Prof.

dr Jovan aenovi:
ILIJA M. BRAKOVI, SUDIJA, ADVOKAT, PISAC (1883-1964)



Nezajaljiva elja za kolovanjem


Bio je sudija, advokat i pisac, jedan od najistaknutijih Bratonoia i Brana
svoga vremena. U nekim svojstvima se isticao, bio je bez premca. Roen je
u selu Vilac, potie iz brojne porodice, od oca Milije i majke ure, imao je
etiri starija brata i nekoliko sestara.
Od poetka je imao nezajaljivu elju da se koluje, tome je podredio sve
svoje misli i elje, zbog toga je mnogo patio. Sadrajan ivotopis Ilije
Brakovia objavio je Stevan evi u feljtonu: "ivotopis Ilije Brakovia.
Zapisi svedoka ovog veka", "Ekspres Politika", 9. do 28. septembra 1989. u
22 nastavka.
kola na Pelevom Brijegu radila je naizmjenino sa kolom u Brskutu po tri
godine. Uzrok tome nesrenom seljenju bio je to tadanja drava nije mogla
da finansira vie kola u istoj kapetaniji. Kada je Brakovi zavrio prvi
razred (1891), kola je preseljena u Brskut, a uitelj Pero Pavievi
penzionisan. Zbog toga su uitelj i aci zajedno plakali.
Nakon tri godine kola u Bratonoiima ponovo je otvorena, uitelj je bio
Simo Mijovi iz ekulara. On je esto govorio da bolji aci treba da nastave
kolovanje u Srbiji. etvorogodinju osnovnu kolu Brakovi je zavrio
1898.
Ilija je uporno molio i preklinjao roditelje da mu odobre da nastavi
kolovanje, ali otac za to nije htio da uje, a za upis je bila potrebna izjava
roditelja da odobravaju odlazak djeteta u drugu sredinu. Pored toga, za
putovanje je trebalo nai grupu aka sa kojom bi se uputio u Srbiju. Tek
1903. naao je grupu aka sa kojom je poao pjeke do Kotora, tu su ovjerili
pasoe kod crnogorskog konzula Ramadanovia i nastavili putovanje
brodom do Rijeke, a odatle vozom do Beograda.
U vrijeme Brakovievog odlaska u Beograd, poao je iz Brskuta na
kolovanje u Beograd i Trifun uki, pjeke preko turskog Sandaka, u
pratnji grupe turskih vojnika. Putovali su nekoliko dana. I uki je opisao
svoje putovanje i mukotrpno kolovanje u Beogradu. Oba mlada
Bratonoia upisali su se u Svetosavsku veernju kolu, u kojoj se nastava
izvodila od 19-22 asa. Obojica su morali da priloe lane krtenice za upis,
jer su bili prerasli za kolu. Neobino je to jedan drugoga ne spominju u
svojim biografijama, a putevi su im se na vie mjesta ukrtali!
Mnogi mladii iz Crne Gore pokuavali su da pohaaju kolu u Beogradu,
ali nijesu mogli da nau materijalnu podrku, pa su se vraali u zaviaj
neobavljena posla. Brakovi navodi neka imena svojih drugova iz
Bratonoia.
Malo je rei da Brakovi nije imao nikakve uslove za uenje, esto ni krova
nad glavom, ni novca za hljeb, a za mrs nije ni mislio, veeru je preskakao.
esto je spavao na starom groblju, na topiderskom brdu, sa drugovima bi se
uunjao u neiju talu, pa ih je gonila policija. Jednom je policija pokupila
grupu aka iz jedne tale i privela ih upravniku grada. Sreom, to je bio
duevan Crnogorac, koji je sa beskunicima lijepo razgovarao i dao im po
dinar.
Brakovi je bio rob ideje da ui to bolje moe, da zavri kole, ali za to je
imao premalo uslova i vremena, samo nou na tetu spavanja. Gazdarice mu
nijesu dozvoljavale da koristi lampe pa je itao pored otvorenog poreta.
U svome dnevniku skicirao je portrete nekoliko bezdunih beogradskih
gazdarica, ali je bilo i humanih ena koje su mu pomagale. Takva je bila
majka njegova druga Subotia, koja mu je neko vrijeme u Beogradu plaala
stan.
Ali, u Beogradu nije mogao da izdri kolovanje, pa je pokuao da nastavi
kolu u Kruevcu. Avgusta 1909. upisao se u esti razred, ali ga je omeo
profesor latinskog jezika, dao mu je ocjenu dobar, to je bilo nedovoljno da
zadri stipendiju. I u Kruevcu je ivio teko, esto je noivao u jednom
bunu pored crkve Lazarice ili u samim zidinama Lazareve kule. Izlaz je
naao u spremanju aka sa male mature koji su imali slabe ocjene.
Za njegovo "preteko i bijedno materijalno stanje", kako je to sam nazvao,
znala je porodica, "ali mu nita nije pomogla i poslala u Beograd". Zato je
jednu godinu (1908) radio kao privremeni uitelj na Pelevom Brijegu. Ali i
tu, u svome zaviaju, doivio je grdno razoarenje. Neki Pelevani su mu
ukrali godinju uteevinu od uiteljske plate.
U elji da rijei materijalne tekoe traio je novo mjesto za kolovanje,
prepisao se u gimnaziju u Jagodini i tamo je spremao slabe ake. Ali, iz
latinskog jezika ni u ovoj koli nije postigao ocjenu koja bi mu omoguila da
dobije stipendiju.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=92018&datum=2007-03-17

Dobrovoljac Srpske vojske



~Studenti iz Srbije i Crne Gore izabrali su 12 predstavnika za odlazak u
SAD da propagiraju ujedinjenje Junih Slovena, meu njima je bio i
Brakovi

Ratne 1912. morao je da napusti kolu kao uenik VIII razreda Gimnazije.
Te godine trebalo je da polae maturu, ali se razbolio i izgubio junski i
septembarski rok.
Kada je poeo Balkanski rat, 70 aka i studenata iz Crne Gore javilo se
Cetinju na vojni raspored. Sa Brakoviem bio je i Marko Rakoevi.
U vojsku nijesu pozvani, Brakovi je postavljen za privremenog uitelja u
selu akusu kod Prokuplja. Raspustio je uenike i poao prema Prizrenu i
Skadru. Na tome putu napali su ih Arnauti i opkolili, bio je ranjen u koljenu,
ali ih je spasio srbijanski puk. Od te rane lijeio se dva mjeseca u vojnoj
bolnici.
Maturu je poloio u Uicu, upisao se na Pravni fakultet i vratio se na dunost
u selo akus.
Kada je izbio Prvi svjetski rat upisao se u dobrovoljce. Stepa Stepanovi je
izvojevao pobjedu na Ceru, ali je velika Poorekova vojska (220.000) vrila
ogroman pritisak, i srpska vojska se povlaila. Brakovi je imao in vodnika
u sastavu jedinice Odbrana Beograda.
U autobiografiji slikovito prikazuje front na obali Save. Na drugoj strani su
bili Austrijanci koji su navaljivali da amcima preu rijeku.
Poslije pada Beograda poelo je odstupanje srpske vojske i naroda pravcem
Kragujevac, Kraljevo, Valjevo, Pe gdje je bio komandant grada Novo Gili.
Tu je vojska morala da uniti artiljeriju i sva prevozna sredstva jer nije bilo
puteva za njihovo prebacivanje.

Brakovi je dobio in potporunika i etu od 120 vojnika. Opisao je
mukotrpno odstupanje preko Podgorice, Skadra i dalje.
Njemaka, Austrija i Bugarska zahtijevale su od Esad pae da onemogui
povlaenje srpske vojske preko Albanije. U isto vrijeme kralj Nikola poao
je od Skadra u Brindizi, kralj Petar Karaorevi je stigao u Dra.
Dramatino je prikazan prelazak srpske vojske preko nabujale rijeke Mae
koja je odnijela vie od sto ljudi. Od Mae do rijeke time pomrlo je 600
vojnika i ostalo po dolini oko 500 konja.
U Drau je bio veliki zastoj srpske vojske i izbjeglica pod stalnim
bombardovanjem njemake avijacije. Nije imalo laa za odlazak na Krf, pa
su traili pomo od Esad pae.
Na Krf se poetkom februara 1916. sleglo oko 160.000 vojnika. Od
preivjele srpske vojske formirano je est divizija. U tome mjesecu sa ostrva
Vida sputeno je u more 16.200 mrtvih Srba, zbog toga je ovo ostrvo
nazvano "Plava grobnica" i "Ostrvo smrti".
Srpska komanda uinila je jedan dalekovid i neobian gest, pozvala je ake i
studente sa fronta na kolovanje u Francusku. I Brakovi je poao sa 20
profesora, 900 aka i 100 studenata. Putovali su brodom pravcem Mesina -
Marselj. Brakovi je doao u Pariz 1. oktobra 1916. U velikoj elji za
uenjem upisao se na dva fakulteta, na pravni i filozofski. ak se upisao i na
trei - slobodna kola politikih nauka. Prije podne sluao je predavanja na
pravnom, poslije podne na filozofskom fakultetu, a nou je radio u fabrici
avionskih bombi u Parizu. Kao posljedica rada u fabrici pojavila mu se
velika oteklina na vratu. Pomiljao je na kraj svoga ivota, ali mu je
francuski ljekar to skinuo bez nadoknade.
Naporedo sa voenjem rata za osloboenje i ujedinjenje za iste ciljeve
voena je kampanja u Evropi i Americi. U to vrijeme u vajcarskoj izlazio
je list "Ujedinjenje" u kome je i Brakovi saraivao.
U Parizu je dobijao pisma od Crnogoraca koji su bili internirani od strane
Austrougarske. U Parizu je postojao Crveni krst u kome je radila princeza
Ksenija, ker kralja Nikole. Sa njom se Brakovi upoznao i davao joj adrese
logoraa za slanje paketa.
Studenti iz Srbije i Crne Gore izabrali su 12 predstavnika za odlazak u SAD
da propagiraju ujedinjenje Junih Slovena, meu njima je bio i Brakovi.
Poli su preko Londona i nakon pet dana plovidbe stigli u Ameriku. Posjetili
su Boston, Filadelfiju, Vaington, ikago. U tim gradovima su razgovarali
sa naim iseljenicima i drali predavanja. Na inicijativu Brakovia, posjetili
su Nikolu Teslu u njegovoj laboratoriji i sa njim razgovarali. Tesla je bio
ponos srpskog naroda.
Brakovieva grupa boravila je u Americi dva mjeseca, to je za ove mlade
ljude bilo veliko iskustvo i saznanje.
Ljeto je provodio u sanatorijumu na Alpima. Tada su francuske novine
pisale o proboju Solunskog fronta. Brakovi je objavio lanak u Parizu na
francuskom jeziku pod naslovom iz Brankove pjesme: "Crna Goro, ponosito
stenje". Drugi lanak napisao je protiv prolivanja krvi u Crnoj Gori, do ega
je dolo na Badnji dan 1918.
Poetkom januara 1919. Brakovi se vratio preko Kotora, na Cetinju je bilo
20 mrtvakih sanduka branilaca Cetinja, odnosno nove drave. U junu 1919.
ponovo je poao u Pariz da polae ispite na Pravnom fakultetu. Od
jugoslovenske drave dobio je stipendiju posredstvom Marka Dakovia.
Dva ljetnja mjeseca proveo je sa grupom studenata u Sen ermenu. Ali kod
ove grupe francuska policija pronala je komunistiku literaturu iz SSSR-a,
pa su studenti bili zatvoreni. Ali se Brakovi vratio prije ovoga dogaaja,
iako su i njega spominjali u novinama.
U februaru 1921. poloio je diplomski ispit na Pravnom fakultetu u Parizu,
to je za njega, kako je rekao, bio najsveaniji dan u njegovom ivotu.

Istorija Bratonoia ostala nenapisana

Prvo postavljenje bilo mu je u Podgorici 1921. za sekretara Okrunog suda.
Sljedee godine postavljen je za predavaa francuskog jezika u Gimnaziji.
U njegovoj biografiji ostala je praznina do prelaska u Prijepolje na rad u
sudu. Spominje se 8. juna 1931. kao djelovoa Velikog suda u Podgorici.
Predsjednik je bio Marko Radulovi.
Kapitulacija Jugoslavije (1941) ga je zatekla u Prijepolju na dunosti sudije
Okrunog suda i prdsjednika Sreskog suda.
Brakovi nije stigao da napie istoriju Bratonoia o kojoj je skupljao
podatke, sakupljao je grau od vienijih ljudi iz bratonokih bratstava, ali je
napravio genealogiju plemena, koji sadri muke potomke svih bratstava od
23 pasa. Napisana je na papiru povrine od dva metra kvadratna.
Brakovi je umro u Podgorici 9. 4. 1964.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=92254&datum=2007-03-18

Pjesme pune zaviaja



Brakovi je bio sudija, advokat i pisac. Pisao je pjesme, lirske i narodnu,
obraivao je dogaaje iz tradicije, pisao je o dvije velike srpske dinastije, o
njihovim osnivaima. Po narodnom predanju, koje je jako u Bratonoiima,
Obrenovii potiu iz ovoga plemena. Nije jasno zato nije pisao o
Petroviima. Pisao je istoriografske knjige, smatrao je sa puno razloga da su
prie iz istorije potrebne narodu osobito mladima. Rano je poeo da
objavljuje svoje umotvorine.
Lirske pjesme, Uice 1912. Knjiga koju je objavio kao uenik osmog
razreda gimnazije, sadri 65 pjesama. To su "veinom patriotske, opisi
prirode, pjesme osjeaja, bola i patnje". Ove pjesme su davno nastale, u
pjesnikovoj mladosti, otada je doivio mnogo ega, stekao ogromno
iskustvo, povlaio se sa srpskom vojskom, studirao na Sorboni. Tako je prva
pjesnikova knjiga ostala vremenski i doivljajno daleko u njegovom ivotu i
iskustvu.
Za tampu je priredio nekoliko knjiga koje su ostale neobjavljene: "Moje
kolovanje i put kroz ivot", "Porijeklo Zemlje i nebeska mehanika", "Vrelo
mudrosti II", "Narodne pripovijetke", "Narodne pjesme", "Deset hiljada
mudrih izreka".
"Demorotke i prekomorke" su jedina sauvana pieva knjiga lirskih
pjesama.
Brakovi voli da opjeva planine i rijeke i druge prirodne ljepote koje spajaju
Crnu Goru i Srbiju.
"Otadbino moja, moj krvavi dome,
gore nae puste, Avala i Kome".
Sa Korzike 1916. pita se gdje su Avala, Jestrebac, Mava, Loven. Nada se
u pobjedu i slobodu (ta uti, Srbine?)
U tuini ptica ga podsjea na njegovu zemlju. Pita pticu odakle je doletjela,
ona mu kae da je sa Koma. U pjesmi "drali pismo - noe" (1916) vidi
"jedno jato crnih ptica, ko iz moga da je kraja".
U nekim pjesmama vrednuje svoje pleme iznad drugih plemena. U pjesmi
"Bratonoko kolo" obnavlja legendu o njihovoj plemikoj lozi jer potiu "od
Lazara i od ura / smederevskih gospodara".
U jednoj pjesmi pie kako je 1916. doao u Bratonoie i poao sa srpskom
vojskom preko Podgorice, Skadra i dalje prema Krfu. U sjeanju na rodni
kraj istie njegovo surovo stijenje, ali i svoju ljubav prema njemu. Ovaj
kontrast javlja se i u drugim njegovim pjesmama. U pjesmi "Zbogom kru
rodni kraju" (Bratonoii, 1. januar 1916) odgovara na pitanje to ga vee za
taj kameniti kraj:
"Nije udo to me veu,
vezae mi oca, eda,
pa taj njihov magnet silni
sad ni meni krenut ne da".
U "Posmrtnoj pjesmi" objanjava zato voli "ove kre svete", "najvie rodno
mjesto jer mu tu ive braa", i tu vlada jo potenje.
U pjesmi "Na granici Jona i Jadrana" (napisana 25.1.1916. u Drau, pod
njemakim bombama) kae:
"Otadbinu tu sam oplakivo,
alio sam njenu sudbu kletu
i mislio dokle u se tuan
potucati po tuemu svijetu".
Brakovi je obiljeio pjesmama kretanje i boravak u tuini. U njima izraava
enju za zaviajem i domovinom, pozdravlja je i ispoljava nadu u njeno
osloboenje i ujedinjenje. U tiini je radio, patio i plakao. U pjesmi
"Nekada" zapisao je:
"U tuini dosta prolio sam suza
sjeajui se tuan domovine svoje,
al je moja krijepila muza
milom pjesmom tuno srce moje".
(Solun, 15. marta 1916).
U pjesmi "to uti Srbine tuni" vajka se ta nam je neprijatelj uinio:
"Gdje nam je Loven, gdje su Komovi.
Opustjeli nai domovi"...
Zatim izraava nadu u pobjedu:
"Pa emo sreni jednoga dana
vidjeti propast naih dumana".
(Korzika - Ajaio, 15. maja 1916).
Pjesnik poziva Juen Slovene da slono ostvare jedinstvo. U pjesmi "Puca
zora bie dana", iji naslov asocira na Preradovievu pjesmu, Brakovi kae:
"Hajd potecimo sa sviju strana,
i sloimo se u jednom cilju!
Jer dugo bismo raskomadani
sluei svaki tuem okrilju".
(Pariz, 1. maj 1917).
Pisac se protivi onima koji rue tek stvorenu dravu. U pjesmi "Domovini"
(1931) kae da
"Nekoliko mranih lica,
izdajnika i ubica
are, pale, uda tvore,
hoe silom da obore" (zajedniku dravu).
esto se osvre na svoj kraj, na Bratonoie. U pjesmi "Moje selo budi mi
veselo" (1941) kae da mu je selo pusto, iz njega se uju jecaj jer su mu
dumani pomutili sudbinu:
"Nad mojim plemenenom i sunce je stalo,
tu je tuno stalo pa je zaplakalo".
Ilija Brakovi je bio umjeren hrianin, to je ponekad spominjao u pjesmama
i drugim zapisima. Poslije velikih tekoa da se upie u beogradsku
gimnaziju, bio je prestario, kae: "Bog kome sam se toliko molio da mi
ispuni elju, ipak vodi o meni rauna". U jednoj pjesmi kae:
"Kad ovjeku bol odoli,
najslae se Bogu moli".
U pjesmi "Molitva" (1943) moli se da Bog spase njegovoga brata i da
pomogne njegovom narodu:
"Pomozi tunom mom rodu sada
ako mu misli pomoi ikada".
Osloboenje nakon Drugog svjetskog rata Brakovi doivljava kao veliku
radost:
"Premuena zemljo moja,
i tvoja se svri drama".
Bio je strasan pristalica ujedinjenja Junih Slovena, koje je smatrao
epohalnim ostvarenjem u korist svih naih naroda. Za ujedinjenje su se borili
njeni sinovi u toku pet vjekova. U pjesmi "Tri brata" poruuje da je sloga
spas:
"Zagrlie se opet tri brata".
O svome pjesnitvu rijetko je govorio osim u predgovorima knjiga. U pjesmi
"Deset poslovica" kae:
"Pjevanje me nikad nije
ba toliko truda stalo,
jer je svaku moju pjesmu
samo srce diktiralo".
Istu misao izraava u Predgovoru pjesmama, pa kae da je pjesma "diktando
srca i osjeanja".

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=92423&datum=2007-03-19

Epske pjesme



Bratonoii su imali premalo narodnih epskih pjesama. Susjedna vea
plemena Kui, Vasojevii, Piperi i drugi daleko vie. I sada postoje u SAN-u
u Beogradu neobjavljene dvije zbirke pjesama iz Kua koje je zapisao
Stevan Dui i dao Akademiji na uvanje.
Brakovi je elio da popuni tu prazninu, pa je ispjevao nekoliko pjesama o
linostima i dogaajima iz prolosti plemena. Ali u epskim stihovima nije
postigao neki uspjeh.
U naslovu knjige autor pjesme naziva narodnim iako je on neke, ako ne sve
on ispjevao. Autor naglaava rtve predaka koje su dali za slobodu i
jedinstvo, pale pretke naziva herojima i muenicima. Nema naroda na
svijetu, kae autor, koji je svoju slobodu skuplje platio od srpskog naroda...
Nijedan narod u Evropi nije vodio tako dugu i krvavu borbu sa svojim
zavojevaima.
Kao vatreni pristalica ujedinjenja, Brakovi u predgovoru pie da je narodna
poezija izgraivala nacionalnu svijest. On velia i uznosi kralja Aleksandra
koji se borio na Solunskom frontu:
"Kralj slovenski Aleksandar Prvi,
koji stvori dravu iz krvi."
Ratnici su stvorili nau dravu na razvalinama dva carstva - otomanske
imperije i habzbure monarhije.
Jedan od motiva za pisanje i izdavanje ove knjige je tenja autora da otkrije
linosti i dogaaje iz prolosti malog, ali vitekog bratonokog plemena. U
tom duhu Brakovi dopunjava dogaaje koje opjevaju poznate pjesme. Uz
pjesmu Slom Turaka niz Veliko Orljevo (1738) stoji napomena: "Podaci za
ovu pjesmu uzeti su iz knjige Pleme Kui". Prema tome, pisac je uzeo
podatke na osnovu kojih je ispjevao, pjesmu. Tako je postupio u nekim
drugim sluajevima. U pjesmi "Boj na Kolainu" (1858) spomenuo je junake
iz Bratonoia. Na osnovu este rime moe se zakljuiti da ju je Brakovi
ispjevao.
Prva pohara Kua (1774) bio je veliki dogaaj koji je uveo u narodno
pamenje dva kuka junaka - ulju i Ivezu, koji su odbili vezirovu ponudu
da izdaju Kue ili umru.
Brakovi je napravio izmjenu u negativnom stavu bratonokog prvaka popa
Maka prema Kuima, kako ga prikazuje Marko Miljanov. Pop ne
dozvoljava kukim bjeguncima u vrijeme prve pohare Kua da prijeu preko
Bratonoia. Marko Miljanov pie: "... pop Mako, bratonoka glava, kad
vie Kue e k njemu bjee, povika je: "Natrag, more, nema ti preko mene
bjeanja!"
Onda je doao rovaki vojvoda Minja Radulov, kad je io i vidio da izgoree
Kui, krene sa svojijema Rovanima u pomo... Ali sad mu ne dae do
Beo Saviev s Ljevoreanima, pobie se i vrate Rovane natrag. Onda
vojvoda uze dva druga i poe gorom besputice izmeu sela bratnokije...
- Dobro vee... Dite se da bjeimo... Za ranjenike naredi nosila da se nose
preko Bratonoia krijui...
... Poto Kui prooe preko Bratonoia u Rovca, Turci opljakae sve
bratonoko to su imali i za`mili u Podgoricu veziru... S blagom
bratonokijem ogradio se most kod Podgorice koji se zove "Vezirov most".
Ni svi Kui nijesu bili s Drekaloviima: "Od nekije brastava jedni su bili s
Drekaloviima, a drugi s Turcima, a vie bratstva bili su svi pri Turcima".
U listu "Zeta" Brakovi je htio da dokae da Bratonoii nijesu izdali Kue
nego su uvali svoje krovinjare jer Ljevoreani i veina kukih bratstava nije
branila Drekalovie od Turaka jer je bila velika turska sila. Bez obzira na to,
Bratonoii su platili prelazak Kua preko svoje zemlje.
U pjesmi o dogaaju lokalnog karaktera Boj na Bindi (1831) autor istie
bratonoko plemstvo jer, po predanju, vode porijeklo od Brankovia.
Brakovi pjeva:
Izdigoe od Brda plemii
Balevii i Bratonoii.
U pjesmi se govori da je engi Ali paa, zapovjednik Gusinja, doao sa 800
Arnauta da tjera Brane sa Koma. Poslije borbe koja je uslijedila Brani
otjerae Turke u Gusinje, a planina ostade za naa plemena.
Lokalnog je karaktera dogaaj o kome govori pjesma Napad Kua na Laze
Jankovia (17. juna 1858). Ova pjesma nije u duhu nae narodne epike, po
idejama, dogaajima i likovima.
Neke pjesme opjevaju etovanje iji je motiv pljaka ili iar. U jednoj
pjesmi pokreta je ovjek iz Vilca, stotina Peruta Nikolin Gili, koji sa
ujom Boriiem povede malu etu na Loznu orovia jer su vidjeli na
planinu mnogo dobrih konja.
Takva je pjesma etovanje Nikole Baljevia i Marka Biljuria protiv
Martina onovia. Baljevi i Bulji sastali su se na Jablanu i dogovorili se
da zaplijene 500 ovaca onovia. Kod ovaca su bila dva Martinova sina
koje Balevi posijee. Plijen su dognali u Brskut i podijelili ga. Poslije
nekog vremena Martin je pozvao "brdske plemie" da se izmire na Rikavcu.
Oni su nasjeli i Martin sa druinom sve ih je pobio. Preivio je glavni krivac
za poraz harambaa Balevi, koji je sa 17 rana pobjegao u Brskut.
Dugaka je pjesma Napad Brana na Kolain (1658), iroko je zasnovana
akcija za napad. Kuki vojvoda Lale pie plemenskim prvacima, Piperima,
bratonokom vojvodi Peju, klimenaukom Martinu onoviu, da zajedno
napadnu Kolain i pogube Meku kapetana. Udruena plemena osvojila su
Kolain, ubila Meku i tri njegova sina, a najmlaega Omera dijete od 12
godina, su zarobili. Poslije dueg vremena Omerova majka moli vojvodu
Lala da joj vrati sina da "ne bude samorana majka".
Novijeg je porijekla pjesma Pogibija Jake Simovia i ura Vujoevia
(1916), koju je ispjevao Maan Asanovi. Jaku su strijeljali Austrijanci na
Cetinju pred Jakinim ocem popo Nikolom.
Iz novijeg je vremena Borba na Skadru (1913), pjesnika hronika dogaaja u
kojima je Crna Gora dala velike rtve, a Skadar je predat Albaniji.
U pjesmi Boj na Planu govori se kako su Bratonoii izali pred Omer
paukoji je vodio 60.000 vojnika i nepotrebne grdno izginuli prezirui svoje
ivote. Bratonokog prvaka opomenuo je Boko kapetna iz Zagaraa:
Nemoj takvo jato izgubiti,
i bez takve brae ostanuti,
jer je silna u Omera vojska.
To pokazuje da neke pjesme nijesu uspjele, one odstupaju od velikih
obrazaca narodne ekipe. Neki postupci nai junaka su neherosjki, ak
neljudski.
Brakovi je priredio jo jednu zbirku epskih pjesama koja je ostala u
rukopisu.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=92671&datum=2007-03-20

Karaore i njegova dinastija



Brakovi je vrio ulogu prosvjetitelja u svome narodu, osobito u svome
plemenu. elio je da objasni dogaaje iz novije srpske istorije, poev od
Prvog ustanka do ujedinjenja "tri bratska naroda". Borbu za osloboenje i
ujedinjenje smatrao je velikim dogaajem u istoriji Junih Slovena.
Vjerovao je da je ta elja postojala i jaala vjekovima, da su jugoslovenski
narodi teili slobodi i dravnom jedinstvu. Svoje pretke, oca i djeda, ubrajao
je u pristalice Jugoslavije.
Brakovi je pratio oslobodilaku borbu srpskog naroda od Karaora do
kralja Aleksandra koga je predstavio kao velikog narodnog junaka i rtvu
neprijateljskih sila koje su njegovim ubistvom htjele da srue Jugoslaviju.
Brakovi nije znao, ili nije unio u knjigu, injenice koje su kasnije otkrivene,
ko je stajao iza ubistva u Marselju i ko je sve ruio Jugoslaviju.
Autor je bio pod uticajem narodnog predanja, znao je da istoriari nijesu
osvijetlili mnoge tajne, pa je u svoje knjige unosio elemente iz plemenske
tradicije kao dopunu istoriji. Tako je pisao o porijeklu znamenitih ljudi i
porodica iz srpske istorije. U knjizi o Porijeklu i vladavini dinastije
Karaorevia kae da mnoge znamenite linosti iz ustanaka vode porijeklo
iz Crne Gore. Karaora prisvajaju razna crnogorska plemena i bratstva.
Brakovi je svoje pleme smatrao plemstvom po porijeklu jer po predanju,
potiu od Brankovia. Iako su Trebjeani, koji su se iselili u Rusiju u
vrijeme carstva, izdejstvovali plemike privilegije, to u Crnoj Gori ne bi
mogli ostvariti jer su se Crnogorci smatrali jednakim po porijeklu.
Autor je stanovnike Srbije i Crne Gore smatrao istim narodom, pa je jedan
od vanijih razloga za pisanje ove njegove najobimnije knjige, bio doprinos
Crne Gore u odbrani Srbije i stvaranju Jugoslavije. Karaore sa vojskom
prodro je do Sjenice da se sretne sa vojskom vladike Petra Prvog sa kim se
ranije dopisivao.
Brakovi je ukazivao na znaaj novije istorije, smatrao je da je dunost
potomaka da sauvaju spomen na slavne pretke koji su se rtvovali za
slobodu i jedinstvo, oni "raskidoe uske granice jugoslovenskih provincija
stvorie odavno ekanu Jugoslaviju".
Hroniku Karaorevog ivota, rada i borbe daje iscrpno, od roenja u
Viegradu 1752. do kraja ivota. Vodova majka Marica sa muem Petrom
imala je estoro djece. Autor daje podatke o Karaorevoj djeci. Govori o
ivotu srpskog naroda pod Turcima, o nesnosnom zulumu dahija zbog ega
je morao da se die ustanak.
Autor je smatrao umadiju jezgrom naega naroda, poznavao je njene
slobodarske i ujediniteljske ideje. Od Karaora potie velika ideja o
dravnom jedinstvu Junih Slovena. U tome cilju voene su velike bobre na
egru, Miaru, Deligradu, Varvarinu, Ivankovcu... Carevu Lazu, Grahovu,
Noviima, Fundini, Kumanovu, Bitolju, Skadru, Bregalnici... Ceru,
Rudniku... Kajmakalanu - do 1. decembra 1918.
Ovom knjigom Brakovi je htio da upali svijeu djedovima i oevima,
generacijama od Prvog ustanka, da to saznanje prodre do svijesti
savremenog pokoljenja, koliko je to bilo veliko ostvarenje i koliko je rtava
za to palo da se drava iupa borbom i rtvama goloruke raje protiv velikih
sila i njihovih armija.
Brakovi je dobro poznavao umadiju, svu ju je prepjaaio i upoznao njen
narod, njenu istoriju i geografiju, zemlju, rijeke i planine.
Autor prikazuje Karaorevo zauzimanje jednog grada za drugim, turski
otpor, rtve i uspjene prodore ustanike vojske. Ustanke su sa raznih strana
napadale velike turske vojske. Kada nijesu lokalne vojvode mogle da izdre
turski pritisak, Karaore je urio da im pomogne. On je ulivao veliko
samopouzdanje ustanikoj vojsci.
Ratove za odbranu tekovina Prvog ustanka Brakovi je dao po godinama do
propasti Srbije 1813. Karaore je vie strano osvijeetljen kao velika figura
srpske istorije. Zanimljiva je njegova ocjena od strane najveeg evropskog
vojskovoe Napoleona, koji je o Karaoru najpohvalnije govorio s obzirom
na uslove u kojima je ratovao. Srbi su inili neobina herojstva u borbi sa
velikim turskim vojskama. Dok ita ovu knjigu npr. o bici na Deligradu,
italac se udi kakva su inili herojska djela srpski ratnici.
Ilija Brakovi je istakao Karaorevu veliinu i njegovu sloenu linost, u
ratu i u miru, u raznim oblastima voenja narodnog ivota. Ubijen je po
Miloevom nalogu. Autor to objanjava kao "katigu istorije". Kae da su
Srbi jo od doba Nemanjia do Duana i Kosova, bili vie sloni i
jedinstveni, ne bi njihovi potomci plaali obnovu svoje drave ovolikim
rtvama.
U knjizi se dalje govori o knezu Aleksandru Karaoreviu (1842-1858)
koji se zalagao za donoenje ustava. Vladao je 16 godina. Skuptina je
ponovo izabrala Miloa Obrenovia. Otada postoji dinastiko rivalstvo i
sukobi, i to je slabilo Srbiju, a spoljne neprijateljske sile, Turska i Austrija,
stalno su se mijeale i potpaljivale pobune protiv vlasti u Srbiji.
Petar Karaorevi jedan je od istaknutih istorijskih likova ove istorije. Dok
je uio gimnaziju u Beogradu Brakovi se sretao sa starim kraljem. Za devet
godina njegove vladavine Srbija je mnogo dobila i ojaala. Stvoren je 1912.
Balkanski savez izmeu Srbije, Crne Gore, Bugarske i Grke protiv Turaka.
Crnogorska vojska oslobidila je 1913. Plav, Gusinje, Pe, akovicu, Bijelo
Polje i Pljevlja. Crnogorci su napadali Skadar koji je branio Esad paa.
Srbija je zauzela Dra i Lje. Sa Turskom je sklopljen mir u Londonu, ona je
ustupila saveznicima sve evropske teritorije osim Carigrada, Dardanela i
dijela Trakije.
Godinu dana poslije Balkanskog rata na granicama Srbije javljaju se drugi
neprijatelji - Austrija i Njemaka. Prvi svjetski rat bio je najvei
meunarodni sukob u dotadanjoj istoriji.
Crnogorska vojska o Boiu 1915. na Mojkovcu zaustavila je austrougarsku
ofanzivu kojoj je bio cilj da presijee odstupnicu srpskoj vojsci.
Posljednji vladar u ovoj hronici je kralj Aleksandar Karaorevi koga su
zvali ujedinitelj. Ali su se ubrzo poslije ujedinjenja javili protivnici nove
drave. Kralj je bio prinuen da ukine ustav, htio je da zabarui podjele i
razlike meu sastavnim djelovima drave koje su u prolosti karakterisale
velike razlike, etnike i vjerske. Te podatke autor daje u knjizi. Jugoslavija
je tada imala 13.000.000 stanovnika. Pored Srba, Hrvata i Slovenaca, kojih
je bilo 10.500.000, u Jugoslaviji je ivjelo pola miliona Njemaca, toliko
Turaka i Arnauta (koje Brakovi prikazuje zajedno) toliko Maara, 200.000
Rumuna i Cincara. Vjerske razlike bile su vrlo izraene: pravoslavnih
stanovnika je bilo 6.000.000, katolika 5.000.000, muslimana 1.000.000,
200.000 protestanata i 70.000 Mojsijevaca.
Brakovi kralja Aleksandra svrstava meu najvee vladare na slovenskom
jugu, bio je "heroj rata i apostol mira".

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=92824&datum=2007-03-21

Vrelo mudrosti, filozofski traktati



Brakovi je studirao filozofiju u Parizu, toj nauci poklanjao je veliku panju.
Iz te potrebe napisao je knjigu Vrelo mudrosti (Kruevac, b.g.). Reklo bi se
da je za ovu knjigu podstaknut predavanjima na Sorboni.
U predgovoru objanjava ta je filozofija, kae da "ona pokuava da objasni
sistem svijeta i zagonetku ivota". Autor navodi mnoge misli velikih starih
filozofa, ali i mnoga svoja iskustva i saznanja. Misli je oznaio brojevima,
ima ih 601. Sve misli formulisane su u kraim i duim fragmentima. Ove
misli bacaju jako svjetlo na pievu linost, na njegov karakter i ivot.
Na mnogim mjestima osvre se na svoj ivot, na velike patnje koje je trpio
za vrijeme mukotrpnog kolovanja. To je prikazao u autobiografiji, u
pjesmama i u ovoj knjizi.
Na jednom mjestu pie da je "filozofija bila vrelo moje mladosti, pratilac i
savjetnik zrelosti i utjeha u tekim i gorkim asovima iskuenjima. esto se
vraa na ranu mladost, pa zapisuje: "Proljee moga ivota proveo sam kao
obanin uvajui stoku na selu. Ljeto svoga ivota proveo sam u uenju i
raznom muenju. Jesen u suenju, a zimu u pisanju.
O ivotu se izraavao sa gorinom, smatrao ga je kaznom Bojom. "esto
sam jadikovao nad svojom gorkom sudbinom koja je prema meni bila
nemilostiva". "Imao sam pred sobom devizu: Naprijed, pa dokle se stigne...
vidio sam jedan dio svojih elja ostvareno".
Ona sumira svoj ivotni put. "Za 20 godina moga kolovanja, sedam godina
ratovanja i tri godine korotovanja, na mojim se usnama nije pojavljivao
nijedan osmijeh". Iz toga zakljuuje:... "nijesam se rodio pod srenom
zvijezdom. A ve su talasi ivota pali na moje umorne grudi".
Brakoviu je velika briga bila da tampa svoje knjige, ali to je uspio samo
polovino. "Moje misli su moji jedini nasljednici, stoga je moja najvea
dunost postarati se da ih ne ostavim nezbrinute, ve da ih izvedem na put
kako bi bile pristupane publici". On nije imao potomstva, pa je knjigama
davao vei znaaj. Na razne naine, u razliitim stilizacijama ali se na svoj
ivot i na patnje koje je proivio. "Svaki i najmanji korak naprijed u ivotu
morao sam po sto puta suzama, znojem i krvlju natopiti".
"O da li e kad god sunce i mene obasjati,
da l` e kad god sveti Tvorac i na mene pogledati?
Da l` e bedi i nevolji u ivotu kraja biti,
ili e se u beskrajnost moje patnje produiti?"
Kae da su mu ovi i drugi stihovi izletjeli sami iz njegovih premrzlih grudi.
Iako najee govori o sebi, ponekad se osvrne na svoju generaciju. "Moja
generacija utroila je svu svoju snagu i energiju u borbi za slobodu, jedinstvo
i sreu i bolju budunost novih... generacija, te nije udo to ne moe mnogo
dati na naunom i politikom polju, poto je premorena i prepolovljena na
bojnom".
Brakovi se i u ovoj knjizi deklarisao kao veliki borac za zajedniku dravu
Junih Slovena, za nju se borio, ratovao i pretrpio velike tekoe. Za takvu
dravu kae: "Naa otadbina je ponikla iz krvi i njeni zidovi se temelje na
kostima naih milih i dragih, a na nama je da sauvamo ovu krvavu
tekovinu..." Vidio je neminovnost za stvaranje ujedinjene drave. "Nae
narodno ujedinjenje dolo je kao zakon ivota i istorije... i kao zakon pravde
da obori poredak nepravde koji je nasilno stvorila tua vladavina". I u ovoj
knjizi istie kralja Aleksandra Karaorevia kao borca, ratnika na
Solunskom frontu i kao rtvu neprijatelja naega naroda i drave.
U svim djelima u kojima izlae misli o sebi i svojima, spominje zaivaj,
rodno selo i pleme. Pisac naglaava surovost ambijenta, kamenitu podlogu
Bratonoia bez zemlje i vode, a opet istie svoju ljubav prema rodnom
kraju. "Moj dragi zaviaj odmara se u jednom ljutom kru na prigorelici
sunca i pustoj vjetrometini, daleko od Boga i ljudi".
Takve misli o oskudnom i posnom kraju i svojoj ljubavi prema njemu
izraava na raznim mjestima svojih knjiga. "Ja znam da je moje mjesto
roenja najzlopatnije na zemljinom aru, ali da je kao pustinja Gobi, to je
moj zaviaj".
Pisac opisuje planinske vrhove koji dominiraju: "Eto tu izmeu ta tri nesita
starca osueno je da vjeito tavori svoje dane ono arobno mjesto zvono
Bratonoia koje se moj zaviaj zove.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=93014&datum=2007-03-22

Istina najistiji biser



Jedna od autorovih ideja i maksima je da je ovjeku u ivotu dato malo
vremena koje treba iskoristiti na korisnim poslovima za sebe i za druge. On
kritiki razmilja o svome ivotu i radu, pa kae: "ta bih sve dao da nijesam
uzaludno izgubio najdragocjenije vrijeme svoje rane mladosti... Rado se
sjeam jutra mladosti koje je brzo, neosjetno i neiskorieno proteklo".
O tome je govorio u autobigrafiji kako je nakon zavrenog prvog razreda
pauzirao tri godine jer se osnovna kola preselila sa Pelevog Brijega u
Brskut. Zatim je izgubio godine ekajui od roditelja odobrenje za odlazak u
Srbiju i grupu aka sa kojima bi poao u Beograd.
Kae kada se osvrne na prolost ima ta da ali, ali nema niega da se stidi.
To znai da je ivot proivio u skladu sa moralnim principima. Moglo bi se
rei da je Brakovi jedan od najmoralnijih naih istaknutih ljudi i pisaca.
Meu najvee duhovne i moralne vrijednosti pisac je isticao istinu i pravdu,
bio je nezadovoljan to je "malo ljudi koji trae ove vrijednosti". Istina je
velika vrijednost u dananjem drutvu, te je "nesrean u ivotu onaj ovjek
koji istinu prekomjerno potuje i cijeni". Meutim, za sebe kae: "Moja
priroda je najpodesnija za ispitivanje i prouavanje istine u svim njenim
nijansama", jer je autoru "la, prevara i nepotovanje tuih prava... iz osnova
mrsko". I zakljuuje da je "najvee zadovoljstvo ovjeka od pera u traenju
istine". Na drugom mjestu pie da je "istina najistiji biser, najvea vrlina".
Za pravdu kae da je najsiromanija sestra istine. Kao sudija i advokat on je
ovaj pojam dublje poznavao.
Autor zapaa da se savremeno drutvo kvari, da je u velikoj mjeri negativno.
"Dananje drutvo je 90 odsto ravo".
On smatra da je takvo stanje morala u naem narodu raireno, zato "iskreni,
poteni i karakteni ljudi teko prosperiraju, dok lukavi, prepredeni, podli
probisvijeti i hohtapleri svuda uspijevaju, to je uopte sluaj dananjice".
U vezi sa tim je njegova misao da "u naukama svijet napreduje, a u moralu
nazaduje".
U Brakovievim zapisima ima hrianske etike kada kae da uinjeno zlo
treba vratiti dobrim djelom. U mnogim situacijama ovjek treba da polazi od
sebe, da iskoristi boravak na zemlji inei dobra djela. Citira misao da je
bolje nepravdu trpjeti nego nepravdu initi. On kae da je dobroinstvo
osobina vieg idealnog ovjeka. Na drugom mjestu poruuje: "Sadite korisne
voke i pod stare dane... Vjetina ivjeti se sastoji u umjeu vladati sobom i
da ne dozvoli da se zbog njega prospe jedna suza".
Brakovi je zabiljeio nekoliko misli o religiji. Kae da je religija
"najvjerniji pratilac ovjekov". Tome dodaje da se "jedno drutvo... ne moe
zamisliti bez ma kakve vrste religije". Hristos je dao svijetu najidealniju
religiju osnovanu na istim moralnim principima. Na drugom mjestu
zapisuje da je "Hristos jedan od najveih filozofa davno minulih vremena".
On je rekao da "postoji duhovni ivot koji ne podlijee smrti". U kosmosu
nita nije vjeno osim onoga koji ga je stvorio.
U ovoj zbirci ima mnogo tema koje su prosute i prostorno nepovezane, jer
autor pie o mnogim i udaljenim temama od kosmosa do svoga sela.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=93249&datum=2007-03-23

Saradnja u tampi



Brakovi je pisao za novine od boravka u Parizu i pisao lanke za inostrane
listove. Dugo je slubovao u Prijepolju i odatle saraivao u podgorikoj
"Zeti". Obraivao je teme iz istorije i narodne tradicije. Ali i aktuelne
dogaaje iz drutvenog ivota u elji da se na narod bre razvija i neto
nadoknadi od izgubljenog vremena.
Da bi opravdao popa Maka koji je viknuo da kuki zbjeg iz Male rijeke ne
proe preko Bratonoia, Brakovi je napisao feljton "Vezirov most i Prva
pohara Kua" (Zeta, 193.2). Prema hronici Marka Miljanova, Rovani su
izveli kuke stradalnike iz peine preko Bratonoia u Rovca. Od straha
ene su u kolijevkama udavile nekoliko male djece da se ne uje njihov pla.
Ali Turcima spasavaljnje kukoga ivlja bio je razlog da popale i opljakaju
"sve bratonoko" i od toga sagrade Vezirov most u Podgorici.
Pisac je objavio feljton o Obrenoviima jer je u njegovom plemenu bila iva
tradicija da ova vladajua kua u Srbiji vodi porijeklo iz Bratonoia (Zeta,
1932. i 1933).
Obradio je takoe temu o Karaoru i njegovim potomcima (Zeta, 193.4). O
ovoj velikoj linosti Brakovi je objavio prvo dugaak feljton, pa obimnu
knjigu.
Pisac je ivio u Prijepolju, u kraju u kome zajedno ive pravoslavni i
muslimani, pa je pisao o potrebi njihovog zblienja (Zeta, 1935).
Brakovi kritikuje dopis Milivoja Matovia u kome ovaj saradnik "Zete"
pie da su stari Crnogorci bili crveni Hrvati, pa Dukljani, koji su oko 1060.
primili katoliku vjeru. Matovi pie da su Vasojevii, Kui i Bratonoii
sve do 1675. bili katolici. Brakovi objanjava prelazak Lala Drekalova u
pravoslavlje, a negira da su ostala spomenuta plemena ikada bila katolika.
U duem feljtonu "Nijema kaduna" autor pie o lokalnim dogaajima iz
druge polovine 17. vijeka kada je sestra Peja Stanojevia, Vidosava, uvala
hiljadu ovaca na rijeci Brskutu. I doli su Turci, vidjeli je i odveli sultanu u
Carigrad (Zeta, 1937). Pisac oivljava sudbinu otete djevojke, njenu enju
za svojom porodicom, zaviajem i vjerom.
Brakovi Kue i Bratonoie smatra bliskim, moda jedinstvenim etnikom
zajednicom, slino gledite izraava Erdeljanovi u knjizi o Bratonoiima,
pa ih je u svojim postupcima povezivao koliko je mogao.
Pisac se starao o savremenim potrebama svoga kraja, pa je predlagao u
tampi da se grade novi putevi i kopaju novi bunari u bezvodnom
bratonokom kamenjaru. Takav je prilog: "Inteligencija na radu u naem
selu", (Zeta, 1938). Seosko stanovnitvo je najbronije, teko ivi i treba mu
pomo. Slinog je karaktera prilog "Podizanje sela i turizma. Jedan
zaboravljeni put" (Zeta, 1940). "Izgradnja puta Noica-Brskut" (Zeta, 1938).
Popularisao je novu zajedniku dravu Jugoslaviju, njenu irinu i ljepotu u
feljtonu: "Sa sokolima i arheolozima kroz Jugoslaviju" (Zeta, 1933).
Brakovi je bio, na svoj nain bratonoki Marko Miljanov. Htio je da
vaskrsne zaboravljene junake, poginule plemenike u ratovima. Htio je da
uklee na mermernu plou imena 320 Bratonoia na Pelevom Brijegu.
elio je da ostavi spomen na istaknute Kue i Bratonoie, pa je u lanku
predloio da se po jedna ulica u Podgorici nazove po Peju Stanojevu i
Radonji Petroviu (Zeta, 1937).
Kao pisac je bio usamljenik, nije teio da se koristi usmenom kritikom i
tuim idejama o svojim djelima. Bio je individualista, na to su ga i prilike u
kojima je ivio ograniavale. Slubovao je u mjestima gdje nije bilo
istaknutijih pisaca, slikara i drugih stvaralaca. Bio je udaljen od redakcija
listova u kojima je saraivao. Obraivao je teme koje je preteno prouavao
na studijama. Istorija je bila njegova preokupacija.
Brakovi je i u svom plemenu potisnut i zaboravljen. Sve to je napisao, to
je preduzeo i davao drugima, sva njegova odricanja nijesu adekvatno
potovana. Ali njegov rad nije odgovarao vremenu u kome je ivio. Sada se
teko mogu nai njegove knjige koje je poklanjao starima i mladima,
studentima i penzionerima.
Ali, plemenite namjere i humane vrijednosti katkad izau na vidjelo, ne
mogu se potpuno ignorisati. O Brakoviu e se jo govoriti i itati. Njegove
knjige ekaju na tampanje i itanje.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=93446&datum=2007-03-24


(Kraj)

Feljton u listu Dan, izlazio od 17. 24. marta 2007. godine















VEE POSVEENO PISCU, SUDIJI I ADVOKATU ILIJI M.
BRAKOVIU

Opominjui glas koji nas usmjerava

Knjievno vee posveeno Iliji M. Brakoviu (1883-1964), piscu, sudiji i
advokatu, odrano je nedavno pred mnogobrojnom publikom u Crkvenoj
optini u Podgorici. Najpoznatija djela ovog stvaraoca su "Karaore i
njegova dinastija", "Obrenovii i dinastija", mada se okuao i u poeziji i
filozofiji, a kako je istakao prof. dr Milo Markovi, bio je strastveni
pristalica ujedinjenja Junih Slovena.
On je pored ostalog kazao da e njegovi Bratonoii, kada zavre
monografiju o ovom plemenu, nastojati da isprave greku i u dvoritu kole
podignu muzej posveen Iliji Brakoviu.
- Odbor za pisanje monografije, predlaio je da se materijal koji je pripremio
prof. dr Jovan aenovi, a koji je u formi feljtona nedavno iao u dnevnoj
novini "Dan", tampa i da se u buduem memorijalnom centru na Pelevom
brijegu ponovo otvori biblioteka koja e nositi Brakovievo ime - kazao je
Markovi.
Pjesnikinja Milica Kralj akcenat je stavila na Brakovievu zbirku pjesama
"Domorotke i prekomorke - pjesme osjeaja, bola i patnje", rekavi da ova
knjiga pjesama spaja vremena burne proloesti u kojoj je nastala i vrijeme
autorovog pogleda u budunost, odnosno dananje vrijeme.
- U poetskom iskazu ona je anahrona, ali po svom osnovnom znaenju
saima otadbinsku ljubav, vjeru i nadu, spasenje i lino i nacionalno,
zaokruuje opta i tragina mjesta sudbine i istorije. Brakovi pripada
pjesnicima tradicionalistima, onima koji su nacionalno odjeanje uvjek
stavljali na prvo mjesto, izvan i iznad linih preokupacija. Tradicija kao
nasljee minulih epoha, slika duboko utemeljenih u svijesti roda, u korijenu
onih najbitnijih saznanja kaom nacionu pripada i prema kome se odreuje. U
tom smjeru se kretalo i njegovo pjesniko odreenje, pjesniki identitet,
kojim je nastavio i produio pjesniko iskustvo prethodnika. Ilija M.
Brakovi i njegove "Domorotke i prekomorke", pjesme osjeaja, bola i
patnje, ona je vrsta je opominjueg glasa, onog gradivnog mjerila na strani
svog srpskog roda i visoko moralnih vrhova koje je uspostavilo srpsko
pjesnitvo do danas i prema kome se i mi danas odreujemo i usmjeravamo -
kazala je Kralj.
O Brakoviu su govorili i akademik Zoran Laki i prof. dr Jovan aenovi,
a knjievnoj veeri je prisustvovao i roak IlijeBrakovia, Veljko N.
Stanii.

D.D.P.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=94537&datum=2007-04-01