Sadržaj

p r o f. dr. N ik š a S ta n č ić ( F ilo z o fs k i f a k u lte t, Z a g re b ):

H R V A T S K A S U D B IN A L J U D E V I T A G A J A 5

dr. A g n e z a S z a b o (M u z e j g ra d a Z a g re b a ):

G A J A N E P R E C IJ E N IT I - A L I N IT I P O D C IJ E N IT I 20

a k a d e m ik M ir o s la v S ic e l:

L J U D E V I T G A J, K N J IŽ E V N IK : D A IL I N E ? 26

p r o f. dr. A lo jz J e m b r ih (H rv a ts k i s tu d iji / S tu d ia C ro a tic a , Z a g re b ):

L J U D E V I T G A J IZ M E Đ U O S P O R A V A N J A I V R E D N O V A N J A 39

a k a d e m ik J o s ip V o n č in a (F ilo z o fs k i f a k u lte t, Z a g re b ):

G R A F I J S K E I J E Z IČ N E Z A M IS L I L J U D E V I T A G A J A 48

B o ž id a r B r e z in š č a k B a g o la , p r o f. (H u m s k o k u ltu rn o s re d iš te , H u m n a S u tli):

H R V A T S K A Z A S L U G A L JU D E V IT A G A JA 57

dr. M ijo L o n č a r ić ( In s titu t z a h rv a ts k i j e z ik i je z ik o s lo v lje , Z a g re b ):

L JU D E V IT G A J - O T A C H R V A T S K E N A C IJE ? 67

p r o f. dr. K r u n o P r a n jić (F ilo z o fs k i f a k u lte t, Z a g re b ):

K R L E Ž IN E “ P A U Š A L IJ E ” I H O R V A T O V E “ S T U D IA L IJ E ” O G A J U 73

Hrvatska sudbina Ljudevita Gaja : okrugli stol

Krapina, 4. lipnja 1998 / [Nikša Stančić...[et al.]
Krapina : Pučko otvoreno učilište Krapina, 1999.
10Ö4 .
P.o.: Hrvatsko zagorje ; God. 5, br. 2/1999.
Nikša Stančić

HRVATSKA SUDBINA LJUDEVITA GAJA

Između mita i antimita

azgovor o Ljudevitu G aju i njegovoj “hrvatskoj sudbini” m ora se voditi na dvje­

R ma razinam a. N a jednoj je to razgovor o G ajevoj ukotvljenosti u hrvatskom e
prostoru i njegovu djelovanju kojim je utjecao na sudbinu hrvatske nacije u presud­
nim trenucim a njezine povijesti i kojim je ostavio trag u hrvatskoj povijesti. N a dru­
goj je to razgovor o sudbini L judevita G aja m eđu njegovim sunarodnjacim a H rvati­
m a za života i nakon smrti, te ocjena njegova djelovanja i doprinosa hrvatskom naci­
onalnom identitetu. U potonjem pogledu je G ajeva “hrvatska sudbina” oscilirala u
velikim am plitudam a. Bio je priznati i neprijeporni vođa preporodnog pokreta i pali
velikan, a nakon sm rti opet je bio m itska osoba, ali i osoba čije su “negativne” oso­
bine poništavale sve njegove “zasluge” .
L judevit Gaj pripadao je onoj vrsti ljudi koji osjećaju da im je Providnost na­
m ijenila posebni zadatak u povijesti i koji vjeruju da će svoje poslanstvo, svoju m i­
siju ostvariti usm jeravajući povijest svoga naroda u skladu sa sudbinom koja mu je
nam ijenjena u planovim a Promisli. To njegovo poim anje zračilo je iz čitave njegove
osobe, iz njegova nastupa, njegova pogleda i glasa i općenito načina na koji je saob­
raćao sa sugovornicim a. G ajevi suvrem enici i suradnici poput A ntuna M ažuranića
svjedoče d a je G ajev nastup “bio prodahnut onom za nas netajnom m isli, d a je on iza­
branik božji” . A A ugust Šenoa, koji je G aja upoznao kad je on već bio na zalazu
svoje slave, napisao je : “Samo čovjek koji je G aja čuo govoriti m ože si protum ačiti
onaj silni pokret duša za dobe ilirske. T akav (...) glas m orali su imati vjerski zanositi
propovjedači koji su znali živom , žarkom riječi obujm iti, prekrstiti tisuće ljudi.” 1
Gaj je svoju m isiju vidio u vlastitom djelovanju i u poticanju i vođenju drugih u nji­
hovu djelovanju. K ao čovjek s osjećajem d a j e “ izabranik božji” bio je u dijelu svoje
osobnosti fantasta, m esijanski uvjeren u ispravnost svojih pobuda i ciljeva i zbog to ­
ga u pravo da svoja uvjerenja propovijeda i provodi.
Gaj je duboko osjećao vrijem e u kojem je živio i disanje hrvatskog i europskog,
napose srednjoeuropskog prostora prve polovice 19. stoljeća. Z bog toga je njegovo
zaneseno djelovanje bilo u skladu s hrvatskim potrebam a kao dijela europskog odno­

1 Nav. prema: Josip Horvat, Ljudevit Gaj. N jegov život, njegovo doba, Zagreb 1975., 70.

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/1VVV. 5

sno srednjoeuropskog prostora. On je cilj svoga djelovanja vidio u buđenju hrvat­
skoga naroda iz njegova “sna” i u njegovu “uskrisivanju u novi život” u koji ga je
pozivalo novo doba kada su se brojne, napose male, neujedinjene i nesam ostalne
srednjoeuropske nacije “ preporađale” u procesu koji je vodio afirm aciji nacionalnog
načela na čitavom prostoru istočno od Rajne i južno od Alpa. Bilo je to istodobno
vrijem e kada su nacionalni pokreti kod čitave jed n e velike skupina srednjoeuropskih
nacija, kod srednjoeuropskih slavenskih nacija, prije svega u H absburškoj M onarhiji,
živjeli u ozračju herderovskih najava o vodećoj ulozi koju je P rovidnost nam ijenila
slavenskim narodim a u upravo nastupajućem novom razdoblju svjetske povijesti. U
tom je kontekstu Gaj nalazio m jesto i za hrvatsku naciju. Već od svoje dvadesetitre-
će godine našao se H rvat Gaj (“Gaj C horw at”) u slavenskom panteonu, kam o g a j e
sm jestio ideolog kulturnog sveslavenstva Ján Kollár, unijevši ga kao jed n o g od ista­
knutih slavenskih djelatnika u svoj program atski spjev na češkom jezik u S lá vy dcera
(Kći Slave).2 To mu je potvrdilo uvjerenje d a j e na hrvatskoj i slavenskoj ravni kre­
nuo putem slave i ostvarenja svoje misije.
O bilježja njegove osobnosti, rana afirm acija, a zatim brzi i vrtoglavi uspon do
o božavanog preporodnog vođe učinili su da je Gaj na vrhuncu svoga uspona počeo
voditi sam ostalnu politiku i d a j e zašao u vode tajne politike, što je uz zavist izazi­
valo i nepovjerljivost njegovih suradnika i što g a je , u trenutku kad je počinio grešku
koju je bilo teško m oralno opravdati, odvelo u potpunu izolaciju i zatim zaborav.
T ek nad njegovim lijesom rekao je Fran K urelac: “T vojem u putovanju po zem lji os­
tala stopa, koje nitko ne zatare.”3 N a historiografiji je da G aja osm otri u kontekstu
vrem ena u kojem je djelovao i sa stajališta ukupnog hrvatskog nacionalnog razvoja,
te u svim osobinam a njegova značaja. A G ajevu “stopu” u hrvatskoj povijesti može
se ocijeniti sam o ako se sagleda iz njezine hrvatske i srednjoeuropske bipolarnosti i
iz svih slojeva povijesne stvarnosti na koje je Gaj reagirao.

1. Hrvati od Koruške do Bosne

rvi sloj povijesne stvarnosti na koji je Gaj reagirao u želji da na nju djeluje bili
P su hrvatski nacionalni integracijski procesi koje je osjećao. Reagirao je i na pre­
preke koje su tom procesu stajale na putu, a to su bili pokrajinski partikularizm i, u to
vrijem e prije svega “horvatski” kajkavski, ali također i latentni dalm atinski i slavon­
ski, te politički položaj T rojedne kraljevine u H absburškoj M onarhiji u kojoj su vla­
dajući njem ački i m ađarski krugovi težili germ anizaciji i m ađarizaciji T rojedne kra­
ljevine, sprečavali njezino političko ujedinjenje i nastojali sm anjiti ili ukloniti njezi­
nu političku sam ostalnost. Gaj je osjećao pulsiranje nacionalnih integracijskih kreta­

2
Ján Kollár, S lávy dcera /., Pešta 1832., sonet 456 (knjiga nije paginirana)
3 Fran Kurelac, Slova n a d grobom L judevita Gaja, Zagreb 1872., 8.

6 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/199».

nja na hrvatskom prostoru, prem da su u vrijem e kada je počeo djelovati politička o t­
pornost H rvatske, odnosno otpornost hrvatskoga plem stva kao tadašnjeg “političkog
naro d a”, i razina kulturnog djelovanja u Hrvatskoj bili na najnižoj točki. Gaj i p ripad­
nici njegova m ladokruga osjećali su akum uliranje snaga koje će uskoro (također i
njihovom zaslugom ) buknuti u zanosu preporodnog pokreta. U očavali su znakove
otpora hrvatskoga plem stva koje je obranom hrvatskih m unicipalnih prava davalo
“H orvatske zem lje staroj kraljici” u ruke “pravice sabljicu”4 i upozoravali na kreta­
nja m eđu m ladim a koji počinju djelovati sa ciljem buđenja nacionalnog ponosa i koji
“podžižu v stareh kaj bilo vgaslivo” .5
Ishodišna točka G ajeva djelovanja bilo je osjećanje hrvatskog etničko/nacio­
nalnog i političkog identiteta Hrvatske. On je potvrdu za hrvatski nacionalni i poli­
tički identitet tražio u hrvatskoj kulturnoj baštini i u hrvatskoj povijesti, te je ele­
m ente hrvatske kulturne tradicije i plem ićke tradicije hrvatske srednjovjekovne drža­
ve, kao i zahtjev za obnovom njezine zemljišne cjelokupnosti i sam ostalnog položaja u
sklopu zem alja krune svetog Stjepana učinio sastavnim dijelom svoje nacionalne ide­
ologije. “Još H orvatska ni propala dok mi živim o” - pjevao je 1832. god.6 N ije se to
odnosilo na tadašnju pokrajinu koja je nosila ime “ H rvatska”, već na čitav teritorij
T rojedne kraljevine H rvatske, Slavonije i D alm acije, dapače na Bosnu i Istru, te K o­
rušku, K ranjsku i Štajersku. N jih je Gaj sm atrao dijelom povijesnoga teritorija “ H or­
vatske republike” 7. i 8. stoljeća. (“H orvatische R epublik” iz njegova njem ačkog ru­
kopisa je H rvatska ranog srednjeg vijeka koja je prethodila kasnijoj, m onarhijski u-
ređenoj hrvatskoj kneževini i kraljevini.)7 Z bog toga su “vsi Horváti stare države” za
G aja u njegovoj pjesm i bili “K rajnci, Štajer, G orotanci / i Slavonija, // Skup B ošnja­
ci, Istrijanci / ter D alm acija” .8 U drugom neobjavljenom rukopisu Gaj je vrlo em o­
tivno reagirao na pisanje Pavela Jozefa Šafdrika, autoriteta suvrem ene slavističke
znanosti, koji je pisao o “kolebljivosti” hrvatskoga imena u prošlosti i sadašnjosti i
poricao jed in stv o T rojedne kraljevine razdvajajući je na njezine povijesne pokrajine.
N asu p ro t tom e Gaj je isticao hrvatsko ime kao ono koje obuhvaća čitav prostor

4 Pavao Štoos, N ut novo lelo, Zagreb 1 8 3 1 kod: Franjo Fancev (ur.), D okum enti za naše podrijetlo hr­
vatskoga p rep o ro d a (1790-1832), Građa za povijest književnosti hrvatske 12, Zagreb 1933., 255-260.
5 Josip Kundek, R e č je zik a narodnoga, Zagreb 1832., kod: Fancev, Dokumenti, 261-264.
6 Pjesm a Jo š H orvatska ni propala tiskana je prvi put pod naslovom: Horvatov szloga i zjedinenye, Da­
nica 1835., br. 5, 7. II. - tekst usp. kod: N ikša Stančić, G ajeva "Još H orvatska ni p ro p a la " iz 1832-33:
Ideologija Ljudevita G aja u pripremnom razdoblju hrvatskog narodnog preporoda, Zagreb 1989., 44-47.
7 N aziv “ Horvatische Republik” za prostor Hrvatske, Slavonije, Dalm acije, Bosne, Istre, Koruške, Kranj­
ske i Štajerske u 7. i 8. st. Gaj je upotrijebio u neobjavljenom rukopisu iz 1832-33. god.: Ein Fragew ort
iiber Croatien im Anfange des neunten Jahrhundert, N acionalna i sveučilišna knjižnica Zagreb (dalje:
NSK), Lj. Gaj, R ukopisna zbirka, R 4701 A V. 19. - Usp. Stančić, G ajeva “Jo š H orvatska ni pro pala",
131-145.
Lj. Gaj, H orvatov szloga i zjedinenye, n. mj.

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/IVW. 7

T rojedne kraljevine. “Ime H rvatska (...) u sebi uključuje D alm aciju i Slavoniju” -
napisao je tada.9
O G aju se u historiografiji često pisalo d a j e hrvatski nacionalni prostor dijelio
u pokrajinske individualnosti, je r je na njem u spom injao H rvate, Slavonce, D alm a­
tince, B osance i Istrane. Gaj je doista Često tako postupao kada nije sm atrao da treba
braniti hrvatsku nacionalnu ili političku individualnost. Često se pritom pozivalo na
njegov članak N aš n a ro d iz 1835. god. kao na dokaz njegove nesigurnosti u poim a­
nju hrvatskoga identiteta. M eđutim , analiza tog članka pokazuje d a j e on samo nes­
p retn a prerada jed n o g Safárikova teksta koji je Gaj - u vrijem e kada se zbog sves­
tranog preporodnog angažm ana više nije dospijevao baviti i pisanjem - loše prilago­
dio svojim shvaćanjim a.10 N aprotiv, njegov politički rad u obrani političke sam ostal­
nosti i teritorijalne cjelovitosti T rojedne kraljevine ili, kako ju je također nazivao,
“K raljevine H rvatske”, 11 s pravom nije nikada i ni za koga bio upitan.

2. Srednjoeuropski nacionalizmi i jezični model nacionalne

ideologije

ruga razina suvrem ene stvarnosti na koju je Gaj kreativno reagirao bila je razi­
D na suvrem enih srednjoeuropskih nacionalizam a i nacionalnih pokreta koji su se
n apose intenzivirali nakon srpanjske revolucije u Francuskoj 1830. i slom a europ­
skog sustava Svete alijanse, da svoj vrhunac dožive u pokretim a 1848. godine. H r­
vatska se i G ajevim oduševljenim nastojanjim a uključila u taj srednjoeuropski feno­
m en i fenom en srednjoistočne i dijela ju žn e Europe (A peninskog poluotoka). H r­
vatski “preporod” stao je uz bok ostalim istodobnim nacionalnim pokretim a, vođe­
nim također pod im enom preporoda, od talijanskog “risorgim enta” do “českćho
národniho obrozeni” .
Gaj je hrvatski preporodni pokret uveo u sklop srednjoeuropskog preporodnog
fenom ena također m odelom nacionalne ideologije kojega je on bio u H rvatskoj naj-

g
Lj. Gaj je u nenaslovljenom , njem ački pisanom rukopisu o hrvatskoj povijesti do 16. st., nastalom
1830.-31. god., pisao: ” Der N am en Croatien, dér in verschiedener Bedeutung Dalm atien und Slavonien
verbindend in sicli schliesst, ist also (...) keineswegs schwankend” . NSK, Lj. Gaj, R ukopisna zb irka , R
4701 B II 22, usp. kod: Stančić, G ajeva "Još Horvalska ni p ro p a la ", 118.
10 N ik ša Stančić, "Naš n a ro d " Ljudevita G aja iz 1835. godine, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 23,
1990., 53-80.
11 N aziv “K raljevina Hrvatska” za Trojednu kraljevinu Gaj je upotrijebio npr. na skupštini Varaždinske
županije 1841. god. u svojoj program atskoj krilatici: “Da bog poživi konstituciju ugarsku, kraljevinu Hr­
vatsku i narodnost ilirsku.” - V. izvještaj o skupštini Varaždinske županije u: Ilirske narodne novine
1841., br. 73., 11. IX. - Usp. Jaroslav Šidak, Studije iz hrvatske povijesti X IX stoljeća, Zagreb 1973.,
138-139 (studija: Stranački odnosi u H rvatskoj prije 1848.)

8 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE» 2/1VW.

 oduševljeniji prom icatelj.12 To je model zasnovan na shvaćanju da je je zik bitna oso­
bina nacije. To je ustvari shvaćanje da sam o ona ljudska skupina koja ima vlastiti j e ­
zik im a i vlastiti nacionalni identitet. (Ponekad se u literaturi govori o srednjoeu­
ropskim “jezičnim nacijam a” , a ustvari treba govoriti o ideološkom sustavu utem e­
ljenom n a jezičnom poim anju nacije, odnosno na poim anju o “jezičnoj naciji” .) To
je shvaćanje doduše aproksim acija, je r postoje nacije koje imaju zajednički je z ik s
drugim nacijam a i koje imaju dva standardna jezika, a ne osjećaju se zbog to g a m a­
nje zasebnim identitetom . N acija kao društvena skupina m nogo je kom pleksnija za­
je d n ica ljudi koji osjećaju m eđusobnu pripadnost, a u određenom povijesnom trenut­
ku m ože pojedini element (povijest, država, jezik) biti najpogodnije sredstvo za afir­
m aciju ili za obranu nacionalnog identiteta, za autoidentifikaciju ili diferencijaciju
prem a drugim nacijam a, te postati bitnim konstitutivnom elem entom nacionalne ide­
ologije. Jezični m odel nacionalne ideologije crpio je svoju argum entaciju iz rezultata
filološke znanosti. Zbog toga je m lada slavenska filologija, djelujući i sam a u ozra­
čju je zičn o g shvaćanja nacionalnog identiteta, davala podatke koji su nacionalnim
pokretim a služili s jed n e strane za afirm aciju jezičnih i nacionalnih individualnosti
vlastitih nacija, a s druge strane za njihovo razgraničenje (ponekad agresivno ili na­
suprot tom e obram beno) prem a drugim , jezičn o nesrodnim , ali isto tako i jezično
srodnim nacijam a.
U prvoj polovici 19. st., u razdoblju ranog srednjoeuropskog nacionalizm a, naj­
veći dio nacionalnih pokreta, uključivši njem ački u njegovoj ranoj etapi, predvodio
je nacionalne integracijske procese ideologijom zasnovanom na jezičn o m ideološ­
kom m odelu. N ajveći dio srednjoeuropski nacija, malih nesam ostalnih i neujedinje-
nih, bio j e tada ugrožen pokušajim a je zičn e asim ilacije, prije svega germ anizacije i
m ađarizacije, i to u vrijem e kada je veći dio njih, uključivši i hrvatsku naciju, zaos­
tajao općenito u m odernizacijskim procesim a, pa i u izgradnji standardnoga jezik a
kao kom unikacijskog sredstva potrebnog njihovim sredinam a na putu prem a m oder­
nom u društvu. U takvim su uvjetim a institucije m odernoga društva, pa i one kultur­
ne, znanstvene i prosvjetne, općenito izgrađivane kao nacionalne institucije, uklju­
čivši njihov je zik , kao i je zik javnoga priopćavanja, što je isti učinilo pogodnim mo-
tivacijskim sredstvom u borbi za nacionalnu em ancipaciju.
Gaj je bio vrlo intenzivno svjestan da glavna opasnost po hrvatski nacionalni
opstanak u to vrijem e prijeti od jezične asim ilacije, odnosno od germ anizacije, je r je
njem ački je z ik u H rvatskoj kao i u čitavoj M onarhiji bio lingua fr a n c a , te napose od
m ađarizacije zbog politike središnjih ugarskih upravnih tijela. Istodobno je vidio ras-
cijepljenost hrvatskog prostora između dva standardna je zik a koji su bili u procesu

12 0 m etodološki ishitrenoj dilemi o “dom aćem ” ili “ inozem nom ” podrijetlu hrvatskog preporodnog pok­
reta usp.: N ikša Stančić, “H rvatski narodni p re p o ro d " ili "ilirski p o kret"? Franjo Fancev o početku,
“podrijetlu” i značaju hrvatskog narodnog preporoda, u: Franjo Fancev, književni povjesničar i filo lo g ,
Z agreb-Zadar 1998., 43-62.

ČASOPIS Z A KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE» 2/lVVV. 9

standardizacije, jed n o g na kajkavskoj, a drugog na štokavskoj dijalekatskoj osnovici.
Izgradnja jedinstvenog hrvatskog standardnog jezik a i jedinstvene grafije postali su
zbog toga za njega prvenstveni zadatak i istodobno problem , rješenje kojega je bitno
za izgradnju i obranu hrvatskog nacionalnog identiteta. Zbog toga se G aju kao spa­
sonosno nam etnulo shvaćanje o jezik u kao biti nacionalnog identiteta, odnosno prih­
vatio j e jezičn i m odel nacionalne ideologije. Prihvatiti jezični m odel nacionalne ide­
o logije značilo je za G aja također steći suvrem eno m otivacijsko sredstvo koje će
suvrem enici u H rvatskoj prihvatiti u borbi za afirm aciju vlastite nacionalne individu­
alnosti, a što će srednjoeuropski kulturni krug prepoznati i kao znak izdizanja H r­
vatske na razinu suvrem enosti.

3. Hrvatski identitet u slavensko/južnoslavenskim kontroverzama

reća razina povijesne pojavnosti na koju je Gaj reagirao, bila su neka specifična
T obilježja ideologija kod je d n o g znatnog dijela srednjoeuropskih nacionalnih po­
kreta, naim e u pokretim a kod srednjoeuropskih slavenskih naroda, prije svega onih u
H absburškoj M onarhiji. T o je bila slavenska ideja, koja je u tim ideologijam a stekla
istaknuto m jesto zbog činjenice da su vladajuće nacije u H absburškoj M onarhiji -
njem ačka, m ađarska, a m ože im se priključiti i talijansku - igrom povijesne slučaj­
nosti bile neslavenske, dok su njim a podčinjeni, nesam ostalni i neujedinjeni narodi u
M onarhiji bili najvećim dijelom slavenski narodi: Česi, Poljaci, U krajinci i Slovenci
u austrijskom dijelu, te Slovaci, Srbi i H rvati u ugarskom dijelu M onarhije. Slaven­
ska ideja proizlazila je iz potreba svake pojedinačne od tih nacija, a bila je - oslo­
njena na je zič n i m odel nacionalne ideologije - sredstvo autoidentifikacije svake od
njih prem a neslavenskim vladajućim nacijam a i ideja koja je svakoj od njih davala
osjećaj pripadnosti velikoj zajednici je zik a i naroda kojoj je nam ijenjena istaknuta
zadaća u svjetskoj povijesti. B ila je i sredstvo obrane, je r je izazivala osjećaj slaven­
ske solidarnosti u kojem u je svaki nacionalni pokret ugroženost jed n e slavenske na­
cije osjećao kao ugroženost čitavog slavenstva. O na j e urodila idejom o potrebi m e­
đusobnog upoznavanja i približavanja slavenskih naroda na kulturnom području, pa i
je zičn o g i grafijskog približavanja, što bi olakšalo m eđusobnu kom unikaciju. Zbog
svega to g a je slavenska ideja postala opći okvir ideologija nacionalnih pokreta kod
slavenskih naroda u H absburškoj M onarhiji.
Gaj je sa slavenskom idejom oslonjenom na jezični m odel nacionalne ideologije
došao u dodir na početku studija, u sredini slovenskih studenata i intelektualaca u
G razu, i ona ga je oduševila je r mu je ponudila viziju kako će m ala i razdrobljena
H rvatska preko slavenstva postati dionik velikih suvrem enih svjetskih pokreta i steći
potporu razvijenijih slavenskih nacija u otporu m ađarskom političkom pritisku i opa­
snosti od m ađarizacije. S druge strane je u njoj vidio sredstvo uz pom oć kojega će

10 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE» 2/IVVV.

 djelovati na unutarnjem hrvatskom planu, gdje bi pozivanje na potrebu općenitoga
slavenskog kulturnog približavanja m oglo pom oći u suzbijanju partikularizam a i ti­
m e u poravnavanju puta hrvatskim integracijskim intencijam a.
M eđutim , G aja je obeshrabrio susret sa slavenskom idejom u varijanti koju je
upoznao. Slavenska ideja je, naim e, proizlazila iz interesa različitih nacionalnih pok­
reta, te se i m anifestirala u različitim varijantam a koje su zagovarale različit odnos
slavenskog jedinstva i nacionalne diferenciranosti. V ećina nacionalnih pokreta im ala
je predodžbu o desetak slavenskih naroda. N ju su, među ostalim , “znanstveno” po­
tvrđivale klasifikacije prvaka tadašnje slavistike Slovenca Jem eja K opitara i Slovaka
Pavela Jozefa Safárika. Ali one, što je G aja prenerazilo, nisu poznavale hrvatsku j e ­
zičnu, a tim e ni etničko nacionalnu individualnost, već su H rvate kajkavce jezičn o i
tim e etnički dodjeljivali Slovencim a, a štokavce S rbim a.13 N a takvoj je predodžbi
svoju je zič n u reform u srpskog je zik a zasnivao i V uk S. Karadžić, a ona je postala i
sastavni dio srpske nacionalne ideologije. T akve slavističke klasifikacije, dakako, n i­
su bile upotrebljive G aju kao elem ent hrvatske nacionalne integracijske ideologije
koju je želio oblikovati. G aju je , naprotiv, bila prihvatljivija slavenska ideja u vari­
ja n ti k o ja j e proizišla iz slovačke sredine, a koju je nakon toga upoznao, ideja kul­
turnoga sveslavenstva, odnosno ideje o “slavenskoj uzajam nosti” kako ju je obliko­
vao slovački protestantski pastor u Pešti, pjesnik i ideolog sveslavenstva Ján K ollár.
Gaj je , m ože se tako reći, prisustvovao rađanju ideje o “slavenskoj uzajam nos­
ti” , dapače je njezine bitne elem ente iznio u isto vrijem e kada i njezin autor Ján
Kollár. Gaj je K ollára upoznao došavši krajem 1829. na studij u Peštu, upravo u
vrijem e kad je K ollár svoju novu m isao pokušavao definirati i kad mu je u tom e
svojom slikovitošću pom ogla legenda koju je čuo od G aja tijekom njihova intenziv­
nog druženja. T o je priča koju je Gaj jo š kao gim nazijalac prenio iz je d n o g rukopisa
s kraja 18. st. u svoj prvi tiskani rad, knjižicu D ie Shlösser bei K rapina, a govori o
slavenskoj braći Čehu, Lehu i M ehu koji su stolovali u gradovim a iznad K rapine, da
se odatle raziđu i osnuju češko, poljsko i rusko kraljevstvo.14 K om binirana s pre­
dodžbom o autohtonosti južnih Slavena na Balkanu, kakva je postojala i u hrvatskoj
kulturnoj tradiciji, ona je davala predodžbu o četiri velike slavenske skupine.
Svoju novu ideju K ollár je dao u ja v n o st prvi put 1830. god. u je d n o j opširnoj
bilješci u svojoj knjizi o slavenskim im enim a.15 T a j e ideja polazila od općenite pre­

13 N ikša Stančić, Die kroatische Variante des m itteleuropaischen M odells der nationalen Ideologie.
Das M o d ell der “Sprachnation ” und die E ntsiehung der Ideologie der kroatischen nationalen Wieder-
geburtsbew egung in den Jahren 1830-32, Ö sterreíchische Osthefte 37, 1995, 2, 401-422; N ikša Stančić,
Gajeva klasifikacija ju žn oslavenskih je z ik a i naroda u vrijem e nastanka "Kratke osnove horvatsko-
sla v en sko g a p ra vo p isa n ja " iz 1830. godine, Radovi Instituta za hrvatsku povijest 18, 1985., 69-106.
Ludvig Gaj, D ie Schlösser bei K rapina, Karlovac 1826., kod: Fancev (ur.), D okum enti, 183-195.
Jan Kollár, R ozpravy o jm enách, p o iá tká ch i starožitnostech narodu slaw ského a je h o jm e m t, Budim
1830, S. 345.

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/1V9V. 11

dodžbe o Slavenim a kao jed n o m narodu, koji se tijekom povijesti razdrobio u brojna
narječja i plem ena, a koja treba ponovo ujediniti na novoj, kulturnoj razini. O datle je
proizlazila K ollárova ideja o potrebi ne sam o m eđusobnoga poznavanja književne
p rodukcije, već i izgradnje književnih je zik a na način koji bi ih m eđusobno približa­
vao, zbog čega bi preporodni pokreti trebali - rječnikom suvrem ene znanosti rečeno
- voditi politiku jezičn e konvergencije. Isto tako trebalo bi približavati i grafiju, tj.
oblikovati je po uzoru na grafije kod “srodnih”, slavenskih naroda, a ne po uzoru na
“tuđinsku” njem ačku, m ađarsku ili talijansku grafiju (kao što je konkretno bio slučaj
na hrvatskom prostoru). M eđutim , dok su ostale slavističke klasifikacije dijelile Sla­
vene u desetak je zik a i naroda, K ollár je - i u tom e je jed n a od njegovih specifičnosti
- iznio predodžbu o okupljanju razm rvljenih grančica velikoga slavenskog naroda u
sam o četiri velika plem ena i jezika: ruski, poljski, češki i ilirski.16
Gaj je iste godine u svojoj K ratkoj osnovi iznio jednaku ideju. U njoj je izjavio
da “V seslavenstvo” teži za tim “da vsa narečja velikoga našega (slavenskoga; N .S.)
naroda, kuliko m oguče je , je d n o k ’ drugom u približiju se” i izrazio nadu da jednom
“ves veliki slavenski je zik iz vseh svojih različnosti (tj. jezičnih varijeteta; N .S.) vu
četvera glavna narečja skupztegnul se bude” .17 Gaj je K ollárovu ideju dočekao kao
p rosvjetljenje, kao spasonosni argum ent protiv cijepanja hrvatskog etnikum a između
Slovenaca i Srba, iza kojeg stoji autoritet velikog ideologa sveslavenstva. M eđutim,
Gaj K ollárovu koncepciju nije m ehanički prihvatio, već ju je prilagodio hrvatskim
potrebam a.
K ao što su kod drugih slavenskih naroda u H absburškoj M onarhiji u nacional­
noj ideologiji postojala dva pola, vlastita nacionalna i slavenska ideja, tako su glavni
elem enti G ajeve ideologije i zatim općenito hrvatske preporodne ideologije bili hr­
vatska i slavenska ideja. Posebnosti hrvatske situacije učinili su d a j e Gaj izm eđu hr­
vatske i slavenske ideje interpolirao južnoslavensku ideju i ju žn e Slavene obuhvatio
kao zasebnu etničku cjelinu s jednim , ilirskim imenom, jed n ak o kao što je Slovak
K ollár zbog posebnosti slovačke situacije Slovake i Čehe objedinio u jed n o j skupini.
M eđutim , tu prestaje sličnost G ajeve i K ollárove klasifikacije. K ollár je želio da se
Slovaci i Česi objedine pod češkim imenom, što je bilo u skladu s idejam a slovačkih
protestantskih krugova koji su rabili H usov češki prijevod B iblije i koji su (različito
od kruga oko L ’udovita Štura) sm atrali da se Slovaci mogu u U garskoj očuvati kao
Slaveni sam o ako postanu Česi. D osljedno tom e je K ollár i ju žn e Slavene objedinja­
vao pod jed nim nacionalnim , srpskim imenom, koje je alternirao s ilirskim imenom u

16 N ikša Stančić, Ideja o “slavenskoj uzajam nosti" Jána Kottára i njezina hrvatska recepcija, Radovi
Z avoda za hrvatsku povijest 30., 1997, 65-76.
17 L(judevit) G(aj), K ratka osnova horvatsko-slavenskogapravopisana, Budini 1830., 22, 23 (pretisak u
seriji “Cym elia croatica” , Zagreb 1983)

12 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/IVVV.

onom sm islu u kojem je u tadašnjoj slavistici štokavština nazivana srpskim ili ilir­
skim jezikom .
G aj je prihvatio K ollárovu četverodjelnu strukturu slavenskih naroda, ali je od­
bijao shvaćanja, kako K ollárova, tako i ona koja su dolazila iz redova srpskog naci­
onalnog pokreta u Ugarskoj, o srpskom imenu za sve Slavene na jugu. Suprotstavlja­
ju ć i se upravo takvim shvaćanjim a, Gaj je npr. 1840. izjavljivao kako “ Srb neće ni­
kad biti H orvat ili K ranjac (tj. Slovenac; N .S.), a ova dvojica, kad nisu, ne m ogu n i­
pošto biti Srbiji” .18 Zbog toga se odlučio za uporabu ilirskog im ena koje je našao u
hrvatskoj kulturnoj tradiciji. Gaj je ilirsko ime shvaćao kao etničko i “jugoslavjan-
skom ” im enu protivio se upravo kao zem ljopisnom (“ i K ozaci su prem a sjevernoj
braći svojoj Jugoslavjani”) ,19 ali on “Ilire” nije vidio kao unitarnu cjelinu. Jedno
vrijem e, pa i na početku preporoda 1835. god., na slavenskom ju g u je vidio samo
“ H orvate i S rbije”,20 je r je Slovence sm atrao dijelom hrvatskog etnikum a (što je m e­
đu ostalim pokazao i u pjesmi “Još H orvatska ni propala”, tiskajući je iste godine,
kada je u “H orvate stare države” uključio Štajerce, K ranjce i K orušce), dok je u Srbe
(zajedno s Šafarikom ) uključivao i Bugare. M eđutim , uskoro je shvatio da su se Slo­
venci nepovratno oblikovali kao zasebni identitet i da za svoja shvaćanja nem a po­
dršku m eđu svojim suradnicim a, zbog čega je već krajem iste godine u jav n o sti Slo­
vence stavljao uz bok H rvatim a i Srbim a.21 Z bog toga je od tada iznosio predodžbu o
“Ilirim a” i četiri njihova “plem ena” koja su im ala svoju povijesno oblikovanu indi­
vidualnost, a to su: Slovenci (često ih naziva K ranjcim a), H rvati, Srbi i B ugari. Pri­
tom je slovensko ime očigledno sm atrao sam o varijantom općeg slavenskog imena,
jed n ak o kao i slovačko, a do kraja života zadržao je uvjerenje da su slovenski filolo­
zi zasebnu slovensku individualnost odvojili od hrvatske um jetno, na osnovi sitnih
jezičn ih razlika.22 Gaj se slovenskom “separatizm u” suprotstavljao sa stajališta “sla­
venske uzajam nosti” . K ao što je K ollár sm atrao da će se Slovaci, ugroženi od m ađa­
rizacije, tek u sklopu zajednice sa Č esim a očuvati kao Slaveni, tako je i Gaj sm atrao
da će se Slovenci, ugroženi od germ anizacije, sam o kao H rvati očuvati za “ ilirstvo” i
slavenstvo.23

18
Ljudevit G aj, 1840. P roglas - Gajev proglas za N ovine i Danicu za 1840. god. v. u pretisku Danice u
izdanju Sveučilišne naklade Liber, Zagreb 1970.
19 Isto.
20
V. G ajev proglas za drugu polovicu 1835. god: Ljudevit Gaj, Oglas, Danica 1835., br. 22, 6. VI.
21 Ljudevit G aj, Proglas, Danica 1835., br. 48, 5. XII. i pos.
22
Gjuro Deželić, Gaj o sebi (Bilježke iz 1861. Svršetak), u: Dragoljub ili upisnik kalendar, Zagreb
1908.,11,12.
23
Stančić, G ajeva "Još H orvatska ni p ro p a la ", 138.

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/1999. 13

4. Grafija i jezik - hrvatski sadržaj u “ilirskom” obliku

tpočinjući svojim javnim djelovanjem , Gaj se najprije pozabavio problem om

O jed in stvene hrvatske grafije. K ao S to je Safáriku pisao šaljući mu 1830. svoju
brošuricu s nacrtom hrvatske grafije, sm atrao je (hinjenom skrom nošću) da će to biti
m a kako m ala, ali ipak prva djelotvorna brana “m ađarizm u” .24 D otadašnji pokušaji
da se um jesto četiri grafije na hrvatskom prostoru (kajkavske, slavonske, dalm atin­
ske i dubrovačke) uvede je d n a zajednička propadali su je r su se uglavnom tem eljili
na je d n o j od postojećih grafija, što j e izazivalo otpore u ostalim sredinam a zatvore­
nim u pokrajinske tradicije koje su to osjećale kao ugrožavanje vlastite i nam etanje
druge pokrajinske tradicije. T ako su propali pokušaji Tom e K oščaka, profesora na
K raljevskoj akadem iji i školskog nadzornika, te također profesora i cenzora A ntuna
N agya desetljeće ranije da na kajkavskom e području uvede slavonsku grafiju25, koja
je od svih postojećih sm atrana najizvom ijom hrvatskom grafijom.
Gaj, naprotiv, kao osnovicu reform e u K ratkoj osnovi 1830. i zatim u konačnom
prijedlogu u članku P ravopisi u D anici 1835. god.26 nije uzeo nijednu od postojećih
hrvatskih grafija, već sasvim novu i drugačiju. Pritom G ajev prijedlog nije bio proiz­
voljan. Gaj g a je izradio oslanjajući se na dio starije hrvatske tradicije koja je pozna­
v ala m onografem skih rješenja s dijakritičkim znacim a, ali i na takva grafijska rješe­
nja kod slavenskih Čeha i Poljaka. Sam je obrazlažući svoj prijedlog izjavljivao d a je
jedinstvena grafija preduvjet kulturnog napretka Hrvata, ali je rješenje koje je p red­
lagao objasnio prije svega u duhu ideje o slavenskoj uzajam nosti: “pri nas sam o ona-
kov pravopis svog im ena vreden ozivati se more, z ’ kojem mi izobraženejšem i zvu-
čenejšem Slavencom (...) vu je zik u vsevdilj približavati se m oguči postanem o” .27
G aju je ideja o slavenskoj kulturnoj uzajam nosti istodobno bila ključ za koji je sm at­
rao da će otvoriti vrata pokrajinskih ograda na hrvatskom prostoru. Pritom j e svoju
grafiju nam ijenio ne sam o H rvatim a kajkavcim a, već također “ Slavoncim a i D alm a­
tincim a” , ali također i “ Štajercim a, K rajncim a i K orušcim a” ,28 tj. svim a onim a koje
je u to vrijem e sm atrao pripadnicim a hrvatskog etnikuma. Tako koncipirana, “gaji-
ca” je (prem da kasnije dijelom m odificirana) i postala jedinstvenom hrvatskom gra­

24 Lj. Gaj - P. J. Šafariku (Pešta, siječanj 1831.), kod: Velimir Deželić, Pisma pisana dru Ljudevitu Gaju i
njeki njegovi sastavci (1828-1850), Građa za povijest književnosti Hrvatske 6, Zagreb 1909., 337, 338.
25 Stančić, G ajeva klasifikacija, 75.
26 Lj. Gaj, P ravopisi, D anica 1835., br. 10,11 i 12 od 14,, 21. i 28. III. - O Gajevoj grafijskoj reformi
usp. Josip Vončina, Temelji i p u tovi Gajeve grafijske reforme, Filologija 13,1985., 7-88.
27
Gaj, K ratka osnova, 4-6.
28
Gaj, K ratka osnova, 22.

14 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/IVV9.

 fijom. Prihvatili su je i Slovenci, a rabe ju kada pišu latinicom također Srbi i C rno­
gorci, kao i M uslim ani.
Gaj je jed n ak o postupio i kada je razm išljao o oblikovanju jedinstvenog hrvat­
skog standardnog jezika. On je prije nego što je upoznao K ollárovu klasifikaciju
razm išljao o oblikovanju zasebnog hrvatskog standardnog jezik a na kajkavskoj os­
novici.29 A nakon što je prihvatio K ollárovu ideju o samo četiri slavenska književna
jezika, od kojih bi jed an bio onaj koji je sam nazivao ilirskim, sm atrao je u prvo
vrijem e da će put prem a jedinstvenom “ ilirskom ” književnom jezik u biti postupan.
Prihvaćajući, naim e, jezičnu teoriju nacije, on nije napustio svoja dotadašnja razm i­
šljanja o oblikovanju zasebnog hrvatskog književnog jezika, je r je želio najprije
afirm irati hrvatski jezični, a tim e i nacionalni identitet. Jedino je sada želio u knji­
ževnom je zik u objediniti sva hrvatska narječja.
Gaj je sm atrao da su u prošlosti svi H rvati govorili jednim narječjem , koje se
vrem enom u njihovim rubnim dijelovim a iskvarilo pod vanjskim utjecajim a, na pri­
m orju pod utjecajem talijanskog, u K oruškoj, K ranjskoj i Štajerskoj njem ačkog je z i­
ka, dok su H rvati u Slavoniji, Bosni i D alm aciji prihvatili štokavštinu, koju je on pod
utjecajem K opitara i Safárika sm atrao srpskim jezikom , ali su pritom ostali u etnič­
kom pogledu Hrvati. N ajbližom hrvatskom “tem eljnom jezik u ” (“G rundsprache” iz
njegovih njem ačkih rukopisa) sm atrao je i dalje kajkavštinu, ali je sada želio hrvatski
književni je z ik oblikovati na osnovici kajkavsko-čakavskoj s elem entim a štokavšti-
ne, tj. ustvari na sjevernohrvatskoj tradiciji hrvatske jezičn e konvergencije 17.-18.
stoljeća. Pritom se pozivao na uzor Pavla R ittera-V itezovića koji je , prem a G aju,
svoj je z ik gradio na načelim a “slavenske uzajam nosti”, je r je svoj je z ik gradio s je d ­
ne strane tako d a j e uzimao najljepše elem ente iz svih hrvatskih narječja, a s druge
strane tako da je njegov je z ik od svih hrvatskih književnih varijeteta bio najbliži
Slovencim a i Srbim a.30 Bio je svjestan da Hrvati štokavci ne bi mogli prihvatiti takav
standardni je zik , ali je također sm atrao da u je u prvoj etapi potrebno opovrgnuti tvr­
dnje koje su negirale hrvatski jezični i tim e etnički identitet, dok bi se u drugoj etapi
Hrvati je zič n o ujedinili preko jezičnog jed in stv a svih “ Ilira” . Gaj je ubrzo odustao
od tih planova, ali oni pokazuju koliko su teške bile dilem e koje su pred njim stajale
i koliko je on čitavoj jezičnoj i nacionalnoj problem atici pristupao pokušavajući rije­
šiti upravo problem e hrvatske jezičn e i nacionalne integracije.
K ada je Gaj i pristao na brzo rješenje postojeće hrvatske jezičn e kajkavsko-što-
kavske dihotom ije, polažući odm ah jedinstveni hrvatski standardni je z ik na štokav­
sku dijalekatsku osnovicu, učinio je to je r je uočio da i na kajkavskom području, uza
sve otpore tradicionalnih krugova, prevladava trend koji je vodio prihvaćanju stan­

29
Ljudevit Gaj, Vjekopisni moj nacrtak, u: Velimir Gaj, K njižnica G ajeva, Zagreb 1875., str. XVIII.-XXII.
30 ,,
Stančić, G ajeva "Još H orvatska ni p r o p a la ”, 128-131.

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/IVVV. 15

 d ard a na štokavskoj osnovici. V eć je D rašković 1832. štokavsku osnovicu jezik a
svoje D isertacije obrazlagao činjenicom da se takvim jezikom sve više služe i kaj-
kavci “kao ja koji u Zagrebu rođen je sa m ” .31 Ali i tada Gaj nije prihvatio model koji
je za srpski standardni je z ik predlagao V uk S. K aradžić oslanjajući ga na “narodni”
je zik , tj. na standard pučkog usm enog stvaralaštva na tzv. istočnohercegovačkom
dijalektu istog, štokavskog narječja, koje je bilo osnovica hrvatskog standardnog j e ­
zika. Gaj je “ ilirski” je z ik oblikovao prem a m odelu iz hrvatske tradicije. Želio je , s
je d n e strane, da se oblikuje na načelu konvergencije triju hrvatskih narječja. Preno­
seći hrvatsku problem atiku na razinu čitave “Ilirije” , tražio je da se književni je z ik iz­
g rađuje tako da se iz cvijeća “velikog v rta” njezina je zik a “sabere sve s to je najbolje
u je d a n vijenac” .32 Želio je , s druge strane, da se oblikuje s osloncem na je z ik starije
hrvatske književnosti, prije svega “neprecijenjenog književnog blaga” visoko razvi­
je n e dubrovačke književnosti,33 a sam je veliki napor i sredstva uložio za tiskanje
starih dubrovačkih pisaca u svojoj tiskari. Prem da je Gaj taj je zik nam jenjivao svim
ju žn im Slavenim a, tem eljio g a j e na hrvatskom m odelu i bitno je utjecao da se hr­
vatski standardni je z ik (za razliku od srpskog) tako oblikuje u odlučnoj, preporodnoj
etapi hrvatske je zič n e standardizacije.34

5. Gajev rani hrvatski nacionalizam

sklopu fenom ena ranih srednjoeuropskih nacionalizam a, koji nije nalazio sup­
U rotnost između razvijanja nacionalnog identiteta i lojalnosti postojećim drža­
vam a, ni Gaj nije kao cilj imao sam ostalnu hrvatsku državu, već je svoju konkretnu
političku djelatnost vodio želeći obraniti sam ostalnost Trojedne kraljevine u sklopu
H absburške M onarhije. Jednako tako nije jo š razvio pojam nacionalne države, te ni u
T rojednoj kraljevini H rvatskoj, Slavoniji i D alm aciji nije vidio hrvatsku nacionalnu
državu, prem da ju je češće - kao što je već spom enuto - um jesto njezinim povijes­
nim trojnim im enom nazivao jednostavno “K raljevina H rvatska” . U sklopu ideološ­
kog sustava ranog nacionalizm a Gaj je također - za razliku od kasnijeg zrelog naci­
onalizm a - prihvaćao m ogućnost da neke “osobine” nacije budu zajedničke većem
broju “srodnih” nacija. T ako j e u sklopu jezičnoga m odela nacionalne ideologije,
kollárovske varijante kulturnoga sveslavenstva sa četveročlanom strukturom njezine

31 (Janko D rašković), D isertatia iliti razgovor darovan gospodi poklisarom , Karlovac 1832., 3 - usp.
pretisak: K arlovac 1991.
32
Ljudevit Gaj, 1836. P roglas, u pretisku Danice
33
Ljudevit Gaj, 1837. P roglas, u pretisku Danice
34 D alibor Brozović, H rvatski jezik , njegovo mjesto unutar južnoslavenskih i drugih slavenskih jezika,
njegove p ovijesne m ijene kao je z ik a hrvatske književnosti, u: Hrvatska književnost u evropskom kon­
tekstu, Zagreb 1978., 54-66.

16 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/1VVV.

jezičn o nacionalne klasifikacije (Rusi, Poljaci, Česi, “ Iliri”) i svoje prilagodbe kojom
je granajući je d a n od njezinih članova (“Ilire”) našao m jesto i za (negirani) hrvatski
identitet (Slovenci, H rvati, Srbi, Bugari), obilježja nacije distribuirao na tri razine:
slavensku, južnoslavensku (“ilirsku”) i hrvatsku.
Slavenski univerzum je G aju bilo opći okvir, najšira etnička, je zičn a i kulturna
zajednica preko koje je mali hrvatski narod zajedno s ostalim slavenskim narodim a
postajao čim benikom u ostvarenju sv jetskopovijesne zam isli Providnosti, i koja je
afirm irala hrvatski identitet prem a neslavenskim narodim a, napose prem a N ijem cim a
i M ađarim a kao vladajućim nacijam a u H absburškoj M onarhiji. “Slavenska uzajam ­
nost” bila je također argum ent i sredstvo za prevladavanje unutrašnjih prepreka hr­
vatskim integrativnim procesim a. Ilirstvo je , pak, G aju bila etnička, je zičn a i kultur­
na zajednica, svijest o kojoj je ja ča la otpornost H rvata u borbi protiv m ađarizacije, te
borbi za očuvanje političke sam ostalnosti i za obnovu teritorijalnog integriteta “ K ra­
ljevine H rvatske” . Svijest koja je , kao i ideja o slavenskoj kulturnoj uzajam nosti,
pom agala u neutraliziranju hrvatskih pokrajinskih partikularizam a, ali jed n ak o tako
bila protuargum ent slavističkim jezičnim klasifikacijam a i nacionalnim ideologijam a
(slovenskoj i napose srpskoj) koje su hrvatski prostor jezičn o i etnički dijelile izm e­
đu slovenske i srpske nacije. Ilirskom idejom je Gaj nadalje otvarao put H rvatskoj za
njezinu ulogu u rješavanju “istočnoga pitanja” na Balkanu, gdje su uz njezine grani­
ce ležali dijelovi hrvatskoga etničkog i povijesnog prostora, te dalje na jugoistok, ali
ne radi balkanizacije H rvatske, već radi europeizacije jugoistočne Europe. H rvat­
stvo, polazna točka njegova djelovanja, bilo je G aju etnički entitet, prirodan, neupi­
tan, povijesno prisutan u kontinuitetu od ranoga srednjeg vijeka, tvorac srednjovje­
kovne hrvatske države, koja je očuvala svoj kontinuitet do suvrem ene T rojedne kra­
ljevine odnosno “K raljevine H rvatske” , identitet koji se neće utopiti u ilirstvu niti će
njegovo posebno ime nestati zbog ilirskog općeg imena.
G ajeva rješenja na razini ideologije i na razini realizacije (ovdje je naglašeno
pitanje grafije i jezik a) rješavala su u postojećim hrvatskim prilikam a glavne prob­
leme svoga vrem ena. T a su rješenja vodila afirm aciji hrvatskoga nacionalnog i poli­
tičkog identiteta na način karakterističan za početnu etapu oblikovanja suvrem enih
srednjoeuropskih nacija i rani nacionalizam , etapu koja je u hrvatskom slučaju bila
opterećena opasnošću od germ anizacije i m ađarizacije. Gaj je svojom djelatnošću
bitno utjecao na proces hrvatske individualizacije i autoidentifikacije u odnosu na
neslavensku njem ačku u m ađarsku naciju. U tom sm islu je sam Gaj ocijenio bitni re­
zultat svoga djelovanja: “H rvatom , da nije bilo L judevita G aja, oni bi danas bili M a­
đari ili N ijem ci” .35
S druge strane, dok su G ajeva ideologija i njegova djelatnost bile ofanzivne u
obrani od “nijem stva” i “m ađarizm a”, njegova slavensko/južnoslavenska ideja i na

35 35. Gjuro D eželić, G aj o sebi, Dragoljub 32, Zagreb 1895., 44-45.

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/1VVV. 17

 njoj zasnovana je zič n a rješenja bili su defanzivni u odnosu prem a elem entim a srpske
n acionalne ideologije, koji su negirali hrvatski identitet. U interesu ja č a n ja vlastite i
zajedničke obrane više su naglašavali zajednički “ilirski”, nego zasebni hrvatski iden­
titet. To objašnjava činjenica da K opitarove, Safárikove i (im plicitne) K aradžićeve
klasifikacije nisu G aju m ogle izgledati toliko opasne koliko konkretne akcije m ađar­
ske politike. Slovenski nacionalni pokret uglavnom nije ni prihvaćao K opitarovu
p redodžbu o H rvatim a kajkavcim a kao Slovencim a, a Gaj je zarana odustao od zas­
tu p an ja u javnosti svojih shvaćanja o Slovencim a kao dijelu hrvatskog etnikum a. Iza
srpske nacionalne ideologije oslonjene na K aradžićevo poim anje o opsegu srpskog
je z ik a i naroda nije, pak, stajala neka politička snaga u M onarhiji, a Srbija je bila
m ala vazalna kneževina u Turskom Carstvu. Pretenzije K neževine Srbije na teritorije
u sklopu T urskoga Carstva, uključivši Bosnu, m oglo se doduše uočiti, ali N ačerta-
m je iz 1844. god., dokum ent koji j e izražavao bitne pravce njezine nacionalne i
vanjske politike, suvrem enicim a je ostao nepoznat (i takvim je ostao sve do početka
20. st.).
Gaj je ipak s vrem enom , ne poričući hrvatski identitet, težište sve više stavljao
na svoju ilirsku ideju. G ajeva ilirska ideja tako je s je d n e strane bila prepreka veliko­
srpskim jezičnim i nacionalnim koncepcijam a, ali je isto tako usporavala proces hr­
vatske nacionalne autoidentifikacije i diferencijacije prem a srpskoj naciji. K onačnu
diferencijaciju između hrvatske i srpske nacije Gaj i čitava njegova generacija osta­
vili su tako za vrijem e kada se to postavilo kao im perativ i kada su to u drugoj p olo­
vici 19. st. rješavali njihovi nastavljači (uza sve njihovo “jugoslovjenstvo”) u N aro d ­
noj stranci Josipa Jurja Strossm ayera i Franje R ačkoga, a napose Stranka prava Ante
Starčevića i Eugena K vatem ika. O d tada su postupno raščišćavani pojm ovi o odnosu
hrvatstva prem a susjednim (južno)slavenskim narodim a u povijesnom , kulturnom ,
je zič n o m i političkom pogledu.

Gajeva hrvatska sudbina

aj se za svoju ulogu u preporodu i u povijesti hrvatskog naroda priprem ao od

G rane m ladosti, a napose u razdoblju od tiskanja svoje K ratke osnove 1830. do
početka izdavanja svojih N ovina i D anice 1835. god. Vrhunac svog uspona kao neo­
spornog preporodnog vođe doživio je u osm ogodišnjem razdoblju do 1843. god. T i­
je k o m tih ukupno trinaest godina Gaj je pokazivao izuzetnu kreativnost u oblikova­
nju ideologije preporodnog pokreta te realizaciji preporodnih političkih i kulturnih
ciljeva. B io je pokretačka snaga preporoda, njegov agitator, tvorac prve budnice, te
sim bol preporoda i njegovih program atskih krilatica, osoba općenito najzaslužnija za
širenje i uzlet pokreta od Slavonije do Dubrovnika.
M eđutim , u zam ahu djelovanja počele su ubrzo dolaziti do izražaja osobine G a­
j a fantasta, kada g a j e - m oglo bi se reći - napustila njegova kreativnost. Ilirska ideja

18 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/1VVV.

 g a je ponijela, a htio je i nju prekoračiti i zaci u slavensku orbitu. V eć od 1837. god.
počeo je voditi svoju tajnu politiku. Sam je ili preko svojih em isara uspostavio veze
sa Crnom G orom , Srbijom i kretanjim a u Bosni, te s poljskom em igracijom . U spos­
tavio je i dodire sa službenom Rusijom i konačno s M ettem ichom , nastojeći ih upot­
rijebiti za svoje političke ciljeve, nudeći im usluge i tražeći novčanu potporu potreb­
nu za svoje djelovanje, za putovanja od C etinja do Beograda, Beča, Praga, Berlina,
Petrograda i M oskve, ali i za saniranje svojih vječnih novčanih problem a. N jegova
nenačelnost u pojedinim političkim i osobnim postupcim a, sam ostalne političke ak­
cije, tajnovitost i sum njive veze s em isarim a političke em igracije u službi različitih
država i političkih skupina, urodili su sum njičavošću u preporodnom vodstvu, kod
pojedinaca i neprijateljstvom , t e je 1843. god. - kada je bilo zabranjeno ilirsko ime i
kada je preporodni pokret bio izvrgnut političkom pritisku - bio optuživan zbog ra­
dikalizm a i proglašavan krivcem za takav potez B ečkog dvora, te je izgubio vodeću
ulogu u pokretu. O d 1848. god. - nakon afere s bivšim srbijanskim knezom M ilošem
O brenovićem , od kojega je iznudio novac potreban za svoju agitaciju - Gaj je bio u
hrvatskoj politici praktički mrtav. A i B achov sustav bio je prem a njem u nepovjer­
ljiv, te ga je - u vrijem e kad su G ajeve N arodne novine već bile službeno vladino
glasilo - špijunirao i čak hapsio pod sum njom za sudjelovanje u jugoslavenskoj re­
volucionarnoj zavjeri.
G ajevu hrvatsku sudbinu nakon toga karakterizirale su godine koje su ga, što je
i samom K urelcu bilo teško izreći, “om razom obastrle i sram otom obasule (...), kad
zalutao, dušm an ga ukliještio i davi, a svoji ga se ne sjećaju” . K urelac je prvi pozvao
da se zaborave osobine G ajeva značaja koje su do toga dovele: “N u, hristjanom na
grobu nije da sudim o, nego da pom ilujem o, da požalujem o, da oprostim o, da zabo­
ravim o slabost i krivicu, a da priznam o pošten trud i učinjeno dobro” .36 N a znanosti
je, pak, da ocijeni koji su rezultati G ajeva djelovanja bili trajni, a koji su bili izlaz iz
teškoća njegova vrem ena, ali se nisu pokazali kao trajno rješenje, te su otvorili nove
dileme koje su m orale rješavati kasnije generacije.

36 Kurelac, Slova n a d grobom Ljudevita Gaja, 8.

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/IVV5*. 19

Agneza Szabó

LJUDEVITA GAJA NE VALJA PRECIJENITI

- ALI NITI PODCIJENITI

rem da je Ljudevit G aj u dosadašnjoj historiografiji, pa i onoj izvan granica hr­

P vatske države, dobio izuzetno m nogo m jesta, također i kao “hrvatski preporodi­
telj” , ipak sm atram da njegovo sveukupno djelo i značenje, unatoč neospornih zaslu­
ga za hrvatsku povijest i kulturu uopće, valja ipak jo š tem eljito ispitati, i to sin e ira
et studio. Svjedoči o tom e i stručno-znanstveni o k r u g l i s t o l koji je 4. lipnja
1998. godine održan u maloj dvorani N arodnoga sveučilišta K rapina u organizaciji
istoim ene ustanove, a pod pokroviteljstvom Županije krapinsko-zagorske, kao i već
objavljeni sažetci izlaganja s ovoga skupa.
N em a sum nje da uzlazno ja v n o djelovanje Ljudevita G aja, kao i potpuno opa­
danje njegove popularnosti, pada u vrijem e intenzivna uspona hrvatskoga narodnog
p rep o ro d a na svim područjim a javnoga života, kao što su politika, gospodarstvo,
k ultura i druga područja. Pred hrvatskom politikom , a tim e i pred nosiocim a hrvat­
skoga preporoda, stajalo je tada nekoliko bitnih zadaća, koje su naslijeđene iz ranijih
razdoblja, a m oguće ih je sažeto i ovako izraziti: obraniti politički opstanak tada jo š
n a načelim a feudalizm a uređene H rvatske, a potom je preurediti u m odem u građan­
sku državu. R adilo se, dakle, o akutnoj potrebi ukidanja feudalizm a, ali se taj proces
ni u H rvatskoj, kao ni u ostalim zem ljam a H absburške M onarhije, tj. onim a koje su
priznavale habsburšku krunu, nije želio provesti po uzoru Francuske revolucije. Ona
je , doduše, ukinula feudalni poredak i tako bitno pridonijela stvaranju m oderne
Francuske, ali je, s druge strane, ta ista Francuska revolucija bila opterećena i užas­
nim zlodjelim a koja su je pratila. Štoviše, njezina revolucionarna taktika, zajedno s

*
1. Usp. o tom e časopis Hrvatsko Zagorje, god. IV., Krapina, 1998., br. 4., str. 23.-33. (priredio i uvo­
dom popratio Ivan Cesarec). N apom injem d a j e o Lj. Gaju i njegovu djelu napisana obim na literatura,
koju zbog sažetosti svojega priloga ovdje ne iznosim, je r bi ona zauzela prostor jednak m ojemu prilogu.
Ipak, među novijim i u znanstvenom sm islu vrednijim radovim a ističem nekoliko odabranih djela: M.
Živančević, Literatura o Lj. Gaju, Croatica, 1973.; Radovi instituta za hrvatsku povijest 3. (Zbirka rado­
va u povodu 100. obljetnice smrti Ljudevita Gaja) 1973.; J. Horvat, Lj. Gaj, njegov život, njegovo doba,
Z agreb, 1975.; J. Šidak, Studije iz hrvatske povijesti za revolucije 1848-49., Zagreb, 1979.; N. Stančić,
G ajeva “J o š Hrvatska ni p ro p a la " iz 1832-33., Zagreb, 1989., Isti, “N aš narod" L judevita Gaja iz 1835,
Radovi Z avoda za hrvatsku povijest 23., 1990. (i drugo); A. Szabo, Središnje institucije H rvatske u Zag­
rebu 1860.-1873., I.-II., Zagreb 1987.-1988.

20 ČASOPIS 2A KULTURU ‘ HRVATSKO ZAGORJE* 2/1999.

 brojnim zlodjelim a, osobito na području uništavanja hrvatske kulture i spom enika,
prim ijenjena je i na području južne i zapadne H rvatske, dakle Istre i D alm acije zaje­
dno s otocim a, koje je Francuska, odnosno N apoleonova vojska okupirala, i iz kojih
je nakon višegodišnje okupacije konačno istjerana, također uz pom oć hrvatskih ljudi
i vojske. Slijedila je tada duga politička borba H rvatskoga sabora sa centralističkim
Bečkim dvorom u pogledu što skorijega vraćanja ovih povijesnih hrvatskih zem alja
pod hrvatsku vlast.
V alja, m eđutim , odm ah kazati d a j e spom enuta revolucionarna taktika, ili bolje
reći “praksa”, ponovno pokazala zube godine 1848. najprije u Francuskoj, tražeći 22.
veljače iste godine “drugu republiku”, a zatim i u drugim srednjoeuropskim zem lja­
ma, odnosno njihovim središtim a, kao što su Berlin, Beč, B udim pešta itd. N jim a se
već tada pridružuju i “kom unistička” načela, a ta ista politika im ala je ponekih sim ­
patizera, ali i pristaša u H rvatskoj. N jihove ideje službena hrvatska politika nije sli­
jedila.
Što se, m eđutim , tadašnjega položaja tiče, valja također istaknuti da je bitni
uvjet za realizaciju procesa m odernizacije i tijekom druge polovice 19. stoljeća bio
upravo baš taj: postignuti teritorijalnu cjelokupnost H rvatske, što je značilo vratiti
pod vlast njezina Sabora i bana “nesrećom vrem ena” otrgnute dijelove zapadne i ju ­
žne H rvatske, dakle Istru i D alm aciju zajedno s otocim a, koji se nakon istjerivanja
N apoleonove vojske nalaze pod austrijskom upravom , zatim hrvatsko-slavonsku
V ojničku granicu, s nadom da će povoljan razvoj općih političkih okolnosti u svijetu
om ogućiti i povratak “Turske Hrvatske”, dakle Bosne (prije svega dijelova zem lje iz­
među rijeke U ne i V rbasa), koja se jo š uvijek nalazila pod osm anlijskom vlašću. Oko
takve državotvorne politike, koja je također uključivala i obranu hrvatske narodnosti
i državnopravne individualnosti, i to osobito nasuprot ekspanzivnom naletu m ađar­
skoga hegem onizm a, a uskoro i srpskoga, okupilo se uz vodeće hrvatsko plem stvo i
m lado hrvatsko građanstvo, koje se upravo konstituiralo i uključivalo u istu politiku
sve slojeve tadašnjega hrvatskog društva.
B ila je to zapravo politika hrvatskoga narodnog preporoda koja u doba svog us­
pona - to je s t izm eđu godine 1835. i 1848., ali i u kasnijim desetljećim a, osobito na­
kon postupne obnove što je uslijedila nakon sloma Bachova apsolutizm a (1849.-1859.)
i što je u svom e usponu potrajala sve do utanačenja H rvatsko-ugarske nagodbe
(1868.), a donekle i do vrem ena njene neuspjele revizije (1873.) - nastojala baš u
svrhu ostvarenja cjelokupne narodne politike ubrzano m odernizirati i na novim te­
m eljim a institucionalizirati cjelokupni jav n i život, posebno kulturu, kako bi se pota­
knule i izgradile nove snage, također u znanosti i um jetnosti, radi potvrđivanja i is­
punjenja nacionalnoga identiteta i sam osvijesti u m eđunarodnoj zajednici, te izgra­
diti zajednički književni je zik kao snažno sredstvo društvene, političke i kulturne
kom unikacije.

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/1VVV. 21

 V alja također odm ah istaknuti da upravo spom enuti zadatci hrvatskoga politič­
kog program a, ovdje dakako samo načelno i veom a sažeto prikazani, nisu bili niti
m alo lagani. P rije svega zbog već spom enute m ađarske hegem onističke politike pre­
ma H rvatskoj, koja upravo kulm inira 1848., pa prem da u M ađarskoj slom ljena g odi­
ne 1849., ona se opet na određen način “obnavlja” nakon slom a apsolutizm a, te pos­
tiže svoj “siguran” uspon u vrijem e uvođenja dualizm a 1867. godine, što ima, daka­
ko, i određenih posljedica na H rvatsku, kao i njenu cjelokupnu politiku sve do g odi­
ne 1918.
N aim e, već od početka 19. stoljeća M ađari su, posebno na redovitim zajednič­
kim saborim a u Požunu (danas B ratislava), s tolikom agresivnošću i uz pom oć svoje
većine u Saboru nastojali oslabiti, a zatim i posve ukinuti zasebni državnopravni
položaj H rvatske, da su - suprotno hrvatskoj pragm atičnoj sankciji, kao i drugim ra­
nijim , i to zasebno od K rune sankcioniranim hrvatskim zakonim a - tvrdili d a j e “H r­
vatska dio U garske”, koja treba da “sluša svoju m ater - zem lju”, i da nije “savezna
K raljevina” , već “pridružena strana” . Z ahtijevali su stoga da H rvatska uskladi i svoj
zasebni vjerski zakon s ugarskim zakonom (dakle m ađarskim ), te da m ađarski je zik i
u H rvatskoj zam ijeni dosadašnju službenu uporabu latinskoga jezika. N aim e, sve do
započeta procesa ukidanja feudalizm a te stvaranja m odernih nacionalnih država p ot­
kraj 18. i u tijeku prve polovice 19. stoljeća, u gotovo svim srednjoeuropskim zem ­
ljama, pa tako i u H rvatskoj, u službenoj je uporabi latinski jezik. Postupnim stvara­
njem m odernih nacionalnih država, pa tako i m odem e Hrvatske, u službenu se upo­
rabu uvodi m odem i nacionalni, odnosno m odem i književni m aterinski jezik . Što­
više, uz istaknute hrvatske preporoditelje, na čijem je čelu g ro f Janko D rašković,
kasnije Ivan K ukuljević i drugi, te književnike i znanstvenike, kao i njihove brojne
suradnike m eđu kojim a istaknuto m jesto pripada katoličkom u svećenstvu, i koji se
širom zem lje organiziraju u središnjim preporodnim ustanovam a radi prom ocije
cjelokupna hrvatskoga političkog program a, uključujući i prom ociju hrvatskoga je z i­
ka u službeni je z ik T rojedne kraljevine, djelovao je također, i to na službenoj razini,
i sam H rvatski sabor. N aim e, upravo u doba sve agresivnijega m ađarskog hegem o-
nizm a prem a H rvatskoj, osim što su u Z agrebu počela izlaziti prva ja v n a glasila na
hrvatskom e jeziku, i to zaslugom Ljudevita G aja, i H rvatski je sabor donio više zak­
ljučaka sa zakonskom snagom u korist hrvatskoga jezika. Tako, prim jerice, osim što
je već godine 1836. posebnim saborskim člankom XV: 1836. prihvatio da se u glav­
nom e gradu Z agrebu osnuje D ruštvo za uzgajanje narodnoga je zik a i literature, od­
bacivši tako nešto raniji G ajev prijedlog o osnivanju D ruštva izobraženosti ilirske,
H rvatski je sabor u korist prom ocije, ali i izgradnje hrvatskoga je zik a donio jo š j e ­
dan, tak o đ er važan zakonski članak. Riječ je o zakonskom članku X X IX : 1840., koji
je glasio: “N eka se u K raljevskoj akadem iji u Zagrebu i u svim gim nazijam a urede
katedre narodnoga i od svih provincijalizam a očišćenoga jezika, pa da se tako raširi
upotreba njegova” , je r Sabor sm atra za svoju dužnost “da što većm a uzgojim o naš

22 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE» 2/1VVV.

jezik, je r se tim e ja če ističe tip narodnosti naše” . Tri godine poslije čuo se u Saboru i
prvi zastupnički govor na hrvatskom e jezik u (Ivan K ukuljević, 2. svibnja 1843.), s
prijedlogom da se započnu priprem e za uvođenje hrvatskoga je zik a kao “diplom ati­
čkog” i taj je uspjeh postignut 23. listopada 1847. T oga je dana isti H rvatski sabor, a
na prijedlog zasebnoga saborskog odbora i m nogih govornika, zaključio da se “hr­
vatski je z ik im a uzvisiti na onu čast i valjanost koju je do sada uživao latinski je z ik ” .
O va odluka H rvatskoga sabora svakako je je d an od vrhunaca u pogledu uspjeha
i značenja politike hrvatskoga narodnog preporoda, dok su drugi, također tem eljni
zadatci hrvatskoga političkog program a jo š čekali svoju realizaciju. R iječ je , naime,
o teritorijalnoj cjelovitosti hrvatskih zem alja i njihovu povratku pod vlast H rvatskog
sabora i bana, zatim o ukidanju feudalizm a, ustvari dugotrajnom e procesu, koji je na
neki način već započeo i prije njegove službene prom ugalcije od strane bana i Sabo­
ra godine 1848., kao i provedbi postupne m odernizacije na svim područjim a jav n o g a
života (politika, gospodarstvo, kultura i prosvjeta, znanost te uređenje crkvenih prili­
ka), kojih je bit da se Zagrebačka biskupija uzvisi “na sam ostalnu i od M ađarske ne­
zavisnu biskupiju” . N jihovo se rješavanje našlo na dnevnom e redu hrvatske politike i
Sabora burne godine 1848., ali i kasnije. Pri tom e problem i teritorijalne cjelovitosti
T rojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i D alm acije nisu u cijelosti riješeni ni do
sloma A ustro-U garske M onarhije 1918. Iznim ka je sam o ukidanje hrvatsko-slavon-
ske V ojničke granice i njezin konačni povratak pod vlast H rvatskoga sabora i bana
godine 1881.

II.

U nutar ovako nepovoljnih političkih okolnosti pada i djelovanje L judevita G a­

ja. B oraveći zbog studija u G razu i Beču, on prihvaća Šafarikove studije i K ollárovu
kategorizaciju slavenskih jezika, kao i njihovu ideju slavenske uzajam nosti. O sla­
njajući se na njihove ideološke poglede, kao i prihvaćanje pogrešnoga m išljenja da
su južni Slaveni potom ci starih Ilira, Gaj je uskoro iskovao i zajednički nazivnik “ ilir­
ski”, pod kojim bi se, kako je zamislio, m ogla približiti do sada odvojena narječja hr­
vatskoga jezik a. U skoro je njegov objavljeni rukopis K ratka osnova horvatsko-sla-
venskoga p ra vo p isa n ja (1830.), kojom je pokrenuo reform u pravopisa, bila također i
poticaj da po skorom e povratku u H rvatsku (1832.) ustrajno poradi na osnivanju no­
vina s književnim prilogom na hrvatskom e jeziku. N akon uzaludna dvogodišnjeg če­
kanja na odgovor svoje molbe, Gaj se hrabro obratio i na sam oga kralja, pa je potre­
bna dozvola konačno stigla krajem godine 1834., što mu je om ogućilo da 1835. za­
počne s tiskanjem prvih javnih glasila na hrvatskom e jezik u u Zagrebu. Bile su to
dobro poznate N ovine horvatske i njihov književni prilog D anica horvatska, slavon­
ska i dalm atinska. Istina, oba su glasila zbog G ajevih političkih nam jera već počet­
kom 1836. prom ijenila naslov u Ilirske narodne novine i D anica ilirska, ali je pri

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE» 2/1999. 23

tom e od presudne važnosti i činjenica što su od te godine pisana u štokavskom e nar­
ječju . O dubini reform e, kao i njezinu uistinu integracijskome smislu, govori također i
činjenica da je štokavsko narječje ostalo u funkciji ovih glasila i nakon zabrane ilir­
skoga imena početkom god. 1843., i kad Gaj mora svojim glasilima vratiti prvotne
naslove: N ovine horvatsko, slavonske i dalm atinske i D anica horvatska, slavonska i
dalm atinska. Kao što je u historiografiji dobro poznato, zabrana ilirskoga imena za­
uvijek je uzdrm ala G ajev osobni ugled, ali i njegov ekonom ski položaj, je r je vlastita
tiskara, koju je osnovao god. 1838., uglavnom i sve više poslovala s gubitcim a.
P rem da nem a nikakve sum nje da su N ovine, a osobito D anica, već od sam oga
svoga početka izlaženja postale žarišne jezg re hrvatskoga preporoda, kao i njegove
cjelokupne politike, također i po kulturno-povijesnim i uopće inform ativnim sadrža­
jim a koji su redovito objavljivani, a čitaju se ne sam o u Hrvatskoj i Slavoniji te
D alm aciji i Istri, nego i u Bosni, kao i u ostalim zem ljam a M onarhije gdje ima H r­
vata, ipak treba kazati da istaknuti vođe hrvatskoga preporoda već i prije zabrane ilir­
skoga im ena nisu zadovoljne književnim dom etim a D anice, pa stoga osnivaju novi
književni časopis K olo (1842.-1853.), s podnaslovom Članci za literaturu, um čtnost i
narodni život. Od sam oga početka K olo je nastojalo biti na visini europske književ­
nosti. Časopis je tiskan svaki put u tisuću prim jeraka, dakle visini naklade koju G a­
je v a D anica nije m ogla postići. Osim toga, Kolo je posvećivalo i veliku pažnju stari­
nam a, a donosilo je i vrijedne povijesne dokum ente s kom entarim a te povijesne ras­
prave. Za taj časopis priredio je uskoro Antun M ažuranić i prvo izdanje Vinodolsko­
g a za ko n a (1843.). N o unatoč tom u, G ajeve N ovine, kao i D anica, zadržavaju izvor­
nu, a jed n ak o tako i povijesnu vrijednost, osobito po strukturi svojih sadržaja, koje
valja jo š tem eljito istražiti kako bism o mogli u cijelosti utvrditi njihovu orijentaciju i
značenje ne sam o u književnom e nego i u izravnom e političkom smislu i ulozi.
U z jav n u nakladničku, a tim e i političku djelatnost, koja je sadržana i u dobro
poznatom e m ottu D anice “N arod bez narodnosti je st telo bez kosti”, Gaj je razvio
intenzivnu “tajnu” djelatnost, odnosno vodio vlastitu politiku. Budući d a j e službena
hrvatska politika, dakle H rvatski sabor, odbijala politiku slavenske uzajam nosti, a
jed n ak o tako i ilirsku ideju, Gaj se, žarko želeći da ideja slavenske uzajam nosti pos­
tane što prije konkretna stvarnost, pa i m aterijalna pom oć H rvatskoj, prihvaćao i
“rđavih sredstavah” . U nam jeri ostvarenja svojih političkih ciljeva, koji su isticali
Srbiju “sredotočjem ” buduće zajedničke države (jugoslavenske), Gaj je jo š mnogo
prije zabrane ilirskog im ena od strane Beča, a bez znanja H rvatskoga sabora, uspos­
tavio tajne veze, i to za novac, preko šefa tajne policije ruskoga cara N ikole I. u
B erlinu. Stavio se tako već 1838. u službu ruske politike na Balkanu. O sim što je iste
godine uputio m em orandum caru N ikoli I., Gaj 1840. odlazi osobno u Rusiju. Budu­
ći da se tada razočarao nezainteresiranošću Rusije za Balkan (ona oklijeva zbog m e­
đunarodne situacije, prije svega zbog Turske), Gaj se okreće prem a protuturski ras­
položenom u krugu oko poljskoga kneza A dam a C zartoryskija, bivšega predsjednika

24 ČASOPIS ZA KULTURU ‘ HRVATSKO ZAGORJE* 2/199».

 provizorne poljske vlade u V aršavi (1830.-1831.), koji je nastojao za protutursku
politiku predobiti balkanske Slavene, prije svega Srbiju. Czartoryski je stajao tako­
đer i iza politike dobro poznatih N ačertanija Ilije G arašanina (objavljene 1844.).
Štoviše, Gaj je upravo preko C zartoryskija uspostavio svoje veze sa Srbijom i puto­
vao tri puta u Beograd, gdje je razgovarao s tam ošnjim poljskim agentom Franjom
Zachom , te sa Srbima: M atijom Banom i Ilijom G arašinom . T reba kazati d a j e i po
pisanju Franje Zacha Gaj težio za ujedinjenjem južnih Slavena pod vodstvom srp ­
skoga kneza i sa Srbijom kao njihovim “sredotočjem ”, a o stanju u Srbiji i tam ošnjim
raspoloženjim a izvijestio je i kancelara M etternicha, inače poznatoga nosioca poli­
cijskoga režim a. Radio je istovrem eno i na mogućoj uspostavi suradnje između “ma-
džarona” (unionista) i N arodne stranke, koja je imala i brojne zastupnike u H rvats­
kom e saboru.
Za svoje tajno političko djelovanje Gaj je prim ao novčane nagrade u B eču i
Beogradu. M eđutim , god. 1848. uključuje se u službenu hrvatsku politiku, dakako iz­
van Sabora, te zajedno s A. V raniczanyjem i I. K ukuljevićem sudjeluje u sastavljanju
Z ahtijevanja naroda koja, m eđu ostalim , traže da se popularni pukovnik Josip Jela-
čić im enuje hrvatskim banom , neznajući da je dekret u tom e sm islu već napisan u
Beču. Štoviše, bio je i član službene hrvatske deputacije što je spom enuta Z ahtijeva­
nja u travnju 1848. predstavila kralju, koji je odložio njihovo uvažavanje. D apače,
ban Jelačić postavio je G aja povjerenikom za vanjske poslove u Banskom e vijeću,
koje je na tem elju saborskih zaključaka iz godine 1848. zastupalo koncepciju fede-
ralističkoga preuređenja M onarhije na tem eljim a austroslavizm a. M eđutim , nakon
poznate afere s M ilošem O brenovićem u lipnju 1848., ban Jelačić pokreće sudski
proces protiv G aja, koji se, prem da oslobođen optužbe d a je iznudio novac, ipak m o­
rao zauvijek povući iz političkog života. N ije ga više m ogao spasiti ni njegov poku­
šaj obaranja bana Jelačića, i to uz pom oć poljske em igracije, a na definitivan poraz
Gaja je prisilila njegova “prodaja” N arodnih novina bečkoj vladi, odnosno Bachovu
M inistarstvu u Beču, a ne m alo poniženje donio mu je i dvom jesečni pritvor u doba
Bachova apsolutizm a “zbog nekadašnjih veza sa Srbijom ” . N ovi financijski krah do­
živio je godine 1858., ali je nešto kasnije prim io opet od bečke vlade subvencije za
novine, koje su od 1850. službeni vladin list. Prem da je to želio, ni u doba vlade ba­
na Josipa Šokčevića, pa ni bana Levina Raucha, nije se više uspio uključiti u javni
politički život.
Prem a tom e, na tem elju ovdje navedenih činjenica u sažetom e inform ativnom
pregledu, ipak m islim da m ožem o zaključiti d a je uistinu potrebno i dalje sin e ira et
studio studirati i istraživati sveukupno G ajevo djelovanje, kako ga ne bism o niti pre­
cijenili, a niti podcijenili. Ima L judevit G aj, što je i ovdje spom enuto, neospornih za­
sluga za hrvatsku povijest i kulturu, ali ima brojnih poteza i postupaka koje valja i te
kako dobro poznavati, a potom i objaviti. N aim e, dobro znam o da nakon 1918., pa
sve do dem okratskih prom jena 1990., to nije bilo moguće.

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/IVVV. 25

M iroslav Šicel

LJUDEVIT GAJ, KNJIŽEVNIK: DA ILI NE?

ako je od sam og početka svog aktivnog sudjelovanja u javnom , kulturnom i poli­

I tičkom životu sve do naših dana različito shvaćan i tum ačen, neobjektivno hvaljen
i m itologiziran, ali i nedovoljno argum entirano i jednostrano osporavan, u jed n o m se
bez razlike svi ipak slažu: L judevit je G aj, uprkos svemu, ostavio neizbrisiv trag u
hrvatskoj povijesti i kulturi. O dnosi se to posebno na razdoblje tridesetih godina 19.
stoljeća, vrem ena kad počinje ostvarivanje ideje o konstituiranju m oderne hrvatske
nacije i rađanje narodnog preporoda u H rvatskoj, kom e je Gaj bio neosporni vođa.
N em a sum nje d a j e Gaj bio kontraverzna, ustvari vrlo složena ličnost. S je d n e
strane suvrem enici ga opisuju kao osobu koja je znala fascinirati masu, povesti je za
sobom , s druge predbacivalo mu se pretjerana narcisoidnost, nedosljednost u politič­
kim potezim a, tvrdoglavost i prgavost, zbog čega je nerijetko dolazio i u sukobe čak
i s najbližim suradnicim a. Č injenica je , m eđutim , d a j e sam Gaj, bez obzira na kas­
n ija politička događanja i razm im oilaženja s pojedincim a, bilo iz ideoloških razloga,
bilo političkih opredjeljenja, bilo zbog različitih shvaćanja sm isla i funkcije književ­
nosti - u sam om početku ilirskog pokreta predstavljao karizm atsku ličnost koja je
svojim načinom istupanja, retorikom , uspijevala nerijetko i najogorčenije protivnike
pridobiti za svoje ideje.
T ako je , prim jerice, V ukotinović u svojim uspom enam a istakao “obilnu rječi­
tost i bujnu fantaziju” G ajevu, koji je bio, kako piše, “( ...) upravo rođen za izvođe­
nje m isije koja je pred našom dušom lebdila” . A ntun M ažuranić pak ističe da je u
G aja postojala “( ...) neizreciva želja za slavom i veličinom ”, a imao je , piše M ažu­
ranić: “( ...) darova kakove ima tek jedan izm eđu m ilijun ljudi ( ...) ” . G ajevom lično­
šću bio je fasciniran i sam A ugust Šenoa, koga je oduševio govornički talent Gajev:
“( ...) Samo čovjek koji je čuo G aja govoriti, m ože si tum ačiti onaj silni preokret du­
ša za doba ilirske. T akav čudan glas m orali su imati vjerski zanositi propovjedači
koji su znali živom , žarkom riječi obujm iti, prekrstiti tisuće ljudi ( .. .) ” - ushićeno
piše Šenoa o Gaju.
B ez obzira što i kako su se suvrem enici, a i povijest odnosili prem a ličnosti
G ajevoj i njegovoj ulozi u ilirskom pokretu, činjenica ostaje da se on ogledao na
raznim područjim a društvene, političke i kulturne djelatnosti; pisao je političke član­
ke i program e, okušao se u povijesnim tem am a, pisao stihove - roditelj je specifično
pjesničke vrste b u d n i c e - okušao se i u prozi, uhvatio se u koštac s jezičnim p i­

26 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/1999.

 tanjim a, riješio problem pravopisne grafije, i drugo.
Različiti su dom eti, i uspjesi i neuspjesi, u svim tim G ajevim djelatnostim a, no
je d n a je , čini se, ostala, uglavnom , do naših dana upitna: m o ž e m o li G a j a
smatrati k n j i ž e v n i k o m ? K oliko je njegovo neveliko “ literarno” djelo
doseglo granice više od običnog novinskog stupca i publicističke razine, koliko je
dodim ulo svodove onog što obično nazivam o um jetnošću riječi.
K njiževni povjesničari i kritičari u tom se pitanju poprilično razilaze. U zet će­
mo sam o dva prim jera. Antun B arac, jed an od najvažnijih hrvatskih književnih pov­
jesničara, u poznatoj svojoj, nažalost nedovršenoj, povijesti hrvatske književnosti
(.Književnost ilir izma, knjiga I, Zagreb, 1954) - pišući o Gaju, između ostaloga je u-
stvrdio: - “( ...) Ako je obilježje pravoga književnog djela u tom e s to j e prožeto lič­
nim crtam a svoga stvaraoca i doim a se svojom živošću i m nogo godina nakon svoga
postojanja, onda i G ajevi prozni sastavci različite vrste pripadaju književnosti. Oni
idu m eđu najbolju hrvatsku p ro zu u doba ilirizm a.” (Istaknuo M. Š.)
Isto takvo visoko m išljenje o G aju književniku, posebno o um jetničkoj vrijed­
nosti njegove proze dijeli i Jakša Ravlić, pozivajući se upravo na B arčevu ocjenu, no
Ravlić ipak nadodaje: “( ...) Što se tiče pjesam a, Gaj nije književnik um jetnik”
( H rvatski narodni p re p o ro d I, PSH K , knj. 28, 1965).
N asu prot ovim stavovim a književnu vrijednost G aju ne priznaje uopće M ilorad
Živančević: “( ...) U biti je Gaj bio publicist. Bio je to i kad se trsio da izrazi knji­
ževne am bicije. G otovo sav njegov literarni opus svodi se na pregršt sastavaka u N a­
rodnim novinam a i D anici - nešto izvornih članaka, uglavnom inače kom pilacija,
preradba i adaptacija, nešto poduke (“njetila”), nešto stihova - i sve to uglavnom u
prvim preporodnim godinam a ( ...) .” Živančević, napom enim o i to, gotovo uopće ne
spom inje G ajeve prozne tekstove, a o njegovoj poeziji tek će reći - pišući o zbirčici
stihova S lavog/asje iz Z agorja (1832) - “( ...) Taj idilični pastoralni pejzaž doživlja­
vao je nadobudni poeta kao ‘raj čiste ljubavi stvorenja, v kem najslajša skrita su ću-
telja’, ali ni taj sladunjavi ugođaj u biti nije lišen najosornijega G ajeva osjećanja -
lokalpatriotizm a, oduševljenja za dom i rodni kraj ( ...) ” , da bi zaključio kako je
“( ...) Kao književnik Gaj prilično blijeda figura” (P ovijest hrvatske književnosti, knj.
4 /Ilirizam , realizam /, 1975).
Kao što je iz ova dva, tri prim jera posve razvidno, vrlo su oprečni stavovi u hr­
vatskoj književnoj historiografiji napisani o G ajevu književnom stvaralaštvu.
D a bism o došli do stvarne spoznaje koliko je , zapravo, Gaj bio književnik, um ­
jetnik, treba, dakako, prije svega izanalizirati njegovo i lirsko i prozno stvaralaštvo.
No sam o to neće bti dovoljno da se potvrdi je d n a ili druga teza: da Gaj je st ili nije
književnik. Potrebno je uzeti u obzir i određene izvan literarne činjenice koje su m o­
gle ili doista i je su odredile i G ajevo stajalište, njegovo shvaćanje s m i s l a knji­
ževnosti, kao i koliko je njegovo djelo bilo rezultat stvarne unutarnje potrebe i pori­
va da literarno stvara, koliko je , uopće, bio talentiran, a koliko je sam o ozračje, druš­

ĆASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/1999. 27

tveno, politički aktualno, te svjetopogledno, uvjetovalo da se Gaj prihvati literarnoga
pera.
V rijem e političkog i idejnog pokretanja m ladoga građanskog društva u europ­
skim se relacijam a nadovezuje na prosvjetiteljsku m isao i racionalističku filozofiju
18. stoljeća, a odjeci tih kretanja ja v it će se i u nas već u tzv. pretpreporodno doba.
D vadesetak kasnijih godina - od 1830. do 1850. - mogli bism o slobodno nazvati
“G ajevim dobom ” ; vrijem e je to narodnog preporoda u kom e je Gaj bio prva ličnost:
strateg i idejni vođa, pa bi se m oglo reći da Gaj u jav n i život ulazi upravo u trenutku
kad rom antičarski pokreti započinju svoj pohod na - u europskim razm jerim a - iživ-
je lu prosvjetiteljsko-racionalističku filozofiju.
K akva je u tom vrem enu, u tim prvim desetljećim a 19. stoljeća koja prethode
ilirskom pokretu, situacija u hrvatskoj književnosti? N ajuspješnija prethodna razdo­
blja dubrovačke književnosti već su polovicom 18. stoljeća prošlost: ostali su tek od­
je c i G undulićeva i B unićeva baroka. S druge strane, vrijem e je to uspona z n a ­
n o s t i ; najrječitiji prim jer su D ubrovčanin Ruđer Bošković, a u Slavoniji M atija
Petar K atančić. D rugim riječim a, sa zakašnjenjem u odnosu na Europu, tek polovi­
com 18. stoljeća započinje u nas organiziranije i dosljednije razvijanje p r o s v j e ­
t i t e l j s t v a , odnosno racionalizm a kao filozofskog svjetonazora i kao političke
opcije, što će, naravno, na svoj odjek naići i u literaturi. Pri tom e je važno napom e­
nuti da su ti počeci vezani prvenstveno uz p u č k i svjetonazor: iako m ožem o sa
sigurnošću ustvrditi kako je izvorište svih bitnih događaja u hrvatskoj kulturi i knji­
ževnosti, u jezičnim pitanjim a posebno, izravno i neizravno, vezano uz ime Pavla
Rittera Vitezovića, tog našeg, kako ga prozvaše “pankroatiste” (C roatia rediviva iz­
lazi 1700!) - ipak glavni nositelji, odnosno začetnici novog, prosvjetiteljskog svjeto-
p ogleda dolaze uglavnom iz redova p u č a n a : K ačićeva po cijeloj Hrvatskoj ras­
prostranjena pjesm arica R azgovor ugodni naroda slovinskoga iz 1756. godine te
R eljkovićev Satir Hiti divji čovik iz 1762. granična su pojava kojom započinje oz­
biljnije obilježavanje perioda prosvjetiteljstva u hrvatskoj književnosti - je r ta djela
sadrže dvije tem eljne karakteristike prosvjetiteljskog nazora: didaktizam i odgojnu
funkciju pisane riječi.
P rijelaz stoljeća, m eđutim , obilježava totalnu stagnaciju u književnom stvarala­
štvu: vidjeli smo, u D ubrovniku književnu riječ potiskuje nalet znanosti, slavonska
književnost izuzev svijetle ličnosti K anižlićeve, i tek ponekog bljeska K atančićeva,
D ošena i jo š ponekog, nem a pisca književno vrijednog po estetskim , literarnim m je­
rilim a. Sve do pred kraj 18. stoljeća i kajkavska književnost koncentrirana u okviri­
m a Banske H rvatske, koliko god uspješna na području leksikografsko-rječničke pro­
blem atike, “književno” , poslije Frankopana, Z rinskog i V itezovića, životari u sadr­
žajim a svakodnevnih praktičnih tekstova uglavnom duhovnog, nabožnog karaktera
b ez um jetničke vrijednosti. Izuzetak je T ito B rezovački, jedin i izvorni dram ski stva­
ralac tog vrem ena, pisac koji, praktički, nastavlja prosvjetiteljsku m isao 18. stoljeća,

28 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/1VVV.

 pa se neće biti teško složiti s M ihovilom K om bolom koji će za B rezovačkoga reći da
je “( ...) po svojem načinu m išljenja, i po čitavom duhovnom sustavu čovjek racio­
nalnog osam naestog stoljeća N astavak prosvjetiteljske misli i ideje očigledan
je i kod drugih kulturnih djelatnika tog doba: Tom o M ikloušić, pa čak i Jakob Lov-
renčić, pisac poznatog P etrice K erem puha po uzorku T illa E ulenspiegela - u osnovi
djeluje m oralistički, a to znači odgojno, i u krajnjoj liniji i opet - prosvjetiteljski.
N a sam om kraju 18. i početkom drugog desetljeća 19. stoljeća počinju se ja v ­
ljati pisci koji će poim anju sm isla je zik a dati određeni program ski karakter: poslije
dom inacije leksikografskih djela u prethodnim stoljećim a počinju se jav ljati razm iš­
ljanja ne sam o o potrebi stvaranja riječnika (ili gram atike) s već postojećom tradici­
onalnom jezičnom građom , bilo svakodnevno govornom , bilo iz književnog naslje­
đa, nego i tendencija da se o jezik u progovori i kao o živom tkivu s višenam jenskim i
značenjem i svrhom (Josip Šipuš, M aksim ilijan V rhovac, i drugi). Jednom riječi, s
početkom stoljeća započinje faza istraživanja i tum ačenja je zik a kao - ne sam o sred­
stva kom unikacije ili isključivog uvjeta za ostvarivanje političkog i duhovnog j e ­
dinstva nego i kao složenog m edija koji nem a sam o utilitarnu zadaću, nego funkcio­
nira i na višoj razini: “krasoti, obilnosti i snazi”, kako to reče biskup M aksim iljan
V rhovac.
N o, istina je i to da tem eljne intencije velikog dijela i pretpreporodnog i posebi­
ce preporodnog inetelektualnog naraštaja nije imao zapravo nikakvih um jetničkih,
književnih pretenzija, naročito ne na samom početku pokreta. T rebalo je , a to je bio
im perativ, u prvom redu buditi nacionalnu, već pom alo zam rlu odnarođenu svijest u
Hrvata, pa je doista bilo nužno početi s ostvarivanjem davnašnje ideje, od V rančića
do V itezovića: prihvatiti jedinstveni, standardni književni je z ik za cijelu Hrvatsku
kao bitnu i najvažniju pretpostavku sveukupnom narodnom jedinstvu. Stoga je sas­
vim razum ljivo da su napisi u velikoj većini sve do četrdesetih godina 19. stoljeća
bili, praktički, usm jereni na problem atiku jezika, na njegovo značenje za opstojnost
hrvatskoga naroda, na prevladavanje stranih utjecaja i odnarođivanje, te - konačno -
form iranje vlastitog književno-jezičnog standarda.
Budući je Gaj svoju m isiju neprikosnovenog vođe i ideologa pokreta, kao i j e ­
dinstvo sam ih iliraca uspio održati nepom ućeno sve do četrdesetih godina (pisati je
prestao već ranije!), opravdano je pretpostavljati da se njegova koncepcija ilirizma,
posebno kad je u pitanju književno stvaralaštvo, zasnivala na bazi prosvjetiteljskih
ideja i misli, utilitarnom smislu i zadaći literature kao vrlo bitnog segm enta u posti­
zanju osnovnog cilja: hrvatskog narodnog preporoda.
T ako je došlo do atipičnih procesa u hrvatskoj književnosti u odnosu prem a eu­
ropskim procesim a u um jetnosti! D ok se stvaralaštvo građanskog probuđenog druš­
tva počelo izražavati rom antičarskim stilskim postupcim a, suprotstavljajući se klasi­
cizmu, odvjetku prosvjetiteljstva, hrvatski su pisci u prvoj polovici 19. stoljeća os­
tvarivali s i m b i o z u rom antičarskih elem enata s klasicističkom stvaralačkom po­
etikom.

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/1VVV. 29

 E pitet književnika, pjesnika, Gaj je stekao, neprijeporno, poznatom pjesmom
H orvatov sloga i zjedinjenje, poznatijom po prvom stihu: Jo š H orvatska n i propala.
Riječ je , ustvari, o prototipu pjesničkog žanra b u d n i c e , koja je dom inirala hr­
vatskom književnosti kroz cijelo razdoblje ilirskog pokreta, sve do pedesetih godina.
T a j e budnica, po postanku, bila je d n a od posljednjih literarnih tvorevina G aje­
vih, pa neće biti na odm et vidjeti kakva književna djelatnost G ajeva prethodi ovoj
pjesm i, koja - recim o odm ah - po nekoliko verzija nastalih tijekom nekoliko godina
m ožda najbolje pokazuje što j e Gaj, zapravo, tražio od literature: da bude um jetnost
ili nešto drugo.
Po svjedočenju Josipa H orvata, pisca m onografije o G aju (Ljudevit Gaj, njegov
život, njegovo doba, Zagreb, 1975) Gaj se u djetinjstvu u roditeljskom dom u susreo
pretežno s piscim a njem ačkog “ Sturm und D ranga” (Bürger, Schiller), dakle pred­
stavnicim a završne antiklasicističke faze prosvjetiteljstva. Sam Gaj u svojoj autobio­
grafiji ( Vjekopisni m oj nacrtali) gotovo se i ne dotiče svoje literarne djelatnosti, kao
ni lektire, osim što spom inje svoju naklonost povijesti od m alih nogu, te kako “( ...)
M ale mi pjesm e, koje sam u ‘L uni’, novoustrojenu časopisu njem ačkom u Zagrebu
objelodanio, pribaviše gdjekakvu prijatnost ( ...) ” . D odajm o jo š kako je u ranom
djetinjstvu volio slušati narodne pripovijetke i bajke (i sam ih je prikupljao u svom
rodnom kraju, K rapini i okolici), te u nešto zrelijoj dobi “( ...) Pročitav Razgovor
ugodni K ačićev, dokučih slast i dostojanstvo ilirskoga jezik a ( ...) ” - i to je sve što je
sam Gaj napisao o svojemu odnosu prem a književnosti. Č injenica je d a j e u L uni ob­
ja v io nekoliko bezvrijednih pjesm ica, da mu je prvi veći tiskani tekst knjižica na
njem ačkom jeziku napisana D ie Schlösser bei K rapina ( 1826) kojom je najavio
svoje opredjeljenje i interes za povijesna zbivanja u vezi s postankom i razvitkom
Hrvatske. Iste je godine u K rapini napisao ije d n u pripovijetku, svojevrsnu prethod­
nicu kasnijoj hajdučko-turskoj novelistici iz pedesetih godina (K ow otscha, der Rau-
berhautm ann), a od pjesničkih pokušaja vrijedno je upozoriti na veću pjesm u Pesm a
o d Z a g o rja o b ja v lje n u u L u n i 1826, a koja, u stanovitom sm islu svojom pejzažno-
-arkadijskom m otivikom najavljuje M ihanovićevu H orvatsku dom ovinu. N ajsažetije
G ajev j e ne baš obim ni književni korpus (njem ački i hrvatski) okarakterizirao Josip
H orvat u spom enutoj m onografiji: “( ...) Form alno su G ajevi njem ački stihovi dotje­
rani; u hrvatskim pjesm am a nije postigao vještinu stihotvorstva, m ada mu kasnije
katkad i nesvjesno proza prelazi u stih ( ...) .”
V ratim o se spom enutoj Gajevoj budnici H orvatov sloga i zjedinjenje: ta najpo­
znatija i najčešće citirana (i pjevana!) pjesm a ne sam o da je predstavljala prototip,
odnosno paradigm u za žanr budnice, nego nam, vjerojatno, s obzirom na nekoliko
svojih verzija, m ože ponajbolje odgovoriti na pitanje m ožem o li G aja sm atrati knji­
ževnikom ili ne.
Josip H orvat u svojoj m onografiji bilježi sljedeće: “( ...) V jerojatno je u Pešti
1831. čuo Gaj od poljskih em igranata himnu poljskih legionara koju je jo š 1797.

30 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE» 2/1VVV.

spjevao Jo z ef W ybicki. N jezini početni stihovi Jeszcze P olska nie zg in e la . .. odgova­
rali su G ajevu raspoloženju, postali ‘lajtm otiv’ pjesm e koju je pribilježio n a omotu
pism a, prim ljenog 8. IV. 1831. od D ragutina Rakovca:

Još H orvatska nij ’ prepala

Jošče živi narod naš.
A ko je st i dugo spala,
N i jo š mertva, nije baš!
Još H orvatska nij’ prepala
A r jo š mi v njoj živi smo
A ko je st i dugo spala
M i nju z sna prebudim o.

N am slavenska nam A haja

B u horvatska zem lica,
N aj postane nam kip raja
D raga dom ovinica.
V ju tro človek je krepkejši
K ad se dobro zespal je,
Svet je njem u vugodnejši,
Razum jakem , m irna vest.

N arav v zim e si počine

Da s tem ja k ja zbudi se,
Ni to obraz dom ovine?
N apni um i srce tve ( ...) ”

R iječ je , dakle, o prvoj poznatoj verziji ove budnice koja je ostala zabilježena u
rukopisu, b ez jav n o g objavljivanja. D a j e ona nastala, da tako kažem , racionalno,
pobuđena prvim stihom poznate himne poljskih legionara, a ne kao izvorna pjesnič­
ka inspiracija - savršeno je jasno. N o, od tog prvog zapisa tek započinje prava po­
vijest ove budnice.
P rem a izjavi sam oga G aja, on je dvije godine kasnije (1833), na putu k svom
prijatelju Ferdi Livadicu, poznatom kom pozitoru, u Sam obor, odlučio “usavršiti” tu
pjesm u na tem u prvog stiha: “( ...) Jednom riječi, j a odlučih prvom prilikom spjevati
pjesm u počinjući ovim riječim a”, prisjeća se Gaj.
T a nova verzija pjesme nastala je , najvjerojatnije, 1833. godine, a prvi je put ob­
jav ljen a 1835. u 5. broju D anicze H orvatzke, S la v o n z k e y D alm atinzke, dok je isto­
dobno kao letak dijeljena i na prem ijeri predstave Schw eigertova kom ada D ie M ag-

ĆAS OPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE» 2/1VVV. 31

d alenen-G rotte bei O gulin - održanoj u novootvorenoj kazališnoj zgradi na G ornjem
gradu u Z ag rebu.1
T a se verzija - osim prvog stiha, i jo š ponekog - tem eljito razlikuje od prve
(rukopisne) verzije; podređena je političkim okolnostim a toga trenutka - počevši od
uvodne posvete Cesaru i K ralju Franji I. do posljednje dvije strofe, očigledno izvan
konteksta cijele pjesm e posvećene Franji I. - kako bi se doskočilo eventualnoj m o­
gućnosti da M adžari zabrane izvođenje te izrazito dom oljubne i prem a Gajevim
“ ilirskim ” načelim a intonirane pjesm e, s neprikrivenim program skim karakterom .
Pjesm a u cjelini glasi:

H O R V A TO V SLOGA

I Sjedinjenje za svojega vseljubljenoga Cesara i

K ralja FRA N JU I. proti Francuzom vu letu 1813.

Još H orvatska ni propala

D ok mi živimo;
V isoko se bude stala,
Kad ju zbudim o;
A k ’ je dugo tverdo spala,
Jačja hoće b it’,
A k’ je sada vu snu mala,
Če se prostranit’.

V ečkrat senja čudne senje

Sladke radosti,
K ada se jo j kažu tenje
Jake m ladosti;
D rugda pako m agle černe
N ju obstiraju,
K ada sestre njoj neverne
N ju zapiraju.

Jenput vidi županije

Sve ponovljene,
Stare slave sve Banije

1 D etaljni opis ove Gajeve budnice (s faksim ilim a) i akribičnim znanstvenim komentarom, kako njezine
rukopisne, tako i tiskane verzije, dao je N ikša Stančić u knjizi Gajeva “Jo š H orvatska ni p r o p a la ’’, u iz­
danju G lobus i Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagreb, str. 9-179, 1989.

32 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE» 2/IVVV.

 Z nova stvorjene;
V idi, čuje G orotance,
K rajnce dolazit’,
I z H orváti neprestance
T ako govorit:

‘Hoj H orváti, bratjo mila,

Čujte našu reč,
N eče nas razdružit’ sila
Baš nikakva več;
N as je negda je d n a mati
D raga rodila,
Z jednim nas je , Bog jo j plati!
M lekom gojila.

K ako čem o majki bolje

Sad zahvaliti,
K ak da bum o jed n e volje
Se zjediniti;
Jal i nazlob njejne sine
Su razdružili,
Stare slavne D om ovine
D iku zrušili.

N i li skoro skradnje vreme,

D a nju zvisim o,
T er da stranjsko teško breme
Iz nas bacim o;
Stari smi i mi Horváti,
N ism o zabili,
D a sm o vaši pravi brati
Zlo p rebavili’.

Jenput čuje svoje sine

G lasno pevati,
Složne glase u visine
T ako zdigati:
‘B ratja danas kolo vodi,
D anak svetkuje,
H rvatska se preporodi,

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/1VVV.

 Sin se raduje!’

V koli je su vsi Horváti

Stare deržave;
Staroj slavi verni svati
Z Like, K erbave,
K rajnci, Štajer, G orotanci
I Slavonija,
Bosna, Serblji, Istrijanci
T er D alm acija.

Vsi H orváti se rukuju,

1 spoznavaju,
Istinski se sad kušuju,
Reč si davaju:
N eka znaju sveta puki
N jihov novi svez
H valit čeju vnukov vnuki
Slavski narod ves.

N uder Bratjo, čaše z vinom

Sad napunite,
Z dravice H orvatskim sinom
V em im napite,
N eka živi naša sloga,
V saki pravi Slav,
Pravi sinko R oda svoga
neka bude zdrav.

Sada pako oštre meče

Vsi popučite,
T er se v tečaj dobre sreče
B ratjo zručite,
N ut za slavu O tca Franje,
H ajd da vumrem o,
A ustrijanske hiže stanje,
D a podvuprem o!

K ada mi oružje jasno

Vu zrak zdignem o,
T udju silu rano kasno

34 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/IVV9.

 N a tla prignem o;
Z a dom naš i za C esara
Se aldujem o,
To je krepost dedov stara
Ku poštujem o.

Istu je budnicu Gaj objavio zajedno s budnicom Ljudevita V ukotinovića N e k se

hrusti ša ka m ala u listiću od četiri stranice, pod zajedničkim naslovom G logovkinje
horvatske, 1835. - iste godine kad je ona objavljena i u D anici. N o, i tu je došlo do
preinake. U spom enutoj knjizi N ikše Stančića čitam o: “( ...) Pjesm a sadrži deset kiti­
ca. T iskana je novom grafijom koju je Gaj od ožujka 1835. počeo postupno uvoditi u
Danicu. N ovi naslov dobila je prem a početnom stihu. Pjesm a je tiskana prem a dijelu
naklade u kojem je bila objelodanjena u izm jenjenoj verziji, s tim što jo j je Gaj sada
dao novi naslov i ispustio 11. i 12. “ lojalnu” kiticu. Tako je u G logovkinjam a pjesmu
objelodanio oslobodivši je svih prim jesa, izraza lojalnosti vladaru i dinastiji vezanih
uz prigodu u kojoj je pjesm a bila izvođena u kazalištu. V ratio jo j je značaj rodoljub­
ne pjesm e, budnice, kakav jo j je izvorno dao u prvopisu ( ...) .”
O vom e kom entar doista nije potreban: Gaj svoju budnicu jed n o stav n o preure­
đuje i preinačuje kako mu u kojem trenutku odgovara.
A onda se događa 1843. godina. Gaj je , s je d n e strane, već u dubokom razlazu
sa svojim dotadašnjim najbližim suradnicim a V razom , Rakovcem i V ukotinovićem ,
koji su se odvojili od njega, pokrenuvši svoj časopis Kolo. G ajeva je zvijezda na oz­
biljnoj silaznoj putanji, a on rezignirano krajem 1842. piše “P roglas N arodnih ilir­
skih novinah i D anice Ilirske” za godinu 1843., u kojem duboko žali što dolazi do
nesloge m eđu ilircim a, pitajući se: “( ...) je su li oni narodi i dom ovine prijatelji, koji
proti razvitju vlastite svoje narodnosti i proti blagostanju vlastite svoje dom ovine ra­
de, i koji tuđincu vrata otvaraju ( ...) .” T očku na i stavio je austrijski car ukidanjem
prava na upotrebu ilirskog imena, pa D anica ilirska od 3. broja 1843. izlazi pod n a­
zivom D a n ica horvatska, sla vo n ska i dalm atinska, što se, očito, kosilo s Gajevom
ilirskom koncepcijom . Konačno, nekako u isto vrijem e počeo je Z agrebom kolati i
epigram Stanka V raza protiv G aja koji je označio definitivan razlaz m eđu njim a:2

A.
Pao je ii dottore d ’ogni belle arte,
Pao je D ulcam are, pao naš Bonaparte,
Pao je puzeći, ko pseto zam uko,
T ek šteta, što je i nas za sobom povuko.

Tekst je preuzet iz m onografije Josipa Horvata: Ljudevit Gaj, njegov život, njegovo doba. Izd. Sveuči­
lišna naklada Liber, Zagreb, 1975 (str. 204)

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE» 2/1999. 35

 в.
О, ne blazni brate, on ima zasluga,
O n je stvar počeo i kroz ljeta duga
V odio ju do danas svedj dosljedno.

A.
O, i j a priznajem to neprikoslovno,
N o baš u tom grm u zečić leži jednom :
Izveo nas iz govna, uveo u govno ( ...)

N akon svega što je doživio Gaj se ponovno vraća glavnom leit-m otivu svoje
budnice, pa piše svojevrsnu elegičnu parodiju na svoju pjesm u, sa sličnim sadržajem
kakav je i u spom enutom P roglasu iz 1842/3. godine:

Još H orvatska nij ’ propala

A l’ će m orat past,
A k ’ nas udilj bude klala
N enavisti strast;
Jer otkad nam na put zm ije,
R ak i vuk i vrag*
Kukolj naokolo sije
Ide sve natrag.
O tkada u praznoj slavi
V odja i tudj i nov
N a hatu se nam pojavi
O de blagoslov; -
N ij’ to igra oholosti
K erčit rodu put,
Što nij ’ čisto m ora pasti
U sram ote kut.
H orvatska bi u snu m ala
АГ na pervi zvuk
Još i sestre je pozvala
U veliki krug;
Riječ spasenja i ljubavi
P rodre svaku grud,
D izao se već u slavi
O d jed in stv a ćut.
АГ se svetost štovat m ora

Riječ je o Rakovcu, Vukotinoviću i Vrazu.

36 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE* 2/IVVV.

 V azda i uviek,
Svetinja pak je s t odzgora
N arodu silan Liek.
Čim se stane ona m razit
O čiti je znak
D a se im a karat, gazit
Rod toli opak.
N isu uzrok T uropoljci
D a se gazi rod,
Z a m alog zem a sad zlovoljci
N ek si vide plod:
K ad sm o bili duhom složni
S bratom iskren brat,
Zli tad nisu bili m ožni
N am a za vrat stat.
AP bez m uke ni nauke,
To je stara rieč
T reba da si žuli ruke
T ko će štogod steć.
Iza raspre nek se sloga
Vrati nam natrag.
M uka i nauk je st od B oga
N ovoj dobi prag.
Još H orvatska n ij’ propala,
N it’ će ikad past,
Jer je m ladež sva spoznala
N arodnosti vlast.
Sarca su jo j puna vatre
Za svoj dom i rod,
M ladi sveti žar nek šatre
Svih zlobnikah skot.
АГ otkad u zlobnoj šali
N astade nauk
D a nam jed an čovjek fali,
Da ga neima puk,
O dtada se svaki tuži
N a sav narod živ,
АГ čim jed an drugog ruži,
Sam je svaki kriv.3

3
Rukopis ove pjesm e nalazi se u Gajevoj ostavštini u zagrebačkoj Sveučilišnoj i nacionalnoj knjižnici.

ČASOPIS ZA KULTURU 'HRVATSKO ZAGORJE* 2/19V9. 37

 Sve je , zapravo, jasno: od prvog inspiracijskog trenutka, kad je u G aju - bar na
tren - iskreno zazvučalo dom oljubno osjećanje i unutarnja potreba da g a i poetski iz­
razi, pa do ovih posljednjih stihova direktno upućenih suvrem enicim a i opisu aktual­
ne političke situacije, Gaj, praktički, pišući tu pjesm u, nije mislio prvenstveno na po­
eziju! T ek prva njezina verzija, označivši novi budničarski žanr u hrvatskoj književ­
nosti, m ogla se doživjeti jo š kao poetski izraz jed n o g o s j e ć a n j a , istina, um jet­
nički nedorečenog, pjesnički početničkog, ali iskreno i neposredno doživljenog. M e­
đutim , sve daljnje verzije sve su jasnije pokazivale da Gaj nem a ni na kraj pam eti
um jetnost: budnica je sve više gubila na neposrednosti d o ž i v l j a j a , a sve na­
g lašenije postajala racionalno s r e d s t v o za didaktičko-prosvjetiteljsku poruku;
sam o “ literarni” oblik za direktni obračun s bivšim istom išljenicim a, odnosno tek pu­
ka form a za isticanje vlastite koncepcije i spoznaje danog političkog trenutka, kakav
je iznio u svom P roglasu u D anici iz 1842. za 1843. godinu.
Sve to, uz prom išljanje i drugih G ajevih “ literarnih” tvorevina, ali ponajbolje na
prim jeru analizirane budnice H orvatov sloga i zjedinjenje m ožem o zaključiti: G ajev
talenat nije bio literarni, niti je on sam sebe sm atrao književnikom . L iterarne forme
su mu sam o poslužile kao sredstvo za ostvarivanje prim arnih političkih ciljeva, a ne
kao estetska kategorija u sm islu pretvaranja realne stvarnosti (fakcija) u neku novu
um jetničku stvarnost (fikcija).

38 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE» 2/1999.

Alojz Jembrih

LJUDEVIT GAJ IZMEĐU

OSPORAVANJA I VREDNOVANJA

“ H orvatska se preporodi, / sin se raduje”, 59. i 60. je to stih iz nam a dobro po z­

nate G ajeve budnice H orvatov sloga i sjedinjenje ( ...) što ju je objavio u 5. br. D a ­
n ice (7. siječnja 1835.), tada jo š starim pravopisom i kajkavskim književnim je z i­
kom. T o je zapravo pjesm a čiji prvi stih glasi “Još H orvatska ni prepala, / dok mi ži­
vim o” (više o toj pjesm i vidi Stančić, 1989.; Fancev, 1936., 617-633). Gaj je na
kraju pjesm e, objavljene u D anici, dodao bilješku: “N arodna ova popevka bude da­
nas na večer (7. siječnja, 1835.) vu ovdašnjem kr. varaškom kazališču vu dom orod-
nom pod br. 4. D anice obznanjenom igrokazu spevavana i podeljena.” A u D anici
br. 4 (1835., 31. “prosinec” - to j e siječanj) čitam o: “K azališno objavlenje: D ojduču
sobotu 7. najm re sečna vu ovdešnjem novopodignjenem kr. varaškom kazališču bude
se na korist gospona Jozefa Švajgerta speljaval dom orodni po njem izpisani igrokaz,
pod imenom: D ie M agdalenen - G rotte bei O gulin, vu 4. dogod, z horvatskim peva-
njem i narodnim koloplesom , kak takaj z osebujnum gudbum /m užikum /, koju gos-
pon W iesner od M orgensterna vu našem dom orodnom duhu vtem eljno složil je .”
Riječi spom enute G ajeve budnice obično se doživljavaju pobjedonosno, a p re­
viđa se da se govori o tom e kako dom ovinu treba probuditi, je r jo j prijeti propast
zbog tadašnje podijeljenosti i nesloge. P ropast je prijetila od političkoga i kulturnoga
podjarm ljivanja. I Zagrebu je prijetila germ anizacija putem knjiga i časopisa (njem a­
čkih). U ostalom , Janko D rašković (1770.-1856.) napisao je i objavio 1838. brošuru
na njem ačkom je zik u E in Wort an Illiriens hochherziger Töchter zbog toga što inače
ne bi naišao na čitateljice, je r su hrvatske gospođe čitale sam o njem ačke knjige. Pu­
tem škola pak u Hrvatskoj se tada uvlačio m ađarski je z ik (hrvatski se je jezik , kao
školski predm et, počeo učiti tek 1846. na zagrebačkoj Pravoslovnoj akadem iji, čiji je
prvi p rofesor bio V jekoslav Babukić /1812.-1875/, dočim je s dobrovoljnim pred a­
vanjim a hrvatskoga je zik a kajkavske osnovice započeo na istoj akadem iji M atija
Sm odek /1808.-1881./ već 6. studenoga 1832.). “Z bog tog a je razum ljivo d a j e i hr­
vatski narodni preporod m orao proći kroz porođajne m uke” (Horvat, 1986., 77).
N a ovu bi se m isao m oglo nadovezati i prom išljanjem Franje Fanceva (1882,-
1943.): “H rvatski ilirski preporod je d an je od najidealnijih pokreta i najkrupnijih do­
gađaja u političkoj, kulturnoj i književnoj prošlosti hrvatskoga naroda. I baš po toj
svojoj m nogostrukosti on je i vrlo kom pliciran pokret pa zato i nije m oguće razum -

ĆASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE» 2/1VVV. 39

je ti ga i pravilno ocijeniti sam o na osnovu ove ili one izjave G ajeve, ili prem a natpi­
su ovog ili onog djela. Sasvim sigurno on je započet u časovim a, kad su se pojedine
pokrajine hrvatskoga narodnog područja oslobađale od turskog gospodstva u cilju
ujedinjavanja, rađati se počeo u obrani najvažnijih obilježja hrvatske narodne i drža­
vne individualnosti protiv presizanja M adžara, da zatim u svom e sazrijevanju uže
hrvatske koncepcije zam ijeni ilirskim a i južnoslavenskim a, i to za je d n e sam o u kul-
turnoknjiževnom a za druge i u političkim pitanjim a” (Fancev, 1935., 37-38). Zbog
toga treba lučiti ove dvije sintagm e: ilirski p o k re t je st politički pokret, a ilirski p r e ­
p o r o d je st kulturni, književni, jezični, nacionalni preporod koji je započeo davno
prije ilirskoga pokreta.
O L judevitu G aju (1809.-1872.) i ilirizm u dosad je m nogo napisano i bez d voj­
be m nogo će se jo š i pisati, dakako, iz različitih gledišta kao i dosad. T o je razum lji­
vo, je r značajni pokreti jesu značajni i po tom e što ih je teško do kraja i bez ostatka
ocijeniti, a često je to i nepotrebno, je r svoje značenje postižu u otvorenosti, a ne u
konačnoj definiciji.
U tom e je kontekstu razm išljao i Jaroslav Šidak kad je zapisao: “N iti nakon to ­
likih istraživanja koja su književni historičari i zatim povjesničari uopće posvetili ob­
ja šn je n ju ličnosti i djelatnosti Ljudevita G aja ne m ožem o na kraju reći da su oni taj
rad priveli konačnom završetku. Štoviše, kad bi i sva sporna pitanja bila izvedena na­
čisto, jo š bi uvijek ocjena tog čovjeka ovisila o različitim stajalištim a koja se izmiču
znanstvenom istraživanju kao takvu” (Šidak, 1973., 32-33; B rozović, 1978., 54-62.).
Budući d a je riječ o pokretu nazvanom “ ilirski” , kojim s e je nazivao i je z ik (ilir-
ski/ilirički - zajednički za sve ju žn e Slavene - lingua Illyrica, što u K ašićevu modelu
je zik a znači štokavski je z ik koji je tada, u njegovo vrijem e, bio najrašireniji izvan hr­
vatske T rojednice), nije suvišno, ukratko, čuti jo š jednom hrvatskoga povjesničara
Jaroslava Šidaka: “ ...ilirsk o ime nije preporodnom pokretu nam etnuo L judevit Gaj -
kako se ponekad u novije vrijem e tvrdilo - već g a j e čitavo preporodno pokoljenje
usvojilo kao nasljeđe drevne prošlosti, uvjereno da će se njim e moći najlakše p reb­
roditi regionalni i pokrajinski partikularizam prvenstveno hrvatskih a zatim i ju ž n o ­
slavenskih zem alja uopće” (cit. H orvat, 1986., 87; usp. također Fancev, 1933., XXX-
-X L V I; Šidak, 1990., 77-92, isti, 1966., 139-141).
K ao što je iz dosadašnjih izvora i sekundarne literature poznato, hrvatsko ime
je zik a kroz stoljeća različito je bilježeno (o tom e vidi: Zelić-B učan, 1991., K atičić,
1989. i 1991.), a ime ilirsko bilo je višeznačno, kao što to spom enuti autori u svojim
radovim a bjelodano pokazuju. O snovno je značenje pridjeva ilirski u tom e što se on
odnosi na stare Ilire, rim sku provinciju Illyricum i slavenske narode koji su se poslije
na tom području nastanili te N apoleonove “ Ilirske provincije” (1809.-1814.) (usp.
Šidak, 1990., 26-35). U ostalom , dovoljno se prisjetiti isusovca B artola K ašića (1575.
-1650.) i naslova njegove (prve hrvatske) gram atike iz 1604. Institutionum Linguae
lllyrica e L ib ri duo. Isto tako, također isusovac, A ndrija Jam brešić “C roata Zagorien-

40 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGO RJE» 2/I9VV.

sis” (1 706.-1758.) u rječniku iz 1742. L exicon latinum interpretatione illyrica, ger-
m anica et hungarica (...), gdje se pod illyrica nalazi hrvatski kajkavski jezik , pojam
Illyricum razlaže u četiri i pol stupca teksta (v. str. 379-382).
K ad sm o već kod Sušnik-Jam brešićeva rječnika, onda je dobro, iznova, prisje­
titi se na sljedeće. U naslovu rječnika osobna Jam brešićeva odrednica podrijetla go­
vori o nacionalnom e ponosu koji je m orao i na m ladež pozitivno djelovati. U osta­
lom, rječnik je bio “putni tovaruš” svakoga izobraženog čovjeka već od školskih
klupa, zato i u naslovu veli autor d a j e to “knjiga na korist učećoj m ladeži” . Jam bre-
šić stavlja u naslov d a je Croata Zagoriensis - H rvat iz Zagorja. U predgovoru se rje­
čnika ističe da g a j e pri tom e napornom djelu držala “sveta ljubav prem a D om ovini”,
da g a j e krijepila “ časna ljubav prem a predragoj D om ovini” . O sim toga, u naslovu
nalazim o i je d n o dragocjeno filološko svjedočanstvo za hrvatski jezik . N aim e, u
korpusu je rječnika razvidno - i naslov to govori - d a je to četverojezični rječnik, d a­
kle latinsko-hrvatski-njem ački-m ađarski. Jam brešić, kao što rekosm o, naziva kajkav­
ski ilirskim (“ interpretatione illyrica”). T o je novost. D o 1742. kajkavski se nazivao
“ lingua croatica” , odnosno i “ lingua sclavonica” (V ram ec, 1578., 1586.), dočim je
ilirski naziv uz je z ik značio sam o štokavsko narječje. N ije li u Jam brešića već pri­
sutna svijest o jedinstvu hrvatskoga je zik a (prem da se i tada razlikovao u trim a nar­
ječjim a: kaj, ča, što)? Jam brešić je bio uvjeren u činjenicu da sva tri narječja jesu
podvrste (subvarietet) hrvatskoga jezika, pa u svoj rječnik uvrštava i štokavske i ča­
kavske oblike riječi (kod Belostenčeva G azophylacium a iz 1740. norm alna je pojava
da on uvrštava tzv. dalm atinske, slavonske, pa i turske riječi uz kajkavske). U Suš-
nik-Jam brešićevu rječniku to m ožem o vidjeti u riječim a: arx, hortus, pom m arium ,
virginitas itd. Pod Illyricus, Illyricanus, Illyrius Jam brešić tum ači d a j e to: Ilirijanski,
ali slovenski (slavonski, nap. A .J.), horvatski, a lllyrus - 1lirijanec, iliti Slovenec,
H orvat, D alm atin, B ošnjak etc. Tu je razvidno autorovo nacionalno svjedočanstvo o
jedinstvu naroda hrvatskoga, prem da je pokrajinskim im enim a razdvojen, pri čemu
treba znati da “ Slovenec” u to vrijem e označuje Slavena (općenito). Pod “ Illyricum ”,
uz slavensku povijest, autor svijetu otkriva i H rvatsku, gradove, rijeke, županije, či­
me k o ja pokrajina obiluje, dakle enciklopedijski sažetim opisom strancu je predoče­
na hrvatska stvarnost.
D a se zadržim o jo š kod term ina ilirski. Franjevac Filip G rabovac (1697.-1749.)
u M lecim a 1747. objavljuje svoje djelo Cvit razgovora naroda i je z ik a iliričkoga aliti
rvackoga. Slavonac M atija P etar K atačić (1750.-1825.), num izm atičar, povjesničar,
geograf, arheolog i filolog, baveći se proučavanjem prozodije (naglašavanje) u hr­
vatskoj poeziji, u latinskom e će za hrvatske naglaske reći “m etra illyrica” ; u rukopisu
je ostavio svoje djelo D e p o esi illyrica libellus a d leges aesteticae exatus (to je djelo
objavljeno u hrvatskom e prijevodu 1984. kao 16. knjiga “M ale teorijske biblioteke”
osječkoga izd. centra Revija).

ČASOPIS ZA KULTURU * HRVATSKO ZA G O R JE* 2/IVV9. 41

 N e ulazeći dalje u traženje rasprostranjenosti term ina “ilirski” u hrvatskoj po­
vijesti književnosti, zadržim o se kod prom išljanja, s filološkoga gledišta, sintagm e
“hrvatski narodni preporod” , je r j e u neodvojivoj vezi s L judevitom Gajem , rođenim
K rapinčanom . U ovoj prigodi bit će zanim ljivo pročitati što u vezi s “preporodom ”
piše 1973. D alibor Brozović.
“ Izvanredna je važnost P reporoda i na jezično-književnom polju, ali u ocjenji­
vanju to g a područja preporodne djelatnosti i, naravno, G ajeva udjela u njoj, ukorije­
nila su se i shvaćanja, koja se ne m ogu održati” (B rozović, 1973., 35). A utor s pola­
zišta takve neodrživosti upozorava: “Preuveličavanje filološkog značaja i značenja
h rvatskoga narodnog preporoda dvostruko je štetno i ne sam o zato što se je d an vid
pojavnosti predim enzionira i tako dobiva nevjerna slika nego i stoga Što, dijalektički
uzevši, onoliko koliko se jednom vidu doda, toliko se drugim vidovim a oduzm e,
konkretno političkom u, socijalnom , kulturnom , civilizacijskom , idejnom i ekonom ­
skom . Stoga je i razum ljivo da u pogledim a na Preporod i na tzv. ilirski pokret kao
njegovu organiziranu snagu vlada stanovit ahistorizam , mitski pristup, stanovita ap-
solutiziranost u predodžbam a” (B rozović, 1973., 37).
B udući da se ovdje ne radi o G ajevoj m onografiji (nju je napisao Josip H orvat
1975.), već zborniku radova o Ljudevitu G aju, kojem u je bio posvećen “okrugli stol”
pod naslovom H rvatska su dbina L judevita Gaja, držim da će, a u kontekstu naslova
ovoga priloga, biti dovoljno navesti jo š neke rem iniscencije vezane uz G aja i iliri-
zam.
N ak o n radova Franje Fanceva o ilirskom e pokretu i drugih napisa o njem u, ob­
jav ljen ih šezdesetih, sedam desetih i devedesetih godina dvadesetog stoljeća, danas je
hrvatska historiografija i filologija bogatija za niz novih saznanja (spoznaja) o L ju­
devitu G aju, njegovu vrem enu i pokretu kojem u je bio jed n o kraće vrijem e na čelu.
Slažući se s Fancevom , današnjem čitatelju neće biti suvišno ako se prisjeti njegovih
riječi: “ H rvatska se preporađa već od vrem ena Pavla R ittera V itezovića, a ne tek u
19. stoljeću; a ilirski pokret, koji je plod 19. st., nije ‘im port’ iz B eča i Pešte, već je
nastao spontano na hrvatskom tlu. Prem a tom e ilirizam je prirodno izrastao iz hr­
vatskoga života kao posljedica povijesnoga razvoja. T o je dakle bilo pripravljeno.
N o, ipak nije m oguće poreći utjecaje izvana, poglavito situacija u M ađarskoj snažno
je poticala na hrvatski sam ostalni razvoj ( ...) i tu je bio potreban netko, u koga se
m ože vjerovati, dakle vođa. T u se našao L judevit G aj” (Fancev, 1936., 412-427).
G ajev suvrem enik Im bro Ignjatijević T akalac (1842.-1912.) u svojim Uspom e­
n a m a iz H rvatske (1945., njem. Jugenderinnerungen aus K roatien, Leipzig, 1894.),
osvrćući se na G aja i njegovo vrijem e, čitatelju podastire sliku o pisanju članaka u
N arodnim novinam a (1843.-1868.) za koje je čitalačka publika držala da ih “Gaj
sam sam cat piše od početka do kraja” . U početku izlaženja novina Gaj je doista sam
pisao, no s vrem enom je “privukao one iskrene i nesebične patriote što su m u bili
ponudili suradnju kod njegovih tobožnjih historijskih istraživanja.” D akle, Gaj j e os­

42 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO Z AGO RJE» 2/IVVV.

 novao vjeran i požrtvovan urednički stožer o kojem u čitatelji nisu ništa znali, “je r se
nitko od m ladića, na kojim a je ležao teret uređivanja lista, nije ni gurao naprijed ni
hvalio svojom suradnjom ( ...) T ek m nogo godina kasnije saznala je jav n o st imena
onih ljudi, koji su već od početka lista u njem surađivali i bez zavisti prepustili G aju
onu čast koja j e zapravo njim a pripadala. Bili su to: dr. U žarević, D ragutin Rakovec,
L judevit V ukotinović, Stanko V raz, Pavao Štoos, D ragutin Seljan, V jekoslav Babu-
kić, Antun M ažuranić, A ntun N em čić, M ato T opolović, dok je najznam enitiji od njih
bio Ivan M ažuranić, najveći m oderni hrvatski pjesnik ( ...) N ijedan od tih m ladića
nije u ono doba imao više od 30 godina, a njihov j e patriotizam prelazio u pretjerano
oduševljenje: dom ovina im je bila Bog, a Gaj njezin prorok i novi M esija. N ije on
njih natkriljivao ni duhom ni znanjem , a to drukčije nije m oglo ni biti, je r je njegovo
znanje bilo veom a skrom no, no u G aja je bila snažna volja, koju oni nisu imali. Tom
snagom volje on ih je sebi podvrgao i tvrdo ih uvjerio, da radi sam o za dobro dom o­
vine, a pod utjecajem neke više sile, i da će, b ez obzira na stvarne ili um išljene zap-
rjeke, uspostaviti nekadašnju slobodu i nezavisnost dom ovine” (Tkalac, 1945., 200-
211).
I A ntun M ažuranić (1805.-1888.), G ajev bliski suradnik, sjeća ga se riječima:
“Gaj je imao darova, kakvih ima tek jedan između m ilijun ljudi. N eizreciva želja za
slavom i veličinom užigala g a j e neobičnim načinom . N jegov m ističko-poetični, da­
pače fanstastični način govora bio je prodahnut onom za nas netajnom misli, d a je on
kao izabranik božji ( ...) Gaj nije pisao, i ono malo, što je pisao, nije znam enito. Što
je napisano u novinam a i u D anici, to smo mi uradili. Ali što je vani po zem lji, što
dalje po Slavoniji, Bosni, D alm aciji, da s e je tam o raspirila sveta narodna vatra, to je
njegovo najveće d jelo” (cit. Živančević, 1975., 53, 54).
I mladi A ugust Šenoa (1838.-1881.) opisao je G ajev lik, uz ostalo, ovako: “( ...)
N ešto pako dirnulo m e osobito: G ajevo oko! B ijaše neveliko, svijetlo m odro, s veli­
kom zjenicom . A1 ta m odrina im ala je u sebi dem onski čar ( ...) N e pam tim toli ču­
desna glasa, što j e bio G ajev. N e bijaše u običnom govoru zvonak i sladak, da ti
m elodijom um ije predobiti srce, ali vazda pun, dubok, često patetičan. N u kad je
orio, kad bi mu uz to iz tam nožutog lica bljesnulo blijedo oko, prim io ti se je G ajev
govor duše čarobnom silom , da mu nisi m ogao odoljeti. Samo čovjek, koji je Gaja
čuo govoriti, m ože si tum ačiti onaj silni preokret duša za dobe ilirske” (cit. Ž ivanče­
vić, 1975., 54).
U z govor srca spom enutih pisaca, dobro je čuti jo š jednom i govor filologa.
D alibor B rozović je vrlo kritički (1973.) progovorio o ulozi Ljudevita G aja u ilir-
skom e preporodu za koji kaže d a j e on “ ipak bio prvenstveno nacionalni preporod,
jed an od niza takvih preporoda u evropskih naroda, a tek uz to, i po važnost iza toga,
bio je i jezično-književni preporod. M oderna nacija ne m ože funkcionirati bez izgra­
đena standardnog jezik a, to je istina, ali Preporod je imao svoju povijesnu zadaću
koja je izvirala iz ekonom sko-političkog stanja hrvatskoga društva i državnog polo­

Ć A S O N S ZA KULTURU »HRVATSKO ZA G O R JE* 'i/lVVV, 43

 žaja hrvatskih zem alja, iz hrvatske kulturne situacije, i ta bi podloga tražila je d an na­
cionalni preporod sve da su H rvati bili naslijedili iz prošlih razdoblja već gotovo op-
ćenacionalni standardni jezik , sređen u gram atičkom , pravopisnom i grafijskom po­
gledu” (B rozović, 1973., 37). B rozović, s pravom , i to veli: “Posve je ja sn o da P re­
porod znači i znatan prijelom u hrvatskoj jezično-književnoj situaciji: ujedinio je sve
H rvate u jednoj jedinstvenoj književnosti, jed n o m književnom životu, i pružio je
svim H rvatim a je d an jezičn i standard (iako u početku više idealan nego stvaran,
konkretan); osim toga, P reporod je nacionalnom jeziku osigurao znatno šire i sves-
tranije društvene funkcije i ujedno m u dao novu, jedinstvenu grafiju” (B rozović,
1973., 35; usp. B rozović, 1966., 249-253). N a to bi se m ogla nadovezati i Brozovi-
ćeva m isao: “M oram o dakle spoznati da kajkavsko narječje nije uzeto za osnovicu
općehrvatskoga standardnog je zik a ne zato što nije bilo sám o po sebi sposobno za tu
ulogu nego sam o zato što su tadanji geografski (i lingvističko-geografski), socijalni i
politički uvjeti bili nepovoljni za takav izbor” (B rozović, 1966., 250). N o zato je
Brozović svjestan činjenice koju ističe, a to je da je “kajkavsko narječje pokazalo
svoju sposobnost u starim znanstvenim i književnim djelim a ( ...) K ajkavštine se ne­
mam o zašto stidjeti, ona ima svoje časno m jesto u našoj prošlosti, pa i sadašnjosti”
(B rozović, 1966., 250), bez obzira što su se “preporoditelji velikodušno odrekli kaj­
kavskog dijalekta, koji je bio do 1835. njihov književni jezik , pa su prigrlili štokav­
sko narječje, imajući na umu veliku ideju jedinstvene književnosti za čitav narod, ali
su sebi zato polom ili pjesnička krila na tvrdoj hridini štokavskoga govora, m a da su
ga veom a m arljivo proučavali” (D rechsler, 1907., 697).
U za sve ovdje navedeno, u vezi s G ajem i ilirskim preporodom , nam eće nam se
jo š nekoliko svježih prom išljanja, koja, i na kraju, za ovu prigodu nije suvišno pono­
viti.
“L judevit Gaj bio je središnja osoba preporodnoga razdoblja. T o nije dvojbeno.
O G aju je m nogo govoreno i pisano, ali iz obilja životopisnoga gradiva nije lako ra-
spoznati pravu prosudbu o važnosti i značaju G aja za hrvatski preporod. Z a života
slavljen, obožavan, uzdizan do zvijezda, potom j e strovaljen u društveni ponor. P os­
lije sm rti p reporodna slava G ajeva ponovno je oživjela, ali i nategnuto. P ridavana
mu je prevelika važnost za utem eljenje hrvatskoga preporoda, ali i pripisivana pret­
je ra n a vizionarska zasluga za utem eljenje kasnijega jugoslavizm a. Život i narav G a­
je v a, njegovi javni istupi i tajne političke akcije, potpom ogli su doduše da ga se m o­
že lakše nekritično prikazati na razne načine i isticanjem raznih detalja raznoliko po-
svjetlati ili potam niti njegov lik. Stoga osobne G ajeve postupke koji nisu djelotvorno
utjecali na glavni preporodni tijek valja s m jerom prosuditi u općoj ocjeni o G ajevu
značenju u hrvatskom preporodu” (M artinčić, 1994., 59). Razložne su i ove rečeni­
ce: “B ez obzira na neuspjehe ilirizm a na više strana, objektivno će potom stvo njego­
vim članovim a m orati priznati bar jedno: d a je taj pokret ne sam o preporodio Hrvate,
nego ujedno i spasio hrvatski narod od nacionalne smrti. M ogu se u Iliraca pronaći i
sitničavosti, i naivnosti, i zablude. M ože netko biti nezadovoljan s njihovim pogle­

44 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO Z A G O R JE* 2/ÍVVV.

 dim a na ovu ili onu stranu narodnog bića. Sve to ipak ne um anjuje glavnu i osnovnu
činjenicu: da su oni u snažnom stvaralačkom oduševljenju probudili u H rvata vjeru u
vlastiti narod i da su u jednom desetljeću izvršili tako čudesan narodni preokret, da
j e to jo š i danas teško shvatljivo” (Barac, 1940., 136).
I na kraju. K ad su danas (1999.) Gaj i ilirski preporod (pokret) iznova u m otriš­
tim a hrvatske filologije i historiografije, držim da je i sljedeće razm išljanje na putu
nepristrana ocjenjivanja i vrednovanja Ljudevita Gaja.
“ G ajeva slava obnovljena je odm ah nakon njegove smrti 1872. godine. Od tada
je ponekad i nekritički isticana njegova uloga čovjeka koji je ‘preporodio n aro d ’,
‘stvorio je z ik ’ itd. S druge strane je Gaj politički iskorištavan u svrhe koje su bile
daleko od njegovih ciljeva. N apose ga je jugoslavenska unitaristička ideologija iz­
m eđu dva svjetska rata redukcionistički interpretirala stvarajući mit o G aju kao ‘pre­
teči Ju g oslavije’. E kskluzivne hrvatske ideologije G aja su prešućivale, ili osuđivale
zbog njegova ‘ju g o slav en stv a’. N aprotiv, historiografija u znanstvenom vrednovanju
G ajeve djelatnosti ne sm ije rabiti crno-bijele shem e, odm jeravati ‘p o zitivne’ i ‘nega­
tiv n e’, ‘p rihvatljive’ i ‘neprihvatljive’ strane njegovih shvaćanja i njegove djelatnos­
ti. H istoriografija ne m ože m im oići neke značajke njegova karaktera, ali njegova
shvaćanja i njim a vođenu djelatnost m ora prom atrati kao ukupnost, a njegovu ulogu
u hrvatskoj povijesti m ora prom atrati iz konteksta njegova vrem ena i iz aspekta
ukupna hrvatskoga nacionalnog razvoja” (Stančić, 1998., 24-25). D akle, na putu smo
redefm iranja hrvatskoga ilirskoga preporoda, a tim e i hrvatskoga jezik a, a to nam,
štoviše, i nalaže povijest kao m agistra vitae.

L I T E R A T U R A ( iz b o r )

- B A R A C , A n tun (1 9 4 0 .): Ilirci prema pitanju hrvatskoga književnoga jezika, S avrem enik,
X X V III, br. 5, Z agreb, 1 3 6 -1 3 9 .
- B A R A C , A ntun (1 9 6 4 .): Hrvatska književnost, knj. I., K n jižev n o st ilirizm a, Zagreb, 163-
177.
- B R O Z O V IĆ , D a lib o r (1 9 6 6 .): Jezično značenje hrvatskog narodnog preporoda, K o lo , br.
8 -9 -1 0 , Zagreb, 2 4 9 -2 5 3 .
O ulozi Ljudevita Gaja u završnoj etapi hrvatske jezične uni­
- B R O Z O V IĆ , D alib or (1 9 7 3 .):
fikacije, R a d o v i, knj. 3, Institut za hrvatsku p ovijest. U p ovod u 100. g o d išn jice smrti Lju­
d ev ita Gaja, Z agreb, 3 5 -6 3 .
Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar južnoslavenskih i dru­
- B R O Z O V IĆ , D a lib o r (1 9 7 8 .):
gih jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrvatske književnosti, u knjizi: H rvatska
k n jiže v n o st u ev ro p sk o m kon tek stu , Zagreb

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE» 2/1V99. 45

- C V IE T IN , D o m in k o (1 9 4 2 .): Traženje Hrvatske kroz ilirsku priču. R azvoj narodne svijesti
od V ite z o v ić a d o S tarčevića, Z b orn ik H rvatskih sveučilištaraca, Zagreb, 6 3 -1 5 4 .
- D R E C H S L E R , B ranko (1 9 0 7 .): dr. Stjepan Ortner: Život i rad Pavla Stoosa ( . . . ) , Savre-
m en ik, II, Zagreb
- F A N C E V , Franjo (1 9 3 3 .): Dokumenti za naše podrijetlo hrvatskoga preporoda (1 7 9 0 -
1 8 3 2 ), Građa za p o v ijest k n jiževn osti hrvatske, JA Z U , knj. 12., Zagreb, V I-X L V I, U vod
- F A N C E V , Fran jo (1 9 3 5 .): Hrvatski ilirski preporod jest naš autohtoni pokret, Hrvatsko
k o lo , knj. X V I, Z agreb, 3 -5 8 .
- F A N C E V , Franjo (1 9 3 5 ./3 6 .): Ilirstvo u hrvatskom preporodu, L jetop is JA Z U , knj. 4 9 , Z a­
greb, 1 3 0 -1 5 7 .
- F A N C E V , Franjo (1 9 3 5 .): Postanak i historijska pozadina Gajeve pjesme "Još Horvatska
ni prepala”, H rvatska revija, V III, br. 12, Zagreb, 6 1 7 -6 3 3 .
- F A N C E V , Franjo (1 9 3 6 .): Hrvatski preporod kao hrvatski općenarodni pokret, H rvatska
revija, IX , br. 8, Z agreb, 4 1 2 -4 2 7 .
- F R A N G E Š , Iv o (1 9 7 1 .): Značenje Gajeve "Danice", C roatica, prin osi proučavanju hrvat­
sk e k n jižev n o sti, II, sv e z. 2, Z agreb, 1 5 9 -1 7 6 .
Ljudevit Gaj. Njegov život, njegovo doba, Zagreb, 3 -3 9 9 .
- H O R V A T , Josip (1 9 7 5 .):
Crkva u hrvatskom narodnom preporodu, Zagreb, 5 -1 3 5 .
- H O R V A T , V la d im ir (1 9 8 6 .):
- HRVATSKA SUDBINA LJUDEVITA GAJA ( 1 9 9 8 .), sažetci s “O k ru glog stola” održana u
K rapini 2. lip n ja 1 9 9 8 , H rvatsko zagorje, IV , br. 4, K rapina 2 3 -3 3 .
- SELČ1Ć, D ubravko (1 9 7 8 .): Hrvatski narodni i književni preporod, Zagreb, 5 -4 7 .
Štefan Moyzes bei den Zagreber “Illyrern", u časopisu : “D er
- JE M B R IH , A lo jz (1 9 9 7 .):
D on au rau m ” , Jahrgang 3 7 , H eft 3, W ien , 5-12: hrvatska verzija istoga u M aruliću, br. 6,
Zagreb, 1 9 9 8 , 1 1 6 1 -1 1 6 8 .
- K A T1Č IĆ , R a d o sla v (1 9 8 9 .): " S lo v e n s k i” i “h r v a ts k i” k a o z a m je tljiv i n a z iv i je z ik a h r v a t­
sk e k n již e v n o s ti, Jezik, X X V I, br. 4, Zagreb; isto u proširenoj verziji u knjizi: T isu ćljetn i
je z ik naš hrvatski, ur. Stjepan B ab ić, Zagreb.
- K U R E L A C , Fran (1 8 7 2 .):Slova nad grobom Ljudevita Gaja izgovorena Franom Kurel-
cem, Zagreb (pretisak 1 9 8 9 .)
- L E X IC O N L A T IN U M interpretatione Illyrica, G erm anica, et H u n garica lo cu p les, in usum
p o tissim u m stú d ió sá é Juventutis d isgestu m , ab A ndrea Jam bressich, S o cieta tis Jesu Sacer-
d ote, C roata Z a g o r ie n sis ( . . . ) Z agrabiae ( . . . ) 1742. (pretisak 199 2 .)
- M A R T IN Č IĆ , Ivan (1 9 9 4 .): Hrvatski preporod. T em eljn i program ski tek sto v i, sv eza k I, II,
p riredio i p o g o v o r n ap isao Ivan M artinčić, izd. “E rasm us”, Š k olsk a k n jižn ica, knj. IV , Z ag­
reb, o G aju v. 5 9 -8 9 .
- M IL Č E T IĆ , Ivan (1 8 7 8 .): Hrvati od Gaja do godine 1850., H rvatski d om - zab avn ik hr­
vatsk e o m la d in e, Z agreb, 1 5 2 -2 1 7 .
- R A V L IĆ , Jakša (1 9 7 2 .): Ljudevit Gaj. U p ovod u stote go d išn jice sm rti, K aj, V , br. 10, Z a­
greb, 3 -1 6 ; i drugi p rilo zi u isto m e broju ča so p isa
- S T A N Č IĆ , N ik ša (1 9 8 9 .): Gajeva "Još Horvatska ni propala" iz 1832-33. Id eo lo g ija L ju­
d ev ita G aja u priprem nom razdoblju hrvatskoga n arod n og preporoda, Zagreb
- S T A N Č IĆ , N ik ša (1 9 9 8 .): Hrvatska sudbina Ljudevita Gaja (sažetak ), H rvatsko zagorje,
IV , br. 4 , K rapina, 2 3 -2 5 .

46 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE» 2/1VVV.

- S U P A N , A rn o ld (1 9 7 3 .): Mjere cenzure protiv ilirskih listova Ljudevita Gaja, R ad ovi, knj.
3, Institut za hrvatsku p ovijest, Zagreb, 2 1 3 -2 3 9 .
- S IC E L , M iro sla v (1 9 8 5 .): Riznica ilirska 1835-1985., priredio M iroslav Š ic e l, predgovor:
H rvatski narodni i k n jiževn i preporod, Z agreb-L jubljana, 9 -2 5 .
- S ID A K , Jaroslav (1 9 7 3 .): Ljudevit Gaj kao historiografski problem, R ad ovi, knj. 3, Z a g ­
reb, 7 -3 4 .
- S ID A K , Jaroslav (1 9 8 1 .): Hrvatski narodni preporod', L ju d evit Gaj kao h istoriografsk i
p rob lem , u autorovoj knjizi: K roz sto ljeća hrvatske p ovijesti, Zagreb, 2 0 3 -2 5 2 .
- Š ID A K , Jaroslav (1 9 8 2 .): Autobiografija Ljudevita Gaja, dodatak: V jek o p isn i moj nacrtak
od Lj. G aja s b ilješk am a J. Šidaka, Kaj, X III, br. 1, Zagreb, 6 4 -8 1 .
- S ID A K , Jaroslav (1 9 9 0 .): Hrvatski narodni preporod —ilirski pob-et, II. izdanje, Zagreb
- Š U R M IN , Đ u ro (1 9 0 3 ., 1904.): Hrvatski preporod, I. 1 7 9 0 -1 8 3 6 , II. 1 8 3 6 -1 8 4 3 ., Zagreb
- Š U R M IN , Đ uro (1 9 0 4 .): Iz Gajevih vremena. Prilog novijoj povijesti Hrvatske, V jestn ik
kr. h rv a tsk o -sla v o n sk o -d alm atin sk oga zem a ljsk o g árkivá, V I, Zagreb, 1 7 6 -1 8 4 .
- T K A L A C , Im bro (1 9 4 5 .): Uspomene iz Hrvatske (1 7 4 9 -1 8 2 3 ., 1 8 2 4 .-1 8 4 3 .), Z agreb, 197-
2 1 5 , p rijevod n jem a čk o g izvorn ik a dr. Josip R itig, p red govor i b ilješk e n ap isao Stanko
D v o rša k , izd. M a tica hrvatska: Ju genderinnerungen aus K roatien, L eip zig, 1894.
- V O N C IN A , J osip (1 9 8 5 .): Temelj i putovi Gajeve grafijske reforme, F ilo lo g ija , JA Z U , knj.
13, Z agreb, 7 -8 8 .
Narodni nazivi hrvatskog jezika tijekom hrvatske po­
- Z E L IC -B U C A N , B en ed ik ta (1 9 9 1 .):
vijesti, u knjizi: T isu ćljetn i je z ik naš, ur. Stjepan B ab ić, Zagreb
- Ž IV A N Č E V IĆ , M ilorad (1 9 7 5 .): Ilirizam, u knjizi: P o v ijest hrvatske k n jiže v n o sti, knj. 4,
izd. S v e u č ilišn a naklada Liber, Z agreb, 7 -7 1 , o Gaju 4 9 -7 1 .

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZA G O R JE* 2/1999. 47

Josip Vončina

GRAFIJSKE I JEZIČNE ZAMISLI

LJUDEVITA GAJA

ada se god piše o L judevitu G aju, rado se ističe d a j e on hrvatsku latinicu for­
K mirao knjižicom K ratka osnova horvatsko-slavenskoga p ra vo p isa n ja (Budim
1830.). B arac sm atra d a j e Gaj pritom slijedio “prim jer Pavla V itezovića, savjete
K ucharskoga i češki pravopis” (1, 165 ). N a svaki bi se od tih uzora valjalo potanje
osvrnuti.
Izraz “češki pravopis” odnosi se na latinicu koju je uz pomoć: nadslovnih dijakri-
tika Jan H us na početku XV. st. prilagodio fonološkom sustavu češkoga jezika. Hu-
sov traktat O rthographia B ohem ica ostao je u rukopisu (koji je prvi put objavljen ti­
skom oko sredine XIX. st.), ali je već vrlo rano djelovao na druge reform atore latini­
ce. Prije G ajeva vrem ena H usovim su se slovim a snabdjele tiskare na češkom e i slo-
vačkom e jezičnom području, pa i u njegovoj blizini. D akako, bilo je H rvata koji su
ih poznavali, ali se njihovim m ogućnostim a n ije d a n nije okoristio. N a prim jer, u tre­
ćoj četvrtini X V III. st. u slovačkoj su se Trnavi tiskale tri K anižlićeve knjige (B ogo-
Ijubstvo na p o šten je svetoga F ranceška Saverije, 1759.; M ala i svakom u p o trib n a
bogoslovica, peto izdanje, 1773.; B ogoljubnost m olitvena, 1766.). U njim a i u svima
svojim drugim a K anižlić je ostao pri nereform iranom e slavonskom e latiničkom e slo-
vopisu “koji se nahodi u A becevici, po Požegi i selih požeških razdiljenoj”, i to je r
“nisu jo š utem eljene od skladnopisja iliti slovosložja iliričkoga naredbe” (12, XXV).
Iz G raza prešavši u Peštu na studij prava, Gaj se uskoro (u prvom e polugodištu
1828.-29.) upoznao sa Slovakom Janom K ollárom (14, 129). Ako ne prije, od njega
je m ogao dobiti obavijesti o reform iranoj latinici. Šurmin pak tvrdi da se Gaj jo š u
G razu “upoznao s češkim novim pravopisom ” (14, 124); doista, na gradačkom e sve­
učilištu i u tam ošnjem Ioanneum u nije mu teško bilo pronaći prošireno izdanje knji­
ge oca slavistike Josefa D obrovskoga L ehrgebaude der B öhm ischen Sprache (Prag
1819.). D obrovsky je bio poznat i u Zagrebu: s njim se biskup M aksim ilijan V rhovac
dopisivao od godine 1799. (15, 168); ali se za njegovim slovim a nije poveo nitko od
H rvata prije Gaja.
Vrlo je rano Gaj s R om ualdom Josipom K vatem ikom sklopio poznanstvo o
kojem taj ugledni zagrebački akadem ijski profesor svjedoči u svojim uspom enam a
(4, X X X V II-X X X V III). Prvi put G aja susrevši u K arlovcu “kao 6. škole djaka” (4,
X X X V II), K vaternik je m ladom u i odvažnom u čovjeku otvorio put u zagrebački

48 ČASOPIS ZA KULTURU 'HRVATSKO Z A G O R JE* 2/1VVV.

njem ački časopis L im a , kojem u je suradnik bio također Tom aš M ikloušić. K ao se-
dam naestogodišnjak u tom je listu Gaj objavio (1826.) odgonetku K vaternikove
Zganjke:

I U Z V E Z A N Y E ZG A N Y K 15
vu L iz tu Nro. 6. Novinh Hagreb«chkeh.

ÍJrani «ine Todna Z E M L Y A lll.tvnx,

r e lim Z e m ly a p r e ly u b ltiia

j R o d i i7 Ío e m i d « « X t i a m i g la v n a

шӀӀХода í r e r c i a >* plem en a * .

^ í^ k .p ű * ro l< v i s z o k ' p o i i n r a n e

- f é r na D ik u s z r i t u ix v iih e n e ;

S ítfe m ly a iö d ’ y V i t e « x * b r* n *

Ж ! м 1 ) 0 f t e od n«s<U | Л в veru«

A l d o v e vu u b oru jy e jy e t n e . —
Lúd. G ay.

K ao gradački student “m udroljub” (4, X X X V II), Gaj je 1827. ili 1828. posjetio
K vatem ika i s njim raspravljao o “horvatsko-slavonskom pravopisu” . D akako, valja
p retpostaviti da je predm etom tadašnjeg razgovora, izm eđu ostaloga, bila gram atika
D obrovskoga:

£el j raei >đut >ć

ЗЗ&ршӀГфеп @ p t a ф e.

Sara Sbíifi vttlűrjí / iem 3h<ií? ucigtaibcitct

oinb wmw$rt,

Bcn
S o Г^ p Ъ S D obrom ffp,
9 ШдӀй£< t a bSfcaiföcR Qci&fótft t« SBIfluifdjaftm
{U

* t й ő.
i I 5 « M i l i t i f I « [ t.
18X9.

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE» 2 /W V . 49

 U njoj je tablica slova:

$, 3, i . 6 , 0, u 1 c , f ,
i/
2. » , f i ь , p , »n
3. 111 1 1 v,
4. b, t.
5- h i> ft ffj f/
6. Ӏ>, ф ; b

T akođer se daju prim jeri:

£>it fiiiljigcn SSocalt ia , io, iu fici^cn nuc »лф

u , b, t: паЪгл, bor SSufcn j тоопаго/, псп/лР,
boplrtewati, ooUfiillfn, bcpínir-gí.
Sóo, bér Simon; b'ábcf, b;r SEeuffl.
jjD'arü, junge Subcnj I>fi5'üt6, junge ч5ф!ап0(п.
cjii-orfíüjyotüíff, rírfümmrin, t*j)wm*5ö'n0í.
jc-byi^ow ati, ím m fía lfrn , ;oí?y]tfi;^i.
ffülín^, Qtücf[!ф j ?ćc|?cn, bcr Gl)ríjb
főtere, junijf kutson; brcitfo, baS .Rinbtm.
íu fa , ein ^>unb; topáit, bor Snbiart.
oaffíownrf, ríinictcn, oíi|Ttiigti.
pícítowctt, mpfinöfn, poctiu0í.

Potkraj trećega desetljeća u prošlom e stoljeću na dugotrajno je putovanje po

slavenskim zem ljam a krenuo poljski slavist Andrzej K ucharski (1795.-1862.)- N je­
gov g a j e kum K vaternik 1829. doveo u K rapinu i ondje ga upoznao s Gajem . Prije
to g a putovanja K ucharski je s latinskoga na poljski preveo i u W arszaw i 1825. obja­
vio u X V I. st. više puta tiskano djelo Stanislaw a Z aborow skoga o poljskom e pravo­
pisu. U njem u je ovo mjesto:

n o c a b ifis f u r g t t d iu c r f t ta s fig n tftc a tt. ^ j A l p h a b c t u P o io n ic č r .

A đ, й v c l <x f .h b .c ć č , d d .e ć .f .g . h .i . i . k .l t’ m m . n r i.v c l I t c . m . n .
o ó . p p . q . r f . f š s . t . v u . w . x . y . z 3.
TSignift'cata liatv híttcrarű paccnt c x fupra d i đ i s 6ć ve fígnífícant
J(C C x p rim ídnc,C et<rraledonsprud éríerdíngrtm s:q«oi^ aptam
d rn ría m d a r e n ő p o fT iT m u s.S íc m la ü n ía lp h a b e u ín u e n to r g'fuít
{jíü lT in iu s.p iu rím a sIítccrarű d ifF crcu asled orísín gcn íorflin gt,
c « r Sć n o b ís h o c n ő iíccat qc? piti (Timis lícu ít.S cd vt predklta e h *
ríus íntelligas ad u erte ínfra fcripta e x c m p ia . ^fOratío drííca»

50 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGO RJE» 2/1VVV.

 Taj je Poljak u renesansno doba vjerovao da se latinica za njegov je z ik može
riješiti po uzoru na češku husitsku abecedu.
O ko 1830. Gaj je već uživao takav ugled da je m ogao Šafariku (zajedno s
M ikloušićem i K ristijanovićem ) slati pism ene obavijesti o hrvatskim kajkavskim
književnicim a (13, IV).
U pravo njih Gaj je u to doba poznavao bolje nego druge hrvatske pisce. G odine
1830. u B udim u je objavio knjižicu K ratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopi-
sana.
V ažan mu je uzor već bio D obrovsky, na kojem je za budućnost gradio svoje
planove, što ih nikada neće ostvariti:

M i nism o zadnič nakanili ovde celu razpravu

takvoga praYOpisanaYulirokom svo jem okružju i z -
peíati, nego samo na kratkom nekoja naj potreb­
ne jla pokazati ; u fa ju ći se nekda od toga p red ­
meta vu s l o v n i c i, koju p o le g tem elov "Velikosla-
renca opata D o b r o v s k o g ’ z božjum p o m o č ju m na
svetio dali b u d e m o , obsirnejše razgovarjati. —

O najvažnijim pokušajim a za reform u hrvatske latinice tada nije ništa znao. Bu-
dinićevu je S um u upoznao tek 1841., a o V itezoviću prvi je jasn i trag ostavio 1835.
Stoga mu je preostalo u K ratkoj osnovi spom enuti sjevernohrvatskog leksikografa:

Vre naš yuceni vekovecno-

ga zaisto zpomenka vrcden rečriikopisec J a m b r e -
S i č zpoznal je, kak vnogo zpametnejle bi bilo, za
rečeni glas « signaturu — š — pisati, kaj i on
prepustil nije.

Za slova koja prim jenjuje u K ratkoj osnovi kaže Gaj da ih upotrebljavaju “vre
dugo vrem ena Lehi, Čehi i ž nim i M oravci i Slovaci” (str. 20); iako Poljaci (“ Lehi”)
takav slovni sustav nisu upotrebljavali, K ucharski se nadao i G aja uvjeravao da će ga
skoro prihvatiti je r će taj sustav postati općeslavenskim .
O slanjajući se na fonologiju kajkavskoga književnoga jezik a, koji opreku č : ć
nije poznavao, Gaj odbacuje slovo t (str. 10 i 12).
Čak i ne znajući za svoje prethodnike, Gaj je odbio jed n o g a i priklonio se dru­
gom u. N ije, poput V itezovića, tragao za načinim a kako bi prastara latinska slova
opskrbio nadslovcim a ne mogući ih provesti u tisku; naprotiv, postupio je poput Bu-

ĆASOP1S ZA KULTURU »HRVATSKO ZA G O R JE* 2/Ӏ9У9. 51

dinića koji je daleke godine 1583. iskoristio m ogućnosti rim ske tiskare da se obilježe
dva hrvatska nepčanika: č i ž. U štam parijam a habsburškoga carstva (“vu vnogeh tis-
kam icah C esarstva” : u Beču, Pragu, Budim u, Pešti i drugdje) postojala su gotova
slova, Gaj je za njih znao te ih je na hrvatskim jezikom pisani tekst izravno prim ije­
nio sedam: c, d, g, 1, n, s, z. Činilo mu se da će tako pridonijeti da se u pism u sjedine
po tri povijesne pokrajine dvaju susjednih naroda: hrvatskoga (kajkavska Hrvatska
sa Slavonijom i D alm acijom ) i slovenskoga (Štajerska, K ranjska i K oruška). K once­
pcija G ajeve K ratke osnove nije, dakle, bila južnoslavenska, nego hrvatsko-sloven-
ska.
G odine se 1830. vrativši u Z agreb, mladi je L judevit Gaj donio K ratku osnovu.
Ponudio ju je na ocjenu profesorim a zagrebačke A kadem ije i gim nazije: nadajući se
d a će njihovim zagovorom ta knjižica postati temelj za cjelokupnu hrvatsku pisanu
riječ. U tom e se prevario. O njoj su raspravljali K vaternik, K ucharski i nadzornik hr-
vatsko-slavonskoga školstva K ošćak, koji jo j se protivio. Z bog smrti K ošćakove (u
početku 1831.) K ratka osnova nije se uvela u škole. N em a čvrsta oslonca tvrdnja ka­
ko je m ladež u Zagrebu “prim ila sa zanosom G ajev trud o pravopisu” (14, 139), tj.
K ratku osnovu. B udući istaknuti ilirac D ragutin R akovac (“K arol Rakovecz”) iz
Z agreba je 1. travnja 1831. uputio G aju pism o u kojem priznaje da “starinski pisati
priučen vu novem pravopisu jo š vtem elen nisem ” (2, 170), a istovrem eno je Farkaš
(tj. Lj. V ukotinović) “poleg N ihovoga pravopisana jo š pisati ne znajuči” (2, 169).
U pravo tu dvojicu (uz B abukića, D erkosa, M arakovića, M arića, A. M ažuranića,
Sm odeka) privukao je Gaj “tijesnom krugu m ladih patriota” (14, 138). N akon neko­
liko priprem nih godina zajedno je s njim a 1835. pokrenuo novine i tjedni im knji­
ževni prilog D anicu. V eć u njezinu prvom godištu (br. 10-12) Gaj je objavio članak
P ravopisi. U njem su ključne riječi: “ Poleg ovde zpelyanih tem elyov ima sze popra­
viti knyisicza od horvatzko-szlavenzkoga pravopiszanya vu Budim u 1. 1830 vanda-
na” (6, 48). U tom su članku jo š ova znam enita mjesta:

P II A V 0 V I S Z.
V s z ih dobrih d o m o r o d c z e v jed n a jedina
selvft j e , da s z c u ztaro - ilirzkih dersavah
ztnnujuchi S z l a v e n c z i v u k n v is e v n o m je z ik u
zje d in e . N a c h i n e v e n d a r , kojimi o v n k o v o
z je d in e n y e z p e lv a t i bi s z c m o g lo , v n o g o v e r z t -
ne szn u ju , y s z v e t u j u . N e k o j i stimaju, da bi
p o treb n o bilo odm ah je d n o na rcchje poprijeti,
y v s z i m o z ta lim narinuti, v med o v e m i z v e k -

52 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE» 2/ӀУУУ.

 Š t o g o d o v d č o d iz v e r s e n y a dugo ga s z a -
m o g la s z n ik a y } k o je g a P e t r c t ic s iz m a g y a r -
ž k o g a k r iv o p is z a kod n a s z u p elval j e , — ter
od o c h i v e z t c t c m e ly ito z ti pro z to g a z k u p g la s z -
n ika j d ok a za n o j e , to iz to y pri porneh-
chanih g l a s z i h : gij [ g j ] , hj [ l j ] , ny [njj , ty
ГШ, r a z u m e v a s z e , — prozti nnjmre z k u p -
g la s z n ik g , p o m e h c h n v a s z e zp o d o b n im n a -
c h in om kak d ; ali to — z v a n tuđvih rechih —

Ovaj n e s z l o s n o z t i kip v n o g i p o v e K sh a n
s z u v u nove'.sheh v re m c n n h z k o je k a k v c m i n o -
v o z k o v a n e m i k v a k a m i, n a m e z t o , da s z u iz a ­
b r a n a n e k oja p isz m a ztarih p i s z c z e v p o iz k a li,
y p o l c g n y ih l a z t o v it o z t la tin zk e a b e c e d e z a -
d c r s a v s h i, n y u ra zlosn im nachinom. k z j e d i-
n v c n v u o b z to je c h ih n a c h in o v prilagodili. M e d
ztarin/.kimi p isz m i v n znam enitoj k n y isn ic z i
N y i h E x c e l l e n c z i e g o z p u d in a B iskupa Z a g r e -
b a e h k o g a , nahadyaju s z e m ed oz tale m i ta k o ­
v a , koja nam o b ilno d o k a z u ju , da s z u v r e
z m e d nashih p r e d y e v n e k o ji, n n jm r e pako g l a -
s z o v it i y naj v u c h e n e s lii domachi p is z e c z bá­
ron P t t v d V ile z o v ic h } p odsupan y k r a ly e v z k i
tolu a ch n ik jnko dober y prikladcu p r a v o p isz
im ali, k o je g a ve n d a r obchinzkim ucliiniti o n -
d a sh n v e teim ic o k o ln o z ti n isz u d opustva lc.
N a m anda niknj drugo nije treba, n e g o da tnj
ztarinzki pr a v o p isz p r e t r e s z c m o , od o b rim o,
y p o n o v im o .

G odine 1835. postupio je Gaj gotovo kao 1830.: ponajprije m isleći kakva mu
slova nudi tiskara. N ovine, D anicu i u njoj svoj reform ni članak tiskao je “pri Franyi
S uppanu vu Z agrebu” . U Župana očigledno nije našao latinskih slova s tildam a, nego
s dva druga nadslovna znaka: s kvačicom (č, č, š, ž) i s potezom jed n ak im drevnom u

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE» 2/1VVV. 53

znaku za akut (ćLj). U z njihovu je pom oć uveo nešto svim hrvatskim navikam a novih
slova: prvo, č, š, ž; drugo, č (koji se m ože izgovoriti e, i, ie); treće, ć (prem a polj­
skom uzoru); četvrto, dvoslove dj, gj, Д, щ. N apustio je Gaj dosljedno m onografem -
ski sustav K ratke osnove čineći ustupak tradicionalnoj hrvatskoj latinici, koja je
poznavala dvoslove dy / dj, g y / gj, \y_l Jj., ny / nj. i (u B elostenčevu rječniku 1740.)
slovo é. Do kraja XIX. st. zbivalo se ovo: pom oćno se slovo j (s posebnim znakom )
zam ijenilo običnim slovom ; zadržali su se dvoslovi Д, nj; dvoslovi dj, g[ nadom jestili
su se slovom đ; slovo ё nije se održalo, nego su ga sm jenjivali po redu: dvoslov je;
skupine je / je ; skupine iie / ie.
* * *

S kajkavskoga je područja potekla većina iliraca: osim G aja jo š R akovec (Ra-

kovac), Farkaš (V ukotinović), Štoos i dr. Prvobitno su se oni u svim a javnim nastu­
pim a, prirodno, izražavali kajkavskim književnim jezikom . N jem u su se za studija u
Z agrebu priklanjali rođeni čakavci (poput A ntuna M ažuranića) i štokavci (kakav je
bio V jekoslav Babukić). M ikloušić je taj je z ik sm atrao ravnopravnim općem u jeziku
zapadne uljudbe, pa je 1819. napisao kako “naš horvatski je z ik ... pred vnogemi
drugem i dičiti se m ore, da k dijačkom u, hoču reči, najpoglavitešem u na svetu jeziku,
najspodobneši j e ” (4 , 138).
Ipak, ilirci su, nastupivši 1835. sa svojim javnim glasilim a, željeli pokazati da
stanje nije uzorito: je r Hrvati pišu različitim slovopisim a i književnojezičnim tipo­
vima. Vidi se to po grafijskoj i jezičnoj nejednakosti na prvoj stranici u prvom e g o ­
dištu D a n ice: gdje Rakovec potvrđuje kajkavsko slovopisno i jezičn o stanje, a B a­
bukić štokavsko, slavonsko.
Potkraj prve četvrtine početnoga svojega godišta D anica je objavila G ajev čla­
nak P ravopisi. Tim e su riješene dvije bitne dvojbe: ilirci su napustili hrvatsku povi­
je sn u tropism enost i odlučili se za latinicu; ona je (ne računajući pojedinosti) otada
ujednačena.
N aprotiv, jo š nije bilo konačnoga književnojezičnog rješenja. N a početku dru­
goga godišta D anice (1836.) uvodom u dva ulom ka iz A drijanskoga m ora sirene
Petra Z rinskoga bila je iz G ajeva pera proistekla napom ena u kojoj se kaže da će
ilirci, gradeći književni je z ik po novom ukusu, učiti od svih starih pisaca. U drugoj
polovici toga godišta D anica je objavila Lucićevu pjesm u Uzor Ičpote (“Jur nijedna
na svit v ila ...”) i odm ah zatim četiri ulom ka iz G undulićeva O sm ana. U to je vrijem e
iskonski kajkavac Gaj ovako pisao:

P o g le d na obće - eu ro p cjsk o n a ro đ o - i
je z ik o s lo v je .

54 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO Z A G O R JE* 2/1VVV.

 S v i E u r o p e žite lji đ č le s e na p e r v o se lcc
i p r iscln ik c. P e r v o s e lc i , s kojimi s e u o v o m
kratkom r a z g o v o r u zabavljati h o ć e m o , o b -
stiraju i danas n a j v e ć u stran E u r o p e . P r i ­
s e b n a p a k o , to j e s t t a k o v i n a r o d i, koji z a
p o v č s t n o g a znanja iz A z i e ili A frik e u E u ­
ropu đ o jd o še , j e s u u broju i u sv a k o m dru­
go m sm islu g le đ e ć na m n o žin u i v a ž n o s t e u -
ropejskih p erv o sela ca h sa sv im m a lo e e n i i n e -
znam eniti.

Sam ili uz tuđu pom oć usvojio je , dakle, bar jed n u štokavsku osobinu: suglasnik
ć (obće, hoćem o, najveću, gledeć). N a opisani su način bili određeni ponajvažniji j e ­
zični uzori: hrvatski pjesnici u D ubrovniku baroknoga doba. K runom toga bilo je pr­
vo izdanje G undulićeva O sm ana tiskano reform iranom latinicom . Priredili su ga bra­
ća M ažuranići i V jekoslav B abukić, a izašlo je u Zagrebu 1844. (8).
N a taj je način određeno da hrvatskom e književnom jezik u novoga doba budu
svojstveni: štokavska fonološka osnovica; puna sloboda u preuzim anju leksičkih
vrednota što su ih u baštinu ostavila stoljeća hrvatske književnosti; stari sklonidbeni
sustav.

L IT E R A T U R A

1. A n tun Barac: Hrvatska književnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije. I. K n jiževn ost

ilirizm a. JA Z U , Z agreb 1954.
2. V elim ir D eže lić: Pisma pisana dru I^udevitu Gaju i neki riegovi sastavci. ( 1 8 2 8 .-1 8 5 0 .).
“G rađa za p o v ije st k n jiževn osti hrvatske” VI. JA Z U , Z agreb 1909.
3. Josep h D o b row sk y: Lehrgebaude der Böhmischen Sprache. Zum T h eile verkiirzt, zum
T h e ile u m g ea rb eitet und verm ehrt. B e y G o ttlieb H a a se, P rag 1 819.
4. Dr. Franjo F a n cev (sk u p io i u v o d o m popratio): Dokumenti za naše podrijetlo hrvatskoga
preporoda ( 1 7 9 0 -1 8 3 2 ). “Građa z a p o v ije st k n jiževn osti hrvatske” X II. JAZU, Zagreb
1933.
5. L (ju d ev it) o (d ) G(aj): Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisana. Iz tiskarnice
K ra iev sk o g a V s e u č ilišč a . B u d im 1830.
6. L y u d ev it Gay: Pravopisz. “D a n icza H orvatzka, S lavon zk a y D alm atin zk a” 1 /1835., br. 10-
12, str. 3 8 - 4 3 ,4 6 - 4 8 .

ČASOPIS 2A KULTURU »HRVATSKO ZA G O R JE* 2/1 VVV. 55

7. L (y u d ev it) Gay: Kratki uvod u dogodovštinu Velike Ilirie. “ D an ica ilirska” II/I 8 3 6 ., br. 18,
str. 6 9 -7 2 .
8. Ivana G u n d u lića Osman u d v a d eset pievanjah. Sa slik o m p iesn ik a i riečnikom . T isk om kr.
p o v i. h. s. d. tiskarne Dra. L ju d evita Gaja. Zagreb 1844.
9. M ilan M o g u š: Pavao Vitezović kao jezikoslovac. “Z bornik Z agreb ačk e sla v ističk e šk o le ”
II/2. M eđunarodni sla v ističk i centar S R H rvatske, Zagreb 19 7 4 ., str. 7 3 -7 8 .
10. M ilan M ogu š: Povijest hrvatskoga književnoga jezika. D ru go p roširen o izdanje. N akladni
zav o d G lo b u s, Zagreb 1995.
11. M ilan M o g u š i Josip V o n čin a: Latinica u Hrvata. “ R ad ovi Z a v o d a za slaven sk u filo lo g i­
j u ” 11. Z agreb 1 9 6 9 ., str. 6 1 -8 1 .
12. Pjesme Antuna Kanižlića, Antuna Ivanošića i Matije Petra Katančića. P riredio za štam pu
i u v o d n a p isao T o m o M atić. Stari p isci hrvatski X X V I. JA Z U , Zagreb 1940.
13. Paul Jós. Safarík’s Geschichte der illirischen u n d kroatischen Literatur. A u s d essen hand-
sch riftlich em N a ch la sse h era u sgegeb en v o n J o se f Jireček. V erla g von Friedrich T em p sk y,
Prag 1865.
14. Đ u ro Šurm in: Hrvatski preporod. I. O d g o d in e 1790. do 1836. Zagreb 1903.
15.Z latk o V in ce: Putovima hrvatskoga književnog jezika. L in gvističk o-k u ltu rn op ovijesn i pri­
k az filo lo šk ih šk o la i n jih o v ih izvora. S v eu čilišn a naklada Liber, Zagreb 1978.
16. Josip V o n čin a : Temelji i putovi Gajeve grajijske reforme. “ F ilo lo g ija ” 13, str. 7 -8 8 . JA Z U ,
Razred za filo lo š k e zn an osti, Zagreb 1985.
17. Josip V on čin a: Preporodni jezični temelji. M atica hrvatska, Zagreb 1993.

56 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO Z A G O R JE* 2/1 VVV.

Božidar Brezinščak Bagola

HRVATSKA ZASLUGA LJUDEVITA GAJA

d najranije m ladosti, kad sam prvi put čuo za hrvatske budnice, m eđu kojim a je
O svakako bila najdojm ljivija H orvatov sloga i zjedinjenje L judevita G aja, često
se u svojim razm išljanjim a vraćam životnoj i povijesnoj sudbini tog podjednako obo­
žavanoga i osporavanoga hrvatskog velikana.
L judevit Gaj bio je u burnim razdobljim a svoga života kovan u zvijezde, ali i
p onižavan sve do nepriznavanja i zaborava, a u razdobljim a od njegove smrti do da­
nas, do povijesnoga ostvarenja sam ostalne Republike H rvatske s hrvatskim jezikom
kao ustavno državnim , hvalilo ga se ili kudilo sukladno političkim prilikam a i druš­
tvenom ustrojavanju hrvatskoga naroda.
R azm išljajući o G ajevoj slavi i prokletstvu, dom ogoh se uvjerljive spoznaje da
im a u njem u nešto sudbinski hrvatsko, tipično za hrvatstvo od prvih knezova i kra­
ljeva do prvoga predsjednika dr. Franje Tuđm ana. Što bi to m oglo biti, pokušat ću
prikazati osvrtom na hrvatsku jezičnu stvarnost prije i u vrijem e ilirizm a, zatim pro­
m išljanjem G ajeva djelovanja u ime hrvatstva izm eđu K opitarova slovenizm a i Ka-
radžićeva srbizm a, te zaključnim m islim a o Gajevoj hrvatskoj sudbini.

Ilirska ideja Gajevih prethodnika

a hrvatskim je prostorim a od 16. stoljeća dalje prevladavalo u duhu kulturnog

N hum anizm a sve čvršće uvjerenje da su narodi na tlu nekadašnje rim ske Ilirije
zapravo potom ci starih Ilira. Tako je m islio Juraj Šižgorić iz Šibenika i 1487. zapi­
sao u svojem u djelu D e situ Illyriae et civitate Sibenici. Mislili su tako i neki drugi
hrvatski latinisti toga i kasnijeg vrem ena, pa i Bartol K ašić izražava tu m isao već u
sam om e naslovu svoje gram atike Institutiones linguae illyricae, objavljene 1604.
godine.
T a m isao o H rvatim a kao potom cim a Ilira pretvarala se, sukladno povijesnim
p rilikam a turskoga haračenja u hrvatskim krajevim a i europskoga ugnjetavanja hr­
vatskoga nacionalnog bića, u razne pobude za povezivanjem najprije sam og hrvat­
skoga naroda, a potom , ili čak istovrem eno, i pobude za udruživanjem s drugim sla­
venskim narodim a.

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZA G O R JE* 2/1VVV. 57

 N ajznačajniji pobornici povezivanja svih H rvata i sveslavenskoga udruživanja
bili su Juraj K rižanić, Pavao R itter V itezović, M aksim ilijan V rhovac i Šime Starče-
vić.
Juraj K rižanić (1617.-1683.) iz O brha u okolici O zlja, najpoznatiji pobornik
sveslavenske povezanosti na vjerskom , političkom i kulturnom polju, zanim ljiv je u
kontekstu prom išljanja o ilirizm u ponajprije zbog svoga stajališta da ilirskim pokra­
jin a m a pripadaju i slovenske pokrajine K ranjska, Štajerska i K oruška. N a žalost, bio
je više ispunjen m isionarskim žarom za obraćenjem sam oga ruskog cara i Rusije, n e­
goli poznavanjem konkretnih m ogućnosti objedinjavanja ilirskih pokrajina. Taj ti­
pično hrvatski zanos nagradio g a j e progonstvom u Sibir, da bi na kraju poginuo pod
zidinam a m rskoga mu Beča, braneći ga od T uraka u poljskim odredim a.
Pavao Ritter V itezović (1652.-1713.), slavni Senjanin, pjesnik hrvatskih i latin­
skih stihova, povjesničar, leksikograf, zastupnik u saboru, vojnik, bakrorezac, tiskar i
nakladnik, čovjek duha i zanata, izdao je 1696. Proglas i pozvao sav slovinski, ilir­
ski ili hrvatski narod da mu šalje građu za djela o dom ovinskoj povijesti, opredijeliv­
ši se izm eđu tri sinonim a - slovinski, ilirski i hrvatski - za hrvatsko ime i sadržaj, te
označivši Z agreb kao središte H rvatske, a H rvatsku kao sinonim za sve zem lje u ko­
jim a obitavaju Slaveni.
H rvatska je , po V itezoviću, je d in a m eđu starijim europskim državam a sačuvala
sam ostalnost i slobodu, te bi nakon oslobađanja Bosne, Srbije i drugih zem alja od
turskoga ropstva jed in o ona m ogla preuzeti sve poslove za politički, društveni i kul­
turni razvitak oslobođenih zem alja i naroda. U tu svrhu tiskao je 1700. u Zagrebu
brošuru C roatia rediviva (O živjela H rvatska), koja je trebala pokazati pravu veličinu
i rasprostranjenost Hrvatske. Prem a V itezovićevom dokazivanju H rvatska obuhvaća
sav onaj prostor koji su R im ljani nazvali Ilirikom , a dijeli se na sjevernu i ju žn u H r­
vatsku. Sjevernu čine V enetska, Sarm atska i U garska pokrajina. Južna se pak dijeli
na B ijelu H rvatsku (koja se sastoji od Prim orske, M eđuzem ne, M eđurječne i Planin­
ske ili A lpske H rvatske) i C rvenu H rvatsku (koja se sastoji od Srbije, M acedonije,
Bugarske i O druzije). Takvu H rvatsku V itezović je proglasio m aticom cjelokupnoga
slavenstva, a hrvatski je z ik središnjim slavenskim jezikom , uvjeren d a j e svim Sla­
venim a bilo nekoć zajedničko ime Hrvati.
Tim svojim spisom V itezović se obratio habsburškim bečkim vladarim a, Leo-
poldu, odnosno njegovu sinu Josipu I., nadajući se naivno (ni trideset godina poslije
pogibije Z rinskoga i Frankopana u Bečkom N ovom M jestu!) da će oni osloboditi od
turskoga ja rm a sve hrvatske krajeve, a potom ustrojiti “oživjelu H rvatsku” . N o naj­
žalosnije od svega (i opet tipično hrvatsko!) bilo je to što je spis naišao u Beču na
veće zanim anje nego kod sam ih hrvatskih staleža, koji su u to vrijem e uglavnom bili
na strani M adžara. C roatia rediviva ostala je tako mrtvo slovo na papiru, a njezin a-
utor bio je nagrađen hrvatskim nepovjerenjem i m aterijalnom bijedom . Potkraj ži­

58 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE» 2/1999.

 vota ustali su protiv njega Kaptol, Sabor i turopoljsko plem stvo, te je financijski
slom ljen i uvrijeđen otišao u Beč, gdje je u bijedi i bolesti umro, a njegove rukopise
(kakve li ironije!) preuzela je U garska kancelarija.
M aksim ilijan V rhovac (1752.-1827.), zagrebački biskup i je d n a od najistaknu­
tijih osoba pretpreporodne H rvatske, objelodanio je 1796. (točno sto godina nakon
V itezovićeva P ro g la sa !) R ituale R om ano-Z agrebiense (O brednik rim sko-zagreba-
čki) s tekstovim a na hrvatskom (kajkavskom ) i slavonskom (štokavskom ), te je prvi
odstupio od uobičajene tradicije zagrebačkih biskupa, koji su dotad upotrebljavali
sam o kajkavsko narječje.
G odinam a je biskup V rhovac tražio u kajkavskom i štokavskom narječju izvore
za “ ilirski” književni jezik. D opisivao se i susretao s najpoznatijim slavistim a Dob-
rovskim i K opitarom , koji su ga uzastopno m olili neka im preporuči nekoga H rvata
kojem u bi se mogli obratiti u “hrvatskim stvarim a” . Takvim H rvatom sm atrao je
svog kanonika K onstantina Stanića, kojega je stavio K opitaru na uslugu, ali očito
bez većega uspjeha za Hrvatsku.
G odine 1814. sam je pokrenuo pitanje jedinstvene ortografije za Hrvate, a ljeti
iste godine razgovarao je u Beču s Jernejem K opitarom o hrvatskom (kajkavskom )
p ravopisu izrađenom na načelim a koja bi om ogućila da se približe hrvatski (kajkav­
ski), slavonski (štokavski), dalm atinski (čakavski) i kranjski (slovenski) pravopis, te
se tako sliju u je d an jezik. Ni taj razgovor nije urodio željenim plodom , a um jesto u-
čenoga H rvata K opitaru i Europi nam etnuo se sam ouk Srbin, Vuk K aradžić, koji je
b iskupa V rhovca nazivao “šokačkim vladikom ” i za svoje podm uklo protuhrvatsko
djelovanje očekivao (a m ožda i dobivao?!) od njega pomoć.
Šim e Starčević (1784.-1859.), je d an od prvih Starčevića iz ličkog Žitnika, sve­
ćenik i prom icatelj hrvatskoga narodnog je z ik a pod francuskom vlašću nad Ilirskim
pokrajinam a, objavio je u Trstu 1812. dva priručnika: R ičoslovnicu ilirsko-francesku
i N o vu ričoslovnicu iliričku, originalnu gram atiku hrvatskoga jezik a, odnosno borben
kulturno-politički spis u prilog stvaranju jedinstvena hrvatskoga književnog jezika.
Jezikoslovac Starčević m islio je da bi se hrvatske zem lje “ D ubrovnik, D alm a­
cija, Bosna, Slavonija i H rvatska” m ogle udružiti u jedno m e književnom jezik u , i to
na tem elju štokavskoga narječja. Pored štokavskoga narječja preporučio je um jesto
ijekavskoga govora sam ohrvatski ikavski govor, po kojem u bi se hrvatski je zik naj­
ja sn ije razlikovao od drugih jezičnih praksi.
S tarčevićevo gram atičko um ovanje i snovanje bilo je izvanredno profinjeno i
tankoćutno. On je u štokavskom e narječju otkrio dva uzlazna i dva silazna naglaska,
izborom pak ikavskoga govora, na tragu V itezovića i V oltića, ponudio j e realnu m o­
gućnost osam ostaljenja hrvatskoga jezik a, ili bolje rečeno, ponudio je minim alni sa­
m ohrvatski program , bez kajkavskoga narječja, za razliku od G ajeva m aksim alnoga
ilirskog program a.

ČA SO PIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZA G O R JE* 2/1VVV. 59

Slavističko buđenje i jezične klasifikacije

a tem elju jezičnih ili povijesnih djela brojnih slavenskih p isaca - od kojih ću
N ovdje nabrojiti, uz već spom enuta, jo š neka hrvatska imena, kao što su Ivan
Tom ko M m avić, Antun V rančić, R afael Levaković, Juraj H abdelić - nastajala je ti­
jek o m 18. i 19. stoljeća suvrem ena slavistika kao znanost o slavenskim jezicim a,
k o ja u širem sm islu obuhvaća i književnost i kulturnu povijest Slavena.
M eđutim , sustavnim proučavanjem staroslavenskoga jezika, izlaganjem njegova
južno slav enskog podrijetla i klasifikacijom slavenskih je zik a prvi se počeo baviti če­
ški filolog Jo z e f D obrovsky, koji j e izm eđu ostaloga sm atrao da su kajkavski i slo­
venski je d an jezik, te d a j e riječ o jednom e, hrvatskom narodu. N jegovo m išljenje u
početku je bio podržao i slovenski filolog Jernej K opitar, ali g a je kasnije bitno izok-
renuo. On je , naim e, puk koji govori slovenskim i kajkavskim govorom nazvao Slo­
vencim a, obrazlažući to tvrdnjom da na dotičnom e jezično m području (kajkavskoga
g ovora) živi više Slovenaca nego Hrvata.
V eliko značenje za povijest slavistike im ala su također djela slovačkoga filolo­
ga P avela Jozefa Šafarika, koji je bio direktor novoosnovane srpske gim nazije u N o ­
vom Sadu. N apisao je P ovijest ju žn o sla ve n ske književnosti koja je postala katekiz­
m om slavenskoga rodoljublja, a napisao je također i prvu S rpsku čitanku. U svojim
d jelim a naglašavao je m išljenje da su Srbi i Hrvati jed an narod, odnosno da štokavci
i čakavci pripadaju jednom u narodu, srpskom naravno! Takvo m išljenje svesrdno je
podržavao Slovenac K opitar, nazivajući kajkavce “zagrebačkim Slovencim a” .

Panonska teorija Jernej a Kopitara

ernej K opitar (1780. - 1844.) studirao je pravo i slavistiku u Beču. G odine 1808.
J napisao je G ram atiku slavenskoga je z ik a u Kranjskoj, K oruškoj i Štajerskoj na
njem ačkom e jeziku. D vije godine kasnije postao je dvorskim cenzorom za slavenska
i novogrčka djela, te kustosom dvorske knjižnice u Beču. Surađivao je s nizom ista­
knutih znanstvenika, a od 1813. i s Vukom K aradžićem i Jozefom D obrovskym , ko­
jim a je pom agao pri izdavanju njihovih djela, pod jedinim uvjetom , dakako, da su ta
d jela išla u prilog njegovoj panonskoj teoriji.
N aim e, panonska teorija počela se u K opitarovu m išljenju oblikovati na tem elju
etničke podjele južnih Slavena. K ad je D obrovsky 1806. u novinam a Slavin ustvrdio
da bi se Slovenci trebali prilagoditi hrvatskoj jezičnoj formi, K opitar mu se usproti­
vio u sm islu da se etnička grupa od 700.000 koruških Slavena u unutarnjoj središnjoj
A ustriji ne m ože prikloniti grupi od približno 600.000 hrvatskih (kajkavskih) Slave­
na. G odine 1809. u pism u Žigi Zoisu o H rvatim a piše sljedeće: “T o što danas nazi­

60 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGO RJE» 2/1VVV.

 vam o H rvatim a zapravo su Praslaveni, rasprostranjeni u kolonijam a H arvata, koji jo š
uvijek nisu svoj je z ik m odificirali, tako da on pripada kao podvrsta koruškom glav­
nom dijalektu, dok slavonski (štokavski) dijalekt pripada srpskom glavnom dijalektu.
Provincijalni H rvat je Slovenac po gram atici i povijesti.”
Prvo obuhvatno razm atranje problem a južnih Slavena nalazim o u K opitarovu
članku P odrijetlo slavenskog je zik a , objavljenom e 1811. K opitar je na slavenskom e
ju g u vidio sam o dvije jezgre: srpsku i slovensku. Srpskoj jezgri pripadali su, po nje­
mu, stanovnici Istre, V ojne krajine, D alm acije, Bosne, Crne Gore, H ercegovine, Sr­
bije, B ugarske, Banata, Bačke i Slavonije, a slovenskoj jezgri stanovnici K ranjske,
većega dijela K oruške, okolice C elja i M aribora u južnoj Štajerskoj, županija Ž e­
ljezno, Szalad i Süm eg u M ađarskoj, te županija Zagreb, K riževci i V araždin u H r­
vatskoj. Svoju teoriju K opitar je stalno dopunjavao i u jav n o sti popularizirao, da bi
je u pism enom e obliku prvi put objavio 1822. u G odišnjaku za književnost, a potom
1836. u knjizi G lagolita C loziam ts (K ločejski glagoljaš).
Bit panonske teorije sastoji se u sljedećem u: K opitar je na tem elju starovisoko-
njem ačkih posuđenica, a osobito na tem elju gram atičkog oblika dvojine u nekim sta­
roslavenskim rukopisim a, zaključio da su ti tekstovi napisani starim slovenskim je z i­
kom iz kojega se razvio jedinstveni slovenski je z ik od K oruške, K ranjske, Štajerske,
preko središnje H rvatske do Slavonije. Tu teoriju zastupao je svim svojim autorite­
tom koji je uvelike uživao među znanstvenicim a i političarim a.

Karadžić u dosluhu Kopitara i Garašanina

uk Stefanović K aradžić (1787.-1864.), srpski seljak samouk, etnograf, je z ik o ­

V slovac i povjesničar, došao je 1813. u Beč, gdje je u Jerneju K opitaru našao i
zadržao velikoga zaštitnika u životnim i drugim tegobam a.
G odine 1814. objavljuje u Beču, po K opitarovim uputam a, M alu p rostonarod-
nu slavenoserpsku P esm aricu i P ism enicu serpskoga je zik a , čim e je započeo refor­
mu srpskoga je zik a i kulture, odbacivši neživi, slavenoserpski jezik.
Četiri godine kasnije 1818. svojim je Srpskim rječnikom ustoličio srpsko ime,
koje nije povezivao s hrvatskim , je r se to protivilo K opitarovu tadašnjem u poim anju
srpskoga kao štokavskoga govora i hrvatskoga kao čakavskoga govora. D rugim rije­
čim a, hrvatsko ime svodilo se po K opitaru i K aradžiću dvadesetih godina 19. stolje­
ća sam o na čakavski govor, a kasnije čak ni to.
K aradžićeva jezičn a reform a i ustoličenje srpskoga imena im ala je ne samo
književno-filološko nego i dublje, političko značenje. Srpski puk, koji je u Prvom i
D rugom ustanku izvojevao nacionalno oslobođenje od turske vlasti, trebao je - po
K aradžiću - izboriti pobjedu i na području kulture koja treba ne sam o po jezik u nego
i po duhu postati srpskom. U tu svrhu on je punih dvadeset godina skupljao golem o
narodno blago, većim dijelom hrvatsko, ali isključivo pod srpskim imenom! Svojim

ČASOPIS ZA KULTURU 'HRVATSKO ZA G O R JE* 2/1 VVV. 61

spretnim “ lisičarenjem ” ulagivao se, s jed n e strane, K opitaru, da bi, s druge strane,
imao što više m ogućnosti za jednostrano prikazivanje srpske prošlosti. N a osnovi
njegovih usm enih inform acija, koje je kao savjetnik davao njem ačkom u povjesničaru
L eopoldu Rankeu, ovaj je napisao i 1829. objelodanio svoje znam enito djelo Srpska
revolucija, koje je postalo glavnim izvorom poznavanja Srbije u inozem stvu. N a taj
način K aradžić je na povijesno-kulturnom području uistinu postao srpskim pretečom
koji je poravnavao prepreke i priprem ao duhovno ozračje za ustoličenje velikosrp­
stva u N ačertanijam a Ilije G arašanina 1844.
Z a razliku od hrvatskih zanesenjaka i izrugivanih tipova u vlastitoj dom ovini
(poput V itezovića), G arašanin je imao čvrsto zaleđe u srpskoj državi u kojoj je ob­
našao visoke dužnosti. Srbija je u njegovo vrijem e bila povezana s R usijom , ali i s
F rancuskom , dvjem a silam a koje su na razne načine m rsile račune drugih država
glede Podunavlja. Poučen iskustvim a i planovim a njihovih agenata, izradio je i sam
“načertanije” ili program jugoslavenskoga udruživanja pod vodstvom Srbije. Za rea­
lizaciju svoga program a predvidio je organiziranje obavještajne službe, slanje age­
nata u susjedne zem lje, školovanje m ladih ljudi iz tih zem alja u Srbiji, osnivanje srp­
skih novina u krajevim a preko D rine i D unava, organiziranje tajnih društava i propa­
gandnih centara, osobito jak o g a centra u D ubrovniku, ali i u drugim hrvatskim gra­
dovim a.
Prem a tom e, u dosluhu s G arašaninom i K opitarom , K aradžić je svoje svesrdno,
nadasve lukavo i podlo, zauzim anje za srpski je zik i srpstvo 1849. okrunio spisom
K ovčežić za istoriju, je z ik i običaje Srb a sva tri zakona u kojem u ja v n o iznosi tezu
“ Srbi svi i svuda”, tvrdeći d a j e stanovništvo na cijelom e južnoslavenskom teritoriju
srpsko, s iznim kom kajkavaca i čakavaca.

Gajeva “ilirska” formula u ime hrvatstva

ju d ev it Gaj (1809.-1872.), sin krapinskoga ljekarnika, oduševljen rodoljubnim

L pričam a svoje m ajke, ozarene m ilinom duše hrvatske, štam pao je 1826., ne na­
vršivši ni sedam naest godina, knjižicu o gradinam a kod K rapine. Iste godine otišao
je na studij u Graz, gdje se, pretežno u društvu slovenskih studenata, upoznao s Ko-
pitarovom klasifikacijom južnoslavenskih jezika, koja je na njegovo hrvatsko nacio­
nalno osjećanje u najm anju ruku m orala om alovažavajuće djelovati. N ašao se u
svojevrsnom procjepu između m ajčina pričanja o slavnoj hrvatskoj prošlosti Krapine
i naučne teorije po kojoj bi njegov zavičajni je z ik trebao biti zapravo slovenski. To
g a j e zacijelo potaklo na razm išljanje o jeziku kao bitnoj osobini nacije, što je daka­
ko budilo u njem u i svijest o potrebi stvaranja jedinstvenoga hrvatskog jezik a i hr­
vatske države.
Proučivši jezičn e klasifikacije D obrovskog, K opitara, Šafarika i K aradžića, Gaj
je , poput svakog pravog Zagorca, ispio čašu njihova znanstvenog kiseliša, ne odajući

62 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO Z A G O R JE* 2/1VVV.

uvaženim autoritetim a svoje izričito protivljenje. D a ne bi ispao diletantom u slavis­
tičkim pitanjim a, posvetio se svim svojim žarom proučavanju hrvatske povijesti, te
se uvaženoj gospodi, dom aćoj i inozem noj, nam etnuo kao hrvatski preporoditelj koji
sm atra da su H rvati u prošlosti imali zaseban “ ilirski” je zik i da bi unutar H absbur­
ške M onarhije trebali obnoviti “ Iliričko kraljevstvo” koje bi uz T rojednu kraljevinu
H rvatsku, D alm aciju i Slavoniju obuhvaćalo slovenske zem lje K ranjsku i Korušku,
te Bosnu.
Gaj je bio izvanredno osjetljiv za povijesne silnice društvenih zbivanja, vješt u
prihvaćanju i objedinjavanju srodnih shvaćanja, a osobito sposoban u organiziranju
prohrvatskoga ilirskog pokreta i prom icanju njegovih ciljeva. U stvaranju je d in stv e­
noga hrvatskog jezika, ali i pokreta, najveći učitelj bio mu je V itezović, po čijoj or­
tografiji je odredio i 1830. objavio svoju K ratku osnovu horvatsko-slavenskoga p ra -
vopisanja, a najuglednijega i ponajboljega suradnika našao je u Janku D raškoviću.
D rašković je 1832. objavio djelo D isertatia ili R azgovor darovan g o sp o d i p o k ­
lisarom zakonskim u kojem u je za H rvatsku tražio sam ostalnu vladu, obnovu banske
vlasti i narodni je z ik kao službeni. Svoj zahtjev tem eljio je na hrvatskom povijesnom
pravu i načelu jezične srodnosti, kad se radilo o slovenskim zem ljam a, iza čega je u
biti stajala predodžba o prvobitnoj hrvatskoj državi.
Sukladno D raškovićevoj D isertaciji i jav n o proklam iranim hrvatskim zahtjevi­
m a Gaj je 1833. složio prvu i najpoznatiju hrvatsku budnicu H orvatov slo g a i zjedi-
n jen je, poznatiju po prvom stihu kao Jo š H rvatska ni p ro p a la koja u pretposljednjoj
kitici sadrži njegovo viđenje obnovljene H rvatske.

V kolu je s u vsi H orváti

stare države,
starom kralju verni svati
z Like, Krbave,
Kranjci, Stájer, G orotanci
i Slavonija,
skup Bošnjaci, Istrijanci
ter Dalm acija.

U želji da probudi uspavane nacionalne osjećaje širokih slojeva hrvatskog na­

roda počeo je 1835. u Zagrebu izdavati N ovine H orvatzke s književnim prilogom
D anica, na kajkavskom e narječju, iako je u biti bio istoga m išljenja s D raškovićem
“d a j e štokavština najprošireniji je z ik u H rvata” . Za kajkavsko narječje odlučio se po
svoj prilici zato da zadovolji uglednike i čitatelje središnje ili Banske H rvatske, koja
se pretežno služila tim narječjem .
G ajevo sm išljeno skretanje na ilirizam zbilo se 1836. godine, kad je K opitar u
knjizi G lagolita C lozianus objelodanio svoju panonsku teoriju, a K ollár raspravu 0

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZA G O R JE* 2/1 VVV. 63

 književnoj uzajam nosti p lem en a i narječja slavenskih u kojoj zagovara četiri glavna
slavenska jezika: češki, poljski, ruski i srpski, koji će kasnije, vjerojatno pod G aje­
vim utjecajem , nazvati ilirskim. N aim e, Gaj je već početkom 1836. nastavio s izda­
vanjem novina na štokavskom narječju pod naslovom N arodne ilirske novine i D a­
nica ilirska , nastojeći pod ilirskim imenom združiti sve južn e Slavene. Izborom ilir­
skoga im ena za hrvatski je zik Gaj je lukavo zaskočio K opitara, a ponajviše protuhr-
vatsko djelovanje V uka K aradžića. Prem a tom e, G ajevo naglašavanje ilirizm a nipo­
što se ne sm ije shvatiti kao odstupanje od hrvatstva, već jed in o kao njegovu najluci­
dniju i najodlučniju obranu hrvatstva i sva tri hrvatska narječja: štokavskog, kajkav­
skog i čakavskog. Gaj je ilirizm om obuhvatio staru dubrovačku književnost i sva tri
hrvatska govora, te spasio hrvatstvo od K opitarova slovenizm a i K aradžićeva srbiz­
ma. Ilirski pokret značio je vrhunac njegove borbe za hrvatstvo. B ila je to sjajna po­
bjeda njegovih hrvatskih ideala, ali istovrem eno i početak njegova političkog i život­
nog poraza. N aim e, od tog vrem ena nadalje počeo je politički tajno djelovati. Puno
je putovao i agitirao po stranim zem ljam a, ne bi li stekao što više sim patija za sebe i
svoj ilirski pokret, budući da se već na sam om početku od pokreta ogradio najveći
Slovenac Francé Prešeren, unatoč ustrajnom nagovaranju Stanka V raza, kojem u
1837. piše: “ Sjedinjenje svih Slavena u je d a n književni je z ik ostat će po svoj prilici
sam o pobožna želja”, a godinu dana kasnije otvoreno iznosi svoje uvjerenje o neiz-
vedivosti G ajeve zamisli: “Čini se da dr. Gaj i drugi slavenski literati ozbiljno misle
kako će se slovenski i ilirsko-srpski je z ik spojiti u jed an jedini, čak štoviše, kako će
slovensko narječje nestati kao književni jezik, te će se ubuduće pisati je d in o srpski.
Ja sam o neizvedivosti te zam isli subjektivno duboko uvjeren, ali se dosad nisam ni
na koji način borio protiv nje.” Prešeren je čvrsto vjerovao u kulturno poslanje slo­
venskoga naroda na njegovu vlastitom jeziku, a Gaj je , po naravi tašt, očito previso­
ko letio, te je previše olako i jednostrano prelazio preko “kranjskog provincijalizm a
koji pospješuje separatistički duh”, kako stoji u njegovu pism u poljskom u plem iću
Em ilu K orytku.
N ezadovoljan razvojem ilirskoga pokreta m eđu Slovencim a, uputio je 1838.
tajni m em orandum ruskom u caru N ikolaju I. s m olbom za m aterijalnu i m oralnu pot­
poru, predlažući zauzvrat da u korist Rusije podigne ustanak na čitavu slavenskom
ju g u . N ošen utopističkim planovim a za budućnost hrvatske nacije, putuje 1840. u
R usiju i ostaje razočaran nezainteresiranošću cara i dvora za konkretniju suradnju i
pružanje m aterijalne pom oći H rvatskoj.
Po povratku iz Rusije u ljeto 1841. putovao je s A ntunom M ažuranićem u D al­
m aciju, D ubrovnik i Crnu Goru, gdje se sastao s N jegošem . Zbog njegove političke
propagande u Bosni na Bečkom e su dvoru 1842. protiv njega intervenirali diplo­
m atski predstavnici Turske, Rusije i V atikana, t e j e Bečki dvor godinu dana kasnije
zabranio uporabu ilirskoga imena.

64 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZAGORJE'* 2/1VVV.

 G ajevi ideali brzo su tam njeli, a on je sve izgubljenije srljao iz jed n o g a u drugi
politički prom ašaj. Tako je 1846. osobno poduzeo tri putovanja u Srbiju, gdje je
razgovarao s em isarom poljske em igracije F ranjom Zachom i njegovim dom aćinom
Ilijom G arašaninom , kojim a je uz suradnju na zajedničkim p o d ru čjim a p redlagao
istodobno provođenje procesa hrvatske, odnosno srpske nacionalne integracije. N a
žalost, tih je godina G ajev krug iliraca sm atrao d a j e cilj ilirskoga pokreta ujedinje­
nje ju žnoslavenskih zem alja pod srpskom dinastijom . Bila je to sudbonosna ilirska
propagandna zabluda, a ujedno spas za H rvatsku(l), je r se upravo zbog nje ilirizam u
hrvatskim krajevim a počeo svoditi na hrvatstvo i hrvatski je z ik bez K opitarova slo-
venizm a i K aradžićeva srbizma.

Zaključne misli

a tem elju iznijetih spoznaja Ljudevit Gaj nedvojbeno pripada hrvatskim velika­
N nima, ne sam o zato što mu je H rvatska ležala na srcu i u m islim a kao neiscrpno
vrelo nadahnuća za buđenje širokih narodnih slojeva od Boke K otorske do K ranjske
i Štajera, od Iloka do Piranskoga zaljeva, već ponajviše zato što se u njegovu životu i
djelim a, zanosim a i posrtajim a, veličini i taštini, u najm anju ruku, trostruko očitovala
tipično hrvatska sudbina: prvo, kao usud proročkoga zanosa; drugo, kao usud poda­
ničke odanosti tuđinskim vladarim a; i treće, kao usud svađalačkoga prokletstva hr­
vatskih staleža.
U sud ili fatalnost proročkoga zanosa stoljećim a se ponavljala kod hrvatskih ve­
likana, od K rižanića, preko V itezovića do G aja, ali i brojnih drugih nesretnika novije
povijesti, kao proplam saj svijesti o vladarskoj ili nacionalnoj sam ostalnosti. Proročki
sinovi hrvatskoga naroda obično su, poput onih biblijskih, završavali u progonstvu, u
tam nicam a, ili u vlastitim ranam a svoje vidovitosti: K rižanić u Sibiru, V itezović u
B eču, a Gaj u dom aćoj osam i i zaboravu.
U sud podaničke odanosti tuđinskim vladarim a javljao se najčešće kao posljedi­
ca proročkoga razočaranja, ili kao posljedica stanja koje je Silvije Strahim ir K ranj-
čević izrazio sročenim stihom “kad u ideale svoje staneš sum njati” . To je doduše
vrlo ružna, ali izrazito hrvatska slika povijesne zbilje od 1102., kad su predstavnici
hrvatskoga naroda ustupili krunu m adžarskom u kralju K olom anu, preko raznih urota
poput one Zrinsko-Frankopanske, te raznih m em orandum a i tajnih dogovaranja u
stilu L judevita Gaja, sve do poglavnika A nte Pavelića, koji je Talijanim a ustupio
znatan dio hrvatskoga teritorija, te hrvatskih jugokom unista koji se osobito iskaziva­
hu dodvoravanjem Beogradu te gaženjem hrvatskih sim bola i svetinja.
U sud svađalačkoga prokletstva hrvatskih staleža neki povezuju s pogibijom P et­
ra Svačića, što vjerojatno nije daleko od istine, je r je riječ o nasljeđu prvih dvaju usu­
da, p roročkoga i podaničkoga. Toj vjekovnoj posvađanosti hrvatskih staleža - gos­

ĆASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZA G O R JE* 2/Ӏ9 Г Л 65

podarstvenika, duhovnika, političara i njihovih protivnika - treba dodati i tipično hr­
vatsku m anu, koja se očituje u ja lu i tvrdoglavosti glede učenja na povijesnim prim ­
je rim a i uzorim a drugih osoba. T ako ni Gaj nije ništa naučio od K rižanićeva m isio­
narskoga žara za obraćenjem ruskoga cara i Rusije, ili od V itezovićeva pribjegavanja
Beču, iako mu j e sam V itezović svojim P riričnikom i O živjelom H rvatskom bio naj­
većim učiteljem .
Sva tri usuda ili fatalnosti uvijek su na vidjelo hrvatske povijesne zbilje izbijali
kao naboji iskrenih težnji i napora u svrhu ostvarivanja hrvatske sam ostalne države,
a posebnom žustrinom izbili su u karizm atskoj osobi L judevita G aja, koji je pod ilir­
skim im enom spasio hrvatski je z ik od slovenizm a i srbizm a, iako se njegov početni
zanos ilirsko-hrvatskom državom pretvorio u obm anu i veliku zabludu. Šteta što se
nije zaustavio kod razilaženja s najvećim slovenskim pjesnikom Francom Prešernom
i što se nije ozbiljnije pozabavio jezikoslovnim pogledim a Šime Starčevića. N o uči­
nio je m nogo za hrvatski je z ik kao svetohranište hrvatske kulture i državnosti, pa
prem a tom e i za H rvatsku D ržavu, oživjelu tek 1990. godine, gotovo tri stoljeća na­
kon V itezovićeva spisa O živjela H rvatska.

66 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO Z AGO RJE» 2/1VVV,

M ij o L o n č a r i ć

LJUDEVIT GAJ - OTAC HRVATSKE NACIJE?

Mjesto vođe Hrvatskoga narodnog preporoda

u hrvatskoj povijesti*

svojeni radu G aj kao leksikografski problem Jaroslav Šidak na kraju, između

U ostaloga, kaže: “N i G ajev značaj, sa svim a svojim a dobrim i lošim osobinam a,
nije više danas tako prijeporan kao nekada. T am na strana toga značaja zasjenjena je
trajnim tekovinam a G ajeve djelatnosti po kojoj je sebi osigurao značenje jed n e ista­
knute ličnosti” (Šidak, 1981 : 252). Šidak, dakle, daje s obzirom na G ajevo m jesto u
hrvatskoj povijesti zapravo istu ocjenu koju je je d n o stoljeće prije, u povodu G ajeve
sm rti, dao Bogoslav Šulek, “koji mu je neko vrijem e bio žestok protivnik” (kako is­
tiče Šidak, 1972 : 224). N aim e, Šulek je pisao: “Posrnuo je Gaj za života svoga, ne­
go kad sravnim o mane njegove, koje su ovom u ili onom u nahudile, s njegovim nei­
zm jernim zaslugam a: ne ćem o počasiti časa, već ga uvrstiti među naše slavne i vele-
zaslužne m uževe, kojim će se ime spom injati, dok bude sunca i m jeseca na nebu hr­
vatskom ” (Šulek, 1872). M eđutim , nisam citirao Šidaka sam o zbog te ocjene, s ko­
jo m se uostalom više nego slažem , kao što ću o tom e dalje jo š govoriti, nego i zbog
prve rečenice u citatu, tj. da “G ajev značaj ... nije više danas tako prijeporan kao ne­
kada” . N aim e, u najnovije vrijem e upravo se događa suprotno, tj. ponovno se dovodi
u pitanje G ajevo m jesto u hrvatskoj povijesti. To sugerira i ovaj m ali skup i njegov
naslov: Gaj nije imao niti je m ogao imati druge sudbine nego hrvatske, ali se pod
eliptičnim naslovom misli na G ajeve stavove o hrvatstvu, H rvatim a i H rvatskoj. N a­
ravno, posve je ne sam o norm alno nego i potrebno da se uvijek iznova propituju i
procjenjuju osobe i događaji iz dalje i bliže prošlosti, bez obzira na to potvrđuju li se
stare ocjene ili opovrgavaju. Tako je onda i s G ajem te s Ilirskim pokretom , odnosno
H rvatskim narodnim preporodom .
N e želim ovdje raspravljati o opće poznatim stvarim a, o privatnoj i javnoj oso­
bi, tj. ulozi u povijesti, govoriti o važnosti ideje i njezinu ostvaraju, o čem u se, na­

* Rad je dopunjeno kratko izlaganje na Okruglom e stolu, u kojemu se daje pregled relevantnih m išljenja
jezikoslovaca, povjesničara književnosti i povjesničara o Gaju. Opsežniji rad s raspravom o temi priredit
će se za drugu priliku.

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZA G O R JE* 2/1VVV. 67

 ravno, također m ože raspravljati. Htio bih sam o najkraće naglasiti da su za ocjenu
uloge neke osobe u povijesti najvažniji rezultati njezina djelovanja. U svojem izla­
ganju iznijet ću najkraće svoj stav o G aju, o njegovoj važnosti i m jestu u hrvatskoj
kulturnoj povijesti i povijesti uopće, a raspravu ću iznijeti na drugom m jestu. Znači
neću govoriti o G aju kao privatnoj osobi, njegovu karakteru i tem peram entu, njego­
vim postupcim a, ni negativnim a ni pozitivnim a, koji ne utječu na sliku o njem u kao
povijesnoj ličnosti. Razlikovao je to i njegov suvrem enik Šulek, koji je uz najoštrije
osude nekih G ajevih postupaka dao citiranu ocjenu G aja kao povijesne ličnosti i nje­
govih zasluga za hrvatski narod. M alo ću, koliko je najnužnije, govoriti o njegovim
idejam a i stavovim a.
Da m oji zaključci ne bi ostali samo subjektivno m išljenje pojedinca, jed n o od
m nogih, oslanjat ću se na relevantna m išljenja nekoliko najpozvanijih stručnjaka.
N jihov pregled do g. 1972. iznio je Šidak u citiranom radu. N akon toga m anje je no­
vih radova s takvom kom petencijom , a među njim a se ističu radovi N ikše Stančića,
koji je posebno tem eljito prikazao G ajevu ideologiju u ranom razdoblju G ajeva dje­
lovanja.
K ako ideje obično prethode djelovanju i događajim a, reći ću uvodno najkraće
nešto o njim a. M islim d a j e povijesne ideje i cilj G ajeva djelovanja m ožda najbolje
izrazio Stančić, u više navrata, na prim jer, u opsežnoj raspravi, upravo m onografiji
koja se bavi G ajevom ideologijom u “priprem nom razdoblju hrvatskoga narodnoga
p reporoda” ovim riječim a:
“Gaj je ustvari, ako se izrazim o rječnikom suvrem ene znanosti, želio objektivne
procese na hrvatskom etničkom prostoru dovesti do svijesti njihovih građanskih i
plem ićkih nosilaca i tu svijest pretvoriti u historijsku silu. O bjektivno, nastojao je
stvaranje je d n e zasebne ljudske zajednice, s vlastitom individualnosti, dovesti sa ra­
zine m ogućnosti od realizacije do oblikovanja nacije pod hrvatskim imenom u odre­
đenim relacijam a prem a njenim južnoslavenskim susjedim a” (Stančić, 1989 : 99).
O dm ah dodajem d a j e taj svoj cilj G aj, prepoznajući društvene uvjete i slijedeći nji­
hove razvojne silnice, zajedno sa svojim pristašam a, i ostvario, d a j e to u povijesti
hrvatskoga naroda najveće postignuće pojedinca, jedne osobe. N aravno, na putu os­
tvarenja njegove ideje bilo je različitih pokušaja, od kojih su se neki pokazali p ogre­
šnim a, ali ukupnost nastojanja i djelovanja rezultirala je neupitnim uspjehom .
Gaj je vrlo rano (1980/31) bio svjestan povijesnoga kontinuiteta hrvatskoga et­
nikum a i kontinuiteta postojanja političke individualnosti “ K raljevine Hrvatske, Sla­
vonije i D alm acije”, i to je dokazivao. Posebno je zanim ljivo da govoreći o nepreki­
nutoj egzistenciji hrvatskoga naroda, uz naziv “plem e” upotrebljava i term in “nacija”
- “kroatische N ation” (Stančić, 1989 : 117).
B ez obzira na održivost ili neodrživost nekih njegovih razm išljanja o jezik u ,
veom a je zanim ljivo da Gaj, pišući u to vrijem e o hrvatskom jezik u u njegovoj pro­
šlosti, nalazi njegov osnovni oblik (“G rundform ”), ono što bism o danas rekli “j e ­

68 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZA G O R JE* 2/1999.

 dinstveni hrvatski prajezik”, kako to uočava i Stančić. Zalagao se tada i za stvaranje j e ­
dinstvenoga, zajedničkoga književnoga je zik a za sve H rvate (“pankroatische Schrift-
sprache”), doduše po uzoru na V itezovića i uz svijest da takav tip je zik a ne bi m ogao
ispuniti potrebnu zadaću. Svakako, dajući jeziku veliku važnost u definiranju naroda,
o sjećao je nesklad “ između opsega hrvatskoga etnikum a i opsega hrvatskoga knji­
ževnog je zik a” (Stančić, 1989 : 131). S obzirom na jezik , to je pitanje čekalo naše
dane da bi i teoretski, teorijom o tri identiteta jezika, po kojem se razlikuju “tipolo­
ški, rodoslovni i vrijednosni vid je z ik a ” (K atičić, 1986 : 45) bilo zadovoljavajuće ri­
ješen o . (N aravno, i danas ima pojedinaca koji ne razum iju ili ne prihvaćaju njezine
postavke, pa zapadaju u razne zam ke, na prim jer, s hrvatske strane negirajući očite
lingvističke činjenice.)
G aju se obično zam jeraju neke ideje koje se drugim a uzim aju kao pozitivnosti,
u prilog. T akva je na prim jer, i “ ilirska”, odnosno “južnoslavenska” ideja. S obzirom
na nju m ožem o povući paralelu s idejom “hrvatstva” A nte Starčevića (“oca dom ovi­
ne”). Gaj nikada ne niječe posebnosti južnoslavenskih naroda (osim u početku Slo­
vencim a), sam o što on i njegovi pristaše za njih upotrebljava u zam ahu pokreta zaje­
dnički (kriv) naziv “ ilirski” . Starčević u svojoj ideji nije tako u pravu. (D rugo je nje­
gova ideja nacionalne državne nezavisnosti, ali i na nju baca sjenu krivo etničko p o ­
lazište.) Ivo Frangeš najkraće točno ocjenjuje upotrebu ilirskoga imena, koju je Fan­
cev ocijenio negativno: “Za Fanceva je G ajev ( ‘sam ovoljni’) izbor ilirskoga imena
bio pogreška; a nije uvidio da je upravo ta ‘pogreška’ om ogućila konstituiranje H r­
vata kao nacije i njihov ravnopravni dijalog sa srodnim narodim a ‘V elike Ilirije’ ”
(Frangeš, 1987 : 420). K ad je Gaj prestao, zbog njihova stava o slovenskoj poseb­
nosti, ja v n o Slovence ubrajati u isti etnikum zajedno s Hrvatim a, osobno je ipak jo š
uvijek sm atrao da su Hrvati i Slovenci jed an narod. Razum ljivo je to s jezičn ih raz­
loga i s obzirom na G ajev uži zavičaj, tj. sličnost hrvatskoga zagorskog dijalekta
krapinskoga područja i susjednoga slovenskog dijalekta.
Ulogu u okviru ilirskoga pokreta te političkom i društvenom životu Hrvatske uop­
će, najbolje je , kratko i jezgrovito, kako ističe i Šidak, opisao Jan K ollár jo š 1843, tj.
piše da Gaj im a ulogu “osovine, oko koje se okreće duhovni i narodni život Zagreba,
štoviše cijele H rvatske” (Šidak, 1981 : 222). Ivan M ažuranić u pjesm i D oktoru G aju
nazvao je G aja Prom etejem . U z Šulekovu ocjenu uz G ajevu smrt, koju sam naveo na
početku, jo š je poznatija i citiranija K urelčeva iz pogrebnoga govora, u kojoj se ističe
d a je Gaj onaj pojedinac “koji knjigu nam obnovio, jezik u putove otvorio, slogu med
plem eni uveo, zakone izm irio, narod osvčstio, svčtu nas pokazao i n a oči mu izveo,
te na veliki put narodnjega nauka i napredka odprem io” (K urelec, 1872). M ladi Ivan
M ilčetić šest godina kasnije uz neke zam jerke (kao Starčevićev pristaša) ističe da je
Gaj svojim djelovanjem “odstranio zadnju prepreku koja je dijelila H rvate od H rva­
ta” , čim e je “starom hrvatskom separatizm u zadan sm rtni udarac” (M ilčetić, 1878).

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZA G O R JE* 2/1VVV. 69

 Đuro Šurmin, pišući o različitim aspektim a G ajeva života i rada, zaključuje: “( ...)
on je faktično bio - p o l i t i č k i p r e p o r o d i t e l j n a r o d n i ” /istaknuo M. L ./
(Šurm in, 1909 : 441). Branko V odnik, uz realan prikaz života, pozitivnih i negativnih
osobina, tak ođer pridaje G aju veom a veliku povijesnu važnost: “N jegova fiziono­
m ija obilježena je s više jakih, velikih, sjajnih crta, koje su ujedno dale glavno o bi­
lježje velikom vrem enu hrvatskoga narodnoga preporoda” (V odnik, 1923 : 29). Fra­
njo Fancev sm atrao je isto tako G aja “najvažnijom i najistaknutijom ličnosti u pleja­
di hrvatskoilirskih preporoditelja” (Fancev, 1935 : 23). Za povjesničara Ferdu Šišića
Gaj je je d an od “tvoraca povijesti” (Šišić, 1936). N jegov mlađi kolega Šidak za nje­
govu ocjenu u H rvatskoj p o vijesti kaže da je G aju dano m jesto koje mu pripada.
A ntun B arac u K njiževnosti ilirizm a daje ne o G aju, nego o cijelom ilirizm u relativno
suzdržanu ocjenu (što m ože biti i uvjetovano vrem enom objavljivanja): ilirizam “(...)
je ipak ostvario jedinstvo m eđu H rvatim a”, a za njegove uspjehe Gaj je najzaslužniji:
“Jednodušan je sud njegovih suvrem enika, a i svih objektivnijih kasnijih istraživača,
d a je upravo njegova zasluga, što je hrvatski narod u to doba ojačao toliko, d a je po­
stao sposoban za dalje borbe” (B arac, 1964 : 173).
V odeći kroatisti jezikoslovci druge polovice 20. st. uglavnom su jedinstveni u
ocjenam a. L judevit Jonke nabrajajući G ajeve “pobjede” zaključuje: “Ako bism o na
kraju željeli naglasiti koja je najveća G ajeva pobjeda, mogli bism o je ukratko for­
m ulirati ovako: L judevit Gaj i njegov ilirski pokret, koje se pretvorio u hrvatski na­
rodni preporod, prem da je 1836. započeo pod ilirskim imenom, ipak je kasnije pod
hrvatskim im enom form irao m odernu građansku naciju” (Jonke, 78). D alibor B rozo­
vić u pregledu razvoja hrvatskoga književnoga je zik a iznosi ocjenu ilirskoga pokreta
“s G ajem n a čelu” : “P reporod je u povijesti hrvatskoga naro d a zaista bio p r e p o -
r o d (istaknuo M .L.), i tu činjenicu ništa ne m ože um anjiti ... N ije ni potrebno ni
poželjno h rvatskom u narodnom preporodu um anjivati njegova filološkoga, jezično-
-književnoga značenja. Ali on je ipak bio prvenstveno nacionalni preporod, jed an od
niza takvih preporoda u evropskih naroda, a tek uz to, i po važnosti iza toga, bio je i
jezično-književni preporod” (B rozović, 1978 : 56, 58). M ilan M oguš u svojoj P ovi­
je s ti h rvatskoga književnog je z ik a ocjenjujući značenje P reporoda kaže: “Tako zavr­
šava prvo, udarno burno razdoblje preporodnoga doba u H rvatskoj, razdoblje koje je
po svojoj važnosti, svekolikom stvaralaštvu i dom etim a nadm ašilo ostala u povijesti
hrvatskoga naroda” (M oguš, 1993 : 155). Josip V ončina prihvaća K urelčevu ocjenu
G ajeve važnosti izrečenu nad njegovim grobom : “O stale su trajnim a sve Kurelčeve
bitne ocjene o vođi hrvatskoga preporoda: usuprot činjenici da su ga na važnim za­
daćam a što ih je m aštao sam obaviti daleko nadm ašili drugi” (V ončina, 1993 : 51).
K njiževni povjesničar Ivo Frangeš jezgrovit je i jasan u P ovijesti hrvatske književ­
n osti i u svojoj ocjeni Preporoda i G aja: “( ...) ilirizam je značio konstituiranje m o­
d em e hrvatske nacije, kodifikaciju standardnoga (književnog) jezika i definitivnu afir­

70 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO Z A G O R JE* 2/1VVV.

 m aciju Z agreba kao m etropole oko koje će se okupljati m oderno hrvatstvo.” Gaj “se
danas slavi kao inspirátor i vođa ilirskoga pokreta” (Frangeš, 454).
P ovjesničar T rpim ir M acan eksplicitno je nešto suzdržaniji prem a Preporodu,
ali i on ga zapravo ocjenjuje kao najvažnije razdoblje u hrvatskoj povijesti: “Osim
toga, preporod je hrvatski narod povezivao teritorijalno i gospodarski, povezivao ga
je klasno ispreplećući m odem i građanski pokret s povijesnom i državnopravnom pre­
dajom plem stva. Širio je narodnosnu i vjersku snošljivost, dem okratizirao društvo,
razvijao ideju o slobodi i povjerenju u budućnost, gradio ponos na prošlost u suvre­
menoj kulturi. Usve, izgrađivao je m odem u narodnost u H rvata” (M acan, 1992 : 181).
Ovaj pregled relevantnih m išljenja i ocjena nekih od najvažnijih znanstvenika -
jezik o slovaca, povjesničara književnosti i povjesničara pokazuje da se njihova gle­
dišta o H rvatskom e narodnom preporodu i Ljudevitu G aju uglavnom poklapaju. Pri­
ključujući se njihovoj ocjeni, zaključno bih rekao da je H rvatski narodni preporod
najvažnije raz d o b lje u povijesnom e razvoju hrvatskoga naroda: u njem u dolazi do
o bjedinjenja svih njegovih dijelova u jednoj nacionalnoj svijesti, jed n o m entitetu -
stvaranju m odem e hrvatske nacije. K ao čovjeku koji je stajao na čelu toga pokreta,
Ljudevitu G aju pripadaju kao pojedincu najveće zasluge u tom e. On je sim bol toga
epohalnoga događanja pa bism o ga (uza sve rezerve što takva im enovanja nose sa
sobom ) mogli nazvati - ocem nacije. Jasno je , naim e, m jesto osobi u povijesti neko­
ga naroda koja zauzim a prvo m jesto u najvažnijem razdoblju povijesti toga naroda.

L IT E R A T U R A

- B A R A C , A ntun: Književnost ilirizma. Zagreb 1964.

- B R O Z O V IĆ , D alib or: Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar južnoslavenskih i drugih sla­
venskih jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrvatske književnosti. H rvatska kn ji­
ž e v n o st u ev ro p sk o m kontekstu. Z agreb 1978 : 9-84.
- F A N C E V , Franjo: Dokumenti za naše podrijetlo hrvatskoga preporoda. Građa za p ovijest
k n jižev n o sti hrvatske, 12. 1933.
- F A N C E V , Franjo: Hrvatski ilirski preporod jest naš autohton pokret. H rvatsko K o lo , 16,
1935.: 3-58.
- F R A N G E Š , Ivo: Povijest hrvatske književnosti. Zagreb 1987.
- H O R V A T , Josip: Ljudevit Gaj / Njegov život i njegovo doba. Zagreb 1975.
- IN S T IT U T Z A H R V A T S K U P O V IJE ST : R ad ovi 3 / U povodu 100. godišnjice smrti Lju­
devita Gaja. Z agreb 1973.
- JEŽIĆ, Slavk o: Ilirska antologija. Zagreb 1934.
- JO N K E , L judevit: Ljudevit Gaj kao višestruki pobjednik. Jezik X X III (1975/76): 67-79.

ČASOPIS ZA KULTURU ‘ HRVATSKO ZA G O R JE* 2/I9VV. 71

- K A T IČ IĆ , R ad oslav: Identitet jezika. N o v i je z ik o slo v n i o g led i. Zagreb 1986 : 4 1 -6 4 .
- K U R E L E C , Fran: Slova nad grobom Lj. Gaja izgovorena F. Ktirelcem. Zagreb 1972 (6 ne-
pag. str.). (Pretisak: Zagreb 1 989)
- M A C A N , Trmim ir: Povijest hrvatskoga naroda. Zagreb 1992.
- M A Ž U R A N IĆ , Ivan: Doktoru Gaju. P jesm e. Sušak 1924.
- M IL Č E T IĆ , Ivan: Hrvati od Gaja do godine 1850. H rvatski D o m III.
- M O G U Š , M ilan: Povijest hrvatskoga književnog jezika. Z agreb 1993.
- R A V L IĆ , Jakša: Ljudevit Gaj. H rvatski narodni preporod I. Zagreb 1965.
- S T A N Č IĆ , N ik ša : Gajeva “Još Horvatska ni propala" iz 1832-33 / Id eo lo g ija L judevita
G aja u p riprem nom razdoblju h rvatsk og n arod n og preporoda. Zagreb 1989.
- Š ID A K , Jaroslav: Ljudevit Gaj kao historiografski problem. K roz pet sto ljeća hrvatske p o ­
v ijesti. Z agreb 1981.
- Š U L E K , B o g o sla v : Ljudevit Gaj. O bzor, 2 3 , IV . 1872. (P ren ijeto u: B . Š u lek , Izabrani
član ci. Z agreb 1 9 5 2 : 2 2 3 -2 3 2 )
- ŠIŠ IĆ , Ferdo: Hrvatska povijest III I O d g o d in e 1790. do g o d in e 1874. Zagreb 1913.
- 1 93 6 . L ju d ev it Gaj / T v ű rco v é déjin IV . Praha, 2 7 0 -2 7 8 (citira se prem a Šid ak 1981)
- Š U R M IN , Đ uro: Ljudevit Gaj / U z n je g o v stoti rođendan. Ilustrovani ob zor, 4. V II. 1909,
str. 4 4 0 (citira se prem a Šid ak 1 981)
- V IN C E , Zlatko: Putovima hrvatskoga književnogjezika (2. izd .). Zagreb 1990.
- V O N Č IN A , Josip: Ljudevit Gaj (1809-1972). Portreti hrvatskih je z ik o slo v a c a . Zagreb
1993.
- Ž IV A N Č E V IĆ , M ilorad: Ljudevit Gaj. P o v ijest hrvatske k n jiževn osti, 4. Ilirizam . Zagreb
1975.

72 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO Z A G O R JE* 2/1VVV.

Kruno Pranjić

KRLEŽINE “PAUŠALIJE” I HORVATOVE “STUDIALIJE”

O LJUDEVITU GAJU

ream bularno valjalo bi popostati kod dvaju unavodničenih kao naziva u samome
P naslovu. N aim e, kaj? “ Paušalije” i “studialije” dakako da nijesu konvencionali-
zirano nazivlje, već su prije “hapax legom enoni” : prigodni nazivi za jednokratu upo­
rabu, tvorbeno prem da ne baš najspretnije skovani, no sadržajno - ipak - prozirni i
doslutni. Pod “paušalijam a” - dakle - razum ijevam afektivno i vrijednosno negativ­
ne ocjene o čemu, skovane naprečac, ovlašno, arbitrarno, nesustavno, nasum ce, “uđu-
tu re” (svejedno što m ogu biti zam jerne stilizacijske sofisticiranosti). “ Studialije” pak
bile bi prvim a suprotstavljene kao afirm acije: sustavne, konzistentne (zbite), ponde-
rirane (odm jerene), kom pleksne (slojevite)...
U prilici K rležinih p rosudbi i zaključaka o G aju naspram H orvatovih - valja
imati na umu žanrovski okvir: K rleža, naime, nije napisao nijedne sam ostalne biblio­
grafske jedinice sadržajem ili naslovom vezane uz G ajevu osobu ili djelatnost, ali ga
je u ravno jedan aest navrata rubno znao spom enuti m ahom u svojoj uvijek stilistički
vehem entnoj publicistici i proznoj beletristici (poeziju iz ovoga uvida iznim ljujem ).
A Jo sip H o rv a t (1896-1986) publicist, žurnalist, kulturni h isto rik ... objavio je,
1960, studioznu, znanstveno akribičnu m onografiju L judevit G aj (izd. N olit, Beog­
rad M C M LX , ćirilicom ) m ottom se vezujući na starogrčkoga biografa Plutarha (46 -
120) i njegove znam enite U sporedne životopise glasovitih R im ljana i G rka poštujući
uzorove postulate da ne piše povijest, već životopise, je r da se duševna vrlina i sla-
botinja ne očituju svagda ni u najsjajnijim djelim a nego u neznatnu činu i neznatnoj
riječi, pače kakvoj ša li... stoga opis spoljašne veličine ostavljajući drugim a...
H orentna je tu proučena arhivska građa od kojih desetak tisuća dokum enata:
G ajevih osobnih, obiteljskih, im ovinskih, korespondencijskih, dnevničkih, bilješkov-
nih ter inih...
U toj žanrovskoj pripadnosti je st i kvalitetna - da kažem u elokvencijskoj
(izričajnoj) tradiciji hom iletičke literature u Bosni A rgentini, tj. Srebrenoj - je st ka-
köjstvena razlikost m eđu K rležinim (paušalnim ) i H orvatovim (studioznim ) iskazi­
m a/prosudbam a/slikam a i zaključcim a o Ljudevitu G aju. K rležine sam crpao iz zna­
ne pentalogije, tj. petoknjižja iz (“nekoč”) Sarajeva, a iz god. 1975, n a s lo v a -

ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO ZA G O R JE* 2/1VVV. 73

 P anoram a
pogleda,
p o ja v a i
p o jm o va
združenih izdavača O slobođenja (sarajevskog) i M ladosti (zag reb ačk e)... gdje je
vrstan izbor ter na razini K rležinih predložaka inventivno deducirana sadržajna nad-
slovljenost u obradi citata s nadasve uporabno besprijekornim dodatkom popisanih
téma, vrela, citáta, imena. (I posve je pouzdati se u pom nost i um ijeće kojim a je sve
to pedantno izrađeno po gosparu dru A nđelku M alinaru.)
Spom inje se, tako, u K rleže, u Izletu u R usiju (1926), u stilskoj m aniri kaotič­
noga nabrajanja da su “Ilirci: Stoosi, Frassi i C incari, kanonici, austrijska plem ićka
crno-žuta d ru žb a ... von G ay” - ovaj posljednji kao najreprezentativniji uzorak te
družbe. Iz ovoga enum eracijskoga “kaosića” od imena, zvanja, podrijetla/pripadnosti
dade se izlučiti krupniji zaključak: ilirci se ne razm eđivahu niti se diskrim iniravahu
ni etnogenetski, ni stališki (tj. klasno, tj. kastinski) je r bjehu kom ponencijalni, idejno
neisključivi, izdašno nadareni vrlinom tolerantnosti. K aže se: “šalu nastranu”, a jo š
bolje: “šalu nasridu” je r - ilirici ne bjehu “jednokam eni” (?!), tj. m onolitni što je
nam jeran bukvalan prijevod s klasičnoga grčkog: m onos = jed an , jed in i, sam; lithos
= kam en. A sve ovo lakonski je sažeto u profesora Ive Frangeša, kad veli kako ti po­
daci ne bi imali veće važnosti da ne

- pokazuju je d n u od najznam enitijih i najplem enitijih crta ilirizma:

otvorenost, dem okratičnost i toleranciju. Gaj je sin doseljenika iz Slovač­
ke, dalekim podrijetlom Francuz; D em etrov otac, T eodor [= B ožidar], do­
selio se u Zagreb iz G rčke. Preradović je Srbin iz Hrvatske. V ra ž je Slove­
nac; B ogoslav Šulek Slovak; tvorac prve hrvatske opere V atroslav Lisinski
rođen j e kao Ignatius Fux, sin Slovenca doseljenika; L judevit Farkaš pohr­
vatio je prezim e u V ukotinović [madž. fa r k a s , č. farkaš = v u k ]... I
Strossm ayer, koji je udario pečat cjelokupnoj hrvatskoj kulturi XIX. sto­
ljeća, potom ak je njem ačkih doseljenika. I Š enoa...
Preporod hrvatske književnosti i uopće kulture iznijela je na svom e odu­
ševljenju poletna građanska om ladina, H rvati i doseljenici, potvrdivši time
tradicionalnu otvorenost i širinu hrvatske kulture.
(Povijest hrvatske književnosti, str. 154)

M alo dobne statistike: kad je Gaj, 1830. u Budim u, izdao svoju prvu knjižicu (a
dalekosežna značenja) K ratka osnova horvatsko-slavenskoga pravo p isa n ja , imao je
tek dvadesetiprvu, kad je pak, 1835. u Z agrebu započeo svoje N o v in e horvatzke,
im ao je “već” dvadesetišest, dok mu pristaše i suradnici imađahu: A ntun (“T onček”)
M ažuranić - je d v a dvadeset, Ivan M ažuranić - tek dvadesetijednu, A ntun N em čić -
dvadesetidvije, toliko i D ragutin R akovac, a D im itrija D em eter i Fran K urelec “već”

74 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO Z A G O R JE* 2/IVVV.

po d v adesetičetiri... Reklo bi se: puka m lađarija ti ilirici, ali ne i pusta, to je st - is­
prazna!
U drugom e jednom navratu, u Tezam a za je d n u diskusiju iz god in e 1935, knji­
gom D eset krvavih g odina i drugi p o litički eseji K rleža čak solidarno i sućutno kon­
statira:

- H istorija pojedinih naših istaknutih lica 19. st. govori poglavlja o

bijednom e stanju fakata. Zašto Gaj umire prezren i ostavljen od sviju kao
osamljeni očajnik?

U H orvatovoj m onografiji ima, m eđu ostalim a, jed an fino izgrađen odgovor kao
razlog, psihološki iznijansiran, a anticipirao je krajnju ostavljenost: zavist i Ijubo-
mor. D iskontinuiranim ću tö citatom potkrijepiti:

- U loga je žene u životu m uškarca velika, prem da je rijetki priznaju.

T eško je slijediti kako se pod ženinim utjecajem m uškarac m ijenja, od
dnevnih navika pa do volje. Posve slobodan od tog utjecaja nije nijedan.
K oliko god je ja v n a djelatnost G ajeva jav n a knjiga, svoj je intimni život
stidljivo k rio ...
... T eško se odlučio na ženidbu.
... Paulina K rizm anić bila je selska gospođica, čedno [sic!] naobražena,
bez m iraza... dekorativna ljepota... za glavu viša od G aja ... koketa...
G aja je fascinirala svojom ljepotom. N joj je pak m orala laskati zaljublje­
nost čovjeka koji je zaigrao prvu ulogu u javnom živ o tu ... Paulini se udva­
rao najprije D ragutin Rakovac, pa Stanko V raz...
Slijedi V razova sarkastična žaoka:
- D ok je Gaj u senatu, naš Tonček [tj. Antun M ažuranić] kod žene mu
obnaša čast hadum a [što će arabo-turski reći i škopac-eunuh i slugeranjska
potrkuša: no im plicitna je i indiskrecijska aluzija na “triangl”].

I dalje, kad je 1843. došla bečka cenzorska i policijska zabrana ilirskoga imena,
H orvat m editira ter generalizira:

- K ao uvijek nakon poraza sad su svi postali pam etni. K ritiziraju ono
što su ju č e r odobravali. T raže krivca. Svemu je , dakako, kriv G aj, dojuče­
rašnji M esija i P rom etej...
A V raz sastavio žučan epigram , s poentom o Gaju:
Izveo nas iz govna, uveo u govno!

(Tako H orvat doslovno citira V razovu invektivu.)

* * *

ĆASOPI-S ZA KULTURU »HRVATSKO ZA G O R JE* 2/1VV9. 75

 U Fragm entim a dnevnika iz godine 1942, objavljenih u “Forum u” ‘72, Krleža će:

- Spram stila i sintakse jed n o g Tom e M ikloušića u jezik u preporodi­

telja (sve od reda, nažalost, slabih pisaca: GA J, D rašković, Rakovac itd.)
počela se rađati čudna polutanska m ješavina naglasaka i oblika, m utljag
koji je vladao ulicom i štam pom ...

D akle - Gaj d a je slab pisac. N aj bi bilo da bude!

No, kao na ustuk, Josip nam H orvat za jedan G ajev spis (na str. 305. rečene
m onografije) tvrdi d a j e pisan briljantno te d a j e postao N ijem ac da bi bio postigao
je d n o od najistaknutijih m jesta u njem ačkoj publicistici. Istinabog, spis je pisan nje­
m ački; to je brošura M isli o nagodbi H rvatske i Slavonije s vladom (misli se: B e­
čom ). K ao m otto stavio Gaj izreku historičara Schnellera:

- N i právo, ni kreposti, ni zasluge, ni veličina predaka ne m ogu osigu­

rati unuke od naglog ili postepenog propadanja, osigurati ih m ože jed in o
vlastita snaga djelatnosti.

- On je protiv centralizm a!
- Z aložio se za etnički federalizam !
- N ovo m ora doći “organičkim razvitkom ” !

U spisu je Gaj - ide dalje H orvat - iznio i prvu kritiku hrvatske politike. N ije se
zaustavio na ljudim a, nego na idejama. N utarnje da su opasnosti: razdor, mržnja,
spletke, zavist [hrvatski JÁ L], nepovjerenje... Fanatizam da muti v id ik ... Vanjska
d a j e opasnost od m ađarskog, prekom orska od talijanskoga nacionalizm a koji da se
prebacuje preko Ja d ran a... od austrijskog nijem stva opasnost d a j e manja, aF ipak
o p asn o st...
K rležin lik u Z astavam a, “fium an” A m adeo T rupac (im enski transvestit u Bo-
goljuba, s razloga političke oportunističke m im ikrije) varira G ajevu bojazan te od
potalijančenja/pom adžarenja/ponjem čenja, pa propagira kako nam se te deturcificar-
si (= rasturčiti), te deitalianizzarsi (= rastalijančiti), te deungherizzarsi (= razm adža-
riti), te degerm anizzarsi (= raznijem čiti)...

* * *

N a crti srodnih zaključivanja m oglo bi se reći kako sm o danas, uoči trećeg m i­

lenija prijeko potrebiti djelatna ponašanja suprotna predznaka/predm etka te bi se va­
ljalo poeuropljivati (= europeizzarsi), štaviše: poopćeniti/posvudašnjiti/postajati sve­
svjetski (= im iversalizzarsi), riječju - gle! - prepokatoličiti (recatolicarsi) jer: je r
helenski (klasičnogrčki) katolikós znači: opći/općeni/svesvjetski...

76 ČASOPIS ZA KULTURU »HRVATSKO Z A G O R JE* 2/1999.

 A “naši”, ilirci, ponašahu se ne deklarativno, a praktički kao da su oživotvorava-
li zavještajne poruke N ovoga zavjeta ne diskrim inirajući, nikoga: ni po plem enskosti
/ narodnosti, ni po klasnosti / “stališnosti”, ni po spolnosti:

— N em a više: Z idov-G rk! N em a više: rob-slobodnjak! N em a više:

m uško-žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu.
{D jela apostolska, Poslanica apostola Pavla G alaćanim a, 28)

* * *

A “našijencim a”, ilircim a, na čelu s Gajem , desilo se, usudbeno (?) ponajljepše
što se čovjeku m ože “pripetiti” :
da pokuša i ne uspjedne (u nakani, u plem enitoj)...

Napomena

D ana 4. lipnja 1998. u N arodnom e sveučilištu K rapina - u organizaciji istoim e­

ne ustanove, a pod pokroviteljstvom Županije krapinsko-zagorske - održan je O kru­
gli stol H R V A TSK A SU D BIN A L JU D EV ITA GA JA, kao uvod u obilježavanje
190. obljetnice rođenja poznatoga hrvatskog preporoditelja (1809.-1999.). Skup je
vodio Ivan C esarec, a sažetci održanih izlaganja objavljeni su u H rvatskom e zagorju,
god. IV, K rapina, 1998, br. 4, str. 23-33.
U ovom e broju donosim o cjelovite tekstove izlaganja svih sudionika O krugloga
stola.

ČASOPIS ZA KULTURU * HRVATSKO ZA G O R JE* 2/1999. 77