sje?am se da je semin
arska soba u kojoj su objavili svoje otkri?e bila ukra ena likovima "malih zelenih
ljudi". Me?utim, na kraju su oni i svi ostali do li do manje romanti?nog zaklju?k
a da su ti objekti tek rotiraju?e neutronske zvijezde. Bile su to lo e vijesti za
pisce svemirskih krimi?a, ali dobre vijesti za malen broj nas koji su u to doba
vjerovali u postojanje crnih jama. Ako se zvijezde mogu skvr?iti na veli?inu od
nekoliko desetaka kilometara i tako postati neutronske zvijezde, za o?ekivati je
da ?e se druge zvijezde stegnuti jo i vi e i postati crne jame.
Zvijezda mase ve?e od dvije mase Sunca ne mo e se smiriti do stanja bijelog p
atuljka ili neutronske zvijezde. U nekim slu?ajevima, zvijezda mo e eksplodirati t

e odbaciti od sebe dovoljno materije da joj masa padne ispod te granice. Ali to
se ne bi dogodilo u svim slu?ajevima. Neke ?e zvijezde postati tako malene da ?e
njihova gravitacijska polja toliko saviti svjetlost da ?e se ona vra?ati prema
zvijezdi. Vi e nikakva svjetlost ili bilo to drugo ne?e mo?i pobje?i. Zvijezde ?e p
ostati crne jame.
Zakoni fizike su vremensko-simetri?ni. Stoga, ako postoje objekti zvani crn
e jame, u koje stvari mogu pasti ali ne i iza?i van, trebaju postojati drugi obj
ekti kod kojih stvari mogu iza?i van, ali ne i pasti unutra. Takve bismo mogli n
azvati bijele jame. Moglo bi se pekulirati o tome da bi se moglo sko?iti u neku c
rnu jamu na jednom mjestu i iza?i van iz bijele jame na drugom mjestu. To bi bio
savr en na?in, ve? ranije spomenut, svemirskih putovanja na dulje pruge. Sve to bi
vam bilo potrebno bilo bi na?i neku obli nju crnu jamu.
U prvi tren, ovakav oblik svemirskih putovanja izgledao je mogu?. U jednad ba
ma Einsteinove op?e teorije relativnosti postoje rje enja po kojima je mogu?e past
i u neku crnu jamu i iza?i na neku bijelu jamu. Me?utim, kasniji radovi pokazuju
da su sva ova rje enja vrlo nestabilna: i najmanji poreme?aj, kakav je recimo pri
sustvo nekog svemirskog broda, razorio bi "crvoto?inu" ili prolaz, koji vodi iz
crne jame k bijeloj jami. Svemirski brod bi bio rastrgan beskona?no jakim silama
. Bilo bi to nalik spu tanju u ba?vi niz Niagaru.
Nakon toga, sve se ?inilo beznadnim. Crne jame bi mogle biti od koristi da
se oslobodite sme?a ili da se rije ite nekog svog prijatelja. Ali one su bile zeml
ja "iz koje se nijedan putnik ne vra?a". Me?utim, sve to sam bio rekao dosad bilo
je utemeljeno na izra?unima po Einsteinovoj op?oj teoriji relativnosti. Ova je
teorija u izvrsnom suglasju sa svim promatra?kim podacima. Ali znamo da ne mo e bi
ti u potpunosti to?na, jer ne uklju?uje u sebi na?elo neodre?enosti kvantne meha
nike. Na?elo neodre?enosti izri?e da ?estice ne mogu imati i to?no poznat polo aj
i to?no poznatu brzinu. to to?nije se izmjeri polo aj neke ?estice, to se manje to?
no mo e izmjeriti njena brzina, i obratno.
Godine 1973. zapo?eo sam istra ivati to bi za crne jame zna?ilo na?elo neodre?enost
i. Na veliko iznena?enje moje i svih drugih, ustanovio sam da je ona zna?ila da
crne jame nisu potpuno crne. Trebale bi stalnim tempom emitirati zra?enje i ?est
ice. Kad sam rezultate objavio na jednoj konferenciji u blizini Oxforda, do?ekan
i su op?om nevjericom. Predsjedatelj konferencije rekao je da su besmisleni, a u
tom smislu je napisao i rad. Me?utim, kad su drugi ljudi ponovili moje izra?une
, do li su do istih rezultata. Tako se, na kraju, s njima slo io i spomenuti predsje
datelj.
Kako zra?enje mo e pobje?i iz gravitacijskog polja crne jame? Ima vi e na?ina k
ako se to mo e shvatiti. Premda svi oni izgledaju vrlo razli?iti, svi su oni zapra
vo jednakozna?ni. Jedan od na?ina je predstaviti si da na?elo neodre?enosti dopu t
a ?esticama putovati na kratke udaljenosti br e od svjetlosti. To ?estici i zra?en
ju omogu?ava prolazak kroz doga?ajni obzor i bijeg iz crne jame. Prema tome, stv
ari mogu iza?i iz crne jame. Me?utim, ono to izlazi iz crne jame bit ?e druk?ije
od onog to je palo u nju. Ista ?e biti samo energija.
Kako crna jama oda ilje ?estice i zra?enje, tako ?e i gubiti na masi. Stoga ?
e crna jama postajati sve manja te ?e oda iljati ?estice sve br e. Na kraju, past ?e
na masu nula i potpuno nestati. to ?e se tada dogoditi predmetima, uklju?ivo rec
imo svemirski brod, koji su bili pali u crnu jamu? Prema nekim mojim posljednjim
radovima, odgovor glasi: oni ?e provaliti u neki maleni vlastiti dje-te ce-svemir
. Neki mali, samosvojni svemir, izdanak koji se izdvaja iz na eg svemira. Ovaj dje
te ce-svemir mo e se ponovno priklju?iti na em podru?ju prostorvremena. U?ini li to, p
ojavit ?e nam se kao neka druga crna jama, koja se oblikovala i zatim nestajala.
?estice koje su upale u jednu crnu jamu pojavile bi se kao ?estice emitirane iz
druge crne jame, i obratno.
Ovo zvu?i ba kao plan koji ?e omogu?iti svemirska putovanja kroz crne jame.
Samo usmjerite svoj svemirski brod u neku prikladnu crnu jamu. Dodu e, bolje je uz
eti jedno pove?u, jer ?e vas ina?e gravitacijske sile razvu?i u pagete prije nego
li u?ete unutra. Mogli biste se tada nadati da ?ete se pojaviti van iz neke drug

e jame, premda vam ne bi bilo mogu?e odabrati gdje.

Me?utim, ovakav na?in intergalakti?kog putovanja ima jednu kvaku. Djete ca-sv
emiri, koji uzimaju sebi ?estice to upadaju u crnu jamu, doga?aju se u vremenu ko
jeg nazivamo imaginarno vrijeme. U stvarnom vremenu, astronaut koji bi pao u crn
u jamu imao bi tu an kraj. Bio bi rastrgan razlikom sila gravitacije na njegovu gl
avu i njegova stopala. Ne bi pre ivjele ?ak ni ?estice od kojih je njegovo tijelo
sazdano. Njihovi prikazi bi u stvarnom vremenu zavr ili u singularnosti. Ali ivotop
isi ?estica nastavili bi se u imaginarnom vremenu. One bi pre le u djete ce-svemir i
izronile bi u na svemir kao ?estice emitirane iz neke druge crne jame. Dakle, u
izvjesnom smislu, astronaut bi doista bio preba?en u drugo podru?je svemira. Ipa
k, ?estice koje bi se pojavile i ne bi ba bile mnogo sli?ne na em astronautu. Tako?
er, saznanje da ?e njegove ?estice pre ivjeti u imaginarnom vremenu ne?e mu biti b
a neka utjeha kad dospije u singularnost stvarnog vremena. Moto za svakoga tko pa
da u crnu jamu mora biti: "Misli imaginarno."
to odre?uje gdje ?e ?estice opet izroniti? Broj ?estica u djete cu-svemiru bit
?e jednak broju ?estica koje su upale u crnu jamu, plus broj ?estica to ih je cr
na jama isijavala tijekom svog isparavanja. To zna?i da ?e ?estice to upadaju u j
ednu crnu jamu iza?i iz druge jame otprilike iste mase. Dakle, mo e se poku ati izab
rati mjesto gdje ?e ?estice izroniti tako da se napravi neka crna jama iste mase
kao i ona u koju ?estice si?o e. Me?utim,crna jama bi jednako vjerojatno isijaval
a neki drugi skup ?estica iste ukupne energije. ?ak i ako je crna jama emitirala
to?ne vrste ?estica, ne bi se moglo re?i jesu li to doista one iste ?estice koj
e su si le u drugu crnu jamu. ?estice ne nose sa sobom osobne iskaznice; sve ?esti
ce odre?ene vrste izgledaju isto.
Sve ovo zna?i da se prolaz kroz crnu jamu vjerojatno ne?e pokazati kao priv
la?an i pouzdan na?in svemirskih putovanja. Prije svega, morali biste uspjeti pu
tovati u imaginarnom vremenu i ne brinuti o tome da je va prikaz u stvarnom vreme
nu do ao do gadnog kraja. Drugo, doista ne biste mogli birati odredi te. To vam je k
ao da letite s nekim zrakoplovnim kompanijama, koje bih mogao imenovati.
Premda djete ca-svemiri ba ne bi bili od koristi za me?uzvjezdana putovanja, i
maju va ne duboke posljedice za na e nastojanje u iznala enju potpune jedinstvene teor
ije koja ?e opisati sveukupnost svemira. Na e sada nje teorije sadr e neki broj veli?i
na, poput elektri?nog naboja na nekoj ?estici. Vrijednosti ovih veli?ina se pomo
?u na ih teorija ne mogu predvidjeti. Umjesto toga, moraju biti izabrane tako da s
e sla u s promatranjima. Ve?ina znanstvenika smatra, me?utim, da postoji neka sadr a
jna jedinstvena teorija koja ?e predvidjeti vrijednosti svih tih veli?ina.Mo da ta
kva jedna teorija doista i postoji. Najja?i kandidat za nju ovog trenutka nazvan
je heterotska superstruna. Zami lja se da je prostorvrijeme ispunjeno malim petlj
ama, poput komada konaca ili struna. Ono o ?emu mi mislimo kao o elementarnim ?e
sticama zapravo su te sitne petlje, titraju?i na razli?ite na?ine. Ova teorija n
e sadr i neke brojeve ?ije vrijednosti se mogu pode avati. Stoga bi se o?ekivalo da
ova teorija omogu?i predvidjeti sve vrijednosti veli?ina, poput elektri?nog nabo
ja na?estici, koje su u sada njim teorijama ostajale neodre?ene. Unato? tomu to iz
teorije superstrune jo uvijek nismo u stanju predvidjeti neku od tih veli?ina, mn
ogi ljudi smatraju da ?e nam na kraju to uspjeti.
Me?utim, ako je ova predod ba djete ca-svemira to?na, bit ?e umanjena na a sposob
nost predvi?anja tih veli?ina. Razlog tome je to ne mo emo promatrati koliko mnogo
tih djete ca-svemira postoji izvan na eg, ?ekaju?i da se priklju?i na na e podru?je sv
emira. Mogu postojati djete ca-svemiri koji sadr e svega nekoliko ?estica. Ovi djete c
a-svemiri su tako sitni da se ne bi ni zamijetilo njihovo priklju?ivanje odnosno
odvajanje. Priklju?uju?i nam se, me?utim, oni ?e promijeniti prave vrijednosti
veli?ina, kakva je na primjer elektri?ni naboj na ?estici. Prema tome, ne?emo mo
?i predvidjeti to ?e biti prave vrijednosti ovih veli?ina, jer ne znamo koliko mn
ogo djete ca-svemira ?eka tamo vani. Mogla bi biti populacijska eksplozija djete casvemira. Me?utim, za razliku od ljudske populacijske eksplozije, ?ini se da kod
svemira nema ograni?avaju?ih ?imbenika poput hrane ili ivotnog prostora. Djete ca-s
vemiri postoje u carstve sebe samih. Koliko ih ima je pitanje poput pitanja koli
ko an?ela mo e plesati na vr ku igle.
Za najve?i broj veli?ina, djete ca-svemiri izgleda uvode neki odre?eni, premd
a vrlo maleni, iznos neodre?enosti u predvi?enim vrijednostima. Me?utim, oni mog

u pru iti obja njenje opa ene vrijednosti jedne vrlo va ne veli?ine: takozvane kozmolo ke
konstante. To je ?lan u jednad bama op?e relativnosti koji prostorvremenu daje ugr
a?enu te nju ka irenju ili skupljanju. Einstein je prvotno predlo io vrlo malu kozmol
o ku konstantu, poni tavaju?i njome te nju materije da ste e svemir. Ovaj je razlog nest
ao kad je otkriveno da se svemir iri. Ali nije bilo tako lako rije iti se te kozmol
o ke konstante. Mo e se o?ekivati da ?e fluktuacije to ih podrazumijeva kvantna mehan
ika dati kozmolo ku konstantu koja je vrlo velika. Ipak, mo emo promatrati kako se ir
enje svemira mijenja vremenom te stoga odrediti da je kozmolo ka konstanta vrlo ma
la. Sve do sada, nije bilo dobrog obja njenja za to bi opa ena vrijednost bila tako ma
la. Me?utim, odvajanja i pripajanja djete ca-svemira imat ?e utjecaja na pravu vri
jednost kozmolo ke konstante. Budu?i da ne znamo koliko ima djete ca-svemira, bit ?e
i raznim mogu?ih vrijednosti za stvarnu kozmolo ku konstantu. Ipak, gotovo nulta
vrijednost bila bi daleko najvjerojatnija. To je povoljno, jer samo ako je vrije
dnost kozmolo ke konstante vrlo mala, svemir je pogodno mjesto za bi?a poput nas.
Rezimirajmo: ?ini se da ?estice mogu pasti u crne jame koje zatim isparuju
odnosno nestaju iz na eg podru?ja svemira. ?estice provaljuju u djete ca-svemire koj
i se odvajaju iz na eg svemira. Ova djete ca-svemiri mogu se priklju?iti natrag na em
svemiru negdje drugdje. To ba mo da nije dobro za svemirska putovanja pomo?u crnih
jama, ali postojanje djete ca-svemira zna?i da ?emo biti u stanju slabije predvi?a
ti, ?ak i ukoliko prona?emo potpunu jedinstvenu teoriju. S druge strane, mo emo bi
ti u mogu?nosti pru iti obja njenja za izmjerene vrijednosti nekih veli?ina, poput k
ozmolo ke konstante. Tijekom posljednjih nekoliko godina mnogi ljudi su zapo?eli i
stra ivanja na temu djete ca-svemira. Ne mislim da ?e se netko od njih obogatiti pat
entiraju?i s njima na?in me?uzvjezdanih putovanja, ali oni su postali vrlo uzbud
ljivo podru?je istra ivanja.
12
JE LI SVE ODRE?ENO?*
Uu
j
PREDSTAVI Julije Cezar ka e Kasije Brutu: "Ljudi su u nekim trenucima gospodari
svojih sudbina." Ali, jesmo li stvarno gospodari na ih sudbina? Ili je sve to ?inim
o odre?eno i predodre?eno? Upotrebljavani dokaz za to je da je Bog svemo?an i iz
van vremena, dakle Bog zna to se treba dogoditi. Ali kako bismo mi u tom slu?aju
mogli imati bilo kakvu slobodnu volju? A ako nemamo slobodnu volju, kako mo emo bi
ti odgovorni za na e djelovanje? Te ko da mo e biti kriv ?ovjek kojeg je sudbina predo
dredila da oplja?ka banku. Za to bi ga se onda za to ka njavalo? U posljednje vrijem
e, dokaz za determinizam po?eo *Predavanje odr ano na seminaru Sigma kluba pri Sve
u?ili tu Cambridge, travanje li sve odre?eno? 139
se temeljiti na znanosti. ?ini se da postoje dobro odre?eni zakoni koji upravlja
ju razvojem svemira i svega u njemu. Premda jo nismo na li to?an oblik svih tih zak
ona, znamo ve? dovoljno da bismo odredili to ?e se dogoditi u svim osim u najekst
remnijim prilikama. Mi ljenja se razilaze po pitanju ho?emo li u nekoj, ne predale
koj budu?nosti, na?i preostale zakone. Ja sam optimist: mislim da su izgledu 50:
50 da ?emo ih na?i tijekom sljede?ih dvadeset godina. No ?ak i ako ne, to za dok
az determinizma ne?e ni ta zna?iti. Glavna stvar je da bi trebao postojati skup za
kona koji potpuno odre?uju razvoj svemira iz njegovog po?etnog stanja. Zakone je
mo da bio predodredio Bog. No ?ini se da se On (ili Ona) ne mije a vi e u poslove sve
mira tako da kr i te zakone.
Po?etni oblik svemira mo da je bio Bogom izabran, ili je mo da sam sebe odredio
zakonima znanosti. U oba slu?aja, izgledalo bi da je sve u svemiru dalje bilo o
dre?eno razvojem u skladu sa zakonima znanosti, pa je te ko vidjeti kako mo emo biti
gospodari na e sudbine.
Zamisao da postoji neka velika jedinstvena teorija koja odre?uje sve u svem
iru izaziva mnoge pote ko?e. Prije svega, velika jedinstvena teorija je vjerojatno
u matemati?nom obliku ?vrsta i elegantna. Teorija svega morala bi biti ne to pose
bno i jednostavno. Ali kako mo e neki broj jednad bi objasniti svu slo enost i bezna?a
jne pojedinosti to ih vidimo oko nas? Mo e li se doista povjerovati da je velika je
dinstvena teorija odredila da ?e Sinead O'Connor voditi na top listi ovotjednih

hitova ili da ?e Madonna biti na naslovnoj stranici CosmopolitaDrugi problem s idejom da je sve utvr?eno velikom jedinstvenom teorijom je
to da togod mi rekli, tako?er je odre?eno tom teorijom. Ali za to bi bilo odre?eno
da to bude to?no? Zar nije vjerojatnije da bude pogre no, budu?i da ima mnogo mogu
?ih neto?nih izjava za svaku jednu istinitu. Svakoga tjedna, moja po ta sadr i neki
broj teorija koje mi ljudi alju. Sve se one razlikuju, ve?ina njih su me?usobno p
rotuslovne. A opet, po svoj prilici je velika jedinstvena teorija odredila da ti
autori misle da misle ispravno. Za to bi dakle ne to to ja ka em imalo neku ve?u vrije
dnost? Jesam li ja jednako tako odre?en velikom jedinstvenom teorijom?
Tre?i problem s idejom da je sve odre?eno je to osje?amo da imamo slobodnu v
olju da imamo slobodu ne to u?initi ili ne. No ako je sve utvr?eno zakonima znanos
ti, tada slobodna volja mora biti obmana, a ako nemamo slobodnu volju, to je teme
lj na e odgovornosti za na e ?ine? Ljude ne ka njavamo zbog zlo?ina ukoliko su umoboln
i, jer smo uvidjeti da si oni ne mogu u tome pomo?i. No ako je sve sa svima nama
utvr?eno velikom jedinstvenom teorijom, nitko od nas ne mo e si pomo?i u onome to
?ini, pa za to bi bilo tko snosio odgovornost za ono to ?ini?
Ova pitanja determinizma bijahu razmatrana stolje?ima. Rasprava je, me?utim
, bila prili?no akademska, budu?i da smo bili daleko o potpunog poznavanja znans
tvenih zakona i nismo znali kako je zadano po?etno stanje svemira. Problemi su s
ada hitniji, jer postoji mogu?nost iznala enja potpune jedinstvene teorije za samo
dvadesetak godina. Osim toga, uvidjeli smo da i samo po?etno stanje mo e biti odr
e?eno znanstvenim zakonima. Ovo to sada slijedi je moj osobni poku aj nagoditi se s
tim problemima. Ne pola em pravo na neku veliku originalnost ili dubinu, no to je
najbolje to ovog trenutka mogu ?initi.
Krenimo s prvim pitanjem. Kako mo e jedna razmjerno jednostavna i jezgrovita
teorija stajati iza jednog svemira koji je tako slo en kao ovaj to ga promatramo, s
a svim njegovim svakodnevnim i neva nim pojedinostima? Klju? odgovora na to je na?
elo neodre?enosti kvantne mehanike koje izri?e da se ne mo e to?no izmjeriti i pol
o aj i brzina ?estice; to to?nije mjerite polo aj, to je manja to?nost kojom mo ete izm
jeriti brzinu, i obratno. Ova neodre?enost nije tako va na u sada nje vrijeme, kad s
u stvari me?usobno daleko razdvojene, tako da malena neodre?enost u polo aju ne mi
jenja bitno situaciju. Ali u najranijem svemiru se sve nalazilo zajedno i vrlo b
lizu, tako da je bilo poprili?no neodre?enosti i postojao je izvjestan broj mogu
?ih stanja svemira. Ova razna mogu?a rana stanja razvila bi se u ?itavu obitelj
raznih prikaza svemira. Najve?i broj tih prikaza bio je sli?an glede njihovih zn
a?ajki irokih razmjera. Svi bi oni odgovarali glatkom i jednolikom svemiru koji s
e bio irio. Me?utim, razlikovali bi se u pojedinostima, kao to je na primjer raspo
red zvijezda i, tovi e, to je izlazilo na naslovnim stranicama njihovih ?asopisa (da
kako, ako su ti prikazi, ili povijesti, uop?e sadr avali ?asopise). Prema tome, sl
o enost svemira oko nas i sve njegove pojedinosti potje?u iz na?ela neodre?enosti
u najranijim fazama svemira. Ovo nam daje ?itavu obitelj mogu?ih prikaza, mogu?i
h razvoja svemira. Postojala bi neka povijest svemira u kojoj su nacisti pobijed
ili u drugom svjetskom ratu, premda je vjerojatnost malena. Ali nama se upravo d
oga?a da ivimo u pri?i svemira u kojoj su taj rat dobili Saveznici i u kojem je M
adonna bila na naslovnoj stranici Cosmopolitana.
A sad se okrenimo drugom pitanju: Ako je to to ?inimo odre?eno nekom velikom
jedinstvenom teorijom, za to bi ta teorija odredila dono enje ispravnih zaklju?aka
o svemiru, umjesto nekih pogre nih? Za to bi ne to, bilo to, to izjavimo imalo ikakvu vr
ijednost? Moj odgovor na to temelji se na Darwinovoj ideji prirodnog odabiranja.
Prihva?am da su neki vrlo jednostavni oblici ivota samonikli na Zemlji zahvaljuj
u?i slu?ajnim spajanjima atoma. Taj najraniji oblik ivota vjerojatno je bila neka
velika molekula. Ali to vjerojatno nije bila DNK, budu?i da su vrlo mali izgled
i da bi se oblikovala cijela DNK molekula tek nasumi?nim spajanjima.
Ve? i najraniji oblik ivota se razmno avao. Kvantno na?elo neodre?enosti i slu
?ajna termalna gibanja atoma vodila su tome da se javljao izvjestan broj pogre aka
pri tom razmno avanju, pravljenju jednakih otisaka. Ve?ina tih pogre aka bila je ko
bna za pre ivljavanje organizama ili za njihovu sposobnost daljnjeg mno enja. Takve
se pogre ke stoga ne bi prenijele na budu?e generacije ve? bi izumrle. Pukom igrom
slu?aja, vrlo malen broj pogre aka imao bi dobro?initeljski u?inak. Organizmi s t
akvim pogre kama imali bi ve?e izglede za pre ivljavanje i razmno avanje. Oni bi dakle

nastojali zauzeti mjesto prvotnih, jo nepobolj anih organizama.

Razvoj gra?e dvostruke zavojnice DNK molekule mogao je biti takvo jedno pob
olj anje u najranijim razdobljima. Bija e to vjerojatno takav napredak da je posve n
adomjestio bilo kakav raniji oblik ivota, kakav god da on bija e bio. Kako je evolu
cija napredovala, vodila je prema razvoju sredi njeg iv?anog sustava. Stvorenja koj
a su to?no prepoznavala posljedice podataka prikupljenih pomo?u svojih osjetila
te poduzela na temelju toga odgovaraju?e korake, imahu vi e izgleda za pre ivljavanj
e i reprodukciju. Ljudska vrsta je sve to dovela do novog razdoblja razvoja. Mi
smo vrlo sli?ni ?ovjekolikim majmunima, i po na im tijelima i po na im DNK; ali nezn
atne promjene u na im DNK omogu?i e nam razviti jezik. To je zna?ilo da mo emo prenosi
ti informaciju i prikupljati iskustvo s generacije na generaciju, prvo u govorno
m, a zatim i u pisanom obliku. Prije toga bi se posljedice nekog pokusa mogle da
lje predavati samo putem vrlo sporog postupka kodiranja u DNK molekulu nasumi?ni
h pogre aka pri razmno avanju. U?inak novih mogu?nosti bija e dramati?no ubrzavanje ev
olucije. Ukupno je bilo potrebno vi e od tri milijarde godina da razvoj stigne do
ljudske vrste. Ali tijekom posljednjih deset tisu?a godina razvili smo pismo kao
zapis jezika. To nam je omogu?ilo napredovanje od stanovnika pilja do sada njeg tr
enutka kad se mo emo raspitivati o kona?noj teoriji svemira.
Tijekom posljednjih deset tisu?a godina nije bilo zna?ajne biolo ke evolucije
ili promjena u ljudskoj DNK. Prema tome, na a inteligencija, na a sposobnost dono enj
a ispravnih zaklju?aka iz informacija to ih prikupljaju na a osjetila, ista je kao
i u na ih piljskih predaka. Ona bija e bru ena na temelju sposobnosti ubiti neku ivotinj
u za hranu i izbje?i biti ubijen od druge ivotinje za (njenu) hranu. Zna?ajno je
da su se mentalne kvalitete koje bijahu izabirane u ove svrhe pokazale od tako v
elike koristi u vrlo razli?itim okolnostima dana njice. U borbi za pre ivljavanje ne
bi se dobila neka velika prednost otkri?em velike jedinstvene teorije i odgovar
anjem na pitanja o determinizmu. Unato? tomu, inteligencija koju smo bili razvil
i u druge svrhe mo e nam biti dobar jamac da ?emo na?i prave odgovore i na ta pita
nja.
Prelazim sada na tre?i problem, na pitanja slobodne volje i odgovornosti za
?ine. Subjektivno osje?amo da smo sposobni odabrati ono to smo i to radimo. Ali t
o mo e biti samo obmana. Neki ljudi misle da su Isus Krist ili Napoleon, ali ne mo
gu biti svi u pravu. Ono to nam treba je objektivni test kojeg mo emo primjeniti iz
vana da bismo razabrali ima li neki organizam slobodnu volju. Na primjer, pretpo
stavimo da nas je posjetila jedna "mala zelena osoba" s druge zvijezde. Kako bis
mo mogli odlu?iti ima li ona slobodnu volju ili je tek robot programiran odgovar
ati kao da je poput nas?
Kona?ni objektivni test slobodne volje ?ini se da je sljede?i: Mo e li se pre
dvidjeti pona anje organizma? Ako se mo e, tada on o?ito nema slobodnu volju nego mu
je pona anje predodre?eno. S druge strane, ukoliko se pona anje ne mo e predvidjeti,
to bi se moglo smatrati operativnom definicijom da taj organizam ima slobodnu vo
lju.
Prigovor na ovakvu definiciju slobodne volje je da ?emo jednom, kad na?emo potpu
nu jedinstvenu teoriju, biti u stanju predvidjeti to ?e ljudi ?initi. Me?utim, lj
udske je mozak tako?er podanik na?ela neodre?enost. Dakle, u ljudskom pona anju je
prisutan element nasumi?no-sti spojen s na?elom neodre?enosti. Ali energije s k
ojima radi mozak niske su pa kvantnomehani?ka neodre?enost slabo dolazi do izra aj
a. Pravi razlog za to ne mo emo predvidjeti ljudsko pona anje je da je to jednostavno
pre-slo eno. Mi ve? znamo osnovne fizi?ke zakone koji upravljaju radom na eg mozga,
i oni su zapravo jednostavni. No jednostavno je prete ko rije iti jednad be ako je u n
jih uklju?eno vi e od nekoliko ?estica. ?ak i u jednostavnijoj Newtonovoj teoriji
gravitacije jednad be se mogu posve to?no rije iti samo za slu?aj dvije ?estice (tij
ela). Za tri ili vi e ?estica treba pribje?i pribli nim rje enjima, a brojem ?estica b
rzo rastu i pote ko?e. Na mozak sadr i oko IO26 odnosno sto milijuna milijardi milija
rdi ?estica. To je daleko previ e da bismo ikad bili u stanju rije iti jednad be i pre
dvidjeti kako bi se mozak pona ao u njegovom zadanom po?etnom stanju i s ner-vnim
podacima koji ulaze u njega. Dakako, mi zapravo ne mo emo ni izmjeriti to bi bilo t
o po?etno stanje, jer da bismo to u?inili morali bismo mozak izdvojiti. ?ak i ak
o bismo bili spremni to u?initi, bilo bi jednostavno pevi e ?estica za snimanje. T
ako?er, mozak je vjerojatno vrlo osjetljiv glede po?etnoga stanja
malene promjen

e u po?etnom stanju mogu izazvati velike razlike u kasnijem pona anju. Premda dakl
e poznamo temeljne jednad be koje upravljaju mozgom, nismo ih u stanju upotrijebit
i za predvi?anje ljudskog pona anja.
Ova situacija nastaje u znanosti kadgod imamo posla s makroskopskim sustavo
m, jer je broj ?estica ondje uvijek prevelik za bilo kakve izglede na uspjeh u r
je avanju osnovnih jednad bi. Ono to u tim slu?ajevima ?inimo je upotreba nekih djelo
tvornih teorija. One su aproksimacije u kojima se vrlo velik broj ?estica nadomj
e ta s nekoliko veli?ina. Jedan primjer je mehanika fluida. Teku?ina poput vode sa
stoji se od milijardi milijardi molekula koje su pak gra?ene od elektrona, proto
na i neutrona. Ipak, dobra je aproksimacija ako teku?inu smatramo za neprekinut
medij prikazan samo brzinom, gusto?om i temperaturom. Rezultati teorije mehanike
fluida nisu potpuno to?ni
dovoljno je poslu ati meteorolo ke prognoze pa se u to uv
jeriti ali su dovoljno to?ne da omogu?e projektiranje brodova ili naftovoda.
elim ovime dozvati predod bu da su pojmovi poput slobodne volje i moralne odgo
vornosti za na e ?ine zaista djelotvorne teorije, u smislu gore spomenute mehanike
fluida. Mo da je sve to ?inimo utvr?eno nekom velikom jedinstvenom teorijom. Ako j
e ta teorija odredila da ?emo biti obje eni, zna?i da se ne?emo utopiti. No morali
biste biti prokleto sigurni u to da vam je sudbina namijenila vje ala pa da se u
malom ?amcu uputite na debelo more za vrijeme estoke oluje. Zamijetio sam da ?ak
i oni ljudi koji pri?aju da je sve u ivotu predodre?eno te da ne mo emo u?initi ni ta
da bismo to izmijenili, gledaju lijevo i desno prije negoli prije?u cestu. Mo da
je to samo stoga to oni koji ne gledaju ne pre ive pa ni ne pri?aju. Ne mo e se ne?ij
e pona anje zasnivati na poimanju da je sve predodre?eno, budu?i da se ni ne zna to
je bilo predodre?eno. Umjesto toga, treba prihvatiti djelotvornu teoriju da se
posjeduje slobodna volja i da se odgovara za svoje ?ine. Ova teorija nije ba dobr
a za predvi?anje ljudskog pona anja, ali usvajamo je jer nema izgleda da bismo rij
e ili jednad be koje proizlaze iz temeljnih zakona. Postoji tako?er i jedan darvinij
anski razlog za to vjerovati u slobodnu volju: Dru tvo u kojem pojedinac osje?a odgo
vornost za svoje ?ine ima ve?e izglede za su ivot, a time i pre ivljavanje da bi dal
je nastavilo i irilo svoje moralne vrijednosti. Dakako, i mravi rade dobro zajedn
o. Ali takvo neko dru tvo je stati?no. Nije u stanju odgovoriti na neobi?ne izazov
e ili razviti nove povoljne prilike. Skupina slobodnih pojedinaca koji dijele iz
vjesne zajedni?ki elje mo e, me?utim, raditi zajedno na postizanju op?ih ciljeva i
ipak zadr ati otvorenost prema uvo?enju inovacija. Prema tome, u takvom dru tvu je v
jerojatniji napredak i irenje njegovog sustava vrijednosti. Pojam slobodne volje
spada u arenu druk?iju od one u kojoj su temeljni zakoni znanosti. Ako netko lju
dsko pona anja poku a izvoditi iz zakona znanosti, upada u logi?ni paradoks sustava
upu?enih sami na sebe. Kao kad bi se moglo predvi?ati iz temeljnih zakona znanos
ti, a zatim bi ?injenica da je napravljeno predvi?anje moglo promijeniti to to se
doga?a. To je i poput problema u koje bi se upalo kad bi bila mogu?a vremenska
putovanja, za koje ja mislim da ih nikad ne?e biti. Kad biste mogli vidjeti to ?e
se doga?ati u budu?nosti, mogli biste to mijenjati. Kad biste znali koji ?e kon
j pobijediti na Velikoj nacionalnoj utrci, mogli biste se obogatiti klade?i se n
a njega. Ali taj postupak bi promijenio vjerojatnost. Dovoljno je samo pogledati
film Povratak u budu?nost pa da shvatite kakvi se problemi mogu pojaviti.
Paradoks vezan uz mogu?nost pretkazivanja ne?ijih ?ina u uskoj je svezi s p
roblemom to sam ga ranije spomenuo: Ho?e li kona?na teorija ustanoviti da do?osmo
do pravih zaklju?aka o kona?noj teoriji. U tom slu?aju, sla em se da bi nas Darwi
nova ideja prirodnog odabiranja vodila k ispravnome odgovoru. Mo da ispravni odgov
or nije pravi na?in za opisivanje toga, ali prirodno odabiranje bi nas barem vod
ilo do skupa fizikalnih zakona koji rje avaju zadatak sasvim dobro. Me?utim, ne mo e
mo primijeniti te fizikalne zakone za izvo?enje zaklju?aka o ljudskom pona anju i
to iz dva razloga. Prvo, ne mo emo rije iti jednad be. Druga, kad bismo i mogli, dobiv
anje predvi?anja poremetilo bi sustav. Umjesto toga, prirodno odabiranje izgleda
da nas vodi prihva?anju djelotvorne teorije slobodne volje. Ako se prihva?a da
za ?ine neke osobe vrijedi sloboda izbora, tada se ne mo emo slo iti da su u nekim s
lu?ajevima ti ?ini odre?eni vanjskim silama. Ali ljudi su skloni pobrkati ?injen
icu o mo ebitnom dobrom poga?anju to bi neka osoba najradije izabrala s predod bom da
izbor nije slobodan. Pogodio bih ako bih rekao da ?e ve?ina vas danas nave?er v
e?erati, ali stvar je va eg slobodnog izbora ho?ete li le?i gladni u krevet. Primj

er takvog brkanja pojmova je i doktrina smanjene odgovornosti: zamisao da osobe

ne bi smjele biti ka njene za svoja djela ukoliko su ih po?inile dok su bile pod s
tresom. Mo e biti da kad je netko u stresnom stanju vjerojatnije po?ini neko zlodj
elo. Ali to ne zna?i da bismo ubla avanjem ka njavanja trebali pove?avati vjerojatno
st da on ili ona po?ine zlodjelo pod stresom, jer ?e im stoga progledati kroz pr
ste.
Istra ivanja osnovnih zakona znanosti te prou?avanje ljudskog pona anja predmet
i su za posve odvojene odjele. Zbog razloga koje sam bio naveo, ne mo e se upotreb
ljavati temeljne zakone znanosti za izvo?enje zaklju?aka o ljudskom pona anju. Ali
mogla bi se gajiti nada da bismo bili u stanju upotrijebiti i inteligenciju i m
o? logi?kog mi ljenja koje smo bili razvili prirodnim odabiranjem tijekom evolucij
e. Na nesre?u, prirodno odabiranje je tako?er razvilo i druge zna?ajke, poput ag
resivnosti. Agresivnost je ne to to je moglo dati izvjesnu prednost pri pre ivljavanj
u u vrijeme piljskih ljudi i ranije, pa je stoga kod prirodnog odabiranja bila po
vla tena. Me?utim, silne razarala?ke mo?i to su ih iznjedrile suvremena znanost i t
ehnika u?inile su agresivnost vrlo opasnom osobinom i prijetnjom opstanku ?itave
ljudske vrste. Nevolja je u tome to su na i agresivni instinkti, ?ini se, kodirani
u na im genima. DNK se mijenja samo biolo kom evolucijom u vremenskom rasponu od mi
lijuna godina, ali na a razarala?ka mo? se pove?ava u vremenskom rasponu od samo d
vadeset ili trideset godina. Osim ako ne uzmognemo iskoristiti na u inteligenciju
za nadzor nad na om agresivno ?u, za ljudsku vrstu nema mnogo izgleda. Ipak, dok god
je ivota, postoji i nada. Uspije li nam pre ivjeti sljede?ih stotinu ili tako neka
ko godina, pro i-rit ?emo se do drugih planeta i, mo da, drugih zvijezda. Time ?e bi
ti smanjena vjerojatnost istrebljenja ?itave ljudske vrste u nekoj nesre?i poput
nuklearnog rata.
Da kratko ponovimo: Razmotrio sam neka pitanja koja se javljaju kad se vjer
uje da je sve u svemiru predodre?eno, da u njemu vlada determinizam. Nema neke b
itne razlike je li izvori te tog determinizma neki svemogu?i Bog ili prirodni zako
ni. tovi e, uvijek se mo e re?i da su ti zakoni izra avanje Bo je volje.
Razmatrao sam tri pitanja: Prvo, kako mo e jednostavan skup nekih jednad bi odl
u?iti o svoj slo enosti svemira i svih njegovih bezna?ajni dnevnih pojedinosti? Il
i, za one kojima je Bog miliji od jednad bi, mo e li se doista povjerovati da Bog od
abire sve one bezna?ajne pojedinosti, poput toga tko ?e biti na naslovnoj strani
ci sljede?eg broja Cosmopolitana? Odgovor je, ?ini se, da na?elo neodre?enosti k
vantne mehanike zna?i da ne postoji tek jedan jedini prikaz svemira ve? ?itava o
bitelj mogu?ih prikaza. Ovi prikazi mogu biti sli?ni u velikim razmjerima svemir
a, ali ?e se jako razlikovati u obi?nim, svakodnevnim razmjerima. Mi ivimo u jedn
om osobitom prikazu, posebnoj povijesti svemira koji ima svoje osobitosti i poje
dinosti. Ali postoje vrlo sli?na inteligentna bi?a koja ive u svemirskim pri?ama
koja se razlikuju po tome tko je dobio neki rat i tko je na top listi pop-glazbe
ovoga tjedna. Prema tome, bezna?ajne pojedinosti na eg svemira nastaju zato jer t
emeljni zakoni sadr e kvantnu mehaniku s njenim elementom neodre?enosti ili nasumi
?nosti.
Drugo pitanje je bilo: Ako je sve (pred)odre?eno nekom temeljnom teorijom,
tada je sve to ka emo o toj teoriji tako?er odre?eno tom teorijom a za to bi to bilo
odre?eno kao to?no, umjesto da bude posve pogre no ili neva no? Moj odgovor na to je
bio pozivanje na Darwi-novu teoriju prirodnog odabiranja: Vjerojatnost za pre- iv
ljanje i reprodukciju imali bi samo oni pojedinci koji su izvla?ili primjerene z
aklju?ke o svijetu oko sebe.
Tre?e pitanje je bilo: Ako je sve (pred)odre?eno, to je sa slobodnom voljom
i s na om odgovorno ?u za na e ?ine? Ali jedini objektivni test ima li neki organizam
slobodnu volju ili ne je predvidivost njegovog pona anja. U slu?aju ljudskih bi?a,
nikako nismo u stanju upotrijebiti temeljne zakone znanosti za predvi?anje ljud
skih ?ina, i to iz dva razloga. Prvo, ne mo emo rije iti jednad be za vrlo velik broj
?estica koje su u igri. Drugo, ?ak kad bismo i rije ili te jednad be, ?injenica da j
e u?injeno predvi?anje poremetilo bi sustav i dovelo do druk?ijeg po-sljetka. Pa
ako ne mo emo pretkazati ljudsko pona anje, mo emo osim toga prihvatiti djelotvornu t
eoriju da su ljudi slobodni ?imbenici koji izabiru to ?e ?initi. Izgleda da posto
je jasne prednosti za pre ivljavanje pri vjeri u slobodnu volju i odgovornost za s
voje ?ine. To zna?i da bi ovo vjerovanje trebalo biti oja?ano metodom prirodnog

odabiranja. Ostaje za istra iti je li osje?aj odgovornosti, generacijski preno en pu

tem jezika, dovoljan za nadzor nad instinktom agresivnosti koji je naslje?ivan D
NK putem. Ako nije, ljudska vrsta ?e biti jedna od slijepih ulica prirodnog odab
iranja. Mo da ?e neka druga vrsta inteligentnih bi?a negdje drugdje u Galaktici us
pjeti posti?i bolju ravnote u izme?u odgovornosti i agresivnosti. A ako je tako, m
ogli bismo o?ekivati susret s njima, ili barem otkriti njihove radiosignale. Mo da
su i svjesni na eg postojanja, ali ne ele nam se otkriti. To bi moglo biti mudro,
uzev i u obzir na u povijest. Ukratko, naslov ovog eseja je bilo pitanje: Je li sve
odre?eno? Odgovor: da, je. Ali moglo bi isto tako i ne biti, jer ne mo emo nikad z
nati to je odre?eno.
P
REDMET OVOG ESEJA je budu?nost svemira ili, bolje re?eno, to znanstvenici misle k
akva ?e ta budu?nost biti.Dakako, pretkazivanje budu?nosti vrlo je te ko. Jednom s
am mislio da bih trebao napisati knjigu Ju?era nje sutra: Povijest budu?nosti. To
bi trebala biti povijest predvi?anja budu?nosti, od kojih su gotovo sva bila vrl
o neto?na. Ali unato? tih proma aja, znanstvenici i dalje misle da mogu pretkazati
budu?nost.
U staro doba, proricanje budu?nosti bija e zanat proro?ica i vra?eva. ?esto s
u to bile ene koje su dovo?ene u trans pomo?u neke droge ili udi u?i plinove na nek
om otvoru podzemlja. Njihova buncanja zatim su tuma?ili prisutni sve?enici. Ta t
uma?enja su bila ono pravo umije?e proricanja. Slavna delfijska proro?ica u anti
?kog Gr?koj bila je op?e poznata po izvrdavanju odgovora ili je pak davala dvosm
islene odgovore. Kad su Spartanci zapitali to bi se dogodilo kad bi Perzijanci na
pali Gr?ku, proro?ica je odgovorila: "Ili ?e Sparta biti razorena ili ?e njen kr
alj biti ubijen." Pretpostavljam da su delfijski sve?enici bili procijenili da ?
e, ukoliko se ne bude zbio nijedan od tih doga?aja, Spartanci biti silno zahvaln
i Apolonu pa ?e posve smetnuti s uma ?injenicu da je njegova proro?ica dala kriv
o proro?anstvo. U stvari, kralj je doista i poginuo, brane?i Termopilski klanac
u borbi koja je spasila Spartu i bila uvod u kona?ni poraz Perzijanaca.
U drugoj jednoj prigodi, lidijski kralj Krez, najbogatiji ?ovjek na svijetu
, zapitao je proro?icu to bi se dogodilo ako on, Krez, napadne Perziju. Odgovor j
e glasio: "Past ?e veliko kraljevstvo." Krez je mislio da se pod tim smatra Perz
ijsko kraljevstvo, ali bilo je to njegovo veliko kraljevstvo koje je izgubilo ra
t, a on je sam zavr io na loma?i, iv spaljen.
Suvremeni proroci sudnjeg dana bijahu mnogo odlu?niji, ne prezaju?i ni od i
zno enja to?nih nadnevaka za kraj svijeta. Ova su proro?anstva ?ak slu ila padu vrij
ed-nosnica na svjetskim burzama, premda me zbunjuje za to bi kraj svijeta nekoga n
agnao da proda dionice za gotov novac. Po svoj prilici, tamo kamo nakon toga ide
ne mo e ponijeti ni jedno ni drugo.
Sve dosad, svi izneseni nadnevci sudnjeg dana pro li su, a da se ni ta nije dog
odilo. No proroci su ?esto imali obja njenje za svoje o?ite proma aje. William Mil-l
er, osniva? Adventista Sedmog dana, prorekao je da ?e se Drugi Dolazak dogoditi
izme?u 31. o ujka 1843. i 21. o ujka 1844. Kad se u tom razdoblju ni ta nije bilo dogo
dilo, nadnevak je bio pomaknut na 22. listopada 1844. Kad je i to pro lo u miru, p
redlo eno je jedno novo tuma?enje. Prema njemu, godina 1844. bija e doista po?etak D
rugog Dolaska
ali prvo trebaju biti prebrojana imena u Knjizi ivota. Tek nakon to
ga dolazi Sudnji Dan za one kojih nema u toj knjizi. Sre?om, ?ini se da ovo preb
rojavanja uzima dosta vremena.
Dakako, znanstvena predvi?anja ne mogu biti mnogo pouzdanija od onih prorok
a i vra?eva. Pomislimo samo na meteorolo ke prognoze. Ali postoje izvjesne situaci
je za koje mislimo da mo emo dati pouzdana predvi?anja, a budu?nost svemira, u vrl
o irokom rasponu, jedna je od takvih.
Tijekom posljednjih tristo godina otkrili smo zakone znanosti koji upravlja
ju materijom u svim uobi?ajenim situacijama. Jo uvijek ne znamo to?ne zakone koji
upravljaju materijom pod vrlo ekstremnim uvjetima. Ti zakoni su va ni za razumije
vanje nastanka svemira, ali ne utje?u na budu?i razvoj svemira, barem tako dugo
dok se svemir ponovno ne stisne u stanje visoke gusto?e. U stvari, ba ?injenica to
moramo tro iti silne koli?ine novca za gradnju golemih ubrziva?a ?estica za isku av
anje visokih energija upravo dokazuje koliko malo utje?u ovi zakoni visokih ener

gija na svemir danas.

?ak ako i uzmognemo saznati pripadaju?e zakone koji upravljaju svemirom, ne
bismo ih bili u stanju upotrijebiti za predvi?anja vrlo daleke budu?nosti, budu
?i da rje enja jednad bi fizike mogu pokazati svojstvo koje je poznato pod imenom ka
os. Kaos zna?i da se jednad bama dopu ta nestabilnost: U?inite jednom s nekom malom
koli?inom neznatnu promjenu stanja u kakvom je neki sustav, pa kasnije pona anje t
oga sustava mo e postati potpuno druk?ije. Na primjer, ako neznatno promijenite vr
tnju ruletnog kota?a, promijenit ?e se broj na kojeg pada kuglica. Prakti?ki je
nemogu?e pretkazati broj koji ?e iza?i; ina?e bi kockarnice bile mjesta za boga?
enje fizi?ara.
Kod nestabilnih i kaoti?nih sustava, op?enito postoji neko vremensko razdob
lje u kojem ?e mala promjena nekog po?etnog stanja narasti u promjenu dvaput tol
iko veliku. U slu?aju Zemljine atmosfere, ovaj vremenski raspon je reda veli?ine
oko pet dana, otprilike vrijeme potrebno da vjetrovi obi?u planet. Mogu se napr
aviti zadovoljavaju?i to?ne vremenske prognoze za razdoblje do pet dana, no za p
redvi?anje vremena dalje unaprijed bilo bi potrebno vrlo to?no poznavanje sada nje
ga stanja atmosfere i primjena nevjerojatno slo enih izra?una. Nema na?ina kako pr
edvidjeti vrijeme est mjeseci unaprijed, osim prosjeka klimatskih prilika za godi n
ja doba.
Poznati su nam tako?er i osnovni zakoni koji upravljaju kemijom i biologijo
m pa bismo stoga, u na?elu, trebali biti u stanju utvrditi kako radi mozak. No u
jednad bama koji upravljaju mozgom gotovo u pravilu ima elemenata kaoti?nog pona an
ja, odnosno vrlo malene promjene u po?etnome stanju mogu odvesti do vrlo razli?i
tih posljedaka. Prema tome, u stvarnosti ne mo emo predvidjeti ljudsko pona anje, pr
emda su nam poznate na?elne jedna dbe koje njime upravljaju. Znanost ne mo e predvid
jeti budu?nost ljudskog dru tva ili ?ak ima li ono uop?e neku budu?nost. Izvori te o
pasnosti je u ?injenici da se na e mo?i o te?ivanja ili uni tavanja prirodnog okoli a i
nas samih pove?avaju ve?om brzinom negoli na a mudrost u nadzoru upotrebe tih mo?i
.
togod da se dogodi na Zemlji i s njom, ostali svemir nastavit ?e postojanje
bez obzira na to. ?ini se da je i gibanje planeta oko Sunca u krajnjem smislu ta
ko?er kaoti?no, premda tek na vrlo dugoj vremenskoj ljestvici. To zna?i da pogre k
e u nekom predvi?anju postaju sve ve?e i ve?e kako vrijeme te?e. Nakon izvjesnog
vremena, postaje nemogu?e predvidjeti to gibanje u svakoj pojedinosti. Mo emo bit
i vrlo sigurno u to da, na primjer, Zemlja ne?e imati bliski susret s Venerom jo
jako dugo vremena, ali ne mo emo biti sigurni ne?e li maleni poreme?aji u njihovim
stazama prouzro?iti takav susret za recimo milijardu godina u budu?nosti. Kaoti
?no je tako?er i gibanje Sunca i drugih zvijezda pri vrtnji ?itave Galaktike te
gibanje Galaktike unutar lokalne skupine galaktika. Vidimo da se druge galaktike
gibaju udaljuju?i se od nas, a to su udaljeniji to se br e udaljuju. To zna?i da s
e svemir iri uokolo nas: Udaljenosti izme?u galaktika tijekom vremena se pove?ava
ju. Mikrovalno pozadinsko zra?enje, koje sti e do nas iz svih smjerova dubokog sve
mira, pokazatelj je kako je irenje svemira ravnomjerno, glatko, a ne kaoti?no. Ov
o zra?enje mo ete ?ak i sami zamijetiti jednostavno tako da podesite va televizijsk
i prijemnik na neki prazni kanal. Jedan maleni postotak "snijega" to ga vidite na
ekranu prouzro?ilo je mikrovalno zra?enje iz dubokog svemira, izvan Sun?evog su
stava. To je ista ona vrsta zra?enja kakvu imate u va oj mikrovalnoj pe?nici, samo
je mnogo slabija. Zagrijala bi vam hranu na samo 2,7 stupnjeva iznad apsolutne
nule, pa se ne mo e upotrijebiti za zagrijavanje gotove piz-ze to ste je kupili u s
amoposlu ivanju. Smatramo da je ovo zra?enje ostatak ostataka iz vru?e rane faze s
vemira. Ali najzna?ajnija stvar glede toga je da je ja?ina tog zra?enja gotovo p
otpuno ista iz svih smjerova. Ovo zra?enje je vrlo to?no mjereno pomo?u satelita
COBE (COsmic Background Explorer). Karta neba dobivena tim promatranjima pokaza
la je razlike u temperaturama zra?enja. Ove temperature su istina razli?ite u ra
zli?itim smjerovima promatranja, no te su razlike vrlo vrlo malene, samo jedna t
isu?inka jednog postotka. Nekih razlika u ja?ini mikrovalnog zra?enja i mora bit
i, jer svemir nije posve gladak; postoje prostorne neravnomjernosti poput zvijez
da, galaktika ili jata galaktika. Ali varijacije mikrovalnog pozadinskog zra?enj
a su toliko male koliko mogu biti, uzev i u obzir prostorne neravnomjernosti to ih
promatramo. Mikrovalno pozadinsko zra?enje u svim je smjerovima jednako s 99.999

dijelova od 100.000.
U ranijim vremenima ljudi su vjerovali da je Zemlja u sredi tu svemira. Stoga
oni ne bi bili iznena?eni ?injenicom da je svemir u svim smjerovima isti. Me?ut
im, nakon Kopernika, srozani smo u statusu na maleni planet koji kru i oko vrlo pr
osje?ne zvijezde u vanjskom rubu jedne tipi?ne galaktike, koja je samo jedna od
stotinu milijardi galaktika u vidljivom svemiru. Sada smo tako skromni da ne mo em
o zahtijevati neki posebni polo aj u svemiru. Moramo stoga pretpostaviti da je poz
adinsko zra?enje tako?er isto u svim smjerovima oko bilo koje druge galaktike. T
akvo to je mogu?e samo ako su prosje?na gusto?a svemira i brzina irenja svugdje is
te. Svako odstupanje od prosje?ne gusto?e ili od brzine irenja, na velikom podru?
ju prouzro?ilo bi razlike u ja?ini mikrovalnog pozadinskog zra?enja iz razli?iti
h smjerova. To zna?i da je, gledano u velikim razmjerima, pona anje svemira jednos
tavno, a nije kaoti?no. Stoga se za njega mogu raditi predvi?anja daleko u budu?
nost.
Budu?i da je irenje svemira tako jednoliko, mo e ga se izraziti u obliku jedno
g jedinog broja, udaljenosti izme?u dviju galaktika. Ta se udaljenost u sada nje v
rijeme pove?ava, ali za o?ekivati je da ?e gravitacijsko privla?enje sve vi e i vi e
usporavati tempo irenja. Ukoliko je gusto?a ve?a od neke kriti?ne vrijednosti, g
ravitacijsko privla?enje ?e na kraju zaustaviti irenje i natjerati svemir na zapo
?injanje stezanja. Svemir bi se uru io u Velikom stisku. To bi bilo sli?no onom Ve
likom prasku kojim je svemir bio zapo?eo. Veliki stisak bi bio ono to se zove sin
gularnost, posebnost, stanje beskona?ne gusto?e pri kojem se slamaju svi zakoni
fizike. To zna?i da ?ak ako bi se i ne to doga?alo nakon Velikog stiska, ne bi se
moglo predvidjeti kakvi bi to doga?aji bili. A bez uzro?ne veze izme?u doga?aja
nema nikakvog zna?enja re?i da se jedan doga?aj dogodio nakon drugog. Moglo bi s
e jednako tako re?i da je na svemir skon?ao u Velikom stisku te da su bilo kakvi
doga?aji koji su se dogodili "nakon" toga bili dio drugog, odvojenog svemira. To
je ne to poput reinkarnacije. Kakvo se zna?enje mo e dati izjavi da je neko novoro?
en?e isto kao netko tko je bio umro, ukoliko to dijete nije naslijedilo zna?ajke
ili pam?enje iz ranijeg ivota. Mo e se jednako tako ispravno re?i da je to neka dr
uga osoba.
Ako je prosje?na gusto?a svemira manja od one kriti?ne vrijednosti, on se n
e?e ponovno po?eti stezati ve? ?e se nastaviti iriti zauvijek. Gusto?a ?e nakon i
zvjesnog vremena postati tako niska da gravitacijsko privla?enje ne?e vi e imati n
ekog znatnog u?inka na usporavanje irenja. Galaktike ?e se nastaviti udaljavati s
talnom brzinom.
Stoga je klju?no pitanje za budu?nost svemira: Koja je njegova prosje?na gu
sto?a? Ukoliko je manja od kriti?ne vrijednosti, svemir ?e se zauvijek iriti. Ali
ako je ve?a, svemir ?e se ponovno stezati, do ivjeti kolaps i skon?ati Velikim st
iskom. Me?utim, u odnosu na druge proroke Sudnjeg dana, ja imam izvjesnih predno
sti. ?ak i ako svemir do ivi kolaps, mogu pouzdano pretkazati da se ne?e prestati i
riti jo najmanje deset milijardi godina. Ne o?ekujem da ?u do ivjeti potvrdu ili po
bijanje moga predvi?anja.
Mo emo na temelju promatranja poku ati s procjenom prosje?ne gusto?e svemira. P
obrojimo li zvijezde i zbrojimo njihove mase, dobivamo manje od jedan posto krit
i?ne gusto?e. ?ak i kad pribrojimo tome mase oblaka plina i pra ine koje vidimo u
svemiru, sve to zajedno ?ini samo oko jedan posto kriti?ne vrijednosti. Me?utim,
poznato nama je da svemir mora sadr avati i tako zvanu tamnu tvar, koja se ne mo e
izravno promatrati. Jedan dokazni putokaz prema postojanju te tamne tvari dolazi
nam iz spiralnih maglica. Te maglice su galaktike, ogromne diskolike nakupine z
vijezda i plina. Ustanovljujemo da se vrte poput zarotiranog kota?a, no brzina v
rtnje dovoljno je velika da bi se te galaktike kad bi sadr avale samo vidljive zvi
jezde i plin razletjele. Stoga mora u njima postojati neki nevidljivi oblik tvar
i ?ije gravitacijsko djelovanje je dovoljno jako da odr ava rotiraju?u galaktiku n
a okupu.
Drugi dokazni putokaz za tamnu tvar dolazi nam iz galakti?kih jata. Ustanov
ili smo naime da galaktike i nisu ba potpuno ravnomjerno raspore?ene po prostoru;
dr e se zajedno u jatima koja broje od samo nekoliko galaktika pa i do vi e milijun
a. Po svoj prilici, ova jata su se oblikovala zato jer galaktike privla?e jedne
druge u nakupine. Me?utim, mo emo mjeriti brzine kojima se pojedine galaktike giba

ju unutar jata. Ustanovljujemo da su te brzine tako velike da bi se jata ve? raz

letjela da ih ne dr i na okupu neko dodatno gravitacijsko privla?enje. Za tu dodat
nu gravitaciju potrebna je masa znatno ve?a od mase svih prisutnih galaktika. To
vrijedi ?ak i za slu?aj ako ra?unamo da galaktike imaju mase koje su potrebne d
a se one same ne raspadnu zbog rotacije. Prema tome, zaklju?ujemo da u jatima u
prostoru izme?u vidljivih glaktika mora postojati neka dodatna tamna tvar koju n
e vidimo.
Mogu se napraviti prili?no pouzdane procjene koli?ine tamne tvari u onim ga
laktikama i u onim jatima za koje imamo dobro utvr?ene podatke. Ali sve te procj
ene daju tek samo oko deset posto kriti?ne gusto?e potrebne da bi se svemir zaus
tavio u irenju i po?eo stezati. Prema tome, oslonimo li se samo na sada nji opa a?ki
dokazni materijal, predvi?anje je da ?e se svemir nastaviti iriti zauvijek. Nakon
pet milijardi ili toliko nekako godina, Sunce ?e iscrpiti sve svoje nuklearno g
orivo. Nadi-mat ?e se i pretvoriti u ono to nazivamo crvenim divom, progutav i prit
om Zemlju i druge bli e planete. Zatim ?e se skupiti i smiriti u oblik zvan bijeli
patuljak, vru?u kuglu polumjera nekoliko tisu?a kilometara. Ja dakle predvi?am
kraj svijeta, to ba i nije neko upotrebljivo predvi?anje. Ne mislim da ?e ono prev
i e sru iti vrijednost dionica na svjetskim burzama. Pred nama su jedan ili dva hitn
ija problema. U svakom slu?aju, u vrijeme kad Sunce do?e do takvog kraja, mi bis
mo ve? trebali ovladati nekom vrstom me?uzvjezdanog transporta, pod pretpostavko
m da prije toga ne uni timo sami sebe.
Za deset ili toliko otprilike milijardi godina sagorijet ?e ve?ina zvijezda
u svemiru. Zvijezde mase usporedive sa Sunce postat ?e ili bijeli patuljci ili
pak neutronske zvijezde koje su ?ak manje i gu ?e nego bijeli patuljci. Zvijezde m
asivnije od Sunca mogu postati crne jame, koje su jo manje i iz ?ijeg jakog gravi
tacijskog polja ne mo e pobje?i ni svjetlost. Ipak, ovi zvjezdani ostaci ?e nastav
iti kru iti oko sredi ta na e Galaktike, i to jednom u otprilike stotinu milijuna godi
na. Zbog bliskih susreta tih ostataka neki od njih ?e biti izba?eni iz Galaktike
. Ostali ?e se spu tati u staze sve bli e sredi tu i na kraju ?e se skupiti svi zajedn
o, oblikuju?i golemu crnu jamu u sredi tu Galaktike. to god da je ona tamna tvar u
ga-laktikama i jatima, za o?ekivati je da ?e i ona na kraju pasti u ove vrlo vel
ike crne jame.
Moglo bi se stoga sa eto re?i da ?e ve?ina tvari galaktika i jata na kraju kr
ajeva zavr iti u crnim jamama.
Me?utim, prije nekoliko godina sam ustanovio da crne jame nisu tako crne kako ih
se oslikava. Na?elo neodre?enosti kvantne mehanike izri?e da se ?esticama ne mo e
potpuno to?no odrediti i polo aj i brzina. to se to?nije ustanovi polo aj neke ?esti
ce, to je manje to?no izmjeriva njena brzina i obratno. Ako je neka ?estica u cr
noj jami, njezin je polo aj to?no odre?en u tom smislu da je ona sigurno u crnoj j
ami. To zna?i da se njena brzina ne mo e posve to?no utvrditi. Mogu?e je stoga da
brzina ?estice bude i ve?a od brzine svjetlosti. To bi joj pak omogu?ilo bijeg i
z crne jame. ?estice i zra?enje ?e dakle postepeno istjecati iz crne jame. Golem
a crna jama u sredi tu neke galaktike imala bi polumjer milijune kilometara. Unuta
r tako velike crne jame bio bi dakle velik stupanj neodre?enosti u polo aju ?estic
e. Stoga bi bila i mala nedore?enost u brzini ?estice, to zna?i da bi bilo potreb
no vrlo dugo vrijeme da neka ?estica pobjegne iz crne jame. Ali na kraju ipak bi
. Za veliku crnu jamu u sredi tu neke galaktike trebalo bi pro?i 1090 godina prije
nego ona potpuno ispari i nestane; to je broj 1 iza kojeg slijedi devedeset ni ti
ca. To je vrijeme mnogo mnogo du e od sada nje starosti svemira, koja je samo 1010 g
odina; broj 1 iza kojeg slijedi deset ni tica. No ako se svemir zauvijek iri, bit ?
e i za gore re?eno dovoljno vremena da se dogodi. Budu?nost tog zauvijek ire?eg s
vemira bila bi zapravo vrlo dosadna. No nipo to nije sigurno da ?e se svemir zauvi
jek iriti. Posjedujemo ?vrste dokaze za samo jednu desetinu gusto?e potrebne da s
vemir zaustavi jednoga dana irenje i zapo?ne stezanje. Ali, mogu?e je da ima i dr
ugih vrsta tamne tvari koje nismo otkrili, a koja bi mogla podi?i prosje?nu gust
o?u svemira do kriti?ne vrijednosti ili iznad nje. Ova dodatna tamna materija tr
ebala bi se nalaziti izvan galaktika i izvan galakti?kih jata. U protivnom, bili
bismo zamijetili njen u?inak na rotaciju galaktika ili gibanje galaktika u jati
ma.
Za to bismo mislili da treba biti dovoljno tamne tvari da na kraju svemir do iv

i kolaps? Za to jednostavno ne vjerujemo u tvar za postojanje koje imamo ?vrste do

kaze? Razlog toj nevjerici je to posjedovanje jedne desetine sada nje kriti?ne gust
o?e zahtijeva nevjerojatno pa ljiv odabir po?etne gusto?e i brzine irenja. Da je gu
sto?a svemira jednu sekundu nakon Velikog praska bila ve?a za samo jedan dio od
tisu?u milijardi (jednu tisu?inku jedne milijardinke), svemir bi do ivio kolaps ve
? nakon deset godina. S druge strane, da je gusto?a svemira u tom trenutku bila
za taj isti iznos manja, svemir bi od deset godina starosti pa nadalje bio zapra
vo prazan prostor.
Kako to da je po?etna gusto?a svemira tako pa ljivo odabrana? Mo da ima nekog r
azloga za to bi svemir trebao imati to?no kriti?nu gusto?u. ?ini se da postoje dva
mogu?a obja njenja. Jedno je takozvano antropsko na?elo, koje se mo e parafrazirati
kao: Svemir je kakav jest, jer da je druk?iji mi ne bismo niti postojali da to
ustanovimo. Zamisao iza toga je da mogu postojati mnogi razli?iti svemiri s razl
i?itim gusto?ama. Samo oni ?ije gusto?e su vrlo blizu kriti?noj gusto?i potrajal
i bi dovoljno dugo i sadr avali dovoljno tvari za nastanak zvijezda i planeta. Sam
o u takvim svemirima bi postojala inteligentna bi?a koja postavljaju pitanje: Za t
o je gusto?a tako blizu kriti?noj? Ako je to obja njenje sada nje gusto?e svemira, n
ema razloga vjerovati da svemir sadr i vi e materije negoli to smo ve? ustanovili. Pr
i jednoj desetinki kriti?ne gusto?e bilo bi dovoljno tvari za oblikovanje zvijez
da i galaktika.
Mnogim se ljudima, me?utim, ne svi?a antropsko na?elo, jer se ?ini da se pr
eko njega na em postojanju
pridaje prevelika va nost. Stoga je bilo tra eno drugo mogu?e obja njenje za to bi gusto
?a bila blizu kriti?noj vrijednosti. Potraga je vodila do teorije inflacije u ra
nom svemiru. Zamisao je bila da je svemir mo da do ivio fazu udvostru?avanja, na na?
in kao to se u nekim zemljama visoke inflacije cijene udvostru?uju svakih nekolik
o mjeseci. Me?utim, inflacija svemira bila bi mnogo mnogo br a i mnogo ekstremnija
: porast za faktor od najmanje milijardu milijardi milijardi (1027), u kratkotra
jnoj inflaciji, prouzro?io bi svemir koji bi imao tako gotovo to?nu kriti?nu gus
to?u da bi jo uvijek sada bila vrlo blizu kriti?ne gusto?e. To zna?i da ?e svemir
kona?no do ivjeti kolaps odnosno Veliki stisak, ali za mnogo du e od petnaestak mil
ijardi ili tako nekako godina, koliko je ve? u stanju irenja.
to bi ta tamna tvar
koja mora biti ovdje ako je teorija inflacije to?na
treb
ala biti? ?ini se da je vjerojatno razli?ita od vrste nama poznate tvari od koje
su gra?ene zvijezde i planeti. Mo emo izra?unati koli?ine raznih lakih elemenata
koji su bili proizvedeni u vru?im po?etnim stanjima svemira, tijekom prve tri mi
nute nakon Velikog praska. Koli?ine tih lakih elemenata zavise o koli?ini uobi?a
jene materije u svemiru. Mo emo nacrtati dijagram u kojem je okomito ubilje ena koli
?ina lakih elemenata, a du vodoravne osi koli?ina obi?ne tvari u svemiru. Posti e s
e dobro slaganja s promatranim zastupljenostima elemenata ako je ukupna koli?ina
obi?ne tvari samo oko jedna desetina sada nje kriti?ne koli?ine. Moglo bi biti da
su ovi izra?uni pogre ni, ali vrlo je impresivna ?injenica da smo dobili slaganje
s promatranim zastupljenostima vi e razli?itih elemenata.
Postoji li kriti?na gusto?a tamne tvari, glavni kandidati za to to bi ona mo
gla biti su ostaci preostali iz ranih stanja svemira. Jedna od mogu?nosti su ele
mentarne ?estice. Postoji vi e hipotetski kandidata, ?estica za koje vjerujemo da
bi mogle postojati, ali koje dosad jo nismo detektirali. No slu?aj koji najvi e obe
?ava je ?estica za ?ije postojanje imamo dobrih dokaza, a zove se neutrino. U po
?etku se bilo mislilo da je to ?estica bez vlastite mase, no neka novija promatr
anja upu?uju na zaklju?ak da bi neutrino mogao imati neku malenu masu. Bude li t
o potvr?eno i bude li ustanovljeno da je to njegova prava masa, neutrini bi mogl
i pridodati dovoljno mase da gusto?u svemira podignu do kriti?ne vrijednosti.
Druga mogu?nost su crne jame. Mogu?e je da je rani svemir bio pro ao ono to na
zivamo fazni prijelaz. Isparavanje i zale?ivanje vode uobi?ajeni su primjeri faz
nih prijelaza. Pri faznome prijelazu se u po?etno jednolikom mediju, poput vode,
razvijaju nepravilnosti, u slu?aju vode to su komadi leda ili mjehuri?i pare. U
ranom svemiru, ove nepravilnosti pri faznom prijelazu mogu kolabirati oblikuju?
i crne jame. Ako su crne jame bile vrlo malene, one bi dosad ve? isparile zbog u
?inka kvantnomehani?kog na?ela neodre?enosti, kako je ve? ranije opisano. No ako

su imale vi e od nekoliko milijardi tona (masa neke planine), one bi se i dandana

s nalazile uokolo, a vrlo te ko ih je otkriti.
Jedini na?in kojim bismo mogli otkriti tamnu tvar ravnomjerno raspore?enu s
vemirskim prostorom bio bi putem njenog u?inka na irenje svemira. Mjerenjem brzin
e kojom se daleke galaktike udaljuju od nas, mo e se odrediti kojom se brzinom iren
je usporava. Zamisao je ta da mi zapravo promatramo ove galaktike u njihovoj dal
ekoj pro losti, onda kad je svjetlost bila krenula od njih na put prema nama. Mo e s
e nacrtati dijagram ovisnosti brzine galaktike od njihovog prividnog sjaja, koji
je mjera za njihovu udaljenost od nas. Uz pretpostavku da su sve galaktike otpr
ilike jednako sjajne, ona dvostruko dalja imat ?e ?etvrtinu prividnog sjaja, jer
sjaj opada kvadratom udaljenosti. Razli?ite krivulje u dijagramu odgovaraju raz
li?itim brzinama usporavanja. Krivulja koja je savinuta prikazuje svemir koji ?e
na kraju do ivjeti kolaps. Na prvi pogled, izgleda da promatranja upu?uju na kola
ps. No problem je to prividni sjaj galaktika i nije ba vrlo dobar pokazatelj njiho
ve udaljenosti od nas. Ne samo da se galaktike znatno razlikuju po stvarnom sjaj
u, ve? postoje i znakovi da se njihov sjaj vremenom mijenja. Budu?i da nam nije
poznato s kolikom promjenom sjaja u vremenu mo emo ra?unati, ne mo emo ni re?i kolik
i je tempo usporavanja: je li dovoljno brz da se zaustavi irenje pa da svemir ste
zanjem na kraju do ivi kolaps, ili je pak premalen pa ?e se svemir nastaviti iriti
zauvijek. Morat ?emo pri?ekati razvoj boljih tehnika mjerenja udaljenosti galakt
ika. No mo emo biti sigurni u to da tempo usporavanja irenja nije tako brz da bi sv
emir mogao zapo?eti s fazom stezanja u sljede?ih vi e milijardi godina.
Ni irenje zauvijek ni kolaps za nekih stotinu milijardi godina, ni jedno od
toga dvoga nije ba neka s uzbu?enjem i ?ekuju?a budu?nost. Ima li ne?eg to mo emo napr
aviti pa da u?inimo tu budu?nost zanimljivijom? Jedan od na?ina kojim bismo to s
igurno postigli je da se sami uputimo u neku crnu jamu. Trebala bi to biti popri
li?no velika crna jama, vi e od milijun puta masivnija od Sunca. A postoje veliki
izgledi da crna jama takve veli?ine postoji u sredi tu na e Galaktike.
Nismo jo posve sigurni to se doga?a unutar crne jame. Ima rje enja jednad bi op?e
teorije relativnosti koje bi dopustile da se padne u crnu jamu i iza?e van iz b
ijele jame negdje drugdje. Bijela jama je vremenska opreka crnoj jami. To je obj
ekt iz kojeg stvari mogu iza?i, a ni ta ne mo e pasti u njega. Bijela jama bi mogla
biti u drugom kraju svemira. ?ini se da to nudi mogu?nost brzog me?ugalakti?kog
putovanja. Nezgoda je to bi mogao biti prebrz. Kad bi putovanja kroz crne jame bi
la mogu?a, izgleda da ne bi bilo ni?eg to bi vas sprije?ilo da se vratite natrag
prije negoli ste krenuli. Moglo bi vam se stoga dogoditi da ubijete vlastitu maj
ku prije svog ro?enja, to bi vas sprije?ilo da uop?e i krenete na taj (samoubila?
ki put.
Sre?om po na ivot (ili na ih majki), izgleda da zakoni fizike ne dopu taju takva
vremenska putovanja. Bit ?e da neka Kronolo ka za titna agencija spre?ava putovanje
u pro lost i osigurava svijet za povjesni?are. Ono to bi se izgleda dogodilo ako bi
netko krenuo na putovanje u pro lost je to da bi u?inci na?ela neodre?enosti izaz
vali pojavu velikog iznosa zra?enja. Ovo zra?enje bi ili toliko iskrivilo prosto
rvrijeme da ne bi bilo mogu?e i?i natrag u vrijeme ili bi izazvalo skon?anje pro
storvremena u nekoj singularnosti poput Velikog praska ili Velikog stiska. U sva
kom slu?aju, na a je pro lost za ti?ena od zlomisle?ih osoba. Hipotezu Kronolo ke za tite
podr avaju i neki nedavni izra?uni koje smo ja i drugi ljudi napravili. No ?injeni
ca da nas jo nisu napale horde turista iz budu?nosti najbolji je dokaz da vremens
ko putovanje nije mogu?e, i ne?e nikad ni biti.
Ukratko: Znanstvenici vjeruju da svemirom upravljaju dobro definirani zakon
i koji na?elno dopu taju predvi?anje budu?nosti. Ali gibanje zadano tim zakonima ?
esto je kaoti?no. To zna?i da ve? neka malena izmjena po?etnog stanja mo e voditi
u promjenu kasnijeg pona anja, koja brzo postaje sve ve?a i ve?a. Stoga, u stvarno
sti, ?esto se mogu praviti to?na predvi?anja samo za vrlo kratko vrijeme u budu?
nosti. Me?utim, pona anje svemira u vrlo velikim, galakti?kim razmjerima ?ini se d
a je jednostavno, a ne kaoti?no. Mo e se stoga pretkazati ho?e li se svemir iriti z
auvijek ili ?e prije?i u stezanje do ona?nog kolapsa. to ?e od toga biti, zavisi
o sada njoj gusto?i svemira. U stvari, sada nja gusto?a bit ?e da je vrlo blizu krit
i?noj gusto?i koja razdvaja kolaps od vje?nog irenja. Ako je inflacijska teorija
ispravna, svemir je zaista na o trici no a. Stoga, u dobroj tradiciji proroka i vra?

eva, izvrdavam svoj proro?ki odgovor izja njavaju?i se za obje mogu?nosti.

RAZGOVOR:
PLO?E ZA PUSTI
OTOK
B
BC EMISIJA DESERT ISLAND DISCS ("Plo?e za pusti otok"), po?ela se emitirati 1942
. i to je najstariji program na radiju; do sada je to u Britaniji postalo ne?im
poput nacionalne institucije. Tijekom godina raspon gostiju bio je golem. U emis
iji su gostovali pisci, glumci, glazbenici, filmski glumci i redatelji, ljudi iz
sporta, zabavlja?i, kuhari, vrtlari, u?itelji, plesa?i, politi?ari, kraljevske
visosti, karikaturisti znanstvenici.Odgostiju, o kojima se uvijek govori kao o b
rodolomcima, tra e da izaberu kojih bi osam plo?a uzeli sa sobom kad bi bili ostav
ljeni na pustom otoku. Tako?er se od njih tra i da navedu jednu luksuznu stvar (ko
ja mora biti ne iva) i knjigu koja bi im pravila dru tvo (pretpostavlja se da je odg
ovaraju?i vjerski tekst Biblija, Kuran ili neka sli?na knjiga
ve? taPlo?e za pusti otok 169
mo, zajedno sa Shakespeareovim djelima.) Unaprijed se pretpostavlja da je sredst
vo na kojem ?e se tonski zapis izvoditi ve? tamo; u uvodima prvih emisija govori
lo bi se "... pretpostavlja se da imate gramofon i neiscrpan izvor igala pomo?u
kojih ?ete plo?e svirati." Danas se najboljim sredstvom za slu anje smatra CD gram
ofon na sun?ani pogon.
Emisija se emitira svakoga tjedna, a uz razgovor, koji obi?no traje oko ?et
rdeset minuta, pu ta se gostov izbor glazbe. Me?utim, ovaj razgovor sa Stephenom H
aw-kingom, emitiran na Bo i? 1992, bio je iznimka i trajao je dulje.
Voditeljica je Sue Lawley.
SUE: Stephen, vama je, naravno, u mnogome poznata izoliranost poput one na
pustom otoku, odvojenost od normalnog tjelesnog ivota i uskrata prirodnih na?ina
komuniciranja. Koliko je to vama usamljenost?
STEPHEN: Ne dr im se isklju?enim iz normalnoga ivota i ne mislim da bi ljudi o
ko mene rekli da sam isklju?en. Ne osje?am se kao invalid
nego jednostavno kao n
etko tko ima nekih smetnji na motornim neuronima, vi e kao da sam slijep na boje.
Valjda se moj ivot ne bi mogao opisati kao obi?an, no u duhu ga osje?am normalnim
.
SUE: A ipak, ve? ste, za razliku od mnogih izop?eni-ka u Plo?ama za pusti o
tok, sebi dokazali da ste mentalno i intelektualno samodovoljan, da imate dovolj
no teorija i inspiracije da ne budete besposleni.
STEPHEN: Moglo bi se re?i da sam po prirodi malo introvertiran, i da su me
te ko?e u komuniciranju prisilile da se oslonim na sebe. Ali kao dje?ak bio sam vr
lo razgovorljiv. Treba mi razgovor s drugima kao poticaj. Otkrio sam da mi pri r
adu jako poma e kad svoje ideje opisujem drugima. ?ak i ako mi ne daju nikakve pri
jedloge, samim time to misli moram organizirati tako da ih mogu objasniti drugima
, ?esto mi poka e kako dalje.
SUE: A emocionalno zadovoljenje? Za to su sigurno ?ak i sjajnim fizi?arima
potrebni drugi.
STEPHEN: Fizika je dobra stvar, ali je potpuno hladna. Ne bih mogao dalje iv
jeti kad bih imao samo fiziku. Poput svih drugih, i meni je potrebna toplina, lj
ubav i znaci ljubavi. I, opet, imam sre?u, vi e sre?e nego mnogi drugi s mojom bol
e ?u, to primam mnogo ljubavi i topline. I glazba mi je vrlo va na.
SUE: Recite, to vam pru a vi e u itka, fizika ili glazba?
STEPHEN: Moram priznati da mi je zadovoljstvo kada u fizici sve ide dobro i
ntenzivnije nego ijedno koje sam ikad na ao u glazbi. Ali stvari tako krenu samo n
ekoliko puta u karijeri, a plo?u mo ete staviti kad god ho?ete.
SUE: A koja bi bila prva plo?a koju biste svirali na pustom otoku?
STEPHEN: Poulencova Gloria. Prvi sam je put ?uo pro loga ljeta u Aspenu u Col
oradu. Aspen je najvi e zimovali te, skijali te, ali ljeti se ondje odr avaju susreti fi
zi?ara. Uz centar za fiziku stoji golemi ator gdje se odr ava glazbeni festival. Do
k sjedite i smi ljate to se

doga?a kad crne jame ispare, ?ujete njihove glazbene pokuse. To je savr eno; tako
se udru uju moja dva glavna zadovoljstva, fizika i glazba. Kad bih na svom pustom
otoku mogao imati oboje, ne bih ni htio da me prona?u. Odnosno, bar dok u teorij
skoj fizici ne do?em do otkri?a koje bih htio svima objaviti. Satelitska antena,
pomo?u koje bih elektroni?kom po tom mogao primati radove iz fizike, vjerojatno n
e bi bila sukladna pravilima.
SUE: Radio zna prikriti tjelesne nedostatke, ali ovaj put prikriva ne to drug
o. Stephen, vi ste prije sedam godina doslovno ostali bez glasa. Mo ete li mi re?i
to se dogodilo?
SUE: A onda je jedan kalifornijski stru?njak za ra?unala ?itao o va oj nevolj
i i poslao vam glas. Kako radi?
STEPHEN: Ime mu je Walt Woltosz. Njegova je punica bolovala od iste bolesti
kao ja, pa je on napisao ra?unalni program ne bi li joj pomogao komunicirati. P
o zaslonu ide kursor. Kad se na?e na opciji koju tra ite, uklju?ite prekida?, glav
om, ili pokretom o?iju, ili, u mom slu?aju, rukom. Tako birate rije?i koje se is
pisuju na donjem dijelu ekrana. Kad slo ite to elite re?i, mo ete to poslati sintetiza
toru govora ili spremiti na disk.
SUE: Ali to je sporo.

STEPHEN: Bio sam, ljeti 1985, u enevi, na CERN-u, velikom akceleratoru ?esti
ca. Namjeravao sam nastaviti u Njema?ku, u Bayreuth, poslu ati Wagnerov ciklus ope
ra Ring. Ali dobio sam upalu plu?a i zavr io u bolnici. Bolnica u enevi rekla je mo
joj eni da nema smisla odr avati me na ure?ajima. Ali ona to nije povjerovala. Avio
nom su me prebacili u bolnicu Addenbrokes u Cambridgeu, gdje je kirurg imenom Ro
ger Grey izveo traheotomiju. Ta mi je operacija spasila ivot, ali mi je oduzela g
las.
SUE: Ali govor vam je tada ionako ve? bio nejasan i bilo ga je te ko razumjet
i, zar ne? Zna?i da bi vas mo? govora ionako s vremenom napustila?
STEPHEN: Sporo je, oko deset puta sporije od normalnog govora. Ali sintetiz
ator govora je znatno razgo-vjetniji nego to sam ja prije bio. Britanci opisuju n
jegov izgovor kao ameri?ki, a Amerikanci ka u da je skandinavski ili irski. Dok mi
se govor pogor avao, moja su mu se starija djeca prilago?avala, ali najmla?i sin,
kojemu je u vrijeme moje traheotomije bilo samo est godina, nije me mogao razumj
eti. Sada nema te ko?a. To mi mnogo zna?i.
SUE: Ali to tako?er zna?i da od svakoga tko vas intervjuira morate tra iti pi
tanja znatno unaprijed i odgovarate tek kad ste spremni i gotovi, zar ne?

STEPHEN: Iako mi je glas bio nerazgovijetan i te ko razumljiv, ljudi koji su

mi bliski razumijevali su me. Seminare sam mogao odr avati uz pomo? tuma?a, a moga
o sam i diktirati znanstvene radove. Ali neko vrijeme poslije operacije bio sam
uni ten. Mislio sam da, ne vrati li mi se glas, nema smisla nastaviti tako dalje.
STEPHEN: Za duge, snimljene emisije poput ove, poma e mi kad unaprijed doznam
pitanja, pa ne moram tro iti sate i sate vrpce za snimanje. To mi na neki na?in d
aje vi e vlasti. Ali zapravo radije odgovaram neposredno. Radim to poslije seminar
a i javnih predavanja.

SUE: Ali, kako ka ete, taj proces zna?i da vi imate vlast i znam da vam je to
prili?no va no. Obitelj i prijatelji katkad vas opisuju tvrdoglavim ili tiranski
raspolo enim. Priznajete li to?
STEPHEN: Svakoga tko ima imalo samosvijesti ponekad zovu tvrdoglavim. Radij
e bih rekao da sam odlu?an. Da nisam prili?no odlu?an, ne bi me sada bilo ovdje.
SUE: Jeste li oduvijek takvi?Kad sam tu plo?u prvi put ?uo u prodavaonici, pomis
lio sam kako zvu?i prili?no ?udno i nisam ba bio siguran da mi se svi?a, no imao

sam dojam da moram re?i da mi se svi?a. Me?utim, s vremenom mi je po?eo mnogo zn

a?iti. Pustio bih po?etak polaganog stavka.
SUE: Jedan je stari ku?ni prijatelj rekao da je va a obitelj u vrijeme va eg dj
etinjstva bila, citiram: "vrlo intelektualna, vrlo pametna i vrlo ekscentri?na."
Kad se toga sjetite, mislite li da je to to?an opis?

STEPHEN: Ja samo elim imati isti stupanj vlasti nad sobom

re?esto invalidi podnose da njihovim ivotima upravljaju drugi.
av ne bi to podnosio.
SUE: ?ujmo va u drugu plo?u.
STEPHEN: Ne mogu re?i je li mi obitelj bila intelektualna,
?aju nismo imali dojam da smo ekscentri?ni. Me?utim, valjda smo
takav dojam po mjerilima St. Albansa, koji je dok smo mi tamo
o smireno mjesto.

kao drugi ljudi. P

Nitko tjelesno zdr
ali ni u kom slu
mogli ostavljati
ivjeli bio prili?n

STEPHEN: Brahmsov Violinski koncert. Bila je to prva LP plo?a koju sam kupi
o. Bilo je to 1957. godine i plo?e na 33 okretaja u minuti upravo su se bile poj
avile u Britaniji. Moj bi otac kupovanje gramofona ocijenio bezobzirnim uga?anje
m svojim slabostima, ali ja sam ga uvjerio da ?u mo?i sklopiti gramofon od dijel
ova koje ?u jeftino kupiti. Njemu se to kao Jork ircu svidjelo. Tanjur i poja?alo
stavio sam u ku?i te nekoga starog gramofona na 78 okretaja. Da sam ga sa?uvao, da
nas bi bio vrlo vrijedan.
Sagradiv i taj gramofon, trebao sam ne to to ?e na njemu svirati. Kolega iz kole
predlo io mi je Brahmsov Violinski koncert, jer ga nitko od na eg dru tva u koli nije i
mao na plo?i. Sje?am se da je stajao trideset i pet ilinga, to je tada bilo vrlo m
nogo, pogotovo za mene. Cijene plo?a porasle su, ali su sada realno znatno ni e.
SUE: A otac vam je bio specijalist za tropske bolesti.
STEPHEN: Moj je otac istra ivao tropske bolesti. Prili?no je ?esto putovao u
Afriku, gdje je na terenu ispitivao nove lijekove.
SUE: Je li dakle na vas vi e utjecala va a mati, i, ako jest, kako biste opisal
i taj utjecaj?
STEPHEN: Ne, rekao bih da je ve?i utjecaj bio o?ev. Ja sam se oblikovao pre
ma njemu. Budu?i da je on bio znanstveni istra iva?, ja sam znanstvena istra ivanja
dr ao prirodnom stvari kojom bi se trebalo baviti kad od-raste . Jedina je razlika u
tome to me nije privla?ila medicina ni biologija, jer su mi se ?inile nedovoljno
egzaktnima i previ e opisnima. Htio sam ne to fundamen-talnije, a to sam na ao u fizi
ci.

SUE: Va a je mati rekla da ste uvijek imali ne to to je nazvala jakim smislom za

?u?enje. Rekla je: "Vidjelo se da bi ga zvijezde mogle privu?i." Sje?ate li se
toga?
STEPHEN: Sje?am se kako sam se jedne no?i kasno vra?ao iz Londona. U ono su
vrijeme u pono? gasili javnu rasvjetu ne bi li tako u tedjeli. Vidio sam no?no ne
bo kako ga nikad prije nisam vidio i kako se preko njega iri Mlije?na Staza. Na m
om pustom otoku ne?e biti javne rasvjete pa bi mi pogled na zvijezde trebao biti
dobar.
SUE: O?ito ste kao dijete bili vrlo bistri, u igri ste sestri bili jak supa
rnik kod ku?e, ali u koli ste znali biti gotovo zadnji u razredu, a da vam je to
bilo potpuno svejedno, zar ne?
STEPHEN: To je bilo prve godine u St. Albansu. Ali moram re?i da je to bio
vrlo bistar razred i da sam na ispitima bio znatno bolji nego u razrednoj nastav
i. Bio sam siguran da mogu biti dobar
to to sam bio na dnu razreda bila je stvar
moga rukopisa i op?e neurednosti.
SUE: Plo?a broj tri?

STEPHEN: Kad sam bio student na Oxfordu, ?itao sam roman Aldousa Huxleya Ko
ntrapunkt. Taj je roman zami ljen kao slika tridesetih godina i ima golem broj lik
ova. Mnogi su prili?no papirnati, ali ima tamo jedan koji je znatno ljudskiji i
koji je o?ito uobli?en prema samome Huxleyu. Taj je ?ovjek ubio vo?u britanskih
fa ista, lik stvoren prema sir Oswaldu Mosleyu. Zatim je obavijestio Partiju da je
to u?inio i stavio gramofonske plo?e Beethovenova Guda?kog kvarteta op. 132. Us
red tre?eg stavka otvorio je vrata i fa isti su ga ubili.
To je doista vrlo lo roman, no Huxley je dobro izabrao glazbu. Kad bih znao
da dolazi plimni val koji ?e preplaviti moj pusti otok, pustio bih tre?i stavak
toga kvarteta.
SUE: I li ste na Oxford, na University College, u?iti matematiku i fiziku, gd
je ste prema svojim vlastitim prora?unima, radili prosje?no jedan sat dnevno. Al
i, sude?i po onome to sam ?itala, mora se re?i da ste veslali, pili pivo i s dost
a zadovoljstva zbijali ale s ljudima. U ?emu je bila stvar? Za to vas se nije moglo
natjerati na rad?
STEPHEN: Bio je to kraj pedesetih i ve?ina mladih ljudi bila je razo?arana
onim to se nazivalo poretkom. ?inilo se da se nemamo ?emu nadati nego samo stjeca
nju i novom stjecanju. Konzervativci su upravo bili postigli svoju tre?u uzastop
nu izbornu pobjedu s parolom: "Nikad vam nije bilo tako dobro." Meni i ve?ini mo
jih suvremenika ivot je bio dosadan.
SUE: A ipak ste uspijevali u nekoliko sati rije iti probleme koje va i kolege n
isu uspijevali rije iti u mnogo tjedana. Oni su o?ito bili svjesni, sude?i prema o
nome to su poslije govorili, da ste vi iznimno nadareni. to mislite, jeste li bili
toga svjesni?
STEPHEN: Fizika je na Oxfordu bila smije no laka. Moglo se pro?i i ne poha?aj
u?i predavanja; bilo je dovoljno nekoliko vje bi i konzultacija tjedno. Nije se mo
ralo pamtiti mnogo ?injenica, nego samo nekoliko jednad bi.
SUE: U Oxfordu ste, zar ne, prvi put primijetili da vam ruke i noge ne rade
ba ono to od njih o?ekujete. Kako ste to tada sami sebi tuma?ili?

STEPHEN: Zapravo je prvo to sam primijetio bilo da ne mogu kako treba veslat
i na pari?e. Zatim mi se dogodio gadan pad niz stube koje vode iz sobe za mla?e
studente. Nakon toga pada oti ao sam lije?niku, jer sam se zabrinuo da mo da imam ka
kvo o te?enje mozga, no on je mislio da mi nije ni ta i rekao mi da smanjim pivo. Na
kon zavr nog ispita na Oxfordu, preko ljeta sam oti ao u Perziju. Kad sam se vratio,
bio sam slabiji, no mislio sam da je uzrok tome to sam gadno pokvario eludac.
SUE: A kada ste morali popustiti i priznati da ne to doista nije u redu i da
morate zatra iti lije?ni?ku pomo??
STEPHEN: Ve? sam bio u Cambridgeu i za Bo i? sam po ao ku?i. Bilo je to vrlo hl
adne zime 1962 na 1963. Mati me nagovorila da se po?em sklizati na jezero u St.
Albansu, iako sam znao da nisam ba u formi za to. Pao sam i vrlo sam se te ko digao
. Majka je tada shvatila da ne to nije u redu. Odvela me obiteljskom lije?niku.
SUE: A zatim, tri tjedna u bolnici, pa su vam priop?ili najgore?
STEPHEN: U stvari, bila je to bolnica Barts u Londonu, jer je moj otac tamo
radio. U njoj sam bio dva tjedna, na pretragama, ali nikad mi nisu doista rekli
to nije u redu, osim da to nije multipla skleroza i da to nije tipi?an slu?aj. N
isu mi rekli kakvi su mi izgledi, ali ono to sam naga?ao pokazalo mi je da su vrl
o lo i pa nisam ni htio pitati.
STEPHEN: Valkure, prvi ?in. I to je bila stara LP plo?a, s Melchiorom i Leh
mannom. Izvorno je bila snimljena na 78 okreta jo prije rata i prenesena na LP ra
nih ezdesetih. Nakon to mi je 1963. dijagnosticirana bolest motornih neurona, okre
nuo sam se Wagneru, koji je odgovarao mra?nom i apokalipti?nom raspolo enju u koje
m sam bio. Na nesre?u, moj sintetizator govora nije jako u?en i izgovara ga s me
kim W. Moram sricati V-A-R-G-N-E-R elim li da zazvu?i otprilike kako treba.
?etiri opere iz ciklusa Ring Wagnerovo su najve?e djelo. Po ao sam ih u Bayre
uth pogledati sa svojom sestrom Philippom 1964. godine. Ring tada nisam dobro po
znavao a Valkure, druga opera u ciklusu, ostavila je na mene dubok dojam. Bila j
e to produkcija Wolfganga Wag-nera, a pozornica je bila gotovo potpuno tamna. To

je ljubavna pri?a o blizancima, Siegmundu i Sieglinde, koji su u djetinjstvu bi

li razdvojeni. Ponovo se susre?u kad se Siegmund skloni u ku?u Hundinga, Sieglin
dina mu a i svoga neprijatelja. Izabrao sam dio gdje Sieglinde pri?a o svojoj pris
ilnoj udaji za Hundinga. Usred slavlja, u dvoranu ulazi starac. Orkestar svira m
otiv Valhalle, jednu od najplemenitijih tema Ringa, jer on je Wotan, vo?a bogova
i otac Siegmunda i Sieglinde. On zabija ma? u deblo nekoga stabla. Ma? je namij
enjen Siegmundu. Na kraju toga ?ina Siegmund ga izvla?i i njih dvoje bje e u umu.
SUE: ?itaju?i o vama, Stephen, gotovo kao da se sti?e dojam kako vas je smr
tna presuda koja vam je re?ena, da ?ete ivjeti samo jo dvije-tri godine, probudila
, ili ako vam se to vi e svi?a, da vas je natjerala da se koncentrirate na ivot. SU
E: I napokon su vam zapravo rekli da vam preo-staje samo nekoliko godina ivota. Z
astanimo sada i po-slu ajmo va u sljede?u plo?u.
STEPHEN: Prvi joj je u?inak bio da me poti tila. ?inilo se da mi prili?no brz
o postaje sve gore. ?inilo se da nema smisla nastaviti raditi na doktoratu, jer
nisam znao ho?u li po ivjeti da ga zavr im. Ali zatim su se stvari po?ele popravljat
i. Bolest je napredovala sporije i po?eo sam napredovati u radu, pogotovo u doka
zivanju da je svemir morao po?eti Velikim praskom.
SUE: U jednom ste intervjuu ?ak izjavili kako mislite da ste sada sretniji
nego prije no to ste se razboljeli.
STEPHEN: Sigurno je da mi to ne bi uspjelo bez nje. To to sam s njom bio zar
u?en, podiglo me iz gliba malodu nosti u kojem sam se nalazio. A ako smo se htjeli
vjen?ati, morao sam na?i posao i doktorirati. Po?eo sam se truditi i otkrio da
mi se to svi?a. Dok mi se stanje pogor avalo, Jane se za mene brinula sama. U toj
fazi nitko se nije nudio da nam pomogne, a mi si dakako nismo mogli priu titi pla?
anje pomo?i. STEPHEN: Svakako sam sada sretniji. Prije nego to sam dobio bolest m
otornih neurona, bilo mi je dosta ivota. Ali vjerojatnost brze smrti natjerala me
da shvatim kako ivot vrijedi ivjeti. Mnogo je toga to se mo e u?initi, toliko toga to
svatko mo e u?initi. Imam stvaran dojam postignu?a da sam, unato? svojoj bolesti,
dao skroman, ali primjetan doprinos ljudskom znanju. Naravno, imao sam sre?e, a
li svatko mo e ne to posti?i, ako se samo potrudi.
UE: Biste li po li tako daleko da ka ete kako da nije bilo bolesti motornih neu
rona mo da ne biste postigli sve to ste postigli, ili je to pretjerano pojednostavl
jenje?
STEPHEN: Ne, ne bih rekao da je bolest motornih neurona ikome dala ikakvu p
rednost. Ali meni je bila manja smetnja nego drugima, jer me nije sprije?ila da
radim ono to sam htio, a to je poku ati shvatiti kako je ure?en svemir.
SUE: Druga va a inspiracija dok ste se poku avali sna?i s bole ?u, bila je mlada e
na imenom Jane Wilde, s kojom ste se upoznali na jednom domjenku, zaljubili i po
slije o enili. Koliki dio svoga uspjeha mislite da dugujete njoj, Jane?
SUE: A zajedno ste prkosili lije?nicima, ne samo tako to ste nastavili ivjeti
, nego i time to ste imali djecu. Dobili ste Roberta 1967., Lucy 1970., pa Timoth
yja 1979. Koliko je to okiralo lije?nike?
STEPHEN: Lije?nik koji mi je bolest dijagnosticirao zapravo je digao ruke o
d mene. Mislio je da se ni ta ne mo e u?initi. Nakon po?etne dijagnoze nisam ga vi e v
idio. Zapravo je moj otac postao mojim lije?nikom i njemu sam se obratio za savj
et. Rekao mi je kako nema podataka da bi ta bolest bila nasljedna. Jane se uspij
evala brinuti za mene i dvoje djece. Tek kad smo 1974. godine oti li u Kaliforniju
, morali smo primiti vanjsku pomo?, najprije studenta koji je ivio s nama, a posl
ije medicinske sestre.
SUE: Ali sada vi i Jane vi e niste zajedno.
STEPHEN: Nakon traheotomije postala mi je nu na njega dvadeset i ?etiri sata
na dan. To je na em braku postajalo sve ve?im i ve?im optere?enjem. S vremenom sam
se odselio, pa sada ivim u novom stanu u Cambrid-geu. Sada smo razdvojeni.
SUE: ?ujmo jo glazbe.STEPHEN: The Beatles, "Please Please Me". Nakon moja prva ?e
tiri prili?no ozbiljna izbora, trebalo bi mi ne to opu tanja. Meni i mnogima drugima
Beatlesi su do li kao dobrodo ao svje vjetar u prili?no ustajalu i bo-le ljivu pop-sce
nu. Obi?no sam nedjeljom nave?er slu ao top twenty na Radio Luxemburgu.
SUE: Bez obzira na sve po?asti kojima obasipaju vas, Stephena Hawkinga
a mo
rala bih tu posebno spomenuti da ste lukasovski profesor matematike na Cambrid-g
eu, na katedri Isaaca Newtona odlu?ili ste napisati popularnu knjigu o svom radu

iz, mislim, vrlo jednostavnog razloga. Trebao vam je novac.

STEPHEN: Iako sam mislio da bih na popularnoj knjizi mogao zaraditi pristoj
nu svotu, glavni razlog za to sam napisao Kratku povijest vremena bio je to sam u t
ome u ivao. Bio sam ushi?en otkri?ima postignutim posljednjih dvadeset i pet godin
a i htio sam ih priop?iti ljudima. Nisam o?ekivao da ?e posti?i takav uspjeh.
SUE: A doista je sru ila sve rekorde i do la u Guin-nesovu knjigu rekorda kao k
njiga koja je najdu e bila na listi uspje nica i jo je tamo. ?ini se da nitko i ne zn
a koliko je primjeraka prodano irom svijeta, ali svakako ih je vi e od deset miliju
na. Ljudi je o?ito kupuju, ali stalno se ponavlja jedno pitanje: ?itaju li je?
SUE: Pozornost javnosti prve su privukle crne jame i one su potakle obnovlj
eno zanimanje javnosti za kozmologiju. Jeste li gledali sve one Zvjezdane staze,
"hrabro po?i kamo nikad nijedan ?ovjek nikad nije po ao?" i tako dalje, i, ako je
ste, jeste li u njima u ivali?
STEPHEN: Kao tinejd er, ?itao sam mnogo znanstvene fantastike. Ali sada kada
i sam radim na tom podru?ju, najve?i mi se dio znanstvene fantastike ?ini pretje
rano pojednostavljenim. Lako je pisati o hiperprostornom pogonu ili o prijenosu
ljudi zrakama, kad to ne morate uklopiti u cjelovitu sliku. Stvarna je znanost z
natno uzbudljivija, jer se ona doista negdje doga?a. Pisci znanstvene fantastike
nisu opisivali crne jame sve dok ih znanstvenici nisu smislili. A sada imamo ja
sne podatke o ve?em broju crnih jama.
SUE: to bi vam se dogodilo kad biste upali u crnu jamu?
STEPHEN: Tko god ?ita znanstvenu fantastiku znade to se doga?a kad upadnete
u crnu jamu. Sfa ira vas u rezance. Ali jo je zanimljivije to to crne jame nisu potp
uno crne. Stalno i jednoli?no ispu taju ?estice i zra?enja. Tako crna jama polako
hlapi, ali ne zna se to poslije bude s crnom jamom i njezinim sadr ajem. To je uzbu
dljivo podru?je istra ivanja, no pisci znanstvene fantastike jo nisu uhvatili korak
s tim.STEPHEN: Znam da je Bernard Levin zapeo na dvadeset i devetoj stranici, a
li i mnoge koji su do li dalje. Svugdje u svijetu ljudi mi prilaze i govore koliko
su u njoj u ivali. Mo da nisu pro?itali do kraja i shvatili sve to su pro?itali. Ali
shvatili su da ivimo u svemiru kojim upravljaju racionalni zakoni koje mo emo otkr
iti i shvatiti.
SUE: A to zra?enje koje spominjete zove se, naravno, Hawkingovo zra?enje. V
i niste otkrili crne jame, no nastavili ste otkri?em da nisu potpuno crne. A nij
e li vas i njihovo otkri?e navelo na ideju da po?nete pobli e razmi ljati o po?etku
svemira.STEPHEN: Uru avanje zvijezde u crnu jamu umnogome je obrnut proces od eksp
anzije svemira. Zvijezda propada iz stanja prili?no niske gusto?e u stanje visok
e gusto?e. A svemir se iri iz stanja vrlo visoke gusto?e prema ni im gusto?ama. Pos
toji jedna bitna razlika: mi smo izvan crne jame, ali smo unutar svemira. A za o
boje je karakteristi?no toplinsko zra?enje.
SUE: Ka ete da se ne zna to se dalje doga?a s crnom jamom i njezinim sadr ajem.
Ali mislila sam da teorija ka e kako se sve to nestane u crnoj jami, pa i astronaut
, vremenom reciklira u oblik Hawkingove radijacije.
STEPHEN: Energija astronautove mase reciklirat ?e se kao zra?enje poslano i
z crne jame. Ali sam astronaut, pa ?ak ni ?estice koje ga ?ine, ne?e izi?i iz cr
ne jame. Pitanje je, dakle, to ?e se dogoditi s njima? Jesu li uni teni ili prelaze
u drugi svemir? To je ne to to bih jako volio znati, iako i ne pomi ljam na to da sk
o?im u crnu jamu.
SUE: Stephen, radite li vi po intuiciji odnosno, dolazite li do teorije tak
o to vam se ona svidi, pa se bacite na to da je doka ete? Ili se kao znanstvenik uv
ijek morate kretati logi?no prema zaklju?ku, ne usu?uju?i se pogoditi ga unaprij
ed?
STEPHEN: U velikoj se mjeri oslanjam na intuiciju. Nastojim pogoditi rezult
at, ali ga moram dokazati. U toj fazi ?esto otkrijem da ono to sam pomislio nije
to?no ili da je rije? o ne?emu drugom, na to nisam ni pomislio. Tako sam otkrio d
a crne jame nisu potpuno crne. Nastojao sam dokazati ne to sasvim drugo.
STEPHEN: Mozart mi je oduvijek bio jedan od najdra ih. Napisao je nevjerojatn
o mnogo glazbe. Ove sam godine za pedeseti ro?endan dobio njegova sabrana djela
na CD-ima, vi e od dvjesto sati. Jo se probijam kroz to. Jedno od najve?ih djela je
Requiem. Mozart je umro prije dovr etka Requiema, a iz fragmenata koje je Mozart
ostavio dovr io ga je neki njegov u?enik. Uvod koji ?emo ?uti jedini je dio koji j

e Mozart potpuno sam napisao i orkestrirao.

SUE: Jako pojednostavljeno re?eno, a, Stephen, nadam se da ?ete mi to opros
titi, vi ste nekad vjerovali, kako sam ja to shvatila, da je postojao trenutak n
astanka, Veliki prasak, ali vi e ne vjerujete da je bilo tako. Vjerujete da nije b
ilo po?etka i da nema kraja, da je svemir zaokru en u samome sebi. Zna?i li to da
nije bilo ?ina stvaranja i da dakle nema mjesta za Boga?
STEPHEN: Da, doista ste pretjerano pojednostavnili. Ja jo uvijek vjerujem da
svemir ima po?etak u stvarnom vremenu, u Velikom prasku. Ali postoji i drugo vr
ijeme, imaginarno vrijeme, koje je okomito na realno vrijeme i u kojem svemir ne
ma ni po?etka ni kraja. To bi zna?ilo da je na?in kako je svemir nastao odre?en
fizikalnim zakonima. Ne bismo morali re?i da je Bog odlu?io pokrenuti svemir na
neki proizvoljan na?in koji mi ne bismo bili u stanju razumjeti. Teorija ni ta ne
ka e o Bo jem postojanju ili nepostojanju
samo da On ne postupa samovoljno.
SUE: Ali kako, ako je mogu?e da Boga nema, tuma?ite sve ono to je neobja njivo
znano ?u: ljubav, vjera koju su ljudi imali i imaju u vas, pa i sama va a inspiraci
ja?
SUE: Jo glazbe.STEPHEN: Ljubav, vjera i moral pripadaju u fizici jednoj druk?ijoj
kategoriji. Ne mo ete po zakonima fizike zaklju?iti kako bi se trebalo pona ati. Al
i mo emo se nadati da logi?na misao kakva je nu na u matematici i fizici tako?er nav
odi ?ovjeka na moralno pona anje.
SUE: Ali mislim da mnogi dr e kako ste se vi zapravo odijelili od Boga. Zna?i
li to da to pori?ete?
STEPHEN: Sve to je moj rad pokazao jest da ne morate re?i da je po?etak svem
ira bio Bo ji hir. Ali ostaje pitanje: Za to se svemir uop?e potrudio postojati? Ako
ho?ete, mo ete Boga ozna?iti kao odgovor na to pitanje.
SUE: ?ujmo plo?u broj sedam.
STEPHEN: Jako volim operu. Pomi ljao sam i da bih za svih osam plo?a mogao uz
eti operu, u rasponu od Glucka i Mozarta preko Wagnera, do Verdija i Puccinija.
Ali na kraju sam to srezao na dvije opere. Jedna je morala biti Wagner, a za dru
gu sam odlu?io da bude Pucci-ni. Turandot je njegova daleko najve?a opera, a ope
t, i on je umro ne dovr iv i je. Dio koji sam izabrao je onaj gdje Turandot pri?a ka
ko je neka princeza iz davne Kine oteta i kako su je Mongoli odveli. U znak osve
te, Turandot ?e svojim proscima postaviti tri pitanja. Ne odgovore li, bit ?e po
gubljeni.
SUE: to vama zna?i Bo i??
STEPHEN: Donekle je nalik na ameri?ki Dan zahvalnosti, vrijeme dru enja s obi
telji i zahvalnosti za sve u pro loj godini. To je i vrijeme kada s nadom gleda u g
odinu koja dolazi i koju simbolizira dijete u talici.
SUE: A budimo materijalisti, kakve ste poklone za eljeli
ili ste sada tako im
u?ni da imate sve.
STEPHEN: Volim iznena?enja. Ako ne to tra i , ne daje onome tko daje nikakvu slobo
du ni priliku da pokrene ma tu. Ali nije mi krivo ako se zna da volim punjene ?oko
ladne bombone.
SUE: Vi ste, Stephen, dosad po ivjeli trideset godina vi e nego to su vam predvi
?ali. Otac ste djeci za koju su vam rekli da ih ne mo ete imati, napisali ste uspj
e nu knjigu, naglavce ste preokrenuli uvrije ena vjerovanja o vremenu i prostoru. to
jo kanite prije odlaska s ovog planeta?
STEPHEN: Sve je to mogu?e samo zato to sam imao sre?e da sam dobio mnogo pom
o?i. Drago mi je to sam uspio posti?i, ali ima jo mnogo toga to bih htio u?initi pr
ije nego umrem. Ne govorim o privatnom ivotu, nego znanstvenom. Rado bih znao kak
o spojiti gravitaciju s kvantnom mehanikom i ostalim prirodnim silama. Posebice e
lim znati to se doga?a s crnom jamom kad ispari.
SUE: A sada zadnja plo?a.
STEPHEN: Ovo ?ete vi morati izgovoriti. Moj je sin-tetizator govora ameri?k
i i beznadan je u francuskom. To Edith Piaf pjeva "Je ne regrette rien". To otpr
ilike zaokru uje moj ivot.
SUE: A sada, Stephen, kad biste sa sobom mogli ponijeti samo jednu od ovih
osam plo?a, koja bi to bila?
186 Stephen W. Hawking
STEPHEN: Morao bi to biti Mozartov Requiem. Mo gao bih ga slu ati dok god se ne po

tro e baterije mog CD Walkmana. .

SUE:
A
knjiga?
Naravno,
cjelokupna Shakespeareo-va djela
i Biblija ve? vas ?ekaju.
STEPHEN: Mislim da ?u ponijeti Middlemarch Ge-orgea Eliota. Netko je, mislim da
je to bila Virginia Wo-olf, rekao da je to knjiga za odrasle. Nisam siguran da s
am ve? odrasao, ali poku at ?u.
SUE: A luksuzni predmet?
STEPHEN: Zamolio bih za veliku zalihu creme bru-lee. Za mene je to simbol luksuz
a.
SUE: Dakle ne punjeni ?okoladni bomboni, nego velika zaliha karamelne kreme. Bio
je ovo dr. Stephen Hawking; hvala vam to ste nam omogu?ili da ?ujemo va e plo?e za
pusti otok i sretan vam Bo i?.
STEPHEN: Hvala vama to ste me izabrali. Sa svoga pustog otoka svima vam elim sreta
n Bo i?. Kladim se da je kod mene vrijeme ljep e nego u vas.