POSLJEDNJI

ZRINSKII FRANKOPANI

/,/ryn
K L I S E J I T I S A K D I O N I C K ET I S K A R E U Z { G R E B I
 TJSPOMENI

HRVATSKIHMUCENIKA

HRVATSKA.
MATICA
!F--- .,/
I.
ZRINSKII FRANKOPANI.
N.\PISAOVTEKOSLAV KLATC.
d znamenitih porodica hrvatskih
prvo mjesto zapada knezove
Zrinske, a namah za njima kne-
zove Frankopane. Obje su po-
rodice kroz Sest stolje6a i viie
mnogo sudjelovale u politidkom
i kulturnom Zivotu hrvatskoga
naroda, te su vi5e puta bitno
doprinijele, da se je historija naiega naroda razvi-
jala ba5 onako, kako je zapisano, a ne drugdije.
Ta dlanovi tih porodica u toliko su prigoda bili na
delu naroda i zemlje, te su tada odredjivali pravac
svemu javnomu Zivotu.
Prvi se pojavi5e na popriStu historije Bribirski
knezoviod plemenaSubi6,prozvani tek poslijeZrinski.
JoS za narodne dinastije prije rroz. biralo je pleme
Subii dlanove te porodice za svoje Zupane, koji su
stolovali u tvrdom gradu Bribiru u Zupi istoga imena,
a u danaSnjoj Dalmaciji ili staroj Hrvatskoj. Tako
je i Zupan Mrmonja od te odabraneporodice zastupao
pleme Subi6, kad su Hrvati troz. priznali i krunisali
ugarskoga Arpadovida Kolomana za kta71aHrvatske
i Dalmacije. Negdje na koncu XIL vijeka uzvi5ena
bi ta porodica na kneZtvo, te je od sada nasljednim
pravom u ime kraljevo upravljala Zuporn i gradom
Bribirom, kao i plemenom Subiia. Od toga je dasa
i t a p o r o d i c ap r i m i l ai m e B r i b i r s k i knezovi
ili knezovi od Bribira. No pored toga nije nikad za-
tajila, da je ogranak hrvatskoga plemena Subii.
Bribirski su knezovi od plemena Subi6 vei za
kneza Gregori ja (rzoo-rz3Q drZali ne samo
gradove Bribir i Ostrovicu u Zupi Bribirskoj, nego u
obdesav kraj izmedju Krke, Zrmanje i mora. Suvi5e
se je Gregorije dobavio vlasti u romanskim grado-
vima Dalmacije, pa je sam vr5io dast kneza u Spljetu
i Sibeniku, dok mu je brat Stjepan obavljao kne-
ZevskusluZbu u Trogiru. Ali na najvi5i stepen podiZe
r o d B r i b i r a c ak n e z P a v a o I . (tz7z-r3r2), unuk
kneza Stjepana. Kao ban Hrvatske i Dalmacije kroz
detrdeset godina podigao je Pavao I. ugled i vlast
svoje obitelji tako, te se je dinilo, da bi se ona mogla
Posljednji Zrinski i Frankopani.
popeti i do kraljevskogaprijestolja. Kad je Ugarska
krvarila za posljednjih Arpadoviia, kad je ondje
klonula centralna vlast kraljevska, ban je Pavao I.
gotovo kao suverenvladao Hrvatskom i Dalmacijom,
iznudiv5i od slabih kraljeva, da banska dast ostane
n a s l j e d n a u n j e g o v o jp o r o d i c i .G o d . r z g 8 - r 3 o 5
zagospodovaoje i Bosnom do Drine, po svoj prilici
i Humskom zemljom, a god. r3rr napokon obladao
je i gradomZadrom,koji je do sadabio mletadkapred-
strai,a na iztodnoj obali Jadranskoga mora.
Ban Pavao I., rodjak ugarskih i hrvatskih kra-
ljeva iz kuie Arpadovaca i AnZuvina, srbskih kra-
ljeva Nemanjiia, bosanskih bana Kotromaniia i kne-
zova Stjepanii-Hrvatini6a, bio je prvoga decenija
XIII. stolje6a najznamenitije lice ne samo u Hr-
vatskoj, nego i na ditavom slavenskomjugu. Njega
je naslijedioprvorodjenisin Ml a d i n II. (t3rz-r3zz),
drugi hrvatski ban iz porodice knezova Bribirskih.
On se doduie ponosito zove ,,Mladin ban Hrvata
i Bo5njana,knez Zadra i princip Dalmacije" ili opet
,,ban Hrvata i Bosne i vrhovni gospodar ditave
Humske zemlje" ; ali on ne moZe poradi promije-
njenih prilika da odrZi vlast svoje ku6e na onoj visini,
na koju je bijadepodigaosreiniji otac njegov. Ugarsko-
hrvatski kralj Karlo Robert, a joB vi5e sin njegov
Ljudevit I., rade svim silama, da skude premo6ne
dinaste Bribirce na jugu Velebita. Nakon pada Mla-
dinova (t3zz) jo5 se neko doba odupiru bra6a nje-
gova i sinovci ; ali napokon ipak je pretegla sila
kraljeva AnZuvina. Dne 3r. srpnja 1347. ustupa"knez
Juraj III., sinovacbana MladinaII., najtvrdji bedem
svoje vlasti, grad Ostrovicu u Hrvatskoj , te prima
z a t oo d k r a l j au z a m j e n ug r a d Z r i n j u S l a v o -
n i j i. Nije proSlo iza logt ni godina dana, pa je r.
svibnja 1348. u Trogiru umro i knez Mladin III.,
bratii Jurja III., a Surjak srbskoga cara Stjepana
Du5ana Silnoga. ,,Pladite, Hrvati, za- plemenitim
unukom (sinovcem)banovA", probugario je tom pri-
godom domorodni pjesnik, ojadjen smr6u Mladina III.,
toga ,,hrabroga Stita Hrvata" (Croatorum clipeus
fortis).
 VTEKOSLAV
Bribirski knezovi, od god. t347 zvaniZ r i n s k i,
bi$e netom spomenutom zamjenom potisnuti s krSnog
primorja klasidne Dalmacije i Hrvatske u plodne, no
zabitne krajeve Slavonije, gdje se tek polagano sta-
doie oporavljati od nemilih udaraca, koji ih bijahu
sna5li. Mjesto njih podiZe se namah druga porodiczi,
naime K rdki k n e z o v i , p r o z r , ' a n ip o s l i j e F r a n -
kopani (Frankapani).
Krdkim knezovima, potonjim Frankopanima, ma-
tica je zemlja otok Krk, gdje su nikli i porasli kao
kletvenici gordih Mletaka i njihovih duZdova, Iza
kneza Dujma I. (1118-1163) umjeli su ti spretni
knezovi jakobrzo razastrti svoju vlast i po susjednom
kopnu hrvatskom, dine6i razne usluge ugarsko-
hrvatskim vladarima. Za svoje sluZbe dobi5e oni
redom hrvatske Lvpe'. llodruSe, Vinodol, Gackri, tako
da je njihovo vladanje u kraljevini Hrvatskoj sezalo
od Gvozda (Kapele) do primorja nasuprot otoktr
Krku. Ali sluZeii d v a gospodara, mletadkoga duZda
i ugarsko-hrvatskoga kralja, naSli bi se koji put
medju dvije vatre, narodito kad bi planuo spor iz-
medju oba gospodara. To dvijestoljetno kolebanje,
za kojega su u zgodan das zagospodovali i gradu
Senju, prestade napokon god. 1358., kad je mirom
u Zadru mletadka ob6ina morala ustupiti kralju Lju-
devitu I. ditavo primorje od Kvarnera do Drada,
pa tako i otok Krk. Od toga dasa sluZe l(rdki knezovi
samo jednoga gospodara, ugarsko-hrvatskoga kralja,
a taj im potvrdjuje ne sAmo stare tekovine, nego ih
diZe i novim darovima. Jedan od Iirdkih knezova,
po imenu Ivan (AnZ) V., stekao je osobitih za-
sluga za kralja Sigismturda, oslobodivii 1387. su-
suprugu njegovu, kraljicu Nlariju, iz suZanjstva u
Novigradu. Zato ga je kralj obilato i nadario, pade
je njemu, prvomu od te porodice, povjerio bansku
dast u Hrvatskoj i Dalmaciji (t 29. studenoga 1393).
No joS jade prionuo je za kralja Sigismunda jedini
Ivanov sin, knez Nikola IV. (494-rq3z).
Knez Nikola IV. bio je u rodu i svojti ne samo
najznamenitijim rodovima u Hrvatskoj i Ugarskoj
(Nelipiiima, Gorjanskima, Celjskima), nego i samomu
kralju Sigismundu. K tomu je skupio u svojim ru-
kama ogromni posjed ditavoga roda svoga, a primivii
od Sigismunda jod i brojne gradove i Zupe, bio je na-
pokon neposredni gospodar ili vlastelin gotovo ditave
tadanje Hrvatske. Suvi5e zapala ga 1e rp6. i banska
dast u Hrvatskoj i Dalmaciji, koju je obna5ao sve do
smrti svoje 26. lipnja 432. Dvije godine prije smrti
po5ao je knez i ban Nikola IV. u Rim (r43o), gdje
ga je papa Martin V. svedano dodekao i potvrdio, da
su Krdki knezovi potomci rimskih F r a n g e p a n a !
I tako se od onoga \rremena podeie Krdki knezovi
nazivati Frankopanima.
KLAIC
Nikola I\/. Frankopan ostavio je za sobom
d e v e t Zivih sinova, koji osnova5e devet loza svoga
roda. Ali drugu polovicu petnaestoga stolje6a pre-
Zivjede samo detiri loze, po imenu Cetinska (do r543),
Slunjska (do t57z), Ozaljska (do t577) i napokon
TrZadko-brinjska (do t67r). Gotovo kroz sto godina
bila je Ozaljska loza najuglednija i najsilnija. Vei
Nikolin sin S t j e p an II. (1416-148r) vr5io je u dva
maha bansku dast u Hrvatskoj i Dalmaciji ; njegov
sin opet, po imenu knez B e rn a r din (r453-r53o),
nije dodu5e obna5ao nikakve javne dasti, ali je kroz
vi5e decenija bio prvo lice u hrvatskom kraljevstvu,
te je mnogo puta osudno utjecao u sudbinu njegovu.
Ni Stjepan II. ni Bernardin nijesu dodu5e mogli svo-
jemu rodu odrZati grada Senja (1469) ni otoka Krka
(r48o), koji biSe izgubljeni krivnjom drugih dlanova
njihove porodice ; aii spasoie bar ostalu drZavinu
svoga roda, kojemu je radi nesloge zaprijetilo gotovo
razsuio.
Bernardina, koji je po i:eni svojoj Lujzi od
Aragonije bio u svojti sa slavnim kraljem Matija5em
I{orvinom, zapala je jo5 tei:ka zadaia, da suzbija
tursku silu od svoga vladanja i svoje domovine. Ne
hvali ga zaludo suvremeni Bonfinije, da je bio ,,muZ
neukrotive hrabrosti i smjelosti" (vir indomitae for-
titudinis et audaciae).
J o S j e s l e r v n i j iB e r n a r d i n o v s i n K r s t o Fran-
k o p a n, jedan od prvih junaka i vojvoda svoga
vijeka. SluZeii kao vojvoda njemadkoga kralja i cara
Maksimilijana u tudjini proslavio je ime svoje i svoga
roda po Njemadkoj i Italiji. No najviSe se je prodidio
sjajnom obranom bosanskoga grada Jajca rr. lipnja
1525. Da mu Ugri nijesu zavidjali i da su podekali,
dok stigne nzr Nluhadko polje, krvavi boj na tom polju
svr5io bi se moZda pobjedom kr56anskom. Za stradnih
dana iza te katastrofe knez je I(rsto bio jedina utjeha
hrvatskomu narodu. Nije stoga dudo, da su mnogi
za borbe izmedju Ferdinanda Habsburgovca i Ivana
Zapolje pomi5ljali i na to, da se knez Krsto proglasi
hrvatskim kraljem. Ali sam Krsto zajedno s otcem
Bernardinom prevolio je Ivanu Zapolji, koji ga je
onda imenovao banom Hrvatske, Slavonije i Dal-
macije. BaS Krsto i njegov otac opirali su se najvi5e
izboru nadvojvode Ferdinanda za hrvatskoga kralja
na Cetinu, proglasivii svakoga nepodtenim do sed-
moga koljena i zaprijetiv5i svakomu, da ie mu odi
izkopati, ako bi se usudio birati Habsburgovca.
I s oruZjem u ruci borio se je knez i ban Krsto za
svoga kralja lvana, te je za nj i poginuo pred gradom
VaraZdinom (27. r$na 1527.).
Smriu kneza i bana Krsta i pobjedom Ferdi-
nanda I. Habsburgovca u Hrvatskoj i Slavoniji trgnu
u nazadak mo6 i ugled knezova Frankopana. Stari
 ZRI)iiSIiI I FRA\KOPA\]

GRAD I VAROS EAKOVAC (EAKOV TUREN)

u XVII. stolie6u.

Bernardin, preZivjev5i svoga slavnoga sina jo5 dvije kroz posljednjih trideset godina svoga Livota,stajati
tri godine,kuburio je posljednjedane,branediostatak neprestanona straZi kod Une, te suzbijati provale
svoje drZavine i od Turaka i od ljudi kralja Ferdi- tnrske. Bore6i se za krst dastni i domovinu pogibe u
uanda. Napokon ostavi svoju djedinu jedinomu unuku stra5nom boju na Krbavskom polju 9. rujna 1493.
Stjepanu III., sinu Krstova brata Ferdinanda Sin njegov Nikola III. (t+gS-rsS+) proZivio
i Marije, kieri srbskoga despota Jovana Brankovida. je teZke dane prije boja na Muhadkompolju i poslije
I ostale loze knezova Frankopana (slunjska i trZadko- njega. Da odrZi svoju djedovinu, zdruLio se je sa
brinjska), premda su bile odane kralju Ferdinandu svojim Surjakom po Zeni Jeleni, sa slavnim knezom
Habsburgovcu,tek su Zivotarile, jer im je turska sila krbavskim i banom hrvatskim Ivanom Karioviiem,
grabila i obarala gradove i imanja. te je s njime, posljednjim muZkim dlanom roda Kur-
Bai u taj das,kad je stala blijedjeti slava knezova jakoviia, utanadio r5o9. ugovor o medjusobnomna-
Frankopana, podela se je opet dizati vlast knezova sljedstvu. Knez Nikola dri,ao je tada nekih osam
Zlinskih. Potomci su kneza Jurja III. (I.) Zrinskoga gradova i ka5telaizmedju Une i Kupe (Zrinj, Pedalj,
u slavonskom kraju izmedju Une i Korane vi5e od Gvozdansko, Bro<iski grad, Prekovr5ki, Pastu5u i
jednoga stoljeda boravili Zivot tih i miran, 5ire6i Ljednicu),dok je Ivan Karlovii bio gospodarod vi5e
svoja posjedovanja, i podrZavaju6i svedjer sveze sa nego dvadeset,Sto ve6ih, Sto manjih imanja s obje
plemenom Subi6 u juZnoj Hrvatskoj, kao i sa su- strane Velebita. Suvi5e je knez Nikola god. r5r4.
sjednim knezovima : Babonii-Blagajima, Kurjakovi- po5aou juZnu Hrvatsku, gdje se je 4. listopadasastao
iima u Krbavi, i Frankopanima. God. r4o8. pade u franjevadkom samostanuu Bribiru sa zastupnicima
1 ?< 1.'
utanadi banovac Jakov Bribirski od plemena Subic plemena Subii, s Ugrini6ima, Obradiiima, StojSi-
s Petrom I. Zrinskim prvi ugovor o nasljedstvu, po iima i Krivdiiima. Tu, u pradjedovini svoga roda,
kojemu bi onaj, koji bi prljebez djece umro, ostavio gdje su u crkvi sv. Marije podivali slavni knezovi
svoje imanje preZivjelomu, da ne dodje u vlast tu- i bani, kao Pavao I. i djeca njegova,primio je on za-
djega roda i plemena. Ali nakon pada Bosne prikudila jedno s ditavim plemenom Subi6 u svoju zadtitu
seje turska sila rijeci Uni, pa tako i novoj postojbini samostanF'ranjevaca,zaduSbinukneza i bana Pavla I.
knezova Zrinskih, kojima je sada bilo braniti i svoju Zabrinut teLko za budu6nost svoje postojbine knez je
postojbinui svoju domovinu. Ve6 knez Petar II. Nikola napokon trai:io pomoii u austrijskoga nad-
(t+S1-r.+g.3), praunuk prvoga Zrinskoga, morao je vojvode Ferdinanda Habsburgovca, pade je s njime
*
 VJEKOSLAV KLArC
zz. listopada 1524. u Bedu sklopio ugovor, po ko-
jemu je svoje gradove Novigrad i Dobru njivu na
Uni predao na dvije godine nadvojvodi, da drZi u
njima svoje posade.
Stojeii dvrsto uz Ferdinanda i na saboru u Ce-
tinu i za potonjih prijestolnih borba knez je Ni-
kola III. znatno raz5irio vlast svoje porodice. Nakon
smrti svoga Surjaka Ivana Karlovida preuze (rsSi)
s kraljevom privolom sva imanja njegova, koja nijesu
bila dopanula turskih ruku, a uz njih i Medvedgrad
kod Zagreba, Lukavec u Turopolju, i Rakovec iz-
medju Zagreba i Ktii,evaca. Sinovi mu poslije ste-
koie i neke gradove vranske priorije, medju njima
Kostajnicu na Uni, BoZjakovinu kod Zagreba, i Pa-
krac u dana5njoj Slavoniji.
O d e v i m s t o p a m a p r o s l i j e d i oj e i N i k o l a IV.
Sigetski (15o8-1566). On je osobito ugodio
kralju Ferdinandu, kad je zajedno s bratom Ivanom
dao u Kostajnici ubiti nevjernika Ivana Kocijana
(27. listopada r53g) ; a proslavio je svoje ime prvi put
pobjedom, koju je nad Turcima odrZao pred Pe5tom
(r. listopada 442). Nije s toga dudo, Sto je takvomu
vjernomu junaku povjerio kralj Ferdinand bansku
dast u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji (1543-1556).
Nikolu Zrinskoga Sigetskoga zapala je banija u
najtuZnije doba hrvatske pro3losti, kad je turska sila
bila na vrhuncu svoje snage. On je primio mjest<-r
triju kraljevina tek kukavne ,,ostatke ostataka" (re-
liquiae reliquiarum) njihovih. Poglavita je zasluga
njegova, da je bar lezgra tih ostataka ostala na
okupu. Bilo mu je braniti granicu od Senja do Siska,
i od Siska do Virovitice, pade i r l'igarskoj onkraj
Drave. I ako nije mogao odrZati Virovitice (rSSz),
ni Pakraca, a ni Kostajnice (rSS6), ipak je osu-
jetio, te Hrvatska i Slavonija nijesu postale turski
sandZaci.
Kako je Nikola Zrinski primao slabu pla6u od
kralja Ferdinanda za tzdri,avanje banske vojske, :r
i tu je malu pla6u dobivao posve neuredno, mnogo
je puta ne samo o svom trudu, nego i o svom trodkn
branio povjereno mu kraljevstvo. A da mu bude to
moguie, oZeni se on 17. lipnja r5+3. u gradu Ozlju
na Kupi l{atarinom, unukom kneza Bernardina i
sestrom Stjepana III. Frankopana od Ozaljske loze.
Malo mjeseci zatim, dne r. veljade 154,4.,utanadio je
on nasljedni ugovor sa svojim Surjakom, posljednjim
muZkim potomkom redene 1oze. Tako su se dvije
najsilnije porodice u Hrvatskoj zdruLrle za obranu
domovine, a rodu je Zrinskih sinula nada, da 6e u
dogledno vrijeme zavladati ogromnim imanjem naj-
ja& loze Frankopana. Nikola je Zrinski u taj mah
dri,ao sedamnaest gradova i imanja u Hr-
vatskoj i Slavoniji (Zrin1, Gvozdansko, Pedalj, I(rupu,
Novi ,,u I(ostajnici", Mutnicu, Jamnicu, Lje5nicu,
Novi ,,na granici", I{ostajnicu, Komogovinu, Preko-
vr5ki, Medvedgrad, Lukavec, BoZjakovinu, Rakovec
i Pakrac), dok je knez Stjepan III. Frankopan imacr
dvadeset i pet gradova (Ozalj, Ribnik, Du-
bovac, Novigrad, Zve(aj, Skrad, Lipu, Mlaku ili
Despotovicu u zagrebadkoj Zupaniji ; Modrude, Vitunj,
Ogulin, PlaSki, Jesenicu,Kljud, Pei, Janjac i Lukovdol
u kninskoj Zupaniji; i napokon Grobnik, Trsat, Bakerr,
Hreljin, Drivenik, GriZane, Bribir i Novi u Primorju),
koji davahu godiSnjega prihoda do dvadeset tisuiir
forinti, po danainjoj vrijednosti novca preko zoo.ooo
forinti. No Sto je glavno : rod je Zrinskih tim ugo-
vorom primakao ponovno svoje vladanje k Jadran-
skomu moru, od kojega je bio potisnut gotovo kroz
dva stoljeda. Napokon je knez i ban Nikola Zrinski zit
svoje zasluge god. 1546 primio od kralja Ferdinanda
ravno i plodnoNIed j umurj e s g r a d o me a k o v -
c e m, na skrajnjem sjeveru hrvatskoga kraljevstva,
a na razmedji tadanje Slavonije i Ugarske. Koliko
je Nikola tada vrijedio, najbolje razbiramo iz jed-
noga pisma kralja Ferdinanda od 9. kolovoza 1554.
na Ivana Ungnada, u kojemu kralj pi5e ovako :
,,Ban je porijeklom iz prastare i nada sve plemenite
kneZevske porodice, te spada medju na5e tajne sa-
vjetnike, a vr5i veliku dast,jer je ban i kao pod-
k r a I j triju naiih kraljevina Dalmacije, Hrvatske
i Slavonije . . . On nam je u mnogim stvarima destito,
vjerno, revno i hrabro sluZio, te svojim neumornim
sluZbama zavrijedio, da ga prigrlimo svom na5om
kraljevskom dobrohotnoSiu" (banus autem et ipse. . .
ex antiquissima et nobilissima comitum familia natus
originem ducit et est unus ex privatis ac intimis con-
siliariis nostris, {nngiturque magno officio, cum sit
banus et tanquam vice rex trium regnolum no-
strorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae, adeoque
muitis nominibus, magna dignitate praefulgere con-
spicitur, qui nobis in multis rebus probe, fideliter,
diligenter et strenue servivit suisque indefessisobse-
quiis promeruit, quod eum omni benignitate nostra
r e g i a c o m p l e c t a m u r ).
Iinez je Nikola zaista bio i vrijedan tolike pai,nje
kraljeve. On je svoju vjernost i hrabrost dokazao
j unadkom i poi,rtvovnom smr6u. svo-
j om u Sigetu 7. r u j n a 1 5 6 6 .T i m je proslavio
ime Zrinskih po ditavom svijetu, a sam je zasluLio
ime hrvatskoga Leonide.
Nikola IV. Sigetski podigao je porodicu knezova
Bribirskih i Zrinskih po drugi put do vrhunca slave i
mo(i. Za sina mu Jurja III. (t 16o3.), koji je nakon
propasti svih gradova i imanja izmedju Une i Kupe
stolovao stalno u medjumurskom e a-
k o v c u, <>pata se neki zastoj, kojemu 6e biti razlog
iF-:

KNEZ JURAJ (IV.) ZRINSKT (f t6z6),

otac knezova (grofova) Nikolc i Petra-
 VJEKOSLAV Kr.AIc
i to, Sto se je knez Juraj iznevjerio vjeri svojih pra-
otaca, pa je poput mnogih magjarskih velika5a
prigrlio novu vjeru, kako ju je navije5tao Kalvin.
U to se doba iztidu opet dvije loze Frankopana :
slunjska i trZadko-brinjska, koje se sa Zrinskima
bore za baitinu izumrle cetinske i ozaljske loze
Frankopana. Od slunjske se je loze proslavio kao
hrvatski ban posljednji njezin muZki dlan, mladi,
hrabri i simpatidni Franjo I. Frankopan,
kojega je zatekla smrt z. prosinca 472. bai u onaj
das, kad bijade po5ao na put, da se vjenda sa svojom
zarudnicom Juditom, k6erju Ladislava Keredenja.
Od trZadke loze opet, koja je nakon t977. jedina pre-
ostala od svih grana Frankopana, prodidio se je
knez Nikola IX. u uskodkomratu, pa ga je kralj
Matija imenovao banom hrvatskim, koju je dast
obna5ao kroz Sest godina (r6fi-r6zz). Ali mu ba-
novanje nije bilo sre6no ni blagosloveno. Zlovoljan
s nedaie odrekao se je banije i uklanjao se javnom
Zivotu sve do svoje smrti, koja ga je zatekla u Bedu
16. travnja 1647.Imao je dva brata:stariji Juraj IIL
bija5e oko 16ro. ostavio domovinu, te se je preselio
u Italiju, gdje je zasnovao lozu furlanskih Frangepana
u Porpettu kod Vidma (Udine) ; a mladji \r u k II.
K r s t o preuzeo je svu preostalu ba5tinu svoje po-
rodice u Hrvatskoj. Od Vuka II. Krsta potekao je
n e s r e d n is i n n j e g o v F r a n j o II. Krsto i jo5
n e s r e 6 n i j ak 6 i A n a I ( a t a r i n a .
Kneza Jurja III. Zrinskoga zamijenio je sin
J u r a j IV., koji je nakon odstupa kneza Nikole IX.
Frankopana (16zz) postao banom hrvatskim, te se
ponosito pisao ,,vekovedni knez od Zrinla, cesarove
svetlosti tolnadnik i komornik, slovenskoga i hor-
vatskoga orszaga ban, eakovoga turna slobodan go-
spodin i krajine legradske kapetan". Kraij Ferdinand II.
bijade ga dodu5e imenovao banom ,,radi neumrlih
-Xfo
zasluga djedova njegovih za (itavo krdianstvo", ali
banska 6ast nije bila viSe ono, Sto za djeda mu Nikole
Sigetskoga. Suvi5e bijahu tudjinci, veiinom Nijemci,
poplavili Hrvatsku i Ugarsku ; njemadki generali
i vojnici banili se na Krajini hrvatskoj i slavonskoj,
otetoj izpod viasti hrvatskoga bana, a napudenoj
dijelom i novim pudanstvom. Dok su strani gene-
rali gospodovali u Hrvatskoj i Slavoniji, ban je Juraj
Zrinski morao sa rzoo konjanika vojevati u tudjini
uz carskoga zapovjednika Waldsteina (Wallensteina) .
Prida se, da je Waldstein otrovao boljega junaka od
sebe rotkvom, kojom ga za rudka podastio, i tako
je Juraj I\r. Zrinski umro u PoZunu rB. prosinca
1626. navr5ivSi tek dvadeset i osam godina. Kralju
Ferdinandu II. stigli su glasi o nagioj smrti ba-
novoj bai kad je objedovao, te ga je vijest tako
potlesla, da su mu vilju3ke iz ruku izpale.
Knezi ban Juraj IV.Zrinski ostavioje za sobom
d v a n e j a k a s i n a : s t a r i j e g aN i k o l u (VII.), i mla-
djega P e t r a (IV.). Oba proslavila su posiije ime
Zrinskih poput neumrloga pradjeda svoga, junaka
Sigetskoga; oba su prodidila bansku dast, koju su
uzamanceobna3ali (Nikola t647-t664, Petar fi65-
t67o.) ; oba su izaila na glas kao pjesnici : Nikola
kao magjarski pjesnik, a Petar kao hrvatski. Oba su
napokon zaglavlla tuZnom, silovitom smr6u : Nikolu
je na lovu razderao divlji vepar rB. studenoga fi64,
a Petru je krvnik cara Leopolda I. odrubio glavu u
Bedkom Novom mjestu 3o. travnla r67t.
Nema gotovo lista u politidko j povjestnici
hrvatskoga naroda do t67t., na kojemu ne bi bilo za-
pisano ime Zrinskih ili Frankopana. Ta ova su dva roda
dala Hrvatskoj dvanaest banova, od kojih su neki
zaista bili pravi podkralji i ljudi evropskoga glasa.
Ali oba roda zapremaju odlidno mjesto i u
kulturnoj p o v j e s t n i c ih r v a t s k o g a n a r o d a . U p r e -
djelu izmedju Kupe, Zrmanje i mora, kao i na otokri
Krku malo ne pri svakomu koraku nalazimo uspo-
mena na Frankopane. Od Ozlja, Dubovca i Bosiljevn
preko Ogulina, Modru5a i Brinja pa do primorskih
gradova u starom \rinodolu (od Trsata do Novoga)
niZu se gradovi, dvorci t zarnci, koje su oni sagradili,
i kojih podori jo5 i danas svjedode o umje6i njihovoj.
Oni su bili zaStitnici biskupija u Senju, Krku i Mo-
druSama, oni su osnovali biskupiju u Otodcu. A tek
njihove poboZne zadu5bine ! Oni su podigli pavlinske
manastire u Modru5ama, Brinju, Crikvenici i Novom,
oni su bili osnivadi i dobrotvori pavlinskih samostana
u Kamenskom i u Sveticama na ..Smoldem vrhu".
Ali najslavnija je njihova zaduibina franjevadki
samostan i crkva blaZene djevice Marije na T r s a t u,
ih ie r,t<a rrfcrlsljis poboZni knez Martin Fran-
kopan, i u kojima je spokoji5te nekih dlanova toga
slavnoga roda.
Knezovi Frankopani, premda su rado spominjali
svoje toboZnje rimsko porijeklo, ipak su nada sve
ljubiti hrvatski jezik i njegovo posve6eno pismo -
glagolicu. O tom svjedode brojni nadpisi na
kamenu i nebrojena pisma, od njih tzdana. To svje-
dodi i \rinodolski z a k o n o d g o d . r z B B . ,n a j -
stariji pravni spomenik, pisan hrvatskim jezikom i
glagolicom. Nledju Frankopanima bilo je nadalje i pi-
saca, govornika, pjesnika, tzdavada poboZnih i svje-
tovnih knjiga. Dva su se dlana toga roda proslavila
i kao crtadi i slikari. Zlosre(ni knez Nikola IX., koji
se je t6zz. morao odre6i banije, pa je onda zamrzio
na svijet, ipak je u svojoj oporuci od god. 1634. (i ko-
dicilima od 1643. i t647.) razgalio svoju plemenitu
 'e{surJz aurJ€+ex r €+sJX cfue-rg ctlo
'(zSgr
I) NydO>{NVrr.q oJSU>I('rr) Xn:r zENv
 VTEKOSLAV KLAIC
du5u, utemeljivii na svojem imanju u Bosiljevu hr-
vatsku Skolu ,,za obrazovanjeondjeinjih siroma5nih
ljudi", te ostaviv5i svoje imanje Novi Tidin na Mo-
ravi i vi5e novdanih glavnica za zavod siromainih
udenika ,,naroda poglavito naiega hrvatskoga ili
ilirskoga" (nationis praesertim nostrae Croaticae vel
Illyricae). Od toga je zavoda postao danaSnji p I e-
miiki konvikt u Zagrebu.
Za Frankopanima ne zaosta5eni knezovi Bri-
birski-Zrinski. Slavni ban Pavao L prvi je na sla-
venskom jugu, za kojega je utvrdjeno, da je slavio
k r s n o i m e . S v o j e m uk r s n o m ui m e h u , s v o m u p a -
tronu i gospodinu sv. Ivanu Krstitelju na dast po-
digao je vgg. Iranlevadki manastir kod Skradina ;
jednako je u gradu Bribiru obilato nadario franjevadki
samostan i crkvu sv. Marije, u kojoj je naiao spo-
koji5te i on sam i mnogi dlanovi njegova roda. U
stolnoj crkvi sv. Stodije r Zadra duvale su se jod n
XVII. stoljedu dva relikv\jara za mo6i sv. Martina
i sv. Danila, koje je poklonioban Pavao.Ban Mladin II.
bio je na glasu, da dita sveto pismo ; njemu je Vilim
Varignana, ,,profesor umjetnosti i znanosti medi-
cinske", posvetio jedno svoje djelo. O bogatstvu
knezova Bribirskih, o obilju dragocjenosti od zlata,
srebra i biserja, Sto se je nagomilalou njihovoj ku6i,
o crkvenim i svjetovnim knjigama, koje su kupovali
i ditali, svjedodi dovoljno osobito zanimljiva oporuka
kneza Pavla IL od god. 13,16.
Ni u Zrinju nijesu sustali u kulturnom radu.
Dovoljno budi spomenuti,da je kralj Matija6 Korvin
poveljom, izdanom u Budimu 2r-. veljade 1463.,
ovlastio kneza Petra IL i njegove potomke, da mogu
svuda na svom posjedu tral.iti i kopati rude zlatne,
srebrenei olovne,a da za to ne plaiaju nikakve da6e.
Tako bi u Gvozdanskom kod Zrinja otvoren
prvi rudnik u H r v a t s k o jp o s l i j eR i m l j a n a a
, nz
rudnik osnovana bi za kralja Ferdinanda L Habs-
b n r g o v c ai k o v n i c a novaca.
PreselivSi se Zrinski u Medjumurje i eakovac
stali su se gotovo takmiti s ugarskim velikaSima.
Izprva naginjali su i novoj vjeri ; no odkad su.ih obra-
tili poboZni Pavlini, bili su osobiti za5titnici i mecenc
samostana sv. Jelene u eakovcu, gdje im je bilrL
i grobnica. U medjumurskom Nedeli5iu osnovaoje
knez Juraj IIL Zrinski oko god. 1574. p r v u h r-
vatsku tiskaru, u kojoj je Ivan Pergo5ii
Stampao svoj hrvatski prevod Verbecijeva zakonikzr.
PergoSi6je svoje djelo posvetio knezu Jurju, te iz-
tide u svojoj posveti, da je djelo dao ,,StampatiVa-
Sega Gospoctva Stamparem, kojega Vaie Gospoctvo
dopelja na korist i na odidenje oveh nevoljnih za-
vrZenih ostankov orsaga".
Premda su Zrinski u Medjumurju gotovo dun
i noi stajali s oruZjemu ruci na braniku svoje domo-
vine, ipak su njihovi ,,Novi dvori" u eakovcu, koje
bijahu podigli, u svakom pogledu bili ognjidte kul-
ture u onim krajevima. Pored svegaudoblja i sjaja
nijesu ipak smetnuli s uma ni svoje porijeklo ni
svoje nekadanje postojbinena Uni. Isti knez i ban
Nikola VII., koji se je proslavio kao magjarski
pjesnik, ponosio se je, da je Hrvat - i Zrinski ; -
a kad je podigao tvrdjavu na obranu Medjumurja,
prozvao j.r je na uspomenu svoje djedovske po-
s t o j b i n ei m e n o m - N o v \ Z r i n j .
Zrinski i Frankopani nijesu izumrli naravnim
nadinorn, kako redovno izumiru porodice i ple-
mena. Oni su silom satrveni i uniSteni,pacie
se htjelo zatrti i uspomenu na njih. I(ako se
je odigrala ta stra5na tragedija, neka prida ovir
knjiga.
-

II.

POSLJEDNJI
ZRII.{SKI
I FRANKOPANI
NA BRANIKU
DOMOVINE.
NAPISAO DR. FERDo SISIC.

r. PRVI SUKOBI. jedno vrijeme katolicizam na strani kraljevoj, dok

je protestantizam dinio najstrastveniju opoziciju ;
elik dio sredovjedneevropskehistorije dapade gotovo istodobno postade borba izmedju
ispunjavaju borbe izmedju vladara i k r a l j a i p l e m s t v a i s t o v j e t n o m s a b o r b o m Hr-
visokoga plemstva. No drugom poio, v a t s t v a , odnosno Magjarstva, protiv Ni-
vicom XV. vijeka staia je ta borba j e m s t v a. Ova je borba tekla kroz vi5e decenija,
poprimati nov izrai,aj. Sve do toga sada otvorenim nasiljem, sada bez nasilja, ili bar bez
vremena naime biiahu sloZnivelika5i otvorena rata, a narodito od sredine XVII. vijeka,
jadi od vladara, od tada pak podinje malo pci malo kad je Austrija poslije krvava tridesetgodiSnjega
sve to ve6ma jadati snaga vladarska, da konadno u rata bila prisiljena, da se odrede carskih sanja u Nje-
XVII. i XVI[. vijeku potpuno preuzme vlast (apso- madl<oj. Odsada dalje ona jednako nastoji, da se kod
lutizam). Nekadanje gorde velikaike porodice, koje l<uie dovine apsolutne moii : po5to je bijelogorska
su s drskim umalovaZavanjemgledale na svoje ,,pri- bitka (t6zo.) uniStila ustav eeike i X{oravske, a
rodne gospodare", bijahu sada sre6ne, ako im bje uspjela proturefonnacija opoziciju austrijskih, Sta-
dopu5teno, da rasipnom nazodno56usvojom smiju jerskih i korudkih staliBa, ostale su od svih zemalja
uve6ati sjaj dvorski. joS jedino Ugarska i Hrvatska, u kojimaFerdinandlll.
Borba ova ne samo da nije mimoi3la Ugarske i nije neogranideno vladao. I tako je doilo do zdvojne
Hrvatske, ve6 se ona ba5 ovdje osobito strastveno b o r b e s a c i l j e m , d a s e U g a r s k a iHrvatska
r i:i7avovodila krozviSe vijekova. Medjutim za kralja p r e t v o r e u nasljedne pokrajine, koja
M a t i j a-3a I. Korvina (r+SB.do r4go.) nastade i je kulminovala za Ferdinandova sina i nasljednika
k o d n a s p r e o k r e tk, a o i z a L u d o v i k a X I . ( 1 4 6 r . Leopolda L., za dijega se vladanja i odigrala Zrinsl<o-
do 1483.)u savremenojFrancuskoj. SnaZnom,bolje Frankopanska katastrofa.
reii silovitom rukom, uze mladi kralj zatirati pre- Prije nego li se damo na njezino razlaganje,
moine velika5e iduii za tim, da u svojoj ruci skupi svakako je potrebno, da se upoznamo s glavnim lid-
svu moi. No znatne njegove uspjehe postignute u n o s t i m a n j e n i m , t o j e s t s o b a b r a t a Z r i n s k a ,
tom pravcu kroz trideset-godi5nje vladanje omela N i k o l o m i Petrom, pak Petrovom Zenom
je prerana mu smrt, tako da se za obiju siabih na- K a t a r i n o m Frankopankom i bratom joj
s l j e d n i k an j e g o v i h ,V l a d i s l a v a II. (r49o. do Franjom Krstom.
1 5 1 6 .i) L u d o v i k a I I . ( 1 5 1 6d. , o 1 5 z 6 . p
) ,l e m s t v o , Braia Nikola i Petar sinovi su Jurja Zrin-
a narodito velika5i, ponovno podigo5e i osiliSe kao skoga, bana hrvatskoga od godine t6zz. do t626.,
nikad prije. Borbu slt ovu nastavili kraljevi iz ku6e a praunuci sigetskoga junaka. Otac njihov zasjeo
austrijske, aii se tada i opet izmijeni zna(aj borbe : je bansku stoiicu kao mladi6 od z4 godine, pun za-
plemstvo (to jest tadadnji n a r o d) nije se vi5e to- nosa za svoje uzvi5eno zvanje i pun lidne hrabrosti,
liko borio za lidnu vlast i svoja privilegija, koliko za kako to dokaza5e bojiSta kod KaniZe i Kostajnice.
u s t a v svojih kraljevina, Sta viie, u tu su se borbu Sve do godine 1625. boravio je redovito na Ozlju
umije5ala joS dva prije nepoznata faktora : v j e r a gradu, no kad mu 23. marta iste godine umre stariji
i narodnost. K a o S t o s e u X V I I . v i j e k u u E n - brat Nikola, preseli se u eakovac. Podetkom godine
g l e s k o jb o r i l a h i g h c h u r c h t z k r a l j a , a l o w 1626. podje po Zelji kralja Ferdinanda II. u trideset-
church protiv njega,tako bija5eu Ugarskojkroz godidnji rat sa r.2oo momaka, sabranih dijelom u
Posljednji Zrinski i Frankopani. 2
IO DR. FERDO SISIC

Medjumurju, a dijelom oko Zagreba. Dne 15. aprila k o j e m u s e j o 5 p r i d r u Z iS t j e p a n Patadii od

stigao le u Szombathely, a onda podje preko Beda Zaje zde protonotarhrvatskogasabora.Po skoroj
i ee5ke u Wallensteinov tabor kod Ascherslebena smrti biskupovoj (r6z8.) i protonotarovoj (r63o.)
u Saskoj, kuda stiZe dne B. juna. Doskora se dade bje imenovano skrbnidko povjerenstvo, koje se sa-
Wallenstein u potjeru za Mansfeldom preko Sleske stojalo od detiri dlana: prvi bija5e gjurski biskup
sve do ugarske granice, kojom su zadadom u prvom i k r a l j e v s kki a n c e l a rS t j e p a n Sennyey, onda
redu bili zabavljeni Hrvati. No Mansfeld ipak sredno gcneral hrvatske krajine i vrhovni kapetan gradadki
rrmadeu Ugarsku, gdje se zdrti:i sa Gavrom Beth- Z i g m u n d Trautmannsdorff, tre6i kra-
lenom i njegovim turskim saveznicima. Sada udje l j e v s k i p e r s o n a T l oma Mikuli6 od Broku-
Wallenstein u sjevero-zapadnu Ugarsku, ali se tude n o v c a, te konadno vicegeneral kani5ke krajine
ubrzo pokazao toliko slab i nevje3t vojskovodja, F r a n j o Batthydnyi; p o 5 t oj e t a j p o s l j e d -
da su se nazodniHrvati i Magjari, u prvom pak redu nji bio unuk sigetskoga junaka, dakle blizi rodjak
ban Juraj Zrinski i palatin Nikola Esterhizy, s njim malodobnika, bje odredjen upraviteljem ukupnih
desto puta ljuto porjedkali. Takom je jednom prili- imanja Zrinskovih, dapade njemu bjc podan nepo-
kom Wallenstein dobacio banu Jurju Zrinskomu sredni nadzor nad djecom. Stoga i jeste za boravka
neumjesnerijedi : ,,Ako me ne 6e5sluBati,objesit 6u te Ferdinanda II. godine 16z8. u Cakovadkom gradu
na prvoj grani !"r Nakon potpuno neuspjele vojne bai on predveo Nikolu i Petra pred kralja, kad ih
povude se Wallenstein pred zimu natrag na moravsku je ovaj zai.elio d.a vidi.
granicu, a kasnije u Slesku, dok se ban Juraj Zrinski Odgoj bra6eZrinskih do odevesmrti i u ranoj mla-
sklone bolestan u PoZun, gdje ga za koji dan dne rB. dosti sastojaose da5to poglavito od toga, 5to su dj eca
decembra u dvadeset i osmoj godini zatede smrt. vidjela. Otac im je traZio slave na bojiStu ili polazio
Istom se brzinom ra5iri medju Hrvatima i Magja- na sabore u Zagrebu i PoZunu, pa tako dostarijetko
rima glas, da je Wallenstein dao Zrinskoga iz mrLnje bio kod ku6e; stoga je sva skrb oko prvog uzgoja
i zavisti otrovati, a savremenik i vojni mu drug, ka- pala na mater Magjaricu Magdalenu Sz6chy. No
nonik Rattkay, izrijekom kai:e, da se to zbilo niti Ozalj, niti eakovac nijesu bila mjesta za takav
rotkvom. Ipak je vjerojatnije da tome nije tako, tihi posao, jer ih je predesto uzbunila ratna buka.
po5to se Wallenstein u doba banove smrti nalazio Pred odima obaju djedaka naime zgadjahrrse prizori,
u Moravskoj. Tijelo prerano umrloga Jurja Zrinskoga koje nijesu nikad mogli da zaborave. Poslije borbe
prevezo5eu eakovac i po)oZiSeu obiteljsku grobnicu s Turcima svra6ala bi se redovito lrrvatska vojska
u pavlinskom samostanusv. Jelene. na Ozalj ih eakovac donoseii plijen i pobjednidke
Smrt Jurja Zrinskoga oplakivala je udovica ilIag- znakove. OruZani ljudi ulazili bi u grad nose6iotete
dalena Sz6chy-jeva s dva malodobna sina : starijim zastave i sjajno oruZje, te tjeraju6i ispred sebe bo-
N i k o I o m, rodjenimr. maja 16zo.u eakovcu,i mla- gato opremljene konje i zarobljene odlidnike turske ;
djim Petrom, r o d j e n i m6 . j u n a t 6 z r . u V r b o v c u . osim toga bilo je na kopljima i dakljama nataknutih
No kako se mlada udovica brzo po muZevljevojsmrti glava. DaSto, ovi su prizori ve6 u ranoj mladosti
preudala za baruna Nikolu Malakoczyja Susjedgrad- priudavali nejake Zrinovi(e ne samo na ratne stra-
skoga, ostado5e djeca sama. Prema zakonu onoga hote, ve6 ih i proZe5edubokim uvjerenjem, da je
doba, ako nije po smrti odevoj ostalo bra6e, ili ako bi juna5tvo najve6a slava. Jo5 godine 1623.prisustvovar.r
otac umr'o bez oporuke, kojom bi odredio skrbnike je sasvim sludajno trogodi5nji Nikola nedaleko Ko-
svojoj djeci, i5lo je to pravo kralja. Juraj Zrinski toribe jednom boju s Turcima, koji mu nije nikad
nije dodu5e ostavio testamenta,no jo5 zr. februara mogao da izidje iz pameti, a narodjto ovaj drvlji
1626. prije polaska u tridesetgodi5nji rat obratio bijeg Turaka prema Muri, gdje ih se tom prilikom do
se iz Beda na svoga prijatelja nadbiskupa ostrogon- pet stotina utopilo. Ali djeca nijesu samo na svoje odi
s k o g a P e t r a P d z r r r d r . y a , k o j i g a j e ( 1 6 1 9 . ) gledala slavne bojeve sada5njosti; pred njihovim je
s protestantizma preveo na katolicizam,z s molbom, duievnim okom lebdila i slavna pro5lost njihovih
da se brine za djecu, ako se ne bi vratio iz rata. I predja, demu su mnogo uspomena i dokaza nalazili
odista, po njegovoj smrti Pitzmdny preporudi kralju ba5 u eakovadkom gradu. Dugi hodnici bili su na-
Ferdinandu II. kao skrbnika za malodobne Zrinske ki6eni turskim zastavama i svakovrsnim oruZjem,
z a g r e b a d k o gbai s k u p a P e t r a D omitrovi6a, a dvorane opet slikama djedova i njihovih ratnih
r Wallensteina zvali su njcgovi satrcr.nenici G a I g e n- djela. Djeca su promatrala dugi niz otaca svojih,
stciner. koji su boredi se za svoju domovinu postali veliki,
2
Joi 1617, slavio je Juraj Zrinski stogodi3njicu rc-
a narodito slavni im pradjed Nikola Sigetski. Pored
formacije. toga joi je na oba brata djelovao i duh vremena,
 -{-

-
,l rh/*u .'{mrrdnnfu rfrl:
d[, tutttn'
?' J"ft'Kh,'4 riu/ro'dfu'2)'w,a-

'*t*! z-fc^:

ta

,yntc4,/fi mra.O

't
HRVATSKO PISMO KNEZA (GROFA) JURJA ZRINSKoGA JULIJU EIKULINU oD 25. 0ZUJKA 1626.
(Zemaljski arhiv u Zagrebu.)

l::

\n'
:11
l"ir.1
r2 DIi. F'ERDO SISIC
koji je trai,io od velikaia kao glavno i jedino Zi-
votno zvanje: borbu za obranu domovine. Sve
()vo pak oznadilo je mladim Zrinskima kao cilj,
da imadu podi putem svojih starih, to jest putem
borbe, slave i pobjede.
Medjutim baS u to je doba poprimio nadin od-
goja plemiikih sinova nov pravac. ISlo se naime na-
stojanjem jeZovita za tim, da se mladiii odlidnika
upute u znanosti onoga vremena i da postanu gorljivi
katolici. Po savjetu Petra P6zm6nya budu oba brata
godine 163o. odvedenau Grac, gdje su jeZoviti os-
novali neko odgojili5te, koje se docnije pro5irilo u
sveudili5te. Ovdje su Nikola i Petar dovriili huma-
nistidke nauke, a potom prijedju 1634. u Trnavn
(Nagy-Szombat)nedaleko PoZuna,gdje je joS 1615.
nadbiskup Petar Pdzminy osnovao pod vodstvom
jeZovita vi5e obrazovaliSte za velikaiku mladeZ.
Nakon dvije godine, 1636., dovrSe bra6a retoridne
nauke, a s time i sve ono, Sto im je trebalo da
traude.Zavrlleme ovih SestgodiSnjihnauka.prisvojiSe
sebi pored od ku6e im poznatoga hrvatskoga i ma-
gjarskoga jezlka joi i latinski, njemadki i talijanski.
Narodito je Nikola u Tlnavi veoma zavolio magjarski
jezik i narod magjarski, ali ipak ne tako, da bi se od-
rekao hrvatstva i smatrao rodjenirn Magjarom,
kako to redovito tvrde dana5nji magjarski pisci.l
Tome su najvi5e doprinijeli nadbiskup Petar Pdz-
mdny i palatin Nikola Esterh6zy, s kojima je bio u
neprekidnom saobradaju. Ipak ga hvale, da je ve6
tada kao mladii volio i svojom glavom misliti : na-
rodito treba istaknuti osobito znadajnu okolnost,
Stoje Nikola Zrinski uza sav jeZovitski odgoj vazda
bio u vjerskim pitanjima uzorno tolerantan ljubeii
jednakim i.arom katolike i protestante, te vazd.a
nagla5ujuii, da u slogi njihovoj ieZi boija budu6nost
Ugarske, a u medjusobnoj borbi propast. Dapade
Nikola je spadao medju one lijetke muZeve onoga
vremena, koji je izrijekom lraLio, da ne valja mije-
Sati vjeru u svjetske poslove, pa stoga i nije odo-
bravao upliv sveieni6ki u politiku. Odgoj bra1e Zrin-
skih zavr5io je putom u Italiju u pratnji kanoniLa
Matije Senkviczyja.Bili su i u Rimu, gdje ih je papa
Urban VIIL vrlo ljubazno primio i obdario sveskom
svojih pjesama. U Italiji zavoljeSebraia jod veima
znanosti i umjetnosti, a narodito se Nikola oduievio
za Tassa i Macchiavella, dok se Petar opet vi5e zti-
nimao ratnom znano5iu, narodito topni5tvom.
r Nikola Zrinski pisao je poclZupanuzagrcbaikorn Ir.anu
Ruiicu ovako : ,,Ego mihi conscius aliter sum, ctenim nor-r
clegenerer-n me Croatam et quidem Zrinium essescio". R d t h:
Cyori tort6nelmi 6s r6g6szcti fiizetek. II. kijtet. Gyiir rt36-;, se oko godine t625., po svoj prilici u Bosiljevu, gdje
t9li. (Gl. i Kukuljevic; KnjiZevnici u Hrvata iz prr-e pole joj je otac tada ponajradije boravio. Od matere
XVII. r,ijeka. Zagreb t869, z8g.)
U februaru t637. vrati5e se brada duievno va-
Jjan<-ropremljena ku6i, gdje ih u brzo stigo5e dva
tuZna glasa : r9. marta Lrmr'o je nadbiskup Petar
Pdzmdny, a malo potom z. aprlla kralj Ferdinand II.
oba moina prijatelja njihova. Po povratku budu
Nikola i Petar proglaieni punoljetnima pa tako istu-
pi5e joi kao osamnaest i sedamnaest godi5nji mladi6i
na pozornicu javnoga i,ivota. Medjutim prema obi-
daju onoga vremenal to se toboZe ve6 mnogo ranije
zgodilo, jer je Nikola joi 1628. imenovan velikim
Zupanom zaladskim i Somogjskim, te vrhovnim kra-
ljevskim konjuSnikom (agazonum magister), dakle
zastavnikom drZavnim, diji je potpis i nazodnost
bila potrebna kod sankcije saborskih zakljudaka.
I odista vidimo gdje on kao takav potpisuje zakonski
dlanak od godine t63o. Uz to jod se oba brata kitila
naslovom liapetana legradskoga i medjumurskoga,
koji ih je po porodu iSao. No faktic'no igranje uloge
zapode tekfi37., kad se oba brata prvi puta pobiSe
sa susjednim kaniSkim Turcima na obranu svojih
medjrimurskih i juZno-ugarskih imanja. Od sad:r
dalje bija5e im rat s Turcima gliivno zauimanje,
Sto pokazuju i gesla njihova : ,,Treba samo sreie
imati" (Sors bona nihil aliud) govoraSe Nikola, iI
,,Pobijediti ili umrijeti" (Vincere aut mori) Petar.
Slijedeie godine r638. podijeliSe brada posre-
dovanjem bivSeg njihovog skrbnika personala Tome
NIjkuli6a od Brokunovca ukupni posjed svoj na
dvije jednake polovice, tako da su obojica kao su-
vlasnici ostali u eakovcu i na Ozlju, gdje su im bila
sredidta obrane i gospodarstva. Ipak valja nagla-
siti, da se Nikola radije zadri,avao u eakovcu, tt
Petar na Ozlju, pa takci se stariji brat viSe druZio
s magjarskom, a mladji s hrvatskom gospodom. Sa-
svim je prirodno, da je Petar Zrinski uslijed toga
do5ao u doticaj s karlovadliim generalom \rukorn
Krstom Frankopanom T ri,adkim, j.t-
nakom i vojskovodjom na glasu, nekoc prisnim
drugom njegova oca Jurja Zrinskoga. Vuk Fran-
kopan imadja5e tri sina i jednu k6er. Sinovi bijahu:
Ga5par, Juraj i Frarnjo Krsto, a k6i Ana Katarina.
Oba starija sina umrije5e prije nego li je do5lo do
sukoba s dvorom, pa tako su samo tre6i F r a n j <r
Krsto i k6i Katarina upleteni u nj. Kako
rekosmo, Petar Zrinski brzo se upoznao s karlo-
vadkim generalom Vukom Frankopa.nom i njego-
vom djecom, dapade on je s njima i polazio n
bojeve protiv Turaka, a iesnaestgodiSnjom se kras-
nom Katarinom vjendao 27. oktobra t64t. u I(arlovcu.
Ana Katarina Frankopanka rodila
Njemice Ur5ule grofice Inhoferove naudila je pored
r-

GROF -\IKOLI\ ZRINSKI.

Izvornik sadinio engleski umjetnik W(illia)m Faithorne.
I4 DR. FERDO SISIC
odinskoga hrvatskoga jo5 u djetinjstvu njemadki
1ezlk, a docnije magjarski, latinski i talijanski. Kad
francuski poslanik u Veneciji Petar d.eBonzy, biskup
bezidreski, javlja Ludoviku XIV. godine 1664., da
Katarina Frankopanka ne zna nego iskljudivo hr-
vatski, onda to dini uslijed krive informacije, koju
mu je ona sama dala ; teiko se danas domisliti, kaki
je diplomatski razlog naveo duhovitu Zenu, da ne
kai:e istine.
Ve6 mjesec dana prije vjendanja slao je Petar
Zrinski pozivnice na sve strane, kojima poziva5e
ki6enesvatove za 27. oktobra na rudak na grad Ozalj,
a na vederu istoga dana i objed drugoga dana u Kar-
lovac u ku6u Vuka Frankopana. Vjendanje bje odr-
Zano neobidnim sjajem pomenutoga dana u Kar-
lovcu. Od sada se obje porodice, Zinska i Franko-
panska, joS vedma zblli:e, vojuju6i na Krajini s Tur-
dinom, ali i Nijemcima i njemadkim dasnicima, koji
su hrvatskom plemstvu pravili teikih neprilika.
Tako izrade Nijemci t642., da je kralj Ferdinand IIL
izdao zz. augusta nalog senjskom kapetanu Ivanu
Herbersteinu, da otme silom neki mlin i neka zem-
ljiSta kod Martin3dice nedaleko Rijeke, Sto ih je
Petar Zrinski navodno sebi nezakonito prisvojio,
skinuv5i s njih austrijske znakove i grbove. Her-
berstein pokuSa sre6u, ali bez uspjeha, jer morade
uma6i. Poradi toga bi Petar koncem iste godine
tuZen s veleizdaje. Medjutim stvar bi doskora izgla-
djena i zaboravljena, a narodito s toga, Sto je Fer-
dinand III. trebao braiu Zrinske u 3o-godiSnjem
ratu. Na poziv kraljev pridruZi se g. 1646. banskoj
hrvatskoj vojsci s trista medjumurskih svojih poda-
nika Nikola Zrinsk| koji se nedavno dne 17. sep-
tembra 1645. vjendao s Euzebijom, k6erkom grofa
Gadpara DraSkoviia. eetu svoju odjevenu u svili i
bar5unu dovede u Skalice (u sjev.-zapad. Ugarskoj)
pred kralja, pa se do brza odlikova u boju sa Svedima
i saveznikom njihovim Jurjem I. R6k6czyjem, raz-
biv5i mu vojsku i zaplijeniv5i mnogo orui:1ai jedan
barjak. Za nagradts.odlikova ga kralj tako, da ga je
u dvadeset i Sestoj godini imenovao generalom hr-
vatskih deta (Croatarum omnium generalis).Slijedede
godine 1647. dodje na bojiSte Petar Zrinski, mladi6
orijaike snage i lavovske hrabosti. JoS prije nego li
je po5ao na boji5te, desio se jednom zgodom u lovu
u okolici poZunskoj s kraljem Ferdinandom III.
Za vrijeme lova doleti ujedared sedmogodi5njivepar,
no Petar mu sa svojim madem u kraljevoj nazodnosti
jednim udarcem odrubi glavu. Nato zai5te kralj od
Petra mad, zamahne njime, a onda mu ga umo-
ran vrati, jer ga nije pravo ni drZati mogao, a kamo
linjimeslobodno mahati. Petar Znnski bija5e nekako
podetkom iste ove godine imenovan kapetanom
Zumberadkihuskoka, i to uz uvjet, da ima kralja slu-
Ziti u ratu kroz tri mjeseca sa Seststotina momaka,
dok je jo5 prije toga imenovanja obnaiao dast kape-
tana slunjskoga i velemeridkoga. U ratu vojevao je
Petar Zrinski na de5kom boji5tu pod neposrednom
komandom kraljevom s velikim uspjehom, dapade
jednom je prilikom spasaoFerdinanda IIL kod Budje-
jovica od Svedskoga ropstva. Docnije jo5 se odli-
kovao u Thiiringiji kod Erfurta, a onda se vratio
natrag u Hrvatsku.
JoS 23. septembra fi46. bi ban Ivan Dra5kovid
izabran na poZunskomsaboru palatinom, naito kralj
imenova 27. decembra 1647. njegovim nasljednikom
Nikolu Zrinskoga. Prisegu poloZio je novo imenovani
ban na ruke kralju Ferdinandu III. dne 16. marta
1648.u Pragu, no kad je trebalo da dodje do instalacije,
bez kojeg se svedanog dina u Hrvatskoj nije nitko
smatrao zakonitim banom, stado5e neki du5mani
porodice Zrinskih, a medju njima poglavito bivSi
skrbnik Nikole i Petra, kraljevski personal Toma
Mikulii od Brokunovca, praviti poteikoia, govoreii,
da je veoma opasno jednoj istoj porodici podijeliti
tolike dasti, naime Nikoli banstvo, a Petru Zumberadko
uskodki kapetanat.
Ipak bi konadno i to svladano, te dvadeseti osam
godi5nji Nikola Zrinski dne 14. januara 1649. po bis-
kupu zagrebadkom Petru Petreti6u i grofu Nikoli
Erd<idyju kao kraljevskim povjerenicima na saboru
hrvatskom u VaraZdinuuvedenu vlast i prisegupoloZio
je novi ban pred staliSima u franjevadkoj crkvi sv.
Ivana izrekavSi tom prilikom kratku besjedu u
kojoj je naglasio, da se vrlo nerado prima u to teSko
doba ove dasti, jer niti vlada mir, niti bjesni otvoreni
rat, a ipak je sva Evropa pod oruZjem ; on ie sve udi-
niti i Zrtvovati za ljubljenu domovinu, samo moli
stali5e i redove hrvatske, da budu sloZni.
JoS iste godine 1649.,dne r9. |ula, razvrgnu braia
Nikola i Petar dotadanje zajednidko gospodarstvo
svoje, pa ga pred kaptolom zagrebadkim podijele.
Nikola je tom diobom preuzeo Medjumurje s eakov-
cem, porodidne posjede u zaladskoj, Somogjskoji
baranjskoj Zupaniji , onda Vrbovec i Rakovec u kriZe-
vadkoj Zupaniji, te konadno jednu ku6u u Bedu.
Petar opet pddri,a sve hrvatske posjede porodice
Zrinskih, a narodito BoZjakovinu, Ribnik, Ozalj, i
sva primorska i vinodolska imanja. Odsada je redo-
vito eakova" rr.iiSt. Nikolino, a Ozalj Petrovo,
premda se bra6a uza sve to obvezaie na zajednidku
obranu i pomoi.
Poslije banske instalacije vidjamo Nikolu gdje
drZi sabor hrvatski das u VaraZdinu, das u Zagrebu,
ali i gdje se bije s Turcima. Za banovanja njegova
stvoren je rr. januara 1655.u Zagrebt vaLan zaklju-
 POSr-JEDNJI ZRINSKI I FR.\\KOPANI
dak , kojim plemstvo hrvatsko jasno izjavi, da po5t<r
l<raljevina Hrvatska i Slavonija Zivi s Ugarskom u
slobodi, da se imadu hrvatski poslanici na ugarskom
saboru pobrinuti, da nestane rzraza ,,podjarmljene
strane"(partes subiectae) , vei da se ima u buduie
upotrebljavati jedino zakoniti izraz'. kraljevina
Hrvatska, Slavonija i Dalmacija..U to doba pada i
drugi brak Nikolin, poSto je Euzebija Dra5kovi6eva
umrla vei 165r. ne rodivSi djece. Po kanoniku
Jurju Rattkaylr upoznao se Nikola Zrinski u Bedus ba-
runicom Marijom Sofijom Lobiovom, kderkom baruna
Ivana Krste Lobla i Ane Rattkayeve, te se ondje i
vjendao s njome 3o. aprila 1652. Sada nastade i opet
pomladjen Zivot u eakovcu, koji je predestoprekidalo
sreino detovanjes Turcima, ,,a r - piSesam Nikola -
gusto krat gospodin Bog dA nam se
turske sramote nagledati." Ipak kraj
svegatoga Nikola dospijeva,da se bavi pjesniStvomi
ratnom znano56u pi5uii magjarske i latinske knjige.
U tu je svrhu proudavao ratnu pro5lost svoje do-
movine i svega svijeta. Podeo je s klasidkim piscima,
a onda je proudio sva djela i sve promjene u ratnoj
znanosti sve do Gustava Adolfa (dakle do svoga vre-
mena)nastoje6i,da s onim, Sto mu se dinilo najboljim,
upozna Hrvate i Magjare.Kod toga bio mu je cilj, da
se uredi stalna dobro disciplinovana
v o j s k a, s kojom 6e se onda moi.i zapodeti raditi
na oslobodjenju od turskoga jarma, i to bez au-
strijske pomoii, jer je Nikola duboko uvjeren bio,
da stt sloZni Hrvati i Magjari bez obzira na vjeru
dosta jaki, da to veliko djelo sami sreino kraju
privedu.
Ali ban Nikola nije bio samo teoretik, nego i
praktik. Kani5kim je Turcima zadavao toliko ne-
prilika, da su konadno sklopili posebni mir s njime,
a onda se baci ljeti 1652.ta jug prema Kostajnici
s namjerom, da kazni Turke radi njihovog prova-
Ijivanja i pljadkanja na hrvatskom zemlji5tu unatod
svega, Sto je bio mir'. Nikola Zrinski slavno pobije
du5mana pod Kostajnicom, pa se onda vrati natrag u
banovinu, gdje ga doskora dodeka te5ka neprilika,
kad je slijedeie godine 1653. planula seljadka buna
na dobrima Emerika Erdodyja i kaptola zagre-
badkoga.Ban sazove sabor, da se posavjetuje s osta-
1im plemstvom, kako da ugude opasnu bunu ; on
preporudiblagost, a tek onda ako to ne bi koristilo,
nesmiljenu strogost. Na te se rijedi raspali Emerik
Erdody govore6i,da nitko nema prava miriti njegovih
kmetova niti istraZivati njegov postupak s njima,
pak zatrai:i Sto vi5e vojske. Uslijed ovog dogodjaja
porodi se neugasivamri;nja izmedju Zrinskih i trrdo-
dyja, koja dapadebaci Erdodyje u narudaj du5mana
Zrinskovih pomaZuii im oko propasti njihove.
N-\ BR \NIKLi DONIOVINE. T(
Nalidan Zivot provodio je i brat mu Petar na
Ozljtr. Zena njegova rodila mu medjutim vei i sina
Ivana Antuna, te tri kieri: Jelenu, Juditu i Aurom.
Petar bijaie, kako za nj redebrat mu Nikola : ,,Strah
i trepet Bosne i Hercegovine," a podjedno u vjednoj
kavgi s njemadkim kraji5kim dasnicima, a narodito
otkad mu je tast Vuk Frankopan 1652. umro, te
karlovadkim generalompostao Nijemac grof Herbard
Auersperg. K a v g e s u o v e n a s t a l ei z n e o b u z d a n e
Zelje Petrove, da vodi rat s Turdinom. To je i51otako
daleko, da se Petar nije vi5e zadovoljavao samo
detovanjem po hrvatskoj krajini, ve6 je stao
1653. Lupiti vojsku, da podje u pomo6 Veneciji na
Kandiju, a kad mu taj vojni pohod iz Be(a zabrani5e,
dade se 1654.na ratovanje po moru i kopnu u Dalma-
ciji kao mletadki saveznik ; Petar udini Turkom te5ke
Stete,dok ga Kotorani nagradi5edragocjenimmadem.
Vrativii se u domovinu, napade i opet Turke, tako
u julu 1655. kod Visibabe blizu PeruSiia, uslijed
dega bi imenovan 1658. velikim kapetanom ogulin-
skim, senjskim i svegaprimorja. Kroz sve to vrijeme
imao je Petar neprestano okapanja s njemadkim das-
nicima, koji su ga jednako ttfiakali ili u Bed ili u
Grac, tako da ga je dvorsko ratno vijede (za onda
vrhovna vojnidka obla^st)vi5eputa li5ilo kapetanske
dasti, vraiaju6i mu je uvijek, kad se pojavila turska
pogibao.
Godine 1659.podjo5eoba brata u Bed, gdje na-
djo5e pored novoga kralja Leopolda I. sve novti i
izmijenjeno, a u prvom redu nove ministre i nove dr-
Zavnike. Po5to su te prilike u tijesnoj vezi sa Zrinsko-
Frankopanskom katastrofom, potrebno je, da se
malo izblii,e upoznamo s lidno56u i znadajem Leo-
polda I. i njegovih gJavnih savjetnika, a onda sa
politidl<imsmjerovimabedkogadvora spram Hrvata
i ilIagjara, jer ba5 u tome imamo traLiti glavne
razloge tuZnoga dana 3o. aprlla t67r.
LeopoId I . ( t 6 5 7 . - r 7 o 5 . )n i j e i m a o j o S n i
r7 godina,kad mu je z. aprila 1657.umr'o otac Ferdi-
nand III. i tako naslijedio krunu. Buduii da je joS
16. juna 1655. bio okrunjen ugarsko-hrvatskim kra-
ljem, odludi ministarsko vije6e dne 6. aprila, da ima
pored sve mladosti svoje preuzeti vladaladke duZnosti
kao punoljetnik, dakle bez regencije. Novi vladar
bijaie sitna rasta, osobito mrSav i tako slaba3nog
organizma, da se op6enito drZalo, da ne 6e ostarjeti.
U svojim kretnj ama bio je neobidnonespretan, a tz to
jo5 i nesigurnahoda, dok mu lice bijaSe duguljasto,
blijedo i potmulo bez znaka uzvi5enosti i bez idega,
Sto bi se svidjalo.
Razlog tome treba traLitt u tome, Sto su ga usta
s prekomjerno spu5tenom,,habsbur5kom" donjom
usnicom upravo nagrdjivala, tako da se uopie tedko
76 DR. FERDO SISIC

bilo priuditi na njegovo lice. U jednakoj mjeri odbijao dotidnika, a vrlo desto i nevaljalost njegova bila
je dovjeka i njegov ozbiljni, mradni i mrki pogled. poznata cijelom svijetu. Nije tek jednog ,,milog
Leopold bija5e detvrti sin Ferdinandov i dok su mu savjetnika" morao otpustiti, kad je njegovo pona-
Zivjela starija bra(a, odrediSega za svedenika,te je Sanje postalo ve6 op6om sablazni. Razlozi toj pojavi
prema tome dobio i odgovarajudi odgoj ; za nj su imadu se osim u njegovom lidnom znalaju trai:iti
opredijelili nadbiskupiju salzbur5ku ili passausku. jo5 i u dinjenici, Sto je to slijepo pouzdanje u savjet-
Dri:ali su ga strogo, a uditi morao je mnogo. Kad je nike postalo nastojanjem jeZovita u neku ruku
9. jula 1654. umr'o i treii mu brat Ferdinand, jo5 obiteljsko nadelo ku6e austrijske : vladari su naime
16. juna t647. rzabrani okrunjen kao F e r di n an d pomno pazil.j., da ne opterete savjesti svoje odgo-
IV. za kralja ugarsko-hrvatskoga, postade on na- vorno5du pred boZjim prijestolom za kakovo rgjavo
sljednik prijestola. Sada se donekle promijenio nadin djelo ; osim toga Leopolda samog jo5 su u doba
njegova odgoja, jer su ga stali upuiivati u vojnidke i njegova nastupa na prijesto sprijedavale u samo-
politidke znanosti, no rrza sve to Leopold je vazda stalnom vr5enju vladanja njegova mladost, slab
ostao vi5e kaludjer, nego li vladar, koji je zvan, da fizidki organizam i neverziranost u drZavnim poslo-
ravna velikim carstvom. Mnogogodi5njim udenjem vima, pa tako njegova vladarska individualnost u
stekao je doduSe mnogo znanla; poznavao je vi5e . prvim godinama uop6e nije ni doSla do tzrai,aja.
jezika, a narodito njemadki, latinski, talijanski i Spa- Mjesto njega su i bez regencije vladali savjetnici
njolski, onda historiju i aigebru, ali sve to znanje ipak i udvornici, koji su pred svijetom u velike hvalili
nije bilo dosta jako, da u njemu uni5ti praznovjerje um mladoga vladara, njegove sposobnostii osieiaje,
onogadoba: ne samoda je vjerovao u dudesai proro- ,,ali, pisao je ku6i mletadki poslanik Giustiniani,
danstva, nego i u alkimiju i pravljenje zlata. Razu- dosada se od svega toga jo5 ni5ta ne opaZa." Ni
mijevao se nadalje u slikanje i rezbalstvo, ali najvolio kasnije nije se od toga ni5ta opaZalo, narodito u
se baviti glazbom, koja mu bija5e uz lov i ja5enje izboru savjetnika i pouzdanika, kojih je znataje
glavna strast. Inade bija5e nadin njegova Livota pra- i sposobnosti redovito prosudjivao s vrlo naivnoga
vilan kao ura, tako, da su mu dani (da5to, ako nijesu glediSta. Njegovi politidari i diplomati, te nosioci
nenadani dogodjaji pomutili taj red,) prolazili jedan najvi5ih dasti bili su za vrijeme dugotrajne mu
kao drugi. U saobra6aju s drugima bio je udvoran i vladavine bez iznimke talenti tre6ega i detvrtoga
ljubazan, a isto je tako vrlo rado dijelio milostinje, reda, desto ljudi bez ikakih sposobnosti t zna(aia,
kadikad dapadei na stotine dukata. Konadno volio je koji su svoj poloZaj stavili u sluZbu ne op6oj stvari,
davati i audijencije,na kojimabi odgovaraotek opie- ve6 radili direktno na Stetusvogavladara, a na korist
nitim frazama. Kroz cio Zivot resila ga iskrena na- svoje lidne ta5tine i grje5ne sebidnosti. Leopold
boZnost: ispovijedao se svake nedjelje, pride5iivao nije nikad imao drZavnika, jer drZavnike radja na-
svake druge, a osim toga jo5 i svakog svetka; pred rodna politika, koja ih jedina moLe uzdi6i. Bedkom
svakim, pa i najniZim sve6enikom skidao bi Se5ir, pak dvoru manjkala je u to doba svaka narodna
a za korizmenog posta polazio je tri puta nedjelno boja, te je nosio ve6ma vjerski karakter.
crkvu. Pored ove crte joS se Leopold odlikovao Naprotiv Leopold je uvijek imao vrsnog, da-
trajnom distoiom u obiteljskom Zivotu, jer je bio pade genialnog vojskovodju. Ugled bedkoga dvora i
ljube6i muZ i dobar otac. medjunarodna vaZnost borbe s Turdinom iz svih je
No kao Stosenjegovekrijeposti nijesu mijenjale, strana Evrope privladila mnogobrojnevite5ke, hrabre
tako su i njegove slabe strane ostale vazda iste. i na rat i smrt pripravne muZeve. Do5li su i nepo-
Uslijed svedenidkogaodgoja zgodilo se, da je jo5 zvani'odasvuda, da na pozornici vjednih ratova za-
u podetku svoga vladanja mijeSao vjeru s politikom, dobiju sluZbu, promaknuia, slavu i imetak. Bilo je
pa je sa svojim zemljama vladao kao kaki gorljivi da5to, medju njima mnogo pustolova i lovaca sre6e,
biskup u svojoj biskupiji. Tomu se pridruZi3e apso- no bilo je i ozbiljnih ljudi, svjesnih i ambicioznih
lutistidki nazori o nadinu vladanja, onda nepobjediva vojnika, dapade svjetskih talenatb. Osim sludaju,
antipatija spram stali5kih sloboStina, velika manj- Leopold ima da zahvali ponajvi5e njima one vanjske
kavost poznavanla ljudi, kao Sto i bojazan od svake uspjehe, koje je za svoga rlladanja postigao r za(ije
vlastite samostalne odluke. U svakom dasu svoga posvema5no iscrpljenje jedino su mu manjkali dr-
Zivota ostao je u potpunom smislu robom svoje i,avnici. Svojim je vojnicima zahvaljivao sve, premda
okoline i ministara, premda je bio u njihovom izboru nije bio vojnidke naravi, dapade u podetku vodila
redovito nesre6an.eim 1e koga udinio svojim savjet- ga je najodludnija teLnla za mirom. Prijateljem mira
nikom, pouzdavao bi se u nj bezuvjetno, te bi mu udini5e ga mladost, odgoj i slabo tjelesno zdravlje,
bio sklon do skrajnosti, ma da i jest nesposobnost a u tom ga je podupirao stric nadvojvoda Leopold
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU
Wilhelm (l $62.), ugledni vojskovodja vladaju6e
obitelji, koji je vei u to doba bio bolediu skrSen
starac,a po5to sam nije mogao stajati na delu vojske,
protivio se svakoj ratobornoj politici.
Leopoldovo dvorsko kuianstvo i privatni Zivot
karakteri5ejednostavnost.Na tom polju nije slijedio
primjer ,,kralja sunca" (le roi soleil) Ludovika XI\r.,
s kojim je inade na polju medjunarodnepolitike za
ditavoga vladanja Zivio u neprekidnoj utakmici i
borbi. Leopoldovo dvorsko kudanstvo ipak je samo
spolja5no5iusvojom bilo jednostavno,u istinu pako
bilo je spram opdih prihoda i previSe rastro5no.
Leopoldnije znao gospodariti,pa je i bez rastroinih
i'ena i sjajnih svedanostivi5e trodio nego li bi smio.
eitava vojska trutova i dankoliza svakoga stali5a
i reda hranila se od njega. Dvorska je glazba dva puta
toliko stojala koliko dvorska komora, tadaSnja vr-
hovna financijalna oblast, neito nalidno danaSnjemu
ministarstvu zajednidkih financija, diji se djelokrug
protezao na sve habsburike zemlje. Leopold je od
svoga oca naslijedio nepovoljne financijalne prilike :
ukupne prihode cijeniti su podetkomnjegova vladanja
na Sest,god. 167o.na devet milijuna talira, a na koncu
XVII. vijeka na dvanaest milijuna forinti. I s tom se
kukavnom svotom gospodarilo nevjerojatnom ne-
savjesno5iu.Svaki se dinovnik obogatio, samo vladar
'siromah
ostao je i to onaj itedljivi Leopold, koji
je obidavao dnevno ubiljeZiti. koliko je potura na
kartama dobio ili zigubio. Ve6 su njegovom ocu
Ferdinandu III. jednom zgodom, kad se razljutio,
Sto jedan konj unatod dobre hrane nikako nije
udebljao, u Sali dobacili : ,,Velidanstvo! Udinite ga
predsjednikomkomore, ve6 ie udebljati." Ni poli-
tidki mu savjetnici nijesu uZivali bolji glas, a nekoje
su drZali dak beznadajnimi podlim ljudma.
Prvim svojim glavnim ministrom imenovao je
Leopold vei u junu 1657. bivSegasvoga odgojitelja
g r o f aI v a n a P o r c i j u , s t a r c ab e z s v a k ed r Z a v -
nidke spreme. Bio je doduie dobro6udanmuZ, koji je
svoga gospodara u istinu ljubio, ali time mu nije
mnogo pomogao, jer ,,mudrost njegova, kako kaZe
savremenijedan izvje5taj, bila je faktidna nemo6."
Grof Porcija, od god. x662. knez, bijaSe mlitav, lijen
i nestalan dovjek, koji se nikad nije znao ni na Sto
odluditi ; ditava mu se politika sastojala u zavla-
denju, dekaju6i, da dogodjaji rijeSepitanja, koja on
nije znao rijeSiti, a drugima ih nije htio povjeriti.
Nije bio duimanin Magjara i Hrvata, dapadesa Zrin-
skima vezala ga je neka stara simpatija, no turski
je rat, za kojim su Magjari i Hrvati toliko teZili,
vazda nastojaoda odgodi Sto je dalje mogao.Podjedno
je knez Porcija vazda pazio na svoje materijalne in-
terese,pa kad je umr'o (1665.),ostavio je vi5e od
Pcliednii Zrinski i FranLopani.
DOMOVINE. r7
milijun for., premda nije kao dvorski paZ upravo
niiim podeo.
Smriu Porcijinompostaoje knez Ivan Auers-
p e r g, potomak stare kranjske porodice (Turjaikih)
i stariji brat kariovadkoga generala Herbarta, prvi
tajni savjetnik, dakle u jednoj lidnosti ono, 5to su
danas ministar predsjednik i ministar vanjskih posala.
)Iedjutirn on je jo( za Livota nesposobnoga Por-
cije vr5io odludan upliv na dvoru, premda nije
mnogo vide vrijedio od kneza odgojitelja. Auersperg
bijaBe muZ doduie finih manira i bistra duha, mar-
ljiv u poslu, spretan za raspravljanje sa stranim
vlastima, ali radi svoje surevnjivosti, taitine i bez-
umnog slavohleplja opienito omraZen.Te su ga mane
dovele izravno do izdajstva interesa Leopoldovih.
Premda je imao Zenu i djecu, ipak mu je pod
starost palo u pamet, da se dade imenovati
kardinalom. Tu je svoju dudnu namjeru nasto-
jao provesti u Rimu ne pomodu Leopolda, ved
pomo6u Ludovika XIV., glavnog du5mana svoga
gospodara. Da pak Ludovika predobije za sebe,
bacio je na kocku najbitnije interese Habsbur-
govaca stavivSi l-eopolda (166617.)ravno u sluZbu
francuske politike. Izdajstvo je njegovo otkrio papa,
koji je prigodom imenovanja kardinala jednako mimo-
iSaoi Leopoldove i Ludovikove kandidate, pa kad se
Leopold za to na5aouvrijedjen, predodiomu je pravo
stanje stvari. Sada je Leopold saznao kako je Auers-
perg htio pomo6u francuskom postati kardinalom, pa
ga je s toga koncem t669. dodu5e otjerao s dvora,
no nije dozvolio, da se protiv izdajnika povede par-
nica, premda su to mnogi poZurivali, narodito na-
sljednik njegov knez Lobkovic, jer su ga htjeli li5iti
silnih dobara 5to ih se zadobavio za vrijeme svoga
'
,,siuZbovanja' .
Od Porcije i Auersperga na svaki je nadin vi5e
v r i j e d i o n a s l j e d n i kn j i h o v k n e z V e i e s l a v Lob-
k o v i c. Otac njegov Zdenko bio 1e potomak stare i
ugledne de5ke porodice iz Popelske grane Lobko-
vica, te upravo u najteZim danima kraljevstva deS-
l<oganjegov kancelar.Kao takav on je bio jedan od
najstrastvenijih prista5a ku6e austrijske, a kroz to
i jedan od glavnih grobara slobode svoje domovine.
Sin njegov Veieslav rodio se 3o. januara 16o9. U mla-
dim danima za tridesetgodi5njegarata vodio je jednu
konjanidku regimentu, te god. 1647. postao feld-
marSal. Poslije mira dao se na diplomatsko polje,
nakon Sto ga je Ferdinand III. imenovao drugim
tajnim savjetnikom i predsjednikom dvorskog ratnog
vije6a, u kojoj su se sluZbi tada sastajali ne samo
vojnidki poslovi, ve6 i dipiomatski pregovori i sao-
braiaji s carigradskom portom. Lobkovic bija5e
iskusan i verziran dovjek, premda ne osobit um.
3
I8 DR. FERDO SISIC

Kad je stupio na delo vlasti, bio je ve6 stariji muZ,
no rnuZ vrlo simpatidan,odlidnogadrZanja i vanjStine,
koji je Zivio vrlo rasko3noZrtvuju6i i'u starosti mnogo
vremena druStvenim uZivanjima. Bio je duhovit
i dosjetljiv, te upravo glasovit sa svojih pecavih i
neugodnim i uvredljivim spram onih, koji su biii
primorani, da se u tedkim stvarima na nj obra6aju
molbama, kao dto su to ba5 bili Magjari i Hrvati'
Inade je Lobkovic saduvaoveseotemperamenatsvoj
sve do starosti ; rado je plesao, udvarao i zabavljao

GROF NIKOLA ZRINSKI.

Po sar-remenom bakrorezu Ivana llofmanna u Nirnbergu'

porugljivih primjetaba, 3to ih je mije5ao medju naj-
ozbiljnije poslove ; kod toga pak nije nikoga Stedio'
niti mo6nih jeZovita, koje uop6e nije volio, niti svojih
drugova ministara, Sta viSe, niti samoga Leopolda.
Taj postupak, koji ga je u odima stranih diplomata
dinio dudakom, gotovo lakrdija$em, udinio ga je
se. Pored toga ioi je bilo u njega neogranideneta3tine
i slavohleplja, koje je mane francuska diplomacija
znala upravo majstorski izrabljivati' Kao politidar
bio je i odviBe pun samoga sebe, nemilosrdan, na-
silan, bez ikakvog pravnog ili moralnog osjeiaja ;
u svojim dinima imao je vazda pred odima u prvom
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DOMOVINE. r9

redu svoje, a onda tek gospodareveinterese. JoS
kao predsjednik ratnoga vijeia mnogo je dolazio
u dodir s Magjarima i Hrvatima, koji su ga po-
radi njegove ,,tiranizirajuie" naravi tbrzo litfto za-
mrzlli. Naprotiv Leopold ga je veoma zavolio,
pa ga je prigodom smrti Porcijine imenovao major-
domom, a prigodom pada Auerspergova prvim i
da je rijedima i djelima podinio nevjeru i izdajstvo
spram svoga gospodara, na5to ga je doduie (god.
fif +.) protjerao, no nije dozvolio, da se stavi
pred sud.
Kad su ,,vodedi ministri" bili takovi ljudi,
razumljivo je, da ni ostali nijesu stajali na viSem
stepenu moralne ili umne snage. Najdulje ostao je

Errrerps lalvs!ilssrMr a Ecsrl,tNr$rlorrDcna*D Gllrrrrc.&'rtr prZr$u-tc

WfrIr*UW &n$engtnon*nry1

GROF PE'IAR ZRINSKI.

Po savremenom bakrorezu Mateja Lovre Ulkrnaijra u Bedu.

glavnim ministrom, dakle vrhovnim organom vanjske uz Leopolda ministar financija grof G juro Lu-
i unutarnje politike ku6e austrijske. Pouzdavao se dovik Sinzendorf, p r e d s j e d n i k
d v o r s k ek o -
u nj bezuvjetno, pa ga je ponovno uvjeravao, da more od god. 1656. do 1679. On je medju svima
ga voli od srca i da 6e njegovo povjerenje ne samo nesumnjivo bio najnedostojniji : nadut, neuk, ne
rijedju, nego i djelom pred ditavim svijetom dokazati. imaju6i pojma .o financijalnim zakudastim poslovima,
No Lobkovic je carevo povjerenje isto takb zlorabio i5ao je samo za tim, da 5to bolje okrpi svoj neza-
kao i Auersperg.Ka3nje je sluZbenaistraga dokazala, sitni dZep. Podeo je s imetkom vrijednim oko zo.ooo
20 DR. FERDO SISIC

talira, a sabrao je, unatod orija5ke rasipnosti, do takav ostade u carskoj sluZbi i poslije mira (1648.),
kraja svoje ,,sluZbe" - dvadeset tona zlata, dakle dapade on postade vrhovnim vojskovodjom bedkoga
viSe milijuna ! Premda su u tajnom vijedu ponovno dvora, a god. 1668. predsjednikom dvorskoga ratnoga
ustajali protiv njegova gospodarenja i upozorili vije6a. Montecuccoli bijaSe hrabar, razborit i znan-
Leopolda na njegove prljav$tine, on ga je ipak ostavio stveno obrazovan muZ, no suviSe pedantan i spor
u njegovom poloZaju do godine 1679., jer je Sin- u svojim zakljudcima i odlukama. Poradi toga preko-
zendorf znao naii uplivnih sukrivaca, da ga mjernog opreza njegova dodao je u sukob s Ma-
brane. Ni malo nrje zazirao od krive prisege, kradje gjarima i Hrvatima, a narodito sa Zrinskima, koje
ili prevare. Napokon pade godine fi7q pod istragu, je iz dna duSe mrzio Zeleii im propast ; vazda je
po5to su njegova neduvenapronevjerenja djelomidno govorio, da se nad Magjarima i Hrvatima moZe i
istragom, a djelomidno uslijed vlastitoga priznanja mora samo Zeljeznom batinom vladati.
iziSla na javu. Odsudi5e ga da nadoknadi milijun Pored ovih muZeva okruZivali su mladoga vla-
i 97o.oootalira, od koje je svote isplatio oko po drug dara jo5 i mnogi drugi i to s naslovom tajnoga sa-
milijuna prepustivSi eraru jedan dio svojih ogromnih v j e t n i k a ; s v i s u o n i s a d i n j a v a l it a j n o v i j e 6 e .
posjeda. Tajno vijede bila je korporacija, koja je u najvaZ-
GrofAdolf Schwarzenberg, o d g o d i n e nijim drZavnim pitanjima iztaLavala svoje mnijenje,
167o. knez, bijaie od t662. drZavni dvorski savjetnik. dok se u strudnim pitanjima dijelila na pododbore.
Schwarzenberg je bio dosta obrazovan muZ, ,,ali, Kako dvor nije Skrtario s tajnim savjetni5tvom, do5li
kako kai:e jedan savremeni francuski diplomata, su u vijeie najrazlidniji, neiskusni, samo na svoje
protuslovna i nestalna duha ; ne Sto bi bio ne2nalica lidne interese gledajuii elementi. ,,Savjetnici - kai,e
ili slaba karaktera, vei stoga Sto voli kritiku, u kojoj godine 1658. bedki mletadki poslanik Nani - ne
pokazuje neobidnu vjeStinu. On vidi u isti mah sluZe drZavi, ve6 pojedinim strankama i to s tako
sasvim jasno ,,pro" i ,,contra" jedne stvari, pa prodire bijesnom stra56u, da se vedma obidavaju sastajati,
tako daleko u sve njezine detalje, da je konadno da jedan drugome osujeiuje spletkarenje, nego li
u najve6oj neprilici izreii svoj vlastiti sud." Mrzio da sluZe svomu gospodaru. Nekoji su od njih tal<o
je Svedei Francuzeuza sve to. Stoje u Parizu odgojen. ,,praznoglavi", da se s njima ne moZeSni razgova-
Ostali ministri vazda su na nj gledali s nepovjere- rati o javnim poslovima, a da se ne nasmije3, ili da
njem, Sto ga je zacijelo navelo na to, da se i odvi5e ne ostan'eS zadudjen". Kasnije se po mogu6nosti
pribliZio carevim i caridinim ispovjednicima. moralo obilaziti ovo tajno vijeie, pa je Leopold obi-
G r o f o v iI v a n L a m b e r g v r h o v n i k o m o r n i k , davaosazivatitako zvane t a j n e k o n f e r e n ci j e
L e o p o l d K o n i g s e g g , p o d k a n c e l anr j e m a d k i , najpouzdanijih, dakle ono, 5to je danas rnini-
Ivan Hartvig N o s t i c , v r h o v n i d e 5 k ki a n c e l a r , starsko vije6e. U svemu svjetovni dlanovi njegove
Ferdinand Dietrichstein, v r h o v n i d v o r s k i okoline podstrekavali su u mladoga vladara apso-
me5tar kraljidin, kao i podpredsjednik dvorskoga lutistidki nagon, a crkveni vjersku gorljivost, te su
r a t n o g av i j e i a k n e z H a n i b a l G o n z a g a b i j a h u neprekidno podrZavali u njemu onaj duh, Sto nje-
ljudi slabih umnih sposobnosti, povodljivi, a neki govo vladanje onako osebujno karakteriie.
od njih dapade i p-ristupni mitu, kao Lamberg, Ko- Da5to, posebnih savjetnika izabranih izrnedju
nigsegg i Nostic, koga jo5 oznaduju strastvenim Magjara i Hrvata nije bilo u njegovoj okolini,
kartaiem. Uz ove tajne savjetnike sjede jo5 u vijeiu atonamnajjasnije pokazuje,koje su mjesto Ugarska
p o 5 t e n j a kg r o f I v a n T r a u t s o h n i h l a d n i u i Hrvatska zapremale u dvorskoj politici toga vre-
sebe povudeni predsjednik dvorskoga vijeia grof mena. Zapravo ne bi to bila velika nevolja, jer su
Ernest Ottingen, k o j i s u m a n j e v a Z i l i .N o zakoni pomno duvali posvema5nju neodvisnost i
stogabija5evaLnrjalidqostgrof R a j m u n d M o n t e- samostalnost Ugarske i Hrvatske. U krunidbenoj
c u c c o 1i. On se rodio zr. februara 16o9. na gradu zavjernici, koju je Leopoid pred licem boZjim pri-
Montecuccolikod Modene u Italiji, od stare kondo- segom potvrdio (t6SS.) i koju su stali5i po obidaju
tijerske porodice. Vei u ranoj mladosti umr'o mu na prvom saboru t659. rzakonili, uprava Ugarske
je otac, kroz Sto je sa brojnom bra6om svojom pao i Hrvatske prikazuje se u to doba kao 5to je odista
u nevolju. Godine r6z5..ode u Sleskui stupi u carsku prema postoje6im zakonima i bila. Zavjetnica sa-
vojsku kao poddasnik. Ve6 godine 1629. dotjerao stavljena od t7 todaka naimc kai:e, da se Ugarska
je hrabro56u svojom do kapetana, a kod Lid.tzena i Hrvatska imadu upravljati u smislu svojih vla-
(tfu2.) sastajemo se s njime kao potpukovnikom, stitih zakona i da se ima najmanje svake treie go-
kod Nordiingena (r6E+.) kao pukovnikom, a pod dine obdrZavati zajednidki sabor; nadalje se kaZe,
kraj tridesetgodiSnjega rata kao generalom. Kao da Ce se kralj u ugarskim poslovima oslanjati samo
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DOMOVINE. 2l

Magjare,a u hrvatskim na Hrvate, dok Ce u kra- ni Hrvata, ve6 da portu ne razdraLtje, naprosto im
gradovima iskljudivo ugarski, odnosno hr- je zabranjivao samoobranu i odmazdu na turske na-
i dasnici zapovijedati; za pravosudje pak padaje. Turdin je dakle neprestano smetao mir Hr-
se, da 6e se vr5iti po domadirn zakonima, a kr. vatske i Ugarske sa svojim pljadka5kim napada-
gradovi da ie se odrZati u svojim pravima ; jima i zulumima. Savremenici cijene godi5nje na
da se ,,sveta kruna" nikad ne smije hiljadu du5a kao poprjedni gubitak, Sto su ih Ugarska
aemlje odnijeti. Osobito je jasno odmah u prvim i Hrvatska pretrpjele uslijed turskih napadaja. Samo
zavjernica uredila ugarsko vjersko pitanje, na ropskom remenu otjerali su kroz po stolje6a ,,mira"
ne samo, da je jasno potvrdjivala ugarske za- preko 5o.ooo ljudi u roblje. Gubitkom ljudi da5to u
od 16o8.i iinadki mir od t645., ve6 napose jo5 najtje5njoj je svezi i propast imetka njihova, osi-
da ie kralj nepovrijedjeno duvati slobodu roma5enje puka, otego6enje mirnog i nesmetanog
vjeroispovjesti (katol. i protest.). Slobodne i rada, te brzi pad svih narodnih sila.
visne dakle bile su Ugarska i Hrvatska, Poradi toga Hrvatska i Ugarska nijesu vi5e
stoga se i ne bi osje6ala tako jako potreba, imale samostalnog Zivotnog cilja: one nijesu vi5e
bude i na'Sih ljudi na bedkom dvoru.l No Zivjele za sebe, ve6 tek za to, da pruZe obrane na-
vo je sve drugadije bilo: ono pravno stanje, sljednim austrijskim zemljama i da odbijaju turske na-
ga iznosi kraljevska zavjernica, bilo je samo vale. Smatrali su ih, kako ve6 rekosmo, jeclnostavnom
papiru, u zakoniku, dok su faktidni odno5aji krajinom i prema tome njima upravljali bez obzira
i u direktnoj i jasnoj protimbi sa zakonom. na njihove potrebe i interese. Njihova zakonom z*
Kad je Leopold stupio na prijestolje, nastavio jamdena prava nijesu u Bedu uzimali u obzir, da-
vladanje u onom duhu, kaki je naslijedio od oca pade u to su doba imali kao d" dokinu pravo
uvijek su doduSe opstojale stare whovne slobodnog izborakralja, premda "tlj,
je tada to pravo imalo
JoS
i u oba kraljevstva, kao Sto su palatin, u taj viSe moralne vrijednosti, nego faktidne sadrZine.
F r a n j o g r o fW e s s e l 6 n y i , v r s t a ni h r a b a r Evropa je dodu5e poznavala Ugarsku s Hrvatskom
ik, politidar obrazovanoga i rodoljubnoga osje- kao izborno kraljevstvo, no to je u to vrijeme bilo
ia, onda whovni drZavni sudac, tada F r a n j o tek prividno. Ugn i Hrvati naime birali su vazda
N 6 d a s d y, jedan od najumnijih muZevatada- svojim kraljem habsburSkoga prijestolonasljednika,
$nje generacije, pak vei nam poznati ban hrvatski a ako je to kadikad i iSIo malo teZe, kao za izbora
i k o l a g r o fZ. rinski; a i n a d e l u o s t a l i h u r e d aLeopoldova god. 1655.,nailo se ipak konadno sred-
stajali su takodjer Magjari i Hrvati. Ali nijednomu stava za odstranjenje zaprjeka; i tako je pravo iz-
od njih nije ostao pravi djelokrug, pa tako nijesu bora kralja ponajviSe tek pojedincima nosilo koristi.
oni, ve6 strani kraljevski savjetnici zapravo upra- Vladaju6a porodica medjutim ipak je Zeljela ugarsko-
vljali Ugarskom i Hrvatskom smatraju6i ih na- hrvatsko kraljevstvo udiniti nasljednim, i to stoga, da
prosto pogranidnim provincijalnim teritorijem sa za- svoj medjunarodni ugled uve6a, pa su prista5e te
da6om,da drZi tursku pogibao daleko od nasljednih ideje nagla5ivali, da, ow5e li Magjari i Hrvati tu
zemalja. Usljed toga opet se zgodi, da je bedki kraljevu Zelju, on te zato svu snagu upotrijebiti
dvor Ugarsku i Hrvatsku, ako i ne pravno, ali ono na oslobodjenje Ugarske i Hrvatske. Na tu poruku
faktidki predao Turcima samo za to, da odvrati pak odgovarahu Magjari i Hrvati, neka dvor naj-
ratnu nevolju od sebe. Premda je evropsko prije oslobodi zemlju, a onda 6e oni austrijsku ku6u
javno mnijenje cara i kralja smatralo u borbi izabrati vjednim gospodarom. Da5to, poslije gorkih
protiv Turdina glavnim zastupnikom, dvor je sam iskustava od pet generacija (od 1527. dalje) te5ko
tu zastavu davno odbacio, pa se kroz pedeset godina su mogli vjerovati, da 6e kraljevska viast prekinuti
neprestano mudio, da sklopi sa sultanom na svaki s tradicijonalnom svojom politikom i izvrSiti od
nadin mir. Svoj je cilj postigao, pa je od ugovora Ferdinanda L nebrojno puta ponovljena obeianja o
na u5iu rijeke Zitve nedaleko Komorana (rr. oslobodjenju Ugarske i Hrvatske. Na ugarskoj i hr-
novembra16o6.) s portom neprekidno Zivio u miru.z vatskoj strani desto se opet nagla5ivalo, kako bi
No nijesu Ugarska i Hrvatska, jer je Turdin rekao, vladajuda obitelj stekla zamjernu snagu i mo6, kad
da se nije ,,vjendao s Magjarima i Hrvatima, nego bi doista iskupila svoju rijed. Ali toga nije dvor nikad
s Nijemcem", pa da tako nije dri:an Stediti Ugarske htio da razumije, clapade on je po5ao upravo pro-
i Hrvatske. Dvor ne samo da nije branio ni Magjara tivnim pravcem : on se jedino interesovao za zapad,
' I Hrvati su o svom tro5ku od god. t649. podriavali u gdje je nastojao svoju moi uve6ati, dok je pravi
Bedu na dvoru agenta (agens aulicus). svoj poziv, naime da bude kao prirodni vodj u borbi
I Mir je obnovljen i produZen 1615, 1625, 164z i 1649. i obrani protiv Islama, shva6ao tek tako, da je vo-
22 DR. FERDO SISIC
djom samo onda, kad ga sultan napadne, a inade
da ima kojim god nadinorn nastojati. da s portom
bude na miru. Da postigne svoj cilj, izrudio joj je
(kako vei rekosmo) Ugarsku i Hrvatsku, protiv
dega su Magjari i Hrvati protestovali i juri5ali na nj
neprekidnim tuZbama, a nekad i prijetnjama. Ali
dvor ne samo da nije tih tui:aba uvaZio, ved se sve
viSe otudjivao od Magjara i Hrvata, jer da toboZe
,,ne cijene Lrtava, ito za njih kralj dini". Zvali su
7h raztzdancima, te konadno ve6ma zamrzili od
Turdina. Govorili su : ,,U Magjare (i Hrvate) ne mo-
Zemo se pouzdavati" i : ,,Nije dobro, da Ugarska (i
Hrvatska) osile", ili : ,,Ako si Magjar (ili Hrvat) i
Zeli3 dugo i:ivjeti, nemoj biti pametan, nemoj biti
hrabar i nemoj imati mnogo novaca". U tim rijedima
o Magjarima (i Hrvatima) skupljeno je ditavo mi-
Sljenjedvorsko o njima. U Bedu su dapadejo5 mi-
slili - i to sasvim ozbiljno - da kad ne bi Ugarska
bila raskidana na tri dijela, kao i Hrvatska, pa kad
bi carska mo6 te zemlje oslobodila, odnosno sjedi-
nila, tako da se one ne bi trebale vjie bojati Turdina,
da ih vi5e nitko ne bi mogao dri,ati na uzdi, jer
bi mjesto tudjega kralja koga god izmedju sebe sta-
vili na prijestolje. Dapade, prema tvrdnji Franje
Frankopana, jedan je ugledni savjetnik Leopoldov
otvoreno \zjavio: ,,Bolje je da bude i Bed turski,
nego da Budim opet dodje u ruke Magjara !"
Pored ove glavne politike bedkoga dvora joS je
bilo nekih starih spornih pitanja izmedju Hrvatske,
Ugarskei Austrije. U prvom je to redu k r a j in a,
koju je dvor sebi prisvojio kao svoj carski teritorij,
izuzevii je ispod banske vlasti. Da je sebi ve6ma
osigura, namjeStaoje u njoj kao dasnike(,,cifrake",
kako su ih Hrvati zvali) ponajvi5e Nijemce, dapade
bilo je i dosta njemadke momdadi. Kako dvor ovih
deta nije ured.noplaiao, slale su one krasti i otimati,
a pored toga jo5 su (narodito dasnici) nemoralan
Zivot provodile. Nadalje bilo je neprilika sa dose-
ljenim u krajinu Srbima (Vlasima), narodito na Zrin-
sko-Frankopanskim imanjima ; grofovi su traLlli,
da im do5ljacibudu kmetovi, jer stanuju na njihovoj
zemlji, a oni opet nijesu htjeli da to budu, jer su
doSli da sluZe kao krajiSki vojnici. Razumije se, u
tom su svom otimanju Srbi nalazili glavnu pot-
poru u njemadkim kraji5kim dasnicima i na dvoru.
Posljedica toga bje5e zblii,enje Hrvata Nfagja-
rima, i to na Stetu hrvatskoga drZavnoga prava.
,,Hrvati na primjer, - kai,e Smidiklas, -- nijesu
rmali pravo birati palatina ugarskoga do ovoga vi-
jeka (oko 163o.); sadasami mole, neka im se to praro
dade. Sre6ni su bili, kad su ga dobili, nadaju6i se u
zaStitu palatinovu i ,,braie ugarske". Sredni su
bili, kad je njihov podban dobio (1625.) uz bana
glas i sijelo u velika5koj ku6i Ugarske. Mnogi veli-
ka5i hrvatski podimali su Ugarsku smatrati svojom
prvom, a Hrvatsku drugom domovinom, a n? sve je
to vodila jedna pomisao : da se zajednidki obrane
od nasilja njemadkoga".
Uslijed svega toga pukao je golem jaz izmedju
glavnih ugarskih i hrvatskih velikaSa te kraljevskoga
dvora, koji je uvedavala neodoljiva mri,nja s obiju
strana. MrZnja se ova samo pove6a, kad je po-
radi erdeljskih smutnja 1663. godine napokon planuo
veliki turski r a t , z a k o j i m s u t o l i Z e l j n ov a -
pili magjarski i hrvatski p1emi6i.
Joi prije pravoga sukoba, krajem juna 166o.,
kad je u KaniZi prigodom nekoga poi,ara poletjela
L1 zrak barutana, dime su utvrde gradske bile
znatno o5te6ene, udari ban Nikola Zrinski na grad,
te ga stade podsjedati. Na taj glas odmah tzdade
(r7. jula) grof Porcija, glavni ministar bedki, strogi
nalog banu, da se okani toga posla, po5to car nije
nikako voljan, da se s Turdinom upusti u rat. Ta je
zapovijed toliko razjedila Nikolu, da je u srdZbi
bacio mad na zemlju, a onda se ojadjelim srcem
vratio u eakovac. No duboko uvjeren, da je sukob
s Turskom samo pitanje kratkoga vremena, odludi
se nakon obavljena posla na hrvatskom saboru,
koji se krajem afrila 166r. sastao u VaraZdinu, da
sagradi nov grad na obranu kraljevstva hrvatskoga
i Stajerske, a bio bi naperen u prvom redu protiv
turske Kanli:e. Ne zatraZivii ni od koga dozvole za
svoj naum, ban se odmah dade na posao, a bes-
platnu radnju dale su mu Zupanije kriZevadka i
varaZdinska. Novi grad bi sagradjen na sastavcima
MureiDrave, te prozvan: Novi Zrin. Bojazan
Nikole Zrinskoga pokaza se doskora opravdanom.
'erdelj-
Giavni povod ratu bje5e sudjelovanje
s k o g ak n e z a G j u r e I I . R 6 L k 6 c z y j a p r o t i v i z -
ridne volje sultanove i careve u poljsko-5vedskom
ratu. Napu5ten od Sveda, a sramotno pobijen od
Poljaka, morade se Rdk6cz5zvratiti ku6i, gdje bi
od porte prisiljen odreii se kneZevske dasti, na5to
zaredaSena erdeljskom prijestolu neki turski Sti6e-
n i c i , a n a p o k o nM i h a j l o Apaf y (166r.-169o.).
Kako se R6k6czy ne htjede pokoriti zapovijedi sul-
tanovoj, niti priznati drugoga u Erdelju kao kneza,
do5lo je do sukoba, za kojih Rdk6czy pogibe (7. jwa
1 6 6 o . ) ,o s t a v i v i i u d o v j c u S o f i j u B6th6ry,
gorljivu katolikinju,i sina Fran ju I. Rek6czy ja,
buduiega zeta Petra Zrinskoga. Smrt Gjure R6k6-
czyja i njegovo opiranje dado5e Turcima prilike, da
se jade upletu u erdeljske poslove s jasnom tenden-
cijom, da zemlju konadno pretvore u svoj pa5aluk.
U tu su svrhu zauzeli i ravno svojoj vlasti pri-
klopili neke vaZnije gradove, a medju njima i Ve-
fl
POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI
P.trtfairgy'hl.gtdtTirikcninCn,atirnlmrrO/?olzrr665.jfail?t
POBJEDA PETRA ZRINSKOGA NAD TURCTMA KOD OTOCCA 16. T.TSTOPADAi 1663.
Po; savremenoj slici iz Orteliusa-
liki Varadin (zZ.augusta 166o.). Medjutim je
ovo' napredovanje Turaka izazvalo reakciju bedkoga
dvora, koji je Erdelj smatrao svojim vlasrfstvom.
Rat je planuo 1663., a vodio se u Hrvatskoj i Ugar-
skoj, no ovdje krivnjom vrhovnoga generala au-
strijske vojske Rajmunda Montecuccolija ne samo
da nije niSta udinjeno, ve6 izgubljeno vi5e utvr-
djenih i vaZnijih mjesta, medju njima i Novi
Zamki (Neuhiiusel), dok je istodobno carski rezi-
d e n t ak o d p o r t e S i m o n R e n i g e r m o l j a k a oz a
mir na osnovu punktacija od godine 16o6.
Spram poraza na ugarskom boji5tu tim slavnije
odsijevadjelovanje brateZrinskih. Ban Nikola ponaj-
prije provali iz Medjumurja s 3.ooo momaka nekako
sve do blizu Budima, a onda vrativdi se natrag po-
tude ametom kaniSkoga pa5u pod Novim Zrinom.
Poslije ove pobjede on se opet dade put sjeverne
flgarske htijuCi u pomoi dodi Novim Zamkima, ali
vrhovni vojskovodja Montecuccoli. otpremi ga na-
trag, jer da nema hrane za njegovu vojsku- Nakon
pada Novih Zamaka nasta op6e nezadovoljstvo
s njemadkom ,,pomodnom vojskom", te se sve obo-
rilo na Montecuccolija, a slavilo bana Nikolu. Uop6e
treba naglasiti, da se u ovoj dvojici muZeva inkar-
nirala izodtrena protimba izmedju dvora i naroda.
Montecuccoli naime pokazao se sposobnim za rat-
nog naudenjaka u sobj, za teoretidara, ali nipoito
ne na bojnom polju, gdje se htjelo viSe praktidnosti ;
austrijski je general bio pedantan jednako umujuii
i kombinirajuii, Sta da dini, ali tako, da zapravo nije
udinio ni5ta pla5eii se krize; Sta vi5e, on nije shva-
iao svoju zada6t, kao da ima protiv Turiina 5to od-
ludna udiniti, ve6 da neprijatelja Sto jade umori.
Ova pak taktika nije imala nikake vrijednosti u boju
s Turdinom, jer je taj bio osobito brz i odludan. Ju-
nadke opet navale Nikole Zrinskoga posmatrao bi
NA BRANIKU DO.\,IOVINE. 23
lcm lcnd*ifctcinlcr /rlbcn g.gcfrt
s porugljivim por-1eitom, kao ne5to, 5to nema nikake
trajne vrijednosti. Odatle i neodoljivamrZnja, Stoje
Da se opravda, izdade Monte-
dijelila oba ova rn:u1,a.
cuccoli jedan anonimni pamflet, u kojem je pad Erde-
lja i uop6esvu neda6uiste ratne godine 1663. pripisao
,,kukavnim i nepouzdanim Magjarima", a Sto se
nije pobio s Turdinom, tumadio je toboZe uzmakom
njegovim. Na to je Nikola Zrinski, ljuto uvrijedjen
i razjedjen, izdao anonimni odgovor, u kojem je
,,triumfatoru" skinuo brSljan s glave svjetujuii mu
krvavom ironijom: ,,Ako ti je mad kratak, skodi
korak bliZe ! Iz tvojih rijedi sikie mrZnja - navedi
5to drugo, ako znaS. Cijeli narod ne diraj optuZbom
kukavidluka, ti kukavno pseto !"
Istodobno odlikovao se i Petar Zrinski. Ljeti
1663) provali on duboko u tursku zemlju, gdje je
popalio viSe utvrda te se dobavio bogatoga plijena.
Plijen je poslao naprijed s glavnom detom od
r'zoo momaka, a sam je zaostao u du3manskom
kraju s trista konjanika. No na povratku (podetkom
augusta) zakrdi mu kod Rakovice izmedju Slunja
i DreZnika put turska deta od r3oo ljudi pod vod-
stvom krupskog kapetana Deli pa5e Badanjkovida,
koji Petra Zrinskoga pozove na dvoboj. Petar primi
poziv ; mejdandZije stado5e medju obje vojske, te
se pobiSe. PaSa navalio je kopljem velikim bijesom
na Petra, no taj ga je sa svoga konja jo5 prije nego
li je koplje proma5ilo ustrijelio. Kad to vidjeie ostali
T'urci, uplaSi5e se utoliko, da su stali bjeZati, ali
Petar za njima ; do dvjesta ih sasijede, a stotinu
zarobi, pa se onda s padinom glavom i robljem vrati
u Karlovac. Na jesen uze se spremati, da podje za
bratom Nikolom u sjevernu Ugarsku do Novih Za-
maka, kad li stiZe glas, da je Ali pa5a eengii provalio
iz Bosne s ro.ooo ljudi u Hrvatsku, da zauzmeOtodac
i Briog, a potrm da podje na Kranjsku te je prisili,
 DR. FERDO SISIC
da mu plada danak. Kad se saznalo za tursku
provalu, pobjeZe duvar hrvatske krajine karlo-
vadki general Herbart Auersperg u Ljubljanu, dok
se Petar Zrinski s 2.5ooljudi poZuri pred pa5u. Do boja
je doSlo dne 16. oktobra 1663. kod Jurjevih Stijena
nedaleko od Otodca, a sudjelovao je u njem i Surjak
Petrov mladi Franjo Frankopan. Iznenadjene prve
turske dete bi3e podno gore rastjerane, no j"r-
gra vojske dekala je napadaj s one strane u bojnom
redu. Prvi napadaj Hrvata bi odbijen. Kad Petar
Zrinski, stigav5i sa 40 konjanika na whunac gore
vidje gdje uzmidu njegovi ljudi, odmah se zaleti
medju bjegunce, te ih stade lijepim i ruZnim rije-
dima tjerati natrag. Sada se razvi Lestoka bitka, a
kad je neki Turdin, koji je nekoi bio u ropstvu Pe-
trovom, njega prepoznao i to dojavio pa5i rekav5i :
,,Sada nam je kraj, bjeZmo !", Turci se preplaSe,
redovi se njihovi pomije5a5e, te se konadno dadu
u bijeg. Sam Petar okupao je za potjere ruke u krvi
do lakata ; 2ooo njih, a medju njima i pa5in sin, pak
hercegovadki i udbjnski sandZak-begovi ostadoSe
mrtvi, Boo konja i 15 zastava bi zaplijenjeno, a 8o
odtidnih Turaka, medju njima i sam Ali paia eengi6
zarobljeno. Gubitak Petrov nije bio gotovo nikaki.
Koliko god je ova slavna pobjeda proslavila Petra
po cijelom svijetu, toliko mu je i neprilika donijela.
Uza sve to, Sto se onako kukavno i sramotno ponio,
karlovadki general Herbart Auersperg ipak je imao
obraza, da sebi prisvoji Ali pa5u eengi6a, da5to radi
velike otkupnine, te da podjedno u Bed tuZi grofa
Petra s neposlu5nosti !
Skoro po tom zakijudi hrvatski sabor u YaraL-
dinu (rz. decembra), da se ima odmah sazvati opii
ustanak protiv Turdina, a na to se dade ban Nikola
podetkom1664.na svoju glasovittt zimsku vo j-
nu, kojoj se svrha bila razoriti turski most,preko
Drave kod Osijeka. Zrinskomu se pridruZi jo5te
jedan dio njemadkih i magjarskih deta, tako, da se
u svemu nailo na okupu oko z5.ooo ljudi. Redom
pado5e Brezovica, Baboda i Bard, a onda skrene ban
na Siget i Peduh, kojim uniSti predgradja, dok tvr-
djave same ne zavze. Od Peduha podje s jednim
dijelom konjani5tva na Dravu kod Osijeka, te tude
spali od Sulejmana joSte sagradjeni glasoviti turski
most. Poslije toga povratise ban Nikola natrag i uzme
u aprilu podsjedati KaniZu, ali kad se uvjeri, da
je ipak preslab, da grad osvoji i kad se ve6.produlo,
da dolazi gradu u pomod sam veliki vezir s ogrom-
nom vojskom, napusti svaki posao.
Pobjeda Petrova kod Otodca i sreine vojne
Nikoline neobidno proslaviSe bra6u po cijelom krS-
danstvu. Hrvatska, Stajerska i Kranjska, koje su
oni branili, ostale su po5tedjene od turskoga bijesa,
[:
t.
l-
L-
dok su iz Austrije i Moravske, koje su bile povjerene
obrani njemadkih deta, Tatari odvukli u roblje oko
roo.ooo ljudi ! U eakovac su dolazila pisma puna
piznanja i hrabrenja od saskoga i bavarskoga kneza,
mantovskoga i toskanskoga hercega, pak Spanjol-
skoga i francuskogakralja, te pape rimskoga. Zrrn-
ske pomagati rijedima i novcem
bilo j e toliko, koliko diniti uslugu
ci jelom krS6anstvu. O s o b i t oL u d o v i k X I V .
na svaki je nadin iskazivao poitovanje spram Nikole
Zrinskoga darovavSi mu ro.ooo talira gotova novca
i odlikovavSi ga naslovom francuskoga paire-a. Bra6a
Zrirrsl<t bila su u podetku godine 1664. na vrhuncu
svoje slave, Sto je prirodjeni im ponos samo jo5 ve6ma
podizalo, a neodoljivu mrZnju spram Nijemaca jo5
bolje raspirilo. Ali i Hrvati gledali su na njih s ve-
likim pouzdanjem nadaju6i se spasu, a narodito od
bana, dapade medju narodom nastalo je vjerovanje,
da 6e se banu pridruZiti i turski kr56ani. Eto Sto
pi5e vladika Gavro Mijaki6 u jednom hrvat-
skom pismu zagrebadkom biskupu Petru Petretidu
dne 4. juna 1664. : ,,Kai,r, da su Turci na po mrtvi
boje6i se obadviju Zrinskih. Ufanje boZje dobit Ce
sada kristjani, naS presvetli car i gospodin ban. I
tako kaZu: ako izide doli (t. j. u Bosnu) ban, pristati
6e k njemu sto jezer kristjana, Vlaha i Bo5njaci, i
ho6e se biti s Turdinom, a nami su u pomod. A zemlja
je turska veima gladna nego li naia."
Znajt(i, da 6e se iste godine 1664. odludni megdan
dijeliti, bedki je dvor zatraLio pomo6i od svega kr$-
6anstva. Odazva5e rnu se u prvom redu carstvo nje-
madko i Ludovik XIV., koji posla na ljeto 1664.
kopoldu 6.ooo hrabre momdadi pod vodstvom
hercega de la Feuillade, grofa Colignyja, markiza
Guitryja i joS nekih drugih. I odista, u maju zapoEe
veliki vezir Ahmed Koproli rat i to tako, da se odludio'
ponajprije kazniti braiu Zrinske. Podetkom juna
pade pod Novi Zrin te ga stade podsjedati. Doskora
se ovdje nadje ditava Leopoldova vojska pod ko-
mandom Montecuccolijevom, a taj mjesto da grad
brani, kako su to zahtijevali Hrvati i Magjari, odludi
se predati ga Turdinu kao ,,nepotrebnu todku". Novi
Zrin pade u turske ruke 3o. juna; jo5 istoga dana
dojavio je o tom kobnom dogodjaju Nikola Zrirski
gradadkom ratnom vije6u ovako : ,,Te5kom Zalo5du
imam vam, blagorodna gospodo, javiti neduven din,
kojemu nema u historiji premca. Jutros zanzeo je
du5manin Novi Zrin, komu su temeiji i zidovi bili
neozledjeni, pred odima na3e velike vojske, tako
re6i samo jednim udarcem sablje . . . a gospodin
Montecuccoli nije na njegovu obranu ni sablje po-
vukao." Osvojiv5i Novi Zrin veliki ga vezir razruSi, te
krene na sjever prema Rabi, a Montecuccoli za njim.
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DOMOVINE. 25

BILDUNG DI,S TARC KEN NITZHAUS, N E B E N .D E R LVEN VESTUNG )ERIN\,-AR

TVRDJAVA NOVr ZRTNJ.

Po savremenoislicl

Te5ko uvrijedjen podje sada Nikola Zrinski
u Bed.kralju, da se potuZi, dok je Petar preuzeo
obranu Medjumurja. Stigav5i onamo zatraLi a:udr-
jenciju, no kralj pod dojmom svojih njemadkih do-
glavnika dade pravo Montecuccoliju, na5to se Nikola
odrede ogordenom zlovoljom zapovjedniStva nad
svojim detama. Dvor je primio vrlo ravnoduino
njegovo odreknu6e ; ta upravo u taj mah stigla je
u Bed radosna vijest, da je kr5danska vojska dne t.
augusta 1664. slavno potukla velikoga vezira Ah-
meda Kdprolija za prelaza preko Rabe kod Sv.
Gottharda. To je jedna od najsjajnijih pobjeda kr5-
danskih i podetak onoga niza sre6nih vojna, koje
upropastiSe osmanlijsko carstvo.
Uza sve to Montecuccoli nije imao ni volje ni
srca da izrabi uspjeh svoj i da se dade u potjeru za
velikim vezirom, vei je jedino mislio na to, kako de
Leopoldu poslati u znak pobjede jednu dragocjenu
sablju, te svoje zasluge Sto sjajnije 'prikazati. Veliki
vezir Ahmed Koprtili mogao je uslijed toga pribrati
svoju vojsku, dati joj malo odmora, te se onda ne-
smetano povudi preko Kormenda do Vasvera,
gdje je s carskim rezidentom Simonom Renigerom,
koji je ve6 prije iz Beograda do5ao u njegov tabor,
Posljcdnji Zrinski i Frankopani.
tajno sklopio mir na veliko veselje Montecucco-
lijevo. Glede uvjeta sloZi5e se veliki vezir i carski
rezident ro. augusta, rr. ih potpisaie, a r5. otpremi5e
u Bed. Isprava o miru sastojala se od deset dlanaka,
kojim je jezgra ova : Carska i turska vojska ostav-
ljaju Erdelj, a Mihajla Apafyja priznaju i car i
sultan knezom erdeijskim ; po njegovoj smrti Erdelj
ie sebi slobodno izabrati novoga kneza. Turci pri-
dri:ajt: sve, Sto su osvojili tekom godine r66o.-t663.,
narodito Veliki Varadin i Nove Zamke; naprotiv,
s ugarske i hrvatske strane ima se poru5iti tvrdjava
Sz6kelyhid blizu Velikog Varadina, dok se od Tur-
dina nedavno poru5eni Novi Zrin ne smije vi5e podiii.
U znak prijateljstva Leopold (e iza detiri mjeseca
podastiti sultana jedan put za uvijek darom (a ne
gotovim novcem)u vrijednosti odzoo.ooo for., koji 6e
mu sultan uzvratiti. Mir se sklapa na dvadesetgodina,
a ima ostati ta jnom sve dok gaLeopold javno ne
oglasi. Poradi toga ne 6e se neprijateljstva odmah pre-
kinuti, nego na'oko jo5 kroz neko vrijeme dalje voditi.
f odista, poslije ovih pregovora veliki je vezir
sa svojom vojskom poSao prama Ostrogonu, a Mon-
tecuccoli za njim spremaju6i se udariti na grad,
ali napustiv5i toboZe tu osnovu utabori se kod Glo-
 DR. FERDO SISIC
govca na Njitri, a veliki se vezir smjesti u susjednim
Novim Zamkima. Ve6 se mislilo, da 6e i opet doii
do krvava boja, kadno stiZe glasnik, koji protiv
svakoga odekivanja javi obim vojskama, da je sklop-
ljen mir. Nakon potpisa Leopoldova naime predade
dne 27. septembra rezident Reniger ispravu velikom
veziru Ahmedu Koproliju. Tim je dinom turski rat
iznenada svriio.
Ovaj je sramotni mtr iza sjajne Sv. Gotthardske
pobjede upravo presenetio sav svijet. LI Njemadkoj
se vikalo na sva usta, da ga je Leopold samo za to bri.e
bolje sklopio, da se moLe nesmetano vjendati
sa Spanjolskom princesom Margaretom Terezijom;
stoga treba da staUSi odsada budu oprezniji u vo-
tiranju pomo6i na saboru, a pored toga jod im je krivo
bilo i to, da ga je Leopold potajno sklopio bez nji-
lrova sudjelovanja. U Francuskoj dri,ao je Lu-
dovik XIV., da je mir naperen protiv njegat, jer ie
tako Leopold imati slobodne ruke na zapadu. \re-
necija, koja je jo5 od 1645. s Turskom bila u
,,kandijskom" ratu, takodjer se uskome5ala, jer je
znala, da ie porta sada okrenuti svu svoju sih,r
protiv nje.
Ali kud i kamo je gore raspoloZenje bilo u Hr-
vatskoj i Ugarskoj, gdje je primljena vijest o vas-
vdrskom miru gnju5anjem i uZasnim ogordenjem,
jer je javno mnijenje kroz vi5e godina Zeljelo i glasno
trai:1lo rat iSdekuju6i jedino od njega izlijedenje
narodnih nevolja. A sada eto nakon slavnih vojnih
djela bra6e Zrinskih i nakon pobjede kod Sv. Gott-
harda, nenadano su uni5tene sve nade I Ogordenje
pak pogorSalo je Sirenje dviju laZnih glasina o dvjema
tajnim klauzulama u ispravi, naime da Turci ne 6e
pomagati Magjara, ma radio dvor s njima Sto rnu
drago, i drugo, da je Turcima dan slobodan prolaz
kroz Hrvatsku u Italiju na mletadko zemljiSte..
Prema tome rat sam ne samo da nije ni6ta popravio,
nego je stanje pudanstva u6inio upravo neizdrZivim
uza sve to, Sto upravo nema rijedi, koje bi mogle opi-
sati, Sto su sve kroz vrijeme dvogodi5njega rata pre-
'fa
patile Ugarska i Hrvatska, a narodito Ugarska.
zdvojnost naroda bila je toUka, da su mnogi preSli
na tursko zemlji5te, ne bi li se tako obranili od tur-
skih napadaja. Pa tako je sa.da svak osjeiao. dir je
Turdin gospodar ; dosele se mislilo, da beCki dvor
ne moZe da oslobodi zemlje, vasv6"rski je mir po-
kazao, da je ne ie. Dvor je dodu5e za izgovor iznio
protiv nastavka rata umor vojske i pomanjkanje
lrrane, ali svisu znali, da su pr.avi razlozi sasvim drugi,
nsljed dega se mrZnja protiv Nijemaca samo joi juie
rirspirila : sukob izmedju naroda i dvora, odno.sno
lrrvatstva i rnagjarstvar te Nijemacar, bijaie neiz-
bjeZiv.
Dvor je dobro poznavao raspoloZenje rl Hr-
vatskoj i Ugarskoj, ali je slabo za nj mario, dapade
glavni ministar, knez Porcija, priznao je malo poslije
sklopljena mira francuskom poslaniku u Bedu, ge-
neralu Gremonville-u, otvoreno konadne ciljeve dvor-
ske politike ; pod dojmom toga razgovora javio je
poslanik u Pariz: ,,Sve u svem, svrha je careva, da
u Ugarskoj i Hrvatskoj provede najabsolutistidnije
vladanje." Osje6ajuii se sami preslabima za uspje5an
otpor, Nlagjari i Hrvati uzeie pomiSljati na tudju
pomo6.
U prvi mah pomi5ljalo se na poljsku i Svedsku
pomo6, ali kad se doskora uvidjelo, da se na te dr-
Zave ne moZe radunati, onda se javno mnijenje okre-
nulo Veneciji i Francuskoj. Kako je Venecija isto-
dobno bila u te5kom ratu s Turskom, razjasnilo
se ubrzo, da se ni na nju ne moZe misliti, pa tako
je ostala samo Francuska. Vei kakih sto i pedeset
godinabijaSeona u borbi s Habsburgovcimas teZnjom,
da usl<olebanjihov svjetski poloZaj. Ludovik XIV.
bio je jed.an od najsposobnijih zastupnika ove tra-
djcioiralnepolitike, no nije se sluZio samo ubojnim
oruZjem, vei i pamc6u, spretnoSiu i diplomatskom
vjeitinom. JoS u aprilu 1663. ja.vio je mletadki po-
slanik Petar de Bonzy, biskup bezidrski,svome kralju,
kako su Hrvati, Erdeljci i Magjari do skrajnosti
ogordeni s Leopoldova postupka i turskih nevolja,
pa s toga sr.'jetova: ,,Vaie bi se Velidanstvo moglo
tim nezadovoljstvomokorjstiti ve(. i za to, da Vas
Austrija tle smeta u Spanjolskim poslovima. Trebalo
bi na6i ljudi, koji 6e znati todno vr5iti naputke
Francuskei unaprijediti njezine interese." Ludovik
XIV. poslu5aoje savjet svoga pouzdanika. Pozivu
Leopoldovu za, pomo( odazvao se vrlo rado, ali
ne tohko zato, da se pokaZepomirljiv spram bedkoga
dr.ora, koliko da stupi u dodir s nezadovoljnim Ma-
gjarirna i Hrvatima.
Na glas o sjajnoj ,,zimskoj vojni" Ludovik XIV.
obasuoje bana hrvatskoga,kako vidjesmo,pozdravnim
pismom i dastima, dapade poslao mu je i gotova
novca, ,,da i nadalje dini usluge kr56anstvu". To je
bilo bai za podsadekaniSke,kad je ban imao nepri-
lika sNijemcima, koji ga ne htjedoSevaljano pomo6i,
da uzmognegrad osvojiti. Sa zadudjenjemprimi Nikola
Zrinski novac, te se potom toplim rijedima zahvali
kralju. No nmni ban brzo se domisli, da su Ludovjka
XIY. mogli voditi i dublji razlozi, pa stoga se odludi
na dalji korak. U sporazumu sa bratom poslao
je dne 12. mala 1664. Petar Zrinski iz Graca
baruna Reifenberga, opunomoienika mainckoga
kneza izbornika, Ludoviku XIV. s uljudnim pi-
smon], u kojem mu ponudi svoju i bratovu sluZbtr
rusr.rhu tajnog saveza.No kralj se ne htjede taj puta
 POSLJEDNJI ZRINSKT I FRANKOPANI NA BRANIKU
NOVr ZRINJ r OKOLTCA.
jasnije izjaviti, jer dne 25. jula odgovori bra6i sasvim
opdenito, istidudi, kako nitko bolje od njega ne cijeni
zasluga njihovih u obrani kr5danstva, pa da 6e stoga
uvijekradoprihvatiti zgodu,da im uzmogne iskazati
svoje po5tovanje spram njih. Malo zatim upozna
se Nikola Zrinski lidno s nekim odlidnim Francuzima,
koji su do5li u Ugarsku s pomodnom vojskom ; to
je bilo poslije Sv. Gotthardske bitke u Bedu, kad
je uvrijedjeni ban uzalud traLio zadovoljitinu. Fran-
cuzima se osobito dopao stasiti i zanosni junak,
o dijim su djelima toliko duii i u kojem su naSli jo5
i rijetko obrazovana m:uLa. ,,Vi ste bili na5 vodja
u pobjedi, reko5e mu, jer nas je ba5 va5 primjer
odu5evljavao !" Doskora se razvi izmedju njlh raz-
govor o tuZnom stanju Ugarske i Hrvatske ; Francuzi
ne propusti5e uvjeravati Nikolu Zrinskoga o za5titi
Ludovika XIV., a narodito je markiz Guitry, jedan
od dvorjanika kraljevih, izjavio, da bi najbolje
bilo, da Magjari i Hrvati izaberu Ludovika XIV.
svojim kraljem, a Nikola Zrinski, da mu bude na-
mjesnikom; kad se to zbude, onda 6e Magjari i Hr-
vati lako opet od Turdina natrag osvojiti izgubljene
dijelove svoje domovine. Ovo je druZenje s Fran-
cuzima bilo od odsudne vaZnosti po oba brata.
Tek-Sto se ban povratio u eakovac, po5aije
Petar sredinom septembra t664. umnu svoju Zenu
DOMOVINE. 27
Katarinu u Veneciju, da ondje stupi u dodir s fran-
cuskim poslanikom, biskupom Petrom de Bonzy.
Grofica nije lidno do5la k njemu, toboZe jer je znala
samo hrvatski, ve6 ga je dala potraZiti po nekom
francuskom kapucinu, vjeitom hrvatskom leziku.
Preko njega predloZila je poslaniku ponudu, da su
bra6a Zrinski, poSto Leopold i njegovi doglavnici
s njima vrlo nedolidno postupaju, spremnj stavitj
se pod pokroviteljstvo Ludovika XIV. ; ako ih kralj
primi, voljni su podi6i u Ugarskoj i Hrvatskoj
bunu, jer je plemstvo jako ogordenoi jedva deka da
izabere drugoga kralja; grof Petar upravo gori od
i:eIje, da uzmogne biti Ludoviku XIV. na sluZbu i
da se za nj bori ; imanja su njegova u Hrvatskoj
ogromna,on posjeduje i jednu luku imenom Bakar,
koja moZe primiti u se ditavu vojsku ili obratno
ukrcati je za prevoz preko mora u ltaliju, ako bi to
trebalo Njegovom Velidanstvu. I Nikola Zrinski
ima svoje posjede i vojsku, a obojica zapovijedaju
svojim detama sasvim nezavisno. Ako bi Ludovik
XIV. njih prona5ao dostojnim svoje milosti i vrsnima
za svoju sluZbu, Zele stupiti s njime u tajni savez.
Da se uglave potankosti ugovora, po6i 6e obojica u
Bakar, gdje bi se sporazumjeli s njegovim opuno-
mo6enikom, ili ako kralj drZi zgodnijim, poradi bo-
jazni pred bedkim uhodama, poslat te pouzdana
I
 28 DR. FERDO SISIC
svoga dovjeka u Veneciju na dogovor. U znak pouz-
danja pak pripravni su kao taoce dati kralju oba svoja
jedinca pod izlikom studija u Parizu. Grofica 6e do-
dekati odgovor u Veneciji ili Padovi, ili gdje drugdje
u okolici.
Biskup de Bonzy poslao je taj izvje5taj kralju
27. septembra s izjavom, da ponudu grofova Zrinskih
smatra vaLnom, jer je uvjeren, da bi ona mogla
li6iti austrijsku ku6u na njenu Stetu i sramotu krune
ugarske, no ipak da kod toga treba vrlo mudro po-
stupati. Kraljev op$irni odgovor otposlan je po
ministru vanjskih posala Lionne-u iz Pariza dne
17. oktobra. Odmah u podetku istide se, da je ,,sra-
motni" vasvdrski mir okrenuo sve prilike, po5to
je odito naperen protiv Ludovikovih intere-sau Nizo-
zemskoj. Stoga on prihvaia s radoSduponudu Zrinskih
i nalaZe svom mletadkom poslaniku, da po onom
kapucinu porudi Katarini Frankopanki, da je pri-
pravan primiti njenog mrLa i djevera pod pokro-
viteljstvo uz uvjet, da se oni stave u posvema5nju
za5titu njegovu i da njegovim interesima odludno
sluZe stavljaju6i mu na raspolaganje ugled, poloi:aj
i prijatelje i to bilo u kojoj god stvari i bilo kad mu
drago ; da5to, sve to ima ostati tajna. Stoga razloga
ne drZi kralj zgodnim, da bi grofovi do51i u Bakar,
jer bi se to moglo pridiniti neobidnim, ve6 neka po-
Salju opunomo6enikau Veneciju njegovom poslaniku
s todnom uputom glede svojih i:e|ja, a onda ie im
kralj odrediti duZnosti. Kad ugovor bude gotov,
mogu grofovi doii u Bakar, da ga potpi5u, a,tako
isto mogu i svoje sinove poslati u Francusku, da
vide zemlju ili da ondje ude. Medjutim neka poslanik
Zrinske nagovara, da dignu bunu u Ugarskoj i Hr-
vatskoj, jer bez toga Ludovik XIV. ne daje mnogo
za (itavu stvar, poito Zeli da ima takovo sredstvo
u svojim rukama, kojim 6e dovesti Leopolda u ne-
priliku jo5 prije, nego li bi mu on mogao pokvariti
radune. Buntovnike nipo5to ne smiju pomagati
Turci, ve6 samo kr36ani. No prije,svega treba da
se poslanik svakako dobro informira, da 1i grofovi
u istinu imadu potrebnu mo6 i upliv, da dignu bunu
bilo pod izlikom izbora novoga kralja, bilo s kojih
mu drago inih razloga, a onda Sta namjeravaju
u takovu sludaju Magjari i Hrvati udiniti, na koga
misie i kakova bi uloga u toj glumi zapala Ludovika
XIV. Tek nakon toga moZe se poslanik upustiti
u dalje pregovore.
Biskup Bonzy nastavio je potom prema uputi
kraljevoj raspravljanja. Uslijed toga saznao je od
onog kapucina, da su i bra6a Zrinski poslije vas-
vdrskoga mira neobidno ogordena i kivna, te da
jedva dekaju kraljev odgovor. Dapade Petar Zrinski
izjavio se spremnim do6i u Veneciju, da lidno povede
i
dalje pregovore. No na to se poslanik prema Zelji
Ludovikovoj poZurio, da objavi Katarini Franko-
panki, neka joj muZ ne dodje u Veneciju, jer bi to
moglo kome u odi pasti, ve6 neka k njemu poialje
jednu pouzdanu lidnost, a to tim vi5e, Sto je i do-
sadanji posrednik, onaj kapucin, zbog ,,umirenja
savjesti", uz obe6anje vjedne Sutnje, odstupio od
daljeg posredovanja. Sada je k Bonzyju dodao u ime
grofova Zrinskih neki ugledni i imudni hrvatski p1emi6,
rodjak njihov, dije nam se ime na Zalost nije saduvalo,
a za koga Francuz kaZe, da je bio glavni pouzdanik
i prista5a Petrov. Ovaj je pouzdanik braie zrinskih
u prvoj polovini novembra podastr'o biskupu Bon-
zyju pismeni sastavak, u kojem je izjavio, kako
Ugarska i Hrvatska pod njemadkom upravom pro-
padaju, pa da stoga obje zemlje poradi spasa i oslo-
bodjenja svoga Zele birati novoga kralja; krunu
sv. Stjepana nude Ljudoviku XIV. Da se ta namjera
bra(e Zinskih uzmogne ostvariti, neka po5alje kralj
u Bakar svoje ratno brodovije i novaca za opskrbu
kopnene vojske, jer su se Zrinski u dugim ratovima
izmoidlli. Oni inade ne bi traZiii materijalne potpore
ni od koga, te su u interesu uspjeha spremni na
svaku Lrtvu. Samo zato i jeste Petar pridrZao pod-
generalat u hrvatskoj krajini, da moZe dete upo-
trijebiti za svoju osnovu. Sa sjedinjenom Francuskom,
onda plaienidkom i njegovom krajiSkom vojskom,
ukupno sa kakih 4o.ooo momaka, provaliii bi Zrjnski
na tursko zemlji5te, te tako izazvali i zapodeli rat
za oslobodjenje. Za toga rata skinuli bi Leopolda
s ugarsko-hrvatskoga prijestola, te izabrali Ludovika
XIV. Kad osnovauspije, Zrinski trai,e za sebeugledne
i njih doUdnesluZbe.
Bonzy je na sve ove konkretne predioge odgo-
varao samo op6,enitim frazama. Glede bududnosti
Zrinskih primijetio je, da ie samo od njih zavisiti,
koju li ie sluZbu sebi izabrati, a glede rata protiv
Turdina izjavi, da bi bolje bilo samo bunu podi6i
protiv Leopolda, toboZe poradi bojazni, da bi rat
mogao za njlh i rdjavo ispasti, a onda bi ih Leopold
zacijelo prepustio bijesu i osveti turskoj. S hrvatskim
je plemiiem konadno tako dovr3io, da mu je kttzao,
neka se za tri tjedna opet vrati uVeneciju s potpunom
punomo6i brade Zrinskih i potankim zahtjevima.
Onda 6e mu poslanik kazati, 5ta Ludovik XIV. drZi
o ispraZnjenju i popunjenju ugar.-hrvatskog prije-
stoia. U Pariz opet javio je Bonzy, da je ugled
Zrinskih prema dobivenim informacijama velik i
op6enit, a to bi moi.da mogli potvrditi i oni francuski
dasnici, koji su nedavno bilj u ugarskom ratu. Malo
potom (zz. novembra) dopuni izvje5taj time, da
je moi Zrinskih u jugozapadnoj Ugarskoj i Hrvatskoj
tolika, da bi samo od svojih.kmetova mogli do 8ooo
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DOMOVINE. 29

-,-;4,

SMRT GROFA NIKOLE ZRINSKOGA.

Po savremenomletku.

momaka podiii na noge, a po okolignim od Turdina
podjarmljenim krajevima, da bi im se dapade pri-
druZilo 20 do 25.ooo konjanika. Podjedno javi po-
slanik, da mu je grofica Katarina prije odlaska iz
Venecije (r4. novembra) porudila, da ie i Gornja
Ugarska poduprijeti njihove tei:nje, j"r da naj-
moZniji velika5 onoga kraja, Franjo RAk6czy,
lro6e da uzme njezinu k6er Jelenu, dok ie joj se
sin Ivan zantditi Franjinom sestrom.
Time su dovr5ena raspravljanja u Veneciji.
Ludovik XIV. brzo je uvidio, da je gotovo nernoguie,
ili bar beskorisno, du ga Magjari i Hrvati izaberu
svojim kraijem i to poglavito stoga, Sto je doiao
do uvjerenja, da 6e mnogo bolje udiniti, ostane 1i
jo$ neko vrijeme ri prijateljstrru s Leopoldom, nego
li da primi dvojbene usluge pojedinih ugarskih i
hrvatskih nezadovoljnih velika5a. Osim toga trebao
je biskupa Bonzyja drugdje, jer ga je zB. novembra
premjestio u Var5avu u Poljsku. Time je Venecija
prestala biti srediStemrasptava. Od sada biti ie to
Bed, kuda je Ludovik XIV. jo5 u augustu imenovao
poslanikom svojim jednoga od najlukavijih diplomata
s v o j i h , c h e v a l i e rd e G r e m o n v i l l e - a . To je bio
muZ rijetkog uma, lukav, pun krijeposti i grijeha
svoga doba. U Bedu je svakomu udvarao, poznavao
slabosti mu5kih i Zenskih, te ih izrabljivao. U brzo
ga svi zavolje5e, a narodito sam Leopold, koji se
njegovim Salama uvijek znao od srca nasmijati.
Sve mu je to mnogo pomoglo, da je mogao u obilnoj
mjeri zadovoljavati svojoj duZnosti, naime, da po-
sveti svemu, Sto se zgadja u zemljama Leopoidovinr
budnu pai:nju,. U tu svrhu traLio je i on dodira s ne-
zadovoijnim Magjarima i Hrvatima ne znajrci
inade niSta za pregovaranja Bonzvjeva, a narodito
s Nikolom Zrinskim.
U doba pregovora s Bonzyjem, Sto su ih vodili
Petar Zrinski i Katarina, stajao je Nikola mudro
i oprezno u pozadini, dapade kao da se uopde nidim
3o DR. FERDO SISIC

drugim ne bavi, ve6 jedino svojim banskim poslo- izBe(a, te 13. stigao u eakovac, gdje je na5aoNikolu
vima, sazvao je za 23. oktobra sabor hrvatski u Gusiia, plemi6a hrvatskoga, i Pavla Zichyja, plemiCa
VaraZdin. Sabor se kroz vi5e dana pod Nikolinim magjarskoga. Erdeljac odmah po doiasku svom
predsjedanjem pozabavio odredjenjem dvogodiSnjega povjerljivo ubavijesti bana o simpatijama Gremon-
porezl, utjeranjem zaostaloga, pla6ama dasnika i villeovim, Sto ga je veoma obradovalo, jer je kroz
vojnika, uspostavom opie sigurnosti i jo5 nekim sve vrijeme nestrpljivo dekaoodgovor Ludovika XIV.
drugim zemaljskim poslovima. Poslije sabora vrati preko biskupa Bonzyja. Stoga zamoli Bethiena, neka
se ban u eakovac, a onda stupi u dodir s nadbiskuporn javi poslaniku u Bed, da ie ga po dolasku svom po-
ostrogonskim, G j u r om L i ppayem, koji je poradi sjetiti. Maio poslije Bethlena do5ao je u eakovac
narodne nevolje i vasv6rskoga mira postao od po- i Vitny6dy, te donese banu glas, da se u Bedu na
nizna popa ljut i odrjeditoporbenjaki pristaia Nikolin. dvoru saznalo, da su on i brat mu Petar u Veneciji
No joS se vi5e druZio s glavnim svojim magjarskim pregovarali s francuskim poslanikom; stoga neka
pouzdanikom, SopronskimodvjetnikomS t j p a n om ne ide u Bed na konferenciju, jer je lidna sigurnost
"
Vi t n y 6 dy j e m, protestantom,odu5evljenimma- njegova u opasnosti. Ali Nikola Zrinski ne dade
gjarskim rodoljubom i iskrenim prijateljem Francuza. se nagovoriti, pa odludno zakljudi, da ie ipak po6i:
Ni palatin F r a n j o W e s s e 16 n y i nije bio s mirom ,,Ako se po5teno i neduZno borim za istinu i narod,
zadovoljan, ali u taj mah nije ni5ta mogao da radi, nijesam joS ni5ta zgrije5io,rede ban, a nijesam jedini,
jer mu toga kostobolja nije dala. Konzrino ni drZavni koji ovaj sramotni mir s Turdinom ne odobravam".
s u d a cF r a n j o N6dasdy n i j e s e o d u d e v l j a v a oZa dan odlaska odredio je zo. novembra ; no sudbina
za mir, samo se za sada joi drZao po strani. Svi odredila je drugdije.
su ti glavni velikaii drZavni, a 'rz njih j ostalo pl:m- Bilo je lijepo jesensko vrijeme. Da pozabavi
stvo, jednoglasno smatrali vasv6rski mjr oditom sebe i goste, odilazio bi Nikola Zrinski svaki dan po-
povrjedom ustava, p o 5 t o k o d s k l a p a n j a slije rudka u lov. Na rB. novembra iziSli su takodjer
nijesu bili nazodni ni ugarski ni hrvatski velikaSi, u susjedniKorienedki lug na kodijama. U prvoj sjedio
kao Sto je to bilo godine 16o6., kad se utanadivao je uz bana Bethlen, a sudelnonjima Vitny6dy. eitav
mir s Turdinom na u56u rijeke Zitve. Usljed toga dogodjaj opisuje isti Bethlen u svojim memoarima
zatraLiie od dvora, da sazove Sto prije zajednidki ovako : ..Oti5li smo u lov. Zrinski skinuv5i velike
sabor u PoZun, a osim toga, da povude i7 lTgarske diZmeuiao je s puikom u 5umu, te je sam uhodareii
zaostale njemadke dete, koje su ondje biie u prvom za zvjeri ustrijelio velikog vepra, a isto tako jo5 i
redu samo za to, da paze na Magj:tre. Nledjutim njegova pjeSadka druZina; tim je lov za taj dan
dvor se slabo obazirao na sve te tti,be, vei se jedino svrdio. Ve6 smo se sastali kod kodije, a kad je do5ao
odludio sazvati za 25. novembra u Bed konferenciju i ban, htjedosmo poii kudi. Bilo je pred no6. Me-
glavnih ugarskih i hrvatskih velika5a, da pred njima djutim naneseonamo kob nekoga lovca imenom Stje-
opravda vasv6rski mir i da umiri razlju6enu gospodu. pana Paku, koji rede hrvatskim jezikom : ,,Nastri-
Du5evni i prirodni vodja nezadovoljnikabijaSe jelio sam jednog vepra i iiao za njegovom krvi ; kad
Nikola Zrinski, oko kojega se skupiSene samo katolici, bi za njim po5li, mogli bi ga ubiti." euv5i to Nikola
ve6 i protestanti. To je brzo opazio i Gremonville ; Zrinski, odmah nam rede, videii, da se i mi spre-
on javi r Pariz, da bi se Ludovik XIV. upravo sada mamo: ,,Djeco,samo ostanite ovdje", a Vitny6dyju
najbolje mogao okoristiti nezadovoljstvomu Ugarskoj i Gusiiu: ,,Razgovarajtesamo s gospodom,da vidim
i Hrvatskoj, ali samo za taj sludaj, ako dade brzu Sto to govori ova bena, - odmah 6u se vratiti."
i znatnu pomoi. Vodja i provodid velike osnove Uzjaiio je konja s kratkom puSkom u ruci, pa je
mogao bi biti jedini Nikola Zrinski sa velike popu- potjerao za Pakom ; za banom poSla su jo5 dva dvor-
larnosti i destitosti svoje. Poradi toga francuski je janika, Mailani i ljubamac njegov Angelini, pa onda
poslanik giedao kako bi do5ao u dodir s banom hr- konju5nik. Mi smo ostali kod kodije i razgovarali.
vatskim ; i:elja mu se djelomidno skoro ispunila. Najednom naglo doja5e jedan banov pratilac, pa
Podetkom novembra posjetio ga je u Bedu mladi ,rete : ,,Brzo kodiju, tamo je gospodar !" Odjurismo,
erdeljski velika5 Nikola Bethlen, S t o j e Sto brZe mogosmo, a ja sam onda pje5ke potrdao u
Francuza osobito obradovalo. Da se Sto bolje infor- gu5taru, gdje vidjeh bana tamo leZati i kako mi
mira o ugarskim prilikama, sastajao se destos njime, se dinilo, Zila kucavica joi mu je na lijevoj ruci slabo
toboZe pod izlikom, da kani od njega kupiti konja. kucala, no odi mu bijahu zatvorene i nije govorio.
Konadno nagovori Gremonville mladog Erdeljca, da Mailani je onda pripovijedao, kako je ban po5ao za
ode do eakovca, te da ondje sazna misli i nakane Pakom za krvavim tragom u Sumu, i dok su oni ve-
banove. I odista, Bethlen je otputovao 6. novembra zali konje, zadu se iznenada zapomaganje; bje5e
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU
to glas Pakin. Mailani je najprije stigao i vidje, kako
se Paka popeo na jedno drvo, dok je Nikola Zrinskt
leZaolicem na zemlji, a vepar na njogovim ledjima.
Mailani je na to u nj pucao, na5to je vepar pobjegao.
Sada stigo5e Gusi6 i Angelini, dok je ban ustao i
kazao : ,,Zlo je postupao sa mnom vepar, ali evo jedno
drvo (koje je i u boju sobom nosio u dZepu),kojim
iete zaustaviti krv rane ; to je vrio dobro." No
uzalud su sve poku5ali ; krv je samo curila. Najprije
je ban.sjedio, onda je legao, napokon je morao um-
SPOMENIK NIKOLI ZRINSKOMU
rijeti, jer su mu na glavi bile tri rane : jedna je iSla
s lijeva iznad uha na kosti glave, a z;'tbveprov gadno
je prorezao koZu do polovice dela ; druga je bila ispod
lijevog uha na licu'spram oka, isto gadno izmrcva-
rena ; no to nije ni5ta: treia je rana i5la s desna
uha ispod vratnog kraljeZnjaka, te se Sirila naprijed
spram grkljana raskinuv5i sve vratne tetive. Ova
je rana bana usmrtila, jer je iz nje najvi5e krvi iz-
teklo. JoS je imao na ruci malu ogrebinu bez veie
vaZnosti. Kad izdahnu ban, nasta u Sumi uZasan
plad, kao djedji. Htjedo5e, da ja odnesem banici
DOMOVINE 3I
vijest, ali kao nov i nepoznat dovjek ne primih se toga,
ve6 sam to kazao Pavlu Zichyju,. Potom uzeo sam
tijelo, poloZio na kodiju izbaciv5i prije sjedala, da
se moZe ispruZiti. Ja sam bio kod prozora i do
ku6e drZao sam banovu glavu i prsa. Kod ku6e obu-
ko5e ga u bijelu bariunastu dolamu, a onda pusti5e
k njemu banicu, koia malo da nije izgubila pamet
od tuge. Tako je umr'o Nikola Zrinski. eudno je, da
taki junak nije ni pucao, ni sjekao, premda je ima<r
pu5ku i mad kod sebe."
U KURSANEEKOM LUGU.
Tada su se u Bedu vee flervozno spremali na
konferenciju. Svaki das odekivali- su nadbiskupa,
palatina i ostale velika5e, a osobito Nikolu Zrinskoga,
o dijoj smrti donese teklid vijest 24. novembra. Na
dvoru nijesu o drugom ni govorili, a poslanici stranih
drxzavapoZuri5e se, da taj tuZni glas dojave svojim
vladarima istidu6i jednoglasno znamenitost pokoj-
nikovu. Kani5ki Turci nasuprot dali su na taj glas
od veselja pucati, a nekoji od bedkih ministara nijesu
tajili, da osjedaju isto kao i Turdin. U Ugarskoj i
Hrvatskoj djelovala je vijest o banovoj smrti ne-
.
',1
I
."l
32 DR. FERDO SISIC

izrecivo porazno; sve je bilo od tuge prestravljeno. a vjeran prista5a bedkoga dvora. Kao i svi drugi,
Karakteristidno je za javno mnijenje onoga vremena, tako je i on velikim odu5evljenjem pozdravio turski
da je u smrti banovoj vidjelo njemadku zamku i rat od 1663. gledaju6i u njemu spas domovine i
umorstvo iz zasjede: nije bilo toga zla. Sto ga ne bi oslobodjenje njezino. Ali tedaj rata, a pogotovo
naprtili na dvor. mir sasvim ga razodara5e.Osim iskrenog rodoljubnog
Medjutim leZaio je tijelo pokojnikovo u smislu bijesa, tjerala je nadbiskupa na nezadovoljstvo jo5
njegove oporuke preko mjesec dana na odru, a onda i velika materijalna Steta: predajom Novih Zamaka
ga staviSe u lijes od mjedi. Pogreb obavio je uz sve- i okolice izgubio je oko 5o.ooo talira godiSnjegapri-
dane obrede zagrebadki biskup Petar Petretid dne hoda, a dvor ga je badava nastojao umiriti s 5.ooo
zr. decembra, a pogrebni govor drZao je nad otvo- talira godi5nje stalne rente i kardinalskim klobukom.
renom rakom u sv. Jeleni lepoglavski pavlinac Ivan Nadbiskup bija5e toliko ogorden na va^sv6rski mir,
K6ry ; ruazvaoje bana ,,utjehom Ugarske, svjetlo56u da je javno izjavio, da 6e sebi prije dati koZu svu6i,
Slavonije, odinjim vidom Hrvatske, potporom Dal- nego li pristati na nj.
macije, srcem Ewope, kumirstvom drLave, slavom Drugi je muZ bio Franjo Wessel6nyi.
kr5danstva, Stitom carevine, uZitkom papinskim, Gotovo ditav mu je Zivot protekao u sluZbi austrijske
te najjadim zadtitnikom opdeg dobra i primjerom kude, dapade njegova vjerna privrZenost bedkomu
svakog ljudskog nastojanja." dvoru bila je u odima mnogih patriota prava sra-
Istodobno sluZile su se svedane zaduinice u mota. Wessel6nyi nije bio potomak kake stare i
Bedu, Miinchenu, Parizu, Madridu i Rimu, dok su velike porodice, no sre6a i spretnost udini$e ga bo-
tiskom objelodanjene razne prigodne pjesme i slike gatim i mo6nim. Jo5 od mladosti bio je vojnik sudje-
u njegovu slavu. Tek poslije po vijeka stavi mu tuju6i 1r tridesetgodi5njem ratu protiv Sveda i
knjeginja Pignatelli na onomu mjestu gdje je iz- Francuza i god. 1644. uspjelo mu je zadobiti ijubav
dahnuo kameni spomenik s latinskim natpisom, Mari je Sz6chy i n j e z i ng r a d M u r d n y u s j e -
koji se jo5 i danas ondje naiazi. vernoj Ugarskoj, a 1655. postade konadno palatinom.
Rat s Turdinom pozdravio je i on veUkim veseljem,
ali jo5 prije nego li je u njemu mogao aktivno su-
z. oeeli.lA BORBA. djelovati, sklopi dvor na te5ku srdZbu njegovu mir.
Napokon nam valja istaknuti umnog F r a n j u
Smrt Nikole Zrinskoga bio je prvi, a moZese re6i i N 6 d a s d y j a , komu je sadau doba vasv6rskoga
najtei;i udarac po hrvatske i magjarske nezadovoljnike, mira bilo detrdeset godina. Nddasdy bija5e potomak
jer je ditavoj akciji joS u zametku oduzela najpo- stare i ugledne porodice, wlo obrazovan i uden muZ,
zvanljega vodju. Hrvati i Magjari nijesu u njemu te krvni duimanin protestanata. Znadajem bio je
oplakivali samovite5koga bana i prvoga svogavojnika, dudna mje3avina nenadanog usplam6enja i hiadnog
odlidnog knjiZevnika i osobito popularnoga rodoljuba, razmi5ijanja. U njegovim grudima stolovalo je neiz-
ve6 su s njime izgubili jedinog m:ui,a, koji bi bio mjerno slavohlepje, pa mu je bilo kao ideal postidi
mogao unatod druStvenih, vjerskih i gospodarskih Sto ve6u moi. Ovu Zelju svoju temeljio je osim na
protivitina okupiti oko sebe bar veiik dio Hrvata, a svojem talentu jo5 i na tom, Sto je bio najimudniji
narodito zavadjenih Magjara. Njegovom smrdu svr- velika5 u Ugarskoj. I odista ga na tom putu pratila
Sava prvi din tragedije hrvatsko-magjarskoga pokreta sreia : ved u osmoj godini (16SS.)postade velikim
protiv Beda. Nezadovoljstvo je dodu5e ostalo, ali Zupanom i,el1ezne Zupanije, fi45. kraljevskim sa-
pokret je izgutrio prirodno sredi5te svoje, i tako se vjetnikom, 1646. vrhovnim komorskim meitrom, a
sav radtrkao. Mjesto Nikole Zrinskoga stupi5e u prve 1655. kao mladi6 od trideset godina drZavnim sucem
redove druga gospoda, od kojih se doduSe svaki (iudex curiae regiae). Kako je palatin bio bolestan,
mogao pohvaliti lijepim vrlinama i velikim patrio- to je sada stao teZiti za tim, da se po njegovoj smrti,
tizmom, ali kako je svaki radio na svoju ruku, ne- kojoj se skoro nadao, dodepa palatinske dasti. U tu
stalo je toliko potrebne jedinstvene radnje na Stetu se svrhu tijesno pridruZio dvoru: dok su drugi Ze-
i konadnu propast ditavoga pokreta. Ove glavne lid- ljeli rat s Turdinom, on je bio za mir, i dok su Wes-
nosti bijahu pored Petra Zrinskoga nadbiskup ostro- sel6nvi i d*gt Magjari prijekim okom gledali nje-
gonski Gjuro Lippay, palatin Franjo Wessel6nyi i madke dete u svojoj zemlji, Nddasdy ne samo da
vrhovni drZavni sudac Franjo Nddasdy. ih je srdadno dodikao, vei i bolesnike njihove tzimao
Gjuro Lippay s j e d i o j e v e 6 z z g o d t n e k sebi na njegu. Da5to, uslijed toga postade on
na nadbiskupskoj stolici ostrogonskoj kao primas omraZena lidnost, ali on se u taj das nije brinuo za
ugarski, vazda u o5trom boju s protestantizmom, sud magjarske gospode, te jedva da je imao prija-
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU
telja, dapades palatinom Wessel6nyijemi banom Nj-
kolom Zrinskim Zivio je kroz dulji niz godina u
otvorenom neprijateljstvu.
Kako rekosmo, dvor je sazvao za 25. novembra
u Bedu konferenciju glavnih ugarskih i hrvatskih
drZavnih dostojanstvenika,da im predloZina potvrdu
vasvdrski mir. I odista, velika5i podeli su se koncem
novembra skupljati u Bedu ; do5li su primas Gjuro
Lippay, palatin Franjo Wessel6nyi, drZavni sudac
Franjo N6dasdy i jo5 neki drugi, dok je Petra Zrin-
skoga sprijedila nenadana smrt bratova, da i on
bude ondje na.zo(,a\. Svi, osim jedinoga N6dasdyja,
izjavili su se jednoglasno protiv va5vdrskoga mira
istiduii njegove Stetne strane po Ugarsku i Hrvatsku.
No Lobkovic je nastojao, da rasprSi bojazan veli-
kaia, dapade on je naglasio, da je kralj sklopio
mir bai u interesu Ugarske i Hrvatske, pa stoga
neka ga prihvate. Ali velika6i odgovori5e, da se oni
o miru ne mogu oditovati ; mir je pravo naroda,
pravo stali5a i redova, to jest s a b o r a, pa stoga
bez njegove privole oni ne mogu i ne smiju ni5ta
kazat| Ipak u o5troj spomenici (od g. decembra)
prikazaSe teSke nevolje i bijedu narodnu uslijed
rata, a i uslijed zulumdarenja njemadkih 6eta, koje
ne dobivahu iz Beda novaca za podmirivanje
svojih potreba. Kad je na to Lobkovic odgovorio
obeiavanjima, ostadoSevelikaii na svom stanoviStu
i vrati5e se ogordenl svojim ku6ama, dapade palatin
Franjo Wessel6nyi uloZi 5. januara 1665. pred po-
Zunskim kaptolom svedani protest protiv krnjenja
ugarskoga ustava. No doskora se uvidjelo, da se
samim protestom ne postizava niSta, pa da treba
prije6i na konkretni rad.
Prvi se maknuo nadbiskup Lippay, koji je
stupio, a da nije ni5ta znao o nalidnim koracima
braie Zrinskih, joS koncem fi64. u dodir s fran-
cuskim poslanikom Gremonvilleonr, izjaviv5i se pri-
pravnim u interesu Francuske u Ugarskoj osnovati
stranku. Malo potom do5ao je u dodir -s Gremon-
villeom i palatin Wessel6nyi, no on se tek tuZio
ne trate(i pomo6i. Medjutim stiZe podetkom januara
1665. u Bed poslije bratova pogreba Petar Zrinski.
Odmah se vrlo ogordeno izjaio protiv vasvirskoga
mira, rekav5i, da je on samo turska zamka, kojom
se irna snaga kr5danstva razcjepkati, a onda (e
sultan na prolje6e zapodeti nov rat. Istodobno stupio
je i u dodir s Gremonvilleom ispridavSi mu svoje
odnose s biskupom Bonzyjem i ponudiv5i ponovno
Ludoviku XIV. krunu sv. Stjepana. No poslanik
ga je upozorio, da je uslijed tadaSnjega medjuna-
rodnoga poloi:aja ova osnova neprovediva, pa da
treba dekati. Petar se time zadovoljio, no zatraLio
je, da mu Ludovik XIV. dade novdane pomodi, da
Posljednji Zrinsti i Frankopani.
DOMOVINE.
uzmogne podi6i vojsku na noge i onda zapodeti
na novo rat. Da to lak5e postigne, Petar Zrinski
nastojao je, da ga zapane hrvatsko bansko dosto-
janstvo, a kako se svak das moglo zgoditi, da umre
bolesni karlovadki general Herbert Auersperg, gledao
je podjedno, da sebi osigura ovo velevaZno mjesto.
Ali dvor je s banskim imenovanjem nekako oklijevao,
dok o karlovadkom generalatu ne htjede ni5ta ni da
duje. Petrovo nastojanje podupirali su Gremonville
i mletadki bedki poslanik Gjorgje Cornaro, jer se
nadao, da ie Petar zabaviti Turke na hrvatskoj
granici i tako ih daleko dri;ati od mletadkog dal-
matinskog posjeda i otoka Krete.
Konadno imenova Leopold dne 24. januara 1665.
Petra Zrinskoga banom hrvatskim, ali ne odredi
ujedno i svedane in5talacije. U diplomi, koja se
danas duva u kr. zem. arkivu, uporedjuje se novi
ban sa starim hrvatskim junacima Zelimirom, Zvo-
nimirom i Kre5imirom, spominju se zasluge i vi-
tedtva njegovih djedova, brata Nikole i vlastita, ko-
jima je 1663. spasao Stajersku, Koru5ku i Kranjsku
od propasti potukavSi veliku tursku vojsku kod
Jurjevih Stijena; tom je pobjedom udinio ime Zrin-
skih ,,Stitom krSianstva, a straiilom Turaka." Kad
je imenovanje uslijedilo, polaska stari knez Porcija
novomu banu rekavSi, da 6e mu i hrvatsku krajinu
povjeriti, jer da toboZe na dvoru dobro znadu, da
mir s Turdinom ne ie biti duga vijeka. ,,Ne znam,
rede potom Petar mletadkom poslaniku, nije li me
time htio samo da umiri, no to je sigurno, da Hr-
vati i Magjari ne 6e nikad privoljeti nd vasviirski
mir".
Imenovanje banom hrvatskim nije Petra Zrin-
skoga udinilo slijepim za narodne nevolje i ustavne
povrede, dapade ono ga nije ni s dvorom izmirilo.
Ljutio se, Sto je toliko vremena morao u Bedu pro-
dangubiti dekanjem, a konceur januara poSao je
s tom namjerom ku6i, da izvede kaki vaZniji napadaj
na Turke, po dem bi moZda plamro nov rat. Ta sam
knez Porcija, prvi ministar, odgovori rrru na pitanje,
5to da radi, ako Turdin ushtije pokoriti Medju-
murje, - ,,Oduprite se", - pa je tu osnovu pri-
opiio i Gremonvilleu, koji ju je posve odobrio. No
u tom kao da ga je Turdin htio da pretede. Tek Sto
je Petar Zrinski do5ao kuii, ve6 je biio nemira na
hrvatskoj granici, Sto je bedki dvor upravo pre-
nerazilo. Produlo se naime, a moZda i ne bez razloga,
da se oko Rakovice skupilo do r8.ooo Turaka s na-
kanom, da udari na grad Pla5ki, koji je Petar sa-
gradio na obranu Hrvatske nekako u martu 1664.
Zatt je novost ban saznao u Karlovcu, pa je odmah
stao kupiti vojsku i spremati se na vojnu. No kad
Turci saznaie za priprave Petrove, prepla5i5e se u
5
J+
toliko, da su se okanili osnove svoje ; do boja uopie
nije do5lo.
Medjuto stanje se Hrvatske i Ugarske u glavnom
nije poboljdalo uza sve to, Sto je Petar pored Fran-
cuza pokuSao stupiti u dodire i s rajnskim kne-
zovima i Venecijom. JoS je od najve6e utjehe bio
saobra6aj s Ludovikom XIV. Stoga i ialje r.r junu
svoju Zenu u Bed, da raspravlja s Gremonvilleom
i da poZuri pomoi francuskoga kralja. Katarina
Frankopanka isporudila je poslaniku, kako njezin
muZ jedva deka zapovijedi Ludovika XIV., da ih
uzmogne slijepo provesti , a da mu u zalog vjernosti
svoje nudi kao taoca jedinca sina, r3-godiSnjega
Ivana, koga ie pod izlikom udenja poslati u Pariz.
No Gremonville odgovori vrlo rezervirano, opominjuii
na dekanje, a Katarinu samu na oprez, Sto je kod
nje kao pametne Z,enebilo izliino, jer je vrlo dobro
znala, da u toj smionoj igri stavlja na kocku sre6u
svoje obitelji. Da Zrinski ne izgubi volje, izradi po-
slanik kod svoga kralja" za nj 4ooo talira stalnc go-
di5nje potpore, poito se uvjerio iz dosadanjega pre-
govaranja o iskrenosti njegovoj. U augustu doiao je
u Bed sam Petar, pa je saopiio Gremonvilleu, kakcr
njegovu Jeienu prose knez Franjo Rdk6czy i deilio-
moravski veleposjednik Ivan grof Rottal, koji jc
inade bio i ugarski indigena, te jedan od povjerlji-
v i j i h r l v o r s k i l r l j r r d i, a n r r r o c i t o g l r r v r r i s r r v j c t n i l i r r
ugarskim i hrvtrtskim posiovimn. Petar je htio jedno
vrijeme deti prednost Rottalu, uo na nagovor Gre-
monvilleov konadno se odludi zt\ R6k6czyja, pa
tako bjehu u oktobru sluZbeno proglaSene i pro-
slavljene zaruke mladoZenja u Trendinskim Top1i-
cama.
Ali istodobno joS je jedna stvar osobito zani-
mala francusku diplomaciju. Ivan Kazimir,
poljski, posljednji potomak dinastije Wasa, a joS
viSe njegova Lena, francuska spletkarica Marija Lrjza,
knjeginja Neverska, simpatizovali su s francuskom
strankom; ova je pak htjela, da poljsku krunu, koja je
ve6 davno dodijala Ivanu Kazimiru, pribavi na iz-
boru sinu princa Cond6ea Velikoga, mladomu Juliju
Henriku Cond6eu. Najljudi du5manin ove osnove
b i o j e m a r 5 a l p o l j s k e v o j s k e ,k n e z G j u r o
m i r s k i, koji se istaknuo u ratu protiv Kozaka i
Sveda, ar poslije poljske vojne Gjure II. RAk6czyja
provalio pustoSe6i u Ugarsku, dime je stekao au-
strijske simpatije ; taj pak knez Ljubomirski
je za kandidata, Sto 6e ga odrediti austrijski dvor,
to jest vodja austrijske stranke. Uslijed toga na-
stale su u kraljevini Poljskoj te5ke smutnje i neredi,
koje je Ivan Kazimir pripisivao njemu, pa stoga
i jest na varSavskom saboru podetkom 1665. proveo,
da je knez Ljubomirski Zigosan kao izdajica i od-
DR. FERDO SISIC
sudjen na gubitak glave i imetka. Sada pobjeZe
Ljubomirski na austrijsko zemljiSte u Slesku, tl
Bresslau, gdje mu se doskora pridruZi toliki broj
pristaia, da je ve6 ljeti 1665. naumio vratiti se u
Poljsku s vojskom i to preko Morav-rke i sjevertrc
Ugarske. Prema tome dakle bio je knez Ljubo-
mirski kirmen smutnje za francuske interese tl
Poljskoj, a poito su se nezadovoljni Hrvati i NIa-
gjari najviSe pouzdavali u Ludovika XIV., Sta vi5c,
poito su se od francuskog princa na susjednom polj-
skom prijestoiu mogli nadati obilnoj i brzoi pomo6i,
bio je knez Ljubomirski i za njih znamenita zaprijeka.
Tako se zgodi, da je Zestoki Stjepan Vitny6dy od-
ludio maknuti kneza s puta ; podetkom maja 1665.
do5ao je Gremonvilleu i ponudio se, da ie knezar
Ljubomirskoga s nekoliko u poljsko odijelo preo-
budenih Nlagjara ili silom ili varkom Ziva ili mrtva
uhvatiti. Ako mu osnova uspije, o dem on nije sumnjao,
jer je imao (liao Sto rcde) mnogo imuinih prijatelja.
u sjevernoj Ugarskoj, kuda je knez Ljubon-rirski
imao proii, dri,at (e ga" u Karpatima zatvorenu sve
dotle, dok o sudbini njegovoj ne odludi poljski kralj
Ivan I(azimir. Gremonville saopiio je tu ponudu vtr.r-
Savskom poslaniku biskupu Bonzyju, a taj poljskomu
kralju, koji joj se veomar poveselio. Istodobno javi
Gremonville nrrmjertl Vitnl'6dyjevu i u Pariz, na5to
Ludovik XI\'. odmah odrecli za tro5ak 12.ooo iivara,
od kojc je svotc Sopronskom odvjetniku pledbjeZno
urudeno 2.ooo for. Ali od svegerne bude ni5ta ; knez
Ljubomirski nije uopie do5ao u Ugarsku, vei ravno
udario na Poljsku, potukao kraljevu vojsku, te ko-
nadno Ivana Kazimva prisilio, da se odrekao podu-
piranja francuske stranke. Ljubomirski se potom opet
povude u Bresslau, gdje je umr'o od kapi 3r. ja-
kralj nuara gtd. t667.
U to zadesi podetkom 1666. nezadovoljnike
drugi te5ki udarac, kad je dne 3. januara umr'o
nadbiskup Gjuro Lippay u 66. godini, nakon Sto
je ve6 cijelu pro6lu godinu pobolijevao. Udarac bio
je s tim teZi, Sto se dvor poZurio ve(. za nekoliko
dana imenovati njegovim nasljednikom svoga bez-
uvjetnoga prista5u, ugarskoga kancelara i titularnoga
L jubo- nadbiskupa kalodkoga Gjuru Szelepcs6nyja, dovjeka
beznadajna, prekomjerno odana piiu i rijetko po-
hlepna za novcem. Sam gorljivi katolik i miljenik
jeZovita Franjo N6dasdy napisao je o njemu joi
bio za njegova Livota ovo : ,,Nema te podlosti, koje u
njega ne bi mogao novcem kupiti." I odista, novac
mu bija5e bogom, jer su za nj mogli od njega i pro-
testanti kupiti toleranciju; a da ne mora ni5ta
od toga na gadni nadin stedenog blaga i:rtvovati
za potrebe zemlje i kralja, umirivao je svakoga
smr6u svojom i oporukom.
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DOMOVINE.
Medjutim se spremio Petar Zrinski na svadbu
svoje k6eri Jelene. JoS 28. decembra napisao je
na Ozljtt gradu svom budu6em zetu Franji Rek6-
czyju pismo na magjarskom jeziku, u kojem mu
javi, da 6e se vjendanje obaviti r. marta 1666., a
onda krene s velikom pratnjom polovicom februara
na put. Vjendanju se ovom osobito radovala pala-
tinova Zena Marija Sz6chy, bliZa rodjakinja Petrova
po materi njegovoj Magdaleni Szdchy. Ali nju nije
samoobiteljska sre6aokupila, vei i poiitidki zapletaji,
jer ono, Sto je bila Katarina Frankopanka Petru
Zrinskomu, bila je Marija Sz6chy Franji Wessel6nyju.
Nlarija Sz6chy poila je Petru u susret do Ziline, pa
ZRINSKI, FRANKOPAN, NADAZDI I TATTENBACH.
ga odvela bolesnom svom muZu u Banjsku Bistricu,
gdje se oba glavna drZavnika dogovori5e, da 6e se
poslije svadbe sastati u Stubnidkim Toplicama. Vjen-
danje obavljeno je upravo kraljevskim sjajem na Rd-
k6czyjevom gradu Makovicama u ponedjeljak dne
r. marta. Skupila se ditava vojska najodlidnijih
gostiju: nadbiskup Szelepcs6ny zastupao je kralja
i vjendao mladi par, onda je bilo na gradu poslanika
iz Poljske, Italije, Francuske i Spanije, dok su skupo-
cjenim darovima obdarili rajsku vjerenicu Ludovik
XIV., papa Aleksander VII. i duZd mletadki, koga je
Franjo Frankulin u ime banovo lidno pozvao na
svadbu. DrZavni sudac Franio Nddasdv nije do5ao,
J)
dok je Mihajlo Bory zamjenjivao bolesnogapalatina.
Petar Zrinski bio je vrlo dobre volje ; plesao je,
utrkivao se i na konjskoj trci iznio pobjedu, ali tza
sve to ipak nije zaboravio obeianja dana palatinu.
Podetkom aprila, polaze1i kudi u Hrvatsku, po-
trai:io 1e Franju Wessel6nyju u Stubnidkim Topli-
cama,gdje je uzanl na3aojoS i viSemagjarskegospode.
Svi su govorili o Zalosnojsudbini domovine i o pogibli,
a za izlije&tje toga svak je smatrao potrebnim
tijesan savez i slogu svih patriota. Na to je palatin
sklopio s banom pod prisegom i rukovanjem dne
.J.aprila savez,o kojem izmijeni5eobojica po obidaju
onogavremena zavjernicena iatinskom jeziku s pot-
pisom svojih imena i pedatom. U njima se oba veli-
ka5a medjusobno obvezuju, da 6e ,,u smislu zakona
i ustava kraljevine, te uvjeta kraljevskih zavierrrica"
zajednidkom silom nastojati, da otklone prileteiu
pogibao ,,od kraljevine Ugarske premile domovine
na5ei njoj pridruZenih kraljevina" ; ujedno se zakle5e,
da ne 6e ,,u tim tuZnim prilikama kraijevine ni u
sreii ni u nesreii jedan drugoga ostaviti, nego se
uzajamno braniti do posljednje kapi krvi." Nadalje
se dogovori$e i glede sredstava, koja Zeleupotrijebiti
u interesu istaknutoga cilja. Petar Zrrnsl<r naravno
nawnuo je ditavu stvar u sferu francuskih interesa,
pa tako se jod istoga dana 5. aprila sporazumjede,
36 DR. FERDO STSTC
da 6e se dati pod za5titu Ludovika XIV., no poradi
ojadanja svoje stranke i nabave ortLja trebala im
je bezuvjetno Sto veia svota gotova novca, kojom,
daSto, niti je taspolagao ban niti palatin, ita vi5e,
Franjo Wessel6ny bio je poradi mnogobrojnih dugova
r.r vjednim financijalnim neprilikama. Stoga bi po-
vjereno Petru Zrinskomu, da izjavi Gremonvilleu,
da palatin i joS neka druga magjarska gospoda Zele
stupiti u savez s Francuskom, te da zatraLi u svrhu
predpriprava za pokret novdanu potporu od roo.ooo
for. U tu svrhu izdao je palatin banu posebnu pu-
nomo6, kojom ga opunovlasti zatraLiti i podignuti
novac, a kao druga i svoga zamjenilia dodijeli mu
starog vojnika Ladislava Feketea, jednoga od naj-
pouzdanijih svojih ljudi. I(onadno odludiSe joS, da
6e u svrhu oduvanja tajne upotrebljavati u kores-
p'ondenciji laLna imena : Wessel6ny neka bude -
Osr,vald, a Zrinski - Ferdinarrd.
Poslije toga zaputi se Petar Zrinski u Bei, da
ondje potraZi francuskoga poslaniker. Gremonville
je dodu5e pratio najbudnijom paZnjom ugarske
i hrvatske dogodjaje, no to nije bila jedina zada(a
njegova. Ludovik XIV. poslao ga je na carski dvor
poglavito stoga, da zadobije povjerenje Leopoldovo
i da ga drZi u bludnji gledom na prave ciljeve fran-
cuske politike. Dok je Gremonville jednako uvjeravao
Leopoldove ministre, da Francuska Zeli mir, kratj
Ludovik XIV. spremao se nakon smrti Spanjolskoga
kraija Filipa IY. (t7. sept. 1665.),iza kojega ostade
detir-godiSnji sin slabiiak Karlo II., na vojnu protiv
Belgije, koja je u ono dobn pripadala Spaujol-
skim Habsburgovcima. I doista, Gremonville je tako
vje5to radio, da su u Be6u bezuvjetno vjerovali nje-
govom uvjeravanju o miru, a o gore spomenutom
napadaju dozna5e tek onda, kad se vei zbio, pzL je
Gremonville o njemu izvijestio Leopolda (26. maja
t667.). Cara je ova vijest naSla sasvim nepripravna;
u prvi mah kazao je, da ga po5tenje i savjest veZu
da pomogne svom rodu, no bai da se to sprijedi, imao
je Gremonville potpirivati nezadovoljstvo u Ugarskoj
i Hrvatskoj. Kraj toga ipak ne htjede, da bukne
ustanak, dok to ne ustreba interes Francuske, jer niti
su Gremonvillea niti Ludovika XIV. vodile simpa-
tije i ljubav, a jod ih je manje sprijedavala savijest.
Magjarl i Hrvati imali su im posluZiti kao sredstvo za
njihove ciljeve, pa stoga su ih ve6 prema politidkim
prilikama sada poticaii na djelo, sada opominjali na
dekanje, sada im opet svjetovali mir. I tako se zgodi,
kad je 15. aprila stigao Petar Zrinski u Bed s Lerdis-
lavom Feketeom, da francuski poslanik izjavi, kako
Ludovik XIV. sada niSta ne moZe udiniti za Nlagjare
i Hrvate, jer da Zivi s Leopoldom u miru. Osim toga
rede Gremonville Petru, neka se ne pouzdaje previSe
u palatina, te neka mu ni5ta ne kaZe o svojoj kores-
pondenciji s njime i Ludovikom XIV. ; konadno je
zatraLio jasan nezadovoljnidki plan ne davii nikakva
novca. Razgovor izmedju Gremonvillea i Petra trajao
je preko jedan sat, a" za titavo ovo vrijeme sjedio je
starac Fekete kao nijemi svjedok mirno na svom stolcu,
poito nije ni rijedi francuski razumijevao. Iza toga
pozove Petar Zrinski Stjepana Vitny6dyja u Bed,
te mu rede, neka za Gremonvillea formulira Zelje
Magjara. Sopionski odvjetnik sastavio je potom ditav
sistematski ugovor u smislu onih uvjeta, koje je (kako
rede) bio pripravan Ludovik XIV. primiti od Nikole
Zrinskoga.
,,Ugarska, piie Vitny6dy, treba da poslije Boga
jedino Francuzima zahvali, Sto joi Zivi i Sto nije
propala. Nadajmo se, da Francuska ni odsada ne 6e
ostaviti naroda, koji je bio predzidjem krS6anskoga
svijeta (antemurale Christianitatis)." Po Vitny6dyjevoj
vrlo zanimljivoj osnovi treba da Ugarska sklopi savez
s Hrvatskom, Slavonijom, i Dalmacijom, te Erdeljem,
Vladkom i Moldavskom. Tomu savezu ima Ludovik
XIV. pribaviti mjesto medju dlanovima rimskoga car-
stva, tako da ima glas na drZavnom saboru i da bude
pod zaStitom njegovom, ali ipak s tom ogradom, da
ustav njegov ostane nepovrijedjen. Ako je ikako moZno,
dobro bi bilo, da se tomu savezu pridruZi joS i Poljska.
Poradi sigurnosti od Turdina trebalo bi pla6ati neki
godiSnji porez, a francuski i holandijski poslanici
kod porte imali bi nastojati, da taj teret bude 3to
manji. No Vitny6dy je dobro znao, da se taj savez
ne moZe ostvariti bez rata protiv Austrije. Ovoga pak
ne samo da se nije plaiio, nego je u njemu gledao
upravo pravednu samoobranu na osnovu ,,Zlatnebule"
kralja Andrije II. od god. tzzz.,r jer otkad je na
ugarsko-hrvatski prijesto sjela kuia austrijska, nit je
po5tivala ustava, nit branila zemlje protiv Turdina,
dapade ona mu je Ugarsku i Hrvatsku dobacila za
plijen. Stoga treba, da se Sto tjeSnji savez sklopi
s francuskim krr-ljem i to budi na nekoliko godina,
budi za ,,vjedna vremena." Za slu(.aj, da Ludovik
XIV. nipo5to ne bi mogao da prekine mira s Leo-
poJdom, treba da Magjari i Hrvati sami zapodnu rat
dignuv5i na noge r5.ooo konjanika i toliko pje5aka,
kojim 6e francuski kralj odrediti i ispla6ivati plaiu,
poslati spremnih dasnika za vodje, te mjernika i
artilerista. Za pokriie predbjeZnih troSkova svakako
I Todka XXXI.
,,Zlatr'e bule" glasi : ,,Ako bi mi (kralj )
ili koji od na5ih nasljednika bilo kadgod radili protiv toj
pcvelji (t. j. ,,Zlatnoj buli"), to bez ikakve povrede veli-
danstva mogu takc biskupi kao i drugi velika5i i plemici
naSega kraljevstva ili s."i zajedno ili pojedince, sadanji i
buduci, kao i njihovi potomci oprijeti se i protusloviti nama
i na5im nasljednicirna "
 I'OSI-JEDNJI Ztill{Stil I }rR-\-\liopANt
je potrebno, da Ludovik XiV. odmah dade roo.ooo
talira, koja se svota ima donijeti u Bakar, ili ako drug-
dije ne moZe biti, u Bed. Upusti li se francuski kralj
kasnije sillrLu rat s Lcopoldom, tada neka ne sklapa
mira bez Magjara i Hrvata i njihovih dlugova, pa
neka se joi i pobrine, da se izgubljene zemlle povr:rte
Ugarskoj i Hrvatskoj, a srdanje ne otudje i da se po-
dignc potrebni broj tvrdjava po zemlji na njezinu
obranu. Kao protuuslugu nudi Vitny6dy jednom sinu
Ludovika XIV. ili kojem drugom princu, kojega 6e
kralj odrediti, krunu sv. Stjepana. No taj ie princ
zasjesti ugarsko-hrvatski prijesto tek nakon slo-
bodnog izbora stali5a, a prije krunisanja izdat ie
zavjernicu, da ie u5duvati stare slobode i prava.
Osim toga kaZe Vitny6dy, da 6e }tagjari i Hrvati
vazda pomagati nastojanje francuskoga kralja, da
postigne rimsko carsko dostojanstvo, da ie mu viSe
deta staviti na raspolaganje, a tako bi trebalo da bude
i francuske vojske u Ugarskoj i Hrvatskoj. eete pak
duZne su pokoravati se zakonima one zemlje, gdje
se nalaze. Kao jamstvo za ispunjenje svih tih uvjeta
daje Ludovik XIV. svoju kraljevsku rijed, koja treba
da ostane sveta i nepovrediva, a uop6e neka za tri-
deset dana dade definitivan i j asan odgovor, j er Magjari
i Hrvati u svom bijednom stanju ne mogu iekati."
Gremonville nije osnove Vitny6dyjeve smatrao
p r e S n o m ,a n i p a l a t i n , k a d j e z a n j u s a z n a o , n i j e j e
odobravao, narodito se nipo5to ne htjede sloZiti s po-
misli, da jedan francuski princ zasjedne ugarsko-hr-
vatski prijesto. Franjo Wessel6ny poznavao je doduSe
Iidno Gremonvillea, no rtza sve to ipak nij e mnogo
odekivao od daleke Francuske. On i njegova okolina
nikad se nijesu odudevljavali za one velike osnove,
ito su uzdizale Petra Zrinskoga, pa tako, kad se odludio
da istupi protiv Austrije, oko je njegovo odmah perlo
na onaj redoviti put, na kojem je magjarska opozicija
jo5 od vreil)ena kralja Ivana Zapoljskoga stupala;
skoro viSe od vijeka i p6 Nlagjari su se protiv Nije-
macir oslanjali na Turdina, jer je bio blli,i, a moZda i
jadi od Francuza, te diji je interes traLio stalno osla-
bljenje ku6e austrijske. Pitanje je samo bilo, po
l<ome da palatin stupi u dodir s portom ; nekoji su
pomiSljali na uglednog jegarskog Turdina Ka"ra
Ibrahima, no ve6ina je drZala, da se uspje5no daje
stvar pokrenuti jedino po erdeljskom knezu. I
odista, knez N{ihajlo Apafy tel< 5to je primio vijest o
nezadovoljstvu magjiLrske gospode, odmatr po5alje
u maju dva p<,rslanika u svrhr-r opiirnije informat:ije
i sondiranja terena u sjevernu Ugarsku i to ved nam
poznatoga Nikolu Bethler-ra i ne6aka svoje Zene I'Ii-
hajla Telekija.
l{edjutim se zgodi pristupom Franje N5.dasdyja
nezadovoljnicima vrlo vaLna promjena. DrZal'ni sudzrc
NA Blr-\NIIiu DO}IO\:INE. 37
pratio je vrlo pozorno pokret nezadovoljnidki u
Ugarskoj, a kalio je dobro znao, da jc Wessel6ny
star i bolestan dovjek, pa da 6e se palatinat doskora
isprazniti, stao je razmiSljati, kako da stedepouzdanje
i sklonost naroda. Ye( iz toga egoistidkoga ril.zloga
jasno je, da irije mogao mirno rnotriti nzrrodni pokrct,
niti ostati izvan njega, jer je bilo odevidno, da ie
sloZiti glavne muZeve u jednu jerku stranku. No koja
je konadno svrha saveza i kojim je sredstvima. Zele
nezadovoljnici posti6i, toga N6dasdy nije zneo, a nije
ga ni osobito zarnimalo,jer je u prvom redu pomiSljao
na to, kako ie pridruZivii se nezadovoijnicima tek
onak_oop6enito preuzeti neke duZnosti na sebe, ali
podjedno i podrZavati intimni odnodirj s dvorom,
a to s tim viie, je. promatraju6i ugarske prilikc
bez zanosa i ogordenjl, nije vjerovao, da 6e narod
Stogod posti6i bez pomo6i inozemstva. Nastanu li
opet smutnje, on je mogao samo dobiti, jer se nadao,
da 6e se u zgoCnom dasu kod dvora pojaviti kao spa-
savaju6i angjeo, na" koga 6e onda prije6i sva slalva i
moi. N6dasdv se dakle odludio na dvolidnu i smionu
igru pouzdavaju6i se kod toga u svoju spretnost,
svak das spreman izdatt ili zavjeru dvoru, ili dvor
zavjerenicima, ako brrde od potrebe po njegove lidne
interese. No to mu je bilo kzro skrajnje sredstvo, redo-
vita pak politika, der zadobije sklonost Nlagjara i
Hrvata za sludaj, da pobjeda ostane na njihcivoj
strani, u protivnom pak sludaju naumio je dvor upo-
zoriti na pogibao, Sto se sprema u Ugarskoj i Hr-
vatskoj, te da je za umirenje najboije sredstvo -
grof Franjo N6dasdy.
N6dasdy je ve6 u drugoj polovici juna 1666.
tako daleko do5ao, da je napisao saveznidko pismo
za Wessel6nyja, ali u NIurS"ny poslao ga je po svom
tajniku Valentinu Szenteuu tekar u drugoj poii jula.
\red prema svojtij opreznoj nzrravi N6dasdy je osobito
nasiasic, da palatin nik<;mu ne oda savezasnjime, Sto
je bilo izliSno. Wessel6ny je velikim zadovoljstvom
primio pristup drZavnoga sudca u nezadovoljnidki
savez do znanja, ,,da ih kasnije potomstvo po nji-
hovoj smrti ne optuZuje kao stupove domovine s pro-
pasti njezine i da irn ne bude crna uspomena." Dne
29. jula potpisao je palertin oba primjcrka ugovora,
u kojima se medjusobno zakleie, da 6e sve, Stogod
6e diniti u liorist naroda i domovine , zajednidki izvr-
SavrLti,dirpiLde,ako bi kakve korake poduzimali kod
l;ralja i dr-orrr",i unda dir (-c racliti sporAzumno. U
jednom pak prir.atnom pismu pisrro je palartin joS
istogzr dana zq. jula novom svom savezniku ovo :
,,Nadam se, diL milostrvi tsog raZaliv5i se nad ne-
voljom naSega nzrroda Zeli po milosti, koja je saila
u naia srcrr, preporodjenje njegovti. Kako sam rado
primio Vaiu preuzviienu i boZanstvenu oblaciju
38 DR ERDO SISIC

(t. j. predloZene uvjete),kazat 6e vam po5teni vjerom
tajnika obvezani narodni gospodin Valentin Szente.
Prema tome, dragi moj preuzvi5eni gospodine, mole6i
dragoga Boga i postojano rade6i na korist domovine,
ijubimo i razumijmo jedan drugoga. Vjerujte, u meni
6ete naii stalno i dobro nastojanje i uvjerenje pralvoga
Vadeg sluge i oca."
Pristupom Franje Nddasdyja palatin shvati stvar
ve6 toliko dozrelom, da 1e za drr-rgu polovinu augusta
sazvao konferenciju nezadovoljnika u Murdny pod
izlikom, da se Zeli izmiriti sa svojim sinom Ladislavom,
s kojim bijaSe u svadji radi ba5tine. Pozvanici skupiSe
iz eakovca palatinu pismo, u kojem mu javi, da dini,
ito drZi za potrebno, dakako sve uz najve6i oprez;
u Apafyja neka se odvi5e ne pouzdaje. Ovo pismo
Petrovo moZdajoS nije ni u rukama palatinovim bilo,
kad je paiatin dne 27. augusta s Nikolom Bethlenom
i Ladislavom Feketeom utanadio uvjete, pod kojima
bi se Magjari mogii pokoriti sultanu. U uputi onom
poslaniku, koga 6e Apafy poslati k porti, kaZe se, da
su Nlagjari spremni i prema prilikama plaiati podasni
godjSnji danak od 5o-roo.ooo talira. Za to rnol.e
sultana, drLih brani ; ali u njihove nutarnje poslove
da se ne upliie i neka dozvoli, da sebi slobodno bi-

POVELJA KRALJA LEOPOLDA OD G. 1665., KOJOM JE PETRA ZRINSKOGA II'TENOVAO BANOM. (I.)
(Zemaljski arhiv u Zagrebu.)

se na Murdnyu u velikom broju, a medju njima i
Apafyjevi poslanici, no do5lo je i takvih plemi6a,
pred kojima se imala zavlera tajiti. Dok se palatin
gore na gradu s tom gospodom kartao i zabavljao,
drZali su nezadovoljnici svoje tajne konferencije pod
gradom u jednoj kolibi. Ve6ina ih se izjavila za savez
s Turdinom, no ipak ne stvori5e definitivnoga zakljudka
bez palatina, ve6 se samo jedan drugom zakleSe, da
6e biti sloZnii primiSe ime ,,interesati," dakie
kao ljudi zainteresovani u zapodetoj stvari. I Petar'
Zrinski je bio pozvan na konferenciju, ali sprijeden
lidno do6i u sjevernu Ugarsku, poslao je 15. augusta
raju kralja. Kad su potpisali ovu uputu, magjarska
su gospodaosje6alaneku tjeskobu duie. ,,Moramose
pokoriti," rede potiStenopalatin, a-Nikola Bethlen:
,,eitav kr5danskisvijet tudit ie se, Sto se otkinusmo
od okrunjena nam kralja i Sto udinismo najkletijeg
nam du5manasvojim gospodarom; no drugoganadina
nema, moramo se pokoriti, pa neka dodje, Sto do6i
mora." Da stvar sigurnije uspije i da Austrija ni5ta
ne saznade,bilo je od potrebe najveie duvanjetajne.
Stoga je Wesseldny htio ditav posao kod porte tako
zapo(eti, da isprva istupi sam Apafy,. koji ie stvar
pokazati kao svoju ideju u svrhu izmirenja izmedju
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI
Magjarai Turdina. PokaZeli se potom Turdin sklonim
Apafyjevoj osnovi, tezapitali, kako da se ona provede,
onda neka erdeljski knez odgovori, da ima mnogo
privrZenikate misli u Ugarskoj, ali imena njihova ne
smije nikako iznijeti. Ta je opreznost bila poradi
togir"umjesna,3to su X{agjari dobro znali, da je glavni
tumad na porti Grk Atanasije Panajotti u plaij aus-
triskoj i da svaku vaZniju stvar odmah dojavljuje
carskom rezidentu Ivanu Casanovi. Potom se vr'ate
erdeljskiposlanicikuii, na Sto Erdeljci izaberu Ladi-
slava Ball6a kao onoga, koji 6e po6i na portu, jer
je vei destoondje bio i dobro poznavao onamosnje
i:
t-
t,
ti;
t'
!i
l.
t
r 'i
moli,rnrfinrr.rtriTnt Jrpqt lo l'u nd*r nnd.l' oc
v'.M-',nb.i.
{.r:i lrJlloi'1,1*,i;1A-c .
ni n,ilnhr r iun,irai*oiruirr fi:rnrti
'l'
l' I {ui qn,rnrn.unlli1:cll.rrmn: tbltt,:'t..'
nc,{.1r r J,rd r.. ii Lr,:tru n.* n. i or,,_D_ a". .t{*
1
povELJAKRALJ-{LEopoLDAoD G.
,)1."i;,,ffr|,i:;*,tr,
prilike. Bal16 se veoma pouzdavao u uspjeh, no kacr
verziran diplomata na porti dobro 1e znao, da bez
novaca nema niSta, pa je s toga drLao za potrebno,
da mu se stavi na raspolaganje 4o.ooo talira u svrhu
mi6enja i darova. Ali Magjari nijesu poslali ni pet Sest
stotina potrebnih za putni troiak. U Erdelju, dirito,
ne htjede nitko za ovo poduzede dati novrrca, pa tako
javi palatinu jedan ,,interesat", Gavro Kende, desiv5i
se n to doba u Erdelju, dabez j.ooo for. Ball6 uop6e
ne moZe po6i na put ; Kende je medjutim znao, da
Wessei6nyi nema novaca, zato je odmah dodao, da
ih treba uzajmiti. Palatin je to i udinio, no podjedno
NA BTTANII{U DOMOVINE.
je porudio i Zrinskomu, da kod Francuza urgira novaca.
Sada je Ball6 nekako mogao u novembru po6i na put,
te je r. decembra stigao u Drenopolje, gdje se tada
nalazio sultan Nlehmed IV.
Medjutim se bavio Zrinski miSiju, kako da Sto
bolje utvrdi eakovac i kako da okupi oko sebe glavnu
hrvatsku gospodu, a i doseljene kraji5ke Srbe (Vlahe),
medju kojima se nadao malim tro5liom podi6i na noge
do ro.ooo momaka. Ove je osnove svoje javio sredinom
augusta Gremonvilleu i upozorio ga podjedno, da
ie mu za provedenje njihovo trebati novaca. Uto
se sastala mur6"nyska konferencija, u kojoj (kako
,ri
ri
,j
ll
'.'i
i,.li;:l
rMENovAoBANorr.(rr 1
zRrNSKocA
znamo) zaklju6i5e nazodni }lagjari trai:iti pomo6i u
Turskoj. Kad je Petar Zrinski saznao za taj zakljudak,
vrlo se ozlovoljio, dapade kao da je htio da joS jasnije
istakne svoje nezadovoljstvo, provali u septembru
sve do KaniZe i ondje ubije paiinog sina ; to je bila
odmazda za tursko haranje po njegovim posjedima.
Istodobno joS se tje5nje prisloni F'rancuskoj napi-
savSi negdje podetkom septembra jasno i bistro svoje
zahtjeve: ponajprije treba mu novaca zatzdti,avanje
vojske i zanabavu pu5aka, onda poZeli, da bi Ludovik
XIV. poslao u Hrvatsku z.ooo vojnika s jednim mar-
Salom, viSe mjernikzr, te artilerista i nekoliko topova;
40 DR. FERDO SISIC
potom zatrai:i od francuskoga kralja pismeno odito-
vanje, da ie privilegija, sloboStine i ustav ostaviti
netalierute. Za sebe zahtijeva sva imanja i posjede,
5to ih je ikad imala porodica Zrinskih te izgubila budi
silom budi po nepravdi, napokon zaiStezasebei svoje
nasljednikeupravu nad Kranjskom. Bude li od potrebe,
on 6e doii u pomoi Ludoviku XIV., te mu staviti na
raspolaganje sva svoja imanja na hrvatskom pri-
morju,- a da iskreno misli, spreman je poslati jedinca
sina u Paiz kao taoca. Pismo ovo stiglo je u pariz
krajem septembra,a malo po tom r. oktobra odgovori
Ludovik XIV. na nj : on pristaje na sve zahtjeve
Petrove, samo vojske francuske da ne moZe poslati
u Hrvatsku, jer toboZe ne zna, gdje da je iskrca i
kojim bi krajevima imala pro6i.
Dok se ovo zgadjalo, borila se smiona i domi5ljata
pamet Vitny6dyjeva jod smionijom ili barem pusto-
iovnijom osnovom, koja da je uspjela, udinila bi po
njegovom mnijenju Magjare i Hrvate gospodarima
situacije. Opde je poznato bilo, da je kralj Leopold
kao strastven lovac destoobidavao s malom pratnjom
odlutati u bedki Prater, Laxenburg ili iumovitu oko-
licu Ebersdorfa, tako da ga je nekoliko smionijih
ljudi moglo iznenaditi, pratnju mu lako potu6i, a
njega sama ih i:iva ili mrtva uhvatiti. Eto na to se
sada spremaoVitny6dy, a za sludaj, da mu atentat
uspije, naumio je zarobljena kralja odvesti u grad
Kaszu na Vagu i ondje ga tako dugo drZati zatvorena,
dok ne ispuni Magjarima i Hrvatima svaku Zelju.
Vitny6dy je bio uvjeren, da kroz duZe vremena nitko
Liv ne (e znati, kud se kralj djeo, a u najgorem slu-
daju, ako bi ih progonila carska vojska i uzela pod-
sjedati Kaszu, da bi mu kraljev Zivot bio u ruci i
tako mogao sluZiti l<ao obrambeni Stit protiv svake
pogibli. Zamislivii ovu osnovu, Vitny6dv je dojavi
Wessel6nyiju s molbom, da bi na nju privolio, no
palatin ne htjede o tom ni5ta ni da duje, smatraju6i
atentat podlim djelom, jer da je kralj dobar, samo
ministri da su rdjavi ljudi. Uza sve to Vitny6dy nije
svoje osnove napustio, dapade za njezino prove-
denje pruZila mu se nova povoljna pritika. Leopold
se Zenio; nevjesta njegova Spanjolskapri.ncesaMar-
gareta pribliZavala se polaganim korakom kroz Ita-
liju i nutarnju Austriju Bedu. U novembru putova,la
je Stajerskomi prema programu imao joj je Leopold
s malom pratnjom poii u susret do semerin5koga
Schottwiena. Vitny6dy je dakle naumio na tom putu
uhvatiti kralja, pa je poslao Petru Zrinskomu u ea-
kovac glasnika s molbom, da mu u tu svrhu poSalje
4o do 5o hrvatskih husara. No Zrinskomu se osnova
VitnyddSzjevatoliko zgadita, da je o5trim rijedima
otjerao Vitnyddyjeva dovjeka. Potom ode taj u
Legrad, te od onda5njeg kapetana zatraLi toboZe
po banovoj zapovjedi one konjanike. Kapetan, ne
vjeruju6i Vitnyddyjevom glasniku, poSalje Petru
konjuSnika, pa kad je iziSla lai, na vidjelo, Zrinski
ljutito naloLi, da toga dovjeka ili 6kuju ili bace u
Dravu. Medjutim glasnik, ne sluteii ni5ta dobra,
pobjeZe netragom iz Medjumurja. Kad je Wesse-
l6nyi doznao u PoZunu za Vitny6dyjeve majstorije,
neobidno se razljuti, te zamob Zrinskoga, da bi So-
pronskoga odvjetnika, dodje li mu u eakovac, dao
smaknuti, Sto je ban i obe6ao, premda nije ni na
kraj pameti imao dirati u prijatelja pokojnoga brata.
Kraljevski pir, Sto ga je Vitny6dy tako nemi-
losrdno namislio da o'sujeti, bje5e povodom, da su
se u Bedu sakupila brojna magjarska i hrvatska go-
spoda, koja su u zlatnim i srebrenim odijelima, oklo-
pima, sjajnim banderijama i bogatim konjskim na-
kitom u velike uveiali sjaj ulaza Spanjolske prin-
cese i same svadbe (5. decembra). Ovamo je do5ao
i palatin sa Zenom, onda Petar Zrinski i Franjo N6-
dasdy, koji se tom prilikom prvi puta javno pri-
bliZio palatinu, Sto nije izbjeglo oku paZljivih dvor-
janika i pobudilo neku sumnju. Medjutim niti N6-
dasdy, a niti dvor nijesu znali, da je Wessel6nyi
sada nastojanjem Petra Zrinskoga izncva stupio u
dodir s francuskim poslanikom, jer mu je trebalo
novaca, pa je u jednom zajednidkompismu od 16.
decembra s banom zamolio Gremonvillea, da pi5e
Ludoviku XIV., dakako toboZe kao vlastitu misao,
da Nlagjari i Hrvati dulje ne mogu dekati. Buduii
da se pak Ludovik XIV. joi uvijek ne misli zaratiti
s Leopoldom, neka im po5alje sto ili barem 6o do
7o.ooo talira, a za ostalo ve6 ie se sami pobrinuti.
Odgovor mole najkainje za tetrdeset dana.
U to se doba Ludovik XIV. ve6 ozbiljno spremao,
da doskora navali na Nizozemsku, pa stoga je Gre-
monville, dakako poznavajuii namjere svoga gospo-
dara, gledao da stvari udesi prema probicima Fran-
cuske. Kod toga smetalo ga ipak to, Sto nije imao
povjerenja u palatina ; Gremonville bje5e uvjeren,
da Wessel6nyi,ako i dobije novaca, ipak ne 6e biti
onako vjeran pristaSa Ludovika XIV., kaki je bio
Petar Zrinski, nego da 6e kod zgode sve odati Leo-
poldu. S toga ga je, prije nego li se upusti s njime
u pregovore, htio u tolikoj mjer-i obvezati, da se
vi5e ne ie modi natrag povuii, pa je ovu svoju na-
mjeru otvoreno i povjerio banu. Na pismo Wesse-
l6nyijevo i Zrinskovo Gremonville je dakle odgo-
vorio, neka jasno i bistro napi5u, i to vlastorudno,
5to zapravo Eele,a onda 6e on to pismo poslati u
Paiz. No jo5 prije nego Ji je dobio odgovor, podje
oko 19. decembrakasno u vede sam u stan palatinov.
Wessel6nyiupravo je raspravljao sa svoja dva pouz-
danika, Mihajlom Boryjem i Franjom Nagyom, kad
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BILA.NIKU DO]IOVINE. 4r

je u sobu u5ao nenadani gost i odmah predaona samu umiri glede palatina, ali ipak ne sasvim. ,,Palatin
stvar. Iznio je elaborat Vitny6dyjev i upitao, da nije tako iskren - pisao je Ludoviku XIV. dne
li ga Magjari odobravaju i da li su svi spremni odre6i
23. decembra - kao ban, dije prijateljstvo treba
se pokornosti Leopoldu. Na ovo jasno pitanje tze darovima i godiSnjom potporom odri,ati, da se s tim
palatin nekako izbjegavajuii odgovarati, a naroditolakSe mogu i drugi predobiti, dok bi novac, gto bi
kad se upoznao s djelom Vitny6dyijevim u cijelosti,ga eventualno primio palatin, malo koristi donio,
odmah izjavi, da on dopronskogaodvjetnika nikad dapade moglo bi se i to dogoditi, da bi ga Wesse-
nije na takovo 5to opunomodio. Potom uze Gre- l6nyi zadri.ao, a podjedno sve odao LeopoJdu".
monville raSdinjavati palatinu i njegovim drugovima U Bedu sastala su se i sporazumjela sva tri
politidku situaciju : njegov tralj - rede on - zasada
glavna dry',avna dostojanstvenika. Dne 19. decembra
ne moZe da prekine s Leopoldom mira, no dodje sklopili su nov savez i dali jedan drugom t\ov:u za-
li do saveza izmedju Engleske i Austrije, dto je bilo
vjernicu, koju su potvrdili potpisima, pedatima i
vrlo vjerojatno,l planut ie rat. Tada mogu nezado- zakletvama. ,,Mi grof Franjo Wessel6nyi Haladski
voljnici pouzdano radunati na francusku pomo6, a palatin ugarski, nadalje grof Franjo N6dasdy Fo-
dotle treba da su na oprezu i da se spremaju. Gre- garaSfoldski, drZavni sudac ugarski, onda grof Pelar
monvilleu je uspjelo konadno palatina predobiti za Zrinski, ban hrvatskj, videii, da su stanje Ugarske i
sebe, naSto je on u sporazumu s Petrom Zrinskim stvar njezina naroda doSli u takovu pogibao, da fe,
napisaoLudoviku XIV. pismo, u kojem je spominjao, ako je mi, koji smo prvi stupovi zemlje, ne sprije-
kako se rad Gremonvilleov dosele sastojao samo dimo kojim dozvoljenim putom, doii do konadne
u obedanjima, pa da je poradi toga neprestanog propasti tog plemenitog i pod nebom tako glasovitog
odgadjanja zavladala medju nezadovoljnicima velika naroda. Budu6i da naiazimo vrlo potrebnim, da se
nestrpljivost, dapade neki da su i posumnjali u ova zemlja u svojim granicama ne smanji i da nai
iskrenost Ludovika XIV. i izjavlli, da im daleka narod brojem ne spadne - pa napokon da ovo malo
Francuska ne moZe pruZiti valjane obrarie niti protiv
preostala naroda u krSdanstvu i u svojoj vrsti i zemlji
Turdina, niti protiv Nijemaca, pa stoga Zele mnogi, u ovim tijesnim granicama moZemo odri,ati, smatramo
a u prvom redu Zitelji sjeverne Ugarske, da se pri- potrebitim u prvom redu, da se nas trojica vjerom
kljude Turdinu. No on (palatin) nastoji, da to svom obveZemo jedan drugomu, da sve ovakove stvari
snagom sprijedi znaju(i, ako se Ugarska prikloni moraju ostati tajnom, a da. tako bolje uspiju istaknute
Turdinu, da se vi5e nikad od njega ne ie osloboditi,dobre namjere, osigurajmo jedan drugoga na5om
pa tako nije kod Turdina ni5ta udinjeno. Stoga se rijedi, na vjeru i blaZenstvo na5ih duda, da ovaj na5
nezadovoljnici ponovno obraiaju Ludoviku XIV., rad i na5u duZnost, a uzto istaknute namjere i nasto-
te ga mole, da im dade ili bar obeda vee sada za janja nikom ni iz kakvog uzroka ne 6erno pokazati
sludaj neuspjeha svakom pojedincu negdje oko Rajne ni na koji nadin, dapade da na nalidni nadin drZimo
irnanja vrijedna 4o.ooo do 5o.ooo talira, a za sludaj
tajnu i pred onima, kojima je ova stvar inade u
uspjehaneka im vei sada odredi nagradu. U njegovim glavnom poznata. Drugo, obveZimo se, da Sta god
je rukama njihov Livot, pa su oni joi izim toga spremni
moZemo u korist opstanka i napretka naiega naroda
poloZiti prisegu, dati svoje sinove za taoce i nji- i Ugarske na5om pamedu prona6i i udiniti, da 6emci
hove vojnike primiti u svoje gradove. No sve ovo sve to marljivo izvr6iti, pa ako ustreba, obratit 6emo
ima da ostane kao najve6a tajna, jer bi se inade se i na druge. Nadalje udinit iemo u tom bijednom
Austrija mogla pripraviti i njih uni5titi. stanju jo5 i to, da jedan bez drugoga niSta ne smije
Ovo pismo potpisao je jod i ban Petar Zrinski uraditi, vei da 6emo u svemu zapodeti jednakom vo-
te potvrdiv5i ga zakietvom vjernosti Ludoviku XIV, ljom i sporazumom i raditi stalnci do konca. Dapade,
za sludaj, da rat plane, predado5e ga zajedno Gre- po5to je izTaz svake stvarj nestalan, pa stoga ako
monvilleu izjavivSi podjedno, da bi im ve6 sada bi ili mi svi, ili tkogod od nas, ili koji od onih, koji
trebalo novaca za podmiienje budimskoga pade, znadu za ow stvar s na5om voljom, pa bilo od koga
da im ne smeta u zapodetim poslovima, ali je Gre- i ne izuzevlj nikoga, bili proganjani, duZni smo
monville odgovorio, neka nipoito ne mije5aju Turaka perpetuo obligamine na svakom putu r na svaki
u stvar, po5to je Francuska tada bila s Turskom nadin svom na5om sposobnosti za njlh se zauzeti
u napetim odno5ajima, tako da je jedna pomo6 i pomo6i iz nevolje. Poradi toga dali smo jedan
drugu iskljudivala. Potom se Gremonville maiko, drugomu pismo pisano nzrSom rukom i providjeno
pedatom, da drZedi ga desto pred na3im odima, ne
I U to je doba Ludovik bio u ratu s Enqleskom kao bacimo s lahkoumnim shvaianjem ove stvari i drti''
saveznik Holandije. nosti dude na3e u vjedno prokletstvo, a da ne po-
Posljednji Zrinski i Frankopani.
 DR. FERDO SISIC

vrjedimo javno svoje po5tenje i da ga ne iz-
gubimo".
Ali ovo pismo kano da nije bilo dostatno jamstvo.
U PoZunu, dokuda su drZavni sudac i ban otpratili
palatina, izdali su Nddasdy i Zrinski, pa N6dasdl'
i Marija Sz6chy jo5 posebne zavlernice jedno dru-
gome. Nddasdy i Zrinski zakleSese medjusobno dne
zB. decembra, da 6e ostati u savezu do smrti, da
ie podupirati u svemu napredak i zajednidkeinterese,
da ne 6e svojih tajna bez volje drugoganikom odavati,
a ako bi drugadije radili, neka ih Bog kazni kao
krivoktetnike na uZasanlprimjer svijetu. ,,Ako za
za zB. februara t667. u Banjsku Bistricu palatinski
sud, pod kojom 6e se krinkom mo6i ,,interesati"
sigurno sastati i posavjetovati glede toga, Sto se
imade udiniti, a dotle ie moZdave1iz Erdelja, odnosno
Turske sti6i kaki glas.
VrativSi se poslije ovih pregovora dne z. jantara
t667. a Bed, Zrinski povjeri Gremonvilleu, da im
se i N6dasdy prikljudio. Ova novost vi5e je poslanika
rastuZila nego Ii obradovala, jer je dobro pozna\rao
drZavnog sudca i odmah prozreo njegove motive ;
stoga je Zrinskome stavio na du5u, da nipoSto ne
odade Nddasdyju njihov intimni odno5aj, ,,jer je

-AIp r I
;nnu n rrrri pn r noi'ili f tinrrnl',ntnincr
.'n r,rit,,'n.ti'#r-t irJ r'r iftn'f,rra-
t iu' ii'.. nirrornJ-1.n
{ 1i'rtinn,..it il ,rr"t,t{o {ftc*,
!L:j
ii'1
tq 5..c B {! f'i;
i.'ir*i.gr1r,'nanC
R t] 5 io rryhjsmnd,rdl
N I :\1'l n tl'i ;nsrirnrrn

i%.,.
l.tl:,

I.

I
f
Iri

POVELJA KRAr-JA ILEOPOLDA OD G. 1665., KOJOM JE PETRA ZRINSKOGA IMIiNOVAO BANOM. (III.1
(Zemaljski arhiv u Zagreb,t.l

veiu sigurnost ustreba, pisali su Zrinski i Nddasdy,
podpisat iu to i svojom krvlju, dapadeja se obve-
zujem jo5 i na to, da 6u stavivdi se vazda na njegovu
stranu (t. j. Zrinski na N6dasdyjevu i obratno) i:ivjeti
i umrijeti za nj kao u sre6i tako i u nesre6i,a ako
Sto dujem na njegovu Stetu, upozorit iu ga na to,
kao pravi i zaprisegnuti brat ; neka mi Bog tako po-
mogao, kao Sto ovo od srca Zelim !"
U PoZunu jo5 se zavjerenici dogovori5eglede
dalje radnje ; konadnose sporazumje5e, da 6e Wesse-
l6nyi toboZeradi rijeSenja apelacijonih osudau smislu
saborskog dlanka XXXIV. od god. 1659. sazvati
N6dasdy nevjerar"n dovjek, rede Gremonville, koji
je u dobroj slogi s Leopoldom, a zahtijeva Ii ego-
istidki mu interes, kadar je sve izdati bedkom dvoru".
No uza sve to, kad ga je Zrinski, koji je za to vri-
jeme bio kod N6dasdyja u Pottendorfu, zamollo zzr
konferenciju s drZarmim sudcem, poslanik se tomc
odazvao. Mjesto sastanka bila je Ahauska krdma
blizu Laxenburga, jer ma da je dvor u to doba plesa
i sanjkanja podeo da zaboravlja na z\e glaslne cr
ugarskoj i hrvatskoj gospodi, ipak se nije dinilo po-
desnim, da se sastanu u gradu. Zrinski i N6dasdv
doSli su kodijom iz Pottendorfa, a Gremonvjlle
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DOMOVINE. 43

opet preobudenkao trgovac izBeta (r4. januara 1667.). bi li dao pomo6i za sht(aj da poljska stvar ne bi
Vjerno svojoj politici, poslanik je odmah zatraLio po5la, kako on Zeli i kako ie i na kakav nadin pruZiti
jasan pismeni odgovor na ova pitanja: koji je razlog pomo6i Magjarima. Podjedno pisali su i Wessel6nyju
njihove bune, Sta Zele od Ludovika XIV., 5ta mu i zatraLilt od njega, da Sto prije ili lidno dodje u
nude kao protuuslugu, Sta mogu udiniti njih trojica Bed, ili poSalje svog pouzdanika, ne bi li tako raspr5io
(to jest i palatin), te dodade konadno, da ie njihovo sumnje Gremonvilleove, jet bude li poslanik samo
pismo u originalu zadri,ati kod sebe, a prijepis po- malo rada opazio, odmah 6e im dati ve6u svotu ncl-
slati u Pariz. N6.dasdyi Zrinski nijesu mogli na ova vaca. Stoga zamoli3e palatina, neka mu poSalje
odludna pitanja odgovoriti i u palatinovo ime, ,,jer uvjete, pod kojima bi Nlagjari bili pripravni pri-
se o tome moraju jo5 medjusobno posavjetovati ; u kljuditi se Francuskoj, jer dok to ne udini, ne mogu
ostalom (reko5e) cilj ustanka jeste pogaZenu slo- se od Gremonvillea nidemu nadati. Svakako bi
bodu zemlje uspostaviti, te izgubljene pogranidne dobro bilo, da se jo5 prije banjsko-bistridke skup-

---
ii:---, -.-l-:-rJ
'
t! .

. ( Y jllprr^onur f',irli., r'r noi.ir.,r,,rra ,lrlr.nRc

$ . r'rrm,lrrrml , i C i . , , ; j l nI h , , , . , D n i u ,Ci , " , q . i i J - ) '

j lr1:ii:iniC,,h,r,r. r I!,rii:rri,Er.li;inru..funrjl'
mf r . 1 r i ' r 6 j . . :. 4J.r rr , r rj -' :,.n.r . nE ; , i r r r - r
{,},rnnt.,,
,,ls"Jqii.&ri-*r'.,c''olilr'r.rn,iu m. Pr,,rl, n I ll611ra.r;.. i1111rr,,'irr (-,i:r,:lur ierr :r,Jl1rrrni,lrg,ff.
i::, frrr:rnbrr: can:idrinn'm'rm.qrrx rrrrl- rcjlrrni,. : prrrrr !]* r1Jr,1r:i iiri i'rnni n,.rrrJrirun R&.!,
-C+eiru
am 5rnon:.
!iri Ofi'rq.'iuJ-"..nr,,. C6,n,,:,^ rrrr' : $a;,i4,1o r."Lilrril,rri; r L:i:,rnrrnirXinm.
f + . r r e r n , , , i Z n , r r a L r n r r ' i ' ' C r r r , r n . , , _. , i;,,:n,l',l;?)iqc-rn,q{qr-n.4t,r.,;r Jrr,r: nr.{o*}rn
prri,rl"ru,n Rq-niu.u* It 1{ N O S,' ,lLll.'"r+ irri,nr:,"u,.j,.ri,u,,,,",,,,,o,,.I&,rnognc;fr'
fuc .r.lnn5p[,,n; ni,j,t l,lr,,,rnB,.l.r,n-]*i..*",'
"=-1'-
- ., i t:t,'.::'.'. .-.-
i.,t ' : ' i

,T :
IL -..
POVELJA KRALJA LEOPOLDA OD G. 1665.,KOJOM JE PETRA ZRINSKOGA I.\IENOVAO BANO.\I. (IV
(Zemaljski arhiv u Zagteb,t.l

tvrdjave povratiti. Za taj pak posao bili bi Magjari Stine dodje na distac s Francuskom. Gremonville je
i Hrwati i sami dosta jaki, kad bi koja vanjska vlast odmah odgovorio na pismo Zrinskovo i NS"dasdyjevo:
istodobno Leopolda zabavlla". neka samo po5alju uvjete, pa 6e onda dobiti odgovor,
PovrativSi se u Pottendorf povedu ban i drZavni koji 6e ih zadovoljiti.
sudac razgovor o svom sastanku s Gremonvilleom, Medjutim se uze5e koncem marta skupljati
te se napokon sporazume, da 6e pisati Francuzu, ugarska gospoda u Banjskoj Bistrici. Ovdje su do-
ali tako, ako bi pismo palo kojim sludajem u skora saznali, da je Ball6 badava poSao u Tursku,
tudje ruke, da se ne moZe doznati, od koga je i u te se neobavljena posla vratio ku6i. Sada zakljude,
kojoj je stvari pisano. Uvjeta nijesu predlagali, da ima joi jednom poii k porti, te svakako nastojati,
nasuprot pismo se njihovo sastojalo od samih pitanja. da za svoju osnovu predobije velikoga vezira Ahmeda.
Mogu li se pouzdavati u pomo6 Ludovika XIV., Koprolija (zz. marta). Na sastanku bio je i N6.dasdy,
ako mu otkriju prave uzroke, 5ta Zeli kralj za pomo6, dok Petra Zrinskoga nije bilo ; Nddasdy se izjavio
44
sporazumnim s turskim savezom ne odavSi ni jednom
rijedi veza s francuskim poslanikom. Potom se udesnici
skupdtine razidjo5e.
Dok su ovako vije6ala magjarsl.,a gospoda, borio
se palatin Franjo Wesseldnyi sa smr6u. I)ne 16. marta
potvrdio je svoju oporuku, a nekoliko dana poslije
toga, 27. marta umre. Tijelo su njegovo na rB. aprila
odnijeli na Nlur6nv i ondje pokopali u ve6 zzr nj
odredjenoj kapelici. Nakon smrti Nikole Zrinskoga
i Gjurc Lippaya, to je treii te5ki udarac po zavjeru
magjarske i hrvatske gospode !
Smrt Franje Wessel6nyija pribliZiia je NAdasdyja
njegovom cilju, to jest palatinatu, i to s tim viSe,
Sto je Leopold ve6 3o. aprila imenovao uz nadbiskupa
Szelepcs6nyja i njega kraljevskim namjesnikom u
U g a r s k o j , d o k s e n e p o p u n i i s p r . r Z n j e n as t o l i c a . N 6 -
dasdy smatrao je tu novu svoju sh.rZbuprivremenom,
tek stepenicom do peilatinata, pa poSto je za n1
uLivao povjerenje naroda, nastojao jc sarda sve to
veima, kako da zadobije joi i povjerenje dvora.
On je sam najbolje karakterizovao dvolidno svoje
vladanje svomu tajniku i pouzdaniku \ralentinrt
Szenteu ovim rijedima : ,,Mi moramo stvar sa ,,in-
teresatima" nastaviti, i to s dva razlr;;.r. Prvti, da
moZemo na njih paziti, da ne podine kaku nepro-
mi6ljenost i ne izazovtt srdZbu vladarevu, te ne
upropaste zemlje, a drugo, da moZemo ostaju6i
s njima u svezi, ubavijestiti dvor o njihovim dje-
lima i da moZemo u5av5i tako u volju i dvoru i Zu-
panijama, u stvari palatinata radunati na oba fak-
tora". DrZavni se sudac dakle dao na nedostojno
dou5kivanje, htiju6i time dokazati svoju vjernost i
otkloniti svaku sumnju od sebe, jer se je bojao, da bi
Gremonville prigodice mogao Stogcid izlanuti. Tom
je ulogom zapodeo odmah po povratkr,r iz Banjske
Bistrice, kad je predsjedniku dvorskoga raltnoga
vijeia Gonzagi nabacio dosta jasnim rijedima ne5to
o planovima Wessel6nyijevim t o zavjeri uopie, a
naskoro kazivao je i samom Leopoldu u Laxen-
burgu i Bedu, kako se sjeverno-ugarske Zupanije
bave buntormidkim nal<anama i kako dr-rpisuju s Tur-
dinom. Napokor-r je.i tajnik njegov Valentin Szente
po njegovoj uputi podnio u Laxenburglr caru po-
drobniji izvje5taj (u maju). N6da"sdy dinio je sve
to u n:r"di, drL 6e se dvor uslijed ovih denuncija-
cija te5ko zabrinuti, te strzvati s a b o r za sanirciju
nevoljzr, a taLj mu jc trebao Sto prije poradi pala-
tinskoga izbora.
No u Bedu se ne preplaSiSeni najmanje, zr niti
im se Zurilo s popunjenjem paiatinske stolice, Sta
viSe, oni bi je najradije mimoiSli, jer je narod ma-
gjarski smatrao palatinsku dast paladijem, a vlerda
zaprekom. I odista, velika vlast, koju je zakon
DR. ITERDO SISIC
stavljao u ruke palatinove i koju je unatod tolikoga
kr5enja joS uvijek imao, bila je u rukama patriotskoga
muZa mo6no oruZje, dapade ona je mogla i u rukama
najserviinijega dovjeka biti neprijatnom zaprekom
raznim apsolutistidkim dvorskim poku5ajima. Sta
se opet tide glasina o zavjeri, to nije dvoru nidta novo
bilo. Bed se nije nikad posve pouzdavao u Magjare i
Hrvate, no nije ih se ni bojao. Buntovne glasine
nijesu bile rijetkost, dapade kad se polovicom godine
1666. vratio general Leslie izCarigrada. kuda je odnio
sultanu one darove odredjene vasv6rskim mirom,
pripovijedao je, kako ga je veliki vezir Ahmed Ko-
proli upozorio, da se Magjari s desne obale Dunava
i Hrvati ho6e da sloZe s Francuzima i Poljacima u
svrhu, da se prekine vasvdrski mir, a budimski
paSa, lioji je takodjer o tome ne5to znao, porudio
je izrijekom dvoru, da dade nekolikim magjarskim
i hrvatskim velika5ima odrubiti glave, ako hoie da
ima mira. Prema tome dakle denuncijacije Ne-
dasdyjeve ne sadrZavahu kaku osobitu novost, pa
stoga i nijesu pomaknule dvora iz njegove hladno-
krvnosti.
Dok se drZavni sudac bavio takim nedostojnim
poslom, morile su Petra Zrinskoga teSke familijarne
brige. Po smrti svogiL brata Nikble preuzeo je mjesto
malodobnog Adama Zrinskoga, kojemu je dadto
bio jedinim skrbnikom, opet svu vojnidku upravu
Zrinskih dobara i obranu njihovu, dok je imanjem
njegovim samostalno gospodarila mati mu udovica
Sofija L6bl. AIi doskora je do5lo do nebrojenih su-
koba izmedju naglog Petra i na svoja prava ljubo-
morne, tvrdoglave matere : sada bi Petar okupirao
dijelove imanja, koje je Sofija dri,ala svojima, sada
s3 ona opet uplitala u ratne poslove, taj iskljudivi
djelokrug banov, onda bi opet doSlo do boja izmedju
Iiatarine Frankopanke i Nikoline udove, a svaki
sporazum i izmirenje bili su tek pauza i priprema
za nova trvenja. Razmirice su ove ostale sve do
rasula porodice Zrinskih.
UredivSi nekako te poslove, Petar Zrinski podje
u maju na put, te posjeti oko Duhova (29. maja)
N6dasdyja u Pottcndorfu, i ponovi tom prilikom
s njime savez, kojega su za Livota palatinova sklopili
,,vjerom i pismom u stvarima za slobodu domovine".
Petar je liroz cijelo vrijeme bio u neprekidnom dodiru
s Gremonvilleom, kod dega je N6dasdy zapravo
vrSio ulogu poitar-ir, jer je korespondencija njihova
prolazila kroz njegove ruke. Kod toga posla vazda
bi ban hrabrio drZavnoga sudca, neka uzme k srcu
tuZnu sudbinu domovine i neka radi, dok Livi, ,,da
svojoj djeci ostavi dobru uspomenu iza sebe". Gre-
monville se naprotiv nije pouzdavao Lt N6dasdyja,
niti u njegovu prisegu, jer je bio uvjeren, da dim za-
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DOMOVINE.
dobije palatinat, da 6e nezadovoljnicima okrenuti
ledja; s toga razloga na5ao je poslanik u interesu
sayeza za bolje, ako drZavni sudac ne postigne cilja.
Uza sve to ipak ga je ljubazno susretao, nastavljao
s njime pregovore, dapade ga za 13. juna pozvao
sa Zrinskim u neku Sumicu izmedju Hochaua i Miin-
ckendorfa na poZunskoj cesti na tajni razgovor.
U pratnji N6dasdyjevoj bio je i zet njegov grof Ivan
Dra5kovii, dija je sestra Ivana Marija bila udata
za glavnog du5mana Petrova, grofa Nikolu Erdodyja,
no u Sumu po5li su sa Francuzom samo ban i drZavni
FneNcrscvs
./V{,{RCHIO
FRANCIPANI,
MARKIZ FRANJO FRANKOPAN.
Izvornik od savremenoga francuskoga umjetnika GaSpara Bouttatsa.
sudac. Razgovor je njihov trajao gotovo tri sata.
Upravo tada navalio je iznenada Ludovik XIV.
na Belgiju, da otme tu lijepu zemlju svom malo-
dobnom Surjaku Spanjolskom kralju Karlu II.,
pod izlikom, da ona pripada k6eri Filipa IV., to jest
njegovoj i:eni, a ne sinu (,,devolucionopravo"). Bilo
je vrlo vjerojatno, da 6e Leopold ustati na obranu
svoga rodjaka, pa stoga je Gremonville na tajnom
sastanku uvjeravao Zrinskoga i Nidasdyja, da 6e za
taj sludaj Magjari i Hrvati svakako dobiti pomo6i
od njegova gospodara. Ali oba velika5a zatraLe od
poslanika preciznu izjavt, jer da 6e se inade radije
45
nagoditi s Turdinom, s kojim su i onako ve6 u prego-
varanjima. Gremonville je pomislio, da mu to samo
zato rekoSe, da ga zastra5e i prisile na jasno odito-
vanje, pa im mirno odgovori, neka se u svom vla-
stitom interesu okane Turaka, a Ludovjkov ie jasni
odgovor dobiti najdulje za tri mjeseca. Kad se Zrinski
i Nidasdy ni time ne zadovolji5e, rede im Gremon-
ville, i opet samo da ih udobrovolji, da je ve6 otpremir,r
s preporukom na Ludovika XIV. njihove zahtjeve,
kojima im se za sludaj neuspjeha i progonstva iz
domovine zajamduje godiSnji dohodak od 5o.ooo for.
Pntnv-<
Co,il'LES
^gERINI,
GROF PETAR ZRINSKI.
svakomu. Iza ovih rijedi grofovi se nekako smire i
izidju s ostalim zahtjevima : zatrai:ili su, da se na
erdeljski kneZevski prijesto stavi Petrov zet Franjo
Rftk6czy, da Ludovik XIV. ima kao vrhovni pokro-
vitelj Ugarske i Hrvatske ostaviti netaknute sve
slobo5tinei ustav njihov, da ima dati potrebni novac
da uzmognu podi6i na noge ro.ooo konjanika i 5.ooo
pjeSaka,a onda poslati joS najmanje 4.ooo Francuza
s dasnicima, mjernicima i topovima u Ugarsku i
Hrvatsku, te napokon da se francuska diplomacija
ima kod porte zauzeti, da za vrij eme bune ostavi
Ugarsku i Hrvatsku na minr. U daljem razgovoru
46 DR. FERDO SISIC

natuknu Gremonville N6dasdyju, kako se Ludovik da bi ved i Zene zapovrjedale zemljom, no (odmah do-
XIV. ne moZe u nj stalno pouzdati, na 5to drZavni dade)njemu da ne 6e. OpazivSi,da se ta izjava ugodno
sudacizjavi, da to ne stoji, dapadeda 6e ostati vjeran dojmila Tattenbacha, rede mu, neka dodje k njemu
Ludoviku XIV. i za sludaj, da ga Leopold sutra jme- u eakovac, pa ie mu ne5to pokazati, a ushtjedne li
nuje palatinom. Sada ga upozori poslanik na inten- biti njegov prista5ai ako mu obeda,da ga ne (e izdati,
cije dvora, koji da samo misli N6dasdyja kroz detiri sklopit 6e s njime savez, kaki je ve6 s viSe njih uta-
do pet godina praznim obeianjima zavaravati, jer nadio. Malo po tom dodje Tattenbach zaista u ea-
da je njegov pravi kandidat za palatinsku stolicu kovac, te se za destoga razgovora uz vino jo5 bolje
grof Ivan Rottal. Iza ove gorke novosti po Nddasdyja sprijatetji s banom : Zinski mu je darovao lovske
grofovi se rastado5e: Zrinski se vrati u Hrvatsku, pse, a Stajerac kao za uzdarje lijepa konja. Za ovih
Nddasdy u svoj Pottendorf, a Gremonville u Bed. prijateljskih razgovora bilo je desto rijedi i o poli-
Nlalo dana za tim, koncem juna, vei stiZe Petrovo tici ; Zrinski se tuZio, da Hrvati i Magjari nemaju
pismo u Pottendorf, u kojem zamoli Nddasdyja, da bi nikakva ugleda u Bedu, ,,ali francuski kralj , rede on,
kod Gremonvillea poZurio odludni odgovor fran- taj nam je pravi prijatelj". Nadalje mu povjeri,
cuskogtrkralja, jer da se ditava stvar vei dulje odga- kako su Magjari vei sloZni,pa kako je on jo5 s pokoj-
djati ne moZe.Na to umiri poslanik NS"dasdyjalijepim nim palatinom Wessel6nyijem i drZavnim sudcem
rijedima, ali ne za dugo, jer ve6 oko zo. jula, pa N6.dasdyjem sklopio savez, a samo bi od koristi
ro. augusta i zo. septembra zatraZi drZarrni sudac bilo po nj, po Tattenbacha, ako i on pristupi. Sta-
ponovno odgovor. No Ludovik XIV., istodobno za- jerski je velika5 pozorno slu5ao bana, do kojega je
bavljen latom u Belgiji, dospije tek zz. septembra, mnogo dri,ao, jer je znao, kako velik ugled uZiva
da iz St. Germain en Layea odgovori Gremonvilleu, medju drZavnim knezovima njemadkoga carstva,
poslavii mu podjedno punomo6, da sklopi ugovor su pa konadno privoljev5i na savez, potpi5e 9. septembra
Zrinskim i Nddasdyjem,jer se nadao, da 6e ga Leopold Zrinskomu zavjernicu, da 6e biti njegovim vjernim
slijedeiegaproije6a 1668. godine napasti, pa mu je prista5om, da mu tajnA ne 6e nikom izdavati, da ie
stoga od prijeke potrebe bila buna u Ugarskoj i Hr- njegovu akciju pomagati i da ga ne 6e nikad ostaviti,
vatskoj. Kod ugovaranja svjetova kralj Gremon- - neka ga Bog tako pomogne,kako ie on to obe6anje
villeu, da bude oplezan : neka ne obe6ani5ta drugo <tdri,ati. Zrinski je novom savezniku dao nalidno
osim novaca, a o Siljanju vojske u Hrvatsku da ne pismo i uvjeravao ga o uspjehq. ,,Vidjet ieS, redemu,
moZe biti ni govora ; uop6e neka gleda, da stvar dogodit 6e se dudne stvari i svak ie uzeti ono, Sto
otegne koliko vi5e moZe,jer treba da se najprije vidi, moZe. Gremonville je moj dobar prijatelj. Dobijem li
kako ie se ostale stvari razviti. Gremonville doskora kaku vijest, odmah 6u ti javiti". Uza sve to, ipak
primi kraljevo pismo, te 6. oktobra javi, da ie se suTattenbacha morile neke sumnje; rado bi bio znao,
todno drZati naloZena mu naputka kod skorog sas- u koga se najvi5e pouzdaju nezadovoljnici, ne 6e li
tanka sa Zrinskim i Nddasdyjem, na koji se spremao. ih Turdin iznenada s ledja napasti, 5ta Ce udiniti
Medjutim nadje ban novog saveznika, dodu5e hrvatska Krajina, Sta Slavonija, Koru5ka, Kranjska
ne u Hrvatskoj, gdje je ipak ve6ina plemstva bila i Venecija. Otkud 6e uzeti oruZja i praha, izvlei:-
'hrane
na strani kraljevoj, nego u susjednoj Stajerskoj. banih dasnika, pje5adkih vodja, dovoljno i
N o v i s a v e z n i k ,$ o f E r a z m o Tattenbach, 5to je glavno, novaca. Koliko su hiljada ljudi nezado-
bio je veoma bogat Stajerski velika5, a posjedovao voljnici kadri postaviti na noge, ne samo od prilike,
je jo5 i u Sleskoj,te na podnoZjuHarz-planineu Nje- nego todno, da li 6e biti mogu6e stvar odrZati tajnom,
madkoj prostrana imanja, a osim toga zauzimao je u dok im se vojska skupi. Sve to treba prije svega pro-
Stajerskom namjesnidkom vijedu odlidno mjesto. mozgati, inade da 6e bolje biti ditavu stvar napustiti.
Taj mladi, za onda jedva 36-godi3nji muZ, bio je vi5e No na sve te primjedbe mirio je ban Tattenbacha,
poznat sa svoga razvratnoga Livota, nego li sa hra- govore6i mu, neka se ne brine ; bit 6e novaca koliko
brosti ili uma, no kao susjedhrvatski destose sastajao treba i svega ostaloga; ta nijesu oni sami, jer ima
sa Zrinskim. Tako je i bilo koncem augusta $67., jo5 i mnogo drugih saveznika.
kad se nadjo5e zajedno u Lap5iini kod Stajerskoga Kad je Zrinski ovako pun pouzdanja u budu6nost
baruna Locatellija, njihovoga zajednidkoga znanca, govorio Tattenbachu, doZivjela je stvar nezadovolj-
pa je tom prihkom do5larijed i o vijesti, da 6e Leopold, nidka kod porte potpuni poraz.
umre li Karlo II., prije6i u Spanjolsku, a u njegovoj Proilo je ve6 pet mjeseci od smrti palatinove,
odsutnosti da 6e vladati iz Beta njegova maiuha a saveznici vei su te6kom nestrpljivoiiu dekali gla-
Eleonora od Mantove i knez Auersperg. euv5i ovu sove iz Turske. Za (itavo vrijeme dekanja ne udiniSe
novost, Zrinski razjaren skodi i uze se tome protiviti, niSta, jedino su poradili oko toga, da stvore onih
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI
C;RAD OZALJ NA KUPI (S JUC;OZAPADNE
40.ooo talira, Sto ih je trebalo Ball6u, kod porte.
Ali ni to nije bila laka stvar, a onaj, koji je najlakde
mogao pomo6i, naime bogati N6dasdy,pravio je naj-
vi5e neprilika. On je dodu5evei jednom dao sa Zin-
skim po 5ooo talira svaki, no sada se bojao, da ie mu
ta svota propasti. Stoga je izjavio Szenteu u svoje
i Zrinskovo ime, da 6e njih dvojica dati dvije tre6ine
do 4o.ooo tahra, uradunav5i amo ve6 danih ro.ooo, a
jednu tre6inu neka dade udovica palatinova Marija
Sz6chy uz jamstvo, da ie im ti novci biti vra6eni;
osim toga ima jo5 i netko od njihovih ljudi po6i na
portu, da vidi, na Sto ie se taj novac potro5iti (u
augustu). Medjutim prije nego Ii je ta stvar konadno
rije5ena, doSao je glas, da je Ladislav Ball6 bio kod
velikoga vezira uzalud.
Ladislav Ball6 poiao je na put mjeseca aprila
s uputom, da nastoji uz uvjet gubitka glave i imetka
do6i do velikoga vezira. Dne zo. aprila stiZe u Dreno-
polje i za pet dana bio je opet na putu do mora. No
NA BRANIKU DOMOVINE. a/
!t,r,
i
S]'RANE).
ladja, koja ga je trebala da odvedena Kandiju, mal<r
da nije pala u mletadke ruke, a pored toga jo5 se
digla i oluja, koja ga je bacila 6a do Cipra, tako da
se tek nakon 5esnaest-dnevnogalutanja mogao 14.
juna iskrcati pred Kandijom u turskom taboru.
Prvi dovjek, na koga se namjerio i s kime je govorio,
bio je poznati nam Grk Atanasije Panajotti. Ball6,
vjeran uputi svojoj, niSanioje u podetku samo onako
iz daleka, da bi mu imao ne5to vaLno saop6iti, ako
se moZeu njegovu Sutnju pouzdati, pa mu 1e kao za
predbjeZnu nagradu dao pet stotina talira na dar.
Potom se Panajotti zakleo na evargjelje, da ie 5u-
tjeti i onda s velikim zanimanjem sluSao kazivanje
Ball6ovo, te se konadno ponudio kao pomagad Ma-
gjarima, da lakie postignu svoju svrhu kod velikoga
vezira. Tajni savjetnik velikoga vezira (neSto kao
ministar unutarnjih posala)6ehajaIbrahim-beg, kojem
je sjutradan 15. juna Panajotti s velikom vaZno56u
predstavio Ball6a, primio je na 16. juna poslanika
4.r
magjarske gospode u tajnu audijenciju i odmah ga
upitao, Sta je povjerio Grku tumadu. Ball6u je bilo
redeno, da pred dehajom govori tako otvoreno, kao
da bi govorio sa samim velikim vezirom, pa stoga,
poSto ga je zamolio, da stvar odrZi tajnom, a Turdin
to i obe6ao, pode kazivati, kako erdeljskom knezu
Apafyju leZi na srcu, da se i Ugarska priklopi turskom
posjedu, 1er za to da ima sada nekih znakova, koji
da zajamduju uspjeh. Neka mu dakle 6ehaja dozvoli,
da tu osnovu iznese velikom veziru s njegovom pre-
porukom. Cehaja je s velikom paZnjom slu5ao posla-
nika do kraja, a onda ga je upitao, po demu on znade,
da su Magjari voljni pokoriti se sultanu. Ball6, pri-
pravan na takovo pitanje, uze onako op6enito odgo-
varati, da to znade ,,od na5ih prijatelja", a kad mu
je 6ehaja stavio dalje pitanje, 3to knez Apafy Zeli
da porta udini, rede , da moli, da od strane Nlagjara
moZe do6i poslanik k njoj i dobiti jamstvo, da te za
sludaj pokorenja Ugarska ostati u svojoj slobodi.
Napokon zamali Ball6 iehaju, da bi ovu stvar po-
tajno saopiio velikom veziru., naito mu Ibrahim beg
to obeia, pohvaliv5i joi i dobru volju Apafyjevu.
Cehaja je u istinu govorio s velikim vezirom, a
taj je onda rg. juna primio Ball6a u svedanu audijen-
ciju, primiv5i od njega punomoi i darove Apafyjeve.
Potom ga je upitao, ima li mu Sta tajna re6i, a kad
je to Ball6 potvrdio, otpravi veliki vezir iz sobe sve
osim 6ehaje i tumada Panajotta. Sada objasni po-
slanik svrhu svoga dolasl<a onako, kako je to vei
udinio pred 6ehajom. Ahmed Koproli je smje5kaju6i
se slu5ao do kraja kazivanje Ball6ovo i odmah od-
govorio, da je o tom bilo govora jo5 pod Novim Zam-
kima (1663.), pa zaSto je od onda sve do sada Sutio
knez Apafy? ,,Od vremena Sulejmanova, odgovori
Bai16, nije bilo nalidne vaLne stvari ; za dan dva
nije se to mogicr obaviti, a sve dok nije stvari na si-
gurnom temelju sagradio, knez Apafy nije mogao
govoriti". Na to rede veliki veztr'. ,,Nemojmo o iz-
li Snim stvarima govoriti. Otkuda znade Apafy sve
to i na koji nadin drLi to provedivim?" Na ovo od-
ludno pitanje Ball6 je tek onako u glavnom odgo-
vorio : ,,Magjari i Hrvatil osje6aju se u svojoj vjeri
i slobodi povrijedjenima, autome daleZi jamstvo" . . .,
no veliki vezir se s tim op6enitim razlaganjem ne za-
dovolji, vee vze ttaLiti jasan i otvoren nadin, kojim
bi se stvar mogla izvesti. Kad je iz Ball6ova odgo-
vora razabrao, da Magjari radunaju na pomo6 pogra-
nidnih turskih deta, rede u kratko, da poslije sklopljena
mira takovo Sto vi5e nije moguie udiniti. Tim je od-
govorom dadto i cijelo pitanje bilo rijeieno, no Ball6
I Tako u originalnom izvjeit:tju (,,A magyarok
vd.toli" ap. Pauler I, r52.).
DR. FERDO SISIC
je udinio jo5 jedan pokuSaj,dobivii dozvolu, da moZe
i dalje govoriti. On zapodeu smislu danih mu instruk-
cija kazivati, da je mir sklopljen samo s ugarsko-
hrvatskim kraljem, a ne jo5 i sa Nijemcima, pa da
se stoga mogu napasti ; porad toga jo5 ie ditava
stvar izgledati, kao da je Erdelj napao cara, a ne
sultan. ,,Erdelj je podanik porte, rede veliki vezir,
pa bi samo u njezino ime mogao istupiti, dakle bi
odium prekrSaja mira svakako na nas pao ; u ostalom
doii 6e i tome vrijeme". Time je audijencija svr5ila ;
umirivSi jo5 Bal16a,da se ne boji, da ie kome tajnu
odati i predavSi mu pismo na Apafyja, diju je dobru
volju i on pohvalio, oprosti se veliki vezir s njime
s rijedima, da za sada nema pomo6i, jer je nedavno
sklopljen s carem mir, a sada da je on zaposlen na
Kandiji, I iehaja i Panajotti takodjer napisaie pisma
Apafyju ; Ibrahim beg pohvalio je vjernost kneZevu
i njegovu veliku osnovu,koju da je samo on u stanju
da provede, premda ju je sada zbog vai:nlh razloga
trebalo odgoditi. Panajotti je opet najsladjim rije-
dima osnovu preporudio knezu, trai:e(i od njega, da
je ne napusti.
No Panajotti glumio je dvolidnu ulogu, a ne-
pouzdanost Magjara spram njega bila5 je potpuno
opravdana. Istim onim brodom, koji je Ball6a vozio
na kopno, poslao je nesavjesnitumad pismo (24. jttna)
austrijskom rezidentu kod porte Ivanu Casanovi,
u kojem mu je javio, da erdeljski knez ne5to me5e-
tari'protirl Leopoldakod porte, da je njegov poslanik
bio u toj stvari kod velikog vezira, te se samo njemu,
Panajottu, ima zahvaliti, Sto stvar nije uspjela ;
stoga preporudaNjeg. Velidanstvu, ,,da dobro pripazi
na Magjare i Hrvate". Casanovaposlao je ovo pismo
odmah u Bed, kud je prispjelonekako u isto vrijeme,
kad je Apafy dojavio magjarskoj gospodi neuspjeh
Ball6ov kod porte (krajem augusta).
Doskora prouzrodi veliku stravu medju nezado-
voljnicima izdajstvo Panajottovo, za koje doznado5e
preko N6dasdyja. DrZavni se sudac sludajno desi6
u Bedu, te tako dospio u tajno vije6e ba5 onda, kad
se ondje ditao izvje5taj Casanovin. euvSi ovo, NA-
dasdy se veoma upla5i i pomisli u prvi mah, da je
rza nj osobita pai,nja boi:1a, koja mu je dozvolila,
da je tako sludajno doznao za pogibao. Odmah
poslije toga dojavi Franji Nrgyo, jednom od glavnih
nezadovoljnika, tajnim pismenima, kako je ,,p?S"
Panajotti, koji je oduvijek bio du5manin Magjara,
izdao carskom rezidentu svrhu Ball6ova poslanstva,
pa ga zarrroli,da javi Apafyju, neka bi kako gledao,
da se Panajotti ubije jo5 prije nego li se vrati s Kan-
dije i tako sprijedi potanji izvje5taj njegov rezidentu,
6s hor- ili pak da dojavi izdajstvo njegovo porti, uz molbu,
da ga te5ko kazni. N6dasdyjevo pismo priopii Nagy
-
POSLJEDNJT ZRTNSKTI FRANKOp-{NI NA BRANIKTT DOI,IOVINE.
ostalim magjarskim nezadovoljnicima i t:lko nastade
medju njima neko plailjivo gibanje, koje joi uve6a5e
glasine, da se u Austriji skuplja vojska. Jedini izlaz
i opet su vidjeli 11 savezu s Turdinom, pa stoga u
oktobnr i opet poslaie Aperfyju glasnika s molbom
,,rr ime bo'zje", neka bi ponovno poslao poslanika
velikom veziru s porukom, da mir ne zabranjr,rje
primati za saveznike one, koji to dine od svoje volje;
magjarski narod, hao slobodan narod, pokorit fe se
onomLrl<omu hode, a portir ncka ne zlrborrrvi, da mu"
li.oliko joj daia austrijska ku(:a, da joj Ugarska viSe
daje, naime samu sebe,koju Turdin ve6 vide od dvjesta
godina uzalud nastoji osvojiti. Apafv serado odazvao,
p a j e j o i u o k t o b r u p o s l a ok p o r t i P e t r a I n c z 6 -
dy j da nzr"stavidjelo Ball6-ovo. Za" uputu kazao
",
mu je, da Sto brLe radi, iI ne uzmogne li do6i pred
velikoga vezira, neka stvar predoii njegovom zamje-
niku kajmaliamu. Glede Pa"na.jotta vije6e je Apa{y-
jevo dugci bilo u neprilici, 5ta da radi. Izrijekom
ga optuZiti s izda.je dinilo se vrlo pogibeljno, jer bi
mo6ni Grk svojim uplivom lako znao od sebe odbiti
optuZbu, te pogibao slir-enuti na tuZitelja. Ne dodir-
nuti se stvari, bilo je tipet nemogu(re,jer ako Parra"jotti
ne osjeti neprilika zbog svog prvog dina, nastavit (:c
docnije gadno svoje djelo sasvim slobodno. I(onadno
se sporazumjeie, da 6e u pismu na velikoga vezirer
s.rmo spomerruti izdajstvo, u.ii ne izdajicu, a ako bi
veliki vezir upitu"o, tko je to udinio, onda je Inczfdy
imao odgovoriti , dir on ne sumnja u Panajottovo
poitenje, ali magjarska su gospoda pod zakletvom
potvrdikL, da je bad on izdajica.
Medjutim se pokazala bojarzan Nlagjara kao
pretjerana. Dvor nije ni pomi Sljao na nasilja, a onom
skupljanju vojske bio je uzrokom Spanjolsko-fran-
cusl<i rat, za koji je Spanija traLlla u Bedu pomo6i,
dok je Gremonville istodobno upotrebljavao svu
svoju diplomatsku spretnost, da Austrija bude ne-
utralna. Pa tako je sasvim razumljivo, da se na dvoru
u odi eventualnog rata s Francuskom nijesu osobito
zabavili Casanovinim izvjeStajem, vei ga naprosto
uputili, da'nastoji joS nekih potankosti saznali.
Jedini grof Ivan Rottal, taj strulnjak u ugarskim i
hrvatskim poslovima, svratio je' na ugarski pokret
vi5e pozornosti, ali ne iz teinje da udini caru uslugu
ili da spase drZavu od velike pogibli, vei naprosto
za to, Sto je teLio za palatinatom, a kako je u N6-
dasdyju vidio najozbiljnijega protivnika, podeo je
istraZivati, uema li i on udjela kod tih stvari. Budni
pak NAdasdy odmah je primijetio, da ga Rottal drZi
na oku, pa je jednom zgodom (6. oktobra) dao oplije-
niti njegcvog tajnika, kad je taj putovao u Erdelj, ne
bi li iz otetih pisama saznao, dim si Rottal tare glavu.
No zvedljivi drZavni sudac nije iz pisama niSta saznao.
Posljednji Zrinski i Frrnkoprni.
PtiSto se bur predbjeZno izjalovio savez s Tur-
dinom, N6dasdy je nzeo pomiSljati na mirna sredstva
kako da se dodepa toll Zudjena palatinata. To je
daito rr prvom re dn bio s zl b o r, samo je trebalo
osigura.ti i sucljelovanje sjevero-ugarskih protesta-
nata na njemu. U tu jc svrhu pisao drZavni sudac
udovici palatinovoj i njezinom tajniku Franji Nagyu,
da se r,r toj stvari zartzmu liod onamoinjih ,,intere-
sata", no protestanti su odgovorili, da se ne 6e pozivrr
odazvati, jer jc5 ni na jednom saboru nijesu dobili
zadovoljitine. Stoga ako hoi'e da oni dodju na sabor,
treba da se najprije izvan njega rijeSi pitanje protes-
tantskih povreda. Javljaju6i ovo NArlasdyju,Franjo
Ntrgy joi jc dometnuo, da bi jedini Petar Zrinski
bio podoban da izmiri zavadjene katolike i protes-
tante, pa neka ga stoga nagovori, da dodje Sto prije
u sjevernu Ugarsku ili kao komisar ili u goste svojoj
djeci. N6dasdl' odista uvaZi savjet Nagyov, te pgzoy3
Zrinskoga da dodjc u (iornju Ugarsku. Petar se
zacijelo ne bi u zimsko doba tom pozivu tako rado
odazvao, da nije podjedno bio ubavijeiten, da jc
(]remonville napokon primio odgovor Ludovika. XI\,'.
i dm gu dekir na dogovor.
Osvojivii na iali nuclin Belgiju, I-udovik XIV.
bavio se sada rlovom i smionijom idejom. Iiako
rekosmo, Filipa I\'. naslijedio je t7. septembra r665.
na ipanjolskom prijestolu Iiarlo II., djeda.k ocl detiri
godine, a fizidki tako slirb, du se upravo clnevno
odekivala njegova smrt , s njime pak imala je izu-
mrijeti Spanjolska linija Habsburga. Za taj slutaj
eto Zelio je Ludovik XIV., da bude na disto sa SprL-
njolskom biritinom, odnosno s glavnim i jedinim za-
konitim baStinikom njezinim, naime austrijskim Habs-
burgovcem Leopoldom, u taj par jedinim mu5kim
potomkom svoje grane. Jo5 u januaru godine 1667.
pokuSao je Ludovik XIV., da sklone Bed na diobeni
ugovor, no dvor o tome ne htjede ni5ta ni da duje.
Poslije uspje5nog belgijskog rata dinilo sc Ludoviku,
da je u Bedu raspoloZenje po nj mnogo zgodnije.
Gremonville je dakle dobio koncem oktobra uputu,
da pcnovi pregovore, istaknuvii odmah, da Ludovik
XI\/. ne bi nikad navalio na Belgiju, da je sklopljen
joS u januaru ponudjeni ugovor. Ali ni na pragu tog
teSkog rada, u kojem je u potpunom sjaju zasjao
diplomatski mu talenat, Gremonville nije puStao
s vida nezadovoljnih Magjara i Hrvata, pa tako
kad je krajem oktobra Zrinski do5ao u Pottendorf
N6dasdyju, urede s njima za r. novembra u istoj
Sumici kao i 13. juna tajni sastanak. Sa Zrinskim
do5ao je jo5 i Franjo Bukovadki, a s Nddasdyjem
njegov paZ Mihajlo Kiss, no u Sumicu po5ii su s Gre-
monville-om samo oba grofa, te su s njime raspravljali
cijelo popodne dci kasno u vede. Poslanik imao
_je
I
5o oR. r'pnoo SrSrC
sada na veliku radost obih vclika5a punomo6 Ludo-
vika XIV., da se s njima pogadja ; Gremonville im je
pokazao francuski original, a onda im na njihov
zahtjev urudio latinski prijevod.
Prvo je bilo, da je poslanik \zjavict grofovima,
da ih Ludovik XIV. tako dugo. dok Leopold ne za-
podne rata, ne moZe faktidki potpomo6i, nego da
jedino moZe uglaviti neki pismeni ugovor. Na to pre-
dadu ban i drZavni sudac Gremonville-u spis, koii
je na latinskom jeziku sadrZavao todke takvog ugo-
vora, odnosno njihove zahtjeve i duZnosti spram
Ludovika XIV. ; poslanik ga primi i izjavi, da 6e
ugovor s njima odmah urediti. No kad se potom
razvio razgovor o pojedinim stavkama, rede nakon
tri sata Gremonville, da on sam nikako ne smije
na svoju ruku utanaditi tako val,an posao, ve6 da gir
mora poslati kralju u Pariz. Daito, poslaniku nije
bilo do drugoga, nego da prema uputi svojoj stvari
zavude. Da ih Sto bolje obsjerri, stao im je op5irn<r
rztzlagati, kako 6e Ludovik XIV. zacijelo pristati
na sve zahtjeve njihove, a i poslati im veiu svotu
novaca za pro5irenje saveza. Grofovi se konadno i
time, makar nerado sporazumjede, te se vratiSe
po uZasnoj plju5ti kuii. Tri dana po tom, dne 4. no-
vembra, po5alju mu oni posljednju redakciju ugo-
vora i zaiska5e, da im isplati neku svotu novca. Pri-
miv5i taj spis koji je sadrZavao iste one zahtjeve
koje smo ve6 de5ie spominjali, Gremonville podje
lidno Nd,dasdyju u Pottendorf, gdje je na5ao i bana,
pa nastavi s njima pregovaranje do dva sata po po-
noii. Ponajprije za"traLi lukavi Francuz od njih,
da izmijene neke todke, Sto mu oni i obe6ade udiniti
za dva dana, no kad su potom oba velikaSa zatraLlli
brzo rje5enje stvari putem brzog tekli6ir, Gremon-
ville odgovori, da to ne moZe biti, jer je posao vrlo
ozbiljan, pa stoga treba da se strpe jedno dva mje-
seca. Potom im preporudi neka se svakako okane Tu-
raka, jer bi im oni mogli viSe zla pribaviti, nego li
ga sada podna5aju ; izjavio im je, kako se ne moZe
zadovoljiti njihovom ponovnom zahtjevu, da se
porta zamoli preko francuskoga poslanstva, da pusti
Ugarsku i Hrvatsku u miru za wijeme bune u korist
Ludovika XIV. ; isto ih je tako ubavijestio, da o
Siljanju francuske pomoine vojske u Ugarsku i Hr-
vatsku ni na koji nadin ne moZe biti govora. Poslanik
se konadno najvi5e zadri,ao oko novdanoga pitanja,
jer je vidio, da ono i najvi5e zanima grofove, te im
dakako u tom smjeru obeiao brzo rje5enje. Nekoliko
dana poslije toga, dne ro. novembra, poslao je Gre-
monville koncept ugovora Zrinskoga i N6dasdyja u
Pariz, dometnuvSi jo5 i svoj izvjeitaj, u kojem pre-
porudi kralju, da se nipodto ne upusti ni u kaki ugovor
s obim velikaiima, sve dok se ne vidi rezulta"t prego-
vora s Leopoldom glede Spanjolske baitine, ve6 neka
ih samo novdano Sto prije podupre, da ne izgube
volje.
Poslije ovih pregovora Zrinski se najprije vrati
u Hrvatsku, a onda se sredinom decembra spremi
na put u sjeverrru Ugarsku, ne bi li ondje izmirio
protestante s katolicima, narodito s bogatom i upliv-
nom Sofijom B6thory, majkom njegova zeta Franje
R6t6czyja. Vijest o dolasku banovom osobito je
obradovala udovicu palatinovu Mariju Sz6chyjevu.
Franjo Wessel6nyi ostavio je Zenu svoju u velikoj
novdanoj neprilici. Njegovi su dugovi u samoj glavnici
prelazili 24o.ooo for., za onda ogromnu svotu, nekako
kao danas pet milijuna kruna. DuZan je bio velika-
Sima, srednjem plemstvu i gradjanima; gradovi
Banjska Bistrica, Kremnica, Siavnica i Levoda, pa
kaptoli i poZunski jeZoviti, sve su to bili njegovi
vjerovnici. Sta viSe, kao palatin uzajmio je i neke
zakladne svote, tako primjerice i giavnicu, Sto ju je
nadbiskup Gjuro Lippay ostavio za pravnl(ku ka-
tedru u Trnavi. Po5to je Marija Sz6chyjeva joS i
bolesna bila, sasvim je prirodno, da je njezino stanje
bilo vrlo nepovoljno. Da se nekako oslobodi svojih
nevolja, odludi imenovati Petra Zrinskoga, rodjaka
svoga, nasljednikom svojim, ali tako, da je u tom po-
loZaju imao tek prednost kod kupovanja njezina po-
sjeda, koji se odludi pomalo prodavati. I odista, Petar
Zrinski bio je pripra.van dati novaca za Murdny i
Szendro (u bor5odskoj Zupaniji nedaleko Miskolcza),
premda je sam morao podi6i zajam. On je posjedu
tih gradova i imanja, Sto se sastojahu od preko dva-
deset i Sest sela, podavao politidku vaZnost, jer je
u kapetanatu szendrojskom, koji je sadanji mu ka-
petan grof Ladislav Wessel6nyi, sin palatinov, vrlo
zanemarivao, vidio stepenicu do koSidkoga generalata,
a kao glavni kapetan gornje Ugarske nadao se, da
6e na uzdi odri.ati jegarske Turke i potisnuti ih na
jug do rijeke Saja. Dapade on je i5ao u svojim mislima
tako daleko, da se nadao, da ie kao gornjo-ugarski
general u savez sloZiti protiv Turdina ne samo ditavu
Gornju Ugarsku, nego jo5 i Poljsku, Erdelj, Vla5ku i
Moldavsku i onda na delu jedne vojske od zo.ooo ljudi
nedto slavna udiniti za krSianstvo ! Ali joS je jedno
bilo Petru Zrinskom na srcu prigodom boravka u
Gornjoj Ugarskoj ; htio je da zapo(ne pregovore
s francuskom strankom u Poljskoj i to preko krakov-
skoga kanonika grofa Stanislava Vojenskoga, zaktp-
nika poljskih imanja obitelji Wessel6nyi, pa stoga
ga je Marija Sz6chy pozvala u Ugarsku u Slovensku
Lupdu (Lipcse). Svrha pak bila je, da 6e u sludajtt
sporazumka Magjari i Hrvati poduprijeti francuske
interese u Poljskoj, a Poljaci opet pomer"gati6e Ma-
gjarc i Hrvate.
 POSLJED\JI ZRi\SKr I FRANI{OIT.\\r -\-\ IJ.R^\\rrit- DOtrOVr\Il

Do dolaslia Vojenskova odludi se Pctirr na rlre-
djenje vjerskoga pitanja". Odmah poslije nove godine
1668. po5ao je k svom zetu Franji Rlk6czyju u
Sdros Patak. Na put ga je otpratilo nekolilio mrr-
gjarskih plemi6a, a rnedju njima i Fnrnjo Nng]',
sada vei paZljivi promatriri: banove rremirne duie.
No Zrinsl<i nije puno uradio u Patakr-r, jel niti je
jedna niti druga stranka islireno teLlla z.t mirorn.
Tada se prvi puta zgodilo, da je Zrinski pod prisegorn
neito natuknuo svonr zetu o za.vjeri, no mn()go manjt,
nego li Tattenbachu. Ban je vei onda imao s njime
velikih namjera, jer je za nj opredijelio erdeljsko
kneZevstvo, no toger mu nije odao, jer se punirn
pravom lnogao bojati, da i'e serto dozr.utti, plL bi ser
sc izrijekom izjiivio pripravniln zastupati intcresc
n c z a d o v o l j n i k a u P o l j s k o j , a s j e c h r el i n a p r i j e r s t o l j e
Ivllna Iiazimira francuski kandidat, onda se mogr.r
stulno nadati poljskoj pomot'i , a clotle nelia c*ekaju
i r r , . l i rsr e p o u z r l : r j r r r v r i j e m e i l r r i l i k e .
Rastavii se s Vojenskim, Zrinski je obailLti joi
neke sjevero-ugurske gradovc, svagdje hrabre6i na
otpor, a narodito je nagovallo piemstvo, koje se
oliupilo oko protcstanta Stjepuuu Rocskava, llt.rtomlia
gliisovitoga kncza. crdeljskoga, cla prekinu s iciejom
savcza s Turdinom i neka ne zlLborave, dersu kri6ani.
I i o d t o g a b i o j e p u n n a j b o l j e n a d e , s p o m i n j a " t ,s v o j e
poznunstvti i vcze s njemadkim drZuvnim knezovima,
t c t v r d i o , ; r 1 < oc L r c e l j ( 1 o { ) n r z j i r , d a r ' e S t a j e r s l < : 1I i,o -

I{NEZ PETAR ZRINSKI.

Po litografiji Julija Hiihna u Zagrebu gotl 186o

u tom sludaju Apafy odmetnuo od nezadovt;ljnikit. ruika i Kranjskrt stati t.rir strrtllu Hrvata i l'Iagjarzr,
I z m e d j u t a s t u "i z e t a u o p 6 e s e j o i n i j e r a r z v i , rp o v j e r ' - , , j e r d a t a m o i m r t s v o j i l i l j u d i " . P o d e t k o m f e b n t a r a
ljivi odno5aj ; Zrinski je vidio, da je Rhk6czy sln- poiao je bnn pretko Bcia" ku6i u Hrvatsku' dlt str onda
biiak, koji je bio posve u vlasti svoje matere, a ta Jjeti opet vrati i donese palatinovoj udovi novce zil
gorljiva katolikinja opet se zgrai,ala nad banovim oba imanja.
protestantskim dru5tvom. Pa tako i jeste razumljivo, U Bedri posjeti mletadkoga poslanika Aleksandra
Sto je Zrinski tek nekoliko dana osterort Pataku, pa lJernarda, te mu pod velikr'i tajnr-r ispripovjedi svc
je
se poZurio natrag u Mur6ny i Lupdu pred Vojenskoga. svoje smione osnove. Joi proilc godine posta"o on
mlctac*kim plemi6em, ili bolje re6i obnovljeno mu je
Jedini reztltat njegova putovanja u onaj kraj bjeie,
da su se svi izjavili, da ie bana poduprijeti u tom, plemstvo, 5to su ga dobili njegovi predji knezovi
da stede koiidki generalrtt. Sredinom jiururtnL r668. Rribirski gocl. r.;r-1. u doba dtlZda Ivana Soranza,
bio je Zrinski vei na putu u nlurdny , ovcije jc skioirir, pu jc Petar saclL lrtio da republici sv. )Iarka udini
'frtrc'it-La,
ugovor radi MurAnya i Szendro-a, a orlclil podjc u nekn veliku rrslugtr protiv koji je jeclnako
Lupdu, gdje je naiao lira-kovsl<oga kanonil<it Vojen- poclsjeclao I(andiju. -\Iagjari i Hrvati, rede Petar,
'l'rrrt
sk(lga. Poljrrku stt pllt.n PetrlL Zrinskoga svirljeo, te 0c.:rjni su, jer i in i Niienr:rc trtlllrcstl[ro iul rltdtr
 DR. FERDO SISIC
o propasti, dapade sam ih je kralj njihov ostavio
sklopiv5i vasv6rski mir. Nekoji, naime plemstvo iz
gornje Ugarske, obratili su sc Turdinu, a velilii im jc
vezir obe6ao, da 6e ih zgodimice vc6 pomo6i, no isto-
'furci
dobno javio je sve u Bed, da car vidi, kako
savjesno drZe mir ! On, Zrinski, upozorio je NIa-
gjare, da su kr5iani i da im je Turdin zakleti dui-
manin, pa ncka radije sve pretrpe, nego Ji cla napustc
svoje vjerc. Nadalje rede Zrinski, da je ve6 mnoge
predobio i da ima mnogo veza , ali.da je i spremtn
ustati na oruZje protiv Turdina, no htio bi ipak
prije da zna, demu se za ta1 siudaj moZe nadir.ti od
republike, jer sam po vlirstitoj snazi ne moZc bog zna
Sta udiniti. Njemu treba oruZja, da ga porazdijeli
medju svoje ljude, a onda i novaca, du uzmogne
5ta ve6eg poCuzeti. Sada je bai na puttt u Hrvatsku
i ako ga Venecija hoie da pomogne, nekrr mu tcr javi
1-ropouzdanom dovjeku. Na taj govol', mlctacki jc
poslanik osobito pohvaiio Zrinskoga Sto skuplja
protrv zajednidlioga du5mana llagjare i Hrvate,
jcr dir ie to bjti na veliliu diliu i slavu njegovu i nje-
gova ntrroda. No po$to je sarda republilia zabirvljena
s I(andijom, te mora mnogo troiiti, on mu ne moZe
ni5ta drugo obeiati, nego da ie njegovu Zelju doja-
viti svojoj vladi. ,,Meni ne treba Bog zna 5ta, odgo-
vori Zrinski, tek neka mala pomoi, kad sam se r.e6
prihvatio oruZja", a onda pridodade, da 6e i Zivot i
lirv rado Zrtvovati za republiku i da je bai glavni
razlog, ito je stupio u svezu s Magjarima to, da potpo-
rnogne pravednu stvar Venecije.
Istodobno posjeti Zrinshi sa Nddasdyjem i Grc-
monville-a", te stadc energidno zahtijevarti odludni
odgovor Ludovika XI\,'., naito im poslanik :uzc
opSirno dokazivati, da to poradi opienitih prilikir
ne ide tako brzo. N6dasdy se nekako s tim razlaga-
njem sprijateljio, no Zrinsl<i nikako, naglaiuju6i
jednako, da Hrvati i Nlagjari dulje ne mogu pod-
naSati njemadkog jarma. Da5to, konadno se morao
i on primiriti, a to s tim prije, Sto nije ni pojma imao,
da je Gremonville-u uspjelo novcem i obe6anjem
zadobiti oba glavna carska ministra, Lobkovica i
Auersperga na svoju stranu, te su konadno nagovorili
Leopolda, da je 19. januara 1668. pristao na tajni
ugovor o diobi Spanjolske ba5tine s Ludovikom XIV.,
te ga i potpisao. Malo potiim izradjen je i potanki
ugovor, koga je z. februara potpisao Ludovik XI\'.
u St. Germain en Laye-u i poslao u Bed, gdje ga je
onda Leopold potpisao zB. februara. Upravo u to
doba bila su oba velikada kod Gremonville-a, koji je
odsada dalje imao zada6u, da na lijepi nadin sve
veze s ugarskim i hrvatskim nezadovoljnicima kao
suvi5nima po francuske interese po malo zapo(ne
raspredavati.
Da osnova Zrinskoga bar donekle uspije i da. ne-
zadovoljnici postignu uop6e neki uspjeh, bila je prvo
i prvo potrebna sloga medju saveznicima, no te nijc
bilo, da.pade sume su je poglavite lidnosti naumice
potkapale.
Kad se produlo, da udova palatinova rasprodaje
svoja imanja, N6dasdy je zai.elio kupiti krasni grad
Lupdu, pa stoga" zamoli Zrinskoga, da mu bude po-
srednikom kod kupovanja. No X{arija Szichy i njezin
pouzdanik Mihajlo Bory nijesu trpjeli N6dasdyja,
pa su Lupdu odredili komorskom predsjedniku Stje-
panu Zichyju, dovjeku dodu5e dvorske stranke, ali
vrlo susretljivom i prijaznom muZu, narodito spram
udovice palatinove. Po5to je n'Iarija Szdchy znala,
da je Zrinski s N6dasdyjem dobar prijatelj, upela jc
sada sve silc da taj odno5aj razbije : ne samc dir mu
je jednalio govorila za boravkar njegova u Gornjoj
Ugarskoj , da se okani nepouzdanog drZavncig sudca,
poito je i onako sam kadar sve provesti, nego jc to-
boLe za pratnju joi i poslala s njimc llihajia Boryja
do Beda, a taj je cijelim putom banu ulijcvao u srcc
kaplju po liapiju otrova mrLnje, tako dar kad je
.' x
Zrinski stigao u Cakovac, nije viSe mario, da Zichy
dobije Lupdu, ve6 se neprestano dorni Sljao, kako diL
isprida N6dasdyju neuspjelo svoje posredniStvo.
\{edjutim nije ztt NAdasdyja ostalo tajnom Sto
se sprema sa Lupdom. Sve gu je to tzrko jedikr, drL
se poradi palartinata ponovno stao pribliZavati dvoru.
I opet je cn:rko mutno izjavljivao o nekoj zavjeri
nadaju6i se, da 6e ga upitati o potankostima, ali
niti Leopold, niti mir-ristri nijesu pokazali nikaka
interesa. U Laxenburgu spomenuo je dapade Leo-
poldu, da bi znao nadina kako da se Apafy skine
s crdeljskoga prijestola, Sto bi bilo od veljke koristi
i po kralja i po Ugarsku, no Leopold mu odgovori,
da 6e o torn vei drugi puta povesti razgovor. S toga se
drZavni sudac cbrati na kraljeva ispovjednika patra
Nliillera, kad se Leopold nakon poLara bedkoga dvora
(r3. febr-. 1668.) zadr/zavao u Ebersdorfu, neka bi
vladara upozorio, da mu on ima saopiiti vrlo vaZnih
stvari. Njegov tajnik Szente pak upozorio je dvor
preko koiidkoga rektorer patrer- Nlihajla Griboczyja,
da se spremaju pogibeljne stvari i da Gornja Ugar-
ska dopisuje s Turdinom. Ali sve to nije N6dasdyju
donjelo Zudjena ploda ; bedki se drZavnici ni naj-
manje 1re preplaii 5e i ne sazva5e sabora, dapade
dvor se ujedared sasvim nenadano okrenuo od njega.
U Bedu se naime stalo o njemu raznaSati stradnih
stvari . Govorilo se, da je on prouzrodio poZa"r rt
dvoru iz osvete spram Leopolda, nadalje, da je
cara, kad je jednom zgodom bio u Pottendorfu nje-
govim gostom htio otrovati i jedino njegova Zena,
da je spasila Leopolda time, Sto je sama pojela otro-
F*

7. t.
Lc.
RUKOI'IS .\IA]TKIZA ITRANJE KRSTA FRANI{OI',\N,\,
1-l (-\kademijski arhiv u Zagrebu.;
i ti-
51 DR. IiERDO SISIC
vano jelo, uslijed dega je i unrlit, dok je drZu.r'ni
sudirc kuhara, koji je jclo pripravio, svojom mkom
ubio. N6dasdy je bez sumnje doznao za. te klevete,
pa se uzbunio u dubini svoje duSe. On, koji se pri-
druZio nezadovoljnicima samo za to, da tajne njihove
odade dvoru i koji jc f:rl<tidki u tom pravcu vc6 i
neSto udinio, pno je sada u protivun ekstr-em: po-
stao je glasnikom krajnih revolucionarnih ideja nar-
pisavSi na magjarskom jeziku dva spisa, iz kojih
upravo sikie mrZnja na dvor. Ova dva spisa ,,Ora-
tio" i ,,RazmiSljanje" nijesr-r doduSe tzLda Stumpom
objelodanjena, ali su ih ipak neki povjerijivi prija-
teJji i drugovi njegovi ditali u rukopisu.
,,Oratio" je govol upravljen na detiri glavnir
starliSazemlje : na svedenstvo, visoko plemstvo, malo
plemstvo i kr. slob. gradove. N6dasdy ih pozivu na
slogu, ako ho6e da uslijed svojih te5kih mana Stogod
udine za ugroZenu domovinu, a onda sloZne na oruZje
protiv ,,protektora" to jest Nijemca, pod dijom je
vjerolomnom i nasilnom upravom zemlja doSla nir
rub propasti. ,,Za to ustani mili moj nalode, svr5ava
drZavni sudac, ustani na junadka djela, da historijer
ne bude imala prilike, da" spourinje tvoje krajnje li-
jenosti i kukavStine. Nagovori velikaie zemaljskc,
da podju s tobom, ar ako ne ie, a ti prioni s ponov-
ljer-rom snagom, bar 6e5 vidjeti iioji su neprijatelji
domovine. TraZi pomoii gdje godj je nadjeS, pa bila
liakovir mu drago, jer zirmalo pa 6e vei i kasno biti.
UniSti neherjnike, koji na tebi leZe, zatvori klrncc
svojih pianina i otmi natrag izgubljene gradove i
tvrdjave. Ustajte svi, malo i veliko, Bog ie pomo6i
pravednu stvar, a vjerolomci se ne 6e mo6i oprijeti !"
Drugi je spis manje buntovan, tc se poglervito
barvi pit;rnjem s kojim bi narodom trebalo du Ugar-
skir stupi u savez. PretresavSi Tursku, Austrij u,
Ceiku, Poljsku, Nizozemsku, Francusln, Italiju i
Nj emadko carstvo, dolazi konndno do rezultata, du
sc Magjari i Hrvati ne mogu ni u jedan od ovih nrL-
roda stalno pouzdati, vei samo u svoju slogu i rr
duvanje tajne; neka nitko ne Zali ni truda ni tro5ka,
i neka prione uz posao Sto prije, ,,jer docnije6e biti
nemoguie i ono, Sto bi sada bilo moguie".
Da se Magjari i Hrviiti ne mogu pouzdavati u
ir-rozemstvo, nerjbolje je dokirzalo samo iskustvo;
Incz6dy je takodjer uzalud bio kod porte. JoS u
decembru 1667. stigao je na l(andiju. Sobom je
poveo mirgjarskoga tumadu. i tursliim jezikom ntL-
pisano pismo, u kojem je bilo sve ono napisitno, Sto
je ve6 Ball6 imao da kaZe ; da5to, to je udinjeno,
da se mimoidje Panajotti. I odista, Inczedyju je us-
pjelo, da je dobio audijenciju kod velikoga vezira
u koioj nije bio nazodan Panajotti, pa je ponovio
porul'u Ball6-ovu naglasivSi izrijekom, kako je sada
baS najzgodniji tnomenat zLr bunu, poSto jedntr
HerbsburSka granrL, naime Spanjolska, vodi ne-
sreian rat s Flancuskom. Nadzrlje je Inczcidy spo-
menuo i Panajottovo izdajstvo, demrr se Ahmed
I(dproli veomu zaduditi, i onder poslarnika otpustio
ribeiavdi mu konudni odgovor drugi puta ; ali taj
nije bio povoljan zir"lfagjare. Panajotti, koji je jo5
7. septembra t667. naknadno o potankostima Birl-
16-ovog poslanstva uputio carskoga rezidenta Ca-
sanovu, stajao je na mnogo dvrS6em temelju, nego
li su to mislili nezadovoljni lVlagjari. Njemu je brzo
i lako uspjelo uvjeriti velikoga vezira, da Incz6dy-
jeva ponuda nema nikakva osnova kao Sto mu je
uspjelo pomoiu velikoga vezira uvjeriti i sultana,
kard se ovaj tlzeo zanimirti za. Apafyjevog posla-
nika, da je Ball6 bio laZni poslanik s laZnim pismima.
Pa tako kad su poslije trideset i detiri dnevnog de-
kar-rja opet pozvali Inczldyja l< Ahmedu Koproliju
bi on odbijen, jer da se mir sklopljen s Leopoldom
nikako ne moZe prekriiti ; inade pak da je zauzimanje
Apafyjevo za turske interese hvalevrijedno. In-
cz6dy krene potom na 23. februara natrag, a vei zB.
istoga mjesecer ubavijesti Panajotti ri njegovoj mi-
siji i neuspjehu Casanovu. Kad su magjarski ,,in-
teresirti" saznali za ponovni neuspjeh kod porte,
onda sc n smislu Zrinsliovih razlaganjar konadno
odlude zar Francusku.
No funcusker pomoi bila je mnogo daljc nego
li su oni i mislili. Iiako znamo, tajni ugovor izmedju
LudoviktL XIV. i LeopoJda bje sklopljen jod u fe-
bruaru, a skoro potom 2. maja" utanaden je i mir u
Aachenu izmedju Ludovika XIV. i Spanjolslie, pcr
kojemu je francuski kralj sve ono pridrZao, ito je u
navalnom svom nedavnom ratu osvojio. S;rda nije
nesavjesnom pobjedniku viSe trebalo nezadovoljr-rih
Hrvittzr" i llagjara, pa stoga Gremonville i nije vi5e
onako odludno govorio o pomoii , ve6 je nezadovolj-
nicima stat-rkazivati, da kako bi trebalo, da sami
neSto veiega udine ; onda moZda, bar se nada, mogli
bi dobiti kakove pomoii od Ludr-ivika XIV. Isto je
tako bilo i s misijom Vojenskoga. Sva poljska gospoda
na koju se on obratio, htjedoSe da prije svega znadn
s liim imadu posla, no po5to kanonik nikako nije
smio da odade tajne, nije stvar naprosto naSla od-
ziva. Poljaci su pitaii na kojem osnovu da dodje do
sirveza, dok su ,,intereseLti" naprotiv htjeli da po-
najprije duju, kak<-rvoj se pomo6i mogu nader.ti od
Poljaka. ,,Opienit je nazor, pisao je Vojenski Na-
gyu, da su Magjari siromer5ni i slabi, da nemaju do-
vjeka koji ih vodi, te da mnogo laZu ; stoga se misli,
da prije svega treba. s njima udiniti nekalci pokus."
Sve je dakle iSlo za tim, da Magjari i Hrvati
udine ne5to sami. Nlarijar Sz6chy i njezini ljudi, Nagy
 =Comh,rnnys prxp tZRrNro.
E SC&MCoxs:CvnrcCarq,p :IvrIL;
=Cor- 6N.n,,,,o,Ccn
rr :CRonrPn q-s :
E 5rvt x,rYzKoKoRv/vrSntnEncnx
= S'rp: C,q'prrAN;

GROF PETAR ZRINSKI

kao vrhovni kapetan slunjske krajine i Zumbeladkih llskoka.
56
i Bory, bili su spremni na to, ali na slogu, saveznika
nijesu pomiSljali: dim su jasnije opai,ali, da se Nd-
dasdy na njih srdi, tim su vi5e nastojali, da mu pot-
kopaju mod i ugled. Udovica je narodito poslala
Zrinskomu na proljeie 1668. u Hrvatsku nekoga
Fabijana Farkaia, koji ga je upozorio, da viSe ne
bude na svoju sramotu ,,slijepo orudje N6dasdyjevo."
No Zrinskomu se nije dopalo me5etarenje palatinke,
jer je sada vei jasno vidio, da 6e razmirice s Na-
dasdyjem zavjerenidkoj stvari samo Skoditi, a na-
rodito ako Zichy dobije Lupeu. I zbilja, dvorski je
sudac skoro stao udovici vraiati mtlo za drago, jer
je zz. maja uloZio protest protiv prodaje Wessel6-
nyijevih dobara, dapade Leopold jnj je 7. jala iz-
rijekom zabranio prodaju Mur6nya. Sve je to na-
velo Petra Zrinskoga, da je koncem juna opet poiao
u Gornju Ugarsku, ali na teiku Zalost Nlarije Sz6chy
bez novaca, jer ih nije nigdje mogao dobiti. Skoro
potom sastanu se 22. jula u Stubnjikim Toplicama
Zrinski, N5.dasdy, Nogy, Bory i ostali sjevero-ugarski
,,interesati" na dogovor Sto da rade. Zakljudeno bje,
da se svaka.ko 5to prije zapodne s oru i,anim
ustankom i t o t a k o , d a i e m a l o p l e m s t v oi k m c -
tovi udariti na Moravsku i Slesku, pa tako onda dati
primjer i pobudu cijeloj zemlji i visokom plemstvu ;
poradi sigurnosti dino sile ipak potrebnim, da se ni-
po5to ne napuste poljske i francuske sveze, ve( zbog
toga, da narod imade negdje oslona za sludaj, da
Nijemci novcem predobiju Turdina na svoju stranu,
te ga istodobno nahu5kaju na Magjare i Hrvate.
Glede potrebitoga novca pak, prihvaien bi predlog
Boryjev, da treba zaplijeniti onaj novac, Sto ie se
clo koji dan iz kremnidke kovnice slati u Bed, a ima
gir oko 2oo.ooo for. Poslije toga Zrinski je ravno
po5ao kuii. Prolaze(i kroz Be( (27. jula) nije ni za-
virjo na dvor, vei jedino pohodio mletadkoga i fran-
cuslioga poslanika. Prvom.u se tuZio, kako je ,,ve-
likrL sirotinja u zemlji i kako su mnogi bcz krova, a
ncvolja da 6c joi veia biti, nc nadje li joj kralj Leo-
pold kakva lijeka". S Gremonvilleom rzrspravljao je
rnnogo buinijc. PotuZivii mrr se na razne nepravde,
pc-rr.jcrimu, ,,da nc 6e ni mjesec dana pro6i, pa 6e
planuti u Ugarskoj velik ustanak, pa ie onda neza-
dovoljnici u svezi s Poljacima, a moZda i Turcjma,
provaliti u Nlorar.sku i Slesku." Ova je novost po-
slanika upravo osupnula, jer je znao, da to nipoSto
ne bi bilo u interesu Ludovika XIV., pa je stao sva-
kako odgovarati bana od toger koraka, svjetuju6i
mu, da se vrati u Hrvatsku i da ondje sjedi s mi-
rom. Za sludaj neposluha uskratit ie mu Ludovik
godi5nju novdanu potporu, a na pomoi njegovu
neka i onako nikako ne raduna, ,,jer Njeg. \'eli-
tanstvo i.eli svakako Livjeti u najboljem prija-
DR. FERDO SISIC
teljstvu s carem." Iza toga se ban sasvinr smuden
vrati kuii.
iz Stubnidkih Toplica po5ao je i N'idasdy ravno
kuii. Sada je stao razmi5ljati o svom koraku, te
ga doskora uhvatila bojazan od izdaje; ta on se
na sastanku javno obvezao pred svima na naj-
smionije osnove ! Oprczni se drZavni sudac i nije pre-
vario. Stari njegov du5manin, beznatajna pijanicrL
Mihajlo Bory, odludi se sada, kad je Niidasdy bar
formalno potpuno u5ao u ustanak, udiniti neito nir"
njegovu propast, ali da podjedno i sebe joS za vre-
mena spase. Bory bio je drevni znanac grofa Rot-
tala, pa tako se rr. augusta obrati na nj pismom,
tr kojem ga zamoli za sastanak sredinom septembra
u Hole5ovu, na dobru grofovom u Moravskoj ; tom
6e se prilikom uvjeriti, kako je on, Bory, vazda
bio iskren privrZenik kraljev i njegov. Zna naime
za neku tajnu, o demu neka nikom ni za Boga ni5ta
ne kaZe. Kod toga jc posla i sam Rottal zaintere-
sovan, pa stoga nel<a nikako ne propusti ove od
Boga mu dane jedinstvene prilike.
Medjutim se sastaie i opet dne rB. augusta ma-
gjarski ,,interesati" u Szendrci-u na sastanak ; banir
i drZavnoga sudca zamjenjivao jc tom prilikom
Franjo N"gy. Na skupitini pon<-rviNagy prijedlog
u ime pomenutih velikaia, da treba ustati na oruZje,
rudarske gradove zauzeli i navaliti na Moravsku;
potrebni pak novac za ustanak namaknut 6e se tako,
da ie zaplijeniti kremnidku podiljku u Bed. Nato
dodade Fabijan Farka5, da bi trebalo uhvatiti nad-
biskupa Szelepcs6nyija i ,,iz njegove nezasitne po-
povske kese neSto istresti." No ostali interesati
nijesu bili mnijenja ove dvojice, pa uop6e nijesu
niSta htjeli da duju o ustanku bez turske pomo6i
ili bar Apafyjeve. ,,Sta su nam skrivili Moravci
ili Austrijanci, rekoie, da navaljujemo na njihovu
zemlju ?" Pa tako se zgodi, da je veiinr. odludila
pozvati Apafvja, da se pridruii zavjeri i da im naj-
kasnije do BoZi6a dodje u pomo6. S tim se l<onadn<r
sporazumi i Franjo N"gy, te rede, kako 6e onda
cijela Ugarska ustati na noge, kako Zrinski ved sadiL
jmade
4o.ooo momaka, pa 6e jo5 i Stajersku, Iio-
ru5ku i Kranjsku pridruZiti Ugarskoj. Da Apafy
bude skloniji, Nagy odmah zatraLi za nj od N6das-
dyja i Zrinskoga zavjernice onako istoga sadrZaja
kako su ih nekoi izmijenili s pokojnim palatinom i
izmedju sebe. I zbilja Nddasdy potpisao je Apafyju
zavjernicu r. septembra, a onda je. poslao Zrinskomn
u eakovac, koji ju je takodjer potpisao i vratio na-
trag N6dasdyju. No domiSljati drZavni sudac dosjeti
se sada, da ne predade erdeljskom knezu spisa tako
dugo, dok nc dobije njegove protuzavjernice u ruke. I
tako nije ta isprava nikad dospjela uApafyjeve ruke.
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FITA\KOP]\NI NA BRANII{U DO]IOVINE 57

U to se zgodi ono dega se N6dasdy vazda tako nosti predloZe Sto todnije izvjedtaje o Fekete-ovim
bojao : naSao se naimc izdajica, koji je prvi otkrio iskazima, a onda dar se svakako uznastoji do6i do
ditirvu zavjeru - starac Ladislav Fekete. On je po- kakih izjava Mihajla Boryja. Glede N6dasdyja opet
slije Szendrojske skup5tine poSao u septembru u drZali su, da ie mnogo pametnije biti, ako ga se
PoZun k nadbiskupu Szelepcs6nyiju u poslu nekoga sama pozove u Bed, te mu se pruZivdi mu nade, da 6e
svoga procesa. Cuvii ovdje, da nadbiskup kani dci doskora biti izabran palatinom natukne, da Apafy
koji dan otputovati, rede mu neka ne ide na put, kako se duje podrZava pogibeljnih sveza u zemlji,
jer ie stradati. No dobro nadbiskupovo vino do- pa stoga neka dvoru pruZi ruku pomoinicu, da uz-
skora je na nj tako djelovalo, da je starac stao jas- mogne o toj stvari Sto vi5e saznati ; ministri su se
nije pripovijedati, kako je oko dvjesta ljudi poraz- nadali, da ic Nddasdy onda Sto od straha, Sto od
mje5teno oko PoZuna te da vreba na nj, a ko- nade obuzdati nezadovoljnike i sprijediti svaki oru-
nadno odade upla5enom nadbiskupu ditavu zavjeru, Zani ustanak.
makar da se tri puta zakleo, da 6e duvati tajnu do Doskora se nadje joi i novih izdajica. Kad se
groba. Podeo je s time, kako ga je pokojni palatin produlo, daApafy nikako ne ie da se uplete u ugarske
poslao sa Zrinskim Gremonville-u, kojemu je Vit- stvari, izgubi Mihajlo Bory svaku nadu u bolju bu-
ny6dy predao neku saveznidku osnovu, na koju me- duinost, pa stoga ugovori s grofom Rottalom za zo.
djutim palatin ne htjede pristati ; nadalje rede, da oktobra u Hole5ovu sastanak. Bory je medjr-rtim
se Wesseldnyi putem Erdelja obradao na Turdina, dobro zrLao, da sam ne moZe bog zna Sta udiniti,
ali da su Ball6 i Incz6dy uzalud bili kod porte ; un- jer su ona pismm, kojima bi mogao tvrdnju svoju
pokon izbrblja i to, kako su Zrinski i N6dasdy ne- dokazati, bila sva kod llarije Szclchy. Za to je
davno na sastanku u Stubnidkim Toplicama zL\- stvar priop6io njoj i Nagyu. Udovicu palatinovu
kljudili podiii ustanak, ali da Szendrojska skupdtinir posve su uniitile brigc oko javnih posala. U pripravi
toga nije prihvatila bez pomoii Apafyjeve. Fekete za ustanak posve je zaboravila na svoje nebrojene
zn^o je neSto i o radu kanonika Vojenskoga u dugove ; na Martinje imala je jednoj stranki isplatiti
Poljskiij, o otimadini Rottalovih pjsama po Ne- 3o.ooo for., a ta nikako nije htjela, da deka, kako god
'dasdyju, a konadno jo5 je ispridao kako se Vitny6dy je grof Zichy nastojao der jc nagovori na dekanje. Ni
spremao, da uhvati Leopolda, ali mu tn osnovu Franjo Nagy nije spadao medju oue, koji se nijesu
sprijeiio Wessel6nyi. euv5i sve ovo, nadbiskup po- pla5ili pogibli, pa tako je rezultat njihova dogovorzr
dje odmah sa starcem u Ebersdorf gdje se nalazio bio, da Bory otidje Rottalu i kroza nj sve otkrije
kralj, pa mu sve ispripovjedi. Leopold potom od- Leopoldu i to ne samo u svoje ime, nego i u ime Franje
redi istragu, te je povjeri Lobkovicu, Schrvarzen- Nagya i palatinke, koja mu je u tu svrhu sredinom
bergu, Montecuccoliju i Szelepcs6nyiju, no joS prije oktobra izdala posebnu punomo6. Na sastanku u
je Rottal u nazodnosti nadbiskupovoj Fekete-a pii- Hole5ovu (zo. okt.) ispripovjedio je Bory Rottalu
novno presluSao. ditav tadanji tok zavjere i predao mu pismeni izvjeStaj
Sada je tek Rottal pravo razumjo nit dto je Bory o svim spisima Sto se duvaju kod palatinke, a osobito
ni5anio u svojem pismu, dok se kraljevi savjetnici pako, Sto je bilo po grofa najvaZnijc, o zavjernici
o p e t s j e t i S e i z v j e 5 t a j a L e s l i e o v a i C a s a n o v i n a U z a Ni"dasdyjevoj, datiranoj u Pottendorf.r 24. juna 1666.
sve to, ipak je na stvari bilo joS odviSe ame i niSta i o ispravama bistridko-banjskim izmedju njega i
sigurnzr. Ali upiaSeni Szelepcs6n5,i v.ze zagovarati ostalih ,,interesata". Potom se dogovoriSe, kako
brze i stroge mjere : svi neka se zatvore bcz obztra 6e Bory 15. novembra do6i u PoZun i ondje u ime
na ugarsko pravo, koje toga nije dopuStalo bez svoje, Nlarije Sz6chy i Franje Nagya pred oltarom
poziva, presludanja i istrage, a za Zrinskoga i Ni- poloZiti na ruke grofove prisegu vjernosti kralju.
dasdyja rede, da ie biti najbolje, pozvati ih na dvor Rottal izvijestio je 29. oktobra Leopolda o dogodjajima,
pod izlikom dogovora o sazivu sabora, a onda - a on je postupak njegov posve odobrio. Stoga i jeste
zatvoriti. No kraljevi savjetnici nijesu stvar drZali grof mogao uvjeravati Boryja i ,,sve one, koji 6e se
tako preinom, niti tako pogibeljnom. Kad se sa- vratjti k pameti," da budu u dobroj nadi, ali pismcr
stado5c ao. septembra na vijede, prevladalo je naime njegovo nije vi5e Boryja nailo u Zivotu. Vraiaju6i se
muijenje, da jo5 ne valja nikakih nasilnih mjera po- skriena zdravlja iz Hole5ova oboli teSko na putu ;
primati, jer iskazi Fekete-ovi nijesu joS nidim jasno kamenac ga tako ti5tio, da je jedva nekako do5ao do
dokazani. Ministrj su uop6e viSe odekivali od spretne Bodnica (Bajmocz), gdje je podetkom novembra
diplomacije, pa stoga zakljudiSe, da se imada rezi- dovr5io svoj nepo5teni Zivot. Bory je ostavio ovaj
dent Casanova, poljski poslanik i sjevero-ugarski svijet bez nagrade za svoje izdajstvo, kojim je
general grof Franjo CsAky pozvati, da po mogui- dovrSio drugi din naie tragedije i to baS u doba,
Posliednii Zrinski i l:rankopf,ni.
58 DR. FERDO SISIC
kad je i Francuska ostarvila nezadovoljnikc na
cjedilu.
Na molbu Petra Zrinskoga, d:r se stvar konadno
dovede na distac, francuski je dvor 24. augusta dao
Gremonville-u takovu uputtt, koju je za sludaj potrebe
mogao pokazati i bedkim ministrima ; ta je uputa
odludno i jasnim rijedima odbijala svaku pomoi
ugarskim i hrvatskim nezadovoljnicima, a u prvonl
redu banu hrvatskomu. Kad je podetkom septembra
Petar stigao u Bed htijudi po6i u Poljsku, da ondje
protura zeta svoga Franju R6,k6czyaja kraljem,
radunaju6i kod toga na velik imetak njegove matere
Sofije B6thory, aze ga Gremonville odvraiati od te
nakane, te mu izrijekom izjavi, da se uopie viSe ne
nada od Ludovika XIV. nikakovoj pomoii, jer ga
liralj ostavlja za uvijek. Petar poslu5a dodu5e Gre-
monville-a i okani se poljskih planova svojih, ali se
podjedno konadno izlavi, da se odFrancuzanemaviSe
nidemu nadati. Tako dovrii komedija, koju je Gremon-
ville gotovo detiri godine tjerao s ugarskim i hrvatskim
nezadovoljnicima na svoju korist, a na njihovn
propast. Treba naglasiti, da je Petar Zrinski velikim
dijelom Lrtva neiskrene politike Ludovika XIV.
Medjutim se u Bedu razmiiljavalo, ito da se dalje
radi. Sada je glavnu rijed u ugarsko-hrvatskim poslo-
vima vodio grof Rottal, pa stoga mu se pridinilo, da
je vrijeme osobito zgodno za provedenje stare njegove
namjere, naime da postigne palatinat. Poito je kod
toga bilo nuZno Magjare i Hrvarte imatj za sebe,
preporudivao je blaga sredstva i mirni put, a u prvom
redu saziv sabora. Dvor je odobravao ove nazore
i dao na veliko veselje hrvatskih stali5a Petra Zrin-
skoga napokon 5, novembra 1668. uvesti u bansku
dast u crkvi sv. Marka, a onda je za 6. decembrzr
pozvao u Bed sve glavne ugarske i hrvatske drZavne
dostojanstvenike na konferenciju, toboZe, da kaZu
svoje mnijenje o sazivu sabora, o izboru palatina i cr
jo5 nekim dmgim javnim poslovima. Kod toga bili
su pored drugih nazodni Petar Zrinski i Franjo N6-
dasdy, koji je odmah primjetio, kako je grofu Rottalu
porasao ugled. Poradi toga uze se drZavni sudac
opirati sazivu sabora, posluZiv5i se vjedto izjavom
trinaestero sjevero-ugarskih protestanskih Zupanija,
da ne ie do6i na sabor, sve dok se njihov spor s ka-
tolicima ne uredi, a bez njih se opet nije mogao sabor
odrZati. Kako Leopold nikako nije hotio da prote-
stantima popusti, bi konadno napu5tena misao o
sazivu sabora. I{onferencija joS se bavila i nepresta-
nim pljadkanjem Turaka na hrvatskoj i ugarskoj
granici, sve protiv mira, no konadno nije ni u tom
niSta udinjeno. I tako se savjetnici razidjo5e sredinom
decembra na obavivii niita. Nddasdy, ne znajuii
da mu nad glavom visi Damoklov mad, dade raspo-
loZenju svomu jasnog izrzri'a1a.Kad mu ntr koncu vije-
6anja na pitanje : ,,Sta smo dakle udinili ?" Rottal
nije ni5ta odludnoga znao re(i, ondtr" se iziavt' ovako:
Austrija je kao jedna palada u dijoj je jednoj dvorani
- u Ugarskoj - pukzro zid, pa mjesto da ga srt
popravili, naprosto su pobijelili pukotinu, ir" laktr
rade svaki puta kad se pukotina pojavi, a i radit ie
sve dok se jednoga dana ditava palada - naime
Austrija - ne sruii.
Na ovoj konferenciji izustio je Petar Zrinski
jednu osobito znadajnu stvar. Joi od vremena velikoga
rata (od r6@.-q.) imao je ban kod sebe kao zaro-
bljenika nekoga Omer spahiju, konju5nika velikoga
vezira, poito mu nikako nije mogao da isplati 16.ooo
talira otkupnine. Moledi se ku6i da sakupi otkupinu,
zarobljeni je Turdin pred svojim duvarima viSe puta
pohvalio Zrinskoga, govoreii kako sultan veoma
po5tuje i ljubi bana. Kad su duvari Petru dojavili
ove izjave Omer-spahijine, pozove ga on iz same
radoznalosti k sebi, naito ih je ne samo zanosnim ri-
jedima opetovao, nego i pozvao bana, da se sporazumi
sa sultanom. ,,Pozvao me je - pripovijeda5e Zrinski
Rottalu, zamolivii ga podjedno, da ovaj razgovor
s Turdinom saopii Njegovom Velidanstvu, jer on sam
ne ie da mu smeta, a sa izvje5tajem svojim hoie,
da dokaZe vjernost svoju spram kralja, naroda i
kr5ianstva - u ime sultana i velikoga vezira, da se
s njima sporazulnim." ,,Kako da to udinim - odgo-
vori Petar - na puste rijedi jednoga zarobljenika i
bez pisma I Zaito sultan ne nastoji, da se sporazumi
s Magjarima" ? Na to odvrati Omer-spahija, da ie
porta s Magjarima lako obradunati, ali se ona boji
njega, bana, jer je on s pomoiu papinom i sa svojim
Hrvatima kadar, da pokaZe velik otpor. Konadno
ga uzme uvjeravati, da 6e se, pusti li ga ku6i, do
Boi.ih opet povrattiti s pismom od sultana i velikoga
vezira. Lukavi Turdin, koji po svoj prilici htjede da
takovim nadinom pomogne svojoj sudbini, zaltal; od
Petra odgovor, a ovaj nakon kratkog kolebanja
pusti ga zbilja ku6i i isporudi porti svoje poStovanje,
preporudivSi se podjedno dobrom susjedskom sao-
braianju.
Rottal sluiao je Zrinskoga velikom paZnjom.
Hvalio je njegovu vjernost, no ipak se nije posve u nj
pouzdavao. Stoga ga zapita, Sta misli dalje da dini'
naito mu Zrinski odgovori, da 6e pismakoja 6e moZda
Turdin sobom donijeti, poslati Leopoldu. No na to
Rottal primijeti, da to po njegovom skromnom
mnijenju nije dosta, ve6 da bi trebalo nekoga tko zna
turski poslati k Turdinu, i to tajno, da sasluiet njihove
razgovore, a tek onda da se pismo po5alje. On ie u
ostalom caru stvar ispripovjediti, koga ie u velike
obradovati vjernost njegova, a iz Beda vei 6e mu
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI
javiti, Sto da pita Turdina. Zrinski se time zadovoljio,
jer - kako rede - ne Zeli drugo, nego vjerno sluZiti
caru i (a to je dobro kazao) - izazvati rat izmedju
Leopolda i Mehmeda IV. Ovo Zrinskovo kazivanje
prijavio je Rottal tajnom vijeiu 17. decembra kao
osobito verZnu stvar. Lobkovic, Auersperg, Monte-
cuccoli i njihovi drugovi takodjer se nijesu posve
pouzdavall u bana, te odrediSe nekoga Podestu,
turskoger tumada u ratnom vije6u kao najzgodniju
Udnost, da podje do Petra i da onda Turdinu (ako se
vrati) stavi ova pitanja: kako je sultanu, je li donio
od njega i od velikoga vezira kakvo pismo, gdje je
KLUPE U Sf'AROl CRKVI
sultan sada, Sto kani veliki vezir udiniti, ako ne uspije
na Kandiji, kuda 6e krenuti i s kolikom silom, da li su
Turci u stanju pored kandijskoga rata joS gdjegod vo-
diti drugi rat, da li je Turdin u savezu s Magjarima, je
ii kod porte vidio kojeg Magjara iz Erdelja, a ako jest,
otkuda i od koga su do51i.Zrinskom pak bi naredjeno
da kaZe, da je sporazum s Turcima velika stvar, pa
da 6e stoga ponajprije razgovarati sa svojim prija-
teljima, a za to da treba najmanje detrnaest dana.
Za sastanka ima Podesta biti nazodan, a onda neka
sastavi izvje5taj koji ima i Zrinski potpisati, no osim
ovoga neka sastavi joS jedan tajni izvjeStaj o svemu
.',L
NA BRANIKU DOMOVINE
Sto je opazio na Zrinskovom dvoru, a narodito neka
budno pazi, da li se ban potajno ne s:rstajes Turdinom.
Ni Zrinski ni Nidasdy nijesu znali, da su u taj
das svi spisi njihove urote vei bili u rukama grofa
Rottala i dvora. Poslije smrti Boryjeve naime, grof
je ozbiljno podsjetio Nlariju Sz6chy i Franju Nagya
na obeianja pokojnikova, to jest, da ie on do6i u
PoZun. Stoga ih je upozorio, da imadu sobom donijeti
sve spise, jer dvor da i onako poznaje iz drugih izvora
cijelu stvar, pa tako ako bi Stogodj zataj1li, udinili
bi se samo sumnjivima. Neka dakle sve vjerno napi3u,
svaki svoj din i svaku svoju osnovu, da kralj uzmogne
PAVLINA U ,SVETICANI,\.
prosuditi, nema li i u njihovom interesu kakc pogibli
u oklijevanju. Marija Sz6chyjeva svemu se pokorila, pa
je u drugoj poli decembra otputovalas FranjomNagyom
u PoZun nose6i sobom sve spise 5to su se odnosili
na zavjeru. Stigavii u PoZun oboli palatinka tako
te5ko, da se nikad vi5e nije oporavila. Mjesto nje
poiao je u Bed Nagy i predao podetkom 1669. Rottalu
zttral,ene spise, medju kojima su bile obje zavjernice
N6dasdyjeve, Sto ih je dao Wessel6nyiju i Zrinskomu,
onda jedan primjerak bedkoga trojnoga saveza. i
zavjernica izdana,,interesatima" dne g. marta fi66.,
pa banovo pismo, kojim opunovla5duje palatina, da
 DIi. FERDO SISIC
moLe i u njegovo ime paktirati s Apafyjem, Zrinskovo
i N6dasdyjevo pismo Wessel6nyiju o njihovom sa-
stanku u Hochau-u s Gremonville-om, nekoliko
N6dasdyjevih pisama, koja su dokazivala, da je ze-
maljski sudac bio upleten u francuski j turski savez,
kao Sto i u stvar mardala Ljubomirskoga, onda pismcr
NAdasdyjevo Nagyu o izdaji Panajottovoj, pismo
Nikole Bethlema o beuzpje5nom putu Ball6-ovom r
sam izvjeStaj Ball6-ov o audijenciji kod velikog
vezira, napokon i N6dasdyjeva ,,Oratio" na detiri
staliSa zemlje. Ve6 3o. januara sve je te spise Rottal
predlolio u njemadkom prijevodti tajnomu vijeiu.
Da5to, spisi su ovi jasno dokazali istinitost
izjava Fekete-ovih, Szelepcsdnyijevih i Boryjevih.
No uza sve to dvor se odludio, da ie i nadalje slije-
diti politiku blagosti, poglavito za to, da se zemlja
jo5, jade ne uzruja, dapadei zato, da se sa zavjerenicima
posluZi na njezino umirenje. Jedini Szelepcs6nyi
se tome protivio, a kad uvidje, da se njegov glas ne
uvaZuje, osvetio se tako, da odsada" nikad vi5e ne
htjede Ni"dasdyja ni pogledati dolaze6i na dvor samo
onda, kad je znao da njega ondje nema. Zrinski
doduSe jedva da je bio manji krivac u odima dvora,
no kao dovjek nestalan dinio mu se osobito sposobnim
orudjem za umirenje protestanata. Rottal se nadalje
narodito zauzeo zt\ Mariju Sz6chyjevu i Franju
Nagya, govore6i, da im svakako treba ugled podi6i
pred Magjarima, to jest, izdajstvo je njihovo imalo
ostati najdublja tajna. Upravo poradi toga vrati
Rottal palatinki neke vaZnije spise i to ba5 orre z^
koje se moglo u prvom redu drZati, da ie ih tkogod
n Mur6nyu traLiti; stoga je palatinka dala 3. marta
u PoZunu oditovanje, da su ti spisi kod nje i ako ih
kralj zatraLi, da de mu ih odmah pokazati. Konadno
izradi Rottal, da je Leopold Mariji Szdchyjevoj dao
kao nagradu zaititni list protiv njezinih vjerovnika
(protectionalis) i odredio trogodiSnji moratorij Ltz
ttvjet, dzt za to vrijeme isplati vjerovnike (r3. januara
t66q.), a da to moZe udiniti. dobila je od komore
3o.ooo f.or. za kojom svotom je vei odavna teZila.
Dvor se doskora dao na posao umirenja. Dne 14.
trrarta izdao je Leopold proglas, kbjim se za 28. aprila
saziva u PreSov (Eperjes) skupitina trinaestero
sjevero-ugarskih Zupanija, da se konadno urede
vjerske razmirice, a s Apafyjevim poslanicima neke
erdeljsko-ugarske pogranidne svadje. I{raljcvskim ko-
mesarima biSe imenovani grof Ivan Rottal, kancelar
trranjo Szegedi, potkapetan gornjo-ugarski Zigmund
Petho i ban Petar Zrinski, kao muZ opie po5tovan u
onom kraju. U isto taku svrhu, naime, da se uspje5nije
dovrie pregovori i da dodje do toli Zeljena mira, zar-
molio je Rottal i Franju l\,Iagya da dodje i da po-
sreduje, no glavnu je paZnju grof ipak posvetio banu.
Odno3aj Rottalov spram Zrinskoga bio je ose-
bujarr. Rottal je dodu5e znao, da ima posla s urotni-
kom, dok ban nije ni na kraj pameti imao kaku
sumnju o izdajstvu Nagyovom i njegovih ortaka,
ali grof na5ao je vi5e todaka u kojima je simpatizovao
s banom. Obojica bijahu duSmaniNidasdyjevi, jer se
konadno mur6.nyska hu5kanja u tolikoj mjeri primiSe
Zrinskoga, da je jo5 u oktobru jednom prilikom u
srdZbi htio da oruZanom rukom provali na posjede
drZavnoga sudca, do nedavno jo5 svoga prijatelja;
nadalje je Petar isto tako Zelio vjerski mir u sjevernoj
Ugarskoj kao i Rottal, ako i ne s istih razloga, a na-
pokon je iskrenost banova, kojom je ponovno ispripo-
vjedio kako se Omer-spahija povratio iz Turske s ve-
likim obe6anjima kao bajagi u ime kamajkama, ali
bez punomo6i, u Rottala budila povjerenje. Tako se
i zgodi, da je grof na putu za PreSov Zrinskomu dao
jedno magjarsko pisamce s uputom, da ga prevede
na hrvatski i podalje na portu javljaju6i joj toboZe,
da ove godine (1669.) ne moze da zadovolji ZeJji
Turaka, jer je car sklopio savez s dvim kr56anskim
vlastima, a i onako da je ve6 stvar zakasnila, jer ljeti
ne ie biti kod ku6e ; inade pako, da im je vazda spre-
man stajati na sluZbu, te da ie rm pisati.
No uza sve to, ako je Rottal moZda i misiio, da
je Zrinski postao po bedkom shvaianju ,,mirnim
podanikom", veoma se prevario : ban je ostao onaj
stari, a turski je rat jo5 uvijek bio glavni cilj
njegova razmi5ljanja i bivstvovanja. Talodmah po-
detkom 1669. udario je na neku veiu detu bosanskoga
pade, te sasjekao detirista ljudi, a malo kasnije, u
rano prolje6e, jedva su ga mogli u Bedu suzdrZati,
da ne udari na tursku zemlju, jer je smatrao, da se
ima njena onovremena slabost Sto prije i Sto bolje
izrabiti. Sta viSe, njegova &Ln1a za turskim ratom
iSla je talio daleko, da se izjavio pripravnim dielovati
medju plemstvom, da Ugarska i Hrvatska postanu
nasljedne kraljevine, kad bi bio siguran, da 6e kuia
austrijska za taj sludaj u6i u boj s Turdinom. Ali
poznavajuii dobro nazore dvorske u tom pitanju,
znao je, da od toga ne moZe niSta dar bude. Stoga se
i jeste poradi ostvarenja svojih ideja i opet vradao na
Francuze i Poljake. Unatod Gremonviile-ova odgo-
vora podetkom septembra proSle godine, kojim je bio
,,zauvijek" odbijen, on ipak nikako nije mogao vje-
rovati, da bi LudovikXIV. tako lako napustio Hrvata
i Magjara, toboZe karo beskorisne saveznike, pa se
stoga i opet obratio na variavskoga poslanika, sta-
roga znanca svoga biskupa Petra Bonzyja, koji je
zatsta i radio u francuskom interesu u Poljskoj, gdje
je bio za z. maja ureden u Var5avi sabor, da bira no-
voga kralja. Zrinski se mnogo nadao cd poljskih
lrrcrmjena, narodito ako bude izabran francuski kan-
'n;requlrrN n rlup€l fouarue:,res o6
"uu€rrryoH "u€AJ
'I>ISNIUZ
UVJSd COUC
 DR. FERDO SISIi
didat, za kojega se u prvom redu zanimao prvi
mar5al poljske vojske Ivan Sobjeski, docnije junadki
kralj ; Sobjeski pak bio je u tijesnoj svezi s Vojen-
skim, a kroz ovoga i sa Zrinskim.
Rottal, Zrinski i Szegedi ostaviSe ladjom Bed
3. aprila, te stigoSe joS isti dan u PoZun. llalo kasnije
rastaSe se, jer je Rottal izravnc otputovero u PreSoy,
kuda je stigao na veliki detvrtak rB. aprila, dok je
Zrinski po5ao na poziv Marije Sz6chy u Lupdu, a
onda s Franjom Nagyom, koji je joi uvijek posjedovao
njegovo povjerenje i upuden bio u svaku njeg<ivu
osnovu, u Sdros-Patak svome zetu Franji Rlk6czyju.
R6k6czy bio je sada ve6 posve samostalan Sto se
ticalo imetka ; podijelio se s materom, pa imao u
posjedu Gorgdny j Bal6sfalvu u Erdelju, a u Ugar-
skoj djedovska imanja Makovice, Sdros-Patak, Sze-
rencse, Onod, Vad6szi i djelomidno m6dski i zom-
borski posjed. Mati mu bila je daleko u Munk6csu,
a nestalni miadi6, inade u potpunoj vlasti svoje Zene
Jelene Zrinske, nije se mogao oduprijeti nagovorima,
svoga tasta, koji se vrlo malo brinuo za ono 5to se
dopada ili ne dopada staroj knjeginji. Ponajprije
ga je nagovorio, da se s njime zajedno obratjo za
pomoi na Ludovika XIV. Zrinski je u tu svrhu za-
molio kanonika Vojenskoga za zgodna dovjeka koga
bi mogao poslati u Francusku, a taj mu je poslao
mladog poljskog plemi6a Kazimira Gichu, koji je
bio u svezi s poljadkim prvacima francuske stranke.
Zet i tast dali su mu punomoii dto ih je sastavio
Franjo Nugy, a RAk6czy prepisao. Osim toga jo5 je
palatinkin tajnik (inade izdajica) napisao i uputu za
Kazimira Gichu, koju ie predloZiti Ludoviku XIV.
U ovoj se uputi ponajprije kai.e, da Ugarskoj, kojom
zulumdari Turdin i koja je s mirom sklopljenim bez
njezine privole i znanja te5ko povrijedjena u svojoj
starodrevnoj slobodi, ne moZe dulje podnaiati rop-
stva. S toga da su prinudjeni obratiti se na fran-
cuskoga kralja, diju dojakodnju dobru volju s toplom
zahvalom priznaju. Ako kralj nikako ne moZe Ugar-
ske (i Hrvatske) pomo6i u onom smislu, kako se do-
sada od njega traZilo, onda neka po5alje bar 6o.ooo do
7o.ooo talira u gotovom novcu, da uzmognu podr-
i,avali ne5to vojske protiv Turdina, te da uzmognu
i njemu biti od pomoii, ako se pokaZe potreba. Ne
udini li Ludovik XIV. toga, onda ie oni, poSto dulje
vei dekati ne mogu, potraLiti pomoii negdje drugdje,
a dodje li ikad do preloma izmedju Austrije i Fran-
cuske, neka na njih ne raduna (25. aprila). S tom je
uputom potom Gicha otputovao, javivii se prije So-
bjeskom i ostaloj poljadkoj gospodi. Za p:utri troiak
dribio je od RS"k6czyja hiljadu talira, kod koje je
svote Zrinski sudjelovao (a to je znadajno za njegove
imuistvene prilike) sa dvadeset i osam dukata.
Ali od mnogo veieg znamenovanja bio je spo-
razum, ito ga je R6k6czy pod uplivom tastcvim
sklopio s protestantima i tako uiinio kraj davnim
razmiricama. Koncem aprila sastali su se u S6ros-
Pataku na poziv Petrov prvaci protestantski iz Po-
tisja pod vodstvom Stjepana Bocskaya. Oni srl
odmah izjavili, da su pripravni s njime raspravljati,
ali s Rottalom kao s dvorskim dovjekom nipoSto,
dapade oni su njegovo izaslanje smatrali nezako-
nitim. Dva su se dana nagadjali sa Zrinskim i Na-
gyom ne propustiv5i naglasiti, od kolike ie kolisti
biti po ban:i i po ku6u RAk6czy, ako ih udovolje. No
medjutim je i mati R6k6czyjeva, So{ija Bdthory
saznala o demu se u Pataku radi, pa je brZe bolje
onamo poslala svoga upravitelja imanja Pavla eer-
neja, ne bi li joj sina odgovorio od sporazuma. Ali
R6k6czy mu rede : ,,Sada sam ve6 u nutri, sprijeda
vatra, straga voda, a sa strane oStri mad ; ovi se
ovdje prijete, a ja ne zr'am, Sta da radim s njima".
U taj das stupi u sobu Zrinski, naSto Franjo za5uti.
Poslanik Sofije B6thory nije vi5e ni5ta mogao udi-
niti, a sporazum bje na to 26. aprlla zbilja i postignut,
daSto poglavito posredovanjem Petra Zrinskoga.
R6k6czv vratio je protestantskim popovima i Sko-
lama prihode, a za naknadu izostale pla6e poloZio
je patadkim profesorima 4.ooo for., te na svojim po-
sjedima zajamclio slobodu protestatskoj vjeri. Ugo-
vor potpisali su Peterr Zrinski i Franjo Nagy Lao
'lime
svjedoci. je han postigao svoj cilj, a jedna od
najvaZnijih tegoba gornjo-ugarskih protestanata bjeSe
izlijedena i to upravo onako kako su to u tseiu Zelili,
naime distc privatnim putem, bez uplitanja dvora.
Sada se promijeni i poloZaj Rdk6czvjev u Gornjoj
Ugarskoj . Dosadanje se mrZnje zaboraviSe, a prote-
stanti su izrijekom l<azali, da je ovim izmirenjem
Franio Rdk6czy sebi opasao uz bedro 2o.ooo sa-
ba.lja. No stoga je Sofija B6thory primila ovaj korak
svoga sina s velikom tugom do znanja, pa ie upela,
da bar dvor sklone ua to, da ne potvrdi ,,djelo ne-
promi5ljena iovjeka". Rottala pak iznenadio je brzi
uspjeh tranov, ali jer je stvar i onako baS njenu
bila povjerena, nije niSta na5ao, Sto bi povrijedilo
katolidke crkve, a to s tim viSe, Sto se Zrinski nije
ni na 6to obvezao. Sta vi5e, zadovoljni Rottal nadao
se od banove revnosti jo5 mnogom uspjehu s obzirom
na dalje dogodjaje.
Nekoliko dana kasnije, zg. aprila, zapodele su
rasprave pre5ovske skupStine, koja je bila vrlo brojno
posjeiena; trinaest Zupanija i osam kr. slob. gradova
sudjelovalo je na njoj, a i Apafy je poslao svoje po-
slanike, l<oji su pcred uredienja pogranidnih po-
vrijerla imali jo5 i tajnu uputu, da s Rrittalom za-
prointr rir.spravljanje o tajnom savezu izmedju Er-
 P O S L J E D N J i ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DOI'TOVINE. 63

delja i dvora. Nledjutim na.zodni skupltirrari bili su
ve6 od podetka tako uzbudjeni, da se odmah I'idjelo,
da nena mnoso izgleda u uspjeh' Tako je i bilo ;
rasprave, kod kojih je i Petar Zrinski mnogo sudie-
lovao, otegnttSese do konca maja, ali kctnaeno reztrl-
tat nije postignut. Pun biiesa, kao potuien vojsko-
voclja, vraiao se Rottal ku6i' duboko uvjeren u dudi,
cla je cijelom neuspjehu bio kriv Nidasdy, jer je ua
skupStini vidio i nekoliko ljegovih ljudi' Da mu se
osveti, potraZio je i na5ao u Zrinskomu saveznika'
Ban nije ve6 odavna toliko udinic za austrijsku ku6u,
koliko ovih clana, a znaiuti to, nekako je osie6ao,
kao cla bi se rnogao posve Zrtvo'zati kraljevoj sluZbi
i to s uspjehom. Stoga je drLao da moZe potpunim
pravom kao za nagradu ttaLiti karlovadki generalat,
diji je vlasnik Herbard Auersper5l vei odavna bio
bolestan, a napokon zB. aprila. i umr'o. \re6 na prvi
glas o njegovim postjednjim dasovima, ZrinsLi se iz
Preiova obratio na I-obkovica, koji je ministra pred-
sjednik"a Auersperga, brata generalova, \'ei pomalo
s vlade odgurnuo, te traZio njegov za.govor. ,,Bit
i'e ih dodu5e mnogo", pisao tnu je 4. rnaja ,,koji 6e
vam re6i, tla je ta sluZba inkopatibilna s bansl<on'r
dasti, ali proilost dokazr.rjeprotivno". I u Hrvatskoj
bilo je javno mnijenje za njega, a tako i u Ugarskoj,
dapade Katarina F'raukopanka poZurila se u Bed,
cla pripomogne imenovatrju svoga muZa' Nledjutim
clvor, poznervajuii banove urotnidke sveze, nipoito
lije htio, da ovu vaZnu vojnidku 6ast predade u
njegor.'e rtrke, pa se stoga poZurio, da ioS za ho-
ravka Petrova u sjevernoj Ugarskoj popuni to mjesto
s jednim Stiienikom kneza Auersperga, grofom J o-

GROF PETAR ZRINSKI TZD.\JE I S P R A V T I O B C I N I SENJSKOJ

(Kr. zem arhiv u Zagrebu..;
64
s i p o m H e r b e l ' s t e i n o m , I n a l t e S k i mv i t e z o m ,
dosadaniim upraviteljm va.raZdinskekrajine (9. juna).
Ovo imenovanje veoma je razjedilo prijatelje Zrin-
skove, Loji nijesu bez razloga govorili, da l<ad je
kralj ve6 nekoga dmgoga imenovao karlovadl<im ee-
neralom, trebao je bar izabrati muZa sposobnijega
od bana. Razumije se, da je Zrinski povrativdi se ri
drugoj pclovici juna s Rottalom u Red, osobito nz-
mjan bio. IJza sve to iprk je Rottalu uspjelo, da ga
je umio upotrijebiti kao sredstvo protiv NS"dasdyja.
Da uve6a vrijednost svoje tuZbe, naumi Rottal
Zrinskoga upotrijebiti kao svjedoka protiv drZar.'noga
sudca ; svrhu svoju pak postigao je na vrlo lukav
nadin. Vra6aju6i se naime iz Pre5ova u Bed, pri-
povijedao je Rottal Zrinskomu o uroti onako u glav-
nom, a kad su prolazili pored grada Kasze, isprida
grof zadudjenom banu svu osnovu Vitnyedyjevu, to
jest kako je Soplonski odvjetnik mislio u taj grad
zatvoriti zarobljena kralja ; pripovijedarju6i ovo Rottal
ipiLk nije kazao od kuda orl sve to znade. Ove su iz-
jave grofove toliko djelovale na Zrinskoga, da je
po tom priznao Rottalu ono 5to je ovaj i onako ve6
ponajve6im dijelom znao ; Peta.r mu je prokazao svoj
savez s palatinom i tako potvrdio, odnosno popr,rnio
iskaze Fekete-ove i Nagyove, a narodito je ispripovjedio
sve ono, Sto je z7'Laoo Vitny6dyjevom atentatu.
Sitlat isliaza njegova pak bio je okrenut protiv N6-
dasdyja, no optuZujuii njega nije ni sebe Stedio,jer
je i o sebi priznao stvari, koje je dvor smatrao teikim
grijehom. Rottal postignuv5i svrhu svojr-r, uze ga
sadar uvjeravati o carevoj milosti, dapade kad su
stigli u Bed, donio mu je pomku od Leopolda, da je
sve zaborarvljeno, samo neka se u budu6e duva na-
lidnih stvari, te neka dojako5nju nevjeru popravi
vjernoS6u i poslu5nodiu. Sada je Zrinski iznova po-
loZio prisegu vjernosti, te pred Leopoldorn lidno po-
Zalio tajne svoje saveze.
U svrhu saslu5anja Rottalovog izvjeStaja, bolje
re6i optuZbe, Leopold je odredio Lobkovica i Monte-
cuccolija, koji se zr. juna u detiri sata popodne po-
tajno sastado5e u stanu kneZevom s Rottalom i Zrin-
skim. Osim ovih lidnosti bjeie nazo(an joi jedino
tajnik ratnoga vije6a Dorsch. Kako izvjeStaj o pre-
Sovskoj skupdtini nije jo5 gotov bio, preili su na
drugi tema. Sada iznese Rottal ,,da se tinjajuii oganj
joi bolje ne rasplamti," sve ono protiv N6dasdyja,
Sto je ve6 kroz vi5e godina opai,ao, dapade i ono, Sto
se temeljilo lih na razgovoru. Rottal odmah proglasi
N6.dasdyja glavnim krivcem, jer on da je taj, koji je na-
stojao da okupi u savez ugarsku gospodu, no oni se
odvrgoie od njega kad opaziSe, da ruje protiv cara.
Vei od 1659. godine snuje o raznim izdajnidkim na-
stojanjima, a u posljednje se doba obratio i na Fran-
DR. FERDO SISIC
cuza htiju6\ za to i Wessel6nyijapredobiti ; nadalje
je sudjelovao kod osnova naperenih protiv Ljubo-
mirskoga, desto se sastajao s Gremonville-om i bio
u savezrl s Poljacima. U Szendro-u je predloZio
ustanak i provalu u Moravsku i Austriju, ali Magjari
uvjerivSi se, da ga vode tek sebidni ciljevi, odvrgoSe
se od njega. I{onadnonastojao je N6dasdy da netom
mjnulu preiovskn skup5tinu omete po svojim ljudima
hoji su skup5tinarenargovarali,da se ne pouzdaju u
Rottala i Zrinskoga,nego samo u njega (ta u mkama
svojim imadu njegovu zavjemicu !). Nanizav5i joi
razne anekdote iz kojih je izlaztlo, da je i kraljeva
lidnost u opasnosti,zakljudi Rottal konadno s pred-
logom, da se Nddasdy ima uhvatiti baciti u zatvor.
No knez Lobkovic i dvor ostadoSekod stare politike,
to jest, da se ne valja prenagliti, vei dekati dok se
dogodjaji bcilje ne razvtju; u ostalom sve ono Sto je
N6dasdy doseleudinio, joS uvijek ne opravduvana-
silnih mjera, dapade ima mnogo znakova koji do-
kazuju moZda i potpunu nevinost njegovu. I tako je
Lobkovic spasioN6dasdyja na veliku srdZbu Rotta-
Iovu, koji se ve6 osjedaonekako blizu svoga cilja.
Ali kud i kamo snaZnijese taj dogodjaj dojmio ne-
stalne du5e Petra Zrinskoga : vide6i kako je Rottal
odbijen sa svojom lukavom i djavolski zamiiljenom
tuZbom, kod koje je i on morao sudjelovati, obuze
ga neko kajanje. S:rdase ban i opet zaL:eliprijateljstva
drZavnogasudca, dapade,on se izjavi spremnim po-
novno s njime sklopiti savez, a onda ga zapedatiti
Zenidbomsvoje djece: Ivan Antun Zrinski imao bi
naime uzeti jednu k6er N6dasdyjevu. AIi ta misarr
ne nadje odziva kod uvrijedjenog NAdasdyja,ma da
on nije niSta ni slutio o svemu Sto se snjime zgadjalo.
Nledjutim okupiSepaZnju Petra Zrinskoga poljski
dogodjaji u tolikoj mjeri, da je brzo zaboravio ne-
dar.no poloZenu prisegu vjernosti Leopoldu, dapade
njime je opet potpuno obladalamisaosavezas jednom
kr56anskom drZavom protiv Turaka u svrhu oslo-
bodjenja Ugarskej Hrvatske. Dne rg. juna obavljen
je u Variavi izbor novoga kralja ; Poljaci izabrade
mladogMihajla Wi5niowieckoga, koji ne
bijaie ni francuski ni austrijski kandidat. Novi kralj
bio je potomak stare ali siromadnekneZevskeobitelji,
a rz to jod r neoZenjen.S toga se sada poZuriSeu
Bedu, da Mihajla oZene sestrom Leopoldovorn nad-
vojvodkinjom Eleonorom, nadaju6i se, da 6e tim
brakom udvrstjti austro-poljsko prijateljstvo. Zrin-
skomu se opet, u dijoj je ratnoj politici Poljska vazda
veliku ulogu igrala, da5to nikako nije svidjalo ovo
zblii:enje,pa zat<lse odludi da ie udiniti sve moguie,
da sprijedi zasnovanu Zenidbu svrativ5i pozornost
kraljevu na k6er danskoga kralja, u dem se slagao
s banom i bedki danski poslanik. Upravo u to je
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DOMOVINE. 65

vrijeme doputovao u Bed Surjak Petrov, brat Zene te stranke moglo bi se odekivati, da 6e poljski kralj
mu Katarine, mladi dvadeset i Sest godi5nji markez moljakati za spomenutu Zenidbu i preuzeti vaZnih
Franjo I(rsto Flankopan, posljednjipo- obveza u znak zahvalnosti". Poslije ovih pecavilr
tornali ove slavne hrvatske obitelji. I(zrko ve6 spo- prirnjedaba,preSaoje ban na opienitije stanoviSte.
lnenusmo, u pro5lom sc ratu borio s banom zajedno ,,Premdabi se dalo mnogo toga iznijeti protiv saveza
kocl Jurjevili Stiiena (1663.), a poslije sklopljena s Austrijom, ogranidit 6emo se tek na jedno. Ka-
rnirrLustao jer Zestolio protiv austrijske ku6e u jednoi liovoj se prednosti ili olakiici mole Poljska nadati
spourenicina mainckogil kneza izbonrika, lLli o uroti cld slabonmnavladarrrL, oclunasamoplesovima. i lakrdi-
n i j e u o p i e j o d n i 5 t a z I r a o , d e r p a d eb a n j c i o i r t e d a v n o ijarla, a koji ni trenutka ne posve('ujejunadkim dje-
izravno svojim pristaiarr.ra naloZio, cla tnu retnaj tr lima ili uopie vaZnijim poslovima, a onda joi se
niita o cijeloj stvar:i liaziLti. Razlog tomt-' biie su nekt: drLjcvoditi strariiti ili privatnim interesima svojih
poroditlne razmirice. llcrdjrrtirn Franjo Iilsto Fratr- nrinistara, poito rriliad ni6ta sam ne odluduje; od
kopan po5tro je na 1-rut,lt njcgor,'a odsutnost izgladi vlrrdara dija je biagajna prazna, koji nema kre-
doskora sve oprijeke. Putujuii ve6inorn po Italiji, ciita, lioga susjedi prezint, prijatelji ne po5tuju, a
oleni se s neiakinjom glasovitoga kardinala Barberi- podrLnicimrze ? I{ tomu dolazi joi i ukorjenjena
nija Julijorn de Naro, s krijom je osirn ljubljene Zenc nirZnja protiv Ugarske (i Hrvatske), koje bi htjeli
dobio joi i mnogo smisla za romanslitt kulturu, - uniStiti, premda su vazda bile bedemom obrane na-
narodito za lirsku poeziju: Franjo Krsto Frankopan sljednim pokrajinama. Sta ima da Poljska odekuje
pjevao je na hrvatskom i talijanskom jeziku, a osim od takove dri,ave,a to s tim viSe, Sto se carski dvor
toga jo5 i preveo na irrvatski nekoliko pri zora i.z opirari izboru klalja llihajla Zeledi da bude izabran
Molidre-ovog,,GeorgesDanclin-a". Bjeie uopie dovjcli lioji neuburiki princ. Ptr tako je eto austrijska vlado
potpuno vje5t ne samo irlvatskom i latinskom, r'ei: sruno na oko toliko zantzetaza katolidku vjeru, jer
narodito i talijanskom jcziku. Bai taki je muZ sada je ona u istinu jedna bazilidka vlada, to jest Sarena
trebao Petru Zrinskomu, da mu prevede u liorektrru l<a.obazilisk, lcoja samo u nemiru drugih nalazi svoj
talijanitinu hrvatski sastavljenu r.iputtt za poslanika r.nir, r-rnesredidrugih vreba svoju sreiu, te u zati-
koga je mislio otpremiti rr Poljsku. Poradi toga, tek ranju slobodei u posvemaSn j em podjarmljenju Ugarske
Sto je saznao, da se iuljak njegov nalazi n Bedit, (i Hrvatske) traZi svoju velidinu i slavu. Nema vlade
brZe bolje ga je potraZio u stanu, te se snjirle izmirio. nir svijetu koja bi bila tako pokvarenai koja bi tako
Rekao mu je, da ga jc vazda stnatrao zakletim duS- bestijalnih osjeirja gojila protiv Boga i medjunarod-
m t n ( ) m : v o j i r n , n ( ) s i l ( l : . rd a m r r s e p t ' t t Z i tp l i l i k a . d r t nog.r prava liao ito austrijska, a kod svega najgore
pokaZebratske osje6aje, nit Sto mu Frirtrjo I(r'sto od- jc to, 5to nema nade, da ie se to ikad promijeniti ili
govori, da je opazio tu sumnju kod Petra, no da zato popraviti. Vlada austrijska srta u susret propasti
nije imao niliaka razloga, Sto je spreman i dokazati. svojoj ; sve pokrajine njezine, a narodito Ugarska
Opaziv5i da bi mri ban irnao ne3to tajnlt re(i, tze (i Hrvatska) vape za osvetom". - Konadno svr5ava
ga uvjeravati da 6e dutjeti. Na to Zrinski rede, da ban s predlogorn,neka se Poljska sloZi s Ugarskom
moZda Gospod Zeli, da poljski kr;rlj bude i kralj (i Hrvatskom), onda neka se namjesti kod poljskog
ugarsko-hrvatski, a onda da 6e do6i do toliko im po- kraljevskog dvora jedan Ugrin, koji 6e u poljskoj
trebna rata s Turcima. Iza ovih rijedi izvadi iz di,epa sluZbi rjeSavati ugarske poslove,te konadno opominje
hrvatskim jezikom sastavljenu uputu, u kojoj je naj- kralja Nlihajia, da se nipoito ne oZeniAustrijankom,
oStrijim rijedima ustao protiv austrijske ku6e, ne bi ii vc6 neka se sloZi s Rusijom, Sto 6e od jednakekoristi
time mladom kralju Mihajlu oduzeo svaiiu volju za biti koii po Poljsku, toii i po Ugarsku (i Hrvatsku).
savezs njome. Ovu je uputu sada Franjo l(rsto preveo Kao poslanikakoji 6e po6i u Poljsku izabrao je
na talijanski jezili. ban Franju Nlariju Bargiglija, talijanskog domini-
SadrZaj njezirr, nakon ito je ban ponajprije des- kanca, koji je kroz mnogo godina sluZiou Moravskoj
titao mladom kralju na izborr.r, jeste ovaj : ,,Carski kod olomuckoga nadbiskupa grofa Nostica, a sada
dvor ho6e da Poljsku uvude u isti vrtlog nesre6e u doiav5i u Bed s preporudnim pismom nadbiskupovim,
lrojem se i sam nalazt, i to pomo6u zasnovane Zenidbe, stupio u sluZbu Franje Krste Frankopana. Glatki i
jer je njezina prirodna posljedica savez austro-poljski. lukavi Talijan, bijaSe jednako spretan diplomat kao
Uza sve to ima u Bedu ministara, koji se toj Zenidbi i gospodin, pa je stoga brzo za(arao Zrinskoga u
opiru jer drZe, da je ispod dasti carskoga dvora tolikoj mjeri, da ga je sebi od Frankopana izmolio,
udati jednu nadvojvodkinjr za kralja, te je joS odludiv5i, dim se vrati iz Poljske, da 6e ga sobom
neda',rno bio privatan dovjek i:ivio za svoga udenja povesti u Hrvatsku i udiniti upraviteljem svojih
u Pragu od milosti bedkoga dvora. Po mi5ljenju imanja. Medjutim ga je uputio u poljskoj stvari
Posliednji Zrinski i Frankopani. I
 DR. FERDO STSiC
na Vojenskoga,te mu osim one gore izneseneupute
dao jo5 i jedno pismo u kojem pozdravivii kralja Mi-
hajla na prijestolu, zamoli ga za njegovu zaititu i
da ga kao iskrena i siara prijatelja naroda polja6-
koga odlikuje poljskim plemstvom. Kod toga imao
je ban na umu, da kupi poijska imanja palatinkina,
poSto se pogodba mur6nyska razbila, a zato mu je
bilo neophodno nuZno poljsko plemstvo.
Bargigli ve6 je bio u Poljskoj kad su se dne
16. lula sastali ugarski kraljevski savjetnici u Bedu,
da se posavjetuju glede pre5ovskih posala. Skup-
Stini predsjedaoje Rottal, dija je skrb bila, da nije
nazo(no bilo prijatelja N6dasdyjevih. Medju sa-
vjetnicima talazio se i Franjo Nugy, kojemu je Rot-
tal obeiao, da 6e njegove teSke, vjerne i korisne
usluge prikazati kralju. N6.dasdyje takodjer doiao
na skup5tinu, no osobitog interesa nije pokazivao.
U to je doba drZavni sudac ve6 bio upu6en,da Rot-
tal ,,gazi po njegovom po5tenju" i da ,,u sme6upo-
bire prezrene budalaStine", koje njegova ,,lupe5ka
pamet dotjeruje s hiljadu laZi". Rottalu pak po-
magao je i Szelepcs6nyi,dapadena sjednicamapode
odjedared razvla(iti pitanje o zavjeri i atentatu
spram cara i njegova vlastita Livota; kod toga nije
upozoravao samo na N6dasdyja, ne€{o na Zrinskog
i joS neke druge kao sukrivce. Medjutim mirolju-
bivo raspoloZenje Leopoldovo nije podnaSalo ovih
osobnosti, a ni ugarski kraljevi savjetnici najveiim
dijelom sasvim neupuieni u zavjeru, nijesu mnogo
davali do rijedi plaSljivog nadbiskupa gledaju6i u
njegovim djelima tragove sebidnosti,a u njegovim
rijedima pretjerane klevete. Pre5avSina dnevni red
i konstatovavSi potpuni neuspjeh Rottalov u sje-
vernoj Ugarskoj, uzede ugarski savjetnici zahtije-
vati, da se Sto prije sazovesabor,no dvor i njegova
stranka se tome oprjede,jer da toboZe vrijeme nije
podesno za to, a inade nitko i ne moZe zajamtiti, da
6e sabor ostati u granicamaposlu5nostii trijeznosti.
Szelepcs6nyipak imao je poseban svoj razlog ; ne
htjede se naime tako brzo raskrstiti s namjesnidkom
dasti, koja mu je dosta nosila. I tako se doskora
skup5tina ugarskih savjetnika kraljevih razidje
ne obaviv5i u glavnom ni5ta, poradi dega bijahu
skupdtinari vrlo zlovoljni. No jedno je ipak bilo
nakon skup5tine jasno: dosadanji veliki upliv Rot-
talov u ugarskim stvarima pretrpio je teiki poraz,
tako da grof vei nije imao velikih nada u budu6nost;
vodstvo mu je na veliku radostN6dasdyjevuza koga
to dakako nije moglo ostati tajna, ispalo iz ruku, ali
ipak tako, da zasadajo5 ni na koga nije preSlo.
Medjutim nitko nije ljuii ostavioBeda od Petra
Zrinskoga. Osim poljskih briga, vrlo ga se neugodno
dojmio odgovor Ludovika XIV. na njegovo i R6-
k6czyjevo pismo (od 25. aprila) ; francuski Lralj iz-
javi 7. jula iz St. Germain en La.ve-a, da po5to ho6e
s Leopoldom da i:ivi u miru i prijateljstvu, neka budu
Zrinski i R6k6czy poslu5ni svom zakonitom vladarn
i neka s ve6om sigurnoS6u odekuju kraj svojim pat-
njama od njegove pravednosti, ,,nego li da bunom
izazovrt pravedno nebo na osvetu, od dega bi jedino
zajednidki duimanin kr5ianstva imao koristi". U
prvi mah nestalni je ban i opet uzeo promi5ljati,
kako da se pribliZi dvoru, no bedki se drZavnici ne
htjedo5e u nj pouzdati. Razlog sumnji bila je neka
izjava Zrjnskova, Sto ju je udinio za savjetnidke
skup5tine glede tursko-mletadkoga rata. Kako zna-
mo, Venecija je ve6 vi6e godina branila Kandiju,
a kod toga pomagali su je papa i ostali kr5danski
vladari i to netko novcem, a netko opet vojskom.
Tako je ba5 Francuska u to doba poslala ve6 po
drugi puta Veneciji u pomo6 nedto vojske pod ko-
mandom vojvode Noaillesa. eur'Si za tu novost
rede Petar Zrinski, pred skup5tinarima 23. jula ove
odista po nj veoma znadajne rijedi : ,,Kad bi ta
vojska mjesto da se izravno na Kandiji iskrca uda-
rila na Turke s boka, sa St. Maure ili iz Dalmacije,
mogla bi udiniti snaZnu diverziju, po5to bi s malo
novca lako mogla k sebi privu6i ditavo hr-
v a t s t v o, koje zakoniti mu kralj Sto ga je iza-
bralo na svoju obranu, niti brani, niti ga pomaZe
novcem. Stoga bi se Francuzima radosno svi pri-
kljudili, a osobito protiv Turdina ; dapade, ja bi se
sam takodjer pridruZio". Razumije se, da muZu takih
patriotskih ideja, bedki dvor nije htio da povjeri
gornjo-ugarski generalat, koji se upravo ispraznio i
koji je ban molio i trai:io za sebe. Uslijed toga je
Zrinski samo gutao bijes svoj i srdZbu, istidu6i,
kako dvor vazda na nj znade naprtiti onake duZnosti
Sto iziskuju mnogo troika, a na dobra i unosna mjesta
imenuje nevrijedne i nesposobne ljude. Stoga se sada
odludi, da 6e kod dvora zatrai:iti 3.ooo for., Sto mu
ih je Leopold ve6 jednom obeiao kao odStetu. I
odista, dvor je banu ta.j novac doznadio kod komore,
ali ne kao odStetu, nego na radun njegove budude
pla6e, Sto dakako nije bilo isto. Kad je Zrinski to
doznao (koncem jula), oblada ga stradna srdZba.
,,Ne znam, pJanu kunudi i prijete6i se pred Nagyom,
da li me dvor smatra djetetom ili benom", a svoj
gnijev nije ni u predsoblju LeopoJdovom utaZio.
,,Joi iete me se bojati", izdere se dvorjanicima u
najve6em uzbudjenju, te s mjesta ostavi Bed i podje
u Hrvatsku. Zestina Zrinskova pobudila je veliku
sablazan, a Katarina Frankopanka koja je u to
vrijeme takodjer u Bedu bila, nije njkako viSe mogla,
da popravi ono, Sto joj je muZ u naglosti svojoj po-
kvario.
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRAKOPANI NA BRANIKU DOMOVINE. 6Z

No uza sve to, diplomatski je talenat njezin
poZeo jednu vaLm pobjedu: pokazavSi naime
toboZe velik interes za udaju nadvojvotkinje Eleo-
nore i izmolivdi od carice matere njezinu sliku, kao
bajagi da ie je preporuditi kralju poljskom, ona je
na dvoru posve rasprsila sumnju, kao da bi joj muZ
bjo du5manin ove Zenidbe. U istinu pako ona je
sama putovala kroz Bed u Gornju Ugarsku k Ma_
riji Szdchyjevoj i k zetu R6k6czyju, pa da onda
odavlepodje u Poljsku, gdje je mislila biti na pomo6i
Bargigliju i Vojenskomu, te kralja Mihajla predobiti
lijepo zahvaho na susretljivosti i obedao da ie na-
stojati, da njegovoj Zelji zadovolji. I odista, dinilo
se kao da se mladi poljski kralj nije tudjio od ba-
nove osnove i da hoie Bargiglija poslati u Dansku,
no Morstin ve6 se bio potrrinto za pouzdana po-
slanika, Sto je i Bargigliju bilo milo, jer je smatrao
da 6e mnogo bolje biti, ako Sto prije dovrdi svoju
misiju i iznikne bez traga jo5 prije, nego li se sa-
znade, da je on banov poslanik, te da su ime pal-
merini kao i opatski din samo zloporabe. Ali po-
vratkom njegovim izjalovilo se i njegovo poslanstvo.

GROF PETAR ZRINSKI

kao vrhovni kapetan slunjske krajine i Zumberadkih Uskoka.

za dansku princesu. Izvje5taj, Bto ga je Bargigli Medjutim je Katarina Frankopanka do5la u

koncemjula poslao ku6i, pruZao je neke nade. On se
u Var5avi pojavio pod imenom opata palmerinija
i u brzo postao precimetom op6e paZnje. Nitko nije
znaoni od kuda je do5ao, ni tko ga je poslao ; po-
najvi3e joS smatrahu ga emisarom austrijske vlade.
Vojenskoga dodu5e nije naSao, ak je zato za svoju
osnovu predobio glarmoga poljskoga blagajnika An-
driju Morstina, dapade do5ao i do kralja Mihajla i
u jednoj tajnoj audijenciji razloLivli mu misiju svoju,
dobio od njega pismo za Zrinskoga, u kojem mu se
gornju Ugarsku ne samo s potpunom nadom u
povoljan uspjeh, nego i s namjerom, da bude 29.
septembra nazodna u Krakovu kod krunisanja Mi-
hajlova ; u njezinoj pratnji bili su zet joj R6k6czy
i Nagy. No vei u Mur6nyu iznenadile su je mnoge
promjene ; palatinka je neprestano pobolijevala, a
ne rijetko se zgadjalo da je mislila, da 6e izdahnuti.
Osim toga jo5 su je kinile novdane brige, jer dugovi
njezini sve su veima rasli, a ne padali. Konadno
od vaZnosti je i to, da joj je ugled veoma spao, jer

.l
_.1
68 DR. FERDo SISTC

su vei kolali medju plemstvom glasovi o njenoj i znarnenitog i hrabrog junaka Petra
Nagyovoj izdaji, dapade spominjala se i svota koju Z r i n s k o g a . N a t a j s u s e g l a s , , i n t e r e s a t ig" o r n j e
su liao nagradn dobili od dvora. Uslijed toga sasvim Ugarskejoi viSe uzrujali, jer su dobrc znali, da ban
je razumljivo, da su urotnici podeli izbjegavati neka- zazte od turskogasavezapcluzdavaju6isevazda jedino
clainje vodje svoje. Sada se daito sjetiSe onih za- tr Francuzei Poljake. Da promjene taj nazor njegov,
vjerenidkih spisa 5to su se duvali u Murd"nyu, te po- zamoliSepalatinku i Nagya, da djeluju na bana rr
slaSe nckrig Pavla Szcpcssyjir, palatinkinog prija- tom smislu. F-ranjoNagy je clobro znao, bolje nego
t c l j u r r L g r a d , d a i h o n d j e p o t r a i . i ; c l a i t o , l i v r r l r rp r o -
ilio drugi, irra"'eosje(rajcZrinskovc,pa sc zbilja oblati
miiljenosti RottrLlovoj, spisi su nacljeni u reclu. St<r na Petra s pismom u lrojem mu ponrdi : ,,Sta trnZitc
je donekle oslabilo nepouzdanje ri llar-iju Szuchy- u Poljskoj, tarno ili ne 6ete niSta na6i, ili vrlo teiko,
jevu. No ipali ili je bilo, kojim to nijc biio dosta ; clok rnnogi clrZe,da bi trebalo to isto potraZiti kocl
rnedju ovc jc spaduo i Franjo Rdk6czy. Petrov zet porte, gdje irna mnogo viSe izgledrL. " Ilazunrijtr
nije nikacl volio ni palatinkc, ni Nagya, dapaic ()\:omlr sc, da su ,,iltcresati" istodobno ovakci govorili i lia-
je jednom dobacio, da je za izdaju svojrr dobio od tarini Frankopanki, lioja se doskora nekakopribliZila
dvora ro.oo o, a palatinka 30.ooo for. llcdjutim toj ideji, dapade ona rnll je r.r tom smislu i pisala
I(atarina Frankopanka nije vjert-rvrLla, blLr iz prvu. u Hrvatsku, jer se jod uvijek poradi Jelenine bolesti
u tc glasine, no ljutilo ju jc, Sto Nagy nika"lio nije bavila u sjevernoj Ugarskoj.
hti<i da iCe u Poljsku, pade, on je i Rak6czyja odgo- Medjutim bjedePetar Zrinski vei u to doba u svezi
vorio od toga puta. Kad se doskora sa.znalo, da je s Turdinom, no ne u onom smislu, kako su to Zeljeli
rtustrijska stranka sigurna svoje pobjede u irogledu gornjo-ugalski,,interesati".JoSna proljeie otpremio jc
u d a j e n a d v o j v o t k i n j e , n i L p u s t i l a j e k o n a d n o i o n a ono Rottalovo pismo u Tursku, a kao u znak nekog
svoju misao, ogranidiv3i se Lr svom radu samo na zblii:enja poslao je bosanski paSa k njemu, dok se
Gornju Ugarsku. U Nlur6nyu i Szendroju teli sc on nalazio u Gomjoj Ugarskoj i u Bedu, tri putrr
kratko vrijeme zadri,ah, a oncla skrene u S6ros-Patak uzastopcesvoje poslanike,a u oktobru po detvrti put.
l< svome zetu, gdje je ostala kroz dulje vremena. U taj se par Zrinski vratio onako ljut iz Beda s punim
Ovdje je ona dolazila u dodir s glavnim lidnostima uvjerenjem,da se od dvora vi5e nema nidemu nadati.
te s njima raspravljala. No ovi jo5 se ni sada Uza sve to nije napustio nade, da 6e mu se pruZiti
pravo ne okani5e pomisli ner Tuldina ; jo5 u junu prilika, da dokaZe ditavom svijetu, da njegov brat
iroslali su Apafyju u Erdelj jednog poslanika s molbon, Nikola Zrinski -,,joS nije umro !" Borave6podetkom
da bi ponovno nekoga poslao k porti, koji bi ondje oktobra u svojem primorskorn gradu.I(raljevici, nrr
za njih intervenirao. Erdeljski se knez i opet odazovc koji su Zrinski mnogo potroiili nzrkipove i mramomt.
Zelji Xtagjara, te u oktobru rfi6g. po5aije u Tursku zidove, i i<ogaje Petar volio zvati ,,Novim Zrinom",
mladoga Davida Rosznyaya, dovjeka vjeita turskom jednako se domi5ljavaoSta da udini na korist kr56an-
jeziku, s uputom, da budu6i nema rrrira od Nlagjara stva i Hrvatske.
Junadkaoblana iiandije veomaga sc
i Hrvata,r te makar da je ve6 dva puta od porte od- dojimala, tako da je vei porni5ljaona to, l<akoda se
bijen, ipak je i opet prinukan podastrijeti izvje56cr odredebanske dasti, te da lidno sudjeluje u onoj gi-
mole6i, da bi porta vjerovala rijedima poslanikovim gantskoj borbi. Nadalje je mnogo odekivaood pape
i da ga onda izvoli otpustiti s milostivim i povoljnim Klimenta IX., koji se unatod svoje visoke starosti
odgovorom. S ovim pismom i s 4.ooo talira po5ao odu5evljavao zzt rat protiv Turdina. Medjutim do-
je David Rozsnyay dne 26. oktobra na put, nalion godjaji podjoie sasvim drugim smjerom. Dne 6.
Sto je vei u predhodnim pismima bio preporuden novembra paia je Iiandija u ruke velikom vezim,
poznatom nam ve6 dehaji Ibrahim begu i - Panajottu. a malo kasnije sklopila je Yenecija mir sa sultanom.
ZaRozsnyayevu misiju saznao je i odlidni jegarski Ovaj je din bio od Lrpravo nevjerojatnoga dojma
TurdinKaralbrahim, pa je na to javio nezadovoljnicima po susjedeturske carevine,jer su svi nekom zebnjom
u gornju Ugarskn, da od svega i opet ne 6e ni5ta biti, odekivali,da (:esada slavodobitnipadiSahnavaliti na
jer je velikog vezira posvema predobilo n j emadko zlato, jeclnogir od njih.
ali zato neka nipo5to ne klonu i neka ne vjeruju Nijem- Uza sve to poslanstvo bosanskogapaie nije
cu. Sve se jo5 moZe na dobro okrenuti, ali ne valja mnogo zanimalo bana, Sto se nikako nije svidjelo
da propuste zgodne prilike, a narodito neka ne traZe Franji Bukovadkomu,koji je bio kad se Omer spahija
saveza preko Apafyja, koga Turci prezim, ve6 p r e k o prvi puta onako izjavljivao tamnidar Zrinskovih
zarobljenika, pa je vr3io u neku ruku ulogu posre-
r Tako je bilo 1 eriginalu, dakako nei5p131'16, jer od dnika izmedju bana i Omera. Bukovadki imao je u
Hrvata tada nije nitko s Apafyjem bio u svezi. Lomnici kuriju, a u. Zagrebakuiu. God. 1667.dobio je
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DOMOVINE. 69

na dar Bukovac, Beii56e, Lani56e, i Gorrrje Volavle, ravali, kako je kr5ianima mnogo bolje na tiuskoj ze-
a bio je hrabar i odlidan vojnik, koga su na granici mlji, nego li njima kod ku6e, ali svrhu njihova po-
dobro poznavali, ali i u Bedu u ugarskoj kancelariji, slanstva ipak nijesu odali. Za put njrhov znali su
jer je desto bilo protiv njega tuZbe, da je nasjlan, da osjm bana joS jedino pogranidni kapetani Jura j
smeta sudadke osude i da je vazda gotov uhvatiti za Ifalerrid i Ga5par eohii. Svim drugima se kazalct,
mad, te da traZi zgode, da se s du5manima pobije. da je Bukovadki otputovao u gornju Ugarsku.
On se jo5 pod Nikolom Zrinskim borio godine t663., Dok su ovako Petar Zrinski i gornjo-ugarski
a lcod Hochaua ga vidjesmo u pratnji Petrovoj, dok je ,,interesati" nastavljali djelo urote, NS"dasdyse posve
1669. zapremao mjesto kapetana tvrdjave Sredi$da bacio u narudje dvora i glumio pokajnika, a da ipak
na Kupi. Taj Bukovadki dakle rede poslije detvrtog nije mogao da zadobije posvemaSnje opro5tenje.
puta Sto je bosanski pa5a poslao svoje ljude Zrin- Kad je naime doznao za optuLbe Rottalove i Szelep-
skomu ovako : ..Turdin okrenut ie nakon zauze(a cs6nyijeve, te jod doduo, da ih je podupro i Zrjnski,
Kandije svoje oruZje protiv krdianstver, osobito pak nije viSe imao mira. U tom se te5kom dasu sjetio, da
protiv Zrinskih, a nema nade, da 6emo se s uspjehom kod dvora ima vjernog i pouzdanog dovjek:r, nekog
oprijeti. Nije stoga uputno ovako prezirno postupati augustinca Nikolu Donellana, koji je neko6 bio pro-
s Turskim poslanicima." Ovakovc shva6anje dijeiili fesor u Trnervi, a od 1665. pr:rvi dvorski savjetnik u
su s njime i drugi dasnici banovi, daperdekad je za- ugarskim poslovima. Donellan je dobro poznavao
molio Zrinskoga, da ga poSalje u Tursku kao poslanika, NAdasdyja, a spadao je medju one rijetke ljude, koji
dva se stara Petrova liapetana Franjo I'}ogledid i su mu bili islireno privrZeni. On je drZavnom sudcu
Franjo Berislavii, takodjer turopoljsl<i plerni6i kacr svjetovao, d:L svakako dodje na julsku skup3tinu,
i Bukovadki, odmah izjavi5e, da 6c s njime po6i. j"'' 1o 2eli Lobkovic, iije je pt-rtpuno l,ovjerenje
Zrinski je sada (u novembru 1669.) ve6 vrdio, da od uZjvao, a njegovo izbivanje, da bi se moglo rgjavo tu-
Poljske nema niSta, dok je s Francnskcm vei davno maditi. N6dasdy je joS prije odri:anja same skupdtine
sasvim obradunao. U njegovoj okolini nije nikoga kod Leopolda zatraLio audijenciju, pa mu je kroz
bilo, tl<o bi oslabio savjete Bukovadkoga i sjevero- ditav sat razlaga"omagjarski pokret i svoju neduZnost,
ugarskih,, interesata", a konadno ako i poialje Bukc- udaraju6i na one, koji su kao Zrinski nastojali, da
vadkoga, zar da se tc ne shvati vi5e kao uhodarstvo, stvar prikaZu toboZe kao rijedenu, jer da oni ho6e da
sto ga treba, da cini dobar vodja u protivnidkom kralja btrce samo u nerad, pa im stoga ne valja vje-
taboru, nego li kao istinsko zblii.enje Turdinu ? Pored rovati. Sada se po svoj prilici opet bave s nekom
svih ovih misli, ipak je dugo oklijevao dok je Bukovad- rgjavom osnovom, a njega optuZuju i ho6e da udine ne-
komu dozvolio, da podje u TursLu i doh je bosanskom sreinirn samo za.to, da tim sigurnije uzmognu nasta-
paii u Banjaluku nzrpisao pismo s porukom, da je viti svoj ,,lopovski zanat". Leopold primio je tu
pripravan pokoriti se sultanu, te neka mu bude za ispovjest svojom uobidajenom flegmom, te nije niSta
dobar novac posrednik i po5alje putnice za njegor,'c udinio. l'Iedjutim koncem eugusta javi zabrinuti
poslanike. Bukovadkomu pak dao je za vjerodostoj- Donellan drZavnom sudcu, da car vide u nj nemrt
nost punomo6 i pedatni prsten, aii inade nikake onog pouzdanja, Sto ga je prije jmao, te da"se uzalucl
podrobne upute. Zrinski je naime sve to smatrao tek za nl zauzcie papinski nuncij, Spanjolski poslanih i
pokuiajem, no u toliko je ipak bio sam sobom na on, dapade i isti Lobkovic.
disto, da 6e, ako se spor.rzumi s Turdinom, Ugarsku Uslijed toga zaokupi5e NAdasdyja ne samo teSkc
i Hrvatsku na svaki nadin osigurati od njegovn brige, nego i veHka ogordenost, osobito pak ga je shr-
zuluma, a u ime danka, da ne ie na godinu vi5e pla- vala okolnost, 5to su glavni du5mani njegovi bili bai
iati od r2.ooo talira. Bukovadki krenuo je potajno Itagjari, premda ni sam nije bio mnogo bolji. ,,Dragi
na put dne rz. novembra s Pogledidem i Berislaviiem, gospodine i brate, pisao je u to doba jednom vjcrtr,m
te jo5 s nekoliko manjc vaZnih pratilaca i sedam konja, p l i j a t e l j u , i s t i n a j e , n c m a n a t ' o d a k o j i b i g a d n i j i b i o
ali s tom obvezom, da ie se do Bogojavljenja (6. od magjarskoga i hoji bi sam traZio u tolikoj mjeri
januara fi7o.) vratiti ku6i. Do5avii u Bosnu, podao propast svoju, kao to prokleto magjarstvo ! Kamo
je s jednim drugom, komu imena na Zalost ne znamo, sre6e, da nam Bog nije dao doZiviti ova vremena,
te s l<onju5nikom bosanskogr,.paie ravno u Solun, ali ,,perdito ncistra ex nobis". Daj BoZe, da pr-ed
dol< su ostali njegovi drugclvi s Berislavi6em i Poglc- sudom obraduna onaj , koji je sve to skrivio. Mene
di6em morali prckinuti put u Sarajevu, gdje su se 6e brzo tuga i bot uni5titi." No drZavni sudac nije
nastanili r,r jednoj posebnoj kuii i govorili, da su samo jadikovao, ve6 i svakojako nastojao oko toga,
mletadki poslanici, no kasnije, uz vino, priznade pred da se nel<alio izvnde iz pogibeljna poloZaja. U tu je
bosanskim kriianima, du su Zlinskovi ljudi, te uvje- svrhu ubrzo najboljim pronaSao, da se posve povjeri
 DR. FEITDO SISIC

patru Donellanu. I doista nakolr poduljeg lazgovoril su se sada njegovi du5mani i ho6e da gtr klevetama
s njime u Pottendorfu, predao rnu je u originalu i uni5te. Surova.nje s Fretncuskom zapodela su braia
prijepisu neke spise, tako uputu prLlatinovu za onog Zrinski i to ponerjvi5e Nikola za turskoga rata, a
poslanika, hoji ie poii u Tursku, jedno pismo kojim nastnviler onda. Petrova Zena u Veneciji. Nd"dasdy je
je Zrinski njemu, a on Zrinskomu obeia.o, da 6e se tek fi67. doznao, da se Petar dogovara s Francuzimir,
svemu Sto palatin s Apafyjem uredi pokoriti, onda l<a.oSto to doka-zuju priloZene isprave. Nadalje dvor
banjsko-bistridk.o savcznidko pismo, latinski prijevocl dobro znerde,da" Nddasdy nije nikad bio prijatelj ili
Gremonville-ove punomo6i, koju je dobio u Hcchirtr-n 6ak saveznili Nikole Zrinskoga ; ta eno joS za tur-
(r. nov. t667.), murdnysku zavjernicu s palatinom i skoga rata upozorio je bai on kneza Porciju kroz
poZunsku sa Zrinskim, napokon joi i jedan primjerir.k Donellana, da ba.n pregovara s Francuzima, iz (egtt
troserveznidkogbedkog pisma. N6.dasdy preda-oje ove bi se mogla izleti velika nesreia. Onda upozoravu
spise Donellanu, da ih pokaZe Leopoldu i ta.ko za nj clvcir, da. je bai on bio jedini medju MagjarimtL, koji
kao za pokajnika ishodi milost. No pli;e nego li jc je preporudivu.riva.sv6rski mir i sprijedio, dir nije ve6
do5ao pred kralja, Donellan se sir.staro
s I-obkovicerm, t664. do5lo d<-r krupnijih zaplctaja. ,,Molim Va"5e
koji mu rede, da spise uredi i da. onda" premrl oltonl, Velid.anstvo, ktt.i,e onda. Donell:rn, da biste bl;r.Bo-
ito N6dasdy ho6e, napi5e spomenicu. Donellan je toj izvolili prisiliti tuZitelje da- doka.Zu, dtr. je Nddasdy
uputi zadovoljio, p:r je spometricu podetk<tmoktobrrL ngova.rao s Turc*inom ili Fra.ncuzom , olt (.e za"IoLiti
predao priloZiv6i joj i originalne isprtr.ve, nrrpisi'.rr i glavu i ditav imetak, r,.ko oni za.kcnitim putem do-
ju je tako, liao da Nddasdy govori. kaZu, da je kaki savez sklopio ili potpisa-os Turdinom
U toj se spomenici najprije kaZe, kako su Nddas- i Francuzom". Sto se pak tide njegova selvezas Wes-
dyja neki njegovi duSmani optuZili pred l<raljem, pa sel6nyijem i Zrinskim, mora. istzrknuti, da je u Ugar-
stoga premda toboZe ne zna, koji su to i dime ga, optu- skoj bio prije i sada.joS obidaj, da su velikaSi skla"pa-li
Zuju, ipak Salje kralju u svrhu informacije nekoliko is- sa-veze na clbra.nu domovine. No pored toga trebiL
pravrl u vjernom prijevodu iz magjarskog ciriginali. joS i to naglasiti, da. se iz rijedi same sa.vezneisprave
O r i g i r r r l i s u l < r . r dn j e g a , n o s v i r l i i i a s i l r j c p l i p n L v r ' r r vidi, ka-ko se pulatin i njegovi drugovi nijesu osobitr-r
predati Njeg. Velidanstvu za kontrolu. NrLdalje je pri- pt-iuzdavali u Nd"dasdyja. On je sve to uopie dinir-r
pra.va-nna sve odgovarati, sa.moneka ga kralj pita, da- vi5e iz nuZde : da se nije sloZio s njima, bio bi mu isti
pade on sam moli, da se odredi istra.ga., jer voli umrijeti, Zivot u opasnosti, a pogotovo ne bi bio mogao spri-
nego li da na njemu osta.neta sramota. Potom nabrojio je jedivati nedjela urotnidka. Stranog novcrr nije primat-r
sve priloZene isprave, koje je obiljeZio brojka-ma da kao ostali, narodito Zrinski, ar ustvrdi li to tkogod,
bude kralju lak5e, a onda tek pristupi svojoj samo- neka ga se prisili, da to i dokaZe. Konadno jo5 je
obran i. I z ovih se pisama vidi (tako j e n apisao Don ellan ) , Donellan odgovorio na eventualno pitanje, zaSto
da je savez s Turdinom prije sklopljen, nego li je vei prije nije ditavu stvar dojavio dvoru, tako, Sto
N6da.sdy ma i5ta o svemu znao. On je uop6e tek ua. se bojao, da bi dvor onda stvar po svorn obidaju sta-
banjsko-bistridkom sastanku u februalu fi67. do- vio na veliko zvono, te tako njega, N6dzrsdyja, sta-
znao za nastojanja urotnidka, a posltrnik poiao je vio rr pogibao, a djelomidno jod t za.to, Sto je on u
u Tursku ve6 u augustu t666., kao Sto se to jasno viie navra.ta vei onako iz dalek;r dosta toga natuknucr
vidi iz Wessel6nyijeve upute. Nadalje ne mogu po- kralju i ministrima, erli dvor tome nikad nije ve6e
'Lur-
detnici urote ni toga zatajiti, da su rasprave s paZnje posve6ivao. Stoga je on sve do sada Suti<r
dinom jo5 u vrijeme turskoga rata zapo(ele i zato mirno podnaSaju6i klevete, a koliko mu je uspjelo,
Turdin i nije udario na trinaestero sjevero-ugarskih da zadovolji svojoj podanidkoj vjernosti neka prosudi
Zupanija. Onda pak se N6dasdy borio protiv ne- krzrlj, koga da Gospod na mnogo godina poZivi.
krsta, a malo kasnije sklopio je s palatinom Wesse- Donellan predao je ovaj spis Lobkovicu, a da
l6nyijem i banom Petrom Zrinskim savez samo ztr to, ga nije prije dao N5.dasdyju na ditanje, no ministar
da temeljito proudi njihove tajne. U tom pak po- ga ostavi leZati na svom stolu. Kad je N6dasdy sa-
loZaju mogao je on viSe koristiti kralju i zemlji, znno od patra, da je spis predan, veoma se zabrinu
nego da se uop6e nije upleo u stvar, jer je nezado- p<rbojavii se, nije li Donellan moLda napisao kakih
voljnike sprijedavao u njihovim izdajniikim osno- izjra. koje bi mu vi5e mogle ikoditi, nego li biti od
vama. Ta iz jednoga se spisa jasno razabire, da iLko lioristi. Te se brige njegove joi i pove6aSe, kad je
on i Zrinski ne stvore novaca, od turskoga savezil kroz dulje vremena uzalud dekao na odgovor, pa
ne moZe biti niSta. On pak, Nddasdy, lako je mogao tako se odludi koncem oktobra da sam podje u Bed,
na6i potrebnih 4o.ooo talira, no nije htio. BaS po- gdje je pao Leopoldu do nogu. On je osjeiao, der
radi toga, jer je time osujetio ditavu zavjeru, digli samo od toga ovisi ditava njegova budu6nost i pala-
N
ir
tD-
Ft*
.,t
H t1/
Z*z
<a)
fr
OH
r>
,z
ig
AA
-
-t
a zu )
a
;-. 7
o
lD^
<H
;.
tr.
-
7. a1
a4
H
x,' 1
<A
- d
72 DR. FERDO SISIC
tinat, pa je s osobitom vatrom govorio pred kraljem.
On da se 6uti nevinim, njegova da je savjest dista,
ali mu na srbu IeZi poitenje, pa stoga neka se od-
redi sud, koji ie njegova djela ispitati, te ga ili od-
suditi, ili rije5iti. Isto je tako govorio i ministrima,
koji su ga blagim rijedima mirili; Leopold ga na-
pokon uputi na Lobkovica. Ovaj pak tek je koncem
novembra predodio stvar u tajnom vijedu, koje se
sastojalo od SestoricemuZeva (24. i zg. nov.). Izim
Lobkovica, Auersperga, Lamberga, Rottala, Mon-
tecuccolija bio je nazodan jo5 i barun P a v a o
H o c h e r, od 1667. donjo-austrijski kancelar, koji
je doskora u naSoj tragediji do5ao do velikog upliva.
Hocher bijaie jedan od najglasovifijih pravnika
svoga doba, dovjek oitrouman i neizrecivo marljiv,
te pun zanosa za apsolutnu vlast svoga gospodara.
Uslijed toga nara'rna je stvar, da je bio velik duS-
manin ugarskoga i hrvatskoga ustava, dija se sredo-
vjedna plemiika sloboda nikako nije mogla sloZiti
s niegovim umovanjem. U kratko, on je bio du5om
i tijelom pedantan pravnik XVIL stoljeda, komu su
i spolja5nje kretnje bile salivene u stroge forme :
iz njegovih ustiju tekla je rijed samo svedanomspo-
ro56u, pa ni u visokom svom dinu nije nikada sebi
mogao prisvojiti lako6u velikoga gospodina. Pri-
govarali su da je u svom radu spor i dugadak,premda
su dopu5tali, da je vrlo temeljit. Najve6i ugled
pribavio je sebi nesebidnim po5tenjem, koje ga je
nukalo, da unatod svoje tjelesrre slabosti nenmorno
i danju i noiu radi za svoga gospodara. To je bilo
bar opie mnijenje o njemu, no bilo kako bilo, jedno
je nesumnjivo istjnito, da se on izmedju njegovih
razbojnidkih i lakomih ministarskih drugova isticao
kao muZ staro-rimske krjeposti, strog i neumoljir',
kao kaki Cato. Sada, u novembru 1669., bio je jo5
Lobkovicov dovjek, ali je za to, kako je bio mnogo
lazboritiji od svog lakoumnog Sefa, drZao s jeZovi-
tima, a to prijateljstvo (bilo iz iskrene poboZnosti,
ili samo lukave proradunanosti)navelo ga je na onaj
sigurni put, Lojim je doSaodo toga, da je ubrzo stao
drugima zapovijedati.
Nidasdy teSko da bi dobro proiao i pred dru-
gim mnogo blai,im sudcima, nego li su bili ovi, pred
koje je stvar do5la. I sam je priznao, dakle je bilo
izvan svake sumnje, da je potajno radio protiv cara.
On je dodu5e tvrdio, da ga je u njegovim djelima
vodrla rrajdiSiadobra volja, ali tko da mu vjeruje,
kad je lagao u samoj apologiji svojoj. Proditali su
naime zapisnike tajnoga vijeda od 3o. septembra
1668.,28. januara r 4. juna fi69., to iest iskaze Fe-
kete-ove i Zrinskove, pa isprave preda.nepo Nagyu ;
da5to, odmah se jasno pokazalo,da je na vi5e mjesta
u svojoj spomenici lagao. Vlada je naime l.,ud i kamo
viSe znala, nego li je NS.dasdyi slutio ; ona je znala
za orobljenje Rottalove po5te, onda za dodu5e pro-
palu osrrovu, da se grabeZom otme novac oprije-
dijeljen iz kremnidke kovnice za Be(, a izvjeStaj
Ball6-ov od 14. j:una1667.sasvim je uni5tio njegovo
domi3ljavanje, kako toboZe nije mogao uplivisati na
turski sayez,jer da je BaIl6 jo5 1666.poSaona portu.
No treba odmah redi, da ni najve6a iskrenost ne bi
ni5ta k<;ristilaN6dasdyju, jer sam fakat saveza, u ko-
iemu je Donellan (odito po uputi N6dasdyjevoj) vidio
tek neki dozvoljeni drevni magjarski obidaj, bija5e
grijeh u odima apsclutiste Hochera : ta. trojni savez
sa Wessel6nyijemi Zrjnskim jasno ga je obvezivao
,,protiv svakoga,ne izuzev5i nikoga", - dakle bje5e
napereni protiv kralla, to jest N6"dasdyje udinio vele-
izdaju ! U vije6rr bili su konadno,kad je trebalo iz-
re6i odluku, neki da se Nddasdy uhvati i utamniii,
neki da ga s-eliSi sluZbe,no napokon je ipak prodrlcr
ve6inom glasova mnijenje, da je mnogo umjesnija
politika mira i pomirljivosti. On je dodu5e Lrivac,
rekoSe,aU da uhi6enje njegovo ne uzbuni sjevero-
ugarskih Zupanija te ih ne pritjera u krilo Turdinu, nije
nipo5to uputno ve6 sada dirati ga, negoje bolje dekati
i paziti. Da5to, time nijesu jo5 kazali, da mu se da
milost, StaviSe, oni su svi jednodu5nojzrekli, da bi
upravo stra5no bilo, kad bi ,,takova lopov5tina"
ostala nekaZnjena. Oni su dakle samo suspendirali
konadni udarac, a dalje korake udini5e ovisnim od
toga, kako 6e se drZavni sudac u budu6e vladati
spram ugarskog i eventualno turskog pokreta. Bude
li se dobro pona5ao,moZe ga se pomilovati, u pro-
tivnom pal' sludaju treba ga odmah kazniti, a dotle
mu treba odgovoriti, da je kralj primlo njegovo pi-
smo i da o toj stvari vi5e ne Zeli govoriti, nego da 6e
najbolje biti, dade li kraiju dobrih savjeta i bude li
njega i domovinu vjerno sluZio. l{onadno joS pri-
mijetiSe: dok god 6e N6dasdy biti u neizvjesnosti
glede sudbine svoje, dok god se nada u povoljan
izlaz stvari , moi,ese od njega odeliivati svako dobro,
no bude li se osjedaosigurnim, ne ie ni5ta vi5e diniti
u interesu kraljevom.
U smislu te odluke tajnog vije6a, Lobkovic
je sada milostivo primio Nddasdyja: tje5io ga je,
da ie mu kralj sve oprostiti, samo neka se u budude
dobro vlada. Nadalje ga uputi, da Leopoldu predade
joi jednu spomenicu s priloZenim prijepisima. N6-
dasdy se pokorio, pa 7e zg. novembra predac mi-
nistru zaftaieni spis. ,,Milostivi gospodaru moj !
(Tako je glasila ova druga spomenica). Prije neko-
Iiko mjeseci doznao sam, del su do Va5eg Velidan-
stva doprle laZne glasine. S toga sam se pobrinuo,
da se Va5em Velidanstvu u moje ime predade molba
s viSe priloga, u kojoj sam priznao, kaki su prego-
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI
vori tekli izmedju francuskoga kralja i nekih ugar-
skih velika5a, te erdeljskog kneza i drugih. Pod-
jedno sam se ponudio, da pomenute isprave pred-
loZim na zahtjev VaSem Velidanstvu r.r originalu,
5to ovime sada i ponavljam. Ne bude li VaSe Veli-
danstvo moZda s time zadovoijno, za svaki moj
din, koji se Vaiem Velidanstvu ne dopada ili ne
moZe dopadati, padaju6i k nogama Vaieg Velidan-
stva molim opro5tenjei zaklinjem se na vjernost iz
dista srca, kakovu je vjeran podanik duZan da iska-
zuje svom kralju, te obeiajem, zgriie5im li protiv
toga, dega me Bog saduvao, d:r Vaie Velidanstvo
moZeonda sasvim slobodnomene za sve Sto sam ve6
zgrije5io i dto bi joS zgrije5io, po pravici kazniti.
Ne sumnjam u to, da me ne 6e ostaviti milost Va5eg
Velidanstva,ona milost koja je poznata po ditavom
svijetu, a sada moje jedino utodi3te".
Na ovu molbu, u kojoj je N6dasdy donekie Do-
nellanovu spomenicu priznao kao svoju, Leopold,
budu6i da nije bio potpuno upuien u pravi zakljudak
tajnog vije6a, narodito u onu ,,r'eservatiomentalis",
- odgovorio je i dao Lobkovicu dne r. decembra
na znanje,da mu je N6dasdy u jednoj poniznoj molbi
otkrio du5u svoju, pa stoga neka mu javi u njegovo
ime, da je kralj izraLem pokornost, vjernost i oda-
nost milostivo i s veljkim veseljem primilo do zna-
nja, te se posve pouzdava, da ie svoje obeianje i
odrZati, ujedno moZe mu jod dometnuti, da ie sve
one vjerne i korisne sluZbe ito 6e ili N6dasdy sam,
ili njegovi udiniti, uvijek s dovoljnom paZnjom pri-
miti i na njima se zahvaliti. Osim toga neka mu jo5
kaZe,da je to izrijekom kralj naloZio,da mu se do-
javi, dto je ministar i udinio.
No Nddasdy bio je suviSe bistra glava, a
da ne bi odmah primjetio bio dvolidnost dvorsku.
Mjestciodludne milosti, dobio je tek rijedi koje ni-
jesu u bitnosti svojoj ni5ta kazivale i u kojima-nije
mogaoniSta da nadje na svoje umirenje. Premda je
od dvorskih ljudi duo, da bi za nj najbolje bilo da
djeluje oko umirenja magjarskoga pokreta, kroz
Sto bi zasluLio milost kraljevu a uniStic klevete
svojih dudmana,on je nezadovoljanpodaopodetkom
decembretkudi obeiavSi, da ne ie ni5ta propustiti
dime bi mogao napretku zemlje i Njegovog Velidan-
stva koristiti, a svoje poStenje prodiditi. LI istinu
pak on se posve povukao na stranu, dok ga pad
bana Petra Zrinskoga takodjer ne povude pred sud
i na strati$te.
Bedka vlada nije bez razlogtt bila tako milostiviL
spramNddasdyja, pa je pripisivala veliku vaZnostonoj
ulogi, koju bi on kao posrednik i miritelj mogao glu-
miti. Nezadovoljstvonaime u sjevernojUgarskoj,ot-
kako je ondje Rottal onako jadno propao sa svojim
Posljednji Zrinski i Frankopani.
NA BR,\NTKU DOMOVINE. /J
pomirbenim osnovama,postajalo je sve jade i opie-
nitije. Sada se posredovanjem Rdk6czyjevim stvori
neka svezaizmedju Petra Zrinskoga i sjevero-ugarskih
,,interesata",narodito otkad se saznalo, da se barr
konadno odludio za savez s Turskom. Sjevernim
Ugrima pridruZe se brzo i oni uzduZ austrijske gra-
nice, te odrZedne 28. novembrau Kremnici skup5tinu,
na kojoj sastavi5eo5tru spomenicu,koju je posebno
poslanstvo odnijelo u Bed. Ovo je poslanstvo bilo
obvezano,da 6e na zB.januara t67o. saop(iti izvje5taj
o svom uspjehu u Breznu, gdje su Zupanije na-
umile ponovno odrZati skupitinu, dok su gotovo
istodobno dne 24. januara sjevero-ugarskeZupanije
sazvale skupStinu u KoSice. euv5i za ovo gibanje,
dvor se odludi makar i oruZjem udiniti red u zemlji,
pa tako ni ne odgovoriv5i na spomenicu proglasi
zr. januara jednim kralj. otpisom kremnidku skup-
Stinunezakonitom,dok je jednim drugim od r5. januara
ve6 zabraniokoSidku.Sadaseobje grupe ugarskih Zupa-
nija, zapadne i sjeverne, sastanu na zajednidku
slinpitinu. zB. januara n Breznu, a1i se brzo ra-
zidju ne stvoriv5i vaZnijeg zakljudka. Vidjev5i sve
to, dvor se sada odludi, da saz.oveza t6. marta u
Banjsku Bistricu skupitinu ugarskih Zupanija, ne bi
li mu uspjelo ovim putem umiriti zemlje. Za skup-
Stinskekomesareimenovalaje vlada titav niz crkvenih
i svjetovnih dostojanstvenika,a medju ostaiima i
Franju N6dasdyja, dok je Zrinski ponudjenu mu
dast odbio. I ova se skup5tina konadno zB. marta
razi5la, ne obaviv5i niSta, jer se nezadovoljnici ne
dadoSenidim umiriti, a komesarisami bili su poprijeko
ljudi bez veieg ugleda. JoS je najvedi ugled imao
drZavni sudac. On je vei podetkom februara ne5to
duo, da Zrinski pregovara s kaniSkim Turcima i
Erdeljem,a rnalo potom saznaoje, kako je Bukovadki
po5aou Tursku, arZrinski da 6e pod sultanovim pro-
tektoratom posta.ti kraljem. Ali Nd"dasdynije vje-
rovao u konadni uspjeh ditave stvari, pa je Franji
Nagyu, kad ga je ovaj nagovarao,da se izmiri sa
Zrinskim, odgovorio, da se u prijateljstvo banovn
ne moZe pouzdati, a on da mu i onako nikad ne 6e
biti gospodar. No u sjevernoj Ugarskoj nijesu ta"ko
shverialiPetrov savez s Turdinom, dapade u njemu
se opienito gledalo jedino sredstvo spasa, demu jc
mnogo doprinjeo glas, da ie veliki vezir sada nakou
sklopljena mira s Venecijom doista do6i u pomoi
Magjarima. ,,Da je blagosloveno ime boi:je, rede
jedan protestantskjpastor s propovjedaonice,Sto je
Kandija pala u turske ruke ; neka Gospodi nadaljc
podijeli pobjedu Turdinu ; sada je kucnuo das oslc,-
bodjenju po Ugarsku ; na proljede doii ie Turiin i
raskinuti ropske lance, povratit ie slobodu, mir i
red tuZnoj domovini !" Medjutim dok se ovako go-
10
74 DR. FERDO SISIC

vorilo i mislilo u Ugarskoj, posve se dmgadije raz-
vi5e stvari u Turskoi i u Hrvatskoj'
Koncem novembra ostavila je Katarina Franko-
panka gornju Ugarskrr i vratila se ku6i. Rdk6czy
poslao je s njome toboZe kao straZu jo5 i nekoliko
oruZanih ljudi, zapravo glasniftesvoje, koji su imali
u eakovcu dodekati Franju Bukovadkogai.onda se
s jasnim sultanovim odgovorom povratiti natrag' Ali
kad se banov kapetan nije dugo vra6ao, odu glasnici
se iskrcao pred razvaljenim gradom. Tek 5to je stupio
na kopno, pade u ruke Panajottove, koji ga odvede
u svoju kuiu, gdje ga je kroz nekoliko tjedana za-
drLao. U Kandiji se Rozsnyay sastao i s bivSim 6ehajom
Ibrahimom, sada alepskim paSom, koji ga je upitao,
ima li Apafy ptrnomo6i iinstrukcija od glavne magjarske
i hrvatske gospode, na5to mu poslanik odgovori, da
ima, premda je dobro zna.o,da ih nema, jer je mislio,
budu li ih zahtijevali, pisat 6e ku6i, da mu ih po5alju.

(;nB PETRA ZRiNSKOGA NA CATRNJI (U ZRINSKOM GRADU) U KRALJEVICI

C(ome)sPletrus; { Z(rinio) 165t.

Rdk6czyjevina put s Petrovomporukom: ,,Nekaknez Medjutim stigao je rg. decembra Bukr-rvadki

samo spreman bude, a Bukovadki da 6e se doskora
vratiti". No gornjo-ugarski nezadovoljnicise tom po-
rukom ne zadovolji5e,pa stoga po5alju i opet glasnika
k Apafyju s molbom, da im kod porte pomogne. Me-
djutim ni erdeljski knez nije im ni5ta znao kazatt, ier
se ni njegov poslanik David Rozsnyay jo5 nije vratio.
David Rozsnyay idu6i ravno na Kandiju, ukrcao
se sredinom novembra u Negropontu, a r. decembra
u Solun k samoj porti, kuda je sultana otjeralo s te-
salskihlovi5ta rgjavo vrijeme, te joj stavi u ime Petra
Zrinskogaove ponude:
r. Ugarska i Hrvatska dolaze pod pokroviteljstvo
sultanovo,te pla6aju godi5nji danak od rz.ooo talira,
koja se svota nikad ne moZe pove6ati ; u ime sulta-
novo vladat 6e Ugarskom i Hrvatskom Petar Zrinski
i njegovi potomci. Po iz;rtmr(t njegova koljena,
 POSLJEDNJI ZRINSKI I rrttANKOP.\)il
UgarskiL i Hrvatska izabrat de sebi sume novu dina-
stiju, Sto ima sultnn potvrditi.
z. Sultan ima da priznarde Ugarslioj i Hrvatslioj
sta.ru slobodu i ustirv.
3. Zrinskoga ie pomagati budimski paSa s:r
3o.ooo momakir, a ustreba li i ditava turska
vojska.
-1. Gradove koje 6e turska v<ijsliir-oteti Nijern-
cimir, predat 6e Turci llagjarima i Hrvatima.
G R B Z R I ^ \ - - S I { I HI F R A N I i o I , A N . , \ , \ A c . . \ . I R N I I
5. Mjesto Apafyja bit 6e postavljen erdeljskim
knezom Franjo R6k6czy, zet Petrov.
Nastup Bukoverdkoga kod porte bio je osobito
odva/an, tako da se u veiike razlikovao od preponiz-
noga drZanja erdeljskog poslanika. Turcimit se tcr
dopalo, pa tako se zgodi, da je divan na sam Badnjak
povoljno primio njegovu ponudu. Paie su sa zadovolj-
stvom sluSale, da se Zrinski, koji je uvijek bio toliki
du5manin turski, sada Zeli pokoriti. Neki su, kao
NA BR,\NIKU D()MOVINE 75
ktLjnrakerm I{erra }Iustltfa, urprwo u torn gledali tek
zamku ili mislili, da se ban na taki korak odludrcr
uslijed dasovitog ne raspoloZenja,pa ie stoga dim st:
umiri, opct postarti onaj stirri ; stoga su svjetovali
opreznost, a to s tim viSe, jer primi li sultan Zrinskovu
ponudu, do6i 6e do otvorenu rata s Austrijom. Drugi
su opet liazivali, da se nipo5to ne smije propustiti
tako zgodna prilil<a, koja pove6avar drZavu i slabi
kr56anstvo. PrekrSi Ii pak Zrinski rijed svoju, Turdjn
(L' FIT-\}KOP.\NSK(\I GRADU) L] KR.\t,J]JYICi.
je dosta jak, da ga prisili na. pokornost i vjc'rnost.
Ovo sn miSijenje dijelili i sultanov lidni sve6enik
Wani, te mufti, jer su znali, da tako misli i Vlehmed IV.
Wani je izrijekorn naglaiivao vjerski interes, poito je
sultan duZan, da zerkon trfuhzrmedov svuda i svagdiL
diri ; pa upravo se stoga i ne protivi miru s Austrijom
nekoga primiti koji se dobrovoljno pokorava, dapaie
protivna tvrdnja bila bi u ravnoj oprjeci s temeljnim
nirdelimir vjere prorokove. Videii strltan pocjepkanost
 DR. FERDO SISIC
u divanu, odludi, da se ditava stvar povjeri velikom
veziru, pa stoga po5alje Bukovadkoga sa svojim taj-
nikom na Kandiju. Za svegaboravka u Solunu kod
porte, Turci su s poslanikom tako dasno postupali,
da je optimistidki taj muZ bio proi:et najdubljim
uvjerenjem, da su sultan i svi ostali rado pristali na
ponudjene uvjete. pa da je tako njemu toliko mila
porodica Zrinskih saduvana od propasti. U svom
veselju napisao je stoga banu ovo pismo : ,,Premilo-
stivi gospodaru! Javljam Va5oj preuzvi5enosti, da
sam dil i zdrav stigao na ovaj dvor, gdje su me
primili s osobitim po5tovanjem i prijaznoSiu. Kad
sam pak saznao od prvih turskih dostojanstvenika,
da se namjerava svom turskom silom uni5titi Vaiu
obitelj i cijeli na5 narod, smatrao sam za pametno,
da osiguramo svoj opsta_nakza vremena, te sam i
poludio tako dobre uvjete za uzvelidanje Va5ega
uzviSenogadoma i za dobro domovine, da se od ra-
dosti nb mogu ni izrazili. Sada treba da podjem
po sultanovu nalogu na Kandiju k velikom veziru,
a odanle iu se vratiti amo, da sve konadno uglavim.
Dotle neka bude Vada preuzviSenost vesele du5e,
a ja iu odmah u domovinu, dim obavim svoje po-
slove".
Bukovadki jo3 nije ni krenuo iz Soluna, kad je
carski rezident vei doznao ne5to o Petrovim koracima
kod porte. Isti dan u vede, kad je vijeiao divan
(24. decembra),do5aoje Casanovimladji brat Pana-
jottov Janiki, koji je bio u odsutnostinjegovoJ za-
mjenik tumada kod porte, pa mu je dojavio, dn se
Zrinski kroz bosanskoga paSu Zeli pokoriti. Pisma
njegova nije dodu5eon prevodio, ali je ditavu stvar
duo od jednoga engleskogatumada ; divan medjutim
joS nije ni5ta odludna zakljudio,jer ho6e da najprije
duje mnijenje velikoga vezira. Casanovu je ova
nenadna vijest upravo osupnula, te u prvi mah nije
znao bi li je vjerovao ili ne bi ; sabrav5i se, odgovori
stoga tumadu, da je Zrinski vjeran podanik Leopoldov,
pa da poradi toga drZi, e su one crne glasine samo
zlobni mu du5mani mogli izmisliti. Dakako, to ga
nije smetalo, da nije odmah javio u Bed sve Sto je
duo. Kad su pak sjutradan reis-effendiji doSli u po-
sjete Englezi sir Daniel Harvey i sir William Hedges,
odmah im rede,da se nada, da su i oni za to doSli
k njemu, da postanu pravovjerni muslimani, jer eto
veliki se prvak kr56anski Zerin-oglu (t. j. Zrinski)
pokorio porti, postao njezinim vazalom i dao se pod
sultanovo pokroviteljstvo. Upravo se sino6 zgodilo,
nastavi reis-effendija, da su od grofa Zrinskoga i
njegovih prista5a doSli poslanici k porti s izjavom,
da su spremni prihvatiti sultanovu zastavtt i pladati
mn danak u svrhu, da ih obrani snagomsvoga oruLia
od njemadkoga cara.
Uslijed silne bure Bukovadki se tek sredinom
januara iskrcao na Kandiji, i dok je Rozsnyay samo
onako opdenito molio savez i dozvolu, da od strane
Magjara smije pred velikog vezira stupiti svedanopo-
slanstvo, banov je poslanik izi3ao sa onim solunskim
todkama. Unatod toga smionogglasa, a moZda i ba5
za to, nailo se u okolini sultanovoj ljudi, koji su odo-
bravali Zrinskove ponude, no Panajottu nije se dopao
,,bezobrazhtk" Bukovadkoga.Medjutim veliki je vezir
dugo vijeiao sa svojim ljudirna o banovoj ponudi.
On se nije pouzdavarou Zrinskoga, u tog vjednog i
tvrdokornog dudmana turskoga, a onda je i to vrlo
dobro znao, da se turska vojska umorila dugotrajnom
podsadom Kandije, dok je krdianska istodobno Zi-
vjela u miru , konadnojo5 se bilo boiati, da 6e Austriji
za sludaj rata, kao i fi64., doii u pomo6 i druge kr-
Sianske vlasti. Veliki je vezir dakle pisao u Solun,
da bi prije svegatrebalo traZiti od Zrinskoga jamstvo,
primjerice sina, ili predaju kojega grada, a onda bi
tek trebalo prilike dobro prouditi, da se vidi, ima li
izgleda u uspjeh. Da pak Zrinski ne izgubi volje,
neka ga bosanski i kaniSki pa5a uzmu uvjeravati,
da 6e mu oni za kratko vrijeme doii u pomoi. I sam
sultan neka banu napi5e ljubazno pismo, neka ga
imenuje,,vrhormim vojskovodjom kr5danskih deta",
neka mu dade one vojnidke naslove, za kojima toliho
teZi i neka razglasi, da 6e na Dunavu, Savi i Dravi
posagraditi mostove, da mu uzmogne lakde u pomo6
do6i. Bukovadkoga samognije primio, vei ga je po-
detkom februara poslao natrag u Solun. Naprotiv
RozsnyaSruje rekao nekoliko oholih rijebi u pohvalu
Apafyjeve vjernosti, te konadno izjavi, da se mir
s njemadkim carem nipoSto ne smile prekr5iti. Alepski
pak pa5a Ibrahim, povjeri Rozsnyavu sve banove
zahtjeve, od kojih ga je da5to najvi5e zanimao onaj
o R6k5czyju kao bududemu erdeljskom knezu. Rozs-
nyay otputovao je rJ. februara, te dok je stigao u
Solun, vei je Bukovadki bio na povratku tt Hrvatsku.
Sultan primio je u prvi mah velikom srdZbom
do znanja mnijenje velikoga vezira, no kajmakam i
mufti ga odobravahu, pa tako se zgodi, da su Buko-
vadkogaposlali ku6i bez odgovora,jer da 6e ga Zrrnski
naknadno dobiti preko bosanskogapaie. Barrov po-
slanik ostavio je Solun 17. februara, a nekoliko dana
za tim otpremio je i CarsanovaizvjeStaj svoj u Bed.
I opet mu je Panajotti sve dojavio, a osim njega
uputio ga je u solunske stvari i brat mu Janikije.
U izvje5taju svom svjetova Casanova bedkoj vladi,
da ako i nije porta ovaj puta prihvatila banove po-
nude, lasno se moZe zgoditi, da 6e je u drugoj prilici
primiti, pa stoga da bi jo5 najbolje bilo, ako se taj
pogibeljni mttL za vremena makne i r"rdininedkod-
liivim.
 ebfiii;z
l&*:# .a - :_'
.rr-'-j
--',*3;J;,
!.: ;
s.*'i#.':
P; gig*:B* I

K\EZ JUR-u FIt.\NK(,P,lli rnZreNt, \rRHovNI K'\PET-\N TURNJA.

Po savremenombakror-ezu.

.j

i;
t:,
k
F
s-

E
78 DR. FERDO SISIC
No u to se doba ve6 ne5to produlo o dogovaranju
banovom s Turcima. Prvi je tu vijest donio u Bed
carski tekli6 Schonberger dne 15. januata t67o., a
duo ju je u B6tasz6ku od nekog spahije. N[alo potom
pobjeZe iz Bosne iz turskoga ropstva jedan njemadki
vojnik ; spasiv5i se sredno na naiu stranu, podje
ravno do petrinjskoga kapetana grofa Nikole Erdo-
dyja i rede mu, da je Bukovadkoga vidio u Turskoj
u. Zrinu, gdje se kroz nekoliko dana zadri,avao. Pri-
mivii tu vijest, Nikola Erdody, inade veiik neprijatelj
Zrinskih i Bukovadkoga, s kojim se upravo nedavno
zavadio radi jednog turskog zarobljenika, odmah se
poZuri, da je objavi koprivnidkom kapetanu i zapo-
vjedniku slavonske krajine grofu Ferdinandu Ernestu
Breineru, koji je tu velevaZnu vijest odmah dalje
dojavio nutarnjo-austrijskom vojnom vije6u u Grac,
pod kojim su bile obje nade krajine, hrvatska i sia-
vonska, s primjedbom : ,,da Bukovadki nije mogao
biti u Zrinu s dobrom namjerom, pa se stoga treba
bojati, da bi iz toga mogla iziii velika nevolja, ako
se za vremena jo5 ne sprijedi". Osim toga joi se
Breiner nada, da 6e Turke, ako na nj navale, suzbiti,
,,samo ako mu Srbi (Vtasi) ostanu vjerni". Istodobno
uzese se medju njemadkim kraji5kim dasnicima Siriti
glasine, da 6e Turdin u najkraie vrijeme udariti na
Hrvatsku, pa stoga oni mole pomo6 i kod cara i kod
ratnog vijeia. Tako javlja karlovadki general Herber-
stein ponovno u Be6, da ie na prolje6e sam suitan
povesti na Karlovac 2oo.ooo ljudi, dok su drugi znali
pridati o tom, kako se veliki vezir ve6 sprema na put
za Beograd i kako se Turci jednako skupljaju u
manjim detama po pet do Sest stotina ljudi, tako
da na prolje6e budu na okupu i da iznenada navale
na nepriprawe kr56ane. U podetku nije bilo spram
Zrinskoga sumnje, pa je i sam Breiner u istom pismu,
kojim javlja boravak Bukovadkoga u Zrinu, molio
gradadko ratno vije6e, da bi dvor uputio bana, da mu
bude na ruku i da ga ubavijesti o svem, Sto bi kroz
svoje ljude mogao saznati. Ali doskora se to promijeni,
jer su u Zrinskoga stali gledati nepouzdanjem, tako
der je general Herberstein ve6 sredinom februara
dobio zapovijed, da budno pazi na djelovanje Zrin-
skoga i Frankopana.
Ova paska na Frankopana imala je posebni
svoj razlog. JoS ljeti 1669. uspjelo je F'ranji Krsti
izraditi u Bedu, da ga je Leopold imenovao senjskim
kapetanom, koje se mjesto smr6u generala Auersperga
takodjer ispraznilo, a nosilo do ro.ooo fo.r. godiSnjega
prihoda, premda su se tom imenovanju protivili
neki ministri poglavito stoga, Sto su Frankopani
neko6 bili gospodari Senja, pa se bilo toboZe bojati,
da bi se koji Frzr"nkopan mogao nil osnovlt starih
zahtjeva udiniti nez.avisnim gospodarom ttigiL gntda ;
takr,r se mislilo i u Gracu u nutarnjo-austrijskom
vije6u. Uslijed ovih protivnidkih glasova zgodilo se,
da dvor nije htio Frankopana uvesti u posjed kapeta-
nije, niti imenovunja njegova objelodaniti otpravivSi
ga iz Beda lijepim rijedima ku6i. Konadno su mu sta-
vili kao uvjet, da se odrede viastelinskih prava na Senj ,
5to on ne htjede udiniti, a istodobno popunili su dosa-
danju njegovu kapetaniju ogulinsku Zigmundom Para-
deizerom dakle joi prije, nego li se on nje odrekao i
oprostio s kraji5nicima. Uslijed svega toga jasno je, da
je trranjo Frankopan bio pun opravdana gnijeva, gleda-
judi u cijelom tom postupku s njime du5manski posao
bedkih ministara, pa stoga kad su mu poslije nove
godine t67o. kazali u Zagrebu kapetani eohi6 i Ma-
1eni6, te sestra Katarina, da je Zrinski k porti poslao
poslanstvo, te mu podjedno i pokazali Bukovadkovo
radosno pismo iz Soluna, Frankopan se Zivo prihvatio
te ideje, dapade uz nju pristade i Orfej Frankopan,
potomak furlanske grane te porodice, koji se u to
doba zadriavao na frankopanskim primorskim po-
sjedima.
Medjutim je ban primijetio, da na nj sumnjaju,
pa je sada nastojao, da tu sumnju rasprdi. I sam je
nedto duo o turskim pripravama za koje nlje znao,
Sto da o njima misli, pa je dri:ao, da bi se sada mogla
ostvariti njegova temeljna i davna ideja, naime na-
tjerati Austriju na rat protiv Turdina. Podeo se dakle
i opet pribliZavati kralju i ministrima, i to tako, da
je destitajuii Lobkovicu prigodom pada Auerspergova,
spomenuo i turske svoje odnose. Rat je - pisao je
16. februara - neizbjeZiv. Poganin ho6e da njega i
zemlju izmedju Drave i Save napadne, a on nema
nikakvih sredstava za obranu a zna i to, da pomoii
nj od kuda nema. Ratno mu je vije6e zabranilo, da
o svom tro5ku postavi na noge satniju draguna, dok
slr njegovi susjedi dobili zapovijed na oruZanje.
I on je dosada obidavao dobivati ovake zapovjedi, a
ovaj puta eto nije. S tako silninr i uslijed pobjede
bahatim dudma.nom kao Sto je Turdin, ne mogu s€
takmiti ni najmoiniji kr56anski vladari, a karno li
on, Zrinski, koji nije u stanju ni da iz svojih sredstava
podmiri ku6ne potrebe, a pokoriti se Turdinu, plaiati
danak, pa i najmanji, te i'ivot zamljeniti ropstvom,
teZe mu je, nego umrijeti. Ne preostaje mu dakle
drugo, a na to je pripravan, nego da svoje obitavali5te
promijeni, pa da Medjumurje i primorska dobra pre-
dade kralju za imanja, Sto leZe u austrijskirn pokra-
jinama. Neka mu car dade u Kranjskoj Kodevje i
pazinsku grofoviju, otkupivSi ih od sadanjih posjed-
nika njihovih Vuka, Engelberta i Franje Auersperga,
on je zadovoljan.
Ta osnova Petrova nije bila ni5ta novo za ono
cloba, zLnurcldito se tu cxestozgudjalo u prvim deceni-
 POSLJED\JI Zlrr-\SKI I FRA\r{OP.-\\I \-\ BR-\\IKL; DO}rOVI\E. 79

jima poslije mohac'ke bitke. Takr) su srl grofovi Bla- lledjutim je Bul<ovaiki ubavijestio bana o svom
gajski preselili u Kranjsku, pade i ota.c Nikole Siget- ir<rvratku i o solunskim todkamar kroz Pogledi6a
skoga pomi5ljao je na to, kakci bi zamijeni,, svoja s primjedbom, da 6e porta u najkra6e vrijeme za po-
od turskih napada.ja virzdzr ugroZena lrrvirtska imanjiL t v r d r r s v e g a t o g a p o s l a r . tsi v e d a n i h a t i S e r i f .
za sigurnija njcmac*kli. IirLo protuzahtjer. moli porta, tako je l<apetan dalje
Nadalje ie Petar obratio pismom nt \\riener- rz.r'ijestio,da bi ban svoga sina poslao u Tursku kao
Neustadtskoga bisktipa Iioloni6a, spr2im kojega je tiroca nn dvije godine. Pusta i nenaseljena okolica,
imao mnogo povjerer-ija, zamolivii ga, dir bi mu iz- koja leZi izrnedju kri6ar-rskih i turskih pogranidnih
radio audijenciju kod dvora, da se oc'isti od sumnja. tvrdjavzL, neka se podijeli na dva dijela izmedju stra-
Stjepanu Zichyju pak pisao je, drL bi djelovao na naka i neka Zrinski istjera Nijemce iz 1>osadaili neka
Lobkovica, kako da se umirenje sjevet'o-ugarskihZu- n a p a d n e h o j u n a s l j e d n t i p o k r a j i n u , , , d a T u r c i i m a d u ,
panija njemu povjeri, po5to ga iinarnoSnji narod voli. za sludaj, da nas tkogod napadne, razlosa, nas, nji-
te 6e rado za njim po6i protiv Turdinu, dok sada hove pristaie branitr i ta.Lo zapodeti rat, dto se inade
viSe naginje na tursku stranu. On, Zrir-rslii, ne traZi nc bi talio lako moglo udiniti". IJz ctve upute Buko-
vrhovnoga vodstva, pa ie se rad,' i k,rjem Nijen'rcLr va.dliuve,joi je i bosanski pa5a banu napisao udvorno
pokoravati, osobito Montecuccoliju ; njemu je dosta pismo, zai.elivii rnu sval<Ltsre6u u nastojanju i davii
moZeli Zrtvovati svoj Zivot zaBoga, krrLlja i domovinu, rnu naslov prema uputi sultanovoj : ,,Petru Zrin-
samo neka mu dadu od iest stotina momaka sastojedu skomn, i'nezu Hrvatske, Ugarske, trrdeija j i\Iolda-
dragunsku i jednu hrvatskr-r pukovniju s pla6orn pu- vije, te vrhovnom vojskovcdji cijele otomanske
kovnidkom, te neka ga poSalju u gornju Ugarsku vojske". (Illyriae, Hungariae, Daciae, Moldaviaeque
za kodidkoga generirla. Ne bude li Njeg. Velidanstr.o princeps, slrl)remns totius Ottomanici exercitus
htjelo zapodeti rata radi mira, zapodet ie ga on : d u c t o r ) .
'furdinu,
bolje je prije napasti Turdina, negci li c<ekati,dok on Zrinski, erkc i nijc posvema vjerovao
napadne zemlju. Erdelj i X'Ioldavsku ne bi teiko bilo ipak je pod dojmom svoje Zene doiao do uvjerenja,
predobiti za saveznike, a moZda bi se prikljudili i d a j e d o i l o v r i j e m e r a d a . F r a n k o p a n o p e t , k o j i j e b i o
Poljaci, koje dobro poznl., pr" bi i ostaU kr56anski i z v a n s e b e o d r i r d o s t i , j n v i o j e d i t a v u s t v a r i z N o v i -
knezovi slijedili trLj primjer. Podeti bi se mcZda gracliLkrzrj Karlovca dne 9. marta kapetanu eohidu
moglo kod Tjse, ali Magjari neka ne- dtiznadri, da ta u lioliupsko Srediiko ovako : ,,Lipo i drago pozdrav-
osnova potjede od njega, ve6 neka ona izidje iz kra- ljcnjc moj kapitan knez Colnii ! Hvala budi gospo-
ijevskoga vije6a. Napokc-'n moli Zichyja, cla sve Sto dinu Bogu, da nadi ljudi s dobrim opravkorn doSli
moZe udini za tu osnovu, uzevii na src() op6e dobro jesu (naime Bukovac'ki). Prijel sem od glavara (1,,
domovine, ali kod toga nel<a dobro pazi, da o tom jest bar-ra)list, da taki tam' (u eahovac) Setujem,
ni5ta ne naduju dvorski l<:urcelerrHocirer ili jeZoviti, dlL volje imamo insuigovat. Zato dnevom i noiju
jer 6e im inade sav trud biti uzaludan (zo. febmara). tnmo budem potezal, da s tim prvlje pocetak udinino.
Zichv je odista prediro Petro'n'opismo l-obktivicu, rrcr Ja sam zavsitna (: sasvim) spraven skupa i z mcijimi i
ban nije dobio nikakva odgovora. komaj dekam, da na5e kirpe s dalmami pomeSamo, a
U to se oko 7. nrarta pojavi BukrivlLdki na hr- tako mi Bcga, da krilaki budu frkati po zraku. Vu
vatskoj granici, te je sa svojim drugovima. stigao u oveh krajeh vse znaju za pri5astje Bukovadkcga i
Zrin, gdje mu je rmdjeinji zapovjednik tvrdjave, od straha ne znaju, karmo se postaviti. Ovr.t no6 jestr
beg Zrinlii bio davni prijatelj. No pred Bukovadkim oclpravili z Kariovca kurera vu Gradec, ter potribujrr
je
putovao iz Sciluna u Banjahrku jedan iLga, pa tako na pomo6 regemente, ali ni (: njih) ni (: nije) odkuda
je paSa bosanski znao kako se treba" s Bi.rkovadkim vazeti I Xledtem toga dojdemo irn na vrat. lVlenise groze,
vladati. Kapetan pak bio je uslijed svega Sto je u ali ne smidu popast ; i danas mimc Karlovca hoiu projti
Turskoj doZivio duboko uvjeren, a to su uvjerenje samo deset za hrptom. Imarn njih 3oo dobro oboruZanjh
:^r : -^r-: J-- -: -'ime dijelili, da je Zrinski
Ju s r r r c K r u r u F r s r r J d o 5 a o s kojimi ne bojim se karlovadkih Zabarov, ar vredni
na distac s Turdinom : Turdin 6e, dim z:rzeleni trava ljudi ti mi zabaviti ne hte, kramari pako i cifraki ne
i dim bude hrane do6i banu u pomoi, a toj prvotnoj hte smiti i pokazati se. Ovoga puta hoiemo dokonjati,
vijesti dodali su neki joi i to, da z2.ooo Turaka i kako j kada imamo vdariti, i ako potribno bude,
toliko'fatara ve6 stoji spremno na pomoi:, s kojom 6e ho6u i sam do paie bosanskoga pojti za boije govorit
onda Zrinski osvojiti cijelu Hrvatsliu i KriLnjsku, pa i utvrdit dugovanje nu.Sem podetku. Ufam se u
Senj, Slovensku Goricu i Stajersku, da.pade,da ima Boga, dar nam na dobrc hoie izalti, listor da taki
nade, da ie ste6i joS i ugarsku krunu, a dodavali su od prvice po glavi udarimo na5im suprotivnikom ;
d a i t o j o i i r a z n i h d r u g i h n t r j n e v j e r o j a t n i j i h , , n o v o s t i " . ni dasu ne d.amo da se plundraii spravc. Ako me bude

:-
a-

3!
 DR. FERDO SISIC

glavar hotel posluhnuti, na moju veru, dobro bude j i njegov Surjak, da predobiju za svoju stvar doseljene
na se ho6u vse breme vzeti, ar znam, kako i s kim Srbe (Vlahe) krajiSnike u slavonskojkrajini. pogln
jz srca je na njih imalo velik upliv njihovo sveieastvo,po-
1>utembude potribno z Njmci baratati. Bil bi
rad se s kapitanom zasttti, ali budu6i takove ordina- ialje ban Franju Ivanovi6a, dasnika svoga, a Fran-
cije, dobro je vdinil, da se je zavrnul. Ne dvojim, kopan franjevcaGavru Tomasija,Talijana, k episkopu
cla vaia milost jeste obilno gcvorili i oznanili od strane Gavri Nlijaki6u,dije je sijelo bilo u manastiru Mardi,
moje vernost i sluZbu destitomu cam (to jest tur-
i n r .
neclirlekoCazme. llrjakii bio je u dobrom prijateljstvu
skomu) i hako marljivo i tvrdo trbdlZivam nlsc doku- sa. Zrinskima ; joi 1662. imenovan bi on na njihovrr
njarijc i cla stanovito pomankati ne 6lr, niti drugomu preporuku episkopom, a do5ao je i na pogrcb barirr
clati odmaknuti. Zasada ne znam drugo vaioj rnilosti Nikoli Zrjnskomu. No po5to se Nlijakii ne htjede
obznaniti doklam z glavarom dogcvora ne vtininro, och'e6i pravoslavja, te prije('i na" uniju, nikako nijc
negc Bog vadu milost zdrirvo drZi i vanr priatci i tnogir.o da zadobije potlebnog plizn:rnja za svoj clirr
rad sluZiti jesam". ocl zagrebadlioga biskupa, rrslijed dega zavlacla ne
I{ad je Frankopan dne 12. marta prispio u samo njime, nega i svim srpskim doseljenicima I'e-
Medjumurje, Zrinski je ve6 bio zapovjedio svojim liko nezerdovoljstvo. Bai poradi toga, nadinjo jc
dasnicima, da dadu kmetovima progla.siti kroz po- F'rankopan episkopu u imc ba.novo svedar-iu diplontu,
I)ove sa propovjedaonica, da svatko ustane na prvll izredavii u njoj sve orle na.slove, Sto ih je porta da)a
zapovjed, te da se po moguinosti naoruZa ili liao banu. No niti ova diploma, niti obeianja Tomasijeva
pjedak iii kao konjanik, a za nagradu dokinut 6e se ne bijahu od veiega dojma na Mijakiia, jer je odgo-
kmetstvo i robota. I rnedjumurski su se plemiii na- vorio, da sam ne moZe ni5ta uiiniti bez pr:ivolc
oruZali. eakovadki kastelan Petar Oivat, inade zvan ostaiih srpskih starjeSina.
,,Vrag" (Ordog), razdijelio je medju njih orui]a, Niti Turci nijesu pokazivali one pripravnosti,
odrZao vojnidke vjei.be i svi su bili svaki das gotovi kojoj su se Zrinski i njegovi drugovi nadali uakon
sa Zrinskim plovaliti u Stajersku, gdje su se nadali Bukovadkova povratka. Ban je joi zimi, kad su nje-
bogatom plijenu. Podjedno uzeo je ban grad eakovac govi ljudi po raznim poslovima dola.zili u l(rniZu,
u iskljudivi svoj posjed, porudivSi snairi svojoj Sofiji dao kroz Franju Ivan<iviia na znanje tamci5njenr
Lobl po vojvodi Gusi6u, neka seli, jer joj vi5e ne ie paii Nlustafi, da je Bukovadkoga poslao porti, gdjc
ugodno biti u ealcovcu, poito je on sklopio savez s velikim uspjehom uredjuje stvar ; odsada i,eli on,
s Tuldinom. Udovica Nikole Zrinskoga oti51a je da u prijateljstvu Zjvi s Turdinom, pa stoga neka mrr
na tu vijest suznjm odima odmah iz grada u susjedni pomdi, da li bi on mogao rardunati za sludaj potrebc
VaraZdin. Uz Ztinskoga bili su sada osim Poglediia na njegovr,r pomo6. Poruci se ovoj -N{ustafa paSa
joS Ladislav ernkoci, Gjuro Gottal i Stjepan Ivanovi6, veoma obradovao, premda o stvari do sada jo5 ni5ta
kraji5ki kapetani, te Franjo Krsto Frankopan i Orfej nije duo, no ipak pomoii mu ne moZe obe6ati, sve
Frankopan, koga je vijest o uspje5nom poslanstvu dok ne dobije zapovjedi od porte. Kad se potom vrati
Bukovadkoga razveseliia ,,kao da bi angjeo siStro Bukovadki natrag, a vijest o tom doila i u KaniZu,
s nebesa". posia pa5a 14. marta Ahmed agu s nekoliko ko-
Kao prvi vojni din zakljude osvojiti iiajerslii njanika banu, javivSi mu, da u poznatoj stvari joS
Optuj i to tako, da ban sa svojim Nledjumurcimar nije dobio zapovjedi. Pratnja ostala je u Legradrr,
navali sa istoka od eakovca, I kraji5ki kapetani sa jcdino je Ahmed aga s Franjom Ivanovi6em poSao
svojim detama s juga iz Hrvatske. Podjedno su iro- u eakovzrc, oclsjeo u gostionici, te drugi dan stupi<r
mi5ijali i na susjednu Koprir,nicu, u kojoj je - pred Zrinskoga, koji ga je primio u nazodnosti Franjc
bududi da je Breiner sludajno odsutan bio - zapo- Ivanoviizr i Jurja Sz6chyja, g<)morskog velikog lu-
vijedao potpukovnik Ferdinand I-ocbenegg, inade pana i posjedniha iz susjedne zaladske Zupanije, pa jc
banov plijatelj. Zrinski ga je zarnolio kroz lcgradskoga preuzeo pismo. LI detiri oka priznao je 'furdin fvano-
vojvodu G6cz-vja-,neka radijc njemu predadc grad, vi6u, da je kaniikom paii Zao, 3to je ban pregovore
nego li da padne u turslie ruke, a onda jr,ii je pokuiao s portom zapoteo kroz bosansl< oga paiu, a ne kroza nj ;
preko gvardijana koprivnidkih fratara, a taj je bio kaniSki bi pada, rede on, ve6 davno ditavu stvar na
Loebeneggov ispovjednik, da obeianjima podade distac izveo, a to s tim prije, Sto je vaZniji od bosan-
vaZnosti svojoj poruci. No sve bijaSe uzalud : Loe- skoga i Sto je pun sklonosti spram Zrinskoga, pa je
benegg ne samo da nije htio predati Koprirmice, voljan, da ga pomaZe. Na pitanje, zalto jo5 uvijek
nego je ditavu stvar prijavio u KriZevce kapetanu nema hatiSerif a sultanova, svjetovao je, neka
grofu Trautmannsdorfu, koji mu je naloZio, da se se pomoi poZuri kod bosanskoga paSe, a netko po-
odmah spremi na obranu. Istodobno poku5ali su ban Salje kajmakamu, jer ako je ovaj obe6ao hatj5erif,
F-

POSLJEDNJT ZRINSKT r FiIANKOPANT NA BRANTKU DOIIOVINE 8t

on ie ga i poslati. Sada bi rra savjet Iirunkopanov
poslan u Banjaluku jedan njegov slugrL, neki Tomo
Severovii, po koj'em je ban u pismu zapiitao pa3u,
Sto znade dalje o namierama sultanovim, jcr" je Bu-
kovadki porudio, da je sve u redu (r4. marta). Poslijtr
triga otpntovao jc Frunkopan rB. marta t Zagrel-t,
da cvr.rradosnu vijest raiiri diljem Hrvatske, te pr.r-
danstvo njezino sebi privude.
Istodc-ibnopoiao je Oriej Fr-ank()pitlln:r lirirnorjr.
r*ije je vojnidke poslove burt njcmu povjerio, clavii
mu jo3 u pomoi kapetana F'rana Frankulina (rZ.
marta). No i Orfej i Frankulin bjehu podredjeni
Bargigliju, upravitclju dobara, kojenm je bilo (r5.
marta) povjereno, clir ode u Veneciju i clrLcllLclrlxrdo-
dolskinr od Hreljina clo Bribira, da se za nedjelju,
3o. marta nadju nrL polju drivenidkom na vojnidkoj
vjeZbi svi zdravi mu5karci, lijepo obudeni i valjano
obonrZani ,,podatmii od gospodara od ku6e, do ditiia
ki ima let dvaniiest", dok su Grobnidani irnali doii
u bliZi im Bakar. I odista, skupilo se clo z.ooo ljudi
slijepo odanih zapovijedima Petra Zrinskoga i
Frrrrjc Iirste Frankopana. Istodobno clobili su i
Zitclji gorskogt kotrrru zapovijed nr oruZanje i
vrrjnc vjeZbe, i tc-r svi muSkalci <td rz do pede-
sete godine, kojoj se dakako i oclazva5e; ovdje se
osobito istaknuo Zupnik brodski Jure Pipini6, koji
se s 8oo ljudi sprenrlo, cla provali rr l{ranjsku sve
<1o li ot:eviu..

Cr*PETRqpeyt.a ZRrNIO,
S.Cl4i{.. cou lc ub'i. Camp,mil..c oIor.,
net wotConf,Croatpraf. Sluin e L
v5 nokorum'S;hlLft n
f fu f,. Cayit an,
(;ItOF PE'I'A}R ZRINSiiI
l<:ror-rhovni ltapetan slunjske krajinc i 2urtiberatkiir Uslioka

vanskim liolr-rdriceura,s l;ojirnlL je iiiLtlLrinlL Frirnko-
pitnklLbila u drtblont poznanstvu, sto taliriL, ,,cla sc
mole za sre6u i uspje5ni napredak domovine i obrtelji
Zrinske". Istodobno imao je u Veneciji joi potraZiti
i francuskog poslanika, tc mr.r kazati, rreka ne Zali
dati novaca u pomoi zlL ustanak, a.li nc prije, nego li
ga vidi na djelu. Nirkon upravitcljeva povratka
zaderad za stvar banovu. Sada lete nalozi na kaste-
lanc pojedinih gradovrL od Grobnika do Bribira,
Liia, Broda rra I(upi, I)elnica, Iloravica, i (ierova,
du buclu pokorni svom li.aitetanu FrlLril<rrlinu, dijeg
je sirrir mladog Juricu z6. marta bl"n imenuvao po-
rudnikom u svojoj prirnorskoj vojsci. Frankulin
i-
p a k o o d m a h i z d a d e r t a L r g s v i n . r l i u s t r : l r L n i r n iV
L ino-
PosljednjiZrinski i Frrnkopsni
LI rLkciji 1n'otiv StrLjt'r'ske rilt'unnu jc Zrinski i
'l':Lttcrrhacha.
n:L L ' j r r Z n i r n d i j e l o v i m r LS t a je r s k e ,p r r
u Iiranjskoj do Ljubijane i u primorju 6a do Gorice
bila je velika strava, a narodito za to, ito se ona-
moinje plemstvo, a s njime suglasno i gradadka vlada
bojalir, da 6e se slcivensko seljaitvo pridruZiti banu.
Gradacika vlada joS se i bojala za hrvatsku i sla-
vonsku krajinu, a narodito za Iioprivnicu, VaraZdin,
IiriZevcc i Iiarlovac, jer je dobro znala, kako su slabo
srlLbcljcveni ovi gradovi ratnom zairont, streljivom,
pu i ckrvoljnimbrojem t'cta. Isto je tal'o i u Stajerskoj
I(omikoj i Iila.njskoj bilo samo malo vojske ; bile
su to pjeiacike pulicivnije Porcija, Leslie i Kir"iserstein,
onrlit Zeissova reginrcnta oklopnika i Jacquesova
1l
8z DR. FERDO SISIC
dragunska, diji dasnici nijesu osobito skloni bili, da
se pokore odredbama ratnog vije6a u Gracu, ved su
voljeli dekati zapovjedi izBela. Kapetani Breuner iz
Koprivnice, Trautmansdorfl iz KiLevaca, Wasser-
mann iz Yaraidina i general Herberstein iz Karlovca
slali su izvje5taj za izvjeEtajem, no njihove viiesti
bile su das protuslovne, das nevjerojatne, das opet
nepotpune ne objaSnjavajudi nikaLo banovih osnova
i ciljeva. Ni sam Tattenbach nije mnogo vi5e znao
od svojih drugova, vijednika nutarnjo-austrijske vlade;
znao je samo to, da je Zrinski poslao Bukovadkoga
u Tursku; da vodi pregovore, i da ban moZda imade
du5manskih namjera protiv nasljednih pokrajina,
pa je njegov poloZaj bio tek u toliko povoljniji od
drugih, u Loliko je mogao kao Petrov saveznik odeki-
vati za sludaj ustanka vi6e obzira, a za sludaj pobjede
motda i koristi.
Tattenbach proveo je vrlo veselo,dapadeupravo
raskalaSeno poklade (podetkom 167o). Na jednoj
maskrranoj zabai obukao se kao brijad i dijelio sti-
hove, kojim je sadrZaj umjesto laJe izazvao sveopiu
sablazan. No u martt, za korizme, ve6 su ga stale
moriti te5ke brige. On dodu5enije joi ni pojma imao,
da Stajerska vlada ve6 od Boi:ita pro5le godine 1669.
budno pazi na svaki mu korak, jer je biv5i njegov
komornik Baltazar Riebbl, koga je zbog jedne kradje
dao pritvoriti, iz osvete onda ne samo rtkrio ligu,
Sto ju je sklopio sa Zrinskim, dapade on je i ukrao i
pokazao vladi ona pitanja, 5to ih je on svojedobno
stavio na Zrinskoga o uspjehu ustanka. Toga nije
znao, kako rekosmo, ali znao je dobro, da se na Zin-
skoga sa sviju strana pazi, a vlada da nastoji uhvatitj
sva ona pisma, 5to su dolazila od bana ili i5la njemu
kroz Stajersku. Poradi toga smatrao je nuZnim, da
se sa Zrinskim, koji ga je i onako zvao, porazgovori,
a da to moZe Sto sigurnije udiniti, priopdio je namjeru
svoju grofu Gottfriedu Breuneru, predsjedniku gra-
dadke komore, rekav5i, da bi htio ispipati Zrinskove
osnove (r3. marta). Breuner da5to nije imao protiv
toga sastanka prigovora i Tattenbach poZuriv5i se
u Kranichsfeld na svoja imanja, koja su bila tik
ugarskegranice, cdmah je dojavio Zrinskomu, kako
se na njegovu Zelju potajno izvukao iz Graca, kako
je ditavu no6 putovao i dobro stigao ; on mu ima
mnogo vrlo vaZnih stvari da kaZe, 5to peru povjeriti
ne moZe,pa stoga bi ga rado posjetio, no ne ufa se,
jer je Zrinski sumnjiv. Stoga ga moli, da nadje nadin,
kako bi se negdje na tre6em jednom mjestu mogli
noiu sastati, no Sto prije. Nadalje ga upozorava,
da oko njega, bana, ima izdajnika, ako moZda i ne
medju njegovim najbliZim ljudma, tako da se mnogo
toga o njemu i o Frankopanu znade, Sto oni zacijelo
drZe najvedom tajnom. Ve6 je i na to pomi5ljao,
kako bi se s banom sastaoprec.buden,no boji se, da i
njega vlastiti ljudi ne odadu. Poito se dakle ne mogu
sastati, a svakako je potrebno, da Zrinski ono saznade,
Sto on zna, neka poSalje pouzdana dovjeka, s kojim
6e on, Tattenbach, mo6i otvoreno govoriti i koji bi ga
informirao o Zrinskovim osnovalna radi daljeg vla-
danja. ,,Ligu" njihovu neka ne drZi kod sebe,ili neka
na nju tako pazi, da je nitko ne nadje. Sluga njegov
pokazat Ce Zrinskovim ljudma izvan Optuja jednoga
seljaka, kod koga Ce se njihovi glasnici sastajati i
pisma izmjenjivati. Po5tom neka ni5ta vaLna ne
Salje, nego samo Saljivih stvari. Konadno mu javlja,
da se vi5e od tri dana ne moZe u njegovoj blizini
zadri,avati, pa ga zaklinje ,,ljubavlju boZjom", neka
mu odmah sva pisma vrati, a tako 6e i on njegova.
Sve dok nije doznao, Sto mu ima reii, neka se duva
i od najbliZih kao od otrova. O uslrsu moida 6e imati
prilike, da ga sa Zen'rmpohodi.
Od Zrinskoga jo5 nije do5ao odgovor, kad je
Tattenbach, u strahu, da se njegovaporvkaZnnskomu
krivo ne protumadi, napisao Breuneru u Grac pismo
(r8. marta), u kojem rnu javlja, da je u eakovac
poslaoZrinskomu jednog svog slugu, koji se medjutim
jo5 nije vratio. No toliko je ipak ve6 doznao, da se
Hrvati oruZaju i da s Turcima 5uruju, ali ipak veii se
dio naroda drZr daleko od ovog posla. Stoga bila bi
dovoljna i mala deta, da ohrabri klonule, a i on je
sam spreman dati Njeg. Velidanstvu na raspolaganje
dvjesta dobrc oboruZanih ljudi, s nekoliko malih
topova, jer njegovi kmetovi viSe mrze tursko go-
spodstvo od vraga. Isti taj dan (rB. marta) na vede
prispio je banov konjuSnik Rudolf Lahn, z4-godi6nji
westfalski plemi6, kojega je Zrinski, kad je fi64. bio
u Regensburgu, doveo sobom kao pai,a bez plate.
Lahn se jo5 prije vedere sastao s Tattenbachom, te
mu rekao, da 6e ban dobiti pomodi od Turdina, a onda
6e on udariti na Stajersku i Kranjsku, Turci na Bed,
a Magjari iz sjeverne Ugarske u Slesku i Moravsku.
Stoga neka se sada izjavi Tattenbach, Sto moile ban
od nj'ega odekivati. Grof na to odgovori, da zasada
jo5 ne moZeni5ta udiniti, nego kad se bude na carevu
zapovjed Stajerska orui,ala, skupit Cei on svoje ljude,
pa 6e se s njima pridmZiti banu. U ostalom, rede,
ako Zrinski Zeli Stogodj udiniti, neka brzo radi, naj-
dulje za 14 dana, ier je sada jo5 lako osvojiti Optuj,
gdj'e ima mnogo ratne spreme, a i Radgonu i sam
Grac bez tvrdjave, Sto 6e Zrinski kao iskusan vojnik
bolje znati, - poslije bit ie ve6 i kasno. Stajerska
se vlada oruZa, te misli dvije pukovnije poslati u
Kopnvnicu, dvije u Karlovac, a jednu u Optuj. Po-
tom je Lahn pripovijedao, kako je Turdin banu
obedaosvaku pokrajinu, koju osvoji, ali da je-ban
ipak rekao: ,,Neka vrag nosi Turdina ; da car po-
 POSLJEDNJI ZR]NSKI I FRANKOPANI NA BRANiKU
kaZe samo malo milosti spram mene, okanio bih se
Turdina !"
Tek Stoje konjuinik sjutra jutrom oti5ao,Tatten-
bachje odmahsjeo k stolu i napisaoBreunerupismo,
u kojem mu razloLi, kako se uvjerio, da Zrinski sve
ono,Stodini, radi samoiz ogordenja,jer ga bolj umalc-
vai,avanje Sto ga unatod svojih velikih zaslnqa isku-
Savaod strane dvora ; stoga on dti:t, da bi se kod
ditavestvari dalo joi pomoii, kad bi car koga k njemu
poslao,koji bi ga od zapodetaposla odgovorio,te mu
za nagradu pokornosti obe6ao milost (rg. marta).
Zrinski pak, primivii poruku Tattenbachovu, smjesta
javi zr. marta Frankopanu, da budno pazi, Sto se
zbiva t Kranjskoj i neka nastoji, da se 5to prije
sporazumisa Srbima, tako da kad dodju njemadke
regimente,da se moZe s njima oprijeti. Nardaljega
zaklinje ,,ljubavlju boZjom", da pi5e Bukovadkomu,
da ih ne ostavi, vei neka izradi, da Turci Sto prije
udare na hrvatsku i slavonsku krajinu, da duvari
granicene uzmognu do6i u pomoi Nijemcima, a i iz
KaniZebi mu trebalo 4 do 5ooo Turaka, da osvoji
Grac, no i to se mora zgoditi najkasnije za t4 dana,
jer docnije viSe ne 6e biti zgode. ,,Boi,e, kako su
Turci spori ! Glede vas, Surjade,stigla je na karlo-
vadkogagenerala zapovijed, da Vas uhvati. Stoga se
za Boga duvajte, a Bukovadkomu pi5ite, da vam
dodje u pomo6 i neka porudi kani5kim Turcima, da
mi se 5to prije prikljude. Budite za. Boga oprezni i
pametni. To bi pisrno u ostalom moglo Bukovad-
koga stojati glave, a ako ja poradi vade i njegove
sporosti propadnem, onda ste i vi svi sa mnom za-
jednopropali!"
Nekako istodobnos ovim pismom, pisao je Zrinski
i u Veneciju francuskom poslaniku, onda starom
svom protektom nadbiskupu mainckom (zo. marta),
kako je biraju6i izmedju dva zla izabrao manje, te
prihvatio sjajne ponude sultanove, koje mu zajam-
duju vjeru, tu diku njegove porodice, i slobodu do-
movine,koju car i njegovi ministri puitaju da sasvim
propadnezajednos vjerom. Zatirn zamoli nadbiskupa,
da mu od francuskoga kralja pribavi ne5to novca
za rat, pa ga je uvjeravao, da,iz toga koraka njegova
ne moZei ne ie nikake Stete biti po._svetorimsko
carstvo.
Razumije se, ban nije ni Magjara zaboravio.
eim mu je dakle Pogledii donio poruku od Buko-
vadkoga, odmah je pisao na poglavice u sjevernu
Ugarsku,da ne slu5aju carskih povjerenika na skup-
{tini zakazanoj za 16. marta u Banjskoj Bistrici ;
neka ostanu kod svoje namjere i neka ne vjeruju
medenjmrijedima dvora, jer do5lo je doba, da se za-
dobije za vjera i domovinu sve ono, Sto se dosele
nije moglo dobiti. On, Zrinski, s velikom je mukom
k
DOMOVINE. 83
isposlovaokod porte, da ie sultan uz godiSnjidanak
od rz.ooo talira uzeti pod zaititu Ugarskui Hrvatsku.
Stoga neka mu Sto prije po5alju roo.ooo talira, da
uzmognediii na noge vojsku i pla6ati je, dok 6e ostali
potrebni novac potraZiti u stranim dri,avama.Isto je
pisao dne lo. marta i Rdk6czyju : ,,Dragi sine moj i
gospodine! Molim Vas u ime boLje, poduprite me sada
joi i novcem". Rudarski su gradovi uvijek obedavali,
da ie kad ustreba dati, pa ako nemaju roo.ooo,neka
bar poSalju 5o.ooo talira i to kroz tursku zemlju,
pod pratnjom, koju ie im dati jegarski ili ujvarski
pa5a. ,,Ja sam vei u vatd, samo jo5 nije udario das,
da se prihvatimo posla. Podnite ! Kako nam je Bog
dao junaStva i snage,ne iemo biti ostavljeni". Deset
dana kasnije (zo. marta) i opet je pisao R6k6czyju,
odgovaraju6ina jedno njegovo ranije pismo, u kojem
je spomenuovijest, 5to se Siri po sjevernoj Ugarskoj,
da je Zrinski bolestan i da ga je stigla neka nesre6a.
Nije mu niSta, odgovori Zrinski, nego hvala Bogu
sve su dobili od sultana, Sto su traLlli. Tu stojimo svi
pripravni, samo dekamo das, kad 6e oganj da plane.
Ako jo5 i nije do5la, no za nekoliko 6e dana sti6i
sultanova zapovijed turskim begovima, da pomognu
Magjarima.Rdk6czy neka u nj ne sumnja, on ga ne 6e
ostavitj, ali neka ni oni njega ne ostave. Sve je svoje
blago potro5io za domovinu, pa stoga neka sada
rudirrski gradovi odrZe svoje obeianje i neka ga po-
dupru sa 5o.ooo talirn ; on se stalno nada u Boga,
da ie ih vratiti. Prvo pismo nosio je R6k6czyju
legradski husar Andrija Siklosy, a tako i sjevero-
ugarskim vodjama, koji su se u to doba malo ne svi
skupili na banjsko-bistridkoj skupdtini (od r5. do
zB. marta). Nema sumnje, da je na ved spomenuti
neuspjeh mnogo djelovala poruka Zrinskova, a znade
se kao sigurnti, da su se sliupStinari raziili, veseledi
se uspje5noj akciji banovoj i Sireii svakud vijesti o
tome.
Medjutim se stala kolebati ona doduie nestalna,
ali u temelju svom po5tena du5a Petra Zrinskoga.
Kolikogod je uradio za ustanak i ozbiljno se spremao
na otpor, nekako mu savjest nije dala mirovati, da
javno istupi kao saveznik turski, ve6 ga stala obuzi-
mati neodoljiva Zelja, da ditavu stvar jo5 i bez po-
gana i oruLla postigne mirnim putom. Vei kod prvog
koraka, dto ga je udinio na vijest o sreino sklopljenom
savezu s portom, to jest kad je snahu svoju Sofiju
Lobl otpremio iz eakovca, zamolic je, da bi po5la
u Bed i ondje nastojala,da se stvar njegova nekako
lijepim nadinom izgladi, jer s Turdinom da jo5 nije
sklopio pismenoga ugovora. Ako dakle car nekako
nagradi njegovo sluZbovanje,ter se pobrine za obranu
Medjumurja protiv Turdina, on bi spreman bio jo5
i sada sve napustiti. Mirne namjere njegove podupirao
64
je i Marko Forstall, augustinac, dolctor teologije,
inade rodom Irac, koga je jo5 Nikola Zrinski veoma
zavolio.Forstail bio je obiteljski tajnik s godi5njom
pladom od r5o talira, pa je vodio u prvom redu tali-
jansko dopisivanje i mletadke poslove. Na Zelju
Sofije Lcibl napisao je historiju porodice Zrinskih
podevSiod doselenjaGota sve do Nikole (l fi6a.),
ali mu djelo ne zasltti:ujeve6e paZnje, ma da mu je
bio na raspolaganjubogati porodidni arkiv dakovadki.l
Kasnije po5ao je na put s Pewovim sinom Ir.anot.tt
Antunom, bio je i u K<ilnu i Lorvenu,a t669. vratio se
sa svojim udenikom kuii. Bio je uman i uden muZ,
te unatod svoga sveednidkogazvanja toliko liberalan,
da nije ni5ta zla vidio u tome, Sto je Petar Zrinski
nastojao, da podigne obitelj svoju, ali kad je saznao
konadno za ozbiljni savez s Turdinom, onda je ve6
podeo prigovarati. Rekao je, da nema niSta protiv
toga, da ban zauznre Optuj ili koji drugi Stajerski
grad, no ,,ako smo kriiirni, treba da jo5 za vremenlr
pomislimo na pokajanj"", pu se zavadio s Orfejem
Frankopanom, koji mu je odgovorio, da je kasno,
,,vedsmo preSligranicu", a Nijemcu j dvoru ne treba
vjerovati, - sila kola lomi". No Forstzrlljc kod Petra
uspio: ban se odludio, da zamoli zagrebadkogabiskuprt
Martina Borkovi6a, starca od preko sedamdesetgo-
dina, da se primi posredovanjaizmedju njega i dvora.
PoboZni muZ nije dugo vjerovar,r,da se ban sloZio
s Turdinom, no kad mu je to giriznaosam Zrinski,
onda dakako viSe nije mogao sumnjati o tom, te se:
poZurioda sprijedi eventualnirat i ,,duSevnupogibao
toliko mnogo hiljada ljudi". Zrinski je i:elio, da Bor-
koviieva misija ostane potpuno t:rjna, koju osim
Forstalla nije nitko smio znati, dapade ni Zena mu
Katarina, ni brat joj Frankopan,jer se Petar pravom
bojao, da ie vojska na taj glas izgubiti pouzdanje
u nj. Poradi toga zamolio je Petar biskupa, neka ni
on nikom ne kaZe o tom ni rijedi, a ni putem neka se
ne navrati k njemu. Zabrintfii je biskup u svemll
poslu5aobana : na 16. marta, ba5 sjutrada.nSto su
kod njega bili kaniSki Turci, proSaoje kroz eakovac
na kodiji, te odsjeo kod Paulina, a 17. marta na
vede vei je bio u Bedu, te se odmah drugi dan za-
putio k Lobkovicu.
On je sveienik, rede knezu, pa kao takav ne bi
rad da istupi kao tuZitelj protiv Zrinskoga. Dugo nije
vjerovao da ban naginje Turdinu, no otkad je Buko-
vadki do5ao ku6i, dolaze i odlaze od njega Turci,
pa zato mora vjerovati u take glasine.On dobro zna,
da se Zrinski srdi na cara i na dvor, jer ga ne Stuju
d o v o l j n on
, e promidum
, i m o i l a z et,e r F e p r e s t a n o
t
Jedan primjerak (moZda original) duva se medjt ru-
kopisima kr. sveudiliSne bibliotekc u Zagrebrr.
nn. pBRoo SrSti
povrjedjuju ustav i zakone zemaljske,
dok karlovadki general Herberstein, ne Stujuii ni
Boga ni dovjeka, gazi i plijeni hrvatske kmetove,
dega Zrinski, a ni ostaU hrvatski vlastelini dulje ne
mogu podna5ati. Dapade i on sam imao bi mnogo
razloga da se potuZi poradi slidnih nepravda, no
da je samo rz poitovanja i pokornosti spram kralj a
vazda 5utio. Potom je uzorni starac pre5aona glavnu
zadaiu svoju. On dobro zna, re(e, da Zrinski duboko
Zali svoj din, pa kad bi njemu, biskupu, dalo Njeg.
Velidanstvo ili koji od ministara njegovih pismo za
bana, on bi mu ga sam odnio i nastojao na dobro
obratiti. Ima li kralj dosta snage,da Zrinskoga silom
poliori, on, biskup, tome zapreka biti ne ie, ali ako
nema.,onda je jo5 najbolje prihvatiti se mirnih sred-
stava, ali samo brzo. On, biskup, i nema pred odima
drugo, vei slavu boZjrr, sredu kraljevu i opstanak
domovine, a za sebene moli niSta drugri, vei da gir
se oslobodi biskupske stolice i da se opet moZepovra-
titi u pavlinski samostan.
Nenadani dolazak Borkovi6ev i njegov izvjeStaj
snaZnose dojmi5e ministara. Oni za.pravonijesu sve
do toga iasa plavo vjerovali, da je ban sklopio savez
s Turdinom; posljednji Casanovin izvjeitaj od r.
februara tek je o tom neito nagovijeStaona osnovu
pripovijedanja, kako je Zrinski preko bosanskoga
pa5e posltrosvoje ljude u Solun u svrhu pokorenja
sultanu. Izvjeitaji gradadkevlade iz Hrvatske i Sla-
rcnije govorili su doduie ved potanje i odludnije o
pogibli, no ni oni nijesu ni5ta sigurna znali o turskim
poslovirna.Tekar svjedodanstvobiskupovo pruZilo je
ministrima odludan dokaz u ditavoj stvari. Lobkovic
je s toga za rg. marta po podne pozvao k sebi Ho-
chera, Montecuccolija, Lamberta i Schwarzenberga,
pa je s njima pre5aosve podatke, koji su doseledo-
kazivali buntovne namjere banove. Rezultat bijaSe,
da, premda ne valja svakom glasu i svakoj vijesti
potpuno vjerovati, ipak je u Zrinskovom sludaju
nesumnjivo dokazana ,,rebellio", a to s tim viSe Sto
imade sve zakonom odredjene bitne karakteristike :
otudjivanje i srdZbu protiv vladara, dopisivanje
s duSmaninom, privatni sastanci, oruZanje protiv
carske zapovijedi i ostalo." Nadalje reko5e, da ban
zacijelo nije sam, ve6 su s njime u svezi i sjevero-
ugarski nezadovoljnici, dapadebojali su se, da bi mu
se mogao i isti N6dasdy pridruZiti. S toga treba Sto
brZe sa Zrinskim obradunati, da dvor uzima slo-
bodne ruke spram drugih. U tu dakle svrhu neka
nutarnjo-austrijske regimente s mjesta podju na
hrvatsku granicu, a slesko konjani5tvo do jablonskog
prelaza, a de5ko-moravskoi donjo-austrijsko u dolinu
Yaga. Zrinskoga i N6dasdyja treba medjusobno za-
vaditi, ako su se izmirili, onda zatrerZitipomodi od
BOSTLJEVO
S T S T O a N ES T R , \ \ t
 DR. FERDO SISIC

poljskog kralja Mihajla, mainckoga nadbiskupa, pa Vijest, da je Zrinski, ,,diji su djedovi vazda tako
brandenburikoga i saskoga kneza izbornika. Sve to vjerni bili", postao buntovnikom,
osobito se dojmila
treba 5to prije udiniti, dok se jo5 Turdin nije upleo Leopolda. S ogordenjem
i dudjenjem ditao je pismo,
u stvar i dok je jo5 veliki vezir, koji i onako prema Stoga je Sofija Lobl pisala
svojoj sestri Feliciti u Bed,
Casanovinom izvje5taju nema pouzdanja ni u Zrin_ o savezu Zrinskovom
s Turdinom, a ova ga dala patru
skoga ni u Magjare, na Kandiji. No kakogod se Miilleru, da ga pokai:e
cart. ,,Izgleda mi kao san,
bedka vlada Zurila, ipak nije bilo tako lasno stvoriti pisao je grofu
Pottingu, svom ipanjolskom posla_
preko no6i vojske, novaca i strane pomo6i, pa stoga niku u Madrid,
ali je istina ; ne bi ni vjerovao, kad
je trebalo dobiti vremena, a to je ministarstvo mi-
ne bih svegatoga gledao u vlastitoj pogibli. Medjutim
s l i l o t a k o p o s t i i i , a k o s e b u d e p r i v i d n o s a Z r i n _ nadam se, da 6e
me Bog pomo6i ; nauditi 6u ih vei
skim blago i susretljivo postupalo i njega zavaravalo. pameti i tako udariti
po prstima, da 6e i m gl a v e
U tu svrhu neka Leopold po5alje biskupa Borkovi6a o t p a s t i." U tu
svrhu odobrio je sve, Sto su mu
banu, dapade neka mu onako op6enito sam i pide, tobkovic i njegovi
drugovi svjetovali. ponajprije
da mu, ako lidno dodje u Bed te se pokori, pa iznese povjeri biskupu Borkovi6u,
da ode k Zrinskomu i ja
svoje tuZbe i zahtjeve te ih kako treba obrazloLi, mu kaZe
,,koliko ga car voli', i kako odekuje, da ie
vrata kraljevske milosti ne ie biti zatvorena. ali o slijedeii tragove
svojih djedova, ispuniti duZnost
pomilovanju ili izmirenju ne smije car ni rijedi spo_ svoju spram
opieg dobra, vjere i domovine. Neka ga
menuti, jer se u Zrinskoga vi5e pouzdati ne moZe; uvjeri,
da ie, bude li sluiao kraljeve opomene,njela
ta on se jo5 lani pred odlaskom svoiim onako sa_ i njegove primiti
s osobitom carskom milosti, pu a"
blaZnjivo prijetio u predsoblju carskom, pa je v e i 6e tu dobru
volju i djelima dokazati (zr. marta).
time zasluZio s m r t. Kod takih tjudi kao Sto je Samom Petru takodjer je
uobidajenim dvorskim
on, i najmanja uvreda doziva u pamet uspo_ stilom pisao :
neka se pouzda u ono, Stoie mu uz put
menu starijih, a osim toga poznato je, d,a traLi za kazati biskup
zagrebadki u ime carevo glede javnih
zeta Erdelj, a za sebe Hrvatsku, te da snuje jo5 i posala i
neka tako radi, kako mu nalai,e primjer
druge slidne pogibeljne osnove. On je gori, zlo6_ njegovih
djedova i njegova stalna vjernost (takodjer
nadkiji od Nddasdyja, jer je vei jednom dobio pot_
zr. marta). Lobkovic pak rede Borkovi6u ovo: ,,Zna_
puno oproStenje i milost, a sada eto opet na novo
mo mi ovdje cijeniti Zrinskoga, samo neka dodje.,'
podinje, dok Nddasdy nije nikad bio u direktnom S ovakim
dobrim glasovima poZurio se sjutradan
savezu s Turcima. Treba dakle petra Zrinskosa destiti biskup
u eakovac, pun veselja i naie u po-
egzemplarno kazniti, a ne obasuti milostim" -1_ voljno rije5enje
; stvari.
lost neka bude samo zamka. Dodu5e Medjutim Borkovii joS nije stigao u eakovac,
izgledno nije, ali bi ipak trebalo pokuSati, da ga
kad je Petar u svojoj nestrpljivosti udinio jo3 jedan
po poboZnom biskupu Borkovi6u domame u Bed;
nov i odludan korak u svrhu izmirenja s dvorom ;
Njeg. Velidanstvo moin poradi dobre svrhe biti jenaimeuBed u svoje imekaoposrednika
poslao
spram bana himbeno, jer ga je zlonamjerno tako
lVlarkaForstalla, s potankim uvjetima, ali i opet tako,
gadno prevario. No na pitanje, Sto da se radi
da toga nitko nije znao, dapadesvojima je kazao,
s banom, ako se pokaje i pokori, odgovori5e, da
da je Forstalla otpustio. Uvjeti, Sto ih je ban dikto-
6e o tom tek onda razmi5ljati, kad se to zgodi. vao Forstallu,
bili su ovi: Kralj se ima odludnim sred_
Bude li pak tvrdoglav, trebat Ce protiv njega postu_ stvima
pobrinuti za obranu Hrvatske, tako da nitko
pati najvedom strogo56u, te ga se ili Ziva ili mrtva
ne mora iz nje bjei;ati; kralj ie Zrinskoga imenovati
domodi, jer ve6 je Tacit rekao, padne li vodja, narod varaZdinskim
generalom i dat 6e mu nasljednim
nije vi5e opasan, jer se ne usudjuje ni5ta da udini. pravom
Pazin, Rijeku, Trsat i Kodevje ; nadalje
Ova tvrda i neumoljiva odluka neka medjutim ostane rijeSit ie ga pla6anja
od 4.5oofor., dto ih je na godinu
najveiom tajnom, a predbjeZno neka ne diraju ni u duZan
davati snahi svojoj Sofiji Lobl, a osim toga jo5
Frankopana, ako jo5 nije uhva6en, ni u Tattenbacha, ie i podmiriti
sve njegove dugove u iznosu od 4o.ooo
koji je dodu5etuluman (zwar kein grossessubiectum, for. i konadno
kralj ie mu dati kao pukovniku po
sondern ein Bufalo ist), ali bi ipak Zrinskomu mogao jednu
dragunsku i jednu lako oruZanu konjanidku
udiniti dobrih usluga, jer bi u okolici Celja mogao pukovniju
sa po 5oo ljudi. Osim ovoga ban je jod
nekako skupiti do 5.ooo oruZanih seljaka. Ako me_ zatraLio,
ako bi imanja obitelji Zrinski Turdin osvojio,
djutim Herberstein, Breuner i nutarnjo-austrijske da mu kralj
dade negdje drugdje razmjernu odStetu,
dete napadnu Zrinskoga i Bukovadkoga, neka u isti onda da
se banska i medjumurska kapetanska pla6a
dan napadnu i Frankopana, tako, da istodobno sva odsele
todnije isplaiuje, episkop Mijakii i njegovi
trojica dopadnu ropstva. drugovi pomiluju, a, dto je glavno, treba naii ,r"dirr,
r

POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DOMOVINE. 87

kako da se osigura ovaj ugovor i to Sto brZe, jer Ce dobije li zadovolj5tine i dovoljno obrane, biti pri-
za kratko vrijeme u eakovac stiii kapidZi paSa sa siljen zatraiiti pomo6i i obrane ondje, gdje ie mu je
svedanimdiplomama od sultana. K ovim aforistidkim rado dati.
todkama Zrinski je jo5 vlastorudno dopisao ovo : Medjutim stiZe Forstall u Bed i odmah potraZi
,,Neka bude mjesednapla6a pojedinom momku kod Lobkovica, te mu rete, da je banova najtoplija
lakih konjanika u tjelesnoj straZi, koja se sastoji od i;elja, da se putem milosti Njeg. Velidanstva oslobodi
6o momaka, po 8 for., a rooo talira plaCe neka se iz sadaSnjegpoloZaja. Istina je, da je traZio pomod
odredinjegovom zrmjeniku, kojem Cese modi povje- tursku, ali samo zato, da tako osigura svoja imanja i
riti vojska ; njemu, Zrinskomu, neka bude dozvo- svoju obitelj, jer se govorilo, da se Turdin sprema, da
ljeno traZiti pomoii kod pape i drugih vladara, vei ih uni5ti; u sluZbi austrijske ku6e upao je u{dugove, a
kako to bude potrebno, kod dega ga ima Leopold ipak nije dobio priznanja, pa tako se u odaju svojem
svojom preporukom poduprijeti i konadno neka se podao obmani, te se upustio u pregovore s portom
Turdinu navijesti rat, u kojem on ne traZi vrhovrrog uz wlo povoljne uvjete za nj, no on se jo5 nije ni na
zapovjedniStva,vei jedino, da bude podredjen muZu, Stoobvezao.Ako ga car pomiluje, vratit Cese s mjesta
koji nije duimanin njegova naroda." na staru vjernost i pripravan je krv proliti zakralja,
Forstall je otputovao 25. marta, a sjutradan kao Sto su to dinili njegovi djedovi i on sam. Pri-
prispioje u eakovacbiskup Borkovii. Ban je uvjeravao pravan je nadalje poslati na dvor ono najmilije Sto
biskupa,da je vazda bio kralju odan i da ie takav i ima, - svoga sina; samo neka mu pomognu podidi
ostati, samo neka se za njega i za zemljt brine. Bor- propalo gospodarstvo i neka mu dadu kaki naslov, koji
koviCvide6i Hrvatsku uzbudjenu, a ,,Turdina priprav- 6e odgovarati njegovom poloZaju, vite5tvu i zaslu-
na, da pomogne osnove buntovnika", vidio je spas gama. Grofica Katarina bila je ona, dodade Forstall,
jedinou tom, ako kralj ispuni Petrove i:elje.I gradadko koja je bana jednako podjarivala i konadno navela
ratno vijece takodjer je izvijestilo, da bi se ban jo5 na to, da je utvaranjima i sanjama o kruni i vladanju
dao obeCanjima umiriti i nagovoriti, da se okani toliko posrnuo,no on, Zinsl<r,sadaje uvidio pogrje5ku
svakogposla,pa tako izbje6i te5ko6amarata, jer njega
su na tu pogibeljnu stazu prignale jedino irctjJpa
osvetomi ogordenje, pa je stoga Forstalla bez zapri-
jeke propustilo kroz Grac. No bedki su ministri drug-
dijesudili.Onaj dan, kad seBorkovii vratio uHrvatsku,
stigao je u Bed grof Nikola Erdtidy, da izvijesti o
hrvatskim prilikama. U Bedu ga ljubezno primi$e,
te mu dado5e6.ooo for., da se odmah wati i da kupi
vojske protiv bana, koji nije imao, kako je ratno
vijededoznalo, u Medjumurju ni z.oooljudi, a ni ti se
ne 6e mo6i sjediniti s primorskom vojskom. Medjutim
se uzbuni i javno mnijenje, narodito kad se pronijeSe
glasovio carskim ratnim pripravama. Pronosili su se
najrazlidniji glasovi, po pridanju nekih Zrinski ve6 se
pokoriosultanu i primio u svoje gradove 3.oooTuraka,
drugi su opet tvrdili, da to nije istinito, ter da banu
stoji na raspolaganjetek nekoliko pogranidnih turskih
skitalica.Nadalje se govorilo, da je ve6 Nikola Zrinski
bio u savezu s Francu zima, a Petar samo nastavio
njegovodjelo, te se w1o destopotajno sastajaos fran-
cuskimposlanikom, dapadei o naumljenom atentatu
Vitny6dyjevomprona5alese razne inadice, a neke su
prikazivaleZrinskoga kao ubojicu, koji je iz zasjede
webao na Leopolda. Konadno se pronio glas, da je
ban sve priznao i dobio opro5tenje carevo, ali kad
ga nije zapa)a karlovadka generalija, da se iz osvete
ponovnourotio i kako se njegova ohola ZenaKatarina,
koja je njegove pohote podstrekavala, javno pred
caricom udovicom zaprijetila, da ie njezin muz, ne STUBISTE GRADA BOSILJEVA.
 DR. FERDO STSIC
svoju, pa je bez znnnja svoje Zene njega poslao u
Bed, ne bi li kako svrhu svoju postigao porno6u zako-
nitoga gospodara svogal mjesto da ide prosjac'iti kod
tudjih vladara. Od I-obkovica po6ao je Forstall i
k ostalim ministrima, a onda k papinskom nunciju,
kojcga zamoli, dar u str.:rri posreduje. Nuncij mu je
odgovorio, neka rrputi Petra Zrinskoga, dir se sasvim
prepusti milosti i dobroti Njeg. Velidanstva i rek:r
ieka pomilovanje ne boje6i se kazne. Daito, da je
nuncij znao osje6aje carskih ministara, koji su irrali
p r v u rijed, ne bi tako govorio.
Ve6 sama dinjenica, da se Zrinski usridjuje poga-
djati s carem kao strankzt sa strankon''., uZasno jc
uzbunila ove teoretske i praktidne prvake apsohitne
vlasti ; ta vei poradi oduvanja ugleda Njeg. Veli-
datnstva, reko5e 27. marta u tajnoj konferenciji, ne
treba prinriti njegovih uvjeta, koji su samo plod
krajne oholosti i slavohleplja. Pa onda popu5tanje
ne bi ni koristilo, jer Zrinski bi moZda godinu dvijt:
rnirno Sutio i gleclao, a onda opet ustao :; novinr zlr-
lrtjevima. Svaki nezadovoljnili iz naslje'dnih pokra-
jina austrijskih nadao bi kod njega utoii5ta, a car
samo da uzrnogne na nj paziti, morao bi uzdrZavati
ditavu vojsku. S kakorn malenkosti i onal<o ga
ne bi mogli zadovoljiti, ir, ne5to vc6e nru se ne rroZe
dati. Dapade ministri izrijekom naglasiSe, dit rnrr
se i onako ne smije r.jerovati, jer Forstallar nije ni
rad Sta drugoga poslao, rrego da clobije vrenrena, poit<i
se iz todnih izvjcStajrr znirde, du se.Tnrr'ilr t.l(,sl)reml
'frcbrt
na rat, a Hrvatska i Srbi su vjcrni. stogn
ognjem i madcm poii na Medjumurje, Zrinskoga ili
Ziva ili mrtva uhvatiti, da ne uzmogne pobjeii Tur-
tlinu ili R6k6czyju te doli sc joi irijc spremio na otpor.
Stajerske detc, Brcuner, Herberstcin i Erdody ve6 i:c
zadaiu svoju valjano ispuniti. Sva je sre6a po kralja,
da je u Hrvatskoj zbog nem.irne i brze glave Zrinskove
buna vei sadit brtknula, prije no Sto su sjevero-ugarski
protcstrmti Stogodj m.ogli udiniti. Stoga zakljui:i mi-
nistarsko vijeie, treba da se odmah pcr.Jneratnim pri-
pravama, dok je Hocher izradio potrebne narcdbe,
od lrojih je jedna (od 29. m.arta) davnla na znanje
staliSirna i redovima liraljcvinc Hrvatske, Dalmacije i
Slavonije, a d:r sc nije dotaknuo sarveza s Turdinom,
i ostalih potankosti, da jc Petar Zrinski udinio velc-
izdaju i vjerolomstvo, pa da se liSava banske i ostalih
dasti, proglasuje buntovnikom, a na njegovo mjesto,
da su imenovani banskim namjesnicima za ratne
poslove Nikola Erdody, a za upravne biskup Bor-
kovi6. No naredba ova nije bila otpravljena, ve6 je
mjesto nje 3. aprila izdana druga, koja je donosila
imenovanje privremenih banskih namjesnika, no din
taj nije nidim motivirala, a Zrinskoga dapadeni jednom
rijcdu ni spominjala. Medjutim napisane su joS 3o.
marta dvije drugc naredbe hrvatskim jezikom, ka<i
proglas na narrod lirvatski, koje predbjeZno takodjer
nijesu bile odredjene za jarrnost. Ovim se proglasonr
javlja, ,,da je grof Zrin::ki postal nevernik naSe ko-
rune. proti njoj puntarskim zakonom podignul se,
1>od svoju obl:rst kraljcvstvzL naSa horvatska sla-
vonska i dalm.irtinska i bliZne na5e orsage podegnati
l<anil, verne naie pod svoje dalarne i neverne' rukcr
obernuti skuial", pa da je stoga skinut s banske dasti
i ostalih ; dobra sLr m.rl zaplijenjenii, ir nir glavu
raspisana nagradercid 5o.ooo for. Svi oni, koji uzu nj
pristaju, takodjer su ,,puntari i neverniki", no onaj ,
koji se za vremena obrati caru i njegovoj milosti,
dobit 6e ,,opro56enjesvih grehov."
Vojskovodjom onih deta, Sto ie po6i na ZrinskogiL,
imenovan bi general Paris Spankau, SestdesetgodiSnji
starac, no joS uvijek jak i spretan vojnik. Na raspo-
laganje dali su mu nutarnje austrijske dete s naputkom,
da ne deka Zrinskove navale, ve6 neka ravno udari na
Caliovac, koji nije i onako osobito dvrst, pzr ie ga lako
rraprosto topovimir osvojiti, a onda na Legrad ; Zrin-
skoga i njegovu Zenu ima svakako ili Zive ili mrtve
rihvatiti. eim. zapodnc operacijc, ima odmah progla-
siti prosliripciju Pctrovn, a dotlc nokzt svc drZi u naj-
ve6oj terjni ; ovo duvanje tajnc clvor je jo5 osobito
preporudao i gradadkoj vladi, jcr da ,,Zrinski ima u
Gr:rcu mnogo prijatelja, lioji bi rr.u clitavu stvarodmalr
dojrivlli."
Nakorr ovih mjr,ru trebalr je odgovoriti na pi-
tauje, Sto da se r:rdi s Forstallom ? Bilo ih je, koji su
svjetovali, da ,,lopovskog fratrir" po zasluzi naprosto
\rapse, jer da jc on bio u svim ovim pogibeljnim osn<-r-
\'ama uz Zenu glavni pouzdanik Zrinskoga. Iiouadno
jc ipak prcvlardakr mnijenje, da ga nc dire{tr, dok sc
u tonr svi sloZi5e, da se pred l<ralja nipoSto ne smijc
pustiti. Poradi toga razgovarat ie s njime Lobkovic i
Hcicher, te nastojati, da ga sklonn, cla Zrinskoga umiri.
Da lakie svrhu svriju postignu, m()gu mu obe6ati uo-
vaca, viSe dostojanstvo i inc cnrskc milosti. Medjutim
ministarstvo bilo je samo u jednoj stviLri u brigi,
a to jc bilo uupSenje Tattenbachovo, jer sc bojalo, rli
r'e ollr) uiriniti Zrinskoga i Forstalla nepovjerljivinrrL
prema dvorn. Gottfried IJreuner, prcdsjednik gradadke
l'lade, naime, nhvatio je neko sumnjivo Tatten-
baclrovo pismo, pa ga jc stoga dao, kad se dne 22.
martzr povratio iz Kranichsfelda u Grac, bez nalogu
iz Be(a uhititi i zatvoriti u Schlossbergu. Bilo sc bo-
jati, da ie ban nroZda zatraLi.ti njegovo oslobodjenje,
pa stoga su sada ministri Forstalla uvjeravali, da
Tattenbach nije zatvoren kao Petrov saveznik, nego
poradi svoje duvene razvratnosti, osobito poradi
Skandaloznog svog,,Faschingsbiichela." Medjutim
Forstall nije ni znao, da je Tattenbach banov sa-
F
POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI
veznik, pa stoga nije tome nik:rke vaZnosti pripisivao,
ali zato gu jc vide zarbrinjavalo odgadjanje ministiLra
s korrardnin'todgovclrom : nije pravo zlao, da li se
deka na kaki odgovor Borkoviiev ili na rezultat
istodobno se sastale banjsko-bistridke skup5tine. Pro-
rricavi je augustinac primijetio, da neki od ministara
chZeposlanstvo njcgovo tek prividnim, dapade nekako
je pod tim dojmom. posumnjao, ne zlorabi li sam
Zrir-rski njegovu dobru vjem. No tu je nisku misao
odrnah otjerao, pa se onda upeo, da svog udenika
lva.na Antunir Zrinskoga izvude iz svake pogibli.
Stoga je pisao Zrinskomu, cla po5alje sina u tsed ili
u koju stranu drZavu, jer ako bi onve6 morao stradati,
neka bar ne strada neduZno clijete. Lobkovic i Hocher
postupali su s njimc' vrlo ljubzizno ; glederuvjeta Zrin-
skovih rekoSe doduic, da ih kralj ne moZe prim.iti,
jer kud bi to vodilo, liad bi l,.odanici diktovali uvjete
svom vladaru, no pored toga ipak ga nijesu optuZivali
ili se o njem strogo izrai,avali , dirpade oni su njega,
Forsttrlla, tivjeravali, da akri se Zrinski bezuvjetno
poliori i pouzdav:rju6i se u carsku rijed, koja joi nikad
nije nikoga prevarila, podalje sina kao taoca u znak
po:lu5nosti i vjemosti, te bijeli list (carta biancha)
sa potpisonr svojim, - ondu- ga ne ic smatrati btrn-
tovnikom, niti ie stra"dati Zivotom iii posjedomsvojirn,
{ta viSr, dobit ie, z.zrhvalili se na banskoj dasti, va-
raZdinsku ili karlovadku gencraliju, platit 6e mu se
obitcljski dugovi u iznosu od 3o.ooo clr -1o.ooofor., ir
porodicu njegova imat (:erporccl toga joi i r.eliku zrL-
Stitu kod dvora. Lobkovic da nc ie napustiti ,,rnilog
svog rodjaka", a korizmeno gar je vrijemc nar.clo tta-
evangjeosku upore'clbu, da kao Sto jc i sv. Petar,
tutr cla jc tri puta pogrije5io nakon pokajanja, ipak
pristao prvakom apoStolskim, tako 6e se dogocliti
i s grofom Petrom. Lobkovic je dapade vi5e putir
ponavljao, da on jo5 nikad nije nikoga prevario, a
rnilost kudc ilustrijske da jc bcskrajna. Hocher opet,
o u l l k o i l r - u i r u c = e t r j a c * ksuk, r r p i o j c s i l u p r i m j e r i r i z
icologije i tnriralar,1xr zakljuciivlro, du sircliurjaziiblud:L
nc ie Zrinsliomu Skoditi ; ako sc opet umiri , pon()\/no
('e oliviti sture zaslrrgc. svojc obitelji, a cirr (1c
s rrjime tako postupati, kao Sto l3og postupa s grijtri-
ttikotl, koji sc iskreno poliajao.
Iiad su Forstallu ovakci nzrpun)li uSi raznitn obe-
ianjima, dapade kad su jo5 i njemu stavili u izgled
nagradu, uko se oviL ozbiljna stvar sreino rije5i, a
on sav blaZen, obe6uo, da cie sve uc'initi, da bana
sklone na dobrovoljno pokoravanje, ondarga 3. aprila
posla5e ku6i s vlastorudnim pismom Lobkovicevim.
Ministar je javio ,,milom svom ne6aku", da 6e na sve
svoje upite dobiti od Forstalla usmeni odgovor, zL
onda nastavlja : ,,Uslijed m.oje nepokolebive sklo-
nosti spram Vas savjetujem Vam, da ne sumnjate
Posljednji Zrinski i Frankopani.
NA-BRANIKU DOMOVINE. 89
u ve6 u naravi na5eg kralja leZciu milost, rrcgo dar
sudbinu svoju prepustite njcgovoj milosti, 1xL icte
vidjeti, da icte cilj vaS sreino postiii. To pak s tim
lakie, ako ne budete nastojrili da vaSc Zelje ostvarite
putem pregovora i oruZja, dime se sluZiti spram na5eg
prirodnog gospodara i tako r,'isokog vladara znaii
podinjati grijeh i serblazan, nego putem dostojne
poniznosti i poStene molbe. Poradi toga poznavajr"r6i
mudrost Va5e preuzvi5enosti, nadam se, da mojih
opomena ne iete zabaciti, v':6 da iete ih ttrko rtvu-
Ziti, kao 5to to ozbiljnost sadainjegapoloZajarzahtijeva.
Ja iu se od svoje strane, bude li vaSa vjernost zasluZila
i budete li nemirc (Lr Hrvatskoj) 5to prije utiiali,
z,tluzeti zir \raSu preuzvidenost u tolikoj mjeri, kolilio
sc to moZc od menc samo odekiveti."
Zrinski je za to vrijeme, ni ne slute6i pogibao,
ito mu sc nadvijarralrt nad glavom, strpljivo iekao r.r
Cnkovcu ne radeii niita. Uhiienje Tattenbachovo
nije ga sc toliko dojmilo, jer je bio uvjeren, da je
nslijedilo iz Bog zna liojeg drr-rgograrzlogar,samo ne
poradi ,,lige" s njime; jedino se bojao, da grof pri-
godom istrage Stogodj ne odade o njihovim stv:r-
rima. Iledjutim viSc su istodobno u smislu zavje-
renidke osnovc udinili Frankopan i Bukovadki, da-
pade oni so javno uhvatiic oruZja., po dcm jc i:i-
tuvo pitanje Zrinskovo poprim.ilo sasvitn drugi oblik.
iiad jc Franjo Iirsto Frirnkopan po5ao iz NIe-
djurnurja, bio je opii glas, da Zrinski kani Zagreb
ili \riLraZdin zttuzcti i precluti Turdiuu. \"urnZclint:i
i onako su bili na strilri banovoj, a otti, koji:,u bili
protivnici, medju njirna i grof Ivan l)raikovii, ti
su iz grada pobjegli. Uza svc to ipak trcba prizuitti,
da je veiinu plemstvrr hrvatskoga, nit ielu trtrt llr-
dody i DraSkoviii, lii'ni ch,rimani l.rorodicc Zrin-
skili, bili protiv osrloverbanoviit, te drZali s cilrem..
Ali poito su bili preslabi, dir se opru Zrinskom.u,
a narodito za sluduj, ako im se joi priclruZe Srbi i
b:rnska krajina, lcljcli su ntirtt,r rjcit:njc.
Dnc z'r. marta stigao jc' Franl<opan u Z:rgrel-r
s trideset konjanika. Gradjani, to jest clana5nji gomji
gracl, primili su ga r,rlo liiepo, a- onda im je na I\'Iar-
liovorn trgrr s izvui:euotn sablj<-rmu ruci drZa.o go-
\'or, u liojcur rh je pozvao nir pokornost i prikljudak
banu Zrinsliomu. I{ad se potom .;a-stalo gradsko
vij^ie, izjavr ono svoju pokornost, j"t ,,ho6e da
udini ono isto ito i ostala zemlja", dok se I{aptol iz-
javio protivno. Ll taj se das biskup jo6 nije vratio
s pnta, a govorilo se po Zzrgrebr"r,kako je Borkovid
opominjao bana kao sina, da odustane od svojih
,,djavolskih osnova", no Zrinski da m.u je odgovorio:
,,Vei se zbilo, pa ptrklo kud puklo, ma u vraZjtr
ime. Pozovite kaptol nar pokornost !" i ode spa-
vati. No biskup da je javio kanonicima, da se od-
t2
9o DR. FERDO SISIC
ride mitre i wa6a u samostan, a oni neka samo budu
vjerni kralju. Medjutim Frankopan se malo obazirao
na pridanja, ved je ozbiljno shvatio svoj posao.
PoSto mu je mnogo bilo stalo do tako uplivnog
faktora, kaki je u narodu bio kler, stao je lijepim
nadinom 22. marta nagovarati kaptol, pozivaju6i
se na njegovu mudrost, jer da nije probitadno plivati
protiv struje ; neka ne izwgnu imanja svoja po-
gibli, a najbolje 6e za njih biti, ako s novcem i do-
brima svojim pomognu Zrinskoga i njegove ljude, da
banovim detama, kad stignu s primorja, dadu ko-
naka i hrane ; urade li to, spasit ie sebe,svoj imetak
i domovinu od propasti. No kaptol zatraLi mjesto
odgovora trodnevni rok za promi5ljanje, ito je
Frankopan ne htijuii se laiati nasilnih sredstava
i dao, te onda jo5 isti dan zz. marta preSaou preko-
savsku Brezovicu, gdje se nalazio ka5tel udovice
Nikole Zrinskoga, s kojim se medjutim i Petar slu-
Lio, pa je stao oko sebe skupljati na sabor okoli5no
plemstvo.
Sabor sam otvorio je Frankopan na z5 marta,
te u njemr razloLio oduljom besjedom stanoviSte
Zrinskoga i njegovih saveznika. Rekao je, da je
Turdin ve6 proile godine pozvao Zrinskoga, da mu
se pokori, a ako to udini, obedaomu je izvrSiti svaku
Zelju, dok se u protivnom sludaju zaprijetio njemu
i cijeloj Hrvatskoj potpunom propaSiu. Nato je
Zrinski porudio kralju ponudu tursku i zamolio ga,
da se pobrine za obranu zemlje, ali dvor nije te
molbe uvaLio tvrdeii, da je ditava stvar samo do-
sjetka banova, da se na vi5e podigne ! Isto je tako
dvor omalovaZio pokret u sjevernoj Ugarskoj, kojoj
je Turdin obeiao pomo6i, dim sw5i kandijski rat,
kad je naumio s mjesta provaliti u carske zemlje.
Dvor nije unatod molbe Zrinskoga nikad ni5ta htio
da udini, dri,e(i, da je Turdin dovoljno zaposlen
Kandijom, a Turdin, nastavio je Franjo Krsto, kroz
cijelo to vrijeme nije prestao da Zrinskoga obma-
njuje ili da mu se prijeti kroz bosanskoga pa5u,
pa je stoga poradi potanjeg dogovora konadno ot-
pravio Bukovadkoga na portu. Zrinski je dakle bio
prisiljen Bukovadkoga poslati u Tursku, no s tom
uputom, da ako bi Turdin od njega Sto traZio, Sto je
protiv domovine, da to odbije, vei da se jedino u
poSten savez upusti, birajuii izmedju dva zla ma-
nje, jer ie zemlja inade propasti. Bukovadki se s Tur-
dinom tako sporazumio, da 6e vazda ostaviti ne-
taknutu vjeru, slobodu i ustav zemlje, a sve one
koji se pod njegovu zadtitu dadu, obvezao se obra-
niti protiv svakoga. To im Zrinski ne javlja, kao da
bi htio odstupiti od vjernosti spram kralja, ili da
prouzrodi smutnje i rat u carskim pokrajinarna,
ve6 jedino stoga, jer on i njegove prista5e ne znadu
drugog nadina u tom Zalosnom poloZaju za mirno
oduvanje domovine i njezinih sinova, a svakomu
stoji slobodno da bira onaj nadin, koji mu se naj-
bolje svidja. Ako medjutim njemadka gospoda ovo
pokorenje Turdinu, na koje su prisiljeni i od kojega
njima ne moZe biti Stete, shvate kao veleizdaju,
onda ima svak pravo da odbije njihov napadaj ;
nama pak, bude li od potrebe, 5to ne dao Bog, stajat
6e na raspolaganje golema turska vojska. No bude
li car kadar i pripravan nas svojom snagom i onom
ostalih kr56anskih vladara obraniti. i to ne samo
rijedju, nego i pismom i djelom, tada Cemoi mi ,,za
Boga, kraija i domovinu" skoditi na noge. No ako
pomodi ne dobijemo, te ne budemo kadri da se odu-
premo, onda Cemo se pokloniti pred silom okol-
nosti, a nitko nas nema prava nazivati buntovnicima
i vjeroiomcima, nitko napasti kao du5mane, jer 6emo
za to ipak ostati krdiani, prijatelji i susjedi. Govor
svoj Frankopan je na manjim sastancima jo5 i bolje
osvjetljavao. Spominjao je, koliko li zulumiare i
harade Nijemci sa svojim detama u Hrvatskoj, te
je priti5tu kao da bi bila nasljedna pokrajina, kako
svugdje mimoilaze rodoljube, na krajini da ne 6e
Hrvata imenovati dasnikom. Nije konadno isklju-
dena ntogu6nost, da ie plemiii hrvatski morati pla-
tati porez kao oni u Stajerskoj i Kranjskoj, a Srbi
izgubiti svoja privilegija, dok ie im episkopa i sve-
ienike naprosto otjerati.
Vatrene rijedi Franje Krste Frankapona nijesu
ostale bez dojma, pa je najvedi dio nazodnih obeiao
vjernost Zrinskomu. Medjutim poziv upravljen
susjednom turopoljskom plemstvu ostao je bez-
uspje5an, poglavito za to, Sto su imali jo5 od vre-
mena bana Nikole Zrinskoga sigetskoga neke par-
nice sa Zrinskima, koji bi ih vazda najvolili udiniti
kmetovima. Njihov tadanji comes Stjepan Svastovi6,
koji je podjedno bio i zagrebadkipodZupan, na poziv
Frankopanov ,,da se promisle kroz osam dana" i
ako se dotle ne pokore, ,,da 6e on Turopolje popa-
litl" , zatraLi bri,e bolje (24. marta) od kranjske vlade
pu5aka, baruta, taneta i kremena, da se moZe odu-
prijeti, premda se prona5ala vijest, da je ve6 osam
stotina Turaka s Frankopanom u Brezovici. No
za boravka Franje Krste u tom ka5teiu jedna je
deta njegova kod ,,kraljevog broda" na Savir noiu
naiSla na neke splavi, po kojima je gradadka vlada
poslala iz Celja za kraji5ku posadu u Petrinju hrane.
Kad to sazna5e momci, navale pozivaju6i se na
zapovijed banovu na transport i zaplijene detrdeset
badava bradna, te ih poiallrt t Zagreb. Istodobno
I Ondje otprilike, gdje je dana5nji savski most kod Za'
greba.
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DOMOVINE. 9t

po5li su neki drugi Frankopanovi vojnici do Su-
sjedgrada,gdje su kod savskog ptelaza budno pazili
na svakog prolaznika ; za koga su znali, da dri:l
s carem, odmah bi ga uhvatili. Sam Frankopan pak
imao je namjeru, da s dvjesta ljudi zaposjedne Za-
delu im s agom Zrinli&m Zrin, te preiavii Kupu
odsjeo na svom gradu Negoju, u banskoj krajini,
izmedju Siska i Karlovca, gdje nijesu Nijemci za-
povijedali. Kapetani na banskoj krajini bili su dru-
govi i sumi5ljenici Bukovadkoga, narodito eohii,

FnnxcrPANr.
cours CaPnrpvnrus

KNEZ ORFEO FRANKOPAN

greb, no ipak mu se pridinilo zgodnijim, ako jo5 prije Kamenjan i Zup(il, te su mu odmah do5li u susret.
podje u Pokuplje te pregleda onu vojsku, koju je Potom sazove Bukovadki za tB. marta u Lomnicu
Bukovadki ondje skupljao, te podjedno da pozove op6i sastanak, a inade jo5 kud god je do5ao, svagdje
bansku krajinu na oruZje. je zapovijedi Zrinskove snaZnim naglasom razgla-
Rukovadki ostavio je u drugoj polovici marta Savao, ljude zaprisizao na vjernost banu, te ka-
s Berislavidem i nekolim kraji5kim Turcima, na zivao, da je sultan Petru ve6 poslao kraljevske zna-
92 DR. FERDO SISIC
kove, buzdovan i zelenu svilenu zastavu. JoS se
govoril<-ru tim stranama i to, kako ic sultarr Zrin-
skoga imenovati l<arlovadkim generalom., a Bukovad-
koga petrinjskim zapovjednikom. Iz Negoja okrenuo
je Bui<ovadki prema Petrinji, te ondje zaplijenio
marvu, a vodenice pustio niz Kupu, nadajudi se,
da ie tako grad liiiti svake hrane. Poslije toga
podje na f)rendinu, malu tvrdjavu na Kupi kod
Siska, gdje se zadrLavao u srhu odmora sa svojom
detom (oko zo. marta.)
Medjutim sazna general Herberstein u Kerr-
lovcu za djelovanje Frankopanovo i Bukovadkovo.
On je ve6 prije nekoliko dana naslutio, dar 6e se ne5to
zgoditi , pa je stoga zatrai)o iz Graca pomo6i, ali
ne samo da je joS nijc dobio, nego ni odludne upute,
da irna Zrinskoga, Frankopana, Bukovadkoga i nji-
lrove pristaie smatrati du5manim.a, njih uhititi Live
ili mrtve, te im dobra zaplijeniti. No uza sve to
orr je ipak smjelo istupio. OstavivSi potkapetana
Nikolu Strassolda s potrebrrom posadorn u Karlovcu,
podje s ostalom vojskom zz. marta no6u na sjever,
te u zorn kod draganiike iume raspudi jednu detu
Zrinskovih ljudi, a onda sl<reneput Turopolja protiv
F-rankopan:L; imao je uknpno do 7.ooo ljudi pod
svojom kom.andom. liad je rurogo slabiji Frzrnkopan
u Brezovici duo, da lr:r.usc prinride karlovac=ki general.
poslao m.u je 25. marta njemadko pismo, u kojcm se
potttZio, da c'uje kako njcgtive ljudc l)e salro ito ne
pu5taju rr Karlovac, ucgo cla je i zapovijcd izdana,
da ih, ako ih uhvatc, labiju na kolac ; on je kraljer.'
prista5a, te moZe da svako djelo svoje pred Bogom i
svijetom oprirvda ; Sto su on i Zrinski stupili u spo-
rirzum s Turdinon uz uvjct, da ic Hrvirtskoj vjera i
slobodir ostati netaknutc, niti je grijeh, niti su se
time iznevjerili, a niti su postali duimanima nasljednih
zemalja. Ako ih pak Herberstein poradi toga progoni,
rnoglo bi j<i5 teSkc nevolje biti, Sto Bog nc daj, i
ul)ravo 1;oradi toglL triiZi on, F-rtrnkopiur, kao pravi
i poSteni plemii, da rnu javi, ito zapr?Lvoho6e. Ali
karlovaiki general nije se obazreo na to pismo i put
svoj nastavio, dok se Fralkopan sklonuo u Zlrgreb.
lfalrr kasnijc stigliL je Herberstcino'r'ir-c'cta u Rrezct-
victr i svc' clo teru.clja uniitila i r-rrobila, a onda rr
susjednoj Lomnici spalila F3ukovadkovukuiu. Iiad su
te vijesti stigle u Zagreb, svjetova kapetan Gjuro
Nlaleni6 Frnnkopnnu, da se poZnri u banskr.r krajinu,
ondje skupi krajiinike i sjedini s Bukovadkirn, koji
6e zacijelo dovcsti i turske pomoii. Ali Frtrnjo Krsto
odito ne pouzdavajudi se u povoljan uspjeh, podje
Zrinskomu u eakovac. Odlaskom njegovim obuze
panidni strarh sve prista5e banove, dok su kraljeve
pristaSe, narodito Kaptol i Turopolje, pozdravili
Herbersteina kao spasitelja. Sada se uplaSe i banovi
kapetani eolni6, ernkoci, Gotal, Gereci, Kamenjan,
Ilerislavi6 i sam. Malenii, te se predadu Herbersteinn
moledi nrilost, koju im je i obeiao. Jedini Bukovadki
ostarr je dosljedan, te radje sa Zenom i 3o vjernih voj-
nika umakao preko I(upe ner tursko zemlji5te u Zrin
(4. aprila). Herberstein se nije usudio po(i za njim, ve6
je jedino uz rijeku postavio straZei uni5tio sve prevoze.
Frankopan je stigao r. aprila u Cakovac s no-
vostima o navali Herbersteinovoj . U to se vrijeme
vratio i Tomo Severovii od bosiinskoga paSe s pr,-
rukom, da ie Zrinski odgovor dobiti preko kaniSkoga
pade, premda bi mu i on rado pomogao, jer dobro
znade, koliko sultan cijeni njegovo prijateljstvo.
Uslijed toga poslaSe Zrinski i Frankopan z. aprilir
u KaniZu Franju Ivanoviia i fratra Tomasija, da pa3i
dojave Herbersteinovu navalu i da ga upitaju, Sto
misli udiniti; Lr prazne rijedi Zrinski se dalje ne
movze pouzdati, jer mu eto prijeti krajna pogibao.
No Mustafa pa5a odgovorio je kao i prvi puta : on
Zali banovu nevolju i Stetu, koju 6e mu vei sultan
nalinaditi, ali bez zapovijedi nc smije mu pomodi ;
zaprijeti li medjutim Zrinskomu posljednji das, onda
bi samo pod tim uvjetom neSto za-nj udinio, uko mu
prcdade sina za taoca, Sto je i onako u Bukovadkovim
uvjctim.zr. Ova poruka, pa onda vijest, da sc u StiL-
jerskoj skuplja carska ieta protiv Medjumurja,
straSno su uzbudile Zrinskoga : na5ao se u pravoj
stupici, a joS ga u taj c=asnirjvi3e tiStilo to, Sto se
bojero, tla ie zct njt'gor', Riik6czlr, urL njcgov yrziv
skoditi sa sjevernoln lgarskom. rra oruZje i tako ogor-
divii dvor uniStiti svaku nadu u izmirenje. U svom
bijesu i zdvojlosti gotovo je jadnik zaplakao, tc
ne znaju6i u prrri kraj kud l<amo, uze se sprenrati niL
otpor. Na zidine dakovadkoga gradar dao jc izvuii
topove, straZe je postavio spram kriianskih strana i
ogordeno Frankopanu kazao: ,,Prije nego li ie na
m.ene rrku strLviti, poknSat iu posljednje sredstvo.
I z g u b i o s a n l i m a n j a s v o j a , c Y a s it p o d t c n j e , j o S i n r a . n r
srimo glavu, no tu 6u skupo produti, dat 6e mc se
uvijek sje6ati. Poslat 6u paii sjna zu taoca, a. akcr
'furdinom.
trcba i serm iu postati clu spasim. scbe i
da pobijedinr u bojr.r". F-rankopan takodjcr nije
klonuo, vei bana hrabrio i nagovarao, da tidari la
Stajersku, gdje i onako toliki samo c'ekaju na. njiliov
dolazak. Ali kad nzeie poloZaj hladnije prosudjivati,
brzo dodjoie do uvjercnja, da in zt't.uspjeSr-riotpor
ipak nc dostaje snage. Stoga odiudiSe Tomasija
poslati br-rdimskom pa5i, da poZuri za"povijed za k'r-
liSkoga paSu, da ih pomogne. Tomasi je poiao na
put na veliku subotu 5. aprila, ali nikad sc vi5e nije
vratio natrag, dapade nestaje mu posve traga. Zna se
samo, da je bio u Budimu kod pa5e, koji ga je natrag
u KaniZu poslao i vi5e niSta.
F

T)NqT TF ZRINSKI I FRANKOP.{NI NA BRANIKU DOMOVINE.

?ql 93

Medjutim je Zrinskoga u tim kritidkim dasovima danstvomeni i ovom dijelu zemlje (to jest Hrvatskoj)
opet potpuno obuzela tei:nja za mirnim izmirenjem uskratiti, - bacaju6ise na koljena pred Va5im Veli-
s dvorom. Sjetio se poruke biskupa Borkovi6a, pa danstvom, molim milost, pa prepu5tam sebe i sve
stoga zamoli, da mu pismeno dostavi, Sto su mu ka- svoje pokorno i bezuvjetno na milost Vadem Veli-
zaii I-eopold i Lobkovic (3. aprila). Borkovii je odmah danstvu.Turske zaStitei medenihobeianjase odridem,
odgovorio : po njegovom mnijenju Zrinski moZe a u zalog moje vjernosti Saljemu Bed moga sina, a
sigurno poii u Bed, ali neka to odmah udini, pa ie tako ostalo 6e VaSe Velidanstvo duti od Forstalla, o kome
spasti vjeru i domovinu, a sebe proslaviti (5. aprila). se uvjerih, da je uvijek bio vjeran meni i vama. Ja
No prije joS nego li jc taj odgovor.;tigao u Petrove du pako prvom zgodom, a narodito u boju protiv
ruke, onog dana, kad je Tomasi poiao u Budim, a Turdina, sjajno oprati ovrl rlrr mene palu ljagu, te
biskup zagrebadki napisao svoj odgovor, vratio se krvlju dokazati, da sam najvjerniji podanik Va5eg
ve6 davno iSdekivani Forstall iz Beda, pun nade i Velidanstva".
hrabrenja. Rijedi su se njegove osobito doimale i Istodobno napisao je i Frankopan svoje pismo.
Petra i Franje ; obojica bijahu pripravni pokoriti Spomenuo je, da premda po njegovom najboljcrn
se, a Zrinski spreman poslati u Bed sina, koji i onako uvjerenju nikad nije ni5ta udinio, 3to bi se protivilo
nije cldobravao smionih osnova odevih, te u svemu potrebnoj vjernosti Njeg. Velidanstvu,ipak je te5kim
vidio tek djelo rdjavih savjetnika, koje 6e samo Zalost srcem morao duti od Forstalla, da se Njegovo Veli-
i nesre6u doniieti kuii Zrinskih. Jedino je ,,carta danstvona"nj Zali ; on pako volio bi pretrpjeti i tisuiu
biancha" u Petra izazivala neko nepouzdanje, jer srnrti, nego li da na njemu ostane i tradak kraljeve
nikako nije mogao dokuditi, 5to time dvor za pravo sumnje. Stoga pada do nogu Njegovog Velidanstva,
ho6e ; dnpade on se bojzro, da de u Beclu taj list onda i rnoh opro5tenje,obe6avajuii, da senikad viSene ie
ispuniti r.rjegovom smrtnom odsudom ili bur uniite- ni miilju, a kamo li rijedju i djelom ogrije5itio vjer-
njem zada.nih obeianja. No Forstall je br-zo raspriio nost spran Njeg. Velida.nstva., pa je priplavirrr n
i tu sumnju. ,,Ne valja se domi5ljavati kojer=emu, sluZbi njegovoj Zrtvovati svoj Zivot, kao i sve svoje,
rede, kad dovjek ima posla s tako milostivim vla- samo neka bude opet primljen u staru milost.
darom, ,,C-.artabiancha" traZi se samo zir. potvrdu Medjutim izi5la je na javu jedna okolnost,koja
o b e i a n j a " . N a t o d a d o i e o b a v e l i k a S a p o j e d n u je i Forstnllaozbiljnozabrinula,a to je bilo sktrpljanje
,,cartu bianchu", te u posebnim pisminru izra.ziie vojske nir itajersk'oj grrinici okti Optuja, jer se bilr
Leopoldu svoje pokorenje. ,,\raie Velicianstvo, milo- bojati, drL('e ovih 8.ooo momuka joi prije udariti na
stivi gospodaru," pisao je Zrinski 7. aprila. ,,Od patra Zrinskoga, nego li F-orstall dovrdi svoje pomirbene
Forstalla doznadoh, Sto su mu rekli u ime vaieg veli- pregovore.Stoga je oprezni augustinacpisao Lobko-
danstva knez Lobkovic i dvorski kancelar Hocher. vicu u Bed, da dolazi sa Ivanom Zrinskim i ,,bijelirn
Budu6i da u mojoj porodici joi nikoga nikad nije listom", a podjedno i na zapovijedZrinskovu grofu
biIo, koji bi se za rrnogobrojnih buna magjarskih iz- Makrimilijanu Herbersteinu, predsjedniku gradadke
nevjerio austrijskoj prejasnoj ku6i, nego su svi doka- vlade, ,,neka bi zaustavio put njemadkim detama
zali vjernost svoju destim lijevanjem krvi svoje, prema Medjumurju, da ne pobudi sumnje u Zrinskoga
neka je i od mene daleko svaka pomisao, da sam se, u mirno izravnanje s dvorom i ne prouzrodi, da se
odrodiv5i se od mojih predja, dao na nevjeru. Nikad kani5ki Turci, Sto stoje spremni uz Muru, na zapovijed
mi ne bi palo na pamet, da traZim tursku zaititu, Zrinskoga, ne vrate kuii, kad je i onako kraj svakoj
kad me na to ne bi mnoge, vaiem velidanstvu poznate nevolji i sve uredjeno". Potom otputova Forstall
nevolje natjerale, a Bog mi je svjedok i svedano se joS isti dan 7. aprila, na uskrsniponedjeljak,s Ivanom
zaklinjem, da nijesam s Turdinom nikakva saveza ili Antunom i pismima obiju velikaSa u Bec.
ugovora niti potpisao, niti odobrio, i premda mi je Tada je ve6 stigao u Optuj i sam Spankau,nakon
stavljao u izgled velike nade i obeianja, te me sva- Sto je u Gracu s tamo5njim ratnjm vije6em ratni plan
kojako zamamljivao, nikad nijesam na te ponude pri- ovako ustanovio: on 6e, provaliv5i iz Stajerske u
volio onako potpuno i bezuvjetno, nikad nijesam imao Medjumurje, prije svega zaposjesti obalu Mure,
ozbiljne namjere, da mu se podvrgnem, a to s tim zarzeti Kotoribu i tako Zrinskomu presjeii put, da
manje, Sto bi za sludaj taj za nj morao podiii oruZje ne moZepobjeii u KaniZu ili k Rdk6czyju u sjevernu
protiv va5eg velidanstva. Uza sve to ne iu da se Ugarsku. U isto vrijeme osvojit ie Breuner sa slavon-
ispridajem, dapade ja i:abrrr, Sto sam tako Sto i spo- skim krajiSnicima Legrad, dok 6e Herberstein udariti
menuo. No po5to me je pismo kneza Lobkovica i ponajprije na pokupske, onda na primorske gradove
Forstallovo izvje56e uvjerilo o sklonosti Va5eg Veli- Zrinskih i Frankopana, n:r Ozalj, Novigrad, Bakar,
cinnstva spram mene, l<oju da nikad ne 6e VaSe Veli- Kraljevicu, Novi i druge. Svagdje ee za cara. zaplije-

:l
L.'
E.
 DR. FERDO SISIC
niti hranu i strjelivo, te nastojati, da buntovnici
ne mogu pobje6i. Ove su se tri detesmatrale dovoljno
jakima, da svladaju Zrinskoga i Frankopana, no ako
se jo5 i Turdin uplete u stvar, onda bi bile preslabe.
Stoga treba okupaciju obaviti Sto prije, dok jod
Turdin nije istupio, a Zrinskomu ni5ta ne vjerovati,
jer taj 6e s istoga razloga zavlatiti stvar, dok bude
samo mogao. Zato i jeste poruka Forstallova u odima
Spankauovim bila samo zamka banova, u svrhu, da
dobije vremena. Isto je mislio carski general i o Pe-
trovom pismu od 8. aprila, 5to ga je koncipirao
Frankopan talijanskim jezikom. U tom pismu kaZe
ban generalu, da se, kako duje, sprema s carskom
vojskom na Medjumurje, ali on, Zrinski, predao je
stvar svoju u careve ruke: pokorio se, sina je poslao
u Bed, pa je svaki das pripravan sa Frankopanom i
sam po6i onamo, dim to iz Be(a zatrai,e. Ne misli
ni iz daleka, da Stogodj uradi protiv kralja, pa se
nada, dodje li Spankau k njemu, da se ne ie sastati
kao du5mani. Neka dobro promisli, kakove bi poslje-
dice mogle nastati, ako bi s njime drugdije postupao,
poSto je svak das spreman, da krv tije za kralja.
Istinitost ovoga pisma potwdit 6e konjanidki kapetan
Gjuro Caldi i konju5nik Rudolf Lahn, koji su gene-
ralu lidno ovo pismo predali, dovezav5i podjedno i
kodiju sa Sestkonja, da Spankaua kao gosta dovezu
u Medjumurje. No njemadki je general zadrLao ko-
diju i konje, a poslanike pridrZao kod sebe sve do
rr. aprila, kad se vei posve spremio ; Zrinskomu je
porudio, da su carske dete odredjene protiv Turdina
i da se nada, da Cese naskoro lidno sastati s banom.
Istoga dana rr. aprila stiglo je pismo Bukovad-
kovo (od 5. aprila iz Zrina), u kojem on bana unatod
glasova, da se kralju pokorio, hrabri i nagovara na
otpor, dapade pun bijesa nad hrpom pepela svoje
lomnidke ku6e proride, kako nije daleko vrijeme,
kad 6e mu Erd<idy morati sagraditi za otStetu krasnu
paladu.Nadalje ga je zaklinjao, da sene izmiri s Nijem-
cem, ve6 da ostane vjeran sultanu, koji oe ga udiniti
velikim muZem i pomoii velikom vojskom, samo
neka mu poSalje pedat i sina kao taoca. Zrinski mu je
odgovorio, da mu prijeti propast : Herberstein da je
zarzeo njegova imanja i nanio mu mnogo 5tete,
pa ne zna, Sto te iz toga biti, jer Nijemci iz dana u
dan sve bliZe dolaze Medjumurju. On, Zinski, uopde
je odludio, da se ne 6e caru iznevjeriti, ved ho6e pod
njime da Zivi i umre. Bog je Bukovadkomu dao pa-
meti, sw5ava ban, pa neka je upotrijebi: kad je ved
izgubio zemaljska dobra, neka bar nastoji za sebe
spasiti du5evno blaZenstvo. Ovim se pismom, koje
nam je najbolji svJedok Zrinskove du3evne poti5te-
nosti, prekidaju za uvijek odnosi izmedju kapetana
i bana.
U taj su par u Bedu primili pismo Forstallovo
Lobkovicu, a podjedno i ono, Sto ga je augustinac
pisao Maksimilijanu Herbersteinu u Grac, jer taj
ga je odmah otpremio na dvor. No Lobkovic i njegovi
drugovi nijesu u tome, 5to je ban poslao sina u Bed,
vidjeli iskreno pokajanje, ve6 samo strah poradi
uap5enja Tattenbachova i zdvojnost, Sto jo5 nije
stigla pomoi turska. I oni su dakle sve to smatrali
Zrinskovom dosjetkom, samo da dobije vremena.
BaS poradi toga nastojali su, da stvar Sto prije kraju
privedu. Oporrlenuli su Breunera i Herbersteina,
da sa svojim detama ni3ta ne dine bez Spankaua,
jer je ,,preuzetnostve6 desto sigurnu pobjedu osuje-
tila". Sto se ticalo samog Forstalla, ministri nijesu
znali, Sto da caru svjetuju. SablaZnjavali su se nad
,,fratarskom drzovito5iu", kako samo onako na
lako hode da sprijedi vojnu protiv Zrinskoga, a na
,,bijeli list" i dolazak mladog Zrinskog, da5to, kad su
ih imali u rukama, nijesu viSe nikake vaZnosti pola-
gali. Sta koristi bijeii list, reko5e, bez punomodi
ispuniti, a Sta da rade i s Ivanom Zrinskim. I Ivan
Zapoljski predao je neko6 i sina i mater, umovahu
sa wlo slabim poznavanjem historije, pa ipak je
ostao buntovnik i lopov zajedno s kardinalom Gjurom
Uti5enidem. Stoga bi trebalo boljih garancija, kad bi
se ve6 htjelo u susret i6i Zrinskomu ; najbolje bi bilo,
da umre, pa tako bi svemu bio kraj. No ako se kralju
pokori, te na njegovu zapovijed dodje u Bed ili Grac,
a Legrad, eakovac, Bakar, Bakarac i sva imanja pre-
dade caru, te u njih primi carsku posadu, napokon
ako sobom jo5 dovede Zenu, sina i Frankopana, moglo
bi mu se oprostiti. Ali ako se to zgodi, treba ga pod
straZom dopremiti gore, jer bi upravo sramotno i
pogibeljno bilo, kad bi se u Bedu slobodno kretao,
dapadevedra dela doiao na dvor, kao da i nije ni$ta
zgrije5io, te zatraiio, da mu se vrati banska dast i
ostale milosti. Stoga je ministarstvo odludilo, da de
od Forstalia zatraLiti pokorenje u tom smislu, a Span-
kaua ubavijestiti, da se za taj sludaj okani nasilnog
osvajanja Zrinskovih posjeda (9. aprila).
Dok se tako spremala uputa za Spankaua,
Forstall je rz. aprila u vede stigao s Ivanom Zrinskim
u Bed. U podetku odsjeo je izvan grada u augustin-
skom samostanu na Landstrasse, a kasnije u gradu
kod ,,divljeg dovjeka", te se odavle odmah poZurio
k Lobkovicu, da mu javi pokorenje Zrinskovo:
ban vi3e ne diktuje uvjeta, vei je spreman do6i,
samo neka mlJ za umirenje dadu slobodnu prolaznicu
(salvum conductum) ; ako i jest mnogo zgrije5io,
veliko je i njegovo kajanje. Lobkovic je odgovorio
Forstallu wlo kratko : svidja mu se, rede, ,,da je
djedak do5ao", i javiv5i to Leopoldu, dade ga jo5
isti dan u vede potajno u svojoj kodiji otpremiti u
F_

POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DOMOVINE, 95

svoj stan. tr{ladi Zrinski odmah je nekako osjetio,
da se ne radi o dobrom, pa je vi5e suznim odima,
negoli rijedima molio milost, uvjeravaju6i Lobkovica,
da do zadnjegdasanije ni5ta znaoo odevim grijesima,
a kad ih je saznao, nije ih odobravao. Lobkovic
dao je Ivanu ugodan stan bez straZe, ali su zato ipak
paziii na svaki njegov korak. Forstallu pak izjavio
je glavni ministar, da dvor ne moZe Zrinskomu dati
,,slobodne prolaznice",jer se to ne pristoji, pa stoga
neka se grof bezuvjetno predade u milost carevu.
Podjednopriopiio mu je uvjete, dto ih je tajno vijeie
ustanovilo, te zatraLio, da Zrinski ima ovako ispuniti
,,bijeli list" : ,,VaSecarsko Velidanstvo, premilostivi
gospodaruI Iz prlloi:ena pisma iete izvoljeti vidjeti,
s kakovom homagijalnom poniznoiiu kajem svoje
grijehe i prestupke i molim miiost, prepuStaju6i se
bezuvjetno i u svemu Va5emuVelidanstvu. Da pak
VaSe Velidanstvo uzima vi5e razloga, da mi oprosti

'ry24-, t/r - ua'/f,t^ ftr'Li-hf/42

&"*Y
6/"yAPm*{h,ryt-P,
//A
L14/A f".ffi;,9^r%-'
ffia -.

(_----.-----,

ORFEO FRANKOPAN TZDAJE ISPRAVU ZA PAVLINE U NOVOM. (NOVI s. TRAVNJA 167o.)

Akademijski arhiv u Zagrebu.

-:''
H
 DR. FERDO SISIC

i da me primi u stan milosti, neka se pokaZe, kako 14. aprila, prema koiima jc imao Zrinskoga, ako se
i:elim, da molbu svoju za opro5tenje poduprem i pokori i izvr5i od Lobkovica istaknute uvjete prija-
dinom, - dafem ocu Forstallu potpunu punomoi, teljski primiti, a ako ne, onda napasti kao du5mana,,
da sve ono, Sto Vade Velidanstvo Zeli od mene glede zapodeoje da izvodi svoju ratnu osnovu. Dne re.
odreknu6asaveza s Turdinom, nabrajanja mojih su- aprila proSaoje sa 6oo konjanika kod Saurida l)ravu,
krivaca, orrda predaje mojih gradova Cakovca, Le- no6 proveo u OrmuZu,a 13. u jutro provalio u iVledju-
grada,Kotora, Ozlja, Bakra, Bakarca i ostalih, u ruke murje, dok je Breuner istodobno s 4ooo ljudi po3ao
Va5eg Velidanstva te moga polaska u Bed, da sve to protiv Legrada. Spankau, ostaviv5i pje5adiju s traga,
moZe u moje ime obeiati uvjeravajuii VaSe Veli- pohrli s konjani5tvom do Cakovca. U prvi mah
danstvo, da iu sve ono, Sto obeia u moje ime, ne obuzela je Zrrnskogavolja, da se opre i pobije, no
samo odobriti i potvrditi, nego u svemu i do najtanje jedan ga kapetan od toga nauma odgovori. rekav5i
tandine odrLati, te izvr5iti, pa u vjernosti spram mu, da Spankaua Salje car, a ne Breuner ili Herber-
VaSeg Velidanstva i austrijske ku6e vjedno ostati". stein. Na to naledi ban kapetanu Caldijrr, da pr-rdje
ProditavSi ovo oditovanje, Forstall se ustrudavao u susret generalu,te da ga pozdravi kao dakovadkoga
prihvatiti ga, izjavljujuii, da ga Zrinski na takovo gosta. Malo potom dade osedlati konje, jer je pro-
Sto nije opunovlastic, ve6 je pod prisegomod svoje na5ao Lao bolje, da se s Frankopanom ukloni lidnom
strane dao pismo, da ie svim silama nastojati, da sastanku s njema.dkimgeneralom i da podje za For-
Zrinskoga"sklone na prihvat i ispunjenjc ovih uvjeta stallom. Na put su poBli 13. aprila u rl satt noitt.
(rS. aprila). Glede Frankopana nije niSta obeiao, I(atarina Frarrkopankabila je kod putnih pripravir
,,jer se ne moZe odekivati,da 6e se popraviti". I kod u sobi s muZem i bratom. ,,Bog te duvao !", rekao
dvora drZali su Frankopana glavnim krivcem, koji joj je Petar, bacio se na konja i odjezdio u no6. Sa
da je prvi ulio svojoj sestri ,,te grijeSnei oholemisli", Zrinskim i Frankopanom bili su konju5nik Rudolf
ir onn potom svom muZu. Glavni razlog takovom Lahn, sluga Tomo Severovi6i ostali momci, ukupno
mi5ljenju bilo je njegovo pismo kapetanu eolni6u, kakih dvadeset ljudi s uekih dvadeset do dvadeset i
koji ga je, nakon.Stose pokorio, predaoHerbersteinu, pet konja. Ne slute6i ni na kraj pameti, da se nikad
a. ovaj opet odmah poslao dvom, kud je stiglo 6. vi5e ne Ce s muZem sastati, Katarina nije ni suze
aprila, te izazvttlo golenrusablazan.Dvor je smjesta prolila, ve6 se poZurila na"trag i spalila sva pisma
dao to pismo prevesti na. razne jezike, te rzrzasia,r koja je drZaliLpogibeljnim, medju njirna Frankopa-
na razne strane, kao nadbiskupu mainckom, izbornim novo pisnro iz Zagreba, diplomu odredjenu episkopu
knezovima saskom i brandenbur5kom, regenburdkom Mijakiiu, pisma bosanskoga i kani5koga paie, te
njemadkom drZavnom saboru, kolegiju rimskih l<ar- Tattenbachovu,,ligu".
dinala, koji se upravo sasta5eu konklavu, na izbor Zrinski i Frankopan podjo5e s pratnjotn tra"
novog pape, da vide, kakove osjeiaje goje hrvatski sjever ; Muru su kod Turni5ia preSli na tri damca,
i magjarski buntcvnici spram kr5ianstva, kako skla- a konji plivajuii. Drugi dan o podne stigli su do
pajrr savez s Turdinom i kako grde i psuju Nijemce. Sz6chyjevogposjeda Szigetha, a na vede u Kormend,
Uza sve to Lobkovic je u podlosti svojoj ipak i gdje prenoii5e kod grofa Batthydnyja. Medjutirn
njemu i Zrinskomu vrlo ljubazno pisao: Raduje se se Zrinski putem zabrinu, te stao sumnjati u to,
njegovoj vjernosti i ne sumnja, da ie to i dinom do- da je dobro, Sto idu u Bed. Najprije htjede ostati u
kazati, pa da ie pomodi u uti5avanju bune i da ie se Szigethu,ondau Kormendu preobudenmedju Batthyd-
opet sve u stari mir i red povratiti, jer ,,kapijakraljeve nyjevim ljudma, dok bi Frankopan po5ao u Bed,
milosti nikad ni pred kim nije bila zatvorena", u da izvidi, kako njihove stvari stoje. No Franjo toga
nju se dakle ne moZe sumnjati. On, Lobkovic, zago- nipo5to ne htjede da udini, dapade Zrinskomu spo-
varat 6e ga po moguinosti. Slidnopisao je i Zrinskomu ditnu nestalnost ; zaprijetio se, da 6e mu otkazati
(16. aprila). S ovim pismima poiao je Forstall joi prijateljstvo i tako ga napokon dalje povukao. Prvi
isti dan u eakovac, dok je Spankau, zakoga se znalo, dan ja5ili su nekih ro milja, no drugi, rJ. aprila, vei
da se na 13. aprila odludio na navalu na Medjumurje, su sporije i5li i prospavali u Keresztesu kraj rijeke
dobio zapovijed, da dade, ako Se prilike nijesu posve Pinke kod jeZovita, 16. aprila pak proSli su kroz
promijenile, slobodan prolaz augustincu tamo i Kiseg, gdje je najugledniji i najimu6niji senator
natrag. gradski, inade protestant, razgovarao sa Zrinskim,
Medjutim, kad su ova pisma sastavljali u Bedu, te ga svakojako nagovarao, da ne ide u Bed, vei u
kocka je jur pala, a Zrinski i Frankopan jaiili su Gornju Ugarsku k Rdk6czyju. Na vede istoga dana
ve6 Ugarskom na putu spram Beda. Spankau naime, stigli su do Kabolda (njem. Kobersdorf), gdje su od-
jod prije nego li je dobio dvorske zapovijedi od 13. i sjeli kod grofa Franje K6ryja, brata onog lepoglavskog
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI
pavlinca fvana, koji je neko6 drZao nadgrobno slovo
Nikoli Zrinskomu. Grof K6ry bio je odludan prista5a
carev, pa je ve6 od nekoliko dana javljao u Bed
novosti o Zrinsko-Frankopanskom pokretu. StigavSi
k njemu, oni su mu odmah kazali, da idu u Bed, Sto
im je i odobravao. K6ryja je nenadani dolazak obojice
,,buntovnika" toliko uzbudio, da je jod iste noii,
dok su njegovi gosti spavali, javio u Bed, da su Zrinski
i Frankopan kod njega. Pismo njegovo stiglo je 17.
aprila na vede u Bed, te je s mjesta u B sati grofu K6-
ryju i odgovoreno : ako sejoi nalaze kod njega, nekaih
samo nagovori, da dodju u Bed ; no ako bi kud drugud
htjeli okrenuti, onda neka ih uhvati. Za sludaj pak,
da su ve6 otiSli od njega, neka odmah javi u Bed.
No Zrinski i Frankopan nijesu se zadri.avali kod
K6ryja, ve6 sjutradan po5li dalje. Grof pako od same
uzbudjenosti, ne znajuii Sta da radi, po5ao je s njima
toboZe kao da ih prati. Na putu sastane se sa svojim
slugom, koji mu je nosio odgovor iz Bed;a, te ga sav
smu6en pred Zrinskim i Frankopanom upita, ima li
pismo za nj , naSto je mnogo hladnokrvniji sluga rekao
da nema, jer se bojao, da bi sadrZaj samog pisma
mogao oba velikada odvratiti od puta u Bed. I tako
ja5u6i ditavu no6, stigoie u jutro rB. aprila u Bed, te
odsjedoSe u augustinskom manastiru na Landstrasse.
Dolazak njihov izazvao je veliko iznenadjenje
i dvor se poZurio, da ih pod pla5tem najve6e udvor-
nosti 5to prije dobije u svoje Sake. Lobkovic poslao
je po njih svoju kodiju, koja ih je o podne dovezla
u grad do gostionice ,,k bijelom labudu" na Kd.rntner-
strasse bez svake straZe. Pod vede vei su ih odijelili :
Zrinskoga smjestiie kod barona Ugarte-a, podpukov-
nika gradske posade, u dijoj je blizini stanovao i
Ivan Zrinski, Frankopana kod majora grofa Trauna,
a Rudolfa Lahna kod kapetana Arnolda, jer su pred
stanovima ovih dasnika bile ponamjeStene strate
i time bilo omoguieno na njih paziti, a da se ipak nije
dinilo, da su u zatvoru. Dolazak njihov u to je sasvim
zbunio javno mnijenje ; govorilo se dodu5e isprva,
da ih je K6ry doveo kao uhva6enike, pa je ova prida
pre5la i u poznija vremena, ali kod dobro upuienih
savremenika jedva da se tome i d.asavjerovalo. Neki
su dapade znal\ i to, da su obojica ve6 pomilovani,
pa da su samo do51i potuZiti se protiv Herbersteina,
Auersperga i Stajerske gospode, koji su njih nevine
tako ruZno oklevetali. Drugi opet znali su i to, kako
Lobkovic bad voli, da ustaju protiv Auersperga,
napokon bilo je i takih, koji su sve dosadanje pripo-
vijedanje ,,o stra5noj nekoj uroti i turskoj pomodi"
proglasili pretjeranostima, jer se inade ne bi velikaSi
bez otpora sami predali u ruke careve.
Medjutim se u Medjumurju i Primorju dogodi5e
uZasne stvari, a glas o zauze1u, eakovca stigao je u
Posljednji Zrinski i Frankopani.
NA BRANIKU DOMOVINE. 97
Bei jod prije Zrinskoga. Spankau je na 13. aprila
do5ao u blizinu eakovca, a da nije nai5ao ni na kaki
otpor, ni na pripreme, Sto bi na nj smjerale. IJza sve
to ipak je kroz no6 dekao, a drugi dan'u jutro 14.
aprila pojavio se u bojnom redu pred gradom. Na
njegov prvi poziv, da se posada preda, otvoriSe se
vrata, a jedan dasnik banidin iznesao je kljudeve
s porukom, da je eakovac vazda otvoren za carske
dete. Kad Spankau nije na5ao Zrinskoga i Franko-
pana u gradu, pribliZio se grofici Katarini, koja se
spremala sa svojom kierkom Aurorom na put, te
ih zamoli, da ostanu, Sto su one i poslu5ale. Nato
se Spankau poLwi, da zanzme Kotoribu, ostaviv5i
u eakovcu kapetana Kanickoga sa sto ljudi kao po-
sadu. Isti dan na5ao se i Breuner pod Legradom,
koji mu se takodjer bez otpora predade.
Dok su Breuner i Spankau ispitivali, kud su
oti5li Zrinski i Frankopan, a Spankau se nadao, da
ie na njegovo hrabrenje izi6i preda nj iz svoga skro-
viSta, jer nikako nije htio da vjeruje, da su odista
oti5li u Bed, Katarina Frankopanka primila je nje-
madke dasnike kao goste, te ih podvorila divljadinom
i vinom, no oni se sa svojim vojnicima gadno zahva-
li5e na toj udvornosti. Momdad je podela s vinom, pa
je trebalo izbiti dno badava i proliti vino, samo da
ih odvuku od zamamnog pi6a. Na to je uslijedilo
pljadkanje, kod kojega su dasnici prednjadili: po-
ku6tvo, oruZje, skupocjeni sagovi, kuhinjske sprave,
pet pari konja i kodije s opremom, sve je to otprem-
ljeno iz eakovca. Spankau je sebi uzeo konje i kodiju,
dvije ure, dvanaest srebrnih pehara, sagova, jedan
srebrni mad, pukovnici Leslie i Grana konje i oruZje,
dasnik nadzornik (Quartiermeister) 5oo dukata, ka-
petan Kanicki dvanaest srebrnih tasa i stolnjaka,
drugi srebrne svijeinjake, a tredi opet ne5to drugo.
Poslanik gradadkog ratnog vije6a barun Franjo Ivan
Wildenstein, koji je u carevo ime do5ao da plijeni u
eakovcu, naidao je na ovom ,,Zalosnom mjestu"
od strane dasnidke na sve moguie zaprijeke, pa je
samo iz daleka gledao pusto5enje. Kad je na nj red
do5ao, ve6 je sve iole vrednije bilo odneseno. Katarina
Zinska ostala je s neko Sezdeset slugu gotovo bez
hrane, pa se punim pravom mogla tuZiti kralju, da joj
vojnici odnesoSe sve, ne ostaviv5i ,,ni zdjele, ni
rai:nja".
Slidni prizori zbili su se i u prekosavskim i pri-
morskim stranama, kuda je podao Herberstein. Nakon
Sto je ponovno primio prisegu vjernosti od gradjana
zagrebadkih (7. aprila), okrenuo je najprije na Svardu
kod Karlovca, onda ra Ozalj, Ribnik, Novigrad, Se-
verin i Bosiljevo, te ih osvoji bez otpora. Herberstein
je svagdje progla5avao proskripciju Zrinskoga i
Frankopana, te na glavu banovu udario ro.ooo, a na
13
98 DR. FERDO SISIC
Frankopanovu 5.ooo talira ucjene. U zatzetim gra-
dovima karlovadki su Nijemci zulumdarili kao i nji-
hovi Stajerski drugovi u eakovcu: na Ozlju nijeiu
ni vrata ni prozora ostavili, dapade i brave su poski-
dali, dok je karlovadki zastavnik Saurer odnio onaj
ki6eni karabin, koji je neko6 bio vlasni5tvo pa$e
eengi6a. Na ro. aprila poSao je general u primorje,
za koje se austrijska vlada bojala, da lukavi Mledani
pod izlikom, da tamo5nje luke ne padnu u turske
ruke, $togod ne osvoje i ne zadri,e. Ovdje se nalazio
Orfej Frankopan i spremao na otpor. Vjerujuii po-
ruci Bukovadkoga obrati se za pomoi na lidkoga
Ali bega na Udbinu, ali poslanik njegov Jurica Bog-
dani6 ne predade pisma Turdinu, nego carskom ge-
neralu. No kad je duo, da Herberstein skuplja u Kar-
lovcu vojsku, te da njegova pisma i ljude lovi, a po-
gotovo za nevolju svoga rodjaka u Brezovici i Za-
grebu, odmah je pomislio na bijeg. JoS prije nego li
se Herberstein i krenuo spram primorja, ukrcao se
Orfeo s Jufijom Naro, Zenom Frankopanovom, u
pratnji od z8 osoba na brod, taknuo se Bakra, te
otplovio u trSianski zaljev :uTri,i(, otkuda su pobjegli
u Rossacis u Furlanskoj grofu Valvazonla, svom
stricu. Julija Naro ponijela je sa sobom sve srebro i
vrednije stvari u dvadeset kovdega.
Medjutim se Herberstein poZurio s 4ooo ljudi iz
Karlovca u primorje. Ye( v. aprila bio je u Bakru,
gdje mu se predao kapetan Frankulin, a isto tako
mu se predade sva ostala okolica od Grobnika do
Novoga i do Broda na Kupi. Razumije se, i ovdje su
njemadke dete sve oplijenile, Sto su na5le ; narodito
je stradala divna Kraljevica, gdje se njemadki vojnici
nijesu smilovali ni mramornim podovima i kipovima,
a onda Novi, gdje se nesre6ompo Zrinskoga i Franko-
pana na5la spomenica njihova poljskomu kralju Mi-
hajlu. Ali zrinsko-frankopanskaimanja nijesu ostala
ni drugdje po5tedjena ; tako je t Zagrebu iz Zrin-
skove ku6e odnio grof Nikola Erdody zavjese,tapete,
posude od cinka, vina i p5enice, dok je comes turo-
poljski Stjepan Svaitovid dao iz Lomnice odnijeti
sto mjerova Bukovadkova i:ita.
Onaj dan, kad su Zrtnski i Frankopan stigli u
Bed, vei je ditava Hrvatska bila u vlasti njemadke
vojske i njenih generala.
3. MUcENtdra SMRT.
Dok je Zrinski pregovore vodio s dvorom i ko-
nadno se njemu u ruke bez otpora predao, razvi5e se
dogodjaji u sjevernoj Ugarslr.ojsasvim drugim smjerom.
Poslije banjsko-bistridke skupitine, koja se ra-
zi5la ne obaviv5i ni5ta dne 28. marta, uzbudjenost
sve je to ve6ma rasla u Gornjoj Ugarskoj ; sada se
moglo duti glasova, da kralj ne drZi svoje zavjernice,
da se ne brine za narodne interese i vi5e toga jo$ i
gorega. Usporedo s ovim javnim izjavama Saputalo
se, da je Zrinskomu uspjelo sklopiti povoljan savez
sa sultanom, pa tako 6e Turdin odsada biti prijatelj
Magjara i Hrvata ; on ne ie dirati ni u vjeru ni u
ustav njihov, dapadene 6e ni poreza pobirati, jer se
zadovoljio malim podasnim dankom, koji su jedni
s r2.ooo, a drugi s 3o.ooo talira odredjivali. Nadalje
se povjerljivo pridalo, da je sultan Zrinskomu ve6
predao svedani atnameh, te ga imenovao kra-
ljem, ali ban da ga je odbio zadovoljivSi se samo
hrvatskim generalatom, a za kralja da 6e priznati
onoga, koga 6e narod izabrati, ,,pa bio ba5 i do-
banin".
Rdk6czy, koga su glasine podigle na erdeljski
kneZevski prijesto, ne samo da je u to doba (podet-
kom aprila) znao, da mu se tast sloZio s Turdinom,
ve6 se u smislu njegovih pisama dao na posao. Sa
Stjepanom Bocskayem pozove za g. apila u S6ros-
Patak sve one muZeve, zakoje je drZao,da su spremni
ustati na oruZje. Pozivu se njegovom odazva5e go-
tovo svi, pa tom im je prilikom R6k6czy saopdio
Zrinskova pisma, koja su primljena velikim odu-
Sevljenjem. Medjutim se zgodi, da je isti dan do5ao
na Patak zapovjednik tokajski grof Rtidiger Stah-
renberg u pratnji desetoricedasnika ; grof je bio kum
kneZev, pa je htio, da s njime u jednoj neznatnoj
stvari razgovara. Rdk6czy ga je primio vrlo lju-
bazno, no ve6 sjutradan ro. aprila javio je svojim
drugovima nazodnost njemadkih dasnika, na5to ovi
zakljude, da ih treba uhvatiti i tako zapo(eti ustan-
kom. Odmah potom podjo5eneki ,,interesati" k Stah-
renbergu, te mu najave, da je uhva6en i neka pod-
jedno preda Tokaj, Sto je grof odbio, ali mad im je
predao ; isto udiniSe i ostali dasnici. Potom otpremi
R6k6czy grofa Stahrenberga s pratnjor.n na grad
svoj Reg6cz, gdje su biii pridrZani u pristojnom za-
tvoru.
Uhva6enjem Stahrenbergovim zapodeodista sje-
vero-ugarski ustanak, ali bez ve6eg uspjeha; ne-
sloZni i slabo disciplinovani ,,interesati" ne uzmo-
gole zauzeti nijedan grad, premda su to poku5ali
pod Tokajem i Szatmdrom. Jedini vojnidki din bjeie
uspjeli okr5aj Magjara s dvim satnijama njemadkim
u megje5koj Sumi kraj Szatmilra (23. aprila). U to
dodje neodekivani glas, da je Zrinski s Frankopanom
poloZio oruZje i stigao u Bed, gdje su se predali na
milost i nemilost dvoru.
Kad su Zrinski i Frankopan stigli u-'Bed, od-
mah se izjailo nekoliko ministra, da treba protiv
njih strogo postupati i tako opet podi6i ugled Leo-
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DOTIOVINE.
poldov. Ali lukavi Lobkovic, lioji jc bolje poznavao
situaciju, Llze se tome protiviti veleii, da treba
oba velikaSa primiti ra5irenim rukama ve6 stoga,
da se Rdli6czy i ostali sjevero-ugarski nezadovolj-
nici jod jade ne uzrujaju i sasvim ne bace u narudaj
turshi i erdeljshi ; Zrinski imade velik upliv na svoga
zeta i cijelu sjevernu Ugarsklr, pa stoga ga treba
eterJeriru
ffuuJrolr
SAVRENIENA SLII{A O SM.{I{NUCU PETRA
(Zernaijski a.rhi.,-rt Za1-rcbu.)
upotrijebiti za urnirelje ustanka. Ovaj predlog Lob-
kovicev bi nato prihva6en i od kralja odobren. Radi
toga dakle nije se rr pridetku ni5ta takova dinilo pro-
tiv oba velikaSa, Sto bi ih moglo upozoriti, da su za-
tvoreni. Ali pronicavi Zrinslii nije o tom ni jednog
dasa sumnjao; njega nije zaslijepilo udvorno po-
n a 5 a n j e ,n a k o j c j e s v a g d j e n a i S a o ,a n i t o , 5 t o j e s l o -
99
bcdno primao posjete. Bio je posve smuien, Sto su
mu odavali lice, govor i drZanje ; jednako se tuZio,
da je zarobljenik, premda je svojim dobrovoljnim
dolaskom jasno zasvj dodio vjernost svoju. Skinuo
je mad svoj i predao ga Ugarteu, ali ga ovaj ne htjede
primiti, naprosto za to, jer mu car nije u tom smislu
nikake upute dao. RaspoloZenje Petrovo najbolje
ZRINSKOG.\ I FRANA K. FRANKOPANA.
karaiiteri5uvlastite mu rijedi, Sto ih jekazao Englezu
sir Williamu Hedgesu, kad ga je ovih prvih dana
posjetio : ,,Da su Turci rijed odrZali, zaista ne bih
sada bio zarobljenik".
Poradi toga sasvim je razumljivo, da ban nije
ni5ta dobra slutio, kad je dne 2o. aprila stala pred
njegovim stanom koeija lineza Lobkovica, te
-gu
IOO DR. FERDO SISIC
odvezla do njega. Petar bje5e uvjeren, da 6e ga is-
pitivati. Ali se prevario, jer Lobkovic ga je vrlo lju-
bazno primio, poZalio njegovu zlu kob i obeiao mu
svoju pomoi. Medjutim - pridodade knez - po-
trebno je, da Zrinski pokaZe nesumnjivu vjernost
spram cara i to izvanrednom kakom gorljivo56u,
jednom rijedju, neka pi5e R6.k6czyju, da se okani
usta5kih osnova i smiri, kako to dolikuje vjernomu i
pokornomu podaniku. Zrinski se rado odazvao i:elji
Lobkovicovoj, jer se time nadao poloZajsvoj popraviti,
te rede, da boijega savjeta zetu svomu ne moZedati,
vei da slijedi njegov primjer ; on da je pripravan
pisati, Sto i kako ministri Zele, te da moli Boga, da
peru njegovom dade onu pravu snagu, koja ie zeta
njegova obratiti na poslu5nost.I napisaoje dva pisma,
jedno R6k6czyjr, a drugo kderi Jeleni, oba veoma
njeZnim i ijubaznim tonom. Ponajprije je opisao, u
kakovu su ga nesreiu strovalili rgjavi savjeti i ne-
promiSljene osnove, a onda im uze svjetovati, neka
se nipo5to ne pouzdaju u nevjernog Turdina, ve6 neka
se obrate caru, pa 6e Zivjeti u miru. N j e g ova j e
sudbina u njihovim rukama, a onineka
sada pokaZu, da ga vole i da su mu djeca. Pisao je
joS i uglednom magjarskom ,,interesatu" Stjepanu
Barkoczyju : ,,Dao Bog, piSe Zrin:ki, da vam Zivom
rijedi uzmognem prikazati tok naiih stvari, jer u
pismu ne mogu protumaditi onoga, Sto bi trebalo da
kaZem. . ." lJ Bedu je nadaowaku milost, nastavlja,
a Turdin je varalica, pa stoga ga nagovara, da podje
k Rdk6czyju, te da ga zamoli, da na slobodu pusti
njemadke dasnike. Isto je tako pisao i Franji Nagyu
i zamolio i njega, da podje k RS.k6czyju i da mu
kaZe,neka ne vjerujeTurdinu, koji i onakone voli nje-
gove ku6e, vei poradi oca njegova; prevarit ie ga,
kao Sto je i njega. On, Zrinski, piSe od svoje slo-
bodne volje, a ne prisiljeno, pa na svoje po5tenje i
vjeru obedaje, da 6e se R6k6czyju svaka Zelja ispu-
niti, ako se okani orfi:ja; on 6e mu biti zaStitnikom
u Bedu preko moinih svojih prijatelja, a opazi li, da
ga dvor samo obmamljuje, onda neka slobodno radi,
dto ho6e.
PismaZrinskova odista su pomogla dvoru, jersu
prouzrodila toliko ogordenjei zabunu, da je ustanak
jednim mahom kao odrezan prestao. Da5to uap5eni
njemadki dasnici bjehu odmah pu5teni na slobodu.
Apafyja se sudbina Zrinskova toliko dojmila, da je
zaplakao, kad je o tom primio pisama iz sjeverne
Ugarske, koja se, nadaju6i se mirnom izlazu stvari,
takodjer predala na milost i nemilost dvoru. Ali se u
tome baS tako prevari5ekao i Zrinski, kojega se nena-
dani preokret u sjevernoj Ugarskoj neobidno dojmio
podavaju6i mu nade u spas. No doskora je s Franko-
panom zajedno stao opaZati, da se s njima stroZe po,
s t u p a n e g ol i p r i j e . N e s a m o S t o i m n i j e v i 5 e
bilo dozvoljeno, da se medjusobno
sastaju, vei nijesu nikoga drugog
ni k njima puStali, jedino Ivan Zrinski
mogao je jo5 posje6ivatioca. I{ad se u maju raSirila
narudena vijest, da je Frankopan htio pobje6i, onda
upotrijebi5e tu laZ tako, da su pred njihove sobe
postavili vojnidku straZu s golim sabljama. Sada sn
jasno uvidjeli, da su zarobljenici,protiv degaje Fran-
kopan ljuto planuo. On ne bi do5aou Bed,rede,kad bi
se osjeia.okrivcem, a oni razlozi, koji su ga ovamo
doveli, jo5 mu i sada nalai,u, da se u svemu povjeri
kralju. Potom skinu5e madeve,da tako od sebeuklone
svaku sumnju, a njihovi ih dasnicisada primiSe.
Medjutim je dvor po raznim informacijama ve6
mnogo toga saznao o njihovim namjerama i djelima,
ma da jo5 nije zapo(elaredovita istraga. Jedino ko-
nju5nika banova Rudolfa Lahna presludao je kan-
celarHocherjod naz3.aprila, pa ga ponajviSeispitivao,
kako i s kojom je namjerom Zrinskt ostavio eakovac
i u kakovoj je svezi bio s Tattenbachom. Mladi je
Nijemac iz prva vrlo oprezno i rezervirano odgova-
rao, ali kad mu je Hocher zaprijetio mudilima i vjeia-
lima, iskreno je ispridao sastanak i razgovor svoj sa
Stajerskim grofom u Kranichsfeldu. No taj izkaz
nije mnogo teretio oba velika5a, jer je dvor kud i
katno o tom vi5e znao.
Doskora bi5e oba zarobljenika pozva\a, da pre-
dadu neko pismeno oditovanje o svojoj stvari. Oni to
udini5e z. maja. Znal,ali dobro, da mu je glavna po-
gre5ka pregovaranje s Turdinom, Zrinski se dao na
dokazivanje,da nikad nije imao ozbiljnih namjera, da
se sloZi s Turdinom, ,,teLkome Bog pomogao u smrt-
nom dasu." Dopisivanje s njime zapo(eoje na po-
nuku Rottalovu i Njeg. Velidanstva,a Bukovadkogaje
poslaou Tursku samo za ts; da ondje uhodari, premda
se pred njime izrazio, kao da bi ozbiljno htio sklopiti
savez s Turdinom. Bukovadkomu je pak bio glavni
neprijatelj grof Nikola Erdody, pa kad je taj doduo,
da je poSaou Tursku, digao je veliku galamu u Hr-
vatskoj i kod gradadkegospode,te na sve strane huSkao
protiv njega i bana, kojemu je takodjer davni nepri-
jatelj. ,,Kad sam ja doduo one izmi5ljene glasine o
meni, nastavi Zrinski, zamolio sarn zagrebadkoga
biskupa, da ode u Bed i da vjerno prikaZe poloi:aj,
a kad se on pokazaosporim,poslaosam joS i Forstalla.
Zanjegova boravka u Bedu podeoje Bukovadki, pre-
dobiven obe6anjima turskim, gospodariti na granici,
te podinio stvari, Sto ih ne bi smio uraditi. Ja sam ga
poradi toga pozvao k sebi, no zapravo, da ga uhvatim.
Medjutim se uplete u to karlovadki general, koji ne
samo da je Bukovadkoga prisilio na bijeg, nego je i
na mene i moja imanja navalio opusto5iv5iih ognjem
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DO.\IOVINE

FRANJO (KRSTO) FRANKOPAN PRED SUDCII\{A U BECKOM NOVOM MJESTU.

Po Corn. Meyssensu.

i madem.Vidio sam, da moji bedki poslanici kasne,
vidio sam upravo odima, kako se sve bliZe primide
propast moja, pa sam stoga morao pomisliti na to,
da je protiv mene buknula srdZba kraljeva, te da
hoie konadnu propast moju i sramotnu smrt. U
tom mi5ljenju potkrepljivalo me je proilo iskustvo;
do5lo mi je u pamet, koliko li je oduvijek bila izlo-
Zenaporodicamoja zanovetanju,koliko li me je jo5
od mladosti mrzio knez Auersperg,kako mi je uzaludan
bio sav tro5ak, sva moja vjerna sluZba Sto sam je
kralju dinio s pogibelju i:ivota i prolijevanjem krvi, jer
nijesamnikadbio dionikomkake polakSiceni nagrade.
Konadnosamvidio, kako se moji zlohotnici rote protiv
mene, pa sam pao u odajanje. Onda sam zamolic
moju snahu (Sofiju Lobl), da ode iz fakovca, ali sam
joj podjednostavio na srce, da se zanzme za moju
stvar kod dvora. Tada sam postavio topove na zidove,
izaslaostraZena krS6anskustranu, pisao budimskom
i kani5kompa3i, a magjarskoj sam gospodi pretjerano
opisaotoboZe postignute rezultate po Bukovadkomu
(kod porte), no kamo su pisma moja zapala, toga ne
znam. Jednom rijedi, udinio sam, Sto sam mogao,
da odbijemonenevolje, ito su se skupljale nad mojom
glavom ; i premda sam lako mogao podiniti z\a, ipak
nijesam toga uradio, vei sam to uvijek odg:rdjao,
uslijed desa grijeh moj nije imao
ni kakovih j
poslj e d ica." Medjutim do5ao e
Forstall i donio sa sobom obeianje pomilovanja od
strane kneza Lobkovica, dije je sve uvjete izvr5io :
prekinuo je sve svezesvoje s duSmanimabedki.m,pa
samo Boga molio, da se opet moZe povratiti u milost
kraljevu. ,,Mislio sam, da sam prema s viie strane
zadanoj rijedi u posvema5njoj sigurnosti, kadno
me napade s jedne strane general Spankau, a s druge
Breuner s kraji5nicima. Ja sam se lako mogao svima
oduprijeti, ali se nijesam htio boriti protiv kralja, o
dijojsume milosti uvjeravali. Vidio sam, kako pusto5e
i plijene zanzelo Medjumurje, a iz thva(enih pisama
naudio sam, da protiv moga eakovca dolazi nj e-
madka vojska sa spravamaza podsjedanje.Ne htiju6i
se izvr6i sramoienju od strane mojih du5mana, za-
ja5io sam no6u konja, preplivao Muru i doSaoovamo,
da padnem do nogu Va5egVelidanstva." Sve su mu
opusto5ili, pa tako sada trpi za grijehe svoje vi5e
nego li je zasluiio. ,,Ali neka bude uza sve to ipak
blagosloveno ime Gospodnje!"
FranLopan, dija je stvar po opiem mnijenju
mnogo gore stajala od Zrinskove, nije se zadovoljio
 DR. FERDO SISIC
PETRA ZRTNSKOGA PREVAZAJU UIiBECKOM NOVOM MJESTU IZ CARSKOGA DVORA U CARSKU ORUZANU.
Nacrt Corn. Meyssensa.
s jednim pismom. Od njega su ostala detiri spisa iz
prvih dana mjesecamaja (2,3,4 i 5. [?]), u kojima je
nastojao, da isprida svoje dine pred Leopoldom i da se
uz cijenu iskrenog priznanja spase.Frankopan kaZe:
On je tek onda doznao za poslanstvo Bukovadkovo u
Tursku, kad je stiglo kapetanovo pismo iz Soluna,
a saopdili su mu ga Malenii i eolni6. Zrinski je sam
pravu misiju Bukovadkovupred njim tajio, jer mu je
kazao na njegovo pitanje, gdje li je kapetan, da je
oti5ao u sjevernu Ugarsku i u Erdelj - poradi Zenidbe
Ivana Zrinskoga. Onda nastavlja : On nije imao druge
svrhe, nego da dozna osnove banove i njegovih pri-
staia, te da zadobijenjihovo povjerenje.Ono ,,ruZno
pismo na sramotu carevu i njemadkoga naroda"
pisao je ,,samoiz politike" i od nuZde,te stoga ,,kle-
de6i" moli opro3tenje od Njeg. Velidanstva ,,za tv
drskost." DoSavSiu eakovac doznao je neke potan-
kosti o osnovi banovoj, naime, da treba s Turdinom
i njegovom pomodi prepla5iti dvor i od njega iznuditi
na taj nadin neke pogodnosti. On, Frankopan, nije
te osnove odobravao, nego preporudio neku drugu,
koju je Zrinski prihvatio. Upravo zato, da dvor vidi,
kako su mu s jedne strane ljerne prista5e Zrinski i
Frankopan, a s druge kako je nepouzdan Turdin, on,
Frankopan, preuzeo je na sebe razgla3enjeBukovad-
kovog uspjeha po cijeioj zemlji i to tako, kao da su
oni, naime ban i prista5e njegove, spremni, da ih
prihvate. Znali su dobro, da 6e se to odmah saznati
u Gracu i Bedu, pa da ie ih onda pozvati na odgo-
vornost.
Tom pak prilikom nadali su se, da 6e moii
pred kraljem dokazati nepokolebivu vjernost svoju i
sve svoje poslove urediti. Poradi toga govorio je u
Zagrebu i okolici, da je Turdin Zrinskomu dao stano-
viti rok za pokorenje, a to sada du5mani njegovi tako
prikazuju, kao da je on to pokorenje preporudao.
Hranu poslanu Savom u Krajinu samo je za to zapli-
jenio, da ne padne u ruke Bukovadkomu. Upravo
s istoga razloga htio je i u Zagrebu ostaviti posadu.
da tamo pribjeglo mno5tvo obrani od Bul<ovadkoga.
Da uop6enije iSao za orui,anim ustankom dokazuje to,
Sto se pred Herbersteinom bez boia povukao i polao
u eakovac, gdje ga je onda Zrinski uputio u svoje veze
s Magjarima i s Tattenbachom, nadalje mu kazao, da
je pisao mainckom nadbiskupu i mletadkom francu-
skom poslaniku, te da se obratio na mletadku repu-
bliku, - jednom rijedi, Frankopanje mnogo opiirnije
i podrobnije ispripovrjedio ono, dto je Zrinski u svom
 if;"

POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DOMOVINE.

RASTANAK FRANJE KRSTE FRANKOPANA S PETROM ZRINSKIM.

Po sawemenom nacrtu.

oditovanju prikazao kao dine odajnosti. Napokon
izjavi, da su gla'rni zavodnici i pokretadi poslanstvau
Tursku bili Bukovadki, Berislavi6, Maleni6, eolnid i
Pogledii, a kasnije da im se jo5 pridruZi5e kapetani
Gereci, ernkoci, Gottal, te braia Stjepan i Franjo
Ivanovid. Posljednji bio je dvorski kapetan banov i
vrlo pouzdan mui,, kojem je svaku, pa i najve6u
tajnu saop6io. ,,Ima joS mnogo niZih, ali ih po
i m e n un e z n a m o z n a ( i t i : u k r a t k o d a s e s t v a r
nastavila i da ban nije odustao od
svojih osnova, p r i d r l u i , i o bi m u se
ve6i dio Hrvatske."
Ali oditovanjaovanijesu mnogo pomoglazaroblje-
nicima, dapadedvoru su ona bila tek napisanausvrhu,
,,da uzaludnim isprikama prikriju dobro promiSljene
spletke." Isto im je tako malo koristio zagovor pa-
pinskog nuncija Spinole i kardinala Barberinija, a
sve to zato, Sto je knez Lobkovic svakako htio, da
ovom ,,bunom" udvrsti svoj poloi,aj i pokaZe svoju
drZavnidkuspremu. U tu mu je svrhu dobro dolazio
spor razvitak stvari, jer 6e tako kroz duZe vremena
biti sve odi u nj uprte. Poradi toga knez nije nikako
htio, da oba velikaia lupozna.s njihovom crnom bu-
du6no36u zavaravajuii ih raznirn frazama. Tako je
Zrinskomu odmah dojavio uspjeh njcgova pisma na
Rdk6czyja, koji se odista pokorio kralju, ali podjedno
od njega zatraLio, da nastavi svoju ulogu i da nago-
vori Zupanije, da se povedu za Rdk6czyjem. Ovo je
Zrinskomu ulilo nekih nada u duiu, dapade on je
otvoreno izjaio, da je kralju udinio takovu uslugu,
koja je svakako vrijedna priznanja i nagrade. No
samo prebrzo se razo\arao, kad su mu mjesto nagrade
postavili dvostruku straZu pred vrata, ispriiavSi se,
da je to udinjeno zbog odsutnosti Leopoldoveiz Beda.
Ocl sada Petar nije ni s kim vi5e bez nazodnostistra-
tareve mogao razgovarati, pa stoga uzbudjen javi
to Lobkovicu s dodatkom, da bi ga trebalo poradi
stvari R6k6czvjeve nagracliti, a ne kaznitr. Ali pismo
mu ovo niSta nije koristilo, jer je sve ostalo pri starom.
Koncem jrna zapoie istraga ; dast suca istra-
iitelja zapala je Hochera, kojern su kao biljeZnika
dodali Krstu Abelea, dvorskog tajnika, njemu slidnog
dinovnika. Hocher je 26. juna u jutro u 7 sati prvi
put dao k sebi dozvati Zrinskoga, te ga opomenuo,da
kaZe i;tinu. Petar je odgovorio, da nije nikad imao
obidaja nijekati, pa da 6e kao i dosele, tako i sada

i"i
t04 DR. FERDO SISIC

PETRA ZRINSKOGA VCDE NT\ STRATISTE,

Po nacrtu .Corn. Meyssensa.

kazatr golu istinu. Na to uze Hocher ispitivati bana o bio, te je vrlo te$ko priznao, dl se kod Francuza tuZio
stvarima, Sto ih je on naveo u svom oditovanju od na cara, a konadno je ljutit upitao Hochera, Sta ga mudi
z. rrraja; zapodeo je sa sporednim lidnostima propit- s Gichinom stvari, kad ga uhvati5e poradi saveza
kujuii se o barunu Locatelliju, koji je kao Tatten- s Turdjnom. ,,Njegovo je Velidanstvo i to zapovjedilo,"
bachov prijatelj takodjer dopao tamnice, onda o kape- odgovori Hocher. Glede hrvatskih stvari Zrinski je
tanu Caldiju, kojeg je Zrinski poslao pred Spankaua, naglasio, da je vazda traLjo mir i sporazum te opetovao
a sada je kao sumnjivac takodjer sjedio u gradadkoj ono, Sto je jod z. maja oditovao. Nadalje rede, da nije
tamnici. No Zrinski nije ni5ta iskazao, Sto bi ovu dvo- znao za ono, Sto je Frankopan radio u Zagrebu i oko-
jicu moglo teretiti. Tada je pre5ao na Franju Ivano- lici, a kad je saznao, da nlje odobravao, jet je tei;io ztt
vi6a, na poslanstva bosanskom, kani5kom i budim- mirom. Na upit Hocherov, je li on poslao Bargiglia u
skom padi, na koja je pitanja ban otvoreno odgovarao. Poljsku i gdje je taj redovnik sada, odgovori ban, da
Da Petar nije s Rdk6czyjem imao nikakva saveza, ga je odista poslao u Poljsku, ali za to, da mu pri-
ne htjede Hocher vjerovati dobaciv3i mu : ,,Postoji bavi poljsko plemstvo ; gdje je Bargigli sada, toga
jedno pismo va5e kieri Jelene, u kojem ona piSe, ne zfia.
kako je Stahrenberg na vaSu zapovjed uhvai.en." Ispitivanje trajalo je do podne, a onda se Zrinski
,,Nije istina," plane Zrinski, ,,ma pisala moja kii Sto zakleo na po5tenu plemi6ku rijed, da je sve ono, Sto
mu drago. Ja o toj stvari nijesam niSta znao. Istina je je kazao, istinito ; ujedno je zamolio, da mu se dade
samo to, da sam R6k6czvja nagovarao, da se digne ljetno odijelo i nekoliko badava s,ina iz eakovca. Kad
na oruZje, ali odgovora od njega nijesam primio." se vratio u svoju sobu, jedan mu se odgovor nekako
Potom je Hocher pre5ao na inozemstvo ; Sto je pisao nije dopao. Za preslu5avanja naime Hocher mu je pro-
nadbiskupu mainckom, u kakovoj je svezi bio s Po- ditao i ono pismo, Sto ga je zt. marta pisao Frankopanu
ljacima i Francuzima, za3to je bio Poljak Gicha u i u kojem ga je bodrio nabrzi rad. Medjutim ovo pismo
Parizu, koliko je novaca dobio iz Francuskc. Odgo- nikad nije doSlo markezu u ruke, zalto i kako, to se
varajuii na ova pitanja, Zrinski je ve6 vi5e rezerviran rle zua, ve6 ga nadjode kod jednog vojnika, koji ga
-
I'OSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI
jc htio turiti u puSlir,rnad barut. Na upit Hocherov
Zrinski je tek toliko kazao,,,da ga jc pisao u najve6oj
zdvojnosti i to onda, kad je pisao u Turskn, Budim i
sjevernu Ugarsku." Sadapak, kad je o tome stao raz-
miSljati, dinio mu se taj odgovor veoma pogibcljnim,
pa je gledao, kirko darto popravi. Podjedno stala ga je
uzrujavati i sumnja (daito, bez osnova) da je jedino
sam Frankopan mogao to pismo predati Hocheru, pa
je stoga u srdZbi svojoj stao krivnju bacati na svoga
Surjaka, ali ipak ne tako, da bi njemu ikodio, ve6,
da se neklilio obrani. Poradi toga zamolio je sjutradan
Abelea, da bi doiao k njemu, jcr je rad nelto da
popravi u svom iskazu. No Abele mu je porudio, da
bez Hochc'ra nc moZe doii, ir joS manje itogodj prorni-
jeniti u zapisniku i medjsfi6 ako imnkiLkuprinrjedbu,
neka je pismeno saopii, 3to je b:ur i uiinio. -fuie jc,
p i s a o j c 2 2 . j : : l . . ' a ,i z z a b o r t : n o s t i n e i t o k a z i r r i , i t o
rnora sudii nakon duljeg razmiiljlrvanju i dozivar-rjrr
dogodjaju u pnmet, promijc.niti. Pisma <td 2r. martir
n a i m e n i t i j e p i s a o i z z d ' n ' o j n o s t in
, iti iz prorli-ununiL
krpovstvu-,ve6 ga je nirpis:ro jedino, da }3ukovlLikcigiL
domami iz Turske. Onda nerstavlja : ,,Iiad jc Buko-
vadl<i prvi puta pisiu), da je svc uspjeino obavio,
j a s a m , u m j e s t o d a s e o d m a h u h v i i t i m o r u Z ja , p o s l r u )
ztrgrebadkogabisliupa kralju, da sc' pobrirre z-irme, lr
to za to, da mc. krlrlj ne ostavi. Ostao sanr mirun
1 o Si o n d a , k a d j e B u k o v a d k i l j u t i t o p o n o v n o p i s a r ,
Frankopzr"nu,z;rSto ve6 ne zapodesmo neprijateljstva.
Ovo je pismo Frankopan meni poslno, a ja preplaiivii
se pisao sam mu onda ono uzbudjeno pismo, sam,'
da se ne pobunc i da Rukoverdki dodje ito prije k meni.
Sliino sam pismo odpremio i na Bnkovat'koga, rr
t:rj je potom otiSao k Frankopirnu, clok k meni nije
htio da dodje." Lr to pak doba bila je straina zim;r,
ir visok snijeg leZao jc po cijelom kraju, talio da jc
trcbalo ztt po(.i i vratiti se iz Turskc kaka tri nrjcsrcrr.
Pir kako da bi bilo moi,no zauzimati gradove i zermlje !
,,Drugi povod pismu bjla jc i,elja, da Bukovadkogii
uvjerim o mojoj iskrenosti spram Turtina, jer je oit ,,
njoj sumnjao, dapade mislio je, dir"se bojim, da 6e sr:
on podiii protiv mene s Frirukoplinom, koji se duiom
i tijelom pridruZio pokretu. Gdje bi diLkle ostalo onih
j.ooo Turaka, kacl sam bai u to dobao slao u IianiZu,
da pitam, mogu li pomoii dobiti, ako mi je ustreba, rL
paia je odgovorio, da bez odludnc zapovjedi portine
ne smije niSta udiniti." To znadu Frankopan i Ivanovi6,
dok je biskup zagrebadki svjedok, da o Frankopano-
vim zagrebadkim poslovima on nije niSta znuo. Ni
u gornju Ugarsku ne bi bio pisao, da ga Frankopirn nijc'
upozorio, da X{agjari u Banjsl<oj Bistrici drZe skup-
5tinu. Frankopan rnu je pisao, da pobuni Magjare;
,,nijesam htio, a samo kad su me napali i kad je to
Frankopan pono\,no zahtijevao, udinio sam, kao Sto
Posliednji Zrinski i Frankopani.
NA BRANIKU DOMOVINE. ro5
sam se ved oiitovao. Ni veziru budimskom ne bi bi<r
pisao, da nije bilo Frankopana, koji je onamo poslao
i svoga ispovjednika Tomasija. Osim toga otpustio sam
tri satnije vojnika, a ne bih ie bio ni sastavio, da nijc
Franl<opan jadnu moju Zenlr nrl to naveo. To zna i
karlovadki gencral, a znadu i ostali. Jednom rijedi,
Franl<opan je bio svemu kriv, jer ga jc zanijela mladost
njegova, vatra i slavohleplje, ali nadam se, da 6e se
vremenom vratiti k pameti i zna.ti sluZiti Njegovo
VclicYanstvoi domovinu."
I(ad je Zrinski to pisao, ve6 je Hocher presluiar.r
i Frankopana. Pozvao ga je k sebi istoga dana 26. juna
u pet snti po podnc i stavljao mu pitanja lt svezi
s irjegovim octitovatujimlr.Fritukopan je ostao u gl?tv-
ncim kod svojih tvrclnja, tclt je tamo iuno poneito
proiirio. \Iedjutim i kod njcga jc Hocher znao r.rdc'-
siti stvar tirko, da jc i on ujedarcd tr Zrinskomu gledao
najve6eg cluimlLna i ollildac'it s\'ogil, .l n{jrnil sttmnjt:,
clir su to vc6 nclii dnrgi i prije uiinili, kocl iegit im jc
osobito zgodnri biiri tri, ito sc oba rtztrika 1'6'[od konca
irprila nijesu sastala i sporazumjel:1. PrLtitko sc zgodi,
dzr je FrunkopiLn na prigovor Hocheror', da Zrinski
nije niSta zna() o njegovom djelovanju u Zagrebu i
Turopoljrr, kaziro, du tome nije tako, jer da ga je ban
posebnim pisrnom od z-1.mrrrt:r (kojc ie docnijc i llre-
dao) optrnor'lustio, cl:r se s veliliiriima, plemi6ima i
kapetanima, ili bilo kojim mrt clrago rodoljrrbima
Hrvatske i Slavonije porazgovori o stvarima u korist
domovine, a sve ono, (to ie on s njima utvrditi i
ui'initi, priznati kao svoje. Ostalzr jc pismrt Zrinskova,
rec'e, spnlio, a trop6c Irije niSta drugo udinio nego ono,
ito je s banom prijc utanaiio. Odludno je zanijekao
tvrdnju Zrinskovu, kao dabion bio buntovnik. ,,Lako
je takova ita reii, ali trebri i dokazar"ti.To je isto ta-
kova nei:;tina, kao diL sum jlL sada nit drugom svijetu."
tl uzrujrLnosti svojoj i usplirm6eloj mrZnji na iurjakn
svoga, dodade nu to, Zrinski jc joi i nakon 5to je sina
poslao u Be d, kazao, da 6e se Herbersteinu ljuto osve-
titi, idn i:c se, jcr se Turc*inu nj odito ne pouzdajc,
poturdi.ti. On, F-rankopan, vazda ga je mirio ; on 8rl
je uprtrvo dovco u Br-'di sprijedio, da nije otii:ro u
sjevernu Ugarsku. Za Bargigiija jc prizntto, da jc'
poiao u Poljsku, da sprijedi Zenidbu nadvojvodkinje
Elconore s kraljem X'Iihajlom, a r.rputu njegovu da
je preveo na talijanski iz Zrins|'.ovog hrvatskog kon-
cepta; njemu se koncept niL vi5e mjesta dinio pre-
oitrim, pu ga je htio ublaZiti, ali Zrinski tog:L nije
htio dozvoliti. Na pitanje Hocherovo, da li jc pri-
pravan nil sve ovo, Sto je izjavio, i priscgu poloZiti,
odgovcri, da jest i neka bude Bog s njime onako mi-
lostiv, kako. je u svom oditovanju govorio istinu.
I{edjutim sc Zrjnski u zatvoru svom jednakrr
grizaro i jedio ; on, koji se dobrovoljno pokorio. i
L1
r06 DR. FERDO SISIC
na poziv carev do5aou Bed, pa onda takovu uslugu
udinio Leopoldu umirenjem Rik6czyjeve bune, on
da je sada rob bez nade u oslobodjenje! OsjeCaoje,
da je glavni grijeh Sto ga tereti, pregovaranjes Tur-
dinom, pa. je s toga upeo svu umnu snagu svoju, da
dokaZe nevinost svoju. Ta kako bi on, Zrinski, koji
je od rane mladosti naudio mrziti Turdina i njegovu
podmuklost, mogao ozbiljno na to pomiSljati, da
da se s njime sloZi ! On je pregovaranja samo kao
zamku shva6ao, onako, kako se to dini u boju ; na
svrhu treba paziti, a ne na sredstva. To pak naj-
jasnije dokazuje njegovo pona5anje u doba tako
zvanog ustanLa, jer onaj, koji ima na umu, da Sto-
godj zbilja i udini, taj bi zacijelo drugadije radio.
Sto ga ne pu5taju na slobodu, pripisivao je opet
tomu, da se boje njegove osvete, i zato se u svojoj
spomenici Sto ju je u julu poslao Hocheru i caru iz-
javio spremnim prisedi na oltarski sakramenat, da
nikad ne 6e na nju pomiSljati. Ta Sto bi mogao caru
udiniti on, jedan crv, sve kad bi i htio ! Nadatje je
spomenuo, da 6e se Bukovadki, ako mu Bog nije
pameti uzeo, vratiti iz Turske, samo ga car treba
da pomiluje i od5teti. Frankopan pak davni je njegov
du5manin, koji mu je vei viSe puta o zlu radio, pa
stoga ne valja vjerovati, da bi mu se on bio posve
povjerio. Medjutim on se ne dudi njegovim dinima,
jer ni najvedi mudrac nije u mladosti drugdiji.
Ovu je spomenicu Zrinski predao 24. jula poslije
podne Hocheru, kad su ga opet pozvali k njemu.
Tada je dvor imao u rukama oba banova pisma R5.-
k6czyu (od ro. i 23. marta), pa je Hocher o njima
zapodeo preslu5avanje. Zrinski ih dadto nije mogao
zanijekati, ve6 je iskazao, da ih je napisao samo
zato, da Rdk6czya privude k sebi, dok je sve ono
o sa\/ezu s Turdinom i o novdanoj pomoii blla lai:.
ViSe se smeo, kad je Hocher pre5aona poljske stvari,
na Gichu i Bargiglija. Kod toga se Hocher posluZio
varkom rekavSi, da su Gicha i Bargigli ve6 sve pri-
znali, te da je prvi izlavio, da je Zrinski zami5ljenu
bunu saopiio Ludoviku XIV. i od njega traZio no-
vaca i vojne pomo6i ; nije li to istina ? ,,Nije istina,
odgovori ban Zestoko; neka ga vrag nosi, Gicha
IaZe". Medjutim na5li su u Novom medju Franko-
panovim spisima i koncept njegovog prijevoda udute
za Bargiglija, te izvje5taj fratrov. Hocher je sada
upitao Zrinskoga, nije li Bargigli imao u Poljskoj i
drugog posla, a ne samo da mu pribavi poljsko plem-
stvo. Kad je Petar odgovorio, da nije imao, kancelar
mu naprosto urudi onu uputu i rede : ,,Bargigli je
sam priznao, da je po5ao u Poljsku poradi Zenidbe
kralja Mihajla". ,,To je bila misao danskog posla-
nika," odgovoriuzrujanoZrinski, ,,koji me je umolio,
da preporudim stvar, ali onda joi nije ni govora bilo
o udaji nadvojvotkinje Eleonore". Onda nastavi :
Bargigli se brzo povratio, a uputu je ovu nadinic
Frankopan ; on, Zinski, molio ga je, neka je ne pre-
dade kralju i dri:i, da je fratar tako i uradio. Kad mu
je Hocher dobacio, da Frankopan njega proglasuje
autorom upute, neobidno se lecnuo i pun bijesa i
ogordenjauze vikati i dokazivati, da to nije istinito,
jer da orl za take stvari nema pameti, nego samo
Frankopanova talijanska prepredenost. Zanijekao je
i to, da je Tattenbacha nagovorio na savez protiv
cara, na5to mu Hocher na njegovo gorko iznena-
djenje pruZi jedno oditovanje Stajerskog grofa, Sto
ga je napisao 7. maja u gradadkom zatvoru i u.
kojem je vjerno pikazao postanak ,,lige". Sva su
ia pitanja Zrinskoga tako smela, da je napokon klo-
nuv5i rekao, da ne vjeruje, da Ce ga na sudnjem
danu tako teSko muditi, jer nikad nije ni sanjao,
da bi ikad imao danas sutra za svaku svoju rijed
tako odgovarati.
Od svega joi je najviSe briga zztdavala Zin-
skomu uputa Bargigliju, za koju je i opet drl,ao, da
ju je samo kleti mu dudmanin Frankopan predao
dvoru. Bio je to novi grijeh i to protiv lidnosti Leo-
poldove, a ne uspije Ii mu, da ga sa sebe skine, nije
se mogao nidem dobrcm nadati. S toga je treii dan
nakon presluianja pisao Hocheru (26. jula), neka
mu po5alje Abelea ili neka njega samog primi, j"r
mu jma neito vaZna saopiiti. Hocher je bio spreman
da mu poSalje svoga biljeZnika, poglavito stoga, da
ga navede na to, da ne nijede svojih jasnih sveza
s Tattenbachom. Ali Abele nije se usudio poii k banu.
,,On je bana samc dva puta vidio, rede, i to prilikom
obiju presluSanja,a inade nije s njime ni rijedi pro-
govorio. No uza sve to on se, a da ni sam ne zna
zaito, boji tog dovjeka. Tu se i onako radi o vaZnim
stvarima, pa za to nikako ne bi htio s njime lazgo-
varati na samu". Hocher je uvaZio strah Abeleov,
pa je stoga Zrinskoga jo5 isti dan pozvao k sebi u
dva sata popcdne. Ban mu rede, da je onu uputu
nadinio Frankopan i njemu je dao, da je prodita.
Koncept je medjutim leZaokod njega na stolu osam
dana, a da ga nije ni pogledao,premda je Frankopan
jednako poZurivao stvar, da Bargigli moZe 5to prije
podi u Poljsku. Bargigli pak se dugo nije htio primiti
poslanstva,a i vratio se vrlo brzo, ier su nastale razne
pridc i sumnje o ,,opatu Palmeriniju". U klatko :
Frankopan je koncipirao tu uputu, Frankopan ga
je poZurivaoi pobudjivao da je po5alje, pa stoga je
on glavni i jedini krivac. A1i Hocher i Abele bili su
drugog mnijenja. Iz ovoga priznanja, rekoie, vidi
se, kako je Zrinskoga ve6 i Bog ostavic ; Sto se vi5e
ispridaje, sve se veima zapli& priznavaju6i i sam,
da je protiv lidnosti careve pcdinio najteii grijeh,
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DOMOVINE.
jer je ovaj ,,sramotni spis" drZao osam dana kod
sebe, ditao ga i napokon predav5i ga tako reii odo-
brio i prihvatio kao svoj.
Dok je istraga ovako tekla, sve se viSe glasova
dulo iz Ugarske i Hrvatske, da Bed i njemadki sudovi
nijesu kompetentrri, da sude hrvatskim velikaSima,
nego jedino ugarski i hrvatski sabor. Za saziv sa-
bora izjavio se i sam kancelar ugarski Toma P6lffy.
No njemadkim ministrima nije se taj predlog svi-
djeo; tko zna, reko5e, kad bi se i mogao sazvati
sabor, po5to se zemlla joi nije umirila kako treba,
a onda da se i umiri, na saboru ne bi vedina stali5a
bila velil<a5ima sudac, nego odvjetnik i zagovornik.
Da poZuri istragu, Hocher jc potom 13. augusta
joS jednom presluSao Frankopana, nakon Sto ga je
za podue dao zvati k sebi. Frankopan je ponovno
potvrdjivao, da govori istinu i da je svaku rijed kadar
dokazati svjedocima i ispravama, a u lioUko se Sto-
god zgodilo na samu, spreman je izjavu svoju Zrin-
skomu u odi kazati. Glede Zrinskova oditovanja
udinjena u julu, da je on autor Bargiglijeve upute,
rede : ,,Vrlo slabo poznajete Zrinskoga, arko ga dr-
Zite samo hrabrim vojnikom, a inade jednostavnim
i za prepredenosti nesposobnim dovjekom. Zrinski
vrlo dobro znade, da ga obidno smatraju ovakim,
pa sada ho6e, da se pomodu toga neispravnog mni-
jenja opere od krivnje. Ali Bog n: moZe dozvoljti,
da jedan krivac umakne kazni na radun nevinoga.
Ni sam Zrinski ne moZe toga re6i, da je s njegovim
znanjem poslao Bukovadkoga u Tursl<u, ili da je on
ma i5ta o svemu znao, prije nego li je stiglo Buko-
vadkovo pismo iz Soluna. Ako je dakle u toj stvari
ustvrdio neistinu, onda je lako sebi zamisliti, koliko
treba vjerovati i ostalim njegovim izjavama. On,
Frankopan, nije ni5ta zttao o ranijem razvitkt za-
vjere, a nadju li kakovo pismo, 5to se na to odnosi,
sam 6e scbi suditi. U najnc,vijim pak dogadjajima
sudjelovao je samo prividno, sa Zeljom, da moi,e
sluZiti Nj"g. Velidanstvu. U eakovcu je doduSe
pristao na Zrinskove osnove, da Turdina prividno
upotrijebe u svoju. korist, ali to je on udinio samo
iz srdLbe, Sto ga gradadka vlada nije htjela da uvede
u senjsku kapetaniju, a i inade jo5 vazda su ga za-
postavljali i mimoilazjU, tal<o da od stida nije vi5e
mogao ostati na Krajini, ve6 se zadrLavaa das kod
Erdodyja, das kod Zrinskoga, das opet kod Dra5ko-
viia. Tekkr kod ba.na je saznao za njegovu osnovu ;
istina je, on se njoj pridruZio, ali jedino za to, da se
osveti Stajercima i da im pokaZe, tko je on. Da su ga
instalirali u Senju, nikad ne bi o ditavoj slvari ni5ta
znao, a ni Zrinski mu nikad ne bi ni5ta kazao, jer je
vazda u njega, Frankopana, srrmnjao. eitava stvar
uopie nije bila ozbiljna, Sto se najbolje vidi po tomu,
r07
da je doSao banu u eakovac u jednom odijelu bez
ratne opr me, bez vojnika, bez vi5e konja i bez no-
vaca. Nadalje nije istinito, da je on koncipirao uputu
Bargiglijevu, jer ju je samo ispravio, da zadobije ba-
novo povjerenje i da moZe kralju sluZiti. Na tc je
spreman poloZiti prisegu, digne Frankopan Zestokcr
glas, i neka ga strijela mahom udari i neka s mjesta
propadne u zemlju, ako mu je Zrinski iSta kazao o
Bargiglievom poslanstvu ili da je on Stogod od toga
znao. Neka stoga ne trpaju Zrinskove grijehe na
njegova pleia, pa napokon tko da i vjeruje, da ie se
vodja, - a to je Zrinski spram ostalih zavjerenika i
bio - datj voditi od svoga podloZnika. S toga moli
Njeg. Velidanstvo, da mu oprosti podinjene pogrje3ke,
a l3og mu je svjedok, da nil<ad nije imao prave na-
mjere neito protiv njega uraditi.
Nakon ovog dvostrukog presluianja obih veli-
ka5a Hocher je drZao, da je njihova krivnja jasno
ustanovljena ; dapade on je ve6 i prvo njihovo odi-
tovanje od z. maja smatrao dovcljnirn dokazom.
Zrinslii je dodrr5e tvrdio, da je teli prividno radio,
Frankopan pako, da proudi osnove Surjakove, ali
iskaz Lahnov, pregovori s Turdinom, poslanstvo u
Poljsku, da ometu udaju nadvojvotkinje Eleonore,
onda misao, da u Ugarskoj i Hrvatsiroi stave na
prijesto novog kraija, konadno spisi upravljeni protiv
lidnosti Nj"g. \rciidanstva udinili su njihov grijeh
nesumnjivim, ter im je dokazan zlodin
uvrede velidanstva. S toga treba zapodeti
protiv njih parnicom, da cijeli svijet vidi, 5ta je na
stvari i da bude postupak kraljev opravdan, ali ne
pred ugarskim i hrvatskim sabcrima, nego pred
austrijskim sudom. Zrinski i Frankopan naime uzeti
su medju plemi6e Stajerslie i liranjske, dakle su i
Austrijanci, te se mogu i u Austrijj odsuditi. Kao
vojnidlii dasnici i onako spadaju prerl ratni sud, a
protiv Austrije zagrije5ili su u Austriji sklopivii u
Redu u doba careve T,enidbe savcz i ugovaraju6i u
x,
Stajerskoj s Tattenbachom. GrijeSili su nadalje i u
Njemadlom carstvu i to pismcm otpravljenim mainc-
komu nadbiskupu, a prema mjestu, gdje je inkri-
minirani din podinjen, moZe car kao car i kao au-
strijski nadvojvoda jednako l<ompetentrio suditi.
Nema sumnje, der jedan isti dovjek moZe imati vi5e
liompetentnih sudaca, ali onda mu sudi onaj, koji
ga je prvi uhvatio. Zrinski i lirankopan pako bili su
nhva6eni u Bedu, a ondje su i grijeiili. Iz toga, 5to
bi se m o g I o postupati protiv njih po ugalskom i
hrvatskom zakonu, joS ne slijedi, da se upravo mora,
pa stoga su ministri jednoglasno zakljudili, da se ima
zapodeti s parnicom protih obiju velikaia i da se za
trajanja njezjna stavc u zatvor rr Wiener-Neustadtu,
posebice odijeljeni jedan od drugoga ; advokata -o*9",
r08 DR. FEITDO SISIC

je taj puta
ako Ze1e,svaki sebi uzeti. Ona konferencija' koja je ve6 de56e kazao, a teZi5te svega prenio
na obe6ano mu pomilovanje. Pozivao se na Forstalla'
taj postupak ustanovila - Lobkovic, Schlvarzen-
berg, MontecuccoU, Lamberg i Hocher
-- nadala s kojim je razgovala6 i poslije svoga utamnidenja
je medju ostalim'
se, da ie moZda jo5 Stogodj i protiv Nikole Zrinskoga u Beiu. ,,Forstall je imao, napisao
punomo6 ocl kneza Lobkovica, kojoj sam morao
iza1i na vidjelo, ,,koji je u svom mozgu takodjer prekoradio
vjerovati, a ako je on moZda bez dozvole
kraljevske Zelie nosio", pa je 29. augusta izraztla po-
glanice, 5to ne vjerujem, neka se onda njegova
mnijenje, da dok Zivu Zrinski i Frankopan, te ostali jer ja sam udinio
u grijeh,
urotnici, ne 6e biti mira, - a njemadke su garnizone lrje5ka ne upisuje meni
ino, Sto sam imao raditi. Pregovarao sam nadalje
u Ugarskoj i Hrvatskoj banbadava.
s knezom Lobkovicem i kancelarom Hocherom'
Medjutim bavio se Frankopan u zatvoru ure-
djenjem svojih hrvatskih pjesama.,dok je mnogo kao s javnim zvanidnicima, carskim zastupnicima
glavnim ministrima' Njihova rijed dakle
ozbiljniji Zrinski dovrSio novu spomenicuna Leo- i njegovim
"-l*n*
je carska rijed. ,,Carta biancha" ne veZe
polda, u kojoj je u glavncm opetovaosve ono, 5to je ,u

IY*-"5;1,1',
-. _- ,::1, r-,:

i;:r".*;;'i; .,

ZENI ANI KATARINI (29 TRAVNJA t67r)'

OPROSTNO prsi\[o PETRA ZRINSKOGA
Izvornik u naclbiskupskom arkivu u Zagrebu'
F-
POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DOMOVINE.
samo mene, nego i njih, jer demu je onda car dac, na
njoj napisati one uvjete, a ne drugo, ako se nije s njima
zadovoljavac. ,,Calski orao ne hvata muhe" ! ,,Rijed
velikoduinoga kralja valja i velikoduSno tumaditi,
a ne cjepidlac"ariti ili je umanjivati." Nadalje se
Zrinski potuZio, kako je ve6 Sest mjeseci u zatvom,
a s njime i sin, koji je time otkinut od viteSl<e pu-
tanje, a od svega toga niti ima car, niti drZava ikake
koristi. ,,Mi trpimo, klide bolno, protiv prat,a i zt-
kona domovine, Sto ih je kratj prisegom svojom po-
tvrdio, a prema kojima nije nikoga slobodno za-
tvoriti, njegcvih ga dobara li5iti i kazniti, prije nego
h je zakonito pozvan pred sud, te nakon sasludanja
njegovu cbrane po zalionitom sucu i odsudjcn.
Na5i zakoni nadalje od6a1u1u, da nijerlrra porodica
ne smije izgubiti drevnih dobara svoiih poradi
krivnje jednoga svoga dlana, a mi smo medjutim
iskusi! ono, 5to je svemu ovomu protivno. Kod nas
se zapodelo zaplijenorn zalionj, koji su drugima
uvijek koristili, nijesu vi5c zaiti6ivali njih, od kojih
car ne samo da nikad nije imao vjeniijih i drevnijih
siugu, nego tek malo njima slidnih. Neka izvoli
VaSe Velidanstvo rnilostivo promisliti, da se za nas
ne mogu upotrebiti carski zakoni ili zakoni druge
provincije. Vaie se Velidanstvo obvezalo na ugarske
i hrvatske zakone. I,iedjutim pultajuii sve to s vida,
pozivam se na milost austlijske kuie ; ku6a se Va5eg
Velidanstva rodila milo56u, porasla je mi1o56u i po-
stala velikom, te ne moZe propasti, jedino ako izumre
milost." Potom je Zrinski spomenuo, da nema pri-
mjera u povijesti austrijske ku6e, da ne bi jednoj
velezasluZnoj porodici oprostila,,obidnu pogrjeiku,
ako je vei hoie, da tako zovtt". Pozivao se na pro-
ilost, koliko li su Zrinski udinili za carsku ku6u, par
on i brat njegov Nikola za Sta.jersku, Koruiku i
Kranjsku. Konadno zamoli kralja da vrati sinu nje-
govu slobodu i da mu dade prilike da udi, a onda
da i njega, nakon Sto 6e predati obranu svoju, puste
iz zatvora (5. septembra). Ovaj je spis ban predao
baronu Ugarteu, kod koga je bio zatvoren, s mclbom,
da ga po5aije na ruke kraljeve.
No uspjeh bio je taki, kakvom se ban zacijelo
nije nadao. Sjutradan u jutro dodla je najprije po
njega, a onda po Frankopana posebna kodija, koje
su ih pod paskom konjanidhom odvezle u Wiener-
Neustaclt, gdje ih zatvori5e u tamcSnjoj tvrdjavi u
za njih ve6 pripravljene sobe. Svakomu od njih do-
zvoliie po jednoga slugu: Zrinskomu Gjuru Tarro-
dyja, njegovog paL.a, a Frankopanu mladog Ber-
narda Wernera. Osim toga postaviSe u tvrdji stotinu
vojnika pod komandom kapetana grofa Franje Hen-
rika Mansfelda. Potom se dvor pobrinuo za sudi5te,
pred kojim ie austrijski komorskj drZavni odvjetnik
I09
dr. Gjuro Frey p r o t i v o b a v e l i k a 5 a p c . d i 6 io p -
tuZbu radi uvrede velidanstva. Jednom jedinom
muZu ili dlanovima jednog istog zvanja takodjer
nijesu htjeli stvar povjeriti, vei se odludi5e za tako
zvani ,,iudicium delegatum", to jest za izvanredntt
sudi5te sastavljeno od ljudi raznih staleZa, koji 6e
toboZe biti nepristrani. Tako se dakle zgodi, da su
se pod predsjedniStvom kancelara Pavia Hochera
u tom sudi5tu na5le ove lidnosti : grof Gottlieb Win-
dischgriitz, baron Hanns Henrik von Herbart, baron
Zdenko Caplir, grof Joakim Windhag, baron von
Andlern, JLrlije Bucelini, Justus Briining, Krsto
Abele i doktori Ivan Leopold von Lorventhurm, Ivan
l\'Iolitor i Ivan Krumbach. U podetku neSto se mislilo,
pozvati j Adama ForgS.cha, magjarskog plemiia,
no doskora se od toga odustalo poradi bojazni, dit
bj on bio u stanju da posred parnice ujedared podnc
prigovarati kompetenciji suda, Sto bi samo smetalo
redovitom toku stvari. Nakon Sto je sud tako sa-
stavljen bio, bi drZavnom odvjetniku Freyu dne zo.
septembra naloZeno, da podigne plotiv Petra Zrin-
skoga i Franje Frankopana redovitu parnicu.
Sada se dr. Frey dao na posao, tako da je dne
7. novembra predao pomenutomu sudu optuZnicu
protiv oba velikada. Ponajprije je istaknuo onako
opdenito, kako je uvreda velidanstva teZak grijeh.
Sam zdrav tazum kaZe, da od blagostanja careva"
zavisj mir i sre6a cijelog svijeta, a tko zgrrje5i protiv
velidanstva, taj podinja najve6i grijeh, jer vrijedja
Boga, od koga proistide svaka vlast i diju sliku nose
NASLOV OPROSTNOGA PISMA PETRA ZRINSKOGA
ZENI ANI KATARINI.
 DR- FERDO SISIC
vladari na zemlji ; on grije5i protiv prirodnog prava,
pak je izdajica, podli vjerolomac i ocoubica u jednoj
lidnosti, a takav je veleizdajnik Petar Zrinski. Po
vlastitom priznanju, tom nesumnjivom svjedodanstvu
je jasno. da je Surovaos Turdinom, a pismo Franko-
panovo eolniiu dokazuje isto. Nadalje je naveo iskaz
Rudolfa Lahna, uputu Bargiglijevu, zavjerno pismo
s Wessel6nyijem,sve kao dokaz, kakovim li je opasnim
osnovama Zrinski sebi tr'o glavu. Podsjetio je nadalje
sud na Vitnyddyjeve todke, na pregovore s Vo-
jenskim i Gichom kao potvrdu, da se Zrinski izim
Ttrrdinu jc5 i na druge nekevlasti obra6ao,bezsumnje
jedino u interesu svoje grje5neosnove.Po5to se pak
u svakom narr du ovako te5ki zlodini kao Sto su buna
i uvreda velidanstva najteZim kaznama kazne, moli
sudce, da izvole u tom smislu izre6i svoju odsudu.
Protiv Frankopana pak ustao je Frey kao protiv
sudionika, koji da 1e znao za Zrinskovu veleizdaju,
ali je nije otkrio, ve6 je rijedju i djelom pomagao.
A tko zna za veleizdaju, ali je ne ie da otkrije, taj
se kazni prema zakonima isto tako kao i sam vele-
izdajnik. Da je Frankopan znao za Zrinskove posle,
jasno se vidi iz njegovih iskaza, te iz pisma eohidu
i oditovanja banova. Medju pojedinim njegovim di-
nima optulnica je napose istaknula uputu Bargig-
lijevu, u kojoj je toliko sramotio cara, te mu se
narugao,a veleizdajamoZese podiniti ne samodjelom,
'i
nego rijedju. Konadno je Frey stavio predlog, da
se oba velika5a odsude na smrt i da im se zaplijene
imanja. JoS isti je dan sud obje optuZnice rije5io
tako, da se one imadu u roku od detrdeseti pet dana
predati obrane radi obim optuZenicima, dopustiv5i
im podjedno, da uzmu sebi branitelje.
Medjutim je Zrinski postajao ,,u svojoj sra-
motnoj tamnici", kao Sto rede, sve to nestrpljiviji.
Progoni, 5to su stigli porodicu njegovu i imanja nje-
gcva, nijesu za nj bili tajna ; znao 1e,da su mu polu-
mrtvu i bolesnu Zenu izvukli iz kreveta, baclli je iz
njezina eakovca i odvukli u zatvor u Grac. I o sinu
je dosta toga znao, ali ni iz daleka ne sve. S toga
se obrati pismom na Leopolda, nadajuii se jedino
od njegapomoii. ,,Milostivj gospodarumoj," pisao je
8. oktcbra. ,,Od odvjetka Sugaveovce svak se gadi.
Tko 6e da se brine za mog sina, kad sam u odjma
va5eg velidanstva omraZen i bez milosti". Takovim
snaZnim izrazima neprestanoje juri5ao sada na Leo-
polda, sada na Lobkovica moleii, da mu se smiluju
i da se zadovolje dosadanjom njegovom nevoljom
i propaiiu, za ito se nikad ne 6e osvetiti. Bezuspje5ne
molbe njegcve nijesu ga poni5tile ; joS se uvijek nadao,
pa je velik djo vremena svoga posvetio sakupljanju
data i rzraza, Sto ih je kasnije upotrebljavao u pis-
mima. DuSa mu se vratila u minula ona wemena
ratne slave njegove, kad se na obali Mure ili pod
stijenama Kapele i Velebita borio s Turcima. Sabrao
je u biljeSkama,koliko je u Lici, Krbavi i Bosni ljudi
zarcbio i koliko li ovaca dotjerao, sjetio se homer-
skoga dvoboja svoga, 5to ga je bio na delu svojih
deta s begom Badanjkovi6em,sjetio se zastava, koje
je zarobio na razbojiStu i od kojih su joS i sada njih
detrdeseti tri ukraiavale bedke crkve. Iz onogapak,
Sto je ditao, povadio je mjesta, Sto su naglaSavala
svetost zadanerijedi i odrZanjevjere, no bilo je i slu-
dajeva, l<ad bi u snatrenju narisao ladju usred vihra,
moZda sliku budu6nosti svoje, ili tuZnu glavu s dugim
kosama, koja je donekle njemu slidila.
U tom tuZncm i demernom raspoloZenjll svom
primio je 12. novembra optuZnicu drZavnoga od-
vjetnika, na koju nije bio spreman. Odmah je pisao
kancelaru Hocheru i zamolio ga, da ga po5tedi s par-
nicom : ta on ne zna iitati njemadkogapisma, ne zna
prava, a ako vei mora biti proces, neka ga onda
odvedu u Red,da se sporazurnis odvjetnicima i pravo-
znancima. Obratio se da5to i na cara : nakon tog
okrutnog zatvora ioS mu i parnicu stavljaju na
vrat ! Kad je proiitao optuZnicu, zgrozio se ; neka
ga ve6 jednom puste na slobodu, neka ga ne vuca-
rajrr po sudovima, neka ga ne mrcvare Darnicama,
ta on nije nikad ni ugarskog prava udio, pa kako da
tek tndje znade,kako da se bori s odvjetnicima, koji
su cio Zivot svoj tom zanatu posvetili !
No Zrinski se nije samo tuZio, ved se podjedno
odmalr dao i na sastavljanje obrane svoje. Za dva
dana bio je s njome gotov, kako je ve6 umio, a onda
je i kralju napisao drugo pismo, ,,premda je znao,
da ie biti dosadan, ali nijemog djeteta ni mati ne
razumije", a car je njegov otac, gospodari sve, pa
na koga da se drugog onda obrati? ,.Plaiim se pisati,
zapode pismo Leopoldu, j"r nikad nijesam volio
brbljavosti i samohvale. Bojim se, da ie moje pismo
izgledati ne samo nepristojnim, nego oholim i pre-
uzetnim, ali nesreia me sili, da govorim, da videm
i da otvorenu istinu kaZem. Tako Lvanom grijehu
momu zahvaljuje VaSe Velidanstvo najve6u slavu,
mir svojih zemalja i jakost. Ma koliko se hvalio,
kao drugi ito to vole diniti, pravom ipak mogu reii,
da Ugarska ima meni da zahvali opstanak svoj.
Kod sv. Gottharda smutila je najvi5e velikog vezira
vijestl : ,,Zrinski su nam za ledjima !", pu uslijed
toga nije poslao pomodi onim svojim detama, Sto su
se borile na drugoj strani Rabe". Magjare pak vazda
je odgovarao od saveza s Turdinom, a osim tcga joi
je i kralju otkrivao svojih osnova ttai:e1i vazda boj
s Turcima. eitav svijet znade, kako je ime Zrinski
I Zapravo neistinita, ali tim znadajnija.
 POSLJEDNJI ZRINSKI i FR.\NKOPANI NA BRANIKU DO]IOVINE.

PETRU ZRINSKOMU SIJEKU GLAVU.

(Po savremenomnacrtu.)

stra5nokod Turaka, a eto sada je za nagradu vjer-
nosti svoje opkruZen paklenskim spletkama, koje ga
hoie da upropaste. ,,Imam sina, nastavlja ban, koji
ai:iva zaltitu Njeg. Velidanstva, i.en;u,koju tako ne-
milosrdno optuZuju, kieri, glasovite rodjake i sve,
Sto dovjek slidne sudbine posjedovati moZe, pa ipaL
milost, pravednost i milosrdje, Sto drugima koriste,
Zrinskima su samo na propast. Svaka se na5a za-
sluga i vjerna usluga prikazuje kao grijeh, a ono, Sto
se drugima opraSta, nama se upisuje a zlo(in. Za-
tvoren sam, da me svijet zaboravi, da propadnem
i da se sramota moga imena po svijetu Siri". Ono
malo dobara u neplodnoj Krajini hrvatskoj pusto5e
gladne zvijeri, a tako i Medjumurje, koje su Zrinski
s toliko krvi i truda oduvali, i to pod izlikom obrane !
Njegovu tako glasovitu porodicu, koja je uvijek za
austrijsku ku6u stavljala na kocku i:ivot i imetak,
sada sramote i progone, a svemu tomu moZe veliko-
du5nost i milost kraljeva pomodi i za to se obraia
na Njeg. Velidanstvo.
Zrinski je ovo pismo poslao Hocheru, da ga
preda caru, ali je vi5e nego samo sumnjivo, da li ga
je on i primio, kao Sto uopde sva pisma na5ih veli-
ka6a kroz sve wijeme njihova tamnovanja, jer nikad
nijesu dobili odgovora. Pored toga pisma ban je
predao i svoju obranu, koja je 27. novembra pri-
mljena u urudZbeni zapisnik ,,iudicium delegatum"-a.
I u njoj je Zrinski poSao obidajenim dosadanjim
putem svojim. ,,Magjarskaposlovica kaZe, tako po-
dinje, da je te5ko od Zeljeznogdavla nadiniti britvu,
ali meni je moZda jod teZe biti odvjetnikom, jer niti
imam za, to pameti, niti iskustva, niti znanja, Sto
ovime svedano izjavljujem, niti znam, zaito moram
stupiti pred sud, nakon Sto je ve6 zapljena mojih
dobara potpuno provedena, te mi je ostao samo jo5
ovaj bijedni, dosadni, tamnicorn i sramotom izmudeni
Livot". On ne ie da govori kao pravnik, vei 6e ka-
zati golu istinu, pa se nada, da ie kralj imati obzira
spram njegovog neiskustva, te da 6e mu oprostiti,
ako se ne bi mogao posve obraniti i tako ostala na
imenu njegorru kaka ljaga. Onda nastavlja : Nikad
nije imao ozbiljne nakane sloZiti se s Turdinom, a
ono Sto je kasnije u aprilu udinio, naime poslao gla-
snika budimskom paii, din je tek dasovite zdvojnosti.
Magjarima opet pisao je, da se izvude iz pogibli,
no ta pisma ipak najbotje dokazuju, da se ne moZe
 DR. FERDO SISIC
FRANJI (KRSTII FRANKOPANU
(Po savremenom nacrtu.)
govoriti o promisljenoj i unaprijed pripravljenojbuni,
pa ipak svi su Magjari pomilovani, a samo jedino on
da bude kaZnjen ! Dapade, on se odmah pokorio na
nalog kraljev, pa zar ga sada zato vuku po sudovima
kao prostog zlodinca? Istina je, on je smiono di-
ktovao uvjete kralju, ali to je pogrje5La,glupost, a
ne uvreda veljdanstva ; zar nije ve6 dosta radi togd.
trpio ? U daljem toku Zrinski je priznao svoje do-
pisivanje sa stranim vlastima i svoj savez s pala-
tinom, aIi iz toga ne slijedi joS niSta zla. Pisao je i
mainckom knezu izborniku, koji je uvijek bio veliki
njegov zaStitnik, no toga ipak ne 6e nitko vjerovati,
da je on njegovim posredovanjemhtio, da pregovara
s Francuskom. Istina je, od mletadkog je francuskog
poslanika trai:io novaca u martu t67o., ali samo
protiv Turdina. On, Zrinski, uvjeren je, ,,da je pisao
Plutonu", da bi mu i to sada u tim tuZnim prilikama
zamjerili. Sto 1e Bukovadki volio Turdinu, nije on
kriv, a kad je vidio hrpu pepela mjesto svoje ku6e,
razumljivo je, da nije mogao kod ku6e ostati, gdje
ga je samo kolac dekao ; Sto je pisao iz Turske, ono
je pisao na zapovijed tursku ili iz nuZde. Potom na-
stavlja Zrinski ovako : S Wesseldnyijem sklopio je
$ir
SIJEKII GI.AVU.
savez protiv duSmana domovine i njezine slobode,
Sto nipo5to ne valja tumaditi kao protiv kralja.
Kad se on palatinu ne bi bio odazvao,punim pravom
moglo ga se smatrati rgjavim rodoljubom. No kad
su Magjari zatrai;1li savez s Turdinom, onda se on
tome svom silom opr'o i tek se onda primirio, kad je
tu osnovu uniStio, Sto mu moi,e dokazati grof Rottal.
Glede uvjeta pak, pod kojima su se Magjari htjeli
sloZiti s Francuskom, izjavio je, da ih nikad nije
vidio, tek sluti, da ih je Vitny6dy sloZio, koji se oso-
bito odu5evljavao za Francuze. Glede Bargiglijeve
upute ostao je kod prijaSnjegiskaza, naime da ju je
Frankopan napisao i da se on, Zrinski, nije uplitao
u udaju Eleonorinu. Gichu je poslao na francuski
dvor samo radi pomoii protiv Turdina, Sto se ni
najmanje ne kosi s vjerno56u spram Leopolda. Fran-
kopan pak njegov je du5manin, i to stranom iz za-
visti, a stranom poradi nekih porodidnih zahtjeva.
On bi se sada htio sa svojom lukavom pame6u mije-
Sajuii istinu s neistinom na njegovu Stetu spasti,
pa stoga se hvali, da je on njega u Bed doveo i iz-
mi5ljava takove stvari, na koje je i samo pomisliti
stra3no. U istinu pak krivi su obojica ; ,,zlo je on
lF
POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DOX,IOVINE.
radio, Sto je takovo Sto podinjao, a zlo je, Sto sam
se u nj pouzdavao ili bolje re6i, Sto mu nijesam rekao,
da mu ne vjerujem". Ako je Orfej Frankopan pisao
Ali begu, nlje za to on, Zrinski, kriv ; u ostalom taj
je AIi beg kod Turaka glasovit samo po svojoj giu-
posti. Na molbu istoga Orfeja dao je neke zapovijedi
svojim kmetovima, koji inade nikako ne mare za
oruZje, ve6 im je sva briga, kako da sebi pnbave
koji komadii kruha. Orfeju u ostalom nikad ne bi
bio niSta povjerio, jer nije ni za kaprala, te ne bi
niti jedne satnije znao urediti ; s njim te5ko da je
vi5e od tri puta u Zivotu govorio. U kratko: oba su
Frankopana ljudi jednake vrste, u koje se nikad
nije pouzdavao ; vazda je znao, da idu za propaSiu
njegovom, a narodito Franjo. Rudolfa Lahna pak
poslao je Tattenbachu samo za to, j*r je u ea-
kovcu bio jedini trijezan dovjek, a svi ostali pijanice.
Njegov put nije imao dmge svrhe, nego da upita
Tattenbacha, Sto se sprema protiv Zrinskoga. Ko-
nadno on nije Tattenbachu nikad ni govorio ni pisao
Stogodo buni, a da je baS to htio, onda se ne bi po-
sluZio kao poslanikom tako mladim i neiskusnim
dovjekom, kao Sto je Lahn. ,,Ja sam - svr5ava
Zrinski - \ra5emu Velidanstvu kroz moje tako zvane
grijehe ne samo koristio, ve6 mu i slavu pribavio.
Recimo medjutim, premda nije tako, da me je Turdin
sa svojim obe6anjima osvojio, mogu li sluZiti
zrcaiom mnogima, kad sam na opomenu Va5eg
Velidanstva tako sjajna obeianja od sebe odbacio
i uniStio, te se povratio pokornosti spram kralja;
a jesam li mogao pruZiti vedi dokaz posluSnosti,
nego ii onda, kad sam pao pred koljena Va5eg Veii-
danstva ? ,,ZIo se sluZi vla36u onaj, kal,e Savedra, koji
se onomu osve6uje, koji se je ve6 predao", a i geslo
je VaSeg Velidanstva : ,,Parcere subjectis et debellare
superbos". Ja se ne mogu posve oprati, a i nemogu6e
bi bilo, da nijesam u svom du5evnom nemiru uslijed
nepromiSljenosti pogrijeSio. Ali zato nijesam nikad
zaboravio po5tovanja i vjernosti spram Va5eg Veli-
danstva. Upravo za to i jesam svojevoljno do5ao do
prijestola milosti Va5eg Velidanstva, da mi pogrjeSku,
ako sam je podinio, oprosti. Ne raznose pravednici,
nego grje5nici slavni glas milosrdja. Oni kaZu, da je
u naravi austrijske ku6e da baca zrake samilosti i su-
sretljivosti kao jutarnja zvljezda ili kao pun mjesec
u tamnoj no6i. Dixi, verbum autem domini manet in
aeternum."
Frankopan se nije tako Zurio sa svojom obranom,
a i u zatvoru se dosele mnogo mirnije pona5ao od
Zrinskoga ; odito se jadnik nadao povoljnom rije-
5enju. Kad je duo, da mu je dozvoljeno uzeti advo-
kata, odmah se tim pravom posluZio, pa tako je
za nj napisao obranu na njemadkom jeziku bedki
PosljerlnjiZrinski i Frankopeni.
II3
odvjetnik dr. Ivan Eylers dne zr. decembra. Taj je
spis bio pun pravnidkih citata i pun op5irnosti ono-
dobnoga kurijalnog stila. Optui:ba, kai,e obrana, iz-
nenadila je Frankopana, koji se zapravo ne bi ni
trebao da brani, vei jedino da moli oprodtenje, te
svu nadu poloZiti u kraljevsku milost. On je zapravo
onaj, koji je otkrio zavjerenidke tajne i tako u smislu
rimskog prava wijedan milosti i oproStenja. On se
uopie nada, da 6e kod odmjerenja pravde biti vi5e
obzira na onu zdjelicu, u kojoj su njegove vlastite
zasluge i one njegovih djedova, nego li na onu, u
kojoj leZi njegov grijeh. Nadalje mora izjaviti, da
nije nikako mogao odmah izdati zavjerenidkih osnova
banovih, jer onda je imao preslab pojam o njima,
a kamo li bi ih mogao dokazati. Kasnije pak, u Bedu,
sve je priznao, pa sada to oditovanje ponavlja, tu-
made6i op5irnije neke tvrdnje. Tako kai,e, da je
eohi6u pisao ono pismo samo za to, da ga zayara,
5to se vidi iz onog mjesta u pismu, po kojem ie on
s trista drugova ispod Karlovca proja5iti, dega nikad
nije udinio. Sa Bargiglijem nije nikaka posla imao,
a Vojenskoga, kojemu je fratar bio poslan, nije ni
poznavao. Sve se to vidi najbolje iz toga, Sto Bar'-
giglijev izvjeStaj ne glasi na njega, nego na Zrin-
skoga. Nikad nije ustao protiv kralja, dapade pred
Herbersteinom se odmah povukao, dime je na sebe
povukao prigovor kukavidluka, a udinio je to jedino
iz po5tivanja spram carskoga ortLla. JoS onda je htio
u Bed, ali se bojao, da ie Zrinski, ne bude li tkogod
::za nj, tko ie ga :uzdri:ati, udiniti kaki zdvojni din.
Samo njemu jma se zahvaliti, Sto Zrinski nije po5ao
u sjevernu Ugarsku. Nadalje je spomenuo, da je ve6
devet mjeseci zatvoren i kroz to Zivi mrtvac, dok
mu se istodobno imetak na strahoviti nadin plijeni.
Dosta je dakle trpio, dak i za taj sludaj, kad bi ga
Njeg. Velidanstvo, Sto nc misli, smatralo krivcem.
Potom je nanizao, ali vrlo netodno nekoiiko podataka
iz pro5losti familije Frankopanske ; kazao je, da su
njegovi predji, koji su zajedno s HabsburSkim grofo-
vima potekii od rimskih Anicija, udinili neprocjenljivih
usluga kralju Beli IV. za tatarske najezde, pa da stt
stoga i nagradjeni bili rijetkim sioboStinama i ima-
njima. Uslijed toga potpadali su Frankopani jedino
pod kraljevski sud, oni su bili oslobodjeni od svakog
poreza i tereta, te vrSili kraljevskom vla5iu ,,ius
gladii" ; imali su pravo vlaziti u kraljevsku prije-
stolnicu i u kr. siobodne gradove razvilom zastavom
i udaranjem u bubnjeve, a za sludaj, da im loza izumre
- iznimno od op6eg drZavnog zakona - mogli su
oporukom po volji raspolagati svojim imetkom. Osim
ovih imali su jod i inih privilegija, na koja se, po5to
kao zarobljenik pisama nema pri ruci, sada ne sje6a.
Potom nastavlja : Obitelj je Frankopanska izgubila
1K
tr4 Dn. r'enno SrSrC
do osamnaest imanja samo radi toga, 5to je pri-
stajala uz austrijsku kuiu. Jedan Frankopan,l koji
je kao carski general pao u mletadko ropstvo, morao
je da iskupi slobodu svoju uz cijenu otoka Krka, jer
inade Mledani ne htjedoie da sklope mira, premda je
austrijska ku6a bila duZna, da ga oslobodi iz ropstva.
Otac, Vuk Frankopan, borio se od 16. godine do 7r.
za austrijsku ku6u, branio Krajinu i nad nliedanima
u Furlanskoj (u uskodkcm ratu) odnio takovu po-
bjedu, da plodove njezine austrijska kuda jo5 i sada
uLiva. Braia njegova, kako je op6e poznato, pre-
desto su pobjedjivala Turke, a i on sam konadno ude-
stvovao je s pokojnim banom Nikolom Zrinskim u
svakoj bitci: bio je (r66a.) ko<i opustoSenja n4cslavine
i Sopja, kad je zapaljeno osamnaest sela i rzoo kr-
Sianskog roblja oslobodjeno iz ropstva. U proilom
je ratu izdrtavao 4oo vojnika o svom tro5ku, a
s Petrom Zrinskim borio se protiv paie eengiia. U
kakovoj je pogibli tada bio, bilo bi dugo pripovijedati,
ali cijela Hrvatska, a osobito Krajina znade, 5ta je
sve on udinio u interesu kralja i krddanstva. Nada
se, da Njeg. Velidanstvo ne ie paziti toliko na tuZbe
koliko na zasluge njegove i njegovib djedova, pa. da
6e mu u svom poznatom milosrdju bez dalje parnice
watiti slobodu, dast i imanja, Sto i ponizno moli.
Obje obrane, Zrinskovu i Frankopanovu, dobio
je drZavni odvjetnik Frey dne 3. janua.ra 167r. Dok
je na odeovoru radio, oba su velikada rnogla iskusiti,
kako je isprazna njihova nada glede preokreta na bolje.
BoZidni blagdani, ,,koje svaki dovjek u veseiju i ra-
dosti provodi", Zalosno su im pro5li ,,bez nade i u
tttzi", kao 5to je to Zrinski pisao Hocheru. Krajem
stare godine sudbina se njihova dapade i pogor5ala.
Dosada mogli su primati neke posjete, koji ih bar
donekle uputiSe o onom, 5to se u svijetu zbivalo, no
jednom se dvorskom naredbom od 3r. decembra sve
to promijeni: nikomu nije vi5e dozvoljeno k njima
doii, a mjesto udvornoga grofa Mansfelda bi na-
mjeiten kao kapetan nad straZom Ivan von der Ehr.
Ova se strogost vrlo neugodno dojmila zarobljenika,
dok je bedku famu sasvim bez temelja navela na
misao, da se naSlo nekoliko ljudi, koji su ih htjeli
osloboditi. Primiv5i do znanja dvorsku naredbu,
Petar ,,u svemu ostavljeni, u tuzi i Zalcsti, te ogavnoj
sramoti plove6i i ginuii rob", kako sam kaZe, uhvati
pero, te se potuZi grofir Rottalu : ,,Upravo taj das
stigla je zapovijed, da nas se nikud vi5e ne puita,
pa i razgovor s drugima, kojeg je i dosada malo bilo,
sada nam sasvim zabrani5e, pa tako leZim sada u
toj uZasnoj, mradnoj i zadimljenoj rupi kroz cio dan
i ne znam kako da sve to ponovljenje stra3nih boli
I Nlisti na Krstu sina Bernard nova (* 1482. 1527.)
f
mojih shvatim." I Frankopan se potuZio, 5to ,,iz svojc
rupe, iz ove uZasno hladne Spilje, koje ni loZiti ne
smijeS", vi5e ne moLe izlaziti, pa da cio dan mora
sam ,,bez druitva i utjehe provoditi". No na tuZbc
se njihove niko ne obazre.
Ifedjutim je drZarvni odvjetnik (ijuro F'rey
sprcmio odgovor na prigovore i obranu obih velika5a
(r4. febr.). Sa Zrinskovom obranom bilo mu je dosta
lako ; ban je gotovo sve priznavao, te samo n:r.stojao,
da svoja djela sebi u prilog protumadi, ili kako Frev
rede: ,,On je nastojao, da ih uljepia praznim rijedima".
Stoga je ponovio optuZbu svoju istaknuvdi, da jc
Zrinski ,,pogibeljan dovjek, bttntovnik i zadetnik
zlodina". ,,MoZno je, rede medju ostalim, da je po-
'furdina
rodica Zrinski u junadkim bitkama protiv
stekla sebi besmrtno ime i vrlikih zasluga, no takim
djelima, kao Sto ih je podinio Petar Zrinski, one se
ne samo ne rrrogu uve6ati, nego 6e baS protivno sasvim
izniknuti". Zrinski je mogao u svojim privatnim po-
slovima pisati, komu je htio, ,,no u javnim nije se
nipodto smio, mimollazeti Njeg. Velidanstvo, obratiti
na strane vladare i njima liojeSta otliriva"ti, od njih
traLiLi pomoii i savjeta za svoje nezrele osnove, ir
to s tim manje, Sto je dobro znao, da i Nj:g. \reii-
danstvo nastoji svom snagom da saduva mir i hlag,r-
stanje svojih zemalja i svojih podanika".
O obrani Frnttl<,rprrn,rvojgovotio je Iirc-'1rs I'iit'
p o i t i v a n j a , t c r b o Z cj e r j e b i l a d j c l o j c d n o g r Lp r r L v n i l i r t .
Priznao je, da je dr. Eylers radio s velilicim mariji-
vo56u, ali rza sve to ipak mu nije uspjelo ni djelo-
midno, a kamo li potpuno oboriti optuZbe. Fmnl<o-
pana naime poglavito je teretilo njegovo pismt,
eolni6u i Zrinskova uputa na bunu od zt. marta.
Da5to, s tim clvim ispravama u ruci, drZavnomu
odvjetniku nije bilo te5ko pobijati sve izjave Fra.nko-
panove o vjernosti. Uzalud je Franjo tvrdio, da ba-
nova pisma nije primio, jer se ono na5lo medju njc-
govim spisima, - ,,dakle ga je bezuvjetno morao pri-
miti", rede Frev. Isto tako nije vrijedio Frankopanov
izgovor, da nije urote mogao odrLti kralju s toga, Sto
je nije potpuno poznuvao, jcr mu je upravo duZnost
bila, da gospodara svoga potajno upozori na prije-
te6u mu pogibao. ,,U ostzrlom sam je priznao, da ga
je stvar senjskoga kapetanatir veoma razljutila,
dakle je jasno, da se iz osvete pridruZio Zrinskomu".
Prema svemu tome drZavni odvjetnik potpuno za-
bacuje obranu Frankopanovu, kao neSto, Sto je
,,bez temelja". Njegovi djedovi (ako je istinito ono,
Sto o njima iznaSa) dinili su samo ono, Sto su bili
prema boZjem i ljudskom zakonu duZni udiniti.
Odgovor Freyev bio je ve6 sjutradan u rukama
velika5a. Sada je i Zrinski uvidio, da mu treba bra-
nitelj, po3to drZavni odvjetnik nije htio da uvaZi
_ .!.
._:+-
,-1!j
o
H
fr
H
Fl
H
N
7
H
z
a
H<
cY>
^N
:,, x
€'N
!
EdF
ts./
c
!- L,
ail
F
z
F
fr
z
z
P
@
FJ
H
Fl
UI
Fl
d
i16 DR. FERDO SISIC
neupu6enosti njegove u pravnu znanost. Njegovoj
molbi udovolji sud tako, da mu je odredio za brani-
telja bedkogaodvjetnika dra. Adama Ignaca Strellea,
koji je bana posjetio koncem februara u tamnici.
No Strelle shvatio je duZnost svoju vrlo lakoumno.
On, ,,ne imaju6i nikake nade", nije se nikako trudio
oko svoga posla, tako da je proma5io zakoniti tri-
desetdnevni rok, kad se ima obrana predati sudu.
Frankopanov branitelj dr. Eylers bio je todan, tako
da se njegov posao ve6 rB. marta nalazio u rukama
suda. Obrana ku5a u dvadeseti Sesttodaka da pobije
tvrdnje drZavncga odvjetnika i da ishodi milost kra-
ljevu. Ponajprije se tuZi na rijetku i besprimjernu
strogost, kojom sud postupa prema njemu, i to sud,
koji zapravo nije kompetentan,da mu sudi, ,,jer su
Frankopani duZni da odgovaraju jedino pred sudom
ugarskoga kralja". Potom se Frankopan pozivao na
milost Njeg. Velidanstva, na kraljevu naredbu od
3o. marta t67o., kojom bi svakom, koji poloZi oruLje,
obeiano pomiiovanje, a onda nastojao dokazati,
da nije podinio uvrede Velidanstva i veleizdaje.
Iz pisma pisana eolniiu to se ne moZe ve6 radi toga
izvesti, jer je ono napisano 9. marta, a on je tek
rz., kad je dosao u eakovac, saznao za Zrinskove
osnove.Sto u onom pismu Petra nazivlje ,,glavarom",
to ne znadi ,,glavu zav1ere",ve6 ,,glavu Hrvatske",
to jest bana. U ostalom priznaje, da je u tom pismu
trebao ,,pero svoje ve6ma ukrotiti". Sto se ti& Zrin-
skova pisma od zt. marta, upozorava sud na iskaz
Petrov, koji je postanak njegov jasno protumadio,
pa neka ga je pisar u koju mu drago svrhu napisao,
odatle se ipak joS nikako ne moZe okrivljavati on,
Frankopan ; Zrtnski hoie da se isprida trme, Sto
optuZuje Frankopana, ali ba5 zato ne zasluZuje
obzira. DrZavni odvjetnik traZi od njega, Franko-
pana, da dokaZe nevinost svoju, ali ,,milostivi BoZe,
kako da pribavim dokaze medju tima dva hvata de-
belim zidinama, otkinut od svakog ljudskog druStva".
JoS jednom je spomenuo zasluge svojih predja, te
se posve predao na volju i milost kraljevu, podsje-
tiv5i ga, da Caesar nije niSta lakie zaboravljao od
uvreda, a Rudolf Habsbur5ki rekao je : ,,Vei sam
se desto pokajao, Sto sam bio strog, ali jo5 nikad
Sto sam bio milosrdan i pomirljiv". Ferdinand II.
pak oprostio je i onima, koji su ga za dugmeta vukli,
mjesto da ih je dostojno grijeha njihovoga bacio u
vrelo ulje. On se nada, da ie se i njemu, Frankopanu,
otvoriti vrata austrijske milosti, i da Ce ga Njegovo
Velidanstvo pustiti iz tamnice povrativ5i mu pod-
jedno posjedei njegov bivdi poloZaj.
Parnicu Frankopanovu uzeo je sud u raspravu dne
9. i ro. aprila. Ponajprije ustanovio je kompetentnost
svojrr. Frankopan j e dodu5estavio protiv toga prigovor
- reko5e - ali prekasno i to tek u protuodgovoru;
u ostalom on pripada kao dlan nutarnjo-austrijskoga
ratnog vije6a, nadalje kao komornik, senjski kapetan
i nutarnjo-austrijski plemi6 takodjer i pod austrijske
zakone. Privilegij njegovog plemena, toboZe da mu
moZe tek ugarski i hrvatski kralj suditi, nije ispra-
\rama dokazao ; no taj je privilegij porodica izgubila
uslijed nevjere, a protiv ,,iudicium delegatum"-a ne
moZe se ni izna5ati, jer se taj sud, kao neposredni
izljev kraljevske vlasti, ima smatrati kao da sam
car i kralj sudi. Po tom su sudci pre3li na Franko-
panovu obranu, koja ih, da5to, nije mogla uvjeriti
o nevinosti njegovoj. Sjeti5e se njegove spomenice
nadbiskupu mainckom, Sto ju je napisao malo iza
vasvArskogmira 1664. i u kojoj je bijesno navalio
na vladu i na redenimir. DoduSe,reko5e,da se netko
pridruZi neprijatelju s namjerom, da posluZi svojoj
domovini, nije ni5ta neobidno; tako eno Judita u
starom svetom pismu, ili Zopir u perzijskoj historiji,
kad je Darije zauzirnaoBabilon, pa i mnogi drugi -,
no nema nikakva razloga povjerovati, da i Fran-
kopan spada medju ovake uzorne primjere. Ta i
sam se zalelio, te kazao, da se radi senjskog kapeta-
nata ljutio na kralja, a uputa Bargiglijeva, kojoj su
sudci pripisivali veiu vaZnost nego li drZavni od-
vjetnik dr. Frey, takodjer je jasno svjedodanstvo
dudmanskog osjeianja njegova. Forstall je za nj
rekao, da je ,,vipera i nepopravljiv", a Sto je onda,
kad se carska vojska vei pribliZavala i svaka bun-
tovna osnova uslijed toga propala, do5ao u Bed sa
Zrinskim, jod uvijek ne dokazuje ni3ta. Ta oni su
u Bed do3li samo zato, jer nijesu nikud drugud mogli
pobje6i. Za trstanak u sjevernoj Ugarskoj jo5 nijesu
niSta znali, a Turdina su se bojali, pa tako im je
put na istok bio zatvoren.Sa zapadado5aoje Spankau,
s juga Herberstein i Breuner, koji su im zakrdili
put u Italiju, a na sjever spram PoZuna takodjer
nijesu mogli poii, jer bi ih tamo pr'epoznali. Bili su
dakle prinudjeni pribje6i pred carske noge. Manifest
od marta pro5le godine, dodao je sudac Abele uz
odobravanje svojih drugova, ne moZe Frankopan
iznijeti na svoju obranu, jer za nj on nije ni znao,
kad je iz eakovca pobjegao, dakle nije ni oruZja po-
loZio uslijed toga manifesta. Sto se tide zasluga nje-
govih predja, ima pored svjetlih strana jo3 i tamnih,
kao primjerice Ivan i Bernardin Frankopani, koji su
(prema Bonfiniju, koga citira), u wijeme Vladislava
II. bili buntovnici. te se sloZili s Turdinom.
Sasvim je prirodno, da je uz ovakovo shva6anje
stvari ,,iudicium delegatum", kad se rr. aprila pri-
h v a t i o s u d j e n j a ,F r a n k o p a n a odsudio na
s m r t, s razloga, Sto nije prijavio savez Zrinskoga
s Turdinom, Sto mu se pridruZio, Sto je kapetanu
FF'F--

POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DONTOVINE. rr7

erlni6u napisao pismo, u kojem je carsko oruZje i a p r i l a i z r e k a oo d s u d us v o j u : Z r i n s k i bi od-

ditav njemadki narod opsovao, te iznio buntovnidke s u d j e n n a s m r t i t o d a m u s e o d s i j e dgel a v ai
osnovesvoje, Sto.je nastojao, da na svoju stranu desnaruka, dok je nabijanje glave na kolac zabadeno.
premami grad Zagreb, stali$e hrvatske i puk, te Srbe, Odsuda je motivirana ba5 onako, kako je Abele
Stoje hranu poslanu u Petrinju zarobio, ito je vi5e predloZio,to jest nije drugo, nego opetovanje Abe-
puta slao poslanstvo u Tursku, te napokon Sto je leovih rijedi. Kad je sud ovu odluku izrekao, upravo
u uputi Bargiglijevoj te5ko powijedio lidnost kraljevu. se navr5ilo godinu dana, Sto je Petar do5ao sa Surja-
Sada je trebalo rije5iti parnicu Zrinskovu, no kom u Bed. Ova okolnost nije izbjegla Abeleu, pa
to nije bilo moZno, jer je dr. Strelle svoju zada6u u tom dobrom raspoloZenju s uspjele optuZbe joS
tako olako shva6ao,da je tek B. aprila podaou Wiener je za trajanja sjednice napisao nekoliko Sepavih
Neustadt, poradi svoga protuodgovora. Ovaj nemar latinskih distiha kao epitafij i:ivu dovjeku : Neko6
bio je i Hocheru zazoran, pa je stoga po Abeleu po- je Zrinski govorio
,,Sors bona nil aliud" (dobra
dijelio odvjetniku strogi ukor i nalog, da ima do sreia i niSta drugo),a sadamoZere6i :
,,M o r s bona"
13. aprila svoj posao dovrSiti, pa makar radio ,,dan (smrt dobra) i ni5ta drugo.
,,Ovdje leZi Petar Zrinski,
i noi". Tom se nalogu dr. Strelle odazvao i odista prije junak domovine, kasnije izdajnik njezin. Put-
14. aprila predao svoj protuodgovor, koji u bitnosti nide, ne hvali stoga dana prije sundana zalaza l"r
nije ni5ta novo sadlZavao. Obrana ova u giavnom No sud je mogaosuditi obim velika5ima,kako je
bila je pravnidkim ftazama razgai,en biv5i elaborat htio, javno je mnijenje ipak op6enito bilo po cijeloj
banov. Osim toga prigovorio je i Strelle kompeten- Evropi, da Zrinski i Frankopan moraju biti pomilo-
ciji suda, te se pozivao na zlatut bullu (tzzz.) i jos vani, jer su na vjeru po5li u Bed i Stoje Petar svoga
neke druge ugarsko-hrvatske plemi6ke zakone. sina predao kao taoca kralju. Ali svi se prevariSe,
Sud se sastao rB. aprila i najprije i u toj parnici j"t su stvari poSle posve drugadije.
utvrdio kompetentnost svoju, a onda se oborio Po zemaljskom sudbenom redu kralja Ferdi-
na Zrinskoga. Kod toga je posla Abele uloZio svu nanda III. imalo se kod vai;ni1lhparnica sastati tajno
snagusvoga uma, znanja i mrZnje. Spomenuoje sva vije6e, koje je prosudjivalo temeljitost sudbene
njegovadjela, te iz njlh stvorio zakljudak, da je vele- odsude tako je i sada bilo. Po kraljevskoj se zapo-
;
izdajnik, dapadeda je on ,,najglavniji,najpogibeljniji vijedi skupi5e u stanu glavnog ministra kneza Lob-
lr-
i najSkodljiviji", jer nije bilo bune ili buntovne kovica dne zt. aprila ovi tajni savjetnici: knez
ici osnove,u kojoj ne bi bio sudjelovao: Surovao je Dietrichstein dvorski nadmeBtar kraljidin, grof
r s Wessel6nyijem,po njegovoj smrti s Apafyjem i Schwarzenberg predsjednik dvorskog vijeia, grof
sjevero-ugarskimMagjarima ; po vlastitom priznanju Lambert nadkomornik, grof Martinitz dvorski nadgrof
poslao je od svoje volje bez znanja Frankopanova deiki, grof Nostic nadkancelar deiki, grof Stahren-
i N6dasdyjeva Bukovadkoga u Tursku. N6dasdy berg dvorski nadmarSal, Montecuccoli predsjednik
je takodjer Surovao s Gremonvilleom, ali novaca
dvorskog ratnog vije6a, grof Auersperg zemaljski
nije nikad primao od njega ; Zrinsl<i medjutim dobio kapetan kranjski, grof Stabrenberg kraljevski na-
je r2.ooofor. Ni NdCasdyni Frankopannijesu hudkali
mjesnik u doljnjoj Austriji, grof Souches general i
Rdk6czyja na ustanak, niti su Gichu slaii u Pariz gradski poglavar, grof Zinzendorf dvorski nadme5tar
a Bargiglija Poljacima. Ako i jest N6dasdy napisao kraljice Eleonore, grof Trautmannsdorff zemaljski
onu sramotnu ,,Oratio", Zrinski nije s toga bolji, kapetan Stajerski,barun Hocher Hohengranskidvorski
jer od njega potjede isto tako infamna uputa Bar-
kancelar,grof Sprinzensteinzemaljski mar5al doljnjo-
gigliju. Za presluSavanja nitko nije tako bezodno austrijski i drZavni podkancelar grof Konigsegg.
negiraokao on 5to je, nitko nije tako oholo pisao iz
1 Abeleor, ,,Epitaphium" glasi u cijelosti ovako u ori-
zatvora kao on Sto je, nitko nije dobio jo5 1669.
ginelu:
pomilovanje od cara, te opet tako brzo natrag u
I\.firandum I ante annum venisti hac luce Viennam,
zlo pao ! Jednom rijedju : Zrinski je prvi i glavni Nunc in ea ad mortem diceris csse reus.
vjerolomac, buntovnik i lupeZ, pa ga stoga treba ,,Sors bona" nil aliud quondam proferre solebas,
smr'6ukazniti i to tako, da mu se pored glave odsijede Diceie nunc poteris: ,,Mors bona" nil aliud.
jo5 i desna ruka, sva imanja zaplijene, a odsjedena Hic iacet in tumulo Petrus cognomine Zriws,

glava nabije na kolac i istakne u tr{edjumurju ; on
je uop6evi5e zgrijeSiood drugova svojih, jer je htio
da bude ono, Sto je Njeg. Velidanstvo,naime v I a d a r
H r v a t s k e, pa stoga treba da se njegove glave
mjesto krune takne kolac. Potom je sud dne rB.
Qui fuit ante heros, proditor ast patriae'
Ergo diem ante occasum non laudare, viator,
Convenit, est etenim regula falsi, s:mel
Qui bonus existit, quod talis desinat esse.
Felix perpetuo, qui bonus et pius est.
Ap. Radki Acta pg. 526-527.
rr8 DR. FERDO SISIC

Ni jednog Hrvata ili MagjarriL nijesu pozvali, vc6 Fratri se nijesn tome nu.dali, jer ,,poznavaju6i milost
samo njemadku gosp<-rdu,u koju su se pouzdirvali. austrijske ku6e, nijesu ni primiSljali na to", veli lta-
Vije6u je predsjedao knez Lobkovic kao prvi tajni lijanac Bontempi. Iza togtt su spomenuti kraljevslii
savjetnik. Abele i Molitor imali su da izvijeste o komisari i oba fratra staii vije6ati s gradskim nadel-
istragi i odsudi. Vijeianje je dugo trajalo, od sedrLm nikom llatijom Eyrl von Eyersperg i gradskim sudcem
sati u jutro do jedan i p6 po podne, te ondarod detiri Ivanotn Pavlom Pleycrs von Pieyern, kako da se iz-
po podne do devet szrti na veder. Vijednici se Lazdvo- vr5i smrtna kazan i kuko da se obim velika5ima na-
jiSe u mnijenju, a bilo ih je, koji su drZali, da se Fru"n- javi ono, Sto ih ickrL. U tom se sporazumjede tal<o,
kopanu ima oprostiti sijedenje desne ruke. Tri su da 6e sjutrir. rano knLljevski komisari oba uzniku
savjetnika blla zato, da se Zrinski ne odsudi nir smrt, ispitivati jod jednom o sulilivcima, a kad ih ostavc,
nego na doZivotnu tamnicu i da mu se zaplijeni onda neka udju fratri k njimiL, te 6e ih upitati, 5to su
imetak, jer ga je kralj uvjeravao u vlastorudnom nova iz Beda doduli ; tom 6e ih prilikom nagovoriti,
pismu o svojoj milc,sti iSto je sina svoga na vjerrr dzr svc prepuste boi:joj volji. Da su odsudjeni na smrt,
u Bed poslao. Predsjednik Lobkovic 5r,.jetova.Sc', da to 6e im komisari tek po podne javiti, a odmah iza
se nikakva razlika ne pravi u odsudi. ,,Sto i-e rer'i toga imadu se Petar i Franjo premjestiti u gradskn
po5teni svijet, rede, kad dozna, da su glave buntov- omZarnicu, gdje ie se obaviti smaknu6e. Poslije
nidke ostale nekaZnjene; pravednost i sigurnost vije6a podje povjerenstvo u gradsku oruZarnicu
careva i drZave zahtijevaju smrtnu liaznn. Dok je spremiti sve za izvr5cnjc odsude, te ujedno odrediti
g o d Z r i n q k i L i v . c i r r n i j e s i g u r a n " . N a t o z r L k l j t ri. mjesto, gdje 6e ih sahraniti.
vijeie, da je parnica, koju je vodio dvorski ktrncelarr- Sjutradan drre zB. aprila dodju komisari u t,sirm
Hocher, sasvim zakonita i u redu, te umoli Njeg<-rvo sati u jutro k Petru, tc ga stanu ispitivati o sukriv-
Velidanstvo, da potvrdi smrtnu kazan, ba5 kao Sto cima i o tom, Sto znzr o kakvom atentatu na kralja ;
je Ferdinand II. odobrio sudbenu odluku protiv to je ispitivanje trajalo do podne. Za toga preslu-
de5kih buntovnika iza bjelogorske bitke. Dne 25. Sanja zaplaka Zrinski de5ie, premda mu nije bila joS
aprila potvrdi kralj Leopold odluku, a po podne dogla5ena kazan i premda nije odekivao toli stroge ;
istoga dana sastalo se vije6e, da drZi pregovore o iz- to su povjerenici nasludivali po tom, Sto je Petar
vrSenju njenom. Dva savjctnilia, jedan od viteSkoga tobno biljeZio njiho'','a pitanja i svoje odgovore. Izar
roda, a drugi naudenjak, irnali su da obzrrane urot- toger pozva5e liomisiiri Frir.nkopana preda se, te ga
nike o odsudi. Treii dan iza toga ima se odsuda iz- stnnu isto ispitivati od podne do dva sata po podne.
vr5iti i to na zatvorenom mjestu. Narod moZe da Kad su svr5ili, mladi ih je Franjo zamoiio, nelia bi
gleda smaknuie, jer je to javni din. Sudbeni pisar ga jednom pustili iz zatvora, jer da je jednogodi5njim
proditat ie odsudu, a grirdski ie sudac na to prelomiti tamnovanjem jot dosta pretrpio ; jadnjk niji: ni
5tapi6e. U Wiener Ncustirdtu duvat 6e straZrt cletiri slutio, Sto 6e duti dvir sata kzrsnije. Nledjutim objedo-
satnije vojnika. Odsudjenicima je dozvoljeno ,,samo virSe nesre6ni mu svark, a poslije objeda udje k njcmtr
naboZne govore" dri.ati, a dim bi Sto podeli o politici, otac Oto i stane cia vr5i svoj program ; isto je biio
neka im odmah svi bubnji rijed prekinu. Krvnik ne i s F rankopanom, poSto ga ostaviSe povjerenici.
smije da ih dira ; njihove 6e sluge svu6i haljine s njih. Oho 4 sata poslije podne uputi5c. se komisari u carslii
Po Zelji rodbine i prijateljar moze se dozvoliti, da im grad, dadoSe zatvoriti trojrL vrata osim bedkih i pri-
budu trupla ,,poSteno" zakopana ili u Hrvatsku pre- pravi5e dvije sobe u oruZarnici za oba uznika. Sada
nesena. Njeg. Velidanstvo neka na dan smaknu6a bude poslano 50 mclmatka pod vodstvom kerpetana
podje u Laxenburg, te neka.vas dan ostane kod kudc ; von der Ehr', da duva straZu pred tamnicom. U ist<r
ako bi ba5 htio da izidje iz kude, onda neka ga prati doba podjoie komisari najprije do Zrinskoga. Abclc
tjelesna straLa, jer da ima joi 40 do 50 ljudi, koji su mu najavi smrtnu kazan i naloZi, da podje za pome-
Zeljni ubiti cara. Stoga bi dobro bilo, da se urotnici nutim satnikom u gradsku oruZarnicu. Kad je Petar
joS jednom o tom i o sukrivcima ispitaju. to duo, stra5no problijedi, pa ne rekav5i ni rijedi,
U ponedjeljak dne 27. aprlla tza dva sata po tek slegne ramenima i podje za kapetanom. Dok su
podne otputova po3tom kraljevski komisar Krsto prolazili kroz tamnicu, pratilo ih je 5o vojnika, te
Abele, a u pet i pd poslije podne drugi komisar dr. izi5avSi napolje, udjoSe u kodiju, gdje im se pridruZi
Leopold Molitor na privatnoj kodiji put Wiener- gradski sudac llatija Eyrl. Od tamnice vozili su se
Neustadta. eim stigoSe onamo, odmah potraZiSe pod pratnjom vojnidkom do oruZarnice, gdje su
kapucinskog gvardijana i oca Otona, koji su bili Zrinskoga smjestili u pripravljenoj za njega sobici ;
ispovjednici obaju uznika, te im javi5e, da su velika5i na cijelom putu Petar ne progovori ni rijedi, mrko
odsudjeni na smrt, ali toga da im joS danas ne kaZu. gledajuii preda se. Iza toga npjavi5e Frankopanu
i;
t.
it
t
ri
!^i
&
l1
F
$:
t1'
* i

F'
a

$l
*g-
F

F
a' MRTVA TJELESA HRVATSKIHMUEENIKANOSE U STOLNU (SADAZUEXU) CRKVU U BEEKOM NOVOM
F.
t- MJESTU.
(Po savremenoj slici.)
120 DR. FERDO SISIC
smrtnu kazntt, na5to on zapanjen htjede da progo-
vori, ali mu Abele zabrani i naloi,i, da podje na odre-
djeno mjesto. Franjo nije bio ni u kodiji Sutljiv ;
tuZio se, da je vrijeme do smrti prekratko, tako da
se ne moZe ni destito ispovjediti, niti iSta odrediti
za svoju Zenu. Nato mu rekoSe,da toga ne moZe, jer
da mu je sav imetak pripao kraljevskom fisku, a ako
ima Sto da odredi za duSu,to neka povjeri kraljevskoj
milosti. eetiri je puta Frankopan ponovio svoju
molbu po gradskom sudcu, napokon dodju k njemu
oko deset i p6 noiu povlerenici Abele i Molitor, da ga
duju. Franjo im sada oplaka svoju sudbinu, grijehe
svoje odbije na mladost, spomenezaslugesvoje poro-
dice, koja ie eto s njime da izumre, ako ga ne pomi-
luju. Napokon ih zarr-.ot,za dozvoht, da se smije
pismeno obratiti na kraljevsku milost, da mu se
barem odgodi dan smrti. Ali Abele odgovori Franko-
panu, da je kralj odsudu izrekao promotriv5i zrelo
sve prilike i proudiv5i svu istragu, pa stoga neka
se ne nada pomilovanju ; konadno mu obeia, da ie
kralju predati njegovo pismo. Zrinski takodjer za-
Zeli, da se porazgovori s komisarima ; bilo je jur
L2 | po no6u, kad su do5li k njemu. Petar im tek
preporudi svoga komornika Todora, kojemu da neito
duguje za iskazane mu usluge. Inade ne rede komisa-
rima ni rijedi, dapade gvardijan kapucinski rede ko-
misarima, da mu je Zrinski rekao, da je pripravan i
sjutra umrijeti. Iza toga se ispovijedi, pokazav5i se
veomamirnim cijelo vrijeme ; istodobnosei Frankopan
ispovijedao gvardijanu. Od sada ostalo je oko oba
velika5a neprekidno Sest kapucina, koji su ih tje5ili
i pripravljali na smrt.
Drugi dan, 29. aprila, preuze Ivan Podesta,
izaslani povjerenik i tajnik za istodne jezike, medju
koje se onda i hrvatski brojio, sve spise i stvari osu-
djenika, a tajni dvorski pisar Valentin Vogten ih
popisa i u zapisnik unese. Medjutim predade Fran-
kopan spomenicu na kralja, koju je proile no6i oko
rr sati napisa-o,a u kojoj ga zaklinje i moli, da bi
ga pomilovao, ,,jer, veli, neka se obazre VaSe Veli-
danstvo svojim milostivim odima na moje cvatuie
doba, u koje mi je tako rano umrijeti ; promotrite,
milostivi care, da sam tuZan posljednji ilan one obi-
telji, koja toliko i toliko godina sluZi prejasnoj au-
strijskoj ku6i, neoskvrnjenom vjernosti i odanosti".
Sav dan zg. aprlla prodje Zrinskomu i Franko-
panu u jednakoj pripravi za vjednost i smrt. Petar
je oko deset sati u jutro slu5aomisu, te se i pridestio,
a iza toga dodjo5e k njemu carski komisari, koji
su takodjer misi prisustvovali. Mladi je Frankopan
isto tako sproveo podne u molitvi i u slu5anju mise,
a poslijetoga pozovek sebi povjerenike,te im prepo-
rudi osobitoj rnilosti svoga bratiia Orfea, komornika
Bernardina Veneria i Zenu Juliju, na koju 6e otpra-
viti pismo ; napokon zaLeli, da se sastanesa svakom
Petrom. Sve mu je to bilo obeiano i dozvoljeno,
samo mu glede Zene reko5e, da je sada u Mletadkoj,
no inade da se mogu i ona i Orfej nadati carskoj
milosti. Dok su povjerenici oti5li po Petra, napisa
Franjo talijansko pismo svojoj Zeni Juliji Naro,
rodjenoj Talijanki : ,,Predraga i preljubljena Julijo,
moja draga ! Po5to mi je voljom neba i boZjom od-
redbom prijeii iz ovogasvijeta u drugi, datako dadem
zadovoljitinu za podinjene uvrede proti carskom Ve-
lidanstvu premilostivogagospodara,htjedoh te iz srca
da zagrlim ovim redcima i reii ti posljednji s Bogom,
moleii te, moja ljubezna Julijo, da mi za boi:1jemi-
losrdje oprostiS krS6anskom blagohotnosti, bude5 li
radi moje neobzirnosti morala trpjeti uvreda i muka.
Isto te tako molim, draga Julijo, da mi oprosti5svaku
i najmanju uvredu koju sam ti nanio, otkad smo se
uzeli. Ja ti sa svoje strane pradtam od sve5;asrca i
sa svom du3om i zaboravljam na svaki povod nespo-
razumljenja, Sto si ga meni prouzrodila,ma da i jest
bio tek posljedica tvoje diste i prave ljubavi spram
mene. Opraitam se od svih rodjaka i prijatelja mojih
i preporudamti se za jedne zadu5niceza moju dudu.
Nadam se, da ie ona za nekoliko sati uZivati boZanski
pogled milo56u i pomoiu boZjom. nloja draga Julijo !
Zelio bih iz sve du5e, da ti uzmognem ostaviti pos-
ljednji spomen svoje najdublje ljubavi, ali sam 96 i
siromah. No zamolio sam Njegovo Velidanstvo, da
se napram tebi iskaZe veledu5nim po svojoj priro-
djenoj dobroti i milosti, kao dokaz moje zahvalnosti
prema tvojoj vjernosti, pa s toga ni ne srrmnjam, da
6eSosjetiti dokaze slarmoga veledu5ja. Opra5tam se
takodjer s Orfejom i moUm ga, da mi oprosti, Stogod
sam mu na i,ao udinio, te ga zaklinjem ljubavlju, kojri
mi je vazda iskazivao, da zamoli oproitenje najpo-
niznijom molbom od Njeg. Velidanstva cara, ako ga
je dim god uvrijedio, Sto bi dalo povoda srdZbi. Vrata
milosti ne ee mu biti zatvorena, a moi.e dapade da
bude dionikom koje carske blagodati, za lto smjerno
zamolih Njeg. Velidanstvo. Neka mi ne zamjeri, Sto
mu ne ostavljam njkakove uspomene, jer nemam
ni5ta njegadostojna. Tijem, dragamoja Julijo, s Bo-
gom ! Ja sam ti na ovorn svijetu bio odan m:uti.,a
na drugom biti 6u ti najvjerniji posrednik kod Boga.
Ostajem za uvijek, moja. draga Julijo, tvoj r-rajljub-
ljeniji i na vjerniji muZ Franjo Frankopan. U Wiener
Neustadtu zg. aprila fi7t. P. S. Ako bi sluga Ber-
nardin do5ao k tebi, preporudam ti ga, moja draga
Julijo, za ljubav moju i za vjernost, kojom mi je
sluZio."
Medjutim upita Petar carske povjerenike, e da
li jo5 ima nade na milost ; kad mu ovi reko5e,da ie
F-
POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DOMOVINE.
nema, odgovori Zrinski, da Ce rado umrijeti, no samo
da bi mu bar zadnje Zelje ispunili. U to ime predade
im dvije cedulje, na kojima je sve zablljei:io ; na
jednoj zap)sa ono, Sto Zeli, da mu se udini za spas
njegove du5e, a na drugoj ostavlja svomu sinu Ivanu
Antunu jednu kuburu i srebren buzdovan. Oba pred-
meta bila su od velike vrijednosti i znamenitosti ;
kubura bijade nekad svojina velikog;r sultana Su-
lejmana, kaSnje poljskog kralja Stjepana B6tho-
ryja, a ovaj je pokloni Petru radi osobitog juna5tva;
buzdovan oteo je Petrov djed Juraj u boju jednom
turskom paSi, te se duvao u Zrinskoj porodici kao
amanet. Jesu li povjerenici ispunili Petrovu Zelju, ne
znase, no to stoji, da su se joS nedavno obje rijetkosti
duvale u bedkoj ambrazerskoj zbirci. Kad su povjere-
nici primili cedulje, rekoie, da Petar ne moZe da raspo-
laZenidim, jer da mu je sav imetak zaplijenjen. euvdi
ovo, upita Zrinski, na kaki ie se nadin obaviti smrtna
kazan, na ito mu povjerenici odgovori 5e. Petar na
to tek zamoii, da bi mu se oprostilo sijedenje desne
ruke, preporudi im sina Ivana Antuna, Zenu Kata-
rintr i kier Zoru Yeroniku, te zamoli, da bi rnu dali
priliku, da se oprosti sa svojim svakom. Iza kratkog
dogovora javi5e povjerenici Petru, da mu dozvo-
ljavaju oprost i sastanzrk s knezom Frankopanom,
ali uz taj uvjet, da se oproste u nazodnosti njihovoj
i kapetana Ehra, te da razgovaruju njemeriki. Talro
se i zbude. Frankopan doiao je u Petrovu sobu,
te mu prvi rede, da je do5ao k njemu, da ga prije
smrti joi jednom vidi i da ga zamoli za oproitenje
za sve ono, Sto je protiv njega zgrijeSio i da mu se
zahvali, 5to ga je od mladostj naudio ne plaiiti se
smrti ; nada se, da 6e mu kao uditelj i svak dobrim
primjerom to pokazati ; on bi rado umr'o, kad bi
tinre rnogao spasti iivot Zrinskoga. ,,S Bogom, reie,
nadam se, da 6emo se stitra zagrliti na drugom sr-i-
jetu i to veiom utjehom i mirom nego Ii ovdje."
Zrinski je s manje ki6enosti, ali viSe mira zahvaljivao
Frankopanu, Sto je k njemu do5ao. On se ne boji
smrti, rcie : iesto joj je u bojevima gledao u odi, davno
je pozna, no boii ga, Sto i on, Frankopan, mora umri-
jeti. Opradta mu sve, 5to se zgodilc od njihova ras-
tanka, a neka i on njemu oprosti. Potom se zagrli5e
i izljubi5e uzevii posljednji s Bogom. ,,Dakle samo
junadki, rede Frankopan, sutra u to doba grlit 6emo
se na drugom svijetu", te se vrati u svoju sobu. To
je bio prvi sastanak njihov otkad su ih u Bedu zatvo-
rili, ali i posljednji.
Tako prodje dan zg. apfiIa do pod vede. Izmi-
riv5irse Petar s Bogom i sa svojim Surjakom, sjedne
za stol i napiSe svojoj nesreinoj Zeni Katarini oprostno
pismo. Kao ban hrvatski i pisac hrvatski on je svojoj
Zeni banici i spisateljici hrvatski pisao. Evo toga pisma:
Posljednji Zrinski i Frankopani.
,,Moje drago srce ! Nemoj se Zalostiti svrhu ovoga
rooga pisma, niti burkati. Polag boZjega dokondanja
sutra o deseti uri budu mene glavu sekli i tulikajie
naukupe tvojemu bratcu. Danas smo jedan od dru-
goga srdeno pro5ienje :uzeli. Zato jemljem ja sada
po ovom listu i od tebe jedan vekovedni valete, tebe
prose6i, ako sam te u dem zbantuval, ali ti se u dem
zameril (koje ja dobro znam) i oprosti mi. Budi Bog
hvaljen, ja sam k smrti dobro pripravan, niti se pla-
5im, ja se ufam u boga vsemogu6ega, koji me je na
ovom svitu ponizil, da se tulikaj 5e mene ho6e smi-
lovati, i ja ga budem molii i prosil (komu sutra dojti
ufam se), da se mi naukupe pred njegovim svetim
tronu5em u diki vekivedne sastancmo. Ve6e ni5tar
ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokon-
danja na5ega siromaitva, ja sam vse na volju boZju
ostavil. "
Napokon svanu kobni dan 3o. aprila. JoS rano
u jutro zatvori5e sva gradska vrata, a oboruZani gra-
djani skupljahu se pod detiri zastave na trgu gradskom.
Zrinski i Frankopan sludahu rano u jutro oko
Sest sati misu i osta5e u molitvi do osam sati. Za
molitve pade Petar jednom u nesvijest sa silne sla-
bosti, jer nije uzeo vei tri dana hrane ; no doskora se
opet osvijesti. lledjutim priredjivahu carski povje-
renici sve, Sto treba za smaknuie u oruZarnici, te onda
podjoie do Petra. Ovaj im urudi pismo na Zenu Kata-
rinu, moleii ih, da joj gn predadu. Potom dodje u sobu
vladin izaslanik Gjtiro Domhofer, te proglasi, da je
Zrinski i njegovo potomstvo brisano iz plemiike 1is-
tine, jcr ga inade ne bi smjelj dovesti na strati5te.
Petirr i ovu gorku mirno posluia, te jedino umoli
milost za svoga neduZnoga sina. Isto bi na to jav-
ljeno i Franji.
Oko devet sati uputi5e se povjerenici na stra-
tiite pripravljeno u prvom dvoriStu oruZane, da budu
nazodni kod smaknu(a. Za njih je bila pripravljena
pcsebna klupa prekrita dragocjeninr turskim sago-
vima. Kad je sve bilo pripravljeno, onda uvedo5e
Petra, i to ovim redom: najprije idjahu oba carska
povjerenika, onda detiri strijelca, iza njih Zrinjski sa
svojim i-spovjednikom, konadno kapetan von der Ehr
na delu svoje satnije. Kad je Petar stupio na stratiSte,
progovori na kratko gradski sudzrc Pleyer, cnda pro-
dita biijeZnik kaznenog suda Xlaximilian Hange osudu.
Razlozi, koji se navadjaju, jesu ovi : Da je Zrinjski
naumio otcijepiti Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju,
te se ovim kraljevinama nametnutj kao slobodan i
nezavisan vladar i svoj rod udiniti nasljednim. Da
to postigne, traLio je u inozemstvu pomo6i, naro-
dito u Turskoj, te onda nakanio udariti na nasljednc
kraljevine i zemlje njegovog carskog velitanstva.
Osuda ovako svriava '. ,,Zrinski je liien sviju iasti,
l.)
t22 DR. FERDO STSIC
povlastica i dostojanstva, oduzima mu se sav imetak,
spomen mu se briSe sa svijeta, a njegova se lidnost
napokon predaje krvniku, koji mu imade odsjeii
desnicu i odrubiti glavu. Ovo budi njemu za zaslr-
Z-enr kazan, a jeduakim na uZas i grozotu." Za 6-
tanja osude Zrinski molja5e Boga drZeii raspeio u
ruci, a po5to je proditana, gradski sudac prelomi Stap
i baci ga iz hodnika na dvor ; onda upita Petar, nije
ii stiglo kakvo pomilovanje, na Sto mu odgovori gradski
sudac, da 6e pitati povjerenike. Abele doista po5alje
po gradskom biljeZniku n'Iihajlu Steckeru carskcr
pismo, datirano u Laxenburgu od zg. apr1la, kojim
car Leopold opradta sijedenje desnice obim osudje-
nicima. euv5i to Petar, nakloni se gradskom sucu u
znak zahvalnosti.
Sada zatvori5e vrata i od drugog dvori5ta, te
dovedode Petra na strati5te do uzviSenog mjesta,
koje je bilo crnim suknom prekrito ; kad je Petar
opazio, kako ga ljudstvo gleda nekim strahom, rede
ispovjedniku ove junadke i znadajne rijedi : ,,Ovi se
siromasi vi5e strade moje smrti nego li ja." Stupiv
Zrinski na crno podnoZje, sam si skine gornju ha-
ljinu, te je predade svomu komorniku Todoru ; isto
tako sam sebi razgali donju odje6u i izvadi zlatom
vezeni rubac za oli, koji mu sveza komornik. Dig-
nuvdi pod.ulju kosu i ne rekavii ni rijedi spusti se na
koljena i prignu glavu. I(ad je ura odbila deveti sat,
zamahne krvnik, dok Petar progovori : ,,U tvoje
ruke, Gospode, predajem duh svoj 1". Udarac padc
na vrat, ali ne odrubi glave, nego tek drugi put. Ce-
tvorica ljudi odnesode truplo na stranu i pokriSe ga
crnim suknom. Nato rede otac gvardijan, neka bi se
svi pomolili za pokojnikovu du5u, Sto svikolici udiniSe.
Iza toga predjo5e povjerenici u drugo dr.ori5te ;
sada uvedode Franju istim redom, kao Sto su Petra.
Osuda je naglasila, da je Franjo sukrivac u uroti, a
osobito da je vaZno njegovo pismo od 9. marta 167o.
na kapetana eolni6a, jer da je u njemu izrazio mrZnju
proti caru, vojsci i njemadkom narodu. Za ltanja
osude Frankapan se glasno molja5e Bogu i deiie je
poljubio krst ; doveden u dvoriSte do strati5ta opet je
do dvadeset minuta. glasno na latinskom jeziku molio.
Iza toga sam skine odijelo i predade ga sluzi Bernar-
dinu, razgali sam sebi vrat i dade po slugi zavezati
odi. Uskliknuv5i: ,,Isuse i Marijo !" primi udarac, ali
jod nesre6nije od. svoga svaka, jer ga krvnik zahvati
po desnom ramenu i baci glavom na tle. Frankopan
htje'Ie da ustane, no u tom ga zaprijedi drugi udarac,
koji mu odrubi glavu. Puk ne mogaSe vei gledati to-
liko mudenju, pa se uzbuni ; odmah iza smaknu6a
bi krvnik zatvoren.
Tjelesa obaju hrvatskih velmoZa smjesti5e u li-
jesove, prekrivene crnim suknom, te onda po osam
ljudi nosilo ih je u crkvu, da ih sahrane. Na samom
strati$tu i pogrebu bilo je vi5e hiljada ljudi nazodno.
Oba poginu5e u najljepSoj dobi : Petar u pede-
setoj godini, potpuni muZ i junak, a I(rsto u mlade-
nadkoj dobi od trideset godina, plrn zanosa vatre i
ushita, vi5e pjesnik negr, li vojskovodja, njeZ,ani
osjetljiv, dok mu je svak bio hrabar, podnosljiv i muko-
trpan. Petar bio je oduievljen Hrvat u misli i u radu.
Samostalnost njegove domovine i naroda bijaie mu
glavno nadelo i teZnja.
Koliko se Evropa zanimala za sudbjnu obih ve-
lika5a, toliko je i Zalila njihovu kob, kad se produo
tragidni konac od 3o. aprila. Lijepo piSe mletadki
poslanik svojoj viadi, kad joj javlja smrt Zrinskoga
i Frankopana : ,,Ovo je nesre6ni konac dvaju toli
uglednih ljudi, osobito Zrinski bija3e veoma slavljen
i cijenjen, jer Sestnaestpotkraljeva ili banova slavnih
dade Hrvatskoj njegova porodica."
Isti dan izgubio je giavu u Bedu i grof Franjo
Nddasdy. Znamo, da se drZavni sudac joi koncem
1669. izmirio s dvorom, te od onda Zivio u miru i
daleko od svake poiitidke spletke. No to nije bilo dosta
krvnom du5maninu njegovom grofu Ivanu Rottalu,
jer taj je jednako snovao, kako da ga konadno upro-
pasti, Sto mu je i uspjelo.
Kad je Rottal podao u Levodu u sjevernu Ugarsku
kao predsjednik povjerenstva za istraLivanje ,,inte-
resata", odmah poku5a, da u urotu uplete Nddas-
clvia. nastoieci. da. rz iskaza uhva6enika sabere nove
podatke za njegovu krivnju. Lako ih je dobio, dim
su okrivljenici naslutili njegovu svrhu. Osobito mu
je kod toga pomagao Franjo Nagv nadajudi se time
spasti samoga sebe. Skupivdi tako raznih podataka
o krivnji N6dasdyjevoj, Rottal se 22. augusta 167o.
obrati na Lobkovica s molbom, da dade drZavnoga
sudca zatvoriti, a ujedno zatraLt. da se sudiite iz
udaljene Levode premjesti u bliinji PoZun. Vrhovni
carski ministar odazove se obim Zeljama grofor,im :
rano u jutro dne 3. septembra opkoli vojska dvor
Pottendorf, uhvati drZavnoga'sudca joS u krevetu
i otme mu sve, do dega je samo doSla ; bilo je vojnika,
koji su ostavili dvor s plijenom vrijednim do 15.ooo for.
Grofa N6dasdyja otpremi5e u Bed, s mjesta sta-
vi5e pod strogu pasku, a golema imanja zaplijeniSe.
Koncem novembra joi mu zatvor pooitriSe, Sto ga
je nemilo uvrijedilo. Istragu vodio je protiv njega
takodjer Hocher ; grof se na nj desto obradao svojim
pismima, dok mu sudac istraZitelj okrutno ne stavi
do znanja, da mu vi5e ne dosadjuje. Konadno dojav-
ljena je N6dasdyju smrtna odsuda zB. apr1la 167r.
JoS prije toga preslu5ao ga je Hocher o sukrivcima,
a onda dao prenijeti iz dosadanje tamnice u gradsku
vije6nicu, gdje je u dvorani bilo postavljeno stratiSte.
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI NA BRANIKU DOMOVINE. f)?

U devet sati u jutro 3o. aprila bi pogubljen. Iza
njega nije ostala udovica, koju bi mogii uniStiti, ve6
mnogobrojna djeca, kojim su dali po r5.ooo for. sl'a-
komu, ali im je inade sav odev imetak zaplijenjen.
Iza podulje istrage pcgubljen je r. decembra t67t.
i grof Erazmo Tattenbach. Njegova se parnica salno
zato tako dugo otezala, jer je bradenburdki knez iz-
bornik takodjer nagladavao svoje pravo na njegov
imetak. Pa tako sve dok nijesu ba5tinu njegovu bedki
i berlinski kabineti podijelili, nije se diralo u nj.
M n o g o ,j e b o l j e p r o i a o k n e z F r a n j o Re-
k6czy. Za n1 se zaazela uplivna mu mati Sofija
B6thorv i njeni jeZoviti, pa tako oteie zeta Petra
Zrinskoga pandZama Hocherovim. Sofija BAthorv osim
Bto je mnoge ,,poz1ati1a",morala je pristati na to, da
je u sve svoje gradove osim Munkada primila nje-
madku posadu, a morala je joS fisku platiti oddtetu od
4oo.ooofor. i to polovicu u gotovom novcu, a polovicu
u prirodninama i imanjlma. Na taj je dakle nadin R6-
k6czy izbjegao uap5enju i straliStu (zr. Iebr. r67r.).
Iudovica palatinovaMarija Sz6chy nije
tako lako proSla. Iz Murdnya dovedo5e je pred po-
Zunsko sudiSte (r3. febr. t67t.), koje je nije odsudilo
na smrt, ali joj je znplijenilo sav imetak i za"tvorilo u
Bedu. Tek na jesen 1676. pustiie ju na slobodu k ro-
djacrma u Kiseg, gdje je rB. jula t679. umrla.
Od banovih glavnih drugova spasio je i.ivot
Fran jo Bukovadki, i to tako da je ostao u
Turskoj Zi..'eii ovdje u velikoj bijedi, jer se nikako
nije htio poturditi. God. r6p. spominje se u Dreno-
polju, a zna se i to, da gzr je austrijska vlada jednako
zvala da dodje natrag, ali joj se nije odazvao.
I'Inogo gore proi:r"oje episkop G avr o M i a k i i.
On bude 5. decembra t67o. skinut s dasti i uapien
kao banov sukrivac. Zatvoride ga u Sleskoj u tvrdjavi
Glatz, gdje je skoro potom umr'o. Razloge krivnje
njegove iz dosada poznatih spisa ne vidimo.
Najbolje su pro5li kapetani Zrinskovi Ga5par
Ccini6, Fran Berisiavi6, Ivan I(amenjan, Stjepan
Gereci, Vladislav Crnkovi6, Juraj Gotal, Juraj Ma-
lenii, Stjepan Ivanovii i trranjo Frankulin, kojilbi5e
svi pomiiovanj, dok je fra Bargigli nestao netragom.
Kaka je sudbina zadesila Katarinu Zrinsku i njezinu
djecu, pokazat 6e nam slijede6i dlanak.

ffi&
B€T
ffiffi

L
t
i
; Bethlen n[ikI6s:
i. IZVORI I LITERATURA. O n 6 l e t i r 6 s a .V o 1 . I . P e s t e n .
1858. (Glavni izvor za smrt Nikole Zrinskoga.)
Acs6dy Igr:dcz: Magyarorsz6g tort6nete. I. BogiSii VaItaza.r: A c t a c o n i u r a t i o n e mP e t r i
Lip6t 6sI. J6zse kor5ban (657.-r7rr.). A magyar nerr'zet a Zinto et Francisci de Frankopan- nec non Francisci Na-
tort6nete millen. kiad. vol. VII. Budapest r898. (Za karakter dasdy illustrantia (t66j.-t67r.) Zagreb r888. (Glavna
Leopoldov, njegov dvor i politiku dvorsku.) zbirka izvora za sr-e odno5aje izmedju hrvatskih i ugarskih
Ballagi A1ad6r: W a l l e n s t e i nh o r v 6 t k o r a b 6 - nezadovoljnika i {rancuskoga dvora.)
: lyosai (i623.-r626.) Budapest r882. (Za bana Jarja Zrin- Bosendorfer Josip: Zavjera Petra Subica
skoga i njegovu smrt.) Zrinskoga, bana hrvatskoga fi664.-r67t.) Zagreb 1898.
t:
raa {c

F,
:
L:
s
$
;.:.

&'
I.l,+ DIT. FERDO SISIC

Campor i Cesare: R a i m u n d o M o n t e c u c c o ' i .F i o - LopaSi6 Radoslav: O k o K u p e i K o r a n e .D o -

renze r876. punio Emilij Laszowski. Zagreb r895.
Csuday Jerrd: Zrinyiek a magyar tort6nelemben. LopaiiC Radoslav: Dva hrvatska junaka:
(r566.-t7o4.) Szombathely r884. Marko Mesi6 i Luka Ibri5imovii. Zagreb 1888. (Narodito
Fiedler J o s e p h : D i e R e l a t i o n e nd e r B o t s c h a f t e r za turske ratove r66j.-r664. i dojam njihov na narod.)
Venedigs iiber Deutschland u. Oesterreich im XVII. Jhrh.
LopaSi6 Radoslav: S p o m e n i c ih r v a t s k e K r a -
Vol. II. Lcopold I. Wien 1867. (Fontes rerum austriacarum
jine. Knjiga II. (r6ro.-r693.) Zagreb r885. (Mon. Slav.
II, 27.). (Glavni i:zvor za prilike na bedkom dvoru i za zna(aj
merid. Vol. XVI.).
pojedinih lidnosti.\
Ortelius redivivus et continuatus. Frankfurt
Fr a k n 6i Vi I m o s : P6z,m6nyP6,ter j57o.-r637.1
1665. (VaZno djelo za turske ratove, a i po priloZenim sa-
Budapest r886.
vremenim slikama.)
Gideke: Die Politik Oesterreichsin der spanischen
Pauler Gyula:. Z r i n y i € s M o n t e c u c c o l i .B u d a -
Erbfolgefrage. z Vol. Leipzig 1877. (Za znadaj Leopoldov.)
pesti szemle r867. (Za polemiku izmedju obiju vojskovodja.)
Gualdo Galea z zo Priorato: Continuatione
Pauler Gyrla: Zrinyi P6ter. Eletrajz. Sz|zadok
dell' historia di Leopoldo cesare, nella quaie si descrive
r867., oktober 89-rr8, november z3r-265.
la ribeilione d' Ungheria e quanto e successo dai principio
della congiura sino ail' anno 1676. Vienna 1676. (Izvrsno i Pauler Gyula: Wessel6nyi Ferencz nddor 6s
najbolje savremeno djelo, narodito za odno5aje s Turcima tdrsainak osszeeskiiv6seQ664-r67r.) Bpst 1876. z vol.
r za ratne operacije.) (Glavno i temeljno djelo, osnovano poglavito na arkivali-
jama ; odatle u na5em pitanju sluZi r.iSe kao i. z v o r, nego
Heigel: Neue Beitrd"ge zur Charakteristik Kaiser
li kao prirudna knjiga. Ja sam se njome obilno posluZio, da-
Leopolds I. Miinchen i89o. (Sitzungsberichte der philoso-
pade na r r o nrnogo mjesta gotovo doslovno, narodito u
phisch-philologischen u. historischen Classe der k. b. Aka-
drugom i trecem dijelu ove radnje.)
demie der Wissenschaften zu X{iinchen. r89o. Bd. II. HeftI.)
Radki Franjo: Izprave o uroti banaPetraZrin-
Huber Alf ons: O e s t e r r e i c h sd i p l o m a t i s c h eB e -
skoga i kneza Franje Frankopana. Zagreb 1873. (Glavna
ziehungen zur P{orte 1658.-1664. Wien 1898. (Archiv fiir
zbirka izvora za urotu, a narodito za proces obojice hr-
osterr. Geschichte. VoI. 58.)
vatskih velikaSa. No ni iz daleka nije potpuna, kako to po-
Katona Stephanus: Historia critica regun kazuje odlidna radnja Paulerova.)
Hungariae. Vol. XXXIII. Budae i8oo. (JoS ur-ijek vaZno
Ratkay Georgius de Nagy Thabor: Me-
djelo radi shupljene gradje.)
moria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et
(K6ry Valentin) : S e r i e s b a n o r u m D a l m a t i a e , Sclar-oniae. Viennae 1652. (Za Zivot
Jurja Zrir:skoga, te
Croatiae, Sclar-oniae sub regibus Croatiae, Ungariae et Ln-
Nikole i Petra u mladosti, narodito u tridesetgodi5njem ratu.)
gariae-Austri.icis. Tyrnaviae 1737. Kisebb tdrt6nelmidolgo-
Salamon Ferencz:
Krones Franz: A k t e n m d . s s i gBe e i t r d . g ez u r G e - zatai. (Zinyi X{ik16s ifjus6ga.) Budapest 1875. (Za mladost
schichte des Tattenbach'schen Processes vom Jahre 16z0. braie Nikole i Petra Zrinskoga.)
(\[ittheilungen des hist. Vereins f. Steiermark. Vol. XII. LeopoldL und die osterreichi-
Scheichl Frarrz:
()raz rB.r3.) Nekoliko podataka za odno5aj izmedju Petra
sche Politik wd"hrend des Devolutions-Krieges 1667.18.
Zrinskoga i Erazna Tattenbacha. Spisi sami naZalost jo5
Leipzig 1888. (Za karakteristiku Leopolda I i njegovih mi-
nijesu izdani.
nistara, te za odnose s Francuskom.)
Kul<ul j evii- S akcinski Ivan: Borba IIr-
Smidiklas Tade: Poviest hrvatska. Vol. II.
r-atah u tridesetoljetnom ratu. Zagreb r874. (,,Arkiv" XII.).
(t 526.-t848.) Zagreb 1879.
K u k u 1j e v i c - S a k c i n s k i Ivan: KnjiZevnici
Sz6chy KAroly: G r 6 f Z r i n y i M i k l 6 s ( 1 6 z o .d o
u Hrvatah iz prve polovine XVII. r'ijeka s o.".estrane Vele-
r66,1.) Bdpst r896., r898., rgoo., r9o2. (5 r'o1.). (Glavno i
bita. Zagreb 1869. (Iz ,,Arkiva.") (Zivotopisi Niko'c i Petra
temeljno djelo za Zivotopis Nikole Zrinskoga, osnovano po-
Zrinskoga, te Katarine Frankopanke, u kojima ima mnogo
jo5 uvijek dragocjenih arkivalnih podataka.) glavito na arkivalnoj gradji.)
Tomljenovic Juraj: Katarina Ztinska, ba-
Kuktrl jevi6-Sakcinski Ivan: P o v i j e s tp o - nica hrvatska (t625.-t673.). Zagreb t893.
rodice DraSkor.i6a TrakoS6anskih. S genealoSkom tablicom. Ivan Die Ehre des
Valvasor Weichard
Zagreb 1887. (Iz ,,Glasoviti Hrvati" Matice Hrvatske).
Herzogthums Krain. Zweite unverd.nderte Auflage. Rudolfs-
LopaSi6 Radoslav: S p o m e n i cT
i r Z a d k i hF r a n -
werth r88o. (VaZno za turske ratove na hrvatskoj krajini.)
koprna. (Starine vol. XXV.) Zagreb 1892. Vanidek Franz: S p e z i a l - G e s c h i c h t ed e r M i -
LopaSii Radoslav: N e k o l i k o p r i l o g a z a p o - litd.r-Grenze. Vol. I. Wien t875.
viest urote Petra Zrinskoga i Franje Frankopana. (Sta- Yitezovich (Ritter) Pavao: I(ronika aliti
rine vol. XV.) szpomenek vszega szveta vekov. Zagreb t744.
Lopa$ic Radoslar.: Nowi prilozi za por-iest Wagner Franciscus: l l i s t o r i a L e o p o l d im a n i
urote bana Petra Zrinskoga i kneza Franje Krste Fran- Romanorum imperatoris. \rol. L Augustae Vindelicorum
kopana. (Starine XXIV.) (Doma6i izvori, poglavito za god. t7ry. (J glavnom panegirik, ali ipak uporabljivo djelo, na-
167o., kojima se osvjetljuje odziv Hrvata na Primorju i u ro{ito za karakter Leopoldov.)
Gorskom kotaru zavjeri banovoj. Wolf Adam: Furst Wenzei Lobkowitz. Erster
LopaSic Radoslav: Vuk Krsto Frankopan geheimer Rath Kaiser Leopolds (16o9.-1677.) Wien 1869.
l'rZadki. (,,Danica", kalendar jerolim. dr.) Zagreb r884. (VaZno djelo za ditavo na3e pitanje, premda ima mnogo po-
LopaSic Radoslav: K a r l o v a c . Z a g r e b . t' 8 7 9 . gre5aka i stvarnih i kronolo5kih, koje je Pauler ispravio.)
 II I.

I FRANKOPANA.
ZATORZRINSKIH
NAPISAO DR, RUDOLF HOR\IAT.

I. POSLJEDNJIDANI KATARINE ZRINSKE. Primiv5i carevo pismo, sastade se ratno vijeie u

Gracu, te rB. travnja predlaZe caru Leopoldu, neka
atarina Zrinska rastala se sa svojim se grofica Katarina Zrinska po5alje u Bedko Novcr
suprugom Petrom i sa svojim bra- Mjesto. Kad je ovaj prijedlog doSao u carske ruke,
tom Franjom Krstom Frankopa- nalazio se Leopold u svome dvorcu Laxenburgu:
nom u krasnom i bogatom gradu Odavle Salje on 27. travnja svoju odluku ratnomu
eakovcu. Rastanak je uslijedio 13. vijeiu u Grac. Leopold nalai,e, neka se grofica odvede
travnja t67o. tt rr sati na veder. u Karlovac, Koprivnicu ili u koju drugu tvrdju,
Ban Petar Zrinski oprostio se od gdje 6e biti dobro duvana. Za njeztno uzdrL,avanje
ljubljene svoje Zene rijedima : ,,S Bogom ! euvao te imaju se upotrijebiti prihodi Zrinskih imanja, kojima
Bog !" Junadka Katarina nije plakala, premda je 6e upravljati kr. povjerenici. Car pita ratno vijeie:
teSkoosjeiala, da ostaje u gradu eakovcu bez obrane kakvom bi se strogo56u morala grofica duvati, te
muZeve. mogu Ii se kod nje ostaviti ktt (Zora), Surjakinja
Sutradan - r.4. travnja - dodje pred eakovac (Sofija Lobl, udovica Nikole Zrinskoga) i drugi prija-
general Spankau sa carskom vojskom. Nijemaca telji ? Po5to je iz Nledjumurjaoti5ao general Spankau,
moglo je biti r2-r4 tisu6a. Naravno da Katarina" imenuje car generala Breunera zapovjednikom vojske
nije ni pomislila na borbu, ve6 Salje generalu svoje u eakovcu, Legradu i Kotoribi. Ovu zadnju odredbu
poslanike s kljudevima grada dakovadkoga. Bez promijenio je car Leopold 3o. travnja. Car naime pri-
oklijevanja udje Spankau u eakovac, te stavi u grad hvaia ono, 5to je naredio general Spankau, koji je
njemadku posadu, protiv dega je Katarina uloZila zapovjedni5tvo u Medjumurju prigodom svoga od-
prosvjed. laska predao barunu Zeisu, kao najstarijemu pukov-
Jod istoga dana Salje general Spankau svoje niku u carskoj vojsci. Zeis & zapovijedati nad obim
izvjeSie ratnomu vije6u u Grac. U tome izvjeSiu pukovnijama (Kaiserstein i Portie), ali ne smije se
kazuje Spankau, kako je on bez otpora zaposjeo mije5ati u ,,oeconomica", koja preuze5e kr. povje-
eakovac i Kotoribu, dodim je istodobno koprivnidki renici.
general Breuner zarrzeo Legrad. Povodom carevog rjeienja od 27. travnja sastalo
Njemadke dete podnu odmah pusto5iti po Medju- se ratno vijeie u Gracu 3o. travnja, te je odredilo
murju. Kad se Medjumurci radi toga potuZi5e gene- ovo : Neka se grofica Katarina Zrinska odvede u
ralu Spankau,rasrdi se grof Pethee iz OrmuZa (Frie- VaraZdin i smjesti u ku6u ondjeinjega generala, jer
dau) te on 16. travnja provali u Medjumurje i po- u Karlovcu i u Koprivnici nema za n|u zgodnoga
pali ro sela, premda su ved stanovnici bili zaprisegli stana. Groficu moraju straZiti z4 vojnika Kaiser-
vjernost. steinove pukovnije.
eim 1e izvje5ie generala Spankaua 15' travnja Prema ovoj zapovjedi ratnoga vije6a htjede
stiglo u Grac, odmah ga vojno vijeie Salje kralju pukovnik Zeis, da Katarinu Zrinsku otpravi u Va-
Leopoldu u Bed. Vei rB. travnja ' znade Leopold raZdin. No kad je z. svibnja do5ao u grofidine odaje,
za uspjeh svoje vojske u Medjumurju, te Saljeo tom nadje ju bolesnu u krevetu. Zato istoga jo5 dana
svoj otpis ratnomu vije6u u Grac. U tom otpisu pita Zeis ratno vije6e: ima li ovu bolest grofidinu
prviput govori o banici Katarini Zrinskoj. Leopold smatrati dovoljnim razlogom, da se ona zapovijed
nalaLe ratnomu vije6u, neka groficu dobro duva i za sada ne izvede? - Istoga dana (2. svibnja) pi5e
zatvori na prikladno mjesto ;- grofidinu k6erku Zoru o tomu pitanju ratnomu vijeiu u Grac takodjer iz
Veroniku neka smiesti u kakav samostan. Koprivnice grof Breuner, general slavonske i petrinjske
 126
DR. RUDOLF HORVAT

Krajine. Breuner savjetuje ratnomu

vije6u, neka Ovaj carski nalog krilao se na putu s izvje5iem
predbjeZno ostavi Katarinu u eakovcu,
gdje je i ratnoga vijeia od
onako dosta carsl<evojske za njezino 3o.-travnja. Zati ga car Leopold
iuvanje. Na_ ponavlja svibnja,
protiv se VaraZdin,gdje ima malo Nijemaca, 3. kad je primio iz'vjeSie ratnoga
ne poka_ vije6a gradadkoga. Ratno
zuje- baS kao najsigurnije mjesto, premda se vijeie odvaZilo, i"
grofica cara u svome dopisu od 13.
imade neprijatelja po ditavoj-zemiji. _ svibnja odvraia od na_
Ratno je mjere, da Katarinu Zrinsku
vijeie primilo Zeisovo izvje56e u Judenburg.
3. svibnja. Oamafr Vijeie istide, da grofica nije prikladna "iai
mu odgovara, neka prideka, dok ozdravi za samostan
grofica radi svojih ,,sumnjivih darolija',,
Zrinska, a onda neka ju svakako Sto bi poremetilo
Sto pri3e otpravi samostanskustegu.
u VaraZdin. Vije6e predlaZe, neka se Katarina
odvede u Bruck (na 1\4uri), gdje je gradina,
Ipak nije ostalo ni pri tom. Vei u kojoj
r. svibnja stanuju Kapucini minorite
mijenja car Leopold svo;u odluku, te ratnomu ; ili neka se odvede u
vijeiu (Leoben), gdje su Isusovci i Dominikanci.
u Grac Salje ovu od.redbu: Grofica Katarina
Zrinska !ju!.no
Grofidina pako k6erka Zota mogla bi se poslati
ne 6e putovati ni u Karlovac, ni u Koprivnicu, k Do_
ni u minikankama u Goes ili u Grac.
u (na rijeci }iuri u gornjoj
I:11r_1,|",,"ei Judenburg
>ta;ersko;). .
f-ako je sebi predstaviti dudevne boli,
Sto ih je
Ondje ju treba zajedno s njezinom
osjeiala bijedna banica hrvatska. Sa svih
k6erkom predati u Zenski samostan. st.arru pri_
Sa sobom smije mala je vijesti, kako
povesti e dovjeka, ali mora biti pomno njemadke dete prodiru ,, nogate
duvana.Zato gradove Zrinsko-Frankopanske,
car nalai,e ratnomu vije6u, neka,pi5e p" otimaju sve,
u Judenburg i Sto se dade odnijeti.
samostanu i gradskomu poglavarstvu. Bolja ne bilahu ni hrvatska
Opatice trJa viastela, koja iu i onako zavidnim okom
uputiti, da imaju s Katarinom lijepo postupati promatrala
i sa veliko bogatstvo grofova Zrinskih
dobrom ju hranom opskrbljivati, jei 6e ;m i knezova Franko_
se tro5ak pana. Sve onako bolesna
naplatiti prihodima Zrinskih imarrla. odludi se Katarina Zrinska,
Gradsko pak kralja Leopolda zanioliti, neka bi obustavio
poglav:rrstvoneka odredi sve za svaku 1"..6:
sigurnost. dalj'iq haradenje po imanjima njezinim.
U t' svrhu

&,

VLASTORIT'NO I'ISUO KATARINE ZRINSKE I'IS.A.NO U OZLILi z:. \'ELJACtr. 167tt

(Kr. zemaljski arhiv u Zaglebu.)
FFF_

ZATOR ZRINSKIH I FRA\KOP.\N.\.

.er du.4arqsis dc FRJ'NCIPA

I da.:Yt&j ,&iTrzzaz e3 .4ub-tt
:r:s**&rg
S]IRT PETRA ZRINSKOGA I KRSTA FRAN]{OPANA.
Po bakrorezu, koji se duva u gradskom muzeju u ]leikon Novom mjestu.

napide mlt z. ;vibnja 167o. njemadki list. Katarina
priznaje, da je krir..a i ona i njezjn suprug Petar
Zrinski i brat joj trranjo Krsto F'rankopan. No sada
se evo svi pokoriie kralju, te se Katarina nada, da
6e ih kralj pomilovati. Ta i onako su vei sva trojica
mnogo pretrpjeli. Njemadki su dasnici (predvodjeni
generalom Spankauom) provaliii u dakovadki dvor,
te odnijeli puike, tkanine, pokuistvo i sve, Sto r-ra-
djo5e po sobama, dapade i kuhinjsko posudje. Jed-
nako su tz itala odvukli konje s kolima i s opremom.
Tako je Katarina liSena svega, dapade i i:ivei.a, i to
upravo sada, kada joj se vratila teSka podagra, od
koje je velike boli trpjela jo( prije r5 godina. Zato
moli kralja, neka joj spasi barem ono malo, Sto joi
imade u nekretninama i u pokretninama po Medju-
Da je Katarina Zrinska kralju Leopoldu prsala
Zivu istinu, dokazuje nam izvje56e, Sto ga je ratnomu
vije6u u Gracu 3o. travnja iz Radgone podnio barun
Ivan Wildenstein, vije6nik nutarrrjo-austrijske dvorske
komore u Gracu. Wildenstein je naime dobio nalog,
da na ,,osvojenim" Zrinskim imanjima u Cakovcu,
Legradu i Kotoribi sastavi inventar ,,in oeconomicis",
kao dto ga je pukovnik Zeis imao sastaviti ,,in milita-
ribus". Wildenstein je dakie dobro poznavao stanje
u Medjumurju, te mu moZemo vjerovati, kada pi5e,
da je njemadka vojska na odlasku ,,iz Cakovca uzela
sa sobom sve tako, da bolesnoj grofici nije ostavila
ni zdjele ni raZnja". \rojska je sa sobom odnijela sve
vrijedncisti, tkanine i B pari konja, a ostavila dva
- ^:^^-^ ydLd .
rr4jSurd

murju, jer su i onako ve6 izgubljena njezina imanja Radi podagre morala je Katarina Zrinska le-
u juZnoj Hrvatskoj i u Prirnorju. Zati dulje vremena. Tako je pukovnik Zeis 26. svibnja
r28 DR, RUDOLF
t67o. izvijestio ratnomu vije6u u Gracu, da se grofica
do sada nije mogla oporaviti=-odbolesti svoje. Or,u
vijest dostavlja ratno vijeie 3r. svibnja caru Leo-
poldu, te primjeiuje, da se Katarina ,,pretvara",
t. j. da bolest samo simulfta. Zato ratno vijede pred-
laZe, neka bi car zapovijedio,-da se grofica mora
odmah maknuti iz eakovca.
Po ovom nemilosrdnom prijedlogu ratnoga vije6a
gradadkoga dade se jasno razabrati, da su Nijemci
upravo mrzili banicu hrvatsku. Zato vjerujemo u
ono, 3to o Katarini pi5e mletadki-poslanik Marin
Zorzi 3t. svibnja iz Be(a. Zorzi naime javlja republici
mletadkoj, da bedkomu ,,dvoru ne bi bila nemila smrt
tako nemirne Lene". Isti ovaj Zorzi javlja opet
7. lipnja iz Modlinga (kod Beda), da se grofica Kata-
rina Zrinska neSto oporavila, pa da je pisala svomu
suprugu Petru i svomu sinu Ivanu Antunu. Bedki
dvor ne 6e grofici dozvoliti, da ostane u eakovcu,
jer je ona ,,nemiran duh", te bi ju njezin .,,narod
saZaljivao", a borme ju ,,i Turci paze". Zato te Ka-
tarina morati putovati u Judenburg.
Ipak nije Katarina putovala u Judenburg. Po-
detkom naime mjeseca lipnja porodila se u Juden-
burgu vatra, te je izgorjela skoro ditava varoS. Poito
se opatidki samostan nalazio izvan varo5i, ne bi
Katarina u njem bila dovoljno duvana. Zato ratno
vijeie iz Graca 6. lipnja predlaZe caru Leopoldu,
neka banicu hrvatsku ne vodi u Judenburg, ve6 u
stari samostansestaraDominikanka u Gracu ili kamo
drugamo u sigurno mjesto ; malu pak Zort trebalo bi
odijeliti od njezine majke, te jr ,,zatvoriti u samo-
stanu u Goessu".Nato je car Leopold rB. lipnja na-
Ioi:io, neka se Katarina-Zrinska smjesti u Grac ili
u Ljubno ili u Bruck. Ni5ta ne veli, da bi se njezina
k1i Zora imala odijeliti od matere svoje ; car samo
traZi, neka se-maloj Zori:dade uditeljica. Ovaj svoj
nalog ponovio je car takodjer 29. lipnja.
Kad je grofica Katarina Zrrnska doznala, da 6e
morati iz eakovca putovati u daleke i tudje krajeve,
obrati se 30. lipnja molbom na kneza Lobkowitza,
koji bija5e 'tada svemoZanministar na dvoru kralja
Leopolda. Katarina moli kneza, neka joj oprosti,
Sto mu eto ponormo piSe. ZakJinje ga ,,sa5 rana Isu-
sovih", neka pomogne njoj i Petru Zrinskomu i
ditavoj obitelji njezinoj. ,,Ja ve6 ne znam, Sto bih
podelau svojoj bijedi. Nikako ne mogu do6i do zdtavlia,
te Ziva propadam. ZaliboZe nemam ni Zivotnih sred-
stava za sebe, a niti kakve potpore u slaboii svojoj.
Morala sam na Zaiost duti, da se opet radi o tom, da
me odvedu u Grac ili u Bed. O torn doista nijesam
imala ni pojma. ISla bih, da mi to dopusti moja sla-
bo6a, pa da znadem, kamo bih dodla, da ne budem
vudenaovamo i onamo na ruglo i sramotu ; jer premda
HORV.\T
sam sve izgubila, ipak zahtijevam, da ja - Sto se
tide bijedne osobe moje -- budem drLana za destitu
Zenu,pa da ne budem osramoiena s mojom neduZnom
k6erkom, koja se nalazi uz mene u toj bijedi. Ako
mi VaSa kneZevska Milost ne vjeruje, neka izvoli
poslati kojega stranca, - bilo sveienika, bilo svje-
tovnjaka, - da na odigled istraLi moju tjelesnu sla-
boiu". Nadalje Katarina moli, neka joj se Lobkowitz
smiluje, pa neka joj odgovori ve6 jednom, da duje
koju utjeSljivu rijed, ,,jer ja svakom prigodom u
Bed piSem, ali nikada nijesam ni od koga dovjeka
bila pomilovana barem kojim retkom".
Svojom odlukom od 9. srpnja t67o. naloZio je
car Leopold, da se Katarina Ztinska ima odvesti u
Bruck na Muri. Sa sobom smije uzeti slugu, sobaricu
i kuharicu. Stanovat Ce u straZnjem dijetu grada,
gdje 6e ju duvati rz vojnika Kaisersteinovepukovnije.
Grofidina k6erka Zora ne 6e ostati uz majku svoju,
nego se ima odvesti u Zenski samostan u Gracu ili u
Goessu,gdje 6e uz nju biti jedna slu5kinja.
Bolesna i Zalosna morade napokon Katarina
Zrinska ostaviti grad eakovac, u kome je do ne-
davna i.ivjela sjajno kao kakva kraljica. Bairica je
za uvijek oti5la iz eakovca 15. srpnja u 4 sata poslije
podne. Pukovnik Zeis 1avlja ratnomu vije6u, da je
groficu na taj odlazak sklonuo velikom mukom ;
on joj morade dati vi5e sluZindadi, samo da ju vei
jedanput otpravi iz eakovca. - Odmah sutradan
- 16. srpnja - Salje barun Wildenstein ratnomu
vije6u u Grac popis one robe, koju je sa sobom po-
nijela grofica Zirnska. eini pak to zato, da uzmognu
u Gracu ili u Brucku pregledati onu robu, medju
kojom ie po svoj prilici biti gotova novca, drago-
cjenosti i srebrnine". Ovaj popis sastavila je grofi-
dina dvorkinja Marija Seidlizin, a jasno nam govori
o neizrecivoj pohlepi tadainje njemadke gospode,
koja su svuda njuSili Zrinsko blago. Hinko Mazig,
konobar kod Petra Zrinskoga u eakovcu, prijavio
j" t7. srpnja, da je Katarina Ztinska prije svoga
odlaska poslala Sofiji Lobl, udovici Nikole Zrinskoga,
jednu punu badvu dragocjenosti na duvanje. Radi
toga bija5e Sofija pozvana na odgovornost, te je sav
poklad morala predati barunu Wildensteinu, kao
kr. povjereniku.
Katarina Zrinska nije u Grac putovala sama
sa svojom dmZinom. Po nalogu naime ratnoga vijeda
gradadkoga pratilo je Katarinu r3 puSkara pod
vodstvom Ivana Ferdinanda Wegingera, pobodnika
Zeisove oklopnidke pukovnije. Bolesna banica mo-
rala je na putu viSe dana odleZati u Radgoni i u
Wildonu. Stigav5i zz. srpnja u Grac, odsjela je Ka-
tarina sa svojom pratnjom r t. zv. Muhr-Vorstadtu,
i to u gostionici kod ,,crnoga slona". Ovdje je We-
FF-"
ZATOR ZRINSKIFT
i rnl-xt<or',rsi.
ginger odmah postavio straLu, koja Ce botesnoj
grofici onemoguiiti bijeg. Lako moZemo sebi pretl-
staviti znatiZeljnost gradadke svjetine, koja je do-
lazila gledati, kako vojnici s nasadjenim bajunetama
duvaju banicu hrvatsku.
Odmahsutradan - 23. srpnja 167o.- dcdje u
gostionicu k ,,crnomu slonu" potkancelar dvorske
komorenutarnjo-austrijske. Potkancelar priopii Ka-
tarini, da de prema carskoj odluci od 9. srpnja morati
putovati u Bruck na Muri, dodim ie njezina k6i biti
smje5tenau samostanu.Na ovu vijest podnu plakati
i Katarina i mala Zora. Katarina je jadikovala, Sto
joj evo sada hoie oduzeti njezino dijete, koje joj je
jedina utjeha u ovoj golemoj Zalosti. Ako se to zaista
zbudne, Katarina 6e zdvojiti !
Sutradan Katarina Zrinska zamoli gradadku
komoru, neka bi k njoj poslala kojega savjetnika.
I doistadodje 24. srpnja u gostionuk ,,crnomuslonu"
vladin savjetnik Horacio Vilim Calucci. Njemu je
grofica oditovala, da radi bolesti utrobe (Unterleibs-
disposition)ne 6e moii odmah putovati u Bruck.
Podjednomu se prituZi, da se ona u eakovcu svakoj
zapoviedipodvrgla, nadajuii se, da ie biti poslana
u Bedk svomu suprugu i bratu ; nadala se pak tomu
tim vi3e, Sto radi one urote nije prolivena ni kap
krvi. Sada moli, neka ju ostave u Gracu nekoliko
dana radi lijedenja; neka joj ostave ,,k6erku l<ao
jedinu utjehu njezinu" ; neka joj napokon poSalju
novacai rubenine,jer joj je ugarski fiskus dao na put
samo 50 forinti.
Sve ovo javlja ratno vijeie gradadko jo5 istoga
dana (24. srpnja) caru Leopoldu. Samo vije6e pred-
laZecaru, neka groficu ostavi u Gracu dotle, dok se
oporavi, jer da po mnijenju lijednika ne bi mogla
poii na put bez pogibelji Livota. Vijeie preporuduje
caru, neka dopusti, da rz Katarinu ostane i njezina
kii, koja se moZe u samostanposlati i kasnije. Na-
pokon uvidja vijeie i to, da grofica i njena k6i tre-
baju vi5e odijela, a po gotovo vi5e sredstava za
i:ivot.
Car Leopold otpisao je z. kolovoza ratnomu vi-
jeiu, da u svemu pristaje na njegove prijedloge od
24. srpnja. Podjedno priopiuje, da je preko ugarske
dvorske komore poslao nalog, neka se za groficu
Katarinu Zrinsku i za njezints kier namaknu njihova
odijela, a povrh toga i potrebita sredstva za uzdri,a-
vanje njihovo i sluZindadinjihove.
Ipak se isprvice nije nitko pobrinuo, da Katarina
i Zora ne budu stradale u tudjem svijetu. Ratno
vijedejavlja T.kolovoza caru Leopoldu,da je grofica
Katarina Zrinska za prvi tjedan svoga boravka u
Gracu ostala u gostioni kod ,,crnoga slona" duZna
rao forinti. Sigurno ee \ za drugi tjedan biti jednako
PoslieJnji Zrinski i Frankopani.
129
velik tro5ak. Zato vije6e ponovno molj cara, neka se
Katarini doznadesredstva za Livot.
Na ovo pismo nije car dugo ni5ta odgovorio.
Zato je ratno vije6e odludilo,da 6e Katarinu preseliti
iz gostione,gdje su tro5kovi svakako znatno ve6i,
nego li u privatnoj kuii. Ratno vijeie javlja rB. kolo-
voza nutarnjo-austrijskoj dvorskoj komori, da ie Ka-
tarina prema carevoj dozvoli radi svoje bolesti ostati
u Gracu. Vijeie ju je nastanilo u Rollischevojkudi,
gdje je namjestilo jedan dio zaplijenjenogaTatten-
bachova pokuistva, te sada moli dvorsku komoru,
da se ona pobrine za druge potrebe.
Medjutim je zz. kolovoza i pobodnik Weginger
zamolio ratno vijeie, neka bi isplatilo pla6u njemu i
njegovim vojnicima, koji vei puni mjesecdana straZe
groficu Zrinsku. Napokon je car Leopold 7. rtjna
167o. naloLio ratnomu vijeiu u Gracu, da se grofica
ima do dalnje odredbe azdri,avati onim novcem,
Stoga je barun Wildensteindonio iz eakovcau Grac ;
od toga novca neka se dade nagrada i pobodniku
Wegingeru. Uz to je car vei austrijskoj komori za-
povijedio, da se za uzdri,avanje grofice Zrinske
mora skrbiti ugarski fiskus (t. j. ugarska komora) ;
onaj pak dug (u gostioni) u iznosu od z5o forinti
isplatit 6e se prihodima Zlinskih imanja.
Prigodom odlashaiz eakovca ponijela je I(ata-
rina sa soborn samo ljetno odijelo. I(rasne njezine
krznene haljine ostadoseu eakovcu, gdje ih je za-
plijenio kr. ugarski fiskus. Zato se ratno vijeie gra-
dadko 27. rulna 167o obrati na cara Leopolda s mol-
bom neka bi izvolio ugzrrskomu fisku naloZiti, da
grofici Katarini Zrinskoj i njezinoj kieri po5aije
potrebite tople haljine, jer ,,se pribliZaje zima, a u
Gracu je sve skuplje". Ratno vije6eistide,da ,,upravo
najveia nuZda trai:i, da (Katarina i Zon) budu
opskrbljene drugim i brojnijim haljinama. Kierka
n. pr. ima samo 4 ko5ulje, te jednu jedinu suknjicu
i k a p u t i i ,p a i t o g o t o v o p o s v e p o d e r a n o ! "
Kako se vidi, Nijemci su Katarinu Zrinsku i njenu
kierku otjerali iz eakovca, kao da su puke sirote,
a ne dlanovi najbogatije obitelji hrvatske.
Na ovu molbu ratnoga vijeda nije se valjda nitko
obazirao. Samo tako mozemo sebi predstaviti, Sto
se ratno vijeie r5. prosinca t67o. cart Leopoldu tuZi,
da kr. ugarslia komora joB nije poslala haliine za
Katarinu i Zort. Bijedne velika5ice hrvatske mo-
rale su dakleu ljetnom o d i j e l u d o d e k a t iz i m u !
Da se razumije njihovo stradanje, treba uzeti u
obzir, dau t7. vijeku nemaju ljudi joS pedi u sobama.
A ne treba zaboraviti niti na to, da je Katarina bolo-
vala od podagre, dakle od bolesti, koja upravo trai'i
toplinu liao njegu.
L7
 r30 DR. RUDOLF
Predstavku ratnoga vije6a gradadkoga priop6io
je car Leopold 29. prosinca 1670. dvorskoj komori.
Ova dobije nalog, neka od kr. ugarske komore zatraLi
haljine i rubeninu zaKatannu i Zorr Zrinjsku.
Kako se malo brinuo bedki dvor za unesreiene
velikadicehrvatske! A kako je veliku brigu vodio radi
imetka bana Petra Zrinskoga ! Eno : kralj Leopold
rg. studenoga t67o. nalaic grofu Breuneru, neka u
Bed poialje 5.497 f.or. gotovoga novca, Sto se na5lo
u eakovcu. Kralj veli, da ie se ovim novcem platiti
u.zdrLavanje grofice Katarine Zrinske i ,,ostali tro-
Skovi, Sto ih je zadala ova buna". Istim nalogom
trai'i kralj, neka Breuner po5alje u Bed takodjer
sanduk sa dragocjenostimarPetra Zrinskoga. Bilo
je dakle dosta i novaca i dragocjenosti; ali nije bilo
toplih haljina za Katarinu i Zoru Zrinsku ! Istinu
kai,e o. Marko Forstal, kada 24. rujna 167o. pi5e
knezu Lobkowitzu : ,,Ovi bijednici nemaju lika-
kvoga rodjaka ili prijatelja, koji bi se zauzeo zt\
njih !"
Katarina je zaistir. u Gracu mnogo stradaltr.
To joj bija5e tim teZe podnijeti, Sto je prije iivjela
u obilju svega dobra, te nije bila naudena na stra-
d a n j e . K t o m u p r i d o d j o 5 ej o 5 d u 5 e v n e muke.
Otkako joj u Bed odo5esin Ivan Antun, muZ Petar
i b r a t F r a n j o K r s t o , n i j e o n j i m a "c * u l an i k a k o v i h
v i j e s t i. Samase u listu, Stoga je z. sijednjat67r.
pisala knezu Lobkowitzu, gorko tui:i: ,,Evo tede
ve6 deveti mjesec, Sto nemam bai ni glasa o mojem
Ijubljenom suprugu i o jedincu sinu mojem !"
Tko zna, ito je ljubav, koja veZe dlanove obitelji,
taj ie lako pojmiti svu onu muku, {to ju je trpjela
Katarina zbog tolike neizvjesnosti.
lJz to se i sama Katarina nalazlla u pravom za-
tvoru. Pred njenim stanom straZio je l<apral sa 13
vojnika, da gradadki Nijemci vide, gdje stanuje ba-
nica hrvatska. Tolika oruzana sila duva jednu Hrva-
ticu, pa joS k tomu bolesnuZenu! Napokon je i samo
ratno vije6e gradadko uvidjelo, da to nema smisla.
Zato ;8. siudenoga 167o. predlai,e caru Leopoldu,
rleka se straZasmanji na jednogakaprala i 6 vojnika,
jer da i onako ,,StajerskistaleZi ne 6e pla6ati ove
straZe". U istom dopisu izvjeSiuje ratno vijeie,
da je grofica Katarina Zrinska neprestano i toliko
bolesna,da ne moZe stajati ni na jednoj nozi. Gro-
fica dakle ne ie mo6i radi bolesti putovati iz Graca
u Bruck. Ne treba se ipak car bojati, da 6e grofica
ute6i, jer stanuje usrijed grada, a dobro je straZena.
Ovaj prijedlog ratnoga vijeia odobrio je car otpisom
ttd 26. studenoga,te je onda zbilja smanjenastraZa
pred zatvorom grofice Zrinske.
SretnabiiaieKatarina, dok su ju dvorile hrvatske
slugc. Ovi su imali suiuti za gosJrocla"ticrt svojtr. No
HORVAT
ratno vijeie gradadko zo. rujna 167o. naloii Horaciju
Vilimu Calucciju, neka dosada5nje grofidine sluge
otpusti, i zamijeni ih slugama, koji su rodjeni
Nijemci. Ova je zamjena bila za Katarinu vrlo
neugodna. Dado5e joj posve strane ljude, koji su
uz to bili i sami boleZljivi, a nitko ih nije htio uredno
pla6ati. Vrhovno je gospodstvo u ku6i vodila neka-
kova Zenetina,koja nije Katarinu trpjela. Bijedna
velikaiica hrvatska morala se danomice svadjati
s ovom Njemicom, koja joj je dobacivalanajgadnije
psovke, a podjedno ju i klevetala pred dlanovima
latnoga vije6a. Uzalud je Katarina opetovano mo-
lila, neka od nje odstrane ovu furiju ; nitko nije
sluSao siroma5nu banicu, kojoj je ova Njemica
upravo ispijala krv.
eini se, da je napokon i ratno vijei:e u Gracr,r
htjelo, da se rije5i grofice Katarine Zrinske. U do-
pisu od 15. prosinca 1670. javlja ratno vijeie caru
Leopoldu,da je Katarina nesnosnai veoma nestrpljiva,
pa da se ne slaZe sa sluZkinjom svojom. Najbolje
ie biti, ako se Katarina odvede u Bed, gdje bi za n|u
trebalo najmiti posebnukudu. Uz to treba od grofice
odijeliti njezinu k6er, jer ju Katarina zbog oskudice
upuiuje u svakojake nekrijeposti. Neka se Zora
po5alje u bedki samostan Ur5ulinka, gdje bi se
krijeposno odgojila. Troiak za uzdri,avanje Katarine
i Zore u Bedu mogao bi se podmiriti iz prihoda od
Zrinskog imanja u Medjumurju.
Na ovo je pismo car Leopold odgovorio 3r. pro-
sinca 167o.Car nikako ne moZe dozvoliti, da se gro-
fica Katarina Zrinska dovede u Bed i ondje nastani.
Odobrava pak mnijenje, da Zoru treba odijeliti od
majke njene. Neka se mala Zora smjesti u kakvom
Zenskomsamostanu, i to : u Gracu, u Celovcu ili u
Steyru.
IledjLrtim je Katarina Zrinska z. srje(nja 167r.
potraZilapomo6i kod kneza Lobkowitza, koji bija5e
tada svemoZniministar na carskom dvoru. Katarina
pi5e Lobkcwitzu ovo : ,,Ja i moja desetgodi5nja
k6erkica nalazimo se ovdje u Gracu u toli oStrom za-
tvonr, da k nama ne prr5taju nikakvoga dovjeka
osim sveienika, koji sluZi sv. misu. Tako evo ja ne
mogu ni s kim razgovarati, dtr mu otkrijem velike
Zalosti, Sto ih moram trpjeti ja, siroma5nai bolesna
Zena. Sve ve6ma uvidjam, da se Njegovo Velidanstvo
- milostivi nai gospodin (kralj Leopold) - moralo
na nas bijedne crvi6e veoma rasrditi, kad se niti
prijaSnji najbolji na5i prijatelji ne usudjuju, da mu
za nas kaZu koju dobru rijed ! Sada i mali i veliki
imaju nad nama mo6. Ovdje$nja slavna dvorska
komora postavila je sluikinju, koja ie nam izdavati
nedjeljni novac. Ali ova mi u lice veli, da sam ,,be-
5tija", te mi dobacrtjetakove psovke, clirih se ja ne
 +-
4r/? ,ttt - rWkw

W
7;- 4",r /.rd ?."*"a2",W,/4'vr-'"'d
(7r/*Qft,f ,"'"2'""auqF*'- Z'^ry f
,fu7'@k#*t'tu#/*3f
c7"-' /
y'e*,^h" >%' / 4e /4e, % .'-
-"*i
4,?P*
"ry,t"r.ryry,tu-'f%:
- I

KATARINA FRANKOPAN ZRINSKA PODPISUJE ISPRAVIi ZA SVOC;.\ SI]PRUG.\, (;ROFA PIT]'Ri\

(BoZjakovina, 4. srpnja 16+2.) - Akademijski arhir. u Zagrebu
r32 DR. RITDOLF
usudjujem ovdje opetovati iz Stovanja prema Vama.
Tako bih ja, koja sam i bez toga Zalosna i bolesna
Zena, morala radi njezinoga vrijedjanja zdvojiti, da
nemam duievne utjehe. U ku6i je po danu i po noii
radi nje velika galama. Milostivi gospodine vrhovni
dvorski me5tre ! Meni nije mogu6e, da dulje uzdr/zim
uz nju, jer evo tede ve6 detvrti mjesec, Sto me ona
tako mudi. Radi ove sluikin e nemam ni dosta slugu,
da me dvore, jer ona je sa svima tako surova, da
nitko ne moZe ostati kod mene u sluZbi. Nemam ni
kuhada, ni kuharice, te mi kuha Zena onoga kaprala,
koji nadzire carsku straZu; no ovoj ne preostaje
dovoljno vremena za kuhanje, jer ima dvoje djece.
Meni je doista dozvoljeno, da drZim kuharicu. Ali
sluikinja ne dopuita, da ja uzmem koga ; u onoga
pako, koga ona hoie, nemam puno povjerenja.
Istoga dana - z. sijednja t67r. - piSe I(atarina
Zrinska takodjer kralju Leopoldu. Bijedna banicil
destita kralju Novu godinu pa mu otkriva nesredu
svoju. ,,Uzeli su mi sve nekretnine i pokretnine, te
sam sada ja i moja desetgodi5nja k6erl<a ovdje u
Gracu bez odi ela, viSe mrtve nego li Live". Katarina
zaklinje kralja sa 5 rana Isusovih, neka ne dopusti, da
do kraja propadnu dvije obitelji (Zrinski i Frankopar-r),
koje su toli dugo i vjerno sluZile austrijskoj ku6i.
Ni5ta nijesu Katar ni koristiia ni ova pisma.
Na hrptu potonjega pisma, koje se duva u carskom
drZavnom arkiur u Bedu, stoji izridna opaska, da
kralj nije ni raspravljao o molbi l(atar ne Zrinske.
Bijednoj banici nije uop6e nitko odgovarao. Zato
smo duboko uvjereni, da ona nije nikada vidjela niti
ono dirljivo pismo, 5:o joj ga je zg. travnja 167r.
(dakle u odi smrtnoga dana pisao njezin muZ Petiu
Zrinski. Da je ovo pismo doSlo u njene nrlie, ne bi
sc danas nalazilo u Zagrebu, nego u Gracu, gdje je
tada boravila Katarina Zrinska, te odakle se vi5e
nikada nije vratila u domovinu svoju. Nijc narn
poznato, kako je Katarini javljena grozna smrt nje-
noga supruga i brata. Ipak nema dvojbe o tom,
da je ona za njihovu mudenidku smrt znala ve6 u
svibnju g. r67t.
A kuda ie sada s Katarinom Zrinskom ? Ho6e
li ju voditi pred sud kao sudionicu bune? Illetadki
poslanik kod carskoga dvora u Bedu javlja zo. lipnja
t67r., da se govori, da 6e u Bed dovesti Katarinu
Zrinsku i groficu Wesselenyi. Sutradan javlja po-
slanik u l\{ietke, da se u Bedu odekuje grofica Zrinska
radi istrage. Nekoliko dana kasnije - 27. lipnja -
izvje56uje mletadki poslanik, da je Katarina Zrinska
zbilja dovedena u Bed, gdje je ve6 protiv nje pove-
dena istraga.
Ipak drZimo, da sve ovo nije istina. Katarina
Zrinska nije se ni maknr:la iz Graca, premda je
HOR\'.{l'
latno vije6e gradadko joS uvijek neumorno nastojalo,
da joj gdje drugdje nadje boravi5te. Tako se vije6e
n. pr. 3. lipnja t67r. obratilo na kranjskoga vicedoma
grofa Eberharda Leopolda Blagaja, neka bi za Kr
tarinu potraZio mjesto u kakvom kranjskom samo-
stanu. Blagaj odgovara ratnomu vije6u, da grofica
Zrinska ne bi bila dosta sigurno duvana u St<oiii tot<i,
niti u l,Iekinama i u Velesovu. Zanjt bi se jedino pri-
mjereno mjesto moglo naii u Ljubljani, gdje sestre
Klalise dozidavaju i ra5iruju svoj samostan.
Ratno vijeie doista zamoli Klarise u Ljubljani,
neka uzmu Katarinu u svoj samostan. (Tada se ovaj
samostan nalazio nasuprot sadaBnjega hotela ,,pri
slonu". U nekada5njem samostanu danas je vojno
skladiSte.) Predstojnica (abatissa) ljubljanskih Kla-
risa otpisala je ratnomu vijeiu, da Katarinu ne moZe
nikako primiti u samostan. Ona se naime boji,
da bi Hrvati do5li osloboditi svoju banicu, jer ,,joi
nije ugasnulo ime Zrinski". Ovaj strah tumadi Ma-
rija Lukandii, pr-edstojnica I{larisa, doslovce ovako:
,,Na ljubljanske sajmove dolazi mnogo Hrvata s ko-
njima i sa drugim stvarima. Hrvati bi lako samostan
napali, te pomoiu ljestava unl5li preko zida, pa ne
samo odveli gro{icu, vei i drugim opaticama udinili
Sto zla. Oko samostana prebivaju skoro sami radnici,
koji nemaju oruLja, te nas ne bi mogli ni braniti.
Poito upravo zidjemo, morala sam za zidare otvoriti
klauzuru ; grofica bi dakle mogla lako i sama uteii,
osobito u vrijeme, kada se mi opatice nalazimo na
koru. Uz to sam dula govoriti, da je grofica bolesna,
te za cijelo ne bi bilo prijatno, ako bi u nai zavod
morao dolaziti i lijednik. Ako grof ica tz-
nemiruje cijelo carstvo, kakav li bi
nemir s njom lako pri5ao u na5 tihi samostan, koji bi
radi nje sigurno izgubio svoje dobro ime!"
Na ovo pjsmo odgovorilo je latno vije& zg.
kolovoza i opet 19. rujna 167r. Ratno vijeie pi3e
grofu Blagaju, neka sestrama Klarisama rastumadi,
kako sam car Leopold hoie, da Klarise na svaki nadin
primu groficu Zrinsku. Katarina 6e u samostanu
imati samo jednu sobu s jednom posteljom, a obadvije
njezine sluikinje opet jednu sobicu s posteljom.
Ako Klarisama smetaju ove dvije sluBkinje, neka
grofici dadu svoje dvije posluZiteljice. Blagaj neka
se svakako s I(larisama sporazumije o tom, koliko 6e
one godimice zahtijevati plaie za uzdri,avanje gro-
fice Zrinske. ,,Ne vrijedi izgovor Kiarisa, da im
samostan stoji izvan mjesta, da ima na dvije strane
prosto polje, pa da je oko samostana zid prenizak . . .
Ta opatice imaju oko sarnostana trostruk zid. Neka
se dakle ne opiru carskomu nalogu, da se time ne do-
kopaju nemilosti careve !" - Ipak je Blagaj uzalud
nagovarao Klarise, neka u samostan primu I(atarinu
 ZATOR ZRINSI{IH I FIiANKOPANA. r33

Zrinsku. Opatice oCiudro odgovo;e, da se vole sve roda svoga. l\{uZ joj je mrtav, brat isto tako, a svi
iseliti, ncgo li da groficu uzrnu u svoj se.rnostan. ostali dlanovi obitelji raspr5eni lla sve strane. Ona
Blagajdojavi to ratnomu vijc6u, koje se vide nijc u je cvo u Gracu, najstarija joj k6i Jelena u sjevernoj
toi stvari obra6alo na Klarise. Ugarskoj, srednja k6i Judita Petronila u Zagrebu,
Jednaki je neuspjeh ratno vijeie doZivjelo, najmladja Zora u, Celovcu, a jedinac sin Ivan Antun
kada htjede Katarinu Zrinsku smjestiti u Zenski u Pragu ! Znala jc Katarina, da joj bedki dvor ne ie
samostan u Mernbeigu. Priorica toga samostana nikada vi5e dozvoliti, da se sastanesa djecom svojom !
- po imenu Marija Suzana- javlja 4.lipn1a t67t. Ova pomisao, pa strahota od 3o. travnja t67r., te
ratnomu vije6u, da Katarinu ne moZe primiti u bolesti dosada5njastradanja,- sve to bija3e uzrokom,
samostan,jer da rrema za nju hrane. Uz to je groficu da je napokon Katarinu Zrinsku ostavio razum.
i pogibeljno drZ'ati u Mernbergu, jer se ovo mjesto Poludjela je bijedria banica hrvatska ! Nije se ipak
nalazinagranici Ugarske i Hrwatske, odakle bi mogao dugo mudila. Ved 16. studenoga fi73. aze jr k sebi
dodi poknSaj, da groficu oslobodeiz zatvora. dragi Bog. Mrtva Katarina bude obudena u bijelo
Mjeseca n\na t67r. dodje iz Beda u Grac po- odijelo, kako bijahu odjevene opatice Dominikanke.
oStrena zapovijed, neka se Katarina Zrinska stavi Tijelo joj pokopa5e u Gracu, i to u grobnici ispod
u samostan, te neka se od nje odijeli njezina k6erka crkve sestara Dominikanka. Ondje nadje podiva-
Zora. Kad je to bilo do;avljeno Katarini, plane ona liSte velika ova Hrvatica, koja se zadnjih godina Zi-
kao lavica, da brani dijete svoj e. Samomu caru Leo- vota svoga puno napatila. Steta, Sto nam se nije
poldu piSe l{atarina 24. rajna 167r. dirljivo pismo, saduvala barem slika njena, da vidimo, kako 1e )z-
u kome vcli i to : ,,Neka mi VaSe Vcliianstvo do- glcdala nekadainja naia litcrirtkinja i diplomatkinja,
zvoli, da jcdina moja k6erka Zota Vei'onika, - kao banica i jadnica !
StakalaZaloS6enemoje starosti, kao utjeha zapuStene Zora je preZivjela majku svoju. O njoj nam ka-
udovi cc, tc kao nadglednicarnoje bolesti, snija povijest ne govori niSta, jer je Zivot u sa-
bude od mene rastavljena. Ona ie biti odgajana u mostanskim zidinama tih. Nijc nam poznato ni to,
marljivosti i krijeposti, pa u plemenitim obidajima kada je Zora rmrla. Sigurno je samo to, da je Zora
i u rudnim poslovima. Na koncu molim, da uboga , joS godine 1683. Zivjela, pa da je tada bila opatica.
moja osoba, koja i bez toga pada k smrti, ne bude To razabiremo iz jedne odluke kralja Leopolda, koja
kaZnjenaklauzurom, t. j. zatvorom u samostanu,gdje se duva u arkivu jugoslavenskeakademije. Leopold
bi me pratila jedino mrLnja, Sto bi moju duSu samo je naime zr. sijelnja 1683. odredio, da se iz neka-
dovodilo u pogibeij, a moje tijelo u preranu smrt". da5njega frankopanskog imanja Bosiljevo, Sto ga je
Katarina je ovim pismom samo o d g o d i la zaplijenio klaljev fiskus (t. j. kr. ugarska komora),
provedbu carskoga-naloga. Mala Zora ostade naime rsplati 2r.ooo for. banu Nikoli Erdedu, 5.ooo for.
uz majku jo5 pol godine, a onda ju silom otrgnu5e zagrebadkomu biskupu i kaptolu, a 3.ooo forinti
iz majdinogakrila. Mjesecaveljade 1672. bude naime ,,obim opaticama, k6erkama pokojnoga grofa Petra
Katarina Zrinska stavljena u samostan sestaraDomi- Zrinskoga". Jedna od ovih k6eri Petra Zrinskoga
nikanka u Gracu. dodim Zoru otpremi5e k Ur5ulin- svakako je poznata nam Judita Petronila, predstoj-
kama u Celovac. Predstojnica samostana ur5ulin- nica samostana sestara Klarisa a Zagrebu. Druga
skoga javila j" 15. veljade t672. ratnomu vijeiu u pak mogla je biti jedino ZoraYeronika, jer za Jelenu
Grac dolazak male Zore Veronike Zrinske. Pismo znamo, da je god. 1683. bila ve6 po drugi put udata
svoje popratila je rijedima : ,,Zora je ne5to osjetljiva, (za grola Mirka Tokolyja). Prema tomu se napokon
pa treba vi5e njege ; ali ie se ve6 za njtt skrbiti". Zora Zrinsl<a ipak odludila, da postane redovnicom,
Ipak se dini, da je ova skrb bila dosta mala. Tako premda je kao dijete zazirala od opatica.
barem drZi njena majka, koja je pomno ispitivala, Na koncu Zelimo ogledati, Sto su tada5nji Hrvati
kako joj Zivi ljubtjena k6erka. Katarina Zrinska drZali o Katarini Zrinskoj. Siroki slojevi puka hr-
pi5e 16. svibnja 1673. ministr-u Lobkowitzu list, u vatskoga nijesu dakako shvadali duhovitu banicu
kome se tuZi, kako dobiva vijesti, da Zora u samo- svoju. Narod je o njoj izmislio pripovijest, koja
stanu ljuto stradava. Ur5ulinke joj ne dozvoljavaju, se mjestimice saduvala sve do danas. U toj pripo-
da govori s kojim drugim dovjekom, nego li s ispo- vijesti okrivljuje narod Katarinu Zrinsku, da je
vjednikom. One ju dapadesile, da postane opaticom, ona izdala svoga muZa i brata svoga. No zato je
protivdegaseZorapostojanobrani.Ur5ulinkenedaju Katarina i pokajala velik svoj grijeh; ona se naime
Zori ni odijela, te ona mora nositi poderanehaljine. u dasu zdvojnosti strmoglavila sa prozora grada
Lako moZemo sebi predstaviti, kakove je boli Ozlja duboko dolje u rijeku Kupu, koja tede ispod
osjeiala Katarina, razmi5ljaju6i o sudbini i nesreii grada Zrinskoga !
r.l-i
Narod je dakle Katarinu Zrjnsku proglasio iz-
dujicom i samoubojicom ! No bolje ju nije dastila
niti onodobna inteligencija hrvatska. Tako nam
barem svjedodi kajkavska pjesma, koju je splevao
nepoznati hrvatski pjesnik. Pjesma nosi naslov :
pjesma P e t r a Z r i n s k o g a ,k o j e g a j e
,,PIadna
njegova i,ena K a t a r i n a Teri,,adka
svoje ponosite lepote, zbog koje hotila je postati
k r al j i c o m, - sa sveta ovoga s vnogim drugovom
Zalosnci spravila". Ovdje (emo iz pjesme iznijeti
one stavke, koje govore o Katarini Zrinskoj .
GospodapremoZnai ostali ljudi,
Sad cete videti, kak se svet pobludi.
O me3trija vtaLja, ter zlo dugovanje,
Da to pisat moram, vzelo me je na nje.
Ar Sta ne bje duti od podetka sveta,
To nam se pripeti sad ovoga leta:
I(ad se je pisalo jezero i Seststo
f sedamdeseto,naj bude prokleto !
Gda se je spravljala nevera velika,
Potamnila jalna toga sveta dika,
Koju rad bi ovdi sada izpisati,
S mojom mlohavostjorn sad na prvo dati.
Petra gospodtna viteza zebrana,
U vojski junakov dobroga duvara,
Kojega, su predji vsegdar verni biii
.
lSto je sad sramota, gospodine mili l)
Svetlomu cesaru) kralju i orsagu ;
Sad si svoje slavno ime posial k r,ragu !
Po nekeh tolnadeh terZec si bil postal,
T,elejrc i Nepe6, da bi zmcZen ostal.
'Iolnadnik Tervza(ki
Ti bi5eKatarina
S pridavkom je velim terZec vsakojadki'
f erZila je dosta s vnogem dugovanjem,
Suknom, soijum, s dobrem ino s hmanjem'
Vzela se je sada na kramu veliku,
Tel|uc i hlepec na kraljevsku diku.
Govore6i Tebe : ,,Serce moje, du5a !
Jo5ce jedno terStvo nek se sad poku5a.
Sanjala sam no6as, da bum jo5 kraljica,
K demu su prilidna - Stimam - moja lica'
Po3aljimo knjigu do turskoga cara,
Da smo ostavili na5ega cesara ;
Da nam je hrvatski orsag vas podloZen,
Kajti je on jaki i kruto tzmoL,en'
Naj sim onda dojde Ferenc Bukovad.ki,
Dobar z nami bude i moj brat TerZadki,
I naj simo dojde Ferenc Berislavic,
Ki je razdor veren ne listor sad pervicl..
JoS jeden bit mora s Turovoga polja.
Boltil.ar Pogledic, to je moja volja.
'Ier
neka oprave ovo dugovanje,
Za koje im damo Zelinsko imanje.
Dva job druga budu hotela imati
Mokrice, Kerestinec, ho6emo im dati.
Za lepa imanja radi idu k caru,
Ostaviv5i Boga i svu veru staru'
A Juraj Malenic, i on nas je sluZil,
ee mu kaj ne damo, bude on nas tuiil.
Kaj mi, srce moje, jur govori5 na to ?"
DR. RUDOLF HORVAT
,,Cesargrad manje ostavil sem za to !
Itak onde imam - Stimam - negde dvorc,
Ter nas onak skupa vse derZati more."
,,A kaj pak, ma du5a, nam ho6e ostati,
Da takvo imanje ho6emo razdati ?"
,,Ne skerbi se za to i nc Pladi za rrie,
Ar sam nam ostawil LudbreZko imanje."
- radi ,,Ne sli5a nas nikaj, kako su hodili,
Kako ii su s Turci neveru <)inili,
Kada s Turkov dojde kleti Bukrvadki,
Vesel tak postane gospodin TerZadki,
Ludstvo podne dici suproti cesaru,
Veren se diniti Zrinskomu i caru.
Setajuii hitro v Cakovec do bana,
flde behu gospoda vu tolnad zebtana,
Da neka previde, bude li kaj s toga,
Sto nam car cbeia dobroga aI zloga'
Na5li su se mnogi, ki s Zrinskem su drZali,
A na sluZbu caru gotovi su stali.
Dalje govori pjesma o Franji Frankopanu Ttl,a(.-
kom, te kako Nijemci opsijedaju grad eakovac,
pa onda nastavlja o Katarini Zrinskoj ovako:
Kad to Zrirski zadul, podne tuZen biti,
Ter si podne milo ovo govoriti:
,,O prokleta Zena, na kaj si me vzela,
Da moram zgubiti grade i ma sela.
Hotelo se Tebe vu kraljestvu biti,
A vu siroma5tvo mora3 z menom priti.
Siromaha mene jesi vudinila
I sina mojega, koga si rodila,
Kad sam se od Tebe zapeljati pustil.
Bolje, da ga nisi nikad zanosila !
A nesretno v'reme, kad si ga Cojila !"
Kak sem ja zaslepljen i nesrecen bil,
Kad sem se od Tebe zapelati pustil !
Naj bude prokleti on Tvoj pervi pogled
I za menom tuZnim vsaki on Tvoj gled,
S kem si me lukavo toliko mamiia,
Dok si me vu ovu nesrecu svratila !
A nesretno pervo za me tve mi5ljenje,
Da nisi imala prot meni smiljenje !
V dasti sem bil zmol,et, a nut Tvoje Zenstvo,
Kak me je na jenput ob5anilo merzko.
O nesretna lica i izlidna Tvoja,
Kak su poiernila svega roda moga. !
Da si lepa bila, si se domislila,
I s tum mislju mene jesi zagubila.
O nesretna persa navek bila Tvoja,
Kem otajna volja nije bila moja ;
O da bi se tuZan njih nigdar ne taknul,
Sada bi se leZe ovi tugi maknul !
O nesretna gizda zbog twojega lica,
Ka rne je udinila nevernog skazljivca.
Ti boZjega dara vredr:o nisi znala
ULivat, nego si se Ti vu njem zgizdala.
Kam je na5a dika ? Kamo pre5timanje ?
Gde naSi odvetki, tolika imanja ?
V keh smo se mi dosta puti radovali
I svaku nasladnost u njih uZivali.
Htelo se je Tebi vu kraljevstvu biti,
Sad na siroma5tvo morala si vziti.
 ZATOR ZRINSKIH I FRANKOPANA. r35

Kam su moji gradi ? Gde su rnoji slugi ? Posve je razumljivo, da je Petar Zrinski na-
Da sad noram biti vu takovoj tugi.
stojao, kako bi svomu jedincu podao lijepu i teme-
Kamo ma izbrana Ozaljska imanja ?
Kamo plemenita primorska derZanja ?
ljitu naobrazbr. Zato mu je birao izwsne uditelje,
Kam ljubleni Legrad ? Kam dragi eakovec ? koji ie Ivanu oplemeniti du5u i srce, a naobraziti
Kamo li Verbovec, kamo li Rakovec ? um. Ivana je najprije odgajao sve6enik Ivan Smo-
Kam Boijakovedki lrasnoviti kmeti ? ljani6, vrlo vrijedan i uden Hrvat.
Kamo li Sestine ? Joj, kam iu se deti ?
Kad je Smoljanii postao biskupom senjskim,
Kam gospodski konji, pozlatni hintovi ?
Kano li su moji preobilni lovi ?
dade Petar svomu sinu za uditelja dra. Marka For-
Kamo su kopovi, herti izebrani, stalla, 6lanaiz reda sv. Augustina. Mladi je Ivan udio
Iz vnogeh orsagov ki su dopeljani ? filozofiju i humanistidke predmete. Osobit je ta-
Karno kapetani, ki su me dvorili ? lenat pokazivao za jezike, jer je do 19. godine svoje
Kamo li vojvode, ki su me sluZili ?
naudio govoriti i pisati u sedam jezika. Rado je udio
Kam junadko ime ? Kamo li viteitvo,
Koje je zaterlo Tve oholo Zenstvo ?
i strategiju, jer svi grofovi Zrinski imaju odlidne
Kak Adama Eva jesi me vkanila, sposobnosti za vojnidki staleZ.
Iz grola petljara jesi me udinila !" Kad je Ivanu bilo ro godina, podeli su njegovi
Podme zatem gospa govoriti milo: roditelji pregovarati s francuskim kraljem Ljude-
,,Ovo je vse ljudsko, kaj je na5e bilo. vitom XIV. eini se, kao da francuski kralj nije is-
Mili gospodine, ve6 me ne Zalosti,
Da smo siromahi, nami je jur dosti."
prvice imao pouzdanja u grofa Petra Zrinskoga.
Trai:io je naime, da mu Petar poialje u Pariz svoga
Dalje ,,pjesnik" opisuje, kako su Katarinu zatvorili sina Ivana kao taoca. Petar bija5e ve6 na to pri-
u eakovac,pa onda njezino tugovanje nastavlja ovako : pravan, te se god. 1664.radilo o tom, da njegov sin
Gospi pak govore, da nikam ne morc, nastavi svoje nauke na dvoru kralja Ljudevita XIV.
Ar ju vu eakovcu mu5kateri dvore.
Ipak nije do5lo do toga.
Zatim podne ona milo tugovati,
V keh se je rodila, dane proklinjati:
Slijedeie godine 1665. zapodela je Ivanova
.,Prokleti je on dan, kad sam se rodila, majka Katarina svoje diplomatske sveze s odlidnom
I prokleta mati, ka si me dojila ! ku6om kneza Rakoczyja u sjevernoj Ugarskoj. Ka-
O nesretna zibka, v koji sem 7eLala, tarina htjede ovu kneZevsku obitelj dovesti u re-
Da mi vu njoj mati smert nije zavdala I
dove urotnika ugarskih i hrvatskth. Za ovu je stvar
O nesretan on dan, v kom hodit s:rn zatelzr,
Da razbila nisem predi tog si dela !
smatrala najzgodnijom Zenidbenu svezu izmedju
O nesretni oni, ki su me dvorili, Zrinskih i Rakocyja. Katarina zasnuje, kako bi svoga
Da me nisi dvorec kadgod zadu5ili. jedinca Ivana oZenila sa kierkom kneza Rakoczyja,
O nesretna bila navek ma lepota, pa opet svoju kier Jelenu 'udala za mladoga Rako-
Iz ke je izi5la velika grehota.
czyja. Njezina se osnova oZivotvorila samo djelomice.
Ja sem tovaru$a dragog pogubila,
Vas rod moj i njegov merzko podernila. Jelena se naime r. oZujka 1666. doista tdala za
O bedasta svaka, ona muZka glava, Franju Rakoczyja ; ali od Ivanove Zenidbe ne bude
Koja god prepusti, da ga Zena vlada, niita.
Ar ie ga pogledom berzo prevariti Mladi Ivan Zrinski nije poznavao tolike osnove,
I lisidn:m svojem delom raztuZiti."
5to ih je zasnovala majka njegova. Njemu valjda
Na ove tuZbe odgovaraju straLari mu5kateri: nijesu bile ni povjeravane tajne roditelja njegovih.
,,Ne tuZi se, gospa, nit se ne Zalosti, To zakljudujemo ne samo po mladosti Ivana Zrin-
Da sad ima5 tuge i nesrede dosti. skoga, ve6 takodjer po tom, 5to je Ivan bio skroz
Vidi$ hmanj Tve delo, pak zlo ne govori, odan kralju Leopoldu. eitavo njegovo bi6e odiBe
A r s i z a s l u Z i l ad
, a Ti kervnik dvori."
vjernoS6u p r e m a k r a l j u , t e s e n e m o Z en i k a k o
razumjeti, da bi Ivan ma i jedan dasak sudjelovao
u uroti protiv kralja.
2. IVAN ANTUN ZRINSKI.
Sam Augustinac dr. Forstall drh6e za sudbinu
Ivan se rodio godine 165r. Ovo nam kazuje on mladoga pitomca svoga, dim se otkrila urota oca
sam,jer u pismu god 1670.veli, da mu je r9 godina. njegova. Zato z. travnja 167o. piSe iz Beda grofu
Nije nam poznato, gdje se Ivan rodio. Ipak ie biti Petrr Zinskomu, neka Ivana 5to prije makne iz
vjerojatno, da je svjetlo boZje ugledao u Ozlju, gdje eakovca. Svjetuje mu, neka svoga sina po5alje u
bija5enajmilije boravi6te roditelja njegovih. Ivanov je Bed na dvor kralja Leopolda, ili kamo u inozemstvo,
.naimeotac Petar bio kapetan Zumberadki i slunjski, pa samo da na mladi6a ne padne niti tradak sumnje,
je kao takav redovito stanovao u svome gradu Ozlju da je sudjelovao u uroti.
r.i6 DR. RUDOI-F I{OR\.'AT
Petar Zrinski posluSa savjet dra. Forstalla. Na
sam uslirslri poncdjeljak 8. travnjat6To. Saljc Pctar
u Bcd svoga jedinca, koga nijc vidio nikada. vi5e.
Mla.dogajc Ivana do StajerskogaGraca pratio Lovro
Princlssen, poi-udnik dragunske kumpanije bana Pe-
tra Zrinskoga. h'an jc a. travnja stigao u Grac, gdje
ga jc dodekaodr. Forstall, da ga prati dalje u Bcd.
Na veder dne rz. travnja stiZe Ivan u Bed, te s o.
Forstallom odsjedne u samostanu otaca Augusti-
naca.
eim 1e princ Lobkovic doznao za dolazak mla-
doga Zrinskoga, dade ga potajno i u kasno doba
no6i zajedno s Forstaliom dozvati li sebi. Ivan bude
prcdan pod pasku gradskoga namjcsnika. Da mu
to nije bilo pravo, jer je bez posla gubio vrijcme,
svjedodi pismo, Sto ga rJ. kolovoza 167o. piie iz
Beda princu Lobkovicu :
' ,,Ponizno molim VaSu l\{ilost, da mi oprosti,
Sto se usudjujem zanovijetati Vam s ovo malo re-
daka, poStoprije nijesam nikada imao prilike, da Vam
sluZim. Ne znajuii, komu drugomu da se utedem,
pa vide6i, da sam zaboravljen od svih, dolazim, da
Vas ponizno zamolim za milost, ne bi li me Vaia Visost
u z e l a u s v o j u o b r a n u .T e d e v e d p e t i mjesec,
da se ja nalazim u ovom stanju, a uvijek zadri,avan
rijedima i nadama g. gradskoga namjesnika. Sada
vidim, da iz dana u dan wijeme bjei.i, a bez ikakova
uspjeha. Poradi toga molim VaSu Visost, da udini,
ne bi Ii mogao na drugi nadin troSiti svoje vrijeme,
i da ne zaboravim toli beskorisno sve ono. Sto
sam naudio u toliko godina, s tolikim tro5kovima
i s radom, toli nauke koli vjeZbe, po5to je uvijek
glavna tei,nja moje dude bila i jest, da mogu biti
upotrebljen u sluZbi Njeg. Velidanstva Va5egapremi-
lostivoga gospodara.Dolazim pred VaSu Visost mole6i
Vas ponizno, da me uzmete u svoju milost i da me
ubrojite medju svoje najniZe sluZbenike."
Po savjetu ministarar svojih odludio je kralj
Leopold, da ie Ivana Antuna Zrinskoga dati iz Beda
otpremiti u Prag. Dvorska je komora vei 5. rujna
1670. dobila nalog, neka se pobrine za tro5kove,
s kojima 6e biti skopdanaseoba mladoga grofa. Sam
pako kralj Leopold javlja komori 17. rujna upute,
kako ie Ivana odvesti u Prag. fvana smiju pratiti
njegov dvorski (Hofmeister) i joS dvije sluge. Na
mladoga ie grofa paziti na putu dva Isusovca, i to :
pater Tomo Grasser,te pater Ivan Wargl. Vozit 6e se
s Ivanom u kodiji. Da bude na putu dostojna prehrana
mladoga grofa i njegove pratnje, platiti ie dvorska
komora 4oo forinti za putne tro5kove.
Tko pozna prilike na bedkom dvoru, lako ie sebi
mo6i rastumabiti namjeru carskih ministara. Oni su
odito zasnovali, da mladoga grof.a Zrinskoga odvedu
Sto daljc ol Hrvatske, pa da ga strpaju u l<akavsa-
mostan, gdjc ic ostr"ti zatvorcn i zabo::avljcn do
vijcka. Nirravno da oni toga nijcsu priop6ili Ivanrr
Zrinskomu. Njcrnu su jcdnostavno lckli, da 6c po6i
u Prag zato, da nastavi svojc naukc. No mladi jc
grof bio bistrc glavc, tc je btzo opazio, kakva mu
pogibao plijcti. eim je daklc doznao, da ga Zclc prc-
seliti u Prag, odmah lvan prosvjeduje protiv toga
dina. Saduvalonam se pisrro, 5to ga je Ivan Antun
Zrinski 19. rujna 167o.piseo caru Lcopoldu iz Beda.
Evo toga pisma :
,,PreuzviSenii premilostivi gospodaru!
Ja sam punoljetan u mojem kraju. lmam svoje
godine. Udio sam humanistiku i filozofiju. Ne mogu
viSe uditi, ne iu da se posvetim tcologiji, jer nemam
zvanja, da budem fratar ni sveienik. Ne trebam vi5e
prefckta ni skrbnika (?), ne idem viie u konvikt
niti u 5kolu. Nijesam r-riStasagrije3ioprotiv Vaicga
carskoga Velidanstva, dapade gorko sam plakao,
kad sam duo takova Su3kanja i do5ao sam veselo
pje5ke i pod za5titu \/a5ega ccs. Velidanstva, a bio
bih pobjegao, da nijcsam mogao do6i do drugog iz-
laska. Prosim dakle Vade ces. Velid., da me upo-
trijebite za rat i da mi dadete jednu kumpaniju u kojoj
pukovniji, ili da me pustite, da naudim vite5ke vjeLbe.
Li3avaju me mojih slugu, a ja iu uvijek biti u ne-
prckidnom strahu, jer ne mogu da zamislim, za5to
ne bih mogao odabrati slugu, koji bi mi bio vjeran.
VaSe ces. Velid. vrlo je dobrostivo i milostivo prema
nevinima. Mnogo je mladjih od mene u vojniStvu,
koji ne ie prolijevati svoje krvi, kao Sto ju ja Zelim
proliti za VaSe ces. Velidanstvo. Ja Vam se ponizno
preporudam; i Bog Vas opduvao."
I\{ladomu Ivanu Zrinskomu nije pomoglo pismo
njegovo. Kralj ne htjede odustati od prvobitne od-
luke svoje, te Zrinski morade putovati u Prag. Iz
Beda je valjda krenuo zadnjih dana mjesecaru'ina,
te ve( 27. rujna piSe Lobkovicu pismo iz Praga.
U tome pismu moli Ivan svemoZnogaministra, neka
rnu pribavi kakvu carsku sluZbu. Ivan spominje svoje
nanke, naposeistide, da govori 7 jezlka, i to: hrvatskj,
talijanski, njemadki, Spanjolski, francuski, latinski i
magjarski. Saduvaose dopis, Stoga je de5ka k o m o r a
u Pragu 4. listopada t67o. rpravila deikoj dvorskoj
kancelariji u Pragu. Iiomora javlja kance-
lariji, da je primila kraljev nalog od 6. rujna, prema
kojemu treba da mladomu grofu Zrinskomu godi.
mice isplaiuje r5oo Iorinti za nxtavak njegovih
nauka. Poito je Ivan Zrinski ve6 stigao u Prag, do-
znaclla je de5kakomora jednu detvrtinu gornje svote.
No komora ne moZe na sebe preuzeti isplaiivanjc
ditave odredjene svote. Zato se evo obra6a na de5ku
 ZATOR ZRINSKIH I FRANKOPANA,

...
,a)'

E
t SMAKNUCE FRANJE KRSTA FRANKOPANA.
h
r Po sawremenoj slici u gradskom muzeju u BedkomNovom mjestu.

dvorsku kancelariju s molbom, neka bi se pobrinula, dok sam bio u Bedu. Molim VaSe ces. Velidanstvo,
da se gdjer,drugdje nadje pokri6e tro5kova za na- da me dri.ite u milosti, da budem, kao Sto Zelim,
ukovanje mladoga grofa. uvrSten medju sluZbenike Vaiega ces. Velidanstva.
eini se, da je posredovanje de5ke dvorske kan- Isto tako preporudam Vam najponiz-
celarije imalo uspjeha, ako i ne odmah. Dvorska n i j e s v o g a o c a . U o s t a l o mn a d a ms e , d a 6 e o d
naime komora u Bedu nalaLe 27. rajna t67t. dvor- Isusovaca,koji su me pratili, biti o meni obavije5teno
skomu blagajniku i kontroloru, neka [eikomu doho- VaSe Velidanstvo, koje neka Bog opduva i usreii !"
darstvenomu uredu po5alju zooo forinti, kao godi5nji Slabo je koristilo, Sto je mladi grof preporudio
prinos za uzdrlavanje Ivana Antuna Zrinskoga. kralju svoga bijednoga oca. Ban Petar Zrinski iz-
Ovu svotu imala je dvorskoj blagajni nadoknaditi gubio je 3o. travnja t67t. Livot na strati3tu kao zlo-
ugarska komora. dinac veleizdaje ! Kako je Ivan doznao za odevu
Dolazak Ivana Antuna Zrinskoga u Prag nije sudbinu, to.nam nije nigdje zabiljeLeno.Gorko li je
dakle obradovao de5ku komoru, jer joj se time bez mladi grof zaplakao, kad je tuo za stra5an svrSetak
pravoga razloga naprtio znatan izdatak. A kako je ljubljenoga oca svoga ! Pa da je time barem sve

F
istom bilo mladomu grofu, koga su evo turnuli onamo,svrieno ! Ali Sto ie biti od majke Ivanove ? Valjda
je i mladi Zrinski Stogod doznao, kako njegovu
gdje nije Zelio boraviti ! Ipak on ostaje vjelan i odan
kralju Leopoldu, odekuju6i pomoii od njega. To svje-majku Katarinu i mladjahnu sestricu Zoru lrrcare
po tudjim gradovima. A Sto 6e biti od bogatih
dodi i talijanski pisano pismo, Stoga izPraga 7.lislo-
F
I
pada 167o. pi5e Ivan A,ntun Zrinski caiu Leopoldu imanja grofova Zrinskih i knezova Frankopana ?
I
Kralj ih je zaplijenio, jer su Petar Zrinski i Franjo
t
t
fr
,,Preuzvi5eni gospodaru ! Krsto Frankopan bili osudjeni na gubitak posjeda
Po5to sam ve6 prispio u ovo mjesto i smjestio svojih. No valjda ne ie kralj Leopold dozvoliti, da
I se prema zapovjedima Va5ega ces. Velidanstva, mladi grof Ivan Zrinski ostane hez svega ! Ta Ivan
r

F dolazim s ovo malo redaka, da ljubim najponiznije nije niti najmanje kriv uroti svoga oca i ujaka
t
I
t
ruke, poSto nijesam imao srede, da to udinim lidno, svoga !
t 18

I
t PosUednjiZrinsli i Fr4nkopani.

9
lr
I

r
F'
 r38 DR. RUDOLF
Medjutim je naskoro imao kralj Leopold prilike,
da se odituje, u koliko posljedice Petrova zlodina
prelaze na njegovoga sina Ivana. StaleZi vojvodine
StajerskedrZali su 7. srpnja 167r. svoj sabor u Gracu.
. Na tome saboru bilo je staleZima sluZbenojavljeno,
da je grof Petar Zrinski podinio zlodin veleizdaje i
radi toga izgubio glavu na strati3tu. No grofovi
Zrinski posjedovahuindigenat (Landmanschaft)u voj-
vodini Stajerskoj, t. j. oni bijahu uvr5teni takodjer
u popis Btajerskih velikaia, te su kao takovi imali
sva prava doma6instva. Poito je Petar Zrinski osu-
dom svojom izgubio sve dasti i sva prava, nastaje
pitanje: tla li bi Stajerski staleZi oduzeli indigenat
takodjer mladomu Ivanu Antunrr Zrinskomu, kako
mu ga oduze5e staleZi u dolnjoj Austriji. Poito se
takav primjer nije nikada dogodio u Stajerskoj,
moli sabor 7. srpnja tajno ratno vijeie u Gracu,
neka bi izdalo pismenu odluku, kako da se sabor
ponese u toj stvari.
Tajno ratno vijeie u Gracu nije znalo, Sto da
odgovori saboru. Zato se preko dvorske komore u
Bedu obrati s ovim pitanjem izravno na samoga
cesara Leopolda. Pismeni odgovor cesarev dvorskoj
komori uslijedio j" zg. kolovoza t67r. Kralj pi5"
od prilike ovako : Ivan Antun Zrinski izgubio je
uslijed odeve bune sve dasti, pa dosljedno tome ta-
kodjer indigenat. No kralj prepuita Stajerskim sta-
l e Z i m an, e k a d i n e p o v o l j i . T a i o n a k oj e v e 6
,,s nade strane na (Ivanovu) ocn izvrieno sve ono,
5to su kao nuZno zahtijevale: pravda i opia sigur-
nost ". Dvorska je komora kraljev odgovor 9. rujna
167r. javila Stajerskim staleZima. Pismo je bilo
upravljeno grofu Sigmrmdu Ferdinandu Traut-
mansdorfu, kao zemaljskomu kapetanu vojvodine
Stajerske.Nije nam poznatr:,kakvu je odluku stvorio
sabor Stajerski.
ViSe nego li to zanima nas pitanje : a kamo de
sada s Ivanom Zrinskim ? Kraljevi su ministri drh-
tali pred pomisli, ne ie li jednom Ivan diii bunu, da
osveti oca svoga ! Ovaj strah bija5e dodude suvi5an,
jer je Ivan bio tih i skroman, a kralju svome bes-
krajno vjeran. Ipak 'ie ministrima nedista savjest
govorila, da bi toga mladoga iovjeka trebalo otpre-
miti u daleki svijet, gdje bi Ivan zaboravio na svoj
dom, a isto tako i Hrvati na njega. Ali kamo 6e
s njime ? Tada je u Spanjolskoj vladao kralj Karlo II.
iz habzburike porodice. Karlova sestra Margareta
bija5e udata za kralja Leopolda. Spanjolska je dakle
bila s Austrijom n dobrom odno3aju. Zato i vidimo
Spanjolskedasnikeu austrijskoj vojsci, pa i obratno:
austrijske dasnike u vojso ipanjolskoj. Odlidni ljudi
u na5oj domovini poznavahujezik Spanjolski.Tako
ie i mladi Ivan Zrinski uz hrvatski, nlemadki, Li-
HORVAT
tinski, francuski i talijanski dtrbro naudio takodjer
Spanjolskiiezik. LI tajnom dvorskom arkivu bedkom
duvaju se dapade i Spanjolski pisana pisma, 5to ih
je Ivan Zrinski upravljao na kralja Leopolda. Tako
je evo mogla na bedkom dvoru niknuti misao, da bi
mladoga Ivana trebalo poslati u Spanjolsku. Tada je
Spanjolskoj pripadalo mnogo zenralja u srednjoj i
juZnoj Americi. Llz to je Spanjolska u livropi drZala
vojvodinu Milan (Lombardiju), pa kraljevinu Na-
pulj, Siciliju i Sardiniju, dapade i ditavu dana5nju
Betgiju. Ivanu bi se dakle moglo na6i posla u velikoj
Spanjolskoj, gdje bi svojim talentom i juna5tvom
mogao postidi i velike dasti.
Na jesen g. 167r. dobio je Ivan Zlinski obavijest,
da ie ga otpremiti u Spanjolsku. Ova ga vijest nije
niti najmanje obradovala, ve6 nasuprot duboko
potresla. Vidi se to iz pisma, Sto ga je rB. studenoga
t67t. k Pragu pisao dvorskomu kancelam Hocheru.
Doznao sam, - veli Zrinski, - da me kralj namje-
rava otpremiti u Spanjolsku. No ja nikada nijesam
izrazio takovu Zelju. Ja se dapadebojim poii onamo,
jer nijesam poznat u onim stranama. Ondje ne bi
o mojem domu nitko znao ito drugo, nego li za
zlodin oca moga, 5to bi mi se dakako neprestano
spoditavalo. Zato molim za posredovanjekod kralja,
da me ne vodi u Spanjolsku. Doznao sam takodjer
i to, da se za mene ho(e zauzeti izbornik saski. No
ja se bojim, da to ne bi kralju bilo po polji.
Valjda se dvorski kancelar Hocher zauzeo za
mladoga grofa, jer doista vidimo, da je bedki dvor
napustio misao, da fvana vodi u Spanjolsku. Zrinski
ostade i nadalje u Pragu, gd'ie mu takodjer podinje
bivati sve nesnosnije. Ivan se 9. oZujka 1672. po-
novno obraia na kancelara Hochera s molbom, neka
ga zaititi kod kralja, jer da mu je vrlo zlo u sada-
njem poloZaju. Narodito moli Ivan, neka bi mu
kralj podijelio kakvu vojnidku sluZbu, jer se i onako
azgajao za dasnika po uzoru svih grofova Zrinskih.
Ova je molba ipak donijela uspjeha. Bedki se
dvor napokon uvjerio, da mladi Ivan doista ima
sposobnostii volje, da sluZi kralju svome. Ivan po-
stane dasnikom u carskoj vojsci, ali mora i nadalje
redovito boraviti u Pragu, samo da bude 5to dalje
od svoje domovine. I)a mu je od sada bolje, slutimo
vei odatle, 5to kroz 6 godina nema o njemu ni spo-
mena u spisima..Nikomu se ne tuZi, jer je zadovoljan,
Sto moZe sluZiti kao vojnik. Nadao se, da 6e vjernom
sluZbom ganuti srce kralja I-eopolda. MoZda ie mu
kralj vratiti bogatu odevu i majdinu baitinu. Da, i
ma jiinu b a 5 t i n u! D o b r a i u d e n am a j k a I v a n o v a
ispustila je 6. studenogat673. plemenitu du5u svoju.
Ivan ostade sirodc bez oca i majke 1 li1'jele su
joi ipak sve tri sestre njegove. Judita i Zora opla-
 ZAT()R ZRINSKIH 1 FRA),IKOPANA. r39

kivahu u samostallskirnzidovima nesre6uroda svoga, ku5ala djelovati na Iv:rna. TiL kako ('c oni -- brat i
dodim je treia sestra - Jelena Rakocijcva sestra - stajati u dva posvc protivnn tabora ! Po-
vala osvetu protiv dvora bedkoga. JelenrLse veoruir zitivno pak znademo,da su Ivana od bedkogadvora
zanimala za sud.binu brata. svoga. Na prolje6e go- odvraia.liQualay (jedan od vodja ,,kuruca" i Apaffy
dine 1678.dobije ona vijest, da se Ivan nalazi u do- kncz erdcljski. Ali Ivan ostade ipak vjeran kralju
brome zdravlju, pa da je stekao i milost bedkoga svome.
dvora. I(ralj ga je imenovao zapovjednikom neke Poslije 7 mjeseci, Sto ih je sprove<-ru Erdelju
pukovnije. Ivanu je dapadebilo star'ljeno u izgled, ker"olatni zalobljenik, bude Ivan Zlinski pu5ten na
da 6e mu se povratiti njegova dobra. Jelena.jc uato slobodrr.Ipak se nije mogao odmah vratiti u Prag,
poZeljela,da ve6 jednom vidi svoga brata. od koga niti je mogao poii ntL bedki dvor. Porodila se naimc
se nadala, da de odrZati slavno imc obitelji grofovir straina kuga, koja je god. 1679. nirjprije harala p<r
'gornjoj
Zrinskih. i dolnjoj Austriji, pn ondzrpreSla u ee5ku,
Ova joj se Zelja naskoro ispunila, jer je rnladi gdje je za posljedicu imala krvav seljadki ustanak.
Ivan s ostalom carskom vojskom do5ao rr sjevernrr Ova buna rr eeStol dobro je do31a,,kurucima". Bedki
Ugarsku. Ondje je naime bijesnio krvav gradjanski so naime dvor bojao, da se Nlagjari ne bi sloZili sa
rat. IJstadoie manji plemiii, - t. zv. ,,kuruci", -- eesima. Zato sklopi (u oZujku god. 168o.) s Toko-
da ,,spasezlatnu slobodu Ugarskc, koju sada tudjin lijcrn prirnirje, najprije na 6 mjescci, a poslije na
(to ie reii Nijemac) gazi nogama". Rat je potrajao godinu dana. Tokoli je imao znatnu vojsku, a nov-
vi3e godina, a vodio se vrlo okrutno. I(ad bi carski dana ga je podupirao francuski kralj Ljudevit XIV.
generali uhvatili kojega ,,kuruca", odmah bi ga Ipak jc iskreno Zelio, da se pomiri s kraljem Leo-
objesili. Oko Pre5ovai Koiica bija5e mnogo takovih poldom. Ivan Zrinski Zelio je da bude posrednikom
vje5ala za ,,kuruce". No bolje nijesu prolazili ni t. tr tome izmirenju. Zato je i poslije svoga oslobodjenja
zv. ,,labanci", t. j. pudke ustaie, koji pomagahu iz ropstva marljivo dopisivao s Tokolijem. No jedno
carskoj vojsci. Ove bi opet vje5ali ,,kuruci", ako bi takovo pismo pribavilo je Ivanu velikih neprilika.
ih pohvatali u kakvom okriaju. Ta ,,kuruci" su Vrativ5i se naime u Prag, po5alje Ivan Zrinski
pjevali strahovitu pjesmu : ,,Morad piti krv nje- 3. travnja 168o. grofu Nlirku Tokoliju Sifrirano pismo
madku"..... na latinskom jeziku. SadrZaj toga kobnoga pisma
Ivan Zrinski prispio je podetkom srpnja 1678. bija5e u kratko ovaj : Ivan javlja Tokoliju, da je
u Zborovc,,gdje se sastaosa svojom sestrom Jelenom. prije 5 dana prispio u Prag. Prije toga raspravljaoje
Kasnije se fvan s jednom detom ,,labanaca" zaputio sir generalom Leslieom puna 4 dana o miru, Sto ga
iz Pataka prema Munkadu. Veli se, da je upravo hoie sklopiti grof Tokdli. Ivan svjetuje Tokoliju,
traZio boj s ,,kurucima". On ih doista stigne i na- neka se u buduie glede posredovanja u toj stvari
padne kod Vek6na, ali bude potuden, dapadei uhva- obrati na ostrogonskoganadbiskupa. Ipak je Ivan iz
ien. ,,I{uruci" nijesu Ivana Zrinskoga objesili, ve6 mnijenja generala Lesliea razabrao, da Tokoli ne
ga kao ratnoga zarobljenika odvedoSe u Erdelj. 6e poluditi mnoge od onih stvari, Sto ih je Ivanu
Prvo vrijeme proveo je Ivan u velikoj oskudici. No otkrio. Neka se T6koli ne pouzdaje ni u kralja fran-
tada se podeo za Ivana brinuti grof Mirko T6kdli, cuskoga, jer u Bedu znadu za sve, po5to je fran-
vodja svih ,,kuruca". T6kdli se naime zaljubio u cuski poslanik vi5e sklon miru. U ostalom treba
Ivanovu sestnl Jelenu, koja bijade tada udovica, da Tokdli oprezno postupa i s nadbiskupom ostro-
jer je Franjo Rakoczy umro joS god. t676. Gledajuii gonskim, jer bi se moglo dogoditi, da Nijemci pre-
u Ivanu budu6ega Surjaka svoga, izbavi ga iz ruku vare i samoga nadbiskupa. Ivanu se dini, da 6e To-
,,danaglja",te ga uze k sebi. Tokdli je s Ivanom po- k61i, ako ostavi buntovnike, osim svojih dobara
stupao veoma lijepo i blago ; samo ga je dao budno dobiti joi neka imanja, ali ne sva ona, koja on Zeli.
iuvati po svojim straZama. fT pismu, Sto ga je To- Ovo pismo nije nikada doprlo u ruke grofa Mirka
kdli koncem veljade god. t679. pisao Jeleni Rako- Tokolija. Ivau nije ni slutio, kako bedki dvor pazi
cijevoj, istide Tokoli, da Ivanu ,,nastoji udiniti sve na njega. Njema6ke uhode uhvati5e Ivanovo pismo,
po volji obzirom na buduie roclbinstvo rnilosti nje- tc je ovo do5lo na bedki dvor. Ondje se neprijatelji
gove". na5i obradovale, Sto su toboZena5li povoda, da po-
Ne 6emo pogrije5iti, trko izrazir;rroslutnju, da je stupajr-rprotiv mladoga grof.a Zrinskoga. Ivan bude
Tokoli nastojao, ne bi li Ivana Zrinskoga sklonuo, odmah baden u zatvor i stavljen pod istragu, j"r
da se prikljudi ,,kurucima". Ta lako mu ju moga,r da je sumnjiv kao veleizdajnik. Tri su razloga toj
prikazati, koliko je zla bedki dvor nanio slarmoj obi- sumnji : r. Sto Ivan dopisuje sa buntovnikom To-
telji grofova Zrinskih. Vjerojatno je, da je i Jelena liolijem ; z. ito dopisivanje vodi Sifriranim, a ne
r40 DR. RUDOLF HOR\'AT
obidnim pismom ; napokon 3. Sto Tokolija upo-
zorujc, da bi Nijemci mogii prevariti nadbiskupa
ostrogonskoga.
Sre6abija5e za Ivana Zrinskoga, Sto je istragu
protiv njega vodio dvorski kancelar barun Pavao
Hocher. Ovaj dovjek bio je naime plemenitiji od
mnogih dlugih birokrata, pa je od srca Zalio mla-
doga grofa, 3to je zapao u ovu nepriliku. Saduvao
nam se zapisnik o presluSavanju Ivana Zrinskoga.
On je bio presluian u Pragu zo. svibnja 168o. od
7 do 9 sati prije podne.
Iza obavljenih formalnosti bijale Ivan zapitan,
da li znade, zaito je zatvoren ? Ivan odgovor-i: l4i-
slim zato, 3to sam pisao list grofu Tokoliju u Ugar-
sku. No list je pisan znanjem generalaLcsliea,koji
pozna upotrebljene cifre. Ja sam htio generalu pc-
l<azati i samo pismo, ali ga ne nadjoh kod ku6e.
Svoje sam povjerenje kod grofa Tokolija upotri-
jebio samo na sluZbu Njegova Velidanstva. Uzalud
mi je Szalay govorio, da ja ne 6u nikada niita dobiti
od Njegova Velidanstva. Nagovarao me je, neka
ostanem kod njih (t. j. kod kuruca), te 6e me oni
,,akomodirati" ; neka ne dinim mir, dok ne budem
restituiran, t. j. dok mi se ne vrate odinska imanja.
I erdeljski knez Apaff)' dao mi je poruditi, da ie me
,,akomodirati" na taj nadin, da iu biti zadovoljan.
Ipak ne htjedoh toga primiti, jer Zelim ostati vjeran
Njegovomu Velidanstvu. Francuzi mi takodjer isto-
dobno pbnudiSe sluZbu, ali ja to odbih s istih raz-
loga. Moje zarobljenje kod usta5a trajalo je 7 mjeseci.
Na pitanje'. ,,Zar ne zfla, da nije dozvoljeno
dopisivati s neprijateljima ?" odgovorio je Ivan
ovako : ,,To se ipak op6enito (inilo za vrijeme pri-
mirja. U ostalom nema u mojemu pismu ni6ta ta-
kvoga, Sto ne bi bilo poznato ili Sto bi bilo protil'
Njegor.'ogaVelidanstva. Kad bih ja pisao ito nevjer-
noga, ne bih toli jasno potpisao ime svoje. Tdkoli
je prema meni pokazivao povjerenjc, jer on bi se rado
oZenio sestrom mojom. Rijedju ,,ciecipi",koje upo-
triiebih u listu, udinih samo ne5to prividnoea, da ne
izgubim povjerenje Tokolijevo. Pozivam se na Boga,
da toga nijesam pisao iz kakove nevjere.
Odmah sutradan zr. svibnja predlaZe dvorsko
ratno vijede iz Praga, neka kralj dozvoli, da se Ivan
Zrinski pusti iz zatvora, jer se istragom dokazalo,
da nije prekrSioprisegu vjernosti. Neka mu se oprosti
nedozvoljeno dopisivanje s Tokolijem, koga 6e se u
buduie duvati. Kralj Leopold privoli na to. Ivan
bude puiten iz zatvora, a te5ka komora dobije 3.
rujna 168o. nalog, neka mu dalje isplaiuje godidnju
rentu od z.ooo forinti.
Podetlom godine 168z. odvaZio se Ivan Antun
Zrinski, te zamoli kralja Leopolda, neka bi mu iz
,,milosti" povratio baitinu. Povodom ove molbe
sastadoie se ro. sijc'inja t6\z. t Bedu biskup grof
Koloni6, kao predsjednik kr. ugarske komore, i barun
Abelc, predsjednik dvorske komore. Njima je naimt'
kralj povjerio, da rijeSe molbenicumladogaZrinskoga.
Iioloni6 i Abele podnesu kralju ovaj prijedlog : Ako
se podmire 5yl r.'jerovnici, ne bi Ivana Zrinskoga
dopanuo ni jedan novdid od strane odeve baitinc.
Jednako ne pripada Ivanu ba5 ni5ta niti od stranc
njegove majke, koja bijade takodjer ,,sudionik zlo-
dina" (r'eleizdaje).Kralj dakle nije Ivanu ,,po pravdi"
dul,an upravo niSta. Ipal< je Ivan dobrim svojim vla-
danjem zasla:zio,da mu se ne5to dade ,,iz milosti".
I(olonii i Abele predlaZu, neka se fvanu Zrinskomu
dade ,,otpravnina" u iznosu od roo.ooo forinti. Dok
mu pak ova svota ne bude isplaiena, neka lvan do-
biva godimice po J.ooo forinti kamata, i to 3.ooo for.
od ugarske, a zooo for. od de5ke komore.
O tom prijedlogu raspravljalo se rB. veljade
t6\z. na konferenciji, u kojoj sudjelovahu: princ
Schwarzenberg,grof Martiniz, Nostiz, Dietrichstein,
Stahremberg,Konigseg, Schafgotsche,Jorger i barun
Abele. Vije6u je prisustvovao i sam kralj Leopold,
koji pristade na prijedlog, kako ga podnijeie Kolonii i
Abele. O tomu zakljudku bude nato 27. velia& 168z.
poslana obavijest kr. ugarskoj komori i mladomu
Zrinskomu.
DrZimo, da je Ivan Zrinski - kraj tolikih dota-
daSnjih neprilika - bio zadovoljan i s takvim rije-
Senjemsudbine svoje. Muditi ga je mogla jedino dvoj-
ba, ho6e li mu doista kada biti ispla6enaova ,,otprav-
nina". Bedki naime dvor nije ispunjavao ba5 sva
obe6anjasvoja.
Ivan Zrinski nadao se, da ie vjernom svojom sluZ-
bom zadrLati milost kraljevu. Bedki mu je dvor povje-
rio misiju, da vodi pregovore sa grofom Mirkom
Tokolijem, budu6im svakom svojim. Kralj je vei
prije toga dao svoju privolu, da Ivanova sestra
Jelena podje za grofa Tokolija. Sam Ivan nalazio se
mjesecasvibnja t69z. r sjevernoj Ugarskoj. S malim
svojim nedakom Franjom Rakocijem podje Ivan
do LeleSa pred grofa Tokolija. Ivan je kasnije u
pratnji kraljevskoga savjetnika Izdencija zatrai,io
od Tokcilija, neka mu naznadi konadne uvjete, uz
koje ie se posvema pomiriti sa bedkim dvorom. To-
koli je ove uvjete oznadio, nadto se podne spremati
za vjendanjes Jelenom.To bijaSepod konac svibnja
168z.,jer Ivana Zrinskoga vidimo 26. svibnja u T.evodi
otkuda putuje u Bed s posljednjom rezohrcijom grofa
Tokolija. U dru5tvu Ivana Zrinskoga bija3e u Levodi
ne samo Izdenczy, vei takodjer i Sazonara, koji se
vra6ao iz Budima, gdje ga je krasno primio turski
vezir, inade prijatelj grofa Tokolija.
{
ZATOR ZRINSKIH I FRANKOPANA.
Bedki dvor nije htio pristati na uvjete, uz koje
bija3e Tdkdti pripravan, da se primiri. Bez uspjeha
ostade sve posredovanje Ivana Zrinskoga. Zadnjiput
vidimo ga 23. srpnja t6\z. r Koiicama, gdje u dru5tvu
Sazonare pregovara s magjarskim usta5ama.
Kad se grof Mirko Tokoli uvjerio, da bedki dvor
ne misli iskreno na pomirenje, zapodne(jo5 tjeti god.
168z.)novi rat s Nijemcima. Tokoli je brzo postao
gospodaremsjeverne Ugarske. U dalnjem pak rato-
vanju odekivaoje pomo6 od sultana turskoga. Leopold
se i sam ozbiljno bojao Turaka, jer je koncem god.
SX{RT.PETR,q, ZRINSKOGA.
Po sa'"'remenom nacrtu C. Otthoffera.
168z. isticao vaSvarski mir. Uzahtd Leopold Salje
u Carigrad svoje poslanike, neka obnove va5varski
mir. Sultan zatraLi od Leopolda godi5nji danak od
5o0.oooforinti. Dakako da Leopold nije mogao pri-
stati na toli sramotan uvjet. Tako ie dakle god. 1683.
morati dodi do velikoga rata s Turcima.
- Na proljede god. 1683. krene turska vojska iz
Drinopolja prema Bedu. Veliki vezir Kara Mustafa
dodje 7. lipnja 1683. u Osijek sa 25o.ooo Turaka.
Mjesec danaiza toga pobjegne car Leopold iz Beda u
Linc. Samo22.ooovojnika s junadkim grofom Gvidom
Stahrembergom ostade u Bedu. Turci opkole 17.
srpnja Bed sa svih strana. Ne 6emo ovdje opisivati
ovu drugu tursku opsadu Beda, koja je trajala
skoro dva mjeseca. Dosta nam je spomenuti, da su
Turci nemilice pusto5ili okolicu bedku. Kroz Bedku
Sumu (Wienerwald) provaljivahu Turci i u zapadni
dio Dolnje Austrije. Jedna detaod 4.oooTatara dopre
dapade na syome detovanju t6. kolovoza sve do
Melka. Tada se jo5te car Leopold nalazio u Lincu.
Ondje bija5e upravo sabrao staleZe Gornje Austrije,
da se posavjetuju o obrani od Turaka. No dim je car
SMRT FRANJE KRSTA FRANKOPANA.
doznao, da su Tatari provalili vei do Melka, ostavi
staleZei pobjegne u Passovu.
Pisac povijesti gornjoaustrijske veli,r da je ove
Tatare vodio grof Ivan Antun Zrinski. Nedaleko
od rijeke AniZe bija3e Ivan uhvaien i poslan za ca-
rem u Passovu. Car ga dade najprije zatvoriti u
Oberhause. Ovdje ostade mladi Zrinski do prolje6a
god. 1684.To razabiremo iz dopisa, Sto ga je dvorska
komora zJ. veljade 1684. upravila de5koj komori.
t K"*:
,,Geschichte der Landwehre in Oesterreich
ob der Enns". Linz, r8rr. Svezak l. str. zz4.
r42 DR. RUDOLF HORVAT
Dopis kazuje ovo : Car je odludio, da se grof Ivan
Antun Zrinski iz Oberhausa premjesti u tirolsku
tvrdju Rattenburg, gdje ie do dalnje odredbe ostati
u zatvoru. Sredstva za njegovo tzdrLavanje imaju
se uzeti iz onih 2ooo forinti, Sto ih godimice Zrin-
skomu daje de5ka komora. Zato dvorska komora
moli de5ku komoru, neka ovu svotu i u budu6e is-
plaiuje svake godine. Sutradan - 25. veljade 1684.
- nalaLe dvorska komora dvorskoj blagajni, neka
Tobiji pl. Kleblspergu, kapetanu u Rattenburgu,
isplati 3oo forinti na radun onih zooo forinti, Sto ih
de5ka komora ima dati Ivanu Antunu Zrinskomu.
Prema tomu je dakle mladi Zrinski bio okrivljen,
da je na detovanju vodio Tatare. Manjkaju nam
dok a zi za istinitost <-rvekrivnje, koja se Ivanu
pripisivala. Nama je dapade te5ko vjerovati, da bi
to moglo biti istina. Ta protiv toga govori sav do-
tada5nji i:ivot i rad mladoga Zrinskoga. Ivan bija5e
odgojen u strogo krS6anskom duhu, koji mu je
branio i svaku pomisao, da vojuje s Turcima protiv
kr5dana. Uz to vidimo Ivana, da se vazda odlikuje
vjerno5iu prema kralju Leopoldu. Od ove vjernosti
ne mogahu ga odvratiti ni ugarski buntovnicj, kada
se god. 1678. nalazio medju njima kao ratni zarob-
ljenik. Da se Ivan god. 1683. htio iznevjeriti kralju
Leopoldu, jamadno bi on otiSao k svome svaku Toko-
liju, koji je tada bio na vrhuncu svojemo6i kao ,,knez
i regent Ugarske". Tokoli bi ga sigurno objerudke
primio ; dodim je posve nevjerojatno, da bi ga Turci
imenovali vodjom ove6esvoje dete (4oooTatara).
Kako je dakle mladoga Zrinskoga mogla sti6i
takova krivnja ? DrZimo, da je to bio plod one ta-
jinstvene politike, kojom se odlikovao bedki dvor
u vrijeme cesaraLeopolda. Razumijemo, da je bed-
komu dvoru bilo neugodno, Sto uop6e i Zivi pravi
sin bana Petra Zrinskoga. Vidjeli smo, kako je bedki
dvor viSe puta poku5ao, da se rije5i mladoga Zrin-
skoga. Isprvice ga htjedo5e turnuti u samostan, da
dijeli sudbinu svojih sestara: Judite i Zore. Poslije
namjeravahu, da ga po5alju u daleku Spanjolsku.
Godine 168o. bacaju ga ni kriva ni drLna u zatvor,
te ga mude dugom istragom. Sada im je jo$ nepo-
6udniji, otkako se njegova sestra Jelena udala za
vodju buntovnika ugarskih. Zato upotrijebi5e zgodnu
priliku, pa izmisli5e klevetu, da je Ivan vodio Ta-
tare. Narod je u ovu klevetu lako povjerovao, te
bijedni mladii bude unesreeen za ditav svoj Zivot.
Da Ivan Zrinski nije bio kriv ono, Sto su mu
podmetali, pokazuje nam i dalnja sudbina njegova.
fvanov je otac Petar samo spremao bunu, pa ipak
ga odsudi5ena smrt. Kad bi dakle istina bila, da je
Ivan vodio Tatare, ne bi ni on umakao sudbini ode-
voj . No mi ne vidimo Ivana na strati5tu, nego u do-
Zivotnom zatyoru. Pa i tu ne postupaju s njime kao
s kakvim zlodincem, vei kao s odlidnom osobom,
koja ne smije uZivati slobodu. Karakteristidno je
i to, da se ne saduva5enikakovi istraZni spisi, koji
bi dokazivali krivnju Ivanovu. Da je Ivan doista
vodio Tatare, opisala bi se istraga o tomu u malim
knjiZicama, kakve su onda kolale po Evropi o sva-
kom iole vaZnom dogadjaju. Takve bi knjiZice si-
gurno pobudile veliku senzaciju, jer bi to bilo ne5to
neduvena, da jedan Zrinski vodi tursku vojsku, i to
upravo Tatare !
Mi dakle ne vjerujemo, da je Ivan Zrinski baden
u tamnicu kao k r i v a c. Naprotiv drZimo, da je
on puki mudenik imena svoga. Sva mu je krivnja
u tome, Sto je sin Petra Zrinskoga, a brat Jelene
Rakoczy-Tokolijeve ! Tako je to rzimala i sama
njegova sestra Jelena, koja se prvih godina brinula,
da brata svoga oslobodi iz tamnice, u koju je do-
spio posve neduZan. Evo njenoga pisma, Sto ga je
n tom ro. lipnja 1685. iz Tokaja pisala svomu su-
prugu Tokoliju:
,,Ako toga, - Sto se Vi brinete oko oslobodje-
nja siroma5noga moga brata-suZnja, - moZda i nije
rr Vas zasluLio, ipak ie se on, ako ga Bog nakon
toli mnogih patnja odrZi na i:ivotrt, valjda opametiti,
pa 6e (Vam) onda sluZiti do smrti (svoje) . . . . . Ne
b i l i b i l o d o b r o ,d a j a p i S e m p o l j s k o j kra-
I j i c i ? Njezino bi Velidanstvo bilo sredstvo za
njegovo oslobodjenje; i jedna njezina rijed mnogo
dini pred drugima. MoZda se ponudilo Njezino Veli-
danstvo ? Ali glede toga ostavljam stvar Vama,
dragomu gospodaru srca moga ; znadem, da iete
mu (bratu) biti dobar zagovornik. To dobro
znadem, da poradi mene trpi ono rop-
s t v o, za lto neka Bog naplati Njegovomu Veh-
d a n s t v u ( k r a l j u L e o p o l d u ) ,5 t o s e t a k o r a z : u -
mije u pravdu!"
Bijedni Ivan Zrinski ostade u zatvoru punih
zo godina. Lako je sebi predstaviti, kako mu bija5e
teSkopri srcu, kad je osje6ao,da trpi ni kriv ni duZan.
Silovito ga odijeli5e od svijeta, u kome ima slobode
za svakoga siromaha, samo ne za njega, potomka
silnih Frankopana i Zrinskih. Drugim je ljudima
dopu5teno, da sebi saviju obiteljsko gnijezdo, pa da
svomu rodu ostavljajusvojusliku i priliku. Nolvanu
su oteli i ovo prirodno pravo, jer je bedki dvor od-
ludio. da se Zrinsko stablo mora osu5iti ! . . .
MoZe li biti teZih du5evnih patnja, nego li ih
osje6a nevin u tamnici ? ! . . . . . Ivan je podnio vi-
jesti o katastrofi svoga oca i ujaka, te o smrti ljub-
ljene majdice svoje. Ipak nije bio dosta jak, da snosi
i vlastitu nesreiu svoju. Ostavio ga njegov um, te
Ivan poludi.
 ZATOR ZRI\TSKIH
Za rzdri,avanje bijednoga velikada hrvatskoga
u tamnici rattenburikoj plaialo se danomice po r
for. 3o novdiia. Isprvice je u tu svrhu doprinosila
gornjoaustrijska komora, a kasnije deSka komora.
Prema saduvanim radunima doprinijela je deSka
komora u godinama 1685., 1686. i 1687. svega skupa
5ooo iorinti. Ovaj novac primala je dvorska komora,
koja bi opet redovite svote slala Ferdinandu pl. Spu-
nyju, upravitelju tvrdje Rattenburg. Postoji i naroditi
spis, kojim je dvorska komora 23. studenoga 1688. na-
loZila dvorskoj blagajni, da ima danomice isplaiivati
po r for. 3o novd. za rzdri,avanje Ivana Zrinskoga.
Dvorska je blagajna do konca godine 1695. po-
slala u Rattenburg svotu od 6.447 for. 3o novdi6a,
dakle za r.447 for. 3o novd. vi5e, nego li je primila
od deSke komore. Radi toga je dvorska blagajna
moiila cara Leopolda, neka joj s vrata skine ovaj
teret. I zbilja" dobije 13. listopada r696. gornjoau.-
strijska komora nalog, da ima odsada ona dopri-
na5ati nu.Zdan novac za uzdrZavanje grofa Zrin-
skoga, ,,koji boravi u zatvoru u Rattenburgu ; ova
6e odredba vrijediti dotle, dok se dvorska komora u
Bedu ne informila, odakle bi trebalo namiriti troiak
za tzdri,avanje nesretnoga Zrinskoga."
Ako i ne rado, ipak se gor-njoaustrijska komora
moraia pokoriti carevu nalogu. Tako je ona do 26.
lipnja 1698. za rzdri,avanje Zrinskoga ispiatila 2.25I
Ior. z3 novdi6a. Kad je pak i njoj vei bio taj teret
prevelik, obratila se gornjoaustrijska komora na
cara Leopolda, neka ju oslobodi dalnjega pla6anja
i povrati spomenute novce. Leopold se tomu pozivu
odazvao. Odlukom od 19. kolovoza t6gg. nalai.e car
dvorskoj komori, neka gornjoaustrijskoj komori is-
plati z.z5t for. z3 novdi6a. Odsada ee lvana Zrin-
skoga uzdri,avati dvorska komora. Dnevni se iz-
datakmora povisiti, jer je Zri n s ki,,i za m n o g o
godin a p okaz ivane slaboumnosti ipak
doSao do prilidnog razvma". Neiedakle
vi5e dostajati danomice po r for. 3o novd.
Dvorska se komora nije bez prigovora pokorila
carevu nalogu. Ona je narodito 6. listopada figg.
zamolila, neka car opomene deSku komoru, da i
dalje doprinosi za rzdrlavanje Ivanovo. Kako se
vidi, nesretni je Zrinski za njemadke birokrate p r e-
d u g o iivio I NaSi neprijatelji nijesu nikako mogli
dodekati smrt posljednjega grofa Zrinskoga ! No
car Leopold ne htjede odustati od svoje odiuke, ve6
ju ponovi 26. prosinca 1699. s naroditont izjavom,
da gornjoaustrijska komora ne moZe pla6ati za grofa
Zrinskoga, poSto nije imala nikakove koristi od za-
plijenjenih imanja njegovih. Sada se naravno dvorska
komora primirila, te je otpisom od rr. sijednja odi-
tovala, da je sporazumna sa dobivenim nalogom.
1 FRANKOP.{NA. t43
Ivan Zrinski ostade i nadalje zatvoren u Ratten-
burgu. Ondje bi valjda i umro, da ga iz Tirolske nije
trebalo maknuti zbog t. zv. rata za Spanjolsko pri-
jestolje. U tome su naime ratu Bavarci vojevali uz
Francuze protiv cara Leopolda. Godine r7o3. provale
Bavarci i Francuzi u Tirolsku. Sada bude Ivan
Zrinski otpremljen u Stajerski Grac, da ga ne bi ca-
revi neprijatelji oslobodili iz tamnice. Ova seoba
Ivanova dogodila se podetkom srpnja r7o3. No dudne
li ironije : u Gracu ne zna vide nitko za i m e nesret-
noga Zrinskoga! Svi ga nazivaju ,,grof Nikola
Zrinski". Ime ,,Nikola" mjesto ,,Ivan" ditamo da-
pade i u onodobnim carskim pismima. Bedki je dakle
dvor budno duvao toboZnjega zlodinca, a pri tom
zaboravio na pravo ime njegovo !
LI Gracu je postojala t. zv. nutarnjo-austrijska
komora. Ona ialje r3. srpnja r7o3. caru Leopoldu
izvjeide, u kome javlja, da je posljednjih dana iz
Rattenburga doveden u Grac ,,grof Nikola Zrinski".
Komora je Zrinskoga privremeno smjestila u gra-
dadko siroti5te. No ovdje ne bijaSe Ivan dosta si-
gurno spremljen. Komora naime veli, da se u Gracu
nalaze hrvatski i ugarski djaci, koji bi mogli Zrin-
skoga osloboditi iz zatvora. Zato 1e komora dala
Ivana premjestiti u Schlossberg, t. j. u tvrdju usred
Graca, pa moli cala, neka bi to odobrio. Kapetan
Schlossberga dobio je od komore uputu, da za uz-
drZavanje grofa Zrinskoga smije potroiiti 3 do naj-
viSe 4 forinta na tjedan.
I(omori je car Leopold odgovorio zt. srpnja r7o3.
Car prima na znanje sve dosada5nje odredbe nu-
tarnjo-austrijske komore, u koliko se tidu grofa
Zrinskoga, Tako neka ostane do dalnje careve od-
luke. Sa grofom Zrinskim treba tako postupati, da
ne bude imao nikakova pravoga uzroka, da se tuZi.
Nledjutim je nutarnjo-austrijska komora u Gracu
17. srpnja r7o3. poslala caru Leopoldu i drugo iz-
vjed6e. Komora javlja, da grof Josip Rabata, za-
povjednik tvrdje Schlossberg, ne moZe na sebe pre-
uzeti odgovornost, da 6e Zrinski biti dovoljno duvan.
U tvrdji se naime po iskazu kapetana Gjure Sigis-
munda pl. Gerteraua nalazi premala posada, koja
jedva dostaJe za razne strai,e i za duvanje ondje
utamnidenoga francuskoga generala Barbesieuxa.
Kada gdjegod u Gracu bukne vatra, mora posada iz
Schlossberga pote6i u pomo6. Takovom prigodom
mogla bi se utamnidenima pruZiti zgoda za bijeg.
NuZno je dakle, da se u Schlossberg povrati barem
onih 15 r'ojnika, koji su prije godinu dana poslani u
Trst. Komora nadalje javlja caru Leopoldu, da je
grof Zrinski zamolio : r. da mu se dade sluga za
njegovu podvorbu ; 2. da mu se - kada ustreba -
pridijeli ispovjednik, lijednik i brijad, napokon -3
r44 DR. RUDOLF HORVAT
da mu se dozvoli, da u nedjelju i na blagdane polazi
u crkvu k sluZbi boi:joi.
Na ovo je pismo car Leopold oclgovorio 23.
srpnja t7o3. Car nalaLe, neka se grofu Zrinskomu
dade sve, Stogod zatraLi. Samo neka se pazi, da
sluga, lijednik, ispovjednik i brijad budu pouzdani
ljudi, da se ne bude trebalo dvojiti o vjernosti nji-
hovoj. Narodito treba paziti na to, da Zrinski niti
prigodom polaska k sv. misi ne bude mogao do6i
bilo u pismeni bilo u usmeni dogovor sa drugim
utamnidenicima. Neka se uop6e glede Zrinskoga
upotrebe sve mjere opreznosti. Cara zanima pitanje :
da li je grof Zrinski spomenute zahtjeve stavio us-
meno ili pismeno ? - Dvorsko ratno vijede ispitat
6e, da li je ono 15 gradadkih vojnika joS potrebno
za posadu u Trstu. Ako nije, vratit ie se u Grac ;
ako pak jest, onda ie u Schlossbergprivremeno do6i
druqi pouzdani vojnici.
Kapetan Gerterau javio je 3o srpnja gradadkoj
kornori,. da ne moZe sa 34 novii6a na dan hraniti
,,tako zdravoga i jakoga dovjeka", kakav je grof
Zrinski. On naime ,,rado i dobro iede, pa jela, koja
mu se ne svidjaju, Salje netaknuta natrag". Ka-
p€tan spominje, da se u Rattenburgu za hranu grofa
Zrinskoga tjedimice tro5ilo po 6 forinti
Malo iza toga - 3. kolovoza r7o3. - javlja
gradadka komora caru Leopoldu, da ie sa grofom
Zrinskim postupati prema carevoj odluci od 23.
srpnja. Po5to je kapetan Gerterau izjavio, da ne
moi,e izlaziti sa 4 forinta na tjedan, odredila je ko-
mora, da se za rzdrL,avanje grofa Zrinskoga slobodno
upotrijebi tjedimice po 6 forinti. Uz to je komora
uputila grofa, neka n a p i 5 e, Sto mu manjka.
Zrinski se odazvao tomu pozivu, te je doista vla-
storudno u njemadkom jeziku napisao od prilike ovo:
,,Ja za pravo ne znam, 5to ho6ete,da Vam piSem,
jer meni manjkaju mnoge stvari. U taj das ne pada
mi na parnet, dega mi sve treba. Dajte mi Skare,
da reZem nokte i vlasi. Dok sam boravio u Ratten-
bergu, 5i5ao mi je kosu brijad, dodim sam nokte ja
sam rezao noZem. Trebalo bi mi takodjer vi5e ko-
5ulja, jer sada nemam vi5e nego li tri prave ko-
Sulje".
Komora istide u svome izvje5taju, da spomenuto
pismo grofa Zrinskoga Salje caru kao prilog u iz-
vorniku. Medjutim je komora nabavila za grof.a 6
dobrih koSulja i jedne Skarebez Siljka, pa moli cara,
neka bi to odobrio. Pod ovim izvje56em nutarnjo-
austrijske komore potpisani su: predsjednik pl.
Inzaghi, tajnik Abele, te dlanovi komore : pl. We-
bersperg, Conduzi, pl. Kainbach, pl. Prandtegger,
Paumann i pl. Khellersperg".
Posve je prirodno, da car Leopold nije mogao
niSta imati protiv odredbe gradadke komore, pa je
sve ovo odobrio svojim pismom od 14. kolovoza
r7o3. Komora je i kasnije dala grofa Zrinskoga is-
pitati, Sto mu manjka. Isprvice nije htio niSta od-
govarati. Istom poslije duZe vremena sklonuo ga je
kapetan Gerterau, te je Zrinski stavio na papir ne-
koliko Zelja. Medju ostalim zatraLio je jo5 jedan
pokrivad za krevet, jer su nastali hladniji jesenski
dani. Za sve, Sto je uop6e za grola Zrinskoga na-
bavljeno, isplaiena su 3. studenoga 5z Iorinta 3z
novdiia.
Valjda je ve6 tada bio grof Zrinski obolio. Nitko
nam nije zabiljel,io, kakva, ga je bclest stigia. Sva-
kako je pak dulje vremena bolovao, kad se za liie-
kove potro5ilo 16 forinti, kako se vidi iz saduvanoga
raduna dvorskoga ljekarnika Adama Grienwaldta.
Mora pak da je bolest bila teske naravi, kad je skr5ila
jako tijelo grofa Zrinskoga. Bijednik ! Bolqvao je
i umirao u tamnici, daleko od svoga roda i doma !
U noii od ro. na rr. studenoga r7o3. bilo je
Ivanu Zrinskomu vrlo zlo. Trpio je silne boli, kako
kazuje pater Gabrijel, gvardijan kapucinskoga sa-
mostana u Gracu. Zrinski se gvardijanu usmeno is-
povijedio, a zatim i znakovima pokazivao iskreno
kajanje. Iza, kako ga je otac Gabrijel odrije5io od
grijeha, umre fvan Zrinski rr. studenoga u jutro
izmedju 5 i 6 sati. S njime propade zadnji potomak
slavne cbitelji grofova Zrinskih !
Nutarnjo-austrijska komora u Gracu bojala se
joS i mrtvoga Ivana Zrinskoga. Nitko nije smio
znati, da na SchlossberguleZi grof Zrinski ! Ta mogli
bi onamo doii hrvatski djaci, da proliju suze nad
odrom nevino osudjenoga dovjeka svoga !
Komora je tajila i sprovod Ivana Zrinskoga.
Drugi se ljudi pokapaju po danu; samo posljed-
njega Zrinskoga pokopaie po no6i ! Sprovod se
naime njegov obavio rz. studenogau 6 sati na veder.
O tom Salje komora jo3 iste vederi izvje56e caru
Leopoldu. Posve suhoparno izvje56uje komora, da
je grof Zrinski pokopan u grobnici ispod crkve otaca
Dominikanaca. Za grobnicu platila je komora 3J
forinti, a za sprovocl (kola sa 6 svijeda) pladeno je
8 for. Powh toga naredila je komora, neka se za
pokoj duSe grofa Zrinskoga odsluZi 3o svetih misa,
Sto po zo novdiia dini 6 forinti. Komora zakljuduje
izvjeS6e izrazu|uli svoju nadu, da nije ni5ta udinila
krivo, pa da 6e car Leopoid sve odobriti.
Car Leopold uzme doista 28. studenoga r7%.
na znanje izvje56e gradadke komore, pa svoj otpis
wr5ava rijedima: ,,fnmassen nun in Ein- und An-
derem schon wohl geschehenist, als hat es darbei
sein Bewenden".
F-

ZATOR ZRINSKIH I FRANKOPANA. r45

jeklom Siovaci iz sjeverne Ugarske. Ondje su imali

3. JELENA ZRINSKA.
velike posjedeu Zupanijama: Sdros,Abauy i Zemplin,
JelenabijaSenajstarija kierka grofa Petra Zrin- a najveie u vinorodnim predjelima oko Tokaja.
skogai njegove supruge Katarine. Rodila se godine Vjendanje obavilo se velikim sjajem u Mako-
r643.,i to po svoj priiici u gradu Ozlju kod Karlovca, vicama. Ondje bija5e prisutno mnogobrojnoplemstvo
gdje su najradje stanovali roditelji njeni. Jelenu je iz Ugarske, Hrvatske, Potjske, Italije, Spanjolskei
narav obdarila izvanrednom ljepotom tijela. Ne Francuske. Prisutni bijahu dapadei zastupnici nekih
manje bija5e na glasu i ijepoton duha svoga. Nije vladara evropskih. Sam papa Aleksander VII. poslaro
nam poznato,gdje je udila Jelena Zrinska. Ipak je je mladenki na dar nekoliko sliupocjenihstvari. Od

JELENA ZRINSKA.
Po siici u zbirci kneza Esterh6.r,ya u gradu Frakn6.

sigurno,da su joj r-oditeljinjeni pribavili znatnu na-
obrazbu.To je zahtijevalove6 odiidnoporijeklo njeno.
A ne treba zaboraviti na to, da je roditeljska ku6a
Jelenina bila upravo ognjiSte hrvatske prosvjete.
Ta evo : u red hrvatskih knjiZevnika brojimo Jele-
ninog oca i majku i ujaka !
Po Zelji svojih roditelja udala se Jelena r. oZujlia
t666. za kneza Franju R 6 k 6 c zij a, najbogatijega
velika5a ugarskoga. Knezovi Rdk6czy bijahu pori-
Posliednji Zrinski i Frankopani.
rnlctadke repubiilie dobila je Jclcna zlatan lanac,
vrijedan Boo dukata. Francuski kralj Ljudevit XlV.
poslaojoj je razne nakite i 4 tisuie dukata u gotovu.
Tri predja Franje R6k6czija sjedila su na kne-
Zevskom prijestolju u Erdelju. Sigismund Rdk6czy
bio je iza smrti Stjepana Bodkaja mjeseca veljade
god. 16o7. uzdignut na dast kneza erdeljskoga. Ove
se dasti odrekao Sigismund 3. oZujka 16o8. na korist
Gabrijela B6thora. Kada su pak redomice pomrli
t9
r40 DR. RUDOLF
Gabrijel B6thory i Bethlen Gabor, postade god. 163o.
erdeljskim knezom Gjuro I. R6k6czy, sin Sigismundov.
Gjuro je sudjelovao u tridesetgodi5njem ratu, koji
se u Evropi (god. 1618.-1648.) vodio protiv ku6e
habzburSke. Mirom u Lincu god. 16,15.prisilio je Gjuro
kralja Ferdinanda III., da mu je odstupio 7 ugarskih
Zupanija. Istom prigodom steie Gjuro za se i za po-
tomke svoje naslov : ,,drZavni knez." Njegov sin
Gjuro IL R6k6czy naslijcdio ga je na prijestolju er-
deljskom. Sultan Nluhamed IV. imenuje ga dapade
upraviteljem Vlaike i lfoldavske, t. j. danaSnje Ru-
munjske. No kad se Gjuro za"mjeriusultanu turskomu,
izgubi on god. t657. ne samtt Rumunjsku, ve6 ta-
kodjer i Erdelj. Radi toga nastade u Erdelju gra-
djanski rat. U bitci kod Szamosfalve zz. svibnja r66o.
dopade Gjuro Il. R6k6czy smrtnih rana, od kojih umre
6. lipnja 166o. u Velikom Varadinu. Iza njega ostadc
jedini mu sin Franjo. Poito jc Franji bilo jedvl 15
godinit, brinula se za njega bogata njego'u'a majka
Sofija B6thory. Ova. Zena prijedje sada na katolitku
vjeru, te uze raditi protiv ugarskih evangelika (pro-
'cestanata), pristajudi uz
bedki dvor.
Jelena Zrinska dobila jc zadar'u, da svoga muZa
privede u kolo ugzrrsklh i lrrvatskih nezadovoljnilia.
Franjo R6k6czy bijaBe dvijc godine mladji od Jelene,
l<oju je u sveilru slu5ao. No zato Jelena nadje ve-
l i k i o l p o r k o d s v o j c s v e k r v e S o f i j c B d t h o r y , l < o j r rj.e
vjerno sttrjirla nz krirlia LeopoldiL I. Ipuk podje Je-
leni za rukom, te je ontr svoga muZa na.govorila na
savez s Petrom Zrinskim protiv dvora bedkoga. Da
je upravo Jelena bila jedan od pol<reta.dabune u sje-
vern<-rjUgarskoj , svjedode nam njezina dva hrvatslia
pisma, koja" se duvaju u tirjnom carskom arkivu u
Bedu. Jelena je obadva pisma napisala 20. travnja-
t67o., dakle onda, kad je Petar Zt'inski ve6 napustio
bunu, te se zaputio u Bed, 5to drLkako jo5te nijc bilo
poznrtto kieri njegovoj.
Ocu svomc pi5e Jelena ovako : ,,Moja ponizna
i pokorna sluZba da je VaSemu Gospodstvu v mi-
loi6u preporudena kak mojemu dragomu i milosti-
vomrl gospodinu ocu. Nisu.m moglzr prepustiti, da bi
ne bila VaSe Gospodstvo s ovim mojim mirlim listom
ne polrodila , i.ele() znati ztt VaSegiLGospodstva dobro
zdra"vlje,koji glas bi me iz. srcrt razvesclil, da bi k:r-
kove dobre glase dulir za Virie Gospoclstvtr i za nas.
Jesmo Ii kuhani ili pedcni? Aii v ka-
kovom redu srno, clu bi se znali derZati ? A ovako ni
glarsane znrrmo za Vade Gospodstvo, kadi ste. Orrde
je tLriiko zlih i dobrih glasov za VaSe Gospoclstvo !
Ne znam jur, kaj mi ver<lvati. Ar se vse r.'to ufam,
da bi Va.Se Gospodstv<.rmeni ili momu gospodinu
(suprugu) dali na znernje, da bi kaj takovogir bilo.
Zartoprosirn Vaie (iospod.;tr.oza Boga, da bi guii'ckrat
HORVAT
obznanivali. Za( ovi ljudi listor od moga gospodina
pitaju, kakove glase za Vade Gospodstvo ; a mi ravno
toliko znamo, kot i oni o(.e znati. Stoga VaSe Gos-
podstvo drugo niStar, nego s tim gospodin Bog zdravo
i veselo derZi nit vnogo dobrih i sri6nih let. I ostajem
Vadega Gospodstva ponizna i nevridna k6i, pokorna
i sluZbenica do groba Zriny llona. Dartum Szerench,
dan zo. aprila 167o."
Majci svojoj Katarini pi5e Jelena istoga dana
nvo pismo : ,,Moja pouizna i pokorna sluZba da je
Vaiemu Gospodstvu v miloSiu preporudena kot mojoj
dragoj i milostivnoj gospi majki. Nisam mogla pre-
pustiti, da bi ne bila VaSemu Gospodstvu piserla i
z mojim malim listom ne pohodila, Zele6i z.nati z.a
Vuiega Gospodstva dobro zdravlje. Moja dnrga gosl)a
majka, mi smo ovde naSa dugovanja
napre vzeli p0 zapovidi m0ga dra-
goga gospodina oca. I mismovsi vdobrom
redu ; silmo to nam jc, da nikakttvoga glirsa ne du-
jemo od Va5ega Gospodstva. ni od gospodina cce]
njihgospodstva.Dabilistorto znali, k a k s u t a m o
carom (turskim) dokondaua
silnim
dugovanju, tako bi nirm naie dugovanje vse
po Znori i5lo po na5em liontenta. Ali ovak, kada ne
z n a m o s e i e s a c l e r Z a t i , t a k ov l l o g o l j u d i i volju
z g tr b e. Zato prosirn Y. G. za Boga, dl bi kaj nrLj-
berZe niim na znanje dali po naiem dloviku, ki je
trLmr-rpri VaSemu (iospodstvu. Drugo niStar ne5;o
s tim se Vaiemu Gospodstvu v miloiiu preporudam
i ostajem V. G. ponizna i pokorna k6i i sluZbenica
do groba mogir Zriny Ilona. Datum Szerench zo. aprila
t67o."
Kad se u. gornjoj Ugarskoj produlo, da su Petar
Zrinski i Franjo Krsto Frankopan zatvoreni u Bedu,
porodi se pravi usternak. I-ukavim nadinom zatobi
Franjo R6k6czy u Tokaju carskog:t generala Riidigera
Starhemberga i joi deset dasnika. R6k6czy porudi
kralju Leopoldu, da ie sa generalom i s njegovom
pratnjom postupati onako, kako se (u Bedu) bude
postupalo sa grofom Zrinskim.
R6"k6czy htjede se domodi velikoga blaga, Sto ga
je njegova majka Sofija B6thory duvaltr u Munkadu.
U to ime dodje on s vojskom svojom pred Munkad.
No majkn njegover"bijaSe odludna protivnica svake
bune pr<-rtivkralja, jer je joi uvijek vjerno pristajala
uz bedki dvor. Kirko nijc poznavalit nikakove iale,
poruc*i Sofija rodjenomu sinu svome, da (:e na nje-
govu r.ojsku pucati iz toprtva, al<o se usudi udariti
na Munkad.
Beiki je dvor znao Petra Zrinskoga upotrijebiti
kao sredstvo za umirenje sjeverne Ugarske. Petar
je m<-rraonapisati dva lista: jedan svojoj k6eri Je-
leni, a drugi svomu zetu trranji RAk6ciju. On ih obo-
 ZATOR ZRINSKIH I FRANKOPANA.

jicu lijepo noli, ncka odustanu od bune i neka se bcdki dvor gazi stirri ustav ugarski i slobodu Ugarskc.
pokore kralju. Na poziv tasta svoga odgovirnr"Franjo Ustade podnu sebe nazivati ,,k u r u c i", Sto 6e re(ri
Rdk6czy, da sc podvrgava krallu Leopoldu, liomu obe- ,,kriZari." Njihovi pak protivnici, koji pristajahu
iaje vjernost ; ali generala Starhemberga ne moZe uz bcr":ki dvor, dobi5e posprdno ime ,,1a b a n c i".
nikako izruditi. Ipak je kasnije Franjo po Zelji Petra Jeclno i dlugo od ovih imena krvevim je slovima
Zrinskoga pustio na slobodu generala Startcrnberga, zabilje'l-eno u povijcsti Ugarske. Borba nainrc 1z-
a kralja Leopolda zamoiio za oprost. m e d j u , , l i u r u c u " , i , , l i L b a n a c a "t r r t j l r l a j e p u n i h 4 o
Bila je pogibelj, da 6e sada bedki dvor uhvatiti godina !
Franju R6k6czija i staviti ga rirdi veieizdaje pred sud. Magjarske ustu-it-' radun:rltu zJ stalno, dit (re
Uzalud jc zu mludogii Franjn molio sam ostrogonski im se pridruZiti Franjo R6k6czy. Iiada on togu" nc
nadbiskup Szelepcs6nyi. Cursku je vojska prodirala iitjccle uc'initi clrbrc volje, udare ustaie tra njeguva
u sjevernu Ugarsku, te se priblii,tltth gnLdu I(oii- irnanjrL R5.k6czy rrtedc tr tvrclju Regec, gdje su grt us-
camir, gdjc bijaic srediite magjarskih bur-rtovnika. trLic opsijedali, nc bi li ga tako prisilili, da im se pri-
Sadase zzrsudbinu sina svoga upluiila Sofija I3lthor1'. clnrZi. No R./rliircz1'oclbije svit triihovrt nit-govlu'anjiL,
Odludna ovit Zcnir dadc suma svugii sinlL ulrvatiti, tc ostircle krLlju 1'icrttr sve dt-rsmrti svoje. Umro je
pa ga onda predlLdc generalimlr carske vojskc. Njima lrrk vcr'4. srpnja t(t76., dakle jetlva u 3r. godini Zi-
i z r u d i t a k o d j e r s v eR i k 6 c z i j c v c t v r d j e i g r a d o v e i z u z e v vutir svo:lu. IzlL scbc ttsttrvi k(:er'l<ttJulijanu Barbanr
j e d i n o M u n k l L r ' . T i m e j e S o f i j i r . s p a s i l a s i n ; r s v o g a . ocl l godine i sitrt*it'irFranjr.r, koji jc ttavr(io tck 3
Bedki dvor opnrsti Franji Rz'rk6czijuuprlrvo zato, ito nrjescca. Za ot,r cljccu brinut itr stt njihovlr n'rajka
j e n j e g o v a m a j k u t o l i j u n a r l k i o s u j e t i l u b u n u u s j e - J e l c n a Z r i n s k a i b r L l i ai m S o f i j a l 3 A t h o r y .
vernoj Ugarskoj. Ipak je Riik6czy'moruo plititi globu \riie puta zrLdesitt je mlr.gjlr.rskeustaic tcZltk
rr iznosu od 35o.ooo fc,rinti. IJz to mu je lirrljevska porLz od carskc vojsl<e. U tals'om sludaju pobjegli
komora oduzellr"sva imunjrr u trendinsl<oj Zupaniji. iri voclje na turslio zt'mljiite , ponrtjviie u Jcgru ili u
Carsl<apak vojska ostade i naclaljc kno posuda u R6- I)cbrecin, da za lintko rrrijemt: obuove rat s Austri-
k6czijevimtvrdjama. jrr-ncinraO . b i i r - r oj c v o j r t a t r i t j i L L t o c l p r o l j e r ( a d o j c -
Tako se cto Franjo Rik6czy domogao sloboclc, s t . n i , d o i : i m s e , r n t L Lp , r z i r n i p o i ' i v r t 1 o .N a r o d j c d r r -
d o d i ms u d r u g i k o l o v o d j c b u n e ( P e t a r Z r i n s k i , F r a n j o
Krsto Frankopan i Franjo Ndclasdy) zrrglrrvili na stra-
ti5tu.
Bedki je dvor godine t67o. i r67r. ljuto pt'ogonio
magjarske buutovnike Lr sjer,'elnoi Ugarskoj . \re-
i i n a i h p o b j e Z cu E r d e l j , g d j e b i j a h u l i j e p t i p r i m l j c n i
od kneza Apaffyja i od magjirrskih veliliaia, nredjn
kojima se isticao iineZev rodjak grof Nlihajlo Teleki.
Genertrl Splu'rkarr, zirpovjednik carske vojskc u sje-
vernoj Ugarskoj, dade zatvaruti luteranskc crkve i
5kole. Istodobno tjerala je stara kneginju Sofija
B6thory protestantske prop<;vjednike i ui:rtelje sa.
svojih imanja, u iem su ju slijedili takritljcl grofovi
Batthy6ny i liery.
I{ada za ovo doznaie magjarski bjegunci, ocl-
lutle, da ('e se vlatiti u sjcver111 l'lgarskrr, tc ondje
obnoviti bunrL protiv knrlja Leopolda I. I clt-rista
kcrncemkolovozil t672. prijedju iz ErdeljrL u Ugarsku
plemi6i: Pavao Vessel6nyi, Stjcpan Petr6czy, N[a-
tija Szuhay, Pavao Szepesy, (iabrijel Iiendc, F-ranjcr
IspAny i Nikola ForgAch. Su sobom su iz Erclclja po-
veli samo Boo konjanika. No zato im turslii pailt iz
Velikog Vrrradina poialje u pomod Joo TunLka. Uz
t o s e u s t a S i r m ap r i d r u Z e t . z v . l i a j c l u c i , t c s c p o c i u s -
ta5kim zastavama naskoro burilo r5.ooo liutli. To
bijahu veiinum protestanti , od katolika stupiie
medju nstuic surnu oni, liojimu se rlr l.rto clalo, ito ZRCAI,O ]ELENE ZR]NSKE.
r+6 DR. RL]DOLF IfORVAT

kako stradao i od ,,kumca" i od ,,latranaca",jer su onda, kada mu ustaie oplinije5e i oteSeimanje Bodrog-
mu i jedni i drugi otimali Lito iz hambara, vino iz Keresztur. No zato je njegov sin Stjepan II. dobio
pivnice, a stoku iz stajA. I(ao 5to u svakom gradjan- od kralja naslov grofa, te postade velikim nasljednim
skom ratu, tako se i u ovom postupaloveoma krvo- Zupanom od Arve. Stjepan Tokoli bija5e veoma bogat.
lodno, jer su ,,kuruci" nastojali, da zatru ,,labance", Od svojih imanja Savnik, Arva, Likava i Rosenberg
a ovi opet zatirahu ,,kuruce". dobivao je godimice do roo.ooo talira prihoda, dodim
Carsku je vojsku isprvice vodio general Karlo se tada ve6 I(dsmalk otkupio i postao kraljevskim
Strasoldo, zatim okrutni l(opp, a cd godine t678. slobodnim gradom.
grof Wrbna. Usta5ama pak zapovijedaoje najprije Stjepan Tokoli oZenio se s udovicom Marijom
Pavao Vessel6nyi,a kasnije grof Mihajlo Teleki. N{nogo Gyulaffy, rodjenom Bethlen, te je po njoj dobio ta-
je ustaSemagjarskenovcem pomagaofrancuski kralj kodjer velika imanja u Erdelju. Stjepan je znatnim
Ljudevit XIV., koji je od god. 1674. do god. 1678. novdanim svotama podupirao \/essel6nyija i N6-
vodio na Rajni velik lat s kraljem LeopoldomI. Neko dasdija u njihovoj borbi protiv Beda. Radi toga bude
vrijeme dobivabu usta5e vojnidke pomoii takodjer i on god. 167o. o;umnjiden kao buntovnik. Pavao
iz Poljske. Eszterh6"zy, veliki kapetan u sjevero-zapadnoj Ugar-
Za dugih ratova opetovano stlaLdahuimanja skoj, dobije na jesen g;od. 167o. nalog, da udari
kneza Rdk6zcija, jer seustaiama ne htjedo5epriklju- na Stjepana Tokolija. Ovaj po5aljc svoga jedinca
diti ni Jelena Zrinska ni Sofija B6thory. Tako su ,,ku- sina Mirka u Likavu, dodim se sam sa dvije k6eri
ruci" god. r67J. opustoSili So{ijina imanja u Lupa- zatvori u tvrdju Arvu. Pavao Esztcrhdzy dodje zo.
niji bereSkoj,a na jesen god. 1676.i t677. R6k6czi- studenoga 167o. pred Arr.'u, da ju opsijeda. No vc6
jeve vinograde na Hcgjalu. Vi5eput se dogodilo, da treii dan umre Stjepan Tokoli, naito njegove k6e'ri
su magjarske usta5eosvojili velik dio sjcverne Ugalske predadu tvrdju. Mirkrr bijaSe tada jedva 13 godina.
i zauzeli tvrde gradovc. Pri tom nastojahu, da se Napustivii svoje imanja u sjevernoj Ugarskoj,
domognu i Munkada, koji je gospodovaonad pro- pobjegne llirko Tokoli u Erdelj. Ondje ga uzgajahu :
stranom okolicorn svojom. No u Munkadu stanovala Petar Fajgel i Danijel Absalon Lilienberg. Brzo je
je Sofija R5thorr', lioja se ,,kurncina" snaZnoopi- I\{irlio Tdk6li razvto odlidne sposobnosti uma svcga.
rala. Tako je i sam Pavao Vessel6nyina jescn god. Time, pa i bogatstvom i rodoljubljcm svojim vinuo
t677. uzahd opsijedaotvrdi X,Iunkad.Stara je 86- sc l\lirlio jod kao mladi6 do vclikoga ugleda. Na delu
thorica ustrajno glad branila, dapade i s posadom nekoliko stotina vojnika, Sto ih jc sabr:a-ona svojim
svojom provaljivala iz Munkada. Zato se Vessel6nyi imanjima, sudjelovaro je l\{irko god. 1678. ner vojni
morao neobavljena posla vratiti u zimske stanove protiv ,,labanerca".Junadki zarlze Mirko na toj vojni
oko Debrecina. tvrdlu Huszt, glavno mjesto irnanja, ito ga jc u M:rr-
Mjesecakolovoza god. 1678. odredese grof Mi- maroSu zapalo smriu njegovoga ujaka Franje
hajlo Teleki zapovjedni5tvanad usta5kom vojsliom. Rhedeja.
Sada su ,,kuruci" vodjom svojim izabrali Mirka T o- Postavii u kolovozu god. 1678. vrhovnim vo-
k o 1i j ^ rz Erdelja. Tokoli bija5e vci tada smrtno djom ustaSa" magjarskih, brzo je Tokoli pokazao
zaljubljen u Jelenu Zrrnsku, koju 6e kasnije uzeti i sjajan volnidki talenat. Vatrenim pozivom sakupi
za Lenttsvoju. Vrijedno je dakle, da oglcdamoobitelj, oko sebe do zo.ooo odu5evljenih borilaca za neod-
iz koje potjeie drugi muZ JeleneZrinske. visnost Ugarske. Carski generali : Wrbna, Leslie i
Sebastijan T6kdli, pradjed Mirl<ov, bijade po- Dtinervald budu poraZeni, a Mirko Tokoli zaposjedne
Iovicom 16. vijeka trgovac konja. StekavSi trgo- odinska imanja : Arvu, Likavu i Rosenberg. On da-
vinom veliko bogatstvo, kupio je SebastijanT6koli padc provaii u rudarske gradove, te redomicc ztLuzc:
godine 1579. imanja Klsmark i Sarrrik. Po svojoj Sdavnicu, Kremnicu, Levu i Altschl. U rudarsl<inr
pak supruzi Suzani D6czy dodje Tdkoli u rodbinsku gradovima zaplijeni Tokoli r8o.ooo dukata zlata i
svezu s odlidnim obiteljima Batthy6ny, N6dasdy i jo5 ve6u kclidinu srebra. Od zlata i srebra dade on
Forg6cs. Kad je carska vojska god. 1598. Turcima kovati novce, koji su na jednoj strani nosili natpis:
preotela grad Gjur, odlikovao se Tokoli tako, da mu .,,Tokoli Princeps, partium Hungariae Dominus", a
je kralj Rudolf II. podijelio barunski naslov. Tako na drugoj strani : ,,Ludovicus XIV. Galliae Rcx.
je evo SebastijanTokoli udario zametaknove ugarske Defensor Hungariae."
velikadke porodice. Njegov sin Stjepan oZeniose iz Osvajaju6i sjevernu Ugarsku, dopre Mirko Tokdli
obitelji Thurz6. Prernda bija5e poput oca svoga pro- takodjer pred grad Munkad. Sofija B6thory po5alje
testant, ipak se Stjepan ne htjede pridruZiti Beth- mu u susret svoje dete ; ali ih Tokdli svlada i natjera
lenu. On otade kralju Ferdinandu II. vjeran joS i u tvrdju, koju onda poCne opsijedati. Stara B6thorica
 ZATOR ZRINSKIH I FRANKOPANA. r49

, bija5e vei u strahu, da 6e Munkad ovaj put pasti, isto. O tomu su u Soprunu raspravljali kraljevi
jer se T6koli spremao za juri5 na twdju. Zato ju punomo6nici: Szelepcsdnyi, Nostitz i Schwarzen-
i silno obraduje, kad joj Tokdli ponudi llrrir rz uvjet, berg. Oni se izjavi5e protiv ove Zenidbe,jer bi tako
da mu za Lentt dade Jelenu Zrinsku, udovicu sina Tdkoli barem priwemeno (t. j do punoljetnosti
svoga.Sofija B6thory izjai, da ona sa svoje strane Jeleninog sina Franje Rdk6czija) do5ao u posjed
pristaje na ovu pogodbu; ali rukom svoje snahe ne ogromnih imanja R6k6czijevih, te bi onda bio prejak
smijeraspolagatibezprivole bedkogadvora. Obeiavdi i pogibeljan dvoru bedkomu. Zato su punomodnici
mu jo3te, da ie se u to ime sama obratiti na zatrai;ili, neka se Tokdli prije pokori kralju Leopoldu,
Leopolda,skloni Sofija svoga protivnika, te je na- te neka prijedje na katolidku vjeru, a onda 6e se
pustio opsadu i vratio se u Erdelj. istom moii vjendati s Jelenom Zrinskom.
Medjutim je bedki dvor odmah iza prvih triumfa Po5to kralj nije pristao niti na druge uvjete,
Ttikolijevih pomi5ljao na to, da se pomiri s ma- Sto ih postavi5e ustaSe magjarske, ponovio se gra-
gjarskim usta5ama. U tu swhu dobije ostrogonski djanski rat na proljeie god. t679. Po ditavoj gornjoj
nadbiskupSzelepcs6nyiod kralja nalog, neka ispita, Ugarskoj - od rijeke Vaga sve do granice Erdelja
pod kojim bi uvjetima ustaSe poloZili oruZje. Tada - krvarile su dete ,,kuruca" i ,,labanaca", pale6i
je u Bedoti5ao Pavao SzaIay,pa u ime ustada donese sela, a pusto5e6ipolja i vinograde. Uz to je upravo
ove zahtjeve: r. Opdenita amnestija. z. Povratak ove godine bijesnila strahovita kuga, od koje pogibe
zaplijenjenihimanja. 3. Izbor palatina, koji se jo5 mnogo tisuia ljudi.
nije obavio od god. t667., kad je umro Vessel6nyi. Velika bijeda prisili i ,,kuruce" i ,,labance", da
4. Povratak ustava ugarskoga. 5. Zakonito uredjenje su opet pomiSljali na mir, jer se vidjelo, da ratovanje
slobodevjeroispovijedanja za protestante. Napokon ne donosi nikakova uspjeha. Primirje bude ugovo-
6. izgon Isusovaca iz Ugarske. reno do Duhova god. 168o. Za to wijeme sastadose
Povodom ovih pregovora dodje pod konac go- se pouzdanici ustaSiLdvaput s punomoinicima kralja
dine 1678. izmedju ,,kuruca" i ,,labanaca" do pri-
mirja, koje ie potrajati do konca veljade fi79. Kralj
Leopold ne htjede odmah odgovoriti na postavljene
mu uvjete, jer je upravo pregovarao o miru s Lju-
devitom XIV. Ovaj mir bio je istom 5. veljade fi79.
u Nimwegenudefinitivno ugovoren, i to tako, da je
francuski kralj usta5e magjarske prepustio njihovoj
sudbini. Sada ie dakle bedki dvor moii na boji5te
u sjevernoj Ugarskoj baciti sve dete svoje s rijeke
Rajne.Dosljednotomu ne 6e trebati prihvatiti uvjete,
kakove mu stavi3e buntor.nici magjarski.
Medjutim je i onako u tabonr usta5a magjarskih
buknuoraskol. Tokoli bijade naime zaru(en s lijepom
kderkomgrofa l{ihajla Telekija" koja 1e ostala mlada
udovicaiza smrti kneza Nikole Apaffyja. No Tokcili
nije ljubio udovicu Apaffyjevu, nego udovicu Rd-
k6czijevu.eim se dakle u Erdelj vratio ispredllunkada
s obe6anjem,da ie dobiti ruku Jelene Zrinske, opo-
zove Tokoli svoje zaruke sa k6ei'kom Telekijevorn,
te joj vrati zarudni prsten. Naravno da se Tok6li
radi toga ljuto zamjerio grofu Telekiju, koji je to
smatrao teSkom uvredom. Ipak se Teleki isprvice
nadao,da 6e se Tokoli predomisliti ; jer ako i bija5e
Jelena Zrinska na glasu ljepotica, ipak je ona bila
za 14 godina starija, od Tok<ilija.
No sve uzalud. Po svome poslaniku Pavlu Sza-
layn zamoli Tokoli u veljadi god. t679. kralja Leo-
polda,neka mu_dozvolivjendanje s Jelenom Zrinskom.
Za prctuuslogu obe6ajeTokoli, da Ce on sam poloZiti
oruZje, pa i druge usta5e sklonuti, da udine to KLECALO JELENE ZRINSKE.
r50 DR. RUDOLF HORVAT

Leopolda..Prviput (zB. oZujka r68o.) pregovaralo U dvorcu Ka-poiu sastirdese Sebesty6n 5. li-
se u Trnavi, gdje su kralja zastupali Adam Forgacs stoperdasa grofom Mirkorn Tokolijem. I sada se To-
i Pavao Eszterhdzy. Ovdie zatrai,e ustade mcdju koli izjavio za mir. No medju ostale uvjete stavi on
ostalim uvjetima takodjer slobodu protestantskoga takodjer zahtjev, da kralj privoli na njegovo vjen-
vjeroispovijedanja,pa dir se protesttrntimapovrate danje s Jelenom Zrinskom. Nedavno jc naime umrla
otete crkve, Lupe,Skolei zaklade.Tomu se usprotivio Sofija Bdthory, udovica kneza Gjure II. R6k6czija.
bedki dvor, jer ministri kralja Leopolda.bijahu uopie Ona je u svojoj opomci od rr. travnja 168o. sva
protivnici svake slobode. Drugiput je s usta5ama imanja kneZevskeobitelji Rdk6czy zapisaladjeci Je-
pregovarao general Caprara, vrhovni zarpovjednik lene Zrinske, a kralja Leopoldaimenovalaskrbnikom
carske vojske u sjevelnoj Ugarskoj. Caprzrradodje ove djece. Tokoli zatra.Li,neka kralj ovu oporuku
r7. svibnja 168o. u Levodn, ali dobije od minista.rur promijeni u korist Jelene Zinske, koju je Sofija
tnkve instrukcije, koje srl one'moguiile nagodbu B6thory posve mimoidla.
s ustaSama. Ministri kralja Leopolda bijahu i sada protiv
Sada bukne nrr novo gradia"nski1s1. ljeSti grof Zenidbegrofa Tokolija s Jelenom Zrinskom, a oso-
Tokoli zamisli smionu osnovu, kako bi l<ralju Leo- bito protiv toga, da bi Tokolija zapa,lauZivanje R6-
poldu pripravio neprilike u vlirstitoj zemlji njegovoj. k6cijeve baStine do punoljetnosti njegovih pasto-
Zato poSaljejeflnu dctu pod vodstvom Mirka Balasse raka. Ipak se ne usudiSe,da Tcikolijev zahtjev jed-
u Moravsku,gdje jc narod digao bunu radi nesnosnilr nostavno odbiju. Bojahu se naime, da ie Trjkoli u
poteza. Drugtt pak detrr poveclc Tokolijev prijatelj tom sludaju postati jo5 ve6im neprijateljem dvora
i rodjak Petr6czy u Slesku s namjcrom, da uspiri bedkoga. A moZda bi se Tokrjli zbilja pomirio i
ustanakmedju sleskimprotestantima,koji su takodjer s erdeljskim grofom Telekijem, s kojim se proSloga
trpjcli progonc od bedkoga dvora. Sam Tokcili na proljeda sirstao u Somlju, gdje se ovi ncprijatelji
c'elu Boo ,,kuruca" podne osvajati gornju Ugarsku. barem prividno izmiriSe. Imajuii to na untu, nago-
Najprije (26. liolovoza) zattze gra-dl{dsmark, zatim vorc ministri kralja Leopolda, te je on Tokoliju po
Levodu, a onda Birrdjejov i dmga mjesta u lupa- Sebesty6nuporudio,dir ie mu dati ruku Jelenc Zrinske,
nijarna dipuil<oj i iaroilioj. Ovdjc je Tciholi vojskrr a.li uz nekc uvjete, za koje 6e kasnije doznati. Sada
svoju bcrgatoopski'biosvima potrepStinamiL. No zato T6k6li ra.dopristane na to, da sc ve6 postoje6epri-
ne uspjcSeflore spomenutedvije detc njcgove. Prvu mirjc produlji sve do konca lipnja 168r., do kada 6e
je protjerao Riidiger Starhemberg,zapovjcdnikBeda; se valjda slilopiti i definitivni mir.
Petr6czy pak bude potuden rr kla.ncukod Jablrrnke. Beiki je dvor ispunio svoje obeianje bar dje-
Ta-koje cvo i opet prolazilL jeclnakrvava godinir. lomidno. Otpisom naime od zB. veljade 168r. pozove
Bedki clvor zaZeljemirsMa.gjarima,jer mu je prijetio kralj Leopold ugarske i hrvatske starleZe,neka zB.
novi rart s Ljrr.devitom XIV., koji je t. zv. rcrrnij- travnja dodju na drZavni sabor u Soprun. Tok6li
skim komorama otimao grtrdove njemadke. Ostrci- dobije naroditi poziv,ali sene htjede odazvati,premda
gonski nadbiskup Szelepcs6nyi, kao kraljev namjcsnik mtr je carski genera.l Pavao Eszterh6"zy obeiava.o,
u Ugarskoj, dobiie punomoi, da rspostirvi mir n da 6e se valja.nopobrinuti za njegovu sigurnost.Esz-
sjevernoj Ugarskoj. Pregovores ustaiama vodit ic terhdzy bija5eTokrilijervsvak, jer je uzeo za LenuEvtt,
Andrija Sebesty6n, naslovni biskup erdeljski. P<r mladju sestru Mirkovu. Tdkoli ne htjede u Soprun
njemu porudi Szelepcs6nyiustaSama,da ie kralj po6i ni onda, kad je EszterhS"zyizjavio, da 6e u tabor
ispuniti i:elje magjarskih nezadovoljnika na dr- ,,kuruca" poslzrtisvoga jedinca, da sluZi kao talac
Zavnom saboru, koji 6e se nuskoro sazvati. za sigurnost Tcikolijevu.
Sebesty6ndodje 9. rujna r68o. u PreSov(Eperies), Sabor u Soprunu otvorio je osobno sam kralj
gdje ga dodeka Stjepan Szirmay, pouzdanik i tajnik Leopold. Palatinom bude izabran Pavao Eszter-
grofa Mirka Tokolija. Iz Pre5ova javlja Sebesty6n hdzy. Premdu se raspravljalo sve do 3o. prosinca
rz. rujna nadbiskupu ostrogonskomu,da je Tokoli 168r., ipak ne dodje do pravoga mira i zadovoljstva,
sklon miru, premda ga Ljudevit XIV. nastoji pre- jer beiki dvor nije trpio ugarski ustav i sloboduvje-
dobiti za sebe,nudjaju6imrl ruku nekebogategospodje roispovijedanjaprotestanata Dok je jo5 trajao sabor
francuske. U Erdelju nalazi se francuski agent Akakia, u Soprunu, sastade se (podetkom studenoga god.
koji ima kod sebe mnogo sjajnih darova, da njima 168r.)s Tokolijem Filip Saponara,zapovjedniktvrdje
predobije kneza Apaffyja i staleZeerdeljske za kralja Patak. Saponara predloZi Tokoliju uvjete, uz koje
Ljudevita XIV. Turski pak sultan sprema se, da 6e mu kralj vratiti zaplijenjena imanja i dozvoliti
slijedeie godine sa ditavom silom svojom udari na vjendanje s Jelenom Zrinskom. Tdkdli mora naime
cara Leopolda I. kralju prisegnuti vjernost, pa uznastojati, da isto
 ZATOIi ZRlNSI{lll I FIiANI{OI']Ai\A.
1-5t

udine i dntgc ttstr.Sc. flzn ttt mrtrir.Tijl{iili lir-l'ljtt po- proti.,, boc'lioglr.clr'oril Stititi plava naroda uga.rskoelL
morti, da sc s TurcilniL obnovi va5varsl<i mir, koji i hrvatsl<oglr 5.) Turi:i nc i'e s lilLljcrn Leopoldom
istide slijedcr(egocline. slilopiti rnir bcz sporazrln1i1: Tokoiijem i s ustaSa.niL
Tokijli jc toliko Lvdro zlt vjendrtnjcm s Jelcnonr ugrirsl<im.
Zrinsliom, cia bijir.ie pripravan pr-istati nu. liraljeve I3cdlii je cl'u'orlrol<riino, clli. obnovi mir, dto gir
uvjete. Ipa.k i on prtstrrvincke zithtjevc, tlz l<oic 6c jt: s Tursliorn sklopit'r goclinc r664. u VlLSvir.nr.Lco-
s e p o k o l i t i l < r a l j u . T 6 k i ) l i n a i r n ( - z' i t t t " n : z i :r . ) N c k a s c polclov poslar.rik Albcrt Cir.ltrirrir docljc nujprije rr
uspostll.viugurski usta.\r.z.) Nelia se vet" jcdtrom pro- IJrrclim, jcr je Ibrahim piLia"bio punomor<nik suitanil
testnntskoj clkvi drLdc lrotpuna sloboda.. 3") Nt,lil turskoga. Lijcpo li grL jc pozclnrvio Ibr.rhirn paSaI
se s\rina ustaSama vr.Ltc zaPlijenjelilt dobrlr , c'ittt se O b c i a . j e r n r r i r r o c h r l j e n j em i r i r , a l i n z o v e u v j e t e : r . )
'l-i)l<dliiu
oni poliore l<rulju. 4.) Nupokon nckit kralj lirlrlj Lcopold nionr. Liga.rsliu r.nr.titi u tirl<vt.rsta.nje,
c l a . dlcu p i r n i j e , ( t o i l r j e p r i s j c d o v u r t ( i i r r r o I l . 1 l i 6 c z v , r r l i i r l i v o t t r s e t t a l l l z i l l Lp r i j c z 5 g o c l i n i L t, . j . p r i j e v l l L d t :
ir s time i naslov : ,,(iospoclarljednogu clijclrr.tlgiuskc". Leopoldovc'. z.) Toltoli ncka postir.ncgosl>odarorr sve
Tokdli rzlavi, cla 6e na kraljev odgovor c'ckati satn<r zenrljc, koju jc posjcdovro R6k6czy. 3.) Protestanti
6 tjeda.na.Mccljutim odgovora. ttctt-tlttc ncmir . Rci"ki morirj u dobiti sloboclrr vjeroispovijt:du"njir, a Llsta.So
je dvor nuprotiv pomnoZa.ocilrsku vojsl<n, a tlgarslic lrotpunu amtrcstiju i povnltali zrrplijcnjenilrimanja.
r r s t i r i en a s t o j a o o c l v r i r - t i t io d T 6 k d l i j r t . I \ a t j c T o k d l i -1.) Neiiii sc t-uzva.lctvrcljc Lcopolclsta.dt i Guta. 5.)
uvidio, clr beil<i clvor lcli dogovl.ranja. s njinr ottrg- Povrh toga. iniir. kralj Leopolcl plut'ati sultanrr godi5nji
nuti dotlc, dok nc obnovi mir s TurcinrtL, tr oudll ticr cinnak u iznosu ocl 5oo.ooo forinti.
pullom silom udariti na njegrr. Zirto odlur'i irretcdi Llzalu,:1sr: (i11p111.1'11 iz Brrclimll zir.putiou Curigrad,
kralja Leopold:r, te otvorcno zlrlra.'zipomoii ocl sul- n e b i i i o r l s u l t r r . n ui s l i o d i o p o v o l j n i j c u v j c t e m i r a .
tanlL tut skoga.. C',uprarastiZc ri ClLrigrad rz. svibnja.. Sultun mu clude
I{onccm godine r68r. klenuie u (-irrigrnclusta!c : t"el<a.ti c1o9. lipnjir. ;pir" i onclir irrinte ga.u J)osvel<ratkrr
Andrija. Raclii, StjepiLn G6czy i Sirmtiel Tunyogi, lrudijcnciju. Tlr i ot-lllio jc vc(- clivirn (sultilnovo vi-
kao poslanici grofrL X'Iilka. Tokolija. Sultirn ih primi j t ( ' c ) z a l i l j r t i i o r i t t p r o t i v l < n r l j a .L c o p o l c i a . I i u . o p r c -
g . s i j c i n j z r r 6 8 z . v r l o l j u b c z n o , t e o b c c l i rs-\ r o j r t p o n i o a ' d i g r i r t o r n L tv c l i k o n u r a t t r s l u Z i fi ( ' e T o l i o l i j c v a v o j n a . ,
Tokoliju i m;rgiitrskinr uczadovoljnicima. () tornu u kojol (-e sucljcloviLti i jeclun clio Tural<rr..Sultan je
jc bcc'ki dvor oclnra.h obavijerstio lezidort I{ unitz. za.por.jeclnilionl ov() I)onro(<ltol'ojsl<e irnernovir.oIb-
Ljuto 1i se prcpadoSe LcopolcLrvi tninistri, kir.c1a. su
d o z n l L l iz a o v l r j k r r r u k T o l < o l i j e v . O n i n a g o v o r t :l i r a l j a ,
neka pokuiu Tokrilija uniiriti. Tuko je Tiikoli ba.rem
u tra.r'njugod. 1682. - rnjesto tr prosinctr 168r. -
d o b i ok r a l j e v r t d g r t v o rt r a z a d n j r r s v o j u p o r l l l i u . I i l a l i e v
mn odgovor donijeic biskup Sebcstv6ni Filip SiLpo-
nara. I{ao virzda, takrl jc i sada bec=kidvor srtstlrvirt
kralju vrlo ncjasan odgovor'. Svalia se izreka rnogllt
tuma.t*iti ovako i onako, jcr ima dvoiiian stnisao.
Tokoli je uviclio, da kraljcvi ministri opct iaraiu.
N o s a d a .j e o d l u d i o , d u ( - c o t r p r e v a r i t i n j i h , a t r e n n i
njega. Tok(ili naime uastavi pregovitl'r.njc sa bci:kitrr
dvototn, da dobiic vr(:lntnrr zrr pripritvc oktt rlttlt.
Nledjutim dodjc Trikoliju od visoke polte pozir',
nelia se ito prije zaputi u Budirn, gdje i'e tnrt lbrer"hitn
paia pokaza.ti gotov ugovor i dirti potrcbite uputc
za. vojnu protiv kra"ljir Leopoida. U prLtnji najod-
I i d n i j i h u s t i r g a l < r e n cT o l i o l i z B . t r a v n j r L r 6 8 z . p r e m a
B u d i m u . O n d j e n a d j c v r l o p o v o l j a n u g o \ ' o r ' ,k , ' j i m t r
je predloZila visoku. porta. Evo glavnih tot'alia" toga.
rlgovora, Sto ga je Tokoli potpisao : r.) Ti)hdli postajc
knezom gornjc Ugarske. z.) U to imc pladrLt ic sul-
tanu godi5nji danak od .1o.ooodukirta. 3.) Po Toko-
lijevoj smrti birart 6e nirrod sebi kneztt po voiji, ali
samo izmedju protestautskih staleZa. 4. Sultan c'tr IrosNJA JELIT\n ZRI\SliE.
r52
rahim pa5u. Ovomu 6e biti podredjeni : beglerbegovi
od Teme3vara, Jegre, Velikog Varadina i Rumelije,
zatim sultanov namjesnik u Bosni, vazalni knez u
Erdelju, sandZaciod Silistrije i Nikopolja, te vrhovni
zapovjednik janjidara s rB pukovnija. T6k<ilija ie
prema tomu pomagati veii dio evropske Turske.
Kad su ministri kralja Leopolda doznali, Sto
se to sprema protiv dvora bedkoga,onda podnu da-
kako odmah popuitati. Iz Beda Salju u Munkad grofa
Ivana Antuna Zrinskoga, po kojem ponudi5e Toko-
liju nove pregovore o miru. Bedki se naime dvor
nadao, da 6e T6kdli poslu5ati brata ljubljene svoje
Jelene Zrinske. Medjutim se Tok<jli 18. svibnja 168z.
iz Budima zaputio natrag u Kapo5. U susret mu do
Lelesza dodje Ivan Antun Zrinski s malim (tekar
5estgodiSnjim)Franjom R6k6cijem.
Tokdli sastavi konadne uvjete, uz koje 6e pri-
stati na mir. I gle : sada Filip Saponara donesekra-
ljevu privolu, da se Jelena Zrirrska udade za grof"a
Mirka Tokolija, koji ie do punoljetnosti njezine djece
uZivati sva imanja Rdk6czijeva. Bedki se dvor odito
nadao, da 6e Tokoli zaboraviti na sve drugo, dim se
domogneljubljene Zenei velikogablaga. T6kdli
d o i s t ao d e b e z o k l i j e v a n j au M u n k a d , g d j e s e
15. lipnj a t6\z. u prisutnosti kraljevoga posla-
n i k a S a p o n a r ev j e n d a o s Jelenom
s k o rn. Tokoliju bija5e tek zg godina, a njegovoj
i;eni 39.Ipak je ona joi i sada bila krasna Zena.
Prigodom svadbenih svedanosti sastado5ese u
Munkadu prvaci magjarskih usta5a. Oni zakljude,
da Tokoli mora 24. lipnja otkazati primirje, Sto ga
je podetkom prosinca r68r. sklopio sa carskom
vojskom. Istoga dana sjedinit ie se ustaSkedete u
taboru kod Harany6da. UstaSe upravit 6e poziv na
Zupanije, neka dignu ustanak; protivnike treba
siiom pritjerati na sudjelovanje u buni. Tokoli se
tomu zakljudku pokorio, te je doista ve( 24. lipnja
otkazao primirje.
Odmah sutradan (25. lipnja fiBz.) podne To-
koli osvajati gornju Ugarsku. Prije svega htjede Td-
koli zauzeti KoSice,jer se uvjerio, da 6e sjevero-is-
todnom Ugarskom vladati onaj, tko je gospodargrada
Ko5ice. U noii od r9. na 20. srpnja udari Andrija
Szirmay na citadelu, te ju zanze na juriS. Sutradan
dodje pred Ko5ice sam Tok<ili sa cijelom vojskom
svojom. U gradu se nalazila jaka posada (Boo voj-
nika, koja odbije nekoliko juri5a. Titkdli se bojao,
da ie gradu u pomoi do6i general Strasoldo, koji se
nalazio rr Levodi. Zato zamoli Ibrahimpa5u, neka
mu pomogne osvojiti Ko3ice. Ibrahim zbilja r. ko-
lovoza ode iz Budima, te se lr. kolovoza nadje pred
Ko5icama. Medjutim je uz Trikolija pristajao veii
DR. RUDOLF HORVAT
dio ko5idkih gradjana. Ovi pohvataju carske da-
snike, te l.4. kolovoza predadu grad
Primjer grada Koiice slijedili su gradovi : Pre5ov,
Levoda, SzadvSr i Tokaj, koji se redomice poklo-
ni5e Tokoliju. Drukdije se ponio grad Fiilek. Premda
je pod Fiilek do5ao ne samo Ibrahim pa5a i Tokdli,
vei takodjer erdeljski knez Apaffy sa grofom Tele-
kijem, ipak se branitelji tvrdje opirahu veoma us-
trajno i junadki. Istom kad je pred Fiilekom pogi-
mrlo 3ooo ljudi, medju ovima rooo samih janjidara,
predade se posada 16. rujna pod uvjetom, da smije
slobodno oti6i iz tvrdje.
Sutradan (r7. rujna) prodita Ibrahim paga atman
(dekret),kojim je sultan Muhamed IV. jo5 ro. kolo-
voza 1682. grofa Mirka Tokolija imenovao ,,kraljern
sjeverne Ugarske." Sultan je Tok6tiju odmah poslao
i znakove kraljevske dasti. Ipak ne htjede Tdkdli
uzeti kraljevski naslov; on se odsada pisao ,,regent
Ugarske." Sultan je Tokolija tako zavolio, da ga
htjede imenovati takodjer knezom erdeljskim ; ali
je ,,divan" odludio, neka i nadalje u Erdelju vlada
knez Apaffy.
Poslije pada Fiileka vratio se Ibrahim pa5a u
Budim, ostaviv3i ipak uz Tokolija nekoliko tisu6a
Turaka. Carski generali Strasoldo i Caprara bijahu
prisiljeni, da uzmidu pred Tokolijem. Tako je T<i-
Zrin-
koli bez otporer zauzeorudarske gradove (Sdavnicu,
I{remnicuidr.), u kojima nadje mnogo dragih kovina,
dapade i roo.ooo posve novih dukata. T6k61i dade i
sadakovati novce,koji nosenjegovoime. Bez i jedne
prave bitke osvojio je Tokoli polovicu one Ugarske,
koja je pripadala kralju Leopoldu. Nato ponudi To-
koli bedkomu dvoru primirje, koje bude r. prosinca
t682. i primljeno.
Sultan l\'fuhamedIV. nije mogao dodekati, kada
ie izminuti dvadesetgodi5nji mir, koji bija5esklopljen
god. 1664. u Va5varu. Yec z. sijednja 1683. dade
sultan u Carigradu na paladu svoju objesiti konjski
rep, koji bijaie upravljen prema Ugarskoj. Ogromna
turska vojska krene 3r. oZujka iz Carigrada. Sultan
ju otprati do Biograda, gdje velikim siavljem pre-
dade velikomu veziru Kara Mustafi zelenu zastavu
prorokovu. Sultan ostade u Biogradu, da uzmogne
Sto prije doznati za pobjedonosnevijesti o napre-
dovanju vojske svoje.
Kara Mustafa stile 7. Iipnja u Osijek, gdje
je turska vojska podivala rz dana. U Osijek dodje
ro. lipnja takodjer grof Mirko Tokoli s nekoliko sto-
tina hajduka i husara, te sa 5o odlidnijih pristaia
svojih. Skupocjenim odijelima nadari veliki vezir
T6kdlija prvake njegove. Podjedno ga zapita:
,,Kako bih na jednom postigao tri stvari : r.) da se
osvetim caru Leopoldu, z.) da osiguram bududnost
 ZATOR ZRINSKIH I FRANKOPANA.
Ugarskei 3.) da udovoljim svojim detama,koje teZei
za plijenom ?" Tokdli odgovori Kara Mustafi, da 6e
sve ovo posti6i, ako osvoji i razori grad Bed. Ovaj
odgovorbijaievelikomuvezrru po volji, jer je i onako
sultan Muhamed IV. Zelio poluditi ono, dega nije ne-
kada (u 16. vijeku) mogao posti6i silni sultan Su-
lejman II.
Iz Osijeka krene turska vojska t-avno prema
Bedu. Putem zauze grad Vesprim. U Stolnom Bio-
gradu pridruZe se velikomu vezirt tatarski kan NIu-
radgiraji sijediIbrahim pa5aod Budima. Na daljnjcm
pntt zalzmu Turci gradove Tatu i Papu, a zapale
predgradja u Gjuru. Ye(. rz. srpnja oplijeni5e Ta-
tar okolicu bedku. Pred sam Bed dodje veliki vezir
14. srpnja sa 2oo.ooo Turaka. Nledjutim se u gradu
nije viSenalazio car Leopold. On je sa svojim dvorom
joi B. srpnja utekao u Linc. Istim je putem za carem
bjeZalovi5e tisuia Bedana, koji proklinjahu carske
ministre,Stosu loSomi nasilnompolitikom u Ugarskoj
prouzrodili ovoliku nesre6u.
Tok6li je od velikog vezira dobio zadaiu, da iz
gornje Ugarske napreduje uz liievu obalu Dunava
prema PoZunu.On je ovu zadaiu ispunio. Sa 3o.ooo
vojnika, medju kojima se nalaziio rz.ooo Turaka pod
zapovjcdni5tvompaia od Jegre i \relikog Varadina,
krene Tokoli iz Putnoka pr.rvcem prcma zapadu.
Njemu se redornice pokoriSe gradovi i Zupanije na
sjeveruod Dunava. T6koii zauze 19. sr-pnjar Trnavu,
a 26. srpnja.otvori rnu vrata i PoZun.
Turci su Bed opsijedali dva mjeseca. Premda
je grad hrabro i mudro branio Riidiger Starhemberg,
ipak bi Bed sigurno pao, da mu nije u posijednji
joite das doSla dobra pomoi. Poljski kraij Ivan
Sobjeskidovede zo.ooo Poljaka, a saski i bavarsl<i
KUTIJICA ZA NAKIT JELENE ZRINSKE.
Posljednji Zrinski i Frankopani.
r53
zborni knezovi 3o.oooNijemaca. Njima se prikljudio
vojvoda Karlo Lotaringijski sa 30.ooocarskih vojnika,
medju kojima se nalaziio i mnogo Hrvata. Na delu
dakle Bo.oookrS6ana sadje poljski kralj rz. rujna
1683. sa Kahlenberga, te udari na Turke. Bitka je
trajala od podneva do 7 sati na veder. Turci budu
jako potudeni i zatjerani u divlji bijeg. Na boji5tu
ostave ro.ooo mrtvaca i 3oo topova, a u taboru gooo
kola i r5.ooo Satorasa bogatom zalihom hrane i ratne
municije. eitav plijen cijenio se na ro mililuna forinti.
Pobjednici podju ve6 peti dan u potjeru za
Turcima. Tako je Turke g. listopada zadesio drugi
poraz kod Parkanja. Nato veliki vezir utedeu Biograd,
gdje ga sultan dade zadaviti. KrSdanska pak vojska
opsjedneOstrogon,koji je 24. listopada predao sam
Ibrahim pa5a. Sadase poljski kralj sa svojom vojskom
preko sjeverne Ugarske vrati u Poljsku, a njemadka
drZavna vojska u Njemadku.
Poraz turske vojske donio je nesredui Mirku
Tokciliju. On je dakako sada bio pripravan, da se
izmiri sa bedkim dvorom, jer je znao, da ie ga ostaviti
i mnogi prijatelji, dim ga je ostavila sre1a.Zato s.'
Tokdli ve( zo. rujna obratio na poljskoga kralja
s molbom, neka bi mu on ishodio nagodu s kraljem
Leopoldom. Ivan Sobjeski poku5a ne5to udiniti ;
ali se posiije lasrdi na Xfagjare, tc prestane raditi
za Tokolija. Iz Krakova mu dapade u to ime to.
sijednja1684.poialje pismo, u liojem ga obavjedtuje,
neka se viSe ne nada njegovom posredovanju. Tdkdlj
je nato 3o. sijednja t69q. zamoiio saskoga izbornoga
kircza Ivana Gjuru, neka bi on posredovaoizmedju
njega i kralja Leopolda. No i ova molba osta.debez-
uspje5na poput one molbe, kc,ju je Tolioli u istu
svrhu rz. travnja upravio na papu Inocenta XI.
20
 r54 DR, RUDOLF
Nledjutim su redomice od kneza Tokcilija otptr-
dali gradovi i ditave Zupanije. Leopold je naime
rz. sijednja 1684. progla.sio potpunu amnestilu. za
sve one, koji mu se pokore do konca veljade 1684.
Mnogi se odazva5e ovomu pozivu. Pred posebnim
povjerenstvom u PoZunu poloZilo je prisegu vjernosti
14 velikada, te poslanici 17 Zupanija i rz gradova.
Tedajem godine 1684.ratovao je Ttikoli u gornjoj
Ugarskoj sa carskim generalom Schultzom. Turci
nijesu mogli Tdkolija pomagati, jer je car Leopold
protiv sultana sklopio savez s poljskim kraljem i
s republikom mletadkom. Tokoli je izmjenidnom
sre6om pro5ao u deset bojeva, dok ga nije Schultz
t7. rrjna. hametom porazio kod PreSova.Nato Schultz
zB. rujna zarze Bardjejov, a 13. listopada Zborovo.
Neko je vrijeme opsijedaoi Pre5ov,ali morade opsadu
na.pustiti radi nastale zime.
Na sve strane ratovalo se ta.kodjer godine 1685.
Turci bijahu nesretni na svima boji5tima (u Podolju,
Ugarskoj, Hrvatskoj i Dalmaciji). General Schultz
htjede Tokoliju oteti grad Ungvar, ali ga Tdkoli
prisili na uzma-k, te ga onda kod Nagy-Mihdlya i
potude. Ipak naskoro izgubi Tokoli neka mjesta
(Krasnahorku i Onod), naSto general Schultz zr.
srpnja sa ro.ooo vojnika opsiedne gra.d Pre5ov. t-l
tome gra.du nala,zllose rooo branitelja, te je opsada
potrajala nbobidno dugo. Tirkoli je Schultzu vje5to
zaprijedjo davoz hrane i municije. Kasnije pa.kTokoli
doznade,da Schultzu donosigeneralCa.ra|fapojadanja,
s kojima ie onda zarzimati i druge gra.dove. Sada
se Tokoli odludi, da ie opet potraZiti pomoii od
Turaka. U tu svrhu pohiti on podetkorn listopada
u Veliki Varadin. No ovdje naidje na veliko razo(a-
ranje. PaSaga naime dade baciti u crkovei otpremiti u
Osijek. Ovo je udinio po nalogu starogaIbrahim paie.
Kada se u sjevernoj Ugarskoj doznalo za sud-
binu Tokolijevu, rasrde se usta5e na Turke, te podnu
hrpimice prelaziti na kraljevu stranu. Medjutim je
generalSchultz rr. rujna zavzeo Preiov, a zg. rujna
i Tokaj . Sada su redomice u carsku vlast dolazile
Tokolijeve tvrdje : Kdll6, S6ros-Patak,Regeci Ungvar.
General grof Antun Caraffa zatze grad Ko5ice, te
s e o n d az a p r t ip r e m a M u n k a d u . U t o m e j e g r a d u
jo5 nvijek boravila Jelena Zrinska sa svojom djecom.
Caraffa ju pozove, neka grad preda u ruke carske
vojske. No Jelena mu odvaZno odgovori : ,,Toga ne
mogu udiniti, jer po svojoj duZnosti moram kao
majka braniti vlasniStvo djece svoje." Carafla joj
porudi, da ie bolje udiniti, ako jo5te za vremena
pribavi sebi i djeci svojoj milost od bedkoga dvora,
jer je i onako propala stvar muZa njenoga. Ali Jelena
ponovno odgovori, da grada ne predaje, pa dometne:
,,Nadam se, da car u takvim prilikama ne ie dizati
1..
{,
HOR\,'AT
artl,ja. protiv slabe Zenei nejake djece ; ta ovo ne bi
ni malo poveialo niti slavu vojskovodje niti sjaj
prijestolja carskoga."
Kada se general Caraffa uvjerio, da Jelena
zbilja ne 6e predati grada, onda on dade po ditavoj
okolici objaviti, da se Jelena ima smatrati veleiz-
dajnicom ; zato ju nitko ne srnije pomagati, jer 6e
inade i on postati kriva.c veleizdaje. Caraffa opkoli
grad Munkad, te onda zapodne dugotrajna opsada.
Krvolodni Caraffa dade viSe puta juri5ati na grad.
AU svi juri5i ostadoSebez uspjeha.,jer je hrabra
Jelena uspje3no odbijala neprijatelje svoje. Ona je
kroz ditavo vrijeme sama rukovodila obranu Munkada,
te se desto nalazlla.i na opasnirn mjestima, izloi,ena
kiSi taneta. Jelena je dapadenekoliko puta sa svojom
detom provalila iz Munkaia, te su pred njom od
straha bjeZali Nijemci i ,,labanci".
Ovakova je opsada potrajala 5 mjeseci. Caraffa
se uvjerio, da je grad dobro opskrbljenobiljem hrane
i zaire. Zato morade sramotno oti6i ispod Munkada.
Na straZi ostade samo pukovnik Terzi, koji je imao
zada6t,, da grad blokira, t. j. da zaprijedi opienje
gradske posade s munkadkom okolicom. Ipak je
Zenijalna Jelena Zrinska vazda na5la nadin, kako 6e
dopisivati sa svojim suprugom. Ona je dapadepisala
i turskomu sultanu, koji joj na dar podalje dragocjen
kaftan, vezen zlatom.
Tokdli nije dugo ostao u ropstvu turskom. Ib-
rahim pa5a dao ga je iz Osijeka otpremiti u Biograd.
Odanle je Ibrahim 17. studenoga 1685. zamolio mir'
od cara Leopolda. U pismu je caru obe6ao,da ie mu
izrri;iti T6krilija, dim zapodnu pregovori o miru. To-
koli je dakle bio uhvaden zato, da Turcima sluZi kao
sredstvo za poludenje mira ! Ipak se naskoro stvar
promijenila tako, da je pala glava Ibrahimova, a ne
Tokolijeva. Iz Carigradanaime stii,e 4. prosinca 1685.
u Biograd glasnik, koji donese dvije odluke. Ibra-
hima osudjuje sultan na smrt, jer je zadnjih godina
nesretnoratovao ; Tokoti pak dobiva slobodu i naslov
,,kralja" (odnosno ,,kreza") gornje Ugarske.
Mjeseca sijednja god. 1686. vrati se Tdkdli u
Veliki Varadin, gdje ga svedanoprimi isti onaj pa3a,
koji ga je prije 3 mjesecaokovanogaposlaou Osijek,
Ipak nije pa5a mogao Tokoliju pruZiti dovoljno po-
mo6i. Ka.ko ga uz to ostavi3e gotovo svi prijatelji i
prista5e, nije Tokoli mogao sabrati ni toliko vojske.
da Munkad oslobodi od opsade. Tako je u Munkadu
jo5 uvijek osamljena Jelena sa svojim sinom i sa
k6erkom svojom. Neko se wijeme uz nju nalazTTa
Tokolijeva starija sestra Marija,sa svojim muZem
Stjepanom N6dasdijem. No kad je N6dasdy umro,
izmoli njegova udovica od pukovnlka Terzija doz-
volu, da iz Munkada otidje u Ko5ice.
rr-
ZATC)R ZRINSI{III
tI lipnju god. 1686. sastilvi Tokoli ietu od l{ir-
gjara i Turir.ka, tc iz Ka.runiebeSa provali u lirdclj,
da se domogue meLjdine baStine u Vajda-Hunyadu.
Ovo je naime imanje poput ostalilr imiurja Tok()li-
j e v i h z a p o s j e ok n c z A p a f i y . T o k d l i j u n c p o d j e n i t o
z a r u k o m , j e r g a j e i z E r d e l j u "p r o t j c r a o g r - o fT e l c k i .
Turci su ncsrctno rutovirli i god. 1686. i god.
1687.lzg:ubivii (2. mjna 1686.) gracl lJuclirn, poc.nu
Turci bjcZati iz Ugarske. Istodobno digr-rcsc hrvatska
raja n Slavoniji, Bunovini, Lici i Dalma.ciji, da skrSi
jaram turski. Beriki dvor odmah pokudrL, da pobjcde
nad Tulcima izrabi ta.kodjer u politiiku svoju korist.
Zato kralj pozove ugarskc i hrvatske staleZc, neka
rB. listopadt\ 1687. dodju na sa.bor u PoZun. Ona.mo
dodje i sam kralj , tt zalrtti,i, neka se ukine 3r. c=lanak
zlatne bulc od god. 1222., a l<oji vclikaiinra i plemi-
iima dozvoljava, da slobodno d'gnu bunu protiv
kralja, a.ko bi kralj prekriio ustav. Sabor popusti
k r a l j u , h o j i j e s v o j i m z i L h t j e v o r ne v o o d i t r i p r i z n r r o ,
clu sn Pctat' Zrinsl<i i Franjo Krsto Fnurkopan dizali
bunu na temelju 3r. dlanl<lLzlatne bule, na lioji se
pozivahu i svi dmgi neprija.telji berdkogadvor:r. Joi
je sabor po l<raljevoj Zelji za"liljuiio, d:r odsada rnudki
i l a n o v i h a b z b u r 5 l i c l < r r i ei m a j u n a s l j e d n o pravo
na prijestolj e ugarsko-hrvirtsko, dodin su Ugarska
i Hrvatska. sve dotle bile i z b o r n c krirljevine. Nu"to
bude g. prosinca 1687. sverYlininrnuiinom okrnnjen
rnl:rdi l<rirljev sin Josip I.
Cijc'a se evo llgarska prignrrla, 1l't:d bet'kinr
dvorom. Jt:dinir. jo5te stoji slavna lrlvatska. heroina.
Jelena Zrinska. Ona ostlr.devjerna svomu muZu, te
postojano rYuvatvrdi Nfuuka.t*.Protekle su ved dvije
godinc, Sto jc taj gracl oukolila carslia. vojskrr. I(roz
riitzrvo to vrijeme nitl<o nije doSiro, dil Jclenu oslo-
bodi od opsade. Ipatk sc 11111,. joi uvijel< tr.'rdo nlLcla,
da 6e Tokoli sastaviti r.'ojsku, pohrliti pred llunha.d
i o s L r b o d i t i 2 e n r rs v o i r r .
K a k o s e J e l e n a .p r i j e o p s a d e p o b r i n n l a , d l g i i ' d
bude opskrbljen ZiveZem i zairorn na dvije i p6 go-
dine, mogla je ona odrZati I'Irrnka.i jo5 nekoliko mje-
seci. No ve6 je ovaj za.tvor dozlogrdio i glavnim po-
moinicima njcnim. To bijnSe Pa.v:Lo Radi6, za"po-
vjednik tvrdje, pa DrLnijcl Abserlon,nekadaJnji odgo-
jitelj Mirka Tokolijn. I Rrldii i Absrr.lonizgubi5e svaku
nadu, dtr bi mogli pomor'i dobiti od Tcikiiliia, koga
ostavi5e prijatelji njegovi. Zato obojica. uvidt', dir je
boljer l\4rurkadpredati odmah sada, kada se jo5 n'roZe
postavlja.ti uvjete, pod liojima 6e predati grad. U
njihovoj namjeri utvrdi ih pismo, 3to ga je Tdkoli
nedavno poslao Jelcni Zrinskoj. U pismu odituje
Tokoli, da bi mu izmirenje sa bedkim dvorom mogao
ispcrslovati jedino papa. Zato moli svoju Zenu, neka
se preko svoga ispovjednika obrati na papu. Bude
I FRANI{OPANA. r55
li ovo iznrircuje sklcipljeno uz povoljne uvjete, pri-
jeii c<eTokoli iz lutcra.nske vjere na rimc.-katolii.ku ;
on 6e daparclencumurno na.stojir.ti,dir obrati takodjer
drttge lutera.ne i kttlvine.
I(a.dir za ovu nrrmjcrrr Tokolijevu doznaSe Raditl
i Absa.lon, koji bija.hu protestanti, odlude oni, da ic
pospjcSiti predaju l,Iunkaia.. Oni da.kle potrLjno do-
jir.r.'egencralu Caraffi, da ie svoju gospoda.ricu uz
n,'tr" 11r'jeteprisiliti na. prcda.ju grlr.da..Ca.rer{{a
odrniLlr
pristane na njihove uvjete. Sir.dapoinu Radii i Ab-
sa.lonna.mjerice rastepati lrranu. Tnko su oni vctl izrr.
kriLtk<rg vremenu rnogli Jcleni izvijistiti , dtt (e zit-
liha- ZivcZa potrajarti joSte snLrnodva mjeseca. Pod-
jedno ju upozore, neka se pusti r.r dogovaranje s Ca-
rerffom, jer ie inade za 2 mjcseca biti prisiljena, da
se prcdir.de na milost i nemilost.
Posve nruuc'eno stilc joj istoclobno i pismo od
sruroga Caraffe. (ienclari joj upravo 'zivo opisuje,
l<lko je njezin poloZaj bez ikakove naclc: ,,Turci su
podlcgli carskoj vojsci ; istjerani su gotovo iz (ilave
t.iga.rske,a buna vladu. u njihovom carstvu od jed-
noga krirja do dmgoga. Ostavljen od svoje stra.nke,
a napuiten od porte, - nemn Tok6li oho scbe niti
jcdnu Saliu ljudi. Ugri su carer (na. saboru u PoZunu)
p<rzdravljali, a njegovognLsina jcdnoglanno uzcli za
nrr.sljcdnogakralja. Za.t &te se daklc Vi jedina opi-
riLti canr iz jednoga jcdincatoga grada ? Ili ste se
moZdzrsvomrl supmgu zavjerili, dar Nlunkactirne iete
preda.ti ? Takova prisegn ne vrijedi, jer lomi vjernost,
koju dugujete kralju. Posluiir.jtc dakle savjet svoga
prija.telja i krS6anina, te sudbinu svoju stavite u
milost cerra.Leopolda. Svojoj pak djeci, kneZevskim
potomcima R6k6czijeve kuie, ne budite rna6uha, nego
l)r'avir m:Ljklr !"
Jelcna je nupokon uvidjcla., da joj ne preostaje
cirugo, nego li da predade Munkad. Kao cijenu pre-
daje stavi ona pomilovanje Mirka. Tokolija. Cara.ffa
joj odbije taj zahtjev, te predloZi ove uvjete : r.
Sve nstade, koji borave rr Nlunkadu, dobivaju arn-
nestijrr ; od amnestije iskljudeni su jedino oni, koji
se joS uvijek nalaze uz Tokolija. z. Kneginja Jelena.
k r e n u t i e s a ,s r . o j o m d j e c o m u B e d ; o n d j e d e Z i v j e t i
n:r slobodi, ali se ne smije udaljiti iz grada. bez r::rreve
dozvole. 3. Njenomu rz-godiSnjem sinu Franji i
l<i'erci Juliji vratit ie kralj sva imanja R6k6czijeva
i sttv pokretni imeta.k ; za sebe c'e kralj do daljnje
ridhrke zadri.a.ti jedino Nlunkad i Sveti MikloS, jer
ovi gradovi pripadaju kruni. 4. Ona imanja, ito ih
je nekada Jelena dobila- kao miraz od prvoga muZa
svoga, primit ie natrag ; u protivnom sludaju dati
ie joj kra.lj primjerenu svotu novalca odnosno go-
di5nju rentu. 5. Kneginja Jelena mora kralju izru&ti
irtnam od ro. kolovoza 168z., kojim je sultan ime-
r56 DR. RUDOLF HORVAT
novao Tokolija kraljem sjeverne Ugarske ; jednako
ie predati i znakove kra.ljevskedasti, 5to ih je sultan
onom prigodom poslao na dar Tokoliju. 6. Jelenina
djeca ostat ie i nadalje pod skrbni5tvom kralja
Leopolda, odnosno onoga, komu 6e kralj povjeriti
skrbniStvo.
TELENA
Na ove uvjete pristade Jelena Zrtnska, te r.4.
sijednja 1688. predade Nlunkad. General Caraffa
dade ju zajedno sa djecom njezinom otpratiti u
Bed, gdje bude zatvorena u samostan sestara Uriu-
Iinka. Skrbnikom maloga Franje Rdk6czija i sestre
njegove imenuje kraij glasovitoga kardinala Koloni6a.
Ovaj se odmah pobrine za njihov imetak, te zem-
plinski podZupan Franjo Klobusiczky postade nad-
zornikom svih imanja Rdk6cijevih.
Bedki se dvor evo napokon dodepao ditave obitelji
nekadainjega bana Petra Zrinskoga. Sada su dakle sve
tri njegove k6eri zatvorene po samostanima, i to : Je-
ZRINSKA.
lena u Beiu, lora Veronika u Celovcu, a Judita Pe-
tronila u Zagrebu. Istodobno nalazi se ve6 i nesretni
Petrov sin Ivan Antun u tamnici Rattenberg u Tirolu.
Ipak ne ie Jelena Zrinska do smrti svoje ostati pod
v1a56udvora bedkoga. Za 4 godine oslobodit 6e ju
njezin muZ Mirko Tokdli. Evo, kako se to dogodilo,
 ZATOR ZRI.\SKIH
Erdeljski je knez Apaffy plistao tz cara Leo-
polda,dim je vidio, da sre6aostavlja sultanaturskoga.
Zato su carske dete bez velikoga napora osvojile ditav
Erdelj. No 15. travnja 169o. umre stari Apaffy,
i ostaviiza seber5-godi5njegasina. Erdeljski staleZi
zamole kralja Leopolda, neka im toga mladi6a dade
JELENA ZRINSKA.
za kneza. No bedki dvor ustade protiv toga, jer je
naumio Erdelj pretvoriti u austrijsku provinciju.
Medjutim se turski sultan poZulio, da Erdelj opet
spravi pod svoju vrhovnu vlast. U tu svrhu imenuje
on Mirka Tokolija knezom erdeljskim. U atnamu
(dekretu) prisiZe sultan, da 6e valjano duvati prava
I FRANKOP.\NA.
zemlje i svakoga pojedinca; Tokoliju zabranjuje
uznemirivati one, koji otpadoSeod sultana ; pod-
jedno obedaje,da ie sniziti godiSnji danak, Sto ga
je Erdelj pla6ao sultanu.
Blizu Bukuredta u danainjoj Rumunjskoj sa-
stavi Tokoli vojsku, s kojom ie provaliti u Erdelj,
da kao knez preuzme upravu ove zemlje. Sa ro.ooo
Turaka, Tatara, Vlaha (Rumunja) i ,,kuruca" dopre
Tokoli rg. koiovoza 1690.do graniceerdeljske.Protiv
njega izadje general Heisler sa 3 njemadke regimente,
da mu zaprijedi prolaz kroz klance. Heisleru dodje
u pomo6 grof Teleki sa 3 do 4 tisu6e Erdeljaca, da
r58 DR. RUDOLF HORVAT
svomu protivniku Tokoliju onemogudi provalu u
Erdelj. No Tokoli udari zt. kolovoza na Heislera
i Telekija kod Zernyesta,gdje stedesjajnu i potpunu
pobjedu. Na tisu6e njegovih neprijatelja pogibe u
boju ; medju ovima bijade i grof Teleki. Svi drugi
(izuzev5i5oo Nijemaca) budu zarobljeni Sto u bitci,
Sto na bijegu. U Tokolijeve ruke pade i sam general
Heisler, zatim pukovnik Doria, te mnogo carskih
dasnika i crdeljskih plemi6a.
Vrlo vjeSto i spretno ovr5i Tokoli okupaciju
ditavog Erdelja. Nato pozove erdeljskestaleZe,neka
se 22. rujna oboruZanisastanuna polju kod Sibinja.
Ovdje bude Tokoli izabran knezom erdeljskim. No
istodobno zaprijeti mu pogibelj, da ie Erdelj iz-
gubiti isto tako brzo, kako ga je brzo osvojio.
Pr,rtiv Tokolija izadje na boji5te sam markgraf
Ljudevit Badenski,vrhovni zapovjednil< carskevojske,
koja je protiv Turaka napredovalau Srbiji i u Bu-
garskoj. Markgraf se naime uplaiio, da bi Tdkiili
mcgao iz Erdelja provaliti u sjevernu Ugarsku,
pa ondje opet uspiriti ustanak protiv kralja Leo-
polda. Za.to 1c volio napustiti sve, 5to je Turcima.
otcc u Srbiji i u Bugarskoj,negoli da se Tokoli udvrsti
u Erdelju. Sa Booovojnika krene Ljudevit Badenski
iz Jagodine, te kod Smedereva (5. rujna) prijedje
preko Dunava. Sjediniv se (r7. rujna) kod Ka-ran-
Sebe6asa carskim detama u Banatu, provali mark-
graf 19. rujna kroz Ze'1eznavrata u Erdelj. Od
straha pred njim utede vla5ki vojvoda Brankovan
u Rumunjsku ; jednako otidju iz Erdelja takodjer
Tatari, da sebi osiguraju narobljeni plijen. Tako
ostade u Erdelju sam Tokoli s Turcima i s ne5to
erdeljskih deta. Tokoli se nije usudio, da s preteZ-
nijim neprijateljem zametne otvorenu bitku. IJz-
midu6i svagdje pred markgrafom, utede napokon
Tokoli 25. listopadakod BraSovaiz Erdelja u Vla5ku
(t. j. zapadni dio Rumunjsl<e).Kad je Ljudevit
"
Badenski pred BoZii god. 169o. oti5ao iz Erdelja u
Bed, pokuda Tokoli porlovno, ne bi li se domogao
Erdelja. On dodu5e provali preko granice, ali bude
ve6 3r. prosinca prisiljen, da ponovna potrai,i ztr-
kloniSta u VlaSkoj.
Cim je ono god. 169o. markgraf Ljudevit Ba-
denski ostavio Srbiju, pretegne na ondjeSnjembo-
ji5tu veliki vezir Mustafa I{oprili. Turci zauzmu re-
domice gradove: NiS, Vidin i Biograd, osvoje ditavu
Srbiju, te provale u Slavoniju. U turskoj vojsci bori
se i Tokoli sa svojim detama.Tdk6li se osobitim ju-
nadtvom i ratnom vjeitinom odlikovao u bitci kod
Slankamena,gdje je Ljudevit Badenski 19. kolovoza
t6gt. potukao velikoga vezira. Ovaj turski poraz
umanji Tokdliju nadu, da bi mogao prevladati u Er-
delju.
Kako je ve6 spomenuto, Tokoli je u bitci kod
Zernyesta (zr. kolovoza 1690.) zarobio generalaHeis-
lera i pukovnika Doria. Po obibaju onda3njegavre-
mena postavi Tokoli veliku ucjenu, uz koju ie ove
zarobljenike pustiti na slobodu. Ali ni Heisler ni Doria
ne bijahu tako imu6ni, da bi njihove obitelji mogle
dati odnosnu svotu. fspridavao se i sam kralj Leopold,
da ne moZeza svoje dasnikeplatiti toliku otkupninu,
jer i onako mnogo troii za rat na Turke. Tako su
nesretni dasnici dvije godine boravili u suZanjstvu.
I(ad je umro pukovnik Doria, predloZiTokdli bedkomu
dvoru, neka otkupi barem generala Heislera ; neka
mu u zamjenu za generala vrati ljubljenu suprugu
Jelenu Zrinsku i jo5 plati 6ooo dukata. Bedki dvor
prihvati ponudu Tokolijevu. Tako se evo Jelena
Zrinska poietkom godine t6gz. domogla Zudjene
slobode.
Medjutim su odraslai djeca Jelene Zrinske. Nje-
zinomn sinu Franji R6k6cziju bijaie vei 16 godina ;
kierka pak Julija udala se godine 169r. za grofa
AspremontaReckheima,koji je u carskojvojsci sluZio
kao general. Jelena zamoli kralja Leopolda, neka joj
dozvoli, da sa sobom povede sina svoga. No bedki
joj dvor uskrati ovu milost. Velikodu5na gospodja
morade ostaviti svoga jedinca, koga nikada viSe ni-
jesu vidjele odi njezine! Mjesecaveljade god. t6gz.
zaprti se Jelena Zrinska iz Beda u juZnu Ugarsku.
U Novoj Palanki dodekaoju njezin muZ, koji ju nije
vidio sedam godina.
Tokdli ostade i nadalje u sluZbi sultana turskoga.
On je sudjelovaotakodjer u bitci kodZente, gdje je
princip Eugen Savojski rr. rujna 1697. strahovito
porazio sultana Mustafu II. U toj bitci pogibe zo.ooo
Turaka, a ro.ooo potopi ih se u Tisi. Ondje se To-
koli spasio samo lukavo5iu svojom. Bacio se naime
rnedju mrtve Turke ; tako dodekanoi, te onda sretno
prepliva preko rijeke Tise.
Sultan morade 26. sijednja 1699. s Leopoldom
u Karlovcima sklopiti rnir. Jedna todka toga mira
govori takodjer o Mirku Tokoliju i o Je,leniZrinskoj.
Po5to su nairre turski poslanici uzalud nastojali, da
kod bedkoga dvora ishode amnestiju za Tokolija,
bude u Karlovcima ugovoreno ovo : Tokoli i svi oni,
koji otpadnu5eod kralja Leopolda, smatraju se po-
danicima sultana turskoga. Da pak oni ne bi ugro-
i,avali mir, udaljit 6e ih sultan od granice u nutrinjrr
carstva turskoga. PLrnomo(:nicicara Leopolda obe-
(:aSeusmeno,da 6e Jelena Zrinska dobiti ona imanj4,
koja joj je nekaderpoklonio njezin prvi muZ : Franjo
Rdk6czy. Ovo se dirkako nije nikada dogodilo, jer
bedki dvor nije obidavao drZati obe6anja, Sto ih je
zadao Zrinskimzr. No zirto se sultan Mustafa dosta
lijepo pobrinuo za. daljnju sudbinn Mirka Ti;kcllija..
 Z.\TOR ZRINSKIT{
::,'1:.
.:..41 a
'**
1t
--:1.;:
GROBNICA JELENE ZRINSKE
u crkvi Lazarista u Galati (Carigradu) prije prenosa u Ko3ice.
Imenuje ga naime knezom od Vidina (u Bugarskoj)
i pokloni mu neka imanja.
Tokoli je s Jelenom svojom isprvice stanovao
u Carigradu. No kada se god. r7or. bez dozvole ve-
likog vezira udtrljio iz Carigrada u Drinopolje, pri-
sili ga sultan, da se preseli u Nikomediju (u l{aloj
Aziji). Ondje kupi Tokoli krasnu vilu u lijepoj oko-
lici, samo z sata udaljeno od mora. U toj vili umre
Jelena Zinska rB. veljade r7o3. tt kzdesetoj godir-ri
i.ivotit svoga. Nesretna ova gospodja ispustila je dakle
svoju duSu daleko od rodjenoga domir svoga. Zivot
joj bijaSe mukotrpan, u pravom smislu ove rijedi,
jer je naia hrvatska heroina pretrpjela mnogo uda-
raca teike sudbine.
Mrtvo tijelo najstarije kieri bana Petra Zrin-
skoga bilo je preneseno u carigradsko pregradje Ga-
Iatu, gdje ga zakopaie u crkvi Lazarista. Tirmo se
preko zoo godina nalazio grob Jelene Zrinske s ovim
natpisom : ,,Hic requiescit ab heroicis laboribus vi-
rilis animi mulier, sexus sui ac saeculi gloria, celsis-
sima domina Helena Zerinia, Zeriniae atque Fran-
gepaniae gentis decus ultimum. Tokoly Principis
uxor, olim R6kotzyi, utroque digna conjuge, magnis
apud Croatas, Transilvanos, Hungaros, Siculos in-
I FRANI{OP.\NA. r)o
clyta titulis. Factis ingentibus toto in orbe clariori,
varios aequamente fortunae casusexperta, par pros-
peris, major adversis, cumulatis christiana pietate
bellicis laudibns, fortem domino reddidit animum,
mortem eluctu.tain suo florum campo, ad Nicome-
dicnsemBythiniae sinnm. Anno salutis r7o3. aetatis
6o. die rB. Febmar-ii."
Iza Jeler.reLivio je X'Iirko Tok6li jo5 dvije i p6
godine u Nikomediji, okruZen nekim vjernim pri-
sta5amasvojim. Sultan mu nije dopustio,da preko-
radi Bospor,pu da stupi na evropskotlo. Tcjkoli umre
5. rujna r7o;. ; preZivio je dakle svoga protivniker:
kralja Leopolda,koji je uml'o 5. svibnja r7o5. PoSto
Tokoli nije imao djeteta, udini glavnim baitinikom
mladoga Fra.nju II. R6k6cija, koga je p<rsiniou opo-
nrci svojoj. Time je T6koli dokazao, kako Jelenu
Zrinsku ljubi i po;lije smrti njezine. Sjetio se Trjkoli
u oporuci takodjer onih pristaSa, koji mu ostadoie
vjcrni do groba, te je i njimrr zapisao oveie svote.
Pred smrt morila ga je briga, gdje li (:ebiti pokopano
tijelo njegov<;.Zato u oporuci naloZi RAk6ciju, neka
ne dopusti,da njegovotijelo ostanepokopanou turskoj
zemlji, vei neka ga preneseu Erdelj ili Ugarsku, a
pokoptr u luteranskoj crkvi kojega kralj'evskogaslo-
r60 DR. RUDOLF
bodnogagrada. No sve ovo osujeti turska vlada. Vjerni
Tokolijev tajnik Kom6romy htjede njegovo tijelo
prenijeti barem u Carigrad, ali turska vlada zabrani
i to. Tako napokon nije preostalo drugo, nego da
Tokdlija zakopaju na armenskom groblju u Niko-
mediji.
Treba jo5 da 11 kratkim potezima ogledamo
Fran ju IL RAk6cziia, k o j i j e p o s v o j o jm a j c i
Jeleni bio jedini unuk Petra Zrinskoga. Franju je
njegov skrbnik kardinal Kolonii dao na odgoj de5kim
Isusovcima,i to najprije u Jindiihov Hradec, a onda
u Prag. Bedki je dvor Zelio, da i sam Franjo bude za-
redjen za Isusovca,pa da tako s njime izumre njegov
rod, a kraljevska komora dobije ogromna imanj a
njegova. No Franjo se tomu ustrajno opirao, te svi
poku5aji bedkoga dvora ostado5e bezuspjeSni.I(ad
je l(olonii god. 1693. otiiao u Rim, podje grofu As-
premontu za rukom, te je svoga Surjaka izbavio iz
samostana isusovadkoga,u kome se Franjo nalazio
5 godina. Ministar Strattmann proglasi Franju pu-
noljetnim, na5to mu kralj Leopold vrati i neka imanja.
Kraljevom dozvolom proboravi Franjo jednu go-
dinu u ltaliji. Zaljabiv se u Magdalenu, princesu od
Hessen-Darmstadta, htjede seFranjo vjendatis njome.
No bedki dvor htjede svakako zaprijediti, da Franjo
dobije potomke. Zato se posluZi i lai.1u, proglasivii,
da je princesa Magdalenaumrla.
Kad je Franji Rek6cziju bilo zo godina, stupi
on kao dasnik u carsku vojsku. Tada se ratovalo
na rijeci Rajni s francuskim kraljem Ljudevitom
XIV. Borave6i ondje, :upoznase Franjo god. 1696.
s Amalijom, kierkom landgrafa l(arla od Hessen-
Rheinfelsa. Franjo prevari bedki dvor, te se u naj-
kradem vremenu oZeni s Amalijom. I(ad je za ovo
doznao kralj Leopold, ne htjede priznati ovaj brak,
jer da je sklopljen bez njegove privole. Kasnije ipak
popusti kralj, a mladi par ode u sjevernu Ugarsku,
gdje je Zivio na miru u dvorcu Sarosu kod Pre5ova.
Franjin prijatelj grof Nikola Bercs6nyi pobudi u
njemu neprijateljstvo protiv bedkoga dvora. Za ovo
brzo doznade francuski kralj, koji god. r7oo. za-
podne s Austrijom dugotrajni rat za Spanjolsku
baStinu. Iiao 5to je nekada Ljudevit XIV. protiv
bedkoga dvora dizao Petra Zrinskoga, a kasnije
Mirka Tokolija, tako 6e evo sada mamiti Franju
R6k6cija. Franjo je isprvice oklijevao, sje6aju6i se,
kako je Ljudevit XIV. napustio Petra Zrinskoga i
Mirka Tokrilija, dim ih vi5e nije trebao. Ipak se kasnije
dade nagovoriti, te r. studenoga r7oo. podne dopi-
sivati s Ljudevitom XIV. Pisma nosio je kapetan
Longueval, koji dita'"rr stvar odade bedkomu dvoru.
Po zapovijedi kralja Leopolda udari general
Solari 18. travnja r7or. na Saros i uhvati Franju
FIORVAT
R6.k6cija.Franjo bude odvedenu BedkoNovo Mjesto
i zatvoren u istu zgradu, gdje je prije 3o godina
damio njegov djed : Petar Zrinski. Istraga donese
na vidjelo njegovu krivnju, te je Franju dekala si-
gurna smrt. Ali Franjina i,ena Amalija potkupi
kapetana Lehmanna, koji je duvao muZa njenoga,
te kapetan pomogneFranji, da je 7. studenogar7or.
utekao iz zatvora. Franjo utede u Poljsku, te se na-
stani u Var5avi. Istom 3o. travnja r7o3. pukne u
Bedu osuda protiv njega: ,,Franjo R|k6czy, kao
buntovnik i krivac veleizdaje gubi sve dasti i sluZbe;
dim bude uhvaien, ima mu krvnil< odsjedi glavu ;
ditav imetak njegov zaplijenjuje se u korist kraljevske
komore."
Medjutim se ve6 u sjevernoj tlgarskoj spremao
novi ustanak protiv dvora be<Ykogar. ,,Kuruci" pozovu
RAk6czija,neka ih on vodi. R6k6czy i Rercs6nyirazij't
zastavu s natpisom : ,,Za Boga i slobodu", pa" rz.
svibnja r7o3. navijeste borbu proti austrijskoj ,,des-
potidkoj dinastiji". Proglasir'Sipak 7. lipnja r7o3.
neodvisnost Ugarske, postade R6k6czy ljubimcem
naroda magjarskoga. Sada zapode krvavi boj, koli
je R6k6czy isprvice sretno vodio.
R5"k6czy htjede rrspiriti takodjer ustanak u Hr-
vatskoj. Zato rB. sijednja r7o4. upravi poziv na
hrvatske stalele. Moli ih, neka.se sloZes njim, koji
,,po svojoj majci potjede od hrvatskih junaka". Ta
Hrvati imaju dosta razloga, da ustanu protiv Nije-
maca. ,,Sjetite se tclikili svojih junadkih porodica,
koje su Austrijanci satrli ! Gdje su Vam Zrinski,
koji ime Vaiega naroda prcslaviie po cijelon svijctu ?
Gdje su Varn Frankopani, ovi iaki stupovi za obranu
domovine ? Austrijska pohlepa nije mirovala, dok
nije svojim despotidkim vladanjem prvake kraljev-
stva (hrvatskoga) uiinila mudenicima predra.ge do-
movine." Puno je istine rekao R6k6czy ! Ipak nije
na5ao odziva u Hrvatskoj, gdje se svatko bojao, da
ga ne stigne sudl,rinaPetra Zrinskoga i Franje Krste
Frankopana. Hrvatski staleZidapadezo. velja(e r7o4.
na saboru u. VaraZdiuu zakljuduju, da 6e diii r5.ooo
vojnika i poslati ih u pomoi kralju l.eopoldu.
Rdk6czy je izmjenidnom sreiom ratovao god.
r7o4-t7o7. Ne5to ga je pomagao i francuski kralj
Ljudevit XIV. Rek6czy bude god. r7o4. izabran za
kneza erdeljskoga. N{alo po malo osvoji on ditavu
gornju Ugarsku. No kasnije ga ostavi ratna sre6a.
Carski generalgrof Heister potude Rdk6czija hametom
4. kolovoza r7o8. u bitci kod Trendina. Poslije toga
udarca nije se vi5e R6.k6czy mogao oporaviti. On po-
bjegne opet u Poljsku. IVlagjari se pak izmire r.
svibnja r7n. s kraljem Josipom I. 11 Szatmaru.
Po tomu miru dobiju usta5e potpunu amnestiju, a
protestanti slobodu vjeroispovijedanja
r

ZATOR ZRINSKIH I FRANKOPANA. I6I

R6k6czy se ne htjede pokoriti betkomu dvoru. svoj prilici u Ozlju, gdje je tada stanovao Petar
Zato god. r7r4. podje u Francusku, gdje mu Ljudevit Zrinski. Kad je djevojdici bilo deset godina, dade
XIV. doznadi stalnu godi5nju tentu, da moZe bez- ju otac u zagrebadki samostan sestara I(larisa, da
briZno Zivjeti. RS,k6czija je podupirao i Spanjolski Judita stekne vi5u naobrazbu.
dvor. No kad je god. r7r5. umro Ljudevit XIV., Red Klarisa osnovalaje sv. Klara, koja je Ziv-
podne bedki dvor od Francuske zahtijevati, nel<a vjela od god. rr94. do god. 1253. Glavno nadelo
makneR6k6czija.I zbilja vei god.rTtT.ostavi RAk6czy sestara Klarisa bija5e : Zivjeti u potpunom siro-
francusku zemlju, pa ode u Carigrad. Redki je dvor ma5tvu. Zato nijedna sestra nije smjela imati kakav
rovario protiv njega i prigodom rnira, Sto ga je god.privatan imetak ili kakve dohotke. Klarise bijahu
r7r8. sklapaosTurskom. Zato se Rik6czy po odredbi obudeneu vrlo sl<romnoodijelo. Uzimahu najslabiju
sultanovoj morao iz Carigrada preseliti u Rodosto hranu ; uz to su joSte destopostile. Poput danadnjih
na Mramorskom moru. Ovdje je Zivio sve do svoje Trapista nije smjela nijedna Klarisa u samostanu
smrti, koja ga snadje B. travnja 1735. a 6o. godini. razgovarati ; ondje se govorilo jedino toliko, koliko
Mrtvo tijelo njegovo prenijeie u Carigi'ad,gdje bude je zahtijevalapotreba,n. pr. kod obudavanjau Skoli.
pokopano u crkvi Lazarista uz Jelenu Zrinsku, U samostanu sestara l(larisa bija3e uvedena stroga
rnajku Rdk6czijevu. klauzura, t. j. nitko nije smio dolaziti u samostan,
Burni svoj Zivot opisaoje R6k6czyu svomedjelu: ako nije imao nuZnoga posla u njemu.
,,Principis Francisci R. confessioneset aspirationes Radi nemira, koji se godine fi47. dogodi5e u
principis christiani", Sto je god. 1876. tiskala ma- PoZunu, do5lo je odanle u Zagreb rz opatica Klarisa.
gjarska akademija. Od R6k6czija potjede takodjer Isprvice bijahu nastanjeneu kuii Doroteje Vragovi6ke.
djelo : ,,M6moiressur les revolutions de Hongrie", I(ad se pak odludi5e da ie u Zagrebu trajno ostati,
tiskanogod.1738.uHaagu. R6k6czy je imao dva sina: onda se podnu brinuti za gradnju samostana svoga.
Josipa i Gjuru. Josip je stajao u sluZbi sultana Zagrebadki kaptol pokloni im potrebito gradiliSte
turskoga.Kada seTurska ponovno zaratiTasAustrijorn, blizu svoje tvrdje zvane,,Popov toranj" u gornjem
dobije Josip Rdk6czy zada(u, da uspiri i organizira gradu. Drugi velikaii hrvatski dado5e im gradnju i
ustanak u Ugarskoj. On je o tomu radio god. 1737. teLake, da uzmognu graditi samostan. Najvi5e im
i t738., ali bez pravoga uspjeha. Umre pak ro. stu- je pomagao grof Gjuro Erdedi, vlastelin i Zupan
denoga1738. u ernoj vodi od kolere. Mladji njegov varaZdinski.Uz njega se spominjejodte kao dobrotvor
brat G juro Rek6 czy boravio je na francuskom sestara I(larisa grof Ga5par Dra5kovid, prije zagre-
dvoru, te umre 23.lipnja 1756.r St. Denisu bez djece.badki, a tada ve6 jegarski biskup.
S Josipom Sarlotom, kierkom Josipovom, a pra- Samostan bijade sagradjen godine 165r., kada
nnukom Jelene Znnske, izumrla je 3. srpnja r78o. je kraljem bio Ferdinand III., banom Nikola Zrinski,
kneZevskaobitelj R5.k6czy. biskupom Petar Petretii, a protonotarom lvan Zak-
Mjeseca listopada r9o6. slavila se uspomena mardi. Ovo se razabtre iz latinskoga natpisa na plodi,
Jelene Zrinske po ditavoj Ugarskoj i Hrvatskoj. koja je sada uzidana na hodniku pudke Skolegornjo-.
Ugarska naime vlada dade ostatke njezinoga tilela gradske, t. j. u biviem ,,Popovom tornju". Ona
prenijeti iz Turske u Ugarsku. Istodobno bijahu ulica, u kojoj bijaie sagradjen samostan sestara
takodjer preneseni smrtni ostanci njenoga mri,a Klarisa, dobila je ime ,,Opatidka ulica". Tako se
Mirka Ttikolija i sina joj Franje II. R6.k6czija,te jo5
ova ulica zove jo5 i danas, premda u njoj viSe ne
trojice magjarskih prognanika. eitavim putem od stanuju opatice. Ipak jo3 uvijek postoji stara zgrada,
Or5ave do Ko5ica (odnosno do Kd.smarka) bija5e u kojoj se nalazio samostan sestara Klarisa. To je
iskazivana podast boriocima za slobodu u Opatidkoj ulici kuia broj zo. Ovdje je prije nekoliko
decenija bila zagrebadkapo5ta, a sadaje tu smje5tena
drLavna blagajna.
4. osTALr CLANOVT PORODTCEZRINSKO- Samostan sestara Klarisa bija5e po svoj prilici
FRANKOPANSKE. isprvice gradjen bez prvoga kata ili bez kojega krila.
Uz to nije uz njega bilo nikakove crkve. Valjda je
Treba da joS prikaZemo, kako prodjo5e ostali samostan postao pretijesan za odgojnu svrhu, koju
dlanovi obitelji Zrinsko-Frankopanske,poimence: Ju- sebi postavi5e Klarise glavnom zada(om. Tako sebi
dita Petronila Zrinska, Adam Zrinski, Julija Fran- moZemo predstaviti molbu, kojom se Klarise obrati6e
kopanka i Orfeo Frankopan. na hrvatski sabor, Sto ga je ban Nikola Zrinski za
J u di t a Pe t r on il a bija5esrednjakii bana zz. sije(nja t663. sazvao u VaraZdin. Klarise naime
Petra Zrinskoga. Rodila se godine 1652., i to po zamolige sabor, neka im dade pripomo1i za gradnju
Posliednii Zrinski i Frankopani.
 t62 DR. RUDoLF HoRVAT
crkve i za dogradnju samostana. Sabor je molbu
usliSao, te odredio pomo6 ,,zagrebadkim opaticama',
(monialibus Zagrabiensibus). Hrvatski naime kmetovi
morahu tedajem fi. i 17. vijeka besplatno dovai:ati
gradju za podizanje i popravljanje tvrdjava na
teritoriju kraljevine Hrvatske. Gdje 6e kmetovi raditi
godine t663., to prepuSta sabor uvidjavnosti proto-
notara Ivana Zakmardlja. Jedino odredjuje, da se
zo kola stavi na raspolaganjezagrebadkimopaticama.
Ova 6e kola dovaZati kamenje za gradnju crkve
i samostana.
Tamo, gdje se danas nalazi palada ,,stola sed-
morice"; t. j. ,r Opatidkoj ulici broj rB, podele su
Klarise godine 1664. graditi svoju crkvu sv. Trojstva.
Crkva se gradila punih 6 godina. Istodobno dogra-
djivahu Klarise i svoj samostan. Zagreballa biskup
Martin Borkovi6 posvetio je crkvu sv. Trojstva 26.
listopada t67o. Tada se ve6 medju opaticama nalazila
takodjer Judita Petronila Zinska. Juditi se naime
boravak u samostanu toliko omilio, da je ve6 kao
djevojdica (god. 1663.) zaLeljelastupiti u red sestara
Klarisa. Njezini se roditelji opirahu namjeri mlade
svoje kierke. No Judita ne prestade moliti dotle,
rlok nije napokon od roditelja svojih izmolila dozvolu,
da smije udiniti t. zv. profesiju (zavjet).
eini se, da je mladu Juditu na taj korak - uz
prirodjenu joj poboZnost i skromnost - mamila
nekada sjajna proSlost Klarisa. U taj red bijade
naime tedajem srednjega vijeka stupilo do r5o kne-
ginja, grofinja i plemkinja. Medju Klarisama bilo je
i kraljevskih k6eri, n. pr. Agrrezaeeika, Ana i Katarina
Austrijska, Katarina i Konstancija, kieri kralja od
Sicilije, pa Agneza, k6i njemadkoga kralja Ljudevita
Bavarca, te Blanka, kii kralja Filipa Lijepoga. No
tako bija5e u srednjem vijeku; dodim je u novom
vijeku red Klarisa zaostao za drugim Zenskim re-
dovima.
2
I NADGROBNI KAMEN S NATPISOM NA GROBU PETRONILE
I
(Arheolo5ki rnuzej u Zagrebu.)
a.l
t:
r;
;i .-_..
Vjerujemo, da je sestrama Klarisama bilo veoma
drago, Sto su u svoje kolo dobile toli odlidnu Hrvaticu.
To bija5e kadro, da njihovomu redu znatno digne
ugled, a bome i donesenovaca. Postav5i naime opa-
ticom, zamoli Judita svoje roditelje, neka bi samo-
stanu sestara Klarisa dali onu svotu novaca, koju
bi Judita dobila prigodom udaje svoje. Medjutim
je vei Petar Zrinski postao banom hrvatskim, pa
kao takav nije ni mogao Juditi dati malenu svotu.
On joj opredijeli 3ooo rajnskih forinti u ime svoje,
a opet druge 3ooo forinti u ime Katarine Zrinske.
Ovaj novac ne smije se nipo3to u svojoj wijednosti
zamijeniti sa dana5njim forintom. U ono doba bija5e
forint zlatan novac, od prilike isto, $to i dukat.
Zlato je pak u 17. vijeku bilo mnogo redje, nego
li danas, pa radi toga i znatno skuplje.
Judita nije bila zadovoljna sa dobivenim mi-
razom. Po svoj prilici nagovarahu ju druge opatice,
neka traLi viSe novaca od bogatih roditelja svojih.
U tome smislu pisala je doista Judita roditeljima
svojim list, koji su popratile i druge Klarise. Pri-
miv5i taj list, odludio je Petar Zinski, da 6e podvo-
struditi miraz kderi svoje. On 6e naime Juditi da-
rovati 6ooo forinti od svoje strane, a isto toliku
svotu i od strane majke njezine. O tomrr obavijestila
je k6erku svoju banica Kataritra Zrinska posebnim
vrlo njeZnim pismom, od kojega se prijepis iuva u
arkivu nadbiskupije zagrebadke.Ranica je i ovaj list
po obidaju svome pisala na hrvatskom jeziku. List
je pisan rz. lipnja 1668. u eakovcu, kamo se Petar
Zrinski preselio iz Ozlja poslije smrti svoga brata
Nikole. Ovdje Zelimo priopditi todan prijepis ovoga
dragocjenoga i miloga nam pisma, na kome je uz
Katarinu Zrinsku potpisan takodjer ban Petar Zrinski.
,,Zdravje i vsako dobro Ti Zelimo kot na5oj
dragoj ljublenoj kieri, sa vsim vnogo poituvanim
konventu5em (opaticama), i od Boga vsako dobro.
ZRINSKE.
 ZATOR ZRINSKIH I FRANKOPANA. I6J

Prijeli smo Tvoji dragi list, koga nam pi5e5, (proditati).Ona ne 6e ni duti zato, da bi Ti opaticum
sa vsim konventu5em skupa, u kojem listu se pote5- vu klo5tru ostala. Silum ho6e, da po Te po5alemo.
davaSna nas, da smo Ti malu sumu (svotu) obeiali S tim Te gospodinu Bogu preporudamo i za
vu listu, koga smo Ti dali. Zato ne Stimaj, da si Boga prosimo, - budu6 da si ta (taj) sveti red na se
s tem zavsima od nas odilena, ili da si vu nemilo56e vzela, - da ga obna5a5na diku boZju i pc5tenje,
odinoji materinoj.Nego istina je to, da smo Ti hoteli a na Tvoje du5no zvelidenje. A mi Ti se obeiamo
s tim pokazati, da nam ni s voljum bilo, da si vu s olinskum i materinskum milo56um do vika.
ovom siromaSkom klodtru opatidkom svoji staliS eakovac, rz. junija 1668. C. P. a Zrin m. p.
hotela vu sv. redu prijeti. Nego smo Te mi hoteli (ComesPetrus r Zrin, manu proprio.) G. Francopan
med dru€ie opatice r , r r k l o 5 t a r d a t , k a d i s u Cattarina Zrinska, m. p."
vse hercezice i grofice, a to s preporu-
Judita Petlonila Zrinska ostala je u opatidkom
d e n j e mN i h S v e t l o s t in a S e m i l o s t i v n ec e s a r i c e ,
samostanu sve do smrti svoje. U samostanu bijade
koji su se bili obe6ali i Tebe vu on klo5tar spraviti.
ona barem za5tiiena od progonstva bedkoga dvora.
Ali buduii da je Tebi tako volja, i sercem obljrrbila
Nije ipak Judita bila tako odijeljena od svijeta, da
si red sv. Klare vu klo5tru zagrebadkom,i da si sv.
ne bi znala, Sto se sve dogadja u Hrvatskoj, Ugarskoj
profesiju vudinila, i mi k tomu na5u odinsku i mate-
i u Austriji. Ona se dapade i te kakc zanimala za
rinsku volju i privolenje jesmo dali, - tako nazopeta
sudbinu svojih rodjaka. To nam potwdjuju njezina
obridemoTi kot na5oj dragoj k6eri, po ovom na5em
pisma, koja se joS i sada duvaju u kr. zemaljskom
listu, iz dobre na5e odinske i materinske milo5de i
i nadbiskupskom arkivu zagrebadkom.
volje, jo5 k ovim pervo od nas obe6anim trih iezera
ranj5ki odinstva jo5 druga tri jezera ranjSki, da od U samostanu opatidkom doznala je poboZna
joj u Bedkom Novom
otca imala bude5 Sestjezer ranj Ski, a od materinstva Judita godine t67r., kako su
pogubili slavnoga oca i mladoga ujal<a. Dvije
nazopeta drugih dest jezer ranj5ki, I'u vsem skupa Mjestu
da suma bude na dvanaist jezer ranj5ki, koje Ti godine iza toga dula 1e za smrt mile svoje majke,
po jakosti ovoga naiega lista - Tebi i vsemu po- koja sigurno nije propustila, da i Juditu obavijesti
Stuvanomukonventu - dajemo i prikazujemo tako, o svojim stradanjima. TuZno li pak bija5e Juditi
je godine 1683.doznala,da je u tamnicu
da i za na5u duSu vu sv. molitvah se spomenuti pri srcu, kad
imate. Ako li bi ne mogli mi tu vsu sumu penez baden jedini joj brat Ivan Antun ! On bi morao
za naiega lzivota poloZiti, tako obeiamo po kriposti pomladiti slavnu obitelj grofova Zrinskih ; a sada
izginuti
ovogana5egalista, da ho6emo od polovice ove gore evo neduZan dami u tamnici, gdje ie s njime
zadnji Zrinski ! Sigurno je Judita doznala, kako je
imenovanesume, to je : od Sestjezer ranj Ski, interes
(kamate) pla6ati kloitru ili vu penezeh ili vu Zitku, bedki dvor godine 1688. uhvatio njezinu sestru Jelenu,
koja se toliko odlikovala dugotrajnom i junadkom
vinu i ostalom, za tuliko vridnosti vsako leto, da
na kvaru ne bude5. obranom grada Munkada. A nije iskljudeno ni to,
Nloja draga k6i ! Gospodin otac bi Ti bili i sami da je slavna Jelena Zrinska posjetila svoju sestru
slobode, te
vas ov list napisali, ali su morali Betuvati (otputovati), Juditu, kada se godine 1692. domogla
je iz Beda putovala u juZnt' Ugarsku, da zajedno
ar (jer) su od Nih Svetlosti (t. j. od kralja) nikoju
potni,i za-
naglu zapovid prijeli. Tako nisu imali dasa, nego sa svojim supmgom Mirkom Tokolijem
su meni zapovidali, da Ti za nihovu volju i moju kloni5te kod Turaka. Slobodno pak moZemo naslu-
6ivati, da je Judita dopisivala, a moLda se katkada
takaj obznanim i pi5em. Ne dvoji vu ovom obe6anju
ni5tar, pade sahrani ov list ; bude Ti vazdar zahasan, i sastajala s mladjom svojom sestrom Zorom, koia
je Zivjela tt samostanu
ar ga i sami gospodin otac potpisuju i s manum bija5e takodjer opatica, te
skupa,i obodvih pedati jesmo ga zapedatili, da povei sestara Ur5ulinka u Celovcu.
g. mater abbatisse (t. j. majci sestara Klarisa) od Razmi$ljajuii o nesredi roda svoga, sigurno je
na5e strane sluZbu, i vsem poStuvanomu konventu, poboZna Judita joi ve6ma zavoljela samostanske
da i vu napridak vsum odinskum i zidine, u kojima je za vremena naSla utodi5te. Ju-
materinskum l j u b a v j u m i prijaznum dita je kao sestra Klarisa dane svoje provodila u mo-
oiemok Tebi, kot naSoj dragoj k6eri, li|vt za pokoj duSa dragih svojih roditelja. Druge
i vsemu po5tuvanomu konventu5u biti. su ju opatice veoma Stovale i ijubile. To se vidi ved
N a S aA u r o r a Veronika ( t . j . n a j m l a d j a odatle, Sto su upravo Juditu izabrale za svoju majku
kderka Petra Zrinskoga) Tebi i vsim skupa siuZbu i prvakinju. Sadrrvalo nam se u zagrebadkim arki-
preporuda.(Zora) udi se Stati (ditati) i pisati. Vsaki vima nekoliko izvornih listova, u kojima se Judita
dan Tebi list,piSe,ali ga nigdor (nitko) ne zra predtati potpisuje kao ,,abatissa"samostanasv. Trojstva._Iz
t
33
*n.7 .v.roy'y4/2 v
F E--

^ '/
^,o
,',1o- -^ - /an'l-t
()o fu'aty' ttct- ''
Fwr*d -\
/ ,/
z
.//4- v

PISMO JUDITE PETRONILE ZRTNSKE.

(I(r. zem. arhiv u Zagrebt )
r66 DR. RUDOLF HORVAT

ovih listcva jasno se razabire, kako se Judita brine
za interese samostana svoga.
Ban Petar Zrinski i njegova Zena Katarina ni-
jesu dospjeli, da za i,ivota svoga isplate Juditi obe-
ianih r2.ooo rajnskih forinti. Radi ovoga imala
je Judita po odevoj smrti dugotrajnu parnicu
sa kr. ugarskom dvorskom komorom, koja je oku-
pirala zaplijenjena imanja Zrinsko-Frankopanska.
Judita je dodu5e primila nedto novaca, ali u vi5e
obroka. Tako joj je i kralj Leopold zr. sijednja 1683.
dopifao r5oo forinti iz prihoda imanja Bosiljeva.
tT arkivu jugoslavenskeakademije duva se 5 izvornih
namira, pisanih tta hrvatskom jeziku , ove je na-
mire Judita god. 1676.-1698. izdala razliditim lju-
dima za primljene novce.
Judita je samostirnske novce davala u zajarn
hrvatskim velika5ima i plemi6ima. Tako je medju
ostalima pozajnrila rooo talira grofu Siglsmundu
Ratkaju. Kad joj je Ratkaj 6. veljade 1694. platio
karuat:, i to go rajnskih forinti, potvrdila mu je to
Judita cvom hrvatski pisanom namirom : ,,Anno
Domini 1694., die 6. Februarii. Ja Judith Petronilla.

it{lrt
{i'*',
Wea { l c
,",r:A{nti
/ p*a
1ffii
P *
j=-*-i;ji ltnu,mtr
@_rrtq

PISMO JUDITE PETRONILE ZRINSKE FRANJI RAKOCZYJU OD GOD. 1696.

(Nadbiskupski arhiv u Zagrebu.)
 ZATOR ZRINSKIH
Zrini, gospi opatic zagrebadkehabatisa, spoznavam,
da sem od presvetloga gospodina,gospodinaRattkalz
Sigmunda (titulus cum honore), vekovidnoga groffa,
prijela R. devedeset,velim R. 9o, od oneh lezeto la-
lerov, koji su pri gospodinu groffu iz interesa,a to
za terminus rQ. dnerraleta 1693. Spoznavamtulikaj,
da sem prijela ves Smuk (nakit, ures), polag fasije
obe6an,od strane gospeRosine Rattkay, sverhu desa
gospodina groffa s velikum zahvalnostjum kvije-
tujem. Anno et die quibus supra. Juditb Petronilla
a Zrin, a,bbatissaordinis s Clarae." Na pedatu vidi
se u sredini slika svetoga Trojstva, a naokolo natpis :
,,S. m. cort.Zagta. sanctimo. or. s. Cla." To su kra-
lice za natpis : ,,Sigillum minor conventus Zagra-
biensis sanctimonialium ordinis sanctae Clarae", 5to
zna(i: ,,l\{aii pedat zagrebadkoga samostana opa-
tica reda svete Klare."
F€Ni
,t,6,.
NASLOV PISMA JUDITE PETRONILE ZRINSKE FRANJI RAKOCZYJU OD GOD T696.
I FRANKOPANA. r67
Za Juditina Livola porodiia se 25. lipnja 1674.
t Zagrebt velika va.tra. Tom prigodom izgorio je ve6i
dio gornjega grada i Kaptola, pa tako i samostan
sestara Klarisa. UnesredeneKlarise zakloni5e se na
neko vrijeme u Zupni dvor novoveiki. Medjutim se
njihov samostan marljivo popravljao, te su Klarise
ved god. 1675. ostavile Novu Ves i preselilese opet
u gornji grad.
Druga nesreia zadesila je Klarise godine 17o6.
Tada je rzgorio gotovo (itav Zagreb, pa i samostan
opatidki. Na poziv provincijala o. Aleksija Burja-
kovi6a sklonule su Klarise svoje glave u franjevadki
samostan na Kaptolu, koji bija5e ovom prigodom po-
Stedjen, dodim je god. 1674. i on pogorio. Franjevci
stanovahu u prizemlju, a Klarise u gornjem spratu.
ZagrebadkeKlarise spadahu u franjevadku pro-
vincijrr sv. Ladislava; zato i bijahu pod vrhovnim
r68 DR. RUDOLF HORVAT
nadzorom provincijala. Franjevci su umrle sestre
Klarise upisivali u svoj nekrologij ; svaki je franje-
vadki sve6enikbio duZan, da za umrlu opaticu odsluZi
svetu misu, kao 5to je sluZioi za drugu bra6u svoju.
Iz franjevadkoga samostana morahu se Klarise
preseliti na ,,Zidanice" nasuprot,,crnoj Skoli" (sjeme-
ni5tu) na Kaptolu. Odavle pak putovahu u kuriju ka-
ncnika Vukmanoviia,gdje su ostaledo 4. sijednjar7og.,
kada se opet vrati5e u svoj popravljeni samostan.
Judita Petronila Zinska umrla je koncem se-
damnaestoga vijeka. Sestre Klarise sahrani5e svoju
predstojnicu u samostanskoj crkvi svetoga Trojstva,
gdje bijahu pokopane i drugarice njene. Danas da-
kako nema vi5e ove grobnice, jer je propala crkva
sv. Trojstva. Otkako je naime car Josip II. godine
1786. ukinuo red sestara Klarisa, opustjela je i crkva
njihova, jer se nitko nije brinuo za njt. Zapu5tena
crkva bude godine 1837. poru5ena. Nekoliko godina
bija5e ,,crkviSte" pusto, pa je na njemu rastao drad
i korov. Istom godine 1844. sagradio je ovdje grof
Dragutin Dra5kovii lijepu paladu, koja postoji jo5
i danas. Ova palada bija5e godine 1847. pretvorena
u ,,Narodni Dom", u kome se naskoro razvio sav
kulturni, politidki i druitveni Zivot hrvatski. Ovdje
su naSi Ilirci plesali; ovdje su hrvatski rodoljubi 25.
oZujka rB4B. isklicali Jeladi(a banom hrvatskim ;
ovdje je takodjer godine 1848. svoje sjednice drZao
prvi narodni sabor hrvatski. Danas'je u ,,Narodnom
Domu" smjedten kr. stol sedmorice. Susjedne pako
kude n Opatidkoj ulici broj fi i 4 sagradjenesu na
opatidkom vrtu, gdje je nekada {etala Judita Zrinska.
Kada je grof Dra5kovid godine 1844. gradio pa-
ladu, na5la se u zemlli (t. j. ispod negda5nje crkve
sv. Trojstva) raka i mnogo mrtvadkih kosti. Medju
ovim kostima bijahu bez dvojbe takodjer smrtni
ostatci Judite Petlonile Zrinske. Nitko se nije po-
brinuo, da njene kosti izludi i sahrani u kojoj drugoj
crkvi ili da o tomu saduva kakav spomen barem na
groblju, kamo bijahu one kosti prenesene.Tako mi
danasne znamo, gdje podiva.kierka bana hrvatskoga.
U arkeolo5kom muzeju zagrebadkom duva se
komad kamenite plode,koja bijaSenekada nad grobom
Judite Zrinske. Kukuljevi6 veli, da je ovaj ulomak
plode nadjen medju nekakvim kamenjem, koje bi-
ja5e nabacanopred crkvom sv. Marije. Na saduvanom
komadu mogahu se proditati ove rijedi :
ZRINO NATA PATRE EX PANEM }'RANGENTE ]VIATRE
ET SOROR ET X{ATE[{ JACET HrC PETRONIL-
LA. SORORUM PITINCIPE
RO, PRUDENS FOR},IOSA .
QUE N,TUNDANAS
OPES UT
P(LA) ...
* s Or{ejem Frankopanom utekla u l\{letadku. O tomu
Kneginja Julija, Lena Franje Krste Fran-
koDana, boravila je u hrvatskom Primorju, kad se
otkrila urota Zrinsko-Frankopanska.Ona odmah po-
misli na bijeg iz habzburSkemonarkije, da se ukloni
progonima dvora bedkoga. S ujon Ce bjei:a.ti takodjer
njezin rodjak O rf eo Frankopan.Ali kamo da uteknu?
NajbliZa im je mletadka republika, u kojoj ima Orfuo
svoga rrjaka : grofa Franju Valvasona.
Podetkom travnja godine 167o. obrati se Ju-
lija na Valvasona pismenom molbom, u kojoj ga
moli, neka bi njoj i Orfeju Frankopanu dao zaitite
u svome gradu Rose.cisuu Fudanskoj. O toj molbi
izvijestio je mletadku vladu 4. travnja iz Udine fur-
Ianski namjesnik Benedetto Giustiniani.
Flanjo Valvason odazvao se molbi svojih ro-
djaka te im dozvoli, da se zaklone u njegov grad
Rosacis.Nato se kneginja Julija bez oklijevanja clade
na put. U dru5tvu s Orleiem Frankopanom krene
Julija 4. travnja 167o. iz Novoga (r'inodolskog), te
na. veder istoga dana prispije u Bakar, dakle u grad
grofa Petra Zinskoga. Sa sobom je kneginja vodila
veliku pratnju od zB osoba. fT jutro J. travnja ukr-
cala se Julija s Orfejem i druZinom u bakarskoj luci
na ladju, te za 3 dana doplovi u Piran. Ovdje najmi
Julija dvoja kola, koja nju i pratnju njezinu odvezu
u Tri:i(. (Nlonfalcone),odakle se opet diliZansom za-
puti'u Rosacis. Istom iz Rosacisa otpremi Julija
natrag u Novi nekoliko dlanova pratnje svoje.
O dolasku kneginje Julije i gro{a Orfeja Fran-
kopana u Rosacis obavije56uje mletadku vladu zo.
travnja Benedetto Giustiniani, furlanski namjesnik
u Udini. Giustiniani veli u svome izvje5taju, da je
kneginja veoma Zalosna, Sto je odijeljena od muZa
svoga.
Sigrrno je Juliju mudila neizvjesnost, gdje Ii
se nalazi knez Franjo Krsto Frankopan. Za njegovu
sudbinu nije niita dula ve6 z tjedna. Iz Hrvatske je
dodu5e 22. travnja prema Furlanskoj krenuo neki
vojnik, koji 25. travnja sretno stiZe u Rosacis; ali
taj vojnik nije ni sam znao, gdje je Franjo Fran-
kopaq. On donese Juliji samo vijesti o tomu, kaku
su kraji5ke dete iz Senja 14. trarrnja zauzele grad
Novi, te kako 1e karlovadki general Herberstein za-
posjeo Zrinska imanja : Rribir, Gril,ane, Drivenik,
Hreljin, Kraljevicu, Bakar i Grobnik. Prema tomu
biva crdito,da je taj vojnik bio iz hrvatskog Primorja.
Zato se Julija odludi, da 6e premaKaniLi poslati
z pcuzdana dcvjeka, koji 6e ispitati, gdje se nalaze
Petar Zrinski i Franlo Krsto Frankopan, te kako
im je. U tu svrhu zamoli Jtrlija 26. travnja od na-
mjesnika Giustinianija putni list za z dovjeka.
Bedki je dvor dobro znao, da je kneginja Julija
 ZATOR ZRINSKIH
je naime ve( zz. travnja 167o. grol Franjo Thurn
iz slovenskeGradi5ke obavijestic nutarnjo-austrijsko
ratno vijede u Gracu. tl ostalom nije rri sama Ju-
lija Ana Frankopanka tajila boravi5te svoje. Ona
se naime podetkom lipnja 167o. zaprti u Mletke,
odaklese ro. lipnja obrati s molbom na kncza V. E.
Lobkovica. U pismu svome i:ali ldi1a, Sto su Petar
Zrinski i Franjo Krsto Flankopan digli bunu protiv
kralja, te uvjerava Lobkovica, da je ona posve odana
kralju Leopoldu. ,,Pritisnuta sam od boli i uzrujana
od neprekidne tuge. Da se pridigncm od boli, utidem
se Va5oj dobroti." Julija moli Lobkovica, neka bi
ju obavijestio o stanju Franje Frankopana.
L]zalud se Julija nadala, da ie joj Lobkovic
udiniti ovu uslusu. Lobkovic je upravo najvi5e iSao
za tim, da zatre ditav rod Zrinsko-Frankopanski. On
dapadez.ai'.eli, da se dokopa i glave grofa Orleja Fran-
kopana. Podetkcm srpnja god. 167o. zatraZi bedki
dvor od republike mletadkc, neka mu izrudi Orfeja
Frankopa,na.O toj Zelji rasplavljalo je mletadko vi-
jete v. srpnja. Toga dana tajnik mletadkoga vije6a
Aleksander Bernardo upravi tajniku carskoga po-
slaniStva u Mlecima ovaj dopis : ,,Vi ste rzLeljeli. da
imate u rukama Orfeja Frankopana, kc,ji je optuZen
radi drZavnih stvari (kao urotnik), te koji se sada
valjda nalazi u Furlanskoj. Prema zakJjudku dr-
Zavnoga vije6a naloZili smo namjesniku u Udini,
neka uhiti Orfeja Frankopana. fime smo htjeli da
udovoljimo zahtjevu Nj egovogacarskogaVelidanstva."
Benedetto Giustiniani, mletatki namjesnik u
Furlanskoj, dobije zbilja od Aleksandra Bernarda
u ime mletadkoga vijeCa rralog, neka uhvati grofa
Orfeja Frankopana. Saduvao se takodjer izvjeStaj,
5to ga je I-orenzo Steffani 14. srpnja podnio mle-
tadkomu duZdu Domjniku Contarenu. Lcrenzo pri-
povijeda duZdu, kako ie Orfeo Frankopa.n bio prvi
i glavni pokretad urote grola Petra Zrinskoga. Ne-
davno se Orfeo nalazio u Mlecima, gdje je potraZio
savjeta kod nekih odvjetnika. Iz Mletaka otiSao je
u Udinu, a odavle sa kneginjom Julijom u Sveti Vid,
gdje 6e ga sada uhvatiti.
Nijesu ga ipak uhvatili. Orfeju su naime prijzL-
telji njegovi dojavili, kakova mu prijeti pogibelj, te
je on jednostar"nrrnestao iz podrudja republike mle-
tadke. Namjesnik Benedetto Giustjniani obavijeS-
iuje 16. srpnja iz Udine mletadku vladu, da je Orfeo
cti3ao u Rim ili -_ krLkcdrugi vele -- preko Piemonta
izvan Italije. Uzalud tajnik carskoga.poslaniStva u
Mlecima 19. srpnja podastile mletadkomu vijedu spo-
menicu,u kojoj istid.e,da se Orfeo ,,poradi te5kih gri-
jeha u drZavnom pogledu iskazao duZnikom carske
pravde", radi degacar Leopold Zeli, da Orfeja repub-
lika uhvati i na granicu austrijsku predade. Nlletadko
PcljcdnJi Zrinski i Frankoprni,
I FRANKOPANA. r69
d.rZawo vijeCe joi istoga dana konstati-ra, da je po
svome namjesniku Giustinianiju dalo pretraZiti Or-
fejeve kuie u LIdini i u Svetom Vidu, ali da se Or-
feja ipak nije moglo prona6i.
Tajnik carskoga poslaniitva rr Mlecima izrazio
se Lorenzu Steffaniju, da car L.eopold svakako Zeli
uhvatiti Orfeja Frankopa.nai:ivoga; car se riada, da
ie to poluditi, makar Orfeo po5ao u kojugod drZar.'u.
Ovu izjavu. priop6io je Lorenzo 17. srpnja duZdu
mletadkomu. Ipak se nije ispunila Zelja dvora bed-
koga, jer Orfeja u srpnju godine 167o.nestaje, kao
dtr je propao u zemlju. Tako je izmakao osveti bed-
koga dvora.
Kneginje Julije Frankopanke nije se bedki dvor
usuclioprogoniti, jer je ona bila preblizu papinskomu
dvoru. Julija se veoma zanimala za sudbinu svoga
muZa Franje Krste Frankopana. O njernu je marliivo
raspitivala svagdje, pa i u Mlecima. NzLdalase, da
6e bedki dvor svakako po5tediti Zivot muZa njenoga.
Kada je pak doznala za tragidku smrt njegovu,
obratila se Julija na kardinala Palavicinija, neka
bi joj od bedkcga Cvora ishodio porratak barem
nekih imanja Frankopanovih. Kardinal Palavicini
usliSajoj Zelju, pa doista 23. lipnja t67r. iz Bolonje
zamoli cara Leopolda, neka Juliji, koja nema ni5ta,
dade od Frankopanovih dobara onoliko, koliko joj
pripada kao udovici.
Kardinalovo pismo duva se u carskom drZavnom
arkivu u Beiu. Na pismu je izvana pripisana bilje5ka :
,,Ist weiter nichts daranf geantwortet worden. Wien
z7 luJli 167r." To znadi, da je bedki dvor o kardina-
lovom pismu rasprarljao 27. srpnja t67r., ali da nije
kardinalu ni$ta odgor.orio, j.. ne htjede usliSati
'fako je
molbu njegovu. kneginja Julija Frankopanka
ostala bez ikakova imetka. Utjehu potrai,i u rimskom
samostanusvete Terezije, gdje je kao ,rpirticaZiviela
sve do smrti svoie'
* * *
Adan-r Zrinski bijaie sin bana Nikole,
brata Petrova. Nikola Zrinski Zenio se naime dva
puta. Od prve svoje ZeneEuzebije grofice Dra5kovid
nije imao djece. f)ruga pak Zerra Sofija pl. LobI
rodila mu je sina i k6er. Oboje bijadejo5 u djetinjskoj
dobi, kada je godilte fi64 t lovu nastradao ban
Nikola Zrinski. Za niih se brinuo njihov stric Petar
Zrinski. U ime njihove polovice primorskih imanja
grofova Zrinskih plaCao im je Petar godi5nju svotu
od 4.o5o forinti.
' : Nigdje nam se ne spominje, kako se zvala kderka
Nikole Zrinskcga. Da je ona rz brata Adama joS
godine 167o.doista Zivjela, jasno se razabire iz pi-sma,
Sto ga je o. Marko Forstal 24. ruina 167o. pisao
22
r70 DR. RUDOLF HORVAT
ministru Lobkovicu. Kasnije iralazimo spomena
jedino Adamu Zrinskomu. Njemu je poslije kata-
strofe u Bedkom Novom Mjestu pripala polovica
Zrinskih imanja. Mladi6 bija5e po Zelji dvora bedkoga
odgajan u Bedu, samo da brrde Sto dalje ocl Hrvatske.
Kako je tz to't majka njegova bila rodjena Njemica,
drZimo, da se Adam prometnuo u njernadkogaaristo-
kratu. Da ga j" bedki dvor umio privezati uza se,
sudimo ve6.po tomu, ito je Adam na dvoru obnaSao
visoku dast (Oberstallmeister).
Adam je na bedkom sveudili5tu udio pravne
nauke. Da je u tome pogledrrpohrdio lijep napredak,
svjedodi rram njegova studija iz pravoslovlja. Ra-
sprava je Liskana godine {t79. kod Ghelena u Bedu,
a nosi naslov : ,,Disputatio juridica -reu assertationes
de tutela et cura. Universam pupillorum et minorum,
tutorum atque curatorum materiam dogmatis moralib.
etc. sub auspic. Leop. I. a"uct.et cons. in antiquissima
ac celeberr. Univ. Vienna praesid,.f). Georgi Wo-
hiniz; ab ill. dom. Adamo comite u Ztinio".
IJ kr. sveudiliSnoj knjiZnici zagrehadkoj duva
se jo5 jedno pravnidko djelo Adama Zrinskoga pod
naslovom : ,,Manuscriptum comitis Adami a Zrinio
ex jure civili". Ovo djelo nije bilo tiskano, a zaprema
u rukopisu ro6 strana. u formatu detvrtine.
Adam Zrinski bijaSe poput svih grofova Zrinskih
u prvorn redu vojnik. Zato ga i vidimo, gdje se bavi
vojnidkim pitanjima. On se podao izudavanju utvr-
djivanja gradova, dodim je nekada ota"cnjegov pisao
djelo o strategiji. U kr. sveudiliBnojkrrjiZnici zagre-
badkoj nalazi se Adamov rukopis : ,,Fortificatio
militaris". To su dva sveska, u kojima je sam Adam
Zrinski svojom rukom nacrtao geometrijske likove,
osnove za. razne tvrdjave i sliine stvari. Sv' slike
tumadi narn Adam u priloZenom tekstu, koji je
pisan francuskim iezikom. Na tome djelu nalazi se
OZLLI OKO GODII\E
(Fresko slika u velikoj dvorani grada Ozlja.)
i datum: g. travnja 168r., kada ga je valjda Adanr
dowiitr.
Po svemu se vidi, da je Adam Zrinski bio na-
obraZen dovjek. lJza se imao je bogatu knjiZnicu
oca si,oga. Ovu je knjiZnicu Adam joSte upotpunio,
kupujuii knjige r1a latinskom, francuskom, lra-
gjarskom i talijanskom jeziku. U kr. sveudili5noj
knjiZnici zagrebadkoj ima 29 takovih linjiga, na
kojima se nalazi ,,ex libris" grofa Adama Zrinskoga.
Adam je kao dasnik sudjelovaou velikoj vojni,
koja se iza druge opsadeBeda (god. 168S.)pokrenula
za oslobodjenje Ugarske i hrvatskih zemalja ispod
viasti turske. Strahovita bitka bila se u toj vojni
rg. kolovoza t6gt. kod Slankamena u Srijemu.
Ovdje je markgraf I-judevit Badenski potukao veliku
tursku vojsku. Na boinome polju pogibe veliki vuzir
sa 13 paia i zo.oooTuiaka. Ali je i kr5ianska vojska
imala teikih gubitaka. Medju ostalima pogibo5e kod
SJankamena3 geneLala,z pukovnika i potpukovnik
Adam Zrinski.
Adama je ubilo tane iz topa ; po5to ga je pogodilo
,,straga",drZi se, da je tane bilo iz au s t r i j s ko g
topa. Radi tc'ga neki sumnjide, da je Adama Zrinskoga.
dao nbiti bedki dvor, samo da ve6 jednom ,,z,-lre"
sav rod Zrinski. Ne treba r,aboraviti, da je u to vrijemc.
Ivan Zrinski ve6.damio u t:rmnici, a sve tri njegove
sestre (Jelena,Judita i Zora.tbile su u samostanima
(u Bedu, tidnosno u Zagrebu i Celovcu). Istina je
to. da se bedki dvor Adamovom smrdu domogao i
cl r u g e polovice imanja grofova Zrinskih. Adam je
naime umlo b e z potomaka, premda bijaSe oZenjen
s Marijom Katarinom, rodjenom grofinjom Lamberg.
Adamova ndovica preudala se kasnije za Maksi-
milijana Ernsta grofa Wassina, komu je rodila k6er
Leopoldinu. Ova se l-eopoldina opet udala za grota
Henrika Daunar.
r8zo.
 IV.
NEOTETA
BASTINA.
NApISALTCHERUBIN Src;vrc I FERDo Rozrc.
e ostaviSeta dva hrvatska ko-
ljenovi6a neizbrisivih tragova
samo u politidkoj povijesti hr-
vatskoga naroda, nego im se
ime moraspominjativelikim po-
Stovanjemi u na5oj kulturnoj
povijesti. Kad bi iovjek iznio
pred lice naroda sve zaslugetih
dvaju zadnjih potomakaslavna
imena, kad bi Zivo ocrtao njihov mar, njihovo na-
stojanje oko kulturnog napretka naroda, kad bi
opisao Zivot u Kraljevici, u Bakru, na Trsatu, na
Ozlju, u eakovcu, tad bismo bili primorani diviti
se njihovoj ljubavi za hrvatsku prosvjetu, za na-
predak hrvatske knjige, hrvatske pjesme.Ljudi, koji
su morali neprestano dri:ati ruku na baldaku, nala-
zili su vremena, da se pozabave i pjesmom, da ju
goje u svojim gospodskim dvorovima.
U onoj Hrvatskoj, koju je Turdin vei bio pod-
jarmio, pjevao je ubogar slijepac, a u ovoj, Sto je
joS dihala slobodnimdahom, pjevahu najodlidnijago-
spoda.
Za Zrinske i Frankopane velika je slava, 5to su
podupirali knjiZevni rad u domovini, 5to su Sirili kul-
turu, ali je mnogo ve6a u tome, Sto su sami radili
na knjiZevnom polju.
Kad bi se Zivom ma5tom prenijeli u eakovac,
ili na Ozalj te vidjeli na okupu Petra, Katarinu,
Frana, i slu5ali, ih kako razgovaraja o pjesmi, o
literaturi na zapadu ; kad bismo ih vidjeli na radu,
gdje Petar prevodi svojoj Katarini pjesmu gatalicu,
da ju razveseli, a ona prevodi bogoljubne molitve
za narod, a Fran Krsto objesniji,jer je mladji, pjeva
,,izaziv na Kupida", tad bi nam se du5a ganula
od milinja, tad bismo upoznali, da to nisu bili se-
bidni velika5i, koji ne imadu trunka ljubavi za
svoj hrvatski narod. Nisu bili narodu tudji, kad su
mu toliko ljubili jezik i prosvjetu promicali.
Njihovi stali5ki nasljednici i poslije pobjede de-
mokratskih nadela mnogo su u tom pogledu odmakli
od onih vremenil. Ne odjekiva hrvatska pjesma u joS
neporuienim dvorovima bogate gospode. Svaki jezik
uZiva ve6e pravo, nego li hrvatski. . . .
Tko je proditao pjesme Petra Zrinskoga i Frana
I(rsta Frankopana pomnjom, koju zasluZuju, uvjerio
se je, da je u tim pjesmama sadrZan veii dokaz
njihova hrvatskog narodnog otadbeniStva, nego li
velike njihove pjesnidke darovitosti.
Dapade pjesnidku darovitost su im porekli do-
sada5nji ocjenivatelji njihova rada. Ali da ta tvrdnja
rre stoji, uvjerit ie se ditatelj iz ovoga, Sto iemcr
ovdje iznijeti.
Na pjevanje ih nitko nije poticao. To je spontani
osjeiaj njihove duie, potreba njihova slca na to ilr
potakla. A ba5 u osje6aju potrebe za pjevanjem
stoji prvi uvjet i prvi dokaz pjesnidke nadarenosti.
Razlika je samo u tome, Sto jedan pjesnik moZe odati
svoja duvstva u ljep5oj, dotjeranijoj formi, a drugi
u slabijoj, ali nadahnude odluduje, je li tko pjesnik.
Naiim koljenoviiima toga nadahnu6a nije nedosttr-
jalo. A Sto se tide forme, kojom su zaodjeli svoja
duvstva, svoje osjeiaje, o toj ne valja suditi po da-
naSnjim kriterijima, nego po kriterijama dobe, 1r
kojoj su propjevali.
I. ,,ADRIJANSKOGAMORA SIRENA..
GROFA PETRA ZRINSKOGA.
I.
G o d i n e 1 6 6 o . u t i s k a r n i Z a m a r r j eT u r i n a u
Mlecima izadje na svjetlo boZje djelo pod naslovom
,,Adrianszkoga mora Syrena gro I Zrinszki
P e t a r" okiieno sa pet slika.
Prva slika umetnuta je odmah iza naslovnog
lista. Na njoj vidimo veliku bojnu gjemiju. Paluba je
ure5ena trofejima : Stitovima i kacigama izmjenidncr
nanizanima, ude5enimpoput rimskih trofeja. Na krmi
sjedi junak u vite5kom oruZju s kacigom na glavi,
nad kojom se vije perje. Vitez je jo5 dosta mlad,
 r72 cHERUBTN SBcvrC

gust crn brk resi mu usne. Ako lice prispodobimo Ratna palma umnoZavasjaj apolonski (pjesnidki),
sa licem Petra Zinskoga, 5to dolazi u tekstu, vidjet a lovor vijenac resi Martovu glavu. Tko ie re6i, da ti
6emo,da je tu predstavljen isti Petar. Desnom rukom nisi, kad pi5e5, udena Minerva? Tko 6e re6i, da ti
drLi zapovjedni 5tapi6, lakat je naslonio na zadnji nisi Mars, kada se bori5?
Stit trofeja. Lijeva mu je sakrivena ; jamadno qjome Tre6a slika p r e d s t a v l j an a m b a n a N i k o l u
drZi kormilo. Upro je pogled u grad, kamo plovi Zrinskoga Sigetskoga. Odjeven je u svojem banskom
ladja punim vjetrom. ornatu, gologlav. Ne5to postarao i odelavio. Natpis
Gjemija je oruZanatopovima. Dva su reda topova n a o k o l o : C o m e s N i c o l a u s perpetuus a
jedan povrh drugoga. U gornjem redu ih je osam, a Z r i n i o r e g n o r u m Dalmatiae, Croatiae
u donjem devet. Jedan se vidi, gdje disto viri iz e t S c l a v o n i a e banus ac S(npremus)
krme. Na provi visi o debelu lancu privezano ve- D(u x).
liko sidro. A pod njim se dita ovaj epigram:
fma samo jedan jarbol i to na sredini. Jak vjetar Vivis adhuc ? spirat sed rara potentia motum ?
naduo je jedro. Da ovo ne ostane bijelo, umjetnik je Vivifica Lysiae redderis arte manus ?
n a p i s a on a n j e m u : , , A d r i a n s z k o g a Vivis ? Parte quidem Zrini meliore superstes
mora Sy-
Condere nam nomen vis nequit ulla tuum.
rena grof Zrinszki Petar". Na najgornjem
vr5ku jarbola vije se duga uska zastavicakao vrpca, Zivi: ti joS? Rijetka sila udahnjuje Ii ti Zivot?
a n a n j o j j e g e s l o :v i n c e r e a u t m o r i ( p o - Hoie li te ruka Lizije povratiti Zivom umjetnoS6u.
bjeda ili smrt). ZiviS til Bolji dio Zrinskoga jo5 i;ivi. Nikakova
Iz mora izlaze morska biia, sirene, te okrenute sila ne moi,e zakopati tvoje ime.
napram vitezu kormilaru pruZaju mu svoje darove. e etvrta s l i k a j e i l u s t r a c i j al i r s k ep j e s m e :
Jedna mu prai,a kljud i Sipku zapovjedni5tva ili P l a d A r i j a n i n . P r a m a t o m e p r e d s t a v l j an a m
i,ezlo, dvije rnu pruZaju obim rukama krunu, lanac nesretnu Arijanu, gdje u jutru prije sunca sjedi
i grandicu masline, opet jedno biie pu5e u rog i nosi na obali pod granatim stablom i Zalosnogleda prama
granu masline i paome. moru: gleda, kako jakim vjetrom sve se vedma
Na obali, kamo plovi ladja, vidi se utvrdjen udaljuje ladja, na kojoj plovi izdajica njezine ljubavi.
grad. Nad tvrdjavom se vije zastava, a na zastavi Lama rukama i proklinje. Povrh stabla se naslonile
je grb Hrvatske (kocke) sa krunom. dvije ptidice, kao da Zeljkuju ili biglji5e ljubavnu
pjesmu.
Podalje se vidi druga gjemija, i ako nije tako
Uoblaku sjedi Zenaraspletenekose, ovjendanaru-
ortLana, kojom upravlja oruZani vitez. Ona plovi
Lama,srdita lica, i drZi u rukama strijele. Nad glavom
takodjer prama obali veoma dobrim vjetrom. Na
joj sija sjajna zvijezda; do njezinih je nogu Kupido
jedruvjetromnaduvenustoji geslo: sors bona
nategao luk i odapeo strelicu na ladju. Ova slika
nihil aliud. ( D o b r a s r e 6 a ,n i 5 t a d r u g o . )I n j u
nosi i potpis umjetnika: Jac. Picinus inv.
opkoljuju iz rnora sirene, te pruZaju vitezu svoje
et sculpsit Venetiis 166o.
darove. Na obali kamo ladja plovi, vidi se utwdjeni
Peta ilustracija j e n a d r v u u r e z a nn a -
grad, nad njim se vije zastava, a na zastavi je
slikan grb Zrinskih. Razdijeljen je na dva dijela.
ugarski grb ( |) sa krunom.
Lijevo ima dva krila razapeta jedno prama drugomu,
Nad tim prizorom lebdi u zraku :Zensko biie,
a desno bedeme grada. Na bedemima kula. Glava
Fama, s trubljom u ustima. Rasvijetljena je sun-
krilata angjela resi taj grb na vrhu u sredini, a nad
danim zrakama, a oko nje se vije natpis:
svim je kruna ure5ena dragim kamenjem, a sve
Phoebus avet speculo f elicia vela tueri okiieno palmom i maslinom. Na dnu je ovaj distih:
(Febus Zeli Stititi sretna jedra na moru)
Daedales quisquis pennas et suspicis arcem
Druga slika p r e d s t a v l j aP e t r a Z r i n s k o g a Fingere, subscribas, haec voluere Dii.
sa natpisom: Comes Petrus perpetuus
Tko pogleda na Dedalova krila i na kulu, neka
a Zrinio Ec. Segniae et partium m a - pizna, da su to
tako bogovi htjeli da se slika.
rittimarum supremus capetaneus. A
na dnu slike imade ovaj epigram:
II.
Auget Apollineum Gradivi palma nitorem
Et decorant Martis laurea serta comas. ,,S i r e n a' sadrZi: r) ,,Pisan I. v kojoj se
Quis te scribentem doctam neget esse Minervam ? spodita velika okornost Viole", u 56 tercina. z) ,,Pisan
Certantem Martem quis neget esse virum ? II. v kojoj sespoznajettLbaZvirarova" , u 36 kvartina.
Joan. Smolji- 3) ,,Obsidu Sigecku", epsku pjesan u 15 ,,delova"
 NEOTETA BASTINA. 173

ili pjevarrja.4) ,,Plad Ariane" u polemetrima.J) ,,Za- Zatim kroz svih 36 kitica nastoji ju uvjeriti
lost Orfeuserza. Euridicom", u tercinama. 6) ,,Orfeus o svojoj prevelikoj ljubavi sada korei, sada laskajui.
k Plutonu za Euridicu", takodjer. 7) .,Epigramata" A kad vidi, da mu je uzaludan posao, htio bi da je
svojim junacima. B) ,,Vzdihanje k odkupitelju na se okani, ali ispovijeda, da mu to nije moguie.
kriLa razpetom" 9) ,,Izpivanje", u pet kvartina. 4 . , , P \ a d A r i a n e " . O d m a hs p o d e t k ap j e s n i k -
ro) ,,Tumadenjeimen i ridi neznanih". Zvirar govori o svojoj nesretnoj ljubavi, radi koje:
Vrijedno je opaziti, da se medju neznanim rije- Po vsu noi i danak Zalosno zdihujem
dinra u ovoj zadnjoj stavci tumadi i rijed ,,Magjar: kakono slavidak, krvno pine pljujem:
Vugurin" ! tugc stra5ne ter srdadne
pade rane vcc neg smrtnc
Po sadrZajuidu skupa r, 2, 4, 5, 6, B kao lirske
moram nosltl.
forme, u kojima obradjuje dosljedno jedan sami
sujet: ljubav Zvira.ra za Violom; dodim Radi toga, da ublaZi svoju veliku bol, pjeva
3, Z, 9 idu pak skupa ne toliko radi forme, koliko ,,Obsidu sigecku":
radi sujeta. OruZjc ispiranr straSne harcc krvne,
Ijubav, v koj pribivam, da s njimi prestane ;
r. U prvoj pjesmi iznosinam ,,Sirena"Zvirara
al s tulice o5tre strile
oruZana strijelom i lukom, gdje se vere po lugu, v pre mi v srce s tula mile
trai,eti ranjenu koSutu. Ubila ga je tuga i bol. Kad Cupido ranec.
uvidi, da mu je trud uzaludan, namjeriv se na lijep Zatim se obrada k nesudjenoj i tvrdokornoj
granat dempres,legne, da se odmori u njegovuhladu. Violi, da joj pripovjedi, kako je Ariana tugovala za
Ali Kupido mu ne da ni tu mira. Nego mu pade Tezejem. Opisuje zapu5tenicuba5 kako je naslikana
odito kaZe,da nema mjesta u svijetu, gdje ga on ne bi na priloZenoj ilustraciji.
slijedio. Svugdje je Kupido. Na te rijedi Zvirar jo6 Opet stane govoriti o svojoj ljubavi. Sada
jade plane, pa stade jadikovati i tuZiti se na ,,ol<or- mijenja ritam. Jeka odvraia zadnje slovke svake
nost Viole" : kvartine :
O cvitu rumeni, ncmili okorni Ti, ki si mi tak nesmiran,
kot kamen mramorni, ki si tvrdokorni. . . ZalujeS se kad sam miran.
fa te pitam povij viran,
Kad se je izjadao, onda ju opet nastoji lijepim
premda jesi ti razigran - Echo: zigran.
rijedima pridobiti, jet
Ovo je najdublja lirska pjesma u ,,Sireni".
Vsa na ovon svitu ljubavom haradc
cic nje v zir;ri, v letu ptidice dijade, 5. ,,Zalost Orf eusa za Euridice".
noc i dan na mistu droban slavic plade. Obradjuje veoma poznati motiv iz mitologije.
Tu svoju tez't pjesnik proiiruje i dokazuje Leute, leute, Odpri moje grlo
primjerima iz mitologile i iz Livota Zivotinja. ,,Po sa mnom v Zaloste pomozi Apolo
gori, po vodi, v nebu, v paklu: posvud ljubav vlada". nemoj vsu noc spati ! drugoga plakati.

A ipak ona za njega ne mari ! On ju tuZi, leti zanjom, U ovom istom metru spjevana je i druga pjesma
zove je, tako da gore i Sume odjekivaju njezinim ,,Orf eus k Plutonu za Euridice". Tu
imenom. A ona bjeZi od njega ! nemamo niSta osobita zablljei:iti.
Vim i sokol ptica - moZe na vab priti. Slijede,,epigramata" sa ovim uvodom,
Zatim uvidjev5i, da mu je trud uzaludan, stane koji nas podsjeia na klasike.
razmi5ljati na pusto vrijeme za njom izgubljeno : Najgu5ce, Zestoke jelve vitri viju.
ViSnji turni gorke vei mahe podjimlju.
,,Za\to da joj otkrivam svoju Zalost, kad ona za mene
Z gore visoke najve6 strili biju ;
ne mari? la 6u odsele sam plakati i naricati, a da
v doline nizoke strili ne dospiju.
ona ne treba znati.
Na kraju pjesnik zakljuduje nadom : Slijedi pet ,,epigramata" spjevanih u slavu svojih
junaka opjevanih u ,,Obsadi Sigeckoj". Samo je
JoS mu vrime bolje - hoce Bog podati
ki 6e mu veselje - za tugom skazati prvi namijenjen Atili zadetniku ugarskog plemena.
darne se jo5 halje - hote pofarbati. BoZje nemilosti bil sem zrok na svitu
Kad meju svi kuti podnihu strahotu.
2.,,Pisan druga, vkojoj se spoznaje
Otoke sam krvne povsud sabljom dinil
tuZba Zvirara" podinje ex abrupto:
Kot od munjavine svit me se j' vklonil.
Oh ne pre5i ti od zraka hitrija, Ljudstvo ladah didno prvi kralj Vgarski
nu vsli5i od aspi5a gluhija, ko ispeljah spravno tez kotar zemaljski.
od mramora ne budi mi tvrdja, Vsi ki me slidihu 'z Scitije speljani
S.rlamrndra vc6 od leda mrzliia. nrzlati sc smihu sabljom Vgri slavni.
174 CHERUBIN Spcvrd

Za ovim slijede jo5 detiri ovakova epigramata zgazi Ugre, dok se ovi ne pokaju i ne obrate na
ili nadgrobna natpisa, spjevana u istom stilu, ali pravi put.
ne u istom metru. Kad budu molili, ne cu usli5ati,
Po uzoru svih troubadura pjesnik nam prui,a na 18 svrh njih pogibeli hoiu se smijati,
koncu bogoljubnu pjesan, pjesan kajanja : ,,v z di- za tuibu i boli ni5ta ne hajati,
k veloj njih nevolji ne iu pogledati,
hanje Otkupitelju na kriZu raspe-
Ako se pak vrnu s grihov se kajajuc,
t o m u". Dosta sam plakal, kai,e, radi Viole, tra- 20 vsu muku preZasnu zabit te radujuc
vice jedne, a jo5 vi5e moram plakati za svoje spa- ja onda Turdinu suprot njih vojujuc
senje. Spominje sva velika dobrodinstva, koja je jer se sve povrnu iz njih njega biju6.
Isus udinio ljudima, pa zakljuduje molbom : Arhangjel smjerno pita, ho6e li i pravedne
Ne na delo na5e i dobro dinjenje, kazniti zajedno sa grije5nicima, a Bog mu odgovara,
neg se smisli, Boi,e, na tvoje smiljenje ;
da ho6e, ali ie ih za to nagraditi rajskom slavom.
da krv tvoga sinka za ni5 ne odajde,
koju cid dlovika do kaplice dade. . .
Na to sleti Mihovil s neba i razvei,e stotinu
lanaca, kojima je bila sapeta ta grozna furija, Alekta,
Iza ovepjesme slijedi jo5 jedna :,,i s p i v a n j e".
te je 5alje, da truje Sulejmanovo srce. Furija odleti
SadrZaj je usko vezan sa sadrZajem ,,Obsade Sigecke",
,,kao megera zala" i dodje u Carigrad ,,prije neg
pa 6emo je iznijeti kasnije.
nagla kuga" te se ,,dovladi, gdje se car spe6i kala".
Pjesnik ovih pjesamanije se podigao nad velike
Ali da ga bri:e pridobije, da mu ne ,,pomete stradan
zastupnike trubadurske poezije. Odaje se prostim
san", uze lice starog Selima, Sulejmanova oca, ,,te
imitatorom lirskih foranra, koje su se u Italiji podele
ga stane vabiti kao otac sina". Nagovara ga najjadim
S i r i t iv e d p o d e t k o m , , s e i c e n t a " . U n j i m a o d j e k i v a razlozrma, da
udari na Ugre. Potide u njemu sve
talijanska savremenalirika. Ljubav u stihovima Pe-
strasti, pa onda
trarke visoka i plemenita, izrodila se je kod pjes-
.....zmije, gade,kade
nika ,,seicenta" i postadepastirska,afektirana,
v njega navrnu da more naj jade,
a ne rijetko i brutalna. U na5egaje pjesnika i pa- da tomu poganu sve srce rastode.
stirska i afektirana, ali brutalna nije.
eim se car prene iza sna, zove na divan svoje
pa5e i vezire, te im stade pripovijedati svoj san.
III.
Za tirr.' im javlja, da je stigao glas iz Budima od
,,Obsida Sigecka" z a u z i m l j en a j v e 6 id i o Arslan-bega, kako su kr5iani kukavni, razdvojeni i
,,Sirene". Ona je razdijeljena na ,,15 delova" sa pokvareni. Do5li su med njih bozji bidi : ,,skupost,
kratkim uvodom od 6 kitica, gdje najavlja s m j e r jalna re(, zlo du5no poznanje", ne ljube nauk ni
svoje ,,historije", pa zove u pomoi Djevicu Bogo- savjet ;
rodicu, da uzmognei bude vrijedan pjevati o junaku,
,,7.a to im ne mneii gle orsag v skondanje".
koji slavno proli krv za vjert Isusovu. Za tim moli,
Ugri su pak ljustvo kruto neskrbljivo
da bude i dostojan potomak slavnoga Nikole ne (,1 trfeju sobom mno5tvo jako nastorljivol
samo imenom nego i djelom : vojske poglavarstvo sa svim nemarljivo
Daj ime ki i sad njegovo nosimo, ki b' vridan glavarstvo na njega svadljivo
Z istoka na zapad skoro pronosimo,
Pa zakljudi nalogom, da se imade spremiti
poganski srd i jad slavno obnosimo,
Sluge tvoga nikad glasa ne vgasimo. vojska na rat.
Pjesnik opisuje dosta podrobno, kako se kupi
I. DIO. Bog vidi, kako su se Ugri iskvarili.
vojska iz svih krajeva prostranoga carstva. Prvi
Nema megju njima sloge, nema posluha, zabacili
dolaze Krimski Tatari pod vodstvom mladog viteza
strah boZji i sram ljudski, pa ho6e da ih kazni. S toga
Delimana, k o j e g a z o v e i K r i m - b e g o m ,s i n a p r e -
zove k sebi arhangjela Mihovila, pa se stane s njime
kopitanskoga kana. Epizodidki pjesnik nam prida
tuZiti na neharnost toga naroda. $pominje, Sto je
ljubav Delimana za lijepom Kumilom, ca-
sve za Ugre udinio, nakon Sto ih izveo iz Scitije.
revom kieri, koju je car dao Rustanu.
Kakovu irn je zemlju dao ! Kakovim naravnim da-
Za Tatarima dolaze Arapi razdijeljeni u pet
rovima ih obdario. Kaje se sada za sve to, pa je
s t r a d n i hS e r e g as a p e t v o d j a : A m i r a S e n a , koji
odludio skondati ih.
imade' znamenita konja'karabullu, O i i n d e, H a m-
Za Io nalai,e arhangjelu, da sleti u pakao, da
v i v a n a, sina velikoga kralia sirskoga Menetara,
razrije5i najljudu furiju, te neka ju poSalje ravno
u Carigrad, da potakne Turke i njihova cara Sulej- 1 Nastorljiv, od nastor: omlaza, progon,
mana na rat proti Ugrima. Dopustit ie, da Sulejmau dakle omraZen, mrzak.
 ewigSrgsqsEF
'?'ffi&ffi&6e,G&,
hd
Pq ADRIAN SZKoGA
$€
rCdtld- MORA
SYRENA.
GROFF ZR.INSZKI
PE,TART--
tirL t-it3gm* ,ff,,
ffiffi

NASLOVNI LIST ,,SIRENE,'! GROFA PETRA ZRINSKOGA.

r76 cHERUBTNSBcvrC
Demirhana i brata mu Alderana. ZaDe-
mirhana kaLe:
Ki tako jak biSe, da ve6e krat jakost
elefanta smi5e ladat njegova kripost.
Mogao je isdupati hrast iz zemlje sa Zilama. (BB)
Za Alderana kai:e pjesnik, da je pismen i da
znade alkoran na pamet.
Tredi u povorci stupaju Mameluci pod zapo-
vjedniStvomKair-bega; za Mamelucimaeirkasi
pod Ai g a 5-p a 5 o m, a za oviuta dolaze Zagatari,
Tatari iz daleke Scitije. Ovi su doili haraju6 i pti-
jene6. Za nlili. kaZe pjesnik, da su u borbi s Turcima
mogli ove posve uni5titi, ali su ih radi grijeha kr5iana
prepustili, da budu bid boZji. Ovi su Sciti razdije-
ljeni u detiri dijela.
Nebrojena vojska drugih naroda slijedi ove.
Svaki neprijatelj kr56anstva se tura u Sulejmanovu
armatu. Sin Atapolika kralja iza rijeke Inda
dolazi u pomoi silnom caru turskomu. ,,Tko bi mogao
prebrojiti pijesak mora, ili IiSCeSume Hercinije, taj
bi mogao prebrojiti i Sulejmanovu vojsku."
II. DIO. Uz to, dok se ta vojska kupi, budimski
vezir Ars I an - b e g ho6e da pogazi mir sa Ugrima.
Skupi vojsku i navali na Palottu, gdje zapovijeda5e
T u r r i, pravi lav. Ovaj navali na pogane ,,spede
i pijane", te razbi njihov tabor, pogubi K u.r t-a g u
s mnoZinom Turaka, pa se sutra vrati u grad. Arslan
ljutit s toga neuspjeha udari sutra na grad, ali bude
suzbijen. Ova ,,turska pijanica", ,,stari norac",
ostade pod gradom punih deset dana, ali duv5i, da
se primide kr56anska vojska u pomod gradu, dignu
brZe bolje Satore te pobjeZe u Budim.
Na 9 mjeseca Ivan5iaka (svibnja) car Sulejman
krene iz Carigrada sa silnom svojom vojskom. Pjesnik
nam opisuje podrobno cara na konju, kojega okruZuje
vojska sprijeda i straga. Dvije milje naprijed ide
SezdesethodZa, dijele6i milostinju siromasima, da se
ovi Bogu mole za carevu pobjedu.
Car dodje do Biograda, gdje opodinu. Odatle
posla,da opsijedagrad Gjulu, svogastridiia P e t r a f u.
G r a d o mj e z a p o v i j e d aKoe r e d e n j i L a s l o , k o j i med redove te sokoli svoje. Nastade borba izmed
ga predade Turcima u ruke. Ali Turci ne po5tediSe Z r i n s k o g a
Keredenjia za izdajstvo. Za to pjesnik klide :
Prezpametan disto ki Turkom vjeruje,
ki njim navlastito Zivot naruduje.
GZ) Grih drZi Turdin to, da rid obdrZuje
kauru, pod mito kad se zaveLtje.
U gradu Sigetu zapovijedaSe hrvatski ban
Nikola Zrinski, junak na glasu. On se moli pred
propelom Bogu svome. Isus mu odgovara na goruCu
molitvu. te mu obeia raisku slavu i mudenidku smrt.
III. DIO. Sulejman je ,,silnimi pramici datore
razdvignil" iz Beograda i dao pravac prama Jegur.
Zapov1edi, da se na Dunavu sagrade mostovi za
pnjelaz vojske. Uz to se zbi neSto, Sto ga prisili,
da promijeni osnovu.
Car, duvSi, StosebjeiedogodiloAr s I an-b e g u,
budimskomu veziru, pod Palottom, skine ga sa ve-
zirstva, a na njegovo mjesto postavi bosanskoga
vezira Mustafu Sokolovi ta, a u Bosnu posla
Mehmeta Gu i li r-p a 5 u. Ovaj uze sa sobom dvije
hiljade vojske, te tz careva tabora odmah krene u
Bosnu. Prispije pod Siklo5 grad, gdje se utabori, da
p r e n o 6 i .S k e n d e r b e g , z a p o v j e d n i kg r a d a , o p o -
minje Mehmeta, kako nije pametno preno6ivati izvan
grada, kad se znade, da je u blizini Siget, gdje za-
povijeda ban Zrinski, koji neprestanovreba na nepri-
jatelja. Nagovara ga, da ljude zakloni u tvrdi grad.
Mehmet se smije na Skenderbegovorazlaganje.
Lud bi bio, kad bi no6u od straha digao Satore. ,,Ne-
prijatelja se ne treba bojati, jer je noi mrka, oblak
je zastro nebo. Tko bi se dao u ovo doba na putovanje
s vojskom, da na nas navali? Dodu5e je Zrinski gla-
sovit junak, zadao je carevoj vojsci sto jada, ali 6e
i on jednod pasti u stupicu. Zalirr,, 5to se nodas ne 6u
mo6i s njime ogledati".
Skenderbeg ostade te vederi sa Mehmetom u
Satoru izvan grada na vederi i zabavi. Tu im momde
pjeva o sreii, dok dva bega se razgovaraju i piju.
Uz to Zrinski stiZe iznenada sa rooo pje5aka i
Boo konjanika prama Siklo5u i prije zore se utabori
nevidjen, blizu neprijatelja. Turci spavahu dubokim
snom, kad na njih navali Zrinski. Turci padaju na sve
strane. Nastade vika i zapomaganje.Tada se prenuSe
i begovi. Nastade stradan pokolj izmedju Turaka i
kr56ana. R i z m a n, sin staroga Mehmeta, dini silna
juna5tva. Jedva mu odolijeva Farka5i6, koji je ve6
bio posjekao silu junaka :
Jur su obe strani na odi ovima
Turci i kr5cani ni5ani med njima,
(26) totu niki rani, niki mad priima
pu5dani dim dini Skurinu med svima.
Kada to vidi ,,Zrinski, ban hrvatski", skodi se
i Rizmana. Ovaj padena odi
svoga oca Mehmeta. Mehmet u zdvojnosti hode, da
osveti sina. Navali na Zrinskoga svom snagom, ali
nadje smrt, te ode za sinom.
Sada pjesnik imade kratku digresiju. Govor, o
slavi junaka, koji pade od junadke ruke silna bana.
O smrtna gorkosti ! jo5 daje5 uhvanje
(St) v veloj kriposti ka kaZe5 po5tenje:
vnogomu je dosti slavno upuienje
da j' r'mrit v jahosti kano pojt' v goiCenje.
 NEOTETA B\STI\IA. r77

Za to nije Zaliti Mehmeta, Sto je umro, jer je Al Bog more biti, ki vas vesel vidi,
slavno umro. Najve6u je slavu postigao, Sto je pao Htil me j' zabrar.iti, da mi svit zavidi ;
pak po didnoj smrti da vas duh moj slidi
od ruke tako slavna junaka, kakav je Nikola
v tron vekovednosti, gdi sam s vami sidi. (35-38)
Zrinski.
Nakon ovoga govora razidjoie se vojnici, a on
I Farka5ii na alaje tjera Turke pred sobom.Ispred
daje kapetanima gozbu. Za tom gozbom je i banov
njegove desnicebjeZe svi osim Rahmata. Ovaj sin Jurica i uhva6eni Alaj beg. I ovomu sluge ponude
ho6eda zaustavi kr56anskogjunaka na njegovu putu.
zlatnokrove kupe rujna vinca, da se razveseli, ali mu
Na njega Farka5i6 omjeri i opaii puSku, a az to ga
se ne da. Obuze ga sjeta i tuga. To vidi ban Zrinski,
Rahmed udari batom po glavi, da mu se streso5e
pa dok hrvatskom p j e s m o mr a z i g r a n i :
moZdjani.Farkaii6 pade skonja kao javor pun li56a,
niki konja svoga, oruZje i Sditak
kad se na nj strovali jela. Rahmat mrtav strovali se
hvali, sebe druge i dobar dobiial<
na Farlcadiia. ki volju vrloga i vitebki Zitak
JoS se drLi na boji5tuAlaj beg, ali se i on s glasa visokoga kruneci dospitak,
mora predati Ziv u ruke banove. Ban Stuju6i hrabrost
on tje5i svoga suZnja i predoduje mu, kako ga je primio
u protivniku, po5tiva Alaj bega i sobom ga uze i
2a gosta, a Le za roba, jer sam Stuje juna5tvo i u
odvede u Siget.
neprijatelju, pa ga je i ,,prihodnicom ponudil". Alaj
IV. DIO. Pjesnik zapodinjeovo pjevanje reflek- beg nudi za svoj odkup silne svote. Ban odbija ponude.
sijom o promjenljivosti sre6e. Pogibe Mehmet, ali 6e Trai.i za njegovu slobodu u zamjenu slobodu voj-
doskora poginuti i Zrinski. vode Radovana.
Na 'vem svitu Zivuc dokle dlovik bludi. Bad kad je Sulejman dao zapovijed, da vojska
blaZenstvo ziskujuc trsi se i trurli krene put Jegra, stiLe iz Siklo5a turski bjegunac
(r) A sricu igrajuC ne zrLa i ne sudi Islan i javlja caru crnu vijest o pora.za Mehmeta i
ko ve6 krat med kaZui pelinom ga nudi. . .
njegove vojske. Car ljutit sazove vojno vije6e i za-
BIaZen Ce bit prozvan ki se ne prevraia,
nego dekaispravan kud sriia obra6a;
povjedi, da vojska krene prama Sigetu, da osveti
(6) v zlu dobru vsaki dan lako se on placa, poraz Mehmeta. Za tim nalaZe, da se mostovi okrenu,
koga razum stalan k vrimenu privraia. . . da Kadj aSer-hodZa Zrtvuje hiljadu ovaca, da se
Veseli5 se, Zrinski, ieljno Turke sideS, njima i orlovi hrane. Pado5e orlovi na poklane ovce,
projt 6e al' v das kratki nad kim se sad smijeS;
(8) konac vse ve6 te5ki s tim si povekSujei
Jedan orao veoma velik i crn ,,kao vrag" pane na
1 , r mrcine, te rastjera sve ostale ptice, 5to se bjehu spu-
bolje b' da Mehmetski Zitak ne ubijeS.
stile da kljuju, za tim se on sam digne u vis, a da
U rasvanu6e trublje zovlJ vojsku na okup. se nije dotaknuo ovaca.
Zrinski najprije zahvaljuje Bogu na pobjedi, zatim Ovo ,,dudo" hodZa tumadi na zlo. Ali car se tome
dade pokopati mrtvace. Farka5iia te5ko ranjena ruga. Sutra u zoru razvezaie se dva konja bijesna te
i neke odlidnije poginule junake staviSe na nosila se dadode u trk po Satoru dineii mnogo kvara. I to je
te ih u najve6oj ti5ini nose pred vojskom u Siget. slutilo na zlo.
Sobom odneso5eveoma bogat plijen iz Mehmetova rJz to pude glas, da je banuo sam Zrinski u turski
iatora. eim dodjoSe u svoj grad sjajno dodekani, tabor. Na taj glas zavlada strava medju detama.
odo5eu crkvu, da se svedanoBogu zahvale,a mrtvace Nastade takova smetnja, da su se Turci medju sobom
poloZiie pred crkvom. Poslije zahvalesakupi se vojska poklali.
oko palih drugova. Tu ban drZi pohvalno slovo nad Dovle dopire ekspozicija u dramatskom razvitku.
poginulim: V. DIO. Nakon lirske refleksije, gdje nam pjesnik
Vitezi kr$ianski, kruno dlovidanska, pokazuje, kako nesre6a ne dolazi nikada kasno, vodi
glavari vite5ki, obrambo hrvacka, nas u Siget, gdje stigo5e glasovi, da se Sulejman
virom mudeniki rad hiZe, ostanka pribliZuje s velikom vojskom. Zrinski se pripravlja
proliste dlovedki krvcu bez prestanka.
na otpor. Pozove na skup5tinu svoje izabrane junake,
Kojim blagoslovom hocu vas diditi?
Kom ridom al slovom smit iu vas kinditi?) da im predodi, Sto ih deka, da ih potakne na junaStvo,
Kr5danskim razlogom htiste se zruditi spominje im junadka podinjena djela, gdje ih je Bog
krvnim te5kim plodom duSom se luditi. pomogao. U njega im se valja uzdati. Kr5ianstvo
Rad bih meju vami iz srca lei.afi upire odi u njih. Vaija im osvjetlati obraz '.
Iipi va5i najmi s vami uZivati,
s desnoj boZjoj s palmi jer iete sidati, Sad nam je potrebno lip glas povek5ati,
gdi Zalost s tugami neie vas zlidati. Ali smrt poStenou krvi smi5ati.
(S:) Vrime nam nijedno ne 6e din zbrisati,
I Resiti. spomenucevedno svit ce z rras kazati.
PosljedniiZrinski i Frankopani. tq
r78 CHERUBIN SBcvTC

Koliko Hrvat drZi do po5tenja ! Preporudamu,,kraji5ku vjernost". pa zakljuduje:

A za 5to se imaju boriti ? Za sve, Sto je dovjeku Ti ce3 me pak slavna znat naslidovati.
najsvetije na zemlji :
\T. DIO. Sulejman prispjevii sa svojom vojskom
Nit iemo poi k harcu za ki uzrok mali,
do Har5anja,ialje u SigetposlanikeH alul -b e g a
r.eg za Zene, dicu za vas puk ostali,
viru, crikav majcu, ku smo obdrZali, i s t r a 5 n o gD e m i r h a n a , da predloZebanupredaju
glas, Zitak, zemljicu, v koj smo procvitali. grada. Za Hald-bega kaZe pjesnik :
Ne valja se dati zaslijepiti tursk'm obeianjima. Gluboko razvn;'arr slatko govoraSe
dlovi5tvom spodoban lipo se drZa5e,
Primjerima iz povijesti dokazuje, kako Turci prama
onomu, koji im se je predao, nisu odrZali rijed . dodim je Demirhan gorostasna prostadina, kojega je
Tko 6e da verovat, kad ni vire v nikom car upotrebljavao za stra5ilo radi divlje 6udi. Halul-
Turdinu, ki lagat zna u delu vsakom? beg se i pokaza vje5tim govornikom. Sve iznosi da
Na koncu im se kune, da ih ne 6eostaviti do zad- dokaZe,kako je banu od koristi, padeod nuZdepredati
njega dasasvoga Zi6a.Na to odu5evljenitrgo5emadeve, grad. Tu laska, hvali, nudi, obeiaje.
pa se kunu, da ie mu biti vjerni do zadnje kapi krvi. A na to lijepo odgovarai Zrinski. ,,Ne mogu vje-
Krasnom prispodobom pjesnik opisuje Lamor, koji je rovati, da car mene ljubi. Dosta smo se krvarili do
nastaoizabanovih rijedi.-Prvise kune F a r k a 5 i i, sada. Bratstva izmedju nas ne moZe biti,
koji bje5e ve6 ozdravio od te5ka Rahmetova udarca. jer Skodu s bra.tinstvom nikakor sta.t ne znam.
Drugi je Novakovi6Ivan od Novaka De-
Ako pak car L,eli,da od sele budu prijatelji,
b e I j a k a, odjeven risovom koZom sa Stitom, op5i-
venim orlom. Za ovim se spominju drugi junaci kao dobro je, nek vrnu, Sto su nam uzeli
njegvi rukom silnom,
Dandovi6, IStvan OrSi6, Sededi Mate,
GaSpar Alapii, Andrijan Radovan, onda 6e se govoriti o prijateljstvu.
Stipan Golemi, Bata Petar, Patadii Na banov odgovor razgnjevi se Demirhan, prijeti
Petar, Papratovi6, FarkaS, Kobad banu ratom, Sto ga nosi u njedrima.
Miko, Musejevi6, Medvoj, Bik AndraS, Kad se poslanici vrati5e u Sulejmanov Sator
Bartol Gereci, Juranii Lovro, m l a d i donesoSebanov odgovor, car zapovjedi Sokoloviiu,
zastavnik d a S a l j en a p r i j e dO s m a n - p a 5 u i A l i k u r t - b e g a
...takove lipote,
da opkole grad i izabera zgodno mjesto za carev
da mu zavidi5e sundane toplote,
SezdesetzrediSe5 njim v didnoj mladosti. . . (66)
Sator. Ovi se odmah upute sa deset hiljada vojske
i mnoZinom janjidara. Zrinski, kad dozna od svojih
pa Ostrani Petar, Radivoj , , s e k u n i s s t o uhoda, da se pribliZuju, dodeka ih pred gradom na
v l a l n iz a t i m i " , I v a n B o j a n i , A n d r a 5 G u s i i , otvorenom mezevu. Pa kad Turci pado5e pod Siget
svaki sa svojom detom, a napokon Deli Vid, i posadi5e se na dva mjesta, iznenada se pojavi
,,prestradni bid" Turaka, pravi oroslan slidan Martu. Zrrnski na jednom breZuljku. eim ga Turci ugleda5e:
,,lz oka baca oganj smrti i ranu".
Krik, vik i drdanje po taboru strane:
Nakon svedane zakletve ban pregleda gradske
niki lovi konje jo5ce neuzdane,
utvrde, daje zapovjedi, da se grad uzmogne uzdr- a nikoji svoje jaSu nesedlane.
Zati i proti duZoj opsadi. Nut dudno zburkanje ko zmi5a pogane !
Kad je sve uredio, stade pisati pismo svom kralju,
Razbjego5e se u bregove i $ume, gdje je ko mogao.
da ga obavijesti o dolasku silne Sulejmanovevojske.
Nastade silan pokolj, Turci kao mravi mije5aju se,
Kai,e, da je sakupio u Siget ,,sve da valja", da su
a ne znadu, kamo bi se zaklonili.
utvrde u redu, a on i njegovi da su pripravni na sve,
pa u ruke boi:je. Izrautjebolazan, da 6e Siget pasti, a Tu padoSe od banove ruke znameniti Turci :
saSigetomsvi njegovi branitelji, pa seopraStaod kralja. R a h mat, Haraman, Jusuf, AsaguS, Ha-
Ovo pismo predaje svom sinu Jurici, da ga nosi b u l - D e d o , T u r l a k i d r u g i h m n o Z i n aU. z b a n a s e
kralju u Bed. Ganutljiv je dijalog izmedju oca i sina. i s t i d uD e l i V i d , R a d o v a n i Novak Stipan.
Deli Vid dini siina juna5tva. Skodi preko rijeke
Jurica se ne dade trgnuti od oca svoga,a otac ga nago-
vara odludntm razlozima, dokazuju6i, ako je ludo Alma5a, koja je dijelila razboji5te od janjidard, pt
umrijeti u mladosti, a bez ikakove svrhe. To bi bio sleti medju janjidare, da ih sijedei kolje. Dodje do
dapade grijeh: m e j d a n ai z m e d j u n j e g a i h a r a p i n aH a m v i v a n a ,
budeS jo5 potrebni, mi to dobro zrrarr;.o, te ga probode landom u trbuh, pa ga gazi nogama i
potrenoj Krajini, ku t e 5 k o d u v a m o . stane : ,,desnica mu landom ko hrastom viia3e". No
r80 CHERUBIN SpcvrC

dotrda5e Turci janjidari, da opkole Deli Vida, ali on G j a f e r a i m n o g e d r u g e . D i v a nj e d v o b o j i z m e d j u

medju njima Demirhana, koji hoie da osveti mladog Hamvivana,
. . . ko pedina med valovi sta5e i Deli Vida. Demirhan si prokrdi put do kr56anskog
krupovit kot stina oblak razganja5e. junaka, kolju6 i sijeku6 na sve strane. Hvataju se
Tu se on iskaza junakom sam proti nebrojenoj sili. dva junaka u ko5tac kao dva bijesna tigra. Jedan
Tu pade Ibrahim-aga, Kurt-aga, AIi- drugoga ne moZe nikako nadrvati. Pala je no6 te
Kamber i Zimzin-aga, s v e p o n a j b o l jti u r s k i im ne dade zavrSiti dvoboj. MejdandZije se kunu, da
junaci, te si Vid prokrdi put sabljom preko svih 6e se opet sastati i svrSiti svoju vite5ku robotu sutra
du5mana : skodi u rijeku, prepliva ju te se vrati k svo- u jutro.
jima u Siget. VIII. DIO. Zora odjevena u krasnu odijelu na
VII. DIO. Dospiju k Sulejmanu crni glasovi o svojim kolima vozi se svijetom, siplju6i svagdje radost
porazu njegove prednje vojske. Stra5ni Demirhan i veselje. Ali, kada dodje pred Siget, vide6i svu siln
jadikuje nad poginulim mladim Hamvivanom, sinom mrtvaca oko njega, sva se je preobrazila ; nije viSe
kralja Sirijanskoga, koji mu bje5e povjeren od oca, boi:ica nego prosta vila poput naie kosovke djevojke :
te nagoni cara, da dim prije krene svom silom prama ,,Obraz divojdice k sebi je primila", pa p:una za-
Sigetu, jer 6e osvetiti prijatelja. brinutosti u uZasu pita: tko je prouzrokovao ovaj
Zrinski razgleda5e gradske utvrde, kada mu se pokolj? Da nije zmaj,lli smrt pro5la,ili,,britka Pitona
pojavi pred odima iz daleka silna Sulejmanovavojska. se je zbudila" pa je pogubila Ugarsku? Zaled tako,
Velidanstveno opisuje pjesnik broj vojske, silu nje- vidi u blizini turski tabor. Ona zaLeli propast po-
zinu, kada stupa prama Sigetu u posjete ,,Mikuli ganinu, a blagosivlje bana za njegovo djelo. Uz to
Zriw". grane i sunce,pa
S vrh vojske se dimi i tmine svijahu, Hrvatom i Ugrom krvdica kipljaie
kamenje pod njimi i peski Skripljahu : za turskim potorom desnice kriplja5e.
kako kada v zimi u najvedem strahu
stoji buk med vsimi, ki totu vrvljahu. S u I e j m a n a mudi te5ka briga i gotovo zdvaja
za pobjedu. Rano sazivlje vije6e pod predsjedanjem
Kada ta vojska stiZe pred Siget, u turskom ta- S o k o i o v i 6 a , koji mora njemu dojavitisvadije
boru zaori tri krat: Alahhu, silni topovi zatutnje5e, mnijenje. Carev zet Rustan predlaZe,da sestisne
a janjidari stado5e metati iz pu5aka na grad. grad sa svih strana Sandevima,da se porude onda
Zrinski zapovijeda, da se sa zida gradskoga po- gradskinasipi i da se osu5ejarci od vode. D e li m an
zdrave nepozvani gosti iz golema topa, ,,Vuka ve- ne 6e da za to duje. Sramota bi bila, da junaci odbace
likog". e antoS Pal opali, i dokseTurcikotrljaiu pu5ke i sablje, pa da se prihvate motike i lopate.
po zemlji, govori 5ale6ise : N j e m u s e p r i d r u Z u j eD e m i r h a n , rugajuii se Ru-
Uzmite da pod nos bilikum poPijuc stanovu prijedlogu. Rustan srdit ostavlja vije6e.
ki ga ni popil joS, dam mu ga nalijuc. Ustaje za tim P e t r a f, koji Zali neslogu, 5to se je
z grada vam dojt hte ove napojnice porodila i primjerima iz povijesti dokazuje, do kakvih
da je sprobavite dez pludne me5nice ;
kobnih posljedica nesloga vodi narode i vojske. On
niti v grad pridete, dokle te zdravice
disto ne spijete za Zrrnskoga srce. (26. z7) se slaZe sa Rustanom i onima, koii su za to, da se
grade Sandevi,jer:
Za prvim hitcem eanto 5 ispali i drugi, a Turci
mala je sramota, gdi j' vela pc;triba,
se onda povuko5e natrag. skrbet cii Zivota kad dlovik pogiba ;
Petar Farkaiii umire od rana zadobivenih pade bi rugota, da gda mu glas zgtba
kod Siklo5a, i:ale1i, Sto mu nije sudjeno,da umre kao ako si i plota na pomod ne giba.
junak na bojnom polju:
I zbilja tako bi zakljudeno.
Oh stokrat blaZeni, ki za domovinu Medju tim Deliman ljutit s toga zakljudka ode
)itak svoj promeni i glas mu ne zginu !
k caru mole6i ga, da mu dopusti izabrati Sest po-
Zrinski tuZno plade i jadikuje nad gubitkom najboljih turskih junaka, koji 6e se ogledati sa banom
svoga omiljelog junaka. Nakon pogreba zapovijeda, i joS petoricom njegovih drugova nabojnommejdanu.
da njegovi provale iz grada na Turke. Tu se odlikuje Obe6aje,da 6e on sam odrubiti glavu Zrinskomu i ba-
Stipan Golemi, koji smlavi Ali-Kurta, p a citi je pred careve noge. Car ne 6e ni da duje za to.
Radivoj i Juranii, d v a n e r a z d r u l i v d
a r u g a . Deliman 6eve6 imati prigode, da iskaZesvoju hrabrost,
Z r i n s k is m a d eR u s t a n o v a brataArslana, p a dodim bi bita grehota i sramota, kad bi ponajbolji
Aba za- SandZaku, Mustafu, Huseina, junaci pali bez uspjeha.

IX. DIO. Nakon kratke refleksije pjesnikove o
svojim djelima i bojevima, koji mu ne dadu mirno
pjevati, sa petom kiticom nastavlja ,,historiju". Pri-
povijeda, kako Ali-Kurt dan i noi diZe Sandeve oko
grada. Dva dana nema bitke. Nitko ne izlazi iz grada.
ZatoD eli Vid ode kbanu smolbom, da mu dopusti
provaliti iz grada. Ban mu pripovijeda svoja na-
prezanja, kako bi Turcima Sto vi5e kvara zadao. Za
tim mu kai,e i:elju, izvijestiti Maksimilijana o odajnom
stanju u Sigetu. Deli Vid se nudi, da ie prodrijeti
kroz tursku vojsku i odnijeti cesaru zadny vapaj.
Ali ban toga ne dopu5ta, jer mu je Deli Vid potrebit
u gradu.
Ta banova Zelja se dozna u gradu. Radivoj
ode k J ura n i 6 u na gradske bedeme, pa mu otkriva
banovu Zelju i kaZe, kako je on voljan Zrtvovati se.
Jurani6 ga odvra6a radi prijateljstva. Konadno se od-
lude, da ie oba otiii. Ban primi njihovu ponudu
i obeiaje im silne nagrade, ako sretno izvedu to po-
slanstvo. Oni odbiju ponude i odmah se odvaZno dadu
na posao.
Junadkom sreiom prodju mimo dva tabora. Kada
dopru do treiega, u kojemu je sam car, namjere se
n a K a d i j a S e r a , k o j e g a s m a k o 5 ei o t e S e m u K o r a n .
Namjere se uz to na 3.ooo tatarskih konjanika, koji
su obilazili naokolo, da ne bi neprijatelj navalio. Ovi
ih opkole. Radivoj sretno utede, ali Jurani6a poklope.
Radivoj vide6i se brez druga vrati se natrag, da ga
potrai:i. Kad ga vidi u rukama Tatara, nudi se u za-
mjenu za njega.. No pogani osjekoie glavu Jurani6u.
Radivoj tada udari svom bijesno6om na du5mana,
dok i sam ne pogibe. Pjesnik irr pjeva u slavu nekoliko
kitica te kai,e, da 6e im ime bit slavno :
llrvatslia sprot turskoj dokle sablja
. ali on ne uzmide nego onda, kada se pojavi A I a p i i
Deli Vid sniva i u snu mu se pojavi Radivoj
te mu kate ,,Hrvatska je propaia", i proride,da 6e
on i ban slijediti brzo njih dvojicu u nebo. Taj san
prida Deli Vid banu.
Ovdje svr5ava porast u razvijanju dramatskog
dina. Ovo mu je vr5ak. Sada podinje peripetija ili
okret.
X. DlO. Sreia je nestalnau opie, a jod nestal-
nija bojna sre6a, koja je podela ostavljati Siget.
Ali ban hrvatski je jadi i odvaZniji,Stoje nesre6aproti
njemu ve6a i lju6a.
Turci su osvojili ve6 dva dijela grada, te pri-
pravljajunov juri5. Deliman n a v a l j u j ep r v i s a
spaholjanim, a za ovima dolaze Tatari, Arnauti,
eirkazi, Karamani, Azljati, Zagatari i Arapi. Na
sred trga okupio je ban svoje vitezove, pa ih razre-
djuje, gdje 6e koji ostati. Protiv A i g a 5-pa5estoji
D e l i V i d , a d o n j e g aN o v a k o v i i .
NEOTETA BASTINA. I8I
Najbjesniji je Demirhan od strane Turaka, a
Radovan od strane kr56ana. Silan je pokolj nastao:
na pol mrtav niki vapi tovari5a,
a niki plad gorki drnom krvjom mi5a ;
od meda, od pu5ki ni krid se ne sliSa,
z duga b' rekal vsaki, da se nebo zviSa.
Vitez Slamenovi6 od puSke izgubi nogu,
koja mu visi od koljena, a ipak bi jo5 rad ne5to udi-
niti. LeZi medju mrtvacima, a joi se bori, dok mu
Demirhan glavu ne odsijede. Uz to skodi Radovan na
Demirhana.
Sad se razvila dvoboj izmedju te dvojice. Demir-
han je jadi, povali poda se Radovana, a ovaj njega
privude:
Cestiti vojvoda pokri zemlju drnu
ter Harapa grda doli sobom grnu;
na pol mrtav vreda zubi k njemu trgnu,
grizeti ga preda svoju duSu vernu.
Bitka dugo traje. Petar B a t otvori strai:nja
vrata od i:elje, da se pomijeda sa borcima, da navali
na Delimana. Ovomu ne nahudi, ali pokla5e mnogo
Turaka, Sto bjehu do vratiju kao Murttrzana,
Pehlivana, Be6ira i druge. Dotrdi Deliman
baS, kad se je sruiila jedna krS6anska kula sa svim
braniteljima pogodjena od Ali-Kurtova topa.
Svilo j e v i 6 i Klisuri6 o s t a l i u Z i v o t u , ho6e
da bjei,e, ali ih Deliman smade. U to baS Milo5 B a-
dankovi6 i Hrvoji6 opet otvori6e vrata,
a Turci navale, da prodru u grad. Medju prvima
navali Deliman. Kad Hrvoji6u podje za rukom
opet zatvoriti vrata, Deliman se nadje unutra u gradu.
Tada on odvaZno sasjedeB a d a n k o vi 6 a i H r v o-
j i i a te juri naprijed do trga. Opkoljuju ga kr56ani,
grede.
i Stipan Golemi. Tada:
Kakono zvir gladan, kad med lovce stane,
korakom izmed njih, ne bigom se gane.
Uzmakne do gradskih vrata, tu Sakom razbi lance
i katanac, kojim se vrata zatvarahu, pa izadje i pre-
skodi preko grabe.
Uz to Turci navaljuju na Siget. Dok janjidari
sa svojih nasipa strijeljaju, drugi pribliZuju skele
k zidovima grada. e a n t o 5 Pal odbija lumbardami,
koliko moZe, sve nasrtaje, ali grad je u odajnoj pogibli,
u toj stisci ban zapovjedi provalu iz grada. eim se on
pojavi, nastade medju Turcima neizreciva strava
i bjeZanje. Nitko se nije smio oduprijeti banu, pa ni
sam Demirhan. Ovdje pjesnik majstorski pjeva
banovo junaStvo.
XI. DIO. Deliman sretno uzmaknuv5i iz grada
stidi se svoga uzmicanja, a Rustan mu se ruga. Deli-
'.r82 cHERUBTN SBcvrC

man za to razsrdjen posijedeprotivnika, te ovaj ostade pa neke dak tjera od sebe kao Delimana. Buntovni
na mjestu mrtav, pa je: govor Deriela bi primljen velikim aplauzom,te
,tojec kod mrtvoga i ovo govoril : vojnici zakljude, da se po5alje ro.ooo vojnika po
Evo ti Krim-bega, ki ti j' Salu podnil. (tz) Delimana. Car se uzalud ljuti, mora pristati na za-
kljudak, te i sam Salje Terhat-bega po Delimana.
Sulejman je silno rasrdjen s neuspjeha navale
Ovaj uzoholjen, Sto se je i car pred njim ponizio,
i radi onoga Delimanova djela. Tu srdZbu raspiruje
.K.pidZi-pada. U to dolazi pred cara Demirhan, hoie da se vrati u tabor, ali ga Kumilla odvra6a.
No jada je u Delimana i,elja za slavom nego
te brani prijatelja Delimana i blaZi carevu srdZbu,
ljubav. Kumilla se moli Bogu, da njezinu ljubazniku
ali uzalud. I Deliman jo5 uviek bijesni, te ni malo ne
udijeli sre6u, pa krenu5e skupa na put. Ali kad sje-
Zali,Sto je podinio.Halul-Ajgai ga nagovori,
do5e kod nekog bunara.na podinak, Kumilla se otruje
da se za koje vrijeme ukloni od careva lica.
piju(. iz pehara nadinjena od zmijske koZe (somaka).
Demirhan je nemiran, Sto nije odri,ao rijed
Deli Vidu i vratio se na mejdan. Za to Salje slugu XIII. DIO. Deli Vid zabasavmedju Turke s njima
S a h m a n a, neka i zazoveDeliVida, da nastavemejdan Sale zbija. Njegova Zena, pokrSiena Turkinja, ne vi-
pred gradom. Deli Vid pita za dozvolu bana, a ovaj de6i ga natrag do6i u Siget, obude vite5ko odijelo,
ga prati do skrajnih gradskih vrata. Dvije stotine lrzjalaakonja, te izadje iz grada, da ga potraZi. Putem
momaka stoje predvratima, da se ne bi dogodilakakva sretne nekog Arapina, koji joj javlja, da ba5 sada
turska prevara. Sam car Sulejman gleda taj dvoboj ide kazati caru, kako je otkrio u turskom taboru
s jednog breZuljka. Gledaju obje vojske. Demirhan Deli Vida odjevena u turskoj odori. euv5i to ona
je klonuo te se jedva drLi na nogama; Tada Turci posijedeArapina te stade bjei:ati. Turci je opkoie i za-
skode, da navale na kr5iane pod vodstvom A m i- ustave te je vode kadiji. Tu se desi i Deli Vid, pre-
r a 5 e n a. Ali dim se ovaj primakne Deli Vidu, ovaj pozna Zenu te varkom i junaStvom sve posijede, pa
ga sabljom sasijede. Demirhan uzalud nastoji za- se brZe bolje povrati u grad.
ustaviti Turke, ovi navale bijesni na one, Sto pred Sulejman je Zalostan s tih neuspjeha, te sazivlje
.vratima straZijahu, te nastade silan pokolj. r a t n o v i j e 6 e .P r v i u v i j e 6 u s j e d i D e l i m a n , a do
Vid kako ptic z lahka na korbulu skodi njega A I i b e g, koji predlaZu, da se Siget napusti.
misled 'zmed njih vanka da se druZbi doskodi ; Na to ustaje Deliman, koji se hvali svojim junadkim
al se vsud ko rika midana krv todi djelima, te predlaZe juri5 na grad ognjem i madem.
turska i kaurska, da izret, ni moci. (9o)
Na taj predlog jedan po jedan izido5e iz Satora.
Kada Zrinski vidi iz grada tu tursku nevjeru, Demirhanu je Lao, 6to nije odri,ao vjeru Deli
sakupi pet stotina junaka, pa poleti iz gradau pomo6 Vidu, Sto su Turci na prijevaru navalili, te moli cara,
svojima. Tu podinja silna junaStva. Turci padaju pod da mu dopusti nastaviti dvoboj. Sulejman ga od-
njegovim madem kao. snoplje. Uz to se Deli Vid vraia govore6, da sada ne preostaje nego juri5ati na
umije5a medju Turke, te mu nije na6i traga. razvaljeni grad. Demirhan je ljut s tog odgovora, te
XII. DIO. Sada pjesnik prenosi ditatelja umorna ostavlja cara. Ovaj zove k sebi Sestnajboljih savjet-
s prizora tolikoga krvoproliia na drugo polje, da se nika, da nadju izlaz iz te5ka poloZaja. Dok oni vije-
odmori, pa nastavlja ljubavnu epizodu Kumille i iaju, lumbarda iz Sigeta odnese glavu A li k u r-
Delimana. Ovaj 5e6epo poljima, trai:e(i mira i po- t o v u. Njime Turci izgubi5e najboljega topdiju. Car
koja. Kupido ga jade rani svojom strijelom, te osjeti je zdvojan, te se bavi mi3lju, kako ie ostaviti grad
neodoljivu L,eIjr za Kumillom i njezinom ljepotom. napustiv opsadu. No na veliko dudo izleti iz grada
Uzdi5e ja5u6i poljem i lugom, jer ga sve sje6ana nju. golub listonoSa,koji se od straha pred sokolom, koji
Tako bludeii besvjesno vodjbn Kupidom doja5i do ga ganja5e, zakloni na carev Sator. Turci ga uhvate,
u Beograd, kamo je bila doSla i Kumilia. I ona pati nadju banovo pismo upravljeno kralju Maksimilijanu,
od ljubavnih boli, Zali, Sto je silom dosudjenaljuba gdje mu opisuje odajno stanje Sigeta. Kad car za to
Rustanu. Stara njezina dvorkinja ju svjetuje, da dozna, zapovjedi, da se dine priprave za posljednji
ne krije dalje plam svoje ljubavi, s koje izgara, te se juri5.
po nagovoru odludi pisati Delimanu list. Pjesnik svr5ava ovo pjevanje apostrofom na go-
Kad Deiiman primi pismo, odgovara, da ie doii, luba, koji je od straha pred sokolom izdao svoga go-
te leti ,,ljubavlju ui:gan" ,,vas hitar" ,,vas i,eljan" spodara, a da se nije spasio, jer ga je sokol i onako
onamo, ,,gdi zna, da dodekaniz srca ie biti". Sdepao i rastrgao.
Dok se Deliman zabavlja sa Kumillom, Turci XIV. DIO. U ovom i u slijede6empjevanju ima-
se bune oko Sigeta, 5to sultan ne itedi svoje junake, demo katastrofu.
ffitu ffi&Ge, ffituffi&ffi&,ffi &.ffi&@&6fu&
.& ffi
dd
q
5r.
p
Ali te pd(zega" more bitzdar{lua"-
ga " ka fze kod vah daua,
kq CzetzaraNimsko
Znai dateod roqa-"fzam Bog razuezaua,
Nemoguchnotzihuoga" kadaoprofthaua.

$
d
t?'.
Ako fzepakv6s," Banev'pomochNimsku,
q Da od'nyepriimas" tuoiu fzrichuZrinhka,
Verui Nimczu da znas" kako hanczuzimftku,
dd Od nyegamoch imas.. kad primesftmart tmin&ku"
q ,,,
d
q Iosi fzamto bolye" moresrazumiti,
-{ablve" podzemlyomvidid,
Dabi te radglublye
dd Nes da {iua " moraiufzlidid'
q Ta[ei Nimaczvolye'. tebi vgoditi.
d
q J+.
Maloi ki priazan.' iur Nimskune fzpozoa,
d
q Vgrom ie protiuarl" i kruto dotofna,
Haruatkj vechviran.. tomui vechnazlobna,
d
g
Vnogaiz,aca vfzak dan.. vlZudprilika hlofna.
3t.
ddNimczuli veruies" ti razurnniBane?
w Od nyegafchekuies - pomochipofzlane,
d
q Ki, {Zkirnivoiuies.. felizakopane,
Prj , negku zifzkuies.. t poniochhe ganel
d
w ,6,

ffi
PriaznohtiNimske.. gdob neznalpoznati,
Kako z^Ygri zlizks'-.znadubararati''
KataneY{arhke .. za.ni{tardadati
d naropeldedad.
Hillryadz"nam,tfzcinzke.'
w Al po
r84 cHERUBTN Spcvrd
U carevu taboru imade neki vrad imenom A 1-
d e r a n. On imade vlast nad duhovim pakla i pri-
rodnim elementima, pa se ponudi, caru da 6e po-
buniti proti Sigetu pakao i satrti svu kr$6ansku silu.
Dobiv5i dozvolu, zove vilu u pomo6 pa:
otide mrmorei srid jedne dubravi
dvanaest sinov vodei kr5ianske naravr,
kih v sindZire sklopei vsih s lanci obavi.
Tu im o5trim noZom vsim grkljan riza5e,
krvjom nekrividnom tepsiju punja5e,
od sebe svu Sibom druZbu odganja5e,
v prostranem sam sobom lugu ostaja5e.
Vazme Sibu v ruku trnjahna od mida,
s kom dini na pesku dva okrugla slida
dvoja na priliku jo5 znamenja prida
pak vnide k podetku, gdi no bi5e srida.
eudnim karakterom dari podinjava.
Tom krvjom kr56anskom vilu ispisava,
jo5 mrtvom i po tom pokoja ne dava,
na okruglju vsakom po dva rastrgava.
Na detiri dila postavil je svita
nevoljna ta tila ruZna strahovita,
da 5 njimi iz pakla mudne duSe pita
pak ove s nemila si 'z sebe shita:
Vi duSe paklenske sad me posluhnite. . . (r4-r8;
Kad su se pakleni duhovi sakupili, pode im se
rugati, 5to se pla5e slaba krsta, te ih pozva, da sum-
porom, vatrom trijeskom obrate u pepeo Siget. Na
njegove rijedi pakleni dusi slete se na propast Sigeta.
Na Alderanovu zapovijed medju duhovima pokojnika
izja5e iz zemlje na konju }lazret-Alija. Btijeda
lica, namrStena dela, upalih odiju pripovijeda Alija,
kako Alderan ne moZe nahuditi kr5Canima. dok ih
Stiti njihov Bog, koji ie kazniti smriu i Sulejmana
radi nevine kr5ianske krvi. Ovim rijedima mrtvi silazi
opet u pakao.
Uz to furije ognjenim zubljama zapaljuju Siget.
Kr56ani skadu na meterize, ali vatri ne mogu odoljeti.
U toj stisci bana ne ostavlja junadko srce: on jo5
uvijek hrabri i tjedi svoje vitezove. Turci sriu kao
pomamni na Siget u plamenu. Na delu im je Deliman
i Demirhan. Ovaj vi(,e za Deli Vidom i smr6u mu se
grozi. Deli Vid ne moi:e i,elji odoljeti, te5ka srca
ostavlja u najveioj stisci svoga bana Nikolu, te se
otisne za protivnikom na jedan breZuljak, da dijele
mejdan. Tu pade najprije Demirhan, a povrh njega
Deli Vid.
XV. DIO. Kad vidi Zrinski, da je uzaludna svaka
dalja obrana Sigeta, pozove k sebi jo5 preostalevite-
zove, te pohvali njihovu hrabrost:
viteSki Zivisrno, viteSki umrimo,
svitu didnu hodmo, da peldu pustimo
glas po5teni samo za se da obdrZimo,
pa im otkriva svoju posljednju odluku. Sutra zorom
svi 6e izi6 iz grada, da pokaZu neprijatelju, tko su,
te da ne umru bez zamlene u plamenu kao odajnici.
Svi su junaci spremni umrijeti za (ast i vjeru Isu-
sovu, te se veselo pripravljaju na taj posljednji din.
Zrinski udje u riznicu, obude svoje najbogatije
odijelo, pripasa britku historijsku svoju sablju, turi
u dZep sto zlatnih dukata za onoga, koji ga ubije, a
sve ostale dragocijenosti dade spaliti.
U raju nebeskom opisanu po ,,oditovanju" sv.
Ivana Evangjelista, sjedi Bog okruZen angjelima i ne-
beskim krepostima, kojima zapovjedi, da pomognu
Sigedanimasatrti pogane i da prime du5e onih, koji
se spremaju poginuti. Ovi se slete nad Siget a Ga-
brijel se objavi banu Zrinskomu, koji se molitvoni
pripravlja na smrt. Daje mu zelen vijenac slave ikai:e,
da ga sjajniji deka u nebu. Uz to Mihail sa drugo-
vima tjera nad Sigetom paklene sile u pakao.
U zoru ban izlazi iz grada sa posljednjih pet
stotina svojih:
kakono oroslan s brloga se podi,
al' nebom prestra5en kometa prohodi,
ki s bidem prorodan gdigod se porodi,
jer ljudem vnogi dan i orsagom Skodi.
Nastane stra5an pokolj u turskom taboru. Nitko
ne moZe odoljeti sili banovoj. Golemi Deliman, jedini
preostali turski junak od toliko znamenitih, pade od
banova mada. Preko gomile mrtvaca prokrdi si put
do samoga cara. Jedan Arapin podmetne se pod
sablju banovu i tako car jedva utede pod svoj Sator,
gdje naskoro umre. Opet se ban posljednji put okre6e
svojima, da im spomene,kako je slatko umrijeti za
Isusovu vjeru. Uz to opali netko u bana i pogodi ga
u d e l o .. .
Vitar tira oblak, vode dviZu slapi,
droban oca momak u materi vapi;
bula kida pletak, z vlasi lica drapi
tak Tatar, tak Turak, Kaur i Arapi.
Ti, BoZe, u svemu popivkinju ovu
primi po krvnomu ku popisah slovu
na boju, na domu, vode kopnu stovu
diku, dast virnomu i staru i novu
provdilji Zrinskomu i rodu njegovu.
Ovo je u kratko sadrZaj ,,historije" o opsadi
Srgeta.
IV.
U bedkoj dvorskoj pismarnici opstoji jo5 danas
r u k o p i sp o d n a s l o v o m :O b s i d i o Sigethana.
Carmen heroicum croaticum auctore
t scriptore manuscript. c o m i t e Petro
a Zrinio olim Croatiae bano. Taj j e rukopis
pregledaodr. Fr. Ivekovid i sravnio ga sa ,,Sirenom"
izdanom u Mlecima, pa je zaktjudio, da je Stampano
izdanje preradba i dopunjak ovoga u rukopisu sa-
duvanog eposa, a da je ovaj saduvani epos todan
 NEOTETA BASTINA.
prijevod madZarskogaoriginala, kako ga je spjevao
Petrov brat Nikola Zrinski.
Vitezovii pripovijeda, da je Petru Zrinskomu
bio na ruku u radu oko tiskanja ,,Sirene" odgojitelj
njegova sina, Ivana Antuna, Kostrenjanin Ivan Smi-
lani6, kasnije biskup senjski.
Za ovoga Smilani6a se prida, da je preobrazio
Petrov prijevod, da ga je nagrdio prije, nego ga je
poslao u tisak, a da je pravi i jedini prijevod Petrov
onaj, Sto se nalazi u rukopisu u Bedu. Ovu tvrdnju
nije nitko dokazao. Dr. Fr. Ivekovid misli, da je
Petar najprije doslovno preveo ,,Sirenu", pa 1u onda
preradio za tisak i uveo one promjene, koje se opa-
i:aj:u izmedju rukopisa i tiskana teksta i nadodao
novih kitica.
Izmedju ta dva mnijenja na6i historijsku istinu
nije mogu6e, jer nam nedostaje podataka.
Mi smatramo tiskanu ,,Sirenu" Petrovom, jer
je iza5la pod njegovim imenom za njegova i:ivota
bez ograde s ma kole strane. Protivno treba tek
dokazati.
Devet godina prije hrvatske ,,Sirene" izaila je
u Bedu na magjarskom jeziku ,,Adrianskoga mora
Sirena grof Nikola Zrinl" god. 165r,
Nikola je popratio to svoje djelo ovim kratkim
ali i ponosnim uvodom :
Stiocu.
Homer je sto godina poslije raspa Troje pisao o
tom historiju, i ja sam opisao poslije sto godina
rasap Sigeta. Vergilij je deset godina pisao Enejidu,
a ja u jednoj samoj godini, pade jedne zime, dovr5ih
svoj posao. Ne prispodabljam si pero nijednom od
one dvojice ; ali se mogu time pred njima pohvaliti,
Sto mi profesija ili ti zvanje nije pjesni5tvo, nego mi
je ino od ovoga vete, za zemlju na5u korisnije. Sto
sam pisao, pisao sam za zabavt, ne dekam za to ni-
kakove nagrade ; ona dvojica nisu imala druge brige :
a merii je ovo bila najzadnja. Pisao sam, kako sam
znao, premda bih mjestimice i bolje bio umio, da
nisam Zalio potratiti vi5e truda. Imade mi mana u
stihovima, nu ima i u mjesecui u suncu nedostataka,
koje zoverr,opomrdinami. Kad vele: saepe et
magnus dormitat Homerus, moguse do-
ista bez stida obazrijeti na svoje pogre5ke; iskreno
kuLem, da si nisam nikada ispravljao djelo, jer nisam
imao kada; k tomu je ovo prvi plod uma mojega.
Pa da sam ga i dotjerivao, opet ne bi bilo i n p
fectione, q u i a n i h i l p e r f e c t u m
sole, nam nec chorda sonum dat, quem
v u l t m a n u s e t m e n s . 1 H i s t o r i j us a m p o m i j e 5 a o
t .. . pt niSta nije savr5eno pod suncem, a ni Zica ne
daje onaj glas, Sto ga hoce ruka i pamet'
Posljednji zrinski i Frankopani '
r85
s bajkom: nu tako sam naudio od Homera i Vergilija.
Tko bude ditao ovo djelo, lako Ce razabrati bajke od
historije. Turske, hrvatske,r latinske rijedi upleo sam
u versove, jer mi se je tako ljepie dinilo. K tomu je
madZarski jezik siroma5an. Tko pi5e historiju, vje-
rovat 6e mi, 5to kaZem. Napisao sam, da je sultan
Sulejman poginuo od ruke Nikole Zrinskoga: naudio
sam to iz hrvatskoga i talijanskoga ljetopisa : i sami
Turci tako govore i pripovijedaju. Sto Istvanfi i Sam-
bucus drukdije piSu, razlog je, Sto se nisu toliko oba-
zirah na istraZivanje sukromnih stvari, koliko na hi-
storijski tok drZavnih posala. Bilo Sto mu drago,
ondje je poginuo car Sulejman : to je stalno. Pisao
sam i o ljubavi, nu mirno. Ne mogu reii, da se nisam
s toga kadkada i kajao. Medju tim, da je mo6i lijepo
sloZiti ljubav s junaStvom, naudio sam iz ovoga stiha :
In galea Martis nidum fecere columbae,
Apparet Marti quam sit amica Venus.2
S Bogom !"
Petar nasuprot ne iznosi ovoga uvoda. Mjesto
toga on imade posvetu djela :
,,Plemenito i dobro rojenim, svake hvale i dasti
dostojnimjunakom vse horvacke i pri-
morske krajine h r a b r e n i mv i t e z o v o m : p o -
zdravljenje".
Za tim kaLe za Sto je preveo bratovo djelo :
,,Nisam hotil uzmanjkati, dila vojnidkoga bana
nigda3njega Zrinskoga Miklou5a iz ugrskoga n a h r-
vatski n a i j e z i k s t u m a d i t i ,s t a r i j i h m o j i h u
svakom kripostnom dinu pute nasliduju6i ; ne Stima-
crltt za to, da bi se tim takmac momu bratt Zrin-
skomu Miklou5u, takaj 5e banu hrvackomu, udinil,
koj skoznovitim trudom i marljivom pomnjom iz
vnogih kronik, toliko vugrskih, diadkih, kuliko i la-
tinskih, izibranom svojom pametjom, na vugrski jezik
istu historiju vnogimi odidenu peldami i nauki spravil
je i popisal. Pade niti se trsim s njim skupa porodice
jem
, go za.nj imvpuiu
c i l j p i s n i k o v i z g o d i tni e
i r a v n a m d e l o m o j e , k o a k o p r e mj e m a l o ,a l i
velikoga i slavnoga spomenutja budu6i, naklanjam
Vam, hrabreni vitezovi, domoslavni Hrvatske i Pri-
morske krajine branitelji i duvari. A' to iz trih zrokov.
Prvi : da svit vidi, kakove sini i viteze ov na5 orsag
z d r i : i ,r e d i i p o 5 t u j e p , remda od vnogth' za-
puS6eni i skoro za nemar vrLeni jesmo.
I Naivi5e je hrvatskih rijedi upotrebio da oznadi pred-
e r- mete vojevanja kao : szablja (sablja), kopia (koplje) isz-
s u b trazsa (straia), pu3ka, sisak, vajda (vojvoda), zaszlo (za-
stava), vit6z, puzdra (tulac) itd, lz toga dr. Ivekovii za-
kljuduje, da su se MadZari naudili od Hrvata vite5kom
evropskom vojevanju. (KnjiZevnik. 1866. G. III. str. [322.)
2 IJ Marsovoj kacigi savi5e gnijezdo golubovi, pc tome
se vidi, da je Venus prljazna Marsu.
 r86 cHERUBIN Secvtd

Drugi : da se mi u slavna ova dila, kako u zrcalo, se hvali njegova hrabrost i vrlina, pa rodoljublje Ve-
nagledaju,6i poznati moremo, kim i kakovim nadinom Selenijevoi Baianijevo.
nastojati imamo, polak doma na$egai polak vernosti Na koncu svoje rasprave dr. Ivekovi6 izride i sud
Gospodina Zitak naS, krv na5u ne Sparati izliiati. o d j e l u t e k a i , e ,, , d a j e Z r i n i j a d a P e t r a
Trcti za to : da se sa mnom dide i raduju ostanki Zrinskoga dosta lode djelo i glede
onih, xojim pridji s banom Zrinskim Miklou5em hra- unutarnjega sastava i glede spoljaS-
breno, destito i vridno vednu krunu u nebesih za- njega oblika".
dobiSe,svagda na najveie preciniv5i istinsku rid onu : Jagii je pak proudio i protumadio ,,obsidu si-
Dulce pro patria mori. Za to Vas prosim, gecku" sa jezikoslovne strane. Spotakao se je amo
vitezovi, vsih zajedno prijazno5iom objimljuii, da tamo o koju rijed, a da ju nije razumio. O samom
ovo moje popisanje za dobro primete, uzdri:ite i na- hrvatskom eposu ne sudi, kako je sudio Ivekovi6.
slidujete ; ter ako bi se koja u njemu ridi ili versa ,,Vlasni smo, kaZe, epos hrvatski za ne5to ve6e sma-
falinga nahodila, ne slova nego dinjenje, ne verse nego trati, nego li za cigli prijevod s magjarskoga". Petrovo
moje hotenje i ljubljeno spoznanje procinite : pisah djelo nije samo prijevod, ,,vei parafraza prievoda ili
jer ovo, ne kako dijak, nego kako krajinski va5 to- imitacija izvornika, koja na mnogo mjesta svojim
variS, koj jur po ve6e puti sri6no, po3teno i stalno putem ide". Prispodablja Gunduliiev epos sa ovim
po krajini s vami skupa prehodil sam, vnogu ljubav tekaLe, da je i po sujetu, i po unutrnjoj konstrukciji
pokrajinsku meni od Vas iskazanu ob6utivSi i spo- i po epizodama i po risanju karaktera ,,Zinrjada"
znav5i. Koje radi ni samo ovo pismo, riZme ili verse, bolje djelo od ,,Osmanide".
Vama prikaZujem nego i krv, tilo i i:itak moj, suprot Na koncu govori o formi jezidnoj te tumadi,
vere kr3ianske neprijatelju istodnom od sada u na- za lto je ta strana slaba u hrvatskom eposu.
pridak obeiujem, ZelediVas tulikimi sri6ami od Boga Nije ni Jagi6 pobliZe utvrdio svoj sud o estetidkoj
okindenih, kulikimi nebo zvizdami, more ribami, vrijednosti ovoga eposa.
z listi gore i lugi jesu odideni. Sudlvekovidev, i ako neutvrdjen, ostao je u lite-
Jesam i nekoliko popivki od ljubavi knjigam rarnoj povijesti sve do danas. Svi povjesnidari naSe
ovim privrgel i one iz knjig brata moga obrativii, literature opetuju taj sud, kad govore o ,,Obsidi Si
misledi da ni3tar tako ne veseli junaka, kako ljuba, geckoj". Znamo za Magjare. da oni mnogo drZe do
konj i orrLje, kot svidode ridi one: djela Nikole Zrinskoga, dri,e ga ponajboljim svojim
In galea Martis nidum fecere columbae eposom. Napisali su o njemu podrobnih studija. Da
Apparet Marti quam sit amica Venus. poznam taj 1ezik,osvrnuo bih se na te studije i ola-
To je to: kotio sebi posao. No ovako 6e moj sud biti samo-
stalniji.
V zissaku Mardevom vdini5e gnezdo golubi
da se zna nadinom kim Venus Marda ljubi. Sto kazu kuditelji ,,Obside Sigecke", da nema u
njoj pjesnidke invencije, da se dogodjaji
Bog Vam na pomo6 !
slijede historijskim redom, te da je pjesnik naprosto
prikazao u stihovima historiju, nije opravdan prigovor
V. estetidkoj vrijednosti, sve kad bi to u istinu stajalo.
Godine 1866. prigodom tre6e stogodi5njice si- Valja da se iskljuduju historijska istina i umjetnost?
gefskekatastrofe izadjo5e u,,KnjiZevniku" dvije udene Valja da fali umjetnidka vrijednost Homerovim pje-
studije o epopeji sadrZanoj u ,,Sireni". Jednu napisa smama za to, Sto je u njima opjevao junadka djela
dr. Fr. Ivekovi6 p o d n a s l o v o r r, , H r v a t s k a ' Z i ' - predajom saduvanai za historiju drZana? Nije li i u
nijada prama magjarskoj", drugu dr. V. J a g i 6 pod ,,Eneidi" opjevana todna tradicija o postanku Rima?
naslovom : ,,Adrianskogamora Sirena" : hrvatski epos Nije li Tasso opjevao ,,zauze1e Jeruzolima" po hi-
XVII. vijeka. storij i ?
Ivekovid dokaza, da je hrvatski epos prijevod iz U ,,Obsidi Sigeckoj" imade stalno barem toliko
madZarskoga, ,,nu prijevod, koji je prevodilac pri- pjesnidke invencije koliko u ,,Oslobodjenom Jeru-
lagodio sebi i svojim hrvatskim ditaocem". On je pri- zolimu".
dodao sa svim izvorne 94 kitice. Te su veiinom re- Ako ovakovo pitanje prenesemona polje druge
fleksije o mo6i Zenskeijepote na dovjeka (L ZS-2il, umjetnosti n. pr. na polje slikarstva, vidjet iemo,
o zlim posljedicama oholosti i lakomosti [II. 7-rr), da historijska istina ni5ta ne umanjuje nego ba5 po-
o kazni, koja neizbjeZivo slijedi grijeh (V. r-6) itd. vedava vrijednost historijske slike. Valja da D o r d
Konac zadnjeg dijela je takodjer originalan Petrov. nije velik umjetnik, Sto je reproducirao na platnu ve-
Iz XIY. dijela ispustio je 4 originalne kitice, u kojima lebneprizore iz sv. Pisma irz ,,Boi,anstvenekomedije" ?
 NEOTETA BASTINA r87

Pitanje je, je li dogodjaj spjevan bio prikladan ni zmed ljube6i nauk, svitovanje, za to im ne nrnec'i
za epopeju onakav, kako nam ga povijest prikazuje. gre orsag v skondanje".
Ako jest, onda sretan pjesnik,koji ga je izabrao ! Nije Osim doma6e nesloge, osim lijenosti, nemarii.,
mu trebalo niSta raditi, da svoj s u j e t udesi pram osim moralne pokvarenosti pjesnik istide veoma
nadelimaeposa.A nitko ne dvoji, da je veliki dogodjaj, vaLan politidki momenert: njemadliu nevjernost prema
kojemu se je divio cijeli svijet, pad Sigeta,ba5 stvoren Hrvatima uza svu stoljetnu, neprestanu poZrtvovnost,
za epopeju. Valjda u tome, u izboru predmeta, hr- Sto su im iskazivali. Eno Zrinski Nikola gine u Sigetu
vatski ban je bio sretniji od samoga Tassa. sa svojim Hrvatima mudenidkom smr6u na obranu
Velika je pogredka,kai:e B e n e d e t t o C r o c e carstva, a njegovi unuci pjesnici bore se rukama i
u svom djelu : ,,Estetica come scienzadell' espressione nogama, da oduvaju svoja ustavna prava ! Uza sve
e linguistica generale", istraZivati u djelu umjetnosti, vrline i krijeposti Hrvati su bili ,,zapu5ieni i skoro
da li ono odgovara kojekakovim pravilima, mjesto za nemar vrLenl", kako kaZe Petar u svom uvodu.
prosudjivati, da li je to djelo izrazito, i Sto izrazuje, Ako to uvaZimo, onda iemo shvatiti ove znamenite
da li govori, ili tepa, ili dak Suti (. . . in luogo di de- kitice :
terininare se d espressivae che cosa esprima, se parla Ali te prisega rnore bit zdrZ;rva
o se balbetta o se tace addirittura. str. 4o). S toga Cesara nimSkoga, ka se kod vas dava;
Znal d a te od toga sam Bog t-azvrgava
meni nije ni na umu ispitivati, je li se pjesnik drZao
nemogucnost s\.oga kada oproScava.
zakona epskog pjesni5tva, ili je slijedio tok povijesti. Ako se pak ufad, bane r- pomoi nim5ku
O s v r n u t6 u s e n a o n o , S t o i e i z r a z i o i kako da od nje prijima5 tvoju sricu Zrinsku :
je izrazio. vernj ^\imcu, da zna5, kako suncu zimslru,
od njega moc ima5 kad prime5 smrt tminsku.
On sam zove svoju pjesmu historijom, ali ju je
JoS i sam to bolje moreSrazumiti,
,,pomije5aobajkama, jer je to naudio odVergila i Ho- da bi te rad gl jubl j e p od ze ml jom viditi,
mera". Ali iz gornjega prikaza sadrZaja proistide, da neg d a i.iv a sabl je mora ju sliditi:
pjesniku nije bilo pri pameti, da nam pruZi historiju take j'Nimac volje tebi ugoditi.
u stihovima, njemu je lebdjela i druga misao pred Malo j'ki pri jazan jur nimsku nb spozna
Ugrom je protivan i kruto dotoLna;
odima, misao politidka i religijozno moralna.
Hrvat ki j' r.ei viran tomu j' r'ec nazlobna
Turska provala u Ugarsku bid je boLji zaradi vnoga j' za to vsak dan vsud prilika sloZna.
grijeha naroda. Pod tim bidem padaju jednako i pra- Nimcu li veruje3 ti razumni bane?
vedni i krivci ; ovi za kaznu, oni za vjednu nagradu Od njega Sdekuje3 pomoii poslane?
Ki, s kimi vojuje5, i.eli zakopane,
na nebu. Da se ne gazi zakonboi:ji, zakon naravi, ne bi
prij' neg, ku ziskuje5, u pomoc se gane.
Bog ratom kaznio narod. Opisuju6 strahotu paklene Prijaznosti Nim5ke gdo b' ne znal poznati,
furije Alekte pjesnik klide : kako s Ugri zlizke znadu baratati,
Oh da b' ju gri5nikom bilo prij' viditi katane ugrske za ni5tar driati;
i zalirn bludnikom S njome govoriti, hiljad znam istinske na te pelde dati
reje bi Bog Turkom moc htil propustiti Al po ridah tvojih neka t' Nimac pride :
tvim poglavnikom v naSu zemlju priti ! (I. z6) Na nogah rakovih znaS li da on ide?
Potle du5a vas vsih 'z mrtvih tel izide
Tu je sadrZanoopdenito kri6ansko nadelo, da je Siget grad ruk sr.ojih vec Nimci ne vide.
rat bid boi:jr, a traje toliko, koliko treba, da se narod 1z ovoga se vidi, kamo je ciljao pjesnik ovom
popravi. Dakle i to je zlo namijenjeno dobru. ,,historijom" : prlkazati zasluge Hrvata i nevjeru'
Pjesnik Zigo5enada sve nemar i neslogukr56ana, Nimaca. A da toga unaprijed ne bude, hrvatski epos
kojom Turci osili5e. ,,Kauri, da bi bili sloZni, jaki su istide, gdje samo moLe, hrvatsku hrabrost, hrvatsko
ko lavi". juna5tvo, hrvatski narodni karakter.
.. . linost je vsagda v kaurinu, S toga se ban hrvatski zove obranbom H r-
samo da mu ni gost stupil v domovinu v a t s k e, junak Radovan dijele6i mejdan sa ljutim
sused mni da je jur prost za pod pomoci mu -
Demirhanom ponosi se, Sto je Hrvat.
kaZe furija u obliku.staroga Selima Sulejmanu u snu, Ja sam pak H r v a t o m, ni mi tajno ime. (X. z8)
potidu6 ga na rat. Pa i sam Sulejman u govoru svojim Pjesnik spominje i hrvatske narodne pjesme, kojima
vodjama kaZe isto : se veseljahu .trvatski junaci poslije pobjede kod
(Kauri) da bi sloZni bili SrKIOSa.
ve6 bi glavam na5im sedim van izbili (I. 59) Sve da Petar Zrinski nije istakao sam u svojem
Ali dodjo5e rnedju njih ,,boZji bidi : skupost uvodu, za5to je dao na svijet u ,,na5emhrvatskom
(avaritia), jalne rid.i (invidia), zlo du6no spoznanje, jeziku" bratovu pjesmu, vidi se iz same izradbe
r88
da svijet upozna, kakovih junaka radja zanemarena
Hrvatska, da se potomci ugledaju u didna djela pra-
otaca, a unuci da se dide svojim starijima.
w.
Prema nadelu istaknutu u ekspoziciji : da je
vojna Sulejmanova na Ugarsku od Boga poslana,
da kazni grilehe naroda, udeden je cijeli razvitak
drame. Siget i u njemu zatvoreni junaci nisu cilj odinsku ljubav i njeZnost.
turske provale. Oni to postanu tekar onda, kada
Ban sa svojima navali na prednje dete kod Siklo5a,
te ih hametom potude. Tada se Sultan odludi, da
najprije udari na Siget. Ali on ne bi bio nikada svojim
juna5tvom uzeo ta1 grad, da mu nisu boZjim dopu-
Stenjem pritekle u pomo6 paklene sile.
Uslijed toga u ovoj drami igraju tako veliku,
pade odludnu ulogu nebeski i pakleni duhovi, kao
5to to isto vidimo u svim epima XVI. i XVII. vi- mladak.
jeka, u koje su se ugledali i na3i pjesnici. Tko pozr'a
Gunduli6eva ,,Osmana", taj se ne dudi tomu vrhu-
naravnomu elementu u ,,Obsidi Sigeta". Taj vrhu-
naravni elemenatsmatraie se bitnim u svakoj opopeji.
Nije samo vjersko osvjedodenje, vjerska krS-
ianska nauka vodila Zrinskoga, da uvede u svoj
epos takovu misao : da je rat posljedica ljudskih
grijeha, da je boZja kazna za ljude i narode, nego morao opet
su tu igrali veliku ulogu i disto esteti6ki motivi.
Glavni junak ove velebne drame jest N i k o I a ,,u
Z r i n s k i, ban hrvatski. Njega pjesnik crta kao
junaka nada sve junake, nepobjediva u borbi. On
je tzor vite5ke savr5enosti, kako shva6ahu vite5tvo
u srednjem vijeku: moralan, bogobojazan,ljubezan
prama svakomu, u borbi pak neustra5iv. Na njemu
nije mogu6e naii sjene grijeha. U podetku akcije
vidimo ga uZgana u molitvi. Pravi je asketa, kojemu
se sam Bog pojavlja, te mu otkriva bududnost. Njega
deka : slavna smrt pod Sigetom i vjedni Zivot u njega moliti, da mu Bog ne prestane biti u pomo6i.
raju nebeskom.
Kad se pak zaigra krvavo kolo, premda junak dostojnim sinom. Gotovo kudi oca radi ovoga naloga,
znade, Sto ga deka, ne uzmide, nego je prvi u naj-
ve6im pogiblima. Kada govori nad prvim Ltrvama da je Zrinski sakrio sina od straha. Kakav bi on bio
ovoga sukoba, odaje Zalost, Sto nije poginuo i sam, orlov sin, kad bi se u prvoj mladosti iznevjerio ju-
te se dodepaovjednog uZitka:
Vitezi krSdanski, kruno dlovidanska,
g l a v a r i v i t e 5 k i ,o b r a m b o hrvacka,
virom mudeniki rad hiZe, ostanka,
proliste dlovedki krvcu bez prestanka.
Kojim blagoslovom ho6u vas diditi?
Kom ridom al slavom smit cu vas kinditi?
Kr5canskim razlogom htiste se zruditi
krvnim, te5kim plovom duSom se luditi.
R'ad bih meju vamiiz srca leLati,
lipi vaSi najmi s vami uZivati
v desnoj boZjoj s palmi jer cete sideti
gdi Zalost s tugam neCe vas zjidati,
cHERUBTN SpcvrC
Al Bog, more biti, ki vas vesel vidi,
Htil me j' zabranLiti, da mr svit zavrdi,
pak po didnoj srnrti da vas duh moj slidi
v tron vekovednosti, gdi sam s vami sidi. (IV. 35-38)
Svomu sinu Jurici ucjepljuje velike kriianske
nauke. Rek bi da je pjesnik naumice uveo u ovu dramu
proti povjesnim dinjenicam i Juricu, junakova sina,
da moZe istaknuti i ovaj dio junakova karaktera :
Nastoj sluZit Bogu, Jurica sinak moj,
na moju gljej nogu, ki imih ljuti boj ;
stupin mojih v tragu tvrdo ti vazda stoj,
jer ti j' v trudu vnogu puS6ati L,itak tvoj (IV. 4o)
Akad ga 5a1jepak, da ponesepismo kralju Maksi-
milijanu, tu Zrinski : otac ujedno i savjetnik, tu je
njeZnost pomije5ao sa razborom. To je karakter
junaka, koji pregara, i oca, koji misli na svoj po-
Ne drZ' se tamnosti, gljej drugih dobrote,
jer vsakoj ludosti puno je sramote ;
U kratkoj mladosti ne zbiraj lipote,
sveta hinbenosti nestalne slipote.
Nestalno je, Sto svijet dava, jer opet otimlje.
Nema na svijetu pravoga podinka ni pokoja. Kad
sam se javio za svijet, zaletjele me nevolje, pa sam
da se ponizim do zemlje. Samo kad sam
se Bogu obratio molitvom, on mi je dao svaku sredu
boju, u polju, u kuii" ; za to
Sinko, sluZi Boga, njegve pute brodi,
ki budu6 Bog vsega dlovikom se rodi.
Da te ruka njega sagdi sreino vodi,
a tvoja zmoitoga Turka da oSkodi.
Na guste obrati spomeni se moje,
kot nrlad oral leti, da dinjenje tvoje
mene ne odjeli, neg s poganom boje
d r i : ,d a v s a k s m i r e t i : d i t e b a n o v o je.
Zatim mu obe6aje, da 6e na drugom svijetu za
Jurica u svom odgovoru ocu odaje se njegovim
to mu daje, da tzide iz Sigeta, jer bi se moglo re6i,
nadkom imenu !
Ovaj dijalog izmedju oca i sina, izmedju orla i
orlovida, spada medju najpotresnije u cijelome posu.
Zrinski je destoputanazvan Hektorom Si-
geta, ali on se odaje viSim, nego je bio Hektor. Njegova
djela nadkriljuju junaitva Priamova sina. Slave nje-
govih junadkih djela poznata je neprijateliima. Meh-
met kaZe Skenderbegu,koji ga savjetovaie, da se duva
Zrinskoga :
A Sto mi svom hvalom spomina5 Zrinskoga.
JoS i pod Stambulom dusmo ga vrloga.
r9c cHERUBTNSecvrC

On je vi5ekrat dotjerao cijelu carevu vojsku, pamtiti narodi, njega 6e cijeniti sve dotle, dok se
svu sultanovu mo6, u najveiu ,,z1ovoljnost".Zato .bude cijenio samoprijegor, poZrtvovnost, prijezir Zi-
je car htio vi5e puta oboriti na njega svu silu, ali nije vota u borbi za nadela, bez obzira, je su li ta nadela
mogao. objektivno opravdana i dobra, bez obzira na to, je li
S toga, kada se zadrje medju Turcima, da je se on Lrtvovao za dobru stvar, za spas svoga na-
banuo Zrinski, nastade takav nered, takovo bjei:anje, roda, svoj e otadZbine.
da jedni kolju druge. Tolika je mod njegova imena ! *
Tako su bjeiali Trojanci na poklik Ahilov, tako na Osim glavnoga junaka pjesnik nam je naslikao
poj avu Potrokla, odjevenau Ahilovu oruZju. Gdje se on j o 5 n e k o l i k on j e g o v i h d r u g o v a u F a r k a S i i u ,
pokaZe, neprijatelji su poraZeni.Ne moZe im pomoii u D e l i V i d u , u R a d o v a n u , u Radivoju
ni preteZitost broja, ni lukav5tina. Gdjekoji se je i u J u r a n i 6 u . D r u g en e s p o m i n j e m .
Turdin usudio pribliZiti se banu i u bijesnoj smjelosti FarkaSi6 s e i s t i d eu p o d e t k ub o r b e ,k o d S i -
dignuti na njega mad, ali je odmah smr6u platio tu klo5a, gdje se uz ostala junadka djela uhvati u ko5tac
smjelost. Taj ,,Sigetski Hektor" nije naSao u Sulej- sa hrabrim Rahmetom. Lijepo nam ga prikazuje
manovu taboru svoga Ahila. On ne moZe pasti od pjesnik, kako tjera na alaje Turke i medju njih si
ljudske ruke, on pada od ruke boi:je, ili po grdku otvara Sirok put. Svi se dado5eu bijeg osim Rahmeta,
od sudbine. On je u tom slidniji Ahilu nego Hektoru. koji diZe bat na Farka6iia i udari ga po glavi u isti
Zrinskomu je ve6 s podetka Bog dosudio, da pogine, das, kad ovaj omjeri pu3kom i sastavi protivnika sa
kao Sto i Ahilu sudbina. Ahil pada pogodjen strje- zemljom. No od Rahmetova udarca pade i Farka5id :
licom iz Parisova luka, a Zrinski od puidanog zrna. kot kad javor mali zelenjem okinden
nepoznata du5manina. Zadnja njegova provala iz v gore se provali prik jelvom priti5Cen,
grada takova je, da je bila kadra protjerati u bijeg s konja se obali Farka5ic odiden,
je
svu silnu carevu vojsku, nakon Sto smaknuo samoga a to Rahmat zli svrh njega kot smuden.

cara. Da mu nije bilo sudjeno, da pogine, on bi bio
iznio pobjedu.
Jedino tako je mogao svrSiti junak, kojemu je delu bojovnika, koji se kunu banu Nikoli vjernost i
sultanov poslanik priznavao vrhunac juna5tva i ustrajnost do kraja. (V. dio.) No u VII. dijelu dim
slave :
veruj ridam mojim i nu posluhni me,
jer je na najveiem mistu tvoje ime ;
pred vsakim oblidjem dastno je tvoje sime
jur ni viSe ob dem da je dvigne vrime. (VI. 38)
Da se takav junak odrZi na svojoj visini, ne
smije poginuti od ljudskoga mada, no od Boga, ,,od
starog krvnika", kako kaZe narodna pjesma za Kra-
ljeviia Marka. O tom je osvjedoden i sam Zinski,
kada kaZe:
Ako nam Bog po 51j e za grihe mad britak,
ter nas caru odalje poda za dobitak,
s drage 6emo volje toj smrti dat Zitak,
al 6e i vam poslije dodijat rasutak. (VI. ++.)
Pjesnik je ovakovu junaku postavio i dostojan
nadgrobni nadpis.
,,Kot Hektor destiti, Troje obranitelj,
ja sam obraniti slavni Siget hotel
i pod njim vmriti.
,,Pokazah poganu po vsud velikomu,
protivu Turdinu Jehovi zmoZnomu,
da sam znal sluZiti.
Ranjen Farka3id bi prenesenu Siget, gdje nakon
malo dana ozdravi, jer nam ga pjesnik spominje na
podinje prava opsada grada, Farkaiii podleZe dobi-
venim ranama. Umire pun Zalosti, Sto ne pada kao
junak na bojnom polju, te klide sa Vergilovim Enejom
u smrtnoj pogibli na moru:
Oh stokrat blaZeni, ki za domovinu
Zitak svoj promini i glas mu ne zginu.l
Zalost Zrinskoga i svih drugih junaka za Farka-
5i6em pokazuje, kakav je on ugled rLivao medju dru-
govima. Njegov ukop i naricanje nad njim dira dita-
telja duboko u srce. Pjesnik se je poneSto zbunio,
kad je Farkaiita ozdravio od zadobivenih rana, a
kasnije od tih istih rana umre. Valjda je zaboravio
na prizor opisan u V. dijelu.
. I njemu je na kraju svoje ,,Sirene" spjevao nad-
grobnicu :
,,Beh v broju vite5tva
v radunu junaitva,
ali rok ne hti5e.
Zalova me Zrinski,
plaka ban hrvatski,
ki Stit Krajin' bise.
Slavil me je ostanak

'
,,Prij' sam htil izliti do kaplje krv moju,
nego zakratiti didnu virnost v boju
*n:"ffll,3ilT"*.,
i i,itak pustiti".

Nikola Zrinski Sigetski u pjesmi i u povjesti 1 . . . O terque quaterque beati -

Quis ante ora patrum
spada medju najvede junake dovjedanstva.Njega ie Troiae sub moenibUs altis - Contigit appetere . . . (Aen. I.)
t
 NEOTETA BASTINA
Radivoj i Jurani6 d v a s u j u n a k a ,k o -
jima je pjesnik podao karakter, za koji se ne zna u
povijesti, ali s estetidkih razloga veoma dobro dolaze
u ovu pjesmu. U svakom eposu dovjek nalazi ova-
kova dva junaka, dva nerazdruLiva druga i prijatelja,
koji su spremni ledan za drugoga i i:ivot Zrtvovati.
I prije Vergilovih Euriala i Nisa nalazimo takovih
karaktera u Ilijadi, kao Ahila i Patrokla. No ti su
nam pjesnici protumadili uzrok herojskog prija-
teljstva medju junacima, dodim na5 pjesnik o tome
ne kai.e niSta. Kad nam ih pokazuje na djelu, oni su
nerazdraLivi prijatelji. Jedan bez drugoga ne moLeLi-
vjeti. S toga Juranii ne dopu5ta, da se Radivoj udalji
od grada, ma koliko velika bila i njegova i:elja, da po-
nudi banu svoju sluZbu i Zivot. Ili oba, ili nijedan.
Nesebidni su to junaci. Za banove darove i obe-
6anja ne mare. Jedina im je utjeha i radost vr5iti
svoju duZnost prema vjeri, otadbini i svome banu.
I njihova srca gore od Zedje za slavom, da se ovjeko-
vjede junadkim dinima. A ta ih Zelja i upropasti.
Mjesto, da tiho i mirno prodju kroz du5manski tabor,
te da tako izbjegnu pogibli, da ih Turci brojem ne
satru, dadu se u klanje neprijatelja. Tri tisuie Tatara
ih opkoli. Radivoj umade, ali ne umade lwaniC Zato
se Radivoj vraia natrag, da oslobodi prijatelja, ili
da s njime zajedno pogine. To je bila ludost, bezumlje,
s njegove strane. On je mogao uvidjeti, da 6e i sebe
upropastiti, a da ne ie spasiti prijatelja. Ali Ijubav
ne znade umovati, ona je slijepa.
Nad junacima pjesnik je ganut, te pjeva:
O cvitu vendeni, Juranic vojvoda,
viteL,e vjerni sigetskoga roda,
O lilium Zeljni poglavita roda,
bana slugo verni, kakva mu te j' Skoda.
A kada pade i sam Radivoj u nejednakom boju,
pjesnik je zavidan i jednom i drugom junaku, pakiide:
O trikrat blaZeni, vi vitezi didni,
vi ste izneBeni svrhu svih hval' sricni,
lipimi imeni, s kimi ste sad mudni,
gdi su boZji verni, biti cete vidni.
Pretjerivao bih, kad bih dana3nje na5e narodne
prilike prenio u pjesnikovo doba, ali ne ie biti valjda
bez razloga,da j e pj esnikizabraoJurani6uzadesnogpri-
jatelja ba5 Radivoja vojvodu, koji imadja5e pod svoju
zapovjed ,,sto Vlaha". - Njihova nadgrobnicaglasi:
Cestiti smo bili,
Dokle smo Zivili,
sad pri Bogu mili;
polag velikoga
Miklou5 Zrinskoga,
koji smo sluZili,
Za vernost krv dasmo
i i.itak puStasmo
i raj smo dobili".
I9I
Deii Vid Zarkovii : u z b a n aZ r i n s k o g a
zarzimlje bez dvojbe prvo mjesto. Njegov je karakter
o b r a d j e np o k a r a k t e r u T a n k r e d i j a u Tassovu
, , Os l o b o d j e n o m J e r r z a l i m u " . D e l i V i d u
ne moZe odoljeti ni turski ponajbolji junak, s kojim
dva puta dijeli mejdan i oba puta ga nadvlada.
Pjesnik nam ga prikazuje odjelito od ostalih
krS6anskih junaka.
Na njega upiru pogled i kr56ani i Turci. On je
,,prestraSnibid", on ,,trijesak" turskoga tabora.
Spodobit je njega malo k oroslanu,
jer ga ni bliZnjega Mardu nezdrZanu;
oko spu56a toga oganj, smrt i ranu,
Ianda mu se duga vlede na ramenu.
Na njem bi pancirska ko$ulja od svile,
njusna kapa stika, (ez pleca mu vdilje;
na njoj krila Zihka sokola se bile,
buzdohana tebka ruke su mu vile.
Do zemlje mu vise na petah ostrozi,
poleg bedra mu se demeckinja vozi ;
spod ovoga vise kot spod Stita vnozi;
jak, hitar spozna se, srdit kad se grozi.
Razumnosti veie jur ne more biti,
da godir on hoie, vridno j' udiniti;
jer se nigdar nece na 'no potegnuti,
koje ne bi viie moglo potvrditi. (V. 70-23.)
U okriaju sa prednjom Sulejmanovom vojskom
Deli Vid natkriljuje svoje drugove. Ni5ta ne moZe
zaustaviti njegov bijes. On sam skade preko rijeke
Alma5a, da udari na janjidare. Na prvom sukobu pro-
bode mladog turskog junaka Hamvivana. Za tim
stane nogom na njegova prsa, te:
kakono oroslan na dobitku svomu
Sede se obrtan u srcu jadnomu,
sad zgleda kot ladan, sad stuplja k mrtvomu,
veseli se vmackan u plovu krvnomu,
tako i Deli Vid vije svojom dugom landom stojeii na
ubivenim neprijateljem i gledi, ho6e li se jo5 tko
pribliZiti. Uz to stade svladiti s neprijatelja bogato
odijelo. Na povik Ali-kanbera usmjele se Turci te se
stanu kupiti oko Deli Vida, pa ga opkoli5e.
Tu Vid ko peiina med valovi sta5e
krupovit ko stina oblak razganjaSe;
silna mu godina jur Stit spunjava5e,
strilom, landom drna kad ga zakriva5e.
Tad skodi prvi Kanber, da osveti gospodara
Hamvivana, za ovim navale Kurt-Aga, Ibrahim,
Ali-Kurt i Zinzin-Aga, ali Deli Vid odoli svima. Di-
jelom posijede,dijelom rastjera te se vrati plivaju6
preko rijeke k svojima.
Smrt Hamvivana izazva na Deli Vida osobitu
osvetu Demirhana, jer mladi Hamvivan bje5en njemu
od oca preporuden. U Demirhana na5ao je Deli Vid
pravoga suparnika, dobra junaka. U sedmom dijelu
pjesnik nam prikazuje dvoboj izmedju te dvojice,
r92 CHERUBTN SpcvrC

koji u mnogome nalidi mejdanima na5ih narodnih ravno ta dva tako viteza dini5e,
pjesama. Pjesnik opisuje njihov sukob : sami na se vsako nagnut z1o Zeli5e :
jur Demirhan kako i povodnja biSe,
Kot kad 'z Llbije dva ljuta oroslana Radovan nikako al zrr'ar'jkat ne htiSe,
stanu se gizdava v pustinji l;.eznarra,
tu toga zaziva nit su si podana, Demirhan je jadi od Radovana, te ga povali
tak bihu dva ova viteza ri,gana. poda se, ali i Radovan, smrtno ranjen, povude supar
Srdit bi Demirhan kot kada vuk stede, nlka za sobom i
Deli Vid pak stalan v pravoj veri veie,
grizeii ga preda Bogu duSu vernu.
vsaki naprotivan stra5ne odi meCe
Pod vitezi zemlja j' dvimi zajetala,
po medih jim dudan sunca zrak preme6e. (VII. ro3-4)
kot s visoka kada j' hrasta kita pala;
Na ovom prvom mejdanu ne moZe da jedan dru- verovat je komaj, kad su se metala,
da se zemlja tih kraj ni 5 njimi raspala.
goga nadvlada, no6 ih dijeli. Sastadode se oni opet
pred gradom na odigled jedne i druge vojske. Sad bi Pjesnik na koncu kai,e, da je uspomena Rado-
DeIi Vid bio svladao Demirhana, ali nevjera turska vanova,,vridna, da se mladjim preda na vjedni :uzor".
toga ne dopusti. Zametne se borba izmedju krdiana
i Turaka. Deli Vid prodje nepoznat u turski tabor
Nije nam ,"*o t.SJ"nske junake prikazao u
i tu boravi neko vrijeme, dok ne dodje po njega nje-
ovoj golemoj borbi kao neustra5ive pobornike Zeljne
gova lijepa Zena, koju na mejdanu bija5e dobio od
slave, nego nam slika i protivnike opojene istim duv-
Jrrra.ks",pa pokrstio i vjendao.
stvima. Grde se i psuju ti junaci medju sobom, ali
DeIi Vid i po tre6i put dijeli mejdan sa Demirha- su junaci s jedne i s druge strane.
nom, kojega napokon nadvlada, ali i sam pogine, Medju Turcima Zrinski nema takmaca, ali De-
ne mogav preboljeti tolike rane. liman i Demirhan stoje dostojno uz bok ponajboljim
Juna5tva DeIi Vidova nadvisuju juna5tva ma branidima Sigeta.
kojega heroja sredovjednihepopeja. Bez pretjeranosti Sam Sulejman nam je prikazan u veoma lijepu
realnasu njegova juna5tva. On je tip pravogahrvatskog svjetlu. Ako mu oduzmete, Sto je bio Turdin, kai:e
narodnog junaka bez smije5nih i uzvelidanih pustolo- pjesnik, ,,bolje 6udi turske nigdir ni viditi".
vina, kako se dolikuje zatodniku uzvi5enih ideala
vjere i domovine. I njemu je pjesnik postavio nad- Zmed pogan ne biSe na svitu takova,
pameti najlipSe, ruka junakova,
grobnicu :
ka vnogih pobiSe i s vnogim harcova.
,,I ja se proslavih, eerbu v misec Zarki JunaStvo, razumnost staSe v njem jednako,
ki ne malu vdinih zabih otomanski vojni5tva marljivost znadi5e ga jako. . .
negda Skodu Turkom. mojom sabljom britkom
Bio je do dude okrutan i prama svome rodjenom
Polak BoZjeg sina sinu, kojegaje dao zadaviti za ljubav svoje ,,rumene
dom i gospodina RuZe". Bio je ustrajan u provadjanju svojih osnova.
smrti dah krv Zitkom".
Niti su ga uspjesi zanaiali, ni neuspjesi potrli :
Takovu junaku je i pristajala junadka Lena, On kot prut ne bi5e, sta5e kot pe6ina.
dobivena na mejdanu. I ovo je prava heroina, ka- Slap ga ne spla5i5e nit morska pudina ;
kovih nalazimo u epima srednjeg vijeka. No te5ko ako kad slomi5e jakost kaurina ;
ni5t ga ne napri5e takova novina.
joj je na6i prave paralele. Imade neSto od Tassove
Klorinde, ne5to odErminije, ali nije ni jedna ni druga. Za to ga pjesnik prispodablja u dolasku u ,,naSe
Ona je na5a narodna junakinja : skromna, vjerna i strane" sa ,,stra5nim zlim oblakom", koji prijeti po-
odana svome muZu do samoprijegora.Ljubav ju dini razom i rasutkom.
junakinjom, a ne i,ella za ratnom slavom. U Delimana je pjesnik ulio neito od Tassova
Rinalda, a u Demirhanu imademo pravi tip Tassova
Arganta. Na druge turske junake nije se pjesnik
toliko osvrtao, koliko na ovu dvojicu. Demirhan
R a d o v a n moZe Uoio;r,o stupati uz Deli Vida,
nosa5e strahom, kad god se spu5ia5e". Za
Farka5i6a, Radivoja i Juraniia. Kada se hvata u ,,smrt
njega imade ovu krasnu prispodobu :
ko5tac sa ,,straSnimDemirhanom", ponosi se svojim
Kako pozoj ljuti, kad vidi dobitak,
hrvatskim imenom, te mu trdi u susret.
krvno grlo spusti na dlovedki Zitak,
Kako kada di5i medvid s driva meda stekle si deljusti larnTje za napitak,
na bukvu stupiv5i, pada 5 nje kot s leda jad 'z sebe zrinuti mislec za dospitak:
s noktami ju objamSi grize zttbi spreda Ravno stuplja tako Demirhan nemilo,
koru obeliv5i korjen joj izjeda: od jada, veliko v kem ni besid' bilo . . . (X. zz)
 NEOTETA BASTINA.
Delimana karakteriSe njegova odvaLna provala
u grad, gdje tjera Sigedane sve do trga. Pa kad ga
kr5ianska vojska stane opkoljavati, ne dade se u
bijeg, nego lagano, rude6i uzmide natrag ne napuita-
juii borbe. I u njega kao u Tassova Rinalda jada je
ljubav zarutnom slavom nego li za ljubavnim uZitkom,
pa kad ga car i vojska zovu natrag u tabor, napu5ta
svoju Kumillu.
Deliman nije divlje iudi, iiao Demiriran, ali je
za to naprasit, nagao, neobuzdan u strasti. Ne boji
se ni samoga cara. Jednu porugljivu rijed platio je
Rustan Zivotom. Svjestan je svoje snage, svoje hra-
brosti poput Ahila. Kad se osjeti uvrijedjenim, ostavlja
carev tabor, traLe(i utjehe i odmora u prirodi i a5i-
kovanju. I njega u tieskobi trai.e i mole, da se izmiri
kao Sto moljahu Ahila i Rinalda. On je jedini bolji
junak u turskoj vojsci, koji je do kraja ostao u Livottt
i dodekao pad Sigeta : svi ostali zaglaviSe u borbama
i u mejdanim sa kr56anskim vojnicima.
VII.
Osamnaest godina poslije sigetske katastrofe t. j.
god. 1584. zadranin Brno Iiarnaruti6 objelo-
dani mali epos pod naslovom : ,,Yaze(e Sigeta grada,
sloZeno po Brnu I(arnarutiiu zadraninu. In Venetia
r5B4 ad instantia di Rugier di Alba", i posveti ga
,,prisvitlomu i uzviSenomu gospodinu Jurju Zrin-
skomu, svome gospodinu". U posveti govori, da je
juna5tvo iskazano pri vaze6u Sigeta od Nikole Zrin-
skoga, njegova oca, tako veiiko, da mu se svijet jo5
uvijek divi i divit ie se, pa se ispridava, Sto se je
usudio on ovako veliko djelo opjevati.
Epos je razdijeljen u detiri ,,dila".
I. DIL. U uvodu kaZe, dat 6e pjevati pohod Suli-
mana u Ugarsku. Nabraja ztt tim mno5tvo sakupljene
vojske. Slika nam najprije cara Sulimana na konju.
Opis je ne5to predug za oval kratki epos. Za tim na-
braja Janjidare, Spahije, Sulfatare. Za ovima dolaze
mnogobrojni Crnci i eirkasi, pa prosjaci goli i bosi.
Vuku zairt ili je nose na sebi kamile, dromedari,
kobile, mazge i magarci. Ratne sprave vuku bivoli.
Na delu tom odjelu stoje karamanski beg, bosanski
beg Sokolovi6 i blagajski beg.
Ta nebrojena vojska pade dne 15. lipnja pod
Sarajevo.
II. DIL. Car sazivlje vije6e. Naredjuje, da se
odmah popi5e sva vojska, da joj znade broj. Salje
H a s a n Bega sa jednim odijeljenjem na Dravu, da
mu gradi most.
Hasan prispije na Dravu i stane graditi most
uz velike neprilike, jer 5to ob dan sagradi, ob noi
voda odnese.
Posljednji Zrinski i FrankoPani.
r93
SandZak T aralija vodi prednju carevu
vojsku. lVlost jo5 nije bio gotov na Dravi, nu on
prodje sa svojima na ladjama i dopre do Peduha,
gdje se utabori.
Kada za to doznado5e ban Nikola Zrinski i hr-
vatski njegovi junaci u Sigetu, stado5e klicati od
veselja i radosti s toga dasnoga posjeta. Ban odmah
p o s l a G a d p a r aA l a p i i a , M i k l o u d aI ( o b c a , P e t r a
Patadiia i Papratovi6a Vuka sa rooo pje-
Saka i 5oo konjanika kSiklo5u i k Peduhu. Ovi nadjo5c
Turke, gdje se sa svim bezbriLno zabavljaju, te udare
na njih. Nastade stra5an pokolj veorn& vjeSto i jezgro-
vito opisan. NaSi se za tim vrate u Siget nose6i sobom
veoma bogat plijen.
Zrinski dade gozbu u podast pobjediteljima.
Ov gospodinZrinski drZao je dvor otvoren:
eeski, vla5ki, nimski, si'aki j' u njem dvoren. .
A Hrvati bihu njegova dvora dast
I u njemu imihu svaku voju i vlast.
Za to je Zrinski ovom prigodom priredio jo5 sjaj-
niji dodek nego obidno te pohvali svoje junake. Za tim
Zdran-tcepijahu u zdrar'ljc cesara,
vino prolivahu u pogibelj cara.
Dok su oni tako u zabavr, dodje ulak javljajuc,
da je sultan odludio doii pod Siget sa cijelom svojom
vojskom, pa makar on sam sa svim Turcima puginuo.
Ta vijest ne5to ohladi gostove te se gotovo i za-
misle. Na to ih Nikola Zrinski tje5i nadom u Boga
i u svoje desnice.
III. DIL. Car Sulejman osam dana kasnije dodje
sa glavnom svojom vojskom na Dravu. Punih Sest
dana je prelazila vojska preko lijeke. Tu doznade,
da je njegova prednja vojska kod SikloSa sa svim
razbijena. Na tu vijest se silno uzruja te zapovjedi,
da se sutradan u zoru udari prama Sigetu. Prvi je
konak kod Siklo5a. Tu dade pogubiti pa5u A r s I a n a.
Poslije pet dana Sulejman pade sa vojskom pred
Siget (sv. Lovrinac).
Ban Zrinski okupi na trgu grada svoje hrabre
vitezove, te im stade u poduljem govoru nabrajati
njihova junadka djela izvedena proti Turdinu, s toga
se ne smiju bojati. Ma Sto se dogodilo, treba pamtiti :
Gdo poStenjemspravan na ov svit vmira
vidni mu glas slavan do nebes dopira.
Slavnijega rata od ovoga nije bi1o, a ni slavnije
prigode za junaka, da se prodidi. ,,Ako i umremo,
du5e 6e nam po6i u raj. Ako je Bog odludio, da osta-
vimo ovaj svijet,
mi iemo ga Pustit slavom take dasti,
da ju ljudi izustit ne 6e imat vlasti,
tak da vec ne umru nigdar vam imena,
dodim god rike vru i teku vrimena".
26
r94 cHERUBIN SBcvrC

Na koncu im obe6aje, da 6e sam u svem pred- na 28. kolovoza i potraja neprekidno dan i nod za
njaditi, te neka njega slu5aju. Na to se svi zakle5e: osam dana. KrS6ani bjehu prisiljeni povudi se u tvr-
za virt kr5dansku protiviti do smrti djavu, dok sve naokolo gori u Zivu plamenu. Tu vi5e
tu silu pogansku, ka nas grede trti. nema obrane. Sto je preostalo Livo, to je ili ranjeno
ili izmoreno.
Za tim ban daje naloge, kako se vojnici moraju
Zrinski okupi oko sebe te preostatke te im spo-
pokoravati vojvodama, kako moraju briLno duvati
minje, kako je zlo(ai opadina zavladala u Ugarskoj.
zidine grada, pa ih puti, da
Ljudi zanemarili dobra djela, odmetnuli se od Boga
nigdor ne govori s Turci ni primi list
i od majke crkve, za to Bog ho6e da kazni taj narod.
pod prijetnjom smrti. Ako ostanemo, kai,e, daije u gradu, sudjeno nam
Na 3o. srpnja bane pod grad prvih ro.ooo Turaka. je da budemo plijenom vatre, a to bi bila sramotna
KrS6ani provale iz grada, da ih tjeraju. Nastade smrt za ovakove junake.
straSna bitka. Svaki dan nadolazi novih turskih deta,
NaS vite3ki Zitak sluti ie do suda
a 5to ih vi5e dolazi, viSe ih pada. Tako se nastavlja biv poSten dospitak od naSegatruda".
borba do Sestogakolovoza. Toga dana navali sam car
Za tct najbolje da izadju iz tvrdjave te da poginu
s cijelom svojom vojskom i opkoli grad. Od silna
na bojnom polju.
broja vojske, kaLe pjesnik, da polje pobijeli dergami,
Ban zatim nalai,e svome slugi, da mu iznese
kao da je snijeg pao.
Za to se ne popla5iSe sigetski lavovi. Oni ustrajno najsvedanije odijelo, da stavi u dZep sto zlatnih ce-
kina za onoga, koji ga ubije, ostalo dade uni5titi.
brane svoj grad. Navaljuju iz njega te se bore od
jutra do mraka. No ipak bijehu prisiljeni zakloniti Svi na okupu izadju iz grada. Lovro J u r a n i 6
nosi barjak.
se za zidine. Sada ridu topovi sa bedema, a Turci
Na njihovu provalu stanu Turci bjei;ati na
im odvradaju.
sve strane. Golim sabljama u ruci tvore prava du-
Sultan 5a1je poslanstvo u grad sa zahtjevom,
desa. Na Zrinskoga se nitko ne usudjuje navaliti.
da mu ga predadu. Ban odklanja zahtjev.
Napokon kr56ani bjehu prisiljeni napustiti novi Glede6 taj prizor rekao bih, da ie sretno kroz vojsku
provaiiti, kad iz nepoznate ruke hitac pu5ke pogodi
grad i zakloniti se u stari. Kad se povuko5e, ostavi5e
bana u delo te se sruSi mrtav.
za sobom samo razvaline. U starom gradu se brane
Sokolovi6 ga nadje medju gomilom mrtvaca,
deset dana. Tu padoie junaci Martin Boinjak,
BlaZ dijak, Dando Ferencz, odsijede mu glavu i poSalje kralju Maksimilijanu. Ovaj
stari Lovrinac,
ju dade zakopati u crkvi sv. Jelene.
Marijan S e k u l i 6 , Juraj P e t a r B a t o y i Rn-
dovan Andrija. Ovo je kratak sadrZaj Karnaruti6eve kratke
Car je Sulejman srdit, Sto taj maleni grad za- Piesme'
,F
ustavlja cijelu njegovu vojsku i danomice ju niSti.
Za to zove k sebi pa5u Sokolovi6a te stadeTko sada prispodobi ovu pjesmu sa ,,Obsidom
koriti njega i ostale vitezove s nevaljalj5tine. IiaZe,
Sigeckom", vidjet ie, da osim slidnosti, koja pro-
da ie on sam iza(i u bitku i prvi juriSati na grad.
istide iz historijske istine, imade amo i tamo i drugih
IV. DIL. Sokolovi6 sazivlje paSei vezire na vije6e, srodnosti, po kojima je dopu5eno suditi, da je Zrinski
da im saop6i carevo raspoloZenje, njegovu srdZbu na poznavao Karnarutiievu pjesmu i njome se okoristio :
njihovu lijenost i dvrstu odluku, da ie sam stupiti na ona ga je valjda i nadahnula, da se prihvati ba5
delo vojske i za(eti juri5e, makar poginuo. Pale za- ovoga posla.
stidjene s toga ukora odvaZi5e se na odludan rad. Razdioba ,,Obside Sigecke" na ,,dijelove", a ne
Najprije odvrate vodu, Sto je tekla oko grada, na ,,pjevan1a", na ,,glave", na ,,pjesni", na ,,knjige"
za trm stado5e sna3ati drvlje, da podignu nasipe. potsjeia na razdiobu t ,,Yazeiu Sigeta".
Kada to izvedo5e, dadoSe nalog, da se podme juriS. I I(arnarutii ho6e, kao i pjesnik Zrinski, da je
Prvu navalu krS6ani sretno odbiju. Bog poslao na Ugre Sulejmana radi njihovih grijeha
rJz to car sjedi u svom Satoru i grize se od jada i bezakonja.
i muke s tolika neuspjeha, te mu srce klonu. Soko- Osim toga imade potankosti u opisima, iz kojih
lovi6, doiav pod njegov dator, nadje ga mrtva. Ni- se mora zakljuditi, da je pjesnlk ,,Zrinijade" dobro
komu ne priop6i te tuZne vijesti, nego posla po ca- poznavao ,,Yaze(e Sigeta" i njime se sluZio.
reva sina Selima. A uz to zapovjedi ponovni juriS. Karnarutiievo je djelce spjevano u dvanaester-
Turci ho6e da svakako upale grad, za to nose cima sa srokovima na kraju i u sredini bad kao i u
drvlje, smolu i sve, ito je za poi.ar. Taj je juri5 podeo ,,Zrinljadt". Opis Sulejmana i njegova konja arapina
ffie,ffifu,fifufi&,ffi&ffift,.
ffi l,.r,
'""'f;*fTlil*,
.r r t: h
W

;;rf,ff
H'"EB:"*nrm
^: -- -^t- l?- ^^-^Jil-
p
q Komailzeobouoi" pogodbiodrrihu' h
d I iur negii charnoi" tmc lze odilihu' p
q rLr.. h
'.,13::l'l1f; P
ff ilT,'H:f,
ffi on togaodbiffe.':gu Bika,
di,,
otifzka'-.
nyeg^
h
p
ffi
q xor to"g*ihezbiffe"P,&kuaravelika' h
P
ffi
d
h
p
q h
# *ffiB#FffiB#Fffiry-
p
h
€ ;#Fffi,8#"Hffi.8-
p
b
€ uBffi* p
h
p
# u#FffiB#$r h
H
q
.*ffim$- p
b
# nffiB* P
h
p
ffi?H
dd
b
FP
q b
dd DEL p
s Egs€s
STRANICA IZ ,,SIRENE".
I96
u jednoj i drugoj pjesmi slaZu se gotovo u tandine,
samo ito je u Karnarutida ne5to dulji. U jednoj
i drugoj se kaZe, da mu konj ,,noge lipo diZe", da je sam pomijeiao sa bajkami, nu tako sam naudio od
,,krvavih odiju", da mu je ,,glava suha, mala", da Homera i Vergilija". Da su ga dakle nadahnjivali kla-
,,mu pina skades ust". Jednako se spominju ,,grive sidki pjesnici, i to ne samo dva spomenuta, nego i
tanke visoke", ,,prsi otvorene".
,,Obsida Sig." IL 35.
Pokorno pod carom i tiho korade,
al kad car strimenom malo krede jade,
ravno se ko vitrom bistri sokol smade.
Karnarutic I.
Illiran i tih biSe, da brt kako sokol
kako dovik hti5e i srdit i ohol.
Kada pak opisuju u sedlu velikoga cara, Zrinski
pjeva :
na glavi mu tanki turban sta5e spravno
dvoji s njega struki svijahu se slavno,
bled v obraz, dvrst v ruki, brade side dar-no.
Po pleci mu shaja vsa ll.az.dija zlata,
iz l<aftana halja lipo dugovata;
visi N,Iisir sablja s pasa do poplata,
Grku j' zneta bila cesa"ruiz vrata (II. 36. 37)
A Karnarutii :
Bel, tanak tulipan bi5e na glavi svit,
A za njim zadiven prolitnje ruZe cvit,
A na njem hazdija z gola zlata tkana
na dar malo prija ka mu bi5e dana
iz ruke kr56anske. . .
Pasom se je opasal Stipana Hrcega,
a sablju pripasal bi5e Skenderbega.
I kasnije se opisivanje vojske careve u jednoj
i u drugoj pjesmi slaZe. Isti duh, isto duvstvo, isto
osvjedodenje nadahnjiva Zrinskove govore kod obaju
pjesnika.
No ako prispodobimo ta dva djela s druge,
s estetske strane, nema dvojbe, da se je pjesnik
,,Obside Sigecke" visoko visoko vinuo nad pjesnikom
,,Yaze1a Sigeta" i Sto se tide pjesnidke invencijc
i obradbe karaktera, i pjesnidke dikcije i razvitka
radnje. Samo sa jezidne strane Karnarutii je ne5to
dotjeraniji od Zrinskoga. A to nije njegova zasl:uga,
kao Sto se ne moZe upisati u grijeh Petru Zrinskomu
njegova manjkava, nedosljedna i pogre3na dikcija.
Oba su pjevala onim jezikom, kojim su govorili kod
ku6e. Petar Zrinski je govorio i dakavski i kaj-
kavski i Stokavski pomije5ano. Rijedi je krojio na
svoju, pozajmljivo iz tudjih jezika, sklanjao po-
gre5no, kako je govorio. A Karnarutii je dakavac
natrunjen mjestimice Stokavitinom. Vladao je bolje
jezikom nego Petar. A rz to je imao i viSe vre-
mena, da svoje kratko djelce dotjera i formalno
usavr5i do onoga stepena, do kojega je on shvaiao
savrdenje dikcije.
CHERUBIN SPCVIC
VIII.
Sam pjesnik u svojem uvodu kaZe : ,,historiju
drugi, osobito pak veliki talijanski epski pjesnik Tasso,
vidimo na prvi mah ditaju6 ovaj epos. Utjecaju tih
velikih pjesnikanije se mogaooteti po samom svojem
odgoju, koji se je osnivaona humanizmu.
Poznavalac klasika ve6 u prvom stihu ,,Obside
Sigecke" osjeia reminiscencijtt iz njihovih djela. ei-
taju6i u uvodu:
Ova ja, ki prvo v mojoj mladosti
nastojah marliivo v ljubve kriposti
suprot stah batrivo vsakoj okornosti.
sad iu spivat pravo Xlarda batrivosti
tko se ne ie sjetiti onog Ovidijeva stiha:
Ille cgo qui {ucrirn teneromrrrlusor amoLum?,. .
ili uvodnih Vergilijevih stihova :
Ille ego, qui quondam gracili. modulatus avena
Carmcn et egressus silvis vicina codgi
ut quamr.is avido parerent ar-va colono
g r a t u m o p u s a g r i c o l i se t n u n c h o r r e n t i a Martis
arma virumqlre cano...
g<ije pjesnik mantovanski spominje svoje egloge i
bukolike, kao ito na5 svoje lirske ljubavne pjesme,
koje smo gor(' ne-veli.
Kad ditamo invokaciju nadzemaljskoj nadahni-
vateljici :
Muza, ka vendena nisi lovorikom
nit kitja zelena nikakovom dikom,
nego si lirunjcna slavnih ciobrot Zitkonr
svih zrali:r sundena svitlo5com velikom ;
daj i penr jakcst da pravedno spiSe
tvoga sina vernost, koju ov imiSe,
l<oga slavim, stalnost, ki i umrit hti5c
za njegovu zrnoi.nost, ku zvisit Zeli5e.
liako nam ne 6e misao poletjeti na Tassovll invokaciju
O l{usa tu che di caduchi allori
non circondi la frontc in Elicona,
ma su in ciel infr:r i beati cori
hai di stelle immortali aurea coronet J
tu spira aI petto mio celesti ardori
tu rischiara il mio canto . . . . . (I. z)
Cijeli uvod je spjevan po Tassovu uzoru, pa
i ona telja, da on, pjesnik, Zinski i njegovi potomci,
dostojno budu nosili slavno ime svoga pradjeda
,,s istoka na zapad", odgovara Tassovoj i'elji, da
Mecenasnjegov Alfonso D'Este bude vrijedan su-
parnik Gotfridov u borbi proti istoku.
I naS pjesnik i Tasso podinje sa nebeskim utje-
cajem na ratne zgode, s toga nam opisuju raj i nje-
gove stanovnike.
Paklena Furija Alekto, koju razveza nebeski
poslanik te posla iz palrJa u Carigrad k Sulejmanu,
 NEOTETA BASTINA.
sjeia nas na Virgilijevu Furiju, koja se prikazuje
Turnu (VI.) sa istom svrhom ; sjeia nas na Tassovu
Alette, koja kao i nada uzimlje
il sembiante d'uom d' antica etade. . . (X. 8)
i prikazuje se Solimanu,da ga potakne na rat. Taj motiv
su imitovali svi veliki pjesnici. Gundulii imade Srdu,
koja se prikazuje Osmanu u snu pod oblidjem starca
hodZe.Klopstock umeie Sotonu, da se prikaZe Judi i
Kaifi. Taj motiv je upotrebio i Voltaire u svojoj epopeji.
Nada Alekto bodri Sulejmana neslogomkr56ana.
To je argumenatiTassoveAletto,koja obeiajepobjedu
di campomal concorde e in partescemo.
Pa kao Sto TassovaFurija poslije toga govora So-
limanu u srce udahne sve svoje otrovne bijese :
. . . le sue furie ardenti
spirogli al seno. . ..
Tasso:
Picciol s e g n o d ' o n o r g l i f e c eA r g a n t e
in guisa pur d'uom grande e non curante.
Ma 1a destra si pose Alete aI seno
e c h i n d i l c a p o e p i e g oa t e r r a i l u m i
e l' onord con ogni modo appieno. . .
Govor Alete Gotf ridu:
O degno sol cui d'obbedire or degni
questa adunanza di famosi eroi
il nome tuo che non riman tra i segni
d'Alcide omai risuona anco fra noi
e Ia Jama d'Egitto in ogni parte
del tuo valor chiare novelle ha sparte
* ki lip glas ne poje ili poglavarstvo?
Ne v' d fra tanti alcun chc non l' ascolta
com' egli suol le meraviglie estreme ;
ma dal mio re con istupore accolte
sono non sol ma con diletto insieme . . .
Ama il valor e volontario elegge
teco unirsi d' amor se non di legge.
Da si bella cagion dunque sospinto
r' ^-;.,;-;- - r^ -^ce a te richiede
T' affida forse il re malvagio Greco . .
il qual di chiari patti unito d teco?
La fede greca a chi non 6 palese?
tu da un sol tradimento ogni altro impara ;
anzi da mille, perchd mille ha tese
insidie a voi la gente infida avara
x<
Signor gra.n cose in picciol tempo hai fatte
che lungo eti porre in oblio non puote ' . .
Giusta d tua gloria al sommo e per i'innanzi
fuggier 1e dubble guerrte conviene,
r97
tako i na5a ,,zmije, gade, kade" navrnu u Sulejma-
novo srce ,,sto moZe najjade, da tomu poganu sve
srce rastode".
Kada nam pjesnik opisuje Sulejmanoveposlanike
k Zrinskomu, njihovu raznoliku 6ud, dodek u Sigetu,
njihov govor banu i banov odgovor, spontano nam
misao leti na poslanstvo egipatskoga vladara Got-
fridu Buljonskome, kako nam ga prikazuje Tasso u
II. pjev. kitica 58 i slijededim.
Tassovi izaslanici nalaze Gotfrida, gdje se medju
vojvodama dogovara, kao Sto i oni opisani u ,,Obsidi
Sigeckoj". Tassov Argante divlje iudi odgovara na-
SemuDemirhanu, a Alete sladorek pak na5emuHalul-
begu. Iznijeti 6u samo neke paralele, da se vidi odita
srodnost.
Zrinski:
T u D e m i r h a nn e m i l m a l o v s e p o S t u j e
kot da bi je ne vidil nit ridomne Stuje.
Tad Halul rrrkom v dilj ptta ponizu je
banu, kako j'umil, glavu naklanju je.
Govor Halulbega banu:
O ti (rede) zvizdo v Isusovern boje !
Kapitan i dudo v tem junadkom broje
nisi ti za ludo, vire ti je moje,
Kako kaZe dredo vsih, ki te nastoje.
I{oji orsag tvoje jur fle zrLa vite5tvo
koji kraj svita je, ki ne du juna5tvo?
Ki jezik ne priie tvoje slavno banstvo,
Kudagod svrtlina ishodi sundena,
ali j' zadnjim tmina zapadom skupljena ;
kud je mora ,jrna pudina stavljena,
vsud je, bane, didna dast tvoga imena.
Vsud ti je delo dudom velikim dujeno
i pred Sulimanom vrlo pohvaljeno,
juna5tvom, vite5tvom slavno, odideno,
za vsim, neg ni virom zmoZno uzvi3eno.
Za zrok nas obiju simo j' car odludil
vsu prijazan svoju po nam ti j' porudil. . '
Ali te prisega more a*)art^u^
Cesara nim5koga. . . ?. ..
Veruj Nimcu, da znaS kako suncu zimsku
od njega moi ima5 kad prime5 smrt tminsku.
JoS i sam to bolje mora5 razumiti
da bi te rad gljublje pod zemljom viditi,
neg da Ziva sablje moraju sliditi:
tak je Nimac volje tebi ugoditi.
Nlalo j' ki prijazan jur nim5ku ne spozna,
Ugrom je protivan i kruto dotoZna;
Hrvat, ki je vec viran, temu j' vei nazlobna,
vnoga j' za to vsak dan prilika sloZna. . .
Prijaznosti Nim5ka gdo b' ne zrtal poznati. --
r98 CHERUBIN SBCVTC

ch' ove tu vinca sol di stato avarrzi Jednom da ti ridom povim, gospodine,
nd tua gloria maggior quindi diviene' vdinil si na kratkom vnoga do istine,
Ben gioco d di fortuna audace e stolto naS tabor pred tobom malo da ne zgine,
'l ti s' dal kondu gradom, ti potre zidine.
por contra il poco e incerto il certo e molto.
'f Veruj ridam mojim i nu posluhni me:
jur je na najve6em mistu tvoje ime ;
Ch6 fortuna quaggiri varia a vicenda
pred vsakim oblidjem dasno j' tvoje sime,
mandandoci venture or tristi or buone jur ni viSe ob dem da je dvigne vrime.
ed a voli troppo alti e repentini
sogliono i precipizi esser vicini. . . Listor ob tom budi, da se ne poskali,
* da te ne u5kodi kakav vihor zali ;
S visoka kad godi sri6a Sto obali,
. Qui tacque Alete e il suo parlar seguiro na ni5tar dohodi kot iskra med vali.
con basso marmorar quei forti eroi,
Za to bii.i i ti pred sri6e s kuinjami,
e ben negli atti disdegnosi apriro
glas ne zlomi da ti vratnimi Lilami:
quanto ciascun quella proposta annoi.
Il capitan rivolse gli occhi in giro
trevolteequattro e mird in lronte i suoi Kad Halul dokonja, tad posta Saptanje
med vitezi bana i zubno Skripanje.
e poi nel volto di colui gli affisse
la risposta Da im ni stvar voljna, gleda Halul na nj e,
ch'attendea e cosidisse:
posalstva nijedna n i t g r a d a z d a j e n j e( + + )
+
Naobe dvi strane ban svoje razgleda,
Messagger, dolcemente a noi sponesti pak na posle spravne upre odi vreda:
or minaccioso, or cortese invito. vsak posluhom stane, (to 6e ban rec teda,
Se il tuo re m'ama e loda i nostri gesti a on usta slavne otpre slaiom meda :
d sqa mercede , . .
* Dobri posle, v kratkom mudro si se javil,
srditom i mrskom vse ridom spravil ;
Ma quando di sua vita ella ne privi
v posalarstvu carskom ljubav si postavil
per gli error nostri, o per giudiziocculti
mene car bude s kom i vse moje slavil.
noi mqriremo, n6 invidia avremo ai vivi:
n o i m o r i r e m o ,m a n o n m o r r e m o inulti, Ako nam Bog po5lje za gr ihe mad britak
nd I' Asia riderd di nostra sorte ter nas caru odslje poda za dobitak,
nd piantd, fia da noi la nostra morte. s drage 6emo volje toj smrti dat i,itak,
al ce i vam poslje dodijat rasutak.
Zavidit ne cemo lip v a! i:.itak ni mi,
Cosi rispose, e di pungente rabbia kad Siget zminimo s kraji nebeskimi,
la risposta ad Argante il cor trafisse. s svita preminemo ranami telnimi
Nd il celd gia, ma con emfiate labbia i placu primemo s glasi vekovednimi.
si trasse avanti al capitan e disse:
Chi la pace non vuol la guerra s'abbia
chd penuria giammai non fu di risse.
Demirhan ne more titr .ill trpttl,
E ben la pace a ricusar tu mostri
iz ki}l zlo ter gore pode se srditi ;
se non t'acqueti ai primi detti nostri.
vred mu srce zavre, kot zmal jadoviti
ter kot steklo zvire pode govoriti:
Ti ki s vei Turaka smil te dni pobiti,
Indi il suo manto per 1o lepl6 p1""" Stima5 li da t' ruka sriie grivu vhiti?
Curvollo e fenne un seno e il seno sporto Znaj da j' jo$ junaka, ki su t' takmeniti
cosi pur anco a ragionar riprese velim ti ovdeka, vitez poglaviti.
vie pi(r che prima dispettoso e torto :
Ovo ja u nedrih mir i vojsku imam,
O sprezzator delle piri dubbie imprese, nit tih rid,i tvojih u glavu priimam.
e guerra e pace in questo sen t'apporto, Izber' si Sto 6eS s njih, dokle t' opominam,
tua sia l'elezion, or ti consiglia jer boj iz Segovih i mir Zeli5 Stimam.
senz'altro indugio e qual piri vuoi, ti piglia.
S tih ridi na naglom Sereg izbudi se
i ban odgovorom ni5ta ne kasni se,
ter eruljsrn poslem oruZjem grozi se:
L'atto fero e parlar aor,] OruZjem, ni ridom Siget predobi se.
"o*rnor."
a chiamar guerra in un concorde grido,
non attendendo che risposto fosse Glasnim grlom vikne tad ljuti Demirham:
dal magnanimo lor duce Goffrido. Na boje na smrtne ada vas zazivarnl
Spiegd quel crudo il seno e il manto scosse, vsim vam Zitku grustne do ma.lo spominam
ed a guerra mortal, disse, vi sfido... k skrovi56u zidine totu dosti ni vam.
 NEOTETA BASTINA.
Kada u ,,Obsidi Sigeckoj" nailazimo, gdje junak
Deliman ubija u gnjevu Rustana, jer mu se ovaj usudi
o5triju rijed upraviti, odmah se sje6amo iste epizode
u Tassu. Rinaldo gotovo s istih razloga ubije
nanda. Gotfrid je s toga razljuien, hoieda ubojica
bude strogo kaZnjen. T a n c r e d i, Rinaldov prijateij,
zagovara prijatelja:
,.. . . or ti sovegna
s a g g i os i g n o r ,c h i s i a R i n a l d o e quale;
qual per se stesso onor gli si convegna,
e per la stirpe sua chiara e regale ;
e per Guelfo suo zio. Non dee chi regna
nel castigo con tutti esser eguale:
vario d l' istesso error nei gradi vari
e sol I' egualit5 giusta d coi pari (V. :6)
Tako i u na5em eposu D e m i rh a n se zauzimlle
prijatelja Delimana.
Car svitli Suliman zdrZi srdost svoju,
zmisli,gdo je Delimar' za razumnost tvoju
od koltna z r n o L e n , j u n a k v s a k o mb o j u
s kim si i ti miran i mi v tvojem broju.
Vnogi jesu bidi te5ku gospodinu,
akoprem zarnudi pregrihu jedinu,
drugda bidi veci na gore porinu,
neg tih kar i ridi, kad u srce sinu. (XL 23-,2q)
I u jednom i u drugom eposu vrhovni zapovjednik
jednako osjeia duZnost, da ukroti samosilna junaka
i da ga po zaslazi kazni. U Tassu ditamo :
Risponde il capitan : dai pii sublimi
ad ubbidir imparino i pit bassi :
Mal, Tancredi consigli : e male stimi
se vuoi che i grandi in sua licenza io lassi.
Qual fora imperio iI mio s' a' vili ed imi
sol duce della plebe io comandassi?... (V. 37)
U ,,Obsidi Sigeckoj" imade analogan odgovor:
Car sileni rede tako Demirhanu:
Svet tvoj dobro neic, za ttlrr miio zdahnu,
jer Bog pravdu hoce imet obdrZanu
i car krivicu ce vidit razagnanu.
Uboga li moram sama ka5tigati?
listor li njim moram, car, zapovidati?
Premda je Deliman chan vsim imenovati,
veruj da taj grih sam sad, sad mi zaplati. (XI. z5-26)
Tassov Rinaldo ide za tim u progonstvo, a naS Deliman
ostavlja tabor Turaka. Rinaldo se zabavlja u naru-
daju Armide, dok ne dodju po njega drugovi ju-
naci i dok ga ne otmu iz tog zagrljaja, neclostojna za
onakova junaka, i ne dovedu u tabor. I na5 Deliman
se zabavlja u krilu ljubljene Kumille, s kojom spro-
vadja dane, dok ne dodju po nj njegovi drugovi te
ga u carevo ime odvedu opet u rat. U op6e cijela ova
epizoda izradjena je vjerno po Tassovoj, kao Sto je
i Deliman istesan na Rinaldov kalup.
Nije mogu6e ispustiti zgodu iznesenu tt XIII.
dijelu, gdje golub listono5a otkriva odajno stanje Si-
t99
geta i osokoliTurke opsjedade.I ta je epizoda todno
ttzeta iz Tassa. U XVIII. pjevanju kitici 49. ditamo :
Una colomba per l' aeree strade
Ger- vista d passar sovra lo stuol francese. . .
Quando di non so donde esce un falcone
d'adunco rostro armato e di grand ugna
che fra il campo e Ie mura a lei s'oppone.
Non aspetta ella del crudel la pugna :
quegli d'alto volando al padiglione
rnaggior I' incalza . . .
Essa nel grembo al pio Buglion ricovra, . .
A 46. i 47. kitic\ XIIL dijela ,,Obside Sigecke" :
Iz Sigeta taj dan golubak izleti,
koga v Kan.ii ban vdini othraniti,
ter ravno v onu stran tabora preliti,
ar se tak red dudan mora5e zgoditi.
za
Z dtga sokol priti dobidak zagleda.
ki za njim peruti svoj pusti vreda;
tuZni golub leti brez svakoga reda
i pred sam se skriti carev Sator seda.
Kao Sto Gotfrid doznade iz pisma privezarra golubu
za stanje i osnove neprijatelja, tako doznade Sulejman
za odajno stanje u Sigetu.
Dvoboj izmedju Demirhana i DeliVida Zarkoviia
nalidi posve na dvoboj izmedju Arganta i Raimonda
u Tassu (VII.), kadno pogani vjeru pogazi5e te se
obje vojske potukoSe. Prikaza Gabrijela Arangjela
Banu, njegova ekslaza,vidjenje nebeskeslave, dvoboji
junaka, sve to imade oditih tragova velika utjecaja
talijanskog pjesnika na na5ega.Osobitu srodnostopa-
Zamo ondje, gdje Alderan izazivlje paklenesile proti
krdianima sa slidnom epizodom u ,,Oslobodjenom
Jerozolimu", gdje se pakleni duhovi sakupljaju, da
uni5te krdiansku vojsku. Govor Alderanov paklenim
duhovima prenesenje iz govora Lucifera svojim dru-
govima. To \zazivanje duhova poznato je u svim
epopejama klasidne i romantidne dobe. Poslije Ho-
mera uOdiseji ima gaVergilij, Tasso i drugi, pa ga
nalazimo i u Gunduli6evu,,Osmanu".
U ,,Osmanu" igra ulogu vje5taka darobnjaka
Mustafina mati.
Pokop kapitana Farka5iia (VII 3.), banov govor
nzrd njegovim lijesom slaZe se sa pokopom Dudona
u Tassa (III. 67. . .) i sa govorom Gotfridovim. Iste
misli, iste Zelje,isti izrazboli odaju jedan i drugi vodja.
Pouka sinu Jurici :
Udi se vite5ke od mene stalnosti,
udi se krajinske preskrbne vernosti;
pogljej na velike pomnje i kriposti,
gljej vnoge prilike v kih je sri6e dosti. (V. q+)
sje6a te Vergilijevih stihova :
Disce, puer, virtutem ex me verumque laborem,
fortunam ex aliis. . .
sis memor et te animo repetentem exempla tuorum
et pater Aenaes et avunculus excitat Hector. (Aen. XII. 4351
200 cHERUBTN SBcvrC

Mejdan Demirhana i Deli Vida, koji dokondava vitom prikazivanju situacija, u crtanju karaktera
mrkla no6 (VII. d. r3o...), dozivlje nam u pamet pojedinih svojih junaka.
svr5etak dvoboja izmedju Arganta i Tancredia u Pjesnik se veoma rado sluZi prispodobomoblaka
Tassa (VI. Sr) izmedju Ajaksa i Hektora u Ilijadi koji nosi gr)d i zator kraja. nad kojim se vije, da
(VII.). Opis vije6a u turskom taboru i nesloga pa5a predodi strahotu vojske sultanove.
(Vru.) podsje6a nas na opis vijeia grdkih kraljeva i
Joh! kamo oblak ta hoie se spu3iati,
na njihovu neslogu. al koju stran svita misli zalijati,
Kad ditamo, da se je Radivoj poslije smrti pri- oh kako srdita Boga 6e spoznati,
kazao u snu Deli Vidu, te mu javio skori pad Sigeta, komu ce strahota ova dodijati! (I. to6.).

odmah nam pada na pamet Hektorova prikaza Eneji Tko se na ove stihove ne sje6a MaZurani6evih
u zoru zlokobnoga raspa visokog Ilija. stihova u ,,eeti", gdje takodjer prispodablja Crno-
Buntovni govor Derijela u carevoj vojsci gorce ,,oblaku griida te5ka", koji ide po boZjem na-
proti samom caru (XII.) dozivlje nam u pamet i 1ik putku da kazni ljude? f Karnaruti6u rabi ista pri-
i govor buntovnog Tersita u grdkoj vojsci. spodoba sa ,,zlim oblakom". Ova se prispodoba u
Ljubav Kumille, Rustanove ljube a.careve kieri, ,,Sireni" ponavlja vi6e puta (II. 5o).
koja izgara za Delimanom, povjerava tajnu svoga Kada opominje sina, da se ne Zrtvuje bez po-
srca dvorkinji, a ova ju svjetuje da pi3e svome dra- trebe u cvijetu mladosti, pjesnik me6e Nikoli u usta
gomu, da mu u listu iskaZe sve svoje muke i deZnje ovu krasnu prispodobu:
za njtm, potsjeia nas na ljubav Fedre prema Hipo- Cviie pred vrimenom ni dobro trgati,
litu, kako nam ju saduva5egrdke pride i grdka tra- niti se zelenom roZom oblagati,
gedija. nego jur rumenom, kad podne diSati,
ter dragim plemenom moZe nastojati (V. rrz.).
Preduga bi bila ova radnja, kad bih trtio iznizati
sva paralelna mjesta izmegju Homera, Vergila, ,,Oslo- Zamor, 5to je nastao medju braniteljima Sigeta
bogjenog Jeruzolima" i ,,Obside Sigecke", te bi na banove rijedi, prispodablja s bukom, koju prouzro-
radnja zapremila vi5e prostora nego li je cijela ova duje nagla bura medju borovjem u Sumi :
knjiga. Ravno kot bure jad kad z stin vanka zbudi
Dosta je, ako utvrdimo ovim iznesenim para- v gusta borovja sad s' nagla puhajuci
lelnim mjestima, da je naS pjesnik bio zadojen kla- Sumeii spred i zad grs ne kasnujuci
kreiuii borak mlad a jak lamajuci;
sidnom i talijanskom savremenom poezijom; da je
Takva buka bi5e pustila med njimi
poznavao Tassa u tandine i da se njime posluZio. jer krv v njih kipiSe s plamenim goruiimi . . .
Pjesnik odaje i veliko poznavanje svetog pisma. (v. +6.).
Molitva Nikole u II. dijelu na kraju, kad mu Bog Kada opisuje smrt Farka5i6a, zanesese pjesnik
otkri skoru budu6nost, puna je reminiscencije iz svojom ma5tom te uzimlje najljep5e slike iz prirode,
biblije. Tako je isto po svetom pismu opisan raj da pokaZe, kako je smrt neizbjei:iva:
r boLle prijestolje. Tui:ba gospodina Boga na Ugre Kakono rosica v najvecoj vrudini,
parafraza je poznate tti:be: ,,Popule meus". i kako travica osiSa v pu5iini,
Na koncu ovoga istraZivanja vrela ,,Obside kot hitra vodica Setuju k dubini,
sigecke" re6i 6u, da onaj, koji dolazi kasno ili zadnji tako se primica smrti dlovik tuZni. (VII. 43.).
nema Sta ili veoma malo da iznadje ili stvori. Polje Pjesnikovo opisivanje bitaka, navala i uzmicanja
invencije je veoma ogranideno, ma Sto rekli neki tako je Livo, tako realistidno, da vidimo u njemu
o neiscrpivoj snazi tjudske Iantazlje. MoZe se pri- ne samo bujnu fantazlju, nego vojskovodju, koji je
mijeniti i na pjesnidko stvaranje bolna istina biblij-destosam u takovim navalama sudjelovao. Tu mu se
s k a : n i l n o v i s u b s o l e . S v e s e s a s t o j iu t o m e ,
prispodobenameiu jedna povrh druge, tu imade i vu-
da vjeBto upotrebi5 poznate i ve6 rabljene elemente, kove i oroslanelibijske, tu jele, tu borovi, tu hrastovi
da im dade5 raznoliku i osobnu svoju pozu, da im Suma, tu valovi morski, tu magle, tu vjetrovi, tu sva
dade novu Saru po vlastitom umjetnidkom shva priroda mu pruZa svoj glas, svoju Saru,svoju energiju.
6anju. Drugi mejdan izmedju Deli Vida i Demirhana
odaje takovu plastiku, takvu Zivost, da se moZe pri-
IX.
spodobiti i sa opisima mejdana u narodnoj pjesmi
Piesnik ,,Sirene" imade osim izbora sujeta, osim i sa opisima najdotjeranijih pjesnika XVI. vijeka.
disto svoga razvttka dramatske akcije, jo5 mnogo Deli Vid praien svojima izlazi iz grada :
svojih elemenatau ovom eposu. Imadc svoj subjek- Kakono pudinom kad galija Sumi,
tirrni elcmenat u shvaianiu sviieta, u Zivom, sliko- jadred velim vetrom spred slapi se dimi ;
 NEOTETA BASTINA.
ta"k Vid batrivo5com Setuje pred timi
sam dvojim kreljutom odiden med njimi.
Od turske pak strane Demirhan jadovit,
kot lav kad se gane dloviku na5kodit,
tisuce ih dvigne sobom, da j' strahovit
i z dvajset sto hline Amiraden srdit. (XI. 6z-63)
Kao Sto u na5oj narodnoj pjesmi, tako i ovdje
junaci takmaci ne pozdravljaju se prijateljski, nego
kao krvni du5mani psuju jedan drugoga.
Rvu se kot lava dva stra5na, nemilo,
da neba dva takva jo5 nisu vidila ;
vridna je mo6 njihova da j' hvalu dostigla,
srca junadkoga, ka ni prepustila.
Demirhanu z usti Zivi plamen ide,
Zeljan krvi piti prije neg otide;
Vidu te stra5nosti ni5ta se ne vide,
jer ga batrivosti od mladosti stide.
Tar nut kako se je Harapin nategnul
kot stra3ilo dvoje u viSak se j' stegnul;
Zestoko orutje z visoka j' zstegnul
Z njim sve moci svoje na Vida protegnul.
Deli Vida 5i5ak kako grom raspori,
viteSki zatiljak stra5nim mahom podr:i,
i skoro k drnoj tak k zemlji ga obori
mlahovost na i,itak Zestoko pritvori.
Turci se vesele i kridec jednako,
smrt videti ZeIe Vida ne inako ;
z druge strane Zale na5i kruto jako,
bolja sreCa ali priskodi nekako.
Deli Vid se dvignu i vsu kripost skupi
te po Turdinu Scit prosikuc lupi,
s tim mahom poganu vas se bok rastupi
jo6 kad drugod mahnu vas SiSak rastrqpi.
Ponavlja udarci tu Deli Vid ijuti,
Harapskoj vei ruci ne da podinuti ;
vsi se bude Turci, svak se totu smuti
videi v dudnom harci Harapa ginuti (XI. 7z . . .)
Sada Turci navale iz zasjede na obranu Demir-
hanu, te se zametnu bitka izmedju vojska.
Za pjesnika, koji znade ovako i:ivo i realistidki
prikazati dvoboj, ne moZe se reii, ,,da mu je djelo
s pjesnidkestrane lo5e, da ne valja".
Joi 6emo iznijeti ovu krasnu Zivu sliku :
Kot kad s duplja skodi lomed darde
srditi rudeii lav, kad k mriZam pride, Kada u III. dijelu ispripovjedi, kako je budimski
za sobom drdeci dini krvne slide ; vezir Arslan izgubio vezirstvo i i:ivot sa svoje ne-
tak Turri srdeii med pogane side,
razboritosti, jer se upusti u detovanje bez careve
izlazi med Turke spe6e i pijane (II. 8)
dozvole, samo iz bahatosti i slavidnosti, Petar ume6e
U ,,Sireni" zamamljuje ditatelja opis zore, koji neke refleksije proti tim manama ljudske duSe. Svoj
te sje6a na op5irne epske opise Homerove poezije. govor upravlja Arslanu :
Ovo kola svoja spu5cala je van zora
gingave nje konje tiha ravna Znora;
vsak se zmed njih rnaje kot z daleka gora
z nosa, z ust smrt ognja spu5caju od zgora.
Sama je bil nosila paielat na glavi,
v li5cih se j' svitila gibljuc kot u plavi ;
ko5ulja joj bila pancirska vrat slavi.
dvi j' dide imila, kimi ruke bavi.
Posljednji Zrinski i Frankopani.
201
Kr:,plja konju vsaka ka z nosa pada5c,
gusta, hladna, fri5ka rosa se dinjaSe ;
pred njom tmina mraka kot vihor biZa3e,
okol nje z daleka nebo se svitlja5e.
Illadim licem vsako stvorenje nadeli,
obraz zernljr majke lipom duhom celi ;
s\-oga u popivke slavi6a veseli
vod' ponavlja vrutke i lugove beli. .. (VIII. r ...)
,,Obsida Sigecka" je puna moralnih refleksija,
iz kojih se vidi pjesnikova du5a. Refleksija nalazimo
i u drugih epskih pjesnika, ali u onoj mjeri, u kojoj
ih nalazimo u nadega,jedva iemo ih na6i u Gundu-
Iiia. Refleksije i sentencesu najljepii ures ove epo-
peje. A bad tih elemenata imade mnogo vi5e u Pe-
trovoj hrvatskoj ,,Sireni", nego li u Nikolinoj mu-
dZarskoj. Petar je sam rasijao amo i tamo te sentence
i te refleksije, koje mu je nametala njegova du5a,
l,eljna, da se iskali, ili da se otkrije. Taj elemenat
odaje, da je Petar bio du5om pjesnik, i ako nije bio
zanatom,,,me5trijom".To sadinjavasubjektivni, lirski
momenat ove pjesni.
U I. dijelu, kad govori o ljubavi Delimana i Ku-
mille, pjesnik se trZe originala te nam ostavi pet
kitica o moii ljubavi :
Oh, BoZe t ea Zenski sam oblidaj moZe,
koj i cr-it junadki tako vred premoZe,
ni sin dlovidanski tako tvrde koZe,
koga, kad 6e, taki ovi spol ne zmoie.
Ima ned u svojoj divojka naravi,
da s naturom u njoj viSnji Bog postavi,
jer dim je mlohavoj vei moci i glavi,
S tim je vse u ve6oj dlovidkoj ljubavi.
Samima odima kad ie da govori,
kako s strilom 5 njima srda5ce umori,
od tud nestanoma tuZni dovik gori,
bolje bi veoma da ga smrt umori.
Sam on, ki j' s prvine zlu ljubav otiral,
sagda j' od kupine Zitka cvit zastiral ;
da ki j' tad medvene tila slasti zbiral,
ne zbavi se brane, dok bude umiral.
Da b' Deliman ludi prvic ljubav pustil,
bil bi meju ljudi vridniji glas zhustil,
al budui da j' 6udi zloj uzdu prepustil,
triba j' da se trudi trudom, v ki se j'spustil (I'ZS-ZS)
Nut na Sto te didna sri6a be dvignula,
do ztaka sundena ka te j' Porinula,
kako j' brzo mudna s tobom Preminula,
bolje b' pri demerna sama izginula.
Ah I kako je bolje manje uZivati
ladanja do volje priProste dtLatl,
nego se kot ulje zvrh vode znaSati
pak potle v nevolje gluboko opasti.
26
202
Bolje bi nigdare niStar ne imeti,
nego kadgodare sam svoje Zeleti,
dasneje bi stara vrimena ne projti,
neg da te prevare, ki imaju dojti.
Negda si bil v dike i u vsih ljubavi,
a sad si velike vnogih tug v dubravi;
prvo kako mliko pun slasti i slavi,
sada voda rike, ka se s morem spravi.
Ve6e ti ni dara nitkore ne nosi,
nitko ne dohaja nit milo5ce prosi,
ravno tako 'zgata rota v slavnoj rosi,
kot tvoja dast stara, da se ne zna, tko si. (III.
Ispred V. dijela Petar je umetnuo refleksiju o
neizbjei:ivosti boZjoj kazni. Kazan ne moZe minuti
grije5nika. To je on razvio u ovih Sest kitica :
Nijedno ni vrime kasno na ka5tigu,
ni v letu ni v zime, vrudini ni v snigu,
gusto grihov brime nosi sobom brigu,
ku po zalih ime i dobri dosigu.
Rado zna zlo priti, kad dlovik ne deka,
i Bog prija preti neg Zitak podreka,
ki je dal Ziviti malo vrime veka,
htil je posuditi pokoru ci6 leka.
Vsakomu j' dloviku 2itak dan po broju,
v kem sltLi za diku, ka j' vednem pokoju,
za to j' i junaku dopu5ieno v boju
da ku5a na znaku slavnu sri6u svoju.
Lipo se j' skrbiti za mirno Zivljenje,
spametno spetiti nad naglo dinjenje,
svetlom pohoditi lipo je vpucenje,
al slavno umriti naj lip 5e j' spetienj e.
Ovo Zrinski bane na svitu se trudi,
nigdir ne pristane tro5e6 svoje udi,
i jo5 desto zdahrre, da mu Bog posudi,
dim na njega mahne, da potle ne sudi.
Jer zna5e, kad hoie Bog koga ljubiti.
toga misli vece trudom pohoditi
na svetu mu ne6e velje ugoditi,
da kuSa nesrice, po kih mu je v raj priti (V. t--6)
Dr. Ivekovid je nabrojio jo5 dosta izvornih ki-
tica Petrovih, i onih, koje je on prekrojio. Za nas su
dovoljne ove, da vidimo i posve originalne hrvatske
elementeu hrvatskoj ,,Sireni". Iznijeti 6emosamo joS istaknut.
dvije kitice, koje je Petar nadodao na kraju eposa.
Nakon Sto kaza, kako je ban Nikola pogodjenpuSkom ova kitica, koja se proteze na pjesnika:
pao, pjeva:
Po takovoj diki prolica krvnoga
pusti Zitak Zrirrski srid druma slavnoga,
stup, 56it, ban hrvatski, grada Sigeckoga
glavar i strah turski, prvi vika svoga.
Ovdi vei pisati i pero dospiva
gdi oko zvirati suzami prispiva,
Zrinskoga plakati srce prisiljiva,
milo spominjati i mrtva i Liva. (XV. tr5-tt6)
Za tim slijede one dvije takodjer disto hrvatske
kitice, koje sam ve6 naveo na koncu sadrZaja (III.)
Osim ovih refleksija disto hrvatskih, imademo
ih jo5 na pretek u svakom pjevanju. Lijepa je apo-
strofa na smrt u III. diielu :
cHERUBIN SecvrC
O smrtna gorkosti, jo5 daje5 uhvanje
u veloj kriposti ka kaZe5 Po5tenje,
vnogomu je dosti slavno uPucenje,
da j' umrit v jakosti kano poj'vgo5cenje I (III. 9t.)
Pjesnik nam pruZa u obliku epifomena ili sen-
tencije svoje subjektivne nazore. Te su sentencije
kratke, ali jedre, kao ona proti pijandevanjuu vojsci:
ki ce vojsku vodit, vsak se duvaj vina. (II.)
Ili ona druga o izlaganju i:ivota pogiblima :
7-rr) Mala je sramota, gdi j' vela Potriba,
skrbet cic i:ivota, kad dlovik pogiba. (VIII. 83.)
Za neslalnost sreie kaZe pjesnik, Sto su i drugi
rekli :
nestalna, nemila sri6a je povsuda . . .
za to si zlo vari, ki joj se udilj Poda,
on je pak najgori, koji pred nju pada (X. S)
O potrebi znania kaZe Pjesnik:
Neznanje dlovika najpri po zlu dene
kako i viCnika um na najvec stegne.
Spametnu Prilika sve v dobro obrne,
nerazumnu dika i zelena vene. (X. ZZ)
O ljubavi junaka za junakom, o medjusobnoj
odanosti i pomaganju zemljaka :
Rad ce dobar junak za dttga zginuti,
za zemljaka zemljak da b' vidit puknuti (XI' zz')
P o z n a l ar i j e d : P r o c u l a J o v e , t u t u s a
fulmine parafrazirao je naSpjesnik:
te5ka gosPodina ni dobro srditi,
od njegova kolina dalje se j' nositi,
jer on nigdar rre zrla veliko trpiti,
vabi muti z varra, ni se 5 njim viriti'
Kad bi se pokupile sve sentencijeiz ovoga eposa,
mogli bismo imati cijeli album.
I ako na5 pjesnik plastidno i objektivno slika
i pripovijeda dogodjaje, ipak nalazimo amo i tamo
istaknutu niegovu lidnost. Pjesnik ne moZe nikako
da zataji samoga sebe' I u tome je elemenat liridki
Tako u IV. dijelu nakon dosta duga uvoda imade
I mene s vrimenom sriia k igri steZe,
negda pak Zuhdinom pak slastjom priteZe,
sad se igra sa mnom' sad mi stavi mreZe,
zato 1ttnestalnom poznam mutnjom brZe' (IV' tt)
Deveto pjevanje podinje takovim uvodom, koji
pjesnika :
se Sisto ptotele na samoga
Kamo se otiskla od Pera lakoga,
ter nauk. ne Primah lkara Padnoga ?
Nespravan se dvigoh prik mora silnoga,
da pi5em stvar vse sploh dinjenja dudnoga,
V staliSu naj mirnom hi5torija grede,
jer I\{ard s Muzom v jednom retho mistu sede:t
I Odnosise na onu staru: inter arma silent
Musae.
 NEOTETA BASTINA.
Apolo s potezom rte zrta imat drede,
v la.rmi riZma pismom ne ce pojt u rede.
Kad cu pisat mirno u najveioj Zeli,
bubanj Mardov stra5an misal mi provali:
Ovo j' Turdin spravan do5el da dom pali,
ada suprotivan valja da bt mu stali.
AIi i to nisam prez uma udinil,
kad moju duZnost sam s dostojno5dom sprimil ;
darom ki mi Bog sam poda, nis' se linil
slidit moje jesam pridje se posilil. (IX. r-a)
I detrnaesto pjevanje pjesnik zadimlje reflek-
sijom, opdenitim epifonemom, pak onda prelazi na
samoga sebe, na svoje prilike :
Onomu plavdica ne mre se vtopiti,
kojega desnica zna timun voditi,
s kim busul urica virno zna Liviti
pred takvim desnica ne 6e se zgubiti.
I moj magnet davno jur mi porat kaZe,
ki me silno sricno prik mora dovaie ;
prijatelji virno jur mi stane snaie,
u kih se po5teno vsak vridan pomaZe.
Prijatelje ne zr'am i ne vidim druge,
nego kim se klanjam ja i moje sluge.,.
(XIV. z-a1
Tko je pomnjivo proditao ove retke, stalno je
iz navedenih ulomaka vidio veliku srodnost na5ega
eposa sa savremenim eposima iz dubrovadke knji-
Zevnosti. Sklon sam vjerovati, da su naSi pjesnici
poznavali dubrovadke pjesnike i njihova djela, i to
ne samo ona rijetka jo5 u njihovo doba tiskana,
nego i ona saduvana do XIX. vijeka u rukopisima.
Ne bih se prevario, kad bih ustvrdio, da je barem
Petar Zrinski poznavao Gunduliieva ,,Osmana". Zna
se, da je Petar Zivio u najboljim prijateljskim odno-
sima sa Dubrovnikom i sa ostalim op6inama u dal-
matinskom primorju. Zalazio je on tamo vi5ekrat,
gdje su ga ba5 kraljevski primali i dodikali. God.
1654. bio je u Dubrovniku nekoliko dana gost re-
publike. Odatle se poZuri u Boku Kotorsku, da posjeti
Peraitane, da im destita na sjajnoj i junadkoj obrani
grada od turske nava-le. Tom prigodom za vjednu
uspomenu darova im sablju Vuka Ognjenoga, koja
se do danas duva kao amanet. Pera5tani i cjelokupna
Boka klikta5e od veselja na njegov dolazak. Bilo je
pjesnika, koji su mu u slavu spjevali pjesama. U
rukopisnoj zbirci kapetana Pavla Kamenaroviia ditao
sam jednu takovu pjesmu. A znam, da ih imade i u
Perastu, ako se ne varam u obitelji conte Viskoviia.
Petar je pobliZe prijateljski op6io sa sinom
slavnog Gundulida, takodjer pjesnikom. Te me okol-
nosti upu6uju, da ustvrdim, da je Petar poznavao
dubrovadku literaturu, te da je ova djelovala na sam
njegov epos.
U govoru Delimana u turskom vijeiu opaziti je
anakronistidku aluziju na smrt Osmana i na neuspjeh
u bitci kod Hotima. To se je moglo uvuii samo iz
203
ditanja Gundulica (VIII.). Odatle one opienite vei
dijelom spomenute refleksije na podetku svakog pje-
vanja. eeznuie Delimana za Kumillom podsjeia nas
na dubrovadke trubadure. One kitice u XlL pjevanju
rek bi da su prepisane iz dubrovadkih pjesnika i po
sadrZajui po formi. Ono isticanje njezine ,,li p o t e,
kom je nad svega svita krunom", ono
d o z i v a n j e, , s l a v i 6 a v zelenu lugu", one
,,vode teku6e", o n o , , 1i s t j e trepeie
h I a do m" ono naglasivanje:
,,Vsa vedrena lipost i Zarkost sundena,
prez tebe je tamnost meni odurena"
sve to, kad se dobro promozga, dovodi dovjeka na
dvrst zakljudak, da nisu sami tudji pisci uplivali na
na5e pjesnike, nego i doma6i.
Upliv narodnih pjesama slabije se opaZa. Za nje
je pjesnik znao, kada ih spominje pri opisu gozbe.
Znao je, kako se iz toga vidi, i za njihov sadri,aj,
ali te su pjesme jo3 onda bile u niskoj cijeni, da bi
se umjetni pjesnik sa svim za njima poveo. Nu kad
ditamo:
D e m i r h a n uz u s t i i : i v i . p l a m e n ide
Leljan krvi piti prija neg otide,
n e m o z e m oa d a n e o d b i j e m oo n a j , , i , i v i p l a m e n
i z u s t i " , o n u , , y ' , e l jkt r v i " na utjecaj narodnih
pjevada.
JoS iu spomenuti, da je ,,Obsida Sigecka" za
retora neiscrpivo vrelo primjera retoridke umjetnosti,
osobito za sastavljanje govora. Rijedi, koje pjesnik
stavlja u usta branitelju Sigeta, Nikoli, odaju veoma
vje5ta i izudena govornika. Osobito je vje5to sa-
stavljen prvi Nikolin govor (V.), p. govor Halul
bega (VII.). Ti su govori iscrpljiviji nego ostali, a po
retorskoj nauci upravo sjajni.
Ovo, Sto navedoh, neka bude dokazom, da su
nam Nikola i Petar Zrinski ostavili u knjiZevnosti
spomenik koji se ne smije odbaciti. Hrvatska je
,,Sirena" dokaz neugasive ljubavi za hrvatski jezik
i hrvatsku narodnu prosvjetu. Propali su njihovi dvo-
rovi, nestalo je njihove krvi, ali njihovo ime Zivi,
njihovu ljubav prama narodu pjeva ,,Adrijanskoga
mora Sirena".
Na kraju Sirene iza ve( spomenutih lirskih pje-
samai epigrama nalazi sejo5 jedna, zakljudna pjesma :
Ispivanje.
Tako htih spisati vite5tva hrabrena,
koje svit mudati neie sva vrimena,
neie slavu zeti srditost nijedna
vsrnim, ki umreti htiSe zbog imena...
Ako je ravno Vugrin iz Scitije do5al
svrhu vnogib krajin i sablju pronaSal,
iz vnogih jo5 zidin bude na rne zdizal
knez, kmet i sinov sin poStenje mi zvi5al.
 2c4
Jer ne i$Cem samom ime tintom, perom,
neg sabljom opernom, verno5cu i 'r'erom
v boju otomanskom, dokle je mo6 s manom,
du3u Zelim s Zitkom med ranom dat krvnom.
Ne mislim ja strahom, neg vesel umriti
suprotivnim mahom svitu glas pustiti,
doma moga prahom ranice pokriti
slavnim boZjim duhom vik se veseliti.
Pjesnik nije mogao svojem djelu dati ljep5ega
konca, nije mogao ljep5e svriiti, nego sa Zeljom,da se
proslavi za svoju domovinu i da u njoj najde podinka,
da mu ,,prah doma pokrije rane".
Neusli5anamolba!...
2, ,,GARTLIC.. FRANJE KRSTA FRANKO-
PANA.
Godine r87r. prigodom dvijesto godi5njice osude
Petra Zrinskoga i Krste Frankopana,
izadje tiskom Albrechta u Zagrebu pod gorn;im na-
slovom zbirka pjesama nesretnog hrvatskog velikaSa.
Zbirka je izdao i popratio sa veoma lijepim i iscrp-
ljivim uvodom Ivan Kostrendii. Ovom prilikom hr-
vatska knjiZevna povijest morala je umetnuti u svoje
anale ime jednog hrvatskog velika5a i junaka.
Prekapaju6 po bedkom tajnom arhivu spise,
koje je bedki cesar Leopoldo dao donijeti iz svih gra-
dova i posjeda smakrrutih hrvatskih velikada u Bed,
koji su spisi sluZili dru. Radkomlr za njegovu zbirku
dokumenata o uroti, Kostrendi6 je na5ao svezak
pjesama pisanih dijelorn rukom samogakneza Krste,
dijelom rukom njegova sluge Romana. Frankopan
je ispjevao pjesme i dao ih sluzi Romanu, da mu ih
prepide. On je taj prijepis pregledao, opet ispravio,
svakoj je dao naslov. Za tim napisa posvetnu pjesmu
i predgovor, a cijeloj zbirci dade naslov : ,,Gartlic
(vrti6) za das kratiti". U predgovoru se podpisa
,,Ditelina".
Sve pjesme izdane od Kostrendiia nisu bile
u zbirci na disto prepisane i za tisak spremljene.
NaSaoih je joS u originalnom vlastorudnom rukopisu
samogapjesnika. Osim toga na5ao je dva komada u
prozi. U jednom se sadrZi nedovr5enodjelce pod na-
slovom : ,,Po vsem svitu progla5enapredudnai stra5na
trumbita sudnjega dneva", u drugom je podetak
prvoga dina beznaslovne Saljive igre: tri prizora i
podetak detvrtoga, i to u sloven-skomnarjedju.
Kostrendii nije izdao sve pjesme Frankopanove
ni komade u prozi. ,,I\{nijah, kaZe on u predgovoru,
da se u ovom izdanju ne dolidi, da budu priopiene
o n e p j e s m e F r a n k o p a n o v ek, o j e n i s u p o s v e
glatka sadri,aja, premdasu neophodnopotrebne
za karakteristiku poezijer Frankopanove. Takovih
CHERUBTNSBcr,-rC
pjesama ispustih prilidan broj iz ove zbirke". Zatim
navodi samo neke naslove ispu5tenih pjesama. Su-
de6i po tim naslovima sadrZina je morala biti, ako
ne ba5 nedista, svakako nepohvalna. Imade i jedna
,,poskodnica".,,Zgotovihnadalje, nastavlja izdavad,
i ,,Zganke" i aforizme stranom u stihovih, stranom u
prozi pisane,koji nosenaslov : ,,Sentencievsakojadke".
,,MoZda, kaLe na koncu wijedni izdavad, bu-
du6om kojom zgodom ovaj komad Saljive igre ditav
i neki izbor ovdje neizdanih ponajviSe satiridkih
pjesama i aforizme Frankopanove izdam, i ufam se,
da iu do onda o na5em pjesniku u svakom obziru
rnoii vi5e kazati nego ovaj put".
Prodlo je trideset i Sest godina, a da ta nova
zbirka nije ugledala svjetla boZjega.A kad je iza5ao
na svjetlo ,,Gartlic", na nj se je osvrnuo veoma krat-
kom recenzijom dr. V. Jagi6 u Vijencu god. r87r. Od
onda do danas o na5em pjesniku nitko nije progo-
vorio rijedi.
I.
U p r e d g o v o r up j e s n i k o v ud i t a m o : , , G a r t l i c
za as kratiti,
( v kojemcviiu vsakojadkip ho-
pivak nahode se. Ako bude komu drago vu nJem pro-
Setat, ter cvit sebi povoljan najde, slobodno naj
utrgne, al s korenom ne istrgne. Ako bi cviti maga-
njasti bili, ter dostojno ne izacval| nimaj zarr.irit,
ar moja me5tria ni vrtlaria. K tomu za sadit cvita
triba je vrime vpovoljno,srcezadovoljno. Ovi pako
gartlic je zasadjen v obiadnih dne-
v i h v u r a h n e s r e 6 n i l t , s r c e mt u r o b n i m ,m i -
slih neprili(nih. Za to ki Apola didno nasliduje, naj
s modro5iom svojom mene ispriduje ; pade drago
prosim, kaj najde neugodno, da zbri5e, kaj Stima
potrebno, prepiSe.
Zalim sriia da ti rabi, al z mene se ne pozabi,
tvoj sluga priatelj
Ditelina."
Za ovim uvodom siijedi drugi, u kojem se obra6a
na ,,Dragog prijatelja poklonom i pozdravljenjem".
Opravdava svoju smjeiost, Sto se je usudio latiti se
ovakova teSka posla. Opravdava se prispodobom:
i ako ne moZe svadije oko gledati u sunce (osim so-
kola), ipak svakomu 1e dano u.i:ivati sundaneblago-
dati, tako se r ja, veli pjesnik, usudjujem spominjati
urese ljepote i ljubavi.
U njegovim pjesmama nema me5trile i mudrosti
Apolonove,jer ne htjede letjeti visoko, da ga ne zate(,e
Ikarova sudbina. ,,Zato volih na sridnjem putu ostati,
da znam, kaj govorim i drugi razumeti me more".
Kao Sto u svakom i najgospodskijemvrtu imade
uz krasne nasade i koja huda trava ili drada, tako
ih imade i u ovom. - S toga bez mkavica neka
 NEOTETA BASTINA.
nitko ne posegne za cviieee, jer se more namiriti
na koprivu: ,,drugad jada a1 demera, ki bi zdravlju
$kodil, ni bojati, samo kad opede, koLica malo -za'
crleniva."
Cijela zbirka imade ar7 kratkih pjesnidkih
sastavaka. Prva pjesma sastoji se od Sest kvartina
u obiduom dvanaestercu, a mol'a se smatrati kako
pjesnidki uvod. Tu pjesnik kaZe, kako ,,Zefftis pte-
daje Flori proli6e, ,,a Flora ditelini zaufuje cvi6e".
D i t e l i n a p a k o o b e 6 a j et r o j e Z l j i v u Ijubav
dostojno skazati".
SAVREMENI LETAK O POGUBLJENJU
Slijede i tri pjesme o sreii. U jednoj kaZe, da je
sreia nestalna ; u drugoj prispodablja njezinu moi
suncu, a u tre6oj, da svak za njom (ezne. Za ovima
dolaze dvadeset i tri pjesme disto ljubavna sadrZaja.
Medju nje su umetnute tri, koje bi mogle stati ma
gdje drugdje : ,,Cvi6a razmiSljenje i Zalosno protu-
Lenje", pa poznato njegovo : ,,Pjevanje na vojsku"
i tre6e : ,,Titulusa nima, ime vendar ima". Na koncu
imade rB kratkih ,,sentencija" moralnoga sadrZaja o
ni5tetnosti ovoga svijeta, njegovih naslada i dobara,
njegovih nada i obe6anja.'
205
iI.
Tko prodita marljivo' ow za na5u knjiZevnost
znamenitu zbirku pjesama,vidi u njima veoma o5tro
otisnut dvostruki elemenat: Elemenat onda5nje ta-
lijanske poezije. elemenat seicenta, Sto ga je pjesnik
upio u Italiji, i disto narodni elemenat,Stoga 1epjesnik
usisao iz hrvatske narodne plesme.
Dvostruk je dakle izvor Krstovim pjesmama:
talijanska savremenakultura i na5a narodna poezija.
Bijedna ti je to onodobna talijanska pjesnidka
kultura ! U XVII. viieku veii dio Iialije dami u
PETRA ZRINSKOGA I DRUGOVA.
ropstvu Spanjolaca. To politidko ropstvo rodilo je i
duSevnosuZanjstvo,rodilo je dekadencom talijanske
narodne prosvjete. Zavladao je naduti konvenciona-
lizam. Pjesma Dantea i Petrarke se je izrodila u
puku igrariju hiperbola i antiteza, u natjecanje ne-
duvenih metafora. To je izrodjivanje podelo ve(' za
Tassa i Ariosta u XVII. vijeku, a postiglo je vrhunac
pjesnidke karikature sa Mariniem i Achilliniem u
XVII. vijeku.
Kad bi se kultura i knjiZevni napredak imao
ocjenjivati po broju knjiZevnika i po produkciji
 cHERUBTN SBcvrC
t<niiZevnitrdjela, seicento bi bio najkulturniji i
najnapredn;ji vijek talijanske knjiZevnosti. Nijedan
vijek ni prije ni poslije nije vidio toliko pjesnika i
izbacio tohko pjesnidkih djela. Osobito je pak ,,cvala"
lirika. Vajna ta lirika bez osjeiaja, bez Livota, bez
iuti ljepote ! Pjesnici su izgubili svaki smisao ljepote.
Nema tu vi5e mjere. Sto ie forma neobiCnija i u
ekstravagantnosti originalnija, tim se je smatrala uzvi-
Senijom. Ne gleda se viSe, da li pristaje atribut saino.
stavniku, samo da lijepo zvudi. Potres je n. pr. lju-
bezan, a grom je veseo.A za metafore ne treba spomi-
nj ati druge,dostaje re6i, da,,zveke6u zvijezdegorqiim
cekinima boZje banke". ,,Znoj se, vatro, da topi5'ko.
vine !" rede jedan od ,,najve6ih" pjesnika. Pjesnici
cijede svoje moZdjane, da iznadju kakovu neobidnu
metaforu ili neduvenuantitezu. Pjesmeseice4ta
nose na sebi karakter dangube i osobne naduvenosti.
S toga Alfieri nije znao bolje oznaditi ovaj vijek nego
nazvati ga mahnitim: seicento delirava.
Pjesnici pjevaju samo ijubav. U pomanjkanju
osobnih osje6aja, osobnoga duvstva onda traZe ,,con-
cetto" ili misao, pa ju po Sabloni razvijaju. Ali taj
,,concetto", ta misao valja da je originalna. Na pr.
,,U ljubavi tko gubi, dobiva". Onda to valja dokazati
natezanjem i igrom rijedi.
Takovo je po prilici u veoma kratkom potezu
stanje lirike u Italiji, kada Markiz Fr. Krsto Fran-
kopan, gospodar Trsatski, Zivlja5e svoje mlade dane
u klasidnoj zemlji Dantea, Macchiavellia, Buonarottia,
Italija je u rukama tudjinaca. Oni za nju skrbe. Ne
treba se nidesa bojati, razdijeljena na drZavice ili
namjesni5tva,,Liviu miru". Narod taj mir plaia svojim
znojem i svojom krvlju, a gospoda se zabavljaju,
flirtuju, kako bismo rekli modernom rijedi: pjevaju
i ,,ljube".
Hrvatskomu velika5u otvaraju sjajne dvorane
mramornih paladavelika gospoda.Talijanska aristokra-
cija sejagmi za sinom poznatih knezova, za suverenom
hrvatskog primorja, koji moZeprkositi njihovoj modnoj
republici, kraljici mora. U Rimu, srediStu kulture
svake ruke, pape i kardinali primaju nosioca histo-
rijskog imena Frangepani, s kojima je skopdana
tragidna sudbina Konradina, sina nesretnog Manfredia.
Nije dudo, da seje mladi Frankopan uZivio u talijansku
savremenu kulturu, u njihov Zivot, u njihove rtazore.
U Italiji su pak iskvarili njegov prirodni ukus za
pjesnidkom ljepotom. Frankopan je osjetio u svojoj
rodnoj domovini ljepotu djevidanske na5e poezije,
ljubio je tu poeziju zanosom mladenadkoga srca,
Zeljom idealnog uZitka. Taj disti idealizam pokvarila
mu je neprirodna secentistidka talijanska pjesma.
I on se je dao na zemlju, i on je stao kompono-
vati pjesme, a u tim pjesmama vidimo antitezu pokva-
renog talijanskog ukusa i diste narodne pjesme. Ve6
naslov zbirke : ,,Gartlic" ili wti6 jest secentizam,
a onaj dodatak ,,za vrieme kratiti" odgovara talijan-
skom,,dipotto", zabava.
Knez Krsto je osjetio Zelju, da bude pjesnikom
pod sugestijom talijanskih pjesnika iz krugova naj-
vi5e aristokracije. Citalue njihove pjesme stade ih
prevadjati na hrvatski jezik.
Znamo, da je austrijski nadvojvoda Leopoldo
Vilim, sin cara Ferdinanda II. godine 1656. tiskao
u Brusellu pod pseudonimomCrescente zbirku
l i r s k i h p j e s a m ap o d n a s l o v o m :D i p o r t i , divisi
in rime devote, heroiche, amorose".
(Zabave razdijeljene u naboZne,junadke i ljubavne
pjesme.)
IzdavaC Frankopanovih piesama kaLe, da je na5
pjesnik iz ove Crescentove zbirke jednu pjesmu do-
slovno preveo, i to; ,,Izazivanje Kupida" i za jednu je
uzeo misao, pa 'ju je samostalno obradio (,,Vsaka
ZenaStima se lipb"), a u sedam drugih nalazimo odito
n a s l j e d o v a n jCe r e s c e n t i j a , i to u pjesmama:
,,Ufanja kripost'f , ,,Pozvanjena vojsku", ,,Kupido srce
izviLba", ,,Filenusa smrt", ,,BojeZljiv u ljubavi",
,,Srce iz vuze Kupida uteklo", ,,Kupido nije drugo,
nego lipost".
Kada utegnemo ovaj uticaj talijanske knjige
i talijanskog odgoja na Frankopanu, onda moramo
zaLmiriti na nedostatke, na mane njegovih pjesama,
po5to nisu mane njegove, nego mane i nedostatci
vremena, u kom Zivlja5e. Bilo bi pravo Cudo, da je
Frankopanu uspjelo oteti se manama svoje clobe. Za
to se ne dudimo antitezama:
U plamenu side6, bojim se smrzr'.uli,
a pod ledorr buduC. nemilo zgoriti,
ili ovoj hiperboli :
Bih u suze preobrnul plamen,
jer ovakovih haza i ,,ljepota" imade mnogo viSe kod
najvedih Talijana i Franceza ovoga vremena.
S toga ostavimo na stran to eksotidno bilje za-
sadjeno u Frankopanovu ,,vrtidu", jer nije na5e.
Prodjimo i preko onih ,,hudobnih trava", preko one
,,koprive", o kojoj govori pjesnik u uvodu, jer su i
one presadjene iz Italije amo. Pikanterija, za koiom
ide nezrela mladeZ, a kojom se podraZuje iskvarena
stareZ nezasitna strasti, nije na5la u Hrvatskoj pri-
kladna zemlji5ta. Imade pojedinaca, koji uZivaju u
kvargelu, ali vedini ljudi se ono gadi.
Kao Sto ne moZemo dovjeku u grijeh upisati,
ako se je nosio po ukusu svoga vremena, makar taj
ukus bio i pokvaren, tako ne 6emo zamjeriti Franko-
panu ,,koprive i drugo hudobno bilje", od kojega
,,koia. crveni".
.VNST'IAYJSO YNCYIIUV
2c8 cHERUBIN SBcvrC

III. Iz,a ove slijedi druga : ,,Noge prala divojka pri

U ovoj zbirci u prvom redu nas zanima narodni
elemenat, a toga imade dosti. S toga okanimo se i
i
Kupida, i Flore, Zefira, i Filise, i Parisa i Galatee,i
Teseai Lile, i Aurore, i Klita i Jantea i Osiria, i Klore
i cijeloga Olimpa i Parnasa i Troje i Grdke. To su za
nas indiferentna imena. Njihove zgodei nezgodeopje-
vali su drugi. TraZimo mi u ovom,,Vrti6u" svoje bilje,
kojim se moZemo i mi i pjesnik ,,Ditelila" podiditi.
D a o s i j e p s e u d o n i mD i t e l i n a ,
dinili i savremeni talijanski pjesnici. Eno nadvoj-
v o d a L e o p o l dV i l i m z o v e s e C r e s c e n t e
rastudi. Drugi su se zvali drugim imenima. Akade- pjevana :
midari ,,Della Crusca" uzimali su imena od stro-
jenja braSnai Lita. NaS pjesnik se je prozvaotravom.
Ali je uzeo travu poznatu u narodu, travu, oko koje
se viju narodne pride i legende: Ditelina. Ta trava
nosi sre6u i blagoslov.
Da je na5 pjesnik bio zadojen duhom narodne
pjesme, kao nijedan hrvatski pjesnik do pod konac
XV[I. vijeka, to nam dokazuje ovaj dragocjeni
,,Vrtii". U njemu nalazimo Sest pjesama spjevanih
disto po narodnom uzoru. Prva je jedna napitnica
ili kako ju Ditelina zove : ,,napojnicapri stolu" :
Nek vam projde misal nujna
todi daSu vina rujna,
da se srce razveseli
dobre volje k vam priseli.
Sto teZaci prideluju
naj leZ:ci nasladuju.
Vitezovi da ste zdravi,
vrla sriCa vama rabi,
zdencu - najde sriiu, da proiteoje vencu".
Prije zore junak se skodio,
pojde Setat ka hladnomu studencu.
Tu pogleda divojdicu miadu,
koja pere do kolina noge,
sama sebi glasno govore6i:
Na Sto si me, majko, porodila,
u Zir.'otu friSku istvorila.
Za tim slijedi razgovor izmedju junaka i dje-
jer su tako
vojke bai po r1zoru narodnih pjesama u lako n de-
setercu.
t. j. Pjesma: ,,Od Vlaiiia junaka" jednako je is-
Jur mi sunce na zapadu biSe,
putom ide Vla5ic dobar junak,
tu od ljube veselo popiva:
Da bi mi se mo6 zastati s tobom
pod jabukom pod tankom koSuljom. . .
To zadula gizdava divojka,
prema njemu vredu i3etala.
Porri.oz' boLe, neztana delijo,
je I' ti Zivot kako srce ljuto ?
bojno koplje je l' zna5 oblomiti,
kak na dugo mahom preskoditi ?
A1 govori Vla5ic dobri junak:
Vira t' noja, lipotom divojko,
vnoga jesam oblomio koplja,
s tebe tlugo wec krat preskodio,
nj uzmaka u Zivotu momu ;
ki b' me rujnim napojio vincm,
htil bi junak vreda rkazati,
kak se skoti, kak se koplje lomi . . .
U slijede6oj : ,,Dlvojka krdmarka zna volit ju-

"
I]'J;.:::i"j.1Til:h""-
naka" pjcva, kako se dva jrrnaka pobratjmila: ,,u
bratimstvu pojdu drugovati pazaru. konje ku-
muZovire bog ubio, povati". Sreia ih namjerila na krasnu krdrnaricu, u
a pravidne podastio.
koju se zagledaju, ali se s n1e ne zavade, kako je
Desna ruka koplje lom
dobra volja srce goni, obidaj u pjesmama.
naj hodmo se veseliti, U pjesmi : ,,Nigda jedna Zalost povek5iva ra-
pehar vina izroniti. dost" pjeva:
Mi dva vam dvim naklanjamo Nujan junak dobre konje vodi
s napojnicom pozdravljamo. milo tuZi, grozne suze roni.
Koj koga ljubi u bicu, Zagleda ga lipotom gospoja,
Zagovori u nebi6u,
ter junaku pojde govoriti:
a za brptom koji kudi, Sto ti se je huda prigodilo,
k. . va mati njemu budi. suze roni$, a zdihuje5 milo ?
GrIa naSa bolj' pripra mo
do tretoga ne ustavmo, On joj prida, kako je ljubio lipotu divojku, a ona
naj zdravica obhojuje, ga ostavila i za drugoga po5la. Kad je to dula lipotom
jedna drugu dostiguje;
gospodja, stade ga tleSiti:
a spominek da ne zgine,
vse lc56anske pokrajine, Nemoj junak u srcu zdvojiti,
Bog je duvaj i potwdi ak' ti jedna u viri sfalila,
poganina pak zateri. jer te druga milo obljubila,

U ovoj pjesmi Ditelina-pjesnik ugledao se je i pa mu nudi ,,distu ljubav svoju" :

u oblik narodnih pjesama i u sadrZinu narodnih na- Ja Cu s tobom virno drugovati,
zdravica napose. srebra, blaga ne ie t' pomanjk,-.ti.

Na to junak izvan sebe od radosti
Sto ja zgubih mladu divojdicu,
koju drZah za zvizdt danicu,
sad zadobih u tvojoj dragosti,
Zensko sunce od bolje r,ridnosti.
Oh destita majka, ka te rodi
li5ce tvoje ljubeznivo stvori !. , .
U Sestojpjesmi: ,,Sri6a daje kaj misel ne zgaje"
pjeva :
Bisno ja5e Hrvadanin junak,
na junaku perje risovina,
a na konju sprava pokovana.
Tu zasreti lipoton gospoju,
koja cviie i roZice brala,
fiolice u nadra metala.
AI joj side junak govoriti:
Od boga te dobra sri6a najde,
a od mene milo pozdravljenje.
Je l' dopustak ruku celor.ati,
ter u druZbi cviie pobirati ?
Gospoja ga lipo pozdravila,
da odsede, drago ponudila. . .
Ljepota Horva6anin-junaka za(ara
spoju, te se u njega zaljubi.
Da Frankopan nije ni5ta drugo spjevao nego
ovih Sest pjesama u slogu narodne pjesme, zasluLio
je lijepo u na5oj literarnoj povijesti. Iz njih raza-
biremo, da je on poznevao narodnu pjesmu, da ju
je ljubio, da je cijenio njezine krasote. U nijednom
na5em pjesniku starije dobe ne odskodi narodni motiv
jade nego u ovim pjesmama Diteline-pjesnika. U
zbirci pjesama dubrovadkih trubadura Si5ka Mende-
tiia i Gjure Dri:i(a na5la bi se po koja na narodnu
spjevana pjesma, imademo ih i u Hektorevi6evu ,,Ri-
banju", ali to su disto narodne pjesme, prenesene u
djelo dotidnih pjesnika. Ovdje se na5 pjesnik ugledao
u narodnu liriku i po njoj je pjevao samostalno
svoje osje6aje. Frankopan je u lirici ono, Sto je naS
Kadi6 u epici, on je pretekao samoga Kadiia.
Ali ne samo ove pjesme nego i druge, pjevarie
po uzoru i formi talijanskih secentista, od kojih je
mnogo pozajmio, vidimo oditih tragova na5e na-
rodne pojezije. U pjesmi : ,,Pariz i Galatea" pjeva
ovako :
Didan junak priko ravna'polja
bisno ja5e vite$koga konja,
pod njim konjic cifrasto frcuje
kako vila oholo zigruje.
Na junaku kodak njustovina
a na konju dupla rusovina;
pri junaku sablja nakindena,
a na konju sprava pozlacena
Na sred polja gosPoju zagleda
nju pozdravit Setnje tamo I'reda.
Ona cvice i ruZic e braIa.
f iolice u nadra metala.
Posliednji Zrinski i FrankoPani.
NEOTETA BASTINA.
klide : Da si zdrav o, lipotom gospoja,
blago njemu, komu milost tvoja !
oh destita mati, ka te rodi
li 5ce tvo j e I j ube znivo stvori.
Od liposfi plamen vred zaiutih
od dragosti srce jur pozabih:
je I'dopustak ruku celovati ?
v dragoj druZbi cviie pobirati ?
Na te ridi gospoja odsudi,
da odsede, ljubezno prosudi:
Od kada se ja na svit porodih
ne b'junaka, koga tak zahotih.
Je I' vitei,e, slobodno pitati,
ime tvo je bez 7.am.ire znati,
od kud diko,'r'ridnost tvoj a shodi,
v koje kraje draga misal vodi ?
Tada junak ponizno pristupi
t e r g o s p o j it i h o r u l < u l j u b i . . . .
Tko u ovim kvartinama ne vidi jasne, odite
tragove narodne pjesme? Tko ne vidi savez ove
pjesme sa vei navedenima osobito sa zadnjom : ,,Sriia
daje, kaj misel ne zga1e"?
lipotom go- Cijeli Vrti6 je zasijan narodnim cvijedem, koje
moZes, ako pozorno motris, lako raspoznati. Kada
nam opisuje :
AngelskogaliSca predragu rumenost,
gdi se krv i mliko I j ub ezrro miSa j u,
tko ne vidi u o\roj mje5avini krvi i mlijeka disto
narodnu nepatvorenu Saru djevojadkoga lica? Za
idcal ljepote kai,e'.
Kad se smije5, roZa rumeniva,
kad govori5, biser prebeliva
Iz odiju plamen zaLigtje,
A iz nadrah dragost zatarrje.
I(ad se neki starac okorjeli, grije5nik, hvali, da je
jo5 jak i krepak, kaLe
Znam se vsemu PriioZit
pt e z stri m e n ka zaskodit
na gola zelenka.
U tom skakanju ,,bez strimenka na gola ze-
lenka" odito je podraZivanje narodne pjesme.
Ovaj podetak,,Pastirnice"
Ne b' zvizda danica jo$ zabelila
nit svitla zornica zarumenila . . .
odito je pjevan po narodnu.
,,Deli-Bara junadka batrivost" spievana je po
sadrZaju narodne pjesme, i ako joj forma ne odgo-
vara. Tu nam prikazuje mu5karadku djevojku, kakovih
je uvijek bilo u na5em narodu. Deli-Bara znade ja-
hat dorata, zna gagiati iz pu5ke, strijeljati iz luka,
znade kopjem mahati. Ona je neustra5iva divojka,
ne boji se konja ni junaka. Smije5na figva izlazi
Deli-Bara, ali joj se pozna narodni karakter.
2J
2lo cHERUBTN SBcvrC

NaS je pjesnik mnogu ritmidku formu rzeo Za to u drugoj pjesmi kai'e:

iz narodne pjesme. Osobito to moZemo ustvrditi za Kad zadobi5 Zalost koju,
deseterac.Taj mu je sluZio ne samo u spomenutim ne razbubnjaj sricu svoju.
pjesmama, na narodnu pjevanim, nego joS u dru- Lila tjera od sebe Tezea, Sto je otkrio drugima
gima, kao u ovoj : ,,Babajkood divojke ljubav prosi" ;
njihovu ljubav.
Nebog starac milo PretuZuje
jer ni vridan, srce da ga disto dvori
nimfu dragu na pomoC zovuje. . .
koji ne zna mudat, prez reda govori.
LI mnogim umjetno sloZenim poliritmidnim stro-
Tko bi sudio naSega pjesnika po ljubavnim
fama osjeiamo zvuk narodni, kao u ovoj : pjesmama, u kojima se zrcali savremena pokvare-
Oh kind dragi, dojdi k meni, daj mi Zivljenje, nost i ban kao u svojem carstvu bezotna porno-
z vridnim tvojim razgovorom skondaj trpljenje;
garafija i sensualnost, slabo bi ga s moralnog po-
dojdi vila, moja kripost,
dojdi du5a, moja radost - srce hraniti.
gleda sudio.
Nu imade u ovom Vrtiiu i takovih pjesama,
koje su kadre di6i visoko njegov moralni ugled. Tako
IV.
u pjesmici: ,,Mati kier udaje, po5ten nauk daje" sa-
Nije naS pjesnik puki imitator, nije rob ni tali- drZi se niz najljep5ih, najpraktidnijih i najmoralnijih
janske ni narodne poezije, on je i samostalanpjesnik. savjeta. Dostatno je navesti jednu kiticu :
Njegov .,Vrti6" odaje samostalnost njegove pjes- Prez dopustka rr'tttza goste ne pozivljaj,
nidke duSe. Oznaka je lirizma subjektivizam. Tim v ne.biCu njegovom stranke ne prizivljaj ;
subjektivizmom zadojena je njegova pjesma. Ona hiZe tvoje otajnosti,
imade dvije kajde : kajdu mladenadkog bezbrii:nog tot dragosti, tot Zalosti,
drugim ne kazuj.
uZitka i kajdu boli i zdvojnosti. Prva odjekiva u
Zivotu pustopaSnamlada velika5a, koji traZi zabave, Ovoj stoji usporedodruga: ,,Otac sina oZenuje,
traZi veselja, traLi smijeha i sensualnosti, druga se pravo hiZit naputjnj"".
duje iz tamnice Bedkog Novog mjesta, bolno se raz- Govore6 o ljubavnim pjesmama moramo navesti
lijega pod onim tvrdim svodovima i kroz uznidka jednu posve6enuB(arbari D(ra5kovi6) kako kaZu po-
okanca dopire do svijeta. detna slova pojedinih stihova. Iz ove pjesme se dade
Vesela kajda pjeva sretne sastanke sa ljubom, zakljuditi, da je ona bila njegov ideal, njegova F i I i.
cjelivanja ruku, strastne zagrljaje. Pjeva ljubavne Bar veselo srce tuZi,
patnje, pjeva neusliSaneZelje, pjeva ljepotu ruke, Ar nebeskoj vili sluZi,
i pogleda, ljepotu kose i hoda odabrane vile. Okornu Radi koje ljubeznosti
moli i zaklinje, popustljivoj obedajeraj na zemlji, ne- BivadidnoiuZalosti.
je prva i zadnja rijed njegova Angelskomu oh stvorenju
osjeiani uZitak. Ljubav
Raduj srce u trpljenju,
mlagjahna pustopa5na i bezbriLna srca, ona je izvor Ak prem milost ni dobiti
sreie i nesreie: Dostojno je vernom biti
flore I biti kaj draZjega, RajSe nego pomanjkanje,
neg povoljno dragoj sluZit. Atdul zitku iskondanje ;
A izmislit kaj tei:ega, Stalnost krunu zadobiva,
neg ljubavi ne moi uZit i Kaplja kamen umehdiva.
Ah preslavna dra.ga Fili,
o d jutra do mraka misli na ljubav. Cim zora Veruj srce, da te slidi,
osvane JoS u grobu bit 6e tvoie,
Pojdem milo zdihavati Tako tvoje bilo moje
miloj dragoj nazivati Bar mu sriia naj ne rabi,
dobro jutro, dobro zdravlje. bator na vik s njega zabi
ranu skrovnu ak pretuZi,
Ta veli u drugoj pjesmici'
ar ki trpi verno sluZi.
naturaisko je mi5ljenje,
ilovidansko je dinjenje, Osim ljubavnih kaida odjekuju i druge spjevane
drago iskat tovaru3tvo. u turobnim danima, za vrijeme nesre6ei tuge. Neke
Pjesnik daje i neke savjete opreznosti ljubov- pjesme odaju ljutu bol i Zalost, odaju ojagjeno srce
nicima, osobito im preporuda mrik. utamnideuaprinca. Pravi se pjesnik odaje i u tuzi i u
Ar znam, Venus ne te za vidna drlati radosti. Tko je pjesnik, taj svoja duvstva ma kakova
ki lipotu uZiva, a ae zrLa mudati. bila, u pjesmi otkriva.
 NEOTETA BASTINA.
V.
Stare talijanske kronike pripovijedaju za od-
lidna princa iz obitelji Savojske, za Filipa Smjeloga,
da je na prijevaru bio domamljen u Francusku, pa
da ga je Luj XI. dne tz. travnja t464. dao zatvo-
riti u tvrdjavu Loches.
Zasvi:n1enitalijanski princ krati sebi vrijerne u
tamnici pjevaju6i pjesme. Njegova se je pjesrna sa-
duvala do danas. U njoj se duju zadnji odjeci truba-
durske poezije u ltaliji.
Povijest spominje imena mno3ih nevoljnika,
koji su se rr tamnici pjesmom tje5ili. I na5egaFran-
kopana u cvijetu mladosti zate(.e sudbina Filipa
Savojskoga.Mlad je, u punoii i,ivola, zatvoren megju
studene tvrde zidjne kao kakav zlodinac, na pri-
jevaru domamljen u Bed pati na5 suZnjik neizrecive
duSevneboli. A tim bolima daje oduika r' piesmama.
U predgovoru sam pjesnik kaZe : ,,Ovi Vrti6
je zasadjenv obiadnihdnevih v urah nesre6nih,srceln
turobnim, mislih neprilidnih".
Koje je pjesme spjevao u tamnici, koje na slo-
bodi, ne moZemo apodiktidno kazati. To se moZe
jedino iz sadrLaja zakljuditi. U rukopisu na jednoj
piSc.: ,,dana B. svibnja 167o kod grofa Dauna u
Bedu". To je prva pjesma iza predgovorne, ,,od
sri6e nestalnosti". Nenadne promjene njegove sud-
bine, zamjena lijepog primorja sa hladnim i nepri-
jaznirn Bedom, zamjena trsatskih i kraljevidkitr
dvorova sa hladnom njemadkom tamnicom, dik-
tavala mu je pjesmu o nestalnosti sre6e. Na jod
jednoj: ,,Cviia razmiSijenje i Zalosno protutenje" za-
biljeZen je dan : ,,Na dan 4. sv. Katarine u Novo
mesto".
Na imendan svoje mile, a zajedno s njime ne-
sretne sestre Katarine, sjeti se lijepih i veselih dana
skupa proZivljenih, sjeti se veselja u eakovcu i na
Ozlju, sjeti se radosti doma6egaognjiStai obuhvati ga
neizreciva tuga, onda pomisli na svoju ljutu sudbinu
pa zapjeva:
U kolipki majku izgubih,
u detinstvu oca stuZih,
imam krila prekinuta
do dr-a braca poginuta.
Milu sestlu, koju ljubih,
u nevolji sad zadutih,
Ijubu dragu, s kom se didih,
jur od davna da ne vidih.
Prijatelji prez pomoii
a rodbina suze todi,
verne sluge rastuZene
prez obrambe zapu5cene. . .
Pjesnik se tuZi na neoravdu, na prijevaru i na
promjenljivost sre6e,koja ga je do tamnice dovela. zdvaja. Okrene se tok njegovih misli i osje6aja pralna
Kada sluSamoovo umovanie : Bogu. Tad pjeva kako ptice, cvijeie, zdenci tekuii,
Tako ravno dlovik Stima se zakriti
de)arnoj nesri6i, ka ga nastoruje;
gdi naj rnanj e misli sprotivnost dobiti,
tu ga neprijatelj r prevarom skond,uje -
pada je
nam na pamet prijevara, kojom Bed na-
marnio hrvatske velika5e.
Na vi5e mjesta pjesnik spominje prijevaru, kojir
znade uni5titi i najvrednijeg junaka.
Cijela pjesma ,,ZmoLnost sriie suncu spodob-
ljena" odnosi se samo na njegovo stanje u tamnici.
Iza pjesme o nestalnostisre6e slijedi ona, kojom si
nastoji uliti u dudu nadu i pouzdanje. Ovo je ona
.,sors bona, nihil aliud", u koju su polagali toliku
na.dusvi na5i junaci poievdi ba5 od PetraZrinskoga
pa do Jeladiia bana, koji je pohrvatio tu stanr lijed
u poznato svoje geslo: ,,Sto Bog dade i sre6a
junadka".
Pjesnik se tje5i:
Ki pravo razmisli nature zmoZnosti
tulikaj r rimena njegove iudnosti
' tomu ni potribno u dobru zgizd:ti.
Nigdir rte zna najti pravo smilovanje
nit priSasnoj sriii zavsima zdvojiti.
Ar i samo sunce u svojoj svitlostr
od oblaka mora podna5at tamnosti. . .
Tako navale na dovjeka nevina ;ad i nazlab,
jardno govorenje, krivo svedodenje, ogovor, ptogon...
Prijatelje vidjet ni mu dopu56eno,
s rodbinom zastati zavsim zakra6en,r.
a kamo spoznati vridno proStimanje.
To je njegovo bolno stanje. Vei ga hvaterod:rj,
jer rnisli
. . . n e b o gu z l u i z d v o j i t i
nastore, sramote ne moc' preboliti.
Ali iznenada pojavi se njegova dobra sre6a, ona ju-
nadka bona sors, te kao Sto sunce tjera tamu, tako
onrLtjera pote5koie.
Jrrnadka sreia dade dovjeka potladiti, a1i ga ne
dade satrti, kad ga drZe mrtvim, ona ga digne od smrti.
7,a to se i on nada :
Vrhu zatod.nikov oblast zadobiti
suprotivne svoje pod noge spraviti.
Tako se tje5i nadom u svoju dobru kob.
A kad osjeti, da ga ta nada ost';rvlja, cnder
zdvojno klide :
Dojdi, oh, dojdi ufrnje
jedino moje zdrLanje I
A na drugom mjestu kaLe'.
Jedino ufanje dlovika zdrLiva.
Kak ono prestane i iitak skondiva.
No kad izdade i nada u svoju dobru sre6u, ne
212
polja ,,Bogu hvalu navi56uju", sva morska biia
,,stvoritelja ispoznaju", ,,slavu moguinu daju", ,,sam
dlovik u grihu pribiva". Uvidja ta5tinu zemaljskoga
Zivljenja :
Ni5tar ni na svitu, vse je Prohodeie,
kot oblak il magla, neg mal das trpece ;
deh razmisli, kada du5a s telom dili,
kaj su odi, vusta, Prsi v dragoj vili ?
Samoga sebe pozivlje, da se uzda samo u rajsku
slavu na nebu :
Digni v nebo tvoje odi,
Gdi su ufat Pomo6i,
onde dobro je trPece;
na zemlji Prernine6e,
ovdi jesu dalarnosti
v nebu Pako nasladnosti.
Uvidja, da je ljudski Zivot samo ,,nagnuie",
sve na svijetu Ptolazi:
je dobra, nit je blaga
nit
nit je kinda tako draga,
ni radosti naslednosti,
ni liposti, ljubeznosti ; -
vse kot tinja iskrsnuje,
kako magla. Poginuje,
je naturi Premfurit ,
Stogod Zivi, mora mriti
Ovakose tjeSi na5 suZanj nevoljni u tamnici ce-
sara nimSkoga. Nakon Sto je iscrpio sve svoje ar-
gumente u obrani, nakon 5to je pozvao u pomo6 i
klide:
znance i prijateije, odajno
Zaman se moliti il ufat Pomo6i. .
Nit proinjom nit s groZnjom otet se ni moii. - '
Z bogorn, z bogom liSca, vusta, z bogom odi.
te moli u Boga milost pokajanja za grijehe podinjene
u vru6oj mladosti.
Na koncu se predaje sa sviln svojoj nezasluZenoj
sudbinipjevaju6i:
K pokoju, o du5a, k Pokoju,
jur si na svitu dost vojevala,
suprotivne didno obiadala
nit se treba trudit jur v razboju.
K pokoju, du5a, k Pokoju !
Oh nojam blaZeni,
gdi su ti pokoji na vike sujeni:
u.
Ne smijemo mimoiii neke pjesme, koje ne spa-
daju ni u ljubavne izljeve mladenadke pustopa5-
nosti, niti su plod uznidkoga razmiSljanja.
Kao Hrvat, potomak junadkih djedova, sam je
osje6ao i:eljr i sklonost junadkim djelima. Ju-
nadka smrt na bojnom polju najljepSi je konac Zi-
vota za junaka. S toga u pozivu na vojsku kaZs
CHERUBIN STCVTC
svojim vitezovima, da im bude nada sve drag,,glas,
ime, poStenje", jer
na vik on Zivi, ki zgine Po5teno.
Ni mod izmislit hvalnije skazanje
neg na mejdanu vridno drLanje,
gdi gromi od Pu5ak i sablje se viju
vnoga gospoda krv svoju Proliju
za domovinu, za vitw krSdansku.
Poziva svoje vitezove, da zajedno s njime,,tladi
roge turckomu misecu"
Svitu na hasan, a nam na Po5tenje,
naj nam ne budi Premilo Zivljenje'
Da nije ove pjesme u ,,Vrti6u", ova zbirka bi
bila manjkava, u njoj se ne bi zrcalio znamenit dio
Frankopanove duSe: vitestvo, i:elia zaratnom slavom.
Jo5 6emo ,no-".tl-t,r* pjesmu posve6enu sestd
Katarini pod naslovom: ,,Titulusa nima, ime vindar
ima".
Fili draga, veruj nezgovornu Zalost,
Rad tebe zacutih u srcu demernost,
Ar ni moci telu nikakor trPeti,
Neg i du5a mora nevoljno tuZiti,
Kada god pomislim na pro5asto vrime,
Anda suze ronim, svoje gubim ime,
Prokleta bi lrrra, ka te odsudila:
Ah trpljenje takvo jadno navalila
Nimajuc rzroka pram tvojoj vridnosti
Zbutit je hotila svicke hudobnosti,
Engedujuc roda nazlobu demernu
Ranit srce tvoje, skazat vsu neveru.
Jeli to moguie, svita Stvoritelju,
Neprav ca takva tladi tvoju zemlju ?
JoS l i c e S p r e t r p i t d a l a r n o m narodu ?
Kot Iakomuvuku nad ovcarni Skodu ?
Al more bit za lo grihe Preglediva5
Tujinu nazlobit tako PrePu56iva5,
Tvojom da pak z rr'ocorlr pravidne desnrce
Angela odludi5 Poiallt krivice ?
Raduj anda, Fili, dojti hode vrime,
Jedino Zivudi strasti tuZno brime-
Naj bu sve pro5asno za sad pozabljeno
Ar ime, po5tenje didno je dobljeno.
U ovoj pjesmi je sinteza svih ostalih u tamnici
spjevanih. Ovdje izrai'en osje6aj i prosvjed proti
prijevari i nepravdi, iztaLena je duboka resignacija
na boZju volju i ponos dovjeka, koji znade, da pati
za veliku ideju.
VII.
FiloloSka strana ovih pjesama ne spada u ovu
radnju. Svak, tko dita navedene pjesme i ulomke,
vidi, da je Frankopan kajkavski ikavac' Smjesa
dakav5tine i kajkavStine, primorski i zagorski govor
opaLase svagdje. To je bio knjiZevni jezik one dobe u
 NEOTETA BASTINA
Flrvatskoj . Ve6 je Rieger opazio u svojem naudnom
slovniku, a Jagi6 u povjesti hrvatske literature, da
su Petar Zrinski i Vitezovii svojim literarnim radom
nastojali mijeSajudi dakav5tinu i Stokav5tinu stvoriti
rrekakovo knjiZevno sredi5te u Zagrebu, koje bi spo-
jiio sjeverni dio juZnih $lelzjena, koji latinicom pi5u.
Eto i Frankopan se je pridruZio ti'mu kolu. Dapade u
dotjeranosti jezika natkrilio je Petra.
Kostrendi6 pak kaZe na to, da je i Frankopanu
kao i Petru Zrinskomu ovakovo sredi5te bilo na umu,
pade da su oni teZili po prinieru talijanskih velika5a
ustrojiti oko sebe vrst literarne hrvatske akademije.
Takovih primjera pruZa5e im susjedna Italija, za
kojom su se povodili.
To ie pitanje biti posve rijeSeno tek onda, kad se
sakupe i pregledaju svi spisi iz arkiva Zrinskovih i
Frankopanskih gradova: iz eakovca, Ozlja, Rakra,
Grobnika, Novoga u Vinodolu, itd. Valjda 6e se naii
jo5 mnogo pjesnidkih i prozaidkih prijevoda Zrinskih
i Frarrkopana i njihovih literarnih prijatelja.
Ali i iz ovoga, Sto imademo, moZemo si stvoriti
nepobitan sud o njihovoj ljubavi za luvatski jezik, o
njihovu radu, da tai jezik prodide i da ga uvedu u
najotmjenije krugove. A to je za njihovo doba velika
zasluga. Jo5 je ve6a, ako pomislimo da najve6i nje-
madki pisci i filozofi, Leibnitz i Kant, pisahu tudjim
jezicima, da je Flidrich veliki pisao franceski, da nje-
madka aristokracija nije znala njemadki do otrag sto
godina.
3. ,,SIBILA.. ILI KNJIGA G.ATALICAKATA-
RINE ZRINSKE.
I.
Nedavno je predasni gospodin kanonik zagre-
b a d k o gk a p t o l a L . I v a n d a n otkrio kod g. Nikole
pl.Mixicha od Lukavcau sv. Helenido tada
nepoznat rukopis, u kojem se sadrZi knjiga gatalica
Katarine Zrinske. To je najstarija knjiga te vrsti u
na5oj literaturi, Sto ju barem do sada poznamo.
Predasni gospodin je objelodanio tu knjigu ga-
talicu u ,,Vjesniku zemaljskog arhiva" god. rgo5.
i popratio je udenim kritidkim uvodom"
Knjiga imade folio format 4t x z9 cent. tvrdo
je vezana; vanjske su korice obloZenezelenim pa-
pirom. Na unutarnjoj strani kor:ice napisala je sama
vlasnica knjige : ,,t67o na z aprila u eakovcu". Uz
te rijedi je naslikana desna ispruZenaruka, za tim
dva para odiju jedan povrh drugoga pa slovo W.
Pod tim je crta, a pod crtom S. dva srca, SSS. Pod
ovim nadpisom naslikane su dvije grartdice,od kojih
je druga grana ruLa, a pod tim je vlastorudni potpis
.,J
Katarine : ,,Groff Marques Frangipan Catarina Zrin-
ska Graficcha". Na treiem listu je slik.r u iarama,
koja predstavlja kolo sre6e. Na drvenu stalku je
utvrdjen kotad, Sto ga okreie dovjek odjeven u cr-
venu odijelu, u diZmama s ostrugama. Za crnim
pojasom mu je zadjeven bodeZ. Na vrhu kotada
sjedi mlad kralj s krunom na glavi ogrnut kra-
ljevskim grimiznim pla5tem, u desnici rnu. je i,ezlo,
a u lijevoj kruglja sa kriZem na njoj. S desne strane
uspinje se dovjek na, kotad, a s lijeve pada strmo-
glavce u crno odjeven vitez i joS jedan dovjek. Pod
kotadem leZi dovjek sklopljenih ruku i i,ena. Po
strani gleda taj prizor vitez, odjeven u crveno odi-
jelo, pa vide6 pad viteza s lijeve strane obrne se
gospodji, Sto do niega stoji i isti prizor motri. Po
temeljitu sirdu izdavada ta su dva motrioca sanri
Petar Znnski i Zena mu Katarina. Na slijedeiem
listu dolazi slika Fortune, koja lebdi jednom nogom
na krilatoj kruglji, a ova u morskoj Skoljci plovi po
moru. Fortuna je u profilu naslikana, crven rubac
veZe joj odi, kosa raspu5tena, o vratu joj krli;i(,
desnom dri.i dr/,ak zastave, koja joj sluLi za jedro,
a lijevom drZi kraj zastave (5k6te). Zastava i gornje
odijelo je crveno, a suknja Ltfta. Za Fortunom u
zraku lebdi Amor svezanih odiju i odapinje strijelu.
Iza toga slijedi zr siika sa koncentridnim kru-
govima, a rrad svakim krugom po jedno pitanje. U
sredi5tu su krugova medaljoni sa slikama. raznlh
ptica. Krug je razdijeljen na 2r polje okolo ptice, a
na svakom polju je naslikanerpo jedna kombinacija
dviju kocaka. Uz te kombinacije kocaka napisana je
uputa na krugove sisavaca, koji ie ga dalje uputiti,
i mjesto, gdje se nalaze. Ta su mjesta gradovi i sela
i,r Hrvatskoj .
Za tim slijedi zr slika ttrkodjer sa koncentridnim
krugovima, ali u krugovima mjesto ptica imademo
sisavce. Polja na periferiji imadu upisano zr ime
gradova i sela hrvatskih, a unutarnja polja kruga
upuduju na broj Sibile i na kiticu, gdje ie dotidnik
odgovor na6i.
Za ovim slijedi tekst gatalice. tz Sibila sadi-
njavaju kao dvanaest poglar4jaovim redom: Sibilla
Persica perva, Sibilla Libica druga, Sibilla Delphica
treta, Sibilla Cymerea detverta, Sibilla Erythrea
peta, Sibilla Syrmia Sesta, Sibilla Cumana sedma,
Sibilla Hellespontica osma, Sibilla Phrigia deveta,
Sibilla Tiburtina deseta, Sibilla Cumea jedanajsta,
Sibilla Agripina dvanajsta. Iza ovoga slijede detiri
kvartine ,,Siromahom", da ih utje5i nadom u bolje
dane.
Svaka od ovih Sibilla naslikana je na delu do-
tidnoga poglavlja u osmouglastom medaljonu. Me-
daljoni su uokvireni crnim okvirom, dodim je slika
2f I cHERUBTNSBcvrC

dotidne Sibille na5arana. Sve su odjevene u fanta-
stidno odijelo istoka, raspudtene kose, glave su
im ureScne nojevim pcrjem a u ruci nosi svaka po
jeda.n simbolidni znak kao : janje, lovoriku, tobolac,
strjelicu, barjak sa kriZem, bakiju. zvijezdu itd.
Svarlia Sibilla daje 37 odgcvora na dotidne upire
u 37 kvartina.
Povijcst ovoga nrliopisa iznio jc vconla" podrobnr-r
predasni izdavnd u spotnenutom ,,Vjesniku", iz kojega
sam povnclio gore navcdeni opis. Ta povjest ne spacla
god. 159.1.Hrvatski je tekst izragjen pos\,e po ma-
gj arskom. Slike su samo neito slobodnije rzta-
gjene. Pade moZemo re6i, da je hrvatski slikar u
velike nrtkrilio nragjarski original.
Ali ni mrgjarska ,,Fortuna" nije originalno
djelo. Ona je kompilacila iz raznih gatalica prijaS-
njega vremena stranom iz talijanske stranom iz nje-
madke literature. Predasni I v a n d.a n, dri'e(i sc
rasprave Bcle pl. Ifailatha, \<ai,eza ,,Fortunu", da jc
popularno pisana. Stoji strogo na vjcrslioj kato-

KNJrC;,\ (]A'r'Ar_rC,{(SrBrLA) KAT.\nT\E ZRTNSI{E.

(Poclpisrrarliizice i gro{iceIiatarine FranhopanZrinslie na unutrainjoj strani korica.)

u ovu radnju. Dostzr je spon'.enuti : da je bedki dvor
domamio Petra Zrinslioga u Bed, dao sekvcstrirati svit
njcgov:i rlobra. llnogo veoma dragocjenih predmeta
prisvojiSc vjerni. i poiteni svekvestratori, a na 6elu im
povjerenik' za sastav inrrentarir Ivun Franjo barun
Wildenstcin. On je prisvojio i ovu gatalicu.
II.
Ova gatalica nije izvorno hrvatsko djelo. Ona
je prijevocl ,,Fortune" izdane na magjarskom jeziku
lidkoj podlozi, osugjuje krivovjerstvo Arija i zablude
luteranske. OStro Siba nevrijedno sveicnstvo, dru-
Stvenu i s1>olnunemorulnost, rabi proste i krupne,
a mjestimice upravo obscene izraze, rL glavni smjer
knjige ide za tim : ditatelja sklonuti, da se u Boga
rzda i njemr-r se rnoli i sanro od njega isdcliuje vre-
menitu i vjednu sreiu.
Ova gatalica u svojim kratkim jezgrovitim od-
govorima daje nam dosta tuZnu sliku moralne i
vjerske propasti onda5njega vremena. Po tome su-
 NEOTETA PASTINA.
deii onda5nji svijet, vidimo, da je sve bilo pokva-
reno od poljara do grofa i baruna: sluge i gospodari,
slu5kinje i gospodje, sveienik i posluZnik. Svi slojevi
drudtva deznu samo za niskim putenim uZitkom i
za novcem. Svak ho6e da bude bogat, da uzmogne
uLivati.
Zato trai,e savjeta u knjizi gatalici. Jedan pita,
kako ie postati bogat; drugi, kako ie se uspeti do
visoke dasti; tredi, kako ie se bogato oZeniti ili
udati; detvrti, kako ie zadobiti Zudjeno srce itd.
Zena pita Sibillu, hoie li imati djece, je li joj muZ
vjeran. Neki traZe odgovora, kakovu ie sluZbu uzeti,
kojega ie se zvanja prihvatiti, a svi s glavnom na-
mjerom, da obogate i da uZivaju. Odgovori su pro-
stadki, viSe puta vrijedjaju nam u5esa, jer danas
nismo navikli u otmjenu drudtvu na neke izraze.
Jednomu, koji pita za buduie zvanje, Sibilla od-
govara :
Najbolje je tebi trgovcem postati,
IIoceS se od nuda jako koristiti;
Me5trije nikakove nemoj nastojati,
Jere po nih hoce5 desto bkodan bitj.
Imade i veoma poboZnih naputaka, kao
ZmoZno Boga ima5 pred odi drZati.
I za tirn dist Zitak imaS nastojati,
Za biagoslov boZji moci zadobiti,
Ovako Litak tvoj 6e5 lipo svr5iti.
Ili ovaj drugi :
Gospodinom vrlim, sinko, ie5 postati ;
Ali ima5 Bogu marljivo sluZiti,
Viran i pametan tvojih dini budi,
Da kako ne ima5 u sramotu pasti.
Ovakovih savjeta imade amo i tamo rasiianih
dosta.
Jednomu Sibilla kaZe, da ne' smije nepravedro
trgovati :
Bolje bi ti biio Skornje krpovati,
Nego nepravdeno s blagom trgovati;
Tvoja norska glava za to nije dosti
Kako
nori Martin hoie5 ti hoditi.
III.
U ovoj gatalici nigdle nije napisano,tko ju je
preveo, tko li naslikao.
Izdava(, pred. Ivandan po pravopisu,po je-
zidninr oblicima, po neobidnirn rijedima, koje dolaze
u njoj, veoma.velikom vjerojatnoSdunagadja, da je
prevodilac sam Petar Zri:nski.
Stoji, da su se na dakovadkom dvoru bavili
prijevodnom literaturom. Stoji, da je Petar preveo
bratonr ,,Sirenu". Stoji, da je Katarina prevela
molitvenik. NiSta dakle naravnije pomisliti nego,
da su oni preveli i ovu gatalicu.
-,J
Prijevod ,,Fortune", kaZe pred. izdavad, skroz
je slidan u formi stihova i u srokovima prijevodu
,,Sirene", jer se i tu srokuje samo zadnja slovka
desto samo zadnje slovo. Pomije6ani iakavsko-kaj-
kavski jezlknalazi se u ,,Sireni" i u ,,Fortuni" jednako.
Nu ,,Fortuna" nema nikada oblika : e a, a ,,Sirena"
ga ima. ,,Fortuna" upotrebljava obidni Sto, i kaj-
kavske forme: kaj, kajkud, nikaj, tulikajie, kao u
, ,S i r e n i " .
Sve, Sto je Jagii u svojoj raspravi opazio za
prijevod ,,Sirene", gotovo sve to se dade primijeniti
i na prijevod ,,Fortune", po tom bi Petar mogao biti
prevodilac ove Gatalice. Preveo ju je za za.bavu u
dvoru.
Jedina bi poteikoda bila pitanje : je li Petar
Zrinski imao vremena, da se bavi ovakovinl poslo-
vima, prijevodom ovakovih djela ?
Ako se uzme u obzir, da se velika gospoda u zimsko
doba nisu nidim bavila osim kuinim zabavama,
jer se zimi nije ni ratovalo ni putovalo, onda je na-
ravno pomisliti. da je imao dosta vremena za ovaj
posao, a sklonost na prevadjanje je dokazana pri-
ovaj : jevodonr ,,Sirene".
4. ,,puTNI TOVARUS,,KA'TARINEZRINSKE.
Katarina Zri:nska sastavila je molitvenik i nu-
zvala ga ,,Putni tovaruS."
Ponajprije dvoje zaokuplja naSu pozornost,kad
gledamo ovo djelce : prvo, Sto se l(atarina kao vi-
soka gospoja prihvatila pera, i drugo, Sto je iSla da
pi5e naboZnuknjiZicu, molitvenik. No za jedno i za
drugo imala je Katarina jasnih i Zivih pobuda.
I.
U prvom redu nije joj bilo nepoznatokulturno-
knjiZevno nastojanje mnogoga dlana njezine slavne
porodice, i to tamo ve(. iz onoga vremena, kad se tek
podelo razijati zdravo frankopansko stablo. Sj.-
ianje na to i nju je - kao Zenu velikih teZnja -
podstrekavalo, da neSto takor/a udini, te da se i ona
u historiji roda spominje kao literarna radnica.
Vei neki od najstarijih pismenih spomenika hr-
vatsko5la naroda potjedu od knezova. Frankopana.
O v a m oi d e u p r v o m r e d u v i n o d o l s k i zakon
o d g o d . r 2 B B . t, e s t a t : u t i z a g r a d S e n j i z a
hrvatske opiine krdkoga otoka od god.
r3BB. Zakon vinodolski uredise l-ridrik Il. Frankopan
i njegov sinovac Leonardo.
U hrvatskim Zupama na kopnu, u Vinodolu i
Modru5anu, upravljalo se i sudilo sve dosada pq
2r6
starim dobrim obidajima; ali za vladanja kneza Frid
rika II. osjetila se potreba, da se ti dobri stari obi-
daji popiSu i skupe u jedno. Tako je na podetku god.
rzBB. nastao taj vinodolski zakon, najstariji pravni
spomenik u hrvatskom jeziku. Kako je Fridrik II.
u taj mah bio zabavljen drugim poslovima, preuzeo
je taj posao sinovac njegov Leonardo, koji je tada
upravljao Vinodolom, te stolovao u Novom gradu,
dana5njem Novom.
Statuti pak za. grad Senj j za hrvatske ob6ine
krdkoga otoka sastavljeni su god. r3BB. po rralogu
knezova Stjepana i Ivana. Ovi knezovi izabraSe
neke pouzdane ljude svoje, da kao povjerenici nji-
hovi idu najprije u Senj, a poslije na krdki otok, pak
da po Zelji podanika napiSu statute ili dopune ve6
postoje6e.P<-rvjerenici za Senj bijahu: vikar senjski
Toma iz Ripe, Lovro Krbavac, zatim tri viteza Kr-
danina, po imenu Ivan Vidov, Pavao i Dujam Stje-
panov. Oni sazvaSerektore, vijednike i dobre ljude
grada Senja, pak nakon revnih i svestranih rasprava
dovr:Si5e5. svibnja god. r3BB. statut za grad Senj,
kojim ustanovi5e prava i duZnosti senjskih plemiia,
gradjana, pudana i stranaca. Statut je prvobitno
imao nekih sto i trideset dlanaka, kojima bi u po-
tonja vremenapridodanojo5 trideset i osam.Iz Senja
prijedjo5e neki povjerenici, kao Lovro Krtravac, zatim
vitezovi Ivan Vinov i Pavao na otok Krk, gdje im se
job pridruZi podkneZin Dok5a. Zadata im bijaie
odredjena od samih knezova ovako : ,,Mi gospodin
knez Stefan i mi gospodin knez Ani, sliSeii mi ve-
like tuZbe od naSih vernih sluZbenikovkrdkoga otoka
ke im dinihu hudi ljudi, poslali jesmo na5ih vernih
v otok, da oni s'zvav5e dobrih rruLi za vsega otoka;
i tako jesu nadinili, da budu pravi v'pravdi stati, a
krivi da budu ka5tigani". Povjerenici zaista sazvaSe
podkneZine otodkih kaStela i dobre ljude s Krka i sa
svegaotoka, i nakon zborovanjaudiniSe,,,dabi pravo
i dobro za .vas otok". Statut bi dovr5en 15. lipnja
1388., te sadrZaje prvobitno trideset i jedan dlanak,
koji se tidu poglavito opiine vrbanjske, a onda i dita-
voga otoka. I taj bi statut poslije dopunjen novim
ustanovama.r
Kulturni rad prvih Frankopana rrastaviSe nji-
hovi potomci.
Bernardin Frankopan daje po svjedodanstvu
Trubarovu prevoditi sv. Pismo na hrvatski jezik, a
mnogi drugi, kao Grgur, Ivan Franj o nazvar' Ferat,
i ostali, odlikovahu se osobitom udeno56u.
Napose pak istako5e se prije naSeKatarine dvije
Frankopanke istoga imena. Prva je Katarina k6i
Ivana Frankopana cetinskoga,koji je god. 1493. u
r Vjekoslav Klai0 : Krdki knezovi Frankopani.
rr3. i r77.
FERDO ROZTC
bitci kod Udbine slavno poginuo. Ako i nije ova Ka-
tarina sama rf5ta napisala, ipak joj se ime ima spo-
minjati na tasnom mjestu imenika, gdje sr: navode
zasluZnici za knjti:evnost, a to u onom duhu od pri-
like - si licet pal'va comparare magnis - kako se
spominjrr August i Mecena. Mecena, a niti August,
ne napisa5eumjetnidki niSta spomena vrijedna, ali
Meceni moZemo zahvaliti za nrnogu odu Horacijevu,
za lijepa Georgica Vergilijeva, a Augustu za slavnu
Enejidn t za Carmen saeculare; tako te stoji ona :
ako za5titnici knjige i ne stvaraju talenata, ali
ipak dine to, da se pokaZe i razvije mnogi talenat,
koji se inade bez tih ljudi ne bi pokazao. S toga ih
ide hvala. potomstva. Slidna hvala ide i Katarinu
Ivanovu, pa ie iii, kako iemo 6uti, i na5u Katarinu
Zrinsku.
Katarini Ivanovoj imaju naime MadZari da. za,
hvale za prvu svoju Stampanu knjigu, za prijevod
poslanicasv. Pavla apostola.Ako i zahvaljuju na Zalost
z a t o M a d i , a r is, v a k a k o j e t o u j e d n u r u k u
doka z njezina knjii.evnoga nasto jan ja,
a u drugu ruku to, Sto se ba5 MadZarima zaduLlla,
moZe se shvatiti iz njezinih Zivotnih prilika. Ova
Katarina bijaSe udata za Madi,ara Gavru Perenja,
me5tra kr. komornika te velikoga Ltpana ugodkoga
i marmoro5koga,koji je god. 1526. t mobadkoj bitci
zaglavio uz mnoge druge vitezove. Milieu je dakle
onako djelovao.
Na svom dvoru imala je Katarina dvorskoga
kapelana Benka Komjatia, koji se bavio knjigom,
te bi doista vje5t latinskom i grdkom jeziku. Ovaj
Komjati prevede god. r53r. na madZarski jezik pc-
slanicesv. Pavla apostola.Katarina pak Frankopanka
dade to djelo god. 1533. na svoje troSkove tiskati
kocl Jerolima Viktora, te je, kako je redeno, ova
knjiga, kojc-,nr hrvatska gospoja nadari MadZare,
p r v o dosada poznato tiskano madZarsko djelo.
Knjiga je ova ure5ena grbom Frankopanskim,
a svr5uje latinskom poslanicom tiskara Viktora na
Frankopanku pod ovim naslovom: ,,Clarissimae
Faeminae D. Catherinae a Frangepanibus, Magnifici.
quondam D. Gabrielis de Peren coniugi ; Ilier, Viktor
Typographus se commendat." U toj poslanici
kaZe Viktor medju ostalim: ,,Neque enim obscurum
est, quid agas. Nempe ut primum in aula Tua, quae,
quod audis, quasi Schola quaedam est, universae
Christianitatis pietati. Magistrum et antesignanum
Tua Tibi loquentem linquam haberes familiarem. -
Quanto oportet Tuam laudem esseillustrionem, prae-
sertim apud Pannonas,quibus hoc vere es, quod gen-
tilitis nomine diceris, a Fra.ngipanibus.Nunc enim
Str. frangis, praebes et distribuis panem esurientibus,
illum omnino panem vitae , qui de caelo descendit."
 NEOTETA BASTINA
Tvoj rad, kaie Viktor, svima je poznat. Tvoj dvor
je kao Skola poboZnosti ditavoga kr56anstva. Nada
sve pak svijetla je Tvoja slava osobito kod Pano-
naca ; jer Ti si njima doista ono, Sto ti plemensko
ime kaZe - a Frangepanibus - Lomikru5ac. Sada
naime lomiS, daje5 i dijeli5 kruh onima, koji su ogla-
drrjeli, onaj uop6e kruh Zivota, koji silazi s neba.
I zaista su njezini dvori bili stjeci5te onda5njih
knjiZevnika. OstavSi Katarina mladom udovicom
obljubi na toliko knjige i nauke, da je ne samo od
svog udenog brata Franje Frankopana, nadbiskupa
kaiodkog i zajedno biskupa jegarskog, posudjivala
knjige i nrkopise iz njegove bogate knjiZnice, nego
je i na svom dvoru sabirala knjige i sakupljala oko
sebe knjiZevnike vijeiajuii s njinra o udenim i vjero-
zakonskim stvarima, te podupiruii one, koji iz-
davahu knjige u budi kojem jeziku.
Druga Katarina Frankopanka bija5e k6i Fer-
dinanda Frankopana ozaljskog i Marije Brankovi-
6eve, kieri Ivana Despota sina Vukova, unuka
Stjepanova, a praunuka Gjorgja Despota. Rodjena
oko god. 1525. udade se Katarina god. 1544. za ne-
nmrlog sigetskog junaka Nikolu kneza Zrinskoga, a
umrla je u eakovcu oko god. 1562., te pokopana u
bivSoj pavlinskoj crkvi sv. Jelene kraj glave svoga
mri,,a. Za vijeme vjednoga putovanja njezhta m:ui,a
Nikole bavila se uz odgajanje i podudavanje svoje
trinaestero djece takodjer naukom te podupiranjem
knjige i crkve. Najvi5e joj omile poboZne knjige, te
napisa na hrvatskom jeziku : ,,Molitvene knjiZice,
vu koterih je medj drrrgimi pobolnimi nauki i mo-
litavmi Marijanski i mrtvedki officium". Ovu knjigu
dade ona po svjedodanstvu fsusovca Milovca god.
156o. Stampati. No vei odavna nestalo je ove knjige
posve, s toga se ne zna ni mjesto Stampe ni format
njezin.l
Da su tre6oj, na5oj Katarini, lebdjeli pred odima
ba5 ovi predji njezina roda, koji su se knjigom ba-
vili, a napose ove dvije spomenuteKatarine, to moi.e
biti ponajprije vjerojatno radi mnogih slidnih slu-
dajeva u plemenskim historijama i radi naravitosti
ovakvoga utjecaja, - a onda moZe se to jo5 i dosta
jasno dokazati.
NaSa Katarina obuhvatila je u sebi po svom
radu obje svoje pred5astnice.Poput Katarine Ferdi-
nandove napisala je jedan molitvenik, a kao Katarina
Ivanova poticala je druge na knjiZevni rad i po-
dupirala one knjiZevnike, koji htjedo5e izdati koju
hrvatsku knjigu.
Njezinim naime tro5kom izdana je veoma ri-
jetka hrvatska knjiga sa slijedeiim naslovom : ,,Dvoj-
r Ivan Kukuljevi6: Vienac 1882. br. r.
Pos[ednji Zrinskl i Frankopani,
2r7
du5ni kind jeden vernim Zivim k sreinom preminku
na duhovni stro5ek. Drugi vernim mrtveh du5am
na odkup. Iz vnogih poboZnih knjig skupa splavljen
po patru Boltizaru Milovcu, redovniku tovaru5tva
Jezu5eva. Stampan vu Bedu pri Mateju Cosmero-
viju, Stamparu, leta t66t.", u rz-tini, str. 54o sa
,,Lai5tromom" (sadrZajem)B str., i jednom bakro-
reznom slikom.
Svoju knjigu posvetio je pisac : Svetle i visoko
i dobrorodjene gospe, gospe groff Anne Chatarine
od Frankopanov, vekivedne grofine od Trsatca, svet-
loga, zmoLnoga, visoko i dobrorodjenoga vite5koga
gospodina Petra Zrinskoga, vekivednoga groffa od
Zrinja, cesarovei kraljeve svetlosti komornika i ta-
nadnika, Zumberskoga i ogulinskoga velikoga kapi-
tana, Hrvatske i primorske krajine vicegenerala za-
konomu tovaru5u ".
Veoma je znadajan sam sadrZaj posvete. Pozi-
vajuii se pisac na izreku Jeremije proroka ,,Malahni
prosi5e kruha, a ne bi, ki bi im ga ulomil", govori
dalje : ,,Takovu tuZbu ima5e vnoge poboZne du5e
vu na5em hrvatskom i slovenskomorsagu p r o s e 6 i
k r u h a , i n e n a j d o S en i k o g a r ,k o j b i i m k r u h a
u I o m i l. Ali sada vidim, da je bog va5e svetlo go-
s p o d s t v on a t o o p o m e n u l d, a s e s p o m e n u v S i
se izsvoje familije slavnoga imena,
je VaSe svetlo gospodstvo dareZlivum rukum ma-
l j a h n i mi g l a d n i m duSam kruha ulomilo
poleg pelde predjev svojih kada
je vaSe svetlo gospodstvo svojim
stroSkom vudinilo o v e m o l i t v e n ei n a v u d n e
knjiZice Stampati i medju ljudi razdeliti. Tom darei,-
l j i v o s t j u mj e V . s v e t l oG . k r u h a u l o m i l o i du-
hovnu hranu podelilo vnogim maljahnim, to je to
poniznim i poboZnimduSam".
Na prvi mah, kako se prodita ova posveta, opaLa
se slidnost izmedju nje i one latinske "'poslanice
tiskara Viktora, koja se nalazi na kraju Komjati-
jeva prijevoda Pavlovih poslovica : ,, puanto oportet
Tuam laudem esseillustiorem praesertim apud Pan-
n o n a s q, u i b u s h o c v e r e e s , q u o d g e n t i l i -
tis nomine diceris, a Frangepanibus.
Nunc enim frangis, praebes et dis-
tribuis panem esurientibus, illum
omnino panem vitae, qui de caelo de-
s c e n d i t". Upravo isto shva6anje ili prevodjenje
njezina prezimena, te onda zgodno primjenjivanje
na njezin rad, kao Sto nalazimo u Viktora, nalazimo
i kod Milovca. Kao Sto je Katarina Ivanova lomila
duhovni kru5ac gladnima i Zeljnima duhorme hrane,
tako to dini i Katarina Zrinska, i to ,,p o I e g
pelde predjev svojih-kada jeVaSe
svetlo gospods vo svojim troSkom
28
2r8 FERDO F.OZIC
(poput starije Katarine) vudinilo ove molitvene i
naudne knjiZ:ce Stampati i medj ljudi razdeliti".
Bilo da ovakovo shvaianje prezimena ,,Frange-
pani" bijaie ve6 otprije uobidajeno, bilo da ga je istom
tiskar Viktor ondje prvi spomenuo, svakako je ono
poslije oveViktorove poslanice, za koju su mnogi znali,
bilo poznato mnogima, a osobito dlanovima fran-
kopanske porodice. Da je pak napose Milovcu bilo
sve to poznato, o tom ne moZe biti nikakove sumnje
radi bjelodane slidnosti njegovih i Viktorovih rijedi ;
a barem od njega, kad ve6 ne bi od druguda, po
gotovu iz poznavanja povijesti svoje porodice, barem
od njega sigurno je doznala i Katarina zaradKatarine
Ivanove i za hvalu Viktorovu, te ju je to potaklo
na slidan rad : - ,,poleg pelde predjev svojih".
Sto se dakle Katarina uhvatila pera, evo navedoh
jcdan povod, naime ugledanje u vrijedne prediasnike
svoga roda.
A ima jo5 jedan povod, moZda i jadi nego
ovaj , a spominje ga sama Katarina u predgovoru
svome,,Putnom tovaruSu".,,Premi 5lj avaj u6i
vnogokrat", pi5eona, ,,da se skoro zmeda
vsega svita jezikov najmanje hrvac-
koga ovo doba Stampanih kn j i g nahodi;
pade i one, ko je r-rigda bihu po poboZnih
i Boga bojeiih Ijudi udinjene i Stam-
pane, ve6 se zatirajt i malo ka.di na-
hode. Zato ja..." itd. - Katarina se dakle tuZi
na nesta5icu hrvatskih Stampanih knjiga u svoje
doba, pa joj rodoljubna duia nemirna radi toga
stvara odluku, da sama izda jednu hrvatsku knjigu.
A u koliko je ova njezina tuZba istinita, raz-
gledajmo samo u kratkim crtama. Prilike u zemlji,
koje dakako uvijek utjedu na razvitak knjige, nijesu
bile povoljne u prvoj polovici 17. vijeka, Stono baS
ovdje ulazi u radun. Ako se tada narod i stao us-
pjeSnije odrvavati Turdinu i radi uredjenja stajaie
vojske, Sto ga mudro svjetova Antun Vrandi6, i
radi izmjene dotada5njega teZeg orfi\a s drugim
lakSim prema savjetu Jurja Zrinskoga, te radi lijepa
broja vrsnih vojvoda, ipak se narod joS uvijek morao
neprestano boritt za svoju zemlja i za svoja prava
i s Turdinom i s Mledanom i s Nijemcem. - A Sto
se tide stanja crkve, stoji, da je malo kada bilo toliko
duSer.rre svestrane borbe glede crkvenih stvari u
Hrvatskoj, koliko upravo u prvoj polovini t7. viieka.
Nova vjera protestantska, koja bijaSe u predja5njem
stoljedu duboko korijenje zasadila u Hrvatskoj, ne
bijaie joS uvijek, uza sav napor katolidkoga sveien-
stva, potpuno iskorijenjena. JoS god. 16o8. nadinjen
je na saboru hrvatskom zakon : ,,Ut universi Hae-
retici et precipue in bonis ozaiiensibus divagantes Con-
cionatores, ex Styria pulsi, vel aliter qualitercunque
eo devenientes. eiciantur". - S druge pak strane
nastade nova borba zapadne rimske crkve s istodno-
grdkom, napose otkad je mnogo tisu6a sljedbenika
istodne crkve, sada s nova protjeranih od sile turske,
trai.llo za5titu i sigurniju domovinu na hrvatskoj
zemlji. Protiv ovih novih naseljenika podiglo se di-
tavo, a osobito vi5e svedenstvo s namjerom, da za-
prijedi ostvarenje njihove crkvene samovlasti, te da
ih privede u kriio katolidke crkve. Na delu du5erme
ove borbe stajahu ponajviie biskupi zagrebadki, te u
Livotu biskupa Selnidkoga, Bratuliia, Domitroviia,
Ergeljskoga, Vinkovida, Bogdana i Petreti6a ne na-
lazimo nijedne misli tako duboko ukorijenjene do
postojane teLnje, da sljedbenike istodne crkve pri-
vedu u Uniju.
Kad sve to zrelo promotrimo, pa kad se joS
obazremo na politidko stanje susjednih nam zemalja,
osobito na Ugarsku, gdje su uvijek joS, uz posto-
jano gospodarenje tursko, nastajale sve to ve6e
bune pod Bodkajem, Betlemom, Veselenjem, Na-
daZdom i Rakocijem, protiv kojih se Hrvati morahu
boriti madem u ruci ; kad zavirimo nadalje u Austriju,
ee5ku i Njemadku, gdje je iza silnih pokreta nastao
bio ljuti rat, 5to je kroz trideset godina najbolji
cvijet hrvatskoga takodjer naroda silovito na tle
povalio, -- onda se ne trebamo duditi, ako se u tcr
vrijeme na knjiZevnom polju nije mncrgo uradilo,
ve6 se vi5e tnoramo diviti duievnoj sili one Sake
naroda, Sto je usred rugevina svoga zemlji5ta i usred
rascijepljenoga svoga narodnoga, gradjanskoga i cr-
kvenoga Livota joS toliko snage sakupiti mogla, te
je i rtz ovu stranu Velebita rla polju knjiZevne
radnje ipak ponosito naprijed koradala uz ostalu
svoju bra6u preko Velebita, Sto je Livjela r1a moi-
nijoj obali Jadranskoga mora.l
Ne, nije ni ova prva polovina t7. vijeka bila
bez knlii,evnih radnika ! Dakako da se ovdje ne
obaziremo na latinska djela, jer i Katarina u svome
predgovoru i;ali samo to, 5to nema ba{ hrvatskih
knjiga. Ovdje nas zanimaju samo oni pisci koji su
pisali hrvatskim jezikom, i to bilo djela svjetovne
naravi bilo djela bogoijubna, kojih svakako ima naj-
vi3e, bilo u prozi ili u stihovima pisanih.
Faust Vrandi6 Stampao je god. 16o6. : ,,Zivot
irikc,liko izibranih divic. Romvs-" - Ivan Tomko
Mrnavi6 ispjevao je ,,Zwot Magdalene od knezov
Zirova (Gerova) plemena Budri5i6a, tretoga reda
sv. Franciska, zastawice i redovnice mostira sv.
Antuna na Rabu". U Rimu pri Jakobu Maskardu
djelo, Stampano na
t626. Drugo Mrnaviievo
1 Ivan Kukuljevii : KnjiZevnici u Hrvata iz pn'e polo-
vine XVII. vijeka s o v e strane Velebita.
 NEOTETA BASTINA. 2r9

hrvatskom jeziku, jest ,,Istumadenje obilnije nauka
krstjanskoga sloZeno zapovedju S. O. P. P. Kle-
menta VIII. od prisvitloga g. Roberta Bcllarmina
kardinala S. R. C. prineseno u jazik hrvatski. U
Rimu t627. - Ovom Istumadenju na kraju Stampana
je i njegova pjesma ,,ProtuZenje pokornika radi
smrti Isusove k narodu dovidanskomu". - Treie
Mrnaviievo hrvatsko djelo, i to povijesno, jest :
Iz Levakoviieva raznolikog rada mogu se ovdje
spomenutiponajprije dvije pjesme: r. Pozdrav Presv.
gosp.Jurju Zrinskomu,sadadnjemubanu hrvatskomu.
Pjesmaje pisana po svoj prilici god. t6zz., a tiskana
u Karnarutiievu Vazetju Sigeta grada fi39. - z.
Nadpivanje u OsmoredkeO. Fr. Rafaela Levakovi6a iz
Jastrebarske. Pisana je u pohvalu pjesnika Karnaru-
ti6a ,,u Mnecih16z9.,"a tiskana1639.u istom,,Vazetju

KNJIGA GATALICA (SIBILA) KATARINE ZRINSKE.

(Kolo sreie na 3. iistu.)

Zivotblatene divice, kieri Bele (IV.), kraija ugarskoga
i hrvatskoga, sestrenicereda sv. Dominilia. Prinesen
iz vla5koga u hrvatski jezik. U Mletcih koci Marka
Albertovida t6tz. Najznatnije pjesnidko djelo
Mrnavi6evo jest,,Osmaniiica", dramatidna pjesan
u g dina, pedatana u Rimu kod Jakova }laskarda
164r. Ova pjesan radi o istom predmetu, o kojem
i Gundu1i6ev ,,Osman".
Sigetagrada."-Zatim je u hrvatskom jeziku tiskan
u Rimu : ,,Nauk krstjanski kratak prenapravlen i
prepisan slovmi B. Jeronima Stridonskoga, trudo-
ljubljem otca f. Rafaila Levakovi6a iz Jastrebarske,
reda sv. Frandiska, dri,ave Bosne-hrvatske, svetoga
bogoslovja nauditelja i pripovidaoca." Odmah
slijedeie godine 1629. dade opet u Rimu, u tiskarni
,,skupdiine od razrnnoLenjavjere" tiskati : ,,Azbuki-
220 FERDO ROZIC
vidnik slovinskij li.e ob56enim nadinom psalteri6
nazlaet se, pismom B. Jerolima Stridonskagopre-
napravlen". Osim azbuke glagolske i iirilske jesu u
toj knjiZici i psalmi Davidovi, pjesme i razne mo-
litve korisne za djecu. Ali ova obadva zadnja djela
tiskana su glagolicom : slovmi ili pismom Jero-
lima Stridonskoga. - Ostala Levakoviieva hrvatska
djela ili se tidu samo potreba crkveno-obrednih, te
su zapra\/o staroslovenskas primjesama hrvatskim,
ili su ostala u rukopisu, te do danas veiim dijelom
nepoznata.
U slavu slavnoga Rafaela Levakovida ispjevao
je Danijel Grozdek pjesmu, iza5lu u glagolskom
izdanju Budinideva ,,Ispravnika za Ere|", Sto ga je
sam Levakovi6 izdao i tiskao u Rimu 1635.
Atanasij Georgidevii napisao je viSe knjiZica
i to : Od naslidovanja Isukrstova knjige detvere,
prvo po bogoljubnomu Tomi od Kempisa u latinski
jazrl< sloZene, a sada po Atanasiju Georgidevi6u
u njegov jazik obra6enei u pisni sastavljene.U Bedu
po Grguru Gclbhaaru 16z9. z. Prilike i promiSljenja
srca dlovidanskogaskupljerra i sloZena.U Bedu kod
Matcja Formika 1633. U prozi s jednom pjesmom
i sa slikama. 3. Pisni za najpoglavitije. najsvetije
i najveselije dni svega godi5ta sloZene, i kako se
u organes jednim glasommogu spivati, 1635.4. Na-
slidovanja duhovna, u kojih se uzdrZi nadin, kako
bi moga svaki dobar krstjanin svaki dan i u koje vrime
Boga i stvorca ,svoga moliti ,,s inim molitvami i
pisni B. D. M. i ostalih svetih, a navlastito na pogla-
vite blagdane duhovno i korisno sebe,zabaviti. U
Bedn po Mateju Formiku 1633."
God. 1638. izadju: Bogoljubna razmi5ljanja od
otajstva Odkupljenja dovidanskogaS. Bonaventurae.
Prenesenav jezik slovinski trudom P. O. F. P e t r a
B o g d a n a B a k 5 i 6 a, custodaBulgarie Reda Male
Braie. Romae. - Po svoj prilici bio je Bak5i6 i
rodjeni Bugarin, dok ima nekoliko oditih bulga-
rrzarr'a u njegovonr pisanju.l
S a m o n a b o Z n ek n j i Z i c e p i s a o j e i M i k u l a
Sarkadevi6, n a z v a nS a r t o r i u sG. o d . 1 6 3 9 .i z d a
on u PoZunu: Rudne knjiZice za brator'Siine,a god.
t64o. u istome mjestu : Molitvene kljiZice vsem
Kristu5evem vernenr slovanskogajezika pristojne i
hasnovite.- Isto je tako na hrvatskom jeziku na-
p i s a ov i S ep o b o Z n i h
k n j i g ai N i k o l a Galovi6,
ali nam ni naslovi knjiga nijesu poznati. - Znat-
n i j e j e F r a n j o G I a v j n i 6 . O n n a p i s a :r . e e t i r i
poslidnja dlovika. To je od smrti, suda, pakla i kra-
ljevstva nebeskoga.U Bnecih po Ivanu Salis 16z8.
z. Svitlost du5e verne. U Bnecih po Marku Giuamu
1 Dr. T Maretic : Istori ja hrvatskoga pravopisa, str. 92.
t632. g. Cvit svetih, to jest Zivot svetih, od kih rimska
crikva dini spominak, prinesen i sloZen na hrvatski
jazik katolidanskirn obidajem. Venetiis 16z8. apud
Joannem Salis. IL izdanje u Mlecih po Bartolu Gi-
namu 1657.- Ovome Franji Glavini6u u dast ispjeva
Pavao Jandi6 de Tauris pohvalnu pjesmu, tiskanu
u Glavini6evu djelu Svitlost du5e, u Rimu 163z. -
Jo5 valja spomenuti djelo zagrebadkogbiskupa Petra
Petretiia : Sveti Evangeliomi, koteremi sveta Cirkva
zagrebadka slovenska okolu godiSda po nedelje te
svetke Zive, z jednem kratkem katehizmu5em, za
neumetelne ljudi hasnovitem; - slovenskem
slovom na svetlo van dani i Stampani' Vu Nem5kem
Gradze165r.,- i djetoili bolje prijevod Jurja Ratkaja
Kriposti Ferdinanda II., rimskoga cesara, kraljev-
stvih rimskoga, ugerskoga, de5koga, dalmatinskoga,
hrvatskoga, slovinskoga krala -. Stampano
u Bedu po Grguru Gelbharu god 164o', - te bismo
t i m e u g l a v n o mi s c r p l is v u k n j i g u h r v a t s k u
rl prvoj polovici r7. vijeka s ove
strane Velebita.l
r Ivana P e r g o 5 i 6 a P r i j e v o d V e r b e c i j e v au g a r -
skoga zakonika pod naslovom ,,Trojstrandni Pismotvor"
(tSfq.) i Antuna Vramca , , P r o d e d t v a "( t 5 8 6 . ) , p a
kratku slovenskim jezikom zptavljenu" (tSZ8.)
,,Kroniku
spominjem tek tu uz put, jer su ta diela za ditav jedan
ljudski vijek udaljena od godine rodjenja Putnoga Tova-
ru5a, pa je veoma sumnjivo, da li su se tada prometala ru-
kama. Kako su tadaSnje knjige nestajale ispred oka, svje-
(Natale solum S. Hieronymi I75z')
dodi Bedekovic
veleci za prijevod Pergo5i6ev, da je vrlo rijedak, te da je
on vidio samo jedan primjerak. A Domin Imbro u
predgovoru svoje knjige: ,,Predznanja Pravic" izdane u
Zagrebu r8r8., veli za Tripartit Pergo3idev ovo: ,,i ov tak
redek nahadja se, da ga ja h rukam dobiti nikak nisem
mogeI". (Dr. Franjo Budar: Gjuro Zrinski, Prosvjeta rgor
br. ro. str. 3i6.) - Sto se pak tide prctestantskih Stampanih
knjiga, to je posve sigurno, da ih u Katarinino doba ved
nije bi1o. God. 16oo. i 16or. bile su za njlla porazne' Sa
slovenskima bile su tih godina u Ljubljani, gdje je bila
uvedena knjiZevna inkvizicija i reformacionalno povje-
renstvo, spaljene i premnoge hrvatske protestantske knjige'
Na vozove ih je plamen uniStavao po trgovima' (Dr' Franjo
Budar : Hrvatska protestantska knjiZevnost za vrijeme
re{ormacije. Prosvjeta r9oo., br. 24., stt. 763', 76+') A nije
dakako drukdije bilo ni u Hrvatskoj. Znatne su one rijedi,
5to ih je ban Tomo Erdody na breslavskom saboru rekao
16o7. trgnuvSi mad: ,,IIoc ferro, si aliter fieri non potuerit,
sectam istam a nobis eliminabimus, tresque nobis adsun:
flu"'ii : Dravus, Sar-us et Colapis, e quibus unum istis novis
hospitibus sorbendum dabimus". (Dr. Surmin : Povjest
knjiZcr-nosti hrvatske i srpske, str. rz9.) I tako nestade
protestanata i njihovih knjiga iz Hrvatske. Nesreca je
bila, Sto se stala knjiga u ovaj dio hrvatskoga naroda Siriti
u tako nezgodnu i na5em narodu posve tudju svrhu' Re-
akcija protiv toga (sa strane vecega dijela sveienstva, a
napose sa strane Isusovaca i Franjevaca) bila je posve pri'
rodna, ali posljedak je bio u neke i Zalostan, jer ne samo
 NEOTETA BASTINA,
Udinjeno je to za to, da se mogu Sto bolje pro-
suditi rijedi Katarinina predgovora : ,,premi5ljavaju6i
vnogokrat, da se skoro zmeda vsega svita jezikov
najmanje hrvackoga ovo doba Stampanih knjig na-
hodi".1
da se korov iSdupao, ne samo, da se time protestantizam
ugu5io, nego se na neko vrijeme zaustavilo klicanje i rastenje
narodnje knjige. Da je kojom srecom stala ulaziti narodna
knjiga u narod pod drugim znakorlr nego li protestantskim,
znakom, koji ne bi u na5em narodu naiSao na otpor, knjiga
bi se lijepo podela razvijati, a ne bi nastalo gotovo mrtvilo
za trtava pol vijeka.
1 Knjigu s one strane Velebita nijesam iznosio, jer
drZim, da Katarina nije na ovu mislila piSuci citovane rijedi.
A nije mislila zato, jer nije mogla misliti. Knjiga je naime
dalmatinska, a napose dubrovadka, bila u drugoj polovici
16. vijeka i prvoj polovici 17. vijeka dosta jaka, te stoga
rijedi Katarinine ne bi potpuno odgovarale istini. Uzeti
pak, da Katarina nije barem po imenu poznavala, ako i
nije ditanjem pratila, svu knjiZevnost, u kojoj su djelovali
Brno Karnarutic, Dominko,Zlatarii
dislav Mendetic, t o j e t e 5 k or e i i ; o n a j B r n o K a r -
narutii, koji je r8 godina poslije sigetske katastrofe is-
pjevao prvi junadki hrvatski ep: Yazetje Sigeta
g r a d a ; i onaj Dominko Zlatarrb, koji je Gjuri Zrinskomu,
djedu Petrovu, posvetio svoju tragediju Elektru,
mu poklonio sva svoja Stampana djela ; i onaj Ma-
d i s l a v M e n d e t i c k, o j i u s v o j o j T r u b l j i slovinsko
ovako zanosno slavi Petra Zrinskoga: ,,Bane Petre pre-
hrabreni, - u kome se zdruZi ujedno - u velikoj dici i
scijeni - pamet znana, srce vrijedno ; - ti, knjiZnide,
sam dostojno - stradni uz romon trublje vrle -
si ime bojno - na visine neumrle. - - U krug svijeta
svud okolo - gdje dan svane, gdje opet gine, - slovinski
si zvan Apolo, - Ma,rte od sve pokrajine. - Tvoga imena,
tvoje od sjene trepti istok, svak se boji, - i tva krjepos
te je od scijene, - da kraljevat svijet dostoji. - - Od ropstva
bi davno u valih - potonula Italija, - o hrvatskijeh da
se Zalih - more otmansko ne razbiia. - Pade sama tva
desnica - silu ustavi, tijek zaklopi, - da nevjerna popia-
vica - sve kr5ianstvo ne potopi". - Ali usprkos toga mislila
je Katarina samo na uZu Hrvatsku, dok je onako govorila.
U koliko su u jednu ruku Dalmacija i Dubrovnik bili od
Hrvatske politidki odijeljeni, u toliko u drugu ruku nije
se osjeiala ni knjiZevna zajednica. I u tom pogledu bija5e
Dalmacija i Dubrovnik za sebe, a uZa Hrvatska za sebe.
Toj uZoj Hrvatskoj i u knjiZevnom pogledu pribrajala se i
Katarina. Pokrajinski separatizam vladao je potpunoma.
Vidi se to i po nazivlju jezika i po pravopisu. Gjuro Zrinski
zahvaljujuCi se Ziatari6u za Elektru, veli, da mu je darovana
knjiga ,,Dalmatica idiomati", a Zlatait, spominju6i
u posveti, kako su Aleksandar i drugi vojvode za ta-
tovanja znali ditati djela slavnih Grka i Rimljana,
jezicima njima tudjim, veli, da ie Zrinskomu ovi slavni
G r c i i R i m l j a n i g o v o r i t is a d a u n j e g o v u hrvatskom
jeziku. (Gjuro IV. Zrinski. Napisao dr. Franjo Budar. Pro-
svjeta r9or., br. ro., str. 3r8.) Ako to i jest lijep dokaz,
kako su Dalmatinci drLali, da je njihov jezik ,,hrvatski",
ipak ovo jedno i drugo pokazuje neko odjeljenje. -
mnogo je slidniji hrvatskim
Pravopis pak Katarinin
scima u uZem smislu, nego li piscima dalmatinskim. Opai:a
Ako se tyaLe one jadne prilike uZe na5edomo_
vine u prvoj polovicirT. vijeka, Sto ih napdjed prika_
zasmo, onda se svadije rodoljubno srce moZetje5iti,
Sto se i toliko radilo, - ali se ne moze zadostautje-
Siti. Bol ipak ostaje, jer je to za polovicu ditavoga
stoljeia dosta malo. Ovu bol osjeiala je i Katarina,
i to veiu, Sto nije ni to sigurno, da su joj i sva ova
djela bila poznata,Sto ih tu navedosmo.Tek za neka
samo od njih moZemo nekom sigurno56u dri,ati,
da ih je i Katarina morala poznavati. Tako je po svoj
prilici poznavala rad Glaviniiev. Taj je naime prvo
svoje djelo : ,,eetiri poslidnja dlovika" posvetio
bra6i Nikoli i Petru Zrinskomu. Bija5e tada Nikoli
osam, a Petru sedam godina, a pisac veli, da im
za to posve6ujeovo djelo, da se ve6 u prvoj mladosti
pdude poboZnomu Zivotu i dobrim naucima, hvaledi
njihova djeda Nikolu i oca im Jurja. - Drugo pak
djelo svoje : ,,Cvit svetih" posvetio je Glavinii
knezu Vuku Krsti Frankopanu, slavnomu junaku
i Vla-
onoga vremena, a ocu Katarininu. Za Yuka kai,e
Giavinii, da ,,inter nostrae nationis Proceresnemini
secundus". Od Levakoviieva rada pobtiZe je
morala poznavati samo one dvije naprijed spomenute
te
pjesme : prvu, jer je pozdravljala Jurja Zrinskoga,
j oca njezina rurLa, a drugu, jer je (poput prve) bila
Stampanau ,,Vazetju Sigetagrada", zakojeje sigurno
dobro znao rod Zrinskih, te toga radi i u taj rod
prido5la Katarina. Budu6i da je ostali Levakovi6ev
uzdigo
se to osobito na nekim slovima, n. pr. na slovu za glas c
i na slovu za glas h. Dalmattnski pisci upotrebljavaju za
glas c zrrak p ili (sad rjedje, sad de56e) znak c r znak z
a nikad zrak cz ; a za glas 4 upotrebljavaju najde5ie znak
gn, - dok Katarina i pisci uZe Hrvatske upotrebljavaju
za glas c najdeSce znak cz, a za glas i najde5ie znak ny
(lli ni i ni). Pa i inade je i u drugim znakovima pravopis
s one strane Velebita bio dosta raziidan od pravopisa s ove
strane Velebita, te je trebalo osobite volje, da tko, nauden
na jedne vrste pravopis, u5dita i1i prati knjigu, pa je potpuno
svojom drZi, ako je pisana pravopisom druge vrste, Ovu
nevoiju istide i Kopitar u svojoj Gramatici. Spomenuv3i,
da si je latinska polovica Slavena time, Sto je primila iatinsku
azbuku, olakotila put do ostalih obrazovanih Evropljana,
veii : ,,Aber ungliicklicher Weise geschah diese Annahme
bei den von je her politisch getrennten, und ausser allern
wechselseitigen Verkehr lebenden Ztveigen der Lateinischen
Hilfte nur einzeln, ohne gegenseitigeNotiz-Nehmung,
und folglich mit ungleichformiger, oft gerade
entgegen g e s e t z t e r , C o m b i n a t i o n d e r L a teinischen
ali u
Buchstaben zur Darstellung der Original-Slavischen T6ne ;
welches macht, dass nun diese Zweige einer der andern
Biicher nicht I e s e n konnen". (Gramatik XXI, XXU.) -
A kako Dalmacija, tako je i Bosna pripadala drugoj poli-
tidkoj sferi, - premda ono malo bosanske literature, kojoj
su bili u to vrijeme (konac 16. i pod. r7. stoljeca) zastupnici
pi- Matija Divkovic i Pavao PosiIovi6, ne bi
moglo promijeniti onoga opienoga suda Katarinina.

Stampani rad bio ili namijenjen strogoj crkvenoj
porabi, ili Stampan glagolicom, ne moZe se sigurno
re6i, da je i taj bio pred du5evnim odima Katari-
ninim. - No Petreti6evi ,,Evangeliomr", makar za
njih pisac i veli, da su ,,slovenskemslovom na svetlo
van dani", ne izmako5e oku njenu, koje je rado gle-
dalo svaki literarni plod, a osobito, kad je niknuo
u Zagrebt, u nedalekoj blizini i:ivovanja Katarinina,
te od tako visoke lidnosti. - S istih razloga, pa jod
i radi sadrZinesvoje, zatim radi posvete fvanu grofu
Dra5kovi6u i radi osobita odnosa pi5deva prema
Zrinskoj ku6i,1 poznavala je i Ratkajev prijevod :
,,Kripost Ferdinanda II., rimskoga cesara. . ." Sa
slidnosti svoje s predgovorom Katarininim zanimiv
je Ratkajev ,,predgovor k Stavcu" : ,,Ove knjige,
da na svitlo iza5le jesu, vdinilo je nikoliko velike
Gospode opominjanje, nikoliko widnost kripostih
F'erdinanda,nikoliko takaj5e i,alo st m oja, iz
ko jes.uze rregda odi mo je, kada vidim
vse druge narode v tom se truditi
nove knjige pi3u6, ili na svoj jezik
obra6aju6) da svoje ljuctvo na ne-
marnost svitskoga duguvanja,
slidovanje kripostih, na zverBenu
ljubav B o i : j u - t e r s e s e d o p e l j a t i :a s a m i
naSi Slovinci tako nemarni gniju, i
sami svo ju sramotu ne 6ute:najmre oni,
kojim nit starost padi, niti je mlahavost bantuje,
niti vrime manjka, niti navuk fali zadovoljan. Daj,
o vsamogu1i BoLe, da bi se vsaki iz svoje dasti, ter
duZnosti spomenul, i ono vdinil, Sto se od njega
dekati more".
Neovisno od ovoga predgovora, ,aradi iste nevolje
tuZi se, kako dusmo, i na5a Katarina, samo Stoje njoj
najmiliji pravi naziv narodanjezina,naime: hrvatski.
'
Za Yran(i6a, Mrnavi6a, Georgidevi6a, Bak5ida
i Galovi6a nemamo nikakih podataka, po kojima
bismo mogli ustvrditi, da je Katarina znala za njihov
rad, - osim ako se moze vjerojatnim drZati, da je
Mrnavi6 radi opseZnostisvoga rada morao biti po-
1 5asnici
Juraj Ratkaj napisao je osim ostalih stvari i ovo
veoma Znamenito latinsko djelo : ,,Memoria Regum et Ba-
norum Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae, in-
choata ab Origine sua et usque ad praesentem annum MDCLII
deducta. Viennae ex Officina Typographica Matthaei Cos-
merovii". (Povijest kraljeva i banova kraljevina Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije, od podetka svoga pa do ove godine
1652. U Bed.u, tiskom Mateja Cosmerovija.) Na pisanje
ovoga djela potaknu Ratkaja tada5nji ban, kasniji nadvor-
nik Ivan Dra5kovi6. Buduci da Dra5kovii umre prije nego
Ratkajevo djelo tiskano bija5e, izabra ovaj tri pokrovitelja
svojoj knjizi, i to mladjega kralja Ferdinanda IV., t e N i-
kolu i PetraZrinskoga, ko jo jtro jici djelo
svoje posveti. (Ivan Kukuljevic ibidem.)
FERDO ROZIC
znat svakome onome, koji prati take vrsti djelo-
vanje, a za Yrandi(a, Georgidevifa, Krajadeviia i
Galovi6a da je Katarina mogla saznati barem iz
knji/evnih razgovota s fsusovcem Milovcem. - Ali
Jandi6ev i Grozdekov rad bio je odvi5e malen i per-
sonalan, a da bi se kome dublje zasjekao u pamet.
No kako god bilo, te uzmemo li, da je Katarina
poznavala sav ovaj rad, to svakako iz njezinih rijedi
izlazi, da ona veoma Zali, 5to je toga rada tako
malo, osobito ako se isporedi s ostalim narodima. Ona
bi rada viSe, viSe, jer joj je mio njezin narod, mio
njegov jezlk, - onako mio, kako ga je naudila lju-
biti na mnogim primjerima vi5e stolje6a stare svoje
porodice i u domadem Ziv-otu, i u knjizi, i u crkvi.l
U drugu pak ruku otuda, Sto bi Katarina mogla
poznavati sva ta djela, ne slijedi, da su ta djela
i Zivjela iivim Livotom i da se njima narod mogao
sluZiti. Naprotiv je stalno, da je i ono malo, Sto je
bilo, brzo nestajalo i gubilo se u tminu nepoznavanja,
(ili - kako i opet kai:e Katarina : ,,pade i one, koje
nigda bihu po poboZnih i Boga boje6ih ljudi udinjene
i Stampane, ve6e se zatiraju i malo kadi nahode".
na na- Ove Katarinine rijedi potpuno potvrdjuju i ovi
distisi, Sto ih 163o. ispjevao Josephus Maria Sva-
resius, a glase :
Pannoniae,Mysiaequearces, ac Illyris ora,
Quamque celer gelidi Strymonis unda rigat,
Florentes studiis olim pietateque claros,
Et celebresbell laude tulere viros;
I Dne 26. sijednja rz5z. pi(e papa Inocentije IV. krd-
komu biskupu ovako: ,,Dilecti filii abbas et conventus mo-
nasterii sancti Nicolai de castro Muscla ordinis s. Benedicti
tue dioecesis nobis humiliter supplicarunt, ut cum ipsi, qui
Sclavi exist nt et sclavicas iitteras habeant, discere latinas
litteras non possunt, eis, ut in litteris sclavicis secundum
ritum ecclesie Romane divina officia valeant celebrare,
prout iidem et predecessores sui f acere
co nsu lverunt, l i c e n t i a m c o n c e d e r ec u r a r e m u s . " ( L j u -
bljeni sinovi opat i ostala bra6a samostana sv. Nikole u
OmiSlju reda sv. Benedikta u tvojoj diecezi ponizno nas
zamot5e, da im dopustimo w5iti BoZje dine na slavenskom
j e z i k ui p i s m u ,k a o 5 t o s u o n i s a m i i n j i h o v i p r e d -
jer su oni Slavenii
obidavaii diniti,
imadu slavensko pismo.) Ovo papinsko pismo odaje, da je
krdki biskup u ono doba, kad je grad i otok Krk bio izravno
u mletadkoj vlasti (god. 1244.-rz6o.), jamadno po nalogu
mletadke vlade b;o zabranio slavensku liturgiju i glagolsko
pismo. Al. benediktnsk samostanci manastira sv. Nikole
u Omi5lju, zgoljni llrvati, utjedu se papinskoj stolici i mole.
neka im se ostavi slavensko bogosluZje,
koje su vr5ili oni i predji njihovi u pre-
djaSnja vremena, naime kad su otokom
upravljali nedavno protjerani knezovi
krdki (Frankopani). Ti su knezovi dakle
bili svakako prijatelji slavenske Iitur-
gije i glagolice. (Klaic, ibidem. Bilje5ka str. 3t4.
 NEOTETA BASTINA.

Ignoti plerique iacent, et nomina, et alta nastir za bosanske Franjevce, te pode graditi pre-
Facta tot I{eroum, nox tenebrosa premit.
lijepu crkvu. - Za Nikolu pak IV. zabiljeZi neki
Quos Scytha non potuit patriis sepelire
ru1n1s,
hrvatski redovnik na otoku Krku u svom brevijaru
ObvolLrit densis nubibus ipsa dies. ovo : ,,r4rr. miseca aprila ide knez Mikula, nad
gospodin plemeniti, u Jerusolim k BoZjemu grobu
(Panonske tvrdje i mizijske, skupa sa ilirskim zemljam
i pride domov ijulija obhodiv dobro i dastno".
Ter joS one $to brz Strume ih natapa val,
Cvale su nekada znanjem i rodile muZeve slavne:
A po samom svojem prezimenu miSljahu Fran-
Slavan im naboZni duh, velika bojna im dast. kopani, da potjedu od istoimene rimske porodice
Ali u tami premnogi leLei imdna i djela Frangepana,te papa Martin V. i potvrdi to knezu i
Vel ja junaka sad tih tamna pokriva no6. banu Nikoli IV. god. r43o. Ove naime godine podje
Sto ih ne mogaSe Skita pokopat pod do-
Nikola u Rim zna se pravo, po 5to - te ga
ma6e zidje,
To ih u oblak gust bi eli zamota dan.) tu papa veoma svedano dodeka. Papa je potraZio i
neke rimske ljetopise i u njima na5ao, kako su nekad
Uz ogledanje dakle u svoje predje potakla je stanovita bra6a Frangepani od rimske krvi i od roda
Katarinu i nestaSica hrvatskih knjiga, te se ona sv. Gregorija (prp") po5li stanovati na otok Krk,
odvaZila na pisanje. i kako su od njih potekli potonji knezovi toga otoka.
Sve ovo pripovijeda mletadki tajnik Vinciguerra,
II,, kao Sto i to, da je papa Martin V. podijelio knezu
A zaStoje bad odabralamolitvenik,-,,akoprem", i banu Nikoli nor.-igrb, naime grb rimskih Frange-
kaZe ona sama, ,,zrrarni vidim, da mi vnogi zamiriti, pana: u Stitu dva lava, kako iome dva hljeba, dok
vnogi i za zlo vzeti hote, da sam se ovakovo delo je predjaSnji grb te porodice sastojao od Stita raz-
na se vzeti podpadala i knjige nadinjati ili spravljati dijeljena horizontalno na dva polja (bijelo i crveno),
(5tose meni more biti ne bi pristojalo) postupila" -? te je u gornjem (bijelom) polju imao zlatnt zvi-
Zatonavodi opet samarazlogveleii: -,,niStar manje, jezdu. -Nema sumnje, da je ova predaja o porijetlu
radi rmogih uzroka dobrih, nisam hotila pomnji porodice, te onda napose ovaj dogadjaj u Rimu
mojoj uzmanjkati, trudu prostiti, skerbi i potro3ku priljubio Frankopane joi jade uz rimsku stolicu.
engedovati (oprostiti) ter kakovo takovo ovo delo - Osobito je bio na glasu sa svoje poboZnostiNrkolin
moje pravoga hotinja znamenje dobrim podati, ob- sin Martin. Tik do njegova grada Trsata stajala je
znaniti i preporuditi. Polag toga da bi vrime moje mala crkvica, u kojoj je bila slika dudotvorne Majke
zaludo i prez hasne ne potroSila, prijeh se ovoga dila BoZje darovana crkvici god. 1367. od pape Urbana
s a v s i m s r c e mi h o t i n j e m , d t o z b o g j e d i n e V. Bududi da je puk jatomice grnuo k toj crkvi,
ljubavi, ko ju najprvo Bogu, pak bIiZ- traLe(i utjehe i pomodi od blaZene Djevice Ma-
njemu momu nosim, njemu k diki rijc, bija5e se ve6 otac Martinov, knez i ban Nikola,
veioj, ovomu k duSnomu l a g l j e m u zavjetovao, da ie crkvu ra5iriti i prigraditi joj sa-
zvelidenju". mostan, te ga predati braii Franjevcima. Odev
Evo dakle razloga, zaito se Katarina ba5 molitve- i svoj zavjet preuzeo je da ispuni knez Martin, pak
nika prihvatlla: iz ljubavi prema Bogu i bliZnjemu ; je zamolio papu Nikolu V., da mu dozvoli podiii
neka bude Bogu na slavu, a bliZnjemu za dobro samostani napuditi ga redovnicima sv. Franje. Molbi
du5e. Nema sumnje, da se Katarina mogla latiti i kneZevoj pridruZio se i krbavski biskup Vid Kor-
koje druge knjige, da je priredi za hrvatski puk, dulanin, pak je tako papa Nikola V. dne rz. srpnja
moLda kakova romana ili kakove pustolovne pripo- god. 1453. izdao tt Rimu bu1lu, kojom je gradnju
vijesti, kojih je bilo u ono doba dosta u njemadkoj redenoga samostana na Trsatu dozvolio. Naravno,
i francuskoj literaturi, - ali ona poznavajt1i potrebe da knez Martin nije ni poslije zapustio svoje zaduZ-
i Zelje naroda, te odgovarajuii srcu svome prihva6a bine, nego ju je datle Sirio i darivao posjedima i
se molitvenika. drugim blagom. Ali ni tim se nije zadovoljio knez
Odanost prema katolidkoj vjeri i crkvi bila je u Martin, nego je gradio i darivao i druge samostane
Frankopanskoj obitelji od podetka veoma jaka. Osim u svojim oblastima. Tako je pavlinskomu samostanu
Sto je ta porodica rodila znamenitih banova, vojsko- sv. Marije u Crikvenici zB. listopada god. 1455. u
vodja i drZavnika, rodila je i biskupa, a mnogr se Novom potvrdio sve ,,liste ke su dali vzvelideni
drugi dlanovi istakoSe poboZnim duhom gradeii na5i prvi, a navlastito vzvelideni i pokojni otac nai
crkve i manastire (narodito na Trsatu i O5tarijama knez Mikula Frankopan". Kako je najradije stolovao
kod Ogulina). Ve6 Nikola (l rzgg.), unuk Franko- u gradu Novom, utemeljio je takodjer i tu ispod
panskoga pradjeda l)ujma, sagradi na Trsatu ma- brda Ospa kod mora god,.t462. samostan hrvatskih
224 FERDO ROZIC

Pavlina uz crkvu sv. Marije, te je samostance ob- potomak frankopanski Grga, sin Bartola VI., postao
dario mnogim zemijama i dohodcima BuZanskoga je Franjevcem, te se odlikovao velikom poboZno56u,
arcidjakonata u l-ici. Ve6 savremenicima udarala je a god. r5or. postade biskupom vesprimskim, kasnije
u odi tolika dareZljivost kneza Martina i glasoviti nadbiskupom kalodkim, i umre r5r3', kad je imao
povjesnidar Anton Bonfinius iz Ascolija zove ga u postati ostrogonskim primasom. - I Ivan Franjo
svojoj ugarskoj povjesnici,,Martinom PoboZnim" Frankopan postade svedenikom Franjevcem, te se
i:eleti lamadno tim pridjevkom istaknuti, koliko je u toliko odlikovao udeno5du i poboZno5Cu,da mu je
redeniknez udinio za crkve i samostane.l- Beatrica papa Kliment VI. dozvolio 1532., da moZe primiti

KNJIGA GATALICA (SIBILA) KATARINE ZRINSKE.

(Krug za pitanje: ,,Akd ie komu dobro na szlusbu prisztat?").

pak, sestra slavnoga Krste Frankopana, koji je pao
kod opsadeVaraZdina r1z7., nadarila je mnoge ma-
nastire i crkve, narodito lepoglavsku, u koje je raci
i pokopana. - A za dvije Katarine, predSasnice
naSeKatarine, ved dusmo, kako su se bavile pisanjem
i izdavanjem naboZnih i bogoslovnih knjiga. - Daljnji
KlaiC, ibidem) str, 239.
viSa dostojanstva, a joS iste godine bude od kralja
imenovan nadbiskupom kalodkim. Nikola V.,
ban hrvatski, Zivio je takodjer veoma poboZno,
te je dao trsatsku crkvu B. D. Marije lijepo prodiriti.
Osnovao je zavod za rzgoj mladeZi (seminariurn
Frangepanianum), dana5nji plemiiki konvikat u Za-
grebu, te ostavio T7.ooo for. u dobrotvorne svrhe. -
Vuk Krsto, otac Katarinin, oslobodi ,,veme i po5tene
 NEOTET{ ]J-\STI^\.\.

soldate od sega toga, Sto se tialie pristoji, videii J r r , l i t a; e r r j e d n o m l i s t r rp o t u Z i. d ; r s u j , , j r o d i t e l j i ,

vjernu sluZbu i vclilio vite5tvo podloZnikov svojih kad je stupala u salnostan, daii prenur.lu svotu, te
O g u l i n c e vs u p r o t ncprilatelju vjere kr- nrisli, da je u mat,'rinjoj i odinoj nernilosti. I{atarina
i 6 a n s k e". Pocl svoju starost uputi sc \:uli sa sr-ojim joj odgovara, cla ne smije tako nrisliti, jcl da i:e 1'oj
siuoru Gadparom k lLLjci BoZjoj u Lorcto. r r f l cj o s d e t i m i r a z : L ; a ( t , , . u j o j t l J i r r n i t n n L r r ;e. i,
Duh je daklc r.r ditavoj franliopanslioj obitelji tirne da su joj htjt'li samo pokaztLti. 1iu1i,iit.n nije
bio od r':Ljliada 5flosn liatolidki i nabrilan. U tir.kvorn milo, da je u obiinon-i kloitru ; cini bi Zcijcli, c1i.L bude
clrlnr bila je oclgojena.i liatar-ina, te sr: clrista rlogla 11 ononl, gdje su hercezice i gro{icc. \r, lirLd J,-rclita

-.Q.t
\:) t. |,/tA nt-
i lai,l
I'lrlt i/ 4
J r)/i-!.ii 1L) \-tt-
-?,.,
/ .-,
( : t ! L
i

sq. i' ho* 6

a;, t"kAiT* t,/; Yi, 4r'tcf'qr,?o,'
l-/t i11-'1"-q kni'J
'Jrr, nt
i tdtLd4lr^- Frcrctn
|
i . /i ^tlrnya tt.oti na tilar

1'llliol;irz' tu'cd nw.er' v

' a).
/t >'' r,yff:w'#r*
l'| '_:Mty_'Jv3'* nl
'1

ri\JI(;.\ (;,\'l',\Lrc,\(srBir---\)
I{AT,\RI\E zRr\sriD.
(-l-rcia Sibila s odlonrliolrl teksta.)

" i l a "s a .v s i m s r c c n r i l i o t i n j e m " ,

p r i r n i t i b a S , , o v o g ud hot':e cla ostane tr totn siromaSnom iiioStru, neka
l i a l i u l < a Z c u p r e d g u v ,' r u s v o m e I r r L r r r i j c r r j e n o m7 . : \ joj bude po volji, i oni ie joj poslati vcdi mit'az' Na
ditiLvu javnost. lioncu lista kaZc: ,,S tim tc Gospriclinu,Bogu pre-
Ali je takvorn nalazimo i u sr-rkronrnom, obitelj- por-udamo,i za Boga prt.,sitno,budu6. da si ti sveti red
slicnrr Zivotu, irako se to vidi iz pisma od tz. lipnja na se vzela, da ga obnaiai na diku BoZju i po5tenje
1668., Sto ga kao rnajka pi5e svojoj kieri Juditi i na tvojc du5no zvclidcrnje, a mi se obe6atno s odin-
Petronili, redovnici sv. Klare - dakako hrvatsiiirn skorn i materinskom Milo5ium do Vilia".
jezikom, kao Sto je i sve njezino obiteljsko dopisi- To svoje vjerslio uvjerenje, iz lioga rlnda pro-
vanje bilo samo hrvatsko. istjede strogo moralno osje6anje, nastojala je i u
Posl.iedniiZrinski i Frankopani.
 226
praktidnom Zivotu provesti. Nalazimo to u jednoj
njezinoj naredbi od ro. sijednja 1668. u Novom
Zririlu: ,,Copia Mandata Gospe Zrinski Frankopan
Katarine, da se pred triLami i miri5di ima u Grobniku
snaga (distoia) dri,ati. - Tu se medju inim kaZe :
,,I ve6e zapovidamo, da malovridne Zene i nediste
imaju van iz kotara na5egapretirati, i ako bi se koj
na5al podioZnik NaS, ki bi u svojoj hiZi takvu Zenu
dri,al, irrra platiti penu (kaznu) toliko krat, koliko se
zalete" .t
A nije je u tom duhu prijedila ni ona ku6a, u
koju je udajom stupila. Preop5irno bi bilo, kad bih
zalazio u povijest roda Zrinskih makar samo i tako
na kratko, kako to udinih za rod Frankopana ; zato
samo par rijedi o njezinu vojnu Petru Zrinskom.
Poznato je, da je njegov otac Juraj bio odgojen
u protestantizmu, te ga i Sirio na svojim ima-
njima ; no poznato je i to, da je Juraj pod kraj Zi-
vota svoga ostavio Lutera, te opet prigrlio svoju
staru katolidku vjeru. Kako je pak Juraj umro jo5
za ranoga djetinjstva Petrova, nije Petar ni daskom
znao Sto o protestantizmu. On je odgojen posve u
katolidkoj vjeri, kojoj je ostao do smrti svoje vjeran.
I ne samo vjeran, nego i toplo odan, ba5 naboZnoga
duha. Pokazuju to njegove pjesme.
Na kraju izdanja njegove ,,Adrianskogamora
Sirene" od god. 166o. nalazi se pjesma : ,,Vzdihanije
k odkupitelju na kriZu raspetomu." Navest 6u samo
nekoliko kitica u potvrdu gornje tvrdnje : ,,Dosti
sam se trudil zbog jedne Viole, Plakal tere tuZil
ci6 travice male, Tuliko da nisam Biblii, vodom
postal, Plade povek5al sam, neg da se nis skondal.-
A sad joS ve6 pladi, tuZno srce moje, No otari o(i za
spasenjetvoje, Pladi se pred onim, ki se da raspeti,
Ki je Bog nada svim, BoZji Sin raspeti. - - Radi
grihov svita on hti5e trpeti, Do mala dideta z vednih
muk oteti. More5 rei slobodnos Kraljem pokornikom,
Srdadnim pokorno ki je plakal okom. Ki ie
meni dati mojoj glavi vode, Da morem plakati dan,
no6 grihe grde, S kimi sam zbantuval Boga vsemo-
goga, Ki me je mentuval ognja vekvednoga.- Kako
more5 na nas, Stvoritelj, gledati, Koji te svaki das
smismo poipotati, Ki kakono lotra znasmo te suditi,
Da smo z tvoga stvora, ne hteii misliti.
Vsu si hotil zmoZnost na stran odpustiti, Slavnu
BoZju jakost krotko6om zminiti, V mali kip dlovika
jesi se oblikal, Da bi ti znoj kot rika iz tlla protikal.
Vidil si jednako vsih v pakal padati, Vedno
dobro rajsko od nas odpadati, Zaradt spasenja tuZ-
noga dloveka Ti si dostojanja ostavil od veka.
O Jehova Zeljni, vrutak ljubeznosti, Ti Eloim zmoLni,
I Arkir. za jugosl. povjesnicu, VIII., str. :24.
FERDO ROZTC
pun milosrdnosti, Stvoritelju svega, Zidovski kralj
velik, Alfa i Omega, vsim dobrim pomoinik". I. t. d.
- Isto je tako na mnogo mjesta po ,,Obsidi sigetskoj"
izlio svoje tople vjerske osje6aje.A upravo na podetku
pjesni mjesto kojegod muze ili vile zove u pomo6
Djevicu Bogorodicu, e da pjesnik uzvrijedi pjevati
o junaku, koji slavno proli krv svoju za vjeru Isusovu.
Invokacija podinje ovim rijedima : ,,Mu.za, koja
vendenanisi lovorikom - Nit kitja zelenanikakovom
dikom, Nego si krunjena slavnih dobrot Zitkom
Zvrh zraka sundena svitlostjom velikom". A zavr-
Suje ovako: ,,Daj, ime ki i sad njegovo nosimo,
Z istoka na zapad skoro pronosimo, Poganski srd i
jad slavno obnosimo, Sluge tvoga nikad glasa ne
ugasimo". - Pa ba5 medju promjenama, 5to ih je
Petar udinio prevode6i Zrinijadu svoga brata Nikole,
na prvom su mjestu uz isticanje hrvatskoga imena
one promjene, koje mu diktuje njegovo bogoljubno
srce. Najjade su promjene svakako one dodane ki-
tice, a ,,te su kitice veiinom izljev srca naboZna,
srca, koje je ku5alo i uvidjelo ta5tinu svih stvari
svjetovnih".t
Kako je Petar bio tvrd katolik, moZe se i na
ovaj nadin pokazati iz same Zrinljade. Dok naime
Nikola u pjevanju I. strofi 7. veli o Ugrima, da su
lijepu krS6ansku v j e r u n o g a m a g a z i l i ,t o P e t a r
kai:e, da su Ugri ,,v rimsko j pravoj veri vele
ispadeni";tako i u pjevanju V. strofi 26. stavlja Petar
Nikoli Sigetskomu ove rijedi u usta : ,,Nit iemo
pojt k harcu (boju) za ki uzrok mali, Neg za Lene,
dica, za vas puk ostali, Viru, crikav majku ku smo
obdrZali", a Nikola ima u madZarskom: ,,Za
kr56ansku milu nam domovinu". Jasno se dakle
kod Petra vidi navlastito isticanje katolicizma, dok
Nikola, ako i nije bio protestanat, ipak mu je po
svoj prilici bio u neke sklon. Razlog tome moZebiti u
prvom redu taj, Sto je Nikola kasnije najviie Zivio
medju MadZarima, te se i sam duvstvom osje6ao
MadZarom. Jer odgojne prilike u mladosti bile su jed-
nake jednome i drugome. Kad se naime otac njihov
detiri godine prije smrti povratio na katolicizam, bile
su tada od bra6e jednome 3, a drugome 4 godine. Po-
slije smrti odeve postade im zagrebadki biskup Do-
mitrovi6 skrbnikom. Obojica su dakle mogla biti
dobro odgojeni u katolidkom duhu, samo 3to je toga
duha kasnije u Nikole ponestajalo,dok ga je Petar
Zivo saduvao, - Sto i mi napose moradosmo spo-
menuti, da uzmognemobolje razumjeti Katarinin rad.
A iz svega pak, Sto je dosada redeno, moZemo
doista razumjeti i to, Sto se Katarina uopie prihva-
I Dr. Franjo Ivekovic: Hrvatska Zrinijada prema
rnagjarskoj. KnjiZevnik III.
 NEOTETA BASTINA. 227

tila pera, kao Sto i to, Sto se odludila izdati ba5 mo- u Stampi na svitio dan i -mogim - - -". Ku-
litvenik. Na to ju je pozivalo i rodoljubno i bogo- kufjevii pak u svojoj l<njizi : ,,KnjiZevnici u Hrvata
ljubno srce njezino. iz prve polovine XVII. r'ijeka" veli na str. 29. u
noti ovo : ,,fsta knjiZica Stampana je po drugi put
III.
u Ljubljani po JoZefu Tadeu llaver 1687., a tre6i
Sam pak molitvenik nije originalan, ve6 sastavljen put u istom mjestu pri Mally god. r7r5." - Prema
iz vi5e njemadkih knjiga. ,,K tr j i l:i c e o v e", veli Kukuljevi6u dakle ovo izdanje od god. ;7r5. ne bi
Katarina u predgovoru,,,i z Etda (mnogo) nim- bilo ,,drugo", kako na njemu samome piSe, nego
Skih kriposnih pismi i Stampi kakono tre6e. Sto pak pi5e, da je drugo, valjda izdavad nije
p d e l a z v n o g i h r o i , i c s l a s t v z a m S i , z i - poznavao pravoga ,,drugoga" izdanja ; jer Kukulje-
branimi poboZnostami napunih i p o - viiu se mora svakako vjerovati, da je vidio to pravo
pisah, da iz n j i h , komu dopado, j u r p r i - ,,drugo" izdanje, dok mu todno napominje i samoga
pravnu i gotovu, tim l a g l j e s l a j u o d izdava(a te godinu i mlesto izdanja. Katarinin
meda sladko6u ob6uti". dakle molitvenik ,,Putni TovaruS"
Naslov mu je ovaj : ,,Putni Tovarus (drug) d o Z i v i o je tri izdanja.
vnogimi lipimi, novimi i pobosnimi molitvami iz U prvom izdanju nalazi se ponajprije predgovor,
nimskogana hervaczki jezik isztomacheni szpraulen iz kojega sam vei najmarkantnija mjesta iznio.
po meni groff Frankopan Catharini goszpodinagroffa Iza predgovoraslijedi pjesma.l
Petra Zrinszl<ogahisnom tovarussu. Peruich szada u Navodim je evo ditavu pod crtom, da se svaki
stampi na suitlo dan i vnogim pobosnim lyudem na uvjeri, da je doista istinito ono, Sto iu sada o njoj
vsivanje i tovaristuo vdilyen". Ima 44r stranu u re6i. Pjesma je uspjela. U lijepoj formi izredena je
tz-tini. Ure5en je drvorezima rezanim od Elizabete prema samome natpisu jedna glavna misao, ra3irena
Piccini, a s traga ima grb Frankopanski. preteZnoistovjetnim dijelovima, te onda sve svedeno
Zahboi:e ovoga prvoga izdanja nemam uza sebe, u jednu cjelinu. Ta glavna misao jest : SluZi se,
negoizdanje od god. r7r5.,Sto je tiskano ,,stroSkom dovjede,ovom knjiZicom kao vodiljom, e da postigne5
Janussa Carla Mally krainske provincije knigarz", svoj cilj - Boga. Jer Bog ti je doista cilj. Bog te
na 3r4 stranica bez predgovora i bez pjesme. je samo za sebestvorio, te ti je dao razlidita sredstva
Prema tomu ovo izdanje od r7r5. umanjeno jt: i pute, da ga nadjeS. Dok dovjek ne sagrijeii i ne
za r27 stranica. Ne5to od toga otpada na ispu5teni rzopaii svoju narav, put je bio lahak, ali poslije
predgovor i pjesmu, a ostalo na pojedine nrolitve. toga zarastoie putovi s grijeha ljudskih. S toga se
Trebao bih clakako imati uz ovo i ono prvo izdanje,
I Vsakomu onomu, ki Stal bude ove knjiiice.
da ih isporedim, pa ond,ada lrzmognemsa sigurno56u 'r'om svitu Iii sakri6e put pravidni,
ustvrditi, za(to je izdavad na toliko umanjio ovo Nij za drugo na
elovik stvoren od ruk Boga, I(oga s krlLa lezrs kaZ,e,
svoje izdanje, - ako nije urnanjio samo za to, da I{ad mu du5u plemenitu Ponudkujuc on hrividni,
bude sama knjiZica Sto manja i prema tome troiak Dd sred raja zemaljskoga: Koji nime stvari traZe.
manji, poradi nuZde, da se molitvenik narodu pro- Neg da ovdi tako hodi, Obrati se, o dlovide,
daje dto jeftinije. Ali to, Sto imarn uza sebe samo Tako Zive i putuje, Ohreli se. irrr si dosta
Da se v smrti prav nahodi Dosad bludil, nevernide,
ovo umarrjeno izdanje, ne smeta mnogo ili upravo
I da v nebu gospoduje. Zbog i:ivljerrja tvoga prosta,
ni5ta uspje5nomu razmatranju i prosudjivanju toga
djelca; jer, prvo, najglavniji dio predgovora (s pje- Zat Bog stvori vnoge staze, Ostavi vec krive pute
Vnoge pute i nadine ? Ah cic tvoga zvelidenja,
smom) zablljei;io nam je Kukuljevii:, a drugo, ispu-
Neg da po njih ljudi plaze Ter se jur i sam odputi
Stenim molitvama i po jeziku i po stilu bez sumnje Do nebeske domovine. Od vednoga pogubljenja,
su sasvijem jednake sve ostale zadrvzanemolitve. Zato krrjrge, zato pisma, Ovo. druga i vojvodu,
'fovaruS
Da je naime Putni od r7r5. inade sasvijem Zapovidi i zakoni Ljubljeno ti preporudam,
jednak Putnomu Tovaruiu od 166r., pokazuje posve Poda, da ki ide 5 njima, Ki te hoce v krivem hodu
Vednu radost mu nakloni. Spetit, viruj mojim ridam.
isti natpis, te istovjetni duh, oblik i pravopis sadu-
vanoga dijela predgovora s duhom, oblikom i pravo- Prvi puti lahki bihu Nemoj mi' ga zberntuvati,
pisorn zadrl.anlh molitava u 3. izdanju, a i sadrZaj Pred sagri5enjem naravi, Sponoseii u njem dilo,
molitava naveden od Kukuljeviia u I. Ali sada zarasLihu Nego vridno poStovati,
ili red svih
Kot ledina u dubravi. Tako t' zdravo budi tilo.
izdanju istovjetan je sa sadrZajemi redom izizdanla Pravidno ga htij sliditi,
Nit se more v raj nebeski
od r7r5. Prez pastira i vojvode, PoboZnostjom za njim ho-
Ovo izdanje ima na naslovnom listu (mjestcr To vd,ini5e grihi te5ki, On Ce tebe ukrepiti, [dei,
,,prvid sada") naStampano ovo : ,,Sada drugi put Koji krivem putom vode. I zdrav budi, za me mole6.
*
228 FERDO ROZIC

ostavi grijeha i zaputi putem kreposti. Ova knjiga iaki, miloszerdni Bose, obchuuai tuoiega szlugu N.
neka ti bude vodilja. Na6i ie3 svoj cilj : Boga, slije- za" koiega ia szada tuoie velichansztuo proszim,
de6i svoju vodiljicu. da on u veri Katholichanszkoi sztalno
A sve je to redenodubokom 6uti. Boli je lutanje obsztoji, i neurasen po ouoga szaita pogibelih hodi,
dovjekovo, i Zivom Zeljom ho6e da ga izvede na da ga niedna napaszt, szkusnya, illi tentaczia vrasia
distac, - a to stoji u Zivljenju prema zakonima od tebe (ki szi naiuisse dobro) ne razluchi. Proszim
BoZjim. Koliko time u jednu ruku oznadujeono svoje te, oproszti mu vsze nyegove grihe, ake ie rauvno
doba, toliko u drugu ruku opet daje izraza opienoj mozibiti zaszlusil szerditoszti tuoie : unosi (vnoii
ljudskoj zdravoj tei;nji za skladom svoga Zivovanja - umnoZi) u nyem prauiczu szuprot tebi, szuprot
i BoZjega zahtijevanja. - A stih joj je giadji i jezlk nyegouim Poglauarom, szuprot nyegouim blisnyern,
ljepii, nego u sama njezina rrLaLaPetra. Kako se pak di pred tobom i pred nimi prauichan, i u vszemu
uop6e pjesnidka slava ne mjeri prema opsegu ili vgodan obsztane: Dai, dd on szuoiemu zuaniu u
prema broju djela, nego prema estetskoj vrijednosti koiem siue zadoszta vchini, u szrici i neszrichi,
makar samo i jednoga djelca, to moZemo na5u Ka- da sze pametno ponassa; i polagh toga dd. po tuoioi
tarinu mirne du5e po samoj toj pjesmi'uvrstiti medju miloschi blaseni konacz sitka suoiega zadobi. Pre-
pjesnikinje roda hrvatskoga. porucham o dobri Bose szada i vazdar tebi telo i
Prema onda5njem obidaju nalazi se pred samim dussu nyegovu, sitak i szmert nyegouu, tuoioi Bo-
kalendarom posveta, i to ne kojoj visokoj lidnosti, sansztuenoi miloschi ; da sze po kriposzti tuoiega
negoVsemoguiemrr:,,Neba i zemlje Stvoritelju, Ocu, blagoszloua oudi nyegoui puti i sztaze raunaiu;
Sinu i Duhu Svetomu, Bo5tvu nerazdiljenomu, Po- da on od vszih szuoih nepriatelvou videchih i neui-
6etku i Svrdetku nezredenomu,vsega i vsakogadobra dechih na dussi i tehr obchuuan i obranyen vazdar
zdencu obilnomu, neprestaju6emu, Bogu Dragomu, osztane. Po Jesussu Christussu nassem Goszpodinu.
Slavnomu,Vekivednomu:na hvalu, diku i uzvi5enje". i Zuelichitelu. Amen." - Na strani gz. opet ova'.
Iza ove posvete do\aziTabula vremena i svetkov. ,,Salveregina h e rv ac zki. Zdraua kralyicza Mati
Zanimivi su hrvatski nazivi mjeseca : Prosinac (da- miloszrdnoszti, Sizak, Szlaszt i uffanic nasse, zdraua
nainji sijedanj), sidan (danaSnji veljada), SuSac ili budi, k tebi krichirno, pregnani Iiue szini, l< tebi
GregorS6ak, I\{ali Travan i1i GjurdjenS6ak, Veliki zdiharramo skuchechi i plachuchi vu ouoi szuznoj
Travan ili FilipovS6ak, Klasan ili IvanS6ak (lipanj), doliczi. Nu adda zagorrorniczanassa, one tuoie
Srpan ili JakopovS6ak, Mez(?)mainjak ili Veliko- miloszerdne ochi k nam oberni, i Jesussa blago-
meinjak, i\{ilo5iak ili Malomednjak, Lukov56ak ili szloulyena,vtrobe tuoie sadda nam po ouom pregonu
Miholj5iak, Vsesvedak, Grudan ili Veliki BoZiinjak. pokasi. C) milosztiuna, o pobosna, o szlatka Diua
Sada slijede razne molitve : molitva za svaku Mariir. Amen. -- Drugoch pride vrag, i szkussauaclilo-
ljuclsku potribu, za dobru i sreinu smrt, molitva ocl uika, naiperuo: kako szi ti veroval, ieszi li vsze
Imena Jezu5eva,od Zitka i muke Kristove, ,,poboZno o n o v e r o u a l ?K a i S z . I ( a t o l i c h a n s zka Cirkua
razmiSljanje od Kristu5evih muk", molitva ,,kri- obdersaua u szebi? Kako ie to moguche, da bi u
posna.,kojom sc dlovik volji BoZjoj podlaZe",molitve Bosansztvu bile tri Personei iedno bitie? Kako ie
ispovjedne i pridesne,molitve na dast blaZeneDivice to moguche, da bn Dirdcza porodila dite, i potlam
Nlarije, molitve angjelu duvaru, sv. Ivanu Krstitelju, diuoika osztala? kako ie u Kristussu ziedinana Bo-
sv. Barbari (s himnum), sv. Katarini, sv. Franji sasztuena Natura z- chlouichanszkom? I{ako szi ti
Serafskom, sv. Antunu Padovanskom (po svaki dan Boghu chuual tuoiu (Veru)? neznakay odgovoriti na to.
'na
u tjednu s litanijama), sv. Bonaventuri ; ,,sedampo- Anda za pretechi tomu, moli Materi Bosioi Mariae
kornih psalmov", litanije svih svetih s obidnim mo- hualu i diku tri SalveRegina,kako gori hervaczl<i
litvama, kako i danas ; zatim slijede svakidanje sztoij, da te ona okripi ri Veri, i da obecha szuoga
molitve : jutarnje, prije kakvoga rada, molitva ,,su- Szina, da on odgouori wagu na miszto tebe fi ouoi
prot nagloj godini", ,,zaradi vedrine", ,,zaradi dobre napaszti. I rcczi pobosnoouu molituu ka naszleduie".
letine", molitva ,,hiZnih tovaruSev jednoga za dru- Iioliko se u jednu ruku i u tim molitvama vidi
goga", za dobroga prijatelja, ,,suprot copernijam", isticanje imena katolidkoga i hrvatskoga, toliko u
,,v Zalosti i turobnosti", petnaest poboZnih moli- drugu ruku moZemo ve( iz te dvije molitve opaziti
tava sv. Brigite, molitve vedernje, molitve za ,,vsih barem neke osebinenjezina stila, o kojem iu barem
vernih rnrtvih du3e", za roditelje mrtve, litanije dvije tri i'eii.1 Jedna se i druga posve lako razumije,
za mrtve ; napokon officium putni. t Sto cu reii, reci iu prema zahtjevima, Sto ih je za
Evo za primjer stila dvije molitve. Na str. 248. dobar stil iznio dr. T. \{aretid u s"'ojoj Stilistici' (Gramatika
nalazi se ,,Molitva za dobroga priatela. Vszamoguchi, i Stilistika hrvatskoga ili srpskoga knjiZevnog jezlka., 1899.)
 N]]OTET.\
iLli prva je neito retzvudena (na ito se dci6e naidje u
na5im molitvenicima), dok je druga (ne samo Salve
regina) jedra. Tako jc i s <irugim molitvama. Neke
riedi (kao,,videiih i nevide6ih") nala,ze se u viie moli-
tava (ito se dakako ne vidi iz ovih dviju navedenih,
nt:go rnol,e znati samoj onaj, koji je i ostale molitve
ditao) , rLli inade ue upada l(atarina bai veoma desto
u tu pogrjeiln. Nepotrebnih pridjeva ni pleonazama
ncma. (Sveza rijedi ,,na slavu i diku" nije pleonazam.).
Rijedi i redenice veZu se medju sobom drsta lako,
te je rijetko u redenicu umetnuto vi5e clrugih rede-
nica, a niti ne dolazi jednih za drugom vi5e zavisnih
redenica, osim istovjetnih (ponajvi5e s konjunkcijom
d a). Ova lako6a stila svakako je veoma dobro svojstvo
molitvenika uop6e, pa onda i molitvenika Katarinina.
Nadalje je Katarina t izrazima umjerena, premda je
taliva umjerenost u molitvenicima desto puta dosta
tcika. U takovoj knjizi, kojoj je sadrZaj razgovor
s l3ogom, ni nnjjadi izraz, ako se proteie na Roga,
te je inade valjan, ne bi bio neumjeren i neistinit ;
ali i ttr voli I{atarina umjerene izraze, nego prejake
(n. pt. ,,jaki i milosrdni BoLe", a ne ,,prejaki", ,,pre-
milosrdni"). Isto se tako I{atarina i u drugim spoje-
vima duva prejakih \zraza. - Kada dovjek dita mo-
litve, (to se nalaze u Putnom TovaruSu, osje6a,
da te molitve odiSu iskreno36u i pravom odrtnod6u
prema Rogu. Nema dakle u njirna ni afektacije ni
sentimentalnosti. A i to jc desto slaba striLna naSih
rnolitvenika. -Ozbiljnosti sadrZaja uop6e odgovaraju
i rijedi. Istina, ima tu i tamo koja rijed, koja ne prija
naiemu ukusu (kao n. pr. ,,nidemurnost"), ali to za
pisca, koji se i kajkavskim narjedjem sluZi, nije
neprijatno. Nadalje ima nekoliko tudjih rijedi, pa
germanizama, a napose ima mje5avine razliditih nar-
jedja. Stil joj dakle s tc strane nije dosta dist.
Ku"ko sama Katlrrina u predgovonr rede, ona je
s a d i n i l ao v a j m o l i t v e n i k , s a b i r u 6 i kao pdela
med s razlidita mirisna cvije6a. Tra-
Zeii prema tome original ovoj Katarininoj radnji
nijesam mogao ni daskom pomisliti, da 6u ga doista
na6i. Naii naime mnogo tih ,,nimikih kriposnih
pismi i 3tampi", iz kojih je bai Katarina vadila,
i to jo5 iz onoga doba, malo je preteSka stvar. S toga
nastojah dobiti barem jedan njemadki molitvenik
iz 16. ili t7. vljeka, da ga ogledam. Taki se molitvenik
od god. 1592. naTazi preda mnom; a u dvojakom
pravcu mogu da ga isporedim s naiim molitve-
nikom. Naslov mg je ovaj : Christlichs Bettbiichlins.
Erster Theil. Darinnen viel schoner und anddchtiger
Gebett. .. Durch Ludovicum Rabus. Gedruckt zu
Frankfurt am Mayn r5gz." - Evo ve6 u samom
naslovu ima slid.nosti s na5im molitvenikom: D a-
rinnen vicl schoner und anddchtiger
BASTINA.
G e b e t t " , - a u n a 5 e m: - , , y n o g i m i l i p i m i
i p o b o i : n i m i m o l i t v a m i " , - p o m e n ig r o f f .
Frankopan Catharini itd. A i inade je po duhu po-
jedinih molitava slidan naSemu, ako i nije dakako
sigurno, da je medju inima bai i taj molitvenik
imala Katarina u ruci svojoj. Naprotiv taj je mo-
litvenik lsz to, Sto ima neke slidnosti, zanimiv joi
i s toga, Sto ima stanovitih razllka. Po sastavbisvojoj
naime i po nekim molitvama opaLa se, da je taj
njemadki molitvenik protestantski. Nema u njemu
molitava prije i poslije ispovijedi, nema litanija,
nema molitava Mirjci BoZjoj ni onim svetima, koji
se nalazi u Katarininu molitveniku; a u molitvama
za crkvu spominju se ,,crkvene opiine" i ,,pravo
evandjelje" ; osim toga spominju se rado propo-
vijedi i propovjednici, tc molitvc propovjednlka zit
svoje sludatelje. To sve diSe Luterovim duhom,
premda mane upudeni i neuki u tim stvarima mogli
bi i ne zamijetiti ovih osebina.Po scbi se razumijc,
da o ovakim osebinamanema ni tragir u Katarininu
rnolitveniku - dok u nekim svagdanlim, opiencr
Zivotnim molitvarma, u koje nijesu morale uiaziti
razlikc katolidko-protestantske,ima opet slidnosti.
Takove su n. pr. jirtarnje molitve. U Tovaru3u na-
lazi se tu,,X{olitva, ka se moli u jutro rano, kad se
probudi5", ,,n'[olitve,kojc se mole prvo neg se potne
kakovo dilo delati", a u njemadkom molitveniku :
Etliche schone Gebet dcs morgcns venn milun vonl
Schla{{ crwacht und auistehet" i ,,Etlic}rcchristliche
Gebctt des Morgens, so man irn die Arbeit gehen
wil", te u jedno; i u drugoj knjiZici ima o totne vi5e
molitava : ,,Molitva juternja druga", ,,molitva treta",
,,molitva detrta", ,,molitva peta" - pa ,,ein andcr
N{orgenGebett", ,,Ein anders", ,,Ein anders"
- Dalje su bradne molitve. U Tovaru5u : ,,Molitva
hiZnih tovamsev jednoga za drugoga" - Gebett
deren so sich in dem heiligen Ehestandt zubegeben
bedacht ; - Gebett eines Christlichen Hausvaters
fiir sein Weib. - Gebett einer Cristlichen Hausmuttcr
fiir iren Ehemann. - Onda dolaze molitve, koje sc
tidu prirodnih pojava : ,,Molitva suprot nagloj g<-r-
dini (kiSi)", ,,Zaradi godine u su5nom vrimenu",
,,Zaradidobre letine" itd. -,,Gebett zur Zeit grosser
Wasscrguss". ,,Etliche Gebett in grosser H\tz
und diirrer Sommerzeit um einen seligen Regen",
- ,,Gebett fiir die Friichten des Feldes" itd. - Na
koncu su molitve zahvalne i vedernje: ,,Hvale uz-
dajnice". - ,,Molitve lipe, koje se mole, kada dlovik
spat icie". ,,Etliche schone Danksagungen in
gemein fiir alle und jede von Gott empfangenezeitliche
Gnaden und Gaben".
No ako i nije u tim molitvama slidnosti rijed po
rijed, to se ipak ve1 iz samih ovih naslova vidi, da je
230
doista, kako i sama Katarina rede, ovaj molitvenik
radjen po njemadkima, dakako katolidkima. Jet
svijest katolidka bila je u njoj Liva, to i;ivlja, Sto je
njezin frankopanski rod ba5 usred onog velikog
vrijenja ostao dvrsto uz stolicu sv. Petra, i dto je
udajom stupila u ku6u, koja se opet povratila staroj
svojoj vjeri, da ju tim ja& zagrli. A Sto je radila svoj
molitvenik po njemadkima, maleni je prilog za to,
kako se ni oni, koji su Nijemce duboko prezirali,
nijesu mogli oteti uplivu njemadke knjige. Istina,
Katarina kao Lena,primajuii se takog posla, trebala
je pomoii, - ali bi je na5la i u hrvatskoj (s ove strane
Velebita) i u dalmatinskoj literaturi, no njemadki
utjecaj, koji se najprije protestantizmom nametnuo
na5em narodu u uZoj Hrvatskoj, ne izgubi se viSe,
te nastavljen u kajkavskoj literaturi pod konac rB.
i podetkom r9. vijeka, nije na i:alost prestao do dana
danaSnjega.Priti5te nas svakojaka bijeda i nevolja,
te nikako ne moZemo dvrsto stati na svoje noge.
Ali Katarina ZivljaSeprije dvije stotine i vi5e godina,
kad se jo5 moralo samo krditi. I ona je doista,premda
visoka gospoja,kao radnica krdila Sikar" - q f6s2
joj hvala i slava !
Pa kako se KatarinJ oU ,..u prihvatila toga
posla, tako je i u narodu svome naiSla na srdadni
odziv. Hrvatski je narod naime veoma zavolio Ka-
tarinin molitvenik ,,Putni Tovaru3." To se vidi ne
samo otuda, Sto je doZivio tri izdanja, nego joS i iz
ove dinjenice. God. 1734. izaiao je novi molitvenik:
, , P u t v u n e b o " p o p r a v o i s z p o v e d ri a v e n ,y p o a drugi je bio taj Sto se iza nekog vremena
vszagdasnyem Premiszkavanyu szrechen, y za po-
bosnosztoneh, kojem je malo, szamo na moliti pri-
praulyen. Stampan vt Zagrebt:., Po Ivanu Weitz,
na Letto 1734."
A iste godine 1734. izaiao je i molitvenik na ne5to slidna. I(atarina je, kako dusmo naprijed,
s o v i m n a t p i s o m :P u t n i tovarus,
Lepemi, y Pobosnemi novemi molitvami iz Nemskeh
i drugeh zebranih knjig szpraulen, y kruto haszno-
viten, Na vszaki dan chesztieden premisslavanyem,
Po nekojem Drusbe Jesuszove mesznikom na-
kinchen. Stampan ur Zagrebu Po Ivanu Weitz, na
Lelto t734.
Prema naslovima sude6i dini se, da su to dva
posve razlidna molitvenika ; ali tu nije smjeti naslo-
vima vjerovati. To su dva molitvenika posve ista,
upravo na jotu ista (dakako razlidna od samogaKa-
tarinina molitvenika). Pita se samo, za5to je jedan
te isti molitvenik iste godine izdan s dva naslova.
Mislim, da se tome nije te5ko dosjetiti. Kad je III.
izdanje Katarinina molitvenika od god. r7r5. bilo
rasprodano te izdan molitvenik nazvan: Put vu
FERDO ROZIC
n e b o , n i j e h t i o n a r o d , n a u d e nv e 6 n a P u t n i to-
v a r u B, kupovati novog molit.i'enika. On je svedjer
traZio svoj obljubljeni Tovaru5. Vide6i mudri na-
kladnik Weitz, da s novim molitvenikom ne ide i da
narod neprestance traZi Putni Tovaru5, premetne
svome rnolitveniku bez velikog tro5ka samo naslovni
list te je mjesto ,,Put vu nebo" i onoga, Sto dalje dolazi,
stavio natpis : Putn i tova ru5, sa daljninr slidnim
rijedima, dto se nalaze i u pravom Katarininu moli-
tveniku. Tim je mogao narod zavesti. Sto pak Weitz
nije sada izdao pravog Tovaruda, premda je opazio
narodnu i:elja, razlog je u jednu ruku nakladnidki,
jer kao nakladnik novog molitvenika nije htio, da
mu vei Stampana naklada propadne ; a u drugu rukn
razlog bi mogao biti i onaj, koji je mogao djelovati
vei i na to, Sto nije odmah u podetku, prije nego
je izdavao novi molitvenik, htio da izda IV. izdanje
pravoga ,,Putnoga TovaruSa", - a taj razlog jest,
Sto se moZda u Zagrebu u stanovitim krugovima,
prijateljskim bedkomu dvoru, ne bi dobro gledalo
izdanje molitvenika Lene buntovnice. Ova
dakle dva naslova za jedan te isti molitvenik iz
iste godine otkrivaju i obljubljenost Katarinina
Putnog Tovaru5a u narodu i strah drugih, da se
ne bi o njima moglo sumnjati te ih obijediti sa
simpatija prema kojemu dlann nesretne porodice
Zrinskih.l
Ponovna izdavanja Katarinin:r molitvcnika i os,-
je6ana nuZda, da se nakladnik drugog molitvenik:i
posluZi imenom njezine knjiZice, - to je jedan re-
fleks ili odraz njezine radnje i njezina nastojanja ;
, na5la
opet jedna visoka gospodja, koja se - svakako ne
bez ugledanja u Katarinu ili barem ne bez :upozo-
renja na njezino revnovanje, Sto joj je ho6e5 ne
ieS podavalo vrijednost -- koja se, velju, odludila
z v n o g e m i svojim tro5kom izdala
,,Dvojdu5ni kind" . . . sa-
1
Jer doista kamarili je uspjelo za dugo vremena u
samom hrr.atskom narodu ubiti 6uvstvo privrZenosti i lju-
bavi kao 5to prema svima ovim zatotnicima slobode tako
i prema Katarini. Neuki puk dri.ao je, da je I{atarina iz-
dala muZa, pa da se onda strmoglavila s prozora grada
Ozlja u Kupu ; a od izudenijih ne samo da se nije naSao,
te bi joj tko u pohvalu Sto napisao ili ispjevao, nego se
naprotir. nalazi pjesama, u kojima se Katarina sramoti i
pogrdjuje. Tako Kukuljevic u svom r.e6 citovanom djelu
navodi.jednu tahovu pjesmu s natpisom: Ca,ntio de
Z r i nv P etr o, ili Pladna pjesma Petra Zrinskoga, kojega.
2ena njegova Kat. TerLa(ka radi ponosite svoje lepote,
zbog koje kraljicom je postati hotila, sa sveta o\roga
s vnogim drugor om Zalostno je spravila. - Dakako cla se
tu kao njezin glavni grijeh, - az L.eljt za krunom - nalodi
nevjera prema kralju - a tko ie se onda usuditi javno
simp:r.tizirati s takovom Zenom i - s njezinim djelcem ? I
 NEOTETA BASTINA.
s t a v l j e n o d l s u s o v c a M i l o v c a ,a M a r i j a Magda-
l e n a D r a S k o v i i , r o d j e n a N a d a Z d i ,t a k o d j e r j e
dala 1696. prevesti i na svoj tro5ak izdati jedan
rnolitvenik s ovim naslovnim listom : ,,szobottni
kinch blasene Devicze Marie Ali Pobosnozt za szo-
bottne vszega letta dneue, koteru najpervo vszem
vcrnem B. D. M. szlugam na zuelichenye vugerskem
jezikom je popiszal Esterhazi Pavel, Yezda pak na
horvatczki jezik vchinila jeszt preneszti Preszvetla i
Miloztiva Goszpa Maria Magdalena Nadasdi, pre-
szvetloga goszpodina Draskovich Janussa oztavleyna
vdova. Letta M.DC.XCVI. u Zagrebu." -- Iza na-
slovnoga lista dolazi jedan govor, Sto ga ,,knjiga"
govori ,,grofici." ,,Kniga k presvetle gospe, gospe
'febe,
grofice govori. Izidoh od s presvetlih ruk
Tvojih vugerskem jezikom razgovorna; vezda pako
poleg zapovedi tvoje Horvacki govoriti navudena
k Tebe se povradam, Gospa milostivna. Ne bojim
se, da bi me odhitila ; pred kotere dvorom skoznuje,
pade i vu dvoru gospoduje kot jedna kraljica ljubav
Marijanska. Na to glededi vek5i prostor nje iskaju6i,
Zelela si nje ves ov horvacki orsag za stan najeti;
kada si mene vu horvackoga jezika Skolu poslala :
da s njim tem laglje isprosim, da se prave ljubavi
tvoje Marijanske vsa horvackoga naroda srca prez
te3ko6e vrata otpru." - Sa slidnom evo Zeljom, kao
Sto je i Katarina l:eljela, da naime koristi du5ermom
Zivotu hrvatskoga naroda, predaje i Magdalena ma-
dZarsku knjiZicu u ruke jednome piscu (Isusovcu) sa
,,zapovijedju", da je prevede na hrvatski jezik.r Eto
- poput Katarine - opet jedne Mecenatkinje ! Gdje
su danas Mecenati, a kamo li Mecenatkinie ? !
IV.
Vrijedno je jo5 razgledati pravopis2 i jezik Ka-
tarine Zrinske.
r Dakako da je poslije Katarinina ,,Putnog TovaruSa"
tu i tamo iziSao i po koji drugi molitvenik, ali 5to zovem
samo Magdalenino nastojanje,,refleksom" Katarinina rada,
dinim to za to, jer drZim, r. da je na Magdalenu kao go-
spodju lak5e djelor-ala Katarina kao gospodja, i z. Sto
je i na Magdalenu djelovao jedan Isusovac u istom onom
pravcu, u kojem je i Isusovac Milovac djelovao na Katarinu.
Taj Magdalenin Isusovac sigurno je znao za Milovdevo
postupanje, pa se u nj - kao eventualni Milovdev udenik
- i ugledao.
2 U svojoj ,,Istoriji hrvatskoga pravopisa latinskijem
slovima", izdanoj medju izdanjima Jugoslavenske akade-
m i j e , 1 8 8 9 . ,n a p i s a oj e d r . T . M a r e t j i na straniXI. Pred-
govora i ove rijedi : ,,Koji bi mi ditatelji pored svega ovoga
prebacivali, za ito nije upotrebleno vi5e od 95 pisaca,
rlima velim ovo: Poder'Si od Bernardina pak do god. t7oo.
upotrebio sam svakoga pisca, do kojega sam ikako mogao
doci, i koji je ostavio bar jednuovecu kriigu ili kfiiicu (spisi
23r
A . P r a v o p i s r . A z b u k a . e : c : m e d j up r v i r r
slovima azbuke zapisanim u kalendaru: a b c c1
f g ; December,Vicent V., Franciskom 165, razcui-
"Iyene
z7t ', : cz: otcza r, dinicza z, llzercza 3 ;
: z: Roditelizezt, Dinize 32. -, i : c : obconazz,
cekanie52, cilzta ror, packu 186,pocetku222 | : eg I
ccifztim 87, ccuuar{'ztvo t37 i : ch : milol'chu 4,
rechi 4, preporucham z, lzunchenom 4; : chy:
chytis r53 ; : ck : odganyaiucki 25, vffaiucki 65, :
pomock 83, odpufckenie z86 i : h nekoliko puta :
nefzrihu 233, znouih 267, krlh Jrz (ali da to nije
moZda tiskarska grije5ka?) i : th : vffaiuthi, zafthi-
titelyu r53 (dit. za56ititelju), : ti : preminutiu 98,
nagnutiu 186 ; : tj : preminutja zJ (osim ako se
ti ili ti ima tako ditati, da se duje i glas I i glas 1,' ali
se sumnjam, jer se nalazi i : preminucha 43, 5to se
svakako dita : preminuda, s tvrdo d, jer Katarina,
sude6i barem prema pravopisu, ne razlikuje i od d.
Karakteristidno je ipak to, Sto Katarina znakove :
chy, ck, th, ti i tj, koje i drugi nekajkavski pisci
upotrebljavaju samo za e, upotrebljava takodjer
samo u rijedima s mekim i). - {' : d:videnimi
i neuidenimi 3, ro, rr, 13, r.4,47 i : di : vidienih'4,
idiafl'e zo ; : dj : neuidjenih 4, ofzlobodjena ro,
vtuerdjena r7, prouidjeniemr43, hodjah 2o4; : dy :
naredyene 49, vtuerdyena r73, Dyaula zg3, ladya
277 ; : gi : rogieni B, Jedinorogienogag, vl'zagienro,
vigiahu 16, megia r45, fegiu r2r i : gy: Yogy fi7 ;
: gdi : blugdienie 26. Ovdje je uzeto I rnjesto d,
jer se dini, da, kako Katarina nije izgovarala glas i,
ve6 mjesto njega i, da tako nije izgovara)a nr d,
nego i. Da Katarina na onim mjestima, gdje je l,
ima i j, n. pr. roieni, spominje se kod jezidnih
pojava. - e se piSe kao i danas, samo u dva tri slu-
daja : a€ r Nlariae 47, B. Diuae Mariae 68, Sto 6e
biti bez sumnje imitacija iatinskoga pravopisa.
f se piSe i kao danas i gdjekad ovako : ph : Raphael
r4o (Rafael 3ro), Josepha 253, Pharaona 253,
dakle kod tudjih imena. - g se pi5e ponajvi5e l<ao
danas, i katkada ovako: gh: zuetogha 7, Bogh 7,
od rlekotko listova nijesu zgodni za ovakvu radnu)'. -
U navedenoj svojoj knjizi nije udeni pisac upotrebio I(a-
tarinina molitvenika ; ali je prema citovanim rijedima jasno,
da bi ga bio sigurno upotrebio, kad bi bio n.rogao do njega
doci. Kako je pak Katarinin molitvenik svakako znatniji
od ove i1i one knjiZice doista upotrebljene, pa kako Ka-
tarina nedvojbeno pripada jednome 1i t e r ar n o m e kolu,
i to ne samo ,,ikakvome" (a to je ono Sto kao dostatan uvjet
za upotrebu kod razmatranja prar-opisa zahtijeva dr. Ma-
retic, u nas najkompetentniji sudija u tom pitanju), mislim
da ne 6e biti na odmet, ako ovdje prikaZem pravopis Putnoga
Tovaru5a. Bit ce to ujedno i malen dopunjak Mareticevoj
Istoriji. A da ce mi biti vodidem u promatranju sama ta
Istorija, po sebi 5s la.zumije, jer je to do danas jedina knjiga
te vrstg.

tuogha ze, rogh 3o9, nogh 3ro, - dakle najde56e
ispred a. i na kraju. ._ Glas h je Katarina izgovarala
pravo, i ponajvi5e ga je pisala pravilno, a upotreblja-
vala je za n1 tz danadnji znak jo5 i ove znakove:
ch : krivich 36, griche 56, Michovrle zr5, Archan-
geli zr5 i : k: grike 5o, Arkangel 257, pofzlukni
287, grika zBB; : gh: Bosigh r53 ; : g: Dug zr5
(mj. Duh, samo jedanput, ako to nije tiskarska po-
grje5ka ili pogrje5ka samoga rukopisa za prvo iz-
danje.l). - i obidno se piSe znakom i, ali i drugim
znakovima. Ponajprije : j : defznjczi 39, odgovorijm
rg, dai jm zz3, poffali jm zz3, nego jm zgJ (ako tu
nije jm : ji- sude6i prema ovim primjerima: niti
l'zamijm57,lzam1im57, gdje se ditasvakako,,ji-") ;
iy : poniysnoi r5B ; : y'. nepryiatelfzku 25,
obchynal 54. - j : j : neprijatela 95, tuojoj, Jurju
zt6, ki je zz\, okaruj 23r; : i: moi rg, tuoiu 16,
koi 16 ; : ij : NIaij ; : y: vzboye 26, pomanikayu
z 7 ; : g i : g i e z r ( j e s a m j, e s i ,j e [ s t ] ) ; : O : e d n o g a
z6z, odbiei t7, olz\obodiu 29, Sai mie 62, chinie
zg5, zapelyirtrczg5 (ako u ovih svih primjera, osim
prvoga, a ne vrijedi kao ii, jer se iza drugih vokala
i l<onsonanata pi5e illi i: ter ie z96, da je So+).-
ij:ij :fztanouitijez76i :i:piterz
zg, prjel 37 ; : 1i: czoprli z5o, dobii mi z\g ; : y:
lztraLnyr 276. - iji : ij , fztarijh g/, punijm i
zuerfl'enijm 64. -ji : i: koi (fzu fze bili) zt; :111
Ilogii r35 ; : ij : Bolijh t3t, l'zam lj^ SZ; : j :
jl'ztnina 7o, Marij (Nfagdaleni)3o ; : ii: fzam iim
5Z ; : gi : u gilztuini 6r, pol'zuogihzB ; : gii: Koi
moie telo gii 66; - gy : gylzti 2og ; :y : koy (fztaue
-stave) 27. - k pi5e se ponajvi5eonako, kako i mi
danas piSemo, ali ima i drugih znakova: : c : Ja-
coba, Francisca t77, Benedicta z16 (dakle u imenima
prema latinskon pravopisu) ; : ch : Michula (6.
decembra),tulichaill'er3B. - 1: li : voliu 33 ; : ly :
lyublienoga 2r ; : gli : zemglia zo ; : lij : dalije 89
(ako tu nije ij : j) ; : I : zagouoritelur3B (prema:
Priatelyu, zagouoritelyu i za{'thititelyu r53).
li : 1y: voly 34, bojazly:ua 44; : li : skodliroga 24r
(prema: skodlyiuom 242; ako nije u oba sludaja
ve6 I : f prema zagovoritelu rSB) ; - ur se pi5e
gotovo svagda znakom m; znak - razmlerno je dosta
rijedak: nikdu 43, fzi.om:u q3, tzkoi6 lzmo 47, nal6
I fiskarskih pogrje5aka ima dosta u tom izdanju, ali
su najr.c6om vecinom takove, koje se vrlo lako raspo-
znaju kao pogrjc6ke, n. pr. : raflega 8S mj. naffega, Kralza
r39 mj. Kralya, Mafke z7r mj. Maike ili Mayke, octzom
276 mj. ocztom itd. Dolazi Ii dakle koji neobidni znak za
koji glas \-eoma rijetko ili samo jedanput, pa ako jo5 tog
znaka nema nijedan od pisaca navedenih u Istoriji hrvat-
skoga pravopisa, treba s rezervom ustvrditi, da li je upo-
trebljen svijesno ili samo nehotiino, pomutnjom bilo piddevom
bilo tiskarevonr,
FERDO ROZIC
83, neg6e z milofchd tuoi6 ro3. - Isto tako j" i
s glasom n; rijetko dolazi zrak -: fzkruff6oga136,
Am6 rB7. - r1 : nj : njegove 58, izranjen''t 267 ;
: ni: niegouo BB, pomanikaiu 27, nal<anienu2r,
Jagniaczr44; : ny : nyega58, nyemu rg. - f.i: ni :
nim 19 ; : ny : nym 19. - Glas r kao suglasnik
pi5e se svuda kao i danas: r; a kao sonant : ar i er.
(Vidi kod promatranja jezidnih pojava.) -_ s : 1:
zakafnll 6z ; : ff : da fze ne fzponelfem 43, Goffpo-
dina r39, ifzprolTimi t5z, I'zpall[enie16r ; : fz, i to
je ponajviie ; : z: ozloboiela 69, ztanouiti 84;
: fc : zataru fce zz6 (ako to nije tiskarska grijeika). -
S : s: reches3, Jefus 3, dosla zo, odfzudis33, budes
33; : f: {ibami 36, blagofzlouiufi Ize 7, iz niltar
32; : ff : naffega5, Jeluffeuz 32, Judaffu 36, dauffi
S6 ; : [z: nafzega5; : Ih: io{h 6 i : z: chuuaz
r34. - Glas t najobidnije se piSe znakom t, ali ima
i th : ielzth 25, nal'zlobnofzth zB, i the 29, Sathana
2So. - u obidno se piSe znakom u, ali se kad5to na-
lazi i znak v: vffaiuthifze 63, vff.a 27, vtorak 16o,
vlgati r78, vuenuh (uvenuh) 2ro ; r majuskulama :
V: Vr{irla zl9,Yl'zkerfznutiezrg.- y : v (obidno
na podetku) : vlafztno zz5, vfzlh r44, ali i ufzih
': j:prolj r53 ; : u: (obidnou sredini a i na kraju) : praui 7o,
chlotrik 7o, Bofanlztro 7o, milofztiu 7o, Cerr 7o ;
: vu : vuruchinom 24, rB5, vurutak r75. - Glas z
piSe se ponajvi5e znakom z, aIi ima i ovih znakova:
fz: l'zllh 6, pofzna 8, neufzboim I'ze r5, lznanie 99 ;
: s: osdraulyenie7o, Rasboinikt tzz i : x: xa. -
i l , : s : k r i s 3 8 , S u a l o m2 o 3 ; : f : v l i u a s v 8 ; : l [ 2
podlollna zz, vraffis r4z ; : Ih : Krilhu 24, 25, mu{ha
zB, fheni 6o, f'hiuoga t6 ; : fi : vzdiliuchi 6o ; : [71
oborufzatr r3B, hilze 242 ; : I'ch : Bofche 23 ; : [x:
Bofxafzuenoga 2r, fxene r44.
z . U d v a j a n j e . a & : r a a n 1 9 , r a a n e2 0 , d a a . n 2 3 ,
fzaada gz,, daari tz9, paalz ror (pas, psa) glaad
242; - ii : dijl 16o,dijl i63, tijh 3o5,vijd zo4 (rj :1i) ;
- oo: vood zo3 ; - bb : izobbotv r9o; - dil: adda
- gg:
9z (deiie) ; - ff: Steffan 3or ; zarflan 68 :
Aggnes 2r7 ; - hh : duhhe 146 ; - ll : dilla 94, della
6o, falli r37, velle brzo zo, alli r8z, illi r49, Rodi-
tellou zoo; - nn: Gofzponner7o, Sufanna 253 -
pp: oppat zo4.
Akcenti. Katarina upotrebljava za akcenat
^,
znakove','i od kojih je prvi veoma obidan,dok
su drugi i tre6i rjedji : i moioi dufli 65 (gotovo uvijek
na prijedlogl) u), i nyb, dd, vire 196, vi[ztlI zo5,
vbliku BB,virgodna rBB, d Golzpodine69, d na drugom
78, liczem ir liczb 68, na pomochd BB, neprefztatczE
16o, fzamd 87, chitztd r47, mllofztivo 99 ; fz76net8,
Red6 r53, gou6raffe,viui 78, 6d toz; t duffi 65,
fi muki 95, ri fitku 96, pred fzamim 68, A iraulafz-
tito r3o.
 NEOTETA BASTINA. 233

3. Konsonantske kombinacije. b C : zl: srameZljivost (fzramftivofzt) r2r, ali se rrroi,e

obdine 27, ob(uvaj +2. - bj : Sibjem 4r. - bs: ob- ditati i kajk. : srameZlivost; laZljive (lasliue) rB5,
strti 35, obsebujnim r43, obstati zg. - b5: potrib- ali se to moZeditati i ovako : lazljive i laZlive, premda
ddina zJ, obSditi 84. - bt: obtuZiti 36, Herbtom je ovo drugo vjerojatnije. - 7,p: raspeti 36. - zs:
r4r. by : obveseteljni 9o, obvriiti r54. - et: z-slugom64 ; rasul (rafzul) zr, rasrdil (rafzrdil) zBS.-
o c t o m2 7 6 . - i c : s r d a d c er g r . it etimolo- zt : istekla (ifztekla) 37, gristi (grifzti) 82. - z't :
g i d k i : v r a d t v o3 8 , d i v o j a d t v o1 6 8; f o n e t i d k i : z-zaslai,enom242. zt,: rai,aloiden zo4. ilk:'
po5tovati 296. - dS: najvekdi toz mj. veiii. - teske 34, muskoga 246 (moL,ebiti ctimologidki i fo-
de etimologidki: s u d c e m7 8 , b o d c u r g 8 ; f o - netidki, jer s : 5 i Z). - /r,t: drultua z3r, vnoftu
n e t i d k i : s r c e mB o .- - d d : s r d n eg B .- - d d : o d d u - (mno5tr.rr)zo6, hiftuu 245 (i to se moZe c'itati etimo-
rilu 24, ne oduri me 66. - dh : odhajanje 98; logidki i fonetidki, jer znakom f oznaduje I(atarina
dk etimologidki: o d k u p i l z B , n a p r i d k o m6 r , i glas 5 i glas l).
odkuda65, sladki 77, odkriti tlz; fonetidki: Iz azbu(noga prikaza pod r. jasno se vidi, kako
slatkost 34, britkom 2gz. - dp : odpustiti 58, odpre je Katarinin pravopis veoma iarolik. Samo ima 6
95.- ds etimologidki: o d s u d i d3 3 , o d s t u p i m glasova,koji se piiu jednim i to onim istim znakom,
BT; f o n e t i d k i : z " ) l j u c t v a 7 o , g o s p o c t v o8 3 ; kojim i mi danas piSemo,a to su ovi: a, b, d, l. o, r
p) ijusko59; sloleno: G o s p o d c kni 7 . - d s g : (r onda, kada je konsonant). Znajrei mi, koji su za-
odzgota 85. - dB: podadSi rg3, dodadii 264. - koni sawiena pravopisa, na prvi pogled opaZamo,
ilt : odtiraj 24o. - gk : iahko 44 (staroslov,rnrr,rir,).- koliko li ima u Katarine prestupaka protiv tih pravila
hd: drhdudi tz5. - hv : hvalu 96. -- hi: umehda (kao i u svih ostalih starih hrvatskih knjiZevnika).
1 6 r .- k 6 : H d i r 2 Z . - l i d : v s a g d a i n j i h 97.- kk: Ponajprije treba, da u savr5enom pravopisu
Zuhko6u 38. md : vimdar 90. - nb : obramba 3r, svaki glas ima samo jedno slovo, kojim se biljeZi.
precimber9r, himbah 24g.- nk: pomanlkajt 27. - A u Katarine protiv toga pravila ima znakova, koji
nn : Istinoga rg4, istind zo8, svitlost istinna B. Da li su sastavljeni od dva i od tri slova, a sluZe sarrroza
je u ovom tre6em primjeru nn radi etimologije ove jedan glas. Evo tih znakova:
rijedi (jer se u staroslov. jeziku svr5avalana nuur,), r . D v a s l o v a : a e : c ; a r : / ( d o kj e k a o
ili samo radi ugledanja u druge pisce (r. pr. Kraja- s o n a n t ) -, c c : t ; - c h : i , k , k ; - c k : i; -cz : c',
dcvi6a, Petreti6a, Habdelifa), tedko je dto pozitivna - d i - :i; - dy :i; -er :r(sonant);
i;-dj
rc6i, premda je ovo potonje vjerojatnije. - ric:
slr: s; - s i : i , i ; -gy: l; - ii:i; -\y:'t';-
Janjcu r9o. - fi : Janche ro. - r{s : pustinski zo9, j i : i ; - l i : - l y : / ; - - n t : f t ; - n j : r ' t ;-
/;
suZanjstvu 25r. - Za kombinaciju konsonanata sb n y : t 2 i p h : - f c : s; -lh = i, i; - ft:it
?;
ne moZe se navesti sigurnih primjera, jer Katarina - l f : s , 5 , i ; - f z : s , j , z , i ; - [ x : i . - t } r : t ,
za prijedlog s upotrebljava i s i z. To vrijedi i za i ; - t i : t ; tj -i; vu:u.
druge kombinacije s prijedlogom s. - sd : pride5- SastavljenicAdakle od dva slova, koja sluZe za
denjem68. - sd: vazdar 64. - skl: zliskom3r3. - jedan glas, ima u I(atarine 32. Po sebi se razumrie,
sf : pomi5ljenje 166. std : zdenac ro6. - stl : da poradi obidaja uzimati najraznolidnije ztlakove
p r i r a s l a2 6 7 .- s t n e t i m o l o g i d k i : n a m e s t n i k a za pojedine glasove ne moZe jed.an pisac upotrebiti
rr9, kripostna 43, dastni rz7, vlastno 224; f on e- toliko znakova, koliko devedeset pisaca ; Katarina
tidki: k r i p o s n a7 0 . - t b : s v a d b e6 7 . - t c e t i - dakle mora imati svakako manje znakova nego svi
r n o l o g i d k i : o t c a 3 5; f o n e t i d k i : sveca3rr. - ostali. Ali je karakteristidno to, da ona sama ima
ti etimologidki: otdina 13, fonetidki: gotovo polovicu sastavljenica od svih onih, Sto ih
odinsko 52. - td : mislit ie5 r4r, pokazat 6a t4z imaju svi ostali pisci. Dr. Maretii u svojoj Istoriji
(aima i:oprati 6azo.)- ts f onetidki:svecka pravopisa naSao je, da svi oni starohrvatski pisci,
44, bogactvo 7r, htvacki gz, 93, oliveckoj Br ; s I o- Sto ih je on upotrebio (a upotrebio ih je g5), da svi
vzeno: olivetckoj tzr. zo: razcviljenih 164, ovi imadu 67 sastavljenica. A Katarina evo sama
razcipi rB3. - zi : z-distim z\g. z-(,avli z8o. To se i m a i h 3 2 . - N o j o 5 v i S e .U K a t a r i n e t a l a z i
m o Z ed i t a t i r : z b i s d ( a i S i , a k o p r i j e n a v e d e n i p r i m j e r s e p e t o v a k o v i h od dva slova sastav-
d a 5 : z , n 1 j ep o g r j e i a n ) -. ? , h e t i m o l o g i d k i : ljenica, kojih nema ni u jednoga sta-
razhiti 6S; +onetidki: i s h o d i ( i l ' z h o d i )Z B ( a t i r o g a p i s c a ; a t o s u o v e ' . c c ( : d ) , i y ( : 1 ) ,
to nije posvesigurno, kad Katarina glas s pi3e znakom i l : ( . n , f i : v Li l x : x z . S a s t a v l j e n i c a d a k l e
zi znakom fz, i glas z znakom z i fz). - Isto vrijedi o d d v a s l o v a z a j e d a n g l a s n e m a 6 7 ,
i za korribinaciju zk (kao Sto ie wijediti i za druge n e g o 72. - Uz to se nalaze u Katarine tri druge
slidne) : iskazati (itzkazati) r77, izkazati zS2. - sastavljenice, koje doduie upotrebljavaju i drugi
Posljednji Zrinski i Frankopani. 30
234 FERDO ROZIC

pisci, ali ih Katarina upotrebljava joi za neke druge Nadalje u sawgenom pravopisu ne smije biti
glasove, za koje ih ostali pisci ne upotrebljavaju. Ti ni5ta izostavljeno, Sto se izgovara, t. j. svaki glas
znakovi jesu: fz : i i (osim s, 5, z) ; ff : i I (osim treba dabude napisan.Ne valja s toga pisati ednoga
s, 5) ; th : ne samo l, nego : i t (t). mj. jednoga. O v a m ot r e b a b r o j i t i p o j a v ,k a d a s e
Isporedimo li nadalje Katarinu sa svakim poje- u Katarine pi5e jedno slovo mjesto dva, ili dva mjesto
dinim piscem stare hrvatske knjiZevnosti do njezina t r i : i : ' i ; ,j i ; - i j :iii; -i:ii; -li:/,i; -
vremena, to iemo na6i, da ona u broju sastavljenica ly : li; - ni : r?i; ny : ftii y :ii, ii.
od dva slova za jedan glas daleko nadvisuje sve JoS je jedno pravilo znatno za dobar pravopis, -
ostale pisce. Od svih ostalih pisaca ima Petar Zrinski, a to pravilo glasi ovako: Jedan glas neka se pi5e
njezin muZ, najviSe takih sastavljenica,i to 17, dakle ne samo jednim samo slovom nego i na jedan
i on gotovo za polovicu manje. samo nadin. Dakako da i protiv toga pravila
, 2. T ri slova. chy : t (t); .-- gdi : l; - grije5i i Katarina sloZno sa svom starinom. Evo na
gli : /.' - 1ij : /; - tch : i. koliko nadina biljeZi ona pojedini glas : Glas c biljeZi
Katarina dakle ima 4 sastavljenice od tri slova, na 3 na6ina,t na B, ri na 7, e na 2, g na z, h na !,
koja sluZe za jedan glas. U svoj staroj hrv. knjiZev- i na 5, i nu 5, i,j na 4, ji na B, k na 3, / na 5, fi na z,
nosti dr. Maretii naiao th 1e 37 (od kojih 13 pripada ln na 2, n na 2, ?2ra 3, tii na 2, r (kao sonant) na 2,
vremenu poslije Katarine ; pred Katarinom dakle ima sna5,5na6, tnaz,una2,l)na3, zna4, ^inaB..-
ih z5 i to ove: chi, chy, gli, gty, ffc, chj, glj, gnj, Ima dalde 16 glasova, koje Katarina pi3e na vi5e
ghi, gni, cch, sci, dgi, tky, arh, tch, fci, csj, csy, ghj, od dva nadina, a neke evo i na 7, B nadina. Od svih
rri, fcj, scj, Igj, sgj). - Ali kako se sastavljenica pisaca ditave starine samo su detvorica, koji biljeZe
gd'i (i rmoida sastavljenica lij) nalazi samo u Kata- koji glas na 6 nadina, samo jedan, koji pi5e na 7
rine, to ima takvih sastavljenica 38 (respective39). nadina, i samo dvojica na B nadina. A Katarina
Prema tomu od svih takvih sastavljenicaima u ih sama, moZemo reii, u tom sve natkriljuje.
Katarine jedna osmina, a od onih d o Katarine jedna Isto tako grije3i Katarina i protiv onog pravila,
p e t i n a. Isporedi li se pak Katarina sa svakim koje glasi : da jedan znak ne smije u savr5enoj azb:uci
pojedinim piscem do njezina vremena, to tek rijetki sluZiti za vi5e nego jedan glas ; ne smiju se dakle
imadu po 5 takvih sastavljenica, svi ostali manje, istim znakom pisati dva ili tri ili detiri glasa. Kata-
a samo Mikalja 9, na kojega otpada i najvi5e novih rina piSe istim znakom'. c-t, c-2, i'/r,, d-d, h-9, i-i,
sastavljenica u onom skupnom broju do Katarine. m-n, s-t, s-2, i-i, u-a, z-2, s-5-2, s-S-f, s-5-z-.f.
3 . S a s t a v l j e n i coad d e t i r i slova, koja sluZe Ako se sada i apstrahuje nekoliko onih znakova,
za jedan glas, ima u svoj staroj hrv. knjiZevnosti 4, za koje rekoh, da nije nemoguie, e nijesu tiskarske
a u Katarine nijedne. No od 3o pisaca, koji su Zivjeli grije5ke, to ipak na temelju ovoga prikaza stoji,
pred Katarinom ili u njezino doba, ima ih 26, koji da se Katarina u neredu, Sto je vladao u starom
takodjer nemaju nijedne sastavljenice od 4 slova za na5em pravopisu, uspela na whunac. To je jedno,
jedan glas.1 Sto mogu iznijeti kao rezultat kratkoga ovoga raz-
1 Evo prijegleda, kako se sve te sastavljenice nalaze u matranja, a kao drugi rezultat iznosim to, da - tz
pisaca do Katarine: Bernardin Spljecanin r5 one neke malene dodatke, Sto ih spomenuh, - ovaj
sast. od dva za jedan glas, 5 sast. od 3 slova za jedan glas, prlkaz Katarinina pravopisa posvema potwdjuje sve
o sast.od 4 slova za jedan glas; Nikola Ranjina one zakljudke, Sto ih dr. Tomo Mareti6 ustvrdio u
12,5o. Marko Mar:ulicT, r,o; Dinko Ranjina
rr,4, o; BasiI
svojoj Istoriji. Neke od tih zakljudaka (kao n. pr.
Grad).c 12,4, o;P etar Hekto-
rovic neke grije5ke protiv valjanoga pravopisa) ve6 sam
7, 3, o; Pet ar Zo ranii ro, 4, o; Ivanu 5
P e r g o 5 i c 1 6 ,r , o ; A n t u n Vramec 1 4 ,r , o ; S i m u n istaknuo. A ima jo5 jedna ili dvije takve grijedke,
Budi nr( t2,3, r; a) Faust Vrandic 1 5 ,z , o ; A , r - 5to se nalaze kod svih starih pisaca, a koje se opa-
kand jeo Gudetit t4, S,o; DominkoZlataric i:afi i u Katarine. Veli pravopisno pravilo : ,,jedan
8, 3, o; Aleksandar Komulovic 8, z, o; Faust
glas -.- jedno slovo", a1i Katarina pi5e : ,,odkuda"
Vrandic 15, r, r; Juraj Barakovi6 rr, 4, r;
Mate j Alberti 6, 3, o; Mavro Orbin i ,,Litka", premda u rijedi ,,o t k u d a" ispred &
9, 3, r ;
Marirt Gazarovii 7,3, o; Ivan Bandulovii stoji isti glas, koji i u rijedi ,,Litka", pa stoga treba
1 4 ,4 , o ; F r a n j o Glavinic tr, t, o; Bartol Ka5ic da se pi5e i istim znakom, a ne da bude sada d', sada t.
9, 3, o; Nikola Krajadevic a, z, o; Atanasije A kad piSe : ,,kripostna", ,,otca", onda grijeii protiv
Georgiceo 7, 2, o; Tomko Mrnavic a, r, o; pravopisnoga zahtjeva, koji veli : ,,Sto se ne izgovara,
Petar BakSii rr,4,o;Iv an IvaniSevib 6,2,o;
Mikalja rr,9, o; Petar Petreti6 ro,
neka se i ne piSe". Otuda (kao i iz mnogih drugih
Jakov
o, oi Petar Zrinski r7, o, o; Baltazar Mi- kons. kombinacija) odmah se vidi i to, da Katarina
lovac rr, o) o; a Katarina 32, S, o, nije konsekventna ni u fonetici ni u etimologiji. Istu
 NEOTE'IA BASTINA.
rijed piSe desto sad fonetidki, sad etimologidki. A
i onri, ito se moZe uopie re(i za stare pisce, to se
moZe re6i r za Katatinu : da naime one rijedi pi5e
sad fonetidki, sad etimologidki, kojima moi,e znatj
postanje, a kojima postanja ne zna, njih piie samo
{onetidki, kao n. pr. ,,zdenac" ; premda dakako
posve provedenoga kojega nadela nema, jer je i nje-
zino pisanje, kao ito i pisanje svih ostalih pisaca,
osnovano na neznanju i na samovolji. Samo jedna
neito stalnija nadelnost u pisanju mogla bi se u nje
konstatovati, a ta je, Sto se poput ostalih spisatelja
uZe Hrvatske ugledavala viSe u azbuku madZarskn
nego u talijansku poput Hrvata Dalmatinaca.
Inade je druga kakva nadelnost u pisanju u
nje slaba. Pravopis starih hrvatskih knjiZevnika
uopie, a pravopis Katarinin napose najvjernija je
slika op6enite nade rascjepkanosti. Ali ni polak tuge,
da je bio samo slika ove rascjepkanosti, nego joj je
bio kroz dugo vremena i dosta jaka hrana, ili drugim
rijedima, kroz dugo vremena bio je taj pravopi:t
jedna od veiih zapreka naiega du5evnoga, a po tom
i politidkoga sjedinjenja. Tko se samo neito zagleda
rt taj pravopis, ili bolje krivopis, Sto sam ga ja ovdje
prlkazao, a napose tko samo prolista dra. Mareti6a
Istoriju pravopisa, odmah 6e shvatiti, zaSto je tome
tako moralo biti. Kad se u uZoj Hrvatskoj pisalo
ovako, u Dalmaciji onako, a opet drukdije u Slavo-
niji i Bosni, kako ie se u svim dijelovima toga jednoga
hrvatskoga naroda mo6i uspiriti Zelja, da jedan od
drugoga poprimi knjigu, da je uidita, te da se tako
medju sobom svi upoznaju i po upoznanju uZljube i
ushtjednu se sjediniti? ! Tedko je to. Podsjetit 6u
samo na ljuti boj, Sto ga je imao vojevati Vuk Ka-
radLi1 s velikim protivnicima svoga pravopisa. Kud
bi bili jedva na jedvine jade jo5 i pristali na pudki
govor mjesto crkvenoslavenosrpskoga, a-li na pravopis,
a u njem osobito na latinsko jota, na to ni pod Zivu
glavu. A srpska vlada n. pr. izda god. r83z. ukaz,
da se knjige Vukovim pravopisom pisane ne smiju
ni prenositi u Srbiju. Ta zabrana bude ukinuta
istom 186o., a joi je proSlo osam godina, dok se novi
pravopis ondje uveo u 5ko1u i u javnost. Trebalo je
stoga doista dugo vremena, dok se ta z ap r e k a
bar em du ievn oga sj e dinj enj a ipak jednom
najveiim dijelom uklonila.l Velim : najve6im dijelom,
1
,,Die unselige in der Isolirtheit der ersten Schreibe-
meister gegriindete Diskordanz (in der Orthographie) ist
jedem Slavenfreunde ein Aergerniss, sie schreckt den lern-
begierigen Auslinder ab, sie ist das grosste ungltcklicher
Weise selbstgeschaffene Hinderniss vereinigter Fortsctrritte
bei der lateinischen Hdlfte (der Slaven). Die Gelehrten
jedes unserer Dialekte klagen aus einem Munde riber diesen
verderblichen Missbrauch: die Wichtigkeit und Nothwen-
digkeit einer gleichldrmigen Orthographie ist einleucbtend',.
-J )
jer jo5 ni danas nije sasvim uklonjena; premda ve6
nije tako jaka, te bi nam sjedinjenju prijedila, kad
bi se .- kojom d.udesnom sre6.om - sve ostale za-
preke odstranile.
(8. K o p i t a r: Gramrnatik der SlavischenSpracheinKrain,
Kirnten und Steyermark. r8o8. XXVII. i XXVIII.)
Nevolja ova osobito se kosnuia jednoga od prvih na5ih
buditelja svijesti o jedinstvu na5ega naroda, dra. Ljudevita
Gaja. On je zaLeli ukloniti. Stoga god. r83o. izda ,,Kratku
osnovrl horvatsko-slavenskoga pravopisanja poleg mudro-
ljubneh i prigospodarstvcneh temeljov i zrokov". Na str. 6.
veli ovo : ,,IIed temelje dobro ukorenjenoga slovstva, koje
vu r.ezdaSnjem pt vsud raiiruju6e se vudenosti i izobra-
Zenosti l-remenu, jedina pomod je, slavno narjedje na5e od
straBnoga skonlanja preobduvati, med temelie reko slovstva
vsikak takaj spada slovnidko pravopisanje. Horr,atsko do
vezda, ako samo ime pravopisanja zasltii, med vsemi sla-
venskemi najzlodestej5e je, ter potrebodu primernoga po-
bolSanja \ire osobe visokeh dastih oditovati dostojale
jesu". A na strani zo. veli opet ovo: ,,Kuliku hasen nam
ovo pravopisanje gleded na narod naS slavenski donesti
hode, preceniti se uredno nemore; ar kdo dostojno pre-
Stima korist, lioja nam iz slovstvenoga pribliZavanja k izo-
braZenejSem i zvudenejSem Slar.encom diadk. pisma, vsevdilj
zirala bude? - Gore spomenute skupslove: d, f, etc' po-
trebuju vre dugo vremena Lehi, eehi i Z njimi Moravci i
Slovaci, koteri vsi skupa osebujno veliko-imenitem slovstvom
odideni jesu. Vsaki izobraLeti eeh i Leh Vseslavenstvo (to
jest: gorudu Zelju, da vsa narjedja velikoga na5ega naroda,
kuliko moguce je, jedno k' drugomu pribliZiju se) glib5e
duti, neg da se mi za stanovito ufati nebi smeli, da slednja
dobra, z'ovem umnem pravopisanjem na svetlo dana hor-
vatska kniga tulikaj5e vu eehski i Lehski zemlji dtela se
bude. A kulika nam stopram onda hasen i
korist pristupi, ako se bliZnji brati naSi
SIavonci, Dalmatinci, Stajerci, Krajnci
i Koru5ci (kaj od njihove razumnosti ne-
vu ovem tak korenoslovju je-
dvojimo,)
zika naSega, kak t a k a j i z v i S e n j u i o b j a -
denju zosebneh slovstvih naSeh priklad-
nem pravopisan jrt z' r:ami barem vu sob-
stvenosti zjediniti budu. Oh kak vnogo ver-
lejSe bi bilo slavnem na5em susedom na Stajerskom i Krajn-
skorn, raj5i za ovo na5e opdinstvo poleg mogudnosti z' nami
truditi se, nego iz izlit'noga narodoljubla, ab iz jednostrane
tverdokorne svojljubnosti, nove slovstvenomu Slavenstvu
z p a d n es l o v e k o v a t i ; a r s a m o p o j e d i n s t v e n i jed-
n a k o s t i k ' c i l j u d o s p e t i m o r e m o . S a m ot a k v e m n a -
dinom smemo se nadeati, da nekda ves veliki slavenski jezik
iz vseh svojeh razlidnostih vu detvera glavna naredja skup-
ztegnul se bude, kojeh slovstva na jake stupe izobraZenosti
i zvundenosti duha, ter slovstvene sloZnosti vuperta, ob-
dinsko vseh Slavencev blago budeju".
Ono, Sto Gaj kaLe, da se ,,potrebocu primernoga
pobol5anja vre osobe visokeh dastih oditovati dostojale jesu",
to je potpuna" istina ne samo za nedaleko r-rijeme pred Gajem,
vec su to dinile osobe jo3 iz starijega vremena. Vec je DZa-
manjic to poku5ao u svom ,,Nauku za pisati dobro latin-
skijema slovima, In \renetia t639", pa onda Djordjic u
predgovoru svoga spijeva,,Uzdasi l{andaljene pokornice",
:r Reljkovic mladji u predgovoru svoga ,,Kucnika". A po
prilici ba5 pedeset godina prije nego $to je Gaj izdao svoju
 FERDO ROZIC
"36
B. Jezik. Ovaj je pravo ogledaloZivotnil-rpri-
lika Zrinske por-odice.Ve6 od treiega koljena desto
su Zrinski stanovali u gradu eakovcu medju medju-
murskim Hrvatima, te je njihov govor, kojemu je
inade kolijcvka tamo iz preko Une i Kupe, stao za-
nositi i na medjumursku. Kako se pak uz Kupu i
LInu govori i dakavski i Stokavski, aru Nledjumurju
kajkavski, lako je shvatiti, 5to je jezik u Katari-
ninu molitveniku tako mje5ovit i Sarovit kao ri-
jctko gdje u na5oj knjiZerrnosti: pored temeljne da-
kavitinc ima kajkavitine i neSto itokav5tine.
To se najprije vidi ve6 po ovim rijedima, kojc
se smatraju najznamenitijim obiljeZjem naiega tro-
jega narjedja, jer su im irne nadjenuli, a to su :
ito, ta (osobito u obliku zat) i kai. I(atarina upotre-
Osnovu, misli se u Hrvatskoj vei i neBto konkretnije o
popravku pravopisa. God. t782. postoji u Bedu ,,excelsa
regiae studiorum commissio" za hrvatski pravopis, kojoj
je bio predsjednikom zagrebadki prepo5t Antun nlandic
a dlanom vojniiki sweienik pjesnik Josip Krmpotic Lidanin.
Za istim ciljem i5ao je osobito veliki biskup i\{aksimilijan
Vrhovec. Htio je on to sam od sebe, ali ga joS napose na to
nukalo dobro poznanstvo s dva savremena prvaka slavenske
filologije : s njezinim ocem i podetnikom Cehom Dobror--
skrm, i drugim: Slovencem Kopitarom. Pa kad je B. Ko-
pitar u svojoj gramatici podao pouku i povjest slor-enadke
ortografije i preporudio Slovencima uz neke promjene Bc-
hori6evu ortografiju, onda se je i opet u Zagrebu jade stalo
misliti na poboljSaj na5ega pravopisa. \rrijedni biskup znao
je zainteresovati z,a to pitanje svoj okoliS. -
Jedan orl
"plodova baS njegove ponuke nalazi se kao rukopis u nacl-
biskupskoj bibUoteci. Rukopisno to djelo ima natpis : Obser-
vationes circa croaticam orthographiam amatorum idio-
nratos croatice gnarorum discussioni. Zagrabiae anno r8r4.
propositae. Za t<>.djelo veli katalog, da ga je napisao ka-
nonik Marko Nlahanovic. - M a h a n o r , - isce t u Z i u
predgovoru na silnu mjeSavinu naBih pravopisa te veli,
da ce slijedeii netora iza5lu gramatiku Bartolomeja Kopi-
tara temeljito raspraviti hrvatski pravopis, ne bi li mu
tako poSlo za rukom stvoriti jedan pravopis. - Taj rukopis
poslan je udenomu Kopitaru u Bed. - Sam biskup Vrhor.ac,
kad je r8r4. god. bor,rr.io u Bedu, dao je dozr.ati Kopitara,
t1a o tom s njim zametne ozbiljni razgovor. - Kopitar
lriic o tom Dobrovskomu iz Beda 24. lipnja: ,,Ubermorgen
bin ich zu Verhovac bestellt, um die Idee eines gleich-
formigen einfachen Alphabets zu rechtfertigen. Das soll
mir leichter werden als die Ausfiihrung". - U istom pismu
Dobrovskor-nu spominje Kopitar, da je Vrhovdev kanonik
K o r o 1i j a, koji je prigotovio sv. pismo novoga zavjeta,
uz jednoga drugog.r. profesora sve prigovore protiv Kopita-
reva pravopisa pisneno sastavio. ,,Dcsto besser, um so
leichter sind sie zu u'iderlegen", kate Kopitar. - Iz ovih
sc redaka vidi, da se udeni muZevi u zagrebad.kom kaptolu
zajedno sa svojim biskupom nijesu Zacali dispute o tom
pitanju ni sa samim onda ve6 velikim auktoritetom Kopi-
tarom. (Dr. V. DeZelic: Maksimilijan Vrhovac.) - I nakon
ovoga znatnoga pretednoga rada uspjeio je Gaju prodrijeti
s boljim pravopisorn i najvedim dijelom sve nas u njem
ujediniti.
bljava sve troje. N. pt. jer ne zna|u, 5lo dine, str. 3 ;
zaito si me ostavil 3 ; za!;to si me zapustil tzz ;
niStarrnanjez68 ; zat Bog stvori vnogestaze (pjesma);
zei zbog tvoje distodeuzvi5ena jesi rz6 ; za.i si ti
sama vridna bila tz9 ; ka| katolidanskil cirkva ob-
dri,avr 92 ; kai neizgovornim zakonom inlim t5z.
Isto tako mjesto 3tok. i tak. tko upotrebljava Kata-
rrna gdo: i ako mu je gdo drugi dobro i,elil6r. (Petar
Zrinski u svojoj Adrianskoga mora Sireni ne upotre-
bljava kai, ve(. svagdje ili 5lo ili ta; kraj toga ipak
voli kajkavski oblik gd.o).Kajkav5tina je i to, 5to
prijedlog s (sa, cr,) pred samoglasnicimai pred nekim
suglasnicimaizgovara kao z, n. pr. : z onirn strahom,
z ont,on ljubavjom 4; pokai:i milo5iu zarku mene
27o ; z-dobrotomr$o ; z iednom rB4; z nebes 196
Ovamo ide rijed nazoti (na pr ovo ja tuZni griSnik
nezoti pred tobom budu6i 53), gdje se odevidno
osim prijedloga na sadrZijo5 i prijedlog s (ct). (Petar
u Sireniisto tako : z-aisoko3,84, zurh4,69, z-iednom,
nazoti itd.)
Ali gospodstvo samoglaszra - tuj bitni znak
iak i Stok. narjedja, ne mogaie kajkav5tina zatrti.
Sarno se nekako uvukao met m. mad : istegni met
tvoj 26. (Isto vrijedi i za Sirenu : dakle i vi mete
dr5te spravno svoje 5, 59.) -- Pade pravi su prav-
cati dakavizmi, kada ditamo : pod iazikom njegovim
trud i bolizan 27; moi zali i nekorisni Zitak 97,
sveta mati praaadruihrrr ; s m&noln zJt. (Ove h'
liavizme ditamo i u Sireni '. zal,im bludnikom i pra-
Ltedenrr, 58 ; za nxano?n3, 79 ; jazihi vam samo
viteStvo govore 6, n7.) Ujedno valja jo5 spome-
ntrti, da se kajkavski ar rrrljeia sa ier: ar se vLt te
uf.az7 i ier ne znaju Sto tine z68, - te da se uvijek
(ita mlahau i m,lahaaostmj. obidnoga rnlohaa i ml'o-
hauost. (Isto u Sireni.\
Drugih osobinaiz Livota samoglasancma mnogo;
nerpomenutise mogu rijedi : popel' mj. pepel 49 ;
pol,aia mj. palada zatim u mj. o'. tulik - hulik
kao osobitost narjedja kajkavskoga : Daj mi tuliku
milost - . . 269.Uz to dolazi instrum. La urn napored
s onim na orn,n. pr. pred smrtjum naSum35, trnovum
korunum 36. (U Sireni isto tako : polaia i popel'
5, BZ, 14 40; - Stimal bi borovja da. vidiS tuliho
janidarov rola 4, 70. - Instr. na um'. z-neiistocum.)
Samoglasnik a jest redovit zamjenik staro-
slovenskogapoluglasa, pa stoga stoji ondje, gdje bi
po kajkavskomnarjedjumjesto poluglasastajaosamo-
glas e. Nego kao spomenavrijedne dakavizme navest
6u oblike : i{brati Jz, ito je mjesto iqubrnti, kajk.
qebrali. Ovdje je po'uglas zamijenjen samoglasom
i, te 1e to ista zamjena kao u tsigdar (prema usag-
d.ar i tsegdar).-Poznata je kao rijed dakavska kadi
(prema stsl. mt6r), mj. obidnoga gd,i - gd,e: kadi
 NEOTETA BASTINA. -.)/

j e d a n v i k o v i d n i S + . - I s t o t a k o j e d a k a v i z a m : tvoju svetu zapovid i moje kr56ansko pozaaruie(iz-

ne odnami zol. (Sirer-ra:zignati i zibrati 6, 86-87 ; gcvori pozaanie noarnrrje)nisam kako je potribno
usigdar 6, 47 ; kadi t3 95 pa odnarne,iznarne. obvrSil 5o ; kako je to mogu6e, da bi u BoZanstvu
Samoglasi I i r pisani su po tadanjem nadinu bilo tri Persone i jedno bi,tie (izg. bitje srrrje) 93 ;
pisanja kao al i ar, ito ako i ne valja, ipak je prema on svojom dobrotom i milosardiem(izg. mrrnocp4jeu) 25.
organizmu dakav5tine i Stokavitine bolje, nego el, Katarina da razludi Aj od b, 'qj od h, nj od rr, "rj od,r,,
i er, koje se takodjer nalazi: na pr. koju si odkupil uzima za posljednjusastavinu v. te pi5e n. pr. dy, ny,
tvojom predragom karajom z8; tern'jemkorunjena ly, ali za |. (s) najde5ie ch, premda bi mogla bila i tu
40. Mjesto rrbu.ryr, dto je hrvatski twneai, ima ty pridrZati ; n. pr. 6rv od zemlye5o ; jako ranyen t
u Katarine tolnat i tal,nat. (Isto u Sireni.) Jedno du5i 5o ; od nyh 5o ; ali : Kojim jur greinikorn kochw
i drugo povratilo se pokvareno u domovinu iz ma- se prispodobiti 5r. (Sve baS tako biva i u Sireni.)
dZarske tudjine ; dokaz, da se dak pojedine rijedi, Prelaze1i na suglase, dudno je to, kako Ka-
za koje bi se inade reklo, da su mrtve, izranjene tarina, koja se jo5 mnogo opominje svoga pravoga
ku6i vra6aju, kamo li ne bi iiai liudi! - kaZe vrlo narjedja dakavskoga, ne pravi viSe razlike medju
zgodno Jagii. - Mjesto crkua dolazi (kao i u Si- t I i, koju upravo dakavci najZivlje osjedaju. U
reni) dakavski oblik crikaa:n. pr. suproti.uredjeniju Stampanom je Tovaru5u uvijek ponajvi5e ch, - ako
sv. Matere crikve 56 ; ali i kajkavski ; cirkau katoli- to nije krivnja tadanjega nesavrSenoganadina pi-
6ansku uzvisiSe r5o. sanja. Sravni n. pr. chutenia i chinyewia, kaiaiwchi
Glas t zamjenjuje Katarina sada samoglasom i nachin +B ; itd. (Ovo nalazimo i u Sireni.)
i sada samoglasome ; ipak ima ikavdtine viSe, nego Mjesto d (fl 6ita se u Tovaru5u i i, kao Sto je pra-
ekav5tine. Razlike ne dini nikakove. Evo nekoliko vilo narjedja dakavskoga.Zna se doduie, da i kaj-
primjera ikavskih : vsake fele grihi obloZen 50 ; kavac destoizgovara I mjesto d, ali tu ima takih pri-
nisam aridan po zemlji hoditi 5r ; suprot tvojoj mjera, gdje kajkav5tina nikako ne upotrebljavasamri
BoZanstvenoj volji i zapouidi 5r. A onda opet ekav- /, kano: Nlolitva zaradi vedrine u d.aiienom vrimeiu
skih : vse moje proSastne grehe 54; za urednost 243; nagli daiii 243. Ovu rijed izgovaraju kajkavci
Sina tvoga 54 ; moga gri5noga tela 55. - Ovo se sa d: d,eid. Obidni su ovaki primjeri roiake 42,
mje5ovito zamjenjivanje proteZe detkna dodetke pa- obsujenie5o, oslobojena69, jedinoroienoga74, ieja
deZnihoblika u deklinaciji ; na pr. u rijedima Zenskinr rB3 i d. (Tako 11 Sireni : al pak bjclodano za
svr5uje se dativ ili lokativ das na i das na e.' Prosim daiient. vrnula 3, 37 ; meja, Zeja, raj mj. radije).
vas vse kriposti nebeske,da mi nijedan zmed neprija- Jezik Putnoga Tovaru5a podnosi po svojoj sta-
teljov mojih ne na5kodi . . . niti na vodi nit t kuce rijoj naravi 51, gdje mi danas izgovarramoif, kano :
r4o ; na zernlii r8o. (Sve talco i u Sireni.) Stit 26, t(Lice ri(i 57, prebiualiiie 65, utoiitce 8r,
Dosta je desto odbadensamoglasi kod prijed- obttiti dudu moju 84. (Sirena: Stit t5, n5 ; itititi
loga iz, \<aoi u kod prijedloga u,z - i to je, kako se rz, gZ ; ScapB, ror itd.)
znade, ponajve6ma obidno u kajkavskom narjedju. U rijedima, koje podinju suglasnicirnatr, a ito-
N. pt. da ti bude prijetna i ugodna ova Spouid moia kav5tina ih zamjenjujesa cr pi5e l(atarina po starom
64 ; ziefur,ati r7B ; zdigni protiva onim z6; u hudoj obidaju tr, n. pr. drugo nis nego prah, blato i popel,
sreii, da ne zmanikenx 43; zrok na5e radosti ro5. listor tra od zemlje
49. (Sirena : trna zemlja 2, 66.)
Ali ima i: uzboie, izaisi zB, izaadi 74. - Ujedno
Mjesto runogo, ntnoitao itd. dolazi u TovarrSu
I(atarina voli kajkavski oblik opasti (27) mjesto pro-
po kajkavskom narjedju uvijek: anogo 50, ano-
stog pasti. (Sirena: zi\al, zdiSuta, zrok; opasti 3, 8.)
i,ina 5o itd. (Isto u Sireni.)
Ima takodjer takovih primjera, gdje je samoglas
iz sredine izba(en. N. p.. od hote (3. osoba mnoZine, Prijedlog k prelazi kadito disimilacijom u l,
stsl. xornrn) posta le sigurno preko /n^te, gdje je kano: h-krui, 66, lrkraliu 67, h-koncu 88, h-komu
poluglas t ispao, a onda i h : radosti ke uZiva5 u r2o. (Sirena : ft-kvaru B, Bg ; h-koncu tz, 73 ; h-
14 rr.) Kao dto je ovdje
raja, ne te nigdar pomanjkati. (Sirena : vsu muku kozarn g, 68 ; h-konaku
pro5astnu rabrt te raduju6 r, zo.) ft pred rt preglasiou /r, ovako biva i u pridjeva: Zukak
I kod samostavnih imena na niie izba&n ie i i lagak: iukko 5o, lahko 5Q. Tovaru5 piSe nohat:
istrgal 6j. (Sirena: nohat
kroza sve padeZe,ali se i ne sastavlja s predjaSnjim da si me z-nohat vraga
je izgovor kajkavski
suglasom u jedan glas kao danas ; dakle prema nohti t3, 54.) To
staroslovenskomutije, dije, I'iie, niie ostaje u Kata- Mjesto kti piieln(i 76. (Sirena"12, 3o.) -_ Mjesto
rine jo5 uvijek tje (rje), dje (4je), lje (aje)' nje (nje) od,i,eniima'. odrenf sve proklete duhe z4o. (Sirena:
gdje se u izgovoru oba glasarazgovjetnoduju. N. pr. razrenu m1. railentt, tli raidett'tl). Katarina se i u tom
48 FERDO ROZIC

drii kajkavskoga narjedja, Sto nikad ne pi5e moiem, Kumil,l,e Deliman potiho govori tz, 84, v gore 3,
nego lnorern. rr7 ; na nebi z, BB.)
Stokavskoj rijeii ipak, odgovara kaj kavska aendar, U instrumentalu jednine izilaze kod Katarine
koja je sloZena od tri dijela, naime : ai,mr,-da-ie. najviSe rijedi na orn, kao: materjom 55, obrambom
I tu je jezik Tovaru5a jod osjedaoposebnedijelove, 84, pomoiom rg2, milo56om 85, boleznostjom 92,
jer se dita : Kada dlovik vmira, budi dobar ali zal, ljubavom z6r, putom 265, Zudom 276, z mislom
timd,ar ima veliku teiko6u na svojem Zivotu i duSi go. zB5, z ridom 286, nad pogibeliom 2g2. Irrra primjera
(Sirena: Al mu ruku aimda odsidez glavinom 15,Zr.) i rta -um: s trstjum rz7 ; pred smrtjum mojum 66 ;
Grleni suglasnici k, g, h stranom se drZe onih ali : srcem, licem, ocem, prolijaniem itd. (U Sireni
zal<ona,koji za njih valjaju, kad stoje pred samo- na oln : putom, pogibelom, mislom, I,iwbaaom,po-
glasnicima i i e, stranom se ne drZe. U tom se po- moiom, krai om, naglostiom,'- na um: nestalnostjum.
javu kako znamo, daleko razllaze narjedja iakavsk<t - Tu se joi nalazi i instrumentala na u, kao moiu
i Stokavskood kajkavskoga,a jezik Katarinin mijeSa ruku, kolih u Tovaru5u nema.)
jedno s drugim bez razloga. N.p.. Seregi98 ; vsi Duhi U rnnoi,ini voli dana5nja itokzrv5tinakod mno-
r27 ; Ltvikovidnoj diki t45 ; ispouid,nikizt6. Ali opet: gih muSkih rijedi prirastak slovdanina oa ili eu prema
svi sveti autewici 2r5 ; mubenici zt6; isto tako u staroj u-deklinaciji. U kajkav5tini, a ni u dakav-
imperatir,'u: reci 69', ne odurz'iro7. (Sirena: oblaki, Stini, toga nema, intzevii genitiv mnoZine na ox
|ereg, r, ro7 ; vojnici, jazici 6, S6 ) - Kada Katarini lli ea, kao na pr. u Tovaruiu: uud,ou4o, zak,onoai
vokativ nije jednak nominativu, onda se grleni pred naawkoar37. S toga se i nalazi u Tovaru5u nominativ
a pretvaraju u i i, 5: Boie 63, pwstiniate zt6. rnnoZineovako : duhi, a ne: duhovi. (Sirenaga po-
Odbadenu ili dodanu suglasu nema mnogo pri- znaje,a i vrlo rijetko dolazi '. titezoai, glasoue,lugoae.)
mjera. Kao najva{nije spomena je vrijedno, da u U genitir,'u mnoZine vrlo je rijedak onaj h na
Tovaruiu po kajkavskom narjedju otpada a pred I kraju, tek jedan ili dva primjera : od ovih suprotiu-
kod rijedi uladati, te se piSe ladati : ki vsim svirom nostih 273 ; od vraZjih napastih z$o, a ponajvi5e
nebeskim i zemaljskirn lad,ai i trese5 34 ; all i alad.ai ga nema, na pr. pogled griSnih oiiju 46, od liwd.i
7r. (Sirena: kako kad se lada severom trstika 5, r8o. (Sirena ga ni ne pozna: Sakal,iudi tt, Bz; riti
rrr.) - Nasuprot veli kajkavac spam.etenmj. Stok. tltl 6, 57.) - U prvoj i drugoj deklinaciji vlada sta-
pannetan: O slipota i nespametnostmoja 5t (ali i riji genitiv, na pr. Kristudevih muk 38, z-nohat 63 ;
fametno z4B). (Sirena sparuetnospetiti 5, 4.) Zelenie vsih poboZnih src 85 ; samo rijetko pojavlja
kao i sve, Sto je odavle izve- se i dana5nji oblik na -&: od dlovidanskih mol,itaa
Rijed zas (rrr,r;r,)
deno, voli Katarina pisati starijim redom suglasa z9z. (mj. molitava). - Ali ima kod ovih rijedi prve i
?s, nego li novijim su, dakle : usi, vsigdar itd. (Tako druge deklinacije i genetiv na i.' devet celeh wiseci
i Sirena.) - Za premetnu6e suglasa ima primjer u tz9; svl}akraljevstvi zz6: (Sirena: konj, z-nohat:
rijedi : koin zo3. (Sirena: koinik). hoinika; a od genitiva na -i najviSeih ima radi sroka,
Spomenuvii najglavnije o glasovima,valja koju pa su za to i nespretni,n. pr. prez uzroki.)
re6i o oblicima, i to najprije o imenskim, a onda o U datiru mnoZine valja zabrljei,iti ovaj kuj-
glagolskim. kavski oblik na -&7nu imenice srednjegaroda : na5im
O nominativu jednine moZe se reii samo to, da poliam i goricam 243. (Sirena k auharn 4, 57.)
ga Katarina rada upotrebljava mjesto vokativa, kao : Za akazativ mnoZine ima primjera, da izllazi
Gospodinei Bog moj 5o ; o ti plemeniti sveti i disti na i (prema stsl. n) i kod onih rijedi, koje danas
Angel BoZji, ti predragi i verni pastir i iutar mo1 izllaze na e, n. pr. za tvoje dari 69, 256; kride6e'
r35. Ali ima mnogo primjera i za vokativ, kojega, sini z5t. (Sirena : posk, ii"i.)
l<ako se znade, dana5nja kajkav5tina viSe nema : U lokati'".u mnoZine ima osim pravilnih oblika
Rajski angele r57 ; ustani , ntone blaZeni r7o ; o i nepravilnih. Pravilni su : u vslh napastih i potre-
presveti N. priiateliu Boi:1i, zagouarateliu i za|ti- boiah 77 ; u vsih mojih d,elih fi7 ; po prorokeh
titeliu moj r53 ; o kraliice nebeska 83 ; o neizgo- (prema stsl. npopoqtrr,) ; a nepraviini su ovi : u
vorna d,ubino rB5. (Sirena: A pogan nevirni, ali : takoveh pogibelahi tesnostah74; ar sam u vnogih
iunaie 12, 64 obranbohrvacka 4, 35.) tugah, ialostah i gorkostak rrg.Ovi nepravilni
U dativu i lokativu jednine svr5uju Zenske oblici svakako su nastali analogijom prema Zenskim
rijedi kad5to na e, prema stsl. r, kao : tudite i trojoj rijedima deklinacije. (Takih oblika ima i Sirena :
u ognju ditice; suprot momu ocu, Materi i d.itice v obl,akeh,u leregeh, po ritah, v tn;isl,ah.)
moje zgt; u nebeskojdi,ker8o; u ovoj mojoj potrebe Instrumental mnoZine mije5a dodetak padeZni
r3o ; u nebeskoj domovine136 ; i na nebi. (Sirena" : na i s dodetkom na mi: pod krili njegovimi r4r, sa
 NEOTETA BASTINA. 239

zekon'i rSS, angel,nriT43, zapoaidmi rSS, iud.rui r7r. znamenitome pojavu u Zivotu slovjenskih jezlka irna
(Sirena : kipnti, z aa/,mi,staari, liud,i.) U Katarine se traga i u jeziku Katarine Zrinske. Drugi redak psaima
jo5 nalazi ovaj instr. '. au!;asmazt3. ror, str. zo9, glasi ovako: Ne odvrni lica tvoga od
U dvojini saduva5ese tek obidni oblici: kada mene, u ki godar dan tugujem, prikloni k r,rreniuuha
ste u raj skupa doila fi5, oiiiu 46, podaj oiima i taoie. (Za to ima primjera i u Sireni: moiei moie
razumu momu svitlost 277, pred tvojimi svetimi prsa Iahko otvoriti 12, Br. AlibeZe, taoie zinu.na me
oiima 65. (Sirena : z otiiw, nogalna, sarnima otima.) usta r3, 5o.)
U zaimena nema mnogo osobitih oblika, samo Komparativ pravi Katarina najobidnije na" ii
Sto se relativna zamjenica katkada nalazi u skra- lliiji, ali se nalazi i stariji oblik na 5a,koji je zavladao
ienom obliku, kako to uvijek dolazi u kajkav5tini u kajkavskom narjedju; n. pr. tardiie 66, nail,iubl,ie-
i dakavStini, n. pr. &i si rekal 23, ha si 116, kurn te niii 66, nailipl,ia 77, pa onda: nail.ipie 16r, manjiih
je rr9 ; u Af godar zo9. Inade joS de5deu punoj formi. t7o ; da ti do nairnani{ega filjera plate zgr, stariiie
(U Sireni je obidniji skra6eni oblik ; n. pr. v kim zgz, nalim stariiim 3o5 ; a ima i ovaki kajkavski
godar, po h:im,v kem, a joS se u njoj skraCujui za- oblik : naisl,atkeii 65. (Sirena ima takodjer najvi5e
mjenice moj, tuoj, saoi, dok se u Tovaru5u to ne oblika na ii i iii, ali i drugih : liplia, nailipja, nai-
nalazi.) - Uz zamjenicu koii dolazi i hoteri (esto lipie, rnlai3i, tastneie.)
jedno uz drugo. Od demonstraliva oaai, onai Glagol. U s a d a n j e m v r e m e n u s p o m e n aj e
dolazi katkada skradeni kajkavski oblik, n. pr.: va vrijedno prvo lice glagola reti na u: ti reku i:ivi
oz nebeski Jeruzalim rt9, ou svit rzo. - Uz ovaj vurutak neizredenemilosrdnosti t7S. (Sirena : aol,iu
demonstrativ upotrebljava Katarina i staroslovenski r priaol,iu.) Prema ikavcima skra6uje Tovaru5 smiiem
oblik r:r' : toi (starohrvatski safl ; na pr. u gen' u sruim +9. (Sir. r, 6o.)
plurala : Oh slipota i nespametnost moja, da ja Sto se tide participija sadanjega vremena, ra-
nisam u vrimenu tvoje milosde iskal . . ., nego vse do zumije se ponajprije samo po sebi, da ga Katarina
sih (cuxr,) dob (do to doba) tvoje odinsko zvanle sklanja, a onda moZe se reii, da ga uopie dobro
po vitru pu56al 52. gradi, tek ima nekoliko pogrje5nih, n. pr. rekuti
Kod pridjeva je osobito to, Sto u lokativu jed- gg, oslobodeti z7o, jer su nadinjeni od perfektivnih
nine i mnoZine znadta.imati nastavak em: u straSnem, glagola. Znatnljih pogrjedaka ima u Sireni, jer ne
sudu r39, na tvojem sueterntilu r5r, isprosi molim samo da ih ima od perfektivnih glagola, nego i s ne-
te milost pri tvojem i mojem preslatkern Jesu5u i pravim samoglasompred nastavkom ii, n. pr. kaiet.
Gospodinu rB3. u takoaeh pogibelah 74. - Tako Joi veie pogrje5ke pravi pjesnik Sirene gradedi
se, premda rijetko, i u genitivu plurala nalazi eh, aorist i irnperfekat: obiici na ate, iie, ahu, ihu mlje-
mjesto ih, n. pr. nedostoinehgriintki 267. (Sirena: Saju se bez reda i razloga, kako je gdje trebalo sroku
po l,ipem nadinu, po malem vrimenu ; ciC hudek.) ili broju slovaka za volju. I tu je Katarina sretnije
Kajkavsko se narjedje slaZe u tom sa sloven- ruke, ali ipak nije ni ona posve prosta od takih
Stinom, Sto je izgubilo nominalnu ili neodredjenu pogrje5aka. Valjani su imperfekti kao : mol'ia|e 95,
deklinaciju pridjeva. Ni u Katarine se ne naLazi trpl,iaSerrg, daora(e tB5, ieliaie, potribouaie lBB,
ova deklinacija, osim veoma rijetko, kao : Ti ustavSi miiliah 24, - i aoristi: izkiah roo, uiinih n7,
smilovat se ho6e5 Sionu, jer vrime pomilovania ni e- uvenwh z;o, obl'iia z6z, podnese 264, - ali nijesu
goaa, jer je doSio vrime zro ; neaolinz griSniku r4o, dobri oblici ovi: zd,rihu,obratihu, rastegnuhw,pribihu
od muZa nepraaednaoslobodi me 28. (U Sireni ima 267. - Ovaj je pojav psihologidki znamenit. Uvijek
jo5 dosta nominalnih oblika, samo Sto ih pjesnik nani valja na pameti dri;ati ono, 5to je naprijed spo-
nije sa svije56u upotrebljavao, t. j. Sto ih nije upotre- menuto, da je Katarina, rodjena u dakavStini, ipak
bljavao samo tamo, gdje im je doista mjesto, vei najvedi dio svoga Livota sprovela medju kajkavcima,
ih je upotrebljavao, kako je stih donosio. Kraj va- u kojih se upravo u to doba sve to viSe gubilo i pro-
ljanih primjera naime ima i sasvim nevaljanih, n. pr. padalo prosto vrijeme proSlo: imperfekat i aorist.
kraj ,,razo!,/na. priposta" ima i od ,,sigecka zid'a".) Promatrajud jezik Katarine Zrinske i ditaju6i
U Tovaru5u ima joS jedna osebina pridjevna. iza toga raspravu Vatroslava Jagi6a o jeziku Petra
U nekoliko naime slovjenskih jezlka zamjenjuje se Zinskoga u njegovoj ,,Adrianskoga mora Sireni",t
nominativ i akuzativ mnoZine srednjega spola obli- opazih, da je jezik Katarine Zrinske i Petra Zinskoga,
kom Zenskogaspola, kao : u narjedju slovenskom, kojimse sluZahuu pisanju knjiga, gotovo jedan te isti.
bugarskom, maloruskom, ruskom i poljskom, u dol- 1 Adrianskoga mora Sirena iliti Opsida Sigetska.
njem i gornjem iuZidko-srpskom; dakle u kratko Hrvatski epos XVII. vijeka, priopcio ga i ocijenio V. Jagi(
svagdje, izuzevdi jezik hrvatsko-srpski i de5ki. Tome Knjiievnik III.
240 FERDO ROZIC
Kako je to zanimiva dinjenica radi historije knji-
i,evnoga naiega jezika, nastojah ovu istovjetnost
prlkazati u ovoj raspravici. Da pak to bude Sto ode-
vidnije, udinio sam svoje prikazivanje Katarinina
jezika jednakim u formi prikazivanju Jagi6evu
jezika Petrova. Slijedio sam dakle Jagiia u njegovoj
spomenutoj raspravi.
Tko ,je dakie proditao ovaj kratki nacrt Katari-
nina jezika isporedjena s Petrovim, vid.io je, da je
I(atarina doista pisala istim jezikom, kojim i njezin
muZ Petar, - tek uz veoma rijetke razlike.
Najznatnija je razlika ta,Sto Petar nigdje
ne upotrebljava rijedce kaj, a Katarina fije&a ba
upotrebljava samo u spoju : zat. Ostale razlike,
kao Sto su : da Katarina nikad ne pi5e ne nxre nego
uvijek ne more,' nikad zeti nego uzeti, nikad nieguoj
nego uvijek niegouoi,a uz oblik ladqt da ima i aladat,
te jo5 neke manje spomenutetedajem plikazivanja
- sve su te razlike sitnice, a Petar se njima posluZivao
po svoj prilici radi stihovanoga s v o g ad j e l a .
I onu razliku, koja se dini na prvi mah velikom,
razliku naime, Sto u Petra nalazimo raznovrsnijih
i mnogobrojnijih nepravilnosti u jezidnim oblicima,
umanjuje u velike baS ta okolnost, Sto je Petrovo
djelo stihovano, pa je radi sroka desto puta bai
osjetljivo povrijedio pravilnu jezidnu formu. Istina,
to pobudjuje sumnju u disto Petrovo osje6anjeza
cjelokupni duh hrvatskoga jezika, ili bolje, to dovjeka
tim jade uvjerava, da je Petar poradi razlidnih na-
rjedja, s kojima je dolazio u Zivotu svome u doticaj,
izgubio pravo rar,novjesje,te onda tu i tamo i stran-
puticorn zaiao. Ali uza sve ostaje tvrdnja istinitom,
da je Petrov i Katarinin jezik u biti jedan te isti.
I(atarinu ide samo u toliko prednost - i to pred-
nost, koju svakako treba istaknuti - 5to je u nje
daleko manje takih nepravilnosti. Za" sam duh hrv.
jezika ona ima bolje osjedanje.Pa u kolilio je i ta
razlika zanimiva, zanimivija je ona j e dna-kost.
Poznato je, koliko je borbe stajalo nai narod
hrrratskoga i srpskogaimena, dok se u njemu ustalio
jedan knjiZevni jezik.
Srbi su se u knjizi sluZili ponajprije jezikom
t. zv. slavenosrpskim,t. j. jezikom staroslovenskim,
na kojem su bile napisanecrkvene knjige, s primjesama
i.ivoga srpskoga,i joS k tomu kasnije ruskoga jezlka.
Dakako da takova jezlka nije razumio srpski narod
u cijelosti, nego tek pojedinci, koji su ga naudili
barem onako napolak u inade vrlo rijetkim Skolama
i kod kalugjera. Videii to Dositije Obradovid i Za-
le6i narod, Sto mu je tako zakopano blago prosvjete,
odludi stvoriti knjigu na Zivom narodnom govoru.
Ako Dositije i nije posve proveo svoju veliku
ideju, ipak je uza sve protimbe i neprilike udario
za to takove temelje, na kojima ie drugi mo6i sazi-
dati dvrstu zgradu.
Ova zada(a dekala je Vuka Stefanovida Ka-
radii(a. On privede kraju zamisao Dositejevu, ali
ne bez velikih pote5koia. Kao Sto je Dositije imao
svoga Rajiia, tako je i Vuk imao svoga HadZi6a,
Danididevom pomoiu pobijedi Vuk posvema te je
napokon, makar i istom god. 186o., bio u Srbiji sluZ-
beno dopu3ten Vukov jezik i pravopis.
Hrvati su imali, ako i ne jednaku, ali slidnu pote5-
koiu. Istina, pred Srbima su Hrvati bili daleko na-
prijedutom, Sto su oni ve6 davno, davno prije zasno-
vali svoju knjiZevnost nai,iv om narodnom jeziku.
Ali neprilika bila je u tom, 5to je sva ta knjiZermost
bila dijalektidna. A to je bilo veliko zlo. To je ljude
jednoga naroda dijelilo medju sobom jakim zidom.
Rascjepkanost u pravopisu i jeziku knjiZevnom
dinila je drZarmu rascjepkanost jo5 ve6om i teZom.
Ovu teiko6u osje6ali su mnogi umni sinovi naiega
naroda veoma osjetljivo, te mnogi kuiahu tomu na6i
lijeka na razne nadine. Tek sretnome Ljudevitu
Gaju - i protiv opozicije Kristijanoviieve i drugih
- podje to na brzo za rukom udinivdi Stokavsko
nirrjedje jedinim knjiZevnim govorom Hrvata. Od onda
je bilo lak5e naS narod barem du5evno ujediniti.
U historidkom da"kle razvttku knjiZevnogzL jc-
zika tri su poglavita govora sluZila za knjiZevnost,
dok nije jedan sve prer,'ladao.Ali - a tu je ovo mjesto
da se to spomene - osim Sto su tri na5a narjedja
svako zasebice sluZila za knjigu, bilo jc i kombina-
tornih pokuiaja. Vitezovii htio jc da sveZe dal<avsko
i kajkavsko narjedje u jedan knjiZevni govor, kojim
bi se imali sluZiti barem svi oni pisci, koji pripadaju
bilo dakavskom bilo kajkavskom dijelu naSega naroda.
Ovo isto, samo joS donekle proSireno i na itokavski
govor, evo nadjosmo u Petra i Katarine. Vitezovii je
svijesno iiao zz svojim ciljem, - a da li su svijesno
onako pisali Petar i Katarina, to nije moii sigurno us-
tvrditi, - ali niti zanijekati. I(ad se uodi ona doista
velika jednakost i u rijedima i u formama, onda je
te5ko re6i, da je to sve bivalo samo sludajem, te da su
samo besvijesno pisali knjige u trojem dijalektu. Zivo
su osjeiali mo6 svoje kude s politidke strane, pa htje-
doSe da se medju ostalim izdignu i u kulturnom
obziru. U tom dasu mogo5e ushtjeti, da uvedu u
knjigu svoj obiteljski govor kao knjiZevni. Nije li
to bilo, tada ipak moZemo nar temelju isporedjenoga
jezlka ,,Putnoga Tovaru5a" i ,,Sirene" re6i, da je
uz Stokavski pa dakavski te kajkavski govor (svaki
napose) i Vitezoviiev dakavsko-kajkavski Zivio u
hrvatskoj knjizi jod jedan : Stokavsko-dakavsko-kaj-
kavski, koji bismo mogli oznaiiti eklektidnim
i z porodice Zrinsko-Frankopanske,
 \r.
GROBOVI U TUDJINI.
NAPIS\O DR. \TEI-IXIIR DEZEI,IC,
ilo je svr5eno ! Mrak, veliki, mi-
stidki, neprozirni mrak pao je na
odi onih, koji su nekoi bili prvaci
svome narodu, giganti svojega doba,
miljenici careva i kraljeva, mi6enici
vila, strah i trepet dudmanina. Srce
im je prestalo kucati, mke su im
klonule, glave im padoSe odrubljene od trupa, a tje-
lesa podivala im u krvi. Izpod crnoga, mrtvatkoga
sukna leZali trupovi bez glava, a iz njih je tekla
crvena krv.
Zadnji din velike tragedije slavnih hrvatskih
porodica bio je odigran.
Trebalo ih samo predati hladnomu grobu.
Dan je bio vedar. Nije bieSnjela odajna bura
niti je nebo kresalo svoje munje.
Sprovod je mogao krenuti mirno i dostojan-
stveno. Dostojanstveno su barem stupali oni gradski
dostojanstvenici,oni sudci i oni vojnici - s dugadkim
helebardama,sa svojim Sarenimodielima,- koji su
bili pridieljeni povorci toboZe za to, da sprovod odu-
vaju od navale svjetine. Krenula je povorka prama
glarmome trgu, danadnjoj Zupnoj, a nekod bi-
skupskoj crkvi, Marije, Majke BoZje, sagradjenoj u
13. vieku.
AI ne u tu crkvu vei do bliZe crkvice sv. Mihajla
iSao je sprovod.
Izpod te crkvice bila je raka, u koju su u svoje
doba sahranjivali ugledne gradjane U tu raku i5lo
se kroz predvorje na zapadnoj strani. Izvan te rake
nadini3e grobnicu za Petra Zrinskoga i Frana Fran-
kopana i spusti5eim smrtne ostatke u nju bez mnogo
ceremonija. Da pako sramotna smrt ne zawSi kobne
osvete, htjedo5e se osvetiti i poslie smrti sramotnim
napisom, koji stavi5e nad grobnicu.
Viekovi su prohujali i grobovi mu6enika ostali
su u tudjini, sramotni napis uzdrZao se je i do danas,
al nitko ga vi5e ne dita sa strahom i trepetom onako,
kako su to htjeli poluditi oni, koji su ga stavili.
Posljednji Zrinski i Frankopani.
Napis glasi :
HOC IN TVMVLO
IACENT
COXIES PETRVS ZRINIVS
BANVS CROATIAE
ET
N'IARCHIOFRANCISC. I.-RANGIPAN
VLTIMVS FAMILIAE
gvr gvrA
CAECVS CAECVNI DVXIT
AIIBO IN HANC FO\TEA}I CECIDERVNT.
Izpod toga krvnidki mad s dvie mrtvadke glavc
i riedima:
DISCITE X,IORTALESET CASV DISCITE NOSTRO
OBSERVARtr FIDEN,I, RtrGIB\TS ATSVE DEO
ANNO DOM. I,IDCI,XXI
DIE XXX. APR. HORA IX.
ANIBITIONIS META EST TVMBA.
(,,U ovom grobu podivaju grof Petar Zrinski,
ban hrvatski i markez Franjo Frankopan, posljednji
od porodice, koji, jer je sliepac vodio sliepca, oba
u ovu pado5ejamu." Pod madem: ,,Udite se smrtnici
i po naiem se udite sludaju tzdrl,avati vjernost
kraljevima i Bogu. God. Gosp. 167r. dana XXX.
Apr. ure g. Cilj ta5tine je grob.")
Sve do godine r8oz. stajao je ovaj grob onako,
kako su ga sagradili, a ploda nad njim govorila je
svima i svakome, tko tuj podiva. Tisu6e i tisuie po'
laznika stajalo je s raznim duvstvima na grobu
hrvatskih mudenika. Viekovi su proSli, i tko zna,
moZda je upravo taj sramotni napis bio najboljim
duvarom groba, jer ga oni ne htjedoie skinuti, koji
su u njem nazrievali zastra5nu propovied budu6im
pokoljenjima. . .
Ipak vrieme gradi, wieme razgradjuje. Tako
je i crkva sv. Mihajla s vremenom postala tro5nom
i ruievnom. Ve6 sredinom r8. vieka nisu se ondje
mogli obavljati vjerski obredi i sve vedma se je
31
242 DR. VELI\{IR DEZELIC

javljala i,elja, da se ta troina sgradasruSi. Ali od toga dr. Ante Stardevii i Eugen Kvaternik) pozvati cio
se je odustalo. Samo je nadelnik gradski Ivan Krst. narod, neka bi svedano proslavio obljetnicu njihove
Trost naumio, da se upotriebi u koristnu s'"rhu. smrti.
Sto 1e smislio, to je i udinio. Od crkvice imala Vei prije, i to g. 1869.,pohodio je Zrinsko-Franko-
je postati gradska i:itnica, te stan crkvenjakov. panski grob sadanji predsjednik jugoslavenskeaka-
Trebalo ju samo za to preudesiti. U tu svrhu sru5iSe d e m i j e i h r v a t s k i h i s t o r i k T a d e S m i d i k l a s .
mali zvonik crkvice i izvadi5e u kolovozu g. r8oz. O tom svom pohodu napisa on zanosnim riedima
sve mrtvace, te ih sahraniSena groblje uz Ferdinan- u ,,Vienac" dlanak : ,,Pohod na grob Zrinsko-Franko-
dova vrata. panski u Novom Mjestu polag Beda".
Tom sgodomizvadjene su i kosti Petra Zrinskoga Tuj najprije upozori, da 6e do skora biti dviesta
i FranaK. Frankopana, ali nisu sahranjenena groblju, godina, Sto je car Leopold na dudo sve Evrope dao
vei na juZnoj strani zvonika Zupne crkve, u kojem pogubiti bana kraljevine Hrvatske grofa Petra Zrin-
je visjelo veliko zvono. Kad su izvadili njihove okost- skoga i Surjaka mu kneza Franju Frankopana,
nice, bilo je lako konstatovati identidnost njihovu. ljude moZne i ugledne. ,,Petra Zrinskoga pjevala je
Okostnice nadjene,su jedna do druge. Obojici bile sva Njemadka u pjesmah svojih, ime njegovo pozna-
su glave med noge poloZene,a uz okostnice nailo valo se i slavilo po svoj skoro Evropi, jer je bilo uve-
se je i mnogo srebrnih dolamnih puceta i joS ne5to zano i naki6enoslavodobitnimi pobjedami nad Turci,
drugih uspomena. Naiao se tuj i zlatom izvezeni a to je onda zanimalo skoro jednako Poljsku, Nje-
svileni rubac s tri pismena P. C. Z. (Petrus Comes madku, Francezku i talijanske dri:ave. Nije dakle
Zrinl). Bad ovaj rubac bio je uz puceta sjajni dokaz, 6udo, Sto je na takovu smrt toga junaka snebio
da su to u istinu kosti Zrinskoga i Frankopana, jer se se sviet, te u hiljade i hiljade spisida opisivao mu-
u opisu, tiskanom iz dobe smaknuda, narodito iz- denidtvo tih junaka, najprvo u njemadkom, a onda
tide, da si je Zrinski zlatom izvezenim rubcem za- u francezkomjeziku. I Magjari pladu nad grobom nji-
vezao odi. hovim zovrt(. ih mudenici magjarskoga naroda. A
Odmah, kako se je razglasilo, da su nadjeni kako da ne zapladeHrvat nad grobom, koji je pozobao
ostanci Zrinskoga i Frankopana, naSlose je nekoliko 'snagu i individualnost slavne nekada aristokra-
porodica ugarsko-hrvatskoga i deSkoga plemstva, cije hrvatske; nad grobom, koji kao krvava todka,
koje su umolile cara Franju I., neka bi im dozvolio dini epoku u povjesti hrvatskoj, te6e se narod hrvatski,
uzeti ove predmete na uspomenu.Izticale su te po- boreii se za svoju buduinost, jo5 dugo morati bolno
rodice, da su im Zrinski i Frankopani u rodu. sje6ati one svoje snage, koja mu je u taj grob za-
I u istinu se je car Franjo I. dao sklonuti, da udo- kopana !"
volji njihovoj Zelji. Nekoliko puceta ostavljeno je Zanos, kojim se stad.oSeu to doba spominjati
tim porodicama i ne5to je na taj nadin dodlo u ze- imena Zrinski i Frankopan u domovini, nije mogao
maljski narodni muzej u Budimpe5ti. Dva puceta ostati bez odjeka u Bedu, koji je trio toli blizu gro-
ostadoie na uspomenugradskomu muzeju u Bedkom bovima njihovima.
Novom Mjestu, dok ih je nekoliko stavljeno opet Poziv, kojim je stranka prava g. r87r. pozvala
u grob. cio narod, da proslavi uspomenu mudenika, morao
Za ntbac se danas vi5e ne zna, gdje je. I on je je u prvom redu upaliti srca mladih roooljuba, 3to
ostavljen gradu Wienerneustadtu. Ali najednom ga su polazili vi5e nauke u carskoj priestolnici. Ako
nekuda nestade. Iza dulje vremena nadjo5e ga opet, i dedno,ali zanosnoproslavi5eoni doista dviestogodi5-
i to na smetiStu. SpremiSega, al sad se je na5ao njicu i u Bedu i na grobovima.
valjda neki ljubitelj starina i taj ga ukrade. Sada ga Eto kako opisujemladi Hrvat tu slavu : ,,NebijaSe
viSe nije u gradskoj vieinici. tu budnih priprava niti zanovetnoga trdanja, samo
Od g. r8oz. pak sve do godine rBB5.,dakle pune na poziv jednoga vrednoga Hrvata sloZila se mlada
83 godine, podivale su kosti Zrinskoga i Frankopana otadbenidkasrca, te u nedelju hajde iz Beda van na
u miru u tom grobu. U to se je pako vrieme dogodio grob svojih slavnih junaka. Preko dvadesethrvatskih
veliki preokret u shvadanju kobnih dogadjaja od mladiia bedkoga sveudili3ta, dodje u Wienerneu-
3r. tra'"nja g. 167r. Taj preokret, pripravljen polako stadt. Svatko i dete, u tom austrijanskom strati5tu,
novijim nazorima politidkim i narodnostnim, dobio - stratiStu, jer nigdje se valjda u Austriji nisu
je konkretnije forme na podetku Sestdesetihgodina toliko glave sekle, koliko tu - znadija5e im kazati
pro5loga stoljeia. Pa kad je g. r87r. izteklo dviesta za nadgrobnu plodu hrvatskih mudenika. Eto i u
godina od kobnoga i po hrvatski narod odsudnoga tom zlobnom tudjinstvu saduvala se uspomena,
dana, -usudila se je vei stranka prava (na delu joj koli su znameniti bili na5i mudenici: a kako istom
 GROBOVI U TUDJINI 213

- ugledavii nadgrobnu plodu, srce zakuca s tuge
nad tolikim gubitkom, a kako nam planu srce otadbe-
nidkim gnjevom, proditavSi nadgrobne riedi, pune
zlobe i poruge. A Sto smo odutili, Sto li pomislili,
na Sto li se svatko nas zavjetovao, to ovdje povjeriti
obvijena hrvatska \,rpca, na kojoj dadosmo otisnuti
riedi : Hrvbti bedkoga sveudili5ta u spomen 3o travnja
t67t. Odzgora, po sredini visija5e crna koprena".
Na to im odsluZi sveienik, Hrvat iz Dalmacije, sluZbu
boZju. Po toj izadjoSe svi. pred spomenik i kliknuit:

NOVI GROB PETRA ZRINSKOGAI FRANJE KRSTA FRANKOPANA

u Bedkom Novom Mjestu.

ne mozemo i ne iemo ! Prva nam briga bijaSe prija-
viti se gradskom Zupniku i umoliti ga za dozvolu,
da smijemo pribiti lovor-vjenac na kamen. Prijazan
Njemac pohvali na5u namjeru, te nam dozvoli sve,
rr ure pred podne pribismo vienac. Oko njega bija5e
tri put ,,Slava im !" Iza toga odoie u gradski mlrzej,
da vide uspomene na Zrinskoga i Frankopana, i
u gradsku pivaru, Sto je neko6 bila oruZana i stra-
tiSte. Pri objedu zabavili se, kako dolikuje takovoj
svedanosti.
 244 DR. VELI}IIR DEZELTC

,,Jedan Hrvat progovorio u kratko o znameno- dina hrvatska bez razlike stranaka jednako stala
vanju takovih svetkovina, a napose ove njegove hododastiti u Wienerneustadt.
riedi idjahu od srca k srcu. I Katarinu Zrinsku spo- Vei u djadkom druZtvu hrvatskom u Bedu
menu i stavi ju svim Hrvaticam za uzor otadbenidtva, ,,Velebitu" bilo je dosta ,,hododastnika". JoS vi5e
supruZne ljubavi i poZrtvovanja. Spomen tre6i na- polazio je grobove mladi ,,Zvonimir", koji se je vi-
mienjen bje svim hrvatskim pokojnikom. Zatim soko digao. ve6 u svom podetku.
nazdravismo domovini. Nebija5e tuj zdravica, u Svakoga 30. travnja i svake godine na du5ni dan
obidnih hrvatskih druZtvih navadnih, te se tako uz- polazrla je deputacija djaka u Wienerneustadt, da
drZa do kraja dostojna ozbiljnost i sloga; a to sigurno tamo poloZi vience na grob mudenika, svake godine
na diku moZe biti mladosti hrvatskoj, jer znadija5e na iste dane obdrZavalese u Bedu zadu3nicei Zalobni
u vreme tugovati." komers.
Poslie objeda podjo5e opet do grobnice. Odkad Nikad ne iu zaboraviti onih nezaboravnih da-
su pribili'vienac, bilo je uviek njemadke svjetine, sova, kad sam u takovim deputacijama i kao odbornik
koja se nije mogla dosta naduditi toj ,,neobidnoj i kao predsjednik ,,Zvonimira" s prijateljem Antunom
ozbiljnoj i dostojanstvenoj svetkovini". Po savjetu Biankinom, pokojnim Bonifacijem Crnkoviiem i dr.
Zupnikovu skinu5e vienac i stavi5e ga iz nutra na bio u gradu Lrtava.
crkveni zid, da ga neuka svjetina ne bi s vanjske Prvi put, sjeiam se kao da je danas, bio sam
strane crkve na brzo uklonila. izvan sebe od neopisivauzbudjenja, kad sam stupio
Djaci su na5li i dosta ltagjara iz susjednih Zu- na zemlju, koja je pila krv iz njihovih rana.
panija, koji su taj dan pohodili grob mudenika. Bio je mradan, maglovit dan. eitav kraj n()
I jednoga Hrvata iz Ugarske su naSli. opisivo, bezutjedno tmuran, kao da je neki veliki
Dopisnik zavriuje svoj dlanak riedima : ,,Tako mrtvadki pladt prekrio mene, moje drugove, one bliede
obavismo tu turobnu i teZku svetkovinu. Doka- kude, zvonike, ditav grad, ditavu pokrajinu, da, di-
zasmo, da nam je mila i sveta uspomena slavnib , tavi sviet. I dinilo mi se je, kao da gradom stupa ne-
predja, pokazasmo, da nam se mlada srca znadu vidiva, nedujna tuga, koja prida davnu proilost
i mogu sbliZiti, kad to slava i ponos narodni zahtjeva; o krvi, o mnogoj krvi, 5to je izlivena u tom stra-
ako se drugdije i u svemu ne slaZu. Stranka prava tiStu monarkije,u tom gradu, gdje je pred vjekovima
bila je odlidno zastupana. Bilo nas je iz svih krajeva slomljen na dugo vremena ponosni stieg Hrvatske . . .
domovine. Primorje bijaSe liepo zastupano. Dao Stupao sam melianidki, laganim koracima i zurio
Bog, da nam se otadber-ridkemisli i namjere Sto bolje u one ku6e, u one ljude, u one pse, Sto su velikim
razbistre i sljube, da budemo wiedni sinovi slarrnih odima nekako sablastno gledali na mene, i bilo mi je,
otaca. A vi blaZeni dusi milih hrvatskih mudenika, kao da Zivim dviesta godina natrag, kao da 6ujem topot
lebdite i bdijte nad na5imi misli i djeli, hrabrite nas konja i da gledam konjanike s helebardama i oklo-
na otadbenidku borbu, i na muZevnu postojanost, pima, da sluiam bruj svjetine i zabijanje strati5ta . . .
da uzmognemo u svoje wieme i krv proliti za svoje Otrovni, olovni zrak stezao mi srce, stezao mi grudi
osvjedodenje i otadbenidko nastojanje, kakono ju i mislio sam, da 6u se obeznaniti, kad smo stupili
proliSe slavni Hrvati Zrinski i. Frankopan. Slava u gradsku pivaru, na mjesto, gdje je nekoi stajalo
im viedna, i bila im didna uspomena, dok bude svieta stratiSte. I odi su moje ugledale plodu od kamena,
i hrvatskog imena !" a na tom kamenu bila su izvajana slova, slova, koja
Prvi put se u ovom dopisu, bar Sto je meni po- su mi jasno izporudala, da sam zaista tuj, zaista
znato, javlja, ako i u dednom obliku, misao na prenos na mjestu strati5ta :
kostiju.
Comes Petrus Zrinius
,,Doznasmo - veli dopisnik - da su i kosti
Banus Croatiae et Marchio Franciscus Frangepan
slar,rrih pokojnika pod ovom plodom zakopane.
Ploda bijaie na ime prije uzidana u zid crkvice,
ultimus familiae, hac in area truncatis capitibus
koja je bila kraj stolne crkve, nu sad je ona po-
poenas perduellio
ruSena, i s plodom da su prenesli i mudenidke kosti.
nis dedere, pridie Calendas Mayi Anno
Ako je tomu tako, ne bi li rodoljubi poku5ali prenesti
MDCLXXI hora IX.
i kosti velikih pokojnika i plodu u Hrvatsku, da nam (Grof Petar Zrinski, ban hrvatski, i markiz Franjo
to bude hrvatski palladium, a ne da bude samo predmet Frankopan, zadnli od svoje porodice, na tom su
znalidnosti tudjinske? !" mjestu svojom glavom kaznu veleizdaje pretrpjeli
Sve veima se od toga doba javlja o pohodima zadnjegatravnja r67t u g sati.)
na grobove mudenika i mora se priznati, da je omla- Stavismo vienac na tu plodu !
.---
ij_

cRoBovI u TUDJINI. 245

eudne 1i igre sudbine ! Na tom mjestu, gdje je
nokoi bila stara ortLana, gdje je bilo grozno stra-
tiSte tui je danas vrt i gostiona gradske pivovare.
Veseli gradjanr i gradjanke piju svoje vrdeve pive
i smiju sebezazleno,puSesvoje virZinije i razgovaraju
o trgovini, o cieni luka, o bedkim balerina.ma i naj-
novijoj opereti.
Pa da nema ove plode ovdje, tko bi i mislio,
da u ovoj veseloj, razdraganoj, alkoholom vina
i pive razigranoj druZbi, poput meduze sjedi velika,
neumolna, grozna Smrt, koja i medju ovim ljudima
i5te svoje Lrtve i pazi, koga ie isto onako brzo,
ako i ne onako okrutno zaskoditi, kako je zaskodiia
prije dviesta i vi5e godina hrvatske prvake.
O, taj Wienerneustadt, koliko dogadjaja, koliko
uspomena ! Eto tamo diZe se golema zgrada iz magle !
To je terezijanska akademija. ZnaS \i njezinu
povjest?

NTAE,KOJIM SU SMAKNUTI ZRINSKI Ii.FRANKOPAN.

Gradski muzej u Bedkom Novom mjestu.
246 DR. VELIMIR DEZELIC
Ta ! Zrinski i Frankopan bili su utamnideni
u sgradi, u kojoj je i
danas c. kr. Terezijanskavojnidka
akademija, a nekod je ovo bio stari kraljevski dvor.
Nije to vi5e bila gradina Babenbergovaca, koja je sa-
gradjena u rz. stolje6u. Nju je, kako pri(a kai:e,
progutala zemlja. Valjda ju je potres poru5io. S nova
je sazidao dvor Leopold III. g. 1379., pak je njegov
sin Ernesto Zeljezni ovdje stanovao. Bilo je to naj-
milije mjesto Fridrika III. On ga je vrlo poveiao.
Poslie niesu viSe vladari ovdje stanovali. Samc Leopold
I. boravio je neko vrieme ovdje, dok mu se je poprav-
ljao bedki dvor. Kadikad bio je i Karlo VI. u tom
dvoru za vrieme lova. Marija Terezija uredila je pako
ovdje vojnidku 5kolu, iz koje su izaili mnogi naSi
generali, pak i naS slavni pjesnik Petar Preradovi6.
Da ! Koji li dudni sludaj! Najvedi hrvatski pjesnik
i najveii hrvatski mudenici stupali su istim hodni-
cima, gledali su iste stiene. I dok je tamo Frankopan
ponalljao tuZno zanosne zvuke:, ,Na vojsku, na vojsku,
vitezi valjani!", bududi pjesnik hrvatski, mladi Prerad,
slagao je njemadke stihove . . .
Dvor je sluZio i kao tamnica. Od glasovitijih
utamnidenika spominju Ivana od Saske-Gothe, po-
znatoga luteranti. Taj je bio ovdje zatvoren od g.
q67.-rSB7. radi svojega vojevanja proti Maksu IL
God. t67r. bili su ovdje zatvoreni Petar Zrinski
i Krsto Frankopan. G. r7or. bio je tuj zatvoretl
Franjo Rako czy, rL kuli, koja se jo5 danas zovt-
Rakocijeva kula.
Rakocija'slt 29. svibnja r7or. uhvatili na njegovu
dvoru u S6rosu kod Tokaja, poradi urote, te ga
prevezli u Wienerneustadt.
Tuj bude odsudjen kao urotnik na ,,vjednu ro-
biju" i bili bi ga utamnidili blizu Rottenburga u T:-
rolu. Ali on je bio bolje sre6e od Petra Zrinskoga,
te je pomoiu zapovjednika dvcirske straZe i kapetanrt
kostelskih draguna, Lehma.na, pobjegao. Zaduvii
L,ehman, da 6e dobiti nagradu odzo.ooo forinti, ttdcsi<-r
je stvar tako. U blizini odaje, u kojoj je dpmio Rakoczy,
dao je Lehman iztovariti zob, a Rakoczyu je donesao
tajno dragunsku uniformu. 9. studenoga na veder
zapoviedio je Lehman stral:i, koja je pred vratimiL
straZila, neka mu donesesvjetlo. StraZar se je ne6kao.
Na to mu uzme Lehman pala5 iz ruke i sam se postavi
umjesto njega na straZu. U vrieme, koje je dragun
trebao da donese svjetlo, pobjegao je Rakoczy, pre-
obuden u odielo dragunsko. ZajaSivSi vei pripravljena
konja, posredi mu, te je za nekoliko dasova prevalio
granicu. I Lehman je htio, da za njim pobjegne, madem, ovaj je bio grof, a onaj markiz.)
ali ga zadri:a(e, uhvati5e. Zalostna mu majka ! Vei
14. prosinca r7or. odrubiSe mu na glavnom trgu
glavu, tielo mu razdetvoriSe i u detiri glavne gradske
ccste objesiSe na vje5ala . . . .
TuZnu i groznu proSlost ima ova ku6a. Pa joS
i g. 1866. stajao je ovdje Benedek feldzeugmeister
pred ratnim sudi5tem. Krvava je to kuia. Crna je
to ku6a. eovjek ju s grozotom gleda. Tko bi mislio,
da se je u njoj uzgajaoonaj, koji je rodu hrvatskome
propjevao : ,,Zora puca, bit ie dana !"
Dalje od te ku6e ! a-li ne dalje od uspomena.
Secirajmo svoju du5u Zalostnim uspomenama!
Ta ovo je grad boli, grad kletva, grad grozota I
Danas je Bedko Novo Mjesto brojem svojih sta-
novnika veliko kao Zagreb pred kojih trideset go-
dina. Ali Sto ga odlikuje pred Zagrebom, to je, da
su gradski oci wienerneustadtski s nekim ponosom
i pijetetom duvali svoje stare zgrade.
Pa ako se i u novije doba grad sve viSe razviia
do modernoga trgovadkoga grada, ipak svim stanov-
nicima lebde pred odima stare uspomene.
U t e m e l j i oj e W i e n e r n e u s t a d t hercog
LeopoldVI. oko godine rr9o. i mnogi put se spominje
taj grad u povjesti.
G. r5zg. i 1683. obsiedali su ga uzalud Turci.
Mnoge svoje slavne i neslavneuspomenenastojao
je grad uzduvati u svom muzeju, koji se nalazi u
gradskoj vie6nici, zajedno s gradskim arkivom. Taj
muzej imai za nas Hrvate vaZnost. U njemu se naime
pokazuje mad, kojim su odrubljene glave Petra
Zrinskoga i Franje Krste Frankopana. Taj mad je
ravan, ne5to dulji od metra, na obje strane oStar,
a na bridu zaokrrrZen,a ima ove napise:
Na jednoj strani :
Gott allein die Ehr Nix mer due ich beger.
Karl Hasch von der Neustadt.
Za tim sliedi urezani kotad :
Hicce rebelle caput vindex demessuit ensis
Frangopane tibi, Petre tibique Zrini.
(Ovaj osvetnicikimad odrubio je glavu urotnidku
tebi Frankoper"nci tebi Pctri Zrinski.)
Nir dlrrgoj stuLrri:
Der find' es verlorn rvird,
l)er kauft es feil ivird
I)er stirbt ctr dasz er krank wird.
Anno 163
(Iza toga LLrezanavjeSala.)
Frangepan et Petrus gladio cecidere sub isto
Zrtnio iste comes, marchio et alter erat.
(Frankopan i Petar Zrinski padoSe pod tim
U muzeju duva se joi slikar,koja prikazuje smak-
nu6e, te dva puceta Zrinskova dolmana.
Slika, koja prikazuje smaknu6e, izradjena je
bojama na platnu. Prikazuje u prostranom dvo-
 GROBOVI U TUDTINI. -1/

riStupodignutodetverastopodnoZje,pokrivenosuknom. - Pisaomi je, neka ne dozvolim zakopati kosti

S jedne strane stoje sudci, s druge vojnici s napere- Zrinskogai Frankopana,ve6 neka ih zn sadapohranim
nima bodeZima.Iza njih i na prozorima gleda silna na sigurnom mjestu.
svjetina. Na podnoZju kledi Frankopan zavezanih - A j" li rekao nadelnik u svom pismu, koji
odiju. Na nj je upravo krvnik madem zamahnuo. ga razlozi nukaju na tu molbu?
Kraj Frankopanastoji s jedne straneneki mladi momak - Dakako, da je rekao.Pi5emi, da seo'tom radi,
(valjda sluga) te plade, a s druge strane stoji redovnik da se kosti prenesuu Ugarsku, kako se radi i o tom,
s razpelom u ruci. Zrinski vei leZi na zemlji, skinut da se kosti Rakoczija i kieri Petra Zrinskoga Ilone
s podnoZja,odrubljenomsglavom, a kraj njega stoji prenesu u Ugarsku.
takoijer momak, koji gorko plade. Slika ima samo Na to sam se ja usudio primietiti :
historijsku vriednost, nu umjetnidke nema. - U nas u Hrvatskoj radi se pako o tom, da se
Mnogo puta bio sam u Wienerneustadtu prije kosti prenesu u Zagreb, a ne u Budimpe5tu.
g. rBB4. i plakao sam nad plodom na stolnoj crkvi: Nadelnik Pock nasmieSise lukavo, zai,miri odima
,,Sliepac je vodio sliepca". I ve6 onda Zelio sam i rede:
iz dubine srca svoga, da se grobnica Zrinsko-Franko- - Znate li Sto? Ja se u taj magjarsko-hrvatski
panska prenese u Hrvatsku. . . spor ne 6u mieiati. IIeni je svejedno, odu li kosti
Ondasejedogodilone5to, rad5tasam se ponadao, u Budimpe5tu ili t Zagreb. Bude li za to dozvole
da sam bliZe cilju svojih Zelja. s vi5e strane, dat 6emo ih u Zagreb. Ne 6e onda biti
G. rBB4. dozrela je stara misao, da se ima divna nikakove zapreke.Ono, Sto sam udinio po Zelji budim-
prvostolna crkva restaurirati. Ta crkva, koja stoji pe5tanskognadelnika,bio bi udinio i po Zclji zagre-
na sriedi Zupnoga trga, sagradjena je u 13. vieku. badkoga,da mi je pisao. Sad su u ostalom te kosti
Od g. 1477. do 1785. bila je prvostolnom crkvom bi-
skupije,koja je biskupija za tim prenesenau St. Pol-
ten. Crkva je mjeSavindraznih stilova. Sagriidjenaje
u obliku kriZa. eitavi dojam je liep. X[isero,da se
crkva restaurira, nije se rodila uzalud. Zvonici su
postali ru5evni, i opasni po glave slavnih purgaril
bedkogaNovoga Mjesta. Trebalo je dosta vremerla,
dok su to uvidjeli, al napokon su ipak uvidjeli, dok
jo5 nije bilo kasno, dok se jo5 nije zvonik tadanjem
nadelniku Pocku sruiio na glavu. U kratko g. rBB5.
srn5ili su zvonike. Ali to ru5enje doneslo ie i za
kosti na5ih mudenika novo vrieme. Trebalo ih je
iz zvonlka maknuti zajedno sa pogrdnom plodom.
To se je jednoga liepoga dana i udinilo.
Spominjem se, kako smo iz bedkih n<-,vinasa-
znali za taj dogadjaj i kako smo se uplaSili za kosti
Zrinsko-Frankopanske, Sto li ie se sada s njima do-
goditi?
Odmah, kako sam saznao,da su kosti Zrinsko-
Frankopanske izvadjene iz grobnice, pohrlio sarrl
do nadelnikaPocka. Kad sam ga upitao, kako to, cla
niesui kosti naiih rnudenika sahranjeneu grob, kao
$to su sahranjene one drugih mrtvaca izvadjenih
iz grobnica, odgovori mi nadelnik vrlo prijazno :
Tn udinili bismo s njima, 5to i s drugima, zrli u tom
me je spriedilo jedno pismo.
- Pismo? - upitam ja - smijem li saznati,
kakovo pismo?
- O za5to ne ? - odvrati on, ta to nije nikakova
sluZbenatajna. Pisao mi je budimpe5tanski nadelnik. NEKADANJA ORUZANA (SAD-{ pr\-oYARA)
- Nadelnik ! Pa Sto ima budimpeitanski na- Betkon'rNovom mj--u, u kojoj su pogubljeni Zrinski i
delnik posla s tim ostancima? - prepanem se ja. Fraukopan.
248 DR. VELIMIR DEZELIC

u mrtvadnici i dobro se duvaju, te dekaju na dalnje prigodom prenosa u domovinu vratiti. IJ mene se
odredbe. . . i sada nalazi u okviru pod staklom nad mojim pi-
- Zahvallujem vam, gospodine nadelnide, - sa6im stolom kraljeZak, koji sam uzeo iz liesa 3.
rekoh mu ja, - da ste bili tako dobri. Smiiem li Vas prosinca 1884., kad sam sa svojom majkom ba5 dan
joS ne5to pitati? prije njezina goda posjetio Bedko Novo Mjesto,
- O molim, - odvrati on. kojom je prigodom moja dobra majka stavila na
- Bi li mi mogli moida kazati, da li se je u grob- kosti
vienac.
nici Zrinsko-Frankopanskoj, kada su izvadili kosti, I poslie bio sam jo5 nad njihovim otvorenim
nalazilo i Sto god predmeta, koji sjeiaju na njihovu liesom. Prinosi se u Hrvatskoj za prenos sabirali
proilost ? i sad se je dinilo, da je stvar u dobroj kolotedini.
- To se razumije - odvrati nadelnik - o tom Najednom mjeseca
aprila g. rBB5. kao grom iz vedra
se dapade moZete i s mjesta sami uvjeriti. neba zatede me glas :
. Odmah na to odveo me k svojem pisa6em stolu Kosti Zrinsko-Frankopanskepokopane su ! Kosti
i stao mi pokazivati predmete, koji su bili u njem Zrinsko-Frankopanske odstrarrjene su po vi5em na-
pohranjeni. logu !
- Eto vidite, ove sam predmete sam svojom Odmah sam pomislio, da to ne mora biti dist
rukom izvadio. Bili su pomie5ani s kostima Zrin- posao. Krv mi je stinula u Zilama, kad sam pomi-
skoga i Frankopana. slio, da su moZda za nas za uviek izgubljene.
- Zar ste sami bili prisutni kod izkapanja?
Sad mi je tekar i.ao hilo, da smo dekali na dugo
- upitam ja.
zavladenje zagrebadkog odbora, koji se je sastao,
- Sam glavom, a uz mene je jo5 sluZbenobio
da saberenovac za prenos. Sad mi je tekar Lao bllo,
prisutan i gradski liednik te mjernik, uz zaposlene da nisam pristao uz one moje hitre drugove, koji su
radnike. htjeli, da se naprosto jedne noii sporazumno s po-
I ove stvari bile su ondje? uzdanom osobomprenesupotajno kolima na Stajersku
- Jest ! Bilo je tuj devet pucet:r, od kojih dva
granicu, arodanle kriomice u Hrvatsku. Ta pouzdana
srebrna,svietla, okrugla, a sedamje bilo-dugoljastih. osoba, danas mogu re6i, bio je sam grobar Pugl.
NaSla se je i jedna duga, krupna, srebrna ploda On se je uviek veselio,da ie biti nazodankod prenosa
i zlatna dugoljasta kolajna. Na ovoj je bio s jedne tih kostiju. Bio je tovjek mio i inteligentan. VrIo
strane lik Spasiteljev, a na drugoj lik Majke boije. jc simpatizovaosnama,a po nama upoznaose je bolje
A te su sve stvari, jo5 kako vidite, ovdje. Dat iu ih s proiloS6u Zrinsko-Frankopanskom, nego Sto je
u pohranu naSem gradskom muzeju. . . to prije mogao znati, pak je simpatizovaos na5im mu-
Za(uvii ja, kako bi se moglo dogoditi, da se denicima. MoZda je djelovalo i to, Sto su mu obedali
na5e kosti odvezu u Budimpe5tu mjesto u domo- sigurnu eksistenciju u Hrvatskoj, ako pomogne kosti
vinu, bio sam vrlo razi,aloi(en i nisam znao u Drvi izvesti preko granice? Tko zna dovjedje srce? Sva-
das, kako da si pomognem. kako se je pokazao pripravnim udiniti ,,svetu kradju",
Silno sam se prepao, ne bi li se s tim kostimar kako str ju rnoji prijatelji zvali. Ja se s tom mi5lju
Sto zla dogodilo.To i jest bilo razlogom,te sam na- kradje nisam nikako mogao sporazumjeti. Danas
pisao dugi list nekim rodoljubima t Zagreb, da ih vidim, diL sanr pravo imao.
zainteresujem za slvar. Ali odmah iza silovitogapokopa ja sam se korio,
To moje pismo, kao i dopis u,,Slobodu", imalc,r da je ludo bilo od mene priediti tu kradju kostiju.
je bar toliko uspjeha,da se je Zivlje stalo raditi o pre- Nisam bio iskusan kao sada ! Sad znam, da bi ona
nosu. Ali pravog rada ipak nije bilo. Sakupljali se kradja bila uzalud.
novci za prenos, al da se nekako sa.me kosti za- Tko bi na.m vjerovao, da su to prave I':6sti ?
Stite, na to nisu moji prijatelji iz Zagreba za dudo VlastodrZci bili bi naprosto rekli : nije istina ! Kosti
niti mislili. I tako su kosti leZale odugo vremena su ve6 davno pokopane, a ukradene su kosti krive,
u mrtvadnici groblja otvorene, ako i grobarom pa- moZda su od ka"kove piljarice.
itene. Ta, kad je joi sada uz tolike svjedoke, uz tolike
Ne znam ni sam, koliko put sam ih tako posjetio, kautele, uz tolike sluZbene zapisnike moglo biti ne-
s kakim mladenadkim pijetetom sam ih gledao i vjerovanih skeptidnih Toma5a, 5to bi tek onda
kako odu5evljeno sam ih u ruke primao ! bilo, kad bismo bez ikakovih dokaza prenesli kosti!
Moji prijatelji, pak i ja sam, imali smo prigode Mi bismo naprosto udinili mladenadku ludoriju.
da udinimo ,,svetu" kradju, pak da si za spomen Danas mi je drago, da sam bio u ono doba tako
uzmemo po koju kost, koju smo naravno nakanili oprezan,jer sad, hvala Bogu, zrramo,da imamo prave
FF"--
GROBOVT U TUDJINI.
kosti i imamo sluZbene dokaze od samog bedkog
novomjeSdanskogpoglavarstva. Al u ono doba, kako
rekoh, ja sam bio izvan sebe na viest, da su kosti
zakopane.
Al kako nije bilo dalekooddana,kakosam saznao
tu Zalostnuglasinu, do dana 3o. travnja, kad je imalo
biti na5e hododa5deu Bedko Novo Mjesto, pridekao
sam do dana smaknu6a, da sa svojim prijateljima,
po obidaju pohodim grob. Kad sam taj dan do5ao
onamo,uvjerio sam se na svoje odi, da su kosti zbilja
sahranjene. Al uvjerio sam se jo5 o nedem, o dem
nisam ni u snu sanjao.
Kad sam doiao na groblje i na5ao staroga pri-
jatelja grobara Pugla i upitao ga, gdje su kosti
na5ih mudenika, on je siromak s podetka htio da mi
zataji istinu, ali poznajudi me odprije dobro i znaju6i,
da me se nema bojati, odkri mi napokon distu istinu.
- Ja iu vas povesti na grob - rede - r'aSih
hrvatskih mudenika, ali vas molim, da me ne odate,
Sto sam udinio ba5 radi vas i va5ih zemljaka, koji
su mi postali toli simpatidni, kad sam ih vidio, gdje
kledepred kostima ljudi, koji su pred dviesta godina
umrli. To je velika stvar, rekoh sam sebi, kad dviesta
dugih godina nije moglo izbrisati ljubavi naroda.
Ovo mora da su u istinu veliki mudenici za slobodu
svojega naroda, vjerujte mi, mladi prijatelju, vi ste
mi sa svojim drugovima imponirali i ja sam se ve-
selio, da 6u danas sutra prisustvovati sjajnom pre-
nosu u Hrvatsku. Bilo je tu i malo ta5tine, BoZe
moj i grobari, imaju ta5tinu. A sad dujte, kako me
je iz tih sanja probudila stra5na java. Jednog dana
do3ao je k nama nadelnik Pock sav uzrujan i rekao
mi : - Uzmtte brZe bolje one kosti . . . Znate, iz
mjedenog liesa. . . kosti Zrinskoga i Frankopana. . .
i nastojte, da ih dim prije nestane. Porazbacajteih !
Ili zakopajte, kamo vas volja, najbolje, da to morate
udiniti . u skupni grob s druginr ubogarirrra.
Tako ie najbolje nestati. Lies pako prodajte !
Sto sam mogao drugo udiniti nego slu5ati.
Ta ja bih izgubio inade sluZbu. Pomislite, imam Zenu.
Ali na Lao mi se dalo i pomislih, bilo bi dobro, da ja
kosti ipak, makar ih i stavio u grob zajednidki, tako
smjestim, da budu posvb odieljene od drugih i da se
lzrko nadju, bude li to danas sutra trebalo. Radi
toga mi ne 6e nitko moii niSta prigovoriti, a bude '
li prigovora, vei 6e mi tada Hrvati pomo6i !"
Tako po prilici, u koliko se spominjem, govorio
mi stari Pugt. A slidno tomu izjavio se je ne samo
meni vei i mnogim drugim prijateljima, od kojih
mnogi i danas Zivu.
Ne samo mene ve6 i druge poveo je jo5 isti dan
pa i poslie mnogo puta do groba, u koji su zakopane
kosti Zrinsko-Frankopanske, svakomu je od nas rekao,
Posltcdnji Zrinski i Frankopeni,
249
da je uzeo kosti, da ih je sa svojim radnikom Ka-
rasconom nakupio u hrpu i zakopao u gornji desni
kut toga groba, iznad mnogo dublje zakopanih,
drugih liesova, same bez liesa, bez Skrinje. Svakomu
o d n a s r e k a oj e , d a z n a p o z i t i v n o , gdj e
su kosti i da 6e ih lako na6i.
Saznav5i to, odmah sam napisao pismo pred-
stavnicima stranke prava, koji su radili o prenosu
posmrtnih ostanaka na5ih mudenika. To pismo dao
sam podpisati, da bude vjerodostojno, joB nekim
drugim Hrvatima, mojim nazodnim prijateljima,
kao svjedocima.
Na to pismo stigao mi je malo zatiem Kumididev
i Folnegovidev odgovor, u kojem me mole, da iz-
trai:im stvar.
Rezn-Itat svojega iztraLivania izloilo sam u
drugom svojem ob5irnom pismu Eugenu Kumidi6u.
Obadva moja pisma ditana su u saboru g. 1906.,
te ih moZe svatko naii u saborskom dnevniku. Poradi
informacije ja sam 14. svibnja rBB5. sa svojim pri-
jateljima po5ao u Bedko Novo Mjesto, te sam ondje
saznao mnogo vaZnih detalja. Sa prijateljem Gjurom
Rihtari6em snimio sam dapade i tloris, od kojega
sam udinio duplikat. Jedan sam komad poslao Ku-
midi6u, te se je na3ao iza njegove smrti u ostav-
Stini slavnog na5eg romancijera. Drugi tloris saduvao
sam za sebe s prepisima pisama. Taj tloris, nadinjen
joS g. 1885., sjajno je posluZio kod ekshumacije
od. zo-. srpnja rgo7., jer nam je dokazao, da se iz-
-i;ivlh
kazi svjedoka posve slaZu s tim tlorisom'
Poslie mojega drugoga pisma nisam dalje dobio
odgovora. Stvar ie krenula na gore.
Sad, kad su bile kosti zakopane,jenjaia 7e i:elia,
d.a se u d.omovinu prenesu. Politidke prilike, tazdot
NEKADANJI CARSKI DVOR (SADA VOJNA AKADEM.)
u Bedkom Novom mjestu, gdje su Zrinski i Frankopan
bili zatvoreni.
250 DR. VELIMIR DEZELIC
u stranci prava, mlitavost i nehaj onih, koji bi mogli
ne5to udiniti . . . sve to svalilo se poput olova na
ideju prenosa i sve manje se je dulo o njoj. Kobni
dogadjaji u Hrvatskoj, bune, lidni napadaji na vodje
raznth stranaka udiniSe, te se vi5e nije ni mislilo na
prenos. Pa ipak bi to bilo nuZdno, jer je svakako
prietila pogibelj, da 6e se kosti razpasti u zemlji,
te da 6e svjedoci pogreba umrieti, a same kosti da
Ce za uviek nestati.
Hododa5da nisu medjutim ni dalje prestala.
Ve6 g. 1886. jaudu Hrvati hododastniciiz Be(a,
izvje5duju6i o svom pohodu na grob Zrinsko-Franko-
panski. ,,Drugi dan t. j.3o., i5lo se je u Bedko Novo
Mjesto, gdje je poloZen krasan vienac na grob mu-
denika. Sto rekoh,,grob"? Ne, nije to grob, ved hrpa
Sljunka, pod kojom podivaju kosti nekadaSnjegabana
hrvatskoga Petra Zrinskoga i Sure mu Krste Franko-
pana. Blai,ena Austro-Magjarijo, Sto se u tebi ne
dogadja? U tebi je slobodno u Bedu slaviti buntov-
nike 48. godine, a da ne govorimo o demonstracijah,
koje se svake godine priredjuju na Schmelz-groblju
u slavu palih bedkih buntovnika mjeseca oZujka.
Nu Hrvatom nije dozvoljeno istinu izpoviedat i
ista prava trai,iti, za nj|n ne ima prava, vei samo
harada. Jadnoj Hrvatskoj nije dozvoljeno prenieti
kosti svojih velikana u svoju odevinu,jer to bi bila
buna, revolucija, dizanje proti drZavi; ali kad se u
Magjarskoj javno slavi Petofi kao pjesnik buditelj
magjarskoganaroda proti Austriji, kad seu Magjarskoj
javno pjeva na godiSnjicuustanka ,,Talpra Magyar"
(Ustaj Magjare), to nije buna, vei su najlojalnija
duvstva prema slavnoj Austriji.
Hrvati, zn a jte, da kosti vadih prvih
nekadaSnj ih dostoj anstvenika podi-
vaju na tako nedidnom mjestu, da
se narobrai,enomu dovjeku grustiti
mora, kad pomisli na zlobu onih,
koji su zarnislili onakovo podiva-
Ii$te Zrinj skom i Frankopirllr.r. Nji-
hovc kosti ne podivaju pod zelenim
busenom iIi urednim humkom medju
ostalimi grobovi, ve6 lei,e sasma
na strani pod zidom groblja u grabi,
i
u koju su i kosti bog zna kakovih lopova bezku6nika
poloZene,kao Sto nam Zena grobareva kaza.
fstina je, da nam se ne dozvoljava prenieti kosti
u Hrvatsku, ali valjda bi nam se bar to dozvoliti
moralo, da se izkopajr iz nedostojnejame i da se
prenesu u posebani dostojan grob, za koji bi se imala
odredjena svota namiriti od glavnice, koja se je sa-
brala za prenos kosti. Kad nam nije moguie oLivo-
tvoriti ideju prenosa, to bar nastojmo izposlovati,
da nam se dade dozvola za prenos u poseban grob.
Ako joS koju godinu kosti Zrinskoga i F'rankopana
ondje ostanu, onda je uzaludna svaka nada, da 6emo
ikad dobiti njihove kosti; jer one ne leZe u liesu,
dodim su kod onih bezku6nika u liesovih tamo po-
loZene. Iztrunu li daske onih liesova, pomie5at ie se
kosti jedne s drugima, a o prenosu onda s lako poj-
mljivih razloga biti ni govora ne 6e. MoZda se na
ovo deka. . .
Sgodno bi bilo, da se ob ovom posavjetuju hr-
vatski otadbenici, te da se Stogodj odludi, jer ako
ostane ovako, kako je sad, sumnjati moramo, da 6e
ikada Hrvati pozdraviti zemske ostanke svojih
mudenika u otadbini."
(,,Sloboda" 1886. br. 76.)
G. r89o. bio je na grobu pjesnik T r e s i i.
Svoje dojmove izrazio je u svom govoru, Sto ga je
govorio 30. travnja r89r. u Zagrebu: ,,Bio sam
lani s nekoliko drugova na onom svetom mjestu,
jer je nastao plemeniti obidaj, da hrvatski djaci iz
Beda svake godine poloZe vienac dne 3o. travnja
na grob svojih mudenika, a lani je zapala mene dast
i svojom rukom sam im poloZio vienac na grob.
Neizmjerno duvstvo boli, koje je u mom srcu za-
vladalo, ne mogu opisati, nego vam velim, da ja
i ostali drugovi plakasmo neutjeSivi nerd onim grobom,
to jest nad onom gomilom kamenja. Ovaj dan
ostavi toliki trag u mojem srcu,
kako malo koji!"
I posljednjih godina niesu zaboravili djaci na
svoja hododa56a.I dalje su ih priredjivali, a takovom
zgodom uzpaljivali su mlada svoja srca plamom
rodoljubnih osje6aja.
Tako n:L pr. i g. r9o4. proslaviSe djaci uspomenu
Zrinskoga i Frankopana. Neki djak opisuje u za-
darskoj ,,Hrvatskoj Kruni" tu proslavu. Najprije
je u 9 sati u jutro bila misa, koju je rekao Radu-
Iovi6 Ll Alserskoj crkvi. Ondir krenuSe udestnici
proslave u Wicnerneustadt. Kard sn onamo stigli :
,,U povorci dva po dva stupasmo po gradu, dok ne-
dospjesmo u pivaru, u kojoj se nalaze sada spomen-
plode na mjestu, gdje im bijahu odsjedene glave.
Na plodu stavismo vience, kojih je bilo detvero i to
od ,,Hrv. mladeZi", ,,Zmaja od Bosne", ,,Hrv. obrt-
nika i radnika u Bedu" i od ,,Urednidtva i uprave
,,Ujedinjene Hrvatske". Nakon toga izrekoSe gg.
Stuparii i Popi6 kratko slovo. Zatim odoSe u gradski
muzej. ,,U zabitnoj sobici na tredem katu, gvozdenim
vratima zakljudanoj, u kojoj su sitni obloci gvozdenim
reSetkama utvrdjeni, nalazi se ,.,osvetnik" mad,
kojim su im odrubili glave. Poljubismo tronuto jo5
v i d l j i v e t r a g o v ek r v i i z a r e z a s m o s kobnim
maderr. za uspomenu ili kakov drago-
 GROBOVI U TUDJINI

cieni ptpir ili svoju f otografiiu ili ,,Gdje su k osti Zrinsko-Frankopanske"

sebe same. ." odgovorio ja.
Bila je to zaista prava ekstaza kulta Zrinsko- Malo za tim potvrdio je moje navode Peroslav
Frankopanskoga. Paskijevi6-eikara.
Ali ideja prenosa spavala je i dinilose, da je posve Ovi dlanci, nema sumnje; potakli su omladinu
vaspala. Samo kadikad javljali se pojedinci, koji su budimpeStansku, te se je obratila na sabor radi pre'
tu misao obnavljali, takomoj nezaboravni drug i pri- nosa dne 27. X. 1906. :
jatelj dr. Ante Biankini, koji ako Live u dalekom Chi- Sabor je zB. XI. vie6ao o tom predmetu. Svi
cagu, u Americi, ipak uviek jednako hrvatski iuti govornici odu5evljeno su pozdravili misao prenosa'
i osje6a, kao da Zivi u domovini hrvatskoj. Ali dini se, da su ipak ti govori bili tek puke fraze,
U novije doba potakao je u novinama Jugovii jer odbor saborski, kojemu je taj posao povjeren,
pitanje ,,Gdje su kosti?", Na to sam mu dlankom: niie se niti sastao.

NADGROBNA PLOEA ZRINSKOGA I FRANKOPANA

rra vanjskom juZnom zidu gradske Zupne crkve u Bedkom Novom Mjestu.
252 DR. VELIMIR DEZELIC

Bilo je zatim radi politidke konstelacije vi5e nego O tom izviestio je Laszowski mene ovim
sigurno, da 6e stvari i opet zaspati. Mnogi, koji su u riedima: ,,Po5ao sam k nadelniku Kammannu. On
,,Hrvatskoj" ditali moj dlanak : ,,Gdje su kosti Zrinsko-
me je ljubezno primio i izkazao najbolje simpatije
Frankopanske", govorili mi o tom. Moji prijatelji bili za na5e teZnje. On kao i cielo gradsko zastupstvo
zabrinuti. Tako je doiao i rr. travnjargoT., kad smo sklono je na3im i,eljama i veli, da ne 6e biti zaprieke
ja i moj prijatelj i pobratim Emilij Laszowski razgo- ekshumaciji i poloZenju u posebni grob. Rede mi,
varali o radu druZbe ,,Brade hrvatskoga Zmaja" da je njegov grad rtzkovezan trgovadkim poslovima
i zamislili, da na5a druZba na svoj riziko i na svoju na Hrvate, i on ie uviek rado udiniti sve, da se za-
ruku, barem iz zajednidkogaskupnoga groba, izvadi dovolji. ovako plemenitim i:eljarr'a Hrvata. Drii
kosti i tako ih dugo u posebnom grobu tz(:uva, i on, da se per analogiamTdkely etc. .. . . ne ie ni
dok dozreli i samastvar prenosau domovinu Hrvatsku. kralj protiviti i.eljama Hrvata. U kompetenciji je
Zakljudismo, da 6emo iznieti ditavu stvar pred gradskogazastupstva,da dozvoli ekshumaciju i prenos
odbor. To je i udinjeno 3o. travnja r9o7. Odbor je kostiju u novi grob.... Braia t'rv.Zmaja mogu t<,r
radostno prihvatio na5 predlog i zakljudio, da klub diniti, ali sve se to ima obaviti u n aj dednij o j
, , B r a 6 eh r v . Z m a j a " : , , i m a s v e v z r a d i t i ,
ti5ini, da ne bude buke ni vike".
da se kosti Zrinskoga Na tu nadelnikovu Zelju rado je Laszorvskipristao,
i Frankopana
5to prije iz skupnoga groba u Bedkom a ovaj mu je obeiao, da 6e predgradskimzastupstvom
Novom Mjestu izvade i u posebni
toplo preporuditi molbenicu ,,Brade htv. Zmaja"
grob u kovnom liesu pohrane, gdje 6eza ekshumaciju.
dekati prenos u domovinu. Povjerava se taj posao Na molbu ,,Braie hrv. Zmaja" sluZbenoje iz-
priprema predsjedniku Emiliju Laszowskomu, pod- pitalo poglavarstvo Bedkog Novog Mjesta sve svje-
predsjedniku dru. Velimiru DeZeli6ui ta.jniku Stjepanu doke, koji su u toj stvari mogli svjedoditi, te je prema
Siroli." Zakljudak taj treba da ostanenaprama javnosti njihovim izjavama udinilo zapisnike
tajan, da se ne pomuti budi s koje strane uspjeh. ,,Bra6ahrv. Zmaja" odaslalasu na to i pismeno
,,Bra6a trrv. Zma1a" uvjerena su, da se ne bi nikad svoju molbenicu gradskomu vieiu za dozvolu pre-
niSta poludilo, da se ciela stvar objesilana veliko zvono.
nosa. U toj molbi naglasuju, da je ve6 i sabor hrvatski
Vieie trojice prihvatilo se odmah svojski rada razprervljao o prenosu.
te je 14. lipnja r9o7. predsjednik do5ao u Wiener- ,,I(ao kod svih postupaka, proteii 6e i u tom
Neustadt, da i osobno izpita stvar. sludaju zaistu dosta vremena do dana preuosa. I)o
Po5lo mu je za rukom uzprkos silne kiSe, joi onda mogle bi kosti posveiztrunuti, pak da se to pre-
isti dan na groblju naii grob Zrinskog i Frankopana. priedi, nakanili smo, na naS troBak Zrinsko-Franko-
Pokazao mu je taj grob Benedikt Wiesinger, panske ostanl<eekshumirati, u kovni lies poloZiti i
radnik, koji ujedno rede,da je taj grob ob6enito poznatu posebni grob u Wienerneustadskom groblju po-
kao Zrinsko-Frankopanski. Od njega je saznao hraniti.
Laszowski i vrlo vaZnu viest, da jo5 Zivi onaj radnik, Skupni grob je poznat i jo5 Zivu svjedoci po-
koji je, u,z staroga grobara Pugla, sahranio kosti greba Zrinsko-Frankopanskih kostiju. Poznat j" i
u ovaj kobni grob. Laszorvski odmah uvidi, ka.ko todan poloZaj kostiju u skupnom grobu, za to ne 6e
je to vrlo vai,naviest, jel je tako nadjen pravi pravcati
biti niti teZko, da i se iznadju i priberu.
Zivi svjedok pokopa, dovjek, ,,kojega je Providnost Molimo stoga slavno gradsko poglavarstvo za
rzdrl,ala nit Livottt,, da uzmogne pripomoii djelu dozvolu, da na nai tro5ak, uz obdrZavanjesviju ta-
ekshumacije". moSnjih propisa i u podpunoj ti5ini, bez ikakova
Zabwli, da taj radnik radi u tvornici strojeva, sjaja i buke (Aufsehen) zemaljske ostarnkeZrini-
odveze se Laszowski onamo, al kad ga nije na5ao, skoga i Frankopana ekshumiramo i spomenuto iz-
navrati se k Zeniprijadnjega grobara Pugla, koji je vrSimo.
sahranio kosti Zrinsko-Frankopanske. Nju u istinu Neka bude slavno gradsko poglavarstvo uvje-
nadje kod ku6e (Wienergasse 68.). Od nje si je opet reno, da 6e povoljnim rie5enjem na5e najsmjernije
dao pridati sve, 5to znade o onom silovitom pokopu. molbe udiniti i svima Hrvatima nezaborar.mo,pri-
Njezine se ried.iposvemaslagales poznatim izjavama. jateljsko djelo, koje 6e jo5 poveiati i viednima udi-
Ona potvrdi, da znade todno mjesto groba, i na molbu niti simpatije, Sto vei postoje po trgovadkim po-
dade pismenu izjavu o tome. slovima izmedju Bedkog Novog Mjesta i Hrvata."
JoS istoga dana odputio se je predsjednik ,,Braie Sto je sve iza te molbe sliedilo, za to nije ovdje
hrv. Zmaja" k nadelniku Wienerneustadta,Kammanu, mjesto, da se obiirnije spomene, a nije ni potrebno,
da ga zamoli u ime druZbe za dozvoh,t ekshumacije. jer sam ja sa svojim prijateljem Emilijem Laszow-
 253
C;ROBOVI U TUDJINI.

skim obSirni izvjedtaj o ekshumaciji Stampaomedju
izdanjima ,,Bradehrv. Zmaja" pod naslovom ,,Kosti
Petra Zrinskoga i Frana K. Frankopana"' Ondje su
i doslovno priob6eni svi sluZbeni spisi i zapisnici'
koji se nalazeili u izvorima ili u ovjerovljenim prepi-
sima u arkivu ,,Bra(e hrv. Zma1a" t Zagrebt'
Svi siuZbeni dokumenti precizno odgovaraju
na pitanja i biljeZe iziave svjedoka, koji svi pokazuju
s a m on a i e d a n g r o b , s a m o n a i e d n o m j e s t o '
a to je upravo ono mjesto, iz kojega su ,,Braia hrv'
Zmaja" izkopala kosti i preniela u novi grob'
i, tt"S"g izvjeStaja budi mi dozvoljeno uzeti
ovamo samo ovo nekoliko riedi :
Ferd. Dornauerl gradski podvornik, dr' V' DeZeli6,
i napokon najvaZniji svjedok, onaj, koji je vla-
stitim svojim rukama nosio i razsipao Zrinsko-
Frankopanske kosti u onaj zajednidki grob, svi ti
glasno i jasno kazuju isto. Uz njih nikomu od' sto-
tine i stotine bedko-novomjeStanskih stanovnika
nije nikad doSlona pamet posumnjati u samo miesto
groba. Zaista, jade se potvrde za identidnost ne moZe
pruZiti nttr zajedan grob ovoga svieta, nit\ za onakav'
koji je prije par mjeseci izkoPan'
Pa ipak ima joite jedan nepobitni dokaz za
identidnost skupnoga groba. Pomni ditad lasno 6e
se dosjetiti iz predjainjega. Mi taj dokaz niesmo

SPOMEN PLOEA
mjestu, koja podsjecana smaknuce
u nekaclanjojoruzani (s-adagradskoj pivovari) u Bedkom Novom
Zrinskoga i FrankoPana'

ovo doselespomenuli,jer sehoticenije kod izkazasvjedoka

,,I nebrojeni drugi svjedoci Zivu, kojima ie
i nijedno drugo mjesto pokazivanokao grob Zrinskoga
i Frankopana.
Medju tim svjedocima nalazi se i dr' Velimir
D e i: el i i, koji nije jednom, vei vi5e puta stajao
na tom mjestu i dobro si upamtio grobi5te, koje
m u j e s a m p o k o j n i g r o b a r P u g l p o k a z a o ,d o b r o
si je upamtio i kut groba, gdje su se te kosti imale po
Puglovom kazivanju nalazifi.
Svjedoci,kao grobarica Julija Pugl, njezina k6i
Ana Pugl, Ivan Hofbock, sadanji nadzornik groblja'
na taj tzkaz obaziralo,dabudetimevid'entnije, akose
izkaii svjedoka i s tim naSim dokazom budu slagali'
I pokazalo se je na vlas, da je tome tako'
Od dra. Velimira Dei'eii6a i dra' Gjure
Riht ari6a nadinjen j e j o 5 g' rBB5' nacrt i
tloris groblja, nd koiem je narisan onaj grob i u tom
grobu todno oznadenkut groba, u kojem su se nala-
zile kosti Zrinsko-Frankopanske'
T"j nacrt nalazi se u pohrani dra' Dei:elita'
a drugr, kako je u saboru izviestio, do5ao je s ostav-
254 DR. VELIMIR DEZELIC
Stinom pok. Kumidi6a u ruke dra. Elegovi6a, te se
sada nalazi na porabu u rukama Bra6e hrv. Zma1u
Taj dakle nacrt nepobitno dokantje, da se iz-
kazi svjedoka,izatoliko godina, niesu niSta promienili,
v e 6 d a p a d ed, . as e t o d n o s l a Z u s n a c r t o m " .
Kad su sve predradnje bile gotove, kad je stigla
od.luka poglavarsva Bedkog Novog Mjesta, da se eks-
humacija d.ozvoljava,poZuri3ese ,,Bra6a hrv.Zmaja",
da izvr5e svoje djelo. Odludenoje, da bud.edan eks-
humacije zo. srpnja ryo7. Ye(, dan dva prije oti5io
je izaslanstvo ,,Bra6e lnrv. Zmaja" u Wienerneustadt. ,
Bili su to : predslednik Emil Laszowski s k6erkom,
'Velimir
podpredsjednik dr. DeZeli6 sa suprugom
Tonkom i k6erkom, tajnik druZtva Sirola, te joi
gg. Filip Hajdukovid i dr. Rudolf Horvat.
'Na
dan ekshumacije bili su prisutni osim ovog
izaslanstva uz gradsko poglavarstvo jo5 mnogi sta-
novnici grada Wiener-Neustadta.
Kod ekshumacije su bili nazodni uz strudnjaka
grad.skog fizika i dva Ziva svjedoka kobnog pokopa
od g. rBB5.Ve6 prije, nego li je komisija doila, bio je
ondjeFranjo K a r a c s o n , o n a j r a d n i k ,k o j i j e
sam svojim rukama uz Hofbocka stavio kosti u
taj skupni grob.
Znamentte su njegove riedi, kojima je komisiju
pozdraviol
,,Ovo je isto mjesto i isti grob, u koji sam rano
zororng. rBB5. zajednos tndanjim grobaromJosipom
P u g I o m, po nalogu nadelnika Pocka, kosti sasuo.
Ja se ne mogu nipoSto varati. Sto-
tinu satrrputa ovo mjesto pokazivao
i na tom se grobu ni je niSta mien jalo.
Kosti niesu u Skrinji zakopane,ve6 sam ih ja poraz-
bacao i izpremiedanesasuou gornji desni ugao groba.
Tamo se moraju na6i. Usuprot ovomu grobu ima
kriZ s napisom, ,,nezaboravnojFaniki". Pak i po tom
6e se spomeniku gospodauvjeriti, da me moje sje6anje
ne vara."
Zanimivo je, da sam ja s prijateljem Rihtari6em
joB g. rBB5. u svom tlorisu takodjer narisao grob
..Fanike" te se i u tom Karacsonoveriedi todno slaZu.
Kad su radnici podeli kopati predaleko lievo,
p o k a z a K a r a c s oj n
e d n o m j e s t o i r e d e : , , Da m i i s s e n
s i e s e i n".I nazodnaPugelicarede,da jojjeto mjesto
pokazivao njezin pokojni suprug.
Pak zaista na vlas se je sve iz-
punilo onako, kako je Karacson una-
pried kazao, i kako je raznim spi-
sima ustanovljeno.
Komisija je grada Wiener-Neustadta sluZbenoza-
pisnidki morala konstatovati, da je do5la do ne-
sumnjivoga uvjerenja, da su izkopane doista kosti
bana Petra Zrinskoga i Frana Frankopana. To se je
dokazalo izkazirna svjedoka, strudnjadkim liednidkim
mnienjem glede starine kostiju, te tlorisom groblja
od g. rBB5., napokon tim, Sto su kosti bile bez liesa
posve odieljeno gore u desnom kraju zajednidkoga
groba, mnogo vi5e od onih trupla, koja su pokopana
u drvenim liesovima. Odmah, kako su kosti izko-
pane, stavljene su u lies i preneseneu mrtvadnicu.
Tuj su strudnjadki pregledane. Na to su opet u lies
poloZene.Pod kosti stavljenaje, u papirnim smotcima,
zemlja iz hrvatskih krajeva, iz mjesta, koja su
nekoi bila Zrinsko-Frankopanska.Htjelo se je, da
na5i mudenici, ako i ne u domovini, a to ipak ve6
sada podivaju na svetoj zemlji svojih pradjedova.
Gospodja podpredsjednika,Antonija DeZeli6,stavila
je na to s ostalim Hrvaticama mnogo kitica cvie6a
iz Hrvatske, povezanih hrvatskim trobojnicama.
U lies je stavljena limena kutija s izpravom i per-
gamenomtes pedatomi podpisima nazodnika ekshuma-
cije. Tom pergamenomustanovljujese identidnost ko-
stiju i opisuje din izkapanja.
Otvoren lies blagoslovioje g. Filip Hajdukovi6.
Na to je predsjednikBraie hw.Zmaja izrekaonjemadki
govor. Lies tutijom zaliven stavljen je u drugi kovni
lies, koji je zatvoren kljudem. Kljud je predao pod-
nadelnik predsjednikr ,,Zma1a". Sprovod je vodio
sve6enik Hajdukovi6. Lies su nosili hrv. knjiZevnici :
Emilij Laszowski, dr. Velimir Dei'eli(, Stjepan Si-
rola i Fran Dulibi6 (u mjesto dra. Rudolfa Horvata,
koji je morao naglo odputovati odmah iza ekshu-
macije).
Pred liesom su Hrvatice nosile krasan vienac
s hrvatskom trobojnicom i napisom : Mudenicima
3o. IV. 167r. ,,Braia hrv. Zmaia" zo. YII. r9o7.
Za liesom je iSlo zastupstvo grada Bedkog Novog
Mjesta. Nakon svetog obreda progovorio je krasno
latinsko slovo kapelan ,,Bra6e hrv. Zmaia" Filip
Hajdukovii.
lza toga izre(e Hajdukovi6 i molitvu, uz koju
svi Hrvati i Bedki Novomje3tani pokleko5e. Na grob
je odmah stavljen L,etjezmkriZ s napisom: ,,Hic
ossa Petri com. a Zrinio et march. Franc. Christ.
de Frangepanibus f So. aprilis 176r. requiescunt.
Procul a patria expectantes sepulturam in patria.
Huc translati cura fratrum draconis Croatarum zo.
Julii r9o7....
Tako je izvrien krasan din pieteta hrvatskih
du5a prema velikim pokojnicima, a ta1 din odjeknuo
je plemenitim zanosom u srcima tisu6a i tisu6a ple-
menitih Hrvata.
Ve6 dosada bilo je na novom grobu prekrasnih
rodoljubnih tzkaza. Dva tri dana iza ekshumacije
pohodio je grob hrv. knjiZevnik Gundrum, koji je
zanosnimriedima opisao svoje dojmove s toga groba
llFltF-

GROBOVI U TUDIINi. 255

u ,,Obzoru" u {eljtonu. Na du5ni dan g. r9o7. do5lo kasnije od nas umrli i bili pokopaniutudjini, eto vei
je na grob sjajno izaslanstvozastupnika na carevin- suusvomdomu.Ami?..."
skom vieiu, te se govorima i misom proslavila uspo- ,,Sinuti 6e prolje6e i na rodno cvie6e sipati ie
mena mudenika. Svaki das duju ,,Braia hrv. Zma1a." sunce Zarke zrake, bliedi mjesec poigravat 6e opet
o novim tiepim dokazima ljubavi i podtovanja, po zelenimlivadama hrvatske zemlje.Nestat 6esniega,
5to ih zahvalni Hrvati na tom grobu podavaju du- nestat'6e leda. Al kad ie pod tim hrvatskim cviedem
hovima bezsmrtnih velikana. na hrvatskoj poljani podivati na5e kosti?".. .
Snieg prii na grobove i bielim ih velom krije. Snieg prSi i ledena kora zatvara grobnice !
Ne vidi se ni traga krvi, Sto su ih prolili kao biedne Ali zar niesu Zarda od Zarkoga sunca hrvatska
Zrtve daleko od mile domaje. Snieg prdi i ledena kora srca? Okopnjet ie snieg, razptcat 6e led i iz svih kra-
zatvara grobnicu, al iz grobova kao da se opetuju jeva, gdje hrvatski na5 narod Zive, sabra.tie se ljudi,
one stare riedi, Sto su ih neko6 napisali stari Helenida oduSevljeno,na svojim ramenima.,ponesulies na-
na grobnicu onih junaka, koji su daleko od domovine rodnih mudenika u zemlju otaca svojih.
umrli u rat:u za domovinu, u Maloj A'z1it:.,,Jao nama,
Iz tisu6e tisu6a, iz milijun hrvatskih grla orit
muZevi helenski,kako nam je teZko podivati u tudjoj
6e tada zanosno i oduSevljeno:
zemlji, daleko od mile domaje". Snieg pr5i, al iz grob-
nice kao da se opetuju riedi divnoga Prerada : ,,IJ ,,Slava Petru Zrinskomu, slava Franji Krsti
tvom polju daj nam groba, svojim cvie6em grob nam Frankopanu !"
kiti.. ." I kad se peti grob otvori, nestat 6e napokon
Snieg prdi, al iz grobnice kao da muklo i teZko t u Z n o gg r o b a u tudjini i peti grob dut 6e
d,olaze zvuci'. ,,Rakoci, Tekeli i dr., koji su mnogo velidanstvenu himnu divne i zlatne slobode.

PUCETA (GUMBI) IZ GROBNICE FRANJE

FRANKOPANA I PETRA ZRINSKOGA.
Gradski muzej u Bedkom Novom Mjestu.
 VI.
USKRSLA
SLAVA
NAprsAI-I cHERUBIN Sncvrd, Jo\rAN HRANIlovrC
r . K L I LT H R V A T S K IH MU CENIKA.
I.
ad se je po Hrvatskoj pronio glas,
da su Petar Zrinski i Fran
K r s t o F r a n k o p a n u B e d r -zra -
tvoreni, kad se je dodulo, da je
kralj Leopoldo li5io obojicu svake
dasti, da je dao zaplijeniti sva
njihova dobra; dim se je doznalo,
da je Petrova Lena Katarina odvedena sa k6erj' izvan
domovine, na prvi mah obuze Hrvate neka neizrebiva
tuga, neka skrb, neka briga i strah za same sebe.
,,Takova gospoda, pa u tamnici I Tako bogati
grofovi, pa sada prosjaci ! Je li to mogu6e?" pitahu
se zapanjeni niZi slojevi. A viSa gospoda klimahu
glavom. I oni, koji su Zeljeli propast tih mo6nih po-
rodica iz pohlepe za. njihovim imanjem, videi se pre-
varenima u nadaryt21, mrmljahu u svojoj duii, l<ajahu
se, Sto nisu poduprli, 5to nisu stojali uz njih.
I Zrinski i Frankopani bijahu veoma popularni
u narodu. Njih su kmetovi ljubili i Stovali. Njihova
slava je imponovala masi. Njihovi odvaZni dini,
lovori na bojnom polju zadobiveni znali su elektri-
zovati, zanileti narod. Narod, niZi slojevi, nisu imali
drugih gospodara osim njih. U Hrvatskoj se je za
kralja veoma malo znalo i dulo. Barem prosti puk
nije osje6ao direktne vlasti kraljeve. On je znao za
svoga grofa i za svoga bana.
Iza utamnidenja te dvojice velika5a Austrija
je poduzela sve mogu6e, da ocrni njihovo ime rr
odima'naroda. S toga razglasiSe po vadarima, u cr-
kvama i po krdmama, na sastancima i prelima, da
su Zrinski i Frankopani sklopili savez sa Turcima
proti svome kralju. MrZnja je na Turke u narodu
bila veoma jaka, te je ova glasina postigla svoju
svrhu. Mnogi su u nju vjerovali. No nije bila tako
stra5na, da bi narod morao odmah zarnrziti na te
svoje gospodare, koje je poznavao kao odvaZne
junake proti Turcima.
r tn. FRAN rr.pSrc.
Za to stt rekli, da se nisu rotili samo proti kralju,
nego proti Hrvatskoj , proti hrvatskomu narodu. Oni
su htjeli predati hrvatski narod, hrvatsku zemlju
Turdinu. Ova je vijest bila kadra, da u narodu probudi
osjedaj odvratnosti proti tim velikadima. Ali je tre
balo takove vijesti i obrazloi:iti, da poStanuvjerojatnt
da uhvate korjena u narodu. A gdje ljep5eg i vjero-
jatnijeg motiva do Zene?
Narod je znao, dz, je Petar Zrinski ne samo
odvaZan, nego i pametan muZ. Frankopani su uZivali
i radi du5evnihsvojstva ugleda u svijetu. S toga nije
lako vjerovati, da bi se ti ljudi upustili u kojekakve
pustolovine bez razloga Ako su tako moini i odvaZni
muZevi sklopili savez sa Turcima, ako su se zbilja
odbili od kralja, morali su imati nekakova razloga.
Oni su od vajkada bili strah i trepet Turdinu, a sada
iznenadapostado5esaveznici!
Da se pokriju pravi razlozi, podmetnuie knezu
Petru Zeninu ta5tinu i vlastito slavohleplje. Htio
je reko5e, da postane hrvatski kralj. Na tu misao
ga je zavela Lena.
To se je Sirilo po Hrvatskoj, da se narodu rastu-
madi neduveni dogadjaj. Ta je pripovijest doila iz
stolnogaBeda.A da ne bi tko mislio, da je od druge
koje strane potekla, napisaSena grobnoj plodi ve-
likim slovima : Konac slavohleplja jest grob : Ambi-
tionis meta tumba !
NiSta narawije nego vjerovati ovakovu tu-
madenju. Ovakovo obrazlaganjeje zadovoljilo mnoge.
,,Kad si htio previ5e, eto ti tu !" mi5ljahu jedni.
,,Dao se je u sluZbu Lene, pa eto kamo je dospio"
govorahu drugi.
I po Hrvatskoj se odmah Sirile pjesme rugalice
proti oholoj Zeni Katarini. Kukuljevii je u Arkivu
(IX. r8o.-rBS.) iznio jednu takovu pod naslovom:
,,Pladna pesma Petra Zinskoga, kojega Zena nje-
gova Kat. TerZadka radi ponosite svoje lepote, zbog
koje kraljicom je postati hotila, sa sveta ovoga
s vnogim drugovom Zalostnoje spravila". Tu se pri(a za

Petra gospodin iteza zibrana
u vojski junakov dobroga duvara,
kojega su predji vsegdar verni bili
(3to je sad sramota, gospodine miii !)
svetlome Cesaru, kralju i orsagu,
sad je svoje ime slavno poslal k wagu,
jer je posluSaosavjet Lene,da se sporazumijes Tur-
dinom i postane kralj u Hrvatskoj. Nakon kratka
pripovijedanja o poslanstvu Bukovadkoga u Tursku,
o pokudaju ustanka sa strane Frane Kr. Frankopana,
pripovijeda se njegov zaklon u eakovcu i opsada
Cakovca. Za tim Zrinski stane proklinjati Zenu, Sto
ga je na zlo naputila, te zakljuduje:
Kak Adama Eva jesi me vkanila,
iz grofa petljara jesi me vdinila.
Na te prigovore ona odgovara : su se saduvale neke pjesme. U jednoj se pjeva:
Ovo je vse ljudsko, kaj je na5e bilo.
Ona zatim proklinje sebe, uru i dan, kad se je
rodila, proklinje majdinu utrobu, koja ju je nosila i
mlijeko, kojim ju je dojila. Proklinje svoju ljepotu,
iz koje je izi5la velika grehota, pa zavriuje:
O bedasta svaka ona mu5ka glava,
koja god prepusti, da ga Zena vlada.
Ovakovih pjesama moralo je kolati
Hrvatskoj. Pjesmom se je Sirila slava i sramota u
narodu.Na5aose je i u pitomom Dubrovniku pjesnik,
koji je opjevao,,pladZrinskoga" na stratiStupo uzoru
gornje rugalice. I on misli, da je Petar zaveden od
slavohlepneZenepodinioizdajstvo. Naslov je pjesmi :
,,Ban Zrinski, doveden gdje mu se ima glava odsjedi
po zapovjedi Leopolda I. cesara rimskoga, scijenim
da ovako govora5e".
Pjesma imade samo Sestkvartina. Naj znameni-
tija je:
Ciene, Cesare, riedi moje:
tko oholne velidine
Zenske ne tre, pravedno je,
da ko i tamna \ena izgine.
I u gradu, gdje je Vlaho Mendeti6 malo prije
u ,,Trublji Slovinskoj" Petra kovao u. zvijezde, kad
ga je zatekla tragidna sudbina, eto pjesnikd, koji
stoje uz Cesara! Rumen stida valja da oblije svakog
Hrvata, kada pomisli, da je u na5oj zemlji bilo ,,pjes-'
nika", koji su se usudili sramotiti i proklinjati Zenu
pogaZenu,smrvljenu u skrajnjoj nesreii i bijedi !
Sve da je i kriva bila, pala je u takovu nevolju, koju
plemenita duia treba da ituje I
Ona se je zaklinjala, da je samasvemukriva, ne bi
li spasila brata i mtsLa. Kad njih nije mogla spasiti,
litjede spasiti njihova druga Tattenbacha istom samo-
optuZbom. No ovaj, svladan takovom plemen5tinom
srca, suzama na odima piznaje, da Katarina ne go-
Posliednii zrinski i Frankopani.
USKRSI-A SLAVA. :J/
vori istinu. (Hammer-Purgstall u Arkivu IX. r79.)
Zena, koja se znade uzvisiti do takova samoprije-
gora, jest heroina, kakovih nema mnogo u povijesti
dovjedanstva.
II.
Kad na strati5tu, podignutu u dvori5tu drZavne
tamnice bedkog Novog Mjesta, pado5e junadke glave
najuvaZenijih hrvatskih velikaSa, ljude plemenita
osjeiaja izvan Hrvatske zazebe oko srca. Osjeti5e
veliku nepravdu na njima podinjenu, te od toga
dasa podinje l<ult njihove uspomene. Slava imena
Petra Zrinskoga pjevala se je po cijelom svijetu joS
za njegova i:ivota. MladeZ njemadka, mole6 se Bogu,
pjevala je u Skolama slavna njegova djela. Do danas
Graf Serin, du edler Helcl,
Deine Faust die Fcinde fd.llt.
Herr Graf Peter, wie das \Vetter
Er dreinschlagetund verjaget
Die Feind von der Christenhut.
Takovo ime ne moZe potamnjeti. Njegova je
glava pala, a Bogom nadahnuti pjesnici sastavljaju
naj zanosnije distihe, epigrame, natpise u njihovu
mnogo po slavu, kunu6i okrutne krvnike.
Jedan takov pjesnik diZe podasni kip uspomeni
Petra Zrinskoga i Frana Frankopana. ,,Stani, ma tko
ti bio, naSinac ili stranac, gledaj pa ditaj : Ovdje
podivaju nesretno smaknuti, ubiveni, dya hrvatska
grofa Petar Zrinski i Frano I'rankopan. MuZevi
bjehu dostojni vjednoga spomena. Slawi i vrijedni
udivljenja s tolikih zasluga pado5e od prokletoga
udarca. Ugri su bili, pa daleko od svoje domovine
Ugarske, na zapovijed Leopolda, vajme, glavu izgu-
biSel a da nisu bili ni ispitani, ni sudjeni po zakonima
domovine, kako je bilo pravo. Ipak su osudjeni i na
smrt predani I eudi se, ma tko ti bio ! TraZe slobodu,
af:ui,e ih za bunu, hoie da odvrate prijetedu pogibao,
a krste ih dudmanima i proti njima tako dugo bijesne.
dok napokon ne pado5e !"
Drugi stavlja natpis na Petrov grob : ,,N{noge
(e zaborav pokriti kao neslavne, ali ovaj ie preZivjeti,
jer 6e pokoljenja o njemu pridati". ,,Priznajmo sjeni
slavnoga Zrinskoga, da je poginuo veledu5no". ,,Ne-
sretna domovino, nemai ni mojih smrtnih ostanaka"
Tredi pjeva : ,,Dok nastoji5 predusresti propasti
domovine, Petre, hrliS Zrtva u narudaj hladne smrti.
Ono, Sto drugima donosi nagradu i trajan Zivot radi
vrlina, to tebi samomu prouzrodi smrt. Kako si-
gurna dolazi starost onima, koji se odlikuju previ5e
darovima duha !"
eetvrti pjeva, kako Petra oplakuju uvrijedjeni:
,,Nas ti5ti vapaj, plad, tuZba, bol i suze, skrb, briga,
33
 258 cHERUBIN Secvrd
rijed i muka. Eto, zabacismo smijeh, viku i Salu, te
plademo tvoj zapad, predobri Petre".
Peti slavi ga junaka:
,,Evo, leZim slavan stup na5egaplemena, evo,
lei:im, obilna nada moje domovine. Panonska obala
dade mi slatki Zivot, ote mi ga Austrija. Bit ie o5tra
osvetnica nepravednesmrti. Zemlla hrani moje tijelo,
ako kralj ne odbije raku, ali moje ime poznato leti
zemljom".
,,ei1etiielo evo leZi? eija je glava mademodsje-
8ena? eija kosa pliva u crnoj krvi? To je onaj mo6ni
Zrinski ! Tako sudbina odmjeri mnogo Zalosti pomije-
Sanesa dobrom, a mnogo dobra pomijedana sa zlim !
Koje boZice opkoljuju Zalosno tijelo? Boi;ica istine,
mo6,na Fama, Pravda. Poginu tijelo, ali slava Zivi,
Zivi duh. Smrt se je oditovala samo u tijelu".
Ni Frankopan nije ostao bez pjesme. O njemu
jedan pjeva : ,,Mlad.enadkioblik, duh, vrlina u Zivahnu
tijelu pruZahu nadu, da iu dugo Zivjeti. No moja
prenesretna zvijezda ote mi zajedno oblik, mladost
i duh. S Bogom, svijete ! Nema ovdje postojane do-
movine. Ti, Kriste, dajei nebo poboZnim za stalnu
domovinu".
Drugi pjeva istomu : ,,Prokleta sudbina otela
te Je svijetu ba5 kad si prebrzim korakom hrlio
k zvljezdama".
Netko je pak propjevao obojici ove stihove :
suze povratiti tt i:ivot,
,,Kad bi vas bol i mogle
stalno bi vas powatile suze i bol. Za to svjedodenada
bol i suze".
,,Ljubav obojice ostaje i vjedno ie ostati i kad
ova piramida i ovo kamenje postane prahom".
,,Zivite sretni zakopani vjednom hvalom. VaSe
su du5e u nebu, a tjelesa u zemlji".r
- Truncum
I Statua Honoris
Petro Zrir'io et Francisco Frangepan
,d';;:i;*"
vel Indigena vel Advena.
Quisquis viator
Hic jacent
Infelicissime truncati, necati
Comites Croatiae duo :
. Petrus Zrini et Franciscus Frangepan.
Viri aeterna memoria digni,
Qui tantis meritis clari admirandi,
tnfelici cadunt ictu,
. Franciscus
Viri Hungari
Extra patriam suam Hungariam
Jussu Leopoldi, veh !
Capite nefando plectuntur.
Non citati, non judicati, secundum
Leges patrias, ut fas erat,
Condemnantur tamen et morti addicuntur.
' Per te, Christe, datur patria firma piis.
Opstupesce, quiquis es !
Libertatem quaeruntur et Rebelles audiuntur.
-
Imade jo5 mnogo ovakovih pjesama ra5trkanih
po rukopisima. Tako su shvaiali sawemenici smrt
hrvatskih velikaSa.
Malum imrninens avertere volentes,
Habentur pro Hostibus, ac tamdiu saevitur,
Donec infaustissime cadunt
Neostadii A. O. R. MDCLXXI. die 3o Aprilis.
{<
Tumb ae Zrirri.
I.
Multos, velut inglorios, oblivio obruet ;
Hic posteritati narratus, superstes erit.
2.
Detur hoc illustris Zrinii manibus :
Eum occubuisse generose.
3.
Infelix patria, nec quidem ossa mea habes.
*
In Petrum Zrini.
Dum Patriae tristes satagis reparare ruinas,
Petre, ruis gelidae victima opima necis.
Praemia quae referunt aliis vitamque perennem
Virtutis, uni huic causa fuere necis.
Heu ! quam tuta ad eos solet adventare senectus,
Qui nimis animi dotibus exsuperant.
Zrinium laesi deplorant.
Nos gemitus angunt fletus lamenta dolores,
Et Lacrymae, luctus, cura, loquela, labor.
En procul abjectis risu clamore cachino
Plangimus occasus optime Petre tuos.
*
In Zrinium Heioem.
En jaceo generis Colgmen laudabile nostri,
En patriae jaceo spes opulenta meae.
Pannonis ora dedit dulcem, rapit Austria vitam,
Ultrix injustae aspera caedis erit.
terra tenet, si rex non abnuet urnam,
Et mea iam terris nomina nota volent.
2.
Quis jacet hic truncus? Cujus caput ense recisum est?
Quae natat in tetro s.anguine canities ?
Hic est ille potens Zirli | - Sic fata rependunt.
Tristia multa bonis, et bona multa malis.
Quae circumsistunt Divae lugubre cadaver,
Diva tenax veri, Fama potens, Nemesis !
Interiit Corpus, vivit sed gloria, vivit
Spiritus. In solo corpore mors patuit.
*
Christophorus Fran-
gepani.
Forma juventa, animus; vegetoque in corpore virtus,
Spem dederant, longas.vivere posse dies.
At nimis infausti rapior dum sidere fati
Heu periere simul forma, juventa, animus.
Munde vale ! - Nulla hic est constaqs patria, Coelum
*
 USKRSLA SLAVA. 259

Ne C-uispitivati, tko je spjevao ove pjesme i Zenskoj lozi austrijske ku6e, i to za one dlanove, koji
gdje su bile spjevane ; istaknut 6u samo nepobitnu budu stanovali u Austriji, vladali nad Kranjskom,
dinjenicu, da se u njima zrcali javno mnijenje'otmje- Stajerskom i Koru5kom.
nijih krugova u Ugarskoj i Hrvatskoj iza katastrofe Zato spomen Zrinskoga i Frankopana stade blije-
u Bedkom Novom mjestu. djeti. Zasluge njihova plemena za Hrvatsku se ne
zaboravljaju, ali ideja, kojoj se smatrahu predstavni-
III. cima, od dana do dana pada3e.
Te okolnosti nam tumade dinjenicu, da suwe-
Iza smrti na5ih mudenika podinje nova struja
meni pisci domade povijesti ne govore rado o uroti
u politidkoj povijesti hrvatskoga naroda, struja za
Zrinsko-Frankopanskoj. Ladany na pr. nije se odvaZio
potpunim odcijepljenjem Hrvatske od Ugarske. Ideji
proslijediti do Petra svoju povijest : ,,De gestis ba-
bratske sioge i medjusobne potpore Ugra i Hrvata,
n o r u m " . K e r yu s v o j o j : , , S e r i e s b o n o r u m " o
da se uzmognu oprijeti Bedu i otresti se svake sveze
Petrovu bratu Nikoli mnogo pripovijeda i na koncu
s njima, suprotstavlja se ideja hrvatske samostalnosti
ga uzimlje u za5titu proti austrijskomu savremeniku
i hrvatskog ujedinjenja u savezu s Austrijom, a proti
Wagneru, ali o Petru s€unom govori veoma malo.
Ugarskoj. Karlovadki general Herberstein, koji je
Tek kaZe, da je uvrijedjen od Bedapao medju urotnike,
toliko doprinio iskorjenjenju Zrinskih i Frankopana,
a Bed da je na wijeme otkrio urotu, zato da je Petar
po naputku dvora kupi potpise plemstva i sveienstva,
sa Surom Frankopanom ,,proti I-eopoldovoj volji" (!)
da se Hrvatska odijeli od Ugarske. Borbu Ugarske
bio osudjen na smrt.
za slobodu predstavljaju kao borbu kalvinizma proti
VitezoviC u svojoj kronici pod god. 167o. piSe:
katolicizmu. Time Hrvati, odani katolidkoj t"ri
oduSevljeno piistaju uz toboL braniteljicu katoli- ,,Otajno suprot Cesirru podignude odituje se. Karlo-
vadki general robi Zrinskoga i ferZadkoga i drugih
cizma Austriju i austrijski dvor.
poglavitih ljudi imanja". Pod god. fi7x.: ,,NadaZdi
Ta ideja ,,velike Hrvatske u velikoj Austriji"
Ferencu u Bedu. Zrinskomu Petru i Ferencu Teria!
hvata sve viSeg maha u zemlji, a njezin udeni i uva-
komn u Novom mestu Bedkom, Erazmu Tattenbachu
Leni zato(nik postaje Pavao Vitezovii. On je napisao
u Gracu, a Ferencu Boni6u u PoZunu glave behu
mnogo djela : spomenica, prijedloga, monografija,
odsedene".
da dokaZe hrvatstvo dana5nje Hrvatske, Slavonije,
Povjesnidari dakle o torn pitanju ili Sute, ili ga
Dalmacije, Bosne, Hercegovine, Srbije, Banata, Crne-
jedva spominju. No ako se uvaLi, da su ti ljudi, kao
gore,Istre i slovenskih krajeva. Sve stedevineEugena
Vitezovii, bili Bedu odani, prave dvorske kreature,
Savojskoga na Balkanu on prisvaja starodrevnoj
a ipak da se nisu usudili baciti se ka.menom na uspo-
kralj evini Hrvatskoj. Nj egov knjiLevno- znanstveni rad
rnenu tih,,buntorrnika," tada moramo zakljuditi, da je
sluZio je temeljem politidkim raspravama A. Starde-
ime njihovo bilo jo5 jako u narodu, da je njihova
vi6a i Eugena Kvaternika.
uspomena bila sveta.
Pod utjecajem pobjeda austrijskog oruZja na
Yitezovi(. drZi, da su na5i mudenici pravi zlodinci ;
Balkanu ta struja, naperena proti savezu s Ugarskom,
da su podinili zlodinstvo. f on je uvjeren, da ga je na
danomice raste, te je pripravila zemlji5te pragma-
taj ,,zlo(in" navela Lena Katarina, kad pjeva:
tidkoj sankciji od god..t7rz. Hrvati, ni pitani, ni mo-
Ad scelus hocce ducem, belli sudoribus aptum,
ljeni od ma koga, stavljaju sami od svoje volje predlog
movisset nunquam genii privata cupido,
kruni, da priznaju pravo nasljedstva u Hrvatskoj i ni consors animosa virum illexisset amicum
consiliis sensum propere tribuisset.
In Franciscum Frangepan
Conderis heu Fatis mundo sublatus iniquis, ,,Na ovo zlodjelo ne bi nikada osobna taStina
Dum nimium celeri tendis ad astra gradu. navela dovjeka vje3ta vojevanju (da Stane na delo
* urotnika), da ga nije namamila odvaZna Lenai svojim
Ambolus. savjetima dala poticalo."
Si dolor et lacrymae possent vos reddere vitae, Valvasor u IV. knjizi djela,,Die Ehre des Herzog-
Reddiderint vitae vos dolor et lacrymae. thums Krains" (str. rz9-r3r.) osvrie se na urotu
Jam dudum, quid tum, dolor et lacrymae testis. Zrinsko-Frankopansku, te ju prikazuje djelom ne-
2. distoga. Sama je providnost boLja, po njegovu nazorlr,
Amborum pietas manet aeternumque manebit,
otkrila na vrijeme opake namjere bana Petra i kneza
Pyramis haec quando saxaque pulvis erunL
Krsta, te spasila Zivot caru Leopoldu, koji je ,,po
3.
Vivite felices aeterna laude sepulti, zakonu" kaznio buntovnike ! Kako bi inaCe taj sa-
Quorum animas coelum, corpora terra tenet, vremeni dvorski pisac i smio pisati o,,buntovnicima"?
 20c) cHtrRUBTN
SBcvrC
No njemu se nije duditi, kao ni Wagneru. Nisu
ljudi na5e krvi.
Austrija radi oko odcijepljenja Hrvatske od
Ugarske. To nam dokazuje i jedan tajni naputak,
izdan iz onih vremena, da se Ugarska satare. Pod 3r.
todkom se kaZe : ,,Valja istraZivati i raditi na svaki
nadin, da se Hrvatska i Slavonija na svaki nadin
oduzmu od Ugarske krune i da se upravljaju kako i
Banat i Erdelj i Galicija. Tada se bude to lakSe raditi
u Ungariji, stegnutoj na Svoje granice".
Todka 32.: ,,Ovoga se nadela treba drZati i onda,
ako pomoiu boZjom s vremenom osvojimo Dalma-
ciju, Bulgariju, Serviju i Moldaviju. Kao da je to
vreme na pragu, samo ako nam se radi zahvatiti".
(V. ,,Hrvatska" 7.15. r87r. Prijevod A. Stardevida).
-ako
Zato nlje se duditi, poziv Tokolijev god.
1683. u Hrvatskoj ne nadje odziva. Rakoczy, unuk
bana Petra Zrinskoga, Salje na rB. sijednja r7o4.
iz Mi5kolca poziv na Hrvate, ali uzalud. Uzaiud im
spominje nepravde i bezakonja austrijskoga dvora,
uzalud im dozivlje u pamet, kako sa ve6im dijelom
starodrevne kraljevine Hrvatske zapovijedaju tu-
djinski generaii, a samo se rla neznatna ili pogibeljna
mjesta postavljaju Hrvati. Za\td spominje staro-
drevnu bansku dast, koja je prije bila na delu tirn
kraljeviriama, a sada je stegnuta na tri Zupanije.
To je sjena stare slarre i mo6i, puki naslov. Uzalud
,apostrofira sin
Jelene Zrinske svoje suplemenjake :
,,Koliko je va5ih glasovitih rodova Austrija zatrla?
Gdje su Vam Zrinski, koji su Vam slavu po svijetu
raznosili, gdje stupovi vaSi Frankopani? Austrijanska
pohlepa za despotidkim vladanjem nije mirovala,
dok nije poglavice kraljevstva (a da ne'spominjem
tu nedavnu naglu smrt Dririkoviia) udinila mude-
nicima drage domovine".l
Sve to utaman piSe zatodnik ugarskih sloboltina,
kad mu ban Palfy na ime ostalih staleZa kraljevstva
piSe, da su Hrvati bili uvijek 1'jerni kralju, da 6e
svim silama pobijati buntovnike, Rakoczya i njegove
pristaSe.
Uzalud se Frano II. po drugi put obra6a na Hr-
vate proglasom od 22. listopada 17o6. Uspomena
na Zrinske i Frankopane bijaSe gotovo iSdezla iz srca
hrvatskihstaliSa...
Ne, hrvatskih staliSa bija5e u velikp nestalo.
Uselilo se je dosta tudjinaca u zemlju, a i doma6i
1 ,,Convertite, inclyti status et ordines, fractos tot
malis animos per Austriacos, tot heroica gloriosi nominis
stemmata. Ubi Zrinii cblebrata toto orbe gentis vestrae
gloria? Ubi Frangepani, stabiles quondam pro defensione
patriae columnae? Non quievit praeconcepta in Austriacis
despotici imperii libido, donec primores regni procerum (ut
violentam nuperam Drascovicii mortem praetereamus) jugi
gloria perennaturos dulcissimae patriae faceret mart5rres".
bijahu iz nri:de odani dvoru, da dobiju imanje,
dast, priznanje. JoS je bilo rijetkih, ali je bilo u Hr-
vatskoj mtLeva, kojima je bila sveta uspomena na
Zrinskog i Frankopana. Barun Josip Vojnovi6 ozivlje
se pozivu unuka Petra Zrtnskog, dapade ga priznaje
svojim kraljem. On radi, agituje po Hrvatskoj i
Dalmaciji, u Bosni kupi dete, da njima provali u Hr-
vatsku, da osveti uspomenu junaka, palih pod kn-
nidkim madem. Ugovara sa Turcima, sa Francezima,
sa l\{lecima, da otjera Austrijance iz. svoje domovine,
da Rakoczya priznadu za kral1a. Sve te drZave
obeiaju i ovo i ono, u nadi, da ie se samo one okoristiti
tim pokretom. Sami Turci efektivno pomaZu Vojno-
vi6a. Ovaj se obraia i na Hrvate. Salje pisma na
uplivnije muZeve, da ustanu ,,proti njemadkim nepra-
vicam, da pasju nimadku viru izmedju sebe istiraju".
A Hrvati?
Osim poZe5ke krajine nitko se ne ozvilje pozi-
vima Vojnovi6a. Sami poLeLani ga podupiru, ali sa
nikakovim uspjehom. Hrvati su zaboravili na svoje
velikane !
Szatmarskim mirom god. r7rr. zapedaiena je
sudbina politidke misli Petra Zrinskoga i Frana Krsta
Frankopana. Rakoczyeve se dete razidjoie. Vojnovic'
bi pomilovan, a sjene mudenika ostadoSe neosve6ene.
IV.
Politidka misao Zrinskoga i Frankopana, koju u
Ugarskoj zastupale Rakoczy, ostade neizvedena.
Krivnja je, ako se o krivnji govoriti smije, na samomti
narodu. J. Herberstein doclu5eizvjeSiuje dvor, da su
svi Hrvati jednaki, da svi pristaju uz Zrinskoga, ali
dim je Zfinski pao, narod se je pokunjio, plemstvo
se dalo u sluZbu Beda. Priznajmo i to, da narod nije
bio na visini onda5njega poloi,aja. Da je narod bio
odgojen, da ga nije tiStila nevolja u svagdanjem Li-
votu, da se je dao dignuti do viSega stajali5ta, da je
svoje pristajanje tz bana Petra i djelom pokazao,
prilike bi se inade bile razvile. Narod je bio nrlitav
nesvjestan, otimao se je Turdinu iz vjerskog osje6aja,
a gospodstvu Niemaca za to, Sto mu ovi otimahu
imanje i dasti u zemlji. Kad su Petra i Krsta uhapsili,
nisu se digli velika5i, da zahtijevaju po5tovanje do-
maiih zakona, da zahtijevaju poStovanje zTatne
bule, nego su se jagmili za bansku dast. Sto je vrije-
dilo grofu Dra5koviiu, da je nekoliko godina kasnije
(1687.) ustao proti zahtjevu, da se Ugarska progiasi
nasljednim kraljevstvom? Pade pogodjen oruZjem
kukavica - otrovom. Bje5e ustati, dok je bilo vrijeme,
bje5e se sloZiti sa Zrinskim. Javno nisu pristajali
uz ovoga, nego neSto njegovih rodjaka, nekoliko
njemu poddinjenih kapetana, ne5to njegovih pri-
 USKRSLA SLAVA.
morskih podloZnika i ne5to ugarskih i bosanskih us-
koka zajetino sa pravoslavnim vladikom. Ovi su imali
viSe samostalne odvaZnosti nego Ii prosti puk, nego
1i pogaZenoi mlitavo gradjanstvo ili otudjeno plem-
slys, koje je gramzilo za dastima i udobnim Zivotom.
Poslije paraza Kuruca u Ugarskoj Austrija je
nesmetanoizvadjala svoj program, koji ie i5ao zattm,
da od Hrvatske i Ugarske stvori dvije odijeljene
GROF PETAR
Izvornik sadinio Gillis Hendricx.
skupine, ali obje ovisne od Beda, da stvori dvije po-
krafine, bez ikakovih prava i sloboStina.
U tom radu ona je nastojala, da naseli 5to I'i5e
tudjinaca u Hrvatskoj i Ugarskoj. Tudjincima, osobito
Nijemcima, davala su se imanja, za nilh su bili polo-
ta1r, za njih dasti i prihodi. Zato danas u Hrvatskoj
i Ugarskoj imade veoma malo plemstva starih kolje-
novi6a. Imena veiine zaudaraju po tudjin5tini.
26r
Poslije smrti naiih mudenika podinje i antago-
nizam ilmedju Ugarske i Hrvatske, podinju aspira-
cije Magjara na nadu zemlju, a nastojanje Hrvata, da
se otmu magjarskomu zagrljaju. T"j antagonizam
potraja do rata godine rB4B. Prve polovine pro5loga
vijeka dvor je u.z Hwate, da oslabi Ugre. Ovi misle,
da 6e ojadati, ako progutaju Hrvatsku. - Kroz
cijeli XVIII. i prvu polovinu XIX. vijeka iidezla je
orni"/iu-. .: D
c,L EJi*.;J
ZRINSKI
iz pameti naroda uspomena na mudenike : Zrinskog
i Frankopana. Austrija radi, da njihovo ime izbri5e
iz povijesti. Oni su srriatrani prostim buntovnicima,
zlodincima, koji su se digli na svoga zakonitoga kralja,
a ovaj je bio u svom pravu, da ih osudi i smakne.
' Poslije rata godine rB4B. doBao je apsolutizam,
koji je morao okruniti pobjedu stedenu krvnidkirn
madem u Bedkom Novom mjestu i p-orazom Kuruca
 cHERUBTN SBcvrC

u Ugarskoj, koji je morao za uvijek uni5titi j u r a je tudjincima Lrtvovao. ,,Ta zvona, koja imadu zvo-
e t libertates b u d i R e g n i H u n g a r i a e ,b u d i niti, te lumbarde, koje imadu pucati, namenjene su,
Regnorum Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae. U to da zvone i pucaju nad grobom na5e nar',dne slobode
doba.dali su se Hrvati na udenje povijesti, na prouda- i samostalnosti".
vanje naSih odno5aja naprama Austriji i naprama Tako je Stardevid utirao puteve kultu Z,inskog i
Ugarskoj, pa kad se je otvorio hrvatski sabor god. Frankopana, kultu bedkih Lrtava. Stranka prava
186r., dr. A. Stardevid za svn nevolju u Hrvatskoj i primi u ruke to pitanje, te od svojega podetka do-
u Ugarskoj proglasi odgovornom Austriju. Ona potide sljedno radi oko rehabilitacije njihove u narodu.
antagonizam i mrZnju jedne kraljevine proti drugoj, Prof. Sime Ljubi6 u svojem ,,Pregledu Hrvatske
te u govoru, drZanu dne 26. lipnja, rede i ove zname- Povijesti" god. 1864. bavi se opSirnije ovom urotom
nite rijedi : na temelju izvje5taja mletadkih poslanika, i sa sim-
,,Da Sto, jer pod prva3njimi tladenji mi nismo patijom pi5e o nesretnim Lrtvama bedke pohlepe.
,,Livili, a da bi se ustali otci na5i, oni bi nam znali To je prvi historijski 'rad, kojim se nastoji otkriti
,,svaSta kaZivati o onih vremenih, kad no na5i istina u ovom pitanju.
,,Krdki i Frankopani, na5i Subii-Zrinski bijahu Novi impuls radu za kult mudenika dade dvijesto-
,,za buntovnike progla5eni i udavljeni samo za to, godiSnjica njihova smaknuia, koja je padala na 30.
,,jer se Nemcem htelo hrvatskih imanjah". travnja r87r.
Ovim rijedima je A. Stardevid zapodeo djelo v.
rehabilitacije Zrinskog i Frankopana, dao je impuls
kultu njihove uspomenc u narodu. Jedini tada5nji beletristidki list u Hrvatskoj,
,,Vienac", da dade odu5ka po5tovanju te uspomene,
God.1866.,u govomdrZanu na2T.sijednja,opet
njoj posveti cio broj t7. od zg. travnja r87r. Imade
se Stardevi6 dotide uspomene na5ih mudenika :
pjesma nepoznata pjesnika ,,Petar Zrinski", onda
' ,,Obitelji, koje udini5e Ferdinanda tr. kraljem rasprava dra. Frana Radkoga : Ban P. Zinski i knez
,,Hrvatske, propado5etako, da njih nijedna danas terLall<t Frane Krsto Frankopan na strati5tu, preda-
,,ne potide. Nadelnici, Zrinski i Frankopani, podav-vanja o grofici Katarini dri,ana od dra. Zahara i
,,ljeni su, a sav njihov grch bia5e, da biahu bogatiTade Smidiklasa, jedna do onda netiskana Krstova
,,i da ljubljahu svoju domovinu i njezinu slobodu"...
pjesma: ,,Cvitja razmi5ljanje i ZalostnoprotuZenje",
,,Imena sjajnih obi{.eljih hrvatskih, imena Zrinski onda ,,Frankopanova davorija", koju uglazbi po
,,i Frankopan biahu promenjena u Gnade i Krajc- DeZmanovoj udezbi I. pl. Zajc. U listku kaZe ured-
,,berg, ter kon Sto se ona imena opet powati5e, ni5tvo, da se je htjelo oduZiti ,,muZevom, koji su ne
,,narod hrvatski znadia5e, da je tim obiteljim samo kao junaci, veC i kao pjesnici u na5oj knjizi
,,odzvonilo". didno ime stekli".
,,1 zbilja, dva sina Nikole T,rinskogaCakovadkog, Ivan Kostrendid u Bedu sakupi i dade tiskati
,,dovudenau Bed za da tamo budu odgojena,iztez- velik dio pjesama Frankopanovih, da se oduZi uspo-
,,nuSe,bez da se zna, kamo ili kako". meni njegovoj.
Ovako je pisao i govorio A. Stardevi6, prodirudi Tu rijetku zgodu faljalo je i inade proslaviti.
u historijsku istinu kroz gristu koprenu, kojom Te publikacije veoma malo ili ni5ta nisu mogle utje-
Austrijanci i njihovi shrge u Hrvatskoj pokri5e uspo- cati na kult slavljenika. Slavitelji se nisu odvaZili,
menu na zadnje Zrinske i Frankopafre. Do tada ne da ih predstave u pravoj slici prama narodnim teZ-
bjehu jo5 poznati spisi iz beCkoga dvorskoga arhiva njama.
o uroti. Glasilo stranke prava, ,,Hrvatska", za rana je
God. 1866. po naputku Austrije trebalo' je pro- podela podsje6ati opdinstvo na ovu dvijestogodiSnjicu
slaviti u Zagrebu tredu stogodiSnjicu smrti Nikole i na pbtrebu, da se ona dostojno proslavi. Za tim po-
Zrinskoga Sigetskoga. Ovaj se suprotstavlja5e banu detkom travnja ustroji se sredi5nji odbor r Zagrebt,
Petru. Ovoga je htjela Austrija dati Hrvatima za kojemu jebila zadadadogovorno sa slidnim odborima u
uzor austrijsko-hrvatskoga patrioiizma. Slava je bila pokrajinama hrvatskim prirediti Sto sjajniju manife-
odredjena za zS. studenoga. Saborski odbor ad hoc staciju za 3c. travnja. DuSa toga odbora bijahu dr.
predloii, da i sabor udestvuje u toj slavi. Dr. A. Star- Ante Stardevii, Eug. Kvaternik, dr. David Star-
devid ustade proti tome kratkom jezgrovitom iz- devi6, Vjekoslav Bach i drugi.
javom. On toga Nikolu Zrinskoga ne moZe slaviti, ' Na 23. travnja taj odbor priopduje u uvodnom
jer pade braneCi od Turaka neprijatelje svoje domo- dlanku ,,Hrvatske" program proslave. Sredi5nji odbor
vina Njega je Hrvatska rodila i obogatila, a on ju vidi velik uspjeh ved u tome, Sto se vlada nije usudila
 USKRSLA SLA\TA

zabraniti proslavu. Ovaj din je od velike znamenitosti od sveienika, uditelja, biljeZnika protumadi narcdu
u naSoj povesnici. ,,O dusi buduinosti, da li ie iz znadenjetoga dana. Neka po mogudnostijedan kraj
sjemenaovoga dana niknuti za stotinu godina stablo, javi drugomu ,,hrvatskimi kresi" bratski pozdrav.
pod kojim 6e sav na5 narod s vladari i poglavarstvi To ie sr.'e.I6i preko tih granica znadilo bi veseliti se,
svojimi na delu kakovom ogromnom, danas jedva a ne tngovati.
jos za pomisliti narodnom svedano3iu proslaviti Lj Zagrebu bi odredjeno drZati sluZbu boZju u
.r^1.^^i ^-1,-,: ^1:
taj dan? Ili 6e zlokobna ruka ili huda kob uni5titi )Lurlrul !.rr!r, au sl , c- l l l O f l l C l Se OpflleSe tom ',SVetO

GROF PETAR ZRINSK]

kao ugarski generalissimus i zapovjednik Nor'oga Zrrnja'

i ovo semance?. ^ '" Tako se pitaju promicatelji
slave !
Odbor preporudujevanjskim prijateljima i odbc-
rima, d.a usredotodesvu svedanost u sluZbi boZjoj'
Nel<ase zora loga dana pozd'ravi jutrenskom pucnja-
vom iz muzara. Poslije sluZbeboZje neka se drZi rodo-
liubivi sastanaku ,,hrvatskih karminah"' Neka netko
grdju". Nadbiskup zabtani, da ijedan sve6enik clrZi
prigodnu propovijed, kako su htjeli priredjivadi
slave. S toga se je program vi5ekrat mijenjao' Cijeli
taj pokret smatraie se onda buntovnim djelom'
Na 3o. travnja r87r' podelaje rano padati ki5a
ipak nije smela pokretade.U zotu zaoriie ,,muZari''
sa Kalvarije, da probuoe Zagteb iz politidkog mrtvila'
264 cHERUBTN SBcvrC
,,Hrvatska" izadje u Zalobnom izdanju, posveiena
tuZnoj zgodi. Na delu nosi kratak dlanak, za njirr'
Frankopanovu davoriju, onda ,,Odziv Hn'ata duhom
predjah mudenikah". elanak ,,Hrvati sub rosa"
iscrpljuje povijest Zalosnog dogadjaja. Po ulicama
su se dijelili letaci, na kojima je bila pjesma ,,Odziv
Hrvata", poziv na sudjelovanje i program sveda-
nosti. Toga dana vijale su se detiri zastaver Zagrebr,
jedna na uredniStvu ,,Hrvatske", druga na Kvater-
nikovu stanu, tre6a na ku6i gostione ,,K staroj lipi"
-- sve to bijahrr trobojnice sa crnom koprenom -
onda detvrta disto crna na jednoj kuii u Vlaikoj ulici.
Tako se je iskazala politidka i kulturna prijestolnica
Hrvatske.
Zaduinice su se obdri,avale u crkvi sv. Marka
(bez propovjedi), a sluZiopred. gosp. opat dr. Stjepan
Pogledi6,uz asistenciju joi dvaju sve6enika.Pjevalo
je nekoliko dlanova pjevadkog zbora ,,Kola". Crkva
ne bija5e prenatrpana, ali do stotine prisutnika
rnoglo je biti.
Za ti:m krenu5e u crkvu istodnoga zakona, gdje
gradski paroh sa pjevadima odpjeva parastos. ,,U
crkvi istodnoga zakona, kai,e izvjeStaj ,,Hrvatske",
tiskarr u broju od 7. svibnja t. god., najdosmo prijaz-
nost uspomeni na5ih mudenikah".
Posiije dvanaest sati se uputiSe u Maksimir
na banket. Bilo je 6o udesnika. No ,,otih nekolikim
svedanostne bija5e c1Ij", opai,a ,,Hrvatska". Stolom
je ravnao Eugen Kvaternik. Pade prijedlog, da se
utemelji zakiada za podignuie spomenikatim Zrtvama
Beda. Odmah bi izabran oclbor za to i pode sa upisi-
vanjem prinosa.
Udesnici se vrati5e pod zastavom t Zagreb, te
odo5e do uredni5tva ,,Hrvatske". Tu ih Kvaternik
oslovi vatrenom rije6. ,,Zagreb grad, rede na kraju,
sramotan list si je napisao u povesti hrvatskoga na-
roda, ne hotev proslaviti takovrr uspomenu."
IzvjeSiujui o proslavi ,,Ilrvatska" s ushitom pi5e
i tvrdi, da je stranka prava ovim 6inom podigla
s j a j a nn e p o r u $ i sv p o m e n i k .E x e g i monunlen-
tum aere perennius.
U Varaidinu je poglavarstvo zabranilo svaku
proslavu, dodim se je smjela obdrZavati na Rijeci,
u Karlovcu i u Kostajnici. U I{utjevu je bilo i sve-
i e n i k a, koji su se pridruZili slavi. eula se je u
crkvi i ,,red prava pastira". Izvan Hrvatske se je
slavilo u Bedkom Novom Mjestu i u Gracu. Glavni
odbor je primio deset brzojavnih pozdrava, i to : od
hrvatske mladosti iz Bedkog Novog Mjesta, od,,Da-
nice hrvatske" iz Graca, od ,,Hrvatah stranke prava
sa grobnicah Katarine i Antuna, zadnjeg potomka
Zrinskog" iz Graca, od dlanova stranke prava iz
Oseka, od. kriZevadkih Hrvata, od stranke prava iz
Karlovca, od dru5tva Anka iz VaraZdina, od rijedkilr
prista5astranke prava, od krdkih rodoljuba, od stranke
prava iz Kostajnice.
Odjeknula je ta proslava Sirom cijele domovine.
Sam ,,Katolidki List" iza proslave donese veoma
zanosan dlanak o tome.
' Pisac raz7ai,e,kako se je odavna raspravljalo i
svrafala pozornost javnosti na ovu dvijestogodi5njicu.
No da nije bilo stranke prava, bila bi proila neopa-
Zena. Onda pobija mnijenje onih, koji ne bi htjeli
da se dozvole zadudniceovim hrvatskim mudenicima,
dokazuje za ovu zgodu opravdanost sluZbe boZje
i propovjedi.
Zatim razvija svoje misli o tom, kako cijeli
narod niti je htio, niti je mogao sudjelovati u ovoj
proslavi, a to radi nuZnih obzira. Narodnjaci se ne
usudiSe,jer naginju Bedu, od kojega se nadaju po-
mo6i. Bed je pak ne samo protivan ovoj proslavi,
nego u njoj vidi provokaciju. Magjaroni se ustegoie
obzirom na Magjare, koji zaboraviSeproslaviti svoga
NadaZdia, jer i oni upiru odi u Bed. Stranka prava.
je bila jedina pozvana, da vodi ovu slavu, jer ta
stranka nema obzira ni prama Bedu, ni prama Peiti.
Lli zato, Sto jedna stranka vodi ovu slavu, ba$ zato
ona ne moZe biti opie narodna slava.
Tako je umovao crkveni pisar.!
Na 18. lipnja javi se ,,Hrvatskoj" jedan sve-
6enik sa sela oduljim pismom. Crtaju6 politidki po-
loi,aj t Hrvatskoj dotide se i slave Zrinskog i Franko-
pana. ,,Da imade, kai,e.,blizu nadih Zupa brzojavnih
ureda, ne biste bili primili samo desetak brzojava,
vei bi ih bilo stiglo na stotine. Ostale stranke, pak i
onu, u koju ja spadam (narod.nu),stid bilo, Sto se
nisu pridruZile toj svedanosti". Srdi se na Zagrep(.ane,
koji znadu slaviti Austrijance Nikolu Sigetskoga i
Je1adi6a,a zL prave zatodnike hrvatske slobode ne
mare. Ne valja im izgovor, Sto je tu slavu pokrenula
stranka prava. BjeSe se staviti na delo narodna
stranka. Imala je za to dosta vremena.
Nije nam. moguie jasnije predoditi poloZaj u
Hrvatskoj i mnijenje o Zrinskom i Frankopanu.
nego ako istaknemo, da muZevi tako zashtLni za ka-
tolidku teru, muZevi, koji ostavi5e zaklade crkvama,
koji utemelji5e Zupa i nadarbina, od crkvene oblasti
bjehu smatrani nedostojni crkvenih zadu5nica!
Sjeme je badeno. Sada ga je trebalo plijeti, da
nilare, da izraste, da se razgrana i postane stablo.
Ali te iste godine Eug. I(vaternik, Vjekoslav Bach i
njihovi prijatelji, opkoljeni jakom vojskom, padoSe
na rr. listopada kod Rakovice. Nekoliko dana kasnije
nastane lov na dlanove stranke prava. \'idjenije
prista5e pohvataie i baciSe u tamnicu. Ta sudbirra
zate(e i A. Stardevi6a.
, , rn -. j/
USKRSLA SLAVA.
Iza toga stranka se ne javlja za nekoliko godina
u javnpm'Livotu. Za nju se i ne zna. A. Stardevii
pi5e slnlbene spise u Jaski. Zato se ne spominje viSe
nijedla proslava Zrinskog i Frankopana.
God. 1873. izadjoie spisi o uroti. Te je spise sa-
kupio dr. Fr. Radki po vanjskim arhivima, te ih objelo-
dani troSkom vladike Strossmayera., Tu pojavu
jedva je popratio ,,Vienac" sa nekoliko redaka.
Takova publikacija nije mogla pobuditi duhove.
Bedje bio joS jak, a odludujuii faktori su ga se bojali.
Sa smriu Kvaternikovom zaspaloje i pitanje o po-
dignuiu spomenika.
Kad se god. rB7B. Makandev ,,Primorac" pre-
tvori u ,,Slobodu" i postane organonr stranke prava,
kada stranka ponovno posla u sabor A. Stardeviia
i nekoliko njegovih drugova, oZivi i kult Zrinskoga i
Frankopana.
VI.
MladeZ je usvojila zadatak podrZavati i Siriti
tu slavu. Od otvorenja sveudili5ta hrvatski se je
pomladak kupio t Zagrebt i zagrijavao za prava5ku
misao. Kad je stranka ponovno oZivjela na nov Zivot,
nastavila je svoj rad ondje, gdje je bio prekinut god.
r&7r.
God. 1879. podinje Zivahniji rad, koji nailazi na
silne pote5kode. ,,Sloboda" na Su5aku, da pripravi
opdinstvo na proslavu krvnoga spomen-dana,podinje
u podlistku pretiskavanjem dlanaka iz ,,Hrvatske"
od 3o. travnja r87r. To pretiskavanje je podelo izla-
ziti na 4. travnja, a na 25. istoga je konac i poziv na
sve Hrvate, da se sjete svojih zatodnika sluZbom
boZjom, ozbiljnim i trijeznim sastancima.
U Zagrebu se sveudiliStarci pravaii ustroji5e u
odbor, te pozivom, objeSenim na p1odi, pozivlju
cjelokupno dja5tvo na izlet u Podsused,gdje 6e se
sluZiti sluZba bolla i dri,ati komers. No ondainji
rektor Maixner dade skinuti taj poziv sa crne table
i objesiti svoju zabranu, u kojoj citira dopis Zupanije
na rektorat, u kojem dopisu tu naumljenu proslavu
zove nerazboritom i smetanjem javnog mira, po-
gubnom pudkom skup5tinom.
Zupanija je pak oruZanom silom zaprije1la
svaki polazak u Podsused. Dotidnomu sve6eniku bi
zabranjeno misiti. MladeZ uza sve to htjede svakako
obdrZavati zadu5nice. Da toga ne bude, oruZnici
opkoli5e sveudili5nu zgradu, zatvori5e crk'u'u svete
Katarine i duvahu ulaz. Maixner zametne istragu
proti pokretadima te proslave. No zaduinice su se
ipak drZale. Nekolicina narudi misu u crkvi Franje-
vaca. Kad je svedenik podeo svoju sluZbu, udje u
crkvu do stotine udesnika. Misa je bila tiha. Odatle
PoslicdnjiZrinski i Frrnkopani.
265
krenuie na Zrinski trg' Tu je jedan iz drudtva pro-
zborio nekoliko rijedi, pa se uz poklike : slava inude-
nicima! razidjo3e, da se sakupe na. komers ,,k For-
tuni". KaZu izvje5taji, da je sudjelovalo uditelja i di-
novnika osim mladeZi. Primili su r7 brzojavnih po-
zdrava i iziava iz vana.
,,Sloboda" ie za tt:' prigodu iza5la u crnini' No
uvod.ni je dlanak bio zaplijenjen i sve, Sto se je odno-
silo na proslavu. Uza svu otpornost vlade te su se
godine dri;ale zad.u5nice: na Trsatu, u Gospiiu, u
Karlovcu, u FuZinama, t YaraLdinu, u Petrinji, u
PoZegi,u Ogulinu, u Glini, u Senju. Izvan domovine
sjetili su. se svojih mudenika Hrvati nastanjeni u
Mlecima, u Pragu,- u Budimpe5ti, u Bedu' Na5oj
mladeZi u Pragu pridruZi5e se Bugari i pravoslavni
Hrvati.
Od te godine taj se kult podrZava i neprestano
se Siri. Kako se Sire ideje stranke prava, tako jada
Stovanje uspomene bedkih Lttava.
Oblast nastoji svim silama, da taj pokret ugu5i'
Slijede6e je godine bilo te5ko dobiti sve6enika, da
sluZi misu. Otkionili su Franjevci na Trsatu i kapucini
na Rijeci, po nalogu r'lade. rJ Zagtebt je bilo takoclier
teiko nagovoriti franjevce, pa su se drZale zaduinice
kod milosrdnika, Magjara !
Svake godine je glasilo stranke na 30' travnja
u Zalobnom izdanju pod'je6alo Hrvate crnog doga-
djaja. MnoZili se pjesnidki sastavci, koji su desto bili
zaplijenjeni. Brzoiava iz vana biva to vide, ali ih
list ne smije objelod.anjivati. Svake godine se mnoZi
broj hrvatskih gradova, gdje se obdrZavaju zadu6nice'
God. rBBz. ,,Hrvatska Vila" pod uredni5tvom
Aug. HarambaSida izadie sva posve6enatoj zgod|
Donosi slike mudenika, njihovu nad'grobnu plodu,
krvnidki mad itd. Te godine su se drZale u Zagrebtr
zaduSnice kod milosrdn rka, zasaborskoga zasijedanja'
Svi zastupnici stranke prava udestvuju korporativno,
a osim njih i obzoraS zastupnik Zort(. Te godine
u ,,Viencu" Ivan Kukuljevii pjeva Ivanu Antunu
Zrinskomu !
Stranka prava Siri taj kult, njezini bardi pjevaju
u slavu smaknutih junaka, potii'u narod, da se u lrjih
ugledaju i da ih slijede. Nepoznati pjesnik pjeva
u ,,Slobodi" god. r88r. u pjesmi: ,,Niemci zatitu
pleme Zrinovi(,a" :
Zrir'ovicj, Pokojna vam du5a !
Kad li 6e vas osvetit Hrvati ! ?
Nije moguie nabrojiti sve dlanke, sve dopise,
sve pjesme, spjevane za uzvell(anje naSih junaka'
Gdje se je pojavio prarraS, tamo je dopro njihov kult'
U Dalmaciji ga Siri ,,Katolidka Dalmacija", ,,Stekli5",
,,Prava5", ,,Hrvatska", ,,Hrvatska Kruna". Ova dva
J1
 CHERUBIN SBcvTC
zadnja dasopisa pod uredni5tvom don Iva Prodana,
koji je bio urednikom i ,,Katolidke Dalmacije", do-
nijeli su lijepih knjiZevnih priloga o Katarini Zrinskoj
i o strati$tu u Bedkom Novom Mjestu. Iz Dalmacije
se javiSe prvi zadarski bogoslovci brzojavom udestvo-
vanja su$adkoj ,,Slobodi" god. r88o.
No uza sve to raj kult ne prima Sirih dimenzija,
ne prelazi granice Hrvatske i Slavonije, sve dok nije
Kumidii izdao svoj veliki roman: Urotu Zrinsko-
Frankopansku. To je djelo raznijelo njihovu slavu,
gdje s9 god hrvatski govori. Na biljade i hiljade
egzemplara u5lo je u narod. Osobito mladji svijet
jagmio se je za Kumidi6evom knjigom. Od tada je
Stovanje proSlo u cio narod bez razlike politidkih stra-
naka. Podelesu se drtati zadu5nice po svim hrvatskim
zemljama : I Bosna i Hercegovina, i Istra i Dalmacija,
danas ve6 shvada i usvaja misao iztaLena u Stovanju
njihovu.
Misao je malo po rnalo svladala protiv$tine.
Osvojivii Siroke narodne mase osvojila je i one, koji
ju proganjahu. Jednom je policija tjerala pokretale
toga kulta. God. 1884., da se uzmognu u Zagrebu
ditati zadu5nice, i da se to ditanje za uvijek osje-
gura, sakupi$e prava5i potrebnu svotu i utemelji3e
u crkvi franjeva.ca zakladu. Podele su se izoavati
i osmrtnice. No te godine je policija podela i rr
crkvu zalazTti, da zabiljeLi svakoga, koji kod te slave
udestvuje. Godine r9o7. naprotiv udestvovahu sami
zvanidni dostojanstvenici u osobi velikih Lupana
Turkovida i Kiepacha. Time je podela djelom po-
stajati proroika i,elja Eugena Kvaternika, izra-
Zena god. r$7t., kojoj se nada5e tek za stotinu
godina !
Taj kult je osjetio protiv5tind ne samo sa strane
rlasti, nego i sa strane Stampe. Poznali hrvatski pu-
blicista, historidar i politidar Josip MiSkatovi6, u
broju od 5. veljade gcd. 1884. ,,Agramer Zeitanga",
obori se na stranku prava radi Sirenja toga kulta.
Zove ,,usijanim glavama" one, koji diZu do neba ova
dva magnata (Zrinskog i Frankopana), kao dva naj-
ve6a muZa, jer su lakoumno zasnovali i nespretno
proveli pobunu, pa su onda nesla'rno plakali i molili
za opro5tenje ,,premilostivog" vladara, koga su na-
stojali uni5titi, koji su za sobom u grob povuHi Hr-
vatsku za dva vijeka".
Na ovakav govor ustado5e prava5i u ,,Slobodi",
da brane uspomenu svojih ideala. MiSkatovi6 se obazre
na te otrrane u broju od 9. veljade iste godine, te iz-
javi, da je on taj sud crpio iz Radkijeve knjige isprava
o uroti.
Mnogo godina kasnije neki Mitrovi6, Srbin,
napisa cijelu bro5uru, u kojoj se obara na Stovanje
smaknutih Hrvata argumentima Mi5katovida. Pok.
Kumidid osjeti duboko u srcu tu uwedu, te napisa
cijelu r?$pravu, da pobije twdnje MiSkatovideve,
pod naslovom : ,,Knez Petar Zrinski, F. K. Frankopan
i njihovi klevetnici".
Danas po cijeloj Hrvatskoj, od Zemuna do Ko-
tora, svi Hrvati bez razlike vjere i osjedajau bedkim
trtvama vide dva zatodnika jedne velike misli, radi
koje su oni poginuli. To je dokazao zakljudak hrvat-
skoga sabora.
vII.
JoS godine r87r. na prvoj proslavi pade rijed,
da se digne mudenicima dostojan spomenik. Tzabrao
se je za to i odbor i podelo je upisivanje. Ali to sve
pade u grob sa Kvaternikom kcd Rakovice.
Dvanaest godina kasnije ,,Sloboda" u broju od
zg. travnja 1883., sva u crno zavita, u uvcdnom
dlanku stavi predlog, da se prenesu njihove kosti iz
Bedkog Novog Mjesta u Zagreb na Mirogoj i tu da
im se postavi dostojan spomenik. Za taj spomenik
predlaZei ovaj natpis:
Ovdje podivaju
Petar Subid-Zrinski ban, i Fran Krsto Frankopan
smalnuti god. 167r.
po nalogu cara Leopolda po Niemcih prozvana velikim.
Umrije5e junadki.
Htjedo3e oslobodjenje i jedinstvo Hrvatske.
Godine 1883. gradsko poglavarstvo u Bedkom
Novom Mjestu, popravljaju6 gradsku vijeinicu, dalo
je di6i iz grobnice kosti hrvatskih velika5a. Da kosti
ne propadnu netragom, poZuri5e se dlanovi stranke
prava, da u saborskoj sjednici od zz. prosinca iste
godine stave slijededi pre5an predlog : ,,Neka sabor
izabete odbor od 12 lica, komu 6e biti zadaia, ispo-
slovati prenos ostanaka posljednjih potomaka staro-
slavnih i po Hrvatsku prezasluZnih velikaikih obi-
telji bana Petra Zinskoga i kneza Krsta Frankopana
iz Bedkog Novog Mjesta t Zagreb, na tro5kove auto-
nomnog budgeta".
Taj predlog su potpisali : Fr. Folnegovid, P.
Brantner, Drag. Pisadi6, dx. David Stardevid, Ljud.
A. ValuSnik, dr. Bardi6, M. Tkaldii, A. Stardevi6,
dr. Markovii, Gjuro Rukavina, Tito OZegovi6, dr.
Pilepi6, Juraj Kamenar i Mato IviC.
Kako se vidi iz ovih imena, kult mudenika obu-
hvatio je ved sada i druge slojeve druitva osim stranke
prava, kad na tom predlogu vidimo potpise odlidnih
dlanova neovisne narodne stranke, dra. Markovi6a,
Tite OZegoviia i M. Ivi6a.
Premd.aje taj predlog prikazan kao predan,ipak
je data rijed prvom predlagadu Folnegoviiu fek na
3o. prosinca, da obrazloZi preSnost.Njegovo je obraz-
 USKRSLA
laganje veoma kratko. Kate, zaSto je nuZno Zuriti
se sada, kad su ve6 kosti iskopane, da ne propadnu.
Nitko nije ustao, da pobije Folnegoviieve rijedi.
No pre5nostje otklonjena.
Predsjednik na to javi, da ie se o meritumu
predloga raspravljati u jednoj od budu6ih sjednica.
N o u i s t i n u p r e d l o gj e b a d e n a d a c t a .
Onda je ,,Sloboda" potakla tu stvar i predala
javnosti. Zove sam narod, da na svoje tro5kove, pri-
nosima privatnika, poduzme taj prenos.
I narod se je odazvao pozivu. Na mlado ljeto
rBB4. jaskanski vlastelin Tompa sakupi prvi prinos
i posla ga na ruke Frana Folnegovida. Ovaj ga uloZi
u pudku banku. Pozivu ,,Slobode" odazove se iz
Dalmacije,,Katolidka Dalmacija", budeii pristaSe
na sakupljanje prinosa.
Ti su prinosi lijepo stiza-li ledan za drugim. Sa-
kupi se svota od preko detiri tisuie forinti. U to, po
nalogu s viSega mjesta, kosti su pobacane, da im se
trag zametne. Grof Khuen Hedervary godine 1886.
dade zaustaviti sabiranje i htjede zaplijeniti novac
ve6 sabran. Folnegovid tada bri:e bolje sazva egzeku-
tivni odbor stranke. da odludi, Sto 6e s novcima.
Bi odludeno poslati ga u Bugarsku, za Bugare, ra-
njene u srpsko-bugarskom ratu.
Tako je to pitanje zamrlo, sve dok nije Njeg.
Velid,anstvod.alo amnestiju magjarskim pokojnicima
i zatodnicimaza slobodu : Rakoczyu, Tokolyu i Jeleni
Zrinskoj, te dopustilo, da se njihove kosti iz Niko-
medije prenesu u domovinu. Tada je hrvatska
javnost stala misliti, kako bi se to isto ishodilo za
Zrinskog i Frankopana.
Hrvatska mladeZ, koja boravi na naucima u
Peiti, pcd utiskom sjajnoga sprovoda, priredjena
od. Magjara mrtvim ostancima nezaboravnih Kuruca,
posla molbu na hrvatski sabor, da on poradi, da se
izabere posebno povjerenstvo, koje ie todno ispitati
sadanje stanje smrtnih ostanaka, vz to zamoliti
Nj.g. Velidanstvo hrvatskoga kralja, da dopusti
prenos u domovinu, te da se ti dragi ostanci na do-
lidan nadin sahrane. Tu su molbu potpisali dlanovi
akademskemladeZi Stj. Mireni6, Ivan Varga, Miroslav
Frohlich, Mijo Ku6ak i Aleks. Klai6.
Njihova je molbenica do5la u pretres u sjednici
od. 28. studenoga tgo6. Izvlestitelj molbenidkog od-
bora Bude Budisavljevii iznese zakljudak odbora,
da se ovo pitanje ,,predade posebnom odboru od
pet lica", a dr. Elegovi6 postavi dodatak : ,,koji 6e :
r. predloZiti zakonsku osnovu, kojom se narodnim
mudenicima za vjedna vremena daje dast i zahval-
nost hrvatskoga naroda; z. da se 30' travnja svake
godine proglasi blagdanom za sYe Skole u Hrvatskoj
SLAVA. 267
i Slavoniji i tim povodom protumadi mladei,i zna-
denje blagdana u otadbenidkomduhu ; 3. da se svake
godine iz zemaljskog proraduna doznadi stanovita
svota, dok ne dosegne za dostojan spomenik Zrin-
skom i Frankopanu u Zagrebu".
Izvjestitelj je popratio predlog odbora odudevlje-
nim govorom. Spomenuo ,,onaj najtuZniji i najtra-
gidniji list u povjesnici hrvatskoga naroda, ali to je i
najsj ajnij a stranica te povij esti" .,,Zrinski i Frankopani
su nosioci jedne velike ideje ; za ttt su ideju stojali i
pali, plativSi glavom od krvnidkog mada bedkog".
,Proti hrvatskom ustavu, u njemadkoj zemlji, pred
njemadkim sudom, usprkos sjajnih obrambenih go-
vora-, osudjena su dva velika dovjeka na smrt i po-
ginula su od ubojnidke ruke". ,,To je bila nagrada
hrvatskomu narodu za to, Sto su njegovi sinovi od-
bijali bijesne navale Osmanlija, da ne poplave cijelu
Evropu". ,,Za to hrvatski sabor, predstavnik narod.a,
ho6e da se oduZi uspomeni velikih ljudi, koji stt za
veliku ideju krvlju platili, koji su pokazali, kako se
za ideju stoji i pada." Zastupnik Babi6 Gjalski pred-
loZi, da se taj predlog protegne i na kosti Katarine
Zrinske.Jedan zastupnik u toj sjednici prodita veoma
opSirno pismo, pisano na 16. svibnja 1885. Eugenu
Kumidi6u iz Beda, a upravljeno od sveudili3taraca
Vel. Dei:elita, Gjure Rihtarida, Roka Alberta i
Ante Biankinia, u kojem se razja5njuje, kamo su
dospjele kosti hrvatskih velikada.
Ova je sjednica jedna od najznamenitijih, Sto
ih pamti hrvatska povijest. Cio sabor bio je sloZanu
tome, da se prinese dostojna zadovolj5tina velikim
mudenicima. Pod utiskom toga zna(ajnoga zakljudka,
uz frenetidno klicanje sabora i opdinstva, predsjednik
zakljudi sjednicu.
Toga znamenitoga dana morao se je obradovati
na drugom svijetu duh Zrinskog i Frankopana, a
morale su se uzradovati u grobu i kosti njihovih
prvih pobornika i osvetnika A. Stardevi6a, Eugena
Kvaternika i Eug. Kunridi6a.
**{<
Odbor je bio doista izabran, ali na Zalost nije
se nikada sastao, da ovr5i nalog sabora.
Sto do sada nije mogao udiniti saborski odbor,
to su se poZurili da izvedu ,,Brata hrvatskoga Zmaja" .
Oni su iskopali one dragocjenei mile kosti, konsta-
tirali su njihovu identidnost, pobrinuli se za privre-
meni dostojan grob, kako se pripovijeda na drugom
mjestu ove knjige.
Ovim je osigurano za sva vremena u hrvatskom
narodu Stovanje bana Petra Zrinskoga i Frana
Krste Frankopana.
 268 JOVAN HRANILOVTC
2. POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI i Sto se joS dade udiniti, nuZno je, da pregledamo,
U LIJEPOJ KNJIZI HRVATSKOJ. u koliko je Zrinsko-Frankopanska urota dosada u
I.
Sav prosvijetljeni svijet pratio je s velikim za-
nimanjem sudbinu proslavljenih hrvatskih velika5kih
obitelji Zrinskih i Frankopana, od kojih osim hr-
vatskoga Leonide slavnoga sigetskoga branioca po-
niko5e i toliki. drugi proslavljeni junaci i umnici.
Pjesnici i pisci, domaii i strani, biljeZili su i slavili
junadka i vite5ka djela pojedinih dlanova tih obi-
telji, a njihova slava obasjavala je i jo5 uvijek oba-
sjava i na5u otadbinu.
NepreZaljeni na5 umnik Milivoj Srepel napisao
je i objelodanio u ,,Radu jug. akademije" pomno
sastavljenu raspravu o ,,sigetskomjunaku u povjesti
hrvatskoga pjesni5tva" te je izlol;io, kako je Nikola
Subii Zrinski postao personifikacijom junadtva u
umjetnoj i narodnoj hrvatskoj poeziji podevSiod X\{.
stoljeia, t. j. od epa Zadranina Karnarutiia do naj-
novijeg vremena, gdje je mladi pjesnik iz ponosne
Bosne, Stafi6, u svom epu ,,Vjerne sluge" opisao ju-
nadtvo sigetskogajunaka.
Poslije te u istinu monumentalne radnje Srepe-
love pomi5ljalo se je na to, da se sastavi i osvrt na
pjesnidki prikaz sudbine posljednjih ogranaka Zrinskih
i Frankopana u hrvatskoj narodnoj i umjetnoj poe-
zi1i. I sAm sam na to mislio, proudavaju6i povjest
junakovanja i katastrofe posljednjih Zrinskih i Fran-
kopana. Sto sam dublje :ulazio u ditanje dosele sa-
kupljenog historijskog i historijsko-literarnog mate-
rijala o Zrinsko-Frankopanskoj uroti i katastrofi, to
je vi5e u meni raslo uvjerenje, da na5i beletriste nisu
jo5 pravo ni nadeli taj zanimljivi materijal, koji bi
se dao u stotine varijanta prema poznatim potanko-
stima na razne nadine beletristidki obraditi. Ono je
istina, naii pjesnici i pisci posveiivali su i tomu
predmetu njeZnu pai;njt, pak su nekoje njihove bele-
tristidke radnje o Zrinsko-Frankopanskoj uroti i ka-
tastrofi, o kojima 6u u toku ove rasprave govoriti,
uspjele u tom, da nam u pjesnidkom svjetlu prikaZu
to sudbonosnorazdoblje na5e povjesti i oZive uspo-
menu na tragidni svr5etak posljednjih ogranaka dviju
hrvatskih velika6kih obitelji, kojih junakovanje i
sudbina ispunja najsjajnije ali i najtragidnije stranice
povjesti hrvatskoga naroda. Ali time se jo5 ne odu-
Zismo mudenicima,koji su svojom smriu platili svoje
nastojanje, da svoju otadbinu udine slobodnom i
sretnom,
OZivljavanje njihove uspomene u pjesmi, pri-
povijetci i drami treba da se sveudilj nastavlja, a da
se vidi, Sto je u tom pogledu ve6 do sada udinjeno
nadem narodnom i umjetnom pjesni5tvu obradjena.
Ne treba istom tumaditi, od kolike je koristi za odgoj
naroda u patriotskom duhu oZivljavanje uspomene hr-
vatskih velikana i pjesnidko osvjetljivanje njihove
sudbine i tragidnogasvr5etka kobnoga pothvata, ko-
jemu su oni bili protagoniste
Zna(ajno je to, da je od onda, od kada se je u
sedamdesetim godinama razmahnuo kult uspomene
bana Petra Zrinskoga i Sure mu Krste Frankopana,
i od kada su pjesnici i pisci podeli tomu kultu posve-
iivati vedu paZnju u pjesmi i pripovijetci, znatno
uznapredovaio i budjenje narodne svijesti u pravcu
onih ideja, za koje su se oni zagrijavali, dakako u
okviru lojalnosti. Taj kult je pade podeo prelaziti u
Siroke narodne slojeve u tolikoj mjeri, te je poslije
dugih vijekova propjevala narodna du5a o Zrinsko-
Frankopanskoj katastrofi. Ono nekoliko disto na-
rodnih pjesama o toj katastrofi, Sto ih je ispjevano,
potide iz najnovijeg doba, amo od godina sedamde-
setih, kako iu to kasnrje izloi:iti.
Prikuptjadi historijskog materijala i povjesni-
dari utrli su put, pripravili gradju,'- beletriste treba
da zahvataju u taj materijal, a dim snaZniji bude
taj zahvat, tim ie biti i snaZnija odjeka u narodnoj
du5i na korist dragog nam hrvatstva.
Eno velikom marljivo5iu pribranih isprava u
Radkijevoj zbirci, izdanoj g. 1873. od jugoslavenske
akademije pod naslovom: ,,Acta coniurationem bani
Petri a Zinio et Com. Fr. Frangepani illustrantia".
Tu je pribrana o Zrinskofrankopanskoj uroti gradja
iz deset arkiva i knjiZnica. Nekoje isprave nose oditi
biljeg du5manske zlonamjerne spletke, kojom se je
pospje5ivala Zinskofrankopanska katastrofa. Nekoje
opet stoje u oditom protuslovlju sa sadrZinom drugih
u istoj zbirci objelodanjenih izvornih isprava. Te ie
dobro doii povjesnidaru i beletristi, da razbijtt zlo-
namjerne izmiSljotine o karakteru Petra i Katarine
Zrinske i Frana Krste Frankopana, koje neki nje-
madki pisci uze5e kao osnovku svojem prikazu tih
na5ih velikana u najodvratnijem svjetlu. Tako je
primjerice pisac fundromana ,,Katakomben von Wien"
napisao i o Zrinskofrankopanskoj uroti i katastrofi
roman, u kojem je na osnovi materijala, pribrana u
bedkim arkivima, u najcrnjem svjetiu prlkazao Fran-
kopana i njegovu sestru.Katarinu, vjernu Zenu bana
Petra. Po svemu se vidi, da je imao u rukama tek
laZne i zlobne izvje3taje gradadkoga vojnoga vije6a,
kako je jedna takova listina uvr5tena u ekscerptu
i u Radkijevoj zbirci na str. 4tz. pod br. 586. U tom
izvje5taju okrivljuje se Katarina Zrinska,-dat na zlo
upu6uje svoju malu kierku Zoru Veroniku i da to
PrErRo Dr Znrn Col:rt, Cnr'avi^RIERo.E loNsl
BnNNo,
Itrenn or Srxr'b DI Svn MneSrr' Ce.snnrro,,
0 SraVcEnp Dt Cnovarn &^
GROF PETAR ZRINSKI
kao ban (podkralj) hrvatski.
270 JOVAN HRANTLOVIC
dini od nuZde, dok se iz pisama Katarine Zrinske na
kralja Leopolda i kneza Lobkovica, uvritenih u nje-
madkom originalu u istoj zbirci, jasno razabire bez-
smislenost i niskost te klevete. Iz tih se pisama naime
vidi, da je jadnoj Petrovoj i Katarininoj k6erci Zoici
Veronici u vrijeme boravka s majkom u tamnici u
Gradcu bilo tek deset godina.
Radkijevu zbirku lijepo popunjuju nalasci Rade
LopaSi6a u raznim arkivima, Stampani u XXIV.
knjizi ,,Starina", 5to ih je vrijedna na5a jug. akade-
mija izdala g. rB9r. Iz tamo priopienih isprava jasno
se razabire, da je Zrinskofrankopanska urota bila
mnogo bolje organizovana i zama5nija, nego li se je
to moglo suditi po prije iznesenim vrelima, i da je
njenom neuspjehu kriva jedino nespretnost i ne-
opreznost njenih vodja i nekih pomagada.To se naj-
bolje vidi po tom, 5to su po smaknula Petra Znn-
skoga i Kr. Frankopana savjetnici kralja Leopolda
morali mu savjetovati, da uznastoji udobrovoljiti
hrvatsko plemstvo i narod pomilovanjem nekih Zrin-
skovih kapetana i pomagada u urotu upletenih, kao
5to su primjerice Pogledi6'i Franjo Ivanovid. Ovaj
posljednji je pade, dobiv5i natrag svoj zaplijenjeni
posjed, postao grofom, jer je on bio potomak okidkih
knezova.
Iz Lopa5idevih priloga se vidi i to, da je i ka-
petan Bukovadki, taj glavni pouzdanik Petra Zin-
skoga, bio pomilovan, da je pade bilo naloZeno gene-
ralu Herbersteinu, da mu povrati sva njegova za-
plijenjena dobra, dim se iz Turske powati. Dakie su
na dvoru ipak uvidjeli, da poku5aji pregovora sa
Turskom graviraju i zavjerenike i one, koji su ih
radi tih poku5aja osudjivali i predali krvniku.
I za povjesnidara'i za beletristu zanimljivi su
i prepisi izvje5taja franceskoga poslanika na bedkom
dvoru Gremonvilla, Sto ih je za XIX. svesku zbirke
jug" akademije :,,Monumenta spectantia historiam
Slavorum meridionalium" prepisao na franceskom
jeziku iz pariskog arkiva i za tisak priredio akademik
Yaltazar Bogi5i6.
Osim tih vrela ima jo5 i drugdje dosta materi-
jala, Sto moLe posluZiti za beletristidku obradu
Zrinskofrankopanske urote i katastrofe.
Tadija Smidiklas veli na str. r89-rgo II. sveske
svoje ,,Povjesti Hrvatske" (Matidino izdanje g. r8Zg.)
dosloyce: ,,Kako je prije odsudesav svijet evropejski
odi upirao u bedki dvor, da vidi, Sto 6e uraditi sa
glavama urote, tako je sada glas o smrti njihovoj
pod krvnidkim madem zanimao sav sviet. U s v i h
skoro jezicih pisale se o tom poviesti
i davale slike o smrtiZrinskogaiFran-
kopana".
Lako se je domisliti razlogr, zaSto se je upravo
kod nas najmanje o tom u ono doba pisalo te nas je
u tom tudji svijet premaSio.
A ipak, ako je tko od naSih povjesnih velikana
zashtLio, da ga hrvatska pjesma i knjiga nikada ne
zaboravi, to su bili Zrinski i Frankopani, narodito
njihovi posljednji ogranci : Petar, Katarina i Fran
K. Frankopan, koji su i sami bili hrvatski pisci i pje-
snici. Dvor Zrinskog Petra bio je zakloni5temhrvatske
knjige i prosvjete. Sam Petar Zrinski dva puta je iz
magjarskoga na hrvatski preveo na magjarskom ori-
ginalu ispjevani ep svoga brata, hrvatskoga bana
Nikole Zrinskoga, koji je g. fi64. poginuo, ozledjen
od bijesna vepra u lovu kraj eakovca.
Kako je u Petra Zrinskoga bila pjesnidka duSa
i kako se je rado zalljetao u carstvo poezije, najbolji
je dokaz to, Sto je magjarski ep svoga brata o hrvat-
skom Leonidi, sigetskom heroju, dva puta na
hrvatski preveo. Jedan prijevod je todno po originalu
prepjevan. Nije Stampan, jer je prevodilac i sam
osje6ao.da ie biti mnogo zgodnije, da ga joi jednom
slobodno prevede. To je i udinio. Naslov je tomu
prijevodu:,,Adrianskog mora Sirena".
Pred samim prijevodom epa o ,,Obsidi Sigeta" dolaze
dvije originalne ljubavne pjesme, a poslije prijevoda
bratova epa pridodane su jo$ pjesme iz grdke i rimske
mitologije. Profesor Surmin veli o toj Petrovoj knjizi
na str. r34. svoje ,,Povjesti knjiZevnosti hrvatske
i srpske" (naklada knjiZare Kugli i Deutsch. U Zagrebtt
g. rB9B.), da se taj ,,pos&o Zrinskoga moZe prije
zvati parafrazom nego li prijevodom, jer na mnogo
mjesta ide svojim samostalnim putem, slave6i djela
junaka sigetskoga". Surmin nadalje veli, da je Petar
mnogo ljepde izrekao u predgovoru svoju nakanu,
nego li brat mu Nikola u magjarskom originalu.
Petar da se tu ponosi svojim patriotizmom, dega da
u Nikole nema. Petrova pjesma da je smjera hrvat-
skoga, namijenjena hrvatskomu narodu. On je po-
ne5ta izostavio iz originala a poneita mu dodao, a
donekle original preinadivao, ali da vza sve to djelo
,,nije od velike vrijednosti ni po nutarnjem sastavu
ni po vanjskom ob1iku".
Milivoj Srepel izlai,e u gore spomenutoj radnji
o ,,sigetskom junaku u hrvatskom pjesnidtvu", u
koliko je hrvatski pisac Ivan Smoljanii utjecao na
taj prijevod Petra Zrinskoga.
Simo Ljubid u svom ,,Ogledalu knjiZevne po-
vjesti jugoslavenske" (Rieka g. 1869.) u II. svesci na
str. 5o5. spominje oba prijevoda Petrova. ,,Adrian-
skoga mora Sirena" veli da je Stampana g. 166o. u
Mletcima na 84 arka i 338 strana - u 15 pjevanja.
Rukopis onoga prvoga doslovnoga prevoda, duva se
u bedkoj' dvorskoj knjiZnici pod br. ro.rz2. Ljubid
 USKRSLA SLAVA. 27r

veli, da je Kukuljevidev prepis toga rukopisa ne- a neke da su ispjevane prema talijanskim pjesmama,
todan. Sto ih je nadvojvoda Leopold Vilim, sin cara Fer-
Petar Zinski kao i i:ena mu Katarina i Sura dinanda II. tiskao u Bruselju 1656. Ostavio ih je
Fr. Frankopan pjevali su i pisali narjedjem kajkavsko- Frankopan u rukopisu ; a pridometnute su im u
dakavskim. izdanju od g. r87r. i nekolike narodne pjesme (Povjest
Da se vidi verzifikacija Petrova, evo jedne kitice knj. hrv. i srp. str. r34).
i z n j e g o v ep j e s m e : , , S i g e t s k i Zrinski Mi- Komu nije poznata junadka Frankopanova da-
l<1o5": vorija : ,,Na vojsku, na vojsku vitezi valjani-",
Ko Hektor destiti Troje obranitel ! 5to ju je tako zgodno prema sadrZaju uglazbio naS
maestro Zajc? | Isto tako mu je puna Zivota i vatre
Ja sam obraniti slavni Siget hotel,
I pod njim umreti i napitnica, Sto ju je Senoa uvrstio u svoju ,,Anto-
logiju" na str. 93. Evo jedne kitice iz te napitnice :
U Senoinoj ,,Antologiji hrvatskoga i srpskoga ,,Nek nam prodje miso nujna, - Todi da5u vinca
pjesnidtva" (Matidino izdanje g. 1876.) uvr5ten je rujna, - Da se srce razveseli, - Dobra volja k nam
na str. 327. jedan epigram od Petra Zrinskoga, koji preseli. - Sto teLaci pridjeljuju, - Nek leZaci na-
podsje6a na poznate Gunduliieve stihove : ,,a u vi- sladjuju". - Dakako u mladog Frankopana najjade
sociehgora vrhe - najprie ogljeni tries udari". - je razvita erotska poetska Zica. NjeZne su njegove
Evo toga Petrova epigrama,u kojem kao da je opjevao ljubavne pjesme i pune Zara. Senoa je uvrstio jednu
i svoju sudbinu : ,,Najgu56e Zestoke - jele vjetri na str. 49. svoje Antologije: ,,Vjeruj, Fili, da te
viju ; - vi5nji turnji gornje - ve6 mahe poimlj,r. - sluZi - Ne hinbeno, - vei srddeno,- Koj ti Salje
I gore visoke - najve6e strele biju ; - U doline dragoljubi".
nizoke - Treski ne dospiju". Kako je u mladog Frana Frankopana bila Larka
I Katarina Zrinska bila je hrvatska spisateljica du5a i kolikim je i:arom ljubio svoju Zenu Juliju,
i pjesnikinja. Ona je napisala za hrvatske Zene hr- rodjenu Talijanku, knjeginju Nari, najbolje se raza-
v a t s k i m o l i t v e n i k :, , P u t n i t o v a r u 5 " . N a p i s a n bire iz talijanskoga pisma, kojim se od nje pred
je u Ozlju gradu i Stampan g. l64r. u Mlecima. svojim smaknuiem opra5ta. Pismo je pisano u tam-
Napisala je taj molitvenik, jer joj je i:ao bilo, da se nici u Bedkom Novom Mjestu dne zg. travnja r67t.,
izmedju svih jezika ,,najmanje hervackoga ovo doba a uvr5teno je u Radkijevoj zbirci isprava o Zrinsko-
Stampanihknjig nahodi". Sabrala je u tom molitve- frankopanskoj uroti pod br. 36t(z) str. 55r. odmah
niku iz raznih vrela molitve, - po svoj prilici izinje- poslije istodobno pisanog opro5tajnog pisma Petra
madkoga i talijanskoga originala. Iz njezinih sadu- Zrinskoga, kojim se opra5ta od Zene Katarine. To
vanih pisama na njemadkom jeziku na kneza Lobko- Petrovo, hrvatskim jezikom pisano pismo, po vi5e
vica i cara Leopolda se vidi, da je znala njemadki. puta je vei Stampano; doista bi bilo vrijedno, da
Nema sumnje, da je njoj u njezinim knjiZevnim rad- se prevede iz talijanskoga na hrvatski i Frankopa-
njama i5ao na ruku koji od hrvatskih odgojitelja novo opro5tajno pismo. Evo nekoliko posljednjih re-
njezine djece, poimence Ivan Smoljanii, odgojitelj daka iz originala: ,,Senza piir, Giulia mia cara !
njezina sina Ivana Antuna, kasniji biskup Senjski. addio ; mondo addio. Io ti vissi affettionato consorte
(Vidi Smidiklas ,,Povjest Hrvatska" fI. sv. str. 264.) in questo mondo, ti sar6 nell' altro fedelissimo inter-
Senoa je u svojoj ,,Antologiji" uvrstio i jednu cessoreapressola Maestd divina. Resto per sempre,
pjesmu Katarine Zrinske, ispjevanu u dast ,,S t. Giulia mia cara ! Tuo affetionatissimo e fedelissimo
B a r b a r i" (str. 84.). Evo iz te pjesme jedne kitice : consorte, Francesco Frangipane".
,,O Barbara na sve strani - Nas na smrti naSoj Takove su eto pjesnidke du5e bili posljednji
brani, - I boZjim tilom nahrani, - Da nas huda Zrinski i Frankopani, pak je vei i zato duZnost hr-
smrt ne rani". - vatskih pjesnika, da na njih ne zaboravljaju i da im
Fran Krsto Frankopan, brat Katarinin i Surjak u stihu i prozi uvijek svjeZom drZe didnu uspomenu.
Petra Zrinskoga, bio je lirski pjesnik. Njegova lirika A sada da vidimo, kako im se je u tom pogledu
puna je mekih, njeZnih ali i krepkih patriotskih do sada oduZilo hrvatsko pjesni5tvo.
akcenata.Njegove pjesme pod naslovom :,,G a r t I i c
(vrti 6) za das kratiti", p o d e l es u , k a k o l i j e p o II.
veli T. Smidiklas, cvasti na slobodi, ali su docvale Dr. Velimir Dei:eli.( pribrao je vrlo velikom mar-
istom u tamnici : ,,u obladnih dnevih i urah nesretnih". ljivo5Cu obilnu bibliografiju povjesnih i knjiZevnih
Surmin veli o njima, imaju6i na umu izdanje od djela, Sto se bave Zrinsko-Frankopanskom urotom
g. r87r., da u njima ima velik dio originalnih pjesama, i katastrofom.Iz te bibliografije se vidi, da je sudbina
 JOVAN HRANTLOVTC
i katastrofa posljednjih Zrinskih i Frankopana doista
zanimala sav prosvijetljeni evropski svijet. Vei sama
ta bibliografija, kako je do onda, kada sam ju ja
dobrotom sabirada letimice pregledao, bila pribrana,
dokazuje, od kako je znamenita dojma bil:r Zrinsko-
Frankopanska urota ne samo na savremenike Ve6
i na kasnija pokoljenja do danadnjegadana.
Uza sve to naSe narodno pjesnidtvo
ni je tu urotu i katas tro f u posl jedn jih
Zrinskih i Frankopana op jevalo, kako
su opjevani drugi znameniti dogadjaji naSe povjesti.
To je razumljivo, kada se uzme na um, da je pogibija
Zrinskoga i Frankopana na dne 3o. travnja t67t.
upravo prenerazila hrvatski svijet, te je narodna
duia na glas o njihovoj smrti bila kao skamenjena
i poni5tena,pak senitko nije osmjeliodati srcu odudka.
Osim toga postarali su se neprijatelji Zrinskih i Fran-
kopana, njemadki generali, a i domaii njihovi duS-
mani, poimence grofovi Erdedi, da ih omraze pred
narodom kao izdajnike krS6anskevjere, jer da su
pokuSali dovesti Turdina u Hrvatsku. Treba uzeti
na um duh onoga vremena, da se uzmogne ocijeniti
dojam takove objede na Siroke slojeve naroda.
Osim toga su njemadki generali doslovce pro-
vadjali posljedice smrtne osude hrvatskih mudenika,
nastojedi, da im se, kako je osuda glasila, izbri5e
ime i zatre uspomena u narodu. Smidiklas pi5e na
str. rgo.II. sv. ,,PovjestiHrvatske", da je u Hrvatskoj
ve6 od g. 167o., dakle prije osude, tekao medju se-
Ijadkim pukom glas, da 6e se Zrinski vratiti u svoju
banovinu, ali da su carski generali prona5li, da treba
taj glas suzbiti. Oni su, kako pi5e Smidiklas, i ne
pitaju6i biskupe, zapovijedali Zupnicima, da s pro-
povjedaonice narodu oglase,da Petra Zrinskoga viSe
ne bude u Hrvatsku. ,,Zamor puka hrvatskoga vei
je bio zamuknuo, kada je dospio izvjestan glas, da
su poginuli". Nijednim slovcem nije kralj toga na-
rodu ni staleZima proglasio.
Ovaj Smidiklasov pnkaz onda5nje situacije naj-
bolje razjainjuje, kako to, da narodna pjesma nije u
ono doba opjevala i oL,alllaposljednje ogranke dvaju
najmogudnijih velika5kih rodova. Nije se smjelo ;
a osim toga su neprijatelji Zrinskih i Frankopana
uznastojali, da narodnom srcu barem na das otudje
i omraze njihova imena. Iz toga doba potide po svoj
prilici i ona odulja sramotna pjesma nekoga ano-
nimnog podlog kukavelja, kojom taj podlac baca
sjenku na viteSku Zenu Petrovu : Katarinu Franko-
panku. Ta pjesma Stampanaje u ,,Arkivu" IX, r8o,
a spominje ju i Simo Ljubii u svom ,,Ogledalu knji-
ilevne povjesti jugoslavenske" (knjiga II. str. 5r9.).
Du5mani Petra Zrinskoga dobro su znali, koliki je
upliv imala lijepa, duhovita i vite5ka kierka Vuka
Frankopana na svog mluLa, bana Petra Zrinskoga,
zato su o njoj raznosili najruZnije glasove i stranim
svijetom i hrvatskim narodom. Tako je u okolini
Ozlja-grada ponikla prida, da je Katarina izdala
svoga brata i mri,a i da se je onda u odajnosti bacila
s prozora grada Ozlja u Kupu. (Gl. Surmin : ,,Povjest
knjiZevnosti" str. r3o.)
Senoaje u svojoj ,,Antologiji" na str. rgg. uvrstio
jednu narodnu pjesmu iz Vinodola, kojoj je predmet
jedan san o Zrinsko-Frankopanskoj katastrofi. Tu se
medju inim veli, da su Zrinski i Frankopan poSli na
poziv NadaZdijevu Bed, da mole cara za oproitenje :
,,Pridu na dvor Tantipuhoviiu (?) - Pa se ote s njime
pomiriti. - On im mlade odsikao glave. - Dojdu
glasi caru gospodinu,- Da su mladi ludo izginuli. -
Mili boZe duda velikoga, - Car se dudi i zemlja se
trese, - Da pogibu dva siva sokola, - Bane Zrinski
i kneZe trzatki, - Ki su mnogo Turak pogubili, -
Mnoge bile grade pridobili". -
Sva je prilika, da i ta narodna pjesma poti(,e iz
ranijeg doba. Starija od nje nije do sada poznata.
Odito je, da su razni poku5aji,da sena narodnu opjeva
Zrinsko-Frankopanskakatastrofa, mahom novijeg po-
rijekla, od sedamdesetihgodina amo, kada se je raz-
mahnuo kult hrvatskih mudenika punim jekom.
Takovih poku5aja iz novijega doba ima viSe. Spo-
minjem pjesmu: ,,Smrt Petra Zrinskoga
i Frana Krsta Frankopana" - hrv. na-
rodna pjesma - Stampana u suiadkoj ,,Slobodi"
u broju 52. od g. rBBo.,i u narodnom stilu ispjevanu
pjesmu
v i 6 a", Stampanuu Slobodi br. 5r. od g. rBBr.
Ovakovih poku5aja imade i viSe, ali svi nose na
sebi obiljeZjenovijeg doba i novijih pogledanaZrinsko-
frankopansku urotu.
Ali ako i nema narodnih pjesama o posljednjim
ograncima Zrinskih i Frankopana, njihova uspo-
mena ostala je i,iva u narodu. Trebalo je samo, da ju
zvuci umjetnidke lire probude na Zivot. To je u ve-
likoj mjeri i udinjeno, narodito amo od godina se-
damdesetih, od izdanja Radkijeve zbirke isprava o
Zrinsko-frankopanskoj uroti i poslije dirljivog Kumi-
di6evog romana, odevidno napisana pod dojmom
ditanja isprava objelodanjenih od Radkoga, Lopa5iia
i BogiSiia. I(umidi6 je taj roman, o kom ie biti kasnije
govora, podeo g. r89z. objelodanjivati u ,,Domu i
Svietu", odakle je kasnije pre5tampan i po vi5e puta
izdan u posebnoj knjizi.
Ne spada u okvir ove radnje, da navedem ba5
sve, Sto je u umjetnom stranom i domaiem pjesnid-
tvu izi5lo u stihu i prozi o Petru Zrinskom i Franu
K. Frankopanu. To je pobiljeZio dr. V. DeZelidu biblio-
grafskom svom sastavku, koji izlazit ovom Zborniku.
 USKRSLA SLAVA. .73

Ipak lreba da se osvrnem u velikim potezima na ufaS, bane, u pomoi nim5ku, - da od nje primi5
znamenitije pjesmotvore i beletristidke proizvode. Tvoju sri6u Zrinsku, - Viruj Nimcu, kako suncu
Tu treba na prvom mjestu spomenuti ,,T r u b- zimsku: - Od njega moi imaS, kad primei smart
lju Slovinsku" od Vladislava Mende- tminsku". Eugen Kumidii nije doista mogao zgod-
t i 6 a (g. 1665.),u kojoj dubrovadki pjesnik slavi bana nijih stihova na6i za predgovor svomu romanu, nego li
Petra Zrinskogate veli o njemu, da je pun svih uresa, su ti stihovi bana mudenika.
koje mu dadoie: nauk, narav i nebesa. Slavi ga radi Od ilirskih pjesnika nije se ni-
njegova vite5tva i junadtva i veli, da bi ,,davno u jedan osvrnuo na Zrinskof rankopansku
valih potonula Italija, o hrvatskih da se Zalih more u r o t u i k a t a s t r o f u . N i j e d u d o ,S t os e n i m e d j u
otomansko ne razbija". Preradoviievim pjesmama ne nalazi ni spomena o
Poslije te najstarije poznate umjetne hrvatske banu Petru, ni o njegovom Suri Frankopanu, ni o
pjesme, ispjevane u slavu Petra Zrinskoga, nastaje banici Katarini Zrinskoj. Kao carski austrijski dasnik
dugadka stanka, isprekidana tihom tugom i uzdi- nije on dirao u taj tragidni predmet. U prvoj pot-
sanjem nad grobom mudenika, poginulih pod krv- punoj zbirci njegovih pjesama, Sto je izi5la g. 1873.
nidkom sjekirom u Bedkom Novom Mjestu. Tim vi5e pod redakcijom Radkoga i drugova, Stampana je na
je zloba njemadkih njihovih du5mana nastojala, da str. 16o. njegova divna oda sigetskomu junaku, u
potamni sjaj njihovih imena medju savremenicima. kojoj je dao oduSka svomu odudevljenju prema rodu
To im nije ipak po5lo za rukom, kako svjedodemnoge Zrinskih. Ostao je i fragmenat njegove pjesme o
njima u slavu napisane pohvale u stihu i prozi na Krsti Frankopanu, Stampan u izdanju od g. 1873.
raznim jezicima. Dokle je i5la zloba njihovih osu- na str. 376.
djivada, najbolje svjedodi epitaf, 5to ga je jedan od Tek u sedamdesetim godinama oZivljuje kult
njemadkih sudija Zrinskovih, Krsto Abele, sastavio bana Petra, i Frana Frankopana i sestremu Katarine.
kano nadgrobni natpis nad njegovim grobom, dok G . t 8 7 2 . i s p j e v a oj e A u g u s t Senoa divnu ele-
jo5 i nije osuda ni izredenani potvrdjena bila. Taj giju :,,N a O z l j u g . a d u " . S t a m p a n aj e n a B o - B z .
na latinskom jeziku sastavljeni epitaf priloZio je strani njegovih ,,Izabranih pjesama" u Matidinom
Abele svomu votu o krivnji i kazni Petra Zrinskogar. izdanju iz g. tBBz. Sto ju dovjek viSe dita, sve vi5e
Taj votum i epitaf Stampani su u Radkijevoj zbirci osje6adojam milotuZnih uspomena,Sto ih ta Senoina
na str. Sr9-527 pod br. 618. Evo toga epitafa : pjesma izaziva. Tu je u kratko zbita elegidnaslika
sudbinei povjestiZrinskogroda. U zvonkim, krepkim
,,Mirandum! ante annum venisti ha uce Viennam
jambskim desetercimaiznosi nam genijalni pjesnik
Nunc in ea ad mortem diceris esse reus.
povjest najodlidnijeg hrvatskog velika5kog roda, a
,,Sorsbona,nil aliud" quondam proferre solebas,
onda na kraju, na vidiku njegove katastrofe i rasula,
Dicere nunc poteris : ,,mors bona" nil aliud.
obli5ega suzei on gorko pladenad sudbinom Zrinskih.
Hic jacet in tumulo Petrus cognomine Zrtn:us,
U pjesnidkoj vizlli oZivljuju nam pred okom pono-
Qui fuit ante heros, proditor ast patriae. siti ozaljski dvorovi, ,,ta kolijevka hrvatske misli,
Ergo diem ante ocasum non laudare viator.
ta mogila hrvatske slave". Prolaze(i kroz puste dvo-
Convenit, est etenim regula falsa, semel,
rane ozaljske gradine, kao da duje glasove ,,jadranske
Qui bonus existit, quod talis desinat esse. sirene", pjesmotvora Nikolina i Petrova ; kao da u
Felix perpetuo, qui bonus et pius est".
tom carstvu starodavnih sjena vidi darobnu sjenu
(Za 6tdo baS na taj dan (rB. aprila) pred godinu dana Jelene Zrinske i dugi niz Zrinske gospodei gospodja.
do5ao si u Bed, a sada ie5 u njem biti progla5en
krivcem. Prije drugadije nisi obidavao govoriti nego : ,,Da, tu vam zibka, stol i odar bili,
Tu nicale vam suze smieh i pjesme
,,dobra li udesa", - a sada ni5ta drugo ne moZeS
Tu hladio vas svjeZi zrak taj mili,
redi : nego ,,dobra li je smrt". Ovdje u grobu leZi
Iz ove gorske kriepljaste se desme.
Petar, prezimenom Zrinski, - koji je nekod bio
euj i zvonce sa breZuljka malo,
heroj, a sada je eto izdajnik domovine.Nemoj dakle,
Na molitvu to zvonce vas je zvato"
o putnide, hvaliti dan prije zalaska: dogodi se, ta-
. ,,A sada?- jeknuh - ,,pjesme,pride, bajke"!
kovo je naime krivo pravilo, da tko je jednom dobar
I plakah gorko ko na grobu majke".
bio, prestane takovim biti. Uvijek je sretan, tko je
dobar i poboZan".) A taj plad genijalnoga pjesnika sugestivnom
Doista pisac toga epitafa nije bio ni dobar ni snagom potresa duSu ditatelja te u svakom pogledu
poboZan.Kao da ga je Petar Zrinski u duhu gledao sjajne elegije i jedva je mogude tu pjesmu bez suza
ve6 onda, kada je pisao svoje stihove : ,,Ako se pak proditati.
Posliednji Zrinski i Frankopani. 35
274 IoVAN HRANILOVIC
Pod dojmom te Senoine elegije gubi se i dojam
e l e g i d n i ht r i : a l j k a I v a n a Kukuljeviia nad
,,Zrinskom g r a d i n o m " i , , P e t r o m Z r i n-
skim" u njegovim,,Povjestni- p jesmama",
Sto izidjoSeg. 1874.Te povjesnepjesmesu za pravo
samo ponovljene ,,Slavjanke", kojima su dodane
pjesme o znamenitijim hrvatskim ljudima i juna-
cima, a ispjevane su poznatim elegidno-refleksivnim
nadinom, i isprepletene povjesnidkim uspomenama.
eitaju se kao tuZaljke nad grobovima, zato im je
i dano skupno ime ,,Grobovi hrvatski".
G. rBBz. objelodanioje fvanov sin B oi,idar
K u k u l j e v i 6 u b r . t 7 . , , V i e n c a "j e d n u o d s v o j i h
formom i sadrZajem najuspjelijih pjesama pod na-
s l o v o m :, , I v a n A n t u n Z r r n s k i " . T o j e o v e 6 a
epska elegija, Stampana na prve tri strane spome-
nutog broja ,,Vienca" od g. rBBz. U njoj nas pjesnik
uvodi u tamnicu jedinca Petra i Katarine Zrinske,
Ivana Antuna u Kufsteinu. Pjesnik stoji na stano-
vidtu, da je Ivan Antun doista poludio i umro u
Kufsteinu, kako to misli njegov otac Ivan Kuku-
ljevi6,ane u Schlossbergu,kako to pi5e Smidiklas.-
U BoZidarovoj pjesmi prida Ivan Antun Gnade svojoj
miljenici Mari, k6erci tamnidarevoj, dirljivu povjest
svoje sudbine i dvadesetgodi5njegatamnovanja. To
je kratka povjest tuZne sudbine posljednjlh Zrino-
vi6a i Frankopana. Osobito je lijepo pjesniku uspjelo
ono dirljivo mjesto, gdje opisuje Ivanov bijeg iz
tamnice i dolazak pred dvor svoga oca: eakovac:
,,Na vratih kucnuh, glas zaori : Tko si? - Go-
spodar tvoj sam -dlLi gvoZdjeto ! -" Otvorio mi, -
tudjin bjeSekleti ; - Protrnuh: ,,Kako amo dodje ti ?
- Zar ja ? ie strai,ar,- sad 6eSrazumjeti. . ." -
Ko biesanlave dvoranamaletih: - Sve pusto prazno,
- kud je zLato,sjaj? - Kud oruZje? kud slike? boZe
sveti - Sve odnie gladni vude, Niemac taj" . . .
I onda istim elegidnimtonom pripovijeda bijedni
jedinac Petrov, kako ga ponovno odvedo5e u tam-
nicu i kako mu pogubi5e na stratiStu oca, a pripo-
vijedajudi to pada u odaj i ludilo.
Tu se naglo svr5uje ta dirljiva pjesma i pjesnik
joS dodaje:
,,Junaka nema sad hrvatskih viSe,
Ali hrvatska t Lilah krvca vri
I jo5 nam srce bije, du5a di5e
I budi sviest se, Zivi joS smo mi".
Pjesma podsje6a na Drago5i6evu dramu ,,Po-
sljednji Zrinskl".I u njoj, kao i u Drago5iievoj tra-
gediji, dolazi Ivan kao ljubavnik tamnidareve kderke;
samo se ona u Kukuljevi6evoj pjesmi zove Mara, a u
Drago5i6evoj tragediji : Klara.
Do sada jo5 nitko nije ispjevao formom i sadr-
i;ajem krasnije i dirljivije pjesme o sudbini posljednjih
Zrinskih i Frankopana,nego li je pjesmaAndri je
Palmoviia p o d n a s l o v o m, , Z o r a V e r o n i k a
Zrinska". Stampanaje prvi put u ,,Viencu"
g. rB7B., a poslije je po drugi put Stampanau Fol-
negovi6evom izdanju Palmovi6evih pjesama (tisak
A. Brusine,Zagreb rBB3.)na str. ro6-rrg. Tu divnu,
neSto teSko razumljivu pjesmu, treba po vi5e puta
ditati, da dovjeka proZmu sve njene dirljive krasote.
Estetske njene vrline istumadio sam op5irnije u ovedoj
svojoj studiji ,,O pjesmama Andrije Palmovi6a",
Stampanoju Balkanu g. 1886.To je oveii pjesmotvor,
razdijeljen u IV odjelka, puna neobidno krasnih i uz-
viSenih sentenca i misli i uzoritih sjajnom dikcijom
zaodjenutih slika. Po konstrukciji i donekle po iz-
vedbi podsje6a na Byronova SuZnja Chilonskoga,
samo Sto joj je sadrZina elegidno-historijska.Tu je
u dirljivoj tuZaljci mlade koludrice, najmladje kieri
Petra Zrinskoga Zore Veronike, u elegidnom svjetlu
iznesena sva junadka i tragidka povjest Zrinskog
roda zajedno sa katastrofom bana Petra, Katarine
Zrinske, brata joj Frankopana i ostalih dlanova obi-
telji Zrinskih. To je dirljiva elegija te obitelji, u
kojoj ima na pretek biblijski uzvi5enih slika. Puna
je duboke filozofije, sjajne metaforike i snaZneplastike.
U prvom dijelu uvodi nas pjesnik u samostanske
zidine, da sluiamo tuZaljku mlade koludrice ZoreYe-
ronike nad tragidnom sudbinom svojih roditelja. To je
sinteza njihove tragike, okupana u suzama njihove
kieri. U II. dijelu iznosi se elegidnim svjetlom osvijet-
ljena idila boravka kieri Zrinskove u odinskom domu.
Taj je odjelak zavr5enpsalmistidkim zanosomi tugom :
,,PreZeljnamajko ! u suZanjskuklietcu
Zavukode te prekrvnici zli,
Razbijaju6 ti o kamenje dje.-cu:
Ko sionskoj ta vavilonska k6i".
Ne podsje6aju li nas ti jedinstveni stihovi na
onu biblijsku : ,,Na rijekah vavilonskih - tamo sje-
d j a s m oi p l a k a s m o . . . "
Poslije tih stihova, punih duboke tuge, dolazi
idilska slika ljubavi u laganim osmercima, kao iz-
mjena u najzgodniji das, da tuga ne presvoji du5u
odajem. Zatim opet dolaze sumorni jambski osmerci,
puni elegidne sjete i boli.
U tre6em dijelu izna5a se u zgodno izabranim
momentnim slikama povjest pojedinih junaka iz roda
Zrinskih sve do junakovanja bana Petra Zrinskogtr.
U IV. je dijelu pjesnik pokazao svu snagu svoga
pjesnidkoga, estetikom proslavljenog ukusa. To je
opis same pogibije Zrinskog i Frankopana na stra-
ti5tu. U polusvjetlu iznose se silhuete i scenerija
smaknu6a posljednjih Zrinskih i tr'rankopanskih veli-
kana. Divnom dikcijom prekriva pjesnik posljednje
trzaje tragidnoga svr5etka hrvatskih mldenika. Samo
 USKRSLA SLAVA. 275

smaknuie nije opisano, - ali je opisan onaj mo- u zakletvi zavjerenika, i podsjeia na zaklinjernje
menat, kada je smaknu6e dovr5eno. UZas toga mo- Hanibalovo pred ocem Hamilkarom u pjesmi ,,H.."-
menta ublaZen je poezijom ljubavi, ovitom oko nibal" od Danila Medi6a, koju su ve6 mnogi kod nas
zlatom izvgzenih marama, kojima su mudenicima poku5ali imitovati, ali ju nitko dostigao nije.
bile za vrijeme smaknuia povezane odi. Dotidni sti- Kratka je ali dirljiva pjesma Gj ure Arn ol da
hovi opetuju se: o istom predmetu. Naslov joj je ,,J a zn a d e m
,,Odsloniv rubac oko glave sviti, p jesmu...", a uvr5tenaje u njegovoj zbirci,,eez-
Sav krvav sada; zlalom pre otkivan, nu6a i ma5tanja" u ovogodiSnjem l\{atidinom izdanju
az blaLen uzdah blaZenom darivan: na str. J5. Pjesma se dita kano elegidni momentr.ri
utkivala ga ljubav Zarkom niti". refleks na tragediju Zrinskoga i Frankopana. ,,Ntr-
SAm zavr5etak zbit je u dva vizionarna, pro- u m i l i s u , n a r o d s v o j , - d a s a m i k s r e i i v o d e ; i s p r e -
rodka stiha, koja se plamenim slovima urezuju u mali su tajno boj - Za zlatni sjaj slobode. - AI u to
hrvatsko srce : ,,Hrvati bra6o ! mnogi jo5te kriZ nas dunu vijor zden - i s tajne odnie velo - U isti
deka.- Sirenetudje bjeZmo z bliza i daleka !" pak se smrklo tren, - i okrunjeno delo. - I bljesnula
Izradjuju6i ovu pjesmu, pjesnik se je sluZio spi- je munja - ne, - Zavitlan mad u biesu ; - Sko-
sima Kukuljevi6a i Lopaiiia, kako to vidimo iz opa- trljale se glave dvie, - Da trunu skup u liesu. -
zaka pod pjesmom. Tako se u jednoj bilje5ci po Zapanjio se narod mek - I skru5io duboko
Kukuljeviiu veli, da su iza bune (Zrinskofranko- Ja znadem pjesmu, s koje viek - Orosi mi se oko". -
panske)komorski dinovnici razbacali kosti Zrinskih. U toj posljednjoj kitici jo5 jednom odjekuje akord,
Steta je, da je Palmovideva pjesma ,,Zora Ye- s kojom je ta pjesma zapo(eta: ,,Ja znadem pjesmu,
ronika Zrinska" premalo Sirim slojevima naroda po- s koje viek - Orosi mi se oko - - Bijahu dva ple-
znata. Posebice pre5tampana, historijski i estetski mi6a tek - A svaki ditav soko".
istumadenai zgodno ilustrovana, ona bi mnogo do- I u toj pjesmi vide se sve karakteristidne vrlinc
prinijela i popularitetu pjesnika Palmovi6a i kultu Arnoldova pjesnikovanja : preciznost, adekvatnost
Zrinskihi Frankopana.Bi li se zato naiao nakladnik? ! forme i sadrZaja i originalnost zami5ljaja i dikcije.
Ne bi se pokajao. Priznajem, da za pjesmama Palmovi6a, Haram-
M n o g os u p o p u l a r n i j ed v i j e p j e s m eA u g u s t a baiida i Arnolda daleko zaostaje moja elegidna pjesma
HarambaSiia, p o s v e d e nues p o m e nni a S i hm u - o katastrofi posljednjih Zrinskih i Frankopana, Sto
denika. Jedna je Stampana r 4 svesci ,,Hrvatske je pod naslovom ,,T r i s t z e" od5tampana za loled-
Vile" od g. rBBz. pod naslovom ,,M u d e n i c i", a nidtva Augusta Senoe u ,,Viencu", i spominjem ju
druga u ,,Slobodi" br. !2. od g. rBBz. pod naslovom tek zato, jer je i ona dokazom, kako se je na5e pje-
,,Oraoisokolovi". U o n o j p r v o j o v e 6 opj j e s m i , sni5tvo u godinama sedamdesetim i osamdesetim Zivo
razdijeljenoj u dva odjelka, Haramba5i6 poznatim zanimalo probudjenim kultom hrvatskih mudenika
svojim lakim stihom u velikim potezima prikazuje, o d 3 o . t r a v n j a 1 6 7 r
viSe reflektivno-elegijskim tonom uzrodnu vezu i do- Osim ovdje spomenutih lirsko-epskih pjesama
godjaje Zrinsko-Frankopanskeurote, junadtvo Pe- poznatih na5ih pjesnika ispjevano je narodito u dnev-
trovo, ljepotu i umnost vjerne mu druZice Katarine, nicima i listovima stranke prava tamo od godina
zavjeru i zakletvu urotnika u dvorskoj kapeli u Kra- sedamdesetih sva sila narodito lirskih prigodnih pje-
ljevici, Narodito je ta zakletva, prlkazana u drugom sama, redovno Stampanih prigodom obnove sudbo-
dijelu pjesme, lijepo zamiSljenai izvedena. Zavrietak nosnog dana 3o. travnja t67r., kada pado5e u Bedkom
je sinteza epiloga i posljedic6"Zrinsko-Frankopanske Novom Mjestu glave Zrinskoga i Frankopana pod
urote. ,,Sve je proSlo. . . Ali s te vojne, - JoS Hr- krvnidkim madem. Veiinom su to pjesme anonimnih
vatom srce trne, - A pred okom du5e sdvojne - ili pseudonimnih poStovatelja i Stovateljica na5ih mu-
redaju se slike crne' - StratiSte je podignuto, - denika, nekoje pokazuju osim rodoljublja i lijepu
Crni sag ga krije grubi, - Niemac krvnik, zvjere pjesnidku du5u, ali sve su viSe manje ispjevane kao
ljuto, - Mudenikomglavu rubi. - Sve je pro5lo . . . prigodnice za izvjestan momenat. Takove su, - da
Kletom silom - Sred gradadkog samostana - Ka- samo neke iz velike mnoZine spomenem : ,,8 o i' e,
tarina s ierkom milom, - JoS za Liva zakopana ! - Ah danas" - od Ilrvatice (br.5r.,,Slobode"
A sin njezin Ivan Ante - Oj mante rr'e, groze, g . r B B r . ); , , O d z i v H r v a t a " ( , , H r v a t s k a "3 o . I V .
mante ! - A Hrvati? Suze liju, - Drugo niti ne r 8 7 r . ) ; , , M u d e n i c i " od Krunoslava (,Hr-
umiju". - vatsko Pravo" br. 44g.tBgZ.); ,,U p r e d v e d e r j e"
Sva je ta odulja pjesma - z6z stiha - ispje- o d K u m i d i 6 M a r i j e ( , , H r v a t s k oP r a v o " r 9 o 3 .
vana tako lakim stihom. Osobito je snaZna patetika b r . z z 4 o ) ;,,3o. avn
t r j o" od Krl e'z J et"o*-
276 IO\-{N
I . - I [ . ( , , H r v . P r a v o ' ,b r . z $ 7 . ) ; , , H r v a t s k i m
velikanom Petr:u Zrinskomu i Krsti
F r a n k o p a n u " o d M i r o l j u b a ( , , H r v .P r a v o "
1 8 9 6 .b r . 4 4 9 . ) ; , , I J s p o m e n h r v . t r t a v a "
od Peri5i6a (,,Hrv.Pravo" rgoz. br.44z.);
,,Hrvatskim mudenicima" od Spiri-
diona Petranovi(a ( , , H r v .P r a v o " 1 9 o 6 .b r .
3 1 3 6 . ;) , , S m r t Katarine Zrinske"
R o Z i 6 a (,,Hrvatska Domovina" rBB9. br. gB.) itd.
Razumije se, ima medju tim prigodnicama i pje-
sama ve6e pjesnidke vrijednosti, dok su u opie ti
Iirski izljevi vi5e manje pjesme u prozi ili proza u
stihu. Sami pjesnici nisu ih previsoko u literarnom
pogledu cijenili, pak su ih zato i davali Stampati u
politidkim dnevnicima kao ornamentiku uvodnim
dlancima na kobni dan 3o. travnja t67r.
III.
Od beletristidkih ve6ih i manjih proizvoda u
prozr, koje se bave Zrinsko-Frankopanskom urotom,
- u z d i i , es e n a d s v i m a r o m a n E u g e n a K u m i -
di 6a,,Uro ta Zrinsko-Frankopanska,..
Pravo govore6i i nemamo druge pripovijesti ni
romana u pravom smislu rijedi o tom predmetu.
Imade viSe manje dirljivo sastavljenih opisa smak-
nu6a i vi5e manje prozom napisanih lirskih tuZaljka
o tom, - ali to su redovno prigodni sastavci, u lirsl<o
ruho zaodjenuti historijski osvrti na Zrinsko-Franko-
pansku katastrofu, koji i ne spadaju u ovaj osvrt
na beletristidku obradu Zrinsko-Frankopanskeurote.
Kumidiiev roman,,Urota Zrinsko-Frankopanska"
naipopularniji je hrvatski roman i svakako najpopu-
larniji knjiZevni proizvod nepreZaljenog naSeg ro-
manciera. Napisan je taj roman poznatim umje6em
Kumididevim. Osebina mu je Zarko rodoljubno duv-
stvo i patriotska tendencija,kojom je proZeto,sjajni,
Livi, zanosni stil, poetska dikcija, Zivi opisi, plastidki
prlkazana scenerija, zanimljivost zapleta, vjerna do-
sljedna karakteristika, potresna efektnost pojedinih
momenatai nada sve todna izradbapozadine i milieua.
Upu5tati se u potanju analizu estetskih i knji-
Zevnih vrlina ovoga najpopularnijeg hrvatskog ro-
mana, znadilo bi zadirati u Livo, zdravo meso. Naj-
rjeditija i najbolja mu je kritika popularnosti tre6a,
za pravo detvrta naklada, i hiljade primjeraka, ko-
jima je u narodu taj roman ra5iren. Prevedenje na
njemadki i deSki.ee5ki prijevod od lijednika dra. Frana
Belohlaveka u dnevniku ,,eesk6 Noviny" bila je cen-
ztra zabranila. U novije doba pre5tampan je taj
Kumidiiev roman g. r9oo. u ,,Chicago-Slobodi"u
Americi, a g.rgo2. u ,,Slobodi", 5to je tada bila po-
tela izlaziti u Antofagasti u Americi (vidi Segvii -
uvod u Matidino izdanje Kumidiieve pripovijesti
HRANILOVIC
,,Jelkin bosiljak" g. r9o5. str. XXXIV.). S najveiim
pietetom duvam uvezani primjerak Kumidiieva ro-
mana, Sto mi ga je sAm pisac sa svoj om vlastorudnom
posvetom od 15. XII. r8g5. na dar poslao.
Po vi5e puta sam proditao neke partije toga
evangjelja sudbine posljednjih Zrinovi(a i Franko-
pana i svaki put su me se duboko dojmile te stranice.
od Kumidi6 se je marljivo pripravljao na pisanje
toga romana. Pomno je proditao historijski materijal
i isprave, sabrane i objelodanjene od Radkoga,Bogi-
5i6ai Lopa5iia. On je to sudbonosnorazdoblje u sve
tandine poznavao, kako to osim njegova romana i
drame ,,Petar Zrinskl" najbolje dokazuje njegov sjajni
p o l e m i d k si p i s : , , P . Z r i n s k i i Fr K. Fran-
kopan i njihovi klevetnici" iz g. r&gg.,
kojom se je oborio na dra. Mitroviia, koji je pokuiao
bio baciti sjenku na hrvatsko rodoljublje, znahj i
junadtvo bana Petra i Sure mu Frankopana. Taj
Kumidiiev spis, Stampanna Bz straniceosmine,obara
todku po todku klevete dra. A. Lj. Mitroviia i ostalih,
koji su bili poku5ali baciti sjenku na hrvatske mude-
nike. Ovdje spominjem, da su i srpski krugovi osu-
dili Mitrovidev atentat na Zrinskog i Frankopana.
Tako je neki N. u ,,Brankovu l(olu" od g. 1899.
s najve6om indignacijom osudio Mitrovi6ev pamfiet
5to je iziiao g r8qg. pod naslovom,,Ustri5ci iz hr-
vatske historije". I(ritidar u ,,Brankovu I(oiu" medju
inim veli, da je taj besmisleniatentat na hrvatske
mudenike ,,grijeh protiv zajednidkih ideala". I ,,Za-
stava" je osudila Mitroviiev poku5aj, da oblati uspo-
menu hrvatskih junaka i mudenika. U nekoliko na-
vrata osvrnuosam sei ja u listku ,,Vienca" od g. 1899.
na tu Mitrovi6evu infamiju. Ali to sve nije zanosnom
Omiru Zrinsko-Frankopanskih junaka, Kumidi6u, bilo
dosta, vei je on sio i za nekoliko dana napisao obranu
uspomene hrvatskih mudenika, punu temeljnih do-
kaza i Zive vatre. U toj svojoj knjizi polazi Kumidii
sa toga stajali5ta, da Petar Zrinski nije uglavio ni-
kakov savez sa Sultanom niti je bio saveznikom nje-
govim. On veli doslovce na str. 34. ,,Da je Petar
Zrinski u istinu ovakov ugovor uglavio, Hrvatska
ne bi bila predana Turkom na milost i nemilost".
Na str. 54. veli : ,,Nije istina, da su ikada izjavili
Zrinski i Frankopan, da su krivi, da su buntovnici,
da su s Turskom bili u savezu". Isto tako odbija
Mitrovi6evu tvrdnju, da su se Zrinski i Frankopan
kukavo ponijeli u tamnici i na strati5tu. Cituje, Stoo
tom piSe austrijski povjesnidar, gradadki profesor
dr. Franjo Kroner : da se je najodvaZnijena stra-
tiStu ponio Zrinski a s rezignacijom Frankopan.
Ovdje pripominjem, da je Kumidi<i mogao cito-
vati i savremenoizvje56emletadkbgposlanika,Stam-
pano u Radkijevoj zbirci na str. 587. pod br. .587.,
 USKRSLA
u kom poslanik pod dne z. svibnja 167r. javlja u
Mletke o smaknu6u te se tu medju inim veli za Fran-
kopana : ,,Il Frangipani fece l'ultimo atto con gene-
rositi et con corragio". O Zrinskomu nitko nije po-
kudao ustvrditi, da se nije upravo junadki ponio na
stratiStu.
Kumidi6 i u svom romanu i u svojoj drami
,,Petar Zrinski" stoji na stajali3tu, da Petar Zrinski
nije bio sultanov saveznik i da nije sklopio ugovora
sa Turskom. Kako je poznato, u tom se sa Kumidi6em
ne slaZu svi na5i historidari ni pisci. Tresii Pavidii
GROF PETAR ZRINSKI.
(Po litogratiji
pade svoju tragediju ,,Katarina Zrinska" osniva na
pretpostavci, da je Zrinski doista utanadio savez sa
sultanom. O tom, kao i o primarnosti invencije u
literarnoj obradi Zrinsko-Frankopanske urote bila se
je o g. r9oo. zapodjela i,iva polemika izmedju Kumi-
di6a,Tresidai Segviia. S g vi 6 je dao svoju ocjenu
" lebdila pred odima misao, da postane samostalnim
Tresi6evedrame Stampati najprije u br. 1348. i 1549.
,,Hrv. Prava", a onda od3tampati i u posebnoj knji-
i:ia g. rgoo. tiskom prve hrvatske radnidke tiskare.
Sje6amse, da je jednom prigodom na hodniku u za-
greb4dkom pozoriBtu pristupio k meni pokojni Ku-
SLAVA.
midid, te me zamolio, da mu redem svoje mi5ljenje o
toj polemici. Rekao sam, Sto mislim, da pitanje o
primarnosti prestaje, uzme li se na um zajednidtvo
historijskih vrela : Radkijeva zbirka.
I samoga me je zanimalo, koje je stajali5te na
osnovi vrela i isprava u Radkijevoj, Lopa5i6evoj i
Bogi5iievoj zbirci vjerovatnije, da li ono, da je doista
bio uglavljen ugovor izmedju Zrinskoga i sultana,
ili ono, da je cijeli prijegovor bio samo diplomatski
poku5aj sondiranja tla. Po istraZnim spisimau Zrinskg-
Frankopanskoj parnici i obrazloi:bi obtuZnice dalo bi
Leykumovoj u Bedu.)
se zakljuditi, da je de facto dokazano bilo, da j" op-
stojala formalna veleizdaja i ugovor izmedju sultana
i Petra Zrinskoga. Ali iz obrane Zrinskoga i Franko-
pana vidi se, da to nije sve tako, kako se u obtuZnici
veli. Smidiklas u II. svesci svoje ,,Povjesti Hrvatske"
na str. r7g. veli, da je Zrinskomu ve6 od dvie godine
kraljem ugarskim i da podigne zeta svoga Rakoczya
na kneZevski prijestol u Erdelju. On da je doista
poslao u Carigrad Bukovadkoga, da udini ponudu
sultanu, da mu ispuni te i;elje uz godi5nji danak od
278 JOVAN HRANTLOVIC
r2.ooo dukata ; ali se je nadao, da ie u svakom slu-
daju mo6i to poslanstvo pred kraljem opravdati time,
da ga je slao u korist Leopoldovu, kako je to bilo sa
grofom Rottalom u ime carevo ugovoreno.
Iz nekih listina, narodito iz dvaju pisama Petra
Zrinskoga na zeta Rakoczya, onoga od ro. oZujka
167o. i od zo oZujka iste godine, Stampanih u Rad-
kijevoj zbirci na str.69.-7r. i na str. Bz -83., vidi se,
da je ipak Zrinski imao od sultana obeianje, da 6e
mu priteii u pomo6, da ostvari svoj naum. Mogu6e,
da je i preko volje Zrinskoga poSao Bukovadki u
ugovaranju sa sultanovim pouzdanicima predaleko;
a ne treba smetnuti s uma ni to da su spomenuta
pisma Zrinskova na Rakoczya tek naknadno pre-
vedena valjda iz magjarskoga na latinski, moZda
i ne sasvim doslovno i todno. Ali bilo, kako mu drago,
stvar nije sasvim jasna, te je pjesniku dopuSteno iza-
brati ili jedno ili drugo od protivnih stajaliSta u toj
stvari ve6 prema svojoj svrsi. Za dramsku obradu
svakako je zgodnije stajali5te, da je doista postojao
sayez zmedju Petra i sultana. Dakako, ne treba za to
odmah misliti na formalni ugovor, niti treba za to
a priori proglasiti Petra Zrinslioga veleizdajnikom in
plena forma"et sensu. Treba ditati, kako ga i s te strane
brani njegov branitelj u parnici i kako danas tu stvar
prosudjuje nepristrani svijet, a narodito, kako se
iz raznrh dogodjaja vidi, da je i sAm car Leopold
po svoj prilici nedugo iza pogibije Zrinskog i Fran-
kopana uvidio, da je krivo bio obavije5ten i da su nje-
gova okolina i narodito perfidni knez Lobkovic, ili,
kako su ga zvali, knez Sagan, upravo htjeli, da ne-
stane Zrinskih i Frankopana. GrabeZljivi njemadki
generaii u Hrvatskoj bili su pohlepni na njihov
imetak, a carski ministri natjecali su se, da jedan
drugoga istisnu iz carske milosti makar i time, da
se istaknu kao zelozni duvari careve sigurnosti i ukla-
njadi svih dark i hipotetidkih pogibelji.
Kumidi6ev roman ne odstupa po gotovo ni u
demu od historije i ba5 u tom je njegova vrijednost,
da je te inade vedinom u potankosti poznate dogadjaje
znao originalno i zanimljivo prikazati, iznesavSi i nji-
hovu psiholo5ku uzrodnu vezu u poetskom svjetlu.
I arkoje tendencija odita, - roman je odrZan na visini
od podetka do kraja i ostavlja u duii ditatelja duboki
dojam. U njemu nema nevjerojatnih fantasterija ni
sentimentalne romantike, on djeluje svojom reali-
stikom i toplinom Kumidiieva individualiteta, Sto se
iz tog evangjelja sudbine posljednjih ogranaka Zrin-
skih i Frankopana odrazuje.
IV.
Sav proZet zanosom za junai.koga bantL Petra
i njegov rod, Kumidii nije mogao odoljeti srcu, a da
nam ne iznese i u dramskom obliku ne predodi svoje
ideale. G. r9oo. izi5la je tiskom i prikazana je prvi
put na pozornici rZagrebtnjegova d r a m a,,P e t a r
Zrinski". Njezin prlkaz bio je pravi triumf za
Kumidi6a, svakako viSe radi Zarkih patriotskih akce-
nata, kojima je prosjana, nego radi njenih dramskih
vrlina, ma da se mora re6i, da i u literarnom pogledu
spada u ponajbolje naSe historijske drame. I u njoj
se opaZaju sve osebine Kumidi6evog stila : jasnoia,
plastika, bujnost, otmenost patetike i IakoCa izra-
i:aja. - S tehnidkog i umjetnidkog gledi3ta dade joj
se Sto5ta prigovoriti : nema u njoj prave graduacije,
ve6'su to viSe odjelite, kronolo5ki porazredane histo-
rijske slike, ali se mora i to reii, da su sve te slike
uvijek zavr5ene zgodnom pointom, koja oznaduje i
zamjenjuje pravu dramsku graduaciju u razvitku
radnje. Petar Zrinski, kao protagonista Kumidiieve
drame, viSe je epski nego dramski junak, nema u
njega tragidne krivnje, kojom bi se dala njegova
katastrofa dramski do kraja provesti i obrazloi:itt.
Onako, kako ga pjesnik u ovoj drami prikazuje, nije
on ni kao drZavnik ni kao politidar uzviSen nad
svoju okolinu, viSe je patetidki deklamator nego djelo-
tvorni junak, po gotovo su djelotvorniji u dra"mi
Bukovadki i banica Katarina. Nije provedena kon-
trastika pojedinih lica, kako bi sukob po unutarnjoj
nuZdi postao neukloniv i neizbjeZiv. Za pravo t
drami i nema antagoniste glavnomu junaku ni pra-
voga sukoba i ukrStaj a oprednosti. Historijsko-politidke
iluzije suvi5e s1r za momenat bile zami5ljene, dakle
prolazne vrijednosti. Ali se mora priznati, da su dia-
lozi duhoviti, ako i nisu nakrcani antitetikom Seks-
pirske vrsti. Ali da je Kumidi6 napisao uspjelu dramu,
to najbolje dokazuje njezina triumfalna premijera
i repriza. Znao je pogoditi pravu Licu, znao je evo-
cirati slike, koje su uvijek od snaZnog dojma na hr-
vatsko srce.
Kumidi6 je najviSe doprinio razmahu kulta Petra
Zrinskoga, Frane Frankopana i banice Katarine, on
se je najljep5e oduZio njihovoj didnoj uspomeni. MoZda
su neka njegova knjiZevna djela, narodito ona, kojim
je vadjen predmet iz drage mu Istre i Primorja, u
literarnom pogledu nad djelima, kojima je proslavio
posljednje Zrinske i Frankopane ; ali budjenju patri-
otske svijesti doprinio je najvi5e svojim historijskim
romanima, narodito romanom o Zrinsko-Frankopanskoj
uroti. U tom je do sada ostao nenatkriljen, njegov
roman o katastrofi posljednjih Zrinskih i Franko-
pana ovjekovjedio je ne samo njihovu uspomenu, vei
i ime pisca toga romana. Ve6 je mnogo suza prolito
pod dojmom ditanja toga romana ; te suze su padale
na stranice toga romana, ali su i zalijevale poput
blagotvorne kiSice polje patriotskog nastojanja, ja-
 USKRSLA SLAVA.
dale patriotsku svijest i ukazivale joj putove, kojima
treba i kojima ne treba iii. east Kumidi6u, on je
svoj dug uspomeni naSih mudenika sjajno oduZio,
sjajnije nego itko drugi do njega.
G. rB9B. izi5la je u Stampi i nakladi Antuna
Scholza t Zagrebr knjiZica pod naslovom: ,,P o-
sljednji Zrinj ski", tragedija u pet
d i n a , n a p i s a oH i g i n DragoSii, str. n7.
Ta tragedija zaostaje po knjiZevnoj vrijednosti
za Kumidi6evom dramom ..Petar Zrinski" i Tresi-
ievom tragedijom : ,,Katarina Zrinska", ali je ne-
osporiv fakt, da ona s pozornicemnogo snaZnijedje-
luje na publiku nego li one dvije spomenutedramske
radnje. Tomu je uzrok efektnost pojedinih njezinih
snaZnih dramskih prizora, kakovima je Dragoii6eva
tragedija nakrcana, i zanimljivi romantidki zaplet
njenefabule. Radi tih istih razlogata tragedija ostavlja
ne samo na gledatelja ve( i na ditatelja dubok i po-
tresan dojam ; a po svemu se vidi, da 6e ona radi te
svoje dramske efektnosti ostati joS dugo kao stalna
pieca u hrvatskim pozori5nim repertoirima. Piscu je
odevidnoi bilo vi5e do te efektnosti i dojma na dita-
telja i gledatelja, nego li do velike pjesnidkei knji-
Zevnevrijednosti. Ali i s te strane mora mu se pri-
znati, da je pokazao, da je u njega snaZan dramski
dar i da zna, kako i dime se moZe proizvesti na gle-
datleja i ditatelja snaZani potresandojam. U tom je
moZda i pretjerao, ier iole meko srce i slabi Zivci
jedva mogu na6i odmora od silnih potresnih efekata
od podetka do kraja. Mora se priznati, da ta efektnost
nije po gotovo nigdje u DragoSi6evoj tragediji bru-
talna, da je sva tragedija odrLana na dolidnoj razini
romantidkeiluzije, da nigdje ne prelazi u banalnost.
U tehnidkom i umjetnidkom, a narodito u psiholo5kom
pogledu dade joj se dakako Sto5ta prigovoriti. Vr5ak
dramske radnje po nekoliko puta je izveden, i to ve6
na kraju drugog, zatim u malo ne ditavom tre6em
i detvrtom i petom dinu. Pisac se nije obazirao na
tehnidka pravila i na psiholo5ku nuZdu rasporeda
poznatih pet dramskih momenata,na rastenjedramske
graduacije do vr3ka i onda postepenonjeno padanje
do proceszrkatatze.
Sama fabula je i suviSe romantidno zami5ljena.
Jedinac sin bana Petra, Ivan Antun, Zivi u kuii krv-
nika svoga oca, biv5eg draguna Nijemca Ruprechta,
a pod paskom grofa Kacenstajnskoga. On provodi
ljubav sa Klarom, toboZnjom kierkom Ruprechtovom,
a u istinu sa kierkom hrvatske plemkinje, koju je
Ruprecht na jednoj pla6ki njemadke soldateske u
Hrvatskoj ugrabio. Ni Ivan ni Klara ne znaju, tko
je taj Ruprecht i koje je pravo porijeklo Klarino.
To znade samo starica Jela, Sto je s majkom Kla-
rinom doila u dom Ruprechtov. Ona to i kai:e Ivanu
279
i Klari, ali prekasno, onda, kada je vei Ivan iz usta
Gertrude, sestre Ruprechtove, doznao jedan dio te
tajne, da je naime Ruprecht krvnik njegova oca, a
mad, Sto visi umotan crnim velom u sobi Ruprechtovoj,
da je mad, kojim je Petar Zrinski u Bedkom Novom
mjestu pogubljen. Poslije otkriia te tajne Ivan se
osjeia jo5 nesretnijim, otudjuje se i od Klare, koju
dri:i za k6er Ruprechtovu. Istom u posljednjem dasu,
kada je poslije neuspjelog poku5aja oslobodjenja iz
zato(enja Ivan savladan od svojih duvara, doznaje
on od Jele cijelu istinu i Salje po Jeli na uspomenu
Klari zlatni krstii. Uz te tragidne evolucije ljubavi
izmedju Ivana i l(lare razvlja se usporedo spletka
mladoga Ulrika I(acenstajnskoga i druga mu, u krv
pokvarenoga viteza Konrada, da predobiju za Ulrika
Klaru i upropaste Ivana. Stari grof Kacenstajnski
znade, kako Ulrik (ezne za Klarom a jer bi ga htio
oZeniti sa nekom grofinjom Otilijom, poZuruje vjen-
danje Ivana sa Klarom. Dolazi do sukoba izmedju oca
i sina, i otac napadnut i uvrijedjen od sina umire,
proklinjudi Ulrika. Svi ti potresni prizori razvijaju
se Zivim i dosta vjerojatnom motivisanim zapletom.
Kada je Ivan odveden u tamnicu, postaje Klara vje-
renicom Ulrikovom, samo da njegovom pomo6i iz-
bavi Ivana iz tamnice. Ali Ulrik i Konrad udese sve
tako, da ta pomoi stigne prekasno. Kada je Klara
providila prijevaru i spletku, probode Ulrika i s nje-
govim prstenom polazi u tamnicu Ivanovu. Tu nadje
njega i mater mu, banicu Katarinu, kano duvnu. Ali
Ivan je ve6 popio otrov, Sto mu ga podmetnude,
ostatak otrova ispije Klara, i oni oboje umiru, dok
ih Katarina umiru6e blagosiva. Glavni krivac Konrad
pogiba u isti das od ruke podloga nitkova Ruprechta -
i zavjesa pada.
Kako se vidi, fabula je zanimljiva, ako i nevjero-
vatno i romantidki zami5ljena, te je viSe zgodna za
roman, nego li za dramsku obradu. Dragodi6 ju je
obradio dramski, nastojeii u glavnom o efektnosti
njezinog romantidnog zapleta i raspleta. Tu efektnost
je i postigao, i ako mu je to bila svrha, moZe biti
zadovoljan. Jedno mu mora priznati i najstroZa kri-
tika, - tragedija mu je zanimljiva i upravo proZarena
neodoljivim patriotskim akcentima. Ima i poetski
snaZnih i briljantnih prizora i momenata, a podrZaje
zanimljivost od podetka do kraja. Osvjetljivanje po-
jedinih momenata iz pro5losti nije dramski, ve6 epski
izvedeno, - ali na kraju krajeva svi ti u dramskom
tkivu poslije ekspozicije nedopu5teni inkogniti glav-
nijih tica raspleteni su efektno, ako i ne za dramsku
radnju pospjeSnom psiholo5kom nuZdom i gradu-
acijom.
Ima i nekoliko psiholo5kih nevjerovatnosti, kao
Sto je primjerice posljednji odlomak posljednjeg pri-
280 JOVAN HRANTLOVTd
zora na kraju II. dina, gdje Ulrik pada u ljubavni
zanos prema Klari na vidiku le5ine svoga oca i joi
uvijek stojedi pod dojmom njegova prokletstva.
Dakako i sama fabula i pojedini prizori odstu-
paju od historijskih dogadjaja. Tako nije historijski
istinit sastanak Ivanov sa Bukovadkim i Bukovadki-
jeva smrt uslijed neuspjelog pokuSaja, da oslobodi
Ivana rz zato(enja Kacenstajnova i t. d.
Ali u svemu, Drago5i6evatragedija nije na odmet
ni u knjiZevnom pogledu u dramskoj na3oj knjiZev-
nosti, a kazali5tne uprave dobro dine, Sto ju drZe
stalno u repertoiru. Ona dasno vrii svoj poziv u pa-
triotskom smjeru.
Kako je Dragodiddo5aodo fabule svoje tragedije,
kojoj je protagonistom sin Petra Zrinskoga Ivan
Antun? O Ivanu su se Sirile svijetom Stokakove pride
i jo5 do danas nije pravo osvijetljen njegov tragidni
i:ivot i svr5etak. Tu je otvoreno Siroko polje fantaziji
i pjesnidkoj invenciji. Za 6tdo imade i kod Nijemaca
prida o upravo brutalnom nadinu smaknuia Zrin-
skoga i Frankopana. Jezgra tim pridama jest neka
toboZnja osveta krvnikova, kojom se je htio na stra-
ti5tu osvetiti zavodniku svoje kieri Frankopanu,
zato da nije ni htio na prvi mah mu odrubiti glavu,
vei ga je upravo s ponovnim zamahom mada mudio.
U tim pridama nema ni zere istine, vei su one plod
Iantazrje i brutalnoga duha vremena, u kojem su
ponikle, i tajanstvenosti, kojom je za Siroke krugove
bila obavita katastrofa hrvatskih velikaia, Sto po-
gibo$e u Bedkom Novom Mjestu. MoZda te pride
i nisu spontano same od sebe ponikle, moZda su
hotimice izmiSljane i u zlonamjernoj svrsi u svijet
badene, da se istumadi nevje5tina krvnikova, nad
kojom su se zgraZali ne samo prisutnici kod smak-
iru6a, ve6 su se o tom pisaie prave strahote u Fran-
ceskoj, Italiji i Njemadkoj. Moglo se je i6i i za tim,
da se takovim i slidnim pridama otkloni paZnja od
prave uzrodne veze Zrinsko-Frankopanske katastrofe
i da se njihova pogibija zavije u tajinstvenu maglu
romantidnosti, u kojoj bi njihovi progonitelji i duS-
mani bili uljep5ani, dok bi hrvatski mudenici izlazlli
kao kakove karikature, koje nisu podobne da pobude
saZaljenjai simpatije.
Vei sam spomenuoroman bedkogpisca o Zrinsko-
Frankopanskoj uroti, koji je bez sumnje poznavao
vrela i isprave, Sto se odnose na tu urotu, ali je sve
dogadjaje hotimice u krivom svjetlu prikazao i svoje
fabuliranje isprepleo najcrnijim pridama o udesnicima
u toj uroti. I on fabulira o osveti krvnikovoj, kojemu
da je Fran Frankopan toboi,e kao bedki studenat
zaveo kierku.
Jesu li Higinu Drago5i6u bile poznate te pride
i fabulacije, ili je on svu fabulu svoje tragedije sAm
zamislio? Bilo kako mu drago, kroz tu njegovu fabulu
prosijeva patriotska ljubav i tuga nad katastrofom
posljednjegaZrinskoga, dok se u fabuli pisca romana
,,Katakomben von Wien", koji je bezimeno napisao
i roman o Zrinsko-Frankopanskoj uroti, odrazuje
mri:nja na Ugarsku i Hrvatsku i na poku$aje, da
se one otmu pa5ovanju njemadke soldateske.
Kako spomenuh, o Ivanu Antunu Zrinskom raz-
nosile su svakojake pride, a pravu istinu o njegovoj
sudbini jedva je i danas mogu6e doznati. Smidiklas,
koji je marljivo proudio i savremena i kasnija vrela
o sudbini Petrova jedinca, veli na str. r9r. II. sv.
svoje ,,Povj . Hrv." o njemu, da je tedajem odeva
zatvora pretrpio, sjede6i sAm u zatvort, sve muke
nesretnika. Dvor ga je dao odgojiti od dvojice Isu-
sovaca, da bude sve6enik, a1i on ne htjede biti ni
,,popom ni fratrom". Postao je vojnik i poslaSega
u Spaniju. G. 168o. optuZiSega, da sprema sa Teke-
lijem urotu. Baden u tamnicu, proveo je po raznim
tamnicama do dvadeset godina. Umro je, kako pi5e
Smidiklas, r2. novembra r7o3., u Schlossbergu u
Gracu. Ne opdei ni s kim, bio je zanijemio, a Smi-
diklas pi5e, da je to sigurno, da je poludio.
Ivan Kukuljevii tvrdi, da je Ivan Antun rodjen
1653., da je umro ,,od Zalosti i nevolje" g. r7o3. n
pedesetoj godini svoga Livota, dakle upravo iste go-
dine, kada je umrla i njegova sestra Jelena, udata
najprije za Franju Rakoczya, a kasnije za Tekelija.
Umrla je u Nikomediji, nekoliko mjeseci prije smrti
brata Ivana Antuna. On je jadnik po svoj prilici ve6
bio u apatiji ludila, kada mu stiZe vijest o njenoj
smrti, a moZebiti nije ni doznao za n|u. Kukuljevid
piSe, da je Ivan Antun Gnade bio ,,visokouman"
muZ. Drugi neki pisci vele, da je bio dobar vojnik
i da je prije nego je utamniden bio, dospio do dina
pukovnika u austrijskoj vojsci. Sin junadkoga oca
sigurno je naslijedio njegove krijeposti i vrline, ali je
i on jo3 mladjan morao otrpjeti spletkarstvo i progon
du5mana svoga vite5koga roda, koji nisu mirovali,
dok ga nisu omrazili pred carem Leopoldom i dok
nije dopao tamnice kao toboZnji suurotnik Tekelijin.
Sto je u tom istine, da je on radio ,,o glavi caru",
to nije mogu6e iz vrela razabrati, ali je dosta bilo,
da je i on bio Zrinski. Njegovi klevetnici nisu se
prestali bojati, da bi on mogao doii u milost dvora,
zatraLitt Zrinska imanja i poku5ati osvetu radi svega,
Sto je s njegovim rodom udinjeno. U ono doba su
mnogi nevini ljudi stradali, pripovijedale su se stra5ne
stvari o otrovu zvar'om: aqua tofana, koja je upravo
u vrijeme Leopolda I. pronadjena. Ljudi su se tako
pla5ili strahote toga otrova, te je dovoljno bilo poka-
zati staklenku sa natpisom ,,aquatofana", pak su oni,
koji su taj natpis proditali, padali u nesvjest i poludjeli.
 USKRSLA SLAVA. 28r

Koliko li Je morao jadni sin bana Petra prepatiti drame izrazitoilttsvoga jakoga individualiteta i aktiv-
u ono stra5no doba, kada su pazili na svaki njegov noSiu u tkivu dramske radnje. Prigovor, da ona nije
korak ! Kako li mu je bilo, kada je doznao,kako nje- dramska junakinja, otpada, kada se uzme na um, da
madka soldateska haradi po dobrima Zrinsklht Iz je ona bila velika pokretadica cijele Zrinsko-Franko-
pisama njegove matere Katarine, upravljenih na cara panske urote. Umna i energidna, pohlepna za slavom
Leopolda i svemoZnogaknezaLobkovica, razabire se, i daSdu, ona teLi za tim, da vidi svoga muZa okruZena
da ona nije znala, Sto je s njezinim jedincem. Vjero- sjajem kraljevske krune i slavom, a svoju otadbinu
vatno je, da ni on nikada nije pravo doznao, kako li sretnom i slobodnom. U borbi sa suprotnostima i za-
je ona sa svojom k6erkom Zoricom Veronikom stra- prekama toga pothvata, jadima od njene volje, ona
dala i najposlije od tuge i boli poludjela. A ako je ostaje i u svom padu nesavladana i velika. Herojska
doznao, kako li mu je pri du5i bilo, njemu, koji je je i tragidna njezina borba, u kojoj meie sve na kocku :
bio jedincem sinom u svojih roditelja, odgojen njeZno kao Lena, mati i rodoljubna heroina. Pjesnik je da-
na domu oca svoga u disto hrvatskom duhu, imaju6i kako dramsku radniu svoje drame zamislio sasvim
kao odgojitelje onda5nje pisce hrvatske, medju njima u modernom duhu shva6anja dramske radnje, - t. j. :
Ivana Smoljani6a. ta radnja je vi5e sukob i radnja misli, duvstva i osje-
Je li se sastaou Bedu sa svojom sestromJelenom, iaja, nego li dramatizacija spolja5njih dogadjaja.
kada je ova bila g. 1688.zato(.enaumanastir sv. Ur- S tehnidkoga glediSta joj se moZe prigovoriti, da su
Sule,dok nije poslije tri godine puStena na slobodu joj pokretala, 5to radnju napred pomidu, iza kulisa,
pod uvjetom, da i njen muZ Tekeli pusti na slobodu da ne izviru kao prirodna emanacija iz karaktera po-
iz zato(enja generala Heislera? jedinih lica, da nema prave kontrastike, ukr5taja i
Fantaziji i psiholo5koj kombinaciji otvoreno je sukoba oprednosti, da nema onoga, 5to se podrazu-
Siroko polje, da iznese psiholoSku sliku mudeniko- mijeva pod izrazom spolja5nje dramske radnje. Ali,
vanja Petrova i Katarinina jedinca. Pjesnici 6e u kako rekoh, pjesniku je do toga bilo, da mu drama
tajinstvenoj i tragidnoj njegovoj sudbini naii u obilju ba5 u tom pogledu bude moderna, da bude vi5e ogle-
gradiva za beletristidku obradu te ie tako njegova dalom i prikazom unutarnjih dudevnih sukoba, ukr-
milotuZna pojava uii u duSu Sirokim slojevima hrvat- Stajem oprednih nastojanja, misli, duvstva i osje6aja,
skoga naroda, koji nikad nije prestao plakati nad da bude prikaz radnje duSA.
katastrofom posljednjih Zrinskih i Frankopana. Nitko Pojedini dramski momenti provedeni su sasvim
rte zna za grob Petrova sina fvana Antuna, ali duZnost prema dramskim pravilima. U ekspoziciji nema in-
je pjesniStva hrvatskoga, da pjesnidkim cvijeiem cognita, upoznajemo viSe manje sva lica, koja u
obavije njegov milotuZni lik, kako bi pjesnidkim drami sudjeluju. U drugom dinu eto naspora dramske
cvijeiem ovjendanu njegovu sliku uvijek nosio u radnje i na kraju eto zgodne kopde za kulminaciju u
srcu narod hrvatski, kako sigurno ni Ivan Antun nije tre6em dinu. Istina je, dialozi su nedto predugi, ali
nikada prestao uzdisati nad sudbinom hrvatske svoje su duhoviti i ima u njima Zive antitetike. Ipak pravi
otadbine poslije rasula dvaju najmoZnijih rodova vrdak borbe u srcu Katarininu dolazi istom u detvrtom
hrvatskih. dinu, taj je din uslijed toga ispao malo predug, ma da
Njegovoj uspomeni nismo se jo5 dovoljno odu- bi kao peripetija imao biti Sto kraii. Peti din je suvi5e
iili jednom tragedijom i jednom epskom pjesmom. veristidki izveden ; to kao da je pjesnik i osjetio, zato
Pjesniku hrvatskom otvoreno je jo5 Siroko polje, da se opet na kraju povraia u carstvo idetrla zanosa,
osvjeZuje uspomenu na tog mudenika. sjaja i iluzije.
Kao dramski pjesmotvor, kojemu je predmet uzet Istina je, Katarina je kroz prva tri dina dosta
iz Zrinsko-Frankopanske urote, stoji po knjiZevnoj pasivna, govori na prelomu situacije samo posljednjtr
i pjesnidkoj vrijednosti nad Kumidiievom i Drago5i- rijed ; ali i kao takova ona sva ostala lica drame
ievom dramom Tresiieva drama , , K a t a - nadvisuje kao pokretadica u psiholo3kom smislu, -
rina Zrinska". S a p o z o r n i c ed j e l u j e s n a Z n i j e a pjesniku je i bilo do prikaza njene velidine u psiho-
Kumidiieva drama i Drago5iieva tragedija na Siru lo5kom smislu.
publiku, ali kao poetsko djelo u estetskom pogledu Razumije se, da je pjesnik utro5io najvi5e truda
vi5e zadovoljava Tresi6eva drama. Ona je napisana na dosljednost karakterizaciie glavne junakinje svoje
u stihovima, a vee ovdje velim, da su ti stihovi glatki drame. Sporedna lica dobro su diferencirana i do-
i korektni. Pjesnik je udinio umnu i energidnu Zenu sljednd provedena, tek mi se dini, da je Franjo Ra-
P etra Zinskoga, Katarinu Frankopanku, protagonist- koczy previSe deklamator, a njegova Zena Jelena pri-
kinjom drame. Ona je dosljedno okarakterisana od kazana je prema njemu kao kakova mudkara. Istina,
podetkado kraja. Katarina se istide nad ostalim licima ona je i u povjesti izrazitiji i jadi individualitet od
Posliednji Zrinski i Frankopani. 36
 282 JOVAN HRANTLOVTC
prvoga svoga mvLa, ali ovdje u drami ljep5e bi pri-
stajalo, da je ili za koju niansu jadi ili barem ravan
Jeleni, zakoga je po5la iz ljubavi.
U drami Tresidevoj ima dakako na pretek lirike
i refleksivnosti, ali ta lirika nije na Stetu dramskoj
snazi, a uveCajenjenu poetsku i knjiZevnu vrijednost.
U opie je dikcija sjajna, te je upravo poetidnost,
otmenost i biranost te dikcije glavnom vrlinom Tre-
siieve drame. Ona se u toliko i istide nad Kumididevom
dramom, kojoj je protagofristom ban Petar Zrinski.
Ipak je stih u poetskom pogledu nad prozom, ma
bila ta proza, kao Sto je to proza u Kumidiievoj
drami, sjajna i rzorita.
**{<
Ovdje jo5 pripominjem, da je Zrinsko-Franko-
panska urota beletristi6ki obradjena i kod nade bra6e
Slovenaca.Kod njih dakako sve se kre6e oko osobe
grofa Erazma Tattenbacha, koji je upleten bio u tu
Zrinsko-F'rankopanskuurotu, te je i on ne5to kasnije
pogubljen. Ponajbolji slovenadkiromanopisacJ u r d i i
nije mogao odoljeti, da ne napiSe roman t iz toga
razdobljapovjesti.Njegovroman :,,I v a n E r a z e m
T a t t e n b a c h " p o s l u Z ijoe A n t o n u F u n t e k u
te je on u ,,Domu in svetu" g. r89r. napisao pod
pseudonimom Prokop Zaloigru v petih dejanjih pod
n a s l o v o m, , E r a z e m T a t t e n b a c h " . J u r d i 6 e vr o -
man je napisan vjerno prema historiji. Urednik ,,Doma
in sveta" primjeiuje na str. 5. IV. letnika svogalista,
u kom je podelaizlaziti Funtekova drama, da je ,,Tat-
tenbach risan, kakor ga riSe zgodovina. Dogodki tam
opisani vr5e se kakih pet let in na raznih krajih".
Za dramu Funtekovu veli : ,,Ne demo to tajiti,
da se v tej igri ni trudil ni pisatelj nit urednik, da bi
naredil razvoj preved zapleten".
rJ,,Zgodovini slovenskog slovstva", zvezek IY.
(Slovenska Matica g. rBgB.) pi5e Karol Glaser, da u
drami Prokopovoj, izradjenoj na osnovi Jurdiieva
romana, ima nekoliko izmjena. U drami ima nekoliko
nevjerovatnosti, koje su razumljivije u Jurdi6evu ro-
manu. Sama gradja, kako ju je Funtek-Prokop za-
mislio, vi5e je za pripovijest nego li za dramu.
Glasernadalje veli, govore6io romanu Jurdidevu,
da bi po povjesti za dramu i roman bili zgodniji Petar
Zrinski i Katarina, nego li Tattenbach. Tattenbach,
pi5e on, bio je dovjek pohotljiv
Jurdii je jo5 napisaoi pripovijest :,,B o j i m s e
t e", u kojoj igra glavnu ulogu sin F;razrrra Tatten-
bacha Anton. Taj Anton je u pripovijesti Jurdi6evoj
po5ao u Renski samostan,jer mu je izabranica rekla,
da se ga boji. Osam godina kasnije ju je ispovijedao
i izlaze( iz sakristije, uskliknuo je : ,,Dobro je bilo
da me se bojala".
V.
I time sam sastavio u cjelovitu sliku dosadanje
spomenavrijedne beletristidke proizvode, koji se bave
Zrinsko-Frankopanskom urotom u hrvatskoj i do-
nekle slovenadkoj knjiZevnosti. MoZe biti ima jo5
koji meni nepoznati pjesnidki ili pripovjedadki pro-
izvod, koji se bavi istim predmetom, i koji bi moZda
mogao biti ovdje spomenut ; ali meni nije bilo do
toga, da napiSem kakovu bibliografsku monografiju.
Iz ovoga prikaza lako se rnoi,e razabrati, u koliko
su naii pjesnici, pripovjedadi i dramatidari doprinijeli
Sirenju kulta uspomene posljednjih Zrinskih i Fran-
kopana, 5to je do sada na beletristidkom polju u tom
pogledu udinjeno, Sto je propu5teno i Sto bi joi tre-
balo udiniti.
Vidi se, kako se je beletristika istom amo od se-
damdesetih godina podela zanirr.ati tim predmetom,
istodobno sa objelodanjivanjem historijskih nalazaka
i studija u tom sudbonosnomrazdoblju hrvatske po-
vjesti. Nema sumnje, da su se tu medjusobno pot-
pomagale znanost i beletristika i da je jedna drugu
na sve novije proizvode osokoijavala i poticala. Hi-
storidari pribrali su materijal i osvijetlili ga histo-
rijskom kritikom, upoznali su nas sa historiatom
uzrodne veze Zrinsko-Frankopanske urote i pojedinih
lica, Sto su u njoj neposrednoi sporediceudestvovala.
Iznijeli su nam sliku pozadine, na kojoj su se pojedini
dogadjaji razvrjaLi, upozn.ali su nas s topografijom,
s politidkim, socijalnim i kulturnim prilikama onog
doba. Pribrali su, 5to su o tom dobu zabiljeZila do-
ma6a i strana, prijateljska i neprijateljska vrela, sa-
vremena i kasnija. I tada je pristupila poezija, da tu
gradju osvijetli svjetlom poezlje, iskiti cvijeiem pje-
snidke umjetnosti i oLivt i istumadi psiholo5kom ana-
lizom i intuicijom.
Skidaju6i zavjesu sa tajinstvenosti pojedinih do-
gadjaja, pojava i udesnika u sudbonosnojuroti i tra-
gidnoj katastrofi Zinskoga i Frankopana, hrvatski
pjesnici, pripovjedadi i dramatidari jedva suspreZu
suze i provale ogordenja nad spletkarstvom i rzroU
nicima katastrofe dvaju najmoZnijih hrvatskih veli-
ka5kih rodova. Oni nastoje, da iznesu likove mude-
nika za slobodu i sre6u svoje otadbine u 5to ljepdem
i idealnijem svjetlu. To odito nastojanje idealisanja
na5ih mudenidkih miljenika zajednidka je crta svim
pjesnicima, pripovjedadima i dramatidarima, koji su
se kod nas toga predmeta la6ali. eak i tamo, gdje
traLe uzro(nu vezu tragike i tragidnu krivinu, dine
to tako njeLno, samilosno i oprezno, da ne ostane
ni sjendica na tim svetinjama na5e povjesti. Patri-
otski zanos ne vidi na posljednjim ograncima Zrinskih
i Frankopana niSta, Sto bi moglo biti tumadeno kano
sjenka na njihovim milotuZnim, dragim nam likovima.
 USKRSLA SLAVA. 283

Je li u tot'n idealisanju i prevr5ena mjera, to nitko
ni ne primje6uje u sve snaZnijem razmahu kulta
mudenidkih boraca za sre6u i slobodu otadbine Nije
ni dudo, 5to hrvatsko umjetno pjesniStvo presudjuje
te davne dogadjaje prema dana5njem shva6anju,
prema dana5njem raspoloZenju,prema danainjoj kri-
tici uzroka i posljedica Zrinsko-Frankopanskeurote.
Tako je to svagdje u kulturnom svijetu, gdje ima
patriotskoga osjeianja i pieteta prema povjesnidkim
velikanima i njihovom patriotskim i idealnim teZ-
insinuacija i apriorni antagonizam istraZitelja i su-
dija, koji su dak i poslije izredene osude mudili Sto-
kakovim inkvizicijama hrvatske mudenike, ne bi li
im ogordili posljednje dasove. eak su im zatajili do
posljednjeg dasa,do samog proditanja osude na stra-
tiStu, da im se ne 6e odsjedi desna ruka. Sudija Abele
je jod prije osude sastavio nadgrobni natpis Petru
Zrinskomu. Ako su se Zrinski i Frankopan branili
i pozivali na svoje i svoga roda zasluge, mogli su to
punim pravom diniti. Njihovo nastojanje, da se rijeSe

GROF PETAR ZRINSKI.

(Po Wernerovoj litografiji u Bedu.)

njama. Ne treba se dati u tom smetati filistarskim
pogledimana ono doba niti upozorivanjem na objelo-
danjene istraZne spise, iz kojih da proizlazi, da su
i Petar Zrinski i Franjo K. Frankopan imali i ljudskih
slabotinja, da su se branili odajno, da iznesu Zivu
glavu i da su jedan drugoga teretili svojim iskazima.
Plakali su i Homerovi junaci i nisu bili prosti od
slabo6ica.Ne tleba smetnuti s uma, da se iz samih
istraZnih spisa o Zrinsko-Frankopanskoj uroti jasno
razabire, koliko je tu operirala i intrigua, zlonamjerna
tamnice i otmu smaknudu, moZe samo brutalni ci-
nizam i zloba tumaditi u rdjavom svjetlu. Oni su
punim pravom izna5ali i dokaze svoje toliko pata za-
svjedodene lojalnosti, poZrtvovnosti i odanosti car-
skom domu, ali su imali srca, da i ono kaZu, Sto se
nije nijedan od pustih ulizica, koji su njima sudili,
usudio ni na slobodi ni u najuvijenijoj formi re6i. Te
ulizice uspinjale su se, da opravdaju neosvrtanje na
,,salvum conductum", koji je dan Zrinskomu i nje-
govom 5uri, kada ih je njihov perfidni rodjak, knez
284 IOVAN HRANILOVIC
Lobkovic zvao r Bed, da se izjasne. eak su ih htjeli
metnuti na mudila, da ih prisile, da odaju suudesnike
u uroti, makar da su bili velika3i. Njihovi du5mani
a carski savjetnici upotrebili su sofisteriju, da poslije
osude na smrt do izvr5enja smaknuda i nisu viSe ve-
lika5i, vei ,,cadavera", li5ena svih privilegija, dakle
da smiju biti mudeni. Jedino radi razloga oportuni-
teta nije aplicirano bilo mudenje. eini se, da su ti
savjetnici bili uvjereni, da ni mudila ne bi junadini
banu i njegovom Surjaku mogla istisnuti kakovu iz-
daju i nevjeru. Neka se samo proditaju izvje$taji
mletadkog poslanika na bedkom dvoru o njihovu ju-
nadkom dri:anjr u tamnici i na strati5tu. Bili su da-
kako i oni samrtni ljudi, branili su se i oni prema
smicalicama metode, kojom ih htjedo5e uhvatiti u
protuslovlju. Glavni princip obrane bijaSe u ono
doba poznata regula stare judikature: si bonu sesse
cupis, ulula cum lupis.
Bai to, Sto su i hrvatski mudenici bili ne samo
junaci vei i samrtni ljudi, bliZi su naiemu srcu i biti
6e nam uvijek mili i dragi, dok vrijedi ona : Homo
sum et nihil humani a me alienum puto.
Preko rabulistike cinidke sofisterije klevetnika
posljednjih Zinovi(a i Frankopana prelazi hrvatsko
pjesniStvo s ogordenjem i odvratno5du, osvjetljujudi
njihove mudenidkelikove svjetlom Ijubavi i kiteii ih
cvije6em patriotskoga zanosai zahvalnosti. Svijetla
njihova uspomena do vijeka te Livjeti u zahvalnim
srcima potomstva.
Hrvatsko pjesni3tvo uvijek ie osvjeZivati i
budnom dri:att uspomenu na njih. Sto loS nije udi-
njeno, to ie se u6initi, da hrvatska vila oduZi dug
prema njima. Nije mnogo, Sto je do sada u tom po-
gledu udinjeno : jedan roman, tri drame, nekoliko
ve6ih i manjih epskih i lirskih pjesama, - ali i to
bija5e dovoljno, da se razmahne kult njihove uspo-
mene u zahvalnom potomstvu, da se potresu srca
rodoljubnih Hrvata i Hrvatica. U Kumidiievu ro-
manu sastavljeno je u cjelovitoj slici sve ono doba
i sva lica, Sto su utjecala u Zrinsko-Frankopansku
urotu ; u posebnim dramama ovit je vijenac oko
mudenidkih glava : Petra Zrinskoga, junadke njegove
Zene Katarine i njihova jedinca ; u divnoj Palmovi-
6evoj pjesmi prikazuje se potresna slika jadovanja
kderce Petrove i Katarinine, Zoice Veronike ; a u
pjesmi B. Kukuljevila izlazi nam pred odi patniko-
vanje jadnog njihova jedinca. Nemamo jo5 epa ni
balada ni o Petru, ni o Katarini, nemamo u obliku
epa ni balade prikazane njihove katastrofe, ali ie
na5i pjesnici i na tom polju udiniti svoju duZnost.
Otvoreno im je Siroko polje, pribran je lijepi ma-
terijal, - treba samo segnuti i dati se na pjesnidku
obradu.
Sada,kada nam je pred okom slika'onoga, Sto
je na beletristidkom polju do sada u tom pogledu
udinjeno, lako iemo razabrati, Sto se jo5 dade i mora
udiniti.
Jod imade mnogo zanimljivog i za pjesnidku
obradu kao stvorenog gradiva iz onoga razdoblja;
jo5 ima svijetlih i dragih likova, koje treba pjesnidkim
svjetlom osvijetliti. JoS imade mnogo za pjesnidku
obradu vrlo zgodnih udesnika u Zrinsko-Franko-
panskoj uroti, koji bi se dali upotrebiti kao glavna
lica romanu, epu, pripovijetci i drami, historijskoj
pjesnidkoj pripovijesti, baladi i ciklu elegija, da nam
bude sve ono doba i pjesnidki osvijetljeno i da oni
dragi likovi, cvije6em pjesniStva okiieni, udju u
du5u Sirokim narodnim slojevima.
Nije mi na umu, da to u svom sastavku opSirno
izlai,em; ali moZebiti ne 6e biti na odmet, da u ve-
likim potezima na neke stvari upozorim.
VI.
Eto joS pjesnidki neosvijetljenogmudenidkoglika
Julije Frankopanke, r o d j e n eT a l i j a n k e ,a l i
za hrvatsku stvar zanosne Zene Frana Frankopana.
Ona bija5e rodom knjeginja de Naro. Ostala je poslije
pogibije svoga muZa bez igdje idesa. Kardinal Pala-
vicini moli cara Leopolda, da joj barem ne5to, kao
udovi Frankopanovoj, od onoga, Sto joj pripada,
dade. Kako je Zarko ljubljena bila od Frankopana,
vidi se po posljednjempismu, kojim se od nje opraSta.
Kako je pako ona njega ljubila, razbire se po njenu
nastojanju kod kardinala i pape, da se zau.zrn.uza
njenog utamnidenog muZa. Nije ga mogla preZaliti.
Joi mlada udovica stupila je u Rimu u samostan
sv. Terezije i ondje preminula.
Tu treba da ju potraZi pjesnikova tantazija, da
iznese tugu njenoga srca nad katastrofom ljubljenoga
muZa i da okiti njen grob prikazom njene vjerne
ljubavi.
Eno dalje poboZne druge kderi Petrove i Kata-
rinine:Judite Petronile, o kojojje u prilogu
br. rB3. ,,Hrvatske" od g. r9o7. iziSla lijepa studija
iz pera dra. Rudolfa Horvata. I oko njenog lika dala
bi se sastaviti barem koja ta crtica iz Zrinsko-Franko-
panske povjesti. Rodjena je g. t652., otiSla je u
Klarise g. 1663. Kukuljevi6 misli, da je umrla po-
detkom osamnaestogastolje6a na glasu svete Zene,
dok Horvat veli, da je po svoj prilici umrla kao pred-
stojnica samostana Klarisa u Zagrebr posljednjih
godina sedamnaestogastolje6a. Svakako je preZivjela
i oplakala katastrofu svojih roditelja.
E t o i J e l e n e Z r i n s k e , u d a t e n a j p r i j ez a
Rakoczya a onda preudate g. 168r.,,za Tekelija.
 USRRSLA SLAVA 285

I nju jo5 nije hrvatska pjesma opjevala, a ipak ona g. 1678.izvje56uje junadki franjevac Luka Ibri5inovi6
bija5e osvetnica pogibije svoga oca i patnjd svoje zagrebadkogabiskupa, postigao je od Turaka odlidnu
sestre, brata i majke. dast i uZivao lijepu pla6u, aii se nije poturdio i ostao
Eno posljednjegaZr i n s k o g a : A d a m a, sina je zanosanza hrvatsku stvar do kraja. Petar Zrinski
u eakovcu od vepra poginulog bana Nikole. On je morao ga je negdje jako voljeti, kako se to vidi iz
poginuo u bitci kod Slankamena g. 169r. UbiSe ga raznlh njegovih pisama, u kojima se boji, da ne padnu
podlaci, pucaju6i mu u ledja, da se, kako veh Sime u nepozvaneruke pisma, koja bi mogla kompromito-
Ljubid u svom ,,Ogledalu knjiZ. povjesti jugoslaven- vati Bukovadkoga, a du5mani mu do6i glave.
ske", domognuonih 4o.ooo,dukata,Sto ih je posjedovao I oko ostalih kapetana Zrinskovih : e o ln i 6 a,
kao posljednji ostatak od razgrabljene imovine Zrin- P o g l e d i 6 a , . B e r i s l a v i i a i Franj e Iva-
skih. Bilo mu je, kada ga podlo ustrijeli5e, istom z9 n o v i i a dala bi se sastaviti po koja zanimljiva slika
godina. Toliko je upravo bio star njegov djed, a otac iz urote Zrinsko-Frankopanske. Gradiva je dosta
banova Nikole i Petra, Juraj Zrinski, kada 1e g. fi26. pribrano, treba samo pjesnidke ruke, da ga osvijetli
umro, otrovan povrtnicom od Wallensteina. - Tra- i oZivi.
gidne li sudbine Zrinskih ! Jedan Ivan Zrinski probo U Zrinsko-Frankopanskoj uroti igrao je dosta
je kod vedere,neko vrijeme poslije izgubljene bitke veliku ulogu i kriZevadkibiskup Gavro Mijakii.
kod Kostajnice, generala Kacijanera ; Juraj Zrinski Mora da je bio jako odan Petru Zrinskomu i da je
otrovan je povrtnicom kod vedere od Wallensteina ; bio od velikoga upliva na uskoke, koji su bili pri-
Nikola Zrinski, njegov sin, ranjen je na smrt od raz- pravni stupiti u redove ustaia pod Zrinskijem. I nje-
bijeSnjelogvepra kraj eakovca rB. studenoga fi64., gova sudbina jo5 nije razja3njena.Lopa5i6 spominje
5to su mnogi u ono doba tumadili, da se je radilo o u svojoj povjesti grada Karlovca, da ga je koprivnidki
namjeStenom umorstvu ; Petar Zrinski pogiba na zapovjednik Lesli po nalogu iz Be(a bio pozvao na
stratiStu ; a Adam Zrinski mudki je ustrijeljen u vederu,tu ga uhitio i poslao najprije generalu Herber-
dasu, kad se bori za domovinu i kralja. Adamova steinu, a ovaj ga dao otpremiti u Schlossbergu Gracu.
udova donijela je, kako se dita u Mesi6evomremek- Ne zna se,kako je svrSio.Neki misle,da je zlo hranjen
djelu ,,Zivot Nikole Zrinskoga, sigetskog junaka", poginuo u brzo u tamnici. U istraZnim spisima u
svomu drugom muZn neke stvari od odijela sigetskoga Zrinsko-Frankopanskojuroti mnogo se spominje nje-
Leonide, kao Stit i oklop od srebrenihLica. To nisu govo ime. Njegovo utamnidenje izvedeno je tajin-
oteli bili haramije, pusto5edi movinu Zrinskih. stvenim putem i nadinom, da se ne pobune uskoci,
Trebalo bi, da vila hrvatska potraZi u samo- njegovi biskupljani. General Herberstein opisuje ga
s t a n s k i mz i d i n a m ai Z o r i c u V e r o n i k u i i z n e s e kao neznalicu, valjda zato, 1er nije znao njemadki
na pozornicu njene jade. Trebalo bi, da uhiti tragove ni talijanski. Radki je na5ao u arkivu zagrebadke
p o s l j e d n j e mFur a n k o p a n u O r f e j u , b r a t u d e d u nadbiskupije o njemu nekoliko podataka, Sto ih u
Franjinu. On je, kako pripovijeda Ivan Kukuljevid, izvatku saopdujena str. 594-595. svoje zbirke isprava
dim je eakovac pao u ruke austrijskim generalima, o Zrinsko-Frankopanskoj uroti.
odpratio Franjinu Zenu Juliju u Italiju, i od onda U arkivu kriZevadke biskupije saduvan je samo
mu se negdje izgubio trag, ma da su za njim raspisali jedan mali spis, njemadki i latinski prepis pisma na
tjeralicu. zagrebadkogabiskupa Martina Borkoviia, u kom se
Jedna od najzanimljivijih, ali i najgu$iom ko- u ime carevo traZi Borkovi6evo mi5ljenje, Sto da se
prenom tajinstvenosti prekrita lidnost u Zrinsko- radi sa biskupom Mijakiiem, koji da je uhva6en od
Frankopanskoj uroti jest kapetan bana Petra, hr- generala Herbersteina ,,et in securam custodiam po-
v a t s k i b o g a t i i p o n o s n ip l e m i i F r a n j o Buko- situs". Ali je moralo biti viSe dokumenata u tom ar-
v a d k i. On je bio glavni banov pouzdanik, on je kivu u vrijeme, kada je tadanji generalni vikar Kon-
pregovarao s velikim vezirom u ime Petrovo, on je stantin Stanii pisao svoj poznati promemorijal od
bio jedan od glavnih pokretada cijele urote. Mora da g. r8rr., Sto se i danas u rukopisu duva te i ja imam
je bio jako bogat, sudeii po popisu stvari na zaplije- jedini njegov todni latinski prepis. U tom prome-
njenim njegovim imanjima. Iz Lopa5iieve zbirke morijalu se govori u posebnomodlomku pod naslovom
isprava o Zrinsko-Frankopanskoj uroti vidi se, da je ,,Fata Eppi Miakich", kako je Miakid bio u sukobu
on bio pomilovan od cara Leopolda i da je naloZeno sa zagrebadkim biskupom Borkovi6em, koji je htio
bilo generalu Herbersteinu, da mu povrati zaplije- nad njim vr5iti jurisdikciju, te kako je g. fi67. dospio
njena imanja i stvari, dakako istom kada se povrati u tamnicu, osumnjiden,da je spremaoustanak, ,,Quasi
iz Turske u Hrvatsku. Ali Bukovadki nije vjerovao se regem confiniorum compellasset". Nadalje se tu
njemadkim obe6anjima, ostao je u Turskoj i kako veli, da su ga njegovi vjernici upravo oboZavali.
286 TOVAN HRANILOVIC
Mnogo mu je, pi5e Stani6 (kasnije kriZevadki biskup),
Skodilo, Sto je bio renitentan prema biskupu Borko-
vi6u, ali da se nije dokazalo, da je bio buntovnik,
jer da su njegovi vjernici ostali mirni i kada je
odveden u tamnicu i kada mu je imenovan nasljed-
nikom pitomac propagande Pavao ZoiC
I oko njegove zgodno beletristidki obradjene
lidnosti dala bi se sastaviti slika iz onog vremena
urote Zrinsko-Frankopanske. U opde historidari su
pribrali dosta gradiva, ali je i pjesnidkoj fantaziji
ostavljeno Siroko polje, da iznese unutarnji svijet
miSljenja i osje6anjaonoga doba i ljudi. Tu je s jedne
strane odito nastojanje, da se jaki hrvatski velika5ki
rodovi osumnjide radi veleizdajnidkih teLnja i onda,
kada su zalagali i:ivot i imanje za kralja. Njemadkoj
soldateski nije i5la u radun njihova mo6 i upliv na
narod, rasle su im zazrsbiceza njihovim bogatstvom,
pak su radili o njihovoj propasti. S druge strane
rasla je u Petra Zrinskoga i hrvatskih velika6a i ple-
mi6a ogordenost na pa5ovanje njemadkih generala
po njihovoj otadbini, narodito poslije sramotnog vaS-
varskog mira. Onda dolaze pokuSaji franceskoga po-
slanika, da tu ogordenost u duSi hrvatskih velika5a
upotrebi u smjeru politike kralja Ljudevita, koji je
iiao za tim, da pokvari radune bedkoga dvora glede
Spanjolske ba5tine. U tom ukr5tavanju oprednih
tei,nja igraju veliku ulogu individualnosti gla'rmih ne-
zadovoljnika u Ugarskoj, Hrvatskoj i austrijsk m
nasljednim zemljama. MoZda vi5e od samog spo-
lja5njeg razvoja historijskih dogodjaja igra u cijelom
zaplett i neuspjehu urote psiholo5ki razvoj u du5ama
Petra, Katarine i Frankopana. Tu je prostrano polje
psiholo5koj kombinaciji i pjesnidkoj f.antaziji. Sve
historijsko gradivo ostalo bi mrtvim materijalom,
nerazumljivim u svojim uzrocima i razvoju, da ga
ne oZivi i pero pjesnika i psihologa. Psihologija treba
da kao darobna Sipka oZivi taj materijal, da ga pro-
grije toplinom du5e i Livota, da mu ulije du5u, da mu
dade unutarnju sadrZinu. BaS zato, 1er je sav taj
dosele pribrani materijal jod uvijek nesredjen i pokrit
nekim velom tajinstvenosti i polumrakom zakulisnih
pokretala i utjecaja, prosto je pjesniku, pripovjedadu
i dramatidaru, da svjetlom pjesnidke intuicije i in-
vencije osvijetli tu polutminu, da istumadi psiholoSku
nutrinju glavnih i sporednih pokretada sudbonosnog
pothvata Zrinskog i Frankopana.
Dopu5teno je pjesniku, da ispuni slikama svoje
f.antazije tajinstvene praznine u razvoju tih dogo.
djaja prema karakteristici raznih lica, Sto su u tom
razvojr udestvovala. Dakako ne smije se u tom tako
daleko i6i, da i5dezne historijski jasna i utwdjena
istina, i da mjesto vjerovatne slike ispane kakova
fantasterija, Sto samo ide za fantastidkim efektom.
Moglo bi se postaviti pitanje, treba li ustrajati
na putu idealisanja Zrinskih i Frankopana, ili da se
osvijetle i njihove ljudske slabotinje? Ali i tu vrijedi
pravilo, da sve ovisi o namjeri pjesnikovoj , prema
kojoj ie on sam najbolje znati prosuditi, Sto i kako
treba da udini, da se ne ogrije5i ni o istinu, ni o pietet
prema hrvatskim mudenicima ni o estetske obzire.
Tu dakako he moZe biti ni govora o kakovoj pro-
pisanoj direktivi, - tu je svaki pjesnik svoj gospodar,
nevezart ni o 5to drugo, nego o op6a pravila umjet-
nidke pjesnidke proizvodnje. - U ostalom doista
ne treba naprezati fantazijt, da se sastavi idealna
slika posljednjih Zrinskih i Frankopana. I sarni istraZni
spisi i isprave, Sto su do sada o Zrinsko-Frankopanskoj
uroti pribrane, jasno dokazuju svakomu, tko ih dita
s razumijevanjem, da i ako su i oni bili samo samrtni
ljudi, da su se i svojom velikom kulturom, i patrio-
tizmom, i idealnim nastojanjem, a narodito toliko
puta sjajno zasvjedodenim junadtvom visoko izdizali
nad svojim savremenicima i okolinom. U Radkijevoj
zbirci Stampane su na str. 549. pod brojem 629.
vlastorudne bilje$ke Petra Zrinskoga, u kojima je on
u tamnici u Bedkom Novom Mjestu zabiljei,io bitke,
u kojima je podinio prava duda junadtva, kakovima
ima malo para u svoj povjesti dovjedanstva. Tu ne
treba nikakova idealisanja ni fantazlje, - one brojke
same po sebi glasno govore, te se iz njih izvija veli-
dajna slika hrvatskoga junaka, koji poslije svih tih
junadkih podviga za krst dasni i slobodu zlatnlu, za
kralja i domovinu, gubi glavu na strati5tu. Sve da
je i bilo krivnje u onom, Sto je poku5ao da izvede u
druStvu sa Rakoczyjem i Frankopanom, a od dega
je jo5 u pravi das odustao bio, - kako se sve to gubi
na vidiku toliko puta zasvjedodenenjihove lojalnosti
i junadtva !
Zarkr svoju ljubav prema hrvatskoj svojoj otad-
bini zasvjedodioje najvi5e junadki ban Petar time,
Sto je i glavu svoju zaloLio bio, da ju udini sretnom
i slobodnom. Svojom rukom napisao je svoje zah-
tjeve, kada se je radilo o tom, da se umiri. Medju
uvjetima, Sto ih je Bedu podastro njegov punomo6nik
O. Marko Forstall, a koje je Petar Zrinski narodito
svojom rukom pribiljeZio, dita se kao Sesta todka :
,,si videbitur occasio, fiast bellum offensivum, nec
ego cupio supremitatem armaturae, sed essesub tali,
qui non sit inimicus nostrae gentis.
(Nada li se prilika, neka bude ratni napadaj, ali ja
ne deznem za vrhovnim vojnim vodstvom, ved da
b u d e m p o t d i n j e nt a k o v o m u ,k o j i n i j e n e p r i -
jatelj naSega naroda.) (Vide Radki Acta
conj. Z. Fr. str. r55 br. r7o.)
Ove posljednje rijedi sAm je podbrisao, na njih
je stavio glavno teZi5te. I u tom dasu misli vi5e na
 USKRSLA SLAVA.
svoj narod, na' svoju hrvatsku otadbinu, nego li na
sama sebe.
I o Petru Zrinskom vrijedi ono, Sto je u svojoj
knjizi o sigetskom Leonidi rekao Matija Mesi6, da
se ni u jednom njegovu pothvatu ni dinu ne vidi pusta
sq,bidnost.Idealizam, altruizam, poZrtvovnost i ju-
nadtvo zajednidkesu crte plemena Zrinskoga. Te crte
razbiru se i u plemenu hrvatskih Frankopana, one
su osobito bile izrai:ene u pjesniku i junaku Franji
Frankopanu. Njegovo vatreno pismo na kapetana
eohi6a, koje su mu najviSe u grijeh njegovi sudije
upisivali, najboljim je ogledalom njegova junadtva
i odu5evljenja za hrvatsku stvar.
Dobar psiholog lako 6e iz samih istraZnih spisa
t iz izjava Frankopanovih i Zrinskovih razabrati,
5to znadi ono njihovo toboZnje medjusobno opteredi-
vanje pred istraZnim sudi5tem. Sto je naravnije, nego
rzeti, da su oni po dogovoru jedan na drugoga bacali
krivnju radi izvjesnih dogodjaja, da barem jedan od
njih bude spa5en rodu i otadbini, ako je vei dru-
gomu poginuti. Jasno im je bilo, da njihovi sudije
i:edjaja za njihovom krvlju i za zatorom njihovih
rodova; - trebalo je dakle, da se barem jedan od
njih izbavi tamnice i ostane saduvan rodu i otadbini.
A onda i to treba rzeti na um, da su oni bili obvezani
po5tenom velika5kom rijedju, kazati sve po istini,
5to su imali da protumade i iskaZu. Izvan svake je
sumnje, da neistinito ni jedan nije iskazao, Sto bi
drugomu moglo Skoditi. Tko uzme na um Skolastidku
inkvizitorsku metodu sudija, koji su imali da iz nJi-
hovih izjava o raznim sludajevima ustanove njihovu
krivnju, lako se moZe domisliti, da im nije mnogo
puta bilo mogu6e nego i ono iskazati, 5to sigurno
ne bi bili svojom inicijativom iskazali, da ne opterete
jedan drugoga. Pomnim ditanjem njihovih obrana
lasno 6e se razabrati, da ipak nije ni5ta od onoga
ostalo nerazja5njeno, Sto su iz iskaza pojedinoga od
njih htjeli protiv drugoga upotrebiti. Zato se preko
takovih tskaza Sute6i prelazi t obrazloi:bi osude, kao
da i nisu u obzir azete.
O svemu tomu lako sebi moZe stvoriti istinit sud
svaki beletrista, koji nije in psichologicisperegrinus
in Israel, i koji uzme na um temeljne crte individual-
nosti bana Petra Zrinskoga i Franje K. Frankopana.
Sve u jedno, jo5 uvijek ostaje prostrano polje
pjesnidkomrrosvjetljivanju i psiholo5koj analizi lid-
nosti, koje su udestvovale a Zrinsko-Frankopanskoj
uroti. JoS uvijek imade dosta toga, Sto mora i histo-
ridar istraZiti i kritidki razjasniti. Kud i kamo je Sire
polje, Sto je otvoreno fantaziji beletriste i kombinaciji
psihologa i pjesnika.
Sjenehrvatskih mudenikalebdenad svim daljnjim
tokom razvoja hrvatske povjesti amo od krvavoga
287
dana 3o. travnja 167r. Rodoljubivo hrvatsko srce
uvijek presvoji ponos radi njihova junadtva i odanosti
hrvatskomu rodu i otadbini, ali i tuga radi njihove
katastrofe i rasula njihovih rodova. S njima se je
tako srasla sva sudbina hrvatstva, te se jedno od
drugoga jedva moZe odijeliti.
Hrvatska vila nikada ne ie prestati obilaziti
razvalinama njihovih nekod ponosnih dvorova i ovjen-
davati cvije6em pjesniStva velidajne njihove mude-
nidkelikove.Kroz to cvije6e razlljevati 6e se sjaj nji-
hovih du5a u du5u njihovih suplemenika. Pjesni5tvo
hrvatsko uskrisivati 6e i uvijek svjeZom podrZavati
uspomenu na njih, dok bude hrvatske pjesme i pje-
snika, Stoumiju i ho6eda govore iz duSeu duSuhrvat-
skoga naroda.
3. POSLJEDNJI ZRINSKI I F.RANKOPANI
u KNJTZBVNOSTT SLOVENSKOJ.
Hvala prirodi, koja u velikim dasovima obara
umjetne granice ! Hvala prirodi, koja ljubavlju
dtrLi, 5to je bilo razludeno !
Kako da se velika Zrinsko-Frankopanska za-
vjera ne bi bila protegnula i na slovenske zemlje,
kako da bi njihova slava ostala bez traga u slovenskoj
knjiZevnosti I
Prvi slovenski romancier, Josip
J u r d i 6, slovenski Senoa (r1++.-t}7r .), obradio
je ovaj predmet na slovenskomjeziku, i to god. 1873.
u romanu ,,Ivan Erazem Taten'bah. Iz-
viren historiden roman iz sedemnajstegaveka slo-
venske zgodovine".
Ivan Erazem Tatenbach bio je glavni dlan u
slov. Stajeru naseljeneporodice njemadkoga porijetla.
Mi Slovenciu ono doba nismo vi5e imali svoga narod-
noga plemstva ; zato se je I(atarina Zrinska, Lele1i
pokret raiiriti i u Slovensku,latila njega, ne dodu5e
narodnim duvstvom, ve6 dastoljubivo56u. Tatenbach
je bio desto pozivan u druZtvo u eakovac; kod grofa
Lokatelija u Lep5ini potpisao je zavjerenidku ,,ligu",
te su mu u pomo6 dani Vukovadki, Kaldi, Rudolfi,
Ribelj. Ovaj potonji bio je tajnik Tatenbachu, te je
pisao najvaLnlja njegova pisma; ljubio je kderku
jednoga vinidara Tatenbachova, u koju se zagledao
i Tatenbach. Tatenbach dade Riblja zatvorrti, a
ovaj izda Tatenbachovu urotnidku tajnu te je Ta-
tenbach u Gracu bio uhapden i smaknut. Malo prije
nego se je sudbina Tatenbachova svr5ila, provali5e
vojnici Zrinskoga nenadano u Stajersku te stanu
harati po slovenskim goricama, i,eleli vei unapried
upoznati zemlju, koju bi trebali u svoje vrieme
osvojiti. - To je kratka sadrZina Jurdiieva romana.
 288 DR. FRAN ILESIC

GRAD OZLLT NA KUPI.

(Sa sjeverozapadnestrane.)

Kako pisac shvaia svoj predmet, neka bude
osvijetljeno nekolikim citatima.
Roman podimlje ovako : ,,V sredi sedemnajstega
stoletja so se pripravljale na naSem slovanskem
jugu, na Hrvatske m v Pri morj i in tudi na
Slovenskem, n a j b o l j ep a n a O g e r s k e mv e l i k e
stvari, katere bi bile sredini Ewope in posebnona5i
domovini ves drug tok zgodovine odmerile nego ga
je na5 narod imel, ako bi usoda nebila zadelaglawrih
podetnikov prej nego so svoje namene izvr5evati
mogli . . . Slo je v teh velikih politidnih namerah za
nasilno odceplenje Ogerske in juZno-slovanskihdeZel
od nem5ke Austrije in za ustanovljenje svobodne
Ogerske ter osnovanje neodvisne Hrvatske, kateri
bi se bila pridruZila Slovenija."
O Zrinskom kaZe (str. rz.): ,,Namen njegov je
vidno bil, vzpostaviti zopet hrvatsko drZavo,
katera bi bila obsegala vso danaSnjo trojedino kra-
ljevino z vojno granicoin bi se bila potem na jug med
S r b e i n n a s e v e r o z a p am
d ed Slove.nce raz-
tegnila".
O Zrinskoj (r3.): ,,Misel,da se velika slovanska
dri,ava na jugu mora raZtezati tudi na naie S 1 o-
v e n s k o, imela je in vr5ila baS duhovita' Anka
Katarina Zrinjska. To misel izvesti pak nij bilo lehko.
Kajti ta das narod ni veljal dosti, tadas je bila vsa
podetna mod v rokah viSjega duhovenstva in plem-
stva. Pad so imeli MadZari in H r v a t i tadas do-
made, narodno plemstvo. Na Kranjskem, slovenskem
Stajerskem in drugod pri nas pak je bilo plemstvo
nemiko, iz tujine naseljeno.To plemstvo in vi$je
duhovenstvo se nij dalo prijeti pri narodnefl, p&-
triotidnem dutji . . . easti, lakomnost, Zelja po ob-
lasti, moti, veljavi, gospodstvu - to so lastnosti,
ki mogo nadomestovati (depravne nadomestiti) rodo-
ljubje v velikih podjetjih".
 USKRSLA SL\VA. zSr)

Zrinskogaagent stotnik Vukovadki, Hrvat, Politidkomu Zivotu dakle posvetio se je ba5

,,velikanski moZ, isto tako dober vojak kakor dober u doba novo stvorenoga dualizma i nastajude hrv.-
govornik, napije (u veselom dru5tvu na Visovljama) ugarske nagodbe. Kako ne bi onda u glavi radi-
grofu Tatenbachu, katerega slavi kot prijatelja slo- kalno-narodno misle6ega mladi6a, koji je kranjskim
venskegaljudstva, kot plemenitada, ki je pripravljen zastupnicima spoditnuo, Sto nisu uSIi u slavensku
braniti ,,stare pravice", kakor jih branijo ogerski opozicij u, uskrsnula Zrinsko-Frankopanska idej a, koj a
in hrvatski plemenita5i" (str. 4). - U razgovoru je preko granicA novoga dualizma zahvatala i Slo-
rede Tatenbachu (str. z4): ,,Ako hodete nositi klobuk veniju, osobito, kad je g. fi69.-7o. bila bad dviesto-
Stajerskih vojvodov ali (de sredno izpade, kar na- godiSnjica ove urote ! Jurdi6 je i drugdje zagovaraa
meravamo) ako hodete dosedi, da sreboste dejansko zajednicu slovensko-hrvatsku, te je god. r$7z. bio
opravideno imenovali vojvoda vseh Slovencev, ka- poslan u Beograd na slavlje ustolidenja kneza Mi-
tero ime so si celjski grofje v zadnjem dasu pridevali lana. Radikalnu drZavopravnu misao jugoslavensku
a ga ne dosegli - potem morate tudi sami kaj storiti mogle su promicati u njem i pobjede njemadkog
za to". ,,Celjski grofi, ha, ha !" roga se Tatenbach oru,Lja, koje su stvorile i novo njemadko carstvo.
in zarudi v lice, ,,vi in Zrinjski mi vedno celjsko Na Jurdi6ewu grobu su ove njegove, za njega zna-
grofovstvo na um prina3ate." dajne riedi : ,,Twd bodi, neizprosen, moZ jeklen,
Italijan Kaldi kaZe Vukovadkonru (str. $-44.): kadar velja braniti domovine pravdo !"
,,Vi imate svojelrrvatske in slovanskemisli in nadrte . . . Pozori5te, gdje se zbivaju dogadjaji ,,Erazma
va5 boj velja Nemcem, katere videti ne morete. Tatenbaha" (Konjice, Slovenska Bistrica, Polskava
In bogme, vpravici ste. Ta Tatenbach je pa vendar itd. u mariborskom kotaru u Stajerskoj) poznavao
tudi nem5kerodovine, deprav se je od kmetov svojih je Jurdi6 od svoga boravka u Mariboru. Zivu'ei t
slovanski jezik naudil . . ." Mariboru posjetio je Jurdid svoga politidkoga pri-
jatelja dra. Jos. Vodnjaka, vlastelina na istim Vi-
Na dan triju kralja 167o. Tatenbach je na gradu
sovljama, gdje se odigravao jed.an prizor romana.
Fraj5tainu kod Polskave ,,da5o vzdignil na spomin
Iz romana samogamoZe se donekle i to doznati
celjskih grofov, kateri so znali svojo samostalnost
koliko i kojim se je Jurdi6 sluZio historijskim vre-
z medem v roci braniti in kateri so kot ,,vojvode
lima, i to valjda ne direktno, vei posredno po hi-
vseh Slovencev" raztegnili svoje gospodstvo drez
storijskim spisima dra. Puffa.
juZno Stajersko, Kranjsko in KoroSko; spominjal
je hrabrih Ogrov in Hrvatov . . . ." (str. 95.). Jurdi6 cituje ,,Wagnera,staroga kronista": ,,Erat
inter illustres Stiriae proceres Erasmus Tattenbachius
Na koncu romana (str. r53.) ditamo : ,,In ti, nobilitate opibus nulli secundus, in Franconiae cir-
slovenski bralec, ki si do tu potrpljenje imel ditati culo et in sacratione Styrorum"; nadalje verze grofa
ta kratek obris zgodeb moi:a, ki je padel (de prav Frana Frankopana : Za domovirrlJ, za veru kr56ansku
je imel dlove5kih napak mnogo) ipak za v e I i k o
Boga viSnjega na pomo6 zazovte, Zivte bratinski, po-
i d e j o, ki bi, uresnidena, bila na5o slovensko in ginte vite5ki". O Franu Frankopanu kai:e (str. tz-
celo slovansko zgodovino predrugadila -...- r3.), ,,da se Ze tadas ni sramoval peti in pisati hr-
ti pojdi, ako ti prilika nanese, na njegov grob in vatske pesmi in delati drame celo v naSem - s I o-
obi:alu j, da je padel tako, da so triumfovali nad venskem jeziku", te navodi Kostrendiievoizdanje
njim njegovi sovraZniki, ki tudi nijso prijatelji tvo- njegovih hrvatskih pjesama i odlomke njegove vesele
jega roda !" (Pokopan je bio ,,na pokopali5di domini-
igre. Na str. 17. napominje njemadke kroniste 17.
kancev pri sv. Andreji v murskem predmestji, na stolje6a na pr. u ostancima mariborskoga arhiva.
severni strani cerkve, zunaj pri drugem oknu. Tam Na str. 94.: ,,Vseh tukaj (na gradu FraiStajn
podiva".) pri Polskavi) zbranih spodnjeStajerskih plemeni-
Kako se je Jurdid uopie latio ovoga pred.meta tadev imen nam zgodovinska kronika ni ohranila.
Zrinsko-Frankopanske zat\ere, kako je prodahnuo Pad pa iz zanesljivih historidnih pisem znamo, da
svoj roman ovim duhom? so bili nazodi veljavni moi;1i.. ." Na str. ro6.: ,Vse
Josip Jurdid postao je iza svojih sveudili5tnih to (kako se domadi Gradca) je bilo Frankopanovem
studija suurednikom novoosnovanim politidkim no- pismu, katero se pozna dan denes v celoti samo
vinama ,,Slovenskomu Narodu" (1868.) u Mariboru, po obseZku, iz originala so ostale dokumentaridno
g. r87o. suradnikom ,,Zatotnika" i ,,Siidslavischer samo podetne besede: Care frater, significo tibi,
Korrespondenz" r Sisku, a onda glarmim urednikom quod Turcae iam sunt in procinctu progressusfacturi".
,,Slov. Naroda", preseliv se t872. s njim u Lju- U jeziku romana ima bezdvojbenih hrvatskih
bljanu. tragova,tako : kakor z^pove date (str.25.),kakor
Pcljednii Zrinski i Franlcopani. J I
 DR
bi se bili okladili ( 3 3 . ) ,b a r e m ( 3 8 . ) , u p o t r e b l j u j e t e
( 4 3 . ,n p o t r e b i t i r r . ) , p r i d e n a v i d e l o ( + 7 . ) , zna5,
""
kaj si storila (5o ), zlatom okvirjena zrcala (53.: in-
strum. bez predloga !), vs akako (6r), dimom za-
kajen (65.),tatovi in lupe i,nici (6q), tujo go-
s p o j o ( Z Z . ) , p o v s e d o b r o ( r : 6 ) , p o l n o m o d j e( r : 8 . ) ,
se oporavi (t+q ) \'IoZe se ovdje spomenuti i pisanje
,,priredjen (tq.) *j. prire en. Jurdii cituje srbsku na-
rodnu pjesmu, koju zove (na str. 4o.) ,,diwrom", i
to : ,,Ne vid'lo ga sunce ! On izdade destitoga kneza,
Gospodara i moga i tvoga" (116.), dalje: ,,Onda j'
pala krvca od junakah - onda su ti sva tri pogi-
nula". Turopoljce naziva (r37.) Sljivarskim hrvatskim
,,plemenita5ima", a u Hrvata Vukovadkoga je ,,Zarko
jugoslovansko oko".
{<
Par puta napominje se u Jurdi6evom romanu
Tatenbachov sin Anton. Pisac sam izvjeiiuje o njem
na koncu potanje : ,,Sin Tatenbahov, Anton, je bil
na drZavne stro5ke v Gradci iz5olan in je moral sto-
piti rr kloiter Rajn pri Gradci, kjer je bil 1. 1685.
za duhovnika posveden. Se leta ;1o7. se je rabil
ma5ni pla5d, katerega je ta Anton Tatenbach dal
narediti iz sudilnega plaida, ki ga je nosil njegov
ode, ko so ga ob glavo devali".
Ovaj motiv o Tatenbachovu sinu ispripovijedao
je Jurdi6 u posebnoj povjesti ,,Bojim se te" (Zgo-
FRAN ILESIC
dovinska povest, ,,Zvon" t876.). Pod imenom Antun
Vit svrSiv studije, boravi g. 168r. u Ljubljani kod
jezutta, gdje je bio njegov srodnik patrom. Kao sin
smr6u kaZnjenoga otca morao bi po vjerskom obidaju
nositi oko pojasa crvenu vrpcu; ove duZnosti oprostiti
bi ga mogla samo sveta crkva, ako bi stupio u sve-
6enidki staleZ. Antun vrpce nije nosio, jerbo bi se
je morao stiditi pred svojom izabranom Emilijom.
Emilija je bila iz stare plemenite kranjske porodice
Ravbara. Antun ju je iskreno ljubio, a ona mu je baS,
kad ju je pitao, bi li ga ljubila, kad i ne bi bio
plemi6, kazala: ,,Glej, sada tako gleda5, da se te
bojim". Budu6i da mu je ujedno kao rekla, da ga
neplemi6a ne bi ljubila, pripasao si je crvenu vrpcu
te zamolio strica, da ga sprovede u crkvu, neka mu
ju skine : ,,Kletev odetove pregrehe je za menoi,
zame ni srede". Cetiri godine kasnije bio je Antun
Tatenbach u rajnskom samostanu kod Gradca redjen
u sveienike te mu je uz velike ceremonije u ime ma-
tere crkve bila skinuta crvena vrpca. A opet detiri
godine kasnije ispovijedala se je mladomu patru
mlada Zena, nesretno udata, a da nije prepoznala u
ispovijedniku svoga Antuna. Ostavljajuii ispovije-
daonicu kazao je pater sam u sebi: ,,Dobro je bilo,
da me se je bala !"
Dramatidki je obradio urotu Zrinskoga
na slovenskom jeziku ,,P r o k o p" (pseudonim) u
..Erazmu Tattenbachu".
 Vil.

POSIJEDNJI
ZRINSKII FRANKOPANI
U UMJETNOSTI.
NAPISALT EMTLTJE pr_. LASZOWSKT r OTON IVEKOVIC.

I. GRBOVI I PEEATI ZRINSKIH I FRAN- Sto se stavljalo na Slijem samo urcsa radi, lepr5eii
KOPANA. na sve strane. Obidno je bila ta tkanina i vrpca razne
boje. Stavljanje ovih resa na Slijem i oko grba bude
koro kod svih naroda, a u razno skoro tako uobidajeno, da se i rese smatrahu sastavnim
d.oba, nalazimo raznolike obiteljske dijelom grba.
znakove, koje pojedine obitelji rabe Tako evo Stit, Slijem s nakitom i resa postaje
kao svoju oznaku. Od ovih zna- neophodno potrebnim za pojarn grba, Sto je grbo-
kova osobito se je razvio onaj obi- slovlje svih naroda, koji se sluZe grbovima, usvojilo.
teljski znak, koji je poznat pod Grbovi se javljaju i u nas Hrvata vrlo rano,
imenom grba. Neki misle, da se je i razvijaju se pod utjecajem zapada. Kako bija5e u
grb razvio iz slika, kojima bijahu ure5eni Stitovi, Hrvata dvrsta uredba plemenska, tako evo nalazimo
narodito starih Germana, drugi opet drZe, da se je i kod. hrvatskih plemena stalni znak plemenski,
grb kao takav podeo razvijati u doba kriZarskih koji je obiljeZivao svako pojedino pleme. Tako
vojna u XII. vijeku. U Njemadkoj javljaju se grbovi je do5lo do toga, da su pripadnici jednog te istog
oko god. rr7o. na pedatima i u knjiZevnosti. Od plemena rabili jedan te isti plemenski znak - grb.
toga vremena rabi se grb kao posebni obiteljski Da su pripadnici hrvatskih plemena bili plemeniti
znak, koji prelazi na potomstvo. Grbom se ureiava ljudi, to je suviSno ovdje razlagati. To je g. prof.
zastava,Stit i oprema viteza tako, da bude na vi- Klai6 krasno razloLio u svojoj radnji ,,Hrvatska
dljivom mjestu, a to za to, jer je nosiocaodjevena plemena od XII.-XVL stolje6a" (Rad knj. r3o.).
u ratnu opremu bilo inade teSko, ili ga nije bilo ni- Rekosmo, da su stara hrvatska plemena svako
kako moguie prepoznati. Grb dakle imao je ozna- za se rabila posebni plemenski znak. Slidno je i u
divati nosioca ne kao pojedinca, vei kao pripadnika poljskom plemstvu, gdje se porodice svritavaju u
stanovite obitelji, koja se je sluZila ovim grbom. Tu pripadnike pojedinih grbova. U Hrvata je dakle u
vaZnost kao obiteljski znak pridri,a grb i nadalje. najstarije doba bilo grbova skroz drugadijega zna-
Dakako, d.aovakav znak, grb, bijade ovlaSten ncxiti menovanja nego li u Nijemaca. U Njemadkoj je grb
i rabiti samo dovjek plemenita roda. bio obiljeZjem obitelji, dodim u Hrvata bija5e obi-
Do oko god. rz3o. nazivahu grbom samo s iku, ljeZjem plemena, komu je dotidnik, nosilac, kao po-
koja se nosila kao znak obiteljski na vidljivom jedinac pripadao.
mjestu opreme viteza, ali od toga vremena razumijeva
se pod nazivom grba i Stit i Slijem sa slikom i nakitom
na njima. Zacijelo bija5e tomu razlogom potreba,da
seboja, na kojoj bija5e naslikanagrbovna slika, stalno
omedji, a za to bijaie Stit najpiikladnjim oblikom.
Na Stit sestavlja skoro i Slijemsa svojim nakitom,
te ovo oboje postaje bivstvenim dijelovima grba.
Tako nam se prikazuju najstariji grbovi na pedatima :
samo Stit, ili grb sa Slijemombez nakita ili s nakitom,
ili opet samo Slijems nakitom. Skoro se Stitu i Slijemu
dodaje i resa (lacinia seu lemniscus). Taj dodatak r. PODPIS GROFA NIKOLE ZRINSKOGA.
imade svoj zametak u kapicama od tkanine i vrpcama, z . P O D P I S G R O F A PETRA ZRINSKOGA.
 EMILIIE PL. LASZOWSKI

Pripadnici plemena Mogorovida rabe kao grb God. 1546.postadeNikola Zrinski (sigetskijunak)
Stit s poprednim valovitim gredama, plemena Kadida gospodarom Medjumurja, koje je bilo izumr6em
(kada - zmila, zmaj) zmala; plemena Gusi6agusku, roda dakovadkih Ernu5ta pripalo kruni. Grad.ovi
itd., dodim pripadnici plemena Subida, kojemu pri- eakov Toranj (eakovac) i Strigovaodsadsu u vlasti
padahu na5i slavni Zrinski, rabili su kao grb orlovo grofova Zrinskih. Oni su naslijedili imanja starih
krilo. Ernu5ta, a evo do skora dobe i njihov grb. Godine
Kako je jur spomenuto, staro hrvatsko pleme naime 1554. poveljom izdanom u PoZunu 15. aprila,
Subi6a (Subbithi, Subigi, Subici, Subinich, Subi- pro5iri kralj Ferdinand I. grb Zrinskih. U toj povelji
chieuith, Subich, Subych, Subit, Swobich) nastavalo istide kralj veiike zaslugebana Nikole Zrinskoga, koji
je u staroj hrvatskoj Zupaniji Ludkoj, nekod dijelu je zato dobio o5astnoimanje ErnuSta eakovadkih, te
d.revne starohrvatske Zupe Bribirske, kojoj sredi5te mu podieljuje uz grb njegov jo5 i grb ErnuSta eako-
bijaSe Bribir. Po ovom mjestu i gradu nosila je naj- vadkih: zid gradjen od klesana kamena s okruglom
otmjenija porodica plemena Subida svoj pridjevak kulom providjenom prozorima, a desno i lijevo kuli
,,de Berberio". stoji po jedna zvijezda. Oba su polja, desno sa Zrin-
Pleme Subi6a dijelilo se je u kude ili ti hii,e skim krilom i lijevo s Ernuitovom kulom, crvena. Na
(domus). Od ovih poznale su nam Bani6i, Ugrinidi, Stit mu postavlja okrunjen Slijem,iz kojega raste okru-
Obradidi, Markovi6i i Meti6i. njeni zmaj, raskriljenim krilima i razvaljenim raljama.
Gotovo svi ovi, u koliko su nam saduvani pedati Rese, Sto padaju sa dlijema oko grba, zlalne su i gri-
njihovi, rabe kao svoj grb orlovo krilo, obiljeZje i m i z n e (. , , ut l i c e t t a m q u a m v e t u s t i s s i m a
znak plemena Subida. et antiqua clarissimaque comitum
Poku3at 6u da ovdje u kratkim crtama prikaZem de Zrinio ortus f amilia tua propria
grb porodice, kojoj pripadahu knezovi Zrinsk| i et peculialia hactenus semper ha-
kako se je ovaj s vremenom raziiao do one podobe, bueris arma et insignia, quia tamen
koju imadjaSe, kad ga rabio ban Petar Zrinski i arces praenotatas et omnia bona
njegova obitelj. dicti olim Casparis Ernusth ad
Na prvom mjestu istidem grb bana Pavla easdem pertinentia nostra libera-
Subi6a, 5to ga rabi na svom velikom pedatu god. litate possides, eius quoque insignia
r3o7.1 Tu je u Stitu orlovo krilo, na Stitu Slijem haberes, quare illis duobus allis
sa pet pera. Pavao, sin Marka kneza Bribirskoga, aquilinis nigris, quas arma tua avita
rabi o. g. 1342.u pedatu samo orlovo krilo bez 5tita, et paterna expansas et in se invicem
s perima prema dolje okrenutim, iznad krila lebdi versas continebant, insignia quoque
*t'"?,tfikt:1il praef ati Caspari Ernusth cum omni
razniporoi,a.j,
imad.e sad dolazi posteritate vita def uncti de nostrae
uspravno, sad koso, sad opet okrenuto. regiae potestatis plenitudin e super-
Taj grb, naime orlovo krilo u Stitu, rabio je i addimus, tibique et haeredibus ac
ogranak plemenaSubi6a,koji se je prozvao Zrinskima, posteritatibus tuis utriusque se-
otkako je stekao grad,Zrin u Hrvatskoj god. 1346. xus universis damus et concedimus,
Dok je orlovo krilo u grbu ostalo nepromijenjeno, murum scilicet propugnaculi ex l.a-
tzele Zrinski kao nakit Slijema rabiti orlovo krilo, pidibus quadratis inter se quodam
dakle tu gine stari nakit - pera. modo thesselatim coniunctis ex-
Na pedatu Petra Zrinskoga, koji visi na povelji tructi, speciem p r a e se ferentem,
od. r4gz. god. 7. marta, kojom se kuii Habsbur5koj supra quem turris structura simili
osigurava hrvatsko-ugarski prijestol, ako bi kralj Vla- eminet, habens in speculam cuius-
dislav umro bez potomstva, vidimo grb : Stit s orlovim modi in pinnis moeniorum forma
krilom, a nakit Slijematakodjer zatvorenoorlovo krilo.2 inferne rotunda et sursum versus
Ovaj je grb s grbovnoga gledi5ta posvema ispravan. in longum producta cernitur, in
Nu i ovaj nakit Slijema, orlovo krilo, skoro ne- summitate ipsius turris ab utrinque-
staje s grba Zrinskih. stelia rutilante existente ita, ut
Ve6 Nikola Zrinski, otac slarmog sigetskog ju- in scuto rubeo a summo ad imum
naka, rabi dt,rgt nakit: okrunjenog raskriljenog usque recta linea per medium equa
rastuCeggrifa (zmaja?). liter diviso, a dextris binae allae
I Izvornik u kr. zem. arkivu u Zagrebu.
aquilinae ad se invicem versae, pa-
r Izvornik u c. kr, dvor. arkivu u Bedu. terna scilicet e,t avif a insignia tua,
 POSL]EDNTI ZRINSI{I I FRANKOPANI U UTITE'INOSTI. 293

a sinistris f orma propugnaculi prae- U koliko nam je poznato, ban Nikola Zrinski,
decl arata, ar ma videlicet ipsius Cas- kojemu je gore spomenuta povelja o proSirenju
pari Ernusth contineantur. Scuto ap- grba izdana, rabi ipak sve do svoje smrti samo svoj
posita est galea craticulata, regio stari grb, i to dva orlova krila, a na Slijemu rastudeg
diademate, de q u a d.raco aurea co- okrunjenog zmaja. Ovaj grb rabi i sin mu Nikola
rona decorus, alis expansis, oreque jo5 god. r1n. i t6oz.} dodim mu brat Juraj rabio
hiante, et ling va exerta dimidiatus ve6 god 1573. novi grb.r Na novom grbu dolazi
progreditur insignita, pars vide- zmaj sad desno sad lijevo okrenut, Sto medjutim
licet a l t e r a a v i t o r u m e t p a t e r n o r um nema nikakovc vaZnosti.
insigniorum tuorum, l a c i n i i s sive Otac Petra i Nikoie Zrinskoga, Juraj, rabi is-
teniis aureo et puniceo colore va- kljudivo ve6 samo novi grb. Na pedatima njegovim
riegatis a summitate ipsius galeae razabirerro dva tipa toga grba. God. 1619. rabi pedat,
ad medium usque scuti quasi venti na kojem je nakit '. zmal raskriljen, okrenut gledaocu,
flatu agitarentur utrinque pulchre tako, da su krila desno i lijevo razapeta. God. opet
circumf luentibus...") U j e d n od . a j ep r a v o , 1626. okrenrit je na desno, a tako je i na banskom
da se on i njegovo potomstvo sluZi tim grbom mu pedatu od god. 1623.
i pravima, kojima se sluZe ostali grofovi, baruni i Iz ovoga do sada redenoga vidjeli smo, kako se
Plemiii".t je grb Zrinskih razvijao iz starog plemenskog znaka
Tako evo opisuje ova povelja novi proSireni Subiia, sve do vremena, kad ga podeo rabiti
grb Zrinskih, a taj opis ima dakle biti mjerodavan Petar Zrinski. On rabi grb novi. Rabi ga na pe-
za grb, Sto ga Zrinski od tog wemena rabe. Premda datima i u svojim djelima, stavlja ga i na gradifbs,
se nakitom Sliiema ovdje narodito istide i oznaduje koje je on sagradio. Ve6inom dolazi u porabi samo
zma1, ipak desto mjesto ovoga susreiemo grifa, 5tit, dodim nakit i resa manjka. Mjesto ovoga stoji
sad okrunjena, sad opet bez krune. To se mora pri- na Stitu kruna sa vise6im s nje vrpcama ili bez njih.
pisati krivom shva6anju tezbara,koji je pedat rezao. Dok je trajala zajednica dobara izmedju oba
Pak i neki pisci drZe ovoga zmaja grifom. Tako ncko brata, Nikole i Petra Zrinskoga, rabe ovi zajednidki
djelonepoznatapisca,negdjeiz koncaXVI. ili podetka pedat sa novim grbom Zrinskih. Iz god 164o, potide
XVII. vijeka na 'str. z3t. r z3z. donosi sliku grba ovakav jedan pedat, u kojem se vide desno u Stitu
Z r i n s k i h: , , E r k i i r u n g iiber das St amm- dva krila, a lijevo na zidu kula s tri pernice na kru-
Wuppen des hochf iirtref f lichen und ni5tu, i visokim, gotovo do kruniSta seZu6im vra-
wohlgeborenen Zerinischen g e s c h I e c h t s". tima. Okolo Stita u jajolikom obliku tede napis :
Ovdje je Stit vodoravno po srijedi i gore oko- SIG, PROMO. COM. NIC, ET. PET. PP. A. ZRIN.
mito u tri polja razdijeljen. U gornjem desnom (Sigillum promontorii comitum Nicolai et Petri
polju stoji zid s okruglom kulom sa 4 kruniSne perpetuorum a Zrinio.) Pedat je taj dosta surovo
pernice,a u lijevom poznata dva krila. U polju dolje izradjen.2
stoji na lijevo okrenuti guiter. Nakit Slijema jest Drugi pedat Petra Zrinskoga nalazimo god.
na lijevo okrenuti rastu6i grif. Rese kao i sve opi- t644. na ispravi izdanoj u eakovcu. Tu je pedat ja-
sano nema naznake boje. jolika oblika, a u njem se vidi potpuni grb : 5tit, tt
Pod grbom je ovaj napis: kojem je lijevo na zidu kula s tri pernice na kru-
Desz Thurns Bedeutung ist der Tu-
gend vester S t a n d.
Die Sterlein bilden ab den Ruhm
durch manches Land.
Die Fliigel gutes Gliick, das schnell
sich kan verlicren.
Was auf dem Helm der Greif? Ver-
stand musz commandiren.
Kako vidimo, pisac se ne obazire na guitera,
vei tumadi samo figure grba Zrinskih. Onaj gudter
PRVI PEEAT. D R U G I PEEAT.
je dakle neke ruke svojevoljni dodatak.
1 Prepis 1 IJ zem. arkivu u Zagrebt.
pisan rukom bana Nikole Zrinskog oko god.
I Izvornik u mojoj zbirci pedata.
166o. u kr. zem. arkivu.
 EMILIJE PL. LASZOWSKI
niStu, velikim svodjenim vratima, iznad njih prozor,
- lijevo krila. Nakit Slijemaje na desnookrenuti kri-
lati zmaj, sa Slijema padaju rese oko Stita. Naokolo
tede napis: COM. PETRI. P. A. ZRINIO. S. C. AC.
R. M. CUB. AC. PRAE. LEG. HAERED. CAPIT.I
(Comitis Petri perpetui a Zrinio sacrae caesareae
ac regiae maiestatis cubicularii, ac praesidii Le-
gradiensis haereditarii capitanei.)
Tre6i pedat nalazimo na hrvatskoj listini izdanoj
u BoZjakovini 4 jula 1647. Taj je okrugao, a u njem
se razabire potpuni grb, kao prije opisani. S gora
lijevo stoje slova P C. PP., s desna A. Z. (Petrus
comes perpetuus a Zrinio.)
Na listini izdanoj 1659. god. 27. |una u Ozlju,
nalazirno detwti pedat Petra Zrinskoga. Ovalan je.
U njemu ovalan Stit, na okolo oki6en zavojima,
u njem krila i kula (na zidu tri pernice na kruni5tu).
Kula imade ovdje takodjer tri pernice na kruni5tu
i detverouglati prozor.2
Peti pedat nalazimo opet na ispravi, koja je
cijela pisana rukom Petrovom 1669.god. zr septembra
u BoZjakovini. Tu razabiremo kosona lijevo postavljen
Stit s krilima i kulom, a nad njim petolista kruna, na
vrdcima ure5ena biserom a sa svake strane visi iz
krune po jedna vrpca. Sve je to u osmerokutom
okviru. Taj grb bija5e urezan za cljelou pedatni prsten.
U tom grbu se kula nalazi na ravnom zidu, te imade
gore dva prozora.
Napokon Sesti pedat Petra Zrinskoga jest onaj,
;i;ffiF;,1--""#'i.?,T3J:.:T"i::'r5l"i?iXTl:
koje je rabio najveii, pak i najbolje izradjen. U
promjeru mjeri 83 mm. U sredini je grb : na lijevo
koso stojedi Stit, sredinom do dolje raspolovljen,
desno krila, lijevo kula na zidu. Kula ima tri pernice
na kruni5tu, velika svodjena otvorena vrata, a nad
njima dva usporedo stojeia detverouglata prozora.
Na Stitu (na uglu) podiva okrunjeni Slijem, na kojem
iz krune raste kr.ilati okrunjeni zmaj, okrenut na
desno. Sa Slijema pada pla5t, desno i lijevo svezan
u nabore. Izmedju dva ukrasna kolobara, tedenaokolo
napis: f COMES PETRUS PERPETVVS A
ZRINIO REGNORVM DALMATIAE CROATIAE
ET SCLAVONIAE BANVS.
TRECI PEEAT. EETVRTI PECAT.
I Izvornik u kr. zem. arkivu'
'Izvornik u mojoj zbirci Pe(ata'
Uz ovaj pedat rabio je Zrinski kao ban joS i
drugi manji pedat, na kojem je grb i napis: ,,COMES
PETRUS PERPETUUS A ZRiNIO BANUS".
Taj pedat opisan je u ,,Vijencu" god. 1896. na
str. 748. Nalazi se pako pritisnut na izvorniku od
24. marta t67o. ta,c. k. dvorskom arkivu u Bedu.
Toliko nam je raznolikih pedata poznato, kojima
se je Petar Zrinski zasvoga i:ivota sluZio. Svi ovi pe-
dati, kako smo vidjeli, prikazuju grb Zrinskoga.
I na svoje poznato djelo ,,Adrianskoga mora
syrena" (tiskano g. 166o.)stavio je Petar Zrinski svoj
grb. Tu je Stit sferidan, raspolovljen, desno krila,
lijevo na zidu s tri zubate pernice na kruni5tu. Kula
imade dva gore obla velika prozota, koji stoje uspo-
redo jedan do drugoga. Okolo Stita su razni kovr-
dasti uresi, a iznad S'bitalebdi kruna s 9 listova,
ure5enih na vrhu biserima. Spcda grba je stih :
Daedaleasquisque pennas et suspicis arcem
Fingere, subscribas, hac voluere dii.
Na osobit nadin prikazan je grb Petra Zrin-
skoga na slici (bakrorezu Davida Manassera), koja
nam prikazuje portrete bra6e Nikole i Petra, a
spoda slarrnu bitku kod Otodca, gdje je Petar
Zrinski god. t663. hametom porazio jake turske
dete. Na toj slici, iznad portreta, vidimo grb : Stit
sa dva krila - dakle samo stari grb Zrinskih. Na
Stitu stoji Slijem, a nad ovim lebdi kruna, na koju
su nasadjena krila grba. Tu je grb prikazan po
ukusu engleske heraldike.
Od Zrinskih grbova, Sto su nam se saduvali iz
vremena Petra Zrinskoga, a izradjeni su na ka-
menu na gradjevinama, istaknut 6emo dva Zrinska
grba u Kraljevici.
Prvi takav grb Petra Zrinskoga nalazi se na
cisterni u Zrinskom gradu u Kraljevici. Tu je ovalan
Stit, u dnu trovrh. Stit 1e raspolovljen odozdo do
srednjegavrha trovrha, desnosu krila, lijevo kula. Na-
okolo kovrdasti ures. Odozdo napis: C. P. A. Z. t65r-.
(ComesPetrus a Zrinio 165r.) Ovaj dakle grb potide
iz godine, kad je gradjen kraljevidki grad. Radnja
je prilidno dobra.
Drugi Zrinski grb nalazi se na cisterni u Fran-
kopanskom gradu u Kraljevici. Spomenut 6emo
ga nii;e.
Pedataili grbova, Stobi stajali u savezusa Petrom
Zrinskim, nemamo za sada vi5e poznatih. Kad smo
ove vidjeli, prelazimo na pedate i grbove, kojima se
sluZadenjegova ZenaKatarina i njegova djeca. Poznat
nam je samo pedat, odnosno grb, kojim se sluZila
Katarina Zrinska i njezine kieri Jelena Rakoczy
i opatica Petronela.
 POSLJEDNJI ZRINSKI
Katarina Zrinska rabi u pedatu spojen grb
Zrinskih i Frankopana, dakle i svoje obitetji. Takav
pe(at nalazi se na ispravi izdanoj u Ozlju god. 167o.
9. februara,kojom uzimlje imanje Ja5kovokod Ozlja
od Ane i Kate Arbanasi6, te im obride za to rooo
talira. Stit 1e ovdje na lijevo koso poloZen,te sre-
dinom odozgo do dolje raspolovljen. Desno je grb
Zrinskih, a lijevo je grb Frankopana : dva okrunjena
lava, koji prednjim iapama drZe detiri okrugla kruha.
Izmedju lavova titra zvijezda. Na Stitu podiva kruna
sa sedam listova, a s nje desno i lijevo visi vrpca.l
To je jedini pedat ili grb Katarine Zrinske, koji nam
je poznat. a kojim se je na pismima sluZila.
Grb, Sto se nalazi na cisterni Frankopanskoga
grad.a u Kraljevici, mora po svoj prilici pripadati
Katarini Zrinskoj. Tu su grbovi Zrinski lijevo, Franko-
panski desno,jedan uz drugi kosopoloZeni,a nad njima
petolistakruna. Grb Ziinskih nema crte, koja bi polja
dijelila. Cijela izradba nije osobita.
PETI PEEAT.
SESTI PEEAT.
Pedat, kojim se je opet sluZila k6i Petrova Pe-
tronela Judita pretstojnica (abbatissa) samostana
sv. Klare rZagrebr, ne pokazuje grb, vei je to redov-
nidki pedat. On je ovalan (gore i dolje Siljat), u sre-
dini slika sv. Trojstva, a naokolo napis : S MIN.
coN. ZAGRA. SANCTI. MO. OR. S. CLA. (Si-
gillum minus conventus Zagrabiensissancti monialium
ordinis sanctae Clarae.)
Druga k6i Petra Zrinskoga Jelena, kola bijaie
najprije udata za Franju kneza Rakoczya, a kainje
za Mirka Tokolija, rabila je, u koliko nam je poznato,
sasvim slidanpedat onomu, Stoga ban Petar rabio kao
prsteni pedat (1669),samo Stoje mnogo manji od onoga.
Saduvan je na pismu, Sto ga je Jelena Zrinska-Ra-
kocijeva pisala god. 168r. 19. septembraiz Munkada
Pavlu Hochengrainu,dvor. kancelarukralja Leopolda.2
1 Izvornik u rrkivu jugoslav. akademije.
3 Izvornik u kr. zem. arkivu,
I FRANKOPANI U UI\UETNOSTI. 295
Kakav li je pedat rabio sin Petrov Ivan Antun,
nije nam za sada. poznato. Iz dobe l:ivotaocanjegova
i prije stradnog pada slavne te porodice nemamo pi-
sama Ivanovih, a na onima, koja je pisao iza osude
odeve, nema grba ni pedata, ta i on je nesretnik
s ocem skupa i sestrom izgubio naslov i grb.
***
Vei na podetku ove knjige razjadnjeno je, da su
knezovi Krdki, potonji Frankopani, bili Hrvati,
hrvatskoga porijetla i plemena, a da nijesu bili po-
tomci rimskih Frangipana, koji nastojahu izvoditi
svoju lozu od prastarog rimskog roda Anicija. No
kojemu plemenu hrvatskomu bi bili pripadali kne-
zoviKrdki, nijedosada poznato. To je pitanje ostao
nerijeSeno.
Najstariji poznati nam grb knezova Krdkih
naltrzimo na pedatima Stjepana i Ivana knezova
Krdkih od god. 1365. Vise na ispravi, koja se tide
. PEEAT KATARINE ZRINSKE.
grada Rijeke.t Na tom pedatu vidimo samo nakit
grba t. j. na Slijemu orlovo krilo a na njem zvljezda.
Stllem nosi na glavi lav - duvar grba. Ovo bi bilo
jedini put, Sto knezovi Krdki, potonji Frankopani
rabe pedat samo s nakitom Slijema. Inade srisre6emo
na pedatima ili samo Stit po srijedi raspolovljen,
n gornjem polju Sesterotraku zvijezdu, a donje je
prazno. U koliko se po nekim vrelima tre6ega reda
ustanoviti moLe,bilo je gornje polje bijelo, a zviiezda
zlatna, dodim je donje polje bilo crveno.z Imademo
takodjer i pedata sa potpunim grbom, t. j. Stitom
i Slijemoms nakitom, nu ovdje je nakit malo drukdiji
nego li ga nalazimo na pedatu od god. 1365. O tom
nakitu govorit (emo nii,e.
Samo Stit, kako je spomenuto, nalazimo na pe-
datima knezova Krdkih-Frankopana tedajem XV.
t Ir""t"tk u kr. zem. arkivu u Zagrebu.
'Klaii, Frankopani, - Ljubi6, Relatrones 3o.-4o.
296 EMILTJE PL. LASZOWSKT
i podetkom XVI. vijeka, pak ga nalazimo i isklesana
u kamenu iznad starih zazidanlh vrata grada Ribnika
u karlovadkom kotaru, te na cisterni grada Grobnika.
Kad je ban Nikola knez Krdki god. r43o. boravio
u Rimu, bio je sjajno primljen od pape Martina V.
i rimske porodice Frangipana, koja se je ponosila
time, Sto su knezovi Krdki, a po tom i slavni ban
Nikola, izvodili svoju lozu od nekod uglednih i moinih
rimskih Frangipana, koji su baS u to vrijeme bili
ve6 prilidno propali. Vele, da su se prona5la i nekaka
pisma i kronike, koje su dokazivale, da knezovi
Krdki potjedu od rimskih Frangipana. Kako je ve6
spomenuto, knezovi Krdki vei su rano svoje po-
rijeto podeli izvoditi od rimskih Frangipana, a ta
tradicija bija5e da3to poznata i Frangipanima. U ono
bo je doba vladao takav duh, dasu mnoge otmene po-
rodice nastojale izvoditi svoju lozu od slavnih rimskih
ili grdkih porodica - bio je to duh renesanse.Tako
su primjerice i Hunjadi htjeli biti potomci Rimlja-
nina Corva, a Zrinski potomci rimskih Sulpicija,
a kako da ne bi onda i moZni knezovi Krdki htjeli
biti rimski Frangipani od slavnih starih Anicija!
I sam papa Martin V. priznao je banu Nikoli
knezu Krdkomu njegovo toboZnjeporijetlo od rimskih
Frangipana, pak mu je podijelio i novi grb, grb
rimskih Frangipana: u modrom polju dva zlatna
lava kako lome dva hljeba.l
Ocl tog vremena uze5e se knezovi Krdki naz\vati
Frankopanima i rabiti novi grb (rimskih Frangipana).
Ali uza sve to nijesu odbacili niti svoj stari grb,
koji rabe ili sam ili uz novi, sve do u XVI vijek.
Tako rabe oba grba zajedno knez Dujam (t+Sz.)
i Martin (t+Zg.) na svojim pedatima. Tu na oba Stita
stoji 5lijem, na kruni koiega stoji kao nakit orlovo
krilo sa zvilezdom Isto tako nalazimo oba grba na
PEEAT JELENE ZRINSKE.
1 lbidem.
pedatu, koji visi na ispravi, kojom Hrvati potvrdjuju
izbor kralja Ferdinanda I. na Cetint 1527. god. r.
januara. Tu na tom pedatu Vuka Frankopana Brinj-
skoga vidimo nakit kao kod prije opisanoga grba,
ali su oba polja staroga grba razdijeljena poprednom
gredom, koja nosi tri usporedo stojeda liljana. Na
istoj povelji visi takodjer i pedat Gjure Frankopana
Slunjskoga, na kojem se vidi samo novi Franko-
panski grb.
Od oba grba rastavljeni Stit nalazim takodjer na
crkvi sv. Franje u Senju, isklesanu kamenu. Tu je Stit
razdijeljen u detiri po'ja. U gornjem desnom i donjem
lijevom nalazi se figura novoga grba, a u gornjem
:ijevom i donjem desnom figura staroga
$rba. Stit
drZe dva angjela. U istoj crkvi nalazi se i grobni spo-
menik IZote Frankopanke; i tamo je grb Frankopanski
kombinovan u jednom Stitu slidno prije opisanomu.
Na grobnoj plodi Martina Frankopana u crkvi B.
D. M. na Trsatu nalaze se oba grba isklesana svaki
za sebe. Tu je nakit Slijema ne5to drugadiji nego li
gornji, naime dva orlova krila, a izmedju njih lebdi
zvrjezda.
Stari grb Frankopanski, knezova Krdkih, rabe
neprekidno knezovi Nikola i Mihalj Frankopan
(god. r492.),r Ani: Frankopan rabi opet god. 1492.
pedat s grbom, u kojem je zvijezda u donjem polju,
a god. r5oo. grb sa zvijezdom izmedju dviju lijevo
koso stojedih greda.2
Podev5i od XVI. vijeka rabe svi Frankopani,
Ozaljski, Slunjski i TrZadki iskljudivo samo novi
grb, t. j. dva lava, koji lome kruh. Nu ovi lavovi
nijesu uvijeke jednaki, jednom su okrunjeni drugi
put su opet bez krune. Gdje god nalazimo taj novi
grb, svagdje ga vidimo bez Slijema i nakita. Pa i
ondje, gdje ga susreiemo uz stari grb Frankopanski,
ne vidimo nakita, 5to bi spadaotom grbu. Vidimo samo
gdjekad nakit, koji spada k starome grbu. Novi grb
sa nakitom staroga nalazimo jednom samo, Sto 6emo
niZe spomenuti. Prema tomu svemu moZemo naslu-
iivati, da u ob6e taj novi grb nije podijeljen sa 5li-
jemom i nakitom, ve6 samo Stit. Jedan za cijelo od
najstarijih spomenika toga novoga grba jest onaj,
5to se duva u podrumu staroga grada Ozlja, a nekod
je stajao iznad unutarnjih gradskih vrata. Tu vidimo
u kamenom okrviru Stit dolje zaokruLen, a gore na
lijevom uglu unutra uvit. U Stitu vidimo dva lava,
kako prednjim Sapama dri:e kruh (samo jedan).
Na glavi razabiremo kao neku piramidicu, koja bi
imala predodivati krunu ili uho. Cijeli grb je vrlo su-
rovo izradjen pak lavova ne bi bilo prepoznati,
1 lzvor u arkivu jugosl. akademije.
2 Tzvor. u magjar. drZ. arkivu u Budimpe$ti. M. O. D.
L. 37t23.
i-r
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI U UIIIJETNOSTI.
da se u obie ne zna, da ih rabi Frankopanski grb.
Moguie je, da taj grb potide jo5 iz XV. vijeka, iz dobe
bana Nikole Frankopana, nu za cijelo mladji od
dobe Bernardina Frankopana nije.
Na Stitu grba, Stoga od XVI. vijeka rabe Franko-
pani, veoma desto vidimo da podiva kruna. Tako
u pedatu bana Nikole Frankopana god. 1618. stoji
na Stitu velika kruna, nalik na kraljevsku krunu,
dodim na Stitu u pedatu Vuka Krste Frankopana,
generalakarlovadkoga, podiva velika petolista kruna.
U pedatu istoga od god. 1615.vidimo dva okru-
njena lava, kako prednjim SapamadrZe detiri krune,
dodim na onom ve6em od god. 1618. (banskom)
razabiremogore u sredini jo5 i zvijezdu. Na pedatu
pako generala Vuka Krsta Frankopana TrZadkoga
vidimo ovu zvijezdu u sredini grba izmedju lavova.
Jedini samo novi grb Frankopana sa Slijemom,
nakitom i resom nalazimo na grobnoj plodi Jurja
Frankopana, umrv5eg 13. februara 166r. u Karlovcu,
a pokopanog rr crkvi svete Katarine u Zagrebu.
Tu vidimo u Stitu na ravnom tlu (ovo prvi put)
dva dvorepa okrunjena lava, stojeii jedan naprama
drugomu. Izmedju njih odmah do tla stoji Sestero-
traka zvijezda, svaki lav dri:i prednjim Sapama
dva kruha (jedan nad dmgim), nad kruhovima gore
lebdi kruna. Na okrunjenom Sijemu stoje dva krila,
izmedju ovih lebdi oveia kruna. Sa ilijema padaju
rese na obje strane Stita. Kruna, Sto lebdi izmedju
lavova u Stitu i krila na Slijemu, doSla je onamo
uslijed nerazumijevanja umjetnika, koji je zvljezdu
zamijenio krunom.
Grb, 5to ga je rabio zadnji hrvatski Frankopan,
rnarkez Franjo Krsto, bio je jednak grbu njegova
oca, a tako ga rabila na pedatima i njegova sestra
Katarina, Zena Petra Zrinskoga.
No nastaje pitanje, kako su Franjo Krsto Franko-
pan i sestramu Katarina doSli do naslova ,,markeza".
Sveze izmedju hrvatskih Frankopana i rimskih
Frangipana bile su ve6 od vremena bana Nikole
(r+So.) toplo podri,avane. A tako evo vidimo i u
XVII vijeku osobite sveze i odnose izmedju Nikole
Vuka i Franje Krste Frankopana te rimskoga markeza
Marija Frangipana sina Muzia markeza di Nemi.
Kako su ovi stajali u vrlo tijesnom prijateljskom od-
nosu, vidi se najbolje od tuda, 5to je Mario Frangi-
pani god. r638. t7 septembra sadinio oporuku, kojom
je, ne imaju6i potomstva, udinio svojim nasljednikom
cijelog imetka grofa Nikolu Frankopana TrZadkoga,
te po5to ovaj nije imao djece, Vuka Krsta i sina mu
Franju Krsta Frankopana, te njihovo potomstvo
po redu prvorodjenstva, pak ako bi ovi bili bez
potomstva, baruna Kornela Frangipani di Tarcento
u Friaulu i njegovo potomstvo po prvorodjenstvu,
Postlednl Zrinstl l Fnnkoprnl
297
God. 1654. 14. januara udini opet novu oporuku,
kojom imenova universalnim svojim baitinikom
kardinala Antuna Barberinija. Skoro na to umro je
Mario Frangipani u Rimu 22. januara iste godine.
God. 1655. 2. novembra opet izda kardinal
Antonije Barberini darowicu, kojom darova ,,comiti"
Franji Frankopanu, sinu Vuka Krste, bratu Jurja,
grad Nemi sa svim pripadnostima i pravima, a tako
isto i vinograd i paladu u Rimu na trgu sv. Marka.
Postav5i tako Franjo Frankopan gospodarom
grada Nemi, po kome se i rimski Frangipani zvahrt
markezima ,,di Nemi" (latinski oblik Nemi : Ne-
morensis), uze se i ovaj i sestra mu Katarina pisati
markezima. U jednoj ispravi izdanoj po Franji
Krst Frankopanu god. 1663. stoji na naslovu ,,marchio
Memorensis,comes de Frangepanibus."l Tu je odito
pogreSka prepisadeva, kad dita ,,Nemorensis" za
,,Memorensis".
z. POSLJEDNJIZRINSKI I FRANKOPANIU
TVORNOJ UMJETNOSTI.
Veliki dio slika, priop6enih u ovom djelu, poznat
je naSernuopiinstvu, budu6i da su u raznim prigo-
dama i izdanjima objelodanjene,a u ovom je djelu
po mogu6nosti sve sakupljeno u jednu cjelinu, <ia
ditalac uzmogne sebi stvoriti barem pribliZnu sliku
o dvojici glavnih junaka i o njihovoj okolini.
Kako je ova katastrofa svojom zama5no56uod-
jeknula ne samo po naSoj domovini, nego i u stranom
svijetu, nije dudo, Sto se spomen na nju saduvaott
srrih glavnih evropskih naroda, i to u raznim bakro-
rezima, koji su se razmnoZavali i u tako zvanim
,,letacima" (Flugzettel), a pikazivali su poglavito
likove pogubljenika i njihovu smrt na strati5tu. Tih
,,letaka" ima joS i danas, pade se mogu nabaviti, i to
ne za skupe novce. Nje5to se slika saduvalo i u pri-
vatnom vlasni5tvu, a nje5to opet u kr. hrvatskom
arkivu i arheologijskom muzeju u Zagrebu. Sto toga
nije viSe, manje je dudo, nego to, Sto se je i5to sa-
PODPIS GROFA PETRA ZRINSKOGA
r Starine XXV. LopaSic, Spomenici TrZadkih Fran-
kopana,
38
298 OTON IVEKOVIC
duvalo, jer je poslije strahovite katastrofe ne samo
sve razgrabljeno, nego nikomu nije ni na um padalo,
da duva bilo kakav spomen na sramotno smaknute
urotnike.
Nekoliko slika uzeto je iz stranih, na3emu op-
iinstvu nepoznatih djela. A da ditava slika bude
potpunija i uspomena na posljednje Zrinske i Fran-
kopane i:ivlja, dodane su i slike nekih njihovih gra-
dova, kao Ozlja, eakovca, Kraljevice i Bosiljeva.
Sto se tide oot"rrtftlorti slik6., posebice por-
treta, treba osobito istaknuti, da u tom vlada velika
zbrka. Nije ni dudo. Kad su obje obitelji uni5tene i
dlanovi im po svijetu rastjerani, a znanci i prijatelji
upla5eni, malo je tko mogao kontrolovati kojeka-
kove fabrikacije, odredjene za senzaciju vazda znati-
Zeljnoga mno5tva. U drugu ruku opet, dim se gdje
na3ao portret kojega Zrinskoga ili Frankopana, Sto
je bilo naravnije, nego da se odmah kaZe, da je to
portret posljednjega i po nesreii najglasovitijega
Zrinskoga ili Frankopana ?
Tako ima lijep broj portretii Petra Zrinskoga i
Franje Krste Frankopana. Frankopanovih portreta
nema dodu5e tqrliko, ali ipak su autentidni, kako se
vidi na takozvanim ,,letacima". No do sada je desto
dolazila slika Franje Frankopana Slunjskoga pod
imenom Franje Krste Frankopana, premda je Sluujski
Frankopan za cijelo stoljeie stariji od potonjega.
I lik Vuka Frankopana Ozaljskoga doSao je u na5u
javnost pod imenom Franje Krste Frankopana, a
tako i ona slika po Zatqhe-u, sada u privatnom po-
sjedu, objelodanjenr o,,6bzoru" 19o6. god. prigodom
saborskoga zakljudka o prijenosu kostiju hrvatskih
mudenika iz Wiener-Neustadta. Ta se slika nalazi
na str. 7. Po istoj slici Vuka Krste Frankopana na-
dinjen je i jedan drugi bakrorez - lo5ije vrsti (na
str. 77.) - pod imenom kneza Jurja Frankopana.
Kako se ovako desto znalo desiti, da su pod
drugim imenom dolazile slike, jo5 se de5ie znalo do-
goditi, da su se pravili portreti, a da umjetnik nije
imao ni pojma o dotidnoj osobi, kako izgleda. Tako
je slika grofa Petra Zrinskoga, priopiena na str. 6r.
ovoga djela, posve fantastidna, te nema ni5ta auten-
tidnoga, Sto se tide slidnosti. To je puka fantazila
dotidnoga bakrorezca. S druge strane opet vidimo,
da je crteZ Petra Zfinskoga na str. 5r. isti, koji i na
str. 55. f:ucas Scmit fec.), samo je okrenuta (ne-
gativ). Po istoj slici radjene su i'slike na str.67. i 8r.
Najdudnovatije je to, Sto pored tolikih portreta
Pelra Zrinskoga nema baS nigdje nijednoga od nje-
gove druZice Katarine. Izdava(ki odbor mnogo se
je trudio, da se gdje nadje, ali i.allboZebez uspjeha.
Ovo je u istinu dudno, ako uzmemo u obzir, da se
Zena, supruga tako odlidnoga velika5a, a uz to po-
nosna, bogata i slavidna, ne bi ba5 nikada dala sli-
kati, pa makar i kojemu loBemu putuju6emu slikaru.
Medjutim nije iskljudeno, da se moZda ipak i slika
Katarine Zrinske gdjegod nadje, moZda i pod kojim
tudjim imenom. To je samo moje mnijenje, za koje
nemam nikakvoga dokaza.
Sto ima slikA (portreta) Katarinine kieri Je-
lene Rdk6czy, lo lako razumijemo, jer je ona joS
dosta dugo ostala na politidkoj pozornici, puna
mrZnje na du5mane i zatirade svojih roditelja i od
Magjara slavljena, pa se tako uspomena na nju i na
ona burna vremena u5duvala i u kasnija vremena.
Od ostale djece, Petronele i Aurore Veronike,
pogotovo nema nikakvih slika, Sto nije ni dudo, jer
su one kao prave sirote, od svega svijeta ostavljene
i zaboravljene, li5ene svega i svojih milih, zatvorene
mediu tvrde samostanske zidine, proZivljavale svoj
tuZni udes. Isto tako ne znamo, kako je izgledao
posljednji Zrinski, nesretni Ivan Antun, taj pravi
mudenik, kojemu su mimo to, Sto su mu sve oteli,
jo5 i isto ime ugrabili !
Lik Petra Zrinskoga najautentidniji je u vla-
stitom njegovom djelu ,,Sireni". A pored ov.ih raznih
bakroreza najvjerodostojniji bi mogli biti oni por-
treti Petra Zrinskoga i Franje Krste Frankopana,
koji dolaze na t. zv. ,,letacima". Tako letak rra str,
gg., zatim oni na str. ror. i ro3. od Cosmaroviusa,
Sto ih je sluZbeno izdala austrijska vlada na nje-
madkom jeziku, svjedodeslidnost, a predoduju vjerno
i tok samoga procesa. Ovi letaci sluZe ujedno kao
iedan dokaz, kako su onda tumadili i kako su predo-
divali svijetu, od kolikoga je zama5aja bio stra5ni
taj proces. A ljudi kao ljudi uvijek znattileljni,
rado su gledali i ditali ovakove ,,letake", koji su
ujedno imali poduditi podanike, kako se eksemplarno
kazne buntovnici. Ovakovih je ,,letaka" bilo i na
talijanskom i francuskom jeziku. Samo ovakovi
,,letaci" nisu bili uvijek vjerni, kako se to vidi na
onom francuskom letaku na str. rr5. Crtan je po pri-
povijedanju, te nije ni malo istinit, Sto se vidi ve6 i
po tom, Sto su urotnici prikazani tako, kao da su za-
jedno pogubljeni. A i njihovo odijelo nije naSe, vei
onakovo, kako su se onda nosili francuski plemi6i.
Cijela je procedura predodena na nekoj visokoj tri-
bini, Sto je takodjerf-pretjerano.Nerazumljivo mi je,
Sto i (bakrorez)slika, koja se sada nalazi u vije6nici u
Wiener-Neustadtu (str. v7.), takodjer ovako prika-
zuje justifikaciju, pade vjerno po istom francuzkom
,,letaku". Jedino su portreti Zrinskoga, Frankopana
i Nadasdya vjerni po savremenim slikama. SluZbeno
izdanje po Cosmaroviju u toliko je jo5 vrijedno,
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI U UMJETNOSTI. 299

Sto u tim crteZima dolaze skoro sve glavne osobe, su u ono doba nosili brkove naSi ljudi, dok je na z'r-
koje su rr tom procesu sudjelovale. Sam bakrorez padu bio obidaj nositi brkove u vis zavinute. Kocl
nije ni od kakve umjetnidke vrijednosti. Hrvatd, a i ostalih Slavena, brk je uvijek bio kao
Za uljene slike (portrete) Petra Zrinskoga moLe nekir osobita oznaka, te se nije dao pod modu onoga
se re6i, da su savremene i zato autentidne one na doba. Sje6am se jednoga portreta Mihajla Wisnio-
naslovnoj strani i ona na str. 3r7. wieckoga,kralja poljskoga,koji je Zivio rr isto doba
Zrinskoga, sa isto takovim brkom'
Kako sam vei spomenuo,antentidan je onaj lik i bio intimus Petra
na zapadnjadki,,iscifrana",
Petra Zrinskoga, koji je uzet iz ,,Sirene". Djelo je Zato 1e slika na str. 3or.
jer je r-ra njoj brk kao u kakovoga talijanskoga ,,con-
izdano god. 166o. i u Mlecima Stampano.To je jedan
je takav i francuski bakrorez, koji pri-
od pouzdanih portreta, a zanimljiv je jo5 po tom, dottiere". Isto
Sto prikazuje Petra Zrinskoga iz mladje muZevne kazuje Nikolu Zrinskogana
str. 3oo., koii je uz to joS
onoga vremena,
dobe, prije banske dasti, u ornatu ,,kapetana", Sto u ornat'.r {rancuskih vitezova
je Nikola Zrinski obnaSaotakodjer
se vidi po ,,feldbindi", Sto je ima preko prsiju pri- moZda zato, Sto
kopdanu, a bila je onda znak viSega vojnidkoga ste- neku dast kod Luja XIV. ?
pena. CrteZ je veoma lijep, te pokazuje pravu um- Na naslovnoj slici ovoga djela stoji na delu i grb
nije nipo5to
jetnidku ruku. ZaliboZe ime autora ovoga bakroreza Zrinskih u pozadini kraj glave. Taj grb
heraldidki todan. Tako su polja grba podijeljena u
nije saduvano u umjetnidkim analima.
nuance modre boje, dega heraldika ne pozna'
Bakrorezi u hrvatskom izdanju ,,Sirene" veoma dvije
je i krilo, mjesto da je crno, ondje bijelo' Grb
su lijepi, pa i sam tisak tako je otmjen i ukusan, da Tako
Subi6atodno je onakav, kako sam ga na na-
bi se joS i danas mnogi tiskarski zavod ovakovim plcmena
strani nacrtao, i to desno ; lijevo je grb kne-
izdanjem mogao ponositi. Inicijali u ovoj knjizi uzeti slorrnoj
praotaca kasnijih Frankopana' Popri-
su za ovo naSe djelo iz ,,Sirene", tako i uresni za- zova krikih,
u XV. stolje6u ime Frankapan (kasnije Franko-
glavci (str. B. i r4.). Iz ,,Sirene" je priopiena na- mivSi
krdki knezovi i svoj grb' Tako je na-
slovnaslika (str. r79.), naslovni list (str. r75.) i jedna pan), pro5iri5e
ioponl"t-t grb Subi6aposlije, kad su dobili Medjumurje'
cijela strana (str. r83). jo5 i
te uz crno krilo na modrom dnu dolazi lijevo
Od svih portreta Petra Zrinskoga ovaj se u je odviSe nagao'
kula. U grbu FrankopanA priielaz
,,Sireni" odlikuje osobitomuZevnomljepotom. Lijepe, jer priclrZa5esamo osnovneboje, i to zlatnu i crvenu'
pravilne crte, velike sjajne odi, bujna kosa, sodna
r ,ri1".to zlalne zvliezde u crvenom polju na grbu
usta, jak nos vi5e na rimski karakter tek malo za- :
dola'zesad dva lava, koji kruh lome (Frangepani
vinut, delo oblo i neveliko - podaje nam tip pravoga Sljemu' na kojem
Lornikrnh). Zvliezda je ostala na
hrvatskogajunaka, koji je po svojem poloZaju, po-
je sada zmaj kao heraldidki ures, dok je prije na
rijetlu i bogatstvrru istinu bio dostojan, da mu se i
it1"-u bilo zlatno-crvenokrilo sa zlatnom zvilezdom'
kraljevska knrna na glavu stavi. Pjesnik i junak na
Ure, ,tt Sljemu - kako kod Subi6a, tako i kasnije
sablji mogao je dodi u kombinaciju kao pretendent
kod ,,Zrinskih" - ostajc i dalje pet nojevih pera' u
na priestolje kraljevine Poljske. je u izdanju
temeljnim bojama, crnoj i modroj' Sto
Slika na str.3r7., danas u na5em arheoloZkom nije ni5ta drugo
,,Sirene"u grbu mjestoSljemakruna,
muzeju u Zagrebu,potjede iz Senja. Vatjda je nekod je to stavio
,r"go .u-orrot1" dotifttoga umjetnika, koji
resila zidove grada Nehaja. Na slici je isti napis sa osim ako je to imalo kakovu ten-
,.Ji o."ru, -
grbom, kao Sto i u ,,Sireni", samo Sto je na toj slici
denciju. Kod na5ih plemi6a i velikaSa nije se u op6e
prikazan kao velikaS, dok je u ,,Sireni", kako vei
sve tamo do kotrca XVIII' stoljeda osobita pai:nja
spomenuh, u dastnidkoj gali ,,kapitanskoj,'. Sama je to
posveiivala heraldiki, barem ne toliko' koliko
je radnja loSa, a slika dosta o5teiena i zaprljana.
tito ,t obidaju kod zapadnjadkih vitezova'
na
Crte lica Petra Zrinskoga na naslovnoj slici u Kako je i u kasnijim vremenima uspomena
ovom djelu dosta su interesantne ve( zato, sto Zrinskoga bila Liva' ima i iz
le po tragidni konac Petra
svoj prilici po naravi snimljena, ako ju i nije izradila tog-a '*rremena" crleLa. Tako ima jedna litografija'
osobita umjetnidka ruka, a ipak je bolja od gore koja je Stampanau Bedu god' r84o' (stt' 277')' pa
spomenute. Crvena boja u pozadini sjeia malo na ondt tn" od god. 186o.,Stampanau Zagrebu(str' 5r')
paletu Tintoretta u njegovim portretima i pokazuje, Ove su litografije crtane po onim bakrorezima na
da je slikarski majstor, ako i nije bio Mledii, svakako strani 67., odtidno po onom na str' 267'
je
bio mletadke Skole. Same crte posve su indentidne Od ovih tolikih bakropisaca-umjetnika samo
s onima na najvjerodostojnijim crteZima, a napose jedan poznat u povjesti umjetnosti, i to onaj na str' 13'
je karakteristidan spu5teni brk preko usna. Ovako Loji piitaruje Nikolu Zrinskoga, od Vilima Fathorn ili
300 OTON IVEKOVIC

Feythorne i pod istim imenom Vilim II., valjda sin
ovoga prvaSnjega. Prvi je rodjen u Londonu 1616.,
umro 169r., Vilirn II. rodjen u Londonu fi56.,
umro 1686. O ostalim autorima tih crteZa i bakroreza
ne prida nam povjest niSta. Slike na str. rB. izdane su
medju onu vrst obiteljskih portreta koncem XVIII.
i podetkom XIX. stoljeda,koji su se fabricirali za na5e
plemi6ke familije bez obzfta na historijsku istinu. Taj
je portret napravljen u doba, kada je ve6 nac.iona-
lizam bio dosta razvit,u Magjara, te je zato ta Jelena

Nrcot-Ls 'v4.1
aa AERIM
le"q'"U dznadqdefr^ mudzt|"?ru
a lTqrizcorbeluc'va ' frt e'r^ a/b.ni@lar(sn!
de$-*h qui ea tu ,g66.i[oy1
padu g5jwt c-tnni mctdcpt- 0" ?O"F.9'Iiaearelkt
ft.y @t a!@a tpeil p Lu d c c<ttt

Ty'ay *
mapa<4a * Ie-'llc
bal, tr el tujlzgur
t'4a2|.jfutbt2
toqozUc-fztaa
lgqu u e *
b?@t/.
b-o 4 t -{*r.1fgLy; tu?z?+bda'
nalugt;ri.ii;t, "e'
A*.ZW
al;t ?#
tzL ),
oa41E^pa;.1A'-u*, aas.
cdl |l)t
dPj zk't c
Y-"{*"';yY:!sff
ruti'*
h',,x:NffiWl*I*:x::;x:ff
-rfu )ttz;fi t se;n-4a.": qrtlP,te
retin dau.ln tn JElz fot dz Sein dfrdn(e.Joftn@
;'}t#r*
aeedFobnaw Em,z9|-q'ay.1
qtiLP?.fe
), p E-

@
i, 5 X ut;to

de dgf,zadfl @aE E@..

m c:k-p at

tuqv4.14. ryY
-

\*i * 4,fu-":
?i Zrda, Aj{btt+<Qfat,
.o*u,u[n.+ ryi fi^lvil
-/, nfr,t ta fmn&o A*iattc*1@ @tw
p;"
l' d n;^' otr* ;^ ,{- s- "- d'; - *
i n d,,l- ".d,toc p*
u tb".efurrtse nt rooru y*;
-"tut 6*- qC@
o,r-la* *bl&;.-gaoebqir
utSfio Saoeefi 1
S*

y'?ryiz cb<<rtnL AgFcudtot*Silagw'

GROF NIKOLA ZRINSKI.

Izvornik sadinio .francuski umietnik L. Fresne.

kod Tohana Hoffmann u Niirnbergu, a slika na str.
19. kod Mateja Lovre Ulkmajr u Bedu. To su na-
kladnici, a za imena se samih umjetnika ne zna.
Slika Jelene Rdkoczy (Zrinski) ,na str. r45.
danas original u posjedu .kneza Esterhazyia, spada
tu u nekoj ,,narodnoj" no5nji, koja je viSe seljadka,
nego plemi6ka. Ni sama glava nije nipo5to karakte-
ristidna, kako je na pr. na onoj slici na str. r57., koja'je
sigurno savremena, i na kojoj vei tehnika pokazuje,
da nije ,,umjetno" stvorena.Crte lica, pokazuju,da'je
 30I
POSLJEDNIZRINSKI I FRAry

i pjesnicima i umjetnicima. U hrvatskoj knji-

nalik bila svomu ocu Petru Zrinskomu' Ova bi^ slika gradju
dosta je toga obradjeno' I u prozi, kao i u
mogla biti napravljena joS za Livota prvoga njenoga Zevnosti
hrvatski je knjiZevnik mogao dati odu5ka
,opiogu trranje Ritk6czya, dok je ona na str' 156', pjesmi
svoml1 osjeiaju, da proslavi ljude'
f.ojr jL i veoma lijepa umjetnidka radnja, po svoj pri- iodoljubnomu
po tudjoj'krivici i nepravdi izgubi5eglavu, bra-
licislikana poslije smrti prvogamuLa, ako nije i poslije koji
prava svoja i svoje domovine'
smfti.drugoga supruga grofa Tiikolya. Crte su veoma ne6i

Purws .CoMrs;' SEnrtvr,BAltNtD

Tr'$,,Pn3rt\ruusl{rnvcanrcrn'

GROF PETAR ZRINSKI KAO BAN HRVATSKI

ljepo- Kod na5ih slikara i kipara nije taj kult na5ao toli-
tijepe'i pokazu ju, daje ona na daleko poznata zato'
jo5.uvijek lijepa' koga odziva, kao u lijepoj knjizi, a to nije-ni dudo
ti'"r'!osi:" poodmaklo doba bila
Sto"jehrvatska umjetnost razmjerno rnlada' IzZrinsko'
dvije
-.,.-'--. Frankopanrke katastrofe imamo do sada samo
slike, i io : ,,Posljednji dasovi Zrinskoga i Frankopana"
TiagiCni svr5etak ovih dviju odlidnih porodica mene'
je veliku i zahvalnu od pokojnoga F. Quiquereza,i ,,Rastanak" od
Zriuskih i Frankopana ostavio
 rvAN PL. ZAJC

3. ZRINSKO-FRANKOPANSKA.
SPJEVAO DR. AUGUST HARAMBASIC, UGLAZBIO IVAN PL. ZATC.
Tempo d,i Marcia.

3r,^';
&"";
3q*" uL:;, 'a--x4 -**)b u*72.?, 4r4-
n,/?2*,^ le/C.,

/,,)/'q/@
2..G.rft--v

2^rnA
+' ^.
@ -d-aa/ --E
?
z'&; tut+
ua_ - <e- - gx ry
? t+r, 7"2:--;-4 +e/<,
/?
). J Lr ) t^r t't ,l ^l r4a. , . i- llr I

t
,+A^ 7

,I I
t 7
a. a 1A 7
I tl

, ,t
 POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI U UMJETNOSTI. 303

Ae'r.t>
.k-- ./2.4-
/Qa-r-
4-.
tua-;u
6L.t2'@ Wra . a 9'1
a./> Af
2t<aAz A^
I I. Lf ) ---
ryE. @&;
/*r' fr;+4 4--;'

2 2

l-)t lv
7
,. ?AA '>o.l-^ Z
.L I lNtl ;

\-/ U rl t
0t ,
2. > ,', i i Z I A
t\

ilfr ,":rt'f3 M.
";*
t-l f
t:'fl,

tt"nrl
I 1

A A A / ' A
?- ? nA
..u.-aa'a4

u- Itl

t'{, ,
JJz 1 *,i 7I -AA
Ftl

t
27all:7'AA
I
7

| - r,
Z./L .l
;-lrrrt;

'hZ./-
d/a4-/ --^2-l
/n. *- u/at::=2-t=
jC-.^z-^
? 7 7 u,, +^ 7 A

_tt
I - J+1
rl
Z TAAA l A
'7 .. , r-ffit I f. l t

I t t
304 rVAN P[:. ZAJC

1-r- 2;*/- <- rJ

t74

' ( '
r' 4,4 Lu.c-a.1 -;.Zi
.a
-,/ r
fr*":. 1 i
r.l'FF . FF A L i-

--1(2, 'ar''J .)-t-

7*t n7-.rno^
7.'2 ---.
7o

- '-
a? v J I
vv
lDr+ t
I
--\
t J
. | ,^J l oO

l
1.

.O-tu aai ./-*'Z- lzo

t/* -4<--z*- zr - /,:
-\.r-e-- du-/a- a-+
dVffie,a-L l7'\e-'ffi4'
7>:+ "i'24
b-?
t\
Al li
v4

,l
rI ll
ll I
,2 A ' tdt
; hl e- I --J),ll
 POSLJEDNJI ZRTNSKI I FRANKOPANI U UMIETNOSTI.
305

/.9+ 4/. _ /-- zL

2.-/V - -y- t4,- *

A)q,o''

W* ./+
rv-
a.&4-o"/z
* </*-
<nJ'c.o
ru4ZL*

:o'n/
uoe_ ,%;t
N

&^-o't u 34&

,9* z*z t"Z

h+-, i& Z*;-41; -

d4
G-aaZa
?ry
a/Lkn

/-n-zz/Ez- trat
d& tu
4t<+ -€z
z n-/- V2a^ o
/*
;z'oo"/-

Posljednii Zrinski i FranLop.ni.

.300 lvAN PL. ZAJC
u-'
l,^ ? trr/,
/ ' 'Z)-' 7
i*nl .t l'it'i't(-l
lr

, /.utge d:,
'*reb
2

---..--l.Z

-f>

noz,
2
.fFF

t
2

lr

4a4*
az
d
2'atzry
z,
^2'
€z'*7 ft*?*
Yr*
itFl

^Aa7?Ann^e

7lnl{
 VIII.

BIBLIOGRAFIJA.
SASTAVIO DR. \TELIMIR DEZELIC.

Abbildung der traurigenbegeberrheitd : es5edelen Arnold Gjuro: J a z n a d e m p j e s m u .P j e s m a n a

und tapf{eren Helden Graff Nicolaus, \'on Serini, rveicher str. 55. sbirke: eeznu6a i ma5tanja. Zgb. r9o7. 80
erbiirmlicber rveise, auf der Jagt, von einer grossen wilden Au s grab u n g zweier kroatischer Nationalhelden
Schwein, ist gehauen, und umgebrachtworden, geschehen den (sa slikom). ,,Illustrierte Kronen-Zeitung r. August r9o7.
18. Novembris 3. n: Anno 1664. Martin Zimmermann, hr ctct cfr rn

Aachen. - Slika. Austeritas. Austriaca Austeritas, in

Acs6dy Ignacz: Magyarorszdg tort6nete I
qua ostendifur : Quibus modis & quo jure florentissimum
Lip6t 6s I. Jozsef Kor6ban (Szilagyi S. A magyar nemzet quondam Liberrimumque llungariae Regnum An. t67o.
tortenete VII. kot). Armis Regiis infestatum & quod Comitatus Ditionis Regiae
Acsddy Ignacz: Sz6chy M5ria. Budapest r885
concernit, de facto occupatum sit : Summaque in Libertatis
An d I e r Joannes Henricus : Memoria belli Hungarico- Majestate d Ferdinando Primo everti coeperit, Leopoldo
Turcici inter Caesares Leopoldum I. et Mahometem IV. Primo autem Contra omnia Jura, Divina & Humana, Hu-
str. gr. itd. manitris loquendo, vix non sit eversum : ab Authore Ano-
Andreas von S. Theresia: Nidergelegte
nymo singulari fide conscripta. Anno qu6, regnantls Leo-
Christliche Tapferkeit das ist : Schuldige Klagred, oder poLDI prIMI aetate sVbleste rVlna tVr Pannonla.
Leich- vnnd Ehrn-Predig von dem Christ-ritterlichen Leben (167r). Venetiis, Typis: FratrumVeracii, Constantini & Spe-
vnd von dem vnvermuetiichen hochbetriibten doch seeligen racii
4o ro 1. (Kolo5var 167z).
Ableben Weyland Ihr Hochgrd.fliche Exceilentz dess hoch- - Austriacae Austeritatis Continuatio
vnnd Wolgebornen Herrn, Herrn Nicolai Grafen von Serin
in qua Processus per Leopoldum Primum Contra Hungaros
der Rom: Kays. Mayt. geheimen Rath, Cammerern, Rittern
Criminis laese Majestatis accusatos, instituti, Iniquitas &
dess guldenen Fliiss, Genr. Feld-Wachtmeistern, in Dal-
- der Illegalitas und, cum Sanguineo Tribunali ostenditur, a Ge-
matien, Croatien, vnd Sciavonien Ban, Obristen Span
nuino quodam Patriae Cive delineata. VIgILabIt DoMInVs
Spanschafften Symch vnd Zhaladt, auch durch das Konig-
& Confrlnget hostes Verltatls (t672). Venetiis Typis Hoe-
reich Hungarn Obristen Stallmeistern, vnd bestelten Ober
redum Magnanimi, Audacis & Bellicosi 40 r8r.
Hauptmanns zt Legrat, und in der Insul Murakoess, Welche
zu Miinchen in der Churfiirstl. Residentz- vnd Hauptstatt A u s tri a. Oesterreichischer Universal-Kalender.
dess Hertzogthums Bayern, den 6. Tag Christmonats an W i e n . I g n a z K l a n g 8 . J a h r g g . 1 8 4 4 .s t r . r o 3 : R e b e l l e n -
dem HochfeyrtAglichen vnserer Churfiirstl. Kirchen- ynd Grabschriften.
seines Namens H. Patronenfest St. Nicolai bey Volck- Badics Ferencz. Zrinyi Koltoi miiveinek akad6mia
reichen Gottesdienst auff der Canzl mit lebhaften Worten kiadasa. (Akad6miai Ertesito 19cr6.p. SZg.
hat beygebracht zu erzeigung seiner schuldigen Dankbarkeit. B a n Petar Zrinski i knez trLatki Frane Krsto Fran-
Der Ehrwiirdige P. F. Andreas von S. Theresia Baarfiissiger kopan na strati5tu (povjestni dlanak pre5tampan iz ,,Yienca").
Carmeliter. vnd Ordinari-Prediger. Mit verwilligung der ,,Branik". U v. Sisku r87r. br. 34. 35. 37.
Obren. Getruckt zu Miinchen, bey Lucas Straub Buch- B a n Petar Zrinski i knez Krsto Frankopan (dlanak)
truckern. Bey Johann Wagner Bichhindlern allhir zu finden ,,Hrvatsko pravo" tgoo. br. t344.
Im Jahr, 1664. 80. B a n Petar Zrinski na stratistu. Pjesma. Priobiio
Angelini Gio. A n d r e a . V . B o n t e m p i . ju Franjo Radki. ,,Vienac" 1873. br. 29.
A n k u n f t, Tiirckische Ankunft, mit was fiir Ord- B a n Petar Zrinjski i knez Krsto Frankopan. ,,I{rvalska
nung, der Primo Vezier den 8' Junij 1663. nicht weit von Domovina" 1899. br. 98.
GriechLisch Weissenburg, in dem Lager wo seine Armee B a n Petar Zrinski i knez Krsto Frankopan. ,,I{r-
zu FeId ligt, so irber zweymalhundert tausend Mann starck vatska Domovina" 1896. br. roo.
seyn so1l, seinen prichtigen Einzug durch die Armada ge- B a n Petar Zrinjski i krrez Fran Krsto Frankopan.
halten wie folget (1663) 40 z l. ,,Hrvatska" r895. br. 99.
Aprile. I l X X X A p r i l e . ( S l o b o d a t 8 8 t . b r . 52.) B a n i c a, Hrvatska banica Katarina Zrinski ,,Hr-
Arany a n o s . R a z p r a v a Z r i n s k i i T a s s o u z b i r c i : vatska" Bogu i Hrvatskoj. easopis za pouku i zabavu.
J
,,Pr6zi dolgo zatok". God. II. (1881.) br. 5-6.
Arneth Jos. Geschichte des Kaiserthums Oester- Beckmann Idea iuris statuarii Graz 1688. Fol.
reich r8zz. str. 87 itd.
*
 DR. VELIMIR DEZELIC
Belagerung d e r T i i r c k i s c h e n G r d . n t z -u n d H a u p t -
vostung Canischa, in Nider-Hungarn, durch die Coniugirten
Christl. Armeen, unter den 53 H. H. GraIen Niclas von
Serin, u. H. (]rafen von Hohenlohe und Petri Strozzi, an-
gefangen den zo. 3o. Aprilis und rvider aufgehoben den
28. l{ay und den z. Juni t664. - rr. mapa.
Beothy Zoltan. K6pes magyar irodalom tortenet
I. str. 278.
Bericht F e r n e r e rB e r i c h t a u s S e r i n \ . a r , \'on
der Beld"gerung und Aufhebung der Stadt Canische, und
was sich ferners mit dem Herrn Graf Strozi mit den Tiircken
gcthanen Treffen, bcgeben. In gleichen rvie die Christen,
zu Grosswardein im Jahrmarck eingefallen, und ziemliche
reiche Zenthen dar-on gebracht. Im Jahr 1664 (s. \.) 40 zr.
teksta r-16 ima viesti iz Novoga Zrinja.
B e r i c h t, Kurtzer und warhaffter Bericht, Der
hochst Ruhm : vnd Denkwiirdig, auch dergleichen von
rveit mehr als iiber hundert Jahr her, wider den Erbfeind
Christlichen Namens, nicht tentirten Entreprise. So nechst
Gottlichem Beystand, r'on lhrer Hochgriflichen Excellenz
Herrn Niclas Grafen vorr Z e rri n, Generalen in llungarn
Bann in Croa.ten vnd Windisch Land, etc. NIit Zuzietlung
Kayserl. 4. Spickischen zu Fusz, und 6. Piccolominischen
Compegnien zu Pferd, dan denen Bayerischen vnd Schwd,-
bischen Hiilffs-Volckern, rvelche Herr General Wachtmeister
freyherr von Puchhard commandirt, Wie auch: Nebens
der Reichs Auxiliar-Armee, vnterm Commando Herrn
Wolffgang Julius Grafens von Hohenlohe, vnd gleichen,
&. Excellenz mit seinen eignen, auch Budianisch: und Nei-
dastisch Kriegs-llannschaf{t, samment in die z3oo starck,
vom zo (ro.) Januarij bisz r6. (6.) Februarij gegenrvdrtiges
r661. Jahrs, zu gedeylichem Auffnemmen der werthcn
Christenheit, loblichst vorgenommen, \'nd gliicklich vollbracht
rvorden. Gedruckt in der Fiirstl. Hauptstatt Gratz in Steyer,
bey Frantz Widmanstetter. In Verlegung Nlatthias Fischer,
vnd Joh. Christoph Erhard. Im Jahr Cristi t664. 40 ro L
B e r i c h t. Nach dem bisz anhero von der hochst
ruhm und denckrviirdigen, auch von weit mehr ais iiber
hundert Jahren wider den Erb- Feind Christlichen Namens
nicht tentirten Entreprise viel ohnerfindliche Bericht
auszgebreitet wurden : Als hat man \ror eine Nothdurfft
ennessen . . . in den Druck fertigen zu lassen : lvelcher ge-
stalten nemblich selbige . . . durch die von den hohen Herren
Alliirten Chur- und Fiirsten des Heiligen Romischen Reichs
Ihre Kays. Mayest: wider den Erbfeind zu Hiilff geschickte
Armee unter den Commando. . . des Herrn' Wolffgang
J u l i i , G r a f e n v o n H o h e n l o e ' . . b e n e b e n sd e m ' . . l l e r r n
NicIas, Grafen von Z e r i n , B a n i n C r o a t e nu n d
windischen Land & als Ungarischen Generals-Excellence,
mit dero eigenen Volckeren 4 Kays. Spickischen Compagnien
zu fuesz, und 6 Piccolominischen zu Pferd, auch denen
Chur Bayrischen Trouppen, zusambt denn Warasdinischen
Grd.ntzern, und Grd.fl-Budianischen, Nadastischen und Ester-
hasischen Ungarn zu Rosz und Fuesz, vom 20 (to) Januarii
bisz 16 (6) Febr. t664. .. glncktch vollbracht rvorden. Re-
genspurg gedruckt bey Christoff Fischern t664. 40 ro neozn.
Bericht. Wahrhaffter Bericht, aus Gomorn
und andern Orten, rvie starck die Tiircken, rvas derer Ver
richtung, Zustand und Gelegenheit vor Neuhdusel. Mit
Hof{nung, und gliick}i her Ankunfft Serini, ungarischer und
teutscher \rolcker. Von ro. rr. r3. r3. t4. und r5. Septembris
40 I neoz. t.
Bermann Geschichte Wiens str. 4o3. 406.
Beschreibung wie es mit dem Criminal-Process
vnd der darauf zu Gratz den r. December t67t. erfolgten
Execution rvider Johann Erasam (!) von Tatenpach, eigent-
lich hergangcn. Gedruckt zu Wien in Oesterreich, beyMatthaeo
Cosmerovio. . . Im Jahr, t672. Fol. 14 neoz. r. Na nasiovnom
listu tri grba.
Bes chreib un g. Auszfiihrliche und Warhafftige
- Wie es mit denen Criminal-Processen, Vnd darauff er-
folgten Executionen Wider die drey Graffen Frantzen
Nadaszdi, Peter von Zrin, Vnd Frantz Christophen Fran-
gepan, eigentlich hergangen. (ledruckt zD Wienn in
Oesterreich, bcy X'Iatthaeo Cosmerovic, Rom. Kayserl.
Mayestd"ttHoff-Buchdruckern. Ln Jahr r67 r.Fol. z8 neoznad.
list. rz bakroreznih ploda od Kornelija ilIeyssensa. Svakoj
slici dodan je jedan list tumada. Na naslovnom listu tri,
grba. List 2a-3a carski privilegij. Ovo je izvorno izdanje
sluZbenog izvje5taja.
B e s c hr ei b u n g, Auszfiirliche und Warhafftige-
Wie es mit denen Criminal-Processen, und darauf erfolgten
Executionen, rvider die Drey Grafen Franczen Nadaszd,
Peter von Zrin, und Francz Christophen Frangepan eigen-
tlich hergangen. Gcdruckt in der Kleinern Stadt P r a g,
bey Johann -A.rnolten von Dobroslarvina u.onha{ft, in der
Spohr Gassen.Im Jahr t67t. 40 4o neoznad.listova. Bakrorez
(zg +37 ct) od Sebastianavon Dryu'eghena: Xledaljon portreti
trojice mudenika, izvrstno izradjeni, r;aziikuju se od onih Bout-
tata. Izpod portreta nalaze se manje liepo izracljene vinjete sa
slikama smaknuia, sa stihovim:i. Petru Zrinsl<onr glasi :
Der Zrinisch Stam thet seinen Nam
Durch alle Weldt ausbreiten,
Weil alle sich so ritterlich,
Gehalten in dem Streiten,
Das du Allein den hohen Schein
Des gantzen Stam verschertzet
Da Du Dein Eyd hast unverthreut
Nur disses lvird beschmertzet.
B e s c hr eib u n g (Auszfiihrliche vnd Warhafftige)
Wie es mit denen Criminal-Processen, Vnd darauff erfolgten
Executionen rvider die drey Graffen Frantzen Nadaszdi,
Peter r.on Zrin, Vnd Frantz Christophen Frangepan, cigen-
tlich hergangen. Nach dem Wienerischen Exemplar, Ge-
druckt za Ingolstatt bey Johann Ostermayr, im
Jahr r67t. lo 24 I.
B e s c hr eib u ng. Griindliche, auszufiihrliche und
warhafftige Beschreibung, r'on der Beldgerung der Vestung
Neu'hiusei, rvie dann auch der \restung S e r i n-W a r, auch
r.vas sich sonsten mehrers denckrn'iirdiges hin und wieder
zugetragen und begeben hat. Und auffs fleissigste zusammen
getragen, und in Truck verfertiget, im Jahr Christi, Anno
1 6 6 3 . d c r r . 1 . u n d 2 4 . A u g u s t i ( S . 1 . ) + o 4 n e o z n a d e n al i s t a .
Na naslovnom listu drvorez, a tako i na zadnjoj strani.
Beschreibung, K u r t z e B e s c h r e i b u n gw , ie Jd,m-
merlich Herr Graf Niclas Zerini auff der Wilden Schrveinhatz
umkommen. Herr Graf Niclas von Zerini hat, nicht fern von
dem Ort, rvo Graf Strozzi mit eines Janischaren Kugel er-
schossen, eine Wilde Sch'rveinhatz angestellt, und etliche
Stiick gefillet. \A/obei eines so 6 Centner schwer geschdtzt,
und ungervohnlich gross gewest, von ihm zlvar gctroffen
worden, aber mit den Schus durchgangen. Des rvegener
solchen allein nachgesezt, in einen Wald, von seinen dienern
ganz hinveg, gekornmen, auch so lang geritten biss er das
Thicr ausgespiirt, und in einen Pusch liegenclgefunden. Wie
 BIBLIOGRAFITA.
er nun absteigt, und der Pestien, die in seinen Nlainung
alberait tod war, den {angevill geben, fdhrt Sie plozlich auf,
undw-iirft ihn zu boCen. Sein Bage komt endlich dariiber zu,
find den klSglichen Anbiick, rvie das Thier iiber seinen l{errn
wiitet und schldgt, legt sein Rohr an, und grei{t, rveil ihm
jenes versagte, zurn degen. Aber das Thier wolte den fang
nicht errvarten, sonrlern lief davon. Der Bage fand hierauff
seinen Helrn gar ilbel zugericht, und schien halb todt; im
Haupt, in dem Hals, die Brust und Leib, daraus das Ge-
ddrm gangen, festigst r-eru.unrit ; und muste ihn eine halbe
Stundt hernach, untet seinen und anderer herbey hom-
menden, HAnclen sterben sehen. So kld.glih - beschloss
der I{eId sein Leben. Slika prikazuie okoliS dakovad.ki. U
GROF PETAR
(Po novijoj uljenoj slici. Johann Zatche.)
da)jini Cakovac grad i 1or.. Pod \-eprom 1e2i grof i njegor.
sluga puca u zvier. Fol. - Zem. arkiv.
Beschreib u n g ( A u s f i i h r l i c h eu n d W a r h a f f t i g e '
Wie es mit denen Criminal-Processen, und darauf erfolgten
Executionen, wider die drey Grafen Frantzen Nadaszdi,
Peter von Zrin und Frantz Christophen Frangepan, eigentlich
hergangen. Mit allergnaedigsten Befehl Ihrer Kaiserl. NIa-
jestit, den Wienerischen Exemplar nachgedruckt. In N ii r n-
b e r g, bey Michael und Johann Friderich Endter, t6 71 44
42 neozr'. lista. Na naslovnom listu nalazi se austrijski grb.
4 bakroreza i to tri lista sa portretima u medaljonima: Na-
daLda, Zrinskog i Frankopana i prikaz: Decollatio Nadasti
io Curia. Novo izdanje bedkog. Dva zadnja lista privilegij.
309
Be s chr eib u n g, Wahrhaftige Beschreibung, von
.der Belagerung, Accord und iibergab der Vestung New-
hdusel in Ober-Ungarn, wie es mit Stiirmen, Schiessen,
vund dergleichen, vorher ergangen, und den 29. September
dieses 1663. Jahr dem Tiircken iibergeben. Welchen Be-
richt wird der Leser in diesem Gesang vernehmen : In
Thon : Wie mann den Grafen von S e r i n singt. Das
ander, ist ein Ertd.rmliche Klag Lied ausz Vugarland,
rvider den grausamen Tiircken-Krieg. Zt singen in dem
vorigen Thon. Erstlich gedruckt zu Wien, hernach zn
Augspurg (t66:.) po 3 1.
Beschreib un g, Warhafftige Beschreibung was
b e e d eG r a f f v o n S e r i n und Graffvon Hohenlohe im
ZRINSKI.
Januarij und Februanl t664. Jahrs ausgericht rvie auch bey
abbrennung der kostbaren briicken bey Esseckh, rvieder
den Tiircken vorgangen. Dolje napadaj na most, lievo i desno
gore portreti Zrinskoga i Hohenloha. U sredini mala karta
Ugarske. 3 kol. teksta: Aussfiihrliche Erzehlung. . . . Frank-
furt, Serlin (t66a,.) fol. r list.
Bethlen Joannes Historia rerum transylvani-
carum ab a t662. ad a 1623. producta et concinnata llanc
plurimis mendis sublatis recognovit, et praefatione de
progenie, vita, et ingenii monumentis ejusdem scriptoris
auxit Alexius Hor6nyi. Partes duae. Vienae 1282.-83.
typis Josephi nob. de Kurzbeck 8n str. 475. 528.
Bethlen Imre Gr6f. II. R6k6tzi Gyorgy ideje.
3ro DR. \TELIMIR
Biankini Juraj don. Interpelacijao prenosu
smrtnih ostanaka Petra Zrinskog i Krste Frankopana. V.
,,Hrv. Pravo" r9o4. br. 2539.
Biankini Jure Interpelacija zast. Biankinija o
Petru Zrinjskom i Krsti Frankopanu. (Priobcen tekst in-
terpelacije.) ,,Obzot" r9o4. br. roz.
B i b I i o t h e c a Zrinyiana. Die Bibliothek des Dich-
ters Nicolaus Zinyi. Ein Beitrag zur Zrirtyi-Literatur.
Literar-historischer Einleitung. Mit dem Portrait des Dichters
'Widemann,
nach E. einem Facsimile und einer Stammtafel
Wien 1893. Verlag von S. Kende IV. Heumiihlgasse 3. XIX.,
88i z l.
B i r k e n P. s. Neu vermehrter Donaustrand nebst. e.
hungarisch-trirkischen Chronik und Continuation der merk-
wiirdigen Begebenheiten von aro 1665.-1686. Niirnberg
1688. rz.
B i r ke n Sigm. Der Donau-Strand, in dreyfacher
Land-Mappe ; sampt Kurtzer llungar-u. Tiirkischen Chronik,
und des 1663. und 1664. gefiihrten Tiirken-Krieges. M. K.
Niirnberg 1664.
Bizo zeri Simpliciano. L a s a g r al e g a c o n t r o
la potenza otomana successi delle armi imperiali Polacche,
Venete, e Moscovite ; rotte, e disfatte di eserciti de' Turchi,
'farta"ri,
e ribelli ; Assedj, e prese di citta, piazze, e castelli ;
aequisti di provincie, e di regni, ribellioni, e solievazioni nella
monarchia Ottomana ; Origine della ribellione degli Vn-
gari ; Con tutti gli accidenti successinamente sopraggiunti
dall' anno 1683. sino al finedel 1689. Rocconti veridici bre-
n e m e n t ed e s s c r i t t d
i a don Simpliciano Bizozeri
clale Coste, per Marc' Antonio Pandolfo MaIa testa Stam-
patore Reg. Cam. Con privilegio. 40 str. 428. i indeks. O Petru
Zrinskom i Frankopanu govori na str. z.-5.
Bi zo zet o Sempliciano. Notitia particolare
dello stato passato, a presente de regni d' Ungheria, Croatia,
e principato di Transilvania. Cioie Descrizione di tutti i Co-
mitati, Citta, fortezze e Luoghi pii infigni de medesimi,
loro sitt, qualita, richezze, e Genio della Nazione, fatti d'
arme, assedii, prese, e riprese delle Piazze, et Azioni priu
rnemorabili de Re$nanti e Generali, che hanno comandato e
militato nelli stessi. Opera Di D. Sempliciano Bizozeri. Ador-
nata di 46. Figure in Rame delle Citta piu conspicue, e Ri-
tratti de'principali Commandanti. In Bologna M.DCLXXXVI
Per Erofetto Longhi c. str..z95.
B o g i 5 i i Valtazar. Acta coniurationem Petri a Zinyi
e Francisci de Frankopan nec non Francisci Nadasdy illu-
strantia, e tabulariis gallicis desumpta Zagrabiae 1888.
Bo j nidii Ivan. ,,AgramerTagblatt." 25. juli tgo7.
Bontempi Gio Andrea. H i s t o r i ad e l l a R i b e l -
tione d' Vngheria di Oio: Andrea Angellini al molt' Illustre
Sig. mio Patron Marco Enzel.
In Bologna per Gio : Recaldini t678. rzo 5 neoz. l. sa
prednasiovom, naslovom i posvetom podpisanom po Franji
Benfenatu u Bologni 1673. onda rr. i 4t8 str. Bez bakroreza.
Bontempi (Giovanni Andrea Angelini). Historia
della Ribellione d' Ungheria di Gio. Andrea Angelini Bon-
tempi Perugino In Dresda IVI.DC.LXXII.. Appresso i Sey-
flertr. tzi 342. strane 14 neozn. 1. za indeks. Naslov u ok-
viru. 4 lina bakroreza od Cotthoffera, gore portreti gro-
fova Zrinskog, NadaZda, Frankopana i Tattenbacha, dolje
njihova smrt.
Djelo je doZivilo vi5e izdanja.
Bontempi Giov. Andrea. Istoria della Ribellione
d'Vngheria, di Gio. Andrea Angelini all'Ill-mo Sig-re Don
DEZELIC
Cesare Pagani. . . In Dresda & in Milano, per Federico
Agnelli 1625. r2o prednaslov, naslov, 3 lista za posvetu na-
kladnika, 3 l. za predgovot,392 str. Na detiri lista bakrorezi.
B6sendorfer Josip. Zavjera Petra SubiCa-
Zrinskoga, bana hrvatskoga. (r664-167r). Napisao Josip
Bosendorfer. U Zagrebt, Tisak Dionidke tiskare 1898. 80,
str.144.
Mit B o L e ! - Ah danas (Hrvatica na 30. travnja) pjesma.
,,Sloboda" r88r. br. 5r.
(Brenner P.) Histoire des revolutions de Hongrie
dep. l'an looo. jusq' en 1699. Publi6e par P. Marchand.
tzo. La}aaye t739. 4. 6 vol.
Br eyer J a kab. Magyar vonatkoz6st n6met upag-
lapok a M. Nemzeti I\frizeum birtokabon r6oG-r7rr-ig.
(Magyar Konyszemle. Budapest r9oo. VIII. sv. str. t7o-tgo.)
Brewer von Pufendorff Heinrich. V. Brachelius
et Thulden.
B r o d hrvatskim muderfkom. ,,Hrvatska" I893.
br. ro5.
Bubi cs Z si gmo nd : Esterhazy P6l. Mars Hun-
garicusa, Budapest i895. str. 7r.
Budar Franjo. Katarina Zrinjska i Klarise u
Ljubljani. (Vjestnik kr. zemaljskoga arkiva. God. 3.)
Centralblatt f i i r B i b l i o t h e k s w e s e n .H e r a u s g .
v. O. H a r t w i g. Leipzig. Otto Harassowitz.Izz. 8. str. 56o.
BiljeZke o biblioteci Nikole Zrinskoga. - O istoj biblioteci
u istom dasopisu ob5irnija notica. Bd. X. str. 4zz.
Cimeliotheca musei nationalis Hungarici sive
catalogus historico-criticus anti.quitatum, raritatum et pre-
tiosorum cum bibliotheca antiquaria, et numaria eiusdem
instituti. Budae, typis regiae literarum universitatis Hun-
garicae. MDCCCXXV. 40.
Na str. 58. opisuje cistulu, koja potjede iz zrinske
dakovadke riznice.
Na str. 5tl. opisuje kip smrti 1z rizmce dakovadke.
Na str. 62. L. XII. pod ,,Jocularia et Vtensilia" pi5e
(r 5-t6) : Alii duo argentei, reticulati, ut aiunt, opere,
non inculte fabricati, ex tunica hungarica.
Uterque olim tunicam Petr. Zrirr7i, Neostadii decollat.
ornabat, an. r8o8. ex eius tumba exceptos, donatus Gabri
Gosztonyi de Kis-N6m6thy dee Kis-N6methy Ord. Jud.
Nobil. in Comitat. Pesteniensi Museo nationali inde tulit.
C a n t i o de Ziny Petro Jesus, Maria Joseph ili
pesma Petra Zrinskoga, kojega Zena njegova Kat. Teria(ka,
radi ponosite svoje lepote, zbog koje kraljicom je postati
hotela, sa sveta ovoga s vnogim drugovi Zalostno je spra-
vila. (Priobcena u : ,,KnjiZevnici u Hrvata" iz prve polovinc
XVII. vieka s ove strane Velebita. Od Ivana Kukuljevica.
Zgrb. t869. str. 3r.)
Chronica. Tiirkische und Ungarische Chronica
oder Kurtze historische Beschreibung aller deren zwischen
dem hochloblichen Ertz-Hausz Oesterreich, auch anderen
christlichen Potentaten eines Theils, und dem Tiircken,
anders Theils, vom Anfang bis hieher gefiihrter Kriege
sowohl in Ober- und Unter-Ungarn als Siebenbiirgen. . .
aus den Schriften unterschiedlicher glaubwiirdiger Authoren.
Neben Beyfiigung vieler schonen Kupfer-Abrissen. . . Nurn-
berg in Verlegung Paul Fiirsten, Kunsth6ndlern . ' . M. DC
LXIII. fol. 4 neozn. lista. U kr'jtzi nalazi se i plan No-
voga Zinja i medajon-portret Ni k o I e Z r inskoga.
Churelich (Lorenzo de). Breve, e succintoRac-
conto del Viaggio, solenne Entrate, & ossequiosi Vassallaggi ;
essibiti alla Gloriosa Maesti deli' Augustissimo fmperadore
 BIBLIOGRAFI.IA.
Leopoldo dall'Eccelsi Stati e fedelissimi Vasalli deil' inclite
Ducali Provincie di Stiria, Carinthia, Carniola, Goricia,
Trieste &c. Principiato nel Mese di Giugno, e finito d' Ottobre
1'Anno r66o. Con I' appendice di tutti 1'Atti Publici,
notabili, accaduti minutamente nelli Omaggi, arrolati nei
Fasti Araldici per opera, e studio di Lorenzo de Churelichz
Araldo di Sua Maestd,Cesarea. Irr Vienna . . . Typis Mattheae
Riccij, Typograpiri Academici, Anno Xt. DC. LXI. Penes
Authorem Impensis ejusdem. 80, bakrorezni naslov, 3 neozn.
1., r65 str., list za indeks i list za ,,Errata".
U ovoj zanimivoj knjizi opisuje se put carev od Gorice
u Gradi5ku, te Kastel Sv. Ivan Duino, te kako su pred cara
doile barke, medju kojima i ona Petra Zrinskoga. Tuj se
veli : Finito il pranzo sua l\{aestd per quella cativissima
strada al mare'costeggiando, si trasporto a cavallo fin al
Castelio chiamato S. Gioan de Duin spettante al Sig. Conte
della Torre, il quale similmente tratt6 tutta la Corte quella
sera, come anche la sequente giornata al pranso splendissi-
mamente. In tanto giunsero molte barche da Trieste per
ricever le rotte e bagaglie della Corte, come anche ia Citti
invio un Bregantino benfornito, fatto aposto per Ia Persona
Cesarea, casoche fusse stata resoluta venire per il mare.
'Ira
le quali erano anche quellc barche del'Illustris . . Sig . . .
Conte Pietro Zrini, Cavaliere valorosissimo in tutte 1' croiche
attioni contro le scurrerie Turchesche e Capitano di Segna
il quale era venuto servire in quella fontione l'Augustissimo
suo Padrone con molta Nobiltd, e valorosi soldati di quelia
fortezza; Sua M. C. non volse mettersi all'hora in altra
barcha che del detto Conte Zrini, conmaggior par-te cle suoi
Cavalieri principaii, Ia qual barcha, il medemo Conte come
nocchiero molto sperto governava, e sessanta gentiluomini,
di belissima presenza e ugual statura col generoso coraggio
a forza dei remi, facevano solcar 1e salse e profonde aque
per le quale g1i trombetieri di S. M. C. suavissimamente si
facevano sentire, provocando 1e marine Sirenc con gli Del-
fini al gratioso ballo chi in gran quantitd. d'ogni parte d'
quel mare intorno la detta barcha danzavano, mostrando
anche quelle creature non al fabuloso Nume dell'onde md
al reale Signore delle terre allegria e giubilo con continuare
cid sin aI sbarco del porto a Trieste. Giubileva nel cuore
a maggior segno i1 Sig. Conte Pietro Zrini di cotanta gratia
vantandosi con tutta 1a sua nobilissima casata d'esser
stato si felice e meritevole nocchiero a ricever, nel suo legno
quel gran pondo e maggior X{onarcha del mondo, mentre
sei secoli scorsi sarebbero che nissun Imperature sin al Fri-
derico Barbarossa, havesse navigato le sponde di quell' Adria-
tico mare, il quale per esser stato anco primo Cesare di questo
nome, cosi voleva nostro Impcratore, imitando tutti i primi,
render con quel Atto heroico, segnalato e immortale il suo
Imperio : e fu cantato al Conte Zrini :
Quiiibet Augusti navarchus ducere remos
Nescit, ac in proprios Numina ferre lares
Aut maris ipse Deus velocia carbuasa tendet
Aut Comcs iste Jovi vela beata ciet".
C o m a z z i G. B. Istorizr di Leopoldo Primo impe-
radore de'Romani. 80. Vienna 1689. - 80. Augsburgo 169o'
- 2 v. rzo. Vienna 1697.
Continuation mit mehreren Umbstdndenvom
Serinischen Ztg in die Hungarische Trirkey. Sambt einem
Bericht ausz Ober-Hungarn von desz Tiirkischen Kayser
grosser Kriegsriistung. M. Februarius. Anno t664. (S. 1.)
4'. 2 b.Tekst podinje na listu r b.
3I I
C o p i a Schreibens aus dem Hungarischen Feldlager
und Relation von gliicklichen progress der sieghaften Wa{fen
Grafen S e r i n i, von Blocquirung Sigeth. Jan. u. Febr.
A . 1 6 6 4 . 4 0 .s . l . e . a r .
Copia-S chreiben H . G r a f e nS e r i n a u s C z a k a -
thurn den 3o. Juni 4. s. 1. 1664. (o gubitku N. Zrinja).
Corispondenza e p i s t o l a r et r a L e o p o i d o I . i m -
peratore ad P. Marco Aviano capu c no pub1. da O. Klopp.
Gra- r888.
Cronicle of the Turkish war from July 1663. to
January 1664. London 1664. 80.
Csud ay J, A. Zrinyiek a magyar tortenelemben
1566-1704. Szombately 1884. Ozr'. Seiler 80. VIIL 3Tr str.
. e a s o v i. Zadnji dasovi bana Petra Zrinjskoga i Franje
Krsta kneza Frankapana. Opis k slikama: r) Rastanal<
Zrinjskoga i Frankapana. z) Petru Zrinjskomu ditaju smrtnu
osudu. 3) Petru Zrinjskome krvnik rubi glavu. 4) Sprovod
Zrinjskoga i Frankapana. (,,Vienac" zabavi i pouci. Zagreb
r894. ted. VI. str. r9.)
e a s t B a Z a n o m! ( S l o b o d a 1 8 8 3 . b r . 1 8 8 3 . )
Dan K Zrinsko-Frankopanskom danu u Zagrebu.
(Hrvatsko Pravo r9o4. br. z54o).
D a n. Zrinsko-Franskopanki dan u pokrajini. (Hrr..
Pravo) t9o4. br. z54o).
D a n, Zrinsko-Frankopanski dan u Bedu. (Hrvatsko
ptavo r9o4. br. z54t).
D a n. Zrinsko-Frankopanski dan. (Hrvatska r895.
br. 99, roo, ro3).
D a n. Zrinsko-Frankooanski. (Hrv. domovina r 8 c g 6 .
br. roo).
D a n Zrinsko-Franskopanski. (Hrv. Pravo 1899. br.
t o q 6 .r o 4 7 ) .
Dan, Zrinsko-Frankopanski (Hrv. Pra.,'o r90r. br.
r642. r643. t644. r645.)
Dan, Zrinsko-Frankopanski u Bcdu. (,,Hrv. Pravc"
r9oz. br. t946.)
Dan, Zrinsko-Frankopanski u pol<rajini (,,Hrr'. Pravo"
r9oz. br. rg4z. t944. 1945.)
Dan, Zrinsko-Frankopanski u Karlovcu (,,Hrr'. Pravo"
r9oz. bt. 1943.)
Dan, Zrinsko-Frankopanski dan u Otodcu (,,Hrvatslio
Pravo" rgo3. br. 2245.\
Dan, Zrinsko-Frankopanski dan u pokrajini (,,Hrv.
Pravo" t9o3. br. zz4o.)
Dan, Zrinsko-Frankopanski dan u Bedu. (,,Hrvatsko
Pravo" 1896. br. r5o.)
Dan. Zrinsko-Frankopanski dan. (,,Hn'atsko Pravo"
r896. br. r5o.)
Dan. TuZan dan. (elanak) (,,Hrr.-. Prarro" i896. br.
r49.)
Davorija Frankopanova (viesti) (,,Vienac" r87r. str.
2 8 8 .)
Deneb. Zadnji Kumidicev spomen (recenzija) (Kato-
lidka Dalmacija r894.)
D erv ari c s (Egyhdzasbflkki) Krilm6n. Grof Zrinyi
Mikl6s a kolto hal6la r66a-ben. Tort6nelmi czSfolat. B0
Szombathely r88r. Ozv. Seiler H.-n6 80 str. 32.
Descriptio (Vera Et Deducta) Criminalium Pro-
cessuum Et Secuti Supplicii In Tres Reos Comites Fran-
ciscum de Nadasd, Petrum it Zin, et Franciscum Clrristo-
phorum Frangepani. Viennae Austriae. Typis Matthaei
Cosmerovij, Sac. Caes. Majestatis Typographi, Anno I\[.
DC. LXXI. fol. z8 l.
312 DR. VELIMIR DEZELIC

D e 2 e li c V eli mir. Gdje su kosti Zrinsko-Franko- voniae etc. Bano. Noviter electo, i Georgio Deometri, Hung.
panske (,,Hrvatska" 1906. br. 126.) Nobili, SS Th. Cultore, pid oblatus. Tubingae, Typis Gre-
DeLelii, Velimir i Emilij Laszowski. gorij Kerneri 40 ro l.
Kosti Petra Zrinskoga i Frane K. Frankopana. (,,Prosvjeta") D o n i n Ludwig. Grosse Frauen oder Die Kraft des
rgo7. bt. 17. i r8.) Glaubens in der heiligen Liebe Theil. I. Wien r88o. Druck
DeZeli6 Velimir i Laszowski Emilij und Verlag von A. Keisij. Vierte Auflage dergrossen Geister
Ziryi 6s Frangepdni. Egy6rtert6s Budapest r9o7 XXXXII. im schwachen Geschiechte. O Zrinsko-Frankopanskoj uroti
cofolyam r78 szam. u Zivotu Ivane Marije od Krii,a str. t66.-t76.
Deielic Velimir i Laszowski Emilij. DragoBic Higin. Posljednji ZrinsT<tT . ragedija u
Zrrnyi 6s Frangepan hamvai. Budapesti Hirlap r9o7. br. r77. pet dina. ein treci, prizor treii. (,,Hrvatska" 1893. br. 99.)
DeLelii Velimir i Emilij Laszowski. Drago 5i6 Hi gi n. Posljednji Zrinski. Tragedija
Kosti Petra Zrinskoga i Frana K. Frankopana. Izvje5taj u pet dina, napisao Higin Dragoiid U Zagrebu, tiskara A.
o ekshumaciji dana 20. VII. r9o7. Zagreb r9o7. Tiskom Scholza r893. 80 (Pre5tampano iz ,,Prosvjete".)
knjigotiskare Antuna Scholza (VI. knjiga izdatja ,,Bra6e Dra go Bic Hi gin. Posljednji Zrinski. Fantazija
Hrvatskoga Zmaja") str, 4Z sa 14 slika. u 5 dina. Napisao Higin Drago5ic. (,,Prosvjeta". List za za-
D (e Z m a n) I (v a n). Frankopanova davorija. Pjesma bavu, znanost i umjetnost g. r893. str. 26,, So., 23., gg., r22,
Franje Krsta Frankopana, prilagodio ju za glasbu I. D. r46.)
glasba od Zajca (kajde) ,,Vienac" t87t. str. 265. DviestogodiSnjica Frankopanska (viest.)
D i a r i u m, Und kurtze warhaffte Erzehlung, wie ,,Vienac" r87o. str. z7z.
die Beldgerung der Vestung Canischa, den r7. (27) Aprilis Dviesto i deset godiSnjica i opet desetgo-
vorgenommen, continuiret, und was aus erheblichen Ur- diSnjica hrvatskih mudenikah. (,,Sloboda" SuSak r88o.
sachen dieselbe den zr. Maji (I. Junii) dieses lauffenden br. 46.\
1664. Jahrs, endlich wider aufgehoben worden: Auch was E f f i g i e. Vera Effigie del conte Nicolo Serin go-
sich sonst denckwirrdiges dabey zugetragen und begeben, vernatore della Croatia e generale dell armi cesaree in
samt dem rechten Abrisz dieser Beld.gerung. So dann, wie quella parte dove dalla nova cita Serinvar flagella li Turchi.
nach beschehenem Abzug, der Tiirck die Vestung Neu All' illustrissimo et eccell. Cesare Zoppio collegiato deII'
S e r i n w a r, attaquiret, und endlich erobert. Samt einem vnr e'l' altra legge dottore et al presente givdice degli
Historischen und Geographischen Vorberich.t, Von denen ecc-si ss. Anziani di Bologna den.-mo Ser- Gio. Bar-a Ca-
beeden berihmten Oertern, Canischa und Serinwar. vazza (Slika.\
Gedruckt im Jahr 1664. (s. l.) 40 88 str. 3 velika bakroreza, Ef figies Vera Ef f igies Illustrissimi et Ecce-
plan tl.'rdjave Novoga Zina, tvrdjave KaniZe. Ilentissimi Dom.ni S.'Comitis Petri de Zrini Magni Turcarum
D j ela Kumidiieva s katolidkog gledi5ta ,,Hrvatska victoris. Wahre Contrafection des Hoch und Wolgebohrnen
strai.a" r9o7. God. V. .str. 3zr ,,O Uroti". Herrn Graffen Peter r-on Serin. Eines heldemiithigen Tiir-
Dys ist Herr Graff Serin, treflich Ungarheldt von cken Sigers. Zu fi.nden in Wien bey Mathes Lorentsz Viss-
dessen dapferkeit die wehrte Christenwelt .Genung zu Sa,g€rr mayr Kupferstehern. - Slika. Petar Zrinski na konju sa
weiss, wie mannlich er erbauet Serinwar welches der Tiirk buzdovanom. Izpod konjskih nogu Turci. Lievo gore geslo :
mit scheelen Augen schauet ohn andere fhaten mehr, so er ..Vincere aut mori."
mit lob vericht darumb sein grosser Namm vergehen wird Ef figies. Vera Effigies illustrissimi ac.Excellen-
mir nicht. (Poprsje Nikole Zrinskoga sa devizom : ,,Sors bona tissimi Domini Domini Comitis Nicolai Perpetui a Zrrnio
nihil aliud.") ostronitia illiricorum Regnorum pro Regis Dalmatiae Ma-
D. M. G. P. Admirables af6ctos de la Providencia su- ritiimae Hereditarij Bani, Regi Hungariae Archipocomi Dal-
cedidos en la vida 6 imperio de Leopoldo primero, invicti matiae, Croatiae, Sclauoniaeque Agasonum Regalium in
ssimo emperador de Roma.nos reducelos 5 anales historicos Hungaria Praefecto. Comitatuum Zaladinensis et Simi-
de la verdad. 3 vol. fol. I. r657.-7t. (XIV: z9o.) Milan chiensis Supremi Comitis, Sacrae Regiaeqe Maiestatis Ca.
1696. Amberes t7t6. fol. Milan 1734. merarij intim. Consiliarii Equitis Aurei Velleris ac confiniorum
Dominus I l l u s t r i s A c g e n e r o r u sD o m i n u s Do- colapianorum Praesidyq. Legradiensis et insulae Drave Mu-
minus Comes Nicolaus Comes perpetuus 6, Zinio S. C. Mr rensis llereditarys capitaneus Generalis Turcomastigis et
Cons. Cubicul. Campi Milit. Colonell nec non Cont. Croat: cetera. (Joannes Thumas advivum pinxit) poprsje.
Praes. Sluin et Uzkokorum. Sihlergen. Sup Capitan. Lucas E h r e n. Zu Ehren, Neu aufgesetztes Lied beyder
Schnitzer Scul. 80. Sors bona nihil aliud. Ein gutes Gliick llerrn Grafen von Serin, Herrn Niclas un !{errn Pe-
mitt Gott bescher.) Nichts anders von fhn ich begehr. t e r n, beyden Gebriidern, in Noten zur Music iibergeben
D o m i n u s Illustrissimus et Excellentissimus D o- Im Jahr 1664. S. 7. 4o 4 neozn. 1. L. r : 4 reda nota Dis-
m i n u s D. Nicolaus Esdrin Comes de Zein Croatiae Gu- cantus i Bassus. z4 petoredne kitice podinju:
bernator, exercitusque Vngarici generalis. etc. Adria. Pes- Graf Serin du edler Held
sensers exc. (Slika). Deine Faust die Feinde f51lt
Domotori ( G e o r g i u s ) .H o n o r P o s t h u m u s , I n l l l u - Deine Thaten, die ermatten
strissimi Quondam Comitis Domini, Domini Nicolai Serin Feindes Krd.fften, blotzlich treffen
I., Regnorum Croatiae, Dalmatiae, Sclavoniae etc. Bani, Dasz erschallt in ganzer welt.
Luctuosum, E toti Christiano orbi dolendum, d vivis ex- Dvic posljednje kitice glase:
cessum, Scriptus, Pegmate Hoc Velvt Chartaces Pro Com- O liebs Crain, und Steyerland
muni omnium affectu tristissimo contestando, Illustrissjmo Wo ist jetzt dein starcke Hand,
Domino Comiti, Petro Serinio, Fratri ejusdem Germano Dem vertrauest, auf wem bauest
dilectissimo, Nec non Regnorum Croatiae, Dalmatiae, Scla- Der in Ndthen. kunt erreten.
 BIBLIOGRAIIIJA. 3r3

Dich vors Tiircken Schwerd und Brand F. (D. Nf. G.). Admirables efectos de la providencia
Dich erhalten VStterlich, succedidos en la vida y imperio de Leopoldo I. (ab anno
(Nechst Gott) und gantz Briiderlich, t657-t687). Milano 1696. fol. z. knjige. Amber 1716. fol.
Zttreen Zerini, einer Lini, Fekonja Andrej. Kajkavski pisatelji. Kres r885.
Angebohren, auserkohren, str. 577 i 6to.
Vjvant, vivant, ewiglich. Feld zugs- J ournal oder sonders-ausfiihrliche
Ekshumacija E r z e h l u n gr v a s b e y d e r b e y d e r IIerrn Graf en
kostiju Zrinjskog i Frankopana.
von Serini und Hohenloh, Hochgrd.fl. Excellenzen,
,,Hrvatska" t9o7. br. t7r.
gegen die Tiircken bis an die beriihmte Briicken zu Essek
Ekshumacija kostiju Zrinjskogai Frankopana.
geschehenen Remarquablen Expedition denckwiirdig pas-
,,Hrvatstvo" r9o7. br. t67.
siret : mit Benennung aller derer Teutschen hohen Officiers,
Ekshumacija Z r i n s k o g i F r a n k o p a n a .I z v j e 5 t a j
welche hierbey gebliebensind. Anno r664. (s. 1.)+o.+ neozn. l.
,,Braie Hrvatskog Zmaja." ,,Ilrvatsko Pravo" rgo7,br. 35o2.
viesti od 18. siednja do I7. r'eljade.
Eksh.umacija kostiju Zrinskog i F r a n k o p a n a SadrZaje
,,Hrvatstvo" tgo7. br. t65.
F i e d ier J. Die Relationen der Botschafter Vene-
Ekshumaci j a kostiju Zrinsko-Frankopanskih. digs iiber Deutschland und Oesterreich in XVII. Jahr.
Fontes rerum austriacarum vol. XXVII.
,,Obzor" t9o7. br. r98.
Ekshumacija Petra Zrinjskog i Krste Franko- Finhaber F. Actenstiicke zur Aufhellung der
pana. ,,llrvatstvo" t9o7. br. 166. ungarischen Geschichte des XVII. und XVIII. Jahrhunderts
E n g e I J. Christ. Geschichte des ungarischen Reiches. (Aus den Sitzungsber. 1858. d. k. Ak. der Wissensch.).Wien
und seiner Nebenliinder r8r3-r8r5. 6 Thle. t859. Gcrold. 80.
Erdmannsdorf er Bernhard. D e u t s c h eG e - Folnegovic Fran. C l o v o ru s a b o r u .3 0 . s t u d e -
schichte vom Westfilischen Frieden bis zum Regierungs- noga r893.
antritt Friedrichs des Grossen r648-t74o. Berlin r8gz. 80 Forstai }Iarcus. Stemmatographia llar-ortiae Fa-
(U djelu Oncken Wilhelm: A1lg. leschichte): nriliae Comitum de Zrin ob oppressos et detriumphatos
Zrinski Nikola II. ban hrvatskiVII. (islika) toties Otomannos, toto orbe conspicuae; directione et
str. 356, 359, 362, 368, 324, 3ZS. auspiciis Celeberrimi Ducis et Herqis Nicolai d Zrinio, Illyri-
Zrirski Petar V. roo. VII. I. 37q.SSz. corum Regnorum Proregis, Aurei Velleris Equitis, S. C. Ma-
Zrinski JeIena. Y. z9z.4to. jestatis Consiliarii Intimi &c. incepta ; Jussu deinde, cura,
Erm a h n u n g e n. Auserlesene christliche und ilber- et sumptibus l\{ariae Sophiae de LobI ejusdem Viduae,
aus schone Ermahnungen, Rathschl5ge und Werbungen Per R. P. P. Fr. trIarcum Forstal Hybernum. Ord. S. Augu-
von dem Tiircken Krieg, in unterschiedlichen Reichsversam- stini SS. Theolog. Doct. et Profess. ac per Austriam Provin-
lungen, mehrentheils offentlich gehalten. Dabey gleich ciale ejusdemq. Herois Theologus concinota et absoluta.
Anfangs, die Impressa, rvelche der GrafI von Hohenlohe, fol. 38 l. - Rukopis u svcud. knjiZnici u Zagrebu.
mit den Reichs'r.o1ckern,in Begleitung des Gra{f en
Francisci Erasmus. Der hohe Trauer-Saal
Z r i t i auf das Tiirl<ische Gebiet nechstverwichenen Winter
oder Steigen und Failen grosser Herren : Fiirstellend, Aus
iber vorgenommen . . . am Ende aber die Anno r 566. ge-
allen vier Welt-Theilen, unterschiedlicher hoher Stands-
schehene Bel69erung und Eroberung Sigeth zu finden.
Staats- und Gliicks-Personen wunderbare und traurige
Nirrnberg, In Verlegung Johann Andreas Endlcr, und Wolf-
Verdndrungen, so in den nechsten anderthalb hundert
gang des Jiingern Seel. Erben. Anno M . DC. I,XIV. 40.
Naslovni list 5 neoznadenih listova za predgovor i 5 neozn. Jahren, und zum Theil bey den heutigen unsren Liufften
sich gefiiget deren etlichc aus anderen Sprachen iibersetzt,
listova za reiaciju Zrirrskor.a vojevanja. Na zadnjoj
doch allhir, mit unserer Teutschen Nlutterzunge, etwas
strani nalazi se drvorez sa grbom Zrinskoga i
umstd.ndlicher, richtiger, lehrreicher und volliger, ausge-
pjesnidkin tumadenjem. gantz
sprochen und erzehlet. Etliche aber Vermittelst
Exhumierung, Die, der GebeineZrinjskis und
eigner Ausarbeitung allein an das Licht gesetzt, und mit
Frankapans. ,,Agramer Tagblatt" 20. VII. t9o7. br. r65.
zwei{achem, wiewohl kurtzem, Register versehen durch
Exhumirung und Wiederbestatung
Erasmus Francisci. Niirnberg, in Verlegung Michael und
Zrinys und Frangepanis ,,Extrablatt", Wien, 20. VII. registar
t9o7. br. rz6. Johann Friedr. Endler, im Jahr t67o. rz0' str. r I7r. i
O Nikoli Zrinskom, Petrovom bratu govori na str. I99' I
Exhumicrung und Wiederbestattung
daije. Cieli dlanak zavrSuje ovom pjesmom :
Zrinys und Frangepanis. ,,Neues Wiener Tagblatt" t9o7.
br. 196. Hie liegt Croatiens s e i n a l l e r k i i h n s t e rH e l d ,
Exhumierung der Gebeinedes GrafenZnrys Graf Niclas von Serin I Ver*'undere dich, o Welt !
und Frangipani. ,,Deutsches Volksblatt", Wien, 20. VII. Der, welchen Gog, die Forcht der Erden, selbst gescheuet
rgo7.br. 666r. Der Magogs grimme Z:uclnt, die Horden, hat gebliiuet'
Exhumierung und Wjederbestattung So redlich, an der Muhr ; Fiin{kirchen in den Brand
der Gebeine Zrinyis und Frangipanis. ,,Neuigkeits-Welt- Und Essecks Wunder-Briick in Giut und Flut gesandt,
Blatt" (Wien) zt. VII. r9o7. br. 165. Da wo die strenge Trab mit schnellen Wellen trabet'
Extract Eines Dupplicats, So die Fr. Graefin Den Wien, Madritt, Paris, und Rom, geehrt, begabet,
S e r i n i An Ihre Kiyserl. Majestaet abgehen iassen. Anno Weil er so ritterlich und gliickhaft sich gewagt :
1670. 40. 2 ll. Den hat der Tod zt letzt auf einer Jagt erjagt'
Extract-Schreiben aus Carlstatt von 2r Den Leuen, welcher nie vor Sebeln hat gebebet,
October wegen Treffens Grafen Petri Serini wider Hat noch ein Sebel-Zahn des wilden Schweins entlebet'
den Bassa Chenggh 1663. s. I. 40. Wer solches nicht beschmerzt : ist wilder, als das Schwein
Posliednii Zrinsli i Frankopani. 40
TL DR. VEI,IMIR DEZELIC

So diescr-rHcld erschiug. Sein edelstes Gebein Fra ngepan (Frant z) Kld.gliches* Valet-Briefel
Ruht nun in Tschackathurn. Streu, Leser, eh du weichst, Dess Frantz Frangipan so er in der Neustatt den 3o. Aprilis
Cypress und Lorbeer drauf. Wer r.veiss,wie du erbleichst? Anno 167r. an seine Frau Gernahlin geschrieben etc. 40 21.
Frangipan Franz. U dlanku ,,Frangipani"
Francisci Erasmus. Der dritte Trauer-Saal stei-
Nleyers Groszes Konversations-Lexikon 6 Aufl. rgo4.
gender und fallender Herren : das ist Auf- und Untergangs
Bd. 6 str. 8z+.
der Grossen. Dritter Theil Welcher viel denckwiirdige Be-
Frangipani. elanak u llerders Conversations-
gebenheiten, wunderseltsame Gliicksverd.nderungen, be-
lexikon 3 Aufl. Freiburg i Br. rgo4. 80 str. 74o.
reuete Ki.inheiten, gestraffte Laster, grosse Tyranneyen,
Fr a n g i p a ni (Frangois-Christophe) Nouvelle Bio-
und triibselige Ausginge boser Anschl6ge, bey Beschreibung
graptLie generale depuis les temps les plus recul6s jusqu' a
mancher fihrnehmer Leute Ituin und Hinrichtung, auf
nos jours. Publie6 par M. Firmin Didot frdres. Paris 1857.
die Schau gestellet; zugerustet durch Erasmum Francisci.
V. 18. str. 563.
Niirnberg, In Verlegung Michael und Johann Friedrich
Frangepan F r a n z C h r i s t o p h-. E r s c h J . S .
Endtern im Jahr t677. rzo. str. t264. Register. ".
J. G. Gruber: Allgemeine Encyklopadie der Wiessenschaften
Na str. r r 39 : Die XLVI. Gcschicht von denen Frantz str. r68.
Nadasti, Pcter von Zrin, unddernMarchgrafen F r a n k o p a n i, (hist. dlanak),,F{rvatska" I889.
F-rantz Christoph Franckepan. br.99.roo. ror. r02.
Inhalt : I. Von dem Ursprunge der Zerinischen Rebel- Frankopani. Hrvatska enciklopedija. Uredili i
lien. II. Peter von Zrin neteht sich, etliche feste Sclavonische izdali Zooch i Nlencin pod slovom ,,F".
und Croatische Oerter in seine Gervalt zu bringen. III. GraI Frankopan Katarina. P u t n i t o v a r u s ,s v n o -
von Td"ttenbach spintisirt einen verAtherischen Anschlag gimi lipimi, novimi i pobosnimi molitvami, iz nimskoga
auf Grd,tz. IY. Zerin will seine ausbrechende Untreu be- na h6rvatcki jezik iztomachen i szpravljen po meni grof.
schonen. V. Des Franckapans Truppen u'erden geruinirt. Frankopan Katarini goszpodina grofa Zrinszkoga hisnem
VI. Weil die Kayserlichen Volcker zusammen gezogen tovarusu. Pervich szada u stampi na szvitlo dan i vnogim
rverdcn, schickt Zerini seinen Sohn nach Wien. VII. Ver- pobosnim ljudem na vsivanje i tovaristvu udiljen.. Leta
giftung des Kdyserlichen Trinck-Wassers zu Wien. VIII. r66i. V Benetkih pri Babianu 160 str. 44r. - II. izd. u
Ragotzi beliigert Tockay. IX. Zein und Franckepan kommen Ljubljani fi87. - IIL izd. u Ljubljani I7r5.
nach Wien. X. Ragotzi sucht und erlangt Pardon. XI. Graf Frankopan Fran jo Krsto. CvitjarazmiSlenje
von Tdttenbach wird gefd.nglich eingezogen. XlI. Zein i Zalostno protuZenje. Pjesma (prvi put Stampana) ,,Vienac"
supplicirt, um Erlassung des Arrests. XIII. Nadast wird t87r. str. 263.
nach Wien geholt, und 'r.erhafftet. XIV. Der sich weder Frankopan F r a n . U d l a n k u : F r a n k o p a n o v eu,
gantz unschuldig, noch gantz schuldig anfangs ausgibt, deskom: Ottuv Slovnik naudni. Dil IX. 1893. str. 626.
und Perdon bittet : rvie auch nochmals Zerini gethan. XV. Frankopan. Fran l{rsto Frankopan (slika) ,,Hrv.
l{iiyserliche Ma jestit ld.sst diese drey Gefangenen, mit Vila" 1882. br. 4.
hochster Bedachtsamkeit, verhoren, ihre Sache untersuchen, Frankopan Franjo Krsto: Divoto pianto
und beurtheilen. XVI. Nadasti wird, nachdem er zum Tode composto in versi latini del conte Francesco Cristoforo
verdammt worden, von der N. Oesterr. Land-Tafel, aus- Frangipani, perpetuo Conte di Tersatto, per la partenza
geschlossen. Und aufs Wiener Raht-Haus gefiihrt. XVII. della S. Casa di l\{aria St. trasportata dalla Dalmazia a
'Was
er geredt, als man ihm das Leben abgesagt. XVIII. Loreto. Stampato in Macerata I'anno 1656. ed ora dato
Was, bey seinem Gange zum Tode, gepassirt. XIX. Ab- alla iuce con la sua Traduzione in volgare Idioma da alcun,
lesung des Urtheils. XX. Seine Hinrichtung. XXL Was divoti PP. dell' O. de M. C. di S. F. Loretto I\{DCCCXIV.
man, \'on ihm, rvegen Vergebung seiner Gemahlin, aus- Dai Torchi de Sartorj. in 80 p. 53. O tom piSe Kukuljevic
gesprengt. XXII. Wie man dem Zrin, zrtr Neu-Stadt, das Ivan u ,,Viencu" g. t882. str. 784. Plad ovaj sastoji od I43
Leben abgekrindigt. XXIII. Imgleichen dem Franckepan. distiha lli 286 hexametra i pentametra. Frankopan ga iz-
XXIV. Bittschrifft des Franckepans um sein Leben. XXV. pjevao u prvoj svojoj mladosti, prigodom hododa5ia u
Zerin und Franckepan ergeben sich endlich, in den Tod, Loret, kamo je i njegov otac Vuk i stariji mu sin Ga5par
rvillig. XXVI. Franckepans Valet-Brief{, an seine Gemahlin. zajedno s Petrom Zrinskim putovao g. 165o. - Na koncu
XXVII. Beyde Gefangene bitten, um Verschonung der knjige dodane su detiri latinske pjesme s taljanskim pre-
r-echten Hand. XXVIIL Nehmen voneinander Abschied. vodom, izpjevane istodobno u pohvalu Franje Krste Fran-
XXIX. Serini fiillt in Ohnmacht : iiberreicht hernach ein kopana od Gjorgja Kuljanovica, Trogiranina, Matije Jelica
Letzungs-Briefflein an seine Gemahlin. XXX. Was beyde Omi$anina, Nlartina TomaSevida Temi3varca i Vinka Gudelja
Gefangene, mit den Comissarien, kurtz vor ihrem Ende, (Gudelius) Dubrovdanina.
geredt. XXXI. Unterschiedliche Stiicke, so dem Zrin, im
Frankopan Franjo Krsto: Gartlic za ('as
Urtheil, fiirgelesen u-orden. XXXIL ET rvird mit etlichen
kratiti, v kojem cvitja vsakojadkih popivk nahode se. Ako
Streichen, enthauptet. XXXIII. Was fiir Misshandlungen
bude komu drago va njem pro5etat, ter'cvit sebi povoljan
clem Franckepan, im Urtheil, zugeschrieben rvorden. XXXIV.
najde, slobodno naj utrgne, al s korenom istrgne. Ako bi
Seine Dancksagung, wegen der gemilterten Straffe, und
cviti maganjasti bili, ter dostojno ne izacvali nimoj zamirit,
sein Gebet. XXXV. Seine Vermahnung, zum Volck. XXXVI.
ar moja meStria ni vrtlaria. K tomu za sadit cvitja triba je
Scin Tod, und ihrer beyder Begrdbniss. XXXVII. Justifi- vrime povoljno, srce zadovoljno. Ovi pako gartlic je za-
cirung des ungarischen Herrn de Bomis.
sadjen v obladnih dnevih, v urah nesricnih, srcem turobnim,
Frangepan Franjo u d l a n k u . F r a n g i p a n mislih neprilitnit' Zato ki Apolla didno nasleduje, naj z mu-
(Frangepano, Frankopan) Wielka enciklopedia powsechna drostjom svojom mene izpriduje : pade drago prosim, kaj
Ilustrovana. Tom XXIII. Warszawa 1849. 80 str. r55-r56. najde neugodno, da zbriSe, kaj Stima potribno, pripiSe,

Zelim srita da bi, al z rrrer'e se ne spozabi, tvoj sluga priatelj.
Ditelina.
(Po Kostrendicu). Nalazi se u svezku ,,Hungarica",
fasc. tzz, u c. kr. drZavnom arkivu u Bedu pod naslovom:
Frangepani croatice conscripta (Hrvatski napisano od Fran-
kopana).
Frankopan Franjo Krsto:
naglaiena predudna i stra5na trumbita sudnjega dneva.
(Rukopis u c. kr. drZavnom arkivu).
Frankopan Franjo Krsto:
sela igra u hrvatskom i slovenskom jeziku. Osobe, koje do-
Iaze u pizorima jesu : Jarne bogati, Budimoder, gospud
gospa Hozenbosser. (Rukopis u c. kr. drZavnom arkivu).
Frankopan Franjo Krsto.
kopanska : Na vojsku, na vojsku vitezovi valjani. (DeZelic :
Hrv. pjesmarica t9o3. 80 str. r74.
Frankopan Krsto. P o z i v a n j en a v o j s k u . , , H r -
vatsku" r 87r. 3o. V.
Frankopan Franjo Krsto:
Franje Krste markeza Frankopana, kneza tri.atkoga. Izdao
Ivan Kostrendii. U Zagrebu r87r. Tiskara Dragutina Al-
brechta. Bo str. XIV. i t6t.
Frankopanov vrti6 ( r e c e n z i j aK o s t r e n d i i e v a
izdanja),,Vienac" r87I. str. 288.
Freschot Cas Ben. Ristretto dell' Historia
d' Ungheria e singolarmente le cose soccorsevi sotto il regno
di Leopoldo sini alle presa di Buda 40 s. l. 1686.
Fulvinus Franci scus. Der Welt-Beriihmte
Tiircken-Uberwinder. Dem Hoch Wohlgebohrnen
und Herrn, HerrnP etr oZ r i n i Der Rom: Kays. Mayestet
Rath und Cammerern, des Croatischen und Meer Grdnitzen
Vice Generalen, wie auch Ober-Hauptmann zu Sichelberg
un Ogulin etc. Ihre Excellenz, Meinem gnidigen llerrn Grafen
dediciret solches unterthinig Joannes Franciscus Fulvinus.
Gedruckt zu Regenspurg bey Christoff Fischern, Im 1664.
Jahr. fol. z bstit
F. V. R. Klag-Gedichte iiber den grawsamen
unverhofften, Todtlichen Hintritt desz Hoch - und Wol-
gebohrnen Herrn Graffen Nicolas von Serin welcher den
zo. Novemb. Anno 1664, auff einer Jagd von einem wilden
Schweine durch drey Huebe zu Tode ist niedergehawen
rvorden. Gedruckt in diesem Jahr (s. I') 4o 4 1s67. l. -
TuZaljka pisana je u aleksandrincima :
Der Himmel klaget seibst, mit schwarzen Nebel-Decken:
Der Winter muss den Schnee, in Liifften noch verstecken
Und regnen umb und umb zu einen Trihnen Bach
Zu mundern frewd und Lust, zu mehren viel Ach, Ach !
Na koncu:
Er liegt gehawen todt hier durch ein wildes Schwein
Gott wolle seiner Seel in Gnaden giinstig seyn.
G a 3pi c Ante : Uspomeni Zrinskoga i Frankopana.
Pjesma. ,,Hrv. Pravo" 1897. br. 447.
Gebhard L. Ab. Geschichte d. Reichs Ungarn
und den damit verbundenen Staaten $r77\ @ Guthrie
Gray schen Weltgeschichte r 5 Bd. Leipzig Weidmann Bd.
778-82. 4 Bde gr. 8.
G e b e i n e, Die, Zrinyis und Frangipanis. ,,Neues
Wiener Tagblatt." Wien, 23. VII. t9o7. br. t99.
G e d i c h t, Newes Gedicht Uber die gantz billich
Kayserliche Execution, so iiber Frantzen Nadasti
Wienn im Rathausz: Wie auch anderwirtig andere desz
H o c h l o b l : H a u s z v o n O e s t e r r e i c h- g e w e s t eR e b e l l e n .
den letzten April des r67t - isten Jahrs in einem Tag,
BIBLIOGRAF-IJA. .lr5
und stund ergangen. Andern zur Abschew, vnd Exempel
zusammen getragen. Im Thon : O schwd.re Gottes Hand.
Gedruckt zu Wienn in Oesterreich, bey Leopold Voigt
r67t. 40 4 I.
Ztr Geschichte d e r u n g a r i s c h e nU n r u h e n . H o r -
mayr Taschenbuch 1834. p. 346. t836. p. 386.
Po vsem svitu G e s c h i c h t s - a r c h i v O e s t e r r e i c h eB s d' VIII' (Bc-
griindung der Todesstrafe fir die Rebellen durch den oest.
Hofkanzlei Hocher. o. J. t672.
N e d o v r 3 e n av e - G. G. C. N. P. Zeit-Biichlein von jetzgen Tiircken-
Krieg wider lJngarn, Siebenbiirgen und Kays. Erb. Landes
J. 1665.40.
G I aser Karol : Z g o d o v i n a s l o v e n s k e g as l o v s t v a .
Davorija Fran- Zaloi:rla,,Slovenska Matica". V Lj ubljani tiskala,,Katolidka
Tiskarna" 1894. Knj. L na str. 212.-215' govori o Petru
Zrinskom te Katarini Frankopan, njegovoj Zeni.
IV. str. ro3. O Jurdidevu romanu ; Etazem Tatenbach.
- O Funtekovoj drami str. 89.
Vrtic. Pjesme G t ii c k und Ungliick Teutscher Waffen wider den
Tiircken. Das ist : Verniinfftige Betrachtung alles dessen
was von dem Eintrit dieses I664. Jahrs an bisz auf den hglben
Augusti desselben in der Waffen Handlung rvider den Erb-
feind vorgangen ; fiirnemlich - r'on der Belagerung Canischa,
S e r i n-u'a r, beeden Tre{fen vor Lewentz und dem jiingsten
an der Raab . . . Bey abermahliger Conversation der beyden
vertraulich guten Freunde Wolrath und Frischmuth dis-
curirt und erwogen. In Verlegung des Anthoris M.DC.LXIV'
(S.h.) 40 70 neozt lista.
Grafen G o n c zi Ferencz. Murakoz 6s Nepe. Budapest t895,
20 str.
Gradac 5. svibnja ( o p i s p r o s l a v eZ r i n s k o - F r a n -
kopanske.) ,,Sloboda" r883. br. 57.
G r a f. Das ist der edle Graf der von Serin genandt'
So siht sein Angesicht ! Das Herz ist ldngst bekandt, Und
kan am fiiglichsten ohn Kupfferstich der Erden. Durch einen
blancken Stahl recht fiir gebildet werden. Sein Pinsel ist
das Schu'ert : die Farbe Tiirken-Blut. Die Taffei Ungerland,
woran des Helden Muth Gemahlt, wer unter dem nicht aus-
shibt und wiII fechten, Verdient zu seyn ein Sclav, des Ach-
mets seinen Knechten. Nirrnberg (1664 ?) Izradio je sliku
Ivan Hoffmann.
G r e k s a K a zitnit.' A ZityiSsz 6s viszonya Tasso
Vergilius, Ilomeros 6s Istvdnfyhoz r 889'-9o. (Zrinijada i
njen odnoSaj prema Tassu, Vergilu, Ilomeru i Istvanfiju')
G r o b Zrinskoga i Frankopana. ,,llrv. Pravo" r9o4'
br. 2543.
G r o b. Na grobu Petra Zrinjskog i Franje Krsta Fran-
kapana. ,,Soboda" r884. br. toz.
Grundriss. Warhaft- und eigentlich Geome-
trischer Grund- Riss (des aiten Graflichen llaus S e r i n-
W a r) und der hernach neuerbauten Vestung Serin-War
iiber der Traba liegend in Sclavonien nach der Scala durch
einen Inschienor in Grundriss gebracht. Izpod toga siiedi
slika Zrinja i medaljon grofa Nikole. A onda sliedeci tekst :
Dieses alte Gr?ifliche Haus Serin, hat viel Jahr hero dem
Tiirkischen Wiitterich grossen Abbruch gethan. und sich jeder-
zeit als eine Vormauer der Christen dargestellet. Als Anno
t523. in der ungliickseligen Schlacht in Ungarn, Ludor-icus
Ungarischer Konig geblieben, Ist der alte Herr Graf Serin
zu mit seinem Volk der letzte auf der Wahlstatt gestanden,
auch sein Volk mit guter Sicherheit nachher Raab einge-
bracht. Und jederzeit einem rechten Helden Muth von sich
verspiiren lassen. Diesem folget nun, so rvohl in der Re-
*
 3r6 DR. VELIX{IR
gierung, als auch in der dapferkeit und rveisen verstandigen
Auschld,gen hernach, jetztregierender Herr Nicolaus Graf
Serin, ein preisswiirdig und dapferer Held und erviggeschrvo-
rener Feind des tiirkischen Bluthunds, dessen eigentliches
Bildnus bey N. I. zu ersehen ist. Welcher schon vielmahlen
mit unerschrokener Resolution, und gantzer ritterlichen
Verrichtungen, in Scharmiltzeln und Partheyritten, des
Feindes Christlichen Nahmens, Untersahung und Tyra-
nisches Vorhaben, gliicklich hintertrieben ; Worbey auch,
sonderlichen sehr ruhmwiirdig, dass er in allen feindlichen
Gefechten, mit gantz entblossten Arm, seinen Ballasch,
zu Rettung der Cristenheit auch selten mit vergeblichen
Streichen fiihren thut, u,ie dann diss seine grosste Lust ist
r.vie er dem Tiirken auf alleriey Weiss und Weg Schaden,
und Abbruch thun moge. Seine Unterthanen und unter-
gebene Soldaten aber erhilt ihm, in einem willigen Gehorsam,
'Wann
das auch : er sein hierzu sonderbahr veriertigtes Horn
beginnet zu blasen, so balden alle seine Mannbahre Unter-
thanen, als Soldaten eilend zu Pferd sitzen und ihme rvillig
folgen thun.
. Es gebraucht sich auch hochst ruhmrviirdig gedachter
Herr Graf Serini eines eignen, zu ritterlichen Thaten wohl
abgerichten Pferds, so von ihme Jonas genennet rvird, und
die Tugend an sich hat, dass es neben seinen an sich habenden
schnellen Lauffen, niemanden anderst, als hochgedachten
seinen Herrn Graven aufsitzen und reithen ldsset, darmit
gehet er seibst in Person td.glich auf Parthev, und mirssen
ihm seine Leut alle gefangene Tiircken, und der ertodeten
Kopfe liefern, u.elche er vor seinem Schlos, 'uor dem Re-
valin aufstecken, und einem jeden seiner Soldaten und Un-
tertha"nen, einen Reichsthaler fiir jeden Tiirckenkopf be-
zahlen ld.sset.
Dahero tiglich frisch eingebracht und aufgestecket
verden. Sonsten hat er auch iiber 5co lauter vornehme ge-
fangene Tiircken in seinen Schlossern s.elche ihme eine unaus-
sprechliche Rantzion geben miissen.
Als mehr ruhm-bemeiter }Ierr Graf Serin, neulich
das Schloss Babe so eine Meih,r'egs von Serin-War l:egen
thet, vom Tiircken erobert, hat er darinnen eine vornehme
Tiirkische dame bekommen, rvelche sich beleits mit 6o.ooo
Reichsthalern zt rattzioniren erbothen, aber unter eine
'Ionnen
Gold nicht loss gelassen *.erden wil.
Das alte Haus Serin-War, Jigt an der lluhr, und ist ein
lortrefflich Schloss von lauter Quatersteincn erbauet:
A u c h r i b e r d i e m a s s e nf o r t i f iciret, mit cinem solhen
Wali und Katzen, indem darum entlegnen llorast so viel
das Land immer leiden rvollen, mit Phdlen gegriindet, mit
Gereussig, Weiden, Quecken und jungen Fichtem zusammen
geflochten, mit Morast und Waaser bedeckt, auch oben,
und umb mit Eychen, Spitz Stocken vol r'ersehen, auch
rings herummit neuem verhauenen Eych-Wald bewahret.
Demnach auch dieser kluge Held neulicher Zeit von
'Wasser
dem Tiirkischen Kaiser erhalten, dass er iiber des
Traba, einen Schaafstall umb seinc Schaafe, fiir dem Wolf
zu sihern, bauen moge : Hat er daselbst ange{angen, das
NeuSerin-War, als einen Schaafstall seiner armen Schdf{ein,
wider des grimmigen Tiirckischen Wol{es anfillen, zu er-
'Wercken,
bauen, mit Irr-Regular so von Erden Kiinstlich
aufgefiihret rvohi versehen, durumtr die Traba gefiihret,
woran nun mancher Tiirck bereits den Schedel zerstossen.
Der starcke Christen Gott, verleihe diesen Christlichen
Hclden noch ferner wieder den blutdiirstigen Christen-feind,
eine sieghafte Hand, samt einem langen Leben, zum Trost
DEZELIC
seiner Unterthanen und der betrd.ngten Christenheit, um
Jesu Christi Willen. Niirnberg, bey Johann Hoffmann, Kunst-
hindlern. fol. Jedan list. Novine onoga doba. Priopceno i
u ,,Prosvjeti", bel. dasopisu t Zagrebt t9o6.
GrLetie Z. Krasanin: Z a s p o m e n i kk n e z o v a
Petra Zrinskoga i Franje Frankopana (pogubljenih 3o.
travnja t67r., (,,Dragoljub" r87o., 4.IYIL str. 7o.)
Guttovieni ( J o s e p h u s )C a r m e n A c r o s t i c h u m , I n
felicem Natalis recursum Excellentissimi Comitis, Domini
Domini Nicolai Perpetui a Zrinio, Regnorum Dalmatiae,
Croatiae, & Sclavoniae Bani, Confiniorum ejusdem Regni
Sclavoniae Colopianorum Supremi, nec non praesidij Legrad,
totiusque Insulae Nlurakoz Haereditarij Capitanei, Comi-
tatuum Zaladien: & Simigien : Supremi Comitis, Sacrae
Caesareae Regiaeque Majestatis Consiliarij intimi, Came-
rarij, & Agazonum Regalium per }lungariam Magistri,
nec non totius Nationis Hungaricae Ducis &c. Domini, Do-
rnini gratiosissimi, meditatum, & non tantim declarandae
Natalitiae congratulationis, sed etiam Heroicorum Trium-
phorum, contra Turcam, naturalem Christianorum hostem,
ad Ujvar, hoc anno per eundem hostem ab Hungaris ablatum,
praestitorum, gratae & perpetuae reminiscentiae erg6,
praelibato Heroi, I{artem & Artem d natura sua amanti,
humillimd oblatum. Die 6. Decembris, Anno pland fatali,
Nob. Hungar: & Li-
1 6 6 3 .P e r J o s e p h u m G u t t o v i e n i ,
berae ac Regiae Civitatis Posonien: Cancellar: Jur: Scriba:
Aetat: suae 6r. Viennae Austriae, apud Susannam Rickehin,
Viduam. ao. 8 l.
H a d a d i. Grof Wesselenyi Ferencz \'Iagyarorszag
n6dora. Kazinczy Ferencz (F. XI. U. llinerva t827. 1387.
- Arpadia III. III. t838. zz7.
H a j n a I llartin. Estetidka vrijednost Zrinijade.
(,,Nastavni vjesnik". Zgb. r9o7. Knj. XV. str. 664-67o.).
Ha jnal llartin: Karnarutic 6s a ZrinyiSsz. (Egye-
temes Philologiai Kozlony XXIX. III-I25. zoo--2r3.
269-277.
Ilammer-Purgstall. Die Gallerin auf der
Riegensburg. p. 296. U tom cijelu neprolazi dobro grofica'
Katarina Zrinska.
H a m m e r J o h. Geschichte des osmanischen Reiches.
Bd. III. S. 6a5. itd.
H a.n s Erasmus. Graf r:on Tattenbach. Nach hand-
schri{tlichen Quellen (r'on A. R. v. Ff.) ,,Grazer Tagespost"
t867. ad Nro 4o.
H p eliu s. Beschreibung des Ungarischen Konig-
"p
reichs, Lebenslauff Leopoldi I. (1657-87) und siegreiche
Kriege, Belagerungen, Schlachten, Entsatz Wiens, Ero-
berung von lJngarn und Siebenbiirgen, Tokoly Rebellion.
Hamburg r688. fol.
H a r a m b a 5 i c A u g u s t . M u d e n i c iP. j e s m a . , , H r v .
Vila" r882. br. a.
HarambaSi6 Au gust. Zrinski-Frankopanka:
Pojmo pjesmu, mili druzi. - DeZelic : llrv. pjesmarica
r9o3. str. r8o.
H a r t n a c ci. Bellorum inter Christianos et Turcos
in Hungaris ab ao r3oo. ad annum 1686. gestorum con-
spectus s. I. e. a.
(H ara mb a 5 i i A u g u s t.) Oraoisokolovi. Pjesmd
, , S l o b o d a " 1 8 8 2 .b r . 5 2 .
H as zl er P. Geschichtedes oesterr.Kaiserstaats. r842.
H a u f f Joh. Gottlieb. Denkrviirdigkeiten aus dem
Lebcn Kaiser Leopold T. Tiibingen. r8oz. 80.
 BIBLIOGRAFIJA. ?r7

Ha z 5 n k 6s a Kiilfdld r87t. t7t rczk. zz sz. Histoire de revolutions de Hongrie. A La Haye

llennecker. Relation der wider die Tiirken 1663 t739. Yol. I. p. zz3-227.
und 1664 angewendeten Kriegsexpeditionen. s. l. 1665. rz0. Histoire de Leopold, e m p e r e u rd ' O c c i d e n t ,
H i r c Dragutin. Novi Grad, grad Petra Zrinskoga. contenant ce qui s'est pass6 dans 1'Allemagne, la l{ongrie,
U knjizi ,,Hrvatsko primorje" (r89I.) str. rZr.-r23., gdje la Pologne, le Dannemarck, Ia Sudde, dans le Provinces-
se govori i o ,,Starom zrinskom gradu". Sa tri slike. Unies, dans les Pais-Bas espagnols, en France, en Espagne,
Hirc Dragutin: O J u d i t i P e t r o n i l i ,k c e r i P e t r a en Portugal, en Savoie, en Piemcnt, en Italie, depuis r6r8 -
Zrinskoga. (Iz staroga Zagreba. ,,Obzor" I9o7. fNedjeljni I5 Mai rZoS.La Haye. 1739.
prilog br. 6t.l). Histoire de Troubles en Hongrie. Paris 1683.
H i r c Dragutin. Uspomene na bana Petra Zrinskoga. p. 6z i dr.
(,,Prosvjeta" r9oo. br. 9.) (Novigrad, velergad bana Petra Histoire des Troubles de Hongrie. Avec le Sidge
Spomen-ploda Petra Zrinskoga' u crkvi B. D. M. u Bakru, de Neuheusel, & une Relation exacte du Combat de Gran.
Peter Zrinski u lovu, Zrinski grad u Brodu kraj Kupe. Lo- Enrichie de Figures . . . Dernidre 6.dition, revue, corrig6e

KNEZ PETAR ZRINSKI

(ArheoloZki muzej u Zagreba.)

vadki dvorac Petra Zrinskoga u eabru. Zrinski vrh kod & augment6e d'un trezidme Livre d Amsterdam, chez
Delnicah, Petar Zrjnski i Sopadki dol.) Pierre Mortier..-. 1686. tzo. 3 knjige.
Histoire d'Emeric Comte de Tekeli, ou Memoires Knj. I. naslovni list. i8 rreaz. 1., Iist za predgovor
pour servir A.sa vie. Or) I'on voit ce qui s'est pass6 de plus 364 str. 8 neoz. 1. sa sadrZajem,
consid6rable en Hongrje depuis sa naissance jusque d. pr6sent. Knj. II. naslov, g neoz. 1., str. 4o3.
Par ***. Seconde 6dition, revue et augment6e. A Cologne, Knj. III. naslov, S neoz.1., 348 str., ro neoz. za.index.
chez Jacques de la Verit6. M.DC.XCIV. t2o. - U knjizi se U I. knjizi karta Ugarske: ,,dress6epar Sanson 1686",
nalazi i slika Jelene Zrinske. te veiiki bakrorez: Smaknuie Zrinskoga i Frankopana.
Hi s toir e de 1'6titpresent du royame de la Hongrie. Histoire des troubles de Hopgrie... Secondc
Cologne. r686. 6dition. Revue, corrig6e, & augment6e d'une quatridmc
H i s t o i r e des revolutions de Hongrie, ou 1' on donne Partie. A P a r i s, chezGuiliaume de Luynes. M.DC.LXXXVI.
une id6e juste de son legitime gouvernement. A La Haye, chez Et se vend i Bruxelles chez Eugdne Henry Frick. r z0 3 knjige.
Jean Neaulme. M.DCC.XXXIX. rz0. Tome premier: Qui con- Knj. I. 5 neozn. 1. i zz6 str. Karta Ugarske' Tri por-
tient 1'histoire de Hongrie depuis 1'an rooo jusq' d l'an t699. treta Zrinskoga, NadaZdija i Frankopana, smrt NadaZda,
3r8 DR. VELIMIR DEZELIC

veliki balirorez : smaknuce Zrinskoga i Frankopana. Rezao H ra ni I o vi c J o v a n : Kritika drame :,,Katarina

ih u bakar Gaspar Bouttat. Zrinska" od Tresica Pavidiia. ,,Vienac" 1899. str. 684.
Knj. II. Naslov, 6 lreozrr. 1., z4o str. Ilranilovic Jovan: K r i t i k a M i t r o v i C e v as p i s a
Knj. III. naslor:, Z neozr' l. i z3o str. r list za privilegij. ,,Dva hrv. mudenika". ,,Vienac" 1899. 6o3.
Na svr5etku : ,,Achev6 d'imprimer pour la premidre ,,FIrvati sub rosa". ,,lfrvatska"r87r. 3o. IV.
fois, le i 8 Decembre r 68 5 ". Misli se, da je pisac toga djela Vanel. Ilrvati ! Proglas. ,,Sloboda". Su3ak r879. br. 52.
Histoire des troubies de Hongrie depuis l'an llrvati ! , , S l o b o d a "r 8 8 o . b r . 5 2 .
1655 jusq'en 1683 awec le sidge de Neuhaensel et le combat Hrvati ! ( S p o m e n - r i e dn a 3 o . t r a v n j a . ) , , S l o b o d a , '
de Gran. - Paris r7zz. 4 vol t88r. br. 5r.
Histoire des Troubles de Hongrie avec le Sidge Imre Aleks. Irodalmi tanulmanyok. (Literarne
de Neuhensel, & une Relation exacte du Combat de Gran. studije).II. sv. r897. str.3r-35.
Enrichie de Figures. . . Dernidre 6dition revue, corrig6e I r r u p t i o. Turcarum irruptio seu de horribili Gogi
& augment6e. A Amsterdam, chez Pierre Mortier, Marchand et Magogi irruptione. Stuttgartiae. 1664.
Libraire sur le Vygendam, a Ia Viile de Paris. 169r. r2n. Interpelacija. K i n t e r p e l a c i j iz a p r e n o s k o s t i j u
3 knj. Knj. I. 18 neozn. 1., S56 str., 8 neozn. 1. za indeks. Zrinskog i Frankopana. ,,IIrv. Pravo" tgo4. bt. 254o.
Medju ostalim sllkama ima i veliki bakrorez smaknuie Istvanfi S. Historiarum de rebus Hungaricis
Zrinskog i Frankopana, gore 4 medaljona, portreti Zrinskoga libri XXXIV.
Frankopana i NadaZda, te smrt NadaZda. Rezano Boutatsom, f vandan Ljudevit. Sibila Katarine Zrinske. (Vjest-
Histoire d e s P r o c e d u r e sC r i m i n e l l e s & d e 1 ' E x e - nik kr. hrv.-slavonsko-dalm. zemalj. arkiva. God. III. str. z6t.
cution des trois Contes Frangois Nadasdi, Pierre de Zrin, Ivandan Lajos. Zirryr Kataiin grofno sorsveto-
& Frans Christoff de Frangespan. Fidellement traduit konyve (Negy szdvey Keppel). ((Magyar Konyvszemle,
sur I'exemplaire Allemand, imprim6 par ordre & avec A magyar nemz. muzeum Sz6ch6nyi orsz. Konyvtaranak
Privildge de Sa Majest6 Imperiale d. Amsterdam, chez Het- kozlenye. Budapest, 19o6. 80. str. 233. itd.).
man ,A.llard MDCLXXII. rz0. 166 str. Ivekovid Oton. Petar Zrinski i Katarina na ra-
Historia de las Revoluciones de Hungaria. Madrid stanku (r slika). (,,Vienac" g. XXXV. str. 53o.).
1687.40. Ivekovic. - Oton Ivekovi6: Petar Zrinski i
Historia del emperador Leopoldo I. Ambere Katarina na rastanku. (Recenzija stike), (,,Vienac" XXXV.).
1 7 1 6 .f o l . 3 v o l . Ivekovi6 Franjo. Hrvatska Zirijada prama
H o 1 g y e k Magyar-eletrajza, Endrodi S6ndor. Po- magjarskoj. (,,KnjiZevnik", knj. III. (r866.) str. 3ro-335.).
zsony e. n. Stampfel K. Fiizetje. (1885). 80. L. z. Zrirtyt Ivic Aleksa: Srbi za vrijeme urote Zrinjskog i
llora (24.). Frankopana. (,,Savremenik" r9o7. br. rz.)
Hoffmann Johann. R e c h t e i g e n t i i c h eu n d Izkapanje kosti Zrirrjskoga i Fran-
nach dem Leben gestaite Bildung des beriihmten und Tapfern, kopana u Bedkom mjestu. (,,Novilist" zr. VII.
Gravens Peter von Serin jetzigen Ungarischen Generalissimi tgo7. br. 29.).
Heni Brudern und Commendanten in der beruffenen neuen lzkopanje zemeijskih ostankov Zrinjskega in
Vestung Serin - war - Johan Hofmann in Hurnberg Ecc. Frankopana. (,,Slovenec", Ljubljana ryo7. br. 166.).
Zrinski na konju. F-ol. Izka pan je i pogreb kostiju Petra Zrinjskoga i
Hof f nung guten Siegs, Mit Zusammenfiihrung Krste Frankopana. (,,Hrvatsko Pravo" r9o7. br. 35or.).
vieler Volcker, und frewdigen Ankunpft desz Generalissimi J a g i 6 Vatroslav. Adrianskoga mora Syrena, iliti
Grafen von S e r i n, sampt einem Schreiben eines Feldober- Obsida Sigetska, hrvatski epos XVII. vieka. (KnjiZevnik
sten den rz. Octob. An. t663. 4o.41. III. str.3ro-336.)
Hor6nyi Alexius Memoria llungarorum et Provin- J a g i c Vatroslav. Frangepanov Vrti6. ,,Vienac" zabavi
cialium scriptis editis notorum. (Viennae 1776.) 80. Tom II. i pouci r87r. III. br. zo.
p.667. J o c h e r's. Gelehrten Lexicon Bd. III. str. 8o2.
H o r m a y r' s Taschenbuch firr vaterlindische Ge- Jubiiej otadbenidke ustanove. (,,Hrvatsko Pravo"
schichte. Jahrg. r825. str. z6z-264. GenealoZki dlanak t9o4. bt. z54o).
,,N6dasdy". Jahrg. t83o. str. 274 itd. u dlanku ,,Lobkowitz". Jrrgovic V I a d o j e . O p r e n o s us m r t n i h o s t a n a k a
lI o r n J. E. Franz Rdkotzy II. Fiirst von lJngarn Zrinskog i Frankopana. ,,Ilrvatska" r9o6. br. r24.
und Siebenbiirgen z. Aufl. str. 47. Pisac kai.e t tom djelu J. N. M. Pannoniens Kriegs- und Friedens-Begebnisse
o K a t a r i n i Z r i n s k o j ,d a j e , , j e d n a o d n a j v e d i h go- das ist Erorterung und Beschreibung aller bluttigen Schiach-
spodja svoga stoljeda". ten und Treffen. . . in Ungarn, Siebenbiirgen, Moldau,
II o r n y a n s ki. Geschichte des osterr. Kaiserstaats. Croatien. . . rvelche sich so christlich als tiirkischer Seits
z Bde. 1853. zugetragen bis auf 1686 continuirt. Nirnberg 168r. rz. 986.
Ilorvat Ciril. A magyar irodalom tort6nete. sv. I. J u n i u s: A Katona Zrirryi.,,Budap. Hirlp." r89t. 23.
( r 899) str. 5 52-5 54. Jurdii. Josip.- ,,ErazemTatenbach". Roman.
Horv6th NIihaly. Z r i n y i I l o n a d l e t r a j z a .r r . o t t . - ,,Bojim te se" pripovjest o Antonu Tattenbachu sinu
1869. Ism. Non. ro6 sz. Budapesti Kozlony trr. sz. Sza- Erazrlra Tattenbacha.
zadok t869. Jurdicev roman: Erazem Tattenbach. Slovenski
Horvat Rudolf dr. Kosti Petra Zrinjskogai narod 1873.
Krste Frankopana. ,,Obzor" r9o7. br. rg3. rg4. Jurdic Josef. Johann Erasmus Tattenbach. Histo-
H o rv at R u d o I f : Povjest Medjumurja. VaraZdin. rischer Roman aus dem 17. Jahrhunderte der steiermir-
Tisl<ara Platzer r9o8. 80. kischen Geschichte. Aus dem Slovenischen . . . Siidsteie-
H r a n i I o v i i J o v a n . S u z a .P j e s m a . , , V i e n a c r" 8 7 4 . rische Post r883. Nro. 75-ro4.
 BIBLIOGRAFITA. 3r9

Kaiser Leopold's Leben. Leipzig r7o8. 80 z Bde. Kosti Petra Zrinjskoga i l{rste Frankopana. (Veliki
Kamenar Janko. Z a d n j t F r a n k o p a n .P j e s m a . Ci.il-Metodski kalendar za g. r9o8. str. rz8.).
,,Vienac" 1882. br. 45. Kosti Zrinskoga i Frankopana. ,,Hrvatsko Pravo''
Ka nyaro Ferencz: Zriryi, a hadi ir6. Figyelo XXI. rgo7. br. 35oo.
evf. r 5o-r 54. II. Ko s t i Zrinskoga in Frankopana. ,,Slovenski narod"
Kany aro Ferencz. Zrinyr Niklos siralm6s panasza. r9o7. Stevilka r67.
Kozli kanyaro Ferencz. Torto To r89o. Kosti Zrinskog i Fra"nkopana. ,,Novo
Kanyar6 Ferenc z : A , Z r r n y d s zk e l t e 6 s k o l - Doba", Osiek zo. VII. br. 32.
toje Irodalomtorteneti Kozlemenyek r893. Kosti. P r e n e 5 e n ek o s t i n a r o d n i h m u d e n i k aZ r i n j -
K a n y ar6 F. : Zrinyi ismeretlenmunkSja. Kolozsv6r skoga i Frankopana. Bed zo. srpnja rgo7. ,,Narodna Obrana"
isrn. Budapesti Szemle 63 K. Osiek, r9o7. br. 168.
Karlovac. Iz karlovadke okolice. ,,Sioboda" 1884. Kostrendic Ivan. V . F r z r n k o p a nF r a n K r s t o :
br. 98. Vrti6.
K a t a r i n a Z r i n s k a . P j e s m a . , , V i e n a ct"8 7 r . b r . r 7 . Kovadevid G juro: N a g r o b u P e t r a S u b i d ai
Katona Steph. Historia critica regum Hungariae Krste Frankopana, pjesma. (,,Danica ilirska" 1864. br. 6).
stirpis austriacae Tom I.-XV. et Tom XXII. t794.-t8oz. Kra j c s ovics S o m a : A Zrinyitsz vall6ser kolcsit
Katona Istvdn: Historia critica Regum l{un- 6szm6ii. Philologikai Kozld.ny t895.
gariae XXXII. Buda 1794. 785 st. Kraus Georg: Siebenbiirgische Chronik.Wien 1862.
K a z i t c z y G6bor 6s Toldy Ferencz Zerin r'6ri grof r K. zz4 str.
Zrinyi Miklos osszes munkai Pest 1853. KrleLa Zero T. 3o. travnja I.-III. (Pjesma.),,Hr-
Kaznadic I. A. Rukopisi hrvatski u knjiZnici vatsko Pravo" rgo;. bt. 2832.
Frandeskana u Dubrovnikrbr. z7 br. 7r. (Arkiv za povjest Kr o nes Fr a n z R. ilIarkland. Grundriss der Oester-
jugosl. VI. r39 str. reichischen Geschichte mit besonderer Riicksicht auf Quellen
K e r y (Joannes) Series banorum Dalmatiae, Croatiae, und Literatur-Kunde. Wien r 882. Alfred Holder str. 586.-59o.
Slavoniae sub regibus Croatiae, Ungariae et Ungariae- U poglavlju : Die Zeiten des franzosischen Hegemoniestrebens
Austriacis. Tyrnaviae r237. 8o. und der ungarischen Magnatenverschlvorung t66q.-7r.
K e r i J o a. Martis Turcici ferocia anno 1663 et 1664
Krones Franz. A k t e n m d . s s i g eB e i t r d . g e z o r G e -
in Hungariae viscera irruens enervata Pasonii 1672. 80.
schichte des Tattenbahichen Processes vom J. t67o. Mit-
K e r y (Joannes) Oratio Fvnebris Qua tristes Exe- theilungen des historischen Vereins fiir Steiermark. Graz
quias Illustrissimi ac Excellentissimi Domini, Domini Nicclai XII. str. 83.-rrz.
Comitis Perpetui a Z r i ni o, Regnorum Dalmatiae, Croatiae Krones F. Aktenmdssige Bertrdge zur Geschichte
& Slavoniae Bani, Aurei Velleris Equitis, Confiniorum
des Tattenbachschen Processes. (Separatabdruck aus dem
Regni Slavoniae, Colapianorum Supremi, & Praesidij Legrad,
XII. Hefte der Mittheilungen des tristorischen Yereins fiir
totiusque Insuiae Murakeoz Haereditarii Capitanei. Comi-
Steiermark.)
tatuum Szaladiensis & Simegiensis Comitis Supremi, Sac. Pavao., V. Pavleti6 Krsto.
Krstinii
Caes. Regiaequae Majestatis Intimi Consiliarij, Cubicularij, (Kovadii A n t e ) X X X . t r a v n j a . , , S l o b o d a "1 8 8 4 .
& Agazonum Regalium per Hungariam Magistri & Pros- br. 98.
sccntus est. Rev: Pr. Fr. JOANNES KERY Ordinis A.
Kru noslav o v : Mudenikom (pjesma).,,Hrvatsko
Pauli Prinii Eremitae St. Theologiae Nec non AA. LL. Pravo" t897. bt. 449.
& Philosophiae Doctor, ejusdemque in Celeberrimo Conventu Wiadimir. Bilder aus Wiener-Neustadts
Kuk
Lepoglavensi Professor Ordinarius Ad S. Heienam Supra Vergangenheit. Wiener Neustadt I9o7. Druck von J. Klinger
Chaktorniam. Anno M. DC. LXIV. Die zr. Mense Decembri. in Wiener-Neustadt. t z0 str. 3r.-4r.
Tyrnaviae, Typis Academicis Excudebat Matthaeus Byller t o l. Kuk Wladimir: Bilder aus Wiener-Neustadts
K i s F 6 r e n c z : A Z r i n y r a s z ,D e b r . P r o t . L a p . t 8 9 o .
Vergangenheit. Wiener-Neustddter Nachrichten, Deutschvolk-
Knezovi Petar Zrinjski i Krsto Frankopan padoSe
liches Wochenblatt. r9o7. Nro. 32.- itd.
30. travnja godine t67r. tt Bedkom Novom mjestu pod Kukuljevic BoLidar. Ivan Antun Zrinski.
krvnidkim madem. ,,Sloboda", Zagreb, t884. br. 98. (Pjesma.) ,,Vienac" 1882. str. r7.
Krrezovi Petar Zrinjski i Franjo Krsto Frankopan
Kukuljevii Ivan. Tri Katarine Frankopanke
,,Sloboda" t885. br. 98. promicateljice knjiZevnosti. ,,Vienac" Zagreb r882. br. r.
Kobzy Janosz: Zrinyiasz a egi epikai kolt6szet Kukuijevi6 Ivan. KnjiZevniciu Hrvatah iz
Nagyvarad t892. prve poiovice XVII. vieka.
Komers u proslavu uspomene hrvatskih mudenika KukuI j evi6 Iv an. Njekoliko hrvatskih listinah
dne 29. travnja r893. (ObSiran opis.) ,,Hrvatska" r893. brace Nikole i Petra knezovah Zrinjskih i njihovih supruga.
br. roo. (Arkiv za povjestnicu jugoslavjansku knj. VIII.)
K o m e r s, Gradjanski komers. ,,Hrvatska" 1892.
Kukuljevic Ivan. Tri Katarine Frankopanke,
br. roo. promicateljice knjiZevnosti. ,,Vienac" r882. br. r.
Komers, Zrinsko-Frankopanski komers u Zagrebu
Kukuljevi6Ivan. D r a g o c i e n ei u m j e t n e s t v a r i
r9oz. Govori raznih govornika. ,,Hrv. Pravo" 1902. br. 1946.
grofovah Zrinjskih u gradu eakovcu. (Arkiv za povjestnicu
1947., 1948. 1949.
jugoslavensku. Knj. I.
Komers u spomen Zrinjskog i Frankopana. ,,IIr-
Kukul jevic Ivan. Kn jri.ev nici u Hrvatah
vatska" r89t. br. 99.
Korosi Sdndor: Z r i n y i e s M a c h i a v e l l i( M a g y a r s ove strane Velebita u prvoj polovini XVII. vieka' Arkiv
Tengerpart r893. br. iz). IX. r52.-3.+3. O Katarini Zrinskoj.
 320 DR. VELIIfIR DEZELIC

Kukul j e v i C I v a n . I z v j e S d eK u k u l j e v i c ao s v o m L eb erwurs t. Die gekrd.nkte Leberwurst. Wiener-

putovanju u Mlietke i Bed godine 1853. (Arkiv za povjest Neustddter Nachrichten r9o7. br. 32. ro. august.
Jugosl. III. 334.-338.) Leho c zky Tivadar: Zityi Ilona napjai B6thory
Kukul jevii I v a n . D o g a d j a j i M e d v e d g r a d a (. A r - Zsofia ll.alila ttdn. Szozadok 1877. str. 88o.
kiv za povjestnicu jugoslavensku knj. III. L e h r Vilmos : Adalek Zityi Szigeti veszed6lm6nek
Kukuljevic I v a n . R u k o p i s i o d v e C ei l i m a n j e forr6s6hoz. (Philolog. Kozlonyi r89r.)
vaZnostr za historiju jugoslavensku. (Arkiv za poviestnicu L e o p o I d I. Privatbriefe Kaiser Leopolds I. an den
j u g o s l a v e n s k uk n j . I . ( I 7 3 . - t 8 o . ) Grafen F. EPotting r66z-t673. Herausg. von A. F. Pribram
Kukuljevic Sak. Ivan. O z a l j - g r a d ., , H r v . und M. Landwehr v. Pragenau z I. (Fontes rerum Austria-
Vila" 1882. br. 4. carum 56 i SZ. t napose Wien r9o3-o4.). T. I. Zrinski Ni-
K u mi di c E u I e ni j. Urota Zrinsko-Frankopanska koia 28. u. A. 3. 34. 45. 53. 54. 52. 55. 6o. 89. 9t. Zrtnski
(Roman.) ,,Dom i Sviet" t892. P e t a r 2 8 . 2 3 . 2 4 . 2 9 . 8 r . - T . I I . r S 7 . r 5 g . 1 6 r .1 6 z . z o z i t d .
Ku mi di 6 E u g en. Urota Frinsko-Frankopanska. L e o p o I d I. Briefe Kaiser Leopold I. an Wenzel
Roman. Zagreb, nakladom knjiZare Lav Hartrlrdn (Kugli i Ensel llerzog in Schlesien zu Sagan, Fiirsten zt Lobkowitz
Deutsch) r893. 80. (r637-r674) Dvorak. (Archiv). osterreichische Geschichte
K u m i d i c E u g e n i j. Urota Zrinsko-Frankopanska. Wien LXXX. 459-514.
Drugo izdanie. Zagreb (t896.) 80. L e t r e escritte par le Prince Louis de Baden 6 Sa
Kumidic Evgenij. Petar Zrinski. Historidka Majest6 Imperiale, datt6e d, Salenkemen le z4 Lout t69r
drama u pet dinova. Zagreb I9o3. 80. sur la Victoire remport6e contre les Turcs. Ar.ec la Liste
Ku mi d i c E u g e n:.IJrota Zrinjsko-Frankopanska. des Morts & des Blessez (S. l.) 40 4 str Medju mrtvima
,,Vienac" 1894. XXVI. br. 3. konjanicima dolazi na prvom mjestu : ,,Le Comte Zerini".
Kumidic E u B e n i j . O t v o r e n op i s m o d r u . A n t i L e x ik o n, Allgemeines h:storisches Lexikon Leipzig
Iresiiu Pavidicu. Zagreb rz. sr.'ibnja. r9oo. ,,Hrv. Pravo" r73r. Thom. Fritschen's Erben. Fol. Bd. III.
rooo. br. r355. Li es z k o v s zki J6zsef. Nadasdy, Zrinyi 6s Fran-
Kumidiiev Petar Zrinski. Izvje5taj o predstavi gepan a v6rpadon. r67t. Budapest 1884 Aigner I.. brz.
3o. IV. r9oz. ,,Hrvatska Kruna" r9oz. br. 36. 80 str. I zo.
Kumidii Eugenij: O t v o r e n op i s m o g o s p o d i n u L i f e of Leopold, late emperer oI Germany London
dru. Anti Tresicu Pavidicu. Zagreb 9. svibnja I9o3. ,,Hr- t7o6.8.
'vatsko pravo" t9o3. br. t352.
Ljubii S i m e . O g l e d a l ok n j i Z e v n e p o v j e s t i j u g o -
K umi di6 E,u gen: Odgovor na Tresi6ev izpravak slavjanske na podudavanje mladeZi. Nacrtao prof. Sime
U Zagrebi, 16. svibnja r9oo. ,,IIrv. Pravo" r9oo. br. 1358 Ljubic. Riedki Emidija Mohoroviia, tiskarski zavod, tiskarski
Ku midi i E u geni j. P. Zrinskii Fr. K. Frankopan kamen. zavod 1864. rz0. Knj. II. str. 2o3-2r4.
i njihovi klevetnici. Napisao Eugenij Kumidic, Zagreb t899. Ljubic Sime. Izvje5taj o putovanju pomoiu jugo-
Dobiva se u knjiZari L. llartmanna (Kugli i Deutsch). (Na slavenske akademije znanosti i umjetnosti. (V. Rodj. a.
2 str. tiskon ,,Prve hrvatske radnidke tiskare" ri Zagrebu.) XII. r87o. str. 222.).
80 str. 82. L (o p a S i 6) R (a d e). Novigrad na Dobri. (,,Vienac"
Kumidi6 M a r i j a . U p r e d v e d e r j e(.P j e s m a . ), , H r r882.br.43.).
vatsko Pravo" r9o3. br. zz4o. L o pa 5 i c Rade. Bosiljevo. (,,Vienac" r87 S. VII.
Kvaternik Eugen. M u d e n i c i .N a S i m u d e n i c i . br. zo.-zr.\.
Croatia confusione regitur, fato stat. ,,Hrvatska" z. IY. t87r. LopaSic Rade. Prilozi za poviest Hrvatske XVL
br. r4. i XVII. vieka iz Stajerskoga zemaljskoga arhiva u Gradcu.
Landtaf f eI, darin der Aufszug angezeigtlvird (Starine XVIL t885.).
der Serinischen volcker, von Serin war zu der Tiirkischen LopaSic Rade. Nekoliko priloga za poviest urote
Bruck bei Eseck r l. Petra Zrinskoga i Franje Frankopana (,,Starine" knj. XV.
Lange de, Petr. Historie von den turkae en un- r883. r 14-r54).
garise Oortologh trvieschen Nlahomet IV. en Leopoldus in Lopa5ic Radoslav. Dva hrvatska junaka Marko
Sevenbergen, Ongarie en de Kayserl. Erblanden. Amsterdam Nlesic i Luka Ibri5imovic. Napisao Radoslav Lopa3ii. Sa
1664, rzo. sedam slika. Zagreb. Izdanje ,,Matice Hrvatske" 1888. 80
Laszowski Emili j. Ban Nikola gro{ Zrinski (sa str. 3r-32.
slikom.) ,,Prosvjeta" t898. br. 3. LopaSic Rade. Grof Petar Zrinski i Franjo Fran-
L( a s zo w s ki E ( m i I i j). Zanimivo hrvatsko pismo kopan. (,,Leptir" t86r. str. It3.).
banaNikoleZrinskoga od god. i66r. ,,Prosvjeta" r898. br. t. z. L o p a 5 i c Rade. Novi prilozi za por.iest urote bana
Laszowski Emiiij. G r o f N i k o l a Z r i n s k i .N j e - Petra Zrinskoga i kneza Franje Krste Frankopana (,,Starine"
govi Exlibrisi od g. 1646. i t652. ,,Prosvjeta" r9oz. str. 614. knjrga 24. r89t. str. 4r-trz,).
Laszowski E m i l i j . V . D e i : e l i bV e l i m i r . LopaSic Rade. Spomenici TrZadkih Frankopana
Laszowski Emili j. Autograf grofice Katarine (,,Starine" XXV. I892. str. zor-332.).
Zrinske.,,Prosvjeta" t9oi. br. 8. LopaSi6 Radoslav. Severin na Kupi. (,,Vienac"
Latkoczy Mihalj. Z n n y i e s F r a n g e p 6 nh a m - 1874. YI. g. br. 6.)
vainiil. r884. Lopa5id Rade. Spomenici o hrvatskih gardah na
Latk6czy M i h 6 l y : M e g e g y s z e rZ r i n y i 6 s F r a n - dvorovih u DraZdjanih i Potsdamu. (,,Starine" XXVII.
gep6n t884. 1894. t69-r93.).
L e b e n, Das Leben Leopolds I. Nach dem Engl LopaSic Rade. Prilozi za poviest protestanata u
cleutsch bearb. Leipzig r7 ro. 80. Hrvatskoj. (,,Starinc" XXYI. I89.j. str. t62..-1914.).
 Bret-rocnlFrye. 32r

Lo6si Istvan: Arianne eirdsa Philologikai Kozi. ljeno je r5o for. i predano nadelniku Eyrlu od Eyersberga
r 892. str. 7 r2-7 24. u tu svrhu.
Lovska Milena. D v a g r o b a . P j e s m a ., , H r v a t s k a " NI a y e r M. Ortelius redivivus et continuatus od.
easopis za pouku i zabavu 1886. br. ro. die Ungarischen Kriegs-Emporungen'. Histor. Beschreibung
L u c i u s (Johannes). Joannis LVCII de Regno Da- von 1395-16o_5 durch Hier. Ortelius mit einer Continua-
matiae et Croatiae I ibri VI. Amstelodami apud Joannem tion v. t6o7-1665. vermerst durch Mt. Nfeyern. (Niirnberg
Blaev M. DC. CXVIII. f. Naslovni list sa velikom tiskarevom 1665. z Thle.).
vignetom. r 1. za list Biaeua Lucicu, 6 listi indeksa. 474 str. Nlednyanszki Benes baro. Zrinyi P6ter grof
r l. : Errata. Pet zemljopisnih karti rimskog Ilirika, geneo- ing6s6gai. Gyori tot6nelmi es R6g6szeti Fiizetek Gyor.
loLka tabla, r'elika karta Ilirika od Ivana Blaeua posvecena III. I865. str. 97).
Petru Zrinskomu, k o j a g l a s i : , , I l l u s t r i s s i m oe t e x c e - M e n c k e Joh. B. Leben und Thaten Kayser Leo-
llentissimo domino domino Petro comiti perpetuo de Zit- poids I. Leipzig r7o7. 80. t7ro.
regnor. Dalmat. Croat. et Sclau bano bano hereditario N[ e n c k e Joch. Burchard. Leben und Thaten Leo-
maritimo Praesidii Legradiensi et peninsulae l\lurakoz pold's des Grossen.Coln t7o8. z. Bde. Drugo izdanje 17r3. 8o
hereditario capitaneo et domino comiti hereditario de Lyca Meynert H. Geschichte Oesterreichs. 6. Bde
Odoria Corpavia, Almiso, Clysia, Scardona, Ostrouizza, r.842.-5o.
Breberio etc. argentipodinarum Gosdansio et Kosthanizza Mil o I j u b. Hrvatskim velikanom Petru Zrinskomui
libero domino sacrae caes. maiest. consiliaris et camerarum Krsti Frankopanu (pjesma). ,,Hrvatsko Pravo" i896. br. r49.
Tabulam hanc D. DD. Joanne Blauu. Milovac Baltazar: D v o i d u s s n iK i n c h , j e d a n
Magyarors z a g 6 s a N a g y i l a g 1 8 7 3 .t 7 s z . vernim sivim k szrechnomu preminku na duhovni sztrossek.
Mailath Johann Graf, Geschichte des oesterrei- Drugi vernim mrtveh dussam na odkup. Iz vnogih pobosnih
chischen Kaiserstaates. Hamburg r85o. Perthes 80. Bd. knyg szkupa szpravlyen po patru Bolthisaru Milovzu, re-
IV. str. rS. 59. 62. 72. 73. 74. 77. 87. 93. dovniku tovarusstva Jesusseva,stampan vu Bechu priMatheu
M a j I a t h. Geschichte der lVlagyaren r853. III. Cosmeroviu, stamparu Letta 166r. u Izo str. 54o.
Majlath B. Zriryi, a kolto, konyvt6.ra. Akade- Pisac je svoju knjigu posvetio:
miai Ertesito, I89r. ,,Svetie i visoko i dobrorodjene gospe gospe groff Anne
Majlath. G e s c h i c h t eU n g a r n s p . 9 4 . Catharine od Frankopanov, vekivedne grofice .od Tersatza,
Mailath J o h a n n G r a f f . H e l e n e Z r i n y i s l e t z e n T a g e . svetloga, zrnoLtoga, visoko i dobro rodjenoga vite5koga
(,,Lllna", Agram 1839. rL, 22. gospodina Petra Zrinskoga, velkivednoga groffa od Zrinja
M ail a th Johann. Geschichte des oesterreichischen cesarove i kraljeve svetlosti komornika i tanadnika, Zum-
Kaiserstaates. Hamburg t848. Bd. IV. S. 58-59. berskoga i ogulinskoga velikoga kapitana, hrvatske i pri-
Mail6th. B . Z r i n y i a k o l t o k o n y v t 6 r a . ( K n j i Z n i c a morske krajine vicegenerala zakonomu tovaruSu". U toj ; o-
pjesnika Zrinskoga). Akad6miai Ertesito i89r. ev r9 s\,. sveti, kaZe pisac : Xlalahni prosiSe kruha, a ne bi ki bi im ga
str. ao8. ulomil, a onda: Takovu tuZbu ima5e vnoge poboZne duie
Margalits Ede: Z r r r y i P 6 t e r 6 s F r a n g e p a n vu na5em hrvatskom i slovenskom orsagu prose6i hruha,
Katalin. Budapest r897. nenajdo5e nikogar, koj bi irn kruha ulomil. Ali sada vidim,
Margialits E d e z Z r i n y M i k l o s a k o l t o . K a t h o - da je Bog va5e svetlo gospodstvo na to opombnul, da spo-
iikus Szemie 1893. rnenuv5i se svoje iz familije slavnoga imena, je VaSe svetlo
[t a r s. Le Mars a la Mode de ce temps. A Liege, Dans gospodstvo dareZlivum rukum maljahnim i gladnim du5am
le Royaume de Vulcain 1672. tzo. str. zoz. (pisano g. t66$. kruha vlcmila, poleg pelde predjeh svojih . . . Kada je va5e
O Petru Zrinskom veli da je: ,,un homme martial et r'6- s v e t l o g o s p o d s t v os v o j i m troSkom vdinila ove mo-
n6rien, grand, puissant et brave de coeur et des bras, qui litvene i navudne knjiZice Stampati i med ljudi razdeliti.
est plus hardi qu' un lion, mais dont l' espritouvert n'estpas Tum dareZljivostjum je VaSe svetlo G. kruha vlomilo i du-
accompagne d'un solide et present jugement, qui est trop hovnu hranu podelilo vnogim maljahnim to je poniznim i
incosid6r6 ayant une petite tete tant dans les desastres poboZnim duSam." Pisac nastavlja: ,,O da bi hrvatski i
que dans les affairesi de politique etc. Onda se navode razlozi, dalmatinski orsag od turske ruke ne bil opustel, kuliko ve-
za5to car nije vec odavna predao glavno zapovjedni5tvo likih crkvi i kloStrov Frankopanskum dareZljivostjum iz-
Petrr Z, Boje se njegovih dastohlepnih planova u Hrvatskcj, zidanih, videli bi, od kojih sada ni5tar ne videti, nego poru-
ali bolje bi bilo njemu predati viastu zemlji, koju bi Turcima Sene zidine i travum porastena na stenah Frankopanska
oteo, nego Ii jedinog vodju, koji je Turcima dorastao zapo- imena. Ali vele dijaci: Non procul a proprio stirpe poma
stavljati. cadunt. (Jabuka ne pada daleko od stabla.)
Matic T.: Ein Bruchstiick von Molieres George Mindetic VIadisIav: Trubgla Slovinska v'
Dandin in der Ubersetzung F. K. Frankopans. (Jagic V. pohvalv prisvietloga i prijsuasunoga Gosp.a P e t r a, Bana
Archivf.slavischePhilologieXXIX.str.52g.idalje). Srinskoga. Adrianske SireneSpieuaoza Piesan Vla-
Maurer Josip. Cardinal Leopold Graf Kollonitsch dislava Jera Mincetichia Vlastelina Dubrouackoga. In An-
Primas lon Ungarn. Sein Leben und sein Wirken. Zumeist cona. Nella Stamperia Camerale. M.DC.LXV. Con Licenza
nach amtlichen Quellen geschildert. Innsbruck, Druck und de' Superiori 40 str. 23.
Verlag v. Fel. Rauch. 1882. 80. O Zrinskom Petru govori Na str. 3. i 4. posveta Petru Zrinskomu podpisana od
na str. 43. 44. 45. 46. 66. zro. 3gr. 392.o Heleni 48. i dalje. Vladisl. Jere Minceti6a u Dubrovniku ,,zo Giugnia t663. U
Na strani 46. veli o sramotnoj plodi, 5to je stavljena na toj poslanici veli Mincetic Petru Zrinskomu, da ga svak jednim
Mihajlovu crkvu u Bedkom Novom mjestu, da je biskup glasom : ,,glasi sa naiglasouitiega Spiuaoza, kiem se dici Sa-
Kolonid umolio od cara dozvolu za n|u. On je dapade iz- dagni narod svega Puka Slovinskoga." Na str. 16. dolaze
hodio prinos iz dvorske komore 16. prosinca 1675. dozvo- toli desto citirani stihovi: ,,Od robstva bi davno v' valijh
Posliednri Zrinsti i Frankopani. 41
 322 DR. vELrMrR oeZBuC

potonula Italija O' Haruatskieh dase Scialijh, morre Ot-
nransko nerasbija."
M i s a za hrvatske mudenike zabranjena u Novoj Gra-
di5ki. ,,Hrvatska" r888. br. ro3.
MiSkatovii Josip. , , A g r a m e rZ e i t t : , n g5" . v e - ville laquelle fut tout brusl6e le Comte en sortit destant vestu
ljade t884. i 9. veljade 1884.
Mitrovi6 Aleks. Lj. ,,Dva hrvatska mudenika" -
3o. aprila r87r. - (Ustri5ci iz hrvatske istorije.) Zadar 1899. I'esp6e 6 la mdn dans Ieur trouppes et apres auoir fait vu
80 Pamflet na koji je odgovorio Eugen Kumidic.
M on ar c hi e. Die oesterreichisch-ungarischeMonarchie
inWort und Bild. Auf Anregung und unter Mitrvirkung Seiner de Gnal son petit fils 1' an 1663. a fait l' une de plus belles
K. u k. Hoheit des durchlauchtigsten Kroprinzen Erzherzog
Rudolf Wien 1887. Uebersrichtsband: Abth. z. Geschicht-
licher KeiI str. rzz.
Zeiszberg Heinrich : Geschichtliche Ubersicht na
str. rzz. govori o Zrinskom i Frankopanskoj uroti.
Montalbo Franc. H i s t o r i a d e l a s g u e r r a s d e Turquesque aussy genereuhem.e que son Ayeul a a fait s6
Ungheria. Palermo 1693. fol. - Palermo 1698.
Nlontccuccoli R a i m u n d F i i r s t . A u s g e r v a e h l t e mmer 6. juste titre Ie fleau de l' Empire Ottoman puis que
Schriften des Raimund Firsten Montecuccoli General-Lieu-
tenant und Feldniarschal llerausgegeben von der Direction
des K. und k. Kriegs-Archivs. Bearbeitet von Hauptmann
Alois Veltz6. Wien-Leipzig. Wilhelm Braumiiller r9oo. 80
Bd. III. Geschichte. (p. SSZ. i dalje.
I3. Bemerkungen zum Berichte des Abbe Noires ueber
die letzten Kriege in Sielbenbiirgen und Ungarn. p. 363.
dalje: Bemerkungen zur Geschichte Sielbenbuergens und
Ungarns des Grafen Guaido Priorato. p. 423. itd. Ungarn
im lahre 1677.
N 6 d as dy F r arr z III. elanak 3. u,,Biographisches Typis Nicolai Schiratti. 40. 6o str. Govori i o padu N. Zrinja
Lexikon des Kaiserthums Oesterreichs Von Constant." r-. i o Nikoli Zrinskorn. Tako u stihovima:
Wurzbach. Wien 1869. 80 Theil zo. str. r5.
Nadasdi Ferer:z: B a s i l i o g r a p h i aH u n g a r i c a s c u
Nfausoleum regni apostolici reguu et primorum militantis
Ungariae ducum. Nrirnberg 1664. f.ol. s 58. slika doiivilo
jo5 izdanja : Graz, Ofen, itd.
Nadast Franciscus d e . N l a u s o l e u mp o t e n -
tissimorum ac gloriosissimorurn Regni apostolici Regum
et primorum militantis Ungariae Ducum vindicatis e mor-
tuali pulvere Reliquis ad gratam apud posteros memoriam,
a p I. o. et IV sto patriae D.olore ereCtVI\[ Cum versione
Operis Germanica Norimbergae apud Michaelem et Joa-
nnem Fridericum Endteros (MDCLWIII.)fol. 40 neozn. list
4o7. str. 3 neozn. l. Liepi bakrorez ugarske krune. Naslov
crveno i crno Stampan.
N a g y I v :i n Nlagyarorszag Csaladai IY. 247. z5o 1.
Nicoias Esdrin Comte de Serin Hongroisde
nation General des arm6es de I' Empereur en Hongrie contra
ies Turcs, petit fils d' un autre Nicolas Comtede Serin qui en
1'an 1566. soustint la siege de la forteresse de Zighet auec
douze cent hommes pendant trente cinq iours contre une
arm6e de plus de cent mil hommes, en ce peu de temps, et
le feu s. estant pris dous les magazins de la ville la quelle
en fin toute brusl6e le comte en fortit tres richement vestu
arie 6 nuiron cent hommes qui luy restoient, et apres auoir
fait un massacre horrible des Ennemis mourut glorieusement
1' epee A la main pour la defence de la Chrestient6 etc. Bal-
lasar Moncornet ex auec. priu. du Roy. - (Slika.)
Nicolas Esdrin Comte de Serin Honsrois
de Nation, Cieneral des arm6es de l' Empereur en Hongri
contre ies Turcs 1664. petit fils d'un autre Nicolas Comt
de Serin quis en l'an r566. soustint la fortesse de Zighet
auec 12. Cens hdmes pendant 35. jours contre vne arm6e
de plus de 3oo mil ho€s comande par 1' Emp. Soliman en
persone qui y mourut avant perdu plus de cent mil turcs en
ce peu de temps et le feu s'estant pr6s dans le magazins de la
de ses plus precieuse habits et armes sustint l' assant auec
cent h6mes qui luy restoyent auec lesquels s'estant jette'
horible mAsacre mourut glorieuse. de deux coups de piqu.
pour la deffense de la Crestiente et sensenlit sous les ruines
actions de nostre siecle ayant apres vue marche de plus de
5o. lieues ruin6 le rout d' Essek sursur le Drave a la veiie de-
Grand Vizir et de l' arm6e Ottomane 6t apres auoir tente
la siege de Canise s' est retir6 dans son fort dit fort de Serin-
den6me de son nom quil prepare de deffendre contre I'arme.
forteresse de Zighet: Et veritable. nous ie pouons no-
les turcs ne le redoutent pas moins qui ils ont fait autrefois.
Scanderbeg. A Paris chez Louis Boisseuin d la rue d' Jaquezl.
(Slika.)
N i c o I o Conte di Zrin ft, Camare con. di S. M. Ces.
Banno di Croatia. & Joan De Herde del. Fra von der Steen
S. X[. C. (Slika.)
Ni g r o n i u s Johannes Baptista. Bellum Pannonicum
Illustrissimo ac Reuerendissimo D. D. Joanni Delphino
Aquileiae Patriarchae &c. nuncupatum. Anctore Joanne
Baptista Nigronio de Ampugnano Corso. Vtini MDCLXVI.
Absumpsere tuas inimica incendia turres
Et formidatam vicinis hostibus arcem
Devorat ignis edax, quem non contermina vincunt
Flumina Danubii cognata nec unda coercet.
Non eadem te fata manent ; contemnere doctus
Innumeratus acies nec cuspide laesus ab ulla
Qua tua quaesierint irati funera Thraces,
Concidis immanis laceratus dentibus apri
Herculeis qualem, nec tellus Maenala tehs
Nec, Meleaque, tuis Calidonius abtulit horror.
Niemci zatiru pleme Zrinovicah (pjesma u stilu
n a r o d n o m ) . , , S l o b o d a "r 8 8 r . b r . 5 r .
N i k o l a Z r i n s k i , b a n h r v a t s k i1 6 4 7 - 1 6 6 4 . , , Y i e -
nac" 1897. str.756. (opis k slikama).
Nikolic Mihovii. Na Ozlju gradu (pjesma).
Uglazbio F. S. Vilhar. DeLehc,Hrv. pjesmarica r9o3. str.736.
N o v a k Sandor: Szigeti veszedelem 4s Zal6n futisa
Budapesti VIII. keroloti foreali iskola 6rtesitit t89r.lz.
O b j a v a sredi5njeg odbora stranke prava za prire-
djenje proslave Zrinsko-Frankopanske g. r8Zr.,,l{rvatska"
r87r. od 9. travnja br. r5.
O d p i s gradsk. satnidtva, kojim se dozvoljava pro-
slava Zrinsko-Frankopanska g. r87r, r87r
,,Ifrvatska"
br. 17.
Odvj etci. Zadnji odvjetci Zrinskih i Frankopana.
,,Hrvatska" I89o. br. 99.
O dzi v Hsrvatah (pjesma). ,,Hrvatska" r87r. 3o. IV.
Oettinger Eduard Maria. Moniteur des dates
Leipzig 1869. Bd. 6. Znnyi Peter.
Ostanci Zrinjskog i Frankopana prenose se u IIr-
vatsku.(Brzojav).,,Hrvatska zastava",eikago,br.57.g.r9o7.
 BIBLI OGltr\FlJA. 323

O z al j g r a d (slika). ,,Hrvatska Vila", 1882. br. 4. Per$i6 Ivan. Pismo urednidtvu (o razpadavanju
P a 1 m a Carolus Franciscus. Notitia rerum hungari Tresiieve ,,Katarine Zrinske"). ,,llrv. Pravo" r9oo. br, r352,
oarum) editio III. Novis curis recognita, ct multis cum ad P e s si n a de Czehorod.Thom J. Ucalegon Gelmaniae,
historiam, tum ad ius publicum Hungaricum utilibus acces- Italiae et Poloniae. Hungaria flamma belli turcici ardens.
sionibus locupletata ab autore suo Carolo Francisco Palma, Pragae 1663. 160. - 2. a ed. Leutomislll t664.
r:onsecrato episcopo Colophoniensi, metropolitanae ecclesiae Petar Zrinski Fran Krsto Frankopan (sa dvie
Colocensis praeposito maiore, et canonico, vacante nunc slike). ,,Obzor". Zagreb rgo7. br. rr4.
sede, per archi-dioecesim Colocensem in Pontificalibus auxi- Petar Z r i n s k i . ( P j e s m a ) ,. , V i e n a c " r 8 7 t . s t r . 2 5 7 .
liari episcopo, in spiritualibus vicario, et causarum auditore Petar Zrinski. (Opis k slici.),,Vienac" t897.
generali capitulari. Pestini, Budae et Cassoviae, Sumptibus str.274.
I. M. Weingand, et s. g. Koepf. Bibliopot. Pars III. 1785. Petar Z r i n s k i . H i s t o r i d k ad r a m a u p e t d i n o v a
Na str. 338 i dalje : I. XI. Caesar seditionem tempestive Napisao Evgenij KumidiC. (Recenzija).,,Prosvjeta" r9or.
opprimit. br. 8.
Palmovi6 Andrija. Z o r a Veronika Zrinjska Petar Zrinj ski i Fran Krsto Frankopan.,,IIrv.
,,Vienac" 1878. br. 2. 3. domovina" 1897. br. 98.).
P r p p K. Miklos. Torteneti Lapok. r . K 1 1 6 s t r . Petar Zrinski ( p r e S t ' r m p a n er e c e n z i j e , , B € -
P a r t ii t e. ,,A horvat partiite" . ,,Pesti Hirlap" hara" Kumidiieve drame). ,,Hrv. Pravo" rgor. br. 164r.
24. YII. r9o7. Petar Zri nski u Karlovcu. ,,Hrvatsko Pravo"
Paskievi6 P e r o s l a v . G d j e s u k o s t i Z r i n j s k o g r9o4. br. 254o.
Frankopana. ,,Hrvatska" 19o6. br. r 28. Petho Gergely. Rovid Magyar Cronica, sok
P a s s i o n. Serinische Passion aus Steyermark im rendbeli fohistorids konyvekbol nagy szorgalmatossAggal
Monath Junio herausgegeben. Anno r67o. (s. 1.) 40. 4 neozn. l. egybeszedegettetett 6s irattotott. Petho Gergelytul. Sicut
(To je nesgrapna parodija muke Kristove. Tattenbach je dentes quas delevit Dominus in itroitu tuo : ita vos peribitis,
Petar, K6ry Juda, Rakoczy i Frangepan dva razbojnika si inobedientes fueritis voci Domini Dei vestri. Deut. 8 cap.
na kriZu). Non fuit qui insultaret populo isti, nisi quando recessit d
P a u 1 e r Gyula. Acta conjurationem Bani Petri a culto Domini Dei sui, Judith 5. cap - Nyomattatot Becsben
Zrinio et Com. Fr. Frangepani illustrantia. Zilgrdb 1823 Cosmerovius Matth6, Cs6szdr Urunk o Fols6ge Uduary konyv
Szerk. dr. Racski. Ism. Pauler Gyula. (Szazadok VII. r873 Nyomtatota aital 166o. Esztendoben.
448. 634). PetnaestgodiSnjica (o Kultu u Zagrebu)
Pauler GyuIa. A d a 1 6 ka W e s s e l 6 n y oi s s z e s k i i v 6 s ,,Hrv. Pravo" 1899. br. to47.
tortenet6hez (Szozadok t897.) PetranoviC Spiridion. Hrvatskim mudeni-
Pauler G y u l a . A d a l 6 k . -. Z n n y i P , 6 t e r 6 l e t 6 h e z . cima (pjesma) ,,Hrv. Pravo" 19o6. br. 3136.
(Szazadok r87o.) Philippson M a r t i n . G e s c h i c h t ed e r N e u e r e n Z e i t
Pauler G y . u l a . Z r i n y i Peter. Szazadok I. I867. Berlin 1887. Theil II. str. 386.
69.23r. Pisarevi 6 Sandor. A magyar 6s Horv6t Zr\rryihasz.
Pauler G y u 1 a . Z r i n i y P6ter 6letdhez adal6k. Irodalomtort6neneti 6rtekez6s. frta Piszarevibs S6ndor, a
( S z a z a d o kI V . t 8 7 o . 3 3 4 . ) Zdgrdbi fore6lgymn6sium tanara. Z6gr6b, a kir. orsz6gos
Pauler Gyu1a. Z r i m M i k l 6 s 6 s M o n t e c u c o l i Konyvnyomda r9ot. 80 str. 92.
Rajmond viszony6r6l. Budapcsti Szemle t867. IX, Pisarevii A. MadZarska i hrvatska Zrinijl.da
Pauler Gyu1a. W e s s e l 6 n y i F e r e n c z n d d o r 6 s ,,Skolski Vijesnik", Sarajevo r9o7. sv. XIV.
t6rsainak oszeeskiiv6se, t664-r67 r. Irta Pauler Gyulai P i s m a i biljeZke iz urotnih spisa. ,,Hrvatska" r89o.
Budapest r876. Nakladom ugarske akademije, dvie knjige br. 99.
(Urota palatina Fr. Wesselenyia i njegovih drugova). 80. Pismo tz Zagreba. ,,llrvatska kruna", Zadar
X. 4rz. 4So. p. z. vol. r9o3. br. 36.
Paulcr G y u 1 a . W e s s e l 6 n yF i e r e n c zn 6 d o r o s s z e - P j e s m ekneza Franje Krsta Frankopana. ,,Hrvatska"
eskiivese t666-t667. (Bud. Szemle t873. II. I. - kivonat I89o. br. 99.
Akad. Ert. VII. r873. 45.). P I o d a. NaCgrobna ploda (sa slikom). ,,Sloboda('
Pauler Gyula. W e s s e l e n y iF e r e n c z d s S e c h y 1882. br. 52.
X{6ria. Muranyaban r867. (Vas:irnapi Ujs6rg I865.). Pozdravi brzojavni iz Bedkog Novog mjesta,
Pauler Gyu1a. F r a n g e p a n F e l e n c v a l l a t a s a . Graca, Osieka, Karlovca, KriZevaca, VaraZdina, Rieke
(Havi Szemle I878.). ,,Ilrvatska" r87t. br. t9.
PauIer Gyula. Frangep6n Ferencz. (Tortenelmi P o I i ti c a a u s tri a c a in imperatoribus austriacis
Trirbdn. r88o.). Eorfmque \rirtutibus adumbrata ac in Augustissimo Caesare
Pavletic Krsto. J e l e n a Z r i n s k a u M u n k a d u Carolo VI. viro omnium compendio absoluta. Cum institu-
,,Prosvjeta" r893. str. 369. 385. 4o3. 4t8. tionibus politicis et Conclusionibus philosophicis quas autho-
Pavletic Krsto. K a t a r i n a Z r i n s k a n a u m o m . ritate et consensu perillustris, excellentissimi ac magnifici
,,Vienac" r897. str. 568. 584. 600. domini. Rectoris admodum reverendi, ac spectabilis domini
Pepeo Zrinskog i Frankopana. ,,Hrvatska" tgo6. decani admodum reverendi, ac spectabilis patris prodecani
br. rz5. totiusque inclytae Facultatis philosophicae publicae prc-
PeriSii S . U s p o m e n h r v a t s k i h L r t a v a . ( P j e s m a ) . pugnandas suscepit Praenob. ac eruditus dom. : Franciscus
,,Hrvatsko pravo" rgo2. br. 1942. Josephus Gymnich, Austriacus Viennensis, AA. LL. &
P e r 3 i i I v a n . P i s m o u r e d n i d t v u . Z a g r e b r z . s v i b n j a Philosophiae Baccalaureus, Ejusdemque pro suprema Laurea
r 5905. ,,Hrv. Pravo" r9oo. br. 1355, Candidatus. Authore ac Praeside. RP. Gerardo Hilleprand
*
321 DR. VELIMIR DEZELIC

e Soc. Jesu AA. LL. & Phil. Doct. Ejusdemque Professore, Pro s I ava uspomene Zrinsko-Frankopanske. Bed
ac p. t. Sen. Consistoriali Anno M. DCC. XVII. Mense Die. 5. svibnja. ,,Hrvatska" t892. br. ro4.
Ex typographia Caesaria Imperiali Aulica. Penes Joannem Pr o s 1a v a uspomene Zrinsko-Frankopanske. ,,Slo-
Baptistam Schonvetter, Sacr. Caes. et. cathol. Majestatis boda", Su5ak r879. br. 52., 54., 55.
anlae Bibliopolam foi. r87. Na str. r 50. govori o buni Zrinsko- P r o s I a v a uspomene Zrinskog i Frankopana (dlanak.)
Frankopanskoj. ,,Sloboda" r88o. br. 53., 51.
Poparic Bare.. Katarina Zrinska.,,llrvatska, Proslav a smrti Zrinskog i Frankopana. ,,Sloboda"
Dalmatinska." r882.br.53.
Posilovic Juraj, Zupnik. Slava Zrinskomu Proslava spomen-smrti Zrinskog i Frankopana.
Frankopanu. (,,Hrvatska Zastava" 2. V. rgo7 bt. r8). U Osieku ,,Sloboda" r883. br. 57.
P o s j e t hrv. djaka na grob Zrinskoga Bed 6. V. Proslava uspomenehrvatskih mudenikah.,,SIo-
r89r.,,l{rvatska" i89r. br. ro4. boda" 1886. br. 76.
P o i, e g a V. Dopis o slavi. ,,Sloboda" r883. br. 58. Proslava d v i e s t o i d e t r n a e s t - g o l i 5 n j i c es m r t i P e t r a
P r a y G. Historia regum llungariae stirpis Austricae. Zrinskoga i Fr. Krste Frankopana (KriZevci r. svibnja.
Budae r7gg. 80 Typis r. univ. Pest. CLV. i 333 str. ,,Sloboda" r885. br. ror.
Prenos smrtnih ostanaka hrvatskih mudenika. Proslava uspomene hrvatskih mudenika. Zagreb
,,l{rvatska Zastava" Chicago bt. 57. g. rgo7. z. svibnja. ,,Sloboda" r883. br. 54.
Prenos kosti Zrinskog i Frankopana Bedko Novo Pro s lav a Zrinsko-Frankopanska (Nova gradi5ka)
rnjesto. 3o. IV. r9o4. Za prisutne hrv. djake, obrtnike i rad- ,,flrvatska" r895. br. ro3.
nike. Kolari6, Staiduhar, Prpi6. ,,Hrv. Pravo" t9o4.br.2543. Puf f : Berichtigung einiger geschichtlicher Irrthiimer,
P r e n o s Zrinsko-Frankopankih kosti. ,,Sloboda" die Verschworung des Gralen Tattenbach in Steiermark
r88a. br. ror. betrefend. Oesterreichische Bldter 1846. Nr. 9.
Prenos Rakocijevih kostiju (i Jelene Zrinske) P u f f Rudolf. Berichtigung einiger geschichtlicher
,,Ilrvatska" 1906, br. i23. Irrthiimer, die Verschworung des Grafen Tattenbach in
Steiermark betreffend. Oesterr. Blatter fur'Litteratur und
Prenos kostiju Zrinskog i Frankopana. ,,Hrvatska
K. N. 1848. str. z9-3t.
kruna" Zadar r9o7. br. t4t.
Puf f Rudolf . Bei.trdge zur Kenntniss des Ver-
Priorato Gvaldo Galeazzo Historia di Leopoldo
schworungs-Processesder GraJen Tattenbach, Zriny, Frange
cesare. Contirrente le cose piri memorabili successein Europa
pany u. s. w. im J. 167o. Puff, Marburger Taschenbuch II.
dal 1656. sino aJ. 167o. descritta del co: Galeazzo Gvaldo
r859. str. t68-2o4.
Priorato. Dedicata alla sacra Cesarea, ReaI Maesta dell'
Puf f Rudolf. Beitrdge zur Kenntniss des Ver-
imperatrice Leonora. Postonili Ritratti de Principi, de
schworungs-Processes des Grafen Tattenbach, Nadasdy-
Generali, e de Ministri principali. Gli Assedi dy Piazze.
Zriry rrtd Frangepani im J. 167o. Der Magnet Graz Redact
e Battaglie segnite. Con le Scritture, Lettere, Trattati,
Accordi, e Capitulationi nel fine dell' Historia per non con. L. Kordesch. r85o. str. z. 6., ro., 14., r8.
P u r i c Josip. Kumidic. P. Zrinski i Fr. K. Frankopan
fondere la naarativa della medesima. In Vienna d' Austria.
M. DC. LXX. Appresso Gio. Bettista Hacque, Stampator i njihovi klevetnici (ocjena) ,,Vjesnik hrv. arheoloZkog
Academico. z YoL druZtva" r9oo.

Priorato G. Gualdo. C o n t i n u a t i o n ed e l l ' H i -

Radki Franjo. , , K a t o l i d k il i s t " 1 8 5 7 .V I I I . t e d a j '
R a d k i Franjo. Acta coniurationem bani Petri a
storia di Leopoldo Cesare nella quale si descrive la Ribellione
d' Ungheria e quanto d successo da1 principio della Congiura Zinro et com. Fr. Frangepani illustrantia Zagrabiae t873. 80.
Radki Franjo: Ban Petar Zrinski i knez Frane
sino all' Anno r676. In Vienna r676. Appresso Helena Thur-
Krsto Frankopan na strati5tu. (,,Vienac", zabavr i pouci,
meyerin Vedova. 40 naslov r list za posvetu carr, z l. za
predgovor. t76 str. 3 neozn. 1. za kazalo r za ,,Errata" zz r87r. III. br. r7.).
bakroreza gradova i tvrdja. R 6 t h Karoly. Zrrnyi Peter, Frangepan Ferenc'
Priorato Galeazzo Gualdo: Vite et azioni di Kristof 6s N6dasdy Ferenc gr6fok elleni tanuvallat5s' Kozli
personaggi militari e politici. Wien t674. Rath K6roly (Gyori Tort6nelmi 6s R6g6szeti Fiizetek Gyor
Proglas II. r863. 3r5. - III. i865. 66. 329.).
s v e d a n i ., , H r v a t s k a " t 9 7 r . 3 o . I V .
P r o g r a m proslave Zrinsko-Frankopanskc g. r87r. R a ttk ay (Georgius) Memoria Regvm, Et Banorum,
,,llrvatska" r87t. br. r7. Regnorum Dalmatiae, Croatiae & Sclavoniae, Inchoata Ab
Prokop. V. Funtek Anton. Origine sua, & vsqz ad praesentem Annum M. DC. LII,
Prckop. Erazerl;r Tattenbach, Zaloigra v petih Dedvcta Auctore GEORGIO RATTKA Y, De Nagy Thabor.
dejanjih. (Spisal Prokop.) Dom in svet. Ilustrovan list za Lectore & Canonico Zagrabiense. Viennae Austriae, Ex
leposlavje in znanstvo. V Ljubljani I89r. str. 5., 53., rr. Officina TypographicA Mathaei Cosmerovij Sac : Caes :
t62., 243. Majestatis Typographi Aulici in Auld Coloniensi. Anno
Proschko Isidor. Erasmus Tattenbach. Histo- t652. to|.277 list.
rischer Roman Graz r87r. 80 str. 5ro. Rebeliion. The Hungarian Rebellion or an histo-
Prosiava u s p o m e n eZ r i n s k o g i F r a n k o p a n a . , , H r - rical Relation of the late wicked practices of the three Counts
vatsko Pravo" rgo4. br. 2542. Nadasdi, Serini, and Frangepani; tending to subvert the
Pro s lav a Zinsko-Frankopanske svetkovine. ,,S1o- Govern ment of his present Imperial Majesty in Hungary
boda" i884. br. 99., roo., ror. and introduce the Mahometan. With their arraignementi,
Proslava Zrinsko-Frankopanskau Brodu. ,,Hr- condemnation and manner of being executed for the same
vatska" r892. br. ror, Translated into English by P. A. Gent. London printed
 BIBLIOGRAFITA. 325

for William Gilbert t672. tzo r l. sa Imprir.natur, naslovni Babocza und Fiinfkirchen, von Tiircken ab-erobert : von
list 4 l. za uvod i rt5 strana. dcnen auch die \restung Canischa albereit meinst verlassen
R e i n a. Carlo Ciiuseppe nfaria. \rita ccl inrperio di 'rvordcn.XI.
Januarius A. i664. (S. C.) -10.1 lista.
Leopolds I. Milano r7ro. 80. Relation, Kurtzgcfaste Relation dcr so trefflich,
Relatio welcher Gestalt und rnit rvas Solennien und gantz heldennriithig crhaltenen Victori und Siegs
der am 3o. April zu Wien mit dem Schwerdt hingerichteter welchen Ihro Excelt ; Herr, Herr Graf Nicola Serini auf
Ungarischer Rebell Graf Nadasti Tages vorhero de- seiner Insel mit wenigern Volck, wider viel Tircken deren
gradiret, und r'veilen er zugleich Nieder-Oesterreicher Land- bey 4oooo. gewesen, erhalten h.at. (Iza toga dolazi slika No-
stand gervesen,aus dem Landhaus zu Wien gestossen worden. yogaZrrna s okoliSem, terazredjaj turske i Zrinskove vojske,
(S. 1. e. a.) 4o 2lista tekst. Na koncu dodano oprostno pismo zr na to tekst, koji sliedi:) Gunstiger (Titl) lieber Leser, bey
Franje Frankopana, koje je dne 3o. travnja r67r. pisao svojoj so unverhoften Wolergehen, solte ihmc nicht verborgen ge-
supruzr. halten sein, moglichst vorzubringen, die nechst erhaltene
Relation von zweyet Tiirckischen Partheyen grosse Christen Freud, welche der Gewaltige Allmiichtige
Niderlage bey Schintau und andersvo auch wasmassen auf Gott, in seinem werthen Christenthumb zu besonderlicher
K e y s , X { a j e s t - O r d r eH e r r n G r a f e n s S e r i n i Vorhaben Ergeisterung, des ctwas ablebenden, und beschddigten Ko-
ist, die Vestung Canischa zu belSgern; nebenst anderen den nigreichs Ungarn mittel seines gebrauchten Instruments
kwiirdigen Sachen N[. Martius A. 1664. 4o z lista. Ihrer Excellenz Fferrn, Herrn Grafen Nicola Serini regie-
R e I ati o n (Warchafftige und ausfiihrliche), Wie renden Vice-Re im Konigreich Crabaten zu grossem Schrecken
die Ungarischen Rebellen zu Wien in Oesterreich, Als auch aller Heyden wieder die Tiircken, rvircken und fruchtbartich
zur Wienischen Neu-Stadt Und zu Preszburg am 30. Aprilis erschallen lassen wollen, bestehende in Kurtzen Relation.
Anno I67t. Zur verdienten Straffe gezogen worden, Nebst In reiffer Gedichtnuss, was massen Ihro Excellenz
dem Nadastischen, Serinisch- und Frangypanischen Urtheil Herr, Herr Graf Nicola Serini, vor kurtz verschienen Wochen
Gedruckt im Jahr r67t. 40 4o 1. (Leipzig.) den Tiirkischen Gross-Vezier unweit Neu-Hdussl und Com-
Relation (Wahrafftige und ausfiirliche). Wie die morn gleichsamb inzwischen beeden Orthen ein namhaf{te
Vngarischen Rebellen zu Wien in Oesterreich, Als auch Zur Wunden, und Niderlag, seines Tiirckischen Heers ange-
Wienischen Neu-Stadt und zu Preszburg Am 3o. Aprilis sieget ; solche Wunden, nun bedachte der Vezier auch an
Anno 167r. Zur verdienten Straffe gezogen worden, Nebst den Corpo der Serinischen Soldatesca an einen anderen Platz
dem Nadastischen, Serinisch- und Frangypanischen Ur- Blutfliissend und Wund zu machen ; dises derowegen in
theil. Gedruckt im Jahr t67r. 40 rr i. (Bed.) seine Werckstelung ztt setzen versamblet der Tiirck gegen
Relation. Umbstindige vnd warha{fte Relation den 28. Novembris ein grosses Herr von 4o.ooo Mann (ob-
welcher Gestalten Ihrer Rom. Kayserl. I\fajest. Leopoldi I. wolen dieses Corpo von Ihr Exc. Hr. Serin in ansehen iiber
nachfolgende drey Haupt-Rebellen, als Graffen Serini, Fran- das Wasser iiber ro. oder rzooo. mit geschdtzet rvorden) von
chipani, in der Kayserlichen Nervstatt bey Wien, vnd Graff Tartarn, seinen Tircken- und sonst gerotirten Volckern,
Nadasti, in der Kayserl. Statt Wien, ihr wolverdiente Straff rucket also mit seiner Macht gegen den fluss l\{uhr gegen
vnd Execution auszgestanden. Got gnad ihr Seelen. Wie der neu erbauten Vestung Serin War, in lVleinung seibige
auch des Graffen von Tiittenbach Revocation. Nachgetriickt Insel sambt der gegend in Steyrmark biss nacher GrStz mit
im Jahr t67t. (s. I.) 4o 8 neoznad. I. Na nalsovu carski orao. Blut, Raub und Brand zu versengen, zu welcheh ende die
Iznttra se nalazi i : VmbslSndlige warhaffte Relation des vorgehende Tarterische Troupen den gantzen Gezeug eine
Serini und Franchipani. wiirckliche Schlagbriicken zu erbaueq irber den fluss Muhr
R e I a ti o n. Auszfiihrliche und aller Vmbstdnden mit sich geftihret, wie sie dann selbige Nacht zuvor als den
recht-grundliche Relation vom Serinischen feldzug in der 22. besagten Monaths eine dapfere Brucken iiber den Fluss
Nider-Hungarischen Tiirckey, welcher gewiihret vom 2o in lauff gebracht und geschlagenund anfangs die zooo. Tartarn
Januar bisz r8. Februar. Stil Nov. und dem Erbfeindegrossen sambt vielen Tiircken iiber au{sseits der Insel Serinwaar
Schaden zugefiiget (S. C. e. a.l 4o 4 l. gemarschiret aber etwas verzogen, der Hoffirung, biss das
R e I a ti o n. Kurtze, wahrhaft verfasste Relation gantze Corps Tiirckischer feind iibergesetzet werde : demnach
der Entreprise welche Graff Wolf Jul. zu Hohenlohe auch nun Ihre Excelt: unschwar erachten mochten in was Gefahr
Nic. Zriniao 1664. vorgenommen und gliicklich effec- und Jammer Muth bey so gestalter Sachen die gantze Insel
tuiret 4o 1664. 40 rz. sambt allen benachbarten Steyrmdrckischen Orten einsincken
R e I a ti o n Auszufiihrliche Relation vorn Serinischen wiirden, begaben Sie sich mit geschwinden Rath und zwar
feldzug in Nieder-Hungarischen Tiirckey \'. 20. Jan. biss etlich ioo. wenigen Soldaten vor die Vestung an heimlich
18. Febr. 1664. 40. doch bedienliche Ort, verlegten das wenige Volcklein, und
Relation w a s m a s s e dn e r d u r c h G r . N i c i a s s e n haben selbst an einem Ort mit 3oo. guter Reittern und Knecht,
von Serin nach Warasdin in Croatien auszgeschriebene die Vormacht gehalten, so da alles bey wehrender Nacht
Landtag durch einer Keyserl. Courrier aufgekiindet: die des 28. Novembris vorgenommen worden, den folgenden
Tiircken, in die Serinische Insel einen Einfall tentirt, aber anbrechenden Tag aber ward mit losung eines Feur Morsel
von H. Gr. P e t e r repoussirt und verfolgt, ingleichen die Ihre Excellentz von der Vestung die gegenwart der feinde
Wardeiner von den unsern, in einem Scharmiitzel, mit einer verkiindiget, wornach Sie mit vieller Orten Allarme blasen,
Schlappe, abgewiesen worden: im iibrigen, die l{ungarn Gewalt und Fury unter die hieriiberstehende Tartarn
zu placitirung des Frieden Schlusses zu disponiren, ein Land- Tiircken unvermutet gesetzt und getrungen, und nach langen
tag zu Oedenburg, nach dem Neuen Jahr, sol gehalten werden verlohrnen widerstand der Feinde, ein namhaffte Summen
M. October, A. 1664. 4o 2 7. erlegt, also dass sie sich in den Fluss Muhr mit iiberschvem-
Relation w a s m a s s e nd u r c h H e r r n G r a f S e r i n i mung zu Salvieren eyleten, und darein so dicht und hiuffich
die Oerter in Nider-Hungarn Berzenche, Koppan, Seges, gesprungen, dass auch kein Wasser mehr, sondern lauter
326 DR. VELIMIR DEZELIC

Menschen und Pferde darinnen zu sehen wd.ren, woran gieich Rinck Eucharius G o t t l i e b .L e b e n u n d T h a t e n
crstesmahl, die unserigen getreuen Knecht bey rooo. leere Leopolds des Grossen.Colln. r7o8. 80. z Bde.
Pferd zul Beute bekommen. Inzlr-ischen aber empfinngen R i n k. Leopold des Grossen Romischen Kaisers
auch Ihro Excellentz Herr Graf Serini Unsereseits Hiilff rvunderrviirdiges Leben und Thaten. Leipzig r7o9. 2 Bd. 80.
mit weingen Soldaten, sambt etlichen Stucken, womt Sie (R i n k E. G.) Leopolds des Grossen, R6mischen
ferners unter die iibergeschwembte und andere noch iiber-- Kaisers rvunderrvirdiges Leben und Thaten. Co1ln r7r3. 80.
stehender Tiircken (wobey der Vezier zu Person ware) dayfer R i z a e f f. V. 3o. travnja. (Pjesma). ,,Hrvatsko
gesetzt, und mit Gottlichen gantz sichtbaren Beystand den Pravo" t897. br. 447.
gantzen Corpo der Feinde mit Schrecken und Zittern in die R o m a n. Zadtji Kumidiiev roman. (,,Hrvatska"
Flucht geschlagen und ritterlich abgekimg{et, also dass 1894. br. 97.).
in wehrenden andern Scharmutzl noch viele roo. feinde R6nai Horv6th Jeno.Gro{ Zrinyi Mikloshad-
erligen miisten, rveilen sie gleichsamb rvehrloss ermatet dar tudomSnyi munkai. Budapest i89o. (D,ela N. Zrinskoga
gestanden haben, dass demnach dieser gantze 28. Novembris o ratnoj vje5tini.) Str. q.
(1auth selbster bestdttigung Ihrer Excellenz) mit fechten Roncaglia C. Vita di Leopolda imperatore. Lucca
und ritter Kdmpfen abgelaufen. Es haben auch vielgedachte t7t8.40.
Ihro Excellenz mit freyen Gemiith bekand, dass mit so \ve- Rosznyai D6vid, az utols6 t6rok deak, tor-
niger Mannschafft gegen einer so grossen Gewalt der Feinde t6neti maradvanyai. Osszeszedte s jegyzetekkel 6s okle-
zu stehen eine merkliche Unmoglichkeit wdre, sondern der v6tt6rral kis6rve kiadta Szil6gyi Siindor. Pest r867. (Monu-
Gewalttige Gott der Christenheit hat in diesem actu ein rnenta Hungariae Historica).
Wiirktich und gantz Kennbares Wunder und Zeichen thun (R o Z i 6) R. F. Smrt Katarine Zrinjske. (Pjesma).
wollen, wie seine grosse Allmacht in den kleinen und un- ,,Hrv. domovina" 1899. br. 98.
miindigen geringschd.tzbaren Sachen am hochsten erhelle Sagredo Gior'4nni. R e l a t i o nd e l a C o u r I m -
und zu preisen seye. Wcilen aber dero Tiircliischc Gcne- periale faite au Dogc de Venise. Par le Sieur Secredo, aprds
ralissimus oder Vezir sollche unerhorte Schmach und Verlust son retour d'Allemrgne d Venise. A Paris, Chez Jacques
unfelhlbar zu wi.dergelten bey seinem Ab-Gott Mahomet Cottin... MDCLXX. r2o. q neozn. r23 str. Opisuje neza-
mit hoher beteurung verschrvoren, als rvird die gefliissene dovoljstvo ugarskih i hrv. velika5a iza va5!'arskoga mira
Schuldigkeit dahin ihr bemiihsambt Sorgsamkeit setzen, i govori o Nikoli Zrinskom, s kojim je mletadki poslanik
lvie sie auoh kiinfftigen verlauff zvischen beeden Theilen. bio u tajnom savezu. ,,La Cour et les ministres m'ont 6t
(Gott gebe gliickliche Kundschafft darvon, mit dergleichen d' autant plus fa.r'orables qu'ils ont cru que je n' avais
Kupfer-Bild und kiein Relation den Gunstfreundlichen Leser aucune conf6rence avec les Hongrois ni avec le Comte de
zuhindigen moge, Ende. fol. r list. S e r i n."
Relation w a s m a s s e n d e r O b e r - H u n g a r i s c h eG e - Salamon Ferencz. Az elso Zrinyiek. Budapest
rreral Barkoczu gegen den Tiircken ins Feid gangen, und der t865. 245 str.
Adel sich zum Aufsitzen riistet : die Tiirckische Hauptarme, S a I o mo n Ferencz. Ztir'yi a Koltd. (Irodalmi tanul-
sich vor Scheineg (Siimeg) geliigert ; unsere aber bey Oeden manyok. I. kot. 342-394).
burg sich refreschiret; die Sokchische, annoch Neuchdusel Sandrart Jakob v. Nicolaus Comes Serini,
b l o c q u i r th d l t ; u n d H . G r a f N i c l a u s von Serini Dux exercitus llungarici contra Turcos Generalisimi etc
mit Werbungs-Geldern auf 5ooo Mann, und promesse auf Sandrart je bio znamenit bakrorezac i risad u Niirn-
5 teutsche Regimenter, seine gute Expedition erlanget. b e r g u (r656-r 7o8).
X{. Augustus A. 1664. (s. l.). IzpoC njegoi'a bakroreza pi3e:
Rela zione Perfetta E Veridica - Delli Processs ,,Dieses ist der Held Serini recht wahrhaftig von Gesichte
Criminaii Et Esecvtioni Delli medesimi, fattasi contro Dessen'Wunderthaten helle strahlen gleich dem SonnenLiechte;
li trd Conti, Francesco Nadasdi, Pietro Di. Zrin, E Francesco- Der das wilde Tiirkentrotzet in den Staub der Erden leget
Clhristofforo Frangepani, Stampato in Vienna d'Austria da Und mit Mut erhitztem Sebel rvie ein Donner niderschld,get
Matheo Cosmerovio, Stampatore di Sua Maestd. Ces:rea, I' Wie dort Pharao im Meere macht Er in der Mur ersaufen
-\nno r67r. (Bed). fol., 22reozn.lista, rz bakroreza. izradjenih Als des Gottesvolks Heerliihrer Mahumeds verfluchten llaufen
po Korneliju Meyssensu. K svakom bakrorezu list tumada. Gott zerbreche durch Ihn Achmets Macht und Morderwaffen
Relazione v e r i d i c a , e t e s s a t t a d e l l a s e g n a l a t a Das er in Constatinopel nimmer konne sicher schlaffen".
vittoria, ottenuta delle armi cesaree sotto il comando del S a s t a n a k. Prijateljski sastanak (izvje5ce o komersu
Seren. Principe Ludovico di Baden contro le Ottomane u Zagrebu). ,,Hrv. Pravo" r898. br. 747.
sotto il Primo Visire, appresso Salankement in Schiavonia, S astanak s v e u d i l i 5 t n i h g r a d j a n a (u Zagrebv,)
alli r9 di Agosto 169r. foi. 4 str. ,,Hrvatska" r8go. br. roo.
U ,,Lista de'Morti e Feriti dell'Armata Cesarea" Scharmiitzel bey der kostbaren Tiirckischen
dolazi u odjelku Cavalleria X(orti. Tenenti Colonelli na prvom Bruck bei Essek, und derselben Ruinirung vom llerr Gra{{
mjestu ,,Il dig. Conte Zrin, dal Reggimento Capravii". Nicolaus von S:rin. r. Ansetzun3 Ihre Hoch Grafl. Excell.
Rela zrone clellavittoria ottenuta contro I'otto H. Graffen Nicolai von Serin. z. Ilarter Streit der Tiirchen
mano da"I conte S e r i n p r e s s oS e c h .N a p o l i 1 6 6 4 . in welchem die Tiircken die Flucht nemen. 3. Wie die Tiirckcn
R e s p o n s i o a d c a l u r n n i a sH u n g a r o r u m ,q u a e p a s i r n ihre eigene kostbare Briicken in Brand stecken vnd ruiniren.
disseminentur, Caesareas milites p:rrum aut nihii efficisse r 1. (slika).
in Hungaria. Anno r66r. (Tortenelmi. Tar. r88,r.-6vi.257, str. Schauplat z Serinischer auch'Ieutschen
Revue U n g a r i s c h e .r r . J g g . ( r 8 9 r ) . s t r . 4 8 8 . V i e s t tapferen Helden-Thaten .lvas 1663 und 166,1 von denen in
,) sjednici ug. akademije znanosti i umjetnosti, u kojoj je Ungarn crmpi.rten christlichen Armeen verrichtet worden'
ilan B6la Majldt predavao o biblioteci Nikole Zrinskoga. s. L r66l. ao.
 BIFLIOGRAFITA.
S c h e I s J. B. Geschichte der Ld.nder des osterr.
Kaiserstaats. 9 Bde. r8r9-27.
Schenckel J o h a n n A d a m . V o l l s t d n d i g e sL e b e n s -
Diarium des Allerdurchlauchtigsten C. Kaisers Leopoldi I.
dero Gross-Thaten und Regirungs-Verrichtungen . . . Wien
r7oz, 80, z Bde.
N a e n i a M e l p o m e n e sS c h i l l i n g i a n a e . Dasz ist
Poetische Klage Ueber die betriibte Entleibung Weiland
GRB PETRA ZRINSKOGA (,JZ SIRENE...)
des Hoch- und Wohlgebornen 1leffn, Herrn Niclassen Graffen
von S e r i nRoemiscb: Kays: May: Geheimen Rath, Camerern
Rittern desz Giildenen plusz, General Feldt-Wachmaistern
in Dalmatien, Croatien, vnd Slavonien, &c. Welcher Auf
verworffener Jagte, von einem vberausz grossen, vnd schon
beschd,digten Wildschwein vbereylet, gefelt gehawen vnd
schmertzlich erlegt worden, den r8. November, im Jahr,
als man ausz Tschackathurn schreiben konnte : CoMes serin
327
'Wieun
Venan Do, ab apro LaesUs perllt. Gedruckt zu
in Oesterreich, durch Susanna Rickesin, Wittib. 40. 6 1.
Schreiben aus Konstantinopel iiber Hungaria
in der Tiirkei. ,,Adler" r839. I8. JuIi str. 596.
S e r i n. Von Grafen Serin, wie er bisz an sein End
wider die Tiircken ritterlich streiten wollte. Item ein Ge-
sprdch zwischen dem tapfferen Helden, und dem tiirckischen
Blut-Hund Primo Vezier, wie er der Christenheit trduen
thut, hinwiderumb wie ihme der Graf von Serin antwortet,
und schon offtermals in der' That erwiesen hat, gar schon
zu lesen. Hierbey auch ein schon Lied, Jesu mein, in Todtes
Pein, schliesz ich ein etc. Im Thon : WoI dem Menschen
der sein Seel &c., Erstlich gedruckt zu Wien (5, a) 40. z
neozn. l. Na naslovnom listu drvorez Zrinskoga na konju.
Tekst podinje na L rb. ,,Frohlich und guter Ding, dem Grafen
von S c r i n ',vill ich ein I.iedlein singen etc.".
328 DR. VELIMIR DEZELIC

Serin Niclas Copey - schreiben an Ihre l{ays. Stardevii, Ante. Govor u saboru26. lipnja 186r.
Mayestiit de dato 29. November von seiner Victori. Augspurg Stardevi6 Antun. Govor, Sto ga je izustio u
1663. z Bl. 40. sednici sabora hrvatskoga na 22. siednja 1866. U Zagrebu.
S i t t e Alfr6d. Gr. Nddasdy Ferencz miivei 6s Konyv- r866.80.
tdra. Magyar Konyvszemle r9oz. Stekiasa L Ivan Herberstein. Zbornik mat. slov.
Sj etimo se (dlanak) ,,Sloboda" r88o. br. 52. Sv. IX.
S I a v a. Zrinsko-Frankopanska L,alobna spomen slava. Stupari6 M i j o . Z r i n s k o - F r a n k o p a n s k id a n . , , H r .
(Karlovac) ,,Hrv. Domovina" t897. br. roo. vatsko Pravo" rgo4. br. 254o.
S I a v a mudenikom. (elanak) ,,Hrv. Pravo" r899. Szalay Lasz16. M a g y a r o r s z a gt o r t e n e t e .V o l V .
br. ro45. Sz6chy Kriroly. Gr6f Zrtnyi Mikl6s 16zo-1664.
S I a v a mudenikom. ,,Hrv. Pravo" 1899. br. io45. (l,Iagyar tort 6letrajzok XXIX.) Budapest 1898.
S I a v a, Zrinsko-Frankopanska slava na hrvatskom S zechy K6roly: Grof Zrinyi Mikl6s koitoi miivei.
sveudiliStu. ,,Hrvatsko Pravo" t9o4. br. 254o. Budapest r896. 80.
S I i k a. Odstranjena slika Zrinskoga i Frankopana. Sz6chy K6ro1y. Gt6l Zrirryi Miklos r6zr:-t664.
,,Hrvatska", Zagteb r9o7. br. 176. irta Szechy K6roly. Budapest, a Magyar tort6nelmi tdrsulat
Smidiklas Tade. Poviest Hrvatska. U knjizi II. rgo2. 80 str. 384. II.
na str. r7o., rZ6. Sziidgyr Marton. Zttnyi Pet6r 6s Lirsai ligdja
Smidiklas Tade. O banici i spisateijici Katarini a rendkiviili torv6nysz6kek tort rajz. Lipcse t867 Kohier
Frankopanki. (eitao u narodnoj ditaonici na Rieci.) ,,Vienac" (Pest. Pfeifer F.) rzo rzz str,
t87r. str. z7o. Sdekac Domol j ub. Hrvatska banica Katarina
S m r t Petra Zrinskoga i Frana Krsta Frankopana. Zrtnsl<t. ,,Hrvatska" dasopis za pouku i zabavv Zadar
Hrvatska narodna pjesma. ,,Sloboda", Su5ak r88o. br. 52. r 8 8 5 .b r . 5 . , 6 . , 7 . , 8 . , 9 . , t o , , r r . , 1 2 . , r 3 . , r 4 . , r 5 .
So s i e h t der brave Held den wir mit Namen nennen S e g v i 6 Cherubin. Katarina Zrinska,historidka drama
Graf Niclas von Serin den Tiirck und Christen kennen, an u pet dinova od dra. Ante Tresiia-Pavidica. Kritika. ,,Hrv.
seinem Helden-Miiht Der Serinwar erbaut, zu trutz des Pravo" r9oo. br. 1348., t349.
Tiircken Macht ein Ort, den er getraut, auch wider alle 5egvi6 Ch. Ocjena urote Kumidiieve. ,,Vienac"
Feind, biss in den Tod zu schiitzen Durch Beystand auch 1896. str. 26.
der Hoh und seines Siibels Spitzen. (Siika.) Segvi6 Ch. ,,Katarina Ztinska", historidna drama
Sp o m en d a n Zrinskog i Frankopana i bedki Hrvati. u 5 dinova od dra. Tresiia-Pavifca. Zagreb, Tisak Prve
kruna", Zadar tgo4. br. hrvatske radnidke tiskare r9oo. 80.
,,Hrvatska 36.
Spomendan hrvatskih mudenika. ,,Obzor" r9o7. S e n o a August. Ozalj-grad (povjestni dlanak. ) (,,Vienac"
br. rr4. ( v e d e r n j i l i s t ) . r 8 7 3 . s. V. br.5r.)
Spomen na Zrinskog i Frankopana. ,,Obzor" tgo4. S i 5i i F er d o. Zrinsko-Frankopanska katastrofa.
br. 99. Veliki Cirit-Metodski koledar za g. r9r>8. str. rr2.
Spomen komers za Zrinskog i Frankopana. S i S i 6) F (e r d o). Jelena Zirrska. ,,Hrvatska" 19o6.
Pravo" igo2. br. str. r22.
,,Hrv. ry43.
S p o m e n - d a n na hrvatske mudenike.,,Hrv. Pravo" (SiSii Ferdo). B a n P e t a r g r o f Z r i n j s T < it F r . K .
rgo2. br. 7942. knez Frankapan na strati5tu. (Zagreb r89r.).
Spomen. U spomen Lrtava. ,,Sloboda", Su5ak SoIcLjudevit. Zrinskom i Frankopanu. (Pjesma).
r88r. br. 5r. ,,Hrvatsko Pravo" r9oz. bt. t942.
Spomen. U spomen 30. travnja 167r. ,,Sloboda", Surmin Gjuro. Listovi Petra Zrinskoga i njegove
Su3ak 1 8 8 2 . br. 52. kceri Jelene iz g. 167o.,,Vijenac" t896. str. 747.
Spomen. U spomen Zrinskog i Frankopana. (Dopis T h a I y Krilmiin. Grof Mikl6s emlekirata. Szazadok
iz Broda.) ,,Hrvatska" 1894. br. ror. 1868. eofolyam 633-635. II.
S p o m e n. IJ spomen (pjesma) ,,Sloboda" r88r. br. 5r. Theatrum E u r o p a e u m .X . 2 7 8 .
S p o m e n. U spomen hrvatskih mudenika.,,Hrvatska" Thyry J6zsef. A Zrinytasz cz. dologozat6t lro-
t892. br. 99. dalomtort. Kozlemenyek IV. 1894.
Spomen. U spomen 3o. travnja t67r.,,Hrvatska" Tnj. U spomen Petra Zrinskog i Krste Frankopana.
r89o. br. 99. Pjesme. ,,llrvatsko Pravo" 1899. br. to45.
Spomen. U spomen hrvatskih mudenika bana T o I d y F e r e nc z Amagyar kolt6zet tortenete. Pest
Petra Zrinskoga i kneza Frana Krste Frankopana. (elanak.) 1854. Heckenast Gusztav. 80. r. kot.: A magyar kolt6szet
,,Ilrvatska" r89r. br. 98. Zrinyig (XVI. es 24o. str.) z. kot, t A magyar kolt6szet Zrtnyi'
S p o m e n Zrinsko-Frankopanski spomen.,,I{rv. Pravo" t6l Kisfaludi Srindorig (XII. 6s z8z. I.)
r9o5. br. 2838., 284o., 284t., 2842. Toldy Ferer:cz Irodalmi arckepeis ujabb be-
Svetkovina Petra 5ubi6 Zrinskog bana i Sure sz6dei.Kiadta T6rkanyi Pesten t856. Emich Gusztav
mu Frana Krste Frankopana 30. travnja 1884. ,,Sloboda" konyvny. 80 (IV. i 264. str.)
1884. br. 98. Toldy Ferencz. A magyar tort6neti koltezet
Spomenslava h r v . m u d e n i k a h ., , S l o b o d a " 1 8 8 3 . Znnyi el6tt. Elso kozlemeny Becsben t85o. Ny. a. cs. k.
br. 52. alladalmi nyomd6ban. str. 5r.
S p o r glede kostiju Zrinskog i Frankopana rie5en. Toldy Ferer'cz. Magyar torteneti kolt6szet
,,Pokret" t9o7. od 27. YII. r9o7. Zrinyi elott. I. kozl. Becs r85o. (US. M. Muz. r85o.-5r.)
S r b i pri zaduSnicah Zrinskom i Frankopanu. ,,Hrv. Toldy Laszlo S z l u h a L 6 s z l o e m t e k e z e t e6 s a
Pravo" 18o6. br. rqo. Zrirryi k6rryvt6r Budapest r88o. Rudnyanszki V. 80 16.
 BIBLIOGRAFIJA. 329

T o I I i Jacob. Epistolae Itinerariae ed. Christianus December, zu Scharosbodack in Ober-Ungarn, am Himmel

Henne ius. Amsterdam r1oo. Na str. 237. i 3.opisuje sjajne erschienenen Wunderzeichens gezeiget. - Dabey Von desz
dvore u eakovcu i njihove sbirke knjiZevne i umjetnidke. Tircken EinfaII ; Von der Hoffnung der Hiilfe Gottes ; von
Tokdli Emerich Graf von. Merkrvirdige Geschichte dem deszwegen gebrihrlichen Verhalten gehandelt ; Und
des Lebens des Emerich Graf von Tokoli, und der durch dabey der Z:ustarld ndchstfolgender Zeiten, vermuthlich
die Ungrischen Missvergniigten enegten Unruhen und Kriege entdecket, und viel dergleichen Wunderzeichen, und was
r656.-t7o5. Berlin und Potsdam r7g3. 80 (Titelblat in K. auf solche erfolget, zu Ende angehd,nget worden. Allen, Sic
gestochen.) um den Schaden Josephs bekiimmernden Gemiitern, zu
To m I j e n o vi c J u r a j. Katarina Zrinska, banica Christlichen Nachdencken, Treumeinend vorgestellet Im
hrvatska. ,,Vienac" 1893. str. 236., 252., 27o., 286. 299. Jahr NI.DC.LXI. 40 z 1.
1' o mI j e no vi i J u r a j. Katarina Zrinska, banica Turoczi Ladisiaw Ungaria suis cum regibus com-
hrvatska. Zagreb t89r. pendio data, a P. Ladislao Turoczi a Societate Jesu. No-
Trideseti travnja. ,,Sloboda"Su5ak r81g. vissima hac editione aetatem producta. Tyrnaviae, Typis
br. 52. Collegii Academici Societatis Jesu Anns ilI.DCC.LXVIII.
XXX. travnj a . , , S l o b o d a " 1 8 8 3 .b r . 5 r . str. 63r. Na str. 48o itd.
Travanj. 3o. travnja 176r. ( ! ) ,,Hrvatska Kruna" Ubaviest. Na ubaviest. ,,Ilrvatske" r87t. br. t7.
Zadar rgo3. bt. 34. U nterre d u ng. Vermiinftige Unterredung Zween
T r a v a n j. 3o. travnja. ,,Flrvatska Krrna" Zadar vertranter Freunde, von den wichtigsten und vornehmstem
t9o6. br. 94. Actionen des vorigen Tiirckenkrieges in Ungarn, vorab bey
Travanj. 3o. travnja. ,,Obzot" t9o7. br. rr4. ju- Beliigerung Canischa, Serinvar, bey lreffen vor Lewenz
tarnji list. und an Raab Fliiss. 1683. 4. s. I.
Travanj. 3o. travnja r Zagrebu. ,,Obzor" rgo7. Urota Zrinsko-Frankopanska. Objava o
br. rr5. romanu. ,,I{rvatska" t894. br. 98.
Travn j a 3o. t67r. u hrv. kazali5tu. ,,Hrv. Pravo" Uspomena. TuZna uspomena. (Clanak.) ,,Hrv.
t9oz. br. 1943, Pravo" 1897. br. 447.
Travnj a 3o. ,,Obzor" g. r9o5. br. roo. Uspomene. Nad uspomenama Zrinskoga i Fran-
Tra vn j a 3o. (1888.) u. Zagrebu. ,,Hrvatska" 1888. kopana u Bedu. ,,IIrv. Pravo" 1898. br. 7C7.
br. roo. U r t h e i l, Rechtmiissiges Urtheil iber den ehedessen
Travnja trideseti u Gradcu. ,,Ilrvatska" hochstberiiLhmten Grafen Nadasti, nunmehro aber wegen
r888. br. roo. seiner abschewlichen Verbrechens wider unser Allerdurch-
Travnja 3o. u Trsatu.,,Flrvatska" t888. br. ro6. lenchtistes und umiberwindlichstes Romisches Ober-Haupt
T r a v n j a 3 o . u J a s e n o v c u . , , H r v a t s k a " r 8 8 8 .b r . r o 6 . O. Ingleichem auch justifficierten Rebellen Serini und Fran-
Travnja trideseti na Trsatu. ,,I{rvatska" chipani. Getruktim Jahr Christi 167r. (s.1.) 4o 4 lista. Sa-
r888. br. rot. drZaje osudu izd. u Bedu 25. apila, pismo iz Beta z7.IY (?)
Tresii-Pavidii Ante. I{atarsai tehnika ,,Ka- 28. IV. o izgonu NadaZda iz sabora, te 3. V. o smaknu6u.
tarine Zrinske" Razprava. ,,Zivot" tgoo. Valvasor Johann Weichard Freiherr von. Die
Tresic-Pavidi6 Ante. Katarina Zrinska.Hi- Ehre des Herzogthums Krain. Laibach-Niirnberg 1689. 4 zor
storidka drama u pet dinova. Pre5tampano iz ,,Novoga vieka" U knjiziIV. na str. rz8-r39. govori se o uroti Zrinsko
Zagreb 1899. 80. Frankopanskoj.
Tr es i C Pa vi d i C Ante. Govor na komersu u slavu Va s 6 r n a pi Ujsag 18616s rSTr.arczk Pauler Gyrila.
Zrinskog i Frankopana dne 3o. travnja r89r. u Zagrebu. V e d e r. Tiha veder u proslavu spomena hrvatskih
,,Ifrvatska" r89r. br. ror. mudenika Zrinskoga i Frankopana u. Zagrebr. ,,Ilrvatska"
Tresii Pavidi6 A n t e . ( O d g o v o rC h e r .S e g v i c u ) . r888. br. roz.
,,Hrv. Domovina" I9. i 24. list. t899. V e d e r. Zrinsko-Frankopanska veder. ,,Hrvatska"
Tresic Pavidii A n t e . K u m i d i c e v au r o t a . K r i - r889. br. roz.
tika. ,,Novi Viek" t898. br. 7. V e d e r. Otadbenidka veder u Brodu. ,,Ilrvatska"
Tresic Pavidi6 Ante. Otvorenopismo. ,,IIrv. r893. br. ro4.
Domovina" 8. svibnja r9oo. V 6rtesyJeno: Nadasdy Ferencz mindis6. Szizadok
Tresic PavidiC Ante. Katarina Zrinska.Tra- r9o4. stI. 47.
gedija. ,,Novi viek". Victoria so Herr Graff Peter von Serin erhalten
Tresic,,Novi Viek" I. ntjrra str. 287. Anno 1663. Den 16. Octobris (mapa)'
Tresic Pavidi6 A n t e . O t v o r e n op i s m o . , , H r v . V. I. S. Hrvatskim mudenicima. (Pjesma). ,,I{rvatsko
Domovina" rr. svibnja. i9oo. Pravo" r9o3. br. 3i36'
Tresic Pavidii Ante. Izpravak',,IIrv.Pravo" Vij uganj e. Tresi6evovijuganje. ,,Flrvatsko Pravo"
r9oo. br. r358. r9oo. br. r363.
Trsat grad. (Slika.) ,,Hrv. Vila" t882. br. 4. Y i t e z o v i c P a v a o . K r o n i k a a l i t i s z p o m e ns z v i e t a
Tschriny Hans. Ungarische Chronik vom Jahre .t'ikov ri dva Dela razredyel; koterih pervi, dershi od po
167o.-17o4. Kiadta P6ur Iv6n (Magyar Tortenelmi tar V. csetka szvieta do Kristusevoga pokojenja, Druggi, od Kri-
k6t. Pest 1858.) stusevoga porojenja do izpunyenja Letta 169o Szloshen i
Tugomir Svetobrd Vakanski. Trideseti nasvitlo dan po Pavlu Vitezovichu Zlatnomu Vitezu u
travnja. Pjesma. ,,llrvatska Kruna" Zadar r9o4. br. 35. Zagrebn Letta Gosp. 696. 40 na str. r89r-r9o.
Tiircken Tr:u!.2, und Gottes Schut'2. In Y ite z o vi c P a va o. Banoslovje. ,,Danicailirska"
Betrachtung Desz im vergangenen 166o. Jahr im Monat r863. str. ro6.
i Frankopani.
42
Posljednii Zrins5
330 DR. VELIMIR DEZEL]C

Vladkin Sre6ko. U Bedkom Novommjestu pri- Z a d u 5 n i c e.,,Hrv. Domovina" 1897.br.

godom 3o. travnja rgo3. fantazija. ,,Hrv. Pravo" r9o3. gg., roo.
br. zz4o. Zad:uSnice. Zabranjeno djakom gimnazije na
Vrtic. Pjesme Franje Krsta markeza Frankopana, zadu6nice za narodne mudenike Zrinskoga i Frankopana.
kneza TrLadkoga. Izdao Ivan Kostrendii. U Zagrebn r87t. ,,Hrv. Domovina" 1896. br. ro7.
str. XIV. r57. S likom pjesnika (recenzija). ,,Branik", Vojni Zadr Snice za hrv. mudenike. (,,Hrvatska" 1894.
Sisak r87r. br. 33. br. 99., roz.).
V u k s a n Stjepan Senjanin: 30. travnja. Pred starom Z a d u 3 n i c e za Zrinskoga i Frankopana.,,llrvatska"
gradinom Zrinskih i Frankopana. (Pjesma.) ,,Hrvatsko r894. br.96.
Pravo" 1898. br, 746. Z a d t 5 n i c e za Zrinskoga i Frankopana. (Koprivnica. )
W a g n e rTivadar. AZrinyekCsehorsz6gban. Szazadok ,,Hrvatska" r893. br. r02.
r877. Svedane zadrSnice za hrvatske rnudenike.
Wagner Franciscus Historia Leopoldi Magni Cae- ,,Hrvatska" 1893. br. 99.
saris Augusti. Authore Francisci Wagner, Societatis Jesu Zadr 5nice z a h r v . m u d e n i k e . ( V i e s t . ,), H r v a t s k o
sacerdote. Augustae Vindelicorum anno MOCCXXXI. fol. Pravo" t896. br. r49.
Sumptibus Georgii Schliiter & Martini Rappach. Typis Zad:uSnice. ,,IIrv. Pravo" t9oo. bt. r344.
Petri Detleffsenii, Anno MDCCXIX. lol0 Pars I. str. 728 Zad:uSnice za hrv. mudenike. ,,Hrv. Pravo"
Knj. L na mnogo mjesta govori o Zrinskom i uroti. Narodito rgo2. bt. 1943.
na str. rZ8-2SZ u ,,knjizi trecoj". Z a dtt5 ni c e za Petra Zrinskoga i Frana Kr. Fran-
W a I I a s zky Paulus. Conspcctus reipublicae lite-
kopana. ,,Hrv. Pravo" r9o3. br. zz4o., zz4z,, 2245., 2246.
Z a d u 3 n i. c e. ,,Hrv. Domovina" 1899. br. 99., roo.
rariae in Hungaria ab initiis regni arl nostra usqtte tempora.
Z a g r eb 3tl. travnja. Spomen slovo. ,,Sloboda"
Posonii et Lyssiae 1785. Ant. Loerve. 80 str. 165.
r884. br. 98.
W e i s z I. B. Lehrbuch der Weltgeschichte. Wien Zagreb r. svibnja. ,,IIrv. kruna", Zadar r9o4.
1872. Bd, V. Hiilfte r. str. 9oz-9o5. govori o Zrinsko-Fran-
br. 37.
kopanskoj uroti i opisuje Petra kao opaka. Z a gr eb. Iz Zagreba. Tridesetog travnja. (Dopis.;
'Wesselenyi
Ferencz 6s Sechy Nlaria Nagy Iv:rn. ,,Sloboda" 1879. br. 54.
Nlagyar or. 6s Erdely. K6pekb III. t854. 8r arak. Zagreb 3t-l. travnja, dlanak, ,,Flrvatsko Pravo"
Wiederbestattung P e t e r Z r i n y s u n d F r a n g e - r9o3. br. zz4o.
panis. ,,Oesterreich'sche Volkszeitung" t9o7. zo. VII. br. r96. Zahar Ivan. O gro{ici Katarini Zrinskoj. (eitao
Wienerneustadt z o . J u l i . , , T a g e s p o s t "( ) r a z Ir.an Zahar dne 28. travnja u javnom predavanju namic-
br. t99. njenorn krasnomu spolu.) ,,Vienac" r87r. str. 264.
Wlassics G y u l a . . Z r i n y r l l i k l 6 s e m l e k c z e t e .A k a - Zrinj Novi. New Serin War. Insula Comitis dc
cl6miai Ertesito I9o4. p. 395. Serin. Karta novog Zrinja. Dolje lievo slika Nikole Zrinskoga
'Woerl
Leo. Fiihrer durch Wicner-Neustadt und s napisom : Sors bona nihil aliud. 4u. Na slici dolazi jo5 i
Umgebung nebst einem Fiihrer auf der Schneeberg Bahn. slika ,,Clausenburg s taborom ".
z Aufl. Lerpzig Woerls Reisebiiche Verlag. str. 25., 35. Zrins ki Katarina, grofica. Putni tovarusz unogim
'Wenzel
Woll A. Fiirst Lobkorvitz. Wien 1869. p lipimi, Novimi i pobosnimi Molitvami iz Nimskoga na
265-334. I{crtuaczki(!) iczik isztomachen i szpraulen. Po meni Groff
W o 1 f A. Drei diplomatische ltelationcn aus dcr Zeit Franlropan Catharini Goszpodina Groffa Petra Ztrnszkoga
Kaisers Leopold's I. Arkiv fiir Kundc oester. (]eschichts- hisnom touarussu(!). Szada Drugi put u stampi na suitlo
Quellen Bd. XX. str. 3o5-33r. clan i r-nogim pobosnim Iyudem na vsivanie i tovaristvo
W o I f Adam. Fiirst Wentzel Lobkovitz, erster ge- r-ciilyen. Lubiani Stroskom, Janussa Carla Mally Krainske
Ireinrer Rath Kaiser Leopold's I. t6o9-t677. Sein Leben Pror-inczie Kr.igatz t7t5. rzo. str. zz t 3t4.
und Wirken. Wien 1869. 80. Zrinski Katar. Putni tovarus vnogimi lipimi
\ M u r z b a c h C o n s t a n t .B i o g r a p his ches Le- nouimi i pobosnimi molituami iz nimskoga na hervatczki
xikon des Kaiserthums Oesterreich. \Arien, aus der kais. jezik istomachen i szpraulyen po meni groff Frankopan
kon. Hof- und Staatsdruckerei 1860. []0 - T h I. 6 : U dlanku Catharini goszpodina groffa Petra Zrinszkoga hisnom to-
Leopold I. str. 4zr. varusu. Peruich szada u stampi na svitlo dan i vnogim po-
Z a d t S n i c e . P r v e z a d u S n i c et 6 7 l - t 8 7 r . , , H r v a t s k o bosnim lyudem na vsiuanje i touaristvo udilyen. Bueci pri
Pravo" t9o4. br. 2539. Barbianu. r66t. rzo. str. 44t. Knjiga je ure5ena drvorezima
Z ad u S ni c e zaZrittskog-Frankopana. ,,tfrv. Pravo" od Elisabete Piccini rezanima, a s traga je grb Frankopanski.
r 9 o 5 .b r ' . : 8 3 8 . 2 8 4 o . Z r r n s k i i F r a n k o p a n . , , S l o b o d a " 1 8 8 5 .b r . r o o .
Za<ll S ni c e za}rrv. rnudenike birna Petra Zrinskog Zrins ki i Frankopan. (Viesto proslavi u Rakovcu).
i lrrana I{rstu Frankopana. ,,}Irvatsko Prervo" r9o,+.br. 2Sqo. , . S l o b o t l a " 8 5 . b r . l o z . t 8
ZadluSnice za grofa Petrzr Zrinskoga i Krstu Zrinski i Frankopan u t a m n i c i( o s l i c i F r a n j e
Frankopana.,,Hrvatska" t89r. br. Ioo., roI. Kikerca). ,,S1oboda" t884. br. 5.
ZaduSnice za Zrinskog i Frankopana. ,,Hrv. Zrinski (Nikola). Adrianszkoga Mora Syrena:
Pravo" tgo6. br. 3r36. Groff Zrinszki Petar, Beneczi. Zanarii Turrini. Leta M'DC.LX
Zadt Snice za Zrinskogii i Frankopana u Novoj (Dopuscheniem Obchinszki-). 40. str.' 338.
Gradi5ki. ,,Hrvatska" r89o. br. Ior. Ztinski Nikola. Com. Nicolaus a Zrinio, AC.
Z adlu 5 n i c e zahrv. mudenikeu Zagrebu. ,,Hn'atska" Rs. M. Cons.bel. Com. Lev. Equit. gen. per exerc. ger.cos.
r889. br. roo., ror., r02. \rig. Sup. Pracf. Aguz. Reg. Mag. et Legrad. Sup. Capet
 BIBLIOGRAFITA 33r

1646. - Sors bona nihil aliud. - Nemo me impune lacesset. N.

J. Doct. Aulae & Judiciorum Advocato Viennae, Codicis
- Elias 'Wedmann delin. et scuipsit. 80.
Professore Ordinario, Episcopalisque Consistorij Viennensis
Zr i n sk i N i k o 1 a. Nicol6 Conte di Zrin & Cama_re Clonsiliario. Ventilationi propositae Ab Illustissimo
Domino
Con-re di S. Xt. Ces.-a Banno di Crovatia &c. Joan De Herde - \ d a m o C o m i t e d Z r i n i o J . U . A . A n n o 1 6 7 9 .M e n s e Mar-
del. Fra. Van der Steen SMC. Tc. Bakrorez. 40. tio Die 24 horis pomeridianis rn con-
Zrinski Nikoia. N i c l a s G r a f . Z r i n y r . B a n v . s u e t o. J. C. Auditorio. Viennae Austriae. Typis
Joan,
Croatien geb. t 1566. fol. Van Shelen. Universit. Typographi. 37. l.
Zrinski Nikola. The true Prortraiture of Z r i n y i. elanak u ,,A Pallas Nagy lexikona az
y Noble et valient Nicholas count Serins drarv,n from the osszes ismeretek enciklopediaja". XVI kotet.
str. rt79.
Originall, sent irom Hungarie to the Kings most excellent Zriny i 6s Frangepan hamvai. ,,Pesti Nap16", Buda-
Ma.tre. W-m. Faithorne sculp. Com. priuilegio Regis. rv.n
lrest rgo7. szam rZZ.
Allowance. Roger L' estrange. (Slika na konju). fol. bakrorez. Z r t n y i 6s Frangepan hamvai. ,,Pesti Hirlap", Buda-
Slika. pest r9o7. XXIX. 6v. r77 (ro. 266) szam.
Zrinski Nikola. Knez Nikola mladji Zrinjski. Zrinyi 6s Frang6panhamvai. ,,BudapestiHirlap,.
Ban hrvatski. Rodio se 1616. | 66a. 40. Litografski zar.ocl r9o() 2.+. III. t75.
Julija Hiihna t Zagrebu 186o. ,10, Z t, t r.ty i 6s Frangepan hamvai. ,,Budapesti Hirlap,.
Zrinski Nikola. Corn. Nicolas 6" Zrinio, Eq. r6rrybr. tZ6.25.YII.
Aur. Reg. Dal. Cro., et Sclar-. Ban. Agaz. Reg. in H. \{ar. Zriny i und Frarngepan. ,,Die Zeit" Wien 20. VII.
Com. Szal. et Sim. Sup. Com. Cons. Reg. Sclar.. Colap. Sup. tr;1o7.br. t7jo.
nec non. Praef. Legrat. et totie Inf. \[urak. Hoz. Cap. S. C. Zriny i 6s Frangepan hamvai. ,,Pesti Naplo" r9o7.
Rqs. M. Cons. Cam. rzo. sza:n).rZ?.
Zrinski Nikola. Nicolaus Cornes perpetuus Zrinyi 6sFrangepdn xj sirja.,,Budapesti
5" Znnio etc. Sac Caes. Rg. NIaj. d Consiliis Secretioribus, IJirlap" r9o7. br. t73.
et Regnorum Dalmatiae, Croatiae ct Scl:rvoniaeBanus. Zriny i I1ona. Hirnok 1839.55 die rr. Juli.
Exercitusque Regni, Hungariae Dux. Gcneralissimus. 40. Zriny i Ilona a ritka er6nyii 6s hos magyar hon-
Zrinski Petar. Com. Petrus Perp. A Zrinio. le6ny viszontagsiigos dlete. Tizenk6t 6nekben. A magyar
Scr. MCons. Cubic. Camp. Mil. Colon. necnon. Conf. Croat. n6p szd.m6va r3 keppei. Pest 1873. Budvansky A. 80.
Praes. Sluin et Uzkokorum SihlQergen sup. Capitan. - Zrinyrasz a tanulo ifjusag r6sz6re. Fdldolgozta
Vincere aut mori. Lucas Schmit sc. Bakrorcz 80. Schatter M. Alfr6d. K. Kassa 1878. Maurer H. 80. r48 str.
Zrinski Petar (slika).,,HrvatskaV1la" t88z.br.4. Zriny i Miklos leveie IL Rdk6czy Gyorgyhoz.
Zrinski Petar. 'l'ortenelmi
Com. Petra Perp. d Zrinio, Tar r89o. evf. zo4.
S.C.RgeM.Cons.Cubic.Camp.mit.Colon:nccnonConf. Zrini G16f .Miklcs. Zrinyi l\{iklos,Horvat
Croat. Praef. Sluin et Vzkokorum Sihlbergen sup. Caoitan, 'fot
Dalm5t 6s OrszSgoknak B6nja Magl'ar orszag kir6lys.
rzo. bakrorez, poprsje. Fo Lovds Mestere s6t. Sziiletek Majus 3. 16zo. Megkak
Zrityi P6ter a pAp6hoz. ll6rt6ne1mi Tar 1884. Nov.r8.1664.-NicolausComesZrinyi,CroatiaeDalmatiae
cor. 594. . ct Slavoniae Regnorum Banus Agazonum Regalium per
Zrinski Petar. Petrus Comes A Serini, Bannus Hungariam Magist. cet. cet. Eredeti Kepe 3, Petsi. - Recht
Croatiae, perduellis Hungaricus. 40. poprsje slika. eigentliche und nach dem Leben gestalte Bildung des be-
Zrinski Petar. Petar Subi6 knez Zrinjski Ban riihmten und tapfern Gravens Peter von Serin jetzigen
Hrvatah. Verlag bei F. Werner in Wien. Litografije 40. Ungarischen Generalissimi Herrn Briidern und Comman-
Zrins ki Petar. Pietro diZrin Conte Cammariero, rlanten in der veruffenen neuen Vestung Serin. 40.
E. Consigliere di Stato di Sua Maestd Cesarea,Banno o sia Zriry i l[ikl6s. Adriai Tengernek Syrenaia, Groff
Vicere di Crovatia. &c. Bakrorez. 40. U zen. arkir-u. Zirini }[iklos. Nyomtatta B6chben 6 Koloniai Vduarban
Zrinski Petar. Petar Subic knez Zrinski Ban Kosmerovi Nld.te Cz6szdr o Fels6ge Konyvnyomtat6ja.
Horvatah Slavni pesnik Sirene mora adrianskoga Ris. -\nno M. DC. LI. 40 16o str.
S m o l e n i d 1 8 4 6 .T i s k . B r . L e y k a m a u B e d u . 4 0 . ( s l i k a l i t o g r . ) . Zrinski Nikola: ,,Adriai tengernek Syrenaja".
Zrinski Petar. Knez Petar Zrinjski, Ban Hr- R u k o p i s e p o s a , d u v a s e u z a g r e b a d k o js v e u d i l i 5 n o jb i b l i o t e c i '
vatski. Rodio se dne 6. Lipnja 16zr. pogubljen dne 3o. Ima 348 izpisanih stranica (3 neozn. r84 oznad. lista medju
Travnja 167r. Litografijski zavod Julijc Hiihna t Zagrebt ovima r3listova praznih;str. 56. preskodena)Jol.
186o. 40. SadrZaje: r. ,,Idilium" A vad6sz (Lovac) 7r detvero-
Zrinyi Adamus Comes. D i s p u t a t i o Juridica, r e d n a . k i t i c a . z . . , I d i l i u m " V i o l a , 3 6 d e t v e r o r e d n ek i t i c e .
sev Assertiones De Tutela Et Cura. tlnil'ersarn pupillorum 3. Obsidio Sigethiana (die Belagerung von Sziget) Epos u
a minorum, Tutorum atque Curatorum materiam dogmatis I5 pjevanja.4. Ariadna sirasa (tuZaljka) 36 detveror. strofa.
moralibus, Ethicis, Historicis, atque : sententijs, Jureque 5. Fantasia poetica u tiskanim eksemplarima ,,Tityrus 6s
Austriaco illustratam continentes. Sub Auspiciis Augustis- Yiola z4 kitice. 6. A vad6sz 6s az Echo (Lovac i jeka) 8 ki-
simi & Invictissimi Romanorum Imperatoris Leopoldi I tica. 7. ,,Orpheus fdjdalma" (Orfejeva bol) z5 detverorednih
Auctoritate Et Consensu Praenobilium, Strenuorum, Nfagni- kitica. 8. Orpheus Pluton (Orfej kod Pluta) 5 kitica sa 6
ficorum, Clarissimorum, atque Consuitissimorum Virorum, i 9 redaka. 9. Epigrami (Attila. Buda. Szigeti Zini Mik16s.
&. Magnifici Domini Rectoris spectabilis Domini Decani, DeliVid 6s Sarkovich. Radivoj. Juranich. FarkassichP6ter.)
DD. Seniorum Sac. Caes. Majest. Consiliariorum &. atq., ro. Fesziiletre (Propelu) r3 detverorednih kitica.
totius Amplissimi J. C. Collegij In Antiquissima ac Cele- - Elegija. I'Iagjarski rukopis Nikole. euva se u
berrima Universitate Viennensi Praeside Praenobili l\[agni- sveud. knjiZnici u Zagrebu. Ima r4 kitica na dvie folio-strane.
fico Clarissimo, ac Consultissimo Viro D. Georgio Wohiniz Prve detiri kitice pisane su detverorednim aleksandrincima
332 DR. VELIMIR DEZELIC

s muikom rimom, a sliedeie kitice niesu rimovane i to 5., October. Gedruckt im Jahr fi63. 40 4reozl;. l' Na naslovnom
6. i 7. imadu samo devet strhova, a od 8-r4 opet su aleksan- listu konjanik.
drinci. Pjesma je posveiena tuzi za sinom, umrlim u ranoj Zr in y i (N i c o I a u s G r a f)' Ein gantz Warhafftes
dobi. Pjesmu je odkrio tek u novije doba pokojni Albert Copey-Schreiben an Ihre Kays' May' desz theuren Helden
Roth izmedju karti Blaeua: Theatrum orbis. Graf Niclas von Serin, de dato den zg. Nov' von seiner
Zrinski Nikola. Grof Ziny i Mikl6skoltdimrfvei durch Gott gantz 'wunderbarlich erhaltenen Victoria, ein
A. M. tud. Akademiairodalom tdrt6neti bizotts6giinak meg- Tag zuvor nemblich, den 28. Novemb. t663', Zrt Augspurg
birris6b6l a kolt6 k6zizatai alapjan, sajto a16 rendezte s je- bey Elias Wellhofer Brieffmaler, bey vnser L' Frawen Thor
na konju
gyzetekkel kisdrte Szechy K!:,roly lev. tag. Sz6chy 40 z lista. Na naslovnom listu drvorez: Zrinski
K6roy jegy zeteit sajt6 al6 rendeszte s. Hagyak6n6k fel (po slici niirnberZkoga slikara Jak. Hoffmanna)' U zadku
tvrdjava i kre5evo. Tekst podinje na listu rb' List je datiran
hasznal6sd.v6l a bevezet6st irta Badics Ferencz lev. tag.
Budapest 19o6. A. M. tud. akademia kiadasa. 80 str. iz Novoga Zrinja i opisuje bitku u Medjumurju, gdje se je
XLVIII. i 428. Turcima zapriedio put Preko Mure.
Z r i n sk i N i k o I a. Zityek minden munk6ji. Kiadta Zrtnyi Nicolaus. Propositio Comitis Nicolai
Krazitczy Ferencz. Pesten r8r7. Trattner Janos Tam5.s. Zerini Sacrae Caesareae Majestati: In scriptis tradita
80 r89 str. Pesten 1847. r5. Julii 1664. Super desertione obsidionis Canisiae et ex-
Zrinyi (Nicolaus). Treue Vermahnung An die pugnatione arcis Zeinae. 40 6 listi.
Christenheit, Rath an die Hand gebende, wie sie sich selbst Zriny Peter. Halil6nak k6t szlzados 6vfordul6
befreyen, und ihre feinde, die Tiircken, unterdriicken konne. napja B6cs-Ujhelyben april 3o. kan. (Szazadok V' t87t'
Aus dem Lateinischen Anno 1664. 40 A-C. ro 1. 362).
Zriny i Nicolaus Copia-SchreibenIhro Excell. Herrn Zrtny i (Petrus). Des Grafen Petri Serini Capitula-
Grafen Serin an die Grintzischen geheimen Regenten tions-Puncta, Die Er der Ottomanischen Pforten proponiret,
auss Czackathurn den 3o. Junij 4o z 1. und durch seinem Hoffmeister dahin expediiret' Anno
Z r i n y i Nicola. Schreiben Graf Niclasens von S e r i n i 167o. 40 z 7ista.
de dato r8. 28. Novemb. 1663. von seiner herrlichen Victoria Zr rny i Peternek k6vetje 6'Ital a fovezlthez kiild6tt
wieder den Erbfeind, welche den t7 (27) Diss anderMuer postulatumi (Tudom6nyos Gyiijtem6ny. Pest r8r8 I' 67')
bey Canischa, durch, sonderbare Gdttliche Verleihung er- Zr.inyi Peter. (Nemz. Napt V. t864' 3 b')
halten worden. 4o 4 l. Zriny i.a Koltonek k6t levele II. R4k6czi Gy6rgyh6z'
Zrinyi Nikola grof. Extract-Schreiben von Seiner Szdzadok rBZ4. 357-359.
Griiflichen Gnaden, Herrn Grafen von S e r i n i, an den Zsilinszky Mihaly: A magyar orsz6ggii l6sek
Ungarischen Ertzbischof in lJngarn aus der Schiit vom vallasrigyi t6rgyald.san III. k ro3 str.
zo, Octob. Wie auch ausfiihrlicher Bericht, von einem ver- Zwie d'i n ek-S ii d e n h o r s t. Deutsche Geschichte
trauten freund aus dem Tiirkischen Feld-Lager, was dero Stuttgart 1893. I. str. 238.
Zustand, Vorhaben und Gelegenheit betreffent. Sambt Zrt pant,it M i I a n. 30. travnja 1677' godine'
andern Schreiben aus Raab und Wien, vom 20. und 24. (elanak) ,,Ilrvatsko pravo" r9o2. bt. 1942.

fi.€e&*S$8*ffi&
q#RHH#RHtrgRHH,
dffiffiffiK€ffiffiffi€&
ffi***#.s,##s##8#8s*.8
 OPISSLIKA.
,,MATICA HRVATSKA" IZP-IEE OVIM VELIKU SVOJU HVALU SVIMA ONIMA, KOJI SU JOJ NAJPRI-
PRAVNIJE I NAJSUSRETLJIViJE NA PORABU USTUPILI ORIGINALE ZA SLIKE U OVOM IZDANJU
TE BILO TIME ILI KOJIM NAEINOM DOPRINESLI UKRASENJU OVOGA DJELA. POIMENCE SE ZA-
HVALJUJE RAVNATELJU KR. ZEM. ARKIVA U ZAGREBU, VELEUEENOMU GOSPODINU IVANU PI,.
BoJNreICu KNTNSKoMU, KNJTZNTCARU KR. svEUerLrSrNE KNJIZNTcE u zAGREBU, vELEMoZNouu
GoSPoDINU IVANU KOSTnoNEICU, RAvNATELJU KR. ARHEOLOGIJSKOGA MUZEJA U ZAGREBU,
vBrnltoZNoMU GospoDINU DRU. Joslpu enuwSxlIou, NACELNIKU GRADA wIENER-NEUSTADTA,
VELEMOZNoMU GoSP. FRANZU KAMMANU, PRESVIETLOMU GOSPODINU DRU. SVETISLAVU GAIU I
VELEUEENOMU GOSPODINU DRU. BRANIMIRU VIZNERU.

Slike iz ,,A-dri janskoga mora Sirene".
U ovom djelu, 5to ga ,,Matica l{rvatska" posvecuje uspo-
meni posljednih Zrinskih i Frankopana, talaze se slike, 5to
su uzete iz djela, Sto je g. 166o. poSlo iz tiskare Jamarije
Turina pod naslovom ,,Adrianskoga mora Syrena grof
Zrinszki Petar." Te slike doiaze na str. (slovo ,,O") t75.,
t76., t83., t89., t94. i zo7. Sve te slike opisao je g. Cherubin
5egvi6 u dlanku: ,,Adrijanskoga mora Sirena" na str. r7r
do t7z.
Naslovna slika. O v a s l i k a b i t i 6 e z a c i j e l o Degen. Aber das Thier rvolte den Fang nicht erwarten sondern
najvjerniji portret kneza Petra Zrinskoga. Naslikana je na
platnu. Nekod se je nalazila u pavlinskom samostanu na
Sveticama. IJz ovu sliku vjsio je i pendant portret kralja
Leopolda I. Prva kao utemeljitelja i dobrotvora samostana, verwundt und musste ihn eine halbe Stund hernach unter
a druga vladara, koji je potvrdio osnutak samostana. I
nakon dokinuia samostana ostale su obje slike ondje, dok
ih niie dobio pokoini Dr. Ljudevit Gaj. Poslije smrti njegove
preSle su u vlasnost sina mu Velimira, a napokon drugoga
sina Gajeva presv. gosp. Svetosiava pl. Gaja, predsjednika
kr. sudb. stola u Zagrebt. Njegovom naklono56u mogla je
,,Matica }lrvatska" ovu sliku za to djelo reproducirati.
- Str. I r. Generose domine amice observandissime natpisom:
saiutem et inserviendi studium ! Zehmo vaSoj rnilosl.i od
boga vsako dobru (!). Prosimo r (a3t') n(ilost) da nam r'(a5a)
m(ilost) u onoj na5oj potribdine poialite onoga konja, na
kom ste bili jednud simo u eakovac dojahali, koteroga
konja hocemo kuSati. Vaiu milost u r-ek5em duguvanju
svernuti imamo ufanje kako ste k nam i pervo vnoge puti
'da
prijetalstvu pokazah, nam i u tom boiete u vezda$njoj
naSoj potribdine prijatelstvu kazati. Bog Zivi VaSu mjlost.
In n(ost)ra eaktor, 25. die Martii anno r626. Gener(osae)D.(o-
minationis) V.(estrae) amicissimus Georgius comes a Zrinio.
Str. 29. Slika prikazuje smrt bana Nikole Zrinskoga
8. novembra 1664. Spoda je njemadki napis: Kurze Be-
schreibung wie jimmeriich Herr Grav Niclas Zerini afif
der Wilden Schweinhatz umkommen. Herr Grav Niclas
von Serini hat nicht ferrn vom dem Ort, wo Grav Strozzi
mit einer Janitscharen Kugel erschossen,eine Wilde Schwein-
hatz angestellt, und etliche Stiick gefd,llet, wobei eines so
6 Centner schwer geschd,tzt und ungewohnlich gross gewest,
von ihm zwar getroffen worden, aber mit dem Schuss durch-
gangen, dessrvegen er solchem allein nachgesetzt, in einen
Wald von seinen Dienero gar.z hinweg gekommen auch
'Ihier
so lang geritten, bis er das ausgespiihrt, und in einem
Pusch liegend gefunden. Wie er nun absteigt, und der Bestien,
die in seiner Llainung alberait halb tod war, den Fange-
will geben, fiihrt sie plotzlich auf, und uiirfft ihn zu Boden.
Sein Bage kommt endlich dariiber zu, find den kl?iglichen
anblick, wie das Thier iiber seinen llerrn wiitet und schl?igt,
legt sein Rohr an und greift rvel ihm jenes versagte zum
lief davon. Der Bage fand hierauf seinen llerrn gar iibel
zugericht, und schier halb tod ; im Haupt, in dem Hals,
die Brust und Leib, daraus das geddrm gangen, heftigst
sein und anderer herbeikommenden Hdnden sterben sehen.
So kliigiich beschloss der Held sein Leben.
Ova veoma rijetka slika (bakrorez) talazi se u zbirci
kr. zem. arkiva u Zagrebu.
- Str. 3r.,,Spomenik Nikolr Z rinskomu
u KurSanedkom i u g u . " T a j j e s p o m e n i kp o d i g l a
knjeginja Pienatelli n e d t o p o s l i j eg o d . r 7 5 o s a o v i m
Hic iacet invictus heros, interfcctus ab apro,
Zrim, praeda suis hostibus apta magis.
Qui condam ferox cmnes superauerat hostes
Victor, ab immani vincitur ipse fera.
Ille quidem finivit opus, vitaeque labores,
At patriae infelix incipit esse labor.
llle quidem ncstros mirabitur aethere casus,
Flebit et illius nostra ruina necem.
,,Sors bona nil aliud" mediis servavit in armis.
Eripuit Jato sors mala, nil aliud.
Quam sit in humanis sors impia proxima rebus,
Mortjs in hoc speculo quisgue videre potest.
- Strana 3 8 . , 3 9 . ,4 2 . i + S . P o v e l j a kralj a
Leopolda I . , o d g . 1 6 6 _ ( k. ,o j c m j e Petra Zri*
shoga imenovao banom (I.. II., III., IV.').euva
je kr. zemaljski arhiv u Zagrebu, Loji ju je kupio za Soo lo-
rinti od nekog bedkog arkiv:ra. Povelja ima oblik knjige,
koja sastoji od ro listova, te je uvezana u zeleni bar5unastr
karton. Ispisano je 8 listova (todno r5 stranica). Reprodukcija
334 OPIS SLIKA.
na5a od 4 komada prjkazuje r. stranu (I.), zatim 8. i 9.
stranu (II.) rz. i r3., stranu (III.), i napokon 14. i 15. stranu
(IV.). Na I-S. strani je potpis kralja Leopolda, ugarskoga
kancelara Jurja Szelepchenyja i Stjepana Orbana. eitava
povelja glasi u prepisu:
(Leopoldus divina favente clementia electus Rcma-
norum imperator) semper augustus ac Germaniae, Unga-
riae, Bohemiae, Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae, Ramae,
Seruiae, Gallitiae, Lodomeriae, Cumaniae, Bulgariaeque
etc., rex. .archi dux Austriae, dux Burgundiae, Brabantiae,
Stiriae, Carinthiae, Carniolae, marcbio Moraviae, dux Lu-
cemburgae, ac Superioris et Inferioris Silesiae, Wierthem-
bergae et Thekae, princeps Sueviae, comes Habspurgi, Ti-
rclis, Ferreti, Kiburgi et Goritiae, landtgravius Alsatiae,
Marsio sacri Romami imperii supra Anasum Burgariae, ac
Supericris et Inferioris Lusafiae, Dominus marchiae, scla-
vonicae Portus Naonis et Salinarum et<. tibi fideli nostro
nobis dilecto spectabili ac magnifico comiti Petro d" Zrin
Praesidiorum nostrorum Sumbergensis, Zlunii, Tounii et
Ogulinensis supremo capitaneo, cameraril et consiliario et negotiis fidei at dexteritati tuae concreditis, fidelissima
nostro etc. salutem et gratiae ac clementiae nostrae cae- et constantissima gratissimaque servitia, nobis et patriae
sareae et regiae continuum erga te incrementum. Multa
sunt, quae illustrium virorum memoriam aeternitati con-
secrare, ac perpetuam conservare solent. Sed cum in iis,
quae ad imperia et regna vel rite regenda, vel latioribus
terminis propaganda spectant, nulla res maiorem vim ha-
bere posse inttelligatur virtute militari, in eaque fortiter
editis, a quopiam facinoribus, illos cum primis omni libera-
litatis et munificentiae genere, prae reliquis ornandos pu-
tamus, quos egregia in plenis periculorum rebus gesta coe-
teris amplius @mmendant et anteponunt. Tanto igitur li-
bentius, uberioreque voluntate eius instituti nostri signa praesidii nostri Legradiensis supremi capitanei,
edimus, euantc, graviore, dignioreque obiecta ratione ad
perficiendum jllud imitamur ; duplicem hinc fructum experti
et quod is, qui se se recte et fortiter gessit, virtutis praemium
auferat, et coeteri hoc exemplo ad quaevis subeunda peri-
cula, facilius accendantur. Quo quidem in ordine tu comes quae per extera quoque regna circumvolitans, omnium ore
Petre d Zin, pro repraesenti, dignus nobis occurristi, quern
caesarea regiaque munificentia exigentibus id meritis ac
virtutibus tuis ornaremus: nam sive generis natalium tuo-
rum avitum splendorem, quem puq)ureo cum sanguine, . aosque aliguantlo conspexit, lratrum uere par nobilissimum
per longam laudatissimorum avomm seriem, diffussum a
gloriosis traxisti maioribus, sive tua totiusque familiae tuae
erga inclytam et augustam domum nostrum Austriacam,
necnon sacram regni nostri lfungariae coronam singularia
semper fidelitatis constantiae ac fortitudinis, toti pene Chri-
stiano pariter et infidelium orbi notissima consideremus
argumenta ea omnia non possumus, non sine grata recog-
nitione commemorare. Te siquidem ab ipsa iuventute tua
ad militiam et arma animum applicuisse virtutique militari
semper addictum fuisse, ac in ea specimina non vulgaria
edidisse, iactis demum diversis in occasionibus et expedi-
ti.onibus militiae fundamentis, tam contxa a.emulos perduelles
et pacem ditionum Christianitatis in sacri romani imperii
partibus turbantes, quam contra naturalis Christiani no-
minis hostes Turcas, cum alias saepesaepius, tum vero in
anno domini millesimo sexcentesimo sexagesimo tertio
dum Chengich Passa cum decem millibus ad partes Carlo-
stadianas, easdem, vicinasque provincias nostras haeredi-
tanas, utpote Styriam, Carinthiam et Carnioliam, ferro et
igne depopulabundus tendebat, non nisi mille et quingentis
tecum habitis militibus eundem anim,rse ac fortiter repres-
sisse; quo pacto non tantum regna nostra Croatiae et Scla-
voniae, ast praedictas quoque vicinas provincias nostras
haereditarias conseryasse tuique gratam, nulla posteritatis
oblivione delendam exhibuisse memoriam. Deinde vicissim
casu quodam, ubi te a supervenientibus praenotatas Carlo-
stadianas in partes Turcis circumdari, ac in insidias agi sen-
sisses mox cognito eorundem dolo, in apertum ibidem cam-
pum prodiisse et cum octuaginta dumtaxat tuorum, temet
eisdem videndum spectandumque praebuisse ac ipsos, qua-
tenus commisso praelio fortunam experireris provocasse,
qui viso hujusmodi magnanimo et beroico actu tuo tantum
abest, ut aleam futurae victoriae tentassent quam turpem in
fugam sese proripuerunt, quos fulminis instar insequendo,
tum primum sensim allis tuis confiniariis advenientibus
et fugasse, fugatosque trucidasse, plurimis ex iisdem in cap-
tivitatern actis, opimam praedam reportasse: tandem pro-
xime praeteritis turbulentissimis temporibus saevientibusque
in regno nostrc Hungariae belli procellis adversus eosdem
hostes, iugi foelicitate semper victorias reportasse, aliaque
praeclara militiae et fortitudinis tuae specimina edidisse
perhiberis, prout etiam in praesentiarum cunctis in rebus
tuae aderque toti reipublicae Christianae te ultro testari
praestareque et exhibere non solum certorum fidelium no-
strorum fidedigno testimonio, sed propria etiam nostra
experientia abunde cognovimus. Quae licet quidem silentio
praeteriremus nihilominus tamen loqueretur ipsa tua et
foelicis reminiscentiae fratris tui spectabilis et magnifici
quondam comitis Nicclai similiter a Zrin praerecensitorum
Regnorum nostrorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae
bani comitatum Simiglhiensis et Szalad ensis supremi co-
mitis, agazonum nostrorum regalium in Hungaria magistri,
camerarii
et Consiliar'i nostri intimi, acerbo nuper sutrlati funere, to-
tres hostili sanguine cruentata dextera contestarentur, affixa
undique parietibus Martialia anathemata, erepta hostrbus
trophea depraedicaret immortalis nominis vestri fama,
triumphos Zrinianorum intonat facinora Christianitatis pro-
pugnacula, afflictae patriae solamen, Turcarumque terrorem.
Et qtticunque magnanimitatis uestrae pensaait specimina,
geminos Martts pul.los natos ad pugnam, lortes ad victoriam
f at eba tur, SELEM I RO S QUE r evi xi sse, Pel ennal e, CRE SCE-
MIROS i.n vobis gratulatus suumque ZOVNIMIROS in pos
gratam posteitatem aontul,isse d,iadema est aontestatus.
Quorum omnium, tam praemissorum, quam etiam aliorum
per te maioresque tuos, domi et militiae laudabiliter strenue
ac utiliter praestitorum factorum intuitu, ut nostram vicissim
erga te gratiam et clementiam declaremus, virtutisque tuae
memoriam, nunquam intermorituro testimonio cohonestemus
et illustremuss, quo tuo exemplo aliis etiam fidelibus sub-
ditis nostris praecipue vero tuis posteris et haeredibus ex
legitima serie descendentibus vjrtutes tuas et similia bene-
merendi studia amplectendi et imitandi maius incitamentum
et calcar addatur, te od honorem, et digriitatem annotati officii
banatus praespecificatorum regnorum nostrorum Dalma-
tiae, Croatiae et Sclavoniae, nunc per mortem et decessum
praelibati quondam comitis Nicolai fratris tui desideratis-
simi bonae recordationis vacantem, motu proprio animoque
deliberato evehendum et promovendum, idemque officium
cum solitis et consuetis omnibus illis iurisdicfionibus, hono-
ribrs, privilegiis, praerogativis, conditionibus atque autho-
ritate, quibus coeteri praeallegatorum regnorum nostrorum
Bani alias usi sunt et gavisi, tibi comiti Petro dZin clementer
 OPIS SLIKA. 335

dandum ducimus et con{erendum. Peculiarem etiam con- a) str. rol. ,,Franjo (Krsto) Frankopan
siderationem, quae circa collationem honoris, sir-e oflicii pred sudcima u Bedkom Novom Mjestu".
supremorum comitum comitatuum Zagrabiensis et Cri- A Kapetan Freiherr von der Ehr ; B Krsto Abele ; C Lecpold
siensis, per dictorum regnorum Banos, vice-banis ccn- Mclitor ; D Tumad Podesta ; E i F razni dvorski dinovnici.
ferri solitorum, mota iam antea fuerat, nunc quidem in priori b) str.roz. ,,PetraZrinskoga prevaL aju u
statu benigne relinquimus reservata interim facultate dein- Berikom Novom M jestlu iz carskcga dvora
ceps si ita nobis clementer visum fuerit, in ea ulterius quod u carsku o rrZarr u." A Tamnica; B Gradskavrata i
leges, ac iura regni, authoritatisque regiae praerogativa C carska orri.ana; D Petar Zrinski ; E gradski sudac ; F Ka-
dictaverint decernendi. Immo evehimus, promovemus, da- petan von der Ehr; G gradski sudbeni prisjednici i straZa.
musque, et conferimus. Harum nostrarum vigore et testi- c)str.ro3.,,Ras tanak Fran j e Krste Fra n-
monio literarum. Datum pcr manus fidclis nostri syncere kopana s Petrom Zrtnskim." AK. Abele; B
diie, ti re'r'erendissimi jn Christo patris, domini Georgii Sze- L. llolitor ; C Tumad Podesta ; D pater gvardijan ; E drug
lepchenv Cclccensis et Bachiensis ecclesiarum canonice patra gvardijana ; F Petar Zrinski ; G Franjo K. Frankopan ;
unitarum archiepiscopi, administratoris episcopatus Nit- H Kapetan von der Ehr.
triensis, Iocorumque et comltatuum eorundem supremi ac d)str.ro4.,,Petr a Zrinskoga vode na stra-
perpetui comitis, consiliarii nostri intimi ac per dictum re- ti 5te". A pater gvardijan; B Petar Zrinski; C drug patra
gnum nostrum Hungariae aulae nostrae cancellarii in ci- gvardijana ; D Kapetan von der Ehr ; E K. Abele ; F L.
vitate nostra Vienna Austriae, die vigesima quarta mensis Molitor; G gradski pandur; H sudski pisar; I gradski sud-
januarii, anno Comini millesimo sexcentesimo sexagesimo beni prisjednici. K straZa od Ehrove kumpanije.
quint.;, regnorum nostrorum Romani septimo, Hungariae e ) s t r .r r r . , , P e t r t Z r i n s k o m e sijeku glavu"
et reliquorum decimo, Bohemiae vero anno ncno. Leopoldus A kapetan von der Ehr ; B K. Abele ; C L. Molitor i jo5 neki
m. p. Georgius Szelepch6ny, archiepiscopus Colocensis. odlidnici ; D krvnik Nikola Mohr ; E pater gvardijan ; F
Stefanus Orb6n. Vrata, Sto vode u drugo dvori3te; G Petar Zrinski ; H ko-
- Str. 53. ( r .) ,,66 r . perr-oga rnaria priesmo u nai dvor mornik Todor; I drug patra gvardijana; K carski gradski
sud ; L unutarnji dio carske oruZane ; &i gradski naokclni zid ;
Juridu Domitrovi6a za lova$Iegina, komu na leto obeiasmo
padovana rifov pet, hlade dupla fioreta, derno kerzno, dvoje N panj i sjekira kojom je trebalo Petru Zrinskomu odsjeCi
dizrne derne, punez (!) rainski dvadeseti. desnu ruku.
M(arkez) Ferenac Frangopan grof TerZadki. Str.. rrz. ,,Franji (Krsti) Frankcpanu
i66r. pervcga julia priel sam u ovu konunidiju od si jeku glavu." A gradski naokolni zid; B balkon
kneza Ma.tia5'a Skude z, od k(neza) Kukuleviia Skude 4r/r, (ljetni) na zidu gradskom ; C bunar ; D Franjo (Krsto)
jedne dizme koZinske, sukno na dolamu menten, hlade, udini Frankopan ; E Njegov komornik Bernardin ; F krvnik Ni-
prietka pinez Skudih 6r/0. DuZno mi ostaje jo5 ranidki 7, za kola Mohr ; G pater gvardijan; H kapucinska crkva; I
derno kerzno Skuda r, kozinske dizrne jedne." kapetan vcn der Ehr; K drug patra gvardijana; L panj i
Gornja alineja sa potpisom je rukopis kneza Franje sjekira, kojom se imala Franji K. Frankopanu odsjeii ruka ;
Krsta Frankopana.) a ono niZe zacielo Jurice Domitrovica M truplo ubijenog Petra Zrinskoga pod crnim sukncm.
konju5ara (lovdsl6geny, magj. rijed). kneZeva. Ovo pismo Str. rr9.,,NIrtva tjelesa hrvatskih mu-
nalazi se u arkivu jugoslavenske akademije v, Zagrebt. denika nose u stolnu (sada Zupnu) crkvu
Str. 63. Na potribovanje ccmunitadi senjske pra- u Bedkom Novom Mjestu." A k a p e t a nv o n d e r
vidno dopu5ia se, da mogu od suZanj ki iz turske zemlje Ehr sa svojom kumpanijom ; B Tijelo Franje K. Frankopana ;
simo targovine donose i varr z grada iznose, konrunitadi C tijclo Petra Zrinskoga ; D Sakristija ; E vrata stolne crkve.
novu inpostu koliko pravidno postave pladati, zvan onoga - Str. ro8.i ro9. ,,Oprcstno pismo Petra
ki Stc svomu gospodaru njemu nosi, tomu je slobodno. Dano u Zrinskoga Zeni Ani Katarini (29. travnja
Senju 8. junia 166r. Grof Zrinski Petar. 1 6 7 r . ) "i , , N a s l o v oprostnoga pisma Petra
Izvornik na papiru nalaz,ise u kr. zem. arkivu t Zagrebt. Zri nskoga ieni Ani Katarini". f z v o r n i k ,v e d
- Str. 95. Zapovidamo oficialu na5emu novljanskomu dosta tro5an od predestog ogledavanja, nalazi se u nadbiskup-
sadaSnjemu i koji poile bude, da ima na svako leto pla- skom arkivu u Zagrebn medju spisima Sto se duvaju pod
Cati po5t. patrom kloStra novljanskoga, Sto smo nim na naslowom: ,,Epistolae ad diversos vcl. CXLL nor. 167.,
svako leto duZni plaiati; to je to rajnidkov Sestdesetone t VIII." eita se kako je navedeno na str. rzr. (jedina je
primorske munide, ter da ne zapusti od jednoga leta na p romjena u prav o pis u). Naslov glasi:,,Moje najdrag5e
drugo, nego kako se sver5i leto, da poStovani patri pladeni gospe, hiZne tovaruiice, za sada udove, gospe Annae Catha-
budu na konac svakoga leta podpunoma. Ovu na5u zapovid rinae grofinae Zrinske."
vidivSi svaki oficial neka pod vuho ne hiti, nego zadovoli - Str. tz6. Zapovidam G(ospodinu) prefektuSu ozalj-
kako zapovidamo. Datum Novi tertia die mensis aprilis 167o. skomu knezu Kri3tofu Smajilor,icu, da ima gospi Francu-
Orfeo Frankopan. lidki udovi a na$oj staroj gospi izruditi kmeta Perdajka sa
Izvornik nalazi se u arkivu jugoslavenske akademije. vsim pristojecjm dohotkom malim i velikim i tlakom, a to iz
Pisano na papiru. naSe mi1o56e i do naie dobre vol je. Datum Ozayl 23. februarii
- S t r . r o r , r o 2 , r o 3 , r o , 4 , r t r , r \ 2 , I r r 9 . S v e s u s l i k e 167o. G(rofica) Mar.(quis) Frangopan Cattarina Zrjnska.
na ovim stranama uzeteiz djela,,Au ssf ii hrl i c b e u n d Izvornik na papiru nalazi se u kr. zem. arkivu u Zagrebu.
warh af f.tj g e B es c hr ei b u n g" itd. (gl.bibliografiju), - Str. r3r. Mi grof Zrinski Petar cesarove i kraljeve
Sto ga je izdala bedka vlada na trim jezicima (Iat., njem, i svitlosti komornik, Zumberske i slunske krajine veliki ka-
talijan.) kod bedkoga tiskara i Stampara Matije Cosmerovija pitan i cesarove svitlosti general konjanidki etc. Dajemo na
joS iste godine 167r. Sljke je izradio Cornelije Meyssens; znar.:je vusim kim se pristoji, kako dojdo$e pred nas na31'
pojedina s I o v a (A, B, C) uz lidncsti u slikama znate: verni podloZniki Rakovdani, Samobordani, Banidevdani i
 336 OPIS SLIKA.

Btezanci i pokazase nam nike svoje stare pravice i naviastito
od pokojnoga gospodina nasega prededa gospodina grofa
Miklousa Zrlnskoga, i nehtismo pogovoriti list na5ega rede-
noga pokojnoga gospodina prededa, nego jim iznovid dasmo
pravice ovakove' da u tjedan po dva dni imaju sluZiti s po-
vozoro kamo potribno bude po jednom Zivindetu, i kada iz
daleka puta dojdu, da jim se podinka da do pet ili Sest dan,
a kada bi na povoz nejmali kamo pojti, da ta dva dni imaju
pisice grada popravljati, dohodak takaj5e pinezni, Litnt i
ostali takaj$e '.... takaj5a daimaju davati.
I na to im dasmo ovi nas list pod nase ruke pismo i pe-
datom, da je imamo mi i nas ostanak nje i njihov ostanak
v tom obderZavati. Datum in kastello (!) nostro Eosyako-
vina dje +' iulii anto t647. v kipu nasega gospodina pod-
pisujemo se mi Grof Frankapan Kattarina.
rzvornik na papiru u arkivu jugosl. akad. u zagrebtl
- Str' r17. (,,Zrcalo
Jelene Zrinske"), r49. (,,Klecalo
Jelene Zrinske"), r5r. (,,Mo5nja Jelene Zrinske,,), r53.
(,,Kutijica za nakit Jelene Zrinsk e") i r 57. (,,Jelena Zrinska")
tzetio iz svedanoga maqjarskoga spomen-spisa ,,R6k6czy-
album" (BudimpeSta 19o6.). Slikesu izradjenepremanaravi.
Str. 156. ,,Jelena Zrinska". Izvornik se ove slike duva
u galeriji slika markiza of Bath u Longleat Wjttshire-u ,,
Engleskoj, te nesumnjivo najbolje odgovara pravoj
Jeleninoj'
fiziognomiji.
- str. 16z.
ZRINO NATA PATRE
EX PANEM FRAINGENTE
fflefnpl
ET SOROR ET MATER IACET
IHIC PETRONIi]- -
LA PRVDENS FORMOSA
QVE MVNDANAS
OPES VT
PLA
ulomak toga kamena, koji je nekod stajao na grobu
PetronileZrinske,nadjen jepredcrkvomsv.MarijeuZagrelu
medju zabadenim kamenjem, od kuda je prenesen t zer'r..
arheologijskl muzej u zagrebr.
- str' 164' t65' s1uZbu moju poniznu preporudam
veliko ufanomu gospodinu bratu I
. I-ist priela. i razrnela b;la bi rada vidit G(ospodina) brata S1.ine1. Br\ DeS in
i za moje veliko razveselenje dertala vu vulikih glasi, kojih
dutimoralasam, jesulialini
kakzaTurketakzakugu,kcju
bog s(v)erhu nas mentuj kot ga molimo. Kai Zelite znati za
Sestinsko imanje, toga prosim ne verujte, ar na moj s(veti) red
i conscienciju pravidno valujem, da nisam te misli, da bi mi
je neznam kak ponujali
, znaj..ci g. brata intencije ne zelim
prejudiciumu ,ior. Uiti, i do sada nj mi od nikud nistar
znova ponujeno njti govorjl, niti pisal, ako li bi, budem
duZna stalno i stanoviio takr oiu g. bratu oznanitii kak sam
obeiala i vu pervom kada poravnali smo, stalno derZim za
pinezi,da b(i) ih imali, biti bi na sluZbu g. bratu raiii nego komu
drugomu, ak sam ih i posudila Stener.ec kupuiuc dosta vu
skerbi od kud do terminirsa. G. Keglevic MiLlousa opomenula
za onih petsto s interesem, moju poniznu sluZbu mo;i rni-
Iostin jih gosp. sestri preporudam 2eli,. znati je Ii k(nez)
;
vernii g. tr.t" pise. Ja kuliko vrimena nistar ne dujem,
morebiti ali ne. pri"mte liste ali doli iz Beda n(jih) milost
irle, dudim r". eoi"trl za gosp. Tekelia, da je vuhice', lelim
znati,jelipervo toga kaf dobro za se opra.,it,znam,kajje
zasluLrr, biio bi, ali Lko jL po zgovoru, ar to je dudno, da i
Haizlara s njim i ostate prijeti mogli su, listor bog dusi
smiluj se, i kak je bog odludil. Milujem nebogusestrumoju,
keteru zrrarn vn nevoli tuiikai. Moj ufani g. trat, ako, kak
prez dvojne znam, ztate, z ufanostjum prosim oznanite mi,
ak je dobro ali zlo; jednako od ruk boiih oiu spoznati, za
trud zafalna biti, ufam se, da mi vi neiete zarireriti, koih
ostaiem do moje smerti ponizna sluZbenica sestra i prijate-
lica Petronila a Zrin abbatissa. Die zo. novembris.
Ovo pismo potide zacijeio iz god. 1685., a upravljeno je
-
na Julija eikulina. Izvornik se naiazi u kr. zem. arkivu u
zagtebt'
- Str. 245. Maa, kojim su smaknuti
Zrinski i Franko-
pan o5tar je s obje strane. Driak je takodjer od gvoZdja
omotan Zicom. Na oStrici stoje napisi. S jedne strane*:
GOTT ALLEIN DIE EHR
NIX MER DVE ICH BEGERH
CARLL HOSCH VON NEVSTAT.
Slijedi urezani kotad na stalku (sprava za mudehje), a
dalje kursivom:
Hicce rebelle caput vindex demessuit ensis
Frangepane tibi, petre tibique Zrini.
Na drugoj strani ostrice:
PAVLVS DER FrNDT ES VERLoRE wrRDT ANNO
NACH \anD KAUFT ES vEL wrRDT DER 1639
f<ne*XH WIRDT.
Slijede vjesala na dva stupa i onda:
Frangepan et Petrus gladio cecidere sub isto
Znnitts iste comes, marchio et alter erat.
* Napis na str. 246. ;-iie todan.
 sADRzAJ.
I. ZRINSKI I FRANKOPANI. Napisao V j e- Strana
V. GROBOVI U TUDJINI..Napisao dr. V e- Strana
koslav Klai6 r-8 limir DeLelit, 24r-255

N. POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI VI. USKRSLA SLAVA. Napisali Ch er u bi n

NA BRANIKU DOMOVINE. Napisao Segvic, Jovan FlraniloviC i
-
dr. Ferdo SiSi6 dr. FranlleSii:
Prvi sukobi 9-32 r. Kult hrvatskih mudenika 256-267
Odajna borba 32-98 z. Posljednji Zrinski i Frankopani u li-
Mudenidka smrt 98-r32 jepoj knjizi hrvatskoj 268-287
3. Posljednji Zrinski i Fran-kopani u
III. ZAT OR ZRINSKIH I FRANKOPANA. Na- knjiZevnosti slovenskoj 287-29o
p i s a od r . R u d o l f Horvat:
r. Posljednji dani Katarine Zrinske r25-r 35 WI. POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI
2. Ivarr Antun Zrinski . r 35-r44 U UMJETNOSTI. Napisali Emilije
pl. Laszowski i Oton Ive-.
3. Jelena Zrinska r45-r6r
' koviC:
4, Ostali dlanovi porodice Zrinsko-Fran-
-
kopanske r6r-17o r. Grbovi i pedati Zrinskih i Frankopana 29r-297
z. Posljednji Zrinski i Frankopani u
lV. NEOTETA BASTINA. Napisali Cheru- tvornoj umjetnosti 297-3or
bin Segvic i Ferdo R oZic: (Spjevao A u-
3. Zrinsko-Frankopanska.
r. ,,Adrijanskoga mora S5rrena" grofa gust IIarambaSii, uglazbio
Petra Zrinskoga 17r-2o4 pl. Zai.c.l 3o2-306
z. ,,Gartdic" Franje Krsta Frankopana . 2O4- tt3 ,Ivan
3. ,,Sibilla" ili knjiga gatalica Katarine WII. BIBLIOGRAFIJA. Sastavio dr. V e I i mi r
Zrinske 213-2r5 DeZelic 3o7-328
4. ,,Putni tovaru3" I{atarine Zrinske 215-240 . Opis slika . 329-fi6
i

Ia
t,
:
,
;

.j

Posliednji Zrinski i Frankopani. 43 1

','l!i

:{
.,,:;
"i 1\i

'
,1,'
;"l"i'":'i
..i ..
' ii- I ':
..i. ii;x,:, 'r
rli-::.:j'r'* i*..;r-*,ii"i,. .*;;or8r*!d*I*.iF:,
 POPIS
SLIKA.
Strana Stranl
Ban grof Petar Zrinski. (Naslovna slika u b o j a m a . ) (36.) Orfeo Frankopan izdaje ispravu Pavlinima u
( r. ) Grad i varo5 eakovac (eakov turen) u X V I I . Novom 167o. 95
stolj eiu (37.) Savremena slika o smaknuiu Petra Zrinsi.:oga
(2.) Knez Jvaj (IV.) Zrinski, otac knezova (gro- i Fr. K. Frankopana
fova) Nikole i Petra (38.) Fr. K. Frankopan pred sudcima u Bedkom
(3.) Knez Vuk (II.) Krsto Frankopan, otac Franje Novom Mjestu (po C. Meysensu)
Krsta i Katarine Zrinske z (39.) Petra Zrinskoga prevaZaju u Bedkom Nor.om
(4.) Hrvatsko pismo kneza (grofa) Jurja Zrinskoga Mjestu iz carskoga dvora u carsku oruZanu (po C.
Juliju Cikulinu od 25. oLajka t626. rr Meysensu) r02
(5.) Grof Nikola Zrinski (od Engleza W. Faithorna) r3 (4o.) Rastanak Fr. K. Frankopana s Petrom Zrin-
(6.) Gro{ Nikola Zrinski (savremeni bakrorez Ivana skim (po savrem. nacrtu) r03
Holmana u Niirnbergu) r8 (4r.) Petra Zrinskoga vode na slrati5te (po C.
(7.) Gro{ Petar Zrinski (savr. ba.krorez M. L. Ulk- Meysensu) r04
mayra u Bedu) 19 (42.) Oprostno pismo Petra Zrinskoga Zeni Ani Ka-
(8.) Pobjeda Petra Zrinskoga nad Turcima kod tarini ro8
Otodca r6. listopada r663. (po savr. slici iz Orteliusa) (43.) Naslov oprostnoga pisma pod br. 42. 7c9
(9.) Tvrdjava Novi Zrinj (po savrem. slici) (44.) Petru Zrinskomu sijeku glavu (po savr. nacrtu)
(Io.) Novi Zritj i okoiica (+5.) Fr. K. Frankopanu sijeku giavu (po sa\:rem. ll'
(tr.) Smrt grofa Nikole Zrinskoga (po savremenom nacrtu) r72
letaku) 29 (46.) Grof Petar Zrinski i mark. Fr. Frankopan na
(rz.) Spomenik Nikoli Zrinskomu u Kurianedkom stratiStu (po G. Bouttatsu) I I5
lugu 3r Q7.) Mrtva tjelesa hrvatskih mudenika nose u
(r3.) Zrinski, Frankopan , NadaZdi i Tattenbach . 35 stolnu (sada Zupnu) crkvu u Bedkom Nor-om Mjestu (po
(r+.-r7.) Poveija kralja Leopoldaod g. r665., ko- savrem. slici) r17
jom je Petra Zrinskoga imenovao banom 38'i 39 (48.) Pismo Katarine Zrinske pisano u Ozl|u 23.
(r8. i t9.) Markiz Franjo Frankopan. Grof Petar velj ade.r 67o. tz6
Zrinski (od savr. franc. umjetnika G. Bouttatsa) . /< (49.) Smrt P. Zrinskoga i K. Frankopana (po bakro-
(zo.) Grad Ozalj na Kupi 47 rezu, koji se duva u Bedkom N. Mjestu) . r27
(zr.) Knez Petar Zrinski (litogr. J. Hiihna u Za- (5o.) Katarina Frankopan Zrinska podpisuje ispravu
grebu od g. 186o.) . za svoga supruga Petra (u BoZjakovini 4. srpnja t647.) r 3 0
(zz.) Rukopis mark. Fr. Krste Frankopana 53 (5i.) Srnaknu6e F. K. Frankopana (po savr. slici
(23.) Grof Petar Zrinski kao vrhovni kapetan u gradskom muzeju u Bedkom N. Mjestu) r37
slunjske krajine i Zumberadkih uskoka 55 Gz. i SS.) Smrt P. Zrinskoga i Fr. K. Frankopana
(24.) I{lupe u staroj crkvi Par'lind u Sveticama 59 (po savrem. nacrtu od C. Otthoffera) I4I
(25.) Grof Petar Zrinski (po savr. radnji Iv. Hof- (54.) Jelena Zrirska (iz zbirke kn. Esterhdzy u
mana u Nrirnbergu) 6r Frakn6; r4S
(26.) Grof Petar Zlnski izdaje ispravu obcini (55.) Zrcalo Jelene Zrinske r47
senjskoj 166r. 63 (56.) Klecalo Jelene Zrinske r49
( z Z . ) @ 1 .b r . 2 3 . ) 67 ( 5 7 . ) M o S n j a J e l e n eZ r i n s k e r5r
(28.) Dvori5te novoga (,,frankopanskoga") grada u (58.) Kutijica za rrakit Jelene Zrinske r53
Kraljevici 7I (59.i6o.)JelenaZrinska. 156 it57
(29.) Grb Petra Zrinskoga na datrnji (u Zrinskom (6t.) Grobnica Jelene Zrinske u crkvi Lazarista
gradu) u Kraljevici 74 u Galati (Carigradu) prije prijenosa u Ko3ice r59
(3o.) isto (u ,,frankopanskom" gradu). (62.) Nadgrobni kamen s napisom na grobu Petronile
(3r.) Knez Juraj Frankopa"n TrLadki, vrhovni ka- Zrinske 16z
petan Turnja (po savr. bakrorezu) 77 $1 r 6a.) Pismo Judite Petronile Zrinske .164i 165
(:2.) (gl. br. 23.) 8r (65.) Pismo Judite Petronile Zrinske Franji Ra-
(33.) Bosiljevo s istodne strane 85 koczyju od g. i696. 166
(34.) StubiSte grada Bosiljeva 87 (66.) Naslov pismu pod br. 6_5. 167
(35.) Knez Orfeo Frankopan gr (67.) Ozalj oko god. r8zo. .
:r"
4,/
1"?
'"; :{
j .l!

EJ POPIS SLIKA.
t' 340

Strana
(68.) Naslovni list ,,Syrene" grofa Petra Zrinskoga . rZ5 (86.) Puceta iz grobnice P. Zrinskoga i F. K. Fran-
(69.) Naslovna slika ,,Adrianskoga mora Syrene" . r79 kopana 255
( 7 o . )S t r a n i c a i z , , S y r e n e " r83 (87.) Grof Petar Zrinski (od G. Hendricxa) 26r
(7r.) Grof Petar Zrinski, vrhovni kapetan senjski (88.) Grof Petar Zrinski kao ugarski generalissimus. 263
i primorski (iz ,,Syrene") r88 (89.) Grof Petar Zrinski kao ban ili vicerex hr-
(72.) Stranica iz ,,S5zrene" r95 vatski 268
(73.) Sarremeni letak o pogubljenju Petra Zrinskoga (9o.) Grof Petar Zrinski (litografija Leykumova u
i drugova 2os Bedu) 277
(74.) Arijadna ostavljena (iz ,,Syrene") 2o7 (Sr.) Grof Petar Zrinskt (litografija Wernerova
(75.) Podpis Katarine Zrinske u ,,Sibilli" . 2r4 u Bedu) 283
(76.) Kolo srete iz ,,Sibille" 2rg (92.) Gtad Ozalj na Kupi 28?.
Q7.) Krug za pitanje iz ,,Sibille" 224 gS. i Sq.) Podpis grofa Nikole Zrinskoga i grofa
(78.) Tre6a Sibilla iz ,,Sibille" Katarine Zinske . zz5 Petra Zrinskoga 290
(79.) Novi grob Petra Zrinskoga i Fr. I{. Frankopana @5., 56., 92., 98., 99., roo.) Pedati Petra Zrin-
u Bedkom Nov. Mjestu 243 sr<oga , 293, 294, 295
(8o. i 8r.) Mad, kojim je smaknut Zrinski i Frankopan 245 (ror.) Pedat Katarine Zrinske 2gs
(82.) Nekadanja oruZana (sada pivovara) u Bed. (roz.) Pedat Jelene Zrinske . 296
Nov. Mjestu (u kojoj su pogubljeni Zrinski iFrar'kopanl. 247 (ro3.) Podpis grofa Petra Zrinskoga 297
(83.) Nekadanji carski dvor (sada vojna akademija) (ro4.) Grof Nikola Zrinski (od franc. umj. I. Fresne) . 3oo
u Bed. Nov. Mjestu, gdje su Zrinski i Frankopan blli za- (ro5.) Grof Petar Zrinski kao ban hrvatski 3or
tvoreni 249 (ro6.) Grof Petar Zrinski (po novijoj slici Joh.
(84.) Nadgrobna ploda Zrinskomu i Frankopanu Zasche) 3o9
na zidu Zupne crkve u Bed. Nov, Mjestu . 2SI (ro7.) Grof Petar Zrinski (iz arheologijskoga muzeja
(85.) Spomenploda na smaknu6e Zrinskoga i Fran- u Zagrebul 3r7
kopana u nekadanjoj oruZani u Bed. Nov. Mjestu . 253 (ro8.) Grb Petra Zrinskoga (iz ,,Syrene") 322

T I S A K D I O N I E K ET I S K A R E U Z A G R E B U ,
)r\

,i: !
t;;I

,,.:
tj:.?
a-

Ll